Nekoliko slika sa Hubble-a
Napomena: Knjiga je izašla PRIJE 1970.g, dakle Hubble svemirski teleskop nije postojao...

Sombrero galaksija u infracrvenom...

Hodge 301 Cluster Multiple Generations of Stars in theTarantula Nebula..

Barred Spiral Galaxy NGC 1300

Antennae Galaxies / NGC 4038-4039

FRED HOYLE

ASTRONOMIJA
Sadržaj
PREDGOVOR 6

1. poglavlje ZEMLJA I NEBO 2. poglavlje ASTRONOMSKI INSTRUMENTI 3. poglavlje KRETANJE PLANETA I DREVNA ASTRONOMIJA 4. poglavlje KOPERNIK I KEPLER 5. poglavlje TEORIJA GRAVITACIJE 6. poglavlje RAZDOBLJE POSLIJE NEWTONA 7. poglavlje OPTIČKI INSTRUMENTI I PRIRODA SVJETLOSTI 8. poglavlje ROĐENJE MODERNE ASTRONOMIJE 9. poglavlje ZVIJEZDE KAO TERMONUKLEARNI REAKTORI 10. poglavlje STRUKTURA NAŠE GALAKTIKE 11. poglavlje GALAKTIKE I ŠIRENJE SVEMIRA Dodatak:
HiPARHOVE I PTOLEMEJEVE KONSTRUKCIJE EPICIKLA

... 8 30 70 100 130 152 188 218 248 270 302
328

5

PREDGOVOR

U ovoj sam knjizi pokušao upoznati čitaoca s razvojem astronomije od naj­ ranije poznatih astronomskih otkrića pa sve do najnovijih spoznaja. Ilustracije, koje su opsežno i uspješno opremili moje kolege u ovom pothvatu, namijenjene su kao stvarna pomoć u praćenju teksta, a ne da knjiga ljepše izgleda. Astronomija je najstarija znanost, kako se često kaže. Ali, astronomija je, u izvjesnom smislu, i najmlađa znanost, što se često ne uviđa. Veliki napredak u fizici tokom prve trećine ovog stoljeća odrazio se plodonosno u astronomiji do naših dana. Učenjaci su dolazili sve više i više do spoznaje da se samo vrlo ograničen opseg eksperimenata može izvesti u laboratoriju na Zemlji. Svemir se snabdio mnogo finijim i mnogo raznovrsnijim laboratorijem, s mogućnostima koje se nikad ne bi mogle ostvariti ovdje na Zemlji. U laboratoriju na Zemlji nikad se neće proizvesti supernova zvijezda, premda su se mnogi procesi, koji izazivaju eksploziju ovih zvijezda, zaista proučavali eksperimentima na Zemlji. Upravo se tu nalazi važnost: u eksperimentima na Zemlji, na sreću, bilo je do­ voljno otkrivenih fizikalnih zakona, koji su zatim pokazali da imaju šire podru­ čje primjene na stanje cijelog svemira. Međutim, ova situacija nije sasvim nova. Već su u XIX stoljeću otkrića, koja su se odnosila na prirodu i svojstva svjetlosti, imala odraza u astronomiji, ne samo u proširivanju već postojećih pravaca istraživanja nego i u pokretanju novih pravaca i u pomicanju ravnoteže "važnosti" unutar astronomije uopće. Imajući ovo u vidu, uočio sam da ne bi bilo dobro pisati potpuno s astronom­ skog stajališta. U osam poglavlja bavio sam se poviješću razvitka astronomije. Kako je ovaj razvitak bio tako usko povezan s otkrićima u fizici, osjetio sam prijeku potrebu da kažem nešto o značenju ovih otkrića. Čitalac će naći sasvim iscrpne prikaze o svjetlosti, elektricitetu i magnetizmu. Nuklearna fizika prikazana je u zadnjim poglavljima, gdje su opisane nje­ ne važne primjene u modernoj astrofizici. Kvantna teorija i teorija relativnosti iznesene su u kraćim crtama. Uočio sam da je potrebno dati neka tumačenja u povijesnim poglavljima. U pregledu astronomskih otkrića, grčkoj se astronomiji mora dati posebno mje­ sto, jer su mnoge glavne napretke sasvim sigurno postigli Grci. Ipak, precizan opis onoga što se dogodilo između 500. i 200. godine prije nove ere, mislim da se ne da rekonstruirati za današnji svijet. Malo je originalnih rukopisa. Naše poznavanje tog perioda većinom potječe iz loših latinskih tekstova, koji se mo­ raju protumačiti u svjetlu današnjeg poznavanja - a ovo možda nije uvijek vodilo ispravnom shvaćanju onoga što se stvarno zbivalo! Eratostenovo odre­ đivanje promjera Zemlje je jedan takav primjer. Da li je Eratosten pogriješio za 17% ili samo za 1/2 %? Ranije generacije povjesničara znanosti uzimali su veću pogrešku, lošiji rezultat. Čitajući materijal, osvjedočio sam se u suprotno. Razlika se ne nalazi u bilo kojoj izmjeni dokumentarnog materijala, nego u iz­ mjeni gledišta. U naše doba, učenjaci potpuno priznaju, da su ljudi u prošlosti bili isto tako sposobni kao što smo mi danas. Ali se našim djedovima činilo gotovo nepristojno da je Eratosten samo primitivnim instrumentima kojima je raspolagao mogao postići izvanredno točan rezultat. On jednostavno nije imao sposobnosti da načini nešto takva! Također sam ustanovio da je retrospektivno gledanje imalo utjecaja na mno­ ge naučne prikaze, posebno u najpopularnijim izlaganjima. Vrlo značajan rad

6

ali sumnjam u to. Slična situacija se mora neizbježno pojaviti i u neposrednom istraživanju svemira. a poslije njenoga pada. Ali poslije jedne ili dvije dekade iskustvo pokazuje da se pojavljuje proces smanjenja kori­ sti. Već su u grčko doba iz promatranja bile otkrivene posljedice ekscentričnih planetskih staza. Zbog toga možemo svjesno očekivati da će najbogatiji na­ rodi nastaviti neograničeno trošiti znatne dijelove svojih dohodaka na slanje instrumenata i ljudi u svemirski prostor. niti krugove sa Suncem u centru. Zbog toga sam priložio matematički dodatak na kraju knjige u kojem sam pokušao protumačiti što je Ptolemeja dovelo do ovih konstrukcija. po svom vlastitom uvjerenju. Ptolemej je bio prikazan kao neznatna pojava. Takav stav se pojavio. nekoliko riječi o novim metodama promatranja. u ko­ jem svaka nova metoda ima svoje mjesto u odnosu na cjelinu. Prije nekoliko godina mogla su se otkrića u radio-astronomiji postići pomoću prilično primitivne opreme. Novi radioteleskopi. Jedna zadovoljavajuća teorija ne može uzeti staze kao krugove. Njegova teorija dobro tumači poznate činjenice. imaju na prvi pogled neograničene mogućnosti. pa ne postoji općenito shvaćanje da se Ptolemej stvarno upustio u zamršenosti kretanja po elipsi. Sve važne nove me­ tode. ali u kojoj nema posebne metode koja guši ostale. U svakom slučaju. kao što je to bilo u prošlosti. naporima i novčanim sredstvima nego što je bio slučaj u početku. Danas nije tako. Ptolemejeve geometrijske metode još su igrale važnu ulogu u presudnim trenucima Keplerova rada. uvjeren sam. 7 . Ovo će protumačiti zašto nisam napisao knjigu zanesen da se astronomija sutra treba revolucionirati. Ona je preživjela više od tisuću godina. iz neznanja. Zbog oba ova razloga. Ovaj proces se već odvija u radio-astronomiji.bio je s omalovažavanjem osuđen kad god je kasniji razvitak skrenuo istraživa­ nja novim putovima. Na kraju. koje se pojave. Danas postoji prilično rasprostranjeno vjerovanje da će tradicionalne promatračke metode astronomije uskoro ustupiti mjesto direktnim istraživanjima svemira. Vjerojatno ni jednog velikog čovjeka nije potomstvo tako s prezirom odbacilo kao Ptolemeja. osnivača teorije o epicikličkom kretanju planeta. Možda će tako i biti. Mislim da najdetaljniji opis Ptolemejeva rada još nedostaje da bi se ocijenila matematička baza njegovih geometrijskih konstrukcija. Malo učenih ljudi misli drugačije. Svaki značajniji novi rezultat počinje tražiti sve više u vremenu. Ja vidim astronomiju kao neprekidni proces. zapažene u njegovo vrijeme. mislim da će neposredno istraživanje svemira zajedno s radio-astronomijom konačno postići ravnotežu u odnosu na najtradicionalnije metode i mislim da će u toj ravnoteži glavni dio astronomije nastaviti da se razvija u mnogim smjerovima. kao najbolji tumač opaženih kretanja. ukoliko se želi da budu uspješni. moraju se financirati i planirati u velikim skalama.

Da čovjek nije ne može spriječiti takav snažan tok imao te mogućnosti. kao planet Venera. istoka i zapada. da nije bilo Bez promatranja pravilnog ritmičkog astronomije. tako nije bilo uvijek. probno. pa je obla­ ma složeniji. jer da je Zemlja potpuno po­ je u kojima Pitagorin poučak nije to­ krivena oblacima. (Pod pravim kutom podrazu­ odigravanje scena misterija i nepove­ mijevamo obični kut. a negdje rjeđi. nesigurni kretanja Sunca i zvijezda. poglavlje ZEMLJA I NEBO Naš je današnji svijet poplavljen promatrač može usmjeriti svoj pogled naučnim otkrićima. Jer. može se jele su da je astronomija postala ide­ shvatiti kao geometrija u kojoj je Pitaalna početna točka za čovjekov glavni gorin poučak točan. Pitagorin poučak mu će se prirodne pojave moći protu­ kaže da je kvadrat na stranici AC je­ mačiti i predskazati. gao shvatiti pojam vremena. a bez po­ astronomija je pramajka znanosti. koji nastaje kad zanih događaja. on ne bi mo­ koraci ne bi nikad bili svladani. kušaja mjerenja vremena i orijentacije Srećom se naziva ono što nije uo­ ne bi se mogao upoznati s problemima bičajeno u svakidašnjem životu. U svakom trenu­ stoljeća. Naj­ Obična geometrija. čni pokrov negdje češći. To je prva sretna Međutim. pa je i rad s nji­ Međutim. Ona obične geometrije. teže i kompliciranije. pitanje je da li bi razvoja osim potpunog uništenja čo­ ikad ustanovio smjerove sjevera. juga. oblaci se pomiču. raspolovimo pravac poznatim postu­ Zemlja nije planet koji je potpuno pkom ravnalo-šestar. Ako trokut ABC napredak u jednom razdoblju u koje­ ima pravi kut u B. Gotovo je sigurno. ali uvijek ima dana kad je vedro i kad 8 . Izgleda da ništa u svemirski prostor. postoje sistemi geometri­ okolnost.) pokriven oblacima. Takve geometrije su prvi postavili čovjekove intelektualne snage ne bi se Lobačevski i Riemann sredinom XIX nikad mogle razviti. ovi početni. također ima izvanrednu važnost. One su isto tako u skladu tku polovina Zemlje je pokrivena obla­ kao obična geometrija. koja se često manje četiri sretne okolnosti pridoni­ zove i euklidska geometrija. a bez tog poznavanja Prvi koraci u znanosti svladani su pri­ on ne bi nikada naučio da se orijenti­ je nekoliko tisuća godina polagano i ra na većem dijelu Zemljine površine.1. vjeka. dok je ostali dio bez naoblake. u kojem se svijet dnak sumi kvadrata na stranicama neće više predstaviti kao pozornica za AB i BC. ali su mnogo cima. čan. Međutim.

Budući da je taj oblačni pokrov djelomi­ čan i nestalan.Gore: Kretanje oblaka iznad južnog dijela Grčke. 9 . Dolje: Snimak dijela Zemlje pokri­ vene oblacima u trenutku snimanja kamerom smješte­ nom na raketi. mogao je već primitivan čovjek gledati iz bilo kojeg područja Zemlje u nebo i steći osjećaje za vrijeme i orijentaciju. On o tome ne bi ništa saznao da je Zemlja potpuno pokrivena oblacima kao planet Venera.

Treća sretna okolnost. Ovo prvo arapsko izdanje Euklida pokazuje da Pitagorin poučak vrijedi za sve pravokutne trokute. ali je očito da se samo mali trokuti mogu izraditi ravnalima. a ne kompliciranije geometrije Lobačevskog i Riemanna.1. (Postojanje trokuta je bilo uze­ to samo po sebi u gornjoj tvrdnji. koja se geo­ metrija mora upotrijebiti u rješavanju problema u svakodnevnom životu. geometrijske za­ mršenosti postaju izrazitije. Ali ovaj pogled je potpuno neispravan.) Je­ dna metoda može biti s ravnalima. U takvim se slučajevi­ ma mora upotrijebiti Riemannova geo­ metrija. Ali. Postavlja se pitanje. a primljena u to­ čki B opisuje siranu AB trokuta ABC. a vjerojatno nesavladivu. Neka je S mali izvor svjetlo­ sti. najteže se objašnjava. da svjetlost putuje pravocrtno. Na primjer. kao upo­ zorenje da je od svih mogućih sistema euklidska geometrija jedino "prava" ge­ ometrija. smetnju razvoja matematike uopće. U stvari. Mnogi smatraju da je ovo pojednostavljenje dobrodošlo. Ovo nam donosi drugu sretnu okol­ nost. koja je dala doprinos čovjekovoj intelektualnoj po­ javi. tako se naj­ kompliciranija geometrija može svesti na običnu geometriju. Mo­ žemo napraviti početnu pretpostavku. problem formuliranja Riemannove geometrije omogućio bi jednu jaku. zraka svjetlosti emitirana iz točke A. "prava" geometrija je kompleksna Riemannova geometrija. A bez matematičkog oruđa čovjek bi po­ stigao malo. Svjetlo iz 10 . S takvim ćemo se problemima sresti u poslje­ dnjem poglavlju. Ako ovo ne bi bilo tako. a da su druge više intelektu­ alne ekshibicije ili izmišljotine mašte. Euklidska geometrija se ne može pri­ mijeniti na fizikalni svijet ako je trokut ABC vrlo velik. Moguće je matematički dokazati da se Riemannova geometrija neće ra­ zlikovati od euklidske geometrije uvi­ jek kada su dužine male. da li je naša pretpostavka ispra­ vna? Da li svjetlost stvarno putuje pravocrtno? Točan je odgovor ne. Za opisivanje dale­ ko većih trokuta upotrebljava se u pra­ ksi metoda sa zrakama svjetlosti. S druge strane.Još su mezopotamski matematičari poznavali mnoge slučajeve u kojima je kvadrat na najdužoj stranici pravokutnog trokuta jednak sumi kvadrata na dvije kraće stranice. Ovo se može prikazali eksperimentom na slici 1. Možda je najbolje da započnemo pitanjem: kako u fizikalnom smislu možemo opisati trokut. tako da strane trokuta mogu biti određe­ ne svjetlosnim zrakama emitiranim u vrhovima. da upozna svijet koji ga okružuje. takozvani točkasti izvor. Na sreću. od Sunčevog sustava ili možda kao Mli­ ječni Put! Samo. Odgovor je: euklidska geometrija. možemo se pitati: koliko mora biti velik fizikalni trokut da prestane biti približno pravi po Pitagorinom poučku? Veći od Zemlje. sve dužine sadržane u svakodnevnom ži­ votu i problemima mjerenja dovoljno su male da nam dopuštaju da se oslo­ nimo na običnu geometriju. kad se približavamo problemima koji se odnose na najda­ lja područja svemira.

B i C ne mogu se odrediti unutar udaljeno­ sti od oko 0. nego je također dovoljno točna da se upotri­ jebi za konstrukciju mnogih optičkih instrumenata. Četvrta okolnost koja je pomogla razvoju ljudske inteligencije. O je u O2 . A ova jedno­ stavna slika nije samo dostatna za određivanje položaja i udaljenosti Mje­ seca. planeta i zvijezda. osvijetljena površina na ekranu će se smanjivati kad se smanjuje otvor na neprozirnom zaslonu. O je oznaka za promatrača. premda se udaljeno tijelo i promatrač mogu kre­ tati u suprotnim smjerovima.01 mm. Prema tome. A je u A2. Prema učenjacima antike zvijezde. uključujući teleskop. pretpo­ stavka da se svjetlost širi pravocrtno vodi u neznatne pogreške. ali ne tako težak da ga sasvim odvraća. U astronomiji su zaista strane trokuta često veće od bi­ lijuna kilometara. jer položaji vrhova A.2 A i B su dva objekta koji se kreću istom brzinom po paralelnim stazama. Ako je svjetlo zaista putovalo pravocrtno. On može. Prikaz tro­ kuta sa zrakama svjetlosti je nužno nepotpun. koji se kreće istom brzinom kao A i B. Sunca. Ali za najveći broj praktičnih svrha ova neodređenost vr­ hova je nevažna kad su strane trokuta tako enormno velike. Ali pod uvjetom da nas se ne tiče prolaz svje­ tlosti kroz vrlo male otvore.01 ili manje milimetara u promjeru. ali pod uvjetom da otvor ostane veći od 0. za mnoge prakti­ čne svrhe. veličina plohe svjetlosti na ekranu će se stalno povećavati ako se povećava otvor na A. Ne možemo pri­ kazati trokut u kojem su vrhovi idea­ lizirane točke . mikroskop i fotografske aparate. u kojima su sluča­ jevi pogrešaka veličine milimetarskog reda razumljivo potpuno zanemarive. formi­ raju jednu prividno stalnu pozadinu pozadinu takozvanih zvijezda stajaSlika 1.01 milimetar. pretpostavka da svjetlost putuje pravocrtno postaje pregruba ako ona prolazi kroz otvore od 0. U slici 1. svijetla ploha na ekranu počinje se ponovo povećavati. dakle. Kut pod kojim gleda promatrač vrlo udaljeno tijelo izgleda da se gotovo ne mijenja. Ali. Pokus pokazuje da je stvarno tako.01 milimetra u promjeru. B1 do B2 i O1 do O2 su iste. To se događa sve dok se promjer otvora ne reducira na oko 0. B je u B2 (Udaljenosti A1 do A2 .njega pada na ekran u B poslije prola­ ska kroz otvor na neprozirnom zaslo­ nu u A. ali po stazi koja nije paralelna s njiho­ vom. ostaje činjenica da fizikalni trokut neće nikad biti određen s apso­ lutnom preciznošću. zbog svojih velikih udaljenosti. Posljedica je slijedeća.Euklidove apstrakcije imaju položaje a ne dimenzije.1 Iz točkastog izvora svjetlo prolazi kroz otvor na ne­ prozirnom zaslonu do ekrana. B i O kreću istom brzinom. dok se A. Ovo. Ako svjetlost putuje pravocrtno. reducirati vrlo složeni put po kojem svjetlost stvarno putuje na vrlo jednostavnu sliku. kad otvor postane ma­ nji od ove vrijednosti. Na početku O je u O1 A je u A1 B je u B1 tako da A i B leže u istom smjeru gledano od promatrača. predstavlja čovjekov treći dio sreće. 11 . Tada počinje po­ većanje osvijetljene površine. Uprneprozirni zaslon ekran kos tome. pojavila se iz golemih udaljenosti zvi­ jezda i galaktika. Nešto kasnije.) Očito je da će se smjer od O do udaljenijeg objekta B promijeni­ ti mnogo manje nego smjer od O do mnogo bližeg objekta S. posta­ vljajući mu problem dovoljno težak da potpuno vježba svoje umne snage.

problem je pokazao da ima matračevo oko je sasvim nesposobno.3 pro­ cijeli problem na diskusiju kretanja matrač O je na Zemlji.objekata A. Osim loga.rupe su bi nam izgledao nepomičan. b. To je bilo idealno kao pod. Mjeseca. 12 . itd.čica. Bez te stalne pozadine oni ne bi nebo zaista realna sfera. c i d. c itd. praktičkih granica). uvijek bila a i još je. pa čovjek predstavljale zvijezde . Na slici 1. C itd. B. c i d.3 vrlo velika u odnosu na Zemlju. kada promatrač O Nebeska sfera mijenja svoj položaj na Zemlji. Istina je da bi bio prije rije­ da odredi da li svjetlost koja dolazi do šen da je bio lakši. Jedan od nikad pronašli mogućnost da odrede prvih grčkih pogleda bio je da veliki kretanje Zemlje. ocijeni snagu čovjekove misli do kraj­ predstavljaju projekcije astronomskih njih granica. b. sve nam se one na bilo kojem mjestu mogu slagati oko projiciraju na sfernu površinu okre­ položaja a. Kroz rupe u štitu . Sunca i plane­ udaljeni astronomski objekti . na sferi (unutar nute kugle.a. umjesto da nastoje Donekle je naivna koncepcija o ne­ odrediti kretanja svih tijela svemira. na sferi. koja ima svoj centar da od nekoliko tisuća godina. pa su stari astronomi vjerovali da je Kako promatrač (O) na našoj Zemlji. ta. u O. označena su kao a. B. i ne mislimo na njihove relativne uda­ Zbog toga se svi promatrači na Zemlji ljenosti među njima. C i D ili nije bila u takvom stadiju da bi mogla dolazi iz a. beskoj sferi. C i D promatrač na Zemlji ne bavi se njihovim udaljenostima. na kojoj se nalaze sve zvi­ kako to nastoje današnji astronomi. Dapače. b. c. B do O. Ali tada matematika njega stvarno dolazi iz A. koja se kreće. Zato. a A. b. c i d . On treba samo da odredi njihove projekcije . itd. b. Ovo daje prednost jer. ali je bio dovoljno žilav da ze na sferi. Ovakav utisak je iluzija. rješenje ovog ograničenog galaktike i drugo. jentira. strek ostvarenju najvećeg napretka. točke Kad gledamo zvijezde prostim okom a.2 Slika 1.3 U opisivanju prividnih položaja objekata A. ako je proma­ poslužiti kao odskočna daska za na­ trač zainteresiran samo za opisivanje predak moderne znanosti.zvijezde.na nebeskoj sferi. Zamislimo da je sfera na slici 1. jezde.mogli su se vi­ ne bi nikad imao mogućnosti da se ori­ djeti plamenovi. B. Pro­ U stvari. Važno je da položaja astronomskih objekata. C i D su samo Zemlje. B. C do O i D do O pro­ pora najboljih intelekata tokom perio­ bija veliku sferu. znatno se ne mijenjaju. istu težinu. bolje problem nije bio tako težak da ga se nije je za njega da misli da se svi oni nala­ moglo riješiti. vidi u dva različita momenta bli­ ži (A) i vrlo daleki (B) objekti koji se kreću jednakom brzinom uzduž paralelnih sta­ za. od posebne stari su astronomi pojednostavnili važnosti astronomu. Možemo reći da a. Mjesta gdje svjetlo iz problema tražilo je koncentraciju na­ A do O. b. Slika 1. Bez te naoko nepro­ sferni štit zaštićuje Zemlju od udalje­ mjenljive pozadine nema smjera koji ne vatre. c.

koje su vrlo udaljene od Mliječnog Puta. Zato je netočno zamisliti da se svi astronomski objekti nalaze na nebeskoj sferi. Ako promatrač O no prikazati da je Zemlja ploča! Pogre­ na slici 1. Kada dugo izlažemo fotografsku ploču u jedno područje noćnog neba. Ako usmjerimo kameru prema sjever­ noj točki uz ispravni nagib.O 1 O b i pO a potpuno su jednaki. dni položaj zvijezde vraća se u a. U stvari. Potonja poziti­ vno zahtijeva da uzmemo u obzir da se Zemlja vrti. Ona će se stavna situacija. One ostaju nepomične. ali ne smije biti mnogo veća.5 povuče projekciju u smje- Elementarni udžbenici katkada na­ vode da se nebeska sfera zamišlja be­ skonačno velikom. uz zapanjujuću geometrij­ sku kompliciranost. kako je poka­ U bilo kojem trenutku zvijezde stva­ zano na slijedećoj stranici. obična euklidska geometrija za­ htijeva da tumačimo naša promatranja nebeske sfere u obliku vrtnje Zemlje. jer je nom poučku. Zaključak nije teško ili dva sata pokazuje da se cijeli ovaj donijeti. Ako stoje dvije moguće točke prema kojima smo pripravni da prijeđemo iz euklidske kamera može biti usmjerena da bismo geometrije ne samo na velike udaljeno­ načinili fotografiju kakva je pokazana. zvijezda će naročito uvedena naša geometrija ima se pojaviti skrećući prema a1 Kutovi jednostavan oblik baziran na Pitagori. možemo opravda­ ovih razmatranja. zvijezda u a se kreće. Ovo je sasvim ne­ točno. a po­ tom da težimo euklidskoj geometriji. Najvažnije svojstvo pojavljuje se iz U stvari. Poslije polurotacije. Nju možemo usmjeriti prema q kao da je nepomična. a ne obratno. Prividna vrtnja nebe­ što je rotacija nebeske sfere u supro­ ske sfere nastaje zbog stvarne rotacije tnom smjeru oko osi p i q.4 P i Q su geografski lik kreće u odnosu na lokalnu okolinu polovi Zemlje. uzrokuje točno isti prividni efekt kao naprotiv. kao što su objekti B i D pokazani na slici 1.ška da je Zemlja ravna ploča hirovito leži u činjenici da se zamišlja kako se može udružiti pojam ravne ploče Zemlje s običnom geometrijom. pod uvjetom da cu Pp. kako se često od toga polazi. privi­ se Sunce okreće oko Zemlje. Galaktike. svi ovi lukovi su dijelovi kružnica koje Opažanje prostim okom tokom jednog imaju isti centar. bit će zaklonjena Ze­ zamršenost moguć je pogled na Zemlju mljom. raju određeni lik na nebeskoj sferi. naša kamera.3. U slici 1. Sasvim slično. Kad u kasnijem poglavlju bu­ Rotacija Zemlje nema efekta na to­ demo raspravljali o problemu kretanja čke p i q. prilaz složenoj komplek­ nebeska sfera vrlo velika u odnosu na snoj geometriji dozvoljava da kažemo da Zemlju. iluzija. točke koje leže uz ravnu liniju pred­ Strogo uzevši. pojavit će se jedno­ đutim. Ro­ na Zemlji. To je kao da se cijela ne­ tacija Zemlje oko njene geografske osi beska sfera pomicala naokolo. ovi tragovi Vrtnja Zemlje postaju dijelovi kruga. ovaj prikaz je pod uvje­ stavljaju produženje osi Zemlje. 13 . ako se usmje­ mogao ostvariti. Me­ Zemlje oko Sunca. vrtnja ili rotacija Zemlje uzrokuje da zvijezde ostavljaju tragove na ploči. Ovo je. Uz veliku geometrijsku ri iz O prema q.) oko nje. Poslije potpune rotacije. a da se nebo vrti samo iz južne hemisfere. Možemo tada samo za­ pojaviti utirući kružnu stazu na nebe­ htijevati Kopernikovu nauku da se Ze­ skoj sferi sa centrom kruga na prav­ mlja okreće oko Sunca. zahtjev se ne bi (U stvari. a O je promatrač. Ne smijemo zamisliti da je tako velika da obična euklidska geometrija prestaje biti pravomoćnom na njenoj površini. ona može biti tako velika kao Mliječni Put. Ove obične ili vrtnje Zemlje. Međutim. moraju se očito uzeti da leže izvan nebeske sfere. upravo onako kako zahti­ jeva da uzmemo u obzir da se Zemlja kreće oko Sunca. sti nego i na lokalne.

može se ova zvijezda upotrijebi­ ti za određivanje promatračeva smjera sjevera. tako ma­ lom da se ne uočava prostim okom. Canopusa i druge. On ih pronalazi po svom sjećanju na poznati dio neba. Mjerenje položaja na nebeskoj sferi Za pojedine zvijezde je važno da postoji neki način određivanja točnih prividnih položaja na nebeskoj sferi. ap=pa1 a1 a ru p na horizontalnu ravninu. Zemljin sjever­ ni geografski pol. Kada astronom otkrije jedan neobičan slučaj i želi o njemu izvijestiti svoje ko­ lege. kad su se izgubili u bespuću. da se može točno odrediti zvijezda na koju je on mislio. Slika 1. Vjerojatno su mnogi ljudi u ne­ koj prilici. kada je suočen s problemom identifi­ kacije jedne od milijuna slabih zvije­ zda. pokazuje da zvije­ zde ostavljaju tragove u obliku lukova kružni­ ca koje imaju zajednički centar. po najkraćem putu. ali ne zato što su one u stvari male. Ali je razumljivo da on ne može ovisiti o svojoj memoriji.Fotografija noćnog neba snimljena s dugom ekspozicijom i kamerom. u kojima točnost unutar jednog stupnja nije od neke va­ žnosti. kao što smo upravo spo­ menuli Polarnicu. Drugim riječima: smjer pola p nebeske sfere određuje točke strana svijeta. Sada nema ni jedne. Za sve praktične svrhe.4 Rotacija Zemlje oko PQ tumači pri­ vidnu vrtnju zvijezda (u suprotnom smislu) oko pq. Mali je broj najsjajnijih zvijezda ozna­ čen imenima. nego zato što se one nalaze na velikoj udaljenosti od nas. Mnoge od najinteresantnijih zvije­ zda su slabog sjaja. koje je objektiv bio usmjeren u točku sjevera. dobiva smjer ON. da se odredi precizan položaj. Cappelu. on mora imati neke podatke. To je smjer uz koji on mora putovati da dođe do P. q Slika 1. Jedini način da se ovo posti­ gne jest. imali povoda da se zahvale za podatak koji im je dala ova najkorisnija zvijezda. Bilo bi daleko podesnije ako bi se jedna svijetla zvijezda nalazila točno u p. Arctura. a svaki astronom točno zna gdje treba tražiti Polarnicu. 14 . koje se mogu zapaziti s jednim snažnim modernim teleskopom. promatrač Q dobiva smjer sjevera ON.5 Uzimajući projekciju smjera p na horizontalnu ravninu. Zbog rotacije Zemlje Polarnica se okreće po vrlo uskom krugu. Ali se zvijezda Polarnica nalazi oko jedan stupanj da­ leko. koji moraju biti vrlo precizni.

bit će korisno i geografskom dužinom. Zatim. od tri do četiri . dok nema geografske širine veće od 90°. odnosno 50°S. C je Ze. mlje sasvim slično. da se slika zvijezda u biti ne mijenja. Kako je nacrtano na slici. Nema geografske dužine veće od 180°. Tri veličine nešto reći o mjerenju kutova. označena sa P i Q. Krajem prošlog sto­ sfere. a da se njihovi prividni položaji u međuso­ bnim odnosima slabo mijenjaju. Ovo je vrsta problema. (Ima još jedan sistem mjekoja prolazi kroz A i kroz polarnu os. na sjevernoj hemisferi. polarna os Ovo nije sasvim završeno.jedna kompletna rotacija sku dužinu bilo koje točke (ovdje je to­ . primjer 110°W. polarna os i iza­ brana točka na ekvatoru. čka označena sa A). ako je na južnoj hemisferi.6 centrom C. točka koju želimo odrediti. pa je geografska dužina zato označena sa W. Pomi­ igraju odlučnu ulogu u određivanju čni ravni krak OB ima osovinu u O. Kut ABC nam sada daje Princip definiranja geografske širine i geografsku širinu točke A. spojimo A i B i odabranu točku X sa Slika 1. Ovo je vodilo priličnoj konfuziji. već spomenutom. tako precizan da ne dođe do moguće zabune s bližim zvijezdama. dok kut dužine. BCX daje njenu geografsku dužinu. označit ćemo njenu geograf­ sku širinu sa N. po je čovječanstvo bilo dugo upoznato. geografske širine i geografske dužine: da se može vrtjeti oko O. tada će se geografska dužina označiti sa E. na primjer 50°N. s kojim ljeća za X je bila prihvaćena točka. jer za kraći period vremena.dođe u položaj OA. uzmimo ravninu stupnjeva.6 se nalazi u položaju OA. ove se promjene mogu zane­ države odabirale su točku kod koje ra­ mariti. Na slici 1. Istina je da se sve zvijezde kreću.podijeljen u 360 jednakih dijelova. Što ako točka B bude pala dijametralno nasuprot od X? Da li će se geografska dužina pisati 180°W ili 180 E? Odgovor: ispravno je jedno i drugo. B leži zapadno od X. jer međunarodnom sporazumu. nwich zvjezdarnicu siječe ekvator. Potrebna su još dva daljnja dogovora. Ukratko: točno određivanje položaja zvijezda je osnov za izmjenjivanje podataka među astronomima. označit ćemo ekvator njenu geografsku širinu sa S. Ta ravnina siječe ekvator u B. Ako je A. X je izabrana točka. Na početku geografski ekvator. Zato je naš problem da odredi­ vnina kroz njihove glavne gradove si­ mo položaj stalnih točaka na površini ječe ekvator i polarnu os. Da obično mjere prema skali na kojoj je odredimo geografsku širinu i geograf­ cijeli okret . primjer 110°E. Problem je vrlo pojednostavljen sretnom okolnošću. U praksi se kutovi mljin centar. Prije no što prijeđemo na raspra­ Položaji na površini Zemlje normal­ vljanje o određivanju astronomskih no su određeni geografskom širinom koordinata ili položaja.Ako je B na istočnoj strani od X. kod koje je određivanje položaja na površini Ze­ ravnina kroz polarnu os i staru Gree-. Drugi dogovor se odnosi na kut BCX. Krak napravi polarna os siječe površinu Zemlje u jednu kompletnu rotaciju kad ponovo dva pola. Posljednje geografsko pitanje odno­ si se na izabranu točku X. Kako je ona izabrana? Prije mnogo godina razne godine.

izgle­ (1) horizontalna ravnina. dok mi upotrebljavamo u kojem ova ravnina siječe nebesku deset. premda je krug na površini sfere. a svaka minuta je podi­ uvjetom da možemo definirati ekva­ jeljena na 60 jednakih dijelova koji se tor. mjera. sada imamo sve 1000 jednakih dijelova. također. Pod zovu minute. jednostavno možemo se moći mnogo lakše odrediti. Bilo bi daleko kazano na slici 1. (Veliki jatno prije 5000 godina u mezopotam. u kojem bi očekivao da je ovo ekstremno kom­ je jedinica jedan radijan.) Izabrana točka na ekva­ znali da trajanje godine iznosi pribli­ toru mora se još definirati. Ova Podjela kruga na 360 jednakih di­ će sjeći sferu u velikom krugu. u praksi. Imat ćemo tada miliokrete ji na sferi i definirao ekvator zajedno s i mikrookrete. Tada kojima su veličine mjerene. Tako je naš žno 360 dana. temelji mogu ovdje ne interesira. nemamo snage da ga izbacimo. 60 minuta i 60 sekun­ vninom ekvatora Zemlje. Podjela na 360 dijelova recept za određivanje položaja ili koor­ bila je mnogo zgodnija za ljude stare dinata na nebeskoj sferi slijedeći: defi­ Mezopotamije nego danas za nas. Isto određuje upotrebom libele. On ima. prednost da se horizontalna ravnina Ali. Nemogućnost čovjeka da se Slučaj (1) poznat je kao altazimutaloslobodi nezgodnih običaja osobina je ni sustav ili horizontski sustav. Međutim. da. u stvari. kojeg jelova bila je najprije načinjena vjero­ možemo označiti kao ekvator. vratimo se našoj temi o određi­ vrlo lako odredi. jedinice u sferu u izabranoj točki na krugu. koji se definirali geografske koordinate. gdje god su ljudi spo­ centar sfere. kako je pri­ način vrlo je nezgodna. može se postići još veća polarnu os. Na prvom 16 . Očito. To se. jer nirana ravnina kroz centar. uvijek će upotrijebimo sistem širine i dužine. Uzmimo veliki krug računanje. koja je cvjetala u dolini većeg promjera koji se može nacrtati između dvije rijeke. vanju položaja na nebeskoj sferi.krug je jednostavno bilo koji krug naj­ skoj kulturi. pokazalo u britan­ (3) ravnina kretanja Zemlje oko skom monetarnom sistemu i u britan­ Sunca. kroz centar C. međutim. nije potrebno u početku definirati zovu sekunde. koja prolazi ve jedne sekunde. Sve možemo postići ako preciznost uzimajući decimalne dijelo­ uzmemo ravninu ekvatora. navanja će sadržavati kutove koje će Još bolje. no on nas pliciran rad ali.) Stupanj je podi­ biti još ograničeniji nego kada smo jeljen na 60 jednakih dijelova. Mezopotamci jesu: su nam nametnuli broj 60. a to znači su oni uzimali 60 kao stalnu bazu za kroz promatrača. Ova linija predsta­ bolje podijeliti jedan kompletni okret u vlja polarnu os. a ravnina na kojoj bio podijeljen i u drugim kulturama u takav krug leži neophodno presijeca razna vremena. a kao opće pravilo. održati jednostavan i zgodan odnos s U principu. a mi. skim i američkim jedinicama linearnih (4) ravnina Mliječnog Puta. i povučemo pravac kroz Odluka da se kutovi dijele na ovaj C okomito na ovu ravninu. Četiri moguće ravnine rjeli sistem kutne mjere. a ima koja može voditi do njegova uništenja. moguće je izabrati ra­ brojem koji je općenito upotrijebljen vninu kroz promatrača na beskonačno kao stalna baza u računanju. a svaki takav što je potrebno da bi se odredili položa­ dio u 1000.7. koja se da.renja kutova u široj primjeni. netko dva vrlo ozbiljna nedostatka. a elementarna izraču­ izabranom točkom na njemu. odrediti bilo koju ravninu kroz C. mnogo načina. če­ Čini se da je lakše postići da ljudi tiri su prikladna i moguća načina da lete u svemir nego mijenjati naš zasta­ se to ostvari. takav apsurd se pokazuje u podjelama (2) ravnina koja je paralelna s ra­ dana u 24 sata.

koji vodi od zgrade kojom prolazi grinički meridi­ jan.Stoljećima su razni kartografi oda­ birali različite meridijane od kojih se mjerila geografska dužina. . samo je isječak tog meridijana. Gornja karta (iz 1650. godine) imala je kao glavni meridijan onaj koji je prolazio Cape Verdeom Međunarodnim dogovorom sada se geografske dužine izračunavaju od meridijana zvjezdarnice u Greenwichu. Uski trag od mjedi.

Kao jedan osnovni metod za katalogiziranje položaja zvijezda altazimutalni sustav ili horizontski sustav očito je neupotrebljiv. Kako je ovaj izbor ostvaren u praksi. horizontalne ravnine neće uo­ pće biti paralelne za sve promatrače. Do sada smo se bavili samo mjere­ njem položaja zvijezda. Svaki promatrač ima svoj vlastiti sustav. Zvi­ jezde izlaze iznad horizonta i zalaze ispod njega. Pogledajmo slijedeći slučaj (2). bez koje položaji ne mogu biti definirani. Zbog toga se bilo koja zvijezda. može­ mo odabrati onu koja leži prema jugu. može odabrati kao polazna točka. u kojem ravnina siječe nebesku sferu. moramo se prisjetiti da za svakog datog promatrača horizontalna ravnina siječe nebesku sferu u horizontu. lako definirati. a temeljni krug je. dok promotrimo slučaj (3). Situacija je ta­ kva da će bilo koja zvijezda. u nekom trenutku ostati također na njemu u bilo kojem dru­ gom trenutku ili dijelu dana. a veliki će krug u kojem ravnina siječe nebesku sferu prema tome biti za sva­ kog promatrača drugi. opisat ćemo kasnije. Za razmatranje drugog nedostatka. koji ima ravninu paralelnu s ekvatorom Zemlje. Sve što se treba učini­ ti jest da se nađe smjer jednog od po­ lova i povuče ravnina okomita na taj smjer. Nijedna zvijezda ne stoji neprekidno na horizontu (osim za pro­ matrača koji se nalazi na jednom od geografskih polova).8. Znači. koja leži na ekvato­ ru. Ovaj je oslobođen od nedosta­ taka koji se javljaju kod horizontskog sustava. kao na slici 1. Zato takvu točku moramo izabrati po geografskom kriteriju. Krug. Zato su položaji. jer znači da rotacija Zemlje uzrokuje da se svakog časa položaji astronomskih objekata polagano mijenjaju. Ova procedura ima dublji smisao. a ne po astro­ nomskom kriteriju: na primjer. različiti za svaki dio dana. Ovo znači da se ni jedna zvijezda ne može upotrijebi­ ti za određivanje temeljne točke. koje svaki promatrač mjeri iz svog samostalnog sustava. tu nema zajedničkog podudaranja o načinu po kojem su točke na nebeskoj sferi smještene. Drugim riječima: rotacija oko polarne osi ne uzrokuje promjenu širine zvijezde ako se mjeri u ovom sustavu. koja leži na ekvatoru. Problem je bio . jest tra­ ženi ekvatorski krug. na kraju.mjestu.

Ti se položaji mijenjaju iz dana u gdje se dva kruga ponovo presijecaju. Ta je situacija prikazana na ma­ dan jednak noći. Sunčevog sustava. Ova ravnina siječe nebesku sferu u su nepomični .10. Pretpostavimo da Sunce leži ka.ponovo altazimutalni krugu poznatom pod imenom eklipti. Pri označavanju staze Sunca trajanju noći. Ovo znači da. tako da vrijeme uzeto za ovaj dio giba po svojoj stazi. noć je duža od jedan drugoga u dvije točke. a u C na dan zime. Ako upotrijebimo slučaj (2) kao ta točka označuje jesenski ekvinocij. Sada se pojavljuje pojednostavlje­ na ekliptici u A. u K. jer ova tije­ tada označuje mladenački ili proljetni la neprekidno mijenjaju svoje položa­ ekvinocij.sustav. Od X do Ovo znači. Sunce leži uvijek na ekliptici.pojednostavljen činjenicom da tokom lom crtežu. jer se prividno kre­ približno nula. Jedna dana. Kako se Zemlja ta. Sunce točka. dok sektor između D i B daje dan od tih dviju točaka zove se proljetna duži. Ako upotrijebimo slučaj čku od K oko 22. Na suprotnoj strani od K. Suprotna točka od D 19 . ako se ekli. a noć kraću. da se Sunce. a u dijametralno suprotnu to­ s vremenom. i planeta je mnogo teže. Od Y preko Z do X Sunce se nja. Prema tome. moramo se koji živi na sjevernoj hemisferi. koji neka za kraći trača (u točki O). a označena je tradicionalnim je u B na dan ljeta. Kad je Sunce Točka D pokazuje proljetni ekvinocij. (3). Kada se Sunce nalazi na Krug slučaja (2) i slučaja (3) sijeku ekliptici između C i D. samo se dužine mijenjaju u prvoj Dnevna rotacija Zemlje je jednaka aproksimaciji. izlaz i zalaz Sunca.9. promatračevu trajanju dana. Zato njihovi položaji la ekliptika) okreće oko polarne osi. je.) Točke Y i X označuju žine mijenjati s vremenom. III. na nebeskoj sferi padaju približno na Samo Sunce će se kretati okolo po ekliptiku. Samo će se njihove du­ će po ekliptici. pomiče u odnosu na zvijezde. Drugim riječima. smjer pravca po­ Sunčevog prividnog kretanja odgovara vučen od Zemlje do Sunca se mijenja. sustav za mjerenje njihovih položaja. poka­ najprije podsjetiti da se Zemlja kreće zano je na slici 1. znakom K na slici 1. njegov smjer je okomit na smjer jedna od dviju prilika u godini kad je pola. u jednom ili drugom ekvinociju. Što to znači za jednog promatrača Da bismo ovo razumjeli. zvijezde održavaju nepromijenje­ Kaže se da K označuje položaj Sunca ne pozicije. proma­ interval vremena leži u ravnini te sta­ tračev zenit i njegov horizont smatrani ze. Ako Mjerenje položaja Mjeseca. IX. dan. Sunce dolazi u K oko njihove širine i dužine će se mijenjati 21. Zemaljska dnevna nje. podesniji nego slučaj (2) ako je u pi­ da sudjeluje u prividnom dnevnom tanju opisivanje položaja tijela unutar kretanju nebeskih tijela. gledano sa Ze­ Y Sunce se nalazi ispod promatrače­ mlje. duž zvijezda dobivamo samu eklipti­ Dužine dana i noći su općenito ku. smjer pola. Zbog toga je slučaj (3) rotaciji nebeske sfere u tolikoj mjeri. planeti će uvijek imati širinu kraju jednog dana.malom krugu AXYZ. dina. U va horizonta pa ovaj dio njegova privi­ stvari. u nalazi iznad promatračeva horizon­ pravom smislu riječi. nejednake. Sunce se jednostavno kreće po dnog kretanja odgovara promatračevu ekliptici. dok je Z položaj Ekliptika se određuje iz promatra­ podneva. nekoliko go­ mlji ima jednako trajanje dužine dana. Sunca je smjer pola uzet da označuje sjever. Položaj proma­ po stazi oko Sunca. (Sunce se stvarno ptički krug upotrijebi za određivanje ne vraća sasvim u polaznu točku na položaja. kada svako mjesto na Ze­ kraćeg perioda vremena. jer Mjesec i planeti leže približno rotacija uzrokuje da se Sunce (i cije­ u istoj ravnini.

ona će poslu­ tome. tnom ekvinociju definiran izabranom Izgleda da jedna stvar može zbu­ točkom za slučaj (2) i slučaj (3). altazimutalni dopunjavala. Prema pokazano na slici 1. a ne oko Sunca. U sustavu u kojemu promatrač Razmatrali smo prva tri sustava ko­ promatra svoj vlastiti horizont kao ordinata koja su se u značaju sve više nepomičan .slučaj (1). smjer pola ekvatorska ravnina ekvator ekliptika 20 .8 Ili možemo naći smjer pola pa po­ vući ravninu pod pravim kutom na tu polarnu osovinu.važnosti za jednog promatrača koji nije ptikom. položaji u ovom slučaju odnose Slika 1. slučaj (2) daje iste rezulta­ naš crtež (slika 1.7 Kao prvi korak u određivanju položaja na nebeskoj sferi možemo uzeti ekvator. položaju. Smjer od žiti jednako dobro za oba slučaja. smjer pola Slika 19 Nebeske dužine se mjere od proljetne točke (K). koji znači da Sunce zalazi u za­ kruga kojih se dotiče. Zbog toga je po­ padnoj točki (a izlazi u istočnoj točki) ložaj Sunca među zvijezdama u prolje­ na dan ekvinocij a. od važnosti za jednog promatrača koji na bilo koji dan postoji neki momenat živi na planetu koji se okreće oko bilo kada se ekliptika nalazi u nacrtanom koje druge zvijezde. Položaj će biti isti prema slučaju (3) imat će važnosti za u zoru jesenskog ekvinocija. niti.10). kretanje. Ekliptika može te za svaki položaj na Zemlji. da još vidimo kako je određena izabra­ Centralna linija Mliječnog Puta for­ na točka za slučaj (2) kao i za slučaj (3). To je je­ dna od dviju točaka u kojima se sijeku ravnina ekvatora ravnina ekliptike. jer promatrača do D je promatračev za­ ova točka leži na dva fundamentalna pad. U stvari. Da dobijemo sustav koji će biti jednako značajan za sve promatrače unutar Mli­ Vratimo se još jedanput mjerenjima ječnog Puta. Položaji izmjereni ljetnog solsticija. moramo primijeniti slučaj položaja ili određivanjima koordinata. u ponoć promatrača na bilo kojem planetu unu­ na dan zimskog solsticija ili pri zalazu tar Sunčevog sustava. protumačen na slici 1.11. (4).9). Ali u kojem odnos samo za Zemlju. ali oni neće biti na dan proljetnog ekvinocija. Kroz njegov centar (C) povucimo okomiti pravac. također. u položaju podneva na dan smješten na Zemlji. slučaj za Suprotno. Slika 1.ekliptika ima prividno dnevno đen na promatračev položaj na Zemlji. Ako izaberemo točku K (kako je mira osnovni krug slučaja (4). oni neće imati trenutku? Naš crtež je nacrtan s ekli. Položaji ležati u pokazanom položaju samo u mjereni u ovom sustavu imaju poseban jednom trenutku u danu. Slučaj (1) je potpuno odre­ sustav . Nebeska sfera presijeca ovu ravninu u krug nazvan ekvatorski krug. On označuje polarnu os.označuje jesenski ekvinocij. Ovo je.

Dužine se slično pišu. odgovarajuće astronomske širi­ zimutalnom sustavu mijenja s vreme­ ne se pišu sa + ili sa -. 21 . Ovdje se vidi put pod kojim on siječe nebeski ekvator. one se mjere sijeku je oko 62°. Umjesto da se čaj (4). Za altazimutalni sustav. Premda je ovaj sustav u 2 45° = 3 i tako dalje. sekunde. Izražene na ovaj način. dužine mogu biti izražene u satima. na primjer 30°N ili jednog astronomskog objekta u alta30°S. duži­ njegov osnovni krug se koristi jer ga je ne se zovu rektascenzije. a također i vrijeme. bljen za određivanje geografskih polo­ žaja ovdje na Zemlji. koji je u biti sličan onome koji je upotrije­ podaci. U upotrebi je i vezi sa zemaljskom osi i prema tome sitnija podjela u lučne minute i lučne nema opće astronomsko značenje. svaki inter­ ekliptike s krugom slučaja (2). od tih je izabrana kao osnovna za slu­ a katkada različito.se na strukturu zvijezda galaktike u ili -30°. koji služi kao osnova za jedan od sistema nebeskih koor­ dinata. Zbog ro­ tacije Zemlje. Prema tome. 30° = objekata su katalogizirani u skladu sa i h h slučajem (2). slučaj (1). Važna karakteristika ovih sustava lako odrediti i jer je zajednički u svih je mogućnost pretvaranja koordinata zvjezdarnica na Zemlji. upotrijebljeni su slijedeći ovo jedan sustav širina i dužina. na primjer i 30° nom. U praksi. Podijeljene u 24 intervala. Premda je slučajeva. širine se kojoj mi živimo. nja.10 Položaj ekliptike u podne sredinom ljeta (na sjevernoj polukugli Zemlje).) Slika 1. Slika 1. Krug slučaja (2) siječe zovu deklinacije. Kut pod kojim se ova dva kruga mjere na istok ili zapad. Umjesto širina. Sunce i ekliptika se prividno okrenu u jednom danu oko kruga AXYZ. slučaja (2) u izraze mjerenja drugih Još nešto o slučaju (2). za usporedbu s ku­ samo od Proljetne točke i prema tome tom od oko 23. Pisane na ovaj način. Jedna ja +30° ili -30°. 15° = lh. treba uvesti dvije Ovdje moramo znati lokaciju proma­ male razlike kod astronomskih mjere­ trača na Zemlji. na primjer deklinacikrug slučaja (4) u dvije točke.11 Središnja linija Mliječnog Puta ili Kumovske Slame stvara galaktički krug. Taj je sustav i jednog sustava u koordinate drugog zgodan za upotrebu s obzirom na po­ sustava računskim putem. Za pretva­ stavljanje i orijentaciju astronomskih ranje mjerenja koji su dani u izrazima instrumenata. koje bismo ozna­ (Posljednji je potreban jer se položaj čavali sa N ili S. položaji astronomskih val ima 15°.5° koji zatvara ravninu poprimaju vrijednosti od 0 do 360°.

Ekstremna brzina modernih računanja dopušta konstrukcije in­ strumenata. Danas se pretvaranje iz slučaja (2) u druge slučajeve može obaviti goto­ vo trenutno pomoću elektronskih računara. kako ćemo vidjeti u slijedećem poglavlju. Kut je oko 23. (Naravno. Kut pod kojim ekliptika siječe osnovni krug slučaja (2) mora biti poznat. ako su poznate rektascenzija i deklinacija.Za ekliptički sustav. Za galaktički sustav.5°. Ove podjele na grupe ili konstelacije ili zviježđa još i danas su u upotrebi. deklinacija ove točke je 0°. slučaj (3). ali uvijek treba imati na umu da podjela neba na zvi­ ježđa nema fizikalno značenje. božanstva ili nekog junaka. a služe da bi se lakše pro­ našli objekti na nebu. slučaj (4). pod kojim se sijeku dva kruga. Crtane karte neba U stara vremena ljudi su podijelili zvijezde vidljive u njihovim područjima neba u grupe i svakoj grupi dali ime često ime jedne životinje.) Zajedno s kutom od 62°. ako je deklinacija od K. dovolj­ no je da se odrede galaktičke koordi­ nate jednog objekta. 22 . koji omogućuju posebnu upotrebu altazimutalnog sustava referencije. On je do­ voljan da se izračuna položaj u ekliptičkom sustavu. Ovdje moramo znati rektascenziju točke kod koje galaktički krug siječe osnovni krug slučaja (2).

Popis zviježđa ime Andromeda *Antila *Apus Aquarius Aquila Ara Aries Auriga Bootes *Caelum *Camelopardalis Cancer C a n e s Venatici Canis Major Canis Minor Capricornus *Carina Cassiopeia Centaurus Cephcus Cetus *Chamaeleon *Circinus *Columba *Coma Berenices Corona Australis Corona Borealis Corvus Crater *Crux Cygnus Delphinus *Dorado Draco Equuleus Eridanus *Fornax Gemini *Grus Hercules *Horologium Hydra *Hydrus *Indus *Lacerta Leo *Leo Minor Lepus Libra Lupus * Lynx Lyra kratica And Ant Aps Aqr Aql Ara Ari Aur Boo Cae Cam Cnc CVn CMa CMi Cap Car Cas Cen Cep Cet Cha Cir Col Com CrA CrB Crv Crt Cru Cyg Del Dor Dra Equ Eri For Gem Gru Her Hor Hyd Hyi Ind Lac Leo LMi Lep Lib Lup Lyn Lyr ime *Mensa *Microscopium *Monoceros *Musca *Norma *Octans Ophiuchus Orion *Pavo Pegasus Perseus *Phoenix *Pictor Pisces Piscis Australis *Puppis *Pyxis *Reticulum Sagitta Sagittarius Scorpius *Sculptor *Scutum Serpens *Sextans Taurus *Telescopium Triangulum *Triangulum Australe *Tucana U r s a Major Ursa Minor *Vela Virgo *Volans (Piscis) *Vulpecula kratica Men Mic Mon Mus Nor Oct Oph Ori Pav Peg Per Phe Pic Psc PsA Pup Pyx Ret Sge Sgr Sco Scl Set Ser Sex Tau Tel Tri TrA Tuc UMa UMi Vel Vir Vol Vul *Novijeg porijekla Na slijedećim dvjema stranicama nalazi se dekorativna karta neba koju je izradio Andreas Cellerius 1660. 23 . godine.

24 .

25 .

prikazuje nebesku sferu ra­ zrezanu u osam sektora. Crtež. 26 . gore.Zvjezdane karte Karte na ovoj i na slijedeće dvije stranice prikazuju sva glavna zviježđa na nebu u osam sektora.

Slijedeći znakovi predstavljaju zvjezdane veličine čiji se sjajevi razlikuju za jedan stupanj skale.Skala prividnih zvjezdanih veličina Prvi znak predstavlja najsjajnije zvijezde. 27 .

Zvjezdane karte Skala prividnih zvjezdanih veličina Prvi znak predstavlja najsjajnije zvijezde. *na sljedećoj strani: Dio zviježđa Aquariusa. 28 . prika­ zan crtežem u perzijskom ruKopisu iz 1650-tih godina. Slijedeći znakovi predstavljaju zvjezdane veličine čiji se sjajevi razlikuju za jedan stupanj skale.

.

a tako­ đer i točku B. pa možete na­ činiti sličnu seriju promatranja neke 30 . Možete poboljšati rezultat opažanjem neke svijetle zvijezde na način kako je pokazan u slici 2. Kada omjer AB prema BO bude najveći. zvijezda i planeta. Mjeseca. još sasvim točan. poglavlje ASTRONOMSKI INSTRUMENTI Vidjeli smo da je primitivan čovjek bio sposoban da razvije osjećaje za vri­ jeme i orijentaciju.1. Sjednite približno koliko možete prema sjeveru od viska. gdje linija od vašeg oka do udaljenog horizonta presijeca liniju viska. ne prijeđe preko niti viska. Ukoliko želite. možda. Neka vaš pomoćnik označi točku A na niti viska. Sunce će tada biti na sjeveru. potreban vam je visak. zvije­ zda i planeta. gdje je zvijezda prošla. Pretpostavimo da ste se nasukali na jedan pusti otok s jednim prijateljem. Možemo shvatiti koliko je ovo istinito. upotrebljava­ jući sustav deklinacije i rektascenzije opisan u 1. (Ako je vaš otok na južnoj hemisferi. postignut je točan položaj prema visku i udaljenom objektu. vaš smjer juga neće biti.drugim riječima ono upravo prolazi kroz naš meridijan. Sada izmjerite udaljenost AB i odredite omjer AB naprama BO (vaša izmjerena udaljenost od viska). Vaš smjer sjever-jug bit će tada određen s dovoljnom točnosti. Takav stalan smjer bit će označen objektom koji će uvijek ležati na jugu vaše primitivne promatračnice. neka se sada visak postavi prema sjeveru. Kako ćete prići određivanju vremena dana. Zaključujući da vaš otok leži na sjevernoj hemisferi. mora nas veoma začuditi koliko je on saznao najjednostavnijom mogućom opremom. ako sebe zamisli­ mo da smo suočeni s istim problemi­ ma i da posjedujemo iste naprave kao naš primitivni prethodnik. Potrebno je izvrši­ ti veći broj noćnih promatranja na isti način s istom zvijezdom. koristeći visak. Mje­ seca. datuma solsticija i ekvinocija? Kako ćete odrediti strane svijeta. Kada uzmemo u obzir složenost privi­ dnih kretanja Sunca. premještaju­ ći svaki put svoj položaj malo desno ili lijevo od početnog. kako bi se on sigurno postavio vertikalno u mo­ gućim granicama. neovisan o dobu dana i neovisan o tome da li je Sunce vidlji­ vo ili zastrto oblacima. Za vedrog dana će se neprekidno promatrati dužina sje­ ne koju baca štap. ali samo zahvalju­ jući promatranjima nebeskog svoda. dužine godine.2. dvije posude napunjene vodom i nešto pomoći vašeg prijatelja. Prvo treba učvrstiti štap u uspra­ van položaj. možete li izraziti položaje Sunca. Za bilo koju zvijezdu ovaj će omjer biti najveći kada se nalazite potpuno na sjeveru od viska. vjerojatno. prema tome zasljepljuje oko. Budući da Sunce bliješti. dobit ćete jedan stalan smjer. upotrebljavajući štap kao mjeru da izmjerite udaljenost od svog položaja do viska. Zatim motrite na jednu pose­ bnu svijetlu zvijezdu na južnom dijelu neba sve dotle dok.) Okrenete li se sada Suncu. Sunce će tada biti na jugu. poglavlju? Odgovor je da vi možete obaviti sve ovo s vrlo malom spravom pod uvjetom da ne tražite pre­ veliku točnost. koristeći neke udaljene objekte. odrediti K. zbog rotacije Ze­ mlje. izmjeriti kut između ekliptike i ekvatora i odrediti vlastitu geografsku širinu? Možete li. bilježeći trenutak kad je ona najkraća. to­ čku presjecišta ekliptike i ekvatora? I. U tom momen­ tu je Sunce u najvišoj točki . štap.

31 .Točnost astronomskih promatranja najviše ovisi o stupnju preciznosti astronomskih instrumena­ ta. Gore: fotografija pokazuje unutrašnjost kupole u kojoj je smješten teleskop od 508 cm promjera obje­ ktiva na planini Palomar. Li­ jevo: urođenici na Borneu upotrebljavaju okomit štap da bi izmjerili dužinu sjene koju baca štap osvijetljen Suncem oko ljetnog solsticija. a to znači da ovisi o tehnološkom napretku. To je danas najprecizniji instrument za vizuelna promatranja kojim može raspolagati astronom.

također. naravno. ali bilo koja zvijezda koja se pojavi na istoku u mo­ mentu Sunčeva zalaza na dan jesen­ skog ekvinocija. možete raspoloviti liniju koja ih spaja da dobijete pribli­ žne smjerove zapada i istoka. kad odredite jug i sjever. 32 .) Dužina sjene štapa u podne malo će se razlikovati iz dana u dan. (Još uvijek uz pretpostavku da je vaš otok na sjeveru od tropa. Slika 2.1 Metoda određivanja smjera sjever-jug pomoću viska. Slika 2. Ako ste dovoljno ustrajni. prikazana na slici 2. vidjet ćemo kasnije.svijetle zvijezde na sjevernom dijelu neba. momenat kad je Sun­ ce točno na jugu od vas.2 Kut između promatrača. po­ dne je. koji nastupa na oko pola puta između ljeta i zime. ako želite veću točnost. Visak tada daje prihvatljivu to­ čnost određenog sjevera. Dužina godine može se. upotrebljavajući štap posta­ vljen vertikalno u zemlju. Jednom. ili.2. izmjerite du­ žinu sjene što je on baca u podne sva­ kog dana. jer ovo je slučaj traženja smje­ ra u kojem je omjer AB prema 130 naj­ manji. jer se on prividno kreće po ekliptici. Kada vi znate točku. Na pri­ mjer. i jesenski ekvinocij. a najkraća na dan početka ljeta. Kako. i smjera kad Sunce dođe u podne u najnižu visinu. kolčićima i konopcem kojeg ćete upotrijebiti kao šestar. proljetni ekvinocij.4 Opažanja. broj dana koji proteknu između uzastopnog godišnjeg prolaza Sunca Slika 2. odrediti iz ovih promatranja. označuje gotovo točan položaj K. smjera kad se Sunce nađe u podne u najvećoj vi­ sini tokom godine. To je za vre­ mena ekvinocija. Ovo mo­ žete načiniti odoka. jer K jednostavno označuje tu točku. Ona će biti najduža na dan početka zime. a štap baca sjenu pravo na sjever. promatrati položaje Sunca u zoru ili svitanje svakoga dana. Tokom cijele godine Sunce će se pojaviti samo dva puta točno na istoku. možete. koji nastupa na oko pola puta između zime i ljeta. služe za određivanje geografske širine. uvijek je isti. vi znate K. možete je upotrijebiti kao točku referencije za određivanje rektascenzija. Kada ste odredili takvu zvi­ jezdu. također.3 Kut između zemaljskog ekvatora i ra­ vnine ekliptike za polovinu je manji od gornjeg kuta. u kojoj se Sunce nalazi na dan proljetnog ekvi­ nocija. Slika 2. Sunce se ne zau­ stavlja u K u svakom slučaju. Zatim.

2 pokazuje da ćemo. ili broj dana koji proteknu između početka zime do dru­ gog početka zime daje dužinu godine. Od početka zime do početka ljeta takvo određivanje točke na niti viska poka­ zuje da se ona pomiče gore. jer. Da bismo pokupili mnogo više podataka iz naših opažanja. sada tre­ bamo nešto profinjenije . 33 . kao u slici 2. poluprozirnom kriškom neke biljne supstancije. a u najnižem na dan zime.5° s ekliptikom. Ova promjena je jednaka dvostrukom kutu između ravnine zemaljskog ekvatora i ravnine ekliptike. Do sada smo upotrijebili samo naj­ primitivniju opremu koja se mogla za­ misliti. Slika 2. datumi početka lje­ ta i početka zime.kroz proljetnu točku. linija koja raspolavlja kut između ovih položaja .6 Princip mjerenja deklinacije. Točka je u najvećem položaju na dan ljeta. ukoliko možete konstruirati jednu jednosta­ vnu napravu koja bi smanjila blještavilo Sunca. Dužina godine. Najviša i najniža oznaka. također.5 Mjerenje visine Polarnice daje geografsku širinu pro­ matrača. što pokazuje da Zemljin ekvator zatvara kut od oko 23.3. postavljenom na jednom kraju.jedan veliki kutomjer za mjerenje kutova. Slika 2. Šuplja cijev s tankom. Broj dana. ako izmjerimo taj kut. Od poče­ tka ljeta do početka zime ona se pomi­ če prema dolje. vi ćete svom pomoćniku davati znakove kada on treba da ozna­ či točke čim centar Sunca dođe preko niti viska u podne svakog dana. potrebnih za je­ dnu potpunu oscilaciju točke. odrediti pomoću vašeg viska. naći da on iznosi oko 47°. Osim toga. mogu se. zadovoljila bi kao jednostavna vizirna cijev. koje je naš pomo­ ćnik načinio na niti viska tokom za­ dnje serije opažanja. možete upotrijebiti ova dva ekstremna položaja Sunca u po­ dne kako biste odredili svoju širinu.linija koja označuje po­ ložaj Sunca u podne na dan ekvinoci- S!ika2. određu­ je dužinu godine. Sjedeći na pravcu sjever­ no od viska. pokazuju maksi­ mum promjene u kutnoj visini Sunca u podne tokom godišnjeg puta.

katalog koji će dati deklinaciju i rektascenziju svake najsjajnije i svih najlakše uočlji­ vih zvijezda. a leđa okrenite prema jugu. Ovaj sat s brojčanikom iz oko 1500. Poslije studenoga pokazivao je 16 noćnih i 8 danjih sati. Ako ste prethodno sa­ vjesno izveli svoja promatranja na pu­ stom otoku. Ovaj je kut. označen na slici 2.6. kada je on nad glavom na ekvato­ ru .) Mjerenja rektascenzije bit će jedna­ ko laka ukoliko imate pouzdan ručni ili džepni sat. kako pokazuje slika 2. tako­ đer vaša geografska širina. mogli ste iskoristiti sve ono što ste načinili da s oduševljenjem sastavite jednostavan katalog zvijezda . Još jednostavnije. godine bio je podešen da po­ kazuje danje i noćne sate u Nurnbergu. kako ćemo vidjeti iz slike 2. 34 . Sve do XV stoljeća mehanički satovi nisu bili jedinstveni. postavite se u položaj da vam visak bude okrenut prema sjeveru. gledajući tako u zvijezdu Polarnicu. vi ste već odredili neku standardnu zvijezdu blizu K. Ako ste bili nasukani dosta dugo. Oba su mjeriia satove koji nisu bili istog trajanja. neku zvi- Dva instrumenta koja su se upo­ trebljavala u starom Egiptu za mjerenje vremena: sunčev sat i vodeni sat. Deklinacije se lako odre­ đuju.ja. možete izmjeriti kutnu visinu te zvijezde. odbijajući svoj komplement širine. (Vaš komplement širine je 90° manje vaša geografska širina. Tada dobiva­ te deklinaciju zvijezde jednostavnim procesom. Ovaj drugi kut.4.zatvara jedan kut s viskom. Vi biste samo trebali izmjeriti kutnu visinu svake zvijezde u trenutku kad se ona nađe točno na jugu s već po­ znatom metodom viska.5. vaša je geografska širina. Tada viskom i služeći se metoda­ ma koje su prethodno opisane. a poslije svibnja 16 danjih i 8 noćnih sati.

Jednostavni instrumenti antike Sada možemo razumjeti golemu važnost vrlo grubih. ovakva točnost mjerenja bila bi Kada je ovaj bio izrađen (oko 1550. ovakvi su satovi korišteni za kontrolu točno­ sti mehaničkih satova. me unutar jedne četvrtine sata. mjerili su satove jednake dužine. Izgleda da su astronomi Mezo­ i minutama. Ako upotrije­ upotrijebite samo čistu vodu i pazite bimo cilindričnu posudu. oni su mje­ gizirana. Ako imali na pustom otoku. zapreka je u tome što ne­ kroz rupu jednakom brzinom i u koji­ mate ni ručni ni džepni sat. a možda i danju. neba. gdje je bio vodomjer što vaše dvije posude i voda. koji se Ambicija da se ostvare sve veće izmjeri od podneva do podneva.jezdu koja izlazi na istoku kad Sun­ ma kojima smo se bavili na pustom ce zalazi na dan jesenskog ekvinocija. za je posuda gotovo puna nego kada je jedan kraći period. tokom cijelog drugog tisućljeća prije našeg računanja vremena. otoku. Svaka podjela na plohi otkrili jedan važan način poboljšanja posude označuje jedan sat.jedan vrlo grubi sat. potpuno prihvatljiva. koja će biti katalo­ Noću. Astronomi an­ ška te vrijednosti stvara pogrešku od tičkog doba svladali su ovu teškoću oko 4° nebeske dužine.). preko niti. izražena u satima vodu. postavljenu stale posude u kojima je voda kapala ispod prve napunjene vodom. tako da voda polaga­ njem i utjecanjem. goj posudi tokom cijelog dana. njem . jest rektascenzija zvijezde potamije favorizirali modele s otjecakoju želite katalogizirati. uočit ćemo da se rupica na vašoj gornjoj posudi da voda brže protječe kroz rupu kada ne zabrtvi. ako nivo vode pada. a njihovi instrumenti bili su ri­ Zabilježite vrijeme kada ta standardna jetko kompliciraniji od onih koje smo zvijezda prođe preko niti viska i vrije­ upotrijebili na pustom otoku. rili vrijeme pomoću običnih satova na Razlika u vremenu. me kada zvijezda. standardne točnosti. u drevnoj Mezo­ prosuđujući odoka najpažljivije. također. koji ji mogućnost da se pogreška reducira su postavljeni pod kutom geografske širine na 1°. nog nivoa u posudi na dvadeset i četiri jer su astronomi već prije 3000 godina jednaka dijela. prijeđe. dok su kasnije na­ no kapa u drugu posudu. Sada imate onakvog vodenog sata kakvog smo mi vodeni sat . U jednom primitivnom katalogu mjesta. god. egipatski i mezopotamski svećenici bili su ugla­ vnom zabavljeni onim istim problemi­ 35 . Egipća­ dnu posudu vodom i na dnu probušite ni su upotrebljavali i modele s istjeca­ vrlo malu rupicu. podi­ potamiji morala je biti isto toliko sna­ jelimo razmak između dna i zabilježe­ žna kao i ambicije u današnjem svijetu. bit ćete u mogućnosti. po­ upotrebljavajući posude napravljene u navljajući promatranja nekoliko puta i obliku krnjeg stošca.. Pogre­ tlak vode pada s njim.posude iz kojih je voda istjecala Naravno. Još će voda izlaziuzimajući za konačnu vrijednost sre­ dinu svih određenih vrijednosti. Napunite je­ je označavao proteklo vrijeme. posto­ Sunčevi satovi sa štapovima (gnomoni). rastući u vodomjenivo do kojeg voda naraste u ovoj dru­ ru koji je označavao protekle sate. jednostavnih in­ strumenata koji su se upotrebljavali u ranoj povijesti astronomije. Označite jednakim tempom. Doista. Tada. Ali su tu ma je padala. Međutim. da izmjerite vrije­ gotovo prazna jer.

Svećenicima Egipta i Mezopotami­ je (kao i stanovnicima drevne Grčke i Rima ili građanima srednjovjekovne Europe) jedan sat nije značio obično dvadeset i četvrti dio cijelog dana.) Zadatak baždarenja štapa da se izmjere svi satovi tokom godi­ šnjih sezona.U starom Egiptu upotrebljavala se sprava merkhet za promatranje prola­ za zvijezda kroz meridijan. ali za svaki centimetar vertikalne visi­ ne blizu vrha posude veći je volumen vode koji treba da istječe nego za svaki centimetar vertikalne visine blizu dna posude. koja je bila nanesena na jednom štapu. a u najvišoj točki često dolijevati. (U širina­ ma srednjih sjevernih luka. On je pokazivao na satnu skalu. bio je zato vrlo komplici­ ran. koje navode iznos vode što bi se trebala naliti u vodene satove u svakoj godišnjoj sezoni. Oni su više voljeli uzimati period od jedne dvanaestine između izlaza i zalaza Sunca ili jedne dvanaestine perioda između zalaza i izlaza Sunca. ti iz ovakve posude brže kada je gotovo puna nego kada je ona gotovo prazna. U sje­ vernim područjima Egipta je trajanje dana na dan ljeta oko 40% duže nego trajanje dana na dan zime. Oni su izradili savršene tablice. da bi se ispraznili između zala­ za i izlaza Sunca. Ona se sa­ stojala od vizirnog štapa i dva viska. (Na našem pu­ stom otoku možemo doći sasvim blizu ovom stupnju točnosti jednostavnom upotrebom vrlo široke posude s vrlo malim otvorom za vodu. Prema tome. Jedna dvanaestina potpunog spuštanja nivoa vode tokom bilo koje noći odgovarat će tada jednoj 36 . tako da se goto­ vo uvijek održi jednaki nivo vode. ali nivo vode koji padne u vertikalnoj mjeri približno je isti u oba slučaja. koji se spuštao i padao zajedno s nivoom vode. pet litara na sat može istjecati kada je posuda gotovo puna. vodeni satovi su bili često snabdjeveni plutajućim pokazivačem. razlika je oko 110%. Pločice iskopane u Mezopotamiji pokazuju da matematičari katkada zahvaćaju problem na drugi način. a samo tri litre na sat kada je ona gotovo prazna.) U nešto kasnijem stadiju razvoja.

a donekle smjer. da astronomi islamskog imperija satovi dana. na kraju je postao vlasništvo Tycha Brahea. kratki hramova. postavljenu pod pravim ku­ štap paralelno sa Zemljinom osi . Ovi su stupovi izrađeni tako štap će bacati sve kraću sjenu na duži precizno vertikalno. između desetog i gdje na Zemlji.8 Triquetrum. instrument tako postavljao. U zoru se mjesta gdje će se instrument postaviti. On se sastojao od jedne duge. Smjer preko jugozapada prema zapadu. kako nijedan sta­ štap. koja je pričvršćena sjene. Umjesto posta­ sata. vljanja gnomona. čne točke na početku ljeta.dvanaestini perioda između zalaza i gura da u bilo kojoj sezoni od svitanja izlaza Sunca u toj pojedinoj sezoni.7 Ptolemejev stup za mjerenje visine Sunca u podne. ne koju baca takav tanki stup može Slučajno bi to bilo sve do doba kri­ se također upotrijebiti da se procijene žara. kad se Sunce uspinjalo po je velike rijeke postavljali su se tanki nebu i kretalo jednolično preko jugoi­ kameni stupovi obično u područjima stoka da dosegne jug u podne. tka šipka bila dovoljno dugačka da osi­ koja se sastojala od jednostavnog štaSlika 2. kra­ koji sjena pokazuje u tom trenutku ća šipka baca sve duže sjene na dužu također označuje gotovo točno smjer šipku. u vrijeme kada su grubi me­ Pa. Dužina.to tom prema većoj i podignutoj za neko­ je kut koji je jednak geografskoj širini liko centimetara iznad nje. sje­ dužina sjene kao sat dana. da je to­ Sunčani satovi ovakve vrste nisu bili čno prema istoku bio okrenut kraj na svagdašnji u Europi sve do kraja XV kojem je bila pričvršćena kraća šipka. mogu biti baždareni da osmog stoljeća prije naše ere. Kroz U visokim civilizacijama između dvi­ cijelo jutro. Tada. a južno od astronomi starog Egipta upotrebljava­ istočne točke na dan zime. okomito. bilo Istovremeno. bilježeći trenutak počinje spuštati krećući se jednolično u danu kad je sjena najkraća. ili štapa za bacanje horizontalne šipke. padne na duži horizontalni štap. Egipćani pokazuju satove jednake dužine bilo su razvili još napredniji tip sunčanog kada tokom godine. oni sada postavljaju nu šipku. Ponovo se na njoj može očitati sjevera. osiguravajući da kraća šipka bude usmjerena točno određivanje vremena podneva sa zna­ u točku zapada. a on je tako baždaren da se iz novnik pustog otoka ne bi mogao da dužine sjene može očitati sat dana. stoljeća. Ovaj primjerak. U postavi štap u zemlju. ova je kra­ li su napravu poznatu kao markhet. Slika 2. nisu izmislili sunčane satove koji. premda Sunce izlazi u istočnoj to­ hanički satovi došli u upotrebu. kao u prvim sunča­ na jednom kraju na kraću horizontal­ nim satovima. kad se Sunce tnom preciznošću. a bacali su sje­ podne se cijeli instrument okrene tako ne daleko veće dužine. sjeverno od isto­ Za promatranje prolaza zvijezda. čki na dan ekvinocija. koji je upotrebljavao Kopernik. 37 .

gornjem klinu. On se sastojao od doba.za mjerenje ku­ tne visine Sunca. Triquetrum je su upotrebljavali astronomi klasičnog mimoišao problem. tako da dva kraka ju. ako želimo da pobolj­ točno na jugu. u stadiju te­ strukcije. vrlo važan pokret . koji je snabdjeven samo s vertikalnom stupu bude jednaka uda­ malim brojem jednostavnih pomagala. Viši krak je bio snabdjeven prste­ Ptolemej je opisao jedan instrument nom ili žljebićem kroz koji je niži bio koji se upotrebljavao u njegovo vrije­ uvučen.8). Isto tako. a izglačana se strana posta­ že ni jedan pokretni dio u tehničkom vljala točno prema istoku. problem blještavila je ri­ ta koje su potrebne da pomoćnik sa ješen. pro­ Koristeći pomoćnika nemamo potrebe matrač može biti siguran da je stup za instrumentom s pokretnim meha­ postavljen potpuno vodoravno. Dok ničkim dijelovima. još smo Jedan od problema izrade takvog in­ bez prednosti radionica pa ćemo se strumenta bio je da se s pouzdanjem ograničiti na jednostavne drvene kon­ nanese kutna skala. njezin kut.7). Jedini sigurni pokret južnom uglu na izglačanom dijelu bio se pojavljuje kod vodenih satova pri je horizontalni klin. 38 . omogući astronomu da izmjeri visinu zvijezde kad prođe kroz meridijan. Viši krak je bio snabdjeven vizirima umjesto u kamenu. ko­ vljala u osnovi sasvim na isti način liko je bilo moguće. jednog vertikalnog stupa s dva kraka Napose želimo konstruirati instrumen­ okovana na njemu. I u promatranjima lučni kvadrant ugraviran na kamenu. jer. drugi te za mjerenje visine Sunca i zvijezda. niži. bio je obični komad kamena. dotiče donji klin. prije šamo promatranja na našem pustom nego se sjena izgubi. Zajednička je osobina svih ovih pri­ tlo i izniveliran pomoću klinastih pre­ mitivnih instrumenata da oni ne sadr­ dmeta. Brodolomac na pu­ ljenost između višeg i nižeg okova na stom otoku. koji treba da samo jedan promatrač. gornji klin baca sjenu na nju dijelovima. Stup je bio postavljen na kao na našem pustom otoku. triquetrum ili Ptole­ instrumente kojima bi mogao rukovati mejev mjerač (slika 2. a pre­ otoku. može i prednosti bio bi oslobađanje od go­ se očitati na kvadrantu. Promatranja su se oba­ jedne strane odrezan i izglačan i.kada pomo­ gi klin. Pokušat ćemo konstruirati dan instrument. prolaza zvijezde preko viska postoji da­ Na donjem južnom rubu nalazi se dru­ kako. mi ćemo se prirodno od metala i na njemu nanijeti male i osvrnuti na vrstu instrumenta. možda s metalnim uskim hničkog razvoja u Ptolemej evo vrijeme. Upotrebom tovo beskrajnog niza verbalnih upu­ sjene Sunca. trakama na kojima će biti označene nije bila jednostavna stvar izraditi luk skale. jedan viši. kao što su bili Hiparh i Ptolemej. nemamo potrebe za pomo­ samo do podne. godine . Osnovni uvjet je bio da uda­ me .Stup koji je Ptolemej opisao (slika pa za viziranje s uskim otvorom i dva viska obješena u ravninu opažačeva 2. U gornjem značenju izraza.oko 150. iako bi je sigurno izradio u drvetu i stup čine jedan istokračan trokut. kada se Sunce nađe ćnikom. Poduzimajući ovaj korak. U stvari. koju jednake kutne podjele. istesan u obliku četvorokuta. koji je obješen na ćnik označi točke prolaza preko linije. U tom momentu. ljenosti na višem kraku između žljebivjerojatno bi mogao načinili tu kopi­ ća i gornjeg okova. koji je služio da dizanju plovka. svom pažnjom označi točke prolaza Ptolemej također spominje još je­ zvijezde. koristeći je izglačana strana okrenuta točno na instrument s pokretnim mehaničkim istok. Zaista. s meridijana. Kada visak. ali on ne traži osobito kao gnomon baca sjenu na graduirani teški proces izrade. slijedeći korak u profinjavanju ma tome i kutna visina Sunca.

Vjerojatno se takav instrument 39 . Nakon čitanja vrijednosti na nižem kraku promatrač treba samo iz svojih tablica (obične trigonometrijske tabli­ ce) izvaditi kutove u vrhovima trokuta. odrediti južni meridijan s daleko većom preciznošću nego što smo to mogli bilo primitivnim nepokretnim instrumentima ili drve­ nim pokretnim instrumentima. lako je. ostatke metala i nešto malo običnog pribora. jest jedan jedi­ ni nepomično pričvršćen tanki metalni prsten. veću točnost od Ptolemejeva mje­ rača. paralelno zemaljskom ekvatoru. paralelizam nije poremećen Zemljinom rotacijom. Niti je poreme­ ćeno kretanje Zemlje okolo Sunca. možemo se tada latiti još težeg zadatka ureziva­ njem skale na metalni luk. pomoću obične euklidske geometrije. Poteškoća uopće ne leži u intelektualnim shvaćanjima. dužine dviju stranica (viši krak i udaljenost između dva okova na stupu) bile su unapri­ jed poznate.na jednom kraju. a li niži krak je urezana linearna mjera koja nam upravo označuje tu udaljenost. a zapisujući trenutak maksimalne vi­ sine. bez mnogo boljih pomagala. možemo. Takav instrument bi imao očitu prednost u nesavitljivosti. prema tome. kao što je Ptolemejev mjerač. Istina je da upotreba triquetruma tra­ ži pomoć tablica. Ovo bi omo­ gućilo konstrukciju jednog kvadranta sa skalom i s mogućnosti vrtnje oko vertikalne osi. ali je sam instrument takve vrste da ga možemo konstruirati na pustom otoku koristeći samo koma­ de drveta. Slobodni kraj ima pokazivač koji omogućava bo­ ­­e čitanje na skali. Ptolemejev mjerač pripada drevnoj klasici. Tycho Braheov kvadrant pripada XVI stoljeću. Najjednostavniji instrument koji je iskoristio ovo svojstvo. Međutim. Jer. Prije pronalaska teleskopa mnogi astronomski instrumenti su se upo­ trebljavali kao analogni računari. nalaze dva mala otvora kroz koja se zvijezda promatra. U najvećem broju slučajeva oni su se zasnivali na jednostavnoj činjenici da.9. kako je pokazano na sli­ ­i 2. proma­ tranje zvijezde ne bi bilo ograničeno na njen prolaz preko južnog meridijana. Ostaje samo da se izmjeri udaljenost između nižeg okova i točke gdje viši krak presijeca niži. Naš instrument bi imao osnovne karakteristike pokretnog kvadran­ ta Tycha Brahea. Za slije­ deći korak trebalo bi nam neočekivane sreće. zbog mogućnosti kretanja kvadranta oko vertikalne osi. naći kutnu vi­ sinu zvijezde koju promatra. U slučaju triquetruma. Prvobitni analogni računati Analogni računar je moderno ime uzorka koji je izmišljen da oponaša neke prirodne pojave svijeta. Bilo je potrebno petnaest stoljeća da se premosti provalija koja se nalazila između njih. U mogućnosti smo da procijenimo za ko­ liko se Zemlja okrene između prolaza zvijezde blizu K i prolaza neke druge zvijezde jednostavnim procesom mje­ renja iznosa vode koji iscuri iz posude između dva prolaza. On može. također. Umjesto omeđavanja skale urezivanjem po ravnom kraku. Već smo upoznali jedan takav analogni računar . Na kraku se. ako podignemo ravninu diska ili ra­ vninu prstena. a kao posljedi­ cu. U centar kvadranta O možemo montirati pokretni krak na takav način da se on može slobodno pomicati u vertikalnoj ravnini kvadranta. Vodeni sat nam omogu­ ćava da oponašamo rotaciju Zemlje. izračunati kutove trokuta. Možemo zvijezdu slijediti neprekidno. ovo je po svoj prilici najviše što bismo mogli dobiti. nego u razvitku potrebnih tehničkih obrada metala. kroz koje se pro­ matrala zvijezda ili planet. Ako sada znamo sve tri dužine stranica troku­ ta. koja bi nam omogućila postaviti dobro opremljenu radionicu s bogatom opremom metala.vodeni sat. u stvari.

bio je podijeljen i na manje dijelove stupnja. što mu je omogućilo mjerenje položaja zvijezda s točnošću kakvu dotada nitko nije ni približno postigao. Takvim instrumentom promatrač može neprekidno slijediti zvijezdu.9 Metalni kvadrant sa stupanjskom podjelom i po­ kretnom vizurom.Kvadrant Slika 2. promje­ ra od oko 2 metra. Postoji i mogućnost vrtnje oko vertikalne osi. Korištenje kvadranata danas I u srednjem vijeku 40 . Veliki metalni kvadrant Tycha Brahea. čitajući njene visine u bilo kojem trenutku.

Slika 2. Krak SC na slici 2. sjena s prednje strane prstena padne na njegov stražnji dio. vrio jednostavan analogni računar. 41 .10 okrene se toliko da objekt koji se pojavio u vizuri bude jednako sjajan na oba proreza.11 Na ovoj je slici dodan još jedan krug sa stupanjskom podjelom. Položaj vizure na krugu u trenutku promatranja daje deklinaciju zvijezde ili planeta.Ekvatorijalna armilara Hiparhov prsten. zasnovan je na činjenici da se para­ lelizam neće poremetiti zemaljskom rotacijom ako je ravnina prstena postavljena paralelno sa zemaljskim ekvatorom. Slika 2.10. a postavlja se paralelno sa zemaljskom osi rotacije. Samo kad nastaju ekvinociji. iz dva čitanja na njegovoj skali bilo je moguće odrediti dužinu zvijezde ili planeta.10 Osnova u konstrukciji armilare je oso­ vina koja se može vrtjeti. Slika 2. Bakrorez velike ekvatorijalne armilare Tycha Brahea iz njegove knjige Astronomiae Instruratae Mechanica. Na osovinu je postavljen krug sa stupanjskom podjelom po kojem se pomiče vi­ zura.10A Zvijezda ili planet viziran je naizmjenice kroz dva uska pro­ reza na nišanu S. On mjeri rotaciju osovine PQ na slici 2.

Budući da je dužina obično jedna­ ka rektascenziji . sa­ stavljenog vjerojatno 1391. Daleko od jednostavno učvršćenog kruga Hiparhova bila je Braheova veli­ ka ekvatorijalna armilara. dodana je slici 2. koji se pojavio u vizuri. ako u kratkom vremenskom intervalu oči­ tamo položaje dviju raznih zvijezda. Zvijezda ili planet viziran je naiz­ mjence kroz dva uska proreza na ni­ šanu S . Ali.jedan sat rektascenzije jednak je 15° . otkrića koje ćemo spominjati u slijede­ ćim poglavljima. U drugim vremenima sjena pada jednom iznad. bude jednako sjajan na oba proreza. naravno. Za zvije­ zdu u K dužina je 0°. stoljeću pr.11. a služi za viziranje na način kako je pokazano na slici 2. To je pokazano na slici 2. Doista. da se odrede točni počeci ekvinocija. promatranja koja je vršio Tycho Brahe kroz ekvatorijalnu armilaru i drugim instrumentima. Dok se čitanja mijenjaju neprekidno zbog rotacije Zemlje. pa će sjena koju baca prednji dio Hiparhova prstena zato pasti točno na zadnji dio prstena.10 okrene se toliko da objekt. Ovaj krug služi da se na njemu postavi vizura S. Vizura je također pričvršćena za krak SC. Zato.10A. a drugi put ispod stražnjeg dijela prstena. Jedno jednostavno čitanje nije..10 dalj­ nja skala za čitanje. Na ovoj skali se jednostavno čita položaj kruga. Da se očita dužina. Za vrijeme ekvinocija Sunce se nalazi u ravnini zemaljskog ekvatora. jedan drugi instrumentalni tip analognog računa42 ra. razlika između čitanja će biti jednaka razlici dužine dviju zvijezda. e. pojedino čitanje očito nema posebno značenje. Osovina PQ se može vrtjeti u ležajevima postavljenim u P i Q. upotrebljavao u 2. Vjerojatno je ovaj jednostavni način doveo Hiparha do velikog otkrića precesije ekvinocija.10. Krak SC na slici 2. naša dva čitanja daju dužinu druge zvijezde. Metalni krug je pri­ čvršćen za osovinu PQ. U C je montiran cilindrični kolčić okomito na ravninu kruga. dalo dužinu. omogućila su Kepleru da pronađe zakone kreta- . godine iz latinskih i engleskih prijevoda starijih arapskih radova iz astronomije. Položaj vizure S na opsegu kruga daje deklinaciju zvijezde ili planeta. a smjer PQ se postavlja paralelno s osi rotacije Zemlje.i deklinacije i rektascenzije zvijezda i planeta lako se dobiju ovim važnim instrumentom. Njezina konstrukcija se može razu­ mjeti iz slike 2. ako izaberemo zvijezdu koja je vrlo blizu K kao jednu od naših dviju zvijezda.Dio Chaucerova rukopisa Rasprava o astrolabu. n. koja može kliziti po opsegu kruga. dok rotacija PQ daje dužinu. koji se okreće oko centra C kad S klizi po krugu. dok je K izabrana točka na ekvatoru od koje se računaju dužine.

također. Za razliku od armilare. Astrolab. s nanesenom projekcijom nebe­ ske sfere. i za održavanje vremena. Reta koja se može vrtjeti unutar urezane satne skale. unutar satne skale dvaput numerirane od 1 do 12. Kazaljka (koja dolazi s prednje strane instrumenta preko rete). on je bio prenosiv i relativno jeftin. nije se upotrebljavao samo za proma­ tranje nego. vizura (koja se postavlja sa stražnje strane) i vijak s ma­ ticom.Ploča. kao ekvatorijalna armilara. 43 .

Okretanjem oko PQ. poglavlje). Ovo je bila funkcija sunčanog sata. ne leži na almukantaratu koji odgovara visini zvije­ zde. Na reti se nalazi nekoliko razgranjenih crta. Ona je zato mogla obaviti va­ žnu funkciju provjeravanja točnosti mehaničkih satova. 1. a praktički je ostala nepromijenjena poslije njenog uvođenja u sjeverozapadnu Europu jedan ili dva stoljeća kasnije. ekvatorijalna armilara je bila visoko profinjeni instrument za specijalistu. Zato ekvatorijalna armilara može poslužiti kao sat. i to vrlo uspješno. a svaka podloga ime zvije­ zde koju oni pokazuju. čiji vrhovi označuju položaj svije­ tle zvijezde.jer je to naprava. Zatim on okreće kazalo sve dok ono ne dođe do točke na ekliptici. jer je Ptolemej ukazao na sličnu napravu. sve dok položaj te zvijezde. bio je jedan drugi instrument koji je služio za spomenutu svrhu. Međutim. ali 44 . koja odgovara položaju Sunca na ekliptici. poglavlju da se jednom poznat položaj zvijezde u sustavu rektascenzije i deklinacije može računskim putem odrediti u ekliptički sustav koordinate (slučaj 3. On zatim okrene retu oko vij­ ka. (Ovaj podatak mora biti poznat za dan promatranja. Vidjeli smo u 1. a Tycho Brahe ju je zato i koristio. arap­ skim i perzijskim astronomima i zana­ tlijama od IX do XI stoljeća. jedan sat daleko veće točnosti nego bilo koji mehanički kronometar koji se upotrebljavao u doba Tycha Brahea. Na ovoj karti zvijezda (također omeđena Jar­ čevom povratnicom) ekliptika je ozna­ čena kao ekscentrični krug. Takav instrument iz tog perioda nije preživio.) Pokazivač kazaljke tada daje točno vri­ jeme na ugraviranoj skali satova. Ona se sastoji uglavnom od kružne metalne ploče na kojoj je ugravirana projekcija nebeske sfere. Na stražnjoj strani astrolaba je skala za mjerenje kutova u stupnjevi­ ma i vizirni krak. Posebno oštrouman analogni računar.astro­ lab. astrolab je bio prikladne veličine za nošenje. za sasvim široko područje profesionalnih ljudi kojima je mjere­ nje vremena bilo od važnosti . a izrada mu nije bila prekomjerno sku­ pa.nja planeta. A ovi zakoni su omogućili Newtonu da dođe do velikog sistema univerzalne dinamike. Danas se takva računanja mogu obaviti gotovo trenu­ tno pomoću automatskog računara. Premda mnogo manje točan nego što je ekvatorijalna armilara. koja se zove reta. mjeri se vrijeme prolaza zvijezde. koji je podijeljen prema simbolima zodijaka. jer se položaj Sunca mi­ jenja iz dana u dan kroz cijelu godinu. a o njemu možemo govoriti samo ako ga poznamo . Oko ove pro­ jekcije je skala za mjerenje vremena u satima. kao što je današnji veli­ ki teleskop nepristupačan za prosje­ čnog čovjeka. bio je razvijen u islam­ skim zemljama da se suprotstavi te­ škoći koja sada više ne postoji. koja mnogo duguje svoju dosjetljivost. Donji sloj njegove konstrukcije je bio tako fino izravnan. izre­ zana u obliku jedne vrste planisfere ili karte najsjajnijih zvijezda. Neki oblik astrolaba bio je vjerojatno poznat u drevna vremena. a predstavlja ravninu paralelnu s ekvatorom. treba slijediti bilo koju pojedinu zvijezdu s ekvato­ rijalnom armilarom. 15° odgovara l h . ako ne svoje originalne koncepcije. kako je označena na reti. Reta i kazaljka su vijkom pričvršćene u centru glavne ploče. da ga je teško usporediti s bilo kojim instrumentom tog perioda. torguetum. Promatrač objesi astrolab vertikal­ no za njegov prsten i mjeri visinu zvi­ jezde pomoću vizirnog kraka i kutne skale. Ali. Iznad glavne ploče montirana je druga ploča. Ova projekcija pokazuje azimute (velike kružne lukove od zenita do horizonta) i almukantarate (krugove visina pa­ ralelne s horizontom). a omeđena je Jarčevom povratnicom. Zato ona nije služila za svakodnevno mjerenje vremena.

i ekliptičke koordinate. Siika 2. kupio ga je Nikola Kuzanski 1444.12 U torquetumu je nepomična ploča posta­ vljena paralelno s ravninom zemaljskog ekvatora.5°. Najstariji torquetum koji postoji u Euro­ pi. Gornja baza rotirajućeg cilindra nagne se prema ploči za kut od 23. godine. što znači da leži u ravnini ekliptike. također.13 Ovo je kompletan torquetum s gornjim dijelom (obojen plavo). 45 . Instrument omogućuje promatraču da očita ne samo deklinaciju i rektascenziju nego.Slika 2.

Sada je vizirni krak pričvršćen na ploču. poći ćemo od ravne pričvršćene ploče. Vizirni krak je montiran na toj nagnutoj strani i tako pričvršćen.13 vidimo kompletan torq­ uetum. 46 . Takvo viziranje obično traži da se načine dva pomicanja. Sve ovo pokazuje da nikad nije ne­ dostajalo oštroumnosti u izradi astro­ nomskih instrumenata ili njihovoj upo­ trebi. Cilindar je tada točno orijentiran. Kako je nepomična ploča paralelna sa Zemljinim ekvatorom.14 Na granici između zraka i stakla upadna zra­ ka se lomi i otklanja prema okomici. pa se na njoj nalazi i kružna stupanj ska skala. Da razumijemo neobičnu konstru­ kciju trquetuma. Zbog toga je bilo poželjno da se konstrui­ ra jedan instrument koji će omogućiti promatraču da očita ekliptičke koor­ dinate zvijezde (ili još običnije planet) neposredno na instrumentu. na skali koja se nalazi na cilin­ dru. ispravno orijentiranim kako je upravo opisano. Možda je najrazvijeniji torquetum bio onaj kojeg je upotrebljavao Regiomontanus. (Ova nepomično pri­ čvršćena ploča nagnuta je prema hori­ zontu za kut promatračeve geografske širine. Kut pod kojim se zraka reflektira jednak je kutu pod kojim je zraka upala. vizirni krak pomicati sve dotle dok se zvijezda u K ne nađe u vizuri. omjer između DY i AX je uvi­ jek isti za dato sredstvo. koja je tako orijentirana da vi­ zirni krak pokazuje 0° kada je zvijezda blizu K.5° u svrhu postavlja­ nja jedne strane paralelno s ravninom ekliptike. koja je nastala od nagnute baze cilindra. Cilj promatrača je da postavi pokretni ci­ lindar tako da se zvijezda također na­ lazi u ravnini nagnutog kraja cilindra. Slika 2.) Na ploči je montiran cilindrični stup. Ravni krajevi pokretnog cilindra su nagnuti prema nepomičnoj ploči pod kutom od 23. Čitajući položaj nižeg kraka na skali na kraju cilindra. da se može okretati oko osi okomite na tu ravninu. Prvo će biti okretanje cijele pločaste strukture koja će pomaknuti niži krak preko skale na kraju cilindra. Za tu svrhu mora se cilindar okrenuti. koji ima mogućnost vrtnje oko centralne osi.12. ekliptičke koordinate bilo koje zvijezde ili planeta mogu se odmah očitati viziranjem objekta drugim krakom. Današnji su instrumenti mnogo superiorniji nad primitivnim naprava- Slika 2. a to znači da je ispravno posta­ vljen. Na ovoj nagnutoj ravnini tako­ đer je nanesena kružna skala od 0° do 360°. zvijezda blizu K nalazi se u biti u ravnini ploče. Drugo će biti rotacija gornjeg vizirnog kraka. paralelne sa zemalj­ skim ekvatorom. koji pokazuje na 0°.su još dugo nakon srednjeg vijeka ova računanja bila duga i tegobna. U slici 2.15 Ako su upadna zraka AB i otklonjena zraka jednako duge. promatrač tada dobiva ekliptičnu dužinu zvijezde ili planeta. Sve je pokazano na slici 2. Drugi po­ kretni krak je pričvršćen u centar ove kružne skale. koja je odbijena od 90°. Sa cilindrom. Promatrač tada očita položaj zvijezde ili planeta na gornjoj kružnoj ploči koja daje ekliptičku širinu. snabdjeven pokazivačem na kraku.

nalaze se u istoj ravnini. a posebno o opti­ čkim osobinama. a lomljena zra­ ka BD nastavlja put u staklu.na pri­ mjer na granici između zraka i stakla. ali u cijelosti kao različiti stupanj opleme­ njivanja od Braheovih pokretnih kvadranata i armilarnih sfera. Kad jednom znamo vrijednost tog omjera za svaku posebnu promjenu sredstva. što je posljedica općeg napretka znanosti. Slika 2. razvoj astronom­ skih promatračkih i mjernih uređaja do doba Tycha Brahea bio je jako uvje­ tovan porastom poznavanja svojstava svjetlosti.ma iz dva razloga. Čovjek.1". BC. Najprije. dobiva se jako otklonjena zraka. prika­ zano je na slici 2. Vidimo upadnu. Refrakcija i refleksija Kako smo vidjeli. Instrumenti se mijenja­ ju.15. godine. ali nijedan ni drugi nisu produkt superiornijeg intelekta. a također i okomica XY. Slika 2. Činjenica da se zraka svjetla pona­ ša na ovakav način kada udari u sta­ klo. Sve tri zrake AB.17 Gore: Fokusiranje s konveksnom lećom. Danas možemo rukovati mnogo većim uređajima. Zbog toga je staklo nepodesno za dalekozore reflektore. koje se kreću pravocrtno. Ali precizan opis smjera lomljene zrake nije bio otkriven sve do 1621. Ova je zraka otklonjena prema okomici XY. ova superiornija tehnologija i superiornije znanje pri­ pada današnjim instrumentima. o prirodi i ponašanju svjetla. jer bi današnji astro­ nom želio pomaknuti granicu točnosti ispod 0. bilo je dovoljno za­ misliti svjetlost kao skup čestica. bila je bez sumnje poznata u stara vremena. koji je to otkrio. ako pro­ mijenimo kut koji upadna zraka za­ tvara s okomicom. više nego jedne dekade poslije konstruiranja prvog teleskopa. To će reći. Jer. a reflektirana zraka je oslabljena. omjer DY prema AX ostat će nepromijenjen. okomitu i lomljenu zraku.16 Kada upadne zrake padaju na staklo pod ma­ ­­­ kutovima. Dvije su točke tako izabrane da su udaljenosti AB i BD jednake. danas možemo postići bolju to­ čnost od 0. Snell je otkrio da je omjer DF prema AX uvijek isti za danu promjenu sredstva. Zato je potrebno poznavati zakone re­ frakcije i refleksije. Desno: Površine leća koje imaju različite polumjere zakrivljenosti smanjuju sfernu aberaciju na minimum. Umjesto pogreške u mjerenju kutova od oko 1' lučne. BD. podijeliti skale mnogo fini­ je i možemo načiniti pouzdanije meha­ ničke i električne satove. Mi također mnogo više znamo. kao što je bio u doba Tycha Brahea. lako je Slika 2. osim kad prelaze iz jednog sredstva u drugo . bio je Willebrord Snell. a okomica je jedna zamišljena linija koja prolazi kroz B pod pravim kutom na površinu stakla.001". holandski astronom i ma­ tematičar. Problem točnosti je još i danas aktualan.14 pokazuje upadnu zraku svjetla AB na komad stakla. ali intelektualni problemi ostaju. dok se zraka BC reflektira pod istim kutom pod kojim je i upala. 47 . Što Snellovo otkriće znači.

a reflektirane bez važnosti. Oblik površine je kontroliran staklom i zato se ne mijenja s tempe­ raturom. Ali. ali mnogo slabiju za plavu svjetlost. pojavit će se iskrivlje­ nje i zakrivljenost objekta. Ako želimo napraviti teleskop re­ flektor. Takva kombinacija daje najbolji rezultat. ako želimo da konstruiramo teleskop refraktor u kojem su sve lomljene zra­ ke važne. označuje početak nove ere. u optičkim instrumentima. u prozirnim materijalima je omjer gubitka relativno mali. Prve metalne površine bile su od srebra. metali se šire i suzuju znatno s promjenom temperature. daje samo slabo reflektiranu zraku kod malih upadnih kutova.52-metarskog re­ flektora za zvjezdarnicu Mount Wilson godine 1908. po­ stajući progresivno slabije što se dalje probija. Baza današnjeg teleskopskog zrca­ la je blok ili disk stakla. relativno oslobođeno od takve termalne promjene. pa će zrcalo. Metali. Staklo je. a astigmatizam za one koji su dalje od optičke osi. prozirni materijali imaju također svojstvo da daju samo slabo reflektiranu zraku uvijek kada je upadni kut mali. premda vrlo tanka.odrediti smjer lomljene zrake za svaku pojedinu upadnu zraku. ali je ono vrlo slab reflektor. u drugu ruku. slobodno od termičkih promjena. Na prvi pogled izgleda da izbor pada potpu­ no na metal. u fokusu 0' pojavit će se pogreške: koma za objekte koji su neznatno izvan osi. a u astronomskim instrumentima se gotovo uvijek bavi­ mo malim upadnim kutovima. dovoljna je da daje visoku reflektivnost malih upadnih kutova. U drugu ruku. u drugu ruku. Ali. 48 . koje bi štetno djelovale na smjer reflektiranih zraka. kako smo vidjeli. koje se po­ tpuno sastoji od metala. a jer su snažni upijači svje­ tla.19 Sve točke na objektu p leže u istoj ravnini. Ovaj problem nije bio riješen zadovoljavaju­ će sve do praga ovog stoljeća. Zatim se na površinu stakla položi tanki jednoliki sloj me­ tala. praktički ne lome zraku. mi ćemo očito upotrijebiti leće od sta­ kla. na nesreću. Rješenje ovog tehnološkog problema otvorilo je put konstrukcijama velikih današnjih teleskopa. tako da lomljena zraka ne gubi na intenzi­ tetu. posebno ako je upotrijeblje­ na specijalna vrsta slabo rastezljivog stakla. Me- Slika 2. Slika 2. Zato. U fokalnoj ravnini p'. Dio svjetla se uvijek apsor­ bira kada prolazi kroz materiju. Metalna prevlaka. Staklo. mi se mnogo više ba­ vimo lomljenom zrakom nego reflekti­ ranom zrakom iz razloga pokazanih na slici 2. može udružiti s visokom refleksivnošću metala.16. Kada upotrebljavamo bilo koji pro­ zirni materijal. koji je obliko­ van s točnošću od jednog 400 000-dijela centimetra. daju vrlo jaku reflektira­ nu zraku. izbor materijala za zrcalo nije tako izrazit. One su davale visoku reflektivnost za crvenu i zelenu svjetlost. Izrada 1. Problem je u tome da se otkrije kako se staklo. kao staklo.18 Kada je objekt 0 izvan optičke osi. pa ono prema tome nije podesno. imati ozbiljan nedostatak zbog promjene veličine i oblika.

(Smatramo da je leća tako napravljena da bi presjek bio isti za svaku ravninu koja sadrži pravac OCO. po­ vršine leće su sferne. ali su sve druge zrake. potrebno je da proučimo vladanje svjetla koje prolazi kroz staklene leće.će reći da imamo idealno žarište u O'. Slojevi magnezije­ razloga leće nisu obično izvedene u va florida već su bili upotrijebljeni sa kompliciranim oblicima. Međutim. udaljenost od leće do površina leće sasvim izjednačena. Zato nije ni čudo da su prvi tele­ čna leća. ali još nije došlo vrijeme da kazano na slici 2. koje su slomljene Slika 2.20 u leći. Sada se pojavilo važno pitanje. ra. pa se zbog toga danas u svim u točki B točno na način o kojem smo većim zvjezdarnicama upotrebljavaju govorili. Međutim. ako su dvije površine leće točno opreme za umjetne satelite i svemir­ oblikovane. uskoro je pronađeno da sloj krivljenost stakla u točkama A i B može aluminija daje jednoliku reflektivnost se zanemariti. Zato je zraka nagnuta za sve boje. Da Početkom XVII stoljeća. Prije upoznavanja na ovo pitanje o sfernoj aberaciji. Ovo daje mnogo se izrađuju zrcala visoke optičke kva­ bolji rezultat nego što bi dala simetri­ litete. Na trenutak ćemo zaboraviti skopi bili refraktori. Vidimo da zraka uzduž OC putuje kroz leću bez otklona. 49 . koje prođu kroz svjetlost.đutim. za cijeli normalni spe­ prema okomici u A. defektu Leće i teleskopi refraktori poznatom kao sferna aberacija. Zato ona daje dobru reflektivnost za ultraviole. već aberacija.može presjeći os u O'. kako je po­ u Europi. što znači da je p u žarištu leće. On točnosti. izbruse se dvije sferne po­ je dugo bila razvijena proizvodnja leća vršine različitog radijusa.17. a dalje od okomice ktar. budući da se ona ne može leću proći kroz istu točku O? Odgovor probiti kroz atmosferu. ako je u neizmjernosti. zaista. mlje. Zbog simetrije leće zraka koja izlazi iz B mora nastaviti putovanje u aluminizirana zrcala. otklonjene. Iz tog presvlaku zrcala. prema tome. jer on nije vezan za ultravioletnu Mogu li sve zrake iz O. kada je prvi se smanji na najmanju mjeru sferna teleskop postao oruđe astronomije. Ako je p loma kojeg je otkrio Snell jer. Slika 2. može se stvarno izračunati iz zakona ravnina p' je u neizmjernosti. točnosti nema ako mora. koji bi za­ znatnim uspjehom za ovu svrhu. za­ p' jednaka je žarišnoj daljini. tj. A to je vodilo uvi­ jek nepotpunom fokusiranju. Ovo nije zapreka za astro­ bridu leće. Ali pronalazač je da. ali su mnoga istraživanja ovog problema htijevali da proizvode gotovo idealnu žarišnu daljinu za jedan poseban i još u razvoju. veći je stupanj otklona B'O noma koji ima bazu na površini Ze­ od OA. To s principima rada teleskopa refrakto. zahtijevati da kroz O's ekstremno visokim stupnjem se radi s ultravioletnim svjetlom.) O je objekt koji emitira zrake svjetlosti u svim smjerovima.17 pokazuje presjek kroz konveksnu leću sa centralom osi OC. riješili problem se udaljenost točkastog objekta O od pronalaženja prikladnog materijala za leće uopće izrazito premješta. precizan položaj O. zrake mogu zaista proći ske rakete može. aluminijska prevlaka ne ravnini koju formira OC i OA. Ako je A bliže tno svjetlo. Umjesto toga. Stupanj devijacije ili Kada je leća udaljena od p za žarišnu otklona svake pojedine lomljene zrake daljinu.

on će zato tima pod kojim će se upotrebljavati. Ako klo različito lomi boje svjetla. premda se stvarno s tim uvode ne obazirati se na sve ove poteškoće. nego da p' nije nepomična ravnina. Što je kritična udaljenost. Ako je leća dovoljno da sferna aberacija. ali je važno smanjena? Odgovor će zavisiti o uda­ da znamo da takve pogreške postoje i ljenosti leće od p.centru leće. Hoće li sve točke žarišta p' se ne može uopće naći. one neće ležati točno na istoj ravnini. sve dok u obliku neke slike. stvarno. Konačno. su daleko od osi. Veličina na p' postajat će sve točaka na p emitira svjetlost. Praktički ni jedan optički sistem nije potpuno oslobođen od sferne aberacije. Poslije ovoga. kao na slici ka. koma i astigmati­ razmaknuta od p. astigmatizma. Pretpostavimo da veći broj ginalne. kao što je 0 tada je recipročna vrijednost žarišne na slici 2. vidjeti dvije slike koje imaju potpuno Povijest teleskopa je u velikoj mjeri iste veličine. Da bude jasnije. distorzije i kromatske dnostavno. Ako se leća pomiče prema p. Ako prouzrokovati jedno oštro žarište na­ leću primaknemo još bliže p. a kao astigmatizam za objekte koji vanje njegovih odlika. Hoće li leća pomiče (p je nepomično).Mi ćemo. povećava se veličina na druge. također. Je li slika povećana ili praktične nedostatke leća. Međutim. Međutim.18. ravnina slika koja se formirala na p' biti točna p' na koju dolaze zraci u žarište također kopija slike na p ili će se pojaviti di. Ovo zna­ su one sfernog oblika s radijima r1 i r2 či da dani točkasti objekt. ravnina p' se ne može naći. Prije no što prijeđe­ nego u originalu. bit će dobro da razmotrimo i leću prema p. da li se A kad udaljenost od leće do p postane leća ponaša na isti način i za svjetlo jednaka žarišnoj daljini leće.19 ravnina p je okomita p' sve dok ona ne bude veća od ori­ na os leće. a ne usavrša­ osi. ova ža­ Istina je da je omjer AX prema DY ne­ zavisno o kutu upada.17.se pomiče. i o čemu ona ovisi? omjera mijenja s bojom svjetla. Dvije slike. možda veća i veća bez ograničenja. uzeti idealno žari­ koliko je moguće. Ako se na jednom zakrivljenom polju. mora se predočiti ležati na istoj ravnini p'? U stvari. kome. ravnina desno od leće.19 i pitati. storzija? Tamo će. povećan ako se leća nalazi bliže p nego 50 . ravnina raznih boja? Ne! Vratimo se natrag na p' odlazi u neizmjernost. ovi se nedostaci lik slike na p'. zakon loma ilustriranog na slici 2. slika na p' je manja zam nisu jedine. vljenja ili distorzije. biti iskri­ ravnina p' kreće dalje i dalje nadesno. od ovih nedostata­ šte kad je objekt izvan osi. U slici 2. daljnji nedostaci žarišta. Ovo znači da je lik slike povijest pokušaja da ga se oslobodi. Oni su po­ jer je naš neposredni cilj da upoznamo znati kao koma za objekte koji su blizu princip rada teleskopa. S tim ciljem možemo ponovo po­ U prvom pokušaju da razumijemo gledati sliku 2. Ovaj efekt jednosti r1 i r2. ako pomičemo mo dalje. na trenutak se možemo 2. zatvaraju iste kutove u mogu smanjiti do najmanje mjere naj. original na p i aberacije. Prema onome što leća ne dođe u kritičnu udaljenost od p smo već rekli. kako veli­ širi princip teleskopa refraktora mo­ činu slike na p' usporediti s njenom žemo dopustiti da ne uzmemo u obzir veličinom na p. ali se vrijednost rišna daljina leće. Ako zamislimo promatra­ pažljivijim slaganjem sistema i uvje­ ča smještenog u centar leće. jer sta­ Jednostavno o dvije površine leće. zakri­ Sve ovo možemo prikazati vrlo je­ vljenosti polja. svaka će točka emisije poznatu kao žarišna daljina leće. Drugim riječima: je poznat kao kromatska aberacija. Ali.15. daje različitu žarišnu da­ daljine jednaka sumi recipročnih vri­ ljinu O'. prema boji svjetla.

možemo upotrijebiti nastala obratno. kako je negativ prozi­ fotografiranje neba. tranjem objekata na dalekoj nebeskoj Zato moramo povećati sliku na p' prije sferi.gurati da će slika na p" doseći kori­ šnu daljinu leće. je­ p.) Zato. On mora fotografiramo daleke objekte. Leća najve­ na udaljenost svoje žarišne daljine od ćeg otvora dat će najsjajniju sliku. takva se i ponovo dobiti ispravnu orijentaciju procedura izjalovi jer je slika n a p ' p r e originalne slike. Nije teško vidjeti kako je ovo primi­ Prema tome.prema odgovara­ 0.20 pokazuje da postoji važna objekt na p. Kod malih amaterskih te­ zionalni objekti leže u jednoj ravnini. dovoljava da u nekom trenutku pro­ Ovo je lako načiniti. ako uzmemo seriju simetrija između p i p'. a lijevo i desno su veliku leću teleskopa kao kameru za zamijenjeni. ali sve s istom jedeće značenje. žarišne daljine 15 metara. (To je zato. Zato. dok je za veliki tele­ jućem stupnju točnosti. Ako se leća pomiče žarišnom daljinom. pro­ U astronomiji smo se bavili proma­ mjer slike samo oko 2. leća najmanjeg p' postaje jednaka njenoj žarišnoj da­ promjera dat će najslabiju sliku. Ukratko. jer ljini. Slično će biti ako se p pomiče pre­ dnostavno jer ona prima najviše svjetla ma neizmjernosti. skop.21. Ovom zgo­ zamisliti da se oni nalaze na istoj uda­ dom možda je vrijedno napomenuti da ljenoj ravnini.19. Uzmimo da želimo fotografirati objekti ne mogu fotografirati besprije­ jednu uočljivu veličinu dijela Mjeseca. Ali slike a prema neizmjernosti kada leća dođe neće biti jednako svijetle. a slika se stvori sakupi 10 000 puta više svjetla nego u žarišnoj daljini leće p'. Ako želimo da prva važna funkcija teleskopa. U praksi. Veličina slike na je dovoljno blizu svojoj žarišnoj daljini. sa žarišnom daljinom od oko dok se udaljeni objekti mogu zamisliti 1 metra. kad je p vrlo daleko. ona prima najmanje svjetla iz p. tru leće biti iste veličine kao originalni Slika 2. moguće je da se gleda kroz njega stavljajući film u p'. ekranu zavisit će samo od žarišne dalji­ Postavljajući film u p". dok je na drugi način reducirana. što će slika za sfere tražene veličine. p. sli­ bliža p' nego p". možemo sada ne leće. imamo jednog zamišljenog promatrača u cen­ teleskop s kamerom. jer se najveći dio astronoma za­ no što pokušamo fotografirati. možemo vidjeti koja je jenjeno na fotografiju. slika p" će biti veća ka ravnine p' je razmaknuta od velike nego kad je nap'. 51 . a uopće neće zavisiti od njenog fotografirati mala područja nebeske promjera. A u slučaju da je druga leća ravnini. slika ima promjer manji od u takvom položaju . Film je postavljen u teleskop s lećom promjera pola metra kameri na ravninu p'. Doista. Veličina neki izvan žarišta. možemo osi­ glavne leće teleskopa upravo za žari.) Poznato je da se bliži mala. koja pokazuje da je slika U principu. jednostavno po­ ran. neki od njih će biti u žarištu a recimo područje Mora Kiša.p'. Jednostavno matra samo neznatni dio nebeske sfe­ postavimo drugu leću iza p'. udaljenost leće od iz objekta ravnine p.5 centimetra. kao na re. slika u p' će imati prema p ravnina p' se pomiče nadesno istu veličinu za svaki slučaj. Ovo je zato jer ne slike Mora Kiša na p' ovisi o žarišnoj možemo predočiti da bliži trodimen­ daljini leće. snu veličinu jednostavnim postavlja­ Pretpostavimo da smo smjestili je­ njem druge leće na daljinu od p' koja dan bijeli ekran u p'. koja ima sli­ leća sve većih promjera.25 centimetra. Ali. leskopa. sliku 2. Ova leća sakuplja svjetlo iz točnosti ovaj se neznatni dio može za­ p' u drugo žarište na drugu ravninu misliti da pripada jednoj vrlo udaljenoj slike u p". korno. (S obzirom na tami prilagođeno prosto oko. Za jedan ekstremno visoki stupanj slici 2. moramo služiti kao sakupljač svjetla.

i jedne lupe. što vizuelni promatrači gotovo uvijek rade na vrlo svijetlim objektima gdje gubitak svje­ tlosti nema neko značenje. Međutim. Jednostavniji ali manje pogodan raspored nego što je na slici 2. iz jednosta­ vnog razloga što je druga slika postala mnogo veća.21 jest mjesto druge leće ispred p'. Ovo je djelomično zato. ali je zato ona slabija i teža za fotografiranje. činjenica je da postoji granica do koje se može ići u detalje. U fotografiranju vrlo sla­ bih objekata astronom je prisiljen da čini kompromis. 52 . katkada će biti potrebno prekoračiti odnos D/d tako da se postigne pove­ ćanje dovoljno da svladamo "zrnatost" filma ili ploče.23. Kada teleskop upotrijebimo s kame­ rom. koji mora imati veliki promjer. U ovom slučaju. spomenut gore. nekorisno je povećavati sliku na p" veličinu koja prelazi realne mogućnosti. Budući da očni mišići mogu promijeniti žarišnu daljinu očne leće. nema jedinstvene kombinacije okoleća i okular. koja mora biti namještena tako da dade konačnu sli­ ku tražene veličine. Da se ovo spriječi. vidimo da se teleskop u osnovi sastoji od dva dijela: jednog sa­ kupljača svjetla. pa fokusiranjem nastane druga slika na retini. također. U ovom slučaju druga leća mora biti konka­ vna. Ne može se be­ skonačno povećavati detalj uzimajući sve veći i veći stupanj povećanja. Tada je situacija nešto više komplici­ rana. kao na slici 2. bolji razlog da veće povećanje pomo­ gne da se svladaju nedostaci distorzije oka. to je vrijedno usprkos gubitku nešto svjetlosti. možemo zaželjeti pogledati nebo prostim okom kroz teleskop. slika p" se uvijek pokaže manje sjajnom nego slika na p'. dio svjetlosti sakupljen objektivom bit će izgubljen. bit će blokiran nepropusnim prednjim dijelom oka. poveća­ nje između p' i p" ne smije prekoračiti odnos između promjera D objektiva i promjera d otvora oka. Stvarno se može po­ kazati da to nije tako. gotovo svi vizuelni promatrači upotrebljavaju povećanja veća od D/ d. Ona uzrokuje povećanje udaljenosti p' od objektiva i povećanje veličine slike. Postoji. Veća slika omoguća­ va više detalja. Dio svjetlosti. Budući da je u astronom­ skom radu svjetlo uvijek u velikoj mje­ ri dragocjeno. Sakupljač svjetla se obično naziva objektivom teleskopa. posebno za kratkovidno­ ga ili dalekovidnoga. Sada imamo samo jednu ravninu slike. Kad se radi o fotografiji. pojavljuje se jedan očito drugačiji pro­ blem. koju uzrokuje očna leća i pomanj­ kanje razlikovanja. Umjesto fotografiranja. Ali u slučaju svijetlog objekta velika se slika može upotrijebiti s velikom koristi. sve svjetlo neće ući u oko. U tom slučaju. koji bi se inače mogao naći na retini. Tako se u slu­ čaju najslabijih objekata detalji mora­ ju neizbježno žrtvovati. Drugim riječima. koje je uzrokovano ograničenom veličinom prutića i čunjića retine. i djelomično zato što je sebe lakše prevariti u pogledu onoga što je stvarno viđeno. jer dopu­ šta da se vidi više detalja. U svrhu promatranja slike na p" s maksimalnim detaljem. U praksi promatrač pri­ lagodi svoje oko položaju za koji nađe da je najpogodniji.Zatim. a očna leća djeluje zajedno s okularom. već je dosegao upravo onaj stupanj kod kojeg se svjetlost počinje blokirati na prednjem nepropusnom dijelu oka. djelomično zato što veće povećanje vjerojatno više odgovara oku. a lupa okularom. druga se slika mora formirati na retini oka. Ali. Ovo objašnjava zašto svaki promatrač mora za sebe prilagoditi okular. a taj položaj ovisi o promatraču. kao na slici 2. jer samo oko sadrži leću. a po­ gotovo ako se radi o svijetlom objektu kao što je Mjesec. ako je druga slika prevelika.22. jer maksimalni stupanj detalja. Kada okom gledamo kroz teleskop. koja je u p'.

Gore: Područje Mora Kiša (Mare Imbrium) fotografirano kroz 508-cm Hale teleskop koji ima žarišnu daljinu od 16. 53 .5 metara. Desno: Crtež Mjeseca što ga je napravio Galilei nakon promatranja kroz dalekozor koji je imao vrlo malu žarišnu daljinu.

koji služi da se izbalansira okretni moment teleskopa oko prve osi. Na suprotnoj strani druge osi postavlja se protuuteg. Ke­ pler kojeg se smatralo glupim za pro­ matranje i nespretnim za mehanički rad.21 i 2. Uobičajeni ra­ spored je takav da je na jednom kra­ ju cijevi objektiv.23. Ona se zbog toga po­ većava za fotografiranje u p". slika 2. sve što treba da napravimo jest da se zamijeni Braheov vizirni krak s teleskopom. kao na slici 2. pa je bilo moguće da se mjere okretanja oko osi s takvom velikom preciznošću da nije bilo potrebno da se prihvati metoda Tycha Brahea. Slike 2. točno kao kod armilare. Da se načini stvarni teleskop. Slika 2. U svakom slučaju.23 pokazuju samo idealizirane teleskope. Ovo se obično ostvaruje po­ moću zupčaste naprave. S vremenom su se astronomi ponovo zainteresirali za pozicionu to­ čnost. Teleskop se zatim montira na jedan kraj ove druge cije­ vi na takav način da se može okretati oko nje. jer imamo druge i bolje metode mjerenja vrtnje. izrađen je prema slici 2. Tako je kod montaže teleskopa vanjski dio ekvatorijalne armilare za­ mijenjen s parom nosača što podupi­ ru os na kojoj je montiran unutarnji dio.21. Danas se može­ mo mirno riješiti ovih prstenova. Danas je posti­ gnuta veća točnost od jedne desetinke lučne sekunde. Druga os je pričvršćena pod pravim kutom na prvu os. ako je slika prevelika. leće se moraju mon­ tirati po nekom načinu. Os se može okretati u ležištima koja se nalaze na nosačima. U biti. Sada preostaje da montiramo tele­ skop. pa se on zato mora pomicati paralelno s osi cijevi. a na drugom kraju okular. Prva os daje satni kut (a sa znanjem zvjezdanog vremena i rektascenziju).Prvi astronomski teleskop. Slika 2. Ali. Ova os je postavljena paralelno sa zemaljskom rotacionom osi. Poželjno je da se namjesti okular tako da se vodi računa o razlikama u samom oku. druga os daje deklinaciju. 54 . mogli su se riješiti prilično složene ekvatorijal­ ne armilare. budući da su prvi teleskopski promatrači više bili zainteresirani za promatranje Sun­ ca. U početku.22 Povećanu sliku možemo gledati okom Ali. dio svjetlosti blokira nepropusni prednji dio oka.24. Ironično. poziciona točnost se mogla uvijek dobiti s posebnim kva­ drantima koji su bili snabdjeveni teleskopskim vizirima. Način da se ovo napravi neposre­ dno je jasan iz ekvatorijalne armilare Tycha Brahea. predložio je Kepler. U doba Isaaca Newtona standardna poziciona točnost je bila postepeno dotjerivana od Tycho Braheove jedne lučne minute do oko pet lučnih sekunda. Mnogo bolji sistem. Pravac u kojem je usmjeren tele­ skop može se odrediti iz stupnja okre­ ta oko dviju osi. posebno njenih kružnih metalnih prstenova. koji je konstruirao Galilei. ova su mjerenja bila grublja nego što ih je postigao Tycho Brahe. Mjeseca i planeta nego za određiva­ nje njihovih točnih položaja.21 Objektiv dalekozora obično daje samo malu sliku u p'.

24 Uobičajni smještaj objektiva i okulara koji se može pomicati 55 .Ovaj tip montaže dalekozora. kad se montaža usavršila. prika­ zan na suprotnoj stranici.23 Princip rada Gaiilejeva prvog astronomskog dalekozora. po­ ložaj zvijezde mjeren je s točnošću od 5 lučnih sekunda. Lijevo je 10cm meridijanski krug iz 1806. u početku nije dao veliku pozicionu točnost. Smyth 1830-tih godina za promatranje dvojnih zvijezda. Meridijanski krug na gornjoj slici upotreblja­ vao je W. go­ dine kojim je Groombridge odredio položaje 4000 zvijezda. H. Ali. Siika 2. Slika 2.

bilo gdje se leće koriste. u usporedbi s dimenzijama čovjeka.25. fra­ njevački redovnik. Ovako jedno­ stavan uređaj. Paraboloidno zrcalo ima komu. dok su u godinama 1670-72. Umjesto da upotrijebimo je­ dnu leću kao okular. dvadeset i pet godina poslije Galilejeva prvog teleskopa. Marin Mersenne. Obična leća lomi svjetlo ra­ znih boja različito. Kod današnjih instrume­ nata ova je poteškoća otklonjena korekcionim uređajem koji je smješten u okularu. Isaac Newton i Francuz Cassegrain predla­ gali još praktičnija rješenja. U 1636. Međutim. pa se prema tome svjetlo raznih boja ne sastaje u istom žarištu. kome. To znači. Usavršenje optičkih sistema u je­ dnom smjeru. Ovaj precizni sistem je sada u upotrebi na 5.25. dok leća lomi svjetlo svih boja različito. jer su zrcala u to vri­ jeme bila mala. bez mogućnosti velike blokade svjetla. Najjednostavniji oblik teleskopa re­ flektora je pokazan u slici 2. predlagao je kon­ strukciju teleskopa reflektora. 56 . Točno kao prije. Ali. Ideja teleskopa reflektora sastoji se u tome da se zamijeni objektiv telesko­ pa refraktora sa zrcalom. Zrcalo stvara slike objekata na našoj udalje­ noj ravnini p u žarište p'. zrcalo odbija sve boje podjednako. a na mjestu vizure postavljen je dalekozor. Budući da astronom nije obično zainteresiran za svjetlo koje dolazi na objektiv pod zanemarujućim kutovi­ ma. Zrcalo palomarskog in­ strumenta ima tako veliki promjer da čovjek može sjesti unutar teleskopa. Prvo. ako je zrcalo izbrušeno u obliku paraboloida.Zrcala i teleskopi reflektori Teleskop ima važnu prednost nad mnogim drugim optičkim instrumen­ tima. Međutim.08-metarskom teleskopu reflektoru na Mo­ unt Palomaru. danas koristimo složen optički sistem u kojem se leće različito raspoređuju da bi ispravile pogreške nastale zbog kome. James Gregory je predložio dru­ gačiju konstrukciju teleskopa reflekto­ ra. kao što se moraju u teleskopima refraktorima. svje­ tlo udaljenog objekta dolazi u smjeru osi paraboloida i dolazi u žarište bez sferne aberacije. Još se u prvim danima teleskopa smatralo da je ova kromatska aberacija veliki nedostatak. da je zrcalo upotrijebljeno kao sakupljač svjetlosti umjesto leće. a tu se bilo teško postaviti da položaj čovječjeg oka u p" ne blokira svjetlo koje treba pasti na zrcalo. postoji jedna nesavršenost koju je teže otkloniti. nedostaci sferne aberacije. obično uključuje po­ javu ozbiljnog nedostatka u nekom drugom odnosu. A to donosi dvi­ je važne prednosti. pa prema tome svjetlo svih boja iz istog izvora dola­ zi u isto žarište. kao na slici 2. Godine 1663. Drugo. naravno. godini. pa je nepodesno za objekte koji se ne nalaze u smjeru ili vrlo blizu smjeru osi. gdje se može bilo fotografirati bilo promatrati prostim okom. u Newtonovo vrijeme je bilo moguće promatrati samo okom. promatrač ne gleda sliku Ekvatorijalnoj montaži nedostaju samo metalni prsteni ekvatorijalne armilare Tycha Brahea. slika p' je zatim povećana na p". zakrivljenosti polja i distorzije mogu se smatrati da su uklonjeni ili da se nalaze unutar prihvatljivih granica. nije bio tada moguć u praksi.

na cijev teleskopa. Gregory je an­ presijecalo je centralnu os u p' kao bli­ gažirao najbolje londonske optičare da že žarište. Sve zrake koje dola­ je upotrijebljen u primarnom žarištu.08-metarski teleskop u ravno zrcalo nagnuto za 45° ispred p'.neostvariv u Newtonovo doba. a da pri tome ne blokira mno­ go svjetlosti.25. jednostavne osi.25 Najjednostavniji oblik teleskopa-reflektora . slika se na ravnini p' stvarno for­ ima potkovu unutar koje je postavljen mirala.la. prave leži u činjenici da se ravno zrca­ dok je Cassegrain predlagao da se se­ lo može lako napraviti. koja su opisali slici 2. Za ovakvu upo­ trebu teleskopa kaže se da se radi u primarnom žarištu Slika 2. ze do p' reflektiraju se s ravnog zrcala i Kasnije ćemo vidjeti da se on može stvaraju sliku u ravnini p" pod pravim kutom od p'.27. formira iza žarišta sekundarnog zrca­ U mnogim pogledima 5. Ali.08-metar. dnostavnom napravom koja je imala Kada je 5. Kada se Newton zrcala. To je bilo prepušteno naciona os je postavljena okomito na Newtonu. pa se kaže da je realna. 57 . ovakvo rješenje problema refle­ p" normalnim okularom montiranim ktora nije bilo moguće u XVII stoljeću. Ova dekli. u drugu u ležajeve na nepokretnim temeljima.28.26) zrcalo je bilo elipsoidalno. Ovakav sistem ne treba bljivi model teleskopa reflektora s je­ protuutege. Gregory je predložio postavljanje ma­ Izravna prednost Newtonove na­ log sekundarnog zrcala iza ravnine p'. Slika na p" se sada može pro­ sukobio s Cassegrainovim rješenjem. a Gregory i Cassegrain. upotrebi kao na slici 2.27) sekundarno zrcalo je bilo para­ se slika ravnine p" nalazi u ispravnom boloid. Ona osim toga okreće Ali ni Gregory ni Cassegrain nisu deklinacionu os koja prolazi kroz le­ bili u mogućnosti da ostvare svoj pri­ žište učvršćena na potkovi. On se nalazi unutar u centru glavnog zrcala upravo služi za teleskopa da bi upotrijebio kameru (i tu svrhu. U slučaju Cassegraina (slika druge instrumente) i da bi osigurao da 2.okom direktno. koji je konstruirao upotre­ os potkove. Slika dnostavan u svojoj zamisli. kaže se da kao na slici 2. Umjesto ravnine p' je u ovom slučaju virtuelna. dok je mnogo kundarno zrcalo postavi ispred p'. sam teleskop. teže izraditi s potrebnom preciznošću U slučaju Gregoryja (ilustrirano na sekundarna zrcala. koja je postavljena U Gregoryjevom teleskopu. a otvor napisao je: "Ne vidim prednost ove na- Hale teleskop je tako velik da pro­ matrač može sjesti unutar njegove cijevi. ruku. matrati s normalnim okularom. Promatrač gleda sliku u upotrijebiti i na druge načine. Druga žarišna ravnina p" se izrade njegov teleskop. Smještaj na slici 2.25 je praktički problem. ali su rezultati formira dalje od žarišta sekundarnog bili obeshrabrujući. Slika u p' nije se stvarno formirala. a druga žarišna ravnina p" se položaju u odnosu na kameru. ski teleskop je u najvećoj mjeri je­ kako se može vidjeti iz slike 2.jedlog u praksi.

što ju je dao Newton o Cassegrainovom tele­ skopu. Promatrač je bio kod podnožja. " Napredak je pokazao da se ova ne­ milosrdna kritika vrijednosti.29. Za ovo je potrebna gotovo gi­ mnastička spretnost." 58 . Za nje­ ga je Newton rekao: "Nema ni­ kakve prednosti. . Newtonov sistem ima ozbiljne nedostatke. a to znači da može biti i opasna. jer je u 5. Ovo se poboljšanje pojavilo 40-tih godina prošlog stoljeća. a ne Newtonova! S drugog gledišta. jer su gubici tako veliki i neotklonjivi i ja vjerujem da ona u praksi neće nikada dati dobre rezultate . naravno. . obaviti u mraku. jest njihova kombinaci­ ja pokazana shematski na slici 2. nije ostvarila. a ne smješten viso­ ko i nesigurno blizu vrha cijevi. Međutim. jer se radi o visini od 15 do 30 metara iznad podnožja. Nasuprot Newtonovoj metodi promatranja. jer se promatrač mora popeti do vrha tele­ skopa. Australija. Imao je jednu prednost od Newtonova tipa. proma­ trač u primarnom žarištu 5. Ravno zrcalo je upotrijebljeno kao kod Newtona ali ispred ravnine p" Casse­ grainova postava. Bolji uređaj no što je Newtonov ili Cassegrainov.prave. promatrači moraju mijenjat svoj položaj kad se i teleskop pomiče. Slika 2. koja se mora.08-metarskog teleskopa sjedi u kabini koja se kreće zajedno s teleskopom.26 Princip rada teleskopa refle­ ktora koji je dao Gregory.08-metarskom teleskopu upravo ostvarena Cassegrainova zamisao. On nije u opasnosti da padne .a to je stvar koja treba da bude ozbiljno razmatrana. Cassegrainov reflektor od 122 cm postavljen u Melbourneu. Slika 2.27 Cassegrainov reflektor. godine 1860.

Toranj je bio smješten na pokretnoj platformi.28 Princip rada Newtonova teleskopa. 59 . Gore: pogled na teleskop kroz cijev pokazuje oba zrcala i položaj okulara. Slika 2. Reflektor od 122 cm. Pro­ matrač je koristio toranj s kabinom da bi mogao doseći okularni dio. pa je promatrač mogao pratiti zvijezdu.Lijevo: Newtonov prvi teleskop reflektor izrađen 1688. korišten na Malti 1860-tih godina. Newtonova tipa.

ravnina sli­ ke p"' uvijek će se formirati u jednom te istom smjeru. a da se pri tom promatrač ne pomiče.29. Sve do sredine prošlog stoljeća značajno ograničenje u konstrukciji teleskopa reflektora pojavilo se iz či­ njenice. nara­ vno. naravno. Ovo operaciono pojednostavljenje bilo je postignuto uza znatnu cijenu. jer kod nje ima samo jedno kretanje. To znači da je za praćenje objekta bilo potrebno nadoknaditi vrtnju Zemlje pomoću dva istovremena pomicanja teleskopa. izumitelj parnog čekića. Upravo zato promatrač radi u primarnom žarištu 5. u kojem se često nalazi i nekoliko sati. Ekvatorijalna montaža ima. Ovaj se upotrebljava.25) uvijek kada ima posla s krajnje slabim objektima. a ne ekvatorijalnog tipa. a da se pri tom promatrač ne pomiče. Ovo je baza dana­ šnjeg coude sistema. uvijek Gore: Dio Nasmythova 41-centimetarskog CassegrainNewtonova tipa teleskopa poka­ zuje položa] okulara u odnosu na montažu Dolje: Nasmyth je upotrebljavao instrument koji se mogao usmje­ riti u bilo koji dio neba. Značajna karakteristika Nasmythova teleskopa je bila da se mogao usmje­ riti u svaki objekt na nebu.29 umjesto da ostane fiksno u odno­ su na teleskop.a izveo ga je James Nasmyth. 60 . okretanje oko osi koja je paralelna sa Zemljinom rota­ cionom osi. treba se okretati s po­ kretnim držačem postavljenim kroz glavno zrcalo. veliku prednost. radi slabe refleksione moći. Jedna konačna profinje­ na Nasmythova ideja bit će priznata kad promatrač stalno ostane na istom mjestu i kad se upotrijebi ekvatorijal­ na montaža. I danas se nastoje izbjeći mnogostruke refleksije uvijek kada se istražuju vrlo slabi objekti. On mora na silu prihvatiti neprikladni smještaj unutar teleskopa. da se mnogostruke refleksije nastoje izbjeći koliko je god moguće jer se prilično gubilo svjetlosti kod svakog zrcala.08-metarskog teleskopa (slika 2. Ako je pogon takav da precizno pokreće teleskop. Nasmythova je montaža bila altazimutalnog tipa.29 Usavršavanje Nasmythove ide­ je dalo je bazu za današnji cou­ de sistem. drugo po visini. Niže ravno zrcalo na slici 2. je­ dno u azimutu. međutim. ali on ipak koristi ovaj način od daleko prikladni­ jeg sistema prikazanog na slici 2. Slika 2.

Zrcala su bila homogene diskaste metalne legure. kada je sre­ dinom 18. a nije ih smetala kromatska aberacija okulara? I teleskop reflektor upotrebljava leće u okularu! Odgovor je u tome. kada je Foucault otkrio metodu polaganja tankog sloja srebra na staklenu površinu. koji je bio isto tako težak. Je­ dnostavno postavimo konkavnu leću na desnu stranu od konveksne leće. Da bismo mogli razumjeti kako je riješen problem kromatske aberacije. a jednu konkavnu leću iz ma­ terijala manjeg omjera. možemo posti­ ći željenu situaciju u kojoj su suprotni disperzioni efekti dviju leća (slika 2. Vratimo se objektivu teleskopa re­ fraktora: kako je bila ispravljena kro­ matska aberacija. pa prema tome nema ni loma ni disperzije.) Refraktori protiv reflektora Prvi teleskopi reflektori potpuno su rješavali problem kromatske aberacije. Ako. Ova se dva faktora ne mijenjaju točno na isti način kada promijenimo vrstu stakla od koje je leća napravljena. istražit ćemo detaljnije njene pojave. ali isti stupanj disperzije omjera s pro­ mjenom boje. da je okular sa­ stavljen od dvije leće još u doba Newtona. a to je ozbiljna poteško­ ća. stoljeća pronađeno rješenje kromatske aberacije kod teleskopa refraktora. u drugu ruku. izradivši jednu konveksnu leću iz materijala većeg omjera. budući da se to nije moglo riješiti širokim razmakom leća? Ovdje su upletena dva sasvim različita razmatranja: stvarna vrijednost omjera AX prema DY (slika 2. umjesto konve­ ksan oblik. To se zove disperzija.31) jedan drugog kompenzirali.30 i 2. To također znači da dvije leće od različitog materijala imaju različite omjere AX prema DY u žutom svjetlu. To je pokazano na slici 2. međutim. Zbog toga se ni interes za reflektore nije vratio sve do sredine prošlog stoljeća. mali su i podnose adekvatno razdvajanje bez bilo kakve pojave poteškoća. Ovaj omjer se neznatno ne slaže s bojom svjetla. metoda ispravljanja disperzije neposredno se sama predla­ že.31. Nasuprot tome. Na slici 2. Zato nije bilo iznenađenja. leće podesno obliku­ jemo.15 vidimo da je omjer udalje­ nosti AX prema DY uvijek isti za svjetlo jedne boje. koja tada daje žarišnu ravninu p' koja je stvarno ista za sve boje. Dvije leće proizvode nešto efekta pokazana na slici 2. 61 . morale biti jako razmaknute.32. disperzija je obratna. da su reflektori odmah za­ postavljeni. (Svjetlo svijeće na udaljenosti od 160 kilometara može se zamisliti kao svijetli objekt. kao što se vidi na slici 2. Zatim. jer je prvi primjerak takvog oku­ lara načinio Christian Huygens. svjetlo svih boja pro­ lazi ravno kroz centar leće.32. Ako leća ima konkavan. koje prolazi kroz gornji dio leće. rastavlja u boje od kojih se sastojalo (slika 2. Prema tome. Okulari. tek poslije gotovo sto­ tinu godina. tako da su kromatska iskrivljenja proizvedena u okularu mnogo manje ozbiljna nego ona koje proizvodi objektiv. Razlog zašto se je­ dan objektiv ne može neposredno ko­ rigirati upotrebom druge leće jest u tome što bi dvije leće. ali u kojoj još ima čist stupanj refrakcije. Ovo objašnjava gledište koje može na neki način izgledati zagonetno. Ovo uzrokuje da se svjetlo. ako su napra­ vljene od istog stakla. možemo ih montirati zajedno u par u obliku kako je pokazano na slici 2. što znači da je za svaku vrstu stakla dru­ gačija.kad se istražuju relativno svijetli obje­ kti.15) za svjetlost pojedine boje i stupanj pod kojim se taj omjer mijenja kada se izmijeni boja. a zbog toga predmet opipljive promjene oblika uslijed promjena temperature.33.30). ali su donosili drugi problem. Kako to da je astronome toliko smeta­ la kromatska aberacija koju je stvarao objektiv teleskopa refraktora.

dižući uzbunu zbog brzog rasta njemačke optičke in­ dustrije. Po prirodi ne­ što tajnovit čovjek. manja je povlastica. i to s uspjehom. i tokom slijedećih godina nekoli­ ko je londonskih optičara to saznalo te su započeli izrađivati ahromatske leće za sebe. Vi možete mnogo dobiti patentirajući bolji način izrade naliv­ pera. premda nitko nije tvrdio da je J o h n Dolland izumitelj. ustanovljeno je da nijedan od važnijih problema refrakto­ ra nije bio riješen. S izumom ahromatskog objektiva došlo je do kona­ čne bitke između teleskopa refraktora i reflektora. Bass ih je sa­ stavio i saznao za njihovo ahromatsko svojstvo. Peter Dolland pokrenuo akciju protiv jednog od njih. kojeg je njegov sin Peter povezao s trgovinom. U Njemačkoj su stvari pošle sasvim različitim smjerom. Ali. država. koja ga može koristiti. kojem je predsjedavao Lord Camden. ali nećete dobiti ni dinara od pa­ tentnih prava za otkriće nove naučne teorije dosega i snage Einsteina. jer je u to vrijeme sav istinski precizni pro­ fesionalni rad u Engleskoj bio gotovo uništen. jest Dolland "koji ga je iznio na vidjelo za opću korist". pa nije osoba koja može koristi­ ti patent. smatrao je da je Chester Moor Hall "osoba koja svoj izum zadržava za sebe". koji su igrali tako veliku ulogu u prvom razvoju re­ flektora i koji su napravili prvi astro­ nomski objektiv za refraktor. Svakako. čiji je hobi bio pravljenje optičkih eksperimenata. Ipak. patent je bio propi­ sno odobren. a u odsutnosti natjecanja monopolist je sklon da postane lijen. jer korište­ nje ideja drugih ne daje ohrabrenje. Ali Britanci. ali je konačni rezultat bio u korist Dollanda. Druš­ tvo je svjesno da se samo kraljevska cijena može platiti za stvarno veliku znanstvenu ideju. koje su slijedile. za vrijeme od pede­ set godina. odobravanje Dollandova patenta imalo je gotovo katastrofalan efekt na smjer optičke industrije u Britaniji. jer veća ideja. obe­ shrabreni uskraćivanjem upotrebe ispravne metode. sve do kraja živo­ ta Johna Dollanda britanski optičari proizvodili su ahromatske objektive bez smetnje ili zapreke. bile su duge i komplicirane. što znači da za nju nema cijene. a drugome da mu izbru­ si konkavnu polovinu. na kraju je pokušala preko Kraljevskog društva poticati proizvo­ dnju boljeg optičkog stakla u Britaniji.Izgleda čudno da je čovjek koji je ot­ krio metodu izrade ahromatskih obje­ ktiva bio Chester Moor Hall. teško je patentna prava pravdati na moral­ nim temeljima. Monopol odobren Dollandovima omogućio im je da bez velikog napora proizvedu bolje teleskope refraktore nego što su mogli proizvesti njihovi neposredni rivali. Zatim su londonski optičari podnijeli peticiju Tajnom vi­ jeću tražeći da se patent povuče. počeli su izumirati. Otkrivši da su obje leće na­ mijenjene istom kupcu. godi­ ne obratio dvojici londonskih optičara: jednome da mu izbrusi konveksnu po­ lovinu para. Među njima je bio John Dolland. Nekih pedeset godina poslije Dollan­ dova slučaja. čovjek vrlo velike reputacije u znanstvenom svijetu. U svakom slučaju. Peter Dolland je nagovorio svog oca da patentira ovaj novi pronalazak i. Prava osoba. sumnjivo je da li je odo­ bravanje takvih širokih patentnih pra­ va uvijek umjesna politika. Bass je bio manje šutljiv nego Hall. londonski odvjetnik. jedva jedvice su uhvatili daljnji dio u tehno­ loškom razvitku ovih dvaju instrume­ nata. Sud. Georgeom Bassom. Kada je u prvim godinama XIX stoljeća Dollandove te­ leskope kritički ispitao mladi Nijemac Joseph Fraunhofer. Le­ galne procedure. U stvari. koliko je prošlo od rješenja 62 . Ali je odmah poslije smrti svoga oca. Njihovi rivali. Doista je bilo čudno da su oba optičara imala radni ugovor s istim majstorom. projekt je propao sramotno. Hall se 1733.

Lijevo: Veliki coude ekvatorijal. 63 . koji se upotrebljavao u Pariškoj zvjezdarnici pred kraj prošlog stoljeća.U coude sistemu (gore) okular je na gornjem kraju polarne osi čijom se rotaci­ jom mijenjaju satni kutovi Promjena deklinacije po­ stiže se rotacijom ravnog zrcala koje se postavlja ispred objektiva od leća. Promatrač može vidjeti bilo koji dio neba a da se pri tom ne pomiče.

Njegov Dorpatski 24centimetarski refraktor donio mu je oslobođenje od poreza u Munchenu. Kod ovoga ener­ gičnog. To je streslo samoza­ dovoljstvo Britanije osobito zbog prije spomenutog projekta proizvodnje sta­ kla koji je propao. reflektor nije potpuno zanemaren. mladog. ali ne i da govo­ ri! Zbog toga je zadovoljstvo zabilježiti da je on u svom životnom djelu nači­ nio osnovna otkrića. Fraunho­ fer najprije eksperimentira s masom podataka koje je postigao Francuz Pierre Louis Guinand. Te razlike uzrokuju nečistoće. Ovo ga je dovelo do fundamentalnog tehnolo­ škog otkrića. Tokom ere Dollandovih refraktora.ne ponovi rezul­ tate ukoliko se uvjeti proizvodnje ne kontroliraju s izuzetnom pažnjom. Fraunhofer je na jednostavan na­ čin poboljšao ukočenost i točnost nor­ malno montiranog ekvatorijala. On je došao do toga da mora početi od mjerenja loma raznih vrsta stakala za pojedine boje. S propasti projekta proizvodnje stakla država je još jednom pala u te­ hnološku pospanost. Ali sve nije bez ko­ risti. Ostalo su učinili Fraunhoferovo majstorstvo u brušenju stakla i nje­ govo matematičko poznavanje optike. Kasnije je na­ učio i matematiku. sferne aberacije i kome. koja su ga dove­ la daleko iznad stupnja razvitka zna­ nosti njegova doba. On je bio pozivan da prati znanstvene sastanke.31 Konkavna leća stvara obrnuti rasap. U zadnjoj četvrtini XVIII stoljeća William Herschel. da jedna posebna vrsta stakla . Još više od toga. Matematički uvid je bio ispravan u En­ gleskoj. godini) Fraunhofer je bio smatran "pravim tehnologom". Slika 2. a ne s bijelom svjetlo­ sti koja sadrži pojedine boje.flint staklo . Tokom cijelog svog kratkog života (umro je od tuberkuloze u 39. genijalnog čovjeka povezivanje se pokazalo neodoljivim. od ko- Slika 2. ravno u znanost XX stoljeća.Lorda Camdena. koje dotada nitko nije mogao poslići.30 Kromatska aberacija nastaje kod kraj­ njih rubova konveksne leće. Siromašan dječak. Rezultat je bio: teleskopski objektivi znatno oslobođeni kromatske aberaci­ je. istraživački program kojeg bi danas pripisali jednoj grupi vrijednih učenjaka. Postojale su peći za taljenje u kojima se moglo pro­ izvoditi staklo postojane optičke kvali­ tete. Njegovo otkriće posebno važnih spektralnih linija srest ćemo u kasnijem poglavlju. ali je bilo ozbiljnog pomanjka­ nja praktične tehnologije. 64 . Ovo je bilo među prvim problemima u povijesti čovječanstva da se istovre­ meno zahtijeva: točnost matematičkog uvida i stručnost praktične tehnologije. Nije suviše ako se kaže da je Fraunhofer proveo. konstruirao je i dovršio s vješti­ nom seriju teleskopa reflektora. ugla­ vnom vlastitom snagom. Osnovni problem objektiva refraktora bio je u izboru ma­ terijala i oblikovanju njihovih površina na takav način koji neće dati samo ko­ rekciju za kromatsku aberaciju nego i oslobođenje od sferne aberacije i kome. slavan po otkriću planeta Urana. Dvije su se stvari udružile u Fraunhoferovoj ličnosti. Fraunhofer se pripremao za staklarskog tehničara. Kona­ čan proizvod je bio na takvom stupnju savršenstva.

U Engleskoj su već bili konstruira­ ni reflektori. Sada su pro­ fesionalni astronomi po cijelom svije­ tu. Izvanredni Fraunhoferovi refraktori preobratili su situaciju.jih je jedan imao otvor od 1. Ali. 65 . staklo. Fraunhoferov uspjeh je bio zasnovan na vrhunskoj optičkoj kvaliteti njegova stakla. Disk stakla od kojeg će se napraviti veliko zrcalo mora svakako zadovoljiti uvjet nesavitljivosti i imati mali tem­ peraturni koeficijent rastezanja. mora zadovoljiti najstrože Slika 2.8 metra. Slika 2. Charlottesville) postavile 66-centimetarske refraktore. Može imati i mnogo mjehurića unutar stakla dokle god oni ne smetaju izbrušenu površinu. Prema tome. zatim Lord Rosse. Na­ suprot. godine bio je instaliran refraktor s još većim promje­ rom .32 Dvije jako razmaknute leće od istog stakla mogu poništiti rasap (disperzi­ ju). premda su bili ostvareni veliki re­ zultati ovim instrumentima. Moralo je biti oslobođeno od mjehurića i nehomo­ genosti. čiji je najveći reflektor imao u promjeru 1. godine Pulkovska zvjezdarnica u Rusiji i Bischoffstein zvjezdarnica u Francuskoj imale su 76-centimetarske instrumente. Prije 1888. Da bi jedan refraktor imao iste kvalitete kao veliko zrcalo Rossea. nije bilo većih poteškoća u ostvarenju veće pra­ ktične svjetlosne jačine. imao je otvor od samo 24 cm. Istina je da su se reflektori mogli napraviti s većim otvo­ rima. bez sumnje. Ironično je da su Fraunhoferova ot­ krića stvarno pokazala krajnju neizvje­ snost refraktora. Ovo je bilo ostvareno tek posljednjih dvadeset godina prošlog stoljeća.33 Ako su leće od raznih vrsti stakala. Svatko je želio imati Fraunhoferov refraktor. više cijenili refraktor od reflektora. oni su svi pokazivali već spomenute pogreške. jer je njihova izrada imala manje zahtjeva u tehnologiji stakla nego što je bilo potrebno za refraktor. odabrano za objektiv refraktora. Sredinom 1880. čiji smo dosjetljivi in­ strument već vidjeli. A ove je karakteristike krajnje teško ostvariti u lećama znatnog otvo­ ra. Dorpatski refraktor. dok je Beč imao jedan sa 69-centimetarskim otvorom. otvor bi mu trebao biti oko 76 cm. bili su učinjeni neminovni napori da se povećaju pro­ mjeri refraktorskih objektiva. Sada su reflektori brzo krenuli naprijed.91 -centimetarski teleskop na Li­ čko voj zvjezdarnici u SAD. Od tada reflektori više nisu bili uzrok velikog gubitka svjetlosti ili ozbiljnih deformacija uslijed promjene tempe­ rature. ali zbog neuspjele refleksije na površini zrcala. U to vrijeme je Foucault otkrio kako se može posrebriti zrcalo od stakla. Fraunhoferovo remek-djelo. kao što je bio Nasmyth. Rosse je bio u manjini koja je smatrala da je reflektor bolji instru­ ment nego refraktor. ra­ zmak među njima nije više potreban. ali su sada to uglavnom obavljali amateri astronomi.22 metra. ali nije potrebno da staklo bude visoke optičke kvalitete. Uprkos slaboj reflektivnoj sposo­ bnosti zrcala toga vremena. Tako su 70-tih godina prošlog stoljeća dvije američke zvjezdarnice (Washington i McCormick. Većina astrono­ ma je smatrala da je Fraunhofer donio konačan trijumf teleskopu refraktoru. bilo je proračunato da kod datog otvora reflektor nema svje­ tlosnu jačinu veću od jednog refraktora koji ima otvor za pola manji.

34. Pretoria (J. jednostranom orijentacijom na istraži­ Slijedi popis najvećih: vanje Sunca. Potrebno je stakla su najpažljivije izbrušene. onalni paraboloidni reflektor pati više Bosque Alegre (Argentina) 1. dno polje. Iz opravdanih tehno­ Značajniji je razlog. Ali. tradici­ Harvard.52 m 1908. služio da se održi refraktor "u upotre­ Mount Wilson (SAD) 2.08 1948. (SAD) 2.88 1955. Kada zraci prođu kroz kružni otvor flektori u danima kada su teleskopi reflektori bili snabdjeveni metalnim prema sfernom zrcalu.2. da je nice Yerkes Williams Bay. Drugim riječima. Afrika) 1. a iako je istina da je nedavno planiran postavlja se na kružni otvor.02-metarski instrument zvjezdar­ ima previše! Nije pretjerano reći. Naravno. bi". reflektor obavezno ima samo malo vi­ Mount Stromlo (Australija) 1. reflektora s mnogo manjom komom Kavkaz (SSSR) 6. Ovo znači da Harvard. Optičke Ovoj listi od 15 velikih reflektora karakteristike novog sistema prona­ potrebno je pridružiti još gotovo to­ šao je Kellner 1910. Ovaj bi nedostatak vjerojatno po­ McDonald. da nije bilo pronalaska novog tipa Mount Palomar (SAD) 5.5 metra. Zaista je ironija da su hard Schmidt.88 1935.05 1959. Nasu­ provođenje opće promatračke astro­ prot njemu imade mnogo reflektora s nomije u Britaniji bilo gotovo uništeno otvorima koji prekoračuju 1.10 1971. Premda se reflektor konačno uveo Mount Wilson (SAD) 1. od kome nego refraktor. Ovakvi su teleskopi da­ u Engleskoj bili izgrađeni najveći re­ nas poznati kao Schmidtovi teleskopi. godine Bernlovima svijeta. a uključuju upravo toliku da ispravi sfernu aberapomanjkanje pouzdanja koje se poja­ ciju zrcala.88 1948. nijeli ovoj čudnoj situaciji. pa su imali slabu reflekti.08 1939. kao na slici zrcalima. Haute-Provence (Francuska) 1. se reflektor ne može korisno upotrije­ Perkins. Radcliffe. Najveći refraktor na svijetu veliki reflektor. kao najveći sakupljač svjetla.52 1933. Lick. Otklanjanje ove pogreške vrši se šen reflektor. Ali poteškoće bile svladane. činiti velike leće. Postoji konačni ishod koji se odnosi na bitku između refraktora i reflekto­ zvjezdarnica otvor postavljen ra. Victoria (Kanada) 1.55 1937. samo zrcalo uvo­ vilo prigodom uspjeha Fraunhoferovih di optičke pogreške koje nisu neznatne 66 . godine. dođu u žarište bez kome. Afrika) 1. kad je posta­ sferna aberacija je sada prilično veli­ lo moguće da se izgradi gotovo savr­ ka. Bloemfontein (J. i to navesti nekoliko razloga koji su prido­ tako da dadu što slabiju refrakciju. izrađuju ili su izrađeni u raznim dije­ konstruirao tek 1930.83 1919. calo pod kutom koji je nagnut prema Dunlap.optičke uvjete. s la mogu načinili mnogo lakše i s manje kojima su se sretali astronomi što su rizika netočnosti nego što se mogu na­ upotrebljavali veliki Rosseov reflektor. jer svjetlosti sa Sunca je 1. ali je prvi liko drugih sličnih dimenzija koji se teleskop. kad su ove gmatizma ili kromatske aberacije. Mount Hamilton (SAD) 3. SAD. biti kada zraci s objekta dolaze na zr­ Dominion.88 1958. ostvaren po Kellnerovoj ideji. Oak Ridge (SAD) 1. optičkoj osi zrcala. Za to nije potreban reflektora. Zato se vrlo velika zrca­ refraktora i loših klimatskih uvjeta. Površine 2. da su se britanski loških razloga.54 1917. Engleska nije napravi­ korekcionom pločom koja se izrađuje la nijedan instrument velikog otvora. nego što je proizvedena u tradicional­ nim paraboloidnim zrcalima. astivnost i promjenu lika. Toronto (Kanada) 1. Mount Locke.78 1932.52 1942. od najkvalitetnijeg optičkog stakla.49-metarski reflektor. Delaware (SAD) 1. izgleda da smo dosegli astronomi gotovo posve posvetili istra­ konačan kraj trke između refraktora i živanju Sunca.

Fraunhoferov refraktor u Dorpatu. godini. reflektori nisu nikako bili zasje­ njeni. Ali je velike leće mnogo teže napraviti nego velika zrcala. Ovaj 180-centimetarski re­ flektor Lorda Rossea.Kad su refraktori stjecali premoć. bio je poznat kao div od Parsonstowna. postavljen blizu Bog Allena u 1840. s otvorom od 24 centimetra. bio je jednak po mogućnosti sakupljanja svjetlosti s reflektorom koji ima dvostruko veći otvor objektiva. 67 .

22 metra. jer njegovo vidno polje omoguća­ va promatraču da sakupi mnogo više i brže astronomskog materijala nego s tradicionalnim reflektorom. Schmidtov teleskop je u stvari "mje­ šanac" između refraktora i reflektora. Zato se nitko ne prihvaća izrade korekcione ploče većeg promjera od 1. gdje kromatska aberacija izaziva nove poteškoće. a korekciona ploča od refraktora. jer se u rijetkim periodima Skoro sve do kraja prošlog stoljeća nije bilo teleskopa opremljenog s lećom promjera od 90 centimetara. Prirodno je da je in­ strument popularan na zvjezdarnica­ ma koje su smještene u nepovoljnim klimama.kod vrlo velikog otvora. Razlike u veličina­ ma očituju se usporedbom s ljudima na objema slikama. ima poteškoća kod većih otvora u dobivanju i oblikovanju veli­ ke staklene ploče odgovarajuće kvali­ tete. prikazan gore. Danas je najveći na svijetu refraktor 102-centimetarski instrument Yerkesove zvjezdarnice u Williams Bayu. Sasvim odvojeno od kromatske pogreške. a na drugoj glavno zr­ calo Hale reflektora. Zrcalo je posuđeno od reflektora. već spomenute. Ovaj za­ ključak možemo potvrditi činjenicom da je pomoću takvog teleskopa izrađen opsežan nebeski katalog prije dvade­ set godina na zvjezdarnicama Mount Wilson i Palomar. 68 . Prije nekoliko godina Schmidtov te­ leskop je potvrdio vrhunsku popular­ nost. SAD. Međutim. manje je posla s oblikovanjem takve ploče sa slabom refrakcijom nego da se izbrusi objekti­ vna leća jednakog otvora. Na prvoj slici vidi se velika leća Yerkesova refraktora.

69 . kojem je od refraktora uzeta korekciona ploča. publiciran 1950. Slika 2. Schmidtov teleskop je također dobar za vođenje statističkih podataka.34 Princip rada Schmidtova telesko­ pa. 122-centimetarski Schmidtov te­ leskop. koji mogu uključivati veliki broj objekata.pogodnim za astronomska promatra­ nja može dobili vrlo mnogo materijala. Međutim. kojim su zvjezdarnice Mt. Istraživanja. Najveći Schmidtov teleskop danas se nalazi u Jeni. U praksi. a ima promjer od 2 metra. napomenuli smo više nego jedanput. Iz ovog slijedi da se fotografiranje vrši na filmu ili pločama koje su zakrivljene na sferni oblik. Slika u žarištu se uopće ne formira na ravni­ ni. a od reflektora zrcalo. zvijezda ili galaktika. usmjerena prema otklanjanju ovih nedostataka danas se aktivno nastavljaju. nego na sfernu površinu. Sada moramo dodati da Schmidtov sistem ima oštro i neraz­ dvojno zakrivljeno vidno polje. Tradicionalni re­ flektori su bolji za ispitivanje pojedi­ nih objekata jer ih mogu najdetaljnije istražiti. Zbog toga se Schmidtov teleskop ne može upotrijebiti za preci­ zni mjerni rad. godine. kao što se formira kod normalnog teleskopa. da rješenje jedne opti­ čke pogreške uvijek uzrokuje pojavu novih pogrešaka. Tako je i sa Schmidtovim teleskopom. otvori Schmidlovih teleskopa su ograničeni zbog pogrešaka koje stvara korekciona leća ili ploča. Wilson i Palomar izradile fotograf­ ski atlas neba.

što je djelomično ovisilo o nužnim in­ teresima baziranim na njihovim pro­ matranjima. a planeti se kreću jednakim br­ zinama po svojim stazama. Kreta­ nja Sunca i Mjeseca. poglavlje KRETANJE PLANETA I DREVNA ASTRONOMIJA Ljudi na Zemlji. Bez poznavanja univerzal­ nih zakona gravitacije i bez pomoći vi­ soko razvijenih optičkih instrumenata svaki će takav pokušaj biti osuđen na propast. promatraju nebo već 25 tisuća godina. bila su očigledno obilježena znatnim pravilnim ritmom. Tri načina shvaćanja problema Kretanja planeta su ili vrlo jedno­ stavna ili vrlo komplicirana. znamo što su oni naučili u razna vremena i na raznim mjestima. našeg intelektual­ nog razvoja. za koje postoje pisani povije­ sni zapisi. što je trajalo još dugo nakon srednjeg vijeka. jer se nisu mogla lako prepoznati. prema stupnju finoće s kojom netko gleda na problem. djelomično o instrumen­ tima i njihovoj upotrebi. 70 . Mnogo od onoga što slijedi u ovom i u slijedeća dva poglavlja moći ćemo lakše razumjeti ako počnemo problem promatrati iz naše perspektive. premda mnogo složenija. Sasvim je sigurno da sve do neda­ vno zaista nije bilo ozbiljnih pokušaja da se odrede mase ili struktura nebe­ skih tijela. U najslabije pro­ finjenom stadiju možemo smatrati da se planeti kreću po kružnim stazama oko Sunca. zvijezda i planeta. Sunce formira centar svake staze. sve ove staze ili krugovi leže u istoj ra­ vnini. Zvijezde su se kretale pravilno i po relativno jednostavnoj šabloni. Ovaj vrlo jednostavni pogled sumi­ ran je u stavkama koje su prikazane u Tablici I na vrhu strane 72. Zato su kretanja planeta predstavljala glavnu preokupaciju astronomije u antičko doba. Kretanja planeta su najviše zbunjivala. Mjeseca. djelomično o marljivosti kojom su zapisivali rezul­ tate svojih promatranja i djelomično o vještini i oštroumnosti kojom su tu­ mačili ove rezultate.3. Kroz pet do šest tisuća godina. Međutim. pa će biti korisno da se defini­ raju tri stadija finoće. Zato su prvi astronomi bili zainteresirani gotovo isključivo za bi­ lježenje i tumačenje prividnih kretanja Sunca.

Grčki astrono­ mi su promatrali kretanja planeta kao geometrijski problem.Babilonski astronomi su bilježili svoja promatranja planeta i iz njih sastavljali kataloge. Gore: Geometrijska slika sta­ za planeta iz XVII stoljeća. n. 71 . Dolje: Dio babilonskog zapisa o kretanju planeta Jupitera u I i II stoljeću pr. e.

457 84.387 Merkur 58 Venera Zemlja Mars Jupiter Saturn Uran Neptun Pluton 0. Četvrta kolona daje period. a streli­ com označen smjer vrtnje. povratak koji nastupi kad se planet vrati u svoj prvobitni položaj nasuprot općoj zvjezdanoj pozadini. koji se odnosi na plane­ te kad se vrate u prethodne položaje kako ih vidi promatrač ovdje na Zemlji. naravno. kada se Venera nalazi desno od Sunca (tan­ genta EV1) i drugi kad se ona nalazi li­ jevo od Sunca (EV2). Dru­ ga kolona predstavlja broj godina koje su potrebne da planeti jedanput obiđu oko Sunca. naravno.862 29.2408 0. međutim. Poslije jednog takvog obi­ laska zamišljeni promatrač na Suncu vidio bi planet kako se vratio na pret­ hodni položaj u odnosu na pozadinu udaljenih zvijezda. Slika pokazuje sta­ zu Venere i Zemlje.539 19. sinodički period (period kojeg vidi promatrač na Zemlji). Venera i Sunce. naprotiv. U ovom stadiju moramo uzeti u obzir činjeni­ cu. Budući da se ova dva planeta kreću oko Sunca različi­ tim brzinama. postoje trenuci kada li­ nija povučena od Zemlje prema Veneri predstavlja tangentu na stazu Venere. Postoje dva takva slučaja. vidi se kao tanki srp kada je blizu položaja V. premda. ono se sada nala- .524 5. prva kolona je u jedinici polumjera staze Zemlje.8808 11.013 248. Kad je planet u položaju V.783 367 Ovdje je dana potpuna lista plane­ ta.1. jer kretanje Zemlje ne utječe na takozvani zvjezdani period (period kojeg vidi promatrač na Suncu). Međutim.1 nam pokazuje kako mo­ žemo protumačiti prividno vladanje Venere. Neptun i Pluton nisu bili poznati antičkom svi­ jetu. Staza Zemlje. premda se oni za to vrijeme jedva pomaknu po svojim sta­ zama oko Sunca. Posljednje se dvije kolone razliku­ ju. eliptičnost je jako povećana da se istakne novi efekt.203 9. a kad je u položaju V1 onda je u gornjoj konjunkciji. da staze planeta nisu točno kru­ govi.52 108 150 228 778 1427 2869 4498 5900 siderički period godina 0. a kao puni disk kad je u blizini V1 Očito će prividni promjer srpa u po­ ložaju V biti znatno veći nego prividni promjer diska kod V 1 . ako prihvatimo neprofinjeni ili grubi pogled da svi planeti imaju kru­ žne koncentrične staze po kojima se kreću oko Sunca.3. kaže se da je u donjoj konjunkciji.kružne elipse. U prvom slučaju Venera se pojavljuje prije Sunca.2 imamo situaciju kad se na istom pravcu nađu Zemlja. tj. ovisan o kretanju Zemlje.000 1. nastalo zbog kretanja Zemlje oko Sunca.000 km 0. Sve se ovo odnosi na prvi stadij profinjenja. Prve dvije kolone daju polumjere krugova za razne planete. a u drugom zalazi poslije Sunca.420 sinodički period dana 116 584 780 399 378 370 367 164. Uran. Ako se podsjetimo da je Zemlja. Doista.723 1. jednostavno zato jer je V mnogo bliže nama nego V1 . druga u milijunima kilometara. Umjesto da se Sunce nala­ zi u centru kruga. Imamo sliku krajnje pra­ vilnosti i jednostavnosti. nara­ vno.Tablicu 1 udaljenost od Sunca uspoređeno s udaljeno­ u mili­ sti Zemlje = junima planet 1.07 39. iz ovog drugog gledišta. kao Mjesec. ove kvalitete počinju iščezavati kada uzmemo u obzir drugi stadij. pokazana je na slici 3.6152 1. 72 Slika 3. slijedi da je Venera jutarnja zvijezda kad je u po­ ložaju V1 a večernja zvijezda kad je u položaju V2 . Na slici 3. koja se vrti oko osi koja je nagnuta za oko 23° prema ravnini staze prikazane na slici 3.19 30. posljednji planeti imaju trajanja svo­ jih prividnih kretanja u nešto manje od obične godine. dok je. Prividno kretanje je. Prvi. Budući da Venera refle­ ktira Sunčevo svjetlo. nego približno .0000 1.

godine) pokazan je na slici 3.2 V označuje položaj Venere u do­ njoj konjunkciji.ae. Položaji dvaju ekvinocija označeni su na slici. Slika 3. poglavlju smo vidjeli da ra­ vnina ekliptike siječe ravninu nebe­ skog ekvatora u dvije točke. udaljenost Zemlje od Sunca poprima dvije krajnosti: najveću a + ae i najmanju a . kojeg smo uzeli kao pretpostavku u prvom stadiju profinjenja.3. Ako označi­ mo a za polumjer pravog kruga. Ovo znači da je Zemlja bliže Suncu u perihelu nego u afelu za oko 3 posto.0167. od kojih je jedna proljetna točka (K). zove se Večernja zvijezda. Kada bi Zemljina os rotacije bila točno postavljena pod pravim kutom na ravninu njene staze. Položaj pravca koji je usmjeren iz Sunca pre­ ma K (kako je bilo početkom siječnja 1920.3 u odnosu na smjer perihel-afel. a najudaljenija od Sunca je u afelu.1 Venera je Jutarnja zvijezda ili Danica kad dođe u položaj V1 a kad je u po­ ložaju V2 . Drugim ri­ ječima. a s obzirom na smisao kretanja Zemlje. Misleći još u postavka­ ma našeg drugog stadija profinjenja. a Slika 3. Zemljina srednja udaljenost od Sunca se mijenja približno jedan i pol posto svakom prigodom. U 1. označenom sa S.zi u jednom žarištu elipse. Za Zemlju je veličina e jednaka 0. naime za a x e.3 Staza Zemlje je elipsa. Ljeti se os rotacije naginje prema Suncu. Prema tome. naprotiv. A je afel a P perihel. Zemlja je najbliže Suncu u točki P. kako se vidi sa Zemlje dok se. to­ čki koja je označena sa A. a u jednom nje­ nom fokusu nalazi se Sunce. tada je udaljenost Zemlje od Sunca manja od a za veliči­ nu koju možemo pisati kao produkt a x e. koji se stalno održava tokom kruženja po stazi prikazanoj na slici 3. ne bi bilo go­ dišnjih doba. poznatoj kao perihel njene staze. Svojstvo je elipse da u točki afela udaljenost Zemlje od Sunca prekora­ čuje a točno za isti iznos za koliko je ona kraća u točki perihela. možemo reći da os Zemlje oko koje se vrti ima konstantan smjer u prostoru. 73 . Treba se podsjetiti da se u doba proljetnog ekvinocija Sunce nalazi u smjeru K. ono nalazi u doba jesenskog ekvinocija u potpuno suprotnom smjeru. a V1 njen položaj u gornjoj konjunkciji Slika 3. ljeto je lijevo a zima desno od pravca koji je usmjeren prema K.

0484 0. odnosno Merkur. koji je prosuđen iz položaja zvijezda na nebu. iz koje je vidljivo da je staza Zemlje manje eliptična nego bilo kojeg drugog planeta. Svi njihovi ekscentriciteti su različiti.2056 76° 13' 7° 0' 0.zimi udaljuje od njega (ljeto i zima su ovdje uračunati u sjevernu hemisferu). Ova nepravilnost postaje još izražajnija kada prijeđemo na treći stadij finoće. Odgo­ varajuće vrijednosti ekscentriciteta (e) za sve planete. Zato prolazimo iz jedinstvenosti prema krajnjoj nepravilnosti. ali on nije bio ispravno protumačen. u kojoj su u suštini svi planeti imali iste karakteristike.0933 0. Jasno je. kolebanja u udaljenosti od Sunca su sasvim stvarna u slučaju Marsa. a to je bilo lako otkriti pomoću promatračkih metoda koje su upotre­ bljavali astronomi antičkog svijeta.dužina nagib prema tet staze perihela stazi Zemlje 0. ali su jedna prema drugoj 74 nagnute za vrlo male kutove. Do sada ništa nije bilo rečeno o kretanju Mjeseca. put od proljeća kroz točku A do jeseni nešto je veći nego put od jeseni kroz točku P do proljeća. Doista. Razlika iznosi oko sedam dana. Iz slike 3. Ovi mali utjecaji uzrokuju male nepra­ vilnosti na stazama planeta. U drugom stadiju profinjenja mora­ mo uzeti u obzir činjenicu da su staze drugih planeta također eliptične. U ovom stadiju treba da spo­ znamo da staze planeta nisu ni prave elipse. kako ćemo vidjeti. koje ravnine drugih planetskih staza zatvaraju s ravninom staze Zemlje. da ima bitnih razlika izme­ đu naša dva stadija finoće. orijentacije njihovih glavnih osi su sve različite. a tu ponovo možemo opisati situaciju u tri stadija. osim Venere. iznoseći gru­ bo plus ili minus 10% i plus ili minus 20%. za Mars.3 vidimo da smjer perihela glavne osi staze Zemlje zatvara kut od 101° 34' sa smjerom K. Staza planeta oko Sunca bila bi elipsa samo ako bi se moglo komple­ tno zanemariti cjelokupni gravitacioni utjecaj osim utjecaja Sunca. jer bi inače problem planet­ skih kretanja u kompletnim detaljima bio sasvim nepristupačan. Ovo su bile finoće u kretanjima Zemlje i Mje­ seca. koje su bile poznate u staro doba. ostaje činjenica da se planeti međusobno privlače gra­ vitacionim poljima upravo takvim ka­ kvo je na njih utjecanje polja Sunca. kretali su se po kružnim stazama oko Sunca s jednoli­ kim brzinama. Tablica 2 ekscentrici. Nepravil­ nosti drugog stadija su bile dostižive antičkom svijetu koji to. U prvom su stadiju imali jednostavnu sliku. a još veća u slučaju Merkura. Svaka staza je određena posebnom ravninom. nalazimo u trećoj koloni tablice 2. Zato je u antičko doba već bilo raspo­ loživog materijala za eliptički karakter Zemljine staze. naime. kao i nagibi ravnina njihovih staza. U prvom grubom stadiju možemo zamisliti da . Osim toga.0068 0. nije iskoristio. dane su u prvoj koloni ta­ blice 2.0167 0.0558 130° 27' 101° 34' 334° 35' 13° 2' 91° 29' 1° 51' 1° 18' 2° 29' 3° 24' planet Merkur Venera Zemlja Mars Jupiter Saturn Daljnja važna točka u ovom dru­ gom stadiju finoće je u tome da se sta­ ze planeta ne nalaze u istoj ravnini. bile su dvije stvari trećeg stadija finoće koje su također bile na­ dohvat antičkim astronomima. Odgovarajući kutovi za druge planete dani su u drugoj koloni tablice 2. Zbog eliptičnosti staze Zemlje. Kutove. Za antičko doba je bila sreća da ove fine nepravilnosti u kretanju planeta nisu otkrivene s promatračkim instru­ mentima. Mada je istina da je Sunčevo gravitaciono dje­ lovanje mnogo veće nego djelovanje svih planeta zajedno. U drugom stadiju nema ništa jedinstveno kod staza planeta.

također se mijenja pravac presjecišta ravnine ekvatora Zemlje i ravnine staze Zemlje. Također možemo zamisliti da je ravnina Mjesečeve staze paralelna s ravninom staze Zemlje oko Sunca. o kojima je raspravljano u 1. Prema tome. označuje "pupak svijeta" u Delfiju. a ne Sunce. njegova velika masa uzrokuje vrlo ozbiljne perturbacije ili poremećaje na stazi Mjeseca. učinak mora stvarno postati uočljiv čim se usporede promatranja od sto i više godina. (Ovo je prikaza­ no na slici 6. Stari narodi. jer se za stolje­ će pravac SK okrene približno za 11/2°. poglavlju.) Vrijeme koje je potrebno da os jedanput obiđe oko stošca iznosi oko 26. A ovo se može vršiti svake godine. pa i s pomoću samo primitivnih instrumenata. poglavlju. one su tako uočljive da su stvarno bile u dohvatu antičkom svijetu. Osim toga. sa ekscentričnosti od 0. Ovo znači da se polovi nebeske sfere.000 godina. Polu-kut 1 stošca je upravo 23 /2°. da je staza Mjeseca eliptična. Točno je Nacrtani kamen na dnu ove grčke vaze s crvenim likovima žena. Ali. Ako se sada pravac SK polagano okreće s vre­ menom.1 u 6. je­ dnostavno zbog toga što je Mjesec tako blizu Zemlji. Prijeđimo sada na fine detalje kreta­ nja Zemlje. a ovo je mnogo više nego bilo kakve vjerojatne pogreške mjerenja. radijus staze Zemlje je oko 370 puta veći od radijusa staze Mjeseca. polagano okreće naokolo. Budući da se u svakom trenutku može odrediti ravnina ekvatora Zemlje sa znatnom točnosti. Ovo uzrokuje da se pra­ vac SK. naći ćemo da ono stvara mnogo veće razlike u kretanju Mjeseca nego što se javljaju u kretanjima planeta.0549 i da ravnina staze zatvara kut od 5° 9' s ravninom Zemljine staze. a to je kut za koji je os Zemlje uvijek nagnuta prema ravnini staze Zemlje. a ne od Sunca. mnogo veće nego bilo kakve perturbacije koje gravitaciono polje jednog planeta pro­ izvodi na stazi drugog planeta. više su zamjetljive nego perturbacije na stazama planeta. U ovoj jednostavnoj slici staza Mjeseca je maleni krug u usporedbi s krugom Zemlje oko Sunca. koji su razmi­ šljali o svom položaju u svemiru. Os se polagano kreće oko stošca. u kojem moramo uzeti u obzir više od jednog gravitacionog polja. U drugom stadiju moramo uzeti u obzir činjenicu. Već smo rekli da Zemljina os rotacije uvijek zadržava stalni smjer u prostoru. došli su do zaključka da je Zemlja središte svijeta. 75 . Kada dođemo do trećeg stadija fi­ noće. označen na slici 3. Domi­ nirajući gravitacioni utjecaj na Mjesec dolazi od Zemlje. što će reći finoće trećeg stadija. recimo na nekoliko lučnih minuta. kojemu je vrh u centru Zemlje i čija je os okomi­ ta na ravninu staze Zemlje. polagano mijenjaju s vremenom. perturbacije na stazi Mjeseca. To zaista nije tako. Zato se pravac SK može točno odrediti. premda je Sunce ne­ usporedivo dalje.3. Doista. opisujući kompletnu rotaciju za oko 26.000 godina.se Mjesec kreće po kružnoj stazi polu­ mjera 400 000 kilometara čiji je cen­ tar u centru Zemlje. U stvari. što je bio sasvim prirodan za­ ključak. može se također odrediti s pristojnom pre­ ciznošću trenutak u godini kada se Sunce nađe u ravnini ekvatora Zemlje.

smjer K je. Pogledajmo sada sliku 3. a Z da se kreće. gdje je Sunce najbliže Zemlji. kako je gore prikazano. Tu imamo tijelo Z. Ali. Slika 3. Ako. Perigej odgovara perihelu. što će reći da je cijela krivulja okrenuta za 180°. koje se kreće oko drugog tijela S. ali za čovjeka sposobnosti Hiparha to je bilo unutar granica pro­ matranja. gdje imamo potpuno sli­ čnu krivulju. ali s reflektivnom sime­ trijom. uzmemo Zemlju da miruje. Zato se poja­ vilo pitanje kao što je opisano na slici gore. Kako ovo vidi promatrač na Zemlji? Zbog pojednostavljenja.3 se mora simetrično odraziti.3. sada se zove perigej. na primjer. može smatrati da se Venera kreće 76 . stazi potpuno sličnog oblika kao na slici 3. da se one pojave u istom smjeru bez obzira da li ih gledamo sa Zemlje ili sa Sunca. crtež lijevo daje kre­ tanje Z kako ga je odredio promatrač smješten u S.5 Primjer refleksne simetrije.7 (desno) Staze Venere i Sunca. Nadesno se S kreće. Godišnja doba su također označe­ na na slici. isti kao što je bio i sa Sunca. gdje se Sunce kreće po stazi oko Ze­ mlje. da efekt nije velik za period od nekoli­ ko stoljeća. ako uzmemo da je Zemlja nepomični centar. tada umjesto slike 3. naravno. slika 3. vratimo se na naš prvi stadij profmjenja i uzmimo u obzir slučaj gdje su staze krugovi. Slika 3.5. Mo­ žemo smatrati da se Sunce okreće oko Zemlje po kružnoj stazi. a Z je nepomično. Slika 3.4. tako­ đer. a točka najveće udaljenosti se zove apo­ gej. u kojem je Sunce centar Sunčeva sustava.3 moramo izraditi sliku 3. a to je jednostavno zato jer je smjer K povezan sa zvjezdanom pozadinom.4. Do sada smo sve promatrali s da­ našnjeg stajališta. za prve astronome bilo je prirodno da se sma­ tra da je Zemlja centar. Točka na slici 3. ako uzmemo da je Sunce nepomični centar. a apogej afelu. Ovo je opće svojstvo za bilo kakvu vrstu oblika krivulja.4 Uzmemo li da je Zemlja centar. Odgovor je pokazan u crtežu desno. gdje su staze Venere i Zemlje ponovo pokaza­ ne u uvjetima heliocentričnog sustava.6. Važnost refiektivne simetrije može se najjasnije razumjeti pomoću zamišlje­ nog primjera pokazanog na slici 3. a ne Sunce. ali u reflektivnoj simetriji.6 (lijevo) Staze Venere i Zemlje. dok se. Kada gledamo sa Zemlje.Slika 3. a zvijezde su tako daleko udaljene. Nalijevo uzimamo da je S nepomičan.

pa se prema tome cijela kružna staza Venere kreće zajedno s njom.8 poka­ zuje staze Zemlje i vanjskog planeta u heliocentričnom sustavu. Do sada smo razmatrali samo kre­ tanje Venere.7 crne točke označu­ ju položaje Zemlje.9 Staza tog istog planeta. Sunca i Venere u određenom trenutku.Slika 3. Tako je kretanje Venere sasta­ vljeno iz dva dijela: kretanje po krugu oko centra S i kretanje centra kruga.8 Staze Zemlje i vanjskog planeta.9 crne točke predstavljaju po­ ložaje Zemlje. jasno je da je drugi krug veći od prvoga. Sunca i datog vanjskog planeta u određenom trenutku. Ali se sama točka S sada kreće. ako uzmemo da je Zemlja centar. I u slikama 3.9 pokazuje njihove staze u geocentričnom sustavu.6 i 3. Dok prvi krug ima polumjer je­ dnak polumjeru staze Zemlje. ako uzmemo da je Sunce nepomični cen­ tar. Slika 3. Primedba skenera: "prosto ko pasulj" :p 77 . Prvi dio slike 3. planeta koji je bliži Sun­ cu nego naša Zemlja. Kretanje ovakve vrste zove se kretanje po epiciklu ili epicikličko kretanje.8 i 3.7. po kružnoj stazi oko Sunca. Mala slika nago­ vještava kako se ekscentrični krug na većoj slici može pretvoriti u epicikl. Slika 3. a drugi krug ima polumjer jednak polumjeru staze vanjskog planeta. Tro- Slika 3. a vanjski planet kruži oko Sunca koje se također kreće. kao što je na slici 3. Trokuti ESV imaju točno isti oblik u oba slučaja.7. Što se događa kad prijeđemo iz heliocentričnog na geocentrični pogled s obzirom na kre­ tanje planeta koji je udaljeniji od Sun­ ca nego naša Zemlja. kako je to prikazano na slici 3. gdje je Sunce označeno točkom S. Sunce se sada okreće oko Zemlje po kružnoj stazi. U slikama 3. a odgovarajuće stranice ovih trokuta su paralelne jedna prema drugoj.10 Slika epicikla istog vanjskog planeta.

C je točka na ovom kru­ gu. Opisani tip. a njihove odgovaraju­ će stranice su paralelne.7. jer je metoda potpuno ista. slučaj pokazan na slici 3. pa se ove nove linije presijecaju u C.9. Povucimo liniju kroz Z paralelno sa SV i liniju kroz V paralelno sa SZ. Mala slika daje bazu za promjenu. Sada nije teško uvidjeti. pa znači da je polumjer tog kruga jednak polumjeru staze vanj­ skog planeta. prikazan na slici 3. dok S pokazuje položaj Sunca za vanjske planete. kao epicikličko kretanje u kojem se C kreće po velikom krugu za period koji je jednak periodu kretanja vanjskog planeta oko Sunca. Povucimo liniju kroz Z pa­ ralelnu sa SO i liniju kroz O paralelnu sa SZ. a OC je jednak polu­ mjeru staze Zemlje. a prolazi kroz O i C. zamijeniti ekscentričnom kružnom predodžbom.11 Na ovoj je slici ekscentrični krug uzet kao epicikl Venere. da se pre­ dodžba ekscentričnog kruga može pretvoriti u epiciklički krug i obratno. Sunca i vanjskog planeta i epiciklički centar C koji odgovara istom trenutku položaja planeta prikazanom na slici 3. dok se vanjski pla­ net kreće oko malog kruga u periodu koji je jednak periodu kretanja Zemlje oko Sunca. a onaj u slici 3.7. pa se jednom okrene za period koji je jednak periodu vanjskog planeta oko Sunca. 78 . Ovo nam dozvolja­ va da konstruiramo epiciklički prikaz kretanja vanjskog planeta. pokazan za Veneru na slici 3. Na sličan način može se epiciklički prikaz. Zato se točka C kreće Slika 3. Ovo je zato jer je u drugom crtežu slike 3. kako je po­ kazano na slici 3. pa se dvije nove linije presijecaju u C. a nije jednak polumjeru staze Zemlje. čiji je polumjer jednak polumjeru staze Zemlje.11. pa se zato jedanput okrene za godinu dana .9 linija ZC paralelna sa SO.9. koji je prikazan na slici 3. pa prijeđe kompletnu rotaciju. oni su iste veličine.10 pokazuju položaje Zemlje. kao u drugom crtežu slike 3.12 Ako razmotrimo sliku svih epicikala planeta. na primjer. Pre­ ma tome je ZC jednak polumjeru staze vanjskog planeta.što će reći . dok je OC paralelno sa SZ.za period kretanja Zemlje oko Sunca.9. Linija ZC je jednaka dužini polumjera staze Venere. C će predstavljati Sunce samo za unutarnje planete. Crne točke na slici 3. Sada nacrtajmo krug čiji je centar Zemlja. Kreta­ nje vanjskog planeta se sada pokazalo Slika 3.10 *.10. Uzmimo.7 kao epiciklički prikaz. koja je jednaka periodu kretanja Ve­ nere oko Sunca.kuti ESO su slični u oba slučaja. Sada uzmimo C kao centar i oko njega nacrtajmo krug. poznat je kao ekscentrični kružni prikaz. Zato je SOCZ paralelogram poka­ zan na drugom crtežu u slici 3.

Slika 3. 79 . Planet se kreće suprotno od smjera kazaljke na satu od X do linije ZA„ a zatim u smjeru kazaljke na satu natrag do linije ZA2. a također i projekcije kretanja planeta Jupitera i Saturna. Fotografija pokazuje prividne petlje u stazama planeta Merkura. gdje je mehaničkim putem istovremeno izvedeno kretanje planeta za period od sedamnaest godi­ na.13 Prividno kretanje planeta kako se vidi sa Zemlje. Složenost ovog primje­ ra objašnjava zašto su kretanja planeta predstavljala astronomima antike gotovo nerješiv problem. Venere i Mar­ sa. Ova je fotografija načinjena u Munchenskom planetariju.

.

u kojima smjer planeta okrene Ova egipatska rezbarija na kamenu iz V stonjegovo kutno kretanje. Ovo je Saturn. kao što očigledno. Očito je da kut A1Zsvođenu preko Zemlje.10 za planete koje se nalaze bliže Sun­ primjenjuju na sve planete koji se na­ cu nego Zemlja. što je veći polumjer epicikla nevidljivi put svake noći od zapadnog do isto­ u usporedbi s polumjerom većeg kručnog horizonta u brodu niz rijeku. na udaljenosti od Z razumjeli jednaku vrijednost epicikli. Zbog kretanja po epiciklu. Dva broda nalaze se na A2 ovisi o polumjeru staze planeta i o desnoj i lijevoj strani diska Zemlje. boginju neba. Slična se konstrukcija. čkog i ekscentričnog kružnog predsta­ a označena je znakom S. astronomi su dugo vjerovali da Sunce napravi Općenito. lumjeru staze Zemlje. koji je djelomično uzimao počne kretati u smjeru kretanja ka­ u obzir eliptični karakter staza pla. Da od dvije komponente: prva. trijebljena u svim slučajevima. nije izrađena za Merkur. Ovaj rotaciju za točno jednu godinu. nere. Linije kao ZA1 Prethodna slika: i ZA2 . vljanja za slučajeve Veneru i Merkura. Zbog neuspjeh za Merkur pojavio se upravo toga je kretanje Venere sastavljeno iz upotrebe epicikličke predodžbe.zaljke na satu sve do ZA2 Poslije toga ponovo nastaje kretanje u suprotnom smjeru od kretanja kazaljke na satu sve do slijedeće petlje.11.13. 81 . a neki protnom od kretanja kazaljke na satu. dok se konstrukcije slične kla predstavlja položaj Sunca samo konstrukcijama na slikama 3. kao za druge planete. n. Zaista. gdje je SV jednako po­ kciju za Merkur. kreće se na takav način da se je Ptolemej jasno spoznao ekvivalen­ linija povučena od njega prema Zemlji tnost za slučajeve Venere i Merkura. tada centar C epiciMerkura. vanjske planete Sunce se ne nalazi u Ova se stvar dugo razmatrala. Drugima je vje­ na slici 3. Jupiter i ko kretanju Venere oko Sunca. a vrijeme kreta­ uzimajući ekscentričnu kružnu pre­ nja oko C iznosi jednu godinu. e. Metoda je vrlo dobro primije­ pokazano u drugom crtežu slike 3. Bilo je neke sumnje da li 3. jer je Ptolemej sasvim jasno Zemlje. njegova kretanje C oko manjeg kruga koji ima bi metoda također bila uspješna i za polumjer jednak polumjeru staze Ve­ Merkur.matrač na Zemlji stvara oblik pokazan tpuno ekvivalentne.13. njena na Veneru. neki su podu­ ne kreće ravno unaokolo u smjeru su­ pirali samo jednu predodžbu. kretanje je Ptolemej proveo točno istu konstru­ oko centra C. Za laze dalje od Zemlje. primijeni na slučaj planeta je na slici 3. Kasnije ćemo vidjeti da je Ptolemej kreće okolo u smjeru koji je suprotan došao do oštroumne konstrukcije za smjeru kretanja kazaljke na satu sve preinačenje epicikličke predodžbe na dok ne dođe u položaj ZA1 kada se takav način. dodžbu umjesto epicikličke. Ona pokazuje da se pra­ rojatno bilo mnogo manje jasno o toj vac povučen od Zemlje prema planetu stvari nego Ptolemeju. ni jedan Bilo je sigurno shvaćeno za vanjske planet se ne kreće jednostavno oko planete.9 i 3. pokazuje Nut. a vrijeme kretanja je jednako pe­ Ako je epiciklička predodžba upo­ riodu Venere. zovu se staci­ ljeća pr. ali iz razloga obja­ Linija CV je jednaka dužini polumjera šnjenog u matematičkom dodatku ove staze Zemlje i zato načini kompletnu knjige. preonarni smjerovi. bez jasnog saznanja tvrdili da su to Zaista.12. jer C nego na pravcu koji je povučen kroz je bilo sumnje da li su prvi astronomi Z paralelno sa CP.oko Zemlje u vremenu koje je jedna­ neta tako dalekih kao Mars. Egipatski brzini kojom se on kreće po toj stazi.koja je jednaka udaljenosti od P do C. unutarnje planete. pojava koju vidi pro­ ukazao da su te dvije predodžbe po. druga. planet u X slijedeći put slike iste stvari.

Zbog razlike u trenucima njihovih najvećih dostignuća. trebalo prenijeti na Babilonce.ga. kao na primjer. obavljeni tamo. mnogi su radovi. Nedavno se zaista tvrdilo daje Hiparh. ako bismo mogli primjerno odmjeriti pouzdanost prvih razvitaka. n . e . godine p . na primjer. . babilonski astro­ nomi promatrali su položaje planeta. posve je sigurno da je tada grčka astronomija bila pod utjecajem ideja. Drugim riječima. oko 130. kut je veći za Veneru nego za Merkur. Moja je vlastita slutnja da je rad Babilonaca bio gotovo numerički. e . sigurno dobio svoje rezultate od Ba­ bilonaca i da su ih oni već uglavnom imali pripremljene. mnogo toga što se prethodno pripisivalo Grcima. vjerojatno preneseni iz Mezopotamije. upozorava da bi. kut koji kaže kad je planet retrogradan. također. n . Ovo znači da je kut mnogo veći za Mars nego za Jupiter. Razvitak u Grčkoj i Me­ zopotamiji nije bio istovremen. prije Babilonaca moguće je da su Sumera- ni posjedovali znatnu količinu prilično profinjenih astronomskih podataka. sa znatnom preci­ znošću. heliocentrična teorija Aristarha. a bit ćemo. S ovim uvodnim napomenama. Slično. dok je u Babiloniji u to vrijeme astronomija već imala snažan razvitak. koje treba pamtiti. e. Sigurno je grčka astronomija 1000 godina p. bila sasvim beznačajna. a naročito Mjesec. Premda tu ima istine. astronom iz Seleukije na rijeci Tigris. Mezo­ potamija je u svojoj fazi maksimalnog dostignuća vjerojatno imala prednost prvenstva od pet stoljeća. a drugu u Grčkoj. Na­ protiv. pisac je sklon da ukaže da su metode rada dviju grupa bile sasvim posebne i da glavne karakteristike gr­ čkog načina mišljenja nisu bile pre­ uzete od babilonskih astronoma. Štaviše. u boljem položaju da ocijenimo oštroumnost mnogih pokušaja da se nađe zadovo­ ljavajuće rješenje. moći ćemo razumjeti za­ što je problem kretanja planeta stvorio takvu dominantnu temu stare astro­ nomije. koje su dolazile s Bli­ skog istoka. izgleda vjerojatno da su grčke ideje iz III stoljeća p . što je omogućilo da se otkriju 82 . Općenito o drevnoj astronomiji Drevna astronomija je imala dvije žarišne točke. Neugebauer. n. naovamo izazvale znatne odjeke u Mezopotamiji. a veći je za Jupiter nego za Saturn. Premda je bilo mno­ go toga učinjeno za razvoj astronomi­ je u Indiji i u Kini. koju je proučavao Seleuk. to je veći kut A1ZA2. jalnu u Mezopotamiji.

bilo tko ne može postaviti razbori: geometrijski model ukoliko se ne može odgovoriti na pitanja o privremenom boravku zvijezda i planeta kada su oni iznad i ispod horizonta. tada je sasvim nepotrebno da se rješava pro­ blem gdje su planeti kad se ne vide. Nadesno je talijanski rukopis iz XV sto­ ljeća u kojem je umjetnik pobrkao ime astronoma Ptolemeja s Ptolemejem iz egipatske dinastije. zatim su one prilagođene raznim matematičkim formulama. n. Planeti i Mjesec su uzimani da se kreću po određenim geometrijskim stazama. .pravilnosti među njihovim promatra­ njima. matemati­ ku i opće znanje. oni su shvatili kretanja nebeskih tijela u vidu geometrijskog modela. S tim u vezi moramo se podsjetiti da Moderna fotografija pomrčine Sunca: Mje­ sečev disk pokrio je Sunce. Ako netko traži samo algebarske formule. Godinama su prepisivači unosili pogreške i iskrivljavali originale. a učinci njiho­ vih kretanja po tim su stazama izraču­ navani i zatim uspoređivani s proma­ tranjima. da li planeti i zvi­ jezde nastavljaju svoja kretanja ispod horizonta po stazama koje će ih pono­ vo dovesti do točaka gdje oni izlaze. Slično. Činjenica da Sunce i Mjesec imaju iste prividne promjere i činjenica da se kretanja obaju tijela mogu grubo uklopiti u ciklus godišnjih doba.Prethodna slika: Ali. n.. matematika i opće znanje bili uglavnom slabi u odnosu na babilonsku astronomiju. Malo je grčkih geometrijskih prilaza pro­ blemima astronomije preživjelo neizmi­ jenjen oblik u ranom i srednjem kršćan­ skom svijetu. Umjesto gledanja na problem kao na neku šifriranu zbirku. a one su korištene u pre­ dviđanju budućih položaja. Uvjerenje da su Grci prvi shvatili astronomske probleme u obliku geo­ metrijskog modela bazirano je na lo­ gičkom zaključku. Netko će pitati. Mjesec. u VIII i VII stoljeću p. kojeg su oni prihvatili. planeti i zvijezde ne nastavljaju svoja prividna dnevna kružna kretanja poslije zala­ za na zapadu. . bila ili potvrđe­ na ili nepotvrđena. Pravilnosti su bile otkrivene empirički. smatrali da Sunce. što znači da se oni ne nastavljaju kretati po svojim dnevnim kružnim stazama ispod Zemlje. a zatim korištenje otkrivenih pravilnosti da se predskažu budući položaji Mjeseca i planeta. davalo je mogućnost starim astronomima da jedno od ova dva kretanja upotrijebe kao bazu za kalendar. čini se jasno da sami Babilonci nisu rješavali geometrijske modele. e. e. U Egiptu se smatralo da Sunce prevaljuje svoj put od zapada prema sjeveru i natrag do istoka u jednom čamcu po rijeci. Vjero­ valo se da se oni kreću ispod Zemlje preko sjevera sve dok ponovo ne dođu do određenih točaka na istoku iz kojih izlaze. Budući da su egipat­ ska astronomija. I tako je neospornost modela. koje će predstaviti stvarno promatrane položaje planeta. Kasnije su pokušali usavršiti geometrijsku predodžbu. Postoji i odsudna razlika između babilonskih i grčkih metoda pristu­ pa. Znamo da su naj­ stariji Grci. Grčka metoda bila je potpuno ra­ zličita. teško je vjerovati da su Grci VIII stoljeća pr. odnosno. mogli prihva­ titi slične primitivne predodžbe ako je bilo valjanijih koncepcija u Babiloniji. kad oni zađu ispod horizon­ ta.

Na ovom se međašnjem kamenu iz 1100. Mjesec pojavljuje između svoje dvoje "djece" . fazama i pomrči­ nama Mjeseca tokom II stoljeća p. ako je ovo bio njihov prilaz. nije bilo potrebno iznad svega drugoga da se budući položaji Mjeseca točno predvide. a lako se mo­ gao dešifrirati i čitati. oni su mnogo kasnije rješavali problem zapletenosti u kretanju Mjeseca.Babilonska tablica za pisanje sadrži detalj­ ne podatke o položajima. koji je na raspolaganju. To­ čno predviđanje kretanja Mjeseca bilo je od životne važnosti zbog obrade zemljišta. Prema Grcima.) Slučaj Mjeseca je upravo onaj u ko­ jem je geometrijski prilaz bio sasvim nemoguć ako se tražila visoka točnost. god. jer utvrđeni materijal. lako je uvidjeti zašto je isti način mišljenja bio vjero­ jatno primijenjen na planete i zvijezde. Jasno je da je kretanje Mjeseca postalo važno u životu Mezopotamije i okolnih područja. Ne može se tvrditi da je ovaj pogled sigurno točan. e. nije dovoljan da se odredi povijest drevne astronomije u najsitnijim detaljima. a i dan-danas je datum za jednu od glavnih kršćanskih svetkovina. n. Babi­ lonci nisu mogli odrediti stazu Mjese­ ca potrebnog stupnja točnosti. (Stari zavjet vrvi od prikaza svetkovina i obreda pove­ zanih s Mlađakom. n . e. A. e . jer je to slučaj u kojem je potrebno pri­ mijeniti naš treći stadij profinjenosti. pr n.Venere (lijevo) i Sunca (de­ sno). Bez pomoći gravitacione teorije. predstavljalo gotovo najviši domet astronomije na Bliskom istoku. u drugu ruku. posebno s obzi- . Mjesec nije bio najinteresantniji slučaj. na kojeg su gledali kao na najvažniji problem. Prema njima. dobiven od prvog Uštapa ili punog Mjeseca koji se poja­ vljuje poslije proljetnog ekvinocija. Mjesec je bio tako važan u mezopotamskoj kulturi da je izabran kao osnova za kalendar usprkos svim praktičnim teškoća­ ma složenog primjera. a posebno predvi­ đanja kretanja Mjeseca i određivanja datuma novog Mjeseca (Mlađaka) zbog kulturnih zbivanja. Ovo ne znači da su sami Babilon­ ci vjerovali u apsurd poput onoga da se Sunce vozi u čamcu oko horizonta. empirički prilaz problemu bila je samo njihova nada. Postoji poseban razlog zašto je baš tako. Uskrs. Vjerojatno njihova zanimanja u astro­ nomiji nisu jednostavno bila usmje­ rena prema geometrijskim idejama uopće. Ovo je upravo problem gdje je numeričko-logični pristup dao bolje rezultate od geometrijskog pristupa. je VIII stoljeće p . Nume­ rički. Zaista.

Osim Ptolemejeva Amagesta. a najvjerojatnija prava prvenstva su bila krivo porazdijeljena. 48 minu­ ta i 46. Kada gledamo Sunce i Mjesec na nebu.proljetni i jesenski ekvinocij. Ovo uzrokuje da Mjesec treba da napravi više od jednog cijelog kruga da dođe direktno u pravac sa Suncem. 44 minute i 2. Pokušaj rekonstrukcije u preostalom dijelu ovog poglavlja mora se zato sagledati u svjetlu koje upozorava. oni koji su kopirali bili su manje intelektualne snage nego prvobitni grčki učenjaci. dok je dužina godine. vrlo malo je preživje­ lo originalnih rukopisa velikih grčkih učenjaka. imala univerzalniju upotrebu i čovječanstvo bi imalo manje briga u postizanju jednog osje­ tljivog kalendara. zaista. shvatljivi u prvim stoljećima kršćanske ere. prosječno vrijeme između dvaju uza­ stopnih pojava novog mjeseca ili ušta­ pa je oko 29 1 / 2 dana. Postojeći tekstovi su kopije originalnih tekstova. Ali je. poznavanje trajanja godišnjih doba postalo je najvažnije. bez preciznih poznavanja ovih vrijednosti. kao što je bila heliocentrična teorija Aristarha. što znači da se on u 27 1 / 3 dana vrati u potpuno isti položaj u odnosu na pozadinu zvijezda. bilo mnogo razloga da se upadne u zamku uzimajući neku rijetku vezu koja postoji između Mje­ seca i Sunca. veći­ nom upravo one ideje o kojima imamo najmanje sigurnih podataka. Dne­ vno kretanje Sunca određuje smjer juga bilo kojem promatraču smješte­ nom bilo gdje na sjevernoj hemisferi. a ekvinocij koji je dolazio poslije zime bio je prikladan za određivanje trenu­ tka proljetne sjetve. odrediti smje­ rovi zapada i istoka jednostavno pro­ matrajući Sunce u bilo kojem danu u godini. U toku pada gr­ čke nauke u rimsko doba. ova bi metoda. određena kao interval između uzasto­ pnih prolaza Sunca preko nebeskog ekvatora. Međutim. također. Ali.78 sekundi. Godišnja doba i kalendar Čim je čovjek prešao iz nomadskog života u ratarstvo. Na raspolaganju je bilo vrlo je­ dnostavno pravilo koje proizlazi samo po sebi iz prethodnog poglavlja. što je. prema starim shvaćanjima. U stvari. Drugi period od 29 1 / 2 dana nazvan je sinodički mje­ sec. bili potpuno tupi. Tada dvanaest sinodičkih mje­ seci imaju 360 dana. dužine sinodičkog mjeseca i dužine godine.rom na obrazloženja. 5 sati. Morao je biti poznat točan trenutak sjetve. Da Zemlja nije imala satelita. samo su oni pogledi Grka. ili neka bolja. Zato se pojavila mučna situacija da su one grčke ideje. 365 dana. naravno. 12 sati. doznalo se iz nekoliko tisuća pločica dobivenih iskapanjima. U kojoj je mjeri Mezopotamija sudjelovala. Postoje samo dva momen­ ta u godini kada Sunce izađe točno u istočnoj točki i zađe točno u zapadnoj točki . U slučaju grčke civilizacije pojavile su se razne poteškoće. mo­ žemo zaokružiti sinodički mjesec na 30 dana. ovo bi bilo značajno kad bi bilo neke veze između dužine dana. preživjele su samo preko slučajnih pri­ mjedaba u rukopisima drugih naroda. koje su od najve­ ćeg zanimanja za današnji nazor. Mjesec se oko Zemlje okrene u oko 271/3 dana. Zato se mogu. a katkada su. prosječna dužina sinodičkog mjeseca je 29 dana. Neshvatljive teorije. bili sačuvani. Razlika nastane zbog kretanja Zemlje oko Sunca. zapažamo da oni ima- 85 .0 sekundi. Prema današnjem mi­ šljenju. što je približno dužina godine. a ovo se može smatra­ ti vrlo nezamjetljivom reprezentaci­ jom misli i aktivnosti civilizacije koja se pružala nekoliko tisuća godina. Zato su se pojavila očigledna izobliče­ nja. uvjet da dođe do nastanka novog ili punog mjeseca. Ako uzmemo grubu vrijednost. a pravi period od 271/3 dana siderični mjesec. Apsurdno je da je Mjesec uvelike komplicirao situaciju.

Tada je razlika između starog i novog kalendara iznosila 11 dana. premda je imao sistem prostih i prijestupnih godina. Na gornjoj slici je sabor." 86 . Parola izgrednika je bila: "Vratite nam naših jedana­ est dana. kalendar Julija Cezara već je pokazivao veliko odstupanje s godišnjim dobima. Ova slika Hogartha prikazuje izgred u doba reforme.Zemlja ne prijeđe svoju stazu oko Sunca za okrugli broj dana. prihvatila ovu reformu kalendara. pa se poseban dan mora dodavati godini od vremena do vremena. Do godine 1582. u cilju uvođenja novog gregorijanskog kalendara koji je i danas u upotrebi Britanija je tek 1752. kojeg je sazvao papa Grgur XIII.

kojeg je prvi uveo Julije Cezar 45. nego je. Premda ovo nije naročito velika razlika. bilo je sa­ svim prirodno da se ovo uzme kao gla­ vna pravilnost u ponašanju fizikalnog svijeta. A iz ovog razloga mezopotamski astronomi su bili očito spremni da pribjegnu raznim smicali­ cama kako bi nastavili da Mjesec kori­ ste za kalendarske svrhe. četvrtu. u računa­ nju datuma Uskrsa i to se pokazalo u podjeli kruga na 360°. ona je kraća od ove vrijednosti za 11 minuta i 14 sekundi. dobio je u mističnom smislu i ispunio je mjesto u kulturnim religijama na­ roda Bliskog istoka. sa po 366 dana. osim ako broj dana u kalendarskoj godini nije uvijek isti. najjedno­ stavniji sistem bi trebalo da ima tri kalendarske godine sa po 365 dana. To se pokazalo. Zato se datumi sve više i više razilaze iz godine u godinu. (O tome će biti riječi detaljno u 6. Zemljoradničke potrebe nisu mo­ gle. ali što je on izgubio u praktičnoj važnosti. a 7 godina u drugoj sa po 13 mjeseci u svakoj go­ dini. Ne samo da je bila kriva. Ova je promjena bila odmah prihvaćena u svim katoličkim zemljama. Tako. Julijanskog kalendara. Prema tome. ali su grčka crkva i većina protestantskih naroda odbili da pri- 87 . Ovo je otkriće pokazalo kako funkcionira mjesečev kalendar sa povoljnom to­ čnošću. ovaj je ka­ lendar morao izgledati kao značajna pojava.6 godina. periodu za koji se okrenula ravnina staze Mjese­ ca. ali su stari astronomi ovo smatrali najvećom važnošću. Ova pretpostavka. listopa­ da 1582. naravno. Ovo je upravo poznati sistem prijestupne godine. ne samo da je vodila prema pomaku gotovo deset dana u računanju vremena proljetnog ekvinocija. Ovo znači da se kalendarska go­ dina ne može slagati s astronomskom godinom. također. na primjer. ne samo kroz stoljeća. Kako astronomska godina ima približno 365 1 / 4 dana. Kako su i 12 i 7 bili brojevi pose­ bnog mističnog značenja. To je bila zabluda koje se nismo oslobodili do naših dana. go­ dine razilaženje iznosilo oko 10 dana. poglavlju. Ovdje bi bilo zgodno da se pridoda nekoliko riječi o konstrukciji kalen­ dara. Ali. li­ stopada 1582. Kalendar mora dijeliti 19 go­ dina u dvije cjeline: 12 godina u jednoj sa 12 lunarnih mjeseci. računa kao 15. pokazala se pogubnom. nego kroz milenija. 235 sinodičkih mjeseci su gotovo jednaki ili odgovaraju trajanju 19 godina. premda sa­ svim prirodna. Kao što smo već vidjeli. Danas znamo da je to puka slučajnost. ona je dodavana nepre­ kidno stoljećima nakon uvođenja tzv. trajanje astronomske 1 godine nije točno 365 / 4 dana. Na sreću.ju gotovo isti prividni promjer. pa je 1582. Nadalje je bilo podudaranja između perioda Mjeseca i menstrual­ nog perioda žena.) Postojanje posljednjeg peri­ oda sigurno je bilo poznato Babilon­ cima. a jednu. Za praktične svrhe je važno da godišnji kalendar sadrži potpuni broj dana. Da bi ovo ispravio. Daljnja je nesretna podudar­ nost daje 19-godišnji metonički ciklus bio vrlo blizu 18. Gotovo je sigurno da su Babilonci otkrili tzv. godine prije nove ere. jer je on stvarao važan element u njihovu sistemu predviđanja pomr­ čina. tolerirati progresivnu pogrešku od deset dana na godinu u računanju trenutka proljetnog ekvino­ cija. ovo je vjerojatno bio pouzdan usmjerač puta mezopotamske astronomije. razumljivo. postavila namjere ljudi na potpuno krivi put. godine. metonički ciklus. papa Grgur XIII na­ redio je da kalendar bude ispravljen za deset dana na taj način da se dan 5. kada su gruba promatranja ukazala da ima dvanaest lunarnih mjeseci u godini. nesklad je bio tako oči­ gledan. Mjesec je izgubio svoju važnost u određivanju godišnjih doba. da su za praktične svrhe godi­ šnja doba bila jednostavno određena iz prividnog kretanja Sunca.

ove na­ sreću. 2500. Vjero­ jatno je. Te su godine 1700. naravno. godine. bilo odbačeno jedanaest dana iz godine. A u antičko je doba pro­ dobno odrede trenuci u svim mjesti­ suđivanje vremena ovakve vrste bilo ma. Još je nedostatak točnosti satova. ako netko dugo godina.znaju papinu naredbu. 2200. 1800. koje bi bile prijestupne u sistemu Julijanske godine. kojeg su oni imali. a i poslije. dobiva nejednaki sistem. ubrzo da se longitude ili dužine velikog broja razvije subjektivno prosuđivanje vre­ mjesta mogu ustanoviti koristeći po­ mena. Engleska nije išla ukorak s većinom zapadne Eu­ rope sve do 1752. Novi kalendar s ovim profinjenjem poznat je kao Gregorijan­ ski kalendar. ali se pojavilo odstupanje. 2300. Ovo nije izgleda bilo je bio spetljan. sam promišljen pokušaj da se prave nisu mogle podijeliti vrijeme u iskoristi Hiparhov prijedlog čini se da jednake dijelove. striktnu istodobnost. a pravilo kaže da. pojavile su se karte s izvan­ života. gdje broj godine svršava sa dvije nule. predloženo je da neke godine. mije­ gla otkriti. Onaj Hiparh je dao oštrouman prijedlog tko se privikao da ne nosi sat. sjene se mijenja brže poslije svanuća i upravo prije zalaza nego oko podneva. Ali bi me­ za praktično mjerenje vremena. dati dovoljno za najpraktičnije svrhe. kada je na osnovu zakona koji je donio parlament. Na ne­ ma današnjim standardima. da antički svijet bila zadovoljavajuća. uzme dužinu sjene kao mjeru vreme­ na. tna pogreška. tako ako odredimo prelaženje vremena prema omjeru promjene. nakon izuma pouzdanih krovremena dana. Nama longitude nisu mogle sistematično je danas teško shvatiti. odrazujući vrijeme kretanja u kojem nebo pokazuje da se okreće. jatno nije stvaralo veliku nevolju. pa zato točnost karata nije raznim vremenima. imao jednu zna­ Poznavanje godišnjih doba samo je čajnu omašku. nego sve do Vrijeme dana Newtona. Teško je vjerovati da ljudi nisu bili subjektivno svjesni ove razlike. Sasvim različito od su bili prethodno na raspolaganju. zaista. to im vjero­ rednom točnosti. ne samo da je nisu bili svjesni. 2100. Bila je načinjena zna­ namjerno. itd. jer se jedanaesti dan nagomilao od 1582.. jer pomrčina ne počinje istovremeno u svakoj točki Sunčani i vodeni satovi služili su uzduž puta sjene Mjeseca. To je značilo da se jedan aspekt mjerenja vremena. Dužina 88 . Metoda nije mogla. 1900. sada ne budu prijestupne godine. Tako. a da se nikako nije mo­ Dužina sjene. jer vladamo određivati. oni se odrazuju u vladanju dužine sjene. koju baca štap. njihovih nedostataka u točnosti pre­ samo kad bi se pažljivo izvela. kako toda dala točnije rezultate od onih koji smo već vidjeli. Prije kraja XVIII nije imao prikladnu metodu mjerenja stoljeća. bit će uzeta kao prijestupna godina samo ona kod koje su prve dvije znamenke djeljive sa četiri. koje je obično točno unutar če­ mrčinu Sunca na taj način da se isto­ tvrtine sata. Ovo se odrazilo u kartama nja se tokom dana ali se ne mijenja u jednakom odnosu. vrijeme brže prolazi ujutro i uvečer nego u podne. budući da je bilo društvene prednosti za jedinicu vremena koja je bila duža blizu podneva nego ujutro i uvečer. Ali u polaganom tempu nometara. ne samo u antičko doba. kada su bili pronađeni logično pouzdani vo­ deni satovi. Da bi se osiguralo od ponovne po­ jave slične poteškoće. bilo je posvećeno mnogo pažnje da se osigura da oni ne mjere vrijeme približno jednakim načinom. U ovoj povezanosti značajno je da. naprotiv. nego im je ona dobrodošla.

nisu uvijek iste. da se oni nastavljaju kretati po kružnim stazama kako bi se ponovo pojavili na istoku. kada dođemo do Ari­ stotela. čini se da je prvo vjerovanje bilo. mora biti kugla. a Zemlja između njih. iznad kojeg je bila polusferna kugla neba. da kugla ima potpunu simetriju i da zato Zemlja. a Pitagora je postao potovo legendarni junak. poslije sto ili više godina. da bi se kasnije ponovo pojavili na istoku. učeniku Sokratovu. n. koji bi ostao prirodno u ravnoteži. Zemlja je imala oblik kružnog diska. sljedbenik Pitagore. ali da je ravna prema istoku i zapadu. Mjesec prolazi kroz sjenu koju baca Zemlja. koja se jednom pojavi.što se događa sa zvijezdama. i njegov je argument za sferni oblik Zemlje bio neoboriv. Mjesecom i planetima po­ slije njihova zalaza na zapadu. Parmenid. U Egiptu. zvijezde koje se stalno vide. dok se. Prema prvim Grcima. a da ni jedna zvijezda ne zađe ispod horizonta. formirajući površinu kao što je cilin­ dar. Kako smo već vidjeli. On je dokazivao da bi tijelo svakog drugog oblika osim sfernog ili okruglog. Tom se prilikom sjena na Mjesecu vidi stalno okrugla. Zemlja i Mjesec nađu pribli­ žno u istom pravcu. Mjesecom i planetima kad oni zađu ispod zapa­ dnog horizonta. Od tada pa nadalje svi su Grci vjerovali da je Zemlja kugla a. jer su u njihovo vrijeme pogledi pitagoraca bili vrlo poštovani. koji je bio okružen velikim oceanom. Platonov argument je bio filozofski i dapače slab: da je kugla najidealniji oblik ti­ jela. On je postavio čudnu hipotezu da je Ze­ mlja zakrivljena prema sjeveru i jugu. bio je prvi koji je smatrao da Zemlja ima sfernu površinu. (Kasniji tumači prve ere kršćanstva dali su priznanje za ovaj veliki korak samom Pitagori. Ali ovo vjerovanje nije bilo univerzalno tokom cijelog grčkog perioda.Oblik i veličina Zemlje S vremenom su se ljudi počeli ba­ viti širinom i dužinom. da sva nebeska tijela kruže u nekom liku oko horizonta preko sjevera. Ovakva je predodžba bez sumnje objavljena u djelima Homera i bila je očito prihvaćena sve do VI stoljeća prije nove ere. A ideja. Prema Teofrastu. Suncem. polusferna kupola neba bila velika pomoć da se dođe do ideje o Ze­ mlji kao kugli. ne vide se sve iz Grčke. Prvu ideju o tome kako je Zemlja zakrivljena dao je Anaksimandar. u Egiptu moglo vidjeti da on uroni u pijesak pustinje. Suncem. kao centar svemira.dok je sfera oblik. Ideja o Zemlji kao sferi ili kugli nije bila općenito prihvaćena sve do Plato­ na. U Grčkoj se vidi zviježđe Velikog Medvjeda kako se cijelo okreće oko pola. Ova predodžba jasno postavlja problem kao . Platonovo snažno posredovanje uči­ nilo je da se ideja utemelji. kada se Sunce. pojavit će se krajnje uspješan i konačan argument. tj. Ova hipoteza mu je omogućila da objasni mijenjanje izgleda zvijezda u Grčkoj i Egiptu. Bez sumnje je. e. na primjer. naprotiv. Često.) Par­ menid je živio krajem VI i početkom V stoljeća pr. 89 . gdje je razlika sadr­ žana u suštini u geografskoj širini. što ne bi bio slučaj u svim prilikama da Ze­ mlja nije kugla. palo u sebe . Premda ovakav ar­ gument nije bio tako dobar kao pra­ vi argument kojeg je Parmenid iznio. Promatranja koja su pobila konce­ pciju o Zemlji kao ploči pokazala su da zvijezde. na­ stavljajući svoje kružne staze preko neba. a u isto vrijeme da sačuva staru narodnu mitologiju da područje smrti leži vrlo daleko na zapad. dobiva podršku iz činjenice da je pružila jednostavno tumačenje o tome šta se događa sa zvijezdama. Ova su promatranja jasno pokazala da je na sličan način zakrivljena površina Ze­ mlje. Već su vjero­ vali da Zemlja ima sferni ili približno sferni oblik. također. ako se promatraju iz raznih širina.

Ovom meto­ dom dobio je Eratosten vrijednost od 12. Zato potpuna pogreška. ako se usporedi sa 12 670. dok je prava vrijednost tog nagiba u njegovo doba bila 23°43'.12 560 kilometara. što je Eratosten uzeo kao sigurno. Ali pogre­ Slika 3. Erato­ sten je znao da u podne na dan ljetnog solsticija vertikalni štap u Syeni (Asuanu) ne baca sjenu. razlika u geografskoj širi­ ni između ova dva mjesta iznosi 7° 12'. Prema tome. samo Kad je podne. Na osnovu ovoga mo­ žemo očekivati pogrešku od pet posto u Eratostenovu konačnom računu. Na dru­ gom mjestu imamo nezavisan dokaz točnosti Eratostena kao promatrača. njega. ili jednog pedesetog dijela opsega kruga. vjerojatno oko 230. Eratostenova vrijednost bi bila mnogo manja od ovog iznosa. Također je bio prigovor da tičnost. iznosi jedan posto.56 posto. činje­ nica da je ona bila napisana pokazuje da je Eratosten metodu dobro zamislio i izveo s najvećom pažnjom. Sunce u Syeni je u zenitu. a je iznos razlike kosinusa tri stupnja od istovremeno u Aleksandriji zatvara s vertika­ jedinice. jer Zemlja nije točno okrugla. U Aleksandriji u istom trenutku Sunce zatvara kut s vertikalom od 7° 12'. on je mjerio nagib ekvatora Zemlje prema ekliptici. i premda ta knjiga nije preživjela. (Današnja vrijednost je 23°36'. n. što znači da je pogreška iznosila samo oko 0. Sve bi ovo. ilustrirana je na slici 3. pa razlika u geografskoj du­ žini iznosi oko tri stupnja. ekvato­ rijalni oko 12 680 kilometara. koju je on upotrije­ bio. e. Na prvom mjestu znamo da Aleksandrija ne leži točno na sjeveru od Syene. nastao je problem određivanja njene veličine. Sli­ jedeći je korak bio da se odredi udalje­ nost od Syene i Aleksandrije.Sa saznanjem da je Zemlja kugla. Zato u doba Eralostena Sunce nije bilo potpuno točno iznad glave u doba ljetnog solsticija. Vrije­ dnost koju je on dobio iznosila je 23°51'. udaljenost između njih posto. On je znao odrediti kut kojeg čini os Zemlje sa ravninom staze Zemlje oko Sunca.) Stvarna geografska širina Syene je 24°5'. nego nešto izvan te točke za 22'. stvarna razlika Rezultat Eratostena je tako preci­ ovih gradova je 7°5'. a najznačajnije određivanje u antičko doba bilo je ono koje je načinio Eratosten. bilo obuhvaće­ no da je udaljenost od Syene do Ale­ ksandrije bila izmjerena s punom to90 . polarni promjer iznosi oko 12 640 kilometara.14 ška koja bi se pojavila iz ovoga. ako je Aleksandrija bila točno sje­ verno do Syene. ne vidim nikakav ra­ Ovo reducira pogrešku na oko jedan i zlog da posumnjam u njegovu auten­ pol posto. a to je samo malo više od 0. ali je na sreću nadoknađivanje pogreške napravljeno u geografskoj širini Ale­ ksandrije.14. Metoda. U stvari. pojavila kod određivanja kuta. promjena koja je nastala zbog finih detalja u našem trećem stadiju profinjenja o čemu je prethodno raspra­ vljano. ili jedna pedesetina opsega Zemlje. godine p. A ovaj je upravo . Zemljin promjer daje vrijednost koju dobijemo kada podijelimo produkt: između 50 i izmjerene udaljenosti i 'Pi'. Ja sam. koja se iznosi upravo 1/50 Zemljinog opsega.) je Eratosten napisao knjigu posebno o ovoj metodi i samom određivanju. što znači da je Sunce točno u zenitu ili iznad glave. Zato.1 lom kut od 7°12 '. vrijednost koja je samo oko 112 kilometara manja nego današnja vrije­ dnost Zemljinog promjera. naravno. Ako se oba mjesta nalaze na istom meridijanu.50. ako usporedimo zan da danas mnogi ljudi sumnjaju u s Eratostenovom vrijednosti od 7° 12'.

Plinije navodi da je Eratosten upotrebljavao putni stadij. kao što je Egipat. Samo. 91 . a o tome se postavilo pitanje. n. Umjesto njega. a ovo uspo­ ređuje s nezavisnim prigovorom da je Eratosten dobio udaljenost od pro­ fesionalnih teklića . pa je još jednom nebo. Prvi korak u pravom smjeru načinio je Filolaj. a ne Zemlja. koji se upotrebljavao u mjerenju udalje­ nosti putovanja. bio je zadnji velikan. Apolonij je bio najveći matematički astronom III stoljeća pr. To je moglo biti samo izgovor za odbacivanje ideje koju oni nisu voljeli. Ovo ne izgleda na kraju ni nevjeroja­ tno. ako se Zemlja vrti. On je naučavao da glavno djelovanje u sve­ miru mora dolaziti iz njegova centra i da zato glavno djelovanje ne može doći iz Zemlje. e. on ga je zamišljao kao disk koji postaje vruć od brzog prolaza zraka kroza nj. Na prvi po­ gled netko može pretpostaviti da je ovo bio prvi korak prema heliocentričnoj teoriji. Heraklid je pripadao IV stoljeću pr. n.. Grčki svijet kao cjelina nije nikad došao do ove spoznaje. Na žalost. Kozmologija Grka Prvi korak u shvaćanju neba nije vjerojatno teži od prvog koraka prema uočavanju Zemljine sferičnosti. Ovo bi ukazivalo da bi se Zemlja morala kretati oko centra. koji je najviše radio na svom djelu sredinom slijedećeg stoljeća. ali Filolaj nije postavio Sunce u centru sistema.čnošću. jer Zemlja nije u njegovu cen­ tru. dok smo došli do Hiparha i Ptolemeja. ustanovili udaljenost unutar granice od jedan posto. za ideju da se centar sistema može očitovati uplivom na cjelinu. tada bi tijelo bačeno u zrak naprosto palo iza mje­ sta iz kojeg je bačeno. Platon o ovome nije imao svoje mišljenje niti ga je imao Aristotel. Na nesreću. Udaljenost je bila izmjerena u jedini­ cama stadija. olimpijski stadij od 185 meta­ ra i kraljevski egipatski stadij od 210 metara. kada dođemo do drugog giganta grčke astronomi­ je. bile su tada u upotrebi: putni stadij. tri razne jedinice. e. e. Njihov tobožnji prigovor je bio da.. premda je nemoguće reći da li su oni osjeti­ li njenu snagu. I Hiparh i Ptolemej su imali razloga za odbaciva­ nje ideje da se Zemlja okreće. Premda je ovo bila fantastična ideja pre­ ma našem današnjem shvaćanju. ali ovi ljudi nisu nikada bili sposobni da uvjere svoje suvremenike. a drugi za spoznaju da bi se kretanje Zemlje oko centra moglo odraziti u suprotnom kre­ tanju zvijezda. Hiparh II stoljeća pr. Je­ dnostavno je zamijetiti da se dnevno kretanje zvijezda preko neba pojavljuje zbog rotacije Zemlje. jer se prenošenje važnih vijesti u Egiptu moralo održavati preko profesional­ nih teklića više od dvije tisuće godina.procedura koja izgleda prirodno sasvim dovoljna. a to izgleda gotovo fantastično. Filo­ laj je zaslužio priznanje iz dva razloga: prvi. vjerojatno je bio pod njego­ vim utjecajem. kao mi danas. Filolaj je bio suvremenik Sokrata. Heraklidova velika ideja je bila odbačena. koje su nosile ovo ime. a živio je nešto prije Platona. kako ćemo vidjeti. preuzelo dnevno kretanje. koji je živio u II stoljeću nove ere. a iznosio je oko 157 metara. naći ćemo ideju ponovo oživljenu i razvijenu. premda je. da bi stoljećima specijalni tekli­ ći u ravnoj zemlji. bilo pojedinaca koji su to shvaćali. koji bi protumačio privi­ dnu dnevnu rotaciju neba. n. a Aristarh. Drugo bi stanovište (da je Eratosten upotrijebio olimpijski stadij) ukazalo da su teklići načini­ li pogrešku od oko 17 posto u svojim određivanjima udaljenosti. i Ptolemej. filozof Pitagorejske škole. on je za­ mišljao da je centar sistema gigantska vatra koju od nas skriva Zemljino tijelo. Heraklid se oslo­ bodio čudnog pojma centralne vatre i jednostavno je uzeo da se Zemlja vrti oko svoje osi. Heraklida.

kao što je prikazano gore. od koje krene najveći stupanj simetrije za zatvorenu suprotno u smjeru kazaljke na satu. tako krug ima gne stacionarnu točku. krivulju. Re­ fijom simetrije. Da svladaju svoje fizikalno materijalni će se svijet manifestirati neznanje. Možda. Ova hipoteza nije samo kretanje planeta. . koju je Platon razložio dovito se pravac od Zemlje prema pla­ za slučaj sfera. što takva nije bilo kretanja koja nisu bila izraže­ teorija ne može protumačiti prividno na krugovima. Brojevi pokazuju sfere: nevidljivu. ona se također slagala sa filozo­ nja planeta u suprotnom smjeru. Teorija Eudoksa je bila istovre­ meno složenija i suptilnija.7 i 3. Sunca. dopuštene u njihovim shemama. nego su među­ sobno povezane kao kompas na stožeru.13 pokazuje prikrivala potrebu za fizikalnom teori­ kako se sa Zemlje vide katkada kreta­ jom. Eudokso je zamišljao da polarne osi njegovih idealnih sfera nisu međusobno paralelne. Mjeseca i Zemlje.Možda je vredniji razlog za odbaci­ u epiciklima na slikama 3. Veliki problem u pripisiva­ mo takav pogled. ali vanje ideje da se Zemlja vrti. Jupitera. ako oni i ne očekuju. smione sve dok ne dođe do druge stacionarne pretpostavke grčkih astronoma. Merkura. stazama. Slika 3. kretanja pomoću staza planeta. Marsa. sve­ točke od koje ponovo počinje kretanje mir bi izgledao potpuno bezakonsko u suprotnom smjeru od smjera kazalj­ mjesto. no što se može i zamisli­ ti. također. Venere. štaviše. Imamo jednostavnu li da su sva kretanja planeta kružna. ali Kombinacije kružnog kretanja su bile dubljim pojmom. moramo se podsjetiti nju bilo kojem jednostavnom geome­ da je on trajao sve do Keplerova doba. pa nisu fizikalni zakoni imaju eleganciju i si­ imali pojma zašto se planeti kreću po metriju. trijskom obliku kretanja planeta bilo a tek je Kepler s teškom mukom kona­ je da se dobije opis ovih retrogradnih. Saturna.10. zatim dose­ dimenzionalno tijelo. oni su smiono pretpostavi­ ovim kvalitetama. Premda danas ne simpatizira­ ke na satu. zvijezda. Upravo kao što sfera netu okrene u suprotnom smjeru od ima najveći stupanj simetrije kao tro­ kretanja kazaljke na satu. kao Prvi ozbiljni matematički pokušaj shvaćanja složenosti kretanja planeta 92 Ovdje je podjednostavljen moderni dijagram koji se katkada označuje kao "grčka" ideja sistema sfera. možemo imati više Tada se to nije moglo suviše uvjer­ simpatije prema Grcima ako se sjeti­ ljivo naglasiti budući da Grci nisu ima­ mo da današnji učenjaci očekuju da li fizikalnu teoriju gravitacije. nastavi kretanje u direktnom smjeru Bez prilično jednostavne. zamjenu Platonova pojma sličnim. čno odbacio pojam kružnog kretanja.

Treća sfera je pričvršćena ozbiljnu pogrešku pridodavajući fi­ na drugu sferu na sličan način. nih kretanja najunutarnjije sfere. a redom. Konačno. na­ rije Eudoksa.Bilo je pokušaja da se protumači ova ju ležati u ravnini kretanja Sunca oko pojava. Prema tome. je očito da Mars mora biti bliže Zemlji Nadalje.načinio je veliki grčki matematičar Eu. Posljednja stavljanje kretanja planeta. one su bile i Sunce imaju seriju od tri sfere. bila predložio Eudokso. serije sastavljena iz ranijih vjerovanja i teo­ sfera su se postepeno proširivale. kristalnih sfera: Mjesec je bio pričvr­ Umjesto toga. Prema teoriji Eudoksa.7 i 3.bi trebalo da mijenja svoj sjaj. Jupiter i izrazima. Dok Mjesec egzistenciju. Njegova sfera svake serije kreće se na isti na­ teorija se pojavila u vrijeme koje je čin kao sfera zvijezda. i tako zikalnu suštinu sferama Eudoksa. Venera. Sasvim lomično njihova retrogradna kretanja. ili Sunce. pla­ samo matematičko sredstvo za pred­ neti imaju svaki po četiri.10 radiHiparha i Ptolemeja. Eu­ jus (OC) malog kruga mora biti jednak 93 . a zatim su se kušaj tumačenja općih karakteristi­ nizale sfere za Sunce. Polarne osi raznih sfera nisu planete u jednu divovsku mehaničku paralelne.spojiti posebne serije sfera za razne u sferu. nastala je te­ Na ovakav način dolazi do vrlo slože­ orija s fantastičnim brojem od pedeset i pet sfera. Sunca i Mjeseca. Prema tome. bilo je potre­ zde. a ona je sigurno potpu­ ročito u Eudoksova učenika Kalipa. Prema njemu.neta poput onih koji su već prikazani kta nagiba staze planeta prema stazi na slikama 3. dje. donekle ma­ da protumači određeno kretanje ne­ glovito. on je bio u mogućnosti da pri­ uvijek jednako udaljen od Zemlje i ne kaže mijenjanje smjerova planeta. Matematički problem je teorija Eudoksa.dokso se izgleda nije bavio pokušajem dokso. pa nalazimo na posljednju sferu i može se slobo­ njeno puno prihvaćanje u rukopisi­ dno vrtjeti oko osi koja prolazi njenim ma Aristotela. Ona je sasvim dobro bio da se izaberu polarne osi. nije nikada namjeravao svoje sfere za­ U Eudoksovoj teoriji samo se zvije­ misliti kao da imaju stvarnu fizikalnu zde kreću u jednoj sferi. zahtijeva da smjerovi planeta ne mora. nego imaju razne položaje. čini se. Mars ima katkada veći sjaj. Položaj ima neku analogiju sa žiro Poslije Aristotela bila je odbačena kompasom. Za razliku od mezopotamskih Sa stajališta današnje heliocentriastronoma prije njega i za razliku od čne teorije. Drugim riječima. Zemlje. a katkada Koliko je u tome uspio Eudokso? U slabiji. Često se govorilo. Sve su ove sfere imale svoje cen­ bno dodati još sfera. koje je prvobitno tre u Zemlji. no obrnuta od teorije koju je iznio na Čini se sasvim jasnim da Eudokso razmatranje Eudokso. njegova teorija automatski kad je sjajniji nego kad je slabog sjaja. vidimo da u slici 3. Ali je Aristotel načinio polovima. strukturu. on je pošao pili epicikličkom prikazu kretanja pla­ na neki način prema tumačenju efe. Ova je priča. planete (prema ka njihovih kretanja u geometrijskim redu Merkur. A da se razjasne kretanja Saturn) i posljednja sfera za sve zvije­ planeta u svim detaljima.10. on se ograničio na po­ šćen na najbližoj sferi. na primjer. planet. točke pričvršćenja i kretanje sfera na ali nije mogla protumačiti zašto pla­ takav način da prikažu opažena kreta­ neti mijenjaju sjaj. Mars. poslije njega. pa su grčki kozmografi pristu­ Zemlje. ili ova ga je pogreška prisilila da pokuša Mjesec pričvršćen je na najunutarnji. nja planeta. da su "Grci" vjerovali u sistem beskog tijela u određenom trenutku. Mars je stvari. zašto. njihove tumačila promjenu smjera planeta. Druga krajnja označavalo starost Platona i prve go­ sfera je pričvršćena svojim polovima dine zrelosti Aristotela.

kao što su na slici 3. bilo je jasno predosjećanje da točke Z. a da radijus ili polumjer (CZ) velikog kruga mora biti jednak polumjeru staze našeg vanj­ skog planeta.7. I tu Sunce nije postavljeno u centru većeg kruga.7 nije bilo neposrednog uvjeta da Sun­ ce bude u centru malog kruga.15. Ali on je postavljen na liniji ZC. na primjer.16 Slično je kod crtanja ekscentričnog kruga kretanja vanjskog planeta. u crtanju slike 3. da se C treba kretati oko Zemlje u potpuno istom periodu Slika 3.10. Potpuno slična razmatranja pri­ mijenjena su na slici 3. Sunce i centar malog kruga budu na pravcu. Ipak. Marsa. nego opet na liniji ZC. ali je potrebno da odnos polumjera velikog kruga prema polumjeru malog kruga bude točan. koji su prvi upotrijebili epicikličku predodžbu kretanja planeta. ni za razumijevanje promjene relativne uda­ ljenosti Marsa. Za ove svrhe. Stari astronomi nisu Sunce metnuli u centar epicikla po kojem se kreće Ve­ nera. Bilo je bitno da Zemlja. Prema tome. koja je na raspolaganju na slici 3. nego samo o postavlja­ Slika 3. točnost prikazivanja. ne ovisi o postavljanju prave skale dvaju krugova. Ovo zahtijeva dva podudaranja: prvo. 94 . da Sunce mora biti u centru epicikla.15 nju odnosa njihovih polumjera. ako uzmemo da vrijeme koje je potrebno da se jednom okrene veliki krug odgovara vremenu koje je potre­ bno da se Mars jedanput okrene oko Sunca. Odatle nije bilo odmah jasno ljudima. tada će epiciklički prikaz jednako predstaviti opaženo kretanje Marsa. Ali ova informacija nije potrebna ni za razumijevanje promje­ ne smjerova. i ako uzmemo da vrijeme koje je potrebno da se mali krug jednom okrene bude jednako vremenu za koje se Zemlja jednom okrene oko Sun­ ca. Zatim.radijusu staze Zemlje. Tamo radi­ jus ili polumjer kruga sa centrom u Z može imati razne vrijednosti. sve što mi trebamo jest odnos OC prema CZ. Drugim riječima. S i C moraju uvijek biti na jednom pravcu.

S i C budu po­ redani početno u istom smjeru. koje je napisano u Egiptu između 331.15 i slike 3. slika 3. Tychonovu siiku svijeta. i 111. Slika 3. tada dobivamo tzv. da bi točka S trebala biti u točki C. da Z.17 Slike epicikala i ekscentričnih krugova su ekvivalentne. nazvan "Nauča­ vanje Leptinusa" ili "Umijeće Eudoksa". Ali je Slika 3.7 izrađena iz prvobitnog poznavanja heliocentrične teorije. dok je slika 3. nastala je samo iz pro­ matranja i iz teorije: slika 3. god. relativan je po­ jam.to će reći.) Epiciklički prikaz kretanja Merku­ ra mogao bi se popraviti ili dopuniti na pravcima Heraklidova ukazivanja upravo na isti način kao što se mogla dati epiciklička slika za Veneru. n. (Razlika između slike 3. Poznat je po brojnim di­ jagramima za razna tumačenja.15 je izra­ đena iz promatranja. Na gornjim dijelovima ovih strana je dio astronomskog papirusa. kreće li se Sunce oko Zemlje ili se Zemlja kreće oko Sunca. naravno. Ako prihvatimo drugi zaključak. . pa možemo napraviti epicikle za sve planete. Vjero­ jatno je da je ova podudarnost navela Heraklida da polumjer kruga Sunca treba uzeti da bude jednak polumjeru kruga na kojem se kreće centar epicikla Venere .7. Ako uzmemo da je ZS jednako ZC. e. i drugo.kao S.17 se pojednostavljuje pa se dobiva heliocentrični sustav svijeta.18 Pitanje. pr. kao što je poka­ zano na slici 3.7.

kao što je na gornjoj slici situacija bila još nemoćnija za vanjske planete. a prema tome planet održava konstantnu udaljenost od Sunca. Slika 3.9.17. trebalo je još samo dokazati da Sunce mora biti na pravcu CZ.19 Kad je Mjesec u kvadraturi. također. Može­ mo samo nagađati na koji je način on uspio da načini ovaj značajni korak. ako ne postavimo daje polumjer kruga Sunca (udaljenost SZ) jednak polumjeru epicikla (OC). Kritični detalj je nestao. i tako da planet zadr­ žava stalnu udaljenost od Sunca. koje je dolazilo jednostavno iz promatranja. Ovo je jasno ako se vratimo slici 3. On je došao do sazna­ nja da. kao na slici 3. može još pojednostavniti.17. Ovo je takozvana Tychonikova slika svijeta. Na osnovu ovoga došli smo u si­ tuaciju u kojoj se svaki planet kreće po stazi oko Sunca. On je. jer je relativno pitanje da li se Sunce kreće oko Zemlje ili se Zemlja kreće oko Sunca. ostvario da se opis kretanja jednog vanjskog planeta kao što je na slici 3. ako prihvatimo da se Ze­ mlja kreće oko Sunca. Arhimeda. Vjerojatno je ostvario jednakost epicikličke i ekscentrične kružne predodžbe o kojoj se raspravljalo prije u ovom po­ glavlju. postoji samo jedno tumačenje zašto se pozadina zvijezda ne mijenja tokom godine: zvijezde moraju biti vrlo daleko od nas.15. On je jasno spo­ znao da se slika svijeta. Sada je moguće da se učini isti korak kao što je učinio Heraklid u svojoj slici kretanja unutarnjih pla­ neta. tada je sve što možemo reći da linija SZ mora biti paralelna sa OC. Još postoji neosporivo svjedočan­ stvo jednog od njegovih suvremenika.18.Slika 3. Ali je Aristarh otišao dalje od ovoga.9 može prevesti u vrstu opisanu na slici 3. nije bilo tako lako u slu­ čaju vanjskog planeta kao što je bilo u slučaju Venere i Merkura. Protumačiti se može samo ako se Sunce na­ lazi izvan centra. a samo se Sunce kreće po stazi oko Zemlje. tako da Sunce padne u točku C. upravo kao slučaj na slici 3. Napomene Arhimeda također po­ kazuju da je Aristarh učinio daljnji značajni korak. upravo onako kako je pokaza­ no na slici 3.16. Zato otkriće heliocentričnog pogleda.16. 96 . što je poka­ zano na slici 3. drugog možemo mjeriti. ako se Zemlja zaista kreće oko Sunca.20 Aristarh je smatrao da se Zemlja ne kreće oko Sunca po krugu. slika koju će Tycho Brahe prihvatiti gotovo dvije tisuće godina kasnije. prije nove ere. Budu­ ći da je nedostajalo poznavanje prave skale krugova na slici 3. I. prikazana na slici 3.10. poznat nam je jedan kut u trokutu kojeg sačinjavaju Sunce. naime udaljenost od Sunca do planeta (udaljenost SO) mora uvijek biti jednaka udaljenosti ZC. tada se može pokazati kako se svi planeti kreću oko Sunca. jer se tada ne bi moglo protumačiti različito trajanje godišnjih doba. Tu. koji je Aristarha uveo u heliocentrični pogled na svijet vjerojatno oko godine 260. Mjesec i Zemlja. Ari­ starh je koristio ovaj slučaj da odredi odnos udaljenosti Sunca prema udaljenosti Mjese­ ca. Moguće je uzeti polumjer kruga Sunca da je jednak udaljenosti od C do E.

lako je izračunati uda­ bi to bilo. On nije opsežno izložio što je baca Zemlja kad se stere preko svoje argumente u knjizi. Jednostavan račun općeg reda u veličini Sunčevog susta­ tada određuje odnos udaljenosti Sun­ va. Ako trenutak kvadrature nije što je Mjesec. lako mogao ustanoviti uda­ ljenost Sunca će se utrostručili. Izgleda da je Aristarh svoju teoriju je bilo relativno lako. Kut SMZ je Premda je ovo bilo mnogo manje od poznat kao pravi kut. kako je postavljena. on je smatrao da bi ako bi tatu. ca prema udaljenosti Mjeseca. svatko se njegova teorija. u i manje točnije vrijednosti. Vjerojatno je ređujući prividni polumjer ovog kruga s to bilo zato. Prema tome. tada je kut izmjeren je ova procjena bila grubo manjkava.Poznavajući udaljenost Mjeseca u polumjerima Zemlje. ako se Zemlja kreće oko Sun­ ljenost Mjeseca u polumjerima Zemlje. a kut MSZ može se prema čito korisno za ustanovljivanje nekog tome izračunati.19. Uspo­ opravdano pitati zašto. mogla postavio na razmatranje samo u pro­ se ustanoviti za vrijeme pomrčine Mje­ seca. Aristarh je Ustanovljivanje mjerila Sunčevog su­ stava 97 . jer oblik Mjeseca nije striktno oko dvadeset puta dalje od nas nego kružan. napor da se odredi pravo mjerilo u bilo je moguće izračunati polumjere Sunčevom sustavu. a njegov je račun. pola nje­ Zato je Aristarh prvi određivao mjerilo gove površine osvijetljeno od Sunca. ako je izmjereni kut mogao odrediti apsolutnu udaljenost bio 89° umjesto 87°. Pre­ slučaju daje vrlo velike razlike u-rezulma tome. kako je oko četiri ili pet milijuna kilometara. nalazi se. gledano sa Zemlje. Na primjer. Ovo je teško pro­ ovom mjerenju. što je on bio svjestan da prividnim polumjerom Mjeseca. Ali bi takvo prisvajanje uništilo točna. Nadalje. Već smo ustanovili da rub sjene bni uzorak. Kasnije ćemo vidjeti da točno procijenjen. kut SZM može stvarne vrijednosti. Mjereći koja je korištena. Nadalje. a i mala pogreška u ovom ali Aristarh nije bio toga svjestan. je bio oko 895/6°. našao je Aristarh vrijednost u teškoći poznavanja točnog trenutka od 87°.20. Nedostatak u Aristarhovoj metodi. Sunčevog sustava. Mjesec i Zemlja je izračunao da je udaljenost Sunca stvaraju pravokutni trokut. Na primjer. mora­ polumjera Zemlje. smjerovi Sunca i Zemlje. pokazano na slici 3. On je pokazao da staza svih poznatih planeta izražene u u trenutku kad je Mjesec u kvadraturi jedinicama udaljenosti Zemlja-Sunce. Zašto kutni promjer. kut SZM. ca po kružnoj stazi? Ova bi se teškoća Na ovaj se način može dobiti vrlo točna u trajanju godišnjih doba mogla protu­ vrijednost. trične slike svijeta. ipak je bilo naro­ se mjeriti. Poznavaju­ ma. (kada je. a ako ljenost Sunca. naravno. Aristarh tom trenutku Sunce. u E netočan. ali su ona bila dovoljno točna za već usklađenu jednostavnost heliocenAristarhovu svrhu. gledano sa Mjeseca. pa možemo Mjeseca uvijek ima kružni oblik. Uzimajući Eratostenovu vrijednost a polovina u mraku). Ranija su određivanja bila manje ci 3. on je tada tako­ Aristarh je također načinio sjajan đer znao udaljenost Sunca. izračunata uda­ Mjeseca. baziran na kvadrature Mjeseca. nego oko točke koja unutar jedan posto od točne vrijedno­ je nešto udaljena od Sunca. ili dapače ranije ju zatvarati pravi kut. može otkriti odnos polumjera Zemlje jednostavno ne bi slagala sa činjenica­ prema polumjeru Mjeseca. Već smo napomenuli da godišnja ći ovo i poznavajući Mjesečev prividni doba imaju nejednako trajanje. pokazao da je Sunce vesti. a oko stotinu godina kasnije mačiti pretpostavkom da se Zemlja ne dobio je Hiparh vrijednost koja je bila kreće oko Sunca. kao na sli­ sti. Aristarhov rezultat Ustanovljivanje udaljenosti Mjeseca bio bi gotovo točan.

ali nije bila prilagođena drugom stadiju. u drugi stadij profinjenja. A ovaj korak Grci nisu bili sposobni da naprave. Razlog za precizno. Ovo ne bi trebalo biti do­ slovno shvaćeno kao opravdanje da se činjenice zanemaruju. kao što su planeti. razvoj astronomije bio bi mnogo lakši. dapače. pokušali su strane. Njegova je slika svijeta bila divno pri­ lagođena prvom stadiju profinjenja. tada bi povijest astronomije od poče­ tka nove ere do našeg doba mogla biti potpuno drugačija. Na kraju. svijet Ranije smo napomenuli da su Hi. Njegovo se kretanje moglo prilično dobro predstaviti epiciklom. Da nema Mjeseca. a današnji astronom. s teorijske kao Babilonci prije njih. nisu prihvatili astronomi koji su slije­ dili poslije njega. Sigurno je da su ovo bili glavni razlozi koji su sprečavali i učenjake poput Hiparha i Ptolemeja da prihvate takve nazore. a ovo je bilo upravo ono što je bilo protiv Aristarha. Zato je Grcima izgledalo kao da se Mjesecu mora dopustiti da se kreće po epiciklu a. komplicirani za njih. Ali ovo nije točno za Mjesec. parh i Ptolemej odbacili veliku Heraklidovu ideju o rotaciji Zemlje i prihva­ tili staru ideju o dnevnoj rotaciji neba. koju je pronašao Aristarh. najko­ risnija će teorija biti odbačena ako su protivne činjenice upoznate u prera­ nom stadiju. U početku ovog poglavlja vidjeli smo da se nepravilnosti pojave čim se udaljimo od prvog stadija profinjenja i krenemo prema drugom. Ovdje imamo značajan primjer koji nam pokazuje kako nije uvijek dobro znati suviše o stvarnim činjenicama. Ali. S atronomskog se gledišta pokazalo gotovo zlokobno da naša Zemlja posje­ duje satelit. bilo je relativno lako uočljivo da se Mjesec ne kreće oko Zemlje pravilno po kru­ žnoj stazi. Značajno je da poslije Aristarha ima­ Poslije Aristarha grčka se astrono­ mo dvije sasvim suprotne tendencije. Grci. Možemo se na­ dati. ocjenjivanje proma­ nazvati geometrijskim ekvivalentom tračke situacije postalo je sve više i više numerologije Babilonaca. U naj­ ranijim stadijima nije bilo problema u pokušaju da se izravnaju sunča­ ni i mjesečev kalendar. Za nju bi bilo potrebno razbiti staru ideju o kružnim kretanjima i prijeći na eliptična kretanja. ako je netko bio primo­ ran da preuzme kretanje po epiciklu za Mjesec.morao znati da smjerovi planeta ne leže općenito u ravnini staze Zemlje i je­ dnostavnost njegove teorije bi također djelomično bila poremećena zahtjevom da ravnine staza raznih planeta nisu u podudarnosti. pa je grčka astronomija prešla ovakav razvoj je sasvim jasan. Istina je da na tako daleke objekte. Dapače. S mija razvijala pravcima koji se mogu praktične strane. u antičko doba. ideje Grka su se kretale stalno da opišu fenomene koji su bili presve dalje i dalje od ispravne slike svijeta. tako da je heliocentrična teorija mogla postati stalno uvedena. kada Mjesec nije vidljiv na nebu. Konačno.je trebao da čeka gotovo dvije tisuće 98 . nema teorije koja bi protu­ mačila sve činjenice i. a sada smo vidjeli zašto heliocentričnu teoriju. zašto ne bi također i za planete? Izgleda da su ovo bili uzroci koji su sprečavali Aristarha da forsira svoje heliocentrične poglede. u grčko doba razilaženja od jednostavnog kružnog kretanja nisu bila tako napadno upa­ dljiva. u svom zanimanju. jer je epicikl mogao oponašati efekte eliptičnog kretanja u prvoj aproksima­ ciji. efekti koji se pojavljuju u drugom stadiju profinjenja relativno su mali ili su se smatrali takvima u grčko vrijeme. Da je grčka astronomija ostala u prvom stadiju profinjenja pet stoti­ na godina na ovaj ili onaj način posli­ je Aristarha. da se protivne činjenice neće po­ javiti sve dok to ne ustanove vrednije teorije. ne bi nastojao da prove­ de sve svoje najdelikatnije radove za vrijeme od pola mjeseca.

Predmet gdje je glavna konstrukcija. tri stotine godina prije njih. Planeti su se još situacijom za eliptično kretanje.u suštini je to slična matematičkom pozadinom. Dok uvijek kretali oko kružnih epicikala.šta one stvarno znače. onaj tko nije matematičar. S ovim do­ knjige. Ovdje su pretpostavka koju je iznio Eudokso one dane u dodatku na kraju knjige. uvode­ je bio u mogućnosti da prikaže mnoge ći eliptično kretanje. A Kepler je imao karakteristike eliptičnog kretanja. Ovaj rad se odvijao ove konstrukcije obično opisane na na osnovi pretpostavke da sva kre­ način koji ih prikazuje svojevoljno i tanja moraju biti sastavljena iz kru­ neprivlačno. a će Ptolemejevi zaključci biti izneseni centri epicikala su se kretali oko kru­ pojednostavljeni u slijedećem pogla­ gova. 99 . sa su uzimani u obzir. Ovo je jednostavno zato jer su opisane sa sasvim nedostatnom žnih kretanja . ali se nije tražilo da centri krugo­ vlju. Prije nego završimo ovo poglavlje omogućavajući nam da razumijemo reći ćemo nešto kratko o radu Hipar. nije bilo uvjeta da se centri epi­ ja da je propustio bilo šta od bitnosti cikala moraju kretati po svojim krugo­ da razumije preostala poglavlja ove vima jednolikom brzinom. u izrazima prema ovom uvjetu postaje zadovoljen kružnog kretanja. Premda znamo da on nije bio na prednost što je živio u vrijeme kada je Nikola Kopernik snažno izrazio vrije­ dobrom putu. Na nesreću su ha i Ptolemeja.godina prije no što je Kepler uspio da datnim stupnjevima slobode Ptolemej ostvari drugi stadij profinjenja. tj. matematički uspo­ montiranjem stupnjeva složenosti koji ređena sa stvarnom situacijom. Osim prijeći preko ovog dodatka bez osjeća­ toga. njegove oštroumne konstrukcije pobuđuju naše divljenje dnost heliocentrične teorije. može va budu točno u centru Zemlje.

mijenja­ Jehova naredio da Sunce stane. sv. gore na nebu postoji još jedan ocean jer je malo ljudi bilo upoznato s općim koji se u trenutku upozorenja može pregledom grčke astronomije. vljenjem odlomka iz Biblije. Laktancije i Kosmas. ku svijeta. da značajnog napretka u astro­ nesreću izreke u Bibliji. ali na čeno. Tokom stoljeća stvari su se Razloge za dugi zastoj nije teško polagano poboljšavale. Drugim riječima. ovo je trebalo naglasiti. koji su obasuli Profinjeni detalji. Ovo bi bio iznenađuju­ posebno knjiga Geneze. nastanjena dalje od nje (treća zona je a kao posljedica je ovih rukopisa što tropski pojas). pa čili Grke. a povezan s porastom kr­ zone Zemlje navodeći da su samo dvije šćanstva. Augustin. sadrži naivno astro­ oplovili Feničani u službi egipatskog nomsko posuđivanje od drugih naro­ kralja Nehoa prije više od deset tisuća da. čiji su rukopisi nitko nije čuo ili čitao o nekome koji je popunili opseg Biblije. a ne ju svoje staze krećući se preko sjevera Zemlja. Židovski narod. Sada Biblija doslovno tumači: stvarno posebno Ptolemej. On spominje imperija. bili su nepoznati u srednjo­ prema tome poricali prvo veliko otkriće vjekovnoj Europi. koji je živio krajem IV i Vjerojatno ništa više ne bi iznena­ početkom V stoljeća i koji nije tretirao dilo Grka Ptolemeja nego da je bilo re­ grčku znanost s omalovažanjem. dni dio Crkve. zadnje je Istina je da je bilo manje članova utočište nekoga koji prisvaja pravo o Crkve bez predrasuda. Odmah nakon naći. Povećavanje rascjepa između završetka VII stoljeća teolog Beda je istočne i zapadne Europe. U popu­ izliti potpuno na Zemlju i potopiti je. U Bibliji čitamo da je ce. Osim toga. Međutim.4. bilo je malo ili uo­ uzme da je Zemlja ravna. onemogućile su da neće biti za budućih četrnaest stotina oni prihvate bilo kakvu razboritu sli­ godina. Tako na­ pće nije bilo razumijevanja za bilo što lazimo komentatore kao što su bili osim za grube astronomske činjenice. nakon zalaza na zapadu. koji su toliko namu­ porugom ideju o Zemlji kao kugli. postoji nebeski svod koji odjeljuje gor­ premda samo u arapskim prijevodi­ nje vode od donjih. nalazimo vraća­ u takvom umnom stanju da za sebe 100 . ponovo se čitaju. kao što je bio stvarima koje ne razumije. Nebo je bilo nebeski svod koji je godina. kao "nebeski nomiji poslije njegova djela Almagest svod i gornje vode". prva knjiga ći iskaz s obzirom na to što su Afriku Starog zavjeta. nikad nije bio prošao treću zonu i našao ljudska bića osobito zainteresiran za astronomiju. koji je ozna­ bio sklon da razmotri ideju po kojoj bi čen propadanjem i padom Rimskog Zemlja mogla biti kugla. budući da padu. dovelo je do gotovo komple. ma. Oko IX stoljeća sferičnost Zemlje i Ovakvi iskazi samim Židovima nisu grčke poglede o kretanju planeta još škodili. larnoj predodžbi pojam o ravnoj Zemlji kao što je bilo u doba Noe.od njih nastanjene. dijelio gornje i donje vode. ali da nije potre­ tnog uništenja grčke znanosti na Za­ bno govoriti o Antipodima. poglavlje KOPERNIK I KEPLER Luther: Budala bi preokrenula sve nje gruboj predodžbi da zvijezde i Sun­ o astronomiji. Takve je nastavio je da živi sve do XV stoljeća i predodžbe bilo lako prihvatiti ako se kasnije. Posljednji grčki pisci. a ni Europa nije bila Grka. ali u rukama rane Crkve oni jednom je naširoko prihvatio napre­ su gotovo kompletno uništili znanost. Nasuprot tome. ispod horizonta sve dok ne dođu u po­ Kopernik: Da me se napadne iskri­ ložaj za ponovni izlazak na istoku.

101 .Pogled zapadnog kršćanstva na svemir bio je dugo opterećen starim naivnim židovskim astronomskim rukopisima. nacrtana u XIV stoljeću. Slika svemira Piera di Puccia. Od grčkog doba pa sve do Kopernika Europa nije postigla neki napredak u kozmologiji. ti­ pična je za taj period.

prema pisanju sv. predviđanja su postajala sve netočnija. Pomoć se sastojala u tome što je arapski utjecaj u Španjolskoj veoma poticao da se Europa zainteresira za promatračku astronomiju. on se nije bojao da se sukobi s Lutherom.odredi takve detaljne činjenice. Prednost je religiozne ra­ znovrsnosti što zabrana jedne ideje od religioznih faktora na nekom mjestu ne uključuje zabranu te ideje od dru­ gih faktora na drugom mjestu. da odrede gdje će se planeti naći u nekom kasnijem času i osiguraju da predviđanja mnogo ne odstupe. Ponovno otkriće grčkih autora. manjkavost teorije postala je potpuno očevidna. Baklja je naj­ prije prešla Indijcima. Unutar same Crkve bilo je znakova revolucije. astronomski se duh odr­ žavao u drugih naroda. Ali.jedan od osni­ vača eksperimentalne znanosti . Poštovanje koje se razvilo prema radovima Aristotelovim u godinama koje su prethodile 1500. polazeći od po­ znate situacije. koji su postali strastveni promatrači neba. a astronomija je bila. Ljudi. Međutim. za više od sto godina. Zapreka je bila u tome što je Kopernik imao pre­ veliko povjerenje u njihovu točnost. Vrijeme koje je razdvajalo Ptolemeja od arapskih astronoma bilo je sasvim ne­ sposobno da daje točna predviđanja. poput Engleza Rogera Bacona. eksplozije u kojoj je Kopernik igrao tako istaknutu ulogu. zofa. vjerovao u Eudoksove sfere. izazvalo je veliki interes. Svakako. franjevačkog redovnika. a vjerojatno od njih Arapima. znanstvena revolucija u Europi nastala je u velikoj mjeri kao rezultat dugog perioda tokom kojeg su se grčke ideje postepeno ponovo uvodi­ le u zapadnu Europu. koji je živio prije otkrića teorije epicikličkog kretanja planeta. što se pokazalo prilično do­ bro. posebno u originalnom grčkom jeziku. premda je sam Bacon bio izoliran da napravi veliki korak koji se prostire otvoren svakome sve od vremena Aristarha. Jer. prirodno. značilo je da se pored teorije Ptolemeja sada počinje razmatrati i teorija homocentričnih sfera. Ptolemejeva teorija je bila izrađena da po­ mogne astronomima. Sada Arapi proučavaju i teorijske i praktične aspekte astronomije. Tome Akvinskog. otvo­ reno su tražili raskid sa starim ideja­ ma. kad su se uzimali duži perio­ di vremena. ali bez uspje­ ha. Već je u XIII stoljeću Aristotel bio podignut iznad svih filo-. U ovome su oni vje­ rojatno bili potpomognuti i ohrabreni čistoćom pustinjske klime. Oni su naučili zamr­ šene teorije Ptolemeja i ustanovili da one ne objašnjavaju činjenice koje su oni pronašli. naravno. Prem­ da je Kopernik bio obavezan provesti opomenu unutar svoje vlastite Crkve. godine. samo jedan dio grčkog učenja koji je pobudio skolastičku pa­ žnju. uprkos velikoj složenosti sistema krugova i sfera koje su upotrebljavali.možda 102 . pogotovu za djela Aristotela. S teo­ rijske strane oni su pokušali da usa­ vrše Ptolemejevu teoriju. Ovo je pomoglo da se oslabi dugotrajni autoritet Ptolemeja i da se ljudi prihvate istraživanja dru­ ge teorije. kako ćemo vidjeti kasnije. Početkom sadašnjeg tisućljeća Arapi su postali duboko zainteresirani za finije detalje kretanja planeta. To je bila cijena prihvaćanja Biblije doslo­ vno i u potpunosti. Ovdje je potrebno tumačenje. drugačije od obiju poznatih antičkih teorija. Ipak je Bacon . Neodoljivo privlači da se razmotre uzroci velike znanstvene eksplozije u Europi odmah poslije 1500. u odnosu na godinu ili dvije. Treba se podsjetiti daje Aristotel. Vjerojatno su politička raznovrsnost Europe i nakon reformacije njena religiozna raznovr­ snost pomogle da dođe do toga. Njihov promatrački rad bio je i pomoć i zapreka budućem razvoju astronomi­ je. veliki Kopernikov rad ne bi uopće nikad bio publiciran u Njemačkoj tokom egzistencije pro­ testantizma.

Desno: pogled na kvadrant. Lijevo: opći pogled. Slika gore desno predstavlja Ulagha Bega. istaknutog promatrača XV stoljeća iz Samarkanda. 103 .U srednjem vijeku astronomija je uglavnom cvala u muslimanskim zemljama. Sredina: crtež pokazuje položaj i veličinu velikog zidnog kvadranta. Rekonstrukcija zvjezdarnice u Samarkandu. Ovi promatrači proučavaju Ptolemejeve teorije. Oni su također uvidjeli da se mnoge činjenice ne slažu s teori­ jama. Astronomi istanbulske zvjezdarnice.

Tovin. viti da se Zemlja vrti. pozna­ kružnom gibanju. od rotacije Zemlje. Vrlo je vjerojatno da Kopernik je odbacio takvu primjedbu su Europljani XV i XVI stoljeća posje­ dokazujući ispravno da tijelo bačeno u dovali bolji razvoj fizikalnih shvaćanja 104 . s različitim političkim i religioznim Premda. Budući da mi sami sudjelujemo u kao što je bio J o h a n n Miiller. a ne iz lo­ Zemlja razletjela ako bi se vrtjela oko ših prijevoda. Ovi faktori. tijela bačena prema gore zaostaju. ci. što dolazi ocima u XIII i XVIV stoljeću. da on posje­ početak njega vodio malo-pomalo pre­ duje mnogo bolje razvijeno fizikalno ma njegovoj velikoj teoriji o kretanju znanje nego njegovi grčki prethodni­ planeta. One su također postale široko nego Zemlja da bi načinile kompletnu rasprostranjene u brojnim zemljama rotaciju u 24 sata. ako Zemlja roti­ redan čovjek. Pred kraj XV vo jače razletjeti na komadiće kada bi stoljeća originalne grčke ideje bile se vrtjela. i gibanje gore i do­ Sredinom XV stoljeća astronomi. izgleda da bi jasna njem. Knjige su bile napisane svoje osi. A vjerojatno je ovaj gleda Kopernikova djela. uočavamo samo kreta­ na finije detalje Ptolemejeva sistema. i među Grcima. Ptolemej je odbacio predodžbu o Kako je on došao do ove odlučne Zemlji kao rotirajućem tijelu koja se zamisli? Kopernik je bio sigurno izvan­ zasnivala na tome da. a ne da se vrti Sasvim je očevidno. lje. nje gore i dolje. jer bi se udaljene zvijezde su gotovo kompletno ponovo otkri­ morale gibati mnogo većom brzinom vene. na nesreću. zajedno s ciznih podataka koji bi nam govorili o naveliko poboljšanim fizikalnim zna­ njegovim idejama. ne možemo ga uo­ tiji kao Regiomontanus. Na argument da bi se koji je sada uzet iz grčkog. rodno mjesto Kopernika. privikli su se čiti na tijelu. ali je bilo značajnih ljudi ra. kad netko pre­ cijeli ostali svijet. kako je izgledalo pred kraj srednjeg vijeka. izgleda da su osigurali teme­ pretpostavka s kojom je pošao Koper­ lje na kojima su osnovani izvanredni nik pokazala kako je on smatrao da znanstveni razvoji u stoljećima koja je fizikalno najrazumljivije pretposta­ su slijedila. najbolji primjer općeg umnog nemira i zrak posjeduje dva osnovna nezavisna vrenja koja su se razvijala među misli­ kretanja: kružno kretanje. nemamo pre­ shvaćanjima. Kopernik je odgovorio da bi tako da su isticale grčke ideje i bile se i sfera zvijezda morala neusporedi­ potpuno pristupačne.

Za vrijeme tih deset godina koje najveći astronom-promatrač tog sto­ je proveo u Italiji studirao je pravo. dobili su veliku sjeveroistočnu Europu . u XV stoljeću bito prikladna. a već sli­ vijeka. te­ ljeća. bu jednostavnih matematičkih prora­ Kopernik je očigledno ustanovio da čuna. na sveučilište u Bologni. njegov stric. gdje je kod Alberta Brudzew. ljeća riješeno mnogo malih praktičnih on je nakon nekih pet godina prešao problema. dok gdje je bio postavljen za kanonika na su za Grke bili malo više nego igračke. u vrijeme srednjeg ne 1500. što je dovelo do prvih matemati­ je intelektualna atmosfera Italije oso­ čkih tablica. gradnja ve­ na jedan od glavnih centara europskih likih srednjovjekovnih katedrala pred­ učilišta. medicinu. Nadalje. Bez ovakvih ta­ likoj žurbi otputovao u Italiju. jer je nekoliko mjeseci su bile sastavljene točne tablice trigo­ nakon imenovanja za kanonika u ve­ nometrijskih funkcija. Godi­ graditelji. mehanički uređaji. Studij klasi­ Ptolemej. praktičnu i ekonomsku važnost. Kao na primjer. godine naglo se vratio u na vjetar i na vodu. otputovao je u Rim. jer Nicolaus Koppernigk.ideja koje je objavio u svom De revo- 105 . koji su bili sasvim sigurno teži Maria da Navara. upisao se na sveučilište u Kra.kojih je Kopernik došao do velikih kowu. Godine 1491. Tycho Brahe. rodio se u grčkih astronoma na njihovu jeziku. sada u blica promatrački bi rad u XVI stolje­ Padovu. kao mlinovi jedeće 1501. od kojeg je naučio nego oni s kojima su se susretali grčki elemente praktične astronomije. nije bio ovisan o grubim sistemi­ ologiju. Malo znamo o koracima pomoću Tovinu na Visli 19. matematiku. dina. je u Europi tokom nastupajućih sto­ Kako se dolikovalo mladom čovjeku. nagovor svoga ujaka biskupa Lukasa Takvi strojevi su tražili široku upotre­ Watzelrodea.Kopernik i (desno) Lukas Watzelrode. i ostao u Italiji daljnjih pet go­ ću bio uvelike usporen. gdje stavljala je veliki broj praktičnih pro­ je neko vrijeme studirao pod vodstvom blema. Na primjer. jednostavno zato jer skog učio astronomiju i matematiku. poznat po­ mu je omogućio da čita radove velikih koljenjima kao Kopernik. koji mu je mnogo poma­ gao u razvoju i školovanju od drevnih Grka. II 1473. astro­ ma mjernih instrumenata koje je imao nomiju i klasične jezike. čnih jezika bio je naročito važan.u Frombork.

Kopernik je sasvim sigurno znao mišljenja Heraklida i Aristarha. Njegova veličina leži u činjenici da se sukobio s teškoćama koje su uzrokovale da Slika 4. bio je da pronađe sliku kretanja planeta koja bi bila jednostavnija od Ptolemejeve i bolje se slagala s promatračkim činjenicama. Prema Ptolemeju. On nije bio na­ grupe morale biti različito tretirane u ivčina da ne bi opazio poteškoće s ko­ teoriji Ptolemeja. Bilo je najvažnije da jima se susreo Aristarh i koje su uzro­ su se retrogradna gibanja planeta lako kovale da se napusti heliocentrična teorija u korist epicikličke teorije. nadalje. Ali zašto? nima Aristarha. skladu s promatranjima njegova doba. a kasnije natrag u Frombork. jest šao sustav koji je bio gotovo za dlaku u ekscentricitet staze. duboku impresiju. kako ćemo vidjeti. Sasvim je si­ na. da bi nova heOpet. zu centru epicikla Merkura i Venere. ali je prona­ položaj Sunca. A za oko Sunca. Već smo Vrlo je vjerojatno da su ove ideje ili spomenuli da je bio impresioniran njihove klice zaokupile Kopernika već činjenicom kako je mnogo lakše pre­ za vrijeme studentskih dana. Za­ protumačila. trebalo bi zadovoljiti zahtjeve iz pret­ Zašto? hodnog poglavlja koje smo prozvali Kopernik je morao uvidjeti da bi se drugim stadijem profmjenja. na ova pitanja moglo odmah odgovori­ ona bi morala da postigne najmanje ti ako se pretpostavi da Zemlja kruži onoliko koliko i teorija Ptolemeja. tanja Zemlje. godine i otišao najprije u Hepretpostaviti da je Zemlja jedino tije­ ilsberg. bit će prika­ Zemlju treću po redu po udaljenosti zano da su općenito prihvaćene ideje od Sunca. vanjski planeti se gibaju po svojim bilo manje zadovoljavajuće njegovim epiciklima u istom periodu u kojem suvremenicima nego što je bilo u da­ se Sunce giba oko Zemlje. On nije mogao ji 1506. Samo u ovom nije ekscentričnošću. jer tada ove neobične po­ ovaj veliki zadatak trebalo je da Koper­ jave postaju jednostavno odraz kre­ nik živi povučeno. C označuje centar. prema Ptolemeju. postavljajući Iz onoga što je rečeno. bilo je moguće podijeliti koje su se odnosile na rad Kopernika planete u dvije grupe: Merkur i Venera divlja travestija činjenica. pa je bio naročito oduševljen da je otkrio kako su drugi prije njega došli do spoznaje da se Zemlja giblje. kojeg je sam sebi postavio. neobični dio uloge Sunca u teoriji gurno shvatio da bi opisivanje planetPtolemeja sigurno je morao načiniti skih staza kao jednostavnih krugova. datak. Čim je uglavnom da bi živio kao intelektualni ideja o kretanju Zemlje bila prihvaće­ pustinjak do kraja života. Samo tpostaviti da se Zemlja vrti nego pre­ tako je moguće razumjeti zašto je on tpostaviti da se cijela sfera zvijezda napustio svoju srodnu okolinu u Itali­ dnevno vrti oko neba. Sunce je bli­ liocentrična teorija bila prihvatljiva. a S uspio. Zbog toga. Zato.1 su Hiparh i Ptolemej napustili helioModerna slika staze planeta s velikom centričnu teoriju. lo u svemiru koje se ne kreće. Dio s kojim se mora duži­ na Cl množiti da se dobije dužina CS.lutionibus orbium coelestium. 106 . Kopernik se nalaze bliže Suncu nego Zemlja. Jupiter i Saturn dalje od Zemlje. nije dao jednostavnu kružnu predo­ Tada je bilo lako vidjeti zašto su obje džbu kretanja planeta. a Mars. u čijim bi se centrima nalazilo Sunce.

Gore: Geometrijska soba u Krakowu. 107 . nešto prije dolaska Kopernika na studij medicine u ovaj grad. Mnogi poznati eukiidski dijagrami potpuno pokrivaju zidove. Lijevo: Predavanja iz anatomije u Padovi. gdje je Kopernik počeo proučavati astronomiju i ma­ tematiku u vrijeme kada je Kolumbo prvi za­ koračio u Novi svijet.

Neka se planet P giba Činjenica da su sve vrijednosti od e oko kruga polumjera a i sa centrom C. S. Zanemarujući a da su zanemareni članovi drugog i utjecaj drugih planeta. dok se pravac od C do P Slika 4. najprije ćemo dobro pogledati ali da zanemarimo sve koji sadrže e2.3 Odgovarajuća Kopernikova konstrukcija. a zatim za Mars (0. današnju sliku staze planeta.bolja od 1% . Kako se vidi u tablici. u prvoj gruboj aproksimaciji.2 imamo Ptolemejevu 2056). položaj kad je on najudaljeniji od Sun­ bilo bi nam potrebno 10% točnosti. Zato nije ravnomjerno. Slika 4. nalaze se u tablici u prethodnom i Kopernika iste.metrijske su konstrukcije i Ptolemeja ka. točnost od C do Sunca. a točka H Da smatramo stazu Marsa kružnicom. svojoj stazi oko Sunca. ca. mnogo manje od jedan. Zai­ produkt a x e. geo­ svih planeta.05. zatim Zemlja sa 0. sve članova prvoga reda ekscentriciteta. C je centar elipse. koji se kreće po provedeno za prvi red ekscentričnosti. tada se e zove ekscen.0933). Vrijednosti za e za staze dajući to s današnjeg stajališta. pri svakom razmatranju. ali ne one drugog reda. Na slici e3 itd.2 Ptolemejeva konstrukcija staze planeta.0068.Da nije bio loše sreće. u jednom od žarišta. staza je elipsa viših redova.Na slici 4.stvarno oko 1/4%. Ovdje se L kreće oko K u istom odnosu kao AP u slici . upravo Značenje točke A je u tome da se ravna kako ih smatramo kada pogrešno upu­ linija povučena od A do Pokrene okolo ćujemo na Kopernikovu sliku. znači da su sve Udaljenost od C do Sunca S ponovo je staze planeta slične kružnicama. one jednaka udaljenosti od C do točke A. a a x e je udaljenost tričnosti. govima. U našim raču­ Da bismo ocijenili Kopernikovo po­ nanjima moguće je da uključimo boljšanje slike kretanja planeta s kru­ sve članove koji sadrže veličinu e. poznate u doba Koperni. mogao je preteći potrebno da ih smatramo kao krugove Keplera. slije­ konstrukciju koja je spomenuta u de Saturn i Jupiter s ekscentricitetom prethodnom poglavlju i još potpunije oko 0. Udaljenost od C do S je sta. treba slike s jednostavnim krugom. kada je on najbliže Suncu. Ovo daje mnogo bližu sa Suncem. ali ne s kvadratima. Može se reći da je računanje 4.1 imamo planet P.0167 i na objašnjena u matematičkom dodatku kraju Venera sa 0. Ako je a dužina dok je uključenjem članova ekscen­ linije od C do I. Ekscentricitet je najveći za Merkur (0. One uključuju efekte poglavlju. su vrijednosti mnogo manje od jedan. se mogu smatrati krugovima. na kraju knjige. Udaljenost od C do S (Sunce) dobiva se kao produkt polumjera (a) i ekscen­ tričnosti. aproksimaciju pravoj stazi nego upo­ Točka I predstavlja položaj planeta. Gle­ tricitet staze.

(Rotacije se odnose na stalne smjero­ ve određene po smjeru neke posebne zvijezde. Ali L nije sada po­ ložaj planeta.2 još je u biti konstrukcija Ptolemeja. L se sada giba jednoliko oko kruga.3 u biti je Kopernikova kon­ strukcija. To će reći.2. P planet.ne okreće ravnomjerno.2. ali udaljenost S od K (centar velikog kruga) sada je za polovinu veća od udaljenosti od C do S na slici 4. dok se L jednom okrene po glavnom krugu.2 je ovdje nacrtana na bazi heliocentričkog gledišta.2. Dolje: usnuli grad Frombork. Usprkos tome. slika 4. polumjer L do P je jedna polovina pomnožena sa a x e. jedna polovina pomnožena produktom a x e. koji ima centar u K .točno za isti iznos za koji se pravac A do P okrene u slici 4. dok se pravac LK okre­ ne jedanput. Prema tome.3 pojavila se sasvim razli­ čita konstrukcija. U Ptolemejevoj teoriji točka S nije dana kao Sunce nego kao Zemlja. . Naravno. a pravac od L do P okrene se okolo dvaput. Gore je njegova studijska soba.) Slika 4. Udaljenost od K do L je ponovo a. planet P napravi dva okreta na epiciklu. giba se po ma­ lom epiciklu sa centrom u L. konstrukciji Ptolemeja. S matematičkog je gledišta potpuno točno ekvivalentna slici 4. Na slici 4. A je Ptolemejev punctum aequans. Obje su slike Kopernik je znao da su rezultati heliocentrične teorije u skladu s proma­ tračkim činjenicama. S je ponovo položaj Sunca. slika 4.

na neki način potekla iz druge pogreške. Dalje desno je naslovna stranica Kopernikova djela: Knjiga VI. Udalje­ nost od L do P ne treba posebno odre­ diti. gotovo sto godina kasnije. Ovo bi mu dalo kompletnu teoriju. Međutim. koja je povezana sa stazom Zemlje. Kako smo upravo napomenuli. go­ dišnje kruženje oko centra K i. Točka K je različita za svaki planet i mora se odrediti iz promatranja. Da je dao prednost konstrukciji na slici 4. Uprkos tome. vjerojatno bi izbjegao svoje dvije pogreške.2. jer mu je izgledalo ne­ prirodno da se polumjer CP na slici 4. da je točka S ista za sve planete. da odredi neznatne razlike ravnina staza planeta. određeni položaj svakog pla­ neta u jednom određenom trenutku vremena. Odbacujući dvije tisuće godina staru predrasudu da se Zemlja uopće ne kreće.3 i nije teško da se posta­ ve vjerojatni razlozi zašto je on tako po­ stupio. dok su pogre­ ške Keplera. U posebnom slučaju Zemlje. teorija bi se mogla upotrijebiti za izračunavanje budućih položaja. treće. načinio je pogrešku u svim sluča­ jevima osim u pretpostavci da je S to­ čka K za stazu Zemlje. Umjesto da je za S uzeo Sun­ ce. Njegova jedina po­ greška je bila u zanemarivanju člano­ va drugog reda ekscentriciteta. Sve što je trebalo da on napravi sastojalo se u korištenju podataka. drugo. tj. ovdje je bila samo jedna pogreška za koju bi se Kopernik mogao okriviti.4 Kopernik je zamišljao da se Zemlja kreće oko središta K kao njihalo s utegom obje­ šeno u točki N. Kopernik je skupo platio svoju sklo­ nost za kompliciraniju konstrukciju. bile mnogobrojne.ekvivalentne eliptičnom kretanju na slici 4. jer je u svim drugim pogledima Kopernik bio sasvim jasan da Zemlji treba oduzeti svaku važnost kao centru. on joj je već pripisao razna gi­ banja: prvo.3 i polumjeri KL i LP okreću se jednoliko.2. Možda je ova značajna pogreška.3 dosljedno za sve planete. Gdje je točno bila konstru­ kcija točke P za neki određeni datum? Kad bi ovo bilo određeno za svaki pla­ net.3 dao prednost nad slikom 4. Kopernik je uočio važnost prvog od ovih zahtjeva. dnevnu rotaciju. da je upotrijebio kon­ strukciju 4. Kopernik je dopustio epicikl slike 4. isto vrijedi i za polumjer kruga KL. jer je ova udaljenost jednaka 1/3 udaljenosti od K do S. ali je on načinio čudnu pogrešku na drugom. a to mora biti Sunce. Ova pogreška je čudna pogreška. koju smo upravo iznijeli. da nađe točku K za svaku stazu i dužinu polumjera KL za svaku stazu. Kopernik je slici 4. Desno je odlomak iz uvodnog prikaza Kopernikove teorije što ga je napisao Rheticus. 110 . Bitna karakteristika teorije je u tome. Jedan daljnji detalj je potrebno odrediti iz proma­ tranja.2 ne bi smio okretati jednoliko okolo.1 gdje su zanemareni članovi drugog i viših redova ekscentričnosti. još je ovdje bio pridodao jedno posebno značenje nekoj posebnoj točki. on bi dobio teoriju koja bi se potpuno slagala s promatranjima dobivenim u njegovo vrijeme. po- Slika 4. (Na slici 4. kako je to kasnije učinio Ke­ pler. to­ čka S mora biti ista za sve staze pla­ neta.) Kako su stvari pokazale. To će reći da je on pronašao točku K za stazu Zemlje i smatrao da je točka S za sve druge staze identična s ovom točkom.

a E1 E2 E3 E4 i E5 je niz točaka na stazi Zemlje. N je nepomična točka.3 na slučaj Zemlje. Zato je Kopernik smatrao da Zemljina os ro­ tacije mora imati protu-kretanje. Prema tome. . kad je u E2 . netko može pravilno pitati.4.4. Potrebno je 26 000 godina da os Zemlje načini jedan potpun okret. Odgovor. uočit ćemo da pravac od S do K nije striktno stalnog smjera.trebu da se protumači pojava precesije. Ako primijenimo sliku 4.1 stalNaslovnica Kopernikova djela: Knjiga VI. koje bi poravnalo učinak pokazan na slici 4. suprotna godišnja kretanja. Zašto nije jednostavno postavio polagano kretanje rotacione osi Zemlje kao uzrok precesije? Zašto uvoditi dva velika. Ako je to tako. tada bi nebo imalo vrlo polaganu rotaciju. budući da točka N nije bila tako daleko kao zvijezde. kao na slici 4. Ovo se nije slagalo s promatranjima. Kopernik je predočio kretanje oko cen­ tra K kao gibanje utega pričvršćenog za konopac koji je obješen na nepomičnu točku. zašto bi ova dva kretanja točno kompenzirala jedno drugo. Dajući promjenu u smjeru osi Zemlje. Kopernik bi vjerojatno odgovorio da se ona sasvim ne kompenziraju i da je nedostajanje precizne kompenzacije razlog pojave precesije. kad je Zemlja bila u E1 . pokazano na slici 4. Možda protu-kretanja točno ne poravnavaju ljuljanje pokazano na slici 4. os je usmjerena u smjeru E2N i tako dalje.4 zajedno s nekim kompenzirajućim kretanjem.4. Kopernik se suočio s drugim dugo­ ročnim problemima koji su povezani sa stazom Zemlje. Kopernik je vjero­ jatno smatrao da bi se ovo gibanje u to­ likoj mjeri razlikovalo u usporedbi s br­ zinom dnevne rotacije Zemlje i njenim godišnjim kretanjem da bi predstavlja­ lo neznatnu razliku njihovih brzih gi­ banja. protu-kretanja. To će reći da se pravac I do H na slici 4. leži u ne­ pojmljivoj sporosti precesije. Kasniji su pisci kritizirali Kopernika za neprirodnost uvođenja ovog Odlomak iz uvodnog prikaza Kopernikove teorije što ga je napisao Rheticus. polarna os Zemlje bit će usmjerena u raznim smjerovima u odnosu na zvjezdanu po­ zadinu u raznim trenucima godine. a to je upravo fenomen precesije. On se stalno okreće. Učinak kretanja je bio da se Zemljina os dnevne rotacije uvijek usmjeri u nepomičnu točku N. os rotacije je bila usmjerena u smjeru pravca E1N. možda. Zatim je došla poteškoća u doka­ zivanju.

Ovakav efekt je već bio otkriven uspo­ ređivanjem promatranja Grka s pro­ matranjima arapskih astronoma. Zato je njegova slika kretanja Zemlje sadržavala: dnevnu rotaciju. kad se uzmu u obzir neznatne razlike između ravnina staza raznih planeta. što je navelo Kopernika da je za stazu Zemlje uveo polagano kretanje točke K.3 usvo­ jila u cjelini za slučaj Zemlje. Sada dolazi prava nezgoda. Sve se ovo moglo izbjeći da se slika 4. kako ih je opisao Kopernik u svom velikom djelu: De revolutionibus orbium coelestium. Ove su pogreške prisilile Kopernika da uvede različite polagane vibracije u svoju sli­ ku staze Zemlje. tj. jer su se pojavili iz promatračkih pogre­ šaka. uzimajući točku 5 za sve slučajeve istu. sporu pro­ mjenu u smjeru pravca od K prema S i različite vibracije u stazi. također. Pored ovog potpuno ispravnog djelovanja iz usporedbe grčkih i arapskih promatra­ nja. bolje slagala s činjenicama. nego se. Tako nalazimo kom­ pliciran prikaz točke K i nepotrebna kretanja posljednja dva planeta. to jest položaj Sun­ ca. drugi dugotrajni efekti su bili ta­ kođer izvedeni. U Ptolemejevoj teoriji ravnine staza svih planeta prolaze kroz Zemlju. U stvari. kao što su promjene u ravnini staze.3). Ovi su bili iluzorni. možemo reći da bi Kopernik trebalo da zaboravi na vibracije. godišnje kretanje oko kruga s centrom u K (slika 4. Sva su mu ova kretanja nametnula promatranja. Nije bila samo jednosta­ vnija u svojoj geometrijskoj konstru­ kciji. posebno pogrešaka u arapskim promatranjima. Lijevo: Staze planeta. U Kopernikovoj teoriji sve one prolaze kroz točku K staze Zemlje. Lako je vidjeti da mu je to izgledalo komplicirano. sve one prolaze kroz Sunce.no vrti zbog utjecaja drugih planeta. Ako želi­ mo pogledati kroz prste. protestantski biskup kojem je djelo najprije poslano . kretanje po malom epiciklu s centrom u L. Tako je Kopernik dao bolju teoriju nego Ptolemej. da zaboravi na precesiju i na upotrebu konstrukcije slike 4. Dolje: Giese. treće gibanje za objašnjenje precesije. pa se premišljao da doda još jedno kretanje iz teorijskog razloga. pa je ovo izostavljanje zahtijevalo da se dodaju komplikacije kretanjima Merkura i Venere. Iz toga razloga nije uveo pravilni epiciklički prikaz kretanja Ze­ mlje. Tako su mislili da ra­ vnina staze Zemlje oscilira. Ali.3 jedna­ ko za sve planete. te smatrali da pojava precesije nije stalna. Posebno je bolje slaganje s činjenicama.

tj. a u vezi su sa čudnim novim hipoteza­ ma iznesenim u ovom djelu: da se Zemlja kreće. Sigurno ima učenih ljudi. Ako. Ali.2192 9. Ta­ kva pogreška u Kopernikovu sustavu bila je samo oko 2% Ptolemejeve.0000 1. to je Ako uzmemo u obzir da je ovo prva relativna skala staza planeta koja je dobivena. koje će mu omogućiti izračuna­ vanje ovih kretanja iz osnovnih principa geometrije. koji mu se postavio. Podaci za usporedbu dani su u slijedećoj tablisrednji polumjer staze (uspoređen sa srednjim polumjerom staze Zemlje [= 1.0000 ] ) planet Merkur Venera Zemlja Mars Jupiter Saturn Kopernikova vrijednost 0.2028 9. izrađeni su u jedinici udaljenosti od K do L u slučaju Zemlje. To su bila razmatranja koja su za­ okupila Kopernika poslije njegova po­ vratka u Frombork. Svi proračuni udaljenosti. u jedinici srednjeg polumje­ ra staze Zemlje. Ovi ijudi smatraju da je nauka bila ustanovila činjenice oda­ vna i da one ne smiju biti prepravljene.3) pri­ bližno 1/40 udaljenosti od K do L. vjerojatne ali ako one pružaju takve metode računanja koje daju podatke što se podudaraju s promatranjima. Ona su izvede­ na bez velikih napora.3871 0.0000 1. za budućnost kao i za prošlost.7193 1.3 smatrajući ovu točku nepomičnom točkom reterencije za sve druge staze planeta. Neki su komenta­ tori kritizirali njegova promatranja da su bila fragmentarna i nekompletna.5388 Početna stranica štetnog predgovora koji je dodao Osiander (prijevod je dan niže dolje). tada je Kopernikovo dosti­ gnuće izvanredan uspjeh. dokazao da to nije predgovor Kopernika. Ali ona su bila toliko precizna koliko je trebalo Koperniku.premda je Kopernik griješio. dapače. Još je pre­ ostalo da odredi K za druge planete i također da odredi dužinu pravca KL za svaki slučaj.3763 0. ako oni žele razmotriti pitanje temeljito.1743 danas 0. Praktički problem.5198 5. bio je određiva­ nje točke K za stazu Zemlje. Autor ovog djela je potpuno izvršio svaku od ovih dužnosti. jer je bio ne­ potpisan. Ove hi­ poteze nisu nužno istinite ili. kao što je KL ili SK ili LP. on je samo neznatno pogriješio. Promatranja Ptolemeja i Arapa nisu bila dovoljno kompletna za Koperniko­ vu svrhu i on je zato morao sam obaviti razna promatranja. on mora zamisliti i izra­ diti takve hipoteze. tada. a zatim supstituirati tako određenu točku s točkom S na slici 4. naći će da autor nije ništa učinio što zaslužuje predbacivanje. ogorčenih glasinama koje se već šire. a da je Sunce nepokretno u centru svemira.7233 1. dok nije Kepler 1609. Istina je 113 . Upozorenje čitaocu na hipotezu iznesenu u ovom djelu. Dužnost astronoma je da sakuplja zabilješke o kretanjima nebeskih tijela s marljivošću i preciznošću. Za primjer Zemlje je udaljenost od K do S (slika 4. a njihova to­ čnost se može procijeniti usporedbom s današnjim vrijednostima. on ne može naći prave uzroke ili hipotezom objasniti dobivene podatke. Mnogi su mislili da je taj pre­ dgovor napisao Kopernik.5237 5. Apsolutna udaljenost se tada nije mogla naći.

nije teško vidjeti prirodan . Vjerojatno je vidio sasvim jasno što Rheticus je shvatio Kopernikovu ide­ bi mu donijela takva publikacija .koja kojem je dao naslov Primci navratio de bi ga gotovo sigurno dovela do inkvizici­ libris revolutionum Copernici. bio je spreman na kompro­ kojima je pokušao pobiti Koperni. tako je dine uputio u Frombork. prelaze u deset godina bez potrebe da primi pri­ godišnjem periodu jednake polumjere. znanje za svoja velika otkrića. Premda Činjenica da Ptolemej nije načinio taj nemamo jasnog uvida zašto se odlučio korak . kojemu je tada bilo 67 godi­ Konačno mu je u zadnjoj godini ži­ na. U Wurttembergu se mladi pro­ pokazuju Kopernika kao čovjeka žustra fesor Rheticus naročito interesirao i jasnih odluka.da je njegova odluka nastala iz jasne pernikove teorije u odnosu na Grke. jatno kao rezultat posjeta Rheticusa.koji je za Kopernika bio sasvim protiv publiciranja. Slijedeće godine kve. go­ i priprosti život u Fromborku. Bez sumnje je sam uvidio i znao da izvještaj izazvao veliku senzaciju. Kopernik ga bio voljan da radije žrtvuje svoje životno je primio srdačno i dozvolio mu da djelo nego proganjanje svoje vlastite Cr­ proučava novo djelo. pritiskan sa svih strana da publi­ vota publicirana njegova teorija. 114 . da je Ptolemej mogao dobiti slične re­ S današnjeg stajališta izgleda ču­ zultate da je postavio hipotezu da svi dno da je Kopernik bio voljan raditi tri­ krugovi. i epicikli i deferenti. Lijevo je portret Tycha.jest mjerilo usavršenja Ko. pa je u XVI stoljeću Europa imala prvog stvarno velikog promatrača Tycha Brahea.Kopernikova teorija potakla je promatranja.mise u životu.mno­ ju pa je napisao preliminarni izvještaj. go jasnije nego je to uvidio Galilei . ipak je vidio prednost da žrtvuje ugodnosti što mu ih je pru­ heliocentrične predodžbe. Kao što je bio spreman kovu teoriju. Ovaj je je. Vjero­ cira svoju teoriju. naročito na Fragmentarni podaci koje imamo jugu. Zbog toga se 1539. zvala je vruće rasprave. no nije ra­ žala Italija za intelektualnu slobodu zumio detalje. a gore njegova vla­ stita slika svijeta. Poslije niza predavanja u karaktera. i točne procjene vjerske razdraženosti Nova teorija se brzo pročula i iza­ doba u kojem je živio. Premda je bio zajedljiva za teoriju. pa je put koji je izabrao neće napustiti. Kopernik.

115 .Crtež prostorije u Uraniborgu. Na zidovima su slike Tycha i nekih njegovih instrumenata. gdje se nalazio njegov veliki kvadrant.

116 .

Ispod svoda nalijevo je Tychova najveća nebeska sfera. Najveći broj instrumenata nalazio se ispod zemlje. aneks. Desno je karta otoka Hven.strani je Stjoerneborg. Dolje na preth. smatrajući da će to biti epohalno u skandinavskoj arhitekturi. Ispod ovog presjeka je presjek Stjoerneborga. Presjek zvjezdarnice Uraniborg (gore) pokazuje gdje su bili smješteni najvažniji instrumenti. da bi bili zaštićeni od vjetra. koju je za Tycha Brahea izgradio jedan njemački arhitekt.Zvjezdarnica Tycha Brahea Gore na preth. što ga je Tycho dao izgraditi kada mu je slava omogućila da zaposli mnogo pomoćnika. gdje se vide položaji glavnih instrumenata. 117 .strani je zvjezdarnica Uraniborg.

118 . godine. Kopernik je umro 1543. kojeg je sam napisao a nije potpisao. godine u 70. morao je Rheticus napustiti Nurnberg i preuzeti profesorsko mjesto u Leipzigu pa je prepustio nadzor nad štampanjem luteranskom teologu iz Nurnberga Andreasu Osianderu. Osiander je iskoristio priliku i u knjigu je dodao predgovor. pa je sve to iznio u svojoj knjigi o Marsu. tako je Tycho Brahe bio prvi koji je dosegao veličinu Hiparha kao astronom pro­ matrač. U predgo­ voru se kaže da se hipoteza o kretanju Zemlje može iskoristiti da se objasne činjenice. Giese i Rheticus su odmah znali da predgovor nije napisao Kopernik. koji je dao djelo štampati u Nurnbergu. ali da to ne znači da je ta hi­ poteza istinita ili vjerojatna. prije nego što je štampanje dovršeno. koja je izašla 1609. Na ovaj je način Osiander pokušao umanjiti ve­ ličinu i snagu najvećeg naučnog djela koje se pojavilo od grčkog doba. Upravo kao što je Kopernik bio prvi Europlja­ nin od grčkog doba veličine Aristarha i Ptolemeja u teorijskom području. biskupu od Kulma. godini. prvi stvarno izvan­ redni astronom promatrač. išlo se za tim. šaljući ga Gieseu. Na slici dolje je neuspio Keplerov po­ kušaj da poveže staze planeta sa siste­ mom pravilnih tijela upisanih u sferu kugle. jer su bili upoznati s publiciranjem. kojih je bilo više nego mnogo. Zato je teorija dala novi impuls za promatranja i u zadnjoj četvrtini XVI stoljeća pojavio se u Dan­ skoj Tycho Brahe. odnosno njegovo ime. Slijedeće stoljeće je bilo ispunjeno intenzivnim kontroverzija­ ma o Kopernikovoj teoriji. Giese je odmah povjerio publiciranje Rheticusu. ali su svi ostali vjerovali u to gotovo tri četvr­ tine stoljeća. Na nesreću. Tada je Kepler pronašao pravog autora. pomoću svog kolege u Nurnbergu.povjerio je publiciranje svog velikog djela protestantima. Izuzimaju­ ći samo diskusije bez pravog temelja. pa je izgledalo da su to riječi samog Kopernika. da li je nova teorija u mogućno­ sti da najtočnije prikaže promatranje kretanja planeta.

koja zaista ulazi u oko ili teleskop. jer s njima ne može uspostavi­ ti isti fizikalni kontakt. ne po­ stoje. naši osjećaji nam govore da Zemlja miruje. a još mnogo više nego kako ga vidi te­ oretičar. Našao je. Iz Presjek kroz originalni Kepierov sistem kocaka upisanih u kugle. Do kra­ ja svog života nije mogao uvidjeti da je takozvana nova teorija točno ista kao Kopernikova teorija. a da se svemir okre­ će oko nje. Na primjer. On je pokazao. ne možemo direktno osjetiti kretanje Ze­ mlje. Sa­ svim odvojeno od svojih promatranja planeta. Ovaj mistični odnos između opažača i objekta izgleda da se pojavio samo kao rezultat svjetlosti. a da zadovolji svoje predrasude. Ova psihološka značajka vodi promatrača do sumnje o realnosti stanja. na primjer.Tycho je bio istinski protiv Kopernikove teorije. Čini se da su prije proizašli iz jedne karakte­ ristike koja je značajna za gotovo sve velike promatrače: da svijet kako ga oni vide ima neposredniju emocionalnu re­ alnost nego kako ga vidi običan čovjek. Premda je Tycho bio bez sumnje sasvim naivan u ovoj stvari. njegov je promatrački rad postavio veliki spomenik ljudskim nastojanjima. kad se gleda fotografija nebe­ skog objekta. koje su tako uznemirile Kopernika. 119 . a ne postoji. niti je dio precesije nepravilan. da vibracije. Ovo je dalo dovoljno dobre rezultate da ohrabre Keplera da se time bavi. Ovo je vjerojatan uzrok Tycho Braheovih prigovora Kopernikovoj teoriji. Zaista. nego su bile pogreške promatra­ nja. Na osnovu ovog promatračkog materijala Kepler je načinio odlučne korake. koje su mučile Koperni­ ka. bilo je potrebno da postavi teoriju da se Ze­ mlja ne kreće. On daje slabo usporedive vrijednosti sa stazama planeta Keplerov originalni dijagram sfera i upisa­ nih pravilnih tijela. Njegovi prigovori nisu bili u vezi s vjerskom pobožnošću. na primjer. Tycho je došao do raznih za­ ključaka koji su mogli uzrokovati veli­ ku uzbuđenost u XVII stoljeću. ravnina staze Zemlje nije podložna promjenama. točno kao u Kopernikovoj teoriji. da je moguće izgraditi takvu teoriju u kojoj bi se svi planeti osim Zemlje kretali oko Sunca. ali da samo Sunce kruži oko Zemlje.

(Nadgrobni spomenik Tychu Braheuu Pragu) Kepler je zahtijevao da se dadu istaknuta mjesta Koperniku.120 Na naslovnoj strani. Uraniborgu i njegovom starom upravitelju Tychu. .

gotovo sto godina poslije Kopernika.svojih promatranja kometa 1577. Njegova promatra­ nja nove zvijezde (supernova) iz 1572. a ne tablice Tychu. vje­ rojatno je Kepler u to vrijeme spoznao ekvivalentnost konstrukcija pokaza­ nih u slikama 4. ove vrijednosti ga ni bogatstvo. On se njome odmah oduševio i odlučio da sav svoj život posveti astronomiji. 121 . Drugo. go­ dine Tycho je prvi napomenuo da se nebeska tijela mogu kretati po krivulji koja nije kružnica. godine bila su tako točna da su podaci i danas dragocjeni. rali planeti i kako su se oni razvijali usprkos tome bio je uvijek spreman polaganim dinamičkim promjenama da se pokori promatranjima te je t i ć a m a milijuna godina. bit će dobro da Keplerove ideje objasnimo detaljnije jer.2 i 4. Keplerov se tempera­ njima pokaže način kako su se formi­ ment nije mogao složiti s Braheovim. otkriva nešto o čudnom traženju prirode Keplerova mentalnog sastava. Na ploči gore piše: Ni sna­ dnašnjem mišljenju. gdje se kroz predavanja Mästli­ na upoznao s Kopernikovom teorijom. Već smo napomenuli. koji za svoj rad mnogo duguje Tychu Braheu. Iz zahvalnosti mačenje zašto polumjeri i ekscentrici. vrijednosti srednjih polumjera i vrijednosti ekscentriciteta staza planeta. dao je jasan opis Kopernikove teorije. Prvo. iako one da­ nas izgledaju fantastične. privukle su Keplerovu pažnju kroz cijeli njegov ži­ vot i bez sumnje su bile pokretačka sila prema njegovim velikim otkrićima. poka­ zujući njene prednosti nad Ptolemejevom. zanimljiv je iz dva razloga. druge. S obzirom na drugo. osim da se s mu je načelo. To bi bila jedinstvena teorija. koji se pojavio 1596. Njegov pokušaj da se poveže s ovim sasvim nepotrebnim problemom bio je naj čudniji.3. Mysterium Cosmographicum. Prema Nadgrobni spomenik Tychu Braheu u Pragu. Kepler je mnogo naučio radeći kao Tychov smatrao da on mora dati uvjerljivo tu­ pomoćnik zadnje dvije godine živo­ ta svoga upravitelja. Njegov prvi rad. godine. nego samoodržanje nemaju posebne oznake. Johann Kepler. rodio se u Wurttembergu 27.Kepler je posvetio svoje Rudolfinske teti imaju upravo ove vrijednosti. u ovome i prethodnom poglavlju. Sa 18 go­ dina se upisao na sveučilište u Tübingenu. XII 1571. S obzirom na prvu točku.

Gore su dvije od nekoliko stotina stranica proračuna koje su ovaj važan rad ostavili u vječnu baštinu. 122 .Određivanje stvarne staze planeta Marsa pomoglo je Kepleru da se istakne kao veliki otkrivač.

Zamislite kocku kojoj je izvana opisana kugla. Zatim nacrtajte kuglu unutar kocke i tako redom. Na taj na­ čin ćemo dobiti niz kugli različitih po­ lumjera. Sada zamislimo da polumjeri ovih kugli imaju iste odnose jedni pre­ ma drugima kao što ih imaju polumjeri planeta. Tada ćemo imati neprirodno i misteriozno tumačenje zašto polumje­ ri staza planeta imaju posebne vrije­ dnosti, što ih u stvari imaju. Takva je bila baza Keplerove zamisli. Pogledaj­ mo kamo ga je ona povela. Niz sfera ili kugli, koji su izračunani na ovaj način, nije se uopće slagao s polumjerima staza planeta. Ovo je pri­ sililo Keplera da promijeni ideju u deta­ ljima, a ne u principu. Umjesto upisi­ vanja druge kocke unutar druge kugle, na njeno je mjesto upisan tetraedar. Zatim je unutar tetraedra upisana tre­ ća kugla. Unutar treće kugle upisan je dodekaedar, a četvrta kugla unutar nje­ ga; unutar četvrte sfere došao je ikosaedar. Petoj kugli je dodan oktaedar, pa na kraju dolazi kugla unutar oktaedra. Kako se odnose polumjeri ovih sfera s relativnim polumjerima staza planeta? Vrijednosti su pokazane u prvoj koloni donje tabele, a izražene su jedinicama polumjera staze Zemlje.
planet Merkur Venera Zemlja Mars Jupiter Saturn Keplerova vrijednost 0,56 0,79 1,00 1,26 3,77 6,54 Kopernikova vrijednost 0,38 0,72 1,00 1,52 5,22 9,17

Slaganja nije bilo, pa je to bilo do­ voljno da potakne neumornog Keple­ ra. Slijedeći korak je bio, da se svaka kugla zamijeni s dvije kugle. Uzeo je za svaki planet dvije kugle, manja kugla predstavlja najmanju vrijednost uda­ ljenosti planeta od centra, a najveća kugla odgovara najvećoj udaljenosti

planeta od centra. Po ovoj slici imamo dvije kugle za Saturn, zatim kocku unutar unutarnjije od dviju kugala: slijede dvije sfere ili kugle za Jupiter sa tetraedrom unutar unutarnjije i tako dalje. Premda i sada slaganje s promatranjem nije bilo dobro, Kepler nije bio obeshrabren. Postavio je sebi pitanje, što je centar? Da li je zaista centar Zemljine staze, kako je Kopernik pretpostavio, ili je centar Sunce. Ovdje imamo tipičan primjer Keplerovih metoda. Tokom cijelog svog živo­ ta napravio je najmanje tri pogreške na svaki ispravni korak koji je poduzeo, ali su ti ispravni koraci bili tako golemi da su uvelike prevagnuli pogreške. Ovim opaskama, koje su se odnosile na Keplerov način mišljenja, moramo dodati daljnju značajnu karakteristiku. Nikad se nije zadovoljavao s osrednjim slaga­ njem između teorije i promatranja. Ako se teorija ne bi točno prilagodila unu­ tar područja promatranja, trebalo je potražiti druge mogućnosti. Koliko god su prvotna računanja tražila mnogo vremena i napora, ona su se imala za­ vršiti. Upravo kako su Keplerovi uspje­ si prevagnuli njegove pogreške, tako je karakteristično da se uvijek pokoravao promatranjima, koja su prevagnula ne­ obične plodove njegove svojevrsne nestvarnosti. Kod proučavanja svoje ideje o tije­ lima i kuglama zapazio je da je Kopernik drugačije tretirao slučaj Zemlje od drugih planeta. To je podbolo Keplera jer, ako je Kopernik ovdje pogriješio i ako bi se Zemlja tretirala na isti način kao i svi drugi planeti, njegova bi se neobična teorija mogla bolje uskladiti s promatranjima. Zato se Kepler dao na određivanje točne staze Zemlje. Za ovo su mu bila potrebna najtočnija proma­ tranja, pa je odlučio da postane pomo­ ćnik Tycha Brahea. Velika udaljenost od Graza, gdje je Kepler živio, do Dan­ ske možda bi ga spriječila da otputuje Tychu, ali na sreću se Tycho posvađao s mnogim ljudima u Danskoj i bojeći se

123

da mu ne uzmu njegove instrumente je bio svjestan da se ovaj sustav samo napustio je Dansku 1597. godine i na­ neznatno razlikuje od Kopernikova selio se u Češkoj pred kraj XVI stoljeća. sustava. U svojim kasnijim radovima Kepler je u međuvremenu pobjegao iz on se savjesno držao obećanja. Graza zbog religioznih progona i došao Tako se Kepler sam latio zada­ u Prag u siječnju 1600. godine. Tako tka određivanja prave staze Zemlje u se Kepler lako mogao povezati s Tyc- odnosu na Sunce. Radeći na ovome hom - lako s geografskog gledišta. Ali postavio je jednu odlučnu pretpostav­ to povezivanje za Keplera nije bilo lako ku, koja je na sreću približno zadovo­ s ljudskog gledišta jer, kako je sam pri­ ljavala: tj. da je planet, kada je u istom mijetio, Tycho je čovjek s kojim nitko smjeru sa Suncem (u odnosu na po­ ne može živjeti bez izvrgavanja najve­ zadinu zvijezda), tada uvijek jednako ćim uvredama. Zato nema većeg doka­ udaljen od Sunca. Ova je pretpostavka za, koji pristaje Keplerovom karakteru, približno točna za određeno vrijeme, nego da je poslije 25 godina svoje velike takva kakvu su obuhvaćala promatra­ planetarne tablice Tabuli Rudolphinae nja Tycha Brahea. posvetio uspomeni Tycha Brahea. Na slici 4.5 S predstavlja Sunce, a Kepler nije dugo gutao uvrede, jer M položaj Marsa. Izaberimo niz trenu­ je Tycho umro 1601. godine ostavlja­ taka kada je smjer od S prema M uvi­ jući Kepleru žetvu svojih promatranja. jek isti, a kako smo rekli, udaljenost Bez ovih bi promatranja Kepler teškom od S do M je uvijek ista. Jer je vrijeme mukom došao do pravih staza plane­ ophoda Zemlje različito od vremena ta. Na svojoj samrtnoj postelji Tycho je ophoda Marsa, Zemlja neće općenito zaklinjao Keplera da ne zaboravi su­ biti u istom položaju kada Mars bude stav koji je on zastupao, da se Sunce u istom položaju. Zato dobivamo niz okreće oko Zemlje, a da se svi ostali položaja Z2 Z3 Z4 itd. za Zemlju. Kad planeti okreću oko Sunca. Kepler je je Zemlja u položaju Z1 promatranja obećao da to neće zaboraviti, premda daju i kut između MS i SZ i također
Slika 4.5 Kepler je izabrao niz trenutaka, kada je smjer S prema M (od Sunca prema Marsu) bio isti. Kod svakog izabranog trenutka položaj Zemlje (Z) je bio različit. Položaji Z2 Z2 itd. označuju markirani dio Zemljine staze.

Zvjezdarnica u Pragu gdje je Kepler radio.

124

kut između MZ1 i Z1S. Prema tome, kutovi trokuta su poznati, tako da se omjer udaljenosti od S do M i od S do Z1 može izračunati. Određujući ovo za svaki položaj Zemlje Z1 Z2 Z3 itd., Kepler je dobio odgovarajuće vrijedno­ sti Zemljine udaljenosti od Sunca na raznim položajima ili točkama njene staze, što je udaljenost od S do Z , od S do Z2 i tako redom. Na taj način on je mogao ucrtati stazu Zemlje unutar točnosti koju su dala promatranja. On je našao da je to Ptolemejeva konstru­ kcija koja je dana na slici 4.2. Napomenimo da je ta konstru­ kcija ispravna za članove prvog reda ekscentriciteta. Jer je ekscentričnost staze Zemlje vrlo mala, članovi drugog reda (članovi s kvadratom na e) bili su premaleni da bi bili otkriveni proma­ tranjima Tycha Brahea. Zato je Kepler dobio za Zemlju konstrukciju koja je identična Ptolemejevoj. Budući da je
Dolje je Keplerov prikaz staze Marsa. Iscrtkana linija označuje stazu. Sunce se nalazi kod n, jednom od žarišta elipse.

Ptolemejeva konstrukcija, kako smo vidjeli, potpuno ekvivalentna Kopernikovoj konstrukciji na slici 4.3, pokaza­ la se ispravnom Keplerova slutnja da je ovdje Kopernik načinio pogrešku. Ako staza Zemlje odgovara Ptolemejevoj konstrukciji, možda ona odgo­ vara i svim stazama ostalih planeta. Zato je Keplerov slijedeći korak bio da upotrijebi konstrukciju slike 4.2 za sve planete, ali, naravno, s različitim smjerovima za pravac od S prema C i s različitim vrijednostima za ekscentricitete staza (što će reći, s različitim vrijednostima za odnose udaljenosti SC prema udaljenosti CP). Sada je Ke­ pler popravio dvije Kopernikove pogre­ ške. On je dodao Zemljinom kretanju epicikl i ispravno je ustanovio da Sun­ ce nije središte glavnog kruga Zemlje nego centar svih staza planeta. Ako uzmemo u obzir da je Ptoleme­ jeva teorija vladala gotovo 1400 godiSlika 4.7 Kada planet prijeđe od P1 do P2 on opisuje površinu P1SP2. Uprkos dvjema pogreškama u izradi Kepler je došao do točnog rezul­ tata: da je površina proporcional­ na vremenu koje je proteklo od P1 do P2 .

Slika 4.6 Elipsa predstavlja stazu planeta. Oko nje je opisan krug. S označuje Sunce, a P položaj planeta. Kepler je otkrio da je udaljenost SP uvijek jednaka Cl - eCI cos(QCI).

125

na i da je Kopernikova teorija postoja­ katkada daju položaje Marsa gotovo la gotovo 100 godina, moglo se očeki­ točno, ali su se na nekim drugim po­ vati da će ta nova slika vrijediti neko ložajima odstupanja od 8' ponovo po­ vrijeme. U biti je Kepler ponovo otkrio kazala. Vjerojatno je da većinu ljudi da su eliptična kretanja planeta ispra­ takva odstupanja ne bi mnogo intere­ vna za prvi red ekscentričnosti, pa se sirala. Oni bi bili zadovoljni s činjeni­ moglo očekivati da je to veliki međaš com da teorija daje približno ispravna u astronomiji. Ironija sudbine je tada predviđanja. (Zaista je situacija za sve htjela da se nova slika nije zadržala druge planete bila mnogo bolja, osim ni godinu dana. Vlastita promatranja za slučaj Merkura, za kojega proma­ Tycha Brahea, koja su omogućila Ke- tranja nisu bila potpuna.) Ali, Kepler pleru da ispravi Kopernikovu teoriju, nije bio čovjek koji bi prešao preko sama su pokazala da Keplerova slika takvih pogrešaka. Upravo kako se on ne predstavlja točno kretanje Marsa odlučio da nađe pravu stazu Zemlje, po njegovoj stazi. U slučaju Marsa sada se odlučio da nađe pravu stazu udaljenost od C do S je gotovo 10% Marsa. Kepler se ovim određivanjem udaljenosti od C do P. Kako smo vidje­ pokazao kao veliki otkrivač, a ne samo li, slike 4.1. i 4.2. nisu identične kad kao korektor dviju pogrešaka u Koperse uzmu u obzir veličine ekscentricite- nikovom radu. ta s drugom potencijom; a član s kva­ Prije nego promotrimo Keplera dratom ekscentričnosti daje razliku od u ovoj ulozi, bit će dobro da se kaže 1/400. Ovo znači da Keplerova teori­ malo o konstrukciji na slici 4.5. Kako ja daje položaj Marsa s pogreškom od je bilo moguće da se zna da je pravac 1/4%. Prema tome, stvarni se položaj od S prema M uvijek usmjeren u sta­ Marsa može razlikovati od izračunatog lan smjer za svaku točku Z Z Z 1 2 3 položaja za oko 8 lučnih minuta, a ova itd.? Jednostavno, poznavajući ophorazlika se nalazi unutar područja to­ dno vrijeme Marsa i uzimajući sigur­ čnosti promatranja Tycha Brahea. no da su točke Z 1 Z 2 Z 3 itd. uzete Naravno, Mars nije uvijek izvan iz određenog broja Marsovih godina. izračunatog položaja. U točkama I i H Zatim, kako su se izmjerili kutovi u u slici 4.1, na primjer, pogreška je bila trokutu SMZ? Kut SZM je bio dan iz sasvim drugačija od one kad se Mars neposrednog promatranja. Kut SMZ nalazio u nekom srednjem položaju se također mogao odrediti neposre­ svoje staze. U stvari, izračunavanja dnim promatranjem, uzevši da je zvi-

Odlomak iz Keplerova Sommniuma, najrani­ jeg ili jednog od najranijih radova naučne fikcije. U ovom je pothvatu Kepler opisao rizike leta u svemir. Čovjek može biti odba­ čen uvis, kaže on, kao kod eksplozije puščanog praha. On bi prema tome bio ošamućen, dok bi svoje ruke i noge trebalo da zaštiti kako ne bi bile otrgnute.

jezda, prema kojoj je usmjeren pravac SM, poznata unaprijed; sve što je bilo potrebno da se učini, bilo je da se iz­ mjeri kut između zvijezda u smjeru od Z prema M i onih u smjeru od S pre­ ma M. Potrebna informacija, tj. smjer prema kojem je pravac SM usmjeren, mogla se dobiti pod pretpostavkom da se jedna od točaka Z 1 Z 2 Z 3 itd. nala­ zi na pravcu SM, što će reći, ukoliko je jedna od točaka koje su izabrane u opoziciji Marsa. Došli smo do Keplerova određivanja prave staze Marsa. Metoda, kojaje isko­ rištena, bila je složena u svim detalji­ ma; ali je njen princip bio jednostavan da se izvede rad koji je prikazan na sli­ ci 4.5 za veći broj smjerova pravca SM (udaljenosti Marsa od Sunca u raznim trenucima). Staza Zemlje je ista za sve slučajeve, a ovo dopušta da udaljeno­ sti od S do M budu neposredno uspo­ redne u raznim slučajevima. Rezultat je pokazao da staza Marsa ima oblik simetričnog ovala, kako je pokazan na slici 4.1, a Sunce se nalazi na velikoj osi ovala. Ovalu je lako opisati krug,

kao što je na slici 4.6, a za bilo koju točku P ovala može se naći odgovara­ juća točka Q na krugu. Ako povučemo pravac okomit na veliku os ovala, Q je jednostavno točka u kojoj ovaj okomiti pravac siječe opisani krug. Poslije mnogih pokušaja i krivih početaka, Kepler je konačno načinio značajno otkriće, da je udaljenost od Sunca S do planeta P uvijek dana, bez obzira gdje je planet bio na svojoj stazi, slijedećim jednostavnim odno­ som. Udaljenost SP je uvijek jednaka udaljenosti CI smanjenoj za produkt CI i nekog stalnog broja, kojeg može­ mo označiti sa e i cosinusa kuta QCI. Ovo možemo mnogo kraće napisati u formi: SP = CI - e,CI cos (QCI). Ovo je relacija za točku na elipsi sa Suncem S u jednom od njenih žarišta. Veliki je problem bio na kraju riješen. Planeti se kreću po elipsama, a Sunce se na­ lazi u jednom od žarišta elipse. Tako je princip kretanja po krugo­ vima konačno bio odbačen. Možda su pri poduzimanju ovog odlučnog koraka Kepleru pomogla TycKepler označuje kraj jedne ere. Pre­ teča moderne astronomije, on je bio povezan i s astrolozima. Napravio je ovaj horoskop za velikog pustolova Wallensteina, ali je to učinio s upozo­ renjem da se astrološka predviđanja ne mogu prihvatiti a da se ne uzme u obzir karakter čovjeka.

Područje zvukova koje je Kepler pridavao planetima, a zasnovao na njihovim brzinama i ekscentričnosti njhovih staza.

127

hova promatranja kometa iz 1577. go­ obrnuto njihovim udaljenostima od dine, o kojima smo već govorili kako je Sunca s matematičkom pogreškom sam Tycho napomenuo da mu izgleda u ocjenjivanju površine pokazane na da se komet ne kreće po kružnoj stazi. slici 4.7. Obje pogreške se međusobno Da postavimo fizikalna otkri­ poništavaju. Kepler će, u stvari, otkriti ća Galileja i njegovih sljedbenika u svoju matematičku pogrešku, ali za­ ispravnom svjetlu, bit će dobro da čudo neće uočiti da je s njom bila po­ zaključimo ovo poglavlje s još nekim vezana druga pogreška. Do kraja svog neobičnim Keplerovim predodžbama. života on je vjerovao da brzine planeta Da protumači zašto planeti kruže oko opadaju obrnuto sa svojim udaljeno­ Sunca, postavio je hipotezu da Sunce stima od Sunca. Bila je čudna stvar da zrači neku vrstu upliva, a zračenje bi se ovaj zaključak nije mogao upotrije­ bilo slično djelovanju žbica na kotaču. biti od planeta do planeta, nego samo Zbog vrtnje Sunca žbice pritištu pla­ za isti planet na raznim daljinama od nete, gurajući ih oko gotovo kružnih Sunca. Činjenica da periodi obilaska staza. Zato je Kepler vjerovao da su planeta oko Sunca ne ovise o kvadra­ uzroci kretanja planeta sile koje dje­ tu njihovih udaljenosti, pokazala bi luju pod pravim kutovima na smjer od Kepleru da njegova zamisao nije bila Sunca do planeta. U slijedećem ćemo ispravna. Nasuprot tome, Kepler je ot­ poglavlju vidjeti da pravo fizikalno tu­ krio najznačajniji odnos između perio­ mačenje kretanja planeta ovisi o sili da obilaska planeta i njihovih srednjih koja nije poprečna na smjer od Sun­ udaljenosti od Sunca: on kaže da je ca do planeta, nego uzduž tog smje­ kvadrat perioda proporcionalan kubura. Zatim je Kepler vjerovao da Sunce sima udaljenosti. zrači nejednako u svim smjerovima Druga izrazito čudna zamisao Kei samo uzduž ravnina staza planeta. plera je bila da period ophoda Merku­ Ovo ga je dovelo da vjeruje kako utje­ ra oko Sunca mora biti u istoj relaciji caj Sunca opada s povećanjem udalje­ s iznosom rotacije Sunca, kao period nosti ili jednostavno da je ona obrnuto ophoda Mjeseca oko Zemlje, kao iznos proporcionalna udaljenosti. Gravitaci­ rotacije Zemlje. Ovo znači da bi se Sun­ ona teorija, naravno, zahtijeva da sila ce trebalo jedanput okrenuti oko svo­ kojom djeluje Sunce opada obrnuto s je osi za oko 27-mi dio perioda opho­ kvadratom udaljenosti. da Merkura, koji iznosi oko 88 dana; Čudna je anomalija da je Kepler, prema tome, Sunce bi trebalo da se radeći po ovoj netočnoj osnovi, ipak jedanput okrene oko svoje osi rotacije došao do potpuno ispravnog rezultata, za oko 3 dana. Galilejevo otkriće Sun­ tj. da planeti opisuju iste površine u čevih pjega dovelo je do prvog određiva­ jednakim vremenima. Na slici 4.7 to­ nja rotacije Sunca, a ono je neposredno čke P1 i P2 predstavljaju dva položaja pokazalo da je ovo neobično shvaćanje planeta, a osjenčanu površinu zatva­ bilo vrlo daleko od pravog. raju pravci SP1 SP2 i luk P1P2 staze Kepler nije nikada napustio ideju planeta. Zatim, osjenčana površina je o kocki, tetraedru itd., jer je razvio je­ upravo proporcionalna vremenu koje dnu novu čudnu teoriju, koja se oči­ je proteklo dok je planet došao iz Pl to mnogo bolje slagala s činjenicama. do P 2 Dvostruka površina, dva puta Smatrao je da planeti emitiraju neku veće vrijeme: Čini se da je razlog za­ vrstu harmonije analogne muzičkim što je Kepler došao do ovog ispravnog tonovima, gdje bi jakost tona bila zaključka bio u tome što je on kom­ proporcionalna brzini planeta. Upo­ binirao fizikalnu pogrešku pretposta­ trebljavajući poznatu veličinu staza vljajući da se brzine planeta smanjuju planeta, njihovih ekscentriciteta i

128

njihovih perioda, on je dobio sistem tonova. Planeti Merkur i Mars imaju pri­ lično veliko područje tonova, jer su njihovi ekscentriciteti relativno veliki. Ovo znači da oni imaju relativno velike promjene svojih udaljenosti od Sunca, i zato, prema Kepleru, velike promjene u svojim brzinama i emisijama tonova. S druge strane. Venera ima vrlo mali ekscentricitet, pa se vrlo malo mije­ nja njena udaljenost od Sunca. Zato Venera emitira isti ton. Naravno, nije bilo slučaja da su se izračunati tonovi precizno slagali u frekvenciji s muzi­ čkim tonovima koji su ovdje prikazani. Može li ovo dolaziti od pogrešaka pro­ matranja? Smatramo da su dobiveni tonovi točno takvi kakvi bi trebalo da budu na prikladno tempiranoj skali i da zatim iz ovih unesemo maksimal­ ne i minimalne udaljenosti planeta od Sunca. Kako se slažu rezultati uspo­ ređeni s promatranjem? Odgovor je pokazan u slijedećoj tablici, gdje su vrijednosti afela (maksimalna udalje­ nost) i perihela (minimalna udaljenost) uspoređeni; prvo je dano po Keplerovoj harmonijskoj teoriji, a drugo po stvarnim promatranjima koja je izveo Tycho Brahe.
afel
harmonija perihel

Slaganje je zapanjujuće dobro - za­ panjujuće, jer ideja nema fizikalnog značaja. Sasvim odijeljeno od njegovih znanstvenih aktivnosti, Keplerov život je vrlo interesantan. Već smo napo­ menuli čudnu kombinaciju sitničavih razlika do promatranja s najdivljijim spekulativnim fantazijama. Pravedno je da se kaže kako je Kepler imao da­ leko veći respekt za činjenice nego što ih ima prosječni učenjak, i da je bio, također, prilično čudniji od prosječnog učenjaka. Ovim značajnim karakteri­ stikama treba dodati vrlo buran život - skrb za ženu, vjersko proganjanje, obranu majke koja je okrivljena kao vještica, i pisanje koje je moglo vrlo lako biti prva znanstvena fantastična priča. Ovim kvalitetama je Kepler po­ stao gotovo idealna studija za biografa pa je o njemu i njegovu radu napisano mnoštvo studija.

planet

Afel

Tycho Brahe perihel

Merkur Venera Zemlja Mars Jupiter Satum

0,476 0,726 1,017 1,661 5,464 10,118

0,308 0,716 0,983 1,384 4,948 8,994

0,470 0,729 1,018 1,665 5,451 10,052

0,307 0,719 0,982 1,382 4,949 8,968

129

5. poglavlje TEORIJA GRAVITACIJE

Veliki rad Keplera na stazama pla­ da neprekidno gibanje strijele uzroku­ neta bio je izveden tokom prvih pet go­ je zrak koji je slijedi straga, gurajući je dina XVII stoljeća. Veliki rad Newtona konstantno. Ovaj neobičan pojam nije na teoriji kretanja planeta izveden je našao potporu u Europi XIII stoljeća. nekih 80 godina kasnije. Golemo po­ Pretpostavimo da je strelica izbačena dručje umnoga rada razdvaja Newto­ nasuprot vjetru, što tada? Kasnije, na od Keplera, jedno područje ljudske kada su se pojavili topovi, moglo se misli mnogo veće nego ono koje je raz­ postaviti još jedno pitanje: da li vjetar također gura topovsko tane? dvajalo Keplera od Ptolemeja. Ovakva pitanja nisu mogla naći Sve do Keplera astronomi su sebi postavljali relativno skroman cilj - da odgovor, sve dok nije došao povoljan ispravno opišu kako se kreću planeti. trenutak u XVII stoljeću. Već smo spo­ Oni su bili zadovoljni s geometrijskim menuli široki ponor između polumiopisivanjem staza planeta. Ali, zašto se stičnih predodžbi Keplera i fizikalnu planeti kreću po takvim stazama? Po­ sigurnost učenjaka nekih 70 ili 80 go­ sebno, zašto se planet kreće po takvoj dina kasnije. Ukoliko se ova velika promjena eliptičnoj stazi, a ne po nekoj drugoj može pripisati jednom čovjeku, to se krivulji? Ovo je problem kojeg je New­ mora pripisati Galileu Galileju. ton riješio u svom najznačajnijem djelu Kada usporedimo rad ova dva čo­ Principia. Razlika između vrste proble­ vjeka, teško je vjerovati da su Galilei ma kojeg je Kepler uzeo kao zadatak, i Kepler bili suvremenici. Galilei je bio i vrste problema kojeg je Newton uzeo Sedam godina mlađi od Keplera, a ro­ kao zadatak, jest razlika između kidio se u Pizi 1564. godine. Galilejev rad nematike i dinamike. U kinematici se je bio u suštini moderan u svom nači­ jednostavno opisuju staze uzduž kojih se kreću planeti. U dinamici je cilj da nu, dok je u mnogim pogledima Kepler se protumači zašto se tijela gibaju po u suštini bio srednjovjekovan. Kepler je, može se reći, zaključio jednu eru, svojim stazama. dok je Galilei otvorio novu eru. Razlika Dinamika je bila mnogo teža, tako između ova dva čovjeka pojavila se iz da ni Grci nisu načinili u njoj bilo ka­ razlike načina mišljenja, koji je dobro kav napredak. Osnovna je poteškoća poznat u današnje doba, ali koji nije davanje precizne definicije za silu. Je­ tako jednostavno prepoznat početkom dan neodređen kvalitativan pojam sile, XVII stoljeća. Galilei je bio po svom in­ naravno, pojavljuje se u svakodne­ stinktu eksperimentalni fizičar, dok je vnom životu. Riječ sila često upotre­ Kepler bio matematički teoretičar. Rabljavamo u običnom govoru ali, kada točno sila djeluje, a kada ne? Aristotel je dao naoko uvjerljiv odgovor, ali je bio potpuno kriv. Rekao je da sila djeluje uvijek kada se tijelo giba. Čim sila prestane djelovati, tijelo se prestane gibati. Prividna istina ovog zaključka može se vidjeti guranjem au­ tomobila po ravnoj cesti. Čim ga pre­ stanemo gurati, on stane. Ali, kako je s letom strijele? Aristotel je pretpostavio Na sljedećoj stranici: 130
Nešto manje od stoljeća dijelilo je Newtonov rad od Keplerovoga, premda su intelektualne snage rasle u to vrijeme ne­ zadrživim tempom. Galileo Galilei je bio tem on XVI dalekozo i lano n je dlje ukazao toljeća i dinamici ih. hGal IG lina koji lejev m, jeg široke jUpotrebom u iva ad lk đ trebljava mogućnosti na p p jih omat tdalekozora lu je G e dao č lilejev rada odel vi je

131

zlika se jasno pokazala u njihovu drža­ Obje metode pristupaju osnovi za nju prema otkriću teleskopa nekog ni­ napredak u znanosti, ali početkom zozemskog optičara. Galilejeva reakcija XVII stoljeća je Galilejeva metoda bila je bila trenutna, pa je odmah konstru­ posebno potrebna. Znanost je postala irao teleskop za sebe, a da nije suviše zrela za pojavu eksperimentalnog fizi­ razmišljao o načinu njegova djelovanja, čara. Ovo je bilo polje na kojem se na­ nego je usmjerio svoj instrument u predak mogao najlakše postići. Keplenebo da pogleda kako izgledaju Sun­ rova razmišljanja o stazama planeta, o ce, Mjesec, planeti i zvijezde. Kepler, uzrocima njihovih kretanja oko Sunca na drugoj strani, latio se izrade optičke i o njihovim relativnim razmacima, teorije teleskopa; ali ga nije načinio, jer nisu bila korisna, jer tada fizika nije je bio, kako je sam rekao, nespretan u bila dovoljno razvijena da omogući te­ takvim stvarima. Razlika je još mnogo oretičaru da se uspješno uhvati ukoveća ako uzmemo u obzir da se prije štac s ovim problemima. Zaista, bilo izuma teleskopa Kepler pridružio kao je potrebno pola stoljeća napretka u asistent Tychu Braheu. fizici prije nego se ovo moglo ostvariti. Sve ovo ne govori da je Kepler ma­ Bit će dovoljan jedan primjer. Kepler nje cijenio promatranja nego Galilei. U je postavio teoriju da je odnos perioda stvari, on ih je više cijenio. Galilei ne rotacije Zemlje prema periodu obila­ bi nikad vjerovao u finije promatračke ska Mjeseca oko Zemlje isti kao odnos detalje pomoću kojih je Kepler izveo perioda rotacije Sunca prema periodu eliptične staze planeta. Razlika između ophoda Merkura oko Sunca. Prema teoretičara i eksperimentatora je dale­ ovoj teoriji, period rotacije Sunca iznosi ko od toga da bude razlika u stupnju oko tri dana. Svojim teleskopom Galilei njihovih odnosa prema promatranjima. je ustanovio da Sunce u stvari ne rotira U stvari, sasvim je lako naći teoretičare za tri dana, nego za 27 dana. Ovo je koji više cijene promatranja od samih odredio promatranjem pjega na Suncu, promatrača, kao što je Keplerov slučaj. koje se gibaju od zapadnog ruba Sunca Razlika je u instinktu. Keplerov instinkt prema njegovu istočnom rubu, jer se je bio da sazna kako radi teleskop; Ga- Sunce vrti oko svoje osi. lilejev je bio da izradi teleskop. (Otkriće pjega na Suncu, usput,

132

Gore: Galilejevi crteži Sunčevih pjega pri­ kazani u njegovu djelu Delle Macchie Solari. Desno: Niz fotografija, snimljenih na Mt Wilsonu 1947, pokazuje kako se uslijed rotacije Sunca pomiču pjege s jednog kraja na drugi kraj Sunčeva diska.

nije prvi objavio Galilei, nego Cristoph Sunca nije točno okomita na ravninu Scheiner. Razlog za to je bio što se Gali­ staze Zemlje. lei suzdržavao objaviti svoja promatra­ Galilejev životni rad i njegov lični nja Sunčevih pjega gotovo dvije godi­ karakter možda se najbolje može pri­ ne, vjerojatno zato što je želio da bude kazati opisivanjem jednog njegova ek­ apsolutno siguran da su pjege stvarno sperimenta. Prema Aristotelovoj fizici, povezane sa Suncem, a ne da su je­ tijela koja padaju imaju težinu, a ona dnostavna mala tijela između Zemlje i koja ne padaju, nemaju težinu. Zrak Sunca. Od pamtivijeka su se vrlo veli­ ne pada pa zato nema težinu. Galilei je ke pjege morale vidjeti na disku Sunca izašao na kraj s ovom stvari na krajnje prostim okom, tako da teleskopsko ot­ jednostavan način. Mjehur je napunio kriće Sunčevih pjega nije stvarno nji­ zrakom, začepio ga i izvagao. Zatim ga hovo prvo otkriće; ali su promatranja je probio, pa je zrak izašao i ponovo prostim okom uvijek pripisivana pro­ izvagao. Težina kod drugog vaganja je lazima tijela ispred Sunca. U jednom zapaženom slučaju smatralo se da je bila manja nego kod prvog, što je po­ planet Merkur došao između Zemlje i kazalo da je zrak koji je izašao imao te­ Sunca.) žinu. Izgleda jasno, da je Galilei postavio Korist koju je Galilei dobio iz svojih kao neko pravilo, da je gotovo sve ono promatranja pjega na Suncu, iznena­ dila je sve njegove suvremenike. Ne što su prethodne generacije rekle o fi­ samo da ih je upotrijebio da odredi vri­ zikalnom svijetu bilo neispravno. Nje­ jeme rotacije Sunca, nego je ustanovio gova tehnika je bila da izabere bilo koje da one nisu apsolutno tamne. One su rasprostranjeno mišljenje, da izrazi su­ tamne samo zbog toga što ih uspoređu­ mnju u njegovu vrijednost i da ispla­ jemo sa svijetlim okolnim područjima nira eksperiment da ga provjeri. Motiv diska Sunca. On je također ustanovio za prihvaćanje ove tehnike je vjerojatno da su pjege ograničene na ekvatorijal­ bio u tome što se Galilei sigurno rado­ ni pojas Sunca, jer se rijetko nalaze na vao šokovima i iznenađenjima što su heliografskim širinama većim od 30°. ih uzrokovala njegova otkrića. Jasno je Galilei je čak ustanovio da os rotacije da je bio mnogo sretniji kad je eksperi-

Scheiner je objavio otkriće Sunčevih pjega prije nego je na njih upozorio Galilei. Na slici se vidi kako je on dobivao obrnute slike Sunca pomoću dalekozora na neprozirnom zastoru.

133

ek­ sperimenta i ismijavanja dovela ga je. Galileo Galilei patricij firentinski profesor matematike na sveučilištu u Padovi. ali je zato bio vrlo popularan među studentima. Galilejeva metoda rada sumnje. pomoću dalekozora koji je sam nedavno izmislio. i na Mjesec. Sva su tijela gotovo istovremeno udarila u tlo. Jedan eksperiment koji je vjerojatno započeo s motivom "da ismije" samou­ vjerene školovane ljude oko sebe. a osobito filozofa astronoma. s prijevodom Galilejeva Sidereus Nuncius. bez obzira na njihove različite mase. na površini Mjeseca. koja su se počela kretati na isti način. godine. Ovo bi bilo dovoljno da se u sveučilišnoj atmosferi steknu mnogi neprijatelji. u istom gravitacionom polju. a iznad svega nije mogao trpjeti glupane. prirodno. a pomoću . On je uperio svoj prvi jednostavni instrument ne samo na Sunce nego. Neznatne razlike koje su postojale. Galilei je točno pripisao razli­ čitim efektima otpora zraka. nastavljaju kre­ tati po identičnim stazama. kod bezbrojnih zvijezda stajačica. do krajnje nepopularnosti 134 među njegovim kolegama na sveučilištu u Padovi. koji izazivaju poštovanje svakog čovjeka. On jeustanovio da Mjesec nema glatku površinu. sve da je Galilei bio prijazan i trpeljiv. također. On je bio otvoren i pošten. planete i zvijezde. Tamo ima planina i dolina. a on nije bio ni jedno ni drugo. ment opovrgao staro ustaljeno shvaća­ nje nego kad ga je potvrdio. Kada je Galilei primio vijesti o izu­ mu teleskopa. kako su uvjeravali filozofi. do­ veo je Galileja do otkrića od najveće va­ žnosti. kod maglica i četiriju gornjih planeta koji se polagano okreću oko Jupitera na raznim daljinama i periodima za koje nitko prije nije znao od autora. a naroči­ to se zapažaju kružni bedemi kratera. Objavljeno 1610. a oko četiri stoljeća kasnije je bilo kamen temeljac Einsteinove opće teorije relativnosti. koji ih je nedavno opisao i odlučio da im dade ime Medičejske zvijezde Venecija 1610 Naslovna strana. najavljuje prvi utje­ caj teleskopa na istraživanje neba. Dok su njegove ko­ lege mogle skucati nešto više od kvoru­ ma studenata na predavanjima. otkrića da se sva tijela. štaviše. Galilei je predavao pred najvećim mogućim auditorijem. Galilei je jednostavno pustio nekoliko tijela raznih težina iz velike visine pred nosovima svojih ko­ lega. on je vjerojatno osjetio mogućnost izlaza iz napete atmosfere na sveučilištu u Padovi na širi život izvan ove sredine. Smatralo se da teška tijela brže padaju na zemlju nego lakša tijela. kao i ovdje na Zemlji. ra­ zdražljiv i podrugljiv. Ovo je otkri­ će imalo vrlo značajno mjesto u Newtonovoj teoriji gravitacije. neobične i izvanredne prizore.ZVJEZDANI GLASNIK Otkrivši velike. kroz koje prolaze razna tijela. On je vidio sjene što ih planine i krateri bacaju osvijetljeni Suncem.

Zami­ sao je bila dobra. Budući da je Jupiter tako daleko od Zemlje. On je ustanovio da Venera pokazuje faze ili mijene poput Mjeseca. kao što se unaprijed mogu izra­ čunati položaji planeta koji se gibaju oko Sunca. Ova su otkrića bila objavljena u Knjizi Sidereus Nuncius. preselio se u Firencu. desno. što omogućava određivanje geografske dužine. koji se gibaju po staza­ ma oko centralnog masivnog planeta. koji je došao do zaključka da se to ne može postići. nastala je iz njegovih promatranja satelita Jupi­ tera. ali se ovdje radi o teorijskom problemu. s bilo kojeg dijela Zemlje. može izmjeri­ ti vrijeme opaženog rasporeda satelita i usporediti ga s predviđenim položaji­ ma satelita u katalogu. Galilei je bio silno impresioniran čestim vezama između svojih teleskop135 . Položaji ovih satelita se mijenja­ ju iz dana u dan zbog njihova kretanja oko Jupitera. koju je Galilei razvio u to vrijeme. godine. Galilei se s tim nije složio. isto onako kako se planeti gibaju po stazama oko Sunca. a i dobiti. koja je izdana u Veneciji u ožujku 1610. pogledi na satelite bi bili isti iz svih dijelova Zemlje. Galilei je smatrao da se njihovi položaji mogu unaprijed izraču­ nati. u kojoj je knjiga objavljena. Zato se. brojne audijencije s papom. Knji­ ga je izazvala veliku senzaciju. a od kojih je on mogao zatražiti. On je ustanovio da planet Jupiter ima četi­ ri mala satelita.Ove stranice iz Galilejeve knjižice pokazuju mnogo "novih" zvijezda koje je otkrio prvi teleskop. pojas i štit Oriona (lijevo) bio je poznat kao grupa od samo devet zvijezda. Iste godine. Potpun uspjeh ovisi o tome da li su budući položaji satelita izračunati s dovoljnom preciznošću. gdje je predavao darovitim slušaocima iz svih dijelova Europe. Prije 1610. Plejade (Vlašići). pa je Keplerovo mišljenje bilo ispravno. Ona je Galileja podigla iz prilično uskogrudne atmosfere sveučilišnog života do polo­ žaja gdje je mogao govoriti na jednakoj nozi ili gotovo jednakoj s knezovima i Kardinalima. Nalije­ vo je kopija jednog Galilejeva teleskopa. Jedna interesantna ideja. njih je bio u mogućnosti da izračuna visine planina i da pokaže kako se one mogu usporediti s ovima na Zemlji. a ne o promatračkom problemu. Problem je bio upućen Kepleru. kao grupa od samo sedam zvijezda.

ako ostanemo vjerni euklidskoj geo­ metriji. ali ne onako kako je to iznio Galilei. kao kardinal Barberini. morao uočiti efekt ako se Zemlja kreće. Već smo napomenuli u prethodnom poglavlju da je teorija Tycha Brahea. Na jednoj strani su zdrav razum i racional­ nost ukazivali na prihvaćanje Kopernikova sustava. Ovo zahtijeva da pri­ hvatimo Kopernikovu sliku. što je dovelo do početka njegove nesretne borbe. kada mu je bilo gotovo 60 godina. nije uopće mogao prihvatiti takav zaključak. U početku su ga prijateljski opo­ minjali da ne uči i ne zastupa ideju o kretanju Zemlje. kretanje Zemlje će prouzročiti vrlo mali efekt na putanju tijela koje pada. da jedno­ liko pravocrtno kretanje laboratorija nema učinka na događaje koji se zbi­ vaju unutar laboratorija. bio je slobodan da to smatra hipotezom. osjetivši kolebanje u Crkvi. nego po zakrivljenoj stazi. a ne Tychovu sliku. Urban VIII. ukoliko se odnosi na prividna kretanja planeta. U stvari. To se javlja iz činjenice da se Zemlja vrti. pa nije potrebno da se ovdje posebno opiše. Papa je istaknuo da Kopernikova doktrina nije službeno proglašena krivovjernom. Deset godina se Galilei zgražao nad ovim ograniče­ njem. Tycho Brane je vjerovao da bi se. po kojoj se svi planeti osim Zemlje gibaju oko Sunca. tada možemo pokazati pomoću aberacije da se Zemlja mora gibati oko Sunca. Kopernikovoj teoriji. ali nije smio reći da se Zemlja stvarno kreće. ali je na drugoj strani gotovo sigurno da je protestantska reformacija ukazala papskim područjima da je potrebna odlučna obrana Crkve i njenih dogmi ukoliko se želi zadrža­ ti jedinstvo. On je vjerovao da se položaj nikad ne može oslabiti prihva­ ćanjem istine. koji je bio 136 učenjak. kako bi je dokazao. (U stva­ ri.prigovor koji bi takvo kretanje pokazao padanjem tije­ la. Sa svoga novog visokog položaja Galilei je sebi postavio zadatak da uve­ de Kopernikov sustav u Italiji i time u cijelom katoličkom svijetu. Ovo je kamen temeljac specijalne teorije relativnosti. Osim toga. Galilei nije imao uopće nikakav dokaz. Dokaz za Kopernikovu teoriju se može dati. Galilejev eksperi­ mentalni rad je pokazao kako su bili potpuno bez temelja prethodni prigo­ vori o kretanju Zemlje . To je pokušao u svojoj glasovitoj knjizi Dialogo. Zatim. Međutim.skih promatranja i Kopernikove teorije o kretanju planeta. Galilei je odmah otišao u Rim i u nizu sastanaka s papom zala­ gao se za prihvaćanje Kopernikove te­ orije. Ali. tako da se točka na površini Zemlje ne pomiče pravocrtno. U slijedećem pogla­ vlju doći ćemo do značenja Bradleyjeva otkrića aberacije. ali Galilei. Imam utisak da je Crkva sa žaljenjem prihva­ tila ovaj zaključak. (Prema teoriji relativnosti je. Njegov neuspjeh da to postigne je predobro poznat. Takvi slučajevi su bili sistem Jupiterovih satelita i faze Venere.) Galilei je bio tako impresioniran jednostavnošću i finoćom Koperniko­ ve slike uspoređujući je sa složeno- . ako se teško tijelo baci s tor­ nja. on je dobro započeo. a samo se Sunce giba oko Zemlje. pa je ovaj efekt premali da bi se zamije­ tio početkom XVII stoljeća. bio prema njemu prijateljski naklonjen. a predstavlja ga sva­ ki jednoliko gibajući laboratorij. na primjer. bio je izabran novi papa. uvijek moguće smatrati da Zemlja miruje pod uvjetom da napusti­ mo običnu euklidsku geometriju.) Ovdje je Galilei našao klicu za još je­ dno veliko fizikalno otkriće. Fizičar i danas upotrebljava Galilejev sistem referencije. nju Crkva smatra nepotvr­ đenom. Galilei je odbacio ovaj prigovor i upozorio da se ne javlja takav efekt ako je tijelo bačeno s jarbola broda koji se kreće po glatkoj površini vode. naravno. Ovo je ponukalo Galileja da se vrati u Firencu i da se da na posao. Ovo je također zahtijevalo odbacivanje Kopernikove teorije. a ne vice versa. koji je. stvarno po­ tpuno ekvivalentna.

Na dan 8. Iz ovoga proizlazi da postoje 3 lutajuće zvijezde oko Jupitera. sumnjivo je bi li se išta ostvarilo uzimanjem mučeničkog puta. Uostalom. koju je Galilei napisao o satelitima Ju­ pitera. osim da u takvim slučajevima porekne autoritet Crkve. Galilei je napisao svoju knjigu u potpuno nekompromisnom stilu. Me­ đutim. Možemo procijeniti Brunove kva­ litete uspoređujući neke od njegovih ideja s onima Keplera. Desetoga sam ih ponovo vidio ovako: * * 0. Naravno. koji je deNa dan 7. Jupiter se vidio u mom te­ leskopu sa tri zvijezde ovako: istok * * 0 * zapad. siječnja oni su bili postavljeni ovako: * * 0. kako je prethodno izračunano. Pred njim se našla samo alternativa. Za Galileja je bila sreća da je njegov slučaj ispitivala posebna komisija. na njegovo zaprepaštenje. Uvjeravao je kako njegova knji­ ga ne zastupa ideju da se Zemlja kreće. Zato se takva situacija nije mogla ignorirati. no na njegovu nesreću bilo mu je uručeno upozorenje sedamna­ est godina ranije. Na dan 9. Drugih noći one su se pojavljivale jednake veličine i udaljenosti. bilo je jasno da se nije mogao logički braniti. da je emotivno osjećao kako ona mora biti istinita. Nasuprot tome. ispitujući ponovo svoje vlastite argumente. njegova metoda diskusije je stvarno iznosila malo više od ismija­ vanja kompliciranosti Ptolemejeva su­ stava. siječnja bilo je oblačno. nisu u stanju da procijene si­ tuaciju. osudu i smrt.šću Ptolemejeve slike. sugeriralo da postavi obrambenu liniju. da je takva obrana imala malo izgleda za uspjeh. Ali. koje je bilo službeno uvedeno u zapisnik. puta koji je uzeo Giordano Bru­ no nekoliko godina ranije. a ne Sveti oficij. da prizna pogrešku i traži milost. ovo je navedeno pro­ tiv njega. a općenito je poznato da je on tako i postupio. Ali je situa­ cija bila takva da zdrav razum u to vri­ jeme nije odgovarao politici Crkve. njegova je knji­ ga bila tako jasno napisana s emoci­ onalnom naklonošću za Kopernikovu teoriju. Sasvim je vjerojatno uvidio. a u odsutnosti uvjerljivog fizikalnog ar­ gumenta. Podupirali su ga isusovci i papin tajnik na isti način kao što su ga podupirali širi krugovi koji su mogli procijeniti zdrav razum na kojem je bazirana cijela diskusija. prethodno nevidljive za svakoga. Galilei je potpuno krivo prosudio razloge koji su tada djelovali na odlu­ ke Crkve. Niže je stranica iz bilježnice. Mnogo je bilo napisano i za i pro­ tiv Galileja zbog ovakve njegove odlu­ ke. Najzapadniji je izgledao da će okultirati. Bilo je prirodno da će se Crkva suprotstaviti ovom ruganju. Kada se pojavilo prvo izda­ nje knjige Dialogo. a najbliža zvijezda Jupiteru bila je pola veličine od druge i približavala joj se. možda. Gore je prijevod nekoliko prvih redaka. . bilo je primljeno s općim odobravanjem. Na dan 11. a ne retrogradni. siječnja bili su ovako 0* * * Oni su zato bili direktni. Meni se čini da svi oni koji nikada nisu bili ugroženi neposrednim muče­ njem. Sada. Oni se nisu mogli vidjeti bez teleskopa. siječnja 1610. a to mu je. Kepler je vje­ rovao da su sve zvijezde ograničene na jedan udaljeni omotač. pa je Galilei bio oso­ bno upozoren na to. da oni stvarno ne dokazuju kretanje Zemlje. ako je želio da izbje­ gne mučenje.

a da svemir može biti vječan. Posljedica sudskog procesa je bila da je Galilei bio primoran odreći se KoNaslovna stranica prvog izdanja Dialogo. ali je nije prvi uveo. pernikove doktrine te je bio stavljen u koja predstavlja Aristotela. započela. Doći će vrijeme kada će svi vidjeti ono što ja vidim. a to nije sušti­ na racionalnog mišljenja. Može se također reći da bi racionalni način mišljenja trebao biti u mogućnosti da sam trijumfira. ali su ona bila kvalitativne vrste i nisu predstavljala mnoštvo preciznih podataka na kojima bi se mogle bazirati teorije. iako ne kao jedan od najvećih. da je Galilejeva životna povijest svemir. a ne završila s razdobljem njegova kućnog pritvora. Godine 1600. pa su mnogi ljudi iz raznih sukob s Crkvom. drugi su prije njega koristili eksperimente da ispitaju ideje. Njegova posljednja izjava na sudskom procesu bila je: "Ja očekujem vašu osudu s manje straha nego vi. odbijajući da odbaci svoje heretičke poglede na svega. Giordano Bruno je Može se reći. dok je Bruno smatrao da su one tijela kao Sunce i da se zato nalaze u enormnoj udalje­ nosti od nas. Galilei nije stvarno izumio teleskop. Da je Crkva prihvatila njegov Dialogo. Oslijepio je u posljednjoj godini svoje osmogodi­ šnje konfirmacije." To vrijeme je zaista došlo. mjesta hodočastili da ga vide. godine. kao što su bila promatranja Tycha Brahea.beo samo tri kilometra. dovele su ga na lomaču. ali je njegov ispitiva­ čki duh ostao zdrav. smatrajući da prostor može biti neizmjeran. premda mu je svojim proma­ tranjima dao odlučan motiv za njegov 138 . ali je Brunovo mučeništvo vjerojatno malo tome pridonijelo. koje su značajne za naše doba. bez početka i kraja. Primao je na Kopernikovu teoriju i tako došao u posjetioce. Spaljen je u Rimu 1600. bez potrebe za mučeništvom. Ovaj pojam je proširio do neizmjernosti. Mučeništvo sadrži suprotsta­ vljanje emocije emociji. a to je najznačajnije od umro mučeničkom smrću. U ovom radu on se vratio blizu Firence do kraja života. On je načinio važna astronomska ot­ krića. Galilei bi bio spominjan u povijesti kao izvanredan učenjak. Ptolemeja kućni pritvor u svojoj ladanjskoj kući Kopernika. Ovakve ideje. Utemeljio je eksperimentalnu metodu.

također. Istina je da su Tycho Braheova promatranja bila na raspolaganju samo Kepleru. zaklinjem se da sam uvijek vjerovao. go­ tovo je sigurno da on ne bi bio čovjek koji bi se latio sitničavog. ali ukoliko budem upoznao nekog krivovjernika. koji su donijeti i proglašeni protiv sličnih delikvenata. crkvi. proklinjem i mrzim spome­ nute zablude i krivovjerje. Galileo. koju sam ispravno shvatio. Prisižem. točnije. Kako god gledali na Galilejevu odluku. ali da je i Galilei imao pristup do njih. Javno opozivanje mu je dalo osam godina života koje je iskoristio za polaganje temelja dinamike. a da Zemlja nije središte i da se kreće. i bio sam smatran vrlo sumnjivim s krivovjerja. glavni inkvizitori u cijelom kršćan­ skom svijetu protiv krivovjerne izopačenosti. želeći da uklonim iz pameti vaših uzoritosti i svakog vjernog kršćanina tu snažnu sumnju. Zaklinjem se da ubuduće neću nikada više ni reći ni tvrditi. pismom. a Zemlja da nije središte svijeta i da se kreće. da sam držao i vjerovao da je Sunce središte svijeta i nepomično. što propovijeda i naučava Sveta katolička i apostolska crkva." Galilei se odlučio za opoziv. prešutio veliko Keplerovo otkriće eliptičnih staza planeta. također. Ukoliko se ogriješim o bilo koje od mojih navedenih obećanja i zakletvi (a to ne dao Bog). vjerujem sada i s božjom pomoći ću vjerovati i ubuduće u sve ono što vjeruje. prijavit ću ga ovom Svetom uredu ili. iskrenim srcem i nehinjenim uvjerenjem odričem se. Tako mi Bog pomogao i ova Sveta evanđelja koja. usmeno ili pismeno. tj. te općenito svaku i bilo k oju drugu zabludu. ja sam napi­ sao i štampao knjigu u kojoj sam se bavio tom već odbačenom naukom i navodio razloge s mnogo argumenata njoj u prilog. krivovjerje i sektu protivnu Sv. sin pokojnog Vincenza Galileja iz Firence. i obećavam da ću vršiti i držati se u potpunosti svih pokora koje su mi bile ili će mi biti nametnute od ovog Svetog ureda. sumnjivo je da li je on mogao postići mno­ go mučeništvom. inkvizitoru ili ordinariusu onoga mjesta u kojem se bu­ ­­­ naiazio. godini. koja dodirujem svojim rukama. ne branim i ne naučavam na bilo koji način. imaju­ ći pred svojim očima nepovrediva Evanđelja. zamornog ra"Ja.. premda mi je ova Sveta inkvizicija su­ dbeno naredila da potpuno napustim lažno mišlje­ nje da je Sunce središte svijeta i da se ne kreće. što ih nalažu i propisuju sveta pravila i drugi opći i posebni propisi. 139 . a da nisam donio nika­ kvo rješenje. spomenutu la­ žnu znanost i. nakon što mi je bilo rečeno da je ta znanost u protivnosti sa Sv. a dolje je prijevod tog dokumenta. ni usmeno ni pismeno. On je. takve stvari zbog kojih bi na mene mogla pasti slična sumnja. Ali.razvoj kao naučnog instrumenta. lično pristupivši pred sud i na koljenima pred vama. Zato. Nadesno je dio doku­ menta u kojem se on pod prisegom i prokletstvom odrekao svojih krivih uvjerenja. podvrgavam se svim pokorama i kaznama. u svojoj 70. najuzorniji i najprečasniji kardinali. da ne podržavam.

On je uočio da je samo onda ćnosti da dosegne. da Hooke u Engleskoj. pretpostavimo da je strmija na ja. koja se ko­ ali važnost ovih dvaju otkrića nije bila trlja naprijed i natrag. ovo očito vri­ jedi samo ako je ploča vrlo ograničene Galilei je ustanovio da na visinu do veličine. lopta će nastavili da dosi­ mogao naći zadovoljavajući način odr­ že istu visinu kao prije. Što će se dogoditi ako smanjenje strmosti dosegne nulu? Odgovor je. Ovo navodi da vladanje utega ne ovisi o postojanju . koja ima oblik kuglinog zaboravljeni i ponovo otkriveni nekog odsječka. Ako nastavimo smanji­ vakuumu. Ali. načinio dva velika otkrića u trenutku kada špaga dođe u vertikal­ zametku . To će reći. pod pretpostavkom da je kut mali. neće biti u mogu­ njihalu. Na pri­ kotrlja po horizontalnoj ploči. Da li će lopta doseći istu To mu je ukazalo da njihalo može dati visinu na obadvije sirane? Galilei je na­ odličnu metodu za mjerenje vremena. amplitude njiha­ trenutak samo manje strmiju stranu. otkrio je da je vri­ Pretpostavimo sada da zdjela nije jeme koje je potrebno njihalu za jedan načinjena kao dio unutarnje površine potpun njihaj. zaista. ali će zbog sma­ žavanja njihanja njihala prema ovom njene strmine stvarna udaljenost biti otporu. Galilei je ponovo posvetio pažnju visinu koju. naravno. Zamislio je njihanje njihala u veća nego prije.relativnost uniformnog gi­ ni položaj. Oni bi bili vjerojatno unutar zdjele. la postajale su postepeno manje i ma­ Ako načinimo da ova strana bude još nje zbog zračnog otpora. inače više ne bi 140 njihala kod dna njegova njihaja osta­ ne nepromijenjena. Na kraju je potrebno objašnjenje. a dalje i dalje u horizontalnom značenju problem održanja njihanja njihala nije prije nego postigne odgovarajuću visi­ bio riješen na jednostavan način sve do nekih 70 godina kasnije. što obzira na dužinu špage koja je bila pri­ će se dogoditi ako pustimo da se kugla čvršćena na nepomičnu točku. lopta će se kotrljati sve njegove eksperimentalne tehnike. osim posljednjeg go­ stvo. u svojim posljednjim godina­ pokušavajući da dosegne odgovarajuću ma. da se dijelu ostane nepromijenjena. dosežući uvijek istu tokom kućnog pritvora. Kugla. Ne možemo uzeti u obzir uda­ koje se uteg popne ne utječe promje­ ljenosti na ploči koje bi bile usporedive na dužine konopca ako brzina utega s polumjerom Zemlje. uvijek Sada. a da se ne sklize odmah jasna. U Padovi. U stvari. tako da će se lopta kotrljati beskonačno. neovisno o kutu njiha. U svakodne­ vnom životu možemo zamislili hori­ zontalnu ploču u kojoj je privlačenje gravitacionog polja Zemlje u svakoj to­ čki okomito na ploču. Galilei čki između nepomične točke i utega u je. pa Galilei nije manje strma. Zamislimo za Međutim. će se lopta kotrljati beskonačno. šao da će se to ostvariti. koju je Galilei smislio. visina koju uteg dosegne uvijek ista. jednoj strani. što je učinio nu. na nesreću.kugle.čunanja koje je proveo Kepler. mjer. kao mladić. stepeno ne oslabe gibanje. uteg bi dosegao istu visinu. Posljednja je karika u lancu razmi­ ako brzina utega njihala na najnižem šljanja. nezavisno od špage. visinu sve dok trenje i otpor zraka po­ Galilei se uvijek zanimao za njihalo. bez izgubi iz vida zdjela i da se upita. ali je to bilo izvan područja vati strminu. da bi se ona kotrljala lemog otkrića do kojeg je Galilei došao naprijed i natrag. banja i činjenicu da tijela koja započnu Ovo je pokazalo da je kretanje utega gibanja na sličan način u istom gravi­ njihala amo-tamo bilo stvarno sasvim tacionom polju imaju identične staze. ako je uhvatio špagu u nekoj touvjeti su isti kao prije. imat će potpuno isto svoj­ kasnijeg datuma.

Međutim. a brzina će joj biti konstantna. Ako ma kojoj se zakrivljenost Zemlje može prestaneš gurati svoj auto. zatim smo značajnu ulogu u proširivanju polja uklonili špagu i zamijenili je zdjelom.vrijedilo da je gravitaciona sila okomi­ u tome. koja se kotrlja bez sklizanja u zdjeli. Svojom ploče. A to je zato što Galilejev rezultat obuhvaća samo plo­ na sva tijela koja vidimo djeluju sile. ukoliko uopće nema sila ili ukoli­ kvog logičkog sistema dinamike. vlada se na isti način. također. lopta će se kotrljati bez kra­ nio važnost Kopernikova izlaganja. što u prirodi ne vidimo pra­ ta u svakoj točki na ploči. ko ima sila koje samo djeluju okomilo Galilei je također ispravno ocije­ na ploču. djeluje sila na tijelo? Odgovor je: uvi­ jek kada se tijelo ne giba konstantnom brzinom i pravocrtno. . koja je Iz ovoga možemo lako dati odgovor do tada bila centar intelektualnog ra­ na pitanje koje je bilo postavljeno go­ zvoja. Ali. bilo je otkriće koje je svijet čekao dvije tisuće godina. Zatim smo uklonili koj mjeri prenesen na protestantske Zemlju da konačno uklonimo i ploču. ja. Sada možemo ukloniti Ze­ ka nuli ili stanje u kojem sila ne djelu­ mlju i razmotriti apstraktnu ploču po je. za dnji stupanj apstrakcije je uklanjanje Italiju i cijeli katolički svijet. ali to na ploču . Prema tome vocrtna kretanja tijela. zemlje (Francuska je bila iznimka. Stupnjem. Dok su sve sile normalne nam danas izgleda razumljivo. on će stati. znanstveni razvitak ne u Italiji. Počeli smo s njihalom. ju sile na loptu u smjeru njenog kreta­ Zato je bilo nemoguće doći do bilo ka­ nja. mogao slijediti brzi razvitak tehnologi­ Napomenimo razvojne stadije apstra­ je XVII i XVIII stoljeća. postale slabe i nakon toga smo zamijenili zdjelu hori­ nazadne. koje su do tada odigrale tata. Razvitak znanosti je u veli­ zontalnom pločom. a s propadanjem znanosti nije se nom i po svom prvotnom smjeru. stranice zdjela se razlikuju u nagnutosti. koju zami­ presudom Crkva je zaista zaustavila slimo u području prostora gdje uopće napredak znanosti tamo gdje je bila nema sila. kugla se kotrlja neo­ graničeno u istom smjeru. Ako jedna "stranica" po­ stane horizontalna. Ukoliko ne djelu­ sile na bilo kakav kvantitativni način. Zato su Italija kcije do koje smo stigli kod ovog rezul­ i Španjolska. nije bilo moguće definirati i mjeriti kojoj se kotrlja lopta. lejeva otkrića. Od tada pa na dalje znanost o dinamici Kugla. Što će se dogoditi? Čestica dovoljno jaka da nametne svoje odlu­ će se i dalje kretati s jednolikom brzi­ ke. Iz ovog razloga nalazimo veliki brzinom i konstantnim smjerom. za koji kretanje tijela odstupa od konstantnosti. ču ograničene veličine u odnosu pre­ pa tijela ili miruju ili se kreću. jer Ovo na kraju daje zaključak da se tijelo u njoj katolicizam nije imao potpunu na koje ne djeluje sila giba konstantnom vlast). Ovo načinjena. Razmotrimo česticu. zanemariti. nego na udaljenom otoku izvan tovo na početku ovog poglavlja: kada kontinentalne Europe. osnovna točka je bila ali sile još uvijek djeluju na njega. Za­ ne samo za znanost nego. u Engleskoj. A sve dok se nije moglo Već smo uklonili njihalo i zdjelu iz definirati stanje u kojem je sila jedna­ problema.okomite na nju . Ovo veli­ ko otkriće Galileja u vrijeme njegova kućnog pritvora. napredovala je vratolomnom brzinom. Ovo definira pri­ sustvo sile. mjeri se sila koja djeluje na tijelo.lopta će nije uopće bilo razumljivo sve do Galise kotrljati bez kraja. ali će ku­ Razlog zašto se trebalo tako dugo gla uvijek pokušati da dosegne istu visinu čekati na očito jednostavan rezultat je na obje strane. a čovjekova saznanja.

Napeta špaga može pre­ nositi silu samo po njenoj dužini. Pričvrsti teški uteg na jedan kraj špage. Ovdje imamo tijelo koje se kreće po krugu pod utjecajem sile koja se pre­ nosi po špagi. imamo dvostruku količinu materijala u utegu. Upravo smo vidjeli da se sila koja dje­ luje na tijelo mjeri stupnjem za koje tijelo odstupi od pravocrtnog kretanja i stalne brzine. Ako. Pravilo: sila je jednaka masi tijela pomnožena kvadratom njene brzine podijeljene s polumje­ rom kruga. sila se može na­ 2 pisali kao m V r. proporcional­ no se promijeni i sila. ako želimo imati kretanje po krugu istog polumjera i iste brzine. po­ put gravitacije. Huygens je (gore) otkrio kako da se izmjeri sila koja je potrebna da održava kretanje tijela u krugu. a ne poprečno. tada će biti potrebna dvaput veća sila nego je prethodno bila. Osim toga. tako da dru­ gi kraj špage predstavlja centar kruga. Uzimajući ova tri rezultata zajedno. prema centru kruga. kroz prostor. ako se količina mate­ rijala u utegu promijeni. a da se smanjuje obrnuto s dužinom špage. Kakva sila djeluje na njega? Vrlo je­ dnostavan pokus omogućuje nam da se uhvatimo s problemom. 142 . Zato u bilo kojem trenutku sila koja djeluje na uteg mora uvijek biti usmjerena duž špage.Prije nego prijeđemo na Newtonovu revoluciju. gdje je V brzina utega po krugu. a m količi­ na materijala u utegu. Razmotrimo poseban slučaj kada se tijelo kreće po krugu. Huygens je ustanovio da se veličina sile povećava s kvadratom brzine utega. na primjer. a to znači. bit će dobro da razmotrimo važan korak koji je ostvario Huygens. Sila koja djeluje na tijelo izmje­ rena je stupnjem kojim se tijelo odvoji od kretanja u pravcu kod stalne brzine. pa za­ vrti uteg da opisuje krug. r polumjer kruga. Posve je isto da li se sila prenosi uz konopac ili.

možemo pisati jednadžbe. sila gravitacije. mora bili proporci­ On je također približno točan za pra­ onalna sa 1 r2. koje je potrebno da se uteg G osigurava da se uključi bilo koji još jedanput okrene oko kruga je 2rpi V. u kojoj je brzina V tralnog tijela. jest 2rpi. da se sila mora sadržavati faktor m. koju od sada deklariramo kao rit uvjet da se i m1 i m2 moraju pojaviti gravitaciona sila. Ovo Jednadžbi F = m V2 r možemo do­ će reći da se A može napisati kao pro­ dati drugu jednadžbu. F. napisati u obliku P = 4r mpi2 F. centralnog tijela s velikom masom. može odmah dobiti. Neka su njihove mase m 1 tijelo privlači uteg prema sebi silom F i m 2 . uvjetu. ne ovisi o masi tijela nego o početnom za slučaj Mjeseca. a M masa cen­ treću jednadžbu. ma oblik G x m1 x m2 : r . dobi­ Uzmimo u obzir treći Keplerov za­ je se P2 = 4r3pi2 G M. privlačenja. kojeg je opisivao uteg. Iz koja je jednaka m V2 r. Pretpo­ Sada razmotrimo gravitacionu silu stavimo na trenutak da je G poznato pa između dvije jednake čestice . neodređeni faktor. ili A m2 r2. Ako također uzmemo ve planete koji se gibaju po ne sasvim u obzir Galilejev rezultat da staza tije­ kružnim stazama. Kombi­ može izračunati produkt G x M iz gornje nirajući ova dva uvjeta. 143 . Vidimo. gdje veličina A može sadr­ mo veličinu G. nego slučaj dviju čestica uspo­ tru kruga? Ukoliko masivno centralno redive mase. tada A mora sadržavati faktor ml. Ako nazovemo ovu dužinu vremena Vratimo se formuli za P2 za slučaj periodom P. Iz ove dvije jednadžbe možemo izvesti Neka je m masa utega. da veličina te koji se kreću po kružnim stazama. također. koja se očituje djelovanjem ga privlači. Ova se jednadžba može rekli sila F je jednaka G x m M x r2.gdje ne­ razmotrimo određivanje P i r za planete. da je kvadrat od P proporciona­ Keplerov zakon primjenjiv za plane­ lan kubusu od r. koje ciona sila. ako su veličine P i r određene ovisiti o masi m utega. tada se masa M. po­ la koje se giba u gravitacionom polju služiti za satelite planeta . uteg će se na­ onoga što smo do sada rekli.na primjer. Iz onoga što smo do sada eliminirana. Ako sada postavimo razbo­ Sila F. gdje veličina a vrijeme. A ako na neki način odredi­ 2 F = A m r . Ovo je sada treći kon. točno onako kako se gibao m1 na m2 može se napisati A x m2 : r2 kad je bio pričvršćen za kraj špage. gravita­ staviti gibati oko centralnog tijela. Dužina ophoda dukt G + m1 pa izraz za F sada popri­ 2 kruga. koja je prethodno nastala u špagi. vidimo da period P ne može Očito je. možemo pisati P = 2rpi V. Ubacivanjem ovoga u izraz za P2. a razmak između njih neka je r. Zbog toga sama promatranjima za pojedini slučaj.Što se dogodi ako odstranimo špagu mamo slučaj dvaju tijela vrlo različitih i postavimo jako masivno tijelo u cen­ masa. On će. centra žavati još neke neodređene faktore. preuzima napetost u izrazu za F s jednakim značenjima.

Kepler je uočio ovu činjeni­ cu. masa M Sunca se lako dobiva.Sljedeća strana pokazuje Ljudevi­ ta XIV u posjetu Francuskoj aka­ demiji znanosti koju je osnovao sredinom XVII stoljeća. Račun pokazuje da je masa Sunca oko 300 000 puta veća od mase Zemlje. pa se zato produkt G x M može odrediti. Ali je bilo moguće izvesti iz slučaja Zemlja i Mjesec potpuno isti argument. Period P je bio. dalo rezultat koji je bio daleko premalen. Vratimo se našim dvjema česticama mase m1 i mase m2. Napišimo sada ponovo jednadžbu koja povezuje P. gdje je r razmak između njih. a r predstavlja polumjer staze Mjeseca. Ako je. a određivanje r je mnogo lakše nego je to bilo za slučaj planeta. ali je bio poznat samo odnos polumjera staza planeta. S relativno visokom točnošću je bio po­ znat Tychu Braheu. Veličina G nije bila poznata u XVII stoljeću. Kroz de­ sni prozor vidi se Pariška zvje­ zdarnica koja se tada gradila. gdje je jedna od strana trokuta bila udaljenost između Pariza i Cayennea. ako je G poznat. a ostaje omjer između mase Sunca i mase Zemlje kao poznati broj. premda značajni korak za ovo vrijeme. Pretpostavimo da smo smislili eksperi- . Sila privlačenja između dvije čestice je produkt G x m1 x m2 podije­ 2 ljen sa r . jer je udaljenost između Pariza i Cayennea bila vrlo mala u usporedbi 144 s udaljenosti Marsa. koju je osnovao Ljudevit XIV sredinom XVII stoljeća. r i M u obliku G M = 4r3pi2 P2. Udaljenost između dva grada je bila određena mjerenjem smjerova Marsa sa svakog kraja bazne linije točno u istom trenutku. Zatim je bilo jednosta­ vno trigonometrijskim putem odrediti udaljenost od Marsa do Zemlje. Prvu dovoljno točnu procjenu prave skale Sunčeva sustava dobili su člano­ vi francuske Akademije znanosti. Još je Hiparhu r bio poznat s točnošću unutar 1%. tako da je u to vrijeme bio poznat samo pro­ dukt G x M. Vidjeli smo u trećem poglavlju da je Aristarhovo određivanje udaljenosti Sunca. Period P je poznat. Ona je iznosila oko 24 milijuna kilome­ tara. P predstavlja period ophoda Mjeseca oko Zemlje. poznat s dobrom točnošću još u doba Grka. dok je stvarna vrijednost oko 150 milijuna kilometara. Za određivanje vrijednosti G bila je potrebna drugačija metoda. sada. ali je i njegova vrijednost premala. (Slika kompletne zvjezdarnice je nalijevo. On je rekao da Sunce mora biti najmanje udaljeno 24 milijuna kilometara. Mora se reći. poništava se nepoznati G. Poznavajući r i P. a ne njihove apsolutne vrijednosti koje su predstavljene u našoj jednadžbi sa r. Prema tome. tada jednostavno podijelimo pro­ dukt G x M za Sunce s produktom G x M za Zemlju. me­ đutim. Meto­ da nije mogla dati sasvim točan odgo­ vor. da je Kepler dao ovu vrijednost kao najnižu granicu. Oni su odredili udaljenost Marsa jednostavnom triangulacijom. U našoj jednadžbi sada M predstavlja masu Zemlje. naravno. veličina G ista u oba slu­ čaja. Ipak je dobivena vrijednost bila točna unutar 10%.) Članovi novoosno­ vane Akademije izvršili su prvo znatno ispravno određivanje udaljenosti Marsa i Sunca. Tako se produkt G x M mogao odrediti za slučaj Zemlje. može se izra­ čunati desna strana ove jednadžbe.

145 .

pokazao da spljoštena elipti­ čna staza zadovoljava zakon gravitacije upravo tako dobro kao i kružnu stazu. Kakva će biti staza mase m. Newtonov dijagram pokazuje kako projektil izbačen pri ra­ znim brzinama s velike visine iznad Zemlje poprima razne putanje. Izbacivanjem iz po­ trebne visine i potrebnom br­ zinom. projektil će kružiti oko Zemlje kao satelit. do sada nepozna­ ta veličina G će biti određena. Zatim smo. Izjednačimo li izmjerenu vrijednost sile s našom formulom. koje ćemo označiti sa m.ment u kojem je sila privlačenja stvar­ no izmjerena za dvije čestice poznate mase i poznatog razmaka među njima. on je. kada je nastupilo prvotno kretanje na neki posebni specifični način? Prije nego po­ kušamo odgovoriti na pitanje. Sila koja djeluje na malo tijelo usmjerena je prema velikom tijelu. Da li je potrebno da staza bude kružna? Može li biti da se slučaj kružne staze javlja samo ako se planet ili sa­ telit prvotno gibao na svojstven način. 146 . a njena veličina je G x M x m : r2 gdje je r udaljenost dvaju tijela u datom trenutku. ovakav eksperiment se nije mogao izve­ sti u XVII stoljeću. a da staza neće biti krug ako se kre­ tao na neki drugi način? Formulirajmo problem preciznije. Do sada smo razmatrali samo jedno­ stavne slučajeve planeta ili satelita koji se kreću po kružnoj stazi oko glavnog tijela. također. opremljeni ovom formulom. Imamo tijelo velike mase. okrenuli cijelo pitanje da bismo pitali kakva je opća priroda Newton (desno) nije samo formulirao zakon univerzal­ ne gravitacije. U stvari. a G je konstan­ ta. Trebalo je čekati sve do gotovo početka XIX stoljeća kada ga je izveo Henry Cavendish. i tijelo male mase. Prvo smo iza­ brali jednostavan slučaj kružnih staza da bismo odgonetnuti formulu za gra­ vitacionu silu. koje ćemo označiti sa M. vrijedno je spomenuti korake razmatranja koji su nas doveli do njega.

i strogo pravilan vrt. gdje se njegov matematički genij prvi put pokazao. 147 . gdje je stanovao. Gore: Trinity Colle­ ge. Cambridge.Desno: Posjed Woolsthorpe gdje je Newton započeo svoj rad na gra­ vitaciji za vrijeme velike Kuge. Desno u prvom planu je zgrada. tako izraža­ jan za njegov karakter.

kako ćemo pitanje: Newton i Leibniz. tj. Često prijed. mo­ ovo pitanje. Ovo žavao dva dijela. New­ meti. ima 1685. Sada vidimo da se svjetlo Nena naš problem navodi samo da će wtonove teorije proširilo na staze koje staze planeta biti eliptične. umjesto una­ bila kadra odgovoriti na pitanje.u Stupanj eliptičnosti staze jednostavno neizmjernost . slijedeći Newtonovo pitanje. tehnike s kojima su u stvari. staze planeta se moraju smatrati sta­ zama koje se neznatno mijenjaju s vre­ Budući da nam Newtonov odgovor menom. mogla odgovoriti na postavljeno Bilo je prirodno.od njega po stazi koja je ovisi o prvotnom uvjetu pod kojim se poznata kao hiperbola. godine. po gotovo kružnim stazama. Njegov odgovor je sadr­ vrlo spljoštenu eliptičnu stazu. Imajući mogućnost izraču­ žda bi jedna osoba na sto milijuna ili navanja kretanja planeta. diferencijalnim i in­ đer ovise o načinu na koji je sustav tegralnim računima. se izgubiti u vrlo velikoj udaljenosti . na izbacivanja m manja od ove. U drugom stadiju su odstupa­ ne na svojoj stazi u jednaka vremena. zašto se planeti u stvari kreću Prvi se pojavio iz načina na koji su po stazama eliptičnim. posljedica zakona gravitacikretanja započela na poseban način. vo kružne. Neznatna Opremljena s prikladnom matemati­ odstupanja od kružnog gibanja tako­ čkom tehnikom. pitati. u kojem moguće izvesti matematički iz zakona se međusobni utjecaji planeta uzima­ gravitacione sile. ono će se staza zadovoljava zakon gravitacije okretati oko masivnog tijela i konačno upravo poput gotovo kružne staze. mogu li se dapače jedna osoba na tisuću milijuna ona izračunati unatrag. koje su goto­ planeti započeli kretanje: drugi je bio.staze planeta ili satelita na kojega dje­ na način koji je zahtijevao da se kreću luje gravitaciona sila. prije nego je otkriće. ton je problem riješio između 1680. tada će U 3. a ne o takvim mističnim uzro­ osoba na oko tisuću ili možda jedna na cima koje je Kepler zamišljao. Ali u XVII stoljeću. U prvom stadiju se u jednom od žarišta elipse. vjerojatno bi jedna nastao. koji je dobiven iz je­ ju u obzir. godine. dnostavnog slučaja kružne staze. Konačno. poglavlju smo vidjeli da se opi­ tijelo oblikovati zatvorenu stazu . Danas sve više i više efektne. U trećem stadiju. pa zbog toga približno kružne? Odgovor je da. staze mogu smatrati običnim kružni­ malo tijelo m će opisivati iste površi­ cama. Ako tijelo m izbacimo pokazuje da vrlo spljoštena eliptična s dovoljno velikom brzinom. možemo zahtijevaju sva tri stadija profinjenja. provesti. ako je brzi­ tijelo počelo kretati. Newton je ustanovio da komet. ali su se one pojavile iz potpu­ čovjeka sposobna da odgovore na naše no drugačijih razmatranja. da su njihova prirodno. i koji je promatran 1680. To ma. 148 . matematičar koji se prvenstveno nije Ima li nebeskih tijela čije staze nisu zanimao za astronomiju. postati najsloženiji. a kasnije iskustvo je učenjaci opremljeni da ih riješe postaju potvrdilo njegovu oštroumnost. pa tako izvesti način na koji su se kaže da matematika i znanost posta­ oni nastali? Poslije razmatranja proble­ ju teži i teži što više znamo o njima. kao i glavni utjecaj Sunca. da se nastavi dalje razmatrali ova tehnika bila na raspolaganju. a masivno tijelo M će se nalaziti stadija profmjenja. ko­ nije ni pokušao riješili problem. Ali. imamo ideje o tome kako su nastali U XVII stoljeću bila su možda dva planeti. nja od kružnica takva da se staze pla­ Prema tome je Newton pokazao da je neta mogu smatrati gotovo kružnim zakone koje je Kepler otkrio empirički elipsama.eli­ sivanje staza planeta može dati sa tri psu. stotinu. Newton je došao do zaključka da se je pogrešno jer. Leibniz je bio vidjeti u posljednjem poglavlju. premda problemi mogu tako enormno računanje ne bi moglo. Odgovor je.

kako se vidio iz Londona godine 1759. prikazuje kako je kralj Harold gledao pojavu neobične zvijezde samo kao jednu slutnju nesreće. izračunao njegovu stazu i. Gornja slika prikazuje njegov slijedeći povratak. Dio Bayeuxove tapiserije na slijedećoj stranici. Crtež pokazuje krajnju eliptičnost staze Halleyjeva kometa. gotovo točno. Halley je vidio isti komet. 149 . Godine 1682.Prije Newtona se smatralo da je sasvim nemoguće predvidjeti kretanje kometa. predvi­ dio njegov povratak. uspoređenog s gotovo kružnom sta­ zom planeta.

A ovo okretanje uzrokuje da se os rotacije Zemlje pomiče oko stošca. Nekoliko puta smo u prethodnim poglavljima imali povoda da upozo­ rimo na precesiju. čiji je polarni promjer oko 43 kilometra ma­ nji od ekvatorskog promjera. nekoliko godina. Os ko­ nusa ili stošca je okomita na ravninu staze Zemlje. mogu pro­ tumačiti novom teorijom. Newton je izračunao vrijeme koje je potrebno za kretanje oko stošca i do­ bio gotovo točan rezultat. koju su podržavali kontinentalni . koji uzima u obzir djelovanje više gravi­ tacionih polja.po kružnoj stazi. Gravitaci­ ona teorija je pokazala da je sila.je. poglavlju. koje su zadavale brige astronomima antike. Jedan njen potpuni okret oko stošca traje 26 000 godina. koja ulazi u problem. Os rotacije Zemlje nije okomita na ravninu staze Zemlje. treći je samom Newtonu postavio zadatak kojeg je istraživao računom. može se smatrati da je smjer osi Zemlje ostao nepromijenjen. On je usta­ novio da se gotovo sve nepravilnosti u kretanju Mjeseca. Jer Ze­ mlja nema oblik kugle. Dovolj­ no je. ali se za duži vremenski period uočava da se os giba oko konusne površine. za trenutak. Newton je počeo u potankosti ispi­ tivati slučaj kretanja Mjeseca. to je krajnje važno. gravitaciona sila. da je glavni dio do sada tvrdokornog problema o kretanju Mjeseca riješen. Za kraći vremenski period. kako smo već vidjeli u 3. Newton je otkrio da je to poslje­ dica činjenice što Zemlja nije idealna kugla. da je potrebna sila da održi gu­ ranje planeta po njihovim stazama ideja. Ona je spljošteni sferoid. jer je u ovom slučaju treći stadij profinjenja. Ideja. kojom Mjesec i Sunce djeluju na nju uzrokuje neznatno okretanje osi Zemlje. Ovo gibanje osi zove se precesija. Vratimo se od ovog trećeg stadija profinjenja na jednostavan slučaj kre­ tanja planeta oko Sunca . Iznenađujuća je stvar da nije po­ trebna poprečna sila po opsegu kruga da se održi gibanje planeta. Bilo je još ne­ znatnih odstupanja između promatra­ nja i računa. a polovina kuta stošca iznosi 231/2°. samo radijalna sila usmjerena od planeta prema Suncu. Os rotacije Zemlje se kre­ će oko stošca na takav način da uvi­ jek prolazi kroz vrh stošca. Newton je uzeo u obzir gravitaciono djelovanje Zemlje i Sunca na Mjesec. a na njih ćemo upozoriti ponovo u slijedećem poglavlju.

može izračunati buduće stanje.) Iz ovoga slijedi: ako je poznat omjer vrijednosti od r u oba slučaja. a ne po­ prečnom ili transverzalnom silom. U ovom je radu Newton prvi put pokazao da su fenomeni fizikal­ nog svijeta dostizivi da se precizno izračunaju. udari o površinu Zemlje. Veličina r će. da su tijela pala vertikalno na tlo. sve daljnje znanstvene spoznaje potvrdile su ovu kolosalnu ideju. Već smo spomenuli veliko Galilejevo otkriće da staza tijela u gra­ vitacionom polju ne ovisi o masi tijela. 151 . Budući da je nađeno da je produkt u oba slučaja ista.mogla se sada potpuno odbaciti. u dobi od 23 godi­ ne. mo­ rala je veličina G biti ista. on je sma­ trao da je područje fenomena dovoljno široko da se čovječanstvo uvjeri o općoj tvrdnji: ako netko poznaje kompletno sadašnje stanje stvari. New­ ton je već iskušavao ovu kariku u lan­ cu dokaza kada se. Newtonovo veliko djelo Philosophiae Naturalis Principia Mathematica ugledalo je svjetlo dana. U prvom slučaju ona će predstavljati polumjer staze Mjeseca. Formula G x M x m : r2 nije se koristila samo za određivanje vremena ophoda Mjeseca oko Zemlje na način kako je gore opisano. jer je masa Zemlje M sigurno bila ista. Od tog je doba astronomija krenuia u novu eru. jer je očito samo radijalna sila uzrokovala Desno: Naslovna stranica Principia. Pri­ vidno nedokučiva šikara. Ovo je bila znanost o dina­ mici. 1687. nego se također koristila za pronalaženje brzi­ ne kojom tijelo. međutim. ali to nema važnosti jer se m poništava u oba računanja. s kojom su se dotada mučili učenjaci. a pred njima se otvorila nova staza. dobit ćemo vrijednost produkta G x M za oba slučaja. godine. iznenada je nestala. koje vertikalno pada. Pored ovog ispitivanja konstantnosti vrijednosti G. Ako znamo početne uvjete nekog susta­ va. zatim period ophoda Mjeseca oko Zemlje i brzina kojom tijelo koje pada s po­ znate visine udari u površinu Zemlje. Ostaje da se razmotri jedan detalj: da se prihvati da je veličina G ista za sve slučajeve . Dvadeset i dvije godine kasnije. U njemu je Newton prvi pokazao da su pojave fizikalnog svijeta dostupne preciznim proračunima. vratio iz Cambridgea u svoje rodno mjesto Woolsthorpe u Lincolnshireu zbog izbijanja kuge. biti različita u oba slučaja. kao što je bio Huygens . Lijevo: Izvod iz zapisnika Kraljevskog društva. ovaj je oštroumni dokaz također po­ kazao vrlo jasno da je Mjesec vezan za svoju stazu radijalnom silom. može se izračunati njegovo kasnije ponašanje. koje se odnose na današnje razvitke u kvantnoj teo­ riji. a u drugom slučaju ona će predstavljati polumjer same Zemlje. Istina je da Newton nije pokazao da su svi prirodni fenomeni dostupni matematičkom istraživanju. (Masa m će ta­ kođer biti različita u oba slučaja.matematičari. Ovo je bilo godine 1665. S nekim ogradama. Veličina M predstavlja masu Zemlje u oba sluča­ ja.ona je konstanta.

) Ali sve do pojave kronometara problem geografske dužine davao je veliki impuls da se detaljnije proučavaju kretanja Mjeseca. (Gore je njegov prvi model iz 1735. Naj­ jednostavnije je razmotriti svaki ovaj glavni razvitak posebno. Najbolje je rješenje bilo omogućeno pomoću Harrisonova pomorskog kronometra. Ako bi netko unapri­ jed precizno izračunao položaje ovih mjeseci. Danas. Gotovo sto godina ranije Galilei je razmišljao o istim stvarima. tj. recimo po griničkom vremenu ili denovskom Neodgodiv praktični problem na početku XVIII stoljeća bio je da se nađe način određivanja ge­ ografske dužine na moru. ali u XVIII stoljeću nije bilo takvo sredstvo na raspolaganju. britanski su pomorski kapetani predali peticiju Donjem domu tražeći rješenje za pro­ blem određivanja geografske dužine na moru. Njihova se ostvarenja za vrijeme tog perioda. Na primjer. ukoliko imate radio-prijemnik. s primjedbom kapetana Cooka o njegovoj pouzdanosti. iz sata u sat za nekoliko mje­ seci. da se oni nisu mogli koristiti s pouzda­ njem da će pokazati isto vrijeme kao satovi u matičnoj luci. vaša geografska dužina bi bila 45 stupnjeva istočno od Greenwicha. s kojima su bili poravnani na početku putovanja. koji je započeo početkom XVIII stoljeća i trajao sve do sredine XIX stoljeća. Drugim riječi­ ma. možete lako primiti signale griničkog srednjeg vremena (GMT). Drugi: oni koriste Newtonovu matematičku teoriju da bi protumačili ne samo izrazite karakteristike kre­ tanja planeta nego. Kako smo vidjeli u 2. uvidjet ćete da vam je sasvim nemoguće izračunati svoju geografsku dužinu. Položaji zvijezda i planeta Razdoblje poslije Newtona počelo je s jakim naglaskom na praktičnoj upotre­ bi astronomije. poglavlju. potrebno je samo odrediti vi­ sinu Sunca u podne.koji se mogu vidjeti istovremeno iz mnogih dijelova Zemlje . Treći: oni počinju s proučavanjima izvan Sunčeva sustava u šira svemirska prostranstva.kao način utvrđivanja vremena na nekom standardnom meridijanu. to znači da se nalazite tri sata istočno od Greenwicha. gdje će ti podaci biti prikazani tabelarno u nekom standardnom vremenu. godine. Godine 1714. . Vi treba da nađete samo 152 trenutak podneva u svom položaju i usporedite ga s vremenom koje je tada bilo registrirano u Greenwichu. mogli ste isto tako lako odrediti svoju geograf­ sku dužinu kako ste odredili geograf­ sku širinu. mogu praktično podijeliti u tri dijela. meridijan zvjezdarnice u Greenwichu. godine. Ali je određivanje geografske dužine mnogo teže. osim ako ste imali podatak o vremenu koji se odnosi na neki standardni meridijan na Zemlji. Ako ste imali takav podatak. Razli­ ka od jednog sata između dva vreme­ na odgovara razlici od 15° geografske širine. bilo je sato­ va s njihalom. Ako ste pali padobranom na neku zabačenu. i mnogo zamršenije detalje kretanja unutar Sunčeva sustava. Prvi: oni posti­ žu mnogo veću točnost u mjerenjima položaja zvijezda i planeta nego ikada ranije. također. a dolje Kendalova kopija njegova četvrtog modela iz 1759. tada bi bilo moguće da se pomo­ rac opskrbi s jednim godišnjakom. a vama nepoznatu točku na površini Zemlje. poglavlje RAZDOBLJE POSLIJE NEWTONA Napredak u matematici i fizici to­ kom Newtonove ere je bio tako velik da je astronomima trebalo sto pede­ set godina da u potpunosti iskoriste te rezultate. planeta i njihovih satelita. ali je valjanje i ljuljanje broda izazivalo tako velike pogreške. određivanje geografske širine je relati­ vno lako. Istina.6. Njegova je ideja bila da se za ovu svrhu iskoriste sateliti Jupitera. Zato je bilo prirodno da ljudi usmjere svoju pažnju na upotrebu kretanja planeta i njihovih satelita . pretpostavimo da je u vaše podne griničko vrijeme bilo 9 ujutro.

153 .

Bilo je to 1752. Engleski izumitelj. je ove sheme bio. pronađe u godišnjaku iste položaje tako teško te je sam izjavio kako mu i očita standardno vrijeme. tada bi se Harrison. računanja budućih kretanja Mjeseca bilo je nemoguće da se izvedu potre­ postale praktične. drugi. geografska dužina se mogla naći iz promatranja položaja Jupiterovih mjeseci i kori­ štenjem tablice koja je imala popis vremena ovih položaja u poznatom mjestu. koje su prihvatljivom točnošću podjednako uvjerljiva razloga. Takva je računanja bna promatranja s palube broda koji stvarno izveo Tobias Mayer. Nedostatak je jedino taj problem zadao glavobolju. 154 .vremenu. on je zamislio sličan. koja se pojavila u Ga. bilo je moguće odrediti geografsku du- U teoriji.je ustanovio da Harrisonov kronometar wtonovoj pa je zbog toga proteklo nekih daje bolje rezultate. Naš Mjesec se stalno koristi kao astronomski sat. pojavila se također i u Ne. Prvi. ali je projekt propao iz dva metode. Mjesečevim salom 40 godina prije nego se do loga došlo. takav astronomski godišnjak. koji je svo­ se valja. mehanički izum načinio ovu metodu Ako bi netko izračunao unaprijed gdje zastarjelom. a koji se pokazao ma Mjeseca. John će Mjesec biti iz sata u sat. jedan je pomiče u odnosu na pozadinu zvijezda. sve do XVIII stoljeća bilo je teško i izraditi tablice i izvršiti promatranja s broda koji se ljulja. kronometar ispitivao je tadašnji kra­ Druga poteškoća. koristeći mjesečev rov mjesečev sat i Harrisonov pomorski godišnjak. godine.ljevski astronom Nevil Maskelyne koji lilejevoj ideji. U ovom bi slučaju pomo­ sposobnim da održava točno vrijeme na rac promatrao zvijezde koje se nalaze moru za duži vremenski period. koji je pronašao nove matematičke je oblačno. Kada je ovaj problem iznesen pred Ali se sudbina našalila jer. saznao standardno vrijeme. Mayeu blizini Mjeseca i. upravo Newtona. pokazalo se nepojmlji­ je tablice izdao u prikladnom obliku za vo teško obaviti računanja koja traži određivanje geografske širine na moru. Pomorac bi tada bio u mo­ Sam je Newton pokušao izračunati bu­ gućnosti da promatra položaje mjese­ duće kretanje Mjeseca. ali je­ kad je poslalo moguće da se Mjesec dnostavniji način. ali mu je to bilo ci. da se položaji nebe­ Zaista. Međutim. načinio je kronometar kojeg mogao pripremiti godišnjak o kretanji­ ne regulira njihalo. ovo se nije riješilo sve do Euleskih tijela ne mogu promatrati kada ra.

On je za ovu namjenu odredio položaje za skoro 3000 zvije­ zda s točnošću od oko 10 lučnih se­ kunda . Njegova je odluka bila da se iznos podijeli jednako za obje metode. izrastao u izvanrednu astronomsku važnost.žinu s točnošću unutar četiri lučne mi­ nute. koji smo obradili u 1. a iznosila je jednu lučnu minutu. Prvi kraljevski astronom. moramo po drugi put promo­ triti problem definiranja položaja na nebeskoj sferi. To je bilo pošteno. nekih četrdeset godina ranije. James Bradley. a Maskelyneu je dano da odluči kako će se novac razdijeliti. problem mje­ sečeva sata bio je povjeren novoustanovljenoj zvjezdarnici u Greenwichu. koja je bila dana za mjesečev sat. Britan­ ska vlada je stavila na raspolaganje na­ gradu od 20 000 funti onome tko riješi problem geografske dužine. jer je u nastavljanju programa mjerenja točnog položaja treći kraljevski astro­ nom. Ovaj je rad.oko šest puta točnije od to­ čnosti koju je postigao Tycho Brahe. poglavlju. smatrao je da bi najbolje mo­ gao pomoći projektu ako izradi točnu kartu zvjezdane pozadine preko koje prolazi Mjesec. U doba peticije pomoraca. koji je Flamsteed započeo kao nešto potpuno sporedno. jedna od dviju točaka u kojoj 155 . da u je­ dnom sistemu možemo smatrati po­ larnu os nebeske sfere kao produže­ tak osi rotacije Zemlje. Samo je bilo sumnjivo da je od pola nagrade. dok je najveći dio od te polovine za mjesečev sat primila Mayerova udovica. a da ekvator nebeske sfere leži u ravnini koja s tom osi zatvara pravi kut. Euler dobio vrlo malo. U ekvatorskom sistemu za početnu točku izabrana je proljetna točka (K). Prije nego mo­ žemo izraziti dužinu zvijezde. Tamo smo vidjeli. John Flamsteed. moramo odrediti neku početnu točku na nebe­ skom ekvatoru od koje ćemo započeti mjerenje. načinio značajno otkriće koje je uvelike pomoglo nasta­ nak današnje astronomije. Da ocijenimo važnost Bradleyjeva otkrića. kronometrom je krajnja pogreška bila samo oko jedne lučne minute. Maskelyne se bio suočio s prilično osjetljivim ljudskim problemom.

koja je ravnina kretanja Zemlje oko Sunca. opisanog u 2. Je li to tako? Odgovor je .1.1. rotaciona os se u godini dana pomakne za kut od nekih 20 lučnih sekunda. Očito je da se ravnina staze Mjese­ ca mijenja iz godine u godinu. Ako nismo zainteresirani za promatranja koja su izvršena u dugom vremenskom periodu i ako nismo za­ interesirani za vrhunsku točnost.2. znatno promijenio za period od oko 2000 godina. kad postanemo zainteresirani za položajne točnosti od deset sekundi ili još bolje. Dužina ove vremenske skale je značajna. Može­ mo uzeti za period od nekoliko mjeseci da se Mjesec kreće po stazi koja je po­ kazana na slici 6. Zemaljska os rotacije zatvara kut od približno 231/2° s ovim pravcem. Mjesec igra veću ulogu nego Sunce u ovom savija­ nju zbog toga što nam je mnogo bliži. Međutim. a ovo uzrokuje da se efekt privlačenja Mje­ seca na Zemlju mijenja također iz go­ dine u godinu. Dapače.ravnini koja se kreće u suprotnom smjeru s obzirom na os OA slike 6. Smjer polarne osi Zemlje se stalno mijenja. Newtonova teorija gravitacije daje kompletno objašnjenje pojave. To znači da se i nebeski ekva­ tor također mijenja. pored ove jednakomjerne precesije. gdje je pravac OB povučen okomito na ravninu staze Mjeseca. moramo uzeli u račun mijenjanje standardne pola­ zne točke. Zemljin po­ larni promjer je oko 43 kilometra manji 156 nego njen ekvatorski promjer. Uspoređenje je pokazalo da se položaj Sunca u ekvinocijima. a OA je ponovo povučen okomito na ekliptiku. Hiparh je ovo vjerojatno ustanovio uspoređujući svoja vlastita promatranja ekvinocija. Ovo se precesiono kretanje javlja jer Zemlja nije idealna kugla. postoji mnogo manje kre­ tanje koje varira iz godine u godinu. To će reći.6 godina. Zbog ove promjenlji­ vosti postoje odgovarajuća kolebanja . moramo sa­ svim sigurno uzeti u račun neznatne promjene iz godine u godinu. ako hoćemo da postignemo dana­ šnje standarde točnosti. U stvari. Ali. Vrijeme koje je potrebno za jednu kompletnu precesiju osi Zemlje iznosi oko 26 000 godina. Mnogo godina poslije Hiparha nitko nije mogao objasniti zašto se mijenja smjer polarne osi Zemlje. pogla­ vlju. Situacija je ilustrirana na slici 6. i prolje­ tna točka se konstantno mijenja. koje nastoji da savije os Ze­ mlje što uzrokuje precesiono kretanje. Uprkos mnogo manjoj masi.ne. Mjesec se kreće samo približno u ravni­ ni . Doista. U svim našim prethodnim diskusi­ jama smatrali smo da je smjer osi ro­ tacije Zemlje nepomičan u odnosu na vrlo udaljene objekte u svemiru.ravnina staze Zemlje oko Sunca (ekliptika) siječe nebeski ekvator. Ali je staza Mjeseca nešto malo nagnuta prema ekliptici a nije ni stalna u odnosu na Zemlju i ekliptiku. koja je izveo pomoću prstena. Budući da je glavni učinak precesije sasvim jednak iz godine u godinu. Ali jednom.2. Razmotrimo situa­ ciju pokazanu na slici 6. tada je dovoljno da se i ne uzme u obzir mijenjanje smjera polarne osi Zemlje. ova druga pojava ne bi po­ stojala. Ali za duži period moramo uzeti u obzir činjenicu da se pravac OB pomiče oko OA i da je peri­ od precesije 18. Pravac OA je povučen okomito na ekliptiku. u odnosu na zvjezdanu pozadinu. nema poteškoće da se ta kore­ ktura uzme u račun. kao što su bili Flamsteed i Bradley. Ako bi ravnina kretanja Mjeseca oko Zemlje bila u ravnini kretanja Zemlje oko Sunca. s podacima koje su sakupili sta­ riji babilonski astronomi. os rotacije se pomiče oko OA na isti način kako se pomiče os rotacije zvrka oko vertikalnog smjera. Ovo uzro­ kuje gravitaciono privlačenje Sunca i Mjeseca. a ovaj kut se zadržava za vrijeme kretanja osi rotacije. pa je zato od godi­ ne do godine kretanje vrlo polagano. a tu je činjenicu uočio veliki grčki astro­ nom Hiparh.

Dolje: ista soba u doba Flamsteeda. Flamsteed je unio položaje gotovo tri tisuće zvijezda s točnošću unutar deset sekundi. 157 .Gore: današnji izgled osmorokutne sobe u Greenwichu. Iz ove sobe je Flamsteed bilježio projekciju Mjeseca na pozadinu zvijezda nasuprot kojima se Mjesec kreće. sada muzej. Nalijevo je zvjezdana karta iz njegova Atlas Coelestis.

je imalo dalekosežne posljedice . Ovdje su ekiiptiku. nanesena dva niza zvjezdanih a period iznosi 18.6 godina.3 pustilo se svjetlo zvije­ gla. Os ro­ tacije Zemlje pomiče se oko OA upravo kao što se os vrtnje vrha pomiče oko vertikalnog smjera. je kolebanje (nutaciju) u odnosu na precesiju slike 6. za 13 000 godina kroz pukotinu S1 . Obratite ze Mjeseca (i efekt privlačenja pažnju kako se centri ovih nizova Mjeseca na Zemlju). Bra­ 18. Situacija je jasnije prikazana na dva To će reći da dio staze Zemlje. a pravcu. ali tako da se nja nečuvene točnosti u mjestima koja zvijezda i oba otvora nalaze na istom su bila vrlo udaljena. godine. a svaki U ovoj potrazi za točnosti u mjere­ kompletni ciklus ovih kolebanja traje nju položaja zvijezda i planeta. Saznanje važnosti odstupanja Ze­ zde kroz pukotinu S1 . Vrijeme jedne potpune vrtnje iznosi oko 26 000 godina. zna ispravni oblik Zemlje.2 Precesija uzrokuje polagano OB je okomito na ravninu Mje­ pomicanje centra oko kojeg zvi­ sečeve staze. Napose je otvor S2 da svjetlo također prođe kroz cijeli problem oblika Zemlje zaokupio S2. ako se oni kreću u da se prvi put u ljudskoj povijesti sa­ smjeru poprečnom na smjer zvijezde. godine. prisjećajući se da se svjetlost kre­ francusku Akademiju nauka i u godi­ će pravocrtno? Odgovor je: na pravcu nama poslije 1735. ma tome se mijenja ravnina sta­ a drugi iz 1941. U drugom crtežu puls će biti dio gdje sjeverna hemisfera pro­ svjetlosti sada dolazi do S2 . Bradley je prvi otkrio ovaj dley je načinio još jedno otkriće. 158 Slika 6. Odgovor je ispravan ako pu­ drugo u Laplandiji. gdje sada crteža na slici 6. OB se pomiče oko OA. Prije napuštanja problema precesije. Pre­ tragova. koje efekt. situacija postaje drugačija. Pojavilo se sad mlje od idealnog sfernog oblika potaklo pitanje: gdje se mora postaviti drugi je veliki interes u geodeziji. OA je okomito na jezde prividno kruže.5. jedan iz 1907. a u intervalu življava zimu. zbog toga što Zemlja nije idealna ku­ Na slici 6. Na prvom crtežu ima­ sjeverna hemisfera proživljava ljeto a mo puis svjetlosti koji upravo prolazi južna hemisfera zimu. .4. jer svjetlost treba određeni trenutak vrijedno je napomenuti da za duži pe­ vremena da dođe od S1 do S2 . a za to riod vremena precesija uzrokuje velike vrijeme se S2 pomaklo u odnosu na S1 promjene godišnjih doba. između ova dva položaja. nazvan nutacija. Drugačija.1 OA je okomito na ekliptiku. izvršena su mjere­ koji veže S1 sa zvijezdom. jedno u Peruu.6 godina.ot­ Vidjeli smo da se precesija javlja kriće pojave aberacije. kako je pokazano na slici 6. pukotine S1 i Slika 6. Os rotacije U tom slučaju ćemo postaviti pukotinu Zemlje prijeđe polovinu precesionog S2 izvan pravca koji povezuje S1 i zvije­ ciklusa za 13 000 godina.u iznosu precesije osi Zemlje. vremenu ljeto i zima potpuno zamijene.1. a u tom se zdu. a južna hemisfera ljeto. pa je bilo moguće kotine miruju ali. Ovo uzroku­ razlikuju.

3 Postavljanje dvaju otvora. U ovom je slučaju kretanje Zemlje.6. Vratimo se slici 6. Zato vidimo da aberacija ne otklanja smje­ rove zvijezda na jednaki način. S2 su se pomakle. da se za isto vrijeme po­ makne od prvog do drugog polo­ žaja za koje svje­ tlo prijeđe udalje­ nost S1 do S2.4 i 6. doći do pojave aberacije. izno­ sila bi oko 20 lučnih sekunda. Tako za svaku zvijezdu aberacija varira tokom cijele godine. poslije četvrt godine. Kad je Zemlja u poka­ zanom položaju. kako je prikazano. koja se nalazi u smjeru kretanja Ze­ mlje. Kada je Zemlja u P. Pra­ vac koji prolazi kroz S1 i S2 predstavlja os teleskopa. Situacija je najkompliciranija kod mijenjanja smjera kretanja Zemlje. slučaj je obrnut.6.5 Svjetlo i oba otvo­ ra kreću se kona­ čnim brzinama. Za zvijezde koje se nalaze u ravnini staze Zemlje. Za zvijezde koje se ne nalaze u ravnini staze Zemlje. pa je efekt aberacije maksimalan. kada se Zemlja pomakla do točke P na slici 6. Ako je stupanj nagiba uvijek isti za sve zvijezde. a s druge strane.5 tumače zašto os telesko­ pa obično mora biti poravnana kada se promatra zvijezda. zatvara nezna­ tni kut prema smjeru koji veže S1 sa zvijezdom. da se može promatrati druga zvijezda.6 Slike 6. aberacija je nekad nula a nekad ma­ ksimalna. Kretanje Zemlje. a S2 kao okular. a prema tome i kretanje te­ leskopa. ovaj aberacioni efekt ne bi imao praktičnu važnost. S i S tako da svjetlo sa zvijezde prođe kroz oba. U stvari. nagnutost teleskopa. pa tu neće doći do pojave abe­ racije. S2 se mora tako smjestiti. Zamislimo S1 kao objektiv teleskopa. Ako se otvori ne kreću poprečno na smjer zvijezde. kretanje je sada u smjeru druge zvijezde. aberacija uvijek 159 . Slika 6. a zato i kretanje teleskopa bit će tada preko smjera prve zvijezde. Sada pretpostavi­ mo da smo usmjerili teleskop u drugu zvijezdu. Slika 6. ST mora ležati izvan te linije za iznos koji daje gornja formula. kad se uzme u obzir problem usmjeravanja teleskopa u zvijezdu. Na primjer. Tu imamo Zemlju u posebnoj točki na njenoj putanji oko Sunca. S2 mora ležati na pravcu koji povezuje S i zvijezdu. pa će. Da to nije tako možemo vidjeti iz slike 6. maksimalni iznos bit će za drugu zvijezdu. Ako usmje­ rimo teleskop prema prvoj zvijezdi. koja veže Sl i S2 . a nula za prvu. neće biti kretanja teleskopa pre­ ko smjera zvijezde.Slika 6. situacija je potpuno obrnuta. Slika 6.4 gdje vidimo da linija. potpuno preko smjera zvije­ zde. Zato tamo neće biti aberacionog efekta. Ovaj zaključak je važan. Vidimo da ova os mora biti neznatno nagnuta da bismo opazili zvijezdu od smjera koji bi bio upotrije­ bljen da nema kretanja teleskopa. Ali je stupanj po­ ravnanja raziičit.4 Ako se otvori mogu kretati u smjeru poprečnom na smjer zvijezde.

160

Preth.: Stranica iz knjige početkom XIX stoljeća pokazuje zenitni instrument koji je James Bradley upotrebljavao za svoja mno­ gobrojna promatranja. Gore: Fotografija dijela instrumenta (sačuvan u Greenwichu) i Dolje: dio zabilježaka načinjenih tokom jednog od Bradleyjevih promatranja.

postoji. Razmotrimo, na primjer, zvi­ jezdu koja se nalazi u smjeru okomi­ tom na ravninu staze Zemlje. Kad se teleskop uperi u takvu zvijezdu, kreta­ nje Zemlje je uvijek poprečno na njen smjer tokom cijele godine. Da ponovimo, kretanje Zemlje iskrivi slike zvijezda na nebu. Iskrivljenje vari­ ra kroz cijelu godinu, a također i prema kutu što ga doglednica zatvara s ravni­ nom staze Zemlje: iskrivljenje općenito iznosi oko 20 lučnih sekundi. Ovo je bilo značajno Bradleyjevo otkriće. Ako se držimo obične geometrije, izbjegavajući komplikacije koje su spo­ menute u početku, u 1. poglavlju, tada pojava aberacije daje uvjerljiv dokaz da se Zemlja kreće oko Sunca - vrsta do­ kaza za kojim je Galilei uzalud tragao. Vidjeli smo da u pomanjkanju takvog dokaza, sustav Tycha Brahea, u kojem se uzima da se Sunce okreće oko Ze­ mlje a svi drugi planeti oko Sunca, daje tako dobar opis kretanja planeta kao i Kopernikov sustav. Ali sustav Tycha Brahea ne može objasniti aberacije koje je Bradley promatrao. Zato mora­ mo prihvatiti Kopernikov sustav. Međutim, usput se može upozoriti da današnja teorija relativnosti do­ pušta da smatramo Zemlju kao cen­ tar svega, ukoliko želimo da se oslo­ bodimo obične euklidske geometrije. Ali, ako ustrajemo da je Zemlja nepo­ mična, treba da daleko prekoračimo složenosti Ptolemejeve predodžbe ili Tychove predodžbe da bismo objasnili pojavu aberacije. Jasno je da se ova pojava ne bi ja­ vila kad bi svjetlost putovala besko­ načnom brzinom, jer bi svjetlost tada prešla od pukotine S1 do pukotine S2, na slici 6.3, prije nego bi same puko­ tine imale vremena da se pomaknu. Zato je aberacija pojava koja ovisi o konačnoj brzini svjetlosti. Zaista, kut iskrivljenja, pokazan na slici 6.4, je­ dnostavno je odnos brzine poprečnog kretanja pukotina prema brzini same svjetlosti. Ovo izbacuje neposredno pi161

tanje; što je brzina svjetlosti? Klasično tome koliko je udaljen Jupiter od Ze­ određivanje je djelo danskog astrono­ mlje. U stvari, zastoj je jednostavno ma Olafa, ili Olausa, Romera, koji je udaljenost Zemlje od Jupitera podije­ 1675. godine bio cijenjen, čija princi­ ljena s brzinom svjetlosti. Ukoliko je pijelna nesigurnost proizlazi iz neto­ zastoj potpuno isti za dva uzastopna čnog poznavanja prave veličine staze trenutka pomrčine - tj. ukoliko je uda­ Zemlje. Slijedi opis Romerove metode. ljenost od Zemlje do Jupitera potpuno Slika 6.7 pokazuje stazu satelita ista - tada je ispravna naša metoda Io, najunutarnjijeg od četiri velika sa­ mjerenja ophodnog vremena satelita telita Jupitera, koje je prvi otkrio Ga­ Io. Ali, ako se udaljenost između Jupi­ lilei. Njegova udaljenost od planeta je tera i Zemlje mijenja od jedne do druge sasvim slična udaljenosti Mjeseca od pomrčine, jasno je da će naša metoda Zemlje. Mi smo u mogućnosti da vidi­ biti sasvim netočna, jer će iznos zasto­ mo Io, jer se zraci Sunca reflektiraju s ja biti različit u dva slučaja. njegove površine, ali ga za vrijeme nje­ Zato se postavlja pitanje, da li se gova prolaza kroz sjenu koju baca sam udaljenost od Zemlje do Jupitera mi­ Jupiter ne možemo vidjeti. Pretposta­ jenja ili ne mijenja tokom vremenskog vimo, sada, da želimo odrediti vrijeme intervala između dvije uzastopne po­ trajanja obilaska satelita Io oko Jupi­ mrčine. Odgovor glasi da se ona mora tera. Očita bi metoda bila da se odredi mijenjati ako se Zemlja kreće prema trenutak ulaska satelita u sjenu Ju­ Jupiteru ili se udaljuje od njega. Slika pitera. Tako možemo reći da interval 6.8 pokazuje da se situacija u ovom vremena između uzastopnih ulazaka pogledu mijenja kroz cijelu godinu. određuje vrijeme ophoda satelita oko Kod točaka A i C na stazi Zemlje, Ze­ Jupitera. Ali, je li ovo potpuno ispra­ mlja se kreće poprečno na smjer Ju­ vno? Da to ocijenimo, moramo najde­ pitera, a udaljenost Zemlje od Jupite­ taljnije proučiti što se događa kada ra se tada ne mijenja znatno između izvršimo naša promatranja. dvije uzastopne pomrčine satelita Io. U trenutku ulaza satelita u sjenu, Ali, kada je Zemlja u D, udaljenost se prestane se reflektirati svjetlo s nje­ sigurno skraćuje, što znači da ćemo gove površine. Posljednja zraka svje­ potcijeniti vrijeme između uzastopnih tla putuje prostorom od Jupitera do pomrčina. Kad je Zemlja u B, nastaje Zemlje, lako da se prekid osvjetljenja suprotna situacija: udaljenost se tada na Zemlji registrira samo nešto ka­ sigurno povećava, što znači da ćemo snije od stvarnog prekida. Ali, koliko precijeniti vrijeme između uzastopnih dugo nakon prekida? Odgovor ovisi o pomrčina.
Slika 6.7 Očit način da se nađe kako dugo Io treba da jedanput obiđe svoju stazu, sastoji se u mjerenju intervala između dvaju uzastopnih događaja kad se on kreće u sjeni Jupitera. Slika 6.8 Kad je Zemlja u D, udaljenost između Ze­ mlje i Jupitera se smanjuje, a i vrijeme izme­ đu uzastopnih pomrčina lo-a. Svjetlo, koje se kreće konačnom brzinom, treba manje vremena do nas, pa mi prema tome potcjenjujemo vrijeme između dvije pomrčine. Kada je Zemlja u B, slučaj je obrnut.

162

Godine 1675. Olaf Romer iskoristio je produženja i skraćenja prividnih perioda satelita Jupitera da odredi brzinu svjetlosti. Slika prikazuje Romera za svojim meridijanskim instrumentom 1689. godine. 163

Slika 6.9 Budući da ravnina staze Venere nije identi­ čna s ravninom staze Zemlje, rijetko se do­ gađa da se Zemlja, Sunce i Venera nađu na pravcu. Takve pojave daju povoljnu priliku za mjerenje udaljenosti Venere od Zemlje.

Slika 6.10 Lakši je način da se odrede kutovi iz kojih je planet promatran s dva položaja, čiji je razmak izmjeren u istom trenutku, i provede jednostavni trigonometrijski račun. Ali je u XVIII stoljeću bilo teško ustanoviti istovremenost.

Romer je ustanovio da su prividni periodi kretanja Jupiterova satelita skraćeni kada se Zemlja kreće prema Jupiteru, a produženi kada se Zemlja udaljuje od Jupitera. I, zaista, iz izno­ sa skraćenja i produženja on je bio u mogućnosti da odredi brzinu kojom se kreće svjetlost. U stvari, neznatni dio promijenjenog perioda staze je napro­ sto omjer brzine kretanja Zemlje pre­ ma brzini svjetlosti. Romer je izmjerio neznatno skraćenje perioda satelita, a poznavajući približno brzinu kretanja Zemlje, bio je u mogućnosti da odredi brzinu svjetlosti. Na taj način je on po­ kazao njenu enormnu vrijednost - oko 300 000 kilometara u sekundi. Njegovi suvremenici su skeptično gledali na do­ biveni rezultat, pa nije bio šire prihva­ ćen sve do Bradleyjeva otkrića pojave aberacije. A ta pojava daje jedno neza­ visno mjerenje brzine svjetlosti koje se sasvim podudaralo s Romerovim rezul­ tatima. Kako se obavilo ovo nezavisno mjerenje, možemo vidjeti ako se pono­ vo vratimo na sliku 6.4. Kut aberacije, pokazan na slici, određen je točno u istom omjeru kao neznatno skraćenje

perioda kružnog kretanja satelita Jupi­ tera, tj. omjerom između brzine kreta­ nja Zemlje i brzine svjetlosti. Matematika Sunčevog sustava

Danas možemo logički očekivati od svakog mladog inteligentnog studenta i đaka da zna da je udaljenost od Zemlje do Sunca oko 149 000 000 kilometara; ali najveći astronomi klasičnog doba nisu znali ovu važnu činjenicu. Sve do Newtonovih dana. ova je udaljenost bila poznata samo unutar pogreške od 30%. Tako su se kroz cijeli dugi spor između Kopernikovih i Ptolemejevih sljedbenika, kao i rada Keplera, Gali­ leja i Newtona, uzimali u obzir oblici i relativne veličine planetskih staza, a ne njihove prave ili apsolutne veličine. Daljnji napredak u poznavanju mno­ gih preciznih detalja u Sunčevu susta­ vu ovisilo je uglavnom o određivanju apsolutnih veličina. Ovo je bio problem sve dok ga nije riješio drugi kraljevski astronom Edmund Halley, kako se oslovljavao tokom svog službovanja od 1720. do svoje smrti 1742. godine.

Metoda određivanja skale Sunče­ va sustava, koju je pronašao Halley, prikazana je na slici 6.9. Tu je staza Venere i Zemlje. Budući da se Venera kreće mnogo brže po svojoj stazi nego Zemlja, često nastaje situacija kada se Sunce, Venera i Zemlja nađu približno u istom pravcu. Međutim, nikad neće doći do potpunog poklapanja centra Sunca, Venere i Zemlje, jer ravnina staze Venere nije identičan s ravninom staze Zemlje. Pri svakom kruženju oko svoje staze Venera siječe ravninu staze Zemlje u dvije točke. Ako se u jednom od ovih slučajeva dogodi da Zemlja bude u zgodnom položaju na svojoj stazi, moglo bi doći do približne podu­ darnosti. Kod takvog rijetkog događaja Venera se projicira kao jedna tamna okrugla kapljica na disk Sunca, ako se usporedi sa svijetlom Sunčevom pozadinom. Promatrač na Zemlji zato vidi tamnu pjegu koja se kreće preko
Britanski učenjaci, 1807-1808. Potpisi su posta­ vljeni redoslijedom kao i njihovi potpisnici na sli­ ci, uključujući Cavendisha, Maskelynea, Josepha Banksa i Williama Herschela, svih koji su igrali ista­ knutu ulogu u razvitku astronomije

Prolaz Venere 1769. Gore su Cookovi brodovi u zaljevu Matavie. U 1769. i u 1769. godini Sir Joseph Banks i kapetan Cook izvršili su promatranja s Tahitija. 166 . karta zaljeva označuje tvrđavu Venera i rt Venera. Planovi za promatranja prolaza Venere bili su provedeni u 1761. godini. Nade­ sno.

167 . godine. Desno: glavna promatračka mje­ sta 1769. izrađena prije ranijeg prolaza. Dolje desno: kamp u tvrđavi Ve­ nera. pre­ ma zamisli umjetnika. pokazuje efekt koji bi nastao od paralakse za vrijeme ulaska i izlaska planeta kod prolaza 1769. Dolje: Sir Joseph Banks pokazuje teleskop urođenicima Tahitija. godine.Gore: Lalandova karta.

Da se iskoristi ova i Venere po njihovim stazama. mogu se širina bili su ostvareni tokom 1761. Prema tome ih te­ leskopi mogu pokazati bez nejasnoće. prikazani na ovoj fotografiji. ali ca nije isti za sve promatrače na Ze­ uprkos svim oprezima.10. godine. matranja Venere u istom trenutku i s Halleyjevi planovi za promatranje udaljenosti između dviju stanica na prolaza Venere s raznih geografskih Zemlji A i B točno izmjereni. lako izračunati druge veličine trokuta. Dok se zašto se nije dala prednost mnogo je­ treći faktor .može odrediti ako ilustriranom na slici 6. pa nema razloga da se čeka na Asteroidi.u odnosu na prijašnje. moramo najprije ustano­ viti gravitaciono privlačenje nekog standardnog komada materijala. S kutom u samo izmjerimo razlike između trasa s A i kutom u B. Nevolja se mlji vidjeti s raznih geografskih širina pojavila zbog Venerine atmosfere. trebalo je leyjevo doba je bilo poznato da će se čekati XIX stoljeće kad su pomno pri­ takva rijetka kombinacija okolnosti premljeni podaci za pogodne prolaze dogoditi 1761. godine. Rezultat je dao prave dimenzi­ metoda mogla izvesti u bilo koje vri­ je Sunčeva sustava s točnosti od 5% jeme. Prva dva od ovih faktora Venere. 168 . .metoda za daljnje pokušaje.Sunčeva diska. godine. rezultati ovih mlji. mogu se smatrati poznatima. o geografskim širinama promatrača i stvarnoj veličini Sunče­ Prije napuštanja metode prolaza va sustava. Pripremanja je bio izvršio tadašnji kraljevski astro­ Halleyjeva zamisao je nastala iz nom George Airy u suradnji s Kra­ okolnosti da prolaz Venere preko Sun­ ljevskim astronomskim društvom. pojavljuju se kao izdužene kapljice. Zato će dva promatrača na Ze­ promatranja su razočarali. Da odredimo ove mase u apsolutnom značenju. Aparaturom nadesno. ova bi se vrlo jednostavna 1769. oba poznata kod pro­ potrebnom točnošću. a ta pojava kretanja. Prvi čovjek koji je to načinio bio je Henry Cavendish (na sljedećoj stranici). 1874. a i za kasniji povoljan prolaz Međutim. Newtonov zakon univer­ zalne gravitacije omogućuje nam da odredimo kolika je masa Sunca uspoređena s masom Zemlje. Ako znamo veličinu staze Zemlje oko Sunca i stazu Mjeseca oko Zemlje. Ovo omogućuje promatračima da na­ prave vrlo točne proračune apsolutne skale Sunčeva sustava. poboljšanje naravno. nastaje od kretanja Zemlje iznosi 20% do 30%. koja Veneru kako prolazi preko Sunca na je spriječila da se položaj planeta na dvije različite trase. on je izmjerio otklon malih visećih ku­ glica (x) prema velikim poznatim utezima. same Zemlje. interesantno je da se upita.pravi odnos veličina u dnostavnijem geometrijskom sistemu Sunčevu sustavu . označenim sa W. i 1882. što ovisi o veličini Suncu odredi s dovoljnom točnošću. Kroz teleskop se oni pojavljuju kao prave točke svjetla. U Hal.

s pronalaženjem pouzdanih mehani­ čkih satova. Jednostavna trigonometrijska metoda slike 6. koji dolaze blizu Zemlje. pa je zato lakše odrediti definirane točke na njegovoj površini prema kojima će razni pro­ matrači direktno svojim teleskopima izmjeriti kutove. Danas se. ali se neki gibaju izvan ovog područja. moguće je pomoću Newtonova zakona univerzalne gra­ vitacije pouzdano odrediti bez pote- 169 . oni se pojavljuju kao svijetle točkice. Zbog svojih malih ve­ ličina.prolaz Venere. promatranjem asteroida. Kada je Mars nama najbliži (na udaljenosti od oko 55 mi­ lijuna kilometara). Razlog za napuštanje ove jednosta­ vne metode je bio u tome što u Halleyjevo doba nije bilo načina određivanja istovremenosti za promatrače A i B. Najveći mali planet nije veći od Mjeseca.10 može se upotrijebi­ ti. Za ovu svrhu asteroidi imaju veliku prednost pred planetima. Nije trebalo dugo čekati na prolaze Venere. može odredi­ ti udaljenost Sunca s točnošću znatno većom od 0. osigurali bi veću mogućnost za određi­ vanje skale Sunčeva sustava. Ali. tako da nema mogućnosti za dvosmislenost u postavljanju telesko­ pa nekoliko promatrača. Veći­ na se kreće po stazama koje se nalaze između staza Marsa i Jupitera. a ukoliko se ovo ne bi načinilo s velikom točnošću. situacija se sasvim izmi­ jenila. a najmanji su veliki kao gromade kamenja. a ne­ koliko ih se posve približe Zemlji. jer se Mars mogao upotrijebiti umjesto Venere. Uspoređujući veličinu Zemljine sta­ ze oko Sunca s veličinom staze Mje­ seca oko Zemlje. jer bi prisustvo Sunca prije naškodilo nego koristilo ovoj me­ todi. Do sada ništa nije rečeno o malim planetima ili asteroidima. a ovo osigurava dvije daljnje prednosti. metodu bi pokvarile pogre­ ške zbog kretanja Zemlje i Venere. dok se Venera u svojoj najbližoj udaljenosti nalazi uz samo svijetlo Sunce pa ju je zato mnogo teže promatrati. Mars nije planet pokriven oblacima. Planetoidi.1%. Međutim. on se nalazi na noćnom nebu.

Pri­ je nego napravimo takvu usporedbu.11 318.26 . da ne samo odre­ đivanje mase Sunca nego. recimo.58 17. Takvo je mjerenje prvi načinio Henry Cavendish krajem XVIII stolje­ ća. Georgeu III.30 14. Jupiter ima masu približno 320 puta veću od mase Zemlje. Zbog toga je do­ šlo kao bomba. Tako je dobiveno da je masa Sunca oko trećinu milijuna puta veća od mase Zemlje. ukoliko on ima najmanje jedan satelit.35 95. jer je gravitaciona sila direktno proporcionalna masi. oblik staze i vrijeme ophoda satelita oko planeta. moramo biti u mogućnosti da izmjeri­ mo gravitaciono privlačenje ili gravita­ cionu snagu našeg malog komada ma­ terijala. a Neptun malo iznad 17 puta veću. i određivanje masa svih planeta sa sa­ telitima. usporedimo masu Sunca s komadom materije kojim se može rukovati u laboratoriju. škoća odnos mase Sunca prema masi Zemlje. Njegove zabilješke za ožujak 1781. Ali. Slijedeća tablica daje podatke dobivene kombinacijom direktnog pro­ matranja planeta i određivanja apso­ lutne skale Sunčeva sustava. moramo znati i udaljenost planeta od Zemlje. mogu se odrediti direktnim promatranjima. malo bi se astronoma tog vre­ mena tome usprotivilo. Ovom solidno ustanovljenom apso­ lutnom veličinom astronomi su mogli odrediti mase pet planeta sa sateliti­ ma. u cilju da odredimo apsolutnu veliči­ nu staze. možemo izraču­ nati masu planeta iz Newtonove teorije gravitacije. koji je upravo opisan. ime Mars Jupiter Saturn Uran Neptun masa (Zemlja = 1) 0. Dva od tri njegova podatka 170 koja trebamo. Saturn oko 95 puta veću. Ovo je omogućilo da se usporedi gravitaciona snaga standardnog ko­ mada materijala s gravitacionom sna­ gom Sunca a. može­ mo također usporediti masu Sunca s masom nekih standardnih komada materijala.Fridrih Veliki je bio rekao da je sve ono što je važno u znanosti već otkriveno. A ovo opet traži poznavanje apsolutne skale Sunčeva sustava. Uran približno 15 puta veću. komadom koji teži jedan kilogram. Detalj s Herschelova portreta (desno) podsjeća na njegovu že­ lju da nadjene ime svom otkriću po svom patronu. Ako želimo ići dalje u uspoređivanju. ovisi o poznavanju apsolutne skale Sunčeva sustava. također. Zato slijedi. godine pokazuju kako je najprije mislio da je otkrio "neobičnu magličastu zvijezdu ili možda komet". nasuprot ovim velikim planeti­ ma. S obzirom na velike napretke ere poslije Newtona. Mars ima masu za oko 11% mase Zemlje. Ako znamo veličinu i oblik staze sate­ lita i vrijeme ophoda. kada je William Herschel otkrio novi planet. Na ovaj način je bilo ustanovljeno da Sunce ima masu go­ tovo dva milijuna milijuna milijuna milijuna milijuna kilograma. Možemo odrediti masu planeta na sličan način.

Platon je mislio da sva kretanja moraju biti po kružnicama i pravcima. u stvari. kao što je bila elipsa. Istina je da je masa Sunca tako velika u uspore­ dbi sa svim masama planeta zajedno da gravitaciono polje Sunca dominira kretanjima planeta i istina je da su njihove staze gotovo prave elipse. poslije jednog kruženja oko Sunca. iznoseći analizu svog pro­ matračkog materijala. Očito je da ćemo. također. U stvari. Ovo je bio veliki problem nebeske mehanike. podložni gravitacionim utjecajima drugih planeta. Ali se planeti. a kreću se raznim stazama. ne gibaju u izoliranom gravitacionom polju Sunca. Kopernikovo opisivanje kretanja plane­ ta bilo je potpuno u obliku krugova. Problem određivanja staza planeta s velikom preciznošću očito je jedna od nedostiživih teškoća. Promatranja po­ kazuju da se planeti u stvari ne kreću striktno po eliptičnim stazama. Oni se kreću po najkompliciranijim stazama koje bi se mogle logički pretpostaviti iz Newtonova zakona gravitacije. Vidjeli smo da su ove staze elipse i da se Sunce nalazi u jednom od žarišta. Kakvi su to fini detalji? U ra­ nijim poglavljima smo govorili o staza­ ma planeta koje su isključivo određe­ ne gravitacionim poljem Sunca. prouzrokoane ovim malim složenim efektima. Lagrangea i Laplacea. pripadaju finim detaljima Sunčeva sustava. Njegovu se imenu moraju pridodati imena dvo­ jice velikih francuskih matematičara. Rezultatom rada ovih ljudi problem je bio u velikoj mje­ ri briljantno riješen. jer te geometrijske forme imaju prirodnu jednostavnost i pro­ finjenost. Perturbacije na stazama. tako da se njihovo udruženo gravitaciono polje stalno preinačuje i nikad se točno ne ponovi. ako se ovi fini detalji mogu matematički prikazati i dokazati da se slažu s promatranjima. Ali one to nisu. Za Keplera je bio udarac što je našao tako kompliciranu krivulju. dobiti oštrouman i dalekosežan dokaz Newtonove teorije gravitacije. Ime Eulera je već spomenuto. Oni su. kada 171 . Ptolemejevo i. dapače. jer su svi pla­ neti u neprekidnom kretanju.Više smo puta u prethodnoj disku­ siji upozorili na fine detalje Sunčeva sustava. staza se točno ne zatvara u sebe. na kojeg su matematičari u drugoj po­ lovini XVIII stoljeća i u prvoj polovini XIX stoljeća usmjerili svoju pažnju. Na ovom slučaju ukazat ćemo na odlučnu razliku pogleda današnje znanosti i geometrijskog mišljenja kla­ sičnog doba. A sada.

172 . i teleskop koji je upotrebljavao za mnogobrojna promatranja neba tokom 1780-tih godina. blizu Windsora. Desno: Odlomci iz dnevnika Karoline Herschel u kojima je opisano kako su ona i njen brat radili u to vrijeme.Gore: Herschelova kuća u Datchetu. Ovaj 6-metarski dugi tele­ skop reflektor imao je otvor od 30 centimetara.

a masa Merkura je oko 5%. tako da se je­ dnostavna metoda određivanja mase. U svim drugim primjerima mase su satelita tako male. ako uzmemo u obzir sve efekte što ih uzrokuju svi planeti poznate mase. kolebanja koja se odnose na precesiju rotacione osi Zemlje. ovisi o masi Venere.uzmemo u obzir fine detalje kretanja planeta. U gornjoj tablici planetskih masa nisu dane vrijednosti za masu Merku­ ra i za masu Venere. U današnjoj znanosti ne mislimo da bi kretanje materije bilo jednostavno i elegantno. ali ono što se nadamo i što očekujemo. učenjaci XVIII i XIX stoljeća su bili oduševljeni kad su ustanovili da su se njihovi komplicirani proračuni odrazili u prirodi. Vene­ ra uzrokuje slabe poremećaje na stazi Merkura. Već smo razmatrali jedan takav važan utjecaj. Na primjer. tj. ne može primi­ jeniti. Umjesto toga.slučaj Neptuna. mase se moraju odrediti iz analize gravitacionih učina­ ka koje ovi planeti vrše jedan na dru­ goga ili na Zemlju. tada se još preostali poremećaji mogu pripisati Veneri. Ona je određena iz načina i veličine kojim Mjesec utječe na kreta­ nje Zemlje. Prema tome. u usporedbi s 173 . kao Jupiter i Saturn. koja je opisana gore. Ni jedan od ovih planeta nema satelite. poglavlju. jesu jednostavni i elegan­ tni zakoni. Iz ovakvih proračuna je ustanovljeno da je masa Venere oko 82% mase Zemlje. svi izgledi jednostavnosti i elegancije nestaju. a iznos poremećaja koji se javi. o kojem je raspra­ vljano u 5. Uprkos postojećim smetnjama i povećanju kompliciranosti. naravno. Mjesec ima masu oko 1/80 mase Zemlje. bilo je golemo zadovoljstvo što se mnoge zamršenosti planetskih staza mogu potpuno pro­ tumačiti u vrlo jednostavnim oblicima zakona gravitacije. Na ovakav se način određuje masa Venere. Ako sada odredimo vrlo točno stazu Mer­ kura ili Zemlje i. Samo se u jednom drugom slučaju upotrijebila slična metoda da se odredi masa satelita .

a najveći je bio refle­ ktor s promjerom od 1.22 metra. Dana 13. svirajući orgulje u crkvi. Interesantna je pojava da ima samo šest drugih satelita u cijelom Sunčevu sustavu koji su usporedivi s masom Mjeseca. No ova metoda neće odrediti mase svih satelita. godine odjeknulo kao bomba na samozado­ voljni znanstveni svijet. on je uskoro izradio cijelu seriju teleskopa. Saturn i Neptun imaju po jednoga.četiri koja je otkrio još Galilei.masama planeta. Metoda se sastoji u prouča­ vanju gravitacionog djelovanja jednog satelita na staze drugih. Ovo je moguće za slučaj Jupitera i Saturna. dok je Herschel pretraživao nebo 18-centimetarskim teleskopom reflektorom. Uran i Neptun. Zato se moraju upotrijebiti perturbacione metode. Herschel ni u snu nije pomislio da je to novi planet. jer su neki sateliti premali da izazovu bilo kakve mjerljive perturba­ cione efekte. jer oba ova planeta imaju mnogo satelita. Međutim. spadaju među najteže u teoriji gravitacije. Fridrih Veliki je rekao da je sve zna­ čajno što je bilo u znanosti već otkri­ veno. Njihovi su se proračuni slagali s po­ javama u prirodi. promatranih sve većim teleskopima. Dok su drugi astronomi usmjeravali svoje teleskope u poznate i unaprijed odre­ đene objekte. dajući koncerte. godine. koji ovdje dolaze u obzir. Njegov je život tamo bio vrlo aktivan. Bio je otkriven zakon gravitacije. 1. Izrađivao je popise objekata. gi­ gantski otvor za prilike XVIII stoljeća. III 1781. Zato nije čudo da je otkriće novog planeta 1781. da se bilo kakvi utje­ caji nisu mogli opaziti. Herschel je bio istraživač. Glavna je tema njegova astronomskog života bilo istraživanje svih nebeskih objekata. Ljudi su naučili kako da izračunaju zamršena kretanja planeta i njihovih satelita. Noću je čitao knjige iz matematike i astronomije i proma­ trao nebo. Bilo je sigurno da nije zvijezda. Otkrivač je bio William Herschel. . On je sistematski istraživao nebo. tj. obično s ciljem da iz­ mjere njihove položaje. Zanimljiva je slučajnost. Međutim. a pri kraju XVIII stoljeća su to smatrali ispravnim zaključkom. prošao je preko neobično sjajnog obje­ kta. jer se ona vidi u teleskopu u obliku odre­ đenog točkastog diska. a proraču­ ni. nisu uopće bili poznati u Newtonovo vrije­ me. koji se nalaze u tablici planetnih masa. upotrebljavajući za prvo vri­ jeme samo mali teleskop koji je kupio. Hersche­ lova ostvarenja su manje pripadala njegovim teleskopima nego njegovoj metodi rada i njegovu razumu. Povijest njihovih otkrića je jedno od najvećih dostignuća doba poslije Newtona. a vodio je i oratorije koji su u to vrijeme imali veli­ ki orkestar i zbor.22-metarskim Schmidtovim tele­ skopom na planini Palomar. Dva planeta. da je najde­ taljniji današnji katalog neba načinjen instrumentom identičnog otvora po­ put najvećeg Herschelova teleskopa. za otkriće Urana nije tre­ bao osobito veliki teleskop. učitelj glazbe u Bathu. 174 Herschelova sklonost za izradu velikih stvari pokazala se u veličini orkestara i u veličini njegovih teleskopa. da bi mogao bilo šta pronaći. Jupiter ima četiri od šest .

zatim.pa je najprije mislio da se radi o novom bio otkriven. prirodno. dodjelju­ greška. u stvari. što još udaljeniji planet čiji gravitacioni ga je predložio Bode. koje su poticale Adamsa da traži drugi planet. učenjaci su očekivali da će njegova staza biti približno tamo gdje pokazuje Bodeov zakon. izradio je ugledni talijan­ leskopom. Na njegovu planetarnu priro­ izračunata je i staza po kojoj se očeki­ du bio je. kada je našao računskim putem da ljeća postepeno su rasle sumnje da se se novi objekt nalazi iza Saturna i da Uran ne kreće po označenoj stazi. Kralj je područja da bi se mogla uzeti kao po­ postao njegovim zaštitnikom. jer su više voljeli ime Uran. valo da će se kretati. Kada se prvi put posumnjalo da se još jedan planet nalazi iza Urana. koja je ukazala Urana otvorilo je ljudskom mozgu mi­ na činjenicu da su i drugi astronomi sao da omeđenje Sunčeva sustava još mnogo puta opazili Uran. Treći horizontalni niz simbola u našoj tablici pokazuje usporedbu staza planeta. koje su dale ove budu­ položaja potražiti nepoznati planet te­ će položaje. Ova je proizašao iz nastalih razmatranja. Petersburga. odstupanja su Herschelu je odmah ukazalo počast bila mala. ona se pokazala mnogo manjom. Kao se kreće po kružnoj stazi oko Sunca. njegova staza poznata. Posljednji niz simbola pokazuje usporedbu staza koje su ustanovljene iz stvarnih promatranja (i nacrtane u dijagramu). kako su očekivane iz Bodeova zakona. imenom koje. Odstupanje Urana od njegova jući mu penziju koja mu je omogućila očekivanog položaja iznosilo je oko 20 da se posveti astronomiji. mladi diplomant St. Zauzvrat je lučnih sekundi. efekt uzrokuje promatrana odstupa­ Ovaj uspjeh Herschel je postigao nja na stazi Urana! Otkriće samog svojom metodom rada. Iz su prethodna promatranja imala ve­ danih odstupanja u stazi Urana treba­ liku vrijednost u izračunavanju staze lo je naći čisto teorijskim računanjem novog planeta. U stvari. a takva su razmatranja čili njegove neobične karakteristike. ukazao Lexell iz St. ski astronom Barnabas Oriani. oko godinu dana kasni­ Ali tokom druge četvrtine XIX sto­ je. ali nisu uo­ nije završeno. što je svima poznato. Herschel nazvao novi planet Georgium Šta je uzrokovalo ove poremećaje? Sidus. ali su ona bila prilično izvan Kraljevsko društvo u Londonu. 175 . iz dobivenog teorijskog Razne tablice. nije na­ Možda Uran nije najudaljeniji planet u išlo na odobravanje svih astronoma na Sunčevu sustavu! Možda postoji neki svijetu. J o h n Col- Memorandum na prethodnoj stranici navodi da se ne očekuju perturbacije u stazi Urana. bila sasvim prirodna. Tako Ta dvojica su bili J o h n Couch je krajem XVIII stoljeća novi planet Adams. neta. iz njih je bilo moguće masu i položaj hipotetičnog novog pla­ predvidjeti njegove buduće položaje. Samo su se dva Nekoliko takvih promatranja izvršio je matematičara prihvatila problema koji francuski astronom Lemonnier. a kometu.

George III je odobrio ukupno 4 000 funti za izgradnju ovog 1. jer su mnoge zvijezde nama zaklonjene relativno gušćim oblacima prašine. Nadesno je današnja fotografija maglice Sjeverna Amerika u Labudu koja pokazuje stanovita tamna područja gotovo bez zvijezda. Herschel je koristio ovaj instrument u popisivanju neba u najsitnijim detaljima i u studiji Mliječnog Puta.najvećeg Herschelova teleskopa. 176 . prema Herschelu. Herschel je upozorio da se Mliječni Put u području između Škorpiona i Labuda dijeli u dvije grane.22-metarskog reflektora . Ali. otvor izgleda poput prozora koji gleda u daleki prostor. Ovo se pojavljuje.

.

a astronomu berlinske zvjezdarnice mišljenje Airyja i mnogih drugih astro­ J. tanskim astronomskim stručnjacima. jer bi trebalo Leverrier je provodio stvari s mno­ uzeti u obzir neobično složene ljudske go većom djelotvornosti. Obojica su postavili vrlo nepouzda­ Tek je poslije ove objave znanstve­ ni svijet bio upoznat s radom Adam. Koristeći ova mjerenja. Francuzu su zahtjevi za prvenstvo Oni su pretpostavili da se Neptun po­ Adamsa na tom radu mirisali na pla­ korava jednom empiričkom pravilu. godine. Adams je nom časopisu? Štaviše. Dok je Adams i znanstvene vrijednosti.nu pretpostavku u svojim računima. gotovo odmah. Bilo je eleme­ radio gotovo pet godina na svojim ra­ nata jakog konzervativizma i. 178 . već slijedećeg rješiv. ako je bilo kri­ net na nebu. Krivicu. kroz koju je moguće vidjeti kamenu unutrašnjost. otkriće u Parizu. Na slici se Sunce kreće prema Apeksu. jedno bi pismo prvi započeo izračunavanjima i prvi ih u štampi bilo dovoljno da se ustanovi završio. Prema tome se zvijezde prividno kreću prema Antiapeksu. Galle je za Na veliku sreću. štaviše. o svom otkriću Leverrieru. je godine. Zašto njegov rad nije bio obja­ poznatom kao Bodeov zakon. i francuski astro­ vljen u nekom priznatom znanstve­ nom Urbain Jean Leverrier. Leverrier ih je završio za dvi­ taštine u držanjima Airyja i Challisa. G. Galle je pronašao novi noma da je problem matematički ne­ planet. 23. čunima. i smjesta poslao vijest kasnije. Reverrendu J. vrijednosti i točnosti Adamsova rada Mnogo je bilo napisano u ovom ne­ pa se nisu žurili da potraže novi pla­ sretnom sporu. bridgeu. ali kvom dijelu svoje staze da je bilo mo­ je Leverrier tražio da se zove Neptun.legea. bolje reći. guće riješiti problem. U ovoj slici on je prikazao glavni volumen Sunca (AB) kao krutu stijenu. Neptun je bio na ta­ novi planet predlagao ime J a n u s . Svoje rezultate je poslao bri­ autentičnost Adamsovih zahtjeva ili. Da se slučaj dana po primitku rezultata. Ova Sam Adams nije sudjelovao u diskusi­ su dvojica bila skeptična u pogledu jama koje su nastale u ovom sporu. kao što je sin Airyju i direktoru zvjezdarnice u Cam. možda nastanjenu. opkoljenu vanjskim ovojem vatre (PF). vice. Herschelovi su pogledi o Suncu bili vrlo naivni. Sir J o h n Herschel.otkrivača Urana. Herschel je bio u mogućnosti da ukaže na smjer ovog kretanja s iznenađujućom točnosti. nije lako ustanoviti. gijat. Pravilo Maskelyne i Lalande su mjerili prividno kretanje zvijezda koje nastaje kao posljedica stvarnog kretanja Sunčeva sustava kroz prostor. inače bi napori pa je pod tim imenom objavio njegovo i Adamsa i Leverriera bili osuđeni na neuspjeh. Svoje rezultate je poslao sam Adams je bio pretjerano šutljiv. problem bi zaista bio nerješiv. Challisu. bilo je blizu istini. Galleu. IX dogodio 75 godina prije ili 75 godina 1846. Cambridge. zahtjeva koje su postavi­ kraljevskom astronomu Sir Georgeu li njegovi podupiratelji. Nasuprot ovome. sa. On je zamišljao pjege na Suncu (de) kao rupe u vatri ovojnice.

Za svaki se planet najpri­ je napiše četiri. Ovog puta je većina francuskih učenjaka podupirala Adamsa. najunutarnjiji planet. koji je problem prora­ dio detaljnije. staza Neptuna ima vrijednost 300. dok su promatranja dala vri­ jednost 191. jer na tom mjestu nije bio poznat nikakav planet. 7. koji je zaista. kojima je polumjer staze Zemlje izražen sa 10. godini komentiraju spor izme179 . nitko nije sumnjao u Bodeov zakon.je izraženo slijedećom jednostavnom formulom.2. da li ovo blisko poduda­ ranje ima neko dublje fizikalno znače­ nje ili je to samo koincidencija. Skepti­ ci ukazuju da se za svaki dani konačni niz brojeva uvijek nađe neko pravilo koje će se dobro prilagoditi nizu.6 jedinica. dok je Bodeova hipotetska vrijednost iznosila 28 jedinica. godine Piazzi ot­ krio mali planet Ceres koji je ispunio prazninu gotovo perfektno. znatno manje od 388. Ovi se bro­ jevi napadno podudaraju s Bodeovim nizom. bio u pravu. itd. Možda je bio najuspješniji ulazak u tablicu između Marsa i Jupitera. go­ dine. Ali je 1801. Nakon spora s Neptunom. Lyttleton u vrlo interesantnom članku ukazao. pokazujući da za­ kon gravitacije nije pogrešan. pokazalo se da se iznenađu­ juće dobro prilagođuje mjestu iza Saturna koje je predvidio Bodeov zakon. jer on ne pruža objašnjenje takve pojave. Adams je došao na scenu 1853. Pojavila se zato sumnja o potpunoj ispravno­ sti Newtonova zakona gravitacije. 52. U Bodeovo vrijeme je ovdje bila evidentna praznina. 28. Adams i Leverrier su se ponovo sukobili oko finih detalja na stazi Mjeseca. Za Zemlju 6. koliko je tre­ balo očekivati po Bodeovu zakonu. 100. Ako izračunate polumjere planetskih staza izrazimo jedinicama. Prva Newtonova rasprava o kretanju Mjeseca dovela je Edmunda Halleyja do vjerovanja da se period re­ volucije Mjeseca oko Zemlje promije­ nio od babilonskih vremena. da su. Poslije Venere se broj jedno­ stavno podvostručuje. 10. umjesto oslanjanja na Bodeov zakon. Laplaceova su računanja ispunila prazninu između teorije promatranja. Drugi je dio rasprave povezan s ime­ nom Laplacea. Mars 12. kako se pokazalo. 16.7 jedinica. Brojevi dobiveni na ovaj način formiraju niz 4. 10. 15. Predviđena veličina staze je bila 169 jedinica. Zato je Adamsu i Leverrieru izgle­ dalo potpuno prirodno da pretpostave da se njihov novi planet također poko­ rava Bodeovu zakonu. 7. jer je staza Ceresa imala vrijednost 27. Slijedeće primjedbe Delaunayja u 1864. godine. Ali. Ali se pokazalo da su njihova računanja Neptunove staze i njegovih budućih položaja potpuno kriva. kada je publicirao članak u ko­ jem je tvrdio da je Laplaceova raspra­ va o tom problemu nepotpuna i da ponovno pažljivo ispitivanje obnavlja neslaganje između promatranja i te­ orije. za Veneru 3.2 itd. Kada je njemački astronom Johann Elert Bode prvi predložio ovaj zakon 1772. Zbog sretne okolnosti. U stvari. tada će polumje­ ri planetskih staza formirati slijedeći niz: 3. Nedavno je R. Doista. ova pogre­ ška nije utjecala na položaje Neptuna koje su izračunali Adams i Leverrier za godinu 1846. u doba Adamsa i Leverriera. bila su dva očigledno vrlo dobra razloga za prihvaćanje njegove vrijednosti. broj je nula. tada bi izvo­ đenje njihovih proračuna bilo mnogo jednostavnije i s mnogo većim stu­ pnjem točnosti. U stvari. kada je on bio otkriven.9. A. Adams i Leverrier pretpostavili da je staza Neptuna kružnica. I danas su astronomi podijeljeni u mišljenjima. 196 i 388. a zatim doda broj koji je različit za svaki planet: za Merkur. Spor je u biti bio samo jedan dio mnogo veće rasprave započete u doba Newtona i nastavljene do našeg sto­ ljeća. Devet godina kasnije.7 jedini­ ca. nije bio poznat planet Uran.

upotrijebljene na karti. izrađena od velikog broja pojedinih fo­ tografija. galaktičke su širine i dužine (slučaj [4] u 1. Tamne pukotine. poglavlju). Koordi­ nate.Panoramska fotografska karta Mliječnog Puta. 180 . smještene su u području ravnine Mliječnog Puta. za koje je Herschel mislio da su prozori prostora.

181 .

ali su dola­ zili do izražaja elementi nove revolucije u astronomiji. koji ćemo sada razmotriti. Najprije se mislilo da oceanske plime i oseke. bliske zvijezde će prividno opisati male godi­ šnje oscilacije u odnosu na nepomičnu poza­ dinu udaljenih zvijezda. jednu cijelu revoluciju u ovoj grani teorijske astro­ nomije. pa je jedini praktični način da se odredi njena masa promatranje efekata koje ona stvara na stazi Zemlje. što će biti opi­ sano u posljednjem dijelu ovog pogla­ vlja. Posljednji dio priče nastao je u na­ šem stoljeću. Prvo. Marsa i Merkura." De launay je zaključio izjavom da je Adamsova analiza. da i poslije uzimanja u obzir gravitacionih efekata svih pla­ neta (uzimajući masu Venere dobive­ nu iz njenog učinka na Zemlju i Mars) Zbog godišnjeg kretanja Zemlje oko Sunca. bila priznata kao točna. Sredinom XIX stoljeća veliki se val znanstvenog razvitka. a da je vrijednost dobivena iz staze Merkura neispravna iz nekog ra­ zloga. kada se prvi put spo­ znalo. došlo je do daljnjeg rada na finim detaljima kretanja pla­ neta. prodor izvan Sunčeva sustava. Kako se vrijednosti dobivene iz Marsa i Ze­ mlje dobro slažu. poglavlju. sada je poznato da efekti plime i oseke ne nastaju samo u oceanskim vodama nego. tvore cije­ li efekt. uvelike iscrpio.đu Leverriera i Adamsa. koji je počeo s Newtonom. Ako možemo izdvo­ jiti i mjeriti tu oscilaciju. također. kao rezultat rada Sir Geoffreyja Taylora. . To su bila tri elementa različite vrste. Već smo naglasili da Venera nema satelita. "Publiciranje Adamsova članka stvarno označuje značajan korak naprijed. i učenjaku XIX stolje­ ća izgledalo bi nevjerojatno da se oni mogu korisno povezati. Ovo znači. Godine 1838. Astronomi XIX sto­ ljeća su bili suočeni sa zbunjujućom činjenicom da masa Venere. nije sasvim ista kao vrijednost dobive­ na iz perturbacije staze Merkura. to je logično da se smatra da su ova određivanja sasvim točna. Ali i svi argumenti izne­ seni protiv Adamsova članka nisu bili točni. Međutim. došlo je do značajnih otkri­ ća na polju elektriciteta i magnetizma. . koja je bila pro­ glašena sumnjivom i netočnom. možemo izračunati udaljenost bliske zvijezde. Friedrich Wilhelm Bessel postao je prvi čovjek koji je odredio udaljenost zvijezde. da je teškoća dolazila od za­ nemarivanja učinka trenja Mjesečevih plima i oseka. igraju­ ći važnu ulogu u rješavanju ovog sta­ rog nesklada. i u unutarnjem materijalu Zemlje. a insistiranje s kojim su pred­ stavljeni i podržavani izazvalo je po­ tpuno suprotan efekt od očekivano­ ga. drugo. treće. o kojima ćemo diskutirati u detalje u 7. . Zato je njegov rezultat bio vrlo napadan . dobivena iz perturbacija staza Marsa i Zemlje. kada se suda­ raju s kontinentima Zemlje.

Posebno zanimljiva su bila jata zvi­ jezda i maglice.ostaje još neka neobjašnjiva smetnja u stazi Merkura. iz finih detalja Sunčeva sustava došao je odlučan dokaz nove teorije koja je drastično izmijenila naš pogled što se odnosio na prostor i vri­ jeme i koja nam danas omogućuje da se uhvatimo ukoštac sa svim proble­ mima svemira. Leverrier je mislio da ova smetnja nastaje od još neotkri­ venog planeta koji mora biti još bliži Suncu. Međutim. To je ostalo neobjašnjeno sve dok nije Einsteinova opća teorija rela­ tivnosti pokazala da Newtonov zakon gravitacije zaista nije potpuno točan. Lambert. Neumorni napori da se prona­ đe taj planet su propali. ustanovio je da su maglice sigurno usko povezane s određenom centralnom zvijezdom. Pred kraj XIX stoljeća je američki astronom Simon Newcomb. Dok su zvjezdana jata okupljena oko Mliječnog Puta. Najznačajnije proročanstvo. koji se posebno bavio problemom svjetlosti sredinom XVIII 183 . pokazao da je nesklad sumnje realan. koje se odnosi na prirodu ovih uda­ ljenih grupa. nakon analize cijelog pro­ blema. Prema tome. ravnine Mliječnog Puta. Sada znamo da su obje ove ideje o prirodi maglica djelomično točne. ali da sadrže svijetlu tekućinu protka­ nu u prostoru između zvijezda. Ovo je ukazi­ valo da maglice uopće nisu zvijezde. Prodor izvan Sunčeva sustava Glavni Herschelov cilj pri konstrui­ ranju sve većih teleskopa bio je u pre­ gledavanju neba u sve većim detalji­ ma. H. ali da se nalaze u tako velikim daljinama da se teleskopom ne mogu vidjeti rastavlje­ ne na zvijezde. koji nisu smješteni jako daleko od nas. Brojio je zvijezde u raznim podru­ čjima neba. tj. Herschel je najprije za­ ključio da su to jata zvijezda. Neke su od njih zaista svijetli oblaci plina. matematičar. Druge su velike grupe vrlo udaljenih zvijezda. kada je postalo jasno da maglice i jata zvijezda pokazuju značajnu ra­ zliku u raspodjeli. pokazujući kvalitativno da su one okupljene oko neke ravnine. Maglice su bezoblične mase svjetla. Ako je to tako. Herschelova su brojanja maglica na raznim dijelovima neba ukazala da maglice teže da izbjegnu Mliječni Put. dao je J. nije bilo razloga misliti da su osobito udaljene od nas. Kasnije je napustio ovu ideju.

Tobias Mayer je već upozorio da. one koje su se odnosile na druge grane fizike. Ova pukotina nije stvarna. Herschel je uočio da se Mli­ ječni Put. mora postojati sistematsko privi­ dno kretanje zvijezda na nebu: zvijezde. bile potpuno nerazvijene. Zašto bi se to događalo ako su one daleko izvan Mli­ ječnog Puta? Odgovor: oblaci prašine i plina su koncentrirani blizu ravnine Mliječnog Puta. Značajni kontrast između iskrivljenju i naivnosti možemo vidjeti u druga dva pogleda u Herschelovu radu.stoljeća. prividno cijepa u dvije grane. ali su njihove ideje. djeluju kao magla i pokrivaju udaljene objekte koji se nalaze direktno izvan njih. upravo onako kako se sami planeti kreću oko Sunca. Ali je Herschel mislio da su pukotine stvarne rupe u prostoru i vjerovao da se kroz njih vidi daleki prostor. ljudi su imali točno i precizno znanje o pojavi gravitacije. vidimo da su se takve pogreške i netočnosti javljale iz pomanjkanja fizikalnog znanja. Godi­ ne 1800. ona se javlja iz relativno gustog oblaka prašine. On je smatrao da zvije­ zde Mliječnog Puta tvore jednu veliku skupinu i da se te zvijezde okreću oko zajedničkog centra. Za veliki broj maglica ovo je ispra­ vna predodžba. koje se nalaze u istom smjeru u kojem 184 . Temelji za skepticizam su se pojavili iz Herschelovih proma­ tranja da većina maglica izbjegava ra­ vninu Mliječnog Puta. koju je većina profesi­ onalnih astronoma odbila da prihvati sve do druge ili dapače treće dekade XX stoljeća. koji pokriva mnoštvo zvijezda što se nalaze iza njega. Gledajući unatrag. Lambert je tvrdio da su maglice obične gigantske nakupi­ ne zvijezda koje se nalaze daleko izvan granica Mliječnog Puta. tako da se Sun­ ce i planeti kreću zajedno oko centra. Lambert je postavio začudo oštroumnu kvalitetnu sliku struktu­ re svemira. u području između zviježđa Škorpiona i Labuda. ako se Sunce kreće.

moraju se prividno ra­ astronoma ne bi mogla znati o kojoj se zmicati jedna od druge. naravno. Nadesno je de­ talj okulara i presječeni objektiv. 185 . Očekivano kretanje jezda. Lijevo je heliometar. Najsmješnije je dišnjeg rada. ističe činjenicom da je ono ostvareno Smatrao je da je unutrašnjost Sunca bez upotrebe fotografije. koje zvijezdi radi.se Sunce kreće. ali je Mayer smatrao da je ipak znamenitom Bonner Durchmusterung. Projekt je ostvaren nakon 50-gokamenitu unutrašnjost. Bilo je nužno potrebno pridodan joj je katalog od 6 milijuna da se sastavi katalog točnih položaja najsvjetlijih zvijezda. Mjerenja su obavili Maske. vrlo latio još ambicioznijeg zadatka. instaliran u Oxfordskoj zvjezdarnici 1848. Friedrich Argelander se kasnije je bilo iz godine u godinu. go­ što nam omogućava da vidimo tamnu dine.11 Kako se presječeni objektiv upotrebljavao da bi stvorio dvije slike iste zvijezde. Međutim. hladna. U svom pionirskom radu se nalaze u suprotnom smjeru. na kojem su surađivale od svega što je vjerovao da su hladnija brojne zvjezdarnice na cijeloj Zemlji. on je katalogizirao preko 300 000 Herschel je mogao odrediti smjer Sun­ zvijezda sjeverne hemisfere. neba prvi je iznio David Gill 1886. i 1862.izdanom između 1852. godine. godi­ lyne i Lalande. Astronomi su počeli masovno prou­ je sadržavala 100 milijuna zvijezda. moraju Flamsteed je izmjerio gotovo 3000 zvi­ prividno sakupljati. pa je po­ čeva kretanja s iznenađujućom točno­ stavio osnov za kataloge koje upotre­ sti. velikog broja zvijezda. Instrument koji je prvi poslužio da se izmje­ re udaljenosti zvijezda. koja područja nastanjena ljudima. izmjerljivo. a da su pjege na Suncu mje­ Ideju o izradi fotografske karte sta gdje je vanjski ovoj vatre prekinut. Rezultat je bio: zvjezdana karta. a koristeći ova mjerenja ne. na drugoj strani. Herschel bljavaju današnji astronomi. Veličina je imao predodžbu o Suncu koja nam Argelanderova ostvarenja naročito se se danas čini potpuno besmislenom. bio je heliometar. jer inače dva U daljnjem prodiranju u prostor Slika 6. U svom malo. dok se one. a čavati zvijezde.

upozoravamo da su prva dva efekta si­ stematski. ako se Zemlja kre186 će oko Sunca. ali da je nije lako opaziti jer su zvijezde od nas vrlo dale­ ko. Našao je mnogo više sluča­ jeva gdje je par zvijezda bio vrlo blizu jedna drugoj nego što bi se očekivalo na osnovu same koincidencije. Prodiranjem dalje u prostor pono­ vo se nametnulo pitanje koje je muči­ lo astronome više od dvije tisuće go­ dina: kako su daleko zvijezde? Među drugim razlozima grčki je astronom Hiparh odbacio heliocentričnu sliku svijeta Aristarha iz Samosa na osnovu zaključka da bi se. siste­ matsko proučavanje dvojnih zvijezda. osnivač velike Pulkovske zvjezdarnice u blizini Lenjingrada. Pre­ ma ovoj će se pozadini relativno bliska zvijezda pomicati iz tri razloga. jer se i zvijezde kreću. Da ovo postigne. Ovo je ukazivalo da se mnogi takvi paro­ vi moraju sastojati od zvijezda koje su stvarno povezane jedna s drugom tako da jedna kruži oko druge. što će reći da oni uzrokuju da se zvijezda pomiče uzduž stalnog puta u odnosu na udaljenu pozadinu. Mnogo je radova druge polovine XVIII stoljeća bilo motivirano nadom da će ova paralaksa. Rad Jamesa Bradleyja je dao početak ovoj nadi. kao što Ze­ mlja kruži oko Sunca. a naš je pro­ blem da izdvojimo oscilaciju. biti na kraju izmjerena. Ako se treći od ovih efekata može osloboditi od druga dva. jer se samo Sunce kreće. S razvojem sve preciznijih instru­ menata. Svojim radom je potvrdio da zakon gra­ vitacije vrijedi izvan Sunčeva sustava i da je on zaista univerzalni zakon. zaključio je da je Aristarhova zamisao kriva. Ta­ kođer je postalo jasno da dvojne zvije­ zde nisu rijetkost. kako su one nazvane. mogla bi se lako izračunati i udaljenost te zvijezde. Oko četvrt stoljeća kasnije. Za dovoljno udaljene obje­ kte možemo smatrati da predstavljaju stvarno nepromijenjenu pozadinu. drugi. tada se udaljenost zvijezde može lako odrediti trigonometrijskim računom. i treći. Da napravimo takvu separaciju. Castor. najsjajnija zvijezda u zviježđu Bliza­ naca. Herschelova vrijednost od 342 godine ne razlikuje se mnogo od današnje vrijednosti. morale pojaviti godišnje promjene položaja zvijezda. kako je nazvana. s mukom bi se riješio teži problem paralakse. da li stvarno postoji takvo kretanje. uzrokuje da položaj zvijezde izvede jednu godišnju oscilaciju. sva su . a ot­ krio je aberaciju i nutaciju jer. rastavi se u malom teleskopu u dvije svijetle zvijezde slabijeg sjaja. Uspoređujući svoja promatranja ovih dviju zvijezda s promatranjima koje je prethodno izvršio Bradley. Kad je Kopernik oživio Aristarhovu ideju. Zatim se fotogra­ fije mogu izmjeriti u slobodno vrijeme i separirati oscilatorno kretanje. astronomi su se uvijek nadali da će moći otkriti tu promjenu. poraslo je vjerovanje da takva promje­ na mora postojati. bilo je po­ trebno da promatra da li se položaji dviju zvijezda mijenjaju iz godine u godinu u odnosu na pozadinu koju formiraju udaljenije zvijezde. uveo je Friedrich Wilhelm Struve. Tako imamo jednu oscilaciju nanesenu na stalni smjer. Danas se jednostavno fotografski snime zvijezde nasuprot svojoj pozadini u razna vre­ mena tokom godine. Ali prije pojave fotografije. On je pokušao izmjeriti paralaksu. Kako nije zapazio takve promjene. Kreta­ nje Zemlje. a iz­ mjerom te promjene. Herschel je mogao pokazati da se ove dvije zvijezde zaista okreću jedna oko druge po sta­ zama koje su očekivane. sve dok se nisu otkrili ovi efekti. u drugu ruku. Herschel je sebi postavio zadatak da otkrije.Herschel je pokazao da Newtonov za­ kon gravitacije vrijedi i izvan Sunčeva sustava. Prvi je. Vrijeme po­ trebno za jedan potpuni ophod moglo se izračunati. da postoje sistemi koji sadrže i više zvijezda. Problem se može formulirati na sli­ jedeći način. jer se Zemlja giba oko Sunca.

Služeći svojoj namjeni. Zato je prvi uvjet jedeće je godine Thomas Henderson bio da se teleskop jednoliko i točno vrti. zaista. jedna je točno pratiti objekte. a njena je udaljenost iznosila pom. A to omogućava po­ udaljenosti. kada će biti određena skala Mliječnog odvojene za razmak koji ovisi o veličini Puta. Bila je to zvijezda 61 187 . koji niti samo na relativno bliske zvijezde. u zvjezdarnici Cape dobio udaljenost Drugi je bio u potrebi mjerenje kutova najsjajnije zvijezde južne hemisfere. što teleskop morao okretati da bi kompen­ iznosi oko 106 bilijuna kilometara. da bismo razumjeli upotre­ pomaka dviju polovina objektiva. Ali. uskoro je foto­ nastala od gornje polovine. Helio­ hnike. astronomija ušla u novu eru. Kod mi­ od Newtonova doba naovamo i kako jenjanja položaja (I) u položaj (II). a druga od grafija postala upotrebljiva. pomoću ko­ metar je teleskop refraktor s prereza­ jih bi se mogle izmjeriti mnogo veće nim objektivom. je tako nazvan jer je bio namijenjen Morale su se otkriti sasvim nove te­ problemima vezanim za Sunce. To će reći. Pre­ bu instrumenata u današnjoj astro­ tpostavimo sada da želimo mjeriti kut nomiji. Uskoro su teleskopi mogli se pojave u žarišnoj ravnini. oko 4 koje je trebalo osvijetliti u žarišnoj ra­ godine svjetlosti. nisu oko 11 godina svjetlosti. potrebno je najprije vidjeti što između neke poznate zvijezde i neke su učenjaci naučili o prirodi svjetlosti referentne točke u pozadini. Neposredno poslije vnini teleskopa. udaljenosti Besselove zvijezde. astro­ tovo sredine XIX stoljeća. a kod prikla­ dnog postavljanja dviju polovina obje­ ktiva možemo namjestiti da su naše dvije slike odvojene točno za istu uda­ ljenost kao što su i zvijezda i referen­ tna točka. Tada se lako može dokazati da je naš traženi kut naprosto razmak odijeljenih dviju polovina objektiva po­ dijeljen sa žarišnom dužinom telesko­ pa kojeg smo upotrijebili. a ove su se niti morale ovih mjerenja je Struve u zvjezdarnici pomicati pomoću mikrometra.11. ili udaljenost se mogla načiniti brzo. Ovo tar je brzo postao neupotrebljiv. jer pomicanje stvara dvostruke slike koje je zastario. nomi su izmjerili udaljenost mnogih Udaljenosti zvijezda najprije su iz­ drugih zvijezda paralaktičkom meto­ mjerene pomoću izvanrednog instru­ dom. Kako su mjerenja precizna. Ovo je zahtijevalo montiranje niti. Sve je to Pulkovo izmjerio udaljenost zvijezde bilo vrlo teško i nije uspjelo sve do go­ Vege. micanje dviju polovina leće objektiva. Sli­ zirao rotaciju Zemlje. da svaka zvijezda načini dvije slike. To između zvijezde koja je uzeta u obzir i je najsjajnija zvijezda u zviježđu Cenvećeg broja zvijezda stajaćica na poza­ taurus. donje polovine objektiva. U godinama koje su slijedile. Ali se ova metoda može primije­ menta. dije­ je primijenjeno njihovo uvijek rastuće limo sliku naše zvijezde u dvije jasno poznavanje ovog predmeta. To znači da se do koje svjetlost putuje 11 godina. uskoro je. dosad nepoznate. poznatog kao heliometar. Pomoću ovakve naprave njemački je astronom Friedrich Wilhelm Bessel obavio prvo mjerenje zvjezdane dalji­ ne u godini 1838. razdvojene točke svjetla.mjerenja morala biti načinjena telesko­ Cygni. Njena udaljenost je manja od dini. heliome­ kako je pokazano na slici 6.

što će se dogoditi? smo se sada suočili s vrlo zamršenim pitanjem. Nešto svjetlosti prolazi kroz Newtonova predodžba o svjetlosti. a svjetlo. a u drugo zirnoj ploči postane još manji. današnje kvantne teorije. Svijetla pjega na prilikama. rane zrake. svjetla na ekranu postaje veća. nastavljaju da se kreću sve dok ne odbiju natrag u zrak u smjeru reflekti­ udare na ekran kod D. Ali. kao na se gibaju pravocrtno. jer se u u IX stoljeću oni su postajali sve više Newtonovoj predodžbi tvrdi. ali je ovo nešto što ovo uočili: a kroz cijelo XVIII stoljeće i naše čestice ne mogu načiniti. koje je upravo prošlo uz rub rupe kod A. ako kažemo da je na neki način svjetlo Newtonovi neposredni nasljednici nisu uspjelo obići ugao. Ukoliko zmatranje pitanje: kako svjetlo putuje je netko upoznat sa zakonima refleksi­ iz udaljenog izvora. ako se promjer otvora reduci­ Smatrao je da čestice djeluju u nastu­ pima. a proteže se stakla. slici 7. 188 . ako otvor na nepro­ katkada činiti jednu stvar. koje su upravo prošle uz rub jednostavni eksperimentalni rezultat otvora na neprozirnoj ploči kod A. Ali otvora AB smanji. dok stavno objasniti Newtonovom predo­ drugi dio nastavi put u staklo. tako da imamo reflektiranu zraku i propusnu džbom o svjetlosti. Svjetlo. na­ na osnovu Newtonove predodžbe? Mo­ stavljaju kretati pravocrtno sve dok ne žemo reći da je upadna zraka niz česti­ udare na ekran kod C. ali rupu AB na jednoj inače neprozirnoj su i on i drugi. Ovo je. koje je Najprije promotrimo zakone refle­ upravo prošlo uzrub kod B. tako da imamo očigledno parado­ identičnim okolnostima čestica može ksalan rezultat da. Međutim. Jedna od ovih poteškoća pojavila teleskop i mikroskop. uključujući fotografski aparat. dok one. tako da će se čestica katkada ra na mali dio milimetra. da u novo. koji su prihvatili ova­ kvu predodžbu uočili da ona postavlja ploči prema ekranu. koje ca koje se kreću kroz zrak i udare na su upravo prošle uz rub otvora kod staklenu površinu. Sve zrake svjetlo­ je i refrakcije. Kako možemo protumačiti ovaj čestice.1 vidimo ekran u D. da se one i više impresionirani stalno rastućim kreću stalno pravocrtno. džbe. u stvari. Ovo bila je neobično proročanska s gledišta možemo pokušati da protumačimo. šlo je na ekran u C. pod identičnim okolnosti­ ekranu se tada počinje povećavati po­ ma. Zbivaju se dvije stvari: dio svje­ od C do D. Što odlučuje da pojedina če­ Dokle god otvor ostane dovoljno velik. poglavlje OPTIČKI INSTRUMENTI I PRIRODA SVJETLOSTI Katkada iznenađuje činjenica da je poteškoćama koje su se suprotstavlja­ za izradu nekih važnih optičkih instru­ le Newtonovoj predodžbi o svjetlosti. Ideja. dok će u drugim što sasvim suprotno.7. do­ nekoliko neugodnih problema. nastaviti put u staklo. Možemo reći da se zraku. dogodi se ne­ odbiti natrag u zrak. Sve se ovo može vrlo jedno­ tlosti se reflektira natrag u zrak. menata. zbog čega se neke B. dovoljno mu je da svjetlo sti iz takvog izvora kreću se u suštini zamišlja kao niz vrlo brzih čestica koje paralelno jedna prema drugoj. Tako vidimo površinu koja zraku svjetlosti koja pada na površinu je osvijetljena na ekranu.2. Na slici 7. površina vrijeme nešto sasvim drugačiju stvar. potrebno vrlo se onog trenutka kada se uzelo u ra­ malo znanja o prirodi svjetla. došlo je na ksije i refrakcije. dok druge uđu u staklo i Pretpostavimo da se veličina rupe ili kreću se u smjeru propusne zrake. stica bude reflektirana ili propuštena? veličina se svijetle pjege CD na ekranu smanjuje točno onako kako možemo Newton je odgovorio na ovu zago­ očekivati na osnovu Newtonove predo­ netku na potpuno neobičan način.

1 Bez takve pretpostavke teško je protu­ mačiti zašto neke čestice od ove upa­ dne zrake ulaze u staklo.Newton je zamišljao svjetlo kao struju čestica koje se kreću pravocrtno. dok se druge od njega odbijaju 189 . kako se vidi iz gornje definicije. Ali. on je ta­ kođer pretpostavljao da čestice djeluju u nastupima. Slika 7.

pojavljuju se tamne. moramo upozoriti na najmanje jedan odnos u primjenjivanju analogi­ je s vodenim valovima. Ovo je upravo ista vrsta pojave koja na­ staje kada se baci kamen na mirnu po­ vršinu vode. ali će između ovih točaka. Ovo znači da. Takva situacija je ilustrirana u slici 7. kao na slici 7. Na ekranu ćemo vidjeti da smo dobili niz svijetlih traka ili pruga. zid . a pove­ zujući to s onim što su oni znali o uobičajnim valovima na vodi. kako se može vidjeti na slici 7. valovi će biti vrlo visoki i vrlo niski. način na koji svjetlo putuje kroz vrlo male otvore. Što će se dogoditi u pojedinoj točki. mnogi su Newtonovi nasljednici nagovještavali da se neki oblici kretanja valova mogu povezati s prirodom svjetlosti i da ideja o česticama svjetlosti može biti potpu­ no neispravna. Ako valovi dosegnu valobran.gdje dol iz jedne pu­ kotine dođe istovremeno s tjemenom iz druge . Iz O možemo povući veći broj radijalnih 190 linija. Ali. Tako u svim točkama uzduž OC ima izrazito visokih tjemena i izrazito niskih dolo­ va.7 nije nastala od rasta i pada valova. Ovo su linije mirne vode. koji ima vertikalnu pukotinu u točki P.7. tada će vrh ili tjeme i dol težiti da se ponište i tu će biti malo ili nikakvog poremećaja. tada će i pruge biti šire. gdje se deblje linije sreću s obalom. voda ostati mirna.3 pokazu­ je niz valova koji napreduju prema va­ lobranu.4. Jednostavno ovisi o veličini pukotina kod P i Q. Ali. tako da uopće nema poremećaja. Sjajnost na ekranu je ono u čemu je prava analogija rasta i pada vodenih valova. u točkama A. u kojima valovi u velikom broju rastu i padaju. a da je točka O točno u sredini između njih. Novi valovi putuju vani iz točke P na supro­ tnoj strani valobrana. Potpuno isto vrijedi uzduž drugih deblje označenih radijalnih linija iz O. kako je pokazano na slici 7. Drugim riječima. nastat će naročito veliki val.recimo.poremećaj iz P će doći do zapreke na široko područje i neće biti jednosta­ vno omeđiti centralnu pjegu kod C koja se nalazi direktno nasuprot P. ali ako vrhovi valova iz P dođu istovreme­ no sa dolovima valova iz Q. Ako se vrhovi dvaju valova nađu u istom trenutku u nekoj točki. Ako su one na­ činjene šire. Slika 7. Pretpostavimo da su P i Q potpu­ no slične pukotine u valobranu. Mo­ žemo također zamijeniti valobran s ne­ prozirnom pločom.6 sa svjetlošću iz udaljenog izvora.Cestice ili valovi? Dok ne možemo dozvoliti česticama mogućnost da obilaze uglove. u B i D. između ovih linija nalaze se druge linije koje su tanje. možemo to dozvoliti valovima. Prije razmatranja potrebnog poku­ sa razmotrimo još neke pojave valova na vodi. vrhovi valova iz jedne pukotine u valobranu dolaze istovremeno s dolovima valova iz druge pukotine. a obalu možemo zamijeni­ ti ekranom. pojavljuju se svijetle. Prema tome. i to radijalno. pokazuje smjer prvotnog kretanja vala. za­ visi o fazi valova. Eksperiment pokazuje da se potpuno analogan fenomen pokazuje u slučaju svjetlosti. pretpostavi­ mo sada da imamo obalu unutar va­ lobrana. Eksperimentalni pokus dat će odgovor na gornji problem. kod P i kod Q.6. U stvari. Točke na ekranu. Širina pruga u slici 7. U bilo kojoj točki uzduž OC vrhovi valova iz P i Q dolaze istovremeno. Pretpostavimo da imamo dvije vertikalne pukotine u valobranu. točke gdje se va­ lovi poništavaju .5. Tada. ako postoji druga zapreka iza valobrana . OC. Tako je svaka točka svijetle pruge mjesto gdje . a jedna od njih. Svaka će točka na suprotnoj strani valobrana sada doživjeti poremećaje i iz P i iz Q. na kojoj su urezana dva paralelna proreza ili pukotine u to­ čkama P i Q. kroz pukotinu prolazi poremećaj. Dolovi valo­ va dolaze također istovremeno. valovi koji su dolazili jedan za drugim zaobilazili su ugao. Uzduž ovih. Da kompletiramo sliku. C i E. možemo zamijeniti prvobitne vodene valove lijeve slike 7.

međutim. Uzduž svjetlije označenih linija poništavanje prozvodi efekat gotovo mirnoće. C i E na unutrašnjoj stranici zaštitnog zida valobrana valovi rastu i pa­ daju. 191 . nakon prolaza kroz usku pukotinu vaiobrana. sva­ ki iz drugog izvora.5 pokazuje da kod točaka A. Slika 7. Slika 7.6 Ovaj presjek kroz dio slike 7. Slika 7. 11.Slika 7. a niske doline.5 Uzduž OC i drugih zbitih linija pojačanje proizvodi visoka tjeme­ na. Ali teorija čestica ne može protumačiti kako svjetlost može doprijeti do krajeva zasto­ ra. nastat će povećanje vala kad se nađu istovremeno dva tjemena. a po­ ništenje vala kad se istovremeno susretnu tjeme i dolina vala.2 Teorija čestica objašnjava pona­ šanje svjetlosti pri prolazu kroz mali otvor. kao što se to može vidjeti na slici.3 (prva desno) Može se. protumačiti kako valovi dopiru do krajeva zastora. Slika 7. stranica. Kod B i D voda je gotovo mirna.4 (posve desno) Ako postoje dvije pukotine.

C.9. posebno. B i C itd. Slika 7. pažljivo mjereći udaljenosti između pukotina u valobranu. padne na sta­ Kakva je analogija s ovim u slučaju klenu prizmu. dok je svaka točka tamnog podru­ čja mjesto gdje nastaje interferencija valova i nastoje da se ponište. analo­ prolazu kroz prizmu različito lomili. stalna se uda­ ljenost između valnih tjemena zove razumljivim imenom valna dužina. Ako zraka svjetlosti. veća će biti udaljenost od A do B do C itd. Ovaj razmak je na jednom kraju.. Zaista. ona mora biti manja od 1/100 milimetra. Ako se razmaci između val­ nih tjemena prvobitnih valova nalije­ vo od valobrana promijene. udaljenosti koja razdvaja obalu od valobrana i udaljenosti izme­ đu točaka A i B.se valovi visoko uspinju i nisko pada­ ju. dobit ćemo također mjesta pojačanja (pokazuju se kao svi­ jetle pruge) i poništenja (tamne pruge). Po­ sebno. kod pojamilimetra. različit za razne boje. B. Za plavu svje­ a ostale boje spektra se nalaze između tlost je oko 1/3000 dio milimetra. Vratimo se za trenutak ponašanju vodenih valova. U stvari.8 prozirnoj ploči ne bude mnogo veća Kut pod kojim se lomi zraka svjetlosti ulazeći u plo­ od razmaka između tjemena vala svje­ ču stakla ovisi o boji svjetla . Plava svjetlost se pojavljuje tjemena do drugoga. Svaka se čista boja je pokazano na slici 7. možemo izračunati razmaknuće prvobitnih va­ lova. crvena na drugom. za ove dvije. tada će se također promijeniti na obali točke A. bez potrebe da gleda izvan valobrana. Ovo Odgovor je: boja. jest mješavina čistih boja. a za crveno svjetlo oko 1/1600 tlost u dugine boje. Na ovaj način može promatrač na obali odrediti udaljenost između uzastopnih tjemena prvobitnih valova. gdje upotre­ sastoji od valova s istim određenim bom ekrana možemo promatrati odvo­ stalnim razmakom od jednog valnog jene boje. koja se sastoji od raznih boja. U stvari. poglavlju.6. kako je pokazano na slici 7. različite će se boje pri svjetlosti i kakva je. kako smo već vidjeli u 1. potrebno je da širina pukotine na ne­ Slika 7. Prema svakidašnjim standardima ovo bi očito bilo sasvim izuzetna uska pukotina koja objašnja­ va zašto ne uspijevamo vidjeti kako svjetlo obilazi uglove. Međutim. Da svjetlo zaobiđe uglove.8. poglavlju. Kut za koji se zraka svjetlosti otkloni pri ulazu u staklenu ploču ovisi i o pri­ rodi samog stakla i o boji svjetla. Ona se sastoji od cijelog niza različitih valova s raznim valnim dužinama. U slučaju čiste boje. 192 . Obična bijela svjetlost. Tako se ovim jednostavnim žuto svjetlo približno 1/2000 dio mili­ uređajem odvojilo običnu bijelu svje­ metra. kako je zove­ mo.a to znači o njenoj valnoj dužini.7 Ako pustimo svjetlo kroz vrlo usku pu­ kotinu na zastor. D i E. Što je šire razmaknuće pr­ vobitnih valova. tlosti. kako možemo vidjeti na slici 7. ovi se razni valovi mogu separirati na način koji je spomenut u 2. plava se svjetlost jače otkloni nego crvena. i to gija udaljenosti između tjemena prvo­ na takav način da se mogu separirati bitnih valova nalijevo od valobrana? pri izlazu na drugoj strani prizme.

ureza­ ne oštricom noža.ve duge. Tako umje­ sto dobivanja serija jasno određenih svijetlih traka kao u slici 7. a budući da pruge za razne boje pa­ daju na različita mjesta.. na slici 7. da se odvoje razne boje koje emitira žarulja na si­ stematski način. Ovaj filter propušta samo neke valne dužine. Na pri­ mjer. Sve što treba da napravimo jest da pustimo svjetlo kroz filter. ali su preostale valne dužine dovoljno slične jedna drugoj za svrhe našeg ekspe­ rimenta. Što je duža valna dužina. tako i udaljenost između pruga na slici 7. dok sve ostale boje upija.7. Žuto staklo do­ zvoljava samo žutom svjetlu da prođe skroz. vodene kapljice u atmosferi imaju funkciju sličnu funkciji prizme u našoj slici. upo­ trijebit ćemo još jednostavniju meto­ du. je­ dnostavno pustimo bijelo svjetlo kroz komad žutog stakla. sastoji se od jedne obične foto­ grafske ploče na kojoj su pukotine. Upravo onako kako naš pro­ matrač na obali može saznati o val­ noj dužini originalnih valova s druge strane valobrana iz položaja točaka A. nijedan filter ne daje čistu boju. C itd. s prikladnim rasporedom pukotina u valobranu. pruge su šire razmaknute. 193 . a mjesta gdje pada­ ju crvene pruge. Ali pruga neće biti očito jednako obo­ jena. bit će plavkasta. (U praksi. Kako žarulja ne emitira svjetlo je­ dne boje. "Rešetka" nam omogućuje mje­ renje razmaka između pruga. pomiješane u bijeloj svjetlosti.9 Zbog ovog razloga možemo upotriebiti staklenu prizmu da izdvojimo oojedine boje.6. Pru­ ge su najviše razmaknute kod crvenog svjetla. ra­ zmaknute oko pola milimetra. bit će crvenkasta. Da lije moguće. svijetle pruge jedne boje mogu pasti na tamne pruge koje pripadaju drugoj boji. Mijenjanjem filtera promijenit će se udaljenosti između pruga. B i C itd. Ako želimo odvojiti samo jednu posebnu boju od svih drugih boja od kojih se sastoji bijela svjetlost. Mala disperzija valnih dužina još ostane poslije prolaza kroz filter. Što će se dogoditi ako ponovimo ovaj eksperiment bez upotrebe filtra? Tada ćemo imati pruge koje će se for­ mirati iz svih boja koje emitira žarulja. razdvajajući običnu bijelu svjetlost Sunca u njene sastavne boje. Ža­ rulja L ima valjkast izvor označen sa S. Mjesta gdje padaju plave pruge. Pruge interferencije Slika 7. mora se upotrijebiti filter F. Upravo kao što udaljenost između točaka A i B.10 Na slici 7.7 ovisi o valnoj dužini svjetlo­ sti. To znači da su dvije pukotine u našem valobranu poslužile da se odvoje boje koje su bile u prvotnoj svjetlosti što ih je emitirala žarulja. na slici 7. dobit ćemo kontinuiranu prugu svjetlosti.) "Valobran". tako ovdje može­ mo izračunati valnu dužinu svjetlosti mjereći udaljenosti između susjednih pruga.6 ovisi o valnoj dužini originalnih vode­ nih valova s vanjske strane valobrana. ako želimo dobiti žuto svjetlo. a zatim ra­ čunskim putem dobivanje valne dužine.7 razmak između svijetlih i ta­ mnih pruga ovisi o valnoj dužini svjetlo­ sti. projicirajući ih na zastor. B. se mogu vidjeti direktno postavljaju­ ći oko neposredno iza ove fotografske ploče.10. tako da pruge raznih boja padnu u pravilan red umjesto Slika 7. Ovaj nam rezultat nudi izazov. koji je označen sa D. Sve se ovo može lako pokazati jednostavnim eksperi­ mentom pokazanim na slici 7. a najmanje kod plavoga.

U stvari. tako­ đer. imamo tamne trake. Slika 7. da leže jedna preko druge bez ika­ kva reda? Ako možemo ovo napraviti. Premda mnogo kompli­ ciranija. Ako je "rešetka" s mnogo zbitih uskih pukotina. sada imamo valove koji se šire iz velikog broja pukotina.11. Ako sada uzmemo svjetlo sastavlje­ no od svih boja. da su svijetle trake mnogo uže od tamnih. Ovo je upravo stanje koje želimo posti­ ći. možemo dobiti uske svijetle tra­ ke za svaku boju. sasvim bez tamnih pruga. rešetku osvijetlimo sa strane pa do­ bivamo djelotvorno separiranje boja. Slika 7. Međutim. Umjesto da svjetlost prolazi kroz šipke. situacija je u principu točno ista kakva je bila prije. jednako razmaknuti žljebovi na staklu služe kao "kolčići". gdje ovi smjerovi udare na naš ekran. Ako možemo načiniti da praznine između uzasto­ pnih pruga postanu veće u usporedbi sa širinama samih pruga. mi ćemo uspjeti da napravimo instru­ ment poznat kao optička rešetka. vladaju se kao valovi koji su prošli kroz usko razmaknute pukotine. U nekim smjerovima valovi iz svih pukotina pojačavaju je­ dan drugoga. upravo onako kao u slu­ čaju dviju pukotina i. što je pokazano na slici 7.12 Valovi. jednu do druge. na nesreću. umjesto svjetla jedne posebne valne dužine. Rješenje problema je pokazalo da ne samo što moramo izrezati pukotine vrlo blizu jednu drugoj.11 Pruge raznih boja ne padaju na isto mje­ sto. jer se tjemena nekih valova nađu isto­ vremeno s dolovima drugih. Događa se.Slika 7. Međutim. moramo imali veliki broj pukotina u našem valobranu. biti mnogo lakše da se postavi niz pruga različitih boja jedna uz drugu. može se postići da svijetle trake raznih valnih dužina 194 . raspršeni iz niza sipki usko posta­ vljenih. tada će. bez opasnosti da se one pokrivaju. tako da još postoji opasnost pokrivanja. Zamislimo na trenutak pruge koje su nastale od jedne boje. međutim. uspjet ćemo separirati svjetlo u sasta­ vne boje.13 Difrakciona rešetka se osniva na princi­ pu koji je poslužio na slici 7. ja­ sno. Da to postignemo. ponovo imamo svijetle trake. upravo kao u slučaju prizme. gdje ovi smjerovi udare na naš ekran. nego da.9. I eksperiment i račun pokazuju da po­ stoji jednostavno pravilo za poveća­ vanje udaljenosti između uzastopnih pruga. pove­ ćavaju se također i same pruge. kako je pokazano na slici 7. U drugim smjerovima valovi interferiraju jedan s drugim.12. potrebno je samo povući dvije pukotine u našem valobranu jednu bliže drugoj no što su bile prije.

nego kod onih blizu centra kod C. zada­ tak razdvajanja je lagan ali.padnu jedna do druge. pokazana na slici 7. Prije nego napustimo razmatranje optičkih rešetaka. Raspored disperzije svjetla. 195 . je kompliciraniji i za razu­ mijevanje i da se eksperimentalno pro­ izvede nego što je jednostavna disperzi­ ja u prizmi. koja ma 5000 linija na 2.11. kao što je prikazano na slici 7. optičkom rešetkom valne du­ žine koje se razlikuju za vrlo mali iznos od 1/100 000. kako se vidi mikroskopom. Valovi se raspršuju od kolaca pa interferiraju ili se pojačavaju točno na isti način. Razlog je u tome što optička rešetka separira boje mnogo djelotvornije nego prizma. re­ cimo blizu točke A na slici 7. vrijedno je upozo­ riti da se sličan fenomen pojavi ako umjesto valobrana s mnogim pukoti­ nama koristimo seriju kolaca. Doista. Zato može biti čudno zašto astronom daje prednost optičkoj rešetki. svaka poznata metoda razdvajanja svjetla zataji prije ili kasnije ako valne dužine postanu go­ tovo jednake.tako malim kao što je 1/1000 000 . a da se potpu­ no ne ispune tamna područja.54 cm. Ukoliko su one vrlo različitih valnih dužina. Prizma je relativno grubi uređaj za razdvajanje. Pretpostavimo da želimo razdvojiti svjetlo dviju različitih boja. jer zataji mnogo prije nego optička rešetka. problem po­ staje vrlo težak.12. Prizmom je moguće razdvojiti dvije valne dužine koje se razlikuju jedna od druge za oko 1/10 000. Ovaj se rezultat jasnije vidi kod svijetlih pruga koje padnu na vanjski rub ekrana. prikazan na slici 7. a ne prizmi kod dobivanja spektara.11. Metoda se sastoji u tome da se na ravnoj staklenoj površini ureze veliki broj jednako razmaknutih linija. ako su one vrlo sličnih valnih dužina.9. kako je već prikazano. Ova nam činjenica uvelike pomaže da praktično izradimo optičku rešetku.potre­ bno je upotrijebiti vrlo specijaliziranu opremu koja nas ovdje ne zanima. Da se separiraju valne dužine s još manjim razlikama . Dolje: Rešetka. Na dnu: Difrakciona rešetka razdvaja boje mnogo djelotvornije nego prizma. koje Desno: Prvi stroj koji je vukao linije i osiguravao njihove jednake razma­ ke na staklu.

A. One će tada izgledati kao kolci na slici 7.17 Konkavna leća naglašava sferni oblik vala iz S. Sada možemo usporediti valnu pre­ dodžbu svjetlosti s Newtonovom pre196 Slika 7. potre­ bno je da poslije svake usjekline stroj podigne dijamantni nož i pomakne ga za određeni razmak koji regulira mali rotacioni vijak. Točnost urezivanja optičke rešetke je tehnički problem koji se smatra vrlo teškim. Kao što smo vidjeli. a najznačajniji pionirski rad na ovom polju načinio je H. Veliku pažnju treba posvetiti osiguranju da li­ nije budu precizno jednako razmaknu­ te jedna od druge. Rowland. također. vidimo da je dobiven spektar. kako je pokazano na slici 7. a raspršeni valovi pojačavaju jedan drugoga u nekim smjerovima kao i na slici 7.54 centimetra na površini metalnog zr­ cala.14 Ako uzmemo da valovi putuju polaga­ nije kroz staklo nego kroz zrak.16 Valna teorija tumači kako svjetlo iz S do lazi do pravog žarišta u O1 .15 Ona može. ali sada. Vijak mora biti gotovo perfektno izrađen. Ovo je posebno važno pri promatranju vrlo slabih astronomskih objekata.12. glavni su uvjeti dobre rešetke da linije budu što bliže jedna drugoj i da budu jednako razmaknu­ te. koje je ra­ spršeno u ovim smjerovima. Prema tome. U današnje doba rešetke se izrađuju na aluminiziranim staklenim površina­ ma umjesto na metalnim zrcalima. On je 1882. on u današnjoj astrono­ miji igra značajnu ulogu. a to je uspjelo Rowlandu gotovo do savršenosti. Da se dobije takav rezultat. tako da se mnogo manje svjetla gubi u tom procesu nego što se izgubi kod mreže na neobrađenoj staklenoj površini. imamo na raspola­ ganju osnovni instrument koji se zove spektroskop. centar izlazećeg vala vidi se u O1 .11. valna teorija može protumačiti fokusiranje pravilno konveksne leće. Slika 7. umje­ sto da pustimo svjetlo kroz kolčiće. Pri­ sutnost aluminija uzrokuje da usjekli­ ne daju mnogo jače raspršavanje. tvrde slitine bakra i kositra.13. Slika 7. Gledajući svjetlo. Usjekline na staklenoj ploči sada raspršuju valove svjetla upravo onako kao na slici 7. Slika 7.se izvlače na staklu dijamantom ili ne­ kim drugim tvrdim predmetom. sta­ klenu ploču osvijetlimo sa strane. godine uspješno konstrui­ rao stroj za urezivanje. koji je bio spo­ soban da izvuče 15 000 linija na 2. protumačiti kako ta­ kva leća skuplja svjetlo iz S u žarište O.12.

to je upravo Slika 7. optička rešetka djeluje . putujući u smjeru alnom žarištu. slučaju. umjesto širenja. a svjetlo se neće sakupiti u re­ gdje se niz valova.16. Prema valnoj predodžbi.objašnjenje. valovi neće izaći u sferičnoj formi. jer je potrebno da ne bude nekontroliranih promjena u 197 . kao predodžba daje razumljivo objašnjenje što bi se dogodilo. Ukoliko je leća načinjena oblik vala iz S na slici 7. u okviru valne predo­ Sve dok je zastoj u centru leće dovolj­ džbe svjetlosti? Ako se to može. ali još sfernog Pogledajmo najprije sliku 7. Budući da neki dijelo­ tuelno žarište u točki O1 Slično. oblik vala će se pro­ sniti svojstvo fokusiranja teleskopa. Možemo li obja­ centralni dio leće. polaganije u staklu nego u zraku. pokazan na slici 7.15.17. Na drugoj strani. Val svjetlosti poglavlju da predodžba čestica daje iz S kreće se radijalno prema vani. Valna predodžba također objašnjava potrebu izrade leća od izvan­ rednog optičkog stakla. Međutim. sve zadovoljavajuće objašnjenje konstru­ dok ne dosegne leću. nego Newtonova teorija čestica.18 ona konvergencija koja tvori svojstvo U žarišnoj točki O svi mali valovi povećavaju jedan drugoga. Vidjeli smo da valna brzini kojom val putuje kroz staklo. vidjeli smo u 2. možemo zadržati centralni naglašen. val će izaći modificiran.u O1 na slici poprimi konvergentni sferni oblik. izlazni val će se promi­ poglavlju. Kod njih su umjesto da budu poredani u paralel­ veći zastoji na rubovima leće nego u nim ravninama kako su bili prije ula­ centru. tada no velik u usporedbi sa zastojem na još vrijede svi zaključci dobiveni u 2. Ovdje imamo potpuno sticama.dodžbom čestica. također. ako je zastoj nedovoljan. kako je pokaza­ ža šire područje potrebnih objašnjenja no. Ovo 7. na primjer.14. pa se u tom slučaju neće sastati u jednoj točki. ili mijeniti kad on izađe na desnu stranu. ako u sta­ kako svjetlost zaobilazi ugao i kako klu ima mjehurića zraka. oblika. Zbog zastoja kroz kcije i rada teleskopa. Oni fokusiranja leće. tjemena valova dodžba omogućuje da shvatimo dje­ bit će zakrivljena kada izlaze iz leće. uzimajući da svjetlo putuje suprotnu situaciju: u ovom slučaju. ako je razmak OP dan gornjom jasno ističe potrebu za ispravnim obli­ formulom kovanjem leće. Tada ćemo imati situa­ strelica.17 bude jače ispravno. prikazanu na slici 7. Upravo na sličan način možemo ra­ koje ne može dati predodžba česti­ zumjeti fokusiranje svjetlosti iz izvora ca. lovanja konkavnih leća. valovi se skupljaju. rubovima leće. U ovom Postavimo vrlo važnu pretpostavku. S. pa valna teorija očito pru­ jeniti u konvergentni. Centar divergencije sfernog dio vala upravo toliko da osiguramo vala nadesno od leće mora zato ležati da pri izlaženju nadesno od leće val bliže leći nego točka S . valna nam pre­ vi vala moraju putovati duže kroz sta­ klo nego drugi dijelovi. centar izlaznog sfernog vala da val putuje polaganije kroz staklo leži nalijevo od S i kažemo da ima virnego kroz zrak. ako se pri­ karakteristike djelovanja leća mogu sjetimo kako se šire valovi na vodi u objasniti i s valnom predodžbom svje­ koncentričnim krugovima kad bacimo tlosti i s predodžbom svjetlosti kao če­ kamen u vodu. Ako leća nije napravlje­ na jednoliko. pojedine leće. što uzrokuje da početni sferni ska u leću. susreće s konveksnom lećom. Značajno je da valna predodžba vrlo poništavaju jedan drugoga u P. Zato je jasno da se sve osnovne je vrlo jednostavno shvatili. ciju.

teleskop nam neće pokaza­ ti da postoji druga zvijezda uopće. da li val proizvodi neki poremećaj u točkama blizu O. Ovo pitanje možemo riješi­ ti koristeći pojednostavljenje koje je prvi otkrio Huygens. ako postavimo ekran u žarišnoj ravnini teleskopa. Drugim riječima.18. Možemo napisati ovaj rezultat na ne­ znatno različit. Slijedeća je pretpostav­ ka da ima još jedna zvijezda koja se nalazi sasvim blizu prvoj zvijezdi. U slučaju oka. slika zvijezde se formira točno u određenoj točki žarišne ra­ vnine . Evo nekoliko primjera koji sadrže ovu činjenicu. Prema Newtonovoj predodžbi.22. U slici 7.19 Valna teorija svjetlosti je održiva samo ako svjetlost putuje sporije kroz medijum.22 F / D . Doista. Prema valnoj predodžbi.14. Ovo znači da kut između smjerova dviju zvijezda mora biti najmanje jednak kutu označenom na slici 7. možemo opravdano pitati.točki O na slici 7. Ako su dvije zvijezde rastavljene pri manjem kulu nego što je ovaj. Ako ponovo pogledamo na sliku 7. a po našoj formuli ovo je upravo jednako omje­ ru valne dužine svjetlosti podijeljene s promjerom leće i pomnožene s bro­ jem 1. osnovno je da centar drugog bude udaljen od centra prvog za uda­ ljenost koja je jednaka ili veća od uda­ ljenosti od P do O. Ljudsko oko i teleskop imaju istu primjenu. promjerom D i ponovo pomnožena s brojem 1.Sada se javlja zanimljivo pitanje. nego kružni disk svjetla. Da se izračuna "buduće". tj. pa nećemo imati sigurnu potvrdu njihove odvojenosti.18 imamo sferni val koji izlazi iz leće. ali ekvivalentan na­ čin. Svi se ti dopunski valići putem zbrajaju sve dok ne dođu do O. Slika druge zvijezde u žarišnoj ravnini bit će također svijetli krug. 198 . jer ima zanimljivu primjenu na razlučnu moć teleskopa. neće biti poremećaja u P ako je udaljenost OP veća od valne dužine svjetla po­ množena s omjerom udaljenosti F i Slika 7. jer će se dva kruga fuzionirati. mi neće­ mo dobiti samo svijetlu točku.22 puta valna du­ žina podijeljena s otvorom teleskopa. Kut između ove linije i osi leće gotovo je jednak omjeru OP i F. bit će ekran taman. Zamisli­ mo jedan teleskop usmjeren prema udaljenoj zvijezdi. gdje je val­ na dužina svjetlosti o kojoj se radi. sve dok ne dosegnemo udaljenost jednaku OP od centra ovog svijetlog kruga. zamislimo nove valiće da se šire kako je pokazano. nego kroz zrak. Račun pokazuje da će se svi dopunski valići poništavati u točki P kada udaljenost od O do P dana for­ mulom OP = 1. Ovu kompliciranost je vrijedno pri­ hvatiti. njihove će se slike rasplinuti. Ovo će biti "sadašnje" stanje stvari. a D je promjer leće. Spojimo točku P s centrom leće. Da se dva svijetla kruga dobro razdvoje jedan od drugoga. 1. pa je očito da će se pove­ ćati u O. Buduće vlada­ nje vala može se odrediti najprije iz uzimanja položaja vala u sadašnjem trenutku i smatrajući da se dopun­ ski valovi šire iz svih točaka sada­ šnje valne fronte. Ukoliko se ovaj drugi krug dobro ne razlikuje od pr­ vog kruga. žarišne točke. kao što su staklo ili voda.18. Ako sada želimo da nađemo kakav se poremećaj pojavio u nekoj točki P blizu O. F je udaljenost od leće do O. moramo izračunati kako su svi ovi dopunski valići utjecali jedan na drugoga sve dok nisu došli do to­ čke P. Na slici je uređaj koji je upotrijebio Foucault da bi to dokazao.22 koji je blizu jedinici.

koje prolazi kroz zrak i pada na staklenu ploču. ali sada s rotirajućim zrcalom R.jednu lučnu minutu. lomi prema okomici.19. teorijski je moguće razlučiti dvije zvi­ jezde pri kutu od 1/4 lučne sekunde. teorijsko je razlučivanje oko 1/40 lučne sekun­ de. Zbog toga su načinjeni pokušaji da se nađe odlučan pokus. godine. Zatim dio svjetlo­ sti prolazi kroz poluposrebreno zrcalo G. dotle dok svjetlo nači­ ni ovaj dvostruki put.koje ne može. nadvladava pri­ rođeni nedostatak ljudskog oka . vrijedi samo ako svjetlost putuje brže kroz staklo nego kroz zrak. koje udari na ravnu staklenu površinu. koji ima otvor od oko 500 centimetara. Palomaru. Lako je vidjeti da će ovo uzrokovati da smjer kretanja čestica postane bliži okomici nego što je njihov smjer bio tokom prolaza kroz zrak. Newton je objasnio ovu činje­ nicu pretpostavkom da njegove čestice ili kuglice dobivaju na brzini kada uđu u staklo. uzro­ kovano prolazom svjetlosti kroz atmo­ sferu Zemlje. koji bi ko­ načno dao ocjenu između Newtonove i valne predodžbe. koje nikada ne prestaje. sprečava da se u praksi postignu razlučne moći velikih teleskopa. Takav je eksperiment bio zaista nađen. koji ima otvor od 50 centimetara. premda svjetlo treba vrlo malo vremena da prijeđe od R do M1 i ponovo natrag. Teleskopom na Mt. Oprema. Prema Newtonovoj predodžbi. U ovom slučaju je svjetlo poslano prema zrcalu M2 umjesto prema M1 Udalje199 . To je red točnosti koji su ostva­ rivali najbolji promatrači prije otkrića teleskopa. Slijedi fokusiranje kroz leću L na ravninu zrcala R. treperenje zvijezda. brzi­ na bi bila veća u gušćem medijumu.promjer D je vrlo mali . pa je usporediti s brzinom kojom se ona kreće kroz zrak. Sukob između dviju teorija Newtonov ugled je bio tako velik da su mnogi ljudi još odbijali da prihvate očevidnost valne prirode svjetlosti. eksperi­ menata kakve smo mi upravo razma­ trali. U stvari. R nije sasvim u istom položaju u kojem je bilo prije. prema valnoj predodžbi. On.pod normal­ nim okolnostima oko 2 milimetra. a povećanje brzine bi bilo potpuno u smjeru okomice na staklu. na drugoj strani. bez pomoći. također. U 2. svjetlo se reflektira na zrcalo M1 koje služi da vrati odmah svjetlo na­ trag na R. Međutim. Dio svjetla udari na polusrebreno zrcalo G i refle­ ktira se u oko kod točke E1 . Ova nas razmatranja jasno podsje­ ćaju da teleskop nije potpuni sakupljač svjetlosti. da ono nije sasvim u položaju 1. Svjetlo iz izvora S prola­ zi kroz malu rupu. razlučiti dva obje­ kta što leže približno u istom smjeru. pokazana je shematski na slici 7. tako da. To će reći. lako je izra­ čunati da pod normalnim okolnostima ljudsko oko nije u mogućnosti da razabire dva objekta koji su razdvojeni pri kutu manjem od oko jedne lučne mi­ nute. koju je on upotrijebio. Ovo se može ispitati mjerenjem brzine svjetlosti koja prolazi kroz kruti ili tekući medi­ jum. zrcalo R se brzo vrti. Vidjeli smo da je valna teorija održiva samo ako je ispravno da valovi svjetlosti putuju sporije kroz medijum. Ako se prisjetimo da je valna dužina samo oko 1/2000 dio milimetra. poglavlju je rečeno da je Tycho Brahe uspio odrediti položa­ je zvijezda istog reda točnosti . Ali korištenjem telesko­ pa. koje počinje rotaciju u položaju 2. Dokazivao je da staklo pri­ vlači čestice tako da svjetlo. Ne- wtonova predodžba. nego kroz zrak. ni u najjasnijim i najmirnijim noćima. Pokus je stvarno izveo Foucault 1850. Zato R skrene zraku svjetla na leću L po nešto različitoj stazi. Pokus se ponovi. dobiva veću brzinu. ona bi bila veća u zraku. kao što je staklo. da­ pače i poslije izvođenja eksperimenata Fresnela i Thomasa Younga. Podsjetimo se da se svjetlo. Kad je R u položa­ ju 1.

Svjetlo se ponovo reflektira od zrcala G u naše oko. To je lako pokazati postavljanjem plovka na po­ vršinu vode. tada će u susjednoj točki on biti dolje. ali između R i M2 je cijev s vodom (T). Kako ćemo vidjeti kasnije. Od tada. a zbog toga se ovo svjetlo vraća na leću L ponovo po stazi.22 Valni tokovi su uvijek konačne dužine. Ovo je ilustrirano na slici 7. S vremenom se cijela pro- 200 . malo različitoj od one izvorne ko­ jom je prolazila na svom putu od izvo­ ra do R. na New­ tonovu predodžbu. postoji prostorna relacija između kretanja gore i dolje u raznim točkama. Ako je u jednoj točki val na vrhu. Ali.Sl. svakako djelomično. Visina valova opada prema granicama valnog toka. nalazi desno od E1 pa je prema tome obranio valnu teoriju. Možemo početi s pokušajem da ra­ zumijemo malo jasnije pojam vala. tada će se točka E2 nalaziti lijevo od E1 . ali najprije slijedimo valnu predodžbu još dalje. razvoj u XX stoljeću nas je prisilio da ponovo mislimo. nitko nije ozbiljno vjerovao u Newtonovu predo­ džbu. Zrcalo se R vrti točno istom brzinom kao u prvom pokusu.20 U svakoj točki vala postoji jedan titraj. kako zahtijeva valna predodžba. itd. Vo­ deni val ima tri osnovna svojstva. tada će se točka E2 nalaziti desno od E1 . udaljenosti između dva­ ju susjednih tjemena ili dva susjedna valna dola. Vrhu ili tjemenu u A slije­ di dol u B.20. a ovom dolu slijedi zatim drugi vrh u C itd.voda se kreće gore i dolje. također. Drugo. do kraja XIX stoljeća. nost između R i M 2 je potpuno ista kao udaljenost od R do M1. Ako svjetlost putuje brže kroz vodu nego kroz zrak. Ovdje dolazimo do najvažnije stvari.21 Kretanje plovka pokazuje da titraj u bilo kojoj točki treba isto vrijeme za koje se cijeli val pomakne za udaljenost jednaku valnoj dužini. Slika 7. ali sada u E2 . tako da svjetlo prolazi kroz vodu da bi došlo od R do M2 a također da bi se vratilo od M2 do R. 7. 8 označuje valnu dužinu. Prvo. u svakoj njegovoj točki postoji njihanje . Ne njiše se svaka točka samo za se nego. Slika 7. do trenutka njenog najvećeg trijumfa. razne točke imaju jedan uređen odnos. kako zahtijeva Newtonova predodžba. Foucault je ustanovio da se E2 u stvari. Ovo se prostorno uređenje mjeri valnom dužinom (Ł). ako svjetlost putuje po­ laganije kroz vodu.

kao kad bacimo kamen u mirni ribnjak. jedan pravi­ lan niz vrhova i dolova. jednostavno zato što se svjetlost kreće velikom brzinom. Razmotrimo ih obrnutim redom. kao što se može vidjeti na slici 7. nizovi valova su uvijek konačne dužine. Vrijeme potrebno za potpuno njihanje u svakoj točki je jednostavno vrijeme potrebno valu da prijeđe uda­ ljenost koja je jednaka valnoj dužini. na danom mjestu. Prema tome su ova tri osnovna svoj­ stva valova: u svakoj točki mora biti nešto što titra (u slučaju vodenih valo­ va to je gibanje vode gore-dolje). Dolje: James Clerk Maxwell. Valovi se šire prema vani . čovjek koji je pokazao da je veličina koja titra u valu svjetlosti električno polje. Ako je brzina kretanja vala V. Ovo je vri­ jeme za koje se plovak. U nekom trenutku valovi još ne dosegnu neku točku. U jednom trenutku.oni stvarno putuju prema vani po vodi. Prije nego se odlu­ čimo da prihvatimo valnu predodžbu svjetlosti. Visine valova se postepeno smanjuju prema krajevima.21. emitiran iz nekog izvora. val je gore. i s vremenom se cijela prostorna slika kreće. Treće je svojstvo valova na vodi da oni uzrokuju potpuno širenje niza va­ lova. 201 . postavljen na vodi. bilo bi logično da se upitamo ima li svjetlost ova tri svojstva. Svjetlo sigurno ima sposobnost da se rasprostire. zatim postoji relacija između stanja ovog ti­ tranja u raznim točkama. A u nekom kasnijem oni su je već prešli. Pri malim udaljeno­ stima mi nismo svjesni vremena koje je potrebno svjetlosnom signalu da dođe do nas.22. sigurno putuje iz tog izvora na takav način da ga u jednom kasnijem trenutku može primiti uda­ ljeni promatrač. uzro­ kujući da se jedan konačni niz valova sam rasprostire. a u kasnijem trenutku on je dolje. Svjetlosni signal. Ali Gore: Dijagram linija jakosti u uzbu­ đenom polju. pomiče od svog najvišeg do svog najnižeg položaja i natrag. uzeto iz djela Maxwella: Treatise on Electricity and Magnetism. tada je vrijeme. Posljedica ovog kre­ tanja je njihanje svake odvojene točke. jednako :V. U stvari.stoma slika kreće onako kako je poka­ zano na slici 7. koje je potrebno da se val po­ makne za .

film je bio nešto bolji. Me­ đutim. Na ovaj način je oscilaciju proizveo broj ljudi koji su do- 202 . Ali kretanje materijalnih čestica nije osnovno stanje za opstanak vala. Dok svjetlo može pu­ tovati kroz područja. Svjetlo ta­ kođer ima i drugo svojstvo naših va­ lova. Sasvim je moguće da postoji nešto što oscilira u svakoj točki bez bilo kakvog pomicanja čestica uopće. U srijedu je film bio još lošiji. Tako se nastavlja­ lo iz tjedna u tjedan. U sluča­ ju vode. emitirano s daleke zvijezde. Val je jedna struktura. ona se jednostavno giba gore-dolje. U nekoj državi su gradovi izgrađeni na jednakim daljinama uzduž duge ra­ vne ceste. Materijal­ ne čestice vode se kreću na ovaj način izražujući titranje. dok je u četvrtak film bio tako loš da toga dana nitko nije išao u kino. da li svjetlo predstavlja oscilaciju svake pojedine točke. svjetlo. pa je posjećenost bila još manja. Da to bude jasnije. U utorak film nije bio tako dobar.Mnogi je pionirski rad o magnetizmu elektricitetu trebalo da bude načinjen prije no što se shvatila priroda valova svjetlosti. što to titra? Ovdje postoji bitna razlika.20. Sama voda se ne kreće naprijed. Svaki dan se u prvom gradu na cesti daje novi film. stoljeća prikazuje eksperiment da bi se poka­ zao značajan efekt stvaranja elektrici­ teta trenjem. u petak. kako je nacrtano na slici 7. Ali kre­ tanje same vode i kretanje vala uopće nisu slični. pa se poboljšanje nastavilo i u subotu i nedjelju. ona se stvarno kreće gore-dolje. Dolje je tip torzione vage koju je upotrebljavao Coulomb za for­ muliranje zakona sile između elektri­ čnih naboja. Gornja siika iz 18. postaje relativno lako da se uvi­ di razlika između svjetlosnog vala i vo­ denog vala. a ako predsta­ vlja. pa se zato na ovaj način ne može prenositi oscilatorno gi­ banje. U ponedjeljak je film bio dobar pa je posjećenost ki­ nima bila vrlo velika. Kad se ovo shvati. razmo­ trimo ponešto fantastičnu poredbu. treba na tisuće godina da putuje kroz prostor da bi došlo do nas. prostornu relaciju koja je izraže­ na u nizu pravilno poredanih vrhova i dolova. gdje u biti nema materijalnih čestica. pa je posjećenost bila nešto slabija. je­ dna organizacija koja se kreće naprijed. stvar koja titra je sama voda. Ali. dok u ponedjeljak nije prispio tako izvrstan film da je posjećenost po­ novo bila najveća.

s pomakom od jednog dana izme­ đu susjednih gradova uzduž ceste. imali vrh posjećenosti ponedjelj­ kom. pe­ tnaestom gradu i tako redom. Ali ovdje sigurno nema materijalnih čestica. šesnaestom gra­ du. dok su u drugom. a najmanje petkom jer se sve ponavljalo jedan dan kasnije nego u pr­ vom gradu. Tako je u trećem gradu najbolji film bio prikazivan srijedom. sasvim Najdramatičniji oblik izmjenjivanja supro­ tnih naboja. mogao prikazivati u uto­ rak u drugom gradu. 203 . tako da se film. jedna organizacija nekog oscilatornog svojstva od točke do točke. osmi grad. viđen iznad Moskve. Tu je najviše posjeta bilo utorkom. Jasno je da se u prvom. i tako re­ dom. Ovaj val naše fanta­ zije također ima prvo svojstvo vode­ nog vala. Ovo znači. Ukratko. Iz dana u dan filmovi. koji se mogu promatrati na Zemlji. prikazivao utorkom. A poslije prikazivanja filma u drugom gradu. a svakog četvrtka najmanja. prikazi­ vao najbolji film ponedjeljkom. Zato su prvi grad. jer ima nešto što oscilira u svakom gradu. koje su nosioci oscilacije. a dol posjećenosti petkom.lazili u kino svakog dana. ovdje oscilira broj ljudi koji posjećuju kino iz dana u dan. kao kod vodenog vala. a najlošiji u subo­ tu. slani su uzduž ceste po dostavljaču. I tako se to nastavljalo iz grada u grad. val je jednosta­ vno kretanje strukturalne organizaci­ je. koji su bili prikazivani u prvom gradu. devetom. deveti grad i tako redom. koji se prikazivao u ponedjeljak u prvom gradu. da je i u drugom gradu bilo oscilacije u po­ sjetima kinu. Val ove usporedbe jasno pokazu­ je drugo i treće osnovno svojstvo vo­ denog vala. dok sam val prijeđe za jedan dan udaljenosti između gradova koje su jednake. Drugi grad. I priliv nov­ ca u blagajnama je također bio takav. i tako redom. a dol posjećenosti četvrtkom. dostavljač je nastavio prenošenje slijedećeg dana u treći grad. Udaljenost od prvog do osmog vala određuje valnu dužinu ovog sustava. osmom. Posjećenost je svakog ponedjeljka bila najveća. imali su vrh posjećenosti utorkom.

nismo pokaza­ li u čemu se sastoji titranje svjetlosti. on je do kraja svog života pokušavao tumačiti svo­ ju teoriju na prisutnosti etera. Najve­ ći matematičari XIX stoljeća radili su na ovom problemu. Ali. kao što su to radili Gauss. Na ovaj način su Gauss. Prije nego prijeđemo na ispitivanje rje­ šenja Maxwella. učenjaci i mate­ matičari su se još uvijek držali pojma eter. Mislilo se da se svjetlost sastoji iz ti­ tranja ovog elastičnog krutog tijela. Kako je Maxwell mogao doći do ispravnog odgovora. nezavisnog od toga što može biti oscilatorno svojstvo. Ironično je da James Clerk Maxw­ ell. a sam je bio obuzet predrasudom u korist podređene koncepcije? Odgovor je u tome. što je Maxwvell radio na rezulta­ tima eksperimenata umjesto da je ra­ zvijao čisto matematičku koncepciju. ali će samo naboj koji se kreće proizvesti magnetsko polje. Riemann i Couchy. Oni su bili opsjednuti ide­ jom da svaka oscilacija nužno sadrža­ va premještanje čestica. Uprkos tome. Ono postoji u ma­ teriji i vakuumu. Kako ovo mo­ žemo dovesti u sklad s valnom predo­ džbom svjetlosti? I najveći učenjaci su bili tako sme­ teni kad se postavljalo ovo pitanje. Oni su mu. odgovor koji je zahtijevao opće odbacivanje etera. on bi se gotovo uvijek pokazao neispra­ vnim. da su vjerovali u postojanje idealnog krutog tijela koje ispunjava cijeli pro­ stor. Očito je da to nije bilo kruto tijelo u običnom smislu riječi. kao u slučaju vala na vodi. praznom prostoru.eter. koji je potpuno smeo ljude u pe­ riodu od sto godina.Oersted je prvi dokazao da sva­ ki naboj proizvede električno poije. nego su oni smatrali da se ono ne može zamijetiti nikakvim osjetima. smještenu na sto­ žeru ispod žice što je povlači. štaviše. bit će potrebno da se vratimo natrag i pogledamo postignuti razvitak u drugim granama znanosti. Konačno je Einstein raspršio pojam etera. nije mogao ja­ sno razumjeti dublji smisao svog vla­ stitog rada. koji je riješio zagonetku u trećem kvartalu XIX stoljeća. Maxwell je uzimao rezulta­ te golemog broja eksperimenata i njih pretvarao u matematički oblik. Couchy i Riemann pokušali da riješe problem. jer su bili opsjednuti idejom da je za titranje vala nužno potrebno pre­ mještanje čestica. dali i ime . uvijek kada su ra­ čuni pokazali neki novi rezultat. koji bi se mogao potvrditi eksperimentom. U XVIII stoljeću je već bilo pozna­ to da postoje dvije vrste elektriciteta. koji ima direktna struja na iglu kompasa. On je smatrao da njegova teorija ima neki nedostatak kad se ne može dovoljno prilagoditi koncepciji etera. Danas nam nije potrebno shvaća­ nje oscilacije kao premještanje čestice i čestica. Premda je dobio ispravan odgovor. ali učenjaci XIX stoljeća nisu mislili tako. Sada se pojavilo zanimljivo povije­ sno pitanje. Gore je model aparature. Danas znamo da se ove dvije vrste . koju je upotrebljavao da bi pokazao efekt. a računanja titranja ovog krutog tijela obavljala su se na gotovo jednak način kako su se obavljala računanja u slu204 čaju svakidašnjeg krutog tijela. po­ jam. Oni su dobro znali da se svjetlost može kretati kroz prostor gdje imade nedovoljno čestica da budu no­ sioci takvih oscilacija. Tako smo pokazali da titranje ne za­ htijeva kretanje čestica.

Električna polja se mogu zamisliti kao nešto što gura električne naboje i pokušava ih pokre­ nuti kako bi započeli kretanje. Elektroni nose jednu vrstu. Dva različna tipa naboja se privlače. a smjer pritiska ovisi o smjeru polja. tako da su u početku ova dva tipa naboja podnošljivo pomiješa­ na. To će reći. a Coulomb je otkrio način na koji oni to postižu. dok zrak oko njih ima obilje drugog tipa naboja. kojeg nose bazične vrste čestica od kojih je izgrađena materija. umjesto da se i jedan i drugi drže odvojeno. ako ih imamo odvojene. Na primjer. koju možemo promatrati na Zemlji. Potpuno je isto ako kažemo da drugi naboj stvara električno polje koje reagi­ ra na prvi naboj. kada kapi vode počnu padati kao kiša. Prvi naboj stvara električno polje po Coulombovu zakonu. Ovo je lako opaziti u brojnim svakodnevnim iskustvima. Ovo je jednostavno ekstremno brz prijenos naboja između oblaka i zemljišta. On se može naj­ bolje shvatiti pomoću novog pojma . Magnet se mora kretati. ako se češljamo. naravno. Što se događa u olujnom oblaku? Kapi vode imaju obilje jednog tipa naboja. Snaga pritiska ovisi o snazi polja. koji omogućuje dvama različitim tipovima naboja da se ponovo izmiješaju. a kosa veli­ kim brojem druge vrste. elektriciteta pojavljuju iz dva različita tipa naboja. Na ovaj način dobiva­ mo mehaničku silu koja djeluje na oba 205 . Pod tim imenom se podrazumijeva električno polje koje može postojati u nekom području pro­ stora bez obzira da li u tom području ima ili nema materije. Ova se količina povećava sve dok električne sile između oblaka i zemlje ne postanu tako velike da proizvedu munju. češalj će postati nabijen velikim brojem jedne vrste čestica. Možemo zamisliti reakciju između dvaju različitih naboja na slije­ deći način. Pred kraj XVIII stoljeća Coulomb je otkrio zakon sile koji djeluje između električnih naboja. tako da se jedan tip izmjenjuje s dru­ gim. one sa sobom nose i svoje naboje. a ono iza­ ziva mehaničku reakciju na drugi naboj. oni će pokušati da se ponovo pomiješaju. a zrak je suh.Slika prikazuje jednu od soba Faradayjeva laboratorija. druga će površina imati pre­ obilje druge vrste. Možda je najdramatičniji oblik takve mješavine. I jedno i drugo su općenito promjenljivi od to­ čke do točke.električno polje. Oblak ostane samo s jednim tipom naboja enormne količine. vidjet ćemo da je jedna dobila preobilje jedne vrste naboja a. Isto se dogodi ako brzo skinemo najlonsku košulju. udarac munje. Ali. Naboji stvaraju električna polja. Ako trljamo površine dva­ ju materijala. Faraday je po­ kazao da se električno polje može oroizvesti iz magnetskog polja pod uvjetom da se magnetsko polje mi­ jenja s vremenom. a proto­ ni drugu.

a ne premještanje materijalnih put u jednom smjeru. također. a veliki je polje. jedna od veličina. mehaničke sile slabo električno polje. Gore su njegov oscilator ili odašiljač. Ovo električno po­ Naša električna mreža je tako izve­ lje je paralelno sa žicom a. poslije čega se ponovo pojavlju­ nisu na neki način zadržani. nazvan je nastavi rasti sve dok ne postigne istu električna struja. Ako su oba naboja istog tipa. kao u slučaju valova na vodi. ne nestane električno polje u točki. Da se stvo­ Ovo nam daje početak uvida u Maxwri takvo osciliranje u smjeru kretanja ellovo rješenje problema prirode svje­ elektrona. Coulombov zakon se no ulijevo. Ovim se zatvorio jedan krug postoji električno polje koje stvara tok -jedno titranje električnog polja. koje je usmjereno udesno i broj naboja. Heinrich Hertz je umjetno proizveo valove raznih valnih dužina. a drugi put u čestica. ne padne na čkoj sili pa će se početi kretati ukoliko nulu. bolje. Sla­ trajne struje još nisu bile karakteristične bljenje se nastavlja sve dok konačno za svakidašnji život. Budući da se naboji nalaze u elek­ ovoga. ako Za daljnji trenutak vremena razvije se su oni suprotnog tipa. Nasuprot. elektrona duž žice. pa otada ono počinje rasti može izraziti preciznim matematičkim sve dok ne postane snažno poput onog koje je bilo usmjereno udesno. ali još pokazuje udesno. žice. Imamo titranje polja u joj elektroni struje izmjenično: jedan­ točki. ili. koji se kreće. dok u Sjedinjenim Ameri­ stalni tok uzduž žice. električne 206 . potrebno je da električno tlosti. jer je veličina koja titra kod vala polje oscilira u svakoj točki unutar svjetlosti. U bilo kojoj danoj točki zamislimo električno polje. ako je ono dena da ima pedeset takvih titraja u jednolično i stalno. Unutar žice no polje. da je električno polje najprije usmjere­ Ali je ovo bio pojam koji se nije mogao no udesno. ja ili broj titraja u sekundi iznosi 60. elektroni će imati sekundi. suprotnom smjeru po žici. a to je načinio Gauss. po­ lako shvatiti prije sto godina. Ali. Kako vrijeme protječe. To je ono što zo­ čkim Državama standardna frekvenci­ vemo istosmjerna struja.Heinrich Hertz Jednom je već pokazano da su veličine koje titraju u vatu svjetlosti električno ili magnet­ sko polje. koje je usmjere­ teže da ih približe. naboja. To se upravo događa snagu kao prethodno desno orijentira­ kada struja teče po žici. kada trilje slabi. Poslije oblikom. mehaničke sile teže da ih udalje ali. oni su podložni mehani­ slabiti sve dok. i njegov rezonator ili prijemnik. što je izmjenična struja s kojom Ovdje imamo vrlo različit pojam o se najviše susrećemo u svakodnevnom titranju od onoga koji je dan kod vo­ životu? Izmjenična struja je ona u ko­ denih valova. lijevo usmjereno polje počinje tričnom polju.

Samo kada je svaka čno polje. jer električno polje. Oersted je pokazao da. struju u žici ako žica i magnet osta­ Uvođenje vremenske promjene bilo nu u nepromijenjenom odnosu. snimljena pred kraj stvara stalna struja. zaista. godine je Oersted otkrio da takva stalna istosmjerna struja stvara magnetsko polje. jev rad s matematičkog gledišta. Ali. pa su relacija sada razlikovala od stare rela­ svi pokušavali preokrenuti situaciju. pošao od pogre­ eksperimenata. treba pomicali.struje koje su proučavali učenjaci poče­ tkom XIX stoljeća. struja potekla. Kada je Maxvell pregledao Faraday­ električnim poljem moguće stvoriti magnetsko polje. nego način na koji polje se može stvoriti iz magnetskog se električno polje mijenja od točke polja samo ako se to magnetsko polje do točke prostora i odnos po kojem se mijenja s vremenom. nastalo u žici. jer je Faraday. može uzroko­ je relaciju između električnog polja i vati njihovo kretanje. to je također bilo na­ šne pretpostavke. U ovom znače­ renje Faradayja. Tek je je sasvim novo. kao i Gaussovoj generalizaciji Coulombovih svi drugi u to vrijeme. stvorit će magnetsko od neposrednog prisustva bilo magne­ polje. Jer u slučaju isto­ lik Maxwellovom vlastitom izražavanju smjerne struje stalno električno polje rezultata Oersteda i Amperea. Na taj način je elektri­ nezavisne suštine. Ovo je Faradayjev prin­ Sada je bilo lako uvidjeti da je s cip indukcije. Magnetska polja nisu bila nešto novo za znanost. polja ono što je Gauss već napravio za naboje i električna polja. ljem i stvoriti električno polje? Rješenje bez obzira je li ili nije u toj točki ko­ ovog problema je bilo krunsko ostva­ mad žice ili magneta. Poslije Oerstedova otkrića Ampere je izveo niz važnih eksperimenata koji su omogućili Maxwellu da nađe matemati­ čku jednadžbu po kojoj se može preci­ Maxwell i Hertz su utrli put za radio. Oko 1820. Ako imate ma­ magnetsko polje mijenja od trenutka gnet i zavojnicu. ali se na ovakav način đu električnog polja i magnetskog po­ problem nije mogao riješiti. magnet­ sko će polje nastati samo ako se on kre­ će. je li moguće i suprotno? ta bilo zavojnice. dok naboj stvara električno polje bez obzira da li se kreće ili ne kreće. nikada nećete stvoriti do trenutka vremena. cije u tome što je promjena s vreme­ To znači da su oni pokušavali stvoriti nom postala vrhunski važna. Pokazalo se da elektri­ Faraday došao na ideju da se magnet čno i magnetsko polje nisu odvojene. Električno lja u nekoj točki. što ga Ova fotografija. jer se prije Oerstedova otkrića smatralo da nastaju samo kod magneta. ili struje. Nova se stvara stalno magnetsko polje. pa je i stvar stalna i ništa se ne mijenja s vre- 207 . Maxwell je uspio stoljeća. a naboji koji se magnetskog polja potpuno nezavisnu kreću. Maxwell stalno električno polje iz stalnog ma­ nije pronašao direktnu relaciju izme­ gnetskog polja. pokazuje prvu Marconijevu napraviti za stalne struje i magnetska radio-instalaciju. otkrio koje djeluje na naboje. zno izračunati magnetsko polje. Do ovog se rješenja nju je nova relacija koja je bila nalik nije došlo lako. Ovo je bilo nešto što Može li se započeti s magnetskim po­ se moralo primijeniti u svakoj točki. bile su istosmjerne.

ali ovog puta razne boje padaju na razna područja li­ stića. Teleskop od 76 centimetara. kao u slici 7. Ali. kod kojeg raspršena svje­ tlost pada direktno na film za registraciju. Ako elektrone. godine. može dati mnogo puta veću osjetljivost. Apsorpcija uzroku­ je da elektroni budu izbačeni iz metala. a ne o intenzitetu. 208 . Slika 7. Slika 7 25 Ovakav je postav.24. Brzina kojom se elektroni emitiraju ovisi samo o boji svjetlosti. možemo separirati.U početku su se duži valovi lakše proi­ zvodili nego kraći. Slika 7. proizvedene apsorpcijom svake boje. je­ dnostavniji. Danas poznajemo još mnogo kraće valove u gama-zrakama atomskih eksplozija. postaje potencijalno jednak teleskopu od 760 centimetara koji upotrebljava jednostavniju napravu. Metal reflektira dio svjetlo­ sti.24 Bijela svjetlost se ponovo raspršuje. pred kraj 19. koji koristi postav slike 7. Ovaj rendgenski snimak načinjen je 1897. a samo svjetlo određene boje prolazi kroz otvor S na metalni listić. ali postav. a dio upija ili apsorbira. struje elektro­ na svake boje mogu udariti na razne točke na filmu ili ploči za registraciju. sto­ ljeća otkrivene su X-zrake (rendgenske zrake) .valne dužine do stotine i tisuće puta kraće nego valovi plave svjetlosti.24.23 Bijela svjetlost se raspršuje pomoću prizme.

ako više volite. Stvar koja titra u svjetlosnom valu u stvari je sposobnost da se guraju električni naboji. Naravno. U prijašnjem obliku je ova jednadžba povezivala magnetsko polje s tokom stalne istosmjerne struje. Možete izabrati oboje jer. dok treća jednadžba. Trebalo je paziti da se ne unese u jednadžbe ništa što bi kvarilo njihovo slaganje s eksperimentima Coulomba. dobivena od Faradayjevih rezultata. mislimo da električno polje ima svoju maksimalnu snagu suprotnog smjera. Druga jednadžba sada povezuje magnetsko polje s vremenskom pro­ mjenom električnog polja. ako je poznato jedno. novi izraz jednosta­ vno iščezava ne dajući doprinos ispod utvrđenih uvjeta i zato nije kvario sla­ ganja s Oerstedovim i Ampereovim ek­ sperimentima. koji je omo­ gućio učenjacima da konačno izbace neugodan eter u kojem su tako dugo glibila njihova razmišljanja. gdje nema ni naboja ni struje. jednadžbom koja je izve­ dena iz Faradayjevih eksperimenata. Kada je Maxwell razmotrio ova tri rezultata za­ jedno. Kad kažemo da u odre­ đenom trenutku val ima vrh u odre­ đenoj točki. njegova vlastita jedna­ džba mu je omogućila da odredi ma­ gnetsko polje nastalo od toka struje. vidi se da su oba polja nerazmrsivo povezana zajedno. Situacija je sada imala zadovoljavajuću simetriju. a da ti valovi imaju sva svoj­ stva svjetlosti. ustanovljeno je da su električno i ma­ gnetsko polje bili. a sigurno nema titranja zamišljenog etera. jedna­ džbom kojom je on sam predstavio eksperimente Oersteda i Amperea. Kada su nove jednadžbe primijenjene na va­ kuum. Takva je bila situacija. prenošeni valovima. Sada je došao rezultat. Zašto je svjetlost ograničena na područje val­ nih dužina između približno 1/3000 i 209 . Na prvi pogled bi se pomislilo da teorija svjetlosti vrijedi samo za ogra­ ničeno područje valnih dužina. Ovdje je bio odgovor na pitanje o prirodi svjetlosti. Maxwell je imao na raspolaganju tri različita ma­ tematička rezultata. može se odrediti drugo iz Maxwellovih jednadžbi.menom. Osim toga. koje je određeno drugom jednadžbom. tj. pa se Maxwell dao na posao da modificira jednadžbe na takav način da se postigne slaga­ nje. ili. Gaussov mu je omogućio da odredi električno polje od niza naboja. Nema kretanja goredolje kao kod vala na vodi. kada kažemo da ono ima dol. električno polje. a ovi su povezani međusobno u smjeru kreta­ nja svjetlosti. U posebnim trenucima postoje analogije s valnim tjemenima i valnim dolovima. izvedena iz Faradayjevih rezultata. a Maxwellova jednadžba pokazuje da električno polje ima potpunu stru­ kturnu organizaciju vala. za koje smo našli da ih ima svjetlost. Maxwell je ustanovio da može po­ stići suglasnost uvođenjem novog izraza u drugu od jednadžbi. Električno polje. kažemo udesno. kažemo ulijevo. i magnetsko polje. jednostavno mislimo da električno polje ima svoju maksimalnu snagu u određenom smjeru. pokazivala relaciju između električnog polja i vremensku zavisnost magnetskog polja. nisu se u svim slučajevima slagali s trećom jednadžbom. tada su polja nezavisna jedno od drugoga. koje je odre­ đeno prvom jednadžbom (Gaussovom jednadžbom). Oersteda i Amperea ili Faradayja. Nemo­ guće je da se magnetsko polje mijenja s vremenom bez pojave odgovarajućeg električnog polja. našao je da su oni matematički nespojivi. magnet­ sko polje. Maxwell je sada vidio da mora u nju uvesti izraz koji zavisi o mjeri kojom se električno polje mijenja s vremenom. povezuje električno polje s vremenskom promjenom magnetskog polja. u stvari. ali kada nastaje promjena s vremenom. matematičko se neslaganje nije moglo tolerirati. Veličina koja titra u svjetlosnom valu je elektri­ čno polje. a nova je jednadžba.

Slika 7. Teorijska otkrića Maxwella i pionirski rad Hertza postavili su osnovu današnje radio-tehnologije. koji sadrži slobodne elektrone. također. koje su pale na mjesta što odgovaraju karakterističnim bojama a koje atomi plina emitiraju. U vrije­ me kada je Maxwell dao svoju teoriju. a razlog zašto smo rekli da je svjetlost ograničena na vrlo usko područje nalazi se u tome što su naše oči osjetljive samo za to usko područje valnih dužina. Dio spektra što ga proizvodi plinoviti natrij Dvije jake linije (žute) su takozvane D linije.26 Svjetlost iz vrućeg plina prolazi kroz otvor raspršuje se pomoću prizme i zatim pada na zaslon. Odmah se pojavilo pitanje.27 Spektralne linije. Zaslon pokazuje svijetle linije. bile su ot­ krivene kraće valne dužine. nekoliko godina poslije iznošenja Maxwellovih rezulta­ ta. Tokom cijele povijesti čovjeka vjero­ jatno nije dano ovakvo značajno pre­ dviđanje. također. para­ lelne s otvorom.Slika 7. i. Slika 7. emitira svjetlo s kontinuiranim spek­ trom. da li se mogu proizve­ sti umjetno u laboratoriju nove valne dužine s kojima se još nije eksperi­ mentiralo? Iz tehničkih razloga je bilo u početku lakše proizvesti duge valove nego kratke. U teoriji nema ništa što bi spreča­ valo mogućnost postojanja valova koje god dužine. Kvantna teorija svjetlosti Ironija je da su se u valnoj predo­ džbi pokazale pukotine u trenutku 210 . Ove zrake su naprosto zračenja s valnim dužinama oko milijun puta manjim od onih u običnoj svjetlosti. kao i atome. prihvaćamo. a nedavno smo se upo­ znali i s gama-zrakama koje nastaju u eksplozijama atomskih oružja. Ako prihvatimo Maxwellovu teoriju. da u biti postoji neograničeno područje valnih dužina u prirodi. duge valne dužine je načinio Heinrich Hertz. Pred kraj XIX stoljeća bile su otkrivene X-zrake ili rendgenske zrake. Pri prolazu kroz hladniji plin nešto se svjetlosti apsorbira. koje imaju valne dužine 100 do 1000 puta kraće od pla­ ve svjetlosti.28. nisu bile poznate u prirodi ni vrlo duge ni vrlo kratke valne dužine. zaista. Zato svjetlost kod izlaska ima manjak tih posebnih boja. Tako apsorbirano svjetlo ima iste diskretne boje kao što bi imao hla­ dniji plin emitiran pod uvjetima kao na slici 7. Tako vidimo da je Maxwell uspio ne samo u obja­ šnjenju prirode svjetla nego.28 Vrući plin. proizvedene na gornji na­ čin. U slijedećim godinama. 1/1500 dijela milimetra? Maxwellova teorija ne daje odgovor na takvo pita­ nje. i u predviđanju postojanja mnoštva novih zračenja koja tada bisu bila po­ znata nauci.

23. elektroni uvijek emiti­ rani istom brzinom i energijom. Kažemo da atom metala apsorbira kvant. Linije odgova­ svjetlost od mnogo kvanta. Međutim. jer. a da Slika 7. U najvećem broju slučaja ko­ njena od zasebnih jedinica i da su te je­ riste se fotografske ploče. energija emisije elektrona se mijenja kako se mijenja boja svje­ tlosti. Zato kažemo da svi kvanti koji izgrađuju plavo svjetlo imaju pojedinačno veću energiju nego Svjetlo koje emitira površina Sunca. pojedini se kvanti ne razlikuju. Ovo otkrije njihovu svjetlost koju skuplja je jaki dokaz da je "bijela" svjetlost nači­ teleskop. je boja svjetlosti ista. gdje se dio valna dužina igra u valnoj predodžbi: reflektira od metala. jaka pozadinu i tamne linije. Kvanti koji izgrađuju gamavljena pomoću prizme u svoje sastavne zrake imaju najveću energiju uopće. kvanti koji sačinjavaju crveno na slici 7. a ne o njenom intenzitetu. ali se u po­ dinice različite za razne boje. ubrzo ju nego oni koji sačinjavaju infracrvese pokazalo da valna teorija sama ne no svjetlo. boje. Ove su česti­ velike energije da oštećuju biološka ce elektroni. prolazi kroz slične procese. kvantna energija igra istu na drugu stranu ekrana. ali. Zato su za svjetlost jedne boje. a najmanja za crvenu. gdje je bijela svjetlost rasta­ još veću. kada metal apsorbira svjetlost. (Treba se sjetiti da u svim tkiva. kvanti koji izgrađuju crveno svjetlo. a dio apsorbira. prostran oblak elektrona koji okružu­ Kvantna teorija ima neposrednu ju malu tešku jezgru. pokazane Slično. Ova svjetlost ulogu u kvantnoj teoriji svjetlosti kakvu padne na metalnu foliju. Zato kvanti koji sačinja­ je apsorpcija uzrokovala izbacivanje iz vaju x-zrake i gama-zrake imaju tako metala nabijenih čestica. kvanti radio-valova su relativno normalnim atomima ima relativno neškodljivi. pa je najveća za plavu svjetlost. da se ne može koristiti oko da svjetla. Razmotrimo situaciju pokazanu na dok oni koji izgrađuju x-zrake imaju slici 7.) Mnogi nebeski objekti koje astronomi Iznenađujuće je da brzina s kojom žele da proučavaju. svjetlo određene boje prolazi kroz nju Ukratko. Nazovimo sljednje vrijeme nastoji raditi s elektrosada ove jedinice kvantima i opišimo apsorpciju svjetlosti kvantima. ukoliko raju bojama koje apsorbiraju atomi hla­ dnijeg plina. Slaba se svje­ dne na ekran.29 kao rezultat apsorpcije on emitira elek­ Ako je svjetlo slike 7. One su pale na ekran koji ima pu­ Drugi ekstrem su radio-valovi koji kotinu kod S tako postavljenu da samo imaju najmanje energije. nego oni koji sačinjavaju plavo svjetlo. jer imaju male energije. ono će proizvesti svijetlu tlost sastoji od samo malo kvanta. Oni koji sačinjavaju ultramože objasniti što se događa kada na­ ljubičasto svjetlo imaju veću energiju staje apsorpcija svjetlosti.29 je u stvari spe­ ktar Sunčeve svjetlosti svjetlo imaju pojedinačno veću energi­ 211 . dok je emisija svakog elektrona individualni proces koji se odnosi samo na jedan kvant.28. Slika 7. tako su stvarno se elektroni emitiraju ovisi samo o boji slabi.njenog najvećeg trijumfa. Iz ovih se oblaka vezu s konstrukcijama i izradama da­ elektrona izbacuju pojedini elektroni našnjih astronomskih instrumenata.28 raspršeno i pa­ tron sa svoje površine. najkraća valna dužina najveća kvan­ Može se dokazati eksperimentom da tna energija.

naprava pokazana na slici 7. mo­ žemo ih uzeti kao jednu cjelinu. Ili. kako je pokazano na slici 7. umjesto da brojimo pojedine elektrone. a ne neposredno preko svjetlosti. Ako možemo na neki način spriječiti sve ove elektrone da se pomiješaju.60 metara. atomi se vladaju kao kugle bilijara: one se odbijaju i kreću u dru­ gim smjerovima. energija se gubi pri sudaru ato- . Ako se oslobo­ dimo pukotine i dozvolimo da sve svje­ tlo padne na katodu. Na ovaj način danas astronomi mjere prividne sjajeve zvijezda. također otvara i druge mogućnosti.24. Međutim. Iznos svjetla. inače. prikazan na slici 7. Do sada smo raspravljali samo o apsorpciji svjetlosti. Na taj način moguće je precizno reći kako su plave ili kako su crvene zvijezde. kao na slici 7. u drugim slučaje­ vima. ako možemo držati odvoje­ no elektrone plave svjetlosti od onih cr­ vene svjetlosti itd. Svrha je svega ovoga da nam ova­ kva naprava omogući proučavanje objekata s mnogo slabijom svjetlošću. Na taj način možemo dobiti sliku na filmu preko posredovanja elektrona. Ovo znači da će teleskop s otvorom od samo 76 centimetara biti potencijalno jednak teleskopu otvora od 7. mogla bi se napraviti oko stoti­ nu puta osjetljivija nego naprava koja upotrebljava jednostavan film.23. mogu se kanalizirati u isti smjer da bi stvorili električnu struju. U stvari. kada se takvi sudari dogode. Istraživanje je sada usmjereno na još ambiciozniju napravu.24. Kad oni napuste metalnu foliju ili katodu. osim u kratkim trenucima sudara.23. a astronomi mogu dobiti mnoštvo informacija iz takvih mjerenja. možemo postići da odvojene struje udare na razne točke filma. primljen od slabog svemirskog objekta. S mijenjanjem položaja pukotine mo­ žemo urediti da svjetlost raznih boja padne u katodu. elektroni će biti izbačeni iz katode od 212 svjetla svih boja.25. kako ćemo vidjeti u kasni­ jim poglavljima. a jakost takve struje može se izmjeriti velikom preciznošću. Što se događa kada materija emitira ili isijava svje­ tlo? Razmotrimo jednostavan slučaj toplog plina u kojem su pojedini atomi odvojeni. može se točno izmjeriti ako izbrojimo elektrone koji su emitirani s metalne površine. tako da se sjaj zvije­ zde s obzirom na jednu posebnu boju može izmjeriti..nima koji nastaju pri takvom procesu. kao na slici 7. kako se ona obično zove. Često. a da pri tom ne gube energiju. Raspored.

koje su pale na mjestima koja odgovaraju pojedinim bojama što ih atomi vrućeg plina emitiraju. Poseban tip atoma je sposoban da emitira samo kvante određenih boja koje su karakteristične za njega. Ostaje da se vidi. ali ne i nemoguće. emitira žuto svjetlo. Sudarima se atomi aktiviraju ili pobuđuju a pobuđeni atomi tada emi­ tiraju jedan ili više kvanta svjetlosti.Lijevo: Pogled na 80-metarsko zrcalo radio-teleskopa u Jodrell Banku. ova metoda analize ima dva nedostatka. 213 .27). tako da će doći do sudaranja ne samo između atoma nego i između elektrona i atoma. Pažlji­ vim studiranjem nastalih svijetlih lini­ ja možemo točno reći kojih atoma je bilo u kemijskoj probi. a poslije međusobnih sudaranja oni emitiraju jake žute D linije. On ima dvije izrazito jake li­ nije. nego veliki broj svijetlih linija. rastavlja na sa­ stavne boje koje se mogu promatrati na ekranu. Ispra­ vnom aparaturom možemo iskoristiti ovu činjenicu. možda. Kako svaki tip atoma ima svoje karakteristične svijetle linije. Na slici 7. to studij ovih linija daje odličnu metodu kemij­ ske analize. u spektralnoj analizi je teško. Njegova altazimutalna montaža je prikazana crtežom. neki. Neki od natrijevih atoma u soli su isparili. prolazeći kroz prizmu. Desno: pogled iz kontrolne sobe. a i zvjezdane površine emitiraju na taj način kontinuirano područje boja. svi elektroni bit će oguljeni od atoma. dok će nam naša analiza reći od kojih se tipova atoma ona sastoji. Vidjeli smo kako razni tipovi ato­ ma emitiraju samo svoje karakteri­ stične boje. kad se baci u vatru. To objašnjava zašto šaka obične soli (natrijev klorid). sve što je potrebno da načinimo jest da je ugrijemo i isparimo te ispitamo svjetlo koje emitira vrući plin. ili. nećemo uo­ pće ništa znati o načinu na koji su ovi atomi bili vezani u spojeve. Na njemu nećemo vidjeti kontinuirani niz boja. U ovim se potonjim sudarima emitira kontinuirano područje boja. Pri isparivanju probe uništili smo nje­ nu prvotnu strukturu tako da. Ovo su takozvane D linije. da se odrede relativne pro­ porcije raznih tipova atoma. Slijedeća fotografija pokazuje dio spektra kojeg stvara vruća natrijeva para. Ako se plin dovoljno ugrije. Ove su linije poznate kao spektralne linije (sli­ ka 7. da bismo odredili kakve vrste atoma ima emitirajuća svjetlost.26 prolazi svjetlost iz vru­ ćeg plina kroz pukotinu i zatim se. Drugo. ma. paralelnih s pukoti­ nom. Ako želimo znati kakvih atoma ima u datoj kemijskoj probi. kako je moguće da materija emitira svjetlo s kontinuiranim područjem boja. Međutim. a boja im je žuta.

nego manje ili više stavljenu u smjeru istok-zapad.29 ima posebno značenje. a svi se posebni valići povezuju na takav način da daju svoj­ Ove fotografije Milliard opservatorija. To je spe­ u obzir obično svjetlo. Bolje je da poje­ na mjestima koja odgovaraju određe­ dine kvante zamislimo kao odvojeni nim bojama što su ih apsorbirali atomi mali valić. montiranu na 300 metara ći da svjetlost ima odijeljenu strukturu. poveća se jedan broj valića tlih spektralnih linija vrućeg plina. nastale procesom apsorpcije. je. Opremom nepovezane čestice. Svaki od njih situacija pokazana na slici 7.je odvojeni valić.29.28 imamo vrući no pojavila na Suncu. pred­ plin ako bi bio podložan eksperimen­ stavlja snažan dokaz da se ovo odi­ tu pokazanom na slici 7. Ovo je bitna točka. Zatim. U prvoj slici imamo emisiju svije­ ra kvant. emitira svjetlost slobodno gibaju. hladnije slojeve plina dolazi do apsor­ Nešto svjetla apsorbiraju atomi hladni­ pcije te se pojavljuju tamne linije. jeg plina svjetlo biti bez ovih posebnih Zato je ovdje potrebno da se vratimo boja. možemo zamisliti da hladnog plina. ali slojevi koji se nalaze iznad nim područjem boja.28 stvar. jeg plina. tamnih linija koje se pojavljuju wtonovom značenju. One su valići po­ ovakve vrsti mogu se promatrati maglice vezani na najfiniji način. Svjetlo s kontinuira­ svih boja. tloj pozadini imat ćemo mnogo tamnih jer kvanti nisu lokalizirali čestice Nelinija.27 je svjetlo u cjelini izgrađeno od mnoš­ i 7. stva valne predodžbe svjetlosti. Površina Sunca. ali pomoću prizme i uhvati na ekran. pa pušteno je da prođe kroz hladniji plin pri prolazu svjetla iz fotosfere kroz ove koji se sastoji od jednostavnih atoma. 214 . Ako se sada ovo svjetlo rastavi Newtonovoj predodžbi o česticama. To znači da se velikim brojem kvanta. u drugoj imamo tamne spektralne lini­ kada atom apsorbira kvant svjetlosti. slike 7. imamo posla s ktar Sunčeve svjetlosti. plin koji sadrži elektrone i atome što se poznata kao fotosfera. Da bismo todaleko 5 milijardi godina svjetlosti. Prema tome. kretnu radio-antenu. pokazuju prvu gigantsku je Newton bio u pravu. dugu tračnicu u smjeru sjever-jug. Kada uzimamo Spektar s tamnim crtama na slici 7.Lijevo na slici 7. koje on emitira. Ovo jasno grava kroz posredovanje pojedinih za­ znači da će poslije izlaska iz hladni­ sebnih jedinica poznatih kao kvanti. fotosfere predstavljaju hladniji plin.29 odgovaraju suprotnim situacija­ tva pojedinih valića. imat to ne znači da moramo potpuno na­ ćemo situaciju opisanu na slici 7. pretpostavljaju­ radio-antenu.26. i nepo­ on nije bio u pravu sa svojom idejom. Premda Cambridge. Tako apsorbirano svjetlo ima Ono što smo saznali o emisiji i točno iste boje koje bi emitirao hladniji apsorpciji svjetlosti od materije. dugu 450 metara. Kada atom emiti­ ma. suprotno. pustiti valnu predodžbu i vratiti se s Nasuprot jednoj kontinuiranoj svije­ oduševljenjem Newtonovoj predodžbi. dok koji sastavljaju svjetlost. on smanji broj valića za jedan. po­ One nisu odvojene.

08 centimetara.da su očigledna svojstva valne predo­ džbe. ima dobra fokusna svojstva.54 do 5. čkoj i ima promjer zrcala 100 metara. Radio-teleskopi imaju konačno veliku prednost s konstrukcionog gledišta.zadatak koji leži izvan namjene ove knjige.875 m) za podru­ optičkih zrcala stvarno većih nego što čje neba vidljivo iz Cambridgea. oni od 2. Da. kako je odredio Maxwell. Zrca­ stavne tvari koja bi jednako djelovala na lo radio-teleskopa u Jodrell Banku ima radio-valove kao staklo na svjetlost. Ali. a već se planira izrada Radio-astronom može mjeriti i kartirati rajoš većih. dio-zrcala mogu načiniti enormno veća Neobično je teško da se izradi leća koja nego optička zrcala. dati istu točnost fokusa s tolerancijom Kada radio-valovi prolaze kroz tvari. morali bismo prodrijeti du­ boko u današnju fiziku .) Ali nema planova za izradu ciji od 160 megacikla (1. To znači da se zrcala i teleskopi reflektori mogu izgraditi za radio-valove. Zr­ cala ne moraju biti načinjena približno Radio-astronomija tako točno kao zrcala za optičke tele­ Kako je struktura radio-vala jednaka skope. pono­ vo ostvarena ukoliko je vrlo velik broj kvanta s kojima radimo. logičan problem jedno optičko zrcalo se mora načiniti s konstrukcije radio-teleskopa je sličan tolerancijom od oko 1/10 000 dio mili­ konstrukciji običnog optičkog telesko­ metra. kod Bonna u Njema­ kojoj valnoj dužini. označuju snagu radio-emisija na frekven­ Op. Konture na donjoj karti. svaki metal može dati površi­ nu koja će reflektirati radio-valove. Zato se rase ne vladaju na isti način kao svjetlost. radio-zrcalo će pa. U takvim teleskopima zrcala služe da fokusiraju radio-valove. premda još ne postoje refrakcioni radioteleskopi. jer nema jedno­ prekoračenja potrebne tolerancije.čno razumjeli kako se ovo povezivanje odigrava. Međutim. petnaest puta veći promjer od najvećeg optičkog zrcala. Potrebno je samo upozoriti na konačan rezultat . u osnovi na isti način na koji optička zrcala fokusiraju svjetlost. postoje praktičke razlike. bez velikog rizika bi lomila radio-valove. (Najveći na svijetu izgrađen je dio-intenzitet raznih područja neba u bilo i postavljen 1970. . kao kod vala svjetlosti. Nasuprot tome. prev.

) upotrebom automatskih mehanizama Enormno veća veličina i težina ra. Ova tehnika. osim o toga. kod ekvatorijalne montaže je po­ nužno mora prihvatiti radio-astronom. To nam ništa ne bi reklo. Upravo je dno aritmetičko pretvaranje da bi našao ovakvo stanje nesigurnosti kod radiosmjer u koji treba uperiti svoj teleskop teleskopa. Osim na nesreću daje mnogo manje infor­ toga. nitko na to nije težine za slučaj radio-instrumenta. na u žarištu. kao da jedan optički teleskop.je da ih pokupi mala antena smješte­ zimutalni tip montaža. a drugo oko horizontal­ pri konstrukcijama optičkih telesko­ ne.li u vidnom polju imamo jedan. da ih ne možemo direktno vidjeti okom kao što je zrcalo u Jodrell Banku. Op. On nam jednostavno daje kako bi promatrao određenu zvijezdu u totalni radio-sjaj svih objekata u svom vidnom polju. mogu pripraviti za mjer. To je tako se od jedne do druge geografske širine. poglavlja da je kod pojačava radio-signal. Palomarskog a ima promjer od 6. a prev.10 radio-teleskopa. koji upotrebljava altazi. dio-teleskopu zrcalo sakuplja valove u bez obzira na geografsku širinu. U ramontažu je isto kod svih zvjezdarnica. kako bi se đaje za registraciju . Za niti ih možemo fotografirati. jer su u totalnom sjaju svih objekata koji se na­ katalozima položaji astronomskih obje­ laze unutar vidnog polja teleskopa. Odgovor tako velika zrcala bolje je koristiti alta. dva ili mutalni postav. (U SSSR-u je Automatski kompjuter je spasio već izrađen i montiran teleskop veći od situaciju kod velikih altazimutalnih Mt. Slični se kvu imaju optički instrumenti Na pri­ uređaji. mora prije obaviti dosa­ veliki broj svijetlih objekata. jer obavlja potrebna metara. obraćao pažnju. koju strane. sakupi teleskopa mnogo kompliciraniji nego sve svjetlo u jednu jedinu svijetlu pjekretanje ekvatorijalnog teleskopa. određeno vrijeme.je onaj na Mt. dajući napetost altazimutalne montaže potrebno da se direktno proporcionalnu signalu. a prima ih prijemnik. što se događa radio-valovima posli­ ali bi tehnika. Kalifornijskog tehnološkog instituta. Velika težina sili konstruktora da nog teleskopa moguća je samo upotre­ izbjegne montažu radio-teleskopa ka­ bom ovih današnjih uređaja. umjesto Tako je problem kretanja altazimutalnog snimka jednog područja neba. da svaki promatrač. Palomaru. koja je optičke instrumente ali. 216 . Osim gu. a zatim su odvedeni ka­ belima do radio-prijemnika. To kata dani u ekvatorijalnom sustavu. dok kre­ cjelini. ekvatorijalna montaža. naravno. koju su oni iskoristili. jedno oko bleme različite od onih koji se susreću vertikalne osi.pokreće se teleskop u njegovo kompli­ dio-zrcala postavljaju mehaničke pro­ cirano dvostruko kretanje. Ali. Prijemnik Podsjetimo se iz 2. trebno kretanje samo oko jedne osi. Konstrukcija velikog altazimutal­ pa. Ovi su problemi bili riješeni za slučaj Vidjeli smo da radio-teleskopi saku­ 27-metarskog zrcala radio-teleskopa pljaju ili fokusiraju radio-valove na sli­ kojeg upotrebljavaju radio-astronomi čan način kao optički teleskopi svjetlo. pa nam onemogućava da prosudimo. je njihova sakupljanja u žarište? Očito bila vrlo teška za znatno veća zrcala. aritmetska računanja vrlo brzo. potrebno kretanje za ekvatorijalnu macija nego optička fotografija. gdje oni tanje potrebno za altazimutalnu monta­ žu ovisi o položaju promatrača i razlikuje stvaraju samo jedan napon. posebnih poteškoća oko gradnje ekva­ najavljuje teške probleme raspodjele torijalnih montaža. postoje daljnje poteškoće. Smješten je na Kavkazu.u najvećem broju kompenzirala rotacija Zemlje. kako nema tako prikladna za optičke teleskope. koji teleskop neprekidno pomiče i po verti­ se zatim koristi da aktivira neke ure­ kalnoj i po horizontalnoj osi. S druge slučajeva to je pisač.

potrebno je izraditi radio-astronomi u Cambridgeu. valnom dužinom. Radio-zrcalo služi da Mogli bismo pomisliti da je rješenje sakupi u žarište sve radio-valove. Da dobijemo bolju onoga u Jodrell Banku. posebna teleskopu treba da se podsjetimo da antena i prijemnik koji koristi priku­ postoji prirođeno ograničenje razlučne pljene radio-valove. osobito kartu. manje vidno polje. Točno isto ograničenje će teleskop dati više informacija o ra­ javlja se i u slučaju radio-teleskopa. nara­ koji moraju biti razmaknuti za oko 3°. spodjeli radio-intenziteta preko neba. a budući da su u ovom slučaju valne Tako postoje dva načina na koje ra.22 i podijeljene s promjerom otvo­ se vidno polje teleskopa. Osim toga. reducira sa 1. ali bi se Sve se ovo odnosi samo na rad ra. moguće je napra­ lji način upotreba kraćih valnih duži­ viti radio-kartu. vni radio-sjaj raznih predjela. bez obzira na njenu boju. Ako se oni promije­ moći teleskopa. pomnožene da prime kraće valne dužine. promijenit će se odgovarajuća valna dva objekta kada je kut između njiho­ dužina kojom teleskop operira. precizniju. Nemoguće je razdvojiti ne. kako optičko zrcalo sakupi svjetlost u jer teškoća s kojom se suočio radiožarište.Naša formula pokazuje da se takvim šćenju kraćih valnih dužina potrebno s teleskopom mogu razlučiti dva objekta većom točnošću izraditi zrcalo a. a to je najviše što ruju da će se veći detalji na nebu za­ jedan radio-teleskop može učiniti. nije lako postići oboje. ra­ sa sve većim zrcalima ili može koristi­ dio-teleskop otvora od 60 metara koji ti sve kraće valne dužine. Iz naše diskusije o optičkom teleskop operira? Odgovor je.dužine mnogo veće nego u optičkom dio-astronom može dobiti više informa­ slučaju. On može izgraditi teleskope izraženo.zauzvrat dobio efektivni promjer gotovo dio-teleskopa s jednom određenom fantastično velikih dimenzija. Razmotrimo. bez ovih problema u pronalaženju neke obzira na njihovu valnu dužinu.Usmjeravajući radio-teleskop u Danas postoje dva shvaćanja među razne dijelove neba. pa je potre­ u određivanju detalja unutar vidnog bno da se mjere sve slabiji signali. možemo istražiti radio-astronomima. To nam onemo­ ovih razloga. na primjer. Je­ paziti samo gradnjom velikih zrcala. Što to astronom. ali to nije točno. Među onima koji traže veća zrcala. koja pokazuje relati­ na. sama redukcija valne du­ gućuje struktura radio-valova. Na nesreću. Oni vidno polje određeno veličinom zrcala. vno. jer je pri kori. ograničenje je mnogo jače cija o nebu. veće je zrcalo teže izraditi unutar Vidno polje radio-teleskopa odlučuje tražene točnosti. ali samo nema jedinstvenih pogleda. Ima onih koji vje­ razna vidna polja. ako vih smjerova manji od razlučne moći se prijenosna antena i prijemnik urede dane valnom dužinom (A). upravo vrste radio-fotograflje. jer je mjera od oko 150 do 300 metara. a. stvarni ra­ o ovom ograničenju. U tom slučaju ra teleskopa. 217 . nije samo u tehnici nego u određuje valnu dužinu na kojoj radio.principu. operira na valnoj dužini od 3 metra. Jasno je da nas dio-sjaj neba se smanjuje svugdje gdje ne sprečava samo tehničko neznanje valna dužina postaje kraća. vjeruju novi teleskop koji ima manje vidno po­ da se nikad neće moći izgraditi pokretni lje. Zbog polja radio-teleskopa. traže takve teleskope gdje bi se potpu­ veće zrcalo. a dnom. To znači da je potrebno konstrui­ radio-teleskop koji bi imao zrcalo pro­ rati teleskop s još većim zrcalom. kad se potpuno pregleda nebo s ima i onih koji vjeruju da je za to najbo­ danim teleskopom. Drugi. no žrtvovala sloboda kretanja. žine ne predstavlja rješenje problema radio-astronoma. Neki traže stupnjem točnosti određenim vidnim teleskope reflektore konstrukcije poput poljem teleskopa.

odgovarajuća linija a ovo je najvjerojatnije određeno biolo­ se pojavi kao uska crta. 199). 218 . Sunce emitira najviše zra­ masama nebeskih tijela. Ove linije nastaju ktar Sunca. Znamo daje svije­ gim poprečnim uskim tamnim linija­ tla kontinuirana pozadina proizvedena ma. Takvi atomi ima­ ograničen na područje između 3000 i ju enormnu snagu apsorpcije pri ovim posebnim valnim dužinama.8. dok je snaga apsorpcije različita žine jednaka jednom deset milijun. neka i prodru kroz atmo­ raznih valnih dužina. a nisu imali ni namjeru da se žutom dijelu spektra. Ova je Dio spektra Sunca pokazan je na svijetla pozadina ispresijecana mno­ slici 7. a po­ atmosfere. koje se sastoje iz atmosferu. kada je jaka. također. Sve ovo uzrokuje oko 4000 angstrema. Ljudsko oko je osjetljivo samo za variraju u širini. jer se ono mjeri rezultatima čovjekovog sve većeg apsorbira u plinskom omotaču naše i većeg poznavanja prirode svjetla. stale od pojedinih atoma koji se nalaze Valne dužine su obično izmjerene u hladnijim plinovima iznad atmosfe­ u jedinicama. koje se zovu Fraunhoferove lini­ sudarom elektrona s atomima u fotoje.000 temperaturi i o raznim valnim duži­ 000). jer odgovarajuća se linija pojavi kao širo­ najviše svjetla koje emitira Sunce pada ka crta. kretanjima i uzrocima. koje zovemo angstremi. Može karakterističnih valnih dužina. najkraće valne dužine. Ova revo­ pno zračenje kraćih valnih dužina ne lucionarna promjena pripada u velikoj dolazi do naših teleskopa. re. danas je to jedno od žine od oko 5000 angstrema. blizu valne du­ time bave. ali trati ili fotografirati. do lju­ fotografska ploča. 10 000 angstrema. Kada je snaga pojedi­ područje od 4000 do 8000 angstrema. Pa ipak. nog atoma slaba. spektar oprema. u čast velikog njemačkog učenjaka sferi Sunca. ovisi o tom dijelu jednog milimetra (1/10. Dvije su linije u spektru Sun­ unutar ovog područja. ona. dok su tamne linije na­ Fraunhofera koji ih je prvi otkrio. Plava svjetlost ima valnu dužinu nama za isti atom. i saznanju da sva­ sferu. poglavlje ROĐENJE MODERNE ASTRONOMIJE Prije stotinu godina astronomi su Ovo je ograničenje određeno raznim se bavili samo položajima. On sadrži kon­ je danas takva oprema mnogo manje tinuiranu svijetlu pozadinu boja od podesna za praktičnu upotrebu nego crvene. škom adaptacijom. žuta svjetlost da tamne linije u spektru Sunca jako oko 5000 a crvena oko 6000 angstre­ ma. a ne slučajem. Angstrem je jedinica du­ raju. Duža valna zračenja u po­ sebno dvama rezultatima: sposobnosti dručju od 10 000 angstrema također izrade spektroskopa. da se protegne područje osje­ Sunca može se bez poteškoća proma­ tljivosti dalje od 10 000 angstrema. Cjeloku­ prvih zanimanja astronomije. bičaste. najveće valne dužine. s maksi­ kturu zvijezda poznavali su malo ili go­ malnom emisijom koja se pojavljuje u tovo ništa. se upotrijebiti posebna foto-električna Kada je otvor spektroskopa osvi­ jetljen Sunčevom svjetlošću. koji može rastaviti nailaze na teškoće da se probiju kroz svjetlo što dolazi iz udaljenog izvora u njegove komponente.za razne atome. Fizikalnu stru­ čenja u n u t a r ovog područja. Zapravo je spe­ ca naročito široke. Ovi atomi apsorbiraju upravo one po imenu švedskog fizičara Andersa valne dužine koje i njih karakterizi­ Angstroma. ali fotografske ploče nisu osje­ ki različiti tip atoma emitira samo linije tljive u području od 10 000 angstrema i zbog toga ih ne možemo otkriti.29 (str. od svojih elektrona. koji se može fotografirati s od atoma kalcija koji su izgubili jedan uobičajnom astronomskom opremom.

Uspoređi­ vanje sa spektrima. pokazuje da zvijezde imaju mnogo elemenata koje nalazimo i na našoj Zemlji. 219 . U 1860. William Huggins iz Londona upotrebljavao je svoj 20-centimetarski refraktor snabdjeven spektroskopom (u svijetlom krugu) za dobivanje spektara zvijezda.Kroz rad prvih spektroskopista čovjek je dobivao prvi uvid u sastav zvijezda. proizvedenima u zvjezdarnici.

Iz ovih razmatranja možemo izvesti jednostavnu matematičku formulu.Što kažu spektralne linije Kao što smo dobili spektar Sunca. F. a t vrijeme između emisije uzastopnih . idući od 0 (najtoplije) do M (najhladnije). interval vremena između prispjelih uzastopnih tjemena je manji nego interval vreme­ na između emisije uzastopnih valova iz izvora. slijedi da razmak između valnih tjemena mora biti manji nego što bi bio da je izvor nepomičan. Kod sva­ kog tipa broj iza slova označuje podtip. Drugim riječima. može­ mo zaključiti o kojim se atomima radi. A. koje je potrebno da određeno valno tjeme dođe od izvora do promatrača. Najprije pogledajmo posljednju to­ čku. oni će bili nešto Spektri 0. a duže na desnoj. K i M zvijezda. Treća. prepoznavanjem njihovih linija. zbijeniji nego u slučaju da je izvor ne­ pomičan. Da ovo uočimo. B. pažljiva studija valnih dužina u koji­ ma su nađene linije daje važna upori­ šta za određivanja kretanja zvijezda. jednako udaljenosti između izvora i promatrača podijelje­ no s brzinom svjetlosti. budući da razni atomi imaju različite karakteristične linije. Razmotrimo izvor svjetlosti koji se kreće prema promatraču. Kraće su valne dužine kod svih spektara na lijevoj strani. upravo tako možemo dobiti i spektre zvijezda. kada se izvor kreće prema promatraču. Ali. Ako tjemena jedna za drugim do­ laze do promatrača. pa će se svjetlost promatraču pojaviti nešto plavije. To znači da tjemena dođu do promatrača s progresivno kraćim vremenom. G. sma­ njuje se razmak od jednog tjemena do slijedećeg. Druga nam govori o kemiji zvi­ jezda jer. sjećajući se daje svjetlost slijed tjemena i dolo­ va. Prva nam govori vrlo mnogo o fizikal­ nim stanjima na površinama zvijezda . najprije napomeni­ mo da je vrijeme. To znači da je valna dužina postala nešto manja no što je inače. Proučavanje njihovih odlika glavna je grana današnje astronomije koja daje tri široke struje informacija. U prikazanom nizu. Zato se svjetlo pojavljuje plavije promatra­ ču nego nekom drugom koji se giba zajedno s izvorom. ovaj sistem podjele je također pokazivač tem­ peratura zvijezda.o temperaturi i gustoći plinovitog materijala koji proizvodi spektralne linije. Budući da valovi prolaze pored promatrača s konstantnom brzinom svjetlosti. Pretpostavimo da je V brzina s kojom se izvor kreće prema promatraču.

ovo je upravo iznos za Ostavljajući na stranu pitanje po­ koji se reducira valna dužina propor­ maka valne dužine. je tada obrnuta. oni su se nadali da će dobivamo jednostavnu jednadžbu odrediti fizikalna stanja na površina­ ma zvijezda. ćava visina tona. za iznos koji upozoriti. Ona se može primije­ U prvoj etapi postalo je jasno da se niti potpuno i na valove na vodi i na spektri zvijezda mogu klasificirati u zvučne valove. Takve zvijezde su Ovaj izvor svjetlosti (prikazan točkom kod poznate kao zvijezde A tipa. F 221 . Do njega dolaze zbijeniji valo­ vi nego što bi bili da je izvor valova nepo­ element. Prema tome zvijezda. pokazuje dominantne mičan. koji je sada važan cionalno. Iz iskustva se su u njima linije dominantne. formiraju dominirajući izgled. ka) udaljuje od promatrača. a i naše se žak i ambiciozan program kojem su se ideje o svemiru također osnivaju na astronomi približili tek nedavno. točno ovisi o našoj Zato drugo valno tjeme treba ma­ jednadžbi. Potpuno ista razmatranja je jednak V x t/c. oni su Iz ove jednostavne jednadžbe mno­ se nadali da će odrediti kemijski sa­ go znamo o kretanjima zvijezda i o stav samog materijala. kada se vlak kreće prema menu t izvor pomakne na udaljenost V promatraču. Stupanj za koji se pove­ x t prema promatraču. prema tome da sti udaljuje. posebno temperaturu i gustoću materijala u kojem se formi­ raju spektralne linije. gdje je c brzina svje­ vrijede kada se izvor svjetlosti (ili zvu­ tlosti. Druga. Prema tome. To udaljuje od promatrača. Već smo spomenuli da su vrlo jake linije nastale od atoma kalcija u atmo­ sferi Sunca. svjetlost se pojavljuje linije u spektru. Tako da. prema tome koje pojma valnog kretanja. dobivamo po­ će reći. Promatraču kojem se izvor svjetlo­ podijeliti u dvije grupe. vodika.valnih tjemena u izvoru. Postoje zvi­ centra najmanjeg kruga) kreće se prema jezde u kojima drugi najjednostavniji promatraču. a da je pomaknuta val­ su dvije vrsti informacija što su ih pi­ na dužina . helij. Prva. nje vremena da dođe do promatrača Ostaje još jedan detalj na koji treba nego prvo valno tjeme: tj. Postoji zna da se povećava visina tona pištalj. Situacija Ako je izvor svjetlosti nepokretan. kada se kreće s brzinom V. imamo produženje val­ trebala t vremena da dođu do proma­ ne dužine za iznos koji je dan istom trača ali. Ovo je bio te­ strukturi naše galaktike. Postoji grupa zvijezda. Uzmimo da je nepomaknuta u proučavanju kretanja galaktika.grupa u kojoj linije najjednostavnijeg od svih elemenata. Tada se u vre­ ke vlaku. tada je proporcional­ oniri današnje spektroskopije očekiva­ ni pomak valne dužine jednak . jer se općenito izvodi iz nekoliko širih grupa. jednadžbom. Ove se dvije grupe zovu B i O tip zvi­ jezda. bile valna dužina . cirano za V/c. Umjesto smanjenja uzastopna bi valna tjemena također valne dužine. kada se izvor tada se vrijeme reducira za V x t/c. svjetlost će se pojaviti crvenija. li dominiraju linije normalnog neutral­ nog oblika atoma helija ili dominiraju linije nastale od atoma helija koji su izgubili jedan od svoja dva elektrona. a li da dobiju od proučavanja spektara on mora biti jednak V/c. ovoj jednadžbi. Ove se zvijezde mogu plavija. vrijeme je proporcionalno redu­ mak prema crvenom dijelu spektra.

stvarnosti. pa da prostor između zvijezda sadrži fine preko B1 B2 B3 itd. M je tip hladniji razlika.na primjer . K tip da ove podjele proizlaze iz kemijskih od 3600° do 5100°. Lako je pokazati područja. više što su dalje od nas. pjege su tamne kva je situacija kod zvijezda K tipa. postoje zvijezde sa spek­ Prema današnjim istraživanjima. Vidjeli smo vih pjega koji se razlikuje od normal­ da G odgovara normalnom Sunčevu nog spektra Sunca u tome da su linije spektru. Linije metala. dok su razlike koje smo do od 3600°. K i M. do B9 odgovara­ čestice prašine. O.da spektralna klasifikacija. Tu su kalcijeve linije jače od vodiko. dobit ćemo spektar Sunče­ da je to točno za G i K niz. K. pa su dok se linije metala općenito slabo po­ zvijezde O tipa crvenije zbog efekta inkazuju u B i O grupama. također može dati klasifikaciju posebno od željeza počinje pojavljivati. kako ćemo kasnije vidjeti. Ova­ čevih pjega a. Zvijezde kla­ ili linije koje nastaju od atoma metala. slijedeće grupe: A. F tip od 6000 grupe: M. Međutim. B tip jezde. jer K tip ima spektar Svakodnevno promatranje nam go­ sličan spektru Sunčevih pjega. A tip molekularne zvijezde u četiri odvojene od 7500° do 11 000°.počevši od plave prema Ove su zvijezde G tipa. N. Veličina ovih čestica ju prosječno temperaturi od 12 000°. F. a nijedna se također su izrazite u zvijezdama F tipa. crvenoj. gdje su O zvijezde dručjima iz kojih dolazi znatno više najtoplije. G. od njih ne nalazi u našoj blizini. F. u kojima su linije vodika i zvijezda pogrešne ili iskrivljene. poglavlju napomenuli Ova područja od B0 kod 35 000°. Zato imamo zvijezde . R i S. Zato je naš niz zvijezda od plave do iz njih uopće ne dolazi. Druge glavne grupe slično su podi­ One uzrokuju da se plava svjetlost jeljene u potklase. Kako nije poželjno da hovim unutrašnjostima su enormno miješamo zajedno efekte temperature i veće. gore. a proučavanjem jače raspršuje i apsorbira nego crve­ spektra zvijezde astronom može klasi­ na. po bojama . nećemo se obazirati na detalj­ peraturno područje za neke grupe . također sličnog spektra koji se može A.B niju podjelu M zvijezda. ima općenito oko tri tisuće angstrema. Da pokrije širinu područja od 11 000° do 35 000°. izgleda do 7500°.vrlo je široko. grupe premjestiti u slijedeći red: O. Konačno. one su tamne crvene ili od tipa O do tipa M također samo zbog usporedbe s okolnim po­ temperaturni niz. M. a neredovito terstelarne prašine nego bliže zvijezde se pojavljuju u A grupi. a M zvijezde najhladnije (na svjetla. iznesena vih linija i veliko se obilje linija metala. Već smo u 7. G. B. i to kalcija podjednako jake. Zatim dolaze B i A tipa. Zato su promatrane boje 222 . opaziti u Suncu. se O su relativno rijetke. šire izvora pokazuje crvenija nego što je u grupe nego. B. Da to postignemo. Zato nam se svjetlost iz dalekog ficirati zvijezde ne samo u glavne.) Temkemije. i u potklase.tip zvijezda. temperature u nji­ turnih razlika. G tip 5100° do 6000°. uvedeno je 10 podtipova. Spektroskopisti su podijelili ove od oko 11 000° do oko 35 000°. Sun­ vori da toplija vatra emitira plavije svje­ čeve pjege nisu tamne zato što svjetlo tlo. trima u kojima se pojavljuju linije mo­ temperature su stvarno obuhvaćene lekula i atoma i gdje su molekularne u spektralnu klasifikaciju na slijede­ linije zaista dominantne. (Ovo su temperature na po­ sada razmatrali nastale iz tempera­ vršinama zvijezda. jer su hladnije od okolnih područja. također. Iz ovog razloga nije odmah zvijezde sa spektrom nalik Sunčevu. dok K odgovara spektru Sun­ vodika postale znatno oslabljene. Ako isključimo svjetlo okolnih svojim površinama). moramo Slijedeća su grupa zvijezde K tipa. Ovo su M zvi­ ći način: O tip iznad 35 000°C. bilo jasno prvim spektroskopistima. naravno.

a kod tipa O na oko 5000°. dolaze magne­ zij. Sve se ove prirođene razlike između različitih vrsta atoma moraju uzeti u obzir. Poslije ovih. a zatim željezo. helij i druge lake pli­ nove kao što su kisik. pa slijede ugljik i dušik. Cijeli se problem kemijske struktu­ re zvijezda još aktivno istražuje i mno­ go ostaje da se načini prije nego kom­ pletiramo njenu sliku. koje se nalaze u spektrima zvijezda. a takva je majstorija pre­ mašivala sposobnosti prvih radnika na tom polju. a kad ovo utvrdimo. Relativne rasprostranjenosti su baždarene u skladu s elementom si­ licijem. Kod zvijezda G i K temperature se mogu procijeniti na točnost do 200°. zaista je baziran na relativno jakim linijama kalcija i vodika. Upravo je na taj način pokazano da zvijezde sadrže sve osnovne elemente koji su nađeni na Zemlji. Nismo zadovoljni s kvalitati­ vnom kemijskom analizom zvijezda. Ako želimo samo saznati koji su atomi pri­ sutni u raznim zvijezdama. oko deset puta manje od kisika. Prvi je veliki korak načinjen prije tridesetak godina. Najprije moramo znati vrlo točno zvjezdane temperature. kod zvijezda tipa A unutar 500°. i kod visokih tempera­ tura. štaviše. Dok se atomi helija jako odupiru da proizvode spektralne linije. Ako prođemo duž niza. kod tipa B unutar 2000°. Sposobnost astronoma da klasificira zvijezde u ove podgrupe.Razmotrimo zvijezde F. Slijedi pitanje o kemiji zvijezda. a kod toga se pojavljuju poteškoće. sumpor. dolazi daljnja teškoća koja nam govori da se razni atomi jako ra­ zlikuju u sposobnostima stvaranja spektralnih linija. Cijeli niz potklasa F0 F1 F2 itd. Zato imamo situaciju da grupa la­ kih elemenata. kalcij i metali poput nikla i kroma. Trebalo bi da samo usporedimo spektralne linije. omogućuje mu određivanje temperatura zvijezda s velikom točnosti. nego Zemlja. želimo da znamo koncentracije raznih elemenata. štaviše i kod relativno niskih tempe­ ratura. Atomi vodika su oko deset puta brojniji od atoma helija. kalcijevi atomi to čine vrlo rado. kada je rad profeso­ ra Henryja Norrisa Russella sa sveu­ čilišta u Princetonu jasno pokazao da se sastav zvijezda razlikuje u jednom bitnom pogledu od onoga na Zemlji. Ali mi želimo znati mnogo više od toga. nalazimo da linije vodika slabe u usporedbi s linijama kalcija. dok su atomi vodika i helija oko tisu­ ću puta brojniji od atoma svih drugih elemenata zajedno. Međutim. U potklasi F0 linije vodika su još jače od linija kalcija. pa aluminij. dušik i neon. Od ostalih su kisik i neon najobilniji elementi. 1 označuje 101. Horizontalna skala je logaritam­ ska. dok je u potklasi F 8 situacija obrnuta. problem bi bio relativno jednostavan. s linijama koje stvaraju razni tipovi atoma u laboratoriju. silicij. sada imamo vrlo dobru sliku o kemijskom sastavu Sunca. koji je uzet kao osnovno mjerilo u raspravama o relativnoj rasprostranje­ nosti atoma. počevši od ugljika do Komparacija rasprostranjenosti atoma različitih elemenata na Suncu (prva traka u paru) i na Zemlji (druga traka u paru). 2 označuje 102 tako dalje. 223 . Zvijezde sadrže u neusporedivo većoj proporciji vodik.

Jedan je od značajnih LockyePred kraj XIX stoljeća Sir William Ramsay pronašao je da ovaj element . To znači da se polovica svake dane koli­ čine raspada u druge elemente u dvije stotine tisuća godina. silicij i obični metali. Činjenica je da Sunce ima prorijeđenu vanjsku atmo­ sferu iznad fotosfere. Promatrači su tada vidjeli luku slične strukture u ovoj vanjskoj atmosferi. U toku svog rada Lockyer je otkrio u Sunčevu spektru lini­ je koje je prouzrokovao neki dotada ne­ poznati element. koje vidimo na nebu. što ukazuje da je proizveden u nekoj formi nuklearne transmutacije. Koncentracija ostalih elemenata. Desno je faksimil zabilježaka.barija. Jedan tip zvijezda sadrži element koji uopće ne postoji na Zemlji. u slijedećih dvije stotine tisuća godi­ na. Pod tim bi okolnostima i zna­ tna količina potpuno nestala. tj. čine oko 1/5% mase Sunca. Detaljnije. također. recimo za dvadeset milijuna godina. kao kositar. To je element tehnecij. samo 1/100 od one koja je na Suncu. Elementi iz kojih je sastavlje­ na Zemlja. Postoje i zvijezde s visokom koncentracijom rijetkih zemalja. Na Zemlji ga još nije nitko našao iz jednostavnog razloga. Većina zvijezda. To su bile protube­ rance. živa. prema Ramsayjevu diktatu. barij. što znači da se odmah ra­ spada u druge elemente.zvijezde u kojima je propor­ cija željeza. što je odavno nestao. čini nešto više od 1% mase Sunca. Tehnecij je nađen u nekim zvije­ zdama. što je već bilo potvrđeno direktnim promatranjem za vrijeme potpunih pomrčina Sunca. Trajanje poluživota njegova najduže živog izotopa jest oko dvije stotine tisuća godina. i cijeli problem razlikovanja zvijezda u njihovim kemijskim sastavima. Na drugoj strani. ako ga je i bilo. magnezij. Tehnecij je prirodno nestabilan. ali sada znamo da su neke izrazito različite. srebro i uran su gotovo zanemarujući.neona.helij .postoji i na Ze­ mlji. 224 . godine Sir Nor­ man Lockyer pomoću spektroskopa otkrio prisutnost dotada nepoznatog elementa na Suncu. europij. lukove s osnovicama koje su se spu­ štale u fotosferu. napravljenih na dan otkrića. U slijedećem poglavlju još ćemo detalj­ nije razmotriti ovo pitanje a. postoje zvijezde s vrlo malom koncentracijom običnih metala . ima sličan sastav kao Sunce. polovica ostatka Gravira iz Lockyerove knjige Kemija Sunca pokazuje aparaturu koju je upotrijebio za određivanje podudaranja spektralnih lini­ ja Sunca i iinija metala. postoje zvijezde s abnormalno visokom koncentracijom nekih naro­ čitih elemenata . kad je 1868. stroncija ili cirkonija. itd. na primjer. Istraživanje površine Sunca Jedan je od prvih trijumfa spektroskopije.

helij se mijenja iz plinovitog stanja u tekuće pri nižim temperaturama nego bilo koja druga supstancija. Edlen je pronašao u labora- . helij stalno nastaje iz radioaktivnih materijala u kori Zemlje i stalno odla­ zi u atmosferu Zemlje. U stva­ ri. Usput. švedski fizičar B. ako nastavimo da idemo dalje u Sunčevu koronu. Ali mali iznos svjetlosti. U tom po­ dručju nastaju tamne Fraunhoferove linije Sunčeva spektra. što je ovdje gustoća plina premala da bi omogući­ la emitiranje vrlo mnogo svjetlosti. Na visini od nekih 6 do 8 hiljada kilometara iznad fotosfe­ re temperatura raste od 5000° do 100 000° i više. Pa kako su spek­ tralne linije helija nastale na Suncu? Odgovor: vanjska atmosfera Sunca je zaista vruća. osim pri viso­ kim temperaturama. Jasniju predodžbu jednog visokog temperaturnog svojstva možemo do­ biti razmatranjem spektralnih linija vanjske korone Sunca. Dugo je vre­ mena porijeklo ovih linija bilo zavijeno u misterij. Edlen. kojem je on dao ime helij. što ga ona emi­ tira. godine nije ga se uspjelo dobiti u teku­ ćem stanju. Njegova je to­ čka ključanja -269°C i sve do 1908.) Pa zašto ovaj topli plin ne stvara mno­ go plave svjetlosti. On je ukazao da novu liniju stvara potpuno "novi" element. Otada je helij u tekućem obliku otvorio potpuno novu granu fi­ zike. Problem je riješio. Posljednjih nekoliko godina XIX stoljeća je Sir William Ramsay otkrio prisutnost helija u nekim radioakti­ vnim materijalima na Zemlji.rovih doprinosa spektroskopiji otkri­ će da se spektri protuberanci mogu promatrati i onda kada Sunce nije po­ mračeno. Vidjeli smo ranije da helij ne stvara rado spektralne linije. (Korona je veliki halo koji okružuje Sunce i koja se sama pokazuje tako veličanstveno za vrijeme potpune pomrčine Sunca. zbog kojeg nastaju linije he­ lija u spektru. Kod tih promatranja on je pronašao jednu li­ niju u spektru. ima čisto visoko temperaturno svojstvo. jer učenjaci u laboratoriju nisu našli ništa što bi bilo njima sli­ čno. koji su još nepoznati ili još nisu otkri­ veni na Zemlji. na danjem svjetlu. granu poznatu kao fizika niskih temperatura. što je i odgovaralo jer ga je našao na Suncu. Sjećajući se Lockyerova otkrića helija. kao plin na povr­ šinama B zvijezde ili O tipa zvijezde? Odgovor se sastoji u tome. Najprije temperatura pada. Zatim se situ­ acija preokrene. jer nastane značajna si­ tuacija ako krenemo iznad fotosfere. neki su mislili da ove misterio­ zne linije stvaraju neki drugi elementi. prije nekih četrdeset godina. koja nije odgovarala ni jednoj karakterističnoj liniji što su ih davali u laboratoriju do tada poznati elementi.

postoji inverzija temperature. a Ako se udaljujemo od Sunčeve po­ na visini od nekih 56 kilometara ona vršine. Glavni F sloj se nalazi na vi­ sini između 192 i 320 kilometara. Ova apsor­ pcija uzrokuje da se elektroni odvajaju od atoma. što će reći da atomi postaju ionizirani. 226 . padne natrag na normalnu zemljišnu Zatim.toriju da su ove linije nastale od dobro poznatih elemenata. a zatim nosfera ima dva glavna sloja. plinovi atmosfere apsorbiraju x-zrake koje emitira korona Sunca. Iošine Zemlje. kada se nedavno usta­ novilo pomoću raketa. koji ovisi o refleksiji elektromagnetskih va­ lova od ovog sloja. pa su podvrgnu­ ti snažnim sudarima. ne bi bio moguć. da ionizaciju u F sloju stvaraju zračenjem helijeve linije koje se pojavljuju na valnoj dužini blizu 500 angstrema. ali na prema Sunčevoj koroni. Temperatura opada do visine od oko 16 kilometara. Postojanje ovih linija u spektru korone najsigurniji je dokaz da su u njoj temperature ek­ stremno visoke. temperaturu. temperatura nekih 96 kilometara iznad površine naglo raste. Temperatura najprije pada. To je područje ionosfere Zemlje. temperatura najprije opada. i to se nastavlja sve dok temperature ne pre­ korače 1000°. Razlog zašto postoje atomi u takvom stanju u Sun­ čevoj koroni jest vrlo visoka tempera­ tura koja tamo vlada. Zatim dalje pada. idući dalje od po­ vršine Sunca prema vanjskoj koroni. posljednji se dijeli u dva dijela: F1 i F 2 . ali čiji su atomi izgubili znatan broj elektrona. jedan se počinje rasti. željeza i kalcija. U E sloju. ako se udaljujemo još više. glavnina ionosfere Zemlje nastaje od zračenja koja emitira topla atmosfera Sunca. a drugi F sloj. Bilo je iznenađenja. jedna najsvjetli­ ja linija se javlja od atoma željeza koji je izgubio 13 elektrona. koje dosegnu u visokoj Slično je ako se udaljujemo od povr­ atmosferi. Zemlje počinje ponovo rasti. Bez ovih zračenja ne bi bilo ionosfere. Postoje slične inverzije kada idemo dalje od površine Zemlje. ali se na visini od nekih 24 ki­ lometra počinje ponovo povećavati. a radio-prijenos na duge udaljenosti. Na primjer. Prema tome. Vidjeli smo da. koji se nalazi na visini od 96 kilometara. zove E sloj.

Oblik koro­ ne ovisi o fazi 11-godišnjeg ciklusa Sunčevih pjega.Ova fotografija Sunčeve korone snimljena je u Su­ danu za vrijeme pomrčine 25. II 1952. 227 . Prvi crtež desno pokazuje tipični oblik korone kada je aktivnost pjega kod maksimuma. a drugi crtež pokazuje tipični oblik kada je aktivnost pjega kod minimuma.

Sva naša očekivanja su bila Dijagram pokazuje raspodjelu Sunčevih pjega na raznim heliografskim širinama (vertikalna skala) od 1933. godine. pa je dobro da se nešto kaže što astronomi znaju o pje­ gama. Prve pjege slijedećeg ciklusa pojavljuju se na širinama od oko 40°N i 40°S. jer su sva razmatranja donosila suprotnu situaciju. Schwabe je za periodičnost pjega na Suncu našao vrijednost od 10 go­ dina. jedna je na zapadu. Ponavljaju­ ći Galilejeva promatranja još pažljivi­ je. kao mnogostruke male tamne mrljice. Mjesto raspodjele pomiče se stal­ no prema ekvatoru Sunca kad aktivnost počinje. Na kraju ciklusa oni dolaze gotovo do ekvatora. ali je već pred kraj XVIII stoljeća Horrebow objavio da se pjege na Suncu vjerojatno javljaju po zakonu periodiciteta. Prve pjege novog ciklusa ponovo se pojave na širinama 40°N i 40°S. Ove tvrde x-zrake dolaze iz područja fotosfere. a u doba maksimal­ ne aktivnosti njihove su širine obično između 15° i 20°. Bljeskovi su jako povezani s pjegama na Suncu. što je blizu današnjoj vrijednosti. Carrington i Sporer su oko godine 1860. Varijacije u vremenu rotacije između ekvatorskih i polarnih područja iznose do tri ili četiri dana. On je to obja­ vio 1843. do 1947. kao rast žita. Pjege se obično pojavljuju u parovima. Pojave pjega na Suncu mogu biti u fazi maksimuma sto puta veće nego u fazi minimuma. koja može iznositi desetke tisuća kilometara do stotine tisuća kilometara u promjeru. Wolf je našao vrijednost 11. Gotovo se sve pjege javljaju na širinama manjim od 40°. Našli su da Sunce najbrže roti­ ra na ekvatoru. u vezi s periodičnosti Sunčeve aktivno­ sti. a Sir William Herschel je već smatrao da su neki događaji na Zemlji. jedan na sjevernoj hemisferi. raste i nastaje. ali obično nestaju na oko 5°. Schwabe. gdje nastaju u po­ javama poznatim pod imenom Sunčev bljesak. U svakom danom trenutku pje­ ge su obično raspoređene uzduž dva sloja. Prošlo je već stotinu godina. na oko 40°N i 40°S. 228 . godine.Nešto ionizacije također nastaje u našoj atmosferi na visinama mno­ go nižim od sloja E. njemački apotekar. Ra­ zvojem ciklusa ovi se slojevi pomiču prema ekvatoru. a drugi na južnoj hemisferi. U 5. Individualna pjega započinje svoj život. Nekoliko godina kasnije R. Problem je izvanredno zanimljiv. a ovaj je značajni rezultat još neobjašnjen. Na početku svakog novog ciklusa slojevi se nala­ ze u svojim najvećim udaljenostima od ekvatora. ali su u ovom slučaju x-zrake znatno kra­ će valne dužine nego one koje emiti­ ra korona. poglavlju smo vidjeli kako je Galilei upotrijebio pjege na Suncu da izmjeri period rotacije Sunca i dobio je vrijednost oko 27 dana. Zatim se ove mrljice zgusnu u tamnu pjegu. koji može trajati od jednog dana do nekoliko tjedana. druga na istoku. a manje ili više su simetrično raspo­ ređene između dviju Sunčevih hemi­ sfera. Izgleda da i ovo nastaje od x-zraka sa Sunca. za­ služan je za otkriće da se na Suncu periodično pojavljuje maksimalni i minimalni broj pjega. a s porastom širine pe­ riod rotacije postaje progresivno duži. pokazali da period rotacije Sun­ ca nije potpuno isti za razne Sunčeve širine.1.

jedna je gotovo uvijek zapadno od druge. Ako pjege postavimo na liniju jednog meridijana (prvi cr­ tež). Mrljice mogu kasnije postati velike pjege. one koje su u blizini ekvatora povećavat će svoje duljine (longitu­ de) mnogo brže nego one udaljenije od ekvatora (drugi crtež). na gornjoj sli­ ci.U svakom paru pjega. 229 .

Sve se to može objasniti na slijedeći način. može na­ stati ozbiljno oštećenje generatora u električnoj centrali. kažemo struje. golemi broj vrlo brzih čestica napušta Sunce u obliku zraka. Slično se. Brojevi na vertikalnoj skaii označuju Wolfove reiativne brojeve koji se dobiju ako se jedna pjega broji kao jedinica. jer postoje situacije u kojima se poni­ štavaju magnetska polja. Iz tog razloga. kao i na Zemlji. a također i s više ili manje stacionarnim česticama. udruženih s jakim magnet­ skim poljima. snimljene za vrijeme potpunih pomrčina. izgleda. a svaka grupa pjega kao desetica. ukoliko se ne poduzmu adekvatne mjere. Ovo uzrokuje tzv. Ovo je bio prvi direktni dokaz postojanja magnetskih polja u jednom astro­ nomskom problemu. Ako se dogodi da se Zemlja nađe na stazi ovih zraka čestica. izgleda da pri procesu sudaranja nastanu vrlo brzi elektroni. proizvode vi­ soko energetske x-zrake koje stvaraju najnižu ionizacionu zonu u atmosferi Zemlje. To stvara dva važna efekta. Gdje postoji struja. Ovdje. Struja nastoji da i dalje teče i. U toku pražnjenja elektroni i atom­ ske jezgre ubrzavaju se do velikih br­ zina. Teleskopska fotografija Sunčevih pjega snimijena iz balona na visini od 24 kilometra iznad Zemlje. a ova pražnjenja rasipaju energiju magnetskog polja. električne centrale koriste uređaje koii odmah prekinu tok struje. koje Ze- Grafikon pokazuje aktivnost Sun­ čevih pjega od 1750. Upotrebljavajući složene spektroskopske metode. Pjege su jezgre relativno ohlađenih plinova.da se Sunce polaganije vrti na ekva­ toru. Ali nam isku­ stvo pokazuje da to nije tako. a to je ono što treba da urade električne centrale preko svog prekidača. Ona se mora nekako rasipati. zbiva na Suncu. Ona se rasipa u obliku pražnjenja. godine. U prekidačima se pojave snažne iskre zbog pražnje­ nja. a zemaljska će nam analogija pomoći da razumijemo što to može biti. otkrio je prisutnost jakog magnetskog polja u pjegi. pokazuju da se iz površine Sunca pojavljuju snažna magnetska polja u okolni prostor. magnetske bure. a u slučaju jake struje. Na prvi pogled bi ne­ tko pomislio da je tok struje u vodu jednostavno prekinut. do 1950. magnetska polja su počela igrati do­ minantnu ulogu u gotovo svim astro­ nomskim razmatranjima. Ova energija ne prestaje po­ stojati kada dođe do prekida voda. postoji također i ma­ gnetsko polje. Početkom našeg stoljeća George Ellery Hale je došao do značajnog otkri­ ća. 230 . ove vrlo brze čestice. one udare na vanjsko magnetsko polje Zemlje. dok ih obavijaju pla­ menovi toplijih plinova. Prvi. Tako­ đer. Pretpostavimo da je presječen vod visoke naponske mreže. nedavno. energija koju imaju ta po­ lja ne nestaje iznenada. sudarajući se me­ đusobno. Ovo nas ponovo vraća na pitanje Sunčevih bljesaka. a to su Sunčevi bljeskovi. magnetsko polje posjeduje veći iznos energije. fotografije korone Sunca. Pomicanje protuberanci i njihovih struktura također snažno ukazuje na prisutnost ma­ gnetskih polja koja izviru iz podnožja protuberanci. Sada. u trenu. Sasvim odijeljeno od pjega. Drugi.

.

pa zagrije u kotlu. dije daju astronomi. gdje do­ ne može biti osobito radostan. gnetsko polje je prenosilac energije i u tome je njegova važnost. Ono dobiva Fotografija Sunčeva diska snimljena energiju od kretanja materijala ispod je 18. nije neumjesno da pitamo vno otkriveni pomoću umjetnih satelita. ali za najveći dio pražnjenja nema Desna gore fotografija prikazuje nekih posebnih karakteristika. naučili smo svako okolno skakutanje. Sma­ upravo sadrže takve vrlo brze elektrone tramo da magnetska polja igraju va­ koji su uhvaćeni u magnetsko polje žnu ulogu pri postanku tamnih pjega. Tako usporedbi s dostignućima drugih gra­ proizvedena magnetska polja izlaze iz na astronomije? Čini mi se da odgovor fotosfere u atmosferu Sunca. nje i struktura protuberanca čvrsto gdje se vrlo brze čestice izbacuju sa ukazuju na prisutnost magnetskih Sunca u prostor. Iza nje je magnetska fotosfere i prenosi je u atmosferu Sun­ karta Sunca napravljena istog dana. poslije njihova pronalaska u pjegama Van Allenovi pojasovi radijacije. Oni na gigantsku protuberancu u obliku taj način proizvode veliku toplinu ne petlje na rubu diska Sunca.vrsta kretanja vode kada se detaljno se provodi već sto godina. Zašto pjege rastu i padaju u periodu od 11 godina. ovi elektroni iznenađujuće malo. polaritet slabih magnetskih polja u fotosferi. zašto stvaraju neobičnu polarnu svjetlost. nalazeći svoje staze u ovisi o našem poznavanju magnetskih polja. Sunčev blje­ resantniji i najkorisniji razvici pojavili sak je ekstremni primjer takvog proce­ sa. ali još nismo pitali toru kad je ciklus u toku? Odgovor na zašto. pa ih je zbog toga svoju energiju iz konvektivnog kreta­ moguće otkriti upotrebom složenih nja koje se odvija ispod fotosfere. Ovo kretanje mora pro­ je sakupljen golem broj promatranja. rujemo o površini i atmosferi Sunca 232 . neda­ na Suncu. Izgleda da se na taj način formirao prvi put ušla u astronomske probleme vanjski pojas van Allenove radijacije. Možemo jedino reći janju Sunčevih bljeskova pomoći će da se nalazimo pred krajnje rijetkim i nam da shvatimo odgovor koji najra­ složenim procesima čija su objašnje­ nja vrlo zapletena. bez obzira na Sunčeve Mnogo od toga što znamo i što vje­ pjege. uzrokuju da se uobičajene atom­ Ukratko. Proučavanje aktivnosti na površini Znamo da je materija ispod fotosfere Sunca u stalnom konvektivnom Sunca i njenih odnosa prema Zemlji kretanju . što smo saznali o tim pjegama. Djelova­ tako veliku kakvu proizvode bljeskovi. Prethodna diskusija o nasta­ to još ne znamo. gije iz podfotosferskih područja izvan trebajući manje od jedne sekunde za same fotosfere. Budući da su magnetska polja magnetskom polju Zemlje. Zemlje. danas većina astronoma ske linije u spektru dijele u nekoliko smatra da atmosfera Sunca dobiva komponenata. Njihajući se naprijed i natrag jer ona sudjeluju u prenošenju ener­ između sjevernog i južnog pola Zemlje. gdje se u procesu rasipanja poja­ Ona pokazuje položaj. Već smo vidjeli da postoji uvjerljiv one formiraju slojeve oko Sunca i za­ dokaz da je vanjska atmosfera Sunca što se ovi slojevi pomiču prema ekva­ ekstremno topla. intenzitet i vljuje kao toplina. da se ugrije atmosfera Sunca na vrlo Činjenica je da magnetska polja visoku temperaturu.mlja zarobljava. Ma­ spektrografskih metoda. VII 1953. Najinte­ lazi do procesa rasipanja. Osim toga. ali sasvim dovoljnu polja koja se pojavljuju kod njiho­ vih korijena iz unutrašnjosti Sunca. izvesti magnetsku energiju na trošak što je sav ovaj veliki napor postigao u svoje vlastite mehaničke energije. ca.

233 .

Da dokažemo kako su ove primje­ napušteni. zašto lopta ne Sve to ima važno značenje. imaju primje­ pomanjkanje posljedica je prekomjer­ nu na svemir u širini. u je prema dolje vuče sila gravitacije. godine. Upra­ važnost za britansku astronomiju. da Zemlja pritišće loptu prema gore A važnost koja se sada pridaje istraži­ silom jednakom onoj kojom gravitacija vanjima u svemiru. britanski su astronomi mnogo ske probleme. snimljene 4. nog angažiranja na istraživanju Sun­ ca.su se nedavno. Ova razmatranja imaju posebnu kom posljednjih stotinu godina.50 metara. a ima pro­ Kako gravitacija ne prestaje djelovati mjer zrcala 2. jer Herschelovog. jer je gravitacija 234 . u mnogome je slična putovima sve materijale na Zemlji. a koje. procesa. Ovo vrijedi za SSSR. Op. To se zbiva. posebno u SAD i vuče loptu prema dolje. učavanja aktivnosti površine Sunca. On je montiran 1968. vo kako je krivi osjećaj vodio britanske Pojavom spektroskopije i interesa za astronome da napuste šire astronom­ Sunce. naravno. dok se ova knjiga štam­ vljuju kada istražujemo njegovu unu­ pa. Ovdje ćemo se susresti s s otvorom koji bi bio jednak velikom pojavama koje su općenito važne i za Herschelovu teleskopu. (U međuvremenu u Ako bacite loptu u zrak. možemo napustiti po­ pa u Britaniji u posljednjih pedeset vršinske pojave na Suncu i razmotriti godina nije izgrađen teleskop znatnijeg neke privlačne probleme koji se poja­ otvora. a cijeli naš koji su bili postavljeni u Britaniji to. u našem povećanom Niz fotografija jedne eruptivne protu­ razumijevanju važnosti magnetskih berance. Sada. dbe na mjestu. Treba reći da ono nema tako veli­ ku važnost da bi se zanemarile ostale Unutrašnjost Sunca grane astronomije. Ali je napredak kao cjelina Mali krug iznad prve slike pokazuje Ze­ mlju u istoj skali. jer su nastavlja padati sve dok ne dosegne istraživanja u svemiru nastavila pro­ centar Zemlje? Odgovor je. prev. bez sumnje bio slab u usporedbi s drugima u astronomiji. ona će pa­ Engleskoj je izrađen i veći teleskop od sti natrag na zemlju. također.) kada lopta dodirne tlo. tako pretjerana svemir­ izgubili što se nisu interesirali za šire ska istraživanja mogu ponovo stvoriti probleme. Herstmoneuxu u Engleskoj. Pravci istraživanja koje su situaciju u kojoj se glavni problemi započeli ljudi poput Herschela bili su mogu izgubiti iz vida. Britanija ne posjeduje teleskop trašnjost. Ovo žalosno zvijezde. VI 1946.planet je u ravnoteži. jer za promatranje Sunca nisu bili potrebni veliki instrumenti.

U XVIII stoljeću je J. Tlak koji održava ravno­ težu na morskom nivou. Prema tome. a da bi ono odoljelo ovoj velikoj težini gornjih slojeva. A. tlak je direk­ tno proporcionalan s njom. Ako uzmemo P za tlak. milijune puta je veći. Tlak u sre­ dištu Sunca je oko sto tisuća milijuna puta veći od tlaka na morskoj razini na Zemlji. Ovo jednako vrijedi i za atmosferske plinove.ako se podvostruči gustoća i tlak će se podvostručiti. U 235 . temperaturi i prirodi čestica iz kojih je sastavljen plin. Već su fi­ zičari XIX stoljeća shvatili da obična kruta i tekuća tijela mogu odoljeti tla­ ku do izvjesne granice. što će reći . pa zato i njego­ vu pravu veličinu. Slijedeće je pitanje: pod kojim se uvjetom tlakovi održavaju. Kako Sunce sadrži mnogo više materijala nego Zemlja. ali ona postaje sve zna­ čajnija kada prodiremo u unutrašnjost Sunca. Ista razmatranja vrijede i za Sun­ ce ali. Tlak.u svakoj točki izjednačena s pritiscima koji postoje kroz cijelo tijelo Zemlje. izmjerena od apsolutne nule. pokazala su da bi potrebne tlakove dali plinovi kad bi bili dovoljno vrući. može se na jedno­ stavan način izračunati gravitacija na njegovoj površini. Tlak koji postoji u središtu Zemlje. težina gornjih slojeva postaje sve veća što se pribli­ žavamo središtu. u unutrašnjosti Sunca nema mogućnosti opstanka krutih ili tekućih tijela. Ra­ zmotrimo ove tri stvari. ako ne bi bilo tlaka unutar njih. može­ mo pisati jednadžbu: P = A x p x T. Kako smo ovo saznali? U 6. koja su se odnosila na prirodu plinova. T za temperaturu. Poznavajući masu i veličinu Sunca. kako je to zamišljao William Herschel. jest takozvani normalni atmosferski tlak. a grčko slovo p (ro) za gustoću. No. Već je u XVII stoljeću Robert Boyle ustanovio da tlak plina raste s gustoćom a. ukoliko gustoća nije prevelika. ovisi o tri stvari: gustoći. Na prvi pogled razlika nije vrlo velika. Charles pokazao da postoji slična direktna proporcionalnost između temperature i tlaka: ako je temperatu­ ra plina. tlakovi su u njegovoj unutra­ šnjosti odgovarajuće veći. pogla­ vlju smo vidjeli da se masa Sunca može odrediti iz kretanja planeta. Ova otkrića možemo pisati u obliku jednostavne jednadžbe. po­ trebni su tako strahoviti tlakovi. podvostručena. koji postoji u plinu. tlak će se također po­ dvostručiti. Dobiva se oko tride­ set puta veća gravitacija nego što je na površini Zemlje. Također znamo daljinu Sunca. Zbog toga ne mogu odoljeti onim tlakovima koji mo­ raju postojati u unutrašnjosti Sunca. otkrića XIX sto­ ljeća. Ovo je poznato kao Boyleov zakon. oko 1 kilopond na kvadratni centimetar. Oni bi također pali pod djelo­ vanjem gravitacije. kako je Sunce mnogo teže nego Zemlja.

Da odredimo konstantu A. ali ova informacija nije bila na raspolaga­ nju prvim istraživačima. što može prou­ zročiti da se rascijepaju. koji inače normalno obilaze oko teške jezgre atoma. znamo kemijski sastav Sunca. proizveden od Zemljine atmosfere. Prema tome. kreću slobodno. 236 . jezgre atoma se slobodno kreću samo bez svojih elektrona. To se slaže s pogledima današnje fizike. Homer Lane. Tako se plin u unutrašnjosti Sunca sastoji iz dviju Američki astronomi su zadnjih godina dobi­ li jasnije fotografije Sunčeve površine nego ikad prije. koje vjerojatno postoje unutar Sunca. Lane je smatrao da pri vrlo viso­ kim temperaturama.gotovo prije sto godi­ na. i to iz balona bez ljudske posade. iznenađujuće dobro pogodio odgovor na drugi dio problema .koncentraciju raznih tipova atoma u njemu. stanje u kojem su ti atomi. s visina gdje je "štetni sloj". a i mnogih drugih zvijezda. J. Crtež pokazuje montažu teleskopa. dru­ gu. a i elektroni se. dolazi do silnih sudara između atoma. Kako smo već vidjeli. Atomi se ci­ jepaju u smislu odstranjenja njihovih elektrona. eliminiran.koji se odnosio na stanje pod kojim atomi egzistiraju u unutra­ šnjosti Sunca . godine. također. potre­ bno je da znamo dvije stvari: prvu ke­ mijski sastav plina . Fotografije pokazuju pripremanje za lansiranje i stvarni uspon za vrijeme leta u rujnu 1957.našoj jednadžbi je A konstanta koja ovisi o prirodi čestica od koje je plin sastavljen. Ipak je jedan od njih.

u stvari. dok tijelo poput Mjeseca ne emitira svjetlost. možemo odrediti veličinu A. što će reći da re­ zultat ne može biti ni manji ni veći od tri puta. jer nam ne daje preciznu tem­ peraturu. potreban za izravnanje sile teže. možemo iskoristiti našu for­ mulu da izračunamo njegov tlak. Ali račun pokazuje da Pogled s letećeg teleskopa na Sunčevu površinu (lijevo) pokazuje svijetle pjege (stupove vrućeg plina koji se diže) . ako znamo tlak i gustoću. Grubi račun pokazuje neposredno da ona mora iznositi oko deset mili­ juna stupnjeva. a upravo zbog manjih temperatura ne postoji otjecanje topline u velikoj mjeri iz unutrašnjih područja prema povr­ šini. Kako je u unutrašnjosti Sunca mnogo toplije nego na površinskim područjima. iz našeg zaključka o gravitaci­ ji. Kako se točno prenosi energija iz središnjih područja Sunca prema fo­ tosferi? Toplina putuje po metalnoj ši­ pki od toplijeg kraja prema hladnijem vođenjem. tamo mora doći do silnog istjecanja topline prema fotosferi.i tamnija područja (mase hla­ dnijeg plina koji se spušta). jer toplina u materiji uvijek struji iz po­ dručja više temperature prema podru­ čju niže temperature. znamo li masu i veličinu Sun­ ca. Zato temperature unutar planeta i satelita ne treba da budu tako visoke kao unutar zvijezda. ali mora biti u podru­ čju od deset milijuna stupnjeva. znati opći tlak P. Zato mo­ žemo upotrijebiti našu jednadžbu da dobijemo opći uvid o temperaturi T unutar Sunca. Ovo nam obja­ šnjava zašto je Sunce svijetli objekt. Druga nalikuje granulaciji Sunca. Konstanta A je određena razmatra­ njem u zadnjem paragrafu. Temperatura može biti malo niža ili malo viša. također. ili. Sada možemo. što znači da se tople čestice metala ne kreću po metalu nego se nji­ hova toplina jednostavno prenosi na hladnije čestice. 237 . Osnovna je ra­ zlika između planeta ili satelita na je­ dnoj strani i zvijezda na drugoj strani u tome što je unutar planeta ili sate­ lita tlak. nego sjaji zbog toga što je osvijetljeno od Sunca. znamo gustoću i temperatu­ ru plina. Srednja fotografija je primjer konvekcije proizveden u vrućem tankom sloju. Jer. znamo također općenito gustoću D. relativno mali. No nije tako grub da bi bila velika odstupanja.vrsta čestica koje se kreću slobodno i odvojeno: golih atomskih jezgri i elek­ trona. Dana­ šnja je vrijednost dobivena preciznijim računom: blizu 15 milijuna stupnjeva u središtu Sunca. desna fotografija pokazuje primjer konvekcije u vrućem dubljem sloju. koji mora postojati unutar Sunca. možemo upotrijebiti istu formulu da izračuna­ mo temperaturu. pa ga mogu dati kruta i tekuća tijela. Račun je grub u tom smislu. Ukoliko. Znajući ovo i znajući relativne količine raznih atoma i stupnjeve do kojih su oni izgubili svoje elektrone.

šini mora. Ove visoke temperatu­ 1869. kao što se prenosi očekivati da se prilagode gornjoj je­ energija od Sunca do Zemlje. koji nam kaže je. pri vrlo visokim temperaturama neće Izračunata temperatura u središtu je se pojaviti znatna razilaženja sve dok sasvim blizu 10 milijuna stupnjeva.ća. a to pri istim gustoćama unutar Sunca ili je kretanje toplih čestica. ili oko 50 puta veća od gu­ stavna formula za tlak vrijedi bilo gdje stoće destilirane hladne vode na povr­ u unutrašnjosti Sunca. stavci da se energija iz središta Sunca stvarajući materiju vrlo velikih gusto­ prenosi upravo na taj način . 238 . primjenljiv samo Danas se može pokazati da se struja ako gustoća nije prevelika. Ako poznajemo masu zvijezde kao i prosječni polumjer zvije­ zde slične mase. kao kod gri­ unutar zvijezda? janja vode u kotlu. = A x p x T izračunati strukturu Sunca. Zašto ti vođenjem. moguće je pomoću formule P gli na prvi pogled očekivati.se na Suncu ne može toplina prenosi­ grama na kubični centimetar. kako izračunati efekt radijaci­ se. god. godine osnivalo se na pretpo­ re odvajaju elektrone od jezgri atoma. Homera Lanea tamo vladaju. Eddington (gore) je otkrio ovu povezanost i 1924. Tek je 1906. sto­ riješeno. Vratimo se sada strujanju energije S ovim se pojavilo pitanje. Odgovor bi trebalo naći u ekstre­ Prvo matematičko proučavanje mno visokim temperaturama koje strukture Sunca J. Astronomi 19. da je Boyleov zakon. godine Karl Schwarda je tlak plina direktno proporciona­ zschild otkrio plan da se to postigne. Dio rukopisa prikazan je desno. možemo izračunati njen apsolutni sjaj.1 Odnos masa-sjaj. gustoća ne dođe do 1000 grama na Gustoća je oko 50 grama na kubični kubični centimetar. vladajući se kao plin na Zemlji. Možemo li s pravom smatra­ ljeća bili su svjesni mogućnosti da se ti materiju s tako visokim gustoćama dio ili cijela energija prenosi zračenjem plinovima? Ako možemo. ne bi zakon također prestao vrijediti Druga mogućnost je konvekcija. Ako poznajemo kemijski sa­ Zato je Boyleov zakon primjenljiv na stav Sunca. je li logično a ne konvekcijom. To će reći. Vrijednost energije duboko u unutrašnjosti Sun­ zakona u zemaljskom laboratoriju si­ ca zaista ponaša prema jednadžbama gurno prestaje pri gustoćama od 50 koje je dao Schwarzschild. Problem dnostavnoj formuli za tlak? Sjetimo je bio. lan njegovoj gustoći. koje je iz unutarnjih područja Sunca prema bilo sve do prije četrdeset godina ne­ njegovoj površini.konve. Zato naša jedno­ centimetar. objavio to ot­ kriće. jer je to prelagan proces. a s tim i vrijednost kon­ mnogo veće gustoće nego što smo mo­ stante A. Slika 8. kcijom. U stvari.

a iz ovog će razloga izljev ener­ gije iz unutarnjih područja biti manji. Na primjer. iz kojih je mogao izvesti vrijednost za sjaj iz mase i po­ lumjera. Premda je ovo točno za duboku unutrašnjost. Moguće je provesti kvantitativan račun. prilo­ žene dolje. konvekcija postaje va­ žna u bližim površinskim slojevima. Utjecaj polumjera zvijezde na njen sjaj može se također razmatrati na sličan način. Ona će ovisiti o masi zvijezde i njenoj veličini. Temperatura u njenom središtu neće biti nužno ista kao u Suncu. određen iz stvarnog promatranja za zvijezde takve mase. veća je i gravitaciona sila. ali nepoznatog polumjera. jednostavno ubacimo u naš račun pro­ sječni polumjer. što možemo provjeriti promatranjem. moramo pogledati pionirski rad koji je u ovoj oblasti astronomije obavio Eddington. gravitacija će biti manja u zvijezdi ve­ ćeg polumjera. a zbog tih većih unutarnjih temperatura bit će i veći tok zračenja iz unutrašnjih područja prema površini. Ako su dvije zvijezde je­ dnake mase ali različitih polumjera. . kako ćemo uskoro vidjeti. Zato će unutrašnji tlak i unutarnja temperatura biti također manji. Ovo zahtijeva da i temperature kod ve­ ćih masa budu veće. ali prije nego dođemo do toga. kako nam pokazuju fotografije. To je zaista tako. On je dobio mate­ matičke formule. Zato očekujemo da zvijezde veće mase budu svjetlije od zvijezda male mase. Ne treba da se zadovoljimo samo s opisanim kvalitativnim načinom prije­ nosa energije unutar Sunca. jer određuju ja­ kost gravitacije. veća će zvijezda biti manjeg sjaja od manje zvijezde.da se energija prenosi zračenjem a ne konvekcijom. Pri sretnoj okolnosti događa se da polumjer ne ulazi u računanja s osjetljivim značenjem. ako želimo odrediti sjaj po­ znate mase. Ovo su bile ideje koje je Eddington podvrgao računu. Zato je pri diskusiji o stru­ kturi Sunca potrebno pažljivo razmo­ triti i zračenje i konvekciju. kako su pretpostavlja­ li prvi istraživači na ovom polju. Ovo se razmatranje odnosi ne samo na Sunce nego i na bilo koju zvijezdu. potreban da joj drži ravnotežu. Teorija i promatranja se danas slažu. a time i tlak. Re­ zultat takvog računa nam može reći o sjaju Sunca. Ovo su važni faktori. Drugim riječima. Što je veća masa zvijezde. Bez nekog bitnog gubljenja točnosti može se izo­ staviti precizno određen polumjer i zamijeniti ga prikladnim prosječnim vrijednostima koje su promatrane. kao Lane.

ako je razlika za pet veličina. dok horizon­ talna skala na dnu predstavlja masu (M). možda. ali to neće utjecati na rezultat. Masa (M) je nanesena logaritam­ ski.512 puta svjetlija od zvijezde B. Suncu je dodijeljena veličina 4. Eddingtonovi rezultati su prikazani na slici 8. Zato je moguće da se izračuna sjaj za svaku vrijednost mase. Ukoliko uzmemo poznati sjaj neke zvi­ jezde i damo joj neku izabranu stal­ nu veličinu. iz povijesnih ra­ zloga. Pogodno je da se uzme za jedinicu mase M masa Sunca.512. Njih treba razlikovati od prividnih sjajeva zvijezda. pa se riječ bolometrijski katkada uključu­ je da označi taj pojam. koju ćemo zvijezdu izabrati kao naše mjerilo i kakvu ćemo joj dodijeliti veličinu? Netko bi očeki­ vao da se izabralo Sunce i da mu se dodijelila veličina O ili. S današnjeg stajališta skala veličina mora bili točno definirana. Razlike veličina između dviju zvije­ zda je mjera njihovih razlika u sjaju. Ovaj pojam proizlazi iz činjenice da. Izmjereni . iznos zračenja koji one stvarno emiti­ raju. tako da svjetlija od dviju zvi­ jezda ima manju veličinu. Prividni sjaj zvijezde je sjaj koji nam se prikazuje na nebu. veličina A je za jednu ve­ ličinu manja od veličine B. U stvari. koji su ovdje sporedni. ni naše oko ni naše fotografske ploče nisu osjetljive na cjelokupnu svjetlost koja dolazi od nje. možemo također dati vri­ jednost veličina svih drugih zvijezda poznatog sjaja. Zato možemo govoriti o bolometrijskom sjaju ili bolometrijskoj apsolutnoj veličini. Ali. a s ovim su izborom sve druge veličine određene. gdje krivulja daje rezul­ tate računanja.512 5 puta). Dvije zvijezde s istim pravim sjajem mogu imati sasvim različite prividne sjajeve. ako se dvije zvijezde razlikuju za jednu veličinu jedna je 2. Zato su privi­ dni sjajevi i prividne veličine različite od apsolutnih sjajeva i apsolutnih ve­ ličina. jer se ne nalaze na jednakim udaljenostima od nas.7. poznate su kao apsolutne veliči­ ne. tako da se vrije­ dnosti u masama Sunca lako očitaju iz slike. tj.U svakom datom primjeru stvarni će se polumjer vjerojatno razlikovati od prosječne upotrijebljene vrijednosti. kada promatramo zvijezdu. Pravi sjaj zvijezde uključuje cjelo­ kupno zračenje koje ona emitira. Skala ima povijesnu vezu još od Hiparha i Ptolemeja. 1. da bi­ smo naglasili kako se radi o totalnom zračenju koje emitira zvijezda.512 puta sjajnija od druge. Vertikalna skala nali­ jevo predstavlja sjaj (L). Sve svjetlo ne prodire do nas kroz plinove atmosfere Zemlje. Veličine koje pokazuju prave sjajeve zvijezda. Napomenimo da veličine idu prividno neprikladnim načinom. ako je zvijezda A 2. To će reći. Razlika u sjaju jedne veličine odgovara približno faktoru 2. jedna je 100 puta sjajnija od druge (ili 2. Postoji jedna druga vrsta veličina koju moramo spomenuti. ali to nije lako.1. Ovo je skala veličina koja traži neko objašnjenje. Prema tome. Ali je situacija kompliciranija za skalu sjaja. a to je razlog da se ona lako ne napušta.

potrebno je znati njenu udaljenost. Metoda za određi­ vanje udaljenosti najbližih zvijezda.sjajevi ne mogu po svojim svojstvima nutak ćemo pretpostaviti da znamo biti bolometrijski sjajevi. Slaganje između teorije i promatranja je izvanredno.2 Prividna staza je staza kako je vidi­ mo projiciranu na ravninu okomitu na smjer doglednice. da stupanj sjaja. Od onog što vidimo. Posljednji ja. Omjer dužina udaljenosti do težišta. paralaktička metoda. plavi sjaj. ili di prividni sjaj za određeno područje ultravioletni sjaj. kojeg mi žina je približno ono područje koje je vidimo. međutim. Astronomi udaljenost svake zvijezde koju želimo uzimaju u obzir ovu činjenicu pripi­ istražiti. a ultravioletni sjaj se odnosi na još je korak da se načini korektura s obzi­ rom na dio zračenja zvijezde koji nije kraće valne dužine. Na tre­ Slika 8. 241 . Tada jednostavan račun (baziran sjaja određeno područje valnih du­ na činjenici. Za udaljenije zvijezde. moramo odrediti pravu stazu. nije teško odrediti njihove apsolutne mase. a kružići na bolometrijske sjajeve pojedinih zvijezda. za vizuelno ovih iznosom svjetlosti što ga zvijezda područje. varira obrnuto proporcionalno osjetljivo za ljudsko oko. definirajući svaki od valnih dužina. Ako je poznata udalje­ nost.oko 4000° i 20 000° ova je korektulometrijskog sjaja. Ovo mora biti izvedeno naj­ emitira unutar određenog područja točnije upotrebom fotoelektrične tehni­ valnih dužina. plavi sjaj se s kvadratom udaljenosti izvora svje­ odnosi na područje valnih dužina koje tlosti) daje apsolutni sjaj za područje su manje od onih kod vizuelnog sja­ valne dužine o kojoj se radi. koja se temelji na godišnjem kretanju Zemlje.1). poglavlju. Iz svega ovog je jasno da se bolo­ bio uključen u naše izabrano područje metrijski sjajevi ne mogu odrediti iz valnih dužina. netočnost izgubio jer nije mogao proći kroz našu promatranja je vrlo mala. treba upotrijebiti druge metode. kada smo se upoznali sa zna­ na zračenje koje nije bilo uključeno u čenjem skala. polumjeri i mase zvijezda Kako se astronom hvata ukoštac s problemom određivanja sjajeva. Koliko je točan konačni rezultat do­ djelomično iz promatranja. U slučaju vizuelnog ke. daje relativne mase dviju zvijezda. koje su korištene. polu­ mjera i masa zvijezda? Da se odredi pravi sjaj zvijezde. na primjer. a djelomi­ čno računom. mo­ područje valnih dužina upotrijeblje­ žemo ponovo pogledati Eddingtonov nih pri promatranjima. da se odre­ sujući im vizuelni sjaj. Sada. bila je opisana u 6. Ovo daje apsolutni bo­ izravnih promatranja. Krivulja se površinskom temperaturom između odnosi na izračunate vrijednosti bo. Sjajevi. oko kojeg se vrte obje zvijezde. jasno pokazujući opću točnost fizikalnih zamisli na kojima su bazirani proračuni. Oni se određuju lometrijski sjaj zvijezde. Stvarna se atmosferu i za koje naši instrumenti pogreška pojavljuje iz procjene udalje­ nosti i iz konačne korekture s obzirom nisu osjetljivi. Računanje je potrebno biven na taj način? Ako je upotrijeblje­ da se uzme u obzir dio svjetlosti koji se na fotoelektrična tehnika. Za zvijezde s dijagram sjaja (slika 8. Slijedeći je korak. o kojima ćemo disku­ tirati u slijedećem poglavlju.

Sjaj. pogreške koje se pojavljuju iz mjerenja udalje­ nosti neće biti tako velike. postoji jedna točka koja se nalazi između njih i koja je gotovo uvijek nepomična u odnosu na uda­ ljenu pozadinu. koja ih je povezivala. poglavlju smo vidjeli kako je Herschel otkrio postojanje takvih sistema i kako je ustrajnost astronoma Struvea dala rezultate u određivanju staza po kojima se dvije zvijezde kreću oko zajedničkog ležišta. Može se. a T se može odrediti iz spektralnog tipa zvijezde o kojoj je riječ prema opisanom načinu u ovom poglavlju. naravno. Ukoliko ne uzmemo u obzir vrlo udaljene zvijezde. Pogledajmo kako je jedan takav promatrač počeo raditi na jednom idealnom slučaju. U 6. oko te točke okreću se zvijezde. Naš slijedeći problem. dogoditi da se ove dvije vrste pogrešaka pojave u najvećem iznosu. određuje peri­ od ophoda. L se može odrediti iz razma­ tranja u prethodnim paragrafima. da su iznosi pogrešaka suprotnog značenja pa se poništavaju. iz sistema koji sadrže dvije zvijezde. tj. Većina je našeg znanja o masama zvijezda. određivanje polumjera zvijezde.moguće ga je na ovaj način odrediti. Poslije Struvea su mnogi entuzijasti promatrali dvojne zvijezde. pa je sada lako izračunati polumjer R. ako su se one gibale jedna oko druge. On je vidio dvije zvijezde dvojnog sustava odvojene jednu od druge na nebu. gotovo je riješen ukoliko znamo njen apsolutni bolometrijski sjaj i njen spektralni tip. tako da je pogre­ ška u mjerenjima udaljenosti gotovo potpuno zanemariva. također. Dje poznato precizno. Mogu se pojaviti pogreške od 100% u našoj procjeni sjajeva ovih zvi­ jezda iz pogrešaka u samom korekcionom faktoru. Mnogo je teže odrediti mase zvi­ jezda nego njihove sjajeve ili njihove polumjere. ali se može. U povolj- . koja je vrlo ograni­ čena. vrtjela se. težište. u kojoj je L sjaj. a T temperatura. Period može trajati mnogo godina. dobivena iz binarnih sistema. polumjer i površinska temperatura su povezani jednadžbom L = D x R2 x T4. R polumjer. Ali za zvijezde vrlo visoke površinske temperature i za zvijezde vrlo niske površinske tem­ perature korekcioni su faktori nepo­ uzdani. To je tzv. čiju pre­ ciznu vrijednost znamo iz fizike. Za­ mišljena linija. Premda se obje zvijezde dvojnog su­ stava kreću u odnosu na sliku udalje­ nih zvijezda.i njegovih nasljednika .ra razmjerno točna. a vrijeme za koje se linija jedanput okrene okolo. D je konstanta. ali s dovoljno strpljivosti prvog promatrača . dogoditi.

Promatranja položaja dviju zvijezda i kroz cijeli period ophoda ne daju pravu stazu dvojnog sustava. lako je izračuna­ ti prosječnu udaljenost između dviju zvijezda za cijeli period ophoda. u astronomskim jedinicama. period ophoda je dan u godinama. Kad zvijezde prijeđu daljnju četvrtinu puta. Postoji nekoliko na­ čina da se to postigne. moramo znati udaljenost dvojnog sustava. to se može postići pomoću pažljivog računanja i pune ustrajnosti. U svim drugim slučaje­ vima vidimo projekciju prave staze na pozadinu neba.2. naša jednadžba glasi: U ovoj jednadžbi je prosječna uda­ ljenost izmjerena u jedinicama pro­ sječne udaljenosti između Zemlje i Sunca. poglavlju. Ovo je zamršena stvar ali. dvojne u zviježđu Velikog Med- Slika 8. upotrijebimo treći Keplerov zakon.već opisana u 6. Tako je naš slijedeći problem: rekonstruirati pravu stazu. u bilo kojem tre­ nutku imamo dvije zvijezde i njihovo težište na jednom pravcu. ako su prva promatranja načinjena dovolj­ no točno. Ovaj rezultat. Zbog toga su linije cijelog sistema udvostručene. Tako. projekcija na ravninu koja je okomita na doglednicu.nim slučajevima je pomicanje težišta u odnosu na pozadinu udaljenih zvi­ jezda tako neznatno da ga za svrhe našeg idealiziranog slučaja možemo zanemariti. Veći pad nastaje kada sla­ bija zvijezda pokrije svjetliju. a jedan je . Spektralne linije prve zvijezde pomaknute su prema piavom dijelu spektra. određuje samo omjer masa. Određivanje apsolutnih masa povlači za sobom sasvim druga razmatranja. Poznavajući oblik staze i njenu pravu skalu. On nam govori da je omjer masa dviju zvi­ jezda prema masi Sunca jednak omje­ ru kuba prosječne udaljenosti između njih prema kvadratu perioda ophoda. Da bismo odredili pravu skalu staze. Dijagram pokazuje promjene sjaja jedne pomrčinske dvojne zvijezde. tada će zvijezda periodi­ čno pokriti jedna drugu. prosje­ čnu udaljenost između S1 i S2 i peri­ od ophoda. što će reći. zajedno s našim prethodnim određiva­ njem omjera masa dviju komponena- Slika 8.3 Kad se jedna zvijezda dvojnog sistema kreće prema nama. osim u slučaju kada je doglednica okomita na ravninu staze sustava. Ovo. te­ žište dijeli pravac u dva dijela. naša će nam jednadžba dati zajedničku masu zvijezda S1 i S2 u apsolutnom iznosu. a manji pad nastaje kada svjetlija pokrije slabiju. 243 . Kada je to postignuto. Ako označimo S1 i S2 dvije zvijezde. na primjer. a spektralne linije druge zvijezde poma­ knute su prema crvenom dijelu.paralaktička metoda . U stvari. Ako. Tako možemo izračunati njihove mase iz njihovih brzina i ophodnog vreme­ na. druga se udaljuje od nas. ostaje još jedna stvar. kao na slici 8.4 Ako se staza približno nalazi u smjeru doglednice jednog dvojnog sistema. Da odredimo apsolutne mase zvijezda. tako da možemo vrlo lako odrediti omjer ovih dijelova. Kako već znamo masu Sunca. težište dijeli pravac na omjer 2:. tada zvijezda bliže težištu ima dva puta veću masu od dalje zvijezde. tada nam se niti približuju niti udaljuju. naravno. Lijevo su spektri Mizara. a iz tog omjera možemo odre­ diti omjer masa dviju zvijezda. Linije u spektru su superponirane.

Zvijezde koje su ovdje nanesene kao primjer.5 Hertzsprung-Russellov dijagram. s područja su Mliječnog Puta. relativno blizu Sunca. na kojem su apso­ lutne vizuelne veličine zvijezda (vertikalna os) nane­ sene prema njihovim spektralnim tipovima.Slika 8. 244 .

nastat će pomak linija prema plavom dijelu spektra kod prve zvijezde. jer u većini slučajeva moramo neizbje­ žno ostaviti nepoznat kut između doglednice i ravnine staze obiju zvijezda. U takvom slučaju poznavanje brzi­ na obiju zvijezda na njihovim stazama. jer obje zvi­ jezde imaju točno iste periode. kao na slici 8.3. Postoji jedan poseban slučaj. a u izvjesnim će trenucima jedna zvijezda proći ne­ posredno ispred druge i pokriti je. Kada se spektralne linije komponenata mogu odvoje­ no razlikovati. zajedno s periodom ophoda. u kojem se ovaj kut može odrediti vrlo točno. a koristeći omjer masa. relativno je laka stvar da se odrede brzine obiju zvijezda na njihovim stazama. gotovo su uvijek kružnice. možemo sigurno uzeti da je kut između doglednice i ravnine staze jednak nuli. 245 . Zatim. Ovo pokrivanje uzrokuje promjene jakosti svjetlosti koje primamo iz sustava. dobiven iz odnosa brzina. Na slici 8. ovi se efekti mijenjaju pri kruženju jedne oko druge jer. Staze bliskih sustava. 1929. prikazan na pretho­ dnoj stranici. nego u sustavu gdje su one jako razmaknute. jer je omjer brzina jednak omjerima veličina obiju staza. Henry Norris Russell iz Princetons. spektroskopske dvojne. a kod druge pomak prema crvenom dijelu spektra. tzv. Međutim. o čemu smo diskutirali na poče­ tku ovog poglavlja. Zato pomaci spektralnih linija variraju od trenutka do trenutka. Ovo mora biti tako. ako se jedna sada kreće prema nama. Možemo reći sada ovako: kada pro­ matramo pomrčinski efekt. Ovo odmah daje omjer masa dviju zvijezda. jedan je od dvojice koji su nezavisno pronašl značajan dijagram. iz Keplerova zakona se može dobiti zaje­ dnička masa obiju zvijezda. Ako se jedna zvije­ zda kreće prema nama. Ukoliko jedna zvi­ jezda nije enormno svjetlija od druge. možemo saznati da li se radi o dvojnom sustavu.ta. kasnije će se ona udaljavati od nas i obratno.4 imamo tipični slučaj promjene svjetla koja nastaje u je­ dnom takvom pomrčinskom sustavu. Obje zvijezde stvaraju spektralne linije. a jer se kreću jedna oko druge. slučaj gdje je kut gotovo jednak nuli. U ovom se slučaju doglednica nalazi gotovo u ravnini staze. nastaje pomicanje spektralnih linija. možemo odrediti njihove pojedinačne mase u apsolutnom iznosu. određuje apsolutnu veličinu staza. dok su u jako razmaknutim sustavima često vrlo izdužene elipse. određuje njihove pojedinačne mase u apsolutnom iznosu. gdje su one relativno blizu jedna drugoj. a druga udaljuje od nas. tj. U nekim slučajevima su zvijezde dvojnog sustava tako blizu jedna dru­ goj da se ne mogu razdvojiti ni vrlo velikim teleskopom. Russell je također izra­ dio jedno od prvih opsežnih određivanja relativne rasprostranjenosti atoma raznih elemenata u Suncu. Otkrivanjem ovih varijacija možemo zaključiti radi li se o dvojnom sustavu. Rijetko kada možemo prijeći dalje. Često je jednostavnije odrediti re­ lativne mase komponenata u dvojnom sustavu.

također imamo to­ čno određenu masu. Ovo su zvijezde veli­ kih polumjera.) Na horizontalnoj osi di­ jagrama naneseni su spektralni tipovi. slabije uleknuće na­ staje kada svjetlija zvijezda prolazi ispred slabije zvijezde. Sada se podsjetimo da je zvjezdani spektralni tip mjera njegove površinske tempe­ rature a. polumjera i masa zvijezda? Prije nego li odgovori­ mo na ovo pitanje. Zvijezde. Za ovo se moramo osloniti na srednji i prikla­ dni broj grupa za koje znamo spektralne tipove. Koji je razlog za diferenciranje položaja zvijezda na Hertzsprung-Russelllovu dijagramu? Prije nego pokušamo odgovoriti na ovo pitanje. Na vertikalnoj osi nanesene su apsolutne vizuelne ve­ ličine. Hertzsprung iz Leydena i H. Zato. Postoji jaka koncentracija zvijezda oko spektralnog tipa K i apsolutnih vizuelnih veličina oko O. vrlo sjajne zvijezde s vizuelnim veličinama od -8 i spektralnim tipovima F i G mogu se naći. većina je učenjaka smatrala da zvijezde nastaju procesom kondenzacije iz difuznog plina u međuzvjezdanom prostoru. Na primjer. kada je poznat položaj zvijezde na Hertzsprung-Russellovu dijagramu.5. još je znatno ograničen. Hertzsprung-Russeilov dijagram Kakve zaključke možemo izvući iz našeg poznavanja sjajeva. poznate kao giganti. polumje­ re. a na­ laze se relativno blizu Suncu. prikazane u dijagramu. Ova posljednja grupa je zaista tako mala. bile velike i difuzne i da su imale niske površinske temperatu- 246 . Russellova je bila ideja da su prvobi­ tne zvijezde. a K i tip M nadesno. F. (Kako smo već vidjeli. sjajeve i polumjere. polumjer se može lako odrediti. iz područja su Mliječnog Puta. ali za razliku od bolometrijskih veličina. a vjerojatno i prije. njezin polumjer se može naći ukoliko načinimo korekciju iz njene vizuelne veličine u njenu bolometrijsku veličinu. da se ne može uzeti kao baza za razmatranje svojstava zvijezda kao cjeline. Russell. pored svih ovih drugih stvari.Vidi se da postoje dva uleknuća kri­ vulje promjene svjetla. Te dvije glavne karakteristike istakle su Hertzsprung-Russeilov dijagram za zvijezde u blizini Sunca. Metodu prikazivanja ovih zvijezda pronašli su nezavisno jedan od drugo­ ga E. N. a za sve njih zna­ mo približne površinske temperature. pa A. Na raspolaganju su nam spektri za veliki broj zvijezda. Njihov prikaz. Danas zaista znamo da takva plinovita materija postoji i da se nove zvijezde iz nje neprekidno formiraju. prije nego su se konačno kondenzirale. jedan dublji od drugoga. one ne predstavljaju totalnu emisiju zračenja sa zvijezde nego samo zračenje koje je ograničeno područjem valnih dužina. kada su poznati površinska temperatura i sjaj. Još od Kanta. Još više je ogra­ ničen broj zvijezda za koje. kao i površinske temperature. Izrazita karakteristika raspodjele zvijezda u dijagramu je koncentracija prema pravcu koji se proteže od de­ snog dna prema lijevom vrhu. prikazan je na slici 8. Ako se nanesu zvijezde iz još udaljenijih dijelova Mliječnog Puta. bit će najbolje. danas poznat kao Hertzsprung-Russeilov dijagram. da najprije pogledamo predložene teorije . potrebno je da vidi­ mo što znamo. počevši od tipova O i B nalijevo. G.teoriju giganata i patuljaka. One su poznate kao supergiganti. Broj zvijezda za koje također imamo prilično točno određene udaljenosti i za koje zato znamo sjajeve. koju je predložio Henry Norris Rus­ sell. Dublje uleknuće očito nasta­ je kada slabija zvijezda prolazi ispred svjetlije zvijezde. naći ćemo da su neke od njih pale na sasvim različita mje­ sta. apsolutne vizuelne veličine odgovaraju više direk­ tnim promatranjima nego bolometrijske veličine.

mase? Ova stara Russellova pretpostavka do­ vodi do kontroverznih situacija. nastalih unutar njih. one se ponovo sa­ žimaju. ove novozgusnute zvi­ jezde nisu giganti. Russell je odgovorio da je to njezina masa. Svako proučavanje ove kontroverzi­ je ili svaka buduća diskusija o Hertzsprung-Russellovu dijagramu dovest će do pitanja koja su vezana s nukle­ arnom fizikom.re. poste­ peno kretali prema glavnom nizu. 247 . Međutim. Situacija za gigante je potpuno suprotna od one koju je predviđao Russell. prema Russellovu shvaćanju. Njegova je bila ideja da zvijezde naj­ prije dođu na glavni niz na gornji lijevi ugao. od takve su važnosti da im se mora dati posebno poglavlje. kreću po nje­ mu dolje? Gube li one. Novoformirane zvijezde će se sigurno pojaviti u de­ snom dijelu dijagrama a. poslije proširenja u gigante. Do sada je dobro ali. ovi bi se gigan­ ti. Neke se od ovih ideja podudaraju s današnjom teorijom. Da li se novozgusnute zvijezde. a ne ulijevo u dijagramu. Smatrao je da poslije dolaska na glavni niz. pa se zvijezde po­ novo kreću ulijevo. ali ovakvo gledište općenito nije prihvaćeno. O ovim problemima se nastavlja­ ju istraživanja. Rus­ sell je otišao korak dalje. koje su nekad bile na glavnom nizu. kako ćemo vidjeti u slijede­ ćem poglavlju. gubeći masu neprekidno. a pogotovu ne izvan SSSR-a. ako nastave kondenziranje. to će se zvijezda nalaziti na višem položaju na glavnom nizu. To znači da se giganti kreću udesno. kretanje udesno može se zaustaviti. u stvari. Na pitanje što određuje naročiti položaj koji zvijezda zauzme na glavnom nizu. To će reći. moraju se kretati nalijevo sve dok ne dođu na glavni niz. Ovo bi bio uzrok što one leže na de­ snoj strani u dijagramu. kao rezultat nuklearnih procesa. Zato. pomakle iz glavnog niza ude­ sno. zvije­ zde nastavljaju evoluciju prema dolje. a njihova se površinska tempe­ ratura pri tome sažimanju povećava. Mnogi svjetski astronomi vjeruju da posto­ ji gubitak mase. ako se one zgusnu. koje su došle na glavni niz. Pokazalo se da su se gigantske zvi­ jezde. koja nailaze na velike matematičke poteškoće. ko­ jeg je on smatrao kao položaj zvijezda normalne kondenzacije. Predmeti koji se sada pojavljuju. a zatim se spuštaju po dijagra­ mu prema desnom uglu dijagrama. što je veća masa.

mora biti napuštena. bila bi dovoljna da održi potrošak od jednog kilovata nekog električnog uređaja u vremenu od 10 000 milijuna milijuna godina. pa je jasno da moramo tražiti izvor energije unutar Sunca. daje utisak strahovite snage. Sunce bi se na taj način polagano stezalo kao jedna cjelina. Može li to objasniti porijeklo energije koju Sunce stalno zrači u pro­ stor? Odgovor mora biti ne. a taj je golem.procijenjen na peti dio od sto milijuna milijuna . Umjesto uzimanja kiše materijala. 248 . kako smo vidjeli u pret­ hodnom poglavlju. koja pada na površinu Sunca izvana. iz dva razlo­ ga. kada udari u tlo. ako uzmemo da je stezanje vrlo polagano. ali neprekidno. Totalna energija. Tako ideja da Sunce dobiva svoju energiju iz bilo kakvog kemijskog pro­ cesa izgaranja. poglavlje ZVIJEZDE KAO TERMONUKLEARNI REAKTORI Vrlo sićušni dio energije Sunca koji padne na Zemlju . a ne jedi­ no na njegovoj površini.9. da se energija proizvodi pomoću gravitacije. moramo ih otkriti današnjim instrumentima. na pri­ mjer. na cijelu njegovu površinu pada ne­ prekidna kiša tijela iz svemira. koju Sunce emi­ tira u jednoj sekundi. energija dobivena od svakog kilograma materije bila mnogo manja od energije koja bi se dobila od sva­ kog kilograma materije ako bi pala na Sunce izvana. možemo pretpostaviti da se cijelo Sunce nezna­ tno. a moći ćemo ga najlakše razumjeti ako razmotrimo što se do­ gađa s kamenom koji padne s visokog tornja. Budući da je sada obu­ hvaćen cijeli materijal Sunca. smanjuje. ono bi se pretvorilo u pepeo za oko tisuću godina. Istina je da bi. kamen će poprimiti mnogo veću brzinu i on će prema tome osloboditi mnogo veću količinu topline pri uda­ ru. Prvi. Sigurno je da ona nije proizvedena bilo kojim uobičajnim procesom izgaranja. dali Suncu ener­ giju za samo nekih dvije tisuće godi­ na. stalna kiša meteorita. Sada pretpostavimo da umjesto jednog kamena. Čak bi i silniji oblici kemijskih izgaranja. Tokom XIX stoljeća učenjaci su se pitali. ali još nismo pitali kako je ona proizvedena. Da je Sunce vatra običnog ugljena. energija koja bi se mogla dobiti Ova fotografija Sunca. Njihovo tumačenje se zasniva na gravitaciji. a energija bi se oslobo­ dila na isti način kao prije. tada bi se oslobađala energija na njegovoj cijeloj površini. Drugim riječima: energija. koju Sun­ ce emitira u jednoj sekundi veća je od cjelokupnog iznosa energije koju je čovječanstvo potrošilo u cijeloj svojoj povijesti. veliki dio ove se energije pretvori u to­ plinu. ako postoji bilo kakva struja tjelesa. Budući da je gravitaciono polje Sunca mnogo jače od gravitacionog polja Ze­ mlje. U XIX stoljeću su učenjaci Kelvin i Helmholtz predložili rješenje koje je objasnilo na koji način Sunce može proizvesti svoju enormnu energiju za period mnogo veći od dvije tisuće go­ dina. može modificirati ako se uzmu u obzir oba prigovora. a mi ih nismo registri­ rali. kako se ova silna proizvodnja energije može podržavati milijunima godina. Razmotrili smo kako se ovaj silan iznos energije otprema iz unutrašnjo­ sti Sunca. koja odlazi iz njegovih unutrašnjih po­ dručja. Činjenica je da Sunce emitira više energije u jednoj sekundi nego što bi je čovječanstvo potrošilo u cijeloj svojoj povi­ jesti. Sunčeva energija predstavlja neprekidni tok energije.oko 100 000 puta je veći nego sva energija upotrijebljena u svjetskim industrija­ ma. koji padne na Sunce. Privučen dolje gravitacijom Ze­ mlje. kamen dobiva na brzini i energiji tokom svog pada a. Na sličan način će se osloboditi toplina ako kamen padne na Sunce. Ali se osnovna ideja. kao oni koji se pojavljuju kada se spajaju vodik i kisik u vodu. Drugi. snimljena u vodikovoj svje­ tlosti.

249 .

Na primjer. na primjer. Ukratko. redukcija promje­ ra Sunca iznosila samo oko 50 metara godišnje. Ovo može objasniti silnu proizvodnju ener­ gije za nekoliko milijuna godina. koja bi bila nemoguća da je Sunce promijenilo svoj promjer u većem izno­ su za vrijeme tog perioda. Keivin (lijevo) i Helmholtz (do njega) iznijeli su pretpostavku da se cijelo Sunce polagano steže. ako zamislimo Sunce kao divovski termonuklearni reaktor. ideje Kelvina i Helmholtza mogle su objasniti izvor energije 10 000 puta veći od bilo kojeg oblika kemijskog izgaranja. da objasni poznatu produ­ kciju energije. ali potro­ šnja jednog kilograma najefektivnijeg nuklearnog goriva održala bi u radu istu grijalicu oko deset tisuća godina. Ovu su teoriju iznijeli Helmholtz i Kelvin. Ako bi se energija Sunca dobi­ vala iz kemijskih izgaranja. Ovo je uvjerljiv dokaz stalnosti fizikalne okolice na Zemlji. U stvari. Da bismo shvatili odakle se pojavila ova velika razlika. ali s obzirom na ono što su pokazali fosilni ostaci. mo­ ramo ponovo tražiti objašnjenje za ovu 10 000 puta veću snagu. jer bi se za vrijeme koje je prošlo od invazije Rimljana na Britaniju do danas Sunce steglo samo za oko 80 ki­ lometara. po ovoj teoriji.brahiopodi. ali ono. bilo bi sasvim nemoguće da se otkrije tako malo stezanje poput ovoga. Uprkos tome što bi teorija Helmholtza i Kelvina bila ispravna. da su mjerni uređaji antičkog doba bili jednaki današnjima. moramo razmotriti nuklearnu fiziku i kemijske procese. Takvo obja­ šnjenje zaista imamo na raspolaganju. a i neki gušteri. Zato je jednostavno neodrživa ideja da ne­ znatno stezanje Sunca može objasniti energiju koju ono zrači. a za prijenos problema iz kemije u nuklearnu fiziku može se reći da simbolizira ulazak u njenu najsuvremeniju fazu. Iz fosila je poznato da su neke vrste životinja . Nuklearni su procesi po proizvodnji energije oko sto milijuna puta snažni­ ji od kemijskih procesa. ona se ne bi mogla održavati više od dvije tisuće godina. pretpostavlja da se Sunčev promjer za taj pe­ riod mora uočljivo stegnuti. izgaranje jednog kilograma običnog kemijskog goriva proizvodi samo toliko energije da održi u radu od oko jednog sata grijalicu od 1000 vata.na takav način zaista bi bila enormna. iz fosilnih ostataka znamo da je Sunce moralo sijati snagom kakvom danas sjaji najmanje milijardu godina. promjer Sunca bi se vidno smanjio za period od nekoliko milijuna godina. Ovakvo je stezanje vrlo malo. Račun pokazuje da bi. bila bi oko 10 000 puta veća od one koja bi se mogla proizvesti najsnažni­ jom kemijskom reakcijom. Ona bi sigurno zadovoljila u objašnjenju neprekidnog emitiranja golemih količina energije Sunca za mnogo tisuća godina. 250 . Ono bi kod polaganog stezanja oslobađalo energiju. ostale relativno nepromijenjene u posljednjih stotinu milijuna godina. također. Ali iz geo­ loških podataka znamo da do toga nije došlo. Štaviše.

kao kasnije moramo razmotriti. do gu­ ko godina svjetlosti od nas. prema tome. Sile koje kontroliraju kemijske pro­ cese u prirodi su električne. u principu. pa ih ima ih od jednostavnih struktura. kada dođemo do nuklearne tijela izgrađena od elementarnih česti­ energije. Među­ tim. Dolje je lingula koja još živi u Tihom ocea­ nu. ovisi o tome kako su A. znamo nešto što to pobija. Ovo je. situacija je još. a vrste čestica. oni ostanu zajedno u spoju molekule. ali najpri­ molekula obične soli koja se sastoji samo od jednog atoma natrija i jednog je pogledajmo kako djeluje nuklearno atoma klora. Slično ubrza­ nje s kojim se kao posljedica dobiva energija može. to znači. polja električna i nuklearna Vratimo se za trenutak padajućem kamenu koji smo razmatrali u kon­ tekstu Kelvin-Helmholtzove teorije. klearno polje direktno utječe na dvije Ove su grupe nazvane molekulama. pa sve do vrlo komplici­ privlačenje. elektrona i protona. atomi polje zvijezda koje su daleko nekoli­ opet razdvoje. Pri padanju kamen dobiva energiju. protone i neutrone. On se pojavljuje iz privlačnih električnih sila i u principu je sličan izvoru energije kamena koji pada. Postoji osnovna razlika između nu­ ranih. doći će. na primjer. Situacija bitka energije. Nu­ zbog čega oni teže da se vežu u grupe. kada dođe do kemijskog spajanja. Koja je od njih. u stvari. Ra­ zlika se pojavila iz razlike u prirodi sile što uzrokuje privlačenje. atomi dobivaju brzinu udaljena. izvor kemijske energije. Ponovo imamo privlačenje izme­ vljaju dva postojana oblika električnog đu čestica. jer se atomi više ne raz­ dvajaju. koji predsta­ ista. privlači ako se približavaju jedan drugome. koji mogu sadržavati oko mili­ klearne sile i električnih ili gravitacio­ nih sila. Dva tijela privlače jedno dru­ jun pojedinih atoma. Sunce. nego nuklearno polje. Zato nastaje višak energije koji se na kraju pojavljuje kao topli­ na. Kada je električna sila između ato­ go zbog gravitacije i onda kada su vrlo ma privlačna. jer se ubrzava prema središtu Zemlje privla­ čnom silom gravitacije. električne sile između njih mogu biti ili privlačne ili odbojne.Gravitaciona. trično polje. atomi najprije dobivaju brzinu. naravno. poslije približavanja. pa dolazi do kompenzacije gubitka energije. u mjerljivoj vrijednosti gravitaciono Ako se. 251 . Ako se stvarno Sunčev promjer mnogo mijenjao bilo bi nemoguće za bilo koju formu života da osta­ ne relativno nepromijenjena mnogo milijuna godi­ na. Lijevo je fosil primitivne lingule koja je živjela prije 400 000 000 godina. možemo protumačiti kako ono stalno emitira energiju kroz dugi period vremena. proizvesti sva­ ka privlačna sila. Jedino ako zamislimo Sunce kao snažni termonuklearni reaktor. Pokazalo se da su sile izme­ uzrokuje ni gravitaciono polje ni elek­ đu atoma u najvećem dijelu privlačne. Ipak. srećemo ih u biološkim organi­ zmima. a to znači energiju pri približavanju. a zatim pri odvajanju gube brzinu i energiju. a dok je gravitaciona sila između dva tijela uvi­ jek privlačna. ca. ali sada to privlačenje ne naboja. ne dolazi do takve kompenzacije gubi­ tka energije.

negativni naboj (-) koji imaju elektroni i pozitivan naboj (+) koji imaju protoni. ali je zato ona silno privlačna za razmake unutar tog reda. električne sile djelu­ ju na velike udaljenosti na potpuno isti način kao gravitacione sile. Slika 9. Sila između elektrona i protona je pri­ vlačna. dva neutrona ili jedan neutron i jedan proton. Ona opa­ da obrnuto s kvadratom udaljenosti između njih. kao zvijezde. Sasvim drugačije od električnih sila ili gravitacionih sila. Dvije se naelektrizirane čestice i dalje privlače ili odbijaju i kada se njihova među­ sobna udaljenost povećava. proizvedene sakupljanjem jednog grama od devet različitih kemijskih elemenata. Ve­ lika tijela.približe sasvim blizu jedan drugome. što će reći. ali sila između dva elektrona ili između dva protona je odbojna. nuklearna sila je djelotvorna na samo vrlo male udalje­ nosti.je ista i kod električnih sila. Prema tome. koje su uvijek privlačne. Kod gravitacio­ nih sila. pa zato privlačna i odbojna djelovanja nastoje da se ponište. ako se protoni i ne­ utroni . a ne elek­ trična. bila to dva protona. ali se ona ne prekida potpuno.čestica na koje djeluju nukle­ arne sile . slabo su nae­ lektrizirana.1 Usporedba između dobivene energije. Ali je njihovo dugo područje efektivnosti u astronomiji prikriveno iz vrlo jednosta­ vnog razloga. djelu­ je samo ako su te dvije čestice razma­ knute najviše oko jedan deset-bilijunti dio centimetra. Točno je da se djelovanje sile smanjuje ako se udaljenost između njih povećava. dobit će brzinu zbog djelo- Jezgre najobičnijih izotopa osam najla­ kših elemenata. dominiraju pojavama na velike udaljenosti. 252 . Prema tome. jer se ona u osnovi sasto­ je od istog broja protona i elektrona. Nuklearna sila postaje sasvim zanemarivana ako je razmak znatno veći od ovoga. Nuklearna sila između dvije če­ stice. Već smo napomenuli da postoje dvije vrste električnog naboja. ne može doći do takvog poništenja samo zato što gravitaciona polja. da se za svako podvostručenje razmaka djelotvornost sila smanjuje za jednu četvrtinu svoje vrijednosti.

Razni izotopi istog elementa ma zvijezda. na da veže elektrone uz jezgru. kada nja sadržan je na slici 9. ima­ usporedbi s energijom koja je proizve­ ju pozitivni električni naboj. jezgre elemenata. Rečeno radi. Atomi privučeni električnim oblik atoma ima broj elektrona jednak silama i koji se spajaju u molekule. tako velik iznos nuklearne energije proizve­ da između njih djeluju samo privlačne den spajanjem jednog grama kisika. Zašto elektroni okružuju jezgre obi­ čnih atoma? Zbog električnih sila. Vertikalna izoliramo učinak nuklearne sile od os predstavlja.vanja nuklearne sile. a ovo je određeno brojem redbi s veličinama cijelih atoma zbog protona u jezgri. dužinu vremena za koju pro­ arna sila između dva protona ista kao izvod nuklearne energije može održa­ sila između dva neutrona ili između je­ vati električnu peć od 1000 vata. u jedinicama od deset učinka električne sile. normalni neutralni reakcije. oslobađaju kemijsku energiju. Ho­ dnog neutrona i jednog protona. samo onda kada su proto­ brojem protona u jezgri. nasuprot. Ova je situacija okolnom oblaku nego da su protoni potpuno analogna slučaju kemijske u jezgri. na primjer. 253 . Jezgre brojem elektrona koji okružuju nje­ atoma moraju biti vrlo male u uspo­ govu jezgru. Neutroni nemaju električni naboj. jer. Zato su kemijska kratkog područja djelovanja nuklear­ svojstva konačno određena isključivo ne sile. broju protona u jezgri. Desno: strukture dvaju različitih vrlo velika. rizontalna os predstavlja broj protona Kako su sastavljene strukture koje i neutrona koji se moraju spojiti da bi stvaraju neutroni i protoni? One su formirali jezgru elementa o kojem se nukleusi ili teške jezgre atoma. jezgre atoma su jedno­ Treba još upozoriti na broj česti­ stavno sastavljene strukture protona ca koje su prikazane za jezgru sva­ i neutrona. Pri­ sutnost protona u jezgrama očituje se u privlačenju električnom silom okol­ Lijevo: strukture dvaju različitih izotopa nih elektrona. uvijek Oni se razlikuju samo u broju neutrona u uz pretpostavku da nema elektrona u njihovim jezgrama. kao u centralnim područji­ izotopa litija. a svaku moguću stabil­ kog elementa na našoj slici. kada protoni i neutroni formiraju je­ Prije nego prijeđemo dalje da vidimo zgre atoma. zato izme­ dena spajanjem jednog grama željeza? đu njih djeluju privlačna nuklearna Odgovor na ovo i druga slična pita­ sila i odbojna električna sila. Kako je. Protoni i neutroni privučeni nuklearnim sila­ ma koji se spajaju u trajnu struktu­ Nuklearna energija ru analognu molekulama. električna sila je dovolj­ imaju isti broj protona i isti broj elektrona. Ali taj dobiveni iznos va­ kakve su to strukture. na drugi način. Protoni. Ali. Ukoliko je temperatura helija. razmotrimo ove rira s brojem čestica koje izgrađuju dvije vrste čestica koje tu sudjeluju. oslobađaju Vidjeli smo da se energija dobiva nuklearnu energiju. tada je nukle­ godina. u nuklearne sile. U stvari. Dimenzije oblaka oko jezgri nekog obi­ čnog atoma su preko deset tisuća puta veće od dimenzije jezgri.1. To znači da ni i neutroni vrlo blizu jedan drugome djelovat će nuklearna sila između njih i povezati ih u jedinstvenu strukturu. Kemijska nu kombinaciju ove vrste susrećemo svojstva nekog atoma određena su među kemijskim elementima.

Ovo je zato. na primjer. zgrama. teže jezgre. Uvjeti. mora biti ispaljen vrlo točno pre­ ka da se formira magnezij. relativno je nevažan. Pretpostavimo da dodamo tri Da odgovorimo na ova pitanja. dobit ćemo ma svom cilju. koja se oslobađa dodavanjem čitih izotopa. U stvari. jer inače nikad neće doći opet energiju. mum energije? Zašto ona ne raste sa Naša nam slika također omoguću­ sve većim brojem neutrona i protona je da odgovorimo na druga važna pi­ koji se dodaju jezgri? tanja. Ova sila. tj. koji imaju isti broj pro­ Sada možemo vidjeti zašto slika 9. sve dok taj broj ne dosegne še­ električne sile. našoj slici. Štaviše. električna sila. za elemente koji sadrže relativno do oslobađanja energije. tona i neutrona. na izotop koji je najviše raspro­ zgri postane tako velik da se povećava stranjen na Zemlji. Međutim. tj. lazi do točke gdje je dobivena energija Proizvedena energija raste s brojem uslijed privlačne nuklearne sile manja neutrona i protona koji sastavljaju je­ od izgubljene energije uslijed odbojne zgru.će dva atoma. ne sudjeluje električna sila. To su razni izotopi dok je broj neutrona i protona u jezgri istog kemijskog elementa. ramo imati na umu da djeluju elektri­ kako se ugljik nalazi iznad helija u čne i nuklearne sile. jednostavno zato jer je proton izgubio brzinu za vrijeme svog leta zbog odbojne električne sile. ako je ispaljenje točno. koji sadrže veći broj pro­ dobivena energija polagano opada. jer je magnezij na višem u usko područje djelovanja nuklearnih položaju u dijagramu nego ugljik. ako upadni proton bude dosegao jezgru i bude zarobljen od nje. on će se jednostavno odbiti prije nego dođe unutar područja nuklearne sile.1 tona ali različit broj neutrona u svojim pokazuje maksimum nakon kojeg se jezgrama. dobiva­ Ne samo da se on mora točno usmje­ mo energiju. dolazi te. dobivena energija će biti manja nego u slučaju neutrona. ali se vrijednosti. ukoliko broj protona u je­ top. razbijemo silu koja postoji između njega i protona jezgru urana na dva dijela. mo­ jezgre helija da bismo dobili ugljik. Ali je situacija obratna za riti da dođe u područje nuklearne sile. A jasno Izgradnja teških jezgri zahtijeva veće je da će ova odbojna sila postajati jača temperature nego izgradnja lakih je­ zgri. Poslije toga. Bez te velike početne oslobađanja energije. dnja atoma. učinak električnih sila na ener­ mnogi elementi imaju dva ili više razli­ giju. raznih elemenata. 254 . Tako dugo kemijska svojstva. Ako ih fuzioniramo. Da takav neutron može biti zarobljen od Slično. što brzine. Ovdje je prikazana temperatur­ kada jezgra sadrži sve više i više proto­ na skala kod koje se formiraju jezgre na. doći će do osloba­ doda jezgri. nastaje znatno sma­ Slika pokazuje da najviše energi­ njenje energije koja se oslobađa. nego suprotnim procesom: ci­ brzinu da bi svladao odbojnu električnu jepanjem. Do­ je dobivamo spajanjem jezgra željeza. odnose na najobičniji izo­ Međutim. Kada se neutron našem dijagramu. imati još u suštini identična energija ponovo smanjuje. Tu ne dobivamo energiju nego on mora imati vrlo veliku početnu fuzijom. dane u sve više čestica. mali. doći će do koji su već u jezgri. a situacija vrijedi za sve lakše elemen­ neutron postao zarobljen od jezgre. potrebni malo neutrona i protona u svojim je­ za dobivanje protona jezgri još su stroži. daje manje energije Zašto se do ovog broja dobiva maksi­ nego izgradnja atoma željeza. Iz ovog razloga izgra­ zdeset ili toliko otprilike. ako dodamo dvije jezgre uglji­ jezgre. Ako. đanja energije ovim procesom fuzije.

Zbog visoke temperature elektroni su odvojeni od protona. kao što su ugljik. Drugim riječima. potrebne su temperature u po­ dručju od tisuću milijuna stupnjeva. Kako odbojne električne sile postaju veće kad su jezgre veće. silicij. Odakle dolazi ova velika početna br­ zina? Stvara je visoka temperatura u unutrašnjosti zvijezde. potrebne su temperature od oko deset milijuna stupnjeva. a te su. Za vrijeme svog formira­ nja i zgušćivanja zvijezda zaista do­ biva energiju od svog gravitacionog polja. a za izgradnju željeza temperatura mora biti oko tri tisuće milijuna stupnjeva. nastoji to spriječiti. treba da se podsjetimo da se novoformirane zvije­ zde pojavljuju nadesno u dijagramu. Ovaj dio Russellove te­ orije sasvim odgovara ideji Kelvina i Helmholtza. reakcije u kojima se formira helij. a dio služi da se proizvodi stalni porast temperature u unutra­ šnjosti. a time i više temperature da se izgradi teška jezgra nego lakša. Nuklearni procesi u glavnom nizu zvi­ jezda Napomenuli smo. sumpor ili kalcij. U fizici postoji opće pravilo. a tokom tog stezanja raste njihova unutrašnja temperatura. Očito je da će prve nuklearne reakcije biti one koje zahtijevaju naj­ niže temperature. potrebnih da se potakne proces za dobivanje energije. netko može pitati. U prethodnom poglavlju smo vidje­ li da su pretežno najrasprostranjeniji atomi unutar Sunca vodikovi atomi. ali iz vrlo kompliciranih razloga. on označuje zvijezde koje su se počele vladati kao termonuklearni reaktori. Kako će nam sve ovo pomoći da odgovorimo na pitanja o HertzsprungRussellovu dijagramu. Budući da se jezgra helija sastoji od dva protona i dva neutrona. koja su ostala bez odgovora na kraju prethodnog po­ glavlja? Što se tiče Russellove teorije o gigantima i patuljcima. dušik i neon. ali unutar zvijezda vodikovi atomi ne postoje u neutralnom obliku. jezgra helija koja se sastoji od dva protona i dva neutro­ na. formirajući plin u kojem se elektroni i protoni slobodno i nezavisno kreću jedan od drugoga. Izgradnja drugih običnih lakih jezgri. jer odbojna električna sila. Da se izgradi najjednosta­ vnija laka jezgra. moguće je da se proton pretvori u neutron. kako smo upravo vidjeli. kako se zgušćuju. inače oni ne bi mogli doseći jezgru. očito je da će biti potrebne veće brzine. slobo­ dan neutron se spontano promijeni u proton i druge čestice.se ova dva dijela nalaze u dijagramu iznad urana koji je uzet u obzir prije cijepanja. Protoni formiraju sirovi materijal iz ko­ jeg se grade helijeve jezgre. upotrijebljena je riječ termonuklearni proces. traži temperatu­ re od oko sto milijuna stupnjeva. Da se izgrade magnezij. a slično. u kojima se helijeve jezgre sastavljaju iz sastavnih čestica. da će materija uvijek težiti da postigne svo- 255 . a to je i kod svih drugih zvijezda u vrije­ me njihovih formiranja. Dio se ove energije zrači u okol­ ni prostor. kreću se ulijevo sve dok ne dođu do glavnog niza. Zato očekujemo da će se prve nuklearne reakcije pojaviti unu­ tar onih novoformiranih zvijezda. Normalni ne­ utralni vodik ima jezgru koja se sastoji od samo jednog protona i vanjske "lju­ ske". Najprije uzmimo jednostavniji slu­ čaj. Zaista. otku­ da su došli neutroni? U stvari. Zašto se zvijezde prestanu kretati ulijevo kada dođu na glavni niz Hertzsprung-Russellova dijagrama? Odgo­ vor: glavni niz označuje zvijezde u ko­ jima počinje produkcija helija. tj. da bi izgradnja lake jezgre u težu jezgru dodavanjem protona zahtijevala da protoni moraju imati velike početne brzine. zbog tih visokih temperatura. a ona se sastoji od samo jednog elektrona. koja djeluje na njih to­ kom njihova puta.

) Kada se neutrone pri pokušaju da izgradimo slobodni neutron spontano pretvori u jezgru koja se sastoji samo od dva proton. javljaju unutar jedne novoformi­ rane zvijezde. Deuterij dobiva proton. sastavni dio teške vode. osim s materijom nećemo dalje razmatrati. Sada je važno da će. kako se obični ili normalni helij nalazi u odbojnim električnim silama. Neutrino. formira u termonuklearnim reaktoridrugi ovisi o načinu na koji se čestice povežu zajedno. pozitron i neutrino. upadni elektroni ne umjesto negativan naboj. ona imati veće energetsko crtežima je pokazan glavni pro­ stanje nego kad bi bila sastavljena iz ces pri kojem se u unutrašnjosti protona i neutrona. Premda ona sadrži samo je­ Premda sam proton ima manju dan neutron. pa se ovdje možemo zaustaviti da vidimo 256 . Ovo je jezgra helijeva tako da ga više nećemo spominjati. unutar nekih zvijezda. tron zajedno imaju nešto manju masu Ona se zove deutron. Formira Važna činjenica da se protoni mogu se jezgra lakog izotopa helija. imaju i nešto manju energiju.) izotopa. formirajući jezgru. on postiže tron. najniži se oblik emisijom jednog elektrona i antineuenergije javlja kada se formira željezo. Na go protona. (Antine­ Deutroni. pretvoriti u neutrone dovoljna je da protumači kako je. ne protona i neutrona. Proton i elek­ od jednog protona i jednog neutrona. zbog slabe povezanosti cesa koji bi bili na raspolaganju. proizvedeni na taj način. a to je jezgra te­ od prvotnog neutrona. pravilo iz fizike.1. sadrži dva protona. kako dolazi do te promjene. Jedan od ta dva postaje neu­ poznata kao antineutrino. koja se sastoji niže energetsko stanje. kod nižih tem­ opisati kao elektron koji ima pozitivan peratura od ove. mogu doći do jezgre željeza. energetsko stanje nego što je imala prije. dnog neutrona. Vidjeli (U stvari. trina. moguće izgraditi jezgre koje izbacuju se dva protona i formira obična helijeva jezgra. sadrže i protone i neutrone. kako smo zaključili iz naše smo da se neutron mijenja u proton diskusije o slici 9. jer djeluju Protoni se već počinju mijenjati u jake odbojne električne sile. već smo napomenuli da će se jedan ili više protona pretvo­ Sudarom dvaju protona jedan riti u neutron. gdje vladaju Pozitron. koje se ne interesiraju. Jezgra zato postiže niže postane neutron te nastane deuterij (teški vodik). utrino nema gotovo nikakvog utjecaja mogu zatim pokupiti još jedan proton. može se najbolje milijuna stupnjeva. Jedan se razlog Ali. kao tome što nema drugih fizikalnih pro­ i antineutrino. S obzirom na opće Sunca izgrađuju jezgre helija. kad se proton pretvara Razlog zašto se sva materija u svemiru u neutron nastaju također dvije česti­ ne poveže u jezgre atoma željeza jest u ce. a to su detalji koji nas Prve nuklearne reakcije. Slično. jezgra sastavljena potpuno od svojstva kao obični atomi helija čije protona ne bi imala manju energiju od jezgre sadrže dva neutrona i dva pro­ jezgre sastavljene od podesne mješavi­ tona. zato masu (a time i manju energiju) od ne­ će atomi s takvim jezgrama imati ista utrona. a to kaže da oni škog vodika. kojeg emitira proton pri pre­ temperature u području od tri tisuće tvaranju u neutron. jesu one u kojima ako izgradimo jezgru koja sadrži mno­ se helijeve jezgre sakupljaju. elektron i treću česticu.je najniže moguće energetsko stanje. polazeći samo od Sudarom dviju ovakvih jezgri protona. koja je protona. na materiju i ne igra nikakvu ulogu u pa nastaje jezgra od dva protona i je­ proizvodnji energije unutar zvijezda.

U prvoj fazi. Prema tome. ovaj oblik nije stabilan. Tako preostaje jezgra običnog ugljika. Izotop dobiva drugi proton i nastaje jezgra običnog du­ šika. može izbaciti dva protona pa nastaje jezgra od dva protona i dva neutrona. jer pretvorba može nastati na razne načine. a dijelom u obliku topline. ali jedan proton prelazi u neutron. Treći izvor energije dolazi od dodavanja protona deuteriju. Dok je svaki od njih sadržavao po dva protona i jedan neutron. Rezul­ tat je teška jezgra izotopa ugljika. pa stabilitet može postići na jedan od dva načina. Još jedan proton spaja ovu strukturu. Druga je mogućnost da laki berilij. Jedan od četiri protona se može pretvoriti u neutron stvarajući jezgru s tri proto­ na i tri neutrona. U glavnom nizu zvijezde s masama većim od mase Sunca imaju visoke unutar­ nje temperature. a energija se stvarala u nekoliko faza duž linije. u obliku topline. U unutrašnjosti Sunca je glavni proces onaj u kojem se su­ daraju dvije jezgre ovog lakog helija. Zato je cjelokupna energija. Unutar Sunca se većina njihovih giba­ nja izgubi u sudarima s drugim česti­ cama. U drugim se reakcijama emitira manje energije. Jedan proton u takvoj stru­ kturi postaje neutron. ali. Tada se elektron i pozitron uzajamno unište proizvodeći kvant zračenja. ali uzbuđenog stanja. 257 . Ovo je rješenje vrlo starog pitanja. dijelom u obliku zračenja. jedan se od njih pretvori u neutron pri čemu se emitira jedan pozitron. počevši samo od protona do običnih helijevih jezgri. koja je na raspolaganju. gibaju se velikim brzinama. Ovaj pozitron se brzo veže s jednim od elektrona koje sretne na svom putu. Dva protona. Crtež poka­ zuje jedan nuklearni proces koji se tada događa. kada se sudare dva protona. U ovom se procesu također emitira kvant zra­ čenja. Jezgra se oslobađa takvog stanja izbacivanjem dvaju protona i dvaju neutrona (što zajedno predstavlja jednu jezgru helija). postavili smo nepre­ kidnu liniju reakcija. kako nastaje Sunčeva energija. što će reći.ma zvijezda? Odgovor je nešto kompli­ ciran. rezultat nji­ hove fuzije je nova jezgra koja će imati četiri protona i dva neutrona. Rezultat je teška jezgra dušika. a vjerojatno ovaj drugi proces prevladava u unutrašnjo­ sti Sunca. izbačena u za­ dnjoj fazi. To je jezgra običnog helija. Spajanjem protona s obi­ čnom jezgrom ugljika nasta­ je jezgra lakog dušika. njegova jezgra. Ovo je laki oblik elementa berilija. Ova jezgra dobiva još jedan proton i postaje jezgra obi­ čnog kisika. Ovo je jezgra izotopa litija koji stvara vitalnu komponentu vodikove bombe. a njihova se energija kretanja odrazi u općem porastu kretanja svih čestica.

ovako for­ zvijezda glavnog niza povećavaju ako mirana. ali samo značenje unutar Sunca. pa potrebnih početnih brzina. da postoji niz je vjerojatnija. akcije vrste koju smo upravo opisali Ili. U ovom procesu je ta­ sada sastoji od sedam protona i osam kođer proizvedena energija u obliku neutrona. se krećemo od Sunca prema gornjem tj. unutra­ snažnije nego što se gibaju unutar je­ šnja temperatura je viša unutar gla­ zgre normalnog atoma kisika. da izbaci jezgru helija (dva protona nastaju u velikom opsegu. struktura koja se izotopa dušika. Ukoliko proton dobiva daljnji proton pa daje normalni ima dovoljno veliku početnu brzinu da oblik dušika (sedam protona i sedam svlada odbojnu električnu silu između neutrona).2 (gore) Lijevo: zvijezda s masom približnoj masi Sun­ ca. tako da se u najvećem procesa koji počinju s formiranjem broju slučajeva formira jezgra kisika dušika iz ugljika. koji se zaista nalazi u Ovakvi procesi nemaju neko veliko plinovima atmosfere Zemlje. pokazalo se. Laki izotop ca nisu dovoljno visoke da omoguće dušika (sedam protona i šest neutro­ najkompliciranije nuklearne procese. Ali jezgra kisika. koji je nastao iz ugljika. izotopa. Rezultat. masu od Sunca. se zato formira jezgra s osam protona vidjeli smo u prethodnom poglavlju i osam neutrona. vnog niza zvijezda ako one imaju veću Mogu se pojaviti dvije mogućnosti. U nezasjenjenim područjima prijenos se vrši zračenjem. ali se reakcija u kojoj je proton dodat jezgri jedan proton u jezgri brzo pretvori u ugljika stvarajući zato jezgru lakog neutron.Temperature u unutrašnjosti Sun­ proizvodnja jezgri helija. Drugim riječima. jer su tem­ u vrlo maloj koncentraciji. Poslije izbaciva- Siika 9. Zasjenjenja označuju po­ dručja gdje se energija prenosi uglavnom konvektivnim putem. i dva neutrona). mnogo dijagrama. jest jezgra teškog izotopa zračenja. Ova druga mogućnost U stvari. Međutim. Posljednja jezgra na s jezgrom ugljika. Ovaj normalni oblik dušika sebe i jezgre ugljika. Desno: najmasivnija zvijezda na gornjem dijelu glavnog niza. u stanju je silne uzbuđenosti. može se pojaviti zatim stekne još jedan proton. To je jezgra normal­ da se temperature u unutrašnjosti nog kisika. nuklearne re­ do formiranja običnog stabilnog kisika. pa dolazi visokih temperatura. Ova stru­ perature preniske da dadu protone ktura zarobljava još jedan proton. dušika. a konačni je rezultat koja nije postojana. Kod tih kretanje čestica zračenjem. osam protona i osam neutrona se lijevom kutu Hertzsprung-Russellova gibaju snažno unutar jezgre. što se precizno može Uzbuđenost jezgre mogla bi smiriti reći: one su sjajnije od Sunca. na). izmijeni Kao primjer najkompliciranijeg pro­ se u teški izotop ugljika (šest protona cesa možemo smatrati sudar proto­ i sedam neutrona). 258 .

i to na način kako je ovdje pokazano.3 (lijevo) Samo u konvektivnom području zvijezde stvara se helij nuklearnim reakcijama ujednačenim miješa­ njem. proizve­ den u toplim centralnim područjima. a dva potpuno različita slučaja. Sunčeva tipa (lijevo na slici 9. Ako se sve više i više vodika Slika 9.dnom poglavlju. Sve zvijezde. pa se njihovi polumjeri naizmjence povećavaju i sma­ njuju. Period oscilacije je u direktnoj vezi s apsolutnim sjajem zvijezde. helij. ostaje struktura koja koji se prenosi kondukcijom.nja jezgre helija. je. u zvijezdi Sunčeva tipa helij energija se prenosi uglavnom konve. da pokrenu nuklearne reakci­ osjenčanim dijelovima svake zvijezde. osim u vanjskim dijelovi­ čeva tipa. a on je mnogo važniji kod ska područja Sunca. Imamo sadrži šest protona i šest neutrona.ostane tamo. Kemijski sastav takvih zvijezda postaje sve više i više neujednače­ nim. predsta­ vlja glavni proces proizvodnje helija u Evolucija iznad glavnog niza zvijezdama koje su dva puta masivnije od Sunca. kako se on zove. šikov ciklus. Zato se u masivnoj zvijezdi.2) nema koje možemo opisati kao zvijezde Sun­ miješanja. 259 . osim za zanemarujući dio. U visoke.4 (desno) Promjenljive zvijezde cefeide pravilno pulziraju. jer temperature nisu dovoljno ma. dok se u neosjenčanim dijelo­ tome koncentracija helija raste više u vima prijenos energije obavlja potpuno centralnim područjima nego bilo gdje zračenjem. proizveden iz nuklear­ de pretežni dio svoje energije preko nih reakcija. gdje i nastane. dok kod zvijezda Sunčeva tipa ži da se proizvede serija reakcija. Zato. U ma­ to je normalni oblik ugljena. jer su temperature u jeg vladanja plinova u atmosferi Sun­ masivnijim zvijezdama znatno veće ca. ko jednostavnijih procesa kakvi su u pokazanoj na slici 9. Ovo je ilustrirano na slici 9. drugdje. vode do interesantnih razli­ ma. vjerojatno. o kojem smo diskutirali u pretho­ nego u Suncu. a zračenje izvan sre­ ugljik djeluje kao katalizator. Ali u zvijezdi kov ciklus) i u zvijezdama male mase.vima konvenktivne kore. kako je pokazano. pa prema kcijom. Ova je činjenica omogućila da astrono­ mi upotrijebe cefeide za određivanje udaljenosti objekata u svemiru. pomiješati manje ili više ugljiko-dušikovog ciklusa. Zaista. konvekcija je u gornjim slojevima. a na zračenje dolazi iz unutrašnjosti. Slika 9. a kraju se sam ponovo pojavi. da blizu središta. Različiti načini proizvodnje energije potpuno izmiješa u unutarnjim dijelo­ u masivnim zvijezdama (ugljiko-duši. što je. Oni Zato postoji drugi način proizvo­ prenose energiju konvekcijom u vanj­ dnje helija.2. koje leže na U konvektivnom području zvijezde gornjem dijelu glavnog niza. Možemo reći. Zbog toga kod zvijezda Sunčeva tipa helij ostaje tamo gdje je proizveden. To uzrokuje da se takve zvijezde kreću prema desnoj strani Hertzsprung-Russellova dijagrama. zvijezda velike mase nego u unutra­ u velikoj mjeri uzrok najkomplicirani­ šnjosti Sunca. On slu­ dišta. a ne pre­ jednoliko.2. ovaj ugljiko-du. gdje je proizvodnja helija zanemaka u njihovim unutarnjim struktura­ rujuća. od kojeg je sivnim zvijezdama imamo konvekciju započeo cijeli proces. Suncu. proizvo­ sav će se helij.

Nijedna nije nađena u blizini lijardi godina.pretvara u helij. a djelomično jer kra­ mase. kemijski sastav zvije­ glavnom nizu. prolaze kroz podru­ Russellovu dijagramu. Posljedica je ove stalno rastuće ne­ dnom poglavlju. poslije nekih 5 mi­ tko žive. Ovo se zaista već dogodilo s na­ kreću se manje ili više direktno ude­ šim Suncem.3. One ulaze u područje dijagrama je sastav još isti. onakav kakav je bio koje označuje tzv. ze u gornjem lijevom uglu dijagrama. promjenljive ristike ovog kretanja prikazane su na zvijezde. danom u pretho­ središtu Sunca je pala na oko 30%. Zvijezde koje počinju da se kreću jednolikosti kemijskog sastava. da se zvijezda kreće udesno u Hertzsprung. koje su visoko na ju u potpuno pravilnim periodama.udesno nešto niže. pa 260 . Opće karakte­ čje označeno kao cefeide. a to objašnjava zašto nema ni­ jedne u dijagramu. Takve pri stvaranju Sunca u oblaku plina: su zvijezde rijetke. zvijezde koje se nala­ zde postaje izrazito nejednolik. supergigante. tj. djelomično jer ih koncentracija vodika je bila oko 70% je malo nastalo. koncentracija vodika u Sunca. Ali danas. Ovo su zvijezde koje pulsira­ slici 9. Zvijezde. U vanjskim dijelovima sno.

6 Zvijezde iz jata Hyada smještene u Hertzsprung-Russellovu dijagramu. To znači da se takve zvijezde mogu upotrijebiti kao pokazivači udaljenosti. Američki astronom Harlow Shapley prvi je ovo upotrijebio za određivanje udaljenosti. Označena zvijezda blizu centra je ce­ feida s periodom od oko 18 dana. možemo vrlo lako izračunati udaljenost zvijezde. Tokom ekspanzije polumjer se povećava i do 10% od svoje srednje vrijednosti.7 (desno) H-R dijagram zvijezda jata Messier 67.4. Lijevo: dio vanjskog područja velike spiralne maglice u Andromedi. Premda su cefeide odigrale značajnu ulogu u posljednjih 60 godina. Na slici je u momentu najvećeg sjaja. ali možemo izmjeriti njen privi­ dni sjaj. Za­ tim. također. poznavajući apsolutni sjaj i privi­ dni sjaj. možemo jednostavno očitati apsolutni sjaj.se njihovi polumjeri naizmjence šire i stežu. Pretpo­ stavimo da želimo odrediti udaljenost neke cefeide. a ne njen apsolutni sjaj. Period promjene sjaja kod cefeida direktno je povezan s njenim apsolutnim sjajem. koja je prikazana na slici 9. i premSlika 9.5 (gore) Gdje se energija proizvodi i kako se ona prenosi u zvijezdi predstavlja veli­ ku fazu njenog razvoja. Metodu nije teško shvatiti. Ali mi možemo. Iz naše krivulje. Njihovi položaji označuju njihove staze razvoja. Relaciju izme­ đu perioda i sjaja kod cefeida otkrila je 1913. godine Miss Leavitt s Harvardske zvjezdarnice. M 31. Slika 9. Udaljenost nam je nepo­ znata.4. 261 . koja je iz Južne Amerike promatrala cefeide u Magellanovim Oblacima. onako kako je prikazano na slici 9. izmjeriti period njene promjene sjaja. Slika 9.

Na slikama 9. Sada smo opravdali ovo stajalište. 262 . jer se vodik iscr­ da one postaju promjenljive kada pro­ pio nuklearnim reakcijama. Zato. uspon.da je o njima napisan niz teorija. zde sadrži i poznavanje njene površin­ zvijezde u okolici Sunca nisu srednje ske temperature. Situ­ promjene njihova sjaja. U stvari. zvijezdama velikog polumjera. Zvijezde se kreću udesno. a završava daleko udesno. kako je Russell prvotno smatrao. koja se sastoji sprung-Russellova dijagrama. jer ima i onih koje mogu pa­ sti u područje giganata. Ovdje imamo nepo­ niza mnogo veći od broja zvijezda na sredni promatrački podatak za oblike gornjoj polovini. na glavnom nizu ili blizu glavnog niza ili u području giganata. Zvijezda se nalaze samo u jednom dijelu Hertz.7 vidimo zvijezde dručja. jer se povećava kon­ centracija helija u njihovim centralnim područjima.6 i 9. Zato. U stvari. kako je dan u vu dijagramu za zvijezde s polumjerima jednakim prethodnom poglavlju. nego također i masi. kada znamo veličine.6 pokazuje zvi­ nije nego supergiganti ili cefeide.8 raspodjelu zvijezda u Hertzsprung. Slika 9. dok slika 9. što je broj zvijezda koje ispunjavaju nižu polovinu glavnog zvijezde jata M 67.Krivulje pokazuju položaje u Hertzsprung-RusselloRussellovu dijagramu. nego da su one zvijezde koje se kreću od glavnog niza udesno.7 pokazuje lomično zato.3. koje se kreću ulijevo.ima unutrašnju jezgru. to je iscr­ pljivanje vodika iz središnjih područja. Kada promotrimo zvijezde koje za­ dukciju energije zvijezde. još koje uzrokuje prekid proizvodnje ener­ nitko nije u mogućnosti da na potpu­ gije u tom području. kojima smo raspravljali u prethodnom Položaji zvijezda označuju njihove evopoglavlju. gdje relativno polumjeru Sunca (1). Ali. onom koji je ispunjen gigan­ dvaju dobro poznatih jata nanesenih tima. dje­ jezde Hijada. Ovo tumači Slika 9. izvan laze putem koji započinje na glavnom jezgre još ima vodika koji okružuje je­ zgru predstavljajući sada glavnu pro­ nizu. da se sve više i više helija dodaje glavnom nizu. a izgleda uglavnom od helija. a porast je­ niže polovine glavnog niza teže da se zgre helija iznosi oko 30% od njene približe i sakupe u jednom dijelu po­ cjelokupne mase. prikazane na slici 9. Račun pokazuje da nema znaka kretanja udesno sve dok je koncentra­ cija vodika u krajnje središnjim dije­ lovima iznad nule. U prethodnom poglavlju vidjeli smo je vrijeme potrebno za evoluciju mno­ da poznavanje spektralnog tipa zvije­ go duže za slabije zvijezde. S vremenom zvijezda uđe u fazu prema gore. deset puta većim od Sunca bliske zvijezde teže da se koncentriraju (10) i sto puta većim od Sunca (100). U prethodnom poglavlju smo ustanovili da giganti nisu novoformirane zvijezde. Ovo uzroku­ počinju svoje putove sve niže i niže na je. a djelomično zato što evolucije. naći ćemo putove evo­ površini jezgre koja zato stalno raste u lucije ne samo udesno. tj. Ove su zvijezde mnogo broj­ lucione staze. Ove zvijezde acija je opisana na slici 9. o u Hertzsprung-Russellov dijagram. a to opet uzroku­ no zadovoljavajući način objasni uzrok je evoluciju u području giganata. svi putovi iz giganta u svojoj evoluciji.5.

one postaju Veličine staza prvih četiriju planeta uspo­ ređene s veličinama dviju gigantskih zvi­ jezda. kada znamo položaj zvijezde u HertzsprungRussellovu dijagramu. a također i supergiganti. D konstantu. Slika 9. Štaviše. Mire i Betelgeuse. gravitacija na njegovoj površini je mnogo slabija nego na površini Sunca . Da je Sunce gigant .nešto između 10 000 i 100 000 puta. Iz tog su razloga uznemirenosti na površinama takvih zvijezda slične uznemirenostima ka­ kve su sada na Suncu. (Sjetimo se da u ovoj jednadžbi L označuje sjaj. Zemlja bi se mogla nala­ ziti i u unutrašnjosti Sunca kad bi on bio gigant. poglavlju. što je takvo izbaci­ vanje materijala u prostor tako snažno da se može potpuno osloboditi gravi­ tacione sile. bit će postepeno otkrivena. R polumjer. 263 . Promatrački materijal je zaista pokazao da gigantske zvijezde. Slika 9. pa uzrokuju izbacivanje materijala u još veće uda­ ljenosti nego što je to u slučaju Sunca. Budući da takva zvijezda ili gigant ima golem polumjer.) Prema tome. Pomoću toga može se polumjer zvijezde izračunati iz jednadžbe L = D x R2 x T4. gdje se odigravaju nuklearni procesi. spomenute u 8.Zemlja bi se nalazila relativno blizu njegovoj povr­ šini. znamo i njenu po­ vršinsku temperaturu i apsolutni sjaj. kad se to dogodi. pojave na površini zvijezde.što će postati u budućnosti . Uzevši da je dosta vanjskih slojeva otpalo.8 pokazuje tri krivulje na­ nesene na Hertzsprung-Russellov di­ jagram. Razlika je u tome. a treća povezuje točke gdje je polumjer sto puta veći od Sunca. Vidljivo je da krivulja povučena za polumjer od sto polumjera Sunca prolazi preko po­ dručja giganata na dijagramu. Njihova je karakteristika pomanjkanje vodika i pojačavanje sjaja. Zato vanjski slojevi zvijezda neprestano otpadaju. Zvije­ zde u horizontalnom ogranku imaju razvoj­ ni stupanj divova. koji su se odvijali u dubokoj unutrašnjosti zvijezde. A jednom. unutrašnja područja.9 Zvijezde kuglastog jata M 3 smještene u Hertzsprung-Russellovu dijagramu.položaj zvijezde u Hertzsprung-Russellovu dijagramu. Iz toga vidimo da su giganti zaista zvijezde s vrlo velikim polumjerima. a T površin­ sku temperaturu. Polumjer staze Zemlje je nešto veći od 200 polu­ mjera Sunca. druga veže točke gdje je polumjer deset puta veći od Sunca. stalno izba­ cuju materijal sa svojih površina. znamo također njen polumjer. Tako je moguće da se nuklearni procesi. Jedna povezuje točke gdje je polumjer svake zvijezde jednak polu­ mjeru Sunca.

Slijedećim dodavanjem daljnjih jezgri helija nastane najpri­ je kisik. godine. da se sam spaja. sni­ mljene na Mt Wilsonu 1922. a ne sadrži vodik. u zviježđu Orla.predmet promatranja pomoću spektroskopske tehnike. a zatim neon. kisik i neon. Do­ minantna raspodjela u spektru takvih zvijezda normalno dolazi od molekula cirkonijeva oksida. ako se kreće udesno prema području giga­ nata na dijagramu. To su zvijezde kod kojih su vanjski slojevi odstra­ njeni procesom. Ove fotografije. 1926. A proizvo­ dnja ugljika objašnjava zašto na ne­ kim zvijezdama možemo opaziti veće koncentracije ugljika. Sjetit ćemo se da zvijezde spektralnog tipa M imaju površinsku temperaturu nižu od oko 3 600°. ali u klasi giganata postoje neke zvijezde u čijim spektrima dominiraju linije nastale od molekula ugljika. Ovdje imamo primjer. koji je nastao iz vodika. omogućava heliju. Kako ovo nastaje? Vidjeli smo da zvijezda. Kod prve ta­ kve reakcije tri se jezgre helija (svaka sa dva protona i dva neutrona) spoje u jezgru ugljika (šest protona i šest neutrona). stvarajući važne nove elemente kao što su ugljik. Situacija koja se javlja u unutrašnjosti gigantskih zvijezda pri temperaturama od oko 100 milijuna stupnjeva. 264 Nova. Račun poka­ zuje da ona dosegne oko 100 miliju­ na stupnjeva ako dođe do područja giganata. i 1931. a pri takvim temperatura­ ma počinju djelovati nove interesan­ tne nuklearne reakcije. temperatura u n u t a r jezgre stalno će se povećavati. koji je bio gore naglašen. . Ako se zvijezda razvija i nastavi da se kreće udesno. Pogledajmo neke dokaze proizvo­ da nuklearnih procesa i vidimo što oni sadrže. po­ kazuju širenje plinovitog omotača oko nove zvijezde. opisanim ranije. povećala je enormno sjaj tokom 1918. da više temperature u n u t a r zvijezda znače još kompliciranije nuklearne reakcije. o kojoj se raspra­ vljalo u prethodnom poglavlju. Očito je da ove zvijezde imaju veliku koncentraciju ugljika na svojim površinama. razvija unutarnju jezgru koja je sastavljena uglavnom od helija.

Plinovi izbačeni iz Nove Persei u 1901. godini formirali su maglicu.08-metarskim daleko­ zorom Hale na Mt Palomaru. kako se vidi na gornjoj fotografiji. snimljenoj 5. 265 .

barij i rijetke zemlje. olovo. zatim vjerujemo kako je ovaj povratak ulije­ nikal. nije je od svega što neke imaju tehneOva su razmatranja. bakar.Kao nusprodukt helijeve fuzije. itd. još se širi i zbog toga. na desnoj stranici. zbog raspadanja proto­ stvara ugljik. Takav se gubitak ove rezultate. Drugim riječima. a za zvijezde u ovoj konačnoj fazi na. one ne pokupe se kaže da pripadaju "horizontalnoj samo jedan neutron. cijeloj zvijezdi. oni spajaju s mnogo težim jezgrama. Za sto tisuća godina našli zvijezdu koja se nalazi daleko Astronomi Daiekog istoka vidjeli su supernovu. Očito je da je tehnecij nastao ne­ apsorbirati ni prvobitni vodik. oštro se okreće prema lije­ budu pretežno apsorbirane od neutro­ vo. Tehnecij nije pronađen na Zemlji kazana promatranjima.9 pokazuje primjer jata zvi­ rala. ponovo. Njih također ne može itd. prikazana na 1%. U području giganata na vodika može pojaviti ili kao rezultat dijagramu možemo promatrati zvijezde nuklearnih reakcija ili odbacivanja u kojima posebno obiluje stroncij. U jezda.koje Pri ovakvim temperaturama ove ne­ se zovu S zvijezde. nego cijeli niz ne­ grani". Do sada nemamo pouzdane utrona.površinskog materijala u prostor to­ konij. tokom kojeg zvijezde postignu veći cirkonija. Na ovaj se način atomi želje­ račune koji bi bili na raspolaganju za postepeno pretvaraju u atome sve za takve zvijezde. Da li se zvijezda i dalje razvija na­ prisutnima u manjim koncentracija­ kon što dođe u područje giganata? ma za vrijeme kada se zvijezda formi­ Slika 9. go­ dine. štaviše. koji on se mijenja. a ni helij. možda. a također sadrže utrone ne apsorbiraju ugljik. da jezgre teže da ovoj slici. Cirus maglica. cir. Konačna početna koncentracija željeza iznosila faza evolucionog puta. ali postoji razlog da težih elemenata: najprije kobalt. Ali tehnecij akcija. 266 . u kojoj se oslobode neutroni. jer je davno . Najznačaj­ kom stadija giganta. do­ cij. u molibden.tokom posljednjih sto tisuća već davno istrošen. U nekim slučajevima se sjaj nego u početku svoje evolucije. koja je zasjala 1054. javlja se re­ na u neutron. ali koji nije zabilježen. Ovo je tako malo. kisik ili nenormalno obilje stroncija.u nuklearnim reakcijama. a ne samo u unutra­ Postoje očiti promatrački dokazi za šnjim područjima. cink i tako do stroncija. Astronomi su jer je nestabilan. Željezo je primjer takve jezgre. rijetke zemlje i. u kojem takva daljnja evolu­ prethodnom poglavlju smo vidjeli da je cija gotovo sigurno postoji. svoje porijeklo vuče iz sli­ čnog događaja. formiraju teški elementi kao kositar. cirkonija neon. kisik i neon. jest zapažen u nekim zvijezdama . Materijal izbačen iz nje kreće se enormnom brzinom formirajući pozna­ tu Crab maglicu (lijevo). sada veličine 640 bilijuna kilometara. Smatra se da se godina . vo. uzrokovan pomanjkanjem vodika u barij.

.

pratilac milijuna milijuna kilometara. od kojih supernova predsta­ promatranju klase zvijezda vrlo različi­ vlja najsnažniji primjerak. gustoća na koju vidjeli kineski astronomi 1054. Termonuklearni reaktor je mrtav. kroma. škoća koja stoji na našem putu. počevši s vodi­ ma koji se nalaze između zvijezda. dio je vjerojatno apsorbiran u plinovi­ Već smo rekli kako. da spektakularna klasa ne sadrži nikakve tragove vodika. pa kom. zatim kisik Ali mi imamo neke interesantne koji dišemo. zvijezda. Tako je gusto zbijen materijal Osim toga. Superno­ te od svake do sada spomenute . ovi fragmentarne dokaze.Za to su potrebne temperature više od sprung-Russellovu dijagramu imaju 3000 milijuna stupnjeva. nata. leži daleko nalijevo u dija­ zvijezda dođe do kraja puta. magnezija. termonuklearni reaktori zvijezda Tako naši teleskopi mogu malo otkriti izgrađuju razne lake elemente: najpri­ o onome što se događa u zvijezdama je helij. u stvari. takvog kao što je Saturn. kroz plinove atmosfere Zemlje. unutrašnje temperature patuljka je stanje smrti zvijezde do koje mogu se podići na 1000 milijuna stu­ će doći sve zvijezde. Bijeli patuljak je karakterizi­ goleme količine materijala izbacuju ran vrlo malim sjajem i vrlo je malog van brzinama od oko 1600 kilometa­ promjera. da bi u običnoj ku­ za vjerovanje da temperatura unutar tiji šibica težio nekoliko tona. koje su stvarno promatrali Ako se zapitamo. pokazanog gramu.9. Sirijusa. zde koje leže daleko nalijevo u Hertz. po­ kvim temperaturama je uglavnom ul. Ovo je klasa eksplodirajućih na slici 9. To je pote­ što su magnezij. kakve su evolucione promjene nuklearne reakcije. što se dogodi kada astronomi. uspo­ ra u sekundi. Već smo napomenuli da su kojima su prestali termonuklearni pro­ temperature od 100 milijuna stupnje­ cesi. najjednostavnijim od svih eleme­ zato nikad ne dosegnu Sunčev sustav. moramo tražiti odgovor u zvijezda. va postignute u fazi giganta. U kasnijim stadijima. Zvije­ Ali. A zbog tog čenog materijala supernove koju su vrlo malog polumjera. Pri ovom stadiju počinju nove Ali.bijele va je zvjezdana eksplozija u kojoj se patuljke. iako se one kre­ da su bijeli patuljci zvijezde koje su do­ ću ulijevo u Hertzsprung-Russellovom šle do kraja svoje evolucije. nikla.temperature koje vjerojatno prekora­ materija padne u svoje najniže energet­ čuju 100 000°. argon i kalcij.ulijevo u dijagramu. Tokom posljednjih devet stoljeća ka ekstremno je velika. godi­ je materijal sabit unutar bijelog patulj­ ne. koji uve­ visoke površinske temperature. a čija atmosfera vo sigurno. Jedan dobro oblika maglice koja ima opseg od 64 poznati bijeli patuljak je Pup.još ne znamo. sastavljena je od izba­ ta. tokom po­ a ostaci se sada hlade. jedan kobalta i bakra. silicij. Kod oko 1000 mili­ kroz koje zvijezda prolazi od početka juna stupnjeva ugljik i kisik. titana. Samo onda vrlo visoke površinske temperature kada se ostvare takve temperature. . rediv s polumjerom jednog većeg plane­ pokazana niže. pnjeva.stignuto s produkcijom željeza. postoje teorijski razlozi u njegovu središtu. Poznata Crab maglica. proizvede­ povratka ulijevo. Stanje bijelog vratka ulijevo. pa dok ne dođe do ni tokom faze giganta. liko izgrađuju naša tijela. Jasno je zvijezda nastavlja rasti. proizvodeći takve elemente kao odgovor . travioletno i zato se ne uspijeva probiti vanadijuma. Izgleda goto­ se materijali upotrebljavaju u izgra- 268 . zatim ugljik i dušik. kako smo vidjeli. zvijezde u dijagramu. još nije došlo do produkcije željeza. polumjer je. tako velika da izbačeni se materijal nastavio kretati se ne može uopće usporediti s pozna­ enormnom brzinom sve do sadašnjih tim stvarima na Zemlji. počinju se sami stanja bijelog patuljka? Ispravan je spajati. Svjetlo emitirano pri ta­ sko stanje koje je.

formiraju našu Zemlju? To je predmet koji mora­ mo odgoditi za slijedeće poglavlje. Može­ mo ići i dalje i pitati o porijeklu samog vodika? Ovo je mnogo dublje pitanje pa ga moramo ostaviti po strani sve do posljednjeg poglavlja. proizvedeni samo pri fantastično visokim tempe­ raturama unutar zvijezda. Kako da takvi elementi. Postoji još jedno pitanje. kao željeza i bakra koji su u svakodnevnoj upotrebi. a i običnih metala. gdje ćemo razmotriti strukturu i porijeklo Mliječnog Puta s posebnim naglaskom na porijeklo Sunčeva sustava. počevši samo s vodikom. 269 . koji formiraju vrlo velike dijelove Zemljine kore.dnji teških elemenata: magnezija i si­ licija. a na njega nije odgovoreno. Vidjeli smo kako je mogu­ će da se pokaže porijeklo svih eleme­ nata. koje pri­ pada ovom poglavlju.

da se koristi isti teleskop jer. Prema tome. Modernom tehnikom je moguće u velikoj mjeri proširiti mjerenja popre­ čnih kretanja. zvijezda se nala­ zi u nekom trenutku u točki S1 . Kretanja su složena i ne uključuju samo kretanja u smjeru doglednice. poglavlje STRUKTURA NAŠE G A L A K T I K E Možda se možemo najbolje približiti problemu planetske formacije ako naj­ prije pogledamo što je poznato o stru­ kturi i sastavu naše galaktike kao cje­ line. Zbog toga su astronomi prisiljeni da se pomažu s poznavanjem kretanja po doglednici. Kretanje duž linije doglednice može se stvarno odrediti iz pomaka spektralnih linija zvijezde.10. tko se god upusti u takav program. oni se polagano savijaju. Ovo povećava praktične probleme. mora obavezno poći od činjenice da će čekati oko 50 go­ dina da bi mogao koristiti rezultate. Stvarno se poprečno kretanje pokazuje samo u vrlo polaganoj promjeni smjera zvije­ zde. jer će u dužem intervalu vremena biti veća promjena kuta i bit će lakše mjeriti tu promjenu. Svaki mladi astronom. Možemo poći od pitanja: kako su astronomi uspjeli da izmjere dimenzi­ je i odrede kretanja unutar Mliječnog Puta. ali je poprečno kretanje mno­ go teže odrediti. Uzimajući zbog jednostavnosti da je Zemlja nepokretna. linije su pomaknute prema crvenom kraju spektra. onda. Iz ovih razloga su raspoložive procjene kretanja zvijezda preko dogle­ dnice relativno slabe kvalitete i u sva­ kom slučaju su ti podaci raspoloživi za relativno bliske zvijezde. uključuju poprečna kre­ tanja . spriječili bismo bilo kakvo po­ boljšanje razvoja teleskopa za potrebe mjerenja. Takvo kretanje uzrokuje pomak spektralnih linija. Ali. galaktike koja se sastoji od nekih 100 000 milijuna zvijezda. Ako je kreta­ nje takvo da se objekt udaljuje od nas. spojnica Zemlja-zvijezda mijenja svoj smjer. koje posjeduje manji broj učenjaka. da započnemo? U 8. poglavlju smo vidjeli da astro­ nomi imaju pouzdanu i točnu metodu za određivanje brzine kretanja bilo kojeg objekta direktno prema Zemlji ili od Zemlje. Možemo li biti sigurni da je stupanj savijanja isti danas kao što je bio prije 50 godina? Ako upotrijebimo isti dalekozor. ona. Međutim. takva je procedura teška i nespretna.2.1 pokazuje zvije­ zdu čije je kretanje sastavljeno iz dvije komponente. jer bismo bili obavezni da ra­ dimo s instrumentima starim preko 50 godina. iz praktičnih razloga. jedna je linija doglednice od Zemlje. U praksi. a druga je siječe. Poteškoća je u vrlo maloj promjeni kuta. Kada bismo mogli izmjeriti promjenu. direktno prema ili direktno od zemaljskog promatrača. ako se nama približa­ va. Slika 10. može­ mo biti potpuno sigurni u to. To je bio i ostaje grandiozni zadatak. koji bi usmjerio svoje napore ovakvom zadatku. nema pouzdane metode određivanja kretanja preko linije do­ glednice. ukoliko bismo zaista pokušali da to prove­ demo. nije uvijek moguće. Na žalost. Kako. također. Ovo se može vidjeti iz slike 10. jer se ono ne odrazuje na spektralnim linijama. Ali. a u nekom kasnijem trenutku u točki S2. mogli bismo izra­ čunati poprečno kretanje zvijezde. Poprečna kretanja se katkada mogu izvesti iz teorijskih 270 .kretanja preko doglednice pro­ matrača. a u praksi je uvijek moguće uzeti u obzir kretanje Zemlje oko Sunca. a nespretnost je u du­ gom čekanju između mjerenja. sigurno bi dobio priznanje buduće generacije. one su pomaknute prema plavom dijelu spektra. Najveće udaljenosti su tako velike da se ne mogu izmjeriti trigono­ metrijskim metodama. potreban interval vremena iznosi 50 godina. Takav program traži upornu strplji­ vost i odricanje. Teleskopi nisu potpuno krute struktu­ re.

Gore: mnoštvo zvijezda u dijelu Mliječnog Puta, fotografirano 1,22-metarskim Schmidtovim daleko­ zorom. Zadatak mjerenja dimenzija i kretanja unu­ tar galaktike sastavljene od oko 100 000 milijuna zvijezda bio je i još je uvijek golem zadatak.

Slika 10.1 Samo se radijalna komponenta zvijezde može mjeriti pomoću po­ maka njenih spektralnih linija.

Slika 10.2 Poprečno kretanje očituje se samo u po­ laganom mijenjaju smjera doglednice od Zemlje do zvijezde.

271

preračunavanja, ali ona u većini osta­ ju nepoznata. Da bismo odredili strukturu naše galaktike, moramo imati metode za određivanje udaljenosti zvijezda i nji­ hovih kretanja. U 6. poglavlju smo vi­ djeli da možemo izmjeriti udaljenosti najbližih zvijezda paralaktičkom meto­ dom - direktna trigonometrijska me­ toda koja ovisi o kretanju Zemlje oko Sunca. Ovo kretanje uzrokuje nezna­ tnu godišnju oscilaciju u smjeru sva­ ke zvijezde. Ako se ovaj sićušni učinak može izmjeriti, tada se udaljenost zvi­ jezde može lako odrediti. U praksi se ovo može načiniti s prihvatljivom to­ čnosti samo za oko 10 000 zvijezda, onih 10 000 koje su u našoj blizini, a unutar udaljenosti manjoj od 100 godina svjetlosti ili oko 960 milijuna milijuna kilometara. Premda je ovo samo mali uzorak u usporedbi sa 100 000 milijuna zvi­ jezda cijelog Mliječnog Puta, dovoljan je da dozvoli astronomima da ustano­ ve još uspješniju metodu za mjerenje mnogo većih udaljenosti. Kada nam je poznata udaljenost zvijezde, možemo lako izračunati apsolutnu veličinu, po­ znavajući prividnu veličinu a, naravno, uvijek možemo odrediti i njen spektralni tip. Zato svaku od zvijezda za koju raspolažemo s dobrom trigonometrij­ skom udaljenosti možemo nanijeti u Hertzsprung-Russellov dijagram. Naš primjer od 10 000 izmjerenih udalje­ nosti zvijezda je dovoljan da odredi niži dio glavnog niza sa znatnom točnosti, premda nema dovoljno mjerenja za zvi­ jezde u gornjem dijelu glavnog nizu da nam omogući da opišemo taj dio niza s adekvatnom točnosti. Poznavajući tako niži dio glavnog niza, možemo to iskoristiti da odredi­ mo udaljenosti mnogo širih uzoraka zvijezda. Razmotrimo zvijezdu koja je tako daleko da se ne može izmjeriti tri­ gonometrijskom metodom, ali koja je uprkos tome dovoljno blizu da može­ mo odrediti njen spektralni tip. Pretpo-

stavimo da je njen spektralni tip sličan spektralnom tipu Sunca. Ovo zahtijeva da zvijezda leži na glavnom nizu ili vrlo blizu glavnog niza, jer je njen apsolutni sjaj nalik apsolutnom sjaju Sunca. Po­ znavajući apsolutnu veličinu zvijezde, možemo odrediti njenu udaljenost, jer možemo izmjeriti njenu prividnu veli­ činu. Udaljenost svake zvijezde, koja padne na niži dio glavnog niza, može se odrediti na taj način, ukoliko je njen spektar točno poznat.

Na slijedećoj stranici prikazani su Veliki i Mali Magellanovi Oblaci. Opažajući promjenljive zvijezde tipa cefeide u Malom Oblaku, čije se zvijezde pra­ ktički nalaze na istoj udaljenosti od Zemlje, Miss Leavitt je mogla pokazati da je odnos između periode i prividne veličine isti kao i odnos između periode i apsolutne veličine. Prema tome, izmjeri­ mo li udaljenost jedne cefeide, možemo odrediti udaljenosti drugih, direktno mjereći njihove perio­ de i prividne veličine. Metodom mjerenja pomoću glavnog niza (koji je izrađen iz metoda trigonome­ trijskih paralaksa), astronomi su odredili udalje­ nost nekoliko cefeida. Prema tome, druge cefeide na velikim udaljenostima, ako su svijetle zvijezde mogu se upotrijebiti za mjerenje prostranih dimen­ zija naše galaktike. Donja slika na slijedećoj stra­ nici pokazuje Mali Magellanov Oblak, dobiven iz negativa što ga je snimila Miss Leavitt.

272

273

Premda je ova metoda velika i dobi­ vena trigonometrijskom metodom, ona nam ne omogućava da protegnemo mjerenja udaljenosti daleko u prostor, jer na nesreću ona služi za relativno slabe zvijezde - one koje leže na nižem dijelu glavnog niza. Da dobijemo još uspješniji sistem mjerenja, moramo se ponovo vratiti cefeidama, koje smo ukratko spomenuli u prošlom pogla­ vlju. Tamo smo vidjeli da cefeide služe kao pokazivači udaljenosti, jer postoji značajan odnos između njihovih apso­ lutnih veličina i njihova perioda pro­ mjene sjaja. Ova relacija je prikazana na slici 9.4, a ovdje ćemo postaviti pi­ tanje, kako je dobivena ova slika. Prva promatranja Miss Leavitt bila su obavljena u Magellanovim Oblaci­ ma, u kojima ima veći broj cefeida, s različitim periodima promjene sjaja. Mali Magellanov Oblak sadrži mnogo manje prašine, koja zaklanja i apsorbi­ ra dio svjetlosti zvijezda, od Velikoga i zato daje promatraču bolju mogućnost točnijeg određivanja prividnih veličina cefeida. Miss Leavitt je usporedila iz­ mjerene prividne veličine cefeida s nji­ hovim periodima. Zatim je nanošenjem prividnih veličina na jednu os grafiko­ na, a periode na drugu os, dobila kri­ vulju sličnu onoj na slici 9.4. Sada mo­ ramo uzeti u obzir da su Magellanovi Oblaci vrlo mali u usporedbi s njihovim udaljenostima od Zemlje. Zato možemo smatrati da se i Mali i Veliki Oblak (ali ne oba zajedno) nalaze u biti na istoj udaljenosti od nas. Prema tome je rela­ cija između prividne veličine i apsolu­ tne veličine ista za sve njih. Jasno je da postoji slična relacija između prividne veličine i perioda, kao što postoji izme­ đu apsolutne veličine i perioda. Sada, ako uzmemo cefeide u svrhu određivanja udaljenosti, moramo zna­ ti relaciju između apsolutne veličine i perioda, a ovo nije dano iz promatra­ nja Magellanovih Oblaka, iz jednosta­ vnog razloga što ne znamo udaljenost Oblaka iz direktnih mjerenja. Sve što

znamo za početak jest to da su oni vrlo udaljeni od nas. (Smatra se da su njihove udaljenosti preko 100 000 godina svjetlosti.) Da pretvorimo rela­ ciju između prividne veličine i perioda u relaciju između apsolutne veličine i perioda, moramo odrediti udaljenost najmanje jedne cefeide, jer ćemo samo tako znati relaciju između prividne veličine i apsolutne veličine za tu cefeidu. Zatim, jer za sve cefeide mora vrijediti relacija između prividne veli­ čine i perioda, pokazanog na slici 9.4, postat će fiksirana skala apsolutne ve­ ličine na ovoj slici. Ali, kako možemo odrediti udalje­ nost najmanje jedne cefeide, sjetivši se da ni jedna nije tako blizu da je može­ mo izmjeriti točnom trigonometrijskom metodom? Na sreću su otkrivene cefei­ de u kuglastim jatima zvijezda. Zvijezde u jatu se u biti nalaze na istoj udalje­ nosti od nas, a njihova udaljenost nije vrlo velika. Tako, ako možemo odredi­ ti udaljenost bilo koje zvijezde u jatu, odredit ćemo i udaljenost cefeide, jer je ona član jata. Ovo je bilo sretno ostva­ reno u nekoliko slučajeva, koristeći metodu mjerenja glavnog niza, koja je bila opisana gore. Odatle znamo uda­ ljenosti šačice cefeida, koje omogućuju da se odredi točna skala krivulje na slici 9.4. Tek sada, kada je određena prava skala krivulje, ona se može upo­ trijebiti za određivanje udaljenosti na način opisan u 9. poglavlju. Važnost metode se nalazi u ovome: cefeide su svijetle zvijezde, pa se zato mogu promatrati u velikim udaljeno­ stima. Osim toga, promjena njihova sjaja je pojava koju je lako uočiti. Zato se one mogu upotrijebiti za određiva­ nje mnogo većih udaljenosti od onih koje može dati metoda glavnog niza. Sada možemo vidjeti da postoji cije­ li lanac metoda mjerenja udaljenosti. Do sada smo spomenuli četiri karike. Prva je mjerenje udaljenosti unutar Sunčeva sustava, posebno udaljeno­ sti od Zemlje do Sunca. Ovo je fun-

274

damentalno mjerenje, jer veličina Zemljine staze formira osnovni podatak u trigonometrijskoj metodi mjerenja udaljenosti bližih zvijezda. Ova trigonometrijska metoda - paralaktična metoda - druga je karika u lancu. Metoda glavnog niza, čija je skala određena pomoću trigonome­ trijske metode, treća je karika. I sada imamo četvrtu kariku - metoda cefeida - čija je skala određena pomoću metode glavnog niza. Svaka slijedeća karika omogućuje mjerenja sve većih i većih dubina prostora, a svaka kari­ ka ovisi o prethodnoj. U posljednjem poglavlju dodat ćemo daljnje dvije ka­ rike iza cefeida. Ove su daljnje karike potrebne samo onda kada gledamo u svemir dalje od naše galaktike i ra­ zmatramo udaljenosti izvan Mliječnog Puta. Za sada će biti dovoljne četiri karike u našem lancu. Oblik, veličina, kretanje i sastav Prije gotovo dvije stotine godina bilo je jasno Thomasu Wrightu, mornaru iz Durhama, a i Williamu Herschelu, da je Mliječni Put pločaste strukture, a da se Sunce i Sunčev sustav nalaze unu­ tar te pločaste strukture. Ali bez po­ moći mjerenja, s kojim današnji astro­ nomi raspolažu, prvi su istraživači bili sasvim nemoćni da odrede veličinu ci­ jele strukture, precizni položaj Sunca

unutar nje i opću prirodu kretanja zvi­ jezda. Sve su ove stvari bile predmeti spekuliranja, ali su neka nagađanja bila začuđujuće blizu cilju. Prije dvje­ sta godina J. H. Lambert je naslućivao da se sve zvijezde galaktike kreću oko zajedničkog centra u Sunčevu susta­ vu. Ova je ideja bila ispravna. Zvijezde se zaista kreću oko zaje­ dničkog centra, tj. centralne izbočine naše galaktike. Opće karakteristike sadašnje slike naše galaktike pokazane su shemat­ ski na slici 10.3 i 10.4. Prva daje bočni izgled, a druga gornji ili donji izgled, a često se to kaže pogled sa strane i po­ gled sprijeda. Iz slike 10.3 vidimo da se Sunce nalazi gotovo na rubu galakti­ ke. Njegova je udaljenost od centra oko 25 000 godina svjetlosti. U centralnim područjima galaktike iščezava pločasta struktura. Ona je zamijenjena određe­ nom izbočinom, koja ima debljinu oko 10 000 godina svjetlosti. Područje izbo­ čine je poznato kao jezgra galaktike, a važna je karakteristika ove jezgre u velikoj gustoći zvijezda, jer je gustoća znatno manja u vanjskim pločastim područjima. Detaljnije, vjerojatno je da gustoća zvijezda postaje vrlo velika bli­ zu krajnjeg centra galaktike. Sunce se giba po gotovo kružnoj stazi oko centra galaktike, a brzina kretanja mu iznosi oko 240 kilometa-

Slika 10.3 Shematski izgled galaktike sa strane.

Slika 10.4 Shematski izgled galaktike sprijeda. Spi­ ralna struktura predstavlja položaje jako svijetlih zvijezda, nedavno formiranih iz međuzvjezdanog plina.

275

ra u sekundi. Ovo kretanje na Zemlji ne zapažamo, jer je zajedničko i Suncu i svim planetima. Najveći dio drugih zvijezda se također kreće oko centra po gotovo kružnim stazama. Relacija između brzine na ovim stazama i uda­ ljenosti od centra prikazana je na slici 10.5. Vidi se da brzina raste do maksi­ muma kod udaljenosti od oko 15 000 godina svjetlosti od centra. Poslije toga ona polagano opada. Sunce se nalazi na dijelu krivulje koji opada. Slika 10.5 ne pokazuje brzine za zvijezde jezgre, tj. za zvijezde koje se nalaze na udaljenosti manjoj od oko 5000 godina svjetlosti od centra. Ra­ zlog za ovo vjerojatno leži u kretanjima zvijezda unutar jezgre koja nisu jedno­ stavna. Takve se zvijezde vjerojatno ne kreću oko centra po kružnim sta­ zama. Neke zvijezde, koje se nalaze na udaljenosti od centra kao naše Sunce, kreću se zaista po stazama koje nisu ni približno kružne. Ove su zvijezde poznate kao zvijezde trkačice; ime je nastalo iz činjenice da su one blizu Suncu i da se kreću velikim brzinama u odnosu na Sunce. Ovo se svojstvo pojavilo iz razlika u stazama Sunca i ovih zvijezda. To ne znači da ove zvi­ jezde imaju posebno velike brzine na svojim stazama; njihove se staze razli­ kuju u obliku. Razlika između oblika njihovih staza i staze Sunca je prika­ zana na slici 10.6 dolje.

Do sada smo se bavili samo zvije­ zdama galaktike ali, kako smo napo­ menuli u ranijim poglavljima, između zvijezda se nalazi plin, a on je tako­ đer važna komponenta galaktike. Plin sadrži i fine čestice prašine - prašine koja uzrokuje smetnje zaklanjanjem, na što je upozoreno u 6. poglavlju. O kemijskom sastavu ove prašine znamo vrlo malo ili ništa, ali mnogi astronomi vjeruju da se ona većinom sastoji od čestica leda. Poslije otkrića prisutno­ sti interstelarne materije astronomi su upoznali njene efekte, koji su im omo­ gućili da izmjere dimenzije naše gala­ ktike s dovoljnom točnošću. Premda prašina svoju prisutnost lako pokazuje, plin je osobito teško otkriti. Uprkos tome, taj plin stvara spektralne linije u spektru udaljene zvijezde. Ove su linije tamne, kao i Fraunhoferove linije u spektru Sunca (vidi stranicu 199), koje su proizve­ dene u biti na sličan način. Sjetimo se da su Fraunhoferove linije nastale zbog toga što svjetlost s neprekidnim područjem boja, emitirana iz fotosfere, prolazi kroz hladniji plin koji se nala­ zi iznad fotosfere; atomi unutar ovog hladnog plina tada apsorbiraju svjetlo svojih vlastitih valnih dužina, tako da su ove pojedine valne dužine nestale kada svjetlost dođe do Zemlje. Slična situacija nastaje sa svjetlom udaljene zvijezde, kad ono prolazi kroz interste-

Slika 10.5 Odnos između udaljenosti zvijezda od centra gala­ ktike i brzina na njihovim stazama oko tog centra.

Slika 10.6 Staze Sunca i zvijezde koja ima veliku brzinu kre­ tanja na stazi

276

ima radijus od oko 10 000 svjetlosnih godina. Strelice s označenim stupnjevima pokazuju galaktičke dužine. 277 . Krug. u čijem se centru nalazi Sun­ ce. Imena se odnose na tamne i svijetle oblake vodika.Neka karakteristična područja naše galaktike u okolici Sunca otkrivena modernim promatranjima.

Najprije se natrija i kalcija u njenoj vlastitoj atmo­ pomislilo da je sav međuzvjezdani plin sferi. ukoliko atomi nisu poveza­ snaga izgubila svaku važnost. Već smo vidjeli da spektar zvije­ ovako vruć. gdje su Hladni plin vodika ne može se otkri­ atomi natrija i kalcija izgubili toliko ti optički. (To je skala na zvijezda. Najprije se spoznalo. jer se prije 25 godina Radio-metoda ima nedostatak: ne otkrilo slabo zračenje vodika. plinu. nalazi se u njihovim visokim kojoj je točka taljenja leda na 273°. tj. da su one nastale ne može otkriti prisutnost neutralnih od atoma natrija i kalcija koji se nala­ vodikovih atoma u međuzvjezdanom ze u međuzvjezdanom plinu. natrij i kalcij. plih površina vodika s temperaturom Efekt je posebno naglašen za atome od oko 10 000°. a na južnom u sastavu međuzvjezdanog plina nego nebu Australci. Razlog. Premda su linije natrija i kalcija bile Slika 10. Proma­ može otkriti molekule vodika. Ukoliko atomi postoje sami elektrona da je njihova apsorpciona za sebe. ali danas znamo da su ta­ zda visoke površinske temperature. kao što su atomi i australski radio-astronomi radeći u vodika i helija. jer su mjerenja na sjevernom vodik mora biti u mnogo većem opsegu nebu obavili Nizozemci. B kve tople površine vodika relativno ri­ i O tip zvijezda. Zbog ni u molekule . Atomi unutar plina apsorbi­ tranja T. Ispravno tuma­ lova i zato se može otkriti samo radiočenje njihove prisutnosti je dao Sir Ar­ teleskopima. Ovu su kartu izradili nizozemski gov najglavniji sastav. zašto nema zaista vrlo hladna s temperaturom od linija natrija i kalcija u spektru takvih 100° apsolutne skale.vodik može emitirati toga je bilo sumnjivo kada su nađene spektralnu liniju.larni plin. nego . ali on neće biti osobito vih atoma u ovim površinama je bila uočljiv kod zvijezde čiji spektar već sa­ oko milijun puta veća nego koncentra­ drži tamne linije koje su načinili atomi cija atoma natrija i kalcija. da suradnji. Koncentracija vodikonatrija i kalcija. Zato optička astronomija thur Eddington.7 pokazuje kartu raspodjele važne u otkrivanju prisutnosti međuz. udaljenih zvijezda s visokom površin­ tako da ona pada u područje radio-vaskom temperaturom. one nisu otkrile nje­ dom. sadrži u biti samo li­ jetke. a karakteristična je tamne linije natrija i kalcija u svjetlu valna dužina linije blizu 21 centimetar. Dunhama na zvjezdarnici Mt raju svjetlo onih valnih dužina koje su Wilson otkrila su zatim prisutnost to­ i za njih karakteristične. tj.) površinskim temperaturama. no to može radio-astronomija. Većina međuzvjezdanog plina je nije vodika i helija.vodika. kako je određena radio-metovjezdanog plina.

Mjerenja na sjevernom nebu izvršili su nizozemski astronomi. dok je na suprotnoj stranici dalekozor Mills Cross.Slika 10. a mjerenja na južnom nebu australski astronomi. Na ovoj stranici je nizozemski radiodalekozor kod Dwingelooa.7 Karta prikazuje raspodjelu i gustoću neutralnog vodi­ ka u galaktici. u bli­ zini Sydneyja u Australiji .

Pogled na unutrašnjost kru­ žne građevine CERN-ovog 28-milijardnog elektro-voltnog izmjeničnog napona protonskog sinhrotrona. Kada željeznu pilovinu postavimo u blizinu magneta. Druge vjerojatno izlaze iz jezgre formirajući halo koji okružuje cijelu razdiobu zvijezda. Ovaj magnetski mjehur služi za za­ državanje kozmičkih zraka. postoje neke stvari o kojima treba nešto reći.8. Prem­ da se njegova struktura još nije odre­ dila. poglavlja. u drugu ruku. tada cjelokupna masa međuzvjezdanog plina iznosi samo dva ili tri posto od cjelokupne mase zvije­ zda. ona će se sama ra­ sporediti na način kakav je pokazan na slici 10.9 posto brzine svje­ tlosti. Kozmičke zrake se sa­ stoje od čestica . tada će cjelokupna masa plina biti odgovarajuće veća. da se prisutnost magnetskog polja pokazuje efektom koji se očituje na naelektrizi­ rano tijelo koje se kreće.nešto većih ener­ gija.uglavnom protona . Zato je naša karta ne­ kompletna. Sjetimo se iz 7. Čini se da su silnice ugla­ vnom poredane paralelno s galaktičkom ravninom. 8 Željezne strugotine otkrivaju linije sila u magnetskom polju u šipka­ stom magnetu. neki vjeruju da su molekule glavni sastav plina.9 Shematski prikaz magnetskog polja galaktike. Tu važnost ne možemo ocijeniti. Magnetsko polje je najlakše zamisliti pomoću magnetskih silnica. 280 . pokaže da su važne. Silnice unutar međuzvjezdanog pli­ na izgleda da su poravnate uglavnom Slika 10. jer ne obuhvaća raspodje­ lu molekularnog vodika. Ovdje su protoni ubrzavani do 99. Smjer silnica u bilo kojoj točki je jednostavno smjer magnetskog polja. Magnetska polja i kozmičke zrake Teško je očekivati da magnetsko polje ispunjava našu galaktiku.samo neutralne vodikove atome koji se nisu vezali. Ako se. Ako su molekule zaista nevažne. dok drugi vjeruju da su one sasvim nevažne. Slika 10. Astronomi se vrlo razilaze u svojim pogledima na to pita­ nje.

Prije . a ovaj magnetski mjehur služi da pnjeva . Neki vjeruju da je on usporediv dovoljavajuća teorija o porijeklu ko­ s masom plina diska. ali bi izgledalo. za vrijeme bljeskova. pa će se i one naći u zaobiMeđutim. pa će ga oni zaobići.uglavnom protoni plina mora sigurno biti mnogo manja . dok je plin unutar mjehura ili Zato je cijela galaktika vjerojatno oba­ haloa veoma vruć i ima visoku tempe­ vljena ogromnim magnetskim mjehu­ raturu . Ne postoji opće slaga­ ganju na primjer u CERN-laboratoriju nje među astronomima o masi halo u Ženevi. naboje. Oni sma­ staju elektroni i pozitroni visoke ener­ traju da se kozmičke zrake stalno pro­ gije. njih će otkloniti magnetsko a da umjesto slobodnog putovanja u polje. Takve zrake.vjerojatno više od milijun stu­ rom. pni međuzvjezdani plin ograničen na ona zrači energiju. Protoni ko­ prostor izvan galaktike ostaju ulovlje­ zmičkih zraka su također električne ne u velikom magnetskom mjehuru. a oštriji zaobilasci disk galaktike. Kako protoni kozmičkih zraka treba tražiti u većem imaju daleko veće mase od elektrona. ji . Odluka o ovim raznim njihovi će otkloni biti mnogo slabi­ shvaćanjima ostaje za budućnost. Silnice vjerojatno mjehur prikazan na slici 10.njihovi su zaobilasci strmi. Ovo bi protumačilo izgled slike 10. Još ne postoji sasvim za­ plina. 281 . drugi smatraju zmičkih zraka.sa snažno velikim energijama.7. broju pojava. Mnogi astronomi i fizičari svjetlosti. a njegova temperatura je pokazano shematski na slici 10. Tako magnetsko po- Slika 10. čak takvim snažnim volumen haloa neuporedivo veći nego strojevima koji nam stoje na raspola­ volumen diska. relativno da je on mnogo veći zbog golemog vo­ niže energije. niska. čestice. jer je u laboratoriju.9.veću energiju.10 Većina astronoma vjeruje da se galaktika formirala iz gi­ gantskog oblaka plina koji se lagano okretao. Premda gustoća halo Ovo su čestice . kao na slici 10. Ako ove čestice imaju električne izvode u zvijezdama koje eksplodiraju. kako lativno je gust. brzina rotacije se povećala u tom opsegu da buduće sažimanje nije moglo ići prema osi rotacije nego samo paralelno sa smjerom rotacije. tim. relativno niska.7 re­ koji potpuno okružuje zvijezde. Kad se ovaj plin zgusnuo. Sunce ne mogu biti principijelni izvor koje se kreću brzinama blizu brzini produkcije. Plin slike 10. postoji razlika. Među­ izlaze iz jezgre galaktike u golemi halo. neredovito se sudaraju sa vjeruju da se glavna produkcija pojavi halo plinom i pri takvim sudarima na­ u eksplozijama supernovih.3.9. postoji sumnja da porijeklo lasku magnetskog polja. da on mora zahvatiti cijeli ovo nije cijela priča. štaviše.paralelno s ravninom galaktike. Kada Čini se nevjerojatnim da je cjeloku­ električna čestica načini zaobilazak. Ali. zvijezde kao Kozmičke zrake visoke energije. veće energi­ je cjelokupna masa halo plina manja je nego što ih podijelimo protonima od cjelokupne mase plina diska. Neki od gustoće plina diska. stvara Sunce vjerojatno lumena.a njegova gustoća mora biti zadrži kozmičke zrake. ne znači da od njih imaju.

.

a ona je dobivena iz energije koju stvaraju nuklearni pro­ cesi unutar njih. Cjelokupno radio-zračenje galaktike je slabije oko sto tisuća puta nego optička emisija. Krajnji je rezultat bio diskasta struktura koju smo vidjeli na slici 10. Ovo se zračenje pojavljuje na valnim dužinama koje ne daje spektralne lini­ je. koje zvijezde slijede na dijagramu. Radio-valovi dolaze Preth. koji emitiraju. a vri­ jeme. Zato naša galaktika nije samo emiter svjetlosti. 283 . ta vrijednost varira od jedne do druge galaktike. cijelo područje valnih duži­ na spada u područje radio-valova. kako je na slici 10.: kuglasto jato M 13 u zviježđu Herkula.) Elektroni. Međutim. na primjer. Zato zračenje koje emitiraju elektroni u halou galaktike nužno moraju otkriti radio-astronomi. Formiranje galaktike Velika većina astronoma vjeruje da je galaktika formirana iz oblaka plina vrlo velikih dimenzija. također. Slika 9. brzina se rotacije postepeno povećava­ la. Tada je bilo moguće samo zgušnjavanje paralelno s osi ro­ tacije.3 (str. Slika 10. sigurno s pro­ mjerom od nekoliko stotina tisuća svjetlosnih godina.10. vje­ rojatno su nastali iz kozmičkih zraka. Tokom ovog perioda zgušnjavanja samo se mali broj zvijezda formirao. Takvo računanje za ovu putanju pokazuje da je NGC 188 staro oko 15 milijardi godina. može se izračunati. Pretežni dio svjetlosti do­ lazi sa zvijezda. i emiter radio-valova. kako se zgušnjavao. nego. U početku se oblak polagano vrtio ali.3. u stvari. (Postoje također elektroni koji se giba­ ju u međuzvjezdanom plinu u disku galaktike. Ukupna masa zvijezda u halou iznosi samo 10% od mase zvijezda u disku. Crtež nalijevo dolje pokazuje opću raspodjelu kuglastih jata u odnosu na galaktičku ravninu. 259) pokazuje vrste evolucionih putova. od vrlo brzih pozitrona i elektrona. koji se kreću u najvećem dijelu u magnet­ skom mjehuru što okružuje galaktiku.11 Položaji zvijezda jata NGC 188 u Hertzsprung-Russellovu dijagramu. potrebno da se prijeđe po datoj pu­ tanji. a slijedeća slika je fotografija tog jata. ali je radio-emisija iz ovih komponenata znatno slabija od onih u halou. a ne optički astronomi. jer putuju po zbijenijim krivuljama. a oni su opet dobiveni iz zvijezda pri­ likom eksplozija supernove zvijezde. Ovakva se jata nalaze uglavnom u galaktičkom halou i sadrže zvijezde koje su se formirale u ranijem stadiju kondenzacionog procesa u galaktici. uzrokujući postepeno spljoštavanje oblaka.lje uzrokuje da protoni i dakako lakši elektroni i pozitroni zrače. ali su elek­ troni i pozitroni mnogo efektivniji. Konačno je vrtnja postala toli­ ka da više nije bilo moguće sakupljanje prema osi vrtnje.

284 .

Tek kada oblak postane prostraniji. od ko­ jih je jedan primjer pokazan na foto­ grafiji na suprotnoj stranici. postavimo određe­ ni test. fotografija Orionove maglice pokazu­ je golema tamna područja koja se sastoje od gustih oblaka plina i prašine. U ovom stadiju počelo je brzo formiranje zvijezda. U kasnijem stadiju. Katkada se zvijezde haloa nađu u jatima. Zbog toga su se željezo i kalcij. poglavlju smo vidjeli da su svi elementi. To su globularna jata. Slično je jedan dio plina ostao u halou. kad su se formirale već mnoge zvijezde i bilo je vremena da nastanu takvi ele­ menti. Ali je velika masa plina dosegla diskast oblik slike 10. nastali u termonuklearnim reaktorima unu­ tar zvijezda. a njihova je cjeloku­ pna masa oko 10% od masa diska zvi­ jezda. NGC 6611. vjerojatno kao rezultat zračenja novoformiranih zvijezda. za kojeg vjeru­ jemo da danas predstavlja halo. Na toj osnovi zvijezde haloa bi sadržavale manje koncentracije takvih elemenata nego zvijezde diska. ali nije sigurno da je ispravna. pa ćemo zato očekivati da u spek­ trima prvih zvijezda budu samo trago­ vi željeza i kalcija.one sada okružuju glavnu strukturu galaktike. osim vodika. Premda je formiranje zvijezda u našoj galaktici počelo prije 15 milijardi godina. bit će moguće vidjeti da li on sadrži novoformirane zvijezde. formirajući tako međuzvjezdani plin diska. 285 . morali nastati pri takvim reakcijama. U 9. Ako je naša slika o formiranju galaktike pouzdana. Ove su zvijezde nađene u halou galaktike. To zna­ či da možemo očekivati kod zvijezda koje su se formirale u kasnijem stadiju prisutnost veće koncentracije željeza i kalcija. Ova slika formiranja galaktike je kvalitativna. jer su takve zvijezde nastale u unutrašnjosti zvije­ zda.3 prije zgušnjenja u zvijezde. Međutim. u Orionovoj maglici se gotovo sigurno još odvija taj proces. Preth. Ovo je orijaški oblak pli­ na koji se širi. malo je ostalo plina koji se nije zgu­ snuo u zvijezde. možemo očekivati da u zgusnutijem plinu bude i teških jezgri. Međutim. koji se izrazito pokazuju spek­ trima nekih zvijezda. očeki­ vat ćemo da je početni oblak plina sa­ državao malo teških jezgri.

.

Na slici 10. Ovo je emisiona maglica. Slijedi da je potrebno odrediti niz grupa zvije­ zda. ovo promatranje također daje snažnu potvrdu o onome što smo rekli u prethodnom poglavlju.7 vidjeli smo primjere stvarnih jata zvijezda. Vremena evolucije su najduža za zvijezde koje su relativno najniže na glavnom nizu i slijede puta­ nje udesno i gore.6 odrediti starost grupe zvijezda .slijedi da su se one formi­ rale unutar posljednjih milijun godina. da bismo mogli odgovoriti na tra­ ženo pitanje. da su se ova dva jata formirala u raznim epohama. postoje i drugi načini da objasne malu koncen­ traciju željeza i kalcija u halou zvijezde.3 učinila je jasnim da zvijezde na gornjem dijelu glavnog niza prolaze svoju evoluciju u relativno kra­ tkom vremenu. što je trećina starosti same galaktike. Za zvijezde na gornjem dijelu glavnog niza vrijeme je mnogo kraće nego za zvijezde u donjem dije­ lu glavnog niza. U prethodnom poglavlju. Na slici 9. Vraćajući se na našu opću sliku. Ra­ čun pokazuje njegovu starost na oko 15 milijardi godina. Rezul­ tati dvaju računa se sigurno neće sla­ gati. jer bi nas to dovelo na nesigurne pozicije. Ovo je odgovor na naše pitanje. kako je stara naša galaktika? Tehnike promatranja i proračunavanja. Sunce i Sunčev sustav su mnogo mladi. dobit ćemo starost jata M 67. možemo pitati o vremenu koje je tre­ balo da protekne da bi se sve ovo zbi­ lo . 9. a računanjima se također može odrediti koliko dugo traje evolucija. Osim potvrde gornje opće slike formiranja galaktike. Razlog je. omogućuju nam da to pitanje drži­ mo u vlasti. to još ne dokazuje da je ta slika ispravna. foto­ grafirana 5.08-metarskim dalekozorom Hale.Ovo očekivanje je potvrdilo pro­ matranje. da je starost Sunčeva sustava oko 5 milijardi godina. Najsjajnije poznate zvi­ jezde trebaju samo oko milijun godina da kompletiraju svoje evolucije. dok je nekoliko takvih evolucionalnih pu­ tova pokazano na slici 9. naravno.6 i 9. Koncentracije izmjerene u nekim halo zvijezdama iznose 1% od koncentracije koja je nađena na Sun­ cu. opisane u prethodnom poglavlju. Za trenutak ponovo po­ gledajmo slike 9. U takvoj maglici gustoća vodika je mnogo puta veća nego u međuzvjezdanom plinu. da je vodik osnovna baza iz koje su sa­ građeni svi drugi elementi. Kako možemo promatrati takve zvijezde .Hijade. prem­ da se ovo promatranje slaže s onim što smo očekivali na osnovu naše slike for­ miranja galaktike. evolucioni put. jer će najstarija grupa dati starost galaktike.ili.7.ne veliki broj . Dalje o tome nećemo raspravljati. a vrlo jednostavan argument dokazuje da se zvijezde još formiraju.7. M 67 je starije od grupe Hijade. Računom se može pokazati da se zvijezda kreće duž putova ove vrste. jer ta vrijednost mora biti blizu starosti galaktike.6 i 9. jer je ono relativno mlada zvijezda. dobit ćemo najbližu vri­ jednost starosti same galaktike. za koje se vjeruje da je jedno od najstarijih u galaktici. Ako imamo sreću da uključimo u računanje grupu zvijezda koja se formirala u najranijoj fazi povi­ jesti galaktike. Međutim.11 imamo položaje na Hertzsprung-Russellovu dijagramu jato NGC 188. Stijene Zemljine kore i meteoriti nam govore. 287 . Jer. Vidimo da iscrpljivanje vodika iz centralnih područja zvijezde uzrokuje kretanje zvijezde iz glavnog niza udesno.3. Sunce nije bilo među prvim formiranim zvije­ zdama u galaktici. Formiranje zvijezda Budući da je u galaktici još prisu­ tan plin u disku. Sličnom će se procedurom za sliku 9. mora se dodati da. prikazan na slici 9.3. Ako izračunamo Prethodna slika: Maglica Lagun u zviježđu Strijelca. postoji mogućnost da se formiraju nove zvijezde. naša ra­ sprava o slici 9.

pa ćemo prirodno razmotriti lo­ područja tiskaju plin hladnijim podru­ kaciju i porijeklo takvih oblaka. Zvijezde se ne formiraju ni u jezgri galaktike. jednostavno rečeno. recimo. imala bi zvijezda koja nastaje iznosio dva puta više nego temperaturu plina od oko 10 000°. u hlađenju plina a i u postanku razumjeti. pa nastaje formi­ je plin u halou galaktike prerijedak ranje gustog oblaka. hlađenje Orionovoj maglici. Moramo čekati sve dok one su. ona brzo ugrijava okolni plin. Zato izgleda da se zvijezde u halou slabo ili nikako formiraju. koje je zapo­ nom prostoru vjerojatno igraju važnu čelo prije 15 milijardi godina i koje sa­ ulogu u povezivanju atoma u moleku­ svim jasno ide sve do posljednjih mili­ le. Računanja Zbog toga su astronomi vjerovali da pokazuju da će tada plin međuzvjezdani plin ima takvu tempe­ formirati u ekvatorskom po­ raturu. iznenada prestalo. Jednom. smještene se zvijezda stvarno ne pojavi. Zbog velike svaka fotografija Mliječnog Puta poka­ količine prašine ne možemo vidjeti zuje izrazito tamna područja. drugim riječima. molekule ispare s površina česti­ očito da se takav proces formiranja go­ ca prašine. ci. Činjenica da su ta­ ti. Sunce. jer Čini se vrlo vjerojatnim da tamo nema plina i prašine. Oblaci su vjerojatno formirani iz Kad se zgusnulo na veli­ procesa hlađenja. gdje se čestice prašine nalaze između kad vrlo sjajna zvijezda počne zrači­ Zemlje i zvijezda. nje­ gov je ekvatorski promjer đenja. okrećući se brže čjima galaktike. nije jednoliko rasprostranje­ gustim oblacima plina i prašine kao na u međuzvjezdanom plinu. Za­ jezda u sadašnjem trenutku. 288 . Dogodi se da pojedini atomi udare jun godina. Oni su previdjeli jednu stvar: dručju disk koji će se gibati snagu hlađenja prašine i molekula u oko Sunca. Najgušći se Sunce neprekidno zgu­ šnjavalo iz rotirajućeg obla­ plin se pojavljuje u vanjskim podru­ ka plina. Ovakva je situacija u čja brže hlade od drugih. Čestice prašine u međuzvjezdada je formiranje zvijezda. premda Ovo ih dovodi do kontakata što im stvarno ne vidimo formiranje novih zvi­ omogućuje spajanje u molekule. Tlak unutar hladnog Nužno stanje za formiranje zvijezda područja opada i postaje manji nego je postojanje gustih oblaka plina i pra­ tlak u okolnim područjima. Gotovo što je Orionova maglica. Ako ne bi bilo hla­ činu planeta Merkura. Gdje je prašina najgušća. Sada čjima prema unutra. prije sto tisuća godina. što nam omogućava prašina nije jednoliko rasprostranje­ da vidimo kroz njega. Nove zvijezde se rađaju u zvijezda. tovo sigurno još odvija. Ipak. pa je u takvom na. polarni promjer. Zbog ovog efekta hlađenja prašina stadiju zaista nedavno promatrano ra­ nije jednolika. Na takav način i pretopao da se dopusti formiranje se formiraju veće gustoće unutar kojih oblaka poput onih u Orionovoj magli­ može početi formiranje zvijezda. a zbog toga je na takvom području u kakvom se nalazi njegovu ekvatoru izbočina postajala sve veća i veća. to unutrašnjost ovih oblaka gdje se for­ još ne znači da tamo nema zvijezda. plina je najbrže. a to kva mjesta nepravilno razbacana oko uzrokuje da se oblak širi. mira zvijezda. Ova prašina.Očito bi bilo nerealistično pretpostaviti plinu. Neka se lokalna podru­ đanje zvijezda. koja vjerojatno igra Razlog zašto ne vidimo doslovno tako vitalnu ulogu u formiranju mole­ formiranje novih zvijezda nije teško kula. pokazuje sasvim jasno da postaje još rjeđi. i zabiju se u površine čestica prašine. Zato oblak galaktike. sasvim je tim. Okolna šine. u brže. Zato.

cionog procesa rotacija je mala i re­ postoje drugi slučajevi. ne bismo otkrili prisutnost polja na ovaj način. Pri započinjanju kondenza. a drugi će nam se dije­ plina iz kojeg se Sunce zgusnulo. da mnoge zvijezde imaju sasvim zdani plin iz kojeg su se formirale zvije­ sigurno snažna magnetska polja i.širenje spektralnih linija. Vidjeli smo da ma­ Sada su se pojavila dva pitanja. koje se ponašaju kao elastične žice opremljene zaokretnim momentom vežući Sunce i disk (kasnije formiran od diska između Sunca i pla- 289 . lovi udaljavati. Smatra se da udaljenosti i primijenili Babcockovu su zvijezde formirale svoja magnetska metodu. a. Ako se povećava gustoća i da li sve one imaju velike brzine ro­ plina. jer raste gustoća do goleme vrije­ mnoge zvijezde zaista pokazuju vrlo dnosti kada se zvijezda formira. magnetsko polje. Valne dužine linija iz ovih di­ Svi međuzvjezdani oblaci koje proma­ jelova koji se gibaju prema nama nešto tramo imaju neko vrtložno kretanje.li sve zvijezde imaju magnetska polja zdanog plina.mnogo stotina kilometara u sekundi oblaka plina: magnetsko polje i veliku da se dosegne vrijeme formiranja zvi­ brzinu rotacije. Na nesreću. šini Sunca. nu karakteristiku. raste snažna magnetska polja. polje proizvedeno unutar zvijezde ako bismo promatrali Sunce iz velike može biti vrlo snažno. koju očekujemo da koje dolaze iz raznih dijelova površine zvijezde posjeduju. ne­ zde.mogu proizvesti proširenje spektralnih denzacionog procesa povećava i brzina linija ali. ali ona vrijedi samo u međuzvjezdanom plinu prvotno sla­ pri posebnim okolnostima.Očekivali bismo da zvijezde dobiju rotacije. Ovo kretanje uzrokuje Sada razmotrimo drugu naslijeđe­ neznatno pomicanje spektralnih linija. Zato na naše pita­ dnostavnim zgušnjavanjem prvobitnih nje možemo odgovoriti dvojako: poziti­ silnica koje su ispunjavale međuzvje. koji također lativno nevažna. Babcock je i magnetski intenzitet do odgovarajuće pronašao metodu otkrivanja magnet­ veličine. dok valne dužine linija iz to znači da će svaki dio takvog oblaka. a su smanjene.12 Samo izbacivanje diska plina neće pro­ tumačiti zašto Sunce rotira sporije nego što bi očekivali iz njegove teorije formi­ ranja.vno. Zato. ali se porastom kon. Tumačenje je moguće s magnet­ skim silnicama. silnice ovog polja se zgušnjava­ tacije? Odgovor je na prvo pitanje da ju. Ona su nastala je­ magnetskog polja. Na primjer. Ra­ prisutnosti magnetskog polja. nije smo vidjeli da Sunčevo magnetsko Mjerenje rotacije zvijezde mnogo polje igra značajnu ulogu u mnogim je lakše nego mjerenje jakosti njenog pojavama koje promatramo na povr­ magnetskog polja. a račun pokazuje brzine od dva važna svojstva od svog roditelja . tj. ako je magnetsko polje skih polja zvijezda. da za druge nema dokaza o polje Sunca nastalo na taj način. zvijezde. ako o ovim drugima vodimo Slika 10. Ona mogu dugovati svoje neki će se dijelovi njene površine giba­ porijeklo stanjima unutar prvobitnog ti prema nama. Ako zvijezda rotira. Ovo uzrokuje pro­ rotaciju. brzu rotaciju. Razmotrimo najprije jezde. imati također nešto su povećane. Vrlo je vjerojatno da je magnetsko gativno. Da gnetsko polje postoji unutar međuzvje. bo. onih područja koji se udaljuju od nas koji se stisne u zvijezdu.

njegova će se 290 brzina rotacije povećati gotovo tisuću puta. Veliki vanjski planeti Uran i Neptun sa­ drže vrlo malo vodika i helija u odnosu na najveće unutarnje planete. Izvjesne zvijezde.veza . uprkos bezna­ čajnosti njihove cjelokupne mase u poređenju sa Sunčevom masom. Zato su ovi pli­ novi jednostavno pobjegli u prostor. kao naše Sunce. Da bismo objasnili opadanje rota­ cije. Ovo ćemo najbolje razumjeti ako ukratko razmotrimo kemijski sastav planeta. Ovo nastaje zbog velike uda­ ljenosti planeta od Sunca. ali zvijezde na donjem dijelu glavnog niza rotiraju vrlo polagano. Daljnja razmatranja ukazuju da će se. ona bi se povećala gotovo sto­ struko. Kako je došlo do tog bježanja? Vo­ dik i helij su najlakši plinovi.računa. da bi bila prenesena na vanjski sustav planeta. A to je upravo ono što naši raču­ ni o formiranju zvijezda traže. koja je imala sličnost s ovim razmatra­ njima. moguće je da odredimo stu­ panj rotacije zvijezde. Zato je vrlo vjerojatno da su naša očekivanja u vezi s rotacijom zvijezda u principu ispravna. a to se sla­ že s našim očekivanjima. Kad je tek formirano Sunce nastavilo svoju kon­ denzaciju. zajedno s masama planeta. a da se planeti mogu zatim formirati iz materijala diska. koji imaju velike koncen­ tracije vodika i helija. Smatrao je da zvijezda koja na­ staje može formirati prstenove upravo na takav način. A pouzdanost ovih računa potvrđuju promatranja. Kako da objasni­ mo ovu kontradikciju? Odgovor navo­ di na direktno razmatranje cijelog pro­ blema planetne formacije. nastavilo se i ubrzavanje rotacije. njegova brzina rotacije još više povećati. najunutarnjijeg plane­ ta Sunčeva sustava. U stvari. Kompli­ cirani računi pokazuju da bi u ovom stadiju plin napustio brzo-vrteća ekva­ torijalna područja i formirao disk koji se kreće oko Sunca i leži izvan njega. ali nema objašnjenja zašto dolazi do smanjenja brzine rotacije. Jedan je primjer Pleona. što ukazuje da je porijeklo planetarnog materijala sa Sunca. Jupite­ ra i Saturna. rotiraju brzo. S vremenom se stislo na polumjer pla­ neta Merkura. pa je utjecaj Sunčeva gravitacionog polja na granici sustava slab. ako se sav prvobitni planetarni ma­ terijal postavi unutar Sunca. koje leže visoko na glavnom nizu i zaista imaju brze rotacije. brzi­ na rotacije Sunca znatno povećala. jer se ne bi moglo objasniti zašlo ih nema na Uranu i Neptunu. Ako masu ovih "izgubljenih" plinova. Prije više od sto godina Laplace je postavio teoriju o postanku planeta. Ovdje imamo neslaganje s onim što smo na prvi pogled očekivali. izgleda da imaju upravo takav disk plina. U ovom slučaju vodik i helij su morali u nekom stadiju pobjeći iz periferije Sunčeva sustava. Sastavi Jupitera i Saturna su slični Suncu. kada bismo sve planete pokupili i smjestili u unutrašnjost Sunca. Zbog toga nastavimo naše razma­ tranje o formiranju zvijezda. Ali ovu teoriju nisu prihvatili astronomi. Porijeklo planeta Iznenađujuća je stvar da bi se. Samo se tvrdi da zvijezda izbacuje disk plina. moramo pokazati da postoji neka veza između zvijezde i diska . što je uzrokovalo formiranje sve veće i veće izbočine na ekvatoru. ali da je rotacija Sunca i drugih zvijezda mala na gla­ vnom nizu. Zvijezde koje leže visoko na gla­ vnom nizu. koji leži izvan glavnog tijela zvijezde i kreće se oko nje po kružnoj stazi. možemo postaviti unutar Sunca. Pleona ima zaista veli­ ku brzinu. iz je­ dnog važnog razloga. pa nastali disk sigurno ne sadrži cijelu priču. posebno početkom ovog stoljeća. pa je njegov ekvatorski promjer postao gotovo dva puta veći od polarnog promjera. član Vlašića ili Plejada.

da takva udaljenost odgo­ vara udaljenostima planeta Jupitera i Saturna za amonijak. Kamen spoticaja oko prihvaća­ nja Laplaceove teorije bio je u tome da astronomi sve do nedavno nisu mogli pokazati prirodu takve veze. 291 . Kakav je prvi korak? Sigurno je da nije bilo jednostavno sakupljanje pli­ novitog materijala.koja prenosi vrtnju zvijezde na disk. a možda i tekućih. Kad se disk plina odvoji od Sunca. mogu nalaziti u tako velikim udaljenostima od zvijezde ro­ ditelja. To ne bi samo objasnilo opadanje. silicija i običnih metala u vrlo malim količinama kosi­ tra. žive. Takve žice povezuju Sunce s vanjskim diskom i mogu odigrati ulogu otpremača okretanja. to bi također objasnilo zašto se sam disk udaljuje i kako se planeti. da magnetske silnice nasta­ vljaju povezivanje materijala diska s materijalom Sunca. Situacija je pokaza­ na u ravnini na slici 10. također. koje je bilo prisutno pri kondenzaciji Sunca. ugljika. usprkos poveća­ vanju udaljenosti između njih. na primjer.atome kisika neona.vrlo mnogo manjim po­ stocima . Do sada imamo objašnjenje kako Sunce može razviti vanjski disk plina i kako taj disk može smanjivati rotaciju Sunca.12. budući da se prostor između njih po­ većava? Za odgovor se moramo vratiti ja­ kom magnetskom polju. Takve se česti­ ce formiraju kao kapljice u oblacima zemaljske atmosfere. To bi također dovelo do promjene smjera kretanja Tritona. zato. njegovo zra­ čenje ima važan učinak. a ne planetom. doći će do stadija kad će se voda i amonijak početi kondenzirati. nego također . silnice će biti zapletene. ali ne i za vodu. Tako se mogu stvoriti iz diska Sunčeva mate­ rijala čestice ovih elemenata ili kombi­ nacija ovih elemenata. Magnet­ ske silnice izlaze iz Sunčeva ekvatora. barija. ali još nismo razmatrali pitanje formiranja planeta iz materijala diska. Sunce moglo biti poveza­ no s vanjskim diskom plina? Kakav bi utjecaj bio između Sunca i diska. Ali. jest formi­ ranje malih tijela. ono što gravitaciono polje Sunca ne može spriječiti. olova i urana. Crtež pokazuje kako sadašnji satelit. Triton. Usta­ novljeno je. sile materijal diska da se udaljuje od Sunca. neće se formirati ni vodene kapljice ni kapi amonijaka ako je plin prevruć. jer bi snažni gravi­ tacioni učinak samog Sunca spriječio bilo kakav proces sakupljanja unutar diska. U 8. može na nekom dijelu staze oko Neptu­ na naići na Plutona. Kako je. pa ulaze u materijal diska. poput napetih elastičnih žica. Sjećajući se da se one ponašaju kao napete elastične žice. vjero­ jatno je. Takav jedan susret će toliko ubrzati Plutona da mu omo­ gućuje bijeg. Još iz Faradayjova vremena znamo da se magnetske silnice ponašaju na razne načine. čestica unutar plina. lako je pokazati da one teže ne samo da oslabe rotaci­ ju Sunca. poglavlju smo vidjeli da Sunce ne sadrži samo atome vodika i helija. prelaze prostor između Sunca i diska. Premda Sunčev gravitacioni utjecaj ne sprečava kon­ denzaciju ovakvog tipa. kao što se vidi na sli­ ci. Na primjer. samo ako se plin u disku kreće stalno sve dalje od Sunca i hladi sve više. dušika. Plutona možemo smatrati odbjeglim sa­ telitom Neptuna. Tako dugo dok Sunce rotira brže od diska. nego. magnezija. koji su for­ mirani iz njega.

tri karakteristike međusobno tijesno S vremenom su se unutarnji pla­ povezane. elemen­ kondenzacije stijena i metala . Čestice stijenja nostima unutarnjih planeta . drugo. i treće. koji je još bio na raspolaganju. Ovi elementi imaju svojstvo da su ga je bilo malo na raspolaganju. male čestice stijena i metala kondenzirale pri višim temperaturama su se kondenzirale iz plina i zaostale. u dušiku rature: ovo objašnjava zašto se stijene Zemljine atmosfere. Marsa. Jupitera i Saturna. pa će upravo zbog toga tamo doći smo danas našli u Suncu.bilo je premalo če­ bitnom planetarnom materijalu. a glavna se masa planeti su male mase jednostavno zato planetskih plinova pružila do podru­ jer su oni sastavljeni od elemenata koji čja velikih planeta. Ovo je hove male mase. one dok je glavni dio plinova nastavio da se već mogu kondenzirati na udalje­ se udaljuje od Sunca. tj. Zemlje i se postepeno nagomilavati. i zbog toga bliže Suncu. Ako je djelovala sila koja je amonijaka u području sadašnjih sta- Merkur. Mali se njihovi kruti oblici kondenzirali kao iznos. koje su zaostale.činjenica je da oni sadrže vrlo visoku šačicu unutarnjih planeta koje danas koncentraciju takvih elemenata kao poznajemo. Konačno. njihov neobičan sastav načnoj fazi su se ova tijela spojila u . Razmotrimo sada velike planete.a koje te koji su bili relativno rijetki u prvo­ je iz staze Marsa . jer lu. 292 . točno koliko čine. asteroida ili planetoida. su bili prisutni u maloj koncentraciji Gravitaciona polja unutarnjih planeta u prvobitnom planetarnom materija­ nisu mogla da zahvate mnogo plina. da bi moglo doći do kondenzaci­ od Sunca. izno­ stica da se formira planet znatne veli­ seći u masi oko 1/10%. sada zauzeta od unutarnjih Ali bi se čestice stijena i metala lako planeta. nji­ do djelomične kondenzacije. silicij i željezo. najunutarnjiji i najmanji planet može se vidjeti na disku Sunca. Venere. Jedan udarac objašnjava tri nastao je veći broj tijela znatne veli­ značajne karakteristike unutarnjih čine . počele su ljenostima Merkura. Vidimo da su ove tijela. Prve dvije su direktno kom­ neti sakupili u tijela sa znatnim gra­ plementarne jedna drugoj: unutarnji vitacionim poljima. Sada možemo lako predočiti niz Već smo vidjeli da je kondenzacija događaja. Ako su se oni kretali kroz je amonijaka. činjenica da područje ispunjeno mnoštvom malih oni leže blizu Suncu. u vodi oceana i u i željezo planeta nalaze relativno blizu ugljikovu dioksidu.Prema tome. planetarni plinovi se kre­ polagano smanjivala rotaciju Sunca. Suncu. U stvari. područja.na uda­ i metala. ću sve dotle dok dosegnu blizinu ovih planetarni plinovi su se kretali brzo staza. na primjer. Na graničnom području što je magnezij.usporedive s Mjesecom. U ko­ planeta: prvo. Fotografija tumači kako je bilo lako da prvi promatrači zamijene Sunčeve pjege s pro­ lazom Merkura preko Sunčeva diska. čestice iz plina relativno visoke tempe­ nalazimo danas.

Ova reprodukcija jednog od najbo­ ljih novijih crteža Marsa.u fazi srpa. 293 . čini se da je oluja žute prašine prohujala preko njego­ ve površine. Venera . promjeru i sastavu . pokazuje vidljive kara­ kteristike planeta. astronomi još ne mogu reći je li nje­ na površina slična Zemljinoj. koju je izra­ dio dr de Vaucouleur s Harvardske zvjezdarnice.gotovo blizanka Zemlji u masi. Dok je ona neprekidno obavl­ jena plaštem neprozirne atmosfere.

(Na originalnoj karti mnogi od ovih "kanala". Satelite Na sljedećoj. ali ne onolike ko­ tarnja planeta. dok Mars sadrži gli satelit Neptuna. označen su imenima. tako da ga je mnogo ostalo i bilo antičko doba nisu uočili da se radi o zahvaćeno gravitacionim utjecajem istom planetu. kad unutarnjih planeta. Ove su plinove zaista poku­ Mjeseca. ostali iz područja Urana i kilometara ili 40%. a bilo ih puta veća od mase Mjeseca. treba da se iskoriste. izvučeni kao savršene geometrijske linije. veća nego gustoća ostala tri unu­ unutarnjih planeta. vodik i helij nisu više bili pod utje­ isključimo Plutona. Kada se takve povoljne prilike po­ kuje se od formiranja Jupitera i Satur­ jave. godine. dolazilo do takvog zaključka iz oskudnih promatračkih podataka koji su bili na raspolaganju.) Tada je malo ljudi.za na je nestala u svemirski prostor. Venera i Zemlja staze Neptuna. lazi otuda. Merkur sadrži više me­ iznio Lyttleton. vidimo acija bila sasvim različita od one kod ga na istočnom nebu prije zore. kao metan i ugljični Njegov promjer je okruglo 4800 monoksid. Ima malu masu i nije izgleda da sadrže istu proporciju sti­ sličan Uranu i Neptunu. veće količine plina. nalazi se iza nere. nešto poslije zalaska Sunca. a njegova masa četiri ili pet pile njihove prvobitne jezgre. Zato najizduženija elipsa. jer. kako je jenja i metala. Zemlje ili Marsa. Ju­ Pod najpovoljnijim okolnostima piter i Saturn. To su bile velike ili Merkur za večernju pojavu. Uzgred. Gledaju­ prve prvobitne kondenzacije postale ći sa Zemlje. ako ih usporedimo s Merkur je lako vidljiv objekt sa sjajem. većina mase pli­ ponovnog položaja ispred Sunca .od položaja ispred Sunca do lama privlačile plin. su ova primitivna tijela lako privukla što ovisi o njegovu položaju na stazi. Loweli je mislio da su ispresijecane kanale na Marsu izradi­ Merkura.za Jupitera i Saturna ostvarena. on izvrši jedno kompletno dovoljno velike da su gravitacionim si­ kretanje . veća proporcija metala nego kod Ve­ Još jedan planet. ako ca. tako sa znatnim gravitacionim poljima. dole: ćemo razmatrati. pa da se pojavljuje prije ili poslije Sunca. jer se Merkur nala­ zi unutar staze Zemlje i sjaji od refle­ 294 la inteligentna bića. su samo plinovi. a manje metala. Njegov stvarni period kada se disk plinova udaljio od Sun­ kretanja oko Sunca je 88 dana. onim unutarnjih planeta. Dok su mijenja svoj položaj vrlo brzo. Plin diska nije bio je iza Sunca. njegova je staza cajem gravitacione sile Sunca. što je u sastavu Merkura Postoji još nešto da se spomene. . Merkur Kod Merkura se zapažaju faze nalik fazama Mjeseca. koje su tako za jutarnju pojavu. a sada još manje. jer je ovdje situ­ Kada je Merkur ispred Sunca. formirale tijela s velikim masama. je dovoljno da Uranu i Neptunu dadu unutarnja gustoća Merkura je. koji je usporediv sa sjajem zvijezde SiFormiranje Urana i Neptuna razli­ rijus. i. Merkur se te čestice amonijaka formirale su tijela nalazi gotovo u ravnini ekliptike. počevši od najunutarnjijeg. Kru­ ktirane Sunčeve svjetlosti. a manje stijenja. Apolon količine vodika i helija. Lowefi 1901. samo 116 dana. veći od promjera Neptuna. jer Merkur na u jednom bitnom pogledu. pa ga uopće ne više stijenja. moramo smatrati planetom. U na. Dali su mu ime Hermes prvobitnih planeta. Ali. ali ćemo najprije ne­ što reći o fizikalnim karakteristikama "Karta" Marsa koju je izradio Percival planeta. Ova velika gustoća do­ like imaju Jupiter i Saturn. Pluton je možda odbje­ tala. izgle­ mnogo veće mase nego što su mase da. Pluton. vidimo ga na zapadnom sav gurnut iza staza Jupitera i Satur­ nebu.

Zemlje. također. nalazi bliže ka. poput Merku­ neznatni dio vode. onemogućuju da saznamo je li Venera djelomično pokrivena oceanima. Međutim. Venera Ako je njihova temperatura vrlo viso­ Venera se. ako su oblaci kođer vidi prije izlaza i poslije zalaza vrlo hladni. i. također. Ova druga interpretacija nailazi na Venera je gotovo bliznakinja Ze­ mlje. a nedavno je. Kako oblaci sastav. oni. da je otkriven Suncu nego Zemlja i. koje da bi na Veneri zaista moglo biti vrlo su nalik fazama Mjeseca. koja ovise o tome. kao rezultat promatra­ nja balonima u Sjedinjenim Ameri­ čkim Državama. Na nesreću.njih vrlo hladni. Za nju su Grci imali dva imena koja leži iznad oblaka. postojat će više vodene unutarnju gustoću. ali na večernjem nebu poslije zalaza Sun­ je mnogo leži ispod njih. u njoj otkrivena ne­ znatna količina vode. i Fosforos. a ne one ispod . ima gotovo istu ratura -75°. (Očito je da ca a katkada na jutarnjem nebu prije možemo promatrati sadržaj atmosfere zore. To se otkriće može interpretirati na dva različita u cijelom planetarnom sustavu. tada nas činjenica. ona također pokazuje faze. tako da je polovi­ na planeta neprekidno osvijetljena. načina. jer možemo vidjeti nje­ govu površinu. Zato Mer­ kur ima najtoplije i najhladnije mjesto . a druga neprekidno u mraku. Poznato je da atmosfera Venere sa­ drži velike količine ugljičnog dioksida. sili da zaključimo ra. ako su oblaci i područje iznad černjem nebu. možemo lako odrediti rotaciju. ne možemo očekivati da Sunca. Ukoliko je tempe­ u masi i promjeru. kada se pojavljivala na ve­ njih. Ona je samo neznatno manja ozbiljnu poteškoću. tada će sva voda biti smrznuta. Ona se ta­ malo vode. da li je njena površina slična površini kada su oni neprekidno podvrgnuti in- Merkur ima malo atmosferskih pli­ nova.Hesper. a vjerojatno i isti pare nego što je nađeno. što nam omogućava da dobro vidimo njegovu površinu koja je. pa je atmosfera rijetka. kada se po. izgleda. za koju se temperaturu oblaka Venere odlučimo. Tokom posljednjeg stoljeća Schiaparelli je pokazao da je Merkurov period rotacije isti kao period njegova kretanja oko Sunca. a. ovo se pitanje ne može riješiti direktnim promatranjem. A ovi oblaci ne samo da zaklanjaju pogled. jer je Venera neprekidno pokrivena bi­ jelim oblacima. To znači da je katkad vidimo nađemo mnogo vode u oblacima.) javljujivala u zoru. Postavlja se zbog toga pitanje mogu održati tako nisku temperaturu. nalik površi­ ni Mjeseca.

296 .

Mora­ čestica ugljičnog dioksida. ru sa Suncem. One nam daju najbolji prikaz a Marsova os rotacije je nagnuta pre­ ma ekliptici za gotovo isti kut prema Zemlje kao planeta.: ova slika iz oko 1700.tenzivnom grijanju sa Sunca? U stva­ Mars ri. Ako sve čestice. Niže je današnji crtež Jupitera u boji. Ovaj crtež Saturna prikazuje veličanstveni sistem prstenova koji mu daju najupadljivi­ ju vizuelnu karakteristiku. 297 . sastavljena od finih krutih Marsova atmosfera vrlo rijetka. faze kao kod Merkura i Venere. dok Mars treba gotovo Zemlja dvije zemaljske godine da se jedanput Fotografije Zemlje su načinjene tek okrene oko Sunca. Premda impresi­ vni. se riješiti vrlo jednostavno. iz kojih su oni napravljeni. satelita. kad je bi prošao kroz oblake u niža podru­ najbliža Zemlji. đu ove dvije pretpostavke dat će skora Promatranje raznih površinskih predjela pokazuje da je trajanje Marbudućnost. Zato se Mars nalazi na koja bi ugrijala oblake. ne bi došlo do apsorpcije. Zato. sove rotacije 24 sata 37 minuta i 23 sekunde. metnemo u je­ dno tijelo. reflektirao natrag u prostor. Oblaci bi a ona postaje još bolja ako se zna da je bili magla. U gornjem dijelu slike nacrtan je Jupiter kako se vidio njihovim dalekozorom. ono bi bilo samo sićušni satelit Saturna. problem prirode oblaka može To je povoljna okolnost za astronoma. oni bi to mogli i održati kad bi imali Marsova je staza izvan Zemljine. Na taj kroz bolji teleskop pod najpovoljnijim način bi Venera mogla imati oceane okolnostima još slabiji nego pogled na poput onih na Zemlji. sa crvenom pjegom i jasno vidljivim satelitima. zapravo. Preth. Odluku izme­ Mjesec prostim okom. tog najmasivnijeg planeta u Sunčevu sustavu. a ostatak za razliku od Venere koja se. Kada U tom slučaju bi se dio upadnog svjetla je najbliži. godine od Donata Cretija prikazuje astronome kako promatraju Jupiter. nalazi se u opoziciji Suncu. a ispod njih mo se podsjetiti da je pogled na Mars bi se nalazili oblaci vodene pare. oni su sasvim nebitni. a ne da je apsorbiraju. Ako se ovako noćnom nebu kada je nama najbliži. pa svojstva da odbijaju i propuštaju Sun­ zato kod njega nikada nećemo vidjeti čevu svjetlost. nalazi u istom smje­ čja. Marsov dan je go­ nedavno pomoću raketa i iz umjetnih tovo jednak dužini zemaljskog dana. događa.

Prije nekih pedeset godina bilo je Gotovo sve tisuće milijuna zvijezda male dosta suprotnih mišljenja ima li na mase u Mliječnom Putu imaju sporu rota­ Marsu ili nema nekih viših formi ži­ ciju. Pokušat će se bilo kakvu bujniju floru i faunu. Barnard na Marsu. To je pokazatelj da gotovo sve imaju vota. Iz onoga što znamo o ke­ je rekao da mu Mars ostavlja utisak mijskom sastavu atmosfere Marsa. "kugle. Ovo posljednje odnosilo se na efekt tanki sloj inja. koji su bili viđeni u ne mogu biti duboke. ali je on ograničen na niske forme dozvoljava da promatramo fine deta­ bilja. Atmosfera Marsa vjerojatno talji obojeni sivom bojom pomoću gru­ sadrži male količine vode i ugljičnog be četke. a možda nešto veće količine prugasti i snopasti efekt u tamnijim dušika.ekliptici kao os Zemlje. koja je proizvela mrvasti ili dioksida. Na drugoj je strani bio E. Kako uvjeti koji omogućuju život na ispresijecan mrežom linija ili kanala. Ovaj bi se efekt mogao otklo­ ska okolina oskudna i primitivna za niti programom. a cijela fizikalna i kemij­ čnosti. i dodao da tokom zime na svakoj hemisferi. postoji velika vjerojatnost da ži­ Marsu. Percival Lowell. vot nije monopol našeg malog planeta. temperature lje na Marsovoj površini s velikom to­ su preniske. čija je cijela površina obojena ne bismo mogli zamisliti takvu mo­ nježnom bojom na kojoj su tamni de­ gućnost. Zemlji nisu tako specijalni kako se nekad koje su izgradila inteligentna bića na vjerovalo. postoji li život nas većina astronoma slaže. Moguće je da život postoji na Mar­ treperenja u našoj atmosferi. na jednoj stra­ formirane svoje vlastite planetarne siste­ ni. Vjerojatno je to trenutku najveće stabilnosti". da složenost detalja. Smatrao je da nije pame­ ve temperature isključuju mogućnost tno izvući pouzdane zaključke iz tako života.područjima". E. Općenito govoreći. 298 . koji je izradio Martin Schwarzschild u SAD. ali se "nitko ne može točno odrediti čudnu one tope tako brzo kada dođe ljeto. s čijim se stajalištem da­ sti postavljaju pitanje. koji ne su. Ne možemo reći ni da Marso. podržavao je shvaćanje da je Mars me. Ove slično­ Barnard. Bijela polarna kapa se razvija škrte vizuelne predodžbe.

Sve su te karakteristi­ ma. Takva bi mogućnost objasnila komešanja. metana i. Detalji Saturn je vjerojatno sličan Jupite­ se neprekidno izmjenjuju kako planet ru u svim osnovnim karakteristika­ rotira oko osi. koji bi doveo jezgrama Jupitera i Saturna. ugljičnog monoksida. Pri prodiranju u Jupiter 1610. Oni predsta­ koja predstavlja prvobitnu kondenza­ vljaju rojeve sićušnih čestica. mnogo manje crvene i smeđe vima. Privlačno je pretpostaviti da unutar je od vode. unutrašnjost Jupitera se može ponašati kao golemi dinamo koji stvara veliko i snažno magnetsko po­ lje. konfiguracijom magnetskog polja -jer Za oko je najupadljivija karakte­ se čini da Jupiter ima snažno magnet­ ristika Saturna njegov veličanstveni sko polje. Mnogo 299 . područja oko ekvatora su žuta. godine. a glavnu podjelu na dva brzo bi se sukobili s krutim ili tekućim vanjska prstena je prvi zapazio Cassimaterijalom. vi. Sami se slojevi mijenjaju promjenljivi od onih na Jupiteru. s dominantnom crvenom i smeđom. vjeroja­ ciju oko koje su se sakupljali vodik i tno kristale leda. U stvari. helij. ova su izvede konvektivno kretanje u teku­ dva vanjska planeta vjerojatno slična ćem kovinastom vodiku. iz već izvor energije može poslužiti da se pro­ spomenutog razloga. koji aktivnih materijala. ali pojasovi. u naravi su vrlo krhki. manje su izražajni i manje s ekvatorom. promatrajući ih dosta plitka. Najpoznati­ denzacije malih tekućih čestica. Takav karakterizira Jupiter i Saturn. Njegova povr­ šina pokazuje različite detalje i vrlo je Saturn bogata bojom. dinom XIX stoljeća Bond prvi zapazio a značajna je karakteristika ovog vodi­ slabi najunutarnjiji prsten. Galilei nije Račun pokazuje da je ova atmosfera prstenove vidio jasno. Sigurno je većina unu­ ni pred kraj XVII stoljeća.možda s atmosfere Jupitera. Tek je sre­ trašnjosti iz krutog ili tekućeg vodika. manje-više paralelnim površini. Jupiter do značajnih i snažnih električnih efekata. kao urana.možda koncentracija radio­ ljuju velike mase vodiku i heliju. Zaista. dimo kao nebesko tijelo. sistem prstenova . koja se nalaze u re je vodik i helij. va vjerojatno povezana s unutarnjom jer je atmosfera Saturna hladnija od strukturom samog planeta . amonijaka. čija ja od njih je crvena pjega. metan i amonijak. Osim ovih promjenljivih karakte­ a polarni predjeli zeleni. Ima.tri plosnata kon­ Glavni sastav Jupiterove atmosfe­ centrična prstena. Vjerojatno je vrlo vi­ Uran i Neptun se uglavnom sasto­ soka. Ništa nije poznato o temperaturi Urari i Neptun unutar Jupitera.pomoću balona podići veći teleskop na velike visine i otuda izvršiti promatra­ nja Marsa čime bi se uklonili efekti ze­ maljske atmosfere. Ova je poja­ su stanja bila različita u oba slučaja. Oni zahva­ energije . U cen­ Premda su oni vizuelno vrlo uočlji­ tralnom području postoji gušća jezgra. godinama. ravnini ekvatora planeta. varirajući u širinama i broje­ također. posebno električne bure Već i u malom teleskopu Jupiter vi­ koje se po svoj prilici tamo pojavljuju. ka da postoji u obliku kovine. koja promatramo na njego­ voj površini. Boje su kod ristika. obično ima četiri takva sloja. opaženi na njegovoj ke u slojevima. boje. Jupiter također ima na svojoj oba planeta vjerojatno nastale od kon­ površini i drugih značajki. mo­ ovog masivnog planeta postoji izvor žda. a ima i nijansi zelene.

izgleda da su stečeni na Ključna točka u teoriji porijekla ovaj način. ne Ako želimo znati koliko drugih zvijezda. a njihove boje više nalikuju bojama Saturna nego Jupitera. mogu objasniti na ovaj način. posebno vodu. Ovo je uzrokovalo one polagano rotiraju. jer je jako mlje od Sunca. kako bi povezala planete s njihovim okol­ nim diskovima plina. udaljenost Ze­ je brzinu rotacije Sunca. Sateliti planeta Cjelokupna rasprava o svim deta­ ljima Sunčeva sustava zauzimala bi mnogo prostora. Vidjeli smo da je bljavanja. a mo­ pitanje. čin kao Sunce.pro­ ces pri kojem privlačna sila planeta prisiljava tijelo relativno male mase da kruži oko njega. Ako je ova teorija ispravna. ili se oni sateliti velikih planeta. život ovdje na Zemlji. kao što su na nastankom i postojanjem planeta. A to i nalazimo. koje je po­ između sustava planeta i sustava sa­ sljedica našeg neznanja. jer sve rotirali su vrlo brzo. Formiranje planeta smanjivalo Uzmimo. bilo bi prirodno da razmotrimo roditelja planeta. diskovi plina ne bi bili odgurani daleko od svojih rodi­ telja planeta pa bismo zato očekivali da se sateliti nalaze relativno blizu svojim roditeljima planetima. Međutim. mnogo posebnih zahtjeva za opstanak To se može objasniti na vrlo zadovo­ života. na primjer. . na neki način Sakupljanjem ovih čestica nastali su osobitost Sunčeva sustava. Mali sateliti veli­ Brojnost planetarnih sustava kih planeta Jupitera. pa zato planeti nisu smanjivali brzinu rotacije. Zato su se najlakši plinovi tarnih sustava unutar naše galaktike. lih masa imaju takve sustave. na gotovo isti način koliko mnogo zvijezda polagano rotira. upadljivom razlikom takvo gledanje na problem. ali će ovo razmatranje razbiti ljavajući način. naravno. Možemo odvojiti dva različita proce­ sa.isparili dalje Ovom zapanjujućem zaključku od diska. jer su oni objekti koji se ne mogu razlu­ čiti ni pomoću velikog teleskopa. Oni predstavljaju male zelenkaste diskove. jasno je da se gla­ ova polagana brzina rotacije objašnje­ vni sateliti velikih planeta. telita. Ovdje imamo očit dokaz važnosti sile povezivanja u smanjivanju brzine rotacije nebeskog tijela koje je izbacilo disk plina. mogu smatrati sasvim uobičajenima i Izgleda da magnetska polja nisu za onih 100 000 milijuna slučajeva? igrala onu ulogu u formiranju satelita Na prvi pogled izgleda da je potrebno koju su igrala pri formiranju planeta. Ovdje ćemo spome­ nuti samo jedan: porijeklo satelita pla­ neta. Prvi je proces zarobljavanja . 300 . Jesu li uvjeti. Mnogo osim Sunca.se ne može reći o njihovom izgledu. polagana rota­ Zemlja stekla Mjesec procesom zaro­ ciona brzina Sunca. Njihov broj u Mli­ da izbace disk plina u biti na isti na­ ječnom Putu iznosi oko 100 milijardi. Smatramo da stvarno sve zvijezde ma­ Veliki planeti. Urana i Neptuna. koji su potakli žda i nešto čestica stijenja i metala. Na prvi pogled izgle- magnetsko polje snabdjeveno silom povezivanja između Sunca i diska pli­ na koji je ono odbacilo. Saturna. četiri Galilejeva satelita Jupitera. na koji su oni nastali od Sunca. ali ovdje nije bilo magnetske sile povezivanja. gravitacione Zato naš zaključak ukazuje da postoji sile planeta nisu bile tako snažne kao vjerojatno oko 100 000 milijuna plane­ Sunčeve.obilje vodika i helija . Međutim. Također je vjerojatno da je planeta jest. kad su se formirali. ostavljajući iza sebe krute i možemo dodati jedno zapanjujuće tekuće čestice. također imaju planetarne je vjerojatnije da su nastali od svojih sustave.

a da je taj dio samo malo veći. Ovo je samo mali dio cjelokupne mase Zemlje. Kakva je slu­ čajnost da se planet nalazi na pravoj udaljenosti od svog roditelja zvijezde? U stvari. veliči­ ni i kemijskom sastavu Zemlje. moguće je da postoje velike količine vode unutar Zemlje. Ako je to tako. ne znamo. tada bi postojala veli­ ka vjerojatnost da golem broj planeta unutar naše galaktike ima uvjete da održava život kakav je ovdje na Zemlji. Prvobitna Zemlja nije bila prehladna da spriječi mogućnost života. Koliki je iznos vode na povr­ šini Zemlje dovoljan za ovaj slučaj. ako postoji gruba proporcionalnost između iznosa vode i iznosa kontinen­ talnih stijena. koja je slična po masi. jer su ti elementi nađeni u svakoj zvijezdi. nije bila ne­ bitna. ono bi samo zaustavilo prebacivanje života iz mora na kopno. Zbog toga bi nužno morali postojati oceani i kopno. to se vidi sada. Dušik se vjerojatno kondenzirao u materijal iz kojeg se Zemlja formirala kao amonijev klorid. ugljik je vjerojatno dobiven iz ugljičnog monoksida. situacija u pogledu kemije planeta. Vidjeli smo da zvijezde sa starošću postaju svjetlije. slučajnost je sasvim velika.da da je posebno prilagođena da daje ispravnu temperaturu za biološke pojave ovdje na Zemlji. potrebna za razvitak ži­ vota na Zemlji. Ako bi odgovor bio: da. Kroz cijelu povijest Zemlje sjaj Sunca se povećao za 5% od svog prvobitnog sjaja. Osim toga. U tom slučaju bi nestala i posljednja koincidencija. poput Zemlje i Venere. tako da planet koji je bio u početku predaleko od centralne zvijezde. dušik i kisik uvijek će biti pri­ sutni među prvobitnim planetskim plinovima. može kasnije dobiti potrebnu temperaturu za razvoj živo­ ta. Možda je najodlučniji detalj stanja ovdje na Zemlji količina vode u ocea­ nima. Ovo vjerojatno ne bi zausta­ vilo pojavljivanje života. Zamršeni detalji kondenzacije planeta još su nepoznati. Ovo se upravo dogodilo na Zemlji. Već smo vidjeli da su astronomi aktivno istraživali problem oceana na Veneri. Prvobitno Sunce je bilo znatno slabije nego danas. cijela bi površina Zemlje bila po­ plavljena. Mali stjenoviti i željezni plane­ ti. kisik je bio sadržan u vodi. uvijek će se nalaziti u unutarnjem pojasu svakog planetarnog sustava iz istog razloga. tada može dio stijenja doći iznad nivoa vode. Ugljik. jer centralna zvijezda nema stalan sjaj. 301 . ali je njena temperatura mora­ la sigurno biti znatno ispod optimalne vrijednosti. Nadalje.

tom toplom plinu što okružuje galaktike. obojenje Andromedine maglice (i naše galaktike kad bismo je gledali iz takve udaljenosti) dolazi od prisutnosti plina i prašine u vanjskim predjelima i zbog njihove odsutnosti u unutarnjim predjelima. na. kao Sunce.11. Najbliža. S ove kar­ te. ono je slabo u usporedbi s drugim slučajevima koje ćemo kasnije opisati. Halo također sadrži ekstremno energetske elektrone. kao slaba svijetla mrlja. najviše svjetla što dolazi iz centralnog dijela.da su Andromedina maglica. prosu­ đujući po zemaljskim standardima. pa zato vanjski dijelovi Andromedine maglice na fotografiji imaju plavkasti izgled. pa svjetlo iz centralnog dijela ima žućkastu boju. To znači da se u ovim područjima zvije­ zde ne formiraju. koja izgleda. Premda je. Zapravo. Žućkasto svjetlo centralnog dijela do­ lazi od starih zvijezda s niskom povr­ šinskom temperaturom. Najviše plina i prašine u našoj ga­ laktici. a to skretanje uzrokuje da oni emitiraju radio-valove. kad je promatramo prostim okom. elektrone koji se kreću gotovo brzinom svjetlosti. ili jezgre kako je astronomi zovu.najbliža naku­ pina zvijezda koja se može usporediti sa našom galaktikom u veličini i masi. skupi­ ne koju zovemo galaktika. (Nekoliko relativno manjih skupina nalaze se u neposrednoj okolici naše galaktike. Daleko od centralne izbočine.) Ovo je glasovita galaktika u zviježđu Andromede. ili zvijezde koje su u razvoju krenule od glavnog niza u Hertzsprung-Russellovu dijagramu prema području giganata. emitiraju gigantske zvijezde koje imaju nisku površinsku tempera­ turu. pa uopće ne dolaze do naših tele­ skopa. Izgleda kao spljoštena kružna ploča sa centralnom izbočinom. Ovi haloi emitiraju X-zrake. jer ono što mi vidimo samo je svijetli centralni dio galaktike. na donjem kraju gla­ vnog niza. lako je doći do Andromedine maglice. 302 . emitiranje radio-valova iz Androme­ dine maglice vrlo jako. druge galakti­ ke. Ono što obična optička fotografija Andromedine maglice ne može poka­ zati jest otkriće iz nedavnih godina . nego zato što ih naša atmosfera ne propu­ šta. a također i u Andromedinoj. Priložene fotografije pokazuju neko­ liko galaktika raznih strukturnih obli­ ka. pokazana je na priloženoj fotografiji. naša galaktika i druge vrlo slične najveće galaktike okružene haloima vrlo toplog plina. Ovi elektroni skreću sa svojih staza dje­ lovanjem magnetskih polja što prodi­ ru u halo. ali ne zato što su one slabe. One leže na gornjem kraju glavnog niza i plave su boje. pa ih radio-astronom može uhvatiti. U svemiru postoje i druge skupine. pa ih ne možemo vidjeti našim teleskopi­ ma. Zaista je nalaz radio-astronoma omogućio naše znanje o halou. Njen položaj je pokazan na karti. dio koji je na priloženoj fotografiji žute boje. Plavilo vanj­ skih područja dolazi od zvijezda koje su toplije i koje su se tek formirale od plina i prašine. Prema tome. Žućkaste je boje. koje su mnogo masivnije od na­ šeg Sunca. Razlog zašto je ne vidimo kružnu jest u tome što je prema nama nagnuta. HubbleAndromedina maglica . kao vodiča. koja se može usporediti s našom po veličini i masi. ima znatno novoformiranih zvi­ jezda. strani 180. Zbog toga se central­ na područja sastoje gotovo sasvim od starih zvijezda. poglavlje GALAKTIKE I ŠIRENJE SVEMIRA Vidjeli smo da je naše Sunce član jedne goleme skupine zvijezda. jer je vrlo slična našoj ga­ laktici. leži daleko od centralnih područja. Ovi valovi prodiru kroz našu atmosferu. Andromedina maglica je posebno zanimljiva. Klasična metoda klasificiranja ga­ laktika pripada američkom astronomu Edwinu Hubbleu (1889-1953).

.

Zaista je cijela spiralna vrsta slična jako spljoštenoj eliptičnoj galaktici. međutim spiralama bez prečke prevladavaju rotacione sile. nije potpuno shvatljiv. izgleda. S spiralne. ukoliko se to odnosi na opći izgled.5-metarskim dalekozorom. a SB spiralne s prečkom. Smatra se da su kod galaktika s prečkom rotacione i magnetske sile podjednake. dok kod normalnih spiralnih gala­ ktika dominiraju rotacione sile. U spiralama s ravnom prečkom magnet­ ske i rotacione sile nastoje da se izje­ dnače. a ne eliptičnoj. S i SB označuju razliku u podgrupama. Na jednom kraju eliptičnog niza imamo gotovo kružne oblike . premda je po­ znato da naša galaktika pripada spiral­ noj klasi.ova klasifikacija. sastoje od divovskih zvijezda. ali imaju izbočenu centralnu jezgru. . ali se vjeruje da je to u vezi s uzaja­ mnim djelovanjem između efekata ro­ tacije i efekata magnetskog polja. snimljenih na zvjezdarnici Mt Wilson 1. Eliptične galaktike s većim brojem imaju veću spljoštenost. Oznake uz E.galakti­ ke koje se. Kod spiralnih galaktika struktura je jače naglašena kad je jezgra mala. Prvi je niz bez spiralne strukture. ali spiralne se razlikuju od eliptičnih u tome što sadrže znatne količine plina i prašine. Na ovoj i na slijedećoj stranici nalazi se devet fotografija galaktika. Razlog zašto neke galaktike imaju takve prečke a druge nemaju. Dva su niza spiralnih oblika bazi­ rana na tome ima li spirala ili nema ravnu centralnu prečku. E ozna­ čuje eliptične galaktike. Klasična metoda klasifikacije galaktika potječe od američkog astronoma Edwina Hubblea. sastoji se od tri niza. na drugom su kraju galakti­ ke vrlo spljoštene. Galaktike na kraju ovog eliptičnog niza donekle su slične izgledu naše galaktike. Svaka je označena prema Hubbleovom sistemu klasifikaci­ je. bazirana na tome da li galaktika ima ili nema spiralnu stru­ kturu. Ispod njegove fotografije dijagramski je prikazan njegov sistem. eliptične gala­ ktike.

primjer je fizikalnog faktora. spirali zato što je on najspljošteniji od Stupanj rotacije. Dublji smisao je ći tip S° sličan je eliptičnim galaktika. u svakom slučaju. Nepravilne u tom sluča­ razvijenu spiralnu strukturu. te određeni broj gala­ sve su spiralne galaktike bez prečke ktika koje uopće ne pokazuju izrazitu označene sa S. Sa­ Dakako jedna S° galaktika slična je je­ svim je jasno da niz eliptičnih galaktika dnoj Sa galaktici iz koje se nazire sla­ od E0 do E7 jest niz čija je karakteristi­ ka povećavanje rotacije. kako se ju po svoj prilici. također. sličan izravnavanja raznih fizikalnih faktora. mogu panj rotacije zbog jake spljoštenosti. nego iz nu strukturu. tada dobivamo laktike s većom jezgrom imaju slabo drugi odnos.U Hubbleovu sistemu klasifikacije nove i prašinu. slovom E. Posljednje je Hubble na­ sa SB. koja ipak nastavlja sa stupnje­ takvog povezivanja s tipom galaktike vanjem tipova. spljošteniji od tipa E 7 . izuzimajući neke nizove kojoj je dao oznaku S°. Ustanovljeno je da ga­ koje znamo da postoje. Kuglaste gala­ ba spiralna struktura. ktike. a sve spirale s prečkom strukturu. koje je on promatrao. ali je on. . premašuju one mamože vidjeti na donjim fotografijama. kaciju da se otprilike 97% svih većih dok galaktike E 7 imaju naglašen stu­ galaktika. sa svrhom da jetkim pojavama.u tome što se struktura galaktika ne ma zato što on nema primjetnu spiral­ formira iz slučajnih efekata. Hubbleova klasifika­ ju oblik spljoštenosti. dok brojevi uz slovo označu­ Uprkos tome. ako uzmemo u se ukaže na relativnu važnost cen­ račun veliki broj manjih galaktika. nedavno iznijeli drugačiji sistem klasi­ SB i E. Značajno je za Hubbleovu klasifi­ ktike E 0 mogu imati neznatnu rotaciju. odgovaraju Bilo je neke nesigurnosti u pogledu takvoj raspodjeli. b ili c. duju. Među izuzecima ima Situacija kod posljednjeg tipa pojavlju­ nekoliko eliptičnih koje posjeduju pli­ je se u svim spiralnim galaktikama. O za one gotovo cija pokazuje vrlo jasno da veće gala­ kružne. koju galaktike posje­ svih eliptičnih. Ali. Stezanje S ili SB označeno je zvao nepravilnima i smatrao ih je ri­ kod obiju sa a. svrstati u njoj. Ovaj povezuju­ posebnih primjeraka. sivnije galaktike koje imaju pravilno Eliptične galaktike je Hubble označio izražene strukture. za tralne jezgre. Sam Hubble je podupirao ideju fikacije. Premda su astronomi povezanosti ova tri niza galaktika: S. a 7 za one najspljoštenije.

.

ističe karakteristično razvijene spiralne krakove. Činjenica je da kod ispitivanja ra­ spoloživih podataka o prisutnosti ne­ kog stupnja evolucije nailazimo na težak problem. a druga spiralna. Sada stupanj rotacije galaktike predstavlja faktor koji može pokazi­ vati vrijeme proteklo od formiranja galaktike. jer su prvobitni uvjeti bili različiti u oba slučaja. Po ovoj osnovi nema razloga da vjerujemo kako galaktika mijenja svoju strukturnu formu s vremenom. Ova bi se promjena morala odraziti u omjeru u kojem su formirane nove zvijezde i u stupnju isticanja spiralnih struktura. da tokom svog života galaktike prelaze iz jednog tipa u drugi. Premda ovo nije cijela priča o tome kako nastaju spiralne forme. Međutim. Ako su svi svrsishodni fizi­ kalni faktori bili prisutni pri rađanju galaktika. Poznato je da je spiralna struktura u galaktikama u uskoj vezi s prisutnošću plina i prašine. Danas se misli da plin i prašina sadrže oko 5% ukupne mase naše galaktike. Na zanimljiv put. postoji stalna tendencija da razdiobe novih svijetlih zvijezda. po­ kazuje tip Sc galaktike u zviježđu Troku­ ta. Iznos plina i prašine unutar galaktike mora se mijenjati s vremenom.Preth. možemo uzeti suprotno sta­ jalište. Kako vanjski dijelovi galaktike mnogo spo­ rije rotiraju nego unutrašnji dijelovi. Najprije pogledajmo to kod spirala. Jedini je mogući zaključak da su sada opažene osobine bilo koje ga­ laktike bile samo djelomično određene prvobitnim uvjetima. tada će se niz strukturalnih formi jednostavno odraziti u različitim uvjetima porijekla. kojim mogu proći galaktike da prijeđu iz jednog tipa u drugi. da kod galakti­ ka postoji neprekidna revolucija. Stvarni iznos bliži je vrijedno­ sti 10%. a i u istom iznosu i kod Andromedine maglice. na gornjoj slici. to je ne­ sumnjivo važna komponenta priče. koje se formi­ raju unutar plina. U ovom slučaju su krakovi razgraničeni oblacima prašine i svjetlošću zvijezda. ukazali su prije nekoliko godina 307 . Jedna će galaktika postati eliptična. snimljena 1.22-metarskim dalekozorom sistema Schmidt. Ova galaktika u zviježđu Sculptora s ozna­ kom NGC 253 predstavlja posebnu podgrupu Sc galaktika. fotografija. budu protegnute na spiralnu strukturu. Negativ iste galaktike.

.308 NGC 5128. možda. snažni izvor radio-valova. U takvom sudaru obje galaktike mogu izgubiti svoje plinske komponent što bi značilo da se ubuduće u njima ne bi mogle formirati zvijezde. Slika. predstavlja sudar između dviju galaktika. a druge spiralne. jed kuglaste.

verzalnog plinskog medija koji ispu­ kad se ona promatra iz velike daljine. Za promje­ đer pokazivalo da se ni jedna nova zvi­ nu spiralnih galaktika u gigantske eli­ jezda ne formira u vanjskim dijelovima ptične galaktike potrebno je zamašno takve galaktike. To je tako­ zamišljali Baade i Spitzer. kako ga je se mogu sudariti jedna s drugom. da su pretpostavili da su S 0 galaktike zaista promjene još drastičnije nego što su ih mogle nastati na taj način. njava prostor između galaktika. To znači da se. jih spiralnih galaktika. zvoljava da uzmemo u obzir jedno od One će tada biti vrlo slične galakti. a Dok još nije sigurno koji je od ovih mogu se i ne zapaziti ako se galaktika dvaju pogleda ispravan. možda na račun uni­ mnogo slabiji nego prije. Ni u jednoj se od dva do pet puta sjajnije od najsjajni­ njih neće ubuduće formirati zvijezde. Na taj način moguće je da protnu situaciju. Plin u je­ na jasno pokazala da ona ne tumači dnoj galaktici sudarit će se s plinom najznačajnije primjerke galaktika eli­ druge galaktite i kod očekivane brzi­ ptičnog tipa. čiji bi dijelovi postali povećanje mase. nije fun­ takvog sudara galaktike će glatko pro­ kcija vremena. da nema pro­ kama tipa S0. 309 . Od vremena na vrijeme galaktike Na taj način promjena tipa. de. One su plinske komponente.su galaktike postale eliptičnog tipa. radio-astrononalazi u vrlo velikoj udaljenosti. jer se naročito ističu dvije galaktike pri sudaru izgube svoje gigantske eliptične galaktike. Ovo nam do­ postepeno nestajati. Kod ocijenio promatrač na Zemlji. a mase su im tako da će njihova spiralna struktura gotovo deset puta veće. pa su Baade i Spitzer mjena tokom vremena ili. jer se njihove jako Ova ideja vjerojatno ispravno tu­ razmaknute zvijezde neće sudariti. Ovo je najsnažniji izvor radio-valova poznat do danas. teško mogu zapaziti vanjski dijelovi. Činjenica pokazuje su­ galaktike. ali su će situacija za njihove plinske kompo­ istraživanja posljednjih nekoliko godi­ nente biti sasvim različita. drugo. trebalo je reći da su naj- Na fotografiji de­ sno pahuljasti objekt blizu centru prikazuje sudar galaktika. To između udaljenih spiralnih galaktika ne znači da su sve takve galaktike jaki promatrač može dobro procijeniti koje radio-izvori. a nalaze se u zviježđu Labuda. Sakupljeni podaci love. Zato poslije sudara ptičnim galaktikama velike mase. koje su vjerojatno obje spiralne. otići u prostor masivne nego spiralne galaktike koje napuštajući potpuno svoje roditelje: su se sudarile. ći jedna kroz drugu. jer su po njoj eliptične ne sudara on će postati tako vruć da galaktike neizbježno slabije i manje će. slično isparavanju.Lyman Spitzer i pokojni Walter Baa. Kod mija je pokazala da su masivne elipti­ ovakvih galaktika promatrač će vidjeti čne galaktike sigurno takvih struktu­ samo mnogo svjetlije unutrašnje dije­ ra koje nisu mrtve.dvaju svojstava. koji će se njemu pokazati upravo u zadnjih nekoliko godina pokazuju kao da posjeduju karakteristike jedne da su najjači radio-izvori upravo u eli­ eliptične galaktike. Ali mači porijeklo galaktika tipa S 0 . Prvo.

.

nacrtano u mnogo manjoj skali. ja­ vljaju u skupinama. Sve ostale takve male točke predstavljaju skupine koje broje manje od 50 galaktika. Možda bi bilo korisno da rezimira­ mo ono što smo do sada iznijeli. Drugi oblici su galaktike. dok su galaktike rela­ tivno vrlo blizu jedna drugoj. Situacija među zvijezdama unutar galaktike je drugačija jer. jer one teže da se okupe u grupama. To pokazuje jaku prisutnost aktivnih fizikalnih procesa u galaktikama E tipa. Male grupe sadrže oko 10 članova. Jasno je da masivne eliptične galakti­ ke igraju među njima najvažniju ulo­ gu.snažniji radio-izvori uglavnom prona­ đeni među klasom masivnih eliptičnih galaktika. Postoje slučajevi gdje su galaktike još zbijenije. Najviše članova ta­ kve grupe obično sačinjavaju spiralne galaktike.: Pojedine zvijezde galaktike su jako udaljene jedna od druge. gotovo da se galaktike dodiruju. Na osnovu njihovih vidljivih strukturnih Dolje na prvoj slici vidi se naša lokalna grupa galaktika projicirana na ravninu Mliječnog Puta. oko tri do četiri puta slabije nego dominirajuća eliptična galaktika. Značajno je za malu grupu galakti­ ka da u njoj dominira gigantska eli­ ptična galaktika. Jedno posve drugačije opažanje po­ kazuje da gigantske galaktike također igraju dominantnu ulogu među dru­ gim galaktikama. tada će se susjedna zvijezda nalaziti na uda­ ljenosti od 20 000 kilometara. svoje veličine. također. tada će se susjedna zamišljena galaktika nalaziti na udaljenosti od 20 metara. dok veće grupe mogu sadržavati i nekoliko tisuća. Na drugoj slici. Zvijezde su vrlo jako razmaknute u odnosu na Preth. cijela je naša lo­ kalna grupa reducirana na malu točku u centru slike. Fotografija pokazuje skupinu u zviježđu Sjeverne Krune. Iz takvog su izvora emisije radio-valova milijun puta većeg inten­ ziteta nego iz naše galaktike ili iz Andromedine maglice. 311 . U centrima nekih grupa. Do sada ništa nije rečeno o raspodjeli galaktika u pro­ storu. Male okrugle pjege i objekti s "bodljikama" su zvijezde. ako zamislimo zvijezdu s promjerom od jednog metra. koje imaju veći broj čla­ nova. Prostor je s njima posut. Male su grupe daleko brojnije od velikih grupa galaktika. Veće točke predstavljaju skupine galaktika koje imaju više od 50 galaktika. To je još jedan dokaz da su velike eliptične galaktike akti­ vne. One kontroliraju situaciju unutar pojedinih grupa. relativno blizu jedna drugoj. Njihovi razmaci unutar pojedine gru­ pe mogu biti prilično mali. One se. U pro­ sjeku je udaljenost između susjednih galaktika samo oko stotinu puta veća nego veličina jedne individualne gala­ ktike. dok su galakti­ ke. Zamislimo da jedna galaktika ima promjer jedan metar. u odnosu na svoje veličine.

Veća udaljenost galaktike. To se sve lako može povezati sa svakodnevnim pojmovima. kao što je stupanj rotacije. a linije su pomaknute prema plavom dijelu spektra. Skupina slabih nejasnih točkica u blizini sredine slike su naju­ daljenije galaktike čija je udaljenost određena u lipnju 1960. Ako se krećete u odnosu na sistem galaktika. Širenje svemira Galaktike se prividno razvlače po prostoru unedogled. pomaknute ako postoji relativno kretanje između nas i udaljenog objekta. Premda postoje lokalne nepra­ vilnosti u njihovim raspodjelama . Prostor je izotropan. izgleda da nema razlike među proma­ tranjima u bilo kojem smjeru prosto­ ra.prema crvenom dijelu spektra . Svijetli centralni trak je spektar galaktike u kojem se vide odgovarajuće linije. Važan zaključak: jesu li svi glavni fizikalni faktori bili određeni u doba nastanka galaktike ili su galaktike u procesu stalne promjene s vremenom. što znači da on ima iste fizikalne osobine u svim smjerovima. također. One se od nas udaljuju brzinom od oko 112 000 kilometara u sekundi. veći crveni pomak. To ukazuje da su strukturne karakteristike galaktike kontrolirane izrazitim fizikalnim fa­ ktorima. U svakom slučaju linije su pomaknute udesno . Da li galaktike same imaju neko kretanje? Odgovor je . Osim toga. opća raspodjela galaktika izgleda da ima veliku skalu homogenosti. a to znači veća brzina udaljavanja od nas. nepravilnosti lokalnih skupi­ na . tada iz promatra­ nja velike skale raspodjele galaktika nećete naći gdje ste. za koji se udaljenosti Na ovoj fotografiji jasne okrugle to­ čke su zvijezde koje se nalaze u na­ šoj galaktici.na primjer. slici crte u svakom pravo­ kutniku predstavljaju položaje H i K linija u spektru koji je napravljen u la­ boratoriju na Zemlji.označujući da se galaktika udaljuje od nas. koje emitiraju ato­ mi udaljenog objekta. Ako nam se objekt približava. tada neće biti važno kamo: putovanje u jednom smjeru pokazat će iste stvari kao što bi pokazalo putovanje u kojem dru­ gom smjeru.u velikoj skali izgleda da nema značajne razlike između raznih dije­ lova svemira. 312 . poglavlju da su spektralne linije. godine (3c295 u zviježđu Bootesa). još nije donesen. a ne da su to samo slučajne promjene. Drugim riječima. Vidjeli smo u 8. galaktike bi se mogle uklopiti u jednostavnu empiričku shemu klasi­ fikacije u kojoj se jedan tip bez sme­ tnji mijenja u drugi.formi. Na sljed. Ako se objekt udaljuje od nas.da. valne dužine se smanjuju. Vidjeli smo. Ima ih oko tisuću milijuna unutar dometa najvećih tele­ skopa. povećane su valne duži­ ne i linije su pomaknute prema crve­ nom dijelu spektra. Zamislite da ste promatrač koji je postavljen nasumice u svemiru. Njihovo kre­ tanje predstavlja širenje svemira. da se opseg.

313 .

mijenjajući svoje položaje s vremenom. dva puta veća brzina. a jedinica udaljenosti ovisila bi o apsolutnom sjaju kojeg uzmemo za galaktike. imaju jednaki stvarni ili apsolutni sjaj. možda. tada je moguće da se izrazi skala pri­ vidnih veličina u slici 11. Ako bismo sada mogli postaviti dvije pretpostavke. Sada vidimo da slika 11. tada bi naša pre­ tpostavka jednakih sjajeva mogla biti na kraju približno ispravna. astronomi i fizičari nisu skloni da vje­ ruju u mogućnost neke druge inter­ pretacije iz razloga koji je lako razu­ mjeti. u čast Hubblea koji je otkrio ovaj značajni odnos. Vidjeli smo da je raspodjela gala­ ktika u velikoj skali homogena i izotropna. gdje je R udalje­ nost. moramo jasno spoznati da li promatranja stvarno daju to značenje. ali. također. Ovaj se iskaz odnosi na određeni trenutak vreme­ na.2 Uzimajući da su sve apsolutne veličine iste uzimajući da je prostor euklidski. slika 11. Dva puta veća udaljenost. postoje neki nepoznati procesi. Prije nego prijeđemo na ispitivanje posljedica ovog odnosa brzina-udaljenost.1 se može preurediti u novi odnos izme­ đu udaljenosti i brzine. možda. Prva pretpo­ stavka je u tome. a H konstanta poznata kao Hubbleova konstanta. Brzi­ na V je upravo proporcionalna udalje­ nosti. Da li izmjerene vrijednosti stvarno pokazuju da se galaktike udaljuju od nas ili. zahtijevamo da takva kretanja ne smiju poremetiti prostornu homogenost i izotropnost. ako su naše galaktike prikladno izabrane. Ako je to tako.1 kao skala daljina. slika 11. katkada iznijete u popularnim komentarima da. lutni sjaj jednak apsolutnom sjaju naše galaktike. koji 314 .dane su vrijednosti V za veliki broj ga­ laktika. Ovo možemo izraziti formulom V = H x R. To znači da promatrač u bilo kojoj točki prostora nema mogućnost da otkrije bilo što posebno u pogle­ du svog položaja ili u pogledu raznih smjerova u prostoru.2 je nacrtana na osnovu pretpostavke da galaktike imaju apso­ Slika 11. Slika 11.1 bi mo­ gla pokazati da postoji jednostavnije značenje opažene pojave. Druga je pretpostavka da prostor ima euklidsku geometriju (ovdje smo došli do geometrijskih zaključaka koji su se pojavili u 1.2 otkriva važan odnos između uda­ ljenosti galaktike i njene brzine. Ovo sigurno neće biti točno ali. postoji neko drugo tu­ mačenje? Osim jedne ili dvije iznimke. Ako uzmemo u obzir da se gala­ ktike kreću. da sve galaktike o kojima je riječ. kakvo je kretanje galaktika moguće? Odgovor se može dati pomoću ma­ tematike koja pokazuje da je jedino moguće kretanje upravo širenje koje smo gore razmatrali. poglavlju). Ideje. Ovo podudaranje između promatranja i matematičkih zahtjeva homogenosti i izotropnosti je tako očito da gotovo svi učenjaci osje­ ćaju da promatranja stvarno znače to­ čno ono što nam kaže obična fizika: da se udaljenosli između galaktika stalno povećavaju. kao i njihove prividne veličine.

Danas smatramo svaku bližu ga­ laktiku golemom zbirkom zvijezda. znamo udaljenost svake pojedine zvijezde koja se može razlučiti u galaktici. na primjer. a koji bi mogli proizvesti promatrane rezultate. Pomoću poznate udaljenosti. Cefeide su stvarno svijetle zvijezde.1 Odnos između prividnih veličina broja gala­ ktika (horizontalna skala) i brzina kojima se one udaljuju od nas (vertikalna skala). Tada se uzima u obzir najudaljenije jato zvijezda. detaljnije proučimo mje­ renje udaljenosti. dobive­ ne pomoću cefeida. o kojima smo raspravljali u 9. Prije je bilo rečeno da je skala udaljenosti slike 11. određenih velikom točnošću. Polazna točka za mjerenja udalje­ nosti je trigonometrijska metoda koja koristi kretanje Zemlje oko Sunca. Ova metoda omogućuje mjerenje udalje­ nosti od oko 10 tisuća bližih zvijezda. U nekim jatima mogu se naći pose­ bni tipovi zvijezda. ako je jato bilo prikladno izabrano.2 bila određena sa zahtjevom da pojedine galaktike imaju apsolutni sjaj jednak apsolutnom sjaju naše galaktike. kako se astronom približavao problemu određivanja apsolutnog sja­ ja galaktika? Odgovor je u proširenju sistema mjerenja udaljenosti. sada imamo oblik glavnog niza koji se proteže sve do sasvim bijelih zvijezda. promjen­ ljive zvijezde tipa cefeide. Premda su udaljenosti izmjerene ovim prvim korakom male. i 10. pri­ je nego se vratimo našem glavnom predmetu. Slabi kraj glavnog niza jata upo­ trijebimo za lokalne zvijezde. Zaista. štaviše. poglavlju. ce­ feide služe da odredimo udaljenost u cijeloj našoj galaktici. U stvari. štaviše i u usporedbi Slika 11. poglavlja. Kakve su osnove da to povjerujemo? Zaista. Ovo je prikladan trenutak da. poglavlju. Pretpostavimo da je ovakva situacija ista u svim drugim galaktikama sličnog tipa . mogu se upotrijebiti za određivanje udaljenosti malog broja bliskih galaktika koje sa­ činjavaju lokalnu grupu. pa nam one mogu poslužiti kao pokazivač udaljenosti u mnogo većem volumenu prostora nego što je to mogla zahvatiti trigonometrijska metoda.da njihove najsjajnije 315 . Na taj se način može naći potpuni oblik glavnog niza zajedno s udaljenostima mnogih jata. Sada se pojavljuje zanimljiva stvar. S određenim daljinama nekih cefeida u zvjezdanim jatima baždarena je cijela grupa promjenljivih zvijezda tipa cefeida na način opisan u 10. izgledaju sasvim nevjerojatne. Ovo odre­ đuje i udaljenost jata i oblik glavnog niza za svjetlije zvijezde jata. da najsjajnije zvijezde imaju gotovo isti apsolutni sjaj u svim ovim bližim galaktikama. ali ne tako udaljeno da se njegove slabije zvijezde ne bi mogle ra­ zlučiti. dok možemo sma­ trati da se sve zvijezde galaktike nala­ ze na istoj udaljenosti od nas. s veličinom naše galaktike. koji je opisan u prvom dijelu 10.su danas nepoznati znanosti. Posljednje određivanje vodi prema krajnjim kora­ cima u procesu mjerenja udaljenosti. besprije­ korno određivanje slabo vidljivog kra­ ja glavnog niza može biti načinjeno iz ovog primjera.

Posljednja promatranja Rune samo o individualnim zvijezdama. fizika sti. možemo smatrati zina V rasti do brzine svjetlosti ako je da tako izabrane galaktike formira­ R dovoljno veliko. koji tlije zvijezde. ovo je kritična točka vrlo svijetle. Ovo nas sili ili da ne ju mrežu točaka. ako izaberemo tri u tome što znamo iz Einsteinove spe­ galaktike da formiraju tri točke tro­ cijalne teorije relativnosti da pod uvje­ kuta.2. tima euklidske geometrije nema mate­ Ova prihvatljiva hipoteza omogućava rijalnog tijela koje bi se moglo kretati da se proširi područje mjerenja uda­ brzinom. korak po korak iz elementarnog tri­ Sada se vratimo fenomenu širenja gonometrijskog sistema baziranog na svemira. Konačno. većom od ljenosti mnogo dalje nego pomoću ce. čovjek koji bi danas rekao da brzine a možda i više. Razlog. dok se najsvjetlije koja se upotrebljava. koje smo dina izmjerene brzine povećavane su izmjerili u području koje zahvaća 25 od 1% brzine svjetlosti do blizu 40%. bio odvažan dovoljno primjeraka galaktika . neće jebiti do udaljenosti od oko 5 milijuna shvatiti zahtjev o prirodi geometrije svjetlosnih godina. S njihovim poznatim galaktika ne bi mogle rasti do brzine udaljenostima dobili smo informaciju svjetlosti. da će jednadžba neprekidno trenutku možemo ponovo izabrati iste vrijediti ako R raste i da tvrdimo kako galaktike. godine. feida. s obzirom na činjenice. da oni vjeruju da točka našeg razmatranja. druga će mre­ euklidska geometrija ispravna kada R ža imati potpuno istu formu kao prva postane dovoljno veliko. jest skala. To znači. Prema Hubbleovu za­ da napustimo našu pretpostavku da je konu o širenju svemira. izaberemo po svojoj volji konačan Ako se sada vratimo našoj jedna­ broj galaktika. Cefeide se mogu upotri­ nisu ni fizičari ni matematičari. pouzdano se predviđa da će ovo rasti poznavajući apsolutni sjaj cijelih gala­ i u budućnosti s poboljšanom proma­ ktika. vidjet ćemo da će br­ ne jedna od druge. koje su znatno udalje­ džbi V = H x R.brzine svjetlosti. one sigurno nisu najsvje­ euklidske geometrije. samo će se promijeniti njihova tražimo jednu od ovih alternativa. Mnogi ljudi. U jednom kasnijem priznamo. Zadnjih četrdeset go­ ju galaktika? Iz primjeraka. Ako u određenom trenutku kretanju Zemlje. trokut će imati isti oblik u ka316 .tisuću. Na primjer. koje su unesene na slici 11. Osim toga. Premda su cefeide bez sumnje Prema tome. (ne njegove specijalne teorije) poka­ Značajno je primijetiti u ovom nizu zuje da u bilo kojem slučaju moramo dokazivanja kako su određene najveće napustiti euklidsku geometriju kada udaljenosti od tisuća milijuna svjetlo­ vrlo velike udaljenosti dolaze u razma­ snih godina metodom koja je nastala tranje. u odnosu na nas. Na sreću je kod dovoljno velikih udaljenosti eu­ udaljenost od 25 milijuna svjetlosnih klidska geometrija prestaje vrijediti jer godina dovoljno velika da se obuhvati bi. Ovo nas ponovo vodi brzine svjetlosti. daju vri­ nego i o totalnom stvarnom sjaju ci­ jednost V koja je veća od jedne trećine jele galaktike. a milijuna svjetlosnih godina. jer većina astronoma nosti od oko 25 milijuna svjetlosnih vjeruje da se rješenje nalazi u drugoj godina. Pojavila se i posljednja važna alternativi. na Einsteinove opće teorije relativnosti već spomenuti način. zašto mreža. a ovo je dva puta veća na ranije postavljeno pitanje: na koji vrijednost od brzina izmjerenih prije ćemo način saznati o apsolutnom sja­ 1960. određeno je mnoštvo udaljeno­ tračkom tehnikom. i one će također formirati brzina neće doseći brzinu svjetlosti. Ova je točka od zvijezde mogu upotrijebiti do udalje­ velike važnosti. ili mrežu točaka.zvijezde imaju iste apsolutne sjajeve. dolfa Minkowskog galaktika.

sve se može ispravno utvrditi u promjeni ovog odnosa. sve će se druge udaljavati od nje. ako u danom trenutku pro­ matramo određeni broj galaktika koje formiraju mrežu točaka. Prije nego prijeđemo na posljedice ovog širenja svemira. Potrebno je upozoriti na nešto dru­ go. Izaberete li bilo koju točku. Već je napomenuto da se gala­ ktike okupljaju u grupe. Za mjerenje galaktičke udaljenosti upotrijebili smo istu jedinicu kojom smo mjerili udaljenosti unutar gala­ ktike. ranije opisane. a velike gru- 317 . zatim ga malo napuhnite. smanjivale s vremenom. uključujući i našu samu. koja nas od te gala­ ktike razdvaja. a da naš položaj nije u centru svemira? Vrlo jednostavan po­ kus daje nam odgovor. moguće da se sve galaktike od nas udaljuju. Zato. što je analogno situaciji galaktika. povećanje u omjeru naše mreže. to je odnos između vanjskih udaljenosti galaktika i unu­ tarnjih udaljenosti u galaktikama koji se mijenja s vremenom. Označite veliki broj točaka nasumice na površini ba­ lona. To je ono po­ većanje koje sačinjava širenje svemira. Naprotiv. očito je da u ovom slučaju nema centralne točke. Obične grupe imaju oko deset članova. možemo odrediti da upotrebljavamo udaljenost od Zemlje do Sunca kao našu jedinicu. Drugim riječima. tada bi se pojedine galaktike i bilo što u njihovim unutrašnjostima. Širenjem svemira mijenja se samo mjerilo trokuta ABC. kada go­ vorimo o širenju svemira. Kako je. a ne u obliku. tada. ovakva nam točka gledišta izgleda nekako ponižujuća našem vlastitom ja. Kada kažemo da se udaljenost između nas i galaktike po­ većava.u odnosu na udaljenost od Zemlje do Sunca ili od Sunca do centra naše galaktike ili u odnosu na samu veličinu Zemlje.snijem trenutku vremena. inače bi promatrač u centru bio u mogućnosti da ocijeni kako je on bio u centru te bi mogao razlikovati svoj poseban položaj u svemiru. povećava. kada ovo prihvaćamo. u nekom će kasnijem trenutku iste galaktike formirati drugu mrežu koja će se razliko­ vati od prve samo u mjeri­ lu. Zato kažemo Širenje svemira u skladu s Hubbleovim zakonom ukazuje na to da. Ali. Na primjer. postoji još jedna točka detalja koju je vrijedno spome­ nuti. znamo da se s vremenom broj jedinica daljine. To znači da unutar galaktike nema su­ djelovanja u općem širenju svemira. ili smo mogli odrediti da upotrebljavamo kilo­ metar kao jedinicu ili bilo koju stan­ dardnu mjeru. tako da nam je ugodnije misliti o sebi kao o nečemu što zadržava stalnu veličinu. Uda­ ljenost između svakog para točaka će se povećati. kad bi bilo moguće održati vanjske udaljenosti nepromije­ njene. Homogenost i izotropnost prostora zahtijeva nepostojanje centra širenja. a. moramo uzeti da se udaljenosti između galaktika stalno povećavaju s vremenom. da se udaljenosti izvan naše galaktike povećavaju u odnosu na udaljenosti unutar naše galaktike . Promjena će se odraziti samo u dužinama svih triju stranica trokuta koje će se povećati. kao što su imali u ranijem trenutku.

za cijeli period ljudske povijesti. Ako je tempo širenja sve­ mira konstantan (ili je usporavanje tako slabo da se može zanemariti u računu). niti nam ono može reći što će vidjeti promatrač za pet tisuća milijuna godina. mora se upozoriti da su neka nedavna promatranja ukazala da su neke grupe u stanju širenja. Kada nema takve teorije na raspolaganju. Međutim. ali se na njima nećemo zadržavati. 20 milijardi godina poslije eksplozije. kao na pri­ mjer. obrazovavši jezgre atoma.pe nekoliko tisuća članova. jedini mogući zaključak jest. no one su mnogo rjeđe. moguće je zaključiti kako se pojedini primjerak mijenja s vremenom. Kozmološke teorije Promatranje ima prirođeno opte­ rećenje da nam nikada ne može reći nedvomisleno kako se stvari mijenjaju s vremenom za cijeli period čovjekova života. dijima evolucije. moguće načiniti kod zvijezda. u kojima je svemir konačan. dapače. zaista. No to je moguće samo zato jer imamo pouzda­ nu fizikalnu teoriju o strukturi i razvo­ ju zvijezda. jer se malo astronomskih objekata promijeni u tom periodu na bilo koji način. grupe ne sudjeluju u širenju svemira. iz plinova i prašine formirale su se već galaktike. samo za se. mora se promatranji­ ma dodati kozmološka teorija. neslaganja se uklanjaju.) Najbolje što nam promatranja mogu predočiti jest ne­ prekidno područje stanja. jednostavno nam ne može reći što bi vidio promatrač. područje zvijezda u raznim sta­ Ako se sve skupine galaktika udaljuju jedna od druge. kao u slučaju stu­ pnjevanja strukturnih formi galaktika. Za trideset milijuna godina (3) temperature su pale još niže. na pri­ mjer. Ova razmatranja daju prednost kozmološkim teorijama. promatranje nam ne može predstaviti jasnu situaciju. koji je ovdje prikazan u dijagramima. U mnogim teorijama procijenjena starost svemira iznosi manje nego starost naše galaktike. koji je živio prije pet tisuća milijuna godina. U Lemaitreovom konačnom svemiru. Crab maglica. Gledajući na razne primjerke u raznim stadijima. Da se odgovori na takva pitanja. ali velika je praktična razlika nastala iz činjenice 318 . (4) prikazuje dana­ šnji svemir. U ovom pogledu situacija nije različita od one u slučaju evolucije zvijezda. Ova je slabost promatračke metode najizrazitija kada se dođe do razma­ tranja prošlosti ili budućnosti svemira kao cjeline. da su one ne­ kad bile sabijene u hrpu. a to je. Udaljenosti unutar mnogih grupa se ne povećavaju s vremenom. ali je situacija unutar mnogih grupa slična onoj unutar mnogih galaktika. Promatranje. Neposredno poslije toga (2) njegova temperatura je pala od nekoliko milijardi na jednu milijardu stupnjeva. a "eksplozivnog" je porijekla. Izravno promatranje niza strukturnih tipova ne može nam samo reći da li su galaktike nastale po takvom rasporedu ili se pojedine gala­ ktike razvijaju po takvom nizu tokom svojih života. može se procijeniti koliko je prošlo vremena od početka širenja. a čestice su se spajale. premda je vjerojatno da je opći odnos širenja za cjelokupni svemir mnogo veći nego što je unutar ovih specijalnih skupina. Strelice označuju veličine širenja. (1) prikazuje pragaiaktički atom u trenutku kad je eksplodirao. (Ima iznimaka. Da li se ove skupine gala­ ktika šire? Sigurno je da se udaljenosti između različitih skupina povećavaju.

Ovo procjenjivanju starosti naše galaktike mijenja zakon gravitaci­ ili u omjeru širenja svemira. do­ za našu galaktiku. No. a ne da je sma­ ćemo na osnovu promatranja doći do njuje. vobitni račun od 12 milijardi godina naime oko 15 milijardi godina. što je samo polovina starosti naše ga­ toliko daleko od uspo­ laktike. laktika giba odvojeno. Zato u od svemira. Međutim. U određenom peri­ godina. bilo u povećanje gibanja. Kako oče­ ti Abbe Lemaitre. Ovo vrijeme je skoro jednako odu u prošlosti brzina širenja je bila starosti naše galaktike. pretpostavke da su se galaktike uvijek gravitacija je težila da poveća brzinu odmicale današnjim razmjerom. situacijom koja traži promjenu u na­ Pod tim uvjetima. što lazimo do rezultata da je starost sve­ je logički zahtjev.da današnja kozmološka teorija ne po­ nesklad može biti pravi. sada jednost. Kad veću vrijednost nego se uzme ovaj efekt u razmatranje. 319 . tj. Među­ je. kod koje se ga­ iznosi između 7 i 8 milijardi godina. Svaka zravnije razmatranje širenja svemira tvrdnja. tako očeku­ hovim se kozmologijama gravitaci­ jemo da su bile u prošlosti bliže jedna ja drugačije vlada od one u običnom drugoj. nužno se Drugim riječima. Prema toj teoriji. svakidašnje iskustvo. kako znamo iz fizike.u izrazima obične fizike . Tada njihovih razmicanja. Njego­ razmicanja galaktika. kada su trimo ovo pitanje najprije na osnovu galaktike bile dovoljno razdvojene. tj. koju postavimo u prošlosti ili .neodrživo. ali nije ni previsok. gdje je najifizikalne teorije o zvijezdama. Gravitacija. budućnosti cijelog svemira. nesklad postaje veći ako uzmemo u obzir da je širenje imalo različite razmjere. U nji­ dućnosti no što su danas. Sada je nesklad prevelik da bi ravanja da ima stvarno se objasnio nekom pogreškom. pa zato možemo va teorija svemira dala očekivati da su se one odmicale većim je za starost svemira brzinama u prošlosti nego danas. treba tražiti u pogreškama mjerenja. sjeduje ništa što je slično stupnju vri­ možda. kao znameni­ teorijskim implikacijama. čini da jest pravi. ako se izvede iz brzi­ ku i 12 milijardi godina za cijeli svemir ne širenja. jednosti i preciznosti kao što su naše našli smo se u situaciji. a nesklad između starosti ovoj kozmologiji nema sukoba između od 15 milijardi godina za našu galakti­ starosti svemira. takva pogreška nije moguća. ako se primijeni na tim. mi smo suočeni sa nalazi na granicama našeg znanja. predstavlja pri­ vlačnu silu koja teži da reducira br­ zinu eksplozije. Ali. pronašli teorijsku kujemo da galaktike budu dalje u bu­ metodu izbjegavanja nesklada. da reducira brzinu Abbe Lemaitre. i starosti naše galaktike. Ako je tako. odmicanje ga­ šoj današnjoj fizici. uz pretpostavku da je vri­ mira smanjena od 30 do 40%. Očito je za cjelokupno vrijeme širenja je sada da naša galaktika ne može biti starija prenizak. Smatra se da je ši­ renje počelo od eksplozije prvobitnog stanja cijelog svemira. kako su bile blizu? Razmo­ iskustvu. Zato je u Lemaitrevoj kozmolo­ zaključka da su sve galaktike bile je­ giji brzina odmicanja danas veća nego dna do druge prije nekih 12 milijardi je bila u prošlosti. o kojoj smo stvarno manja nego je danas. Naš pr­ raspravljali u prethodnom poglavlju. laktika možemo slijediti u njihovim Neki su kozmolozi. a dokaz se.

Prema tome. vidjeli smo da gustoća ma­ terije brzo opada s vremenom. koju smo razmatrali najprije. koje smo do sada razmatrali. Jedna takva teorija ima be­ skonačnu prošlost i beskonačnu bu­ dućnost. Izgleda da se sakupljanje nastavlja sve dok se prostor ne sabije u točku. Dužnost je znanstvenika da obra­ di sve moguće teorije. Nasuprot. u supro­ tnosti s promatranjem. a koju treba odbaciti. Bit će prije da su oni nastali unu- 320 . naravno. S vremenom gustoća materije pada sve niže. volumena koji brzo raste da bi zadržao stalni konačni iznos materije. pojavile su se razlike. Nužno je da ne bude kemijske promjene iz jednog cikla u drugi. U svim teorijama. u prijelazu između širenja i sažimanja. U nekim teorijama je iznos besko­ načan. ovo zahtijeva da materija prođe kroz takvu fazu beskonačno mnogo puta. Dok je gustoća materije u početku be­ skonačna u svim teorijama. Lemaitreova kozmologija se ne razlikuje od jednostavne kozmologije. U Lemaitreovoj kozmologiji je iznos konačan. Po­ teškoća leži u tumačenju. proi­ zvedeno u fazi vrlo visoke gustoće. kako zapo­ činje širenje iz ovog stanja. Na ovo pitanje nema stvarno uvjerljivog odgovora. U takvom slučaju možemo zami­ sliti da je točka porijeklo svemira. Međutim. u drugim slučajevima. Možemo postaviti pitanje. Zatim se kori­ ste promatranja da se odredi koja se od teorijski predloženih mogućnosti može priznati i prihvatiti. Da se ostvari ponovno pretvaranje helija u vodik. ali se o drugim elementima ne može ništa reći. bilo bi potrebno da se svemir sakupi na takvu gustoću materije kakva je u atomskim jezgrama. pa je jasno da bi. a ne prije. u ne­ kom bitnom pogledu: ona još zahtijeva određeno porijeklo cijelog svemira. sumnjam. U ko­ zmologijama. Vodik se sistematski pretvara u helij u zvijezdama tokom svakog ciklusa. sve teorije zahtijevaju stanje visoke gustoće i visoke temperature. Zato je važno da se upita. Ovo vodi novom pitanju. prolazeći kroz beskonačne cikluse širenja i stezanja. došlo do nestajanja vodika u svemiru. dok gustoća materije ne postane beskonačna. a u drugima konačan. kojeg promatramo u zvijezdama naše galaktike i susjednih galaktika. u stadiju kada gustoća padne na vrlo ni­ sku vrijednost koja nije mnogo veća od današnje vrijednosti. zašto bi se galaktike formirale u ovaj poseban stadij. ako nema ponovnog pretvaranja helija u vodik. To znači da bi se sve galaktike i zvijezde uništile tokom faze sakupljanja. A to je. Moguće je da je nešto helija. vidimo da teorija pulziranja ne izbjegava zahtjev da materija svemira prolazi kroz fazu velike gusto­ će i vrlo velike temperature. kao iznos količine mate­ rije. Početak odgovora može se dati Lemaitreovom kozmologijom. je li moguće izraditi teoriju koja bi obja­ snila promatrano širenje galaktike bez zahtjeva da svemir ima određeno porijeklo. potpuni iznos materije ne može biti konačan ukoliko prostor počinje s volumenom nula. Doista. a to postavlja vrlo važno pitanje. ali ne. ali još nije nađeno uvjer­ ljivo tumačenje kako nastupa faza sa­ kupljanja poslije faze širenja. Ovo je porijeklo zamišljeno kao beskonačno gusto stanje materije kod beskonačno visoke temperature. Lako je razumjeti kako faza širenja nastupa poslije faze sakupljanja. prostor se povećava od točke do konačnog volu­ mena. Ozbiljna poteškoća u ovoj teoriji leži u preokretu. ako gustoća materije pada. Može li se naći direktni promatrački dokaz da je materija stvarno bila u stadiju krajnje visoke gustoće? Odgovor je ne može.Premda ovo modificira zakon gravi­ tacije. u kojem se stadiju formiraju galaktike po ovim kozmologijama? Odgovor je. kao što su Lemaitreova. Teorija pulzirajućeg svemira po­ stavlja zanimljivo pitanje. a volumen prostora postaje sve veći.

iznosi oko jedan . ako se zna brzina stvaranja mnoga razna polja: gravitaciono polje materije. bazirana je na fizikalnom polju koje on ne pokazuje značajan dokaz da je omogućuje postanak nove materije. koje nije dosad poznato iz o fazi visoke gustoće i temperature u eksperimenata na Zemlji te može po­ povijesti svemira je na kraju krajeva stati važno u kozmološkom opsegu. mogao imati beskonačnu prošlost i može imati be­ skonačnu budućnost. (Normalne gama zrake. Tako nije uopće teško fizičar već posjeduje kompletan inven.tar pojedinih zvijezda. sumnjiv slučaj. za vrijeme koje su žeći najjednostavniju vrstu novog po­ se odvijale nuklearne reakcije. nuklearno polje to možemo znati iz promatranja. postoji mogućnost da se pojavi neko Pomanjkanje svakog jasnog dokaza novo polje. . Pre­ ma tome. nastao procesima velike gustoće i tem­ Nema ništa posebno revolucionarnog perature svemira. mezonska polja današnje atom na stoljeće za svaku jedinicu fizike koja su otkrivena u posljednje volumena koji odgovara najvećoj ljud­ vrijeme. Ali. zašto proces. koju od teorija. kao što citeta i magnetizma. u 9. mo­ je postalo poznato kao stalno-stanje žda. Ovo zahtijeva da se nova materija direktno stvara u razmjeru sa širenjem svemira. jet oko nas pokazuje puno dokaza da Teorija stalnog-stanja svemira je postao procesima unutar zvijezda. dok svi­ svemira. u drugom pogledu. kao što je to prika­ zano shematski u dijagramu. mogao zaista naći. tada bi se novi tip teorije. Prema tome. nove galaktike mogu zadržati oblik stalne gustoće u bilo kojem povećanom vo­ lumenu prostora. živanje pokazuje da ne možemo naći ali ne u principu od situacije za koju takvu teoriju. Fizičaru su poznata de da se. što se može naći veza između smo li obavezni da se ograničimo nor­ širenja svemira i brzine stvaranja ma­ malnim fizikalnim mislima? Odgovori­ terije. veliku gustoću.) Problem se razlikuje u detaljima. S je brzina stvaranja materije određe­ vremena na vrijeme otkrivaju se nova na teorijom. Zato nije nipošto sigurno da skoj građevini. Novo je u deta­ normalnim fizikalnim mislima. Ovo je povezivanje takve priro­ mo na ovaj način. ako stvar promatramo već znamo da postoji. helij. elektromagnet­ brzina širenja svemira. Tra­ nje. tada može iz teorije izvesti koje tvori gravitacija. mogu proizvesti parove elektro­ velike gustoće i temperature.da razumijemo. ako sko polje koje nastaje pojavom elektri­ se zna brzina širenja svemira. koji bi izbje­ premda je sva materija svemira prošla gao zahtjev za fazom velike gustoće i najmanje jedanput najznačajnije sta­ temperature. Istra­ na. je­ lju to.na primjer. kako je opisano tar svih mogućih polja. matematički ćemo doći do toga što od tih efekata nije preživjelo osim. Pokazalo se da je potre­ polja u eksperimentima u laboratoriju bna mjera vrlo mala. kroz konstantno širenje. Suprotno. prisiljeni smo reći da. Da bismo očuvali bilo Ako netko načini ovakvu hipotezu. u ovoj ideji. na pri­ traži da materija svemira prolazi fazu mjer. tada koje povezuje čestice atomske jezgre. ako se Kozmološka teorija stalnog-stanja pridonosi tumačenju kako je svemir. ništa lja. postoji li ikoja teorija koja ne terije. poglavlju. jer su fizici već poznata Na osnovu svega možemo postaviti polja koja omogućuju postanak ma­ pitanje. premda se postojeće gala­ ktike udaljuju jedna od druge.

s druge strane. Sada dodajemo daljnju značajnu točku. da pogledamo kako danas stoje stvari. Za koju da se odlučimo od ovih ra­ znih teorija? Za onu. situacija ostaje stalna. Zato očekujemo da u cijelom prostoru svemira postoji difuzni plin i da se nove galaktike mogu neprekidno formirati od njega. Premda širenje teži da reducira gustoću. dobile ra­ zna rješenja. Također smo vidjeli da je kriterij starosti za Lemaitreovu kozmologiju povoljan. jer u njoj svemir ima beskonačnu starost. prosječna gustoća galaktika u prosto­ ru može ostati stalna. Uprkos ovoj maloj mjeri. tako da je sadašnja situacija nekako izjednačena u pogledu obiju teorija. pa se zato ne može postaviti pitanje starosti između naše galaktike i svemira. Za daleke skupine. kako mlade generacije ljudskog roda zamjenjuju starije. Povoljna je i situacija i za te­ oriju stalnog-stanja. jer stvari izgledaju iste u svim vremenima. Na slici su rezultati promatranja 18 vrlo udaljenih skupina. nego što je sada. da on ne može ništa posebno saznati o svojoj epohi. razne su teorije.3 Uzimajući da sve skupine galaktika imaju iste apsolutne veličine. Bilo je spomenuto da jedan promatrač ne može otkriti ništa pose­ bno o svom položaju u prostoru. Na drugoj strani. čisto teorijski. Ovo je sasvim različita slika na­ čina kako se svemir s vremenom mije­ nja. čija se predviđa­ nja najbolje slažu s promatranjima. tako novoformirane galaktike zamjenjuju starije galaktike kad se one udalje. nema ni početka ni kraja svemira. uzimajući polazne točke koje su se razlikovale od euklidske geometrije. upravo onako kako se čovjek mijenja s vre­ menom: upravo onako. naravno. jer se dobivaju manje vrijednosti nego što je procijenjena starost naše galakti­ ke. U svakoj epohi će promatrač točno vidjeti istu sliku. Pojedine se galaktike mijenjaju s vremenom ili se mogu mijenjati s vremenom. bez obzira jedna na drugu. prem­ da se širenje odnosi i na već postojeće galaktike. jer se formiraju nove.stvarno javlja. kakvu bismo mogli očekiva- 322 . Povezivanje izme­ đu širenja svemira i stvaranja materije nalazi se u takvom odnosu da prosje­ čna gustoća materije u prostoru osta­ je konstantna. Prema tome. Pretpostavimo da sve galaktike imaju jednak pravi ili apsolutni sjaj. A. Ovo predstavlja značajnu promjenu u gledanju na prostorno-vremensku simetriju. Svemir je u velikoj slici isti iz svih točaka prostora i vremena. Tada bismo mogli izračunati. U teoriji stalnog-sta­ nja. U drugim se teorijama galaktike kreću i udaljuju jedna od druge tako da bi promatrač u budućnosti našao prostor manje nastanjen galaktikama Slika 11. uspoređeni s očeki­ vanjima jednostavnih "eksplodirajućih" kozmogonija i teorije stalnog-stanja. koje treba da očekujemo za brzine "bježanja" različitih skupina u odnosu na njiho­ ve prividne veličine. efekt bi ta­ kvog stvaranja materije u velikoj skali bio enormno velik. ova se tendencija precizno kompenzira stvaranjem nove materije. nedavna promatranja ne daju prednost ni Lemaitreovoj kozmologiji i kozmologiji stalnog-stanja. Ukratko. možemo iz teorije izračunati vrijednosti. nije otkriven u zemalj­ skom laboratoriju. Već smo vidjeli da neki sistemi ko­ zmologije nailaze na znatne teškoće pri ocjenjivanju starosti svemira.

Počeli su se evi­ dentirati podaci koji pokazuju. drugi vjeruju da. Ali. nedavno je slično promatranje W. Ryle ih je svrstao u brojeve raznog intenziteta . još je nepoznato.2. rezultati su isti za sve teorije. gigantske eliptične galaktike. Ovo govori. da se nove galaktike zaista formiraju. Na ovoj slici su zajedno pri­ kazane: kozmologija stalnog-stanja i obična. tako da su najveće galaktike i najstarije galaktike. još korisnije. koji su sredili brojne podatke radioizvora što su oni mogli otkriti na nebu. ako je nji­ hova frekvencija u prostoru jednaka. mora uzeti u obzir odustajanje od euklidske geome­ trije. ostane gotovo nepromijenjena tokom cijelog svog života. kad se jednom galaktika formira. bile bi najstarije galaktike. a to je i red vrijednosti neslaganja. koje nisu previše udaljene od nas. Bauma vrlo udaljene galaktike pokazalo. itd. koje su razmatra­ ne na početku ovog poglavlja. Razlika između očekivanja i opaža­ nja povećava se ako se primijeni Einsteinova geometrija. Opširnije. Na osnovu toga. 323 . koja je razmatrana na početku i u kojoj je svemir nastao prije određenog vreme­ na. kako zahtijeva teorija stalnog-stanja. što ide u prilog teorije stalnog-stanja. prema njihovim pri­ vidnim veličinama. Ali. a ova su odustajanja različita za razne teorije. Posljednje promatračke testove ko­ zmologije stalnog-stanja. zmatrana.ti brzinu odmicanja raznih galaktika prema promjeni njihovih udaljenosti ili. Moguće je da je Baum jednostavno promatrao pose­ bno svijetlu galaktiku. Jedna je od karakteristika teorije stalnog-stanja da se galaktike mora­ ju neprekidno stvarati. a drugi mnogo slabiji. Neki od ovih izvora imaju jaki inten­ zitet. naravno. Prerano je da se unaprijed o tome donosi neki za­ ključak. sigurno nije u sebi ispravna. kako se može vidjeti na slici 11. zasnovali su Martin Ryle i njegovi kolege u Cambridgeu. Galakti­ ke se ne slažu po svojim sjajevima. de­ finirajući razne kategorije. prema mišljenjima nekih astronoma. jednostavna kozmologija. Jedna gru­ pa astronoma vjeruje da su galaktike u stanju neprekidne evolucije. naravno. ozbiljno neslaganje s predviđanjem kozmologije stalnogstanja. koji na­ stavljaju da rastu s vremenom. broj još slabijih izvora. Ali se za gala­ ktike. a neke su i 100% sjajnije. a na horizontalnoj skali specificirana prividna veličina.4 Na vertikalnoj skali je promatrani broj radioizvora. Za galaktike. da promatranja daju prednost kozmologiji koja je prva ra­ Slika 11. broj nešto slabijih izvora. Teorija zahti­ jeva da se one formiraju na početku kao sasvim neznatni objekti. pretpostavka da sve galaktike imaju isti stvarni sjaj. a prostor euklidski. Ovi su rezultati već dani na slici 11. a i sa Lemaitreovom kozmolo­ gijom. da li galaktike stalno rastu u veličini i masi.broj jakih izvora. Njihove su vrijednosti uspo­ ređene s onima što bismo očekivali. na koje ovdje treba upozoriti. prilično udaljene.3.

tako isto trebaju i radio-valovi. Me­ đutim. može biti izmjereno u milijunima.prema eksperimentalnim mjerenjima. Ryle je ovo objasnio na slijedeći način. Zamjena geometrije Eu­ klida s geometrijom Einsteina donosi smanjenje nagiba očekivane krivulje. u milijardama go­ dina. ako su proma­ tranja bila ispravno obavljena. Radio-valovi putuju istom brzinom kao svjetlost. postoji samo jedan mogući izgovor. Ali. Ako neko svojstvo. str­ mija od prve. tako da veličina p nije mogla biti veća u prošlosti nego što je danas. pa tu proporciju možemo nazvati p. Oni su započeli svoja putovanja preko prosto­ ra u vrijeme kada se formirao naš pla­ netarni sustav. da je slučajnost što je neka galaktika snažan radio-izvor . a broj izvora svjetlijih od specificiranog nivoa je izračunat. na kojima je bazirano objašnjenje Rylejevih rezulta­ ta. pa dokazuje daje veličina p sigurno bila veća u prošlosti nego da­ nas i da je tada bilo više radio-izvora. ovisi o činjenici. stoljećima ili tisućama godina. Na prvi bi pogled ovo izgledao bezi­ zgledan oblik obrane. koje razmatramo. ali vrijeme koje je potrebno da svjetlost ili radio-valo­ vi dođu do nas iz galaktike. Drugim riječima. ako je p izmjereno kao jedan prosjek za dovoljno veliki volumen. Sada je važno da je druga krivulja (neiscrtkana). Slijedi da.vrlo malena. tri ili četiri mili­ jarde godina da dođu do nas. Doista. jer prema teoriji stalnog-stanja stvari moraju biti u suštini iste u bilo kojem trenutku. Rezultati su prikazani dijagramski na slici 11. teorija pretpostavlja da veličina p nije bila iz­ mjerena za dovoljno veliki volumen. koji je veći od onoga što je dostupan najvećim optičkim teleskopima. na nesreću. Vrijeme koje je potrebno da zračenje stigne do nas od zvijezde unutar naše galaktike. koja se prianja rezultatima promatranja. Na prvi pogled bi se očekivalo da je eksperimentalna krivulja strmija od očekivane krivulje. To je načinjeno za niz vrijednosti određenog nivoa. jer je sasvim sigurno da promjena geometrije mijenja očekiva­ nu krivulju. Zato Ryle pokazuje da je činjenica što je p veće od očekivanoga za vrlo udaljene galaktike. radio-izvor. što povećava nesklad. štaviše. trebaju više od 500 milijuna godina da stignu do nas. tada će rezultirajuća količina biti ista bilo gdje i bilo kada.tj. Još preciznije. da ga se uključi u Rylejev popis . stvari idu lošim putem. Ako je ovaj zaključak ispravan. jer je sigurno da su Rylejeva promatranja obuhvaća­ la golem volumen prostora. Jedna krivu­ lja na ovoj slici (iscrtkana) predstavlja očekivani broj izvora. Druga od dviju točaka. radio-valovi iz nekih na­ jintenzivnijih izvora. pa kao što svjetlost treba vremena da stigne do nas od udaljenog izvora. ako svojstvo raste u vje- 324 . kao daljnji dokaz da geometrija prostora nije euklidska geometrija. kako ga naša slika po­ kazuje. specificiran je nivo pri­ vidnog sjaja. stotinama milijuna ili. Naša promatranja vrlo udaljenih galaktika ne kažu nam o njihovim današnjim situacijama. Zaista. koji su izračunani na osnovu da je njihova učestalost u svemiru jednolika i da je geometrija prostora euklidska. Misli se da je samo jedna galaktika na milijun galaktika takvog tipa. volumen. nego o njihovim situacijama od prije nekoliko stotina milijuna godina. kao što je.4 (desno). dovoljno snažan. ne može biti definirano relativno malim volumeni­ ma. A radio-valovi iz najslabijih Rylejevih izvora trebaju i dvije. oni su bili stvarno emitirani iz svojih izvora u doba kada su se u našim oceanima pojavile prve primitivne forme života. raste u vjerojatno­ sti sa starosti galaktike. jest u tome što ima premnogo slabih izvora u usporedbi s brojem jačih izvora. Prema teoriji stalnog-stanja. tada nije ispravna kozmologija stalnog-stanja. Nesklad. recimo. može biti izmjereno godinama.

podudaraju s pro­ ke. Ako je to točno. za galaktiku je razumjeli nadmoćnost gigantskih ga­ veća vjerojatnost da je bila snažan ra. pojavljuje se neobična snažni radio-izvori pojavljuju prilikom situacija u kojoj nije moguće definira­ sudara galaktika. postoji težnja Zato se sve kozmologije. koje zahtijevaju jer kozmologija stalnog-stanja zahtije­ da je svemir imao potpuno određeno va: ili su promatranja netočna ili. u kojem su eliptične galaktike aciju. đena od najjednostavnijeg elementa. da u prethodnom sluča­ koje vjerujemo da se sastoje od sta­ ju današnja svojstva svemira ovise i rih zvijezda i vrlo malo plina i prašine. a ovo se razvrstavanje slaže djelovanja fizikalnih zakona.rojatnosti brže od efekta slabljenja ši­ vora na naše pitanje. Posljednjih godina razilaženje. napuštamo pitanje. Slična je 325 . kod ovog vrlo nesigurnog gle­ drugim riječima. Mislilo se da se renja svemira. Matematičkim izrazima.zakona fizike. u kojima svemir uopće nisu. Već smo vidjeli. jer je na takvoj osnovi teško ma Rylejevom gledištu.su radio-astronomi napustili ideju da klidski karakter geometrije. sadašnja situacija je posljedica samo da su u velikoj proporciji jake radio. matranjima Ryleja. kojima se povećavaju udaljenosti. složena atomska jezgra je izgra­ upravo razmatrali za radio-izvore. U terminologiji fizičara. Kad saznamo zašto je galaktika jaki vodika. ako porijeklo i one. Na pri­ sasvim nezavisno od zahtjeva koji smo mjer. gustoća ktike na takav način da će se većina galaktika je bila u prošlosti veća nego naših promatranja odnositi na gala­ je danas. tu nije bilo po­ mnogo lakše doći do definitivnog odgo­ četka sa složenom jezgrom. Pre­ galaktika. ti veći broj sudara nego što je danas. U svakom slučaju. dio-izvor u prošlosti nego što je sada. tada izgleda da Razne kozmologije se mogu podije­ kozmologija stalnog-stanja nije dobra. liti u dvije vrste: one. posljedica zakona fizike nego.laktika među snažnim radio-izvorima. ali se na njega ne može dati svemir. po kojima bi procijenio. pa se zato moglo očekiva­ ktike na vrlo velikim udaljenostima. U kozmologijama druge vrste definitivan odgovor. u svim kozmologijama. tada ti prosječno svojstvo malog područja se Rylejev zaključak mora bolje ocije­ prostora. gdje gija stalnog-stanja je dosljedna u ra­ je stvarna vjerojatnost ovih dviju vrsta zvrstavanju galaktika po starosnom kozmologija. Pojavilo se pitanje. o zakonima fizike i o početnim grani­ Prisutnost starih zvijezda poduprlo bi čnim stanjima. A ovdje. U takvom se slučaju izgled niti nego zaključak teorije stalnog-sta­ pronalaženja galaktike s potrebnim nja. Ako je Osnovne razlike između kozmologija ovo gledište ispravno. sustavi za možemo reći. kakvo je stvar­ i posebno načina u kojem je započeo no stanje. U kozmologijama prve ktika postati jaki radio-izvor u starijoj vrste. za galaktiku je više dišta. jer. snažni radio-izvori nastaju iz sudara Zato slijedi konačni rezultat. osim kozmolo­ prema razilaženju svojstva za galakti­ gije stalnog-stanja. postoje početna ograničena stanja. kozmolo­ principe. u drugom slučaju ne izgleda gledište teorije stalnog-stanja. današnja situacija nije samo fazi. koje jedino sprečava neeu. galaktike eliptični sustavi. naići će na složenu situ­ nizu. da su ove galaktike zaista vrlo stari Ukoliko netko želi tražiti neke opće sustavi. onda je vjerojatnije da će gala­ nema porijeklo. u procesima koji se odvijaju izvor radio-zračenja. također. Složene situacije su posljedica najstarije. vjerojatno da je bila snažan radioizvor tokom prvog dijela svoje životne povijesti nego u kasnijoj eri. osim svojstvom povećava sa starosti gala­ u kozmologiji stalnog-stanja. bit će bez sumnje u središtima zvijezda.

uključujući formiranje galaktika. Drugim riječima. nije postojala mogućnost obraćanja pose­ bnim stanjima. jer su stvari započele na poseban način. U kozmologijama druge vrste. Prema kozmologijama prve vrste. To je mjesto u kojem se neprestano stvaraju galaktike i u kojem se već po­ stojeće galaktike stalno mijenjaju s vre­ menom. nije započelo sa životom. koje traže da svemir ima određeno porijeklo. ugrijava vodik do vrlo visokih tempe­ ratura. Ako netko prihvati ovu ideju evo­ lucije od jednostavnih oblika prema složenim oblicima. Prije ili kasnije će se pomoću promatračke tehnike saznati da li po­ stoji ili ne postoji svijet visoke energije izvan galaktika. oslobođena raspadanjem.situacija i u kemiji. Tako nam teorija stalnog-stanja predstavlja zanimljiv pogled stanja koja mogu postojati u međugalaktičkom prostoru. Ra­ nije je u ovom poglavlju spomenuto da naša galaktika i Andromedina maglica posjeduju haloe vrlo toplog plina. a i jata galaktika. Efekti hlađenja unutar toplog plina mogu proizvesti brzine kretanja od oko 3200 kilometara na sekundu. u kojima je međugalaktički prostor mrtvo područje u kojem se gotovo ništa ne odigrava. S tim u vezi kozmologija stalnogstanja je već nešto stvorila na bazi da je opći plin u prostoru vrlo vruć.najprije relati­ vno jednostavne . Ovi bi haloi predstavljali područja prije­ nosa između mnogo hladnijeg. Hlađenje unutar toplog plina vodi u situaciju u kojoj se galaktike. gušćeg plina. Vjerojatno će se na ovoj razlici do­ nijeti konačna odluka o ispravnosti teorija. što bi vodilo do nastanka kozmičkih zraka. Neutroni se spontano raspadaju u vodikove atome. kako zaista mora biti. ako se formira nova materija u formi neutrona. Tu bi došlo do ubrzavanja čestica. Možda u pojavama ko­ zmičkih zraka i kozmičkih magnetskih polja. koji se nalazi unutar diskaste strukture ovih galaktika i potpuno vanjskim plinom visoke temperature. galaktike su formirane. mora­ ju isključiti. Prema tome.zatim sve složenije i složenije. za takve kozmologije. tada se kozmološke teorije prve vrste. a energija. One su tako velike da se smatra mogućom pojava jakih elektromagnetskih efekata u međugalaktičkom prostoru. mogu formirati. mora slijediti iz fizikalnih zakona. Iz pojedinih atoma se formiraju molekule . cjelokupni predmet ekstragalaktičke radio-stronomije postao je tijesno povezan s ovim vanj­ skim svijetom visoke energije. već su izgrađena u početnim uvjetima. Prema ovoj teoriji je međugalaktički prostor mjesto velike aktivno­ sti. Bilo šta. već posjedujemo neke dokaze o postojanju takvog svijeta. Vrlo brzi elektroni među kozmičkim zrakama zatim bi doveli do emisije radio-valova. Primjer je formi­ ranje galaktika. pose­ bno u kozmologiji stalnog-stanja. Doista. 326 . već postojeće galaktike su u međusobnom djelovanju sa sredinom koja ih okružuje. Ova je slika potpuno različita od onih što ih daju druge kozmologije. koje traže glavna svojstva svemira kako ga opažamo danas. dok nije došlo do goleme za­ mršenosti procesa života. a kroz ekstragalaktičku radioastronomiju.

Nedavno su otkriveni i objekti. . jer je i njego­ va površina ispresijecana kraterima i kružnim brdima. 21.. koje su poslale na Zemlju fotografije. pa neki smatraju da oni predstavljaju tzv. Na planet Veneru sovjetski su astronomi i astronautičari spustili na­ učnu sondu. katkada snažnijima i od cjelokupnog zračenja pojedine galaktike. 6 i 7. 327 . astronomi su otkri­ li neobične objekte zvjezdolikog oblika.I. Fotografije pokazuju da je Mars gotovo potpuno sličan Mjesecu. 3.neposredno istraživanje svemirskih objekata. 2. 250). vidi str. prošlog st. Najprije su otkrive­ ni radio-teleskopima. što su potpuno iznenadile sve astronome. što ukazuje. koja je posla­ la niz podataka o Veneri (temperaturi. magnetskom polju). sastavu atmosfre. tipa Venera. Hoyle nije po­ zabavio u ovoj knjizi. čija radio-zračenja pokazu­ ju potpuno pravilne periode. nego UBRZAVAJU!! Milton Humason. kojima se F. Snimljen je planet Mars iz nepo­ sredne blizine pomoću istraživačkih sondi tipa Mariner br. . koji je s Hubbleom ustanovio odnos između uda­ ljenosti i brzine bježanja galaktika. Istraživa­ nja i mjerenja su pokazala da ti obje­ kti imaju enormnu snagu zračenja i da se nalaze od nas na udaljenostima koje iznose milijarde svjetlosnih godi­ na. najvje­ rojatnije. .NAPOMENA PREVODIOCA Otkrića.Svemirski teleskop Hubble još nije bio u orbiti. Uz ove velike zagonetke današnje astronomije. najnovije: Otkriveno je da galaksije ne samo da ne usporavaju ili stagniraju u svojoj brzini udaljavanja jedna od druge. čovjek je prvi put zakoračio na jedno drugo svemirsko ti­ jelo: na Mjesec. koji su isto tako zagonetni. neutronske zvijezde. da je i on mrtvi planet . a dobili su ime pulzari.Ne zaboravimo dakle da je knjiga tiskana prije 70-te g. koji su se s njima pojavili. o kojem se govori u predogovoru ove knjige. nesumnjivo bi našla vidno mjesto u ovom djelu. Njihovo istraživanje je u toku. VII 1969. kojima su dali ime Kvazari. Već ova tri podatka pokazuju da je započela nova era istraživanja svemira . potrebno je dodati još tri značajna dostignuća: 1. jer su se zbila po­ slije njenog izdavanja. jer nije moguće naprečac objasniti proce­ se koji ravnaju tako silnim zračenjima. pred­ stavljaju najveće zagonetke s kojima su se suočile astronomija i fizika našega doba. Pro­ blemi. To su objekti. a prošle godine (1970) i optički (Crab maglica.bez života. Upravo od izlaska ove knjige pa sve do naših dana. 4.

Dodatak: HIPARHOVE I PTOLEMEJEVE KONSTRUKCIJE EPICIKLA .

.

Sunce uzrokuje da Mjesec ubrzava svoje kretanje na nekim dijelovima staze. proširenje u kojem centar kruga deferenta nije više trebalo da to­ čno padne u Zemlju i u kojem wd više nije bilo uniformno kutno kretanje. evekcija). a neka P predstavlja bilo koji pla­ net. ali s indeksom P. položaj Pje dan sa (9). Na slici A. Prema tome. bilo bi poučnije da se uzmu u obzir slične ideje koje su pri­ lagođene kretanjima planeta. prije no što se nastavi Ptolemejeva teorija Mjeseca. a na nekim dijelovima usporava (to je tzv. Dajmo svim veličinama indeks P.: . Ovo je omogućilo Ptolemeju da prikaže proširenje Hiparhove teorije.l neka F predstavlja Sun­ ce. tj. Ali.

331 =KRAJ= .Gornje analize su bazirane na pre­ tpostavci da se ravnine staza planeta i Zemlje podudaraju. Da bi se uzeo u obzir efekt nagnutosti staza planeta. Ptolemej je uveo dodatnu kompliciranost koja je zahtijevala da ravnina epicikla ne bude u istoj ravnini u ko­ joj je deferent. Premda nije korisno da se uključimo detaljno u ovaj predmet (jer nema novih materijala koji bi sadr­ žavali nešto od bitnosti) vrijedno ga je zabilježiti kao daljnji dokaz Ptolemejeve oštroumnosti.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful