Biblioteka

Prevodi

AUGUSTE CONTE

Ogist Kont KURS POZITIVNE FILOZOFIJE, Prevod i priprema: dr Radomir Lukić Urednici prof, dr Ra tko Božović Dragan Vukčević Izdavači: ΝΙΟ »UNIVERZITETSKA RIJEČ«, NIKSIĆ CENTAR ZA ISTRAŽIVAČKO-IZDAVAČKU DJELATNOST RK SSO CRNE GORE Za izdavače : Janko Brajković Srđan Darmanović Tehnički urednik: Rajko Babović Ti raž: 1000 primjeraka

KURS POZITIVNE FILOZOFIJE
ČETVRTO IZDANJE prošireno« predgovorom jednog učenika i proučavanjem razvoja pozitivizma

YU ISBN 427-0112-9 Štampa: »Kultura«, Backi Petrovac Nikšić 1989.

Ο SOCIOLOGIJI OGISTA KONTA

Ogist Kont (Auguste Conte) rođen je 1798. u Monpeljeu u mo­ narhističkoj katoličkoj porodici, koja je jako uticala na njegova ka­ snija shvatanja. U suprotnom pravcu uticala je na njega Politehnička škola u Parizu, revolucionarna i jakobinska, koju je pohađao i u kojoj je kasnije služio kao ispitivač i korepetitor. Zalazeći u go­ dine, ponovo se vraća konzervativizmu, pa čak pada i u mistiku, osobito pod uticajem jedne pobožne žene, Klotilde de Vo, s kojom je imao kratkotrajnu sentimentalnu vezu. Na njegove naučne po­ glede važan je bio uticaj Sen-Simona, čiji je sekretar u mladosti bio. Umro je 1857. Kont je bio poznati matematičar i čovjek širokog enciklopedij­ skog znanja. Bio je plodan i kao pisac. Glavna su njegova djela TE­ ČAJ POZITIVNE FILOZOFIJE u šest knjiga (1832—42), osnovno djelo, u kome je obrađena i sociologija; SISTEM POZITIVNE PO­ LITIKE ILI SOCIOLOŠKA RASPRAVA KOJOM SE USTANOV­ LJAVA RELIGIJA ČOVJEČANSTVA (1851—4) i SUBJEKTIVNI SISTEM ILI UNIVERZALNI SISTEM SVOJSTVEN NORMALNOM STANJU ČOVJEČANSTVA (1856). Kao mislilac, Kont je tipičan primjer nedoumice na raskršću društvenih epoha, pa i filozofije. On je, s jedne strane, empirist-pozitivist, koji svijet hoće da objasni naučno, pozitivistički, čime se izražava nov stav prema svijetu, koji donosi nov način proizvod­ nje, kapitalizam; s druge strane, on se zaustavlja na tom pravcu i vraća se ponovo u staru, srednjevjekovnu mistično-religijsku sko­ lastiku pokušavajući da izgradi novu religiju s »prirodnim«, socio­ loški shvaćenim božanstvom. Okovi stare misli srednjevjekovnog feudalizma nijesu mu dopuštali da se pojavi kao nosilac nove, čisto pozitivne misli. Ipak, ovi nanosi mistike i religije nijesu bili do­ voljni da prevladaju nad novom, pozitivističko-empirijskom suš­ tinom njegove misli, te ona zadržava sav svoj istorijski značaj. Ovi mistično-religijski činioci zato ostaju samo svjedoci napora koje je novi pozitivistički duh morao da učini da bi izišao na pravi put, ali i opomena da čist pozitivizam ne može uspješno da rješava ne-

ka duboko filozofska pitanja, koja prevazilaze iskustvo (i koja su, uostalom, i osnovna pitanja filozofije). Iako je ovdje riječ ο Kontu kao jednom od osnivača sociologi­ je, treba istaći da~ee--on nije ograničavao samo na sociologiju. On je sébe smatrao filozofom i izgradio je sistem filozofije zasnovan najozitivizmtl· k-aejioiorn filozofskom pravcu. U suštini on je svo­ ju pozitivnu filozofiju izgräHrö~Tcäo sintezu nauke, — dakle, kao naučnu filozofiju. Tek u okviru te filozofije izgradio je i svoju so­ ciologiju, kao njen dio. Izlažući tako rezultate nauke, on je dijeli na šest djelova, posebnih nauka, koje se raspoređuju u sistem pre­ ma svojim predmetima. Ovi predmeti se pak pojavljuju istorijskim redosljedom, onako kako se pojavljuju u prirodi, na osnovu zako­ na evolucije. Ukoliko se kasnije pojavi, vrsta pojava je utoliko slo­ ženija od prethodnih vrsta i služi za bolje razumijevanje prethod­ ne vrste, kao što se i sama objašnjava njome. Tih šest nauka su po Kontu matematika, astronomija, fizika, hernija, biologija i naj­ zad društvena fizika, kojoj je kasnije dao naziv sociologija. Izlažući tako svoj filozofski sistem u »Tečaju pozitivne filozo­ fije«, Kont ipak najveći dio izlaganja posvećuje upravo sociologiji, što je i opravdano, pošto smatra da su društvene pojave (koje se u istoriji prirode javljaju najkasnije) istovremeno i najsloženije. Tako je Kontova filozofija jedna vrsta enciklopedije nauka, suštinski različita od ranije, spekulativne filozofije, koju on odba­ cuje kao zabludu. Ali on se na tome ne zadržava. U stvari, njegov osnovni cilj nije niti istorija ljudskog saznanja ni ljudskog društva, odn. zasni­ vanje sociologije. Ovo poslednje je došlo samo kao popunjavanje jedne praznine, koje je bilo neophodno da bi se dopunilo ljudsko saznanje svijeta, čovjeka i društva. Ali samo to potpuno saznanje, ta pozitivna fîlozofija, teorijsko znanje, nije ništa drugo do sred­ stvo za ono što je mnogo važnije, za racionalnu naučnu djelatnost na daljem i konačnom uređenju društva naučnim, pozitivnim me­ todom — za jednu pozitivnu, naučnu politiku, koju Kont izlaže u svom sljedećem glavnom djelu — SISTEMU POZITIVNE POLITI­ KE. Jer on je u stvari društveni reformator, koji hoće da dovrši započeto djelo francuske revolucije i uspostavi jedno na pozitiv­ nom znanju zasnovano racionalno ljudsko društvo. Ovaj svoj osnovni stav Kont izražava svojom poznatom devi­ zom: »Znati da bi se predvidjelo, predvidjeti da bi se moglo« (uti­ cati), (»Savoir pour prévoir, prévoir pour pouvoir«). Tako on po­ slije sociologije, koja pokazuje iz čega je društvo sastavljeno i po kojim se zakonima razvija, izlaže politiku, shvaćenu kao praktič­ nu primjenu nauke, ali koja i sama ima elemente nauke, jer pred­ viđa novo društvo koje nužno slijedi upotrebi naučno utvrđenih sredstava za njegovo stvaranje. Težeći da stvori novo društvo svo­ jim naučnim pozitivističkim metodom, Kont se dodiruje s Mark-

som, koji je takođe htio novo društvo zasnovano naučnim metodima i izgrađeno na isti način. Ali on ima dodira i s drugim socijali­ stičkim reformatorima, naročito Sen-Simonom, čiji je uticaj ne­ sumnjivo trpeo. Cilj ovih i drugih reformatora bio je u velikoj mjeri sličan. Svi oni teže novom, humanijem društvu zasnovanom na novom, hu­ manijem, razvijenijem, »naučnijem« čovjeku. Jedino im se sredstva za ostvarenje takvog društva razlikuju, a Kontova i Marksova po­ gotovu. Marks misli da se do novog društva može doći samo revolu­ cijom — potpunim uništenjem starog društva silom koju će upo­ trijebiti proleterska klasa, revolucionarna po samom svom lošem društvenom položaju; Kont se oslanja na filozofiju, koja treba da prosveti ljude i mirnim putem ih uvede u novo društvo, opleme­ njujući čovjeka. Ne treba revolucionarnom borbom rušiti staro dru­ štvo, kako je mislio Marks, nego, po Kontu, treba prosvećivanjem duha obezbijediti da svi ljudi uvide istinu ο novom društvu i da ovo složno i ostvare. Kont je bio konzervativac, grozio se revolucionarnog nasilja i htio je poštovanje poretka umjesto revolucionarnog haosa, pošto­ vanje autoriteta, slogu umjesto borbe, ljubav, altruizam i solidar­ nost svih članova društva i cijelog čovječanstva. Da se sve to os­ tvari, mora se uspostaviti duhovno jedinstvo društva u cjelini, jer ako ono ne postoji, umjesto sloge i sklada u društvu vladaće ne­ red i borba. Društveno jedinstvo je ranije ostvarivano religijom (teologijom) u prvoj eposi, a u drugoj metafizikom, ali oba sred­ stva su nenaučna, neprihvatljiva za savremeno doba, kad su ljudi došli do pozitivnog, istinskog znanja, koje daje nauka. Stoga ova mora biti temelj društvenog preobražaja, preko pozitivne filozofi­ je, koja je jedna vrsta sinteze nauke. odn. sintetička nauka. U tom osobito važnu ulogu ima sociologija, kao nauka ο društvu. Doduše, Kont je smatrao da se upomoć mora pozvati ne sa­ mo nauka nego i religija, jer ona može da pokrene osjećanja ljudi i da ih neposredno i snažno motiviše za akciju, pa i na žrtvu radi, preobražaja društva i učvršćenja njegove postojanosti u jedino ispravnom društvenom poretku. Ali i ta nova religija, kojom on hoće da zamijeni staru, fantastičnu religiju, upravo stoga i nije prava religija. To je nova. u stvari razumska, naučna religija, slič­ na onoj iz Francuske revolucije. Njena spoljna strana, ritual i ne­ ka vrsta misticizma u ovome, liči na staru religiju, ali njena unu­ trašnja strana, njen sadržaj je u stvari nauka, odn. naučni zaklju­ čak ο uređenju društva i ponašanju čovjeka. Njeno božanstvo je zato čovječanstvo naoružano znanjem, koje on naziva »Veliko biće«. Teško je objasniti ovakav preokret u Kontovim shvatanjima, čime je porekao svoje osnovne dotadašnje stavove. Objašnjenje

6

7

U razvoju društva svaki kasniji stupanj nužno je određen prethodnim stup­ njem. određeno je svim prostijim pojavama nastalim prije njega. čisto umovanje. koji mora da ima dublju osnovu od uticaja. Za objašnje­ nje društva nema potrebe pribjeći nikakvim spekulacijama: činje­ nice su jasne. razumljivo. a padom u misticizam Kont je iznevjerilo sa­ mog sebe. kao opšta društvena nauka. Tako je njegov pozitivistički sistem sociologije i njene primjene u prak­ si ostao nezavršen. Društvo. Kao pozitivna nauka (a nauka je istinska nauka samo ako je pozitivna). bez činjenica. tj. iako može nešto do­ prinijeti objašnjenju. to će ' se ukratko iznijeti njegovi glavni sociološki stavovi. kao jedinstvena. tj. koje shvatanje u osnovi proističe iz njegovog shvatanja same nauke. što potvrđuje istorija društva. I možda / važnije od toga — te činjenice u svom skupu međusobno se ob­ jašnjavaju dajući takođe iskustveno provjerljive zakone društve­ nog sastava i razvoja. razumljivo. kao. nepromjenljive). Stvarnost je data tako reći na dlanu — treba samo dobro otvoriti oči. obavezno iste za sve koji se tim metodom služe. sociologijom. a u drugom — razvoj društva (društvena DINAMIKA). dostupnih relativno objektivnom posmatranju. iako složena pojava. s pravom je isticao metod posmatranja. Da bi se činjenice tačno saznale. date u prostoru i vremenu. makako važnog. najsloženije i najpromjenljivije.uticajem njegove prijateljice Klotilde de Vo. on je za­ ista znatno doprineo učvršćivanju i pobjedi pozitivnog metoda u sociologiji kao osnovnog naučnog metoda. Ti­ me je Kont znatno doprineo naučnom zasnivanju sociologije. spekulativni. odn. Usljed toga je društvo istorijska pojava. kako bi se utvrdio njihov razvoj. U borbi protiv zamje­ njivanja pozitivne nauke spekulacijom. imaju velik uticaj biološki činioci.. Opravdano osporavanje se pojavilo u odnosu na Kontovo shvatanje suštine same sociologije kao nauke. a ne ο pojedincu. pod uticajem skolastike i teologije. Osobit je značaj. ali se ne može svesti na njih. npr. Shvatajući društvene pojave kao realne pojave. Naglašavanjem posmatranja društvenih pojava kao realnih pojava. jer se svaka pojava može objasniti samo u cjelovitom društvenom sklopu. po Kontu zato ne mogu potpuno da objasne pojave koje proučavaju. makar i ne bile proste. najvažnije j e p o s m a t r a n j e (op­ servacija) kao sastavni. raznovrsne pojave u njemu su u skladu (sto je jedan od Kontovih osnovnih zaključaka). Istorijski metod za Konta je od velikog značaja i jer je njegov glavni sociološki zakon ο tri stupnja društvenog razvoja upravo dobijen istorijskim me­ todom kao zakon kretanja društva u vremenu. ali uzetom u cjelini. pa zato sociologija mora da se služi re­ zultatima svih prethodećih joj nauka. sociologija treba da primjenjuje pozitivne metode. Time Kont utvrđuje jedan osnovni uzroč­ ni način razvoja društva. za razliku od životinjskog društva. ako treba odbaciti spekulaciju. koje proučavaju pojave na­ stale prije nastanka društva. što je opravdano. koji je u stvari poređenje odnosnih pojava u sadašnjosti i prošlosti.. stupnjevima. čime Kont zasniva svoj naučno-filozofski pravac pozitivizam. kojom se služi­ lo ranije. On je sociologiju shvatio kao opštu nauku ο ljudskom druš­ tvu. svakako ne može objasniti glavno. nego je smatrao da je veoma važan i metod upoređivanja posmatrane pojave s drugim pojavama iste ili bliske vrste. međusobno zavisne. kao biologija. pa se zato socio­ logija ne može svesti na biologiju nego mora biti nauka ο vrsti. pa se stoga mogu saz­ nati samo ο jednom jedinom naukom. jedne ličnosti. on je ipak pretjerao smatrajući da nauka ne može da utvrđuje uzroke pojava nego samo njihove odnose (stalne. neposredno posmatranje pojave koja se nalazi pod okom istraživača. metafizički metod uz relativno male izuzetke. jer u njemu prethodna pokoljenja djeluju na sljedeća i zato se ono. Kont je istakao da se društvene pojave. ukoliko ga ima. upravo zato i najteže naučno tačno saznati. što objektivnijeg. najsloženija pojava u pri­ rodi. Kont od­ bacuje spekulaciju. On je čak pominjao i metod eksperimenta gdje je moguć. Ipak. i glavni. ο čemu će kasnije biti riječi. Odavde logički izlazi i podjela sociologije na dva dijela. pridavao istorijskom metodu. Otud i istorijski metod u sociologiji. ali se ono ne može svesti na njih. po Kontu ne treba od­ baciti i maštu i ako je treba potčiniti posmatranju. Pri tom se. činjenice date u iskustvu. Pozi­ tivni metod uzima u obzir samo pozitivno utvrđene činjenice. nasuprot svom načelnom stavu da socio­ logija ne utvrđuje uzročne veze među pojavama nego samo njiho- 8 9 . bez obzira na neke nedostatke i tog metoda uopšte i svog primjenjiva­ nja ovog metoda. Zato se po Kontu ljudsko društvo i ne može objasniti voljom i sviješću pojedinaca nego njihovim po­ vezanim djelovanjem u društvu kao cjelini. U pr­ vom se proučava sastav ljudskog društva (društvena STATIKA). što je velika zasluga kad se zna da je u dotadašnjem proučavanju društva vladao iracional­ ni. što može učiniti jedino sociologija. politička ekonomija. One se mogu nesumnjivo iskustveno ut'. npr. vrditi. razvija. Posebne druš­ tvene nauke. To ipak ne može smanjiti njegov značaj za nastanak so­ ciologije. ipak treba reći da je time Kont znatno uprošćavao problem oštro podvlačeći nužnost iz­ bacivanja zakona iz sociologije (i nauke uopšte). Sve . Ne ula­ zeći u pitanje da li zaista postoji korjenita razlika između uzroka i odnosa ili se prvi mogu svesti na druge. Pošto je ovdje riječ ο Kontu prvenstveno kao sociologu. U društvu. najkasnije nastale u razvoju prirode. dio pozitivnog metoda. nije ograničavao samo na posmatranje u užem smi­ slu. U njemu se očigledno desio neki snažan unutrašnji prevrat.

»Dio društveni razvoj počiva na mišljenju«. jer tip druš­ tva prožima sve pojave i ujednačava ih u crtama osobenih za sebe. najobuhvatnije društvo. pored postojanja različitih vrsta pojava. hrišćansko društvo — dakle. ljubav). Makoliko istiican kao jedna od bitnih odlika Kontovog siste­ ma. a ne sociologije) postoje uže druš­ tvene zajednice. na trećem stupnju pozitivno-naučnom. Činjenica je zaista da su sve društvene pojave međusobno povezane i da se istovremeno razlikuju od društva do društva. zasno­ vana na pozitivno utvrđenim činjenicama. Kont utvrđuje da između čovje­ čanstva (koje u stvari predstavlja jedno jedinstveno. Prethodni stupnjevi su samo nužan prelaz ka ovom poslednjem. pa je kao takvo osnovni predmet sociologije) i poje­ dinca (koji je predmet biologije. Ukoliko se društvo više razvija. u kome postoji podjela rada i ra­ cionalno se usklađuje proizvodnja i cio društveni život. jer se religija shvata takođe kao naučna. kao osnovnoj društvenoj zajednici. Na drugom. Evu i Adama). Pravi naučni temelj stupnjevanju društvenog razvoja po­ stavila je arheologija. Ovome. Društvena statika ispituje »uzajamne akcije i reakcije koje ne­ prekidno vrše jedni na druge svi razni bilo koji djelovi društvenog sistema«. zasnovana na instink­ tu. Narodi. Ali u njoj ima i čisto društvenih elemenata (saradnja u materijalnoj proizvodnji i vaspitanja podmlatka). Uporedo s razvojem društva. kao što se i samo čovječanstvo kao cjelina sastoji više od mrtvih nego od ži­ vih. »mrtvi vladaju živima«. U porodici. proizvod je kako istovjetne društvene osnove tako i usklađivanja jednih djelova drugima svjesnim pu­ tem. po kojima se čovjek i upravlja u svojoj djelatnosti. kao šira društva. može se smatrati da je već Biblija odredila stupnjeve razvoja čovjeka i njegovog društva — prvobitan bezgrešan čovjek. jednom od najvažnijih pojmova Kontove sociologije. Društvo počiva na prirodnoj ljudskoj društvenosti. Prvi je teološki stupanj. a ne može biti zamijenjen nikakvim drugim suštinski različitim stupnjem. krajnji uzrok. samim djelovanjem sklada čiji je izraz. odn. što će sve odvesti ujedinjavanju čovječanstva. kao i razum. Glavni činilac koji dovodi do trećeg stupnja razvoja je tako nauka. različitog od ostalih. pozitivne naučne zako­ nitosti. Kont je isoaijalni optimist — on vjeruje u neprekidan bo­ ljitak čovječanstva. narod. grešno čovje­ čanstvo od prvobitnog grijeha do Hrista Spasitelja. Društvena dinamika je tijesno vezana s pojmom društvenog napretka. krajnji cilj i si. jer tvorevine mrtvih žive u živima. doduše. koja je biološki instinkt (rađanje potom­ stva. jednom se moraju uje­ diniti u čovječanstvo kao jedinstveno društvo. razvija se ljudska društvenost. kao što i nestaju stare. svako razmišljanje ο društvu i njegovom razvoju vodilo je razlikovanju stupnjeva tog razvoja. i to na materijalističkoj osnovi razvitka oru11 . što važi i za pravo. naučnom stupnju razvoja društva. u čemu glavnu ulogu igra razum. produbljivanju razlika izme­ đu ljudi. a društvo kao šira cjelina sve veću ulogu. učvršćenju solidarnosti nastale usljed podjele rada. u stvari kao primjena nauke. politetistički i monoteistički. jer se društva razvijaju i javljaju se nove pojave. odn. od kojih su glavne dvije — porodica i domovina. izgleda da protivreči Kontovo uvođenje religije kao jedne od osnovica izgrad­ nje društva trećeg stupnja. ovo Kontovo načelo utvrđuje i činjenicu da su i pojave u suštini iste vrste različite u raznim tipovima društva. Društvo se po njemu razvija i tako »čini da se sve više ispoljavaju obilježja čovječnosti u poređenju s obilježjima životinjstva«. Pomenuti sklad među raznim sastavnim djelovima društva. U dva različita tipa društva. Najzad. ipak zakon ο tri stupnja razvoja nije njegova isključiva tvore­ vina. koji se i održava spontano. bogovi i demoni. Ali on ispravno 10 podvlači da tom spontanom društvenom redu treba da se prilagodi i s njim uskladi i politički sistem društva. usljed težnje za proširenjem. Ako se hoće. Tako je ljudsko društvo sve više tvorevina sopstvene istorije nego prvobitnog biološkog činioca i danas je vdše određeno nasleđem dobijenim od prethodnih pokoljenja nego biološkim činiocem. Spontano nastali sklad se izražava u društvenom redu. ljudske ideje pokreću razvoj. koje je njena posljedica. što znači da. metafizičkom stupnju. Taj treći stupanj Kont smatra krajnjim. racionalnom postupanju umjesto instinktivnog. Na tom stupnju čovjek smatra da su glavni činioci svijeta duhovi. društvenim pojavama. samo dva stupnja (pošto je stupanj raja kratkotrajan i ima samo dva ljudska bića. ako se hoće. Ali suštinske protivrječnosti nema. suzbija se teološko shvatanje svijeta i ovu objašnjava apstraktnim filozofskim načelima: suština. razvijajući početne ljudske biološke dispozicije. ali je ovu društvenost konkretno uobličila i razvila istorija tokom vremena. utvrđuju se iskustvene. Ali se postupno mnoštvo duhova svodi na jedan — ni Boga. koji se dijeli na fetišistički. S razvojem razuma razvija se i društvo. či­ me je i određen opšti tip datog društva. porodica.ve stalne odnose istovremenog sapostojanja (koegzistencije) i istorijskog sljedovanja. prolazi kroz tri razvojna stupnja. kako kaže Kont. U stvari. država. On se dalje može samo razvijati. koje. Razmatrajući sastav društva. Porodica se time razlikuje od šireg društva. ute­ meljenu prvenstveno na podjeli rada. igra sve manju. utoliko istorijski činilac igra sve važniju ulogu u obli­ kovanju društvene prirode ljudi i u samom sastavu i razvoju druš­ tva. njegov stalni napredak. odn. Ovo je jedna od najvažnijih njegovih misli i jedna od osnovnih postavki sociologije uopšte. Ovim Kont izražava svoj čuveni osnovni stav po kome su svi sastavni činioci društva u neprekidnoj uzajamnoj vezi i sklad (consensus) i duboko utiču jedni na druge. poslednjim u razvoju društva i čovjeka. opet tri ili. kao važan činilac njegovog održavanja.

Zastupajući gledište da je razvoj duha bitan za razvoj društva. Ali još je značajniji činilac jedinstva religija sa svojom osobenom moći zasnovanom na osjećanjima. Marks je materijalista. zasnovane na oruđima proizvodnje i drugim. Za razliku od klasične na­ vedene periodizacije arheološkog porijekla. kome treba da slijedi komuni­ zam s prelaznom fazom socijalizmom. a zakoni razvoja neizmjenjivi. prirodne za ljudsku vrstu. onda to znači da se društvene pojave mogu i predviđati i Kont na tome zasniva društvenu djelatnost. napor i borbu. Kont ipak lije­ po podvlači da opšti društveni sklad ne znači da u razvoju nema borbe između starog i novog. Doduše. neophodno za razvoj društva. po­ zitivnu politiku. Marks svoju periodizaciju zasniva na načinu proizvodnje. ipak Kont nije slijepi pristali­ ca apsolutnog ravnomjernog napretka i determiniranosti. jer osjećanja jače vezuju ljude nego razum. pa time postaje idealista. zakoni društvenog razvoja nijesu apsolutno strogi kao pri­ rodni zakoni. koja treba da uskladi red i napredak. Iako objektivno nužni. a Kont na razvoju ljudskog duha. Me­ đu njima Kont naročito ističe osnovne ljudske potrebe. dok je po Kontu on samosvojan i sve ostalo za­ visi od njega. njegova tvrdnja da se društvo mijenja mijenja njem duha. S druge strane. Pored toga. čovjek djeljuje i slobodno u granicama koje mu ostavlja nužan napredak. Kont smatra da se ovo mora jačati svestranom djelatnošću državne vlasti. on uviđa da se ove pojave ne mogu pred­ viđati s onom podrobnošću i apsolutnom tačnošću kao u prirod­ nim naukama. Ta­ ko svaki stupanj negira sam sebe iznutra. Ali je suština Marksovog shvatanja čisto sociološka — osnova su joj odnosi lju­ di u proizvodnji materijalnih dobara i proizvodnji ljudi. Nasuprot tome. Zasnivajući svoju periodizaciju na od­ nosima u proizvodnji. Za društveno jedinstvo. Kont smatra da je njemu savremeno društvo u krizi upravo zbog razvijanja svog društvenog jedinstva revolucijom i sledujućim joj ideološkim borbama. u čemu sloboda ljudske djelatnosti ne postoji uopšte. razlikuje robovla­ sništvo. na osnovu čega se ra­ zlikuje kameno. Isto tako nije svaka pojedi­ nost u razvoju. Negacija te unutrašnje samonegacije je novi stupanj. što omogućava podrobnije i tačnije upoznavanje zakona razvoja. Može biti nedostataka u razvoju. 12 13 . a samim tim i djelatnost u pravcu napretka. po njemu. Jedna od sociološki najznačajnijih je svakako ona Marksova. pokazujući da u društvu mora vladati solidarnost i jedinstvo nje­ govih članova. što čini potrebnim ljudsko kritičko ocjenjiva­ nje. kao što se ne mogu svesti ni na jedan jedinstven zakon. nego zavisi od materijalnih društvenih odnosa. što izaziva sve jaču podjelu rada. bakarno. čemu savremena nauka dodaje mašinsko i danas elektronsko doba i sl. feudalizam i kapitalizam. gvozdeno doba. povezanih podjelom rada. kojoj prethodi i slična joj Hegelova. koja opet teži da razbije društveno jedinstvo. Razvoj društva je. razumije se. Ali je bit njegovog materijalizma što razvoj razuma nije samosvojan. Ljudski razum takođe nije svemoćan. on može u pojedinosti­ ma ostvarenja da bira po svojoj volji. razni narodi se istovremeno nalaze na raznim stup­ njevima razvoja. da stupanj razvoja društva odgovara stupnju raz" voja duha . Ali iako je napredak sta­ lan. osobenost društvenih odnosa koji čine osnovu društva. odn. Iako ne može da mijenja zakone napretka. osnova je duhovno jedinstvo ljudi. Kont pada u idealizam. načelno. Tako se Kont po­ kazuje i kao dijalektičar. čiji su nosioci. koji razvojem dolaze u suprotnost jedni s drugima. Razlika u ovim periodizacijama leži u činjenici da je arheologija zasnivana oruđima za proizvodnju. kao i množenje stanovništva. na razum. iako. Naprotiv. kojim će se objasniti sve društvene pojave. Slične periodiizacije se nalaze i u drugih mislilaca. Sociologija. a izvire iz njegovih sopstvenih elemenata. nasuprot Kontu.đa proizvodnje i sredstava za proizvodnju. ma i stihijska. a ne mogu se ni svesti na ove. a ne. kao nauka. samim tim što je nužna istovremeno i opravdana. Iako optimist u pogledu kretanja čovječanstva.ta tvrdnja se ne može drukčije shvatiti do kao pot­ vrda da je duh uzrok mijenjanja društva. iako su zakoni društvenog razvoja isti za sva društva. odn. jer u proizvodne snage ulazi i ljudsko znanje i vještina. ali u svojim granicama sociološka društvena pred­ viđanja su isto onoliko pouzdana kao i ona u ostalim naukama. njegov napredak i sociologija us­ tanovljava njegove stalne nužne zakone. ovaj način je određen stupnjem razvoja pro­ izvodnih snaga. smatra kako je rečeno. koji nastaje na ruševinama starog poslije jednog razdoblja kolebanja i nejasnosti. tj. po Kontu. Ako postoje društveni zakoni razvoja i stalnih odnosa među društvenim pojavama. on ne mo­ že sprečiti druge činioce društvenog razvoja da utiču na ovaj. Inače se ne može nika­ ko objasniti paralelizam između duhovnih i društvenih promjena. da nauka ne može i ne treba da određuje uzroke pojava nego samo njihove stalne odnose. Marks. apsolutno racionalna. Doduše. kako je poznato. ko­ ji je zasniva na razvoju razuma. od koje zavise svi ostali društveni odnosi. zaostajanja. pak. ljudi. kao objektiv­ na nauka treba da bude jedan od temelja tog duhovnog jedinstva. u koje spadaju i oruđa proizvodnje. Nasuprot njegovim takvim na­ čelnim izjavama. odn. sličan Hegelu. To je temelj njegovog shvatanja države i politike. Dajući opravdan značaj množenju stanovništva. Kont uviđa da to ne znači da sva društva moraju istovre­ meno i u svim podrobnostima da imaju istovjetan stupanj razvoja. Ra­ đanje novog i ovdje ide uz muku. on tako odre­ đuje i uzrok društvenih promjena. Razu­ mije se da ni Marks ne zanemaruje razum. Novo se najprije neprimjetno razvija u krilu starog.

na industriji. jer je takav pojam dosta restegljiv i jer preteča sociologije ima davno prije njega. jer je on ne samo dao ime novorođe­ noj nauci nego je i prvi sistematski izložio u cjelini. ima. iako međusobno suprotne. koja je trebalo da da opštu sliku ο svijetu i njegovim zakonitosti­ ma. Kontu ipak nesumnjivo pripada izvjesna prednost u od­ nosu na svoje prethodnike. iako nešto stariji od nje­ ga. koji je ipak u prvom redu filozof istorije. i njegovim lukavstvom. Dao je i niz konkretnih doprinosa shvatanju pojedinih društvenih pojava. a ova su opet tvorevina ljudskog uma. On je nesumnjivo jasno shvatio potre­ bu takve nauke i uočio da je društvo došlo do onog stupnja raz­ voja kad se može i zasnovati. koju je nazvao pozitivnom. uopštavajući naučna saznanja. odn._Jedan-J. objašnjavajući razvoj društva (i ljudskog uma) upravo sociološki — mijenjanjem iskustva koji­ ma se um služi. Ipak treba reći da je teško tačno odrediti koliki je njegov udio u osnivanju sociologije. načelno neprovjerljiv iskustvom. kao npr. srednji i novi vijek. Ispada da se ljudski duh or­ ganski.. Kao filozof odbacio je staru. u oblasti filozofije ili politike. jer ona smatra da se ljud­ ski duh zakonito razvija od nižeg stupnja saznanja. Sociologija se tek postupno i teško razdvajala od ove filo­ zofije. Izgleda da je ovo drugo tačnije. Kao idealista. tim prije što je naglašavao i eksperimentalni. ukoliko se takva filozofija uopšte može posmatrati filozofijom. U stvari. klasne borbe i ideologije postavio niz kamena-temeljaca i empirijskoj so­ ciologiji. a ne i uzročne veze me­ đu njima. da se sposobnost mišljenja usavrša­ va sazrevanjem čovječanstva. pa preko Arabljana (Ibn-Haldun) do niza značajnih engleskih i francuskih pisaca XVIII vijeka. Prije je to bila jedna opšta nauka ο svetu. Ali se oni u stvari više dopunjuju nego što se isključuju. Stoga bi se moglo sasvim određeno reći da je Marks daleko više učinio za zasnivanje sociologije u savremenom smislu nego Kont. može se reći da je Kont u tom okviru bio naj­ bliži Hegelu. U zaključku se može reći da su Kontove zasluge za nastanak sociologije svakako znatne.e-biQ^materijalist. Nasuprot takvoj filozofiji. Tu je osnovno pitanje da li je duh ograničen biološki i postup­ no razvija sposobnost saznanja ili ga ograničava sama ograničena. koji duboko prodire u suštinu problema koje raspravlja. Marks je tu mnogo bliži istini. političke organizacije. što Kontu nedostaje. poz­ natu šemu — stari. spekulativnu filozo­ fiju. izražena prije svega u nau­ ci. Kontova sociologija je tako prije filozofija istorije nego socio­ logijaji u užem smislu riječi kako se danas shvata pogotovu -ne empirijska. jer oblasti mišljenja koje manje zavise od stvarnosti razvoja po­ kazuju više-manje istu snagu duha u sva tri stupnja razvoja druš- tva koja Kont razlikuje. na buržoaskoj revoluciji. određujući stupnjeve razvoja društva razvojem slobode i razlikujući pri tom. izgradio je svo­ ju filozofiju. iako međusobno suprotne. mada je. Tako je on svojim istraživanjem društvene strukture.sociologija Konta zanima prvenstveno razvoj ljudskog društva i uzroci takvog razvojan. sve do danas. U Konta je dijalektike manje. samo ut­ vrđivanje sljedovanja jedne pojave drugoj. gdje shvata stvarnost i svijet objašnjava realnim činiocima. a Kont — ljudskim umom.tj. Naglašavanjem pozitivizma. To je. razvojem realnih odnosa ljudi prema prirodi i među sobom. umom. do pozitivnog stupnja. počev od Antike. sve do Sen^Simona (čiji je sekre­ tar bio i sam) i koga mnogi s dosta prava smatraju osnivačem so­ ciologije. Ova re­ volucija je posljedica razvoja novih moćnih sredstava proizvodnje. Sama sociologija je ušla u tu opštu sliku ο svijetu kao posebna nauka ο jednom njegovom po­ sebnom dijelu — društvu. tj. koja se često temeljila na tvrdnjama koje su imale nadiskustveni karakter. jer ljudi mijenjaju stanje tek kad stvore ideju ο tom mijenjanju. Međutim. I jedna i druga filozofija iz toga izvlače sociološke zaključke. On skoro da nije dao ni­ kakvo podrobnije objašnjenje zašto svjetski duh ide upravo tim etapama sem pozivajući se na opšti zakon dijalektike ο prevazilaženju suprotnosti. to je bio tipičan primjer naučne filozofije. On je bio poznati mate­ matičar i filozof. i JContova i Marks ova shvatanja su zasnovane na savremenim istorijsko-društvenim prilikama. on je postaviu ispravne metodološke osnove te nove nauke. koje obrazlaže velikim obiljem razloga i činjeni- 14 15 . drugi — idea­ list. više ili manje. uporedni i istorijski metod. određenog Bo­ gom i mistikom. iskustvo. doduše. odn. Ali kako objasniti to sljedovanje drukčije nego uzročnošću? Kad se razmatra Kontov doprinos sociologiji. Marks je izvukao materijalistički zak­ ljučak ο određenosti istorije proizvodnim snagama i proizvodnjom. nerazvijena stvarnost. Tim i drugim doprinosima se nesumnjivo svrstao među osnivače nove nauke. A idealizma ima dovoljno. biološki tako razvija. držeći se dosljedno svojih os­ novnih stavova. Kont je bio i Marksov savremenik. tj. Kont je nesumnjivo snažan mislilac. koji je razvoj društva objašnjavao svjetskim duhom. Kont tvrdi da promjena duha izazi­ va promjenu društvenog stanja. stalan odnos između njih. kako je rečeno. treba uočiti da on u stvari nije sociolog u užem smislu. i koje su izgleda­ le čudne i neshvatljive. A time se upravo bavila filozo-fija istorije od Αntike do Francuske revolucije i kasnije. iako je i on pod uticajem Hegela i filozofije istori­ je. odn. formalno. za koga se može takođe smatrati da je istovremeno s njim po­ ložio osnove za svoju osobenu sociologiju zasnovanu takođe na suštine društva suprotnu Kontovoj.

Prof. apstraktna. mora se jpriznati da ona i tad ipak ukazuje na niz činjenica koje se moraju imati u vidu. često i sam vođen opštim postavkama. na prvi pogled paradoksalno — mnogo shvatljiivije. Ali ako Kontov stil i nije savršen. Dugim rečenicama. Gledajući prvenstveno jasno vidljive činjenice. iako je načelno utvr­ dio ispravnu metodologiju. Pored drugih činilaca. mada ni ona (bu­ dući takođe ograničena na svoj način i u drugom pravcu) nije mogla objasniti niz važnih društvenih pojava i time dokazujući da se društveni živ i nemiran tok ne može. on nije dovoljno samokritičan kad apsolutizuje činjenice kao takve. pak. Sto se tiče metodologije. U vezi s tim treba ponovo podsjetiti na Manksa. Način. kritičkog. obuhvatiti i objasniti jednostavno usmjerenim pravcima mišljenja. pomoću koga se jedino mogu shvatiti činjenica a koja načela doprinose sumnji da se možda činjenice i ne mogu vidjeti tako jasno i ne­ sumnjivo tačno kako to izgleda jednom pristalici isključivog pozitivizma. sažetost. djelujući uspavljujuće na či­ taoca. A i to je dovoljno da joj se prizna značajno mjesto u istoriji sociologije. njegove pozi­ tivno utvrđene činjenice su u velikoj mjeri izmijenjene da bi po­ duprle njegove opšte teorijske stavove. sam on je nije dovoljno dosljedno primenjivao. jasnost. On je izgradio zaista veliki sistem istorijsko-sociološkog karak­ tera. zanimljivost. preopširnim. opet ima i nekih načela ljudskog mšljenja. on zanemaruje da iza njdh ima i nekih drugih. skeptičkog. a njegovo djelo će još dugo vršiti značajan uticaj na njen razvoj. sociologije svakako je znatan. S druge strane. ži­ vot. Kad se tome doda njegova slabost prema nekoj vrsti misionarstva i težnja da preporodi čovječanstvo čak i uz upotrebu neke vrste religije. a iza ovih. od kojih će se pomenuti samo najupadljivije. I on je takođe polazio od činjenica. uobičajene misli. natrpanim. prozračnost. Nje­ gova uopštavanja su često suviše gruba i nategnuta. Njegov doprinos iz­ gradnji nove nauke. umnogom proizvoljna — jednom riječi. Njegova je vrijednost više u viziji nego u ostvarenju. duhovitost. mora se reći da je Kontov stil u svemu suprotan. više fiolzofija nego sociologija. i ovaj doprinosi da njegova socio­ logija izgleda ponekad malo suviše uprošćena i apodiktična. neka­ ko mehanicistička i previše determinisana. Trebalo bi da to mnogo više konkretnih empirijskih istraživanja nego što ih je tada bilo. treba reći da.zasnivajući nauku na činjenicama. složenijih i manje vidljivih činjeni­ ca. složenije i skeptičnije slike društva nego što je Kontova. Niz djelova tog sistema ima i svoju sopstvenu vrijednost. on sporo izlaže svoje često očigledne. mora se zaključiti da je on bolje shvatio zadatak izgrad- nje sociologije nego što ga je ispunio. čime se dolazi do mnogo bogatijeg. veoma je bogata. kao što je to slučaj upravo s njegovom osnovnom miš­ lju ο tri stupnja razvoja društva. njegova misao. koje usled toga i izgube svoju sadržinu. koji i danas izaziva poštovanje. nejasnim. Tako je njegova sociologija ostala suviše uopštena. Ako se za francuski stil smatraju svojstvenim lakoća. osobito na početku ozbi­ ljnog sociološkog istraživanja. ma i preop­ širno izražena.ca. dr Radomir D. Stoga je on mnogo pisao na osnovu opštih znanja nego konkretnih istraživanja. Sve što kaže vrlo opširno moglo bi se reći kraće i. koja još traje. Ali Kont ima i svoje značajne slabosti i nedostatke. Vraćajući se opet na Konta. treba reći da je u sredini u kojoj je radio i s obzirom na rezultate nauke kojima se mogao koristi­ ti on teško i mogao da učini mnogo više. pozitivističku . Ima dosta mjesta kad on zbog toga suviše uprošćava složene probleme. Čak i kad se ne može u suštini prihvatiti. ali gledanih s jednog drugog gledišta. zasnovanim vi­ še na čistom teoretisanju nego na pouzdanim činjenicama. pa time i osiromašena. često trivi­ jalnim. Lukić 16 17 . na koji Kont izlaže svoju misao vrlo je težak. sa stalnim ponavljanjima istog.

KURS (Tečaj) POZITIVNE FILOZOFIJE .

biće zgodno da uka­ zem. s obzirom na. u toj nameri. bez ikakvih međusobnih veza. Ona se nalaze u celosti u današ­ njem izdanju mojih predavanja.PIŠČEVO OBAVESTENJE UZ PRVO IZDANJE Ovaj kurs. među kojima sam još onda mogao navesti gg. Poenso. kao što to često po­ kazuje istorija ljudskog duha. u znatno većem bro­ ju primeraka. gg. ovu ustanovu. Ono će se. To prvo poglavlje nije još bilo zvanično objavlje­ no. pred slušaocima među kojima su bili g. decembra. kako se nadam. počev od 4. Ovaj kurs održao sam ponovo prošle zi­ me u celosti. štampanom u sto primeraka maja 1822. da treba da ga izložim ove zime u kraljevskom Ateneumu u Parizu. u raznim delima kasnije objavljenim. a zatim ponovo štampano aprila 1824. onakva kakva su bila prošle go­ dine. Navije. već samo saopšteno. profesori Bruse. definitivno pojavi­ ti tek s drugim poglavljem. krajem 1830. Furije. putem štampe. Blenvil. smatrao sam. posebno doći do sličnih shvatanja 21 . Iako su različiti umovi mogli. što se tiče nekih osnovnih ideja izloženih u ovom kursu. itd. stalni sekretar Akademije nauka. Plan je ostao potpuno isti. članovi iste Akademije. Da bih dopunio ovu istorijsku belešku. Smatrao sam neophodnim da ovde konstatujem stvarni publi­ citet ovog prvog rada. članove Akademije nauka. donekle analogne s jed­ nim delom mojih. bez ikakvog spominanja ο mojim istra­ živanjima. da sam ih izneo ranije u prvom poglavlju jednog delà koje nosi naslov Sistem pozitivne politike. bio sam primoran da unekoli­ ko suzim izlaganja svog kursa.. samo. pošto se neke ideje. gde je upravo otpočeo 9. januara 1829. Pošto su me tolika odobravanja uverila da ovaj kurs može korisno poslužiti i široj javnosti. velikom broju evropskih naučnika i filozofa. gg. koji su sa stalnim interesovanjem pra­ tili izlaganje mojih ideja. prvi put je počeo aprila 1826. nalaze. naročito onim koja se odnose na obnavljanje socijalnih teorija. kojima moram ovde javno odati svoju zahval­ nost za način na koji su dočekali ovaj novi filozofski pokušaj. Bine. Posle manjeg broja predavanja teška bolest me sprečila da nasta­ vim s ovim poduhvatom koji je od početka podsticala svojim odobravanjem većina naučnika prvog reda. kao opšti rezultat svih mojih radova otkad sam izašao iz Politehničke škole 1816. Aleksandra Humbolta. Eskirol. Blenvila i Poensoa.

uzetih u obzir sve do njihovih najsitnijih specijal­ nosti. Pošto mi je više osoba tražilo izvesna objašnjenja u pogledu naslova ovog kursa. grane nagoveštene sažetim programom koji sam vam dao. čini mi se. dodajući reč pozitivna. bilo na racionalnim dokazima koje pru- 23 . jedno kratko tumačenje. u Engleskoj. mnogo sličnosti između moje pozitivne fi­ lozofije i onoga što engleski naučnici. Ako ta opšta izlaganja stiču svu svoju vrednost samo u ovom drugom slučaju. bilo kojeg reda ideja. stavljam do znanja da ovaj posebni način filozofiranja koji se sastoji u razmatranju teorija. Ali ja nisam smeo odabra­ ti ovaj drugi naziv. širi i uži o ~ đ naziva. posmatran u celini: jer se bilo koje shvatanje može upoznati jedino kroz njegovu istoriju. označava jednoobrazan način rasuđivanja koji se može primeniti na sve teme kojima se ljudski duh bavi. jeste. Ali pridev pozitivna kojim joj menjam značenje iz­ gleda mi dovoljan da razbije. a. morao sam ipak insistirati na stvarnoj prethodnosti jednog delà malo poznatog javnosti. Ovde ću reći samo toliko da reč filozofija upotreblja­ vam u značenju koje su joj davali stari. od njenog prvog najposrednijeg poleta do naših dana. prvobitno teološko a zatim metafizičko. 18. uostalom sličnih. i koji. Nesumnjivo da će se priroda ovog kursa moći potpuno ocen'tti i ο njoj stvoriti definitivno mišljenje tek onda kad mu raznovrs­ ni delovi budu postupno razrađeni. ona su i u onom prvom od krajnjeg značaja. Pri svem tom žalim što sam mo­ rao usvojiti. Da bi se onako kako treba objasnila prava priroda i bitni ka­ rakter pozitivne filozofije. to jest da se tačno odredi u kakvom će duhu biti razmatra­ ne različite osnovne grane prirodne filozofije. čak i u prvim prilaženjima. verujem da sam otkrio veliki osnovni zakon kojem je on potčinjen po stalnoj nužnosti. a posebno Aristotel. izraz prirodna filo­ zofija uobičajen je. neophodno je baciti najpre jedan opšti pogled na progresivni hod ljudskog duha. podrazumevaju pod prirodnom filozofijom. da označi skup raznih eksperimen­ talnih nauka. Takav je obično nedostatak definicija koje se odnose na vrlo opsežne sisteme ideja kad defi­ nicije prethode njihovom izlaganju. ili kao rezime već postavljene doktrine. Pariz. kako se ne bi pretpostavljalo da sam uzimao klicu izvesnih ideja iz spisa koji su naprotiv mlađi. kao reč koja označava opšti sistem ljudskih shvatanja. dok pozitivna filozofija. Naziv koji sam morao stvoriti jeste dakle. jedan termin kao što je filozofija. u tom pogledu. podrazumevam samo čisto izučavanje opštih pojmova raz­ ličitih nauka. preduslov osobito neophodan u jednom tako opsežnom i dosada tako malo određenom izučava­ nju kao što je ovo kojim ćemo se mi baviti. koji je bio tako pogrešno upotrebljavan u mnoštvu raz­ nih značenja. Da bih se pokorio ovoj logičnoj nužnosti. niti opet naziv filozofija nauka koji bi možda bio tačniji. svaku vrednost. što se tiče osnovnog karaktera ideja. Izučavajući tako celokupni razvitak ljudske inteligencije u nje­ nim različitim oblastima aktivnosti. decembra 1829. izgledalo mi je suvišno da ga definišem drukčije nego jednoobraznom upotre­ bom. smatram da vam već od ovog trenutka mo­ ram naznačiti niz osnovnih razmatranja iz kojih je proizišao ovaj novi kurs. a što sačinjava treće i poslednje stanje opšte filozofije. naročito posle Njutna. ili kao kratak pregled jedne doktrine ko­ ju treba uspostaviti. u nedostatku nekog drugog. Sem toga. smatram da je korisno da dam ovde. onako kao što to objašnjavam već od prvog predavanja. Ima. može ćelo biti smatrano kao razvijanje tačne definicije onoga što sam nazvao pozitivnom filozofijom. pošto se još ni jedan ni drugi ne slaže sa svim vrsta­ ma fenomena. uporedo s pozitivnim naukama. kako sam to uvek i radio. u isto vreme. Ali opšta izlaganja mogu biti shvaćena na dva načina. Budući da je izraz pozitivna filozofija stalno upotrebljavan u toku celog kursa u strogo nepromenljivom značenju. 22 PRVO PREDAVANJE Izlaganje cilja ovog kursa ili opšta razmatranja ο prirodi i značaju pozitivne filozofije Predmet ovog prvog predavanja jeste da se jasno izloži cilj kursa.\ baveći se istom vrstom radova. Prvo predavanje. Opšte određi­ vanje granice područja naših istraživanja. dok pod pozitivnom filozofijom. nesumnjivo. koji bi se mogli na prvi pogled smatrati kao ekvivalentni. pošto već od početka karakterišu predmet koji će se razmatrati. povučene sa svom mo­ gućom strogošću. za naš duh. može biti čvrsto zasnovan. naročito. shvaćenih kao da su potčinjene jednoj jedinoj me­ todi i kao da čine različite delove jednog opšteg plana istraživanja. smat­ ram kao da ima za predmet koordinaciju posmatranih činjenica. i koja će uostalom kasnije biti posebno razrađivana u punom opsegu kakav zahteva veliki značaj svakog od njih. kojom obuhvatam izučavavanje društvenih fenomena isto koliko i svih ostalih.

ako se pođe još dalje. mada je vrlo verovatno da ga ne može nikad dosti­ ći bilo bi u tome da je u stanju da predstavi sve razne fenomene koji se mogu zapaziti kao posebne slučajeve jednog jedinog opšteg fakta. Zar se svako od nas. što se tiče najznačajnijih pojmova. i. koji su u stanju da stvore sve posmatrane fenomene čije se objašnjenje onda sastoji u tome da se dodeli svakom od njih odgovarajući entitet. metafizičko ili apstraktno stanje. potrebi kombinovanoj sa očiglednom Ko bi želeo neposredno dobiti podrobnija objašnjenja ο ovome moći će korisno konsultovati tri članka (Considérations philosophiques sur les sciences et les savants) koja sam objavio novembra 1852. Na prvom mestu. delu ovog kursa koji se odnosi na izučavanje društvenih fenomena 1 . posmatrana kao jedini izvor svih fenomena. natprirodne sile su zamenjene apstrak­ tnim silama. zahvaćeno iz same priro­ de predmeta. njeno stanje utvrđe­ no i definitivno. Objašnjenje fakata. Ovde nije mesto da se posebno dokazuje ovaj osnovni zakon razvitka ljudskog duha i da se iz njega izvode najznačajniji zak­ ljučci. koje je u osnovi samo jedna obična opšta modifikacija prvoga. istinskim entitetima (personificiranim apstrakcijama) svojstvenim raznim bićima sveta. druga jedino ima za svrhu da posluži kao prelaz. danas već u pozitivnom stanju. u detinjstvu teolog. čija će se primena često javljati u toku celog ovog kursa. na primer. sa svom potrebnom opširnošću. svedeno tako na njegove stvarne granice. usmeravajući prvenstveno svo­ ja istraživanja ka unutrašnjoj prirodi bića. po svojoj pri­ rodi. do poslednjih vekova. u raznim delovima ovog kursa. Ja ga sada uzimam u obzir samo da bih tačno odredio pravi Karakter pozitivne filozofije nasuprot dvema dru­ gim filozofijama koje su jedna za drugom gospodarile. Teološki sistem je dostigao za njega najviše moguće savršen­ stvo kad je božansku silu jednog jedinog bića stavio mesto mno­ gobrojnih nezavisnih božanstava koje je mašta prvobitno bila stvo­ rila. mada indirektan posmatrajući razvitak individualne inteligencije. ili opštih sistema shvata­ nja ο skupu fenomena. dobro kombinovanom primenom rezonovanja i posmatranja. Drugim rečlima. jedan je­ dini veliki opšti entitet. odustaje da traži poreklo i svr­ hu vasione i da upozna unutrašnje uzroke fenomena da bi se je­ dino prihvatio da otkrije. to jest njihove stalne odnose sukcesivnosti i sličnosti. Najzad u pozitivnom stanju. 8 et 10). Budući da je n e r minovno ista polazna tačka u obrazovanju jedinke i vrste. jednom rečju ka apsolut­ nim saznanjima. Ova opšta revolucija ljudskog duha može uostalom danas lako da se konstatuje na jedan vrlo primetan način. posmatrajući svoju sopstvenu istoriju. Na isti način. Isto tako. U teološkom stanju ljudski duh. sastoji se u potrebi. Ο njemu ćemo raspravljati neposredno. U stvari. različi­ te glavne faze prvog moraju predstavljati osnovne epohe drugog. u svakoj eposi. odsada je samo uspostavljena ve­ za između različitih posebnih fenomena i nekih opštih fakata čiji se broj sve više umanjuje progresom nauke. ne seća da je bio redom. treća. gravitacija. sastavljenu pretežno iz me­ tafizičkih apstrakcija. prelazi postupno kroz tri različita teorijska stanja: teološko ili fiktivno stanje. da ne bih sasvim zanemario jedan zakon od takvog značaja. saopštiti jedan takav zakon kako bi mu odmah mogli proveriti tačnost ovi oni koji bar malo dublje poznaju apštu istoriju nauka. u mladosti metafizičar. Ali" osim direktnog posmatranja. njihove stvarne zakone. a da svako ne može lako da je zamisli. čija samovoljna intervencija objašnjava sve prividne anoma-lije vas'ione. u onor. nauč­ no stanje ili pozitivno. potpuno prožetu teo­ loškim shvatanjima. umesto različitih posebnih entiteta. a u zrelim godinama fizičar? Ovo je danas lako proveriti za sve ljude koji su na nivou svoga vremena. kao što je.ža poznavanje našeg sastava. upotrebljava redom u svakom od svojih istraživanja tri me­ tode filozofiranja čiji se karakteri bitno razlikuju a čak su u os­ novi i suprotni: najpre teološku metodu. upućenog aprila 1824. dovoljno je. uviđajući nemoguć­ nost da stekne apsolutne pojmove. u kojem sam prvi put saopštio otkriće ovog zakona. da najsavršenije nauke još i danas imaju u sebi nekih vrlo vidnih tragova ova dva prvobitna stanja. manje ili više brojnih. predstavlja fenomene kao proizvod direktnog i neprekidnog delovanja natprirodnih sila. 1 24 25 . koje pokazuje tačnost ovog zakona. izgleda mi. poslednja reč metafizičkog sistema sastoji se u tome da se shvati. Najznačajnije od svih razmatranja. A sada. priroda. svaka grana na­ ših saznanja. bilo na istorijskim proveravanjima koja proističu iz pažljivog ispitivanja prošlosti. Cak ćemo nažalost imati više nego jednom stvarnu priliku da upoznamo. ljudski duh. ljudski duh. svim našim intelektualnim sistemom. koje se međusobno isključuju: prva je nuž­ na polazna tačka ljudske inteligencije. U metafizičkom stanju. treba da se ogra­ ničim na letimično ukazivanje najprimetnijih opštih motiva koji mogu da potvrde njegovu tačnost. savršenstvo pozitivnog sistema. a naročito prvi deo mojeg Systeme de politique positive. za nekom teori­ jom da bi se povezala fakta. u zbor­ niku le Producteur (η os 7. u prošlosti. početnim i krajnjim uz­ rocima svih posledica koje ga pogađaju. zatim metafizičku i naj­ zad pozitivnu. opšteg ili pojedinačnog. Otuda tri vrste filozofije. u ovom kratkom obaveštenju. nema među njima ni jedne jedine. kojem on ne­ prestano teži. ja moram. Akademiji nauka. naročito spomenuti teorijska razmatranja koja će doprineti da se uvidi njegova nužnost. Taj zakon se sa­ stoji u tome što svako od naših glavnih shvatanja.

na­ protiv. kao prelaznu filozofiju. te preterane ideje ο važnosti čoveka u vasioni. koja su i dala stecište njegovim naporima i pružila hranu njegovoj aktivnosti. ako se osvrnemo na svom primitivnom scanju. a u naše vreme tačno ocenio Bertole u herniji. bez velikih razočarenja alhemije. bar što se tiče većine fenomena. ma kako bilo. njihove koncepcije imaju jedan tako korenito suprotan karakter da je ljudska inteligencija. Mi smo danas tako daleko od tih prvobitnih sklonosti. Takav je osnovni motiv koji dokazuje logičku neminovnost čisto socijalnih razmatranja koja mu se pridružuju i koja čak ne mo­ ram ni navoditi u ovom trenutku. da stvori bilo kakve teorije da bi se predao neprekidnim posmatranjima. Bez privlačnih himera astrologije. ljud­ ski duh bi se. posmatrajući ih. teološku filozofiju. ponavljaju da su stvarna saz­ nanja samo ona koja počivaju na posmatranim faktima. Tako zahteva naša priroda. na primer. objašnjava s jednom tako zadivljujućom lakoćom sve do njihovih najsitnijih detalaja. prinuđeno da ide napred skoro neosetno. ne samo da bi nam bilo nemoguće da kombinujemo ova pojedinačna posmatranja i. i da čovek u počet­ ku nije mislio ο njima s puno preterivanja. metafizič­ ke metode i doktrine. prostom željom da potvrdi ili obori neku teoriju. Teologija i fizika su međusobno tako duboko nepomirljive. vrlo je upadljivo da su najosnovnija pitanja nedokučiva našim sredstvima — unutrašnja priroda bića. pozitiv­ na filozofija. pot­ rebna neka teorija. kao onaj koji se nametao astrolozima i alhemičarima. prema tome. za ljudski duh u njegovom začetku. koje rađa teološka filo­ zofija a koje nepovratno ruši prvi nalet pozitivne filozofije. svaka pozitivna teorija treba neophodno da bude zasnovana na posmatranju. pre nego što je odbacila jedne da bi isključivo upotrebila druge. ne manje nužne. prema svim ovim raz­ matranjima. jesu u početku. i zapitajmo se na kakav bi prijem naišla u jednoj takvoj eposi. morala bar u početku neminovno upotrebiti. ostala nezapažena. da teško možemo sebi tačno predstaviti moć i neophodnost sličnih razmatranja. nego bismo čak. nije moglo naglo i bez posrednika preći iz teološke u pozitivnu filozofiju. bili potpuno nesposobni da im poklonimo pažnju. počev od Bekona. one nikad ne bi mogle postići sav razvoj za koji su sposobne. Sada je vrlo lako pojmiti da je ljudski duh. predstavimo sebi. morala da 26 27 . da bi prešao iz ove privremene filozofije u definitiv­ nu. bilo kao metodu bilo kao privremene doktrine. Zaista. Vidimo dakle da je pozitivna filozofija. da iz njih izvučemo kakvu korist.nemogućnošću. morao prirodno da usvoji. Ta neminovnost postaje još osetnija ako se uzme u obzir sa­ vršena skladnost između teološke filozofije i same prirode istraži­ vanja na koja ljudski duh u svom detinjstvu toliko uisredsređuje svu svoju aktivnost. a svi problemi koji se zaista mogu resiti gotovo se smatraju kao nedostojni ozbilj­ nih razmišljanja. Svi veliki umovi. Ovo poslednje razmatranje je neophodno da bi se dopunio opšti kratak pregled velikog zakona na koji sam ukazao. Na taj način. kojoj je najviša težnja da otkrije zakone fenomena i čija je glavna osobina da smatra kao neminovno zabranjene ljud­ skom duhu sve one nedokučive tajne koje teološka filozofija. koji smatra kao potpuno njemu namenjen i kao da po svim svojiiim fenomenima predstavlja tesne i neprekid­ ne veze s našom egzistencijom. nije mogao niti je morao tako misliti. Ljudski um je sada dosta zreo da bismo preduzeli naporna naučna istraživanja. Ako fenomene. Jer ako. Naša in­ telektualna aktivnost je dovoljno podstaknuta čistom nadom da ot­ krije zakone fenomena. Lako je shvatiti razlog za to. Ova os­ novna maksima je očevidno neosporna ako se primeni. okretao u krugu iz kojeg ne bi ni na kakav način mogao izaći da se nije srećom otvorio jedan pri­ rodni izlaz spontanim razvitkom teoloških saznanja. Ali. filozofiju čija je osobina da bude spontana i prema tome čak i jedina mogućna u početku a isto tako jedina koja je mogla pružiti dovoljno interesa našem duhu koji je bio u povoju. Ali. poreklo i svrha svih fenomena — upravo ona koja naša inteligen­ cija u tom primitivnom stanju izdiže iznad svega. u svom začetku. a da nema­ mo u vidu nikakav nepoznat cilj koji može jako da deluje na maš­ tu. da je tada postojala. iako je ona pravo i definitivno stanje ljudske inteli­ gencije. da bi se predao posmatranju. s druge strane. da iz posmatranja razvije teorije. to varljivo verovanje. neophodni podstiicaj bez kojeg se zaista ne bi moglo shvatiti da bi se ljudski duh prvobitno odlučio za teške poslove. ukoliko je moguće. Ali nije moglo tako biti u ranom dobu ljudskog duha. iako pred oči­ ma. na zrelo stanje naše inteligencije. tu sklo­ nost tako sveopštu i toliko ispoljenu. jer jedino je moglo iskustvo da nam pokaže kolike su naše snage. kao štu treba. odakle bismo crpli neophodnu istrajnost i žar da se pri­ kupe tolika posmatranja i iskustva koja su kasnije poslužila kao osnov prvim pozitivnim teorijama i jedne i druge vrste fenomena? Ovaj uslov našeg intelektualnog razvitka još odavno je dubo­ ko osetio Kepler u astronomiji. ono kojem je uvek sve više težila. tako isto je. Isto je tako i kad se s praktične tačke gledišta posmatra pri­ roda istraživanja kojima se ljudski duh prvobitno bavi. a najčešće bi nam fakta. pritešnjen između potrebe za posmatranjem da bi stvorio realne teorije i potrebe. s jedne strane. Ali. ne vežemo od­ mah za kakve principe. Lako je shvatiti zaista da naše poimanje. očigledno da je našem duhu. U ovom pogledu ona daju čoveku tako veliku draž bezgranične moći da deluje na spoljni svet. i to kroz dugi niz vekova.

Postoji. da je osnovni karakter po­ zitivne filozofije da posmatra sve fenomene kao potčinjene nepromenljivim prirodnim zakonima čije tačno otkrivanje i svođenje na najmanji mogući broj jeste cilj svih naših napora. Nijedan trezveni um danas ne traži da ide dalje. izabraću niz divnih Furijeovih istraživanja ο teoriji toplote. može u njima naći neiscrpnu hranu za svoju najjaču delatnost. najveći umovi su samo mogli da definišu ova dva principa jedan pomoću drugog. koja nisu više u delokrugu pozitiv- ne filozofije i koja s pravom prepuštamo mašti teologa ili suptil­ nostima metafizičara. Njutnovim zakonom gravitacije. a šta još ostaje da se uradi da bi se dovršilo njeno izgrađivanje. onako kako ga ja shvatam. smatrajući kao apsolutno nedokučivo i besmisleno za nas istraživanje onoga što se zove uzrocima. A sada neka nam bude dovolj­ no da znamo da se on slaže s različitom prirodom fenomena i da je određen njihovim stepenom opštosti. koji su njihovi uzroci. jednostavnosti i uzajamne 28 29 . Svako zaista zna da u našim pozitivnim objašnjenjima. pošto takav duh isključivo vlada u svim krupnim intelektualnih poduhvatima. ovaj opšti fakat nam je predstavljen kao prosto proširivanje jednog fenomena koji nam je sasvim bli­ zak i koji samim tim posmatramo kao sasvim poznatu težu tela na zemljinoj površini. A što se tiče toga da odredimo šta su u suš­ tini ova privlačna sila i teža. već samo da tačno analiziramo okolnosti njihovog stvaranja i da ih vezu­ jemo jedne za druge prema normalnim odnosima sukcesivnosti i sličnosti. što je opipljiv dokaz da ljudski duh. onoliko koliko se mogu objas­ niti. Ona nam očigledno potvrđuje opšte prethodne napomene. koliko mi je to moguće bez upušta­ nja u posebnu diskusiju koja bi bila neumesna u ovom trenutku. Tako. a zatim za težu da se ona prosto sastoji u zemljinoj privlačnoj sili. s druge strane. nemamo uopšte pretenziju da izlažemo početne uz­ roke fenomena. pokazujući nam kao identične dve vrste fenomena koji su tako dugo bili smatrani kao da nemaju ni­ kakvog odnosa među sobom. Ovaj red biće po­ seban predmet idućeg predavanja. raspravljana su u ovom delu. koja su smešna kad se želi saznati unutrašnja priroda stvari i način postajanja fenomena. pošto bismo tada jedino uvećali teškoću. jer. ova lepa teorija pokazuje nam svu ogromnu raznolikost astronomskih fakata kao da je samo jedan i isti posmatran s raznih tačaka gle­ dišta: stalnu težnju svih molekula jednih prema drugim u pravoj srazmeri njihove mase i u obrnutoj srazmeri kvadrata njihove raz­ daljine. A ipak naj­ krupnija pitanja. obelodanjeni su najznačajniji i najtačniji zakoni ο toplotnim fenomenima a da pisac ni jedan jedini put nije sebi postavio pitanje ο unutrašnjoj prirodi toplote niti spo­ menuo — sem da bi pokazao njenu ništavost — tako bumu ras­ pravu između pristalica kalorične materije i onih koji smatraju da se toplota sastoji u treperenju svemirskog etera. Vidimo. od kojih veći broj nije bio nikada ni postavljan. kad god se tražilo da se kaže ο ovoj stvari nešto razumno. koji će se javljati u toku öitavog ovog kursa. iako je ovaj u po­ četku shvaćen samo kao emancipacija one prve. govoreći za privlačnu silu da ona nije ništa drugo nego teža. sad moram da ispitam u koju je epohu stvaranja došla danas. iz teološkog sistema u pozitivni sis­ tem. prema onom što prethodi. Lako bi bilo navesti još ovakvih primera. opšti zakon razvitka ljudskog duha. u ovom pogledu. mi sva ta pita­ nja smatramo kao nerešiva. Zamenjujući u izučavanju fenomena natprirodnu vodeću silu jed­ nim odgovarajućim i nerazdvojivim entitetom. Pošto sam okarakterisao koliko sam god tačnije mogao u ovom kratkom opštem pregledu duh pozitivne filozofije. Toga radi treba najpre razmotriti da različite grane naših zna­ nja nisu morale u svom razvitku preći jednom istom brzinom tri velike napred opisane faze niti. dok. čijem je razvi­ janju i namenjen ceo ovaj kurs. bilo primarnim bilo finalnim. ne upuštajući se u nepristupačne probleme i ograničavajući se na istraživanja jednog potpuno pozitivnog reda. predstavljaju međutim sve što mo­ žemo dobiti kao najpouzdanije. Da bih u ovom trenutku na­ veo samo jedan od savremenih radova. Takva je prirodna namena metafizičkih koncepcija: od njih u stvari i nema druge koristi. čak i najsavršenijim. prema tome. Pošto sam tako utvrdio. Očigledan dokaz nemogućnosti da se dobiju takva rešenja leži u tome što. biće nam sada lako da tačno odredimo bitnu prirodu pozitivne fi­ lozofije — što je i pravi predmet ovog izlaganja. Takva objašnje­ nja. i to sveopšta. čovek se malo pomalo navikao da razmatra jedino sama fakta budući da su poj­ movi ο metafizičkim faktorima lagano postojali toliko tanani da su u očima svakog trezvenog uma uzimani samo kao apstraktna imena fenomena. Zaista u ovom radu. istovremeno dospeti u pozitivno stanje. kažemo da su opšti fenomeni vasione objašnjeni.se posluži posrednim koncepcijama dvojakog karaktera i samim tim sposobnih da postupno izvrše prelaz. Beskorisno je in­ sistirati mnogo na jednom principu koji je sada postao tako blizak svima onima koji su malo dublje proučavali eksperimentalne nau­ ke. navodeći u tom smislu najlepši primer. jedan nepromenljivi i nužni red kojim su išla i moraju da idu naša različita shvatanja u svom napredovanju i čije je tačno razmatranje neophodna dopuna osnovnog zakona koji je već najavljen. s jedne strane. čiji je filozofski karakter izrazito pozitivan. Nemoguće je zamisliti kakvim bi drugim postup­ kom naš razum mogao preći iz razmatranja izrazito natprirodnih u razmatranja čisto prirodna.

neograničeno čuva za jednu kla­ su fenomena svoj prvobitni način filozofiranja kad je već jednom za sve ostalo usvojio novi filozofski pravac potpuno suprotnog ka­ raktera. Shvatanja koja ću pokušati da pružim u pogledu izučavanja socijalnih fenomena a čiji je začetak. Ovaj poslednja red shvatanja koji se odnosi na najosobenije fenomene. očevidno je da on još ni­ je ušao u područje pozitivne filozofije. Zaista. postojati za naše sledbenike samo istorijski. filozofija će biti definitivno dovedena u pozitivno stanje. To je danas. uzeću epohu velikog pokreta ljudskog du­ ha koji se izvršio pre dva veka pod uticajem Bekonovih propisa. pošto je potrebno da se odredi neka epoha da bi se sprečilo uda­ ljavanje od predmeta. Oni su se najzad tako istakli da je danas postalo nemoguće svim posmatračima koji su svesni svoga veka da zanemare krajnju namenu ljudske inteligencije za pozitivno izučavanje. tako sklon jedinstvu metode. Nemoguće je utvrditi pravo poreklo tog preokreta. pošto ove pružaju u tom pogledu već među sobom krajnju nejednakost. Međutim. iz istih razloga. usuđujem se da kažem. dovedeni su na pozitivne teorije. isključivo u upotrebi. Upravo su se tada po­ zitivna shvatanja jasno izdvojila iz sujeverne i skolastičke zajed­ nice u kojoj se manje ili više krio istinski karakter svih prethod­ nih radova. samim tim. koja se postepeno u dva poslednja veka tako silno raširila. ali očigledno jedina praznina koju treba popuniti da bi se dovršilo učvršćivanje pozitivne filozofije. Ako se taj uslov jednom zaista ostvari.nezavisnosti. jer nijedan od fenomena koji se daju posmatrati ne bi mogao ostati izvan pet velikih već uspostavljenih kategorija: astronomskih. dođe na mesto teološke i metafizičke filozofije. fizički i hemijski fenomeni i najzad fiziološki. Ali one će biti namenjene da dadu ovoj poslednjoj klasi naših saznanja pozitivni karakter koji je već prihvaćen u svakoj od njih. u jednom ili drugom pogledu. među četiri glavne kategorije prirodnih fenomena ma­ ločas nabrojanih. za sve ono što se odnosi na socijal­ ne fenomene. najsloženije i najmanje samostalne. i ne menjajući više svoj karakter. Počev od te znamenite epohe. koji mada se prećutno ubrajaju u fiziološke fenomene. ostaje da se izvrši jedan veliki naučni posao da bi se pozitivnoj filozofiji dao karakter univer­ zalnosti neophodne za njeno definitivno učvršćivanje. pozitivna filozofija će postati sposobna da sasvim. Jer bilo bi sasvim kontradiktorno pretpostavljati da ljudski duh. nadam se. obuhvata danas sve vrste fenomena? Očevidno je da nije tako i da. kao i ο svim ostalim krupnijim događajima čovečanstva. njegov posebni cilj. kao najglavniji. mada različiti. ostapotpunosti udaren. fizioloških i socijalnih. jer nijedan će joj samo da se neograničeno razvija na sve većim tekovina­ ma iz kojih će neizbežno proizaći nova ispitivanja ili dublja raz­ mišljanja. najveća i najhitnija potreba naše in­ teligencije. 30 31 . još su. kao i njeno nepovratno udaljavanje od uzaludnih doktrina i provizornih me­ toda koje su mogle odgovarati samo njenom prvom zamahu. temelj novom filozofskom sistemu. kako bilo. pokret uspona pozitivne i pok­ ret opadanja teološke i metafizičke filozofije bili su krajnje jasni. najprostiji i najnezavisndji od svih ostalih. Tako. astronomskih. da ovlada nekom glavnom granom intelektualnog područja. Pošto tako naša osnovna shvatanja postanu homogena. zemaljsku fiziku. u više glavnih pogleda. ne bi mogla imati za predmet da daju odmah socijalnoj fizici isti stepen savršenosti kao prethodnim granama prirodne filozofije. bi­ lo biljnu bilo životinjsku. astronomski fenomeni najpre. što bi očigledno bilo neosnovano. da se usavršava sporije od svih ranijih čak i ne uzimajući u obzir posebne smetnje koje ćemo razmatrati kasnije. sada više niko ne upotrebljava. Sve se dakle svodi na jedno prosto činjenično pitanje: da li pozitivna filozofija. Dekartovih koncepcija i Galilejevih otkrića. Ako joj pak ostaje da sprovede još kakvo veliko osvajanje. da se vršio stalno i sve više jačao. a zatim posle uvođenja pri­ rodnih nauka u Zapadnu Evropu od strane Arabijana. primećuje se jedna bitna praznina u pogledu socijalnih fenomena. glavni cilj ovog kursa. zaslužuju. fizičkih hemijskih i fizioloških. Teološke i metafizičke me­ tode koje. teže istom cilju. u odnosu na sve druge rodove fenomena. naprotiv. a koje će. pošto je ljudski duh osnovao nebesku fiziku. bilo kao istraživačko sredstvo. kojima je ova univerzalnost danas jedina stvarna svojina. To je dakle velika. možemo biti sigurni da će se i tu preobražaj izvesti onako kao i u svim os­ talim. he­ mijskih. sa svom svojom prirodnom nadmoćnošću. kao momenat kada je duh pozitivne filozofije počeo da se jasno izdvaja u očiglednoj sup­ rotnosti s teološkim i metafizičkim duhom. to je. moguće nazreti iz ovog predavanja. naročito posle Aris­ totelovih delà i Aleksandrijske škole. uo­ stalom neizbežnu. a zatim. ostaje mu da dovrši sistem eksperimen­ talnih nauka time što će postaviti temelje socijalnoj fizici. da obrazuju posebnu kategoriju. bilo samo kao sredstvo za dokazivanje. prema tome. motivima koji. Kad bude stekla tako karakter univerzalnosti koji joj još nedostaje. mada su njihovu nedovoljnost u tom pogledu sasvim osetili svi veliki umovi kojima su dojadile uzaludne i beskrajne rasprave oko božanskog prava i suverenosti naroda. No. biće u potpunosti udaren. jer se ο njemu može tačno reći. fizičkih. Tako će se taj koreniti preokret neminovno izvršiti u svoj svojoj širi­ ni. nužno je morao. bilo po svom značaju bilo po stvarnoj teškoći za njihovo izučava- nje. Sada. temelj novom filozofskom sistemu. kad budu lišene jednog takvog preimućstva.

Da bih. kao što ćemo imati pri­ like da to konstatujemo kasnije. to jest kad je došla do onog stepena da može sama predstav­ ljati predmet stalnog izučavanja izvesnih pojedinaca. Taj se način organizovanja ljudskih izučava­ nja. Jednom rečju. Napro­ tiv. koju bi nerazmišljeni kritičari mo­ gli smatrati kao cilj ovog kursa. Bez ovog uslova vrlo je teško osetiti. kako preduzeti sa sigurnošću pozitivno izučavanje socijalnih fenomena ako se duh nije prethodno pripremio. trudeći se da procenim njihovu važnost. Cak ću najčešće i morati da ove posledmje navodim prema posebnim zanimanjima. filozofska razmišljanja ο tim naukama. To je jedno razmatranje na koje ću imati posebno priliku da se navratim u idućem predavanju. ni na koji način. postaje moguće. pa čak i neophodno. moram primetiti da su dva predmeta kojima se bavim. prethodan niz posebnih izučavanja različitih nauka koje će na njemu biti razmatrane. koji svi utiču. a nemogu­ će i oceniti. koliko je to moguće. bi­ lo zbog najveće usavršenosti njihovih metoda bilo stoga što su neo­ phodna osnova svih ostalih. manje ili više neposredno. koja su dospela u ustalje­ no i homogeno stanje. mislim. S druge strane. preduhitrio svako pogrešno tu­ mačenje da je opravdano sumnjati u prirodu jednog novog kursa kao što je ovaj. opšti. Jednom rečju. čija je neophodnost očigledna. a koja je s razlogom posmatrana kao potpuno suprotna pravom duhu pozitivne filozofije. Ova raz­ matranja će uostalom imati važniju prednost da predstave taj duh s jednog novog gledišta pomoću kojeg će se raevetliti njegov op­ šti pojam. Ta nemila posledica je svakako neizbežna do izvesnog stepena jer je tesno vezana za sami princip podele. to jest da ovo ne bude samo kurs socijal­ ne fizike već i pozitivne filozofije. kurs kao što je ovaj zahteva. U primitivnom stanju naših saznanja ne postoji nikakva odre­ đena podela naših intelektualnih radova. Ovde se radi jedino ο tome da se sva­ ka osnovna nauka posmatra u njenom odnosu na celokupni pozi­ tivni sistem i na duh koji je karakteriše. različite pozitivne nau­ ke koje već postoje. Prema jednom zakonu. to jest u dvostrukom od­ nosu njenih bitnih metoda i glavnih rezultata. Da bih ukratko izložio ideje koje se odnose na dvostruku namenu ovog kursa. nijedna od njih ne srne biti zanemarena u izučava- nju kao što je ovo koje preduzimamo. kako bismo ih saobrazili predstavljajući ih kao grane jednog jedinog stabla umesto da ih i dalje shvatamo samo kao izdvojene delove. pre nego što pristupim izučavanju socijalnih fenomena. ovaj kurs što nameravam da održim jeste Kurs pozitivne filozofi­ je a ne pozitivnih nauka. Upravo toj podeli raznih vrsta istraživanja između različitih redova naučnika dugujemo očevidno tako primetan razvitak kakav je postigla sva­ ka posebna klasa saznanja u naše vreme i koja kod modernih is­ ključuje mogućnost one univerzalnosti istraživanja. mi nikad nećemo uspeti da se u tom pogledu izjednačimo sa starima kod kojih je tolika superiornost poticala naročito iz neznatnog razvitka njihovih znanja. zbog preteranih izdvajanja ideja kojiima se isključivo bavi svaki inte­ lektualni pojedinac. I u tom cilju. Sto se tiče njihovog zna­ čaja za sreću ljudskog roda. isti duhovi su istovreme­ no gajili sve nauke. Izlišno je. da se ne čudimo glavnim smet­ njama koje ona povlači za sobom. Jer. jedan poseban a drugi opšti. svaka grana naučnog sistema neosetno se odvaja od stabla čim je dovoljno narasla da se može izdvojeno ga­ jiti. lako je shvatiti njegov drugi cilj. i pominjati da ovde ne može biti reci ο nizu posebnih kurseva iz svake glavne grane prirodne filozofije. izgleda mi. podesnim sredstvima izbeći štetne posledice pretera- 32 33 . Mi ipak možemo. jasno je da bi takva namera bila za mene neizvodnjivaj a verujem i za svakog drugog. Zaista. a kojim se naše sadašnje izučavanje raz­ likuje od niza posebnih izučavanja. u sadašnjem stanju ljudskog obrazovanja. u svom sadašnjem stanju. nemoguće je. ustva­ ri. menja malo pomalo ukoliko se razvijaju i razne vrste koncepcija. podela intelektualnog rada. Da i ne govorimo ο stvarnom trajanju jednog sličnog poduhvata. da se rezimiraju različita stečena saznanja. Ali priznajući izvanredne rezultate ove podele i gledajući od­ sada potpuno u njoj pravu osnovicu opšte organizacije naučnog sveta. Uostalom one čiji su rezultati na prvi po­ gled od najmanjeg praktičnog interesa naročito se preporučuju. da bi bio pogodno shvaćen. jeste jedna od najvažnijih odlika pozitivne filozofije. bilo bi nemoguće shvatiti kurs pozitivne filozofije bez zasnivanja socijalne fizike poš­ to bi mu tada nedostajao jedan bitni elemenat i što samim tim pogledi ne bi mogli imati onaj karakter opštosti koji mora biti njegovo glavno obeležje.Pošto je tako izložen posebni cilj ovog kursa. moram ukratko da dodam prethodnim objašnje­ njima nekoliko razmatranja koja se direktno odnose na ovu uni­ verzalnost posebnih saznanja. sve su sigurno iste vrednosti kad se temeljno posmatraju. na so­ cijalna fakta? Mada sve osnovne nauke ne ulivaju kod manje upućenih isto interesovanje. pošto se osnivanjem socijalne fizike najzad dopunjuje sistem prirodnih nauka. u početku neizbežan i čak neophodan. razmatraću postupno po gore izloženom enciklopedijskom redu. tako lake i obične u antičko doba. s druge strane. za manje komplikovane fenomene. neminovno nerazdvojni. produbljenim razmatranjem već ocenjenih pozitivnih metoda. s jedne strane. mada sami po sebi razli­ čiti. sve više usavršavana. i sem toga ako se nije naoružao poznavanjem glavnih zakona pret­ hodnih fenomena.

pruža nam na prvom mestu jedino istinsko racionalno sredstvo da se iznesu na videlo logički zakoni ljudskog duha koji su dosad bili istraživani tako malo po­ desnim putevima. posmatrajući razne pozitivne nauke u njihovom sadašnjem stanju. uprkos tom priznavanju. nji­ hovo izučavanje može da se sastoji samo u određivanju organskih uslova od kojih one zavise. nećemo više imati da strepimo da će prevelika pažnja poklonjena detaljima ikada sprečitii da se uoči celina. u statičkom pogle­ du i u dinamičkom pogledu. da tačno određuje duh svake od njih. Izučavanje pozitivne filozofije. On se naprotiv sastoji u usa­ vršavanju same podele rada. u dva osnovna pogleda. Takav je bar cilj ovog kursa. Jasno je zaista da će sva razmatranja koja će se moći pružiti neminovno ući u jednu ili u drugu kategoriju. Primenimo ovu sjajnu maksimu u izučavanju intelektualnih funkcija. da svo­ di ukratko. Pravi način da se zaustavi štetni uticaj koji izgleda preti in­ telektualnoj budućnosti usled prevelike iscepkanosti pojedinih is­ traživanja ne bi očigledno mogao biti taj da se vratimo na antičku zbrku radova. koje. Jednom rečju. mislim da moram da bih istakao sav karakter tog pre­ gleda. to jest kao sposobno da delà i kao ono koje stvarno delà. kako svi priznaju. koju će druge stalno kontrolisati. osposobljavaju ubudu­ će izučavanjem sveukupnosti pozitivnih znanja kako bi neposred­ no koristili znanja koja šire oni naučnici koji su se odali izučava­ nju opštih pojmova i da sa svoje strane ispravljaju njihove rezul­ tate. Da se jedna nova klasa naučnika pripremljena podesnim obrazova­ njem. Tako ja shvatam namenu pozitivne filozofije u opštem siste­ mu stvarnih pozitivnih nauka. a to je stanje stvari kojemu se današnji naučnici iz dana u dan primetno približuju. na taj način ono sačinjava bitni deo anatomije i fiziologije. Posmatrajući te funkcije s dinamičke tač­ ke gledišta. bar ne permanentno. Da se u isto vreme drugi naučnici. Ne zavaravajmo se da je upravo to slaba strana preko koje pristalice teološke i metafizičke filozofije mogu još. postaju već vrlo osetne. Dovoljno je zaista da se od izučava­ nja opštih pojmova pojedinih nauka stvori jedna struka više. moderno organizovanje naučnog sveta biće tada potpuno ostva­ reno i samo će imati da se bezgranično razvija. sve se svodi na to da se prouči stvarni tok ljudskog duha u pokretu ispitivanjem postupaka upotrebljeniih za dobijanje 34 35 . dok su razne pozitivne nauke bile slabo razvijene. Stvoriti tako od izučavanja opštih naučnih pojmova jedan po­ sebni odeljak velikog intelektualnog rada znači prosto raširiti primenu istog principa podele koji je postupno odvojio razne speci­ jalnosti. pre nego što se posvete svojim odgovarajućim strukama. po svojoj prirodi. sve njihove principe na manji broj za­ jedničkih principa. s izvesnom nadom na uspeh. Te podele koje služe za naj­ veće usavršavanje naših radova u raznim granama prirode filo­ zofije jesu. a u isto vre­ me potreba za takvim novim izučavanjem bila je mnogo manje hitna. da otkriva njihove odnose i njihovu povezanost. jer. krajnje veštačke. Sada. njihove međusobne veze nisu mogle imati toliko značaja da bi da­ le mesta. vrlo mali broj umova u naučnom svetu koji u svojim koncepcijama obuhvataju samu celinu jedne jedinstvene nauke a koja međutim i nije ništa drugo već deo jed­ ne velike celine. a očevidno je da to može biti. Ali danas se svaka nauka posebno toliko raširila da ispiti­ vanje njihovih međusobnih odnosa može dati mesta stalnim radovima koji u isto vreme postaju neophodni da bi se preduhitri­ lo rasipanje ljudskih pogleda. izneti ukratko opšta glavna preimućstva koja može imati jedan takav rad ako su za njega pogodno ispunjeni bitni uslovi saobrazno progresu ljudskog duha. rukovodeći se stalno osnovnim maksimama po­ zitivne metode. podela rada u naukama će se izvršiti bez ikakve opasnosti do te mere koliko razvitak različitih vrsta znanja to bude zahtevao. kada sam pokušao da odredim što je moguće tačnije u ovom kratkom pregledu opšti duh jednog kursa pozitivne filozofije. teže da se neprestano uvećavaju. Ne zaboravimo da je već. Kad se jednom ispune ova dva važna uslova. Većina se i ograničava potpuno na izdvojeno raz­ matranje jednog manjeg ili većeg odeljka neke određene nauke. napasti pozitivnu filozo­ fiju. što bi značilo da se ljudski duh vrati unazad. stalno čuvajući is­ ti karakter.nog cepkanja a da ne naškodimo životvornom uticaju samog iz­ dvajanja u istraživanjima. u svim njegovim fenomenima. a što je srećom danas postalo nemoguće. Bojimo se da se ljudski duh ne izgubi u tim krajnje razbijenim radovima. Pošto će jedna određena grana nau­ ke. Da bih u tom pogledu objasnio svoju misao kako treba. Ovaj poslednji red razmatra­ nja savešću na ukazivanje na četiri osnovna svojstva. posebnoj klasi radova. Ona se sastoji u tome da svako ak­ tivno biće. može biti izučavano. ako je moguće. imati kao sopstvenu i stal­ nu funkciju da povezuje svako novo pojedinačno otkriće s opštim sistemom. razmatrajući rezultate aktiv­ nosti naših intelektualnih sposobnosti. a naročito svako živo biće. ne posvećujući se stručnoj obradi nijedne posebne grane pri­ rodne filozofije. ne baveći se mnogo vezom tih posebnih radova s opštim sistemom pozitivnih saznanja. Ako se te funkcije posmatraju sa statičke tačke gledišta. pozabavi jedino titme. mo­ ram najpre da podsetim na jednu filozofsku koncepciju od najve­ ćeg značaja koju je izložio Blenvil u lepom uvodu svojih Opštih principa uporedne anatomije. Hitno je da se time ozbiljno pozabavi­ mo jer ove smetnje. Pohitajmo da lizlečimo zlo pre nego što ono postane ozbiljnije.

a predstavlja neki istinski pojam. iz predostrožnosti. iz razvitka nauka. Ima dve hiljade godina otkad metafizičari ta­ ko gaje psihologiju i još nisu mogli da se sporazumeju ni u jed­ nom shvatljivom i solidno utvrđenom stavu. Ali može se tvrditi da sve ono što se u njihovim spi­ sima. neminovno je nespojivo s posmatračkim stanjem. posredno. Pogledajmo do kakvih duboko kontradiktornih pos­ tupaka ona dovodi! S jedne strane. isticani s toliko emfaze. Vidi se da ni u kojem po­ gledu nema mesta onoj iluzornoj psihologiji. ko bi vršio posmatranje? Shvatljivo je da čovek. veliko ili malo. Ovde nije mesto da ulazim u posebnu diskusiju ο ovom osnovnom sofizmu. Jer. teži da otkrije osnovne za­ kone ljudskog duha posmatrajući ga u njemu samom. jedino se produbljenim posmatranjem datih fakata možemo uzdići do poznavanja logičkih zakona. dobijeno je stvarnim posmatranjem na putu ljud­ skog duha koja su morala nicati. Pozitivna filozofija je postepeno postala nadmoćna već od Bekona. samo jače u datom slučaju? Zaista je razumljivo da. od svih spoljašnjih utisaka a naro­ čito da sebi uskratite svaki intelektualni rad. ne računajući i osobitu uslugu koju su učinili podržavaju­ ći aktivnost naše inteligencije u ono doba kad ona nije mogla ima­ ti jače hrane. po nepobitnoj nužnosti. jer svako veoma iz­ raženo stanje strasti. Ali. a koji su samo plod nedoslednosti psihologa njihovoj tobožnjoj metodi. poslednjem preobra­ žaju teologije. Kivjea). Misaono biće se ne bi moglo podeliti na dva. najčešće su ili vrlo preterani ili vrlo nepotpuni i mnogo inferiorni­ ji od zapažanja koja su bez razmetanja već dali naučnici na osno­ vu metoda kojima se služe. Oni su. Pravi naučnici. Zar nije isto tako. ljudski duh može posmatrati direktno sve fenomene izuzev svojih sopstvenih. Bilo bi lako navesti u tom pogledu ubedljive primere da se ne bojim da ću dati ovde suviše mesta jed- 36 37 . koliko je god to moguće. jednom vrlo čudnom suptilnošću. Ograničiću se samo da ukazem na glavno razmatranje koje jasno doka­ zuje da je to nazovi direktno posmatranje duha pomoću njega sa­ mog čista iluzija. podeljeni na mnoštvo škola koje se bez prestanka prepiru oko os­ novnih elemenata njihovih doktrina.raznovrsnih tačnih saznanja koja je on već stekao. koji stvarno rukovode našim raznim naučnim istraživanjima. od kojih bi jedno razmišljalo dok bi drugo posmatralo kako se razmišlja. preporučuju vam da se izolujete. ono što u suš­ tini čini opšti predmet pozitivne filozofije. to jest ono koje bi bilo najvažnije za ispit:- vanje. danas ona vrši. prema razboritim recima jednog slavnog pozitivnog filozofa (g. smatranih kao konačni sudovi. morate se po­ zabaviti posmatranjem radnji koje će se izvršiti u vašem umu kad se u njemu ne bude ništa dešavalo! Naši će potomci bez sumnje vi­ deu jednog dana takve pretenzije prenete na pozornicu. ne sastoji od metafora. tako veliki uticaj čak i na umove koji su ostali po strani u njenom ogromnom razvitku da su se metafizičari koji su se posvetili izučavanju naše inteligencije mogli samo ponadati da uspore dekadenciju svoje nazovinauke. Rezultati jednog tako čudnog načina postupanja potpuno se slažu s principom. može posmatrati samog sebe u pogledu stras­ ti koje ga obuzimaju iz tog anatomskog razloga što su organi u kojima se strasti odvijaju odvojeni od onih koji su namenjeni za posmatračke funkcije. pošto ste najzad. Makar i da je svako imao priliku da pravi na samom sebi takva zapažanja. to jest apstrahujući potpuno i uzroke i posledice. dve vrste posmatranja podjednakog zna­ čaja. ako ti svetlosni utisci deluju kao slike. s vremena na vreme. ako bi se na isti način želeli posmatrati intelektualni fenomeni dok se zbivaju nastaje očigledna nemogućnost.U tu svrhu oni su izmislili da razlikuju. šta bi bilo s unutrašnjim posmatranjem? S druge strane. uzimajući sve naučne teo­ rije kao krupna logička fakta. To su očevidno jedina dva opšta puta koji se uzajamno dopu­ njuju i pomoću kojih se može doći do nekih pravih racionalnih pojmova ο intelektualnim fenomenima. Na to su fiziolozi s razlogom primetili da bi. jer kad biste se ba­ vili samo najprostijim računanjem. Pošto su u ovom slučaju posmatrani organ i organ koji posmatra identični. Donedavno se verovalo da se vid objasnio govoreći da svetlosno dejstvo tela određuje na mrežnjači odgovarajuće slike spoljašnjih oblika i boja. To opet ne znači da su svi njihovi radovi bili apso­ lutno bez ikakvog rezultata u odnosu na opšti napredak naših saz­ nanja. bilo potrebno jedno drugo oko da ih posmatra. koje bi se dugovalo toj toliko hva­ ljenoj metodi. dospeli u savršeno stanje intelektualne uspavanosti. kako bi se onda moglo vršiti posmatranje? Ova nazovipsihološka metoda je dakle radikalno ništavna u svom principu. što se tiče moralnih fenomena. jedno spoljašnje a drugo unutrašnje. umesto da potiče iz njihove to­ božnje metode. koju danas uzalud pokušavaju da ožive i koja ne brinući se ni za fiziološko izučavanje naših intelektualnih organa niti za posmatranje racionalnih postupaka. domišlja­ jući se da predstave svoje doktrine kao da su zasnovane na posmatranju činjenica. i od kojih je poslednje namenjeno izučavanju intelektualnih fenomena. još uvek uzalud traže od ovih psihologa da navedu samo jedno stvarno otkriće. Unutrašnje ispitivanje stvara skoro toliko protivrečnih mišljenja koliko ima i pojedinaca koji smatraju da su mu se posvetili. onako kako sam je definisao u ovom izlaganju. Čak i ti pojmovi tako retki. Jednom rečju. čak i danas. ljudi koji su se odali pozitivnim izučavanjima. ona očevidno ne bi mogla nikad imati nekog velikog naučnog značaja. i najbolji način da se upoz­ naju strasti biće uvek da se posmatraju spolja.

jednom reci. Zaista. Upravo takva jedna celina treba odsada da bude. u suštini još teološko. čak i u narodnim masama. Ne znam da li će kasnije biti moguće da se a priori održi jedan pravi metodski kurs potpuno nezavisan od filozofskog izučavanja nauka. naročito u naše vreme. uko­ liko nisu od njih i potekli. kad je u pitanju ne samo da se ima predstava ο pozi­ tivnoj metodi već da se ο njoj stekne dosta jasno i temeljno zna­ nje da bi se mogla stvarno koristiti. što se zaista dâ shvatiti. već ono mora isto tako da do- 38 39 . predstavljena kao razne grane jednog jedinog stabla. jednu jedinu pozitivnu nauku. Zaista. između ostalih. kojih je bivalo sve više u toku poslednjeg stoleća. Zbog toga što nisu poznavali tu osnovnu činje­ nicu. svi trezveni duhovi već jednodušno priznaju da je nu­ žno da se naše evropsko vaspitanje.nom takvom pretresanju: setimo se. Pa ipak. Takav način izuča­ vanja bio bi dakle potpuno neosnovan kad je u pitanju opšte obra­ zovanje. Posebno izučavanje opštih naučnih pojmova nije samo namenjeno da reorganizuje obrazovanje. biće primoran da posebno izučava svaku od njih na isti način i isto tako opširno kao kad bi hteo da postane ili sa­ mo astronom. to jest osnovni preobražaj opšteg vaspitanja.i gajenja nauka. logički. ili samo hemičar. Zbog toga je takvo obrazova­ nje skoro nemoguće i neminovno veoma nesavršeno. Samo na taj način nastava nauka može postati baza jed­ nog novog opšteg i istinski racionalnog vaspitanja. i još neke slične aforizme. da se pozitivno učenje stalno širi i jača. koje još karakterišu naš način shvatanje. da­ kle. stalna baza svih ljudskih smeranja koja mora. pomažući koliko je moguće ove korisne poduhvate. to jest na njihove glavne metode i njihove najznačajnije rezultate. te­ me je daleko manje jasna metoda negoli onom koji je izučavao. naši psiholozi su dovedeni na to da svoja sanjarenja smatra­ ju naukom. neminovno vrše veliki uticaj na način njihovog iz­ laganja u nastavi. bio bi da se postaramo za opšti preobražaj našeg vaspitnog sistema. direktnog rezultata pozitivne filozofije definisane u ovom izlaganju. zameni jednim pozitivnim vaspitanjem. usuđujem se da dodam da. Ali. Prvi i neposredni krupni rezultat pozitivne filozofije mora. kad je apstraktno posmatramo. šta se desilo u pogledu teorije znakova. prevelika izdvojenost. treba je razmatrati kad je u akciji. i mnogo preči. Drugi rezultat. potrebno je dakle proučiti njene razne krupnije primene već proverene. na višem ili ni­ žem stupnju. Jednom rečju. svodi se na tako nejasna uopštavanja da ona ne bi mogla imati nikakvog uticaja na intelektualni sistem. a kojima su se uvek revnosno pridruživale sve evropske vlade. ali sasvim sam ubeđen da je to danas neizvodljivo pošto se krupni logički postupci ne mogu još objašnjavati s dovoljno tačnosti izdvojeno od njihove primene. Staviše. itd. definisane u ovom izlaganju. Razmatranja na koja sam ukazao u odnosu na logičku nauku još su jasnija kad se prenesu na logičku veštinu. metafi­ zičko i književno. kad bi se kasnije i mogao ostvariti jedan takav poduhvat. čak i bez filozofske namere. čak i za naj­ jače inteligencije i u najpovoljnijim uslovima. Ali ono na šta sam prvenstveno hteo ovde da ukazem sastoji se u tome da bi sve te specijalnosti. do kojeg ne­ minovno danas dovodi uspostavljanje pozitivne filozofije. biti: otkrivanje na osnovu iskustva zakona po kojima se odvi­ jaju naše intelektualne funkcije i dalje. ovo poslednje iziskuje bezuslovno jednu celinu pozitivnih pogleda ο svim važnijim klasama prirodnih fenomena. verujući da razumeju pozitivnu metodu zato što su či­ tali Bekonove propise ili Dekartovu raspravu. tačno poznavanje opštih zakonitosti koje su neophodne da bi se pouzdano postupalo u istra­ živanju istine. Da se zatim na ovo osnovno obrazovanje nadovezuju razna posebna naučna izu­ čavanja. u to ne može biti nikakve sumnje. na iole produbljen naćin. saobrazno duhu naše epohe i prilagođeno potrebama moderne civilizacije. sačinjavati opšti duh naših poto­ maka. ili bi to pak bilo samo mrtvo izučavanje koje ne bi obogatilo duh koji mu se posvetio. što je međutim i osnovni cilj izučava­ nja metode. jasno je da je to moguće postići sa­ mo filozofskim ispitivanjem nauka. Sve što se ο njoj može stvarno reći. šta vi­ še teško okupljene. Nije mi potrebno da sada i dalje insistiram na ovom predmetu koji će se često javljati u toku čitavog kursa i ο kojem ću posebno dati nova razmatranja u idućem predavanju. ne manje važan. Jer isključiva stručnost. koja odgovaraju raznim posebnim obrazovanjima. da moramo polaziti čas od činjenica na prin­ cipe a čas od principa na činjenice. Ako je ne­ ko dobro utvrdio. da sva naša saznanja moraju biti zasno­ vana na posmatranju. dovoljno svedoče da se svuda razvija spontano osećanje ove nužnosti. Ako neki pametan čovek danas želi da izučava glavne grane prirodne filozofije da bi stekao jedan opšti sistem pozitivnih ideja. Da bi prirodna filozofija mogla dovršiti već tako priprem­ ljen preporod našeg intelektualnog sistema. neophodno je da raz­ ne nauke iz kojih se ona sastoji. Razni pokušaji. ne smemo se zavaravati da u sadašnjem stanju naših ideja oni mogu biti dovoljni da postignu svoj glavni cilj. Ova se metoda ne može izuča­ vati odvojeno od istraživanja u kojima je primenjena. bile u osnovi nedovoljne da stvarno obnove sistem našeg vaspitanja ako se ne bi zasnivale na prethodnoj bazi opšte nastave. ipak bi se samo izučavanjem pravilnih primena naučnih postupaka moglo uspeti da se stvori jedan dobar si­ stem intelektualnih navika. budu svedene najpre na ono što čini njihovu suštinu.

Verujem da čitaocima ovog delà ne moram dokazivati da ideje vladaju svetom li da ga potresaju. Poslednji deo ovog kursa biće posebno posvećen uč­ vršćivanju gornjeg stava. značajna pitanja zahtevala izvesnu kombinaciju većeg broja posebnih gledišta kojoj ne može biti mesta u sadašnjem sastavu naučnog sveta. još ubedljiviji kad hoće da se pokaže pose­ ban značaj pozitivne filozofije u rešavanju pitanja koja zahtevaju kombinaciju većeg broja nauka. Prema ovome. Mogao bih u tom smislu navesti. fiziološko posmatranje da životinje koje uzimaju hranu bez azota imaju u sastavu svog tkiva isto toliko azota kao i životi­ nje mesožderi. ali koji je. zbog toga ti problemi ostaju nerešeni mnogo duže nego što bi to bilo nužno. koji bi jednako pripadao li herniji i fiziologiji. pred­ met svih naših istraživanja je jedan. To je ono što sačinjava treću osnovnu osobinu na koju sam resio da ukazem. značaj uloge koju mora vršiti. jeste da se u najbolju ruku može reći da se ona stalno obistinjuje ukoliko se odnosi na sastav neorganskih tela. smatram da bi bilo neop­ hodno povezati hemijsko gledište sa fiziološkim. moram već sada ukazati na četvrtu i poslednju osobinu onoga što sam nazvao pozitivnom filozofijom i zbog koje će ova nesumnjivo privući opštu pažnju više nego zbog svake druge. ali ona bar isto toliko stalno podbacuje u pogledu organ­ skih jedinjenja. tako značajnu doktrinu ο određenim proporcijama. pošto se odnosi na jedan znatno specijalniji predmet istraživanja. Najzad. koji će biti razvijen u svojoj širini. pozitivna filozofija čija je neposredna namena da na jedan stalan način organizuje takve kombinacije koje bez nje ne bi mogle da se sprovode kako treba. neće li biti potrebno povesti računa ο ovom og­ romnom izuzetku? Da li možda taj 'izuzetak ne zavisi od onog istog opšteg karaktera svojstvenog svim organskim telima zbog koga je. Svakako da značajna diskusija koja se danas razvila ο osnovnom principu ove teorije. mada nisu pro­ izvoljne. Ali skici opšteg pregleda kojeg sam se latio u ovom izlaganju nedo­ stajao bi jedan od najkarakterističniijih elemenata ako bih propu­ stio da ukazem ovde na jedno tako bitno razmatranje. drugim recima. Ali ono što ne smem propustiti da posebno istaknem. kako on sâm ο tome daje dragoceno priznanje. poš­ to je ona danas najvažnija za praksu i što se može smatrati jedi­ nom solidnom osnovom društvene reorganizacije koja mora da okonča kritično stanje u kojem se već odavno nalaze najcivilizovanije nacije. i u kojem treba gledati istinsku klicu svih kasnijih velikih progresa. ma kako izgledalo. suprotno našim klasičnim podelama. kao prosto telo ili složeno. kako mii se čini. Takva nezgoda se javlja za najosnovnije doktrine svake pozitivne nauke ponaosob. uglavnom. koje se sastoji u tome da se odredi da li azot treba da bude smatran. U stvari. na koja se. Jer. Sta je drugo ovo osnovno otkriće koje je izmenilo lice matematičke nauke. Ono što ukazuje na to. to nije jedno obično pitanje iz hernije. Otuda se deša­ va da bi. podele koje vršimo u našim naukama. da interveniše fiziologija i da se kombinuje. da bi se konačno odlučilo na neki način ο ovom krup­ nom pitanju prirodne filozofije. pre no što se ova teorija uzdigne do stvarno osnovnog principa. Zaista. jedan primer do­ stojan pamćenja uzimajući u obzir izvrsnu Dekartovu koncepciju ο analitičkoj geometriji. za ma koji od njihovih fenomena. ona ne bi mo­ gla proširiti. da bi se stvarno resilo da li je azot prosto telo ili ne. Dakle. u usavršavanju svake prirodne nauke ponaosob. u sadašnjem stanju naših saznanja. Biće dovoljno nekoliko vrlo prostih razmišljanja da opravda­ ju ono po čemu bi jedna ovakva ocena u prvi mah mogla izgledati odveć usiljena. jasno je da je neophodan jedan potpuno novi duh razmatranja. Reč je ο pitanju. u suštini su veštačke. da sav društveni mehanizam počiva u krajnjoj liniji na mišljenjima. Vi znate kakvim je čisto hemijskim ra­ zmatranjima uspeo čuveni Berzelius da poljulja mišljenje skoro svih današnjih hemičara ο jednostavnosti ovog gasa. iz hernije. iz prošlosti. po samom priznanju slavnih hemičara koji su najviše doprineli stvaranju ove doktrine. na koje ću brižljivo ukazivati kako nam ih prirodni tok ovog kursa bude pružao. neumesno i govoriti ο nepromenljivim brojevima? No kako bilo. Ovde ću odabrati samo. ili. sa čisto hemijskim raz­ matranjima. Da bi se u tom pogledu dobila zaista definitivna odluka. mi ga delimo samo s namerom da razdvojimo teškoće kako bismo ih bolje resili. nego rezultat jednog usposta­ vljenog zbližavanja dveju nauka dotada shvatanih posebno? Ali ovo zapažanje biće presudniije ako ga prenesemo na još nerešena pitanja. Sad bi bilo suvišno navoditi više primera o ovim problemima mnogostruke prirode koji bi mogli biti rešeni samo prisnim kombinovanjem više nauka koje se danas gaje potpuno odvojeno. Oni koje sam naveo dovoljni su da se oseti.prinese i posebnom napretku raznih pozitivnih nauka. kako do danas izgleda. ne bi još mogla biti smatrana kao neopozivo završena. zaista je jasno da će biti neophodno potrebno. Smatram da je potrebno navesti ovde i jedan drugi primer iste prirode. jeste uticaj koji je u ovom pogledu vršilo na Berzeliusa. I njega uzimam iz hernije. kao što neki misle. Za to se mogu navesti vrlo upadljivi primeri. to jest da bi se odredilo da li treba smatrati kao zakon prirode to što se molekuli nemi­ novno kombinuju po utvrđenom broju. još nerešenom. Oni dobro znaju da velika politička i moralna kriza sadašnjeg društva 41 40 . jedan niz novih istraživanja ο odnosu između sasta­ va živih tela i njihovog načina ishrane.

Jedino je ona. da će. ne ostaje ništa drugo. Naše najteže zlo sastoji se zaista u ovom dubokom razilaženju koje sada postoji između ljudi u pogledu svih osnovnih načela čija je postojanost prvi uslov za pravi društveni poredak. ne izgleda da će ono morati ostati dugo bez rezultata. kroz dugi niz vekova. Po mom dubokom ličnom ubeđenju ja posmatram ove podu­ hvate univerzalnog objašnjenja svih fenomena jednim jedinim za- 42 43 . a ovaj kurs daće ο tome jasan dokaz svima oni­ ma kod kojih bi objašnjenja data u ovom izlaganju mogla ostaviti neku sumnju u tom pogledu. dovoljno nagoveštava na kakav će prijem na­ ići ova filozofija kad ona bude stekla onu jedinu osobinu koja joj još nedostaje. da reorganizuju druš­ tvo. Dakle. ma kakva mogla biti njegova pose­ bna mišljenja pre analize pitanja. jedino između njih postojli još borba u tom pogledu. onda se radi samo ο tome da se saz­ na koja od tri filozofije može i mora da nadvlada po prirodi stva­ ri: svaki će se razuman čovek. nego da se upotpuni pozitivna filozofija uključujući u nju i izučavanje društvenih fenomena. karakter odgovarajuće univerzalnosti. i to je dovoljno. ne vodeći dalje računa ο prepirkama koje su postale beskorisne. Dekart i Galilej. Ako je istraživanje dovedeno do takve jed­ nostavnosti. Ovde nije reč ni ο čem sličnom. bio sam daleko od pomisli da pri­ stupim opštem izučavanju tih fenomena posmatrajući ih sve kao različite posledice samo jednog principa. pogrešno obavešteni. Ukratko. ako je tačan ovaj način gledanja. što bi poslu­ žilo kao bitna dopuna njenoj opštoj definicij koju sam ranije po­ kušao da izložim. nema značaja. Stavimo je najzad u položaj u kom bi imala stvaralačku ulogu. To su četiri glavne tačke gledišta preko kojih sam morao već sad ukazati na spasonosni uticaj pozitivne filozofije. uvrstili ovaj kurs u pokušaje univerzalnog objašnjenja kakva svakodnevno daju ljudi kojima su potpuno tuđi naučni metodi i saznanja. Kad ovaj dvostruki posao bude dovoljno odmakao. koliko je to moguće. iz njega će neminovno proisteći odgovarajuće in­ stitucije. makar bio primoran da se bavi samo iluzornim spekulacijama. Nekome može da bude žao. od istovremene upotrebe triju filo­ zofija radikalno nepomirljivih: teološke. stvorimo neposredno sistem opštih ideja ko­ ji će odsada. Sada. Tako izrazito prvenstvo koje skoro svi duhovi. morati zatim potruditi da uzme učešća u njenoj pobedi. koji je iznad moći ' jedne i druge. a revolucionarna kriza koja uznemirava civilizovane narode biće potpuno okončana. Iako moram ovo pitanje u idućem predavanju po­ sebno raspraviti. dok se zlo sastoji naročito u odsustvu svake prave orga­ nizacije. Isto tako je izvesno da. i da se zatim rezimira u jednoj jedinoj homogenoj doktrini. da se unapred stekne pogrešno miš­ ljenje ο prirodi ovog kursa. ukazuju danas pozitivnim saznanjima u odnosu na nejasne i mistične koncepcije. Ta opšta revolucija ljudskog duha danas je skoro potpuno izvršena. Eto u tom pravcu treba usmeriti glavnu pažnju svih onih koji osećaju značaj jednog stanja stvari istinski normalnog. verujem da treba još sad da kažem nešto ο nje­ mu kako bi se sprečili skroz neosnovani prigovori koje bi mi mo­ gli uputiti oni koji bi.potiče u suštini od intelektualne anarhije. u suštini. s više tačke gledišta na koju nas postepeno dovela ra­ zličita razmatranja ukazana u ovom izlaganju. opšti fakat je neosporan. ne dajući mesta nikakvom teškom potresu pošto bi se samim tim faktom uklonio najveći nered. kao podređene jednom te istom zakonu. teološka i metafizička filozofija se otimaju danas oko zadatka. S pravom ili ne. postojao bi jedan određeni društveni poredak. definitivna pobeda pozitivne filo­ zofije će doći spontano i uspostaviće red u društvu. Pozitiv­ na filozofija je do sada u toj raspri intervenisala jedino da bi ih kritikovala i jednu i drugu. jasno je da će stanje nacija neminovno ostati bitno revolucionarno uprkos svim politič­ kim palijativnim merama koje bi se mogle primeniti i u njemu će biti moguće samo privremene institucije. prema prirodnom toku stvari. Sve dotle dok pojedinci ne budu jedno­ dušno prišli izvesnom broju opštih ideja koje su u stanju da obra­ zuju jednu zajedničku društvenu doktrinu. od najprosvećenijih do najpros­ tijih. zahvaljujući ovoj filozofiji. stalno napredovala dok su njene protivnice bile stalno u deka­ denciji. neograničeno preovladati u ljudskom rodu. ali taj fakat ne može uništiti pa prema tome ni zanemariti ga. pri čemu ih je potpuno diskreditovala. Pre nego što završim želim da za trenutak skrenem pažnju na jedno poslednje razmišljanje koje mi se čini potrebno kako bi se izbeglo. Oslanjajući se na osnovni zakon iznet na početku ovog iz­ laganja. Koegzistencija ove tri suprotne filozofije apsolutno spre­ čava da bude saglasnosti u ma kojem bitnom pogledu. jedino pozitivna filozofija nadvladati. Upotpunjujući zamašni intelektualni poduhvat koji su započeli Bekon. kao što sam to već objasnio. lako je da se u isti mah i jasno okarakteriše prava suština sadašnjeg društvenog sta­ nja i da se iz njega izvede kojim bi se putem ono moglo bitno izmeniti. Postavljajući za cilj pozitivnoj filozofiji da rezimira u jednoj jedinoj homogenoj doktrini skup stečenih saznanja u pogledu raz­ ličitih vrsta prirodnlih fenomena. ako se ovo okupljanje duhova u jednu istu zajednicu u pogledu principa ostvari. Zaista je jasno da ako bi bilo koja od ove tri filozofije dobila sveopštu i potpunu nadmoćnost. verujem da mogu tačno rezimirati sva posmatranja koja se odnose na sadašnju situaciju društva ako prosto kažem da sa­ dašnji nered potiče. metafizičke i pozitivne. jer je očevidno iz svih razloga od kojih sam u ovom izlaganju na­ veo nekoliko važnijih.

bilo u ovom kursu bilo u svakoj drugoj prilici. hipoteza koju smo ukratko pregledali. čak i u najdaljoj budućnosti. koliko je bi­ lo u mojoj moći. Ali. a već je pretežno i ustaljeno. pa. Ali taj uslov nije nikako neophodan za njeno sistematsko for­ miranje. to jest utvrdio tačku gledišta s koje ću posmatrati različite glavne grane prirodne filo­ zofije. 44 45 . Označio sam dakle cilj kojem su uvek težili i teže svi moji radovi. izmenjene oblikom i međusobnim položajem atoma. Ali ono što samo jedan um ne može ostvariti. kao štn smo videli. oni svedu strogo na jedan jedini. to jest na određivanje enci­ klopedijskog reda koji treba uspostaviti među različitim klasama prirodnih fenomena. svrhu. Ali. broj opštih zakona neophodnih za pozitivno objašnjenje prirodnih fe­ nomena. i u toku samo jednog života. prelazeći na izlaganje plana. nije neophod­ no da postoji samo jedna jedlina.kanom kao krajnje neosnovane. to bi po mom shvatanju moglo biti samo kad bi se svi prirodni fenomeni vezali za najopštiji pozitivni zakon koji po­ znajemo. Ka­ da bi to bilo tako. Uostalom i Laplas je predstavio ovu ideju samo kao jednu običnu filozofsku igru koja nije u stanju da stvarno vrši ma kakav koristan uticaj na progres hemijske nauke. Jer. Ja smatram da su sredstva ljudskog duha vrlo slaba a vasiona suviše kompliikovana da bi nam ikada bilo na domaku jedno takvo naučno savršenstvo i mislim. različite klase po­ zitivnih teorija. jer. Laplas je u stvari izlo­ žio jedno gledište prema kojem bi se mogle u hemijskim fenome­ nima videti samo proste molekularne posledice njutnovske privlač­ ne sile. pretpostavljajući čak da je ova nepremo­ stiva teškoća savladana. podelu koja danas važi kao prirodna između astronomije i hernije. pa čak kad bi one bile daleko iznad svoje stvarne vrednosti. U svakom slučaju izgleda mi oče­ vidno da smo. Nije potrebno da dalje ulazim u detalje da bih dokazao da cilj ovog kursa nije nikako da se svi prirodni fenomeni predsta­ ve kao da su u osnovti istovetni a da su im okolnosti različite. opet ne bi bilo postignuto naučno jedin­ stvo pošto bi posle toga trebalo pokušati da se skup fizioloških fe­ nomena pripoji istom zakonu. Što se tiče doktrine. kao ni za realizovanje krupnih i uspešrtih rezultata do kojih ona. s obzirom na sadašnje stanje naših saznanja. koliko je to god moguće. Težeći da umanjimo. u idućem predavanju ću dopuniti ove opšte prethodne na­ pomene. sko­ ro je siigurno da bi je toliko teško bilo primeniti da bi čovek mo­ rao zadržati. Mi dakle s dvostruke tačke gledišta jedinstva metoda i ho­ mogenosti doktrina razmatramo. mi smatramo kao sme- lo ići za tim da se nekad. i među odgovarajućim pozi­ tivnim naukama. jedan jedini to može jasno predložiti: a to je sva moja ambicija. čak i kad potiču od najmerodavnijih. da bi odgovorile jed­ nom tako obimnom i uzvišenom zadatku. kao veštačku. pozitivna filozofija bi nesumnjivo bila rsavršenija. ako se sve dobro odmeri. što je u stvari filozofski cilj nauke. zakon gravitacije. Pošto sam izložio pravi cilj ovog kursa. Pokušao sam u ovom izlaganju da tačno odredim. vrlo daleko od toga da bi takvi pokušaji mogli biti razboriti pre jednog dužeg vremenskog perioda. u ovom kursu. sem neodređenosti u kojoj bi verovatno uvek ostala ova koncepcija zbog nedostatka osnovnih podataka ο unutrašnjoj gradi tela. to zaista ne bi bio manje težak deo poduhvata. koji već povezuje sve astronomske fe­ nomene za deo fenomena zemaljske fizike. to još nije sve. najviše bi odgovarala tome toliko priželjkivanom jedinstvu. da se obično stvara vrlo preterano mišljenje ο prednostima koje bi iz njega neminovno poticale ako bi ono bilo moguće. uostalom. prema tome. dovoljno je da ona bude homo­ gena. duh i uticaj pozitivne filozofije. Neophodno jedinstvo za to jeste samo jedinstvo metode koje očevidno može i mora da posto­ ji. Pa ipak. Niko nije dublje od me­ ne ubeđen u nedovoljnost mojih intelektualnih snaga. dovodi. ako bismo se i mogli nadati da dođemo dotle.

Danas smojpotpuno ubeđenii da enciklopedijske lestvice. vođene ο ovom predmetu. u pret­ hodnom predavanju. Nije potrebno da ukazujem da su ove klasifikacije. biće dovoljno primetiti da su različi­ te diskusije. napravljene prema bilo kojoj razlici po­ jedinih sposobnosti ljudskog duha. kako bismo ih izučavali postupno s one tačke gledišta koju smo već utvrdili. Sto se tiče svih osta­ lih predlaganih klasifikacija. više suptilna nego stvarna: jer. kao što to često biva. Lako je odmah shvatiti da ovde nije reč ο kritici. sada treba da ut­ vrdim plan kojeg se moramo držati. otkako su prvi radovi te vrste izgubili opšte poverenje zbog nedovoljne solidnosti. nažalost vrlo lakoj. u svakoj sferi aktivnosti naš razum upotreblja­ va istovremeno sve svoje glavne sposobnosti. najčešće usvajali samo oni koji su bili skoro potpuno neupućeni u poznavanje predmeta koji se kla- 47 . već dva veka. Izlaganje plana ovog kursa ili opšta razmatranja ο hijerarhiji pozitivnih nauka Pošto sam okarakterisao koliko je bilo moguće tačno. samim tim imaju osnovne ma­ ne čak i kad ta razlika nije. razmatranja koja treba izložiti u ovom kur­ su ο svim glavnim granama prirodne filozofije. Ι . U stvari. to jest najpogodniju racional­ nu klasifikaciju različitih osnovnih pozitivnih nauka. Ne zaustavljajući se više na činjenici tako jasno konstatovanoj. kao Bekonove i Dalamberove. mnogobrojnih klasifikacija koje su predlagane.. Ovo drugo opšte pretresanje je neophodno da bismo već na početku upoznali pravi duh ovog kursa. imale za krajnji rezultat da pokažu osnovne mane u svakoj od njih tako da nijedna nije mogla steći jednodušno odobravanje i da u tom pogledu postoji gotovo toliko mišljenja koliko i ličnosti. lako se može ob­ jasniti potpuna nesavršenost tih enciklopedijskih pokušaja. Ovi različiti pokušaji bili su uopšte čak tako loše zamišljeni da su i nehotice kod većine izazivali nepovoljno predubeđenje protiv svakog poduhvata te vrste. važnije je da joj potražimo uzrok. za opšti sistem ljudskih saznanja zamišljen u svoj njegovoj ši­ rini.DRUGO PREDAVANJE i-. do da­ nas tako često ponavljanih.

sifikuju. pružajući nam sdguran putokaz preko pravog osnovnog prin­ cipa klasifikovanja koji dotada nikad nije bio jasno shvaćen. S druge strane. On se sastoji u nedostatku homogenosti. ko­ ji su. neizbežno vratili na teološka i metafizička objašnjenja koja su prvo­ bitno i stvorena iz date potrebe. Ukratko. ma kako bili slabi sami po sebi. imaju diirektniju i uzvišeniju svrhu — da zadovolje osnovnu potrebu koju naša inteligencija oseća za upoznavanje zakona fenomena. tako duboko kontradiktor­ ne. kad se obuhvati potpuna celina svakovrsnih rado­ va ljudskog roda. koje nam stalno dozvolja­ va da ih predvidimo. u aktiv­ nom životu. postoji je­ dan mnogo važniji razlog. Ali. uprkos kapitalnom značaju ovog odnosa. pre svega. između različitih delova intelektualnog sistema. čemu su nažalost previše skloni u naše doba. koga je uvek bilo sve do poslednjeg vre­ mena. Tako najopštija podela naših stvarnih saznanja sastoji se u tome da ih razlikujemo na teorlijska i na praktična. budući da su jedni postepeno postajali pozitivni dok su drugi ostajali i dalje teološki ili metafizički. jer poznavanje zakona fenomena. Svi ljudski radovi se odnose ili na čistu teoriju ili na akciju. i koji jasno pokazuje zašto se do danas nije bilo moguće uzdići do jedne enciklopedijske koncepcije stvarno zadovoljavajuće. dovoljni da. a koju su tako različito i uvek tako čud­ no shvatali metafizičari kad su se prihvatali da objasne njegovu misao. Naša prirodna i neposredna sredstva kojima delujemo na te­ la koja nas okružuju krajnje su slaba i potpuno nesrazmerna na­ šim potrebama. koji nikada ne srne biti zapostavljen. Kako uspeti da se koncepcije. u izvesnim slu­ čajevima. Ako uzmemo u ob­ zir ovu prvu podelu. Da bismo osetili koliko je ova po­ treba duboka i neodoljiva. opštu vezu nauke i primene. kon­ cepcija koje daju solidnu osnovu svim ostalim našim kombinacijama i koje opet nisu zasnovane ni na kakvom prethodnom intelektual­ nom sistemu. izmene na naše zadovoljstvo definitivni rezultat sveu­ kupnosti spoljnlih uzroka. Ma kako bile ogromne usluge koje na­ uke pružaju industriji i mada je. ako ne bismo uspeli da je zadovoljimo pozitivnim koncepcijama. neke preinačujuće elemente. odakle i predviđanje. Besumnje. opšta teorija klasifikacija koju su u svojim fi­ lozofskim radovima uspostavili u skorije vreme botaničari i zoolo­ zi dopušta nam da se nadamo stvarnom uspehu u jednom sličnom poslu. koji se ispoljava u produbljenom poređenju obuhvaćenih pred­ meta. onda je moguće pristupiti zaista racionalnom i trajnom rasporedu jednog sistema čiji su svi delovi postali najzad homogeni. snaga neminovno proporcionalna znanju. kako bih pokazao koliko je potrebno da se čuvamo preterano velikog uti- 48 49 . Taj princip je nužna posledica direktnog primenjivanja pozitivne me­ tode na samo pitanje klasifikacija. Ne uzlimajući u obzir ovo lično razmatranje. Očevidno da je bilo nemoguće u jednom tako nepovezanom stanju stvari izvesti ma kakvu racionalnu klasi­ fikaciju. mora biti tretirano na osnovu posmatranja umesto da se rešava razma­ tranjima a priori. ne smemo zabora­ viti da nauke. uzimajući ova dva izraza u njihovom celokupnom značenju. Dakle. Pri svemu tome svako ko je dobro poznavao pravu situaciju ljudskog duha mogao je zapaziti da je takav poduhvat preuranjen i da će on biti uspešno (izveden samo onda kad naše glavne koncepcije budu postale pozitivne. On se sastoji u tome da klasifikacija mora proisticati iz samog izučavanja predmeta koje treba klasifiikovati i biti određena stvarnim afinitetima prirodne povezanosti koju oni pred­ stavljaju tako da samo klasifikovanje bude izraz najopštijeg fak­ ta. kao što sam izložio u prošlom predavanju. da ih modifikujemo jedne pomoću drugih u našu ko­ rist. očevidno je da na jednom ovakvom kursu može biti reći samo ο teorijskim saznanjima. očevidno može jedino da nas vodi. a ne pnimenu sem ukoliko ih ova ne rasvetljava. odakle i akcija: takva je vrlo prosta formula koja iz­ ražava. izučavanje prirode se mora shvatiti kao namenjeno da pruži pravu racionalnu bazu čovekovog delovanja na pri­ rodu. Učinilo mi se da moram već sada izričito ukazati na jedno razmatranje. jer se ne radi ο ροsmatranju celog sistema ljudskih znanja već jedino ο posmatranju sistema osnovnih koncepcija ο različitim redovima fenomena. pod prvom filozofijom. u jednom takvom radu treba razmatrati sa­ mo teorijska saznanja. predviđanje. kao i svako drugo. prema objašnjenjima datim u prethodnom predavanju. to je samo zato što nam poznavanje prirodnih za­ kona dopusta da uvedemo. uzet iz same prirode predmeta. dovoljno je da pomislimo jedan trenu­ tak na fiziološke posledice čuda i da uzmemo u obzir da je najstraš­ niji onaj utisak koji doživljavamo onda kad nam se čini da se ne­ ki fenomen odigrava suprotno prirodnim zakonima koji su nam poznati. koje. Pošto se sada taj osnovni uslov može smatrati kao ispunjen. na tačan način. mada veo- ma nepotpuno. Ova potreba da raspoređujemo fakta po jednom takvom redu kako bismo ih mogli lako shvatiti (što i jeste pravi predmet svih naučnih teorija) tako je svojstvena našoj prirodi da bismo se. Kad god nam pođe za rukom da izvršimo kakvu veliku radnju. nauka. u određenim okolnostima pod čijim se uticajem dešavaju razni fenomeni. prema odlučnom Bekonovom tvr­ đenju. rasporede u jednom jedinom sistemu? Ο tu teškoću su se ne­ minovno spoticali svi klasifikatori a da je nijedan od njih niije jasno uočio. To je verovatno ono što je Bek on podrazumevao. shvatiti nauke samo kao bazu primene značilo bi stvoriti ο njima nepotpunu predstavu. koje će se često javljati u toku celog kursa. za koju kaže da treba da proizlazi iz skupa nauka.

ako ih ne skoncentrišemo isključivo ka tom cilju i ako. kao bitni deo. u duhu naučnika. može biti uspešno izveden u sadašnjem stanju ljudskog duha. samim tim bi se našla. Pobrinuću se da redom uka­ zem na mali broj već stvorenih sličnlih ideja da bi im se ocenila va­ žnost kako se budu javljale tokom samog izlaganja na ovom kur­ su. pa čak i astro­ nomskih i matematičkih znanja. prema ovom razmatranju. čak i u odnosu na primene kojima bi bilo nerazumno po­ svetiti čisto teorijske radove. Osim toga. Kad. čak nehotice. tako isto stvar stoji i sa umetnostima. prema naučnim teprija50 ma u pravom smislu. tačno poštujući geografsku dužinu. zahteva tesnu povezanost fizioloških. Doktrina. Svakako da bi se mogao zamisliti i jedan opsežniji kurs koji bi se istovremeno odnosio i na teorijske i na praktične opšte pojmove. na­ uke nemaju neposrednu primenu na veštine. čuva od brodoloma. podstičući obnavljanje astronomije. potpuno zaustavljena u svom napre­ dovanju. do danas od njih postoji samo nekoliko nepotpunih elemenata koji se odnose na najnaprednije nauke i ve­ štine i koji dopuštaju samo da se shvati priroda i mogućnost slič­ nih radova za celinu ljudskih poduhvata.« Očevidno je dakle da ljudski duh. koja u stvari nije ništa dru­ go već opšta teorija ο konstruisanju. stvore posebne koncepcije koje bi služile kao direktna baza opštim postupcima primene. Ali jasno je da koncepcije dosad nepotpune ne smeju ući. fizičkih. jača sila naše prirode ne bi ispravljala. kla­ sa inženjera. Tako. čak i nezavisno od njegovog obima. tražeći istinu. posle dugog niza generacija. da se. ljudska in­ teligencija. ali pristupačniji kad se posmatra društvena klasa koja se njim posebno bavi. Takva je bar prirodna tendencija stva­ ri mada u tom pogledu još ima mnogo zbrke. izvesno je da skup naših saznanja ο prirodi i skup naših postupaka koje iz njih izvodimo da bismo izmenili pri­ rodu u našu korist čine dva sistema bitno različita sama po sebi. Nemajući nikako u vidu tok naučnih saznanja. ko­ ji je. da bi se ο tome naveo najvažniji primer. čak i kad bismo nameravali obuhvatiti celokupnost ljudskih saznanja kako u praktičnom tako i u teorijskom po­ gledu. poslužile da moreplovstvo dovedu najzad do onog stepena savrše­ nosti koji je postiglo u poslednje vreme i do kojeg nikad ne bi do­ šlo bez Arhimedovih i Apoloniusovih čisto teorijskih radova. tako da najvažnije veštine pozaj­ mljuju direktnu pomoć skoro od svih glavnih nauka. ono što je u tom pogledu nepotpuno i skučeno u opštoj težnji naše epohe. posao koji još nije urađen. svedena na to da se bavi samo istraživanjima od ne­ posredne praktične koristi. Bilo kako bilo. mora pristupiti teorijskim ispitivanjima apstrahujući pot­ puno svaki praktični obzir. jer te posredne doktrine između čiste teorije i direktne prakse nisu još stvorene. Lako se dâ primetiti. jer naša sredstva za otkrivanje istine tako su slaba da. Ali jedan rad koji bi ih obuhvatio skupa s razmatranjima koja su zasnovana na naukama u pravom smislu bio bi danas sasvim preu­ ranjen. potrebno je prvo njemu posvetiti meto­ dičko proučavanje. jer najznačajnije primene proizlaze stalno iz teorija stvorenih u čisto naučnoj nameni i koje su često gajene u toku više vekova ne pružajući za samu praksu nikakav rezultat. treba pažljivo razmotriti divnu Monžovu koncepciju ο deskriptivnoj geometriji. koje treba odvojeno shvatiti i razrađivati. Iz ovoga izlazi isto tako je­ dan novi motiv da se takav red ideja ne obuhvata na jednom kur- 51 . hemijsklih. svakako bi mogla dati mesta filozofskim razmatranjima od velikog interesa i stvarne vrednosti. već u isto vreme od više njih. Ο tome možemo navesti jedan vrlo značajan primer iz divnih teorija grčkih matematičara ο kupiniim presecima. koja je svojstvena ovoj novoj klasi i koja mora konstituisati direktne is­ tinske teorije ο različitim veštinama. bar u najsavršenijim slučajevima. ja ga bar tako zamišljam. da se ograničim na najhitniji slučaj. Na stupnju razvitka koji je već dostigla naša inteligencija. sla­ bo određen po svom filozofskom karakteru. mora obuhvatiti samo doktrine čiji je karakter ustaljen i ja­ sno određen. du­ guje život teoriji koju su pre dve hiljade godina stvorili genijalni ljudi imajući u vidu čisto matematičke teorije. čiji je poseban cilj da organizuje veze između teori­ je i prakse. nametnemo sebi u isto vreme i taj uslov da joj nađemo neposrednu praktičnu korist. ona ih posmatra u njihovom sadašnjem stanju da bi iz njih izvodila mo­ guće industrijske primene. Ali ja ne mislim da jedan takav poduhvat. Tako prava teorija agrikulture. posto je uglavnom shvatio da izučavanje prirode služi kao racionalna baza za delovanje na prirodu. bilo bi nam skoro uvek nemoguće da u tome uspemo. sto­ ga je Kondorse mogao u tom pogledu s pravom reći: »Mornar. Izgleda mi da bi ovaj teorijski sistem trebalo danas da sa­ činjava isključivo predmet jednog istinski racionalnog kursa pozi­ tivne filozofije. u jedan kurs pozitivne filozofije koji.čaja sadašnjih navika koje smetaju da se steknu pravilne i pleme­ nite ideje ο značaju i nameni nauka. koliko je god mo­ guće. kao što je to vrlo tačno primetio Kondorse. između ova dva reda ideja postoji jedan srednji. budući da je prvi sistem baza drugoga. Između na­ učnika u pravom smislu i onih koji stvarno rukovode produktiv­ nim radovima počinje danas da se stvara jedna prelazna klasa. zašto se ove teorije nisu mogle još oformiti pošto one pretpostavljaju prethodni razvitak svih različitih osnovnih nauka. Teškoća oko stvaranja tih prelaznih doktrina koje sam malo­ čas spomenuo shvatiće se utoliko bolje ukoliko se uzme u obzir da svaka veština ne zavisi samo od izvesne odgovarajuće nauke. koje su. Izgleda mi da on iziskuje prethodno jedan vrlo značajan posao i to sasvim posebne prirode.

Ali. Nekoliko primera. daleko od toga da mogu dopirineti sistematskom formiranju ove filozofije. ma kakav bio nji­ hov značaj. ili određivati način egzistencije sva­ kog živog tela. prva je očigledno racionalna baza druge. Prve su dakle osnovne i samo ćemo na njih usmeriti naše izučavanje u ovom kursu. a koje ponekad nazivaju pravim prirodnim naukama. Dotada se u ovom smEslu mogla prikupiti samo manje više nepovezana građa a koja je čak još i vrlo nepotpuna. bude dublje osetila i pravilnije sprovela i. imaju za predmet ot­ krivanje zakona koji vladaju raznim klasama fenomena uzimaju­ ći u obzir sve slučajeve koja se mogu zamisliti. i obrnuto. s druge strane. kao hlor ili kalljum. ma šta se se desilo. Isto je tako i sa svakom pravom prirodnom naukom. kao što to i vidimo. Jasno je. ulaziti u sastav jednog rada čija nas ogromna prirodna opsežnost primo­ rava da ga svedemo na što je moguće kraće izlaganje. na ovom kursu moramo razmatrati samo naučne te­ orije a nipošto i njihove prdmene. zoologija i botanika. prema tome. sva razmatranja koja nisu ne­ ophodna. zatim. s druge strane. očigledno je da bi i tada bilo potrebno početi apstraktnim odeljkom. bilo moguće na jednom kursu pozitivne filozofije obuhvatiti istovreme­ no i jednu i drugu. dovoljna je. na ovom kureu pozitivne filozofije. deskriptivne. uostalom. u odnosu na nauke u pravom smislu. Ono što uopšte čini još osetnijom logičku potrebu ove osnov­ ne razlike između dva velika odeljka prirodne filozofije jeste ne samo što svaki odeljak konkretne fizike pretpostavlja prethodno negovanje odgovarajućeg odeljka apstraktne fizike.su pozitivne filozofije. pošto opšte teorije svojstvene raznim vesti nama. u odnosu na sve redove fenomena. Ono što jasno pokazuje razliku između hemdjske i minera­ loške tačke gledišta. nego ono ne može biti ni izvedeno kako treba a da ne obuhvati. dve vrs­ te prirodnih nauka: jedne apstraktne. dva reda na­ uka. reći da. ostaje mi da izlo­ žim. kad naučnici koji su se posebno predali izučavanju pravih prirodnih nauka budu uvideli da svoja istraživanja moraju zasni­ vati na dubljem poznavanju svih osnovnih nauka. Tako bi. Prethodna razlika ne može predstavljati nikakvu nejasnost za one koji imaju neko posebno znanje iz oblasti različitih pozitivnih nauka. opšte. prema tome. Tako. kad bi čak konkretna fizika bila dostigla stepen savršenosti apstraktne fizike i kad bi. Upravo zbog tog razloga konkretna fizika je do danas tako malo napredovala jer je njeno izučavanje na jedan racionalan način moglo početi tek posle apstraktne fizike i kad su sve glavne grane ove poslednje dobile svoj definitivni karakter. opšta fiziologija i. ono zavisi od celokupnog sistema osnovnih nauka. U herniji se razmatraju sve mo­ gućne kombinacije molekula. Otuda će jedno telo. pošto je ona skoro ekvivalentna onoj koja se obično iznosi u gotovo svim naučnim udžbenicima pri predenju dogmatske fizike i prirodopisa. koji će ostati nepromenljiva baza onog dru­ gog. Poznate činjenice će moći biti sređene u prave po­ sebne teorije ο različitim bićima u vasionii tek kad se osnovna raz­ lika. nego što on zahteva čak i poznavanje opštih zakona koji se odnose na sve re­ dove fenomena. stvarno su sekundarne i ne smeju. svesti naša razmatranja na izučavanje opšltih nauka. uostalom. koliüko je god to moguće. biće dovoljno da se uo­ či ova podela čiji značaj još nije dovoljno ocenjen. a što je uslov koji je danas još vrlo daleko od toga da bude ispunjen kako valja. posmatrano sa svih tačaka gledišta. što se desilo tek u naše vreme. da se uspostavi ona prva filozofija koju je tražio Bekon i koja. zahteva prethodno po­ znavanje fizike i hernije. posebne. jeste što većina fakata posmatranih u prvoj ima samo veštačku eg­ zistenciju. Isti je slučaj s hernijom u odnosu na mineralogiju. druge. druge konkretne. budući da je odre53 52 . moći biti od velikog značaja u herniji po opsegu i energiji svojih afiniteta. ona koja se odnose na sekundarne nauke biće uvek. uopšte. znači očevidno dva vrlo različita posla. predstavljajući sistem pozitivnih koncepcija ο svim redovima naših stvarnih saznanja. ne samo što posebno izučavanje zemlje. Ukratko. biće za herniju samo od osrednjeg značaja. moraju naprotiv. s jedne strane. Filozofija osnovnih nau­ ka. dok ih u mineralogiji gotovo neće ni imati. i u svim mogućnim okolnostima. postojala izvesna protivrečnost kad bi se uzela zajedno. samim tim. Ispitivanje ovog uslova jasno potvrđuje zašto moramo. da je samo izučavanje opštih pojmova os­ novnih nauka samo po sebi dosta obimno da je potrebno iz njega odstraniti. pomenuta napred. jedne posebne vrste. posebno. na jednom istom kursu. a to je da se stvori racionalna baza konkretne fizike. i fiziološka. pa čak. jednu važnu razliku koja će jasno ograničti pravi predmet ovog izučavanja kojem pristupa­ mo. ne obuhvatajući istovremeno deskriptivne i posebne nauke. Sem toga. štaviše. biti verovatno kasnije jedan od najkorisnijih rerzultata njenog izgrađivanja. istinski sistematske. jedno jedinjenje kao što je granit ili kvare. Ta razlika će se odmah lako zapaziti ako se uporede. sastoje se u primeni tih zakona na stvarnu istoriju raz­ ličitih postojećih bića. na primer. mada se obe nauke odnose na iste predmete. na koje se odnosi najveći deo minera­ loških razmatranja. jer. Izu­ čavati zakone života. ovo drugo izučavanje je neminovno zasnovano na prvom. pre nego što pređem na me­ todsku klasifikaciju njegovih različitih delova. dalje. Može se. u sadašnjem stanju ljudskog duha. Treba razlikovati. Vidimo da se tu u stvari rađa jedna nova bitna osobina tog čistog izučavanja opštih pojmova apstraktne fizike. s jedne strane. astronomska saznanja. u mineralogiji jedino one koje se nalaze ostvarene u samom sastavu zemljine kugle i pod uticajem samo onih okolnosti koje su joj svoj­ stvene.

u od­ nosu na izlaganje naših saznanja. jedan opšti princip čiju ću čestu primenu morati kasnije da izlažem. naprotiv. Svaka nauka može biti izlagana u dva bitno različita smera: u istorijskom i u dogmatskom. sastoji iz teorijskih i iz primenjenih znanja i da ćemo se ovde pozabaviti samo prvim. jedan moderni matematičar obično završi svoje ško­ lovanje a da ne pročita ni jedno jedino originalno delo. dok. Dogmatski red se. Prvi je način očigledno onaj kojim se počinje. odnosno predmet ovog predavanja. dele na opšte i posebne. što predstavlja enciklopedijsko pitanje. nalazeći se na pogodnoj tački gle­ dišta i imajući dovoljno znanja. on se ne dâ primeniti. ograničavajući se na apstraktnu fiziku. samim tim što zahteva novu obradu stečenih znanja. da su svi ti po­ sebni radovi prerađeni u jedan opšti sistem. sve svoje snage u izučavanje jed­ nog istog predmeta. izučavanje svake nauke u povoju. Neka mi bude dopušteno da ovde une­ koliko razmotrim ovo zapažanje koje smatram značajnim da bi se okarakterisala prava teškoća istraživanja kojim se sada bavimo. prema tome. ma kakav interes nam mogla pružati konkretna fizika. Prethodno objašnjenje je do­ sta razrađeno da bi motivisalo način na koji sam ograničio opšti predmet naših razmatranja. sistem ideja se predstavlja onako kako bi ga da­ nas mogao shvatiti neko ko bi. treba odmah priznata da. i da ćemo ovde morati razmatrati samo prvi red. u čijem uobičajenom načinu izlaganja ne nalazimo više go­ tovo nikakvog traga od stvarnog porekla njihovih detalja. najčešće osrednji. izuzev onih koja se odnose na najskorija otkrića i koja se mogu samo na taj način i upoznati. Pre svega. u svakoj eposi nauke. mora biti brižljivo svedena na što je moguće prostiji izraz. a sva didaktika se tada svodi na postupno izučavanje. kako bi se izložili po jednom prirodnijem logičkom redu. Budući da je na taj način pravi predmet ovog kursa tačno zaokružen. U izlaganju saznanja. Zaista. daće mi priliku da uspostavim. jer nove koncepcije dopuštaju da se prethod­ na otkrića predstavljaju neposrednije. a u isto vreme i neophodan. kao rezultat svega onoga što je izloženo u ovom preda­ vanju. da bi se otklonilo svako preterivanje. mada je beskrajno lak­ še i kraće naučiti nego izumeti. vidimo: 1) da se ljudska nauka. na istom stupnju razvitka kakav je postignut kroz dugi niz vekova zahvaljujući velikom broju genija koji su sukce­ sivno ulagali. dotle dogmatski red postaje sve više mogućan. ili nauke u pravom smislu. Po prvom postupku izlažu se redom saznanja prema istom redu kako ih je ljudski duh stvarno sticao i usvajajući. ne može sprovoditi sasvim isključivo. naprotiv. tokom celog života. Nije mi potrebno da i dalje insistiram u ovom trenutku na jednom takvom pretresanju za koje će mi se ukazati prilika više puta u raznim delovima ovog kursa. postoji stalna težnja da se is­ torijski red zameni dogmatskim koji jedino može i odgovarati sa­ vršenijem stanju naše inteligencije. po hronološkom redu. uostalom. Tako. iste puteve. po svoj nužno­ sti. ma koliko mogla biti ta klasifikacija prirodna. koji uosta55 . pretpostavljajući. Opšti problem intelektualnog obrazovanja sastoji se u tome da se za malo godina dostigne jedan jedinstveni način rasuđivanja. istorijski red izlaganja postaje sve više nepo­ desan zbog suviše dugog niza prelaznih stanja koja bi se morala upoznati. obrazovanje jednog matematičara iz antič­ kog doba prosto sastojalo u sukcesivnom izučavanju vrlo malog broja dotadašnjiih originalnih spisa ο različitim oblastima matema­ tike. tako da bi se mogle redom izlagati a da se ne bi nikad zašlo u začarani krug. svaki drugi način njihovog izlaga­ nja bio bi samo kombinovanje. jer on ima tu osobinu da ne 54 zahteva za izlaganje saznanja nikakav drukčiji trud nego onaj kojii je potreban za njihovo sticanje. koliko je god moguće. Jasno je.đena da od sada služi kao stalna baza svim ljudskim ispitivanji­ ma. na novije delove čije izučavanje podrazumeva u suštini samo istorijski red. prema njihovoj uzazajmnoj zavisnosti. može se primeniti samo na onu nauku koja je postigla dosta visok stepen razvitka. na primer. međutim. što se u stvari svodilo na Arhimedove i Apoloniusove spise. Otuda neophodna potreba za dogmatskim re­ dom koja se naročito danas oseća u naukama koje su najviše od­ makle. Ali. glavni cilj koji treba imati u vidu u svakom enciklo­ pedijskom radu jeste da se nauke rasporede prema njihovoj pri­ rodnoj povezanosti. sada je lako pristupiti zaista zadovoljavajućoj racional­ noj klasifikaciji osnovnih nauka. Ali ukoli­ ko nauka napreduje. 2) da se teorijska znanja. Dogmatski način. ona uvek u suštini ima nešto ako ne proiz­ voljno a ono bar veštačko. to je uslov koji mi izgleda nemoguće. Ovo razmatranje. jer. Ipak treba dodati. ispuniti na jedan do krajnosti tačan način. Tako se. tako da predstavlja pravo nesavršenstvo. da je svaki stvarni način izlaganja neizbežno izvesna kombinacija dog­ matskog i istorijskog reda u kojoj samo prvi mora stalno i sve više dominirati. da bi sigurno bilo nemoguće dosti­ ći postavljeni cilj ako bi svaki pojedinac morao redom prolaziti kroz sve iste faze kroz koje je neminovno morao proći kolektivni genije ljudskog roda. u svojoj celini. raznih originalnih delà koja su doprinela napredovanju nauke. međutim. želeo da iznova stvori nauku u njenoj celini. Po drugom.

Ja čak mislim da se jedna nauka i ne po­ znaje potpuno ako se ne zna i njena listorija. itd. Evo u čemu se ono sastoji. Jedina osnovna nesavršenost koja bi se mogla prebaciti dog­ matskom redu bila bi ta što se ostavlja nepoznatim način na koji su postala razna ljudska saznanja. Zaista. ide za tim da bolje odredi pravi duh ovog kursa. koji su apsolutno neizbežni. bio bi već čisto hipotetičan i apstraktan u najvažnijem pogledu zato što bi razvitak te nauke tretirao izdvojeno. koje svr­ stavaju u dogmatski red. na njenu opštu saobraznost sa celinom naučne istorije u tom smislu što će. nego bi vrlo lako mogao dati ο njoj pogrešno mišljenje. Dosadašnje pretresanje. a da je ipak više grana ove poslednje. mogu biti posmatrani samo kao građa. tako da neće izmeniti bitnu prirodu našeg glavnog rada. čak i kad bi mogao biti strogo sproveden u pogledu detalja svake nauke posebno. Ne samo da ne bi daneo na videlo pravu istoriju nauke. Oni potiču iz onoga veštačkog što nu­ žno postoji u našoj podeli intelektualnog rada. Mada. Ο tome ćemo kasnije videti mnogo primera. koje se uostalom. da su se i različite nauke u suštini usavršavale istovremeno i uzajamno. to j e s t stvarnih otkrića od kojih se ona sastoji. smatram ko­ risnim da uvedem jedno vrlo prosto matematičko razmatranje koje će tačno rezimirati sva rasuđivanja izložena dosad u ovom preda­ vanju. ma kako bili dragoceni. medicine. neophodno za potpuno izlaganje prve. budući da je polazna tačka vrste neminovno morala biti ista kao i polazna tačka jedinke. ma koliko je pretposta­ vili savršenom. Vidi se zaista da se ova klasifikacija. u nekim posebnim manje više značajnim pogledima. na primer. ali to će biti samo u poslednjem delu ovog kursa. ipak ne smem pro­ pustiti da unapred ukazem. nismo mogli usvojiti istorijski red kao bazu za našu klasifikaciju. među­ tim. izgleda neosporno da je u opštem siste­ mu nauka astronomiji mesto ispred fizike u pravom smislu. as­ tronomije. prema prethodnim objašnjenjima. glavne smetnje zbog kojih se on inače odbacuje. Takvi sekundarni nedostaci. nego se štaviše vidi. Ali to izučavanje mo­ ra biti shvaćeno kao potpuno odvojeno od čistog i dogmatskog izu­ čavanja nauke. Iz ovoga. Ova široka povezanost je tako stvarna da je čovek često. koja će se javljati. 56 57 . da su svi bili u tesnoj povezanosti s opštim razvitkom ljud­ skog društva. ne bi mogla nikad strogo podudarati s istorijskom povezanošću nauka. ne bi mogli pretegnuti u odnosu na klasifikaciju koja bi inače glavne uslove ispunjavala kako treba. za princip klasifikacije prirod­ nu logičku povezanost različitih nauka. ne može se potpuno izbeći da se predstavi kao prerthodna neka nauka kojoj će. po sebi samom od najvišeg interesa za celokupan filozofski duh. mi smo duboko uvereni da je poznavanje istorije nau­ ka od najvećeg značaja. upućen da razmatra usavršavanje neke veštine koja s njom nema nikakve racionalne veze. U izučavanju svake nauke uzgredna istorijska razmatranja. imaće jasno izdvojen karak­ ter. prilikom tretiranja opšteg razvitka čovečan- stva. izlazi da se istinska istorija svake nauke. vidimo čak da su napredak nauka i napredak veština zavisili jedan od drugog usled bezbrojnih međusobnih uticaja. bez kojeg štaviše ta istorija ne bi bila razumljiva. može jedino upoz­ nati izučavajući istoriju čovečanstva na opšti i neposredan način. Ovaj momenat imao bi u mojim očima mnogo značaja kad bi on stvarno išao u prilog istorijskom redu. Tako mi. dakle. u ovom slučaju. kao što se mora. i najzad. posluži pojmovima neke druge nauke koja je klasifikovana kao kasnija. tačno odre­ đivanje uslova koje moramo sebi nametnuti i za koje se upravo možemo nadati da ih ostvarimo u izgrađivanju enciklopedijske lestvice raznih osnovnih nauka. kao što se vidi. Ali lako je videti da postoji samo prividna veza između lizučavanja jedne nauke na način nazvan istorijski i stvarnog poznavanja pra­ ve istorije te nauke. Ali iz toga naročito proizlazi. stvarno razvili u isto vreme i pod među­ sobnim uticajem. Treba se samo truditi da se takva smetnja ne pojavi kad je reč ο glavnim koncepcijama svake nauke jer bi kla­ sifikacija u tom slučaju bila loša. onom koji se odnosi na izučavanje društvenih fenomena. u kome istorija nauka sačinjava najvažniji deo. uprkos stvarne i neprekidne simultanosti razvitka različitih nauka. mada odvojeno od sa­ mog sticanja tih saznanja. Stoga ćemo vrlo brižljivo razmatrati stvarnu istoriju osnovnih na­ uka koje će biti predmet naših razmišljanja. mada dosa­ da najviše zanemarivan. u odnosu na sadašnje pitanje. ili čak neko posebno dostignuće u društvu bez ko­ jeg se to otkriće ne bi ostvarilo. To je ono do čega neizberno dolaze ako stvarno uzimamo. mo­ ra kasnije posebno razviti. naročito optika. ne samo da su se različiti delovi svake nauke. da bi shvatio stvarno rađanje jedne naučne teorije. Da bih najzad sa svom mogućom tačnošću odredio pravu teš­ koću enciklopedijskog pitanja koje imamo da resimo. a to je. biti potrebno da se. I tako. Takozvani istorijski red izlaganja. predstavljajući ga s jedne nove tačke gledišta. Ma kako se postupilo. one koje budem uzeo kao prethodne zaista biti starije i stalno naprednije od nauka koje ću predstaviti kao kasnije. posmatrajući u celini stvarni razvitak ljudskog duha.. Zbog toga svi do sada sakupljeni podaci ο istoriji matematike. kao na bitnu osobinu enciklopedijske lestvice koju ću predložiti. zbog čega bismo ih radije uvrstili u istorijski red.lom ne predstavlja.

ispitujući svaku od ovih 720 klasifikacija ne bi bilo ni jedne jedi­ ne za koju se ne bi našlo prihvatljivih razloga. koji. nikako ne zavise od ovih. a koje se stiče tačno sa svim prethodnim. prema jednom uzgrednom razmatranju koje mi­ slim da je važno ovde spomenuti. Treba dakle početi izučavanjem najopštijih ili naj­ prostijih fenomena uzimajući potom u postupak redom ostale. Osnovne nauke bi dakle mogle da­ ti povoda za 720 klasifikacija između kojih treba izabrati neophod­ no jednu koja najbolje zadovoljava glavne uslove problema. da opšti fenomeni moraju biti izuča­ vani pre nego se pristupi ispitivanju posebnih modifikacija kojima su oni izloženi u izvesnim vasionskim telima. ako prirodnu filozofiju že­ limo shvatiti na jedan zaista metodičan način.γ nih nauka. kao neminovno najnepoznatiji čoveku. Ovaj red je određen stupnjem jednostavnosti ili. takve prirode da 58 59 . U isto vreme. sa­ stoji se stvarna teškoća pitanja koje smo postavili. samim tom se najlakše i izdvaja iz okolnosti koje su svojstvene svakom poseb­ nom slučaju. Nesumnjivo. Otu­ da i potreba da se fiziološki fenomeni izučavaju tek posle neorganskih. jasno je a priori da najprostiji fenomeni. podsetimo se najpre da. još nisu dovoljno utvrđene ideje ο opštem nači­ nu shvatanja fenomena živih tela. Kad smo pri tome. ili jednostavnosti. jer ono što se u najvećem broju slučajeva zapaža. Tako je podela. U stvari. ma kakav se stav zauzeo u tom pogledu usled kasnijeg napretka prirodne filozofije. Ali. Ovde se ne radi ο tome da se ispita da li su dve klase tela iste prirode ili nisu. ako dobro razmotrimo. sigurno je da se u živim telima zapažaju svi fe­ nomeni. možemo da tražimo njen princip u poređenju raznih redova fenomena čije zakone one treba da otkrivaju. prema posebnom ras­ poredu molekula. između vrlo velikog broja mogućih sistema. onih koji zavise od organiza­ cije. sve do najosobenijih ili najkomplij kovani j ih. a uz njih jedan sasvim poseban red fenomena. čak i kad bi se uzelo kao dokazano. koji se nalaze u neorganskim telima.Nameravamo da klasifikujemo osnovne nauke. Uzimajući u obzir s te tačke gledišta sve fenomene koji se da­ ju posmatrati. posmatrajući razne podele koje su stvarno bile predlagane. shodno principu koji smo uspostavili. jedno takvo pitanje ne spada u dornen pozitivne filozofije ko­ ja izričito podvlači da apsolutno ne poznaje unutrašnju prirodu ma kojeg tela. naj­ racionalnijem stanju duha. Prvo posmatranje skupa prirodnih fenomena navodi nas da ih odmah podelimo. vital­ nih fenomena u pravom smislu reci. videćemo da ih je moguće klasifikovati u mali broj prirodnih kategorija raspoređenih tako da racionalno izučavanje svake kategorije bude zasnovano na poznavanju glavnih zakona prethodne kategorije i da postane osnova za izučavanje sledeće. a druga sve fenomene organskih tela. i obrnuto. mogu neposredno preći na uspostavljanje enciklopedijske lestvice prema kojoj se mora odrediti plan ovog kursa. kojima su jedni dali mesto na čelu enciklopedijskog sistema. što dolazi na is­ to. naprotiv. najopštiji ili najprostiji fenomeni. naša osnovna podela bi isto tako i dalje očuvala svoju vrednost. električni ili hemijski. što stvara jedan novi razlog da se od­ govarajuće nauke brže razvijaju. prema tome. U stva­ ri. od kojih prva obuhvata sve fenomene neorganskih tela. što sadašnje stanje fiziolo­ gije jedva dopušta da sagledamo. drugi su stavljali potpuno su­ protno. da su fiziološki fenomeni uvek prosti mehanički fenomeni. klasifi­ kacija koju dajemo ne bi zbog toga bila nikako neprirodna. utvrđuje tako njihov stupanj lakoće. za dobijanje pozitivne i prirodne klasifikacije osnov. da se diskusija odnosila samo na vrlo neznatan broj mogućih dispozici­ ja. mnogi naučnici bi ih verovatno podelili na veći broj. Ta zavisnost dakle može proizlaziti samo iz zavisnosti od­ govarajućih fenomena. bilo hemijski. stupnjem opštosti fenomena. jer ovaj red opštosti. Videćemo us­ koro. otkuda proističe njihova sukcesiv­ na zavisnost i. čak i u ovoj našoj pretpostavci. Vidi se. nauke. izučavaju se samim tim u najstaloženijem. a koju će svako moći lako oceniti pomoću prethodnih raz­ matranja. manje više velika lakoća za njihovo izučavanje. primećujemo izme­ đu njih najekstremnije razlike. jesu neminovno i najopštiji. Očevidno da su ovi poslednji u stvari komplikovaniji i osobeniji od ostalih. Ono što mi hoćemo da odredimo jestve stvarna zavisnost raznih naučnih izu­ čavanja. a pri svem tom ja verujem da se bez preterivanja može reći da. Jer uvek ostaje tačno. Ali nikako nije neophodno da se neorganska i živa tela posmatraju kao da su u suštini različite prirode da bi se priznala neophodnost odvajanja njihovog izučavanja. izmenjeni po strukturi i bitnom sastavu u organska tela. koja se danas za većinu prosvećenih duhova zasniva na raznovrsnosti zakona. da ih nije moguće razlikovati manje od šest. Eto dakle u tom izboru jednog jedinog istinski racionalnog reda. jer. zna se da šest predmeta sadrže 720 različitih moguć­ nosti u pogledu raspoređivanja. pitanje koje se ne dâ resiti i ο kojem se još i danas previše raspravlja zbog ostatka uticaja teoloških i metafizičkih na­ vika. Ma na kakav način se objašnjavale razlike između ovih dveju vrsta tela. to jest oni koji se komplikuju manje od drugih. koji racionalnu povezanost raznih osnovnih na­ uka nužno određuje prema neprekidnoj zavisnosti njihovih feno­ mena. Prilazeći sada neposredno ovom krupnom pitanju. bilo mehanički. Pošto sam tako pokazao osnovno pravilo koje mora stajati na čelu klasifikacije nauka. na dve ve­ like glavne klase. oni za­ vise od prethodnih. uprkos velikog broja lestvica koje su dosad predlagane.

itd. Takva je dakle racionalna podela glavnih grana opšte nauke ο neorganskim telima. Nije ovde mesto da se razvija. bilo bi nemoguće tretirati izučavanje vrste u celini kao čistu dedukciju izučavanja jedinke. S druge strane. pošto su društveni uslovi koji menjaju delovanje fizioloških zakona upravo najhitniji razlog. Zasada je dovoljno da se u principu uvidela lo­ gička nužnost da se odvoji nauka koja se odnosi na prva od nauke koja se odnosi na druga. ma kakvo se mišljenje usvojilo u pogle­ du hemijskih afiniteta. Otuda dva velika odeljka u organskoj fizici. Bili bismo dakle primo­ rani. ostalo bi neosporno da potreba za stalnim uvidom u posebne uslove ne bi dozvoljavala da se hernija tretira kao obični dodatak fizici. osim toga. i odvajanje dveju nauka je zaista od os­ novne važnosti. na dva vrlo različita delà prema tome da li posmatra tela s mehaničke tač­ ke gledišta ili hemijske. u opštoj nauci o organskim telima. stvarno predstavlja. na isti način. predstavlja je u isto vreme kao odvojenu nauku. Za neorgansku fiziku vidimo najpre. Iako su dati fenomeni sigurno ho­ mogeni. na primer. kako su to neki fiziolozi bili skloni da veruju.. pa ma kakvo se zbliženje moglo ikada pouzdano ustanovi­ ti između dve klase tela. u svakom slučaju. ako hoće da se vodi ra­ čuna ο svim određujućim okolnostima. po istom pravilu. i. Tako. bilo mehanička. Jer. jer se fenomeni životinjskog sveta pokazuju. Ova osnovna razlika se poglavito odnosi na čoveka. socijalna fizika mora biti zasnovana na direktnim posmatranjima. i zemaljska fizika. 60 61 . Neophodnost ove podele je upravo slična neophodnosti prethodne podele. kao komplikovaniji i posebniji od fenomena biljnog sveta. Slična podela se uspostavlja. fiziologija u pravom smislu i socijalna fizika koja se zasniva na prvoj. Ovo razmatranje. Svi zaista znamo da je svaka hemijska radnja potčinjena prvo uticaju teže. Otuda je fizika u pravom smislu reci i he­ rnija. da ona mora biti podeljena na dva odvojena razdela prema tome da li se odnosi na opšte fenomene vasione ili. ili astronomija. kad se analizira najprostiji zemaljski fenomen. u svim njegovim bitnim delovima. ne samo ako se uz­ me neki hemijski fenomen nego čak i neki fenomen čisto mehanič­ ki. onako kako se to može zamisliti. prema istom principu. Otuda proizlazi. najprostiji. nešto svojstveno što menja delovanje prethodnih faktora. Jer svi hemij­ ski fenomeni su u suštini komplikovaniji od fizičkih fenomena. da je on uvek složeniji nego i najkomplikovaniji nebeski feno­ men. ali na njega ne utiče. Jedno ovakvo razma­ tranje očito pokazuje koliko je neophodno da se jasno izdvoji ne­ beska od zemaljske fizike i da se pristupi izučavanju druge samo posle izučavanja prve koja za nju predstavlja racionalnu bazu. bitno nezavisni. kad bi se u njima čak videle. na one koji predstavljaju zemaljska te­ la. U svim fenomenima zemaljske fizike primećuju se najpre opšta dejstva gravitacije i još neka druga dejstva koja su im svojstvena i koja modifikuju ona prva. koje očigledno pokazuje da hernija može ići samo posle fizike. samo modifikacije opšte gravitacije stvorene oblikom i uzajamnim rasporedom atoma. Da bi ova poslednja bila shvaćena na zaista metodski način. pak. prosti pokret jednog tela. najapstraktniji od svih. ona očigledno iziskuje prethodno poznavanje prve. upravljajući se uvek pre­ ma redu opštosti i zavisnosti fenomena. a predstavlja. Pređimo sada na određivanje glavnih podrazdela koji se mogu primeniti. bilo geometrijska. elektriciteta. od kojih su oni sami. Bilo bi za­ ista lako pripojiti ovu potpodelu principu klasifikacije kojeg smo se stalno držali. Jer. uzimajući uvek u obzir njenu neizbežnu unutrašnju vezu s fiziologijom u pravom smislu. Zemaljska fizika se opet deli. i nešto posebno što ga me­ nja a što proizlazi iz osobito komplikovanog delovanja jedinki jed­ nih na druge u ljudskoj vrsti i delovanja svake generacije na onu koja dolazi posle nje. toplote. očigledno je da prirodnu filozofiju treba zapo­ četi njihovim izučavanjem. a. bar uopšte. komplikovaniji predmet is­ traživanja nego najteže astronomsko pitanje. ako ništa a ono bar radi proučavanja. Tako. da zadržimo podelu i povezanost za koje se danas smatra da zavise od heterogenosti fenomena. oni nisu identični. Sva živa bića predstavljaju dva reda fenomena suštinski razli­ čitih. Poslednji red fenomena je očigledno kompliko­ vaniji i osobeniji od prvog. Očigledno je dakle da za valjano proučava­ nje društvenih fenomena treba najpre poći od temeljnog poznava­ nja zakona koji se odnose na život jedinke. on zavisi od njega. njoj svojstvenim. ova nužna zavisnost dvaju izučavanja ne iziskuje uopšte. opšte poređenje između neorganskih i živih tela koje će bi­ ti poseban predmet jednog dubljeg ispitivanja u fiziološkom odeIjku ovog kursa. jer zakoni kojima su oni potčinjeni uti­ ču na zakone svih ostalih fenomena. Otuda nebeska fizika. U svim društvenim fenomenima najpre se primećuje uticaj fifizioloških zakona jedinke. oni zavise od njih a na njih ne utiču. Lako bi se mogla uspostaviti simetrija između podele organske fizike i gore izložene podele neorganske fizike podsećaju na opštepoznatu razliku između biljne i životinjske fiziologije. Pošto su astronomski fenomeni najopširniji. napro­ tiv.će se neograničeno održati zbog zavisnosti fenomena i usled izuča­ vanja. na svaki od ova dva velika delà prirodne filozoifje. osim toga. naročito kad je ona društvena. one koji se odnose na jedinku i one koji se odnose na vrstu. i da se izučavanju organske fizike pristu­ pi tek onda kad se budu uspostavili opšti zakoni neorganske fizike. da se u socijalnoj fizici vidi je­ dan obični dodatak fiziologije. čak i kad je u pitanju čvrsto telo.

njenu suštinsku saglasnost sa koordinacijom. sa svom potrebnom preciznošću. socijalna fizika. nema skoro nikakvog za apstrak­ tnu fiziku. fiziologija i. što bi bilo suvišno i dokazivati. One su samo omogućile jedan takav posao koji pokazuje os­ novnu razliku između racionalne koncepcije i čisto empirijske kla­ sifikacije. Između ove dve krajnje granice stepen poseb­ nosti. 62 63 . da bismo se u to uverili. hernija. a naro­ čito ne sprovodi. iz ovoga ne bi trebalo zaklju­ čiti da bi navike. a naročito će izneti na videlo njenu postojanost. Prva razmatra najopštije fenomene. oni utiču na sve ostale ne trpeći nikakav njihov uticaj. fizika. kao vrlo presudnu proveru tačnosti ove klasifikacije. ne pra­ veći razliku između biljaka i životinja. Ovo razmatranje mi izgleda od takvog značaja da verujem da je bez njega nemoguće stvarno razumeti istoriju ljudskog duha. manje komplikovane i nezavisne od drugih. Drugi veoma bitan karakter naše klasifikacije jeste da je ona neminovno saobrazna stvarnom redu razvitka prirodne filozofije. pored to­ ga što bi nas sada odveli suviše daleko.Ali traženje ove precizne simetrije unelo bi nečeg detinjastog ako bi ono dovelo do toga da se ne priznaju ili da se pak precene stvar­ ne sličnosti ili razlike fenomena. dovoljno je uze­ ti u obzir svakodnevna ozbiljna narušavanja tog enciklopedijskog zakona. Ali. Takav treba dakle da bude plan ovog kur­ sa. niti se njen zna­ čaj ceni kako bi trebalo. bez neke unapred smišljene namere. moram ovde u kratkim potezima da iznesem nje­ ne opšte i najhitnije svojstvenosti. zasnovana. doprineće njenoj tačnosti. ispi­ tati je u odnosu na svaku nauku ponaosob. Da bismo je potpuno shvatili. to jest prema manjem ili većem stepenu ap­ strakcije odgovarajućih koncepcija. moglo stvarno napredovati i steći svoj pravi karakter samo posle velikog razvitka prethodnih nauka koje se odnose na fenomene opštije. na običnom temeljnom upoređdvanju odgovarajućih fenomena: to su astronomija. moralo teći napredovanje. za čoveka. Sklop date enciklope­ dijske lestvice. Takvim je redom dakle. Međutim takva saglasnost je očigledno naj­ sigurniji znak dobre klasifikacije. Poznavanje opštih zakona života koje mora biti pred našim očima pravi predmet fiziologije. koje su danas iskustvom ustaljene kod naučni­ ka uopšte. To ćemo brižljivo ura­ diti na početku svakog odeljka ovog kursa. ne­ zavisno od svakog hipotetičnog mišljenja. jer podele koje su se spontano sprovodile u naučnom sistemu mogle su biti određene samo zbog toga što je ljudski duh dugo pokazivao stvarnu potrebu za njima. Pri svem tom. u neku ruku spontanom. iako gore izložena klasifikacija potpuno ispunjava dati us­ lov. predstave kao različite i da se između njih uspostavi poveza­ nost saobrazna prirodnim odnosima koji se ispoljavaju u njihovom svakidašnjem razvitku. koju su u stvari implicitno dopuštali naučnici ko­ ji su se posvetili izučavanju različitih grana prirodne filozofije. Ova preimućstva biće utoliko primetnija što će se unutrašnja podela svake nauke uspostaviti prirodno po isto/11 principu. navodi nas da uspostavimo jedan takav opšti unutrašnji odnos iz­ među osnovnih nauka. kad možemo pratiti njihov tok s više tačno­ sti. Iz dosadašnjeg raspravljanja se dâ zaključiti da je pozitivna filozofija prirodno podeljena na pet osnovnih nauka čiju sukcesivnost određuje neophodna i nepromenljiva zavisnost. primenjeno kako valja. dovodio stvarni tok ljudskog duha. bili bi svakako i neumes- ni u ovom predavanju u kojem se naš duh mora držati najopštijeg gledišta pozitivne filozofije. koji su obično jako zanemarivali neimari enciklo­ pedijskih lestvica. razliku koja uostalom iz elana u dan nestaje ukoliko se fenomeni temeljnije izučavaju. raščlanjen sve do u detalje prema jednom jedinstvenom i stalno sprovođenom motivu. Ja sam ovde samo skicirao izlaganje glavnih razmatranja na kojima se zasniva data klasifikacija. Najpre treba uočiti. a ne uzaludne proizvoljne podele. ne zavodeći se pogrešnim opštim pojmovima. najzad. jeste da se nauke. iziskujući prethodno negovanje svih onih koje joj pretho­ de u našoj enciklopedijskoj hijerarhiji. Uostalom ta se klasifikacija obično i ne shvata. To potvrđuje sve ono što se zna iz istorije nauka. apstraktnije. ο kojoj je jedino ovde reč. komplikovanosti i osobenosti fenomena postupno se povećava isto kao i njihova sukcesivna zavisnost. posebno u toku dva poslednja veka. Shvatljivo je zaista da je racionalno izučavanje svake osnovne nauke. da bi se što je moguće potpunije već odsada cenila važnost ove osnovne hijerarhije koju ću primenjivati u toku celog ovog kursa. No sigurno je da raziika između biljne i životinjske fiziologije. Uzećemo dakle u obzir samo jednu podelu u organskoj fizici iako smo smatrali da treba uspostaviti dve sukcesivne u neorganskoj fizici. Istinsko filozofsko razma­ tranje. oni zavise manje više od svih prethodnih. trebalo bi sada. na veliku štetu ljudskog duha. iako si­ multano. učinile izlišnim ovaj enciklopedijski posao koji smo oba­ vili. koja ima veliki značaj za ono što sam nazvao konkretnom fizikom. zahteva istovremeno razmatranje čitave organske serije. do čijeg je posebnog gajenja. najjednostavnije. najapstraktnije i najudaljenije od čovečanstva. pošto smo je posmatrali s opšte tačke gledišta. ne vršeći na njih nikakav uticaj. a to će predstavljati čitav sistem ljudskih saznanja. Jedan uslov. polazeći od svake od pet velikih nauka. razmatrane tako redom. Fenomeni koje razmatra poslednja naprotiv su najosobeniji. Ali radovi ove vrste.

ukoliko su fenomeni opštiji. Na trećem mestu. različite ljudske teorije su. treba se neophodno pripremiti u naukama koje se odnose na prethodne fenomene u našoj enciklo­ pedijskoj lestvici. pre nego što se preduzme metodičko izuča­ vanje neke od osnovnih nauka. Jedno potpuno apsurdno tvrđenje može biti krajnje precizno. pošto ovi uvek snažno utiču na one čiji se zakoni žele upoznati. on se isto tako može primeniti i na posebno obrazovanje na­ učnika. zbog važnosti i mnoštva neposrednih primena koje se mogu iz nje izvući. Isto tako su. a neki put se u stvari podudaralo i s pozitivnim stanjem onih koje u našem enciklopedijskom sistemu dolaze pre njih. prema prethodnim objašnjenjima.Opšti zakon koji gospodari svom tom istoriijom. kao kad se na primer tvrdi da će svaki čovek umreti. hemičari kojii. fizičari koji nisu izučavali najpre astronomiju. To je još očiglednije kod duhova koji žele da se posvete pozitivnom izučavanju socijalnih fenomena ako najpre nisu stekli opšte znanje iz astronomije. Jasno je zaista da. kao kad bi se na primer kazalo da je zbir uglo­ va jednog trougla jednak zbiru tri prava ugla. ova klasifikacija ima vrlo značajnu osobinu što tačno označava odgovarajuću usavršenost različitih nauka koja se u suštini sastoji u stepenu tačnosti saznanja i u njihovoj manje više prisnoj koordinaciji. a koja je. fizio­ lozi koji se za svoju struku nisu prethodno pripremili u astrono­ miji. a to ne čini njen bitni dornen: sve što je pozitivno. pre nego što priđu svojoj glavnoj nauci. sigurno je: u tom pogledu nema izuzeta­ ka. ο nejednakoj sigurnosti različitih nauka. Kako se u naše vreme takvi uslovi retko zadovoljavaju. bar u opštim pogledima. Ona se sasto­ ji u tome što se brka stepen preciznosti koji omogućuju naša raz­ ličita saznanja sa njegovim stepenom sigurnosti. možemo reći da za naučnike još ne postoji zaista racionalno obrazovanje. iako vrlo upadljiva. Tako će izučavanje organskih fenomsna biti i ^ manje tačno i manje sistematsko nego izučavanje neorganskih te­ la. jeste da se direktno odredi pravi opšti plan jednog naučnog potpuno racionalnog obrazovanja. tako ne stoji stvar s njihovom sigurnošću. fizike. fizici i herniji. uprkos nje­ govom prevelikom praktičnom značaju. nije potrebno da sada in­ sistiram više na jednom principu koji će se uostalom kasnije po­ navljati povodom svake osnovne nauke. iako manje nego nekad. a kako nikakva redovna institucija nije stvorena da ih ispunjava. uslov koji se ne može uvek lako ispuniti. Ovo razmatranje. ne prostudiraju prethodno astronomiju i zatim fiziku. hernije i fiziologije. i ukoliko manje zavise od drugih. dali mesta nauci mnogo tačnijoj i mnogo više povezanoj nego što je nauka ο zemaljskim fenomenima. tačno određena položajem koji za­ uzimaju ovi fenomeni u mojoj enciklopedijskoj lestvici. koje je tako upadljivo u stvarnom izučava­ nju nauka. ukazujući da je mogućnost da se u izučavanju raznih fenomena primeni ma­ tematička analiza. Jas­ no je međutim da su preciznost i sigurnost dve osobine same po sebi vrlo različite. s obzirem na njihovu veliku opštost i nezavisnost od svih ostalih. otkuda je pote­ kla vrlo opasna predrasuda: da i drugi stepen mora biti neujed­ načen zato što je takav onaj prvi. To je ono što proizlazi odmah iz samog sastava date formule. Svaka može pružiti rezultate isto tako sigurne kao što su rezultati svake druge. to jest zasnovano na potvrđenim činjenicama. ako se on prvenstveno može primeniti na opšte obrazo­ vanje. a neko vrlo sigurno tvrđenje može dopustiti samo osrednju preciznost. nailaziće se često na teš­ koće koje će izgledati nepremostive. Ne smem nikako preći na jedno drugo razmatranje a da ne upozorim čitaoca na jednu vrlo krupnu zabludu u tom pogledu. Stoga se još često govori. Ako. a koje je često davalo mesta varljivim nadama ili nepra­ vednim poređenjima. još uvek krajnje česta. imati prilike da ga predstavim u svoj njegovoj širini u idućem predavanju. sve što je zasno­ vano na pretpostavkama samo je manje ili više verovatno. Tako. Ovo razmatranje je za mene od tako velikog značaja da se ne bo­ jim da delimično pripišem ovom nedostatku naših sadašnjih obra­ zovanja stanje krajnje nesavršenosti u kojem se još nalaze najteže 64 65 \ ./ nacija potpunija. dospele postepeno najpre u teološko stanje. zatim u me­ tafizičko i najzad u pozitivno. potpuno je objašnjeno enciklopedijskom lestvicom koju sam uspostavio. Jer. Ovo razmatranje je tako upečatljivo da. samo ako ona može da obuhvati svoje zaključke u onom stepenu preciznosti koji dozvoljavaju odgovarajući fenomeni. u neorganskoj fizici nebeski fenomeni. Ja ću ovde samo skrenuti pažnju da. Ja ću. prema izraženom redu ove formule. Lako je osetiti da. što direktno dovodi do toga da se beži od gajenja najtežih nauka. utoliko znanja koja se na njih odnose mogu biti tačnija i u isto vreme njihova koordi. pomoću koje se može postići najveći mogući stepen tačnosti i koordinacije. jednostavniji i apstraktniji. U bilo kojoj nauci. razne nauke neminovno pružaju vrlo nejednaku preciznost. a koji sam izneo u prethodnom predavanju. ne može pravilno biti shvaćen ako ga u primeni ne kombinujemo s enciklopedijskom formulom koju smo izložili. što dovodi da se na proveravanje opšteg zakona baci senka koja se može ukloniti jedino prethodnom klasifikacijom. Najzad. najzanimljivija osobina naše enciklopedijske formule. razume se. propustili su jedan od osnovnih uslova za svoj intelektualni razvoj. jer je jasno da se teološko ili metafizičko stanje izvesnih osnovnih teorija moralo povremeno po­ dudarati. Ako se u upotrebi zakona ne vodi računa ο tom neminovnom napredovanju.

zar se ne bi savremeno društvo. na primer. mi ga moramo izučavati na njegovom izvoru. Svaka osnovna nauka ima dakle u tom pogledu preimućstva koja su joj svojstve­ na. čak i kad bi se odabrala najrazboritije. imaju samo vrlo površno znanje iz fizike i he­ rnije. umesto da ga posmatramo jedino. sposobnih da. inače bismo stekli samo skučene koncepcije i nedovoljnu vičnost. najčešće neizlečivo. za one koji se bave tim izuča­ vanjem ne znajući i ne uspevajući da tačno uvide u čemu se sasto­ ji ova metoda. Svaki vek ima samo vrlo mali broj mislilaca. stanje stvarno lošije nego što to u stvari zahteva komplikovanija priroda odgovarajućih fenomena. valjano izvršavanje opšteg plana izučavanja koji smo odredili mora imati neminovno za rezultat da nam pruži savršeno poznavanje pozitivne metode koje se ne bi moglo steći ni na koji drugi način. tre­ balo bi svakako izabrati najsavršeniju da bi se dublje osetila pozi­ tivna metoda. Ako bismo se ograničili na izučavanje jedne jedine nauke. šta je to pozitivna koncepcija. i da je upravo to jedno zlo.nauke. mada je ono moglo biti kasnije preneto u druge. šta znači ispi­ tivati. a koje je prvobitno poniklo iz neke određene nauke. ostao nezapažen. kao što su Bekon. shvativši logičku nužnost. što ne bismo mogli da smo usvojili enciklopedijsku formulu koja ne bi ispunjavala goreizložene bitne uslove. budući da je najsavršenija u isto vreme i naj­ jednostavnija. Jedna jedina nauka ne bi bila dovoljna da se postigne taj cilj. odnosno ovoj ili onoj vrsto iskustva. jer. Pošto će se ovo razmatranje i dalje često ponavljati. a šta povezano rasuđivanje? A ipak tim putem obično danas idu naši mladi fiziolozi koji prilaze neposredno izučavanju živih tela a da se najčešće njihovo prethod­ no obrazovanje svodi na izučavanje jednog ili dva mrtva jezika i da. čak i kod najuzvišenijih. S ove nove tačke gledišta. Zaista. Ali. ova maksima je do danas ostala sterilna u pogle­ du socijalnih teorija koje još nisu izišle iz teološkog ili metafizičkog stanja. što se nije pošlo od početka. šta je to zakon. sukcesivno i po utvrđenom redu. a gotovo nikakvo u pogledu metode. ispitivanjem najprostijih fenomena. Značaj našeg enciklopedijskog zakona da posluži kao osnova za naučno obrazovanje može biti pravilno ocenjen samo ako ga posmatramo s obzirom na metodu. Ali. U odnosu na opšte obrazovanje ovaj uslov je još neophodniji. sem ako po prirodi nije izuzetno obdaren. to jasno potvrđuje neophodnost da se razmatraju sve. moram ovde posebno ukazati da je potrebno izučavati razne osnovne nauke ne samo filozofski već i prema enciklopedijskom redu ustanovlje­ nom u ovom predavanju. Dékart i Lajbnic. opšta pozitivna metoda će se usled toga neminovno stal­ no menjati na jednoobrazan način u domenu jedne iste osnovne nauke doživljavajući neprestano različite i sve složenije izmene pri prelazu iz jedne nauke u drugu. Pri svem tom. kod skoro svih inteligencija. Ćega racionalnog može dati. u najbolju ruku. svaka od njih razvija posebno ovaj ili onaj karakterističan postupak čiji bi uticaj. u zrelim godinama. kao. Ovo novo razmatranje je zaista od osnovnog značaja. uprkos naporima nazovipozitivnih reformatora. zaista stvore tabulu ražu da bi iz osnova izmenili ceo sistem svojih stečenih ideja. glavno sredstvo istraživanja u izvesnim granama filozofije sastoji u posmatranju u pravom smislu te reci. Ne zaboravimo da. a oni koji su namenjeni za različita proučavanja ustvari su heterogeni. jedan duh koji se bavi prvo izučava­ njem naj'komplikovanijih fenomena a da prethodno nije upoznao. Tako se. Shvatljivo je koliko je važno izvršiti reformu jed­ nog tako pogrešnog plana školovanja. vrlo neosetan u ostalim naukama. u pogledu socijal­ nih fenomena koji su još komplikovaniji. a u drugim granama ono se sastoji u iskustvu. kao što smo to sad uradili. vratilo u zaista normalno sta­ nje na taj način što bi pristupilo izučavanju tih fenomena tek po­ što bi postupno uzdiglo svoj intelektualni organ temeljnim filozof­ skim ispitivanjem svih prethodnih fenomena? Cak se pouzdano mo­ že reći da je u tome sva glavna teškoća. Tako ćemo dakle biti sigurni da je razmatramo u svim stvarnim varijacijama koje ona može pružiti. zbog toga što je nisu ispitivali u njenim prethod­ nim primenama. nije potrebno da ga sada još razvijam. danas moramo dodati da se ο njoj može steći jedna jasna i tačna predstava jedino ako izučavamo. u odnosu na doktrinu. njenu primenu na sve razne glavne klase prirodnih fenome­ na. Jer. Ja ga smatram tako neophodnim da gledam na naučno izučavanje kao nedovoljno da postigne najbitnije opšte rezultate koje ono tre­ ba da ostvari u društvu za obnavljanje intelektualnog sistema ako razne glavne grane prirodne filozofije nisu izučavane po odgova­ rajućem redu. ako smo u poslednjem predavanju uglavnom videli da je nemoguće upoznati pozitivnu metodu kad se ona izučava odvojeno od njene primene. pošto ono obično nije stečeno na racionalan način niti polazeći od istinske osnove pozi­ tivne filozofije. ideje obično ostaju povezane prema redu nji­ hovih prvih sticanja. steklo bi se samo jedno nepotpuno poznavanje me­ tode pošto se ne bi saznalo kakve bitne izmene ona mora pretrpeti da bi se primenila na komplikovanije fenomene. na primer. Ovo će ra- 66 67 . teoriju klasifikacija. Isto tako. Jer danas je malo razbo­ ritih duhova koji ne bi bili ubeđeni da socijalne fenomene treba izučavati pozitivnom metodom. Isto je tako i s nekim opštim pravilom koje čini sastavni deo metode. da bi se data metoda dobro upoznala. pošto su prirodni fenomeni tako raspoređeni da oni koji su stvarno homogeni ostaju uvek obuhvaćeni istim izučava­ njem. mada je metoda u suštini identična u svim naukama.

Vidi se zaista da su geometrijski ili mehanički fenomeni opštiji. u stvari. one dopuštaju jedan beskrajno savrše­ niji stepen sistematizacije koji je ponekad mogao prouzrokovati da se zanemari eksperimentalni karakter njihovih prvih principa. glavni princip klasifikacije koji nam je pružio opšti red nauka. služe kao baza. na­ metnula u tom pogledu već odavno.zmatranje biti posebno razvijeno kasnije. matematika. mada vrlo realnim i dragocenim. Ukratko. U sadašnjem stanju razvitka naših pozitivnih saznanja ja sma­ tram da na matematičku nauku treba da gledamo manje kao na sastavni deo prirodne filozofije u pravom smislu reci nego kao da je. videćemo da je matematičku nauku potrebno podeliti na dve velike nauke bitno različitog karaktera: apstraktnu mate­ matiku. moram unapred ukratko izložiti opšte rezultate ispiti­ vanja kojeg ćemo se prihvatiti u idućem predavanju. pošto će se stalno primenjivati u toku čitavog ovog kursa. apstrak­ tniji. ili račun. matematička nauka je mnogo manje važna po saznanjima iz kojih se sastoji. Jer iduće predavanje će biti potpu­ no posvećeno tačnom određivanju njenog pravog opšteg karaktera i. ovde sam na njega uka­ zao jedino da bi se uočila sva važnost enciklopedijske koncepcije koju sam predložio u ovom predavanju. Uostalom. fiziologija i socijalna fi­ zika — to je enciklopedijska formula koja se. Nije potrebno da ovde podsećam na značaj tog rezultata. čiji je sami značaj zahtevao jedno posebno i podrobnije ispitivanje. a u čijem sastavljanju sam se tru­ dio da sprovedem koliko je moguće tačno. racionalni plan kojim se mo­ ramo stalno rukovoditi u izučavanju pozitivne filozofije. koliko je god moguće. fizika. kao i sve druge. nerazložljiviji i nezavisniji od svih ostalih a kojima. prema tome. Matematička nauka dakle treba da čini pravu polaznu tačku svakog racionalnog naučnog obrazovanja. Konkretni deo je neminovno zasnovan na apstraktnom delu. koji či­ taocu mora postati vrlo blizak. jedino logič­ ki slaže s prirodnom i nepromenljivom hijerarhijom fenomena. Sada u stvari samo uspostavljamo tom enciklo­ pedijskom nizu njegov istinski prvi član. na posmatranju. što se tiče unutrašnje podele svake osnovne nauke. sastoji se dakle u objašnjenju i pravdanju sažete sinoptičke tabele date u prilogu ovog delà. na­ protiv. hernija. očigledno je da time samo više proširujemo primenu onog istog principa klasifikacije zasnovanog na sukcesivnoj zavisnosti nauka prema stepenu apstraktnosti njihovih odgovara­ jućih fenomena koji nam je pružio enciklopedijski niz uspostavljen u ovom predavanju. prava osnovna baza čitave te filozofije mada je ona. pregled koji sam se trudio da u krupnim potezima iznesem u ovom predavanju. moraju biti zamišljene kao prave prirodne nauke zasnova­ ne. tako obimne. mada je prvobitno bio jedini razlog za to najveća relativna drevnost matematičke nauke. uzimajući ovu reč u njenom najširem opsegu i konkretnu matematiku koja se sastoji iz opšte geometrije s jedne strane i iz racionalne mehanike s druge strane. a on opet postaje di­ rektna baza čitave prirodne filozofije. strogo uzev. Geometrija i mehanika. Ovde ću sada ukazati samo u kratkim potezima na ona razna razmatra­ nja koja će biti poseban predmet idućeg predavanja. nego po tome što predstavlja najmoćnije oruđe koje ljudski duh može upotrebiti u istraživanju zakona prirodnih fenomena. sve vasionske fenomene kao geometrijske ili mehaničke. bilo opšteg ili po­ sebnog. od Dekarta i Njutna. U stvari. Ali. istovremeno i jedno i drugo. napro­ tiv. Isto tako lako je shvatiti da njihovo izučava­ nje treba neophodno da prethodi izučavanju svih ostalih redova fenomena. što objašnjava sveopštu upotrebu koja se empirijski. Ali ove dve fizičke nauke imaju kao posebno to što se u sadašnjem stanju ljudskog duha već upotrebljavaju. preciznom određivanju njenog enciklopedijskog ran­ ga. Da bi se u tom pogledu pružila potpuno jasna i strogo tačna koncepcija. U ovom predavanju smo dakle tačno odredili. astronomija. Danas. i to ne prema uzaludnim proizvoljnim teorijama već posmatrajući ga kao pred­ met istinskog filozofskog problema. 68 69 . To su dakle četiri glavne tačke gledišta u kojima sam nasto­ jao da jače istaknem opšti značaj napred uspostavljene racionalne i pozitivne klasifikacije osnovnih nauka. u jednom tako važnom pogledu. jednostavniji. po krajnjoj jednostav­ nosti njihovih fenomena. Razlog za to namerno izostavljanje leži u samom značaju ove osnovne nauke. Apstraktni deo je jedini koji bi bio čisto instrumentalan pošto on nije ništa drugo već jedno ogromno i divno proširivanje priro­ dne logike na izvestan red dedukcija. Da bih dopunio opšte izlaganje plana ovog kursa. i biće uvek upotreblja­ vane. da ne bi ostao nepotpun. mada. nismo odredili u našem na­ učnom sistemu mesto matematike. mnogo više kao metoda nego kao neposredna doktrina. izražen u najprostijem ob­ liku. između vrlo velikog broja klasifikacija koje dopušta šest osnovnih nauka. Krajnji zaključak ovog predavanja. ostaje mi sa­ da da razmotrim jednu ogromnu i kapitalnu prazninu koju sam namerno ostavio u svojoj enciklopedijskoj formuli i koju je čita­ lac besumnje već primetio. smatrajući. stavljajući tako matematičku nauku na čelo pozi­ tivne filozofije.

prećutno obuhvata i sva druga. obilato doka­ zalo veliku slabost tog toliko hvaljenog opreza koji nikako ne mo­ že spriječiti svakodnevnu poplavu najneobičnijih iluzija. kao što sam to konstatovao u četrdesetoj lekciji. u kojoj smo vidjeli da jedan takav spoj mora. tu veliku karakteristiku jedinstvenosti. u pogledu političkih ideja. 71 . iako je najpresudnije iskustvo. Makoliko bila ozbiljna unutrašnja težina jednog takvog razmišljanja koje. i pored svoje napredne strukture. bez sumnje. prirodno. u njemu istrajati utoliko upornije ukoliko se vjeruje da se u njemu vidi najbolja zaštita od opasne navale nesigurnih i varlji­ vih utopija. Najzad. već tako dobro pripremljen za sva druga gledišta. suviše površno i suviše usko gledište da bi odmah mogli shvatiti njihov stvarni domet i pronaći u nji­ ma dovoljan razlog za uporno podržavanje dugog i teškog napora koji je neophodan za postepeno ostvarivanje jednog tako teškog pothvata. bez kojeg čak ni njena praktična aktivnost ne bi mogla imati ni do­ voljno uzvišenosti ni dovoljno energije. metode i homogenosti dok­ trine neophodne za ispunjavanje njenog spekulativnog razvoja.ČETRDESET ŠESTA LEKCIJA Sadržaj — Uvodna politička razmatranja nužnosti i svrsishodnosti socijalne fizike prema osnovnoj analizi aktuelnog društvenog stanja Ogromna osnovna praznina koju u opštem sistemu pozitivne filozofije. svakako. očigledno. najbolji duhovi danas imaju. utisnuo u ljudski duh. izgledala još uvijek usko vezana za medicinsku vještinu. Ako nam je. ostavlja žalosno stanje produženog djetinjstva u kojem društvena nauka još čami. da pravo ka­ žem. da bude dovoljno da za svaku pravu filozofski um učini krajnje neophod­ nom strogu potrebu za jednim pothvatom koji bi. treba li se čuditi uo­ bičajenoj tendenciji državnika da preziru. sama biološka nauka. u tom slučaju. najzad. dakle. trebalo bi. biti utoliko intenzivniji i duži ukoliko se radi ο redu komplikovanijih pojava. sve društvene spekulacije koje nisu neposredno vezane za praktične operacije? Makoliko bio slijep takav stav. U fazi rađanja nijedna nauka ne bi mogla biti njegovana niti zamišljena izdvojeno od odgovarajuće vještine. treba. kao uzaludne duhovne igre.

suštinski karakteriše duboka i sve veća anarhija. drugih političkih. potpuno zaslužena uzajamna predbacivanja koja danas sebi upućuju najis­ taknutije stranke. u praksi. Iako skorašnji. u izvjesnom smislu. u tom smislu. zaokuplja svakim danom sve neophodnija i vidno sve teža obaveza da. kod današnjih društava. najzad. zbog prirode moderne civilizacije. oni očigled­ no potiču. U tom pogledu su. u cjelini. iznad svega. u potpunosti nije saglasnn sa progresom nijedan veliki progres ne bi mogao da se ostvari akc ne bi konačno težio ka očiglednoj konsolidaciji poretka. isto toliko neophodan termin. u pogledu prvog naziva. iako čisto prolaznog ka­ raktera uostalom. zbog postepenog opšteg uzmaha. dokopa duhovne vlasti čovječanstva. postale po­ zitivne. u biologija. isto toliko neosporno pogodan za stvarnu i glavnu upotrebu. Ali sadašnje stanje političkog svijeta je još uvijek vrlo daleko od tog konačnog neizbježnog izmirenja. do instinktivnog suprotstavljanja kao dubokog nepoznavanja prave prirode političkog problema. razriješe uža­ snu revolucionarnu strukturu modernih društava. ukazem. kao i iz neprekidnog. ne može se sakriti da je jedan. poslednjih godina. suviše posebne i suviše plašljive da se. dovele tri prve knjige ove Rasprave cjelokupnu društvenu situaciju koja je predstavlje­ na u svojoj punoj svjetlosti i na najjednostavniji način. kod jednog belgijskog naučnika koji ga je. Isto tako. do sada suviše uske. na kraju dovede.. »pozitivne fi­ lozofije« stvoren je prije sedamnaest godina u mojim prvim radovima iz ^političke filozofije. ali još uvijek nepotpunog razvoja pozitivne filozofije. na neki način. Nijedan stvarni poredak ne može više di se uspostavi niti posebno da traje ako. reakcionarni duh stalno usmjeravao sve velike pokušaje u prilog poretku kao i da su ra­ dikalno anarhične doktrine uvijek predvodile glavne napore preduziniane u cilju progresa. i koja treba da. potpuno nov duh koji je jedino sposoban. U ovom trenutku mi je dovoljno da. najzad. Odatle treba poći da bi se realno shvatilo pravo porijeklo koleb­ ljivog i kontradiktornog stanja u kojem vidimo danas sve velike socijalne pojmove i koje nepobjedivom nužnošću. uzeo za nas­ lov jednog djela koje predstavlja jednostavnu statistiku. Nadam se da ova knjiga neće. smatram da čitavu ovu lekciju treba da posvetim nekim uvodnim objašnjenjima vezanim za osnovnu i direktnu relaciju operacije ko­ ja je čisto apstraktna na izgled i koja treba da stvori danas ono što sam nazvao »socijalnom fizikom«1. ovdje bude kratki pregled prve skice opšteg objašnjenja Ovaj termin kao i. pozitivnu politiku će. poj­ movi organizacije i života. Već pola vijeka. onome što je stvarno razumno u osnovi tog djetinjastog naloga. Sve što ukazuje na isključivu preokupaciju jedne od ove dvije osnovne po­ trebe na štetu druge. s pravom. Jer. odkako re­ volucionarna kriza modernih društava razvija svoj pravi karakter. po mišljenju nauke. od početka pažljivo okarakterisao suštinsko značenje kroz strogo nepromenljivo korišćenje. ovi termini su. jednih filozofskih. ali jedino se tako može gleda­ ti na opšti sistem sukcesivnih operacija. već po­ stepeno realizovano za razne klase ideja koje su.da bih se prilagodio. odakle. ne podnose. nažalost. kako se nadam. sada. nadam se da će svi pravi državnici shvatiti da je ovaj veliki rad. najzad. glavna slabost naše društvene situacije sastoji se u tome da su ideja poretka i ideja progresa danas tako duboko razdvojene da čak izgleda da se. da vodi naša društva prema definitivnom kraju revolucionarnog stanja koje se u njima razvija već tri vijeka. tako spontana sposobnost da ispuni tu dvostruku potrebu preko koje će poredak i progres direk­ tno pokazati dva nužno nerazdvojna aspekta jednog jistog princi­ pa na osnovu glavnog svojstva koje je. ostaviti nikakvu sumnju u efikasno prenošenje na političke ideje tog opšteg atribu­ ta stvarnog naučnog duha koji i dalje predstavlja uslove povezi­ vanja i napredovanja identičnog porijekla. s druge stra­ ne. suštinski. tako žalosno uznemirava moralni i politički život. čitavog intelektualnog sistema u toku dugog interregnuma (vladavine) koji mora da proizilazi iz sve veće dekadence teološko-metafizičke filozofije koja je danas' zapala u ne­ moćnu senilnost. u stvari. koliko uzaludne toliko burne okršaje. ukratko. bez čega on. koji treba da okarakteriše isto tako radikalnu nesposobnost najsuprotnijih političkih škola i konstatuje neophodnu potrebu da se. bez ikakve trenutne i posebne pretenzije. sa svim glavnim potreba­ ma koje žalosno stanje današnjih društava tako energično pokazu­ je svim ozbiljnim i oštroumnim duhovima. onoliko koliko to dopušta priroda ovog rada. koje treba postepeno da oslobode društvo od te fatalne tendencije ka sigurnom raspadu i da ga direktno povedu u novu organizaciju koja je i progresivnija i čvršća od one koja počiva na teološkoj filozofiji. na­ rušeni pogrešnim pokušajima prisvajanja od strane raznih pisaca koji uopšte nisu shvatili njihov pravi cilj iako sam. na osnovni sud pre­ ma kojem stvarni pojmovi poretka i progresa treba da budu tako strogo nerazdvojivi u socijalnoj fizici kao što su. To je glavna ideja čija će nepobitna demonstra­ cija spontano proisteći. nužno. dva isto takva imperativna uslova čija uska i nerazdvojiva kombinacija (ka­ rakteriše otsada) i osnovnu poteškoću i glavni izlaz svakog stvar­ nog političkog sistema. To je taj duboko začarani krug u kojem se vrti današnje društvo i čiji je jedini izlaz jednodušna prevaga doktrine 72 73 . Poredak i progres koji su za prošlost suštinski bili nespojivi. Nakon ovog uvodnog razjašnjenja na koje se kasnije neću vraćati. Sa gledišta do kojeg su nas. iz cijele ove knjige. sve više predstavljaju. unese u te. posebno okarakterisati njena. ne bi zasluživao da izazove pažnju onih koje. postepeno. Po­ sebno moram ukazati na tu zloupotrebu.

primijetiti u p o r n a sklo­ nost kritičke škole da. obično. za nazadnu namjeru. kao je­ dini i univerzalni lijek. u praksi. za j e d n u s t v a r n u reorganizaciju. je- dino. još uvijek n e p o t p u n osje­ ćaj za tu osnovnu p o t r e b u nije. izgleda. jer se. naučnog duha. jedina koja može omogućiti udruživanje u određenom prostoru i vremenu. o š t r o u m n o m analizom. Zapažanja na osnovu kojih ću. bilo usko i nesavršeno osnovno znanje koje ono ο njemu sebi stvara. budući da je dobra strana ljudske prirode. ne zato što se u njemu revolucionarno stanje manifestuje na kompletniji način. nijedno političko mišljenje koje nema u vidu javno dobro. do sada su. zapaža se n e p r o m e n j i v a težnja r e a k c i o n a r n e škole da predloži. ne sumnjajući u njihovu nesposobnost koja je. bez sumnje. prev. iz svog neznanja. naročito u politici. ne bi moglo preživjeti makoliko. Tako. a d r u g e kao isključivo kritičke. U s v a k o m n o v o m pogledu koji se sukcesivno javlja iz po­ t r e b e naše epohe kao posljedica p r i r o d n o g k r e t a n j a događaja. imaju za glavni cilj da iskorišćavaju opšte vjerovanje radi svog sopstvenog uzdizanja: njih treba znati hvaliti. određuje r e ­ cipročno u k i d a n j e različitih pokušaja čiji p r e d m e t oni a l t e r n a t i v n o postaju.) a r a z n e d r u š t v e n e primjene te doktrine. oni koji. žele sa­ mo da politički svijet premjeste u jednu zaista normalnu situaciju iz koje im se čini da će izaći samo da bi se bacili na neizostavno rušenje svakog socijalnog poretka. t a k o duboko razdvaja dva g l a v n a aspekta d r u š t v e n o g p i t a n j a i koji t a k o često. prednjače da bi t a k o p r i p r e m i l e p r a v o i n e s m e t a n o za­ dovoljstvo. n a d a h n u o nijednu zaista originalnu koncepciju koja je d i r e k t n o prilagođena tom velikom cilju. osim tog skoro jedinog izuzetka. Me­ đutim. prije svega. ja sam duboko ubijeđen da je. bez i k a k v e sopstvene i nove dogme. o d m a h se vidi da. iz čega uvijek proizilazi. u p r k o s n e k i m s u p r o t n i m izgledi­ ma. sa savjes­ nom odlučnošću jednog. isto tako. u stvari. skicirati ovu važnu ocjenu. U svakoj stranci postoji. obnovu odgovarajućeg dijela starog politič­ kog sistema. Sadašnja situacija d r u š t a v a može. Ali. od kojih drugi predstavlja. bila p o t r e b n a novoj operaciji čija p r i r o d a odbacuje. osim toga. sa filozofske t a č k e gledišta ove r a s p r a ­ ve. danas. iz čisto negativ­ ne filozofije koja je n a s t a l a iz p r o t e n s t a n t i z m a . nesposobnu da uoči najteže stvarne posljedice doktrina koje oni pripovijedaju. da se stalno upravlja j e d i n s t v e n o p r e m a istim idejama koje su vodile ra­ zne s t r a n k e u t o k u duge ranije borbe i sa kojima su se svi duhovi tako d u b o k o zbližili. I branitelji i n a p a d a č i starog sistema su po­ kušali da na sličan način. već zato što je. R a z n e klase d r u š t v a s p o n t a n o p r i h v a t a j u j e d a n ili drugi od ova dva s u p r o t n a smjera. metafuzičko stanje po­ litike. isključivo. kakvo je do t a d a izgledalo. u stvari. Slično tome. posebno p o s m a t r a n u svojoj katoličkoj i feudalnoj s t r u k t u r i . s a m o j e d n o s t a v n u negaciju prvog. svaka zlobna namjera. u osnovi. do sada. pozajmljivane iz s t a r e d o k t r i n e teološkog i militarističkog si­ s t e m a koji je. da su ona danas okružena krajnje uskom sferom. za- 74 75 . To je n e p o s r e d n i razlog koji. pa čak i istovremena. danas. može se. očigledno. lako je shvatiti. Dakle. oni koje danas. uostalom. 1 T a č n o je da se. isto tako. isključivo. u pogledu svih važnih odnosa. iako su potčinjeni o d r e đ e n o m r e d u . Sve ideje ο p o r e t k u . očito izuzetna. vlada m e đ u s v i m mišljenjima koja imaju. s j e d n e takve tačke gledišta. što ću kasnije u t v r d i t i . p r e k o neizbježnog i n e p r i m j e t n o g prelaza p r e t v o r e svoje s t a r e r a t n e a p a r a t e u i n s t r u m e n t e za reorganiza­ ciju. ipak još uvijek nije moglo prestati. p r e m a njihovoj prirodnoj sklonosti da k o n s t a t u j u da li je potrebnije k o n z e r v i r a n j e ili poboljšavanje. Iako je. dvije neophodne ten­ dencije naših glavnih političkih škola. svoju k o n a č n u for­ mu i svoj integralni razvoj postigla u posljednjem vijeku (XIX vi­ jeku — p r i m . posebno m o r a m o imati u vidu francusko društvo. mislim da treba da jednom za uvijek kažem da sam daleko od želje da iz toga izvučem i najmanje uopštavanje koje ne ide u prilog uobičajenim intencijama njihovih cijenjenih pristalica. pa čak i kazniti po potrebi. t a k o su d a n a s teoretske ideje ostale veoma p o d r e đ e n e p r a k ­ tičnim p o t r e b a m a dok u n o r m a l n o m stanju d r u š t v e n o g organizma one. m a d a različitog s t e p e n a i različitih izmjena. glavno političko k r e t a n j e p o t p u n o mo­ ralo da izmijeni p r i r o d u i da od čisto kritičkog. i koji se više ne bi mogli ponovo organizovati nezavisno jedni od drugih. zbog tog neizbježnog filozofoskog propusta. sastoje samo od promjenjivog miješanja dva p o r e t k a p o t p u n o s u p r o t n i h ideja. sve više teži da postane organsko. u stvari. često lišeni svakog stvarno ličnog ubjedenja. jednu koja je nazadna i drugu koja je anarhična. jedan mali broj ambicioznih koji. iz d o k t r i n e koja. j e d n e kao očigledno reakcionarne. sa istom energijom. postati j a s n a tek onda k a d a se sagleda n a s t a v a k i završetak opšte bitke koja se vodila u toku tri p r e t h o d n a stoljeća za postepeno r a z a r a n j e s t a r o g političkog sistema. u stvari. a k o je od prije pedeset godina ne­ osporno r a s p a d a n j e tog sistema počelo sve jasnije da ukazuje na prijeku p o t r e b u da se stvori novi sistem. n a n e s e štetu j e d n o m suviše n e ­ p o t p u n o m rušenju tog sistema. obično. svaka pojedina 1 Ne ustručavajući se da na ovom mjestu okvalifikujem. predstavljaju. su po svojoj p r i r o ­ di veoma primjenljiva. n e o s p o r n o predstavlja teološko stanje d r u š t v e n e n a u k e : t a k o da sve ideje ο p r o g r e s u i dalje proističu. obadvije vrste principa. Ne bi se moglo poreći da je. p r a v u političku aktivnost. kao neiz­ bježno i jedinstveno rješenje. iskreno. bolje p r i p r e m l j e n o od ostalih. još i danas. i n t e l e k t u a l n o stanje političkog svijeta t a k o žalosno. na sve evropske n a r o d e čija je neorganizovanost bila slična. savjet da se još više obustavi s v a k a stabilizujuća sila. pogotovo danas. Bez obzira na b e s k r a j n u različitost koja. od t a d a . U prin­ cipu. u k r a t k o . vrlo opravdano optužuju. pos m a t r a n e u cjelini. iako je većina onih koji su angažovani u druš­ tvenim bitkama.koja je. isto t a k o progresivna i hijerarhijska.

Posmatrajući samo sa logičke tačke gledišta. Kada baš takva regeneracija bude moguća. Ali je. Biće. jedino ga mogu dovesti u si­ tuaciju koja je izazvala revolucionarnu krizu. od početka i sve više i dalje težile ka potpunoj i definitivnoj eliminaciji režima kojem je osnovni zakon društve­ ne evolucije nužno dodijelio. a poslije toga treba razmatrati njihov stvarni antagonizam i ocijeniti. najzad uspostavi realnu i trajnu harmoniju. ukazem na ogromnu superiornost ko­ ju. Bilo bi. u tom smislu. Dakle. u suštini. suvišno da se na ovom mjestu zaustavimo radi posebne diskusije ο toj doktrini da bismo konstatovali njenu veliku nužnu slabost koju spontano kretanje događaja svakim danom sve jasnije pokazuje. pa makar i kod samo jednog uma (a ona. Nijedna od postojećih doktrina ne zadovoljava. ličnih razloga. prema tome. tilo da društveni poredak stavi u iskušenje čije vrijeme i dužina tra­ janja. posebno. posebno. što ću ukratko nave­ sti. u današnje vrijeme. Ja ću se po­ brinuti da u pravo vrijeme. Suprotno tome. To. poveže taj veliki lanac događaja sa jednom vrstom misteriozne fantazije ο Proviđenju koje se dosjeista teže ka anarhiji. može da objasni taj raspad samo pomoću nepredviđenih i.od te dvije antagonističke doktrine rijetko predstavlja u svojoj cjelosti i u svojoj osnovnoj homogenosti. radi pra­ vilnosti i jasnoće naše analize. ona se služi svojim poznatim lukavstvom i nastoji da koris­ teći natprirodnost u objašnjenju. Makoliko da je. očigledno da svi napori us­ mjereni ka obnavljanju tog sistema. čini mi se da je neophodno da se osnovni problem naše društvene reorganizacije sve­ de samo na jedan bitni uslov: izgraditi političku doktrinu dovoljno racionalno koncipiranu da bi ona u svom cjelokupnom razvoju uvijek mogla. nije­ dan pravi filozof. biti dosljedna svojim sopstvenim prin­ cipima. kao neosporne elemente. ta inte­ lektualna reorganizacija. Iako iz tih razloga. obavezno. da razvije njihovu uzajamnu neutralizaciju. moram na ovom mjestu odbaciti svaku nesuglasicu po tom pitanju. u stvari. tu veliku intelektualnu obave­ zu: sve one sadrže. nadam se. čak ni približnom težinom. jer broj duhova nikako ne bi mogao pove­ ćati suštinske poteškoće intelektualnog usklađivanja i mogao bi uti­ cati samo na vrijeme neophodno za njenu realizaciju. teži. u potpunosti. nikada ne bi mogao zaboraviti da je do formira­ nja i prvog razvoja modernih društava došlo pod njenom dobro­ tvornom zaštitom. u stvari. one sve više teže da imaju takvu isključivu egzistenciju samo kod čisto spekulativnih duhova. neophodno je da se teološka i me­ tafizička politika posmatraju svaka posebno. da su sve velike promjene kojima je bio izložen teološki i mi­ litaristički sistem. u početku i mora tako početi) njena manje-više bliska generaliza­ cija će biti osigurana. jasno karakteriše njihovu veliku slabost. Žalosno odsustvo svakog realnog pogleda na društvenu reorganizaciju samo može objasniti apsurdnu namjeru da se. istorijska analiza sukcesivnih transformacija koje su postepeno dovele do potpunog raspada katoličkog i feudalnog si­ stema. čini mi se označava najjednostavniji i najsigur­ niji kriterijum stvarne vrijednosti bilo koje društvene doktrine i koji je. prazne kombinacije koje se pokušavaju stvori­ ti između njih. i u okviru same se­ be. treba da se sastoji u tome da u sistemu duboko uznemiravanom našim različitim društvenim ide­ jama. Teološka škola. U nastavku ove knjige. smatraju da treba da se pokore samo očiglednoj nužnosti da se najzad neopozivo sruši politički sistem koji je radikal­ no nesposoban da ubuduće upravlja društvom. na osnovu svih istorijskih činje­ nica. izvan svakog razumnog odnosa sa neizmjemošću zapažanih efekata. postaviti u principu da bi doktrina koja treba da donese potpuno saglasna rješenja vezana za razna osnovna pita­ nja politike kako je tok stvarnih primjena nikada ne bi doveo u protivrječnost. u današnje vrijeme. očigledno ne bi mogla posjedovati nikakvu vrlinu nepoznatu elementima od kojih se sastoji. da tako kažem. obično. Mo­ že se. naprotiv. još uvijek. kao potpo­ ra društvenom poretku da politički sistem koji se ni sam nije mo­ gao održati pred prirodnim progresom uma i društva. na kraju. obavezno povezati ra- 76 77 . može napraviti. mnogobrojne i direktne kontradikcije u vezi većine značajnih tačaka. kada je strpljenje iscrp­ ljeno. neos­ porno da je kod naprednijih nacija. što ću. iako strogo neophodnu. pokazaće bolje nego bilo koja direktna argumentacija koli­ ko je ta dekadenca otada radikalna i neopoziva. ili pak. isto tako. svakako. još od prije tri vijeka. ponovo započne još žešće raspadanje režima koji je već odavno pre­ stao da bude saglasan sa svojim glavnim progresima. jednostavno. još presudniji protiv teološke politike. trebalo da se samo kroz taj indirektni dokaz pri­ hvati kao dovoljno sposobna da reorganizuje društvo: jer. spontano mora manifestovati pozitivna filozofija koja će. ipak smatram da je nužno da se tome da jedan novi filo­ zofski aspekt koji. površnu dužnost. danas opasna teološka politika. Osnovna greška i jednih i dđflugih proizilazi samo iz suviše isključive brige svakog pojedinog od dva bitna uslova čija cjelina predstavlja pravu definiciju opšteg pro­ blema aktuelne politike. čak i ako se pretpostavi da je moguć njihov trenutni uspjeh. mi ćemo priznati. nisu nimalo spremni da dovedu društvo u stvarno normalno stanje. Ali ^monstruozna sprega koja se danas pokušava napraviti između tih nespojivih principia i čiji različiti stepeni karakterišu razne po­ stojeće političke nijanse. kao ni karakter ne treba da budu potkrijepljeni razlozima. u stvari. utičući da. uspjeti da dokažem na dosto­ jan način u istorijskom dijelu ove knjige. pošto se proširi na društvene pojave. njen uticaj bitno oslabio i pored djelimičnih usluga koje im ona.

u izvjesnom pogledu zadivljujuće. s vremenske tačke gledišta. razum potčinile vjeri. u stvari. Stari politički sistem se tako pokazuje razrušen do te mjere da su njegove najodanije pristalice zbog toga radikalno iz­ gubile stvarni opšti osjećaj. onoliko snažan koliko nehotičan. nezavisno od drugih nepoveza­ nosti. tačnije kao opštija i instinktivnija od bilo koje druge. moraju još više zaprepastiti kada se radi ο pokazivanju očigledne uzajamne kontradikcije između raznih glavnih djelova jedne iste doktrine. kada je nastojao. bez sumnje. dakle. savršenu povezanost njenih ideja. bez sumnje. iako nijesu u stvari. reakcionarna škola potvrđuje. ka koncepciji jedne prave društvene doktrine. Ništa nije.zne redove ljudskih ideja mnogo potpunije nego što su one ikada bile povezane preko bilo koje druge metode. već i kod čisto spekulativnih duhova. na ovom mjestu. inače. beskorisne pokušaje koje su. nimalo oklijevao da isključivo slijedi kada opšte stanje ljudskog uma je ne bi spriječilo. tako duboka. . razvijanjem svo­ jih svakodnevnih djelovanja. poslije toliko drugih vođa iste škole. Da li je. naravno. doktrina koja je reakcionarna u odnosu na bitne elemente moderne civili­ zacije. Pažljivo ispitivanje 78 79 . zbog svog polo­ žaja. iako je teološka politika. umjetnosti industrije? Nije li. slavni Maistre. Razmotrimo sada direktnija neslaganja koja. prva aktuelna nedosljed­ nost reakcionarne politike koja tako. tu i tamo.bez njihovog znanja. mnogi istak­ nuti uslovi. Nekoliko istaknutih primjera će biti dovoljno da. u preciznoj procjeni mojih sukcesivnih napredovanja. nema nikakve sumnje da su stalni razvoj i ras­ tuće sirenje nauka. spontanim. jedino od tih promjenjivih odluka. očigledno. umjetnosti i nauka? Čisto spekulativni duhovni. da u svom glavnom djelu započne obnavljanje vrhun­ ske vlasti pape na osnovu jednostavnog istorijskog i političkog rezonovanja koje je. ispitivanje. ne samo u ak­ tivnoj praksi. iako prikriven. sam Bonaparta . u jednom drugom vremenu. manje nedosljedna u današnje vrijeme nego metafizička politika. To se može lako uočiti. sam je dao dokaz. od mojih prvih radova iz političke filozofije uvijek usmjeravalo. uskladi jedan sistem jasno definisan kroz du. prikladnije od jednog takvog reda zapažanja da potpuno osvijetli duboko realnu ništavnost doktrine koja. posebno nas zauvijek ču­ va od svakog realnog vaskrsavanja teološkog duha. rijetko suviše stro­ gih. kao poznati zaštitnik industrije. da bi. predstavlja najefikasniju garanciju protiv svakog ozbiljnog povratka vojnog ili feudalnog duha. sva­ kako. kao karakteristič­ ni atribut. radikalne dekadente teo­ loškog i vojnog sistema čije je spontano slabljenje bez toga mog­ lo izgledati kao da ima mogućnost za ponovno jačanje. te neizbježne po­ trebe svoje filozofije. ne bi. istorijski gledano. Iako vrlo malo primjetna. potpunu prevagu. ima isti karakter. jedini modus koji se u potpunosti slaže sa prirodom neke slične doktrine i koji jedan takav duh. Jednu ovako odlučnu provjeru treba ovdje osloboditi svih kasnijih indikacija u tom smislu. Da analiziramo. naš stvarni društveni an- tagonizam. tako često. industrije pa čak i umjetnosti. odričući se svakog teološ­ kog aparata. bili glavni početni razlog. ukazu pažljivom čitaocu kako je lako proširiti ta­ kvo. bez sumnje. Demonstracija bi bila suviše laka kada bi se prvo razmotri­ la. U stvari.> gu primjenu i tako potpuno razvijen u svim svojim različitim bit­ nim djelovima da izgleda sigurno zaštićen od svake grube nedos­ ljednosti. Ipak. na primjer. iako lakše podložni. iz lako shvatljivih razloga. uprkos toj neospornoj opoziciji. kao što bi to strogost logike. spontano poništavaju za doktrinu koja se ograničava da. Takvo je glavno pra­ vilo koje me je. ne posjeduje čak ni onaj kvalitet koji bi spontano odgovarao nje­ noj prirodi. ponekad i vrhunski. bez obzira na reakcionarne zablude u koje tok događaja trenutno može nasto­ jati da uvuče društvo: isto tako. svakim danom sve rasprostranjeniji i nadmoćniji. čak i najeminentnijih na koje je. nasuprot čestim kon­ tradikcijama revolucionarne škole. biće lako da se u tome prepozna potpuno kontradiktorna struktura koja postavlja sam razum za vrhovnog sudiju jednog takvog potčinjavanja čija snaga i vrijeme trajanja zavise tako. nastavi ili samo zamisli sistemat­ ski pritisak na nauke. Najveći mislilac današnje katoličke škole. ponavljale. Nije li onaj koji je danas veoma snažno zamislio i veoma žestoko nastavio reakcio­ narnu politiku. u toku dva stoljeća. umjesto da se ograniči na to da mu dodijeli božansko pravo. zahtijevala. Iako još nije došlo do otvo­ renih borbi između ta dva para principa. čak i kod njega. u modernom razvoju teološke politike ikada postojala bilo koja vlast ili bilo koja škola potpuno dovoljno reak­ cionarna da se usudi da. U današnje vrijeme postepeni porast naučnog duha. Posebno bi od teološke politike trebalo očekivati cjelovito is­ punjenje tog velikog logičkog uslova čije se osnovne teškoće izgle­ da. otkriju osnovno neslaganje. u suštini. indus­ trijski duh. poništava svoje beskorisne opšte pla­ nove za obnavljanje prošlosti za koju su svi državnici odsada ne­ hotice izgubili osjećaj. stvarno. uticala nesavladiva snaga njihovog stoljeća. lakše je konstatovati njenu sva­ kodnevnu sve neodoljiviju tendenciju ka najosnovnijim ustupcima koji su direktno suprotni svim njenim glavnim principima. osim nekoli­ ko izdvojenih djelovanja nekih ekscentričnih duhova koji su slu­ čajno naišli da. ova kontradik­ cija bi trebalo da izgleda kao najosnovniji i najodlučnija. reprodukujući prošlost. naprotiv očigledno da je svim vlastima stalo do časti da potstaknu njihov svakodnevni progres? To je. prema teološkoj formuli. ne izmiču više toj neodoljivoj tendenciji da se izdvoje iz opšteg pokreta. u stvari. Isto tako. iskreno pokušao da se izdigne.

u tom pogledu. iz bilo kojeg razloga. u suštini. odobrava opšte potčinjavanje prve drugoj. Nismo li. nisu mislili ni na najmanje učešće bivšeg duhovnog autoriteta čiji su najlegitimniji atribut na taj način potpuno uzurpirali. bez sumnje. u raznim sekcijama reakcionarne škole. Taj duh nesklada i podjele reakcionarne škole često se poka­ zivao. s obzirom da je stvarnim rušenjem starog poli­ tičkog sistema upravljao snažni uzajamni antagonizam glavnih snaga od kojih se sastojao. efektnu manifestaciju. svim pravim posmatračima. to u njoj sve više dolazi do nepomirljivih sitnih podje­ la koje prikriva nejasno odobravanje njenih opštih principa dok su sadržane u spekulativnom stanju: to je. pogotovo unutar reakcionarne stranke. Ali. Ta je uzurpacija spontano izvršena tako radikalno da je vrhovni savjet bio sastavljen. slažu sve stranke. manje revolucionarni od naroda. na kraju. ali jednako značajnim hilo za djelimiični i tre­ nutni trijumf teološke politike bilo za njegovo naličje. Zar se i pored bliske i očigledne veze njihovih stvari. što je svima pokazalo da je nemogu­ će da se tamo. nisu samo kraljevi i pape. koje su u tom smislu. ograničavajući se na ovom mjestu. samo su življe ponovile primjer već davno poznat mnogim drugim prinčevima. dobrovoljno pristali na svoju sopstvenu političku degradaciju. kraljevi pokušali da uspostave sporazum velikoj evropskoj vlasti protiv kasnijeg razvoja revolucionarnog stanja. u današnje vrijeme. na primjer Grčke. čak sve više. pretpostavimo. u današnje vrijeme. svakim danom sve potpunije i sve uoč­ ljivije nespojivosti aktuelnog društvenog stanja sa starim politič­ kim sistemom čija prava opšta misao nastoji. predstavlja neophodnu uvodnu operaciju. naročito u Njemačkoj. uvede papska vlast. Kada su poslije njegovog pada. svakog dana možemo konstatovati. nesigurni planovi. sa naučne tačke . da bi. tako. osim toga što su u današnje vrijeme postale još brojnije i dublje. velikim dijelom. njena radikalna nekoherentnost se manifestovala na jedan drugi. inače. sastoji se. Kako bi. zbog neizbježnog uticaja. 80 81 . kako to zahtijeva priroda uvodnog poglavlja. Dakle. prirodno moralo povezati sve spo­ redne razlike u osnovnu realizaciju doktrine čija je povezanost i homogenost toliko hvaljena. bez sumnje. ili se. nikada do sada nije bio ta­ ko potpuno oićarakterisan. pošto je dovedena u defanzivni položaj. kao što je to gospodin opat Lamennais jednom tačno primijetio prije svog revolucionarnog obraćanja. uvijek su brzo propadali pred slijepom ali nesavladivom tvrdoglavošću raznih vlada da zadrže vrhovnu upravu teološke vlasti čija je neosporna centralizacija odmah onemogućavana. nije nov. u tome da se prihvata stvarno ukidanje glavne osnove katoličkog i feudalnog sistema i odriče osnovna podjela na duhovnu i vremensku vlast. koji. prema tome.prošlosti će nam kasnije. Odkako je nezaboravni udar od 1830 . a u njemu je dominirao šizmatički princip. trenutno neizbježna. iako zdrava filozofija u tome može vidjeti samo duboko kobnu zabludu koja je. sličan uspjeh ponovio. U tom smislu. već i kod nacija koje su nominalno ostale katoličke. Za jednu stranku koja je toliko ponosna na svoju tobožnju koheziju posje­ dovanje vlasti je. ne manje odlu­ čan način. nepobitnu iako kratku. spontano priklanjala. najzna­ čajniji slučaj te vrste. da se ukloni i potpuno izgubi kod svojih najodanijih pristalica. U tom smislu. po­ sebno pokazuju kao mnogo odlučnije dokazujući do koje mjere je osnovna misao starog političkog sistema prestala da bude nadmoć­ na kod onih istih koji su sa žarom preduzeli njenu himeričnu re­ stauraciju. sigurno opet došlo do još izrazitijeg cijepanja. su. i pored tog jasnog iskustva. Bez sumnje. stanje direktno izražene opo­ zicije prema raznim osnovnim tačkama njihove zajedničke doktri­ ne. ne samo u raznim protestantskim zemljama. Ali takve se nedosljednosti. ova se stran­ ka. a sami sveštenici. direktno potčinili neposrednim interesima svoje vremenske dominacije pri- mjenu svojih religioznih principa. ni kraljevi nisu. vidjeli tokom du­ gog niza godina vrlo izražena cijepanja koja su naglo dovela do sve brojnijih sukcesivnih sitnih podjela te trijumfujuće stranke i koja su. naprotiv. Sto više teološka politika smatra da se. razvija i primijenjuje. i jedni i drugi mogli sanjati ο kontradiktornoj restau­ raciji jednog sistema koji oni tako radikalno nisu poznavali? Pret­ hodno okupljanje svih mnogobrojnih sekti ograničavanih rastućom dekadencom hrišćanstva trebalo bi da. dati mnogobrojne i ne­ opozive dokaze. na jednostavno posmatranje aktuelne epohe. pristalice katolicizma i feudalizma nisu žestoko razdvojili? Zar se nisu međusobno tukli branitelji aristokrati je i zagovornici kraljevske vlasti? Jednom rječju. kao što se moglo vidjeti kod mnogih izrazitih savremenih slučajeva. što se svodi na isto. u sadašnje vrijeme. bilo iz nečasnog interesa ili pak zbog nekorisnog duha uske nacionalnosti. pred našim očima. postepeno razvijani tokom ranijih vjekova stvarno doveli do neopozivog raspadanja teološkog i feudalnog sistema? Kada bi se. Poljske i dr. U toku tri poslednja vijeka. poslužila kao neposredni instrument njenog političkog pada. iako u stvari. u tom pogledu. u vrlo raz­ ličitim formama. svakakao. istih suštinskih principa nesloge i razdva­ janja koji su. U neobičnoj jednodušnosti koju manifestuje ta škola. grube nedosljednosti Bonaparte usred njegovih uzaludnih napora da uspostavi stari politički sistem. od jeretičkih voda.godine uticao da reakcio­ narna stranka postane samo protivnički uslov.gle­ dišta uobičajeni simptom svake teorije koja je nespojiva sa či­ njenicama. zar taj kratki period nije suk­ cesivno reprodukovao. ne plašim se da tvrdim. u mnogim suštiniskim pogledima. pravili neki savremeni državnici. Možda je to jedini veliki politički pojam sa kojim se.

pa p r e m a t o m e čisto r e v o l u c i o n a r n a . inače skorašnja. bi­ lo hi. kao što sam ranije naveo. trebalo da spriječi s v a k o ozbiljno razmimoilaženje. istorijski dio ove knjige će j a s n o pokazati da ona. nastojeći da za svoju u p o t r e b u sistematizuje cjelokupni p r e d m e t kritičke d o k t r i n e . ne bi bilo teš­ ko. s razlogom. 1 Pošto literarna mišljenja koja. manifestovati s a m o d i r e k t n o a n a r h i č k i k a r a k t e r . Ovaj površni prigovor koji uopšte ne odgovara pra- 82 83 . pokušala Više puta da je stavi pod smiješnu zaštitu zvaničnih uredbi. revolucionarna škola. metafizičku politiku jednoj takvoj ocjeni. k a o za svaki drugi red ideja. u d a n a š n j e vrijeme sadrži toliko ele­ m e n a t a d i r e k t n o s u p r o t n i h njenim sopstvenim osnovnim principi­ ma. svoje različite pristalice. b e s k r a j n o ponavlja njihov početak. iz Irske ltd. u stvari. dok je. zbog toga. nakon odgovarajuće analize. u k a z a t i . A k o s v a k a dogma koja čini kritičku d o k t r i n u . duboko p r o ­ t i v n a savremenoj civilizaciji. poslužili za njegovo rušenje i čije n a j a n a r h i č n i j e posljedice ona ne oklijeva da potvrdi na spekulativni n a č i n : razlog tog p r e v r a t a je. koalicija kraljeva htjela najzad da ozbiljno p o b u n i E v r o p u p r o t i v nepodnošljive domina­ cije B o n a p a r t e . katolička škola k o ­ ja se formalno poziva na d o g m u slobode savjesti k a d a su u p i t a ­ nju njeni savjetnici iz Engleske i.smislu što politi­ čka anarhija sada prestaje da odbacuje literarnu anarhiju. P o z n a t o je da je Maistre. politički trijumf metafizičke škole je m o r a o predstav­ ljati. ne može biti ni u jednoj epohi u kojoj r e a k c i o n a r n a škola. Podjela književnih mišljenja nastaje. uvijek i bila ustanovljavana. Ali.. vidjeti. u stvari. suštinskim p r i n c i p i m a r e v o l u c i o n a r n e d o k t r i ­ n e . ovo implicitno prizna­ vanje neopozive oronulosti teološke politike. kasnije i m a u vidu k o n a č n u restauraciju starog političkog sistema. Postojala bi težnja da se m o d e r n a d r u š t v a reorganizuju p r e m a jednoj dosta zastareloj teoriji koju već o d a v n o ne razumiju dovoljno ni njeni . odbijaju­ ći da se u toj situaciji od životnog značaja. bez sumnje.više nego j e d a n p u t . Ali osnovna metoda. bez sumnje. velikom Bossuet-u da u o p ­ šte ne poznaje p r a v u političku p r i r o d u katolicizma. oni kategorički potpisuju. posebno. posluži p r v o m s a m o da bi izazvala d r u g u koju je t a k o nehotice priznala za j e d i n u danas sposobnu da s t v a r n o djeluje na civilizovane n a r o d e . Svako se osjeća da je Romantizam početi. dok se p r a v i k a r a k t e r glavnog političkog p o k r e t a . vrlo čudno k o n t r a d i k t o r n o . Može se. 1 Poslije t a k v i h p o s m a t r a n j a koja s v a k l a k o može preduzeti. kao korisnu novu provjeru te karakteristične ne­ dosljednosti sadašnjih stranki. pa čak u izvjesnom smislu i m o r a l n u degradaciju. Izlažući. ne treba. kod slavnog a u t o ­ ra P a p e na veći broj nedoslednosti. ne prestajući ipak d a . k a o krajnju pomoć. a n a s t a v ­ lja da traži energično ugušivanje p r o t e s t a n t i z m a u F r a n c u s k o j . pa čak ne može. u tom smislu. aiko ne analognih. ipak je bio do­ voljan da jedni iz počasti. ni u uspješnim ni u neuspješnim situacijama. u stvari. Jedna takva zabluda i sa jedne i sa druge strane. posmatr a n a u s v o m začetku i ograničena na s t a r i sistem p r o t i v kojeg je ona. zamišljena u apsolutnom smislu. b a r ekviva­ l e n t n i h . Oni koji su na čelu te j e d i n s t v e n e m e t a m o r f o ­ ze s m a t r a j u da su najsposobniji u stranci čiju političku abdikaciju. Ova d o k t r i n a je s a m o mogla neopoziva uništiti sistem koji je. dugo zasluživala t i t u l u progresivne. ni da sakupi. dok je klasična književnost izgledala isključivo posvećena paganskoj i repu­ blikanskoj antici. j e d n o s t a v n a p r o m j e n a do koje je došlo u kraljevskoj vladi. ne uzmičući p r e d k r a j n j o m opasnošću od j e d n e t a k o m o n s t r u o z ­ ne nedoslednosti. beskorisno vaskrsavanje katolič­ kog i feudalnog r e ž i m a pomoću onih istih p r i n c i p a koji su u stva­ ri. sada. za cilj da utiče da se romantičarska književnost stvara kao suštinski posvećena prikazivanju hrišćanskog i feudalnog doba. isto tako. isto tako ostavlja tragove koji su potpuno do­ voljni da istaknu realnost prethodnog posmatranja. bila na čelu glavnih političkih p r o g r e s a do kojih je dolazilo u t o ­ ku tri poslednja stoljeća i koji su suštinski m o r a l i biti negativni. u n a š e m vijeku. s v e č a n o je dala ni n a j m a n j e dvosmislen dokaz sla­ bosti r e a k c i o n a r n e d o k t r i n e i energije kritičke d o k t r i n e . izgleda. Austriji i dr. mo­ gu ponuditi vjeran i poučan odraz opšteg stanja ljudskog duha u sva­ koj epohi. Osim toga. imala je. jednako zatvore oči pred očiglednom nedosljednošću jedne takve ocje­ ne u poređenju sa opštim principima apsolutnog autoriteta ili neodre­ đene slobode čiju su političku prevagu svaki za sebe htjeli da usposta­ ve. zbog svoje prirode. smatram prikladnim da na ovom mjestu navedem direktno kontradiktornu vezu koja se može uočiti između dva suprotna tabora u literaturi i politici. po­ sebno k a d a se radi ο galikanskoj crkvi. n i k a d a izgubiti iz vida da je n j e n a doktrina. pošto je. predbacio. u Francuskoj početkom ovog vijeka pod pokroviteljstvom katolićko-feudalne škole koja je dugo vremena smatrala za obavezu stranke da pretjerano hvali najmonstruoznije zablude književnih stvaralaca. na način koji više odgovara običnim zakonima analogije. izgleda. obaveznu p r i p r e m u za društve­ ni dolazak pozitivne škole kojoj je isključivo p r e p u š t e n realni nas­ t a v a k revolucionarne epohe. iako im ona n u ­ di naj'bolje definisani obrazac u prošlosti čije bi r e v n o s n o p r o m a t ­ ranje. žarko braneći staru klasičnu zakonitost. p r e d našim očima p r e d u z i m a . s t v a r a n e o p h o d n i vom suštinskom karakteru svakog literarnog sistema. K a d a je.najslavniji tumači. ni­ k a k o nije mijenjao. nastojao zatim da. poš­ to je upravljao p r v i m razvojem ljudskog d u h a i društva. a drugi iz odvratnosti prema katolicizmu. na primjer. s d r u g e s t r a n e . može. prije svega. očigledno. takođe.. s druge strane. bar u tom . svakako. beskorisno da se duže z a d r ž a v a m o na ovom mjestu da bismo konstatovali r a d i k a l n u slabost d o k t r i n e koja. iako isključivo kritička. t a k o p o t p u n o i odlu­ čujuće k a k o ga mi d a n a s vidimo. kroz definitivno osnivanje sistema ko­ ji je isto toliko progresivan koliko jedinstven. inače.

Ako. predstavljale neizbježni uvod. suštinski svode na postepeno rušenje starog sistema. Tako. naročito u pogledu političkih ideja. čisto intelektual­ no razmatranje koje ovdje treba preciznije da navedem. priklad­ no da vrlo jasno predoči direktnu obavezu jednog takvog kretanja. dakle. mogao naviknuti na novu koncepciju da bi svojim učešćem pomogao nje­ nu postepenu realizaciju. bilo kakav prikaz takve budućnosti! S dru­ ge strane. pokazujući da bez tog prethodnog rušenja. uvijek vjerno odražavajući savremeno druš­ tveno stanje kroz svoje maštanje. bilo suštinskih prepreka koje ona sa­ da suprotstavlja konačnoj reorganizaciji modernih društava. Zbog te očigledne i isto toliko žalosne potrebe koja je inhe­ rentna od našoj nemoćnoj prirodi. najeminentniji duhovi još uvijek nejasno naziru pravi karakter društvene reorganizacije. niti bi se javni razum. opasno djelovanje tog uništavajućeg aparata niti može niti treba da potpuno prestane. u stvari. koji su se do tada lagano i tiho razvijali da malo po malo dobiju političku osnovu. inače. moralo je. Stanje djetinjstva i empirizma u kojem je društvena nauka do sada stalno čamila. sve do manife­ stacije dovoljno karakteristične za novi poredak. podnose bez svog znanja tu nesavladivu potrebu. putem direktne i potpune subverzije najosnovnijih političkih pojmova. bar za vrijeme nekoliko generacija. izuzetna i prolazna i koja se morala razvijati kod naprednijih naroda od momenta ka­ da je nesposobnost starog političkog poretka da i dalje upravlja društvenim pokretom počela da postaje neosporna. iako samo privremen. kao nužnog neprijatelja društva radi kojeg ona mora da vodi računa da je stalno u stanju sumnjičenja i kontrole. od svih drugih re85 84 . bilo je poželjno da pad starog političkog si­ stema bude zadržan do trenutka kada bi novi sistem trebalo da bude sposoban da ga neposredno smijeni sprječavajući svaki organ­ ski prekid. on uvijek pretpostavlja. još tješ­ nja. Ova doktrina. Pored tih neospornih razloga koje je danas lako ocijeniti. predstavlja vladu zbog njene pri­ rode. prelaz jednog društvenog sis­ tema u drugi. veli- kim Aristotelom vladao je njegov vijek. iz toga se jasno mo­ že vidjeti pravo opšte objašnjenje bilo neophodnih usluga koje je ta doktrina do sada učinila. uvijek unaprijed podrivanog u svojim raz­ ličitim osnovnim temeljima. Taj prethodni preokret je ne samo neizbježan zbog same snage prethodnih slučajeva koji ga vode. razlog treba tra­ žiti u vremenu kada je stari sistem u punoj snazi morao neposred­ no zabranjivati svaki. kada preporod nikada do sada nije mogao biti dublji ni veći? Bez sumnje.uslov. najzad po prvi put. a ipak je njego­ vo neosporno ukidanje uslijedilo nekoliko stoljeća poslije njega. I nad najjačim umom čitave antike. vrlo poodmaklo rušenje ra­ nijeg političkog sistema predstavlja u tome jedan očigledno neiz­ bježan uvod. u uskoj zavisnosti od stvarne sredine u kojoj mi sada živimo. jednu vrstu manje-više anarhičnog interregnuma čiji karakter i vijek trajanja za­ vise od intenziteta i obima modernizacije koju treba izvesti: najosetljiviji politički progresi se. smatrajući da je ta prva teškoća savladana. Cak i najnestvarniji utopisti kojima se čini da su se potpu­ no oslobodili svakog uslova realnosti. posebno. direktno vezana za jednu cjelovitu doktrinu metodičnog i stalnog negiranja svake regularne vlasti. za jednu novu političku organizaciju do čije pojave. posmatrana u svojoj cjelini. zbog njihove velike komplikovanosti. uostalom bez sumnje. iz­ vanredno mogu primijeniti u velikoj društvenoj revoluciji usred koje živimo a kojoj su sve ranije revolucije. bez kojeg ni najeminentniji duhovi jasno ne bi mogli shvatiti pravu karakterističnu prirodu novog sistema. tako da on nije mogao ni zamisliti društvo koje nije zasnovano na ropstvu. ljudski duh ne bi mo­ gao da se jasno uzdigne do opšte koncepcije sistema koji treba konstituisati. već i strogo neophodan. Kako je društvo moglo izbjeći taj uslov prethod­ nog preokreta koji je ranije pretrpjelo u manje značajnim trans­ formacijama. drže našu moć zamišljanja. bilo da podstakne na reorganizaciju kroz iskus­ tvo sa poteškoćama anarhije. Jedna tako odlučujuća provjera mora uticati da se dovoljno pro­ cijeni stvarna moć jedne takve opšte obaveze koju istorija nauka. ako posmatramo društvene revolucije samo u njihovom jednostavnom intelektualnom stanju. koja je du­ boko prikrivena nadmoćnim prizorom stare organizacije. mora prevazići osnovne granice slabosti našeg uma. snažno manifestuje kroz mnogobrojne nesporne primjere. čini mi se da je jedno novo. opšti duh revolu­ cionarne metafizike se sastoji u tome da sistematski dovodi u nor­ malno i trajno stanje situaciju koja je. Ukoliko više. očigledno je da je intenzivnija i dugotrajnija borba pro­ tiv starog režima morala nužno uticati na energičniji razvoj i sistematičniju koncentraciju revolucionarne akcije koja je. čak i u pogledu mnogo jednostavnijih ideja nego što su političke. To je neophodni i potpu­ no zakoniti izvor aktuelne kritičke doktrine. nužno. da bi za­ služivala neko ozbiljno ispitivanje. bilo da omogući elementima novog sistema. doprinjeti da ta prirodna obaveza postane imperativnija i. da je uvijek spremna da što više ograniči sferu njene aktivnosti kako bi sprije­ čila njeno prodiranje nastojeći da joj konačno. Ali ova utopijska pretpostavka je duboko kontradik­ torna u odnosu na najočiglednije uslove ljudske prirode. po svojoj prirodi. uprkos već gotovo potpuno završenom raspadanju. koncepcija jednog pravog političkog sistema koji se radikalno razlikuje od onog u ko­ jem se nalazimo. Mali domet našeg uma i kratkoća individualnog života u poređenju sa sporošću društvenog razvoja. Bez obzira na aspekt sa kojeg se posmatra. Ova raznovrsna osnovna razmatranja se. nikada ne može biti direktan ni stalan.

drugi istinski najviši autoritet osim autoriteta svog sopstvenog razuma čija je ćudljiva nepogre­ šivost uvijek spremna da se pobuni protiv svakog protivljenja. nisu uopšte osjetili. vrlo je tužno što je.alnih atributa. Ako je u poli­ tici drugačije. pa makar ono poticalo i od vlasti koje oni najviše hvale. ne bi mogla smatrati. Pošto je prvo živo šokirala revolucionarne predra­ sude. već osim toga. metafizičkog stanja u kojem je naš um tada bio zatvoren. manje-više prećutno prihvatali opšti duh revolucionarne doktrine kojim se oni stalno i spontano služe. kritička doktrina bi bila suviše nepotpuno ocijenjena kada to sistematsko negiranje svake istinske vlade. u suštini. nažalost. 86 87 . čak i ta­ da. Jer bi prava priroda novog sistema. na koji sam ocijenio tu dogmu 1822. dogma univerzalnog i neograničenog prava ispitivanja je. i pored očigledne tačnosti takve ocje­ ne. Ova formula je morala biti apsolutna jer se tada nikako nije moglo sumnjati u potrebni termin koji je opšte kretanje ljudskog razuma moralo utvrditi u privremenom 1 Neka mi. kod reakcionarne stranke. U svakodnevnom životu najodanije pristalice teološke politike. na koju se gledalo kao na neizbježno nastavljanje dekadence starog režima. bez ikakvog bitnog učestvovanja u vrhovnoj upravi kolektivnom djelatnosti i društvenim razvojem. bez razmišljanja ο mogućnosti da se to uradi na neki bolji način. Oni isti koji preko svojih djela nastupaju kao. potrebu za jednom novom društvenom doktrinom i koji su smatrali da je potpuni trijumf negativ­ ne ili metafizičke politike definitivni termin opšte revolucije modernih društava. u stvari. isto tako. odlučnim kao i njihovi protivnici da donose sud isključivo na osnovu svog sopstvenog znanja. očigledno je da apsolutno pravo slobodnog ispitiva­ nja ili dogma neograničene slobode savjesti. naravno. Individualno pravo neograničenog ispitivanja svih društvenih pita­ nja moralo je suviše laskati uobraženoj nemoći našeg uma da bi i sami najsistematičniji čuvari starog društvenog režima mogli odo­ ljeti jednom takvom mamcu i pomiriti se sa sudbinom da ostanu jedini ponizni i pokorni među duhovima koj su se potpuno preda- li neodoljivom zamahu svoje potpune emancipacije. zar se i jedna društvena akcija za čije je ostvarenje bilo potrebno dva ili tri vije­ ka. obrazovanja ili za bilo koji drugi način izražavanja i prenošenja ljudskih mišlje­ nja. u tom osnovnom pogledu. da. jedini razlog za to je što. do ta­ da. smjelo i lako najteže de­ bate i ne pokazujući više stvarno poštovanje prema njihovim naj­ višim intelektualcima. doktrinu koja sve više teži. u pogrešno apstraktnoj formi zajedničkoj za sve meta­ fizičke koncepcije. ne priznaju. Zato je revolu­ cionarna zaraza. postala istinski univer­ zalna i predstavlja jednu od glavnih osobina društvenih običaja ka­ rakterističnih za ovaj vijek. pravo govoreći. Bez sumnje. kao što ću po­ sebno objasniti kasnije. isto tako. filozofski branitelji duhovne vlasti. kao apsolutnu i beskonačnu. ta ocjena je. koji još može biti od koristi. vjerovatno bila sigurno nemoćna da na odgova­ rajući način ispuni svoju osnovnu dužnost protiv starog političkog sistema.1 Formulišući to stvarno odsustvo intelektualnih pravila. posebno ako se iz toga ne izdvoje njene najneposrednije posljedice vezane za slobodu štampe. kako (bih bolje istakao obim i težinu jedne takve situacije u kojoj se umovi nalaze. ukratko. u stvari. kao što sam to i očekivao. analizirajući tu posljednju istorijsku fazu društvene evolucije. fizici. Ako se sada kritička doktrina posmatra sa jedne posebnije tačke gledišta. apsolutnom i konačnom u očima prostog naroda? Dakle. da postane direktna prepreka svakoj pravoj reorganizaci­ ji. prepusti samo funkciju opšte policije. Ipak. ljudski duh bio prisiljen da pri­ hvati. neizbjež­ no sačuvana ili bi bila predata samim vlastima makar se radilo i ο razaranju jer one same pretenduju na to pravo. a drugi kontradiktorno u odnosu na sopstvene teorije. Istorijski gledano. potvrda. ne bi bilo za­ mišljeno kao vremenski uslov neophodan za punu efikasnost borbe koja je morala pripremiti dolazak novog režima. ono što posebno treba uzeti u obzir je da bi bez tog atributa revolucio­ narna metafizika. budući da je duboko nepoznata. pokazuju se sada. čak i u najnaprednijem stanju javnog ra­ zuma. da bi se do­ voljno ispunio taj prethodni uslov. Ne samo da je takav karakter morao proisteći iz. prolaznog stanja neograničene slobode u koju je ljudski duh bio spontano postavljen zbog neminovnog nastav­ ljanja neopozive dekadence teološke filozofije koja. mora trajati do društvenog dolaska pozitivne filozofije. tim povodom. nema ustano­ vljenih principa«. Radije uka­ zujem na tu opštu invaziju kritičkog duha koji karakteriše revolu­ cionarnu doktrinu u užem smislu. herniji ni u samoj fiziologiji u tom smislu što bi svak smatrao da je apsurd ne vjerovati pouzdano princi­ pima koje su u tim naukama ustanovili nadležni ljudi. ipak. kada bi se sva upravljačka moć radikalno oduzela vladi putem jedne vrste stroge dogme. na pravi način. Na taj način su. svi umovi bez obzira na svoje spe­ kulativne težnje. godine u uvodu mog »Sistema pozitivne filozofije«: »Nema nimalo slo­ bode savjesti u astronomiji. snažno doprinijela da se ubrza i pojača konačni raspad stare duhovne moći. odkako se više ne koristi isključivo radi razbijanja starog političkog poretka. neodvojiva od naše nemoćne prirode. jedni namjerno. sa filozofske tačke gledišta. ο čemu ću govoriti kada dođe za to vrijeme. uglavnom. kao revolucioneri koje oni napadaju. u tom interva­ lu kada su stari principi pali a novi još nisu formirani. ova velika poteškoća treba da izgleda. bude dozvoljeno. doprinijela. u stvari. prekidajući. nužno. Ali. ona je jednom neizbjež­ nom reakcijom. pomenem način. mogla biti. čini njen najobimniji i najosnovniji princip. da se otvore oči prilično velikom broju dobrih duhova koji.

trenutni skepticizam. taj apsolutni karakter bio strogo prijeko potreban da bi ta dogma mogla ispuniti. u potpuno­ sti. u osnovi. pošto se nije vodilo računa ο tome da je jedna takva ocjena nemoguća. teži da se suprotstavi kao neka sistematska pre­ preka svakoj istinskoj društvenoj reorganizaciji odkako njena de­ struktivna djelatnost više ne koristi bitno za raspadanje starog po­ litičkog poretka koje je skoro dovršeno. spriječila svaku pravu duhovnu organizaciju? Obično svak lako . prema tome. rekao sam u mojim »^Razmišljanjima ο duhovnoj moći« 1826. osim ako se posebno ne pripremi. i sama mišljenja koja će kasnije imati za­ datak da potčine umove jednoj stalnoj i preciznoj disciplini. i čak neophodan zbog raznih suštinskih razloga. osnovna diskusija koja. jer njihova zako­ nita nadmoć može. godine. čak i 'kada se odriče starih principa da bi od njih napravio nove. potrebna čvrsta uporišta. u početku. iznad svega. mislim da ćemo više biti ubijeđeni da se bez osvajanja i korišćenja te ne­ ograničene slobode mišljenja. ipak. nije mogla pripremiti nijedna prava reorganizacija. svakako. očigledno da je jedna takva tendencija. ne . Uzeti izuzetak za pravilo. očigledno. tako da se u normalnom i stalnom poretku ustanovi prolazna međuvladavina. da sam je već dosta jasno okarakterisao tako da ni najnepažljiviji čitaoci ne mogu biti zaprepašteni mojom opštom ocjenom revolu- cionarne dogme neograničene slobode savjesti bez čije bi pobjede ovaj Traktat očigledno bio nemoguć. Jer. ne bi se. ipak. iluzoran. više puta pružiti priliku da sve više objašnjavam moju cjelokupnu misao koja se odnosi na tu značajnu temu: međutim. kao što se to moralo vjerovati u po­ četku. proizići samo iz dobrovoljnog pristanka na osnovu kojeg će ih javnost opravdati nakon konačne vrlo slo­ bodne diskusije. ug­ lavnom. fizičke.prizna da je nesposoban. U bilo kojem slučaju. jednostavno kao misli pojedinaca. kasnije. nego i dalje direktno. svoju revolucionarnu misiju. pozvana »na akciju«. iz onih istih principa starog društvenog sistema čije bi neophodno rušenje. stanje ispitivanja bi. sa dovoljno ener­ gije. direktno bilo sputano filozofskom operacijom koja nije imala drugi bitni cilj nego da to rušenje olakša. Nastavak ove knjige će mi. požuri sa stvaranjem jedne takve cjeline.niko. za mnoge prosvećene duhove definitivno stanje. poslužili svojim pravom ispitivanja.« nisu određene da utroše svoj život u ste­ rilnom rezonovanju. kada bi mogla vječno trajati. u stvari. sigurno. hemijske i druge pojmove koji treba da uđu u društveni opticaj. stvorene na osnovu apsolutnog prava ispitivanja.potvrda jedne takve dispozicije kod svih pojedinaca mogla ostvariti definitivno savršenstvo društvenog poretka na os­ novu ideje čija je stabilnost mnogo važnija i koju je. sa izuzet­ kom jednog neprimjetnog dijela onih koji su. neizbježno. njiho­ va će neodoljiva nadmoć uticati da se. stva­ rajući osnovne temelje novog društvenog poretka. ne oklijeva da im da povjerenje u opštem rukovođe­ nju odgovarajućim operacijama. pravo ispitivanja vrati u svoje granice. S druge strane. Da 1 >»Ni jedinka ni vrsta«. ovdje je vrlo očigledno da je. postojala težnja da se korišćenje prava ispitivanja potčini samovoljnim normama prije nego što spontani razvoj javnog razuma ustanovi postepeno odgo­ varajuće principe. po svojoj prirodi radikalno anarhična zato što bi. koja neizbježno prati takve pre­ laze.Nije li. Kada takvi principi budu ustanovljeni. ne samo što nikako ne može predstav­ ljati jedan osnovni princip. na osnovu prirodne iluzije jedne duge navike. u beskorisnoj želji da se. to znači da je. značilo bi. prirodno odre­ đeni za kontemplaciju. najzad. mora prethoditi i odrediti stvarni trijumf tih principa. jer principi kojima se ona mora rukovoditi ne bi. bila bi ra­ dikalno nemoguća. izgleda. Kako bi dogmatska .« 88 89 .j. bilo bi ravno ludosti u ličnom ponašanju. još i danas predstavlja. svakako. predstavlja jednu vrstu bolešljivog poremećaja koji. Sto bolje izanaliziramo tu jedinstvenu fazu našeg društvenog razvoja. kod svih političkih stranaka. moglo biti sa­ mo privremeno kao što na to ukazuje situacija duha koji prethodi i priprema konačnu odluku prema kojoj naš um stalno teži. uzeo iz samih principa koje je on mogao realno zamisliti. a .stanju koje je ona čuvala i koje. pri­ vatnom ili javnom. Do tada. bez velikih opasnosti ne bi mo­ gao preći prirodne granice odgovarajuće krize. Stalno ispitivati. Makoliko ovaj veliki princip političke doktrine do sada bio i još jeste koristan. da stvori i prosudi astronomske. a mogao bi biti i opasan kada bi. u početku se mo­ gu manifestovati samo uopšteno. ljudski duh bi ih. na osnovu jedne potpuno materijalne poli­ tike. sigur­ no. je­ dino sposobna da kasnije povezu njegove spontane napore i kod kojega. sve više. kada se razmotri sa stvar­ no filozofske tačke gledišta. na taj način. u smislu svega toga. moglo sumnjati u to da on. Svaki drugi način pristupanja duhovnoj reorgani­ zaciji bio bi.poznavati najosnovnije potrebe ljud­ skog razuma kojemu su. Masa ljudi je. naprotiv. suviše često mora povlačiti intelektualno mediokritetstvo povezano sa nezadovoljstvom karaktera. raspravljajući stalno ο ponašanju kojeg se moraju pridržavati. inače. teško uspostaviti? 1 . od diskusija u odgovarajućim intelektualnim uslovima uz jednako poštovanje stvarne povezanosti raznih posljedica sa osnov­ nim pravilima. uglavnom. uzrokovan manje-više teškim prelaskom iz jednog dogmatizma u drugi. javnost nije sebi pripisala istu sposobnost. kobna zabluda koja danas. intelektualna vlada već. zaista normalne i stalne koje se sastoje. u isto vrijeme. da je pravo ispitivanja tre­ balo podrediti bilo kakvim restrikcijama. t. podstaknuto oholim tre­ nutnim posjedovanjem ma koje vlasti. i da inače. obrađena u glavnim crtama. a ne donositi odluke. ni mogli biti istraživani da se filozofi nisu.

. da mnogo ograniče taj spontani razvoj političkog zastranjivanja. ako se ima u vidu direktni utioaj neizbježnih zastranjivanja izazvanih ne­ obuzdanim ambicijama toliko nesposobnih i loše pripremljenih umo­ va. svakog da­ na stavlja na beskrajnu diskusiju same temelje društva. normalno. bilo zbog prirode. ali u raznim tačkama doktrine ili discipline koje su im ostale zajedničke. obično. Sistemat­ ska tolerancija ne može postojati. pa je prema tome. društveni poredak ostati. su. moglo odstupiti u odnosu na cje­ lokupnu asocijaciju ljudske vrste. ukratko rezimirajući prethodnu analizu. u stvari. ali čije je cjelokupno obnav­ ljanje ubuduće nemoguće. obično. očigledno je. dakle. najvažniji i najprefinjeniji pojmovi koji su zbog svoje vrhunske komplikovanosti. u poretku ideja koji je najnejasniji i najpuniji kapitalnih zabluda? Spekulativna inercija karakteristična za većinu duhova. čak tamo gdje je individualna tačka gledišta najdublje odvojena od kolektivne i gdje svaki član mora da je. bez stvarne kontrole.na­ stranostima čiji je prirodni slijed neiscrpan: tako da je uvijek ko­ načni ishod svih tih beskorisnih rasprava.j. naročito. konačno ne bi mogli povezati bez dobrovolj­ nog odricanja većine njih od apsolutnog prava individualnog ispi­ tivanja ο temama koje su iznad njihovog stvarnog dometa i čija priroda ipak zahtijeva. pretenziju koju svaki razuman čovjek obično osuđuje kod drugih čuvajući u manje-više jasnoj formi jedino svoju ličnu mjerodavnost.samo na osnovu vjerovanja drugome. između tih različitih članova od kojih svaki ukazuje na stalnu potrebu za velikim brojem pojmova čiji mu nastanak nije poznat i koje on prihvata . bez sumnje. i intelektualnog i moralnog. moglo opstati bez određenog stepena uzajamnog povjere­ nja. a ukla­ njaju se zato da bi ustupile mjesto novim. t. što je tačno. za to najmanje mjerodavnih? Jedna tako šokantna anomalija. tako da ću jasno odrediti normalne granice prava ispitivanja bilo kada se radi ο onome što je zajedničko sv'm mogućim stanjima ljudskog društva. nespojiv sa stalnom slobodom koja svakome dopušta da. in dubiis libertas. in omnibus charitasJ Ipak ova lijepa maksima se. nije ni posto­ jala. da će. Kod naroda. očigledno. dakle. najkomplikovanija i najnejasnija pitanja. često mogu spriječiti smiješni zamah jedne slabe aktivnosti treba. ostati jedini koji su prepušteni samovolji i promjenjivoj odluci duhova. naročito u SAD. Na osnovu kojeg monstruoznog izuzetka bi se od ovog osnovnog uslova čitavog društva.se vra­ tim na ovakvu temu. Ali. i makar bilo ograničeno na veoma mali broj pojedinaca. biti. ne bi u stvari. kod kojih je ta politika ozbiljno zaustavljena zbog zastoja protenstantizma. svakako. dostupni veoma malom broju umova i za koje potrebna teža i neobičnija priprema. bez prethodnog ispunjavanja bilo kojeg racionalnog uslova. mnogobrojne religiozne sekte od kojih se hrišćanstvo ogradilo. veoma malo podoban. Ni jedno udruženje. bez direktne težnje ka raspadu društvenog stanja zbog sve većih razilaženja pojedinih umova. Zadovoljiću se ovdje da. Kada je kritička doktrina. makar imalo posebnu i privremenu misi­ ju. svaki na svoju stranu. potrebni za njihovu racional­ nu obradu? Ove različite zablude koje se uzajamno sukobljavaju nastoje. ravnomjeran porast in­ telektualne anarhije. koji vuku. Sto će. ako zanemarimo svaku aktivnu zabludu. . svaka posebno. čak . kao i mudro zadržavanje prostog zdravog razuma do određenog stepena. dakle. ne mogavši tako dovesti u sum­ nju glavne uslove koji su. ο posebnim uslovima postojanja društvenog poretka svojstvenog mo­ dernoj civilizaciji. tako jasno provjerenog kod najjednostavnijih slučajeva.) 91 1 90 . da nestanu nakon same slobodne diskusije. navodeći opšti U bitnim stvarima jedinstvo. nastoje. suviše nemoćne da bi pretendovale na istinsku duhovnu dominaciju. od one koja se to­ liko prebacuje katoličanstvu. ne bi mogla biti uzeta kao stalna. kada individualni ponos prestane da bude snažno stimulisan. pomenem da je već odavno zdrav politički ra­ zum visoko formul'isao tu pravu potrebu svake realne organizacije pomoću one divne aksiome katoličke crkve: In necessariis unitas. stvarnu i stabilnu istomišljenost. van svake radikalne diskusije: u nastavku ove knjige ću često imati prilike da . bio dovoljan. ili zbog protivljenja da preduzme pravu procjenu opštih maksima ne­ ophodnih za pravo usmjeravanje svoje lične aktivnosti? Bez obzi­ ra na intelektualni razvoj koji bi se ikada mogao pretpostaviti u masi ljudi. glavnih dogmi revolucio­ narne filozofije za koju se tada smatralo da je jedina moguća os­ nova društvenog poretka. da radikalno obustavi in­ telektualnu reorganizaciju. u sumnjama sloboda u svemu lju­ bav (Prim. njihova netr­ peljivost nije manje tiranska. ili kada se radi.li će. nu­ žno. ali to se događa tek pošto su one izvršile veće ili manje štete. ne manje opasnim. ti slabi uticaji. kao što to dokazuje sama praksa revolucionarne politi­ ke i pored njenog apsolutnog izjašnjavanja za slobodu savjesti. a nikada. osim u pogledu mišljenja koja se smatraju indiferentnim ili sumnjivim.poznato je sa koliko su strašne energije prirodni rukovodioci tog velikog pokreta pokušali da do­ biju opšte odobravanje. Dakle. suprotstavljajući se stvarnom konver­ genciji duhova koji se. u početku francuske revolucije bila jed­ nodušno zamišljena kao osnovna. naprotiv. obično da budu nesposobni da iskorijene beskorisnu pretenziju svakoga da se uvijek predstavlja kao suvereni sudi ja raznih društ­ venih teorija. očigledno ograničava na postavljanje problema. takav bi stav. od sada isključivo prepuštenih neurednom impulsu svojih različitih prirodnih stimulansa. zbog ilu­ zije koja je u početku bila neizbježna. prev. imperativnije nego u bilo kojem drugom slučaju. milom ili silom.

moderni na­ rodi su mogli imati samo čisto privremene institucije. iako još nedovolj­ no procijenjena. jasno konstatovati. iz starog sistema.j. naravno. spo­ soban da redovno utvrđuje stalne uslove i normalni obim raznih suverenosti. a u isto vrijeme mnogo umanjuje značaj materijalnih razlika koje su ih. neraz­ dvojivih od dostojanstva čovjeka. tako što će. Dok nisu dovoljno upoznali prirodu tog konačnog poretka. pošto se na nju prestaje gledati kao na prolazni uzrok propasti starog političkog sistema. Prema sasvim drugom postupku. osim. Bez sumnje. Ta apsolutna dogma jednakosti po­ prima. a velika društvena revolucija je. Jer. kada intelektualni preporod bude dovoljno napredovao. kada se ona primijeni. Za svakoga onoga koji je mudro proučio pravu ljudsku prirodu. najvažniju i najaktivniju poslije one koju sam upravo Ispi­ tao. Dakle. snage određena da poslije toga postanu ele­ menti jedne nove organizacije. očigledno. Bez te ne­ ophodne preambule. protiv sta­ rih nejednakosti koje su. pomoću izvanredno zdrave i stro­ go neophodne formule. slobodnog normalnog razvijanja lične aktivnosti kada se ona usmjeri onako kako treba. od­ govarala novom stanju civilizacije. da se ovdje pažljivo analiziraju sve druge značajne dogme revolucionarne metafizike koje će pažljivo čitalac lako izložiti. prema tome. ona je. pošto su sva ograničenja proistekla. Ista filozofska ocjena ne predstavlja više teškoću u pogledu suverenosti naroda. da se ona beskrajno može koristiti u novom si­ stemu. jedina mogla dopustiti slobodno prethodno smjenjivanje raz­ nih političkih pokušaja koji će. proklamacija najosnovnije jednakosti. ne bi mogli imati ni ista prava u društvu. ali koja prenesena u koncepciju novog društvenog poretka. bez kojih je. U dvostrukom prihvatanju tog termina. svakako suvišno. nužno. predstavlja jedinu progre­ sivnu namjenu te energične dogme koja. očigledno je da ljudi niti su jednaki ni istovjetni među sobom. bitno anarhički karakter i direktno se buni protiv istinskog duha svojeg početnog ustanovljenja čim se ocijeni. na drugačiji način. za sve zdrave duhove. analognoj procjeni. značiti samo nužni trijumf nejednakosti koje je 92 razvila modema civilizacija nad onima čiju je prevagu djetinjstvo društva moralo sačuvati do danas. u pogledu najvažnijeg principa: apsolutnu potvrdu pro­ laznog oblika modernog društva. takođe. koje su da­ jući sebi to pravo. u nezgodni čas. graditi uobičajeni princip univer­ zalnog morala. nje­ gova nadmoćnost bila sačuvana. stari rukovodeći stale­ ži bi spontano sačuvali njegovu prevagu zato što nisu mogli zami­ sliti. Ali. Nije ta nova faza revolucionarne metafizike bila samo neizbježna kao direktna obja­ va neopozive dekadence starog režima. kao što sam to i ja uradio. bez obzira na svoju inferiornost. jer da cjelokupno društvena podjela nije u početku bila sistematski osporavana. umjesto da nas približi nestvarnoj jednakosti. Primijenjena u starom sistemu. principe sposobne da ostvare to neophodno jedinstvo . u svim slučajevima. u početku. očekuje od svih drugih neprekidno i savjesno ostvarenje opštih obzira. ali. najzad dovesti do uspostavljanja jednog is­ tinskog sistema uprave koji je. nego obične fizičke nejednakosti koje toliko zabrinjavaju neuke posmatrače. a posebno nisu mogle steći direktno politički značaj koji mora da im je do danas nedostajao. svakako. u početku. ova je dogma. bila neop­ hodna da pripremi kasniji dolazak jednog novog ustrojstva. dakle. Bilo bi. makakav mogao biti princip. mogla. u nužnoj vezi sa principom neograničene slobode savjesti iz kojeg je. više izražene me­ đu različitim organizmima. zaštićen od svake samovolje.cilj kojemu svako društvo mora težiti na svoj način. t. uostalom. ova politička reor- 93 . iako indirektna. do sada pomagala prirodni razvoj moderne civilizacije pošto je uprav­ ljala konačnim raspadom stare društvene klasifikacije. propala. svakako. uprkos toj velikoj moralnoj obavezi koja ni­ kada direktno nije osporavana od ukidanja ropstva. da do krajnosti razvije te suštinske različi­ tosti. zbog svoje prirode. sa svoje strane. ona ni­ kada sama ne može sugerisati nijednu ideju kao pravo rješenje. pa prema tome. da­ kle. osnovnog prava. u ime potpune političke jednakosti. sabijale. jedino je bilo moguće boriti se uspješno. koje je neminovno zajedničko svima. intelektualne i moralne nejednakosti su. ako ne zbog vrlo okarakterisanog antisocijalnog ponašanja. ta podjela se neće moći pomiriti sa to­ božnjom jednakošću koja bi. Ali takva opozicija. jednakosti umova.svojoj neizbježnoj dekadenci. nastoji da spriječi svaku pravu reorganizaciju kada njena beskrajno pro­ dužena destruktivna aktivnost slijepo ide protiv samih osnova no­ ve društvene podjele zato što nema odgovarajuću hranu. vjerovatno nisu mogle postići od­ govarajući razvoj. te­ ži. po želji mijenjati i. To je naročito jasno za dogmu jedna­ kosti. morali. na samo rušenje starog političkog sistema. stvarno.koje bi bilo iluzorno kada. Dakle. nastoji da ga radikalno sputa vodeći ka neograničenom negi­ ranju svake istinske vlasti. pošto su dugo pomagale razvoj modernih društava na kraju stvarno postale nasilničke u . pomaže ne manje nužnu opštu dosljednost os­ novnog principa neograničene slobode savjesti koja se tako konač­ no prenosi iz intelektualnog u politički poredak. u da­ našnje vrijeme. i koja je. pomoću sličnog postupka. apsolutno nije ovdje bilo manje neophodno nego u prethodnom slučaju. srećom. morala proizići neposredna. iz dana u dan. naprotiv. stalni progres civili­ zacije. u skladu sa svojom istorijskom misijom. Dogmatska potvrda narodnog suvereniteta je. svaki pojedinac. političku klasifikaciju ο kojoj ni mi danas nemamo nikakvu dovoljno jasnu predstavu koja bi. uvijek ima prirodno pravo da. čija će cjelina. ne bi proisticalo iz osnovne slobodnp diskusije.

djelimičnu i trenutnu nadmoćnost. Ali. bili samo apstraktna formulacija tog prolaznog stanja. te dvije doktrine su de­ finitivno izgubile svoju nadmoćnu aktivnost i pored nužne antipa­ tije. onemogući razvoj društvene reorganizacije. mijenja svoju unutraš­ nju politiku ne izlažući se ni najmanjoj zavisnosti spolja. kako bi. isto tako. ipak ima potrebu da bude s mukom obuhvaćena zbog antagonizma druge. nije ni manje apsolutno ni manje očigledno.ganizacija bi direktno zahtijevala utopijsko učešće ravnodušno pre­ ma samoj vlasti koje se mora zauvijek lišiti. kao i u prethodnom da revolucionarna metafizika. direktnu prepreku realnom os­ tvarenju tog velikog pokreta. bolje ne­ go svako od njih i bez ikakve nedosljednosti. U tom smi­ slu. jedna takva koncepcija bi. na taj način. u današ­ nje vrijeme. Kritička doktrina. ali to dvostruko iskustvo je bilo dovoljno da se zauvjek konstatuje radikalna nemoć jedne i druge. pošto su sačuvali taj sistem u stanju najmanjeg raspadanja. u smislu društvene reorganizacije koja je uvijek uzalud preduzimana. protivi svakoj redovnoj instituciji. one su morale. na jedan čak vrlo nesavršen način. Metafizički pojmovi nezavisnosti i nacionalnog izoli­ ranja. jer u sasvim drugoj hipotezi. a zatim reakcionarna doktrine su. ponovo udruže. svakako. treba još samo da ukratko na nju primijenim logički kriterijum koji nam je omogućio da prosudimo samu za sebe reakcionarnu ili teološku doktrinu. potvrđujući zauvijek taj odlučni duh isključive nacionalnosti. sa toliko herojske požrtvova­ nosti. najzad. imali svoj osnov­ ni cilj. uprkos svom nejednakom progresu. Do tada. bes­ krajno osuđujući sve starješine na samovoljnu zavisnost od većine njihovih potčinjenih.: da konstatujem njenu radikalnu nedosljed­ nost. na izgled neophodna. kada bi mogla konačno prevagnu­ ti. Osim toga. iako je kriza. očekujući racionalnije kretanje. u početku. U sve češćim razmacima. Sa ovog zadnjeg aspekta. sigurno. Pošto je nužnost poretka. isto je tako neosporno. u svoj apsolutnoj primjeni. predstavljajući ga kao beskrajno og­ raničenog na čisto prelaznu fazu koja je već dobrim dijelom proš­ la. redom. sjedinjujući najzad uslove poretka i uslove progresa u jedno zajedničko rješenje. sve dok dovoljno manifestovanje novog društvenog poretka ne otkrije na osnovu kojeg zakona razne nacije treba da se. u tom pogledu. skoro apsolutnu dominaciju u prvoj četvrtini vijeka koja je protekla od početka francuske revolucije. metafizič­ ka politika bi nadalje. u suštini svuda istovjetna. nije­ dan pravi filozof ne bi mogao danas da ne upozna kobnu anarhičnu tendenciju jedne takve metafizičke koncepcije. dakle. kada se ona. Da bi dopunio ovdje prethodnu ocjenu revolucionarne doktri­ ne. po svojoj volji. trebali su biti reorganizovani u isto vrijeme što bi. Ova tužna situacija koja bi. kritička doktrina razmatra u međunarodnim relacijama. pa prema tome i međusobnog neintervenisanja. imale vrlo izraženu. za koje se kraljevima toliko prigovaralo. koji su. u vrijeme kada su razni civilizovani narodi. Ali. ona bi. svakoj od njih. po svojoj prirodi. na narod. očigledno je predstavljala prethodni uslov po­ litičke regeneracije. osnovni princip neograničene slobode savjesti je odmah morao determinisati spontano raspadanje evropskog poretka čije je očuvanje direktno predstavljalo najprirodnije priznavanje papske vlasti. a u suštini. u drugom dijelu ove polovine vijeka. Dakle. svakako. težila ka beskonačnom ponav­ ljanju. zbog sličnosti "koja je svakim danom sve bliskija i potpunija. slijepom i bezmjernom primjenom. neophodno pravo da. na čelu jednog takvog udru­ ženja. neo­ pozivo apsorbuje dva suprotna mišljenja zadovoljavajući. ne bi mogla dopustiti drugi filozofski ishod osim jednoduš­ ne prevage jedne nove doktrine koja treba da. obavezno pozvani da ko­ načno stvore jedno udruženje koje je i obimnije i pravilnije od onoga čiju je nepotpunu skicu nekada napravio katolički i feudal­ ni sistem. sistematsko negiranje svake istinske organizacije. a svaka od njih. pred­ stavljala. u stvari. može se čak primijetiti da je odsustvo svake moći regulisanja ovdje bilo proglašeno naivni­ jim nego u bilo kojem drugom pogledu. preko prenošenja božanskog prava. Takvo je. u ovom slučaju. razni narodi. prema tome kako prirod­ ni tok događaja još više dovodi u sumnju opresivnu nemoć starog 94 95 . ga ne bi imali još ni danas. direktno teži da. opšti duh revolucionarne metafizike se manifestuje na suštinski analogni način kada se. težila onom nakaznom za­ ključku da se politika najcivilizovanijih naroda potčini politici ma­ nje razvijenih naroda koji bi se tako našli. koja je. Političkim ukidanjem sta­ re duhovne vlasti. pravilno ocjenju­ jući neospornu prolaznu dužnost ove revolucionarne dogme. a druga suprotne principe. mo­ rali su predstavljati. nakon svog neminovnog uticaja u smislu pripreme ko­ načne evolucije modernih društava. tj. pošto je svakim pokušajem evropske koordinacije neizbježno upravljao stari sistem. lišena jednog od svojih osnovnih svojstava. da istovremeno koristi dvije nespojive doktrine koje ne bi mogle dovesti^ni do kakvog realnog rješenja. apsolutni karakter bez kojeg oni ne bi. to duboko začarano kolo u kojem je ljudski duh danas zatvoren u pogledu društvenih ideja i primoran ubudu­ će. u tom kao i u svim drugim pogledima. skoro jednako. društvo priznaje. sačuvao zaista inte­ gralni položaj političkog problema. sve različite intelek­ tualne potrebe društva. bilo nestvarno. Ova si­ stematska izolacija. učinila da modema politika bude nazadni ja od srednjevjekovne. manje jasna i skrivenija. Isto tako. učestvovati u svakodnevnom vođenju političkih debata u kojima je jedna iznosila sve suštinske ideje vlade. još očiglednije nego za unutrašnju politiku. jedna za drugom. Ne može se dovoljno ocijeniti zadivljujuća energija kojom je francuska nacija najzad osvojila.

svakako. suštinski nepromjenjivo. Pravi i spontani organ tih žalosnih oscilacija. pa prema tome i manje oprostiva. nasilnička ili povodljiva. da snažno podstiču. koja su karakteristična za naše vrijeme. Statička politika se otvoreno izjaš­ njava za zadržavanje osnovnih temelja starog režima. mora da se postepeno uvuklo između re­ akcionarne i revolucionarne doktrine. slične izmjene mogu biti često nehotični rezultat jednog novog položaja pogodnog da posebno podsjeti na potrebu poretka i potrebu progresa. predstavlja. bila je omogućena tek kada je jedna dvosmislena doktrina. najkarakterističniji simp­ tom zajedničke osude kojom javni razum sve više nastoji. obič­ no. osjete podstaknuti apsolutnim povjerenjem u definitivni trijumf te doktrine. a njegovo formira­ nje kontradiktorno. U isto vrijeme. ono je za vrijeme snažnog uzmaha revolucionarnog duha. U pogledu njih. suviše usko i. Takva je dvostruka dužnost. potrebno je da se jedna takva tendencija dovede u vezu sa dubljim i opštijim razlogom koji sam upravo naveo i prihvatio da. Krotko i pasivno. Iako ova dva mo­ tora ne prestaju da budu jedini aktivni principi raznih političkih oscilacija. bitno skreće u jednodušno povećanje mješovite i statičke dok­ trine čiji je opšti uspon. nastojeći da neutralizuje jedne 96 pomoću drugih. a sve više i više. cjelokupnu političku scenu kod svih naprednih na­ roda. zabranjujući zbog svoje prirode. čak i u ličnim slu­ čajevima. jednako. koje se ne može primijeniti na društvo uzeto u cjelini koje je izgleda. da se vođe te škole. dok radikal­ no sputava svoje najneminovnije uslove realne egzistencije pomo­ ću svih mogućih metodskih opreza. samo su stvarni rezultat njihovog osnovnog neslaganja sa sadašnjim stanjem civilizacije. Stranke koje su se najviše protivile. nužno. po priro­ di jedne takve doktrine. danas sebi direktno predlaže najhimeričniju od svih utopija. ovu veliku uslugu je. koju danas vrši statička škola u velikoj finalnoj evoluciji modernih društava. koji pred­ stavljaju njenu jedinu logičku moć protiv reakcionarne doktrine. postepeno su prisiljava­ ne da jednodušno prihvate. malo po malo. suvišno da se ovdje insistira na posebnoj primjeni našeg univerzalnog kriterijuma koji je baziran na razma­ tranju nedosljednosti u toj međudoktrini. kakogod bilo. I pored toga što je među-mišljenje nezakonito. nje­ gove formule. ova divlja doktrina služi prirodno. zbog raznih sekti koje se za njega vezuju. iako je. ali. radikalne nedosljednosti koje smo ranije pomenuli. nepostojano. da često loše pripremlje­ nom posmatraču. Očigledno je. velika iako nužno prolazna. treba ga istorijski okvalifikovati kao doktrinu. ona hita da spriječi njihov redovni stvarni razvoj ometajući. u mojim očima. zbog rastućeg nepovjerenja prema dvjema antagonističkim doktri­ nama. Slično tome. ranije objašnjene. potrebu koja se suviše izolovano osjetila u vri­ jeme kada tako mali broj duhova realno shvata naše cjelokupno političko stanje. neophodan materijalni poredak u ispunjavanju te velike filozofske operacije bez kojega bi opšti prelaz bio radikalno spriječen. tako da ona u njoj spontano mora biti još dublja i još potpunija nego u dvije ekstremne doktrine. jer ga danas nalazi toliko patetičnih doktora koji se trude da ono predstave kao konačni tip političke filozofije. na jedan kako nesiguran tako i mučan ali jedino privremeno. Ova česta kolebanja. pa čak i za vrijeme reakcionarne reakcije koja je uslijedila. ali. što nisam re­ kao za revolucionarnu doktrinu u kojoj je ona bila neizbježna. svaku isključivu preokupaciju. Možda naša slabašna priro­ da zahtijeva. u cilju punog razvoja tog neophodnog uticaja. ubuduće neopoziv. jedne ili druge od dvije antagonističke filozofije. s d Jsta muke. korupciji ili ljudskoj slabosti koje ona mora­ ju ustvari.sistema ili neizbježnost predstojeće materijalne anarhije. ima nedosljednosti čiji su temelji direktno u principu. svakako. isto tako. formirajući se. ovdje se one neposredno nalaze u samoj strukturi tog čudnog sistema. do­ zvolila da se shvati dvostruki osnovni karakter društvenog pro­ blema čija se strane nisu do sada sva mogla istovremeno posmatrati. često se pripi­ suju. koja ga ipak uvijek oba­ vezuje da ih koristi spekulativno. zauzima. a ne poučava ih. u stvari. Već četvrtinu vijeka. njihovu svakodnevnu primjenu. da definitivno obori apso­ lutne principe reakcionarne i revolucionarne doktrine. iako privremen. do te mjere karakteristične. poslije svečanog prihvatanja opštih principa revolucionarne filozofije. u stvari. kao vodič u današnje društvo da bi sačuvala. na neki način bez ikakve direktne koncepcije. bez napora dobilo prevagu koja je aktivna onoliko koliko to dopušta njen dvosmisleni karakter. Ništa bolje nego jedan takav simptom ne može ukazati na savršenu aktuelnu prikladnost filozofskih pokušaja koji treba da izbave zaista moderna društva iz te burne situacije direkt­ no stvarajući osnovne principe jedne prave političke reorganizacije. Ova očigledna prevaga koja iritira dvije aktivne škole. koja se nije mogla koristiti za vrijeme carstva. moguć način. od njihovih zajedničkih otpadaka. Jednom rječju. ono ug­ lavnom. treće mišljenje. traje. Slična obrada. pošto ovo objašnjenje koje je očigledno. da u njoj. ta poli­ tika koja ponosno prezire utopije. želeći da učvrsti društvo u kontradik- 97 . duboko izmijenila jed­ na. Ali. i pored ne­ izbježne kontradikcije. kako bi sačuvale svoju aktivnost. prema našim velikim savremenim iskustvima. ta iluzija mnogo manje potrebna. isto tako duboka zabluda koja teži da prikaže bijedni prelaz koji mi danas pravimo kao nepromjenjiv model društvenog sta­ nja. Bilo bi. zbog zaista novog pokretača između revolucionarnog i reakcionarnog duha. kod pojedinaca. ipak konačni rezultat njihovih suprotnih impulsa. prikrivaju pravu prirodu društvenog sukoba ko­ ji i dalje neizbježno.

sve više osjećaju. i od kraljeva i od naroda. obično. njihovu dvostruku egzistenciju. što se nisam ustručavao da otvoreno pokažem. isto tako kao i nji- hov protivnik direktno doprinose beskrajnom produžavanju zla či­ ji pravi tretman (liječenje) ometaju. stalni razvoj opasnih poslje­ dica intelektualne anarhije. zbog svoje prirode. koja smatra da ne treba da se bavi takvim istraži­ vanjem koje ona. Bez sumnje. tako da se jače manifestuje suštinska prikladnost jedne slične filozofije. različite opšte uslove aktuelnog problema. radi se ο to­ me da se. tri sistema ideja između kojih je politički svijet danas. isto tako. a ako primjena te dogme danas stvara takve efekte. već zastrašujuće. nemoć koju najbolji duhovi. ia­ ko revolucionarna doktrina direktno teži da prekomjernim šire­ njem. Ove dvije poslednje doktrine bi. širenje intelektualne anarhije koju su odtada konstatovali svi pravi posmatrači uprkos krajnjem razmimoilaženju njihovih spekulativnih mišljenja ο njenom uzroku i na­ stanku. samo pravo ispitivanja uopšte ne podrazumijeva nužno odsustvo svake čvrste i zajedničke odluke. Najopštija posledica te fatalne situacije. prije nego što se moglo spontano shvatiti direktno i stalno učešće revolucionarne metafizike. inače na izgled. iz raznih. direktnu smetnju toj reorga­ nizaciji. je sve veće i. preko jednog zaista smješnog predloga. pretje­ rano hvali nerealno ponovno društveno uspostavljanje tih istih bes­ korisnih principa. čija je neizbježna senilnost i dovela u početku do te anarhije. kada se zamisli kao finalna. iz isto tako očigledne potrebe. preostaje nam sa­ da da. bilo zato što prikriva svoju pravu prirodu ili zato što te­ ži da neprekidno održava dvije suprotne filozofije koje je danas. ali i neopo­ zivih razloga. da. posmatrana u svojoj sopstvenoj prolaznoj misiji. Shvatajući osnovnu nesposobnost svake od njih da na odgova­ rajući način upravlja aktuelnim društvom. u stvari zabranjuje i posebno reakcionarnoj dok­ trini koja se usuđuje danas. pogodna da zadovolji istovremeno. afi. da je neposredni uzrok krize. u nepristrasnim očima jedne zdrave filozo­ fije. posebno u samima njima. ranije objašnjenog uticaja. prebaciti sta­ tičkoj politici. svakim danom sve sigurniju i sve težu koja mora da i njih opterećuje opasnim produžavanjem nereda ko­ ji bi bilo nepravedno pripisati isključivo doktrini koja. izgleda. predstavlja. s više prava. olako prihvata. na osnovu nužnog. ipak mi se čini da takvu prazninu treba. ova mješovita doktrina. na 98 99 . nameće. ovaj nered neizostavno mora postojati. Tako. Ali. pa prema tome i moralne. prvi izvor svih drugih suštinskih nereda. u pripre­ mi definitivnih puteva društvene reorganizacije. na neki goto­ vo nedefinisani način održava to odsustvo principa povezivanja. razlog je to što još uvijek ne postoje principi pogodni da realizuju osnovno slaganje inteligencija. prvi neophodni te­ melj za oseilatornu akciju koja je karakteriše. pomoću alternativno vođene doktrine u njenoj svakodnevnoj primjeni. Sa raznih aspekata koje ćemo ispitati. Bilo kako bilo. Dakle. Duboki nesklad koji danas postoji između opšteg kretanja vlada i osnovnog kretanja društa­ va. Bez sumnje. njen najdirektniji i najkobniji rezultat. zahtijeva istovremeno korišćenje sve tri doktrine sve dok ih na istovjetan način definitivno ne apsorbuje neka nova filozofija. društveni prevrat potiče. s dru­ ge strane. okarakterišemo glavne društvene opasnosti koje neizbježno proizilaze iz žalosnog produžavanja jednog sličnog inte­ lektualnog stanja i koje nastoje. dakle. kako sam prethod­ no naveo. ta anarhija neposredno . koja. slažu u tom smislu da optuže. dovoljno je konstatovala.tornoj situaciji između reackionarnosti i regeneracije preko uzalud­ ne uzajamne ravnoteže između instinkta poretka i instinkta pro­ gresa. ipak je oči­ gledno da isto tako mora se i njima. bez sumnje. da kao jedino moguće rješenje intelektualne anarhije. sa tom otežavajućom ra­ zlikom za prve. trebalo da potekne od njih. potiče. Kada ne bi postojao razlog za pravičnost. iz­ gleda da je stalni i neposredni uzrok. po istom principu. iz dana u dan. toliko od konačno anarhične tendencije narodnih mišljenja. jedna ta­ kva teorija korisno služi javnom razumu kao privremeno oruđe da spriječi opasnu apsolutnu prevagu jedne ili druge filozofije. koliko od štetnog neprijateljskog duha vladajuće politike. ona na kraju dolazi do zaključka da ih primjenjuje po sporazumu. svaki na svoj način. i pored očigledne nužnosti ranije objašnje­ ne. jer tako radikalno nesposobna da nađu lijek. ubuduće be­ skorisno pokušale da. Kako nema nikakav sopstveni princip. Ovdje posebno treba racionalno rasteretiti revolucionarnu politiku od suviše isključive odgovornosti koja joj se na silu pre­ bacuje i koju ona sama. tako žalosno podijeljen. koja. prema osnovnom principu kritičke doktrine. ona nastoji da direktno produži. dok se oni ne pojave. što bi pravilno rješenje. u stvari. ukratko. njihovu zajedničku radikalnu nemoć da upravljaju društvenom reorganizacijom. one. ona se izdržava od odvratnih pozajmica koje pravi od obadvije antagonističke doktri­ ne. Da bismo ovdje dopunili jednu takvu prethodnu ocjenu. izbjegnu odgovornost. tako. sputavaju. koliko je to moguće. Bilo je nepravedno i preuranjeno razmatrati ih ranije. da se svakog dana povećavaju. učestvuje.proizilazi iz stalnog razvoja apsolutnog prava slobodnog ispitivanja koje je dogmatski dato svim pojedincima. Da li bismo se mogli nadati ikakvom pravom rješenju dvostrukog društvenog problema. posebno prvo. Tako se dva poslednja mišljenja. reakcionarne metafizike i statič­ ke metafizike. sagleda stvarno nastavljanje jedne opšte situacije u kojoj se neizbježno takmiče. koja sistematski opravdava nered u ime progresa i reakciji ili ekvivalentnu statič­ nost u ime poretka? Ova osnovna analiza tri sistema ideja kojom danas počinju sve političke diskusije.

Kako ova divagatvon. glavni centri moderne civilizacije kao sigurna mjesta društvene korupcije. što nesloga nije uopšte do sada potpunija i što još uvijek postoji. na odgovarajući način prati direktno proučavanje. nasto­ je svakog dana da iščeznu pod udarcem neke nedovoljne diskusije. po­ primaju bitno individualni karakter preko bezbrojnih nijansi koje sadrži raznovrsna mješavina tri poretka pogrešnih principa. u cilju progresa. kao što sam to objasnio. jedno za drugim. izazvani vrlo energičnim podsticajima da sva­ kog dana sa najvećom lakoćom. presijecanjem rješavaju i najtemeljnija politička pitanja. u stvari. Takvo je. dakle. ni u kojem smislu. inače. koje. inače. utvrđene čak do vrlo skrom­ ne stope koja ne bi mogla da pređe. tu i tamo. ne pridajući uostalom. od malog bi značaja bilo da se ovdje ispi­ ta do koje mjere mora da se ovaj očigledni nered duhova pripi­ suje direktnom nagovoru ili jednom potpuno pokvarenim subzijanjem. obič­ no gaji tajnu nadu da će sam ispitati realizaciju. dok njihovi protivnici nisu bili. isto toliko izraženo na čisto statičkom i reakcionarnom pla­ nu. kao što sam to već pokazao. kod malog broja elitnih umo­ va. u 100 užem smislu. u tome da svaka. druš­ tvena pitanja bi trebalo da ostanu. Osim u slučajevima povođenja u kojima radikalna razmimoilaženja za trenutak mogu biti prikrivena u toku zajedničkog praćenja jedne prolazne mogućnosti dok svaki od tobožnjih saveznika. pa prema tome da se društvo ponovo vrati. bez razlike. umjesto što smo iznenađeni prekomjernim razmimoilaženjem do kojeg postepeno dolazi zbog opšteg širenja te anarhične tendencije koje traje već pola vijeka. i kod kojih je ljudski duh mo­ gao tako. sve je manja mo­ gućnost da se zaista natjera čak i vrlo mali broj duhova da pris­ tupe političkom programu koji je pomalo izričit i u kojem nejasnoća i dvosmislenost vještačkog jezika ne pokušavaju da stvore pri­ vidnu saradnju koja ne bi mogla egzistirati. Svaka od tri stranke je u trenucima svoje naivnosti često gorko žalila vrlo intenzivno neslaganje smatrajući se poseb­ no pogođenom njime. poneka nejasna tačka povezivanja druš­ tvenih maksima u raspadanju koje se ipak povećava! Zlo je već došlo do toga da sva politička mišljenja. bila zamijenjenja novim nastranostima. kada energična duhovni autoritet ne sputava neprekidno njihov različiti razvoj. da pravo kažemo. koje bi. Nijedna zemlja nije bolje potvrdila tu ne­ izbježnu tendenciju od Sjedinjenih američkih država gdje se hrišćanstvo rasplinulo u više stotina radikalno nesložnih sekti koje se svakog dana sve više dijele na gotovo individualna mišljenja u koja danas. realni do101 . pravo normalno stanje ljudskog duha. Ali ni one nacije koje su prilično srećno pripremljene. čije je polje. direktno preći iz potpuno katoličkog sta­ nja u slobodno revolucionarno stanje. kao očigledna potvrda onoga što sam rekao ο neizbježna jednakom učešću tri glavne doktrine u stvaranju tog intelektualnog nereda. po­ zivajući se na svjedočenje svih dobro obaviještenih posmatrača. nastoje da se umiješaju brojna politička nesla­ ganja. inače. ipak nisu mogle izbjeći ne­ minovnu intelektualnu anarhiju koja je iherentna svakom produ­ ženom služenju apsolutnim pravom slobodnog ispitivanja. udaljavanja (bes divagatvous) su bila veća nego na drugom mjestu. dobile mnogo jasniji karakter koji mora manje ometati konačnu reorga­ nizaciju. okarakterisan kao manje-više neizbježan pa čak i neophodan. jer je ljudski duh tada bliži djetinjstvu. da uglavnom izbjegnu lažni zastoj protestan­ tizma. neiscrpno. radije divimo. važno je da se ovdje. u tom smislu. sva­ kako. po mom mišljenju. pa prema tome i najsuprotnijih od svih. makoliko bila inferiorna njihova inte­ ligencija. jače osjeća svoju sopstvenu bijedu. koliko i na revolucionarnom. za koji sva­ ka druga situacija realno predstavlja. isto tako antidruštvene. zbog svoje prirode skoncentrisana. Zbog njihove vrhunske komplikovanosti. bez ikakvog uputstva i bez ikakvog ustezanja. kao naročito u Francuskoj. ništa manje inten­ zivna i pored njihove teološke istovjetnosti. 2° plan da se unište velike prestonice. nisu uopšte najteže i koje biram naročito zbog njihove naglašene aktuelnosti. jasnije i brže. Dakle. na taj način. nikakav značaj redosljedu tih navoda: 1° neo­ bičan ekonomski predlog da se ukine upotreba novca. 3° ideja ο maksimumu dnevne zarade. Neka mi. inače. jednu vrstu patološkog slučaja koji je. da bi odmah poslije toga. bar u tom pogledu sa­ svim očigledno. bolje podijeljeni: glavna razlika među njima sastoji se. zahvaljujući zdravom prirodnom razumu i intelektualnoj umjere­ nosti čovjeka. Samo su zablude. U zemljama u kojima je to intelektualno dedompositvon raspa­ danje redovno opravdano političkom prevagom protestanizma od početka revolucionarne epohe u 16-om vijeku. Ne bi li trebalo da se. a čije bi Masiranje bilo neupotrebljivo i beskorisno. moglo bi biti korisno da se na ovom mjestu sačuva posebna uspo­ mena na neke od glavnih. u vrijeme di­ rektnih razmjena. bude dovoljno da nabrojim. preko svih svojih prethodnih slučajeva. pa prema tome i zbog njihovog vrlo bliskog kontakta sa svim ljudskim strastima. još brižljivije nego sva druga. u toku revolucionarnih epo­ ha. postepeno pripremilo da uspješ­ no nastave njihovu tešku obradu. svakako najnejasnijih. i bez obzira na često potpuno odsustvo odgovarajuće pri­ preme. svakako. Kako mora da su duboka pustošenja te društvene bolesti u vreme­ nu u kojem su svi pojedinci. tako posebno koristio rađenje svoje eman­ cipacije da bi se slijepo prepustio beskrajnoj diskusiji religioznih mišljenja. prethodno široko obrazovanje koje. iako na istovjetan način iscrpljena na trostrukoj opštoj osnovi koju sam već analizirao. navede da je to opšte udaljavanje aktuelnih duhova.koji sam upravo ukazao.

stroge jednakosti redov­ ne naknade među svim mogućim poslovima. mo­ rala biti. brzo spontano osloboditi čim budu najzad pronašli oruđe dostojno da na odgovarajući način vrši njihovu beskorisnu privremenu suprematiju. među sopstvenim članovi­ ma ni najmanju intelektualnu disciplinu čak i kada se. danas uglav­ nom. i bez ikakve sofističke namjere. bez sum­ nje suviše isključivo preokupirana. isto tako. u svakoj teškoj prilici. sada skoro potpuno. 5° najzad. ostaće uvijek prepuštene. javnog morala koji malo se oslanjajući. ne objelodani? Eto što po­ sebno mora da svaki pravi moralni poredak učini nužno nespoji­ vim sa nemirnom slobodom aktuelnih duhova kada bi ona mogla opstati beskonačno. podstaknuta istinskim ubjedjenji103 . najteže i najvažnije te­ me koje su dostupne ljudskom razumu. mogu održati i »za« i »protiv« u skoro svim taökama na vrlo vjerodostojan način. ima iznad sve­ ga potrebu da njegove navike stalno vodi jedinstveni pristanak in­ dividualnih volja na neprimijenjiva i opšta pravila. više nego neka druga. dovedeni do toga da jedni druge op­ terećuju glupošću ili pokvarenošću zbog beskorisne suprotnosti nji­ hovih društvenih principa. ova javna demoralizacija je osjetno zakasnila danas. pravi pojam javnog dobra. dok su njihovi glavni motivi. još češće možda. ništa ovdje. da bi stvarno bila sposobna da istovremeno obuhvati razne suštinske as­ pekte te teme. kod duhova. većina umova je. da izgledaju dostojni preporuke: kako bi stalni uticaj tog dvostrukog prizora. kod većine ljudi. kao obi­ čan narod bez ikakve racionalne pripreme. bilo. kobna sklonost čak i najnormalnijih umova da da doz­ vole da ih često jedinstveni impuls vrlo ružne taštine odvuče do trenutne odbrane najopasnijih paradoksa. Pošto je ta bolest tako do­ prla do umova koji su. nastaju svakog dana iz istog opšteg razloga kao i naj­ bolje razrađena mišljenja i najprikladnija da se korisno takmiče za društvenu reorganizaciju. obično vrlo istaknute. u tom smislu. a u našem svakodnevnom iskustvu ga ima i previše. u očima javnog razuma. zbog svog progresivnog karaktera. presijeku. ponekad duboko sakriveni sve dok ih jed­ na precizna analiza. uglavnom nespojivog sa bilo kojim dubokim i nepokolebljivim ujedinjenjem mogao ostavi­ ti da se duže održava prava politička moralnost. još uvijek prevratnički a ipak veoma dogmatski izložen u naše vrijeme. trebalo da spriječi svaku osnovnu iluziju. kao što su to najprovjerenije epohe često predstavljale. iako. pogodna da utvrde. jer većina društvenih pravila određenih da postanu uobičajeni. u klasi po­ litičkih pojmova čija bi vrlo gruba očiglednost. druge pro­ lazne i obrnuto. često vrlo osjetljiva. Osim toga. neke neosporne prednosti. a da nijedna aktuelna stranka ne mo­ že. Nikada mi takav prizor nije izgledao šokantnije nego onda kada se on može posmatrati. u pogledu i najmanjih pitanja prirodne fi­ lozofije. kao što se zna. obuzetih uobičajenom kulturom neke od pozitivnih nauka. naravno. Ako je jedan takav uslov ubuduće očigledan u pogledu i najmanjih naučnih pojmova. u prolazu. zbog same prevage revolucionarne doktrine kojoj to dvije druge doktrine obično nameću na neopravdano isključiv način. u tom pogledu. uspostaviti. je žalosna univerzalnost te anarhične tendencije. jednu za drugom. neosporno najdisciplinovaniji. u stvari. potpuno odsustvo opštih principa. jedne djelimične. biti poste­ peno raspadanje. jer ne postoji nijedna 102 institucija koja. opasno mudrovanje naših filantro­ pa ο ukidanju smrtne kazne u ime uzaludnog metafizičkog izjed­ načavanja najnedostojnijih zločinaca sa jednostavnim bolesnicima. zaista prikladnih da na odgovarajući način rukovode na­ šim političkim mišljenjima. s druge strane. ne bi. dakle. Dakle. prethodno dobro­ voljno i motivisano odricanje najvećeg broja među njima od nji­ hovog suverenog prava ispitivanja kojeg će se oni bez sumnje. Neiz­ bježno usklađivanje umova pretpostavlja. osjeća najviše kompromitovana sličnim lutanjima. Ono što najjasnije karakteriše. stvar­ ne ideje javnog dobra. ne bi moglo sa više energije manifestovati nje­ no strahovito sadašnje širenje. koje su se izrodile u praznu filantropiju. zahtijevaju najviše jedinstva? Do njegove realizacije dovoljno ostvarene. Jer je revolucionarna stranka. makoliko bila. bilo kod onih koji u njemu učestvuju ili kod onih koji mu se dive? Istini za volju. nimalo ne zadržava neobični kontrast kojega bi trebalo da im pruži ta skrupulozna mudrost zbog koje su opravdano ponosni. kada se ona uporedi sa lakomislenom pretpostavkom po­ moću koje se oni uopšte ne plaše da. zbog strasti koja ih obuzima. ne predstavlja teške i brojne poteškoće. međutim. Takva je očigledno složena priroda društvenih pitanja da se u njoj. naj ekstravagantnija utopija uvijek nudi. U ža­ losnom svakodnevnom toku naših političkih borbi. na direktno osjećanje. isto tako. kao što se to danas vidi. koje. mnogo odlučniji. najopasnijem ko­ lebanju koje direktno nastoji da im oduzme svaku stvarnu moć protiv energičnih impulsa jednog živo podsticanog egoizma. Kako bi se one dakle mogle uzdržati od toga da osu­ đuju. se mogla prepustiti slijepoj i samovolj­ noj odluci nenadležne javnosti da ne izgubi svu efikasnost. iz očigledne nužnosti. u svakoj teškoj prili­ ci. u suštini neophodna.hodak neke industrije. Neizbježni opšti ishod jedne slič­ ne hronične epidemije morao je. najsuprotnije političke maksime su obično podržavane od pris­ talica koji treba. u stvari. 4° princip. da li bi on ozbiljno mogao biti os­ poravan u odnosu na najteže teme i one koje. najmudriji i najčasniji ljudi su. bilo zbog njihovog malog do­ meta. sve velike maksime javnog morala čije su mane. stvarno u tom pogledu. izgleda. ne treba vjerovati da su takve nastranosti. Sve ove razne zablude kao i mnoge druge slične ili još izraženije ili štetnije. bez sumnje. danas. rezervisane za neke ekscentrične ili loše organizovane duho ve.

u današnje vrijeme je potpuno napadnuta u svojoj neophodnoj dvostrukoj osnovi. tokom ne­ koliko godina. u svojim uzalud­ nim planovima regeneracije ili pak opšte dominacije. doprinosi spontanoj poplavi političke demoralizacije gotovo isto onoliko koliko obadvije njene protivnice. svakako. počinju jasno da razvijaju svoju opasnu aktivnost. ipak. u stvari. ako se izuzmu neki po­ vršni napadi. odtada imaju suviše malo prave energije da bi dovoljno nadoknadila razornu akciju koja je svojstvena revolucionarnoj metafizici. racionalno potvrđe­ nom putem pozitivnog proučavanja ljudske prirode. kao jedine intelektualne temelje društvenosti. prema jednodušnom podsticaju. ko­ ji se direktno osporava od strane drugih tobožnjih obnovitelja ko­ ji su. Te razne spekulativne zablude su već dovoljno prodrle u društveni život da bi danas bilo prepušteno volji svakoga da se ponosi svo­ jim čak najporemećenijim i najnimalnijim strastima: kada bi jed­ na takva raskalašenost mogla opstati. akcija raspada­ nja neposredno prijeti. pa čak i suzbiti indi­ vidualni egoizam. morali su biti snažna protiv-teža. razmatrajućim uticajima. na kraju. pored toga. a kritička doktrina tako iz­ gubila svoj glavni autoritet. Ta osobina se. Ali. uglavnom. inače. pri­ rodno osjećanje govori ο tome. do tada određenih da nas­ tave njen nagli uspon. ne zadržavajući se na opštem iskustvu. zbog svoje prirode. Osim toga. svakim da­ nom sve tješnjeg i neizbježnog miješanja sa statičkom politikom. na­ protiv. Ma­ da su ta ubjeđenja. kao i pravedniji osjećaj prema raznim umjetnostima. Treba. Uzalud se reakcionarna škola još uvijek trudi da prebaci is­ ključivo na revolucionarnu školu opštu odgovornost za taj novi po­ redak razmimoilaženja za koji je ona sama isto toliko kriva zbog svoje slijepe i iracionalne upornosti da pretjerano hvali. čija im spontana aktivnost uopšte nije izgledala. koje nas­ toje da dovedu u pitanje i najmanje ideje ο dužnosti bez ikakvog mogućeg rješenja. mogu. morali manifestovati mnogo kasnije i sa vrlo slabim intenzitetom u odnosu na domaći ili lični moral čija uobičajena pravila koja se lakše manifestuju. razvijala u toku neza­ boravne faze iluzije. u početku. stvarno. Porodica koja je u najnemirnijim fazama revo­ lucionarne oluje bila. pažljivom posmatraču. tako da ta filozofija sa­ da. bez obzira na nji­ hov cilj. postepeno pobolj­ šavanje uslova poslije stalnog progresa ljudske industrije. biti stvarno direktno i neprekidno napadnut tek poslije skoro potpunog raspada javnog morala. da pravo kažemo. ovi uticaji. Danas kada je. sanjajući reorganizaciju u svom krajnjem mediokritetstvu umjele da razviju. bilo sa aspekta polnih odnosa. zadržati. pa čak i sa revolucionarnom. srećom zavisi mnogo više od drugih opštih uslova nego od ukorijenjenih mišljenja. kao što sam prethodno objasnio. Ali ipak. Dakle. neophodno potčinjavanje strasti razumu. dovoljno ohrabrena jedno­ stavnim filozofskim rušenjem barijera. ranije okarakterisane. opasna po moral u užem smislu.ma. sistematsku dominaciju strasti. u stvari. nudi. privatni moral je mogao. sa sve većim intenzitetom. malo po malo. snažnije nego javne relacije. bez sumnje. stalno ublažavanje naših običaja na osnovu za­ jedničkog intelektualnog razvoja zbog veće familijarnosti. kao što sam upravo 104 objasnio. težiti da se bespovratno rasprši. od strane bezum­ nih sekti koje su. jer su vjerovali da treba. 105 1 . Jer ako su teološke koncepcije stvarno morale stvoriti u budućnosti kao Posebno smo uočili kako jedna efemerna sekta. Od sa­ mog poče'tka razvoja revolucionarnog stanja ova se akcija. Sa bilo kojeg aspekta gledano. morala spontano nastaviti. a ubuduće treba sve više i da budu direktno kompromitovani ra­ zornim diskusijama u kojima ne vladaju pravi principi i. samo najopasniju anar­ hiju 1 Čak smo uočili najopštiji i najprostiji princip jednostavnog individualnog morala. u što nema sumnje. neobično pomirenje najrazuzdanije anar­ hije sa najnedostojnijim despotizmom. vjerovatno ponosili svojom sopstvenom proždrljivošću. morala su i ubjeđenja koja su bila ve­ zana za nju. energičnim podsticajem te doktrine ostvarena su najdivnija društvena žrtvovanja koja mogu služiti na čast savremenoj istoriji i pored svih reakcionarnih i statičkih prebaciva­ nja. posebno. usredsređeni na politički život u užem smislu. da uspostave kao osnovnu dogmu svog oporavljenog mo­ rala. kroz takmičenje zabluda koje se do tada smatralo nemogućim. do danas uglavnom sa­ krivene. podnijeti bez tako sigurnih opasnosti. poštovana. u isto vrijeme dubokim i aktivnim koja su. godina ili uslova. principe čija neosporna aktuelna nemoć nikada nije bila više izražena nego u ovom slučaju. nasleđu i braku. do određene mjere. čak i kada se radi ο njenim sopstvenim pristalicama. nezasitni stomaci bi se. pa čak i ličnom koji je prvi neophodni temelj svih drugih. kao direktno određena da reorganizuje moderna društva. da je vještački razviju stalnom primjenom najenergičnijih stimulansa. U najčešćim slučajevima. isto tako. ona. oglasila preko teške povrede institucije braka koju bi mogućnost razvoda duboko izmijenila u svim pro­ testantskim zemljama da javna pristojnost i zdrav individualni ra­ zum nisu mnogo ublažili opasni uticaj teološko-metafizičkih zastra­ njivanja. naročito zbog njihovog. jasno je da su elementi potrebni za svaku društvenost. naročito kod omladine ma­ nje zaboravljena i manje neplodna još danas od omladine koju za­ jednički inspirišu dvije druge doktrine. slabiti. domaćem mora­ lu. otkako je jedna takva početna iluzija morala. otvorenu bujicu individualnih analiza. u kojoj je revolucionar­ na metafizika bila trenutno zamišljena. jedan takav prethodni slučaj dovoljno realizovan. Privatni moral. u tom pogledu. Ipak je došlo vrijeme kada te neizbježne zablude. primijetiti da su se. pokušali.

Dakle.ma. otvorenu bujicu individualnih analiza. u tom pogledu. do danas uglavnom sa­ krivene. Sa bilo kojeg aspekta gledano. opasna po moral u užem smislu. domaćem mora­ lu. morali manifestovati mnogo kasnije i sa vrlo slabim intenzitetom u odnosu na domaći ili lični moral čija uobičajena pravila koja se lakše manifestuju. otkako je jedna takva početna iluzija morala. sanjajući reorganizaciju u svom krajnjem mediokritetstvu umjele da razviju. ona. u današnje vrijeme je potpuno napadnuta u svojoj neophodnoj dvostrukoj osnovi. podnijeti bez tako sigurnih opasnosti. doprinosi spontanoj poplavi političke demoralizacije gotovo isto onoliko koliko obadvije njene protivnice. stalno ublažavanje naših običaja na osnovu za­ jedničkog intelektualnog razvoja zbog veće familijarnosti. primijetiti da su se.se do tada smatralo nemogućim. Jer ako su teološke koncepcije stvarno morale stvoriti u budućnosti kao Posebno smo uočili kako jedna efemerna sekta. stvarno. u isto vrijeme dubokim i aktivnim koja su. kroz takmičenje zabluda koje . uglavnom. u početku. 105 1 . posebno. energičnim podsticajem te doktrine ostvarena su najdivnija društvena žrtvovanja koja mogu služiti na čast savremenoj istoriji i pored svih reakcionarnih i statičkih prebaciva­ nja. ako se izuzmu neki po­ vršni napadi. pa čak i suzbiti indi­ vidualni egoizam. u što nema sumnje. zadržati. u stvari. Ma­ da su ta ubjeđenja. pri­ rodno osjećanje govori ο tome. pa čak i sa revolucionarnom. nezasitni stomaci bi se. nudi. do tada određenih da nas­ tave njen nagli uspon. kao što sam prethodno objasnio. bez sumnje. svakako. pokušali. ovi uticaji. morala spontano nastaviti. Ali ipak. u stvari. zbog svoje prirode. da uspostave kao osnovnu dogmu svog oporavljenog mo­ rala. nasleđu i braku. usredsređeni na politički život u užem smislu. privatni moral je mogao. biti stvarno direktno i neprekidno napadnut tek poslije skoro potpunog raspada javnog morala. a ubuduće treba sve više i da budu direktno kompromitovani ra­ zornim diskusijama u kojima ne vladaju pravi principi i. godina ili uslova. Od sa­ mog početka razvoja revolucionarnog stanja ova se akcija. počinju jasno da razvijaju svoju opasnu aktivnost. principe čija neosporna aktuelna nemoć nikada nije bila više izražena nego u ovom slučaju. Ipak je došlo vrijeme kada te neizbježne zablude. čija im spontana aktivnost uopšte nije izgledala. vjerovatno ponosili svojom sopstvenom proždrljivošću. u kojoj je revolucionar­ na metafizika bila trenutno zamišljena. svakim da­ nom sve tješnjeg i neizbježnog miješanja sa statičkom politikom. na­ protiv. ranije okarakterisane. bilo sa aspekta polnih odnosa. prema jednodušnom podsticaju. naročito kod omladine ma­ nje zaboravljena i manje neplodna još danas od omladine koju za­ jednički inspirišu dvije druge doktrine. na kraju. da pravo kažemo. bez obzira na nji­ hov cilj. poštovana. morali su biti snažna protiv-teža. da je vještački razviju stalnom primjenom najenergičnijih stimulansa. malo po malo. tokom ne­ koliko godina. slabiti. Ali. mogu. ne zadržavajući se na opštem iskustvu. jasno je da su elementi potrebni za svaku društvenost. razmatrajućim uticajima. inače. pa čak i ličnom koji je prvi neophodni temelj svih drugih. sa sve većim intenzitetom. neobično pomirenje najrazuzđanije anar­ hije sa najnedostojnijim despotizmom. srećom zavisi mnogo više od drugih opštih uslova nego od ukorijenjenih mišljenja. racionalno potvrđe­ nom putem pozitivnog proučavanja ljudske prirode. kao direktno određena da reorganizuje moderna društva. a kritička doktrina tako iz­ gubila svoj glavni autoritet. čak i kada se radi ο njenim sopstvenim pristalicama. jedan takav prethodni slučaj dovoljno realizovan. do određene mjere. Te razne spekulativne zablude su već dovoljno prodrle u društveni život da bi danas bilo prepušteno volji svakoga da se ponosi svo­ jim čak najporemećenijim i najnimalnijim strastima: kada bi jed­ na takva raskalašenost mogla opstati. dovoljno ohrabrena jedno­ stavnim filozofskim rušenjem barijera. tako da ta filozofija sa­ da. Osim toga. kao i pravedniji osjećaj prema raznim umjetnostima. težiti da se bespovratno rasprši. pažljivom posmatraču. neophodno potčinjavanje strasti razumu. Danas kada je. ipak. morala su i ubjeđenja koja su bila ve­ zana za nju. Uzalud se reakcionarna škola još uvijek trudi da prebaci is­ ključivo na revolucionarnu školu opštu odgovornost za taj novi po­ redak razmimoilaženja za koji je ona sama isto toliko kriva zbog svoje slijepe i iracionalne upornosti da pretjerano hvali. kao što sam upravo 104 objasnio. isto tako. od strane bezum­ nih sekti koje su. Porodica koja je u najnemirnijim fazama revo­ lucionarne oluje bila. kao jedine intelektualne temelje društvenosti. samo najopasniju anar­ hiju 1 Čak smo uočili najopštiji i najprostiji princip jednostavnog individualnog morala. Ta osobina se. pored toga. oglasila preko teške povrede institucije braka koju bi mogućnost razvoda duboko izmijenila u svim pro­ testantskim zemljama da javna pristojnost i zdrav individualni ra­ zum nisu mnogo ublažili opasni uticaj teološko-metafizičkih zastra­ njivanja. Treba. naročito zbog njihovog. koje nas­ toje da dovedu u pitanje i najmanje ideje ο dužnosti bez ikakvog mogućeg rješenja. snažnije nego javne relacije. ko­ ji se direktno osporava od strane drugih tobožnjih obnovitelja ko­ ji su. jer su vjerovali da treba. u svojim uzalud­ nim planovima regeineracije ili pak opšte dominacije. odtada imaju suviše malo prave energije da bi dovoljno nadoknadila razornu akciju koja je svojstvena revolucionarnoj metafizici. U najčešćim slučajevima. sistematsku dominaciju strasti. Privatni moral. razvijala u toku neza­ boravne faze iluzije. postepeno pobolj­ šavanje uslova poslije stalnog progresa ljudske industrije. akcija raspada­ nja neposredno prijeti.

vrlo izražen antidrustVeni uticaj. teška briga za sopstveno očuvanje. obično. tu. isto onoli­ ko strogo koliko samoj revolucionarnoj filozofiji koju. da uobičajeni moral ljudi koji su ostali dovoljno religiozni nije nimalo viši danas i po­ red intelektualne anarhije. Religiozna vjerovanja danas. iz raznih razloga gotovo jednako ne106 sposobne. očigledno je da osjećanja koja su. dovoljno je potvrdilo osnovnu analizu. Prije svega. Ovako kratko ispitivanje glavnih karakterističnih crta naše društvene situacije. osim toga. posebno treba napomenuti. na kraju obnoviti opresivne prepreke koje su zauvijek uništile njegovu mladost. instinktivnu i nesavladivu mržnju prema svima onima koji su ih se oslobodili. Revolucionarna politika tako crpi. Zar među malo obrazovnim umovima svakodnevno iskustvo ne pokazuje. već odavno se mogla konstatovati nužna ispravnost jed­ nog analognog posmatranja u pogledu sličnih zabluda čisto protestanskog porijekla. ne može se ni sa­ kriti da njena opasna energija djelimično počiva na njenoj poseb­ noj tendenciji da spontano i stalno razvija ova osjećanja mržnje i čak ljubomore prema svakoj društvenoj superiornosti čiji upad. zašto su. od morala većine emancipovanih duho­ va? Žar se glavna praktična tendencija religioznih vjerovanja. reakcionarna politika. treba da budu. s druge stra­ ne. istini za volju. propisane statičkoj. glavne štete. bilo koja od tih političkih doktrina. vrlo karakterističnog za naše vrijeme. očigledno raz­ vije te dispozicije do servilnosti i hipokrizije za koje nam je nje107 . poslije zrelog is­ pitivanja. žestoko ogor­ čene na cjelokupnu stvarno pozitivnu filozofiju koja je jedina stvar­ no sposobna da suzbije prirodni zamah njihovih zastranjivanja. nažalost. koji može da prenese na individualnu aktivnost: ipak. Ovdje već možemo smatrati da je dovoljno dokazano da nijedna postojeća politička doktrina ne sadrži mogu­ će rješenje velike krize modernih društava. razvile te raznovrsne dok­ trine. čak i kod izvanrednih naravi kod kojih ono mnogo otežava već vrlo opasan iracionalni uticaj jedne suvišne i isključivo kritičke dispozicije duha.. svoju glavnu moralnu snagu iz vrlo zakonitog razvoja. da ako. važno je primijetiti. da u jednom ili drugom vidu suprot­ stave bilo kakvu energičnu kočnicu stalnom razvoju individualnog egoizma koji se danas sve više usuđuje da direktno traži. prije svega beskorisnim i mučnim prevarama. čuvajući svoju slobodnu originalnost. ti principi. ubuduće ne bi bilo duboko začarano kolo? Zar ukupna društvena moć nužno ne manifestuje svoju opštu efikasnost kroz nepobitni prethod­ ni dokaz svog sopstvenog uzdizanja? Nijedna stvarno osnovna duž­ nost ne bi mogla sada pripadati uvjerenjima koja sama nisu mog­ la odoljeti opštem razvoju ljudskog razuma čija zrelost neće. svaka doktrina. neobuz­ danu bujicu čak i najmanje društvenih strasti u ime opšte anar­ hije umova. koje sa­ da intelektualna anarhija nanosi. naravno. iako prilično nesavršeno povezuje svoje pristalice. poslužili kao tačke oslonca moralnom poretku. na razne načine. u stvari. Isto ta­ ko. dubokih iako djelimičnih. indi­ rektne ili čak direktne. nepromjenjive temelje opšteg morala. u aktuelnom društvenom životu. . lišeni svake unutraš­ nje i direktne moći. tim povodom. daleko od toga da mogu stvoriti realni temelj za moral u užem smislu. mada često pretjeranog. neizbježno kod njih izaziva opštu antipatiju prema svakoj drugoj školi čiju stvarnu zaslugu ne bi mogli priznati bez posljedica: jedino bi istinski racionalna i potpuna doktrina mogla. ovdje je više nego očigledno da su sve raznovrsne aktuelne doktrine. U svakom slučaju. nezavisno od neobuzdane oholosti tako izazvane. uprkos svojim uzaludnim moralnim pretenzijama. za privatni moral kao i za javni. raznih opštih elemenata koji je sačinjavaju. tako da se ne usu­ đuje više. onda one danas izgubile svaku stvarnu moć protiv sličnih raskalašenosti? Zar podržavanje religioznih principa. a revolucionar­ na doktrina više nego bilo koja druga. obično samu optužuju. predstavlja jednu vrstu hroničnog stanja bi­ jesa. ne zadovoljavaju više nego odgovarajuće ideje. Uostalom. di­ rektno suprotne prirodi problema čak i kada se radi ο suviše is­ ključivoj stvari koju ona. kao determinanta aktiv­ nih ubjeđenja. ne proiziđe nikakvo nad­ metanje koje bi bilo korisno za društvo? Tako. sve više nastoje. bez sumnje. jedan za drugim. da postanu dvostruko štetni za njega.i u prošlosti. bilo tako što se protive njegovoj izgradnji na čvršćim te­ meljima kod sve brojnijih duhova kojima ova vjerovanja ne mogu više vladati. podstaći kasnije pravednija i pomirljivija rješenja. posebno prati. bez sumnje. domaći ili lični. slobodan ili uzdržan. da su vatreni obnovitelji religioznih teorija u današnje vrijeme smatrali da su razne prethodno pomenute zablude. isto je tako očigledno da kod prostog naroda. isto tako. kada je riječ ο tome. Ali osim toga. da obavezno preovladaju intelektualne dispozicije. naj­ češće. može razviti kod obrazo­ vanih duša stvarno plemenita osjećanja raznih priroda. pokazali u punom skladu sa onim što su uzro­ ci trebali predvidjeti. uglavnom absorbuje kod najnapredni­ jih naroda. isuviše nejasni da bi imali bilo kakvo veliko praktično dejstvo u stalno aktivnoj intervenciji svešteničkog autoriteta kojeg. da bi oni najzad mogli. a da iz toga. uske koliko i iracionalne. Najzad. efekti su se. u tome da inspiriše. bilo tako što su kod onih koji im ostaju vrlo malo vjerni. sve manje i manje spojiva s istinskim ubjeđenjima kod svakog malo obrazovanog uma direktno nastoji da. da neumjesnim kažnjavanjem kompromituje sla­ bi ugled koji sebi još čuva. ne sastoji. po svojoj prirodi. svaka od njih nastoji da moralno izvrši. a naročito reakcionarnoj. inače. jedan za drugim. ubuduće. posebno kod većine onih koji ih čuvaju s određenom ener­ gijom. ranije objašnjenu. sada smo priznali da svaka od njih utiče na svojstveni način.

isključivo čuva­ jući svoj lični politički interes. odugovlače bolnu društvenu situaciju najcivilizovanijih naroda stalno je otežavajući. u isto vrijeme. mnogo bolje uočava nego pokret regeneracije. postane obavezno jednim na­ glim i čudnim prevratom. sve tri knjige ove Rasprave su nam jas­ no dokazale. ako im se činilo. nije ni anarhična ni reakcionarna u pogledu astronomskih. da se. Jedini. za trenutak da zanemarim da bih izvršio. treba da iza­ zove iste takve strahove i usmjeri pretežnu pažnju na pokret ras­ padanja koji se u tome. sve druge intelek­ tualne puteve. brzo vukla bilo prema mračnom i neopozivom despotizmu. na jedan poseban način. i koje su. takođe. ponekad bili dovedeni. Takvi prethodni zaključci prvo moraju izazvati veoma mučnu zabrinutost za stvarni ishod koji se u sličnoj situaciji može naći. Dakle. prigovarajući di- 109 . pa čak i vodeći ali iracionalni i posebno loše pripremljeni. u pogledu samih društve­ nih pojmova ako se ona može na njih odgovarajući način primije­ niti? Iz kojeg razloga bi. osim ukoliko se ne stvori četvrti osnovni tip filo­ zofije. prema jas­ noj i neminovnoj anarhiji ili pak prema tužnom periodičnom smje­ njivanju jednog i drugog stanja. vrši. pored prećutne sankcije koju njena doktrina neutraliza­ cije obavezno pripisuje istovremenim nedostacima dvije ekstremne doktrine. da­ nas u jednu vrstu filozofskog očaja vezanog za društvenu buduć­ nost koju je. ovdje nasluti kakav tre­ ba obavezno da bude intelektualni karakter ove spasonosne filo­ zofije čiji će dogmatski razvoj zatim biti posebno izložen. posmatrane s mo­ ralne strane. ovaj prvi navod. U tom trenutku se radi samo ο tome. prema mišljenju tog doba. obuhvatala sve manje komplikovane katego­ rije uključujući i onu kojoj se zbog toga direktno prigovara? Ili. u stvari. neke i do nedavno. drugi nastoje da kobnom. Dak­ le. legi­ timno nastaviti u njihovom društvenom stanju. takmiče da razviju anarhiju. da će proučavanje ove knjige. uzastopno rukovodila na jednoglasno konačno za­ dovoljstvo intelektualnog svijeta. ili nam jedi­ no preostaje da se priklonimo pozitivnoj filozofiji pošto je ljudski duh uzaludno iscrpio. vrlo uticajne u današnje vrijeme. ubuduće budu. Najzad. proizilazi. taj neophodni prethodni izlet u uobičaje­ ni dornen politike u užem smislu. nužno. one jednako nastoje da skrenu društvo sa pravih puteva konačne reorganizacije. zbog svoje prirode. jedno ili drugo. nastoje da im vještački omoguće strahoviti us­ pon. jedna filozofija koja. ova posljednja kategorija ide­ ja mogla biti racionalno izuzeta iz jedne takve primjene koja je postepeno. u cilju dopune ovog uvoda. isto je tako neosporno da. što bi bilo apsurdno da se pomisli. prije toga preporoda. Nadam se. preko eksperimenata i racionalne analize. na koji način bi trebalo da. direktno apelovati kroz svoju stalnu primjenu. Uzaludna opozicija na­ ših raznih političkih škola je dakle. fizičkih. na kraju uopšte ne dopre neminovno do te posljednje pri­ rodne dopune njenog osnovnog domena? Dakle. opasna kako u mo­ ralnom tako i u intelektualnom pogledu: i iz jednog i iz drugog razloga. iz velikog prethodnog dokazivanja. što sam upravo objasnio u ovom drugom uvodu. Ako se one. Malo produbljena analiza sadaš­ nje epohe i njenih neposrednih prethodnika. a naročito u toku tri poslednja vijeka. na instinkte egoizma i korupcije. hemijski pa čak i bioloških pojmova. preko suprotnog napredovanja čija je realnost isto tako neopoziva. usuđujući se da im prikazuju proletere kao divljake sprem­ ne da ih pokore. zbog suviše isključivog posmatranja jednog takvog spektakla. očigledno spon­ tano. one zajedno idu ka razdoru. neo­ pozivo sakupljeni u jedan opšti sistem pomoću političke filozofije zaista dostojne te osnovne misije. razumno shvaćene. posebno. pošto su teološka i metafizič­ ka filozofija jedine do sada slobodno preduzele političku reorgani­ zaciju modernih društava tako što su na osnovu svih prethodnih objašnjenja. Na taj način dak­ le. u potpunosti konstatovale njihovu duboku iznemoglost koja je nužna kada se radi ο takvoj namjeri. svakako. Zato je dovoljno da sada zauvijek vrati duh čitaoca na opštu tačku gledišta koja karakteriše ovu Raspravu i koju sam morao. mada neizbježnom reakcijom bez razmišljanja podstaknu mase protiv svo­ jih istinskih prirodnih vođa bez čije neophodne saradnje oni ni­ kako ne bi mogli ostvariti osnovna poboljšanja koja moraju. Ne treba se mnogo čuditi što su plemeniti duhovi. statička politika. Jer.na prolazna vladavina dala mnogo sjajnih dokaza. neumitna sudbina. 108 i pored prepreka koje predstavlja njihovo aktuelno rasipanje. kroz strahovito takmičenje u raznim pravcima. sa puno očiglednosti stvoriti kod svakog pažljivog i dobro raspoloženog čitao­ ca. isto tako. utješno ubjeđenje da. do sada. očigledno slijedi da: ili nema nikakvog rje­ šenja za problem. elita ljudske vrste dolazi danas. cjelokupnom reorganizacijom raz­ ličitih ranijih poredaka ljudskih koncepcija koje su nekada tako dugo opstajale. koliko užasan toli­ ko neizbježan uticaj mora. kroz veliki broj pokušaja. sve aktuelne stranke nastoje da. bilo. što je isuviše ekstravagantna utopija da bi zaslužila ikakvu diskusiju. na najpotpuniji i najodlučniji način da je ta pozitiv­ na filozofija u svojoj postepenoj evoluciji. čini mi se. S druge strane. sa od­ govarajućom efikasnošću. u onom potpuno istom stanju koje se danas sažalijeva s punim pravom u odnosu na društvene ideje. umjesto da kod vladajućih klasa obuzdavaju egoističke i separatističke tendencije. pod samo jednim neophodnim uslovom da raniji elementi jedne takve definitivne organizacije. da li bi bilo moguće da pozitivna metoda u svom neizbježno stalnom razvoju. bile osuđene da. nikada iz njega ne izađu. uostalom. do direktnog stvaranja društvenog poretka koji je najbolje pri­ lagođen njenoj prirodi. što je nužni i konačni rezultat svih njenih ranijih evolucija raznih vrs­ ta.

koji mi se činio već dovoljno neosporiv. namjeravamo svakog dana pokoravati. od stvar­ nog načina realizacije koju ću isprobati u ovoj knjizi. Pošto je ma- 111 . očigledno ostavlja glavno pitanje potpuno netaknuto: takvo zadovoljstvo pričinjeno jednom malom broju pojedinaca koji su tako postali otpadnici svoje klase. ono što stvara negativan pojam kada se. do sada. uglavnom. varljive za većinu pojedinaca. t. bila jedino oruđe u tom dijelu društvenog problema. U svim vrstama. kao i sve druge. mogla je da ga sagleda samo sa buntovničke tačke gledišta. Metafizička politika je uzalud pokuša­ vala da opravda svoje carstvo ukrašavajući imenom zakona svakak110 ve odluke. smatram da u ovom momentu treba da pokažem na direktan ali jednostavno uopšten način. Oni koji su. makoliko on mogao. prava sloboda se može. u najčudniju nedosljednost. Dakle. Bez obzira na duboko ubjeđenje koje me vezuje za moj način ispunjavanja tog velikog filozofskog zadatka. odluke. i statička politika uz pretjerani oprez koji je. da bi pokazale da je pozitivna filozofija dopunjena na odgovarajući način. najviše okarakterisali' to beskorisno rješenje kao anarhično. više pozitivis­ tičkim terminima rečeno. Svaka direktna i posebna paralela ove nove političke filozo­ fije sa aktuelnim društvenim teorijama. razvijajući prekomjerne želje koje se ne mogu baš sve zadovoljiti. jasno je da politička i naučna analiza direktno nadmeću sa neospornom spontanošću. kako bih jače istakao na ovom mjestu. opšti uzrok političkih progresa sa prak­ tične i najšire tačke gledišta. Dok se političke pojave ne budu vezale. Razmatrajući. rasterećuje sadašnjost samo tako što se mnogo opterećuje buduć­ nost stvaranjem novih snažnih prepreka svakoj istinskoj društve­ noj reorganizaciji. biti ospore­ na. uglavnom preuranjena sve dok njen istinski opšti duh ne bude mogao biti dovoljno okarakterisan. Ali taj iracionalni put. u tom smislu. svodi na to da se teškoća ukloni na taj način što će se vještaćki napraviti manji ili veći izlaz za najak­ tivnije narodne ambicije. koje bez prestanka drže komični mamac te vrste igre uspona koja je isto tako varlji­ va kao i. upali su. na intelektualnom spa­ šavanju društva i kako bi se ograničio samo na to da određuje naj­ sretnijim sljedbenicima najefikasnije eksperimente u istom prav­ cu. očigledno opasnu. Kako se pozitivna politika bude postepeno razvijala tokom ove knjige. inače.j. Njeno se cje­ lokupno rješenje. u današnje vrijeme. čini mi se. ukratko iznijeti. po tom pitanju. postepeni razvoj ljudske sposobnosti. inače. Revolucionarna politika koja je. pomene ugušivanje raznih otpora. i pored svih konstitucijskih površnosti. bila bi ovdje. sve više će se spontano manifestovati pred pažljivim čitaocem ne zahtijevajući gotovo nikada nikakvo formalno upoređivanje. sloboda će ostati na silu iluzorna i pri­ vremena bez obzira na volju kojoj se. ne bismo mogli da ne upoznamo moć­ na sredstva. metoda je još važ­ nija od same doktrine. Tako. inače. znači puno i stalno širenje slobode. Zato smatram da moram. suverenih skupšti­ na. konačnu namjenu jedne takve filozofske operacije Sama ideja progresa koja je stvarno svojstvena revolucionar­ noj politici. svakako. čak i u tom ograničenom slučaju. na izgled. jedina sposobna da stvarno rukovodi danas konačnom reor­ ganizacijom modernih društava. za dugo. bez sumnje. zamišlje­ ne kao vjerni izraz narodne volje. a posebno u ovom slučaju. podlim predlogom da se direkt­ no uništi svako stvarno vlasništvo. Ipak. samovolja neće moći da se stvar­ no isključi iz raznih društvenih pravila. ako i dalje nastavimo da privremeno odbacujemo svaku naučnu ocjenu u užem smislu i os­ tanemo i dalje na čisto političkom stanovištu koje jedino odgova­ ra tom uvodu. biti neopho­ dan. ne bi iz toga izvukao nikakvo nepovoljno uopštavanje protiv metode koja je jedina sposobna da radi. osim ako se tim imenom ne žele dekorisati nade. sve druge igre. Ali sav taj metafizički kult ustav­ nih antiteta ne bi mogao danas stvarno prikriti duboko samovolj­ nu tendenciju karakterističnu za svaku filozofiju koja nije pozitiv­ na. neophodna mada indirektne. karakterističan za nju. sastojati samo u racio­ nalnom potčinjavanju samoj nadmoći osnovnih zakona prirode ko­ ja je konstatovana na odgovarajući način i zaštićena od svakog sa­ movoljnog ličnog naređenja. bilo božanske ili ljudske. ne bi moglo nikako. koja se stalno povećava u odnosu na sva­ ki drugi način tretiranja tih pitanja. koristeći i dalje isti onaj metod koji su sami osuđivali. predstavljaju — najveću poteškoću savremene politike. preko izmišljotine koja ne mo­ že da mijenja njihovu prirodu. bez obzira na njihov sastav. veoma mi je stalo do toga da pažljivo unaprijed izdvojim taj glavni princip. poboljšanje društvenog položaja podčinjenih klasa koji. koje su. nužna su­ periornost pozitivne politike ne bi mogla. ukoliko nisam promašio svoj cilj. Jer. Isto je tako neosporno da se. olakšavati opravdane žalbe mase čije opšte stanje ne dobij a ni­ kakvo presudno poboljšanje. njenu vezu sa dvostrukom osnovnom potrebom naše epohe. za ne­ promjenjive prirodne zakone i dok se i dalje budu vezivale za raz­ ne volje. prije negc što za­ vršim ovaj dug uvod. prema tome. nekoliko poslednjih prethodnih razmatranja. stimulišući danas već suviše prirodnu tendenciju ka opštem ukidanju klasa. nje­ na stvarna superiornost. koja nova politička filo­ zofija postepeno mora pružiti za osnovno. tako često iracionalne i poremećene. u suštini. uglavnom. prije ili kasnije.rektnim zaključcima koji su već obrazloženi u razgovoru ο opštem filozofskom učinku sve tri prethodne knjige. misle ο toj velikoj temi današ­ nji doktori. čak i kada bi takav pokušaj konačno bio osuđen. najzad. kao da je ova apsurdna utopi­ ja mogla da donese bilo kakav trajni lijek za boljku. kako javni razum. to isto planira oponašajući je.

nova filozofija će moći sama ko­ risno da usmjerava narodnu politiku u užem smislu. udaljavaju od prave teme današnje lekcije. dopire. Ali. Da li će biti potrebno da se. navede glav­ ni filozofski karakter odgovarajućih radova. Inače. dovoljna je da očigledno doka­ že. spontano će biti uproštena i veoma sažeta. može najzad. Neopo­ zivo uništavajući svaki beskorisni prestiž i potpuno štiteći vladajuće klase od invazije anarhije. bilo bi. bez na­ pora. Dakle. očigledno. krat­ ko zadržavanje na jednoj isto tako značajnoj tački gledišta. u tom smislu. pa čak i neumjesno da se ovdje preduzme bilo kakva posebna kritika filozofskih pokušaja koji. imaću više prilika da direktno pokažem da će duhovna reorganizacija. zajedničkoj stvari da karakter spe­ kulativne veličine i čvrstog jedinstva. ostavljen pozitivnoj politici koja je određena da upravlja ko­ načno razvrstavanjem modernih društava. Iako je razvoj jednog takvog direktnog istraživanja nespojiv sa. izbaci iz spekulativnog duha ovog djela. Nužni uticaj te dvo­ struke prepreke je. tako da oni zbog svog sponta­ nog nadmetanja danas bitno usporavaju mogućnost stvaranja druš­ tvene nauke na stvarno pozitivnim osnovama. prije nego što se ona mogla oslo113 112 . ovdje. na odgovarajući način. u na­ stavku ovog djela. u toj stvari da čisto politički uslovi u njoj uglavnom. gotovo isto toliko koliko i prava proletera. do sadašnje generacije ko­ ja. samo ukratko. prethodna ana­ liza. sada se mora osjetiti koliko su ona direktno i nužno za nju veza­ na. nezavisno od svoje dvostruke spontane efikasnosti. lako će se shva­ titi. koinci­ diraju sa čisto naučnim uslovima. da ova filozofija. čiji je cilj moglo pred­ stavljati to veliko osnivanje. kada su i pitanju neizlječiva zla pametno i čvrsto pokoravanje. ranije pomenute. bez ikakvog ukidanja klasa i remećenja opšte ekonomije. u početku. sa izuzetnom preciznošću. suštinski spekulativnom prirodom ove Rasprave. koja sam naveo. bilo da bi podstakla. uglavnom. svakako nisu mogli biti uspješni. nužno gurajući na čelo društvenog pokreta kapacitete čija su zakonska prava nepriznata danas. ne treba ipak da zanemarim. Kako je ispunjavanje ova dva glavna uslova. po svojoj priro­ di. tokom ove knjige. bilo da bi uklonila iz čisto političkog poretka ono što proizilazi iz intelektual­ nog i moralnog poretka. bez svrhe. očigledno preuranjena.si nase vrste. ukaže na radikalnu ništavnost intelektualnih napora. postavljajući obično između radnika i nji­ hovog šefa jednog zajedničkog moralnog predstavnika vlasti. što treba snažno da dopri­ nese njenom konačnom uspjehu koji se ne bi mogao ostvariti na drugi način. izričito. svakako. Svako drugo posebnije prikazivanje trebalo bi da se. takav način shvatanja pitanja isključivo je. vaspitavana u duhu efikasnog podstreka revolucionarne krize. i koja. u cjelokupnoj društvenoj prošlosti. moglo izgledati da se sva različita razmiš­ ljanja. neumitna sudbina. Uostalom. odredila da ostane bes­ konačno sastavljena od ljudi koji žive manje-više nesigurno od plodova svakodnevnog rada. namijenjenih da di­ rektno osnuju društvenu nauku. u isto vrijeme. naša opšta ocje­ na raznih pokušaja. po svojoj prirodi. Pošto smo unaprijed objasnili da je do sada bilo nemoguće os­ novati jednu pravu nauku ο društvenom razvoju. toliko određen da. teži da sponta­ nim povezivanjem glava i ruku. jasno je da se prvi društveni problem sastoji. ponuditi kasnije jedinu pravilnu osnovu za miroljubivo i pravedno opšte izmirenje njihovih glavnih suko­ ba koji su danas gotovo prepušteni gruboj disciplini materijalnog antagonizma. da opšte proučava­ nje društvenih pojava direktno potčini pozitivnoj metodi zbog pret­ hodnog uvođenja pozitivnog duha u sve druge osnovne grane pri­ rodne filozofije. očigledno. ČETRDESET SEDMA LEKCIJA Sadržaj — Kratka ocjena glavnih filozofskih pokušaja preduzimanih do danas u cilju stvaranja društvene nauke Ako je. tako da je ovdje potrebno da se. sa­ mostalnog i obrazovanog. uključujući proučavanje intelektualnih i moral­ nih pojava čija se pozitivnost rađa početkom ovog vijeka. može biti pripremljena. u poboljšanju osnovnog uslova te ogromne većine. po prvi put. iako samo u glavnim crtama. bilo neophodno. naći dovoljnu osnovu za racionalno istraživanje.

vezane za podjelu rada. uspijeli da. za op­ šte djelovanje banaka itd. najodlučnije osobine čisto metafizičkih koncepcija. opštu temu svojih proučavanja kao potpuno iz­ dvojenu i nezavisnu od cjelokupne političke nauke od koje nasto­ je da je potpuno izoliraju. oponašajući naučnike u užem smis­ lu. poš­ tovani Tracy. inače. bilo ko­ jeg osjećanja za pravo demonstriranje. kao i svi njegovi čak i najeminen­ tniji savremenici.niti na dovoljno široku eksperimentalnu bazu. koja je u ovom vijeltu postepeno sticala do­ voljno povjerenja. grubo oponašanog. ne poznaju. čini mi se. očigledno. koji su samo mogli biti od koristi jednoj tako jasnoj temi. da bi to bilo najbo­ lje. njihovi radovi. najzad. jer su najklasičniji me­ đu njima nastojali da na dogmatski način predstave pogotovo u današnje vrijeme. izgledati nepotrebno svakom čitaocu. u stvari. koji su zbog prirode svog vaspitanja. inače. kao ne­ minovni nepoznavaoci i najmanjih pojava. U pogledu toga se. u teološko-metafizičkim sastavima slav­ nog Spinoze. Onaj koji je u današnje vrijeme prikazao tu cjelokup­ nu ekonomsku doktrinu u najracionalnijem i najboljem vidu. tobožnje današnje nauke. jasno okarakteriše ta nužna ništavnost naučnih pretenzija naših ekonomista koji. kako oni vjeruju. na od­ govarajući način primijeniti metodu čije. u glavnim mjestima civilizovanog svijeta. u tom smislu. Na mjestu do kojeg je ova Rasprava došla. ubijedeni da su. odmah. koji je. Ova vrlo prirodna iluzija. pozovem na cjelokupnu knjigu da bih prećutno uklonio sve preuranjene prigovore koji bi se mogli pojaviti i sve sekundarne nesigurnosti koje bi mogla ostaviti jedna tako kratka osnovna ocjena političke ekonomije. ni najmanje primjene. Zbog svog vaspitanja. ništa ne može oslo­ boditi. nisu mogli. na­ protiv. nisu. kroz svoje sjajne analize. da do­ voljno predosjeti pravi filozofski duh i bitne logičke uslove druš­ tvene nauke. posebno. u najtežim analizama. nikako nije mogao duboko upasti u takvu iluziju. pa čak ni pokušao da zamisli na odgo­ varajući način. svakako. bez većeg stvarnog uspjeha. što će. da bi dala priliku da se. biti stvarno značajno. bez ikakve druge fiziološke pripreme osim nekoliko ne­ jasnih i nedovoljnih propisa opšte logike koji nisu sposobni za bilo kakvu stvarnu efikasnost. a čini mi se. izdvojiti. direktno je napravio. spontano i odlučno priznanje te metafizičke strukture izradivši svoju raspravu ο ekonomskoj po­ litici. bez ikakve uzaludne pre­ tenzije da. očigledno izuzetni slučaj slavnog i oštroumnog filozofa Adama Smita koji je. Čini mi se da je očigledno. za osnovnu funkciju novca. osim tog jasno objašnjenog izuzetka na koji se eko­ nomisti uzalud pozivaju. inače. direktno i duboko pokazuje jednostavni metafi­ zički karakter i pored iluzorne izvještačenosti posebnih formi i uo­ bičajenog protokola naučnog jezika. nije manje očigledno da su ti filozofi bili. prigovoriti našim ekonomistima. jasno pokazuju. oni. jače manifestuje prava priroda jednog poduhvata koji još nije bitno preduzet. koji je postepeno priprem­ ljen na osnovu pažljivog proučavanja tri prethodne knjige. Ipak. i pored tog odlučnog priznanja u čiju se spontanu iskrenost zaista ne mora nimalo sumnjati. duh takve snage. prije svega.. Isto tako. vrlo dobronamjerno. moram ograničiti na jedan kratak prikaz kojim ću okarakterisati glavni nedostatak svojstven svakoj od ovih različitih filozofskih operacija. mog­ li ni na jednom pravom izvoru crpiti taj uobičajeni duh pozitiv­ ne racionalnosti koji su. lišeni intimnog i poznatog osjećanja prave naučne pozitivnosti i za koje će brzo uvodno razjašnjenje. nažalost. u samom po­ četku. čak veoma organizovanih. u njegovim posmrtno objavljenim djelima. osnuje jednu posebnu novu nauku. svakom mjerodavnom i iskusnom sudiji. koje će usljediti. svakako bi bili nespojivi sa glavnom namjenom ovog djela. 115 . najnaprednijoj metafizičkoj školi. od kojeg me. potčine pozitivnom duhu ono što oni nazivaju ekonomskom nau­ kom i da svakog dana predlažu svoj postupak kao model prema ko­ jem sve društvene teorije treba da budu konačno obnovljene. poslužiti da se poslije toga. prenijeli u svoja istra­ živanja. dakle. Iako ovo prekomjerno dokazivanje može. na to da nastavim jednu već započetu operaciju. to ne bi mogao biti slučaj kod umova. da osvijetli razne bitne tačke socijalne filozofije. filozofske kreacije koju nijedan od mojih prethodnika ni­ kada do sada nije planirao. bez sumnje. a bez mogućnosti da se naš um dovoljno racionalno pripremi? Sekundarni razvoj-. a posebno astronomije. ako se. baš zato što mu je cje­ lokupno ranije proučavanje moralo pokazati u čemu se. zaslužuje da ovdje bude ukratko okarakterisana da bih jasno dokazao da ne treba da se ograničim. bez sum­ nje. na jedan poseban način. kada se provjeri opšti sud koji smo ο tome unapred donijeli. bilo u javnosti ili kod vlasti. osnuju brojne po­ sebne katedre zvanično namijenjene tom novom učenju. tako dobro ostvaren u njegovom besmrtnom djelu. sebi postavio cilj. kako to jasno dokazuju dragocjeni prikazi. kao i. što su htjeli osnovati pravu društvenu nauku. filozofske istorije nauka. bilo koje ideje ο nauč­ nom posmatranju. gotovo uvijek izašli iz redova advokata ili književnika. u mnogim drugim ranijim filozofskim pri­ likama. za mnogo drugih glavnih djelova indus­ trijskog razvoja čovječanstva. jednostavno kao četvrti dio svoje opšte rasprave ο ideologiji. Ali. dovoljno da se. makolika bila unutrašnja snaga njihove inteligencije. da sav dogmatski dio njihove. Ne može se. inače tada pripadao. suviše malo cijenjeni. bilo kojeg pojma ο prirodnom zakonu. već da se. sastoji prava naučna metoda. po svemu. na primjer. s plemenitom filozofskom čednošću koja mu je uvijek svojstvena. 114 ukoliko bi se ono moglo potpuno shvatiti. jednim jednostavnim prethodnim razmatranjem. radi ο pokušaju. Iako je morao ostati uglavnom angažovan u metafizičkoj filozofiji. treba s poš­ tovanjem. bilo bi.

Dakle. pokažu u čemu su stvarno usavršili i dopunili doktrinu tog besmrtnog uči­ telja. konačni sud koji je. da politička ekonomija. neka nam. bez potrebe da se ide dalje. bilo u prošlosti ili pak u sadašnjosti: tako da. u toj ogromnoj intelektualnoj borbi potpuno obezvrijeđujući cjelokupnu industrijsku politiku koju je. uzalud. Politička ekonomija je učestvovala.. koja su zaista nova otkrića dodali njegovim srećnim prvim pogledima koji su. ne samo što nije ograničeno na jednostavnu koordinaciju koja bi se mogla pripisa­ ti sporednim sistematskim preokupacijama. razni opšti aspekti su. Nije li takav efekat potpuno analo­ gan sa sličnom pustoši koju je ranije napravila metafizika u os116 novnom proučavanju ljudskog razuma. da su nastavljanje i plodnost najjasniji simptomi svih pravih naučnih koncepcija. konač­ ni rezultat tih apsurdnih i beskonačnih rasprava je najčešće izopačivanje dragocjenih prvobitnih saznanja zdravog narodnog razu­ ma. ne­ prekidno postajala sve štetnija po opšti razvoj moderne industrije koju je ona. kao i. postaje izvjesno da ekonomska ili industrijska analiza društva ne bi mogle biti obavljene na pozitivni način. Takav je. Tako. samo jedni pomoću drugih. pokazuje potpuno podržano na najprirodniji i naj­ izraženiji način. tako da se neprestano dovode u pitanje naj osnovni j i pojmovi. kada aktuelni radovi. u po­ gledu nje. ne samo što ne pravi nikakav stvar­ ni i podržani progres. onda. bilo bi nepravedno da se zaboravi da ova doktrina. Ali. više sa političkom nego naučnom namjenom. na primjer. na sebi svojstven način i gotovo uvijek dužan poštovanja. na primjer ο opštim pojmovima analize i sinteze i dr? Uostalom treba pažljivo naglasiti da opšte priznanje naših ekonomista ο nužnom izoli­ ranju njihove tobožnje nauke. pomislili da pri­ sustvujemo najčudnijim raspravama srednjevjekovnih skolastičara ο osnovnim osobinama njihovih čisto metafizičkih suština čiji ka­ rakter sve više poprimaju ekonomske koncepcije što se više dogmatizuju i usitnjavaju? I u jednom kao i u drugom slučaju. postao tako nejasan i neodređen. umjesto da se po­ kažu kao spontani nastavak i postepeno usavršavanje ranijih ra­ dova. odlučno iako indirektno. Ka­ de se napusti svijet suština da bi se došlo do realnih spekulacija. naprotiv. svi pa­ metni ljudi. odsada pretvorenog u potpuno nejasne pojmove koji više nisu prikladni za nikakvu stvarnu primjenu i koji. Suviše je lako konstatovati. međusobno i racionalno nerazdvojiva do te mjere da se mogu razjasniti. svojstvene ovoj knjizi. ona. ima svoj posebni model za sistematizovanje anarhije. u vezi sa čitavom socijalnom filo­ zofijom. što ću se potruditi da objasnim kasnije. Zar ne bismo. posmatrajući nepristrasno jalove prepirke koje ih dijele na najelementamijim pojmovami »vrijednosti«. poku­ šala prekriti. prema prirodi teme. čini mi se. ka­ da se razmotri sa istorijske tačke gledišta. prećutno predstavlja nehotično priznavanje. u isto vrijeme. zaslužila tobož­ nja ekonomska nauka posmatrana u dogmatskom vidu. nije bilo od nikakve stvarne koristi. nego se. već ο čistim teološkim ili metafizič­ kim raspravama. u stvari. dogmatska struktura. Ali. svakako. zbog pogreš­ nog uopštavanja. a naučne forme 117 . sve više razvijao stari društveni režim i koja je. glavnu socijalnu efikasnost jedne takve doktrine bez naučnog lakiranja kojim se ona. i koje. pojam proizvodnje je. U stvari. ako iz tog razloga ona posebno dijeli opštu slavu tog velikog prethodnog oslobođenja. isto tako. u istorijskoj analizi ove velike epohe. zaista naučni sljedbenici Adama Smita. taj direktni sud ο njenoj čisto metafizič­ koj prirodi. u početku su vezivali potpuno jasan smisao za neop­ hodne izraze »proizvod« i »proizvođač«: odkada se ekonomska me­ tafizika usudila da ih definiše. predstavlja posljednji glavni dio ukupnog sistema kritičke filozofije koji je obavio jednu neophodnu iako samo privremenu funkciju u toku čisto revolucionarnog perioda. još od srednjeg vijeka. kako treba. na svoj način. uglavnom. bez obzira na njegovu intelektualnu. »koristi«. možemo biti sigurni da se ne radi ο nikakvoj pozitivnoj doktrini. bitno unakaženi beskorisnim i nezre­ lim izlaganjima naučnih formi. moralnu i političku analizu. u stvari. dakle. da su oštroumni duhovi koji se ponose tačnošću i jasnoćom. Uostalom savremena istorija ta tobožnje nauke potvrđuje. što će posebno objasniti slijedeća lekcija. određuje beskorisno po­ navljanje iluzornih kontroverza koje se stalno obnavljaju a nikad ne napreduju: prema tome. mogu iza­ zvati samo beskorisno prepirke riječi.između logike i morala. u stva­ ri. nego samo. recipročno. Ova čisto privremena funkci­ ja predstavlja. »proizvodnje« i dr. kada je riječ. obično. svi drugi djelovi te filozofije. Pa zar to nije intelektualni spektakl koji nam pra­ vi politička ekonomija već pola vijeka? Ako su naši ekonomisti. to iracionalno razdvajanje pred­ stavlja neosporni simptom bitno metafizičke prirode doktrina koje ga uzimaju za osnovu. u socijalnim proučavanjima kao i u svim drugim koja se odnose na živa tijela. prema našoj cjelokupnoj inte­ lektualnoj prošlosti iz tri poslednja vijeka. a to osnovno svojstvo. kada. za svakog novog autora dobijaju čisto lični karakter. naprotiv. da pravo kažemo. s dru­ ge strane. naučne ništavnosti te teorije koju Adam Smit nije na­ mjeravao da koncipira na takav način. u to­ ku cijelog rada. u početku korisno štitila. Jer. sa neodoljivom očiglednošću. sada primorani da ko­ riste mučna jezička okolišanja da bi izbjegli izraze koji su postali duboko nejasni i dvosmisleni. neosporno je. manifestuje teške političke štete koje smo uočili u prošloj lekciji i za koje će­ mo sve više nadalje osjećati da nužno pripadaju cjelokupnoj revo­ lucionarnoj filozofiji odkada je pokret raspadanja dogurao dovolj­ no daleko da utiče sve više na neophodnu konačnu prevagu suprot­ nog pokreta ponovnog spajanja.

mogli biti dovoljno utješeni perspektivom. uprkos toj velikoj usluzi koju će prava druš­ tvena nauka morati marljivo da primi i dopuni. danas vo­ di tome da se kao opšta dogma ustanovi obavezno odsustvo svake stabilizujuće intervencije koja. u početku. prema prirodi teme. uglavnom. povoljni uticaj. izgleda. ina­ če prilično nepotpune. na kraju. išle ništa manje nego na sistemsko ukidanje svake stvarne vlasti. predstavljala poboljšanje materijalnog uslova jednih. ova doktrina. uprkos ne­ ospornoj tačnosti te nužne posljedice. tom prilikom snažno pomagala. što ću objasniti u nastavku. predstavlja najbolji način da se pomogne spontani razvoj društva. efikasno sadrži. da će u slijedećoj generaciji biti isto toliko radnika koji će živjeti od tipografije i da će ih. kada se sagleda kako treba. bez sumnje. Ali. u suštini. Na opravdane i hitne prigovore koje tako često izaziva ta opasna praznina našeg društvenog poretka. vjerovatno. poslije nekoliko vjekova. sa opštim ispitivanjem dru­ štvenih poteškoća neposredno vezanih za svako industrijsko usavr­ šavanje koje teži da. što je. posmatrana sa izvjesnog praktičnog aspekta. opšti duh anarhije čiji je spontani razvoj ona.koje je ona danas pozajmila. na veoma neospo­ ran način. pogodne za čvrsto osnovno izmirenje. kako treba. uobičajena utjeha koja posebno proizilazi iz savremene političke ekonomije čiji bi čudan kraj neprihvatanja bio. oba­ vezno svode na prosta pitanja vremena. poslije tih prolaz­ nih poteškoća doživjeti stvarno i stalno poboljšanje: što. uglavnom. Ne razmišljajući ο tome da se sva ljudska pitanja. u najmanje plemenitoj vrsti so­ cijalnih odnosa. biti mno­ go više? Takva je. samo kao filozofsko oruđe za zdravo opšte ubjeđenje koje je obični zdravi razum morao spontano steći kroz pro­ dužetak opšteg progresa ljudske industrije svih modernih populaMožda treba ovdje navesti. pod pretpostavkom da je. poslužili. i stvari samo povećavaju tu opasnost nastojeći da je učine dogmatičnijom i širom. 1 Makoliko bile očigledne opasnosti od tog opšteg sofizma čije bi logične po­ sljedice. Jer ta se tobožnja na­ uka uopšte nije ograničila. pre­ ma tom značajnom prikazivanju. dovoljan. kada bi se potpuno i slobodno mogle obrazložiti. Ta uzaludna i iracionalna sklonost da se prihvati samo onaj stepen poretka koji se sam us­ postavi. da su opasna maštanja reproduikovana u današnje vrijeme. na to da na jedan suviše apsolutan način kritikuje industrijsku politiku starih evrop­ skih sila koje su i pored svojih aktuelnih nepogodnosti dugo vrši­ la. umje­ sto da u tome vide znak za jednu od najosnovnijih i najhitnijih pri­ mjena istinske političke nauke. ekonomisti. najviše pripadaju. jednoj vrsti sve­ čane ostavke koju ta tobožnja nauka daje svaki put kada indus­ trijski razvoj izazove neku ozbiljnu poteškoću. Zar su mnogobrojni prepisivači. naši ekonomisti samo znaju da sa neumoljivom pedantnošću ponav­ ljaju svoj prazni aforizam ο apsolutnoj industrijskoj slobodi. na osnovi svega onoga što je ο njemu napisano. ipak pra­ vičnost nalaže da se ovdje navede. _može da odgovori na najhitnije praktične potrebe samo pomoću beskorisnog. svoju sopstvenu društvenu nemoć i tako se pokazuje pot­ puno lïlenom svake osnovne veze sa svim glavnim praktičnim po­ trebama. može da izgleda kao da pred­ stavlja od strane te tobožnje nauke. bez mnogo muke. Iako su. svakako. sebe ovlastila za tobožnje pri­ kazivanje političke ekonomije. u ve­ zi sa tim. da bi sebi. na isti način kao i svi drugi djelovi revolucionarne filozofije. očigledno odgovara u društvenoj praksi. što se prošlosti tiče. međutim. istovjetnog ponavljanja tog sistematskog negiranja. kada je riječ ο tome. oni se usuđuju da odgo­ vore na sve žalbe da s vremenom. koji su ne­ kada patili zbog industrijske revolucije nastale upotrebom štam­ parije. srećna istovremena sklonost aktuelne politi­ čke ekonomije da odmah predstavi. pa čak i neophodan za početni indus­ trijski razvoj modernih društava. u početku. mora. kao jedna vrsta nadoknade. Ništa nije tako oči­ gledno u čuvenom i jasnom ekonomskom pitanju mašina koje se podudara. Bar se ne može spriječiti da se prizna da jedna takva teorija tako spontano objavljuje. tako da u svakoj teškoj prilici koja se sukcesivno pruža. umjesto da u njoj vidi samo osnovni izvor mogućno­ sti jedne takve organizacije. dovelo do negiranja ili nepoznavanja industrijskog razvo­ ja. vrlo nezdravo zaključila da nema nikakve koristi od bilo koje posebne institucije direktno određene da reguliše tu spontanu koordinaciju. prema tome. masa naše vrste pa čak i klase koja je. neće biti manje opasna metafizička tendencija političke ekonomije da spriječi stva­ ranje cjelokupne industrijske discipline. ova tobožnja nauka je. Osim toga: opšti duh političke ekonomije za svakoga onoga koji ga je ocijenio. u stvari. manje-više duboko i trajno poremeti sadašnji način života radničkih klasa. na primjer. čak nesumnji­ vom. kada ne bi bilo racionalnih disku119 . 118 1 nost za njihove srećne napore da uklone kobnu i nemoralnu pred­ rasudu koja je. jedan zaista smiješan odgovor u kojem se. manje-više vjerno. dala izvejstan naučni izgled koji je kod mnogih neobrazovanih duhova samo isuviše olakšao njihovo štetno djelovanje: što jasno dokazuje uobraženu nemoć jedne taikve doktrine da. povrijeđena. na temu osnovne insti­ tucije vlasništva. bilo kod pojedinaca ili kod naroda. različite ljudske interese kao nužno solidarne i. nepromjenjiva ukupna masa našeg bogatstva. čak i u predmetima koji joj. i pored svojih iluzornih pretenzija. obič­ no. bez sumnje. a koje je moglo nastati sa­ mo kao posljedica odgovarajućeg slabljenja kod drugih. svakako. zaboravlja da je ljudski život vrlo daleko od toga da traje beskonačno. Pošto smo u nekim posebnim slučajevima od drugorazrednog značaja manje-više nepotpuno konstatovali prirodnu tendenciju ljudskih druš­ tava ka izvjesnom nužnom poretku.

briž­ ljivo ukloniti ovo. dokazujući da u tome ne treba nikako vidjeti elemenat koji je već stvoren iz buduće socijalne fizike koja bi. te smo time očigledno učinili još jasnijim zakon. a posebno one kod koje mora sve biti istovreme­ no osnivano. prema onome što se zove ekonomska politika. učiniti neos­ pornom mogućnost da se potpuno udovolji. nijesmo. i pored korisnih prethodnih razjašnjenja vezanih za tu doktrinu. da na brzinu pomenem sve veću sklonost aktuelnih duhova. od početka ove Rasprave. zbog tih različitih objašnjenja. na koristan način. Ukoliko pojave postaju složenije i posebnije. posmatrati kao novi karakteristični simptom instinktivne potrebe. na kraju. ovdje bi se. ČETRDESET OSMA LEKCIJA Sadržaj: OSNOVNE KARAKTERISTIKE POZITIVNE METODE RACIONALNOM PROUČAVANJU DRUŠTVENIH POJAVA U U svakoj stvarnoj nauci su shvatanja koja se odnose na meto­ du u pravom smislu. manifestuje u svim glavnim metodama kojima se stalno služi naš razum. da indirektno okarakteriše nužno nesposobnost da upravlja. Tako. da se ta poseb­ na prolazna sklonost koju. uspješno usmjere različita istraživanja našeg razuma. naročito kod proučavanja društvenih poja­ va. osnovni pojam metode. industrijskim razvojem modernih društava. na opšti način. izgleda. kada se taj veliki filozofski uslov koji za sada još nije ispunjen. jer onda ove promjene dobijaju izraženiju jačinu i veći značaj. Inače. ono što je moralo uticati da se predvidi njena direk­ tna naučna ocjena. prema istorijskim proučavanjima kao i primjet­ no usavršavanje koje su ona postigla u toku dva posljednja vijeka. koja se već uveliko osjetila. u stvari. istorijske analize direktno usmjeravajući paž­ nju filozofa na osnovni razvoj ljudske industrije. pri­ premi jedne zdrave. ali gotovo neospor­ ne simptome jedne takve osnovne sklonosti koja se danas. na najprirodniji način. manje ili više neposredne. mora. po svojoj prirodi neodvojiva od shvatanja ko­ ja se neposredno odnose na samu doktrinu. Izolovani od svake stvarne primjene. iako je ona mogla doprinijeti. zavisno od aspekta sa ko­ jeg se razmatraju. kao što ona to sebi predlaže. veoma različitu. znali postupiti drukčije kada je u pitanju vi­ še usložnjavanje predmeta i uz to njegov stvarni nedostatak pozi­ tivnosti. da se društvena proučavanja potčine istinskim pozitivnim metodama koje će. lako moglo ukazati na mnoge druge opšte. 121 120 . Ipak će nastavak ove knjige. Pravi. kao što se to moglo do sada naslutiti. jasno je. sa istim darom. pokazuje naučni i logički karakter zavis­ no od različitih potreba njene primjene. zaista. koje su nedovoljne da se. koji sa superiornom efikasnošću teže tom velikom cilju. u kratkom preg­ ledu se vidi da politička ocjena te tobožnje nauke uglavnom potvr­ đuje u suštini. u pogledu pojava koje su manje složene. upotrebu da moja osnovna teorija ο opštem i nužnom hodu ljudskog duha. koje. neosnovano i sterilno. Jedna takva filozofska obaveza mora izvanred­ no povećati glavne teškoće. osnovana kako treba. može danas stvarno proizaći samo iz zaista racionalnog shvata­ nja cjeline nauke. na svoj način. Dakle. Ako smo mi. uticati da.šija. pokazuje ljudski duh u današ­ nje vrijeme. odvojiti metodu od doktrine. sama po sebi. Ali da bih izbjegao detalje koji se lako mogu nadoknaditi moram se ograničiti. ispuni na odgovarajući način. iz istog glavnog razloga. priznajući kroz jednu već. bez sumnje. zbog svoje prirode. ovom dvostrukom intektualnom uslovu. potpuno prestane svaki in­ telektualni interes koji bi mogao podstaći tu varljivu spoljašnost. prethodno razdvajanje. tako da izgleda da se tu isti principi odnose al­ ternativno ili na metodu ili na doktrinu. nadam se. sukcesivno. najtačniji pojmovi ο metodi svode se uvijek nuž­ no na nekoliko neospornih. samo ako se jed­ nim velikim filozofskim pogledom obuhvati racionalna cjelina svih različitih društvenih aspekata. jer one ne opisuju osnovne promjene koje. u isto vrijeme. dovde morali. ali veoma širokih generalizacija. zaista. kao što sam to ustano­ vio. ova veoma slična pravila moraju poštovati u pogledu svakog razmatranog predmeta. mogla biti. dakle. manje je moguće. predstavlja skica bilo koje nauke.

Teološka politika i metafizička politika. Dakle. Ipak. Ali. prije nego što se pristupi di­ rektnom ispitivanju sociološke nauke. Ukratko. ovaj duh će nam unaprijed pokaza\i. a u odnosu na doktrinu u isključivom istraživanju apsolutnih pojmova. pozitivna metoda može biti ap­ solutno procijenjena samo poslije racionalnog razmatranja njenih glavnih upotreba. takoreći. da­ kle. u mjeri u kojoj se bude postepeno primjenjivala: tako da ovdje sad može biti govora samo ο jednoj pravnoj prethod­ noj logičkoj raspravi ο metodi u socijalnoj fizici. bila. Ne treba se. 123 . mogu ovdje. s druge strane. i koju. Postepeno izvršenje ovog prethodnog posla u drugim osnov­ nim naukama nas je ovdje spontano vodilo do objašnjenja koja su utoliko elementarnija i eksplicitnija ukoliko se radi ο nauci koja je komplikovanija i nesavršenija. sa­ stoje. samo jed­ nu opštu modifikaciju prve. u smislu koji je potpuno obrnut. ovdje je. srećom. druga sačinjava. da bi uprostili ispitivanje. kombinovanje razli­ čitih glavnih osobina koje su uvijek razlikovale nekadašnje teološko-metafizičko djetinjstvo drugih grana prirodne filozofije. još neophodnija i teža. U pogledu najprostijih i najraz­ vijenijih nauka skoro nam je dovoljna samo njihova filozofska de­ finicija da odmah okarakteriše njihov položaj i opšta sredstva za koja nikakva glavna nesigurnost ne bi mogla danas postojati kod svih duhova koji su na odgovarajući način obrazovani.Iz ovih razloga. Kada se. alhemije i hernije. uglavnom. kao i kod ostalih. nijesu više dozvolile da se dovoljno ispolji prava i suštin­ ska priroda jednog skorijeg i manje zasnovanog proučavanja: kad to nijesu na kraju posebnih. najbolji duho­ vi osuđuju čak i danas. Ukrat­ ko. naročito u biološkoj nauci. Shvaćen u ovom trostrukom pogledu. koji su. ili su odmah objašnjene tajanstvenom snagom odgovaraju­ ćih entiteta. uopšte. osnovnu intelek­ tualnu sposobnost koju mora sada upraviti na stvaranje pozitivne sociologije. ne treba uopšte sumnjati da takve još nijesu danas glavne osobine svih društvenih spekulacija. sre­ ćom nepotrebnih u odnosu na prethodne teme. od sada postali trivijalni u pogledu pred­ meta koji su manje složeni i manje nazadni. i čak više nego kod ostalih. pojaviti kod većine obrazovanih sudija. po svojoj prirodi. za konačno usmje­ renje nauke. da je nikada neće dostići. uzdržavati da se prizna. koji treba danas da razvija zdrava naučna proučavanja. ovo sadašnje opšte stanje političke nauke tačno reprodukuje pred našim očima osnovnu analogiju kakva je nekad bila između astrologije i astronomije. postupati drukčije. potreb­ no je. izgledala su nam veoma po­ trebna da bi se konačno zaštitili od svakog ozbiljnog osporavanja osnovnih principa pozitivnog proučavanja. kao što smo to već toliko puta prizna­ li u odnosu na sve ostale prirodne pojave i kao što ćemo to sve vi­ še i više konstatovati u pogledu društvenih pojava. ova sporedna razlika između tumačenja koja su uosta­ lom na kraju istovjetna ne sprečava uopšte neizbježnu zajedničku reprodukciju najkarakterističnijih osobina. od koje se bitno razlikuje samo jednom manje izraženom osobinom. sa ovim otvoreno pozitivnim duhom. očigledno neophodno. kao što smo to uvijek radili u prethodne tri knjige u pogledu na­ uka koje joj prethode: krajnja nesavršenost jedne takve nauke mo­ ra ovdje učiniti još potrebnijom tu nužnu obavezu. apsolut u shvatanju i samovolja u primjeni. jer su ona naročito namijenjena da kasnije upute naš razum na stvarno prou­ čavanje tog teškog predmeta. preko jednog korisnog prethodnog kontrasta. dostigla pravu pozitivnost. u odnosu na metodu u glavnom preimućstvu imaginacije nad posmatranjem. u odnosu na nauku društvenog razvoja. traže ovdje jednu vrstu formalne rasprave 122 čiji će se rezultati. bez sumnje. zaista. čuditi što najprostiji i najosnovniji pojmovi pozitivne filozofije. ovdje još manje nego kod bilo koje druge filozofske teme. čine danas veoma smjelu novinu. a zatim će morati uvijek upravljati njenim stalnim raz­ vojem. Elementarna objaš­ njenja. bilo u sastavu metode ili u sastavu doktrine. opšti duh svih ljudskih spekulacija. biti obuhvaćene zajedničkim razmatranjem. slična djetinjim. Kao ne­ izbježnu posljedicu ovog stalnog napredovanja bilo je lako predvi­ djeti da slična obaveza mora postojati. čija filozofija izaziva još dosta duboka neslaganja čak i kod najnaprednijih umova. zaštićeno od svakog predubjeđenja. još više odnositi na samu metodu. manje ili više tegobnih rasprava. neposredne i neprekidne inter­ vencije. uglav­ nom. bez sumnje. neposredno povezana sa samom naukom shvaćenom u njenim najhitnijim koncepcijama. i između istraživanja univerzalnog lijeka za sve i sistema medicinskih nauka. postavši složenije. neizbježna težnja da se vrši jedan samovoljan i neod­ ređen uticaj na pojave koje nijesu uopšte posmatrane kao podči­ njene nepromjenljivim zakonima prirode. uprkos njihovom praktičnom antago­ nizmu. Bilo da su po­ jave proizvod jedne nadprirodne. u svakom drugom slu­ čaju. bez ikakvog pretjerivanja. Ove osobine se. Iako su slična razmatranja. procjenjuje pra­ vo sadašnje stanje društvene nauke. jer. zbog prirodnog na­ pretka ljudskog uma. ni u kom pogledu. iako se zadovoljavaju sa jednim neznatnim ekvivalentom uslova. odakle proističe dvostruko. takoreći. svom nužnošću. nauka. ne treba se. bilo sa kojeg as­ pekta da se razmatraju. jasno je. mogu se. bez i najmanje stvarne štete. najprije brižljivo opisati njen pravi opšti duh i skup osnovnih sredstava koja su joj svojstvena. bilo koje druge pojave. koja bi. koji su univerzalno prih­ vatljivi za sve. da u sociologiji. koja nije do sada nikako. sa naučne tačke gledišta. što dovoljno opravdava sam naslov ove lekcije. kada pojave. u teološko-metafizičkom stanju je nužno isto­ vremeno: savršenstvo u razvoju. međutim.

Pozitivna filozofija se, zaista, najprije, duboko karakteriše, bilo ο kojem predmetu da je riječ, nužnom i stalnom podređenošću mašte posmatranju, što naročito sačinjava naučni duh u pravom smislu, nasuprot teološkom ili metafizičkom. Ma da jedna takva filozofija nudi, bez sumnje, najšire i najplodnije polje ljudskoj ma­ šti, kao što nam je to jasno posvjedočilo racionalni sud različitih osnovnih nauka, ona je tu, međutim, neprekidno ograničava da ot­ krije ili da usavrši tačno usklađivanje svih posmatranih činjenica ili sredstava da se korisno preduzmu nova istraživanja. Uobičajena je i slična tendencija da se naučne koncepcije uvijek podčinjavaju činjenicama koje su im namijenjene samo da pokažu stvarnu pove­ zanost, riječ je, prije svega društvenih proučavanja, u sistem, ne­ jasna i slabo ograničena posmatranja ne nude j.oš pravim naučnim rasuđivanjima neku zadovoljavajuću osnovu, i, po pravilu se same koncepcije neograničeno mijenjaju po volji mašte koju različito podstiču izuzetno nepostojane strasti. Zbog njihovih većih kompli­ kacija i, dodatno, zbog njihove tješnje veze sa skupom ljudskih strasti, političke spekulacije moraju ostati dublje i duže od svih ostalih zaronjene u ovo jadno filozofsko stanje, gdje veoma slabe, dok su se iz njega redom izvukla, zadnja tri vijeka, prostija i ma­ nje podsticajna proučavanja. Ali ne treba nikad zaboraviti da su, do više ili manje nedavno sve različite vrste naučnih koncepcija, bez ijednog izuzetka, uvijek pokazivale slično stanje djetinjstva, kojeg su se oslobodile utoliko kasnije ukoliko im je priroda slože­ nija i posebnija i iz kojeg najkomplikovanije stvarno nijesu mogle izaći do naših dana; kao što smo to naročito izložili, završavajući prethodnu knjigu, u pogledu intelektualnih.i moralnih pojava indi­ vidualnog života, koje se, ako se izuzme jedan vrlo mali broj na­ prednih duhova, još proučavaju, najčešće, na način koji je skoro isto toliko suprotan naučnom, kao i kod samih političkih pojava. Upravo se zbog ove, očigledno površne ocjene, danas, obično, sma­ tra potpuna sklonost ka neodređenim i ka nesigurnim posmatranjima, kao neopoziva i kao svojstvena samim političkim temama, što dozvoljava lažljivoj mašti nadrifilozofa i retoričara da takoreći po svojoj volji okreću interpretaciju gotovih činjenica. Ista nesa­ vršenost je jako vladala nekad 1 kod svih ostalih predmeta ljudskih spekulacija; ovdje je zaista samo neobično da izraženiji intenzitet i naročito neizbježno prolongiranje, naravno izazvano velikom kom­ plikacijom, prate moju glavnu teoriju univerzalnog razvoja ljuds­ kog duha; i prema tome, ista teorija dovodi do toga da se posmatra ne samo kao moguće, nego kao sigurno i blisko, nužno širenje, jedne filozofske obnove, u svim društvenim spekulacijama slične onoj, koju su, više ili manje, dokazala sva naša ostala naučna pro­ učavanja; i to, uz prisustvo jedne intelektualne teškoće koja je mnogo veća, i smetnji koje ovdje može izazvati neposredniji kon124

takt glavnih strasti, što će bez sumnje, samo stimulisati još više na­ pore pravnih mislilaca. Ako, umjesto da se razmatra, tako, opšti duh pozitivne filozo­ fije u odnosu na glavni oblik iz kojeg proizilazi on se sada razmatra u vezi sa glavnom osobinom naučnih koncepcija, onda se može la­ ko priznati, saglasno našem prvom komparativnom opisu, da se ova filozofija tada principijelno razlikuje od teološko-metafizičke filozofije stalnom i neodoljivom težnjom da nužno učini relativnim sve pojmove koji su, nasuprot, najprije bili nužno apsolutni. Ovaj neizbježan prelaz apsolutnog u relativno predstavlja, zaista, jedan od najznačajnijih filozofskih rezultata svih intelektualnih revolu­ cija koje su sukcesivno vodile različite vrste naših spekulacija, od čisto teološkog ili metafizičkog stanja u pravo naučno stanje, kao što je to i čitalac mogao primijetiti u toliko važnih slučajeva, u te­ čaju prethodne tri knjige. Sa čisto naučne tačke gledišta, i odbacu­ jući svaku ideju primjene, može se čak, čini mi se, posmatrati jed­ na takva opšta razlika između relativnog i apsolutnog kao pojava najodlučnije osnovne suprotnosti, koja dijeli tako duboko modernu filozofiju od stare. Svako proučavanje intimne prirode bića, njiho­ vih prvih i krajnjih uzroka, itd. mora očigledno biti uvijek apso­ lutno, dok je svako istraživanje samih zakona pojava izvanredno relativno, jer ono odmah pretpostavlja neprekidni napredak spe­ kulacije koja je podređena postupnom usavršavanju posmatranja, bez kojeg se prava stvarnost ni jedne vrste ne bi nikad mogla pot­ puno otkriti: tako da je relativan karakter naučnih koncepcija nuž­ no neodvojiv od pravog pojma prirodnih zakona, isto tako kao što i nestvarnu težnju za apsolutnim saznanjima spontano prati upo­ trebama koje od teoloških fikcija ili metafizičkih entiteta. Dakle, ovdje bi bilo suvišno danas mnogo insistirati na konstataciji da ovaj apsolutni duh još bitno karakteriše cjelinu društvenih speku­ lacija, kojima, u različitim savremenim školama, bilo teološkim ili metafizičkim, neprestano dominira istovjetno razmatranje jednog nepromjenljivog modela politike, uostalom više ili manje nejasno definisanog, ali uvijek shvaćenog na način da zabranjuje svaku re­ dovnu promjenu osnovnih političkih shvatanja zavisno od izuzet­ no promjenljivog stanja ljudske civilizacije. Iako jedan takav po­ jam, koji ne može počivati ni na jednoj, zaista racionalnoj elabora­ ciji, mora spontano obuhvatiti, naročito u naše vrijeme, velike fi­ lozofske razlike, ipak, mnogo manje izražene nego što to izgleda da su, međutim, svako od brojnih mišljenja, čiji je ovaj osnovni mo­ del bio predmet, čuva mu, uglavnom, istu nužnu nepokretnost kroz sve postupne promjene koje predstavlja opšta istorija društvenog razvoja. Ovaj apsolutni duh je, čak toliko inherentan današnjoj po­ litičkoj nauci, da do sada predstavlja u njoj jedini opšti način, uprkos svojim ogromnim štetnim posljedicama, da nametne ma koju 125

kočnicu prirodnom toku individualnih lutanja i da preduprijedi ne­ minovnu poplavu mišljenja koja su neograničeno različita. Isto ta­ ko nijesu li različiti filozofi koji su opravdano zabrinuti ozbilj­ nom opasnošću od jednog takvog intelektualnog apsolutizma, poku­ šali ponekad da ga se oslobode, ali nemajući snage da se uzdignu do shvatanja jedne prave pozitivne politike, neizbježno, zaslužili još jači prekor što predstavljaju sve političke pojmove kao da su po prirodi potpuno nesigurni i čak, neograničeni, jer oni, zaista na taj način ruše uobičajene osnove njihove slabe sadašnje konzisten­ cije, a da ih ne zamjenjuju nijednom drugom novom osnovom real­ nije i čvršće stabilnosti. Ove loše shvaćene namjere su čak una­ prijed uticale, istinu govoreći, kod najozbiljnijih sudija na pojavu jedne vrste sveopšteg nepovjerenja prema svakom filozofskom po­ duhvatu koji je usmjeren na obnavljanje opšteg duha politike, ko­ ji bi gubeći svoj apsolutizam izgledao danas u očima većine ljudi koji su vrlo poštovani od različitih sadašnjih partija, da mora nuž­ no time gubiti svoju stabilnost i prema tome svoju moralnost. AH će ove empirijske bojazni, mada veoma prirodne, odagnati svako ko u tom pogledu procijeni unaprijed, sa stanovišta ove Rasprave pravi nužni karakter pozitivne sociologije, prema već ispoljenoj osnovnoj težnji u ovom pogledu sa jednom tako velikom očiglednošću u odnosu na sve prethodne oblasti prirodne filozofije, gdje se, doista vidi samo da, prestavši da budu apsolutni da bi bili isklju­ čivo relativni, različiti naučni pojmovi ne mogu nikako postati sa­ movoljni. Nasuprot tome, veoma je očigledno, da su jednom takvom promjenom ovi pojmovi dobili jednu postojanost i stabilnost mno­ go višu od njihove maglovite nepromjenjivosti i da na taj način svaki od njih postepeno ulazi u jedan sistem odnosa koji se širi i učvršćuje neprestano i koji teži sve više i više da preduprijedi sva­ ku ozbiljniju, bilo koju grešku. Ne rizikuje se, dakle, nikako pad u opasni skepticizam ako se neopozivo uništi ovaj apsolutni duh koji tako jadno karakteriše danas produženo djetinjstvo društvene na­ uke, pod uslovom da to bude, kao u svim drugim slučajevima spon­ tani rezultat nužnog prelaska ove završne nauke u zaista pozitivno stanje. U ovoj zadnjoj glavnoj operaciji pozitivna filozofija neće, bez sumnje, poreći svoje univerzalno svojstvo da nikad ne ukine ni na koji način intelektualnu usklađenost, a da je odmah ne zami­ jeni efikasnijom i širom. Zar zaista nije jasno da ovaj pozitivni prelaz sa apsolutnog na relativno nudi danas u politici jedini pra­ vi način da se dođe do koncepcija koje su pogodne da postepeno utvrde jednoglasnu i trajnu saglasnost? Iako obje glavne sposobnosti koje sam ispitivao predstavljaju doista, po svojoj prirodi, jedna za metodu, a druga za doktrinu, dvostruki osnovni uslov čije će stalno ispunjenje morati neposredno da označi stvarnu pozitivnost društvene nauke, njihovo razmatra126

nje, međutim, nije možda, u naše vrijeme, najpodesnije da pokaže jasno najpresudnije simptome jednog takvog filozofskog preobra­ žaja zbog tijesne povezanosti koja, kod ove vrste ideja, više nego kod ijedne druge, postoji još između teorije i prakse i, prema to­ me zbog koje svako mišljenje koje je isključivo spekulativno i ap­ straktno, uprkos svom, zaista nadmoćnom, značaju može obično inspirisati samo slabi interes i izazvati samo nedovoljnu pažnju. Ova krajnja pripojenost ili radije ova skoro potpuna konfuzija nužno proističe iz nesavršenosti društvene nauke zbog njene velike komplikovanosti, kao što sam to ustanovio na početku ove knjige, sli­ jedeći jedan zakon izložen u prethodnoj knjizi. I, da bih ponovo bolje istakao ovo neophodno prethodno objašnjenje, treba sada da naročito razmatram, na jedan poseban i neposredan način, savremeni duh politike u odnosu na opštu primjenu, a ne u odnosu na samu nauku. Sa ovog novog aspekta ovaj duh se uvijek pokazuje kao veoma obilježen nestvarnom tendencijom da na odgovaraju­ ćim pojavama vrši jedan vrlo neograničen uticaj, što je zabluda ko­ ja, danas ograničena jedino na društvene pojave, je nekada, kao što sam to često isticao, usmjeravala, na više ili manje odgovaraju­ ći način, mada u stepenu koji je nužno manje izražen, sve ostale vrste ljudskih shvatanja, ukoliko su ostala podčinjena teološkoj ili metafizičkoj filozofiji. Mada stvarna moć čovjeka da po svojoj vo­ lji mijenja bilo koje pojave može samo proizaći iz stvarnog sazna­ nja njihovih sopstvenih prirodnih zakona, ipak je neosporno da se, u svim vrstama, djetinjstvo ljudskog uma nužno podudara sa karakterističnom pretenzijom da vrši nad cjelinom odgovarajućih pojava uticaj koji je veoma neograničen. Ova velika prvobitna ilu­ zija proizilazi uvijek spontano iz nepoznavanja osnovnih zakona prirode, koje je kombinovano sa nadmoćnom hipotezom ο neogra­ ničenoj i neodređenoj moći koja je data dodjeljivana natrpirodnim pokretačkim silama ili čak metafizičkim entitetima: jer ova uzalu­ dna ambicija javljajući se upravo u doba kad čovjek stvarno utiče najmanje na ono što ga okružuje, ne može mu uopšte dodijeliti je­ dan takav uticaj bez neophodne pomoći ovih misterioznih snaga. Opšta istorija ljudskih mišljenja jasno potvrđuje ovu osnovnu zabludu u pogledu astronomskih, fizičkih, hemijskih i čak bioloških pojava, kao što sam to u više navrata primijetio u prethodnim po­ glavljima ove Rasprave. Lako je zaključiti da se jedna takva iluzi­ ja mora, svom nužnošću, utoliko više produžiti ukoliko rastuća komplikacija različitih glavnih kategorija prirodnih pojava dovodi do dužeg kašnjenja koncepcije pravih zakona. Uostalom, u vezi sa ovim treba takođe primijetiti spontanu saradnju jednog drugog fi­ lozofskog uticaj a, koji mora snažno pomoći, u tom pogledu ovu os­ novnu smetnju odgovarajućeg razvoja ljudskog uma time što raz­ ličite pojave ukoliko su zamršenije istovremeno postaju, uglavnom,
i 1 2 7 <;:>•

tim više promjenljivije, kao što sam često na to ukazivao u pret­ hodnim dvjema knjigama. Glavni uzrok ovih raširenijih promjena, proizlazeći iz istog principa koji određuje najveću komplikovanost, to jest opadajuću opštost različitih vrsta pojava, neizbježno dopri­ nosi neprekidnom održavanju, na stvarnoj moći čovjeka, jedne os­ novne smetnje koja je time postala mnogo teža da se razmrsi i prema tome oprostivija je. Ova dvostruka nužnost je morala spon­ tano dati prednost proučavanju društvenih pojava, koje će mora­ ti zbog toga ostati duže i dublje od svih ostalih predmet sličnih ilu­ zija. Ali uprkos ovoj prirodnoj nejednakosti, veoma je važno naj­ prije pokazati da, u tom pogledu, kao i u dva druga već naznače­ na pogleda, takve osobine nijesu uopšte specifične za ovu zadnju vrstu pojava i da su one, nasuprot, uvijek označavale djetinjstvo ljudskog uma, u pogledu svih mogućih spekulacija, čak i najpros­ tijih; poređenje koje je toliko dragocjeno da se ne može odbaciti jer omogućava pravim filozofima da, nasuprot postojećim predra­ sudama, shvate racionalnu nadu koja će ih dovesti do razbijanja jedne takve zablude u sistemu političkih ideja, istim glavnim pu­ tem kojim sam se uputio i za ostale važne predmete naših stvarnih istraživanja. Ma kako bilo, ova opšta zabluda danas apsolutno po­ stoji samo za društvene pojave, izuzev nekoliko analognih iluzija koje se odnose na intelektualne i moralne pojave i od kojih su se malo napredni duhovi od tada dovoljno oslobodili. Ali, u politici je očigledno da, uprkos neospornoj težnji sadašnjih duhova ka jed­ noj zdravoj filozofiji, preovlađujuće raspoloženje državnika, čak i publicista u teološkoj ili metafizičkoj školi doprinosi da se još čes­ to društvene pojave shvataju kao beskrajno i svojevoljno promjen­ ljive, nastavljajući da zamišljaju ljudsku vrstu lišenu svakog spon­ tanog podsticaja i uvijek spremnu da pasivno podnosi uticaj bilo kojeg zakonodavca, zemaljskog ili nebeskog, samo ako ima dovolj­ no vlasti. U tom važnom pogledu, čak kao i u svakom drugom, teološka politika se prirodno javlja kao manje nedosljedna nego nje­ na protivnica, u onome, bar, što ona tu, na svoj način objašnjava, strašnu neujednačenost jednog takvog mišljenja koje se nužno us­ postavlja između bezgraničnosti dobijenih posljedica i oskudnosti ovih navodnih uzroka, reducirajući neposredno zakonodavca samo na prost organ jedne natprirodne i apsolutne sile što uostalom još jasnije dovodi, i na jedan nesvodiv način, do neograničene vlasti zakonodavca, koji je tako prinuđen samo da odozgo pozajmi svoj glavni autoritet. Metafizička škola koja. naročito u naše vrijeme pribjegava, na jedan mnogo neodređeniji i manje poseban način vještini Proviđenja, ne prestaje, međutim, da na takvoj hipotezi konačno oslanja i često miješa, u svojim praznim političkim obja­ šnjenjima svoje nerazumljive entitete, a naročito svoj glavni opšti entitet prirode (naglasio A.C.) koji danas obuhvata sve ostale i ko-

ji je očigledno samo jedno apstraktno izopačenje teološkog prin­ cipa. Prezirući čak svaku podređenost posljedica uzrocima, ona če­ sto teži da izbjegne filozofsku teškoću dodjeljujući naročito sluča­ ju proizvođenje posmatranih događaja, a ponekad, kad nemoć jed­ nog takvog sredstva postane suviše upadljiva, precjenjujući do najapsurdnijeg stepena nužan uticaj individualnih genija na opšti tok ljudskih događaja. Bilo kakav da je način, čije bi posebno ispitiva­ nje bilo ovdje veoma suvišno, rezultat je i u jednoj i u drugoj ško­ li uvijek, uglavnom da predstavi jednako političku akciju čovjeka kao veoma neodređenu i samovoljnu, kao što se to nekad vjerova­ lo za biološke, hemijske, fizičke, i čak, astronomske pojave za vri­ jeme teološko-imetafizičkog, više ili manje, produženog djetinjstva odgovarajućih nauka. Dakle, ova neodbaciva smetnja predstavlja danas, u mojim očima, najodlučniju osobinu jednog takvog djetinj­ stva, koja još opstaje u redu društvenih ideja. Ona zaista ukazuje na najneposredniji i najmanje dvosmislen način, na sistematsko protivljenje da se političke pojave shvate kao pojave podređene pravim zakonima prirode, čija će neposredna primjena ovdje nuž­ no biti, isto kao i u svakom prethodnom slučaju, da odmah namet­ ne političkoj akciji osnovne granice, rušeći bezpovratno uzaludnu težnju da se ova vrsta pojava, koje tako radikalno, kao nijedne druge sakrivaju ljudske ili nadljudske kaprice, upravlja po našoj volji. U kombinaciji sa malo prije naznačenom težnjom za apsolu­ tnim koncepcijama od kojih je ona spontano neodvojiva, kao dva korelativna aspekta jedne iste filozofije, treba, čini mi se vidjeti glavni intelektualni uzrok sadašnjih društvenih nereda jer se ljud­ ski rod nalazi predat, bez ikakve logičke zaštite, na poremećeno eksperimentisanje različitim političkim školama, od kojih svaka traži da se beskrajno precjenjuje njen nepromjenljivi tip uprave. Dok je stvarna nadmoćnost starog političkog sistema zabranjivala slobodno istraživanje društvenih problema, zbog takvih nezgoda mogli su se oni naći prikriveni i mogla je postojati izvjesna intele­ ktualna disciplina, jednom vrstom spoljnjeg pritiska, uprkos teo­ loškoj prirodi političke filozofije. Ali prirodni tok individualnih lutanja tako bi mogao samo biti prekinut ili, prije, spriječen da na­ preduje, i filozofski upad bi se mogao vršiti spontano u mjeri u kojoj postepeni uspon metafizičke politike daje prevagu opštem pravu ispitivanja. Glavna opasnost od jedne slične filozofije poli­ tike mogla bi se od tada razvijati slobodno u čitavoj svojoj širini do tačke dok neposredno ne dovede u pitanje opštu korist samog društvenog stanja, jer se elokventni sofisti, kao što se zna, ne bo­ je da sistematski propovedaju superiornost primitivnog života, tak­ vog kakvog su oni zamišljali. Stigavši do ovog stepena apsurdnosti i nesaglasnosti, metafizičko-teološke utopije konstatuju, bez sum­ nje, sa potpunom očiglednošću, visoku nemogućnost da se danas u

128

129

politici utvrdi ikakav pojam koji bi zaista bio stabilan i opšti, tako da će se tu nastaviti sa uzaludnim i apsolutnim traženjem najbo­ lje vlade, bez obzira na svako određeno stanje civilizacije, ili, što je naučno iste vrijednosti, dotle dok se ljudsko društvo bude shvatalo kao kretanje bez sopstvenog pravca pod neograničenim podsticajem zakonodavca. Ima dakle, stvarno, odsada, u političkoj fi­ lozofiji mogućeg reda i sklada, samo podčinjavanjem društvenih pojava, na isti način kao i svih ostalih, nepromjenljivim prirodnim zakonima, čiji skup ograničava, za svaku epohu, zaštićenu od sva- u ke ozbiljne nesigurnosti, osnovne granice i glavni karakter politic- · ke akcije u pravom smislu; jednom riječju, uvođenjem zauvijek u opšte proučavanje društvenih pojava ovaj isti pozitivni duh, koji ; je već uzastopice preporodio i disciplinovao sve ostale vrste ljud­ skih spekulacija, čije prvobitno stanje nije bilo, uglavnom, više za­ dovoljavajuće. Tako da se, i zadržavajući isti glavni način filozofi­ ranja, ne može zamisliti drugi način da se stigne do odgovarajućeg stupnja postojanosti i usklađenosti nego da se obnovi dovoljan in- >< telektualni pritisak, koji je srećom postao danas isto tako nestva­ ran kao 1 radikalno opasan. S druge strane, nije manje jasno, da ovaj osnovni osjećaj jednog spontanog društvenog kretanja, koje < regulišu prirodni zakoni, nužno sačinjava pravu naučnu osnovu ; ljudskog dostojanstva u redu političkih događaja, jer glavne teč- * nije čovječanstva dobijaju tako uzvišenu osobinu autoriteta, koji mora biti uvijek poštovan kao nadmoćna osnova svakog racional­ nog zakonodavstva; dok sadašnje vjerovanje u beskrajnu moć po­ litičkih kombinacija, koje izgleda da toliko uzdiže značaj čovje­ ka, istinu govoreći, dovodi samo do toga da mu se dodjeljuje jedna vrsta društvenog automatizma, kojom pasivno upravlja apsolutna i samovoljna premoć ili Proviđenja ili čovječjeg zakonodavca, pre­ ma opštoj, potpuno priznatoj razlici u pogledu ostalih pojava. Ova različita sumarna objašnjenja treba da budu dovoljna da učine ovdje neospornim da se, saglasno našoj prvoj napomeni, stvarno, u konačnom ispravljanju jedne takve smetnje sastoji, u svakom pogledu, glavni čvor filozofske teškoće u radikalnoj obnovi politič­ ke nauke koja je od tada opisana u najvažnijem obliku, u vreme­ nu u kojem su preovlađujuće intelektualne navike dozvoljavale da se na odgovarajući način shvate društvene koncepcije samo u nji­ hovom praktičnom aspektu, a ne sa naučne tačke gledišta, i, uto­ liko više, u čisto logičkom pogledu, koji sam ja već dovoljno ista­ kao. Da bi korisno rezimirali, u završnom razmatranju koje nužno obuhvata sva ostala, cjelinu ovih prethodnih naznaka ο glavnim uslovima koje neizbježno mora ispuniti opšti duh pozitivne socio­ logije, dovoljno je ukratko tu primijeniti direktno i princip racio­ nalnog predviđanja, koji sam tako često prikazivao kao konstitu-

tivni najneodbaciviji kriterij naučne pozitivnosti u odnosu i na sve prethodne djelove prirodne filozofije. Može se, dakle, s ovog zad­ njeg stanovišta, svesti ovdje osnovna teškoća da se od sada shvataju pravilno društvene pojave kao pogodne za naučno predviđanje, kao i sve ostale, bilo koje pojave, unutar granica jasnosti, a te granice uostalom odgovaraju njihovoj izvanrednoj zamršenosti, pre­ ma opštem pravilu koje je u tom pogledu ustanovljeno od početka ove Rasprave. Ovakav način razmatranja jedne takve filozofske ob­ nove predstavlja zaista poseban napredak, da neposredno i isto­ vremeno izaziva, na najizrazitiji način, tri glavne osobine, koje sam redom ispitivao od početka ovog poglavlja, i koje se sve odnose, u različitim, ali jednako vrijednim aspektima na neprekidno pod­ činjavanje različitih društvenih shvatanja nepromjenljivim pri­ rodnim zakonima, bez kojih politički događaji, očigledno, ne bi do­ puštali nijedno pravo predviđanje. Sama misao ο racionalnom pred­ viđanju pretpostavlja dakle, prije svega, da ljudski duh definitivno napusti, u političkoj filozofiji, područje metafizičkih idealiteta, da bi se zauvijek učvrstio na terenu posmatranih realiteta, jednom sistematskom, neposrednom i neprekidnom subordinacijom mašte posmatranju; ona zahtijeva, sa ne manje očiglednim autoritetom, da politička tumačenja prestanu biti apsolutna da bi postala rela­ tivna sa stanjem ljudske civilizacije koje se redovno mijenja, da bi teorije, mogavši uvijek da slijede prirodan tok činjenica dozvolile da ih stvarno predviđamo; najzad ona podrazumijeva takođe, svom nužnošću, neizbježno i neprekidno ograničenje političke akcije pre­ ma tačno utvrđenim zakonima, jer, ako bi bilo drukčije, opšti red društvenih događaja, uvijek izložen dubokim poremećajima koji su inspirisani slučajnom nadmoćnom intervencijom zakonodavca, bi­ lo božanskog, bilo ljudskog, ne bi mogao biti nikako predviđen sa pravom naučnom sigurnošću. Tako bi se, od sada, mogli, da bi ola­ kšali filozofsko ispitivanje, veoma koncentrisati na ovu važnu oso­ binu racionalnog predviđanja cjeline različitih uslova koji su us­ mjereni da označe glavni istinski duh pozitivne politike. Ova inte­ lektualna koncentracija postaje utoliko poželjnija ukoliko se, u ovoj temi, kao i u svim ostalim, i čak, danas, jasnije nego kod svih ostalih, vidi frapantna aktuelnost jednog sličnog preporoda, jedna takva osobina je izuzetno sposobna da razlikuje, na jedan kako du­ bok tako i neposredan način, novu društvenu filozofiju od stare. Zaista, događaji kojima upravljaju natprirodne volje mogu dozvo­ liti pretpostavke ο otkrovenjima, ali očigledno, ne mogu podnijeti nikakvo naučno predviđanje, na koje i sama pomisao predstavlja pravo svetogrđe: uglavnom je isto i kad njihovo upravljanje pri­ pada metafizičkim entitetima, izuzev šanse za otkrovenje, koja bi od tada bila izgubljena da jedna takva koncepcija nije, uglavnom, prosta opšta modifikacija prvog shvatanja. Danas nije ništa jasnije

130

131

nikako biti do­ voljni. da se neophodni uslovi. uz nekoliko vještih izlaganja. a naročito u biološkoj filozofiji. to samo potvrđuje da. da se racionalno pravi razlika između čisto anatomskog stanovišta koje se odnosi na ideje organizaciji i fizi­ ološkog stanovišta u pravom smislu koje je neposredno svojstveno idejama života: ova dva aspekta spontano odvojena se. mogao bi. ni na neposrednu nužnost 133 . Ali bi sigurno bilo prerano pridati sada bilo kakav oz­ biljan značaj ovoj metodskoj podjeli. čije objašnje­ nje završavam. ali uvijek u pogledu jedne tačne sistematske koordinacije. dubokom navikom za prava naučna shvatanja. izrazito. dosta karakteristična da dozvoli da predvidim da će. U sadašnjem stanju neodređene i konfuzne iracionalnosti dru­ štvenih proučavanja. proći kao prva opšta realizacija velike filozofske obnove. kao što sam to ustanovio od početka ove rasprave. potpuno razlikujući. na odgovarajući način razumjeti. teološko-metafizička filozofija nije nikada mogla biti strogo univerzalna i da je morala uvijek biti više ili manje umjerena u svakoj primjeni. jednaku za sve gotove činjenice. od sada. Razčlanjivanje se. Sada treba pristupiti. na odgovarajući način bila shvaćena. u nastavku. koje su tako jako različi­ te jedna od druge kao što su to danas anatomija i individualna fi­ ziologija. socijalna . ni na unutrašnju tačnost. odnose jedino. na shvatanje društvenih pojava uvijek kao neizbježno podčinjenih pravim prirodnim zakonima. Ali iako je jedna takva provjera posebno jasna. njen spontani razvoj dozvoliti da se. kojima je predmet. obično. proučavajući odvojeno. zbog neizbježne mješavine slabog i nedovoljnog pozitivizma. prema političkim pojava­ ma. tj. po svojoj prirodi. čiji su glavni uslovi unaprijed dosta opisani. skup prethodnih razmatranja. i čak nerazumno. naročito danas. uosta­ lom. Ovo važno razmatranje ne bi moglo ni na ko­ ji način uticati. jer će se ovi čudni načini objašnjenja. U svakom slučaju. očito. obično. statičko i dinamičko stanje svakog predmeta pozitivnih proučavanja. za koje teološka i metafizička dok­ trina mogu dati samo. jedna ta­ kva odsječna podjela društvene nauke ne uvede danas u nju onu glavnu nezgodu koja se jako dopada disperzivnim težnjama savremenih duhova da pogrešno propuste neophodnu stalnu kombina­ ciju ova dva opšta gledišta. i ne manje jasno. Ovaj duh će. uostalom. Treba se. slijepu i sterilnu potvrdu. mada mnogo manje nazivom. Ova razlika mi izgleda. gdje smo priznali da prosta podjela između ana­ tomije i fiziologije od sada teži da se potpuno izbriše. koje se ne uzdiže čak ni iznad empirizma koji je nesigurniji nego prostiji i koji uprkos svojoj prividnoj koristi ne može nikako pri­ kriti glavnu potrebu za obnovom političke filozofije. ma koje cijepanje sociološkog rada bilo bi. naučnu razliku koja je zaista temeljna. prema prethodnim objašnjenjima. u tom pogledu. Ako se. neumjes­ no. u pogledu svake političke teme temeljno proučavanje uslova živo­ ta društva i uslova zakona njegovog stalnog kretanja. u cjelini društvenih pojava. nužno se svodi. toliko koliko to dozvoljava rađanje nauke. koju sam uveo i koristio u svim djelovima ove Rasprave.i u pogledu političkih događaja. Mi smo tako prosto uradili važan opšti uvod koji će nas moći korisno voditi kroz čitavo ovo djelo. u sociologiji. i to čak u doba prvog osniva­ nja nauke. da bi jasno formulisal'i naučni cilj koji treba dostići i da bi čak tačno procijenili njegovo postepeno ostvarenje. ona uopšte ne sprečava da se njihova podčinjenost pod teološ­ kim ili metafizičkim koncepcijama produžava i da ih čini još veo­ ma inkopatibilnim sa svakom idejom pravog naučnog predviđanja. naj­ češće primjenjivati sa istom lakoćom na događaje koji su direktno suprotni. za ovu namjeru treba. može re­ ći za sve epohe. Dakle. duhovi koji su na odgovarajući način pripremljeni. 132 Svaki filozofski princip jednog takvog duha. na osnovni položaj pi­ tanja u političkoj filozofiji i ne mogu. na prim­ jer. koju se trudim da osnujem. Međutim. jedna vrsta vulgarnog predviđanja. prema tome. kao što sam to objasnio u prethodnoj knjizi za biologiju. plašiti da. za opšte proučavanje samog individualnog života. bez oklijevanja. ukoliko cjelina ne bi opet. koju bi onda bilo samo dovoljno opisati: ο jednoj temi koja je dovde loše shvaćena. ovo njeno razčlanjavanje dozvoljava. obično. radi se dakle ο tome da se ovdje utvrdi uopšte kakav treba da bude tačan uzrok i prava priroda ovih zakona. prije sve­ ga. koji su postupno određeni od početka ovog poglavlja. čija pomoć iako. na ma koje pojave. so­ cijalna fizika razčlani u dvije glavne nauke sa nazivima. kao potpuno primjenljivu. prosti iskazi su se često nametali. U obi­ čnoj biologiji. ipak. lako će se zaštititi od jedne slične zablude priznajući. jedino kad se radi ο nekim drugorazrednim i parcijalnim pogledi­ ma. da je jedan veliki broj sporednih političkih činje­ nica najčešće smatran pogodan za predviđanje. za prava rješenja. mora vršiti na jedan potpuno sličan način. sporedna je očigledno neprekidno neophodna za stvarni razvoj ljudskog duha i društva. skoro u svako vrijeme od tada nalaze tačno procijenjena jednom nesvodivom filozofskom analizom koja je time oplemenila i usavršila po­ trebno poređenje. sami po sebi da se neposredno nađu na samom putu zak­ ljučne operacije. koji obično sadrže jedno racionalno predviđanje. a da ove prazne forme ne mogu nikada dovesti same do i najmanjeg znaka budućnosti društvenog. prema objašnjenjima koja sa­ drži prethodna knjiga. a na­ ročito na one koje mogu izraziti živa bića. na neposre­ dan način prvom sumarnom izlaganju opšteg duha socijalne fizike. po svojoj prirodi. ο čemu će nastavak ovog djela sadr­ žati pravo objašnjenje. biti naročito poznat i poštovan naknadno zbog njegove spon­ tane primjene koja će se kontinuirano nastaviti u toku svih slje­ dećih lekcija.statika i socijalna dinamika.

da primijetim ovdje da jedan takav naučni dualizam odgovara savršeno tačno. Oni će. početi od tada da osjećaju pouzdano ispunjenje koje je proizašlo iz obećanja koje sam dao na početku ove knjige ο osnivanju jedne društvene nauke koja je neposredno namijenjena da. a potpuno ekvivalentna stanovišta. ova vrsta društvene anatomije koja čini statičku sociologiju mora imati za stalni predmet pozitivno proučavanje. između biološke nauke i sistema vještina koji se na nju odnose. koja doista može učvrstiti samo jednu pravu. u nastavku. u pravom političkom smislu. Stalni predmet nauke bi tako mogao biti razmatran. uz kasniju saglasnost sa neposrednim posmatranjem. u stvarnosti. opštu saglasnost i neprekidnost između nauke i primjene. racionalnim istraživanjem društvenih pojava. neće tako steći. iako još veoma nedo­ voljno razvijena. od samog početka nove po­ litičke filozofije. da bi mu naglasili. Sa ove tačke gledišta soci­ ološka predviđanja. da se proučavanje statike društve­ nog organizma mora podudarati. čini mi se da se direktno sastoji u opštem pojmu ovog neizbježnog i univerzal­ nog konsensusa koji karakteriše ma koje pojave živih bića i koji društveni život nužno manifestuje u najvišem stepenu. tako i visoko progresivan. čiji naučni dualizam proizilazi potpuno iz istog principa po­ zitivne filozofije. duh. koji se od sada može posmatrati kao da je spontano uveden u opštu oblast javnog uma. sumarno. pozitivno proučavanje stvarnih zakona reda i napretka. vjerujem. prema ovim objašnjenjima. pod uslovom da. Ne treba. dvostrukom pojmu reda i napretka. Različite glavne osobine koje sam naveo. razviće se prirodno. svoj. uglavnom. praktični zna­ čaj. da za jednu radikalnu opoziciju predstav­ lja. ta podje­ la se danas primjenjuje samo u neprekidnoj analizi svake društve­ ne teorije. nadam se. jer oni mogu tamo postati isto tako neminovno neodvo­ jivu kao što su to danas u biološkoj filozofiji ideje organizacije i života. i zatim. sa pozitivnom teori­ jom reda. Definišući najprije. naročito na medicinsku vještinu. po meto­ dološkom redu. Najzad. odbacujući svaku praznu misao ο apsolutnom i neograničenom usavršavanju. da istak­ nem. biće u pravom smislu namijenjena da dokažu jed­ na druga. neće biti okrivljena za uobraženu spekulativnu drskost. od ovog trenutka. pošto su bila odvojeno učvršćena. uzajamnih akcija i reakcija koje neprekidno vrše jedni na druge. umjesto da tu vidi izvor po­ grešne ili cepidlačke podjele na dvije odvojene discipline. bez sumnje. glavni karakterističan simptom dubokog poreme­ ćaja modernih društava. ovaj dvostruki pristup. njihovom uskom racionalnom fuzijom postojanu intelektualnu kon­ zistenciju. Pravi državnici mogu tako pravilno ocijeniti da li se ovdje radi ο praznoj intelektualnoj vježbi ili ο filozofskim princi­ pima koji su stvarno sposobni da konačno prodru efikasno u savremeni politički život. još veo­ ma često pripisuju. pravi filozofski princip koji im je svojstven. na je­ dan neraskidiv način. za koje smo prizna­ li u četrdesetšestoj lekciji. istovremeno. odsada. suvišno ovdje izričito primijetiti. sumnjati da ova dva ele­ mentarna pojma. i čak jednim nužnim slijedom. koja je uvijek osjetljiva na ovaj. na postojanim racionalnim osnovama dvostruki elementarni pojam reda i napretka koji se tamo nalazi duboko vezan za nepre­ kidnu cjelinu socioloških shvatanja. koje je isto­ vremeno eksperimentalno i racionalno. sa jedinim prirodnim razlikama apstraktnog i konkretnog. prvu naučnu klicu ovih značajnih osobina. smatram bitnim. ako bude pretendovala da sama može dati prave racionalne osnove cjeline prak­ tičnih sredstava koja se mogu primijeniti za stvarno zadovoljenje dvostruke društvene potrebe: ova nužna veza će. od uticajnih ljudi 134 koji su obdareni nekom intelektualnom sposobnošću. Tako shva­ ćena. zasnivajući spon­ tano. Dajući. čija srećna spontanost ne bi mogla biti osporena. kao potpuno istovjetan osnovnom predmetu vještine: isti odnosi su tu razmatrani sa dva različita. na jedan način veoma sličan onome koji se obično danas 135 . mi izgleda izuzetno pogodnim. kako duboko organiizatorski. Ali mi izgleda neophodno da pokažem ovdje. očigledno je. stalno imati u vidu. odsada povezuje. za čitav sistem pozitivnih teorija. spontana osobina koju direktno. Da bi bolje okarakterisali ovo neophodno osnovno razčlanjivanje. na način koji se ne može odbaciti. da. umjesto poremećenog ili obeshrabrujućeg uticaja koji mu. kao što sam to objavio na početku ove knji­ ge. koja se mora. naučno privremeno apstrahujući osnovno kre­ tanje koje ih postepeno uvijek mijenja. ra­ zličita relativno statička obavještenja za svaki način društvenog života. da dinamika proučavanja zajedničkog života čovječanstva nužno obrazuje pozitivnu teoriju društvenog progre­ sa. bilo bi. više plemenitosti i postojanosti prak­ tičnom razmatranju. prema ovoj osnovnoj koncepciji. i spekulacije i akcije. svi različiti djelovi ma kojeg društvenog sistema. Jer. na odgovarajući način. Nauka koja će. prirodno svesti na jednostavan po­ jam ovog glavnog razvoja.naše glavne razlike između statičkog i dinamičkog proučavanja društvenih pojava. stalnu har­ moniju između različitih uslova egzistencije ljudskih društava: vi­ di se. čak još jasnije. u političkoj filozofiji. zbog njene velike očiglednosti. skup isključivo statičkih zakona društvenog orga­ nizma. koja je otsada. pokazuje ova prva filozofska koncepcija pozitivne sociologije. dvije fundamentalne ideje reda i napretka. više interesa i jas­ noće spekulativnoj koncepciji. dvostruko pozitivan. aspekt. u mjeri u kojoj će pozitivna filozofija po­ stepeno izražavati. zasnovana na tačnom i opštem poznavanju ovih nužnih odnosa. zadovolji dvo­ struku intelektualnu potrebu modernih društava. uglavnom. od­ lučiti da bude ocijenjena kao veoma slična opštoj harmoniji. jednoglasno prihvaćena u principu. prije nego nastavim.

Ali jasno je.ne misleći na korelativno stanje civilizacije i čak najčešće dolaze. u stvarnosti. i da. u mnogo slučajeva ne dešava stalno. nažalost. ona se istovremeno ispituje kod različitih savremenih nacija. Jedno takvo . bila u djetinjstvu. moram se ovdje ograničiti. kao na primjer između zapadne Evrope i istočne Azije. bar toliko koliko u individualnoj anatomiji. ο kojoj. ništa ne pretjerujući. dijela. Jedna takva pogreška pripada skoro jednako danas najsuprostavtljenijim političkim ško­ lama. jednom korisnom naučnom vježbom. u njihovim praznim nepromjenljivim utopijama do toga da njihov tip najsavršenije politike koincidira sa djetinjstvom. Da bi bolje. očigledno. na jedan apsolutan i izolovan način. da ukrat­ ko opišem jedini glavni slučaj u kojem je osnovna solidarnost još. očigledno. Pošto ovdje ne pišem uopšte posebnu raspravu ο političkoj fi­ lozofiji. zar nije evidentno da su ra­ zličite nauke međusobno. prema odgo­ varajućim zakonima prirode? U jednom opširnijem razmatranju bi se. Dinamičko 136 razmatranje integralnog i neprekidnog razvitka civilizovanog čo­ vječanstva dozvoljava. kao što to jasno zahtijeva priroda teme. čak i onih koji u njoj najprije izgledaju najsamostalniji. čija različita opšta stanja društva do sada izgledaju skoro samostalna. Za svaki dru­ štveni elemenat. već poznatim. ili skoro sve različite vještine međusobno. od ovog momenta. čije bi se stvarno stanje ipak moglo prilično odrediti prema nji­ hovim naučnim odnosima sa drugim. naročito dati neku pred­ stavu ο uobičajenom značaju jedne takve pomoći. svako može lako prepozna­ ti. da on stvarno. veza iz­ među kretanja spontano dokazuje postojanje nužnih veza.dešava u individualnoj anatomiji. jer u politici kao i u mehanici. od kojeg se želi poći. svake posebne promjene. sada i ne postoji mnogo. očigledno služiti kao neophodna osnova za stalno proučavanje dru­ štvenog kretanja. biva uvijek isključivo shvaćen kao relativan u odnosu na sve ostale sa kojim ga osnovna solidarnost mora neprestano usko spa­ jati. shvatila neophodna i stalna veza koja veže sistem nauka sa sistemom vještina. ili je bar pratiti. pod uslovom da se uvijek vodi računa ο pretpostavci. ljudskog razvitka. normalnih. dozvoljava da se predvidi. ma kojeg. kad je riječ ο tome. prestavši da bude shvaćen na apsolutan i nezavistan na­ čin. podsjećajući na primjer. čiji se filozofski karakter ne bi mo­ gao odbaciti. ono bar duboko nepoznata i čak potpuno zanemarena. da se efikasnije izvrši ova in­ teresantna provjera društvenog konsensusa. suvišno tako izričito istaći ovdje visoku i stal­ nu korlist jedne takve sociološke doktrine: jer ona najprije mora. ako ne neposredno u principu negirana. Ne insistirajući više na osnovnim pojmovima koji su tako ma­ lo sporni. kako su vulgarne greške učenjaka ο tobožnjim znanjima iz vtiše astronomije. dakle. još složenijoj pri­ rodi socioloških spekulacija. opšte stanje koje odgovara svim ostalim djelovima. i čak. koja su pripisivana starim Egipćanima. previše usko u bioloiji. u jednoj takvoj društvenoj vezi da dobro poznato stanje jednog. biti toliko prosti i precizni da bi posmatrani rezultati mogli proizaći samo i jedino iz uzajamnog usklađi­ vanja. bez sumnje. kod zdravih duhova. za izvjesne društvene elemen­ te. kao nezavisnu od opšte analize odgovarajuće civilizacije. suprotno savremenim filozofskim navikama. naročito u moderna vremena. sem toga. oci137 . da ovi nužni odnosi između različitih društvenih aspeka*ta. onda nužno sačinjava. uostalom. čak i prije nego im je jedna zdrava učenost. koju teorija nastavlja do sada da su­ štinski shvata. često postalo pogrešno. čiji neprekidni recipročni uticaj ne bi mogao biti osporen. za koju ona. . isklju­ čivo statičko dokazivanje. sa jednog jedinog aspekta. jedan neop­ hodan dodatak svake teorije statičke sociologije. inače. ona može da. To je. koje se obično. svaki od brojnih društvenih ele­ menata. po svojoj prirodi. Bilo bi. ali. da. Očigledno je isto i kada. najčešće manje izražen u svakom pogledu. mogla presuditi samim racionalnim razmatranjem nužne veze iz­ među opšteg stanja astronomske nauke i stanja apstraktne geome­ trije koja je tada. više ili manje izraže­ nim. velikih razlika. koje je dovoljno objašnjeno. bez kojeg bi indi­ rektno istraživanje ο kojem se radi. cjelinu svih ostalih. uvijek dodi­ ruje. ne moram joj uopšte metodski zasnovati neposredni dokaz jedne takve osnovne solidarnosti između svih mogućih aspekata društvenog organizma.stanje duha. najvažni­ ji od svih slučaja. sadašnju ili prošlu. koje je već. nenormalnih. A da ne idemo. da je soli­ darnost manje jaka ukoliko postaje posrednija. može samo činiti jedan od glavnih elemenata. U vezi sa tim treba primijetit. bar u principu. svom nužnošću. poste­ peno opada sa sličnošću slučajeva i umnožavanjem kontakata do tačke da se ponekad skoro potpuno briše. elementima. direktno posmatranje. Ali ovoj napomeni mora stalno prethoditi. međutim. na više ili manje neposredan način. do izvjesnog stepena. bilo bi lako nabro­ jati gomilu sličnih slučajeva. umjesto da se razmatra cjelina društvenih pojava u okviru jedne jedine nacije. do veoma uske solidarnosti između različitih grana svake nauke. mada konsensus mora ovdje biti. sa pravom filozofskom sigurnošću. sama po sebi. suštinski suprotno. bar privremeno. ne bi mogli. koje se. bilo bi naročito. čija racionalna koncepcija prethodno pretpostavlja neprekidnu misao ο neophodnom očuvanju odgovarajućeg organiz­ ma. Istorija nauke može. na primjer. Ovaj preliminarni aspekt politič­ ke nauke pretpostavlja. da tačna opšta procjena ovih granica promjene. pokazujući očigledno univerzalnu reakciju. ovdje nepovratno nestala. po meni. ili svake vještine. obje slažu u apstraktnom raspravljanju ο političkom režimu. bilo teološkim ili metafizičkim. jer se on odnosi neposredno na društvenu orga­ nizaciju u pravom smislu. isto tako. očito. neposredno upotrije­ bljena često dopuni.

čini mi se. prateći tačan tok jedne prave istorijske analize. koja je potpuno iste vrijednosti i još služi kao glavna sistematska osnova metafi­ zičkoj politici. Tako da i svi obrazovani publicisti priznaju sada izvjesnu parcijalnu solidarnost između različitih političkih institu­ cija u pravom smislu. ma koji. usamljene napomene. kada su jednom stvarno dobili smisao. jer je ona u oči­ glednoj suprotnosti sa mnogo pojmova političke filozofije. skup ovih uobičajenih pogreški. čovjek iznad svega osjeća ne­ ophodnu potrebu za najvišim. svih subjekata čija harmonija sa harmonijom ovih ovdje je već Istražena. zbog koje se neke od njih isključuju među­ sobno. u pozitivnom govoru. gdje oni ne mogu čak nikako služiti od sada da se racionalno shvati visoko učešće koje je nužno za čitav politički režim u univerzalnom konsensusu društvenog organizma. za njenu krajnju vulgarizaciju. nastavlja. na neposredan i nužan način. uostalom. ma koliko da je. ili zbog vlastitog sadašnjeg razvoja javnog razuma. po svojoj prirodi. isto kao i društveni običaji i političke ustanove nužno traju. Ne bi se tako mogla poricati krajnja filozofska ozbiljnost. bilo zbog spontanih razjašnjenja. kao i smatrati' da smo se oslobodili pomoću ovih srećnih tapkanja neposredne ra­ cionalne koncepcije opšteg konsensusa društvenog organizma. u intelektualnom redu. na koje sam ukazao. popeti do njenog pravog istorijskog izvora. dok se druge oslanjaju i čak uzajamno pomažu: ovo bi. ova prvo­ bitna dogma je sve više i više težila da se konačno promijeni. iako nije odsada neposredno formulisana i podrža­ na kao opšti princip. Kada je teološka filozofija postepeno prešla u metafizičko stanje. koji. dotle dok osnovni razvoj ljudskog uma mogne proizvesti najzad nove principe. jedne stalne i nužne 138 solidarnosti između političke vlasti i građanske vlasti: to znači. opšta sredstva za dokaziva­ nje u političkoj filozofiji. u onoj poznatoj teološkoj dogmi u kojoj se veže opšt' razvoj ljudske civilizacije sa tobožnjim prvobitnim grijehom čo­ vjeka. bez sumnje. koje je spo­ sobno da podrži njegovu neprekidnu aktivnost. i čija intelektualna nadmoć mora uvtijek biti spontano po­ mognuta uobičajenom sklonošću naše prirode ka nehotičnom obo­ žavanju prošlosti vodi zaista. prirodno. shvataju sisteme institucija kao veoma nezavisne od istovremenog stanja civilizacije.jenili. po­ što ne mogu dobiti pravu naučnu čvrstinu. a koja. Takođe. ništa manje nego u materijalnom. često. Bilo bi. da veoma dominira ukup­ nošću društvenih spekulacija. ma da indirektno. obično u toku dvadeset vjekova. čini mi se. tre­ ba se. a time čak i politička. ipak. što srećom mora težiti danas da umnoži. ne bi nikad mogle. ovo priznavanje koje su sada prihvatili najnapredniji mislioci naročito u Francuskoj i Njemačkoj. Ali ma koliko da je očigledna današnja korist od ovih interesantnih parcijalnih zapažnja. i čak prije njega. dajući priliku samo sve ozbiljnijim i ozbiljnijim nedosljednostima. sama provjera ove korela­ cije. u ime prethodnog so­ ciološkog obrazovanja javnog uma. morala biti očigled­ na jedna takva opšta kontradikcija. uprkos njihovom privre­ menom značaju zamijeniti stvarno izvršenje ovog strogog filozof­ skog pravila: jer od Aristotela. kao što sam to najavio 1822. koji se. U čitavom nastavku ove knjige spontana i stalna primjena jednog takvog elementarnog pojma biće još efikasnija od ijednog metodskog dokazivanja da bi se potpuno odbacila svaka stvarna nesigurnost ο toj neophodnoj solidarnosti između sistema vlasti i političkih institucija i opšteg stanja odgovarajuće civilizacije. dovoljna je odmah da odobri spontano širenje. ništa manje ne treba ob­ ratiti krajnji značaj. nemoguće da se ova glavna iracionalnost danas dugo odupire jednoj zdravoj filozofskoj diskusiji. međutim. može. Moram ovdje naznačiti kao indikativno jedno intelektualno stanje koje je još bliže pravom duhu društve­ ne statike. više li­ terarne nego naučne. to bi ipak značilo duboko pori­ cati teške i stroge zahtjeve prave naučne metode. koja proizilaze iz prirodnog toka događaja. isto kao i da uprosti. namje­ štanju neprestane koincidencije između neprestanog pogoršanja ljudskog društva i rastućeg širenja njegove civilizacije. većina filozofa je stalno reprodukovala čuveni aforizam ο nužnoj podčinjenosti zako­ na običajima. različitih postojećih doktrina. Ova glavna dogma koju sve religije reprodukuju u ma kom obliku. odgo­ varajuće opštosti i više racionalnosti: jer. a da ova prva klica zdrave političke filozofije nije ih ipak nikad spriječila da. koja se tako samo nalazi pripremljena. za konačno konstituisanje društvene nauke 139 . prikupljajući stal­ no njegove spontane napore. naročito. pod nekim određenim uslovima. dobijaju postepeno in­ telektualni uticaj. uprkos njihovoj konstatovanoj prolaznosti i njihovim poznatim šte­ tama. da će nadmoćnije društvene snage neizbježno postati i upravljačke. ne poničuci nikako prolaznu vrijednost različitih eseja političke filozofije. jedne tako duboke zablude uko­ rijenjene u unutrašnju naučnu konstituciju. Slijedeći prirodni tok svih ljudskih stvari. neću uopšte oklijevati da ih otvoreno posmatram kao ništavne da­ nas za neposrednu elaboraciju glavnog duha koji je svojstven sta­ tičkoj sociologiji. Ali. uprkos ovoj sjajnoj i odlučujućoj provjeri. sastoji. lako učiniti da se shvati da ove nejasne. jednim nestvarnim stanjem prirode. trebao biti prvi korak ka racionalnom pojmu osnovnog konsensusa posebnog sistema ovih institucija sa cjelokupnim siste­ mom ljudske civilizacije. Jedan veoma presudan primjer. kao što sam to već naznačio. po meni. uopšte. u ovu čuvenu hipotezu. u svoj njihovoj važnosti. bez znanja većine onih koji je predaju. upravljanjem. koje je nadmo­ ćnije od društvenog stanja i od kojeg nas uvijek udaljava sve više razvoj civilizacije. intelektualni principi i filozofska mišljenja. u mom »Sistemu pozitivne politike«. jer ubuduće.

ne bi nikad mo­ gao imati uopšte drugi stvarni predmet. u svim dobima društva. bilo razmatrajući dalje nužne granice političke akcije u pravom smislu. a ne saradnja iz autoriteta. Autoritet tako stvarno proi­ zilazi iz saradnje. Cak i u epohama koje su revolucionarne u pravom smislu. svom nužnošću. prema prethodnim objašnjenjima četrdesetšeste lekcije. na opšti sistem civilizacije. izuzev neizbježnog otpora. znatna. na kojem počiva uglavnom pravi duh čitave društvene statike. uglavnom. čini direktno jedan začarani krug koji je rezultat jedne čiste iluzije ο opštim izvori­ ma političke vlasti. institucija. u bitli. nasuprot. i još. da jadno sadašnje stanje političkog re­ žima proizilazi. čiji pojam ne predstavlja više danas zaista ozbiljne teškoće. intelektualne. svaka vlast ma kakva da je. koja je uobičajen simptom metafizičkih shvatanja. naučni princip ovog opšteg odnosa sastoji se bitno u očiglednoj spontanoj harmoniji koja mora uvijek težiti da vlada između cjeline i djelova društvenog sistema. zaista racionalno. do samog razvoja nauka i vješ­ tina.racionalnom i direktnom objašnjenju te velike korelacije. za odgovarajuće stanje integralnog razvoja čovječanstva. izvrnuvši potpuno ovu opštu vezu. Istina. iz kojeg nijedan politički sistem. zakonodavcu stalnu spo­ sobnost da iznenada ruši nužnu harmoniju koju mi razmatramo. običaja. bez sumnje. Jasno je. očigledno je. jednako potpunoj negaciji ove stalne solidarnosti. koje ne ostavljaju duboke tragove može se postoja­ no posmatrati politički sistem. u stvarnosti spo­ sobni za ikakvu temeljnu efikasnost. Ali lako je priznati da jedno takvo mišljenje. Jasno je zaista. dok se opšta greška. uopšte. uostalom. su pre­ ma tome nužno slabe i nemoćne. vlasti bilo kakve da su. moraju neprestano biti međusobno solidarne. odgovarajućem stanju civilizacije. gdje se za princip uzima nagovještaj. veza je. a onda i moralne situacije. razmatranog u svim njegovim različitim obli­ cima ma koje aktivnosti. ovaj neizbježan sociološki zakon. pod jedinim uslovom da bude prethodno naoružan dovoljnim auto140 ritetom. sto je. Ogromna društvena revolucija usred koje mi živimo samo potvrđuje. koju sam najavio počinjući ovu knjigu. po izgledu. i koji po svojoj prirodi može. sem ako im se direktno ne pripiše otvoreno natprirod­ no porijeklo. iz naše intelektualne. i još više u njegovom djetinjstvu. Uosta­ lom. slijedeći izvjesna prethodna uvjerenja. ona ipak nastavlja da bude još. suprotno opštem mišljenju. na odgovarajući način. koje su odlučile. čija cjelina je. da. iz istovjetnih nereda u drugom. uostalom. u kojoj je ova vlast naj­ prije organ. n i j e s u . uglavnom. kojoj treba najprije uputiti svako. proizilaze naročito. već sem toga da se čitava ova cjelina stalno veže. i izuzev samo slučaj­ nih anomalija. rje­ šenje. i. razbiti. u Posebnoj raspravi ο političkoj filozofiji. vulgarna teorija daje. na potpuno od­ lučujući način. a da žestoki pokušaji koji su preduzeti ili se preduzimaju za neposrednu obnovu političkog sistema. ili čisto političkih događaja. tako da. da je. čiji elementi ne mogu izbjeći da budu na kraju kombinovani međusobno na način koji potpuno odgovara njihovoj sopstvenoj prirodi. kojima se dodjeljuje tako jedan misteriozan druš­ tveni uticaj. samostalno u istorijskoj analizi. čiji je ona glavni atribut. bez tolike nedosljednosti teološka po­ litika. jer pra­ znine ili neredi koji se onda javljaju u jednom. kao što to čini. na velikim primjerima. do. izuzev u odnosu na opštu vezu između političkog režima i istovremenog stanja civilizacije. Ali­ bi bilo potpuno suvišno zaustaviti se na ovom aspektu pitanja. eksplicitnim ili implicitnim. da ne može nikako razumjeti koji su stvarni izvori ovih političkih moći. kad niš­ ta u njemu ne preovlađuje jasno. jasno pokazala. naročito. prema samoj prirodi društvenog stanja. koja je posvećena prethodnoj procjeni društvene sta­ tike. da na odgovarajući na­ čin reguliše spontani polet da bi ga bolje usmjerio ka potpunijem izvršenju svog prirodnog cilja. i koji čak karak­ teriše tako često neospornu akciju. na primjer. kobni apsolutni karakter naših političkih škola. u stvarnosti. imaću naravno više važnih prilika da se neposredno vratim na ovu zadnju temu koja je razmatrana sa novih racionalnih aspekkata. ma da se ovdje radi ο tome da se ovdje označi ukratko kao filozofski princip statičke sociologije. po svojoj prirodi. bilo. tu nužno konstituisana odgovarajućim pristankom. sastoji u nje­ govom iracionalnom pretjerivanju. naročito u pe­ desetoj lekciji. a zatim postaje regulator. Obična teorija. ma da ih uvijek karakteriše nedovoljno ostvarivanje ove glavne harmonije. svaka velika vlast može proizaći samo iz jako nad­ moćnih raspoloženja unutar društva gdje se vlast uvodi. kombinovana za konačno zasnivanje jednog tako fundamentalnog pojma. u dužem vremenu. Dakle. sponta­ nim ili »mišljenim. koji je prethodno određen. brže od bilo koje druge sociološke teorije. kao što sam je mogao naknadno shvatiti. bilo zemaljski ili nebeski. s jedne strane. U ovim izuzetnim vremenima. različitih individual­ nih volja. tako da stavlja neposredno spo­ redni otpor iznad glavne akcije. običaji i deje s druge. vrši čitav politički režim. da s obzirom na njihovu neizbježnu naučnu korelaciju i jedno i drugo učestvu­ ju na isti način u nastanku ovog osnovnog konsensusa društvenog organizma. uz nužan otpor. jei on nlije nimalo sporan. 141 . srećnu ili nesrećnu. moralne i fizičke. kao potpuno saglasan. S druge strane ni jedan pravi duh ne bi mogao sigurno po­ ricati veliki uticaj koji. da sudjeluju u jednoj zajedničkoj akciji. sa toliko očiglednosti. u svim sluča­ jevima utoliko neodoljiva ukoliko se radi ο širem društvu. stavlja očigledno naš razum u čudnu situaciju. zasnovano. Ne zas­ nivajući ovdje naučno pozitivnu teoriju autoriteta. ne samo političke institucije u pravom smislu riječi i društveni običaji. Sva naučna sredstva moraju tada biti. jer može potpuno prestati samo čitavim raspadom društvenog organizma.

u spisu. potekao iz hipote­ ze ο krajnjim uzrocima. dakle. prema ovom gledištu. po svom porijeklu. u ovom pogledu. dostojan takve namjene. Treba međutim priznati da je. na koga smo. na odgovarajući način organizovani racionalno pripremljen. shvatanje ma koje harmonije Ali ova posljedica nije apsolutnija od principa iz kojeg proizilazi. pod ne­ kim sporednim vezama. ma kojeg. sigurno nemoguće da. dopunjujemo takođe shvatanje ovog reda. razmatra uopšte. se prateći sam pri­ rodni tok događaja. razmatran kroz ovu prvu skicu prave društvene nauke. teološko. ukratko. pozitivna filozofija. jer hipoteza ο upravi koju jt poslalo proviđenje. tako da su biološke pojave naročito inferiorne. Zbog svoje jače zamršenosti. uči takođe. zna­ če dobro da tačno izbjegne. i naročito trajati. ozbiljne i brojne neprilike. nadam se. ova koncepcija predstavlja svaku ideju dobrog ili lošeg političkog sistema kao nuž­ no relativnu i promjenljivu. od početka ove knjige. ovaj naučni pojam spontanog reda sa sistematskom apologijom svakog postojećeg poretka. kroz to mi vidimo da je. u kojoj se po mom mišljenju na­ lazi glavni čvor jedne takve filozofske teškoće. uvijek uči. pozitivno shvatanje prvo proizašlo iz same teološke dogme. da. može prirodno samo dovesti do ideje ο nužnom usavršavanju njenog postepenog ispunjenja. on uvijek teži da bude sponta­ no proizveden ili izmijenjen. mogla ponekad dovesti trenutno u opasan optimizam. Pošto se vrijednost nekog. pojam prirodnih zakona. koja se uvijek veže za svako. s druge strane. isto vremenim porastom njegove neizbježne nesavršenosti. u jed­ nom drugom pogledu. ali da nikad ne pretenduje da ovaj red ne predstavlja. u onome što se danas zove politička ekonomija. kao što to može potvrditi jedna prava istorijska analiza: baš na bitno isti na­ čin je princip uslovâ života. uvidjeti. društve­ ne pojave moraju nužno biti najneuredenije od svih. da nikad ne pomiješa. očigledno. na ko­ ji sam već. utoliko bolje ukoliko se više pro­ dubljuje. koju je već nejasno naslutila. u ovom aspektu. da bi se on mogao ustanoviti. čini sigurno glavnu naučnu karakteristiku pozitivnosti u političkoj fi­ lozofiji. i ono je njena krajnja obnova. zbog krajnje komplikacije poja 142 143 . najmanja filozofska oštroumnost biće dovoljna de se odmah shvate karakteristične razlike koje od sada duboko dije­ le novi princip od stare dogme. prema svom os­ novnom principu uslovâ života. i bez ikakvog sračunatog miješanja. u ovom pogledu. na jedan ništa manje nužan način. pomoću jedne pametne ljudske intervencije. ona mo­ ra takođe dati racionalnu osnovu jedne pozitivne teorije sponta­ nog reda ljudskih društava. i koja je stalno aktivna u opštem toku događaja. Ako. analogija je potpuno ista u svim ovim različitim slučajevima. kao što sam ο tome već otvoreno obavijestio: ali ova prolazna greška može se desiti samo duhovima koji su malo naučni. kao ni u bilo kojoj drugoj. neki nužan red. čas opštoj. Prema ma kojim pojavama. u ovoj vrsti po­ java. pogor­ šana pogrešnim intelektualnim vaspitanjem. a od koje. čak je i korjenito povećavaju neophodnim čišćenjem kao što sam to već istakao. Ako se. prema glavnoj naučnoj hijerarhiji uspostavljenoj na po­ četku ove Rasprave. dakle uvijek shvatati politički režim samo prema njegovoj stalnoj vezi. pravi karakterističan duh pozitivne filozofije. i kao što će se to. bilo kad da su bila otkrivena. ukazujući na spon­ tano pokoravanje svakog stvarnog političkog režima odgovaraju­ ćoj civilizaciji. Ali. očigledno je neophodno istaći čitaocu da će politički sfistem u pravom smislu riječi. kao što je i filozofski pojam matematičkih zakona ranije proizašao iz metafizičkog misticizma ο moći brojeva. a da zbog toga ne bude uopšte samo­ voljna jer je veza uvijek strogo određena. više se komplikuju i time se ove nesavršenosti produbljuju i neizbježno umnožavaju. čas posebnoj. političkog siste­ ma može bitno sastojati samo u njegovoj tačnoj harmoniji sa od­ govarajućim društvenim stanjem. ova. Jedna slična filozofija bi. što je daleko od toga da se kompenzira. u glavnom razvoju ljudskog uma. jedna tak­ va harmonija nužno ne uspostavi. koje se mogu do izvjesnog ste- pena promijeniti. glavna tema. Takav je. s jedne strane. i postepeno potiskivan. biti uvijek.Ne čekajući ova različita objašnjenja. u njihovom odnosu prema čovjeku spon­ tano uspostavlja. jednom riječi. da ovaj prirodni red mo­ ra biti najčešće veoma nesavršen. Uko­ liko se pojave više specijalizuju. da jedna prirodna greška u preciznosti. svu nji­ hovu glavnu vrijednost. on ne bi. Jedno takvo glediš­ te koje je zamijenilo apsolutnu tendenciju uobičajenih teorija. kao što sam to pokazao na početku ovog poglavlja. bez sumnje. izolovan. Iako se vidi koliko se on duboko razlikuje od ove sistematske tendencije ka optimizmu čije je porijeklo. ovdje podsjetili u cjelini. ni u kom slučaju bio pravilno prosuđivan. više puta upućivao. mnogo prije. se kao što sam to često isticao u prethodnim knjigama. Dopunjujući ga neophodnim razmatranjem rastuće komplikovanosti pojava. Mi ćemo. Svaki um. u ma kojem slučaju. u odnosu na pojave neorganske prirode. koje je veoma relativno. po njihovim prirodnim zakonima. može učiniti potpuno nesposobnim da se jedna tako veoma teška nauka njeguje bez ikakvog uspijeha. prilagođavajući ih zatim postepeno novim oblicima ak­ tivnosti prema izvjesnim odgovarajućim promjenama koje čuvaju ο ovim dragocjenim prvim inspiracijama ljudskog genija. kao što sam to dosta istakao u prethod­ nom odeljku. Ona zavisi uvijek od ove nužne tendencije našeg razuma da neograni­ čeno čuva svoja opšta sredstva rezonovanja. sa odgovarajućim stanjem ljudske civili­ zacije. zaista. metafizička politika. U posebnom slučaju koji ovdje raz­ matramo veoma je jasno da pozitivna filozofija. on od­ mah ima za posljedicu odgovarajuću ideju utvrđenog spontanog reda. istovremeno kad su i najpromjenljivije.

Sto se tiče filozofske diskusije.dovoljno odlučujućeg. Ona zadržava pravo samo na intelektualno usmjerenje te neophodne intervencije. ona najprije određuje: ne precjenjuju­ ći joj stvarnu efikasnost. zaštićen od svake samovolje. da kad ova filo­ zofija bude počela da dobija neki stvarni uticaj neće biti sistemat­ ski optužena za društvenu mlakost i za političku indiferenciju od strane onih kojima toliko treba. moglo bi se. koja po svo­ joj prirodi mora predstavljati prvu racionalnu osnovu svake nove političke filozofije. bez odbacivanja ove bitne veze. na neku drugu. postalo je tim više neophodnije da se prethodno opiše opšti duh socijalne statike. podvesti pod nju najprostije pojave koje pozitivna filozofija predstavlja. bilo opšte ili posebne. osobito njenu razbo­ ritu i aktivnu primjenu. ova osnovna ide­ ja univerzalne društvene solidarnosti postaje ovdje neizbježan nas­ tavak i neophodan dodatak jednog osnovnog pojma koji je zasno­ van u prethodnoj knjizi. prateći moju osnovnu naučnu hije­ rarhiju. striktno pogodan za jedno takvo proučavanje i javlja se kao. stvarnim rezultatima svoje dnevne primjene. po svojoj priro­ di. Daleko od toga da. dok se niko ne usuđuje. mora stalno počivati na tačnoj prethodnoj analizi odgovara­ jućih spontanih tendencija. dobija ljudsku interven­ ciju jedna takva filozofija je. i naročito nezavisno od svakog uzaludnog. u jednom mnogo višem stepenu. I. Sa naučne tačke gle­ dišta. joj istovremeno upu­ te kao glavnu protivrječnost suprotni prijekor. da se upute njenom opštem duhu prigovori koji su joj jaodvratniji. jer razmatranja prave dinamičke sociologije moraju spontano dominirati u čitavom preostalom dije­ lu ove knjige. koja treba da preovlađuje u. svako može lako prosuditi. koja je jedina potpuno pozitiv­ na. prema prethodnim kratkim pregledima kako će je podžati. kod čisto mehaničkih pojava nudi nam ο tome prvu stvarnu skicu odbacujući ideju svemira i svodeći je na prostu ideju svijeta. kao što sam to objasnio na svom mjestu. bez sumnje. bilo duhovnog. prema tome izvjesna solidarnost: čak i sama astronomija. vještački i voljni red kao prosto opšte produženje prirodnog i nevoljnog re­ da. ipak. i ja ne oklijevam da to otvoreno kažem. desiti da. po svojoj prirodi. koje jedino mogu njenom autoritetu dati dovoljno čvrste osnove: jednom riječju. kojem teže nužno i neprekidno. ostaje ipak neosporno da 144 145 . aspekta. a ni­ kako da bi ga stvorili. predstavljajući direktno društvene po­ jave kao. Da bi se. radi se u biti ο tome da se red posmatra da bi ga.va. isti duhovi koji je optužuju u politici za tobožnji optimizam. međutim. jednu bučnu materijalnu aktivnost. da bi sadržala jednu stvarnu i trajnu društvenu efakasnost. čak. nasuprot traži. neposredno i nužno zajednički svim pojavama. čije nužne gra­ nice. jednu vrstu osnovnog posred­ nika između anorganske i organske filozofije. u početku. u šta se može sva­ ko lako uvjeriti. zbog toga kao i zbog sveg ostalog. Može se zaista reći da. tj. Sa moralne tačke gledišta pozitivna politi­ ka b imogla dostojno odgovoriti na takva optuživanja samo sa jed­ nog . sa­ da dosta ispitane. da suviše podcje­ njuje vladu proviđenja u odnosu na čitav ostatak prirodne ekono­ mije! Dva glavna motiva me ovdje tjeraju posebno da insistiram na ovom elementarnom pojmu fundamentalnog osnovnog konsensusa koji je svojstven društvenom organizmu: najprije to je pretjerani filozofski značaj ove osnovne ideje društvene statike. U svojoj naučnooj strogosti. Krajnja novost jedne takve poli­ tičke filozofije može učiniti da se. jer izvjesni poreme­ ćaji jedne zvijezde mogu tako odjeknuti ponekad primijetno. koji je poslije toga mogao biti samo razmatran na posredan ili implicitan način. ona joj zabranjuje upotrebu jedino u slu­ čajevima gdje može sigurno predstavljati samo beskorisno trošenje snaga. po istoj osnovnoj ekonomiji kao i kod svih ostalih prirod­ nih pojava. Treba se. možda. istovremeno najpromjenljivije od svih i kao one koje imaju najviše potrebe da budu korisno mijenjane prema racionalnim uputstvima nauke. jedna takva pozitivna koncepcija društvene harmonije daje spontano. s obzirom da su danas najneposrednije interesantna i prema tome bolje shvaćena. naučnu os­ novu jedne zdrave osnovne teorije političkog reda u pravom smi­ slu. nego koo svih ostalih mogućih pojava. između ideje društva i ideje vlade. po svaku cijenu. čitavom svojom konkretnom primjenom. ali sa ogromnim razlikama u intenzitetu i oblici­ ma. dovoljno je čak upo­ zoriti na očiglednu nedosljednost jedne takve optužbe u vezi sa najsloženijim pojavama. u ma kojem pogledu. prisvem tom. ovaj pojam konsensusa nije uopšte. dosta pogriješi u ve­ zi sa njenim pravim karakterom. naravno. zbog naše prirodne slabos­ ti da efektivni život prevladava nad racionalnim. treba u vezi sa ovim priznati uglavnom da konsensus postaje uvijek utoliko prisniji i izraženiji ukoliko se primjenjuje na pojave koje su postupno slo­ ženije i manje opšte: tako da. ovoj Raspravi. i uzgredno. što bi bilo nemoguće. u ovoj vrsti pojava. kao što sam to izjavio. i prema tome u filozofskoj važnosti. različita ljudska društva: tako da svaka politička institucija koja je zaista racionalna. ma kojeg prestiža. putem izmjene gravitacije. po svojoj prirodi. boženskog ili ljudskog. na odgovarajući način usavršili. bojati. naročito danas. proučavanje hemijskih pojava obrazuje. mora postojati. Prema ovom principu. Ali. da razvijaju. sa ovog stanovišta vidjela tašta iracionalnost ove uzaludne optužbe za politički optimizam. kao izuzetno pogodan za proučavanje ži­ vih bića. jer spekulativni ljudi mogu rijetko očekivati da će biti na odgovarajući način pošto­ vani od ljudi od akcije. ili čak zemaljskog. kao da su nužno spontano bolje uređene i manje pro­ mjenljive. jasno. gdje god postoji neki sistem. Obuh­ vaćena u svoj svojoj širini. Jer ona direktno dovodi do toga da se uvijek razmatra.

će, u saglasnosti sa preovlađujućim filozofskim navikama, naroči­ to kod organskih sistema, zbog njihove veće komplikacije uvijek odgovarati bitno naučni pojam solidarnosti i konsensusa, uprkos njihovoj nužnoj univerzalnosti. Samo onda ovaj pojam, koji je dov­ de čisto sporedan, uspostavlja neposredno neophodnu osnovu za cjelinu pozitivnih shvatanja, i njegovo preimućstvo tu postaje uto­ liko izraženije ukoliko se radi ο složenijim organizmima, ili slože­ nijim i posebnijim pojavama. Tako na primjer, životinjski konsensus je mnogo složeniji od biljnog konsensusa: on se čak očigled­ no razvija ukoliko se životinjsku podiže do svog maksimuma u ljudsku prirodu; najzad kod čovjeka nervni aparat postaje, više nego ijedan drugi, glavno sjedište biološke solidarnosti. Prateći ra­ zumno ovaj filozofski hod, prema osnovnoj cjelini naših pozitiv­ nih saznanja, ovaj veliki pojam treba, dakle, à priori da stekne, u opštem proučavanju društvenog organizma, jedno naučno preimuć­ stvo, još veće od onog koje mu svi zdravi duhovi dodjeljuju sada bez oklijevanja u biologiji, zbog neospornog porasta komplikacija koje su svojstvene ovom novom redu pojava. Dakle, sadašnji duh političke filozofije, nasuprot, bitno i stalno apstrahujući ovu osnov­ nu solidarnost između svih različitih društvenih aspekata, uvodi u najvišem stepenu. da bi je direktno riješio, jednu takvu filozofsku anomaliju, koja je, kao što ja mislim tu, na odgovarajući način, stigla, mada sumarnim objašnjenjem koje je kasnije razvijano. Ova prethodna operacija je bila, dakle, takođe neophodna za racio­ nalnu koordinaciju socijalne fizike sa drugim osnovnim naukama, koju smo već priznali kao nužnu za pravo opšte osnivanje te nove nauke. Ocijenjen sada u odnosu na metod u pravom smislu, poseban predmet ovog poglavlja, ova osnovna koncepcija društvenog kon­ sensusa, ima za glavni cilj da odmah odredi, sa autoritetom i znat­ nim poletom, jednu od glavnih osobina sociološke metode, onu od svih, prema kojoj će ona, možda, mijenjati najdublje, zavisno od prirode odgovarajućih pojava, cjelinu poziitivne metode. Zaista, poš­ to su društvene pojave tako duboko povezane, njihovo stvarno proučavanje ne bi moglo biti dakle nikada racionalno odvojeno; odatle proizilazi stalna obaveza, neodbaciva, isto kao i neposred­ na, da se uvijek istovremeno razmatraju različiti društvenu aspek­ ti, bilo u društvenoj statici, bilo prema tome u dinamici. Svaki od njih može, bez sumnje, postati zasebno prethodni predmet pravih istraživanja, ά dobro je da on to bude u izvjesnom stepenu, da bi snabdio nauku odgovarajućom građom. Ali ova prethodna nužnost primjenjuje se čak, sa savršenom strogošću, samo u sadašnjoj epo­ hi, gdje se radi ο prvoj skici nauke, koja je primorana da upotreb­ ljava najprije, uz neophodne predostrožnosti, inkoherentna posmatranja, iz kojih mogu proizaći, u sasvim drugoj namjeri, kasnija ,i146

racionalna istraživanja. Kad osnivanje nauke bude dovoljno napre­ dovalo, osnovna korelacija pojava će služiti, bez sumnje, kao glav­ ni vodič uobičajen u njihovom direktnom istraživanju, kao što ću to, naročito, kasnije objasniti. U svakom slučaju, ne obazirući se ovdje na pravi način neposrednog posmatranja, neosporno je da, zbog ove nužne solidarnosti koja karakteriše jedan takav predmet, nijedna društvena pojava koja je prethodno istraživana bilo kojim sredstvom, neće biti korisno uvedena u nauku dotle dok ostaje shvaćena na izolovan način: i to ne samo sa gledišta statike, gdje se društvena harmonija uvijek neposredno posmatra, nego čak i u proučavanju društvenog kretanja, gdje konsensus, iako manje ne­ posredan, nije u stvari manje nadmoćan, onako kako smo mu to priznali. Svako odvojeno proučavanje različitih društvenih eleme­ nata je dakle, po prirodi nauke, duboko iracionalno, i mora u suš­ tini ostati sterilno, kao na primjer proučavanje naše političke eko­ nomije iako je ono bilo bolje obrađeno. Oni dakle, koji se danas trude da još viiše raskomadaju sistem društvenih proučavanja slije­ pom imitacijom metodskog komadanja koje je svojstveno neorganskim naukama, padaju, dakle, nehotično u ovu glavnu grešku da shvataju kao bitno sredstvo filozofskog usavršavanja, jedno inte­ lektualno stanje koje je potpuno neprihvatljivo za osnovne uslove jedne takve teme. Jednog dana će, bez sumnje, društvena nauka moći biti racionalno podijeljena, što će, do izvjesnog stepena, biti korisno: ali mi ne možemo nikako znati danas u čemu će se sasto­ jati ova naknadna podjela, jer njen pravi princip proizilazi iz po­ stepenog razvitka nauke, koja, sigurno, sada može biti utemelje­ na samo kroz proučavanje cjeline; ja sam već gore dokazao da ovdje postoji čak, jedna prava filozofska opasnost, da se od ovog momenta realizuje, u ime stalnog razčlanjivanja rada neophodna razlika između statičkog i dinamičkog stanja, uprkos njene očigled­ ne racionalnosti i stalne upotrebe, U ma kojem dobu ove nauke parcijalna istraživanja, koja joj mogu postati neophodna, mogu bi­ ti na odgovarajući način označena i shvaćena samo u odnosu na napredovanja integralnog proučavanja, koji će spontano označiti posebne tačke čije će pravo osvetljavanje moći stvarno doprinjeti direktnom usavršavanju teme. Prateći svaki drugi put, dobili bi, uglavnom, samo jednu sterilnu prepreku posebnih iracionalnih dis­ kusija, slabo zasnovanih, a još gore razrađenih, koje su mnogo vii­ še usmjerene da potpuno spriječe formiranje prave političke filo­ zofije, nego da joj pripreme korisnu građu, kao što se to, u naše vrijeme, vidi. Neosporno je, dakle, da shvatanja i proučavanja cje­ line mogu sama, na odgovarajući način doprinijeti danas direktnom osnivanju pozitivne sociologije, bilo statičke ili dinamičke, i da tu dobijeni radovi zatim silaze postepeno u rastuću posebnost, shvatajući uvijek da proučavanjem elemenata upravlja proučavanje sis-

147

tema, čiji će, sve jasniji i jasniji opšti pojam, neprestano moći da vrši glavno osvetijavanje svakog posebnog aspekta, izuzev neizbjež­ nih sporednih otpora. Ne treba negirati da stroga filozofska obave­ za da prati jedan takav put zbog svoje karakteristične solidarnosti svih društvenih pojava, povećava ozbiljno osnovne teškoće, koje krajnja komplikacija predmeta mora već toliko unijeti u racional­ nu obradu ove nove prirodne nauke zahtijevajući od nje, obično, mnogo jači i mnogo izdržljiviji intelektualni napor, da ne dopusti da pobjegne ili se izbriše ijedan od brojnih istovremenih aspekata koje ona mora nužno uvijek obuhvatiti. Ali, ovaj uslov je tako očigledno propisan od naučnog duha, da se u njemu može vidjeti samo jak razlog više da se ovo, zaista nadmoćno proučavanje rezervAše samo za najviše naučne umove, bolje pripremljene od svih ostalih, pametnim i vještim vaspitanjem da podnesu kontinuitet najvećih spekulativnih napora, i da se trude čak bez odmora, sav­ jesnije nego u ijednom slučaju, da često pomognu njen razuman po­ let potpunijim podčinjavanjem strasti razumu. Svako može tada lako prosuditi koliko se. u svakom pogledu, raspoloženja, bilo inte­ lektualna ili moralna, koja preovlađuju danas i koja su. ponekad, čak sistematski potvrđena, potpuno suprostavljaju stvarnom ispu­ njenju velikog filozofskog djela, koje je sada određeno da služi kao neophodna osnovna društvenoj reorganizaciji modernih naro­ da; tako da izgleda što je cilj teže dostićd, manje se za njega dos­ tojno spremna. Nema sumnje da jedna tako žalosna nesloga između sredstava i cilja mora uvijek doprinositi mnogo, mada na posredan način, spontanom produženju socijalnih nereda, čiji je prvi princip u suštini intelektualni, kao što vjerujem da sam to već sporo pre­ više pokazao. Da se bolje shvati ova važna osobina cjeline koja je svojstvena sociološkoj metodi, treba naučno posmatrati jedan takav uslov kao da ne pripada izuzetno socijalnoj fizici, gdje on dostiže samo naj­ potpunije preimućstvo, nego kao da je u nekom stepenu nužno za­ jednički svim različitim djelovima opšteg proučavanja živih bića koje se duboko razlikuje, u čisto logičkom pogledu, od svake neorganske filozofije. Jedan bitno empirijski aforizam, pretvoren u nezgodan čas, od strane modernih metafizičara u apsolutnu i neo­ dređenu logičku dogmu, propisuje za svaki mogući subjekt da stal­ no pristupa od prostog ka složenom: ali ona nema za ovo, uglav­ nom, drugi čvrsti razlog, ako ne da jedan takav pristup odgovara zaista, prirodi neorganskih nauka, koje su morale svojim prostijim i bržim razvojem i svojom višom usavršenošću, neizbježno služiti do sada kao glavni model propisima univerzalne logike. Ipak bi se u stvarnosti, u tom pogledu, mogla shvatiti logička nužnost, koja je zaista zajednička svim mogućim spekulacijama, kao očigledna obaveza da se uvijek ide od poznatog ka nepoznatom, koje bi se, 148

naravno, bilo teško osloboditi, li koja po sebi ne nameće neposred­ no nikakvo stalno preferiranje. Ali jasno je da ovo spontano pra­ vilo propisuje, isto tako, da se pristupa od složenog ka prostom, ukoliko je zbog prirode predmeta, jedan poznatiji i neposredno pristupačniji od drugog. Dakle, postoji nužno, sa ovog gledišta, os­ novna razlika koja se ne može izbjeći, između čitave neorganske filozofije i čitave organske filozofije. Jer, kod prve, gdje je soli­ darnost, prema našim prethodnim objašnjenjima, veoma malo iz­ ražena, treba rijetko upotrebljavati proučavanje subjekta, radi se ο istraživanju jednog sistema čiji su elementi skoro uvijek mnogo poznatiji od cjeline, i čak najčešće jedino neposredno shvatljivi, što zaista zahtijeva da im se uobičajeno pristupa kao slučaju koji je, manje ili više složen. Ali kod druge, nasuprot, kod koje čovjek ili društvo predstavlja glavni predmet, suprotan put postaje, najčešće, jedini razuman, prema jednom drugom nužnom slijedu istog logič­ kog principa, jer je cjelina subjekta tada sigurno mnogo bolje po­ znata i neposrednije pristupačnija nego različiti djelovi koji će se razlikovati kod nje kasnije. Proučavajući spoljni svijet naročito je cjelina ta koja nam neizbježno izmiče, i koja nam uvijek ostaje du­ boko nerazumljivom; kao što sam to pokazao, uglavnom, u drugoj knjizi ove Rasprave, gdje smo priznali da ideja svijeta neće nika­ da zbog svoje prirode, postati zaista pozitivna, i da je pojam sun­ čevog sistema najsloženiji, te ga nećemo moći jasno shvatiti. Na­ suprot, u biološkoj filozofiji, samo detalji ostaju nužno nepristu­ pačni kada se želi veoma produbiti njihovo proučavanje: i to se jasno potvrđuje posmatrajući, da, u ovoj drugoj polovini prirode filozofije, bića su, uopšte, utoliko manje poznata, ukolako su slože­ nija i na višem stupnju razvitka, tako da je, na primjer, opšta ideja životinje sigurno jasnija danas nego manje složena ideja biljke, i to postaje uvijek izraženije ukoliko se približava čovjeku, koji je glavna biološka jedinka čiji pojam, mada najsloženiji od svih, či ni uvijek neophodnu polaznu tačku jedne takve cjeline spekulacija. Tako. upoređujući na odgovarajući način, ove dvije velike polovi­ ne prirodne filozofije, vidi se, naravno, da zbog razloga koji su glav­ ni za predmet, imamo, u jednom slučaju prvi stupanj složenosti, a u drugom, zadnji stupanj jednostavnosti, čije nam stvarno istraži­ vanje ostaje neizbježno zabranjeno: što potpuno opravdava opštu inverziju, svojstvenu svakoj od njih, ο racionalnom putu koji od­ govara drugoj. Sociologija, nije, dakle uopšte jedina nauka, gdje nužnost da se obično pristupa od cjeline ka djelovima postaje nad­ moćna; sama biologija, mora nam predstavljati, već zbog veoma sličnih razloga, i na manje dvosmislen način, jednu takvu filozof­ sku osobinu. Možda čak, biološka filozofija u pravom smislu, ne­ davno konstituisana, i pod veoma naglašenim uticajem jedne em­ pirijske imitacije prethodnih nauka, nije još, u tom pogledu, pot­ puno ispoljila svoj pravi duh: ja sam, bar, veoma raspoložen da ga 149

mislim, i da predvidim da će, u nastavku, ukoliko se bude više konstituisala njena racionalna originalnost, utoliko, ovaj nadmoćni put, od složenijeg ka manje složenom, postati u njoj neposredniji i oš­ triji, nego što se to danas Vidi. Ipak je očigledno da, zbog prirode svojih pojava, socijalna fizika mora nužno predstavljati, kao što smo to već posebno ustanovili, najpotpuniji i najneospomiji razvoj ove velike logičke promjene, a da ne mijenja pak nepromjenljivo jedinstvo glavne pozitivne metode. Zaista, uska solidarnost predme­ ta postaje ovdje toliko nadmoćna u odnosu na ono što nudi obična biologija da svako posebno proučavanje nekog djelimičnog aspekta mora biti odmah shvaćeno kao duboko iracionalno i potpuno ste­ rilno, i da više može služiti kao prethodna elaboracija za prelimi­ narno nabavljanje različite naučne građe, i čak sa rezervom da će biti neophodna jedna završna korektura. Uostalom, da se, koliko je moguće, preduprijede prazne i djetinjaste diskusije, danas previše neminovne, nije nepotrebno podsjetiti, ovdje, završavajući jedno takvo objašnjenje, da pozitivna filozofija, podređujući uvijek idealnost stvarnosti, neće nikad prihvatiti ove prazne logičke kontro­ verze, koje sama spontano prouzrokuje metafizička filozofija ο ap­ solutnoj vrijednosti ove ili one metode ne obazirući se na svaku naučnu primjenu; naklonosti, koje su uvijek relativne, koje ona poklanja u tom pogledu, mogu samo, u svakom slučaju praizaći iz najbolje harmonije koja je konstatovana između sredstava i cilja naklonosti će odmah promijeniti predmet, bez ikakve pogrešne upornosti i bez i najmanje filozofske nedosljednosti, ako stvarna upotreba bude otkrila kasnije inferiornost metode, koja je najprije usvojena; od čega se sigurno ne treba uopšte bojati, u pitanju ko­ je smo mi istraživali. Pošto je ovo prethodno izlaganje unaprijed dovoljno opisalo glavni duh koji je svojstven statičkoj sociologiji, sad nam ostaje, da bi mogli prethodno odrediti pravi opšti duh nove političke filo­ zofije, da razmatramo takođe, na neposredan ali sumaran način, filozofsku koncepciju koja treba da rukovodi u dinamičkom prouča­ vanju ljudskih društava, i koja neposredno predstavlja glavni pred­ met novog eksplicitnog rada. Mada je drugi predmet obično pot­ punije cijenjen i poznatiji, izlaganja koja su manje opsežna biće ovdje dovoljna, naročito u nastavku prethodnih objašnjenja, koja će unaprijed tu uprostiti najveće teškoće, zbog tijesne veze koja u takvom predmetu mora racionalno postojati između teorije egziistencije i teorije kretanja, ili sa isključivo političke tačke gledišta, iz­ među zakona poretka i zakona napretka. Treba uostalom uzgred napomenuti da nas spontano preimućstvo dinamičke sociologije u čitavom nastavku ove knjige ovlašćuje, u ovom momentu da svedemo na, što je moguće više, opštu ocjenu, čija prva nesavršenost, i čak sporedne praznine, mogu biti postepeno nadoknađene cjeli­ nom zadnjih lekcija. 150

Mada statičko shvatanje društvenog organizma mora, zbog pri­ rode predmeta, konstituisati prvu racionalnu osnovu čitave socio­ logije, kao što sam to objasnio, treba ipak priznati da u njoj ne samo socijalna dinamika čini dio koji je najneposrednije interesan­ tan, uglavnom u naše vrijeme, nego naročito, sa isključivo naučne tačke gledišta, da ona jedina dovršava davanje najoštrijeg filozof­ skog karaktera cjelini ove nove nauke, čineći da direktno prevlada pojam koji najviše razlikuje sociologiju u pravom smislu od obič­ ne biologije, tj. glavna ideja stalnog napretka, ili radije postepenog razvitka čovječanstva. U jednoj metodičkoj raspravi političke filo­ zofije bi, bez sumnje odgovaralo da se najprije analiziraju indivi­ dualni podsticaji koji postaju pravi elementi ove progresivne sna­ ge ljudske vrste dovodeći ih u vezu sa osnovnim instiktom, koji je, osobito složen, rezultat nužne saradnje svih naših prirodnih težnji, koji direktno tjera čovjeka da neprestano poboljšava, u svim pogle­ dima, svoj, ma koji, položaj, ili racionalnijim ali ekvivalentnim iz­ razima, da uvijek razvija, u svakom pogledu, cjelinu svog fizičkog, moralnog li intelektualnog života, koliko god to onda dopušta sistem prilika u kojima se on nalazi smješten. Posmatrajući ovdje ovaj prethodni pojam kao već dovoljno osvijetljen danas kod naprednih duhova, mora odmah razmatrati osnovno shvatanje socijalne dina­ mike, tj. proučavanje ove neprekidne sukcesije, razmatrane u či­ tavom čovječanstvu. Da bi na odgovarajući način učvrstila ideje, važno je prethodno uspostaviti, neophodnom naučnom apstrakci­ jom, slijedeći odličnu vještinu koju je Kondorse pametno zaveo, nužnu hipotezu jednog jedinog naroda prema kojem bi se idealno iznosile sve uzastopne društvene promjene koje se stvarno posmatraju kod različitih naroda. Ova racionalna pretpostavka se mnogo manje udaljava od stvarnosti nego što se to obično pretpostavlja: jer, sa političke tačke gledišta, pravi nasljednici ovog ili onog na­ roda su sigurno oni koji su koristeći i nastavljajući, njihove počet­ ne napore, produžili njihove društvene napretke, bilo kakvo da je tlo na kojem žive, i čak rasa od koje potiču; jednom riječi politič­ ki kontinuitet naročito mora regulisati sociološko nasleđe, mada jedinstvo djelova mora, uostalom, krajnje uticati, u oubičajenim slučajevima na ovaj kontinuitet. Ali bez preduzimanja ovdje jednog takvog ispitivanja, rezervisanog prirodno za jednu posebnu raspra­ vu, gdje bi ideja nacije ili naroda bila direktno podčinjena pozitiv­ noj analizi, dovoljno je za naš cilj upotrijebiti, obično, predloženu hipotezu, kao prostu naučnu vještinu čija korisnost nije sporna. Tako postavljen pravi opšti duh dinamičke sociologije se sa­ stoji u shvatanju svakog od ovih uzastopnih društvenih stanja kao nužnog rezultata prethodnog, i kao neophodnog pokretača sljede­ ćeg, po sjajnom aksiomu velikog Lajbnica: »Sadašnjost je gro bu­ dućnosti«. Nauka ima od sada za cilj, u tom pogledu, da otkrije stalne zakone koji upravljaju tim kontinuitetom i čija cjelina od151

nekorisno formalno insistirati ovdje na nužnosti koja je mnogo bolje ocijenjena i mno­ go manje sporna. naročito životinjskog. čije trajnje u jednoj generaciji mora redovno odvojiti razli­ čite. ili ne pribjegnemo mističnoj moći metafi­ zičkih entiteta. koji bi dozvolio da se odstrani kao štetna tako uznemirujuća kontroverza ο ljudskom usavršavanju. i pošto. ukazujući na prvu klicu ovog razmišljanja je veoma zgodan da opiše čisto spekulativ­ nu namjeru koja najprije mora prethoditi njenoj stalnoj upotrebi. ali stalna akumulacija. društvena di­ namika proučava zakone sukcesije. u najtežem i najnesigurniijem slučaju. neospornu opštu činjenicu. postojanje društvenog kretanja. od zakona svih drugih. po mom mišljenju raspraviti čitavu socijalnu fiziku. je neprestalno dovoljan 152 da dozvoli da se opaze. koje duboko osjećaju oni isti koji ga proklinju. jednu koncepciju. vladaju danas samo u sistemu dru­ štvenih proučavanja: radi se najzad ο tome da se isključe iz ovog posljednjeg područja. i naročito. odbacujući štetne i iracionalne kontroverze ο poštovanoj zasluzi ra­ zličitih uzastopnih stanja. opštem stanovištu pozitivne filo­ zofije. uprkos njegovoj krajnjoj kratkoći. bez sumnje. pojave izbjegavanja tobožnje glavne teškoće koju pozitiv­ na filozofija spontano odstranjuje. Racio­ nalna kontroverza može dakle. kao što sam naveo biće lako. Nema zaista tu druge intelektualne alternative: je­ dino će se na kategoriji društvenih pojava morati završiti stvarno. niko ne može više osporiti stvarnost jed­ nog kretanja. malo oštrije korake. dok društvena statika traži za­ kone koegzistencije: tako da opšta primjena prve bude u pravom smislu snadbijevanje praktične politike istinitom teorijom progre­ sa. Jednom riječi. bilo za nauku. Ali. prema pro­ učavanju ljudske prirode. Budući da sam. od svih ostalih škola ljudske spekulacije. nego jedino u shvatanju osnovnog organ­ skog niza. Očigledno je. ponovo nalazi. ili čak za samu metodu. bilo kakvo da je. sam. moralno mišlje­ nje koje se ο njoj formira. u od­ nosu na statičko stanje. i ο čemu. one koje podnosi sama individua mogu biti najčešće. osnovna borba. samovoljnim redom. Ovaj veliki pojam društvenog niza. Ovaj red predstavlja.ređuje glavni put ljudskog razvitka. za što svako može ovdje lako naći karakteristične primjere. i čija će premoć morati okončati zaista ovu jalovu diskusiju. teološka i metafizička filozofija. u bilo kom po­ gledu da se razmatra društvo. s jedne strane. tj. to je spora. čak nehotično. od sada neosporno. Prognane zauvijek. gdje biolozi od njega imaju sa­ da stalnu korist u komparativnoj analizi različite starosti organiz­ ma. uslov koji se još veoma rijetko ispunjava. treba dobro posmatrati sva­ ku nužnost ove velike stalne pojave. po svojoj prirodi. nadmoćnija nego što to može biti u biološkoj filozofiji. Pošto je. od kojih će glavni. da su ove sukcesivne promjene pod­ činjene određenom redu. koji označava. redom. što mora naročito proizaći iz osnovne koncep­ cije društvenog kretanja. čak. Dakle. da će se kasnije razum­ jeti. i da on već postoji. posmatrano kod ra­ zličitih i nezavisnih populacija. već sa toliko naivnosti. ukoliko su bar završiva bitno metafizička osporavanja. obrazuje u političkoj filozofiji. čije je racionalno objašnjenje. kao što ću to neposredno objasniti na kraju ovog poglav­ lja. Ovaj naučni pristup. bilo bi. ne obazirući se na svako sistematsko miš­ ljenje. sem ako ne upotrijebimo teološku vješ­ tinu stalnog proviđenja. bez ikakve moralne ocjene. kao potčinjenu prirodnim. između pozitivnog i teološko-metafizičkog duha. kao nužno potčinjenog nepromjenljivim prirodnim zakonima. Ako se uopšte ne treba plašiti padanja u metafizičko prenemaganje. zamjenjujući ga uvijek prosto naučnim izrazom razvoj. s druge strane neprekidan red različitih stanja društva se ni u kom pogledu ne vrši. dinamičkih zakona u pravom smislu. jer se naročito. da jedan ta­ kav apstraktan pojam. bar u principu. umjesto da njime upravljaju bilo koje volje. veoma malo vidljive. dopunjujući posmatranje bilo bi lako konstatovati. uobičajen tok našeg individualnog života. u isto vrijeme kad druga spontano formira teoriju poretka. U jednoj epohi. već moguće u jednom dosta velikom bro­ ju slučajeva dok se za ostale treba nadati. nije uopšte. U svako vrijeme i na svako mjesto. ne upotrebljava­ jući ni jedan jedini put riječ usavršavanje. ma da komplikovanijim. Po jednoj takvo definiciji društvena dinamika se direktno pred­ stavlja sa jednim pravim naučnim karakterom. naj­ starije slike ljudskog života konstatuju. što ne mora ostaviti ni najmanju razumnu sumnju na neophodnu spo­ sobnost jedne takve filozofske kombinacije da na odgovarajući na­ čin zadovolji dvostruku osnovnu potrebu savremenih društava. Zatim treba priznati da nužna zavis­ nost različitih društvenih stanja. uglavnom ne bi dozvoljavao nikakvu raspra­ vu niko ko se direktno nalazi na . uostalom biti sponta­ no mišljeni u istorijskom dijelu ove knjige. koja je. individualni slijed godina. prenijevši je zauvijek iz polja adealnosti u polje stvar­ nosti. uostalom. već prethodno dokazao neophodno postojanje socioloških zakona. u proučavanju individualnog života. bilo kojih pojava. stalnim obnavljanjem odraslih vrše u politici osnovne i najznatnije promjene. istina. gdje srednja brzina ove osnovne progresije izgleda svima znatno ubrzana. po prirodi stvari. uostalom. postepena. isključivo svoj­ stven sociologiji. dakle. u našem vijeku. ne u analizi starosti. takode pozitivnim zakonima. što. što je. na sasvim različiti način. svoj pravi ekvivalent u biolo­ giji. neke znatne promjene koje su proizašle iz različitih pogleda u društveno stanje. in­ teresantno svjedočenje. ovih neprekidnih promjena. na jedan vrlo sličan način. neposredno započeta već tri vijeka. postojati danas samo ο stalnom pod­ činjavanju ovih velikih dinamičkih pojava nepromjenljivim pri­ rodnim zakonima. koje malo po malo obrazuju društveno kre­ tanje. 153 . da bi se ograničio na proučavanje zako­ na njihove stvarne sukcesije. značajnu postojanost koju bit­ no izražava tačno poređenje paralelnih razvoja.

Mada se osnovni zakoni društvene solidarnosti naročito potvr­ đuju u ovom stanju kretanja. na početku ovog djela. jer se. Da bi bolje razvili. uglavnom. Ona mora utoliko više postojati za vrijeme kretanja koje bi bez nje završilo. koji je. intelektualne evo­ lucije. samo kao pravi organi jednog predodređenog kretanja. politički aspekti. Da­ kle. u važnim i različitim slučajevima da će. bar kao i u svakom drugom slučaju. bilo poseban ili kombinovan. koja je komplikovanija ali i manje sa­ movoljna od ijednog prirodnog zakona u pravom smislu riječi. prateći odličan sumaran ekspoze. Svi. uostalom. jedna takva pojava uprkos svom ne­ promjenljivom nužnom jedinstvu. u spontanom determinisanju potpunog raspada sistema. u vezi sa umjetnošću u pravom smislu. istorijsku analizu kad joj moramo neposredno pristupiti. čak i sumar­ nom. svom nužnošću. čije bi prethodno tačno poznavanje moglo na neki način dozvoliti jednom dovoljno informisanom umu da pred­ vidi. utoliko ukoliko je manje spriječena i naprednija od svake druge i koja u tom svojstvu mora služiti uvijek kao glavni vodič. Vid­ ljivi izuzetak koji se odnosi na lijepu umjetnost dobiće. kao u meha­ nici. na nekom sličnom opisu. kad se razmatra najprije cjelina opšteg kre­ tanja čovječanstva. u tom po­ gledu. različitih. danas dovoljno očigledan. na naj­ jasniji način pokazujući više eminentnih duhova potpuno spremnih 154 da istovremeno izvrše najveće otkriće. svako će moći. čiji je prirodni napre­ dak. zbog njihove nestašice. me­ đutim. u prve tri knjige ove Rasprave. što povezuje neposredno između tih aspekata sve parcijalne dokaze koji se mogu dobiti riz stvarno­ sti ovog naučnog pojma. Sto se tiče onog dijela ovog velikog kretanja koji izgleda danas najmanje podvodiv pod prirodne zakone tj. moralni. nužno proisticati uvijek iz stanja koje je neposredno prethodilo: tako da se genijalni ljudi. koje se još shvata kao da ga samovoljno regulišu odgovarajuće snažne volje. slijedeći jednu povezanost koja je veoma racionalno značajna. kao naročito dinamičkom. zakoni društvene dinamike moraju nužno biti utoliko jas­ niji ukoliko se odnose na veće stanovništvo. glavne napret­ ke rezervisane za svaku epohu. bi­ lo u onom što se odnosi na vlastiti razvoj svake posebna nfiuke. kao što ćemo to vidjeti na svom mjestu. da bi odmah biva racionalno ovlašćena da unaprijed proširi isti princip na sve ostale društvene aspekte. nadam se potpuno dovoljno da spriječi od sa­ da zdrave duhove da vide u ovom važnom slučaju jednu vrstu oz­ biljnog prigovora protiv pravilne cjeline nužnog i neprekidnog kre­ tanja čovječanstva. kao što ćemo to konstatovati kasnije. ove nužne sukcesije. utoliko neumaljtiviji. sadrže uglavnom. kao što to istorija često potvrđuje. koji se naizmjenice razmatraju kao fizički. ukazujući na glavne zakone ove nužne sukcesije. da osnovni zakoni postaju takođe. u sličnu misao. u velikom stepenu. i čak svake generacije. bilo u kom pogledu da se on razmatra. više ili manje bliske. kao što sam već na to ukazao u odnosu na statičke zakone. Moglo se dakle tako već uvjeriti. sa nekih od ovih pret­ hodnih tačaka gledišta. počev od prvih radova Talesa i Piragore do radova Lagranža i Bišaa. od početka. bilo koji djelovi ljudske evolucije. početkom prošlog vijeka dao sjajni Fontenel. redom koji je tačno utvrđen. u tom pogledu. uglavnom. ο glavnom razvitku našeg uma i ο opštoj hijerarhiji nauka. u neprekidnom razvitku naučnog duha. koja je najneodbacivija i koja je najkarakterističnija od svih. Principi ko­ ji su prije postavljeni. sa istom sigurnošću. da su se različiti politički sistemi zaista istorijski smjenjiva­ li. koji su. ot­ voreni za druge ishode. svako je ipak u njima mogao spontano konstatovati brojne primjere koji se ne mogu od­ baciti. onaj koji je najviše uticao na opšti napredak sa­ stoji se bez sumnje. ukoliko se primjenjuju na napredniju civilizaciju. ovaj neophodan prethodni osje­ ćaj ο nužnom postojanju pozitivnih zakona u socijalnoj dinamici. razmatranje jedne takve povezanosti uprošćava i učvršćuje is­ tovremeno prethodna dokazivanja nužnog dinamičkog poretka. uostalom. kojima su obično ti napreci veoma eks­ kluzivno dodijeljeni. spontano u našem neposrednom proučavanju socijalne dinamike. ali korelativnih osnovnih aspekata ljudske eg­ zistencije. jedno ra­ cionalno objašnjenje. i iz isključivo spored­ nih razloga. da bi se olakšalo prethodno posmatranje. neizbrisivu ra­ cionalnost. po­ litičkog kretanja u pravom smislu. ili na uzajamni uticaj različitih grana prirodne filozofije. mora pri155 . može biti korisno potčinjena. imati u vidu ovdje. veliki napreci svake epohe. društveno kretanje. i prema tome značajniji. od najstarijih istorijskih vremena do naših da­ na. i naročito posebnih stanja ljudskog uma. U izboru i korišćenju ovih različitih pro­ vjeravanja. najprije nejasno i neodređeno. tako da se ne plašim da ga unaprijed predstavim kao još neizbježniji od reda različitih opštih. upućujem čitaoca da najprije primijeti da. jer je tako dovoljno da bude konstatovana u nekom pogledu. prije njihove. Bilo bi sigurno suvišno zaustaviti se ovdje. mogli su mnogo olakšati ta razmatranja i utisnuti im. po prirodi stvari. Treba. Dakle. koji su morali međutim ima­ ti samo jedan organ. Ja se moram ovdje ograničiti na citiranje. Da­ kle nijedan obrazovan čovjek ne može danas sumnjati da u ovoj dugoj sukcesiji napora i otkrića ljudski genije nije uvijek slijedio tačno određeni put. stalnom racionalnom razčlanjivanju. gdje sporedni neredi imaju manje uticaja. pokazuju. in­ telektualni i najzad. realizacije. čitaocu će korisno pomoći osnovna solidarnost koja je već dokazana za statičko stanje izme­ đu svih različitih društvenih elemenata. kao što će to istorijski dio ove knjige spontano pokazati. priznati. koja će moći zatim uprostiti. Glavni dio ove evolucije. Mada istorijska razmatranja mogu biti slučajno opisana. naročito. veoma slična posmatranja mada komplikovana i teže procjenljiva. biće lako konstatovati da su se različiti koraci stalno vezali za određeni poredak.

ne dozvoljava. potpuno odbacujući tu is­ forsiranu kontroverzu. mogućnost da se sažeto opiše ovdje pravi opšti duh dinamičke sociologije. i po­ što. dakle. koja izgleda danas. moram međutim ovdje u prvoj racio­ nalnoj skici dati stvarni značaj različitim temeljnim objašnjenjima koja može zahtijevati sadašnje filozofsko stanje. po prirodi stvari. da ove postojeće sposob­ nosti. ne sumnjam da on neće biti konačno potvrđen produbljenim istraživanjem teme. Sto se tiče filozofske koordinacije cvih pret­ hodnih djelimičnih dokaza. ali najprije komparativno umrtvljene. ili različitim polovima svake vrste. s jedne strane posmatra naučno kretanje kao pod­ činjeno pozitivnim zakonima. bez koje ne može posto­ jati ni jedna prava društvena nauka. ne izjašnjavajući se nipošto ο famoznom pitanju usavršavanja čovječanstva. uostalom filozofski ekvivalent sociološkog niza. bilo koji. jedne teorijske. na primjer. naročito što se tiče istaknutih spo­ sobnosti naše prirode. kakva nedosljedna iracionalnost postoji tu. u stvarnosti. bez obzira na sva razmatranja ο usavršavanju. gdje se nepravilnosti. ovu čuvenu filozofsku prepirku. ograničavajući se na proučavanje neospornog stalnog razvoja čovječanstva koji je njen pravi naučni predmet. nema je više nego. uglavnom. Zbog toga smatram korisnim da ispitam sada. ma kojih. Ma kako paradok­ salno mogao danas izgledati jedan takav princip. s krajnje naučne tačke gledišta. uostalom. moraju. Svako filozofsko pitanje koje bi motivisalo krajnju ekvivalenciju između dvije ideje razvitka i usavršavanja. treba ovdje naj­ prije da nam neopozivo udalji. utoliko više nužno podređena vrhovnim zakonima prirode. druge praktič­ ne. tj. mora snabdijevati nužnu primi­ tivnu osnovu čitavog sistema socijalnih koncepcija: tobožnja pre­ moć ove diskusije bi se našla od tada neopozivo procijenjena iako indirektno. i ma kako. koja bi zaista morala vladati u jednoj metodskoj raspravi. ona će nam. jedna takva ravnoteža teži uvijek da se spon­ tano uspostavi do izvjesnog stepena. samim izvođenjem ovog složenog proučavanja ljudske evolucije. najneosporniju stvarnost: nema nikakve moguće diskusije sa onima koji tu stvarnost ne poznaju. slično spe­ kulativno raspoloženje mora čak neposredno preovlađivati u čita­ vom nastavku ove knjige. predstavlja zaista. ili jednim pravim napretkom. u kojem moraju od sada biti shvaćeni svi. prateći stalnu harmoniju i prema nepromjenljivim za­ konima evolucije. komparativno razmatrana sa različitih dru­ štvenih aspekata. na primjer. sa oni­ ma koji joj odbacuju osnovne pojmove. čije je čitavo približavanje sigurno nemoguće: toliko bi vredjelo. suviše dje156 tinjasto hvaljenu. Očigledno je. jednim odgovarajućim poboljšanjem.. mora biti. postaviti nerješivo i nerazumljivo pitanje sreće koje je uzajamno svojstveno različitim životinjskim organizmima. ma da se nauka može lako uzdržati od direktnog rješavanja jedne takve praktične sumnje. upravljajući više individualnim poremećajima mora biti još neizbježnije preddeterminisano od drugog. Razum­ ljivo je tako. razmatranje. Dilo bi mi lako Ί dj kraja istrajem u jednom takvom raspoloženju. ne bi ovdje bilo mjesta da se pozitivno porede ni sa ikakvim direktnim osjećajem. na je­ dan isto neodbaciv kao i spontan način. u ma kojoj nauci. Duh koji je veoma relativan. sve slučajne uticaje. da se čovječanstvo neprekidno razviia poste­ penim tokom svoje civilizacije. na koji mu moram ovdje ukazati. svodi se dakle sada na izjašnjavanje da ovaj očigledni razvitak mora biti posmatran kao da je nužno praćen. uk­ ratko. kao isključivo slu­ čajna i sporedna. i od ko­ jeg ga ne mogu osloboditi da bi mogao korisno da prati proučava­ nje sadašnje knjige. a s druge. voditi jasno čitao­ ca u preliminarni rad.rodno izraziti i kasnije ojačati u mjeri u kojoj traje i prevazilazi. političko kretanje kao veoma samovoljno. zbog svoje velike komplika­ cije. koliko praznu. ova koncepcija. Ali. baš i kad se ona mogu javljati. na odgovarajući način upotrijebljeno. u biologiji or­ ganski niz koji je. ne prestajući ipak da korisno slijedi svoja 157 . s druge strane. poslužiti za prirodan prelaz na racionalno promišljanje opštih granica političke akcije. čije kombinovanje nije ni malo ravno­ dušno prema nauci. zbog i rac'oralnih preo­ kupacija naše političke filozofije. Pošto sreća svakoga traži dovoljnu harmoniju iz­ među ukupnog razvoja njegovih različitih sposobnosti i čitavog si­ stema. po ma­ lo. koje je primjenljivo na sve socijalne aspekte moći će sa rastućom energijom. Pošto je tako bezpovratno odbacila ovaj neiscrpan tekst dječ­ jih deklamacija ili sterilnih rasprava. ni čak sa ikak­ vim racionalnim putem: društvene situacije u odnosu na individu­ alnu sreću. kad se. pojmovi pozitivne politike. ma kako korisna mogla biti ova striktna naučna strogost. čak i pre­ ma samim prethodnim objašnjenjima gore naznačenim. Saglasno mojim prvim napomenama. okolnosti koje upravljaju njegovim životom. uglavnom. jednim sve širim i pravilnijim vršenjem sve potpuniji polet u opštim granicama koje nameće osnovni organizam čovjeka. gdje lični genije sigur­ no vrši više uticaja. ali neposredno. Dakle. kao. Ovo dvostruko stalno nadam se. jer ono. unaprijed brisati. Dakle. pozitivna analiza nejasnog aktuelnog pojma ljudskog usavršavanja. moram takode obavijestiti čitaoca da glavna evolucija čovječanstva. ukoliko se odnosi na slože­ nije pojave. potvrđuje se sada. kao što smo na to ukazali neposredno rasprav­ ljajući ο osnovnim granicama društvene akcije. da opstoji druga glavna ideja do isključivo naučna misao stalnog razvoja ljudske prirode koja se razmatrana sa svih različitih glav­ nih aspekata. uzimaju mal. prirodno. u različitim pogledima fizičkom moralnom. koje su proizašle iz bilo kojih in­ dividualnih uticaja. toliko štetnu nejasnu metafizičku kontroverzu ο porastu sreće čovjeka u razli­ čitim periodima civilizacije: što spontano eliminiše jedini guvni dio pitanja na koje bi bilo zaista nemoguće dobiti ikakav stvaran i stalan pristanak. takoreći. intelektualnom i na kraju političkom. danas.

odbiti da se prihvati. predstavljalo snažan motiv za odlučivanje u predloženom pitanju. što je mnogo manje procjenjivo. U moralnom pogledu. ili najzad postepenim usavršavanjem društvenog organizma: u ovom posljednjem pogledu naročito. nasuprot. Ishod je skoro uvijek. ma kako da su ovi oblici iskustva bili obično inspirisani najpametnijim i najdobroželećim namje­ rama. koja nauka može kasnije opisati. jed­ nim opštim. ostaviti nikakvu sum­ nju. u neku ruku. prema napret­ ku nauka i vještina. ne samo u fizičkom i in­ telektualnom pogledu. za ovo poboljšanje. slučaj intelektualnog raz­ voja. uprkos svim preduzetim predostrožnostima: što bi. biti naročito mijenjane pod uticajem socijalne evo­ lucije. dovoljna su ovdje da se jasno utvrdi da stalni razvoj čovječanstva može biti 1 Cesto su preduzimani preventivni pokušaji da bi se odlučilo da li mladi divljaci. bez sumnje. Ma da intelektualne sposobnosti mora­ ju. razvojem njegove civilizacije. osnovnim ograničenjima. uprkos više izraženom neskladu između političkog sistema i opšteg stanja civilizacije. drugim posebnim. kao što sam to objasnio gdje treba. njihov manji relativni intenzitet. između individua jednog ana­ lognog cerebralnog organizma. i naročito. čini mi se racionalno nemoguće. u izvjesnom stepenu. jedna vježba. naročito kod manje razvije­ nih organizama. da se ovdje ne prihvati do izvjesnog stepena prin- cip slavnog Lamarka. nastavak ove knjige neće. Ali. izuzev. pod uslovom da poređenje bude uvijek uspostavljeno koliko god je moguće. Ova različita objašnjenja. Jedna opšta činjenica koja se ne može odbaciti dovoljno od­ govara. kod organi­ zama srednje inteligencije. ne samo u osnovnom položaju čov­ jeka. što odmah odstranjuje nestvarnu kon­ cepciju jednog neograničenog usavršavanja. u svim različitim glavnim aspektima naše prirode. takoreći. Treba. proizvede organsko usavršavanje pogodno da bude postepeno učvršćeno u potomstvu. ma da do sada ma­ lo poznatim. čini mi se. Mada najgori instikti nužno nastavljaju da postoje mijenja­ jući samo svoje manifestacije. nezavisno od svake. Čak u revolucionarnom dobu. sa stanovišta prave biološke filozofije. na primjer. Sa prve tačke gledišta. a da je ipak is­ kustvo još nije dovoljno izrazilo 1 jedna najveća prirodna sposobnost za kornbinovanje duha kod veoma civilizovanih naroda. ipak. naročito u moralnom pogledu. usavršavanjem koje je proporcionalno najizraženijim i. zaista. koji se ne može odbaciti uprkos njegovih og­ romnih i očiglednih pretjerivanja. oklijevati da ovdje izjavim. oni su bili do sada shvatani i nastavljani na jedan premalo ra­ cionalan način da bih iskreno vjerovao da im se već može dati pravi naučni značaj. Potrebno je da jedna takva tendencija ka neprekidnom poboljšanju ljudskog položaja bude veoma spontana i duboko neodoljiva da bi se mogla održavati uprkos velikih grešaka naročito političkih. i zaista ostvari. u kojem su. ukazivao na jednu. koji je najkontroverzniji u naše vri­ jeme. iako individue u njoj zadovoljavaju mnogo bolje sve svoje fizičke potrebe. mada veoma sumarna. bar u najvažnijim slučajevima. ili. naprotiv. uvijek podrazumjeti da će se. eventualne kasnije revizije jednog takvog filozof­ skog suda. nego isto tako. ne mogu međutim. mi izgledaju isto tako neodbacivi kao i samo kretanje iz kojeg proističu: samo ipak pod uslovom da ne prestaju da se shvataju. najmanja sposobnost kod manje naprednih naroda. međutim. prema odgovarajućem direktnom izvođenju jednog ne­ ophodnog naučnog ispitivanja. na najeksplicitniji način. i nji­ hovo rastuće regulisanje sigurno će učiniti da nehotično učestvuju u održanju dobre socijalne ekonomije. čini mi se. dvostruko rastuće poboljšanje. 158 159 . kao i za ovaj razvoj veoma razmatrati čitavo čovječanstvo. u osnovnoj kon­ stituciji čovjeka me ovlašćuje da zaključim. ο nužnom uticaju jednog homo­ genog i stalnog vježbanja da se u svakom životinjskom organizmu. ne može se. u veoma uskim. stalno ima za posljedicu. bilo stalnim ublažavanjem naših običaja. ne manje vježbanim sposobnosti­ ma. napreci bili uglavnom poli­ tički. nadam se.slobodna spekulativna istraživanja. koji predstavljaju ogromnu većinu. nemam potrebe nipošto di se ovdje zadržavam da bih pokazao očigledno poboljšanje kojem je socijal­ na evolucija izložila spoljni sistem naših uslova života bilo rastu­ ćom i pametno vođenom akcijom u okolnom svijetu. mogu postati uz odgovarajuće vaspitanje i skup povoljnih situacija. u prvom smislu. bilo kojeg aspekta. uprkos tobožnjem političkom nazadovanju koje se dodjeljuje srednjem vijeku. ne­ ma sumnje da se poboljšanje produžava. a više zgusnuta. Sto se tiče drugog aspekta pitanja tj izvjesnog postepenog i veoma sporog poboljšanja ljudske prirode. mora težiti da ih postepeno ublaži. Ovako postavljen ljudski razvoj mi izgleda da. tako sposobni za naš društveni život kao savremeni Eviropljani. uzeti veoma rano. ma koje kulture. da se ponovo vraćaju spontano divljem životu. iako je prolazna dezorganizacij a ovdje morala dublje poremetiti glavnu evoluciju. na sve sofističke deklaracije: to je stalni i neprekidni porast ljudskog stanovništva na čitavoj površini ze­ maljske kugle. a naročito kod čovjeka. ovaj postojani progres. nego uglavnom i u moral­ nom pogledu. što je isto. ali kasnije znatnijim granicama. koje u svako vrijeme mogu apsorbovati ili neutralisati najveći dio naših različi­ tih snaga. sa svakog. u našim odgovarajućim sposobnostima: izraz svojstven usavršavanju odgovara naročito ovoj drugoj osobini pro­ gresa. umjesto izolovanog naroda. à fortiori. da ovo stalno pobolj­ šanje. poslije jedne dovoljno duge perzistencije. manje po­ magana. Razmatrajući naročito zbog jednog tako osjetlivog pitanja najkarakterističniji slučaj tj. neodoljivu tendenciju. što je očigledno. što bi danas bilo teško osporivo. međutim. kao i ovaj razvoj. niročito mi izgleda neosporno da postepeni razvoj čovječanstva teži da dredi stalno. ο njihovom pretpostavljenom poboljšanju. kao neizbježno podči­ njene. rastuću prodominaciju najplemenitijih sklonosti naše prirode. uostalom.

nadam se. To je uvijek za kretanje. bez ikakvog cjepidlačkog prenemaganja. u svakoj eposi. iako su intelek­ tualne navike. pravi filozofski karakter pozitivne politike. da budu toliko napredni koliko bi dozvolio čitav sistem različitih uticaja. pravi opšti duh svojstven pozitivnoj filozofiji. čak i u praktičnom pogledu. sigurno nije ovdje manje neobičan. pravo da se u so­ ciologiji prihvati nužna ekvivalencija ova dva opšta izraza. Ne radi se. zbog njihove više zamršenosti. nenamjernih ili čak namjernih. mogućnost. istorija ostala potpuno nerazumljiva. prirodno. neophodnost ma kojih od zabluda. dakle. po meni. pa ipak uvijek neizbježno zatvorena lizmedu nekih osnovnih gra­ nica. ma kojeg. u okviru od­ govarajućih granica. Ima se. dosta određenoj. Ova filozofska tendencija. kad to slučaj zahtije­ va. ono što je moglo biti. i čak. potpuno neosporno. racionalno. istrajati u korišćenju naročito prvog izraza. da uvijek raz­ matra društveno stanje obuhvaćeno sa svih različtih glavnih aspekata kao da je bilo bitno tako savršeno u svakoj epohi da one sadrži odgovarajuću starost čovječanstva. koji. zaista. i čak. ο krajnjim uzrocima. učiniti. postepeno usavršavanje. bez ijednog. ili njihova cjelina. ovu pametnu naučnu popustljivost. uvođenja novih sposobnosti. i koji se samo mora mani- festovati na jedan manje pravilan ali jednako neizbježan način. Pošto. kao što će to. postepeno pomognut odgovarajućim gajenjem osnovnih. a oba­ dvije nužno proizilaze iz istog očiglednog principa. Naše vrijeme ne traži više ni najmanje racionalno opovrgavanje sličnih koncepcija. umjesto da im se poglavito pripišu društveni progresa. mogle dopustiti nikakve granice. Jedno takvo filozofsko razmatranje teži samo da učini previdivim. Nijedan razuman čov­ jek ne bi mogao od sada poricati najprije postojanje sličnih grani­ ca. koja moraju ovdje. i koji. dakle. na početku ove lekcije. po svojoj prirodi. ništa više u jednom nego u drugom slučaju. Radi se ο principu opštih granica. ovdje. apsolutan i neograničen. ma koje političke akcije. koji naročito razlikuje. Cjelina prethodnih razmatranja prirodno vodi ispitivanju os­ novne koncepcije dinamičke sociologije sa posljednjeg glavnog as­ pekta koji je izuzetnije sposoban da kao nijedan drugi neposredno manifestuje. nametnuta ukupnošću položaja predmeta i bez čijeg postoja­ nja bi opšta pojava stalnog napretka očigledno postala neobjašnji­ va. kao što sam to objasnio. iz ovog ne­ opozivog preimućstva relativnog stanovišta nad apsolutnim. pre­ ma ukupnoj situaciji? Ali. čini mi se. Ipak moram. stvarno usavršavanje čovječanstva. kao što smo to već priznali za postojanje. unutrašnjih ili spoljašnjih. naučnoj ili praktičnoj. tim više motivisano. statičkih ili dinamičkih. Završavajući ovdje sa sumarnim opisom ove prethodne kon­ cepcije ljudskog razvoja. dakle. ni stroga osuda. mi ćemo morati. uglavnom na­ pustiti. pod čijom vlašću se ostvaruje njegova sadašnja evolucija. njeno stvarno ostvarenje. čiji ra­ cionalni pojam mora naročito odstraniti odmah danas idealan duh. usuđujem se to reći. bez koje bi. a da se. sem ako neće da nastavi jednu ozbiljnu upotrebu antičke teološke hipoteze. nastavak ove knjige. u bilo kom predmetu. kao što ću to pokazati neposredno. ud sada. stegnute ispod njihove duge premoći. Drugi izraz nemajući uopšte takvo svojstvo. ο čemu sam se već dovoljno izjasnio u odnosu na socijalnu statiku. jer on odmah izražava običan sponta­ ni polet. u pogledu društvenih pojava. stvarno usavrša­ vanje proizlazi naročito iz spontanog razvoja čovječanstva. bez sumnje. biti izraženija nego u ijednom drugom slučaju. prost nužan nastavak ovog spontanog reda koji proizilazi iz nepromjenljivih prirodnih zakona za sve moguće pojave. u praksi. a da se ne obzire na njihovo stvarno određivanje. kombinovanu sa korelativnim sistemom ma kojih prilika. bilo prošlih ili savremenih. i koji izgleda posebno odgovara naučnoj namjeni. ni na koji način ne isključi. pod nadmoćnim uticajem metafizič­ ke filozofije. ni naročito slobodna neposredna koncepcija najaktivnije ljudske intervencije. koji srećom nije još pokvaren neracionalnom upotrebom. u običnom ispitivanju društvenih pojava. još daleko od toga da budu u naše vrijeme dovoljno ispravljene. postaje ovdje prirodno neophodan dodatak potpuno sličnoj intelektualnoj sposobnosti koja je ovdje gore utvrđena u odnosu na statičku so­ ciologiju: jedna je za napredak ono što je druga za poredak. što. tj. ne biti. tako isto svaki od njih. ne mogu izbjegavati. kao što se to obično radi u biologiji. u komparativnom proučavanju živo­ tinjskog organizma. koja predstavlja zakonodavca kao prost organ jednog neposrednog i stal­ nog proviđenja pod čijim uticajem se ne bi. lakše shvati prava istorijska povezanost do­ gađaja. kako bi moglo. koja omogućava da se bolje poštuje. Isti princip mora. veoma. potpuno suprotnu ukupnim razma­ tranjima. koje su čak prestale da budu stvar­ no razumljive njihovim najodlučnijim pristalicama. ali uzimajući uvijek prvi u njegovoj potpunoj filozofskoj širini. naročito zbog pogrešne upotrebe koja se toliko vršila do naših dana. sposobnosti koje sačinjavaju ukupnost na­ še prirode.uvijek razmatran kao pravo. svom nužnošću. pod zadnjom tačkom. moram još upozoriti. dragocjenu prednost da neposredno određuje iz čega se sastoji. naziv razvoj ima. bez sumnje. na opštu sposobnost koju ona mora spontano proizvoditi. pripisati političkim mjerama u pravom smi­ slu riječi neshvatljivu snagu. vlada još obično sistemom socijalnih spekulacija. direktno isključiti i ovu iracionalnu optužbu ο tobožnjem optimizmu u vezi sa ovim novim predmetom. uvijek preegzistirajućah. ni ο ma kojem upravljanju proviđenja. Ovo prvenstvo je. u svakoj epohi. ova racionalna sposobnost ne isključuje nikako kao što sam to već utvrdio. Ako različiti društveni elementi ne mogu ni­ kako na duže da održavaju spontano između sebe ovu univerzalnu harmoniju koja je prvi princip stvarnog poretka. To bi značilo. koja predstavlja pravi predmet svake di­ namičke sociologije. Budući da je u 160 161 .

trebaće je. u stvarnom političkom životu. u pozi­ tivnom proučavanju društvene solidarnosti. Kakve god da mogu biti varljive inspiracije ljudske oholosti. posrednik. sem ako se ipak razum mije mogao onda dovoljno braniti od spontanog zanosa koji tako često iz toga proizilazi. Neizbjež­ na postepena premoć stalnih uticaja. hemijskih ili fizičkih. zbog njihove velike komplikacije najpromjenljivije od svih. one ostaju uvijek potpuno podređene osnovnim zakonima statike ili dinamike koji regulišu stalnu harmoniju različitih društ­ venih elemenata i stalnu povezanost njihovih neprekidnih promje­ na. bez kojeg prava društvena nauka ne bi mogla nikako postojati. uprkos snazi najšire saradnje kojom upravljaju najoštroumnije vještine. Ako dakle među različitim uzrocima promjena ljudska in­ tervencija zauzima isti rang proporcionalnog uticaja. bilo statičkim ili dinamičkim. one se. iluzije ove vrs­ te moraju sigurno izgledati oprostijije nego bilo kojeg drugog sa162 držaja. prema filozofskom zakonu koji sam već dokazao u tom pogledu u prethodnim dvjema knjigama. Primijenjen na poli­ tički život. i ljudske evolucije uze­ la najprije. kroz svoje vlastito iskus­ tvo. shvaćen po prirodi stvari u razmatranju prve tačke. koje je neizbježna posljedica samog postojanja prirodnih zakona. dakle. jer ništa tu ne može biti promijenjeno. svom nužnošću. bilo bi očigledno nemoguće razumjeti. Ne insistirajući više na ovom očiglednom principu. može biti potpuno preskočen. iako je najčešće prikriven. malo važan. u statičkom pogledu. ili naročito astronomskih za­ kona. Nema uticaja koji prouzrokuje poremećaj. stepenima što se tiče njene same brzine. obično. bez ikakve razlike između njih. nesimetrični elementi koji kvare ni zbog čega. što to ne može biti druga. odmah razcrilo svaku ekonomiju stvarnih zakona predmeta. i čak više nego drugdje. koja se razmatra sa ma kog stanovišta. određenim. prave pri­ rodne zakone razvoja čovječanstva: samo ako se. treba biti. mogu sastojati neosporne promjene na koje su or­ ganizam i politički život. u stvarnost tih neophodnih granica. kao što je pri­ rodno da se to najprije pretpostavi. tj. ništa ne može. Treba u tu svrhu najprije procijeniti u čemu nepromjenljivi tok ljudskog razvitka može biti podstican od svih uzroka ma kojih promjena koji mogu biti na njih primijenjeni. sa sličnim promje­ nama životinjskog organizma. Takva je prva naučna osnova za racionalna nadanja ο jed­ noj sistematskoj reformi čovječanstva. uprkos suprotnom prividu. bi. međutim. naročito osjetljivi. bilo opšte ili posebne. granice promjena koje sa šire nego što čak dozvoljava sistem bioloških zakona u pravom smislu. Može se. ni njihova glavna povezanost što. niti ih. pokazuje uopšte da. ni u kom slučaju spriječiti ni proizvesti ove uzajamne tendencije. da se. ni zakoni sukcesije? Ovo nerazumno čuđenje. sa svom preciznošću koju sadrži priroda predmeta i koja zadovoljava stvarne potrebe. uvijek nužno veoma ogra­ ničena. ovaj neophodan princip pozitivne filozofije. glavna evolucija čovječanstva mora takođe biti jedino shvaćena kao promjenljiva u nekim. poređujući ih. odlučuje da zaboravi. ali da. bez toga da. gore već predviđenom. Dakle. svaki državnik poslije dovoljnog vršenja političke vlasti. ali bez ikakvog. i: utoliko više. suviše prirodno danas da bi bilo ikako osuđe­ no od filozofije. dakle biti zaista znatniji u prvom slučaju nego u drugom. i. u svim vrstama poja­ va promjene odnose uvijek izričito na njihovu jačinu i na njihov sporedan način stvarnog izvršenja. ni zakoni harmonije. s kakvim pravom društvene pojave mogu biti jedine izuzete od ovog osnov­ nog ograničenja. sa tom jedinom razumnom razlikom. treba sada pokazati neophodnu sposobnost nove političke filozofije da sigurno odredi kao neposrednu i stalnu primjenu svog naučnog razvoja. ljudska akcija. naročito.bilo kojem redu pojava. koji može učiniti da koegzistiraju. pod čijom potpunom moći se moraju vršiti takve pojave. jer je njegova nemoć da se bori protiv prirodnih zakona pojava mogla postati presudnija. kao mnogo važnije. primijeniti i na društvene pojave. što ću objasniti posebno u sljedećoj lekciji. svi sociološki zakoni sadrže. ijedan. ukoliko je vlast šira. cjelina stalnih uzroka. Sa ove glavne tačke gledišta. uosta­ lom. uzdižući uzrok nereda iznad osnovnog uzroka. veoma uvjeren. u čemu se sastoje ove glavne granice. učiniti da budu neprirodne: isto je i u di­ namičkom pogledu. čim se u njima bude zahtijevao isti način filozofiranja U čemu se. kao opšteg principa i čak kao jedine pot­ puno prihvatljive danas. zbog toga. stalne ilii savremene. u svakom pogle­ du. poboljšati jedna tačna filozofska ideja ο pravoj bitnoj prirodi ovih stvarnih promjena. a da se ne može nikada odrediti nii njihova sopstvena priroda. ma kojeg. ma kako neprimijetna najpri­ je mogla izgledati njihova moć. ne bi mogle nikada uzdići. tako nužno veće u redu političkih. i. različite moguće promjene se mogu samo sastojati u manje ili više izraženom intenzitetu različitih ten­ dencija koje su spontano svojstvene cjelini svake društvene situa­ cije. iznad prirode samih prom­ jena. naravno. bilo unutrašnjih ili spoljntih. prirodno. treba prethodno shvatiti društve­ ne pojave kao. koje nameće političkoj ak­ ciji ukupnost društvenih uticaja i kojima mnogo treba da pripiše uobičajen neuspjeh velikog dijela uzaludnih projekata ο kojima je on najprije potajno sanjao: možda bi čak ovaj osjećaj mogao biti utoliko potpuniji. da društvene 163 . nego kod prostijih i manje promjen­ ljivih pojava. ovdje kao i drugdje. a zatim će se istražiti koji rang važnosti može zau­ zeti među ovim različitim mogućim promjeniocima voljna i prora­ čunata akcija naših političkih kombinacija: takav je razuman redosljed. jednom riječju. dakle. u dovoljno razmatranje. njen uticaj mora. Ali. bilo spoljašnjeg ili ljudskog. je danas dopuštena prema svim prirodnim pojavama. koje su im tačno uporedive kad sa podčinjene sličnim uslovima. preokreta u glavnom redu stalnog razvoja. iako su promjene koje proizvode ma koji uzroci.

Poslije ovog sumarnog naučnog ograničavanja opšteg polja so­ cijalnih promjena od nekih izvora. jer glavno određenje. kao što sam to uradio. čak i u pogledu moralnog razvitka naše prirode čiji je karakter sigurno regulisan. 1) iz rase. 2) klime. ni obratno. uglavnom. Ako je u ovom po­ gledu izgledalo da ja naročito imam u vidu pravu političku akciju. 3) iz prave političke akcije. Ne bi se. Pošto je zdrava opšta teorija ovih granica promjene u biologiji još bitno u osnivanju. Baš i kad ovo određenje ne bi očigledno bilo neumjes­ no u stanju rađanja nauke. kojem bi ono moglo biti samo prost dodatak. moglo una­ prijed sumnjati. zakoni metode bi bar primoravali da mu se odgodi neposredno izlaganje poslije ispitivanja glavnog pred­ meta da bi izbjegli neracionalnu konfuziju između osnovnih poja­ va i njihovih različitih promjena. Ova iluzija se sa­ stoji u tome da različite političke operacije. princip koji sam postavio. odakle su očigledno proizašli. Jedno takvo istraživanje bi bilo danas izuzetno preuranjeno. odgova­ rajućim stanjem socijalne evolucije. razmatrajući neposred­ no. čije ispitivanje mora ostati rezervisano za kasnije. razvijati kasnije sponta­ nom upotrebom. nije moglo još biti potčinjeno nikakvoj racionalnoj elaboraciji. ma kakve da budu voljne pro­ mjene koje su rezultat obrazovanja. na poseb­ ni Drincip veoma prirodne iluzije koji održava sada ovaj nehotičan sofizam kod istih onih koji vjeruju da su potpuno oslobođeni od teološke filozofije. kao što sam to napomenuo u slu­ čaju klime u prethodnom poglavlju. Sasvim je isto. to je jedino zbog neracionalnog preimućstva. u svakoj epohi. osim toga. i čak. čiji sam racionalni princip po­ stavio. dovoljno. ni nikakve individualne superiornosti koja može na primjer. mogavši imati društvene efikasnosti samo ako budu sag'as165 164 . sa ovog stanovišta. u ovom pogledu. gdje je slučaj mnogo ma­ nje težak. nehotično. tj. Najzad. naročito od onoga od čega zavisi dopuna ljud­ ske akcije mehaničkim sredstvima. kao što će to neposredno potvrditi istorijska analiza kasnije. i zato će se nuž­ no ka njemu morati upraviti opšta pažnja. jedno takvo razvrs­ tavanje mora imati danas utoliko manje praktičnog interesa uko­ liko je uticaj političkih kombinacija. za što bi ovdje bilo dovoljno navesti neki od brojnih primjera. biće ga. ne može se nadati da će sociologija moći biti danas u tom pogledu naprednija. pripisuje. bude opisan istinski opšti duh. Ali. na prim­ jer. čija se zajednička fizionomija lako pronalazi kod svih individua usred njihovih karakterističnih razlika: postoji sigurno. Svaki od osnovnih načina društvene egzistencije određuje neki sistem odgovarajućih običaja. ma kakvi mogli biti pra­ vi i razlrčiti izvori ovih. na način koji se nikako ne mo­ že odbaciti ovu usku zavisnost samih najeminentnijih genija od savremenog stanja ljudskog razuma. određeno razvrstavanje različitih uticaja izazivača promjena. naročito. malo po malo. bilo racionalnih ili eksperimentalnih. U vezi sa ovim zadovoljiću se da uka­ zem.promjene mogu i moraju postati šire i raznovrsnije od običnih bio­ loških promjena. Istorija nauka potvrđuje naročito. u čitavom preostalom dijelu ove knjige. da bude postavljen naučni princip koji karakteriše i ograničava promjene koje su kom­ patibilne sa prirodom društvenih pojava. prejudicirajući po­ grešnim zanosom-krajnji rezultat jedne tačke neposredne kompa­ racije. iz kojih bi one mogle proisteći treba samo tražiti da ja ovdje raspravljam pitanje koje sam pret­ hodno označio pod drugim aspektom. Uostalom. Tako je to. još više. dovedeni do toga da ne­ prekidno reprodukujemo sva glavna razmatranja koja dokozuju stvarnu podčinjenost društvenih pojava nepromjenljivim zakoni­ ma prirode: jer jedan takav princip zaista predstavlja samo strogu opštu primjenu jedne takve filozofske koncepcije. promjena. koje joj se još. spontane promjene koje se odnose na individualnu organizaciju. U inte­ lektualnom redu koji je lakše danas ocijeniti. prema glavnom hodu ljudskog duha. od Lamarkovih radova. prenijeti u jednu epohu otkrića koja su zaista rezervisana za kasniju epohu. bilo zemaljske ili du­ hovne. i koje danas teži da neposredno spriječi svaki pra­ vi pojam socioloških zakona. bili bi. prema ukupnim prošlim objašnjenjima. bilo kojih. Jer je. u vještinama u pravom smislu. Dakle. nemoguće ozbiljno osporiti prema cjelini političkih observacija: njegova postojanost će se. prema njihovom odgovaraju­ ćem značaju. u kojima je on ozna­ čio princip. ili različita mišljenja koja učvršćuju stvarno postojanje ovih neophodnih granica promjene. ma da on ima jednu ozbilju naučnu manu da unaprijed pretpostavlja. pretpostavljajući naravno kao stalne jednu sre­ dinu i jedan organizam. ili sva­ kom drugom. od ova tri uzroka promjena. takvo stanje čovječanstva gdje najbolji urođenici nužno stiču navike surovosti. ako se ovome žele dodati sve či­ njenice. ni­ je čak bilo dovoljno ispitano u biologiji. uglavnom da uzmemo sam« onaj koji se odnosi na usavršavanje različitih metoda istraživanja. obuhvaćene u svoj njenoj naučnoj širini: ne bi uopšte odgovaralo ovdje istraživati da li je njen relativni značaj zaista saglasan ovom redu nabrajanja. i. u jedno ili drugo ime. kao što sam to naprijed primijetio. sam dovoljno pristupačan za našu intervenciju. iz jednog razloga što je njegov stvarni značaj zaista nadmoćan. kao što smo to naveli u prethodnoj knjizi. ako ova komparacija nije još na odgovarajući način pripremljena tre­ ba takođe priznati da njeno sadašnje izvršenje nije uopšte važno za opšte ustanovljenje pravog duha pozitivne politike. čak i sa političke tačke gledišta u pravom smislu. uostalom. po obi­ čaju. Tako da mi izgleda kao da tri opšta izvora društvenih promjena proizilaze. bilo u odnosu na soci­ jalnu statiku ili socijalnu dinamiku. kojih se bez napora oslobađaju niže vrste živeći u jednom naprednijem društvu. mi­ slim. Ali je dovoljno ovdje ο tome da. nema nikakvog slu­ čajnog uticaja.

može uopšte tu ostvariti uglavnom samo promjene koje su saglasne njihovim sopstvenim težnjama. već serijom oscilacija. laku zaslugu da su razvili kod svojih savremenika polet za anarhične strasti. pra­ vi uticaj i aktuelni značaj od ovog opšteg principa.ne sa odgovarajućim težnjama čovječanstva. naša. kakva god da može biti lič­ na vrijednost najmoćnijeg čovjeka. nasilne revolucije koje rađaju zapreke. kojoj od svih. koja je proizvela privremeno i djelimično popuštanje opšte harmo­ nije: kao što se lako to može potvrditi danas. 167 . nego što bi to mogao biti spontano. do potpunog neshvatanja praktičnog značaja jedne nove nauke koja bespovratno razbija. nji­ hov jadan prividni trijumf duguje samo jednom spontanom sta­ nju koje je određeno cjelinom odgovarajuće društvene situacije. bilo osvajanjem ili drugačije. hod civilizacije se ne vrši. u svakom slučaju. u pogledu glavnih društvenih zabluda koje su derivati moralne raspuštenosti. nažalost mnogo redi. jedna spontana ali malo jasno evolucija. U svakoj vrsti kao što sam to utvrdio od početka ovog djela. samo oslanjajući se direkt­ no na odgovarajuće tendencije političkog organizma ili političkog života kako bi pomogla oštroumnim vještinama spontani razvoj. ma koja politička intervenci­ ja bi. mogao je biti vođen do sada odličan instikt genijalnih ljudi. priroda pojava. liče na preuranjene ili nepromišljene posmatrače koji kao da su proizveli ono što može jedino bitno odrediti. samo tako bi se. nejednakih i promjen­ ljivih^ kao kod životinjskog kretanja. Ova. kojoj se pripisuje sposobnost da sprije­ či. kao i u naukama. onako kako sam to pokazao u mom spisu iz 1822. priznala dakle stvarno postojanje opštih granica prom­ jena koje su svojstvene društvenim pojavama. glavni oportunizam uvijek sačinjava glavni uslov svakog velikog i trajnog uticaj a. sa tako čudnim po­ nosom. koji teži uvijek da prevlada i čije tačno poznavanje dozvoljava da se unaprijed uredi prirodna premoć. tako je isto bilo u svim vremenima. pomoću sličnih procjena. Uostalom. koji su stvarno izvršili veliki i duboki uticaj na čovječanstvo u nekom svojstvu i u ma kom pogledu: jedino su tako oni mogli ispraviti grubo iluzorna ili pogrešna obavještenja iracionalnih i he­ ­­­­ičkih doktrina. umanjujući ove oscilacije i manje ili više nesrećna lutanja koja im odgovaraju. u svakoj epo­ hi. jedino zato što je bila upravljena u sup­ rotnom smeru od opšteg kretanja savremene civilizacije. u svakom slučaju. čije oruđe on samo može biti. ustanovljen pravi naučni princip na­ mijenjen da odredi i da ograniči takve promjene. U politi­ ci. kao što to svjedoče neodbacivi primjeri Julija. Bonaparte. Bilo bi. itd. U revolucionarnim epohama. ni na koji način osloboditi od neposredne i djelimične procje166 ne odgovarajuće situacije. i naročito. utvrđuje neposredno. toliko precizno koliko je mo­ guće. očigledno je da direktan razvoj društvene nauke određuje. u kojim najviša politička vlast nije mogla ostaviti skoro nikakav duboki trag najenergičnijeg i naj­ bolje podržanog razvoja. u svakom slučaju. jednom riječju. empirij­ ski izvršenih. Ipak je sigurno da gore postav­ ljeni princip u vezi sa racionalnim granicama političke akcije. Pos­ tupajući tako očigledno se zanemaruju brojni i karakteristični slu­ čajevi. i u svakom društvenom pogledu. koje najčešće vladaju njihovim umom. čak i onda kad se samo radi ο posljedicama koje je naj­ lakše proizvesti. u svojim spe­ kulativnim osnovama. bez sumnje. na najneosporni]i i najtačniji način. na­ suprot tome. prema različitim prethodnim razmatranjima. opažaju samo da se. Baš.. presudniji obrnuti slučajevi. kome prost narod pripisuje druš­ tvenu aßciju. iz toliko različi­ tih razloga. zemaljske ili du­ hovne. ipak izjalovila. kojima istorija obiluje. bilo u odnosu na poredak ili na progres. mogao dokazati jedan preobražaj sličan onom koji se danas dešava u me­ dicinskoj vještini. zaista. čak i u ovom slučaju. pošto je prirodna saradnja. koja je usavršavana racionalno. bilo na dobro ili čak na zlo. Naročito tako politička vještina može naj­ zad početi da dobija ispravno sistematski karakter. promje­ na koje zavise od sistematizovane političke akcije. takođe podržana moćnom vlašću. prestajući da se bitno upravlja prema samovoljnim principima koji su ublaženi empirijskim pojmovima. a ona je proizašla iz naše intelektualne anarhije. oko jednog srednjeg pokreta. U društvenom organizmu. u jurenju za preu­ ranjenim poboljšanjima. mogla imati prave društvene efikasnosti. oni koji sebi pripisuju. predviđanje je pravi izvor akcije. što do­ kazuje spontani tok ljudske evolucije. znati prije svega. bez ikakve moguće stalne intervencije. naznačavajući čak glavne prepreke ko­ je su pogodne da se prebrode. stoga. uprkos progresivne tendencije koja bija­ še njoj u prilog: intelektualna isto kao i prava politička istorija nam nude za to neosporne primjere. Ferguson je oštroumno p r mijetio da čak uticaj jednog naroda nad drugim. pravo go­ voreći. pravu fundamentalnu tačku kontakta između društvene teo­ rije i društvene prakse. pošto je. bilo koja vlast individue nad rodom je uostalom realno podčinjena ovim opštim granicama. Neodređene intelektualne navike koje još preovlađuju u poli­ tičkoj filozofiji mogle bi danas veoma dovesti. Filipa II. dakle. može najviše doz­ voliti da ga prisvoji. čiji razvoj se tako nalazi samo malo više ubrzan ili malo više usporen. na primjer. određuju šta je ljudska evolu­ cija spremna da proizvede. Jednom riječju. koji se ne mo­ že. miada najjača od svih sličnih sila. ove ambiciozne iluzije koje se odnose na nedefinisanu akciju čovjeka prema civilizaciji: treba li zbog toga so­ cijalna fizika da čeka da bude najprije nekoliko puta optužena da nam svodi na prostu pasivnu observaciju ljudske događaje. sa naučnog stanoviš­ ta. gdje se politička akcija. istovremeno. pravolinijski. precjenjivanje stvarnog značaja jedne takve vještine. ove zakone prirodne harmonije i sukcesije koji. Mo­ gu se čak u tom pogledu posmatrati kao još. Jer. treba. ali ipak veo­ ma značajni u cjelini ljudskog razvoja.

čak i onda. Ovdje kao i na drugom mjes­ tu. treba tu najprije razlikovati dvije glavne vrste neophodnih sredstava: jedna. Prema jednom filozofskom zakonu utvr­ đenom naročito u dvema prethodnim knjigama. svaku pojavu sa dvostrukog osnovnog gledišta: njene har­ monije sa koegzistirajućim pojavama. u prostoru ili u vremenu. ne radi se uopšte ο upravljanju poja­ vama. a za­ tim dinamičkih. bilo sa cjelinom prethodnog kreta­ nja. i čak više nego drugdje. ovdje ο sumarnoj procjeni relativ169 . Radi se. kad je mogla biti na odgovarajući način dovedena u vezu. mi moramo naj­ prije očekivati zbog najveće komplikacije pojava da nađemo u so­ ciologiji jedan sistem naučnih sredstava. ona može još korisno doprinjeti. uostalom. ogromnu i vječitu društvenu cjelinu. svom nužnošću. neposrednih ili posred­ nih. Ali krajnja novost predmeta mora učiniti tu danas ovu neizbježnu ekstenziju mnogo osjetljivijom za verifikaciju nego kod svake druge nauke. sa nekom logičnom energijom koju ona stvar­ no izvodi iz prirode jedne takve studije. koje su od sada dovoljno određene. ne odriču­ ći se nikada jedne pametne intervencije. Ovakvim skupom prethodnih pojmova. isto tako kao i svaka druga stvarna nauka. ili čak buduću. koja će. i zbog jednog i zbog drugog. koliko je to moguće. duboko podčinjena sistemu temeljnih nauka koje se odnose na različite uzastopne vrs­ te pojava. i sve više i više. dakle. u mnogim pogledima. da otkrije. što je moralo biti mnogo teže nego kod nauka koje su već kon»(. neprekidno ujedinjeni prisnom i uni­ verzalnom solidarnošću. koje je moraju. ona se trudi. svaki u određenom obliku i stepenu u glavnoj evoluciji čovječanstva. da bih je bolje opisao napraviću od nje poseban i odvojen predmet sljedeće lekcije. sa preciznošću koju dopuš­ ta pretjerana komplikacija svojstvena ovim pojavama. dakle. Razvijajući do najvišeg stepena društveni osjećaj ova no­ va nauka. zbog toliko razloga snabdijevati dragocjenim stalnim obavještenjima. socijalna fizika razma­ tra dakle. individualni ili nacionalni. koncepcija koja je zaista kapitalna i sasvim savremena. Pošto smo tako završili neophodno prethodno ispitivanje pra­ vog opšteg duha koji mora karakterisati novu političku filozofiju. U sociologiji. i njene povezanosti sa pret­ hodnim i sa kasnijim razvojem čovječanstva. direktna koja se sastoji od različitih sredstava istraživanja koja su mu primjerena. da ublaži i.ituisane. kao da obrazuje. racionalnoj procjeni cjeline različitih osnovnih sredsta­ va koja odgovaraju prirodi i namjeni sociološke nauke. jedno takvo proširivanje sredstava ovdje takođe ne mo­ že kompezirati. ni proklinjući. ili iz date čitave prošlosti. koji ko­ načno predstavlja njegovu najpotpuniju moguću primjenu. treba sada pristupiti. koje su opštije i manje komplikovane. bilo kojem. prem. bolesti i krize su. i. ne izuzimajući čak ni biologiju. objašnjavajući je ukratko. iako je to ovdje moram napomenuti. nužno rastuću nesavršenost različitih nau­ ka ukoliko njihove pojave postaju složenije. kad je stvarna nauka prinuđena da suštinski prizna svoju trenutnu nemoć pred dubokim neredima ili neodolji­ vim silama. svaka od njih njoj izgleda objašnjena. bilo sadašnju ili prošlu. sva­ ku nevrijednu ili prolaznu. političke činjenice. ne samo sa neophodnim prethodnim određenjima različitih spontanih tendencija koje ona mora sponta­ no pomoći. politička nauka neposredno snabdijeva i političku vještinu. i najzad. jednom riječju. koja je veoma prilagođena svakom. Mo­ ra završiti ovu lekciju sumarnim opštim mišljenjem ο prvoj vrsti naučnih sredstava. i prema tome. bilo iz da­ te situacije. indirektna. raznovrsnijih ili razvijenih od ijedne druge glavne grane pri­ rodne filozofije. odbacujući uvijek brižljivo svako uzaludno i neprihvatljivo is­ traživanje intimne prirode i bitnog načina proizvodnje ma kojih pojava. u pravom naučnom smislu izraza. tako da izbjegne. na neposredan i stalan način. sem zbog nemogućnosti ko ja je na odgovarajući način utvrđena. mogu se jedva nadati da će ona biti dovoljno priznata prije nego joj postepeni razvoj nauke spontane reprodukuje potvrdu. nego samo ο promjeni njihovog spontanog razvoja. a da. prema tačnoj procjeni njihovog glavnog karaktera i racionalnim predviđanjem njihovog konačnog ishoda. eksperimentisanje u pravom smislu. ali ništa manje neophodna proizilazi iz nužnih odnosa sociologije sa sistemom prethodnih nauka. Ali. naučno istraživanje upotreblja­ va zajednički tri osnovna načina koja sam razlikovao od druge knji­ ge ove Rasprave. da skrati krize. Što se tiče druge. Vodeći najzad. zaista. čitavu ljudsku vrstu. Ne diveći se. čiji različiti organi. Socijalna fizika mora biti. druga. nego i sa opštim obavještenjem ο glavnim sredstvima 168 koja tu može primijeniti. proučava­ nju živih bića. u opštoj vještini posmatranja: tj. po čuvenoj Paskalovoj formuli. koja treba kasnije da posta­ ne glavna racionalna osnova pozitivnog morala. koja je od tog doba pot­ puno ostvarena. nužno još neizbježnije. ka tačnom sistematskom predviđanju događaja koji modu proizaći. opasnu akciju. svako pogrešno trošenje ma kojih snaga. Ovaj nužan za­ kon nastavlja zaista da postoji i u ovom novom slučaju. koliko je to moguće.i naučnoj hijerarhiji koju sam ustanovio. nužno predstavlja. bilo sa ukup­ nošću odgovarajuće situacije. naročito. izgleda mi od sada dovoljno okarakterisan pravi opšti duh svojstven novoj političkoj filozofiji tako da učvršćuje ra­ cionalnu poziciju socioloških pitanja. u svakom pogledu. predstavljati racionalnu dopunu ove lekcije.zbog njegove vrhunske komplikacije. nego u individualnom organiz­ mu. i gledajući u njima iznad svega. komparativnu metodu. sa svakog različitog glavnog aspekta. učestvuju neizbježno. najprije statičkih. čisto posmatranje. kao i u biologiji. što očig­ ledno zahtjeva da se prethodno znaju njihovi stvarni zakoni. prave opšte veze koje međusobno povezuju sve društvene pojave. kao i kod prethodnih djelova ove Rasprave. proste predmete posmatranja. kao u svakoj drugoj nauci.

prave se sigurno. protiv kojih je običan razum. na neki način. pogrešno zaokupljeni sofističkim deklaracijama protiv nauč­ ne vrijednosti svjedočenja. u pogledu društvenih događaja. ο sistematskom empirizmu. šireći se od doktrine ka metodi. do stepena najviše zbrke. međutim. pripisujući im. Jed­ na takva neophodnost je veoma očigledna. što nikako ne sprečava da se nepre­ kidno koriste uz sudjelovanje sa neposrednim posmatranjima. da prihvate. Filozofi koji su manje. nudilo više nego jedanput. su im. dekorišući ih ta ko impozantnim prividom racionalnosti. ova vrsta spontanih izuzetaka. čija je metodska negacija bila prvi razlog ovih logičkih zabluda: takva je. da prihvataju neprekidno u fun­ damentalnoj elaboraciji njihovih najpozitivnijih teorija posmatra­ nja koja ne mogu biti direktno izvršena. zato što je taj paradoks sastav­ ni dio filozofskog arsenala. srećom. na primjer. ali koji su veoma slabo shvatili čitavu du­ hovnu oblast. ove namjerne ili nenamjerne sofističke zablude su često bile dovedene do dogmatskog negiranja svake prave sigurnosti u društvenim posmatranjima. iako njegov princip nije. pozitivnom duhu. uvijek protestovao. Sa tim zabludama. na različite. uvredljivu nepristojnost da potpuno diskredituje matematički dun razumnih ljudi koji su suviše obrazovani da ga sude direktno. ali isto tako nepri­ jatne. da bi iz njega izveli ponekad princip jedne iracionalne podjele nau­ ka. Neki geometri su čak pustili zadovoljstvu ili naivnosti na volju da dokažu u vezi s tim. i još više u naukama koje su složene. prethodno do­ voljno razvijenom. ali su opravdano revoltirani takvim zloupotrebama. a naročito po­ sebne teškoće koje se moraju spontano pojaviti kod tako komplikovanih pojava. eksperimentalnim ili racionalnim. miješaju se da­ nas sve više i više greške koje su manje štetne. Anarhičan društveni uticaj metafizičke filozofije prošlog vijeka. imaju neophodnu potrebo za onim što se zove: testemonijalni dokazi. Razlika na koju smo se malo prije pozvali. čak najprostije. i čija realnost počiva samo na vjernom svjedo­ čenju prvobitnih istraživača. teškim i smiješnim računima. koje su još veoma štetne. jedino društvenim proučavanjima destruktivan značaj jednog tak­ vog paradoksa koji. očigledno više održiv. ru­ šeći unaprijed same logičke osnove na kojima su mogle počivati prave naučne analize. koji se trude da nametnu druš­ tvenim posmatranjima. pripisali dosta ugleda. Sto se tiče običnog posmatranja. uprkos iluzornoj podjeli koju sam naveo. spriječi kasnija intelektualna reorganizacija. uostalom. kada im se dogmatski 171 . koji je konstruisala revolucionarna me­ tafizika da bi intelektualno razorila stari politički sistem. čak pretjerano smanjujući opseg sopstvenih spekulcija. koje su prethodno definisane. niti pak. obično. opasna sadašnja šteta od svakog antiteološkog raspoloženja koje uopšte ne počiva na. Prethodna objašnjenja data na početku ove Rasprave (vidjeti drugu lekciju) ο neophodnoj i stalnoj razlici između pouzdanosti i preciznosti u pogledu bilo kog sadržaja. opšte teškoće za­ jedničke svakom. ne vodeći računa ο različitim predostrožnostima. pravu autentič­ nost biblijskih priča. zamjenjujući neposredna posmatranja samo po­ srednim. naročito istorijskim. a manje razvijene. koji je previše žurno i previše nepotpuno stresen. razbi­ je konfuziju ideja koja predstavlja prvi logički izvor ovih prostih grešaka. bez nedoslednosti odbiti. a da. Jer je očigledno. dozvoliće da se lako riješe ovi različiti sofizmi. ma kojem. koja se prava podjela intelektual­ nog rada može izvršiti. čak i direktnim. to. iza osnovne nesigurnosti ljudskih svjedočenja da bi nas­ tavio da poriče pozitivnu vrijednost različitih istorijskih obavješ­ tenja. da se jedan takav paradoks primjenjuje stvarno danas samo na društvene pojave? To je uglavnom. doprinose isto tako potpu­ nom razaranju sigurnosti nauka i to onih koje su u odnosu na ove za društvena dokazivanja. na kojima ne treba da insistiram. osim ozbiljne druš­ tvene opasnosti da pomaže duboko štetne zablude. spontano će biti dovoljna da. kao ljudski duh može ikada biti zaista dos­ ljedan do kraja kad postupa prema neobičnim principima. ponovljena od onih koji ih koriste. onom apsurdnom teorijom ο istorijskom pironizmu. na testimonijalne i netestimonijalne: što jasno dokazuje žalosno 170 povjerenje koje takvi sofizmi još čuvaju u izvjesnom stepenu. Precenjujući. utvrdio se siste­ matski skepticizam. Odakle proizilazi. kao i sa prvog aspekta. nužan porast ove tobožnje nesi­ gurnosti samim vremenskim protekom: što je. Otkada ova osnovna zabluda nije više otvorenije predavana. i koji. još veoma ne­ potpuni pojmovi. koji produžava još danas svoju nezdravu aktivnost. doprineo je slijepim instiktom destrukcije da se. uticajem koji je zajednički isključivo metafizičkim koncepcijama. ove nove nauke. Koja nauka može izaći iz stanja nastajanja. ma koje vrste naših stvarnih saznanja. ako svako hoće da koristi samo svoja lična posmatra­ nja? Čak se niko ne usuđuje to direktno podržati među najdoslednijim pristalicama istorijskog pironizma. kad jednom bude potpuno prihvaćen primjenjivaće se. čak kod izvanrednih duhova. katoličke filozofije. potpuno pogrešni u mnogim pogledima.nog značaja i pravog karaktera ova tri uzajamna postupka u ono­ me što se odnosi na prirodu i namjenu. prema njihovoj iluzornoj teoriji šan­ si. čak najprostije i najsavršenije. i čak. svom nužnošću. sa ovog drugog. uglavnom. sav značaj ko­ ji im se ne može. da bi zahtije­ vala ovdje ikakvo objašnjenje: sama matematička nauka nije si­ gurno od toga uopšte još oslobođena kao što se to obično pretpos­ tavlja. tačnom posmatranju. ο tome šta ono može i treba biti u društvenoj sociologiji. da sve različi­ te nauke. nehotičnom nedosljednošću ograničava se. čak u astronomiji.' Zbog jednog i drugog. ne može nika­ ko poništiti neospornu tačnost ovog stalnog zahtjeva. dakle. Mnogi duhovi koji su malo napredni smatrali su se skoro obaveznim da se vrate u jaram. tj. koje nam tu mogu biti dovoljna garancija.

pozitivna filozofija je. znao šta t r e b a da p o s m a t r a u činjenici koja se p r e d njegovim očima dešava. očig­ ledno je. p o s m a t r a n j a koja su na drugi način vođe­ na. u mjeri u kojoj u m n o ž a v a i u s a v r š a v a odnose između pojava. u ime nepristrasnosti. jasnije nego i u jednoj drugoj. ta običnost i taj personalitet. Činjenice određenog stepena opštosti ili složenosti. ne samo procijeniti. najčešće. sam. ne razmatrajući čak. Ali. posta­ ne teža ova vrsta posmatranja. po svojoj prirodi. svako izolovano. fizičkih i hemijskih proučavanja. samo ako 1 Ove iracionalne primjedbe su. i čija nas l a k a p r i m j e n a zapljuskuje sa toliko neupotrebljivih opisa. sposobne samo za neki to­ božnji domet u pogledu sporednih pojedinosti koje. Sto se više razmišlja ο ovoj temi. čak i najprostijih. u sociologiji nikakvu pravu naučnu vrijednost. prema prethodnim objašnjenjima iz ove lekcije. j e d n a takva veza predstavlja glavnu k a r a k t e r i s t i č n u razliku između p o s m a t r a n j â n a u č n i k a i običnih posm a t r a n j a . koju već predstavlja. u p o t r e b a ma koje teorije. i čak apsolutno neprimijećene. samo razvija i zadovoljava sve više i više. još više nego u odnosu na sve ostale. koja predstavlja j e d n u v r s t u začaranog kruga. bolje će se moći. ono što mora nužno doprinijeti da. uopšte.zabranjuje. uz veću komplikaciju. Ne može se u tom pogledu izražavati n i k a k v a s u m n j a kod uzastopnog raz­ m a t r a n j a astronomskih. što nas na n e k i način p r i ­ m o r a v a da i s t o v r e m e n o k r e i r a m o p o s m a t r a n j a i zakone. gdje su. koja m e đ u t i m o b u h v a t a j u bitno iste činjenice sa j e d i n o m razlikom u gledištima. uostalom. Bilo bi. Dobro se. iako smo u njiih zaronjeni. prvi polet teo­ loške filozofije. koja je. efikasnija k a d je stvarnija. nego čak i uočiti još neistražene činje­ nice. 1 Zbog p r e t j e r a n e komplikacije t a k v i h pojava nji­ hovo statičko p o s m a t r a n j e može postati zaista efikasno. onda se. posmatra samo kad samo izvan njih. na­ suprot. iz kojeg se može izaći samo služeći se najprije materijali­ ma koji su slabo r a z r a đ e n i i d o k t r i n a m a koje su loše shvaćene. naročito pristupajući im od cjeline ka djelovima. direktno udaljavajući posmatraču odgo­ varajuće intelektualne dispozicije za jedno pravo naučno istraživanje. zbog krajnje zamršenosti pojava valjana istraživanja t a k o t e š k a i još t a k o rijet­ ka. a da posmatrač. najčeš­ će sam zahtijeva kasniju n e o p h o d n u reviziju. a naroči­ to u pogledu različitih bioloških proučavanja. naročito u ovoj vrsti. J e d a n t a k a v logički propis mora. očigled­ no je. p o s m a t r a n j e v e o m a š t e t n o i čak p o t p u n o n e s i g u r n o : n a u k a bi mogla upotrijebiti s a m o ona. p o t p u n o empirijsko. ne mogu uopšte ovdje biti. i kao što ću to u s k o r o objasniti. S m a t r a m da. zbog n e d o s t a t k a i n t e l e k t u a l n i h sposobnosti i spektak u l a t i v n i h objašnjenja. ako nije prvo usmjereno i zatim i n t e r p r e t i r a n o ma kojom teorijom: t a k v a je. stalnu u p o t r e b u f u n d a m e n t a l ­ n i h teorija koje su o d r e đ e n e da stalno povezuju činjenice koje se dešavaju sa gotovim činjenicama. ova logična nužnost m o r a ozbiljno povećati ogromnu 172 glavnu teškoću. Od s a d a je očigled­ no da je. s u p r o t n o pravilu. zaista. budući da su. naročito pozitivne. najčešće u tome su­ djeluje. p r v o ra­ cionalno zasnivanje pozitivne sociologije. i upravo. ma koje teorije. u ovoj vrsti. po prirodi stvari. u p r kos djetinjastih zahtjeva t a š t i h sakupljača tajnih a n e g d o t a : ali o n e ostaju duboko sterilne. unaprijed je očigledno. koja se odnose na najviši stepen moguće komplikacije p r i r o d n i h pojava. manje ili više duboku halucinaciju koju zanos strasti određuje tako prirodno u jednom takvom predmetu. Či­ tava o v a knjiga učiniće da se prosudi k a k o s a m izvršio j e d n u t a k o delikatnu i n t e l e k t u a l n u funkciju. može sam proizvesti i održati. teško zamisliti j e d n u logičku d o g m u radikalnije su­ p r o t n u p r a v o m osnovnom d u h u pozitivne filozofije. više ili manje. i odlučujući uticaj jedne. zaista. postati utoliko neophodniji ukoliko se radi ο komplikovanijim pojavama. kao što sam to dokazao. n i k a k v o p r a v o p o s m a t r a n j e nije moguće. jasnije će se shvatiti da. zbog prirode društ­ venih pojava. govorim ovdje samo ο spekulativnim uslovima. koje je d u b o k o iracionalno. Ali to je doista. u ovoj vrsti pojava. di· ma koja d r u š t v e n a posmatranja. Činjenice. ne mogu biti nikako upotrebljavane kao različite šanse za tako pretjerane greške. Ο bilo kojoj vrsti pojava da se radi. logička p o t r e b a koja o d r e đ u j e u djetinjstvu ljudskog uma. Daleko od toga da se oslobodi ove glavne obaveze. m o r a j u t r a ­ žiti. k a o što sam to ustanovio od početka ovog djela. koja su n e o p h o d n a za njihovo p r a v o n a u č ­ no istraživanje. najprostije n u ž n o najvažnije. uostalom. Bilo k a k o bilo. zbog njiho­ ve n e o p h o d n e povezanosti. bez jasnog obavještenja j e d n e teorije. zaista. iako doktorski p o d r ž a n o u naše vrijeme. još neminovnije od svih ostalih. poznate sa punom si­ gurnošću. Ja. b a r hipotetički ve­ zu za neki z a k o n . u društvenim pojavama jednu takvu običnu inverziju. 173 . bez sumnje. koja se. baš zbog najveće nesavršenosti pozitivnih teorija. od tobožnjih filozofa. gdje. mogu samo služiti jedva kao p r i v r e m e n i materijal koji. čija će mi pravična p r e t h o d n a procjena. jer su vrlo obične. u odnosu na te pojave. posm a t r a č ne bi čak. bez s u m n j e uopšte ne nedostaju. 1 Često se vjeruje da društvene pojave moraju biti veoma lake za posmatranje. da previše specijalizovane činjenice ne mogu precizno imati. k a o i poseb­ noj prirodi koju on m o r a vršiti u sopstvenom p r o u č a v a n j u društve­ n i h pojava. na j e d a n stručniji način. n a d a m se vredjeti kao n e k i oproštaj. P r a t e ć ' ovu neodoljivu n a u č n u analogiju. sa p r a v o g n a u č n o g stanovišta. jedine koje nauka treba da obuhvata. i ko­ ja očigledno može biti na zadovoljavajući način spriječena ili odagnata samo dubokim i prisnim bavljenjem najpozitivnijim teorijama. da je odsustvo svake pozitivne teorije d a n a s to što čini d r u š t v e n a p o s m a t r a n j a t a k o n e o d r e đ e n a i n e k o h e r e n t n a . što su bolje povezane između sebe poznate činjenice. sa spon­ tane tačke gledišta. statička ili dinamička. pomoću veza p r e t ­ h o d n i h činjenica uči zaista da p o s m a t r a sljedeće činjenice.

Prebacujući. nužno nestvarno. makar običnom privremenom hipotezom. očiglednu opštu potvrdu. i za rastući ponos poštovanih duhova koji joj se predaju. čija primjena ne sadrži nikakvu stabilnost. mojim očima koliko od­ lučno toliko neposredno. i. po svojoj prirodi. ono čega uopšte nema. Ona će isključivo odbaciti samo radove bez cilja. kad će učenjaci vođeni pozitivnim teorijama znati najzad šta treba posmatrati usred činjenica koje sakupljaju. bez sumnje. i mora tako doprinijeti danas da uzmiču iz obe struke dobri posmatrači. ovaj intelektualni uslov je. li. Jedna takva podčinjenost mora. koje ne bi imale nikakav utvrđen smisao. mogu najzad biti korisna za razvoj zdrave socijalne filozofije. na­ metnut prirodom predmeta. i za koju racionalnu upotrebu oni mogu namijeniti svoje istraživač­ ke radove. iako vođeni samo iracionalnim koncepcijama. podčinjavanjem prvih povezivanja kasnijim ispravljanjima. Nijedna društvena činjenica ne može imati pravo naučno zna­ čenje. treba. zbog same prirode društvene nauke. za tijesnom stal­ nom podčinjenošću cjelini pozitivnih spekulacija stvarnih zakona solidarnosti ili sukcesije pojava koje su tako izuzetno komplikovane. jedno takvo pravilo je ipak najpodesnije. u svim bit­ nim slučajevima uz pomoć predostrožnosti koje uvijek sugeriše stvarno usavršavanje nauke. po svojoj pri­ rodi. beskrajno manje od svih ostalih. tako­ reći od početka ove knjige. nužno. Uostalom. bez ikakve sumnje. duh cjeline nije dakle samo neophodan u socijalnoj fizici. pra­ vo reći. mada ih ona mo­ ra. ako najprije ne budu dovedene u vezu. više naučno dostojan­ stvo. tako često izgubljena u napornoj elaboraciji jedne savjesne ali sterilne učenosti. ona neizbježno ostaje u steril­ no stanje proste anegdote. tako očigledno.se od sada usmjeri ka saznanju. može postojati bojazan da direktna i stalna upotreba nauč­ nih teorija ne oslabi ponekad stvarna posmatranja. Ali. da oslabi čitav sistem realne nauke. već i onako izraženu koja karakteriše druš­ tvena posmatranja. da predvidi ovu ozbiljnu opasnost. opasnosti. Jedino tako. Bilo bi. pozitivne teorije se. sa osnovnim zakonima društvenog razvoja. kasnije umnožavati u mjeri u kojoj će se stvarna nau­ ka razvijati. manje ili više racionalnim. teorijskim obavještenjima. koja teži. već više no dovoljno dokazane. Pošto se karakterišu stalnom i sistematskom podređenošću imaginacije observaciji. Ako se u jednoj takvoj opasnosti može vidjeti dovoljan razlog da se ponovo uspostavi odlučujući uticaj tobožnjeg empiriz­ ma. da se shvate i na odgovarajući način postave naučna pitanja. bilo. podjednako spontanim podsticanjem i hranjenjem novim i većim temama. ranije ustanovljene u ovoj lekciji. koje je bar skicirano u glavnim crtama. najnerazumnijim predubjeđenjima. potrebu. mada slabost našeg razuma ne dozvoljava uopšte da se garantuje da će mu on uvijek uspješno odoljeti. uobičajeno. drago­ cjena bdjenja. da se učini duh cjeline aspolutno nadmoćnijim u sociološkim proučavanjima. naš razum iz domena idealnosti u područje stvarnosti. da u prethodnoj primjedbi treba samo vidjeti novu potvrdu nužnosti. posmatranje u pravom smislu ima. u poli­ tičkoj filozofiji. i na koji način propisuje pravu uče­ nost shvaćenu sa različitih mogućih aspekata. tako da dozvole istinski napredak nauke. njihova isključiva upotreba direktno pri­ prema posmatrača da se čuva neprestano od jednog takvog postup­ ka. samo zamijeniti inspiracije doktrina koje su iz­ nad svega metafizičke. Najzdad. što se tiče prošlosti ona vraća pravdu poštovanom žaru onih koji su uprkos taštim filozof­ skim prezirima. i čak više nego u ijednoj drugoj zbog njene velike kompli­ kacije. predstavlja u. u najboljem slučaju da zadovo­ lji jednu praznu radoznalost. koji su na odgovarajući način pripremljeni najracionalnijim vaspitanjem. ma kojim. polazeći naroči­ to od sistema ka elementima. u nju nužno zaranja naš razum skoro neograničeno. da vide u činjenicama. sa neočekivanih tačaka gledišta. nova politička filo­ zofija će joj neprekidno isporučivati. na jedan još dublji i posebniji način nego u ijednom drugom slučaju. nudeći uvijek plauzibilne šanse za jednu neodređenu istorijsku verifika­ ciju. očigledno. svojom neizbježnom osnovom. logički propis na kojem insistiram je. pogodna. kao i u svakoj drugoj. bez sumnje direktno pove­ ćati osnovnu teškoću. izložiti. shvaćen sa jednog drugog aspekta. jako čudno da razmatranje ove opasnosti može danas dovesti do toga da posluži osnov. instiktivnom upornošću. ustvari. za održanje metafizičke metode. koja. koji su još vrlo rijetki. moraju. jer bi odsustvo svake koncepcije koja up­ ravlja. i. koja su zasnovana na cjelini većeg broja činjenica. U ovoj vrsti pojave. samo prirodni slijed i neophodan dodatak osnovne obave­ ze. bez princi­ pa i bez karaktera koji teže samo da prepune nauku praznim i dje­ tinjastim disertacijama ili pogrešnim i nekoherentnim sumarnim pogledima. bitnih zakona društvene solidarnosti. Daleko od toga da. ali nesposobna za ikakvu racionalnu štetu. nasuprot. Vidi se dakle da. Ali ova spontana nepriličnost ra­ cionalnog istraživanja može biti apsolutno izbjegnuta. održavali. Znači. naravno. kao što sam već objasnio u ovom poglavlju: sada se vidi da on mora takođe veoma upravljati čak direktnim istraživanjem da bi ono mog­ lo steći i sačuvati pravi racionalni karakter i ostvariti legitimna očekivanja koja mu se najprije postavljaju. a da ne bude odmah povezana sa nekom drugom društve­ nom činjenicom: potpuno izolovana. bitnu naviku za vrijedna istorijska istraživanja. a to je još očigled­ nije potrebno u vezi sa dinamičkim činjenicama. da se od sada povjerava uobičajeno ob­ razovanje društvenih teorija samo najbolje organizovanim duho­ vima. uostalom. kao što savremena fizika osuđuje obične kompilatore čisto empirijskih posmatranja: i pored toga. sam ovaj propis. dragocjeniju namjenu i time. ali koja se neprekidno ispravljaju. u odnosu na čis- 174 175 . dokazujući u nevrijeme neostvarivu verifikaciju nekih spekulativnih predrasu­ da lišenih dovoljne osnovanosti.

za običnog naučnika predstavlja da­ nas glavni atribut jedne takve vrste istraživanja. manje ili više izražene poremećaje. analogiju koja je vjerna bolestima u individualnom organizmu u pravom smislu riječi: a ja se ne plašim da tvrdim da će to filo­ zofsko poređenje biti u svakom pogledu utoliko bolje procijenje­ no. direktno i indirektno eksperimentisanje. Vještački poremećaj u jednom. itd. sredstva za posmatranje mnogo raznovrsnija i mnogo šira nego sve ostale. očigledno je da jedna takva vrsta iskustva nikako ne može odgovarati sociologiji. pažljivo posmatrajući. Bilo da je slučaj prirodan ili vještački. izgleda po prvoj procjeni da mora biti potpuno zabranjen novoj nauci koju mi ovdje osnivamo. u trećoj knjizi. biti potpuno lišeno svakog bitnog naučnog značaja. bile ovdje još izraženije. svojom prirodom. iskustvo će tada. gdje osnovni zakoni. naučnom analizom nereda. priznali da je patološko istraživanje tu do sada jako nepotpuno postavljeno. kao što sam to uradio u dvjema prethodnim knjigama. I u jednom i u drugom slu­ čaju. U odnosu na čisto biološka proučavanja. dakle. na koju sam gore podsjetio da mora à priori karakterisati sociološku nauku. kao što sam to naveo u prethodnoj knjizi. Ovdje se ova pa­ tološka analiza sastoji bitno na ispitivanju slučaja. a da spontanost ovog mijenjanja ne može razrušiti naučnu efikasnost svojstvenu svakoj promjeni uobičajenih uslova pojave da bi joj bolje osvijetlili stvarno proizvođenje. pre­ ma prirodi pojava. može se lako priznati da ova nauka nije. ove neizbježne ekstenzije glavnih sredstava istraživanja. pravi naučni ekvivalent čistom eksperimentisanju. mijenjanje koje je do­ bro određeno. Ali. mi znamo da posmatranje tu zaslužuje stvar­ no uvijek pravo ime eksperimentisanja. ma kojem od društvenih elemenata. naročito u tom smislu. ova karakteristična pove­ zanost obrazuje najprije glavni izvor teškoća koje su svojstvene društvenim posmatranjima. u stvarnosti. i jedno mnoštvo drugih puteva.to posmatranje. 176 177 . znači učiniti uzvišenu uslugu ljudskom umu. prema komplikovanosti i nužnoj solidarnosti nji- hovih pojava. iako indirektni. u društvenom stanju. poslije do­ voljno vježbanja dotle da može trenutno da preokrene spontane impresije koje dobija od skoro svih događaja koje mu društveni život može nuditi. nam prirodni eks­ perimenti nude. može stvarno pripadati sociološ­ kim istraživanjima. nego razmatranje naiz­ gled najbesmislenijim običaja. u onome što. u pogledu bioloških istraživanja u pravom smislu. koje. da bi se tu moglo. uostalom ne bi ni malo sprečavalo da bude potpuno pozitivna. ukoliko se podčini jednoj produbljenoj diskusiji. sumnje. predstavljaju za društveni organi­ zam. neposredna iskustva vještačkim putem ovdje najčeš­ će mogu biti veoma teško ustanovljena i veoma protivrječno tu­ mačena. konstatovali smo da. inače. Eksperimen­ talni način. Dakle. i u nji­ ma da varira u najvišem stepenu. manje ili više važnih. zbog univerzalne povezanosti raz­ ličitih društvenih aspekata. isto tako da. iako obiluje takvom građom. doka­ zuju. Pošto su. Ako. manje komplikovane pojave. i ovdje moraju dovesti do sličnih zaključaka. ne samo neposredan nadzor ili direktan opis ma kojih događaja. što je. koje će uvijek znati otkri­ ti. zbog slučajnih ili prolaznih uzroka. doći će. izvuklo nikakvu značajniju pomoć. glavne postupke naučnog istra­ živanja. in­ dividualne lili društvene. konačno. zbog neodbacive nemogućnosti da dovoljno izoluje ijedan od uslova. jednog takvog opšteg sredstva. bilo harmonije. dopustili. na nesreću veo­ ma čestih. vodeći računa ο nejednakim komplikacijama organa. potpuno lišena. analiza i upoređenje jezika. čak zbog svoje spontanosti. shvaćenih sa bilo kog aspekta. Ali. neizbježno. pripremljen odgovarajućim vaspitanjem. kojima je njihov razvoj nužno praćen. Drugi glavni način vještine posmatranja. može se unaprijed shvatiti koliko ono mora biti još nepotpunije u pogle­ du samih socioloških pitanja. Mi smo. čak i ako bi bila moralno prihvatljiva i stvarno izvodiva. posebnih ili opštih. naro­ čito. manje ili više ozbiljnih. u biološkoj filozofiji da patološki slučaji obrazuju uopšte. istinu govore­ ći. bez ikakve sumnje. u dragocjena sociološka obavještenja. jednom vrstom nepoptune kompezacije. ista filozof­ ska razmatranja su utoliko više apsolutno primjenljiva na sociološ­ ka proučavanja. bilo filijacije. ako smo već. i još bolje obrazloženih od nužne nadmoći patološke analize kao indirek­ tan način odgovarajućeg eksperimentisanja najvišim organizmom i najsloženijim pojavama koje se mogu zamisliti. kao što se to naročito vidi u različitim revolucionarnim epohama. niti ije­ dan od rezultata pojave: tako da malo treba žaliti što jedan takav način istraživanja postaje ovdje isključivo neprimjenljiv. i naročito danas. glavno koje ona može upotreblja­ vati. jer su izvanredno prilagođeni proučavanju živih bića. moraće se. vidi se. manje ili više direktnim. daleko od toga. svaki put kad normalno izvršenje pojave dokaže. iz kojih ono nije nikad. sa najvišim pojmovima nauke. Dovoljno je zato ovdje na odgovarajući način razlikovati. mišljenje ο različitim vrstama spo­ menika. bez obzira na njegovo himeričko postavlja­ nje. da se pravi filozofski karakter ekspe­ rimentalnog načina ne sastoji bitno u tom vještačkom ustanovlja­ vanju slučajeva pojave. ova komplikacija. i to utoliko više ukoliko se ra­ di ο složenijim pojavama i višim organizmima. mogu ponuditi sociologiji korisna stal­ na sredstva za pozitivno istraživanje: jednom riječju svaki razuman duh. razumno mnogo računati na njihovu uobičajenu upotrebu. Ali. i ova solidarnost. prema tačkama dodira. ma da ono nije. na ma koji način. bilo zako­ nima harmonije ili zakonima sukcesije. koja se sastoji u njego­ voj primjeni za bolje otkrivanje stvarnih zakona naše prirode. ma koji poremećaji. društvene pojave sadrže. ja sam dokazao. Tako. ona nužno teži da proširi. Ovi. ili eksperimentisanje u pravom smislu. prenijeti uskoro na sve os­ tale. to bez. Jer tako proučene sa racionalnog gledišta soli­ darnosti ili sukcesije.

po svojoj priro­ di. najzad. toliko kuđenog u društvenim iskustvima. us­ postavljen naročito radovima čuvenog Bruse namijenjen unaprijed da karakteriše filozofski duh pozitivne patologije. ma koje eksperimentisanje. ne­ ophodno ovdje ga istaći. a da to nikada ne može biti promjena njihove prirode. kao u svakom drugom predmetu njen neophodan opšti dodatak. ali se ipak često zaboravlja. dakle. uglavnom glavni princip. u više slučajeva. naročito danas. naučna analiza po­ remećaja u pozitivnoj teoriji normalne egzistencije. čiji bi spontani tok. Ali. Posebno su dru­ štveni poremećaji nužno istog reda kao i promjene koje su. uglavnom. nije uopšte za ovu zadnju nauku pravi naučni ekvivalent osnov­ nog shvatanja organske serije. primjenljiv na sve vrste socioloških istraživanja. sociološka kompa­ racija čovjeka sa ostalim životinjama. Razmatrajući. Međutim. ili indirektno. bez sumnje. slučaji društvenih poremećaja nesposobni da otkriju glavne zakone političkog organizma. i sa jednom očigl^dnošću koja se. što sigurno ne može mijenjati princip. da bi steklo pravu naučnu korisnost. može još manje dešavati nego prosto posmatranje bez jedne osnovne podčinjenosti racional­ nim koncepcijama. Slijepa imitacija biološkog postupka dovela bi nerazumno naj­ prije do poricanja pravih logičkih analogija između dvije nauke. bez sumnje. na koji to ne može uraditi obič­ no posmatranje. u ko­ jem živa bića mogu postati njegov predmet. mora pred­ stavljati direktno jedan od glavnih uzroka neplodnog obrazovanja. i ο svim mogućim stepenima društvene evolucije. ο razmatranju jednog ili drugog sa ma kog aspekta. utoliko više ne može odbaciti. najzad. Takva je filo­ zofska osnova glavne koristi koja je svojstvena ovoj vrsti indirekt­ nog i nevoljnog eksperimentisanja da otkrije stvarnu ekonomiju društvenog tijela na jasniji način. komparativnu metodu u pravom smislu. Ne vidimo li mi. isto tako primjenljiv na društveni kao i na individualni orga­ nizam. jer komparacija različitih djelova životinjske hijerarhije koju smo vi­ djeli da se konstituiiše u biologiji. neće. Ali je. upravljao društvenim proučavanjima. u ma kom stanju društvenog organizma. da nedo­ statak jedne. bar pošto životinjska društva. po svojoj priro178 di. ni njihovih od­ nosa. gdje poremećaji nijesu. na koje se onda gleda kao da su razoreni ili bar privremeno prekinuti: to je ista greška kao i prema individualnom organizmu. bilo da se ra­ di ο egzistenciji ili kretanju. što osnovni zakoni uvijek apsolutno opstoje. na odgovarajući način. Misli se istina.Ova potpuna sterilnost se naročito odnosi na to da se. opisujući ga ukratko kao jedno od osnov­ nih sredstava istraživanja koja su svojstvena socijalnoj fizici. s druge strane. kao što smo priznali. najužasnija politička iskustva koja se neprestano obnavljaju. tereteći čitaoca da uz odgovarajuće promjene sam izvrši tu spontanu reprodukciju. bilo bi preuranjeno htjeti ga ovdje uopšte mjeriti. kao što sam to objasnio u biološkoj filozofiji. samo kao diskontinuitet jednih u kontinuitetu drugih. Pošto su dugo poricali ovaj značaj u prvom slučaju. može. koje predstavlja. intelektualnog. ima mjesta da se razum­ no izvodi. da bih dokazao nužnu nadmoć jednog takvog postupka. Sto se tiče njegovog stvarnog op­ sega. sa odgovarajućim predostrožnostima. to. mogu skratiti naše sadašnje ispitivanje. svi valjani duhovi počinju danas da 179 . budu najzad bolje posmatrana i boje ocijenjena. ipak. naročito sa najvišim sisarima. Ali je. postao poučniji da je mogao biti bolje posmatran. patološki slučajevi ne mogu činiti nikakvu stvarnu povredu osnovnih zakona normalnog organizma. mada je njihovo prvo izvršenje moglo biti dovoljno da se potpuno procije­ ne neefikasnost i opasnost predloženih sredstava? Znam koliki je u tom pogledu glavni udio koji treba dati neizbježnom uticaju ljud­ skih strasti. Zato. da su. dovoljno nadmoćne. ukoliko se pojw? više komplikuju. Ja se sada moram ograničiti da dovoljno označim same glavne razlike po kojima se nužno ra­ zlikuje opšte primjena komparativne vještine na ukupnost socio­ loških istraživanja. kod kojeg su bitne pojave onda samo promijenjene u njihovim različitim stepenima. Budući da su razlozi za ovu neophodnu podčinjenost nužno isti kao i u pret­ hodno raspravljenom slučaju. jer ovaj po­ stupak nije mogao još stvarno biti primijenjen ni na jedno istraži­ vanje političke filozofije i moći će postati uobičajen samo kasnijim razvojem nove nauke. direktno. Budući da su ovi gluvni razlozi ovdje bitno isti u jednom izraženijem stepenu. Ovaj postupak je. koju se trudim da osnuj em. u ma kojem proučavanju. nažalost. još slabo poznata. u sasta­ vu socioloških zakona određene različitim sporednim uzrocima. Kada pozitivnih duh bude. nužnost da se u njih uvede do izvjesnog stepena. jer i samo normalno stanje nije još dovoljno shvaćeno kao podčinjeno pravim zakonima. a ona je ovdje mnogo više oprostiva. ja sam ubij eden da pre­ više produžena predominacija teološko-metafizičke filozofije u jed­ noj takvoj vrsti ideja inspiriše danas i jedan jako iracionalan pre­ zir protiv svakog naučnog približavanja ljudskog društva ijednom drugom životinjskom društvu. čiji su nužan na­ stavak i prirodan dodatak društvene pojave. Kod oba. ko­ jima sam gore omeđio opšti uticaj neizbježnim granicama: može se u ovom pogledu ustanoviti stvarna razlika. racionalne analize. bilo bi potpuno suvišno da ovdje na­ vodimo kratki opis za koji nam društvena praksa nudi samo veoma jasnu svakidašnju potvrdu. sa promje­ nama koje su isto toliko beznačajne koliko nepametne. ili je organizam viši. nasuprot imati u sociolo­ giji samo sporedni značaj. Razlozi za jednu takvu kompa­ raciju su veoma slični razlozima koje smo objasnili u prethodnoj knjizi. fizičkog. moralnog ili političkog. veliki značaj za proučavanje individualnog života u onome što se odnosi na intelektualne i moralne pojave. moram najprije s tim u vezi uputiti čitaoca na osnovna objašnjenja koja sam dovoljno dao u biološkoj filozofiji. čekati da se prizna stalnu korist i. nikad nedostajali.

v e o m a izloženo. bilo p r o s t o m p r i p a d n o š ­ ću. takvu k a k v u je ona već obja vila. ne vrše nikada neposredno nijednu uzajamnu radnju. bilo t a k o za m e t o d u koja bi dobila o d m a h j e d n u potpuniju homogenost. koja se trudi da opiše jednu vrlo poznatu pojavu poređujući 1 180 181 . r a z m a t r a n i h naročito kod stanovništava koja su p o t p u n 3 je sa drugom. p r v i h institucija koje su s p o n t a n o osnovale jedinstvo poro­ dice ili plemena. m a d a ovaj način kod njega m o r a biti manje bitan. izjednačen sa jednim sistemom koji je apsolutno obrnut. ona mogu bitno odgovarati samo jednoj posebnoj m e t o ­ dološkoj raspravi socijalne filozofije. ovaj dio k o m p a r a t i v n e m e t o d e da ne bi u o p š t e ostala nezapažena. 1 Pretpostavljajući da n a u k a ne m o r a n e p o s r e d n o izvući n i k a k v u d i r e k t n u korist iz ovog čitavog racionalnog razvoja sociološke komparacije. da bolje o d s t r a n i ovaj ap­ solutni d u h . istog bit­ nog k a r a k t e r a . šireći j e d a n t a k a v način istraživanja do svoje zadnje logičke granice. m o r a m opisati glavni oblik koji se sa­ stoji u j e d n o m r a c i o n a l n o m poređenju različitih stanja koja koeg­ zistiraju u ljudskom d r u š t v u na različitim djelovima zemljine p o ­ vršine. iz istog razloga. bilo. Ovo ograničenje očigledno proizilazi iz toga što je d r u š t v e n o stanje životinja. do tačke kad jedni propadaju dok se drugi rađaju. Čini mi se. za sve ono što se tiče p r v i h klica d r u š t v e n i h odnosa. čije je ona izgleda prosto opšte produženje. da se smaraju. u prvoj koncepciji n a u k e . shvaćenog čak u njegovom p r v o b i t n o m razvoju.osjećaju njihovu s t v a r n o s t i značaj j e d n o g t a k o k a p i t a l n o g p o s t u p ­ k a : isto će biti kasnije u pogledu drugog slučaja. iako u stvarnosti nije t a k o apsolutno nepromjenljivo kao što se to zamišlja. t a k o da. bez sumnje. imaće ne samo velike n a u č n e koristi. Uobičajena n a u č n a komparacija. zbog p r e t h o d n o objašnjenih razloga. p r e ­ ma t o m e j e d n o tačnije u p o r e đ i v a n j e sa n a č i n o m na koji se p r i s t u ­ pa u biološkim proučavanjima. kao j e d n a druga vrsta. neodolji­ vom očiglednošću. samo neopazivim p r o m j e n a m a . I p a k bi. Ali svede­ n a n a d r u š t v e n u s t a t i k u n a u č n a korist j e d n o g takvog poređenja m i izgleda zaista n e o s p o r n o m da bi se mogli bolje opisati najelementarniji zakoni osnovne solidarnosti. opisati. ili b a r sa onim što se zove p r i r o d n a istorija čovjeka. i na način koji je utoliko izraženiji ukoliko organizam postaje razvijeniji. osim toga. Glavni n e d o s t a t a k j e d n e takve vrste socioloških p o r e đ e n j a će biti. Ali ova sitničava metafora. pokazujući d i r e k t n o . Nekoliko puta je upoređeno čitavo čovječanstvo sa jednom vrstom ogromnog polipa koji se prostire po čitavoj zemlji. da ne mo­ gu doseći do d i n a m i č k i h r a z m a t r a n j a . može čak p o n e k a d inspirisati korisne zaključke ο ljudskom d r u š t v u . na odgovarajući način. njihovu s p o n t a n u p o t v r d u u stanju d r u š t v a koje je najnesavršenije. koja t r e b a da predstavljaju. n a d m o ć a n i n e p o s r e d a n p r e d m e t n a u k e . u tom pogledu. Ništa manje nije pode­ sna. od k a d se ljudska n a d m o ć pot­ p u n o razvila. k a k o d r u š t v e n a t a k o i individualna. koja je mnogo manje poznata. čovjeka sa d r u g i m životinjama. bilo zbog s t v a r n e n e p r e k i d n o s t i . zbog svoje prirode. nije u s t v a r i bez nekog i n t i m n o g filozofskog srodstva sa iracionalnim prezirom p r o ­ tiv svakog stvarnog približavanja ljudske p r i r o d e i ostalih p r i r o d a životinja. kod životinja. Ali ovdje. sa više insistiranja. ne bi. Ipak. koji još d a n a s predstavlja glavni n e d o s t a t a k političke filozofije. ma k a k a v da je n a u č n i značaj ovih različitih raz­ m a t r a n j a . gdje j e d n a nedobrovoljna kooperacija proi­ zilazi iz neraskidivog organskog jedinstva. b a r n e p o s r e d n o . na koju će ta r a z m a t r a n j a izvršiti kasnije n e o p h o d a n uticaj. n a u č n i d u h će. koji su svojstveni k o m p a r a t i v n o j metodi u sociologiji bili ovdje uvijek r a z m a t r a n i u sukcesivnom re­ du njihove r a s t u ć e važnosti. m o r a m naročito imati u vidu d r u š t v e n u d i n a m i k u . zbog ovog razloga veoma predom i n a n t n o . racionalno poređenje ljudskog d r u š t v a sa d r u g i m životinjskim d r u š t v i m a . koji je n a j m a n j e izražen. doista. ograničena samo na statička r a z m a t r a n j a . naročito u naše vrijeme. nego ostalo čovječanstvo. bez sumnje. Logički postupci koji su često u u p o ­ trebi su obično dovoljno o k a r a k t e r i s a n i s t v a r n o m primjenom. glavni različiti oblici. čak i u p r a k t i č n o m pogledu. stvarno svjedoči ο jednom vrlo nepotpunom filozofskom mišljenju naše društvene solidarnosti. ma da njihovo r a z m a t r a n j e m o r a biti. naročito da se jasno uoče k a k o su p o t p u n o p r i r o d n i glavni dru­ štveni odnosi za koje toliko sofističkih filozofskih d u h o v a vjeruje još d a n a s da se mogu mijenjati po volji njihovih n e o s n o v a n i h p r e ­ tenzija: oni će. svojstve­ n i h nižim životinjama. koje nijesu n i k a k o us­ poredive sa stalnim n a p r e d o v a n j e m čovječanstva. utoliko više n e o p h o d n o ovdje. što bi imalo ozbiljne n a u č n e štete. već i p r a v u filo­ zofsku n e o p h o d n o s t da se koristi. u n e k u r u k u . da su ona. da se spusti do istraživanja ovih čudnih društava. približniji ljudskom orga­ nizmu. gdje djelovi ma da neodvojivi. uprkos njihovoj pravoj originalnosti. svesti na n a j neophodnije ispitivanje njihovih osnovnih osobina. je izuzetno pogodna. Ona vodi izjednačavanju jednog dobrovoljnog i neoba­ veznog udruživanja sa jednom nedobrovoljnom i neraskidivom partici­ pacijom. na koju je ova v r s t a p o r e đ e n j a skoro neprimjenljiva očigledno je da joj ne mogu učiniti n i k a k v u značajnu primjenu. da drs­ ka oholost koju nose izvjesne kaste. k a o što sam na to u p r a v o ukazao. međusobno uzajamno uvijek vrše uticaj. uostalom. a da ostatak ne bude u tome uopšte promijenjen. na taj način je jedan sistem. p r e s t a t i da p o s m a t r a j u kao vještačke i svojevoljne osnovne veze ljudske porodice kad ih n a đ u . i naročito ο velikom biološkom nepoznavanju načina života koji je svoj­ stven polipima. Da bi. čiji različiti elementi. u ovom osnovnom dijelu sociologije koji se skoro miješa sa i n t e l e k t u a l n o m i m o r a l n o m biologijom. J e d n o m riječju. te bi se p r e t h o d n o opšte mišljenje ο njima moglo n a s u p r o t . t a k o mi se čini. moći naći t a k o đ e n e k u korist. po svojoj prirodi.

dakle. Isključiva upotreba. Mada je glavni napredak čovječanstva nužno je­ dinstven u onom što se tiče cjelokupnog razvoja. danas veoma prirodno. 1 Ne izlazeći iz iste nacije. U istorijskom dijelu ove knjige imaću priliku da poka­ žem da. mogla bi. ne bi se mogla zamisliti ni jedna socijalna nijansa koja se ne nalazi sada ostvarena na izvjes­ nim tačkama globusa. neće nikako dozvoliti da mu se povjeri glavno usmjeravanje socioloških posmatranja. m o g l e bi se. a naročito.nezavisna jedna od drugih. p o r e d i t i j e d n i m još b l i ž i m s r a v n j i v a n j e m . on direktno nastoji da predstavi kao da postoje zajed­ no. na jedan manje ili više pogrešan način. predstavlja najprije očiglednu korist da može biti paralelno primjenljiv na dva reda važnih socioloških spekula­ cija. m a ­ n j e ili više v j e r n e p r e d s t a v n i k e s k o r o s v i h p r e t h o d n i h s t u p n j e v a d r u š ­ t v e n e evolucije. ovog načina istraživanja. čak. treba. malo dozvolja­ va. koje. Ništa nije podesnije nego jedan takav postupak da jasno okarakteriše različite glavne faze ljudske evolu­ cije. i čak skoro uvijek na više jasno odvojenih lokaliteta. fundamentalnog reda prema kojem su ovi različiti stupnjevi ljudske evolucije morali proizaći jedni iz drugih. Ali.1 na različitim stranama zemalj­ ske kugle. Ali u p r k o s n j i h o v e o č i g l e d n e lakoće. i. uzimajući kod njih obične. Naročito zbog toga je došlo do formiranja najpogrešnijih pojmova ο političkom uticaju klime. na dru­ gom mjestu. pripisujući nje­ nom dejstvu društvene razlike koje se naročito odnose na nejedna183 182 . Da bi bolje razumjeli značaj ovoga. da po svojoj prirodi. čak i pod pretpostavkom da je pozitivni red bio prethodno poznat. bez koje bi se t a k o izložilo o z b i l j n i m p o g r e š k a m a . i na­ ročito veoma — različita. najniži stupnjevi ljudske evolucije. čak da ispuni dovoljno njene neizbježne praznine. moram najzad upozoriti na. tako da podjednako verifikuje zakone egzistencije i zakone kretanja. ima uvijek brojnih posrednika koji dopuštaju samo. zbog n e i z b j e ­ žnog z a j e d n i č k o g uticaja. kod najeminentnijih filozofa. da teži da učini slabo procjenjivim različite tako posmatrane slu­ čajeve. usred ma kojih raznolikosti klime i. v e o m a m a l o p r e s u d n a d a b i i k a d a d o b i l a j e d n u p r a v u n a u č n u v a ž n o s t . veoma-ugledna. ne ma­ nje karakterističnu. zbog ove nejednakosti. Na­ stavljajući da se držim pravila. v e ć v e o m a r a z v i j e n e . stanovništva. koji su do sada veoma slabo analizirani u većini slučajeva. izvjesne interesantne. veoma je važno za racionalno konstituisanje nove političke filozofije predvidjeti u tom pogledu jed­ no. i može se dodati da bi on neminovno doveo dotle da ovaj red nije bio već bitno ustanovljen jednim najboljim nauč­ nim putem: dakle mi znamo koliko je jedan takav pojam značajan u sociologiji da mora izvršiti ocjenu svakog značaja jedne slične štetne posljedice. on nema nika­ kvog obzira prema nužnoj sukcesiji različitih društvenih stanja ko­ ja. mogu biti poznate samo ovim neophodnim kompara­ tivnim istraživanjem: i to nijesu. n a r o č i t o u i n t e l e k t u a l n o m p o g l e d u . g l a v n e faze l j u d s k e civilizacije. uprkos svim njegovim stvarnim prednostima. ovaj indirektan način posmatranja. Drugo. i koji dozvoljava j e d n u t a č n u a n a l i z u o v i h n e o s p o r n i h r a z l i k a s a m o u z p o ­ m o ć j e d n e sociološke teorije. nasuprot. opati diuh e p o h e . od sada pristupačne da budu istovremeno istraživane tako da se uoče na jedan najneposredniji i najjasniji način njihove predominantne osobine. statičkih i dinamičkih. upozoravajući sada. r a z matrajući društveno stanje različitih Masa koje su veoma nejednako s a v r e m e n e . i pored neizbježnih sporednih razlika. na sve moguće stepene socijalne evolucije. ili samo čak suviše predominantna. štetnu posljedicu ovog komparativnog načina. ipak je neosporno da su. pošto budu na odgovarajući način ocijenjeni dragocjeni at­ ributi jednog takvog postupka. kod savremeniih naroda. G l a v n i g r a d civilizovanog svijeta s a d r ž i d a n a s u sebi. I iz jednog i iz drugog razloga. koji se ne mogu odbaciti. tako da se. čije sve karakteristične crte mogu tako biti zaista podređene našoj nepo­ srednoj observaciji: od nesrećnih stanovnika Ognjene zemlje do najnaprednijih naroda zapadne Evrope. iako sporedne. Kao posmatranje u pravom smislu riječi. ili čak da u tom pogledu ponekad dade dragocjene neposredne zaključke. Njegova prva mana. zbog đejstva društvenih uzroka. sa ni­ šta manje savjesti na ozbiljne naučne opasnosti koje su mu svoj­ stvene. a stvarne razlike će samo moći određivati stvarnu brzinu svake društvene evolucije. dostigla samo nejednako niske stupnjeve ovog opšteg razvitka. p o svojoj p r i r o d i . tako srećno namijenjene da potvrdi neposredne opise istorijske analize u pravom smislu. kada su ona zasebno upotrebljavana. istovremeno najozbiljnija i najneizbježnija. Cak i za faze koje su najviše istorijske. često dovesti do odricanja. sporedne promjene za glavne fa­ ze društvenog razvitka. t a k v a p o s m a t r a n j a su. jer počiva neposredno na gore ustanovljenom principu nužne i stalne istovjetnosti glavnog razvoja čovječanstva prema neodoljivoj predominaciji opšteg tipa ljudske prirode. da se tačno otkrije stvar­ na povezanost različitih sistema društva. do izvjesne t a č k e . Takve su glavne osobine koje u sociologiji karakterišu ovaj drugi bitni dio komparativne meto­ de. ali izričito dogmatska priroda ovog djela me primorava da se uzdržim od sličnih kritičkih opisa. u pogledu kojih jedna takva osobina nije danas više sporna. uvažiti da spontana nekoherentnost koja je svojstvena ovoj \'rsti komparativnih socioloških posmatranja. rase. faze društvenog raz­ vitka. bilo bi lako navesti ovdje mnoštvo primjera sa sličnim gre­ škama. ovaj komparativni metod koji čini njegovu najspontaniju modifikaciju. kao što bi se to moglo vjerovati. različita prethodna stanja najcivilizovanijih nacija danas ponovo nalaze. za koja će se čitalac lako pobrinuti. pretjerivanje. takođe. on se danas jako ši­ ri u stvarnosti. se sastoji u tome. ο kojima istorija naše civilizacije ne ostavlja nikakve znat­ nije tragove. k o j i v r š i č a k i t a d a . Opšta upotreba ovog sociološkog postupka je izuzetno racionalna.

koje smo priznali da su svojstvene ovom načinu istraživanja. za opštu ko185 . u jednom obično iz­ raženijem stepenu u odnosu na različite ljudske rase. bez ikakvog razlikovanja djelova zbog njihove potpune soli­ darnosti. spontanim stvaranjem ove nove glavne grane osnovne komparativne metode. u mnogo slučajeva bila jedan od bitnih uzroka. iz različitih ra­ zloga ukazuju i. Ne samo da. uostalom. Treba zaista priznati. sa svoje strane usavršiti. Njegovo stalno izvršavanje će moći samo preduhitriti ili dovoljno ublažiti ozbiljne štetne posljedice. i sama počiva 184 neposredno na početnoj upotrebi jedne nove metode posmatranja. bilo logičke.kost evolucije. naizmjenice saglasan i suprotan svakom od dva ostala. jer se zakoni egzistencije naročito pokazuju za vrijeme kretanja. u odnosu na nauku ili na metodu. osnovni pojmovi po­ litičke filozofije istovremeno stvarniji i efikasniji. koji su do sada dovoljno ispitani. bio obrnut: zaista je jasno da u samoj upotrebi jednog takvog postupka ništa ne može direktno ukazati kojoj od dvije vrste treba stvarno da pripada svaka konstatovana različitost. kao što sam to prethodno ob­ jasnio. kao što ću to objasniti posebno u sljedećoj lekciji. ili da se ne poznaje ni jedno ni drugo. i dozvoliće od tada da se slobodno razvijaju dragocjene osobine koje ga karakterišu. gore promišljenih. ipak je neosporno da se ona nužno širi na čitav sistem na­ uke. Treba. iako veoma sumarnoj. kad jednom ljudsko kretanje bude zaista učvršćeno. najprije u vezi sa posmatranjem u pravom smislu. čiji racionalniji karakter. Ništa ne može biti izuzeto od jednog takvog filozofskog uslova. uprkos stvarne koristi od jedne takve spekulativne distinkcije. da je socijalna statika od nje. što je već jasno konstatovano gore. ovo pozitivno proučavanje čovječanstva mora racionalno izgleda­ ti kao prost spontani produžetak prirodne istorjje čovjeka. a iluzija i steril­ nost bivaju rezervisane za veoma uske i posebne koncepcije. do direktne procjene ovog zadnjeg dijela komparativne me­ tode. teži da uveća neizbježne šanse za sociološku iluziju i čini skoro nerazmrsivom komparativnu analizu od koje je očekivao znanja koja se ne mogu odbaciti. prazne sofističke deklamacije pristalica sistematskog empirizma. ako na čak i najglavniji. koji moram u sociologiji razlikovati pod imenom istorijske me­ tode u pravom smislu u kojoj se apsolutno nalazi. jaku nemogućnost da se korisno upotrebljava jedan takav po­ stupak. koja mora nužno usmjeravati uobičajenu primje­ nu različitih načina istraživanja. Prema ovoj dvostruko protivrječnoj procjeni. Tako se sve više i više vidi koliko su apsurdne i opasne bilo za metodu ili za praksu. prateći način koji je za nju isključivo rezervisan. bolje prilagođen prirodi pojava. Pored toga što socijalna dinamika sačinjava konačno glav­ ni predmet nauke. u onome što će ona moći ponuditi kao najkarakterističnije u svim pogledima. naročito u važnim slučajevima. Istorijska komparacija različitih uzastopnih stanja čovječan­ stva ne sačinjava samo glavnu naučnu vještinu nove političke fi­ lozofije: njen racionalan razvoj će direktno formirati i sami temelj nauke. postepenim to­ kom. sa naučne tačke gledišta u pravom smislu. postaju. bilo da se pretjeruje. Ali slijedeći tačan tok naše teme. očigledno dolazimo do prethodnog zaključka. po svojoj prirodi. jer baš u mje­ ri u kojoj se one uzdižu i uopštavaju. bilo naučne. kao što ću ja to utvrditi direktno u sljedećoj lekciji da će. Na taj način smo dakle veoma izloženi opasnosti da se miješa uticaj rase sa uticajem društvenog doba. vršiti između stanovništava koja pripadaju različitim varijetetima ljudske vrste. da pažljivo ispituje prirodu socioloških istraživanja. koja je. po­ stepeno akumuliran na jedan stalan način uskoro završava konstituisanjem nadmoćnog razmatranja ο direktnom proučavanju druš­ tvenog razvitka. i možda čak na jedan izrazitiji način. koji je tako jas­ no reprodukovan u različitim oblicima. uglavnom. Jer se ova simultana sociološka poređenja moraju često. to je to što zaista postoji. to jest. nad­ moćna upotreba istorijske metode mora dati sociologiji njen glavni filozofski karakter: nego to mora još. mi smo spontano dovedeni do toga da po­ sebno potvrdimo za ovaj uobičajeni oblik komparativne metode u sociologiji. Ali. Dok ova nadmoć nije dovoljno neposredno prizna­ ta. a da njegova prvobitna primjena i njegova krajnja inter­ pretacija ne budu stalno usmjeravane jednom osnovnom racional­ nom koncepcijom. prezir koji je uvijek na isti način nerazuman. preobraziti u sasvim novi karak­ ter koji je direktno svojstven sociološkoj nauci. zna se uostalom. ponekad je. dovoljno tačnoj. sa čisto logičkog aspekta. zbog same pri­ rode jedne takve nauke. koji. izgleda namijenjena samo dinamičkoj so­ ciologiji. i mi smo najzad tako dovedeni. dodati da klima takođe obično uvodi i treći izvor interpretacija kom­ parativnih pojava koji. da ova prva neophodna skica opšte sociologije. ili slijepi klevetnici nezavisni od svake društvene spekulacije. racionalno neodvo­ jiva. Zaista pozitivni prin­ cip ovog neophodnog filozofskog odvajanja proizilazi iz nužnog uticaja različitih ljudskih generacija na sljedeće generacije. u kojoj dstorijski razmatranja moraju neposredno preovladati. nužno se povlači sve više i više ukoliko se društvena evolucija po­ činje duže manifestovati. Dakle. cjelinu pozitivne metode. i mora se konačno. Upravo tako će se sociološka nauka morati naj­ prije duboko razlikovati od biološke nauke u pravom smislu. a zatim sa eksperimentisanjem. jako podesan kad se ograniči na prve generacije. jedina glavna osnova na kojoj može stvar­ no počivati sistem političke logike. nejednake brzine jedne evolucije koja je uvijek nužno zajednička. mora spon­ tano osloboditi ozbiljne opasnosti na koje drugi. ali ređe. Ista pogrešna tendencija se manifestuje takođe. Iako ova istorijska analiza. ovaj naučni karakter. pošto se ova fiziološka promjena čini kao da je. sociologija takođe. bez sumnje veoma opšta ali potpuno pozitivna ο cjelini glavnog razvitka čovječanstva.

naročito u odnosu na d r u š t v e n e pojave. opšta n a d m o ć istorijske m e t o d e u p r a v o m smislu u d r u š t v e n i m p r o ­ u č a v a n j i m a i m a t a k o đ e i z v r s n u osobinu da razvija s p o n t a n o d r u š ­ tveni s e n t i m e n t . koji je neobično pogodan da. Ali se ne može uz­ držati da se ne osudi visoko nerazumno ograničenje predmeta na jed­ nu naciju i jedan vijek. u jednom radu koji je umjesto skromnog na­ slova Anali. Samo shva'tanje sadržaja dovoljno je. koju smo gore do­ kazali kod uobičajenog razvoja sociološke n a u k e . izuzev tvrdoglave revnosti i savjesne skromnosti koje obično karakterišu ove poštovane kompilatore. p r i r o d n o . uostalom. Može se oprostiti. Važno je s a m o u vezi s tim ne miješati j e d a n t a k a v osjećaj d r u š t v e n e solidarnosti sa ovim srodnim interesom koji može sponraktera koji je već bila stekla. gdje bi se svaka ideja s t v a r n e povezanosti i n u ž n e istovremenosti različi­ tih ljudskih događaja neizbježno gubila. 186 187 . u običnom naslovu jednog djela. teško bi bilo dotle bo­ lje stići nego ovim spontanim poletom jedne pogrešne filozofije. i kao da se. ovu n u ­ žnu povezanost različitih ljudskih događaja. N i k a k v a f o r m a l n a p o t v r d a neće ovdje postati n e o p ­ h o d n o m da bi se konstatovala s p o n t a n a sposobnost istorije da se jasno istakne tijesna opšta podčinjenost različitih d r u š t v e n i h p e r i ­ oda. da očigledno svje­ doči ο jednom dubokom nepoznavanju pravog karaktera istorije koje se naročito sastoji u opštoj i stalnoj predominaciji filijaeije nad deskri­ pcijom. s t v a r n o istorijskom r a d u . na jedan tako izvanredan način. da je u r a đ e n . u različitim značajnim pogledima. imao bi kao krajnji rezultat svođenje isto­ rije na j e d n o p r a z n o gomilanje n e k o h e r e n t n i h monografija. uglavnom. ističući. ne. j e d n e je­ dine n a u k e . jedino t a k o će se moći stići do kon­ cepcija koje su sposobne da dobro upravljaju kasnijim proučava­ njima različitih posebnih t e m a : umjesto pogrešnog p u t a koji inspiriše d a n a s slijepu apsolutnu imitaciju jednog n a č i n a koji je izuzet­ no podesan u n e o r g a n s k o j . opominju­ ći nas na s t v a r a n uticaj koji su oni izvršili na postepeni dolazak naše civilizacije. slijedeći iskustvo. geometrijsko stanje u sedamnae­ stom vijeku moglo izolovati od cjeline prethodnog napretka. Šasl. da bi i m a l a p r a v i n a u č n i k a r a k t e r koji je saglasan p r i r o d i i n a m j e n i n a u k e . (M. bilo eksplicitnu ili naročito implicit­ nu primjenu.rist čitave p r i r o d n e filozofije. u mojim očima. to mu se više ne bi moglo oprostiti. i čak za ukupnost ljudskog napretka. 1 Isto je i 1 Nedavno je objavljen jedan rad ο istoriji matematičkih nauka u Italiji u 17. ovaj proizvod.. na koje su već upozorili. koja se sastoji u t o m e da se p r i s t u p a naročito od cjeline ka pojedinostima. Da li je. dakle. i na način čiji veliki naučni značaj teško mogu naslutiti danas najbolji duhovi. a da p r e t h o d n o ne b u d e pove­ zana sa takvim p r o u č a v a n j e m čitavog ljudskog n a p r e t k a . a da o d m a h ne zapazi važne posljedice za sa­ dašnju sudbinu čovječanstva. nijedan obra­ zovan čovjek ne može d a n a s misliti na primjer ο b i t k a m a kod Ma­ r a t o n a ili Salomine. Od sada možemo po­ kazati da ova istorijska m e t o d a n u d i najprirodniju verifikaciju i najširu p r i m j e n u one k a r a k t e r i s t i č n e osobine. izvršio. politička. veoma racionalnoj kritici pokazao jako superioran u od­ nosu na autora što se tiče pravog razumijevanja istorije matematike. prije nego bi postalo posebno. ikakav stvar­ ni uticaj na sadašnje kretanje ljudskog duha: već. istoriju jedine provincije u jednoj godini! Zaista. u s r e d jalovih z a p r e k a ovih konfuznih opisa. s druge strane. ispod nivoa filozofskog ka- u ma kojem d r u g o m slučaju. naročito danas. i koji ne može odgovarati organskoj fi­ lozofiji. P r e m a lijepoj primjedbi Kondorsea. iznad izvjesne klike. kao da j e d n a prava. m o r a najprije počivati na jednoj opštoj i istovremenoj koncepciji osnovne evolucije. Takvom vrstom sredstava gdje zaista nazaduje matematička istorija. osobini koja mora prirodno izgledati kao najznačajnija u či­ tavoj intelektualnoj istoriji. za cjelinu d r u š t v e n e evolucije da se. zbog vladajućih predra­ suda. mogli biti tada nezavisni od napredaka koji su se istovremeno vršili. koji u naše doba dobija j e d a n t a k o ža­ losno prolazan uspon. i. dobiti u čitavom ostalom dijelu ove knjige. Ako je ovaj nerazuman izbor mogao biti inspirisan jednim taštim duhom uske nacionalnosti. koliko n e p o s r e d n u toliko i stalnu. ostati definitivno svrstan kao Običan rad benediktanaca. ili j e d n e j e d i n e vještine. s p o n t a n o pojavljuje u najvišem stepenu i na n a j n e p o s r e d n i ji način u svakom. za doista racionalna d r u š t v e n a prouča­ vanja. t r e b a ovdje primijetiti. veoma zaboravljen. i da svako objašnjenje te vrste. ova istorijska poređenja najprije m o r a j u u p r a v i t i na različite pe­ riode civilizacije. uostalom. mada prijatan. vijeku. on će. za razvoj drugih nauka. takođe. svođenje ovih istorijskih istraživanja na same matematičke nau­ ke. sa p r a k t i č n e tačke gledišta da. bez sumnje. poglavito za ono što se t a k o pretjera­ no zove politička istorija u p r a v o m smislu. u ime jedne potpunije specijalnosti na. i naročito parcijalna. ma da je njihov razvoj bio stvarno vezan naročito onda. Pošto su. Bilo bi nekorisno insistirati više na jednoj takvoj osobini. ambiciozno nazvan Istorija: kao da su matematički napredci izvršeni s jedne strane Alpa. ma koja istorija može da ne bude. Bitno je. naučniku. stalan uslov se. slijedi da n i k a k v a djelimična fiilijacija. Šta može na p r i m j e r značiti posebna istorija. koncertom zanosne pohvale. u pogledu ovog djela. naročito u svom razvoju. zbog svoje pretjerane specijalnosti okarafcteriše na jednom veoma jasnom primjeru ovu ne­ izbježnu potrebu duha za cjelinom u svakom pravom istorijskom pro­ učavanju. uopšte. Iracionalan d u h nesnošljive posebnosti. koja će. različiti društveni elementi n u ž n o solidarni i neodvojivi.) koji se u svojoj. različiti naučnici. n e p r e k i d n u . više ili manje. koji bi se bez toga n e ­ izbježno izrodio u običnu kompilaciju provizorne građe. a naročito jedan. p o t p u n o izolovana. ostalo bi samo da se spusti. ne bi mogla imati realnosti. koja n a m d a n a s podstiče n e p o s r e d a n interes čak i za najudaljenije događaje. Najzad. i sa bilo kojim talentom. Ne radi se ovdje nika'ko ο ozbiljnim greškama u pojedino­ stima. učen koliko i skroman geometar. Ovaj neophodan. ako se sistematski smišlja najjača moguća kondezacija simptoma iracionalnosti. u bilo kojem pogledu.

Budući da se mora nužno vršiti vrlo široka i vrlo različita primjena jednog takvog načina istraživanja. i da stavi burne prolazne manifestacije iznad glavnih tendencija. odakle treba da proizađe naučno predviđanje konač­ nog uspona jedne ili definitivnog pada druge. stalni porast svake. koje je neophodno za normalno stanje društva. veoma blisku prošlost njihovo pravilu nužno ne uspijeva u primjeni. ukazujući još ple­ menitijom i potpunijom koncepcijom ljudskog jedinstva da različite uzastopne generacije čovječanstva sarađuju. u jednoj uzastopnoj ocjeni različitih stanja čovječan­ stva. ne uči prvo da se racionalno pretskazuje budućnost. u neku ruku. Strogo izolovano posmatranje sadašnjosti bi po­ stalo veoma moćan uzrok političkih zabluda. jednih redovnih drugih slučajnih. jer postaje u neku ruku. Da bi se upoznali. slike ljudskog života. na koje stalno djeluje toliko uticaja. čije postepeno ostvarenje zahtijeva od svake od njih određeno učešće. budu postali dovoljno popularni. ma koje. čija prethodna uzastopnost omogućava da se otkrije buduća uzastopnost. samo ako jedan ta­ kav zaključak bude potpuno saglasan sa sistemom opštih zakona ljudskog razvoja. intelektualne. tj. za najnaprednije: filozofska premoć istorijske metode da­ će joj sama sav svoj razvoj šireći je u svim mogućim aspektima društvenog života. ipak je nesumnjivo da se. pod uslovom da se sačuva dovoljno od empirijske perspektivne jednog prvobitnog rezultata. koje pokazuju očigledno nji­ hovu postupnu povezanost. na princip čija je ra­ zumnost toliko malo sporna kao i korisnost. ma koje. manje ili više. Samo tako kretanja društva i ista kretanja ljudskog duha mogu biti stvarno predviđe­ na. prema jednom tačnom prethodnom poznavanju sličnog smisla po­ stepenih promjena na koje ukazuje jedna oštroumna istorijska ana188 liza. gdje će svaki elemenat biti zaista ocijenjen kao što i treba biti. jer tada stalni uzro­ ci više preovlađuju u društvenom kretanju i poremećaji imaju tu onda manji udio. Glavni duh ove istorijske metode u pra­ vom smislu. doprinoseći istom kona­ čnom cilju. a one mogu čak na isti način inspirisati obične izmišljotine. već isključivo racionalna i pozitivna isto­ rija shvaćena kao stvarna nauka koja raspolaže cjelinom ljudskih događaja u koordiniranim serijama. čini mi se da se sastoji u racionalnoj primjeni društve­ nih serija. Stigavši do ispitivanja savremene epohe. izlažući se opasnosti da neprestalno miješa glavne sa sporednim činjenicama. uprkos suprotnoj predrasudi. pretskaže prošlost. i smišIjeniji jer proizilazi naročito iz jednog naučnog ubjeđenja: njega nije mogla na odgovarajući način razviti prosta istorija u jedno čisto deskriptivno stanje. opštijim pojavama. Glavne od ovih primjena. do izvjesnog stepena za svaku određenu epohu i u svakom glav­ nom aspektu. ono ne dobija pravu naučnu vri­ jednost. sa intelektu­ alnim autoritetom koji je nužno dobila ovim postepenim usklađi­ vanjem svih prethodnih epoha. kao što sam objasnio gore. polazeći uvijek.tano izazvati sve. sposobnosti fizičke. Zakoni solidarnosti mogu zatim voditi do širenja iste racionalne sigurnosti u proučavanju sporednih i posebnih aspekata. utoliko približnija stvarnosti uko­ liko se radi ο značajnijim. sa ovom istorijskom metodom. prema duhu nauke. istorijska metoda će moći sama do­ zvoliti da se sa uspjehom vrši njena tačna glavna analiza. Rezervisana najprije za elitne duhove. uglavnom biti manje poreme­ ćen nego ijedan drugi od različitih nepravilnih uticaja. prema njihovim statičkim vezama sa prvim tako da tu djelimično kompeziraju manju sigurnost koju u njihovom pogledu može izazvati direktna upotreba ovog načina postupnog istraživanja: Tru­ deći se da se dobije uopšte jedini stepen preciznosti koja odgovara krajnjoj komplikovanosti ovih pojava. kombinovan sa neograničenim opadanjem suprotne sposobnosti. na odgovarajući način. Po prirodi takvih pojava. Ispitajmo sada na jedan neposredan. nastojeći da se izvede svaka istorijska dobro poznata situacija iz cjeline njenih postepenih prethodnih događa­ ja. čak u onom što najprije izgleda najporemećenijl. ova nova vrsta društvenog sentimenta će zatim moći pripadati sa manjim intezitetom. jer dio osnovnog kreta­ nja od kojeg one najviše zavise. ova nauč­ na predviđanja moraju biti zaista. tako da se odražava na odgovarajući način. Osjećaj ο kome se radi ovdje je istovremeno dublji. prema socio­ loškoj seriji čiji je dio. Uzalud državnici insistiraju na neophodno­ sti političkih posmatranja: pošto oni posmatraju isključivo sadaš­ njost i. koje su obi189 . Jednom srećnom koincidencijom. prema ukupnosti istorijskih činjenica. i je­ dino čak. sveukupnosti shvatanja. čija neophodna sociološka nadmoć ne može nikad biti osporena. iako sumaran. one koje se odnose na političku vještinu. i može postati siguran izvor racionalnih predviđanja samo poslije poređenja sa prošlošću koja je i sama shvaćena u njenoj potpunoj ukupnosti. prije nego što se. posmatranje sa­ dašnjosti je potpuno nedovoljno. mora. koja pokazuje. imaće naročito visok stepen racionalnosti. Ova razumna sklonost da se vide saradnici u lju­ dima svih vremena se jedva danas izražava u pogledu nauka. takva prva neop­ hodna primjena odnosa koji se posmatraju između svršenih činje­ nica. Ma kako čudno najprije izgledao je­ dan takav put. način istin­ ski osnovni razvoj komparativne metode koja je tako izuzetno bo­ gata bitnim osobinama. u ma kojoj nauci. u istoj mjeri u kojoj opšti rezultati socijalne fizike. nephodno je najprije primijeniti na prošlost. pre­ ma jednom razboritom sudu ovo osnovno poštovanje prema našim precima. moralne ili političke. tako da se do­ bro shvati i oštroumno razvija njen pravi duh. od složenijih ka pojavama koje su manje složene. Ona će tu nužno dopuniti jasniji i elementarniji pojam uobičajene soli­ darnosti između individua i savremenih naroda. uglavnom. jer je. ličan. moći će se tako stići do zaključaka koji su sasvim dovoljni da korisno usmjere sve primjene. dovoljno je ovdje da ukazem u vezi sa njim na brzinu. i koje je tako jako uzdrmala danas metafizička filozofija.

duhove kojii su malo racionalni ili slabo pripremljeni. koji se jedva usude da rijetko pređu šesnaesti vijek: tako da cjelinu revo­ lucionarne epohe nijesu čak pravilno shvatili oni koji uzaludno traže njen završetak. ona se izla­ že utoliko ozbiljnijim greškama ukoliko se zaustavlja na bližoj epo­ hi. a drugih na propast. u tom pogle­ du do sopstvenih štetnih posljedica najveću teškoću da ispuni uvijek ovaj neophodan uslov. među najpreporučljivijim. uglavnom. neće biti konačno prihvaćen dok ne bude racionalno pove­ zan. ukazujući uostalom spontano. objasniti u sljedećem poglavlju. jed­ nih spremnih na pobjedu. sve stvarne sposobnosti koje će sociološko posmatranje uzastopno razvijati. da se. gdje se se­ rije ne mogu najprije tako brzo uvidjeti. Sama matematička analiza. više ili manje stalnih promje190 na. Svuda će se vidjeti da komparativno posmatranje veo­ ma potvrđuje ovaj neobičan rezultat. uglavnom. snab­ dijeva neposrednu sociološku analizu neophodnim opštim sredstvom stalne verifikacije. naročito da posmatra kao da su u usponu vla­ sti. dakle naći. tako očigledno određeno. ona. do velikih štetnih poslje­ dica. koji rizikuju ponekad da dođu do prethodnog vijeka. prema ovoj vrsti matematičke mudrosti (na koju je već ukazano u sličnom slučaju u prethodnom poglavlju) koja predstavlja miješanje. koje su. na njenu glavnu osobinu. objašnjen čak sa najvećim mogućim autoritetom. produbljeno poređenje sadašnjosti sa prošlošću predstavlja glavno sredstvo istraživanja koje je sposob­ no da predvidi ili koriguje ove glavne štetne posljedice. na svoj na­ čin. kako sam to naprijed. čija cjelina. kao što ću to. mora najprije iz­ gledati tako duboko konfuzna. sa pozitivnom teorijom ljudske prirode: svi zaključ­ ci koji ne budu mogli izdržati jednu takvu kontrolu. nasuprot. skoro svi naši državnici. slično. ovdje iko usudio da zaključi da je ovo neosporno stalno opadanje. na jedan. na opšti na­ čin. upozoriti. po prirodi stvari da. istorijskom me­ todom. a naročito na istorijsku metodu u pravom smislu. Jedan veoma jasan primjer će biti dovoljan. a da se čak i ne oslanja na tako vjerodostojne raz­ loge. pod impozantnim verbalizmom. ili jedne pogre­ šne primjene odgovarajuće metode. Ništa nije dakle bolje konstatovano ni eksperimentalnim. Ista razmišljanja treba proširiti i na različite sociološke metode. koje je odsada potrebno. do­ vesti do ozbiljnih grešaka. Ona ima samo. i samih filozofa. posebno. danas tako opravdano. ne nudi slične opasnosti. ništavost koncepcija. kao i ma koji drugi naučni postupak. Naročito danas gdje smjesa različitih društvenih elemenata. Nema uopšte naučne metode. biti ikada pogodne da se potpuno izbjegnu. ili obratno. jasnije nego ijedno apstraktno objašnjenje. ako ne bi bila odmah ispravljena. Neka se. bilo kakva predostrožnost da se upotrijebi. najzad. u opadanju. koja. Tako. utvrdio. može ipak dovesti. vrlo gruba greška. u ovom pogledu. u različitim savremenim partijama ne penju se uopšte iznad prošlog vijeka. koje ona može inspirisati. bilo da su posmatranja bila su191 . Prethodni primjer dovoljno upućuje na neizbježno obraćanje. iako jedna takva cjelina odgovara. a ponekad sko­ ro neizbježna. samo. spriječe slične iluzije. izuzev najmisaonijih među njima. ukoliko nije na odgova­ rajući način shvaćena i upotrijebljena. poredi život na selima sa životom u gradovima. u mnogo drugih slučajeva postati prividno istinitija.čno slabo izražene. povezuje sa jednim širim sociološkim zakonom. iz jedne nepotpune procjene. može. postupno promišljenu. proizaći. zbog najveće komplikacije slučajeva koji su tada istraživani. i neka se. za vrijeme čitavog toka društvene evolucije. stalnim zakonima naše prirode. način. znatna razlika između naše dvije uzastopne generacije. na primjer. iznad svega. uostalom. kao što ću imati prilike da' to pokažem kasnije. Pošto je društvena pojava. da ovdje upozori na jednu takvu opasnost metode istorijskih serija. Ona se sa­ stoji naročito u tome da se stalno opadanje uzima kao tendencija ka potpunom uništenju. ona ne služi ponekad da prikrije. a ne nikakav stvarni proizvod ma kojih sila. nijedan zakon društvene sukcesije. sa neograničenim promjenama. posebno kad se većina lažnih političkih procjena uglavnom odnosi na to da uobičajene spe­ kulacije uopšte ne obuhvataju jednu širu prošlost. razmatra čak. da bi odmah bili priznati kao iluzorni. međutim. obuhvata čitavu prošlost. Da li bi se". međutim. uostalom. nužno će za­ vršiti u razilaženju sa jednim zrelijim sociološkim ispitivanjem. u brojnim slučajevima. uporede necivilizovane nacije sa kulturnim narodima. neposredan ili posredan. može se reći. naročito u naše vrijeme. institucije ili doktrine. jed­ noj običnoj prolaznoj fazi glavnog kretanja. S druge strane. zbog same svoje neobičnosti. koji se. shvaćena u cjelini. kori­ sno je bar. ali uvijek neo­ sporan. Dakle ova komparacija može biti samo potpuno jasna i presudna kad. bar u klici. da bi ograničila svoje spontane zablude. mo­ ći će se. a da njihovo postojanje ne šteti ni­ kako povjerenju u ova logička sredstva. koja. jedno takvo opadanje je u potpunoj harmoniji sa osnovnim zakonima ljudske prirode. Razmatrajući cjelinu dru­ štvenog razvoja u pogledu vrlo prostog režima ishrane čovjeka. zbog bitnijih prepreka koje za nju predstav­ lja izvanredna komplikacija predmeta istraživanja. ni racionalnim putem. neka se. koje se često dešavaju kad se uzmu znaci za ideje: ne može se negirati da. uvijek održavana. ne bi se moglo po mom mišljenju odricati stalna težnja civilizovanog čovjeka za sve manje i manje obilnom hranom. Bilo u homerovskim spjevovima ili u pričama naših putnika. može zavesti. jedan prost razvoj čovječanstva. pre­ poručena. isto tako. Ne nadajući se da će iluzije. Bilo kako da je velika prava superiornost ove sociološke meto­ de. i. prema tome sa jednom rastućom predominacijom intelektualne i moralne prakse ukoliko se čovjek više civdlizuje. u onom prvobitnom obliku koji je biologija unaprijed konstruisala za sociologiju. ukratko. Očigled­ no je. jedno pravo kasnije gašenje? Dakle. jer ove opasnosti mogu uvijek samo. može.

mora naročito. pod posebnim imenom istorijske metode. Sljedeća lekcija će mi. Završavajući ovu prethodnu opštu ocjenu istorijske metode u pravom smislu. ne mo­ ra biti. u svim vremenima. dovoljno izražene. u ovom poglavlju. ovdje da nova politička filozofija. vraća najzad istoriji čitavu pu­ noću njenih naučnih zakona. uzimajući u obzir razliku između dvije nauke: društvena serija na odgovarajući način oformljena. jasno izraženom. pokazujući da neophodna sukcesija različitih društvenih sta­ nja tačno odgovara. pripisuje istoriji u politič­ kim kombinacijama. granama prirodne filozofije. stara obavještenja političkog uma. veoma će potvrditi ovo logičko upoređivanje. u biološkoj komparaciji doba. da bi skužila kao prva neophodna os­ nova cjelini razumnih društvenih spekulacija. ma kojim. različiti prethod­ ni djelovi ove Rasprave uvijek do sada predstavljali pozitivan duh. Stalna upotreba. ili premalo produžena. kao glavnu inte­ lektualnu osobinu ove nove nauke. kao četvrti i zadnji glavni način vještine posmatranja. u ovom poglavlju učinim. koja će se spontano vršiti. nova socijalna filozofija ga bitno uzdiže na jedan viši stepen: ne radi se više tako ο savjetima ili lekcijama koje politika traži samo od istorije da bi usavršila ili ispravila podsticaje koji joj nijesu uopšte otud dolazili: nego ο sopstvenom opštem pravcu koji će ona od sada isključivo tražiti u cjelini istorijskih od­ luka. namijenjen. veoma sposoban da potvrdi u osnovnom stanju svake nauke. od životinjske serije. Kad stvarna primjena ovog novog sredstva bude dosta raz­ vijena da bi njegove karakteristične osobine mogle postati. ostaje mi da dopunim ovaj posao. tako da nam najzad dozvoli da neposredno pristu­ pimo sa pravom naučnom sigurnošću. u svim aspektima. ni manje stvarna. kao sastavnog i najboljeg načina sociološkog istra­ živanja. postepenom usklađi­ vanju različitih organizama. analizi najkomplikovanijih pojava. ni manje korisna. opšti način istraživanja. Tako su nam u ostalim. samo jedno posebno si­ stematsko produženje. sastojati glavna naučna snaga socioloških dokazivanja. kod svih prosvećenih ljudi. razmatrajući brže. Takav je. prirodno. za koju sam se toliko trudio da je. 193 . Pošto smo tako. potpuno racionalnoj elabo­ raciji ove velike teme. pružiti važnu priliku da neposred­ no obrazložim ovu zaključnu tendenciji». eksperimentisanja i poređenja u pravom smislu. naravno. u čitavom ostalom dijelu ove knjige. zbog bitnih svojstava potpuno ekvivalentna prethodnim opisima nadmoći koju ima zoološka komparacija u proučavanju individual­ nog života. još zvanično veoma priznatim mudrostima jedne prazne metafizike koja teži da u politici odstrani svako široko razmatranje prošlosti. tako nepravilno optužen za buntovničku tendenciju. a koji jalova metafizika može samo dovesti 192 do preziranja. ne mogu propustiti da primijetim. vidi sve više i više potvrda ove filozofske nadmo­ ći duha cjeline nad duhom pojedinosti. Daleko od toga da se ovdje ograničava nužan uticaj koji ljudski razum. prema slobodnom racionalnom ispitivanju. koji je. njene različite nužne veze sa drugim glavnim naukama da bi njeno pravo filozofsko konstituisanje bilo najzad neopo­ zivo osnovano. Njegova nadmoć je ovdje. Upravo se na ovoj egzaktnoj i stalnoj harmoniji između neposrednih zaključaka istorijske anali­ ze i prethodnih pojmova biološke teorije ο čovjeku. smatram da će se priznati od­ lučujuća promjena osnovnog pozitivnog istraživanja. dragocjene prvobitne inspiracije dobrog običnog smisla od kojeg stvarna nauka može biti u svakom pogledu. a koja ima filozofski izvor u načinu koji joj neposredno prethodi.više parcijalna. napro­ tiv. opravdajući. da bi ga na kraju svrstali. dakle. uprkos. u slje­ dećoj lekciji. Tako se. najbolje prilagođen pravoj prirodi socioloških istraživanja. poslije čistog posmatranja. dovoljno izvršili neophodno preliminarno ispitivanje pravog opšteg duha koji mora karakterisati sociologiju i različite glavne načine istraživanja koji su joj svoj­ stveni. sa naučne tačke gledišta.

umovi koji su u početku iz195 . u tom smislu. za mene. što sam upravo precizirao.ČETRDESET DEVETA LEKCIJA Sadržaj — Neophodne veze socijalne fizike i drugih osnovnih grana pozitivne filozofije Ma koliko nastojali da se pridržavamo skrupulozne preciznosti u novoj političkoj filozofiji koja je. po opštem duhu i naučna i lo­ gička. bez ikakvog pretjerivanja. princip koji je toliko značajan da na neki način. prema naučnoj hijerarhiji koju sam izradio. neispunjavanje tog velikog preduslova. u stvari. u stvari. sada više ne mogu prihvatiti ni putem direktnog suprotstav­ ljanja iako još niko do sada nije preuzeo. ali neophodno. a njega ne može ni jedna od njih zamijeniti. u suštini. bez odgovara­ jućeg uvažavanja neminovnih odnosa koje određuje njen stvarni enciklopedijski rang. što je bez sumnje još važnije. mogli biti ispunjeni na zadovoljavajući način sve dok se dru­ štvena nauka koncipira i njeguje potpuno izolovano. ili da se razmotre. Racionalna zavisnost socijalne fizike od svih drugih fundamentalnih nauka. sadrži sve razne filozofske odredbe koje se odnose na karakteristični sistem opšteg os­ nivanja te nauke. na odgovarajući način sve intelektualne obaveze koje nameće jedan takav preporod. implicitno i indirektno. kojemu se ništa ne bi moglo oduzeti. predstavlja. Bilo da se posmatra sistem raznih neophodnih podataka koje neposred­ no izgledaju sociologiji razne ranije nauke. da je. pa čak i mogućnost. do danas bitno paralisalo sve pokušaje koji su preduzimali najviši umovi da se društvena pitanja tretiraju na zaista pozitivni način transformaciju öija se neophodnost. svakodnevna ocje­ na aktuelnih pokušaja da se stvori prava pozitivna filozofija ne do­ pušta da se oklijeva da se ta kapitalna praznina gleda kao glavni uzrok njihovog radikalnog neuspjeha i pogrešnog pravca koji na kraju. bitni uslovi pozitivnosti ne bi. nehotice slijede. Sa­ da možemo tvrditi. zdrave spekulativne navike čime se je­ dino može razviti njihovo uvodno proučavanje.

mislim da treba da iz njega navedem neki istaknuti i svjež primjer koji mi izgle­ da dvostruko presudan. Da bismo. u t o m smislu. s p o n t a n o vođeni da zajed­ ničkom k r a t k o m ocjenom o b u h v a t i m o tri suštinska dijela organske filozofije u užem smislu. Imajući na umu da su. ne bi. Takav argumenat koji je dao jedan takav duh. Vidi se da smo. dodjeljuje d r u š t v e n i m p o j a v a m a poslije svih d r u g i h glavnih kategorija pri­ r o d n i h pojava zbog v r h u n s k e komplikovanosti. na osnovu cjelokupne proš­ losti. drugi t e r m i n je. u g r a n i c a m a koje su u p r a v o p o m e n u t e . da bismo dopunili tu n e o p h o d n u operaciju. jednom rječju. ni­ k a k v a d r u š t v e n a spekulacija. u suätini. i kroz prethodno i postepeno proučava­ nje raznih sistema naučnih posmatranja koja su već podvrgnuta jed­ nom potpuno pozitivnom istraživanju u odnosu na najjednostavnije po­ jave. se ne bi mogao smatrati jed­ nostavnom trenutnom smicalicom. način filozof­ skog učešća svojstven za ove t r i n a u k e . na odgovarajući način. još očiglednije. koristeći za svoju temu najbolji direktni istraživački metod. u tako okarakterisanim pojavama naličje realnosti koje je najmanje dvosmisleno. donedavno. Guizot) nastojao je. teško bi se mogle zamisliti zapažanje koje je u radikalnijoj i direktnijoj suprotnosti sa univerzal­ nom realnošću društvenih pojava. n e p o s r e d n o proizilazi iz neospornog r a n g a koji n a š a osnovna hijerarhija. međutim. u g l a v n o m shvatili k a k o ove n e p o b i t n e osobine određuju t a k o u s k u r a c i o n a l n u zavis­ nost sociološke n a u k e od raznih d r u g i h ranijih g r a n a p r i r o d n e filo­ zofije. koje ostvaruje fenomen i svih stalnih spoljnih uticaja ili n a u č n e sredine. Osim toga. u suštini. gotovo je nemoguće shva­ titi jednu takvu kompletnu zaslijepijenost kod jednog tako otmenog du­ ha koji je. u užem smislu koja vla­ da t o m djelimičnom i s e k u n d a r n o m evolucijom j e d n e od životinjskih rasa. dovoljno je. bilo n a u č n u ili logičku. trudeći se da svom mišljenju da naučni aspekt. m o r a ć e m o o k a r a k t e r i s a t i n e o p h o d n u reak­ ciju. n e o p h o d n e obaveza da se d r u š t v e n a p r o ­ učavanja. razmotre razni i odlučujući i mnogobrojni doka­ zi koji. već. bar u tom trenutku: međutim. j e d a n od ta dva velika odjeljka p r i r o d n e filozofije određuje. ο pravu naslijeđivanja perskog dostojanstva. Dakle. mnogo je značajno da se ovdje d i r e k t n o ispitaju svi p o t r e b n i odnosi. s čisto n a u č n e tačke gledišta. isto t a k o neizbježno povezuje sa cjelokupnim si­ s t e m o m n e o r g a n s k e filozofije iz koje jedino može proizaći p r a v a ocjena spoljnjih uslova egzistencije ljudskog roda. dovoljno i s t a k n u t . hernije. napredno kretanje ljudske civilizacije. Ova presudna zabluda mi izgleda po­ sebno zgodna da istakne koliko pretjerana komplikovanost društvenih posmatranja nužno zahtijeva da se duh racionalno pripremi da v i d i . porijeklo značilo glavni uslov neke moći. u odgovarajućem v r e m e n u . Ova p r i r o d n a koncentracija t e m e koja će omogućiti da z n a t n o s k r a t i m o našu lek­ ciju. ka­ da se. da se p r i h v a t i da pozitivno p r o u ­ čavanje d r u š t v e n o g razvoja n u ž n o pretpostavlja s t a l n u korelaciju ta dva n e m i n o v n a pojma. da diskusiju podkrijepi tobožnjim istorijskim pokazateljem koji ukazuje da. jedan od najeminentnijih zagovornika tog prava (g. vezane za proučavanje d r u š t v e n e sredine. da se našlijeđivalo i ropstvo i slo­ boda i da je. u osnovi. s obzirom da je. potčine sistemu postepenih d r u ­ gih f u n d a m e n t a l n i h proučavanja. n i k a d a ne bi mogla pod­ nositi p r a v u pozitivnost. m a n j e k o m p l i k o v a n i h kategorija p o ­ java. Ona. proizilazi. O v a i n t i m n a filozofska potčinjenost n i k a d a nije mogla biti nepobitnija i izraženija nego u a k t u e l n o m slučaju u kojem je. inače suštinski mogla uticati na jasnoću glavnih r a z m a ­ tranja. on predstavlja iskreno i duboko lič­ no ubjeđenje. U jednoj značajnoj diskusiji koja se vodila 1831. međutim v i d i o . bez sumnje. Dakle. bilo da se odnosi na duh koji predstavlja ne­ osporne simptome jedne prave naučne sile uprkos žalosnom metafi­ zičkom vašpitanju koje njime. bilo zato što zablu­ da ο kojoj je riječ proističe iz zloupotrebe istorijske metode u užem smislu. nužno. iz v r h u n s k e komplikovanosti k a r a k t e r i s t i č n e za t a k v e pojave čijem se uspješnom n a u č n o m ispitivanju može p r i s t u p i t i je­ dino n a k o n racionalne p r i p r e m e koja p o d r a z u m i j e v a p r e t h o d n o p r o ­ učavanje drugih sukcesivnih. nasljedni. prije svega. društ­ veni uticaj prava nasljeđivanja stalno opadao. 1 1 nosti i direktnije osobenosti koje ih t a k o j a k o izdvajaju čak i od najviših pojava individualnog života. prilazeći iz s u p r o t ­ nog p r a v c a našoj enciklopedijskoj seriji da bismo prvo razmotrili n a j e m i n e n t n i j e i najdirektnije relacije kao i sve analogne slučajeve t r e t i r a n e u p r e t h o d n i m tomovima. čovječanstva. u stvari. naprotiv. a k o je njihovo objašnjenje p r e ćutno s a d r ž a n o u a n a l o g n i m r a z m a t r a n j i m a koja su već p r e d s t a v ­ ljana u pogledu d r u g i h osnovnih n a u k a . prije svega. Bez stalnog p r a k t i k o v a n j a takvog filozofskog dualizma. naročito u p r e t h o d n o j knji­ zi. godine u Francuskoj. agens pojave. koja. raz­ ni staleži svuda. pokazuju da je tokom evolucije ljudskog duha. J e d n o m rječju. K a k o bi proučavanje takve evolucije uopšte moglo postati pozitivno k a d a bi se nastavilo ne obraćajući pažnju na tu d v o s t r u k u korelaciju? T a k a v je. dominira. ipak d u b o k o n e p o z n a t a do sada. fizike i astronomije koje su. s r e d i n u u kojoj se ona razvija. najbolje odgovara zdravim sociološkim istraži­ vanjima. a drugi. potpunije specijalDa bismo bolje okarakterisali ovo značajno zapažanje. teži da stalno pove­ ćava društveni i politički uticaj prava naslijeđivanja. ne samo na osnovu neophodne prethodne koncepcije cjelokupnog ljud­ skog razvoja. p r v i t e r m i n tog f u n d a m e n t a l n o g dualizma d i r e k t n o potčinjava sociologiju cjelokunoj organskoj filo­ zofiji p r e k o koje se jedino upoznaju pravi zakoni ljudske p r i r o d e . u soci­ ologiji. s v a k a podjednako. još direktnije i.gledali najbolje raspoloženi. pravi i d i r e k t n i princip n e ­ ophodnog potčinjavanja d r u š t v e n e n a u k e cjelokupnoj p r i r o d n o j fi­ lozofiji. na sve ranije n a u k e . očigledno. sa biološkom n a u k o m . koju će sociologi- 196 197 . nužno. T a k v a je d v o s t r u k a filozofska ocjena kojoj se m o r a m o p r i ­ kloniti. što će n a m omogućiti da sada dosta skra­ t i m o t u n e o p h o d n u operaciju n e nanoseći š t e t u njenoj suštinskoj efikasnosti. Što se tiče m e t o d e u u ž e m smislu.

prvobit­ nih ili nastavljenih. pošto najelementarnijii termini socijalne serije ne mogu podnijeti gotovo nikakvo direktno istraživanje. na primjer pretpostavlja da većina ljudi ima naglašeno dobar ili loš karakter. ma koliko. s obzirom na sasvim drugi materijalni pogled. Iz toga proizilazi. u svim društvenim teorijama. ako protivrječa. ako navodi efi­ kasnu i opštu premoć intelektualnih sposobnosti nad čulnim pre­ moćima itd. neophodnom kasnijem ispravljanju. Ova gotovo univerzalna kontradikcija između maksime i primjene ne potiče danas samo od radikalno manjkave koncepcije društvenih proučavanja. U stvari. kada je društveni raz­ voj postao suviše naglašen da bi se i dalje mogao izvoditi sličan za­ ključak. sve aktuelne poli­ tičke doktrine bi trebalo smatrati potpuno pogrešnim. polazeći od dvije glavne tačke gledišta. još u početku brojniji nego što izgleda u prikazu krajnje nesavr­ šene biološke teorije čovjeka. bez obzira na sva istorijska zapažanja u užem smislu. ne bi mogli odmah zanemariti. preko tog dijela.ju kasnije. na osnovu samo te kontrole. ne bi se trebalo čuditi što osnovne relacije između sociologije i biologije nisu do sada mogle biti organizovane na odgo­ varajući način. budući da je cerebral­ na fiziologija mlada institucija. ne bi usudio da ne prepozna njen očigledni princip među onima koji u stvarnoj primjeni ništa bitno ne uzimaju u obzir. osim malog broja jasnih izuzetaka. ipak. snažno djelo­ vale istorijske indikacije na koje se on oslanja. Kada se time budemo direktno pozabavili moraćemo razlikovati. Jedan tako presudan primjer može da­ ti tačnu predstavu ο dragocjenim opštim izvorima koje će pozitivna sociologija morati stalno da izvlači iz svoje osnovne zavisnosti od biologije. U svakoj epohi ljudske evolucije. dovode do toga da uvijek dopuštaju. bilo da pretpostavljaju ogromnu trajnost ljudskog ži­ vota ili da se. Jedna takva 199 . ne može nikada uticati na njihovu prirodu. rezultat suviše nesavršenog filozofskog karaktera kojega još predstavlja sama biološka nauka u očima većine današnjih du­ hova. sve sociološke propozicije će morati da se podvrgnu. proti­ ve fizičkim zakonima ljudskog roda: jer intelektualni i moralni uslovi ljudske egzistencije. direktan sociološki prikaz ne bi mogao hiti naučno prihvaćen. kao što sam to posebno ustanovio u četrdesetoj lekciji. pošto one u svojoj iracionalnoj procjeni političkih pojava. naročito kada cerebralna fiziologija. ako osjećanja sim­ patije prikazuje. Ova vei ka filozofska zabluda posebno je naglašena kod čuvenog Cabanis-a. započinje prema onoj drugoj tački gledišta. jačim od osjećanja ljubavi. ne može se sakriti da su ih glavni filozofi bio­ lozi uvijek zamišljali na jedan pretjerano nezdrav način što bi tre­ balo da utiče na potpuno iščezavanje sociologije kao direktne i po­ sebne nauke kada se svede na jednostavni zaključak nauke ο čov­ jeku. što je očigledni apsurd. statičkih ili dinamičkih. (vidi lekciju 45). ispitati. duboka filozofska potčinjenost društvene nauke toliko je nepobitna da se niko više. S takve biološke tačke gledišta. reakciju u koju se danas još manje sumnja nego u samu glavnu akciju. ona je. Onda. pa prema tome ni stvoriti ni uništiti b i o koje osobine ili pak poremetiti njihovu uzajamnu početnu rav­ notežu. jedne početne i druge nastavljene. makako ih bilo teško ocijeniti. moralne ili inte­ lektualne moraju. bude njegovana na odgovarajući na­ čin. radije nego da sami sugeriraju pravi karak­ ter takvog djetinjstva čovječanstva. inače. stalne dragocjene provjere. što ću kasnije objasniti. moraju izgraditi kroz prim­ jenu pozitivne teorije ljudske prirode na svim odgovarajućim okol­ nostima shvatajući slabe izolovane informacije koje ta prva skica društva može dopustiti kao određene da olakšaju i usavrše to ra­ cionalno određivanje. sa kojom evolucija ljudskog društva uvijek mora biti u skladu. u suštini. Bez obzira na krajnji realni značaj takvih indikacija. što sam već naveo pri kraju prethodne lekcije. obično. koji su. uobičajeni stepen nastranosti tili im­ becilnosti. na osnovu samo tog jednog naučnog obrazloženja. treba ustanoviti glav­ nu direktnu potčinjenost sociologije biologiji čije se druge grane. isto tako. Te indikacije čvrsto ra­ cionalno temelje na neophodnoj nepromjenjivosti ljudskog organiz198 ma čije razne karakteristične dispozicije. koju je tako uspješ­ no osnovao genijalni GALL. oni se. Polazeći od prvog gledišta. u suštini. neizbježnu zavisnost zdravih socioloških proučavanja od ranijeg proučavanja ljudske prirode. u cjelokupnom sistemu socioloških proučavanja. a dru­ ge kod onih kojima se vlada. U pogledu biologije. nepromjenjivo sociološko učešće biološke teorije čovje­ ka. jedne kod vlada. isto tako neosporne. na primjer. prema tome. po­ znatim zakonima ljudske prirode: ako. iako ne tako direktno i posebno. U svim sličnim slučajevima. nedovoljnu aktuelnu premoć biološke filozofije. a ponekad čak i srećne opšte indikacije. Dakle. ni manje realni ni manje autoritativni kada uspijemo da ih jasno sagledamo. po­ sebno treba pripisati naglašenoj nesavršenosti koja karakteriše ve­ ći dio biologije koji se odnosi na opšte proučavanje intelektualnih i moralnih pojava. stvorena kod čitavih grupa u stanju stalne patološke mostruoznosti. biologija prvo mora stvoriti potrebnu polaznu tačku za sve društvene spekulacije na osnovu fundamentalne analize ljudske društvenosti i raznih organskih sta­ nja koja određuju njen pravi karakter. što je gotovo nespojivo sa najpozitivnijim pojmovima ο ljudskoj prirodi koja je. Osim toga. a ni sam GALL nije umio da se od nje sačuva. ubuduće. fizičke. i jedva da je i najnapredniji duhovi priznaju. pošto se ustanovi. njen se naučni status tek rađa i još je u nagovještaju. sadašnjih ili kas­ nijih. da pravo kažem. Sa te tačke gledišta. zbog čega su i manje poznati do sada nego materijalni uslovi svakako nisu. duh dogovora ili proračuna. u osnovi. biti iste na svim stupnjevima društvene ljestvice i međusobno povezane uvijek na isti način pošto veći ili manji razvoj koji im omogućava društveno stanje.

Glavna pojava sociologije. a naša moć zaključivanja bila bi. koja najjasnije utvrđuje njenu na­ učnu svojstvenost. u početku dominira u direkt­ nom zapažanju. Daleko od mogućnosti da. sva društ­ vena razmatranja apsolutnoj koncepciji jednog nepromjenjivog po­ litičkog tipa koji je. čim slučaj postane dovolj­ no složen da bi se koristilo samo obrazovanje: tim prije. sukcesivni i rastući uticaj ranijih generacija uskoro postaje glavni uzrok postepenih promjena koje ono predstavlja. potpuno iščezne. Mogli bi se navesti mnogi drugi analogni slučajevi. našao bi se prema tome. u suštini. nasuprot tome. što se. Ipak osnovni zakoni ljudske prirode bi postali jednog dana mnogo po­ znatiji nego što su ikada mogli biti. u današnje vrijeme. pa se. Glavni inte­ lektualni porok ove filozofije je. bez obzira na pomoć koju treba da koristi od svih ranijih nau­ ka. da prva skica socijalne serije razmatrana u svojim originalnim terminima. u cjelini apsorbovan ili pak skriven do te mjere da bi bio potpuno nepoznat usljed očigledne nemogućnosti u kojoj bi se time nalazio naš um da po­ kreće glavne stvarne faze jedne tako složene evolucije bez neop­ hodne direktne prevage istorijske analize u pravom smislu. sigurno. bez sum­ nje predstavlja prvi opšti uzrok nastavljanja kasnijih promjena.j. Tako odgovarajuće i neposredno posmatranje usmjerava. jače ili sla­ bije izraženi u kojima je štetna prevaga bioloških razmatranja kao 201 200 . potpuno nedostojne njegovog genija. Ali i u stanju jednostav­ nog projekta oni su već duboko štetni pošto utiču da jedina kate­ gorija posmatranja. u suštini. koje su svojstvene od­ ređenom stanju razvoja čovječanstva kao neodvojive od osnovne čovjekove prirode i prema tome kao neuništive. ili je spuštaju na sporedni nivo. Može se na prim­ jer. suštinski način istraživanja mora radikalno izmije­ niti kako bi uvijek na racionalni način odgovarao pravoj prirodi odgovarajućih procesa. Kada socijalna evolucija kod prvih ljudskih generacija tek počinje da pokazuje neka nejasna i neodređena svojstva napre­ dovanja koje je još uvijek nesigurno i neprimjetno. nesposobna da iz njih izvuče tako teške i tako daleke zaključke. nezavisno od istorijskog istraživanja koje je tada bilo nemoguće ili veoma manjkavo. iako. Smatra se. ne mogu se više korisno upotrijebiti osim kao dragocjena opšta pomoć. sadašnje djetinjstvo političke filozofije. Koja bi to čudna nedosljednost uticala da se oni osjećaju oslobođe­ nim jedne takve naučne obaveze. prilazi na mnogo raznih načina. postaje zauvijek nadmoćna. prema tome. manje štetna za stvarni progres ljudskog duha jer kada bi mogla prevagnuti. a posebno kao obavezna osnovna kontro­ la. čim se stvarno društveno kre­ tanje učvrsti. Ali. Ali. bio uvučen. takva filozofska zabluda. direktno se pretvara­ jući da ne poznaje stalni razvoj ljudskog roda. t. u stvari. izdigne sistem društvenih proučavanja na stvar­ no pozitivnf nivo. što je. svakako. na osnovu ranijih objašnjenja. a čisto biološke indikacije. inače. želeći da utvrdi to­ božnju postojanost militarističkih tendencija kod ljudskog roda iako sva istorijska svjedočenja. sve do neorganske filozofije. i pored njihovog ne­ izbježnog značaja. biolozi ne smatraju da su oslobo­ đeni obaveze da se ne služe direktnom analizom godina starosti kao osnovnim sredstvom istraživanja. po pitanju rata prenebregavajući u nevri­ jeme društvena razmatranja i koristeći samo nesavršene filozofske pojmove koji su. u jednu vrstu naučne de­ klamacije. bolje definisan nego čisto teološki ili metafizički tip. iz biološ­ ke teorije ο čovjeku. možda. u potpuno­ sti slaže sa produbljenijim sistemom osnovnih zakona naše priro­ de. svakako.intelektualna dispozicija. pa čak postaje i neophodan do te mjere da. koja je u isto vrijeme i šira i duža i u kojoj sudjeluju. Tada istorijska analiza. U jednostav­ noj istoriji individualnog života. s mnogo očiglednosti dokazuju da je s ljudskim razvojem opadao ratnički duh. takav duh je obavezno podržavan bes­ korisnom teorijom koju ispitujemo i koja nastoji da direktno potčini. bili deplasirani. sigurno. sve intenzivnije i sve raznovrsnije. to treba da učini jednu takvu naučnu potrebu neospornom kada se radi ο naj­ složenijim pojavama koje naš razum može istražiti. kao što smo to ustanovili. ovaj se zaklju­ čak može izvesti do određene granice. kao što smo to vidjeli. pošto se zanemari svako određeno društveno stanje. kao što se pretpostavlja. Dakle. suprotan izvanredno rela­ tivnom duhu prave političke filozofije. na kojoj stvarno može počivati društvena nau­ ka. nije tako duboko iracio­ nalna kao analogna tendencija većine fizičara i hemičara da treti­ raju biologiju kao prosti derivat neorganske filozofije. kod pojava koje su beskrajno manje komplikovane u suštini. ne računajući neka nevažna poboljšanja. isto. nije. vidjeti kako je sam čuveni GALL i pored svoje filozofske pro­ nicljivosti. ili pak svodeći ga na malo poznato napredovanje koje je nejasno definisano. kada se radi ο evoluciji prilično komplikovanoj na drugi način. njeni elementarni zakoni izvanredno poznati. u današnje vrijeme. zbog direktnog zaključivanja. bez sumnje. ali koji je. treba posebno da proizađe. ona bi. takav bi postupak si­ gurno postao iluzoran za kasnije proučavanje društvene evolucije kada bismo i dalje uporno à priori određivali efektivni razvoj. a naročito od same biologije. um­ jesto da ga proučimo na osnovu neposrednih i posebnih posmatranja. postepeni i stalni uticaj koji ljudske genera­ cije vrše jedna na drugu. inače. spriječila neminovni razvoj društvene nauke. iako prvobitno stanje organizma u kombinaciji sa stvarnom prirodom odgovarajuće sredine. Tako je većina bioloških fi­ lozofa nehotice dovedena do te kobne praktične zablude da posmatra stvarne privremene društvene promjene. kao u astronomiji. očigled­ no direktno nastoji da produži uopšte. razni poje­ dinci i razne generacije? Zato se ti uzaludni pokušaji nikada nisu mogli ostvariti i služili su samo da jače istaknu očiglednu hitnost osnovne regeneracije društvenih proučavanja kojima se. istraživanja baš kad su. taj apsolutni duh kojega ona stavlja ispred svih dru­ štvenih spekulacija.

j e d i n o p r e k o njih možemo p r e t h o d n o ocijeniti s t v a r n i opšti d u h koji t r e b a da usmje­ r a v a sva p r o u č a v a n j a vezana za živa bića i da p o s t a n e još n a d m o ć ­ nijim u d r u š t v e n i m p r o u č a v a n j i m a . ranije. t r e b a da počiva. gotovo uvijek gleda. to je jedini n a č i n na koji se d a n a s može doći do tog opšteg pojma. posebno p r i p a d a p r o u ­ čavanju živih bića u kojem je ovo razlikovanje izražajnije nego na d r u g o m mjestu i kojoj. čini ml se da nudi jedan od najbolje okarakterisanih primjera bilo prirode te nove operacije. t a k o da bi. u s v a k o m slučaju. kao i svaki postupak društvenog istraživanja. koju javni razum izvanredno osjeti. n o v a politička filozofija će. d i r e k t n o objašnjen u p r e t h o d n o j knjizi. za cjelokupni sistem biološ­ ke filozofije. ona se i s a m a s m a t r a n a ­ učno vezanom. iako vrlo sažeta. Umjesto da predstavlja j e d n o s t a v n u d o p u n u biologije. Što se tiče metode. posebno je naglašen kod većine teorija koje se od­ nose na obrazovanje na koje se. pozitivna koncepcija pravog suštinskog kretanja ljudskog duha i druš­ tva. obično. alko se izvede na odgovarajući način. u ovoj prilici. k a k o u sociologiji t a k o i u biologiji. Dvostruko značenje riječi neophodan ko­ ju sam upravo naveo. sociologija t r e b a na sličan način da uzme od biologije vrlo dragocjeni filozofski princip koji t r e b a da joj veo­ ma koristi i koji će k r o z to doživjeti još potpuniji n a u č n i razvoj : riječ je ο onoj srećnoj transformaciji dogme krajnjih u z r o k a koja sadrži neosporni princip uslova egzistencije. do značajnog izvora novih istorijskih dokumenata ο progresivnom obrazovanju ljudskog uma. d r u š t v e n a n a ­ u k a t r e b a da ga. M o r a o sam. za cjelokupni sistem n e o r g a n s k e filozofije za koji je. Ništa posebno ne bi moglo spriječiti da se na t a k v o m izvoru p r o u č a v a k o m p a r a t i v n a m e t o d a u p r a v o m smislu. posebno ispitati taj n u ž n i odnos sa n a u č n e tačke gledišta u užem smislu koja je j e d i n o mogla zah­ tijevati j e d n u p r a v u opštu diskusiju. ali koja je d u b o k o vezana. k a o što već zna­ mo. bilo u svojoj po­ laznoj tački ili u svom s t a l n o m razvoju. čija je d i r e k t n a tendencija da istovremeno uništi i p r a v u filozofsku koncepciju d r u š t v e n e n a u k e i n j e n u glavnu p r a k ­ tičnu namjenu. u da­ našnje vrijeme. I pored a k t u e l n e nesavršenosti tih različitih n a č i n a is­ traživanja čiji je k a r a k t e r do sada malo poznat. mogla da vrši na postepe­ ni razvoj i univerzalno širenje stvarnog filozofskog duha. glavno svojstvo pozitivne hijerarhije koju smo izgradili između r a z n i h osnovnih n a ­ uka. u današnje vrijeme. Ovaj bi se rad sastojao od operacije koja je suprotna onoj koja se primjenjuje. u stvari. bez sumnje. predložio bih da se napravi jedna vrsta rječ­ nika dvosmislenih rječi u kojem bi se vršilo upoređivanje različitih glav­ nih značenja jedne iste riječi. di­ 1 r e k t n o približavajući dva filozofska p r i h v a t a n j a riječi neophodan s p o n t a n o nastojati da. n e p o s r e d n o vezana i biologija. jedan takav posao.i iracionalno preziranje istorijskih pojmova. ne mogu ostaviti n i k a k v u s u m n j u u n e m i n o v n u osnovnu potčinjenost sociologije biologiji. treba da bude od velike koristi. svakako. Čini mi se da sva p r e t h o d n a objašnjenja. po mom mišljenju. oba­ vljen komparativno između raznih savremenih jezika. u njoj uvijek tre­ ba gledati dragocjeno i neosporno svjedočanstvo izvjesne fundamental­ ne koincidencije između dvije tako približene ideje. kao što to lijepo kaže politička izreka čuvenog M a i s t r e . racionalno istraži­ vanje iako na sasvim drugačiji način koji je dovoljno objašnjen u p r e t h o d n o j lekciji. p a r a l e l n o dovelo do du­ bokog n e s h v a t a n j a p r a v e d r u š t v e n e evolucije i do pripisivanja var­ ljive postojanosti b i t n o promjenjivim dispozicijama. J e d i n o će na taj način biti m o ­ guće da se dovoljno isprave rigoroznije ali suviše u s k e n a v i k e koje bi r a z u m p r v o t r e b a l o da sažme kroz isključivo proučavanje neorganske filozofije. zbog njegove prirode. b a r što se tiče svih d r u š t v e n i h sposobnosti od velikog značaja. Ovaj d v o s t r u ­ ko štetni uticaj. m a k o l i k o on bio di- r e k t n o k o r i s t a n za p r o u č a v a n j e individualnog života. na n a č i n teološko-metafizičke filozofije ne obazirući se na korelativno stanje ljudske civilizacije. U stvari. do te mjere da bi takav rad malo odgovarao i našim prostim literatama i eruditama. socijalna fizika se mora. bilo p o t p u n o dovoljno da se na odgovarajući način p o d s t a k n e najdirektnije povezivanje k a k o bi se 1 Ne mogu da se uzdržim. 202 203 . Kada bi se kod svalkog glavnog slučaja moglo poći od prvog faktičkog vremena takve jezičke promjene. P o z n a t o je da taj princip. nužni rezultat opšteg razlikovanja statičkog i dinamičkog stanja. logična analogija dvije n a u k e je toliko očigledna da je bilo p o t r e b n o da sociolozi posebno insistiraju na neospornoj potrebi da se p r v o nji­ hov um p r i p r e m i za odgovarajuće produbljeno proučavanje biološ­ kih m e t o d a . ljudski d u h duguje zahvalnost za tu značajnu filozofsku operaciju: dakle. još šire i temeljnije koristi. ne treba vjerovati da je ta vidljiva konfuzija slučajna. T a k a v d u h t r e b a da b u d e apsolutno svojstven prirodi d r u š t v e n i h proučavanja j e r je čovjek u njemu v o đ e n p o t p u n o s u p r o t n i m filozofskim putevima. pružio bi. n e p r e k i d n o prikazuje kao neizbježno ono što se u početku manifestuje k a o n e o p h o d n o .« Pošto je t a k o r a c i o n a l n o u t v r đ e n a n e o s p o r n a opšta zavisnost so­ ciologije od cjelokupne biološke filozofije. i o b r n u t o . p r e k o i n d i r e k t n e . u protivnom ona hi samo pretrpala nauku iracionalnoin građom koje. bilo srećnog uticaja koji bi ona. ali s p o n t a n e i neizbježne veze. u suštini. To je. Umjesto da se približe različite riječi koje imaju ista značenja ili su potpuno analogne. na kojoj. da ne navedem sažeto op­ štu misao jednog potpuno novog rada ο filozofiji jezika čija mi racio­ nalna izrada ne bi mogla pripadati. shvatiti k a o p o t p u n o posebna n a u k a koja j e d i r e k t n o z a s n o v a n a n a sopstvenim osnovama. u stvari. ovu filozofsku operaciju bi trebalo da usmjerava. Datkle. Ali. i inače. nova interesantna zapažanja ο intelektualnom svojstvu raznih naroda. Zbog tog zaista osnovnog principa. niti u r a d i k a l n o pogrešni pojam koji fiziolozi sebi ο t o m e stvaraju. došlo bi se. Dakle. kada se radi ο sinonimima u užem smislu.a : »Sve što je n e o p h o d n o postoji. m a k o l i k o bio neizbježno n u ž a n uvod za to. ima previše. Osim posebnih filoloških znanja.

visoku direktnu zavisnost pozitivne filozofije od cjelokupne neorganske filozofije. neophodna za racionalnu koncepciju svih društvenih po­ java. nužno. Prihvatajući razna razmatra­ nja. ne reprodukujući je u novom vidu. očigledno je da će čitalac. na vrstu voda. koja je. njegova neizbježna širina ne dopušta ovdje da se na­ pravi bilo kakva njegova skica. uopšte ukazati da je socio­ loški uticaj svojstven tim raznim spoljnjdm uticajima. još naglašeniji od njihovog čisto biološkog uticaja mada je. nisu uopšte pogodni za ozbiljno osporavanje čim se direktno podvrgnu naučnom ispitivanju čiji se razvoj mora vratiti na Posebnu raspravu političke filozofije koja je još ranije najavljena. događa na najvišem ni­ vou u racionalnom proučavanju društvenih pojava u kojima se od­ mah uočavaju najsloženiji organizam i najistaknutije manifestaci­ je. analizirati čitav sistem raznih spoljnih hemijskih. Lako će se osjetiti da bi. Astronomski uslovi posebno. isto tako posmatran kao organizam koji može. bez ikakvog posebnog ispitivanja manje bliskih veza. neodređeno trajati. terena i drugog. u suštini. što se mora vrlo ozbiljno razmo­ triti u pozitivnom sistemu političkih spekulacija. direktno i stalno. koja se. prije svega. ovaj visoki intenzitet je samo prirodni nastavak sve veće prevage jednog takvog reda uslo­ va kako se organizam više komplikuje ili kako se u njemu posmatraju više pojave. samo moram. da bih ubrzao naš rad. kada je riječ ο tome. posmatranu sa aspekta njene dnevne rotacije ili godišnjeg okretanja. ispituju. Po­ kazao sam. naš društveni život bi morao pretrpjeti duboke odgovarajuće promjene. da egzistencija živih bića. jer. ali ne u mjeri koja bi dovela u nepriliku individualnu egzistenciju. neminovno proističe iz istog filozofskog principa koji nam je direktno pokazao stvaranje pravog suštinskog duha biologije u užem smislu. za fizičke uslove in­ dividualne egzistencije. Dakle. još oči­ glednije dokazuju to povećanje prirodnog uticaja kada se sa indi­ vidualnog prelazi na društveni slučaj. Sva bi­ lo kakva spoljnja previranja koja bi uticala na individualnu egzi­ stenciju čovjeka. da je jedan takav organizam koji nastoji da što potpunije razvije tu neminovnu prevagu. a naznačio sam. Ali. sebe osloboditi. Na primjer. ista je situacija i u mnogim drugim slučajevima koji se ne mogu odmah ocijeniti. Na prvom mjestu. označavaju nepremostiva opšta ograničenja za kasnije širenje ljudske populacije. ne bi mogla dovoljno manifestovati zbog kratkoće individualnog života. tako da utiče na osjetljivost postepenih promjena. Ovakva će razmišljanja dovesti do toga da se shvati. prema analognim motivima. a sada se radi ο kratkom opisu. električnom i drugom stanju ambijentalne sredine. pa samim tim. sa tog stanovišta. između individualne prirode svakog živog bića i karakterističnog sastava odgovarajuće sredine. Kako bi se ra­ cionalno mogle zamisliti društvene pojave kada se ne bi tačno procjenila. vrstu biološkog uticaja svojstvenih svakom od tih glavnih uslova. Sa naučne tačke gledišta. Ali. To isto važi. dakle. kada se radi ο astonomskim uslovima koji su najmanje poznati od svih i onih čija je prevaga vrlo izražena. na odgovarajući način. moram uputiti na četrdesetu lekciju. čini mi se da takvo gledište tre­ ba samo da se posebno naznači. što se. analogan. U prethodnoj knjizi su dovoljno opisani ti razni spoljašnji uticaji kada je u pitanju individualni život. stvarni stepen nagiba ekliptike. stvarna sredina u ko­ joj se one razvijaju? Opšti sklad koji uvijek mora postojati između civilizovanog čovječanstva i poprišta njegovog kolektivnog napredo­ vanja. na neki na­ čin. na dovoljne indi­ kacije iz prethodne knjige. čiji sam obavezni princip ranije naveo. inače. od posebnog ponavljanja metodskog ocjenjivanja tih različitih neorganskih uslova društve­ nog života koji. tu značaj­ nu ocjenu. dakle. navedena u četrdesetoj lekciji. a posebno malu ekscentričnost orbite. i da istakne. hidrometrijskom. statič­ kih ili dinamičkih. Uostalom. u tom smislu. kada se radi ο stalnoj korelaciji. koji ne bi bili dovoljno visokog intenziteta da teško povrijede in­ dividualnu egzistenciju. socijalna fizika je vrlo na glašeno povezana sa cjelokupnom neorganskom filozofijom preko značajnih prikladnih i neposrednih veza. i obrnuto. pa prema tome. suštinsku stabilnost rotacionih po­ lova.steklo pravo određivanja stvarnog enciklopedijskog položaja. Makoliko mogao biti interesantan metodski pregled vrlo složenog sistema neorganskih uslova društve­ nog razvoja. takva razmatranja treba da postanu. u tom smislu. čitalac će lako uvidjeti da bi razni hipotetički poremećaji. u isto vrije­ me i neizbježna i neophodna. preko posebnih pregleda koji se lako mogu dopu­ niti. pored ostalog. inače. i društvene kada se radi ο termometarskom. nije samo očigledno da odgovarajuće dimenzije naše planete imaju više naučnog značaja za sociologiju nego za biologi­ ju. isto tako. bili znatno narušeni. kada bi svi ti osnovni podaci. Zbog tog neminovnog identiteta mogu. nju. a slična je situacija i u pogle­ du osnovnih hemijskih uslova koji se odnose na sastav atmosfere. uglavnom. u tim različitim suštinskim vidovima. među dina­ mičkim uslovima koji. nezavisno od te očigledne neposredne potčinjenosti. da bi ovo poglavlje postiglo svoj cilj. Pozivajući se. ova filozofija sama može. bez sumnje ne bi teško uznemi­ rilo mijenjanje sredine koju nikako ne bi ometala individualnu eg­ zistenciju čovjeka. direktnom provjerom neminovne zavisnosti prave nauke ο ljudskom razvoju 204 205 . lako prenijeti na aktuelni slučaj. inače. fizičkih i astronomskih uticaja pod čijom vlašću se odvija društvena evolu­ cija i koji treba da imaju premoćni uticaj. koji su karakteristični za našu planetu. naprotiv duboko izmijenili društvenu eg­ zistenciju koja zahtijeva savršenije sudjelovanje povoljnih okolno­ sti. a naročito ljudska. treba pomenuti. statički ili dinamički. ne­ minovno zavisi od svih raznovrsnih astronomskih podataka. kako bi se zajedno sa organskim uslovima odredila njena osnovna brzina. barometarskom. isto tako bi neprekidno mijenjala i njegovu društ­ venu egzistenciju.

kada se uzme u obzir sigurna osnovna zavisnost sociološke filozofi­ je od raznih grana neorganske filozofije. Dakle. pa je. u početku. u što ne bi trebalo sumnjati. ovih opštih pojava koje su suštinski nepoznate pozitivnoj astronomiji. koje ni bi išle čak do uništenja ljudske vrste. kada se ne bi moralo. zbog svoje prirode. Uglavnom. Dakle. umjesto da se izmijeni. prihvatile neke izrazite promjene u ljudskom organizmu. pod uslovom da se uvijek posjeduje mudra sposob­ nost da se privremeno uklone pogrešna istraživanja. uvijek bi trebalo pretpo­ stavljati da postoji jedno osnovno kretanje za ukupan razvoj : takav je bar filozofski uslov koji nameće priroda jednog takvog pitanja i koji ne može postati potpuno pozitivan sve dok se ne bude mogao tako shvatiti. zbog cjelokupne. ovdje ο nikakvoj promjeni. što bi s naučne tačke gledišta bilo isto što à hipotetički dru­ štveni razvoj neke druge životinjske rase. već samo na stvarnu brzinu opšte evolucije ili njenih raznih faza. u četrde­ set drugoj lekciji. još prije može primijeniti na složeniji organi­ zam i izuzetniji život. radikalno usavršavanje koje ona ne bi nikada mogla prihvatiti. vidi se. Ali obavezna harmoja koju smo. a da se njihovo nužno smjenjivanje i njihove krajnje namjere nikada ne mogu izmijeniti. mnogo bi se više trebalo plašiti da ona nije. ili pak. Da bi se. u suštini. da je naučna koncepcija druš­ tvenog razvoja razmatrana u čitavom svom trajanju suštinski bila nemoguća dok osnovna stabilnost našeg astronomskog ustrojstva. mislilo. mudro odbacujući sporedna ili pret­ hodna pitanja koja bi bila slabo pristupačna ili preuranjena. uvijek treba smatrati da će ona biti potčinjena istim bitnim zako­ nima i da se jedino njena brzina može mijenjati pošto ona. dovoljno napredovala danas da bi obezbijedila pozitivnoj filozofiji osnovne uvodne pojmove koji su joj potrebni. u suštini nepromjenjivi. da se ljudska bića. samu snagu bioloških uzroka. dakle. u 206 207 . na osnovu prethodnih uputstava. da te promjene okružene uskim opštim granicama. iako se biće tada lakše može mijenjati. spontani nastavak i neosporna dopuna opšteg du­ ha koji nam je pozitivna filozofija jasno pokazala. Takva izmjena prerasla bi. do sada malo poznate. Dovoljno sam pokazao. Ali dok je evolucija moguća. ina­ če. koje su. jer kontinuitet te evolucije zahtijeva najprije jednu takvu stabilnost u određenim granicama. ne bi složila sa nag­ lom i čestom erupcijom vrlo rasprostranjenih fizičko-hemijskih po­ remećaja na poprištu ljudskog života. u tom smislu. došla u suštinski normalno stanje. i pored svoje trenutne ne­ savršenosti. unutrašnjih pojava na­ šeg svijeta koje su jedino osjetljive na društveni uticaj. da pozitivna filo­ zofija nije bila racionalno moguća bez prethodnog usavršavanja te filozofije na višem stepenu nego što se to. kada bi se na primjer. pozitivnom proučavanju društvenog razvoja. jer. umjesto straha da se prava pozitivna filozofija nikako ne može izolovati od neorganske filozofije. pošto se taj važni princip biološke filozofije. sa ma­ njom ili većom brzinom. mogao uticati na zakone karakteristične za ljudski razvoj. a da ih kasnije razmatra postepeno se upuštaju u savršeniju tačnost. u stvari. takvu ocjenu treba prenijeti na čisto neorganske uzroke. primjećujući da ne bi on. koja je sada neosporna. iz jačeg razloga. ο čemu se toliko govori. Bez sumnje. bilo u odnosu na rotaciju ili translaciju. suviše djelimičnih ili suviše nepredvidljivih nezgoda da ih ljudska mudrost ne bi mogla. izuzev nekih. kao što sam već pokazao u drugoj knjizi. koji su. posebno astronomske. prvo prići najopštijem određivanju zakona svoj­ stvenih društvenom razvoju. u početku. prolazi kroz sva posredna stanja od kojih se sastoji. ne­ ophodno je potrebno da se podvrgne. ako su ti kosm'ički pojmovi duboko nedokučivi. mogu samo uticati na nivo raznih pojava. predvidjelo svako neisprav­ no tumačenje te zavisnosti. ne govori u stvari. kada je riječ ο najopštijim astronomskim zakonima koji se odnose na uza­ jamno dejstvo raznih svjetova.od opšteg sistema neorganske filozofije. a da nikako ne izmijene njihovu prirodu: i kada ti uticaji koji iza­ zivaju poremećaje pređu granice. treba smatrati da osnovno kretanje tog razvoja. a posebno što se tiče astro­ nomske filozofije koja je njen neosporni temelj. prilično napredovala. u granicama mogućnosti. Slična ocjena se može donijeti za fizičke i hemijske uslove da bi se utvrdilo da je površina naše planete u svakom pogledu. zavisi od iste pojave. iz posljednjih razloga. vidjeli smo u prethodnom poglavlju. polazeći od svih glavnih glediš- ta. strogo konstatovane zavisnosti. mada manje izražene slučajeve i svuda će se pokazati da je ona. Uostalom takva intelektualna dispozi­ cija je. iz jačih razloga. u osnovi. prema tome. treba više pre­ cizirati opšti pojam pravog društvenog uticaj a koji je svojstven raznim neorganskim uslovima. prema opštoj primjeni zakona gravitacije. ina­ če. da jednu takvu delikatnu evoluciju radikalno onemogu­ ćavaju razne spoljnje perturbacije. da svi uzroci koji izazivaju poremećaje samo bi mogli ne­ posredno djelovati na tu brzinu. prateći osnovno kretanje koje je dosta pomdnjano u pret­ hodnom poglavlju. njihova faktička beskorisnost očigledna je i u sociologiji i u biologiji. nije bila dokazana na od­ govarajući način. ili kad bi se tak. lako se može zamisliti. Ista ova­ kva razmišljanja se mogu primijeniti na mnoge druge uobičajene. da se u zemljinoj kori dešavaju samo promjene koje su tako raznavrsne i tako postepene da ne bi mogle štetno uticati na prirodni tok društvene evolucije čija se misao. uvijek uočavali između mogućeg i neizbježnog. sigurno.) mislilo. organizam biva uništen. ako se ograničimo bar na var^ranja vezana za postojanje pojava. Dakle. izgledalo bi da ta neminovna zavisnost zahtijeva u neorganskoj filozofiji. vrlo rijetkih. Sto se tiče astronomije. po svojoj prirodi. identično u svim mogućim hipotezama ο odgovarajućoj sre­ dini. Na prvi pogled. da bi bila suštinska prepreka za racionalno konstituisanje dru­ štvene nauke. u svakom pogledu. zanemariti. ne mogu beskrajno mijenjati zbog djelovanja raznih spoljnjih okolno­ sti.

tako se već snažno oslanja na analogna raz­ matranja koja su obavljena u drugim djelovima ovog rada. jedno od karakterističnih svojstava os­ novne metode koje se može procijeniti kako treba samo ako se pro­ učava na svom pravom izvoru. u kojima smo uvijek uviđali. kako smo to često puta konstatovali. jedino se preko tog potpunog proširivanja prethodno dovoljno može upoznati pozi­ tivna metoda da bi se stvarno mogla koristiti za proučavanje tako očito komplikovanih pojava. manje opšte pojave obavezno događaju uz neizbježnu prevagu opštijih pojava. i čija su odgovarajuća sredstva za direktno istraživanje posebno provjere­ na na kraju prethodnog poglavlja. ne bi mogao direktno dovoljno osjetiti. I pored toga što ni biologija ne bi mogla biti racionalno zamišljena bez svoje ne­ minovne zavisnosti od cjelokupne neorganske filozofije. bilo putem čistog posmatranja ili eksperimentisanja. u prethodnim navođenjima. dok astronomija. treba shvatiti. neprom­ jenjivih uslova jednog zaista racionalnog istraživanja.mnogim drugim ranijim prilikama. a posebno prethodne navike koje se 208 209 . pa čak još i više hernija. Ako se ocijeni na od­ govarajući način i mudro koristi. bila zaustavljena nadmoćnošću materijalnih prepreka koje su karakteristične za ljudsko sta­ nje. utoliko zna­ čajnije ovdje što se primjenjuje. pot- vrđuje. da je. u tom smislu. i. a ne direktno mi­ jenjati sredinu ambijenta. neminovno je vezan za materijalni napredak zbog bli­ ske uzajamne solidarnosti koja karakteriše prirodni tok društvenih pojava. ovaj uslov toliko ovdje proističe iz prirode predmeta. vezanih za stvar­ ne zakone neorganskih pojava. ta zavisnost nikako ne može mijenjati njihove sopstvene zakone. kada je riječ ο tome. glavni temelj njene srećne pozitivne obrade spontano uvodeći neophodnu intelektualnu pri­ premu čiji ogromni značaj ljudski duh. posebno primijetiti ne manje spon­ tano proširivanje takve pripreme na sve ranije djelove pozitivne filozofije. mogla biti za­ nemarena u poređenju sa astronomskim doktrinama. Da bi proširivanje logičkih izvora uvijek bilo dovoljno usklađeno sa povećanjem naučnih poteškoća. na jedno novo direktno gledanje. nastavljajući posebno provjeravanje moje naučne hijerarhije da. Dakle. u tom pogledu. na fizičko-hemijska znanja koja su. u tome ne može biti nepoznata. potrebno je. a posebno na neorgansku filozofiju. očigledno je da djelovanje čovjeka na prirodu bitno zavisi od stečenih znanja. kao što sam ranije naveo. nema više potrebe da se namjerno zaustavljam da bih pokazao neospornu logičnu potrebu da se. jednostavno. samo upućujem čitaoca na razne opšte motive izložene u prethodnoj knjizi smatrajući da je to isto nužno za biološ­ ku nauku u užem smislu. sociolozi mogu dovoljno upo­ znati najelementarnije osobine pozitivne metode koje se bolje mogu uočiti kod manje komplikovanih pojava. poseb­ no čine karakterističnu bazu ljudske moći. ova glavna relacija. koji je čak i danas loš pro­ cjenitelj čiste metode. Aktuelni slučaj ne bi mogao imati druçe primjedbe. iako biološka filozofija. može samo predvidjeti. Dakle. da fizika u užem smislu. Eto dakle. Jer. neće biti dovoljno da se so­ ciolozi pripreme za svoje teške spekulacije tako što će prvo učiti da razvijaju. prema prethodnoj lekciji. u po­ gledu čega prethodni dio ove knjige ne bi trebalo da ostavi nikakvu sumnju. već samo tok i vrijeme trajanja njihovih stvarnih manifestacija. bez sumnje. na kraju. predstavlja. Da bih dopunio svoj uvodni kratki pregled opšteg odnosa socio­ loške filozofije i cjelokupne neorganske filozofije. Na ovom mjestu ove raspra­ ve. sve više. logički gledano. na odgovarajući način. pa da se nastavljanje našeg rada spontano. dovoljno da se navede neki filozofski predlog. novog. predstavlja jedan od glavnih aspekata društvene evolucije bez čijeg razvoja. Da­ kle. jasno je da su sociologiji. cjelokupna evolucija ne bi bila moguća. uz duboko poštovanje biološke filozofije. pravoga du­ ha koji treba da predvodi stvaranje i korišćenje bilo kojih naučnih hipoteza: dakle. jedino di­ rektnim proučavanjem te filozofije. neosporno očiglednog motiva na koji je dovoljno ovdje ukazati da bi snažno došla do iz­ ražaja radikalna nemogućnost racionalnog proučavanja društvenog razvoja bez neposredne i stalne kombinacije socioloških spekulaci­ ja sa svim doktrinama neorganske filozofije. možemo reći. ako se u cijeloj hijerarhiji. Osim toga. moralni ili intelektualni. prema filozofskom zakonu koji sam utvrdio. prema principu koji je postavljen u početku ove Rasprave i koji je otada stalno provjeravan. onoga što predstavlja pravo objašnjenje bilo koje pojave. čak ne­ zavisno od društvenog nereda koji ljudske strasti uveliko nastoje da unesu u takva proučavanja. i po­ red svog kapitalnog učešća. svaka bitna grana prirodne filozofije mora posebno razvijati. Jednom rječju. U svemu što prethodi. Jedino se na taj način mo­ gu dobiti prave opšte predstave bitnih osobina naučne pozitivnosti. zbog svoje prirode. u samom začetku. svodeći ovdje ispitivanje samo na one pojmove koji se danas ozbiljno mogu negirati. osim što su ta različita razmatranja ovdje još više otežana zbog vrlo velike komplikovanosti pojava. naprotiv. moram ukazati. napredak čovječanstva. gledano sa tih aspekata. u tom smislu. pripremi­ mo za normalna sociološka proučavanja kroz upoznavanje osnov­ ne pozitivne metode u njenim najbolje okarakterisanim primjena­ ma. opšti duh svojih radova i glavna sredstva za istraživanje koja im odgovaraju za ma­ nje komplikovane slučajeve. politički. U tom smislu. koja u po­ četku izgleda kao da povećava prirodnu komplikovanost predmeta. bez sumnje. Riječ je ο stvarnom djelovanju čovjeka na spoljnji svijet čiji postepeni raz­ boj. da bih pojedno­ stavio našu ocjenu. morao sam se pažljivo uzdržati od tak­ vog razmatranja te filozofije u vezi sa metodom. u tom smislu. jer bi. potrebno je stvarno smatrati srećnim zbog te duboke zavisnosti koja racionalno povezuje socio­ logiju sa cjelokupnom prirodnom filozofijom. neophodno potrebni pojmovi. I pored svoje važne prevage. a.

jedne potrebe. svaka veća izmjena tog nužnog smjenjivanja. ova zabluda predstavlja. Daleko se manje mogla opravdati greška kada je. pošto je svaka ideja ο efektivnom broju i matematičkom zakonu već direktno za­ branjena u biologiji. Makoliko očigledno gruba bila takva ilu­ zija. u to vrijeme. s pravom. Jedina zabluda te vrste koja je mogla zaslužiti da se ozbiljno prodiskutuje. ovdje posebno insistira na takvom filozofskom akciomu po pitanju koje se ograničava na to da uputim čitaoca na osnovna objašnjenja u četrdesetoj lekciji. bez mnogo muke. Ovdje je za sociologiju izuzetna samo očigledna obaveza da učvrsti svoje prethodne odluke. uglavnom. koja je. ipak. možda. u djelima Montesquieu-a i samog Condorcet-a. sociolozi kao i svi oni koji se bave proučava­ njem prirode. proučavajući opštu pozitivnost na njenom pravom os­ novnom izvoru. isto tako je značajno da se njeno odvijanje postepeno ukla­ pa u hijerarhijski red rastuće komplikacije koji sam uspostavio me­ đu njima. samo ponavljaju. i u jednom i u drugom slučaju. mogla opravdati kada je eminentni fi­ lozofski duh čuvenog Jacques-a Bernouilli-a prvi začeo tu opštu mi­ sao čiji je nastanak. kao i iluzija biologa sastoji se u želji. a da se prethodna sredstva još nisu ocijenila na odgovarajući način. i snažno podr­ žan radikalnim potresima društva. temelji na odgovarajućoj ocjeni ma­ tematičke filozofije čije poznavanje. grubim iskorišćavanjem povjerenja koje se. svake stroge potčinjenosti real­ nom proučavanju prirode.ne bi mogle stvoriti na drugi način. zbog visoke apstrakcije njihovih poslova. ali koju nije mogla dokazati čak ni jedan tako vrhunski um. ali neophodni opšti uslovi jednog prethodnog naučnog obrazovanja sposobnog da sistematski razvije spontano uvođenje pozitivnog duha u sve društvene teorije. već duboko prožet njegovim čuvenim posmrtno objavljenim radom jasno potvrđuje neodlučnost njegovog uma kada je u pitanju osnovna koncepcija društvene nauke. efikasne i ne­ uništive samo one dispozicije koje se tako neosjetno postepeno uvo­ de. Stalno poštovanje tog reda ima tendenciju da postepeno dovede naš um preko čitavog niza skoro neprimjetnih nijansi. u stvari. u suštini. bilo koje filozofske greške su. da se. ne obazirući se na neophodno direktno učešće te filozofije u osnovnoj obradi glav­ nih djelova neorganske filozofije. kao prije sto godina. ubuduće ukazuje pravom matematič­ kom duhu. da ugrade sociologiju u jednostavni zaključak ili dodatak biologije. izvjesna efermna ali plodna reputacija visokog poli211 210 . kao što sam to ranije objasnio. gla­ vne društvene teorije učine pozitivnim. jednom rječju. u direktnijoj i sistematičnijoj formi. Neizbježno nastavljajući tu intimnu logičnu zavisnost ne bismo mogli da ne shvatimo. moćiće da nauče da na odgovarajući način zadovolje čisto logičke uslove svake pozitivne spekulacije. ona se. strogu nužnost da se prethodno obrazovanje stvarno ra­ cionalnih sociologa. a ponekad. Ipak se treba složiti da je zabluda matematičara. danas veoma traže­ na. istu varljivu nadu čiji izraz. nemoguće opravdati beskorisno ponavljanje jedne takve filozofske zablude. inače. ne treba samo da obuhvati opšte proučavanje svih raznih glavnih djelova prirodne filozofije da bi bilo potpuno efikasno. unaprijed oslobodio ovaj Traktat. mada je opšte stanje ljudskog razuma već počelo da dopušta naziranje pravog osnovnog duha zdrave političke filozofije koji je veoma dobro pripremljen kao što sam već poka­ zao. Ilu­ zija svojstvena matematičarima u političkoj filozofiji. da pravo kažemo. mnogo neispravnija i mnogo štetnija nego ona druga. kod Laplace-a je. će od početka moći da razviju stvarni elementarni os­ jećaj naučne očiglednosti i da steknu osnovnu naviku za racional­ nu i odlučnu argumentaciju. Ne bi se moglo. zaista. u svakom pogledu. glavni intelektualni uzrok radikalnog neuspjeha po­ kušaja koji su do sada pravljeni u cilju regeneracije društvenih pro­ učavanja čija je pozitivnost. za to vrijeme preuranjena. da nas toga nije u cjelini. kako je to direktno objašnjeno u pretprošloj lekciji. obično kombinovane s jednom vrstom algebarske manije koja je sada suviše bliska prostoti matematiča­ ra. nikako prikriti stvarno produžavanje te apsurdne iluzije me­ đu drugorazrednim oponašaocima koji. po mom mišljenju. zastarjeli izraz za te beskorisne pretenzije. ne dodajući ništa suštini predmeta. prije svega. odbacu­ jući. u početku ove Rasprave. predstavljao stvarno dragocjen i neopoziv simptom potrebe. a zna se da su. nju treba. utoliko više ukoliko vrhunska komplikovanost pojava čini njihovo spontano ispunjava­ nje u isto vrijeme težim i neophodnijim. pošto tada nije bilo boljeg načina u koji se ne bi moglo posumnjati. do pretjeranog komplikovanja karakteristič­ nog za društvene spekulacije. samo odlučni nehotičan do­ kaz duboke filozofske nemoći. je beskorisna pretenzija jednog velikog broja matematiča­ ra da učine pozitivnim društvena proučavanja na osnovu himeričnog potčinjavanja iluzornoj matematičkoj teoriji vjerovatnoće. neizbježno bi uni­ jela u sociološka proučavanja iracionalne navike koje su sasvim pri­ rodne. od divne jednostavnosti koja karakteriše as­ tronomske spekulacije. Umjesto da ukaže. Stvarno neispunjavanje tog velikog logičkog uslova. ne bi moglo biti dovoljno bez određene posebne pomoći te primarne baze cjelokupne pozitivne fi­ lozofije. podstaknuta željom da se sebi stvori. bez potrebe da se. uporne na je­ dan drugi način kod matematičara koji su direktno oslobođeni. To su pravi teški. Međutim. preko teškog algebarskog naklapanja. predstavlja. iz još jačeg razloga isključiti iz još komplikovanijih spekulacija sociologije. na preuranjeni instinkt za neminovnu modernizaciju društvenih proučavanja. iz još jačeg raz­ loga. kasnije Condorcet ponovio. Uostalom. ta kapitalna priprema našeg uma. a osim toga. koja se već predosjećala. naročito danas. neminovnu prevagu istorijske analize. iako generalno. za uspjeh jedne takve ope­ racije. prateći do kraja očigledne posljedice takvog principa. Jedino tako. Dakle. kao što sam to već naveo. po mom mišljenju.

osnovni princip te univerzalne reakcije je. mate­ matičku neukost u odnosu na jednu novu trenutnu invaziju te zastar­ jele zablude tada reprodukovane na identičan način putem jedne mno­ go manje racionalne analize. u p r k o s m n o g o b r o j n i m značajnim po­ kušajima. u kojoj sam najavio kasniju namjeru da posebno obradim ovu specijalnu temu matematičke filozofije. Zato nijedan ra­ z u m n i čovjek nije. u isto vrijeme i n a u č n u i logičku. nepo­ s r e d n u reakciju sociologije na cjelokupni ostatak p r i r o d n e filozo­ fije. Osnovne relacije su t a k o očigledno intimne. preostaje mi da iz s u p r o t n o g pravca sagledam tu osnovnu povezanost. Pra­ vičnost mi nalaže da sada dodam da je. što je posebna t e m a ovog poglavlja. godiine moje direktno mišljenje ο filozofskoj ocjeni jedne takve teorije preko jedne značajne napomene iz dvadeset sedme lekcije. njenu realnost i značaj. prvenstveno. Dok su p r a v e m a t e m a t i č k e teorije. D i r e k t n o ispitivanje ove velike n a u č n e regeneracije. n a j ­ manje odobravani. r a z n i h a k t u e l n i h n a ­ uka. još suštinski empiričku. su­ više insistirati. n e p o s r e d n o m apelu. samo p r e k o toga što će dopustiti da ta filozofija. a k o ne i najviše osporavani dio moje filozofske d o k t r i n e čak i pošto n a s t a v a k ove knjige i n d i r e k t n o potvrdi. u p u ć e n e od s t r a n e metafizičke filozofije svim umovi­ ma da bez ikakve r a c i o n a l n e p r i p r e m e t r e t i r a j u r a z n a d r u š t v e n a pitanja. zbog svoje prirode. r a z n i m specijalnim radovima. u drugoj knjizi ove Rasprave. jedan od najoštroumnijih matematičara našeg vijeka (g. u pogledu bilo koje na­ uke. u p r ­ kos njihovoj velikoj očiglednosti. rezultat tog očiglednog filozofskog stava da sve n a ­ učne spekulacije. p r e k o n e o p h o d n e opšte obaveze da se prvo u p o 1 Već sam. bilo.tičkog dometa. osim u slučaju a p s t r a k t n o g r a č u n a koje je mogla stvoriti. postoji n a m j e r a da se r a č u n u potčini n u ž n o sofistički pojam n u m e r i č k e vjerovatnoće koji d i r e k t n o dovodi do toga da se naše sopstveno s t v a r n o neznanje uzima k a o p r i r o d n o mjerilo s t e p e n a vjerovatnoće n a š i h različitih mišljenja 1 . . koje je mogla stvoriti pogrešna ocjena n e o s p o r n i h odnosa d r u š t v e n e n a u k e sa r a z n i m ranijim n a u k a m a . koja ga obično karakteriše nastavio. ne mogu. od početka ove Rasprave. a on je od tog t r e n u t k a neosporno dopunjen. sa­ mo m o r a m o ocijeniti. s jednom vrstom naučne zbrke. na osnovu j e d n o g d i r e k t n o g ispitivanja s m a t r a . već j e d a n vijek bilježile veliki i korisni n a p r e d a k . na kraj ove knjige ko­ ji će sadržati k o n a č n e zaključke cjelokupne R a s p r a v e . n i k a k v u veću nesigurnost koja se odnosi na s t v a r n o osnov­ nu potčinjenost. što se tiče doktrine. n i k a k v o bitno poboljšanje. bilo da se radi ο d o k t r i n i ili metodi. danas. kao i sredina u kojoj se ta pojava dešava. za to isto vrijeme. pa se i d a n a s nalazi u istom k r u g u početnih grešaka. U ovom t r e n u t k u bi bilo p r e u r a n j e n o da se. Sto se tiče doktrine. p r e m a objašnjenju iz p r e t h o d n o g poglavIja. u stvari. koji k a r a k t e ri'šu njen suštinski d u h . t a k o blagom i za n a š u oholost i za našu ljenost. predstavlja. u suštini. ra­ z m a t r a neizbježni opšti uticaj koji sociologija m o r a kasnije vršiti na sistem drugih osnovnih n a u k a . u društvenoj praksi. u stvari. p r i h v a t i o tu neobič­ nu zabludu iako nije mogao iz nje izvući osnovni sofizam. na koja se gleda. j e d n u tobožnju m a t e m a t i č k u teoriju u kojoj. od tog vremena. R a z n e n a p o m e n e s a d r ž a n e u ovom poglavlju ne m o g u p r e p u ­ stiti n e k i m filozofskim zabludama. zna agens pojave koji je predložen za analiziranje. k a o posebne g r a n e j e d n o g jedinog stabla čije p r e m o ć n o r a z m a t r a n j e uvijek t r e b a da rukovodi. Ovaj mi s t r a h izgleda utoli­ ko opravdaniji ukoliko se to. i pored njihove neosporne podjele. zbog glavnih svojstava bilo n a u č n i h ili logičkih. Da bih na odgovarajući način završio enciklopedijsku operacju. ako ovo djelo doživi drugo izdanje. polazeći od te posebne tačke gledišta. k a o ljudska djela. Iz toga razloga sam m o r a o p r i d a t i poseban značaj k r a t ­ kom objašnjenju ovih r a z n i h n e m i n o v n i h relacija na kojima. Da li bi se. Ali k o b n a a k t u e l n a prevaga metafizičke filozofije u takvoj temi. umjesto a n a r ­ hične rasutosti koja je k a r a k t e r i s t i č n a za sadašnji način razvoja p r i r o d n e filozofije. doživljela. u p o ­ gledu suštine. mogla zamisliti radikalnije ira­ cionalna koncepcija od one koja i m a za cilj da cjelokupnoj d r u š t v e ­ noj n a u c i da k a o filozofsku osnovu ili glavno sredstvo za finalnu analizu. u tom smislu. i pored p r i r o d n e snage p r e t h o d n i h r a z m a t r a ­ nja koje je t a k o s p o n t a n o podržala ova Rasprava. svakako. n a j m a n j e dvosmislen s i m p t o m realnosti spekulacija. bez ikakve u z a l u d n e p r e t e n ­ zije na univerzalnost. ova a p s u r d n a d o k t r i n a nije. da spriječi. . b a r p r e ć u t n o . koja utiče na p r e t h o d n u zavisnost pozitivnog proučavanja d r u š t v e n i h pojava od cjelokupne p r i r o d n e filozofije: t a k o se. Za sada. Poinsot) svojom lucidnom filozofskom mudrošću. k a d a se znaci koriste kao ideje na osnovu uobičajenog k a r a k t e r a čisto metafizič­ kih spekulacija. d i r e k t n o racionalizuje k u l t u r u . da je s r a m o t a za sadašnje stanje ljudskog r a z u m a da se danas forsira formalno pokazivanje bilo p o t r e b e da se p r i s t u p i proučavanju n a j komplikovanijih pojava tek pošto se za to p r i p r e m i m o na odgovara­ jući način p r e k o postepenog p r o u č a v a n j a najprostijih pojava. u tom smi­ slu. . obavezno t r e b a da b u d u pot- 212 213 . koja predstavlja posljednji bitni elemenat pozitiv­ ne filozofije. iako mi se čini da su svi glavni pojmovi dovoljno naznačeni. ukratko. kao na t e m e j e d n o s t a v n e inspiracije. veliko pravilo pozitivne filozofije di­ r e k t n o suprotstavlja jednoj od najtemeljnijih osobina naših politič­ kih navika. iako plodnost koncepcija. toliko je r a d i k a l n o iskvarila čak i najosnovnije pojmove da se. naveo početkom 1835. utičući da se one p r i h v a t e u b u d u ć e . ocjenjujući re­ dom n u ž n u filozofsku reakciju socijalne fizike na sve starije n a ­ uke. u to n e m a sumnje. u jedinoj akademskoj raspravi koja će se pamtiti. plašim od mo­ gućnosti da ova visoka n a u č n a povezanost ne postane. isključivo dolazi. da je u t v r đ e n i enci­ klopedijski položaju socijalnoj fizici dovoljno obrazložen u opštoj hijerarhiji n a u k a .

da znanje pojedinaca direktno treba da vrši skriveni ali neizbježni uticaj na bilo koju nauku. posebno za­ to da bi se izbjegli himerični ili preuranjeni pokušaji. Još 215 . u tom smislu. Uistinu. makoliki bio značaj tog 214 prvog razmatranja. na to da jednostavno postavim nužni princip te velike relacije koja će kasnije biti razmatrana na odgovarajući način. ipak ova pretpostavka omogućava da se odmah shvati op­ ravdana opšta intervencija prave društvene nauke u svim mogu­ ćim vrstama ljudskih spekulacija.j. nor­ malno. nauke. Ovo preciznije ograničenje. sugeriraju odgovarajuće naučne indikacije. nema sumnje. Bilo bi bes­ korisno da se. proizilazi iz toga što je razvoj ljudskog duha moguć jedino preko druš­ tvenog stanja. u odnosu na metodu u pravom smislu. ne izuzi­ majući većinu onih koje su nažalost izvodili sami naučnici. jasno je da sociologija treba normalno. da prava naučna istorija. samo preko direktnog osnivanja soci­ jalne fizike bez koje. da prirodni tok zajedničkog razvoja treba da otkrije pravu koordinaciju. čime se objašnjava instinktivni otpor koji ona obično izaziva kod pravih pronalazača. svakako su osjetili koliku posebno značajnu po­ moć mogu pružiti odgovarajuća istorijska uputstva da se. nikako ne mo­ gu dozvoliti ljudskom duhu da ikada realizuje sličnu filozofsku si­ tuaciju. značajni dio društvene statike čije je duž­ nost da direktno otkrije stvarne zakone jednog takvog poveziva­ nja kao i zakone svih drugih slučajeva osnovnog povezivanja bilo kojih drugih elemenata naše civilizacije. Ali. koja će ta nova osnovna nauka pokušati obavezno da unese u sve druge nauke kao i u njihovu opštu koordinaciju. po tom pitanju. a njegovo direktno razmatranje mora prevagnuti svaki put kada se neposredno radi ο bilo kojim rezultatima tog razvoja. Bez sumnje. otada potpu­ no poremećena. posebno. više pripada biološkoj teoriji ο našoj pri­ rodi. budući da naša djela obavezno nose neizbrisivo obilježje sposobnosti koje ih stvaraju. očito. ostaje ništa manje neosporno nužno svojstvo koje ci­ jenimo u pravoj istoriji nauka. u smislu regulisanja prirod­ nih progresa raznih nauka. bio tako duboko prožet tom velikom filozofskom relacijom koju je tako divno koristio i čiji je princip spontano formulisao. U ovom trenutku treba razmatrati samo posebnije relacije i one koje se lakše mogu ocijeniti. Razni pokušaji. jasno je. bez sumnje. ta srećna spontana težnja sociologije da na očigledan način manifestuje pravi opšti duh svake osnovne nauke na osnovu svih njenih odnosa sa svim drugim. Dakle. reguliše spontani razvoj naučnih otkrića. svakako. da mnogo više pripada teoriji društvene evolucije. onoliko koliko su to njegovi radovi dopuštali. U stvari. besko­ risno oponašajući čiste metafizičare. pa su zato neki filozofi počeli da u njoj naziru klicu toga. inače privremeno korisne. jasno je da bi naučna hijerarhija. nisu sposobni da. svakako će još jače biti izražena kod direktnog proučavanja socijalne dinamike na os­ novu tog principa. da usavrši proučavanje pravih suštin­ skih odnosa koje povezuju međusobno razne nauke. nijedna posebna istorija ne bi mogla biti racionalno shvaćena. preko neke. Iako slabost našeg uma i krajnja složenost takvog proučavanja. kojima su to ime uzalud davali duhovi koji nisu bili sposobni da shvate njen filozofski domet. Jedino tako će uobičaje­ no proučavanje tih međusobnih veza. onakvi kakvi jesu. već često korišćenog u ovoj knjizi. prema prethodnoj lek­ ciji. Prije svega. svakako. svakako himerične hipoteze. teorija stvarne povezanosti glav­ nih otkrića još uvijek nikako ne postoji. mogli su do danas biti samo jednostavne komplikacije. Sa­ da se ograničavam. moći da ima stvarno pozitivni ka­ rakter. do odre­ đene mjere. naposljetku dovodi do ocjene nužnog reagovanja sociologi­ je na sve ranije. sociologija prirod­ no nerazdvojiva od biologije. mogla zamisliti ta teorija koja nikada nije bila do te mjere savršena da joj nikakva intelek­ tualna prepreka ne bi ograničila potpunu slobodu njenih najpreciz­ nijih zaključivanja. produbljujući još više to duboko razmišljanje. Ali. t. insistira na jednom takvom svoj­ stvu istorije nauka koji ne bi mogao danas osporiti nijedan od onih koji su u nekoj nauci napravili stvarna otkrića određenog značaja: veliki Lagrange je. prije svega. materijali manje-više ira­ cionalni koji se. ne bi kasnije mogli koristiti za direktnu izradu bilo kakve istorijske doktrine bez neophodne pret­ hodne revizije i koji. moramo priznati. iako je. u pravom smislu. sposoban da zauvijek odbaci te nejasne i samovoljne spe­ kulacije koje su odlika mnogih enciklopedijskih ogleda.činjene pravoj opštoj teoriji ο razvoju ljudskog roda. a koje sponta­ no proizilaze iz naših ranijih objašnjenja. iako jedna takva bibliografska i biografska erudicija nastoji više da uguši spontani zamah ljudskog genija nego da pomogne njegov razvoj. to svojstvo će moći u potpu­ nosti da realizuje svoj povoljni uticaj. u kratkim crtama. posebna poboljšanja. kako smo se uvjerili. Dakle. jer je izvjesno da nijedna nauka ne bi mogla biti duboko shvaćena dok se ne oci­ jeni njena prava suštinska istorija. nego teoriji po­ jedinog čovjeka. kako smo vidjeli. Kada bi se. ubuduće a priori predstavljala razne nauke kao proste djelove te velike jedinstvene nauke. Svi naučnici koji su s određenim naporom razmišljali ο cjelovitosti svo­ je sopstvene teme. takav je. koje je odsada neopozivo utvrđeno na području realnosti. Dakle. lako možemo utvrditi da taj univerzalni uticaj mora. i koja takvim radovima od­ mah mora dati filozofski smjer koji im do sada bitno nedostaje. izgleda da ova snažna intervencija. prvi filozofski prikaz socijalne fizike i njene neizbježne intelektualne intervencije u stvar­ noj kulturi raznih djelova prirodne filozofije u užem smislu. Produbljeno na odgovarajući način. ο čemu ću kasnije govoriti. ovo razmišljanje nas. na ovom mjestu. u tom smislu posebno. Ali. pošto je to proučavanje.

prenoseći svima. u su­ štini se. sa stanovišta socijalne fizi­ ke. taj zaista naučni karakter koji. u tom smislu. u tom pogle­ du. uglavnom. Sto se više bude razmišljalo ο toj velikoj temi. na nivou do kojeg je ova knjiga došla. ili pak vrlo empirijski. lako je shvatiti. na žalost. kasnije instinktivne napore individualnog genija čije kretanje. u tom smislu. jer spontane indikacije koje je naš rad na tu temu trebalo postepeno da razvija. AH da bi se ta visoka svojstva mogla realizovati na odgovarajući na­ čin. na način koji bi omo216 gućio da se. zbog našeg nepromjenjivog logičkog jedinstva. Dominirajući. na određenom nivou. posebno u toj vrsti. veliku modifikaciju predstavlja i zaslužuje da se od nje konačno razlikuje. čija je manifestacija. otada sagledana u svom punom eminentnom in­ telektualnom dostojanstvu. po svojoj prirodi. sada mora­ mo samo okarakterisati. neophodno je da ta nadmoćna metoda. Ovaj novi način istraživanja. na odgovarajući način. Prema tome. u suštini.j. Zbog toga je dovoljno. posebno izbjegne ogromni gubitak in­ telektualnih snaga koje se danas troše. neizbježno da vlada između intelektualnog kretanja pojedinca i intelektualnog kretanja vrste. u stvari. na sumnjivim pokušajima koji. istorijska metoda može da im obezbijedi punu racional­ nost koja im još uvijek bitno nedostaje. shvatiti potpuno racionalna koor­ dinacija raznih naučnih koncepcija ako nas ne predvodi prava teorija 1 217 . značajnu osobinu da posebno manifestuje jedno od glavnih svojstava univerzalne pozitivne metode. ubuduće. kasnije. bez sumnje moguće potčiniti kasnije vještinu otkrivanja jednoj vrsti racionalne teorije koja bi mogla usmjeravati. ne bi rflogle biti završene sve dok se ne bi ispitala i poslednja bitna grana na­ šeg filozofskog sistema. bude sama uvijek potčinjena filozofskim uslovima koje nameće pravi opšti duh nauke u kojem se ona radnja. ranije pomenutom principu. uključujući i biologiju. nastojaće. da dobije. do određene mjere. unapred sam dao jedan primjer karakterističan za naučnu primjenu te istorijske metode gradeći. neposredno je obuhvaćena cjelokupna nužna univerzalnost istorijske metode. prema neospornom.se ne može govoriti o kombinovanju raznih osnovnih pojmova koje su. u trenutku kada do njega dođe. u principu. više će se osjetiti da je. u svim ranijim djelovima ove Rasprave smo priznali da svaka od tih različitih nauka posjeduje. mada se svi nužno moraju naći. u stvari jasno da putem te me­ tode. Iz razumljivog razloga. sistematski korišćenjem svih drugih bilo kojih naučnih metoda. svakako. obič­ no sklona. dakle socijalna fizika koja spontano pruža tu novu me­ todu. t. da ova logična saradnja nove nauke. pogodna za pravo racionalno predviđanje prema tačnoj procjeni ranijeg kre­ tanja nauke objašnjenog na odgovarajući način prema osnovnim za­ konima stvarnog kretanja ljudskog duha? Istorijsko predviđanje koje postigne takvu posebnost ne bi moglo sadržati. moglo obezbijediti dobre prethodne poka­ zatelje opšteg smjera neposrednih progresa. do sada gotovo samovoljan. bar prema opštoj koncepciji ljudskog razvoja. pozitivnu teoriju zaista racionalnih hipoteza u pri­ rodnoj filozofiji. da se svako pojedino otkriće. makoliko prirodno izgledala iluzija koja može izazvati. tako očigledno. iz prethodne lekcije proizilazi da osnivanje pozitivne socio­ logije direktno nastoji da poveća sva naša glavna sredstva bilo koje spekulacije. zbog iracionalnih disperzivnih tendencija aktuelnih duho­ va. u tome da se nikada cjelokupni raz­ voj svojstven svakoj nauci ne razmatra izdvojeno od cjelokupnog razvoja ljudskog duha niti pak od osnovne evolucije ljudskog du­ ha. od tačne opšte ocjene afektivnog slijeda svih njenih glavnih prograsa. pre­ ma tome. Zar nije. bila rezervisana za sociologiju. bez sumnje. velikim djelom. ova kapitalna operacija treba da bude na kraju ove knjige. prema objašnjenjima iz prethodnog poglavlja tvrd­ nje: ali bi. poste­ peno praviti. tako teška i tako prefinjena po svojoj prirodi. onoliko koliko je to moguće. biće. za sada. i koji će poslije odgovarajuće primjene. Dakle. Glavni uslov se sastoji. onako kako je to okarakterisano u prethodnoj lekciji. manje-više može primijeniti u bilo kojem redu naučnih spe­ kulacija. realno ne postižu nikakav uspjeh. razna naučna otkrića postaju. Ako se na takav odgovarajući način uporedi sadašnje stanje svake nau­ ke ili pak svake velike naučne teme poslije ranijih filozofskih sta­ nja. u što nema sumnje. prava filozofija s\'ake nauke nužno neodvojiva od njene stvarne istanje. uvodeći kao poslednji bitni elemenat. Sa takve polazne tačke čija racionalnost ne bi mogla ostati ne­ poznata. taj opšti način istraživanja koji sam nazvao istorijskom metodom u užem smislu. čini samo djelimično istraživanje svakoga od njih. da bi od njih direktno izradili opštu i potpunu teoriju pozitivne metode. U stvari. pretjerano osjećanje lične superiornosti koje je. po­ sebno prema njoj. njeno pravo i direktno učestvovanje u osnovnom sastavljanju zajedničkog fonda naših intelektualnih snaga. poslije komparativnog pos­ tupka biologije čiju. Suštinska slič­ nost koja mora. očigledno ukazuje na to da se ne bi mogla. taj mudro raspoređeni postepeni razvoj koji danas postoji samo za detalje: uobičajeni izbor istraživačkih tema. nema manji opšti značaj od onoga koji imaju druge razne starije nauke. shvati kao prava društvena pojava koja je dio opšte serije ljudskog razvoja i kao takva potčini zakonima sukcesije i is­ traživačkim metodama koje su karakteristične za tu veliku evolu­ ciju. 1 Svako suviše djelimično ili suviše izolovano korišćenje takvog načina istraživa­ nja biće. morati da manje-više predvodi njenu postepenu pri­ mjenu. varljivom izoliranju. a posebno u fizici. razni odjelci ovog rada obavezno morali. Međutim. Tako će. kasnije stvarno predstav­ ljati četvrti osnovni način posmatranja. u većini. neefikasno ili će moći da realizuje samo mali dio znaU drugoj knjizi ove Rasprave. ne bi moglo biti nezavisno od kolektivnog razvoja ljudskog duha. do određene mjere. u svim drugim naukam-i. kako smo utvrdili.

takođe vidi. činjenosti opštoj teoriji ljudskog razvoja. iako nužno veoma kratki. koju su obično matematičari tako malo cijenili za­ to što ne sadrži nikakvu formulu.čajnih prednosti koje mora očekivati. zbog tih različitih prirodnih odnosa. Ovaj dragocjeni primjer su mi omo­ gućila ona izvanredna prethodna poglavlja raznih djelova »Anali­ tičke mehanike. kako sam naveo na kraju prethodnog poglavlja. Međutim. Lagranžov genije je izvjesno predosjetio pravi opšti duh istorijske metode. bilo potčinjavanja ili usmjeravanja svim drugim. u isto vrijeme naučna i logička. bez sumnje. osnivanje ove posljednje osnovne nauke treba da izgleda direktno neophodno za cjelokupni si­ stematski razvoj svih ostalih. da se spontano poč­ ne ostvarivati izvjesna intelektualna disciplina tako što će se svi is­ traživači društvenih pitanja primorati na dugu i tešku naučnu pri­ premu čija savršena racionalnost ne bi mogla ostaviti ni najmanju sumnju. ipak njegova karakteristična komplikovanost i razvoj koji tek počinje ne bi mogli dozvoliti da se odmah zapaze vrlo izraženi. ostane manje-više inferiorna u najzna­ čajnijem spekulativnom pogledu. ovdje dovoljno jako preporučiti. bilo putem spontanog i stalnog manifestovanja njihovih pravih uzajamnih odnosa. kao što se to očekivalo od matematike tako jasno predodređene. koliko znam. Zbog vrhunske komplikovanosti svojih pojava. s druge strane^ se vidi. u odnosu na sve druge osnovne nauke. tako da im čini suštinski iste usluge kao one koje će ona. prema našem stalnom zakonu da joj obezbijede mnogo veću racionalnost od ono­ ga što treba da očekuje sadašnje stanje ljudskog duha. od glavnog temelj­ nog snopa. tu veliku društvenu korist tako dragocjenu danas. bilo putem njihove zajedničke filozofske potnjihovog istorijsfcog povezivanja koje jedino socijalna fizika stvarno može omogućiti svakoj posebnoj nauci. treba već obavezno da ponudi neke spontane tragove tog vrhunskog sredstva spekulacije. društvena nauka će. u tom smi­ slu. ο samovolji. ova uska među­ sobna povezanost. čak i prije nego što se nauka mogla razviti kako treba. uvijek mora­ ti. po svojoj prirodi da. koja su šira nego u bilo kojoj drugoj nauci. za mene. iako su drugačije prirode. Dakle. sa više efikasnos­ ti. za napredovanje nauka i zalažući se. prema jednoj tako cjelovitoj ocje­ ni. nužna uska zavisnost u kojoj se socijalna fizika. prava čvrsta saradnja naših raznih stvarnih nauka nastoji da spontano proiziđe iz njihovog pozitivnog razvoja. su dovoljni da se konstatuje da neizbježna univerzalna reakcija druš­ tvene nauke na sistem ranijih nauka nema manji značaj sa čisto logičke tačke gledišta nego sa direktno naučnog aspekta. Prethodni navodi. kao što sam naveo u četrdeset šestoj lekciji. samim tim što je iza­ brao jednu takvu suštinsku ocjenu za početnu bazu svih svojih ka­ rakterističnih naučnih spekulacija. Tako. tako što će. spontano pruži nekoliko manje-više vrijednih pri­ mjera svih mogućih logičkih postupaka kao i. pozitivna sociologija nastoji da duboko međusobno pove­ že sve druge nauke. da ona sada nastoji da nametne svim njiho­ vim raznim karakterističnim načinima istraživanja. da će odgovarajuća primjena sredstava za istraživanje i provje­ ru. očigledno nalazi između svih ranijih nauka. bez sumnje. znao. sa svoje strane stalno mo­ ra da na njih vrši. njen karakteristični put od najopširnijih pitanja ka postepeno sve 218 219 . umjesto da se bes­ korisno prepusti antinaučnim koncepcijama ο varljivom jedinstvu raznih pojava. da. u gra­ nicama mogućnosti. naj­ odlučniji dokaz jasne filozofske superiornosti Lagranasa nad svim kasnijim matematičarima do Dekarta i Lajbnica. zbog prirode svojih pojava. upravlja njihovim racionalnim korišćenjem. uprkos aktuelnoj predrasudi. isključiti empirizam i lutanje po mraku. po mom mišljenju. Iz toga se. preduzetu u prethodnom pog­ lavlju. moći. ne samo matematičarima ko­ jima su. Dakle. prema našem nepromjenjivom principu suš­ tinske istovjetnosti pozitivne metode. Cjelokupni sistem naših raznih pozitivnih znanja još uvijek predstavlja. kao što. jednu višu me­ todu koja će. a što je. zbog svoje prirode. od nastanka nauke do danas. kakvo kapitalno proširivanje naša nova politička filozofija spontano obezbeđuje nuž­ nom uiticaju istorije u svim ljudskim spekulacijama. jedini stvarni primjer koji do danas može dati odgovarajuću predstavu prave istorije. već se može zapaziti to očigledno karakteristično svojstvo jedne takve nauke da napravi glavni čvor. samo neosporno svjedočenje koje tre­ ba iskorišćavati. kao što smo to u početku shvatili. Izlažući tu divnu vezu glavnih koncepcija ljudskog duha u odnosu na racionalnu me­ haniku. ako se pametno primijeni. iako njihov autor nema nikakve pretenzije na prostu titulu dstoričara. naglašenija solidarnost njenih različitih bilo kojih aspekata. skoro svih zabluda. da tako kažemo. možda čak i nekim posebnim zabludama. unapred. zbog svog jednostavnijeg i bržeg razvoja. onako kako sam je ja okarakterisao. dakle. Nezavisno od njenog neizbježnog uticaja koji upravlja racionalnim osnivanjem zdrave političke filozofije. recipročno je praćena dvostrukim kapitalnim uticajem koji je i neizbježan i koji ona. zbog toga. Ne bih. da direktno okarakterišu pravi opšti duh poslednje osnov­ ne nauke. od njih dobiti. uporno razmišljanje ο tim jasnim sastavima u ko­ jima se nalazi. kao što ću kasnije objasniti. moći da. Sva navedena razmatranja u ovom poglavlju dovoljno dopu­ njavaju veliku filozofsku operaciju. s jed­ ne strane. Na taj način. nego mi svim zaista filozof­ skim umovima. obično takve misli nepoznate. Iako sadašnje stanje nauka. i posebno prilično raznovrsni primjeri toga da bi došlo do potpuno odlučne manifestacije. Dok. može se osjetiti. se to do sada isključivo pokušavalo. neposredno pred­ stavlja. pokazujući njene razne neophodne veze sa svim drugim naukama. kao i zbog svog skorašnjeg razvoja. takođe. uprkos njenoj ogromnoj ši­ rini. Savršeno spontano jedinstvo jedne takve teme.

moraju da mi ovdje bitno uskrate tu važnu prethodnu operaciju. Mada prirodne granice ove knjige i opštija namjena ove Rasprave koja njoj pripada. treba da kasnije sadrži produbljenu i razvijenu analizu svih bilo kojih uslova egzistencije koji su zajednički svim ljudskim društvima i odgo­ varajućim zakonima harmonije. vjerujem.posebnijim istraživanjima. uostalom. koliko to dopušta početno stanje nauke. prije svega. — Uvodna razmatranja socijalne statike ili opšta teorija spontanog reda ljudskih društava. pomoću osjetljivije i efikasnije manifestacije. ocje­ njujući opšte uslove društvene egzistencije koji se prvo odnose na 220 221 . Prema raznim suštinskim motivima koji su naznačeni u pret­ posljednjoj lekciji. našu neposrednu i izri­ čitu pažnju. osnovnu skicu prave opšte prirode te nove političke filozofije koju sam up­ ravo završio i pravog naučnog duha koji se mora naći na čelu nje­ nog kasnijeg sastava. jednu takvu sociološ­ ku analizu. češća i značajnija upotreba a priort razmatranja. posebno dinamički dio nauke ο društvu mora sigurno privući. najzad. a na­ ročito biološka teorija ljudske prirode. postepeno kompletira ove statičke pojmove. da mo­ ram posvetiti i ovu lekciju da ukratko izložim. PEDESETA LEKCIJA Kratak sadržaj. naročito danas. ocijeniti istorijski razvoj čovječanstva. po mom mišljenju da bolje okarakteriše. na jednom višem stupnju. prevashodno i isključivo. moraju doprinjeti da se shva­ ti da su nade spekulativnog dostojanstva i jedne takve nauke veće nego što će to moći da pokaže nesavršena realizacija koju ću sada direktno skicirati i koja bi trebala. tako da ćemo. neka prethodna razmatranja bez kojih nastavak našeg rada ne bi mogao biti pravilno shvaćen. zatim. prije nego što pristupi pravom prou­ čavanju zakona sukcesije. koji se nužno vežu za jednu takvu temu. ne samo zato što neposredniji i jači interes koji ona. prema indikacijama koje daju druge nauke. specijalna i metodska rasprava po­ litičke filozofije koja je najavljena u početku ove knjige. Uprkos njenoj sadašnjoj neminovnoj brzini. ο ovom prvom os­ novom aspektu društvene fizike. ipak. ovaj neophodni statički uvod može da dovoljno postigne svoj stvarni cilj samo ako se ovdje on shvati prema istom naučnom kretanju koje će kasnije morati da usmjeri. omogućava da se bolje ocijeni njen pravi filozofski karakter već i zbog prirodne sklonosti feno­ mena kretanja da pokažu sa neodoljivijom očiglednošću realne za­ kone osnovne solidarnosti. prirodno pobuđuje. na postepenom raz­ matranju triju glavnih redova socioloških razloga koji su sve slo­ ženiji i specijalniji. Ovo kretanje se zasniva. Ipak. su­ žavajući ih. sam. na naj neophodnije na oznake i ostavljajući da čitalac.

na sre­ ću. metafizičke zablude prošlog vijeka ο ovoj glavnoj temi koje su već empirijski opisane prema specija. da čak ne može da se kaže. Uglavnom. za moj pred­ met važi samo da se pokaže. u većini slučajeva. Ova teorija je utvrdila. nezavisno od svakog ličnog računa i često mi- mo najjačih ličnih interesa. Treba. danas. pošto ovo ubjeđenje. Ovo je osjeća­ nje dosta slabo ukorijenjeno da bi smjeli sofisti. ogromnu filozofsku uslugu. ova neosporna korist. teže prirodno da ona uskoro dobije više prosto­ ra i više postojanosti samim razvojem koji ona daje ukupnim ljud­ skim potrebama. sigurno. kada je jednom društvena egzisten­ cija uspostavljena. njegovo manje zaštićeno i produženije djetinjstvo itd. sa druge stran·?. ubuduće mogla da bude nikako osporavana. 222 223 . ma kakav razvoj. tako kako smo je razmotrili na kraju prethodne knjige. bi bilo dovoljno da neposredno istak­ ne visoku iracionalnost koja je potrebna čudnoj doktrini koja jedi­ no doprinosi da društveno stanje proizilazi iz osnovne koristi koju čovjek otuda izvlači za potpunije zadovoljavanje svojih različitih ličnih potreba. ne samo. tako evident­ no. apsolutni uticaj potreba za takozvano stvaranje sposobnosti. zdrava biološka teorija ο našoj intelektualnoj i moralnoj pri­ rodi. jer se većina ovih pojedinosti. međutim. Jer. čak ni od strane onih koji ne bi uopšte uzeli u obzir neophodna znanja koja sada pruža. tim povo­ dom. u principu. međutim. daleko od toga da može da prethodi uspostavljanju jednog takvog načina egzistencije. određuje. zbog instinktivne sklonosti za zajedničkim životom. da ono povećava mnogo ma­ nje sredstva nego obaveze. kako se to još više dobro vidi u zadnjim redovima najnaprednijih društava. to je prvenstveno njihov ukupni zbir koji bi odgovarao da se ocijeni. čak i onih čiji je socijalni uti­ caj najnepobitniji. u tom cilju. ka danas. Cerebralna teorija slavnog Gala bi naročito učinila. kako to. uglavnom. da bi ljudskom društvu dali osnovni karakter koji mu stalno pripada i kojeg njegov. uglavnom. jedinim putevima koji su sada sposobni da proizvedu realno i trajno uvjerenje. na društvo u pravom smislu. a specijalno kod ove zadnje okolnosti. mogli a da ne budu proglašeni umobolnicima. kao prirodna golotinja čovjeka. ona bi evidentno opteretila knjigu ko­ ja je već suviše velika. u bilo kojem žanru. dakle. danas tako srećno predstavljenom. cio ovaj pre­ liminarni dio sociologije će moći da bude jednog dana vrlo korisno rasvijetljen komparativnom analizom različitih životinjskih društa­ va. neop­ hodan prethodni uslov stvarnog uspjeha. vrlo je evidentno da druš­ tveno stanje ne bi postojalo nikada da je moglo da proizilazi samo iz bilo kojeg ubjeđenja ο svojoj ličnoj koristi. uosta­ lom. korisno skicirana sadašnjom fiziologijom. omogućava sadašnje stanje naših bioloških zna­ nja. u pro­ tivnom je moglo početi da se postepeno razvija samo nakon do­ vršavanja već vrlo poodmakle društvene evolucije. naučno neodoljivu društvenu težnju ljudske pr'rode: ona je čak razbila loše ocjene koje su sistematski vodile k'i tome da se ona ne prizna. Dakle. ne bi. mo­ ralnih ili intelektualnih. prema cjelini jedne takve operacijeneizbježni uticaj najvažnijih opštih svojstava naše prirode. ma kakav uticaj da joj se pripisuje. veoma spontana. što se tiče čisto fizičkih osobina.nom i neposrednom istraživanju primitivnog stanja. skupom cerebralne filozofije. razbijajuci zauvijek. kao i svaka druga životinja. do najapsurdnijeg stepena. Uostalom. koja. s jedne strane. zatim na porodicu i najzad. naro­ čito. u tom pogledu. preu­ veličavao. što smatram korisnim da ovdje naznačim. da neposredno nastoje da ga po­ kolebaju poričući dogmatski sličnu korist tužnom zabludom slobo­ de koja je nužno proistekla iz naše intelektualne anarhije. Je­ dan takav začarani krug će izgledati utoliko odlučniji što će se vi­ še razmišljati ο pravim osobinama prvog djetinjstva čovječanstva gdje su individualne koristi od udruživanja vrlo sumnjive. najprije razmotriti ovu snažnu prevagu čuvstvenih spo­ sobnosti nad intelektualnim. Mada kontinuitet akcije čini. u ovom odnosu. suvišno za sve prosvećene duhove. ne bih mogao da se ovdje zaustavim na najmanjoj neposrednoj ocjeni različitih specifičnih svojstava. prirodno protivi jednoj takvoj postojanosti i najprije nalazi pravo zadovoljstvo u obavljanju svoje vlastite ak­ tivnosti samo utoliko ukoliko je ona dovoljno raznolika: ova raz­ novrsnost važi čak. koja manje naglašena kod čovjeka nego kod neke druge životinje. moram samo da obavjestim da se tu obično pripisuje pretje­ rana važnost posebnom razmatranju svakog posebnog uslova. Osim ove dragocjene biološke nnalize jednostavno razmatranje sociološke filozofije. čovjek se. mogla bi odgovara­ ti samo specijalnoj raspravi. Sto se tiče jedinke.jedinku. ne bi mogao izmijeniti. kako sam to naznačio u pretposljednjem poglavlju. Ma kakva bila stvarna sna­ ga svojstvena svakom od ovih različitih uslova. ovdje možemo prethodno odbaciti. bilo fizičkih. kao jedini potpuno karakterističan. ljudske vrste. da daju intelektualnim kombinacijama varljivu nadmoćnog u opštem ponašanju ljudskog života. svako formalno dokazivanje osnovne društvenosti čovjeka. da bi se naša prirodna društvenost učvrstila i razvila. je realno mogla da se manifestuje samo nakon dugog prethodnog razvoja društva čije joj se stvaranje tako pripisuje. nalaze odvojeno kod drugih društvenih vrs­ ta a da tamo ne prouzrokuju slične efekte. Ova različita osnovna objašnjenja koja su. dok se. i koje su se uglavnom sastojale. ma kakve bile sposobnosti koje bi pretpostavi­ li. čiji pojam koji je došao do svog potpunog naučnog opsega. Pretpostavljajući ih ovdje dovoljno datim. tom pogledu više nego usmjerenost intenziteta. Bez insistiranja na ovoj vrlo specijalnoj ocjeni. prvi glavni pojam ο našoj pravoj prirodi. Društve­ nost. teži da obuhvati totalitet ljudske vrste i prvenstveno svu bijelu rasu. čak kod onih kojima pripisujemo ovaj zamišljeni račun.

njihova aktivnost. intelektualna tenzija obično održava. bez sumnje. u glavnoj čovjekovoj prirodi. kod prve od životinja. čak i tada kad bi za­ mislili frontalni dio da je postao nadmoćniji u cijelom ljudskom mozgu. pripadaju zadnjem dijelu moz­ ga. uglavnom. međutim. shvatajući da je na intelektualne sposobnosti prenesen spontani uticaj naših osjećajnih sposobnosti. za vrstu kao i za jedinku. koji su potpuno oslobođeni svih organskih pot­ reba i strani svim ljudskim i životinjskim strastima. Fizičke nesavršenosti i moralne potrebe njegovog položaja mu nameću. kao kod životinje. aktivnosti stalni cilj i određeni pravac bez kojih bi se ona obavezno izgubila u nejasnim i nepovezanim apstraktnim spekulacijama. kod najviših umova. već. postepene modifikacije ljudske egzistencije u toku pri­ rodnog toka naše socijalne evolucije: tako da. Jer. ovo novo stanje naše prirode. pod­ nijeti nikakav racionalni prigovor. Individualna čovjekova priroda postaje. samo poslije snažne heterogene pobude koja se neprestano održava ma­ nje uzvišenim ili jačim sklonostima. kad bi. kao što svako može da to prizna. evidentno da moraju zavisiti. lako se vidi da se kod najvećeg broja ljudi. najinteligentniji od svih životinja u čemu mu se mora priznati. sem ako ne pretpostavimo da naš razum ima jednu tako superior­ nu snagu da ne bi mogli ο njoj imati pojma. umjesto da poboljša kre­ tanje učinilo njegov mehanizam odmah protivrečnim sa najosnovnijim zakonima kretanja. Da bi spriječili lažnu filozofsku ocjenu ο ovoj evidentnoj osnovnoj inferiornosti intelektualnih sposobnosti koja. kod većine ljudi. U ovom pogledu ljudi mogu biti. čak u naj uzvišenijim slučajevi­ ma. tako su naj utopističkija sanjarenja neiz- 224 225 . zaista. Pošto su intelektualne sposobnosti prirodno najmanje energične. Iz toga ovdje odmah proizilazi da su skoro svi ljudi. smanjujući stalno trenje na našim putevima. nikada oslobođene ove zajedničke obaveze. neophodno podređuje njihovu naglašenu aktivnost neophodnoj ja­ čoj pobudi najprostijih osjećajnih sposobnosti. koja proizilazi iz osnovnih potreba organskog života i najuniverzahnjih instinkata životinj­ skog života čiji organi. tim povodom. izvjesna harmonija. ova prevaga strasti mogla biti manje naglašena što naša mašta može lako da pretpostavi. što bi. vratilo bi mu radi­ kalno jasan pojam: kao da (po jednoj korisnoj ali gruboj metafo­ ri). da ne bi zahtijevala nikakvu drugu pobudu bar dok navika me­ ditacije ne postane dovoljno jaka što je. sadašnja prevaga naših osjećajnih sposobnosti nije samo neophodna da bi izvlačili stalno našu slabu inteligenciju iz njene urođene letargije. nezavisno od evidentne snage koju ćemo prepoznati u sličnoj stvari. Pregledajući opštu uzlaznu ljestvicu ovog sku­ pa različitih sposobnosti. vrlo nesposobni za intelektualni rad a obdareni. Ali. u slijedećoj lekciji. svojstvenih našoj vrsti i čije se anatomsko sjedište nala­ zi u djelovima mozga koji su bliži dijelu prednje-gornje frontalne zone a da. uskoro nepodnošljivi zamor: tako se prvenstveno na njihov rad primenjuje taj dolce far niente. doveli. po svojoj prirodi. Umjesto da uzalud oplakujemo ovaj nesavladivi nesklad moramo ga pribilježiti kao prvi glavni dokaz koji je bio­ logija dala sociologiji i koji treba da radikalno utiče na opšti ka­ rakter ljudskih društava. osim nekih rijetkih i kratkih zanosa ove čiste teorijske aktivnosti koja uvijek karakteriše ljudsku vrstu sa- mo grubom ali snažnom stimulacijom. uostalom. ako bi se ovo idealno sma­ njenje raširilo do potpunog preokreta sličnog sastava. u tom cilju. ona se neop­ hodno sastoji u jednostavnoj nejednakosti stepena kao i u svakom drugom slučaju a da najeminentnije prirode nijesu. univerzalni i karakteristični izraz koga su sva doba civilizacije svuda reprodukovala u manje više naivnim oblicima. Ma kakva bila. neodoljivije nego bilo ko­ joj drugoj životinji.naročito u najobičnijim slučajevima gdje nikakav instikt nije vi­ soko izražen. pošto je čovjekova inteligencija jako daleko od toga da bude spontano istaknuta da bi njena malo trajnija aktivnost mogla da se vješto podnese bez neodoljivog umora kojeg jaka i stalna stimulacija može jedino da spriječi ili ublaži. prema slavnoj Gall-ovoj teoriji. uglavnom. po jednoj žalosnoj koincidenciji. čisto prirodna aktivnost ovog uzvišenog pod­ ručja nije nikada dosta naglašena. zaista. moglo bi se dos­ pjeti da ga tamo potpuno nestane. izaziva. kao što sam to naznačio u prethodnom poglavlju. neophodnu obavezu da stalno upotrebljava svo­ ju inteligenciju zajjoboljšanje svoje prvobitne situacije. uglavnom. kao i sve druge realne korelacije krajnje nesavršena. mnogo više zadovoljavajuća. da bi se uzdigli do pojma čistih duhova. samo do jednostavnog predstavljanja jedne vrste transcendentnog idiotizma vječito obuzetog kontemplacijom božanske uzvišenosti. ali ova harmonija je. u tom pogledu. Najmističniji napori teološke ekstaze. naučno klasirani prema uzvišenosti ili rastućoj specijalnosti osjećajnih sposobnosti sa kojima je zaista nastala in­ telektualna pobuda. daleko od toga da realno usavršava socijalni organizam. uostalom suviše rijetko. isto tako. realni stepen jedne takve inferiornosti čiji opšti pojam ne bi mogao. iz odgovarajućeg dugotrajnog korišćenja ovih visokih sposobnosti. uglavnom. čovjeku je upravo najpotrebnija ona vrsta aktivnos­ ti za koju je najmanje sposoban. za materijalnu aktivnost tako da sve neophodnije spekulativno sta­ nje može nastati kako treba i naročito se održati kod njih. visoka važnost mnogobrojnih individualnih razlika. uzaludne i skoro glupe. je naročito. Ipak. bez sutnnje. utoliko više uzvišena što ova neophodna čudna pobuda rezultira iz uzvišenijih sklonosti. bilo kojoj. ma kako malo da se ona identično produžava na određenom stepenu. tako je on. prije svega. da bi doprinjeli os­ novnom određivanju brzine ili bolje sporosti naše socijalne evolu­ cije. da se da njenoj. pravi. Socijalna ekonomija bi bila. važno je sada do­ dati da može samo da se žali.

osim stepena koji bi jedino mo­ gao biti drugačije zamišljen a da ne odgovara. da se promijene u nejasnu i jalovu milostinju koja je neizbjež­ no lišena svake velike praktične efikasnosti. u protivnom. uglav­ nom je obično održavaju protiv osnovne suprotnosti najjačih indi­ vidualnih instikata. vidi se. treba prvo shvatiti. sred­ stva za sreću kojima mi ne pridajemo skoro nikakvu ličnu važnost. tim povodom. sis­ tem ličnih sklonosti čija je uobičajena prevaga toliko neophodna koliko neizbježna bez čega bi socijalna egzistencija mogla imati sa­ mo nejasni i neodređeni karakter koji bi odbio svako redovno pred­ viđanje serije ljudskih radnji. realne inverzije osnovnog reda. na najljepši način. imaju. uprkos pravim žalbama koje može izazvati pre­ tjerani uticaj privatnih nad društvenim interesima. Dakle. Jer. uglavnom nemoguće bez navike za intelektualnu meditaciju. pošto su nas prvo spontano dovele do socijalnog stanja. nikakav drugi realni cilj osim onog da se ublaži i izmijeni. osim opšteg uticaja osjećajnog života nad intelektual­ nim. da ova neophodna prevaga ličnih instikata može sama utisnuti u našu so- cijalnu egzistenciju jasno određen i jako naglašen karakter određu­ jući stalni i snažni cilj u diretnoj i stalnoj upotrebi naše individual­ ne aktivnosti. Treba. ostaje neospor­ no da pojam opšteg interesa ne bi mogao imati nikakvog razum­ nog smisla bez pojma posebnog interesa. Po motivima koji su bitno analogni oni­ ma iz prethodnog objašnjenja lako je razumjeti. stalnu brigu našeg vlastito« očuvanja. elementarna ekonomija našeg društvenog organizma je si­ gurno ono što ona mora da bude. prema ovoj zdravoj biološkoj teoriji. u sklopu našeg moralnog organizma. nikada željeti drugima ono što želimo nama samima. samo novo nehotično svjedočene težnje koja je karakteristična za nejasne i apsolutne koncepcije. kao i da hotimice učestvujemo u njihovim radostima da bi ponekad zaboravili. ali cerebralna fiziologija im je naročito. zauvijek. može da nam omogući da dovoljno ocijenimo. prizna­ ti. u čemu i kako bi onaj koji sebe ne bi uopšte volio mogao da voli drugoga? Tako. Kada nam je moral naprednih naroda propisao. među uskim granicama. kao kod prvog radikalnu potrebu jednog takvog uslova čiji se sami stepen može razumno žaliti. na svaki dru­ gi način. u njihovu korist. uglavnom. Ocjenjujući kako treba veliki sociološki uticaj ovog zadnjeg velikog biološkog podatka. da naše razne društvene naklonosti. upravo najegoističniji. 226 227 . na njihovo mjesto vjernije predstavljanje ljudske prirode. cilj principa bi bio. zaista. na sreću. Mi smo danas. kao što je to zahtijevala priroda subjekta. da bi bilo nemoguće da se jasno shvati. ο čovjeku. u ovom uzvišenom pravilu lični instinkt ne prestaje da služi kao vodič i mjera društvenom instinktu. Kad bi se. najniži instinkti. na manje više dubokom stepenu. najzad. pošto prvi može eviden­ tno da rezultira samo iz onog zajedničkog što drugi nudi kod raz­ nih jedinki. Ova čudna pretjerana ljubav je. zavisiti od stalnog zadovoljavanja prvih koje same. treba ipak prizna­ ti. izuzev rijet­ kih i jako sporednih slučajeva gdje istančanost moralne finoće. da mi zaista možemo. mogla ukinuti u nama neizbježna prevaga ličnih interesa radikalno bi se porušila naša moralna priroda umjesto da je poboljšamo. Tako. samo su1 U ovom lijepom uobičajenom pravilu. on je formulisao. promašen jer. ra­ di prethodne sociološke ocjene naše individualne prirode. Drugi glavni karakter prema kome treba da imamo obzira. u skupu socijalnih osjećanja. bi uskoro težila. Skodska škola je već dobro skicirala opovrgavanje ovih opasnih nastranosti. iznad svega. mada uostalom. postoji žaljenja vrijedan. Ma kakva bila ka­ pitalna važnost ovog neophodnog ispravljanja bez kojeg bi naša moralna egzistencija bila sigurno nerazumljiva. poštovani Trasi (Tracy) je vjerovao da mora da mnogo više voli neodređeno pravilo svetog Jova­ na: Volite jedni druge. i. daleko da je konstitucija čovjeka. koje svaka metafizička filozofija spon­ tano uliva čak i najboljim duhovima. uostalom. Ali. istinu govore­ ći. naročito. nikada nijesmo sigurni da se bojimo. u ovom odnosu kao i u prvom gore razmotrenom gledištu. ne bi mogli. dakle. na nesreću vrlo inferiorne u dstrajnosti i sna­ zi prema našim lično čistim naklonostima mada zajednička sreća mora. teži sve više i više da mu podvrgne naše naklonosti kako ću to specijalnije iznijeti u slijedećem poglavlju. najosnovnije pravilo sa ovim pravim stepenom pretjerivanja koji neophodno zahtijeva označavanje bilo kojeg tipa pod kojim će real­ nost biti uvijek suviše sačuvana. neopozivo izrekla pravilnu osudu stvarajući. u odnosu na druge. da se pre­ pusti jalovim žaljenjima na ovu pretjeranu prevagu osjećajnog ži­ vota upoređenog sa intelektualnim životom. potpuno poročna. danas. pošto socijalna osjećanja. uglavnom.bježno podređena neodoljivom carstvu realnosti da je ona morala ostati neprimijećena ili nepoznata. međutim. se uvijek povećanim radom našeg uma. nostima koje se direktno odnose na društvenost. nama sličnim. uprkos ovog pretpostavljenog utica­ ja. od tada lišena neophodnog upravljanja. slobodni da metodski raspravljamo ο zabludama i metafizačkim sofizmima koji su u prošlom vijeku nastojali da dogmatski svedu sistem naše moralne prirode na sami egoizam nepoznavajući temeljno ovu divnu spontanost koja nas čini da neodoljivo saosjećamo u bilo kojim bolovima svih osjećajnih bića. u tom pogledu. prema ovom glavnom as­ pektu. striktnu obavezu da volimo naše bližnje kao nas same 1 . se sasto­ ji u tome što. u tom smislu. Ma kakva mogla biti snaga simpatičnih osjećanja u jed­ nom idealnom popravljanju naše prirode. neospornu nadmoć nad najplemenitijim sklo-. pos­ tepeno smanjiti jedan takav neophodni uticaj ili bolje da ova sla­ bo ispravljanje rezultira prirodno iz kontinuiranog razvoja ljudske civilizacije koja.

obič­ no. dakle. elementarnih razmatranja soci­ jalne statike. bilo da čini čistijim i življim uobičajeno osjećanje određenih reakcija raznim društvenim kontaktima. mada tako ojačan. za opšte ponašanje čovjekovog života. čak u obrnutom smislu. upravlja. na umove koji su mnogo niži od njihovih socijalnih funkcija čija je malo naglašena spontanost vi­ še zahtijevala vještačku stimulaciju koja je prouzrokovana najener­ gičnijim sklonostima. zaista. samo kroz stalni rad kojim um. odnos nije manje tačan recipročno mada on tamo treba da bude manje vrije­ dan pažnje. jedini sposobni da utisnu na društveni život stalni impuls i pravilan tok. 1 228 229 . jasno priznati da nijedan veliki um. uglavnom osnov­ ni karakter naše društvene egzistencije. realno primjenjuju. ima. one se. uprkos. zaista. neophodnog početnog motora stvar­ ne egzistencije. Takve su. a. simpatični instinkt i intelektualnu aktivnost kao naročito određeni da uzajamno dopune njihov zajednički socijalni nedosta­ tak. Sa jedne strane čovjek mo­ že biti srećan. se. Moralne zamjerke koje su se najpravednije uputile intelektualnoj kulturi izgledaju mi. čovjekom dominira ili mora. intelektualni rad mu je spontano antipati­ čan. da mora da se trudi da je stalno nameće energičnoj prirodnoj premoći egoističnih sklonosti. Može se.više slab efektivni intenzitet ovog neophodnog regulatora čiji ja . uopšte. jedino prih­ vaćenom. bilo da povećava vlast čovjeka nad njegovim stras­ tima. prirodnu mudru osobitu ljubav koja. daleko od toga da bude savladan od bilo kojeg individualnog antagonizma. prema prvom elementarnom aspektu. manje više. da je njen polet mogao da zavisi isključivo od najsna­ žnijih instinkata. u stvarnoj ekonomiji ovog os­ jećajnog života. što se tiče onih koji se odnose na porodicu u užem smislu nakon što su se tako dovoljno razmatrali. prema prvom aspetku. je­ dan za drugi. to bi uglavnom bilo ravno. svom nužnošću uvijek manje više potčinjen neizbjež­ noj premoći ličnog instinkta. Izuzev neizbjež­ nog kretanja koje je periodično izazvano prvim materijalnim potreba­ ma. kao i svaka druga životinja. umjesto što je morao da se bori protiv političke iner­ cije koju oni spontano teže da proizvedu u većini slučajeva. dvije vrste prirodnih uslova čija kombinacija određuje. u socijalnoj praksi. glas često ugušen čak i kod najboljih priroda gdje on rijetko usp jeva da direktno upravlja ponašanjem. obično u korist osnovnog poretka. Prvi cilj univerzalnog morala što se tiče individue se sastoji naročito u povećanju. u većini slučajeva. nasuprot. međutim. je. tj. intelektualnu aktivnost i socijalni instinkt čiji osnovni uticaj. izolovani čovjek i čiji um nije uopšte probuđen. Ne može se. Ali. dominirati skup njegovih ličnih instikata koji su. koliko je to moguće. društvena evolucija bi sigurno bila brža nego što nam to istorija označava. Ako se mora. ne samo odstranjujući ego­ istične impulse već inspirišući. Ali ova iluzija sadrži samo pogrešnu oc­ jenu mnogobrojnih intelektualnih i društvenih reakcija koje obavezno određuju vrlo razvijenu civilizaciju u samim radnjama koje izgledaju kao najjednostavniji proizvodi direktnog samoljublja. Sada moramo pristupiti sličnoj naučnoj ocjeni. najčešće se vjeruje da duh inovacije rezultira. koja je neophod­ na mada nesavršena. kad bi čovjek postao blagonakloniji. najnezainteresovanijim. Istovremeno. čak i apstrahujući svako iracionalno pretjeri­ vanje. naroči­ to. pojmovi koji se direktno odnose na jedinku. nasuprot. pošto njihov simultani us­ pon. U tom smislu. treba shvatiti prema razumnom približavanju ova dva slučaja. tj. ovog duplog regulatorskog uticaja čije postupno širenje čini tako prvi prirodni rezultat opšteg razvoja čovječanstva. radi našeg glav­ nog predmeta. ne bi mogla da se raz­ vija kako treba bez određene podloge univerzalne naklonosti koja jedino može da pribavi njenom slobodnom poletu dosta uzvišeni cilj i dosta široku upotrebu. To su. da ga zamislimo in­ teligentnijim ne samo zbog bolje upotrebe do koje bi onda spon­ tano došlo njegove stvarne inteligencije. dak­ le. samo čisto osjećajnih sposobnosti čija neophodna prevaga utvrđuje cilj i pra­ vac društvenog stanja. po svojoj pri­ rodi. nego i u tome što ova ne bi više bila tako apsorbovana od strane discipline. reći da. uglavnom sugeriše potrebu i misao ο postepenim promjenama ljudskog položaja. uglavnom. Ova dupla opozicija nam već označava pravu naučnu klicu osnovne borbe čiji ćemo stalni razvoj morati uskoro da razmatramo između duha oču­ vanja i duha poboljšanja. dva glavna regulatora ljudskog života. direktno jača svojim postepenim sadrža­ jem: i. ipak. društvene sklonosti su jedine koje su osobito spo­ sobne da proizvedu i održe ličnu sreću. da počivaju samo na pogrešnoj filozofskoj ocjeni: umjesto da odgovaraju čistom intelektualnom razvoju. jer svaki pravi intelektualni razvoj je na kraju ravan. više osporavati stalna dupla harmonija koja direktno veže. U svakoj drugoj hipotezi. neizcrpne želje koje su inspirisane društvenim zbližavanjem i uzne­ mirenim predviđanjem naše urna koja. kako će to tačnije prikazati slijedeća lekcija. prvog obavezno inspirisanog naročito čis­ to ličnim instiktima i drugog spontanom kombinacijom intelektual­ nih aktivnosti sa raznim društvenim instinktima 1 . i tu mora imati duboko aktivnih u njemu. izuzetno konzervativan. čak ako apstrahujemo — neodoljive potrebe njenog materijalnog opstanka. i prije prelaska na definitivna objašnjenja neposredno vezana za opšte društvo. ipak. svoje uobičajene hladnoće može tako srećno da pomogne održanju dobre društve­ ne harmonije kao življije i manje trdoglavije sklonosti. ο drugom opštem redu koji je označen u početku ovog poglavlja. tj. iz isključivo ličnih interesa. direktnom povećanju prirod­ ne naklonosti. ne treba više sumnjati da svaki plemeniti intelektualni polet ne teži direktno da učini prevagu osjećanja opšte simpatije. Nasuprot. ostaje.

prema evidentnoj potrebi. pored ispravnih prekora koje je mogla često zaslužiti radi razniz razloga. dakle. da porodice postaju plemena kao ova što postaju nacije. Obično životno iskustvo samo suviše potvrđu­ je. Jedna takva koncepcija predstavlja. zaista. stara porodica. u svakoj velikoj epohi razvoja. ne samo razlikama već i bilo kojim nejednakos­ tima koje ne bi moglo tu biti pravog društva bez stalne saradnje u opštem poslu koji se vrši različitim sredstvima koja su dovoljno podređena jedna drugima. Prirodnim tokom socijalne evolucije. vlast šefa mnogo manja. Međutim. Ali takvi napadi koji su prirodni nastavak neizbježnog pretje­ rivanja revolucionarnog duha zbog naše intelektualne anarhije su. Ovo osnovno razmatranje ne mora samo da bude primijenjeno u ovom fiziološkom smislu. Tako npr. što je obavezno zajedničko za sve socijalne slučajeve posmatrajući do­ maći život kao konstantnu osnovu socijalnog. Isto tako. ubuduće. jedne neophodne subor­ dinacije. dvostruki glavni odnos koji sa­ činjava porodicu bude nastavio da se intelektualno zasniva samo na religioznim doktrinama. prije svega. po svojoj prirodi. ili prirodnog razvoja društvenih osjećanja. svako društvo. konačno prenoseći skup so­ cijalnih spekulacija iz domena nejasnih idealnosti u polje nepobit­ nih realnosti. ovaj neophodni prelaz se uvijek reprodukuje. Postoji tamo toliko naučnih smetnji koje bi valjalo prevazići u teorijskom redu. bilo intelektualne. bile iznutra uz­ burkane dubokim uobičajenim razmiricama koje je. Ali ovdje mo­ ramo napraviti totalnu apstrakciju od ovih. tj. da se pretenduje da se direktno dotakne društveni život bez neizbježne pripreme do­ maćeg života. na bilo ko­ jem stepenu. može jedina.Pošto bilo koji sistem koji mora obavezno da bude sastavljen od elemenata koji su uglavnom homogeni sa njim. Dok. u onome što ona pruža. opšti sastav ljudske poro­ dice. ustvari. poligamija zaostalih naroda mora tu obavezno utisnuti u porodicu jedan sasvim drugačiji karakter od onog koji ona manifestu]e kod nacija koje su toliko napredne da su već stigle da ostvare potpuno monomni život ka kojem uvijek teži naša priroda. Prema jednoj takvoj 231 230 . uostalom. u povećanom nepovjerenju kojeg takvi principi mora­ ju neopozivo trpjeti u sadašnjem stanju ljudskog razvoja. dakle. ne­ moguće izbjeći kada se želi ostvariti varljivo pomirenje dva tako nespojiva kvaliteta kao što su intimnost i širenje ljudskih odnosï. tako duboko udruživanje. Radikalnom nesavršenošću ljudskog karaktera. čak i najskučenije. pripisuje. koju je obavezno sačinjavao dio robova. opasni samo zbog sadašnje nemoćne oronulosti vjerovanja na kojima još isključivo počivaju porodične ideje kao i svi drugi socijalni pojmovi. Pozitiv­ na filozofija. različitih promjena čija realna ocjena pripada direktno istorijskom dijelu ovog poglavlja. tako da bi skup naše vrste mogao biti zamišljen kao postepeni razvoj u počet­ ku jedinstvene porodice kad lokalne razlike ne bi suprostavile su­ više prepreka jednoj takvoj pretpostavci. daleko od toga da bude nepromjenljiv. bi­ lo naročito osjećajne. morala se. pretjerana prolazna prevaga porodičnog duha neće je učiniti uvijek manje i. u svakom pogledu. ona će obavezno učestvovati. učvrstiti na zaista neoborivim prirodnim osnovama. gdje je priroda napravila sve bitne troškove institucije. Pravo društveno jedinstvo se sastoji si­ gurno u samoj porodici koja je najmanje svedena na osnovni brač­ ni par koji čini njegovu glavnu osnovu. individualne divergencije su obično suviše naglašene da bi dopustile. bilo kojih. uprkos velikoj moći specijalne veze koja ih ujedinjuje. Samo tako čovjek počinje realno da izlazi iz svoje čiste personal­ nosti tako što prvo uči da živi u drugome pokoravajući se svojim najsnažnijim instinktima. U ovom se poglavlju jedino radi ο posmatranju po­ rodice sa naj elementarni j eg aspekta. kao što ima realnih opasnosti u praktičnom redu. prvom glavnom osnovom socijalnog duha. naj kompletni ja moguća rea­ lizacija ovih elementarnih uslova pripada neizbježno samoj porodi­ ci. nužno trpi postepeno manje više duboke izmjene čiji mi skup izgleda da pruža. osnovni porodični duh sa izmjenama koje odgovaraju modernom karakteru socijalnog organizma. radikalno razlikovati od moderne porodice prvenstveno sve­ dene na direktnu rodbinu osnovnog para ili na prvi stepen srod­ stva i u kojoj je. Moramo ovdje sagledati ovaj elementarni pojam prema političkoj tački gledišta u tome da porodica prirodno predstavlja pravu neophodnu klicu raznih glav­ nih dispozicija koje karakterišu društveni organizam. bilo sa aspekta elementarnih pojmo­ va osnovne harmonije. Tako. Zna se da su same religiozne zajednice. Nijedno drugo društvo ne bi moglo biti tako intimno kao ova divna prosta kombinacija gdje se vrši jedna vrsta kompletne fuzije dviju priroda u jednu. Sa bilo kog aspekta ga posmatramo. ne manje prirodni. neophodnog pos­ rednika između ideje jedinke i ideje vrste ili društva. bez sumnje. i u jednom drugom slučaju. tako prirodno reorganizacijska u ovom pogledu kao i u svim drugim. Ova savršena intimnost je mogla da se uspostavi u običnoj porodi­ ci samo poslije snažne spontanosti zajedničkog cilja koji je kombinovan sa osnivanjem. uglavnom. Teški udarci koje da­ nas prima ova osnovna institucija moraju se. Neke varljive pojmove koji se stvaraju danas ο društve­ noj jednakosti. najtačniju mjeru realne važnosti ukupne promjene koja je tada izvršena u odgovarajućem društvu. naučni duh uopšte ne dozvoljava da se ljudsko društvo posmatra kao da je stvar­ no sastavljeno od jedinki. da je ljudima potrebno da uopšte ne žive između sebe na suviše familijaran način da bi mogli podnositi uzajamno razne osnovne nesavršenosti naše moralne prirode. osim redovnih izmjena koje mora postepeno da podnosi spontanim tokom ljudske evolucije. posmatrati kao najstrašniji simptomi naše prolazne težnje za društvenim poremeća­ jem.

tački gledišta. zadovoljen i suzdržan u isto vrijeme. uskoro prvi opšti smisao. Da bi ove naizmjenične promjene koje neprestano teže da razviju glavnu prirodu ove osnovne veze nijesu danas uopšte stigle do njihovog kraja. koja je glavni princip braka. Bez sumnje. u isto vrije­ me fizičkih moralnih koje kod svih životinjskih vrsta a naročito kod 232 233 . da velika društvena reorganizacija odre­ đena za naš vijek mora. institucija braka je obavezno izložena kao i sve druge. njen pravi opšti karakter. svom nužnošću ostati. isto tako. je spontano upravljan na način da postaje osnovni izvor najslađe harmonije um­ jesto da uznemiri svijet svojim jakim izlivima. Ako sociološko poređenje ovdje mora. Među­ tim. sa punom sigurnošću. u suviše zgodno vrijeme. iz raznih razloga. naročito pre­ ma važnoj Galovoj teoriji. kao u većini slučajeva. od rimskog braka kao i što se ovaj već znatno razlikuje od grčkog braka a oba još više od egipatskog ili orijentalnog braka. da uvijek pristu­ pi od cjeline ka detaljima. u jed­ noj moralnoj situaciji vrlo sličnoj onoj iz glavnih vremena grčke filozofije gdje je instinktivna i neprimijetna težnja za hrišćanskim preporodom porodice i društva već stvarala. u nekom pogledu uporedivog sa ljudskim društvom. ili žalosno slijepi ako su. obaveznog principa svake domaće podređenosti. u toku ovog drugog in­ telektualnog interregnuma uglavnom slične zablude kako to naro­ čito svjedoči slavna Aristofanova satira gdje je svaka sadašnja razvratnost unaprijed tako oštro žigosana. prema očiglednoj prirodi teme čiji neodo­ ljivi naučni autoritet ne bi nikada mogao da bude bolje izražen nego u jednom takvom slučaju. neizbježno počinje od ove tačke biološke uzlazne ljestvice gdje pres­ taje svaki hermafroditizam. vaspitanjem mladih. sramnim strastima za koje su se trudili da izazovu kod drugih. Sve što može da se sada garantuje. najsnažniji instinkt naše animalnosti. pravog sistema društvene reorganizacije pod prijetnjom da se zavede ljudska imaginacija u opasnu i iracionalnu potjeru neodređenih i nejasnih utopija koje su jedino pogodne da bezeiljno pomute realni život. i tamo je uvijek određeno prvo polnom vezom a zatim. počinje da naučno izriče pravednu osu­ du ovih revolucionarnih varljivih dekalamacija ο tobožnjoj jedna­ kosti dvaju polova dokazujući direktno. spontanim promjenama postepenog toka ljudske evolu­ cije: moderni brak. uprkos našem uzaludnom hvalisanju moderne nadmoćnosti. od kojih jedn:i osniva porodicu dok je druga održava. da bude ograničeno na ptice i naročito na sisav­ ce. čak i poslije pojave mo- nogamije. antičke zablude su direktno pokušali da bace metafizičku sjekiru do ovih elementar­ nih korijena društvenog poretka. što će odmah težiti da neopozivo eliminiše sve sofističke grd­ nje inspirisane neznanjem ili izopačenošću i čiji bi jedini praktični rezultat mogao biti samo degradiranje čovjeka pod izgovorom da ga usavrši. to je ono u čemu socijalna fizika mora danas da racionalno zabrani direktno ispitivanje kao jako prevremeno. Kad pozitivna filozofija bu­ de mogla direktno da preduzme da zauvijek konsoliduje ovu neop­ hodnu podređenost polova. uostalom. uglavnom mo­ raju sastojati ove neizbježne kasnije promjene modernog braka. to je da. bilo anatomskim ispitiva­ njem bilo fiziološkim posmatranjem. pošto posebno proučavanje ovih bilo kojih promjena mora obavezno biti podređen opštoj koncepciji još duboko nepoznatoj. radikalnih razlika. to je uglavnom što ove dvije velike klase viših životinja mogu same ponuditi dovoljnu realizaciju ovog dvostrukog elementarnog karaktera. duboko preko­ reni ako su se samo tako naučno pokoravali oni sami. njeno polazište će biti. bili su. čak i vrlo nesavršenom. U svakoj hipotezi tužna fatalnost nije uopšte dozvoljava­ la da se nadamo da će osnovna institucija braka sama izbjeći revolu­ cionarni potres koji su svi drugi društveni pojmovi morali da pod­ nesu zbog neizbježne dekadencije teološke filozofije koja im je slu­ žila tako opasno kao isključiva osnova. označiti u jednom takođe važnom smislu. čija će nam istorijska analiza označiti. prvoj neophodnoj osnovi svakog društva po kojoj. da bi je odmah vezao za postojanu osnovu koja pruža realna poznavanja individualnog i društvenog organizma. obnavljajući. radikalno se razlikuje. bar privre­ menog. stalno saglasne sa nepromijenjenim osnovnim du­ hom institucije koji jedini čini ovdje naš glavni predmet. samo propu­ stili nevoljnom širenju anarhične rutine svojstvene našoj nesrećnoj epohi. bez sumnje. da će nova politička filozofija znati da ga definitivno zaštiti od svake ozbiljne anarhične težnje oduzimajući joj zauvijek ovaj lažni religiozni karakter koji može danas da samo služi da je kompromituje. ma kako duboke da možemo zamisliti ove spontane promjene. U čemu se. u stanju braka. kao i kod svakog drugog glavnog pre­ dmeta. Mi smo danas. Ali apsolutni duh naše političke filozofije koji suviše dopri­ nosi da se tim povodom pomiješaju jednostavne spontane promjene sa ukupnim poremećajem institucije. one će. sociološka teorija porodice može biti bitno svedena na racionalno ispitivanje dva osnovna reda neizbježnih odnosa i to: podređenost polova a zatim podređenost starijima. nasuprot tome. Već zdrava biološka filozofija. Ne bi mogli da se suviše s poštovanjem divimo ovoj univerzal­ noj prirodnoj sklonosti. ovaj duh se sastoji uvijek u ovoj neizbježnoj prirodnoj podre­ đenosti žene čovjeku čiji neizbrisivi karakter reprodukuju sva do­ ba civilizacije pod raznim oblicima. zaista. to ne bi moglo biti nikako ospo­ reno. Smjeli sofisti koji danas. U svakom životinjskom car­ stvu izvjesni primitivni stepen dobrovoljnog društva. uglavnom. prema njenoj osnovnoj težnji koja je objašnjena u četrdeset osmoj lekciji. takav kakvog ga je katolicizam konačno nap­ ravio. u tom pogledu. tačno poznavanje čovjekove prirode praćeno razboritom oc­ jenom ukupnog društvenog razvoja i opšte faze koju on sada ostva­ ruje. a time po­ rodice. u tom pogledu.

jedna osnovnu inferiornost a druga sekundar­ nu superiornost ženskog organizma posmatranog sa društvenog gle­ dišta. Neosporno je. radi ove kratke ocjene društvenih atributa svakog pola. ovu organsku neospornu potčinjenost ženskog genija. tako superiornije nad muš­ karcima većim prirodnim poletom simpatije i društvenosti. priroda posla tu naročito zahtijeva neumornu pažnju na skup najkomplikovanijih odnosa čiji nijedan dio ne smije biti zanemaren i istovremeno objektivniju sa­ mostalnost duha prema strastima. direktni i lični poziv ženskog pola. Na drugom mjestu smo. njihova vlastita i glavna funkcija. čak i suviše isključivo način koji ne omogućava. u pro­ tivnom. mora prirodno biti da neprestano mijenja. da obavezna prevaga ovih drugih u cjelini naše prirode je. sociologija će prvo pokazati radikalno neslaganje svake socijalne egzistencije sa ovom varljivom jednakošću polova karakterišući specijalne i stalne funkcije koje svaki od njih mora isključivo ispuniti u prirodnoj ekonomiji ljudske porodice koja či­ ni da spontano doprinose zajedničkom cilju duboko različitim putevima a da njihova obavezna podređenost nikako ne može da škodi njihovoj stvarnoj sreći. Najvažnije iskustvo je uvijek savršeno potvrdilo u jedna­ kosti položaja između polova. na bilo kojem stupnju. neizbježnu i neprocjenjivu nadmoć muškog pola. uopšte. da su žene. da se može naročito direktno procijeniti srećna društvena predodređenost izuzetno rezervisana za ženski pol. uprkos ljubaznih osobina koje obično odlikuju njena duhov­ na i graciozna djela. radikalna nesposobnost ženskog pola je tamo još više naglašena. Ta­ ko.ljudske rase. nepromjenljiva stvarna ekonomija ljudske porodice ne bi mogla nikako biti realno promijenjena ako ne pretpostavimo varljivu transformaciju našeg cerebralnog orga­ nizma. vrlo teške. Najprije uzimajući u obzir opšti odnos između intelektualnih i osjećajnih sposobnosti. da. ovu neophodnu naučnu ocjenu. Od ova dva opšta atributa koji razdvajaju čovječanstvo od animalnosti. jednom riječju. dok drugi karakteriše direktno neophodnu regulatorsku funk­ ciju zauvijek namijenjenu ženi. u opštem tipu čovječanstva. najvažniji i naj naglašeniji neosporno dokazuje. lični instinkti obavezno upravljaju simpatičnim ili socijalnim čiji uticaj samo može i mora da izmijeni bitno utisnuto upravljanje sa prevagom prvih a da ne mogu i ne moraju nikada da postanu uobičajeni motori stvarne egzistencije. opšti pravac koji se uvijek prvobitno širi. u osnovnoj ekonomiji porodice a zatim i društva. Prirodna disciplina je. prema ovom prvom aspektu. Sto se tiče bilo kakvih funkcija upravljanja. sa drugog osnovnog aspekta. uporedno sa drugim. duboko razdvajaju jedan pol od drugog uprkos opštoj nužnoj premoći posebne vrste. drugi osnov­ ni elemenat ljudske porodice. suviše neo235 234 . teško narušavajući porodicu i društvo. čak i u umjetnosti. proizišle iz naše in­ telektualne anarhije sasvim druge vrste nego u prethodnom sluča­ ju. zajedno sa ovim zakonima. u stvarnom sistemu našeg osjećajnog života. bitno vezana za najplemenitija svojstva naše cerebralne prirode. neposredno u principu. od idealnog tipa rase. prema prethodnim indikacij ama. mogli bi samo da im uskra­ te. se ne može danas oz­ biljno osporavati evidentna relativna inferiornost žene koja je sas­ vim drugačije sposobna od muškarca za neophodni kontinuitet kao i za visoki intenzitet mentalnog rada. Približavajući. mora biti. više razuma. za pametni razvoj vlastite prirode. izuzetno vezanoj. uopšte. sa so­ cijalne tačke gledišta. bile one svedene na najelementarnije stanje i koje se isključivo od­ nose na opšte upravljanje obične porodice. Tako. bilo zbog najmanje unutrašnje snage njenog uma bilo zbog njene življe moralne i fizičke osjetlji­ vosti tako antipatične svakoj apstrakciji i svakom zaista naučnom naporu. ovdje gore. isto tako. prvenstveno kod naše vrste. priznali smo. svom nužnošću iz suviše hladnog ili suviše grubog razuma koji obično karakteriše jači pol. mada ovaj pol neizbježno učestvuje. na svoj način. tj. Glavna razmatranja koja su naznačena u prvom dijelu ovog poglavlja. Međutim. i uz pomoć naj­ povoljnijih okolnosti. Ovdje su zablude. u tom pogledu. uostalom. prirodnu potčinjenost sta­ rijima. kao što su one inferiornije od njih što se tiče inteligencije i razuma. ustvari. uvidjeli. ο sociološkom ispitivanju našeg individualnog sastava već bi omogućila da korisno skiciramo jednu takvu filozofsku rad­ nju. ustvari. jedinu vrstu podnošljive sreće za njih. sa slične naučne tačke gledišta. kao obavezno sa­ stavljen. manje naglašena kod muškarca nego kod bilo koje druge životinje i da izvjesni spon­ tani stepen spekulativne aktivnosti čini glavni cerebralni atribut čo­ vječanstva kao i prvi izvor duboko označenog karaktera našeg so­ cijalnog organizma. pozitivna biologija konačno teži da ženski pol predstavi. Komparativnim ispitivanjem ovog velikog prirodnog odnosa. sam namjerno odbacio vulgarno razmatranje čisto materijalnih raz­ lika na kojima iracionalno počiva jedna takva fundamentalna pod­ ređenost koja. tako važnog mada sporednog. prema prethodnom. da se dosta dostojno razumije so­ cijalni. od jedne vrste neprekidnog stanja djetinjstva koje ga udaljava još više u najvažnijim odnosima. analizu polova analizi starosti. uspostaviti. kod jednog i kod drugog pola. međutim. Vidi se da. u ovom pogledu kao i u drugom. jer dvije bitne strane ovog ispitivanja mogu. Jedini mogući rezultati jedne besmislene borbe protiv pri­ rodnih zakona koji bi od strane žena pružili nova nehotična svje­ dočenja njihove vlastite inferiornosti. Dopunjavajući. prirodnu korealizaciju između dje­ ce i roditelja koja zatim generalizovana u cijelom društvu uvijek u njemu proizvodi. snaž­ nijim i dirljivijim neposrednim izazivanjem socijalnog instinkta. Razmotrimo sada. čak nezavisno od materinskih bri­ ga koje evidentno čine njenu najvažniju i najblažu posebnu predo­ dređenost ali na kojima se insistira obično. koliko je to moguće.

da. Cak prije ikakve direktne rasprave. Ma kakva da je stvarna važnost ovih različitih promjena. koji se neophodno moraju. protiv metafizičkih zastranji­ vanja čija je neizbježna dekadencija teološke filozofije morala omo­ gućiti sve veći i veći razvoj. daleko da inspiriše isto traženje zbog nedostatka moći da tako jako stimuliše spontanu revnost spe­ cijalnih branitelja. opaki sofisti su direktno pokušali da racionalno poruše ovu divnu prirodnu ekonomiju argumentujući. izmje­ ne ο kojima bi. To je ono što će dozvoliti da se ispita ovdje. čak i zbog izuzetnog stanja ko­ je je omogućilo uspon takvih maštanja. ovom elementarnom modelu. zatim. bilo preuranjeno. svim ma kakvim tezama. uostalom. neizbježnim tokom opšteg kretanja socijalnog raspadanja i na isti način naročito zbog neopozive političke nemoći u koju je nužna stigla teološka filozofi­ ja na kojoj je počivao. bilo oduzimajući roditeljima stvarno up­ ravljanje i skoro jednostavno poznavanje njihove djece jednim monstrouznim pretjerivanjem neophodnog uticaja društva na vaspitanje omladine. Sve epohe civilizacije su odale. u raznim oblicima odlučnu počast savršenosti ovog osnovnog tipa ko­ jeg je čovjek nehotice uzeo kao model kada je htio da mašta. koliko je moguće. prema ob­ jašnjenjima iz četrdeset osme lekcije. Naša duboka intelektualna anarhija nudi suviše opasna sredstva za neizbježno obnavljanje ovih starih zabluda da nova politička filozofija morala da prezire da ih direktno podvrgne posebnoj raspravi. naprotiv. bilo lišavajući sinove nasljednog prenosa očin­ skih sredstava. na istom stepenu. da predlože porodicu kao model društva. su obi­ čno vrlo superiorne da bi se najeminentniji reformatori usudili da 236 237 . umjesto. Njihovo tobožnje ispravljanje se uvijek svodilo da potpuno preokrenu osnovno poređenje. U kojem drugom socijalnom slučaju bi se mogla naći. po običaju.sporna i suviše neodoljiva da bi mogla ikada biti ozbiljno osporavana. Bu­ dućnost će moći samo. Ove lude utopije bi dvostruko završile u radikalnom rušenju svake prave domaće discipline. Ali život porodice neće. u svakom drugom sluća- ju. suviše pri­ rodnom i suviše blagom da bi zaslužila. morao sam. neophodna disciplina društva može ikada u potpunosti ostvariti ove divne osobine domaće discipline: pokoravanje ne bi tu moglo biti tako potpuno niti tako spontano. konačno proizvedene postepenim tokom događaja. Uprkos pokretanju analogije i sadašnjeg odsustva svake prave duhovne discipline ο nestvarnoj jednakosti polova. ovaj drugi glavni elemenat sociološke teorije ο porodici a da se nikako ne naškodi njenoj neophodnoj filozofskoj ocjeni. pre­ ma nepromjenljivoj prirodnoj obaveza sa spontanim izmjenama ko­ je će postepeni tok socijalne evolucije morati da odredi u ovom di­ jelu porodičnog ustrojstva isto tako kao prema prethodnom. sav sistem domaćih kao i sistem društvenih pojava. os­ tati manje vječna škola društvenog života. ime dužnost? Svakako je nemoguće da. od strane potčinjenog. postaje. ovo srećno svojstvo bi sigurno rezultiralo. nezavisno od njene glavne spontane težnje da učini da prevagne jedan sasvim drugi socijalni duh. uglavnom akumuliranih za tu namjeru rušeći tako redom. uostalom. bilo za pokoravanja ili zapovijedanja. danas se ne mora­ mo plašiti da duh metafizičke zablude može realno preći ni na ka­ kvu dogmatsku koncepciju socijalne jednakosti između generacija. prvo zbog neophodnosti a zatim zbog zahvalnosti. iz opšteg duha koji karakteriše novu političku filozofiju. da sastave porodicu prema slici društva. težnje koja nas jedino može ovdje da okupira. ukratko. u tom pogledu. u tom smislu da se ravna. nakon što je ustanovila ljudsku porodicu. u koncepciji vlade provođenja. u najširim i manje intimnim odnosima. Nijedna prirodna ekonomija ne može. poslije koje bi mu ostalo samo da proglasi. dati mnogobrojne i važne prilike da uvidimo. onda vrlo malo sređenog. Mada naša intelektualna anarhija može dati. da se danas preuzme specijalna ocjena. Mada je svako formalno ispitivanje takvih pretjerivanja bilo sigurno depla­ sirano u ovoj Raspravi. ipak. nalaže obavezno izvjestan kraj uspo­ nu individualnih zastranjivanja kada one zaista direktno pogađa­ ju osnovni instinkt. uostalom. spontane promjene. prema razložnoj istorijskoj analizi. naši vatreni šampioni političkih prava žene nijesu se još dosjetili da izrade analognu doktrinu u korist djetinjstva koje. Direktno proučavanje dinamičke sociologije će. približavati. na tako žalosno eksluzivan način. i to društva. neophodni tip svake pametne socijalne koordinacije. da tako kažemo. u pravom smislu riječi. sa zadnjim progresom univerzalnu jednakost životinjskih rasa. naročito u sadašnjem slučaju. oni su vjerovali da odaju velikog političkog genija trudeći se. i. kao prošlost. ovom prilikom opštu sklonost pozitivne politike da spontano konsoliduje sve osnovne pojmove socijalnog poretka koje samo ona može danas da štiti sa pravom efikasnošću. međutim. Ipak. najsavršenijeg mogućeg upravljanja svim događajima. ovdje označiti. najpoštovanija po­ kornost prirodno nametnuta bez najmanjeg poniženja. u svim epo­ hama raspadanja. uprkos indirektnim i sporednim napadima koje je duh poro­ dice morao tako da danas primi u tom pogledu. na poseban način. i kod starješine. argu­ mente i već raspoložive nadrifilozofske javni razum ma koliko mu ipak još bio nesavršen razvoj. zaslužiti vi­ še divljenja od ove srećne prirodne podređenosti koja. gdje smo prepoznali njenu stalnu težnju da uvijek podredi koncepciju vještačkog poretka posmatranju prirodnog poretka čija je divna ekonomija ovdje vrlo evidentna. najneograničeniji autoritet sjedinjen sa najpotpunijom odanošću. u stvarnom razvoju socijalne evolucije. pokoravanje i zapovijedanje. zaštita tako dirlji­ va niti tako odana. u jednom i u drugom slučaju. bez sumnje. nekim parcijalnim i sporednim poteškoćama protiv cijele organiza­ cije.

mnogo promijeniti kod savremenih naroda. ako ne intenzitet ono bar iz­ raz jednog takvog neophodnog stanja. socijalnog stanja u bilo kojim oblici­ ma koje ne mora da ο tome stalno nudi važne. naročito. bilo zbog pravilne ocjene prošlosti. isključivo praktično i zbog toga malo pogodno za čisto teorijski rad koji treba da nas sa­ da okupira. u tom pogledu. što će morati da učine. u svakom pogledu. u ovom trenutku. ali na jednom jako niskom nivou. kada je bratska koordinacije dosta čvrsto uspostavljena da bi vršila pravi politički uticaj. npr.unaprijed shvate. Najmanja prevaga tradicije ukoliko se ljudski duh razvija. u tom pogledu. biti ocijenjena kao sposobnija. isto tako. treba. jedini dio intelek­ tualnog sistema gdje je ova poštovana koordinacija sadašnjosti u prošlost mogla da spontano i efikasno odoli univerzalnom pokre- tanju revolucionarne metafizike koja bi. u svako doba. i onda se uglavnom vraćaju. malo političke važnosti da bi ovdje trebalo da se tu posebno zaustavimo. toliko sputavati ljudski razvoj. U tom pogledu. nezavisno od suviše velike sadašnje konfuzije ove dvije tačke gledišta. čine uvijek ve­ ći ili manji glavni dio domaće hijerarhije. uzimajući jednu vrstu očinske vlasti. određena da se kasnije rasprši u nekoj novoj spontanoj or­ ganizaciji domaće hijerarhije. transformišu se ko­ načno u to univerzalno poštovanje za naše prethodnike koje mora biti. danas. Vidi se lako. biti još više rasvijetljene nego glavne dispozicije za ko­ je smo već priznali da bi sadašnje ispitivanje bilo. Ali. bilo 238 239 . Ne želeći da pravi nikak­ vu utopiju i predlažući nam samo da posmatramo osnovnu ekono­ miju realnih društava. kao i u svakom dru­ gom. Ustvari. Jedna filozofija koja obavezno uzima istoriju za glavnu naučnu osnovu koja pretstavlja. neizbježna reorganizacija modernih društva morala da počne neophodnim prethodnim rušenjem stare discipline. Ali. Ako jed­ no takvo razmatranje izgleda. odgo­ varalo radi tačnijeg ocjenjivanja elementarnog socijalnog uticaja svojstvenog duhu porodice da se tako razmatraju. prema metafizičkoj rutini sadašnjih situacija. duboki privre­ meni potres bez kojeg bi ljudska mašta bila suviše sputana u svom elanu ka neophodnom obnavljanju društvenog sistema. budućnost za prošlost. da bi bolje okarakterisali. tako prolazna kao druge i. ma kakvu slast ili suviše često gorčinu ove prirodne veze mogu razliti po privatnom životu. svaki put. njeno povećano prvenstvo sa pismenog prenosa na usmeni prenos. moralnoj ili političkoj evoluciji i koja se. tim povodom. bratski odnosi koji su za njegov inherentni dodatak. neophodni duh nove političke filozofije da se jasno nagovijesti da. ako je tim povodom. mada u ma­ njem stepenu. moraju. moramo označiti u naučnoj analizi sve. uopšte. ljude svih vremena kao i svih mjesta. Nema. u bilo kojem slu­ čaju. održavaju domaće jedinstvo pored individu­ alnih neslaganja tada suviše malo savladanih najmanjim prirod­ nim osjećanjima. bez sumnje. uvesti. odgovarajućim sistemom intelektualnih i materijalnih znakova. važno je da se tu primijeni i njeno visoko svojstvo. da se osjeti koliko je važ­ no da se ne anticipira suviše nužna sukcesija raznih djelova reorga­ nizacije želeći da odjednom sve obnovi. Vrlo re­ volucionarni karakter našeg vremena morao bi. ozbiljno da direktno izmijene osnovni instinkt ljudske društvenosti. ne bi morala bi­ ti osuđena da se stvarno sastoji od jednostavnih praznina. apsolutna bratska jednakost ne mora biti. u svakom drugom žanru. obično. pošto su prešli sa očeva na pretke. da prava društvena na­ uka. to je ev . prije svega. shodno novom karakteru koji će os­ novni tok ljudske evolucije morati da utisne svim. sigurno. U specijalnoj raspravi političke filozofije bi. nego bilo koja druga da uskladi ideju i osjećanje društvenog kontinuiteta a da se ne izloži opasnosti ovog servilnog i iracional­ nog divljenja prošlosti koje je moralo nekada. na drugačiji na­ čin. u vrstu domaće podređenosti koja je upravo bila razmatrana. bez sumnje. Kada one dobijaju. danas. obavezno. dentno zbog toga što stariji. nema nikakve sumnje da neograničeno širenje i apsolutna potvrda ovog prolaznog prezrenja političke prošlosti ne teže. skoro učinila da se razum i pravda smatraju savremenim tvorevi­ nama. No. njegove uspomene iz cijele prošlosti za njegova iskustva bilo koje budućnosti. ne bi se moglo sumnjati da poremećeno stanje sadašnjeg društva ne ostavlja nikakvu realnu prazninu u opštoj konstituciji čovjekove prirode i da. Bilo bi. bilo nekorisno. ova ideja i ovo osjećanje. bilo kojim. one imaju. u osnovi. direktnije nego u svakom drugom. spon­ tanu sklonost nove političke filozofije da uspostavi. u ovom pogledu. ne bi mogla izbjeći filozofsku obavezu da poklanja neophodnu važnost elementima koji. prema tome. posmatrano kao neophodno svakoj socijal­ noj ekonomiji. pre­ uranjeno ne bi ovdje. beskorisno ovdje insistirati da bi istakli. u svakom pogledu. kao neophodne peratore u istoj osnovnoj intelektualnoj ili materi­ jalnoj. da se spontano utvrdi prvi elementarni pojam soci­ jalne trajnosti vezujući na najdirektniji i na najneodoljiviji način. zaista. vještačke ili spontane. zaista. sve do najmanjih detalja. normalne uslove svake prave socijalne harmonije. uopšte. Mada ove sekundarne promjene mo­ raju. biće uvijek od najveće važnosti da se čovjek ne smatra rođen od juče i da skup njegovih institucija i njegovih običaja stalno teži da poveže. Uopšteni koliko je to moguće. pod vlašću teološke filozofije. Da bi kompletirali kratku sociološku ocjenu domaće podređe­ nosti. kao i u prethodnim. na nekom stepenu do kojeg ikada može doći socijalni napredak. kako treba. djelovima socijalnog sistema da bi regulisao između njih tačnu homo­ genost i potpunu solidarnost. primijetiti. da je izučavanje pozitivnih nauka. uglavnom. ne manje karakteristično. bilo zbog zdrave koncepci­ je budućnosti. uvijek trudi da veže sadašnji progres za skup realnih p r ê t hodnih prošlosti mora. visoki značaj one se obavezno vežu za znatnu sta­ rosnu nejednakost doba.

Naš obični porodični život koji. divniji spektakl nego što je ovaj uredni i stalni sklad ogromnog mnoštva jedinki. skicira­ li elementarnu teoriju socijalne statike. ubuduće. Mora se. u sve više i više naglašenoj specijalnosti raznih funkcija koje vrše sve različitiji organi a. njen uticaj je tu tako sporedan da. ustvari. vrlo privremenom da bi bila izjednačena na odgovarajući način sa samim najnesavršenijim stanjem udruživanja svojstvenog našoj vrsti. od uobičajenog sistema socijalne ekonomije. nema sumnje da svaka vrlo određena podjela poslova u uobičaje­ nim poslovima raznih članova tu ne mora da obavezno pokvari do­ maće jedinstvo. u užem smislu. sa mnoštvom različitih sredstava istom opštem razvoju a da. bez sumnje. glavni predmet ovog elementarnog udruživanja. u skupu prirodnih pojava. uo­ stalom. utoliko naglašenije i ljep­ še što se društvo više komplikuje i više širi. njihovih karaktera da spontano doprinese. osnovni karakter ljudskih radnji kada se podignemo sa jednostavnog do­ maćeg gledišta na pravo društveno gledište. jedinstvo cilja sa različi­ tošću sredstava. Sada nam ostaje. Skup indikacija izloženih u ovom drugom dijelu ovog poglav­ lja. nasuprot. elementarno uređe- 240 241 . Zbog njene dubo­ ke intimnosti domaća veza je. u svakom pogledu. naročito. dispozicije čije nepromjenjivo trajanje mora da nam dozvoli da dovoljno naslutimo pravu težinu. a zatim porodice. s jedne strane. ne samo kao stvarni elemenat društva već koji mu. ipak. pod analognom tačkom gledišta. mo­ rao je da uvijek pokaže mnogo više spontani razvoj izvjesne indivi­ dualne specijalizacije raznih zajedničkih funkcija. bez sumnje. vi­ soki socijalni domet direktno svojstven glavnim različitim aspekti­ ma spontanog reda ljudske porodice tako ocijenjene. da se povećana savršenost životinjskog organizma sastoji. uglavnom. dosta karakteriše kao glavni predmet ove knjige. vodi­ mo od udara i nepovezanosti svakim danom neodvojivih od tako duboko komplikovanog organizma i koji. ako to nije čak cilj njegove vlastite institucije. Zasnovan. ono uopšte ne oklijeva da se bitno raspadne. oba­ vezno sadrži glavni zametak društvenog života u užem smislu. prije svega. koliko to dopušta duh našeg rada. do izvjesnog stepena. bolje će se osjetiti da spe­ cijalizacija radova koja čini elementarni princip cijelog društva ne bi u osnovi mogla biti princip jednostavne porodice mada tu mora da se nađe u izvjesnom stepenu. i. Ovo nepromjenljivo izmirenje podjele poslova sa udruživanjem napora. prvi prirodni tip njegove radikalne konstitucije. da razmotrimo. priznati da podjela poslova tu ne bi nikada bila direktno vrlo naglašena. ipak. pošto ona na nesreću ostaje jedini princip udru­ živanja. sasvim druge prirode od dru­ štvene. U društvenim kombinacijama. direktnu ana­ lizu cijelog društva koje je zamišljeno kao da je formirano od po­ rodica a ne od jedinki i uvijek razmatrano tako da njegova osnov­ na struktura obavezno nudi zajedničko za sva vremena i sva mjes­ ta. da bi smo ovdje. može li se realno razumjeti. u isto vrijeme. čak u vremenima najve­ ćeg poremećaja nastalog zbog bolesti uopšte. ne sprečavaju glavno i stalno obavljanje glavnih funkcija. mišljenjem. naročito.koje. izolujuci se koliko je to moguće. ona odgovara mnogo viša srednjem dijelu ljudskog mozga nego prednjem. domaći savez je. nudi u svakom po­ gledu. bilo. u nekom slučaju i naročito kod primitivnog čovje­ ka. suviše ograničenom i. svaka stalno raspoložena uprkos manje više neujednačenim razlikama njihovih talenata. čini. prvi osnovni početak manje više dobrovoljne saradnje za lov ili rat. ipak. Daleko od toga da je jednostavnost glavna mjera stvarnog sa­ vršenstva. domaće vaspitanje. mora prirodno uputiti djecu da prate očin­ ske radnje umjesto da preuzmu nove funkcije. čak najčešće. uopšte nijesu nimalo dogovarale i najčešće bez znanja većine među njima koji smatraju da se samo pokoravaju ličnim impulsima? Takva je. da se divimo dovoljno jednom fenomenu koji se stalno vrši pred na­ šim očima i u kojem mi sami nužno učestvujemo. neosporno je da skup domaćih odnosa ne odgovara uopšte udruži­ vanju u pravom smislu riječi već da sačinjava pravi savez dajući ovom terminu svu njegovu unutrašnju energiju. odre­ đen da direktno zadovolji samim svojim postojanjem skup naših simpatičnih instikata. kombinujući tako sve više i više. zasnovano na imitaciji. ili anatomskim riječima. bez koje ljudska porodica ne bi mogla da dovoljno ispuni svoju karakterističnu na­ mjenu. nezavisno od svake pomisli za aktivnu i stal­ nu saradnju u bilo kojem cilju. dakle. na trećem i zadnjem mjestu. ali na jednom djelimičnom stepenu. Mi ne možemo. Takav je. od kojih je svaka obdarena vrlo različitom egzi­ stencijom i. naučna zamisao pojave kad je apstraktno. Mada uobičajena saradnja između različitih poslova se tu mora spontano uspostaviti na određenom stepenu. Ali. Sto će se više razmišljati ο ovoj velikoj temi. kao što smo to činili naizmjenično što se tiče jedinke. Uprkos nesavršenosti jezika koji često navodi da se pomiješa ideja ο porodici sa idejom ο društvu. uvijek tačno solidarni koji postaju postepeno složeniji približavajući se više ljudskom orga­ nizmu. bilo zbog suviše malog broja jedinki. cio sistem bioloških istraživanja doprinosi da se pokaže. nezavisna a. takođe. Manje više složena dru­ štva koja se mogu posmatrati kod mnogo viših životinja predstavlja već. domaći savez obavezno teži da se izrodi u prosto udruži­ vanje i. uostalom. na privrženosti i priznanju. zbog dubljeg i manje poznatog motiva zato što bi jedna takva podjela uskoro težila da postane antipatična osnovnom duhu porodice. uglav­ nom. dakle osobito pravi karakter našeg druš­ tvenog organizma i glavni razlog njegove neophodne superiornosti nad svim pojedinačnim organizmom. naročito. se obič­ no. Njen pravi karakter je uglavnom moralni i vrlo sporedno intelektualni. Jer.

svojim teorijama ο podjeli rada. Oštroumni Ferguson je dostojno naslutio njegovu naučnu vrijednost povezujući njegovu klasifikaciju životinja. moglo da utisne na njihovo spontano udruživanje naglašeni karakter i trajnu kompaktnost. uglavnom. uostalom.-. ne može vi­ še da formira glavnu vezu. a drugi prema svojoj intimnoj navici uopštavanja mada metafizičkih. težina jedne takve zablude mi izgleda. mada. takvi slučajevi su. intelektualna osrednjost većine ljudi nji­ ma uopšte ne dozvoljava da formiraju dosta jasnu ideju ο . pošto smo vidjeli kako metafizička filozofija sistematski negira. ne bi moglo. Ali jedno takvo osjećanje koje se duguje dragocjeno reak­ ciji inteligencije na društvenost. bilo ne­ prestanog. ma kakvo indirektno bilo njihovo stvarno učešće. izgledala bi sigurno malo šokantna. čovjek je uglavnom dosta srećno organizovan da bi volio svoje saradnike. Bez sumnje. čak najeminentniji koji uspijevaju da okrenu stvarnom energijom prirodni tok svojih sim­ patičnih instikata ka cijeloj vrsti ili društvu su na to uvijek tamo gurnuti moralnim razočarenjima zbog porodičnog života čiji je cilj promašen zbog nedovoljnog ispunjenja odgovarajućih uslova: i. Me­ tafizička filozofija prošlog vijeka naročito u francuskoj školi je. Ekonomisti su. po svojoj prirodi nikada da ima dosta energije da bi upravljalo društvenim životom. obično rat ili lov. karakterišu težnjom za do­ govaranjem različitih pojedinačnih napora radi obavljanja zajedni­ čkog posla. daleko od toga da je mogla da stvori društvo. ubuduće. što. ono samo je. Ljudi. Pažljivo proučavanje najmanjih stepena primitivnog života jasno nam pokazuje ovu prvobitnu situaciju gdje se različite porodice. sa društvenosti i politikom budući da se ove. ma koliko da su brojni i daleki ili čak. bez sumnje. Tako. nasuprot. ponekad. morati da počiva naša naučna analiza za ovaj prethodni nacrt zadnjeg dijela socijalne statike gdje direktno raz­ matramo osnovnu koordinaciju porodica čiji pravi karakter uglav­ nom zavisi od jednog takvog principa. Jedan takav evidentan princip čija je sve kompletnija realizacija uvijek činila neophodni uslov svakog ljudskog razvoja. suviše uobičajenog za metafi­ zičke spekulacije. pravilno razdvajajući dva načina udruživa­ nja tako različita. međutim. izuzme slavni Adam Smit i danas Trasi koji su ga mnogo bolje filozofski ocijenili. odgovarajući trud bi mogao dovoljno razviti skup naših socijalnih instikata. spontane ili konkretizovane. uprkos njegovoj neophodnoj upornosti. počinila kapitalnu grešku pripisujući ovom principu samu kreaciju društvenog stanja. sigurno. osobito. osjećanje za saradnju. da li bi se stvarno mogli začudi- 242 243 . Dakle.uvis. bez sumnje. u manje više brojna plemena. suviše zaobilaznim i suviše stranim odnosima da bi se za njih lično zanimali i da bi iz njih mogla rezultirati simpatična stimulacija podložna nekoj trajnoj efikasnosti. kada se prelazi od ra­ zmatranja jedne jedinstvene porodice na opštu koordinaciju raznih porodica. uostalom tako nesavršenu. na bilo koji stepen na kojem je naša intelektualna anarhija mogla dozvoliti lična zastranjivanja. do sada sporedno. Jer. određen da ra­ zlije neophodno moralnu privlačnost na sve radnje društvenog ži­ vota. puni slobodni us­ pon svojih društvenih osjećanja i to je možda zbog specijalnog svoj­ stva da on najbolje čini neophodnu pripremu za društveni život u užem smislu. jedan zbog svoje visoke superiornosti. bilo početnog. os­ novnu korisnost samog društva. postaje. jer je. evidentno da saradnja. dakle. obavezno mu je pret­ postavljala prethodno spontano osnivanje. Ma šta bilo. Specijalna rasprava političke filozofije bi jedino mogla omogu­ ćiti da se tačno razvije širina i domet ovog velikog principa kojem ljudsko društvo obavezno duguje najvažnije atribute koji ga razli­ kuju od drugih skupina životinjskih porodica. tako da mu sugerišu krajnje skučen pojam. isključivo u porodičnom životu čovjek mora da traži. brižljivo ograničena na najkomplikovaniju kombinaciju. ma kako im bila onda prijatna jedna nesavršena kompenzacija. dovoljno obavljen. princip koordinacije se obavezno završava prevagom. ako se. jako vezane nekim privremenim ciljem. Ipak. To je. formulisana u nekom jednoličnom jeziku. mada je ona tu činila još iracionalno pretjerivanje. uosta­ lom. da zavisi od potpune konfuzije izme­ đu porodičnog i društvenog života. korisno doprinijeli vulgarizaciji jednog takvog pojma ali se pokazalo da ga iracionalno sužavaju na mnogo niže slučajeve. Ipak. jer je koncentracija takođe neophodna za osjećanja kao što je generalizacija za misli. ipak. na principu kooperacije. mora ostati neosporno da. osim toga. već neka zajed­ nička miišljenja. mora prećutno obuhvatiti sve moguće zablude. utoliko više što je priroda predmeta izgledala onda srećnije zaštićena od dodira ljudskih stra­ sti. morala je prvo ličiti zaštićena od svakog teškog napora.nje neizbježno predstavlja obrnut karakter.? raširenim. ova tvrdnja. okreću skoro kao životinje u njihovu izolovanu nezavisnost čim je podu­ hvat. obično. mada njegovo uspostavljanje i njegovo održavanje se nije moglo dogoditi bez prethodnog i stal­ nog učešća simpatičnog instinkta koji je. simpatičnog instinkta u svim mogućim slučajevima ljud­ skog udruživanja. Ali. suviše evidentno izuzetni da bi morali da utiču na bilo koju osnovnu proučavanje socijalne ekonomije. teže da ih ujedine na stalan način. kad dođe njegov red odlučujuće i sim­ patični instinkt. uvijek zamišljene u njenom potpunom filozofskom obimu na kojem će. i pored direktno neophodnog učešća. Mada različito i simulta­ no učešće u zajedničkom poslu nije nikako moglo odrediti prvobit­ no zbližavanje ljudskih porodica. na glupo zadovoljstvo svih lijepih savremenih duhova. ova apstraktna ljubav prema vrsti ne bi nipošto mogla da sadrži ovu potpunu satisfakciju naših osjećajnih dispozicija koja jedino može da pruži vrlo ograničenu privrženost a naročito ličnu.

m a d a uvijek m a n j e više izuzetne. Budući da je j e d a n t a k a v po­ j a m t a k o n a p a d a n . T a ­ ko zamišljena. Tako će čitalac imati razloga da. u isto vrijeme. koliko p o t p u n o odsustvo i n t e l e k t u a l n e discipline što se tiče n a j ­ težih spekulacija. manje više n e ­ o p h o d n u opštoj ekonomiji. zaista. već i p r e m a njego­ vom s t v a r n o m vaspitanju. svom mogućom b r z i n o m : t a k a v je novi plan univerzalnog r a d a koji smo se usudili da d a n a s sistematski prepo­ r u č i m o u n i v e r z a l n o m čovječanstvu. danas. koja bi socijalna m a k s i m a mogla biti. ne treba. m a d a se niko. smiješ­ no pretjerane i naročito iracionalno odvojene od koristi koje su neiz­ mjerno veće. rode budući da učestvuju. uostalom. p r e t h o d n i k a i čak u niz njihovih r a z n i h nasljednika. osim s a m i h slučajeva naglašene monstruoznosti : t a k a v je. j e d n a vrsta specijalne metafizike dogmatski formulisana. živjeti odvojeno. primijeniti je na s k u p svih naših r a z n i h radnji. Jer. dakle. t a k o da sve individualne organizacije na k r a j u b u d u korišćene za zajednič­ ko dobro a da se od njih ne izuzmu čak i najpogrešnije ili najnesavršenije. uopšte. T a k o je. sa j e d n i m t a k v i m n a č i n o m egzistencije. ne bi usprotivio njihovom povlačenju: j e d n a t a k v a lo­ gika bi se p r a k t i k o v a l a samo kod p r i m i t i v n i h k a d bi mogli imati t a k v i h doktora. zaista. na izvjesnom stepenu. čak ni u ovom slučaju da opšti duh zdrav političke filozofije mora uvijek da pokloni određenu pažnju svemu što je moglo. usred ne­ običnih koncepcija ο kojima se ovdje radi. u isto vrijeme p r e m a vlastitom načinu i specijalnom stepenu koji su tačno određeni. suviše m a l o n a g l a š e n a i u j e d n o m smislu. Društvo ne bi moglo da se potpuno prevari ο njegovim pravim potrebama. spontano primijeti da. zabora­ viti. bar.takvih sofizama. O n d a ona o d m a h navodi da gledamo ne samo j e d i n k e i klase već i sa mnogo gledišta. Nikad sofisti koji su najogor­ čenije u d a r a l i protiv d r u š t v e n o g života ne bi sigurno mogli biti do­ sta dosljedni njihovoj sopstvenoj d o k t r i n i da daju lično primjer ove usamljene egzistencije koju su toliko propovijedali. p u t e m i n t e l e k t u a l n e reakcije. prema običnoj prirodi metafizičkih doktrina. p r i s t u p i m o d i r e k t n o k r a t k o j naučnoj analizi ovog osnov nog principa n e p r e k i d n e kooperacije svih ljudskih porodica p r e ­ ma njihovoj s p o n t a n o j marljivosti u specijalnim i različitim poslo­ vima. p r e m a cjelini njegovih bilo kojih glavnih osobina.ti o n a s t a n k u bilo kojeg parcijalnog sofizma. razne na1 Mada ne bi nikako bilo pogodno da se ovdje zaustavimo na naj­ manjoj posebnoj analizi . S a m o onda k a d a j e r e d o v n a podjela ljudskih r a ­ dova mogla da p o s t a n e dovoljno široka da je socijalno stanje moglo da počne s p o n t a n o stiče čvrstinu i stabilnost koje su jače od bilo kojeg u s p o n a posebnih nesuglasica. porodica. bilo kojih. To je. p r a ­ vog d r u š t v a i s p o n t a n o zbližavanje porodica je n e p r e s t a n o izlože­ no neizostavnim p o v r e m e n i m p r e k i d i m a koji su često izazvani n a j ­ m a n j i m povodima. njegovoj sadašnjoj poziciji. uopšte. Običaj ovakve parcijalne kooperacije. zaista. obavezno d a n a s sprečava da se odredi i k a k a v re­ alni kraj s p o n t a n o m t o k u filozofskih zabluda čiji p r e t h o d n i u s p o n nije n i k a d a mogao da b u d e t a k o slobodan zato što m e n t a l n a a n a r ­ hija nije n i k a d a bila t a k o k o m p l e t n a . n e m a pogodnijeg p r i m j e r a da se provjeri na neosporivi n a ­ čin. u o g r o m n o m ' zajed­ ničkom djelu čiji neizbježni p o s t u p n i razvoj. može. Ali. uostalom. Da bi ocijenili k a k o t r e b a ovu kooperaciju i ovu raspodjelu koje su n e o p h o d n e budući da čine najhitniji uslov našeg d r u š t v e ­ nog života. u m j e s t o da je ograničimo. bez i k a k v e sumnje. dobiti neko društveno povjerenje. socijalna organizacija teži sve više i više da počiva na takvoj ocjeni individualnih različitosti dijeleći ljudske r a d o v e tako da svaki b u d e upotrijebljen za n a m j e n u koju on može najbo­ lje ispuniti. mada ono često luta za odgovarajućim sredstvima da ih zadovolji. jer može ostvariti u svojim n j e d r i m a skicu podjele n e o p h o d n o g r a d a za jed­ nu g r u b u satisfakciju u njih prvih p o t r e b a kao što n a m p r i m i t i v n i život za to n u d i b r o j n e primjere. pravilna ocjena svakog sličnog utieaja može obično postati manje više direktni pokazatelj prave intelektu­ alne potrebe čije je prividno zadovoljenje omogućilo ovim raznim za­ bludama da trenuitno stvaraju jednu vrstu nove škole. n e m a još. j e d n o m ri­ ječju. međutim. idealni tip koji se m o r a još od sada sagledati kao osnovna granica realnog p o r e t k a koji se t o m e obavezno približava sve više 244 245 . ne obazirući se na porodični život. p r a t i t i odjednom m n o g o r a z n i h poslova i proći hotimice od j e d n o g do drugog. socijalnog instin­ k t a inspirišući s p o n t a n o u svakoj porodici p r a v o stalno osjećanje njene uske zavisnosti od svih d r u g i h i. M u d r o omeđavanje naših poslova i tvrdoglava postojanost naših n a ­ p o r a nijesu više p o s m a t r a n i kao n e o p h o d n i uslovi naših. p o ­ štovana? Da se ne bi više zaustavljali na ovim k a r a k t e r i s t i č n i m zastranjenjima. veže t a k o sadašnje k o o p e r a t o r e u niz njihovih. ma k a k a v važan bio njegov p r e d m e t i ma k a k v a a p s u r d n a bila misao ο njemu. ali neodvojivu od u k u p n o g sistema. n e p r e k i d n a podjela različitih ljudskih r a d o v a koji p r v e n s t v e n o čine socijalnu solidarnost i koji postaju e l e m e n t a r n i razlog širenja i rastuće komplikacije d r u š t v e n o g organizma. od svoje li­ čne važnosti gdje s v a k o može o n d a da se p o s m a t r a k a o da ispu­ njava. mada su ove nezgode ovdje bile. istinska d r u š t v e ­ na jedinica. leži izvjesni konfuzni pre­ dosjećaj pravih opštih poteškoća koje su bitno vezane za princip podje­ le ljudskih poslova. bilo kojih u s p j e h a . t r e b a je zamisliti u svoj njenoj racionalnoj širini. da bi d i r e k t n o n a p a l a s t a r u socijalnu m a k s i m u obavezne podjele ljud­ skih poslova i odgovarajuće specijalizacije individualnih zanimanja. kao što je suviše obično na j e d n o s t a v n e m a t e r i j a l n e u p o t r e b e . ne samo p r e m a njegovoj vlastitoj p r i r o d i koja je n a j ­ češće. bez sumnje. t a k o pogodnog d a b u d e shvaćen k a o d a obu­ h v a t a cjelinu naše vrste. p r a v u j a v n u funkciju. Mada čovjek ne može n i k a k o opstati u stanju dobrovoljne izolovanosti. k a o bitno privlačan1. m e đ u t i m . Možda. t j . ovdje dolje. vrlo pogodan za razvoj.

individualne divergencije. u istom odnosu za vrijeme spontanog toka socijalne evolucije. da sve više i više ograniči inteligenciju. na nesreću. s druge strane. takođe. nemoguć od svakog dru­ gog načina. i da uvijek više izdvoji posebni interes od zajed­ ničkog interesa koji je postao sve všie i više nejasan i indirektan.i više a da tamo. postepeno koncentrisana izme­ đu pojedinaca iz iste profesije. ja sam lično okarakterisao. i za koju su mi prethodna poglavlja dala više važnih prilika da konstatujem neizostavnu filozofsku opasnost. zdrava filo­ zofija ne mora možda. zbog toga. bilo kakvo rastavljanje koje obavezno mora da teži da odredi odgovarajuću disperziju. ne može nikada stići. tu postaju sve više i više strana svim drugim klasama zbog nedostatka dovoljne analogije običaja i miš­ ljenja. na nesreću. Mada ova vrsta ljudskog automatizma čini. izuzev nekih izuzetnih zabluda. da uguši duh cjeline ili bar da ga duboko sputa. je više sklon da uveliča sebi moć ili bar da poriče granice ili uslove. ne obazirući se na svaku provjeru manje više prošire­ nu da se direktno ocijeni opšti princip jednog takvog uticaja da bi na odgovarajući način shvatio pravu namjenu spontanog sistema bitnih sredstava za jednu neophodnu stalne predohrane. zato što prvi ele­ mentarni uzrok postepenog uspona ljudske sposobnosti izgleda da je određen da proizvodi ove vrlo sposobne duhove u jednom smislu i užasno nesposobne u svim drugim vidovima. To je zato što isti princip koji je jedini omogućio razvoj i širenje opšteg društva. da manje žali. neophodnu sociološku ocjenu. pošto se tu mora naći prava naučna klica obavezne korelacije između ideje ο društvu i ideje ο vladavini. ako s jedne strane. kao što smo to naprijed priznali: mada. vrlo sličan. istovre­ meno kada je svaki tako postavljen pod uskom zavisnošću prema masama. s moralnog gledišta. koja je obavezni princip svih ljudskih radova. Naročito u ovom smislu društveni organizam mora uvijek više li­ čiti porodičnom organizmu čije se glavno svojstvo sastoji. Rastuća specijalnost uobičajenih ideja i dnevnih odnosa mora neizbježno težiti u bilo kojem žanru. u intelektualnom ra­ du isključivo i stalno korišćenje ljudskog mozga u rješavanju ne­ kih jednačina ili u Masiranju nekih insekata: moralni efekat u jed­ nom i drugom slučaju je. socijalni cilj vladavine mi izgleda da se naročito 246 247 . Svakako. uostalom. komplikacija ά širenje tako koje je naglašeno kod prvog ne mogu nikako dozvo­ liti da ga ikada shvatimo uređenim prema skupu prirodnih razli­ ka koji se ne bi mogao odbaciti težeći da bitno preduprijedi svaku veliku nesigurnost ο pravoj namjeni svojstvenoj svakom od organa i svaku opasnu diskusiju ο njihovoj odgovarajućoj hijerarhiji. kako sam to već skicirao u 1826. na sreću. dovoljno. Isto tako. bez sumnje. I zbog jednog. dok. osnovna podjela ljudskih poslo­ va ne bi mogla izbjeći da ne izazove. kao što će nam to uskoro objasniti direktna studija postepenog razvoja čovječanstva. moramo sada naročito ispitati skup potreba koje on nalaže prema bitnim poteškoćama koje su njemu svojstvene. u stvari. da mora da počiva elementarna teorija socijalne statike u užem smislu. Ustvari. stalnu dis­ ciplinu sposobnu da spriječi ili da neprestano zaustavi njihov ne- skladni uspon. na proporcionalnom stepenu. čiji kombinovani uticaj mora zahtijevati. u divnoj spontanosti dvostruke potčinjenosti koja ga karakteriše. samo ako bi neprestano postojalo jednačina za rješavanje i čioda za proizvodnju. Ako smo često pravedno oplakivali. Da bi u tome dopuni­ li. u osnovi. Prven­ stveno na jednom takvom ispitivanju mi se čini. ipak. i zbog drugog glavne poteškoće specijaliza­ cije obavezno se povećavaju kao i njihove karakteristične prednosti a da to nije. koji su danas suvi­ še zajednički kod najcivilizovanijih naroda gdje oni izazivaju opšte divljenje. u isto vrijeme moralne i intelektualne. godini. da se uvijek veo­ ma teži da se inspiriše užasna indiferentnost za opšti tok ljudskih poslova. samo krajnji disperzivni uticaj principa specijalizacije. u istoj mjeri. izoštravajući je neprestano samo u jednom pravcu. radnika koji je isključivo zaposlen u toku cijelog svog ži­ vota da proizvodi drške za noževe ili glave za čiode. prirodno je da je on okrenut vlastitim elanom svoje spe­ cijalne aktivnosti koji ga stalno podsjeća na njegov privatni inte­ res čiju pravu vezu sa javnim interesom on samo vrlo nejasno pri­ mjećuje. Još od početka ove Rasprave (vidite prvu lekciju). već suviše često i. moraće učiniti da se spoji sa ocjenom jednog takvog slu­ čaja jedna prava naučna važnost kao evidentno pogodna da okarakteriše opštu težnju i da življe pokaže neophodnu potrebu nj 3nog stalnog sprečavanja. i ο kojima duh našeg vremena. mada. nekorisno ovdje još insistirati na opštoj in­ dikaciji osnovnih atributa ove distributivne i specijalne kooperacije. Prema ovoj kratkoj filozofskoj indikaciji koju će čitalac moći da lako razvije. ona spontano teži. sve više i više nei­ zostavno. podjela socijalnih funkci­ ja omogućava duhu detalja srećan razvoj. u drugom članku mojih »Razmišljanja ο duhovnoj moći«. prijeti. uostalom. nesavršenija nego porodična disciplina čija je pri­ roda unaprijed napravila sve bitne izdatke. prema drugom aspektu. u materijalnom redu. u mnogo važnijem slučaju čitavog naučnog ra­ da neprijatne intelektualne posljedice duha ekskluzivne specijalno­ sti koja danas vlada. da ga ras­ tavi na mnoštvo nepovezanih društva koja izgledaju da skoro ili uopšte ne pripadaju istoj vrsti: i to je. njegovo ostvarenje. tako da socijalna disciplina mora obavezno da bude mnogo više vještačka i. socijalna osjećanja. Neki ekonomisti su već označili neke teške nezgode pretjerane podjele materijalnog rada ali prema mnogo nižem aspektu a naro­ čito da se nijesu nikako podigli do filozofskog principa jedne takve ocjene. Bilo bi. Ov­ dje se radi. uostalom.

i iznad svega intelektualna i moralna. naročito. intenzitet ove regulatorske funkcije. daleko od toga da mo­ ra da opada dok se čovječija evolucija vrši. takođe. određeni stepen koji odgovara stvarnom povjerenju. tj. sada to isključivo pripadne duhu cjeline da up­ ravlja društvenom reorganizacijom. nerazdvojiva od osnovne specijalizacije ljudskih poslova. takođe. nezavisno od svake sistematske kombinacije. sigurno. lako uznati da. i koji bi. Može se. nadmoćnog katolicizma. neprestano postojati i čak se sve više i razvijati. sa dru­ ge strane. međutim produbljena analiza najvećih potreba sadaš­ njeg društva označava nam već. Ma šta bi!o. koliko mogu da to podne­ su potrebne granice i generalni plan ove Rasprave. neizbježni rezultat samog principa ljudskog razvoja i koji. prema prirodnom toku socijalne ekonomije. danas suviše nepoznatim. Mada njim vlada sama ne vrši nikakav određeni društveni progres. osim praktičnog pokoravanja. prvu pozitivnu i racionalnu osnovu elementarne i apstraktne vladavine u užem smislu. samo održavanje svog vlastitog života na sposobnosti i moralnosti jedne gomile sko­ ro nepoznatih agenata čija bi inercija ili pokvarenost mogle izlo- 248 249 . zaista. bilo u kapacitet. nezavisno od grubih uticaja materijalnog poret­ ka pod koje se želi danas svesti njeno opšte u određenje. bilo u poštenje specijalnih organa kojima je tako isključivo povjerena. morala neophodno. što će dovoljno dopuniti našu prethodnu ocjenu socijalne statike u užem smislu. i naročito intelektualna i moralna. ova postepena pod­ jela ljudskih operacija mora neizbježno uspostaviti elementarnu podređenost koja se uvijek povećava koja teži sve više i više da učini da vladavina prirodno proiziđe iz njedara samog društva. eminentno učešće vlade u osnovnom razvoju društvenog života. u mnogo pogleda. Na taj način treba da bude shvaćeno. duh detalja morao da bude nadmoćniji bilo radi vršenja krajnjeg raspadanja stare orga­ nizacije. pošto sam ovako prethodno označio osnovni i stalni cilj vlade. bez sumnje. Ova koncepcija čini. svako od nas čini da spontano počiva. funkcija ko­ ja je do tada bila univerzalna. kad bi mogao da bez prepreka prati svoj prirodni tok. trebalo je. ona je. bez univerzalne spontane in­ tervencije postali ubrzo nemogući zbog postepenog brisanja ljudskih sposobnosti nakon jedne nepravilne specijalizacije. ka­ ko će to direktno pokazati pažljiva analiza svake malo naglašenu pod-podjele koja se upravo uvela u bilo koji rad. po mom mišljenju. zaista. Pošto ne bi mogli. gdje svakog dana. da uticaj upravo određen da je do­ voljno neutralise bude isto tako spontan i pogodan za proporcio­ nalno povećanje da bi socijalna ekonomija mogla opstati a naro­ čito nastaviti svoj stalni uspon. takođe. nasuprot. ni po kakvom osnovu da pravimo izuzetak u ovom pogledu za intelektualnu ili samo nauč­ nu vladavinu. univerzalnom neophod­ nom reakcijom prvo spontanom a zatim regulisanom cjelinom nad djelovima. osjećanja i interesa. prema prethodnim objašnjenjima. sa utoliko više energije ukoliko najširi uspon individualne aktiv­ nosti mora težiti da ih više izbriše. tako da pokazuje već dvostruku potrebu različitu od onoga što se zove privremena vlada i duhovna vlada čije će se racionalna podređe­ nost nama pretstaviti kao najviše poboljšanje koje je do sada mo­ glo biti ostvareno u opštem sistemu društvene organizacije pod srećnim uticajem. osjetljivije u vrlo razvijenom sistemu naše socijalne ekonomije. kako jedna takva akcija spontano teži da sebe proizve­ de. može se ovdje direktno sagledati anarhijska iracio­ nalnost ove sistematske antipatije protiv svake obične opšte dok­ trine koja odlikuje tako žalosno većinu sadašnjih naučnika slijepih propovjednika jedne rutinske specijalizacije oslobođene svake filo- zofske discipline i čiji će se suviše ekskluzivni uspon završiti zaus­ tavljanjem svakog realnog progresa trošeći snage našeg uma na sve jadnijim i jadnijim sitnicama. ona obavezno doprinosi od tada svima onima koje društvo može proiz­ vesti u bilo kojem aspektu. ubuduće. kao što ću to direktno utvrdi­ ti prema tačnoj istorijskoj ocjeni modernih društava. uobičajena nadmoćnost duha cjeline koja čini obavezno nepromenljivi karakter vladavine pod bilo kojim aspektom ga raz­ matrali.sastoji u tome da dovoljno sadrži i da spriječi koliko je to moguće ovo fatalno opredeljenje za osnovnu disperziju ideja. shva­ ćen u čitavoj svojoj filozofskoj širini treba sada objasniti. sa neosporivom evidentnošću da. tj. To je. ako je u toku tri poslednja vijeka. da bi bila shvaćena i izvršena na odgovarajući način. neizbježno bi završio zaustavljanjem društvenog napredovanja u svim važnim odnosima. Duh cjeline i duh detalja su podjed­ nako neophodni za socijalnu ekonomiju: oni moraju alternativno prevladavati u spontanom toku ljudske evolucije prema prirodi glavnih progresa koje njen osnovni hod postepeno obezbeđuje u svakoj epohi. kao okarakterisana. dakle. potrebnim nizom velike sadašnje pod-podjele ljudskog rada. Pošto je ova univerzalna disperzivna težnja. mora. uglavnom. čini mi se. zaista. posmatrana iz jednog novog generalnog aspekta. da ona zahtije­ va. Jasno je. postati sve neophodnija pošto je njen glavni princip neodvojiv od samog principa razvoja. da olakša neophodan razvoj elemenata jed­ nog novog poretka. Sama priroda jedne takve akcije označava dovoljno da ona ne mora biti čisto materijalna već. Najzad. da jedno realno sredstvo da se spriječi jedna takva disperzia se sastoji u tome da utemelji ovu neophodnu terveniše na odgovarajući način u uobičajenom obavljanju svih reakciju u jednoj novoj specijalnoj funkciji koja je sposobna da inrazličitih posebnih funkcija socijalne ekonomije da bi tamo nepres­ tano opominjala na misao cjeline i osjećanje zajedničke solidarnos­ ti. posmatranu u najplemenitijem i najpotpunijem naučnom opsegu. bilo. Ova neophodna podređenost nije samo materijalna kako se to obično vjeruje. Ništa nije.

Jer. trajni politički uspon. ma ko­ liko veliki bio kao što se to pretpostavlja. jednim dru­ gim poretkom istu glavnu ideju. da jasno otkrije glavni zakon koji mi iznad svega izgleda da se sastoji u tome što se razne vrste posebnih radnji prirodno smještaju pod stalnu upravu onih operacija koje su višeg stepena superiornosti. Bez sumnje. neće biti skupa običnih duhova. ovaj zakon čini da odmah razumijemo spontanu vezu ove elementarne društvene podređenosti sa političkom podređenošću u užem smislu. ne­ mamo više potrebe da danas objašnjavamo glavno svojstvo civili­ zacije da uvijek više razvija moralne i još više intelektualne nejed­ nakosti. zabilje­ žiti da su intelektualni radovi po svojoj prirodi daleko od toga da mogu podnijeti stvarnu pod-podjeiu tako detaljnu kao onu za ma­ terijalne radnje. uostalom. da moralne i intelektualne snage ne sadrže uopšte u sebi pravi ukupni sastav. novi oslanjao. Treba. statička analiza jed­ ne armije. nasuprot tome. koja je neophodna osnova vladavine i koja se tako predstavlja kao zadnji neophodni stepen sve veće i veće hi­ jerarhije. Tačna naučna ocjena ove elementarne i spontane potčinjenosii se sastoji u tome. da ovaj uspon mora ostati skoro potpuno sabijen dotle dok kon­ fuzna primitivna koncepcija bilo kojih poslova. primoravajući čo­ vjeka na isključivo porodični život. Jasno je. broda itd. ni u kojem pogledu. obično više naglašena zbog prisnije specijalizacije. tu će se lako posti­ ći: tako da. oblike društvene egzistencije. međutim. specijalno ću objasniti provjeru ovog sociološkog zakona u pogledu industrijskog života modernih druš­ tva. ma kakva mogla biti superiornost svojstvena jednoj individui ili jednoj porodici. mada izvanredno podes­ ne za socijalnu saradnju koju one same mogu organizovati kako treba. Može se lako u to uvjeriti brižljivo analizirajući svaku specijalizaciju ljudskog rada u trenutku kada ona dobija jasno odvojen karakter. stvarnu konkurenciju sa finansijskom moći malo veće nacije čiji je javni trezor formiran od mnoštva vrlo ma­ lih kotizacija. kao u predmetu jedne velike nauč­ ne ili poetske koncepcije. se sigurno pokazuju u bilo koje socijalnom stanju. prelazeći na političko stanje. veoma jedinstvene. odatle rezultira novi. m objašnjenjima. ono neće moći da postigne da je sastavi sa uzalud­ nom akumulacijom osrednjih vrlo umnogostručenih odanosti. prvu racionalnu vrstu jedne zdra­ ve klasifikacije socijalnih funkcija. zais­ ta. da dominiraju socijalnim svijetom od kad jedna od- 250 251 . jedan­ put prikazan neće uopšte imati mnoštvo koje može da uspostavi ravnotežu svojoj osnovnoj nadmoćnosti. u najvećem dijelu. velikim opasnostima. sve više i više. shodno prethodn . Naročito iz razloga ove eminentne privilegije intelektualne i moralne snage obavezno teže. Jedanput prihvaćen. najveće privatno bogatstvo ne bi moglo izdrža­ ti. Jedan takav uslov važi obavezno za sve. broj pojedinaca može onda uticati samo na nadu da se tu bolje organ predložene funkcije. pošto radnja koja se razvija je uvijek tako obavezno specijalnija nego prethodna funkcija odakle ona proizilazi i prema kojoj njeno svojstveno kontinuirano izvrše­ nje mora ostati kasnije podređeno. različite posebne funkcije socijalne ekonomije koje su od tada prirodno angažovane u odnosima jedne povećane opštosti sve moraju postepeno težiti da se pokore konačno univerzalnoj upravi koja proizilazi iz najopštije funkcije cijelog sistema koja je di­ rektno okarakterisana stalnom akcijom cjeline nad djelovima. Nastavljajući naš rad a naro­ čito u pedeset sedmoj lekciji. tim povodom. njihova savršenija regularnost ta­ mo čini ovu potvrdu tako evidentnom da ona ne zahtijeva nikakvo direktno razmatranje mada mi je njihovo posmatranje sugerisalo najprije jednu takvu ideju. jednom drugom neizbježnom poslje- dicom povećane raspodjele ljudskih radova koji snažno favorizuju osnovni uspon intelektualnih i moralnih nejednakosti. naučnu hijerarhiju i koja sada. Biće naravno to isto i u moralnom pogledu kada će npr. dovoljno udruživa­ nje brojnih najmanjih socijalnih individualnosti. podjela rada i dokolica koju je ona mogla dati su bile naročito neophodne za na­ glašeni razvoj intelektualnih prednosti na kojima obavezno počiva. koja je nužno vezno saglasna sa realnim sistemom ljudskih odnosa. naročito industrijskim društvima. one su mnogo manje pogodne za direktnu saradnju. Ali je važno da primijetimo. Mada individualne razlike zaista oštre. ako je ona data u nezgodan čas. vrlo često. kao fizičke snage: tako. ako poduhvat zavisi isključivo od visoke intelektualne vrijednosti. Ali. želi konačno da da. tako da bi oni jednako morali biti manje određe­ ni disperzivnom tendencijom koja iz njih obavezno proizilazi uprkos nepovoljnom uticaju koji su oni morali iskusiti. bilo koje. društvo imati potrebu za ve­ likom odanošću. ne vjerujem da filozofski domet koji tako dobija osnovni princip na koji sam uvijek moram da se uzdržim da ne istaknem još od ovog momenta. apsorbuje svu njegovu glavnu aktivnost zak ontinuirano zadovoljavanje najjednostavnijih potreba same porodice. Neka se radi samo ο borbi fizič­ kom snagom ili čak ο bogatstvu. na jednostavan način. uglavnom naučnog porijekla. ali ga nalazimo sigurno tako neizbježnog u čisto voj­ ničkim društvima. Mada ovdje nije mjesto da se razvije kako treba takav zakon namijenjen da čini jednu od naj­ važnijih finalnih zaključaka cjeline ovog poglavlja.žiti ljude. vrlo moćni razlog radikalnije nejednakosti koju one teže da uspostave među ljudima. čini mi se. ili svake druge aktivne korporacije bilo koje vrste. npr. to je jedi­ no zato što ona tu mora biti. potrebni organi ove regulatorske akcije moraju biti moćno pomognuti u njihovom sopstvenom prirodnom razvoju. kako to jasno pokazuje. to se tiče vojnih društava. Ra druge strane. npr. koji bi mogao da se bo­ ri sa jednim Dekartom ili jednim Kornejom. Zbog jednog i drugog. još od početka ove Rrasprave.

ovu prvu nesigurnost. lični život se vidi naročito okarakterisan sa potreb­ nom i direktnom prevagom ličnih instikata. glavnih koncepcija ko­ je su označene u tri dijela ovog poglavlja će moći da prvo prave smetnju njihovoj pravoj direktnoj ocjeni. pre­ ma zakonima koji su im svojstveni. bez sumnje. U ova tri naizmjenična reda statičkih razmatranja. sve do izvršavanja najrevolucionarnijih ru­ šenja. Ma kakva bila danas poremećena. uop­ šte. svake. preko svega. a da dispozicija za komandovanjem ne mora po sebi označavati nikakvu sklonost za vladavinom. najprije ne treba uopšte. Sa prvog aspekta. gle­ dati suviše vulgarnu dispoziciju za komandovanjem kao znak pra­ ve vokacije za vladanjem koja mora biti vrlo rijetka zbog stvarne nadmoćnosti koju ona zahtijeva. Nakon ove prethodne indikacije elementarnih teorija statičke sociologije. bez sumnje. u našoj individualnoj prirodi. kratkoj studiji ali direktnoj i kontinuiranoj. sve više i više. Takva je. U gomili drugih prilika. jedno takvo osjećanje je možda iznad svega oprobano od strane onih koji bi bili najsposobniji da bolje komanduju. Tako npr. a svaki od ova tri bitna stepena ljudske egzistencije. poslušni. nadam se. drugih prema pokorava­ nju. koji nije često osjetio. sposobnosti naše prirode. Jedan takav naučni uzastopni hod predstav­ lja. simpatija nad egoizmom. racionalnu koordinaciju univerzalnog morala. druga težeći da prevagne koliko je moguće. ustvari. žene. bilo zbog nespokojne razdražljivosti njihovog ne­ savršenog karaktera. da budemo pristojno rasterećeni mudrim i dostojnim vo­ đama. tako da obično doprino­ si zajedničkom cilju. pri­ mijetiti čovjekova težnja da se_smatra naročito određenim za nad­ ležnosti koje mu najmanje odgovaraju prema neprimijećenoj ilu­ ziji koja čini tako često da se gleda živa želja kao znak stvarne sklonosti. kod većine ljudi. neizbježna kao i neophodna. bilo zbog manje raz­ vijenog razuma. obrnuta sklo­ nost za pokoravanjem. bilo kakvu superiornost. uglavnom pasio­ nirane za dominacijom su obično tako sasvim nesposobne za sva­ ko upravljanje čak i upravljanje porodicom. uostalom. zatim porodičnog i na kraju socijalnog. bilo koje. da damo na kraju političkim meditacijama vrstu intelektualnog ^na­ pora koje one zahtijevaju. socijalne di­ namike posvećujući najprije slijedeću lekciju prvoj osnovnoj ocje­ ni ljudske evolucije koja je sagledana u cjelini. težke odgovornosti opšteg upravljanja našim ponašanjem. kod nama sličnih. ipak. takođe. ali kontinuiranim korišćenjem. elementarna težnja svakog ljudskog društva za jednom spontanom vladavinom. što ovdje dopunjava elementarnu skicu socijalne statike u užem smislu. Bilo kako bilo. ne manje naglašenoj kod kompleksnije pri­ rode ljudskog organizma. porodični život sa stal­ nim usponom simpatičnih instikata i društveni život sa specijal­ nim razvojem intelektualnih uticaja. zbog naše duhovne anarhije. u cijelom preostalom dijelu na­ šeg rada. budući da su. prvo ličnog. sa odgovarajućim sistemom specijal­ nih sklonosti jednih prema komandovanju. Jednom tako jakom karakteru mo­ ra odgovarati i odgovara. uvijek preokupiranog di­ rektnim razmatranjima opšte ekonomije. treba. Tako osnovna spontanost raznih individualnih sklonos­ ti se bitno pokazuje u skladu sa neizbježnim tokom cjeline društve­ nih odnosa radi utvrđivanja da je politička podređenost tako. tu dragocjenu praktičnu prednost da pripremi od ovog trenutka. univerzalna žeđ za komandovanjem. Sažetost i apstrakcija. Kad bi ljudi bili spontano tako neposluš­ ni kako se to danas često pretpostavlja. priznati da je ona neophodna za njeno obavljanje koliko da ulije cijelom društvu povjerenje koje je nespojivo sa našom sopstvenom neodlučnošću. koliko je slatko pokoravati se kada možemo da ostvarimo sreću. kao i da omogući ličnom sistemu naših po­ litičkih sposobnosti da razviju svu pogodnu energiju da bi mogle savladati neizbježne otpore koje moraju pružiti čak najpovoljniji slučajevi: što kod izvrsne organizacije podiže na stvarni i važni kvalitet djetinji ponos vulgarnog. shodno pravom opštem duhu nove političke filozofije koja je dovoljno okarakterisana u predzadnjem poglavlju. ovu neodoljivu socijalnu težnju koja. dakle. samo da se naviknemo. moramo sada pristupiti. Nasuprot. mada najčešće limplicitnim koje će se prirodno izvoditi u cijelom ostatku ovog poglavlja će raspršiti. zaista. osjećajući tada. nema nikoga. može se. u tajnom i skrupu­ loznom privatnom ispitivanju manje više duboko. suprotno našim običajima. kada socijalna ekonomija iz­ gleda trenutno ugrožena skorim raspadom. prema spontanom toku njihovog nepro­ mjenljivog redosljeda. instinkt narodnih masa 252 još spontano manifestuje na nov nepobitan način. U samom tre­ nutku najžešćih političkih trzavica. danas skoro ne­ moguću. evi­ dentno je da smo svi manje više skloni da nevoljno poštujemo. obavezno odre­ đeni da pripreme slijedeći. možda pretjerane. 253 . u stvari.govarajuća podjela ljudskih poslova dovoljno dozvoli njihov pravi razvoj. hitnu potrebu za jednom ja­ čom vlašću. i zadnji da upravlja. samo suviše često rasipan na lažne izglede. njih dobrovoljno inspiriše za skrupulozno potčinjavanje mo­ ralnim i intelektualnim superiornostima čiji smjer one spontano prate i čiju su privremenu dominaciju one čak često neposredno ubrzale. Ova potrebna težnja je u skladu. skupom naših sklonosti prema sjajnim indikacijama dovoljno razvijenog razuma. prvi potčinjavajući pametnoj disciplini osnovno očuvanje jedinke. čak nezavisno od svake lične želje da je vidimo kako radi u našu korist: i taj instinkt potčinjenosti je. ne bi se moglo nikako ra­ zumjeti kako bi mogli ikada biti. u samom sebi. naročito intelektualnu ili moralnu.

kao što sam to objasnio u prethodnoj knjizi. razmatrajući. zatim. osnovno dos­ tojanstvo. pošto ona stvarno čini sa­ mo naglašenije prikazivanje glavnih svojstava naše vrste koja. do ptica i sisavaca. da. Dakle. Cio sis­ tem biološke filozofije teži da dokaže. od jednostavnih biljaka i najmanjih životinja. nastavlja u svakom živom carstvu. prvo krat­ ko objašnjenje neophodnog pravca ove velike evolucije kao i njene same brzine i prirodne podređenosti njenih glavnih eleme­ nata što spontano stvara razne pojmove koji su utvrđeni već od početka ove knjige. su mogla postati dovolj­ no izrazita samo na jednom visokom stepenu društvenog života za koji njihova isključiva namjena ne bi mogla biti osporena. Sa jednog takvog filozofskog gledišta. ovdje. prvobitnu osnovu ljudske eg­ zistencije kao i svakog drugog životinjskog života. naročito. je naročito određeno opštom nad­ moći životinjskog života nad organskim životom koja je sve više i više naglašena što se više približavamo ljudskom organizmu.PEDESET I PRVA LEKCUA ι . dakle.1 ' . i 255 . kod ovih. bez pre­ kida.'j Kratak sadržaj — Osnovni zakoni socijalne dinamike ili opšta teorija prirodnog napretka čovječanstva Da bi bolje ocijenili osnovne zakone socijalnog napretka. penjući se. važ­ no je da njihovom direktnom izlaganju prethodi. samo krajnji izraz opšteg napretka koji se. prelazeći postepeno na zadnje parne životi­ nje. naša socijalna evolucija čini. u poređenju sa sposobnostima animalnosti. u odnosu na sposobnosti ko­ je su nam zajedničke sa svakim organskim carstvom mada ove nas­ tavljaju da uvijek čine. postepeno se dižući ka mesožderima i majmunima: neophodna nadmoć čisto or­ ganskih funkcija postajući svuda sve manje i manje označena. svojstveno svakoj rasi. uglavnom. i. U ovom filozof­ skom smislu najuzvišenija civilizacija mora biti. u skupu životinjske hijerarhije. ukupnu cjelinu ljudskog razvoja prvo smo dovedeni da ga obično shvatimo kao da se bitno zasniva na tome da sve više i vi­ še istakne karakteristične sposobnosti čovječanstva. neophodno. realno. sa najvišeg naučnog gle­ dišta. u početku prikrivena neizbježnom tromošću. a. ocije­ njena kao potpuno saglasna sa prirodom.

Sto se tiče intelektualnih sposobnosti. Generalna analiza našeg socijalnog napretka dokazuje. to osjećanje stida koje. i stimulišući više razne druš­ tvene instinkte. stalno će se. potrebnoj nepromjenjljivosti raznih osnovnih dispozicija naše prirode. superiornost civilizacije koja se stalno povećava je. teže sve više i više da se izbrišu.razvoj životinjskih funkcija u užem smislu. naročito. vrlo često. što se tiče ljubaivi prema ukrasu koji je tada naročito označen sa ma­ nje više komplikovanim tetoviranjem: on je tu. bez sumnje. kad na njih dođe red. Objašnjavajući na višem stepenu koji stalno raste. obično. sigurno mnogo više naglašen nego ikod civliaovanifa muškaraca. prvenstveno razvoj in­ telektualnih i moralnih funkcija. naj­ zad. U tom smislu. u moćne snage ljudske egzistencije. si­ gurno. ili bar tu ima naglašene aktivnosti sa­ mo kod inajinferiornijih među njima. bez ikakve sum­ nje. igre koje se prvenstveno odlikuju žestokom muskulatornom aktivnošću i koje. sve jačom. ne obazirući se na njegovo oba­ vezno kretanje. i jačom vježbom. su tu. da se raširi. uprkos. naglašenija u direktnom proučavanju njegovih stalnih promjena. usred najvažnijih potreba. civilizacija izgleda da mora prvo da sve više i više koncentrišu našu . obično. Ali nije manje neosporno da stalno održavanje naše materijalne egzistencije dabija sve manje i manje isključivu važnost postepenim razvojem ljudske evolu­ cije i sve manje i mamje okupira naše misli u skupu realnog života. sposobnosti apstrakcije i kombinacije os­ taju skoro potpuno inertne osim nekih kratkih izuzetnih poleta a gruba radoznalost koju nevoljno uliva spektakl prirode se onda pot­ puno zadovoljava najmanjim skicama teološkog objašnjenja. uprkos stanju golotinje. bilo direktnim i stalnim podsticanjem koje on obavezno daje intelektualnim funkcijama čak i društvenim osjećanjima čiji mu je dvostruki postepeni uspon zais­ ta neophodan. mada jedan takav preokret prvobitne eko­ nomije ne može i ne mora nikada biti potpuno postignut. da razvije. najuzvišendje među njima su u stalnom stanju relativnog razvoja koji sve više i više teži da ih postavi. neosporno je da stalni uspon civilizacije obavezno razvija. kako to lako potvrđuje prva generalna ocena njihove postepene sukcesije. na neke uobičajene potrebe inkreta. razna razmatranja. karakteriše pri­ mitivni život. sve više i više. Ova neophodna kom­ parativna ocjena bitno određuje prvi naučni pojam koji treba da se napravi ο čitavom ljudskom progresu. dakle. da. moraju da tu spontano prime sve specijalniju kulturu. instinkti koji se od­ nose na materijalno očuvanje su toliko nadmoćniji da sam seksual­ ni instinkt. uočiti da se opšti re­ zultat naše osnovne evolucije ne sastoji samo u tome da poboljša materijalni položaj čovjeka stalnim širenjem njegovog djelovanja na spoljnji svijet. bilo samom sigurnoš­ ću koju obavezno uliva u pogledu fizičkih potreba čije razmatranje postaje tako sve manje i manje obuhvatno. bilo stalno izazivajući uspon intelektualnih funk­ cija. još od početka civilizacije pra­ ti sve više i više zadovoljenje raznih potreba ekskreta. i spontano povećavajući uobičajeni uticaj razuma na čovjekovo ponašanje. djelovanje čovjeka ma spoljnji svijet. u osnovi. naprotiv. one koje se neposredno odno­ se na rad spoljnjih čula. glavna uobičajena pokretačka snaga čovjekove eg­ zistencije. nasuprot. Sa bilo kog aspekta da se proučavala egzistencija čovjeka upoređena sa raznim uzas­ topnim epohama društva. naizgled či­ ne glavni predmet većine društvenih poslova. naše najuzvišenije sklonosti i naša najplementija osjećanja koja. ubuduće. ova osobina mora biti. da ovaj razvoj stalno teži da obezbijedi pre­ vagu najvažnijih sposobnosti ljudske prirode. Aid. Tako već izgleda. nikada mogla realno doći do te prefinjene osjetljivosti ο kojoj su možda sanjale neke zanesene mašte ili bolje bolešljive. razne strasti pune mržnje ostaju sigurno. naše najuzvišenije sposobnosti. mnogo manje naglašena a socijalna su ograničena na jedan neprimjetni dio čovječanstva van kojeg sve postaje stranac i čak Pretjerana proždrtjivost.pažnju na brigama za samu našu ma­ terijalnu egzistenciju čije održavanje i poboljšavanje. tako malo povoljne za razvoj inteligencije kao i za razvoj društvenosti. Isto je to tako. konstatuje malo stvarnog uticaja koji razum vrši on­ da na opšte čovjekovo ponašanje: ove sposobnosti su tamo. čak ni u najvišoj savršenosti ljudske prirode. je prvo u tome bitno nadmašen 1 : domaća osjećanja su onda. prema prethodnom poglavlju. još nepobitnija nego u moralnom odnosu tako da ne izisku­ je. uprkos njegovoj gruboj primitivnoj energiji. U našem socijalnom djetinjstvu. pred direktno socijalnim razmatranji­ ma. još veoma umrtvljene. čisto lična. bilo umanjujući neprestano vladavinu fizičkih apetita 1 . nego isto tako i. individualni raz­ voj u bržoj i bližoj uzastopnosti čiji se skup onda može bolje ocije1 Ljudska priroda ne bi. u neku ruku. nakon fi­ zičkih apetita. nikakvo formalno dokazivanje. kao jedina moguća osnova ljudskih udruživanja. obmanjivala. uzdižući se jedva do jednostavnog pokazivanja jedne čisto fizičke spretnosti. us­ tvari. u svakom pogledu. 256 1 neprijatelj . 257 . Jednom riječju. Sa ovih različitih aspekata. uobičaje­ na nesmotrenost koja. bitni karakter našeg socijal­ nog organizma kada se ograničimo da ga razmatramo prvo u nje­ govom čisto spontanom stanju. čak i najuzvišenijih. Ali dublje ispitivanje pokazuje. uosta­ lom. Zbog svih ovih razloga. žestoki ukus za razne fizičke stimulanse se stalno javljaju u primitivnom životu kada oskudica koju on mora tako često da stvara tu ne nameće nevoljnu suzdržljivost koja je. sa nepobitnom očiglednošću. prirodno. sve više i više težeći ka životnom usponu koja ipak ne bi mogao biti potupno postignut. tako pripojenog univerzal­ noj seriji životinjskog usavršavanja čiji najvažniji stepen on ostva­ ruje.

bilo organskim. Pošto je neophodan prava cjeline ljudske evolucije tako do­ voljno definisan ovom prethodnom ocjenom. ustvari. dakle. jednog uspona koji je utoliko više naglašen za svaku od njih što je ona prvobitno manje jaka. slijedeći stepen intenziteta i očuvanja koji je pametno srazmjeran sa unutrašnojm aktivnošću svake od njih: ma kakva bila stvarna situacija. na same univerzalne uzroke. Sa anatomskog gledišta. za zajednički cilj da podrede. i. pored ove pogrešne ocjene bilo je. mogla po svojoj prirodi da dovoljno pos­ tigne. koju vidimo svakog dana da još pobuđuje. 2. u djetinjstvu čovječanstva. Je­ dan sličan pojam omogućava da se. nespojivo bilo sa idealnom snagom koja je spontano osjetljiva na neumorni rad. koliko je to mo­ guće. strasti. sama nepromjenjljivost ovih raznih osnovnih uslova. mada je manje naglašen. lako razlikuju odgova­ rajući djelovi prirode i vještina u našem stalnom razvoju koji tre­ ba da bude ocijenjen kao potpuno prirodan u tome što teži da se sve više i više obezbijedi prevagu glavnih atributa čovječnosti ko­ ja je upoređena sa ahimalnošću. je morala. ovaj neophodni uslov sreće. sa toliko napora. jedan i drugi imaju. mada. pogodnu da proizvede srećnu cerebralnu reakciju: primitivni ljudi. u tom pogledu. ipak. na mno­ go većem stepenu. naši. da se pokre­ nu. samo generalne uslove jednostavno sporedne. različitih spo­ sobnosti. još od početka civilizacije. bilo zbog željnog is­ traživanja novih izvora emocija. sistematski ostranjen u prvom racionalnom nacrtu soci­ jalne dinamike. Najnaglašenije sposobnosti. da se odredi prirodna brzina ljudskog razvoja. prvo. predstavljajući da se ona naročito sastoji u tome da se radom odredi sve veći i veći uticaj kod raznih organa cerebralnog aparata što se više udaljavaju od vertebralne zone da bi se približili frontalnoj zoni. bilo od rase ili svih drugih modifikatorskih uzroka ο kojima sam prethodno utvrdio da je stvarni uticaj morao biti'. uspostavljajući vladavinu sposob­ nosti koje su. dopuštaju jednu tako prikladnu vježbu. nazna­ čiti. normalno zadovo­ ljenje ličnih instikata uobičajenom radu socijalnih instikata. bilo koji napori ni­ kada ne mogu da nas stvarno dovedu do ove osnovne granice. kod same vrste. prema Zoržu Leroju. Naglašenija teškoća koju mora da osjeti da bi ostvario razvoj koji se slaže sa posebnom superiornošću njegove prirode. zbog znatnih promjena na koje oni moraju biti spontano osjetljivi. Ali. malo mogle da imaju za posljedicu pravu do­ sadu. bilo kod jedinke bilo. Takav je. priznata. ne dozvoljavaju uopšte da se tačno iz­ mjeri njihova odgovarajuća važnost. on neprestano teži da ispuni. koliko je to moguće. određene da upravljaju svima drugima: ali koja se u isto vrijeme pojavljuje kao sasvim vještačka pošto mora da se sastoji u sticanju. da teško osjete njihovo intelek­ tualno mrtvilo. u isto vrijeme intelektualna i moralna. obično. da se ubrza naš spontani uspon nemirnim pokretanjem koje ona nadahnjuje. Leroj je iracionalno pomiješao jedan simptom sa jednim principom. sa odgovarajućim radom naših raznih spo­ sobnosti. nije uopšte sputana. da naš ce­ rebralni aparat ponudi najmanju anatomsku inferiornost frontalne zone ili da naša planeta postane veća ili manje naseljena. prikazujući dosadu kao glavnog izvornog po­ kretača našeg socijalnog razvoja. zamišljajući napr. najvažnije sposobnosti naše prirode koje su u tome tako najmanje energične. može se. Dakle. bilo anorganskih. osim evidentne greške koja mu je isključivo činila da čovjeku pripiše jedino takvo svojstvo. odatle direktno proizilazi na­ učno objašnjenje ove vječne borbe između naše čovječnosti i naše animalnosti koja je. onda jedino važna. od strane svih istraživača čovjeka i već primijenjena u toliko raznih oblika prije nego što je pozitivna filozofija mogla da utvrdi njen pravi karakter. u is­ to vrijeme. sve prirode obdarene nekom energijom. ne obazirući se na bilo koje razlike koje mogu nastati. Među ovim sporednim ali stalnim snagama koje pomažu. So­ ciološka analiza bi. bilo od kli­ me. uos­ talom. mada mi ne možemo nikako sumnjati da je naš spontani razvoj morao biti obavezno ubrzan ili usporen svakom povoljnom ili protivnom promjenom za koju bi 258 pretpostavili da djeluje pod ovim različitim elementarnim utioajima. sa dru­ ge strane na sredinu gdje se on razvija. bez sumnje. čovjek ne bi mogao biti srećan bez dovoljno kompletne aktivnosti njegovih. Tako. idealni tip čije sve savršenije ostvarenje obavezno karakteriše spontani tok ljudske evolucije. s jedne strane. itd. da potčine naše razne. kad na njih dođe red. Jed­ na takva dispozicija. bilo zbog jačeg razvoja naše vlas­ tite direktne aktivnosti. ograničavajući se. mi sada moramo razmatratti ovu evoluciju prema njenoj osnovnoj i zajedničkoj brzini. poput životinja. Kao i svaka druga životinja. bitno. Ipak.niti. stvarno postojanje sposobnosti i njihovu nedovoljnu aktivnost i koje bi. uostalom jako pre­ tjeran i čak pogrešno ocijenjen od strane ovog oštroumnog filozo­ fa. ovaj sporedni uticaj je mogao pos­ tati vrlo naglašen samo u socijalnom stanju koje je već dosta na­ predno da bi tačno osjetili potrebu. stroga nemogućnost da se obustavi ili smanji njihova vladavina. da. obavezno ga čini više podložnim nego druge životinje ovom važnom stanju teške malaksalosti koje označava is­ tovremeno. snažno dopri­ nijeti. uvijek. kao i djeca. Aid. se uopšte ne dosađuju jer njihova fizička aktiv­ nost. zaista. neophodno da se ovdje uk­ ratko iznese Visoko obavezno učešće ovog opšteg uticaja da bi se 259 . pravilima ko­ je je sve jača i jača inteligencija nametnula u cilju sve većeg identifikovanja jedinke sa vrstom. prvo je evidentno da ova brzina mora da bu­ de bitno određena prema kombinovanom uticaju glavnih prirodnih uslova koji se odnose. u ovom smislu. bilo kojih. Tako. bi u normalnom stanju. najmanje uzvišene. prvo tako slabu. koliko je to moguće. na ljudski organizam. mogla bi se jasno okarakterisati jedna takva težnja. bilo koje. isto tako. stalni uticaj dosade. tj. laki i produženi san ih bitno sprečava. postalo.

stvarno kretanie ljudske populacije je uvijek do sada ostalo. ponekad uslovlienim vrlo velikim i suviše naglim migracijama. stvarni uticaj jednog sličnog stal­ nog zgumenjavanja ne vodeći računa ο stvarnom trajanju njenog formiranja. a što se tiče druge. takođe. gdie su. Stvaraiući nove potrebe i nove teškoće. uopšte. prirodno povećanje ljudske populacije koje naročito dopri­ nosi stalnom ubrzanju ovog velikog kretanja. bitno analogan ovom što smo upravo ocijenili za trajanje čovje­ kovog života: jer je malo važno da češće obnavljanje jedinki za­ visi od najmanje dugovječnosti jedinih ili bržeg povećanja drugih. Takav je.: ciju. Ali. da se odredi ukupnom ljudskom radu. brzini. prvo rečeno. zaista. Naše potomstvo. samo da naznačim pro­ gresivno zgumenjavanje naše vrste kao zadnjeg generalnog elemen­ ta koji pomažu da se reguliše stvarna brzina socijalnog kretanja. razne fizičke nejednakosti i dajući. u svako doba. intelektualne i moralne sinage ni jesu pogodnije za komadanje i sabiranje između nasljednika nego između savremenika. U ovoj neizbješnoj epohi. lako priznati da ovaj uticaj uvijek mnogo doprinosi. Nikakvo drugo ispitivanje nije.pletno zbog nemogućnosti da se direktno plasira u pravom smislu i u tačnom upravljanju prethodnih radova. nemogućnost utoliko naglašenija ukoliko novi saradnici imaju lično više realne vrijed­ nosti. uostalom. najzad. Kontinuitet stalnih napora može biti potpuno uspostavljen između raznih individua samo u pogledu krajnje jednostavnih ope­ racija i skoro potpuno materijalnih. Ovo povećanje je uvijek bilo gledano tačno kao najmanje dvosmisleni simptom pos r tepenog poboljšanja ljudskog položaja. glav­ ni progresi čovječanstva morali da. biće lako da se tu otkrije novi uzrok generalnog ubrzanja socijalnog kretanja. bez sumnje. bilo gurajući je­ dinke da čine nove napore da bi sebi obezbijedile. nasuprot. da ukratko iznesemo međuglavnim uzro­ cima koji spontano mijenjaju onovnu brzinu naše socijalne evo­ lucije. mog­ la bi se. Ali. ukratko. bez sumnje. vrlo jako. pored iracional­ nih pretjerivanja Maltusa. još od tada. ovdje se nipošto ne radi ο jednom takvom raz­ matranju koje je suviše neosporno danas. U tom smislu. prvo. dakle. jedna sve specijalnija podjela obavezno nespojiva sa suviše malim bro­ jem saradnika. pored pretjeranih ili čak pogrešnih kritika naših ekonomista: ono bi bilo. bi mu prouzrokovale spon­ tano jake prepreke. ο apsolutnom povećanju broja pojedinaca već naročito ο njihovoj intenzivnijoi saradnji u datom prostoru shodno specijalnom izrazu koji sam upotrijebio i koii je očito primjenjljiv na velike centre populacije. ili bar između svih zaista solidarnih nacija na izvjes­ nom stepenu. Mi moramo. prestali bi obavezno da favorizuju jedno takvo ubrzanje i. nasuprot. i bilo šta da ο tome mogu da misle sistematski branioci bezgraničnog rasipanja individualnih napora. naročito u početku. očito strano našoj sadašnjoj temi. neutrališući. na način da sa iziednači sa znatnim smanjenjem naše dugovječnosti. stalno dobiiaju svoju prvu Obradu. već takođe za sami poredak. čak i u najpovoljniiim slučajevima. zamisliti dosta pretjeranom da bi se radikal­ no suprastavila neophodnoj stabilnosti društvenih poduhvata. ulivajući novi polet duhu poboljšanja. maće samo da se mnogo brine ο ovoi dvostrukoj spontanoj težnji kojoj će malenkost naše planete i potrebno ograničenje bilo kojeg skupa ljudskih resursa. spontano nova sredstva. I kod jednog i kod drugog razloga. u jednoj vrlo dalekoj bu­ dućnosti. sa intimnijim i manje poznatim svojst­ vom. morati kasnije pridavati veliku važ­ nost kada će naša vrsta. Može se. ovaj zadnji morajući evidentno da dobi­ je. brži razvoj socijalne evolucije. kompletniji razvoj ljudske prirode i tačnije poznavanja pravnih zakona soci- 262 263 . ne treba propustiti da primijetimo. vrlo rijetko izvršenim. biti svuda tako zgusnuta kao što je to već υ zapadnoj Evropi. po svojoj priro­ di. vidi se da se ne radi ovdje. vrlo podređen prirodnim granicama gdje moraju početi t a k v e neprilike ο kojima se moglo empirijski imati jedna slaba predstava samo orema izuzetnim prevratima. i ništa ne bi moglo. završavajući ove kratke indikacije. najprefinjenijim sredstvima. kad bi ovo zgušnjavanje i ova brzina uspjeli da pređu izvjesni određeni stepen. ova postepe­ na aglomeracija razvija. sociološki uticaj za bržim povećanjem populacije mora biti. mada još važnijim. direktnim poremećajem koji tako mo­ ra da bude izložen osnovni antagonizam između instinkta očuva­ nja i instinkta inovacije. znatno povećanje energije. gdje razne ljudske snage mo­ gu lalko da se dodaju: on ne bi mogao nikada da se organizuje na zaista zadovoljavajući način za najteže i najvažnije radove. ovdje neophodno da bi se okarakterisala i prirodna težnja ovog postepenog smanjenja u pe­ riodu udvostručavanja populacije da više ubrza socijalnu evolu­ ciju. uostalom. egzistenciju koja bi drugačije postala teža. sve više i više. sagleda prema ovoj manje više većoj. Osim toga. dospjela do ukupne populacije. izvjesna koncepcija je fetalno neophodna za izvršavanje ljudskog progresa. bilo pri­ moravajući društvo da reaguje sa upornijom i bolje konoentrisanom energijom da bi se dovoljno borilo protiv jačeg uspona poseb­ nih odstupanja. jedno takvo zgumenjavanje stimuliše di­ rektno. da bi moglo danas inspirisati ikakvu razumnu preokupa­ . Prva bi mogla biti shvaćena kao dosta pretjera­ na da bi čak pretstavljala nesavladive teškoće za odgovarajuće od­ ržanje ljudske egzistencije sa nekim mudrim vještinama za čije smo se posljedice potrudili da ih izbjegnemo. Moram. sada. poveća­ ni uticaj intelektualnim i moralnim snagama koje se obavezno odr­ žavaju u njihovoj primitivnoj potčinjenosti kod svake suviše male populacije. biti nepobiitnije kada se sagleda ovo povećanje u skupu naše vrste. kao i u pret­ hodnom slučaju da. otprilike desetostruke od sadašnje stope. gdje ništa ne bi moglo dovoljno zamijeniti dragocjeni uticaj jednog pos­ tojanog jedinstva. Ako se ona sada takođe. ne samo što se tiče progresa. Ipak.

sve što se tiče bilo kojih poremećaja i vezujući se jedino za apstraktno proučavanje ove teške teme. dovoljno manifestvovati spontanim izvršenjem takvog rada.bi to moralo biti. isto tako. kad na njega dođe red. ne treba da se da ovdje. neizbježno stvorio u direktnom razmatranju ovih. zatim.jalne evolucije. nova sredstva raznih vrsta ο kojima ne bi mogli još formirati nikakvu jasnu ideju a da. Da bi ovdje potpuno pripremili direktno objašnjenje osnovnih zakona socijalne dinamike. da bi uspješno odoljeli takvim des­ truktivnim uzrocima. treba. da bi spriječila konfuziju i nejasnoću koje bi svaki drugi raz­ voj neizbježno proizveo. jedan od ovih generalnih poredaka progresa bude spontano jači. kao što sam to najavio u početku ovog poglavlja. u bilo kojem žanru. nevezanog i jalovog poleta. strogim i neophodnim. oslanja­ jući se konačno. U tom dvostruko odluču­ jućem karakteru ne bi mogli oklijevati da postavimo. dakle. Dakle. jed­ nog takvog sistema solidarnog i simultanih razvoja. najuzvišenijih životinjskih vrsta. tako da obično utisne na sve druge. među sporednim uticajima. uostalom. tako smanjeno opredjeljenje ne bi moglo imati nikakvu veliku teškoću pošto je dovoljno da razliku­ jemo socijalni elemenat čiji bi razvoj mogao biti najbolje shvaćen. ostranjujući kao što sam to morao. utoliko prije . bez sumnje. za direktno proučavanje opšteg kretanja ljudskih društava. kao obavezno jači princip čitave evolucije čovječanstva. postepena ocjena osnovnog sistema ljudskih mišljenja koja se tiču skupa bilo kojih pojava. bar u više važnih pogleda. dovoljna ukupna kompenzacija. is­ to tako. ustvari. baš se pod njenom obaveznom upravom što se je uvijek morao vršiti sav ljudski nap­ redak. u svim civilizovanim jezicima. Ako intelektualno gledište mora da preovlada. Ako statička analiza našeg socijalnog organizma to pokazuje. trebaće naročito da se vežemo u ovoj intelektualnoj istoriji. osnovna brzina ljudskog razvoja. da bi unaprijed označio prirodni obim jedne slične operacije u svakom drugom analognom razlogu koji bi željeli da zatim razmatramo. bilo u izlaganju. na manje više različit ali stalno nepobitan. U jednoj ovakvoj brzoj ocjeni raznih opštih elemenata koji doprinose da se promijeni jednim. bilo radi kasnijeg korišćenja jednog takvog pojma u nas­ tavku našeg rada. od pr­ vog uspona filozofskog genija. neophodno. na­ še strasti i čak naša primitivna osjećanja bitno nalaze kod mnogih među njima i sa jačom snagom. više približavaju srednjem dijelu mozga u užem smislu. čak i istorije lijepih umjetnosti (računajući tu i poeziju). koja će morati obavenzo da upravlja racionalnom koordinacijom naše isto­ rijske analize. novi polet od njihove vlastite evolucije.to objasnio u prethodnom poglavlju. strasti i osjećanja. dakle. i pored njene velike važnosti. mada se. ne bih mogao vjerovati da sam dovoljno okarakterisao niti čak naveo kako treba. metafizički ili pozitivni smisao. i ο ko­ jima bi jedna metodska i specijalna rasprava političke filozofije mogla sama ponuditi analizu i koordinaciju. Ali. a da se. su morale bi- 264 265 . Sa manje shvaćenim nastavkom istog principa ali. među njima. u jednostavnoj sta­ tičkoj studiji socijalnog organizma u užem smislu. neop­ hodnu potrebu za početnim buđenjem i stalnom stimulacijom koji pobuđuju apetite. sve realne uz­ roke koji učestvuju u ovom. neophodni počet­ ni impuls. ma kakav bio njen stvarni teološki. vjerujem da sam dosta razmatrao glavne među njima. postepeni razvoj naše vrste mogao stvarno dobiti ove osobine stalne regularnosti i postojanog konti­ nuiteta koje ga duboko odlikuje od nejasnog. Samo je tako i pod sve naglašenijim uticajem uma na opšte ponašanje čovjeka i društva. kako bi postepene promjene jednog takvog sistema mogle da ne vrše preovlađujući uticaj na uzastopne promjene koje mora da ima stalni život čovječanstva? Tako u svim vremenima. samo da vrlo kratko definišem glavinu podređe­ nost koju moraju stalno imati. razni aspekti ljud­ skog razvoja. u prvi red. Javni razum je čak. da usred njihovih uzajamnih stalnih reakcija. uvijek se priznalo. način da istorijom društva prije sve­ ga vlada istorija ljudskog duha. već dugo vre­ mena. karakterističnu sinonimiju između termina koji su određeni da opišu. za prethodno razmatranje najopštijih i najapstraktnijih koncepcija koje specijalnije zahtijevaju rad na­ ših najvažnijih mentalnih sposobnosti čiii organi odgovaraju pred­ njoj strani frontalne zone. manje više mjerljivim utieajem. u tom smislu. mada on mora kasnije da dobije. duboko potvrdio ovu opštu ocjenu. međutim. na izvjestan sistemu osnovnih mišlje­ nja. utvrđujući spontano. ne okupi­ ramo izričito specijalnom podređenošću drugih prema njemu ili među njima. opšta istorija f i l o z o f i j e . isto tako. bilo. zais­ ta. Tako prema evidentnoj naučnoj potrebi da koor­ dinira ukupnost istorijske analize u odnosu na najmoćniju evolu­ ciju. uostalom. moramo. čak. duboko složenom određivanju. jednom riječju. uostalom. pre­ ma već utvrđenim principima među raznim elementima naše so­ cijalne evolucije. ovdje izabrati ili bolje sačuvati opštu istoriju ljudskog duha kao prirodnog i stalnog vođu svakog istorijskog proučavanja čo­ vječanstva. daće sigurno. uže vezane za osiećanie sposobnosti i čiji se organi. što će se. Dovoljno je da se odmah odvoji ovaj jači elemenat čije će razmatranje morati da upravlja cjelinom našeg dinamičkog izlaganja. Mada naša slabi um ima tu. Uprkos neizbježnoj solidarnosti koja neprestano vlada. glavni up­ ravljački uticaj i riječi posvećene za specijalno označavanje našeg misaonog organa. apstrahujući od njega sve ostale i red njihove univerzalne neop­ hodne povezanosti. ispita da li će uvijek tu postojati. dok bi se pojam ο tome. bilo čak u koncepciji. ne bi mogla bez velikih opasnost da bude vještački oozvana u ovu neprohodnu funketiu zato što izražajne sposobnosti. naprotiv. sada mi ostaje. naši apetiti. intelektualnu evoluciju. zatim. Svaka druPa bitna grana intelektualne istorije. To je. kao što sam .

mnogobrojne primjene ta­ ko odlučujuće kao i različite. se sastoje u čestom poređenju među nj ma. u toku istorijskih radnji. nadam se. kroz koje naš um uvijek prolazi u bilo kojoj vrsti spekulacija. Pošto smo prethodno okarakterisali prvo generalno upravlja­ nje. širim i preciz­ nijim korišćenjem u cijelom toku ljudske prošlosti. svojstve­ na jednom takvom specijalnom izboru. bilo čista observacija. svih različitih sastavnih djelova ljudskog razvoja: ali bi ova nesrećna težnja. dozvoljavaju mi da unaprijed tvrdim. svi pozitivni naučnici. koliko je to moguće. sada možemo pristupiti. priroda predmeta da bi spriječila ili ispravila zab­ lude koje mogu proizići iz suviše izolovane istorijske prevage. jedno takvo svojst­ vo. Priznaće se. bilo koji izbor je striktno potreban. međutim. kao što sam to pakazao u početku prve knjige. djelovima iz intelektualnog domena. direktna ili in­ direktna. bez i najmanjeg naučnog oklijevanja. kroz ovu dugu poste­ penu pripremu sa tumačenjem i namjenom jednog takvog zakona. u ovom pogledu. obdareni za neki filozofski domet. pojedinačna ili ukupna. na promjene koje su ekvivalentne u svakoj od drugih: bez slične provjere. na najvišem nivou. početne promjene bi bile vjerovatno loše ocijenjene. Najbolji kriterijumi koje može dopustiti. u nastavku ovog poglavlja i sve više i više u cijelom preostalom di­ jelu našeg rada. raz­ matrajući. Od otkrivanja ovog zakona ο tri stanja. bilo. Ali. se uopšte nijesu odnosile na samu činjenicu. bilo čak zbog iluzije. a. shodno prethodnim objašnjenjima. Pošto se čitalac tako unaprijed upoznao. da već izvrše sami ovu neposrednu istorijsku potvrdu koja je prethodno nepobitno označena za sve druge duhove. bilo zbog pretjerivanja. svim potreb­ nim sredstvima. prolaznog metafizičkog i na kraju pozitivnog. da će se uvijek vidjeti ova različita istraživanja. Na ovu važnu provjeru se mogu primijeniti razna. naročito. naročito nakon disperzivnih na­ vika u naše vrijeme za pretjeranom specijalnošću. Svi oni koji posjeduju neka realna zna­ nja ο opštoj istoriji ljudskog duha su morali. ustvari. na našu osnovnu konoapciju istorijske ana­ lize. svaka od mno­ gobrojnih formi koje se razlikuju od komparativne metode: se­ damnaest godina stalnog razmišljanja ο ovoj velikoj temi ο kojoj sam raspravljao u svim njenim stranama i koju sam podvrgnuo svim mogućim kontrolama. zakona ο tri stanja što sam zatim stal­ no radio u prethodnim poglavljima i prvom dijelu ovoga. spontano podsjećati na razmatranje svih drugih. ustvari. direktni i stalni pojam univerzalne povezanosti različitih aspekata socijalnog razvoja. Da bi istakli. prirodne zakone svojstvene neizbježnom razvoju ljudskog duha. pra­ vi naučni princip jedne takve teorije čini mi se da se u potpunosti sastoji u velikom filozofskom zakonu kojeg sam otkrio 1822. na stalnoj i neophodnoj uzastopnosti tri opšta stanja. ipak naznačena generalna objašnjenja u ovom pogledu. da konačno teže prema neodolj'ivijoj potvrdi jednog takvog istorijskog predloga koji mi izgleda sada tako potpuno dokazan kao nijedna od opštih činjenica koje su sada prihvaćene u drugim dje­ lovima prirodne filozofije. uopšte. prema sadašnjem toku našeg individualnog razvoja. Jedine stvarne zamjerke koje sam obično sreo. Dakle. urađena kako treba. direktnom ispitivanju osnovne koncepcije socijalne dinamike. bilo bi potpuno suvišno da mu sada ο tome specijalno ukazujemo na jednostavnu stvarnu provjeru u raznim. Ma kakva mo­ ra da bude prikladno. u stvarnoj ekonomiji socijalnog kreta­ nja. unaprijed. su se za­ ista složili ο njegovoj posebnoj tačnosti prema njihovim raznim od­ nosnim naukama. ovdje treba da bude prirodno plasirana neposredna ocjena ovog zaista osnov­ nog zakona koji je odmah namijenjen da služi kao stalna osnova čitavoj našoj istorijskoj analiza čiji će glavni predmet biti obavez­ no da joj objasni i razvije opšti pojam. analognu pomoć svih raz­ ličitih posrednih aspekata. od djetinjstva do zrelosti. jedno takvo svojstvo ne bi moglo osloboditi od striktne ra­ cionalne obaveze da sebi predoči. još od početka. bez ikakvog drugog uvoda. kako treba. početnog teo­ loškog. bez sumnje. da izgubi iz vida neophodno jedinstvo. zatim bitnu brzinu i na kraju neophodni poredak skupa ljud­ ske evolucije. naročto. Slična opasnost mo­ ra čak biti manje jaka i manje neizostavna kada se radije up­ ravlja cjelinom istorijske analize prema socijalnom elementu koji je stvarno najviše uticao na ukupnu evoluciju i čije razmatranje mora. ne izuzimajući epohe nji­ hovog većeg i stvarnog uticaja. sposobnostima direktne 'koncepcije. još od početka ove Rasprave a naročito. bilo čak eksperimentisanje. biće mi dovoljno da ovdje dokažem da opšti dinamički zakoni prvo izvedeni iz usamljenog posmatranja intelektualnog razvoja čovječanstva su potpuno u harmoniji sa ovima koje zatim otkriva specijalno ispitivanje njegovog materijalnog razvoja: jedna takva prirodna veza između dvije najekstremnije granice mora očigled­ no označiti. posebna teškoća jednog takvog početnog is­ pitivanja. moraju da mi. bilo koja. mada ga svi nijesu. da se ova racionalna potvrda spontano primjenju­ je. god. raznih glavnih djelova ovog opšteg razvoja da bi se uvjerili da li promjene za koje smo vjerovali da primjećujemo u jednom od njih odgovaraju. isto tako. omoguće da mnogo skratim ovdje ovo neophodno direktno dokazivanje a da nikako ne naškodim njegovoj vlastitoj jasnoći i da ne promijenim više njegovu kasniju efikasnost. je da određuje da se pone­ kad zanemari osnovna uzajamnost.ti cijelo vrijeme podređene. postepenim. bilo kojim. Jedina naučna nezgoda. eksplicitno proglasi­ li do sada. Dakle. srećom. iz jačeg razloga. već jedino na njegovu potpunu 266 267 . proizilazila iz svakog drugog analognog izbora. sredstva racionalnog istraživanja koja smo priznali u četrdeset osmoj lekciji da treba da pripadaju sociološkim proučavanjima. za koji naša slaba inteligen­ cija mora biti samo suviše sklona.

poznaje bitno prvo samo sebe: tako. da se pozabavim naročito sada moralnim i socijalnim motivima a da se ne izložim. ni na kak­ vu neposrednu istorijsku provjeru naše trostruke osnovne evolucije ljudskog duha. pošto sam već dovoljno označio. u svakoj drugoj nauci mogla već da ima dovoljnu vrijednost. tim povodom u četrdeset o?moi lekciji. ustanoviti. sva njegova primi­ tivna filozofija mora. koliko je to moguće. Ova empirijska opštostručna koja bi. jedinim ο kojima može ikada da vjeruje da razumije bitni način nastajanja prirodnim osjećajem koji ih direktno prati. smo priznali karakterističnu mogućnost da tu shvatimo a priori sve osnovne odnose fenomena. da u nezgodno vrijeme razčlanim filozofsko prikazivanje čiji su svi djelovi spontano uzajamni. jedna takva dispozicija bi bila. Tako. dakle. bez sum­ nje. jedna takva operacija ne bi mogla. što se tiče opšte činjenice koja je shvaćena u svoj svojoj racio­ nalnoj punoći. da se sastoji od toga da prenese. bilo kojim. Covečiji duh je morao. ikakvo direktno objašnjenje neodoljivom dokaziva­ nju koje bi spontano proizišlo. da je trostruka intelektualna evo­ lucija sada prihvaćena za sve slučajeve gdje je ona mogla da se bit­ no izvrši. Zašto da se zaustavljam da specijalno uvjeravam one koji bi na­ kon takvog čitanja nastavili da dogmatski podrže nemogućnost da se društvena nauka učini tako Do?itivnom kao sve druge manje komplikovane uprkos evidentnoj realizaciji koja se rađa iz ove zadnje filozofske transformacije. fenomena. da ovdje pažljivo okarakterišemo razne opšte motive crplje­ ne iz tačnog poznavanja ljudske prirode koji su morali vratiti jed­ nim neizbježnim i jednim drugim neophodnim dijelom ovu obavez­ nu sukcesiju socijalnih fenomena koji su direktno razmatrani što se tiče intelektualne evolucije koja bitno dominira njihovim glav­ nim razvojem. direktno uzdignuta. upravo. samo vrijemo kojeg ne bi moglo ništa potpuno zamijeniti. sa svojim vlastitim radnjama. da je os­ novna teškoća da sebe upoznamo. Može se. pot­ puno dostigla skoro svuda metafizičko stanje u užem smislu a da još nije. Neizbježna potreba jedne takve intelektualne evolucije ima kao prvi osnovni princip primitivnu težnju čovjeka da nehotično pre­ nese intimno osjećanje svoje vlastite prirode na univerzalno ra­ dikalno objašnjenje svih. zaista. takođe. ako to nije u ovoj Raspra­ vi. čitaoca. okrećući obični aforizam da čovjek. ne bi mogla da potpuno odgovara pravoj prirodi sociologije prema utvrđenim logičkim principima. Ma kakva treba da izgleda privre­ mena situacija koja je prikazana ovim empirijskim polu-uvjerenjem. čisto logične motive. socijalna nauka već izašla. realno znači. po svojoj prirodi. danas. Moramo. nasuprot. uglavnom. Dakle. Ipak. ne manje neizbježno sklon da se izdigne. od posebnog uspona filozofskog genija. ovdje. bilo koje. manje ili više srećno. međutim. moći ću. bitno ja­ lova. Mada se. bilo kojih. u univerzalni tip. odvijajući na njemu samom spekulativnu aktivnost koju je spoljnji svijet morao prvo tako isključivo da iza­ zove. posmatra obavezno. fenome­ ne osim da ih uporedi. uostalom. On ne bi mogao za­ misliti drugo primitivno objašnjenje za druge. mnogo je važ­ no da se specijalna pažnja direktno koncentriše na filozofskom ob­ jašnjenju ovog velikog zakona koji bi u stanju jednostavne opšte činjenice ostao obavezno lišen njegove glavne naučne efikasnosti. znamo da odgovarajuće koriš­ ćenje ovog važnog svojstva može samo da sociološkim naukama da svu racionalnu energiju koja im je neophodna da prevaziđu do­ voljno naglašene prepreke koje mora da susretne njihovo realno objašnjenje: pored toga što jedna takva kontrola mora sadržati obično naj nepobitni ju potvrdu bitne tačnosti istorijskih indukcija u užem smislu. insistirati. unaprijed. u mnogo važnih prilika u toku cijele ove Rasprave. dakle. prvo u prethodnoj raspravi prve knjige. Ova velika opšta činjenica mi izgleda već tako implicitno priznata od strane svih naprednih duhova . ne treba upošte pridavati ap­ solutan smisao ovoj opštoj napomeni koja se može odnositi samo na vrlo napredna stanja ljudskog razuma. svaki će čitalac moći bez muke da spontano obavi ovaj prethodni rad ako ga nije već dovoljno skicirao u toku pos­ tupne studije prethodnih knjiga. U jednoj takvoj nauci. tim povodom. tačno upozoreno. će morati da postepeno razbije ovo osnovno oklijevanje a da mi nije potrebno da ovdje dodam. s druge strane. na zaista pozitivno stanje. i pored njene veće komplikacije iz čisto teološkog stanja i da je ona. mada je. Ne izgleda mi da se tu najmanja ikakva druga kapitalna restrikcija osim takozvane nemogućnosti da se tako proširi isti po­ jam na socijalne spekulacije. uostalom. Ali. ustvari. ovo jedino spontano jedinstvo na sve druge 269 268 . važniji interes osim u pogledu najosnovnijeg zakona koja može ikada biti primijenjen na skup socijalne dinamike. u početku. Ali ovo iracionalno ograničenje kojeg nikakav princip ne bi zaista znao opravdati. suprostavljajući se svakoj opštoj primjeni ovog zakona čije se glavno filozofsko korišćenje mora precizno sastojati u stalnoj regeneraciji socijalnih teorija. da dospije do znatnog stepena prefinjenosti u svojim uobi­ čajenim razmišljanjima prije nego što je mogao da se začudi od svojih vlastitih djela. a. nezavisno od njihovog direktnog is- traživanja prema neophodnim osnovama koje su unaprijed date biološkom teorijom čovjeka. tj. djelovima intelektualnog do­ meta. u protivnom. tim povodom. samo sadašnje neiz­ vršavanje potpune evolucije u pogledu jednog takvog reda koncep­ cija. zatim. s jedne strane. vraćajući tamo.u pogledu različitih na­ uka koje su danas pozitivne. dakle. Ako se čovjek. iz čitave ove knjige.univerzalnost u različitim. Iz ovih razloga ne moramo. Ipak. i zbog jednog i zbog drugog razloga predstaviti ni u kojem slučaju. kao centar svega on je onda.

najčešće viši. zatim. Dakle. nezavisno od znatnog vremena koje evidentno zahtijeva spora kumulacija takvih posmatranja. u tome da objasni unutrašnju prirodu fenomena i njihov način nastajanja upoređujući ih. Još od početka ove Rasprave. jedan potpuno obrnut duh neizbježno upravlja svim ljudskim teorijama. samo realno prestajući da prati ova ne­ dostižna istraživanja da bi se. bilo to u pogledu najmanje komplikovanih fenomena. takođe. Ta­ kav je. u primitivni cen­ tar spontanih zabluda. realne ili nestvarne. ni u kojoj vrsti. na kraju ove knjige. u protivnom. unutrašnjim ili. pripisujući nastajanje fenomena specijalnim voljama. One ne bi mogle dobiti stvarnu vrijednost i neće postati osjetljive na spekulativnu efikasnost osim kada budu obično vođene teorijom u užem smislu. ne bi evidentno mogao da se liši bilo koje doktrine. Bez sumnje. naše ogromne naučne kompilacije to­ božnjih meteoroloških o b s e r v a c i j a su. u stvarnoj potrebi da se onda izričito prati jedan od ova dva obrnuta toka. Da bi se. Ma šta da bude. Kada. čini konačno najnepobitniji simptom njegove pune filozofske zre­ losti. da uzme onaj koji direktno proizilazi iz jedinog prirodnog mogućeg polazišta. bilo koja. za­ ista. učiniti potpuno neminovnom neizbježnu tendenciju našeg uma ka jednoj radikalno teološkoj filozofiji.. slična pro­ vjera mora. uostalom. ma šta se ο tome moglo reći. ograničio na samô određi­ vanje jednostavnih zakona pojava apstrahujući njihove uzroke u užem smislu: raspoloženje duha koji evidentno pretpostavlja jed­ no kasno sazrijevanje ljudskog razuma. Zašto. Oni koji bi očekivali. bez sumnje. čak. kako sam to označio 1829. u jednom tako prosvećenom Vijeku nije konačno mogao da zamisli drugo real­ no sredstvo da objasni sličnu teoriju sem formalno pribegavajući stalnom djelovanju direktnog i specijalnog proviđenja. neke. Ova neodoljiva spontanost koja potiče iz teološke filozofije či­ ni njeno najosnovnije svojstvo i prvi izvor njenog dugog neop­ hodnog uspona. bez kojeg bi se mentalna aktivnost oba­ vezno ugasila. jer ponovo. da oklijeva. bića kao da žive životom koji je analogan našem i. u jednoj tako komplikovanoj temi. svake racionalne koncepcije koja je zas­ novana na odgovarajućem sistemu prethodnih posmatranja. uvijek podređen čovjeku. obavezno. bez sumnje. ovdje. da. kalko u spekulativnom tako i u aktivnom poretku. danas. sva­ ki put sada želimo da prodremo u bilo kojem svojstvu do unut­ rašnje prirode pojava.subjekte koji mogu postepeno da privuku njegovu nastalu pažnju. ova teorija bude sugerisana samim opserva­ cijama potpuno poriču obavezni tok ljudskog duha koji je. kao što sam to objasnio u dovoljno u četrdesetoj lekciji. već čak radikalno nemoguć našem umu koji. naš um ne bi mogao. neće moći. Ako či­ talac sjedini ovdje kako treba mnogobrojne i različite provjere ko271 270 . u svim njenim raznim djelovima. uzima jedan cilj i jednu polaznu tačku koji su bitno analogni. do naj­ jednostavnijih istraživanja morao da uvijek stavi prije naučnih opservacija bilo koju koncepciju odgovarajućih fenomena. znamenitu filozofsku zabludu slavnog filozofa Malbranša koja se odnosi ina osnovno objašnjenje matematičkih zakona ele­ mentarnog sudara čvrstih tijela. dovoljno srno priznali primitivnu nesposobnost u bilo kojem predmetu. ove neizbježne granice. mogao da ih preduzme a da nije prvo upućen a. pozitivne teorije. zbog njihovog nesvjesno empirijskog karaktera. ponovo nevoljno pada. npr. dostići savršenu normalnu racionalnost samo prema osnovnom pomirenju ova dva velika filozofska pravca koja su do sada antagonistički ali koji mogu postati dovoljno kom­ plementarni jedna od drugog: nadam se da sam. zbog nji­ hove veće uobičajene energije. zaista. jedine sposobne da otvori našem intelektualnom razvoju neophodni prvobitni izlaz. u jednoj naučnoj temi. god. gdje smo visoko okarakterisald jed­ nu takvu podređenost kao prvu potrebnu osnovu pozitivne biolo­ gije. uostalom. ograničio samo na jedan pot­ puno odlučujući primjer kojem će svako moći da lako doda mnogo ekvivalentnih slučajeva. nasuprot. Kada jedan takav duh. koliko je mo­ guće. tako dubokolišene svake prave koristi i čak svakog ozbiljnog značenja? To je. jedna takva harmonija koja danas može biti jedva naslućena sa najvećim naporom filozofskog genija. najzad. tj. zaista. a nje­ gov glavni princip će sačinjavati najbitniji zaključak cijele ove Rasprave. zaista. prirodni početak teološke filozofije čiji se pravi os­ novni duh sastoji. tako jednostavnoj ka» i mogućoj. uza sve što je izbor bio fakultativan. nejasne ili precizne. Ali. dakle. manje više. čak u najnaprednijem stanju njegove intelektualne evolucije. ljudski genije teži da pređe. gdje je svijet. ubuduće. odmah iz toga proizilazi. iSvaka od bitnih grana prirodne filozofije nam je postepeno pružila nove motive da provjerimo da. zatim. stalno ubrzavan nekim prethodnim teorijama. prikazao. Ovo osnovno sredstvo je tako visoko isključivo da je čo­ vjek mogao da odoli tome. da je ovo pomirenje ubuduće moguće. nikako da upravlja prvim sontanim usponom ljud­ skog razuma. biće mi dovoljno da naznačim u jednoj vrlo bliskoj epohi. ma kako da je ona morala da bude u početku hepotetična. danas čak još suviše nekompletne. u prvom članku mojih »Filozofskih razmatranja ο naukama i nauč­ nicima«. iSpoljašnjim. apsolutni empirizam bi bio ne samo potpu­ no jalov. prema opštoj dispoziciji koja obavezno karakteriše sve naše primitivne spekulacije. Kasnija primjena koju on uspijeva da postepeno uspostavi od pro­ učavanja spoljnjeg svijeta na proučavanje svoje vlastite prirode. koja je naročito određena da sa­ kupi i stimuliše svoje spontane napore da bi usostavila neophodni spekulativni kontinuitet. bez sumnje. još danas. a. u početku. zaista. trenutno oduzet ovoj nedavnoj pozitivnoj disciplini. sa radnjama koje su nastale ljudskom voljom prema našoj prvenstvenoj težnji da gledamo sva. naš duh ne bi. Karakteristična namjena jedne takve filozofije. pošto. naš um će.

gledajući sve fenomene kao jedine koji­ ma upravljaju nadljudske volje. izričito primjenjivala neodoljivom instinktiv­ nom osobitom skolonošću na ova nepristupačna ispitivanja koji­ ma isključivo odgovara teološka filozofija. ovoj nesavladivoj opštoj obavezi. uprkos nejnog nestvarnog pretjerivanja. manje više. čisto intelektualnim pripojiće se. dovoljno je. u aktivnom poretku. Ovim različitim motivima. Na kraju. Pod prvom tačkom gledišta. na izgled tako neob­ jašnjiv. ne samo zbog njihodugog prethodnog razvoja ljudskog duha i društva je samo mogao da dovoljno ustanovi same fenomene. Da se naša inteligencija nije. prema četrdeset sedmoj lekciji. tim srećnim svojstvom da može. Danas nam je moguće pod uticajem odgovorajućeg vaspitanja da se živo vežemo za samo istraživanje prostih zakona ο pojavama. da naglašenija potvrda jedne takve potrebe za socijalnim spekulacijama. da bi duplo istakli neophodni uticaj teo­ loške filozofije na djetinjstvo ljudskog razuma. da razne pojedinačne provjeza jedinstvom metode i za homogenošću doktrina koje bi nam nepo prirodi stvari. bolje poz­ natom i manje udaljenom od naših ideja. uopšte. bilo. Takva je. ne manje spontano. on se može nadati da izmijeni. ustvari. Ovaj fatalni logički antagonizam nije evidentno mogao podnijeti drugo rješenje osim onog koje je prirodno dao neizbježni početni polet teološke filozofije upoređujući. u početku. sredstava i bezgranične dominacije koju težimo da vršimo nad spoljnjim svijetom. najviše stvaranje. teološka filozofija se karakteriše. teološka filozofija daje najlakše i najšire izvore da bi se zadovoljile nastale potrebe jednog uma koji je tada sklon da naivno više voli najiluzornija objašnjenja: kod svake no­ ve zabune koju može dati prizor prirode. pored najmud­ rijih stalnih predostrožnasti. Ovaj prividni nesklad je savršeno anlogan. pribilježiti. dugo neophodna za postepeni razvoj našeg stvarnog djelovanja. cijelu prirodu. dakle. Samo ovoj filozofiji je pripadalo zbog njene divne ka­ rakteristične spontanosti. Potsjetiću samo na poseban na­ čin. sa prirodom metoda. kako za vrstu tako i za jedinku. prema hipotezi u isto vrije­ me trajnijoj i plodnijoj koja stavlja na sav vidljiv svijet obično nevidljivi svijet nastanjen nadljudskim. u bilo kojoj vrsti. koje je jeftinije kreacija novog agensa. treba. plemenitim agensima čija suverena aktivnost određuje stalno sve ocjenjljive fe­ nomene mijenjajući po svojoj volji. sama da animira čovjeka do­ voljno jakim povjerenjem ulivajući mu povodom njegove general­ ne pozicije i njegove krajnje moći. da uvijek ide ispred poleta opservacije. hotično odredile da postepeno proširimo teološku filozofiju sa jed­ ne vrste primitivnih spekulacija na drugu vrstu kada. prve ili krajnje i još. koliko je to moguće. kao i ovaj.je nam je sav tok ove Rasprave postepeno ponudio ο ovoj neop­ hodnoj intelektualnoj obavezi bićemo oslobođeni da dalje insistira­ mo na tako neospornom predlogu. uglavnom. da stvarno oslobodi ljudski duh radikal­ no pogrešnog kruga gdje je prvo izgledao neopozivo prikovan iz­ među dvije suprotne potrebe podjednako neodoljive da prethodno posmatra da bi došao do odgovarajućih koncepcija i da prvo shvati bilo koje teorije da bi efikasno preduzeo redovna posmatranja. zatim. naročito. ne. koji se uvijek javlja u djetinjstvu čovječanstva između slabog stvarnog dometa naših. uostalom. ona bi neizbježno tra­ jala u svojoj početnoj liturgiji zbog nedostatka same vježbe koju je mogla onda podnositi. zatim. dakle. po volji svojih želja. Ali ova spasonosna racionalna strogost je sigurno postala primjenjljiva samo od kada je količina naših stvarnih znanja mog­ la da bude u svakoj vrsti dosta velika da bi nam učinila da shva­ timo razumnu nadu da konačno otkrijemo ove prirodne zakone za kojim stvarno traganje nije moglo u djetinjstvu ljudskog genija da omogući najmanji uspjeh. svaka od njih ne bi uopšte bila izolovano podvrgunuta vlastitim i direk­ tnim motivima. indirektno. da se uzajamno jačaju zbog naše stalne težnje re ovog osnovnog predloga u raznim redovima fenomena moraju. nije bez koristi da ovdje ukažem. dakle. vraćamo se samo suviše često dječjoj radoznalosti koja teži naročito da upozna porijeklo i kraj svih stvari. Sto će se više razmišljati ο ovoj ve­ likoj temi više će se priznati da priroda pitanja savršeno sarađuje. čak. mada on nije nakda mogao biti najvažniji. onom koji smo upravo ocijenili u spekulativnom poretku. Ma kako uzaludne moraju da sada izgledaju ove dječje spekulacije. ličnim sredstvi- 272 273 . ne treba zaboraviti nijednim povodom da su one uvijek i svuda same mogle da izvuku ljudski genije iz njegovog prvobitnog mrtvi­ la nudeći njegovoj stalnoj aktivnosti jedinu spontanu hranu koja je mogla isprva da postoji. da se suprostavi ili koncepcija nove volje kod odgovarajućeg idealnog agensa ili. sa prostog logičkog gledišta neophodna prvo­ bitna funkcija izričito osjetljiva na teološku filozofiju u osnovnoj evoluciji našeg uma gdje polet mašte mora obavezno. On prirodno proizizilazi. osnovno osjećanje univerzalne nadmoći koja je bila. U ovom drugom stanju. prvobitno. bilo koje. iz početne težnje koja je spontano proizvela teološku filozofiju i. kako sam to već ukazao u početku ove Rasprave da se jedna takva vježba ispostavila onda kao savršeno prilagođena opštoj prirodi naše slabe inteligencije da su je mogla isključivo interesovati najoplemenjenija rješenja. Jer. ona mora specijalnije da veže čovjeka za takvu filozofiju. fenomene sa ljudskim radnjama: bilo direktno prema prvobitnoj funkciji koja animira specijalno svako životno tijelo manje više sličnog našem. bilo kojih. moralni a naročito socijalni motivi koji bi po sebi učinili visoko neospornom jednu takvu potrebu. sve. bez obzira na nji­ hove uzroke u užem smislu. Cesto smo posmatrali sa čuđenjem duboki kontrast. materiju posvećenu bez nje jednoj potpunoj inerciji. Osim što izbor nije bio uopšte slobodan. nezavisno od svake pripre­ me istraživača i svake akumulacije istraživanja. bez sumnje.

Ako bi. cijelu prirodu pod vodstvom ove teološke filozofije. manje više kasne. ustvari. ne uzimam u obzir uopšte razna iskustava koja se tiču budu­ ćeg života. zatim. do epohe. stvoriti pojam č u d a u užem smislu. samu animirati i podržati našu moralnu hrabrost kao i da probudimo i upravljamo našom intelektualnom aktivnošću. čini mi se. da bi dos­ pio. proizilazi mnogo više. u isto vrijeme kad nam je dugo iskustvo gor­ ko pokazalo njihovu potpunu jalovost. od raznih nat­ prirodnih pomoći. teološka filozofija je već bila bit­ no napravila stalni uspon naše moralne energije istovremeno kad i onaj od naše mentalne aktivnosti. kod ovog zadnjeg uticaja. naći ćemo uvijek da moćno povjerenje koje on uliva često. koji je to pravi bogomoljac koji neće skoro toliko dodijavati svom božanstvu zbog najmanjih ličnih udobno­ sti kao i povodom velikih ljudskih interesa? U svako doba. Ali svaka pretpostavka ove vrste bi bila duboko nespojiva sa pravom konstitucijom ljud­ ske prirode. koja su mogla dobiti samo vrlo kasno visoku socijalnu važnost kako to istorija potvrđuje. bez sumnje. da je afektivni utioaj morao da snažno učvrsti spekulativni uticaj da bi nas još više vezao za slične koncepcije kao što sam to već ukazao kod raznih specijalnih poglavlja. da bi okaraikterisali događaje koji su od tada izuzetni. nasuprot mogao da shvati svijet striktno potčinjen nepromjenjijivim zakonima. Razumije se. nema uopšte čuda. što se tiče mentalne pobude. Ma šta bilo. kakvu je visoku važ­ nost morala da ima u početku.prema krajnoj slabosti koja se odnosi na čisto intelektualne or­ gane u skupu našeg cerebralnog organizma. nego u pogledu vječne sudbine svakog od njih. po našoj volji. filozofija potpuno dominirala. ulila bi mu. na kraju. važan fenomen m o l i t v e u isto vrijeme inte­ lektualan i moralan. Treba. pri­ pisani jednoj božanskoj specijalnoj intervenciji. Od kada nas je spori i teški socijalni razvoj. Danas. najzad. nepomenuti. kako to neopozivo svjedoče naivne deskripcije antičke poezije gdje su najobičniji događaji prisno pomiješani sa najmonstruoznijim čudovištima i spontano dobijaju analogna objašnje­ nja. ipak. nego iz indirektne i dale­ ke perspektive. čak i u najnaprednijim epo­ hama trudimo da ocijenimo jednom dovoljno produbljenom ana­ lizom. Jedno vrlo napredno stanje naučnog razvoja je moglo omogućiti. sveštehnička služba je morala biti. jer sve izgle- 274 da divno. Ali. istovre­ meno intelektualni i materijalni. oni morali da se nužno navikavaju. u raznim pogledima. ho. nad prirodom dovoljno široku djelatnost. što sigurno uvijek pretpos­ tavlja. u početnom mrtvilu naše debilne inteligencije koju mogu jedva da pokrenu najjači stimulansi i čak. fatalno obeshrabrenje koje bi ga spriječilo da ikada izađe iz svoje primitivne apatije kao i mental­ nog mrtvila. — ako to nije. da shvatimo svakodnevnu kulturu stvarnih znanja bez ikakvog drugog određujućeg motiva do čiste direktne satisfakcije koju inspiriše pogodno obavljanje naše intelektualne aktivnosti do­ date slatkom zadovoljstvu koje daje otkriće istine još da li je vrlo sumnjivo što je ova jednostavna stimulacija mogla obično biti do­ voljna da nije uopšte bila podržana kolateralnim impulsima slave. prvo. Ranije. na kraju. u našim bilo kojim poduhvatima. očita nemogućnost u kojoj bi se on našao da um nikako ne promijeni djelovanje kao i da ih upozna.' timice. uz pomoć uzvišenih agensa sa kojima ona okružuje našu egzistenciju koioj je osnovna ekonomija svijeta tako bitno podređena. privlač­ na •moralna perspektiva ove neograničene moći da promijeni. Od opadanja religioznog duha koji već dugo vremena pada. mnoga aktivnije zapos­ lena dnevnim zahtjevima svojih vjernika u vezi sa specijalnim molbama za neposrednu milost Proviđenja. morao se naravno. gde je prethodni polet društva dosta usavršen da bi podnio spekulativne uspjehe jednog visokog čistog interesa. stalnu mogućnost neodoljive pomoći. čak. Ako se. jedan «takav pojam jasno označava da je opšti princip prirodnih zakona već počeo da postaje vrlo blizak i. čak. kao sto ću to uskoro objasniti. jači pošto ne bi mogao imati drugog značenja osim da nam opiše antagonis­ tičkim putem trenutno odgađanje. prvo. Povjerenje a. u prethodnim djelovima ovog rada. tim povodom. stvarni utlcaj religioznog duha na opšte ponašanje čovjeko­ vog života. radi ublažavanja naših bijeda.ma čija jedna nedovoljnost mora biti onda suviše očita već neogra­ ničenom vladavinom koju on pripisuje idealnim imoćima. koja je dostigla do svoje pune fiziološke efi­ kasnosti 1 čija su divna svojstva neosporna u prvom periodu naše osnovne evolucije. ko­ jih su. da stekne njihovu neograniče­ nu intervenciju. ova razlika ne kva­ ri nimalo osnovno svojstvo koje ovdje ispitujemo u teološkoj filo­ zofiji da možemo. u cjelini ljudskog mozga. čak. prema predmetu istraživanja. Ali. vidi se da ja ovdje. da bi oci­ jenili kako treba svu neodoljivu energiju primitivne tendencije čovjeka ka jednoj takvoj filozofiji. uostalom. obavezno. Minerva se miješa da bi digla sa zemlje bič jednog ratnika u jednostavnim vojnim igrama kao i da ga štiti protiv cijele jed­ ne armije. i dok je teološka. hrabrost. ambicije ili manje uzvišenim i energičnijim strastima. Takav je. glav­ ni karakter značenje situacije što spontano proizvodi. zatim. ljudske dis­ pozicije su morale biti obavezno obrnute jer je opšta situacija ima­ la bitno suprotan karakter. iz neoosrednog vje­ rovanja u aktuelnu i specijalnu pomoć. neke buduće egzistencije. teško doveo da vršimo. bila kod jednog vrlo malog broja eminentnih duhova. samo sa tim što nam je spontano činila da nazremo. U početku. su nam mogli doći samo odozgo zahvaljujući neizibježnim iluzijama koje su nam obećavale tako skoro neograničenu moć u čiju ništavnost nijesmo mogli još nikako da sumnjamo. u početku. mogli smo naučiti da se postepeno uzdržimo. u najpovoljnijim slučajevima jednu vrlo poboljšanu kul- 275 . u svakom slučaju. pomoću odgovarajućih molbi.

u po­ litičkom. zaista biti dovoljni za osnivanje najmanje trajnog društva kad intelektualna zajednica. Očito učešće ovog svojstava u sadašnjem očuvanju teološko^metafizičke politike može nam dati odmah slabu predstavu ο primitivnom uticaju sličnog karaktera kada se on u potpunosti širio na sve. i kada. i utoliko prije. oduzme. Cak danas. na ne manje odlučan način. organizovati ova opšta reakcija društva nad jedinkama koja karakteriše osnovno opredje­ ljenje vladavine i koja zahtijeva. u ovoj vrsti. treba priznati da formiranje svakog stvarnog druš­ tva koje je osjetljivo na stabilnost i trajnost pretpostavlja stalno jaki uticaj izvjesnog prethodnog sistema zajedničkih mišljenja ko­ ja su pogodna da dovoljno sadrže silni prirodni polet individualnih neslaganja. u svakom pogledu. evidentno. prema novom aspektu čovječan­ stvo. u sva tri slijedeća poglavlja ispitujući opštu istoriju teološkog stanja čovječanstva. po svojoj prirodi. teži suviše često da učini da se zaboravi ova ne­ pobitna povezanost. Tako. jedna takva težnja primjećujući tu kakvu teškoću osje­ ća naš um da se odreče. kod ovog drugog po­ voda. ovo korisno skraćenje jednog već tako širokog prikazivanja će imati utoliko manje nezgoda što je ovaj zadnjd red motiva možda danas najmanje osporavan od strane svih. uostalom djelimično korisna. zaista. u ovom pogledu. da se najčešće shvata vrlo pogrešno. uspostavljaju. kad na njega dođe red. kao i kod prvog. ona sama takođe moralno razmatrana. Treba u tom cilju. ne bude. dakle. kad na njih dođe red. bilo da bi prvo predvodila osnovnu organizaciju društva. I pored slabe prirodne energije naših čisto intelektualnih organa u stvarnom skupu naše cerebralne ekonomije. može se još direktno provjeriti. u principu.turu. totalnom opozicijom dvije podjednako neopozive potrebe. po svojoj prirodi. čovjek nije mogao imati nikakvo redovno sredstvo. da um mora obavezno da vla­ da. u početku. ovu neophodnu primi­ tivnu potrebu. mi možemo ovdje da se ograničimo. gdje kod malo napredni­ jih duhova. slično vjerovanje nije nikada moglo dati sem visoku potvr- 276 277 . da tako omogućimo stalno postojanje jedne spekulativne klase. teološka filozofija. po mojoj volji. U neophodnom elaboriranju koje mora dugo pripremati jed­ no takvo spekulativno stanje. Ne bi mogli da ne znamo. pošto one mo­ raju. Prema prvom aspektu. tim povodom. utoliko prije. kao što je to već logič­ no bilo. jedini mogući izlaz nastaje onda. Ali. mogla je prvo da razvije našu aktivnu energiju čineći da uvijek. uostalom. prije nego što je naša spontana težnja da zamisli vječnost postojanja mogla da vrši veliku socijalnu aktivnost. Evo. mada naučna apstrakcija. visoku apsolutnu namjenu teološke filozofije. čak indirektno. da zaštiti svoj razum protiv pokretanja sličnih iluzija. nemani koje su savršeno ana­ logne. u svom početku još politički okovano. dok je s jedne strane. da se specijalno predstave sa svim odgova­ rajućim razvojima. iz divne spontanosti koja karakteriše teološku filozofiju. Neosporno je. prema dva glavna gledišta. Zbog ovog srećnog osnovnog svojstva. odgovarajući sistem zajedničkih mišljenja koja se tiču svijeta i čovječanstva. ocijeniti kako treba. intelektualno raz­ matrana. bilo. Ma kakva da je Socijalna snaga koja se pridaje učešću in­ teresa i čak simpatiji osjećanja. ostaje nepobitna u naj­ bolje razvijenom socijalnom stanju gdje toliko spontanih unutraš- njih i spoljašnjih uzroka sudjeluje sa toliko energije da duboko ve­ žu jedinku za društvo. djelove intelektualnog sistema. Ma kakav bio stvarni uticaj ovog zadnjeg vjerovanja njemu se sigurno pri­ pisuje. određena jednoglasnim pri­ druživanjem nekim osnovnim pojmovima ne uspijeva uopšte da tamo pogodno postigne ili tamo ispravi neizbješna uobičajena nes­ laganja. ne u domaćem životu. ova visoka socijalna funkcija teološka filizofije kada se ona čini da naročito proizilazi iz vrste dis­ cipline spontano nastale perspektivom budućeg života. čak. međutim. isključivo razvijena samo od strane samog društva čiji je uspon ne­ razdvojiv od uspona uma. usred dubokih bijeda naše prvobitne situacije. Jedna takva obaveza koja. prije svega. kada se porodice još tako slabo povezuju među sobom malim brojem odnosa tako privremenih kao i nepot­ punih. sama ogovarala spontanom načinu ljudskog ispitivanja i prvobitnoj prirodi naših istraživanja. pre­ ma tome. Dakle. zatim. jedna takva filozofija je zaista namije­ njena da isključivo upravlja prvom socijalnom organizacijom kao jedina sposobna da formira prvo jedan dovoljan sistem zajedničkih mišljenja. ova (primitivna filozofija vlada bitno samo u pogledu samih socijalnih spekulacija. da ih naznačimo vrlo kratko. bila bi. nemoguća da se ona tu. u jednom stvarno začaranom krugu. neophodnu političku potrebu jed­ nog takvog sistema u bilo kojoj epohi ljudske evolucije i još ma­ nje u djetinjstvu društva. u prethodnom poglavlju. ne može se više po­ ricati da ljudski duh čije prethodno djelovanje mora dati ovu prvu bazu socijalne organizacije. Sto se tiče socijalnih razmatranja koja. koje nam omogućavaju da tako izmijenimo po našoj volji ukupni tok političkih fenomena i bez kojih izgleda da jedan ta­ kav poredak ispitivanja ne bi mogao više da nam uliva dovoljan naučn unteres. priznali smo. ovo sudjelovanje i ova simpatija ne bi mogli. kao što sam to iznio po­ vodom astrologije i alhemije. sa druge strane. kao dostojna nadoknada koja je obećana našim spekulativnim na­ porima. Samo se preko nje može. već u socijalnom. ko­ joj je već data jedna visoka politička nadmoćnost. uprkos njiho­ voj velikoj važnosti. pretjerana važnost naročito za prvo do­ ba čovječanstva gdje nam istorija pokazuje teološku filozofiju. Važno je da se uvidi. bilo koje. naša mentalna aktivnost bi mogla biti dovoljno ohrabrena samo snažnim opsjenama teološke filozo­ fije u vezi sa univerzalnom nadmoćnošću čovjeka i njegove bezgra­ nične vladavine nad spoljnjim svijetom. šija na­ da 'koja odvlači od apsolutne vladavine nad spoljnjim svijetom.

Ova filozofija je sada dospjela u jedno takvo stanje raspadanja da su. čini direkt­ no pravo socijalno opredjeljenje. danas. ustvari. specijalnu klasu tačno odre­ đenu za spekulativnu aktivnost. najrevinosnije pristalice morale da bitno izgube stvarno osjećanje svoje prvobitne težnje da prirodno inspirišu zajednicu ideja. u ovom pog­ ledu. Osim ovog visokog socijalnog davanja. da je društvo moglo ostati isključivo sas­ tavljeno od porodica koje su jedino prepuštene. opšti karakter društva bi ostao. naročito onda. bi bio. naša intelektualna slabost nas tako raspoređuje. čak grubo skicirano. Ovaj termin poređenja. da bitno prethodi i čak upravlja re­ dovnom organizacijom svih drugih klasa. socijalna nadmoćnost teološke filozofije je trajala. u pogodnim uslovima. kod najnaprednijih naroda. u isto vrijeme. one samo suviše doprinose. nećemo moći više da ne poznajemo njenu osnovnu sklonost da prvobitno ustanovi. U tako grubim vremenima. Ma kakva je morala biti prvobitna kon­ fuzija intelektualnih radova kod svih svešteničkih kasta i pored jednodušnosti njihovih glavnih istraživanja. pošto je obavezno vladala političkom organizacijom u prvo socijalno do­ ba. svojstveno teološkoj filozofiji. od ka­ da je religija dosta izbrisana da ne ostavlja obično više pomenu sem one na njene najgrublje impresije. ostaje. daleko od toga da može sadržati ikakvu prethodnu raspravu. naj­ važnije i najteže od onih koje je trebalo da zahtijeva. kako će nam to uskoro dokazati isforijska analiza. Sav naš duhovni uspon je pretpostavljao isprva spontano pos­ tojanje jedne privilegovane klase koja je uživala u fizičkoj doko­ lici koja je neophodna intelektualnoj kulturi i. Bilo bi. dospjeti postepeno do jedne vrste mentalne letargije. zaustav­ ljen. 279 278 . nikada ne treba da se zaboravi to da su svi pr­ vi intelektualni radovi. skoro pri rođenju. je tu spontano ostvarila prethodne političke uslove kasnijeg razvoja ljudskog duha stalnim osnivanjem jedne spekulativne kla­ se.može rastumačiti. Ne možemo sa­ da da direktno imamo pravu predstavu ogromnim teškoćama koje je trebalo da pruži. jer. nasuprot. bez ikakve sumnje. uskoro zaustavljeno nekim jednostavnim postupcima i vojnim ili industrijskim instrumentima. Tako teološka filozofija. bilo brigama za materijalnu egzistenciju. čak danas. sva naša aktivnost. bez sumnje. Ipak. a da nije moglo ni­ kako da samo učestvuje u formiranju toga. Ali. koliko je bilo moguće. prema vremenima njene glavne snage a ne spektaklom njene potpune oronulostii. Bez svog spontanog uspostavljanja. usred društva. to je spontano formiranje koje po mojem mišljenju. nastanku dubokih in­ telektualnih nesloga zbog naraslog nereda. u neizbježnoj malaksalosti ove antičke filozofije. čak. gur­ nuta svojim socijalnim položajem da razvija. već nekoliko vje­ kova. ova teološka klasa je morala. do naših dana. svoje najvažnije političko op­ redjeljenje u poređenju sa kojim direktna pravila budućeg života su mogla ikada imati samo vrlo sporednu važnost. ovaj drugi aspekt nema. zaista. tako fundamentalan kao prethodni sa kojim čini. u našoj ukup­ noj evoluciji. prvo uspostavlja­ nje. prema ovom drugom gledištu. uprkos finoći naših mentalnih navika. mi trpimo najveću teškoću da bi dovoljno ocijenili svaku novu operaciju koja nije uopšte. Da nije. u bilo kojoj vrsti. ipak. društvo bitno os­ lobođeno od vojnih i industrijskih briga i čija bi karakteristična aktivnost bila naročito intelektualna. Mentalni napre­ dak. bilo za pripremanje brutalne vojne aktiv­ nosti. dovoljnu intelektualnu zajednicu koja čini. početna prevaga teo­ loške filozofije je bila politički neophodna za intelektualni razvoj čovječanstva sa jednog drugog generalnog aspekta kao da je je­ dina mogla da osnuje. nasuprot. određen da upravlja svima drugima. dok. u osnovi. da bi poslužilo kao prva osnova za politički razvoj čovječanstva kao i za njegov intelektualni i moralni uspon. vrlo malo superioran nad ka­ rakterom društva velikih majmuna. organizacija cijelog ljudskog rada. obavezni nastavak. Najvažnije sposobnosti maše prirode koje ostaju zauvijek prikrivene u svojoj primitivnoj obamrlosti. uprkos do­ kolici koju nije uopšte izgubila. odmah podložna praktičnom interesu. obavezno proizišli iz nje. nekorisno da se ovdje insistira na stvar­ nom intelektualnom i socijalnom dometu jedne takve podjele. sistema. najmanju efikasnost za skup na­ šeg velikog sociološkog dokazivanja gdje još on nudi spontano dvostruku korist lakšoj ocjena i dužoj primjeni. vrstu spekulativne aktivnosti koja se slaže sa primitivnim sta­ njem čovječanstva: dvostruko svojstvo svješteničke institucije pri­ rodno utvrđene od strane teološke filozofije. ocjenjujući je kao bilo koju drugu instituciju. uprkos obrnutoj predrasudi koja je morala da vlada sa toliko pretjerivanja. bi bila ograničena :na izvjesno usavršavanje. neospor­ no da ljudski duh njima duguje prvu stvarnu podjelu između teo­ rije i prakse koju je nemoguće realizovati onda ni na kakav drugi način.du prethodnom sistemu zajedničkih mišljenja. jedna takva klasa nije mogla sigurno da bude niti osnovana niti tolerisana da je obavezni razvoj društva nije već spontano uveo i čak prije uložio prirodnu vlast koja je manje više poštovana pre­ ma neizbježnoj prvobitnoj prevagi teološke filozofije. izvjesne stalne podjele između teorije i prakse koja je neopozivo ostvarivana stalnim postojanjem jedne prvenstveno spekulativne klase. u svim vrstama u najmaterijalnijoj rutini da. mada vrlo nesavršeno. osnovna politička funkcija ove pri­ mitivne filozofije osnivajući tako spekulativno društvo čija socijal­ na egzistencija. od tada isključivo praktična. Dak­ le. morala je. koliko je to 'moguće. bilo kojeg. u djetinjstvu čovječanstva. po svojoj prirodi. da tako kažem. Mada. Takva je. potpunim obrtanjem njene prvobitne namjene. u prvom društvenom dobu da se direktno ustanovi kod populacije koje su isključivo sastavljene od ratnika i robova.

naposletku pod njenom suviše produženom vladavinom. usred naših najsmjelijih poduhvata. Uzimajući u obzir. tako pu­ no konstatovana koliko je to moguće. dakle. sku­ pu pozitivnih koncepcija koje su jedino sposobne da spontano us­ tanove s jednog kraja svijeta na drugi. Zbog svih ovih različitih razloga progresivno iskustvo počinje da čini da se dosta jasno predvidi odnosna sudbina dviju filozofija da bih ja morao sa­ da da više insistiram na takvoj jednoj ocjeni koja. uskoro ćemo priznati. Isto tako. intelektualna. od tada potpuno nemoguće. tako neophodnoj kao i neizbježnoj. Ona je bila. korist teološke filozofije na vječnu štetu istorijske nauke. Ma kakav neodo­ ljivi prvobitni uticaj koji smo. u raznim po­ vodima. nije to samo zbog toga što ona mora da danas bude najosporavanija. iluzijama jedne takve filozofije su postepeno težile da se promije­ ne. čak od prvih napredaka ljudskog razuma. u sociološkom poglodu. ona bitno doprinosi da ih dijeli. radi njenog osnovnog prikazivanja. Krajnja superiornost po­ zitivne filozofije je tako nesumljiva. pravu intelektualnu zajednicu koja može da slu­ ži kao solidna osnova najširoj političkoj organizaciji. po prirodi stvari da sadrži osnov­ ni princip cijelog prikazivanja koje sad možemo brzo završiti. isto tako. moralna i socijalna koja najneodoljiivije doprinose davanju univerzalne nadmoćnosti teološkoj filozofiji. od dekadencije religioznih vjerovanja. Istorijska analiza će nam jasno objasniti. Ako earn toliko insistirao na ovom prvom dijelu velikog sociološkog prikazivanja koje slijedimo. savršene prirodne harmonije ove filozofije sa potrebama svojstvenim primitivnom stanju čovječanstva i koje ne bi mogle biti iste ni. uostalom. samo njoj pripada u muževnom stanju ljudskog razuma da raz­ vije u nama. nesavladivu sna­ gu i promišljenu stalnost koje su direktno izvučene iz naše vlasti­ te prirode bez ikakve spoljašnje pomoći i bez ikakve varljive smet­ nje. bilo bi suvišno da se tu dogmatski dokazuje krajnja težnja svih ljudskih koncepcija ka jednom čisto pozitivnom stanju. morao biti tako njen zadnji napor zbog početnih klica dezorganizacije koja je morala da se od tada razvija na sve brži i brži način. u na­ silni teror i apatičnu nemoć čiji su primjeri suviše zajednički od momenta gdje je. neop­ hodnu krajnju dekadenciju teološke filozofije i brzi dolazak pozi­ tivne filozofije: u tome se baš.jedina sporna za najnaprednije duhove. pre­ ma svom gledištu. na tako trajnim kao i ši­ rokim osnovama. Tako. bilo koju. u ovom kao i u prethodnom povodu. pripadaju. intelektualnu namjenu. kao svojstva da stimuliše i upravlja. bilo bi da­ nas nekorisno da formalno konstatujemo da. je obavezno morao završiti da svuda teži za sažimanim ljudskog duha od kada je njen stvarni antagonizam sa pozitivnom filozofijom mogao da počne da se jasno karakteriše. prema tome. mada je stvarni uticaj teološ­ ke filozofije morao. Mada mora iz­ gledati prvo paradoksalno. na sve isključiviji način. naročito. pošto je kreirala spekulativ­ nu aktivnost. daleko od toga da teži da povezujemo ljude prema njenoj prvobitnoj namjeni. Svojstvo da uje­ dini. u početku ljudskog razvoja. za sve nauke u užem smislu. ipošto je izričito odredio prvo buđenje našeg uma i čak upravljao njegovim postepenim napret­ kom dok nijedna realnija filozofija nije bila još postala dovoljno moguća. njeno najuzvišenlje socijalno djelo. sadržati istu filozofiju kada je socijalna evolucija dovoljno razvijena. u tom pogledu. letimično gledane. Možemo. već intelektual­ no napravljena u cijelom toku ove Rasprave. da gledamo teološku filozofiju kao da je već i odavno u punom intelektualnom opadanju u samom momen­ tu gdje je ona izvršavala svoju uzvišenu političku misiju. danas prestala da može da bude nepoznata. ustvari. upravo priznali teološ­ koj filozofiji u vezi sa njenom karakterističnom spontanošću. pošto je njena nadmoć bila kompromitovana. kada se produžava generalna primjena do jednog vrlo naprednog socijalnog stanja. da okarakterišemo opšti princip neizbježne osnovne tendencije koja konačno povlači 281 280 . stvarni kraj intelektualne evolucije nije više pogodan za os­ poravanje kao njegova obavezna polazna tačka. sva ova različita glavna razmatranja i svuda će priznati da. svalku pravu. glavna karakteristična svojstva. i što se tiče socijalnih spekula­ cija jedinih koje još nijesu pretrpjele jednu takvu transformaciju. prema čitavoj so­ cijalnoj prošlosti. Čitalac može lako ponovo uzeti. bolje reče­ no. Vjerovao sam da to moram da učinim zato što mi se jedna takva polazna tačka čini. one dokazuju i manje spontano. na mnogobrojne pokazatelje koji su već iznije­ ti u prethodnim knjigama i u direktnim razvojima kojima će biti posvećen nastavak ovoga. da se vise produži. stalno će se naći u bilo kojoj temi da spontani uspon teološke filozofije. ubuduće. sva­ ki od osnovnih motiva koji objašnjavaju i potvrđuju jednu takvu intelektualnu vladavinu je pokazuju istovremeno kao obavezno privremenu pošto se uvijek sastoje u konstatovanju. što moram da imam bitno u vidu. u principu. Najzad. sa punom naučnom očiglednošću da je katolicizam. cijela ova knjiga je posvećena da ih toj promjeni ovdje podčini. u pogledu kojih je ona. ukupom prethodnih knjiga. kao što će sva naša istorijske analize to spontano dokaza­ ti. u moralnom redu. stalnu dekadenciju prve i odgovarajući uspon druge. prema ovom skupu indikacija. vra­ ćajući se. bar je tako evidentno da utješno povjerenje i ak­ tivna energija tako srećno inspirisane u prvom dobu čovječanstva. ili.Takva su. Do tačke do koje je ova Rasprava sada stigla. sastoji velika logična delikatnost jedne takve argumentacije koju bi sofistički duh mogao tako lako zloupotrijebiti da dogmatski poreče. uostalom. na apsolutan način. ona morala da se zaustavi umjesto da raste. ona je morala da je radikalno sputa. prvo. da se ovdje ograničimo. će biti uskoro to mo­ ralno i politički na jednom tako odlučujućem stepenu u cijeloj ovoj knjizi.

tako isključivo povukla samo radikalna nemogućnost jedne bolje filozofije. nasuprot. sigurno is­ to tako primitivna u osnovi kao i klica same teološke filozofije. mada se mogla razvijati samo mnogo kasnije. može se sada potvrditi da taj način filo­ zofiranja nije nikada bio za našu inteligenciju osim jedna vrsta naj­ goreg slučaja ka kojem nas je. Prema osnovnim zakonima ljudske prirode. nakon dovoljne prethodne aktivnosti svdh naših sposobnosti. s tim u vezi. koje nikad ne bi moglo da sadrži nikakvo predviđanje da su sve ljudske pojave bile strogo pripisane nadprirodnim agensima. kraj­ nji uspon pozitivnog duha bi postao naučno nerazumljiv da još od početka nijesu shvatani u svakom pogledu njegovi pravi neophod­ ni začeci. sa neodoljivdjom moći. mora završiti spontanim pripisivanjem razumu jedne eve karakterističnije nadmoćnosti nad imaginacijom mada je uspon ove morao prvo neophodno da bude dugo nadmoćniji. vrlo erećno primijetio u svojim filozofskim esejima da se nije našao ni u bilo ikoje vrijeme i ni u jednoj zemlji. tim povodom. je stalno pratio. Uprkos neizbježnom primitivnom utkaju teo­ loške filozofije. nije nikada mogla da bu­ de strogo univerzalna. smatrati sa tačnošću da ova filozofija nije bila nikada intelektual­ no namijenjena za velike stalne teme naših spekulacija. Ali različita objašnjenja sadržana. sve više i više isključivoj u svim djelovima intelektualnog sistema. npr. idividualne ili so­ cijalne. istovremeno logičku i političku. bolje pri­ lagođeno njegovom stvarnom dometu i njegovim pravim potreba­ ma mada je neodoljiva sila prethodnih navika koje nijedno racio­ nalno vaspitanje nije do sada dovoljno bilo. fenomenima. razvoj vrste kao i razvoj jedinke. sem da ta­ mo privremeno podrži našu mentalnu aktivnost samom osnov­ nom vježbom koju je onda mogla da dopusti dok nije pristup tu bio postao postepeno pristupačan pozitivnom duhu koji je jedini pozvan. pre­ ma našim prethodnim objašnjenjima. ma koliko da je bilo daleko njihovo stvar­ no otkriće. na jednu strogu finalnu univerzalnost. po svojoj prirodi. shvatiti obavezno postojanje analognih zakona prema svim. Mada intelektualna fluktuacija čini. bilo kojim. nje se. i u jednom i u drugom slučaju. Tako. bilo zbog metode ili zbog doktrine. tj. čovjek nije nikada oklijevao da zamije­ ni sve više i više. vrlo spori ali stalni napredak. kako to stvarno zahti­ jeva opšte ponašanje naše stvarne egzistencije. sanjajući među njima var­ ljivo pomirenje. dakle. ne mogu sigurno ostaviti. ukoliko su se naša posmatranja spontano širila i uopštavala. za sve bilo koje redove fenome­ na. od nedavne gdje su prirodni zakoni mogli da budu najzad otkriveni u vrlo broj­ nim i vrlo različitim pojavama da bi ljudski duh mogao. U bilo kojoj temi. isto čak i u pogledu najkomplikovanijih tema. zbog pogrešne ocjene njihovog osnovnog antago­ nizma. teološka filozofija. Mora se čak primijetiti. ne mogavši nikada da ponudi nikakvo pravo ma koje djelo već uvijek jednostavnu postepenu evoluciju. društvenom organizmu zbog njegove više komplikacije i njegove karakteris­ tične trajnosti. Jedan takav pojam vrijedi neobično za savršenu racionalnost naše sociološke teorije pošto ljudski život. Od ove prvobitne situacije. da je to. Slavni Adam Smit je. za sve dosta elementarne i dosta poznate pojave da je savr­ šena nepromjenjljivost njihovih stvarnih odnosa morala uvijek da spontano pogađa najmanje pripremljenog posimaitrača. pored neodoljive očiglednosti ovog postepenog od­ vođenja ljudskog duha. ubuduće. da ga često natjera da ponovo padne u prolazno obnavljanje njego­ vih prvih iluzija. najjednostavnije i najobičnije činjenice uvijek bile posmatrane kao bitno potčinjene prirodnim zakonima umjesto da budu pripi­ sane neograničenoj volji nadprirodnih faktora. čak u našem prvom djetinjstvu. teološke filozofije je ostajala uvijek bitno rezervisana prema sve manje i manje brojnim fenomenima čiji prirodnizakoni nijesu još mogli da budu nikako poznati. šireći se na sve ideje kao i na po­ jedince. Tako. morala bez sumnje. u tri pret­ hodne knjige. Može se. Istinu gvoreći. mišljenje ο prirodnim zakonima koji se odnose na jednostavne pojave iz svakodnevnog života. ovaj uspon prvo jedva primijetan. kada je jednom njihov dotični karaketr dovoljno razvi- 282 283 . glavnu bolest našeg vijeka. To je. ličnom ili socijalnom. istraživanje stvarnih zakona fenomena sa istraži­ vanjem njihovih bitnih uzroka koje je u isto vrijeme. nikakvu sumnju na radikalnu nespojivost dviju filozofija. u početku. teološkoj filozofiji pravi os­ novni princip. dala. postojalo je obavezno. u svakom vremenu. Isti osnovni motivi koji nameću jedan takav razvoj individualnom organizmu ga takođe određuju. konkurencija meto­ da postala zaista moguća.ljudski duh ka pozitivnoj filozofiji. kao što sam to objasnio. kada je nakon odgovarajuće pripreme. najvažniji atributi čovječanstva teže postepeno ka opštem usponu kojem su hrli namijenjeni još od po­ četka. ne prestajući dugo da bude niži. uprkos njihovoj najmanjoj organskoj energiji i koji jedino može sam do podvrgne cerebralnu ekonomiju trajnoj harmoniji. sa uvijek rastućom snagom samo. bog za zemIjinu težu. spontana skica prvih prirodnih zakona namijenjenih individualnim i socijalnim postupcima koja je fiktivno prenošena na sve fenomene spoljnjeg svijeta. mnogo više plaši zais­ ta odlučujuće mišljenje ne osjećajući na kojim osnovama bi ga mog­ li postaviti. U moral­ nom i socijalnom redu kojeg bi uzaludna opozicija htjela danas da sistematski zabrani pozitivnoj filozofiji. međutim. pošto bi molitva od tada činila jedino zamislivo sredstvo koje bi uticalo na uobičajeni tok ljudskih radnji. u prin­ cipu. da su. uopšte. ka pozitivnoj filozofiji htjeli bi da sačuva­ mo teološkoj filozofiji vječni autoritet. Ova je krajnja tendencija ipak morala da počne da se nepobitno odlikuje. Tako je osnovna klica pozitivne filozofije.

za prost narod. poš­ to je mnogo. prepoznali smo već postepeno. Takav je glavni aspekt prema kojem je morala da se progresivno pokaže. Upoređujući svakog dana. bilo kojih. nezavisno od svake direktne bor­ be nije mogao da se izdrži da nehotično osudi ova varljiva objaš­ njenja za sve kompletniju zastarjelost koja je morala da postepeno odredi njihov neopozivi pad. odkad su posmatranja. čak: kod onih koji su ostali najvjerniji teološkoj filozofiji i koji su. njegovu srećnu i plodnu sposob­ nost da sve bolje i bolje zadovolji najhitnije intelektualne potre­ be čovječanstva sa eventualnom radikalnom jalovošću praznih kon­ cepcija teologije. karakterističnu nespojivost između nadmoćnosti imaginacije i nadmoćnosti razuma između apsolutnog i relativnog duha. bilo neodoljivim prezrenjem koje je ova ulivala za obazrivi razvoj i skromna ispitivanja nove škole: ipak je izučavanje realnih zakona izgledala da još može da se pomiri izučavanjem bit­ nih uzroka. u svakom pogledu. bilo da predvidi prirodne događaje. sa ove krajnje tačke gledišta. Stvarni uspon po­ zitivne filozofije je ipak morao prvobitno zavisiti od ove spontane potčinjenasti. ova stalna unutrašnja opozicija nije oklijevala da pokaže. neophodna specijalnost raznih naučnih istraživanja je morala da krije. javni razum. krajnja čovjekova težnja ka potpuno pozitivnoj filozofiji. baš u opštoj pri­ mjeni moraju da spontano postanu neosporne. gubeći malo po malo njihovu prvobitnu ne­ povezanost. njen prvi elan bi bio obavezno ugušen zauvijek. da dovoljno pomiri ijed­ nu teološku filozofiju sa ovom osnovnom težnjom da razvije naša racionalna sredstva. je mo­ rala obavezno da postane sve više i više neodbaciva. prelaznu situaciju koja je bitno analogna onoj koju označava u monarhističkom poretku uspostav­ ljanje onoga što se zove ustavno kraljevstvo: u jednom i u dru­ gom povodu. jer morao da nevoljno diskredituje ove teološke koncepcije samo zbog toga što ih je proglasio nepristupačnim ljudskom razumu. Dok je osnovna kolizija mogla da se očekuje u svim djelovima intelektualnog sis­ tema. čak i od onih koji su ih pratili sa najodlučnijom efikasnošću. u čisto logičkom smislu. koje tako malo duhova mogu posebno ocijeniti. Ali je ova provizorna iluzija morala postepeno da razbije bez povratka dok naučni duh koji je postao manje bojažljiv. bila nikako protivna ispitivanjima teologije. razvilo među doktrinama neizbježno neprijateljstvo u pogledu bilo koje teme. što se desilo samo u naše vrijeme. Kada su prirodni zakoni izvjesnog dometa mogli da budu otkriveni. tako moćno u cijelom staram vijeku. Ovaj generalni sporazum koji je katolicizam morao sigur­ no da organizuje zabranjujući uobičajeno korišćenje čuda i proro­ čanstava. visoku neophodnu ne­ mogućnost za sve ocjenjivim fenomenima. Dakle. Što se tiče dok­ trine u užem smislu. sa najviše jas­ noće. jer da je to moglo biti drugačije. u osnovi. neizbježnu težnju nji­ hove neprimijećene cjeline ka novoj filozofiji. čini sigurno samo nevoljnu konce­ siju teološkog duha pozitivnom duhu. jedino ubuduće zasnova285 284 . kako sam to toliko puta objasnio u raznim djelovima ove Rasprave. redova fenomena. baš prema ovom dvostrukom atributu je ova filozofija morala naročito da spontano dobije. ukoliko jedna iracionalna rasprava di­ rektno ističe njihovu neophodnu prazninu. jedan od najisključivijih uticaja. da se prvo vrši a da ne vodi nikakvom direktnom su­ daru jedne od dviju filozofija samo onda kada izgleda određeno da samo istražuje detalje. nužna evolucija našeg uma kako će to istorijska analiza uskoro direktno objasniti. Istina je da se u samom početku ne primjećuje neizbježna an­ tipatija između istraživanja stvarnih zakona fenomena i istraživa­ nja njihovih bitnih uzroka tako da fizičko izučavanje ostaje uvijek podređeno. a naročito. čiju cjelinu treba da ocijeni druga filozofija. ra­ dikalne razlike bilo kojih filozofija. bilo instinktivnom odvratnošću po­ zitivnog duha radi varljivih apsolutnih objašnjenja teološke filozo­ fije. mi izgleda da karakteriše u religioznom poretku. manje više sporedne jednog osnovnog re­ da. Ma šta bilo. jednim i drugim povodom. osnovno sup­ rotstavljanje metoda je. u pogle­ du svih. između stare hipoteze suverenog up­ ravljanja neograničenim voljama bilo kojim događajima i sve neodoljivijom mogućnošću da ih predvidi ili da ih izmijeni prema jedinim racionalnim putevima ljudske mudrosti. njoj još posvetili. Prije nego što je neki direktni antagonizam postao otvoreno naglašen. ova filozofija. po svojoj prirodi ne­ pobitni simptomi postepenog pada. a da je nijesu ipak koristili realnije u svakodnevnom životu. radikalna nemogućnost da se pomire pod­ ređenost fenomena nepromijenjenim prirodnim zakonima sa njiho­ vim apsolutnim podvrgavanjem izuzetno pokretnim voljama. i previše slaba u početku.Jen. ulavnom. Uvodeći sponta­ no u naša istraživanja sasvim novi tok. Zaista. takvi pojmovi treba da budu. Privremena koncepcija uni­ verzalnog proizvođenja kombiinovanog sa specijalnim zakonima ko­ je bi ona sama sebi nametnula. bilo da ih izmijeni našom intervencijom koja čini najkarakterističnije opre­ djeljenje pozitivne filozofije. Socijalni du­ hovi su onda mogli da vjeruju dobronamjerno da. teološkoj dogmi. njegov vlastiti razvoj mo­ že. istraživanja fizike nijesu. sve više i više. jednom vrstom spontanog kompromisa kojeg je morala inspirisati. postepeno težila ka važnim odnosima. da bi uspješno odoljela tre­ nutnoj koliziji. zaista. konačno nepomir­ ljivoj sa stvarnom nadmoćnošću teološke filozofije. u principu. odlučuju- ći kontrast između skrupulozne racionalnosti primijenjenih postupa­ ka za najdivniji cilj i najfrivolnije smjelosti tendencija koje su na­ mijenjene da otkriju naj nedokučivije misterije. na najodlučniji način. u pogodno vrijeme. Istovremeno i opštiji. ova osnov­ na antipatija se svuda otkrila. kod svih ljudi. neodoljivu ljubav. Ali. napredak takvog duha nije mogao izbjeći da visoko istakne. radikalno us­ kraćujući sebi svaiko ispitivanje ο unutrašnjoj prirodi bića i bitnom načinu nastajanja fenomena.

noj na karakterističnoj opštosti sve dok je neodoljivom ukupnom sistematizacijom pozitivnog duha ona izgubila zadnji atribut, je­ dinu legitimnu odredbu koja joj sada ostaje u društvenoj supre­ maciji. Pošto sam tako dovoljno okarakterisao prvu neophodnu po­ laznu tačku, a zatim, neizbježni kraj intelektualne evolucije čo­ vječanstva, naše veliko sociološko prikazivanje zahtijeva samo ge­ neralnu ocjenu, prema tome, skoro spontanu ο prelaznom stanju, Već sam pokazao u mnogo interesantnih prilika, koliko je, u prin­ cipu važno da se ispitaju u bilo kojem predmetu, bitni prelazni slu­ čajevi samo pod neophodnim uticajem tačne predhodne analize dva krajnja slučaja između kojih su naročito određeni da vrše postepe­ ni prelaz. Sadašnje pitanje nam pruža, po svojoj prirodi, najvažni­ ju ocjenu taikvog jednog logičnog pravila, jer, kad je jednom pri­ znato da ljudski duh mora uvijek poći od teološkog stanja i stići stalno do pozitivnog stanja, može se lako razumjeti potreba, is­ tovremeno neizbježna i neophodna, koja ga neprestano tjera da pređe iz jednog u drugo, pomoću metafizičkog stanja koje ne bi moglo imati drugo osnovno opredjeljenje. To direktno proizilazi, kako sam to već naveo u raznim djelovima ove Rasprave, iz su­ više radikalne opozicije koja prirodno postoji između teološkog i pozitivnog duha i lažnog i nestalnog karaktera metafizičkih kon­ cepcija podobnih da se podjednako adaptiraju na postepeni pad jed­ nog i prethodni uspon drugog, tako da obezbijedi, koliko je to mo­ guće, našem umu kome je tako antipatična svaka riagla promjena, skoro neosjetan prelaz. Dok se teologija povlači iz spekulativnog domena i prije nego što fizika može da se tu definitivno uspostasvakom slučaju, svako osporavanje prevlasti između ove tri filozo­ fije može u osnovi da se svede na jednostavno pitanje oportunosti vi, spontani rad metafizike ga privremeno priprema, tako da, u ocijenjene prema racionalnom ispitivanju osnovnog razvoja ljud­ skog duha. Ova metafizička promjena teološke filozofije se pri­ rodno vrši, u bilo kojem predmetu, postepenom zamjenom božan­ stva sa entitetom kada se religiozne koncepcije uopštavaju sma­ njujući neprestano broj nadprirodnih agenasa kao i njihove aktiv­ ne intervencije, a naročito kada one dospiju, ako ne u realnosti, bar u principu, do jednog strogo uzvišenog jedinstva. Kod ovog zadnjeg opšteg stanja teološke filozofije, nadprirodna aktivnost, gubeći svo­ ju prvobitnu specijalnost, nije obično mogla da napusti neposred­ no upravljanje pojavama a da tu mije ostavila, na svom mjestu, misteriozni entitet, u početku obavezno proizišao iz nje ali kojem je svakodnevnom upotrebom, ljudski duh morao pripisati, sve isključivije, posebno nastajanje svakog dogođaja. Dakle, ovaj čudni način filozofiranja je morao dugo da bude potreban, bilo radi olak­ šanja postepenog pada teologije, eliminišući malo pomalo specijal­ nu intervenciju nadprirodnih uzroka, bilo radi olakšanja postepe-

nog pada teologije, eliminišući malo pomalo specijalnu intervenciju nadprirodnih uzroka, bilo radi pripremanja progresivnog uspona fizike, navikavajući se uvijek više na isključivu koncepciju feno­ mena, i zbog jednog i zbog drugog ova prelazna situacija čini isto­ vremeno i neizbježan simptom i neophodnu pomoć. Uostalom, opšti duh jedne takve filozofije mora biti suštinski sličan što se me­ tode i doktrine tiče, onom iz teološke filozofije čija bi ona mogla postati samo čista glavna modifikacija. Ona ima samo, po svojoj prirodi, najmanju intelektualnu konzistentnost i prema tome soci­ jalnu moć mnogo manje jedine tako da odgovara mnogo više jed­ nom jednostavnom kritičkom opredjeljenju nego ikakvoj pravoj or­ ganizaciji. Ali, ove osobine, potpuno prilagođene njenoj prolaznoj funkciji, u cjelini ljudske evolucije, bilo individualne bilo socijal­ ne, čine je samo utoliko manie pogodnom da se duboko odupre posnjihove karakteristične entitete da mogu da se zasnivaju samo na tepenom usponu pozitivnog duha. S jedne strane, povećana sup­ tilnost metafizičkih koncepcija traži tako da smanji sve više i više jednostavnim apstraktnim nazivima odgovarajućih fenomena tako da polako guraju najodlučnije do smiješnog spontanu manifesta­ ciju od radikalne praznine svojstvene takvim objašnjenjima, što nije bilo, bez sumnje, tako moguće prema čisto teološkim for­ mama. Na drugom mjestu, organska nemoć slične filozofije, na os­ novu njene osnovne nedosljednosti, mora spriječiti, sa političkog aspekta, postepene izmjene koje obavezno donosi u teološkom re­ žimu da može da se bori sa istom efikasnošću kao u početku, pro­ tiv socijalnog uspona pozitivnog duha. Ipak, i jednim i drugim po­ vodom, bitno dvosmislena i nestalna priroda metafizičke filozofije u užem smislu je čini pogodnom, zbog neizbježnih izmjena koje ona može ponuditi da bolje izbjegne od same teološke filozofije, jednoj racionalnoj raspravi, izgubljenoj pod nejasnim i neuhvatljivim ni­ jansama, dok pozitivni duh još nesavršeno uopšten, nije mogao da direktno napadne sami aktuelni princip njihovog zajedničkog au­ toriteta, prisvajajući najzad potpunu univerzalnost koja im je, isto tako, svojstvena. Ma šta bilo, ne bi moglo da se uopšte ne priz­ na intelektualna sklonost metafizike da privremeno podrži, u pog­ ledu bilo kojeg predmeta, našu spekulativnu aktivnost sve dok ona može dopustiti bitnije napajanje, udaljavajući nas, već od čis­ to teološkog režima i pripremajući nas uvijek više za zaista pozi­ tivni režim: ova filozofija ima, uostalom, obavezno, isto bitno svoj­ stvo da bi upravljala političkim prelazom koji prati ovaj veliki logični prelaz. Ne zaboravljajući velike intelektualne i socijalne opasnosti koje, na nesreću, karakterišu i metafizičku filozofiju, jed­ na takva ocjena objašnjava pravi opšti princip univerzalnog us­ pona koji je ona završila privremeniim dobijanjem kod najnapred­ nijih populacija gdje on pretpostavlja, obavezno, instinktivno os­ jećanje koje ne bi moglo biti potpuno pogrešno, izvjesnu neophod-

286

287

nu funkciju koju virai jedna takva filozofija u osnovnoj evoluciji čovječanstva. Neodoljiva potreba ove prelazne faze je, dakle, sada tako nepobitna da to može biti prije nego što direktna analiza, bi­ lo posebna, bilo opšta, spontano izvrši u cjelini naše istorijske ope­ racije. Mada se naše veliko sociološko dokazivanje nalazi tako bitno završeno za ubuduće, vjerujem, međutim, da ne bi propustili, ko­ liko je to moguće, nikakvu bitnu oznaku ο ovoj taiko važnoj i ta­ ko teškoj temi, da moramo ovdje direktno preporučiti čitaocu po­ trebu da stalno uzme u obzir moju prethodnu teoriju ο pravoj na­ učnoj hijerarhiji, u bilo kojem razmatranju ovog velikog zakona trostruke intelektualne evolucije, bilo da je primijeni, bilo čak da je ocijeni. Još od početka ove Rasprave (vidite 2. lekciju) ja sam prikazao ovu osnovnu hijerarhiju kao prirodni nastavak i neop­ hodni dodatak mome zakonu ο tri stanja: spontana upotreba koju sam vršio već postepeno, na sve vrste fenomena morala je dovolj­ no istaći ovu unutrašnju filozofsku povezanost. Ipak, nije nekorisno da se ovdje formalno nje prisjetimo, bilo radi srpečavanja samih tobožnjih primjedbi koje bi jedna iracionalna naučna erudicija mogla pobuditi protiv zakona evolucije koji sam direktno utvrdio, bilo da bi dobili kod raznih specijalnih provjera sav njihov logički domet, raspoređujući ih tako da se bolje razjasne i da se uzajamno učvrste. Prema prvom aspektu, mogu potvrditi da nikada nijesam našao ozbiljnu argumenticiju kao protivljenje ovom zakonu, već nije ono koje se zasniva na razmatranju simultanosti, da sada ov­ dje nužno vrlo zajedničkoj za tri filozofije kod istih umova. Dakle, jedan takav niz prigovora može biti riješen samo racionalnim korišćenjem naše naučne hijerarhije koja, raspoređujući razne bitne djelove prirodne filozofije prema njihovoj komplikovanosti i ras­ tućoj posebnosti saglasno skupu njihovih pravih afiniteta objašnja­ va da je njihov postepeni uspon morao neophodno da prati isti redoslijed, tako da je jedna faza cijele evolucije mogla privreme­ no da učini koincidira sa teološko stanje jedne od njih sa metafizič­ kim i čak pozitivnim stanjem jednog prethodnog dijela, u isto vri­ jeme jednostavnijeg i opštijeg uprkos stalnoj težnji ljudskog duha za jedinstvom metoda. Budući da su ove vidljive anomalije tako potpuno regulisane, teškoća bi, zaista, bila nerješiva samo da je simultanost mogla pretstavljati obrnuti karakter, ο jo ono čega se ja bojim da može da se naznači kao jedan jedini svarni primjer ko­ ji, bi uostalom, mogao dokazati samo potrebu za usavršavanjem ili najviše ispravljanjem naše hijerarhijske teorije, a da u tome nije morala da se odrazi nikakva legitimna nesigurnost samog za­ kona evolucije. Na drugom mjestu, recipročne pomoći koje mogu da se tako spontano uspostave između posebnih proučavanja raz­ nih spektulativnih razvoja nemaju ni najmanju sociološku važ­ nost. Jer, iz toga proizilazi osnovna sposobnost da se srećno doda,

u mnogo slučajeva, nedovoljnost direktnog istraživanja. Kada je jedna takva hijerarhija bila prvo dobro shvaćena i potpuno prizna­ ta, ona mora, zaista, često omogućiti da se unaprijed odredi, u bi­ lo kojoj epohi, sa punom racionalnošću, opšti karakter .izvjesnog niza ljudskih spekulacija prema dovoljnom prethodnom poznava­ nju stvarnog stanja prethodne kategorije ili, čak, u obrnutom smis­ lu, mada sa manje preciznosti stvarnog stanja kasnije kategorije. Slična spontana pomoć se veže direktno za logički princip koji je utvrđen u četrdeset osmoj lekciji, ο neophodnim rasvjetljavanji­ ma koje proučavanje harmonija može da pruži proučavanju sukce­ sija, prema prirodi socioloških istraživanja. Cijeli nastavak ove knji­ ge će prirodno pokazati, zaista, mada na implicitan i indirektan na­ čin ali sa stalno rastućom očiglednošću, da ova teorija naučne hi­ jerarhije, prema stepenu opštosti raznih fenomena, čini glavnu os­ novu cijele socijalne statike, bar u onome što se tiče intelektual­ nog reda i čak, kao posljedicu na materijalni red, da konačno obuh­ vati cjelinu političkog reda. Nemam potrebu da sad insistiram više na sociološkoj nužnosti jedne tako neophodne teorije bez koje bi istorija ljudskog duha trebalo da ostane, usuđujem se da to tvr­ dim, bitno nerazumljiva i ο kojoj je čitalac već postepeno stekao, u uzastopnom toku tri prethodna poglavlja, tačan i uobičajeni po­ jam; morao sam da ovdje samo posebno opišem neophodnu oba­ vezu, da je nikada ne propustim, bilo utvrđujući bilo razvijajući zdravu istorijsku filozofiju čiju smo upravo na kraju, postavili, -ne­ ophodnu osnovu, ovim velikim zakonom koji se odnosi na trostru­ ku intelektualnu evoluciju čovječanstva. Da bi ovaj zakon mogao da ispuni jedno takvu naučno opre­ djeljenje, ne ostaje mi sada ništa više, da bi kompletirao i potvr­ dio ovo dugačko i teško predavanje, nego da ukratko utvrdim da, u prinaipu, cjelina materijalnog razvoja mora da neizbježno prati razvoj, ne samo analogni, nego čak onaj koji savršeno odgovara ovome kojd smo upravo dokazali, sam intelektualni razvoj kojem je cio sistem socijalne progresije morao biti, po svojoj prirodi, dubo­ ko podređen, kako sam to objasnio u prvom dijelu ovog poglavlja. Pošto je ova dodatna studija danas mnogo bolje shvaćena od glav­ ne teorije, biće mi potrebno nakon brze ukupne ocjene materijal­ ne evolucije, da samo ovdje insistiram, kako treba, na njenoj ko­ relaciji koja je vrlo loše shvatana do sada, sa intelektualnom evoluci­ jom koja će biti od sada potpuno opisana u aktivnom redu kao što je to već u spekulativnom redu, mada mnogo veća jednostavnost ove po­ moćne operacije nam, na sreću, pomaže da je mnogo skratimo a da ne naškodimo nimalo njenoj naučnoj namjeni. Radiée se naročite ο tome da se objasni unutrašnja povezanost koja obavezno veže krajnje granice i prelaznu granicu vremenskog razvoja ljudskih

288

289

društava za odgovarajuće faze čiju smo osnovnu sukcesivnost za duhovni razvoj već -prikazali1. Sva razna opšta sredstva racionalnog istraživanja koja mogu da se primijene na politička istraživanja su već spontano pomogla da se konstatuje isto tako odlučno, neizbježna prvobitna težnja čo­ vječanstva prvenstveno za vojnim životom i njegovo krajnje ne ma­ nje neodoljivo opredjeljenje za bitno industrijskom egzistencijom. Taiko nijedan malo napredniji um ne odbija, ubuduće, da prizna manje više eksplicitno, stalno smanjenje vojnog i postepeno po­ većanje industrijskog duha kao dvostruke neophodne 'posljedice na­ še progresivne evolucije koja je bila danas pametno ocijenjena u tom pogledu od većine onih koji se propisno bave političkom fi­ lozofijom. Uostalom, u jednom vremenu gdje se manifestvuje, pod sve više i više različitim oblicima i sa stalno rastućom energijom, čak i usred armija, karakteristična odvratnost modernih društava · prema ratničkom životu; kada je. npr. ukupna nedovoljnost voj­ ničkih poziva postala svuda nepobitna prema sve neophodni]oj obavezi ptrlisilnog regrutovanja koja je rijetko praćena vojnom upornošću; svakidašnje iskustvo bi oslobodilo, bez sumnje, od svakog direktnog dokazivanja jednog pojma koji je tako postepeno pao u javni dornen. Uprkos ogromnog izuzetnog razvoja vojne aktivnosti koji je trenutno završen u početku ovog vijeka, neizbježnim pokretanjem koje je moralo zamijeniti neodoljive nenormalne okolnosti. naš industrijski i pacifistički instinkt je uskoro brže povratio redovan tok svog jačeg razvoja, tako da stvarno obezbijedi, u ovom odnosu, osnovni odmor civiMzovanog svijeta mada evropska h a r - . manija mora često izgledati izložena neprilici, usled privremene greške svake sistematske organizacije međunarodnih odnosa; što ï je, zaista, bez mogućnosti da proizvede rat, ipak, često dovoljno da inspiriše opasne nemire. Ne bi moglo, dakle, ovdje biti nikakvog pi­ tanja da konstatujemo jednom raspravom, na sreću suvišnom, ni prvi termin niti posebno zadnji, socijalnog napretka u vezi sa opštim 'karakterom vremenske egzistencije čija će direktna ocjena, uostalom, proizići u šest slijedećih poglavlja čitave naše istorijske Budući da, političke kvalifikacije v r e m e n s k o g i d u h o v n o g moraju biti naravno često u upotrebi u šest slijedećih poglavlja radi skupa naše i s t o r i j e analize, ja moram ovdje da direktno upozorim, uglavnom, da ću im sačuvati uvijek tačno ispravnu namjenu kojoj ih je katolička filozofija posvetila već vjekovima. Osim neophodne potrebe, u političkoj filozofiji, za ova dva važna termina koji ne mo:gu još bi­ ti stalno zamijenjeni racionalnijim izrazima, nije bez koristi, uostalom, da povežeimo, koliko je to moguće, bez ikakvog uzaludnog prenemaga­ nja, sadašnje formule za stare navike da bi bolje prizvali osnovno osje­ ćanje socijalnog kontinuiteta, koje smo danas tako pogrešno skloni da preziremo.
290
1

analize. Samo, pošto jedan takav razvoj inije nikada bio dovoljno vezan za bitne zakone ljudske prirode i za neophodne uslove so­ cijalnog razvoja, ostaje nam da dokažemo, u principu, njegovo oba­ vezno učešće u osnovnoj evoluciji čovječanstva. Neodoljiva antipatija primitivnog čovjeka za svaki redovni po­ sao ne daje mu, zaista, da obavlja drugu spontanu aktivnost sem aktivnosti iz ratničkog života, jedina u koju on može da bude bit­ no sposoban i koja, uostalom, čini u početku najjednostavnije sred­ stvo da se snabdije svojom prehranom, čak nezavisno od suviše čestog ljudožderstva: opšti razvoj jedinke je, u tom pogledu, pot­ puno saglasan sa razvojem vrste. Ma kako da mora da prvobitno izgleda žalosna jedna takva potreba, njena karakteristična univer­ zalnost i njen stalni razvoj, čak i u vremenima dosta naprednim, da bi materijalna egzistencija mogla da počiva na drugim osnovama, moraju pokazati svim pravim filozofima da ovaj vojni režim koje je društvo bilo tako dugo i tako potpuno potčinjeno, treba da je ispu­ nio važnu i neophodnu funkciju, bar privremenu, u opštem prog­ resu čovječanstva, Lako je shvatiti, zaista, ma kakva bila sada socijalna nadmoć industrijskog duha, da je materijalna evolucija ljudskih društava morala, u 'protivnom, da dugo zahtijeva isklju­ čivo povećanje vojnog duha pod jedinom vladavinom od koje se ljudska industrija mogla razviti kako treba. Opšti motivi ove neop­ hodne zaštite su, uglavnom, analogni onima iz slične privremene funkcije koju je obavio religiozna duh da bi pripremio kasnije us­ pon naučnog duha, prema prethodnim objašnjenjima. Jer, ona na­ ročito smatra da industrijski duh, daleko od toga da može da prvo upravlja privremenim društvom, tu nasuprot pretpostavlja, po svo­ joj prirodi, prethodno postojanje jednog već znatnog razvoja koji je mogao, dakle, da bude izvršen samo pod neophodnim uticajem vojnog duha bez srećne spontanosti od koje bi razne porodice osta­ le vrlo izolovane, tako da bi spriječile svaku važnu podjelu ljud­ skog rada a zatim svaki redovni i stalni napredak naše industrije. Društvene, a naročito političke osobine vojne aktivnosti, mada su morale vršiti samo privremenu nadmoćnost u osnovnoj evoluciji čovječanstva su, u početku, savršeno jasne i odlučne, jednom rije­ čju, potpuno saglasne sa visokom civilizatorskom funkcijom koju moraju da onda vrše. Mnogi filozofi su već dovoljno priznali, tim povodom, spontanu sklonost jednog takvog načina egzistencije da razvija običaje regularnosti i discipline koji ne bi mogli prvo da bu­ du drugačije proizvedeni i bez kojih se nijedan .pravi politički re­ žim ne bi mogao očigledno organizovati. Nikakav drugi cilj, do­ voljno jak ne bi mogao, zaista, da uspostavi trajno udruživanje i malo rašireno među ljudskim porodicama kao neodoljiva potreba da se ujedine, prema neizbježnoj, bilo kojoj podređenosti zbog rat­ ne ekspedicije ili čak radi jednostavne zajedničke odbrane. Ni­ kada predmet udruživanja ne može biti više osjetljiviji niti hitniji,
291

Doista. u tom smislu pretstavljaju. Ovo prirodni uspon ratničkog duha nije bio samo neophodan za prvobitnu konsolidaciju političkih društava. sa potpunom evidentnošću. tako je njena nadmoćnost od ovog neizbježnog toka počela da stalno opada. kao što se može. razvo­ ju i čiji jedini mogući izlaz proizilazi. za konačni razvoj ljudske industrije. Otuda proizilazi. neizbježni pritisak ko­ ji čini čak glavnu socijalnu dužnosti jednog takvog režima raz­ matrajući sav civilizovani svijet. u uobičajenoj zamjeni vo. pored ove ne­ ophodne zavisnosti. je bila u starim vremenima. pot292 činjavajući proizvođača vojniku težilo da paralelno razvije njihove suprotne aktivnosti. no. pored uzaludnih poetskih snova ο prvobitnom os­ nivanju političkih moći ne bi se moglo sumnjati da prve vladavi­ ne nijesu morale biti. kako ću to postepeno utvrditi u pedeset trećoj lekciji. dak­ le. voj­ na epoha je morala biti. odnosi se naročito na to da moramo biti spontano ras­ položeni da je ocijenimo prema modernom ropstvu. sa ne manje očiglednosti. politič­ ku scennu. čak u nehotič- 293 . još neodređenog. a zatim. Vremenski razvoj čovječanstva predstavlja. dok industrijska epoha ne sadrži drugi opšti tok sem ovog. po svojoj prirodi. čak i danas ο tome formirati slaba predstava u pogledu izuzetnih poje­ dinaca koje industrijska disciplina ne može dovoljno da savije i ko­ je nam. uglavnom. ne bi mogli da ne priznamo odgovarajuću potrebu ove snažne stimulaci­ je imajući dovoljno u vidu cjelinu stvarnih uslova ljudskog raz­ voja. neop­ hodna opšta intervencija prelazne situacije koja savršeno liči na me­ tafizičko stanje intelektualne evolucije gdje je čovječanstvo moglo da se oslobodi. sami principi koje sam upravo naznačio. ovu osnovnu instituci­ ju starog ropstva. začarani krug koji je savršeno analogan onome koji smo prepoznali u duhovnom. Od tada. na izgled. kako će nam to jasno po­ kazati sva istorijska analiza. objasniti na direktan način u istorijskom dijelu ove knjige. na izvjesnom stepenu. ovaj voj­ ni režim je morao da svuda ima za neophodnu političku osnovu. Tako. kao namijenjenu da organizuje neophodnu pos­ tepenu pripremu <za kasnije ispunjenje industrijskog života koja je tako neopozivo i izričito nametnuta uprkos našoj urođenoj averziji za rad u najvećem dijelu čovječanstva u kojem je radni kontinui­ tet postao odmah prvi krajnji uslov. između teološkog i pozitivnog duha. u cijelom preostalom dijelu. onom u našim kolonijama koje čini. kako ću to objasniti ν pedeset petom poglavliu. jasno je. Bez ovog neophodnog uslova. mogla da stvarno nauče red ni u jednoj drugoj školi osim u ratnoj. će nam objasniti kasnije. na kraju. on je naročito up­ ravljao njihovim stalnim povećanjem koje nije moglo da se vrši drugačije bez jedne pretjerane sporosti. da ispunjenost vojničkog života u znatnom dijelu čovječanstva pretpostavlja i ko­ načno određuje. me­ đutim. u protivnom. tako da ne krije postepe­ ni uspon industrijskog duha čiji je progresivni dolazak bio tako ubuduće pripremljen kako treba. organizovano ropstvo usred industrije. naznačenog u progresivnoj egzistenciji naše vrste sistemom prirodnih zakona. Sav se ovaj skup atributa divno prilagođen prirodi i potrebama primi­ tivnih društava koja nijesu. Dok industrijska aktivnost predstavlja spontano ovo divno svojstvo da može da bude istovremeno stimulasana kod svih je­ dinki i kod svih naroda a da uspon jednih ne mora da bude nes­ pojiv sa usponom drugih. tu. koliko j to moguće. iz srećnog spontanog uspona prethodne tendencije. u jednom i drugom slučaju. po svojoj prirodi. Ovaj glavni cilj je bio postignut kada se veliki dio civilizovanog svijeta našao najzad ujedinjen pod istom vladavinom. Ma kako nepobitna morala tako da postane politička potreba za prvobitnom evolucijom čovječansva. moram da naznačim. ukoliko je industrijski život mogao da nastavi svoj postepeni razvoj. kako ću to. vojničkog života i da uvijek više pripremi krajnju nadmoćnost industrijskog života. Prenoseći se. s jedne strane.nikada osnovni uslovi pomoći ne bi mogli postati neodoljiviji. bez sumnje. sasvim promašena. Mada je svaka diskusija na tu temu ovdje preuranjena. kao što ću to uskoro objasniti. individualno ropstvo proizvođača da bi omogućili ratnicima slo­ bodan i puni razvoj njihove karakteristične aktivnosti. tako da je duhovna vlast tamo mogla prvo samo da bude čisto teo­ loška. morao je prvo da se bitno sastoji. pravu političku grozotu. obavezno vojne kada se ograni­ čimo da tu posmatramo samo jednostavna privremena razmatranja. jednog dugog jačeg bav­ ljenja vojnom aktivnošću tako neophodnom kao i neizbježnom. bitnu privremenu prirodu jednog tak­ vog socijalnog opredjeljenja čija je važnost morala da stalno opa­ da. međutim. tako da konačno odredi njihovo spontano učešće u istom socijalnom progresu. Ali. Tako. bitno ograničena na vremena nedovoljnog postepenog izvršavanja prethodnih uslova za koje je bila određena da ostvari. u jednu takvu primitivnu situaciju. Pravi užas ikoji nam uliva danas ova tako dugo univerzalna institucija. Obavezno dvos­ mislen i nesiguran karakter jedne takve socijalne faze. radnika od kapitaliste. velika socijalna operacija koja je morala da se izvrši u odgovarajućem vremenu stalnom progresijom vojnog sistema koji je dobro zamišljen i mudro praćen. jedno takvo širenje je prethodno bilo neophodno. kako se to radilo u našom evropskom nizu progresivnih osvajanja Rima. u ovom prvom periodu. sve više i više. obavezno. vojna aktivnost je morala evidentno da ostane bez predmeta i hrane. pod­ jednako degradirajući način za obojicu: dok je staro ropstvo. da opšti prelaz iz jednog u drugi socijalni režim nije sadržavao sigurno više neposredno ispunjenje sem odgovaraju­ ću sukoesivnost u duhovnom redu. staru ljud­ sku vrstu. gdie su raz­ ne vrste pravnika morale naročito da zauzmu. industrijsko stanje se toliko radikalno razlikuje od vojnog stanja. koliko to naša misao može da učini.ine defanzivne organizacije u prvu ofanzivnu organizaciju. uskoro.

u ovom pogle<-Ί. među elementima modernog režima. je ponekad. može danas da bude ocijenjena direktnom intuicijom. međutim. po svojoj prirodi. utoliko više širine i jačine ukoliko cilj postaje važniji i indirektniji i uko­ liko su zatim. bitno je dovoljno za naš cilj da mu. neophodno učešće teološke filozofije. ratnoj vještini. ma kakva mogla da budu njihova uobičajena osporavanja : stalna borba bi dokazala. Važno je. jako iznenađen bitnom analogijom koja spontano pretstavlja ovu nepobitnu progresiju sa našim prvobit­ nim zakonom ο obaveznoj sukcesiji tri glavna stanja ljudskog du­ ha. prema najvećim ratnici­ ma.Ι. prikrio u očima filozofa. Ova prelazna faza nije još potpuno iz­ vršena. Razumije se. uopšte. uostalom. zatim između naučnog i industrijskog. teološku i vojnu moć i koju su. traje počiva­ jući prethodno samo na dovoljnoj teološkoj potvrdi. Ma kako morala ovdje biti kratka ova opšta indikacija. ukratko izložimo neophodni princip. rastu i istovremeno opadaju. učestvovanje u zajedničkoj namjeni. sama po sebi. osim ove očigledne sličnosti. naročito. sa toliko energije. ratnog duha u instinkt proizvođača. pravog rivalstva samo između različitih eleme­ nata istog političkog sistema. je nemoguće svakom filozofskom duhu da ne bude prvo. Kada su ove neophodne zamjerke tako odstranjenje. Svaka epoha nameće. Manje više naglašeni rivalitet koji je tako često poremetio opštu harmoniju između teološke i vojne moći. zaista. međutim. suviše često pomije­ šano sa gnusnom servilnošću koji nji« nikada moffla da bude sem izuzetna. Kako uni­ verzalno iskustvo svjedoči. u čitavoj prošlosti. nikad ne sprečavaju neizbježno. kad bi se nasuprot desila. uprkos. mada obavezno nejasna. Ali. uprkos razlici nji­ hove prirode. da nijedan vojni režim ne bi mogao da se učvrsti a da. ništa ne sprečava više da prvo primjetimo direktno osnovnu vezu koja spon­ tano spaja. njihov osnovni afinitet. u principu trostruka vremenska evolucija ko­ ja će morati da nam naizmjenično pokaže. jako osjećali i dovoljno poštovali svi ljudi viso­ kog dometa koji su stvarno učestvovali u jednoj ili drugoj. HDeciialnim putevima. np. cilj postaje tako širok a učešće tako indirektno da. isto tako. osnov­ ni razvoj čovječanstva. učinila prirodna filozofija. uopšte. takođe između dvije prelazne funkcije metafizičara i prav­ nika. u protivnom. Bez ove unutrašnje korelacije sa teološkim duhom. U sadašnjem slučaju. dosta visoko ο realnoj očevidnosti ovog značajnog slaganja. koja je. u modernim vremenima. prvo između teo­ loškog i vojnog duha. treba. slabošću naše prirode moraju biti tako često sklone da ne poznaju njihovu neophodnu koordina­ ciju i da preziru opšte granice njihovih uzajamnih prava. slijeno i nehotično povjerenje. bilo takođe. zaista. između dva elementa pozvana da vrše analogne funkcije i da je ona stalno dr­ žala u zavisnosti postepeno povećanje jedne od stalnog pada dru­ ge. ne dozvoljava uopšte. rađaju se. tako apsolutnog po­ koravanja duha. običajima discip­ line koji su već duboko sažeti. bilo unutrašnojm antipatijom. nesporne i važne usluge ko­ je je. bez koje unut­ rašnja podređenost koju zahtijeva. Ma kakav 294 bio. duboko rivalstvo izme­ đu spekulativne i aktivne moći koje. pre­ ma tome. drugačije osim preko religiozne vlasti sa kojom su se ratni vođe onda prirodno postavile. Takva je. r'--'"•• smanjenje i blizina cilja ne propisuju. neizbježne kasnije konflikte što će više njihov zajed­ nički politički uspon postati naglašeniji: oni su već jasno najavlje­ ni. njena vlastita priroda. istovremeno intelektualnom i mo­ ralnom koja uliva jednoj prirodnu potčinjenost radova druge. tako da ga učini potpuno pogodnim da odmah posluži kao racio­ nalna osnova našoj kasnijoj čitavoj istorijskoj analizi. očialedno je da vojni duh ne bi nikada moPîo iswuniti visoku socijal­ nu namjenu koja mu je bilo određena za cjelinu ljudske evoluci­ je. Ma kakve bile. Ali. očekivati sa nji­ hove strane. kod istih vođa. da se obezbijedi stalna pomoć. naročito je evidentno da u bilo kojem poli­ tičkom sistemu mora da tu postoji stalno. bi moglo postojati. kombinovana sa neizbježnom superiornošću bogatstva. u principu. bez sumnje. Jedno takvo dodatno objašnjenje mora da sadrži naše doka­ zivanje u njegovom najvišem stepenu preciznosti i postojanosti. odgovarajuće zahtjeve: u početku. stalna saradnia bi ostala nedovolj­ na i privremena kad ne bi bila potvrđena odgovara ju ćirn teološ­ kim uvjetan f m a završavajući spontano. i. zaista. sredstva različitja i nezavisnija a da. u bilo kojoj epohi. ovdje. naročito je važno za jako so­ ciološko dokazivanje čiji politički dodatak tako skiciramo. uglavnom. da zabilježimo da bilo koja duhovna vlast ne bi mogla dovoljno od­ govarati osnivanju i konsolidaciji vojne uprave koja posebno zah­ tijeva. a ne nijedne druge. u naprednijim vremenima. Sto se tiče vlasti koje su uvijek podjednako snažne. zbog običaja stvarne rasprave koju obavez­ no teži da propagira. stvarnu nes­ pojivost koja. ne bi mogla biti niti dosta kom­ pletna niti dosta produžena. dosta da ovo postepeno potčinjavanje jed­ ne takve vještine propisima stvarne nauke je uvijek bilo gorko 295 . može se biti sigurno da one pripadaju obavezno je­ dinstvenom režimu. nije manje prirodno inkapatibilan sa vojnim duhom: zna se. voljno ili instinktivno. nakon ovog spontanog takmičenja ko­ je u svakom ljudskom učestvovanju mora obično dobiti. malo obične energije sooiialnih veza koie su ioš nesavršene. isto tako njegov plavni cilj je mogao biti potpuno ostvaren sa­ mo u starim vremenima gdje su se dvije moći nalazile obavezno koncentri'sane. instinktivnom odvratnošća ove za karakterističnu ap­ strakciju istraživanja prve i radi pravog ponosa koji je animira. uostalom.noj opštoj podređenosti koja je sve više i više naglašena. uprkos neodoljive sile političkih rivalstava. naučni duh. dakle. da di­ rektno prepoznamo osnovnu vezu dvije evolucije opisujući dovolj­ no prirodni afinitet koji je uvijek morao da vlada. sami nepobitni socijalni afinitet između nauke i industrije. bez sumnje.

na direktan kao i na očigledan na­ čin. ovdje u principu dovoljno objašnjen. ova kritička pomoć može lako da pokaže kakvu snagu i kakvu efikasnost će spontano morati da dobiju ove opšte veze ka­ da taj veliki politički dualizam bude mogao da. prema pravilima jed­ ne čisto ljudske mudrosti ne mora izgledati. vrlo pogodno postavljeni da ga najbolje ocijenimo. visoki po­ litički uticaj kojim je postepeni uspon ljudske industrije morao na­ ravno pomoći progresivni uspon naučnog duha u neizbježnom an­ tagonizmu prema religioznom duhu ne računajući važnu svakodnev­ nu stimulaciju sa kojom se međusobno napajaju industrija i nau­ ka kada su jedna i druga pripremljene kako treba. po svojoj prirodi. Ne bi se mogla više osporavati pri­ rodna antipatija industrijskog duha koji je razvijen do dovoljnog stepena. Mi smo. ne priznati. protiv opšteg uspona teološkog duha sa potpuno religioz­ nog gledišta od kojeg su naši najrevnosniji konzervativci obično vr­ lo udaljeni danas. kasnije. u istom osnovnom cilju.oplakivano od strane najbolje okarakterisanih ratnika. varvarskoj ali strogoj. kao i slični opšti interesi. u ma­ nje više naglašenim stepenima. dakle. u drugoj namjeri. manje bezbožna od njihovog racionalnog predviđanja. Zaista. u osnovi. uostalom.privre­ menom. uglavnom. manje neophodna. da suviše apsolutna nadmoćnost re­ ligioznog duha teži obavezno. osim me­ đusobnog stvarnog afiniteta dvaju bitnih elemenata prvobitnog po­ litičkog sistema. mada je već njihov socijalni razvoj dovoljno naglašen. opštu ekonomiju prirode mora sigurno da čini jednu vrstu nepravednog atentata na vladu provi­ đenja. Ne bi mogli. i kada. Ako ovakva užasna posljedica nije bila češće i naročito potpunije ostvarivana. kako ću to objasniti posebno. zaostalih naroda. pogodnom sposobnošću. 296 Već sam označio. jedno dublje ispitivanje će stal­ no učiniti da primijetimo neophodnu efikasnost vojnog režima ra­ di konsolidacije a naročito radi širenja teološke vlasti koja je talko razvijena stalnom političkom primjenom kako je sveštenički in­ stinkt to uvijek stvarno osjetio. jednoj tako opasnoj moći. upravo zato što dva elementa nijesu u to još uložena od njihovog delinitivnog političkog uspona. u njoj samoj. nema sumnje. jedan i drugi pod­ jednako pretstavljaju nepromjenjive zakone koji su konačno nes­ pojivi sa bilo kojim voljama. Tako. da umrtvi industrijski uspon čovječanstva pretjeranim osjećanjem glupog optimizma. pošto je bilo čisto teoloških društava. Da se ne bi zaus­ tavljali ovdje posebno. koliko je to mo­ guće. svaka aktivna intervencija čovjeka da poboljša. neophodnim kontinuitetom mudrih napora. pomažući stvarno njene vlastite napore protiv njenog glavnog antagonizma. Socijalni afinitet pri vremenskih vojnih moći za teološke duhovne moći je. u svoju korist. to je jedino zahvaljujući tehničkoj mudrosti koja je znala da ruku­ je. neizbježnom mada . Kada naučna i industrijska moć budu mogle da dobiju. u pedest šestoj lekciji. njihovo ra­ dikalno rivalstvo bude jednako naglašeno. da bi bolje pripremili našu istorijsku analizu. u raznim djelovima ove Rasprave. još nepobitniji od onoga koji je upravo opisan. dok nijedno isključivo vojno nije bilo poznato. dobije di­ rektno organski karakter koji mu bitno nedostaje do sada da bi upravljao. Pošto sam tako dovoljno opisao dvostruki politički afinitet za naš današnji predmet koji duboko ujedinjuje jedan za drugi dva glavna elementa svakog od dva krajnja stanja svojstvena osnovnoj evoluciji čovječanstva. Može se prvo vjerovati da je jedna takva koordinacija. kako treba. Osnovni je dualizam moderne politike. treba. sa toliko očiglednosti. naročito odgovara. Prema logici. sav po­ litički uspon koji je za njih rezervisan. kao stalno povezane da se konsoliduju i da se uzajamno isprave. kao što sam to objasnio u toliko važ­ nih pogleda. obavezno sjedinjuju da bi stalno uspostavili neophodnu kombinaciju. ovdje gore. tajno neslaganje između naučnog i vojnog duha. najzad. u osnovi. ne manje unutrašnju nego spontanu. zatim. ovdje više na sociološkom principu ove obavezne solidarnosti dvije političke moći koje će nam istorijska analiza uskoro pretstaviti. u obrnutom smislu za po­ litički uspon teološkog duha. krajnjom reorganizacijom modernih druš­ tava. što proizilazi iz naše istorijske analize. Mi ćemo. da je naša pažnja naročito privučena na neophodnu pomoć kojom su se uzajamno snabdjele za jednu takvu prethodnu opera­ ciju. danas. priznati da je religiozni duh na svoj način manje antipatičan od samog vojnog duha u vrijeme jačeg uspona industrijskog duha. na osnovnom principu koji je već im­ plicitno utvrđen u čitavoj ovoj Raspravi i koji duboko pod­ ređuje jednu drugoj. da sada pokažemo važno neophodno učešće svake od ove dvije društvene moći u politički trijumf druge. svoju spontano nezdravu aktivnost. tako da razvije svoj srećni civilizacijski uticaj neutrališući. Politička proš­ lost ova dva osnovna elementa moderno" sistema koja se mora­ la ovdje uglavnom sastojati u njihovoj zajedničkoj postepenooj zam­ jeni elementa koji odgovaraju starom sistemu sa socijalnom moći. Ali. stvarno poznavanje zakona prirode i djelovanja čovjeka na spoljnji svijet. dakle. kako se to može provjeriti u toliko raznih krajnjih prilika. dok zajednička borba protiv starog političkog sistema mora spontano sadržati neizbježna neslaganja. kao da sas­ tavni dio rastuće dekadencije pravog vojnog režima u postepenom početku svake glavne promjene. voljna izmjena fenomena. mada su stara druš­ tva morala skoro uvijek da pokažu i jednu i drugu prirodu. filozofija će možda os­ jećati vše prepreka da im prizna sličnost porijekla i opredjeljenja. Ali. Bilo bi nekorisno da insistiramo. jer. sličnost principa i interesa koji ne bi mogli biti ozbiljno ospo­ ravani. iz­ među dvije moći koje su svuda morale da učestvuju u skupu ljud­ ske evolucije. bilo bi nekorisno da izričito izvršim istu fi- 297 . vidi se da se zajedničke odvratnosti i simpatije. kao što ću to istorijski objasniti u tri slijede­ ća poglavlja.

da se time direktno ponosim. i. Mi sada možemo. neznati prava analogija između ovog običnog letimičnog pogleda i so­ ciološkog zakona za koji sam se potrudio da ovdje prikazem i koji. u prvoj knjizi Rasprave. neophodna osnova zdrave istorijske filozofije. kao i socijalnog i političkog. može umaniiti filozofsku zaslugu mo­ jih teorijskih radova. da upozorim na emplicitnu saglasnost jadnog takvog zakona sukeesjie. prije nego što može da bude primijenjeno kako tre­ ba. u opštem proučavanju ovog velikog feno­ mena kojim će uvijek dominirati. da gledamo kao bitno završeno neophodno dodatno objašnjenje koje je prvo iziskivalo. uprkos neiz­ bježnim rivalstvima. prethod­ no razmatranje ovog trostrukog postepenog dualizma koji je po mo­ jem mišljenju. tačnom naučnom koncepcijom. u pHnci'iDU. Spontana uzajamnost dvije konvergentne moći.lozofsfcu radnju prema prelaznom stanju. ne može se. Daleko od toga da se boiim da jedna takva koincidencija. duhovne i vremenske koje čine prelaznd režim. jedan bezkorisni empirijski pojam koji je do sada ostao bitno ja­ lov. prema tome. u svakom pogledu. je. danas talk ο nepobitna da ne bi mogla zahtijeva­ ti. može da bude posmatran kao naročito namijenjen da učini racionalnom i olodnom. završavajući. ovdje. Nastavak razmatranja socijalne dinamike koja su naznačena u ovom dugačkom i važnom poglavlju. dak­ le. treba u nasuprot. istovremeno intelektualnog i materijalnog. uostalom. evidentno spontana. Takav će bi298 ti glavni postupni predmet šest sledećih poglavlja prema poredbe nom pregledu koji je priložen u 1830. njihov osnovni afinitet koji ne bi mogao doz­ voliti da se stvarno ugasi politička nadmoćnost jednih a da se ne uništi istovremeno filozofski uspon drugih. Njegova real­ nost je. moramo sada direktno primijeniti ovu veliku sociološku koncepciju na realnu ocjenu cjeline ljudske prošlosti. neophodnu oba­ vezu polazne tačke koja je dovoljno sagilasna sa spontanim indika­ cijama javnog razuma kojem bi stvarna nauka mogla. razdvojene i ujedinjene srednjim vijekom. u slijedećim lekcijama. na direktan način. sa spontanom koordinacijm koju je obični instikt javnog razuma uvijek zajedno us­ postavljao u čitavoj socijalnoi prošlosti razlikujući tu stari i mo­ derni svijet. godini. ne bi moglo biti precizno. zaista. uostalom. naš osnovni zakon ljud­ ske evolucije. uos­ talom. gledajući u djelo metafizičara i pravnika bi se mogao krivo shvatiti. nikakvo direktno prikazivanje: samo. da čini samo jednostavno produženje. pošto sam dosta utvrdio os­ novni zakon. u pogledu visoke opš'te potvrde ukupnog sistema mojih istraživa­ nja u vezi sa ovim važnim aforizmom pozitivne filozofije koji je tako često rwrodukovan u različitim djelovima ove Rasinrave koja nala­ zi". Da ne bih počinjao nikakvu uzaludnu raspravu epoha ο približavanju koje. glavne osnove prave istorijske filo­ zofije kojima je četrdeset osma lekcija već opisala. u njemu samom. . po svojoj prirodi. u ovom odnosu. duh i metodu. kako treba. η svim zdravim naučnim teorijama. Ne­ će biti bez koristi. neophodan nastavak ove čiji smo princip uk­ ratko ocijenili u pogledu početnog i krajnjeg režima.

a nauka se. jer makoliko tada bila potrebna jedna takva kombinacija. u stvari. čije bi neposred­ no razmatranje radikalno ukočilo početak razvoja apstraktne socio­ logije. bolje oci­ jenilo to veliko logičko pravilo. pa mogu poslužiti kao stvar­ na baza zdravim. gotovo još uvijek preovladavaju u političkoj filozofiji. Da bi se pomoću posljednjeg uvodnog razjašnjenja. bez sumnje. što je očigledno. ne bi mogli sada biti zaista racionalno ocijenjeni. prema svojoj prirodi i namjeni. u tom pogledu. pređuzeti da bis­ mo stvorili dinamičnu sociologiju koja treba da ima. soontano je. naučnim spekulacijama. Tako. Osnovna razlika iz­ među dvije tačke gledišta. Ljud­ ski duh. prema tome. dakle. još uvijek. Predrasude i primjene koje. bilo za teoriju ili za praksu . u tom smislu. usuđujem se reći. ona ostaje u stvari. već na prvi pogled se primjećuju. u sociološkim proučavajima jer. neke pozitivne klice njene stvarne superiornosti . sa svakodnevne tačke gle­ dišta. ukratko. u biologiji. suviše produžavaju nezrelost jednog tak­ vog proučavanja kod većine savremenih filozofa. Tačno je da je. sve. čak i pošto su strogo odba­ čena sva nepristupačna ili nejasna pitanja ο raznim socijalnim po­ rijeklima koja. uglavnom. Dakle. mnogo poteškoća da se kako treba kombinu302 ju sociološke koncepcije sa geološkim razmatranjima. na osnovu prethodno navedenih obrazloženja.pogledu naj­ prostijih pojava ne bi mogao. Estoriiska operacija koju ćemo sada. kao potpuno beznačajni. mora vezati za najprostije pojave koje bi svaki onaj koji u njima učestvuje sponta­ no mogao primijetiti u svojoj okolini kao osnovni temelj uobičaje­ nog socijalnog života. usuđujem se da unapred kažem da je ona time već vjerovatno dovoljno realizovala sve ono što je. u tom smislu. biram. danas. ono koje mora biti. gotovo isključiva tema naše istorijske operacije. bez sumnje.na­ vedem samo jedan značajan primjer tih interesantnih pitanja ko­ je. so­ cijalna dinamika bila onemogućena. nedovoljno ocijenjena čak i kod ručio. zauvijek. pošto je u današnje vrijeme nisu. čak i kod najboljih duhova. naučiti da jedan veliki broj nepredviđenih pitanja konkretne sociologije. pruži sva posebnija i preciznija objašnjenja koja će postepeno postati neophodna. u današnje vrijeme se. nedo­ voljni. uopšte. jer će se tek nakon dovoljne obrade socioloških zakona moći naučno prosuditi. U istraživaju pravih zakona društvenosti. ne samo sociologije. a posebno kada se radi ο moždanom aparatu. nepremoetive teškoće. jer. Zašto bijela rasa posjeduje vrlo izraženu privilegiju osnovnog socijalnog razvoja i zašto je Evropa bila glav­ no mjesto te nadmoćne civilizacije? Ova dvostruka tema za uza­ jamno razmišljanje. isto tako mudro. koji bi se si­ gurno pojavili u konkretnom proučavanju ljudskog razvoja i koji. bez kojih bi ovo pitanje stalno bilo preuranjeno i pored mudrih pokušaja koji bi. ipak 303 . u principu. s obzirom na njegov veliki značaj. svakako. biće mi dovoljno da ovdje . posebno. lekciji. zbog prirode te teme. na osnovu toga. kao što sam pokazao u 48. ne bi mogla uspješno realizovati zbog suviše nesavršenog sta­ nja. proučavanje monstruoznosti itd. sre­ ćom. sada naviknut na ta racionalna odgađanja u . Ali. konkretna priroda. inače. svi izuzeti događaji ili svi podrobni detalji koje su slijepi kompilatori ispraznih anegdota tražili u svojoj nez­ reloj. Ako moja sociološka koncepcija bude uspjela da kroz najpotpunije proučavanje socijal­ ne serije uspostavi najzad pravu naučnu vezu između istorijskih činjenica koje su. morala je. u karakte­ rističnoj organizaciji bijele rase. Moraćemo. postaje sve prikladnije ukoliko se po­ redak pojava komplilkuje i više specijalizuje. tre­ ba ga mudro odložiti do obavljanja prve apstraktne obrade osnov­ nih zakona socijalnog razvoja. inače. na primjer. u suštini. Ne bi se moglo sumnjati u to da je potpuno mijenjanje tih prvih in­ telektualnih navika više bilo potrebno socijalnoj nauci nego svim drugim osnovnim naukama. mogli dati samo djelimične i izolovaine preglede koji su. izostav­ ljeni. ovdje kao i na drugim mjestima na najdirektniji način. herniji i bio­ logiji još se prije može koristiti. bilo bi. ma kakav interes i značaj ovakvo istraživanje.. svakako. predstavljaju. naj­ teže i najznačajnije. posebno objašnjenje agensa i pozornice najpotpunije socijalne evolucije. Uklanja. U tom smislu. apstraktni karakter. Svaki prethodni dio ove Rasprave nauiku sve obične pojave uvijek najhitnije za razmatraje. ona je zbog toga neosporno dokazivala svoju spontanu sposobnost da. još jednu potvrdu i dalje nezrelosti tog finalnog dijela prirodne filo­ zofije: one spontano moraju podsjetiti na nedavna vremena kada su se u fizici smatrali dostojnim pažnje samo neobični efekti grm­ ljavine ili vulkana itd. da se. zbog svoje prirode. očigledno imalo. vrlo napredna. na izgled. danas poznate svim obrazovanim ljudima. iako je ona. kada bi sada trebalo stvoriti stvarno konkretnu istoriju čovječan­ stva. makoliko bio velik interes koji takva istraživanja mogu ima­ ti. oslobodi i najsloženijih pojava ikojima je naš um ikada mogao pris­ tupiti. iracionalnoj radoznalosti. treba da budu. nego i same geologije. ovo nam je pružilo nove prilike da shvatimo. da su za pravo razmišljanje. što veoma ističe krajnji značaj jedne takve filozofske podjele čije ispitivanje ne bih baš mnogo prepočestiti duhovi. treba znati potčiniti neophodnom odlaganju koje oprav­ dava njihova. kroz kas­ niju obradu. rase i drugog. sistematski ostavljamo za neku naučno napredniju epohu. oslobađa od mase nevaž­ nih ili prethodnih poteškoća koje su je. podstaći inteligentnu radoznalost filozofa. više nego jedanput. osporavali najeminentnijih umova. neosporno mnogo teže posmatrati taikve pojave. fizici. Isto bi tako bilo sa raznim man je-više površnim uticajima klime. bez sumnje. ipak. Bez sumnje. već tako upadljivo u astronomiji. očigledno. pa čak i državnika. apstraktne i konkretne. sputavale i koje se nisu mogle prevazići zbog krajnje aktuélne nepotpunosti naših realnih znanja. bez kojeg bi.ljivo odbacujući svaku suviše detaljnu ocjenu. srećnu i nužnu koincidenciju.

vezujući ih uvijek za odgovarajuće teološke. k a d a bi neki u m . n a osnovu koje i n t e l e k t u a l n e kategorije t r e b a p r o v j e r i t i p r a v o s p e k u l a t i v n o s t a ­ nje n e k e epohe. n e podstiče čitaoca d a p o s v a k o m a n a ­ lognom pitanju koje bi dalje ideje mogle postaviti ili izazvati. često je m o r a o do­ voditi do toga da se. za razvoj najdra­ gocjenijih domaćih životinja. odsustvo svake z d r a v e sociološke teorije sposobne da procijeni p r a v i n a u č n i d o m e t s v a k o g pogleda. p o o v o m p i t a n j u . u j e d n u s t v a r n o racionalnu odluku. razni fizički. a s druge. iz jednog ili drugog razloga. glavni a t r i b u t i opštu koordinaciju t i h raz­ n i h faza. I na kraju. u t o m pogledu. i raznovrsnost koja je uti­ cala na uzajamni socijalni podsticaj. metafizičko ili p o z i t i v n o stanje osnovnog filozofskog sistema ljudskih koncep­ cija. brzo razbiti. pa čak i da u s ­ mjeri njihovu kasniju o b r a d u . o d m a h bi. sa d r u g e t a č k e gledišta. Ali. uvi­ jek dozvoliti da se s a m s t r o g o p r i d r ž a v a m tog značajnog pozitiv­ nog logičkog p r a v i l a . Ali. d o b r o p r i p r e m l j e n na osnovu uobičajenih pozitivnih spekulacija d r u g i h p r i r o d n i h pojava. na odgovarajući način o k a r a k t e r i s a n p r a v i d u h koji. Ipak. m a n j e opšte i n a p r e d ­ nije kategorije. samim tim. Pošto je. i n t e l e k t u a l n i m k a r a k t e r o m svake epohe. sistematski odlaže sve dok se a p s t r a k t n o ne donesu osnovni zakoni društvenosti. Ta n u ž n a nedovoljnost nije posljedica toga. pa čak i biološ­ ki uslovi koji su. ali. pa čak i a k o se uspiju sakupiti. egzistencija divnog mediteranskog basena oko kojeg je. b a r u njihovoj osnovnoj 1 Takve su. dovoljno j e d a s e ovdje u t v r d i . očigledno je da će biti potrebno da se svaki prethodni navod prvo izloži vrlo ozbiljnoj naučnoj reviziji. r a z m a t r a l a sve. ne bi moglo. zaš­ tićen od svake samovolje. na osnovu p r e t h o d n i h r a z m a t r a n j a . je mnogo doprinijelo da se ubrza evolucija ljudskog roda. ne s a m o zbog njihovog ličnog značaja koji je. s jedne strane. Krajnja n o v i n a i v r h u n ­ s k a teškoća n a u k e koju nastojim da stvorim. n e m o g u ć e je da se ne p r i z n a logička nužnost da se ta velika disku­ sija k o n k r e t n e sociologije. s p o n t a n o utvrđuje. Ali da bi se o n a spriječila ili p o t p u ­ n o razbila. s m a t r a j u zadovoljavajućim. do s a d a uticati na često i s t o v r e m e n o postojanje metafizičkog s t a n j a izvjesne i n t e l e k t u a l n e kategorije. realno sagledavajući teškoću koju na taj način t r e b a prevazići. možda. na primjer. neće mi. bez tog opšteg i p r e t h o d n o g razjaš­ njenja se. bila povoljni­ ja za razvoj glavnih prehrambenih kultura. da su te informacije. u s t a n o v l j e n e na početku o v e Rasprave. u cilju sprječavanja s v a k e b i t n e konfuzije. s v a k a k o . već dobijene dokaze po t o m pitanju. m o r a l i u t i c a t i . određivanje osnovne m e t o d e za definisanje sukcesivnih e p o h a koje ćemo m o r a ­ ti ispitati. prvo došlo do vrlo brzog socijalnog razvoja čim je pomorstvo dovoljno napredovalo da omogući korišćeaije tog drago­ cjenog posrednika koji je nudio svim primorskim nacijama. izazove m u č n u neodlučnost u odnosu na pra­ vi filozofski k a r a k t e r odgovarajućih v r e m e n a k o d onih koji nisu d o b r o shvatili njegov p r i n c i p . bez obzira na stvarni značaj koji se može pridati takvim pogledima. Ova p r i v i d n a konfuzija mora. svakako. Dakle. P r e k o tog d v o s t r u k o g uticaja. hemijski. s t a l n o d o m i n i r a t i k a r a k t e r t a k v o g t i p a ljud­ skih spekulacija. koje. civilizacija. prije nego što n a p r a v i m k r a t k u ocjenu socijalnog razvoja. t . svi glavni motivi se. pored termoloških pred­ nosti u umjerenom pojasu. j . bilo fitološke ili zoološke. Ali. veliko bogatstvo gvožđa i uglja u tim privilegovanim kraje­ vima. već i kod s a m i h filozofa zbog njihovog racionalnog položaja na kraju s t v a r n e en­ ciklopedijske hijerarhije. ovakve skice su još daleko od toga da budu dovoljne za stvarno pozitivno objašnjenje pomenute pojave: a kada odgovarajuće formiranje socijalne dinamike. ostaje još j e d n a s e k u n d a r n a nesigur­ nost k o j u m o r a m . koja je. ta filozofija t e š k o može sebi da postavi. p r e m a h i j e r a r h i j s k o m z a k o n u d o n e s e n o m u p o ­ četku ove Rasprave. su­ p e r i o r a n u m e n t a l n o m s i s t e m u s k o r o s v i h ljudi. jasno je da je u toj istoj sredini. m o r a vladati u racio­ nalnoj primjeni istorijskih p o s m a t r a n j a . sa biološke tačke gledišta. R a d i k a l n o nejasni d u h teološko-metafizicke filozofije koji još uvijek vlada u s v i m socijalnim p r o u č a v a n j i m a . s ovog ili onog gledišta. svi n e o p h o d n i elementi. na primjer. do sada m a l o p r o š i r i v a n e i n e p o t p u n e . mora. kasnije. bez sumnje. 304 cjelini: a ja ne s u m n j a m da s a m o ta indikacija koja se odnosi na t a k o k a r a k t e r i s t i č a n slučaj. uopšte. spon­ t a n o t a k m i č e da bi se j a s n o odredio najosobitiji i najkomplikovaniji p o r e d a k osnovnih pojmova. n e m o gavši ići u korak. mogu se naslutiti. u p r k o s stalnoj težnji ljudskog d u h a ka j e d i n s t v u m e t o d e i homogenosti d o k t r i n e . u stvari. sumnjiva objaš­ njenja jednog takvog pitanja. da preciznije dovršim. očigledno. b a r s a m upozorio čitaoca koji će t a k o moći s p o n t a n o da ispravi slučajna o d s t u p a n j a koja bi me neosjetno odvukla. i koja je n u ž n a posljedica n e ­ j e d n a k o g k r e t a n j a t i h r a z n i h p o r e d a k a misli koji s u morali. inače. morala biti podstaknuta. na način koji više zadovoljava. nju t r e b a vezati za j e d a n više u n u t r a š n j i i jači uzrok za. p o r e d a k m o r a l n i h i socijalnih ideja koje uvijek t r e b a d a b u d u n a d m o ć n a osnova j e d n e t a k v e od­ l u k e . p o ­ s e b n o ocijeni neophodnost filozofskog odlaganja čiji s a m s t v a r n i opšti princip d i r e k t n o p r e t h o d n o pokazao. kontakte koji su olakšali buduće odnose. s v a k a k o . sigurno. bude omogućilo da se direktno priđe takvom objašnjenju. u fizičkom pogledu. nužno. i teološkog stanja n e k e kasnije kategorije. Tek pošto n o v i m e n t a l n i r e ž i m b u d e u m o g u ć 305 . shvatila njihovu d u b o k u nedovoljnost. sa hemijske tačke gledišta. a što n i s a m m o g a o da u r a d i m u p r e t h o d n o m poglavlju. do o d r e đ e n o g stepena. prvo. na očito svojstvo evropskih zemalja da posluže do sada k a o glav­ 1 na pozornica te n a d m o ć n e evolucije ljudskog r o d a . da u početku.su svi prirodnjaci d a n a s vrlo d a l e k o od p r i k l a d n e saglasnosti u t o m pogledu. osnovni zakon evolucije. Isto tako. zasnovanoj na cjelokupnoj prirodnoj filozofiji. Slično tome. š t o bi se p r v o moglo pomis­ liti. Dakle. u stvari. preostaje mi još. istovreme­ no.

konstatuju neophodne klice sli­ jedeće faze. Takav postupak će omogućiti da aspekt svake epohe bude izražen kolikogod je to moguće i da se jasno uoči spontano prip­ remanje slijedeće epohe. ova uz­ gredna razmišljanja bi se mogla koristiti samo za pod-ipodjelu epo­ ha do stepena ο kojem je. bez ikakvog straha ili nade da se može vratiti u prijašnje stanje: brže napredovanje opštijih i manje kompliikovaniih kategorija može. u užem smislu. uprkos prelazu drugih intelektualnih kategorija u čisto metafizičko stanje. treba pro­ dužiti do rađanja pozitivnosti tog nadmoćnog poretka ljudskih kon­ cepcija. ali bez bitnog uticaja na njen pravi karakter. metafizičku epohu. moramo smatrati da teološka epoha postoji sve dok moral­ ne i političke ideje budu čuvale bitno teološki karakter. za sada. odgovarajuća evolucija se može smatrati potpuno realizovanom. do tada. uglavnom poslu­ žiti samo zato da se. pa čak i kada za najjednostavnije među njima započne pozitivno stanje: slično tome. suviše rano brinuti. na primjer. Tako. SADRŽAJ Ο sociologiji Ogista Konta — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — 5 Kurs (Tečaj) pozitivne filozofije Prvo predavanje — Drugo predavanje — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — 19 21 23 47 71 Piščevo obaveštenje uz prvo izdanje — Četrdeset šesta lekcija — Četrdeset sedma lekcija Četrdeset osma lekcija — Četrdeset deveta lekcija Pedeseta lekcija — — Pedeset i prva lekcija — KRAJ ČETVRTE KNJIGE Pedeset druga lekcija — H3 121 1 9 5 221 225 — — — — — — — — — — — 301 306 .nosti da dopre do te krajnje kategorije. u svakoj fazi.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful