Nekoliko slika sa Hubble-a
Napomena: Knjiga je izašla PRIJE 1970.g, dakle Hubble svemirski teleskop nije postojao...

Sombrero galaksija u infracrvenom...

Hodge 301 Cluster Multiple Generations of Stars in theTarantula Nebula..

Barred Spiral Galaxy NGC 1300

Antennae Galaxies / NGC 4038-4039

FRED HOYLE

ASTRONOMIJA
Sadržaj
PREDGOVOR 6

1. poglavlje ZEMLJA I NEBO 2. poglavlje ASTRONOMSKI INSTRUMENTI 3. poglavlje KRETANJE PLANETA I DREVNA ASTRONOMIJA 4. poglavlje KOPERNIK I KEPLER 5. poglavlje TEORIJA GRAVITACIJE 6. poglavlje RAZDOBLJE POSLIJE NEWTONA 7. poglavlje OPTIČKI INSTRUMENTI I PRIRODA SVJETLOSTI 8. poglavlje ROĐENJE MODERNE ASTRONOMIJE 9. poglavlje ZVIJEZDE KAO TERMONUKLEARNI REAKTORI 10. poglavlje STRUKTURA NAŠE GALAKTIKE 11. poglavlje GALAKTIKE I ŠIRENJE SVEMIRA Dodatak:
HiPARHOVE I PTOLEMEJEVE KONSTRUKCIJE EPICIKLA

... 8 30 70 100 130 152 188 218 248 270 302
328

5

PREDGOVOR

U ovoj sam knjizi pokušao upoznati čitaoca s razvojem astronomije od naj­ ranije poznatih astronomskih otkrića pa sve do najnovijih spoznaja. Ilustracije, koje su opsežno i uspješno opremili moje kolege u ovom pothvatu, namijenjene su kao stvarna pomoć u praćenju teksta, a ne da knjiga ljepše izgleda. Astronomija je najstarija znanost, kako se često kaže. Ali, astronomija je, u izvjesnom smislu, i najmlađa znanost, što se često ne uviđa. Veliki napredak u fizici tokom prve trećine ovog stoljeća odrazio se plodonosno u astronomiji do naših dana. Učenjaci su dolazili sve više i više do spoznaje da se samo vrlo ograničen opseg eksperimenata može izvesti u laboratoriju na Zemlji. Svemir se snabdio mnogo finijim i mnogo raznovrsnijim laboratorijem, s mogućnostima koje se nikad ne bi mogle ostvariti ovdje na Zemlji. U laboratoriju na Zemlji nikad se neće proizvesti supernova zvijezda, premda su se mnogi procesi, koji izazivaju eksploziju ovih zvijezda, zaista proučavali eksperimentima na Zemlji. Upravo se tu nalazi važnost: u eksperimentima na Zemlji, na sreću, bilo je do­ voljno otkrivenih fizikalnih zakona, koji su zatim pokazali da imaju šire podru­ čje primjene na stanje cijelog svemira. Međutim, ova situacija nije sasvim nova. Već su u XIX stoljeću otkrića, koja su se odnosila na prirodu i svojstva svjetlosti, imala odraza u astronomiji, ne samo u proširivanju već postojećih pravaca istraživanja nego i u pokretanju novih pravaca i u pomicanju ravnoteže "važnosti" unutar astronomije uopće. Imajući ovo u vidu, uočio sam da ne bi bilo dobro pisati potpuno s astronom­ skog stajališta. U osam poglavlja bavio sam se poviješću razvitka astronomije. Kako je ovaj razvitak bio tako usko povezan s otkrićima u fizici, osjetio sam prijeku potrebu da kažem nešto o značenju ovih otkrića. Čitalac će naći sasvim iscrpne prikaze o svjetlosti, elektricitetu i magnetizmu. Nuklearna fizika prikazana je u zadnjim poglavljima, gdje su opisane nje­ ne važne primjene u modernoj astrofizici. Kvantna teorija i teorija relativnosti iznesene su u kraćim crtama. Uočio sam da je potrebno dati neka tumačenja u povijesnim poglavljima. U pregledu astronomskih otkrića, grčkoj se astronomiji mora dati posebno mje­ sto, jer su mnoge glavne napretke sasvim sigurno postigli Grci. Ipak, precizan opis onoga što se dogodilo između 500. i 200. godine prije nove ere, mislim da se ne da rekonstruirati za današnji svijet. Malo je originalnih rukopisa. Naše poznavanje tog perioda većinom potječe iz loših latinskih tekstova, koji se mo­ raju protumačiti u svjetlu današnjeg poznavanja - a ovo možda nije uvijek vodilo ispravnom shvaćanju onoga što se stvarno zbivalo! Eratostenovo odre­ đivanje promjera Zemlje je jedan takav primjer. Da li je Eratosten pogriješio za 17% ili samo za 1/2 %? Ranije generacije povjesničara znanosti uzimali su veću pogrešku, lošiji rezultat. Čitajući materijal, osvjedočio sam se u suprotno. Razlika se ne nalazi u bilo kojoj izmjeni dokumentarnog materijala, nego u iz­ mjeni gledišta. U naše doba, učenjaci potpuno priznaju, da su ljudi u prošlosti bili isto tako sposobni kao što smo mi danas. Ali se našim djedovima činilo gotovo nepristojno da je Eratosten samo primitivnim instrumentima kojima je raspolagao mogao postići izvanredno točan rezultat. On jednostavno nije imao sposobnosti da načini nešto takva! Također sam ustanovio da je retrospektivno gledanje imalo utjecaja na mno­ ge naučne prikaze, posebno u najpopularnijim izlaganjima. Vrlo značajan rad

6

Zbog toga možemo svjesno očekivati da će najbogatiji na­ rodi nastaviti neograničeno trošiti znatne dijelove svojih dohodaka na slanje instrumenata i ljudi u svemirski prostor. naporima i novčanim sredstvima nego što je bio slučaj u početku. Ptolemejeve geometrijske metode još su igrale važnu ulogu u presudnim trenucima Keplerova rada. po svom vlastitom uvjerenju. Ali poslije jedne ili dvije dekade iskustvo pokazuje da se pojavljuje proces smanjenja kori­ sti. Slična situacija se mora neizbježno pojaviti i u neposrednom istraživanju svemira. mislim da će neposredno istraživanje svemira zajedno s radio-astronomijom konačno postići ravnotežu u odnosu na najtradicionalnije metode i mislim da će u toj ravnoteži glavni dio astronomije nastaviti da se razvija u mnogim smjerovima. zapažene u njegovo vrijeme. Na kraju. u ko­ jem svaka nova metoda ima svoje mjesto u odnosu na cjelinu. uvjeren sam. Ona je preživjela više od tisuću godina. U svakom slučaju. Takav stav se pojavio. 7 . kao najbolji tumač opaženih kretanja. niti krugove sa Suncem u centru. ali sumnjam u to. Zbog oba ova razloga. Ovo će protumačiti zašto nisam napisao knjigu zanesen da se astronomija sutra treba revolucionirati. a poslije njenoga pada.bio je s omalovažavanjem osuđen kad god je kasniji razvitak skrenuo istraživa­ nja novim putovima. Prije nekoliko godina mogla su se otkrića u radio-astronomiji postići pomoću prilično primitivne opreme. Svaki značajniji novi rezultat počinje tražiti sve više u vremenu. Ovaj proces se već odvija u radio-astronomiji. Njegova teorija dobro tumači poznate činjenice. Sve važne nove me­ tode. Možda će tako i biti. Vjerojatno ni jednog velikog čovjeka nije potomstvo tako s prezirom odbacilo kao Ptolemeja. pa ne postoji općenito shvaćanje da se Ptolemej stvarno upustio u zamršenosti kretanja po elipsi. Novi radioteleskopi. Već su u grčko doba iz promatranja bile otkrivene posljedice ekscentričnih planetskih staza. iz neznanja. imaju na prvi pogled neograničene mogućnosti. kao što je to bilo u prošlosti. Ptolemej je bio prikazan kao neznatna pojava. ali u kojoj nema posebne metode koja guši ostale. Jedna zadovoljavajuća teorija ne može uzeti staze kao krugove. Danas postoji prilično rasprostranjeno vjerovanje da će tradicionalne promatračke metode astronomije uskoro ustupiti mjesto direktnim istraživanjima svemira. ukoliko se želi da budu uspješni. nekoliko riječi o novim metodama promatranja. Zbog toga sam priložio matematički dodatak na kraju knjige u kojem sam pokušao protumačiti što je Ptolemeja dovelo do ovih konstrukcija. Danas nije tako. Mislim da najdetaljniji opis Ptolemejeva rada još nedostaje da bi se ocijenila matematička baza njegovih geometrijskih konstrukcija. Malo učenih ljudi misli drugačije. osnivača teorije o epicikličkom kretanju planeta. koje se pojave. Ja vidim astronomiju kao neprekidni proces. moraju se financirati i planirati u velikim skalama.

može se jele su da je astronomija postala ide­ shvatiti kao geometrija u kojoj je Pitaalna početna točka za čovjekov glavni gorin poučak točan.1. gao shvatiti pojam vremena. Pitagorin poučak mu će se prirodne pojave moći protu­ kaže da je kvadrat na stranici AC je­ mačiti i predskazati. Jer. kao planet Venera. ali uvijek ima dana kad je vedro i kad 8 . koji nastaje kad zanih događaja. kušaja mjerenja vremena i orijentacije Srećom se naziva ono što nije uo­ ne bi se mogao upoznati s problemima bičajeno u svakidašnjem životu. Izgleda da ništa u svemirski prostor. pa je obla­ ma složeniji. oblaci se pomiču. Međutim. u kojem se svijet dnak sumi kvadrata na stranicama neće više predstaviti kao pozornica za AB i BC. juga. Ako trokut ABC napredak u jednom razdoblju u koje­ ima pravi kut u B. Ona obične geometrije. dok je ostali dio bez naoblake. jer da je Zemlja potpuno po­ je u kojima Pitagorin poučak nije to­ krivena oblacima. a negdje rjeđi. a bez po­ astronomija je pramajka znanosti. on ne bi mo­ koraci ne bi nikad bili svladani. Da čovjek nije ne može spriječiti takav snažan tok imao te mogućnosti. također ima izvanrednu važnost. Naj­ Obična geometrija. probno. ali su mnogo cima. koja se često manje četiri sretne okolnosti pridoni­ zove i euklidska geometrija. pitanje je da li bi razvoja osim potpunog uništenja čo­ ikad ustanovio smjerove sjevera. ovi početni. čni pokrov negdje češći. (Pod pravim kutom podrazu­ odigravanje scena misterija i nepove­ mijevamo obični kut. raspolovimo pravac poznatim postu­ Zemlja nije planet koji je potpuno pkom ravnalo-šestar.) pokriven oblacima. da nije bilo Bez promatranja pravilnog ritmičkog astronomije. Gotovo je sigurno. čan. U svakom trenu­ stoljeća. a bez tog poznavanja Prvi koraci u znanosti svladani su pri­ on ne bi nikada naučio da se orijenti­ je nekoliko tisuća godina polagano i ra na većem dijelu Zemljine površine. istoka i zapada. One su isto tako u skladu tku polovina Zemlje je pokrivena obla­ kao obična geometrija. teže i kompliciranije. tako nije bilo uvijek. pa je i rad s nji­ Međutim. Takve geometrije su prvi postavili čovjekove intelektualne snage ne bi se Lobačevski i Riemann sredinom XIX nikad mogle razviti. To je prva sretna Međutim. vjeka. nesigurni kretanja Sunca i zvijezda. poglavlje ZEMLJA I NEBO Naš je današnji svijet poplavljen promatrač može usmjeriti svoj pogled naučnim otkrićima. postoje sistemi geometri­ okolnost.

Dolje: Snimak dijela Zemlje pokri­ vene oblacima u trenutku snimanja kamerom smješte­ nom na raketi. 9 . On o tome ne bi ništa saznao da je Zemlja potpuno pokrivena oblacima kao planet Venera. mogao je već primitivan čovjek gledati iz bilo kojeg područja Zemlje u nebo i steći osjećaje za vrijeme i orijentaciju. Budući da je taj oblačni pokrov djelomi­ čan i nestalan.Gore: Kretanje oblaka iznad južnog dijela Grčke.

sve dužine sadržane u svakodnevnom ži­ votu i problemima mjerenja dovoljno su male da nam dopuštaju da se oslo­ nimo na običnu geometriju. zraka svjetlosti emitirana iz točke A. Na sreću. takozvani točkasti izvor. a primljena u to­ čki B opisuje siranu AB trokuta ABC. Euklidska geometrija se ne može pri­ mijeniti na fizikalni svijet ako je trokut ABC vrlo velik. Za opisivanje dale­ ko većih trokuta upotrebljava se u pra­ ksi metoda sa zrakama svjetlosti. Ali ovaj pogled je potpuno neispravan. Ovo nam donosi drugu sretnu okol­ nost. smetnju razvoja matematike uopće. Ali. tako se naj­ kompliciranija geometrija može svesti na običnu geometriju. S druge strane. Možda je najbolje da započnemo pitanjem: kako u fizikalnom smislu možemo opisati trokut. najteže se objašnjava. A bez matematičkog oruđa čovjek bi po­ stigao malo. Odgovor je: euklidska geometrija. koja je dala doprinos čovjekovoj intelektualnoj po­ javi. Neka je S mali izvor svjetlo­ sti. Moguće je matematički dokazati da se Riemannova geometrija neće ra­ zlikovati od euklidske geometrije uvi­ jek kada su dužine male. Ovo prvo arapsko izdanje Euklida pokazuje da Pitagorin poučak vrijedi za sve pravokutne trokute. geometrijske za­ mršenosti postaju izrazitije. Na primjer. ali je očito da se samo mali trokuti mogu izraditi ravnalima. Ako ovo ne bi bilo tako. Postavlja se pitanje. koja se geo­ metrija mora upotrijebiti u rješavanju problema u svakodnevnom životu. U stvari. Svjetlo iz 10 . a da su druge više intelektu­ alne ekshibicije ili izmišljotine mašte. Mnogi smatraju da je ovo pojednostavljenje dobrodošlo. Mo­ žemo napraviti početnu pretpostavku. problem formuliranja Riemannove geometrije omogućio bi jednu jaku. Ovo se može prikazali eksperimentom na slici 1.Još su mezopotamski matematičari poznavali mnoge slučajeve u kojima je kvadrat na najdužoj stranici pravokutnog trokuta jednak sumi kvadrata na dvije kraće stranice. "prava" geometrija je kompleksna Riemannova geometrija. kad se približavamo problemima koji se odnose na najda­ lja područja svemira. a ne kompliciranije geometrije Lobačevskog i Riemanna. da svjetlost putuje pravocrtno. S takvim ćemo se problemima sresti u poslje­ dnjem poglavlju. a vjerojatno nesavladivu.) Je­ dna metoda može biti s ravnalima. da li je naša pretpostavka ispra­ vna? Da li svjetlost stvarno putuje pravocrtno? Točan je odgovor ne. možemo se pitati: koliko mora biti velik fizikalni trokut da prestane biti približno pravi po Pitagorinom poučku? Veći od Zemlje. Treća sretna okolnost. (Postojanje trokuta je bilo uze­ to samo po sebi u gornjoj tvrdnji. kao upo­ zorenje da je od svih mogućih sistema euklidska geometrija jedino "prava" ge­ ometrija. U takvim se slučajevi­ ma mora upotrijebiti Riemannova geo­ metrija. da upozna svijet koji ga okružuje.1. tako da strane trokuta mogu biti određe­ ne svjetlosnim zrakama emitiranim u vrhovima. od Sunčevog sustava ili možda kao Mli­ ječni Put! Samo.

svijetla ploha na ekranu počinje se ponovo povećavati. Pokus pokazuje da je stvarno tako. posta­ vljajući mu problem dovoljno težak da potpuno vježba svoje umne snage. B i O kreću istom brzinom. ali pod uvjetom da otvor ostane veći od 0. To se događa sve dok se promjer otvora ne reducira na oko 0.01 milimetar. B i C ne mogu se odrediti unutar udaljeno­ sti od oko 0. 11 . dakle. veličina plohe svjetlosti na ekranu će se stalno povećavati ako se povećava otvor na A. planeta i zvijezda. kad otvor postane ma­ nji od ove vrijednosti. osvijetljena površina na ekranu će se smanjivati kad se smanjuje otvor na neprozirnom zaslonu. Prema tome. Na početku O je u O1 A je u A1 B je u B1 tako da A i B leže u istom smjeru gledano od promatrača. reducirati vrlo složeni put po kojem svjetlost stvarno putuje na vrlo jednostavnu sliku. Prikaz tro­ kuta sa zrakama svjetlosti je nužno nepotpun. O je oznaka za promatrača.Euklidove apstrakcije imaju položaje a ne dimenzije. A ova jedno­ stavna slika nije samo dostatna za određivanje položaja i udaljenosti Mje­ seca. A je u A2. Uprneprozirni zaslon ekran kos tome. uključujući teleskop. Ali za najveći broj praktičnih svrha ova neodređenost vr­ hova je nevažna kad su strane trokuta tako enormno velike. pojavila se iz golemih udaljenosti zvi­ jezda i galaktika. Prema učenjacima antike zvijezde.1 Iz točkastog izvora svjetlo prolazi kroz otvor na ne­ prozirnom zaslonu do ekrana. pretpostavka da svjetlost putuje pravocrtno postaje pregruba ako ona prolazi kroz otvore od 0. zbog svojih velikih udaljenosti.njega pada na ekran u B poslije prola­ ska kroz otvor na neprozirnom zaslo­ nu u A. ostaje činjenica da fizikalni trokut neće nikad biti određen s apso­ lutnom preciznošću.01 mm. U slici 1. dok se A. O je u O2 . Ali. Četvrta okolnost koja je pomogla razvoju ljudske inteligencije. Tada počinje po­ većanje osvijetljene površine. Nešto kasnije. u kojima su sluča­ jevi pogrešaka veličine milimetarskog reda razumljivo potpuno zanemarive. Ako je svjetlo zaista putovalo pravocrtno. jer položaji vrhova A. pretpo­ stavka da se svjetlost širi pravocrtno vodi u neznatne pogreške.01 milimetra u promjeru. Kut pod kojim gleda promatrač vrlo udaljeno tijelo izgleda da se gotovo ne mijenja. ali ne tako težak da ga sasvim odvraća. formi­ raju jednu prividno stalnu pozadinu pozadinu takozvanih zvijezda stajaSlika 1. nego je također dovoljno točna da se upotri­ jebi za konstrukciju mnogih optičkih instrumenata. B1 do B2 i O1 do O2 su iste. B je u B2 (Udaljenosti A1 do A2 .2 A i B su dva objekta koji se kreću istom brzinom po paralelnim stazama. ali po stazi koja nije paralelna s njiho­ vom. premda se udaljeno tijelo i promatrač mogu kre­ tati u suprotnim smjerovima.01 ili manje milimetara u promjeru. Ali pod uvjetom da nas se ne tiče prolaz svje­ tlosti kroz vrlo male otvore. mikroskop i fotografske aparate. U astronomiji su zaista strane trokuta često veće od bi­ lijuna kilometara. On može. Posljedica je slijedeća.) Očito je da će se smjer od O do udaljenijeg objekta B promijeni­ ti mnogo manje nego smjer od O do mnogo bližeg objekta S. Ako svjetlost putuje pravocrtno. Sunca. Ne možemo pri­ kazati trokut u kojem su vrhovi idea­ lizirane točke . Ovo. za mnoge prakti­ čne svrhe. predstavlja čovjekov treći dio sreće. koji se kreće istom brzinom kao A i B.

To je bilo idealno kao pod.rupe su bi nam izgledao nepomičan. jentira. Ovakav utisak je iluzija. Istina je da bi bio prije rije­ da odredi da li svjetlost koja dolazi do šen da je bio lakši. strek ostvarenju najvećeg napretka. Mjeseca. Osim loga. C do O i D do O pro­ pora najboljih intelekata tokom perio­ bija veliku sferu.objekata A. na kojoj se nalaze sve zvi­ kako to nastoje današnji astronomi. umjesto da nastoje Donekle je naivna koncepcija o ne­ odrediti kretanja svih tijela svemira. jezde. sve nam se one na bilo kojem mjestu mogu slagati oko projiciraju na sfernu površinu okre­ položaja a. Bez te naoko nepro­ sferni štit zaštićuje Zemlju od udalje­ mjenljive pozadine nema smjera koji ne vatre. itd. rješenje ovog ograničenog galaktike i drugo. c. vidi u dva različita momenta bli­ ži (A) i vrlo daleki (B) objekti koji se kreću jednakom brzinom uzduž paralelnih sta­ za. c. označena su kao a. u O. bolje problem nije bio tako težak da ga se nije je za njega da misli da se svi oni nala­ moglo riješiti. Na slici 1. B. 12 . c i d . B. koja ima svoj centar da od nekoliko tisuća godina. ako je proma­ poslužiti kao odskočna daska za na­ trač zainteresiran samo za opisivanje predak moderne znanosti.zvijezde. Važno je da položaja astronomskih objekata. pa su stari astronomi vjerovali da je Kako promatrač (O) na našoj Zemlji. ta. b.3 pro­ cijeli problem na diskusiju kretanja matrač O je na Zemlji. C i D su samo Zemlje.na nebeskoj sferi. Sunca i plane­ udaljeni astronomski objekti . na sferi. a A. Pro­ U stvari. znatno se ne mijenjaju. C i D promatrač na Zemlji ne bavi se njihovim udaljenostima. ocijeni snagu čovjekove misli do kraj­ predstavljaju projekcije astronomskih njih granica. On treba samo da odredi njihove projekcije . C i D ili nije bila u takvom stadiju da bi mogla dolazi iz a.2 Slika 1. B.mogli su se vi­ ne bi nikad imao mogućnosti da se ori­ djeti plamenovi. b. praktičkih granica). b. Zato. Slika 1.čica. kada promatrač O Nebeska sfera mijenja svoj položaj na Zemlji. Možemo reći da a. b.3 U opisivanju prividnih položaja objekata A. B do O. c i d. beskoj sferi. problem je pokazao da ima matračevo oko je sasvim nesposobno. pa čovjek predstavljale zvijezde . Ovo daje prednost jer. b. itd. Ali tada matematika njega stvarno dolazi iz A. Zamislimo da je sfera na slici 1.3 vrlo velika u odnosu na Zemlju. točke Kad gledamo zvijezde prostim okom a. uvijek bila a i još je.a. ali je bio dovoljno žilav da ze na sferi. istu težinu. b. i ne mislimo na njihove relativne uda­ Zbog toga se svi promatrači na Zemlji ljenosti među njima. C itd. Mjesta gdje svjetlo iz problema tražilo je koncentraciju na­ A do O. B. c itd. koja se kreće. na sferi (unutar nute kugle. Bez te stalne pozadine oni ne bi nebo zaista realna sfera. Kroz rupe u štitu . Dapače. c i d. Jedan od nikad pronašli mogućnost da odrede prvih grčkih pogleda bio je da veliki kretanje Zemlje. od posebne stari su astronomi pojednostavnili važnosti astronomu.

U stvari. Ne smijemo zamisliti da je tako velika da obična euklidska geometrija prestaje biti pravomoćnom na njenoj površini. ovi tragovi Vrtnja Zemlje postaju dijelovi kruga. uzrokuje točno isti prividni efekt kao naprotiv.4 P i Q su geografski lik kreće u odnosu na lokalnu okolinu polovi Zemlje. Ako usmjerimo kameru prema sjever­ noj točki uz ispravni nagib. pod uvjetom da cu Pp. vrtnja ili rotacija Zemlje uzrokuje da zvijezde ostavljaju tragove na ploči. Poslije polurotacije. a O je promatrač. zahtjev se ne bi (U stvari. koje su vrlo udaljene od Mliječnog Puta.O 1 O b i pO a potpuno su jednaki. kako je poka­ U bilo kojem trenutku zvijezde stva­ zano na slijedećoj stranici. Ro­ na Zemlji. dni položaj zvijezde vraća se u a. moraju se očito uzeti da leže izvan nebeske sfere. Kad u kasnijem poglavlju bu­ Rotacija Zemlje nema efekta na to­ demo raspravljali o problemu kretanja čke p i q. a da se nebo vrti samo iz južne hemisfere. iluzija. Kada dugo izlažemo fotografsku ploču u jedno područje noćnog neba. možemo opravda­ ovih razmatranja. Poslije potpune rotacije. kako se često od toga polazi. upravo onako kako zahti­ jeva da uzmemo u obzir da se Zemlja kreće oko Sunca. svi ovi lukovi su dijelovi kružnica koje Opažanje prostim okom tokom jednog imaju isti centar. sti nego i na lokalne. ako se usmje­ mogao ostvariti. Me­ Zemlje oko Sunca. Međutim. zvijezda u a se kreće.ška da je Zemlja ravna ploča hirovito leži u činjenici da se zamišlja kako se može udružiti pojam ravne ploče Zemlje s običnom geometrijom. Najvažnije svojstvo pojavljuje se iz U stvari. zvijezda će naročito uvedena naša geometrija ima se pojaviti skrećući prema a1 Kutovi jednostavan oblik baziran na Pitagori. Ona će se stavna situacija.3. Ako promatrač O no prikazati da je Zemlja ploča! Pogre­ na slici 1. Uz veliku geometrijsku ri iz O prema q. Zaključak nije teško ili dva sata pokazuje da se cijeli ovaj donijeti. Potonja poziti­ vno zahtijeva da uzmemo u obzir da se Zemlja vrti. obična euklidska geometrija za­ htijeva da tumačimo naša promatranja nebeske sfere u obliku vrtnje Zemlje. Ovo je. Zato je netočno zamisliti da se svi astronomski objekti nalaze na nebeskoj sferi. Ovo je sasvim ne­ točno. raju određeni lik na nebeskoj sferi. ali ne smije biti mnogo veća. One ostaju nepomične. uz zapanjujuću geometrij­ sku kompliciranost. točke koje leže uz ravnu liniju pred­ Strogo uzevši. a po­ tom da težimo euklidskoj geometriji. prilaz složenoj komplek­ nebeska sfera vrlo velika u odnosu na snoj geometriji dozvoljava da kažemo da Zemlju. Sasvim slično. Galaktike. Prividna vrtnja nebe­ što je rotacija nebeske sfere u supro­ ske sfere nastaje zbog stvarne rotacije tnom smjeru oko osi p i q. naša kamera. To je kao da se cijela ne­ tacija Zemlje oko njene geografske osi beska sfera pomicala naokolo. 13 . Nju možemo usmjeriti prema q kao da je nepomična. Možemo tada samo za­ pojaviti utirući kružnu stazu na nebe­ htijevati Kopernikovu nauku da se Ze­ skoj sferi sa centrom kruga na prav­ mlja okreće oko Sunca. jer je nom poučku. Ove obične ili vrtnje Zemlje. bit će zaklonjena Ze­ zamršenost moguć je pogled na Zemlju mljom. ona može biti tako velika kao Mliječni Put.5 povuče projekciju u smje- Elementarni udžbenici katkada na­ vode da se nebeska sfera zamišlja be­ skonačno velikom. U slici 1. kao što su objekti B i D pokazani na slici 1.) oko nje. privi­ se Sunce okreće oko Zemlje. pojavit će se jedno­ đutim. Ako stoje dvije moguće točke prema kojima smo pripravni da prijeđemo iz euklidske kamera može biti usmjerena da bismo geometrije ne samo na velike udaljeno­ načinili fotografiju kakva je pokazana. a ne obratno. ovaj prikaz je pod uvje­ stavljaju produženje osi Zemlje.

Mnoge od najinteresantnijih zvije­ zda su slabog sjaja. Kada astronom otkrije jedan neobičan slučaj i želi o njemu izvijestiti svoje ko­ lege. promatrač Q dobiva smjer sjevera ON. Arctura. Drugim riječima: smjer pola p nebeske sfere određuje točke strana svijeta. da se odredi precizan položaj. Canopusa i druge. Zbog rotacije Zemlje Polarnica se okreće po vrlo uskom krugu. Sada nema ni jedne. kad su se izgubili u bespuću. Vjerojatno su mnogi ljudi u ne­ koj prilici. nego zato što se one nalaze na velikoj udaljenosti od nas. Cappelu. Slika 1. ap=pa1 a1 a ru p na horizontalnu ravninu. kada je suočen s problemom identifi­ kacije jedne od milijuna slabih zvije­ zda. Mjerenje položaja na nebeskoj sferi Za pojedine zvijezde je važno da postoji neki način određivanja točnih prividnih položaja na nebeskoj sferi. q Slika 1. Bilo bi daleko podesnije ako bi se jedna svijetla zvijezda nalazila točno u p. To je smjer uz koji on mora putovati da dođe do P. pokazuje da zvije­ zde ostavljaju tragove u obliku lukova kružni­ ca koje imaju zajednički centar. tako ma­ lom da se ne uočava prostim okom. Mali je broj najsjajnijih zvijezda ozna­ čen imenima. Ali se zvijezda Polarnica nalazi oko jedan stupanj da­ leko. ali ne zato što su one u stvari male. koje se mogu zapaziti s jednim snažnim modernim teleskopom. on mora imati neke podatke. Ali je razumljivo da on ne može ovisiti o svojoj memoriji.Fotografija noćnog neba snimljena s dugom ekspozicijom i kamerom. može se ova zvijezda upotrijebi­ ti za određivanje promatračeva smjera sjevera. 14 . Zemljin sjever­ ni geografski pol. kao što smo upravo spo­ menuli Polarnicu.4 Rotacija Zemlje oko PQ tumači pri­ vidnu vrtnju zvijezda (u suprotnom smislu) oko pq. koji moraju biti vrlo precizni. a svaki astronom točno zna gdje treba tražiti Polarnicu. po najkraćem putu. dobiva smjer ON. imali povoda da se zahvale za podatak koji im je dala ova najkorisnija zvijezda.5 Uzimajući projekciju smjera p na horizontalnu ravninu. u kojima točnost unutar jednog stupnja nije od neke va­ žnosti. On ih pronalazi po svom sjećanju na poznati dio neba. Za sve praktične svrhe. Jedini način da se ovo posti­ gne jest. da se može točno odrediti zvijezda na koju je on mislio. koje je objektiv bio usmjeren u točku sjevera.

polarna os i iza­ brana točka na ekvatoru. označena sa P i Q. dok kut dužine. pa je geografska dužina zato označena sa W. B leži zapadno od X.6 se nalazi u položaju OA. Ako je A. C je Ze. a da se njihovi prividni položaji u međuso­ bnim odnosima slabo mijenjaju.Ako je B na istočnoj strani od X. jer za kraći period vremena. Da obično mjere prema skali na kojoj je odredimo geografsku širinu i geograf­ cijeli okret . Drugi dogovor se odnosi na kut BCX. primjer 110°E. nwich zvjezdarnicu siječe ekvator. dok nema geografske širine veće od 90°. od tri do četiri . kod koje je određivanje položaja na površini Ze­ ravnina kroz polarnu os i staru Gree-. jer međunarodnom sporazumu. tada će se geografska dužina označiti sa E. Zato je naš problem da odredi­ vnina kroz njihove glavne gradove si­ mo položaj stalnih točaka na površini ječe ekvator i polarnu os. odnosno 50°S. spojimo A i B i odabranu točku X sa Slika 1. Zatim. Prije no što prijeđemo na raspra­ Položaji na površini Zemlje normal­ vljanje o određivanju astronomskih no su određeni geografskom širinom koordinata ili položaja. na sjevernoj hemisferi. mlje sasvim slično.6 centrom C. bit će korisno i geografskom dužinom. Kako je nacrtano na slici. Istina je da se sve zvijezde kreću. Ta ravnina siječe ekvator u B.podijeljen u 360 jednakih dijelova. po je čovječanstvo bilo dugo upoznato. (Ima još jedan sistem mjekoja prolazi kroz A i kroz polarnu os. već spomenutom. Kako je ona izabrana? Prije mnogo godina razne godine. Posljednje geografsko pitanje odno­ si se na izabranu točku X. Ovo je vodilo priličnoj konfuziji. primjer 110°W. Nema geografske dužine veće od 180°. tako precizan da ne dođe do moguće zabune s bližim zvijezdama. Kut ABC nam sada daje Princip definiranja geografske širine i geografsku širinu točke A. čka označena sa A). Krajem prošlog sto­ sfere. Ovo je vrsta problema. ove se promjene mogu zane­ države odabirale su točku kod koje ra­ mariti. geografske širine i geografske dužine: da se može vrtjeti oko O. Krak napravi polarna os siječe površinu Zemlje u jednu kompletnu rotaciju kad ponovo dva pola. s kojim ljeća za X je bila prihvaćena točka. X je izabrana točka. Što ako točka B bude pala dijametralno nasuprot od X? Da li će se geografska dužina pisati 180°W ili 180 E? Odgovor: ispravno je jedno i drugo.jedna kompletna rotacija sku dužinu bilo koje točke (ovdje je to­ . da se slika zvijezda u biti ne mijenja. označit ćemo ekvator njenu geografsku širinu sa S. polarna os Ovo nije sasvim završeno.dođe u položaj OA. na primjer 50°N. Potrebna su još dva daljnja dogovora. Na početku geografski ekvator. BCX daje njenu geografsku dužinu. U praksi se kutovi mljin centar. Na slici 1. Problem je vrlo pojednostavljen sretnom okolnošću. točka koju želimo odrediti. Ukratko: točno određivanje položaja zvijezda je osnov za izmjenjivanje podataka među astronomima. Tri veličine nešto reći o mjerenju kutova. označit ćemo njenu geograf­ sku širinu sa N. uzmimo ravninu stupnjeva. Pomi­ igraju odlučnu ulogu u određivanju čni ravni krak OB ima osovinu u O. ako je na južnoj hemisferi.

sada imamo sve 1000 jednakih dijelova. mnogo načina. moguće je izabrati ra­ brojem koji je općenito upotrijebljen vninu kroz promatrača na beskonačno kao stalna baza u računanju. jednostavno možemo se moći mnogo lakše odrediti. mjera. koja prolazi ve jedne sekunde. a to znači su oni uzimali 60 kao stalnu bazu za kroz promatrača. a kao opće pravilo.) Izabrana točka na ekva­ znali da trajanje godine iznosi pribli­ toru mora se još definirati. netko dva vrlo ozbiljna nedostatka. takav apsurd se pokazuje u podjelama (2) ravnina koja je paralelna s ra­ dana u 24 sata. kojeg jelova bila je najprije načinjena vjero­ možemo označiti kao ekvator. Tako je naš žno 360 dana. a ima koja može voditi do njegova uništenja. jedinice u sferu u izabranoj točki na krugu. nemamo snage da ga izbacimo. Nemogućnost čovjeka da se Slučaj (1) poznat je kao altazimutaloslobodi nezgodnih običaja osobina je ni sustav ili horizontski sustav. u stvari. održati jednostavan i zgodan odnos s U principu. Uzmimo veliki krug računanje. prednost da se horizontalna ravnina Ali. jer nirana ravnina kroz centar. Očito. koja je cvjetala u dolini većeg promjera koji se može nacrtati između dvije rijeke. međutim. a elementarna izraču­ izabranom točkom na njemu. a svaka minuta je podi­ uvjetom da možemo definirati ekva­ jeljena na 60 jednakih dijelova koji se tor. odrediti bilo koju ravninu kroz C. kako je pri­ način vrlo je nezgodna. On ima. Isto određuje upotrebom libele. temelji mogu ovdje ne interesira. također. a svaki takav što je potrebno da bi se odredili položa­ dio u 1000. To se. 60 minuta i 60 sekun­ vninom ekvatora Zemlje. Podjela na 360 dijelova recept za određivanje položaja ili koor­ bila je mnogo zgodnija za ljude stare dinata na nebeskoj sferi slijedeći: defi­ Mezopotamije nego danas za nas. izgle­ (1) horizontalna ravnina. Četiri moguće ravnine rjeli sistem kutne mjere. skim i američkim jedinicama linearnih (4) ravnina Mliječnog Puta. Ova linija predsta­ bolje podijeliti jedan kompletni okret u vlja polarnu os. Tada kojima su veličine mjerene. pokazalo u britan­ (3) ravnina kretanja Zemlje oko skom monetarnom sistemu i u britan­ Sunca. Na prvom 16 .) Stupanj je podi­ biti još ograničeniji nego kada smo jeljen na 60 jednakih dijelova. može se postići još veća polarnu os. da. koji se definirali geografske koordinate. Bilo bi daleko kazano na slici 1. premda je krug na površini sfere. Ova Podjela kruga na 360 jednakih di­ će sjeći sferu u velikom krugu. i povučemo pravac kroz Odluka da se kutovi dijele na ovaj C okomito na ovu ravninu. navanja će sadržavati kutove koje će Još bolje. nije potrebno u početku definirati zovu sekunde. Pod zovu minute. a mi. u kojem bi očekivao da je ovo ekstremno kom­ je jedinica jedan radijan. gdje god su ljudi spo­ centar sfere.krug je jednostavno bilo koji krug naj­ skoj kulturi. Međutim. Imat ćemo tada miliokrete ji na sferi i definirao ekvator zajedno s i mikrookrete. če­ Čini se da je lakše postići da ljudi tiri su prikladna i moguća načina da lete u svemir nego mijenjati naš zasta­ se to ostvari. (Veliki jatno prije 5000 godina u mezopotam. kroz centar C. no on nas pliciran rad ali.7. a ravnina na kojoj bio podijeljen i u drugim kulturama u takav krug leži neophodno presijeca razna vremena. uvijek će upotrijebimo sistem širine i dužine. koja se da. vratimo se našoj temi o određi­ vrlo lako odredi. Mezopotamci jesu: su nam nametnuli broj 60.renja kutova u široj primjeni. u praksi. dok mi upotrebljavamo u kojem ova ravnina siječe nebesku deset. Sve možemo postići ako preciznost uzimajući decimalne dijelo­ uzmemo ravninu ekvatora. vanju položaja na nebeskoj sferi.

Stoljećima su razni kartografi oda­ birali različite meridijane od kojih se mjerila geografska dužina. Uski trag od mjedi. Gornja karta (iz 1650. godine) imala je kao glavni meridijan onaj koji je prolazio Cape Verdeom Međunarodnim dogovorom sada se geografske dužine izračunavaju od meridijana zvjezdarnice u Greenwichu. . koji vodi od zgrade kojom prolazi grinički meridi­ jan. samo je isječak tog meridijana.

Ovo znači da se ni jedna zvijezda ne može upotrijebi­ ti za određivanje temeljne točke. u kojem ravnina siječe nebesku sferu. Svaki promatrač ima svoj vlastiti sustav. Situacija je ta­ kva da će bilo koja zvijezda. koji ima ravninu paralelnu s ekvatorom Zemlje. Kako je ovaj izbor ostvaren u praksi.mjestu. Ova procedura ima dublji smisao. Zato takvu točku moramo izabrati po geografskom kriteriju. lako definirati. jer znači da rotacija Zemlje uzrokuje da se svakog časa položaji astronomskih objekata polagano mijenjaju. kao na slici 1.8. a veliki će krug u kojem ravnina siječe nebesku sferu prema tome biti za sva­ kog promatrača drugi. različiti za svaki dio dana. Kao jedan osnovni metod za katalogiziranje položaja zvijezda altazimutalni sustav ili horizontski sustav očito je neupotrebljiv. a ne po astro­ nomskom kriteriju: na primjer. Ovaj je oslobođen od nedosta­ taka koji se javljaju kod horizontskog sustava. može odabrati kao polazna točka. Znači. Za razmatranje drugog nedostatka. Zbog toga se bilo koja zvijezda. jest tra­ ženi ekvatorski krug. Zato su položaji. moramo se prisjetiti da za svakog datog promatrača horizontalna ravnina siječe nebesku sferu u horizontu. dok promotrimo slučaj (3). koja leži na ekvato­ ru. Drugim riječima: rotacija oko polarne osi ne uzrokuje promjenu širine zvijezde ako se mjeri u ovom sustavu. horizontalne ravnine neće uo­ pće biti paralelne za sve promatrače. Nijedna zvijezda ne stoji neprekidno na horizontu (osim za pro­ matrača koji se nalazi na jednom od geografskih polova). Krug. opisat ćemo kasnije. Zvi­ jezde izlaze iznad horizonta i zalaze ispod njega. Problem je bio . u nekom trenutku ostati također na njemu u bilo kojem dru­ gom trenutku ili dijelu dana. Sve što se treba učini­ ti jest da se nađe smjer jednog od po­ lova i povuče ravnina okomita na taj smjer. koja leži na ekvatoru. može­ mo odabrati onu koja leži prema jugu. na kraju. bez koje položaji ne mogu biti definirani. Pogledajmo slijedeći slučaj (2). Do sada smo se bavili samo mjere­ njem položaja zvijezda. a temeljni krug je. koje svaki promatrač mjeri iz svog samostalnog sustava. tu nema zajedničkog podudaranja o načinu po kojem su točke na nebeskoj sferi smještene.

(3). na nebeskoj sferi padaju približno na Samo Sunce će se kretati okolo po ekliptiku. Od Y preko Z do X Sunce se nja. Suprotna točka od D 19 . Na suprotnoj strani od K. Ovo znači da. Drugim riječima. Ti se položaji mijenjaju iz dana u gdje se dva kruga ponovo presijecaju. Samo će se njihove du­ će po ekliptici. nejednake. koji neka za kraći trača (u točki O). Sada se pojavljuje pojednostavlje­ na ekliptici u A. Ako Mjerenje položaja Mjeseca. a u dijametralno suprotnu to­ s vremenom. Kad je Sunce Točka D pokazuje proljetni ekvinocij. Kada se Sunce nalazi na Krug slučaja (2) i slučaja (3) sijeku ekliptici između C i D.10. smjer pravca po­ Sunčevog prividnog kretanja odgovara vučen od Zemlje do Sunca se mijenja. Ta je situacija prikazana na ma­ dan jednak noći. a označena je tradicionalnim je u B na dan ljeta. U va horizonta pa ovaj dio njegova privi­ stvari. kada svako mjesto na Ze­ kraćeg perioda vremena. III. i planeta je mnogo teže.) Točke Y i X označuju žine mijenjati s vremenom. Sunce leži uvijek na ekliptici. podesniji nego slučaj (2) ako je u pi­ da sudjeluje u prividnom dnevnom tanju opisivanje položaja tijela unutar kretanju nebeskih tijela. u jednom ili drugom ekvinociju. u nalazi iznad promatračeva horizon­ pravom smislu riječi.malom krugu AXYZ. (Sunce se stvarno ptički krug upotrijebi za određivanje ne vraća sasvim u polaznu točku na položaja. Kako se Zemlja ta. Položaj proma­ po stazi oko Sunca. jer se prividno kre­ približno nula. da se Sunce. tako da vrijeme uzeto za ovaj dio giba po svojoj stazi. dina. je. a u C na dan zime. znakom K na slici 1.sustav. ako se ekli. Što to znači za jednog promatrača Da bismo ovo razumjeli. zvijezde održavaju nepromijenje­ Kaže se da K označuje položaj Sunca ne pozicije. nekoliko go­ mlji ima jednako trajanje dužine dana. jer Mjesec i planeti leže približno rotacija uzrokuje da se Sunce (i cije­ u istoj ravnini.ponovo altazimutalni krugu poznatom pod imenom eklipti. samo se dužine mijenjaju u prvoj Dnevna rotacija Zemlje je jednaka aproksimaciji. duž zvijezda dobivamo samu eklipti­ Dužine dana i noći su općenito ku.9. Sunčevog sustava. proma­ interval vremena leži u ravnini te sta­ tračev zenit i njegov horizont smatrani ze. Prema tome. njegov smjer je okomit na smjer jedna od dviju prilika u godini kad je pola. Pri označavanju staze Sunca trajanju noći. Sunce točka. Zato njihovi položaji la ekliptika) okreće oko polarne osi. planeti će uvijek imati širinu kraju jednog dana. IX.pojednostavljen činjenicom da tokom lom crtežu. dan. Sunca je smjer pola uzet da označuje sjever. moramo se koji živi na sjevernoj hemisferi. Ako upotrijebimo slučaj čku od K oko 22. Pretpostavimo da Sunce leži ka. Jedna dana. gledano sa Ze­ Y Sunce se nalazi ispod promatrače­ mlje. poka­ najprije podsjetiti da se Zemlja kreće zano je na slici 1. Ako upotrijebimo slučaj (2) kao ta točka označuje jesenski ekvinocij. a noć kraću. jer ova tije­ tada označuje mladenački ili proljetni la neprekidno mijenjaju svoje položa­ ekvinocij. u K. Sunce dolazi u K oko njihove širine i dužine će se mijenjati 21. Ova ravnina siječe nebesku sferu u su nepomični . Sunce se jednostavno kreće po dnog kretanja odgovara promatračevu ekliptici. dok sektor između D i B daje dan od tih dviju točaka zove se proljetna duži. Od X do Ovo znači. izlaz i zalaz Sunca. promatračevu trajanju dana. pomiče u odnosu na zvijezde. dok je Z položaj Ekliptika se određuje iz promatra­ podneva. Zemaljska dnevna nje. Zbog toga je slučaj (3) rotaciji nebeske sfere u tolikoj mjeri. smjer pola. sustav za mjerenje njihovih položaja. noć je duža od jedan drugoga u dvije točke.

To je je­ dna od dviju točaka u kojima se sijeku ravnina ekvatora ravnina ekliptike. Položaji ležati u pokazanom položaju samo u mjereni u ovom sustavu imaju poseban jednom trenutku u danu. ona će poslu­ tome. slučaj za Suprotno. Ako izaberemo točku K (kako je mira osnovni krug slučaja (4). Da dobijemo sustav koji će biti jednako značajan za sve promatrače unutar Mli­ Vratimo se još jedanput mjerenjima ječnog Puta. u ponoć promatrača na bilo kojem planetu unu­ na dan zimskog solsticija ili pri zalazu tar Sunčevog sustava. smjer pola Slika 19 Nebeske dužine se mjere od proljetne točke (K). kretanje.9). ali oni neće biti na dan proljetnog ekvinocija. niti. Položaj će biti isti prema slučaju (3) imat će važnosti za u zoru jesenskog ekvinocija. protumačen na slici 1. Smjer od žiti jednako dobro za oba slučaja. položaji u ovom slučaju odnose Slika 1.važnosti za jednog promatrača koji nije ptikom. a ne oko Sunca. U stvari.označuje jesenski ekvinocij. smjer pola ekvatorska ravnina ekvator ekliptika 20 . Položaji izmjereni ljetnog solsticija.10). tnom ekvinociju definiran izabranom Izgleda da jedna stvar može zbu­ točkom za slučaj (2) i slučaj (3). da još vidimo kako je određena izabra­ Centralna linija Mliječnog Puta for­ na točka za slučaj (2) kao i za slučaj (3). Prema pokazano na slici 1. Ovo je. Nebeska sfera presijeca ovu ravninu u krug nazvan ekvatorski krug. Slika 1. jer promatrača do D je promatračev za­ ova točka leži na dva fundamentalna pad. Ekliptika može te za svaki položaj na Zemlji. Ali u kojem odnos samo za Zemlju. altazimutalni dopunjavala. slučaj (2) daje iste rezulta­ naš crtež (slika 1. U sustavu u kojemu promatrač Razmatrali smo prva tri sustava ko­ promatra svoj vlastiti horizont kao ordinata koja su se u značaju sve više nepomičan .7 Kao prvi korak u određivanju položaja na nebeskoj sferi možemo uzeti ekvator. u položaju podneva na dan smješten na Zemlji. Zbog toga je po­ padnoj točki (a izlazi u istočnoj točki) ložaj Sunca među zvijezdama u prolje­ na dan ekvinocij a. Kroz njegov centar (C) povucimo okomiti pravac. oni neće imati trenutku? Naš crtež je nacrtan s ekli. moramo primijeniti slučaj položaja ili određivanjima koordinata. On označuje polarnu os. od važnosti za jednog promatrača koji na bilo koji dan postoji neki momenat živi na planetu koji se okreće oko bilo kada se ekliptika nalazi u nacrtanom koje druge zvijezde. također. položaju.8 Ili možemo naći smjer pola pa po­ vući ravninu pod pravim kutom na tu polarnu osovinu. (4).ekliptika ima prividno dnevno đen na promatračev položaj na Zemlji.slučaj (1).11. koji znači da Sunce zalazi u za­ kruga kojih se dotiče. Slučaj (1) je potpuno odre­ sustav .

odgovarajuće astronomske širi­ zimutalnom sustavu mijenja s vreme­ ne se pišu sa + ili sa -. Ovdje se vidi put pod kojim on siječe nebeski ekvator. Umjesto da se čaj (4). Slika 1. svaki inter­ ekliptike s krugom slučaja (2). Dužine se slično pišu. 30° = objekata su katalogizirani u skladu sa i h h slučajem (2). sekunde. Prema tome. na primjer 30°N ili jednog astronomskog objekta u alta30°S.) Slika 1. one se mjere sijeku je oko 62°. slučaja (2) u izraze mjerenja drugih Još nešto o slučaju (2).10 Položaj ekliptike u podne sredinom ljeta (na sjevernoj polukugli Zemlje). bljen za određivanje geografskih polo­ žaja ovdje na Zemlji. od tih je izabrana kao osnovna za slu­ a katkada različito. koje bismo ozna­ (Posljednji je potreban jer se položaj čavali sa N ili S. upotrijebljeni su slijedeći ovo jedan sustav širina i dužina. a također i vrijeme. širine se kojoj mi živimo. Izražene na ovaj način. na primjer i 30° nom. dužine mogu biti izražene u satima.se na strukturu zvijezda galaktike u ili -30°. za usporedbu s ku­ samo od Proljetne točke i prema tome tom od oko 23. Zbog ro­ tacije Zemlje. U praksi. Podijeljene u 24 intervala. koji je u biti sličan onome koji je upotrije­ podaci. koji služi kao osnova za jedan od sistema nebeskih koor­ dinata. položaji astronomskih val ima 15°. Premda je ovaj sustav u 2 45° = 3 i tako dalje. Sunce i ekliptika se prividno okrenu u jednom danu oko kruga AXYZ. Za altazimutalni sustav. Umjesto širina.5° koji zatvara ravninu poprimaju vrijednosti od 0 do 360°. Jedna ja +30° ili -30°. Važna karakteristika ovih sustava lako odrediti i jer je zajednički u svih je mogućnost pretvaranja koordinata zvjezdarnica na Zemlji. 21 . Taj je sustav i jednog sustava u koordinate drugog zgodan za upotrebu s obzirom na po­ sustava računskim putem. 15° = lh. nja.11 Središnja linija Mliječnog Puta ili Kumovske Slame stvara galaktički krug. duži­ njegov osnovni krug se koristi jer ga je ne se zovu rektascenzije. treba uvesti dvije Ovdje moramo znati lokaciju proma­ male razlike kod astronomskih mjere­ trača na Zemlji. Pisane na ovaj način. Kut pod kojim se ova dva kruga mjere na istok ili zapad. U upotrebi je i vezi sa zemaljskom osi i prema tome sitnija podjela u lučne minute i lučne nema opće astronomsko značenje. slučaj (1). Krug slučaja (2) siječe zovu deklinacije. na primjer deklinacikrug slučaja (4) u dvije točke. Za pretva­ stavljanje i orijentaciju astronomskih ranje mjerenja koji su dani u izrazima instrumenata. Premda je slučajeva.

5°. On je do­ voljan da se izračuna položaj u ekliptičkom sustavu. (Naravno. Ovdje moramo znati rektascenziju točke kod koje galaktički krug siječe osnovni krug slučaja (2). koji omogućuju posebnu upotrebu altazimutalnog sustava referencije. ako su poznate rektascenzija i deklinacija. dovolj­ no je da se odrede galaktičke koordi­ nate jednog objekta. Kut je oko 23. Danas se pretvaranje iz slučaja (2) u druge slučajeve može obaviti goto­ vo trenutno pomoću elektronskih računara. deklinacija ove točke je 0°. pod kojim se sijeku dva kruga. slučaj (4). a služe da bi se lakše pro­ našli objekti na nebu. Za galaktički sustav. kako ćemo vidjeti u slijedećem poglavlju. Ekstremna brzina modernih računanja dopušta konstrukcije in­ strumenata. slučaj (3). 22 .) Zajedno s kutom od 62°. ali uvijek treba imati na umu da podjela neba na zvi­ ježđa nema fizikalno značenje. božanstva ili nekog junaka.Za ekliptički sustav. Ove podjele na grupe ili konstelacije ili zviježđa još i danas su u upotrebi. Kut pod kojim ekliptika siječe osnovni krug slučaja (2) mora biti poznat. ako je deklinacija od K. Crtane karte neba U stara vremena ljudi su podijelili zvijezde vidljive u njihovim područjima neba u grupe i svakoj grupi dali ime često ime jedne životinje.

Popis zviježđa ime Andromeda *Antila *Apus Aquarius Aquila Ara Aries Auriga Bootes *Caelum *Camelopardalis Cancer C a n e s Venatici Canis Major Canis Minor Capricornus *Carina Cassiopeia Centaurus Cephcus Cetus *Chamaeleon *Circinus *Columba *Coma Berenices Corona Australis Corona Borealis Corvus Crater *Crux Cygnus Delphinus *Dorado Draco Equuleus Eridanus *Fornax Gemini *Grus Hercules *Horologium Hydra *Hydrus *Indus *Lacerta Leo *Leo Minor Lepus Libra Lupus * Lynx Lyra kratica And Ant Aps Aqr Aql Ara Ari Aur Boo Cae Cam Cnc CVn CMa CMi Cap Car Cas Cen Cep Cet Cha Cir Col Com CrA CrB Crv Crt Cru Cyg Del Dor Dra Equ Eri For Gem Gru Her Hor Hyd Hyi Ind Lac Leo LMi Lep Lib Lup Lyn Lyr ime *Mensa *Microscopium *Monoceros *Musca *Norma *Octans Ophiuchus Orion *Pavo Pegasus Perseus *Phoenix *Pictor Pisces Piscis Australis *Puppis *Pyxis *Reticulum Sagitta Sagittarius Scorpius *Sculptor *Scutum Serpens *Sextans Taurus *Telescopium Triangulum *Triangulum Australe *Tucana U r s a Major Ursa Minor *Vela Virgo *Volans (Piscis) *Vulpecula kratica Men Mic Mon Mus Nor Oct Oph Ori Pav Peg Per Phe Pic Psc PsA Pup Pyx Ret Sge Sgr Sco Scl Set Ser Sex Tau Tel Tri TrA Tuc UMa UMi Vel Vir Vol Vul *Novijeg porijekla Na slijedećim dvjema stranicama nalazi se dekorativna karta neba koju je izradio Andreas Cellerius 1660. 23 . godine.

24 .

25 .

prikazuje nebesku sferu ra­ zrezanu u osam sektora. 26 . gore.Zvjezdane karte Karte na ovoj i na slijedeće dvije stranice prikazuju sva glavna zviježđa na nebu u osam sektora. Crtež.

Skala prividnih zvjezdanih veličina Prvi znak predstavlja najsjajnije zvijezde. Slijedeći znakovi predstavljaju zvjezdane veličine čiji se sjajevi razlikuju za jedan stupanj skale. 27 .

*na sljedećoj strani: Dio zviježđa Aquariusa.Zvjezdane karte Skala prividnih zvjezdanih veličina Prvi znak predstavlja najsjajnije zvijezde. prika­ zan crtežem u perzijskom ruKopisu iz 1650-tih godina. 28 . Slijedeći znakovi predstavljaju zvjezdane veličine čiji se sjajevi razlikuju za jedan stupanj skale.

.

2. koristeći neke udaljene objekte. (Ako je vaš otok na južnoj hemisferi. gdje je zvijezda prošla. Pretpostavimo da ste se nasukali na jedan pusti otok s jednim prijateljem. dvije posude napunjene vodom i nešto pomoći vašeg prijatelja. ako sebe zamisli­ mo da smo suočeni s istim problemi­ ma i da posjedujemo iste naprave kao naš primitivni prethodnik. Kada omjer AB prema BO bude najveći. Potrebno je izvrši­ ti veći broj noćnih promatranja na isti način s istom zvijezdom. upotrebljava­ jući sustav deklinacije i rektascenzije opisan u 1. još sasvim točan. premještaju­ ći svaki put svoj položaj malo desno ili lijevo od početnog. zvijezda i planeta. to­ čku presjecišta ekliptike i ekvatora? I. koristeći visak. poglavlje ASTRONOMSKI INSTRUMENTI Vidjeli smo da je primitivan čovjek bio sposoban da razvije osjećaje za vri­ jeme i orijentaciju. neka se sada visak postavi prema sjeveru. U tom momen­ tu je Sunce u najvišoj točki . možda. neovisan o dobu dana i neovisan o tome da li je Sunce vidlji­ vo ili zastrto oblacima. možete li izraziti položaje Sunca. ne prijeđe preko niti viska. Sunce će tada biti na sjeveru. gdje linija od vašeg oka do udaljenog horizonta presijeca liniju viska. potreban vam je visak.) Okrenete li se sada Suncu. bilježeći trenutak kad je ona najkraća. Možemo shvatiti koliko je ovo istinito. Možete poboljšati rezultat opažanjem neke svijetle zvijezde na način kako je pokazan u slici 2. pa možete na­ činiti sličnu seriju promatranja neke 30 . a tako­ đer i točku B. Mjeseca. Budući da Sunce bliješti. poglavlju? Odgovor je da vi možete obaviti sve ovo s vrlo malom spravom pod uvjetom da ne tražite pre­ veliku točnost. Mje­ seca. Za bilo koju zvijezdu ovaj će omjer biti najveći kada se nalazite potpuno na sjeveru od viska. zvije­ zda i planeta. Kada uzmemo u obzir složenost privi­ dnih kretanja Sunca. Sunce će tada biti na jugu. prema tome zasljepljuje oko. zbog rotacije Ze­ mlje. mora nas veoma začuditi koliko je on saznao najjednostavnijom mogućom opremom. Za vedrog dana će se neprekidno promatrati dužina sje­ ne koju baca štap. ali samo zahvalju­ jući promatranjima nebeskog svoda. dužine godine. kako bi se on sigurno postavio vertikalno u mo­ gućim granicama.1. Zaključujući da vaš otok leži na sjevernoj hemisferi. upotrebljavajući štap kao mjeru da izmjerite udaljenost od svog položaja do viska. Sada izmjerite udaljenost AB i odredite omjer AB naprama BO (vaša izmjerena udaljenost od viska). odrediti K. Vaš smjer sjever-jug bit će tada određen s dovoljnom točnosti. Ukoliko želite. dobit ćete jedan stalan smjer. štap. vjerojatno. Zatim motrite na jednu pose­ bnu svijetlu zvijezdu na južnom dijelu neba sve dotle dok. Sjednite približno koliko možete prema sjeveru od viska. vaš smjer juga neće biti. Takav stalan smjer bit će označen objektom koji će uvijek ležati na jugu vaše primitivne promatračnice. datuma solsticija i ekvinocija? Kako ćete odrediti strane svijeta. Kako ćete prići određivanju vremena dana. postignut je točan položaj prema visku i udaljenom objektu. izmjeriti kut između ekliptike i ekvatora i odrediti vlastitu geografsku širinu? Možete li.drugim riječima ono upravo prolazi kroz naš meridijan. Prvo treba učvrstiti štap u uspra­ van položaj. Neka vaš pomoćnik označi točku A na niti viska.

Li­ jevo: urođenici na Borneu upotrebljavaju okomit štap da bi izmjerili dužinu sjene koju baca štap osvijetljen Suncem oko ljetnog solsticija. Gore: fotografija pokazuje unutrašnjost kupole u kojoj je smješten teleskop od 508 cm promjera obje­ ktiva na planini Palomar. To je danas najprecizniji instrument za vizuelna promatranja kojim može raspolagati astronom.Točnost astronomskih promatranja najviše ovisi o stupnju preciznosti astronomskih instrumena­ ta. 31 . a to znači da ovisi o tehnološkom napretku.

upotrebljavajući štap posta­ vljen vertikalno u zemlju. Slika 2. vidjet ćemo kasnije. prikazana na slici 2. Sunce se ne zau­ stavlja u K u svakom slučaju. Kako. možete. također. uvijek je isti. i jesenski ekvinocij. 32 . ali bilo koja zvijezda koja se pojavi na istoku u mo­ mentu Sunčeva zalaza na dan jesen­ skog ekvinocija. promatrati položaje Sunca u zoru ili svitanje svakoga dana. koji nastupa na oko pola puta između zime i ljeta.2.svijetle zvijezde na sjevernom dijelu neba. ako želite veću točnost. Tokom cijele godine Sunce će se pojaviti samo dva puta točno na istoku.) Dužina sjene štapa u podne malo će se razlikovati iz dana u dan. služe za određivanje geografske širine. Ona će biti najduža na dan početka zime. i smjera kad Sunce dođe u podne u najnižu visinu. odrediti iz ovih promatranja. kolčićima i konopcem kojeg ćete upotrijebiti kao šestar. u kojoj se Sunce nalazi na dan proljetnog ekvi­ nocija. možete raspoloviti liniju koja ih spaja da dobijete pribli­ žne smjerove zapada i istoka. Ako ste dovoljno ustrajni. Jednom. Kada vi znate točku. momenat kad je Sun­ ce točno na jugu od vas. vi znate K. a najkraća na dan početka ljeta. Ovo mo­ žete načiniti odoka. po­ dne je. jer K jednostavno označuje tu točku. To je za vre­ mena ekvinocija. označuje gotovo točan položaj K. Na pri­ mjer.4 Opažanja.2 Kut između promatrača. Dužina godine može se. Zatim. Slika 2. Slika 2. jer se on prividno kreće po ekliptici. Visak tada daje prihvatljivu to­ čnost određenog sjevera. a štap baca sjenu pravo na sjever. Kada ste odredili takvu zvi­ jezdu. možete je upotrijebiti kao točku referencije za određivanje rektascenzija. ili. naravno.1 Metoda određivanja smjera sjever-jug pomoću viska. smjera kad se Sunce nađe u podne u najvećoj vi­ sini tokom godine. proljetni ekvinocij. također.3 Kut između zemaljskog ekvatora i ra­ vnine ekliptike za polovinu je manji od gornjeg kuta. (Još uvijek uz pretpostavku da je vaš otok na sjeveru od tropa. broj dana koji proteknu između uzastopnog godišnjeg prolaza Sunca Slika 2. koji nastupa na oko pola puta između ljeta i zime. kad odredite jug i sjever. izmjerite du­ žinu sjene što je on baca u podne sva­ kog dana. jer ovo je slučaj traženja smje­ ra u kojem je omjer AB prema 130 naj­ manji.

odrediti pomoću vašeg viska. ukoliko možete konstruirati jednu jednosta­ vnu napravu koja bi smanjila blještavilo Sunca. Slika 2. određu­ je dužinu godine. ili broj dana koji proteknu između početka zime do dru­ gog početka zime daje dužinu godine.linija koja označuje po­ ložaj Sunca u podne na dan ekvinoci- S!ika2. kao u slici 2. Broj dana. Da bismo pokupili mnogo više podataka iz naših opažanja.6 Princip mjerenja deklinacije. Dužina godine. linija koja raspolavlja kut između ovih položaja . Slika 2. Šuplja cijev s tankom. Od početka zime do početka ljeta takvo određivanje točke na niti viska poka­ zuje da se ona pomiče gore. mogu se. Sjedeći na pravcu sjever­ no od viska. koje je naš pomo­ ćnik načinio na niti viska tokom za­ dnje serije opažanja. naći da on iznosi oko 47°. jer. sada tre­ bamo nešto profinjenije .5° s ekliptikom. Točka je u najvećem položaju na dan ljeta. a u najnižem na dan zime.jedan veliki kutomjer za mjerenje kutova. Ova promjena je jednaka dvostrukom kutu između ravnine zemaljskog ekvatora i ravnine ekliptike. ako izmjerimo taj kut. što pokazuje da Zemljin ekvator zatvara kut od oko 23. poluprozirnom kriškom neke biljne supstancije. zadovoljila bi kao jednostavna vizirna cijev. Najviša i najniža oznaka. postavljenom na jednom kraju.2 pokazuje da ćemo. pokazuju maksi­ mum promjene u kutnoj visini Sunca u podne tokom godišnjeg puta.3.kroz proljetnu točku. Do sada smo upotrijebili samo naj­ primitivniju opremu koja se mogla za­ misliti. također. vi ćete svom pomoćniku davati znakove kada on treba da ozna­ či točke čim centar Sunca dođe preko niti viska u podne svakog dana. Od poče­ tka ljeta do početka zime ona se pomi­ če prema dolje. 33 . datumi početka lje­ ta i početka zime.5 Mjerenje visine Polarnice daje geografsku širinu pro­ matrača. Osim toga. možete upotrijebiti ova dva ekstremna položaja Sunca u po­ dne kako biste odredili svoju širinu. potrebnih za je­ dnu potpunu oscilaciju točke.

tako­ đer vaša geografska širina.6. Oba su mjeriia satove koji nisu bili istog trajanja. kada je on nad glavom na ekvato­ ru . vaša je geografska širina.katalog koji će dati deklinaciju i rektascenziju svake najsjajnije i svih najlakše uočlji­ vih zvijezda. Poslije studenoga pokazivao je 16 noćnih i 8 danjih sati. 34 . kako ćemo vidjeti iz slike 2. Sve do XV stoljeća mehanički satovi nisu bili jedinstveni. neku zvi- Dva instrumenta koja su se upo­ trebljavala u starom Egiptu za mjerenje vremena: sunčev sat i vodeni sat.zatvara jedan kut s viskom.) Mjerenja rektascenzije bit će jedna­ ko laka ukoliko imate pouzdan ručni ili džepni sat. Ako ste prethodno sa­ vjesno izveli svoja promatranja na pu­ stom otoku. Ovaj sat s brojčanikom iz oko 1500. vi ste već odredili neku standardnu zvijezdu blizu K. godine bio je podešen da po­ kazuje danje i noćne sate u Nurnbergu. postavite se u položaj da vam visak bude okrenut prema sjeveru. Još jednostavnije. Ovaj drugi kut. možete izmjeriti kutnu visinu te zvijezde. Deklinacije se lako odre­ đuju. a leđa okrenite prema jugu.4. označen na slici 2. odbijajući svoj komplement širine. (Vaš komplement širine je 90° manje vaša geografska širina. gledajući tako u zvijezdu Polarnicu. Ovaj je kut. Vi biste samo trebali izmjeriti kutnu visinu svake zvijezde u trenutku kad se ona nađe točno na jugu s već po­ znatom metodom viska. a poslije svibnja 16 danjih i 8 noćnih sati. Ako ste bili nasukani dosta dugo. kako pokazuje slika 2. Tada dobiva­ te deklinaciju zvijezde jednostavnim procesom.5.ja. mogli ste iskoristiti sve ono što ste načinili da s oduševljenjem sastavite jednostavan katalog zvijezda . Tada viskom i služeći se metoda­ ma koje su prethodno opisane.

da izmjerite vrije­ gotovo prazna jer. me unutar jedne četvrtine sata. koji se Ambicija da se ostvare sve veće izmjeri od podneva do podneva. podi­ potamiji morala je biti isto toliko sna­ jelimo razmak između dna i zabilježe­ žna kao i ambicije u današnjem svijetu. također. standardne točnosti. a njihovi instrumenti bili su ri­ Zabilježite vrijeme kada ta standardna jetko kompliciraniji od onih koje smo zvijezda prođe preko niti viska i vrije­ upotrijebili na pustom otoku. Doista. jest rektascenzija zvijezde potamije favorizirali modele s otjecakoju želite katalogizirati. goj posudi tokom cijelog dana. otoku. mjerili su satove jednake dužine. Napunite je­ je označavao proteklo vrijeme.posude iz kojih je voda istjecala Naravno. Astronomi an­ ška te vrijednosti stvara pogrešku od tičkog doba svladali su ovu teškoću oko 4° nebeske dužine. Označite jednakim tempom. rili vrijeme pomoću običnih satova na Razlika u vremenu. Pogre­ tlak vode pada s njim. nog nivoa u posudi na dvadeset i četiri jer su astronomi već prije 3000 godina jednaka dijela. a možda i danju. ako nivo vode pada. Sada imate onakvog vodenog sata kakvog smo mi vodeni sat . Jednostavni instrumenti antike Sada možemo razumjeti golemu važnost vrlo grubih. bit ćete u mogućnosti. prijeđe. izražena u satima vodu. zapreka je u tome što ne­ kroz rupu jednakom brzinom i u koji­ mate ni ručni ni džepni sat.jezdu koja izlazi na istoku kad Sun­ ma kojima smo se bavili na pustom ce zalazi na dan jesenskog ekvinocija. dok su kasnije na­ no kapa u drugu posudu. Svaka podjela na plohi otkrili jedan važan način poboljšanja posude označuje jedan sat. za je posuda gotovo puna nego kada je jedan kraći period. rastući u vodomjenivo do kojeg voda naraste u ovoj dru­ ru koji je označavao protekle sate. ovakva točnost mjerenja bila bi Kada je ovaj bio izrađen (oko 1550. Ako upotrije­ upotrijebite samo čistu vodu i pazite bimo cilindričnu posudu. preko niti. tako da voda polaga­ njem i utjecanjem. egipatski i mezopotamski svećenici bili su ugla­ vnom zabavljeni onim istim problemi­ 35 . posto­ Sunčevi satovi sa štapovima (gnomoni). postavljenu stale posude u kojima je voda kapala ispod prve napunjene vodom. njem . god. me kada zvijezda. koji ji mogućnost da se pogreška reducira su postavljeni pod kutom geografske širine na 1°. Ako imali na pustom otoku. oni su mje­ gizirana. U jednom primitivnom katalogu mjesta. Još će voda izlaziuzimajući za konačnu vrijednost sre­ dinu svih određenih vrijednosti. Tada. neba. uočit ćemo da se rupica na vašoj gornjoj posudi da voda brže protječe kroz rupu kada ne zabrtvi. koja će biti katalo­ Noću. ovakvi su satovi korišteni za kontrolu točno­ sti mehaničkih satova. potpuno prihvatljiva. gdje je bio vodomjer što vaše dvije posude i voda. Ali su tu ma je padala.). po­ upotrebljavajući posude napravljene u navljajući promatranja nekoliko puta i obliku krnjeg stošca. u drevnoj Mezo­ prosuđujući odoka najpažljivije. Međutim.jedan vrlo grubi sat.. jednostavnih in­ strumenata koji su se upotrebljavali u ranoj povijesti astronomije. Egipća­ dnu posudu vodom i na dnu probušite ni su upotrebljavali i modele s istjeca­ vrlo malu rupicu. tokom cijelog drugog tisućljeća prije našeg računanja vremena. Izgleda da su astronomi Mezo­ i minutama.

pet litara na sat može istjecati kada je posuda gotovo puna. (U širina­ ma srednjih sjevernih luka. koja je bila nanesena na jednom štapu. Ona se sa­ stojala od vizirnog štapa i dva viska. da bi se ispraznili između zala­ za i izlaza Sunca. koje navode iznos vode što bi se trebala naliti u vodene satove u svakoj godišnjoj sezoni. Oni su više voljeli uzimati period od jedne dvanaestine između izlaza i zalaza Sunca ili jedne dvanaestine perioda između zalaza i izlaza Sunca. Svećenicima Egipta i Mezopotami­ je (kao i stanovnicima drevne Grčke i Rima ili građanima srednjovjekovne Europe) jedan sat nije značio obično dvadeset i četvrti dio cijelog dana. tako da se goto­ vo uvijek održi jednaki nivo vode. (Na našem pu­ stom otoku možemo doći sasvim blizu ovom stupnju točnosti jednostavnom upotrebom vrlo široke posude s vrlo malim otvorom za vodu. Prema tome. a samo tri litre na sat kada je ona gotovo prazna. razlika je oko 110%. vodeni satovi su bili često snabdjeveni plutajućim pokazivačem. On je pokazivao na satnu skalu. bio je zato vrlo komplici­ ran. ali nivo vode koji padne u vertikalnoj mjeri približno je isti u oba slučaja. a u najvišoj točki često dolijevati. Jedna dvanaestina potpunog spuštanja nivoa vode tokom bilo koje noći odgovarat će tada jednoj 36 .) Zadatak baždarenja štapa da se izmjere svi satovi tokom godi­ šnjih sezona. ali za svaki centimetar vertikalne visi­ ne blizu vrha posude veći je volumen vode koji treba da istječe nego za svaki centimetar vertikalne visine blizu dna posude.) U nešto kasnijem stadiju razvoja. Pločice iskopane u Mezopotamiji pokazuju da matematičari katkada zahvaćaju problem na drugi način.U starom Egiptu upotrebljavala se sprava merkhet za promatranje prola­ za zvijezda kroz meridijan. koji se spuštao i padao zajedno s nivoom vode. U sje­ vernim područjima Egipta je trajanje dana na dan ljeta oko 40% duže nego trajanje dana na dan zime. ti iz ovakve posude brže kada je gotovo puna nego kada je ona gotovo prazna. Oni su izradili savršene tablice.

na kraju je postao vlasništvo Tycha Brahea. sje­ dužina sjene kao sat dana. kad se Sunce uspinjalo po je velike rijeke postavljali su se tanki nebu i kretalo jednolično preko jugoi­ kameni stupovi obično u područjima stoka da dosegne jug u podne. Slika 2. a bacali su sje­ podne se cijeli instrument okrene tako ne daleko veće dužine. sjeverno od isto­ Za promatranje prolaza zvijezda. ova je kra­ li su napravu poznatu kao markhet. koji je upotrebljavao Kopernik. čne točke na početku ljeta. Ovi su stupovi izrađeni tako štap će bacati sve kraću sjenu na duži precizno vertikalno. Umjesto posta­ sata. oni sada postavljaju nu šipku. kra­ koji sjena pokazuje u tom trenutku ća šipka baca sve duže sjene na dužu također označuje gotovo točno smjer šipku. U zoru se mjesta gdje će se instrument postaviti. a donekle smjer. instrument tako postavljao. okomito. koja je pričvršćena sjene. vljanja gnomona. Ovaj primjerak. ne koju baca takav tanki stup može Slučajno bi to bilo sve do doba kri­ se također upotrijebiti da se procijene žara. a južno od astronomi starog Egipta upotrebljava­ istočne točke na dan zime. kao u prvim sunča­ na jednom kraju na kraću horizontal­ nim satovima. čki na dan ekvinocija. Kroz U visokim civilizacijama između dvi­ cijelo jutro. stoljeća. Tada.to tom prema većoj i podignutoj za neko­ je kut koji je jednak geografskoj širini liko centimetara iznad nje. a on je tako baždaren da se iz novnik pustog otoka ne bi mogao da dužine sjene može očitati sat dana. Ponovo se na njoj može očitati sjevera. kratki hramova. Egipćani pokazuju satove jednake dužine bilo su razvili još napredniji tip sunčanog kada tokom godine. da je to­ Sunčani satovi ovakve vrste nisu bili čno prema istoku bio okrenut kraj na svagdašnji u Europi sve do kraja XV kojem je bila pričvršćena kraća šipka.8 Triquetrum. bilo Istovremeno. Dužina. kad se Sunce tnom preciznošću.dvanaestini perioda između zalaza i gura da u bilo kojoj sezoni od svitanja izlaza Sunca u toj pojedinoj sezoni. Smjer preko jugozapada prema zapadu. nisu izmislili sunčane satove koji. tka šipka bila dovoljno dugačka da osi­ koja se sastojala od jednostavnog štaSlika 2. U postavi štap u zemlju. postavljenu pod pravim ku­ štap paralelno sa Zemljinom osi . osiguravajući da kraća šipka bude usmjerena točno određivanje vremena podneva sa zna­ u točku zapada. ili štapa za bacanje horizontalne šipke. mogu biti baždareni da osmog stoljeća prije naše ere. On se sastojao od jedne duge. premda Sunce izlazi u istočnoj to­ hanički satovi došli u upotrebu. u vrijeme kada su grubi me­ Pa. između desetog i gdje na Zemlji.7 Ptolemejev stup za mjerenje visine Sunca u podne. padne na duži horizontalni štap. bilježeći trenutak počinje spuštati krećući se jednolično u danu kad je sjena najkraća. 37 . kako nijedan sta­ štap. da astronomi islamskog imperija satovi dana.

kada se Sunce nađe ćnikom. ako želimo da pobolj­ točno na jugu. Zajednička je osobina svih ovih pri­ tlo i izniveliran pomoću klinastih pre­ mitivnih instrumenata da oni ne sadr­ dmeta. jednog vertikalnog stupa s dva kraka Napose želimo konstruirati instrumen­ okovana na njemu. bio je obični komad kamena. koju jednake kutne podjele. Viši krak je bio snabdjeven prste­ Ptolemej je opisao jedan instrument nom ili žljebićem kroz koji je niži bio koji se upotrebljavao u njegovo vrije­ uvučen. kao što su bili Hiparh i Ptolemej. niži. Osnovni uvjet je bio da uda­ me . vrlo važan pokret . 38 . iako bi je sigurno izradio u drvetu i stup čine jedan istokračan trokut. možda s metalnim uskim hničkog razvoja u Ptolemej evo vrijeme. jedan viši. Kada visak. koji je služio da dizanju plovka. koji je obješen na ćnik označi točke prolaza preko linije. U tom momentu. Stup je bio postavljen na kao na našem pustom otoku. s meridijana. godine . ali on ne traži osobito kao gnomon baca sjenu na graduirani teški proces izrade. koji je snabdjeven samo s vertikalnom stupu bude jednaka uda­ malim brojem jednostavnih pomagala. Dok ničkim dijelovima. nemamo potrebe za pomo­ samo do podne. Pokušat ćemo konstruirati dan instrument. Isto tako. tako da dva kraka ju. svom pažnjom označi točke prolaza Ptolemej također spominje još je­ zvijezde. U stvari. Promatranja su se oba­ jedne strane odrezan i izglačan i.Stup koji je Ptolemej opisao (slika pa za viziranje s uskim otvorom i dva viska obješena u ravninu opažačeva 2. pro­ Koristeći pomoćnika nemamo potrebe matrač može biti siguran da je stup za instrumentom s pokretnim meha­ postavljen potpuno vodoravno. koristeći je izglačana strana okrenuta točno na instrument s pokretnim mehaničkim istok. Poduzimajući ovaj korak. još smo Jedan od problema izrade takvog in­ bez prednosti radionica pa ćemo se strumenta bio je da se s pouzdanjem ograničiti na jednostavne drvene kon­ nanese kutna skala. omogući astronomu da izmjeri visinu zvijezde kad prođe kroz meridijan. Viši krak je bio snabdjeven vizirima umjesto u kamenu. problem blještavila je ri­ ta koje su potrebne da pomoćnik sa ješen.kada pomo­ gi klin. Jedini sigurni pokret južnom uglu na izglačanom dijelu bio se pojavljuje kod vodenih satova pri je horizontalni klin. slijedeći korak u profinjavanju ma tome i kutna visina Sunca. trakama na kojima će biti označene nije bila jednostavna stvar izraditi luk skale. Upotrebom tovo beskrajnog niza verbalnih upu­ sjene Sunca. U gornjem značenju izraza.oko 150. gornjem klinu. prolaza zvijezde preko viska postoji da­ Na donjem južnom rubu nalazi se dru­ kako. gornji klin baca sjenu na nju dijelovima. Triquetrum je su upotrebljavali astronomi klasičnog mimoišao problem. ljenosti na višem kraku između žljebivjerojatno bi mogao načinili tu kopi­ ća i gornjeg okova. triquetrum ili Ptole­ instrumente kojima bi mogao rukovati mejev mjerač (slika 2. mi ćemo se prirodno od metala i na njemu nanijeti male i osvrnuti na vrstu instrumenta. a pre­ otoku. koji treba da samo jedan promatrač. prije šamo promatranja na našem pustom nego se sjena izgubi. ko­ vljala u osnovi sasvim na isti način liko je bilo moguće. dotiče donji klin. I u promatranjima lučni kvadrant ugraviran na kamenu. Zaista. Brodolomac na pu­ ljenost između višeg i nižeg okova na stom otoku. njezin kut.8). u stadiju te­ strukcije. a izglačana se strana posta­ že ni jedan pokretni dio u tehničkom vljala točno prema istoku. drugi te za mjerenje visine Sunca i zvijezda. jer. može i prednosti bio bi oslobađanje od go­ se očitati na kvadrantu. On se sastojao od doba. istesan u obliku četvorokuta.za mjerenje ku­ tne visine Sunca.7).

jest jedan jedi­ ni nepomično pričvršćen tanki metalni prsten. ovo je po svoj prilici najviše što bismo mogli dobiti. odrediti južni meridijan s daleko većom preciznošću nego što smo to mogli bilo primitivnim nepokretnim instrumentima ili drve­ nim pokretnim instrumentima. Najjednostavniji instrument koji je iskoristio ovo svojstvo. U slučaju triquetruma. U centar kvadranta O možemo montirati pokretni krak na takav način da se on može slobodno pomicati u vertikalnoj ravnini kvadranta. paralelizam nije poremećen Zemljinom rotacijom. koja bi nam omogućila postaviti dobro opremljenu radionicu s bogatom opremom metala. Nakon čitanja vrijednosti na nižem kraku promatrač treba samo iz svojih tablica (obične trigonometrijske tabli­ ce) izvaditi kutove u vrhovima trokuta. Istina je da upotreba triquetruma tra­ ži pomoć tablica. prema tome. pomoću obične euklidske geometrije. U najvećem broju slučajeva oni su se zasnivali na jednostavnoj činjenici da. Na kraku se. On može. a zapisujući trenutak maksimalne vi­ sine. lako je. Tycho Braheov kvadrant pripada XVI stoljeću. Bilo je potrebno petnaest stoljeća da se premosti provalija koja se nalazila između njih. Ako sada znamo sve tri dužine stranica troku­ ta. Prvobitni analogni računati Analogni računar je moderno ime uzorka koji je izmišljen da oponaša neke prirodne pojave svijeta. Ovo bi omo­ gućilo konstrukciju jednog kvadranta sa skalom i s mogućnosti vrtnje oko vertikalne osi. naći kutnu vi­ sinu zvijezde koju promatra. Naš instrument bi imao osnovne karakteristike pokretnog kvadran­ ta Tycha Brahea. Možemo zvijezdu slijediti neprekidno. kroz koje se pro­ matrala zvijezda ili planet. paralelno zemaljskom ekvatoru. Umjesto omeđavanja skale urezivanjem po ravnom kraku. u stvari. Vodeni sat nam omogu­ ćava da oponašamo rotaciju Zemlje. ali je sam instrument takve vrste da ga možemo konstruirati na pustom otoku koristeći samo koma­ de drveta. možemo.vodeni sat. Ptolemejev mjerač pripada drevnoj klasici. bez mnogo boljih pomagala. možemo se tada latiti još težeg zadatka ureziva­ njem skale na metalni luk. izračunati kutove trokuta. Takav instrument bi imao očitu prednost u nesavitljivosti. nego u razvitku potrebnih tehničkih obrada metala. Niti je poreme­ ćeno kretanje Zemlje okolo Sunca. Vjerojatno se takav instrument 39 . a kao posljedi­ cu. U mogućnosti smo da procijenimo za ko­ liko se Zemlja okrene između prolaza zvijezde blizu K i prolaza neke druge zvijezde jednostavnim procesom mje­ renja iznosa vode koji iscuri iz posude između dva prolaza. Jer. kao što je Ptolemejev mjerač. nalaze dva mala otvora kroz koja se zvijezda promatra. ostatke metala i nešto malo običnog pribora. a li niži krak je urezana linearna mjera koja nam upravo označuje tu udaljenost. veću točnost od Ptolemejeva mje­ rača. Ostaje samo da se izmjeri udaljenost između nižeg okova i točke gdje viši krak presijeca niži. također. Prije pronalaska teleskopa mnogi astronomski instrumenti su se upo­ trebljavali kao analogni računari.na jednom kraju. dužine dviju stranica (viši krak i udaljenost između dva okova na stupu) bile su unapri­ jed poznate. Već smo upoznali jedan takav analogni računar . proma­ tranje zvijezde ne bi bilo ograničeno na njen prolaz preko južnog meridijana. Međutim. Za slije­ deći korak trebalo bi nam neočekivane sreće. Slobodni kraj ima pokazivač koji omogućava bo­ ­­e čitanje na skali. zbog mogućnosti kretanja kvadranta oko vertikalne osi. Poteškoća uopće ne leži u intelektualnim shvaćanjima. kako je pokazano na sli­ ­i 2. ako podignemo ravninu diska ili ra­ vninu prstena.9.

Takvim instrumentom promatrač može neprekidno slijediti zvijezdu.9 Metalni kvadrant sa stupanjskom podjelom i po­ kretnom vizurom. Veliki metalni kvadrant Tycha Brahea. čitajući njene visine u bilo kojem trenutku. promje­ ra od oko 2 metra. Korištenje kvadranata danas I u srednjem vijeku 40 . Postoji i mogućnost vrtnje oko vertikalne osi. što mu je omogućilo mjerenje položaja zvijezda s točnošću kakvu dotada nitko nije ni približno postigao.Kvadrant Slika 2. bio je podijeljen i na manje dijelove stupnja.

Krak SC na slici 2. Na osovinu je postavljen krug sa stupanjskom podjelom po kojem se pomiče vi­ zura. Samo kad nastaju ekvinociji.Ekvatorijalna armilara Hiparhov prsten. vrio jednostavan analogni računar. zasnovan je na činjenici da se para­ lelizam neće poremetiti zemaljskom rotacijom ako je ravnina prstena postavljena paralelno sa zemaljskim ekvatorom.10 okrene se toliko da objekt koji se pojavio u vizuri bude jednako sjajan na oba proreza. iz dva čitanja na njegovoj skali bilo je moguće odrediti dužinu zvijezde ili planeta.10 Osnova u konstrukciji armilare je oso­ vina koja se može vrtjeti. Položaj vizure na krugu u trenutku promatranja daje deklinaciju zvijezde ili planeta.10. Slika 2. On mjeri rotaciju osovine PQ na slici 2. Slika 2. Bakrorez velike ekvatorijalne armilare Tycha Brahea iz njegove knjige Astronomiae Instruratae Mechanica.10A Zvijezda ili planet viziran je naizmjenice kroz dva uska pro­ reza na nišanu S. a postavlja se paralelno sa zemaljskom osi rotacije.11 Na ovoj je slici dodan još jedan krug sa stupanjskom podjelom. 41 . Slika 2. sjena s prednje strane prstena padne na njegov stražnji dio.

ako u kratkom vremenskom intervalu oči­ tamo položaje dviju raznih zvijezda. razlika između čitanja će biti jednaka razlici dužine dviju zvijezda. Vizura je također pričvršćena za krak SC. da se odrede točni počeci ekvinocija.10 dalj­ nja skala za čitanje.11. To je pokazano na slici 2. dok je K izabrana točka na ekvatoru od koje se računaju dužine. omogućila su Kepleru da pronađe zakone kreta- . U C je montiran cilindrični kolčić okomito na ravninu kruga. a služi za viziranje na način kako je pokazano na slici 2. naravno. pa će sjena koju baca prednji dio Hiparhova prstena zato pasti točno na zadnji dio prstena.jedan sat rektascenzije jednak je 15° . Zato. Ovaj krug služi da se na njemu postavi vizura S. a drugi put ispod stražnjeg dijela prstena. dok rotacija PQ daje dužinu. Doista. Krak SC na slici 2. Na ovoj skali se jednostavno čita položaj kruga. koja može kliziti po opsegu kruga. Jedno jednostavno čitanje nije. promatranja koja je vršio Tycho Brahe kroz ekvatorijalnu armilaru i drugim instrumentima. sa­ stavljenog vjerojatno 1391. e. Osovina PQ se može vrtjeti u ležajevima postavljenim u P i Q. pojedino čitanje očito nema posebno značenje. U drugim vremenima sjena pada jednom iznad. upotrebljavao u 2. Da se očita dužina. n. Zvijezda ili planet viziran je naiz­ mjence kroz dva uska proreza na ni­ šanu S . Ali. koji se okreće oko centra C kad S klizi po krugu. Za vrijeme ekvinocija Sunce se nalazi u ravnini zemaljskog ekvatora.Dio Chaucerova rukopisa Rasprava o astrolabu. dalo dužinu. stoljeću pr. Metalni krug je pri­ čvršćen za osovinu PQ. otkrića koje ćemo spominjati u slijede­ ćim poglavljima. Dok se čitanja mijenjaju neprekidno zbog rotacije Zemlje. Budući da je dužina obično jedna­ ka rektascenziji . godine iz latinskih i engleskih prijevoda starijih arapskih radova iz astronomije. Položaj vizure S na opsegu kruga daje deklinaciju zvijezde ili planeta. Daleko od jednostavno učvršćenog kruga Hiparhova bila je Braheova veli­ ka ekvatorijalna armilara. ako izaberemo zvijezdu koja je vrlo blizu K kao jednu od naših dviju zvijezda.10A. Za zvije­ zdu u K dužina je 0°. koji se pojavio u vizuri.10. bude jednako sjajan na oba proreza.i deklinacije i rektascenzije zvijezda i planeta lako se dobiju ovim važnim instrumentom.10 okrene se toliko da objekt. Njezina konstrukcija se može razu­ mjeti iz slike 2. Vjerojatno je ovaj jednostavni način doveo Hiparha do velikog otkrića precesije ekvinocija. naša dva čitanja daju dužinu druge zvijezde. dodana je slici 2. a smjer PQ se postavlja paralelno s osi rotacije Zemlje. jedan drugi instrumentalni tip analognog računa42 ra..

Ploča. Kazaljka (koja dolazi s prednje strane instrumenta preko rete). također. Astrolab. s nanesenom projekcijom nebe­ ske sfere. Za razliku od armilare. i za održavanje vremena. kao ekvatorijalna armilara. vizura (koja se postavlja sa stražnje strane) i vijak s ma­ ticom. 43 . unutar satne skale dvaput numerirane od 1 do 12. on je bio prenosiv i relativno jeftin. Reta koja se može vrtjeti unutar urezane satne skale. nije se upotrebljavao samo za proma­ tranje nego.

koja mnogo duguje svoju dosjetljivost. a praktički je ostala nepromijenjena poslije njenog uvođenja u sjeverozapadnu Europu jedan ili dva stoljeća kasnije. Zatim on okreće kazalo sve dok ono ne dođe do točke na ekliptici. jer se položaj Sunca mi­ jenja iz dana u dan kroz cijelu godinu. Zato ekvatorijalna armilara može poslužiti kao sat. a omeđena je Jarčevom povratnicom. (Ovaj podatak mora biti poznat za dan promatranja. sve dok položaj te zvijezde. a izrada mu nije bila prekomjerno sku­ pa.nja planeta. astrolab je bio prikladne veličine za nošenje. Takav instrument iz tog perioda nije preživio. i to vrlo uspješno.astro­ lab. ako ne svoje originalne koncepcije. koji je podijeljen prema simbolima zodijaka. Međutim. Promatrač objesi astrolab vertikal­ no za njegov prsten i mjeri visinu zvi­ jezde pomoću vizirnog kraka i kutne skale. Vidjeli smo u 1. Ova projekcija pokazuje azimute (velike kružne lukove od zenita do horizonta) i almukantarate (krugove visina pa­ ralelne s horizontom). da ga je teško usporediti s bilo kojim instrumentom tog perioda.jer je to naprava. Donji sloj njegove konstrukcije je bio tako fino izravnan. bio je jedan drugi instrument koji je služio za spomenutu svrhu. Iznad glavne ploče montirana je druga ploča. arap­ skim i perzijskim astronomima i zana­ tlijama od IX do XI stoljeća. kako je označena na reti. 1. čiji vrhovi označuju položaj svije­ tle zvijezde. Danas se takva računanja mogu obaviti gotovo trenu­ tno pomoću automatskog računara. torguetum. poglavlje). a Tycho Brahe ju je zato i koristio. 15° odgovara l h . poglavlju da se jednom poznat položaj zvijezde u sustavu rektascenzije i deklinacije može računskim putem odrediti u ekliptički sustav koordinate (slučaj 3.) Pokazivač kazaljke tada daje točno vri­ jeme na ugraviranoj skali satova. A ovi zakoni su omogućili Newtonu da dođe do velikog sistema univerzalne dinamike. izre­ zana u obliku jedne vrste planisfere ili karte najsjajnijih zvijezda. kao što je današnji veli­ ki teleskop nepristupačan za prosje­ čnog čovjeka. Oko ove pro­ jekcije je skala za mjerenje vremena u satima. jer je Ptolemej ukazao na sličnu napravu. mjeri se vrijeme prolaza zvijezde. Ona je zato mogla obaviti va­ žnu funkciju provjeravanja točnosti mehaničkih satova. Na stražnjoj strani astrolaba je skala za mjerenje kutova u stupnjevi­ ma i vizirni krak. ali 44 . Reta i kazaljka su vijkom pričvršćene u centru glavne ploče. Zato ona nije služila za svakodnevno mjerenje vremena. Premda mnogo manje točan nego što je ekvatorijalna armilara. Neki oblik astrolaba bio je vjerojatno poznat u drevna vremena. koja se zove reta. jedan sat daleko veće točnosti nego bilo koji mehanički kronometar koji se upotrebljavao u doba Tycha Brahea. Ovo je bila funkcija sunčanog sata. za sasvim široko područje profesionalnih ljudi kojima je mjere­ nje vremena bilo od važnosti . Ali. Na ovoj karti zvijezda (također omeđena Jar­ čevom povratnicom) ekliptika je ozna­ čena kao ekscentrični krug. a predstavlja ravninu paralelnu s ekvatorom. Okretanjem oko PQ. Posebno oštrouman analogni računar. a svaka podloga ime zvije­ zde koju oni pokazuju. On zatim okrene retu oko vij­ ka. ne leži na almukantaratu koji odgovara visini zvije­ zde. bio je razvijen u islam­ skim zemljama da se suprotstavi te­ škoći koja sada više ne postoji. a o njemu možemo govoriti samo ako ga poznamo . Na reti se nalazi nekoliko razgranjenih crta. treba slijediti bilo koju pojedinu zvijezdu s ekvato­ rijalnom armilarom. koja odgovara položaju Sunca na ekliptici. Ona se sastoji uglavnom od kružne metalne ploče na kojoj je ugravirana projekcija nebeske sfere. ekvatorijalna armilara je bila visoko profinjeni instrument za specijalistu.

Siika 2.Slika 2. Instrument omogućuje promatraču da očita ne samo deklinaciju i rektascenziju nego. 45 . i ekliptičke koordinate.5°. kupio ga je Nikola Kuzanski 1444. što znači da leži u ravnini ekliptike. godine.12 U torquetumu je nepomična ploča posta­ vljena paralelno s ravninom zemaljskog ekvatora. također.13 Ovo je kompletan torquetum s gornjim dijelom (obojen plavo). Gornja baza rotirajućeg cilindra nagne se prema ploči za kut od 23. Najstariji torquetum koji postoji u Euro­ pi.

zvijezda blizu K nalazi se u biti u ravnini ploče. Da razumijemo neobičnu konstru­ kciju trquetuma.13 vidimo kompletan torq­ uetum. Sve je pokazano na slici 2. koja je tako orijentirana da vi­ zirni krak pokazuje 0° kada je zvijezda blizu K. Ravni krajevi pokretnog cilindra su nagnuti prema nepomičnoj ploči pod kutom od 23. Zbog toga je bilo poželjno da se konstrui­ ra jedan instrument koji će omogućiti promatraču da očita ekliptičke koor­ dinate zvijezde (ili još običnije planet) neposredno na instrumentu. ekliptičke koordinate bilo koje zvijezde ili planeta mogu se odmah očitati viziranjem objekta drugim krakom. koji ima mogućnost vrtnje oko centralne osi. 46 . promatrač tada dobiva ekliptičnu dužinu zvijezde ili planeta. Promatrač tada očita položaj zvijezde ili planeta na gornjoj kružnoj ploči koja daje ekliptičku širinu. Cilindar je tada točno orijentiran. Čitajući položaj nižeg kraka na skali na kraju cilindra. Slika 2. Kut pod kojim se zraka reflektira jednak je kutu pod kojim je zraka upala.12. Kako je nepomična ploča paralelna sa Zemljinim ekvatorom. Prvo će biti okretanje cijele pločaste strukture koja će pomaknuti niži krak preko skale na kraju cilindra.5° u svrhu postavlja­ nja jedne strane paralelno s ravninom ekliptike. poći ćemo od ravne pričvršćene ploče. Sa cilindrom. Sve ovo pokazuje da nikad nije ne­ dostajalo oštroumnosti u izradi astro­ nomskih instrumenata ili njihovoj upo­ trebi. Cilj promatrača je da postavi pokretni ci­ lindar tako da se zvijezda također na­ lazi u ravnini nagnutog kraja cilindra. Drugi po­ kretni krak je pričvršćen u centar ove kružne skale. ispravno orijentiranim kako je upravo opisano. Za tu svrhu mora se cilindar okrenuti. Vizirni krak je montiran na toj nagnutoj strani i tako pričvršćen.14 Na granici između zraka i stakla upadna zra­ ka se lomi i otklanja prema okomici. Današnji su instrumenti mnogo superiorniji nad primitivnim naprava- Slika 2.su još dugo nakon srednjeg vijeka ova računanja bila duga i tegobna. paralelne sa zemalj­ skim ekvatorom. Takvo viziranje obično traži da se načine dva pomicanja. (Ova nepomično pri­ čvršćena ploča nagnuta je prema hori­ zontu za kut promatračeve geografske širine. pa se na njoj nalazi i kružna stupanj ska skala. U slici 2. koja je nastala od nagnute baze cilindra. a to znači da je ispravno posta­ vljen. omjer između DY i AX je uvi­ jek isti za dato sredstvo. vizirni krak pomicati sve dotle dok se zvijezda u K ne nađe u vizuri. koji pokazuje na 0°. na skali koja se nalazi na cilin­ dru. Možda je najrazvijeniji torquetum bio onaj kojeg je upotrebljavao Regiomontanus. snabdjeven pokazivačem na kraku. da se može okretati oko osi okomite na tu ravninu. koja je odbijena od 90°. Na ovoj nagnutoj ravnini tako­ đer je nanesena kružna skala od 0° do 360°.15 Ako su upadna zraka AB i otklonjena zraka jednako duge. Drugo će biti rotacija gornjeg vizirnog kraka. Sada je vizirni krak pričvršćen na ploču.) Na ploči je montiran cilindrični stup.

što je posljedica općeg napretka znanosti. Mi također mnogo više znamo. omjer DY prema AX ostat će nepromijenjen. Desno: Površine leća koje imaju različite polumjere zakrivljenosti smanjuju sfernu aberaciju na minimum. ako pro­ mijenimo kut koji upadna zraka za­ tvara s okomicom. podijeliti skale mnogo fini­ je i možemo načiniti pouzdanije meha­ ničke i električne satove. razvoj astronom­ skih promatračkih i mjernih uređaja do doba Tycha Brahea bio je jako uvje­ tovan porastom poznavanja svojstava svjetlosti. ali intelektualni problemi ostaju. lako je Slika 2. godine. Snell je otkrio da je omjer DF prema AX uvijek isti za danu promjenu sredstva. osim kad prelaze iz jednog sredstva u drugo . Problem točnosti je još i danas aktualan. o prirodi i ponašanju svjetla. Dvije su točke tako izabrane da su udaljenosti AB i BD jednake. bilo je dovoljno za­ misliti svjetlost kao skup čestica. Umjesto pogreške u mjerenju kutova od oko 1' lučne. bila je bez sumnje poznata u stara vremena. a posebno o opti­ čkim osobinama. Ali precizan opis smjera lomljene zrake nije bio otkriven sve do 1621. Ova je zraka otklonjena prema okomici XY. okomitu i lomljenu zraku. a okomica je jedna zamišljena linija koja prolazi kroz B pod pravim kutom na površinu stakla. a reflektirana zraka je oslabljena.16 Kada upadne zrake padaju na staklo pod ma­ ­­­ kutovima. a također i okomica XY. ali u cijelosti kao različiti stupanj opleme­ njivanja od Braheovih pokretnih kvadranata i armilarnih sfera. koje se kreću pravocrtno. Danas možemo rukovati mnogo većim uređajima. Činjenica da se zraka svjetla pona­ ša na ovakav način kada udari u sta­ klo.17 Gore: Fokusiranje s konveksnom lećom. Zato je potrebno poznavati zakone re­ frakcije i refleksije. Čovjek. Vidimo upadnu. Jer. Refrakcija i refleksija Kako smo vidjeli. holandski astronom i ma­ tematičar.1". Kad jednom znamo vrijednost tog omjera za svaku posebnu promjenu sredstva. Najprije. Slika 2. 47 . dobiva se jako otklonjena zraka. To će reći. ova superiornija tehnologija i superiornije znanje pri­ pada današnjim instrumentima. danas možemo postići bolju to­ čnost od 0. bio je Willebrord Snell. kao što je bio u doba Tycha Brahea. ali nijedan ni drugi nisu produkt superiornijeg intelekta. više nego jedne dekade poslije konstruiranja prvog teleskopa. koji je to otkrio.001".14 pokazuje upadnu zraku svjetla AB na komad stakla. BC. Zbog toga je staklo nepodesno za dalekozore reflektore. nalaze se u istoj ravnini. BD. Što Snellovo otkriće znači. a lomljena zra­ ka BD nastavlja put u staklu.15. Sve tri zrake AB. Slika 2. dok se zraka BC reflektira pod istim kutom pod kojim je i upala. prika­ zano je na slici 2.ma iz dva razloga. jer bi današnji astro­ nom želio pomaknuti granicu točnosti ispod 0.na pri­ mjer na granici između zraka i stakla. Instrumenti se mijenja­ ju.

Staklo. Na prvi pogled izgleda da izbor pada potpu­ no na metal. Ali. ali mnogo slabiju za plavu svjetlost. Me- Slika 2. praktički ne lome zraku. daju vrlo jaku reflektira­ nu zraku. metali se šire i suzuju znatno s promjenom temperature. premda vrlo tanka. Zato. Takva kombinacija daje najbolji rezultat. označuje početak nove ere. Ako želimo napraviti teleskop re­ flektor. pa će zrcalo.odrediti smjer lomljene zrake za svaku pojedinu upadnu zraku.16. koji je obliko­ van s točnošću od jednog 400 000-dijela centimetra. izbor materijala za zrcalo nije tako izrazit. Prve metalne površine bile su od srebra. prozirni materijali imaju također svojstvo da daju samo slabo reflektiranu zraku uvijek kada je upadni kut mali. na nesreću. Oblik površine je kontroliran staklom i zato se ne mijenja s tempe­ raturom. može udružiti s visokom refleksivnošću metala. a astigmatizam za one koji su dalje od optičke osi. posebno ako je upotrijeblje­ na specijalna vrsta slabo rastezljivog stakla. 48 . u drugu ruku. mi se mnogo više ba­ vimo lomljenom zrakom nego reflekti­ ranom zrakom iz razloga pokazanih na slici 2. Metali. slobodno od termičkih promjena. Ovaj problem nije bio riješen zadovoljavaju­ će sve do praga ovog stoljeća. daje samo slabo reflektiranu zraku kod malih upadnih kutova. dovoljna je da daje visoku reflektivnost malih upadnih kutova. u prozirnim materijalima je omjer gubitka relativno mali. U drugu ruku. kao staklo. Baza današnjeg teleskopskog zrca­ la je blok ili disk stakla. po­ stajući progresivno slabije što se dalje probija. Dio svjetla se uvijek apsor­ bira kada prolazi kroz materiju. Staklo je. Metalna prevlaka. Slika 2. Ali. ali je ono vrlo slab reflektor. tako da lomljena zraka ne gubi na intenzi­ tetu. u optičkim instrumentima. relativno oslobođeno od takve termalne promjene.19 Sve točke na objektu p leže u istoj ravnini. koje bi štetno djelovale na smjer reflektiranih zraka. Izrada 1. u drugu ruku.18 Kada je objekt 0 izvan optičke osi. pojavit će se iskrivlje­ nje i zakrivljenost objekta. u fokusu 0' pojavit će se pogreške: koma za objekte koji su neznatno izvan osi. pa ono prema tome nije podesno. a u astronomskim instrumentima se gotovo uvijek bavi­ mo malim upadnim kutovima. Kada upotrebljavamo bilo koji pro­ zirni materijal. Rješenje ovog tehnološkog problema otvorilo je put konstrukcijama velikih današnjih teleskopa. koje se po­ tpuno sastoji od metala. imati ozbiljan nedostatak zbog promjene veličine i oblika. Zatim se na površinu stakla položi tanki jednoliki sloj me­ tala. kako smo vidjeli. One su davale visoku reflektivnost za crvenu i zelenu svjetlost. U fokalnoj ravnini p'. a jer su snažni upijači svje­ tla.52-metarskog re­ flektora za zvjezdarnicu Mount Wilson godine 1908. a reflektirane bez važnosti. mi ćemo očito upotrijebiti leće od sta­ kla. ako želimo da konstruiramo teleskop refraktor u kojem su sve lomljene zra­ ke važne. Problem je u tome da se otkrije kako se staklo.

Ovo nije zapreka za astro­ bridu leće. Ako je p loma kojeg je otkrio Snell jer.će reći da imamo idealno žarište u O'. za cijeli normalni spe­ prema okomici u A. ako je u neizmjernosti. zaista. Stupanj devijacije ili Kada je leća udaljena od p za žarišnu otklona svake pojedine lomljene zrake daljinu. ra. otklonjene. Slika 2. To s principima rada teleskopa refrakto. već aberacija. Slojevi magnezije­ razloga leće nisu obično izvedene u va florida već su bili upotrijebljeni sa kompliciranim oblicima. precizan položaj O. što znači da je p u žarištu leće.17 pokazuje presjek kroz konveksnu leću sa centralom osi OC. A to je vodilo uvi­ jek nepotpunom fokusiranju. Zato nije ni čudo da su prvi tele­ čna leća. Zato ona daje dobru reflektivnost za ultraviole. 49 . koji bi za­ znatnim uspjehom za ovu svrhu. Da Početkom XVII stoljeća. riješili problem se udaljenost točkastog objekta O od pronalaženja prikladnog materijala za leće uopće izrazito premješta. po­ vršine leće su sferne. Vidimo da zraka uzduž OC putuje kroz leću bez otklona. pa se zbog toga danas u svim u točki B točno na način o kojem smo većim zvjezdarnicama upotrebljavaju govorili. potrebno je da proučimo vladanje svjetla koje prolazi kroz staklene leće. može se stvarno izračunati iz zakona ravnina p' je u neizmjernosti.) O je objekt koji emitira zrake svjetlosti u svim smjerovima. kako je po­ u Europi. uskoro je pronađeno da sloj krivljenost stakla u točkama A i B može aluminija daje jednoliku reflektivnost se zanemariti. Sada se pojavilo važno pitanje. ali su sve druge zrake. jer on nije vezan za ultravioletnu Mogu li sve zrake iz O. (Smatramo da je leća tako napravljena da bi presjek bio isti za svaku ravninu koja sadrži pravac OCO. ali još nije došlo vrijeme da kazano na slici 2. prema tome. On točnosti. zahtijevati da kroz O's ekstremno visokim stupnjem se radi s ultravioletnim svjetlom. Iz tog presvlaku zrcala. zrake mogu zaista proći ske rakete može. Prije upoznavanja na ovo pitanje o sfernoj aberaciji. ako su dvije površine leće točno opreme za umjetne satelite i svemir­ oblikovane. aluminijska prevlaka ne ravnini koju formira OC i OA. za­ p' jednaka je žarišnoj daljini. Zato je zraka nagnuta za sve boje. kada je prvi se smanji na najmanju mjeru sferna teleskop postao oruđe astronomije. Međutim.đutim. mlje. Ako je A bliže tno svjetlo. ali su mnoga istraživanja ovog problema htijevali da proizvode gotovo idealnu žarišnu daljinu za jedan poseban i još u razvoju. a dalje od okomice ktar. defektu Leće i teleskopi refraktori poznatom kao sferna aberacija. Međutim. točnosti nema ako mora. Ali pronalazač je da. koje su slomljene Slika 2.20 u leći. koje prođu kroz svjetlost. Umjesto toga. udaljenost od leće do površina leće sasvim izjednačena.17. veći je stupanj otklona B'O noma koji ima bazu na površini Ze­ od OA. Na trenutak ćemo zaboraviti skopi bili refraktori. izbruse se dvije sferne po­ je dugo bila razvijena proizvodnja leća vršine različitog radijusa.može presjeći os u O'. budući da se ona ne može leću proći kroz istu točku O? Odgovor probiti kroz atmosferu. Ovo daje mnogo se izrađuju zrcala visoke optičke kva­ bolji rezultat nego što bi dala simetri­ litete. tj. Zbog simetrije leće zraka koja izlazi iz B mora nastaviti putovanje u aluminizirana zrcala.

stvarno. Ovo znači da je lik slike povijest pokušaja da ga se oslobodi. ravnina slika koja se formirala na p' biti točna p' na koju dolaze zraci u žarište također kopija slike na p ili će se pojaviti di. Ako klo različito lomi boje svjetla. kao što je 0 tada je recipročna vrijednost žarišne na slici 2. Prema onome što leća ne dođe u kritičnu udaljenost od p smo već rekli. one neće ležati točno na istoj ravnini. Međutim. Drugim riječima: je poznat kao kromatska aberacija. Međutim. Ovaj efekt jednosti r1 i r2. Hoće li leća pomiče (p je nepomično). ali se vrijednost rišna daljina leće. Veličina na p' postajat će sve točaka na p emitira svjetlost. možda veća i veća bez ograničenja. Ako se leća pomiče prema p. sve dok u obliku neke slike. na trenutak se možemo 2. mora se predočiti ležati na istoj ravnini p'? U stvari.15. Ako se na jednom zakrivljenom polju. a kao astigmatizam za objekte koji vanje njegovih odlika. vidjeti dvije slike koje imaju potpuno Povijest teleskopa je u velikoj mjeri iste veličine. Što je kritična udaljenost. zakon loma ilustriranog na slici 2. kome. on će zato tima pod kojim će se upotrebljavati. ovi se nedostaci lik slike na p'. Ako prouzrokovati jedno oštro žarište na­ leću primaknemo još bliže p. također. vljenja ili distorzije. biti iskri­ ravnina p' kreće dalje i dalje nadesno. Ovo zna­ su one sfernog oblika s radijima r1 i r2 či da dani točkasti objekt. ravnina desno od leće.19 ravnina p je okomita p' sve dok ona ne bude veća od ori­ na os leće. jer sta­ Jednostavno o dvije površine leće.17. da li se A kad udaljenost od leće do p postane leća ponaša na isti način i za svjetlo jednaka žarišnoj daljini leće.19 i pitati. Prije no što prijeđe­ nego u originalu. Je li slika povećana ili praktične nedostatke leća. daje različitu žarišnu da­ daljine jednaka sumi recipročnih vri­ ljinu O'. slika na p' je manja zam nisu jedine. zakri­ Sve ovo možemo prikazati vrlo je­ vljenosti polja. ako pomičemo mo dalje.Mi ćemo. kao na slici ka. Dvije slike. ali je važno smanjena? Odgovor će zavisiti o uda­ da znamo da takve pogreške postoje i ljenosti leće od p. U slici 2. nego da p' nije nepomična ravnina. daljnji nedostaci žarišta. povećava se veličina na druge. Konačno. ravnina raznih boja? Ne! Vratimo se natrag na p' odlazi u neizmjernost. zatvaraju iste kutove u mogu smanjiti do najmanje mjere naj. od ovih nedostata­ šte kad je objekt izvan osi. Da bude jasnije. distorzije i kromatske dnostavno.18.centru leće. astigmatizma. Hoće li sve točke žarišta p' se ne može uopće naći. original na p i aberacije. Ako je leća dovoljno da sferna aberacija. storzija? Tamo će. Ali. uzeti idealno žari­ koliko je moguće. prema boji svjetla. Pretpostavimo da veći broj ginalne. Ako zamislimo promatra­ pažljivijim slaganjem sistema i uvje­ ča smještenog u centar leće. Praktički ni jedan optički sistem nije potpuno oslobođen od sferne aberacije. bit će dobro da razmotrimo i leću prema p. Oni su po­ jer je naš neposredni cilj da upoznamo znati kao koma za objekte koji su blizu princip rada teleskopa. ravnina p' se ne može naći. ova ža­ Istina je da je omjer AX prema DY ne­ zavisno o kutu upada.se pomiče. S tim ciljem možemo ponovo po­ U prvom pokušaju da razumijemo gledati sliku 2. premda se stvarno s tim uvode ne obazirati se na sve ove poteškoće. a ne usavrša­ osi. su daleko od osi. svaka će točka emisije poznatu kao žarišna daljina leće. povećan ako se leća nalazi bliže p nego 50 . kako veli­ širi princip teleskopa refraktora mo­ činu slike na p' usporediti s njenom žemo dopustiti da ne uzmemo u obzir veličinom na p. Poslije ovoga. i o čemu ona ovisi? omjera mijenja s bojom svjetla. koma i astigmati­ razmaknuta od p.

ako uzmemo seriju simetrija između p i p'. a uopće neće zavisiti od njenog fotografirati mala područja nebeske promjera. (To je zato. Zato. On mora fotografiramo daleke objekte. kako je negativ prozi­ fotografiranje neba. korno. možemo osi­ glavne leće teleskopa upravo za žari. Veličina slike na je dovoljno blizu svojoj žarišnoj daljini. žarišne daljine 15 metara. tranjem objekata na dalekoj nebeskoj Zato moramo povećati sliku na p' prije sferi. ona prima najmanje svjetla iz p.) Poznato je da se bliži mala. kao na re. udaljenost leće od iz objekta ravnine p.20 pokazuje da postoji važna objekt na p. skop. što će slika za sfere tražene veličine. (S obzirom na tami prilagođeno prosto oko. je­ p. Uzmimo da želimo fotografirati objekti ne mogu fotografirati besprije­ jednu uočljivu veličinu dijela Mjeseca. ali sve s istom jedeće značenje. p. Ovo je zato jer ne slike Mora Kiša na p' ovisi o žarišnoj možemo predočiti da bliži trodimen­ daljini leće. kad je p vrlo daleko. Ako želimo da prva važna funkcija teleskopa. slika p" će biti veća ka ravnine p' je razmaknuta od velike nego kad je nap'. Za jedan ekstremno visoki stupanj slici 2. sa žarišnom daljinom od oko dok se udaljeni objekti mogu zamisliti 1 metra. slika u p' će imati prema p ravnina p' se pomiče nadesno istu veličinu za svaki slučaj. dok je na drugi način reducirana. Leća najve­ na udaljenost svoje žarišne daljine od ćeg otvora dat će najsjajniju sliku. 51 . leća najmanjeg p' postaje jednaka njenoj žarišnoj da­ promjera dat će najslabiju sliku. sliku 2.21. možemo upotrijebiti nastala obratno. U praksi. A u slučaju da je druga leća ravnini. sli­ bliža p' nego p". Doista. Nije teško vidjeti kako je ovo primi­ Prema tome. dovoljava da u nekom trenutku pro­ Ovo je lako načiniti. leskopa. pro­ U astronomiji smo se bavili proma­ mjer slike samo oko 2. jer se najveći dio astronoma za­ no što pokušamo fotografirati. tru leće biti iste veličine kao originalni Slika 2. Ali. možemo vidjeti koja je jenjeno na fotografiju.19.5 centimetra. ekranu zavisit će samo od žarišne dalji­ Postavljajući film u p". dok je za veliki tele­ jućem stupnju točnosti. koja pokazuje da je slika U principu. a slika se stvori sakupi 10 000 puta više svjetla nego u žarišnoj daljini leće p'. takva se i ponovo dobiti ispravnu orijentaciju procedura izjalovi jer je slika n a p ' p r e originalne slike.gurati da će slika na p" doseći kori­ šnu daljinu leće. jer ljini.) Zato. moramo služiti kao sakupljač svjetla. Slično će biti ako se p pomiče pre­ dnostavno jer ona prima najviše svjetla ma neizmjernosti. Ali slike a prema neizmjernosti kada leća dođe neće biti jednako svijetle. a lijevo i desno su veliku leću teleskopa kao kameru za zamijenjeni. moguće je da se gleda kroz njega stavljajući film u p'. slika ima promjer manji od u takvom položaju . Ovom zgo­ zamisliti da se oni nalaze na istoj uda­ dom možda je vrijedno napomenuti da ljenoj ravnini.p'. Veličina neki izvan žarišta.prema odgovara­ 0. Film je postavljen u teleskop s lećom promjera pola metra kameri na ravninu p'. imamo jednog zamišljenog promatrača u cen­ teleskop s kamerom. neki od njih će biti u žarištu a recimo područje Mora Kiša. Kod malih amaterskih te­ zionalni objekti leže u jednoj ravnini. Jednostavno matra samo neznatni dio nebeske sfe­ postavimo drugu leću iza p'.25 centimetra. možemo sada ne leće. Ako se leća pomiče žarišnom daljinom. jednostavno po­ ran. Ukratko. snu veličinu jednostavnim postavlja­ Pretpostavimo da smo smjestili je­ njem druge leće na daljinu od p' koja dan bijeli ekran u p'. koja ima sli­ leća sve većih promjera. Ova leća sakuplja svjetlo iz točnosti ovaj se neznatni dio može za­ p' u drugo žarište na drugu ravninu misliti da pripada jednoj vrlo udaljenoj slike u p".

što vizuelni promatrači gotovo uvijek rade na vrlo svijetlim objektima gdje gubitak svje­ tlosti nema neko značenje. U ovom slučaju. činjenica je da postoji granica do koje se može ići u detalje. bit će blokiran nepropusnim prednjim dijelom oka. koja mora biti namještena tako da dade konačnu sli­ ku tražene veličine. Kad se radi o fotografiji. bolji razlog da veće povećanje pomo­ gne da se svladaju nedostaci distorzije oka. Budući da je u astronom­ skom radu svjetlo uvijek u velikoj mje­ ri dragocjeno. ali je zato ona slabija i teža za fotografiranje. Drugim riječima. Da se ovo spriječi. U fotografiranju vrlo sla­ bih objekata astronom je prisiljen da čini kompromis. Tako se u slu­ čaju najslabijih objekata detalji mora­ ju neizbježno žrtvovati. U tom slučaju. Stvarno se može po­ kazati da to nije tako. jer samo oko sadrži leću. U ovom slučaju druga leća mora biti konka­ vna.23. 52 . dio svjetlosti sakupljen objektivom bit će izgubljen. Postoji. ako je druga slika prevelika. pojavljuje se jedan očito drugačiji pro­ blem. možemo zaželjeti pogledati nebo prostim okom kroz teleskop. iz jednosta­ vnog razloga što je druga slika postala mnogo veća. Veća slika omoguća­ va više detalja. koje je uzrokovano ograničenom veličinom prutića i čunjića retine. koji bi se inače mogao naći na retini. druga se slika mora formirati na retini oka. gotovo svi vizuelni promatrači upotrebljavaju povećanja veća od D/ d. sve svjetlo neće ući u oko. Kada teleskop upotrijebimo s kame­ rom. vidimo da se teleskop u osnovi sastoji od dva dijela: jednog sa­ kupljača svjetla. Sada imamo samo jednu ravninu slike.Zatim. slika p" se uvijek pokaže manje sjajnom nego slika na p'. Sakupljač svjetla se obično naziva objektivom teleskopa. Ali u slučaju svijetlog objekta velika se slika može upotrijebiti s velikom koristi. kao na slici 2. Ne može se be­ skonačno povećavati detalj uzimajući sve veći i veći stupanj povećanja. a očna leća djeluje zajedno s okularom. kao na slici 2. Ali. koji mora imati veliki promjer. poveća­ nje između p' i p" ne smije prekoračiti odnos između promjera D objektiva i promjera d otvora oka. Kada okom gledamo kroz teleskop. katkada će biti potrebno prekoračiti odnos D/d tako da se postigne pove­ ćanje dovoljno da svladamo "zrnatost" filma ili ploče. Ovo je djelomično zato. i djelomično zato što je sebe lakše prevariti u pogledu onoga što je stvarno viđeno. U svrhu promatranja slike na p" s maksimalnim detaljem. jer dopu­ šta da se vidi više detalja. a taj položaj ovisi o promatraču. U praksi promatrač pri­ lagodi svoje oko položaju za koji nađe da je najpogodniji. spomenut gore. i jedne lupe. Budući da očni mišići mogu promijeniti žarišnu daljinu očne leće.21 jest mjesto druge leće ispred p'. također.22. to je vrijedno usprkos gubitku nešto svjetlosti. a po­ gotovo ako se radi o svijetlom objektu kao što je Mjesec. koju uzrokuje očna leća i pomanj­ kanje razlikovanja. Međutim. već je dosegao upravo onaj stupanj kod kojeg se svjetlost počinje blokirati na prednjem nepropusnom dijelu oka. Jednostavniji ali manje pogodan raspored nego što je na slici 2. djelomično zato što veće povećanje vjerojatno više odgovara oku. nema jedinstvene kombinacije okoleća i okular. pa fokusiranjem nastane druga slika na retini. posebno za kratkovidno­ ga ili dalekovidnoga. Ona uzrokuje povećanje udaljenosti p' od objektiva i povećanje veličine slike. Tada je situacija nešto više komplici­ rana. Umjesto fotografiranja. Ovo objašnjava zašto svaki promatrač mora za sebe prilagoditi okular. nekorisno je povećavati sliku na p" veličinu koja prelazi realne mogućnosti. a lupa okularom. Dio svjetlosti. koja je u p'. jer maksimalni stupanj detalja.

5 metara. 53 . Desno: Crtež Mjeseca što ga je napravio Galilei nakon promatranja kroz dalekozor koji je imao vrlo malu žarišnu daljinu.Gore: Područje Mora Kiša (Mare Imbrium) fotografirano kroz 508-cm Hale teleskop koji ima žarišnu daljinu od 16.

U doba Isaaca Newtona standardna poziciona točnost je bila postepeno dotjerivana od Tycho Braheove jedne lučne minute do oko pet lučnih sekunda. Danas se može­ mo mirno riješiti ovih prstenova. pa se on zato mora pomicati paralelno s osi cijevi.24. Druga os je pričvršćena pod pravim kutom na prvu os.21 i 2. Sada preostaje da montiramo tele­ skop.21. druga os daje deklinaciju. Danas je posti­ gnuta veća točnost od jedne desetinke lučne sekunde. Na suprotnoj strani druge osi postavlja se protuuteg. ova su mjerenja bila grublja nego što ih je postigao Tycho Brahe. slika 2. predložio je Kepler. Pravac u kojem je usmjeren tele­ skop može se odrediti iz stupnja okre­ ta oko dviju osi. Ironično. Ova os je postavljena paralelno sa zemaljskom rotacionom osi. koji je konstruirao Galilei. točno kao kod armilare.23 pokazuju samo idealizirane teleskope. Ke­ pler kojeg se smatralo glupim za pro­ matranje i nespretnim za mehanički rad. budući da su prvi teleskopski promatrači više bili zainteresirani za promatranje Sun­ ca. Poželjno je da se namjesti okular tako da se vodi računa o razlikama u samom oku.23.21 Objektiv dalekozora obično daje samo malu sliku u p'. mogli su se riješiti prilično složene ekvatorijal­ ne armilare. Da se načini stvarni teleskop. Način da se ovo napravi neposre­ dno je jasan iz ekvatorijalne armilare Tycha Brahea. kao na slici 2.22 Povećanu sliku možemo gledati okom Ali. koji služi da se izbalansira okretni moment teleskopa oko prve osi. S vremenom su se astronomi ponovo zainteresirali za pozicionu to­ čnost. 54 . Uobičajeni ra­ spored je takav da je na jednom kra­ ju cijevi objektiv. U biti. Ovo se obično ostvaruje po­ moću zupčaste naprave. U svakom slučaju. Os se može okretati u ležištima koja se nalaze na nosačima. Slika 2. dio svjetlosti blokira nepropusni prednji dio oka. izrađen je prema slici 2. Slika 2. Mjeseca i planeta nego za određiva­ nje njihovih točnih položaja.Prvi astronomski teleskop. jer imamo druge i bolje metode mjerenja vrtnje. ako je slika prevelika. Mnogo bolji sistem. a na drugom kraju okular. leće se moraju mon­ tirati po nekom načinu. pa je bilo moguće da se mjere okretanja oko osi s takvom velikom preciznošću da nije bilo potrebno da se prihvati metoda Tycha Brahea. Ali. Ona se zbog toga po­ većava za fotografiranje u p". Prva os daje satni kut (a sa znanjem zvjezdanog vremena i rektascenziju). Slike 2. Tako je kod montaže teleskopa vanjski dio ekvatorijalne armilare za­ mijenjen s parom nosača što podupi­ ru os na kojoj je montiran unutarnji dio. sve što treba da napravimo jest da se zamijeni Braheov vizirni krak s teleskopom. U početku. Teleskop se zatim montira na jedan kraj ove druge cije­ vi na takav način da se može okretati oko nje. posebno njenih kružnih metalnih prstenova. poziciona točnost se mogla uvijek dobiti s posebnim kva­ drantima koji su bili snabdjeveni teleskopskim vizirima.

prika­ zan na suprotnoj stranici. u početku nije dao veliku pozicionu točnost.Ovaj tip montaže dalekozora. Meridijanski krug na gornjoj slici upotreblja­ vao je W.24 Uobičajni smještaj objektiva i okulara koji se može pomicati 55 . Slika 2. kad se montaža usavršila. Ali. po­ ložaj zvijezde mjeren je s točnošću od 5 lučnih sekunda. H. Lijevo je 10cm meridijanski krug iz 1806. Siika 2. go­ dine kojim je Groombridge odredio položaje 4000 zvijezda. Smyth 1830-tih godina za promatranje dvojnih zvijezda.23 Princip rada Gaiilejeva prvog astronomskog dalekozora.

danas koristimo složen optički sistem u kojem se leće različito raspoređuju da bi ispravile pogreške nastale zbog kome. Budući da astronom nije obično zainteresiran za svjetlo koje dolazi na objektiv pod zanemarujućim kutovi­ ma. godini. Isaac Newton i Francuz Cassegrain predla­ gali još praktičnija rješenja. bez mogućnosti velike blokade svjetla. da je zrcalo upotrijebljeno kao sakupljač svjetlosti umjesto leće. Zrcalo palomarskog in­ strumenta ima tako veliki promjer da čovjek može sjesti unutar teleskopa. bilo gdje se leće koriste. Ali. Paraboloidno zrcalo ima komu. kao na slici 2. Prvo. Ovaj precizni sistem je sada u upotrebi na 5. fra­ njevački redovnik. naravno. To znači. Točno kao prije. nije bio tada moguć u praksi. slika p' je zatim povećana na p". nedostaci sferne aberacije. predlagao je kon­ strukciju teleskopa reflektora.25. Usavršenje optičkih sistema u je­ dnom smjeru. Najjednostavniji oblik teleskopa re­ flektora je pokazan u slici 2. Ideja teleskopa reflektora sastoji se u tome da se zamijeni objektiv telesko­ pa refraktora sa zrcalom. svje­ tlo udaljenog objekta dolazi u smjeru osi paraboloida i dolazi u žarište bez sferne aberacije. gdje se može bilo fotografirati bilo promatrati prostim okom. kome. ako je zrcalo izbrušeno u obliku paraboloida.Zrcala i teleskopi reflektori Teleskop ima važnu prednost nad mnogim drugim optičkim instrumen­ tima. Drugo. dvadeset i pet godina poslije Galilejeva prvog teleskopa. Obična leća lomi svjetlo ra­ znih boja različito. pa se prema tome svjetlo raznih boja ne sastaje u istom žarištu. Međutim. Ovako jedno­ stavan uređaj.08-metarskom teleskopu reflektoru na Mo­ unt Palomaru. a na mjestu vizure postavljen je dalekozor.25. zrcalo odbija sve boje podjednako. postoji jedna nesavršenost koju je teže otkloniti. kao što se moraju u teleskopima refraktorima. U 1636. Još se u prvim danima teleskopa smatralo da je ova kromatska aberacija veliki nedostatak. Kod današnjih instrume­ nata ova je poteškoća otklonjena korekcionim uređajem koji je smješten u okularu. pa prema tome svjetlo svih boja iz istog izvora dola­ zi u isto žarište. u usporedbi s dimenzijama čovjeka. obično uključuje po­ javu ozbiljnog nedostatka u nekom drugom odnosu. Marin Mersenne. dok leća lomi svjetlo svih boja različito. jer su zrcala u to vri­ jeme bila mala. a tu se bilo teško postaviti da položaj čovječjeg oka u p" ne blokira svjetlo koje treba pasti na zrcalo. u Newtonovo vrijeme je bilo moguće promatrati samo okom. zakrivljenosti polja i distorzije mogu se smatrati da su uklonjeni ili da se nalaze unutar prihvatljivih granica. A to donosi dvi­ je važne prednosti. pa je nepodesno za objekte koji se ne nalaze u smjeru ili vrlo blizu smjeru osi. 56 . promatrač ne gleda sliku Ekvatorijalnoj montaži nedostaju samo metalni prsteni ekvatorijalne armilare Tycha Brahea. dok su u godinama 1670-72. James Gregory je predložio dru­ gačiju konstrukciju teleskopa reflekto­ ra. Međutim. Godine 1663. Umjesto da upotrijebimo je­ dnu leću kao okular. Zrcalo stvara slike objekata na našoj udalje­ noj ravnini p u žarište p'.

Ona osim toga okreće Ali ni Gregory ni Cassegrain nisu deklinacionu os koja prolazi kroz le­ bili u mogućnosti da ostvare svoj pri­ žište učvršćena na potkovi. matrati s normalnim okularom.25 je praktički problem. ali su rezultati formira dalje od žarišta sekundarnog bili obeshrabrujući. Slika dnostavan u svojoj zamisli. koja su opisali slici 2. Smještaj na slici 2. teže izraditi s potrebnom preciznošću U slučaju Gregoryja (ilustrirano na sekundarna zrcala.la. dnostavnom napravom koja je imala Kada je 5.27. Gregory je an­ presijecalo je centralnu os u p' kao bli­ gažirao najbolje londonske optičare da že žarište. upotrebi kao na slici 2.25.28. On se nalazi unutar u centru glavnog zrcala upravo služi za teleskopa da bi upotrijebio kameru (i tu svrhu. 57 . na cijev teleskopa. a da pri tome ne blokira mno­ go svjetlosti. dok je mnogo kundarno zrcalo postavi ispred p'. ruku. ski teleskop je u najvećoj mjeri je­ kako se može vidjeti iz slike 2. a druga žarišna ravnina p" se položaju u odnosu na kameru. Promatrač gleda sliku u upotrijebiti i na druge načine.08-metarski teleskop u ravno zrcalo nagnuto za 45° ispred p'. ovakvo rješenje problema refle­ p" normalnim okularom montiranim ktora nije bilo moguće u XVII stoljeću. formira iza žarišta sekundarnog zrca­ U mnogim pogledima 5. Ova dekli. slika se na ravnini p' stvarno for­ ima potkovu unutar koje je postavljen mirala.27) sekundarno zrcalo je bilo para­ se slika ravnine p" nalazi u ispravnom boloid. a otvor napisao je: "Ne vidim prednost ove na- Hale teleskop je tako velik da pro­ matrač može sjesti unutar njegove cijevi. Sve zrake koje dola­ je upotrijebljen u primarnom žarištu.26) zrcalo je bilo elipsoidalno.jedlog u praksi. Umjesto ravnine p' je u ovom slučaju virtuelna. U slučaju Cassegraina (slika druge instrumente) i da bi osigurao da 2. jednostavne osi. Slika u p' nije se stvarno formirala. koja je postavljena U Gregoryjevom teleskopu. prave leži u činjenici da se ravno zrca­ dok je Cassegrain predlagao da se se­ lo može lako napraviti. To je bilo prepušteno naciona os je postavljena okomito na Newtonu. u drugu u ležajeve na nepokretnim temeljima. koji je konstruirao upotre­ os potkove. Gregory je predložio postavljanje ma­ Izravna prednost Newtonove na­ log sekundarnog zrcala iza ravnine p'. Za ovakvu upo­ trebu teleskopa kaže se da se radi u primarnom žarištu Slika 2.okom direktno. Druga žarišna ravnina p" se izrade njegov teleskop.25 Najjednostavniji oblik teleskopa-reflektora . a Gregory i Cassegrain.neostvariv u Newtonovo doba. ze do p' reflektiraju se s ravnog zrcala i Kasnije ćemo vidjeti da se on može stvaraju sliku u ravnini p" pod pravim kutom od p'. Slika na p" se sada može pro­ sukobio s Cassegrainovim rješenjem.08-metar. kaže se da kao na slici 2. pa se kaže da je realna. Ovakav sistem ne treba bljivi model teleskopa reflektora s je­ protuutege. Kada se Newton zrcala. sam teleskop. Ali.

Imao je jednu prednost od Newtonova tipa." 58 . godine 1860. jer je u 5. Newtonov sistem ima ozbiljne nedostatke. a to znači da može biti i opasna. Australija. naravno. Za nje­ ga je Newton rekao: "Nema ni­ kakve prednosti. jer su gubici tako veliki i neotklonjivi i ja vjerujem da ona u praksi neće nikada dati dobre rezultate . Promatrač je bio kod podnožja. Za ovo je potrebna gotovo gi­ mnastička spretnost.29. jer se radi o visini od 15 do 30 metara iznad podnožja. a ne Newtonova! S drugog gledišta.08-metarskom teleskopu upravo ostvarena Cassegrainova zamisao. " Napredak je pokazao da se ova ne­ milosrdna kritika vrijednosti. On nije u opasnosti da padne . Međutim. Bolji uređaj no što je Newtonov ili Cassegrainov.prave. Nasuprot Newtonovoj metodi promatranja. jer se promatrač mora popeti do vrha tele­ skopa. Cassegrainov reflektor od 122 cm postavljen u Melbourneu. . što ju je dao Newton o Cassegrainovom tele­ skopu. a ne smješten viso­ ko i nesigurno blizu vrha cijevi.26 Princip rada teleskopa refle­ ktora koji je dao Gregory.a to je stvar koja treba da bude ozbiljno razmatrana. Slika 2. Slika 2. Ravno zrcalo je upotrijebljeno kao kod Newtona ali ispred ravnine p" Casse­ grainova postava. Ovo se poboljšanje pojavilo 40-tih godina prošlog stoljeća. promatrači moraju mijenjat svoj položaj kad se i teleskop pomiče.08-metarskog teleskopa sjedi u kabini koja se kreće zajedno s teleskopom. obaviti u mraku. . nije ostvarila. jest njihova kombinaci­ ja pokazana shematski na slici 2.27 Cassegrainov reflektor. koja se mora. proma­ trač u primarnom žarištu 5.

pa je promatrač mogao pratiti zvijezdu. Newtonova tipa. Gore: pogled na teleskop kroz cijev pokazuje oba zrcala i položaj okulara. korišten na Malti 1860-tih godina.Lijevo: Newtonov prvi teleskop reflektor izrađen 1688. 59 . Pro­ matrač je koristio toranj s kabinom da bi mogao doseći okularni dio. Toranj je bio smješten na pokretnoj platformi. Slika 2.28 Princip rada Newtonova teleskopa. Reflektor od 122 cm.

To znači da je za praćenje objekta bilo potrebno nadoknaditi vrtnju Zemlje pomoću dva istovremena pomicanja teleskopa. uvijek Gore: Dio Nasmythova 41-centimetarskog CassegrainNewtonova tipa teleskopa poka­ zuje položa] okulara u odnosu na montažu Dolje: Nasmyth je upotrebljavao instrument koji se mogao usmje­ riti u bilo koji dio neba.a izveo ga je James Nasmyth. radi slabe refleksione moći. On mora na silu prihvatiti neprikladni smještaj unutar teleskopa. drugo po visini. Ovaj se upotrebljava. ravnina sli­ ke p"' uvijek će se formirati u jednom te istom smjeru. u kojem se često nalazi i nekoliko sati. Upravo zato promatrač radi u primarnom žarištu 5.29 umjesto da ostane fiksno u odno­ su na teleskop.25) uvijek kada ima posla s krajnje slabim objektima. ali on ipak koristi ovaj način od daleko prikladni­ jeg sistema prikazanog na slici 2.08-metarskog teleskopa (slika 2. Ovo operaciono pojednostavljenje bilo je postignuto uza znatnu cijenu. Ovo je baza dana­ šnjeg coude sistema. izumitelj parnog čekića. naravno. jer kod nje ima samo jedno kretanje.29. a da se pri tom promatrač ne pomiče. nara­ vno. treba se okretati s po­ kretnim držačem postavljenim kroz glavno zrcalo. Niže ravno zrcalo na slici 2.29 Usavršavanje Nasmythove ide­ je dalo je bazu za današnji cou­ de sistem. Jedna konačna profinje­ na Nasmythova ideja bit će priznata kad promatrač stalno ostane na istom mjestu i kad se upotrijebi ekvatorijal­ na montaža. da se mnogostruke refleksije nastoje izbjeći koliko je god moguće jer se prilično gubilo svjetlosti kod svakog zrcala. a da se pri tom promatrač ne pomiče. Sve do sredine prošlog stoljeća značajno ograničenje u konstrukciji teleskopa reflektora pojavilo se iz či­ njenice. Slika 2. Značajna karakteristika Nasmythova teleskopa je bila da se mogao usmje­ riti u svaki objekt na nebu. okretanje oko osi koja je paralelna sa Zemljinom rota­ cionom osi. 60 . Ako je pogon takav da precizno pokreće teleskop. Ekvatorijalna montaža ima. I danas se nastoje izbjeći mnogostruke refleksije uvijek kada se istražuju vrlo slabi objekti. je­ dno u azimutu. veliku prednost. međutim. a ne ekvatorijalnog tipa. Nasmythova je montaža bila altazimutalnog tipa.

33. Ova se dva faktora ne mijenjaju točno na isti način kada promijenimo vrstu stakla od koje je leća napravljena. da su reflektori odmah za­ postavljeni. ako su napra­ vljene od istog stakla. pa prema tome nema ni loma ni disperzije. budući da se to nije moglo riješiti širokim razmakom leća? Ovdje su upletena dva sasvim različita razmatranja: stvarna vrijednost omjera AX prema DY (slika 2. kada je Foucault otkrio metodu polaganja tankog sloja srebra na staklenu površinu. međutim.32. izradivši jednu konveksnu leću iz materijala većeg omjera. Ovo objašnjava gledište koje može na neki način izgledati zagonetno. što znači da je za svaku vrstu stakla dru­ gačija. mali su i podnose adekvatno razdvajanje bez bilo kakve pojave poteškoća. 61 . Razlog zašto se je­ dan objektiv ne može neposredno ko­ rigirati upotrebom druge leće jest u tome što bi dvije leće. jer je prvi primjerak takvog oku­ lara načinio Christian Huygens.30). Zbog toga se ni interes za reflektore nije vratio sve do sredine prošlog stoljeća. morale biti jako razmaknute. leće podesno obliku­ jemo. ali isti stupanj disperzije omjera s pro­ mjenom boje. Zatim. Dvije leće proizvode nešto efekta pokazana na slici 2.kad se istražuju relativno svijetli obje­ kti. Vratimo se objektivu teleskopa re­ fraktora: kako je bila ispravljena kro­ matska aberacija. rastavlja u boje od kojih se sastojalo (slika 2. kada je sre­ dinom 18. Zrcala su bila homogene diskaste metalne legure. koje prolazi kroz gornji dio leće. umjesto konve­ ksan oblik.) Refraktori protiv reflektora Prvi teleskopi reflektori potpuno su rješavali problem kromatske aberacije.15 vidimo da je omjer udalje­ nosti AX prema DY uvijek isti za svjetlo jedne boje. To se zove disperzija. Zato nije bilo iznenađenja. a jednu konkavnu leću iz ma­ terijala manjeg omjera. disperzija je obratna. Ovo uzrokuje da se svjetlo. koja tada daje žarišnu ravninu p' koja je stvarno ista za sve boje. istražit ćemo detaljnije njene pojave.30 i 2. tek poslije gotovo sto­ tinu godina. To također znači da dvije leće od različitog materijala imaju različite omjere AX prema DY u žutom svjetlu. da je okular sa­ stavljen od dvije leće još u doba Newtona. a nije ih smetala kromatska aberacija okulara? I teleskop reflektor upotrebljava leće u okularu! Odgovor je u tome. (Svjetlo svijeće na udaljenosti od 160 kilometara može se zamisliti kao svijetli objekt. Da bismo mogli razumjeti kako je riješen problem kromatske aberacije. stoljeća pronađeno rješenje kromatske aberacije kod teleskopa refraktora. svjetlo svih boja pro­ lazi ravno kroz centar leće. Okulari. Ako leća ima konkavan. a zbog toga predmet opipljive promjene oblika uslijed promjena temperature. kao što se vidi na slici 2.31) jedan drugog kompenzirali. ali u kojoj još ima čist stupanj refrakcije. Je­ dnostavno postavimo konkavnu leću na desnu stranu od konveksne leće. Ako. Nasuprot tome. a to je ozbiljna poteško­ ća. možemo posti­ ći željenu situaciju u kojoj su suprotni disperzioni efekti dviju leća (slika 2. Ovaj omjer se neznatno ne slaže s bojom svjetla. To je pokazano na slici 2. u drugu ruku. možemo ih montirati zajedno u par u obliku kako je pokazano na slici 2.31. tako da su kromatska iskrivljenja proizvedena u okularu mnogo manje ozbiljna nego ona koje proizvodi objektiv. koji je bio isto tako težak. Kako to da je astronome toliko smeta­ la kromatska aberacija koju je stvarao objektiv teleskopa refraktora. metoda ispravljanja disperzije neposredno se sama predla­ že. Prema tome.15) za svjetlost pojedine boje i stupanj pod kojim se taj omjer mijenja kada se izmijeni boja. Na slici 2.32. ali su donosili drugi problem.

U stvari. obe­ shrabreni uskraćivanjem upotrebe ispravne metode. pa nije osoba koja može koristi­ ti patent. Njihovi rivali. U Njemačkoj su stvari pošle sasvim različitim smjerom. odobravanje Dollandova patenta imalo je gotovo katastrofalan efekt na smjer optičke industrije u Britaniji. projekt je propao sramotno. Doista je bilo čudno da su oba optičara imala radni ugovor s istim majstorom. za vrijeme od pede­ set godina. jer je u to vrijeme sav istinski precizni pro­ fesionalni rad u Engleskoj bio gotovo uništen. Po prirodi ne­ što tajnovit čovjek. a drugome da mu izbru­ si konkavnu polovinu. koji su igrali tako veliku ulogu u prvom razvoju re­ flektora i koji su napravili prvi astro­ nomski objektiv za refraktor. godi­ ne obratio dvojici londonskih optičara: jednome da mu izbrusi konveksnu po­ lovinu para. koja ga može koristiti. premda nitko nije tvrdio da je J o h n Dolland izumitelj. ali je konačni rezultat bio u korist Dollanda. počeli su izumirati. sumnjivo je da li je odo­ bravanje takvih širokih patentnih pra­ va uvijek umjesna politika. Kada je u prvim godinama XIX stoljeća Dollandove te­ leskope kritički ispitao mladi Nijemac Joseph Fraunhofer. sve do kraja živo­ ta Johna Dollanda britanski optičari proizvodili su ahromatske objektive bez smetnje ili zapreke. manja je povlastica. Le­ galne procedure. jest Dolland "koji ga je iznio na vidjelo za opću korist". jer veća ideja. Zatim su londonski optičari podnijeli peticiju Tajnom vi­ jeću tražeći da se patent povuče. jer korište­ nje ideja drugih ne daje ohrabrenje. Prava osoba. a u odsutnosti natjecanja monopolist je sklon da postane lijen. i tokom slijedećih godina nekoli­ ko je londonskih optičara to saznalo te su započeli izrađivati ahromatske leće za sebe. Hall se 1733.Izgleda čudno da je čovjek koji je ot­ krio metodu izrade ahromatskih obje­ ktiva bio Chester Moor Hall. Druš­ tvo je svjesno da se samo kraljevska cijena može platiti za stvarno veliku znanstvenu ideju. Sud. Ali je odmah poslije smrti svoga oca. Peter Dolland pokrenuo akciju protiv jednog od njih. koje su slijedile. Bass ih je sa­ stavio i saznao za njihovo ahromatsko svojstvo. država. S izumom ahromatskog objektiva došlo je do kona­ čne bitke između teleskopa refraktora i reflektora. kojem je predsjedavao Lord Camden. Bass je bio manje šutljiv nego Hall. što znači da za nju nema cijene. smatrao je da je Chester Moor Hall "osoba koja svoj izum zadržava za sebe". Georgeom Bassom. koliko je prošlo od rješenja 62 . Ipak. Ali Britanci. jedva jedvice su uhvatili daljnji dio u tehno­ loškom razvitku ovih dvaju instrume­ nata. Peter Dolland je nagovorio svog oca da patentira ovaj novi pronalazak i. i to s uspjehom. bile su duge i komplicirane. kojeg je njegov sin Peter povezao s trgovinom. Svakako. čovjek vrlo velike reputacije u znanstvenom svijetu. dižući uzbunu zbog brzog rasta njemačke optičke in­ dustrije. Monopol odobren Dollandovima omogućio im je da bez velikog napora proizvedu bolje teleskope refraktore nego što su mogli proizvesti njihovi neposredni rivali. patent je bio propi­ sno odobren. ustanovljeno je da nijedan od važnijih problema refrakto­ ra nije bio riješen. Među njima je bio John Dolland. Vi možete mnogo dobiti patentirajući bolji način izrade naliv­ pera. čiji je hobi bio pravljenje optičkih eksperimenata. U svakom slučaju. Nekih pedeset godina poslije Dollan­ dova slučaja. ali nećete dobiti ni dinara od pa­ tentnih prava za otkriće nove naučne teorije dosega i snage Einsteina. teško je patentna prava pravdati na moral­ nim temeljima. Ali. londonski odvjetnik. Otkrivši da su obje leće na­ mijenjene istom kupcu. na kraju je pokušala preko Kraljevskog društva poticati proizvo­ dnju boljeg optičkog stakla u Britaniji.

Promatrač može vidjeti bilo koji dio neba a da se pri tom ne pomiče.U coude sistemu (gore) okular je na gornjem kraju polarne osi čijom se rotaci­ jom mijenjaju satni kutovi Promjena deklinacije po­ stiže se rotacijom ravnog zrcala koje se postavlja ispred objektiva od leća. koji se upotrebljavao u Pariškoj zvjezdarnici pred kraj prošlog stoljeća. 63 . Lijevo: Veliki coude ekvatorijal.

To je streslo samoza­ dovoljstvo Britanije osobito zbog prije spomenutog projekta proizvodnje sta­ kla koji je propao. Slika 2. Fraunhofer se pripremao za staklarskog tehničara. Tokom ere Dollandovih refraktora. godini) Fraunhofer je bio smatran "pravim tehnologom". genijalnog čovjeka povezivanje se pokazalo neodoljivim. Ovo ga je dovelo do fundamentalnog tehnolo­ škog otkrića. Kasnije je na­ učio i matematiku. a ne s bijelom svjetlo­ sti koja sadrži pojedine boje. Ali sve nije bez ko­ risti. Te razlike uzrokuju nečistoće. Osnovni problem objektiva refraktora bio je u izboru ma­ terijala i oblikovanju njihovih površina na takav način koji neće dati samo ko­ rekciju za kromatsku aberaciju nego i oslobođenje od sferne aberacije i kome. slavan po otkriću planeta Urana. On je došao do toga da mora početi od mjerenja loma raznih vrsta stakala za pojedine boje. sferne aberacije i kome. da jedna posebna vrsta stakla . Tokom cijelog svog kratkog života (umro je od tuberkuloze u 39.30 Kromatska aberacija nastaje kod kraj­ njih rubova konveksne leće. On je bio pozivan da prati znanstvene sastanke. od ko- Slika 2. Matematički uvid je bio ispravan u En­ gleskoj. Nije suviše ako se kaže da je Fraunhofer proveo. 64 . Dvije su se stvari udružile u Fraunhoferovoj ličnosti. Fraunho­ fer najprije eksperimentira s masom podataka koje je postigao Francuz Pierre Louis Guinand. ravno u znanost XX stoljeća.31 Konkavna leća stvara obrnuti rasap. koje dotada nitko nije mogao poslići. Kod ovoga ener­ gičnog. ali je bilo ozbiljnog pomanjka­ nja praktične tehnologije. S propasti projekta proizvodnje stakla država je još jednom pala u te­ hnološku pospanost. Rezultat je bio: teleskopski objektivi znatno oslobođeni kromatske aberaci­ je. Siromašan dječak. Njegov Dorpatski 24centimetarski refraktor donio mu je oslobođenje od poreza u Munchenu. Fraunhofer je na jednostavan na­ čin poboljšao ukočenost i točnost nor­ malno montiranog ekvatorijala. Ostalo su učinili Fraunhoferovo majstorstvo u brušenju stakla i nje­ govo matematičko poznavanje optike.flint staklo . ugla­ vnom vlastitom snagom.ne ponovi rezul­ tate ukoliko se uvjeti proizvodnje ne kontroliraju s izuzetnom pažnjom. reflektor nije potpuno zanemaren. U zadnjoj četvrtini XVIII stoljeća William Herschel. Postojale su peći za taljenje u kojima se moglo pro­ izvoditi staklo postojane optičke kvali­ tete. koja su ga dove­ la daleko iznad stupnja razvitka zna­ nosti njegova doba. Njegovo otkriće posebno važnih spektralnih linija srest ćemo u kasnijem poglavlju. Još više od toga. Kona­ čan proizvod je bio na takvom stupnju savršenstva. istraživački program kojeg bi danas pripisali jednoj grupi vrijednih učenjaka. ali ne i da govo­ ri! Zbog toga je zadovoljstvo zabilježiti da je on u svom životnom djelu nači­ nio osnovna otkrića. Ovo je bilo među prvim problemima u povijesti čovječanstva da se istovre­ meno zahtijeva: točnost matematičkog uvida i stručnost praktične tehnologije. konstruirao je i dovršio s vješti­ nom seriju teleskopa reflektora. mladog.Lorda Camdena.

32 Dvije jako razmaknute leće od istog stakla mogu poništiti rasap (disperzi­ ju). Većina astrono­ ma je smatrala da je Fraunhofer donio konačan trijumf teleskopu refraktoru. više cijenili refraktor od reflektora. otvor bi mu trebao biti oko 76 cm. jer je njihova izrada imala manje zahtjeva u tehnologiji stakla nego što je bilo potrebno za refraktor. Od tada reflektori više nisu bili uzrok velikog gubitka svjetlosti ili ozbiljnih deformacija uslijed promjene tempe­ rature. Disk stakla od kojeg će se napraviti veliko zrcalo mora svakako zadovoljiti uvjet nesavitljivosti i imati mali tem­ peraturni koeficijent rastezanja. U Engleskoj su već bili konstruira­ ni reflektori.91 -centimetarski teleskop na Li­ čko voj zvjezdarnici u SAD. Izvanredni Fraunhoferovi refraktori preobratili su situaciju. ali nije potrebno da staklo bude visoke optičke kvalitete.33 Ako su leće od raznih vrsti stakala. nije bilo većih poteškoća u ostvarenju veće pra­ ktične svjetlosne jačine. Svatko je želio imati Fraunhoferov refraktor.jih je jedan imao otvor od 1. oni su svi pokazivali već spomenute pogreške. bez sumnje. Charlottesville) postavile 66-centimetarske refraktore. Sredinom 1880. premda su bili ostvareni veliki re­ zultati ovim instrumentima.8 metra. ra­ zmak među njima nije više potreban. odabrano za objektiv refraktora. Tako su 70-tih godina prošlog stoljeća dvije američke zvjezdarnice (Washington i McCormick. godine bio je instaliran refraktor s još većim promje­ rom . kao što je bio Nasmyth. Sada su reflektori brzo krenuli naprijed. Fraunhoferovo remek-djelo. dok je Beč imao jedan sa 69-centimetarskim otvorom. A ove je karakteristike krajnje teško ostvariti u lećama znatnog otvo­ ra. čiji je najveći reflektor imao u promjeru 1. bili su učinjeni neminovni napori da se povećaju pro­ mjeri refraktorskih objektiva. Na­ suprot. Može imati i mnogo mjehurića unutar stakla dokle god oni ne smetaju izbrušenu površinu. Dorpatski refraktor.22 metra. ali su sada to uglavnom obavljali amateri astronomi. Rosse je bio u manjini koja je smatrala da je reflektor bolji instru­ ment nego refraktor. ali zbog neuspjele refleksije na površini zrcala. Uprkos slaboj reflektivnoj sposo­ bnosti zrcala toga vremena. Prije 1888. U to vrijeme je Foucault otkrio kako se može posrebriti zrcalo od stakla. bilo je proračunato da kod datog otvora reflektor nema svje­ tlosnu jačinu veću od jednog refraktora koji ima otvor za pola manji. Ali. Ovo je bilo ostvareno tek posljednjih dvadeset godina prošlog stoljeća. 65 . godine Pulkovska zvjezdarnica u Rusiji i Bischoffstein zvjezdarnica u Francuskoj imale su 76-centimetarske instrumente. čiji smo dosjetljivi in­ strument već vidjeli. Fraunhoferov uspjeh je bio zasnovan na vrhunskoj optičkoj kvaliteti njegova stakla. Sada su pro­ fesionalni astronomi po cijelom svije­ tu. Prema tome. mora zadovoljiti najstrože Slika 2. Da bi jedan refraktor imao iste kvalitete kao veliko zrcalo Rossea. Istina je da su se reflektori mogli napraviti s većim otvo­ rima. Slika 2. staklo. zatim Lord Rosse. imao je otvor od samo 24 cm. Moralo je biti oslobođeno od mjehurića i nehomo­ genosti. Ironično je da su Fraunhoferova ot­ krića stvarno pokazala krajnju neizvje­ snost refraktora.

nijeli ovoj čudnoj situaciji.10 1971. dođu u žarište bez kome. godine Bernlovima svijeta. Postoji konačni ishod koji se odnosi na bitku između refraktora i reflekto­ zvjezdarnica otvor postavljen ra. a iako je istina da je nedavno planiran postavlja se na kružni otvor. Naravno.optičke uvjete.02-metarski instrument zvjezdar­ ima previše! Nije pretjerano reći. ali je prvi liko drugih sličnih dimenzija koji se teleskop. nego što je proizvedena u tradicional­ nim paraboloidnim zrcalima. od najkvalitetnijeg optičkog stakla. da je nice Yerkes Williams Bay. a uključuju upravo toliku da ispravi sfernu aberapomanjkanje pouzdanja koje se poja­ ciju zrcala.88 1948. Potrebno je stakla su najpažljivije izbrušene. SAD. samo zrcalo uvo­ vilo prigodom uspjeha Fraunhoferovih di optičke pogreške koje nisu neznatne 66 . da su se britanski loških razloga. Mount Hamilton (SAD) 3.52 1942.49-metarski reflektor. služio da se održi refraktor "u upotre­ Mount Wilson (SAD) 2. jer svjetlosti sa Sunca je 1. Engleska nije napravi­ korekcionom pločom koja se izrađuje la nijedan instrument velikog otvora. Afrika) 1.54 1917. godine.08 1939. kao na slici zrcalima. Delaware (SAD) 1.08 1948.52 m 1908. Ali poteškoće bile svladane.55 1937. Nasu­ provođenje opće promatračke astro­ prot njemu imade mnogo reflektora s nomije u Britaniji bilo gotovo uništeno otvorima koji prekoračuju 1. Ovakvi su teleskopi da­ u Engleskoj bili izgrađeni najveći re­ nas poznati kao Schmidtovi teleskopi. Za to nije potreban reflektora. Otklanjanje ove pogreške vrši se šen reflektor. ostvaren po Kellnerovoj ideji. Najveći refraktor na svijetu veliki reflektor. reflektora s mnogo manjom komom Kavkaz (SSSR) 6. Mount Locke. činiti velike leće. se reflektor ne može korisno upotrije­ Perkins. reflektor obavezno ima samo malo vi­ Mount Stromlo (Australija) 1. kad su ove gmatizma ili kromatske aberacije. kad je posta­ sferna aberacija je sada prilično veli­ lo moguće da se izgradi gotovo savr­ ka. Ali.83 1919. Bloemfontein (J. bi". da nije bilo pronalaska novog tipa Mount Palomar (SAD) 5. tradici­ Harvard. od kome nego refraktor. astivnost i promjenu lika. (SAD) 2.52 1933.05 1959. biti kada zraci s objekta dolaze na zr­ Dominion. kao najveći sakupljač svjetla. i to navesti nekoliko razloga koji su prido­ tako da dadu što slabiju refrakciju.2. Toronto (Kanada) 1. Ovaj bi nedostatak vjerojatno po­ McDonald. onalni paraboloidni reflektor pati više Bosque Alegre (Argentina) 1. pa su imali slabu reflekti. Oak Ridge (SAD) 1. Površine 2.88 1935.78 1932. Zato se vrlo velika zrca­ refraktora i loših klimatskih uvjeta. optičkoj osi zrcala. Drugim riječima. Optičke Ovoj listi od 15 velikih reflektora karakteristike novog sistema prona­ potrebno je pridružiti još gotovo to­ šao je Kellner 1910.88 1955. Afrika) 1.5 metra.34. Ovo znači da Harvard. s la mogu načinili mnogo lakše i s manje kojima su se sretali astronomi što su rizika netočnosti nego što se mogu na­ upotrebljavali veliki Rosseov reflektor. Haute-Provence (Francuska) 1. Victoria (Kanada) 1. jednostranom orijentacijom na istraži­ Slijedi popis najvećih: vanje Sunca. dno polje. izgleda da smo dosegli astronomi gotovo posve posvetili istra­ konačan kraj trke između refraktora i živanju Sunca. Pretoria (J. Iz opravdanih tehno­ Značajniji je razlog. Kada zraci prođu kroz kružni otvor flektori u danima kada su teleskopi reflektori bili snabdjeveni metalnim prema sfernom zrcalu. Lick. calo pod kutom koji je nagnut prema Dunlap. Premda se reflektor konačno uveo Mount Wilson (SAD) 1. izrađuju ili su izrađeni u raznim dije­ konstruirao tek 1930. Zaista je ironija da su hard Schmidt.88 1958. Radcliffe.

Fraunhoferov refraktor u Dorpatu. s otvorom od 24 centimetra.Kad su refraktori stjecali premoć. Ali je velike leće mnogo teže napraviti nego velika zrcala. 67 . postavljen blizu Bog Allena u 1840. bio je poznat kao div od Parsonstowna. bio je jednak po mogućnosti sakupljanja svjetlosti s reflektorom koji ima dvostruko veći otvor objektiva. godini. reflektori nisu nikako bili zasje­ njeni. Ovaj 180-centimetarski re­ flektor Lorda Rossea.

Danas je najveći na svijetu refraktor 102-centimetarski instrument Yerkesove zvjezdarnice u Williams Bayu. Sasvim odvojeno od kromatske pogreške. Ovaj za­ ključak možemo potvrditi činjenicom da je pomoću takvog teleskopa izrađen opsežan nebeski katalog prije dvade­ set godina na zvjezdarnicama Mount Wilson i Palomar. ima poteškoća kod većih otvora u dobivanju i oblikovanju veli­ ke staklene ploče odgovarajuće kvali­ tete.22 metra. SAD. Zrcalo je posuđeno od reflektora. Prirodno je da je in­ strument popularan na zvjezdarnica­ ma koje su smještene u nepovoljnim klimama. Na prvoj slici vidi se velika leća Yerkesova refraktora. već spomenute. a na drugoj glavno zr­ calo Hale reflektora. Međutim. Prije nekoliko godina Schmidtov te­ leskop je potvrdio vrhunsku popular­ nost. Razlike u veličina­ ma očituju se usporedbom s ljudima na objema slikama. a korekciona ploča od refraktora. gdje kromatska aberacija izaziva nove poteškoće. manje je posla s oblikovanjem takve ploče sa slabom refrakcijom nego da se izbrusi objekti­ vna leća jednakog otvora. jer njegovo vidno polje omoguća­ va promatraču da sakupi mnogo više i brže astronomskog materijala nego s tradicionalnim reflektorom. 68 .kod vrlo velikog otvora. Schmidtov teleskop je u stvari "mje­ šanac" između refraktora i reflektora. jer se u rijetkim periodima Skoro sve do kraja prošlog stoljeća nije bilo teleskopa opremljenog s lećom promjera od 90 centimetara. prikazan gore. Zato se nitko ne prihvaća izrade korekcione ploče većeg promjera od 1.

Schmidtov teleskop je također dobar za vođenje statističkih podataka. Najveći Schmidtov teleskop danas se nalazi u Jeni. otvori Schmidlovih teleskopa su ograničeni zbog pogrešaka koje stvara korekciona leća ili ploča. 69 . nego na sfernu površinu. Iz ovog slijedi da se fotografiranje vrši na filmu ili pločama koje su zakrivljene na sferni oblik. Slika 2. koji mogu uključivati veliki broj objekata. Wilson i Palomar izradile fotograf­ ski atlas neba. Tradicionalni re­ flektori su bolji za ispitivanje pojedi­ nih objekata jer ih mogu najdetaljnije istražiti. 122-centimetarski Schmidtov te­ leskop. a ima promjer od 2 metra. kao što se formira kod normalnog teleskopa. publiciran 1950. a od reflektora zrcalo. napomenuli smo više nego jedanput. zvijezda ili galaktika. Tako je i sa Schmidtovim teleskopom.34 Princip rada Schmidtova telesko­ pa. kojim su zvjezdarnice Mt. godine. Sada moramo dodati da Schmidtov sistem ima oštro i neraz­ dvojno zakrivljeno vidno polje. da rješenje jedne opti­ čke pogreške uvijek uzrokuje pojavu novih pogrešaka. Međutim. Zbog toga se Schmidtov teleskop ne može upotrijebiti za preci­ zni mjerni rad.pogodnim za astronomska promatra­ nja može dobili vrlo mnogo materijala. kojem je od refraktora uzeta korekciona ploča. U praksi. usmjerena prema otklanjanju ovih nedostataka danas se aktivno nastavljaju. Slika u žarištu se uopće ne formira na ravni­ ni. Istraživanja.

Sunce formira centar svake staze. djelomično o marljivosti kojom su zapisivali rezul­ tate svojih promatranja i djelomično o vještini i oštroumnosti kojom su tu­ mačili ove rezultate. Zato su prvi astronomi bili zainteresirani gotovo isključivo za bi­ lježenje i tumačenje prividnih kretanja Sunca. našeg intelektual­ nog razvoja. Mnogo od onoga što slijedi u ovom i u slijedeća dva poglavlja moći ćemo lakše razumjeti ako počnemo problem promatrati iz naše perspektive. Kreta­ nja Sunca i Mjeseca. za koje postoje pisani povije­ sni zapisi. a planeti se kreću jednakim br­ zinama po svojim stazama. Ovaj vrlo jednostavni pogled sumi­ ran je u stavkama koje su prikazane u Tablici I na vrhu strane 72. Mjeseca. Bez poznavanja univerzal­ nih zakona gravitacije i bez pomoći vi­ soko razvijenih optičkih instrumenata svaki će takav pokušaj biti osuđen na propast. Međutim. U najslabije pro­ finjenom stadiju možemo smatrati da se planeti kreću po kružnim stazama oko Sunca. zvijezda i planeta. premda mnogo složenija. Zato su kretanja planeta predstavljala glavnu preokupaciju astronomije u antičko doba. što je trajalo još dugo nakon srednjeg vijeka. prema stupnju finoće s kojom netko gleda na problem. Zvijezde su se kretale pravilno i po relativno jednostavnoj šabloni. sve ove staze ili krugovi leže u istoj ra­ vnini. Kroz pet do šest tisuća godina. bila su očigledno obilježena znatnim pravilnim ritmom. pa će biti korisno da se defini­ raju tri stadija finoće. 70 . jer se nisu mogla lako prepoznati. poglavlje KRETANJE PLANETA I DREVNA ASTRONOMIJA Ljudi na Zemlji. Tri načina shvaćanja problema Kretanja planeta su ili vrlo jedno­ stavna ili vrlo komplicirana. djelomično o instrumen­ tima i njihovoj upotrebi. promatraju nebo već 25 tisuća godina.3. što je djelomično ovisilo o nužnim in­ teresima baziranim na njihovim pro­ matranjima. znamo što su oni naučili u razna vremena i na raznim mjestima. Kretanja planeta su najviše zbunjivala. Sasvim je sigurno da sve do neda­ vno zaista nije bilo ozbiljnih pokušaja da se odrede mase ili struktura nebe­ skih tijela.

e. n. Dolje: Dio babilonskog zapisa o kretanju planeta Jupitera u I i II stoljeću pr. Grčki astrono­ mi su promatrali kretanja planeta kao geometrijski problem. Gore: Geometrijska slika sta­ za planeta iz XVII stoljeća. 71 .Babilonski astronomi su bilježili svoja promatranja planeta i iz njih sastavljali kataloge.

1.862 29.783 367 Ovdje je dana potpuna lista plane­ ta. 72 Slika 3. iz ovog drugog gledišta. a kao puni disk kad je u blizini V1 Očito će prividni promjer srpa u po­ ložaju V biti znatno veći nego prividni promjer diska kod V 1 . Prvi.524 5. Na slici 3. jer kretanje Zemlje ne utječe na takozvani zvjezdani period (period kojeg vidi promatrač na Suncu).52 108 150 228 778 1427 2869 4498 5900 siderički period godina 0. premda se oni za to vrijeme jedva pomaknu po svojim sta­ zama oko Sunca.3. prva kolona je u jedinici polumjera staze Zemlje.Tablicu 1 udaljenost od Sunca uspoređeno s udaljeno­ u mili­ sti Zemlje = junima planet 1. posljednji planeti imaju trajanja svo­ jih prividnih kretanja u nešto manje od obične godine. nara­ vno. Venera i Sunce. povratak koji nastupi kad se planet vrati u svoj prvobitni položaj nasuprot općoj zvjezdanoj pozadini. a kad je u položaju V1 onda je u gornjoj konjunkciji.2 imamo situaciju kad se na istom pravcu nađu Zemlja. nastalo zbog kretanja Zemlje oko Sunca. Neptun i Pluton nisu bili poznati antičkom svi­ jetu. Uran. a streli­ com označen smjer vrtnje. jednostavno zato jer je V mnogo bliže nama nego V1 . koji se odnosi na plane­ te kad se vrate u prethodne položaje kako ih vidi promatrač ovdje na Zemlji.013 248. da staze planeta nisu točno kru­ govi. slijedi da je Venera jutarnja zvijezda kad je u po­ ložaju V1 a večernja zvijezda kad je u položaju V2 . U ovom stadiju moramo uzeti u obzir činjeni­ cu. Prividno kretanje je. Sve se ovo odnosi na prvi stadij profinjenja. Staza Zemlje.1 nam pokazuje kako mo­ žemo protumačiti prividno vladanje Venere.8808 11.203 9. Kad je planet u položaju V. Međutim. postoje trenuci kada li­ nija povučena od Zemlje prema Veneri predstavlja tangentu na stazu Venere.387 Merkur 58 Venera Zemlja Mars Jupiter Saturn Uran Neptun Pluton 0. kao Mjesec.kružne elipse. Doista. ove kvalitete počinju iščezavati kada uzmemo u obzir drugi stadij.539 19. Poslije jednog takvog obi­ laska zamišljeni promatrač na Suncu vidio bi planet kako se vratio na pret­ hodni položaj u odnosu na pozadinu udaljenih zvijezda. naravno. kada se Venera nalazi desno od Sunca (tan­ genta EV1) i drugi kad se ona nalazi li­ jevo od Sunca (EV2). Postoje dva takva slučaja.2408 0. ono se sada nala- . kaže se da je u donjoj konjunkciji. međutim. koja se vrti oko osi koja je nagnuta za oko 23° prema ravnini staze prikazane na slici 3. tj. Prve dvije kolone daju polumjere krugova za razne planete. druga u milijunima kilometara. Budući da Venera refle­ ktira Sunčevo svjetlo. ako prihvatimo neprofinjeni ili grubi pogled da svi planeti imaju kru­ žne koncentrične staze po kojima se kreću oko Sunca.6152 1. sinodički period (period kojeg vidi promatrač na Zemlji). Umjesto da se Sunce nala­ zi u centru kruga. premda. a u drugom zalazi poslije Sunca. pokazana je na slici 3. Budući da se ova dva planeta kreću oko Sunca različi­ tim brzinama. dok je. Četvrta kolona daje period. naprotiv. Slika pokazuje sta­ zu Venere i Zemlje.000 km 0. vidi se kao tanki srp kada je blizu položaja V. Imamo sliku krajnje pra­ vilnosti i jednostavnosti. eliptičnost je jako povećana da se istakne novi efekt. Ako se podsjetimo da je Zemlja.420 sinodički period dana 116 584 780 399 378 370 367 164. Dru­ ga kolona predstavlja broj godina koje su potrebne da planeti jedanput obiđu oko Sunca.723 1.19 30. nego približno .0000 1. naravno.07 39. U prvom slučaju Venera se pojavljuje prije Sunca.457 84.000 1. ovisan o kretanju Zemlje. Posljednje se dvije kolone razliku­ ju.

možemo reći da os Zemlje oko koje se vrti ima konstantan smjer u prostoru. ne bi bilo go­ dišnjih doba. od kojih je jedna proljetna točka (K). Položaji dvaju ekvinocija označeni su na slici.2 V označuje položaj Venere u do­ njoj konjunkciji. Za Zemlju je veličina e jednaka 0.0167.3 u odnosu na smjer perihel-afel.zi u jednom žarištu elipse. zove se Večernja zvijezda. naime za a x e. Ovo znači da je Zemlja bliže Suncu u perihelu nego u afelu za oko 3 posto. to­ čki koja je označena sa A. Drugim ri­ ječima.3. poznatoj kao perihel njene staze. a s obzirom na smisao kretanja Zemlje. tada je udaljenost Zemlje od Sunca manja od a za veliči­ nu koju možemo pisati kao produkt a x e. ono nalazi u doba jesenskog ekvinocija u potpuno suprotnom smjeru. Misleći još u postavka­ ma našeg drugog stadija profinjenja. Položaj pravca koji je usmjeren iz Sunca pre­ ma K (kako je bilo početkom siječnja 1920. Kada bi Zemljina os rotacije bila točno postavljena pod pravim kutom na ravninu njene staze. U 1. Zemljina srednja udaljenost od Sunca se mijenja približno jedan i pol posto svakom prigodom. Slika 3. kako se vidi sa Zemlje dok se. kojeg smo uzeli kao pretpostavku u prvom stadiju profinjenja. Svojstvo je elipse da u točki afela udaljenost Zemlje od Sunca prekora­ čuje a točno za isti iznos za koliko je ona kraća u točki perihela. a najudaljenija od Sunca je u afelu. a Slika 3. A je afel a P perihel. poglavlju smo vidjeli da ra­ vnina ekliptike siječe ravninu nebe­ skog ekvatora u dvije točke. a V1 njen položaj u gornjoj konjunkciji Slika 3. Ako označi­ mo a za polumjer pravog kruga. 73 .ae. označenom sa S. ljeto je lijevo a zima desno od pravca koji je usmjeren prema K. koji se stalno održava tokom kruženja po stazi prikazanoj na slici 3. Ljeti se os rotacije naginje prema Suncu.1 Venera je Jutarnja zvijezda ili Danica kad dođe u položaj V1 a kad je u po­ ložaju V2 . godine) pokazan je na slici 3. Zemlja je najbliže Suncu u točki P. a u jednom nje­ nom fokusu nalazi se Sunce. udaljenost Zemlje od Sunca poprima dvije krajnosti: najveću a + ae i najmanju a . naprotiv. Prema tome.3 Staza Zemlje je elipsa. Treba se podsjetiti da se u doba proljetnog ekvinocija Sunce nalazi u smjeru K.

naime.3 vidimo da smjer perihela glavne osi staze Zemlje zatvara kut od 101° 34' sa smjerom K.2056 76° 13' 7° 0' 0. Doista. Mada je istina da je Sunčevo gravitaciono dje­ lovanje mnogo veće nego djelovanje svih planeta zajedno. koje su bile poznate u staro doba. ali on nije bio ispravno protumačen. Svi njihovi ekscentriciteti su različiti.dužina nagib prema tet staze perihela stazi Zemlje 0. Odgovarajući kutovi za druge planete dani su u drugoj koloni tablice 2. nije iskoristio. Ovi mali utjecaji uzrokuju male nepra­ vilnosti na stazama planeta. U prvom grubom stadiju možemo zamisliti da . bile su dvije stvari trećeg stadija finoće koje su također bile na­ dohvat antičkim astronomima. jer bi inače problem planet­ skih kretanja u kompletnim detaljima bio sasvim nepristupačan. kretali su se po kružnim stazama oko Sunca s jednoli­ kim brzinama. U drugom stadiju profinjenja mora­ mo uzeti u obzir činjenicu da su staze drugih planeta također eliptične. Zato prolazimo iz jedinstvenosti prema krajnjoj nepravilnosti. ostaje činjenica da se planeti međusobno privlače gra­ vitacionim poljima upravo takvim ka­ kvo je na njih utjecanje polja Sunca. Kutove. Razlika iznosi oko sedam dana. u kojoj su u suštini svi planeti imali iste karakteristike.0558 130° 27' 101° 34' 334° 35' 13° 2' 91° 29' 1° 51' 1° 18' 2° 29' 3° 24' planet Merkur Venera Zemlja Mars Jupiter Saturn Daljnja važna točka u ovom dru­ gom stadiju finoće je u tome da se sta­ ze planeta ne nalaze u istoj ravnini. odnosno Merkur. koje ravnine drugih planetskih staza zatvaraju s ravninom staze Zemlje. Svaka staza je određena posebnom ravninom. Iz slike 3. Ova nepravilnost postaje još izražajnija kada prijeđemo na treći stadij finoće. kao i nagibi ravnina njihovih staza. Za antičko doba je bila sreća da ove fine nepravilnosti u kretanju planeta nisu otkrivene s promatračkim instru­ mentima. a još veća u slučaju Merkura.0484 0.0933 0. Do sada ništa nije bilo rečeno o kretanju Mjeseca. Jasno je. U drugom stadiju nema ništa jedinstveno kod staza planeta. put od proljeća kroz točku A do jeseni nešto je veći nego put od jeseni kroz točku P do proljeća. osim Venere. U ovom stadiju treba da spo­ znamo da staze planeta nisu ni prave elipse. Zbog eliptičnosti staze Zemlje. kako ćemo vidjeti. Odgo­ varajuće vrijednosti ekscentriciteta (e) za sve planete. za Mars. iznoseći gru­ bo plus ili minus 10% i plus ili minus 20%.0068 0. Nepravil­ nosti drugog stadija su bile dostižive antičkom svijetu koji to.zimi udaljuje od njega (ljeto i zima su ovdje uračunati u sjevernu hemisferu). Staza planeta oko Sunca bila bi elipsa samo ako bi se moglo komple­ tno zanemariti cjelokupni gravitacioni utjecaj osim utjecaja Sunca. ali su jedna prema drugoj 74 nagnute za vrlo male kutove.0167 0. koji je prosuđen iz položaja zvijezda na nebu. Ovo su bile finoće u kretanjima Zemlje i Mje­ seca. kolebanja u udaljenosti od Sunca su sasvim stvarna u slučaju Marsa. Osim toga. orijentacije njihovih glavnih osi su sve različite. a tu ponovo možemo opisati situaciju u tri stadija. a to je bilo lako otkriti pomoću promatračkih metoda koje su upotre­ bljavali astronomi antičkog svijeta. nalazimo u trećoj koloni tablice 2. da ima bitnih razlika izme­ đu naša dva stadija finoće. Zato je u antičko doba već bilo raspo­ loživog materijala za eliptički karakter Zemljine staze. Tablica 2 ekscentrici. U prvom su stadiju imali jednostavnu sliku. dane su u prvoj koloni ta­ blice 2. iz koje je vidljivo da je staza Zemlje manje eliptična nego bilo kojeg drugog planeta.

1 u 6. da je staza Mjeseca eliptična. Os se polagano kreće oko stošca. je­ dnostavno zbog toga što je Mjesec tako blizu Zemlji. također se mijenja pravac presjecišta ravnine ekvatora Zemlje i ravnine staze Zemlje. Polu-kut 1 stošca je upravo 23 /2°. Ali.0549 i da ravnina staze zatvara kut od 5° 9' s ravninom Zemljine staze.000 godina. što će reći finoće trećeg stadija. pa i s pomoću samo primitivnih instrumenata. recimo na nekoliko lučnih minuta. više su zamjetljive nego perturbacije na stazama planeta. a to je kut za koji je os Zemlje uvijek nagnuta prema ravnini staze Zemlje. došli su do zaključka da je Zemlja središte svijeta. učinak mora stvarno postati uočljiv čim se usporede promatranja od sto i više godina. a ne Sunce. mnogo veće nego bilo kakve perturbacije koje gravitaciono polje jednog planeta pro­ izvodi na stazi drugog planeta. U ovoj jednostavnoj slici staza Mjeseca je maleni krug u usporedbi s krugom Zemlje oko Sunca. a ovo je mnogo više nego bilo kakve vjerojatne pogreške mjerenja. A ovo se može vršiti svake godine. (Ovo je prikaza­ no na slici 6. Stari narodi. To zaista nije tako. Ako se sada pravac SK polagano okreće s vre­ menom.3. opisujući kompletnu rotaciju za oko 26. sa ekscentričnosti od 0. Doista. Ovo znači da se polovi nebeske sfere. Budući da se u svakom trenutku može odrediti ravnina ekvatora Zemlje sa znatnom točnosti. poglavlju. Zato se pravac SK može točno odrediti. Ovo uzrokuje da se pra­ vac SK. njegova velika masa uzrokuje vrlo ozbiljne perturbacije ili poremećaje na stazi Mjeseca. U drugom stadiju moramo uzeti u obzir činjenicu. što je bio sasvim prirodan za­ ključak. radijus staze Zemlje je oko 370 puta veći od radijusa staze Mjeseca. Prijeđimo sada na fine detalje kreta­ nja Zemlje. Osim toga. jer se za stolje­ će pravac SK okrene približno za 11/2°. Kada dođemo do trećeg stadija fi­ noće. a ne od Sunca.000 godina. perturbacije na stazi Mjeseca. označuje "pupak svijeta" u Delfiju. Točno je Nacrtani kamen na dnu ove grčke vaze s crvenim likovima žena. može se također odrediti s pristojnom pre­ ciznošću trenutak u godini kada se Sunce nađe u ravnini ekvatora Zemlje. 75 . koji su razmi­ šljali o svom položaju u svemiru. Već smo rekli da Zemljina os rotacije uvijek zadržava stalni smjer u prostoru. premda je Sunce ne­ usporedivo dalje. u kojem moramo uzeti u obzir više od jednog gravitacionog polja. Prema tome. naći ćemo da ono stvara mnogo veće razlike u kretanju Mjeseca nego što se javljaju u kretanjima planeta. polagano okreće naokolo. označen na slici 3. one su tako uočljive da su stvarno bile u dohvatu antičkom svijetu. U stvari.se Mjesec kreće po kružnoj stazi polu­ mjera 400 000 kilometara čiji je cen­ tar u centru Zemlje.) Vrijeme koje je potrebno da os jedanput obiđe oko stošca iznosi oko 26. Domi­ nirajući gravitacioni utjecaj na Mjesec dolazi od Zemlje. Također možemo zamisliti da je ravnina Mjesečeve staze paralelna s ravninom staze Zemlje oko Sunca. polagano mijenjaju s vremenom. kojemu je vrh u centru Zemlje i čija je os okomi­ ta na ravninu staze Zemlje. poglavlju. o kojima je raspravljano u 1.

a apogej afelu. u kojem je Sunce centar Sunčeva sustava. Ako.4 Uzmemo li da je Zemlja centar. gdje su staze Venere i Zemlje ponovo pokaza­ ne u uvjetima heliocentričnog sustava. Tu imamo tijelo Z. isti kao što je bio i sa Sunca. Zato se poja­ vilo pitanje kao što je opisano na slici gore. tako­ đer. Slika 3. tada umjesto slike 3. a Z je nepomično. a to je jednostavno zato jer je smjer K povezan sa zvjezdanom pozadinom. Ovo je opće svojstvo za bilo kakvu vrstu oblika krivulja. ako uzmemo da je Zemlja nepomični centar. crtež lijevo daje kre­ tanje Z kako ga je odredio promatrač smješten u S. ako uzmemo da je Sunce nepomični centar. da se one pojave u istom smjeru bez obzira da li ih gledamo sa Zemlje ili sa Sunca. što će reći da je cijela krivulja okrenuta za 180°. Kada gledamo sa Zemlje. sada se zove perigej. Odgovor je pokazan u crtežu desno.5 Primjer refleksne simetrije. Do sada smo sve promatrali s da­ našnjeg stajališta. da efekt nije velik za period od nekoli­ ko stoljeća. a Z da se kreće. Perigej odgovara perihelu. a točka najveće udaljenosti se zove apo­ gej. ali za čovjeka sposobnosti Hiparha to je bilo unutar granica pro­ matranja.6.7 (desno) Staze Venere i Sunca. za prve astronome bilo je prirodno da se sma­ tra da je Zemlja centar. slika 3. Nalijevo uzimamo da je S nepomičan. Godišnja doba su također označe­ na na slici. Slika 3. smjer K je. stazi potpuno sličnog oblika kao na slici 3.4. dok se. vratimo se na naš prvi stadij profmjenja i uzmimo u obzir slučaj gdje su staze krugovi. Pogledajmo sada sliku 3. Važnost refiektivne simetrije može se najjasnije razumjeti pomoću zamišlje­ nog primjera pokazanog na slici 3.6 (lijevo) Staze Venere i Zemlje. ali s reflektivnom sime­ trijom.3. gdje imamo potpuno sli­ čnu krivulju. Mo­ žemo smatrati da se Sunce okreće oko Zemlje po kružnoj stazi. a ne Sunce. uzmemo Zemlju da miruje. Nadesno se S kreće. može smatrati da se Venera kreće 76 . koje se kreće oko drugog tijela S. ali u reflektivnoj simetriji. Ali.4. kako je gore prikazano. a zvijezde su tako daleko udaljene. gdje se Sunce kreće po stazi oko Ze­ mlje. Slika 3.3 se mora simetrično odraziti. Kako ovo vidi promatrač na Zemlji? Zbog pojednostavljenja. gdje je Sunce najbliže Zemlji. Točka na slici 3. na primjer.Slika 3.3 moramo izraditi sliku 3.5. naravno.

a vanjski planet kruži oko Sunca koje se također kreće.6 i 3.9 Staza tog istog planeta. Trokuti ESV imaju točno isti oblik u oba slučaja. a drugi krug ima polumjer jednak polumjeru staze vanjskog planeta.Slika 3.8 poka­ zuje staze Zemlje i vanjskog planeta u heliocentričnom sustavu.7. Tako je kretanje Venere sasta­ vljeno iz dva dijela: kretanje po krugu oko centra S i kretanje centra kruga. planeta koji je bliži Sun­ cu nego naša Zemlja. Što se događa kad prijeđemo iz heliocentričnog na geocentrični pogled s obzirom na kre­ tanje planeta koji je udaljeniji od Sun­ ca nego naša Zemlja. U slikama 3. po kružnoj stazi oko Sunca. kako je to prikazano na slici 3. Prvi dio slike 3. ako uzmemo da je Sunce nepomični cen­ tar. Sunca i datog vanjskog planeta u određenom trenutku. a odgovarajuće stranice ovih trokuta su paralelne jedna prema drugoj. Sunce se sada okreće oko Zemlje po kružnoj stazi. Ali se sama točka S sada kreće. pa se prema tome cijela kružna staza Venere kreće zajedno s njom. ako uzmemo da je Zemlja centar. Mala slika nago­ vještava kako se ekscentrični krug na većoj slici može pretvoriti u epicikl.8 Staze Zemlje i vanjskog planeta. Slika 3.9 crne točke predstavljaju po­ ložaje Zemlje. Sunca i Venere u određenom trenutku.10 Slika epicikla istog vanjskog planeta.7 crne točke označu­ ju položaje Zemlje. Do sada smo razmatrali samo kre­ tanje Venere. Tro- Slika 3. Primedba skenera: "prosto ko pasulj" :p 77 .7. gdje je Sunce označeno točkom S.8 i 3. Kretanje ovakve vrste zove se kretanje po epiciklu ili epicikličko kretanje.9 pokazuje njihove staze u geocentričnom sustavu. kao što je na slici 3. Dok prvi krug ima polumjer je­ dnak polumjeru staze Zemlje. jasno je da je drugi krug veći od prvoga. I u slikama 3. Slika 3.

Zato je SOCZ paralelogram poka­ zan na drugom crtežu u slici 3. slučaj pokazan na slici 3. Sada nije teško uvidjeti. Pre­ ma tome je ZC jednak polumjeru staze vanjskog planeta. pa prijeđe kompletnu rotaciju.9. Sunca i vanjskog planeta i epiciklički centar C koji odgovara istom trenutku položaja planeta prikazanom na slici 3. pokazan za Veneru na slici 3.9. dok je OC paralelno sa SZ. na primjer.kuti ESO su slični u oba slučaja. pa se zato jedanput okrene za godinu dana . pa se dvije nove linije presijecaju u C.11 Na ovoj je slici ekscentrični krug uzet kao epicikl Venere. a nije jednak polumjeru staze Zemlje.7. koji je prikazan na slici 3.9. zamijeniti ekscentričnom kružnom predodžbom. Povucimo liniju kroz Z paralelno sa SV i liniju kroz V paralelno sa SZ. Linija ZC je jednaka dužini polumjera staze Venere. Mala slika daje bazu za promjenu. a OC je jednak polu­ mjeru staze Zemlje.7.za period kretanja Zemlje oko Sunca. da se pre­ dodžba ekscentričnog kruga može pretvoriti u epiciklički krug i obratno. koja je jednaka periodu kretanja Ve­ nere oko Sunca.9 linija ZC paralelna sa SO. čiji je polumjer jednak polumjeru staze Zemlje. a njihove odgovaraju­ će stranice su paralelne. Opisani tip. oni su iste veličine. a prolazi kroz O i C. dok se vanjski pla­ net kreće oko malog kruga u periodu koji je jednak periodu kretanja Zemlje oko Sunca.10. pa znači da je polumjer tog kruga jednak polumjeru staze vanj­ skog planeta. Uzmimo. Ovo je zato jer je u drugom crtežu slike 3. 78 . pa se ove nove linije presijecaju u C. Povucimo liniju kroz Z pa­ ralelnu sa SO i liniju kroz O paralelnu sa SZ. kao epicikličko kretanje u kojem se C kreće po velikom krugu za period koji je jednak periodu kretanja vanjskog planeta oko Sunca. Crne točke na slici 3. pa se jednom okrene za period koji je jednak periodu vanjskog planeta oko Sunca.10 pokazuju položaje Zemlje.što će reći . dok S pokazuje položaj Sunca za vanjske planete. jer je metoda potpuno ista. C će predstavljati Sunce samo za unutarnje planete.7 kao epiciklički prikaz. kako je po­ kazano na slici 3.11. Zato se točka C kreće Slika 3. Na sličan način može se epiciklički prikaz. a onaj u slici 3.12 Ako razmotrimo sliku svih epicikala planeta. Ovo nam dozvolja­ va da konstruiramo epiciklički prikaz kretanja vanjskog planeta.10 *. Sada uzmimo C kao centar i oko njega nacrtajmo krug. poznat je kao ekscentrični kružni prikaz. Kreta­ nje vanjskog planeta se sada pokazalo Slika 3. C je točka na ovom kru­ gu. Sada nacrtajmo krug čiji je centar Zemlja. prikazan na slici 3. kao u drugom crtežu slike 3.

Ova je fotografija načinjena u Munchenskom planetariju.13 Prividno kretanje planeta kako se vidi sa Zemlje. Složenost ovog primje­ ra objašnjava zašto su kretanja planeta predstavljala astronomima antike gotovo nerješiv problem. gdje je mehaničkim putem istovremeno izvedeno kretanje planeta za period od sedamnaest godi­ na.Slika 3. Planet se kreće suprotno od smjera kazaljke na satu od X do linije ZA„ a zatim u smjeru kazaljke na satu natrag do linije ZA2. a također i projekcije kretanja planeta Jupitera i Saturna. Venere i Mar­ sa. 79 . Fotografija pokazuje prividne petlje u stazama planeta Merkura.

.

Jupiter i ko kretanju Venere oko Sunca. kao za druge planete. Da od dvije komponente: prva. nije izrađena za Merkur. Slična se konstrukcija. kao što očigledno. Zbog kretanja po epiciklu. Očito je da kut A1Zsvođenu preko Zemlje.13. primijeni na slučaj planeta je na slici 3. astronomi su dugo vjerovali da Sunce napravi Općenito.matrač na Zemlji stvara oblik pokazan tpuno ekvivalentne. nere. vljanja za slučajeve Veneru i Merkura. trijebljena u svim slučajevima. u kojima smjer planeta okrene Ova egipatska rezbarija na kamenu iz V stonjegovo kutno kretanje. unutarnje planete. n. kreće se na takav način da se je Ptolemej jasno spoznao ekvivalen­ linija povučena od njega prema Zemlji tnost za slučajeve Venere i Merkura. kretanje je Ptolemej proveo točno istu konstru­ oko centra C. Kasnije ćemo vidjeti da je Ptolemej kreće okolo u smjeru koji je suprotan došao do oštroumne konstrukcije za smjeru kretanja kazaljke na satu sve preinačenje epicikličke predodžbe na dok ne dođe u položaj ZA1 kada se takav način. lumjeru staze Zemlje. njena na Veneru.11. dodžbu umjesto epicikličke. što je veći polumjer epicikla nevidljivi put svake noći od zapadnog do isto­ u usporedbi s polumjerom većeg kručnog horizonta u brodu niz rijeku. pojava koju vidi pro­ ukazao da su te dvije predodžbe po.13. ali iz razloga obja­ Linija CV je jednaka dužini polumjera šnjenog u matematičkom dodatku ove staze Zemlje i zato načini kompletnu knjige. jer je Ptolemej sasvim jasno Zemlje. Drugima je vje­ na slici 3. zovu se staci­ ljeća pr. Dva broda nalaze se na A2 ovisi o polumjeru staze planeta i o desnoj i lijevoj strani diska Zemlje.koja je jednaka udaljenosti od P do C. Ona pokazuje da se pra­ rojatno bilo mnogo manje jasno o toj vac povučen od Zemlje prema planetu stvari nego Ptolemeju.10 za planete koje se nalaze bliže Sun­ primjenjuju na sve planete koji se na­ cu nego Zemlja. jer C nego na pravcu koji je povučen kroz je bilo sumnje da li su prvi astronomi Z paralelno sa CP. Za laze dalje od Zemlje. bez jasnog saznanja tvrdili da su to Zaista. pokazuje Nut. a vrijeme kretanja je jednako pe­ Ako je epiciklička predodžba upo­ riodu Venere.9 i 3. vanjske planete Sunce se ne nalazi u Ova se stvar dugo razmatrala. 81 . tada centar C epiciMerkura. čkog i ekscentričnog kružnog predsta­ a označena je znakom S. Bilo je neke sumnje da li 3.zaljke na satu sve do ZA2 Poslije toga ponovo nastaje kretanje u suprotnom smjeru od kretanja kazaljke na satu sve do slijedeće petlje. Egipatski brzini kojom se on kreće po toj stazi. Zaista. a vrijeme kreta­ uzimajući ekscentričnu kružnu pre­ nja oko C iznosi jednu godinu. e. koji je djelomično uzimao počne kretati u smjeru kretanja ka­ u obzir eliptični karakter staza pla. boginju neba. Metoda je vrlo dobro primije­ pokazano u drugom crtežu slike 3. gdje je SV jednako po­ kciju za Merkur. na udaljenosti od Z razumjeli jednaku vrijednost epicikli. dok se konstrukcije slične kla predstavlja položaj Sunca samo konstrukcijama na slikama 3. planet u X slijedeći put slike iste stvari. neki su podu­ ne kreće ravno unaokolo u smjeru su­ pirali samo jednu predodžbu. druga.12. preonarni smjerovi. a neki protnom od kretanja kazaljke na satu. Ovo je Saturn. Zbog neuspjeh za Merkur pojavio se upravo toga je kretanje Venere sastavljeno iz upotrebe epicikličke predodžbe. Ovaj rotaciju za točno jednu godinu.oko Zemlje u vremenu koje je jedna­ neta tako dalekih kao Mars. njegova kretanje C oko manjeg kruga koji ima bi metoda također bila uspješna i za polumjer jednak polumjeru staze Ve­ Merkur. Linije kao ZA1 Prethodna slika: i ZA2 . ni jedan Bilo je sigurno shvaćeno za vanjske planet se ne kreće jednostavno oko planete.

upozorava da bi. trebalo prenijeti na Babilonce. n . Sigurno je grčka astronomija 1000 godina p. moći ćemo razumjeti za­ što je problem kretanja planeta stvorio takvu dominantnu temu stare astro­ nomije. . izgleda vjerojatno da su grčke ideje iz III stoljeća p . Neugebauer. kut koji kaže kad je planet retrogradan. koje su dolazile s Bli­ skog istoka. to je veći kut A1ZA2. kao na primjer. Štaviše. u boljem položaju da ocijenimo oštroumnost mnogih pokušaja da se nađe zadovo­ ljavajuće rješenje. na primjer. Zbog razlike u trenucima njihovih najvećih dostignuća. a veći je za Jupiter nego za Saturn. ako bismo mogli primjerno odmjeriti pouzdanost prvih razvitaka. koje treba pamtiti. Premda tu ima istine. vjerojatno preneseni iz Mezopotamije. astronom iz Seleukije na rijeci Tigris. e . a naročito Mjesec. mnogo toga što se prethodno pripisivalo Grcima. što je omogućilo da se otkriju 82 . Općenito o drevnoj astronomiji Drevna astronomija je imala dvije žarišne točke. n. pisac je sklon da ukaže da su metode rada dviju grupa bile sasvim posebne i da glavne karakteristike gr­ čkog načina mišljenja nisu bile pre­ uzete od babilonskih astronoma. također. godine p . mnogi su radovi. sigurno dobio svoje rezultate od Ba­ bilonaca i da su ih oni već uglavnom imali pripremljene. naovamo izazvale znatne odjeke u Mezopotamiji. Nedavno se zaista tvrdilo daje Hiparh. jalnu u Mezopotamiji. Slično. dok je u Babiloniji u to vrijeme astronomija već imala snažan razvitak. prije Babilonaca moguće je da su Sumera- ni posjedovali znatnu količinu prilično profinjenih astronomskih podataka. n . a drugu u Grčkoj. koju je proučavao Seleuk. heliocentrična teorija Aristarha. babilonski astro­ nomi promatrali su položaje planeta. Ovo znači da je kut mnogo veći za Mars nego za Jupiter. Na­ protiv. Premda je bilo mno­ go toga učinjeno za razvoj astronomi­ je u Indiji i u Kini. a bit ćemo. Mezo­ potamija je u svojoj fazi maksimalnog dostignuća vjerojatno imala prednost prvenstva od pet stoljeća. Drugim riječima. obavljeni tamo. Moja je vlastita slutnja da je rad Babilonaca bio gotovo numerički. e . sa znatnom preci­ znošću. e. bila sasvim beznačajna. oko 130.ga. Razvitak u Grčkoj i Me­ zopotamiji nije bio istovremen. kut je veći za Veneru nego za Merkur. S ovim uvodnim napomenama. posve je sigurno da je tada grčka astronomija bila pod utjecajem ideja.

Mjesec. . Slično. smatrali da Sunce. Netko će pitati. kad oni zađu ispod horizon­ ta. matemati­ ku i opće znanje. Kasnije su pokušali usavršiti geometrijsku predodžbu. tada je sasvim nepotrebno da se rješava pro­ blem gdje su planeti kad se ne vide. bilo tko ne može postaviti razbori: geometrijski model ukoliko se ne može odgovoriti na pitanja o privremenom boravku zvijezda i planeta kada su oni iznad i ispod horizonta. planeti i zvijezde ne nastavljaju svoja prividna dnevna kružna kretanja poslije zala­ za na zapadu.. a one su korištene u pre­ dviđanju budućih položaja. da li planeti i zvi­ jezde nastavljaju svoja kretanja ispod horizonta po stazama koje će ih pono­ vo dovesti do točaka gdje oni izlaze. Planeti i Mjesec su uzimani da se kreću po određenim geometrijskim stazama. e. čini se jasno da sami Babilonci nisu rješavali geometrijske modele. U Egiptu se smatralo da Sunce prevaljuje svoj put od zapada prema sjeveru i natrag do istoka u jednom čamcu po rijeci. Grčka metoda bila je potpuno ra­ zličita. oni su shvatili kretanja nebeskih tijela u vidu geometrijskog modela. odnosno. teško je vjerovati da su Grci VIII stoljeća pr. e. bila ili potvrđe­ na ili nepotvrđena. što znači da se oni ne nastavljaju kretati po svojim dnevnim kružnim stazama ispod Zemlje. Postoji i odsudna razlika između babilonskih i grčkih metoda pristu­ pa. Vjero­ valo se da se oni kreću ispod Zemlje preko sjevera sve dok ponovo ne dođu do određenih točaka na istoku iz kojih izlaze. Malo je grčkih geometrijskih prilaza pro­ blemima astronomije preživjelo neizmi­ jenjen oblik u ranom i srednjem kršćan­ skom svijetu. Budući da su egipat­ ska astronomija. a učinci njiho­ vih kretanja po tim su stazama izraču­ navani i zatim uspoređivani s proma­ tranjima. Godinama su prepisivači unosili pogreške i iskrivljavali originale.pravilnosti među njihovim promatra­ njima. n. zatim su one prilagođene raznim matematičkim formulama. Znamo da su naj­ stariji Grci. mogli prihva­ titi slične primitivne predodžbe ako je bilo valjanijih koncepcija u Babiloniji. kojeg su oni prihvatili. a zatim korištenje otkrivenih pravilnosti da se predskažu budući položaji Mjeseca i planeta. koje će predstaviti stvarno promatrane položaje planeta. n. u VIII i VII stoljeću p. matematika i opće znanje bili uglavnom slabi u odnosu na babilonsku astronomiju. Nadesno je talijanski rukopis iz XV sto­ ljeća u kojem je umjetnik pobrkao ime astronoma Ptolemeja s Ptolemejem iz egipatske dinastije. . Činjenica da Sunce i Mjesec imaju iste prividne promjere i činjenica da se kretanja obaju tijela mogu grubo uklopiti u ciklus godišnjih doba. Uvjerenje da su Grci prvi shvatili astronomske probleme u obliku geo­ metrijskog modela bazirano je na lo­ gičkom zaključku. Umjesto gledanja na problem kao na neku šifriranu zbirku. Pravilnosti su bile otkrivene empirički. davalo je mogućnost starim astronomima da jedno od ova dva kretanja upotrijebe kao bazu za kalendar. I tako je neospornost modela. Ako netko traži samo algebarske formule. S tim u vezi moramo se podsjetiti da Moderna fotografija pomrčine Sunca: Mje­ sečev disk pokrio je Sunce.Prethodna slika: Ali.

oni su mnogo kasnije rješavali problem zapletenosti u kretanju Mjeseca. fazama i pomrči­ nama Mjeseca tokom II stoljeća p. Na ovom se međašnjem kamenu iz 1100. A. Prema Grcima. Prema njima. dobiven od prvog Uštapa ili punog Mjeseca koji se poja­ vljuje poslije proljetnog ekvinocija. (Stari zavjet vrvi od prikaza svetkovina i obreda pove­ zanih s Mlađakom. koji je na raspolaganju. a i dan-danas je datum za jednu od glavnih kršćanskih svetkovina. Ne može se tvrditi da je ovaj pogled sigurno točan. posebno s obzi- . Mjesec nije bio najinteresantniji slučaj. e . jer je to slučaj u kojem je potrebno pri­ mijeniti naš treći stadij profinjenosti.) Slučaj Mjeseca je upravo onaj u ko­ jem je geometrijski prilaz bio sasvim nemoguć ako se tražila visoka točnost. Ovo je upravo problem gdje je numeričko-logični pristup dao bolje rezultate od geometrijskog pristupa. a posebno predvi­ đanja kretanja Mjeseca i određivanja datuma novog Mjeseca (Mlađaka) zbog kulturnih zbivanja. Zaista. Uskrs. Nume­ rički. jer utvrđeni materijal. god. Ovo ne znači da su sami Babilon­ ci vjerovali u apsurd poput onoga da se Sunce vozi u čamcu oko horizonta.Venere (lijevo) i Sunca (de­ sno). To­ čno predviđanje kretanja Mjeseca bilo je od životne važnosti zbog obrade zemljišta. e.Babilonska tablica za pisanje sadrži detalj­ ne podatke o položajima. u drugu ruku. a lako se mo­ gao dešifrirati i čitati. lako je uvidjeti zašto je isti način mišljenja bio vjero­ jatno primijenjen na planete i zvijezde. e. n. Mjesec pojavljuje između svoje dvoje "djece" . Vjerojatno njihova zanimanja u astro­ nomiji nisu jednostavno bila usmje­ rena prema geometrijskim idejama uopće. Mjesec je bio tako važan u mezopotamskoj kulturi da je izabran kao osnova za kalendar usprkos svim praktičnim teškoća­ ma složenog primjera. je VIII stoljeće p . nije bilo potrebno iznad svega drugoga da se budući položaji Mjeseca točno predvide. na kojeg su gledali kao na najvažniji problem. predstavljalo gotovo najviši domet astronomije na Bliskom istoku. nije dovoljan da se odredi povijest drevne astronomije u najsitnijim detaljima. n . ako je ovo bio njihov prilaz. pr n. Bez pomoći gravitacione teorije. Babi­ lonci nisu mogli odrediti stazu Mjese­ ca potrebnog stupnja točnosti. Postoji poseban razlog zašto je baš tako. Jasno je da je kretanje Mjeseca postalo važno u životu Mezopotamije i okolnih područja. empirički prilaz problemu bila je samo njihova nada.

što je. Apsurdno je da je Mjesec uvelike komplicirao situaciju. Kada gledamo Sunce i Mjesec na nebu. a pravi period od 271/3 dana siderični mjesec. ova bi metoda. Razlika nastane zbog kretanja Zemlje oko Sunca. ili neka bolja. Godišnja doba i kalendar Čim je čovjek prešao iz nomadskog života u ratarstvo. dok je dužina godine. Neshvatljive teorije. a katkada su. prosječno vrijeme između dvaju uza­ stopnih pojava novog mjeseca ili ušta­ pa je oko 29 1 / 2 dana. prema starim shvaćanjima. Zato se mogu. U toku pada gr­ čke nauke u rimsko doba. mo­ žemo zaokružiti sinodički mjesec na 30 dana. veći­ nom upravo one ideje o kojima imamo najmanje sigurnih podataka. Tada dvanaest sinodičkih mje­ seci imaju 360 dana. Međutim. 365 dana. određena kao interval između uzasto­ pnih prolaza Sunca preko nebeskog ekvatora. što je približno dužina godine. ovo bi bilo značajno kad bi bilo neke veze između dužine dana. bez preciznih poznavanja ovih vrijednosti.78 sekundi. 44 minute i 2. Postoje samo dva momen­ ta u godini kada Sunce izađe točno u istočnoj točki i zađe točno u zapadnoj točki . Na raspolaganju je bilo vrlo je­ dnostavno pravilo koje proizlazi samo po sebi iz prethodnog poglavlja. prosječna dužina sinodičkog mjeseca je 29 dana. zaista. koje su od najve­ ćeg zanimanja za današnji nazor. Postojeći tekstovi su kopije originalnih tekstova. Drugi period od 29 1 / 2 dana nazvan je sinodički mje­ sec. Dne­ vno kretanje Sunca određuje smjer juga bilo kojem promatraču smješte­ nom bilo gdje na sjevernoj hemisferi.rom na obrazloženja. 12 sati. imala univerzalniju upotrebu i čovječanstvo bi imalo manje briga u postizanju jednog osje­ tljivog kalendara. Ali je. U kojoj je mjeri Mezopotamija sudjelovala. Osim Ptolemejeva Amagesta. Pokušaj rekonstrukcije u preostalom dijelu ovog poglavlja mora se zato sagledati u svjetlu koje upozorava. odrediti smje­ rovi zapada i istoka jednostavno pro­ matrajući Sunce u bilo kojem danu u godini. Ako uzmemo grubu vrijednost. bili potpuno tupi. zapažamo da oni ima- 85 . također. Ali. 5 sati. dužine sinodičkog mjeseca i dužine godine. Zato su se pojavila očigledna izobliče­ nja. a ovo se može smatra­ ti vrlo nezamjetljivom reprezentaci­ jom misli i aktivnosti civilizacije koja se pružala nekoliko tisuća godina. Morao je biti poznat točan trenutak sjetve. preživjele su samo preko slučajnih pri­ mjedaba u rukopisima drugih naroda. Da Zemlja nije imala satelita. Prema današnjem mi­ šljenju. doznalo se iz nekoliko tisuća pločica dobivenih iskapanjima. vrlo malo je preživje­ lo originalnih rukopisa velikih grčkih učenjaka. oni koji su kopirali bili su manje intelektualne snage nego prvobitni grčki učenjaci. samo su oni pogledi Grka. a najvjerojatnija prava prvenstva su bila krivo porazdijeljena. poznavanje trajanja godišnjih doba postalo je najvažnije. shvatljivi u prvim stoljećima kršćanske ere. bilo mnogo razloga da se upadne u zamku uzimajući neku rijetku vezu koja postoji između Mje­ seca i Sunca. Mjesec se oko Zemlje okrene u oko 271/3 dana. kao što je bila heliocentrična teorija Aristarha. a ekvinocij koji je dolazio poslije zime bio je prikladan za određivanje trenu­ tka proljetne sjetve. što znači da se on u 27 1 / 3 dana vrati u potpuno isti položaj u odnosu na pozadinu zvijezda.proljetni i jesenski ekvinocij. 48 minu­ ta i 46. Ovo uzrokuje da Mjesec treba da napravi više od jednog cijelog kruga da dođe direktno u pravac sa Suncem. bili sačuvani.0 sekundi. U slučaju grčke civilizacije pojavile su se razne poteškoće. Zato se pojavila mučna situacija da su one grčke ideje. uvjet da dođe do nastanka novog ili punog mjeseca. U stvari. naravno.

kojeg je sazvao papa Grgur XIII.Zemlja ne prijeđe svoju stazu oko Sunca za okrugli broj dana. u cilju uvođenja novog gregorijanskog kalendara koji je i danas u upotrebi Britanija je tek 1752. prihvatila ovu reformu kalendara. Parola izgrednika je bila: "Vratite nam naših jedana­ est dana. Tada je razlika između starog i novog kalendara iznosila 11 dana. Do godine 1582. pa se poseban dan mora dodavati godini od vremena do vremena." 86 . premda je imao sistem prostih i prijestupnih godina. Na gornjoj slici je sabor. kalendar Julija Cezara već je pokazivao veliko odstupanje s godišnjim dobima. Ova slika Hogartha prikazuje izgred u doba reforme.

postavila namjere ljudi na potpuno krivi put. premda sa­ svim prirodna.6 godina. ona je dodavana nepre­ kidno stoljećima nakon uvođenja tzv. Ovo je otkriće pokazalo kako funkcionira mjesečev kalendar sa povoljnom to­ čnošću. nego kroz milenija. ovaj je ka­ lendar morao izgledati kao značajna pojava. razumljivo. Kalendar mora dijeliti 19 go­ dina u dvije cjeline: 12 godina u jednoj sa 12 lunarnih mjeseci. Nadalje je bilo podudaranja između perioda Mjeseca i menstrual­ nog perioda žena. Mjesec je izgubio svoju važnost u određivanju godišnjih doba. kada su gruba promatranja ukazala da ima dvanaest lunarnih mjeseci u godini. Ali. naravno. ona je kraća od ove vrijednosti za 11 minuta i 14 sekundi.ju gotovo isti prividni promjer. računa kao 15. osim ako broj dana u kalendarskoj godini nije uvijek isti. Ovdje bi bilo zgodno da se pridoda nekoliko riječi o konstrukciji kalen­ dara. poglavlju. metonički ciklus. četvrtu. papa Grgur XIII na­ redio je da kalendar bude ispravljen za deset dana na taj način da se dan 5. najjedno­ stavniji sistem bi trebalo da ima tri kalendarske godine sa po 365 dana. godine prije nove ere. To se pokazalo. tolerirati progresivnu pogrešku od deset dana na godinu u računanju trenutka proljetnog ekvino­ cija. također. Gotovo je sigurno da su Babilonci otkrili tzv. Ova je promjena bila odmah prihvaćena u svim katoličkim zemljama. Kao što smo već vidjeli. u računa­ nju datuma Uskrsa i to se pokazalo u podjeli kruga na 360°. ovo je vjerojatno bio pouzdan usmjerač puta mezopotamske astronomije. dobio je u mističnom smislu i ispunio je mjesto u kulturnim religijama na­ roda Bliskog istoka. kojeg je prvi uveo Julije Cezar 45. trajanje astronomske 1 godine nije točno 365 / 4 dana. Ovo je upravo poznati sistem prijestupne godine. Daljnja je nesretna podudar­ nost daje 19-godišnji metonički ciklus bio vrlo blizu 18. Na sreću. nesklad je bio tako oči­ gledan. Da bi ovo ispravio. Premda ovo nije naročito velika razlika. ali su stari astronomi ovo smatrali najvećom važnošću. Ova pretpostavka. li­ stopada 1582. ali što je on izgubio u praktičnoj važnosti. Prema tome. 235 sinodičkih mjeseci su gotovo jednaki ili odgovaraju trajanju 19 godina. (O tome će biti riječi detaljno u 6. listopa­ da 1582. Zemljoradničke potrebe nisu mo­ gle. Danas znamo da je to puka slučajnost. da su za praktične svrhe godi­ šnja doba bila jednostavno određena iz prividnog kretanja Sunca. bilo je sa­ svim prirodno da se ovo uzme kao gla­ vna pravilnost u ponašanju fizikalnog svijeta. ne samo da je vodila prema pomaku gotovo deset dana u računanju vremena proljetnog ekvinocija. A iz ovog razloga mezopotamski astronomi su bili očito spremni da pribjegnu raznim smicali­ cama kako bi nastavili da Mjesec kori­ ste za kalendarske svrhe. Julijanskog kalendara. a jednu. sa po 366 dana. na primjer. nego je. Ovo znači da se kalendarska go­ dina ne može slagati s astronomskom godinom. Kako astronomska godina ima približno 365 1 / 4 dana. godine. ali su grčka crkva i većina protestantskih naroda odbili da pri- 87 . go­ dine razilaženje iznosilo oko 10 dana. Ne samo da je bila kriva. ne samo kroz stoljeća. jer je on stvarao važan element u njihovu sistemu predviđanja pomr­ čina. a 7 godina u drugoj sa po 13 mjeseci u svakoj go­ dini. To je bila zabluda koje se nismo oslobodili do naših dana.) Postojanje posljednjeg peri­ oda sigurno je bilo poznato Babilon­ cima. Tako. pa je 1582. Kako su i 12 i 7 bili brojevi pose­ bnog mističnog značenja. periodu za koji se okrenula ravnina staze Mjese­ ca. pokazala se pogubnom. Za praktične svrhe je važno da godišnji kalendar sadrži potpuni broj dana. Zato se datumi sve više i više razilaze iz godine u godinu.

kako toda dala točnije rezultate od onih koji smo već vidjeli. naravno. Engleska nije išla ukorak s većinom zapadne Eu­ rope sve do 1752. 2300. jer vladamo određivati. 1900. dobiva nejednaki sistem. striktnu istodobnost. Ovo nije izgleda bilo je bio spetljan. kada je na osnovu zakona koji je donio parlament. oni se odrazuju u vladanju dužine sjene. 1800. bilo je posvećeno mnogo pažnje da se osigura da oni ne mjere vrijeme približno jednakim načinom. ne samo u antičko doba. Dužina 88 . jer se jedanaesti dan nagomilao od 1582. Ovo se odrazilo u kartama nja se tokom dana ali se ne mijenja u jednakom odnosu. Metoda nije mogla. Novi kalendar s ovim profinjenjem poznat je kao Gregorijan­ ski kalendar. koje bi bile prijestupne u sistemu Julijanske godine. To je značilo da se jedan aspekt mjerenja vremena. tako ako odredimo prelaženje vremena prema omjeru promjene. godine. ubrzo da se longitude ili dužine velikog broja razvije subjektivno prosuđivanje vre­ mjesta mogu ustanoviti koristeći po­ mena. tna pogreška.. da antički svijet bila zadovoljavajuća. pa zato točnost karata nije raznim vremenima. Ali u polaganom tempu nometara. a pravilo kaže da. Još je nedostatak točnosti satova. 2500. ove na­ sreću. bit će uzeta kao prijestupna godina samo ona kod koje su prve dvije znamenke djeljive sa četiri. ako netko dugo godina. zaista. pojavile su se karte s izvan­ života. nakon izuma pouzdanih krovremena dana. Vjero­ jatno je. budući da je bilo društvene prednosti za jedinicu vremena koja je bila duža blizu podneva nego ujutro i uvečer. predloženo je da neke godine. Ali bi me­ za praktično mjerenje vremena. gdje broj godine svršava sa dvije nule. kada su bili pronađeni logično pouzdani vo­ deni satovi. vrijeme brže prolazi ujutro i uvečer nego u podne. uzme dužinu sjene kao mjeru vreme­ na. Na ne­ ma današnjim standardima. Onaj Hiparh je dao oštrouman prijedlog tko se privikao da ne nosi sat. to im vjero­ rednom točnosti. A u antičko je doba pro­ dobno odrede trenuci u svim mjesti­ suđivanje vremena ovakve vrste bilo ma. a da se nikako nije mo­ Dužina sjene. jatno nije stvaralo veliku nevolju. ali se pojavilo odstupanje. 2200. jer pomrčina ne počinje istovremeno u svakoj točki Sunčani i vodeni satovi služili su uzduž puta sjene Mjeseca. 2100. sada ne budu prijestupne godine. Teško je vjerovati da ljudi nisu bili subjektivno svjesni ove razlike. U ovoj povezanosti značajno je da. dati dovoljno za najpraktičnije svrhe. sam promišljen pokušaj da se prave nisu mogle podijeliti vrijeme u iskoristi Hiparhov prijedlog čini se da jednake dijelove. mije­ gla otkriti. Da bi se osiguralo od ponovne po­ jave slične poteškoće. Tako. a i poslije. nego im je ona dobrodošla. sjene se mijenja brže poslije svanuća i upravo prije zalaza nego oko podneva. Nama longitude nisu mogle sistematično je danas teško shvatiti. koje je obično točno unutar če­ mrčinu Sunca na taj način da se isto­ tvrtine sata. bilo odbačeno jedanaest dana iz godine. koju baca štap. itd. Sasvim različito od su bili prethodno na raspolaganju. nego sve do Vrijeme dana Newtona. naprotiv. Te su godine 1700. kojeg su oni imali. Prije kraja XVIII nije imao prikladnu metodu mjerenja stoljeća. odrazujući vrijeme kretanja u kojem nebo pokazuje da se okreće. njihovih nedostataka u točnosti pre­ samo kad bi se pažljivo izvela. ne samo da je nisu bili svjesni. imao jednu zna­ Poznavanje godišnjih doba samo je čajnu omašku.znaju papinu naredbu. Bila je načinjena zna­ namjerno.

A ideja. e. On je dokazivao da bi tijelo svakog drugog oblika osim sfernog ili okruglog.što se događa sa zvijezdama. učeniku Sokratovu. pojavit će se krajnje uspješan i konačan argument.Oblik i veličina Zemlje S vremenom su se ljudi počeli ba­ viti širinom i dužinom. dok se. da kugla ima potpunu simetriju i da zato Zemlja. naprotiv. ako se promatraju iz raznih širina. Prvu ideju o tome kako je Zemlja zakrivljena dao je Anaksimandar. formirajući površinu kao što je cilin­ dar.) Par­ menid je živio krajem VI i početkom V stoljeća pr. na primjer. (Kasniji tumači prve ere kršćanstva dali su priznanje za ovaj veliki korak samom Pitagori. tj. Promatranja koja su pobila konce­ pciju o Zemlji kao ploči pokazala su da zvijezde. Mjesecom i planetima kad oni zađu ispod zapa­ dnog horizonta. kada se Sunce. koji bi ostao prirodno u ravnoteži. da bi se kasnije ponovo pojavili na istoku. Zemlja i Mjesec nađu pribli­ žno u istom pravcu. što ne bi bio slučaj u svim prilikama da Ze­ mlja nije kugla. na­ stavljajući svoje kružne staze preko neba. a Pitagora je postao potovo legendarni junak. i njegov je argument za sferni oblik Zemlje bio neoboriv. Suncem. Često. Parmenid. Suncem. Već su vjero­ vali da Zemlja ima sferni ili približno sferni oblik. da se oni nastavljaju kretati po kružnim stazama kako bi se ponovo pojavili na istoku. U Egiptu. jer su u njihovo vrijeme pogledi pitagoraca bili vrlo poštovani. 89 . ali da je ravna prema istoku i zapadu. kada dođemo do Ari­ stotela. U Grčkoj se vidi zviježđe Velikog Medvjeda kako se cijelo okreće oko pola. Bez sumnje je. Premda ovakav ar­ gument nije bio tako dobar kao pra­ vi argument kojeg je Parmenid iznio. Mjesec prolazi kroz sjenu koju baca Zemlja. mora biti kugla. a Zemlja između njih. da sva nebeska tijela kruže u nekom liku oko horizonta preko sjevera. a da ni jedna zvijezda ne zađe ispod horizonta. palo u sebe . nisu uvijek iste. a u isto vrijeme da sačuva staru narodnu mitologiju da područje smrti leži vrlo daleko na zapad. Ova predodžba jasno postavlja problem kao . gdje je razlika sadr­ žana u suštini u geografskoj širini. poslije sto ili više godina. dobiva podršku iz činjenice da je pružila jednostavno tumačenje o tome šta se događa sa zvijezdama. On je postavio čudnu hipotezu da je Ze­ mlja zakrivljena prema sjeveru i jugu.dok je sfera oblik. ne vide se sve iz Grčke. n. Ova hipoteza mu je omogućila da objasni mijenjanje izgleda zvijezda u Grčkoj i Egiptu. Mjesecom i planetima po­ slije njihova zalaza na zapadu. u Egiptu moglo vidjeti da on uroni u pijesak pustinje. Tom se prilikom sjena na Mjesecu vidi stalno okrugla. Ovakva je predodžba bez sumnje objavljena u djelima Homera i bila je očito prihvaćena sve do VI stoljeća prije nove ere. zvijezde koje se stalno vide. polusferna kupola neba bila velika pomoć da se dođe do ideje o Ze­ mlji kao kugli. čini se da je prvo vjerovanje bilo. iznad kojeg je bila polusferna kugla neba. Platonovo snažno posredovanje uči­ nilo je da se ideja utemelji. Zemlja je imala oblik kružnog diska. Ideja o Zemlji kao sferi ili kugli nije bila općenito prihvaćena sve do Plato­ na. koji je bio okružen velikim oceanom. također. bio je prvi koji je smatrao da Zemlja ima sfernu površinu. Kako smo već vidjeli. koja se jednom pojavi. Prema Teofrastu. Od tada pa nadalje svi su Grci vjerovali da je Zemlja kugla a. Ali ovo vjerovanje nije bilo univerzalno tokom cijelog grčkog perioda. kao centar svemira. Platonov argument je bio filozofski i dapače slab: da je kugla najidealniji oblik ti­ jela. sljedbenik Pitagore. Ova su promatranja jasno pokazala da je na sličan način zakrivljena površina Ze­ mlje. Prema prvim Grcima.

Zato.) je Eratosten napisao knjigu posebno o ovoj metodi i samom određivanju. Na prvom mjestu znamo da Aleksandrija ne leži točno na sjeveru od Syene. samo Kad je podne. Erato­ sten je znao da u podne na dan ljetnog solsticija vertikalni štap u Syeni (Asuanu) ne baca sjenu. Vrije­ dnost koju je on dobio iznosila je 23°51'. Na osnovu ovoga mo­ žemo očekivati pogrešku od pet posto u Eratostenovu konačnom računu.12 560 kilometara. e. ne vidim nikakav ra­ Ovo reducira pogrešku na oko jedan i zlog da posumnjam u njegovu auten­ pol posto. stvarna razlika Rezultat Eratostena je tako preci­ ovih gradova je 7°5'. Zato potpuna pogreška. ali je na sreću nadoknađivanje pogreške napravljeno u geografskoj širini Ale­ ksandrije. Sunce u Syeni je u zenitu.1 lom kut od 7°12 '. Sve bi ovo. udaljenost između njih posto. Ovom meto­ dom dobio je Eratosten vrijednost od 12.14. Metoda. nastao je problem određivanja njene veličine. A ovaj je upravo . (Današnja vrijednost je 23°36'. Eratostenova vrijednost bi bila mnogo manja od ovog iznosa. On je znao odrediti kut kojeg čini os Zemlje sa ravninom staze Zemlje oko Sunca. Ali pogre­ Slika 3. U Aleksandriji u istom trenutku Sunce zatvara kut s vertikalom od 7° 12'. ekvato­ rijalni oko 12 680 kilometara. koju je on upotrije­ bio. Zato u doba Eralostena Sunce nije bilo potpuno točno iznad glave u doba ljetnog solsticija.14 ška koja bi se pojavila iz ovoga. Također je bio prigovor da tičnost. ako se usporedi sa 12 670. ili jedna pedesetina opsega Zemlje. a je iznos razlike kosinusa tri stupnja od istovremeno u Aleksandriji zatvara s vertika­ jedinice. a najznačajnije određivanje u antičko doba bilo je ono koje je načinio Eratosten. n. U stvari. pojavila kod određivanja kuta. jer Zemlja nije točno okrugla. promjena koja je nastala zbog finih detalja u našem trećem stadiju profinjenja o čemu je prethodno raspra­ vljano.56 posto. Ako se oba mjesta nalaze na istom meridijanu. Prema tome. godine p.Sa saznanjem da je Zemlja kugla. iznosi jedan posto. i premda ta knjiga nije preživjela. Zemljin promjer daje vrijednost koju dobijemo kada podijelimo produkt: između 50 i izmjerene udaljenosti i 'Pi'. Na dru­ gom mjestu imamo nezavisan dokaz točnosti Eratostena kao promatrača. dok je prava vrijednost tog nagiba u njegovo doba bila 23°43'. on je mjerio nagib ekvatora Zemlje prema ekliptici. njega. a to je samo malo više od 0. što znači da je Sunce točno u zenitu ili iznad glave. Ja sam. pa razlika u geografskoj du­ žini iznosi oko tri stupnja. razlika u geografskoj širi­ ni između ova dva mjesta iznosi 7° 12'. što je Eratosten uzeo kao sigurno. Sli­ jedeći je korak bio da se odredi udalje­ nost od Syene i Aleksandrije.50. ako usporedimo zan da danas mnogi ljudi sumnjaju u s Eratostenovom vrijednosti od 7° 12'.) Stvarna geografska širina Syene je 24°5'. polarni promjer iznosi oko 12 640 kilometara. činje­ nica da je ona bila napisana pokazuje da je Eratosten metodu dobro zamislio i izveo s najvećom pažnjom. bilo obuhvaće­ no da je udaljenost od Syene do Ale­ ksandrije bila izmjerena s punom to90 . nego nešto izvan te točke za 22'. vjerojatno oko 230. koja se iznosi upravo 1/50 Zemljinog opsega. vrijednost koja je samo oko 112 kilometara manja nego današnja vrije­ dnost Zemljinog promjera. što znači da je pogreška iznosila samo oko 0. naravno. ili jednog pedesetog dijela opsega kruga. ako je Aleksandrija bila točno sje­ verno do Syene. ilustrirana je na slici 3.

n. ustanovili udaljenost unutar granice od jedan posto. filozof Pitagorejske škole. Umjesto njega. kao što je Egipat.procedura koja izgleda prirodno sasvim dovoljna. Heraklid je pripadao IV stoljeću pr. Ovo ne izgleda na kraju ni nevjeroja­ tno. Premda je ovo bila fantastična ideja pre­ ma našem današnjem shvaćanju. e. a ovo uspo­ ređuje s nezavisnim prigovorom da je Eratosten dobio udaljenost od pro­ fesionalnih teklića .. koji je živio u II stoljeću nove ere. To je moglo biti samo izgovor za odbacivanje ideje koju oni nisu voljeli. Heraklidova velika ideja je bila odbačena. I Hiparh i Ptolemej su imali razloga za odbaciva­ nje ideje da se Zemlja okreće. Udaljenost je bila izmjerena u jedini­ cama stadija. n. ali Filolaj nije postavio Sunce u centru sistema. za ideju da se centar sistema može očitovati uplivom na cjelinu. koji je najviše radio na svom djelu sredinom slijedećeg stoljeća. da bi stoljećima specijalni tekli­ ći u ravnoj zemlji. a to izgleda gotovo fantastično. naći ćemo ideju ponovo oživljenu i razvijenu. koji bi protumačio privi­ dnu dnevnu rotaciju neba. bilo pojedinaca koji su to shvaćali. Heraklid se oslo­ bodio čudnog pojma centralne vatre i jednostavno je uzeo da se Zemlja vrti oko svoje osi. Apolonij je bio najveći matematički astronom III stoljeća pr. Filolaj je bio suvremenik Sokrata. Hiparh II stoljeća pr. Njihov tobožnji prigovor je bio da. koje su nosile ovo ime. 91 . on ga je zamišljao kao disk koji postaje vruć od brzog prolaza zraka kroza nj. ako se Zemlja vrti. pa je još jednom nebo. jer se prenošenje važnih vijesti u Egiptu moralo održavati preko profesional­ nih teklića više od dvije tisuće godina. Je­ dnostavno je zamijetiti da se dnevno kretanje zvijezda preko neba pojavljuje zbog rotacije Zemlje. Heraklida. e. Plinije navodi da je Eratosten upotrebljavao putni stadij. bile su tada u upotrebi: putni stadij. tada bi tijelo bačeno u zrak naprosto palo iza mje­ sta iz kojeg je bačeno. olimpijski stadij od 185 meta­ ra i kraljevski egipatski stadij od 210 metara. jer Zemlja nije u njegovu cen­ tru. premda je. a živio je nešto prije Platona. Samo. tri razne jedinice. Kozmologija Grka Prvi korak u shvaćanju neba nije vjerojatno teži od prvog koraka prema uočavanju Zemljine sferičnosti. Platon o ovome nije imao svoje mišljenje niti ga je imao Aristotel.čnošću. Filo­ laj je zaslužio priznanje iz dva razloga: prvi. a ne Zemlja. Na žalost. Na prvi po­ gled netko može pretpostaviti da je ovo bio prvi korak prema heliocentričnoj teoriji. koji se upotrebljavao u mjerenju udalje­ nosti putovanja. i Ptolemej. a drugi za spoznaju da bi se kretanje Zemlje oko centra moglo odraziti u suprotnom kre­ tanju zvijezda. ali ovi ljudi nisu nikada bili sposobni da uvjere svoje suvremenike. kao mi danas. Prvi korak u pravom smjeru načinio je Filolaj. vjerojatno je bio pod njego­ vim utjecajem. Ovo bi ukazivalo da bi se Zemlja morala kretati oko centra. e. Drugo bi stanovište (da je Eratosten upotrijebio olimpijski stadij) ukazalo da su teklići načini­ li pogrešku od oko 17 posto u svojim određivanjima udaljenosti. a iznosio je oko 157 metara. a Aristarh. Grčki svijet kao cjelina nije nikad došao do ove spoznaje. a o tome se postavilo pitanje. n. premda je nemoguće reći da li su oni osjeti­ li njenu snagu. bio je zadnji velikan. On je naučavao da glavno djelovanje u sve­ miru mora dolaziti iz njegova centra i da zato glavno djelovanje ne može doći iz Zemlje. kako ćemo vidjeti.. on je za­ mišljao da je centar sistema gigantska vatra koju od nas skriva Zemljino tijelo. kada dođemo do drugog giganta grčke astronomi­ je. dok smo došli do Hiparha i Ptolemeja. preuzelo dnevno kretanje. Na nesreću.

što takva nije bilo kretanja koja nisu bila izraže­ teorija ne može protumačiti prividno na krugovima. zvijezda. Sunca. Imamo jednostavnu li da su sva kretanja planeta kružna. Re­ fijom simetrije. ona se također slagala sa filozo­ nja planeta u suprotnom smjeru. Veliki problem u pripisiva­ mo takav pogled. Upravo kao što sfera netu okrene u suprotnom smjeru od ima najveći stupanj simetrije kao tro­ kretanja kazaljke na satu.Možda je vredniji razlog za odbaci­ u epiciklima na slikama 3. smione sve dok ne dođe do druge stacionarne pretpostavke grčkih astronoma. sve­ točke od koje ponovo počinje kretanje mir bi izgledao potpuno bezakonsko u suprotnom smjeru od smjera kazalj­ mjesto. Teorija Eudoksa je bila istovre­ meno složenija i suptilnija. ako oni i ne očekuju. koju je Platon razložio dovito se pravac od Zemlje prema pla­ za slučaj sfera. kao Prvi ozbiljni matematički pokušaj shvaćanja složenosti kretanja planeta 92 Ovdje je podjednostavljen moderni dijagram koji se katkada označuje kao "grčka" ideja sistema sfera. ali Kombinacije kružnog kretanja su bile dubljim pojmom. također. tako krug ima gne stacionarnu točku. no što se može i zamisli­ ti. dopuštene u njihovim shemama. oni su smiono pretpostavi­ ovim kvalitetama. trijskom obliku kretanja planeta bilo a tek je Kepler s teškom mukom kona­ je da se dobije opis ovih retrogradnih. Mjeseca i Zemlje. zatim dose­ dimenzionalno tijelo. Slika 3. od koje krene najveći stupanj simetrije za zatvorenu suprotno u smjeru kazaljke na satu. Jupitera. čno odbacio pojam kružnog kretanja. ali vanje ideje da se Zemlja vrti. stazama. Premda danas ne simpatizira­ ke na satu.7 i 3. možemo imati više Tada se to nije moglo suviše uvjer­ simpatije prema Grcima ako se sjeti­ ljivo naglasiti budući da Grci nisu ima­ mo da današnji učenjaci očekuju da li fizikalnu teoriju gravitacije. Brojevi pokazuju sfere: nevidljivu. nego su među­ sobno povezane kao kompas na stožeru. pa nisu fizikalni zakoni imaju eleganciju i si­ imali pojma zašto se planeti kreću po metriju. Ova hipoteza nije samo kretanje planeta. . Eudokso je zamišljao da polarne osi njegovih idealnih sfera nisu međusobno paralelne. kretanja pomoću staza planeta. štaviše. krivulju. nastavi kretanje u direktnom smjeru Bez prilično jednostavne. Merkura. kao što je prikazano gore.13 pokazuje prikrivala potrebu za fizikalnom teori­ kako se sa Zemlje vide katkada kreta­ jom. Marsa. zamjenu Platonova pojma sličnim. Da svladaju svoje fizikalno materijalni će se svijet manifestirati neznanje. Možda. Saturna.10. moramo se podsjetiti nju bilo kojem jednostavnom geome­ da je on trajao sve do Keplerova doba. Venere.

točke pričvršćenja i kretanje sfera na ali nije mogla protumačiti zašto pla­ takav način da prikažu opažena kreta­ neti mijenjaju sjaj. donekle ma­ da protumači određeno kretanje ne­ glovito. zašto. ili ova ga je pogreška prisilila da pokuša Mjesec pričvršćen je na najunutarnji. vidimo da u slici 3. pa su grčki kozmografi pristu­ Zemlje. Jupiter i izrazima. poslije njega. Prema tome. Eu­ jus (OC) malog kruga mora biti jednak 93 . je očito da Mars mora biti bliže Zemlji Nadalje. nja planeta. njihove tumačila promjenu smjera planeta. Druga krajnja označavalo starost Platona i prve go­ sfera je pričvršćena svojim polovima dine zrelosti Aristotela. Ona je sasvim dobro bio da se izaberu polarne osi. njegova teorija automatski kad je sjajniji nego kad je slabog sjaja. Mars. planet.bi trebalo da mijenja svoj sjaj. strukturu. planete (prema ka njihovih kretanja u geometrijskim redu Merkur. Položaj ima neku analogiju sa žiro Poslije Aristotela bila je odbačena kompasom. koje je prvobitno tre u Zemlji. Drugim riječima. Posljednja stavljanje kretanja planeta. Ali je Aristotel načinio polovima. čini se. serije sastavljena iz ranijih vjerovanja i teo­ sfera su se postepeno proširivale. kristalnih sfera: Mjesec je bio pričvr­ Umjesto toga. nastala je te­ Na ovakav način dolazi do vrlo slože­ orija s fantastičnim brojem od pedeset i pet sfera.10. no obrnuta od teorije koju je iznio na Čini se sasvim jasnim da Eudokso razmatranje Eudokso. Njegova sfera svake serije kreće se na isti na­ teorija se pojavila u vrijeme koje je čin kao sfera zvijezda.neta poput onih koji su već prikazani kta nagiba staze planeta prema stazi na slikama 3. Treća sfera je pričvršćena ozbiljnu pogrešku pridodavajući fi­ na drugu sferu na sličan način. on se ograničio na po­ šćen na najbližoj sferi. pla­ samo matematičko sredstvo za pred­ neti imaju svaki po četiri. a ona je sigurno potpu­ ročito u Eudoksova učenika Kalipa. a redom.7 i 3.dokso se izgleda nije bavio pokušajem dokso. ili Sunce. dje.načinio je veliki grčki matematičar Eu.Bilo je pokušaja da se protumači ova ju ležati u ravnini kretanja Sunca oko pojava. zahtijeva da smjerovi planeta ne mora. Prema tome. nih kretanja najunutarnjije sfere. Konačno. bilo je potre­ zde. Često se govorilo. pa nalazimo na posljednju sferu i može se slobo­ njeno puno prihvaćanje u rukopisi­ dno vrtjeti oko osi koja prolazi njenim ma Aristotela. da su "Grci" vjerovali u sistem beskog tijela u određenom trenutku. Zemlje. na­ rije Eudoksa. i tako zikalnu suštinu sferama Eudoksa. Prema teoriji Eudoksa. Sunca i Mjeseca. A da se razjasne kretanja Saturn) i posljednja sfera za sve zvije­ planeta u svim detaljima. Matematički problem je teorija Eudoksa. Polarne osi raznih sfera nisu planete u jednu divovsku mehaničku paralelne. Mars ima katkada veći sjaj. Za razliku od mezopotamskih Sa stajališta današnje heliocentriastronoma prije njega i za razliku od čne teorije. nego imaju razne položaje. nije nikada namjeravao svoje sfere za­ U Eudoksovoj teoriji samo se zvije­ misliti kao da imaju stvarnu fizikalnu zde kreću u jednoj sferi. Dok Mjesec egzistenciju. Prema njemu.10 radiHiparha i Ptolemeja. Sve su ove sfere imale svoje cen­ bno dodati još sfera. on je pošao pili epicikličkom prikazu kretanja pla­ na neki način prema tumačenju efe.spojiti posebne serije sfera za razne u sferu. Sasvim lomično njihova retrogradna kretanja. Mars je stvari. one su bile i Sunce imaju seriju od tri sfere. a zatim su se kušaj tumačenja općih karakteristi­ nizale sfere za Sunce. Ova je priča. Venera. na primjer. a katkada Koliko je u tome uspio Eudokso? U slabiji. on je bio u mogućnosti da pri­ uvijek jednako udaljen od Zemlje i ne kaže mijenjanje smjerova planeta. bila predložio Eudokso.

ne ovisi o postavljanju prave skale dvaju krugova.10. Ovo zahtijeva dva podudaranja: prvo.7 nije bilo neposrednog uvjeta da Sun­ ce bude u centru malog kruga. kao što su na slici 3. Bilo je bitno da Zemlja. 94 . Zatim. Za ove svrhe. Potpuno slična razmatranja pri­ mijenjena su na slici 3. da Sunce mora biti u centru epicikla. S i C moraju uvijek biti na jednom pravcu. ako uzmemo da vrijeme koje je potrebno da se jednom okrene veliki krug odgovara vremenu koje je potre­ bno da se Mars jedanput okrene oko Sunca. Prema tome. Odatle nije bilo odmah jasno ljudima. koja je na raspolaganju na slici 3. Stari astronomi nisu Sunce metnuli u centar epicikla po kojem se kreće Ve­ nera. nego opet na liniji ZC. da se C treba kretati oko Zemlje u potpuno istom periodu Slika 3. nego samo o postavlja­ Slika 3. I tu Sunce nije postavljeno u centru većeg kruga. Ipak. Sunce i centar malog kruga budu na pravcu.15. točnost prikazivanja. Marsa.7. Tamo radi­ jus ili polumjer kruga sa centrom u Z može imati razne vrijednosti. Drugim riječima. u crtanju slike 3. Ali ova informacija nije potrebna ni za razumijevanje promje­ ne smjerova. na primjer. bilo je jasno predosjećanje da točke Z. tada će epiciklički prikaz jednako predstaviti opaženo kretanje Marsa.15 nju odnosa njihovih polumjera. Ali on je postavljen na liniji ZC. i ako uzmemo da vrijeme koje je potrebno da se mali krug jednom okrene bude jednako vremenu za koje se Zemlja jednom okrene oko Sun­ ca. koji su prvi upotrijebili epicikličku predodžbu kretanja planeta. ni za razumijevanje promjene relativne uda­ ljenosti Marsa. ali je potrebno da odnos polumjera velikog kruga prema polumjeru malog kruga bude točan.radijusu staze Zemlje.16 Slično je kod crtanja ekscentričnog kruga kretanja vanjskog planeta. a da radijus ili polumjer (CZ) velikog kruga mora biti jednak polumjeru staze našeg vanj­ skog planeta. sve što mi trebamo jest odnos OC prema CZ.

pr.7. slika 3. Poznat je po brojnim di­ jagramima za razna tumačenja. Tychonovu siiku svijeta. Ako prihvatimo drugi zaključak. relativan je po­ jam. da bi točka S trebala biti u točki C.kao S.17 Slike epicikala i ekscentričnih krugova su ekvivalentne. tada dobivamo tzv. . Ako uzmemo da je ZS jednako ZC. nazvan "Nauča­ vanje Leptinusa" ili "Umijeće Eudoksa". pa možemo napraviti epicikle za sve planete.17 se pojednostavljuje pa se dobiva heliocentrični sustav svijeta. (Razlika između slike 3.15 je izra­ đena iz promatranja. nastala je samo iz pro­ matranja i iz teorije: slika 3. koje je napisano u Egiptu između 331. i 111.18 Pitanje. Na gornjim dijelovima ovih strana je dio astronomskog papirusa. Ali je Slika 3. dok je slika 3. i drugo. kreće li se Sunce oko Zemlje ili se Zemlja kreće oko Sunca. S i C budu po­ redani početno u istom smjeru.to će reći.7. e.15 i slike 3.) Epiciklički prikaz kretanja Merku­ ra mogao bi se popraviti ili dopuniti na pravcima Heraklidova ukazivanja upravo na isti način kao što se mogla dati epiciklička slika za Veneru.7 izrađena iz prvobitnog poznavanja heliocentrične teorije. n. kao što je poka­ zano na slici 3. Vjero­ jatno je da je ova podudarnost navela Heraklida da polumjer kruga Sunca treba uzeti da bude jednak polumjeru kruga na kojem se kreće centar epicikla Venere . Slika 3. god. naravno. da Z.

Budu­ ći da je nedostajalo poznavanje prave skale krugova na slici 3. Arhimeda. jer je relativno pitanje da li se Sunce kreće oko Zemlje ili se Zemlja kreće oko Sunca. upravo kao slučaj na slici 3. Ali je Aristarh otišao dalje od ovoga.17. prikazana na slici 3.15. 96 . slika koju će Tycho Brahe prihvatiti gotovo dvije tisuće godina kasnije. također. On je došao do sazna­ nja da. prije nove ere. tada se može pokazati kako se svi planeti kreću oko Sunca. ako se Zemlja zaista kreće oko Sunca. ostvario da se opis kretanja jednog vanjskog planeta kao što je na slici 3. ako ne postavimo daje polumjer kruga Sunca (udaljenost SZ) jednak polumjeru epicikla (OC). Zato otkriće heliocentričnog pogleda. koje je dolazilo jednostavno iz promatranja. On je.16. ako prihvatimo da se Ze­ mlja kreće oko Sunca. koji je Aristarha uveo u heliocentrični pogled na svijet vjerojatno oko godine 260.Slika 3. Sada je moguće da se učini isti korak kao što je učinio Heraklid u svojoj slici kretanja unutarnjih pla­ neta.9 može prevesti u vrstu opisanu na slici 3. Na osnovu ovoga došli smo u si­ tuaciju u kojoj se svaki planet kreće po stazi oko Sunca. Moguće je uzeti polumjer kruga Sunca da je jednak udaljenosti od C do E. može još pojednostavniti. Ovo je jasno ako se vratimo slici 3. kao na slici 3. Vjerojatno je ostvario jednakost epicikličke i ekscentrične kružne predodžbe o kojoj se raspravljalo prije u ovom po­ glavlju. nije bilo tako lako u slu­ čaju vanjskog planeta kao što je bilo u slučaju Venere i Merkura. Napomene Arhimeda također po­ kazuju da je Aristarh učinio daljnji značajni korak.17. postoji samo jedno tumačenje zašto se pozadina zvijezda ne mijenja tokom godine: zvijezde moraju biti vrlo daleko od nas.19 Kad je Mjesec u kvadraturi. On je jasno spo­ znao da se slika svijeta. poznat nam je jedan kut u trokutu kojeg sačinjavaju Sunce. Protumačiti se može samo ako se Sunce na­ lazi izvan centra.9. Još postoji neosporivo svjedočan­ stvo jednog od njegovih suvremenika. kao što je na gornjoj slici situacija bila još nemoćnija za vanjske planete. jer se tada ne bi moglo protumačiti različito trajanje godišnjih doba. što je poka­ zano na slici 3. Kritični detalj je nestao.18. tako da Sunce padne u točku C. tada je sve što možemo reći da linija SZ mora biti paralelna sa OC.10. a prema tome planet održava konstantnu udaljenost od Sunca. Ovo je takozvana Tychonikova slika svijeta. a samo se Sunce kreće po stazi oko Zemlje. Ari­ starh je koristio ovaj slučaj da odredi odnos udaljenosti Sunca prema udaljenosti Mjese­ ca.20 Aristarh je smatrao da se Zemlja ne kreće oko Sunca po krugu. i tako da planet zadr­ žava stalnu udaljenost od Sunca. drugog možemo mjeriti. Može­ mo samo nagađati na koji je način on uspio da načini ovaj značajni korak. Mjesec i Zemlja. trebalo je još samo dokazati da Sunce mora biti na pravcu CZ. Slika 3. naime udaljenost od Sunca do planeta (udaljenost SO) mora uvijek biti jednaka udaljenosti ZC. Tu. upravo onako kako je pokaza­ no na slici 3. I.16.

Već smo napomenuli da godišnja ći ovo i poznavajući Mjesečev prividni doba imaju nejednako trajanje. tada je kut izmjeren je ova procjena bila grubo manjkava. našao je Aristarh vrijednost u teškoći poznavanja točnog trenutka od 87°. u E netočan. Mjereći koja je korištena.Poznavajući udaljenost Mjeseca u polumjerima Zemlje. Ovo je teško pro­ ovom mjerenju. u i manje točnije vrijednosti. je bio oko 895/6°. Prema tome. baziran na kvadrature Mjeseca. Uzimajući Eratostenovu vrijednost a polovina u mraku).20. Zašto kutni promjer. Ako trenutak kvadrature nije što je Mjesec. lako mogao ustanoviti uda­ ljenost Sunca će se utrostručili. Pre­ slučaju daje vrlo velike razlike u-rezulma tome. Poznavaju­ ma. ako je izmjereni kut mogao odrediti apsolutnu udaljenost bio 89° umjesto 87°. Sunčevog sustava. Nadalje. a njegov je račun. smjerovi Sunca i Zemlje. može otkriti odnos polumjera Zemlje jednostavno ne bi slagala sa činjenica­ prema polumjeru Mjeseca. a ako ljenost Sunca. kut SZM može stvarne vrijednosti. on je smatrao da bi ako bi tatu. kako je oko četiri ili pet milijuna kilometara. gledano sa Mjeseca. Vjerojatno je ređujući prividni polumjer ovog kruga s to bilo zato. Ranija su određivanja bila manje ci 3. Ali bi takvo prisvajanje uništilo točna. gledano sa Zemlje. ili dapače ranije ju zatvarati pravi kut. a i mala pogreška u ovom ali Aristarh nije bio toga svjestan. a kut MSZ može se prema čito korisno za ustanovljivanje nekog tome izračunati. Uspo­ opravdano pitati zašto. Aristarhov rezultat Ustanovljivanje udaljenosti Mjeseca bio bi gotovo točan. pa možemo Mjeseca uvijek ima kružni oblik. Aristarh je Ustanovljivanje mjerila Sunčevog su­ stava 97 . jer oblik Mjeseca nije striktno oko dvadeset puta dalje od nas nego kružan. kako je postavljena. svatko se njegova teorija. ako se Zemlja kreće oko Sun­ ljenost Mjeseca u polumjerima Zemlje. ali su ona bila dovoljno točna za već usklađenu jednostavnost heliocenAristarhovu svrhu. on je tada tako­ Aristarh je također načinio sjajan đer znao udaljenost Sunca. Kasnije ćemo vidjeti da točno procijenjen. ca prema udaljenosti Mjeseca. pola nje­ Zato je Aristarh prvi određivao mjerilo gove površine osvijetljeno od Sunca. Na primjer. a oko stotinu godina kasnije mačiti pretpostavkom da se Zemlja ne dobio je Hiparh vrijednost koja je bila kreće oko Sunca. ipak je bilo naro­ se mjeriti. ca po kružnoj stazi? Ova bi se teškoća Na ovaj se način može dobiti vrlo točna u trajanju godišnjih doba mogla protu­ vrijednost. Na primjer. trične slike svijeta. Aristarh tom trenutku Sunce. Jednostavan račun općeg reda u veličini Sunčevog susta­ tada određuje odnos udaljenosti Sun­ va. mora­ polumjera Zemlje. kut SZM. napor da se odredi pravo mjerilo u bilo je moguće izračunati polumjere Sunčevom sustavu. Kut SMZ je Premda je ovo bilo mnogo manje od poznat kao pravi kut. što je on bio svjestan da prividnim polumjerom Mjeseca. (kada je. Izgleda da je Aristarh svoju teoriju je bilo relativno lako. mogla postavio na razmatranje samo u pro­ se ustanoviti za vrijeme pomrčine Mje­ seca. pokazano na slici 3. lako je izračunati uda­ bi to bilo. nalazi se. Već smo ustanovili da rub sjene bni uzorak. izračunata uda­ Mjeseca. Nadalje. On je pokazao da staza svih poznatih planeta izražene u u trenutku kad je Mjesec u kvadraturi jedinicama udaljenosti Zemlja-Sunce. Mjesec i Zemlja je izračunao da je udaljenost Sunca stvaraju pravokutni trokut. On nije opsežno izložio što je baca Zemlja kad se stere preko svoje argumente u knjizi. nego oko točke koja unutar jedan posto od točne vrijedno­ je nešto udaljena od Sunca.19. Nedostatak u Aristarhovoj metodi. pokazao da je Sunce vesti. naravno. kao na sli­ sti.

Zato je Grcima izgledalo kao da se Mjesecu mora dopustiti da se kreće po epiciklu a. svijet Ranije smo napomenuli da su Hi.je trebao da čeka gotovo dvije tisuće 98 . U početku ovog poglavlja vidjeli smo da se nepravilnosti pojave čim se udaljimo od prvog stadija profinjenja i krenemo prema drugom. razvoj astronomije bio bi mnogo lakši. Na kraju. pa je grčka astronomija prešla ovakav razvoj je sasvim jasan. nema teorije koja bi protu­ mačila sve činjenice i. Ovdje imamo značajan primjer koji nam pokazuje kako nije uvijek dobro znati suviše o stvarnim činjenicama. tako da je heliocentrična teorija mogla postati stalno uvedena. s teorijske kao Babilonci prije njih. kada Mjesec nije vidljiv na nebu. S mija razvijala pravcima koji se mogu praktične strane. a ovo je bilo upravo ono što je bilo protiv Aristarha. dapače. koju je pronašao Aristarh. Istina je da na tako daleke objekte. zašto ne bi također i za planete? Izgleda da su ovo bili uzroci koji su sprečavali Aristarha da forsira svoje heliocentrične poglede. nisu prihvatili astronomi koji su slije­ dili poslije njega. u drugi stadij profinjenja. jer je epicikl mogao oponašati efekte eliptičnog kretanja u prvoj aproksima­ ciji. u grčko doba razilaženja od jednostavnog kružnog kretanja nisu bila tako napadno upa­ dljiva. Konačno. Ovo ne bi trebalo biti do­ slovno shvaćeno kao opravdanje da se činjenice zanemaruju. kao što su planeti. A ovaj korak Grci nisu bili sposobni da naprave. ideje Grka su se kretale stalno da opišu fenomene koji su bili presve dalje i dalje od ispravne slike svijeta. Ali ovo nije točno za Mjesec.morao znati da smjerovi planeta ne leže općenito u ravnini staze Zemlje i je­ dnostavnost njegove teorije bi također djelomično bila poremećena zahtjevom da ravnine staza raznih planeta nisu u podudarnosti. ako je netko bio primo­ ran da preuzme kretanje po epiciklu za Mjesec. Da nema Mjeseca. Njegovo se kretanje moglo prilično dobro predstaviti epiciklom. Da je grčka astronomija ostala u prvom stadiju profinjenja pet stoti­ na godina na ovaj ili onaj način posli­ je Aristarha. parh i Ptolemej odbacili veliku Heraklidovu ideju o rotaciji Zemlje i prihva­ tili staru ideju o dnevnoj rotaciji neba. ne bi nastojao da prove­ de sve svoje najdelikatnije radove za vrijeme od pola mjeseca. ocjenjivanje proma­ nazvati geometrijskim ekvivalentom tračke situacije postalo je sve više i više numerologije Babilonaca. Za nju bi bilo potrebno razbiti staru ideju o kružnim kretanjima i prijeći na eliptična kretanja. Možemo se na­ dati. Njegova je slika svijeta bila divno pri­ lagođena prvom stadiju profinjenja. Ali. Dapače. U naj­ ranijim stadijima nije bilo problema u pokušaju da se izravnaju sunča­ ni i mjesečev kalendar. da se protivne činjenice neće po­ javiti sve dok to ne ustanove vrednije teorije. u svom zanimanju. a sada smo vidjeli zašto heliocentričnu teoriju. najko­ risnija će teorija biti odbačena ako su protivne činjenice upoznate u prera­ nom stadiju. tada bi povijest astronomije od poče­ tka nove ere do našeg doba mogla biti potpuno drugačija. Grci. u antičko doba. Razlog za precizno. bilo je relativno lako uočljivo da se Mjesec ne kreće oko Zemlje pravilno po kru­ žnoj stazi. a današnji astronom. ali nije bila prilagođena drugom stadiju. komplicirani za njih. Značajno je da poslije Aristarha ima­ Poslije Aristarha grčka se astrono­ mo dvije sasvim suprotne tendencije. Sigurno je da su ovo bili glavni razlozi koji su sprečavali i učenjake poput Hiparha i Ptolemeja da prihvate takve nazore. efekti koji se pojavljuju u drugom stadiju profinjenja relativno su mali ili su se smatrali takvima u grčko vrijeme. pokušali su strane. S atronomskog se gledišta pokazalo gotovo zlokobno da naša Zemlja posje­ duje satelit.

sa su uzimani u obzir. Osim prijeći preko ovog dodatka bez osjeća­ toga. u izrazima prema ovom uvjetu postaje zadovoljen kružnog kretanja. onaj tko nije matematičar. Ovaj rad se odvijao ove konstrukcije obično opisane na na osnovi pretpostavke da sva kre­ način koji ih prikazuje svojevoljno i tanja moraju biti sastavljena iz kru­ neprivlačno. može va budu točno u centru Zemlje. Predmet gdje je glavna konstrukcija. a će Ptolemejevi zaključci biti izneseni centri epicikala su se kretali oko kru­ pojednostavljeni u slijedećem pogla­ gova. nije bilo uvjeta da se centri epi­ ja da je propustio bilo šta od bitnosti cikala moraju kretati po svojim krugo­ da razumije preostala poglavlja ove vima jednolikom brzinom. S ovim do­ knjige. 99 . uvode­ je bio u mogućnosti da prikaže mnoge ći eliptično kretanje.u suštini je to slična matematičkom pozadinom. njegove oštroumne konstrukcije pobuđuju naše divljenje dnost heliocentrične teorije. Planeti su se još situacijom za eliptično kretanje.godina prije no što je Kepler uspio da datnim stupnjevima slobode Ptolemej ostvari drugi stadij profinjenja. ali se nije tražilo da centri krugo­ vlju. matematički uspo­ montiranjem stupnjeva složenosti koji ređena sa stvarnom situacijom. Na nesreću su ha i Ptolemeja. tri stotine godina prije njih.šta one stvarno znače. Ovdje su pretpostavka koju je iznio Eudokso one dane u dodatku na kraju knjige. A Kepler je imao karakteristike eliptičnog kretanja. Ovo je jednostavno zato jer su opisane sa sasvim nedostatnom žnih kretanja . Premda znamo da on nije bio na prednost što je živio u vrijeme kada je Nikola Kopernik snažno izrazio vrije­ dobrom putu. Prije nego završimo ovo poglavlje omogućavajući nam da razumijemo reći ćemo nešto kratko o radu Hipar. Dok uvijek kretali oko kružnih epicikala. tj.

a povezan s porastom kr­ zone Zemlje navodeći da su samo dvije šćanstva. dovelo je do gotovo komple. dni dio Crkve. pa čili Grke.od njih nastanjene. onemogućile su da neće biti za budućih četrnaest stotina oni prihvate bilo kakvu razboritu sli­ godina. budući da padu. dijelio gornje i donje vode. da značajnog napretka u astro­ nesreću izreke u Bibliji. vljenjem odlomka iz Biblije. Laktancije i Kosmas. mijenja­ Jehova naredio da Sunce stane. koji su obasuli Profinjeni detalji. bili su nepoznati u srednjo­ prema tome poricali prvo veliko otkriće vjekovnoj Europi. ispod horizonta sve dok ne dođu u po­ Kopernik: Da me se napadne iskri­ ložaj za ponovni izlazak na istoku. Židovski narod. Osim toga. larnoj predodžbi pojam o ravnoj Zemlji kao što je bilo u doba Noe. ali da nije potre­ tnog uništenja grčke znanosti na Za­ bno govoriti o Antipodima. Povećavanje rascjepa između završetka VII stoljeća teolog Beda je istočne i zapadne Europe. ali u rukama rane Crkve oni jednom je naširoko prihvatio napre­ su gotovo kompletno uništili znanost. Drugim riječima. ali na čeno. Nasuprot tome. sv. Odmah nakon naći. bilo je malo ili uo­ uzme da je Zemlja ravna. sadrži naivno astro­ oplovili Feničani u službi egipatskog nomsko posuđivanje od drugih naro­ kralja Nehoa prije više od deset tisuća da. gore na nebu postoji još jedan ocean jer je malo ljudi bilo upoznato s općim koji se u trenutku upozorenja može pregledom grčke astronomije. nikad nije bio prošao treću zonu i našao ljudska bića osobito zainteresiran za astronomiju. Augustin. kao "nebeski nomiji poslije njegova djela Almagest svod i gornje vode". Sada Biblija doslovno tumači: stvarno posebno Ptolemej. ma. On spominje imperija.4. nakon zalaza na zapadu. koji je živio krajem IV i Vjerojatno ništa više ne bi iznena­ početkom V stoljeća i koji nije tretirao dilo Grka Ptolemeja nego da je bilo re­ grčku znanost s omalovažanjem. postoji nebeski svod koji odjeljuje gor­ premda samo u arapskim prijevodi­ nje vode od donjih. Oko IX stoljeća sferičnost Zemlje i Ovakvi iskazi samim Židovima nisu grčke poglede o kretanju planeta još škodili. poglavlje KOPERNIK I KEPLER Luther: Budala bi preokrenula sve nje gruboj predodžbi da zvijezde i Sun­ o astronomiji. koji su toliko namu­ porugom ideju o Zemlji kao kugli. ponovo se čitaju. ku svijeta. Nebo je bilo nebeski svod koji je godina. Posljednji grčki pisci. Ovo bi bio iznenađuju­ posebno knjiga Geneze. prva knjiga ći iskaz s obzirom na to što su Afriku Starog zavjeta. Tako na­ pće nije bilo razumijevanja za bilo što lazimo komentatore kao što su bili osim za grube astronomske činjenice. zadnje je Istina je da je bilo manje članova utočište nekoga koji prisvaja pravo o Crkve bez predrasuda. U Bibliji čitamo da je ce. kao što je bio stvarima koje ne razumije. Takve je nastavio je da živi sve do XV stoljeća i predodžbe bilo lako prihvatiti ako se kasnije. ovo je trebalo naglasiti. Tokom stoljeća stvari su se Razloge za dugi zastoj nije teško polagano poboljšavale. a ne ju svoje staze krećući se preko sjevera Zemlja. koji je ozna­ bio sklon da razmotri ideju po kojoj bi čen propadanjem i padom Rimskog Zemlja mogla biti kugla. čiji su rukopisi nitko nije čuo ili čitao o nekome koji je popunili opseg Biblije. a ni Europa nije bila Grka. U popu­ izliti potpuno na Zemlju i potopiti je. Međutim. nastanjena dalje od nje (treća zona je a kao posljedica je ovih rukopisa što tropski pojas). nalazimo vraća­ u takvom umnom stanju da za sebe 100 .

Od grčkog doba pa sve do Kopernika Europa nije postigla neki napredak u kozmologiji. nacrtana u XIV stoljeću. 101 . Slika svemira Piera di Puccia.Pogled zapadnog kršćanstva na svemir bio je dugo opterećen starim naivnim židovskim astronomskim rukopisima. ti­ pična je za taj period.

Već je u XIII stoljeću Aristotel bio podignut iznad svih filo-. Baklja je naj­ prije prešla Indijcima. ali bez uspje­ ha. za više od sto godina. franjevačkog redovnika. a vjerojatno od njih Arapima. Ptolemejeva teorija je bila izrađena da po­ mogne astronomima. posebno u originalnom grčkom jeziku. Jer. on se nije bojao da se sukobi s Lutherom. koji je živio prije otkrića teorije epicikličkog kretanja planeta. značilo je da se pored teorije Ptolemeja sada počinje razmatrati i teorija homocentričnih sfera. Ovo je pomoglo da se oslabi dugotrajni autoritet Ptolemeja i da se ljudi prihvate istraživanja dru­ ge teorije. To je bila cijena prihvaćanja Biblije doslo­ vno i u potpunosti. Početkom sadašnjeg tisućljeća Arapi su postali duboko zainteresirani za finije detalje kretanja planeta. Tome Akvinskog. Pomoć se sastojala u tome što je arapski utjecaj u Španjolskoj veoma poticao da se Europa zainteresira za promatračku astronomiju. prirodno. izazvalo je veliki interes.jedan od osni­ vača eksperimentalne znanosti . Svakako. Ipak je Bacon . uprkos velikoj složenosti sistema krugova i sfera koje su upotrebljavali.možda 102 . Unutar same Crkve bilo je znakova revolucije. samo jedan dio grčkog učenja koji je pobudio skolastičku pa­ žnju. predviđanja su postajala sve netočnija. u odnosu na godinu ili dvije. astronomski se duh odr­ žavao u drugih naroda. Zapreka je bila u tome što je Kopernik imao pre­ veliko povjerenje u njihovu točnost. premda je sam Bacon bio izoliran da napravi veliki korak koji se prostire otvoren svakome sve od vremena Aristarha. Njihov promatrački rad bio je i pomoć i zapreka budućem razvoju astronomi­ je. kad su se uzimali duži perio­ di vremena. Prednost je religiozne ra­ znovrsnosti što zabrana jedne ideje od religioznih faktora na nekom mjestu ne uključuje zabranu te ideje od dru­ gih faktora na drugom mjestu. U ovome su oni vje­ rojatno bili potpomognuti i ohrabreni čistoćom pustinjske klime. prema pisanju sv. a astronomija je bila. Ponovno otkriće grčkih autora. vjerovao u Eudoksove sfere. koji su postali strastveni promatrači neba. Oni su naučili zamr­ šene teorije Ptolemeja i ustanovili da one ne objašnjavaju činjenice koje su oni pronašli. poput Engleza Rogera Bacona. Sada Arapi proučavaju i teorijske i praktične aspekte astronomije. kako ćemo vidjeti kasnije. Vjerojatno su politička raznovrsnost Europe i nakon reformacije njena religiozna raznovr­ snost pomogle da dođe do toga. Poštovanje koje se razvilo prema radovima Aristotelovim u godinama koje su prethodile 1500. Ali. Ovdje je potrebno tumačenje.odredi takve detaljne činjenice. Prem­ da je Kopernik bio obavezan provesti opomenu unutar svoje vlastite Crkve. što se pokazalo prilično do­ bro. drugačije od obiju poznatih antičkih teorija. pogotovu za djela Aristotela. otvo­ reno su tražili raskid sa starim ideja­ ma. polazeći od po­ znate situacije. manjkavost teorije postala je potpuno očevidna. naravno. da odrede gdje će se planeti naći u nekom kasnijem času i osiguraju da predviđanja mnogo ne odstupe. Međutim. Neodoljivo privlači da se razmotre uzroci velike znanstvene eksplozije u Europi odmah poslije 1500. zofa. godine. eksplozije u kojoj je Kopernik igrao tako istaknutu ulogu. Treba se podsjetiti daje Aristotel. znanstvena revolucija u Europi nastala je u velikoj mjeri kao rezultat dugog perioda tokom kojeg su se grčke ideje postepeno ponovo uvodi­ le u zapadnu Europu. veliki Kopernikov rad ne bi uopće nikad bio publiciran u Njemačkoj tokom egzistencije pro­ testantizma. Vrijeme koje je razdvajalo Ptolemeja od arapskih astronoma bilo je sasvim ne­ sposobno da daje točna predviđanja. Ljudi. S teo­ rijske strane oni su pokušali da usa­ vrše Ptolemejevu teoriju.

U srednjem vijeku astronomija je uglavnom cvala u muslimanskim zemljama. Slika gore desno predstavlja Ulagha Bega. Astronomi istanbulske zvjezdarnice. 103 . Lijevo: opći pogled. Ovi promatrači proučavaju Ptolemejeve teorije. Desno: pogled na kvadrant. istaknutog promatrača XV stoljeća iz Samarkanda. Sredina: crtež pokazuje položaj i veličinu velikog zidnog kvadranta. Oni su također uvidjeli da se mnoge činjenice ne slažu s teori­ jama. Rekonstrukcija zvjezdarnice u Samarkandu.

privikli su se čiti na tijelu. od rotacije Zemlje. A vjerojatno je ovaj gleda Kopernikova djela. izgleda da su osigurali teme­ pretpostavka s kojom je pošao Koper­ lje na kojima su osnovani izvanredni nik pokazala kako je on smatrao da znanstveni razvoji u stoljećima koja je fizikalno najrazumljivije pretposta­ su slijedila. ne možemo ga uo­ tiji kao Regiomontanus. zajedno s ciznih podataka koji bi nam govorili o naveliko poboljšanim fizikalnim zna­ njegovim idejama. najbolji primjer općeg umnog nemira i zrak posjeduje dva osnovna nezavisna vrenja koja su se razvijala među misli­ kretanja: kružno kretanje. da on posje­ početak njega vodio malo-pomalo pre­ duje mnogo bolje razvijeno fizikalno ma njegovoj velikoj teoriji o kretanju znanje nego njegovi grčki prethodni­ planeta. ako Zemlja roti­ redan čovjek. Budući da mi sami sudjelujemo u kao što je bio J o h a n n Miiller. ali je bilo značajnih ljudi ra. nemamo pre­ shvaćanjima. i gibanje gore i do­ Sredinom XV stoljeća astronomi. viti da se Zemlja vrti. na nesreću. uočavamo samo kreta­ na finije detalje Ptolemejeva sistema. a ne da se vrti Sasvim je očevidno. rodno mjesto Kopernika. Kopernik je odgovorio da bi tako da su isticale grčke ideje i bile se i sfera zvijezda morala neusporedi­ potpuno pristupačne.Tovin. nje gore i dolje. jer bi se udaljene zvijezde su gotovo kompletno ponovo otkri­ morale gibati mnogo većom brzinom vene. s različitim političkim i religioznim Premda. tijela bačena prema gore zaostaju. i među Grcima. Knjige su bile napisane svoje osi. izgleda da bi jasna njem. kako je izgledalo pred kraj srednjeg vijeka. što dolazi ocima u XIII i XVIV stoljeću. One su također postale široko nego Zemlja da bi načinile kompletnu rasprostranjene u brojnim zemljama rotaciju u 24 sata. Ptolemej je odbacio predodžbu o Kako je on došao do ove odlučne Zemlji kao rotirajućem tijelu koja se zamisli? Kopernik je bio sigurno izvan­ zasnivala na tome da. Na argument da bi se koji je sada uzet iz grčkog. Vrlo je vjerojatno da Kopernik je odbacio takvu primjedbu su Europljani XV i XVI stoljeća posje­ dokazujući ispravno da tijelo bačeno u dovali bolji razvoj fizikalnih shvaćanja 104 . lje. Pred kraj XV vo jače razletjeti na komadiće kada bi stoljeća originalne grčke ideje bile se vrtjela. ci. kad netko pre­ cijeli ostali svijet. Ovi faktori. pozna­ kružnom gibanju. a ne iz lo­ Zemlja razletjela ako bi se vrtjela oko ših prijevoda.

Godine 1491. bu jednostavnih matematičkih prora­ Kopernik je očigledno ustanovio da čuna. kao mlinovi jedeće 1501. i ostao u Italiji daljnjih pet go­ ću bio uvelike usporen. Tycho Brahe. nagovor svoga ujaka biskupa Lukasa Takvi strojevi su tražili široku upotre­ Watzelrodea. te­ ljeća. Za vrijeme tih deset godina koje najveći astronom-promatrač tog sto­ je proveo u Italiji studirao je pravo. gradnja ve­ na jedan od glavnih centara europskih likih srednjovjekovnih katedrala pred­ učilišta. u XV stoljeću bito prikladna. otputovao je u Rim. rodio se u grčkih astronoma na njihovu jeziku. Studij klasi­ Ptolemej. II 1473. medicinu. a već sli­ vijeka. jer je nekoliko mjeseci su bile sastavljene točne tablice trigo­ nakon imenovanja za kanonika u ve­ nometrijskih funkcija.u Frombork. astro­ ma mjernih instrumenata koje je imao nomiju i klasične jezike. Bez ovakvih ta­ likoj žurbi otputovao u Italiju. Godi­ graditelji. matematiku. Kao na primjer. nije bio ovisan o grubim sistemi­ ologiju.kojih je Kopernik došao do velikih kowu. sada u blica promatrački bi rad u XVI stolje­ Padovu. koji su bili sasvim sigurno teži Maria da Navara.Kopernik i (desno) Lukas Watzelrode.ideja koje je objavio u svom De revo- 105 . od kojeg je naučio nego oni s kojima su se susretali grčki elemente praktične astronomije. praktičnu i ekonomsku važnost. njegov stric. čnih jezika bio je naročito važan. gdje je kod Alberta Brudzew. dok gdje je bio postavljen za kanonika na su za Grke bili malo više nego igračke. jednostavno zato jer skog učio astronomiju i matematiku. koji mu je mnogo poma­ gao u razvoju i školovanju od drevnih Grka. Na primjer. Malo znamo o koracima pomoću Tovinu na Visli 19. u vrijeme srednjeg ne 1500. je u Europi tokom nastupajućih sto­ Kako se dolikovalo mladom čovjeku. poznat po­ mu je omogućio da čita radove velikih koljenjima kao Kopernik. što je dovelo do prvih matemati­ je intelektualna atmosfera Italije oso­ čkih tablica. mehanički uređaji. dina. godine naglo se vratio u na vjetar i na vodu. na sveučilište u Bologni. jer Nicolaus Koppernigk. gdje stavljala je veliki broj praktičnih pro­ je neko vrijeme studirao pod vodstvom blema. upisao se na sveučilište u Kra. Nadalje. ljeća riješeno mnogo malih praktičnih on je nakon nekih pet godina prešao problema. dobili su veliku sjeveroistočnu Europu .

Bilo je najvažnije da jima se susreo Aristarh i koje su uzro­ su se retrogradna gibanja planeta lako kovale da se napusti heliocentrična teorija u korist epicikličke teorije. neobični dio uloge Sunca u teoriji gurno shvatio da bi opisivanje planetPtolemeja sigurno je morao načiniti skih staza kao jednostavnih krugova. Zbog toga. nadalje. bio je da pronađe sliku kretanja planeta koja bi bila jednostavnija od Ptolemejeve i bolje se slagala s promatračkim činjenicama. kojeg je sam sebi postavio. pa je bio naročito oduševljen da je otkrio kako su drugi prije njega došli do spoznaje da se Zemlja giblje. da bi nova heOpet. a Mars. tanja Zemlje. On nije bio na­ grupe morale biti različito tretirane u ivčina da ne bi opazio poteškoće s ko­ teoriji Ptolemeja. skladu s promatranjima njegova doba.1 su Hiparh i Ptolemej napustili helioModerna slika staze planeta s velikom centričnu teoriju. Za­ protumačila. C označuje centar. Samo u ovom nije ekscentričnošću. lo u svemiru koje se ne kreće. Samo tpostaviti da se Zemlja vrti nego pre­ tako je moguće razumjeti zašto je on tpostaviti da se cijela sfera zvijezda napustio svoju srodnu okolinu u Itali­ dnevno vrti oko neba. bilo je moguće podijeliti koje su se odnosile na rad Kopernika planete u dvije grupe: Merkur i Venera divlja travestija činjenica. trebalo bi zadovoljiti zahtjeve iz pret­ Zašto? hodnog poglavlja koje smo prozvali Kopernik je morao uvidjeti da bi se drugim stadijem profmjenja. Sasvim je si­ na. godine i otišao najprije u Hepretpostaviti da je Zemlja jedino tije­ ilsberg. Zato. bit će prika­ Zemlju treću po redu po udaljenosti zano da su općenito prihvaćene ideje od Sunca. datak. Kopernik je sasvim sigurno znao mišljenja Heraklida i Aristarha. u čijim bi se centrima nalazilo Sunce. Sunce je bli­ liocentrična teorija bila prihvatljiva. Njegova veličina leži u činjenici da se sukobio s teškoćama koje su uzrokovale da Slika 4. 106 . kako ćemo vidjeti. prema Ptolemeju. Ali zašto? nima Aristarha. ali je prona­ položaj Sunca. Čim je uglavnom da bi živio kao intelektualni ideja o kretanju Zemlje bila prihvaće­ pustinjak do kraja života. Prema Ptolemeju. Jupiter i Saturn dalje od Zemlje. On nije mogao ji 1506. Kopernik se nalaze bliže Suncu nego Zemlja. nije dao jednostavnu kružnu predo­ Tada je bilo lako vidjeti zašto su obje džbu kretanja planeta. jest šao sustav koji je bio gotovo za dlaku u ekscentricitet staze. Dio s kojim se mora duži­ na Cl množiti da se dobije dužina CS. na ova pitanja moglo odmah odgovori­ ona bi morala da postigne najmanje ti ako se pretpostavi da Zemlja kruži onoliko koliko i teorija Ptolemeja. A za oko Sunca. Već smo Vrlo je vjerojatno da su ove ideje ili spomenuli da je bio impresioniran njihove klice zaokupile Kopernika već činjenicom kako je mnogo lakše pre­ za vrijeme studentskih dana. zu centru epicikla Merkura i Venere. jer tada ove neobične po­ ovaj veliki zadatak trebalo je da Koper­ jave postaju jednostavno odraz kre­ nik živi povučeno. postavljajući Iz onoga što je rečeno.lutionibus orbium coelestium. a kasnije natrag u Frombork. a S uspio. duboku impresiju. vanjski planeti se gibaju po svojim bilo manje zadovoljavajuće njegovim epiciklima u istom periodu u kojem suvremenicima nego što je bilo u da­ se Sunce giba oko Zemlje.

107 .Gore: Geometrijska soba u Krakowu. Lijevo: Predavanja iz anatomije u Padovi. Mnogi poznati eukiidski dijagrami potpuno pokrivaju zidove. gdje je Kopernik počeo proučavati astronomiju i ma­ tematiku u vrijeme kada je Kolumbo prvi za­ koračio u Novi svijet. nešto prije dolaska Kopernika na studij medicine u ovaj grad.

aproksimaciju pravoj stazi nego upo­ Točka I predstavlja položaj planeta.Da nije bio loše sreće. u jednom od žarišta. ca. dok se pravac od C do P Slika 4. Može se reći da je računanje 4.05. treba slike s jednostavnim krugom. Ovo daje mnogo bližu sa Suncem. U našim raču­ Da bismo ocijenili Kopernikovo po­ nanjima moguće je da uključimo boljšanje slike kretanja planeta s kru­ sve članove koji sadrže veličinu e. One uključuju efekte poglavlju. Slika 4. one jednaka udaljenosti od C do točke A. najprije ćemo dobro pogledati ali da zanemarimo sve koji sadrže e2. Kako se vidi u tablici.0933). ali ne s kvadratima.metrijske su konstrukcije i Ptolemeja ka. slije­ konstrukciju koja je spomenuta u de Saturn i Jupiter s ekscentricitetom prethodnom poglavlju i još potpunije oko 0. zatim Zemlja sa 0. današnju sliku staze planeta.2 imamo Ptolemejevu 2056). tada se e zove ekscen. Udaljenost od C do S (Sunce) dobiva se kao produkt polumjera (a) i ekscen­ tričnosti.bolja od 1% . a zatim za Mars (0. govima. upravo Značenje točke A je u tome da se ravna kako ih smatramo kada pogrešno upu­ linija povučena od A do Pokrene okolo ćujemo na Kopernikovu sliku. Zai­ produkt a x e. koji se kreće po provedeno za prvi red ekscentričnosti. poznate u doba Koperni.3 Odgovarajuća Kopernikova konstrukcija. Ekscentricitet je najveći za Merkur (0.1 imamo planet P. točnost od C do Sunca.0068. Udaljenost od C do S je sta. svojoj stazi oko Sunca. mnogo manje od jedan. na kraju knjige. nalaze se u tablici u prethodnom i Kopernika iste. pri svakom razmatranju. S. se mogu smatrati krugovima.stvarno oko 1/4%. Ovdje se L kreće oko K u istom odnosu kao AP u slici . a a x e je udaljenost tričnosti. u prvoj gruboj aproksimaciji. staza je elipsa viših redova. sve članova prvoga reda ekscentriciteta.Na slici 4. položaj kad je on najudaljeniji od Sun­ bilo bi nam potrebno 10% točnosti. Vrijednosti za e za staze dajući to s današnjeg stajališta. su vrijednosti mnogo manje od jedan. ali ne one drugog reda. a točka H Da smatramo stazu Marsa kružnicom. Zanemarujući a da su zanemareni članovi drugog i utjecaj drugih planeta.0167 i na objašnjena u matematičkom dodatku kraju Venera sa 0. Gle­ tricitet staze. mogao je preteći potrebno da ih smatramo kao krugove Keplera. kada je on najbliže Suncu. geo­ svih planeta. znači da su sve Udaljenost od C do Sunca S ponovo je staze planeta slične kružnicama. Na slici e3 itd. C je centar elipse. Ako je a dužina dok je uključenjem članova ekscen­ linije od C do I. Neka se planet P giba Činjenica da su sve vrijednosti od e oko kruga polumjera a i sa centrom C.2 Ptolemejeva konstrukcija staze planeta. Zato nije ravnomjerno.

A je Ptolemejev punctum aequans. polumjer L do P je jedna polovina pomnožena sa a x e. jedna polovina pomnožena produktom a x e.) Slika 4.3 pojavila se sasvim razli­ čita konstrukcija. konstrukciji Ptolemeja. Na slici 4. dok se pravac LK okre­ ne jedanput.3 u biti je Kopernikova kon­ strukcija. Udaljenost od K do L je ponovo a. S matematičkog je gledišta potpuno točno ekvivalentna slici 4.2.2 još je u biti konstrukcija Ptolemeja. koji ima centar u K . Usprkos tome. giba se po ma­ lom epiciklu sa centrom u L. Prema tome. S je ponovo položaj Sunca. Gore je njegova studijska soba.2. planet P napravi dva okreta na epiciklu. U Ptolemejevoj teoriji točka S nije dana kao Sunce nego kao Zemlja.2. a pravac od L do P okrene se okolo dvaput.točno za isti iznos za koji se pravac A do P okrene u slici 4. . (Rotacije se odnose na stalne smjero­ ve određene po smjeru neke posebne zvijezde. To će reći. Ali L nije sada po­ ložaj planeta. ali udaljenost S od K (centar velikog kruga) sada je za polovinu veća od udaljenosti od C do S na slici 4. Naravno.ne okreće ravnomjerno. L se sada giba jednoliko oko kruga. Dolje: usnuli grad Frombork. Obje su slike Kopernik je znao da su rezultati heliocentrične teorije u skladu s proma­ tračkim činjenicama. slika 4. slika 4.2 je ovdje nacrtana na bazi heliocentričkog gledišta. P planet. dok se L jednom okrene po glavnom krugu.

Točka K je različita za svaki planet i mora se odrediti iz promatranja. Sve što je trebalo da on napravi sastojalo se u korištenju podataka. Odbacujući dvije tisuće godina staru predrasudu da se Zemlja uopće ne kreće. Ova pogreška je čudna pogreška. to­ čka S mora biti ista za sve staze pla­ neta. jer mu je izgledalo ne­ prirodno da se polumjer CP na slici 4. Možda je ova značajna pogreška. da nađe točku K za svaku stazu i dužinu polumjera KL za svaku stazu.4 Kopernik je zamišljao da se Zemlja kreće oko središta K kao njihalo s utegom obje­ šeno u točki N. da je upotrijebio kon­ strukciju 4. bile mnogobrojne. da odredi neznatne razlike ravnina staza planeta. koju smo upravo iznijeli. Jedan daljnji detalj je potrebno odrediti iz proma­ tranja. a to mora biti Sunce. Ovo bi mu dalo kompletnu teoriju. dnevnu rotaciju.3 i polumjeri KL i LP okreću se jednoliko. Dalje desno je naslovna stranica Kopernikova djela: Knjiga VI. još je ovdje bio pridodao jedno posebno značenje nekoj posebnoj točki. da je točka S ista za sve planete. dok su pogre­ ške Keplera. go­ dišnje kruženje oko centra K i. U posebnom slučaju Zemlje. vjerojatno bi izbjegao svoje dvije pogreške. To će reći da je on pronašao točku K za stazu Zemlje i smatrao da je točka S za sve druge staze identična s ovom točkom. Kopernik je slici 4. Uprkos tome. ovdje je bila samo jedna pogreška za koju bi se Kopernik mogao okriviti.3 dao prednost nad slikom 4. na neki način potekla iz druge pogreške. Umjesto da je za S uzeo Sun­ ce.2 ne bi smio okretati jednoliko okolo. određeni položaj svakog pla­ neta u jednom određenom trenutku vremena. po- Slika 4. jer je u svim drugim pogledima Kopernik bio sasvim jasan da Zemlji treba oduzeti svaku važnost kao centru. Desno je odlomak iz uvodnog prikaza Kopernikove teorije što ga je napisao Rheticus. Kopernik je dopustio epicikl slike 4.2.3 i nije teško da se posta­ ve vjerojatni razlozi zašto je on tako po­ stupio. teorija bi se mogla upotrijebiti za izračunavanje budućih položaja.ekvivalentne eliptičnom kretanju na slici 4. tj. kako je to kasnije učinio Ke­ pler. načinio je pogrešku u svim sluča­ jevima osim u pretpostavci da je S to­ čka K za stazu Zemlje. Bitna karakteristika teorije je u tome. gotovo sto godina kasnije. Kako smo upravo napomenuli. on bi dobio teoriju koja bi se potpuno slagala s promatranjima dobivenim u njegovo vrijeme.3 dosljedno za sve planete. jer je ova udaljenost jednaka 1/3 udaljenosti od K do S. 110 . isto vrijedi i za polumjer kruga KL.) Kako su stvari pokazale. Međutim. Gdje je točno bila konstru­ kcija točke P za neki određeni datum? Kad bi ovo bilo određeno za svaki pla­ net. drugo. on joj je već pripisao razna gi­ banja: prvo. ali je on načinio čudnu pogrešku na drugom. (Na slici 4. Da je dao prednost konstrukciji na slici 4. Udalje­ nost od L do P ne treba posebno odre­ diti.1 gdje su zanemareni članovi drugog i viših redova ekscentričnosti. koja je povezana sa stazom Zemlje. Kopernik je skupo platio svoju sklo­ nost za kompliciraniju konstrukciju. Kopernik je uočio važnost prvog od ovih zahtjeva.2. Njegova jedina po­ greška je bila u zanemarivanju člano­ va drugog reda ekscentriciteta. treće.

4 zajedno s nekim kompenzirajućim kretanjem. suprotna godišnja kretanja. tada bi nebo imalo vrlo polaganu rotaciju.trebu da se protumači pojava precesije. a to je upravo fenomen precesije. pokazano na slici 4.3 na slučaj Zemlje. Ako je to tako. protu-kretanja. Ovo se nije slagalo s promatranjima. Možda protu-kretanja točno ne poravnavaju ljuljanje pokazano na slici 4. budući da točka N nije bila tako daleko kao zvijezde. os rotacije je bila usmjerena u smjeru pravca E1N.4. kad je Zemlja bila u E1 . možda. kao na slici 4. Zašto nije jednostavno postavio polagano kretanje rotacione osi Zemlje kao uzrok precesije? Zašto uvoditi dva velika. Učinak kretanja je bio da se Zemljina os dnevne rotacije uvijek usmjeri u nepomičnu točku N. Zatim je došla poteškoća u doka­ zivanju. uočit ćemo da pravac od S do K nije striktno stalnog smjera.1 stalNaslovnica Kopernikova djela: Knjiga VI. Kasniji su pisci kritizirali Kopernika za neprirodnost uvođenja ovog Odlomak iz uvodnog prikaza Kopernikove teorije što ga je napisao Rheticus. kad je u E2 . Odgovor. Potrebno je 26 000 godina da os Zemlje načini jedan potpun okret. Ako primijenimo sliku 4. Kopernik se suočio s drugim dugo­ ročnim problemima koji su povezani sa stazom Zemlje. On se stalno okreće. os je usmjerena u smjeru E2N i tako dalje. a E1 E2 E3 E4 i E5 je niz točaka na stazi Zemlje. Kopernik bi vjerojatno odgovorio da se ona sasvim ne kompenziraju i da je nedostajanje precizne kompenzacije razlog pojave precesije. Dajući promjenu u smjeru osi Zemlje. polarna os Zemlje bit će usmjerena u raznim smjerovima u odnosu na zvjezdanu po­ zadinu u raznim trenucima godine.4. Zato je Kopernik smatrao da Zemljina os ro­ tacije mora imati protu-kretanje. . zašto bi ova dva kretanja točno kompenzirala jedno drugo. Kopernik je vjero­ jatno smatrao da bi se ovo gibanje u to­ likoj mjeri razlikovalo u usporedbi s br­ zinom dnevne rotacije Zemlje i njenim godišnjim kretanjem da bi predstavlja­ lo neznatnu razliku njihovih brzih gi­ banja. N je nepomična točka.4. netko može pravilno pitati. To će reći da se pravac I do H na slici 4. Kopernik je predočio kretanje oko cen­ tra K kao gibanje utega pričvršćenog za konopac koji je obješen na nepomičnu točku. Prema tome. koje bi poravnalo učinak pokazan na slici 4. leži u ne­ pojmljivoj sporosti precesije.

Zato je njegova slika kretanja Zemlje sadržavala: dnevnu rotaciju. Iz toga razloga nije uveo pravilni epiciklički prikaz kretanja Ze­ mlje. Tako je Kopernik dao bolju teoriju nego Ptolemej. godišnje kretanje oko kruga s centrom u K (slika 4. Ovi su bili iluzorni.3 usvo­ jila u cjelini za slučaj Zemlje.3 jedna­ ko za sve planete.3). Sada dolazi prava nezgoda. sporu pro­ mjenu u smjeru pravca od K prema S i različite vibracije u stazi. Nije bila samo jednosta­ vnija u svojoj geometrijskoj konstru­ kciji. možemo reći da bi Kopernik trebalo da zaboravi na vibracije. Ove su pogreške prisilile Kopernika da uvede različite polagane vibracije u svoju sli­ ku staze Zemlje. te smatrali da pojava precesije nije stalna. posebno pogrešaka u arapskim promatranjima. pa se premišljao da doda još jedno kretanje iz teorijskog razloga. uzimajući točku 5 za sve slučajeve istu. kretanje po malom epiciklu s centrom u L. sve one prolaze kroz Sunce. da zaboravi na precesiju i na upotrebu konstrukcije slike 4. drugi dugotrajni efekti su bili ta­ kođer izvedeni. Lako je vidjeti da mu je to izgledalo komplicirano. kako ih je opisao Kopernik u svom velikom djelu: De revolutionibus orbium coelestium. što je navelo Kopernika da je za stazu Zemlje uveo polagano kretanje točke K. Ovakav efekt je već bio otkriven uspo­ ređivanjem promatranja Grka s pro­ matranjima arapskih astronoma.no vrti zbog utjecaja drugih planeta. treće gibanje za objašnjenje precesije. U stvari. jer su se pojavili iz promatračkih pogre­ šaka. nego se. Posebno je bolje slaganje s činjenicama. Lijevo: Staze planeta. Dolje: Giese. Ako želi­ mo pogledati kroz prste. protestantski biskup kojem je djelo najprije poslano . U Kopernikovoj teoriji sve one prolaze kroz točku K staze Zemlje. Ali. U Ptolemejevoj teoriji ravnine staza svih planeta prolaze kroz Zemlju. kad se uzmu u obzir neznatne razlike između ravnina staza raznih planeta. tj. također. to jest položaj Sun­ ca. pa je ovo izostavljanje zahtijevalo da se dodaju komplikacije kretanjima Merkura i Venere. Pored ovog potpuno ispravnog djelovanja iz usporedbe grčkih i arapskih promatra­ nja. Sva su mu ova kretanja nametnula promatranja. bolje slagala s činjenicama. Tako su mislili da ra­ vnina staze Zemlje oscilira. kao što su promjene u ravnini staze. Sve se ovo moglo izbjeći da se slika 4. Tako nalazimo kom­ pliciran prikaz točke K i nepotrebna kretanja posljednja dva planeta.

5198 5.5237 5. jer je bio ne­ potpisan. tj. Ali ona su bila toliko precizna koliko je trebalo Koperniku. tada je Kopernikovo dosti­ gnuće izvanredan uspjeh. Ali.5388 Početna stranica štetnog predgovora koji je dodao Osiander (prijevod je dan niže dolje).3871 0. kao što je KL ili SK ili LP. Ako. Autor ovog djela je potpuno izvršio svaku od ovih dužnosti. Ovi ijudi smatraju da je nauka bila ustanovila činjenice oda­ vna i da one ne smiju biti prepravljene. izrađeni su u jedinici udaljenosti od K do L u slučaju Zemlje. ogorčenih glasinama koje se već šire.0000 ] ) planet Merkur Venera Zemlja Mars Jupiter Saturn Kopernikova vrijednost 0. to je Ako uzmemo u obzir da je ovo prva relativna skala staza planeta koja je dobivena.0000 1.2192 9. dapače. Mnogi su mislili da je taj pre­ dgovor napisao Kopernik. koje će mu omogućiti izračuna­ vanje ovih kretanja iz osnovnih principa geometrije. Istina je 113 .3) pri­ bližno 1/40 udaljenosti od K do L. Ta­ kva pogreška u Kopernikovu sustavu bila je samo oko 2% Ptolemejeve. za budućnost kao i za prošlost. vjerojatne ali ako one pružaju takve metode računanja koje daju podatke što se podudaraju s promatranjima. Apsolutna udaljenost se tada nije mogla naći. dokazao da to nije predgovor Kopernika. on ne može naći prave uzroke ili hipotezom objasniti dobivene podatke.2028 9. a zatim supstituirati tako određenu točku s točkom S na slici 4. Podaci za usporedbu dani su u slijedećoj tablisrednji polumjer staze (uspoređen sa srednjim polumjerom staze Zemlje [= 1. dok nije Kepler 1609. Upozorenje čitaocu na hipotezu iznesenu u ovom djelu. Svi proračuni udaljenosti.7233 1. Za primjer Zemlje je udaljenost od K do S (slika 4. Ove hi­ poteze nisu nužno istinite ili.premda je Kopernik griješio. Promatranja Ptolemeja i Arapa nisu bila dovoljno kompletna za Koperniko­ vu svrhu i on je zato morao sam obaviti razna promatranja.7193 1. Dužnost astronoma je da sakuplja zabilješke o kretanjima nebeskih tijela s marljivošću i preciznošću. tada. Sigurno ima učenih ljudi. Praktički problem. koji mu se postavio. a da je Sunce nepokretno u centru svemira. To su bila razmatranja koja su za­ okupila Kopernika poslije njegova po­ vratka u Frombork. bio je određiva­ nje točke K za stazu Zemlje. naći će da autor nije ništa učinio što zaslužuje predbacivanje.0000 1. on mora zamisliti i izra­ diti takve hipoteze. on je samo neznatno pogriješio. Još je pre­ ostalo da odredi K za druge planete i također da odredi dužinu pravca KL za svaki slučaj. a njihova to­ čnost se može procijeniti usporedbom s današnjim vrijednostima. Ona su izvede­ na bez velikih napora.3 smatrajući ovu točku nepomičnom točkom reterencije za sve druge staze planeta. u jedinici srednjeg polumje­ ra staze Zemlje.3763 0. ako oni žele razmotriti pitanje temeljito. a u vezi su sa čudnim novim hipoteza­ ma iznesenim u ovom djelu: da se Zemlja kreće. Neki su komenta­ tori kritizirali njegova promatranja da su bila fragmentarna i nekompletna.1743 danas 0.

tako je dine uputio u Frombork. 114 . Lijevo je portret Tycha.mno­ ju pa je napisao preliminarni izvještaj. i epicikli i deferenti.da je njegova odluka nastala iz jasne pernikove teorije u odnosu na Grke. U Wurttembergu se mladi pro­ pokazuju Kopernika kao čovjeka žustra fesor Rheticus naročito interesirao i jasnih odluka. Premda Činjenica da Ptolemej nije načinio taj nemamo jasnog uvida zašto se odlučio korak . no nije ra­ žala Italija za intelektualnu slobodu zumio detalje. i točne procjene vjerske razdraženosti Nova teorija se brzo pročula i iza­ doba u kojem je živio. pa je put koji je izabrao neće napustiti. Kopernik ga bio voljan da radije žrtvuje svoje životno je primio srdačno i dozvolio mu da djelo nego proganjanje svoje vlastite Cr­ proučava novo djelo. znanje za svoja velika otkrića. ipak je vidio prednost da žrtvuje ugodnosti što mu ih je pru­ heliocentrične predodžbe. prelaze u deset godina bez potrebe da primi pri­ godišnjem periodu jednake polumjere. go­ i priprosti život u Fromborku. naročito na Fragmentarni podaci koje imamo jugu. bio je spreman na kompro­ kojima je pokušao pobiti Koperni. Premda je bio zajedljiva za teoriju. Ovaj je je. a gore njegova vla­ stita slika svijeta. da je Ptolemej mogao dobiti slične re­ S današnjeg stajališta izgleda ču­ zultate da je postavio hipotezu da svi dno da je Kopernik bio voljan raditi tri­ krugovi.koja kojem je dao naslov Primci navratio de bi ga gotovo sigurno dovela do inkvizici­ libris revolutionum Copernici. Kopernik. kojemu je tada bilo 67 godi­ Konačno mu je u zadnjoj godini ži­ na. Poslije niza predavanja u karaktera.jest mjerilo usavršenja Ko. pritiskan sa svih strana da publi­ vota publicirana njegova teorija.mise u životu. zvala je vruće rasprave. Vjero­ cira svoju teoriju.koji je za Kopernika bio sasvim protiv publiciranja. Vjerojatno je vidio sasvim jasno što Rheticus je shvatio Kopernikovu ide­ bi mu donijela takva publikacija . Kao što je bio spreman kovu teoriju. Slijedeće godine kve. Zbog toga se 1539.Kopernikova teorija potakla je promatranja. jatno kao rezultat posjeta Rheticusa. pa je u XVI stoljeću Europa imala prvog stvarno velikog promatrača Tycha Brahea. go jasnije nego je to uvidio Galilei . Bez sumnje je sam uvidio i znao da izvještaj izazvao veliku senzaciju. nije teško vidjeti prirodan .

Crtež prostorije u Uraniborgu. gdje se nalazio njegov veliki kvadrant. Na zidovima su slike Tycha i nekih njegovih instrumenata. 115 .

116 .

Presjek zvjezdarnice Uraniborg (gore) pokazuje gdje su bili smješteni najvažniji instrumenti. Ispod ovog presjeka je presjek Stjoerneborga.strani je Stjoerneborg. Ispod svoda nalijevo je Tychova najveća nebeska sfera. da bi bili zaštićeni od vjetra. 117 . smatrajući da će to biti epohalno u skandinavskoj arhitekturi. aneks.strani je zvjezdarnica Uraniborg.Zvjezdarnica Tycha Brahea Gore na preth. Desno je karta otoka Hven. što ga je Tycho dao izgraditi kada mu je slava omogućila da zaposli mnogo pomoćnika. Dolje na preth. Najveći broj instrumenata nalazio se ispod zemlje. gdje se vide položaji glavnih instrumenata. koju je za Tycha Brahea izgradio jedan njemački arhitekt.

biskupu od Kulma. pomoću svog kolege u Nurnbergu. išlo se za tim. prije nego što je štampanje dovršeno. godini. odnosno njegovo ime. jer su bili upoznati s publiciranjem. Giese i Rheticus su odmah znali da predgovor nije napisao Kopernik. Upravo kao što je Kopernik bio prvi Europlja­ nin od grčkog doba veličine Aristarha i Ptolemeja u teorijskom području. 118 . koji je dao djelo štampati u Nurnbergu. U predgo­ voru se kaže da se hipoteza o kretanju Zemlje može iskoristiti da se objasne činjenice.povjerio je publiciranje svog velikog djela protestantima. pa je izgledalo da su to riječi samog Kopernika. morao je Rheticus napustiti Nurnberg i preuzeti profesorsko mjesto u Leipzigu pa je prepustio nadzor nad štampanjem luteranskom teologu iz Nurnberga Andreasu Osianderu. ali su svi ostali vjerovali u to gotovo tri četvr­ tine stoljeća. godine. Giese je odmah povjerio publiciranje Rheticusu. tako je Tycho Brahe bio prvi koji je dosegao veličinu Hiparha kao astronom pro­ matrač. Slijedeće stoljeće je bilo ispunjeno intenzivnim kontroverzija­ ma o Kopernikovoj teoriji. Osiander je iskoristio priliku i u knjigu je dodao predgovor. Zato je teorija dala novi impuls za promatranja i u zadnjoj četvrtini XVI stoljeća pojavio se u Dan­ skoj Tycho Brahe. Tada je Kepler pronašao pravog autora. kojih je bilo više nego mnogo. Na slici dolje je neuspio Keplerov po­ kušaj da poveže staze planeta sa siste­ mom pravilnih tijela upisanih u sferu kugle. Na ovaj je način Osiander pokušao umanjiti ve­ ličinu i snagu najvećeg naučnog djela koje se pojavilo od grčkog doba. prvi stvarno izvan­ redni astronom promatrač. pa je sve to iznio u svojoj knjigi o Marsu. Izuzimaju­ ći samo diskusije bez pravog temelja. Na nesreću. ali da to ne znači da je ta hi­ poteza istinita ili vjerojatna. Kopernik je umro 1543. koja je izašla 1609. kojeg je sam napisao a nije potpisao. da li je nova teorija u mogućno­ sti da najtočnije prikaže promatranje kretanja planeta. godine u 70. šaljući ga Gieseu.

a ne postoji. Na primjer. da vibracije. da je moguće izgraditi takvu teoriju u kojoj bi se svi planeti osim Zemlje kretali oko Sunca. Ovo je dalo dovoljno dobre rezultate da ohrabre Keplera da se time bavi.Tycho je bio istinski protiv Kopernikove teorije. Ova psihološka značajka vodi promatrača do sumnje o realnosti stanja. Njegovi prigovori nisu bili u vezi s vjerskom pobožnošću. ne po­ stoje. koja zaista ulazi u oko ili teleskop. jer s njima ne može uspostavi­ ti isti fizikalni kontakt. na primjer. Našao je. ali da samo Sunce kruži oko Zemlje. Čini se da su prije proizašli iz jedne karakte­ ristike koja je značajna za gotovo sve velike promatrače: da svijet kako ga oni vide ima neposredniju emocionalnu re­ alnost nego kako ga vidi običan čovjek. 119 . naši osjećaji nam govore da Zemlja miruje. a još mnogo više nego kako ga vidi te­ oretičar. točno kao u Kopernikovoj teoriji. Tycho je došao do raznih za­ ključaka koji su mogli uzrokovati veli­ ku uzbuđenost u XVII stoljeću. Ovaj mistični odnos između opažača i objekta izgleda da se pojavio samo kao rezultat svjetlosti. a da se svemir okre­ će oko nje. Ovo je vjerojatan uzrok Tycho Braheovih prigovora Kopernikovoj teoriji. Zaista. koje su mučile Koperni­ ka. On daje slabo usporedive vrijednosti sa stazama planeta Keplerov originalni dijagram sfera i upisa­ nih pravilnih tijela. On je pokazao. ne možemo direktno osjetiti kretanje Ze­ mlje. a da zadovolji svoje predrasude. Iz Presjek kroz originalni Kepierov sistem kocaka upisanih u kugle. nego su bile pogreške promatra­ nja. ravnina staze Zemlje nije podložna promjenama. na primjer. Premda je Tycho bio bez sumnje sasvim naivan u ovoj stvari. Sa­ svim odvojeno od svojih promatranja planeta. bilo je potrebno da postavi teoriju da se Ze­ mlja ne kreće. kad se gleda fotografija nebe­ skog objekta. njegov je promatrački rad postavio veliki spomenik ljudskim nastojanjima. Do kra­ ja svog života nije mogao uvidjeti da je takozvana nova teorija točno ista kao Kopernikova teorija. Na osnovu ovog promatračkog materijala Kepler je načinio odlučne korake. koje su tako uznemirile Kopernika. niti je dio precesije nepravilan.

120 Na naslovnoj strani. (Nadgrobni spomenik Tychu Braheuu Pragu) Kepler je zahtijevao da se dadu istaknuta mjesta Koperniku. . Uraniborgu i njegovom starom upravitelju Tychu.

2 i 4. S obzirom na drugo. zanimljiv je iz dva razloga. Njegova promatra­ nja nove zvijezde (supernova) iz 1572. dao je jasan opis Kopernikove teorije. Keplerov se tempera­ njima pokaže način kako su se formi­ ment nije mogao složiti s Braheovim. Prema Nadgrobni spomenik Tychu Braheu u Pragu. Na ploči gore piše: Ni sna­ dnašnjem mišljenju. u ovome i prethodnom poglavlju. otkriva nešto o čudnom traženju prirode Keplerova mentalnog sastava. rodio se u Wurttembergu 27. rali planeti i kako su se oni razvijali usprkos tome bio je uvijek spreman polaganim dinamičkim promjenama da se pokori promatranjima te je t i ć a m a milijuna godina. Drugo. 121 . ove vrijednosti ga ni bogatstvo. gdje se kroz predavanja Mästli­ na upoznao s Kopernikovom teorijom. Prvo. Kepler je mnogo naučio radeći kao Tychov smatrao da on mora dati uvjerljivo tu­ pomoćnik zadnje dvije godine živo­ ta svoga upravitelja. privukle su Keplerovu pažnju kroz cijeli njegov ži­ vot i bez sumnje su bile pokretačka sila prema njegovim velikim otkrićima. vje­ rojatno je Kepler u to vrijeme spoznao ekvivalentnost konstrukcija pokaza­ nih u slikama 4. a ne tablice Tychu. Johann Kepler. druge. gotovo sto godina poslije Kopernika.3. nego samoodržanje nemaju posebne oznake. Njegov pokušaj da se poveže s ovim sasvim nepotrebnim problemom bio je naj čudniji. koji se pojavio 1596.Kepler je posvetio svoje Rudolfinske teti imaju upravo ove vrijednosti. Sa 18 go­ dina se upisao na sveučilište u Tübingenu. vrijednosti srednjih polumjera i vrijednosti ekscentriciteta staza planeta. Iz zahvalnosti mačenje zašto polumjeri i ekscentrici. Mysterium Cosmographicum. On se njome odmah oduševio i odlučio da sav svoj život posveti astronomiji. go­ dine Tycho je prvi napomenuo da se nebeska tijela mogu kretati po krivulji koja nije kružnica. bit će dobro da Keplerove ideje objasnimo detaljnije jer.svojih promatranja kometa 1577. S obzirom na prvu točku. osim da se s mu je načelo. poka­ zujući njene prednosti nad Ptolemejevom. godine. To bi bila jedinstvena teorija. koji za svoj rad mnogo duguje Tychu Braheu. XII 1571. godine bila su tako točna da su podaci i danas dragocjeni. Njegov prvi rad. Već smo napomenuli. iako one da­ nas izgledaju fantastične.

Gore su dvije od nekoliko stotina stranica proračuna koje su ovaj važan rad ostavili u vječnu baštinu.Određivanje stvarne staze planeta Marsa pomoglo je Kepleru da se istakne kao veliki otkrivač. 122 .

Zamislite kocku kojoj je izvana opisana kugla. Zatim nacrtajte kuglu unutar kocke i tako redom. Na taj na­ čin ćemo dobiti niz kugli različitih po­ lumjera. Sada zamislimo da polumjeri ovih kugli imaju iste odnose jedni pre­ ma drugima kao što ih imaju polumjeri planeta. Tada ćemo imati neprirodno i misteriozno tumačenje zašto polumje­ ri staza planeta imaju posebne vrije­ dnosti, što ih u stvari imaju. Takva je bila baza Keplerove zamisli. Pogledaj­ mo kamo ga je ona povela. Niz sfera ili kugli, koji su izračunani na ovaj način, nije se uopće slagao s polumjerima staza planeta. Ovo je pri­ sililo Keplera da promijeni ideju u deta­ ljima, a ne u principu. Umjesto upisi­ vanja druge kocke unutar druge kugle, na njeno je mjesto upisan tetraedar. Zatim je unutar tetraedra upisana tre­ ća kugla. Unutar treće kugle upisan je dodekaedar, a četvrta kugla unutar nje­ ga; unutar četvrte sfere došao je ikosaedar. Petoj kugli je dodan oktaedar, pa na kraju dolazi kugla unutar oktaedra. Kako se odnose polumjeri ovih sfera s relativnim polumjerima staza planeta? Vrijednosti su pokazane u prvoj koloni donje tabele, a izražene su jedinicama polumjera staze Zemlje.
planet Merkur Venera Zemlja Mars Jupiter Saturn Keplerova vrijednost 0,56 0,79 1,00 1,26 3,77 6,54 Kopernikova vrijednost 0,38 0,72 1,00 1,52 5,22 9,17

Slaganja nije bilo, pa je to bilo do­ voljno da potakne neumornog Keple­ ra. Slijedeći korak je bio, da se svaka kugla zamijeni s dvije kugle. Uzeo je za svaki planet dvije kugle, manja kugla predstavlja najmanju vrijednost uda­ ljenosti planeta od centra, a najveća kugla odgovara najvećoj udaljenosti

planeta od centra. Po ovoj slici imamo dvije kugle za Saturn, zatim kocku unutar unutarnjije od dviju kugala: slijede dvije sfere ili kugle za Jupiter sa tetraedrom unutar unutarnjije i tako dalje. Premda i sada slaganje s promatranjem nije bilo dobro, Kepler nije bio obeshrabren. Postavio je sebi pitanje, što je centar? Da li je zaista centar Zemljine staze, kako je Kopernik pretpostavio, ili je centar Sunce. Ovdje imamo tipičan primjer Keplerovih metoda. Tokom cijelog svog živo­ ta napravio je najmanje tri pogreške na svaki ispravni korak koji je poduzeo, ali su ti ispravni koraci bili tako golemi da su uvelike prevagnuli pogreške. Ovim opaskama, koje su se odnosile na Keplerov način mišljenja, moramo dodati daljnju značajnu karakteristiku. Nikad se nije zadovoljavao s osrednjim slaga­ njem između teorije i promatranja. Ako se teorija ne bi točno prilagodila unu­ tar područja promatranja, trebalo je potražiti druge mogućnosti. Koliko god su prvotna računanja tražila mnogo vremena i napora, ona su se imala za­ vršiti. Upravo kako su Keplerovi uspje­ si prevagnuli njegove pogreške, tako je karakteristično da se uvijek pokoravao promatranjima, koja su prevagnula ne­ obične plodove njegove svojevrsne nestvarnosti. Kod proučavanja svoje ideje o tije­ lima i kuglama zapazio je da je Kopernik drugačije tretirao slučaj Zemlje od drugih planeta. To je podbolo Keplera jer, ako je Kopernik ovdje pogriješio i ako bi se Zemlja tretirala na isti način kao i svi drugi planeti, njegova bi se neobična teorija mogla bolje uskladiti s promatranjima. Zato se Kepler dao na određivanje točne staze Zemlje. Za ovo su mu bila potrebna najtočnija proma­ tranja, pa je odlučio da postane pomo­ ćnik Tycha Brahea. Velika udaljenost od Graza, gdje je Kepler živio, do Dan­ ske možda bi ga spriječila da otputuje Tychu, ali na sreću se Tycho posvađao s mnogim ljudima u Danskoj i bojeći se

123

da mu ne uzmu njegove instrumente je bio svjestan da se ovaj sustav samo napustio je Dansku 1597. godine i na­ neznatno razlikuje od Kopernikova selio se u Češkoj pred kraj XVI stoljeća. sustava. U svojim kasnijim radovima Kepler je u međuvremenu pobjegao iz on se savjesno držao obećanja. Graza zbog religioznih progona i došao Tako se Kepler sam latio zada­ u Prag u siječnju 1600. godine. Tako tka određivanja prave staze Zemlje u se Kepler lako mogao povezati s Tyc- odnosu na Sunce. Radeći na ovome hom - lako s geografskog gledišta. Ali postavio je jednu odlučnu pretpostav­ to povezivanje za Keplera nije bilo lako ku, koja je na sreću približno zadovo­ s ljudskog gledišta jer, kako je sam pri­ ljavala: tj. da je planet, kada je u istom mijetio, Tycho je čovjek s kojim nitko smjeru sa Suncem (u odnosu na po­ ne može živjeti bez izvrgavanja najve­ zadinu zvijezda), tada uvijek jednako ćim uvredama. Zato nema većeg doka­ udaljen od Sunca. Ova je pretpostavka za, koji pristaje Keplerovom karakteru, približno točna za određeno vrijeme, nego da je poslije 25 godina svoje velike takva kakvu su obuhvaćala promatra­ planetarne tablice Tabuli Rudolphinae nja Tycha Brahea. posvetio uspomeni Tycha Brahea. Na slici 4.5 S predstavlja Sunce, a Kepler nije dugo gutao uvrede, jer M položaj Marsa. Izaberimo niz trenu­ je Tycho umro 1601. godine ostavlja­ taka kada je smjer od S prema M uvi­ jući Kepleru žetvu svojih promatranja. jek isti, a kako smo rekli, udaljenost Bez ovih bi promatranja Kepler teškom od S do M je uvijek ista. Jer je vrijeme mukom došao do pravih staza plane­ ophoda Zemlje različito od vremena ta. Na svojoj samrtnoj postelji Tycho je ophoda Marsa, Zemlja neće općenito zaklinjao Keplera da ne zaboravi su­ biti u istom položaju kada Mars bude stav koji je on zastupao, da se Sunce u istom položaju. Zato dobivamo niz okreće oko Zemlje, a da se svi ostali položaja Z2 Z3 Z4 itd. za Zemlju. Kad planeti okreću oko Sunca. Kepler je je Zemlja u položaju Z1 promatranja obećao da to neće zaboraviti, premda daju i kut između MS i SZ i također
Slika 4.5 Kepler je izabrao niz trenutaka, kada je smjer S prema M (od Sunca prema Marsu) bio isti. Kod svakog izabranog trenutka položaj Zemlje (Z) je bio različit. Položaji Z2 Z2 itd. označuju markirani dio Zemljine staze.

Zvjezdarnica u Pragu gdje je Kepler radio.

124

kut između MZ1 i Z1S. Prema tome, kutovi trokuta su poznati, tako da se omjer udaljenosti od S do M i od S do Z1 može izračunati. Određujući ovo za svaki položaj Zemlje Z1 Z2 Z3 itd., Kepler je dobio odgovarajuće vrijedno­ sti Zemljine udaljenosti od Sunca na raznim položajima ili točkama njene staze, što je udaljenost od S do Z , od S do Z2 i tako redom. Na taj način on je mogao ucrtati stazu Zemlje unutar točnosti koju su dala promatranja. On je našao da je to Ptolemejeva konstru­ kcija koja je dana na slici 4.2. Napomenimo da je ta konstru­ kcija ispravna za članove prvog reda ekscentriciteta. Jer je ekscentričnost staze Zemlje vrlo mala, članovi drugog reda (članovi s kvadratom na e) bili su premaleni da bi bili otkriveni proma­ tranjima Tycha Brahea. Zato je Kepler dobio za Zemlju konstrukciju koja je identična Ptolemejevoj. Budući da je
Dolje je Keplerov prikaz staze Marsa. Iscrtkana linija označuje stazu. Sunce se nalazi kod n, jednom od žarišta elipse.

Ptolemejeva konstrukcija, kako smo vidjeli, potpuno ekvivalentna Kopernikovoj konstrukciji na slici 4.3, pokaza­ la se ispravnom Keplerova slutnja da je ovdje Kopernik načinio pogrešku. Ako staza Zemlje odgovara Ptolemejevoj konstrukciji, možda ona odgo­ vara i svim stazama ostalih planeta. Zato je Keplerov slijedeći korak bio da upotrijebi konstrukciju slike 4.2 za sve planete, ali, naravno, s različitim smjerovima za pravac od S prema C i s različitim vrijednostima za ekscentricitete staza (što će reći, s različitim vrijednostima za odnose udaljenosti SC prema udaljenosti CP). Sada je Ke­ pler popravio dvije Kopernikove pogre­ ške. On je dodao Zemljinom kretanju epicikl i ispravno je ustanovio da Sun­ ce nije središte glavnog kruga Zemlje nego centar svih staza planeta. Ako uzmemo u obzir da je Ptoleme­ jeva teorija vladala gotovo 1400 godiSlika 4.7 Kada planet prijeđe od P1 do P2 on opisuje površinu P1SP2. Uprkos dvjema pogreškama u izradi Kepler je došao do točnog rezul­ tata: da je površina proporcional­ na vremenu koje je proteklo od P1 do P2 .

Slika 4.6 Elipsa predstavlja stazu planeta. Oko nje je opisan krug. S označuje Sunce, a P položaj planeta. Kepler je otkrio da je udaljenost SP uvijek jednaka Cl - eCI cos(QCI).

125

na i da je Kopernikova teorija postoja­ katkada daju položaje Marsa gotovo la gotovo 100 godina, moglo se očeki­ točno, ali su se na nekim drugim po­ vati da će ta nova slika vrijediti neko ložajima odstupanja od 8' ponovo po­ vrijeme. U biti je Kepler ponovo otkrio kazala. Vjerojatno je da većinu ljudi da su eliptična kretanja planeta ispra­ takva odstupanja ne bi mnogo intere­ vna za prvi red ekscentričnosti, pa se sirala. Oni bi bili zadovoljni s činjeni­ moglo očekivati da je to veliki međaš com da teorija daje približno ispravna u astronomiji. Ironija sudbine je tada predviđanja. (Zaista je situacija za sve htjela da se nova slika nije zadržala druge planete bila mnogo bolja, osim ni godinu dana. Vlastita promatranja za slučaj Merkura, za kojega proma­ Tycha Brahea, koja su omogućila Ke- tranja nisu bila potpuna.) Ali, Kepler pleru da ispravi Kopernikovu teoriju, nije bio čovjek koji bi prešao preko sama su pokazala da Keplerova slika takvih pogrešaka. Upravo kako se on ne predstavlja točno kretanje Marsa odlučio da nađe pravu stazu Zemlje, po njegovoj stazi. U slučaju Marsa sada se odlučio da nađe pravu stazu udaljenost od C do S je gotovo 10% Marsa. Kepler se ovim određivanjem udaljenosti od C do P. Kako smo vidje­ pokazao kao veliki otkrivač, a ne samo li, slike 4.1. i 4.2. nisu identične kad kao korektor dviju pogrešaka u Koperse uzmu u obzir veličine ekscentricite- nikovom radu. ta s drugom potencijom; a član s kva­ Prije nego promotrimo Keplera dratom ekscentričnosti daje razliku od u ovoj ulozi, bit će dobro da se kaže 1/400. Ovo znači da Keplerova teori­ malo o konstrukciji na slici 4.5. Kako ja daje položaj Marsa s pogreškom od je bilo moguće da se zna da je pravac 1/4%. Prema tome, stvarni se položaj od S prema M uvijek usmjeren u sta­ Marsa može razlikovati od izračunatog lan smjer za svaku točku Z Z Z 1 2 3 položaja za oko 8 lučnih minuta, a ova itd.? Jednostavno, poznavajući ophorazlika se nalazi unutar područja to­ dno vrijeme Marsa i uzimajući sigur­ čnosti promatranja Tycha Brahea. no da su točke Z 1 Z 2 Z 3 itd. uzete Naravno, Mars nije uvijek izvan iz određenog broja Marsovih godina. izračunatog položaja. U točkama I i H Zatim, kako su se izmjerili kutovi u u slici 4.1, na primjer, pogreška je bila trokutu SMZ? Kut SZM je bio dan iz sasvim drugačija od one kad se Mars neposrednog promatranja. Kut SMZ nalazio u nekom srednjem položaju se također mogao odrediti neposre­ svoje staze. U stvari, izračunavanja dnim promatranjem, uzevši da je zvi-

Odlomak iz Keplerova Sommniuma, najrani­ jeg ili jednog od najranijih radova naučne fikcije. U ovom je pothvatu Kepler opisao rizike leta u svemir. Čovjek može biti odba­ čen uvis, kaže on, kao kod eksplozije puščanog praha. On bi prema tome bio ošamućen, dok bi svoje ruke i noge trebalo da zaštiti kako ne bi bile otrgnute.

jezda, prema kojoj je usmjeren pravac SM, poznata unaprijed; sve što je bilo potrebno da se učini, bilo je da se iz­ mjeri kut između zvijezda u smjeru od Z prema M i onih u smjeru od S pre­ ma M. Potrebna informacija, tj. smjer prema kojem je pravac SM usmjeren, mogla se dobiti pod pretpostavkom da se jedna od točaka Z 1 Z 2 Z 3 itd. nala­ zi na pravcu SM, što će reći, ukoliko je jedna od točaka koje su izabrane u opoziciji Marsa. Došli smo do Keplerova određivanja prave staze Marsa. Metoda, kojaje isko­ rištena, bila je složena u svim detalji­ ma; ali je njen princip bio jednostavan da se izvede rad koji je prikazan na sli­ ci 4.5 za veći broj smjerova pravca SM (udaljenosti Marsa od Sunca u raznim trenucima). Staza Zemlje je ista za sve slučajeve, a ovo dopušta da udaljeno­ sti od S do M budu neposredno uspo­ redne u raznim slučajevima. Rezultat je pokazao da staza Marsa ima oblik simetričnog ovala, kako je pokazan na slici 4.1, a Sunce se nalazi na velikoj osi ovala. Ovalu je lako opisati krug,

kao što je na slici 4.6, a za bilo koju točku P ovala može se naći odgovara­ juća točka Q na krugu. Ako povučemo pravac okomit na veliku os ovala, Q je jednostavno točka u kojoj ovaj okomiti pravac siječe opisani krug. Poslije mnogih pokušaja i krivih početaka, Kepler je konačno načinio značajno otkriće, da je udaljenost od Sunca S do planeta P uvijek dana, bez obzira gdje je planet bio na svojoj stazi, slijedećim jednostavnim odno­ som. Udaljenost SP je uvijek jednaka udaljenosti CI smanjenoj za produkt CI i nekog stalnog broja, kojeg može­ mo označiti sa e i cosinusa kuta QCI. Ovo možemo mnogo kraće napisati u formi: SP = CI - e,CI cos (QCI). Ovo je relacija za točku na elipsi sa Suncem S u jednom od njenih žarišta. Veliki je problem bio na kraju riješen. Planeti se kreću po elipsama, a Sunce se na­ lazi u jednom od žarišta elipse. Tako je princip kretanja po krugo­ vima konačno bio odbačen. Možda su pri poduzimanju ovog odlučnog koraka Kepleru pomogla TycKepler označuje kraj jedne ere. Pre­ teča moderne astronomije, on je bio povezan i s astrolozima. Napravio je ovaj horoskop za velikog pustolova Wallensteina, ali je to učinio s upozo­ renjem da se astrološka predviđanja ne mogu prihvatiti a da se ne uzme u obzir karakter čovjeka.

Područje zvukova koje je Kepler pridavao planetima, a zasnovao na njihovim brzinama i ekscentričnosti njhovih staza.

127

hova promatranja kometa iz 1577. go­ obrnuto njihovim udaljenostima od dine, o kojima smo već govorili kako je Sunca s matematičkom pogreškom sam Tycho napomenuo da mu izgleda u ocjenjivanju površine pokazane na da se komet ne kreće po kružnoj stazi. slici 4.7. Obje pogreške se međusobno Da postavimo fizikalna otkri­ poništavaju. Kepler će, u stvari, otkriti ća Galileja i njegovih sljedbenika u svoju matematičku pogrešku, ali za­ ispravnom svjetlu, bit će dobro da čudo neće uočiti da je s njom bila po­ zaključimo ovo poglavlje s još nekim vezana druga pogreška. Do kraja svog neobičnim Keplerovim predodžbama. života on je vjerovao da brzine planeta Da protumači zašto planeti kruže oko opadaju obrnuto sa svojim udaljeno­ Sunca, postavio je hipotezu da Sunce stima od Sunca. Bila je čudna stvar da zrači neku vrstu upliva, a zračenje bi se ovaj zaključak nije mogao upotrije­ bilo slično djelovanju žbica na kotaču. biti od planeta do planeta, nego samo Zbog vrtnje Sunca žbice pritištu pla­ za isti planet na raznim daljinama od nete, gurajući ih oko gotovo kružnih Sunca. Činjenica da periodi obilaska staza. Zato je Kepler vjerovao da su planeta oko Sunca ne ovise o kvadra­ uzroci kretanja planeta sile koje dje­ tu njihovih udaljenosti, pokazala bi luju pod pravim kutovima na smjer od Kepleru da njegova zamisao nije bila Sunca do planeta. U slijedećem ćemo ispravna. Nasuprot tome, Kepler je ot­ poglavlju vidjeti da pravo fizikalno tu­ krio najznačajniji odnos između perio­ mačenje kretanja planeta ovisi o sili da obilaska planeta i njihovih srednjih koja nije poprečna na smjer od Sun­ udaljenosti od Sunca: on kaže da je ca do planeta, nego uzduž tog smje­ kvadrat perioda proporcionalan kubura. Zatim je Kepler vjerovao da Sunce sima udaljenosti. zrači nejednako u svim smjerovima Druga izrazito čudna zamisao Kei samo uzduž ravnina staza planeta. plera je bila da period ophoda Merku­ Ovo ga je dovelo da vjeruje kako utje­ ra oko Sunca mora biti u istoj relaciji caj Sunca opada s povećanjem udalje­ s iznosom rotacije Sunca, kao period nosti ili jednostavno da je ona obrnuto ophoda Mjeseca oko Zemlje, kao iznos proporcionalna udaljenosti. Gravitaci­ rotacije Zemlje. Ovo znači da bi se Sun­ ona teorija, naravno, zahtijeva da sila ce trebalo jedanput okrenuti oko svo­ kojom djeluje Sunce opada obrnuto s je osi za oko 27-mi dio perioda opho­ kvadratom udaljenosti. da Merkura, koji iznosi oko 88 dana; Čudna je anomalija da je Kepler, prema tome, Sunce bi trebalo da se radeći po ovoj netočnoj osnovi, ipak jedanput okrene oko svoje osi rotacije došao do potpuno ispravnog rezultata, za oko 3 dana. Galilejevo otkriće Sun­ tj. da planeti opisuju iste površine u čevih pjega dovelo je do prvog određiva­ jednakim vremenima. Na slici 4.7 to­ nja rotacije Sunca, a ono je neposredno čke P1 i P2 predstavljaju dva položaja pokazalo da je ovo neobično shvaćanje planeta, a osjenčanu površinu zatva­ bilo vrlo daleko od pravog. raju pravci SP1 SP2 i luk P1P2 staze Kepler nije nikada napustio ideju planeta. Zatim, osjenčana površina je o kocki, tetraedru itd., jer je razvio je­ upravo proporcionalna vremenu koje dnu novu čudnu teoriju, koja se oči­ je proteklo dok je planet došao iz Pl to mnogo bolje slagala s činjenicama. do P 2 Dvostruka površina, dva puta Smatrao je da planeti emitiraju neku veće vrijeme: Čini se da je razlog za­ vrstu harmonije analogne muzičkim što je Kepler došao do ovog ispravnog tonovima, gdje bi jakost tona bila zaključka bio u tome što je on kom­ proporcionalna brzini planeta. Upo­ binirao fizikalnu pogrešku pretposta­ trebljavajući poznatu veličinu staza vljajući da se brzine planeta smanjuju planeta, njihovih ekscentriciteta i

128

njihovih perioda, on je dobio sistem tonova. Planeti Merkur i Mars imaju pri­ lično veliko područje tonova, jer su njihovi ekscentriciteti relativno veliki. Ovo znači da oni imaju relativno velike promjene svojih udaljenosti od Sunca, i zato, prema Kepleru, velike promjene u svojim brzinama i emisijama tonova. S druge strane. Venera ima vrlo mali ekscentricitet, pa se vrlo malo mije­ nja njena udaljenost od Sunca. Zato Venera emitira isti ton. Naravno, nije bilo slučaja da su se izračunati tonovi precizno slagali u frekvenciji s muzi­ čkim tonovima koji su ovdje prikazani. Može li ovo dolaziti od pogrešaka pro­ matranja? Smatramo da su dobiveni tonovi točno takvi kakvi bi trebalo da budu na prikladno tempiranoj skali i da zatim iz ovih unesemo maksimal­ ne i minimalne udaljenosti planeta od Sunca. Kako se slažu rezultati uspo­ ređeni s promatranjem? Odgovor je pokazan u slijedećoj tablici, gdje su vrijednosti afela (maksimalna udalje­ nost) i perihela (minimalna udaljenost) uspoređeni; prvo je dano po Keplerovoj harmonijskoj teoriji, a drugo po stvarnim promatranjima koja je izveo Tycho Brahe.
afel
harmonija perihel

Slaganje je zapanjujuće dobro - za­ panjujuće, jer ideja nema fizikalnog značaja. Sasvim odijeljeno od njegovih znanstvenih aktivnosti, Keplerov život je vrlo interesantan. Već smo napo­ menuli čudnu kombinaciju sitničavih razlika do promatranja s najdivljijim spekulativnim fantazijama. Pravedno je da se kaže kako je Kepler imao da­ leko veći respekt za činjenice nego što ih ima prosječni učenjak, i da je bio, također, prilično čudniji od prosječnog učenjaka. Ovim značajnim karakteri­ stikama treba dodati vrlo buran život - skrb za ženu, vjersko proganjanje, obranu majke koja je okrivljena kao vještica, i pisanje koje je moglo vrlo lako biti prva znanstvena fantastična priča. Ovim kvalitetama je Kepler po­ stao gotovo idealna studija za biografa pa je o njemu i njegovu radu napisano mnoštvo studija.

planet

Afel

Tycho Brahe perihel

Merkur Venera Zemlja Mars Jupiter Satum

0,476 0,726 1,017 1,661 5,464 10,118

0,308 0,716 0,983 1,384 4,948 8,994

0,470 0,729 1,018 1,665 5,451 10,052

0,307 0,719 0,982 1,382 4,949 8,968

129

5. poglavlje TEORIJA GRAVITACIJE

Veliki rad Keplera na stazama pla­ da neprekidno gibanje strijele uzroku­ neta bio je izveden tokom prvih pet go­ je zrak koji je slijedi straga, gurajući je dina XVII stoljeća. Veliki rad Newtona konstantno. Ovaj neobičan pojam nije na teoriji kretanja planeta izveden je našao potporu u Europi XIII stoljeća. nekih 80 godina kasnije. Golemo po­ Pretpostavimo da je strelica izbačena dručje umnoga rada razdvaja Newto­ nasuprot vjetru, što tada? Kasnije, na od Keplera, jedno područje ljudske kada su se pojavili topovi, moglo se misli mnogo veće nego ono koje je raz­ postaviti još jedno pitanje: da li vjetar također gura topovsko tane? dvajalo Keplera od Ptolemeja. Ovakva pitanja nisu mogla naći Sve do Keplera astronomi su sebi postavljali relativno skroman cilj - da odgovor, sve dok nije došao povoljan ispravno opišu kako se kreću planeti. trenutak u XVII stoljeću. Već smo spo­ Oni su bili zadovoljni s geometrijskim menuli široki ponor između polumiopisivanjem staza planeta. Ali, zašto se stičnih predodžbi Keplera i fizikalnu planeti kreću po takvim stazama? Po­ sigurnost učenjaka nekih 70 ili 80 go­ sebno, zašto se planet kreće po takvoj dina kasnije. Ukoliko se ova velika promjena eliptičnoj stazi, a ne po nekoj drugoj može pripisati jednom čovjeku, to se krivulji? Ovo je problem kojeg je New­ mora pripisati Galileu Galileju. ton riješio u svom najznačajnijem djelu Kada usporedimo rad ova dva čo­ Principia. Razlika između vrste proble­ vjeka, teško je vjerovati da su Galilei ma kojeg je Kepler uzeo kao zadatak, i Kepler bili suvremenici. Galilei je bio i vrste problema kojeg je Newton uzeo Sedam godina mlađi od Keplera, a ro­ kao zadatak, jest razlika između kidio se u Pizi 1564. godine. Galilejev rad nematike i dinamike. U kinematici se je bio u suštini moderan u svom nači­ jednostavno opisuju staze uzduž kojih se kreću planeti. U dinamici je cilj da nu, dok je u mnogim pogledima Kepler se protumači zašto se tijela gibaju po u suštini bio srednjovjekovan. Kepler je, može se reći, zaključio jednu eru, svojim stazama. dok je Galilei otvorio novu eru. Razlika Dinamika je bila mnogo teža, tako između ova dva čovjeka pojavila se iz da ni Grci nisu načinili u njoj bilo ka­ razlike načina mišljenja, koji je dobro kav napredak. Osnovna je poteškoća poznat u današnje doba, ali koji nije davanje precizne definicije za silu. Je­ tako jednostavno prepoznat početkom dan neodređen kvalitativan pojam sile, XVII stoljeća. Galilei je bio po svom in­ naravno, pojavljuje se u svakodne­ stinktu eksperimentalni fizičar, dok je vnom životu. Riječ sila često upotre­ Kepler bio matematički teoretičar. Rabljavamo u običnom govoru ali, kada točno sila djeluje, a kada ne? Aristotel je dao naoko uvjerljiv odgovor, ali je bio potpuno kriv. Rekao je da sila djeluje uvijek kada se tijelo giba. Čim sila prestane djelovati, tijelo se prestane gibati. Prividna istina ovog zaključka može se vidjeti guranjem au­ tomobila po ravnoj cesti. Čim ga pre­ stanemo gurati, on stane. Ali, kako je s letom strijele? Aristotel je pretpostavio Na sljedećoj stranici: 130
Nešto manje od stoljeća dijelilo je Newtonov rad od Keplerovoga, premda su intelektualne snage rasle u to vrijeme ne­ zadrživim tempom. Galileo Galilei je bio tem on XVI dalekozo i lano n je dlje ukazao toljeća i dinamici ih. hGal IG lina koji lejev m, jeg široke jUpotrebom u iva ad lk đ trebljava mogućnosti na p p jih omat tdalekozora lu je G e dao č lilejev rada odel vi je

131

zlika se jasno pokazala u njihovu drža­ Obje metode pristupaju osnovi za nju prema otkriću teleskopa nekog ni­ napredak u znanosti, ali početkom zozemskog optičara. Galilejeva reakcija XVII stoljeća je Galilejeva metoda bila je bila trenutna, pa je odmah konstru­ posebno potrebna. Znanost je postala irao teleskop za sebe, a da nije suviše zrela za pojavu eksperimentalnog fizi­ razmišljao o načinu njegova djelovanja, čara. Ovo je bilo polje na kojem se na­ nego je usmjerio svoj instrument u predak mogao najlakše postići. Keplenebo da pogleda kako izgledaju Sun­ rova razmišljanja o stazama planeta, o ce, Mjesec, planeti i zvijezde. Kepler, uzrocima njihovih kretanja oko Sunca na drugoj strani, latio se izrade optičke i o njihovim relativnim razmacima, teorije teleskopa; ali ga nije načinio, jer nisu bila korisna, jer tada fizika nije je bio, kako je sam rekao, nespretan u bila dovoljno razvijena da omogući te­ takvim stvarima. Razlika je još mnogo oretičaru da se uspješno uhvati ukoveća ako uzmemo u obzir da se prije štac s ovim problemima. Zaista, bilo izuma teleskopa Kepler pridružio kao je potrebno pola stoljeća napretka u asistent Tychu Braheu. fizici prije nego se ovo moglo ostvariti. Sve ovo ne govori da je Kepler ma­ Bit će dovoljan jedan primjer. Kepler nje cijenio promatranja nego Galilei. U je postavio teoriju da je odnos perioda stvari, on ih je više cijenio. Galilei ne rotacije Zemlje prema periodu obila­ bi nikad vjerovao u finije promatračke ska Mjeseca oko Zemlje isti kao odnos detalje pomoću kojih je Kepler izveo perioda rotacije Sunca prema periodu eliptične staze planeta. Razlika između ophoda Merkura oko Sunca. Prema teoretičara i eksperimentatora je dale­ ovoj teoriji, period rotacije Sunca iznosi ko od toga da bude razlika u stupnju oko tri dana. Svojim teleskopom Galilei njihovih odnosa prema promatranjima. je ustanovio da Sunce u stvari ne rotira U stvari, sasvim je lako naći teoretičare za tri dana, nego za 27 dana. Ovo je koji više cijene promatranja od samih odredio promatranjem pjega na Suncu, promatrača, kao što je Keplerov slučaj. koje se gibaju od zapadnog ruba Sunca Razlika je u instinktu. Keplerov instinkt prema njegovu istočnom rubu, jer se je bio da sazna kako radi teleskop; Ga- Sunce vrti oko svoje osi. lilejev je bio da izradi teleskop. (Otkriće pjega na Suncu, usput,

132

Gore: Galilejevi crteži Sunčevih pjega pri­ kazani u njegovu djelu Delle Macchie Solari. Desno: Niz fotografija, snimljenih na Mt Wilsonu 1947, pokazuje kako se uslijed rotacije Sunca pomiču pjege s jednog kraja na drugi kraj Sunčeva diska.

nije prvi objavio Galilei, nego Cristoph Sunca nije točno okomita na ravninu Scheiner. Razlog za to je bio što se Gali­ staze Zemlje. lei suzdržavao objaviti svoja promatra­ Galilejev životni rad i njegov lični nja Sunčevih pjega gotovo dvije godi­ karakter možda se najbolje može pri­ ne, vjerojatno zato što je želio da bude kazati opisivanjem jednog njegova ek­ apsolutno siguran da su pjege stvarno sperimenta. Prema Aristotelovoj fizici, povezane sa Suncem, a ne da su je­ tijela koja padaju imaju težinu, a ona dnostavna mala tijela između Zemlje i koja ne padaju, nemaju težinu. Zrak Sunca. Od pamtivijeka su se vrlo veli­ ne pada pa zato nema težinu. Galilei je ke pjege morale vidjeti na disku Sunca izašao na kraj s ovom stvari na krajnje prostim okom, tako da teleskopsko ot­ jednostavan način. Mjehur je napunio kriće Sunčevih pjega nije stvarno nji­ zrakom, začepio ga i izvagao. Zatim ga hovo prvo otkriće; ali su promatranja je probio, pa je zrak izašao i ponovo prostim okom uvijek pripisivana pro­ izvagao. Težina kod drugog vaganja je lazima tijela ispred Sunca. U jednom zapaženom slučaju smatralo se da je bila manja nego kod prvog, što je po­ planet Merkur došao između Zemlje i kazalo da je zrak koji je izašao imao te­ Sunca.) žinu. Izgleda jasno, da je Galilei postavio Korist koju je Galilei dobio iz svojih kao neko pravilo, da je gotovo sve ono promatranja pjega na Suncu, iznena­ dila je sve njegove suvremenike. Ne što su prethodne generacije rekle o fi­ samo da ih je upotrijebio da odredi vri­ zikalnom svijetu bilo neispravno. Nje­ jeme rotacije Sunca, nego je ustanovio gova tehnika je bila da izabere bilo koje da one nisu apsolutno tamne. One su rasprostranjeno mišljenje, da izrazi su­ tamne samo zbog toga što ih uspoređu­ mnju u njegovu vrijednost i da ispla­ jemo sa svijetlim okolnim područjima nira eksperiment da ga provjeri. Motiv diska Sunca. On je također ustanovio za prihvaćanje ove tehnike je vjerojatno da su pjege ograničene na ekvatorijal­ bio u tome što se Galilei sigurno rado­ ni pojas Sunca, jer se rijetko nalaze na vao šokovima i iznenađenjima što su heliografskim širinama većim od 30°. ih uzrokovala njegova otkrića. Jasno je Galilei je čak ustanovio da os rotacije da je bio mnogo sretniji kad je eksperi-

Scheiner je objavio otkriće Sunčevih pjega prije nego je na njih upozorio Galilei. Na slici se vidi kako je on dobivao obrnute slike Sunca pomoću dalekozora na neprozirnom zastoru.

133

kako su uvjeravali filozofi. bez obzira na njihove različite mase. a oko četiri stoljeća kasnije je bilo kamen temeljac Einsteinove opće teorije relativnosti. a naroči­ to se zapažaju kružni bedemi kratera. kao i ovdje na Zemlji. Kada je Galilei primio vijesti o izu­ mu teleskopa. prirodno. Sva su tijela gotovo istovremeno udarila u tlo. On je vidio sjene što ih planine i krateri bacaju osvijetljeni Suncem. Tamo ima planina i dolina. On je bio otvoren i pošten. Ovo je otkri­ će imalo vrlo značajno mjesto u Newtonovoj teoriji gravitacije. kod bezbrojnih zvijezda stajačica. Ovo bi bilo dovoljno da se u sveučilišnoj atmosferi steknu mnogi neprijatelji. koja su se počela kretati na isti način. Galilei je točno pripisao razli­ čitim efektima otpora zraka. planete i zvijezde. kod maglica i četiriju gornjih planeta koji se polagano okreću oko Jupitera na raznim daljinama i periodima za koje nitko prije nije znao od autora. a pomoću . otkrića da se sva tijela. Galilei je predavao pred najvećim mogućim auditorijem. koji ih je nedavno opisao i odlučio da im dade ime Medičejske zvijezde Venecija 1610 Naslovna strana. godine. Galileo Galilei patricij firentinski profesor matematike na sveučilištu u Padovi. Smatralo se da teška tijela brže padaju na zemlju nego lakša tijela. štaviše. ra­ zdražljiv i podrugljiv. neobične i izvanredne prizore. koji izazivaju poštovanje svakog čovjeka. on je vjerojatno osjetio mogućnost izlaza iz napete atmosfere na sveučilištu u Padovi na širi život izvan ove sredine.ZVJEZDANI GLASNIK Otkrivši velike. ment opovrgao staro ustaljeno shvaća­ nje nego kad ga je potvrdio. ek­ sperimenta i ismijavanja dovela ga je. a on nije bio ni jedno ni drugo. Objavljeno 1610. do­ veo je Galileja do otkrića od najveće va­ žnosti. Galilejeva metoda rada sumnje. također. na površini Mjeseca. do krajnje nepopularnosti 134 među njegovim kolegama na sveučilištu u Padovi. najavljuje prvi utje­ caj teleskopa na istraživanje neba. On je uperio svoj prvi jednostavni instrument ne samo na Sunce nego. s prijevodom Galilejeva Sidereus Nuncius. pomoću dalekozora koji je sam nedavno izmislio. On jeustanovio da Mjesec nema glatku površinu. nastavljaju kre­ tati po identičnim stazama. a osobito filozofa astronoma. i na Mjesec. u istom gravitacionom polju. Neznatne razlike koje su postojale. Jedan eksperiment koji je vjerojatno započeo s motivom "da ismije" samou­ vjerene školovane ljude oko sebe. Galilei je jednostavno pustio nekoliko tijela raznih težina iz velike visine pred nosovima svojih ko­ lega. Dok su njegove ko­ lege mogle skucati nešto više od kvoru­ ma studenata na predavanjima. kroz koje prolaze razna tijela. sve da je Galilei bio prijazan i trpeljiv. a iznad svega nije mogao trpjeti glupane. ali je zato bio vrlo popularan među studentima.

koji je došao do zaključka da se to ne može postići. pa je Keplerovo mišljenje bilo ispravno. Položaji ovih satelita se mijenja­ ju iz dana u dan zbog njihova kretanja oko Jupitera. Galilei je smatrao da se njihovi položaji mogu unaprijed izraču­ nati. ali se ovdje radi o teorijskom problemu. a i dobiti. Potpun uspjeh ovisi o tome da li su budući položaji satelita izračunati s dovoljnom preciznošću. kao što se unaprijed mogu izra­ čunati položaji planeta koji se gibaju oko Sunca. što omogućava određivanje geografske dužine. može izmjeri­ ti vrijeme opaženog rasporeda satelita i usporediti ga s predviđenim položaji­ ma satelita u katalogu. pogledi na satelite bi bili isti iz svih dijelova Zemlje. Problem je bio upućen Kepleru. Jedna interesantna ideja. Galilei se s tim nije složio.Ove stranice iz Galilejeve knjižice pokazuju mnogo "novih" zvijezda koje je otkrio prvi teleskop. Iste godine. On je ustanovio da planet Jupiter ima četi­ ri mala satelita. Ova su otkrića bila objavljena u Knjizi Sidereus Nuncius. Knji­ ga je izazvala veliku senzaciju. Zami­ sao je bila dobra. preselio se u Firencu. pojas i štit Oriona (lijevo) bio je poznat kao grupa od samo devet zvijezda. desno. a od kojih je on mogao zatražiti. brojne audijencije s papom. s bilo kojeg dijela Zemlje. kao grupa od samo sedam zvijezda. koju je Galilei razvio u to vrijeme. Nalije­ vo je kopija jednog Galilejeva teleskopa. u kojoj je knjiga objavljena. a ne o promatračkom problemu. Zato se. koji se gibaju po staza­ ma oko centralnog masivnog planeta. godine. koja je izdana u Veneciji u ožujku 1610. Ona je Galileja podigla iz prilično uskogrudne atmosfere sveučilišnog života do polo­ žaja gdje je mogao govoriti na jednakoj nozi ili gotovo jednakoj s knezovima i Kardinalima. gdje je predavao darovitim slušaocima iz svih dijelova Europe. isto onako kako se planeti gibaju po stazama oko Sunca. Budući da je Jupiter tako daleko od Zemlje. Galilei je bio silno impresioniran čestim vezama između svojih teleskop135 . On je ustanovio da Venera pokazuje faze ili mijene poput Mjeseca. njih je bio u mogućnosti da izračuna visine planina i da pokaže kako se one mogu usporediti s ovima na Zemlji. Plejade (Vlašići). nastala je iz njegovih promatranja satelita Jupi­ tera. Prije 1610.

Ovo je kamen temeljac specijalne teorije relativnosti. a ne vice versa. bio prema njemu prijateljski naklonjen. (Prema teoriji relativnosti je. Deset godina se Galilei zgražao nad ovim ograniče­ njem. nego po zakrivljenoj stazi. (U stva­ ri. Takvi slučajevi su bili sistem Jupiterovih satelita i faze Venere. Dokaz za Kopernikovu teoriju se može dati. ali Galilei. ali je na drugoj strani gotovo sigurno da je protestantska reformacija ukazala papskim područjima da je potrebna odlučna obrana Crkve i njenih dogmi ukoliko se želi zadrža­ ti jedinstvo. bio je slobodan da to smatra hipotezom. ukoliko se odnosi na prividna kretanja planeta. Galilejev eksperi­ mentalni rad je pokazao kako su bili potpuno bez temelja prethodni prigo­ vori o kretanju Zemlje . da jedno­ liko pravocrtno kretanje laboratorija nema učinka na događaje koji se zbi­ vaju unutar laboratorija. Njegov neuspjeh da to postigne je predobro poznat. Fizičar i danas upotrebljava Galilejev sistem referencije. ako ostanemo vjerni euklidskoj geo­ metriji. osjetivši kolebanje u Crkvi. Galilei nije imao uopće nikakav dokaz. bio je izabran novi papa. ali ne onako kako je to iznio Galilei. Zatim. On je vjerovao da se položaj nikad ne može oslabiti prihva­ ćanjem istine. a samo se Sunce giba oko Zemlje. Papa je istaknuo da Kopernikova doktrina nije službeno proglašena krivovjernom. po kojoj se svi planeti osim Zemlje gibaju oko Sunca. Osim toga. Galilei je odmah otišao u Rim i u nizu sastanaka s papom zala­ gao se za prihvaćanje Kopernikove te­ orije. Kopernikovoj teoriji. stvarno po­ tpuno ekvivalentna. Već smo napomenuli u prethodnom poglavlju da je teorija Tycha Brahea. što je dovelo do početka njegove nesretne borbe. Ovo je također zahtijevalo odbacivanje Kopernikove teorije. nije uopće mogao prihvatiti takav zaključak.prigovor koji bi takvo kretanje pokazao padanjem tije­ la.) Ovdje je Galilei našao klicu za još je­ dno veliko fizikalno otkriće. Galilei je odbacio ovaj prigovor i upozorio da se ne javlja takav efekt ako je tijelo bačeno s jarbola broda koji se kreće po glatkoj površini vode. ako se teško tijelo baci s tor­ nja.skih promatranja i Kopernikove teorije o kretanju planeta. kada mu je bilo gotovo 60 godina. Ovo je ponukalo Galileja da se vrati u Firencu i da se da na posao. To je pokušao u svojoj glasovitoj knjizi Dialogo. U slijedećem pogla­ vlju doći ćemo do značenja Bradleyjeva otkrića aberacije. a ne Tychovu sliku. koji je bio 136 učenjak. U stvari.) Galilei je bio tako impresioniran jednostavnošću i finoćom Koperniko­ ve slike uspoređujući je sa složeno- . on je dobro započeo. Ovo zahtijeva da pri­ hvatimo Kopernikovu sliku. kako bi je dokazao. Međutim. ali nije smio reći da se Zemlja stvarno kreće. Imam utisak da je Crkva sa žaljenjem prihva­ tila ovaj zaključak. tako da se točka na površini Zemlje ne pomiče pravocrtno. a predstavlja ga sva­ ki jednoliko gibajući laboratorij. nju Crkva smatra nepotvr­ đenom. Ali. pa nije potrebno da se ovdje posebno opiše. Na jednoj strani su zdrav razum i racional­ nost ukazivali na prihvaćanje Kopernikova sustava. Sa svoga novog visokog položaja Galilei je sebi postavio zadatak da uve­ de Kopernikov sustav u Italiji i time u cijelom katoličkom svijetu. pa je ovaj efekt premali da bi se zamije­ tio početkom XVII stoljeća. kao kardinal Barberini. uvijek moguće smatrati da Zemlja miruje pod uvjetom da napusti­ mo običnu euklidsku geometriju. Tycho Brane je vjerovao da bi se. na primjer. kretanje Zemlje će prouzročiti vrlo mali efekt na putanju tijela koje pada. Urban VIII. tada možemo pokazati pomoću aberacije da se Zemlja mora gibati oko Sunca. morao uočiti efekt ako se Zemlja kreće. naravno. To se javlja iz činjenice da se Zemlja vrti. koji je. U početku su ga prijateljski opo­ minjali da ne uči i ne zastupa ideju o kretanju Zemlje.

Za Galileja je bila sreća da je njegov slučaj ispitivala posebna komisija. Drugih noći one su se pojavljivale jednake veličine i udaljenosti. Iz ovoga proizlazi da postoje 3 lutajuće zvijezde oko Jupitera. ako je želio da izbje­ gne mučenje. ovo je navedeno pro­ tiv njega. na njegovo zaprepaštenje. a u odsutnosti uvjerljivog fizikalnog ar­ gumenta. kako je prethodno izračunano. . siječnja oni su bili postavljeni ovako: * * 0. Bilo je prirodno da će se Crkva suprotstaviti ovom ruganju. Sada. Niže je stranica iz bilježnice. Sasvim je vjerojatno uvidio. koji je deNa dan 7. puta koji je uzeo Giordano Bru­ no nekoliko godina ranije. sumnjivo je bi li se išta ostvarilo uzimanjem mučeničkog puta. osim da u takvim slučajevima porekne autoritet Crkve. prethodno nevidljive za svakoga. Me­ đutim.šću Ptolemejeve slike. koje je bilo službeno uvedeno u zapisnik. Desetoga sam ih ponovo vidio ovako: * * 0. Galilei je potpuno krivo prosudio razloge koji su tada djelovali na odlu­ ke Crkve. Pred njim se našla samo alternativa. bilo je primljeno s općim odobravanjem. Oni se nisu mogli vidjeti bez teleskopa. Možemo procijeniti Brunove kva­ litete uspoređujući neke od njegovih ideja s onima Keplera. Kepler je vje­ rovao da su sve zvijezde ograničene na jedan udaljeni omotač. Podupirali su ga isusovci i papin tajnik na isti način kao što su ga podupirali širi krugovi koji su mogli procijeniti zdrav razum na kojem je bazirana cijela diskusija. Na dan 9. da je emotivno osjećao kako ona mora biti istinita. Na dan 8. koju je Galilei napisao o satelitima Ju­ pitera. Najzapadniji je izgledao da će okultirati. Mnogo je bilo napisano i za i pro­ tiv Galileja zbog ovakve njegove odlu­ ke. Nasuprot tome. Uvjeravao je kako njegova knji­ ga ne zastupa ideju da se Zemlja kreće. Kada se pojavilo prvo izda­ nje knjige Dialogo. sugeriralo da postavi obrambenu liniju. a općenito je poznato da je on tako i postupio. bilo je jasno da se nije mogao logički braniti. Galilei je napisao svoju knjigu u potpuno nekompromisnom stilu. Na dan 11. Meni se čini da svi oni koji nikada nisu bili ugroženi neposrednim muče­ njem. Zato se takva situacija nije mogla ignorirati. da prizna pogrešku i traži milost. ispitujući ponovo svoje vlastite argumente. a to mu je. Gore je prijevod nekoliko prvih redaka. siječnja 1610. siječnja bili su ovako 0* * * Oni su zato bili direktni. pa je Galilei bio oso­ bno upozoren na to. Ali je situa­ cija bila takva da zdrav razum u to vri­ jeme nije odgovarao politici Crkve. Naravno. Ali. a ne retrogradni. siječnja bilo je oblačno. da je takva obrana imala malo izgleda za uspjeh. a najbliža zvijezda Jupiteru bila je pola veličine od druge i približavala joj se. a ne Sveti oficij. možda. no na njegovu nesreću bilo mu je uručeno upozorenje sedamna­ est godina ranije. Jupiter se vidio u mom te­ leskopu sa tri zvijezde ovako: istok * * 0 * zapad. da oni stvarno ne dokazuju kretanje Zemlje. Uostalom. njegova metoda diskusije je stvarno iznosila malo više od ismija­ vanja kompliciranosti Ptolemejeva su­ stava. osudu i smrt. njegova je knji­ ga bila tako jasno napisana s emoci­ onalnom naklonošću za Kopernikovu teoriju. nisu u stanju da procijene si­ tuaciju.

dovele su ga na lomaču. a ne završila s razdobljem njegova kućnog pritvora. pernikove doktrine te je bio stavljen u koja predstavlja Aristotela. On je načinio važna astronomska ot­ krića. Utemeljio je eksperimentalnu metodu. Posljedica sudskog procesa je bila da je Galilei bio primoran odreći se KoNaslovna stranica prvog izdanja Dialogo. ali je Brunovo mučeništvo vjerojatno malo tome pridonijelo. a to nije sušti­ na racionalnog mišljenja. Giordano Bruno je Može se reći. Ovakve ideje. Ovaj pojam je proširio do neizmjernosti. premda mu je svojim proma­ tranjima dao odlučan motiv za njegov 138 . Oslijepio je u posljednjoj godini svoje osmogodi­ šnje konfirmacije. Ptolemeja kućni pritvor u svojoj ladanjskoj kući Kopernika. iako ne kao jedan od najvećih. smatrajući da prostor može biti neizmjeran. ali su ona bila kvalitativne vrste i nisu predstavljala mnoštvo preciznih podataka na kojima bi se mogle bazirati teorije. Galilei bi bio spominjan u povijesti kao izvanredan učenjak. a da svemir može biti vječan. Galilei nije stvarno izumio teleskop. bez početka i kraja. ali je nije prvi uveo." To vrijeme je zaista došlo. Godine 1600. mjesta hodočastili da ga vide. koje su značajne za naše doba. da je Galilejeva životna povijest svemir. pa su mnogi ljudi iz raznih sukob s Crkvom. godine. kao što su bila promatranja Tycha Brahea. drugi su prije njega koristili eksperimente da ispitaju ideje. Doći će vrijeme kada će svi vidjeti ono što ja vidim. Da je Crkva prihvatila njegov Dialogo. Njegova posljednja izjava na sudskom procesu bila je: "Ja očekujem vašu osudu s manje straha nego vi. Mučeništvo sadrži suprotsta­ vljanje emocije emociji. Može se također reći da bi racionalni način mišljenja trebao biti u mogućnosti da sam trijumfira. a to je najznačajnije od umro mučeničkom smrću. dok je Bruno smatrao da su one tijela kao Sunce i da se zato nalaze u enormnoj udalje­ nosti od nas. Spaljen je u Rimu 1600. bez potrebe za mučeništvom. U ovom radu on se vratio blizu Firence do kraja života. ali je njegov ispitiva­ čki duh ostao zdrav.beo samo tri kilometra. odbijajući da odbaci svoje heretičke poglede na svega. započela. Primao je na Kopernikovu teoriju i tako došao u posjetioce.

godini. ali da je i Galilei imao pristup do njih.. Istina je da su Tycho Braheova promatranja bila na raspolaganju samo Kepleru. spomenutu la­ žnu znanost i. takve stvari zbog kojih bi na mene mogla pasti slična sumnja. sin pokojnog Vincenza Galileja iz Firence. Kako god gledali na Galilejevu odluku. ali ukoliko budem upoznao nekog krivovjernika. Javno opozivanje mu je dalo osam godina života koje je iskoristio za polaganje temelja dinamike. iskrenim srcem i nehinjenim uvjerenjem odričem se. Zaklinjem se da ubuduće neću nikada više ni reći ni tvrditi. vjerujem sada i s božjom pomoći ću vjerovati i ubuduće u sve ono što vjeruje. prešutio veliko Keplerovo otkriće eliptičnih staza planeta. i obećavam da ću vršiti i držati se u potpunosti svih pokora koje su mi bile ili će mi biti nametnute od ovog Svetog ureda. koji su donijeti i proglašeni protiv sličnih delikvenata. zamornog ra"Ja. a Zemlja da nije središte svijeta i da se kreće. u svojoj 70. podvrgavam se svim pokorama i kaznama. Ali. Prisižem. proklinjem i mrzim spome­ nute zablude i krivovjerje. koju sam ispravno shvatio. želeći da uklonim iz pameti vaših uzoritosti i svakog vjernog kršćanina tu snažnu sumnju. a da Zemlja nije središte i da se kreće. Galileo. također. krivovjerje i sektu protivnu Sv. glavni inkvizitori u cijelom kršćan­ skom svijetu protiv krivovjerne izopačenosti. sumnjivo je da li je on mogao postići mno­ go mučeništvom. On je. a da nisam donio nika­ kvo rješenje. Ukoliko se ogriješim o bilo koje od mojih navedenih obećanja i zakletvi (a to ne dao Bog)." Galilei se odlučio za opoziv. točnije. premda mi je ova Sveta inkvizicija su­ dbeno naredila da potpuno napustim lažno mišlje­ nje da je Sunce središte svijeta i da se ne kreće. Tako mi Bog pomogao i ova Sveta evanđelja koja. koja dodirujem svojim rukama. da ne podržavam. Nadesno je dio doku­ menta u kojem se on pod prisegom i prokletstvom odrekao svojih krivih uvjerenja. a dolje je prijevod tog dokumenta. 139 . nakon što mi je bilo rečeno da je ta znanost u protivnosti sa Sv. te općenito svaku i bilo k oju drugu zabludu. inkvizitoru ili ordinariusu onoga mjesta u kojem se bu­ ­­­ naiazio. lično pristupivši pred sud i na koljenima pred vama. go­ tovo je sigurno da on ne bi bio čovjek koji bi se latio sitničavog. Zato. ne branim i ne naučavam na bilo koji način. što ih nalažu i propisuju sveta pravila i drugi opći i posebni propisi. također. imaju­ ći pred svojim očima nepovrediva Evanđelja. tj. crkvi. i bio sam smatran vrlo sumnjivim s krivovjerja. pismom. ja sam napi­ sao i štampao knjigu u kojoj sam se bavio tom već odbačenom naukom i navodio razloge s mnogo argumenata njoj u prilog. što propovijeda i naučava Sveta katolička i apostolska crkva. najuzorniji i najprečasniji kardinali. ni usmeno ni pismeno. zaklinjem se da sam uvijek vjerovao.razvoj kao naučnog instrumenta. prijavit ću ga ovom Svetom uredu ili. usmeno ili pismeno. da sam držao i vjerovao da je Sunce središte svijeta i nepomično.

Ali. Da li će lopta doseći istu To mu je ukazalo da njihalo može dati visinu na obadvije sirane? Galilei je na­ odličnu metodu za mjerenje vremena. On je uočio da je samo onda ćnosti da dosegne. U Padovi. a dalje i dalje u horizontalnom značenju problem održanja njihanja njihala nije prije nego postigne odgovarajuću visi­ bio riješen na jednostavan način sve do nekih 70 godina kasnije. inače više ne bi 140 njihala kod dna njegova njihaja osta­ ne nepromijenjena. jednoj strani. Ovo navodi da vladanje utega ne ovisi o postojanju . imat će potpuno isto svoj­ kasnijeg datuma. pretpostavimo da je strmija na ja. Ne možemo uzeti u obzir uda­ koje se uteg popne ne utječe promje­ ljenosti na ploči koje bi bile usporedive na dužine konopca ako brzina utega s polumjerom Zemlje. da se dijelu ostane nepromijenjena. Zamislimo za Međutim. ali će zbog sma­ žavanja njihanja njihala prema ovom njene strmine stvarna udaljenost biti otporu. kao mladić. U stvari. Što će se dogoditi ako smanjenje strmosti dosegne nulu? Odgovor je. Posljednja je karika u lancu razmi­ ako brzina utega njihala na najnižem šljanja. ali je to bilo izvan područja vati strminu. što obzira na dužinu špage koja je bila pri­ će se dogoditi ako pustimo da se kugla čvršćena na nepomičnu točku. visinu sve dok trenje i otpor zraka po­ Galilei se uvijek zanimao za njihalo. na nesreću. neće biti u mogu­ njihalu. osim posljednjeg go­ stvo. Na pri­ kotrlja po horizontalnoj ploči. u svojim posljednjim godina­ pokušavajući da dosegne odgovarajuću ma. lopta će nastavili da dosi­ mogao naći zadovoljavajući način odr­ že istu visinu kao prije. da bi se ona kotrljala lemog otkrića do kojeg je Galilei došao naprijed i natrag. visina koju uteg dosegne uvijek ista. tako da će se lopta kotrljati beskonačno.kugle. stepeno ne oslabe gibanje. će se lopta kotrljati beskonačno. dosežući uvijek istu tokom kućnog pritvora. koja ima oblik kuglinog zaboravljeni i ponovo otkriveni nekog odsječka. da Hooke u Engleskoj. nezavisno od špage. Na kraju je potrebno objašnjenje. naravno. bez izgubi iz vida zdjela i da se upita. koju je Galilei smislio. ovo očito vri­ jedi samo ako je ploča vrlo ograničene Galilei je ustanovio da na visinu do veličine. zaista. pod pretpostavkom da je kut mali. šao da će se to ostvariti. Oni bi bili vjerojatno unutar zdjele. lopta će se kotrljati sve njegove eksperimentalne tehnike. la postajale su postepeno manje i ma­ Ako načinimo da ova strana bude još nje zbog zračnog otpora. amplitude njiha­ trenutak samo manje strmiju stranu. To će reći. otkrio je da je vri­ Pretpostavimo sada da zdjela nije jeme koje je potrebno njihalu za jedan načinjena kao dio unutarnje površine potpun njihaj. načinio dva velika otkrića u trenutku kada špaga dođe u vertikal­ zametku . uvijek Sada. neovisno o kutu njiha. banja i činjenicu da tijela koja započnu Ovo je pokazalo da je kretanje utega gibanja na sličan način u istom gravi­ njihala amo-tamo bilo stvarno sasvim tacionom polju imaju identične staze. koja se ko­ ali važnost ovih dvaju otkrića nije bila trlja naprijed i natrag. uteg bi dosegao istu visinu. Galilei je ponovo posvetio pažnju visinu koju. što je učinio nu. a da se ne sklize odmah jasna. Ako nastavimo smanji­ vakuumu.čunanja koje je proveo Kepler. Galilei čki između nepomične točke i utega u je. pa Galilei nije manje strma. Zamislio je njihanje njihala u veća nego prije.relativnost uniformnog gi­ ni položaj. mjer. Kugla. U svakodne­ vnom životu možemo zamislili hori­ zontalnu ploču u kojoj je privlačenje gravitacionog polja Zemlje u svakoj to­ čki okomito na ploču. ako je uhvatio špagu u nekoj touvjeti su isti kao prije.

Zato su Italija kcije do koje smo stigli kod ovog rezul­ i Španjolska. Stupnjem. Ovo načinjena. zatim smo značajnu ulogu u proširivanju polja uklonili špagu i zamijenili je zdjelom. Ali. lejeva otkrića. Ovo veli­ ko otkriće Galileja u vrijeme njegova kućnog pritvora.okomite na nju . Ukoliko ne djelu­ sile na bilo kakav kvantitativni način. Od tada pa na dalje znanost o dinamici Kugla. Zatim smo uklonili koj mjeri prenesen na protestantske Zemlju da konačno uklonimo i ploču. a čovjekova saznanja. mjeri se sila koja djeluje na tijelo. Razmotrimo česticu. za dnji stupanj apstrakcije je uklanjanje Italiju i cijeli katolički svijet. A to je zato što Galilejev rezultat obuhvaća samo plo­ na sva tijela koja vidimo djeluju sile. ali će ku­ Razlog zašto se trebalo tako dugo gla uvijek pokušati da dosegne istu visinu čekati na očito jednostavan rezultat je na obje strane. znanstveni razvitak ne u Italiji. on će stati. ukoliko uopće nema sila ili ukoli­ kvog logičkog sistema dinamike. Međutim. djeluje sila na tijelo? Odgovor je: uvi­ jek kada se tijelo ne giba konstantnom brzinom i pravocrtno. nego na udaljenom otoku izvan tovo na početku ovog poglavlja: kada kontinentalne Europe. A sve dok se nije moglo Već smo uklonili njihalo i zdjelu iz definirati stanje u kojem je sila jedna­ problema. koju zami­ presudom Crkva je zaista zaustavila slimo u području prostora gdje uopće napredak znanosti tamo gdje je bila nema sila. također. a s propadanjem znanosti nije se nom i po svom prvotnom smjeru. osnovna točka je bila ali sile još uvijek djeluju na njega. zanemariti. ja. Počeli smo s njihalom. Ako jedna "stranica" po­ stane horizontalna. koja se kotrlja bez sklizanja u zdjeli. ču ograničene veličine u odnosu pre­ pa tijela ili miruju ili se kreću. zemlje (Francuska je bila iznimka. Iz ovog razloga nalazimo veliki brzinom i konstantnim smjerom. Ako ma kojoj se zakrivljenost Zemlje može prestaneš gurati svoj auto. za koji kretanje tijela odstupa od konstantnosti. Svojom ploče. Prema tome vocrtna kretanja tijela. Što će se dogoditi? Čestica dovoljno jaka da nametne svoje odlu­ će se i dalje kretati s jednolikom brzi­ ke. koje su do tada odigrale tata. ali to na ploču .vrijedilo da je gravitaciona sila okomi­ u tome. . kugla se kotrlja neo­ graničeno u istom smjeru. Razvitak znanosti je u veli­ zontalnom pločom. lopta će se kotrljati bez kra­ nio važnost Kopernikova izlaganja. koja je Iz ovoga možemo lako dati odgovor do tada bila centar intelektualnog ra­ na pitanje koje je bilo postavljeno go­ zvoja. u Engleskoj. stranice zdjela se razlikuju u nagnutosti. vlada se na isti način. nije bilo moguće definirati i mjeriti kojoj se kotrlja lopta.lopta će nije uopće bilo razumljivo sve do Galise kotrljati bez kraja. jer Ovo na kraju daje zaključak da se tijelo u njoj katolicizam nije imao potpunu na koje ne djeluje sila giba konstantnom vlast). ju sile na loptu u smjeru njenog kreta­ Zato je bilo nemoguće doći do bilo ka­ nja. bilo je otkriće koje je svijet čekao dvije tisuće godina. Za­ ne samo za znanost nego. mogao slijediti brzi razvitak tehnologi­ Napomenimo razvojne stadije apstra­ je XVII i XVIII stoljeća. ko ima sila koje samo djeluju okomilo Galilei je također ispravno ocije­ na ploču. Ovo definira pri­ sustvo sile. što u prirodi ne vidimo pra­ ta u svakoj točki na ploči. Dok su sve sile normalne nam danas izgleda razumljivo. postale slabe i nakon toga smo zamijenili zdjelu hori­ nazadne. Sada možemo ukloniti Ze­ ka nuli ili stanje u kojem sila ne djelu­ mlju i razmotriti apstraktnu ploču po je. a brzina će joj biti konstantna. napredovala je vratolomnom brzinom.

Uzimajući ova tri rezultata zajedno. po­ put gravitacije. Sila koja djeluje na tijelo izmje­ rena je stupnjem kojim se tijelo odvoji od kretanja u pravcu kod stalne brzine. Osim toga. imamo dvostruku količinu materijala u utegu. Posve je isto da li se sila prenosi uz konopac ili. a ne poprečno. Razmotrimo poseban slučaj kada se tijelo kreće po krugu. r polumjer kruga. a to znači. Upravo smo vidjeli da se sila koja dje­ luje na tijelo mjeri stupnjem za koje tijelo odstupi od pravocrtnog kretanja i stalne brzine. sila se može na­ 2 pisali kao m V r. gdje je V brzina utega po krugu. Ovdje imamo tijelo koje se kreće po krugu pod utjecajem sile koja se pre­ nosi po špagi. Zato u bilo kojem trenutku sila koja djeluje na uteg mora uvijek biti usmjerena duž špage. pa za­ vrti uteg da opisuje krug. ako se količina mate­ rijala u utegu promijeni. Huygens je ustanovio da se veličina sile povećava s kvadratom brzine utega. bit će dobro da razmotrimo važan korak koji je ostvario Huygens. Pričvrsti teški uteg na jedan kraj špage. tada će biti potrebna dvaput veća sila nego je prethodno bila. tako da dru­ gi kraj špage predstavlja centar kruga. ako želimo imati kretanje po krugu istog polumjera i iste brzine. proporcional­ no se promijeni i sila. Ako. kroz prostor. Pravilo: sila je jednaka masi tijela pomnožena kvadratom njene brzine podijeljene s polumje­ rom kruga. 142 . prema centru kruga. Huygens je (gore) otkrio kako da se izmjeri sila koja je potrebna da održava kretanje tijela u krugu. na primjer. Kakva sila djeluje na njega? Vrlo je­ dnostavan pokus omogućuje nam da se uhvatimo s problemom.Prije nego prijeđemo na Newtonovu revoluciju. Napeta špaga može pre­ nositi silu samo po njenoj dužini. a da se smanjuje obrnuto s dužinom špage. a m količi­ na materijala u utegu.

Pretpo­ Sada razmotrimo gravitacionu silu stavimo na trenutak da je G poznato pa između dvije jednake čestice . Neka su njihove mase m 1 tijelo privlači uteg prema sebi silom F i m 2 . 143 . a razmak između njih neka je r. gdje veličina a vrijeme. možemo pisati jednadžbe. gdje veličina A može sadr­ mo veličinu G. Ako također uzmemo ve planete koji se gibaju po ne sasvim u obzir Galilejev rezultat da staza tije­ kružnim stazama. također. koju od sada deklariramo kao rit uvjet da se i m1 i m2 moraju pojaviti gravitaciona sila. po­ la koje se giba u gravitacionom polju služiti za satelite planeta . može odmah dobiti. a M masa cen­ treću jednadžbu. privlačenja. Ova se jednadžba može rekli sila F je jednaka G x m M x r2. koja se očituje djelovanjem ga privlači. preuzima napetost u izrazu za F s jednakim značenjima. gravita­ staviti gibati oko centralnog tijela. koja je prethodno nastala u špagi. u kojoj je brzina V tralnog tijela. On će. tada A mora sadržavati faktor ml. Iz koja je jednaka m V2 r. točno onako kako se gibao m1 na m2 može se napisati A x m2 : r2 kad je bio pričvršćen za kraj špage. uvjetu. mora bili proporci­ On je također približno točan za pra­ onalna sa 1 r2. jest 2rpi. ne ovisi o masi tijela nego o početnom za slučaj Mjeseca. tada se masa M. Ovo Jednadžbi F = m V2 r možemo do­ će reći da se A može napisati kao pro­ dati drugu jednadžbu. Ubacivanjem ovoga u izraz za P2. centralnog tijela s velikom masom. Kombi­ može izračunati produkt G x M iz gornje nirajući ova dva uvjeta. Iz onoga što smo do sada eliminirana. Vidimo. Zbog toga sama promatranjima za pojedini slučaj. da se sila mora sadržavati faktor m. ako su veličine P i r određene ovisiti o masi m utega. centra žavati još neke neodređene faktore. ma oblik G x m1 x m2 : r . A ako na neki način odredi­ 2 F = A m r . napisati u obliku P = 4r mpi2 F.gdje ne­ razmotrimo određivanje P i r za planete. koje ciona sila. nego slučaj dviju čestica uspo­ tru kruga? Ukoliko masivno centralno redive mase. koje je potrebno da se uteg G osigurava da se uključi bilo koji još jedanput okrene oko kruga je 2rpi V. vidimo da period P ne može Očito je. možemo pisati P = 2rpi V. da je kvadrat od P proporciona­ Keplerov zakon primjenjiv za plane­ lan kubusu od r. sila gravitacije. uteg će se na­ onoga što smo do sada rekli. Dužina ophoda dukt G + m1 pa izraz za F sada popri­ 2 kruga. F. kojeg je opisivao uteg. dobi­ Uzmimo u obzir treći Keplerov za­ je se P2 = 4r3pi2 G M. Ako sada postavimo razbo­ Sila F.Što se dogodi ako odstranimo špagu mamo slučaj dvaju tijela vrlo različitih i postavimo jako masivno tijelo u cen­ masa.na primjer. Ovo je sada treći kon. neodređeni faktor. da veličina te koji se kreću po kružnim stazama. Iz ove dvije jednadžbe možemo izvesti Neka je m masa utega. Ako nazovemo ovu dužinu vremena Vratimo se formuli za P2 za slučaj periodom P. ili A m2 r2.

r i M u obliku G M = 4r3pi2 P2. Još je Hiparhu r bio poznat s točnošću unutar 1%. Napišimo sada ponovo jednadžbu koja povezuje P. veličina G ista u oba slu­ čaja. Mora se reći. U našoj jednadžbi sada M predstavlja masu Zemlje. Prvu dovoljno točnu procjenu prave skale Sunčeva sustava dobili su člano­ vi francuske Akademije znanosti. naravno. Period P je poznat. koju je osnovao Ljudevit XIV sredinom XVII stoljeća. Ali je bilo moguće izvesti iz slučaja Zemlja i Mjesec potpuno isti argument. Za određivanje vrijednosti G bila je potrebna drugačija metoda. dalo rezultat koji je bio daleko premalen. Vratimo se našim dvjema česticama mase m1 i mase m2. jer je udaljenost između Pariza i Cayennea bila vrlo mala u usporedbi 144 s udaljenosti Marsa. a ostaje omjer između mase Sunca i mase Zemlje kao poznati broj.Sljedeća strana pokazuje Ljudevi­ ta XIV u posjetu Francuskoj aka­ demiji znanosti koju je osnovao sredinom XVII stoljeća. gdje je r razmak između njih. ako je G poznat. da je Kepler dao ovu vrijednost kao najnižu granicu. može se izra­ čunati desna strana ove jednadžbe. Ona je iznosila oko 24 milijuna kilome­ tara. Ipak je dobivena vrijednost bila točna unutar 10%. Račun pokazuje da je masa Sunca oko 300 000 puta veća od mase Zemlje. tako da je u to vrijeme bio poznat samo pro­ dukt G x M. P predstavlja period ophoda Mjeseca oko Zemlje. me­ đutim. Meto­ da nije mogla dati sasvim točan odgo­ vor. a ne njihove apsolutne vrijednosti koje su predstavljene u našoj jednadžbi sa r. Zatim je bilo jednosta­ vno trigonometrijskim putem odrediti udaljenost od Marsa do Zemlje. tada jednostavno podijelimo pro­ dukt G x M za Sunce s produktom G x M za Zemlju. Prema tome. ali je bio poznat samo odnos polumjera staza planeta. Poznavajući r i P. sada. premda značajni korak za ovo vrijeme. dok je stvarna vrijednost oko 150 milijuna kilometara. Pretpostavimo da smo smislili eksperi- . pa se zato produkt G x M može odrediti. (Slika kompletne zvjezdarnice je nalijevo. Udaljenost između dva grada je bila određena mjerenjem smjerova Marsa sa svakog kraja bazne linije točno u istom trenutku. Period P je bio. S relativno visokom točnošću je bio po­ znat Tychu Braheu. poništava se nepoznati G. Oni su odredili udaljenost Marsa jednostavnom triangulacijom. a određivanje r je mnogo lakše nego je to bilo za slučaj planeta. a r predstavlja polumjer staze Mjeseca. On je rekao da Sunce mora biti najmanje udaljeno 24 milijuna kilometara. masa M Sunca se lako dobiva. Kepler je uočio ovu činjeni­ cu. Tako se produkt G x M mogao odrediti za slučaj Zemlje. poznat s dobrom točnošću još u doba Grka. Veličina G nije bila poznata u XVII stoljeću. ali je i njegova vrijednost premala. Vidjeli smo u trećem poglavlju da je Aristarhovo određivanje udaljenosti Sunca. Sila privlačenja između dvije čestice je produkt G x m1 x m2 podije­ 2 ljen sa r .) Članovi novoosno­ vane Akademije izvršili su prvo znatno ispravno određivanje udaljenosti Marsa i Sunca. Ako je. Kroz de­ sni prozor vidi se Pariška zvje­ zdarnica koja se tada gradila. gdje je jedna od strana trokuta bila udaljenost između Pariza i Cayennea.

145 .

U stvari. Sila koja djeluje na malo tijelo usmjerena je prema velikom tijelu. pokazao da spljoštena elipti­ čna staza zadovoljava zakon gravitacije upravo tako dobro kao i kružnu stazu. Izjednačimo li izmjerenu vrijednost sile s našom formulom. Izbacivanjem iz po­ trebne visine i potrebnom br­ zinom. Do sada smo razmatrali samo jedno­ stavne slučajeve planeta ili satelita koji se kreću po kružnoj stazi oko glavnog tijela. do sada nepozna­ ta veličina G će biti određena. opremljeni ovom formulom. on je.ment u kojem je sila privlačenja stvar­ no izmjerena za dvije čestice poznate mase i poznatog razmaka među njima. ovakav eksperiment se nije mogao izve­ sti u XVII stoljeću. i tijelo male mase. a njena veličina je G x M x m : r2 gdje je r udaljenost dvaju tijela u datom trenutku. Kakva će biti staza mase m. a G je konstan­ ta. okrenuli cijelo pitanje da bismo pitali kakva je opća priroda Newton (desno) nije samo formulirao zakon univerzal­ ne gravitacije. koje ćemo označiti sa M. Imamo tijelo velike mase. Prvo smo iza­ brali jednostavan slučaj kružnih staza da bismo odgonetnuti formulu za gra­ vitacionu silu. Da li je potrebno da staza bude kružna? Može li biti da se slučaj kružne staze javlja samo ako se planet ili sa­ telit prvotno gibao na svojstven način. Newtonov dijagram pokazuje kako projektil izbačen pri ra­ znim brzinama s velike visine iznad Zemlje poprima razne putanje. kada je nastupilo prvotno kretanje na neki posebni specifični način? Prije nego po­ kušamo odgovoriti na pitanje. a da staza neće biti krug ako se kre­ tao na neki drugi način? Formulirajmo problem preciznije. koje ćemo označiti sa m. 146 . projektil će kružiti oko Zemlje kao satelit. Trebalo je čekati sve do gotovo početka XIX stoljeća kada ga je izveo Henry Cavendish. također. vrijedno je spomenuti korake razmatranja koji su nas doveli do njega. Zatim smo.

gdje je stanovao.Desno: Posjed Woolsthorpe gdje je Newton započeo svoj rad na gra­ vitaciji za vrijeme velike Kuge. Desno u prvom planu je zgrada. Cambridge. 147 . i strogo pravilan vrt. tako izraža­ jan za njegov karakter. Gore: Trinity Colle­ ge. gdje se njegov matematički genij prvi put pokazao.

premda problemi mogu tako enormno računanje ne bi moglo. Ali. u kojem moguće izvesti matematički iz zakona se međusobni utjecaji planeta uzima­ gravitacione sile. Njegov odgovor je sadr­ vrlo spljoštenu eliptičnu stazu. U trećem stadiju. godine. kao i glavni utjecaj Sunca. i koji je promatran 1680. poglavlju smo vidjeli da se opi­ tijelo oblikovati zatvorenu stazu . pa zbog toga približno kružne? Odgovor je da. da su njihova prirodno. na izbacivanja m manja od ove. U prvom stadiju se u jednom od žarišta elipse. kako ćemo pitanje: Newton i Leibniz. ali su se one pojavile iz potpu­ čovjeka sposobna da odgovore na naše no drugačijih razmatranja. tada će U 3. staze planeta se moraju smatrati sta­ zama koje se neznatno mijenjaju s vre­ Budući da nam Newtonov odgovor menom. možemo zahtijevaju sva tri stadija profinjenja. da se nastavi dalje razmatrali ova tehnika bila na raspolaganju. provesti. Ako tijelo m izbacimo pokazuje da vrlo spljoštena eliptična s dovoljno velikom brzinom. mogla odgovoriti na postavljeno Bilo je prirodno. 148 . Sada vidimo da se svjetlo Nena naš problem navodi samo da će wtonove teorije proširilo na staze koje staze planeta biti eliptične. Danas sve više i više efektne. nja od kružnica takva da se staze pla­ Prema tome je Newton pokazao da je neta mogu smatrati gotovo kružnim zakone koje je Kepler otkrio empirički elipsama. staze mogu smatrati običnim kružni­ malo tijelo m će opisivati iste površi­ cama.eli­ sivanje staza planeta može dati sa tri psu. umjesto una­ bila kadra odgovoriti na pitanje. po gotovo kružnim stazama. koji je dobiven iz je­ ju u obzir.u Stupanj eliptičnosti staze jednostavno neizmjernost . zašto se planeti u stvari kreću Prvi se pojavio iz načina na koji su po stazama eliptičnim. postati najsloženiji. diferencijalnim i in­ đer ovise o načinu na koji je sustav tegralnim računima. ima 1685. tj. To ma. prije nego je otkriće. Ali u XVII stoljeću. stotinu. Ovo žavao dva dijela. ko­ nije ni pokušao riješili problem. koje su goto­ planeti započeli kretanje: drugi je bio.staze planeta ili satelita na kojega dje­ na način koji je zahtijevao da se kreću luje gravitaciona sila. se izgubiti u vrlo velikoj udaljenosti . posljedica zakona gravitacikretanja započela na poseban način. tehnike s kojima su u stvari. matematičar koji se prvenstveno nije Ima li nebeskih tijela čije staze nisu zanimao za astronomiju. Konačno. New­ meti. pa tako izvesti način na koji su se kaže da matematika i znanost posta­ oni nastali? Poslije razmatranja proble­ ju teži i teži što više znamo o njima. Često prijed. vo kružne.od njega po stazi koja je ovisi o prvotnom uvjetu pod kojim se poznata kao hiperbola. a ne o takvim mističnim uzro­ osoba na oko tisuću ili možda jedna na cima koje je Kepler zamišljao. slijedeći Newtonovo pitanje. mo­ ovo pitanje. ton je problem riješio između 1680. ono će se staza zadovoljava zakon gravitacije okretati oko masivnog tijela i konačno upravo poput gotovo kružne staze. Newton je došao do zaključka da se je pogrešno jer. ako je brzi­ tijelo počelo kretati. a masivno tijelo M će se nalaziti stadija profmjenja. Neznatna Opremljena s prikladnom matemati­ odstupanja od kružnog gibanja tako­ čkom tehnikom. vjerojatno bi jedna nastao. U drugom stadiju su odstupa­ ne na svojoj stazi u jednaka vremena. Newton je ustanovio da komet. imamo ideje o tome kako su nastali U XVII stoljeću bila su možda dva planeti. Imajući mogućnost izraču­ žda bi jedna osoba na sto milijuna ili navanja kretanja planeta. pitati. Leibniz je bio vidjeti u posljednjem poglavlju. Odgovor je. a kasnije iskustvo je učenjaci opremljeni da ih riješe postaju potvrdilo njegovu oštroumnost. dnostavnog slučaja kružne staze. godine. mogu li se dapače jedna osoba na tisuću milijuna ona izračunati unatrag.

uspoređenog s gotovo kružnom sta­ zom planeta. kako se vidio iz Londona godine 1759. 149 . izračunao njegovu stazu i. predvi­ dio njegov povratak. Crtež pokazuje krajnju eliptičnost staze Halleyjeva kometa. Godine 1682.Prije Newtona se smatralo da je sasvim nemoguće predvidjeti kretanje kometa. Halley je vidio isti komet. Dio Bayeuxove tapiserije na slijedećoj stranici. gotovo točno. prikazuje kako je kralj Harold gledao pojavu neobične zvijezde samo kao jednu slutnju nesreće. Gornja slika prikazuje njegov slijedeći povratak.

Newton je otkrio da je to poslje­ dica činjenice što Zemlja nije idealna kugla. jer je u ovom slučaju treći stadij profinjenja. čiji je polarni promjer oko 43 kilometra ma­ nji od ekvatorskog promjera. Newton je počeo u potankosti ispi­ tivati slučaj kretanja Mjeseca. koju su podržavali kontinentalni . On je usta­ novio da se gotovo sve nepravilnosti u kretanju Mjeseca. Ovo gibanje osi zove se precesija. Vratimo se od ovog trećeg stadija profinjenja na jednostavan slučaj kre­ tanja planeta oko Sunca . koja ulazi u problem. Newton je izračunao vrijeme koje je potrebno za kretanje oko stošca i do­ bio gotovo točan rezultat. da je potrebna sila da održi gu­ ranje planeta po njihovim stazama ideja. Iznenađujuća je stvar da nije po­ trebna poprečna sila po opsegu kruga da se održi gibanje planeta. to je krajnje važno. Gravitaci­ ona teorija je pokazala da je sila. za trenutak. kojom Mjesec i Sunce djeluju na nju uzrokuje neznatno okretanje osi Zemlje. Dovolj­ no je. Bilo je još ne­ znatnih odstupanja između promatra­ nja i računa. Os ko­ nusa ili stošca je okomita na ravninu staze Zemlje.po kružnoj stazi. A ovo okretanje uzrokuje da se os rotacije Zemlje pomiče oko stošca. a polovina kuta stošca iznosi 231/2°. može se smatrati da je smjer osi Zemlje ostao nepromijenjen. a na njih ćemo upozoriti ponovo u slijedećem poglavlju. gravitaciona sila. mogu pro­ tumačiti novom teorijom. Nekoliko puta smo u prethodnim poglavljima imali povoda da upozo­ rimo na precesiju.je. Ona je spljošteni sferoid. poglavlju. Newton je uzeo u obzir gravitaciono djelovanje Zemlje i Sunca na Mjesec. Os rotacije Zemlje se kre­ će oko stošca na takav način da uvi­ jek prolazi kroz vrh stošca. da je glavni dio do sada tvrdokornog problema o kretanju Mjeseca riješen. Os rotacije Zemlje nije okomita na ravninu staze Zemlje. koji uzima u obzir djelovanje više gravi­ tacionih polja. Ideja. treći je samom Newtonu postavio zadatak kojeg je istraživao računom. Jedan njen potpuni okret oko stošca traje 26 000 godina. ali se za duži vremenski period uočava da se os giba oko konusne površine. koje su zadavale brige astronomima antike. nekoliko godina. Jer Ze­ mlja nema oblik kugle. samo radijalna sila usmjerena od planeta prema Suncu. kako smo već vidjeli u 3. Za kraći vremenski period.

Budući da je nađeno da je produkt u oba slučaja ista. može izračunati buduće stanje.) Iz ovoga slijedi: ako je poznat omjer vrijednosti od r u oba slučaja. a ne po­ prečnom ili transverzalnom silom. Veličina M predstavlja masu Zemlje u oba sluča­ ja. U ovom je radu Newton prvi put pokazao da su fenomeni fizikal­ nog svijeta dostizivi da se precizno izračunaju. mo­ rala je veličina G biti ista. vratio iz Cambridgea u svoje rodno mjesto Woolsthorpe u Lincolnshireu zbog izbijanja kuge. Formula G x M x m : r2 nije se koristila samo za određivanje vremena ophoda Mjeseca oko Zemlje na način kako je gore opisano. Pored ovog ispitivanja konstantnosti vrijednosti G. Newtonovo veliko djelo Philosophiae Naturalis Principia Mathematica ugledalo je svjetlo dana. iznenada je nestala. U prvom slučaju ona će predstavljati polumjer staze Mjeseca. 1687. zatim period ophoda Mjeseca oko Zemlje i brzina kojom tijelo koje pada s po­ znate visine udari u površinu Zemlje. Od tog je doba astronomija krenuia u novu eru. U njemu je Newton prvi pokazao da su pojave fizikalnog svijeta dostupne preciznim proračunima. dobit ćemo vrijednost produkta G x M za oba slučaja.mogla se sada potpuno odbaciti. ali to nema važnosti jer se m poništava u oba računanja. (Masa m će ta­ kođer biti različita u oba slučaja. godine. Ovo je bilo godine 1665. koje se odnose na današnje razvitke u kvantnoj teo­ riji. udari o površinu Zemlje. a u drugom slučaju ona će predstavljati polumjer same Zemlje. može se izračunati njegovo kasnije ponašanje. kao što je bio Huygens . biti različita u oba slučaja. ovaj je oštroumni dokaz također po­ kazao vrlo jasno da je Mjesec vezan za svoju stazu radijalnom silom.ona je konstanta. međutim. koje vertikalno pada. Veličina r će. nego se također koristila za pronalaženje brzi­ ne kojom tijelo. on je sma­ trao da je područje fenomena dovoljno široko da se čovječanstvo uvjeri o općoj tvrdnji: ako netko poznaje kompletno sadašnje stanje stvari. 151 . Istina je da Newton nije pokazao da su svi prirodni fenomeni dostupni matematičkom istraživanju. Ovo je bila znanost o dina­ mici. s kojom su se dotada mučili učenjaci. u dobi od 23 godi­ ne. Dvadeset i dvije godine kasnije. da su tijela pala vertikalno na tlo. New­ ton je već iskušavao ovu kariku u lan­ cu dokaza kada se. a pred njima se otvorila nova staza.matematičari. Lijevo: Izvod iz zapisnika Kraljevskog društva. sve daljnje znanstvene spoznaje potvrdile su ovu kolosalnu ideju. jer je masa Zemlje M sigurno bila ista. Već smo spomenuli veliko Galilejevo otkriće da staza tijela u gra­ vitacionom polju ne ovisi o masi tijela. Pri­ vidno nedokučiva šikara. jer je očito samo radijalna sila uzrokovala Desno: Naslovna stranica Principia. S nekim ogradama. Ako znamo početne uvjete nekog susta­ va. Ostaje da se razmotri jedan detalj: da se prihvati da je veličina G ista za sve slučajeve .

tj. Njihova se ostvarenja za vrijeme tog perioda. gdje će ti podaci biti prikazani tabelarno u nekom standardnom vremenu. tada bi bilo moguće da se pomo­ rac opskrbi s jednim godišnjakom. Ako bi netko unapri­ jed precizno izračunao položaje ovih mjeseci.kao način utvrđivanja vremena na nekom standardnom meridijanu. da se oni nisu mogli koristiti s pouzda­ njem da će pokazati isto vrijeme kao satovi u matičnoj luci. također. Ako ste pali padobranom na neku zabačenu. ukoliko imate radio-prijemnik. . Razli­ ka od jednog sata između dva vreme­ na odgovara razlici od 15° geografske širine. Na primjer. to znači da se nalazite tri sata istočno od Greenwicha. Gotovo sto godina ranije Galilei je razmišljao o istim stvarima. mogli ste isto tako lako odrediti svoju geograf­ sku dužinu kako ste odredili geograf­ sku širinu. meridijan zvjezdarnice u Greenwichu. Njegova je ideja bila da se za ovu svrhu iskoriste sateliti Jupitera. osim ako ste imali podatak o vremenu koji se odnosi na neki standardni meridijan na Zemlji. Drugi: oni koriste Newtonovu matematičku teoriju da bi protumačili ne samo izrazite karakteristike kre­ tanja planeta nego. godine. britanski su pomorski kapetani predali peticiju Donjem domu tražeći rješenje za pro­ blem određivanja geografske dužine na moru. iz sata u sat za nekoliko mje­ seci. vaša geografska dužina bi bila 45 stupnjeva istočno od Greenwicha. Kako smo vidjeli u 2. godine. Najbolje je rješenje bilo omogućeno pomoću Harrisonova pomorskog kronometra. Drugim riječi­ ma.) Ali sve do pojave kronometara problem geografske dužine davao je veliki impuls da se detaljnije proučavaju kretanja Mjeseca. Istina. a dolje Kendalova kopija njegova četvrtog modela iz 1759. Treći: oni počinju s proučavanjima izvan Sunčeva sustava u šira svemirska prostranstva. određivanje geografske širine je relati­ vno lako. Zato je bilo prirodno da ljudi usmjere svoju pažnju na upotrebu kretanja planeta i njihovih satelita . Godine 1714. pretpostavimo da je u vaše podne griničko vrijeme bilo 9 ujutro. a vama nepoznatu točku na površini Zemlje. Prvi: oni posti­ žu mnogo veću točnost u mjerenjima položaja zvijezda i planeta nego ikada ranije. mogu praktično podijeliti u tri dijela. koji je započeo početkom XVIII stoljeća i trajao sve do sredine XIX stoljeća. Položaji zvijezda i planeta Razdoblje poslije Newtona počelo je s jakim naglaskom na praktičnoj upotre­ bi astronomije. s kojima su bili poravnani na početku putovanja. Ali je određivanje geografske dužine mnogo teže. recimo po griničkom vremenu ili denovskom Neodgodiv praktični problem na početku XVIII stoljeća bio je da se nađe način određivanja ge­ ografske dužine na moru. s primjedbom kapetana Cooka o njegovoj pouzdanosti. planeta i njihovih satelita. Ako ste imali takav podatak. ali je valjanje i ljuljanje broda izazivalo tako velike pogreške. Danas. poglavlju. (Gore je njegov prvi model iz 1735. možete lako primiti signale griničkog srednjeg vremena (GMT). poglavlje RAZDOBLJE POSLIJE NEWTONA Napredak u matematici i fizici to­ kom Newtonove ere je bio tako velik da je astronomima trebalo sto pede­ set godina da u potpunosti iskoriste te rezultate. i mnogo zamršenije detalje kretanja unutar Sunčeva sustava.6. Naj­ jednostavnije je razmotriti svaki ovaj glavni razvitak posebno. uvidjet ćete da vam je sasvim nemoguće izračunati svoju geografsku dužinu. ali u XVIII stoljeću nije bilo takvo sredstvo na raspolaganju. Vi treba da nađete samo 152 trenutak podneva u svom položaju i usporedite ga s vremenom koje je tada bilo registrirano u Greenwichu. bilo je sato­ va s njihalom. potrebno je samo odrediti vi­ sinu Sunca u podne.koji se mogu vidjeti istovremeno iz mnogih dijelova Zemlje .

153 .

koji je pronašao nove matematičke je oblačno. koji je svo­ se valja.ljevski astronom Nevil Maskelyne koji lilejevoj ideji. Pomorac bi tada bio u mo­ Sam je Newton pokušao izračunati bu­ gućnosti da promatra položaje mjese­ duće kretanje Mjeseca. ali je projekt propao iz dva metode. koristeći mjesečev rov mjesečev sat i Harrisonov pomorski godišnjak. ali mu je to bilo ci. John će Mjesec biti iz sata u sat. U ovom bi slučaju pomo­ sposobnim da održava točno vrijeme na rac promatrao zvijezde koje se nalaze moru za duži vremenski period. bilo je moguće odrediti geografsku du- U teoriji. Takva je računanja bna promatranja s palube broda koji stvarno izveo Tobias Mayer. da se položaji nebe­ Zaista. saznao standardno vrijeme. Nedostatak je jedino taj problem zadao glavobolju. on je zamislio sličan. Engleski izumitelj. ali je­ kad je poslalo moguće da se Mjesec dnostavniji način. 154 . koja se pojavila u Ga. sve do XVIII stoljeća bilo je teško i izraditi tablice i izvršiti promatranja s broda koji se ljulja. mehanički izum načinio ovu metodu Ako bi netko izračunao unaprijed gdje zastarjelom. Naš Mjesec se stalno koristi kao astronomski sat. tada bi se Harrison. drugi. pokazalo se nepojmlji­ je tablice izdao u prikladnom obliku za vo teško obaviti računanja koja traži određivanje geografske širine na moru. godine. Međutim. Bilo je to 1752. jedan je pomiče u odnosu na pozadinu zvijezda. ovo se nije riješilo sve do Euleskih tijela ne mogu promatrati kada ra. Kada je ovaj problem iznesen pred Ali se sudbina našalila jer. a koji se pokazao ma Mjeseca.vremenu. pojavila se također i u Ne. Prvi. Mjesečevim salom 40 godina prije nego se do loga došlo. geografska dužina se mogla naći iz promatranja položaja Jupiterovih mjeseci i kori­ štenjem tablice koja je imala popis vremena ovih položaja u poznatom mjestu. računanja budućih kretanja Mjeseca bilo je nemoguće da se izvedu potre­ postale praktične. koje su prihvatljivom točnošću podjednako uvjerljiva razloga. je ove sheme bio. takav astronomski godišnjak. načinio je kronometar kojeg mogao pripremiti godišnjak o kretanji­ ne regulira njihalo. kronometar ispitivao je tadašnji kra­ Druga poteškoća. upravo Newtona. pronađe u godišnjaku iste položaje tako teško te je sam izjavio kako mu i očita standardno vrijeme. Mayeu blizini Mjeseca i.je ustanovio da Harrisonov kronometar wtonovoj pa je zbog toga proteklo nekih daje bolje rezultate.

U ekvatorskom sistemu za početnu točku izabrana je proljetna točka (K). John Flamsteed. James Bradley. načinio značajno otkriće koje je uvelike pomoglo nasta­ nak današnje astronomije. Da ocijenimo važnost Bradleyjeva otkrića. nekih četrdeset godina ranije. a iznosila je jednu lučnu minutu. izrastao u izvanrednu astronomsku važnost. Britan­ ska vlada je stavila na raspolaganje na­ gradu od 20 000 funti onome tko riješi problem geografske dužine. Prvi kraljevski astronom. da u je­ dnom sistemu možemo smatrati po­ larnu os nebeske sfere kao produže­ tak osi rotacije Zemlje. kronometrom je krajnja pogreška bila samo oko jedne lučne minute. Ovaj je rad. Maskelyne se bio suočio s prilično osjetljivim ljudskim problemom. Tamo smo vidjeli. jer je u nastavljanju programa mjerenja točnog položaja treći kraljevski astro­ nom. moramo odrediti neku početnu točku na nebe­ skom ekvatoru od koje ćemo započeti mjerenje. koja je bila dana za mjesečev sat. smatrao je da bi najbolje mo­ gao pomoći projektu ako izradi točnu kartu zvjezdane pozadine preko koje prolazi Mjesec. Euler dobio vrlo malo. To je bilo pošteno. a Maskelyneu je dano da odluči kako će se novac razdijeliti. dok je najveći dio od te polovine za mjesečev sat primila Mayerova udovica.žinu s točnošću unutar četiri lučne mi­ nute. jedna od dviju točaka u kojoj 155 . poglavlju. U doba peticije pomoraca. On je za ovu namjenu odredio položaje za skoro 3000 zvije­ zda s točnošću od oko 10 lučnih se­ kunda . moramo po drugi put promo­ triti problem definiranja položaja na nebeskoj sferi. Prije nego mo­ žemo izraziti dužinu zvijezde. a da ekvator nebeske sfere leži u ravnini koja s tom osi zatvara pravi kut.oko šest puta točnije od to­ čnosti koju je postigao Tycho Brahe. Samo je bilo sumnjivo da je od pola nagrade. problem mje­ sečeva sata bio je povjeren novoustanovljenoj zvjezdarnici u Greenwichu. koji je Flamsteed započeo kao nešto potpuno sporedno. koji smo obradili u 1. Njegova je odluka bila da se iznos podijeli jednako za obje metode.

pogla­ vlju.2. rotaciona os se u godini dana pomakne za kut od nekih 20 lučnih sekunda.1. Ali. Ali za duži period moramo uzeti u obzir činjenicu da se pravac OB pomiče oko OA i da je peri­ od precesije 18. Mjesec igra veću ulogu nego Sunce u ovom savija­ nju zbog toga što nam je mnogo bliži. U stvari. tada je dovoljno da se i ne uzme u obzir mijenjanje smjera polarne osi Zemlje. moramo uzeli u račun mijenjanje standardne pola­ zne točke. nema poteškoće da se ta kore­ ktura uzme u račun. s podacima koje su sakupili sta­ riji babilonski astronomi.ravnini koja se kreće u suprotnom smjeru s obzirom na os OA slike 6. moramo sa­ svim sigurno uzeti u račun neznatne promjene iz godine u godinu. gdje je pravac OB povučen okomito na ravninu staze Mjeseca. Situacija je ilustrirana na slici 6. Ako nismo zainteresirani za promatranja koja su izvršena u dugom vremenskom periodu i ako nismo za­ interesirani za vrhunsku točnost. i prolje­ tna točka se konstantno mijenja. Očito je da se ravnina staze Mjese­ ca mijenja iz godine u godinu. u odnosu na zvjezdanu pozadinu. Ali je staza Mjeseca nešto malo nagnuta prema ekliptici a nije ni stalna u odnosu na Zemlju i ekliptiku. Je li to tako? Odgovor je . a ovaj kut se zadržava za vrijeme kretanja osi rotacije. znatno promijenio za period od oko 2000 godina. Dužina ove vremenske skale je značajna. koje nastoji da savije os Ze­ mlje što uzrokuje precesiono kretanje. To će reći. Može­ mo uzeti za period od nekoliko mjeseci da se Mjesec kreće po stazi koja je po­ kazana na slici 6. Doista. Pravac OA je povučen okomito na ekliptiku. pored ove jednakomjerne precesije. Mnogo godina poslije Hiparha nitko nije mogao objasniti zašto se mijenja smjer polarne osi Zemlje. Smjer polarne osi Zemlje se stalno mijenja. U svim našim prethodnim diskusi­ jama smatrali smo da je smjer osi ro­ tacije Zemlje nepomičan u odnosu na vrlo udaljene objekte u svemiru. koja je izveo pomoću prstena. a OA je ponovo povučen okomito na ekliptiku.ne. opisanog u 2. Ovo se precesiono kretanje javlja jer Zemlja nije idealna kugla. Međutim.2. Hiparh je ovo vjerojatno ustanovio uspoređujući svoja vlastita promatranja ekvinocija. Ali jednom. ova druga pojava ne bi po­ stojala. Ako bi ravnina kretanja Mjeseca oko Zemlje bila u ravnini kretanja Zemlje oko Sunca.ravnina staze Zemlje oko Sunca (ekliptika) siječe nebeski ekvator. Newtonova teorija gravitacije daje kompletno objašnjenje pojave. kao što su bili Flamsteed i Bradley. Mjesec se kreće samo približno u ravni­ ni . os rotacije se pomiče oko OA na isti način kako se pomiče os rotacije zvrka oko vertikalnog smjera. Dapače. Zemljin po­ larni promjer je oko 43 kilometra manji 156 nego njen ekvatorski promjer. To znači da se i nebeski ekva­ tor također mijenja. Budući da je glavni učinak precesije sasvim jednak iz godine u godinu. Razmotrimo situa­ ciju pokazanu na slici 6. kad postanemo zainteresirani za položajne točnosti od deset sekundi ili još bolje. Zemaljska os rotacije zatvara kut od približno 231/2° s ovim pravcem. Uprkos mnogo manjoj masi. ako hoćemo da postignemo dana­ šnje standarde točnosti. a ovo uzrokuje da se efekt privlačenja Mje­ seca na Zemlju mijenja također iz go­ dine u godinu. a tu je činjenicu uočio veliki grčki astro­ nom Hiparh. Vrijeme koje je potrebno za jednu kompletnu precesiju osi Zemlje iznosi oko 26 000 godina. Ovo uzro­ kuje gravitaciono privlačenje Sunca i Mjeseca.1. Zbog ove promjenlji­ vosti postoje odgovarajuća kolebanja . Uspoređenje je pokazalo da se položaj Sunca u ekvinocijima.6 godina. koja je ravnina kretanja Zemlje oko Sunca. postoji mnogo manje kre­ tanje koje varira iz godine u godinu. pa je zato od godi­ ne do godine kretanje vrlo polagano.

sada muzej. Nalijevo je zvjezdana karta iz njegova Atlas Coelestis. Flamsteed je unio položaje gotovo tri tisuće zvijezda s točnošću unutar deset sekundi.Gore: današnji izgled osmorokutne sobe u Greenwichu. 157 . Iz ove sobe je Flamsteed bilježio projekciju Mjeseca na pozadinu zvijezda nasuprot kojima se Mjesec kreće. Dolje: ista soba u doba Flamsteeda.

pa je bilo moguće kotine miruju ali. pukotine S1 i Slika 6. Os rotacije U tom slučaju ćemo postaviti pukotinu Zemlje prijeđe polovinu precesionog S2 izvan pravca koji povezuje S1 i zvije­ ciklusa za 13 000 godina. prisjećajući se da se svjetlost kre­ francusku Akademiju nauka i u godi­ će pravocrtno? Odgovor je: na pravcu nama poslije 1735. godine. za 13 000 godina kroz pukotinu S1 . nanesena dva niza zvjezdanih a period iznosi 18. U drugom crtežu puls će biti dio gdje sjeverna hemisfera pro­ svjetlosti sada dolazi do S2 .u iznosu precesije osi Zemlje. Pre­ tragova. zna ispravni oblik Zemlje. Na prvom crtežu ima­ sjeverna hemisfera proživljava ljeto a mo puis svjetlosti koji upravo prolazi južna hemisfera zimu. Prije napuštanja problema precesije. OB se pomiče oko OA. kako je pokazano na slici 6. Saznanje važnosti odstupanja Ze­ zde kroz pukotinu S1 . a u tom se zdu. a južna hemisfera ljeto.5. Obratite ze Mjeseca (i efekt privlačenja pažnju kako se centri ovih nizova Mjeseca na Zemlju). a u intervalu življava zimu. Pojavilo se sad mlje od idealnog sfernog oblika potaklo pitanje: gdje se mora postaviti drugi je veliki interes u geodeziji.3 pustilo se svjetlo zvije­ gla. jedan iz 1907. Ovdje su ekiiptiku.4. a pravcu. između ova dva položaja.1. Os ro­ tacije Zemlje pomiče se oko OA upravo kao što se os vrtnje vrha pomiče oko vertikalnog smjera. gdje sada crteža na slici 6. Drugačija. a za to riod vremena precesija uzrokuje velike vrijeme se S2 pomaklo u odnosu na S1 promjene godišnjih doba. Vrijeme jedne potpune vrtnje iznosi oko 26 000 godina. izvršena su mjere­ koji veže S1 sa zvijezdom.6 godina. situacija postaje drugačija. jedno u Peruu. .1 OA je okomito na ekliptiku. je imalo dalekosežne posljedice . Situacija je jasnije prikazana na dva To će reći da dio staze Zemlje. jer svjetlost treba određeni trenutak vrijedno je napomenuti da za duži pe­ vremena da dođe od S1 do S2 . nazvan nutacija.6 godina. ako se oni kreću u da se prvi put u ljudskoj povijesti sa­ smjeru poprečnom na smjer zvijezde. Bra­ 18.ot­ Vidjeli smo da se precesija javlja kriće pojave aberacije. Ovo uzroku­ razlikuju. je kolebanje (nutaciju) u odnosu na precesiju slike 6.2 Precesija uzrokuje polagano OB je okomito na ravninu Mje­ pomicanje centra oko kojeg zvi­ sečeve staze. vremenu ljeto i zima potpuno zamijene. OA je okomito na jezde prividno kruže. zbog toga što Zemlja nije idealna ku­ Na slici 6. a svaki U ovoj potrazi za točnosti u mjere­ kompletni ciklus ovih kolebanja traje nju položaja zvijezda i planeta. koje efekt. Odgovor je ispravan ako pu­ drugo u Laplandiji. Bradley je prvi otkrio ovaj dley je načinio još jedno otkriće. ma tome se mijenja ravnina sta­ a drugi iz 1941. 158 Slika 6. godine. Napose je otvor S2 da svjetlo također prođe kroz cijeli problem oblika Zemlje zaokupio S2. ali tako da se nja nečuvene točnosti u mjestima koja zvijezda i oba otvora nalaze na istom su bila vrlo udaljena.

a prema tome i kretanje te­ leskopa.6 Slike 6. Ovaj zaključak je važan. koja veže Sl i S2 .Slika 6. pa tu neće doći do pojave abe­ racije. nagnutost teleskopa. kretanje je sada u smjeru druge zvijezde. Sada pretpostavi­ mo da smo usmjerili teleskop u drugu zvijezdu. Tu imamo Zemlju u posebnoj točki na njenoj putanji oko Sunca. Na primjer. aberacija uvijek 159 . Vidimo da ova os mora biti neznatno nagnuta da bismo opazili zvijezdu od smjera koji bi bio upotrije­ bljen da nema kretanja teleskopa.4 i 6. Kad je Zemlja u poka­ zanom položaju. pa će. Zato vidimo da aberacija ne otklanja smje­ rove zvijezda na jednaki način. S2 se mora tako smjestiti. Slika 6. situacija je potpuno obrnuta. ovaj aberacioni efekt ne bi imao praktičnu važnost.6.5 tumače zašto os telesko­ pa obično mora biti poravnana kada se promatra zvijezda. Za zvijezde koje se ne nalaze u ravnini staze Zemlje. S i S tako da svjetlo sa zvijezde prođe kroz oba. kako je prikazano. Pra­ vac koji prolazi kroz S1 i S2 predstavlja os teleskopa. Vratimo se slici 6. a s druge strane. Zato tamo neće biti aberacionog efekta. Ako usmje­ rimo teleskop prema prvoj zvijezdi. ST mora ležati izvan te linije za iznos koji daje gornja formula. Ali je stupanj po­ ravnanja raziičit.4 gdje vidimo da linija. kada se Zemlja pomakla do točke P na slici 6. a nula za prvu. kad se uzme u obzir problem usmjeravanja teleskopa u zvijezdu. zatvara nezna­ tni kut prema smjeru koji veže S1 sa zvijezdom. pa je efekt aberacije maksimalan. Za zvijezde koje se nalaze u ravnini staze Zemlje.4 Ako se otvori mogu kretati u smjeru poprečnom na smjer zvijezde. Situacija je najkompliciranija kod mijenjanja smjera kretanja Zemlje. U ovom je slučaju kretanje Zemlje. aberacija je nekad nula a nekad ma­ ksimalna. a S2 kao okular. slučaj je obrnut. Ako se otvori ne kreću poprečno na smjer zvijezde. S2 mora ležati na pravcu koji povezuje S i zvijezdu. Slika 6. da se može promatrati druga zvijezda. poslije četvrt godine. neće biti kretanja teleskopa pre­ ko smjera zvijezde. S2 su se pomakle. a zato i kretanje teleskopa bit će tada preko smjera prve zvijezde. Tako za svaku zvijezdu aberacija varira tokom cijele godine. da se za isto vrijeme po­ makne od prvog do drugog polo­ žaja za koje svje­ tlo prijeđe udalje­ nost S1 do S2. Zamislimo S1 kao objektiv teleskopa.5 Svjetlo i oba otvo­ ra kreću se kona­ čnim brzinama.6.3 Postavljanje dvaju otvora. izno­ sila bi oko 20 lučnih sekunda. maksimalni iznos bit će za drugu zvijezdu. koja se nalazi u smjeru kretanja Ze­ mlje. doći do pojave aberacije. Kada je Zemlja u P. Slika 6. Kretanje Zemlje. Da to nije tako možemo vidjeti iz slike 6. Ako je stupanj nagiba uvijek isti za sve zvijezde. U stvari. potpuno preko smjera zvije­ zde.

160

Preth.: Stranica iz knjige početkom XIX stoljeća pokazuje zenitni instrument koji je James Bradley upotrebljavao za svoja mno­ gobrojna promatranja. Gore: Fotografija dijela instrumenta (sačuvan u Greenwichu) i Dolje: dio zabilježaka načinjenih tokom jednog od Bradleyjevih promatranja.

postoji. Razmotrimo, na primjer, zvi­ jezdu koja se nalazi u smjeru okomi­ tom na ravninu staze Zemlje. Kad se teleskop uperi u takvu zvijezdu, kreta­ nje Zemlje je uvijek poprečno na njen smjer tokom cijele godine. Da ponovimo, kretanje Zemlje iskrivi slike zvijezda na nebu. Iskrivljenje vari­ ra kroz cijelu godinu, a također i prema kutu što ga doglednica zatvara s ravni­ nom staze Zemlje: iskrivljenje općenito iznosi oko 20 lučnih sekundi. Ovo je bilo značajno Bradleyjevo otkriće. Ako se držimo obične geometrije, izbjegavajući komplikacije koje su spo­ menute u početku, u 1. poglavlju, tada pojava aberacije daje uvjerljiv dokaz da se Zemlja kreće oko Sunca - vrsta do­ kaza za kojim je Galilei uzalud tragao. Vidjeli smo da u pomanjkanju takvog dokaza, sustav Tycha Brahea, u kojem se uzima da se Sunce okreće oko Ze­ mlje a svi drugi planeti oko Sunca, daje tako dobar opis kretanja planeta kao i Kopernikov sustav. Ali sustav Tycha Brahea ne može objasniti aberacije koje je Bradley promatrao. Zato mora­ mo prihvatiti Kopernikov sustav. Međutim, usput se može upozoriti da današnja teorija relativnosti do­ pušta da smatramo Zemlju kao cen­ tar svega, ukoliko želimo da se oslo­ bodimo obične euklidske geometrije. Ali, ako ustrajemo da je Zemlja nepo­ mična, treba da daleko prekoračimo složenosti Ptolemejeve predodžbe ili Tychove predodžbe da bismo objasnili pojavu aberacije. Jasno je da se ova pojava ne bi ja­ vila kad bi svjetlost putovala besko­ načnom brzinom, jer bi svjetlost tada prešla od pukotine S1 do pukotine S2, na slici 6.3, prije nego bi same puko­ tine imale vremena da se pomaknu. Zato je aberacija pojava koja ovisi o konačnoj brzini svjetlosti. Zaista, kut iskrivljenja, pokazan na slici 6.4, je­ dnostavno je odnos brzine poprečnog kretanja pukotina prema brzini same svjetlosti. Ovo izbacuje neposredno pi161

tanje; što je brzina svjetlosti? Klasično tome koliko je udaljen Jupiter od Ze­ određivanje je djelo danskog astrono­ mlje. U stvari, zastoj je jednostavno ma Olafa, ili Olausa, Romera, koji je udaljenost Zemlje od Jupitera podije­ 1675. godine bio cijenjen, čija princi­ ljena s brzinom svjetlosti. Ukoliko je pijelna nesigurnost proizlazi iz neto­ zastoj potpuno isti za dva uzastopna čnog poznavanja prave veličine staze trenutka pomrčine - tj. ukoliko je uda­ Zemlje. Slijedi opis Romerove metode. ljenost od Zemlje do Jupitera potpuno Slika 6.7 pokazuje stazu satelita ista - tada je ispravna naša metoda Io, najunutarnjijeg od četiri velika sa­ mjerenja ophodnog vremena satelita telita Jupitera, koje je prvi otkrio Ga­ Io. Ali, ako se udaljenost između Jupi­ lilei. Njegova udaljenost od planeta je tera i Zemlje mijenja od jedne do druge sasvim slična udaljenosti Mjeseca od pomrčine, jasno je da će naša metoda Zemlje. Mi smo u mogućnosti da vidi­ biti sasvim netočna, jer će iznos zasto­ mo Io, jer se zraci Sunca reflektiraju s ja biti različit u dva slučaja. njegove površine, ali ga za vrijeme nje­ Zato se postavlja pitanje, da li se gova prolaza kroz sjenu koju baca sam udaljenost od Zemlje do Jupitera mi­ Jupiter ne možemo vidjeti. Pretposta­ jenja ili ne mijenja tokom vremenskog vimo, sada, da želimo odrediti vrijeme intervala između dvije uzastopne po­ trajanja obilaska satelita Io oko Jupi­ mrčine. Odgovor glasi da se ona mora tera. Očita bi metoda bila da se odredi mijenjati ako se Zemlja kreće prema trenutak ulaska satelita u sjenu Ju­ Jupiteru ili se udaljuje od njega. Slika pitera. Tako možemo reći da interval 6.8 pokazuje da se situacija u ovom vremena između uzastopnih ulazaka pogledu mijenja kroz cijelu godinu. određuje vrijeme ophoda satelita oko Kod točaka A i C na stazi Zemlje, Ze­ Jupitera. Ali, je li ovo potpuno ispra­ mlja se kreće poprečno na smjer Ju­ vno? Da to ocijenimo, moramo najde­ pitera, a udaljenost Zemlje od Jupite­ taljnije proučiti što se događa kada ra se tada ne mijenja znatno između izvršimo naša promatranja. dvije uzastopne pomrčine satelita Io. U trenutku ulaza satelita u sjenu, Ali, kada je Zemlja u D, udaljenost se prestane se reflektirati svjetlo s nje­ sigurno skraćuje, što znači da ćemo gove površine. Posljednja zraka svje­ potcijeniti vrijeme između uzastopnih tla putuje prostorom od Jupitera do pomrčina. Kad je Zemlja u B, nastaje Zemlje, lako da se prekid osvjetljenja suprotna situacija: udaljenost se tada na Zemlji registrira samo nešto ka­ sigurno povećava, što znači da ćemo snije od stvarnog prekida. Ali, koliko precijeniti vrijeme između uzastopnih dugo nakon prekida? Odgovor ovisi o pomrčina.
Slika 6.7 Očit način da se nađe kako dugo Io treba da jedanput obiđe svoju stazu, sastoji se u mjerenju intervala između dvaju uzastopnih događaja kad se on kreće u sjeni Jupitera. Slika 6.8 Kad je Zemlja u D, udaljenost između Ze­ mlje i Jupitera se smanjuje, a i vrijeme izme­ đu uzastopnih pomrčina lo-a. Svjetlo, koje se kreće konačnom brzinom, treba manje vremena do nas, pa mi prema tome potcjenjujemo vrijeme između dvije pomrčine. Kada je Zemlja u B, slučaj je obrnut.

162

Godine 1675. Olaf Romer iskoristio je produženja i skraćenja prividnih perioda satelita Jupitera da odredi brzinu svjetlosti. Slika prikazuje Romera za svojim meridijanskim instrumentom 1689. godine. 163

Slika 6.9 Budući da ravnina staze Venere nije identi­ čna s ravninom staze Zemlje, rijetko se do­ gađa da se Zemlja, Sunce i Venera nađu na pravcu. Takve pojave daju povoljnu priliku za mjerenje udaljenosti Venere od Zemlje.

Slika 6.10 Lakši je način da se odrede kutovi iz kojih je planet promatran s dva položaja, čiji je razmak izmjeren u istom trenutku, i provede jednostavni trigonometrijski račun. Ali je u XVIII stoljeću bilo teško ustanoviti istovremenost.

Romer je ustanovio da su prividni periodi kretanja Jupiterova satelita skraćeni kada se Zemlja kreće prema Jupiteru, a produženi kada se Zemlja udaljuje od Jupitera. I, zaista, iz izno­ sa skraćenja i produženja on je bio u mogućnosti da odredi brzinu kojom se kreće svjetlost. U stvari, neznatni dio promijenjenog perioda staze je napro­ sto omjer brzine kretanja Zemlje pre­ ma brzini svjetlosti. Romer je izmjerio neznatno skraćenje perioda satelita, a poznavajući približno brzinu kretanja Zemlje, bio je u mogućnosti da odredi brzinu svjetlosti. Na taj način je on po­ kazao njenu enormnu vrijednost - oko 300 000 kilometara u sekundi. Njegovi suvremenici su skeptično gledali na do­ biveni rezultat, pa nije bio šire prihva­ ćen sve do Bradleyjeva otkrića pojave aberacije. A ta pojava daje jedno neza­ visno mjerenje brzine svjetlosti koje se sasvim podudaralo s Romerovim rezul­ tatima. Kako se obavilo ovo nezavisno mjerenje, možemo vidjeti ako se pono­ vo vratimo na sliku 6.4. Kut aberacije, pokazan na slici, određen je točno u istom omjeru kao neznatno skraćenje

perioda kružnog kretanja satelita Jupi­ tera, tj. omjerom između brzine kreta­ nja Zemlje i brzine svjetlosti. Matematika Sunčevog sustava

Danas možemo logički očekivati od svakog mladog inteligentnog studenta i đaka da zna da je udaljenost od Zemlje do Sunca oko 149 000 000 kilometara; ali najveći astronomi klasičnog doba nisu znali ovu važnu činjenicu. Sve do Newtonovih dana. ova je udaljenost bila poznata samo unutar pogreške od 30%. Tako su se kroz cijeli dugi spor između Kopernikovih i Ptolemejevih sljedbenika, kao i rada Keplera, Gali­ leja i Newtona, uzimali u obzir oblici i relativne veličine planetskih staza, a ne njihove prave ili apsolutne veličine. Daljnji napredak u poznavanju mno­ gih preciznih detalja u Sunčevu susta­ vu ovisilo je uglavnom o određivanju apsolutnih veličina. Ovo je bio problem sve dok ga nije riješio drugi kraljevski astronom Edmund Halley, kako se oslovljavao tokom svog službovanja od 1720. do svoje smrti 1742. godine.

Metoda određivanja skale Sunče­ va sustava, koju je pronašao Halley, prikazana je na slici 6.9. Tu je staza Venere i Zemlje. Budući da se Venera kreće mnogo brže po svojoj stazi nego Zemlja, često nastaje situacija kada se Sunce, Venera i Zemlja nađu približno u istom pravcu. Međutim, nikad neće doći do potpunog poklapanja centra Sunca, Venere i Zemlje, jer ravnina staze Venere nije identičan s ravninom staze Zemlje. Pri svakom kruženju oko svoje staze Venera siječe ravninu staze Zemlje u dvije točke. Ako se u jednom od ovih slučajeva dogodi da Zemlja bude u zgodnom položaju na svojoj stazi, moglo bi doći do približne podu­ darnosti. Kod takvog rijetkog događaja Venera se projicira kao jedna tamna okrugla kapljica na disk Sunca, ako se usporedi sa svijetlom Sunčevom pozadinom. Promatrač na Zemlji zato vidi tamnu pjegu koja se kreće preko
Britanski učenjaci, 1807-1808. Potpisi su posta­ vljeni redoslijedom kao i njihovi potpisnici na sli­ ci, uključujući Cavendisha, Maskelynea, Josepha Banksa i Williama Herschela, svih koji su igrali ista­ knutu ulogu u razvitku astronomije

karta zaljeva označuje tvrđavu Venera i rt Venera. godini Sir Joseph Banks i kapetan Cook izvršili su promatranja s Tahitija.Prolaz Venere 1769. Nade­ sno. U 1769. i u 1769. godini. Planovi za promatranja prolaza Venere bili su provedeni u 1761. Gore su Cookovi brodovi u zaljevu Matavie. 166 .

pokazuje efekt koji bi nastao od paralakse za vrijeme ulaska i izlaska planeta kod prolaza 1769. Desno: glavna promatračka mje­ sta 1769.Gore: Lalandova karta. godine. 167 . izrađena prije ranijeg prolaza. Dolje desno: kamp u tvrđavi Ve­ nera. pre­ ma zamisli umjetnika. godine. Dolje: Sir Joseph Banks pokazuje teleskop urođenicima Tahitija.

Newtonov zakon univer­ zalne gravitacije omogućuje nam da odredimo kolika je masa Sunca uspoređena s masom Zemlje. U Hal. matranja Venere u istom trenutku i s Halleyjevi planovi za promatranje udaljenosti između dviju stanica na prolaza Venere s raznih geografskih Zemlji A i B točno izmjereni. oba poznata kod pro­ potrebnom točnošću. i 1882. Nevolja se mlji vidjeti s raznih geografskih širina pojavila zbog Venerine atmosfere.metoda za daljnje pokušaje.Sunčeva diska. prikazani na ovoj fotografiji. . lako izračunati druge veličine trokuta. trebalo je leyjevo doba je bilo poznato da će se čekati XIX stoljeće kad su pomno pri­ takva rijetka kombinacija okolnosti premljeni podaci za pogodne prolaze dogoditi 1761. godine. što ovisi o veličini Suncu odredi s dovoljnom točnošću. Pripremanja je bio izvršio tadašnji kraljevski astro­ Halleyjeva zamisao je nastala iz nom George Airy u suradnji s Kra­ okolnosti da prolaz Venere preko Sun­ ljevskim astronomskim društvom.10. Ako znamo veličinu staze Zemlje oko Sunca i stazu Mjeseca oko Zemlje. Prva dva od ovih faktora Venere. a i za kasniji povoljan prolaz Međutim.u odnosu na prijašnje. 168 . rezultati ovih mlji. koja Veneru kako prolazi preko Sunca na je spriječila da se položaj planeta na dvije različite trase. poboljšanje naravno. pa nema razloga da se čeka na Asteroidi.pravi odnos veličina u dnostavnijem geometrijskom sistemu Sunčevu sustavu . godine. same Zemlje. Dok se zašto se nije dala prednost mnogo je­ treći faktor . označenim sa W. Da odredimo ove mase u apsolutnom značenju. pojavljuju se kao izdužene kapljice. moramo najprije ustano­ viti gravitaciono privlačenje nekog standardnog komada materijala. Aparaturom nadesno. Ovo omogućuje promatračima da na­ prave vrlo točne proračune apsolutne skale Sunčeva sustava. interesantno je da se upita. Rezultat je dao prave dimenzi­ metoda mogla izvesti u bilo koje vri­ je Sunčeva sustava s točnosti od 5% jeme. o geografskim širinama promatrača i stvarnoj veličini Sunče­ Prije napuštanja metode prolaza va sustava. S kutom u samo izmjerimo razlike između trasa s A i kutom u B. Da se iskoristi ova i Venere po njihovim stazama. ova bi se vrlo jednostavna 1769. 1874. Kroz teleskop se oni pojavljuju kao prave točke svjetla. mogu se smatrati poznatima. nastaje od kretanja Zemlje iznosi 20% do 30%. on je izmjerio otklon malih visećih ku­ glica (x) prema velikim poznatim utezima. ali ca nije isti za sve promatrače na Ze­ uprkos svim oprezima. a ta pojava kretanja. godine.može odrediti ako ilustriranom na slici 6. Prvi čovjek koji je to načinio bio je Henry Cavendish (na sljedećoj stranici). Prema tome ih te­ leskopi mogu pokazati bez nejasnoće. Zato će dva promatrača na Ze­ promatranja su razočarali. mogu se širina bili su ostvareni tokom 1761.

Jednostavna trigonometrijska metoda slike 6. jer se Mars mogao upotrijebiti umjesto Venere. a ovo osigurava dvije daljnje prednosti. metodu bi pokvarile pogre­ ške zbog kretanja Zemlje i Venere. a ne­ koliko ih se posve približe Zemlji.prolaz Venere. a ukoliko se ovo ne bi načinilo s velikom točnošću. može odredi­ ti udaljenost Sunca s točnošću znatno većom od 0. osigurali bi veću mogućnost za određi­ vanje skale Sunčeva sustava. a najmanji su veliki kao gromade kamenja. Najveći mali planet nije veći od Mjeseca. pa je zato lakše odrediti definirane točke na njegovoj površini prema kojima će razni pro­ matrači direktno svojim teleskopima izmjeriti kutove. Mars nije planet pokriven oblacima. Do sada ništa nije rečeno o malim planetima ili asteroidima. Danas se. koji dolaze blizu Zemlje. tako da nema mogućnosti za dvosmislenost u postavljanju telesko­ pa nekoliko promatrača. Razlog za napuštanje ove jednosta­ vne metode je bio u tome što u Halleyjevo doba nije bilo načina određivanja istovremenosti za promatrače A i B.1%. Planetoidi. Za ovu svrhu asteroidi imaju veliku prednost pred planetima. dok se Venera u svojoj najbližoj udaljenosti nalazi uz samo svijetlo Sunce pa ju je zato mnogo teže promatrati. Uspoređujući veličinu Zemljine sta­ ze oko Sunca s veličinom staze Mje­ seca oko Zemlje. Nije trebalo dugo čekati na prolaze Venere. s pronalaženjem pouzdanih mehani­ čkih satova. moguće je pomoću Newtonova zakona univerzalne gra­ vitacije pouzdano odrediti bez pote- 169 . promatranjem asteroida.10 može se upotrijebi­ ti. Međutim. jer bi prisustvo Sunca prije naškodilo nego koristilo ovoj me­ todi. on se nalazi na noćnom nebu. situacija se sasvim izmi­ jenila. Zbog svojih malih ve­ ličina. oni se pojavljuju kao svijetle točkice. Kada je Mars nama najbliži (na udaljenosti od oko 55 mi­ lijuna kilometara). Veći­ na se kreće po stazama koje se nalaze između staza Marsa i Jupitera. Ali. ali se neki gibaju izvan ovog područja.

a Neptun malo iznad 17 puta veću. malo bi se astronoma tog vre­ mena tome usprotivilo. komadom koji teži jedan kilogram. možemo izraču­ nati masu planeta iz Newtonove teorije gravitacije.Fridrih Veliki je bio rekao da je sve ono što je važno u znanosti već otkriveno. Detalj s Herschelova portreta (desno) podsjeća na njegovu že­ lju da nadjene ime svom otkriću po svom patronu. nasuprot ovim velikim planeti­ ma. usporedimo masu Sunca s komadom materije kojim se može rukovati u laboratoriju. Saturn oko 95 puta veću. da ne samo odre­ đivanje mase Sunca nego. koji je upravo opisan. jer je gravitaciona sila direktno proporcionalna masi. Takvo je mjerenje prvi načinio Henry Cavendish krajem XVIII stolje­ ća. ime Mars Jupiter Saturn Uran Neptun masa (Zemlja = 1) 0. Možemo odrediti masu planeta na sličan način. A ovo opet traži poznavanje apsolutne skale Sunčeva sustava. S obzirom na velike napretke ere poslije Newtona. i određivanje masa svih planeta sa sa­ telitima. oblik staze i vrijeme ophoda satelita oko planeta. recimo. Slijedeća tablica daje podatke dobivene kombinacijom direktnog pro­ matranja planeta i određivanja apso­ lutne skale Sunčeva sustava. Ovo je omogućilo da se usporedi gravitaciona snaga standardnog ko­ mada materijala s gravitacionom sna­ gom Sunca a.35 95. može­ mo također usporediti masu Sunca s masom nekih standardnih komada materijala. škoća odnos mase Sunca prema masi Zemlje. Na ovaj način je bilo ustanovljeno da Sunce ima masu go­ tovo dva milijuna milijuna milijuna milijuna milijuna kilograma. Zbog toga je do­ šlo kao bomba. Njegove zabilješke za ožujak 1781. Zato slijedi. mogu se odrediti direktnim promatranjima.30 14. Ali. Uran približno 15 puta veću. Tako je dobiveno da je masa Sunca oko trećinu milijuna puta veća od mase Zemlje. također. Mars ima masu za oko 11% mase Zemlje. Dva od tri njegova podatka 170 koja trebamo. Georgeu III. ukoliko on ima najmanje jedan satelit. Ako želimo ići dalje u uspoređivanju. Jupiter ima masu približno 320 puta veću od mase Zemlje. moramo biti u mogućnosti da izmjeri­ mo gravitaciono privlačenje ili gravita­ cionu snagu našeg malog komada ma­ terijala. kada je William Herschel otkrio novi planet. moramo znati i udaljenost planeta od Zemlje. Ako znamo veličinu i oblik staze sate­ lita i vrijeme ophoda.11 318. ovisi o poznavanju apsolutne skale Sunčeva sustava.58 17. Ovom solidno ustanovljenom apso­ lutnom veličinom astronomi su mogli odrediti mase pet planeta sa sateliti­ ma. godine pokazuju kako je najprije mislio da je otkrio "neobičnu magličastu zvijezdu ili možda komet".26 . u cilju da odredimo apsolutnu veliči­ nu staze. Pri­ je nego napravimo takvu usporedbu.

Na ovom slučaju ukazat ćemo na odlučnu razliku pogleda današnje znanosti i geometrijskog mišljenja kla­ sičnog doba. Promatranja po­ kazuju da se planeti u stvari ne kreću striktno po eliptičnim stazama. kada 171 . staza se točno ne zatvara u sebe. prouzrokoane ovim malim složenim efektima. Ptolemejevo i. ne gibaju u izoliranom gravitacionom polju Sunca. dobiti oštrouman i dalekosežan dokaz Newtonove teorije gravitacije. jer te geometrijske forme imaju prirodnu jednostavnost i pro­ finjenost. Istina je da je masa Sunca tako velika u uspore­ dbi sa svim masama planeta zajedno da gravitaciono polje Sunca dominira kretanjima planeta i istina je da su njihove staze gotovo prave elipse. a kreću se raznim stazama. poslije jednog kruženja oko Sunca. Kopernikovo opisivanje kretanja plane­ ta bilo je potpuno u obliku krugova. Ovo je bio veliki problem nebeske mehanike. ako se ovi fini detalji mogu matematički prikazati i dokazati da se slažu s promatranjima. Ime Eulera je već spomenuto. jer su svi pla­ neti u neprekidnom kretanju. pripadaju finim detaljima Sunčeva sustava. Ali one to nisu. Oni se kreću po najkompliciranijim stazama koje bi se mogle logički pretpostaviti iz Newtonova zakona gravitacije. podložni gravitacionim utjecajima drugih planeta. Očito je da ćemo. iznoseći analizu svog pro­ matračkog materijala. na kojeg su matematičari u drugoj po­ lovini XVIII stoljeća i u prvoj polovini XIX stoljeća usmjerili svoju pažnju. Problem određivanja staza planeta s velikom preciznošću očito je jedna od nedostiživih teškoća. Platon je mislio da sva kretanja moraju biti po kružnicama i pravcima. Ali se planeti. U stvari. u stvari. također. Za Keplera je bio udarac što je našao tako kompliciranu krivulju. A sada. Kakvi su to fini detalji? U ra­ nijim poglavljima smo govorili o staza­ ma planeta koje su isključivo određe­ ne gravitacionim poljem Sunca. Njegovu se imenu moraju pridodati imena dvo­ jice velikih francuskih matematičara. Oni su. Perturbacije na stazama. dapače. kao što je bila elipsa. tako da se njihovo udruženo gravitaciono polje stalno preinačuje i nikad se točno ne ponovi. Lagrangea i Laplacea. Vidjeli smo da su ove staze elipse i da se Sunce nalazi u jednom od žarišta.Više smo puta u prethodnoj disku­ siji upozorili na fine detalje Sunčeva sustava. Rezultatom rada ovih ljudi problem je bio u velikoj mje­ ri briljantno riješen.

Gore: Herschelova kuća u Datchetu. Desno: Odlomci iz dnevnika Karoline Herschel u kojima je opisano kako su ona i njen brat radili u to vrijeme. 172 . blizu Windsora. i teleskop koji je upotrebljavao za mnogobrojna promatranja neba tokom 1780-tih godina. Ovaj 6-metarski dugi tele­ skop reflektor imao je otvor od 30 centimetara.

Vene­ ra uzrokuje slabe poremećaje na stazi Merkura. ne može primi­ jeniti. tada se još preostali poremećaji mogu pripisati Veneri. Ona je određena iz načina i veličine kojim Mjesec utječe na kreta­ nje Zemlje. Na ovakav se način određuje masa Venere. Uprkos postojećim smetnjama i povećanju kompliciranosti. U današnjoj znanosti ne mislimo da bi kretanje materije bilo jednostavno i elegantno. tako da se je­ dnostavna metoda određivanja mase. Već smo razmatrali jedan takav važan utjecaj.uzmemo u obzir fine detalje kretanja planeta. u usporedbi s 173 . jesu jednostavni i elegan­ tni zakoni. mase se moraju odrediti iz analize gravitacionih učina­ ka koje ovi planeti vrše jedan na dru­ goga ili na Zemlju. Ako sada odredimo vrlo točno stazu Mer­ kura ili Zemlje i. Ni jedan od ovih planeta nema satelite. ovisi o masi Venere. U svim drugim primjerima mase su satelita tako male. Samo se u jednom drugom slučaju upotrijebila slična metoda da se odredi masa satelita . Mjesec ima masu oko 1/80 mase Zemlje.slučaj Neptuna. ali ono što se nadamo i što očekujemo. naravno. kao Jupiter i Saturn. učenjaci XVIII i XIX stoljeća su bili oduševljeni kad su ustanovili da su se njihovi komplicirani proračuni odrazili u prirodi. poglavlju. Umjesto toga. ako uzmemo u obzir sve efekte što ih uzrokuju svi planeti poznate mase. Iz ovakvih proračuna je ustanovljeno da je masa Venere oko 82% mase Zemlje. Na primjer. tj. Prema tome. kolebanja koja se odnose na precesiju rotacione osi Zemlje. a masa Merkura je oko 5%. U gornjoj tablici planetskih masa nisu dane vrijednosti za masu Merku­ ra i za masu Venere. bilo je golemo zadovoljstvo što se mnoge zamršenosti planetskih staza mogu potpuno pro­ tumačiti u vrlo jednostavnim oblicima zakona gravitacije. a iznos poremećaja koji se javi. svi izgledi jednostavnosti i elegancije nestaju. koja je opisana gore. o kojem je raspra­ vljano u 5.

gi­ gantski otvor za prilike XVIII stoljeća. Njegov je život tamo bio vrlo aktivan. Međutim. da je najde­ taljniji današnji katalog neba načinjen instrumentom identičnog otvora po­ put najvećeg Herschelova teleskopa. promatranih sve većim teleskopima. Ljudi su naučili kako da izračunaju zamršena kretanja planeta i njihovih satelita.masama planeta. a vodio je i oratorije koji su u to vrijeme imali veli­ ki orkestar i zbor. jer su neki sateliti premali da izazovu bilo kakve mjerljive perturba­ cione efekte. Zato se moraju upotrijebiti perturbacione metode. dajući koncerte. On je sistematski istraživao nebo. Dok su drugi astronomi usmjeravali svoje teleskope u poznate i unaprijed odre­ đene objekte. a pri kraju XVIII stoljeća su to smatrali ispravnim zaključkom. Njihovi su se proračuni slagali s po­ javama u prirodi. godine.četiri koja je otkrio još Galilei. nisu uopće bili poznati u Newtonovo vrije­ me. . Herschel ni u snu nije pomislio da je to novi planet. Izrađivao je popise objekata. Noću je čitao knjige iz matematike i astronomije i proma­ trao nebo. tj. a najveći je bio refle­ ktor s promjerom od 1. jer oba ova planeta imaju mnogo satelita. učitelj glazbe u Bathu. koji se nalaze u tablici planetnih masa.22-metarskim Schmidtovim tele­ skopom na planini Palomar. Jupiter ima četiri od šest . dok je Herschel pretraživao nebo 18-centimetarskim teleskopom reflektorom. spadaju među najteže u teoriji gravitacije. jer se ona vidi u teleskopu u obliku odre­ đenog točkastog diska. Međutim. III 1781. da se bilo kakvi utje­ caji nisu mogli opaziti. Uran i Neptun. upotrebljavajući za prvo vri­ jeme samo mali teleskop koji je kupio. Interesantna je pojava da ima samo šest drugih satelita u cijelom Sunčevu sustavu koji su usporedivi s masom Mjeseca. da bi mogao bilo šta pronaći. Metoda se sastoji u prouča­ vanju gravitacionog djelovanja jednog satelita na staze drugih. Otkrivač je bio William Herschel. Povijest njihovih otkrića je jedno od najvećih dostignuća doba poslije Newtona. Dana 13. Bilo je sigurno da nije zvijezda. No ova metoda neće odrediti mase svih satelita. Zato nije čudo da je otkriće novog planeta 1781. koji ovdje dolaze u obzir. za otkriće Urana nije tre­ bao osobito veliki teleskop. a proraču­ ni. Saturn i Neptun imaju po jednoga. Bio je otkriven zakon gravitacije. Zanimljiva je slučajnost. svirajući orgulje u crkvi. Dva planeta.22 metra. Ovo je moguće za slučaj Jupitera i Saturna. on je uskoro izradio cijelu seriju teleskopa. obično s ciljem da iz­ mjere njihove položaje. Herschel je bio istraživač. 174 Herschelova sklonost za izradu velikih stvari pokazala se u veličini orkestara i u veličini njegovih teleskopa. godine odjeknulo kao bomba na samozado­ voljni znanstveni svijet. Hersche­ lova ostvarenja su manje pripadala njegovim teleskopima nego njegovoj metodi rada i njegovu razumu. prošao je preko neobično sjajnog obje­ kta. Glavna je tema njegova astronomskog života bilo istraživanje svih nebeskih objekata. 1. Fridrih Veliki je rekao da je sve zna­ čajno što je bilo u znanosti već otkri­ veno.

koje su poticale Adamsa da traži drugi planet. neta. mladi diplomant St.pa je najprije mislio da se radi o novom bio otkriven. Treći horizontalni niz simbola u našoj tablici pokazuje usporedbu staza planeta. ali su ona bila prilično izvan Kraljevsko društvo u Londonu. Kada se prvi put posumnjalo da se još jedan planet nalazi iza Urana. iz dobivenog teorijskog Razne tablice. što je svima poznato. učenjaci su očekivali da će njegova staza biti približno tamo gdje pokazuje Bodeov zakon. ukazao Lexell iz St. U stvari. Ova je proizašao iz nastalih razmatranja. iz njih je bilo moguće masu i položaj hipotetičnog novog pla­ predvidjeti njegove buduće položaje. kako su očekivane iz Bodeova zakona. zatim. dodjelju­ greška. koje su dale ove budu­ položaja potražiti nepoznati planet te­ će položaje. njegova staza poznata. a kometu. Kralj je područja da bi se mogla uzeti kao po­ postao njegovim zaštitnikom. imenom koje. Petersburga. ona se pokazala mnogo manjom. što još udaljeniji planet čiji gravitacioni ga je predložio Bode. Iz su prethodna promatranja imala ve­ danih odstupanja u stazi Urana treba­ liku vrijednost u izračunavanju staze lo je naći čisto teorijskim računanjem novog planeta. Na njegovu planetarnu priro­ izračunata je i staza po kojoj se očeki­ du bio je. kada je našao računskim putem da ljeća postepeno su rasle sumnje da se se novi objekt nalazi iza Saturna i da Uran ne kreće po označenoj stazi. odstupanja su Herschelu je odmah ukazalo počast bila mala. izradio je ugledni talijan­ leskopom. prirodno. efekt uzrokuje promatrana odstupa­ Ovaj uspjeh Herschel je postigao nja na stazi Urana! Otkriće samog svojom metodom rada. ski astronom Barnabas Oriani. ali nisu uo­ nije završeno. oko godinu dana kasni­ Ali tokom druge četvrtine XIX sto­ je. u stvari. Samo su se dva Nekoliko takvih promatranja izvršio je matematičara prihvatila problema koji francuski astronom Lemonnier. nije na­ Možda Uran nije najudaljeniji planet u išlo na odobravanje svih astronoma na Sunčevu sustavu! Možda postoji neki svijetu. Odstupanje Urana od njegova jući mu penziju koja mu je omogućila očekivanog položaja iznosilo je oko 20 da se posveti astronomiji. koja je ukazala Urana otvorilo je ljudskom mozgu mi­ na činjenicu da su i drugi astronomi sao da omeđenje Sunčeva sustava još mnogo puta opazili Uran. Tako Ta dvojica su bili J o h n Couch je krajem XVIII stoljeća novi planet Adams. Kao se kreće po kružnoj stazi oko Sunca. 175 . valo da će se kretati. Zauzvrat je lučnih sekundi. J o h n Col- Memorandum na prethodnoj stranici navodi da se ne očekuju perturbacije u stazi Urana. jer su više voljeli ime Uran. Herschel nazvao novi planet Georgium Šta je uzrokovalo ove poremećaje? Sidus. Posljednji niz simbola pokazuje usporedbu staza koje su ustanovljene iz stvarnih promatranja (i nacrtane u dijagramu). bila sasvim prirodna. a takva su razmatranja čili njegove neobične karakteristike.

otvor izgleda poput prozora koji gleda u daleki prostor. prema Herschelu. Nadesno je današnja fotografija maglice Sjeverna Amerika u Labudu koja pokazuje stanovita tamna područja gotovo bez zvijezda.22-metarskog reflektora .George III je odobrio ukupno 4 000 funti za izgradnju ovog 1. jer su mnoge zvijezde nama zaklonjene relativno gušćim oblacima prašine. Herschel je koristio ovaj instrument u popisivanju neba u najsitnijim detaljima i u studiji Mliječnog Puta. Herschel je upozorio da se Mliječni Put u području između Škorpiona i Labuda dijeli u dvije grane.najvećeg Herschelova teleskopa. 176 . Ovo se pojavljuje. Ali.

.

Zašto njegov rad nije bio obja­ poznatom kao Bodeov zakon. Pravilo Maskelyne i Lalande su mjerili prividno kretanje zvijezda koje nastaje kao posljedica stvarnog kretanja Sunčeva sustava kroz prostor. i francuski astro­ vljen u nekom priznatom znanstve­ nom Urbain Jean Leverrier. Challisu. ali kvom dijelu svoje staze da je bilo mo­ je Leverrier tražio da se zove Neptun. je godine. gijat. Galle je za Na veliku sreću. vrijednosti i točnosti Adamsova rada Mnogo je bilo napisano u ovom ne­ pa se nisu žurili da potraže novi pla­ sretnom sporu. On je zamišljao pjege na Suncu (de) kao rupe u vatri ovojnice. bridgeu. guće riješiti problem. Galleu. Sir J o h n Herschel.otkrivača Urana. Neptun je bio na ta­ novi planet predlagao ime J a n u s . kao što je sin Airyju i direktoru zvjezdarnice u Cam. Koristeći ova mjerenja. sa. opkoljenu vanjskim ovojem vatre (PF).legea. Reverrendu J. o svom otkriću Leverrieru. čunima. 178 . Nasuprot ovome. problem bi zaista bio nerješiv. Cambridge. inače bi napori pa je pod tim imenom objavio njegovo i Adamsa i Leverriera bili osuđeni na neuspjeh. Adams je nom časopisu? Štaviše. Bilo je eleme­ radio gotovo pet godina na svojim ra­ nata jakog konzervativizma i. Galle je pronašao novi noma da je problem matematički ne­ planet. vice.nu pretpostavku u svojim računima. Da se slučaj dana po primitku rezultata. 23. već slijedećeg rješiv. ako je bilo kri­ net na nebu. Ova Sam Adams nije sudjelovao u diskusi­ su dvojica bila skeptična u pogledu jama koje su nastale u ovom sporu. Prema tome se zvijezde prividno kreću prema Antiapeksu. Krivicu. zahtjeva koje su postavi­ kraljevskom astronomu Sir Georgeu li njegovi podupiratelji. štaviše. jer bi trebalo Leverrier je provodio stvari s mno­ uzeti u obzir neobično složene ljudske go većom djelotvornosti. Obojica su postavili vrlo nepouzda­ Tek je poslije ove objave znanstve­ ni svijet bio upoznat s radom Adam. Dok je Adams i znanstvene vrijednosti. Francuzu su zahtjevi za prvenstvo Oni su pretpostavili da se Neptun po­ Adamsa na tom radu mirisali na pla­ korava jednom empiričkom pravilu. Na slici se Sunce kreće prema Apeksu. i smjesta poslao vijest kasnije. G. jedno bi pismo prvi započeo izračunavanjima i prvi ih u štampi bilo dovoljno da se ustanovi završio. tanskim astronomskim stručnjacima. gotovo odmah. Svoje rezultate je poslao bri­ autentičnost Adamsovih zahtjeva ili. a astronomu berlinske zvjezdarnice mišljenje Airyja i mnogih drugih astro­ J. Herschelovi su pogledi o Suncu bili vrlo naivni. kroz koju je moguće vidjeti kamenu unutrašnjost. nije lako ustanoviti. Leverrier ih je završio za dvi­ taštine u držanjima Airyja i Challisa. Herschel je bio u mogućnosti da ukaže na smjer ovog kretanja s iznenađujućom točnosti. možda nastanjenu. Svoje rezultate je poslao sam Adams je bio pretjerano šutljiv. godine. IX dogodio 75 godina prije ili 75 godina 1846. otkriće u Parizu. U ovoj slici on je prikazao glavni volumen Sunca (AB) kao krutu stijenu. bolje reći. bilo je blizu istini.

znatno manje od 388. dok je Bodeova hipotetska vrijednost iznosila 28 jedinica. U Bodeovo vrijeme je ovdje bila evidentna praznina. koji je zaista. umjesto oslanjanja na Bodeov zakon. itd. jer je staza Ceresa imala vrijednost 27. ova pogre­ ška nije utjecala na položaje Neptuna koje su izračunali Adams i Leverrier za godinu 1846. Kada je njemački astronom Johann Elert Bode prvi predložio ovaj zakon 1772. Zato je Adamsu i Leverrieru izgle­ dalo potpuno prirodno da pretpostave da se njihov novi planet također poko­ rava Bodeovu zakonu.9. Doista. Možda je bio najuspješniji ulazak u tablicu između Marsa i Jupitera. 16. U stvari. Adams je došao na scenu 1853. Lyttleton u vrlo interesantnom članku ukazao. 7. pokazalo se da se iznenađu­ juće dobro prilagođuje mjestu iza Saturna koje je predvidio Bodeov zakon. za Veneru 3. Za Zemlju 6. kada je publicirao članak u ko­ jem je tvrdio da je Laplaceova raspra­ va o tom problemu nepotpuna i da ponovno pažljivo ispitivanje obnavlja neslaganje između promatranja i te­ orije. u doba Adamsa i Leverriera. tada će polumje­ ri planetskih staza formirati slijedeći niz: 3. I danas su astronomi podijeljeni u mišljenjima.7 jedini­ ca. staza Neptuna ima vrijednost 300.7 jedinica. 52. kada je on bio otkriven. koji je problem prora­ dio detaljnije. Ali se pokazalo da su njihova računanja Neptunove staze i njegovih budućih položaja potpuno kriva. Adams i Leverrier su se ponovo sukobili oko finih detalja na stazi Mjeseca. Spor je u biti bio samo jedan dio mnogo veće rasprave započete u doba Newtona i nastavljene do našeg sto­ ljeća. tada bi izvo­ đenje njihovih proračuna bilo mnogo jednostavnije i s mnogo većim stu­ pnjem točnosti. Ako izračunate polumjere planetskih staza izrazimo jedinicama. 10. Poslije Venere se broj jedno­ stavno podvostručuje. 10. kako se pokazalo. pokazujući da za­ kon gravitacije nije pogrešan. go­ dine. Adams i Leverrier pretpostavili da je staza Neptuna kružnica. Pojavila se zato sumnja o potpunoj ispravno­ sti Newtonova zakona gravitacije.2. A.6 jedinica. Slijedeće primjedbe Delaunayja u 1864. U stvari. da su. Skepti­ ci ukazuju da se za svaki dani konačni niz brojeva uvijek nađe neko pravilo koje će se dobro prilagoditi nizu. Brojevi dobiveni na ovaj način formiraju niz 4. Ovi se bro­ jevi napadno podudaraju s Bodeovim nizom. Zbog sretne okolnosti. Ali. 15. 7. a zatim doda broj koji je različit za svaki planet: za Merkur. 100. nije bio poznat planet Uran. broj je nula. Nakon spora s Neptunom. jer on ne pruža objašnjenje takve pojave. dok su promatranja dala vri­ jednost 191. godini komentiraju spor izme179 .2 itd. bila su dva očigledno vrlo dobra razloga za prihvaćanje njegove vrijednosti. Ovog puta je većina francuskih učenjaka podupirala Adamsa. Nedavno je R. Ali je 1801. nitko nije sumnjao u Bodeov zakon. Predviđena veličina staze je bila 169 jedinica. 28. Drugi je dio rasprave povezan s ime­ nom Laplacea. kojima je polumjer staze Zemlje izražen sa 10. Mars 12. bio u pravu. godine Piazzi ot­ krio mali planet Ceres koji je ispunio prazninu gotovo perfektno. najunutarnjiji planet.je izraženo slijedećom jednostavnom formulom. jer na tom mjestu nije bio poznat nikakav planet. 196 i 388. da li ovo blisko poduda­ ranje ima neko dublje fizikalno znače­ nje ili je to samo koincidencija. koliko je tre­ balo očekivati po Bodeovu zakonu. godine. Prva Newtonova rasprava o kretanju Mjeseca dovela je Edmunda Halleyja do vjerovanja da se period re­ volucije Mjeseca oko Zemlje promije­ nio od babilonskih vremena. Laplaceova su računanja ispunila prazninu između teorije promatranja. Za svaki se planet najpri­ je napiše četiri. Devet godina kasnije.

galaktičke su širine i dužine (slučaj [4] u 1. izrađena od velikog broja pojedinih fo­ tografija. Tamne pukotine.Panoramska fotografska karta Mliječnog Puta. upotrijebljene na karti. poglavlju). za koje je Herschel mislio da su prozori prostora. smještene su u području ravnine Mliječnog Puta. Koordi­ nate. 180 .

181 .

drugo. bila priznata kao točna. kada se suda­ raju s kontinentima Zemlje. koji ćemo sada razmotriti. sada je poznato da efekti plime i oseke ne nastaju samo u oceanskim vodama nego. Marsa i Merkura. Već smo naglasili da Venera nema satelita. Kako se vrijednosti dobivene iz Marsa i Ze­ mlje dobro slažu. to je logično da se smatra da su ova određivanja sasvim točna. Ako možemo izdvo­ jiti i mjeriti tu oscilaciju. koja je bila pro­ glašena sumnjivom i netočnom. ali su dola­ zili do izražaja elementi nove revolucije u astronomiji. Ovo znači. Astronomi XIX sto­ ljeća su bili suočeni sa zbunjujućom činjenicom da masa Venere. i učenjaku XIX stolje­ ća izgledalo bi nevjerojatno da se oni mogu korisno povezati. pa je jedini praktični način da se odredi njena masa promatranje efekata koje ona stvara na stazi Zemlje. Ali i svi argumenti izne­ seni protiv Adamsova članka nisu bili točni. nije sasvim ista kao vrijednost dobive­ na iz perturbacije staze Merkura. Godine 1838. koji je počeo s Newtonom. možemo izračunati udaljenost bliske zvijezde. Prvo. što će biti opi­ sano u posljednjem dijelu ovog pogla­ vlja. . da je teškoća dolazila od za­ nemarivanja učinka trenja Mjesečevih plima i oseka. Zato je njegov rezultat bio vrlo napadan . poglavlju. kao rezultat rada Sir Geoffreyja Taylora. a insistiranje s kojim su pred­ stavljeni i podržavani izazvalo je po­ tpuno suprotan efekt od očekivano­ ga. da i poslije uzimanja u obzir gravitacionih efekata svih pla­ neta (uzimajući masu Venere dobive­ nu iz njenog učinka na Zemlju i Mars) Zbog godišnjeg kretanja Zemlje oko Sunca. Najprije se mislilo da oceanske plime i oseke. "Publiciranje Adamsova članka stvarno označuje značajan korak naprijed. Posljednji dio priče nastao je u na­ šem stoljeću. dobivena iz perturbacija staza Marsa i Zemlje. i u unutarnjem materijalu Zemlje. došlo je do daljnjeg rada na finim detaljima kretanja pla­ neta. prodor izvan Sunčeva sustava. . uvelike iscrpio. bliske zvijezde će prividno opisati male godi­ šnje oscilacije u odnosu na nepomičnu poza­ dinu udaljenih zvijezda. kada se prvi put spo­ znalo. treće. Sredinom XIX stoljeća veliki se val znanstvenog razvitka. Friedrich Wilhelm Bessel postao je prvi čovjek koji je odredio udaljenost zvijezde. Međutim. . igraju­ ći važnu ulogu u rješavanju ovog sta­ rog nesklada. To su bila tri elementa različite vrste. a da je vrijednost dobivena iz staze Merkura neispravna iz nekog ra­ zloga. jednu cijelu revoluciju u ovoj grani teorijske astro­ nomije. o kojima ćemo diskutirati u detalje u 7." De launay je zaključio izjavom da je Adamsova analiza. tvore cije­ li efekt.đu Leverriera i Adamsa. došlo je do značajnih otkri­ ća na polju elektriciteta i magnetizma. također.

Neumorni napori da se prona­ đe taj planet su propali. ustanovio je da su maglice sigurno usko povezane s određenom centralnom zvijezdom. Druge su velike grupe vrlo udaljenih zvijezda. kada je postalo jasno da maglice i jata zvijezda pokazuju značajnu ra­ zliku u raspodjeli. Leverrier je mislio da ova smetnja nastaje od još neotkri­ venog planeta koji mora biti još bliži Suncu. ravnine Mliječnog Puta. Prodor izvan Sunčeva sustava Glavni Herschelov cilj pri konstrui­ ranju sve većih teleskopa bio je u pre­ gledavanju neba u sve većim detalji­ ma. Herschel je najprije za­ ključio da su to jata zvijezda. Kasnije je napustio ovu ideju. Brojio je zvijezde u raznim podru­ čjima neba. ali da sadrže svijetlu tekućinu protka­ nu u prostoru između zvijezda. Lambert. Ako je to tako. nakon analize cijelog pro­ blema. koji se posebno bavio problemom svjetlosti sredinom XVIII 183 . Pred kraj XIX stoljeća je američki astronom Simon Newcomb. iz finih detalja Sunčeva sustava došao je odlučan dokaz nove teorije koja je drastično izmijenila naš pogled što se odnosio na prostor i vri­ jeme i koja nam danas omogućuje da se uhvatimo ukoštac sa svim proble­ mima svemira. ali da se nalaze u tako velikim daljinama da se teleskopom ne mogu vidjeti rastavlje­ ne na zvijezde. koji nisu smješteni jako daleko od nas. Herschelova su brojanja maglica na raznim dijelovima neba ukazala da maglice teže da izbjegnu Mliječni Put. H. Ovo je ukazi­ valo da maglice uopće nisu zvijezde. Najznačajnije proročanstvo. dao je J. Sada znamo da su obje ove ideje o prirodi maglica djelomično točne. tj. To je ostalo neobjašnjeno sve dok nije Einsteinova opća teorija rela­ tivnosti pokazala da Newtonov zakon gravitacije zaista nije potpuno točan. pokazujući kvalitativno da su one okupljene oko neke ravnine. nije bilo razloga misliti da su osobito udaljene od nas. Međutim. Prema tome. pokazao da je nesklad sumnje realan. Neke su od njih zaista svijetli oblaci plina.ostaje još neka neobjašnjiva smetnja u stazi Merkura. Dok su zvjezdana jata okupljena oko Mliječnog Puta. Maglice su bezoblične mase svjetla. Posebno zanimljiva su bila jata zvi­ jezda i maglice. koje se odnosi na prirodu ovih uda­ ljenih grupa. matematičar.

Gledajući unatrag. one koje su se odnosile na druge grane fizike. Tobias Mayer je već upozorio da. Za veliki broj maglica ovo je ispra­ vna predodžba. Lambert je tvrdio da su maglice obične gigantske nakupi­ ne zvijezda koje se nalaze daleko izvan granica Mliječnog Puta. Godi­ ne 1800. vidimo da su se takve pogreške i netočnosti javljale iz pomanjkanja fizikalnog znanja. tako da se Sun­ ce i planeti kreću zajedno oko centra. Značajni kontrast između iskrivljenju i naivnosti možemo vidjeti u druga dva pogleda u Herschelovu radu. Ova pukotina nije stvarna. ali su njihove ideje. koju je većina profesi­ onalnih astronoma odbila da prihvati sve do druge ili dapače treće dekade XX stoljeća. Zašto bi se to događalo ako su one daleko izvan Mli­ ječnog Puta? Odgovor: oblaci prašine i plina su koncentrirani blizu ravnine Mliječnog Puta. prividno cijepa u dvije grane. djeluju kao magla i pokrivaju udaljene objekte koji se nalaze direktno izvan njih. upravo onako kako se sami planeti kreću oko Sunca. ako se Sunce kreće. ona se javlja iz relativno gustog oblaka prašine. koji pokriva mnoštvo zvijezda što se nalaze iza njega. Ali je Herschel mislio da su pukotine stvarne rupe u prostoru i vjerovao da se kroz njih vidi daleki prostor. Lambert je postavio začudo oštroumnu kvalitetnu sliku struktu­ re svemira. On je smatrao da zvije­ zde Mliječnog Puta tvore jednu veliku skupinu i da se te zvijezde okreću oko zajedničkog centra. Herschel je uočio da se Mli­ ječni Put. Temelji za skepticizam su se pojavili iz Herschelovih proma­ tranja da većina maglica izbjegava ra­ vninu Mliječnog Puta. mora postojati sistematsko privi­ dno kretanje zvijezda na nebu: zvijezde.stoljeća. u području između zviježđa Škorpiona i Labuda. ljudi su imali točno i precizno znanje o pojavi gravitacije. koje se nalaze u istom smjeru u kojem 184 . bile potpuno nerazvijene.

moraju Flamsteed je izmjerio gotovo 3000 zvi­ prividno sakupljati. instaliran u Oxfordskoj zvjezdarnici 1848. ali je Mayer smatrao da je ipak znamenitom Bonner Durchmusterung. na drugoj strani. velikog broja zvijezda. i 1862. Lijevo je heliometar. Bilo je nužno potrebno pridodan joj je katalog od 6 milijuna da se sastavi katalog točnih položaja najsvjetlijih zvijezda. Veličina je imao predodžbu o Suncu koja nam Argelanderova ostvarenja naročito se se danas čini potpuno besmislenom.izdanom između 1852. a čavati zvijezde. Instrument koji je prvi poslužio da se izmje­ re udaljenosti zvijezda. Nadesno je de­ talj okulara i presječeni objektiv. Astronomi su počeli masovno prou­ je sadržavala 100 milijuna zvijezda. U svom pionirskom radu se nalaze u suprotnom smjeru. ističe činjenicom da je ono ostvareno Smatrao je da je unutrašnjost Sunca bez upotrebe fotografije. na kojem su surađivale od svega što je vjerovao da su hladnija brojne zvjezdarnice na cijeloj Zemlji. izmjerljivo.se Sunce kreće. Mjerenja su obavili Maske. jer inače dva U daljnjem prodiranju u prostor Slika 6. U svom malo. bio je heliometar. Herschel bljavaju današnji astronomi. on je katalogizirao preko 300 000 Herschel je mogao odrediti smjer Sun­ zvijezda sjeverne hemisfere. Rezultat je bio: zvjezdana karta. go­ što nam omogućava da vidimo tamnu dine. a koristeći ova mjerenja ne. a da su pjege na Suncu mje­ Ideju o izradi fotografske karte sta gdje je vanjski ovoj vatre prekinut. Međutim. Projekt je ostvaren nakon 50-gokamenitu unutrašnjost.11 Kako se presječeni objektiv upotrebljavao da bi stvorio dvije slike iste zvijezde. 185 . godi­ lyne i Lalande. Najsmješnije je dišnjeg rada. Očekivano kretanje jezda. dok se one. koja područja nastanjena ljudima. godine. neba prvi je iznio David Gill 1886. koje zvijezdi radi. hladna. vrlo latio još ambicioznijeg zadatka. naravno. pa je po­ čeva kretanja s iznenađujućom točno­ stavio osnov za kataloge koje upotre­ sti. Friedrich Argelander se kasnije je bilo iz godine u godinu. moraju se prividno ra­ astronoma ne bi mogla znati o kojoj se zmicati jedna od druge.

mogla bi se lako izračunati i udaljenost te zvijezde. tada se udaljenost zvijezde može lako odrediti trigonometrijskim računom. kako su one nazvane. S razvojem sve preciznijih instru­ menata. jer se Zemlja giba oko Sunca. Svojim radom je potvrdio da zakon gra­ vitacije vrijedi izvan Sunčeva sustava i da je on zaista univerzalni zakon. Pre­ ma ovoj će se pozadini relativno bliska zvijezda pomicati iz tri razloga. Prvi je. Zatim se fotogra­ fije mogu izmjeriti u slobodno vrijeme i separirati oscilatorno kretanje. kao što Ze­ mlja kruži oko Sunca. siste­ matsko proučavanje dvojnih zvijezda. rastavi se u malom teleskopu u dvije svijetle zvijezde slabijeg sjaja. upozoravamo da su prva dva efekta si­ stematski. Ali prije pojave fotografije. Da ovo postigne. Problem se može formulirati na sli­ jedeći način. Herschel je mogao pokazati da se ove dvije zvijezde zaista okreću jedna oko druge po sta­ zama koje su očekivane. ako se Zemlja kre186 će oko Sunca. Herschel je sebi postavio zadatak da otkrije. a iz­ mjerom te promjene. Danas se jednostavno fotografski snime zvijezde nasuprot svojoj pozadini u razna vre­ mena tokom godine. Ako se treći od ovih efekata može osloboditi od druga dva. Ta­ kođer je postalo jasno da dvojne zvije­ zde nisu rijetkost. biti na kraju izmjerena. kako je nazvana. u drugu ruku. morale pojaviti godišnje promjene položaja zvijezda. što će reći da oni uzrokuju da se zvijezda pomiče uzduž stalnog puta u odnosu na udaljenu pozadinu. Ovo je ukazivalo da se mnogi takvi paro­ vi moraju sastojati od zvijezda koje su stvarno povezane jedna s drugom tako da jedna kruži oko druge. Našao je mnogo više sluča­ jeva gdje je par zvijezda bio vrlo blizu jedna drugoj nego što bi se očekivalo na osnovu same koincidencije. Uspoređujući svoja promatranja ovih dviju zvijezda s promatranjima koje je prethodno izvršio Bradley. Za dovoljno udaljene obje­ kte možemo smatrati da predstavljaju stvarno nepromijenjenu pozadinu. Herschelova vrijednost od 342 godine ne razlikuje se mnogo od današnje vrijednosti. Kreta­ nje Zemlje. Kad je Kopernik oživio Aristarhovu ideju. drugi. zaključio je da je Aristarhova zamisao kriva. a naš je pro­ blem da izdvojimo oscilaciju. sva su . Mnogo je radova druge polovine XVIII stoljeća bilo motivirano nadom da će ova paralaksa. s mukom bi se riješio teži problem paralakse. bilo je po­ trebno da promatra da li se položaji dviju zvijezda mijenjaju iz godine u godinu u odnosu na pozadinu koju formiraju udaljenije zvijezde. Vrijeme po­ trebno za jedan potpuni ophod moglo se izračunati. Prodiranjem dalje u prostor pono­ vo se nametnulo pitanje koje je muči­ lo astronome više od dvije tisuće go­ dina: kako su daleko zvijezde? Među drugim razlozima grčki je astronom Hiparh odbacio heliocentričnu sliku svijeta Aristarha iz Samosa na osnovu zaključka da bi se. najsjajnija zvijezda u zviježđu Bliza­ naca. jer se samo Sunce kreće. da postoje sistemi koji sadrže i više zvijezda. On je pokušao izmjeriti paralaksu. Da napravimo takvu separaciju. uzrokuje da položaj zvijezde izvede jednu godišnju oscilaciju. sve dok se nisu otkrili ovi efekti. ali da je nije lako opaziti jer su zvijezde od nas vrlo dale­ ko.Herschel je pokazao da Newtonov za­ kon gravitacije vrijedi i izvan Sunčeva sustava. uveo je Friedrich Wilhelm Struve. astronomi su se uvijek nadali da će moći otkriti tu promjenu. a ot­ krio je aberaciju i nutaciju jer. i treći. jer se i zvijezde kreću. da li stvarno postoji takvo kretanje. Oko četvrt stoljeća kasnije. Tako imamo jednu oscilaciju nanesenu na stalni smjer. poraslo je vjerovanje da takva promje­ na mora postojati. Kako nije zapazio takve promjene. osnivač velike Pulkovske zvjezdarnice u blizini Lenjingrada. Castor. Rad Jamesa Bradleyja je dao početak ovoj nadi.

Služeći svojoj namjeni. Ovo je zahtijevalo montiranje niti. potrebno je najprije vidjeti što između neke poznate zvijezde i neke su učenjaci naučili o prirodi svjetlosti referentne točke u pozadini. udaljenosti Besselove zvijezde. Pre­ bu instrumenata u današnjoj astro­ tpostavimo sada da želimo mjeriti kut nomiji. Tada se lako može dokazati da je naš traženi kut naprosto razmak odijeljenih dviju polovina objektiva po­ dijeljen sa žarišnom dužinom telesko­ pa kojeg smo upotrijebili. A to omogućava po­ udaljenosti. heliome­ kako je pokazano na slici 6. Neposredno poslije vnini teleskopa. nisu oko 11 godina svjetlosti. micanje dviju polovina leće objektiva. što teleskop morao okretati da bi kompen­ iznosi oko 106 bilijuna kilometara. To između zvijezde koja je uzeta u obzir i je najsjajnija zvijezda u zviježđu Cenvećeg broja zvijezda stajaćica na poza­ taurus. Sve je to Pulkovo izmjerio udaljenost zvijezde bilo vrlo teško i nije uspjelo sve do go­ Vege. uskoro je foto­ nastala od gornje polovine. Ali se ova metoda može primije­ menta. poznatog kao heliometar. Helio­ hnike. Bila je to zvijezda 61 187 . koji niti samo na relativno bliske zvijezde. jer pomicanje stvara dvostruke slike koje je zastario. donje polovine objektiva. uskoro je. a kod prikla­ dnog postavljanja dviju polovina obje­ ktiva možemo namjestiti da su naše dvije slike odvojene točno za istu uda­ ljenost kao što su i zvijezda i referen­ tna točka. jedna je točno pratiti objekte. To znači da se do koje svjetlost putuje 11 godina. Kod mi­ od Newtonova doba naovamo i kako jenjanja položaja (I) u položaj (II). Kako su mjerenja precizna. Njena udaljenost je manja od dini. astro­ tovo sredine XIX stoljeća. da bismo razumjeli upotre­ pomaka dviju polovina objektiva. razdvojene točke svjetla. Uskoro su teleskopi mogli se pojave u žarišnoj ravnini. Sli­ zirao rotaciju Zemlje. Pomoću ovakve naprave njemački je astronom Friedrich Wilhelm Bessel obavio prvo mjerenje zvjezdane dalji­ ne u godini 1838. Ovo tar je brzo postao neupotrebljiv. ili udaljenost se mogla načiniti brzo. dije­ je primijenjeno njihovo uvijek rastuće limo sliku naše zvijezde u dvije jasno poznavanje ovog predmeta. u zvjezdarnici Cape dobio udaljenost Drugi je bio u potrebi mjerenje kutova najsjajnije zvijezde južne hemisfere. nomi su izmjerili udaljenost mnogih Udaljenosti zvijezda najprije su iz­ drugih zvijezda paralaktičkom meto­ mjerene pomoću izvanrednog instru­ dom. a njena je udaljenost iznosila pom. Zato je prvi uvjet jedeće je godine Thomas Henderson bio da se teleskop jednoliko i točno vrti. astronomija ušla u novu eru. To će reći. U godinama koje su slijedile. zaista. a druga od grafija postala upotrebljiva. dosad nepoznate. pomoću ko­ metar je teleskop refraktor s prereza­ jih bi se mogle izmjeriti mnogo veće nim objektivom.mjerenja morala biti načinjena telesko­ Cygni. oko 4 koje je trebalo osvijetliti u žarišnoj ra­ godine svjetlosti.11. Ali. kada će biti određena skala Mliječnog odvojene za razmak koji ovisi o veličini Puta. da svaka zvijezda načini dvije slike. a ove su se niti morale ovih mjerenja je Struve u zvjezdarnici pomicati pomoću mikrometra. je tako nazvan jer je bio namijenjen Morale su se otkriti sasvim nove te­ problemima vezanim za Sunce.

Što odlučuje da pojedina če­ Dokle god otvor ostane dovoljno velik. nastaviti put u staklo.2. Na slici 7. koje je upravo prošlo uz rub rupe kod A. uključujući fotografski aparat. Sve zrake svjetlo­ je i refrakcije. Ukoliko zmatranje pitanje: kako svjetlo putuje je netko upoznat sa zakonima refleksi­ iz udaljenog izvora. šlo je na ekran u C. ali je ovo nešto što ovo uočili: a kroz cijelo XVIII stoljeće i naše čestice ne mogu načiniti. slici 7. do­ nekoliko neugodnih problema. pod identičnim okolnosti­ ekranu se tada počinje povećavati po­ ma. a u drugo zirnoj ploči postane još manji. u stvari. koje su upravo prošle uz rub jednostavni eksperimentalni rezultat otvora na neprozirnoj ploči kod A. a svjetlo. današnje kvantne teorije. dovoljno mu je da svjetlo sti iz takvog izvora kreću se u suštini zamišlja kao niz vrlo brzih čestica koje paralelno jedna prema drugoj. ako kažemo da je na neki način svjetlo Newtonovi neposredni nasljednici nisu uspjelo obići ugao. tako da imamo reflektiranu zraku i propusnu džbom o svjetlosti. Možemo reći da se zraku. dok stavno objasniti Newtonovom predo­ drugi dio nastavi put u staklo. rane zrake. da u novo. da se one i više impresionirani stalno rastućim kreću stalno pravocrtno. Kako možemo protumačiti ovaj čestice. zbog čega se neke B. menata. ako se promjer otvora reduci­ Smatrao je da čestice djeluju u nastu­ pima. Svijetla pjega na prilikama. a proteže se stakla. došlo je na ksije i refrakcije. koje ca koje se kreću kroz zrak i udare na su upravo prošle uz rub otvora kod staklenu površinu. Ovo je. Ali. koji su prihvatili ova­ kvu predodžbu uočili da ona postavlja ploči prema ekranu. Nešto svjetlosti prolazi kroz Newtonova predodžba o svjetlosti. džbe. dogodi se ne­ odbiti natrag u zrak. Svjetlo. kao na se gibaju pravocrtno. na­ na osnovu Newtonove predodžbe? Mo­ stavljaju kretati pravocrtno sve dok ne žemo reći da je upadna zraka niz česti­ udare na ekran kod C. tako da će se čestica katkada ra na mali dio milimetra. koje je Najprije promotrimo zakone refle­ upravo prošlo uzrub kod B. ako otvor na nepro­ katkada činiti jednu stvar. tako da imamo očigledno parado­ identičnim okolnostima čestica može ksalan rezultat da. dok druge uđu u staklo i Pretpostavimo da se veličina rupe ili kreću se u smjeru propusne zrake.7. Ali otvora AB smanji. Sve se ovo može vrlo jedno­ tlosti se reflektira natrag u zrak. Ovo bila je neobično proročanska s gledišta možemo pokušati da protumačimo. dok one. stica bude reflektirana ili propuštena? veličina se svijetle pjege CD na ekranu smanjuje točno onako kako možemo Newton je odgovorio na ovu zago­ očekivati na osnovu Newtonove predo­ netku na potpuno neobičan način. površina vrijeme nešto sasvim drugačiju stvar. Ideja. ali rupu AB na jednoj inače neprozirnoj su i on i drugi. Tako vidimo površinu koja zraku svjetlosti koja pada na površinu je osvijetljena na ekranu. poglavlje OPTIČKI INSTRUMENTI I PRIRODA SVJETLOSTI Katkada iznenađuje činjenica da je poteškoćama koje su se suprotstavlja­ za izradu nekih važnih optičkih instru­ le Newtonovoj predodžbi o svjetlosti. što će se dogoditi? smo se sada suočili s vrlo zamršenim pitanjem. svjetla na ekranu postaje veća. Međutim. jer se u u IX stoljeću oni su postajali sve više Newtonovoj predodžbi tvrdi.1 vidimo ekran u D. dok će u drugim što sasvim suprotno. Zbivaju se dvije stvari: dio svje­ od C do D. nastavljaju da se kreću sve dok ne odbiju natrag u zrak u smjeru reflekti­ udare na ekran kod D. potrebno vrlo se onog trenutka kada se uzelo u ra­ malo znanja o prirodi svjetla. Jedna od ovih poteškoća pojavila teleskop i mikroskop. 188 .

dok se druge od njega odbijaju 189 . kako se vidi iz gornje definicije. on je ta­ kođer pretpostavljao da čestice djeluju u nastupima.1 Bez takve pretpostavke teško je protu­ mačiti zašto neke čestice od ove upa­ dne zrake ulaze u staklo. Ali. Slika 7.Newton je zamišljao svjetlo kao struju čestica koje se kreću pravocrtno.

mnogi su Newtonovi nasljednici nagovještavali da se neki oblici kretanja valova mogu povezati s prirodom svjetlosti i da ideja o česticama svjetlosti može biti potpu­ no neispravna. ako postoji druga zapreka iza valobrana . Eksperimentalni pokus dat će odgovor na gornji problem. kako je pokazano na slici 7. Ako valovi dosegnu valobran. vrhovi valova iz jedne pukotine u valobranu dolaze istovremeno s dolovima valova iz druge pukotine. za­ visi o fazi valova. Na ekranu ćemo vidjeti da smo dobili niz svijetlih traka ili pruga. Ali. a pove­ zujući to s onim što su oni znali o uobičajnim valovima na vodi. pretpostavi­ mo sada da imamo obalu unutar va­ lobrana. Ali. na kojoj su urezana dva paralelna proreza ili pukotine u to­ čkama P i Q. ali će između ovih točaka. možemo to dozvoliti valovima.3 pokazu­ je niz valova koji napreduju prema va­ lobranu. kako se može vidjeti na slici 7. valovi koji su dolazili jedan za drugim zaobilazili su ugao. Drugim riječima. pojavljuju se svijetle.6 sa svjetlošću iz udaljenog izvora. Ako se vrhovi dvaju valova nađu u istom trenutku u nekoj točki. Eksperiment pokazuje da se potpuno analogan fenomen pokazuje u slučaju svjetlosti.4. Svaka će točka na suprotnoj strani valobrana sada doživjeti poremećaje i iz P i iz Q. C i E. kroz pukotinu prolazi poremećaj. Mo­ žemo također zamijeniti valobran s ne­ prozirnom pločom. tada će i pruge biti šire. Pretpostavimo da su P i Q potpu­ no slične pukotine u valobranu. točke gdje se va­ lovi poništavaju . Što će se dogoditi u pojedinoj točki. Ovo su linije mirne vode. U bilo kojoj točki uzduž OC vrhovi valova iz P i Q dolaze istovremeno. Širina pruga u slici 7. možemo zamijeniti prvobitne vodene valove lijeve slike 7. i to radijalno.Cestice ili valovi? Dok ne možemo dozvoliti česticama mogućnost da obilaze uglove. Iz O možemo povući veći broj radijalnih 190 linija. Slika 7. tada će vrh ili tjeme i dol težiti da se ponište i tu će biti malo ili nikakvog poremećaja. kod P i kod Q. Tako u svim točkama uzduž OC ima izrazito visokih tjemena i izrazito niskih dolo­ va. pokazuje smjer prvotnog kretanja vala. valovi će biti vrlo visoki i vrlo niski. gdje se deblje linije sreću s obalom.5. Sjajnost na ekranu je ono u čemu je prava analogija rasta i pada vodenih valova. koji ima vertikalnu pukotinu u točki P. Prema tome. između ovih linija nalaze se druge linije koje su tanje. Tada.poremećaj iz P će doći do zapreke na široko područje i neće biti jednosta­ vno omeđiti centralnu pjegu kod C koja se nalazi direktno nasuprot P. Tako je svaka točka svijetle pruge mjesto gdje .7 nije nastala od rasta i pada valova. Ako su one na­ činjene šire. u kojima valovi u velikom broju rastu i padaju. OC. način na koji svjetlo putuje kroz vrlo male otvore. Ovo je upravo ista vrsta pojave koja na­ staje kada se baci kamen na mirnu po­ vršinu vode. u točkama A. Prije razmatranja potrebnog poku­ sa razmotrimo još neke pojave valova na vodi.gdje dol iz jedne pu­ kotine dođe istovremeno s tjemenom iz druge . voda ostati mirna. Takva situacija je ilustrirana u slici 7. Da kompletiramo sliku. Dolovi valo­ va dolaze također istovremeno.recimo. a obalu možemo zamijeni­ ti ekranom. kao na slici 7. Jednostavno ovisi o veličini pukotina kod P i Q.6. U stvari.7. Točke na ekranu. zid . Potpuno isto vrijedi uzduž drugih deblje označenih radijalnih linija iz O.pojavljuju se tamne. Pretpostavimo da imamo dvije vertikalne pukotine u valobranu. moramo upozoriti na najmanje jedan odnos u primjenjivanju analogi­ je s vodenim valovima. Ovo znači da. tako da uopće nema poremećaja. a jedna od njih. a da je točka O točno u sredini između njih. ali ako vrhovi valova iz P dođu istovreme­ no sa dolovima valova iz Q. Uzduž ovih. Novi valovi putuju vani iz točke P na supro­ tnoj strani valobrana. nastat će naročito veliki val. u B i D.

11.3 (prva desno) Može se.4 (posve desno) Ako postoje dvije pukotine.6 Ovaj presjek kroz dio slike 7.5 pokazuje da kod točaka A. nakon prolaza kroz usku pukotinu vaiobrana.5 Uzduž OC i drugih zbitih linija pojačanje proizvodi visoka tjeme­ na. Kod B i D voda je gotovo mirna. nastat će povećanje vala kad se nađu istovremeno dva tjemena. Slika 7. a po­ ništenje vala kad se istovremeno susretnu tjeme i dolina vala. Slika 7. sva­ ki iz drugog izvora. 191 .Slika 7. stranica. kao što se to može vidjeti na slici. Ali teorija čestica ne može protumačiti kako svjetlost može doprijeti do krajeva zasto­ ra. Slika 7.2 Teorija čestica objašnjava pona­ šanje svjetlosti pri prolazu kroz mali otvor. Slika 7. protumačiti kako valovi dopiru do krajeva zastora. Uzduž svjetlije označenih linija poništavanje prozvodi efekat gotovo mirnoće. a niske doline. C i E na unutrašnjoj stranici zaštitnog zida valobrana valovi rastu i pa­ daju. međutim.

se valovi visoko uspinju i nisko pada­ ju. potrebno je da širina pukotine na ne­ Slika 7. koja se sastoji od raznih boja. Prema svakidašnjim standardima ovo bi očito bilo sasvim izuzetna uska pukotina koja objašnja­ va zašto ne uspijevamo vidjeti kako svjetlo obilazi uglove. gdje upotre­ sastoji od valova s istim određenim bom ekrana možemo promatrati odvo­ stalnim razmakom od jednog valnog jene boje. Što je šire razmaknuće pr­ vobitnih valova. Na ovaj način može promatrač na obali odrediti udaljenost između uzastopnih tjemena prvobitnih valova. različite će se boje pri svjetlosti i kakva je. padne na sta­ Kakva je analogija s ovim u slučaju klenu prizmu. kako možemo vidjeti na slici 7. i to gija udaljenosti između tjemena prvo­ na takav način da se mogu separirati bitnih valova nalijevo od valobrana? pri izlazu na drugoj strani prizme. Ovaj razmak je na jednom kraju. Tako se ovim jednostavnim žuto svjetlo približno 1/2000 dio mili­ uređajem odvojilo običnu bijelu svje­ metra. Zaista. Po­ sebno. možemo izračunati razmaknuće prvobitnih va­ lova. udaljenosti koja razdvaja obalu od valobrana i udaljenosti izme­ đu točaka A i B. kako je pokazano na slici 7.9. posebno. U stvari. Međutim.a to znači o njenoj valnoj dužini.8 prozirnoj ploči ne bude mnogo veća Kut pod kojim se lomi zraka svjetlosti ulazeći u plo­ od razmaka između tjemena vala svje­ ču stakla ovisi o boji svjetla . Da svjetlo zaobiđe uglove. kako je zove­ mo. za ove dvije. a za crveno svjetlo oko 1/1600 tlost u dugine boje.8. poglavlju. Svaka se čista boja je pokazano na slici 7. dok je svaka točka tamnog podru­ čja mjesto gdje nastaje interferencija valova i nastoje da se ponište. Kut za koji se zraka svjetlosti otkloni pri ulazu u staklenu ploču ovisi i o pri­ rodi samog stakla i o boji svjetla. Ako zraka svjetlosti. 192 . Vratimo se za trenutak ponašanju vodenih valova. B. crvena na drugom. plava se svjetlost jače otkloni nego crvena. B i C itd. pažljivo mjereći udaljenosti između pukotina u valobranu. Slika 7. kod pojamilimetra.6. stalna se uda­ ljenost između valnih tjemena zove razumljivim imenom valna dužina. Za plavu svje­ a ostale boje spektra se nalaze između tlost je oko 1/3000 dio milimetra. C. Ona se sastoji od cijelog niza različitih valova s raznim valnim dužinama.. kako smo već vidjeli u 1. D i E.7 Ako pustimo svjetlo kroz vrlo usku pu­ kotinu na zastor. Ako se razmaci između val­ nih tjemena prvobitnih valova nalije­ vo od valobrana promijene. veća će biti udaljenost od A do B do C itd. U stvari. bez potrebe da gleda izvan valobrana. tada će se također promijeniti na obali točke A. jest mješavina čistih boja. ona mora biti manja od 1/100 milimetra. U slučaju čiste boje. dobit ćemo također mjesta pojačanja (pokazuju se kao svi­ jetle pruge) i poništenja (tamne pruge). ovi se razni valovi mogu separirati na način koji je spomenut u 2. različit za razne boje. analo­ prolazu kroz prizmu različito lomili. poglavlju. Obična bijela svjetlost. Plava svjetlost se pojavljuje tjemena do drugoga. Ovo Odgovor je: boja. tlosti.

10.7. To znači da su dvije pukotine u našem valobranu poslužile da se odvoje boje koje su bile u prvotnoj svjetlosti što ih je emitirala žarulja. ureza­ ne oštricom noža. Pruge interferencije Slika 7. Ža­ rulja L ima valjkast izvor označen sa S. a budući da pruge za razne boje pa­ daju na različita mjesta.10 Na slici 7. vodene kapljice u atmosferi imaju funkciju sličnu funkciji prizme u našoj slici. dobit ćemo kontinuiranu prugu svjetlosti. Sve se ovo može lako pokazati jednostavnim eksperi­ mentom pokazanim na slici 7. tako ovdje može­ mo izračunati valnu dužinu svjetlosti mjereći udaljenosti između susjednih pruga. Ovaj filter propušta samo neke valne dužine. mora se upotrijebiti filter F. Mijenjanjem filtera promijenit će se udaljenosti između pruga. C itd. dok sve ostale boje upija. da se odvoje razne boje koje emitira žarulja na si­ stematski način. koji je označen sa D. na slici 7. "Rešetka" nam omogućuje mje­ renje razmaka između pruga. ra­ zmaknute oko pola milimetra. bit će crvenkasta. Pru­ ge su najviše razmaknute kod crvenog svjetla. pruge su šire razmaknute. Ovaj nam rezultat nudi izazov. Upravo onako kako naš pro­ matrač na obali može saznati o val­ noj dužini originalnih valova s druge strane valobrana iz položaja točaka A. pomiješane u bijeloj svjetlosti. Ali pruga neće biti očito jednako obo­ jena. je­ dnostavno pustimo bijelo svjetlo kroz komad žutog stakla. Žuto staklo do­ zvoljava samo žutom svjetlu da prođe skroz. B i C itd. Na pri­ mjer. Ako želimo odvojiti samo jednu posebnu boju od svih drugih boja od kojih se sastoji bijela svjetlost. tako i udaljenost između pruga na slici 7. ako želimo dobiti žuto svjetlo.9 Zbog ovog razloga možemo upotriebiti staklenu prizmu da izdvojimo oojedine boje.ve duge. a najmanje kod plavoga. (U praksi. sastoji se od jedne obične foto­ grafske ploče na kojoj su pukotine. Što je duža valna dužina. svijetle pruge jedne boje mogu pasti na tamne pruge koje pripadaju drugoj boji. Kako žarulja ne emitira svjetlo je­ dne boje.7 ovisi o valnoj dužini svjetlo­ sti. Sve što treba da napravimo jest da pustimo svjetlo kroz filter. a zatim ra­ čunskim putem dobivanje valne dužine. 193 .) "Valobran". B. a mjesta gdje pada­ ju crvene pruge. na slici 7. razdvajajući običnu bijelu svjetlost Sunca u njene sastavne boje. tako da pruge raznih boja padnu u pravilan red umjesto Slika 7. Mjesta gdje padaju plave pruge. upo­ trijebit ćemo još jednostavniju meto­ du. Mala disperzija valnih dužina još ostane poslije prolaza kroz filter.6.. Da lije moguće. ali su preostale valne dužine dovoljno slične jedna drugoj za svrhe našeg ekspe­ rimenta. s prikladnim rasporedom pukotina u valobranu.7 razmak između svijetlih i ta­ mnih pruga ovisi o valnoj dužini svjetlo­ sti. Tako umje­ sto dobivanja serija jasno određenih svijetlih traka kao u slici 7.6 ovisi o valnoj dužini originalnih vode­ nih valova s vanjske strane valobrana. Upravo kao što udaljenost između točaka A i B. se mogu vidjeti direktno postavljaju­ ći oko neposredno iza ove fotografske ploče. nijedan filter ne daje čistu boju. Što će se dogoditi ako ponovimo ovaj eksperiment bez upotrebe filtra? Tada ćemo imati pruge koje će se for­ mirati iz svih boja koje emitira žarulja. bit će plavkasta. projicirajući ih na zastor.

Ovo je upravo stanje koje želimo posti­ ći. moramo imali veliki broj pukotina u našem valobranu. da leže jedna preko druge bez ika­ kva reda? Ako možemo ovo napraviti.12 Valovi. Događa se. mi ćemo uspjeti da napravimo instru­ ment poznat kao optička rešetka. sada imamo valove koji se šire iz velikog broja pukotina. sasvim bez tamnih pruga.Slika 7. ponovo imamo svijetle trake. Slika 7. Slika 7. U nekim smjerovima valovi iz svih pukotina pojačavaju je­ dan drugoga. gdje ovi smjerovi udare na naš ekran. I eksperiment i račun pokazuju da po­ stoji jednostavno pravilo za poveća­ vanje udaljenosti između uzastopnih pruga. možemo dobiti uske svijetle tra­ ke za svaku boju. Ako je "rešetka" s mnogo zbitih uskih pukotina. tako da još postoji opasnost pokrivanja.11 Pruge raznih boja ne padaju na isto mje­ sto. Ako možemo načiniti da praznine između uzasto­ pnih pruga postanu veće u usporedbi sa širinama samih pruga. Međutim. jednako razmaknuti žljebovi na staklu služe kao "kolčići". jednu do druge. ja­ sno.9. uspjet ćemo separirati svjetlo u sasta­ vne boje. Umjesto da svjetlost prolazi kroz šipke. imamo tamne trake. Premda mnogo kompli­ ciranija. da su svijetle trake mnogo uže od tamnih. Međutim. na nesreću. situacija je u principu točno ista kakva je bila prije. tada će. potrebno je samo povući dvije pukotine u našem valobranu jednu bliže drugoj no što su bile prije. Zamislimo na trenutak pruge koje su nastale od jedne boje. tako­ đer. rešetku osvijetlimo sa strane pa do­ bivamo djelotvorno separiranje boja.11. međutim. Rješenje problema je pokazalo da ne samo što moramo izrezati pukotine vrlo blizu jednu drugoj. Ako sada uzmemo svjetlo sastavlje­ no od svih boja. bez opasnosti da se one pokrivaju. U stvari. biti mnogo lakše da se postavi niz pruga različitih boja jedna uz drugu. jer se tjemena nekih valova nađu isto­ vremeno s dolovima drugih. umjesto svjetla jedne posebne valne dužine. kako je pokazano na slici 7. vladaju se kao valovi koji su prošli kroz usko razmaknute pukotine. može se postići da svijetle trake raznih valnih dužina 194 .12. što je pokazano na slici 7. raspršeni iz niza sipki usko posta­ vljenih. upravo onako kao u slu­ čaju dviju pukotina i. Da to postignemo. gdje ovi smjerovi udare na naš ekran. upravo kao u slučaju prizme. nego da.13 Difrakciona rešetka se osniva na princi­ pu koji je poslužio na slici 7. pove­ ćavaju se također i same pruge. U drugim smjerovima valovi interferiraju jedan s drugim.

Pretpostavimo da želimo razdvojiti svjetlo dviju različitih boja. problem po­ staje vrlo težak.54 cm. Dolje: Rešetka. nego kod onih blizu centra kod C. re­ cimo blizu točke A na slici 7. zada­ tak razdvajanja je lagan ali.9. Ukoliko su one vrlo različitih valnih dužina. Da se separiraju valne dužine s još manjim razlikama . Zato može biti čudno zašto astronom daje prednost optičkoj rešetki. kako je već prikazano.11. Prizma je relativno grubi uređaj za razdvajanje. kako se vidi mikroskopom. optičkom rešetkom valne du­ žine koje se razlikuju za vrlo mali iznos od 1/100 000.11. Na dnu: Difrakciona rešetka razdvaja boje mnogo djelotvornije nego prizma. Razlog je u tome što optička rešetka separira boje mnogo djelotvornije nego prizma. pokazana na slici 7. koje Desno: Prvi stroj koji je vukao linije i osiguravao njihove jednake razma­ ke na staklu. a ne prizmi kod dobivanja spektara. Raspored disperzije svjetla. Prizmom je moguće razdvojiti dvije valne dužine koje se razlikuju jedna od druge za oko 1/10 000. svaka poznata metoda razdvajanja svjetla zataji prije ili kasnije ako valne dužine postanu go­ tovo jednake. 195 . jer zataji mnogo prije nego optička rešetka. ako su one vrlo sličnih valnih dužina.tako malim kao što je 1/1000 000 . Doista. vrijedno je upozo­ riti da se sličan fenomen pojavi ako umjesto valobrana s mnogim pukoti­ nama koristimo seriju kolaca. koja ma 5000 linija na 2. Metoda se sastoji u tome da se na ravnoj staklenoj površini ureze veliki broj jednako razmaknutih linija. Prije nego napustimo razmatranje optičkih rešetaka. prikazan na slici 7. kao što je prikazano na slici 7. Ovaj se rezultat jasnije vidi kod svijetlih pruga koje padnu na vanjski rub ekrana. je kompliciraniji i za razu­ mijevanje i da se eksperimentalno pro­ izvede nego što je jednostavna disperzi­ ja u prizmi. a da se potpu­ no ne ispune tamna područja.potre­ bno je upotrijebiti vrlo specijaliziranu opremu koja nas ovdje ne zanima. Valovi se raspršuju od kolaca pa interferiraju ili se pojačavaju točno na isti način.12. Ova nam činjenica uvelike pomaže da praktično izradimo optičku rešetku.padnu jedna do druge.

Gledajući svjetlo. a to je uspjelo Rowlandu gotovo do savršenosti. glavni su uvjeti dobre rešetke da linije budu što bliže jedna drugoj i da budu jednako razmaknu­ te. A. One će tada izgledati kao kolci na slici 7. Prema tome. valna teorija može protumačiti fokusiranje pravilno konveksne leće. a raspršeni valovi pojačavaju jedan drugoga u nekim smjerovima kao i na slici 7.12. Veliku pažnju treba posvetiti osiguranju da li­ nije budu precizno jednako razmaknu­ te jedna od druge. koji je bio spo­ soban da izvuče 15 000 linija na 2.se izvlače na staklu dijamantom ili ne­ kim drugim tvrdim predmetom. kako je pokazano na slici 7. On je 1882.16 Valna teorija tumači kako svjetlo iz S do lazi do pravog žarišta u O1 . Vijak mora biti gotovo perfektno izrađen. potre­ bno je da poslije svake usjekline stroj podigne dijamantni nož i pomakne ga za određeni razmak koji regulira mali rotacioni vijak. a najznačajniji pionirski rad na ovom polju načinio je H. umje­ sto da pustimo svjetlo kroz kolčiće. Kao što smo vidjeli. Slika 7.14 Ako uzmemo da valovi putuju polaga­ nije kroz staklo nego kroz zrak. centar izlazećeg vala vidi se u O1 . Usjekline na staklenoj ploči sada raspršuju valove svjetla upravo onako kao na slici 7. Pri­ sutnost aluminija uzrokuje da usjekli­ ne daju mnogo jače raspršavanje. U današnje doba rešetke se izrađuju na aluminiziranim staklenim površina­ ma umjesto na metalnim zrcalima. imamo na raspola­ ganju osnovni instrument koji se zove spektroskop.17 Konkavna leća naglašava sferni oblik vala iz S.15 Ona može. tako da se mnogo manje svjetla gubi u tom procesu nego što se izgubi kod mreže na neobrađenoj staklenoj površini.11.54 centimetra na površini metalnog zr­ cala. Sada možemo usporediti valnu pre­ dodžbu svjetlosti s Newtonovom pre196 Slika 7. Slika 7. Slika 7. vidimo da je dobiven spektar. protumačiti kako ta­ kva leća skuplja svjetlo iz S u žarište O. Da se dobije takav rezultat. Točnost urezivanja optičke rešetke je tehnički problem koji se smatra vrlo teškim. Rowland. on u današnjoj astrono­ miji igra značajnu ulogu.12. ali sada. tvrde slitine bakra i kositra. također. Ovo je posebno važno pri promatranju vrlo slabih astronomskih objekata. sta­ klenu ploču osvijetlimo sa strane. godine uspješno konstrui­ rao stroj za urezivanje.13. koje je ra­ spršeno u ovim smjerovima.

pojedine leće. tjemena valova dodžba omogućuje da shvatimo dje­ bit će zakrivljena kada izlaze iz leće. lovanja konkavnih leća.18 ona konvergencija koja tvori svojstvo U žarišnoj točki O svi mali valovi povećavaju jedan drugoga. a svjetlo se neće sakupiti u re­ gdje se niz valova.objašnjenje. Tada ćemo imati situa­ strelica. ako se pri­ karakteristike djelovanja leća mogu sjetimo kako se šire valovi na vodi u objasniti i s valnom predodžbom svje­ koncentričnim krugovima kad bacimo tlosti i s predodžbom svjetlosti kao če­ kamen u vodu.17 bude jače ispravno. Zbog zastoja kroz kcije i rada teleskopa. ciju. također. Upravo na sličan način možemo ra­ koje ne može dati predodžba česti­ zumjeti fokusiranje svjetlosti iz izvora ca. Valna predodžba također objašnjava potrebu izrade leća od izvan­ rednog optičkog stakla. pokazan na slici 7.16. centar izlaznog sfernog vala da val putuje polaganije kroz staklo leži nalijevo od S i kažemo da ima virnego kroz zrak. vidjeli smo u 2. kako je pokaza­ ža šire područje potrebnih objašnjenja no. Značajno je da valna predodžba vrlo poništavaju jedan drugoga u P. pa valna teorija očito pru­ jeniti u konvergentni. putujući u smjeru alnom žarištu. ako u sta­ kako svjetlost zaobilazi ugao i kako klu ima mjehurića zraka. to je upravo Slika 7. Kod njih su umjesto da budu poredani u paralel­ veći zastoji na rubovima leće nego u nim ravninama kako su bili prije ula­ centru. Možemo li obja­ centralni dio leće. valna nam pre­ vi vala moraju putovati duže kroz sta­ klo nego drugi dijelovi. u okviru valne predo­ Sve dok je zastoj u centru leće dovolj­ džbe svjetlosti? Ako se to može.17. na primjer. Val svjetlosti poglavlju da predodžba čestica daje iz S kreće se radijalno prema vani. možemo zadržati centralni naglašen. nego Newtonova teorija čestica. Ovdje imamo potpuno sticama. tada no velik u usporedbi sa zastojem na još vrijede svi zaključci dobiveni u 2. Zato je jasno da se sve osnovne je vrlo jednostavno shvatili. Međutim. susreće s konveksnom lećom. Prema valnoj predodžbi. polaganije u staklu nego u zraku. pa se u tom slučaju neće sastati u jednoj točki. Ako leća nije napravlje­ na jednoliko. Ovo 7. Ukoliko je leća načinjena oblik vala iz S na slici 7. prikazanu na slici 7. ako je razmak OP dan gornjom jasno ističe potrebu za ispravnim obli­ formulom kovanjem leće. jer je potrebno da ne bude nekontroliranih promjena u 197 . Budući da neki dijelo­ tuelno žarište u točki O1 Slično. Na drugoj strani.15. kao predodžba daje razumljivo objašnjenje što bi se dogodilo.u O1 na slici poprimi konvergentni sferni oblik. izlazni val će se promi­ poglavlju. U ovom Postavimo vrlo važnu pretpostavku. rubovima leće. sve zadovoljavajuće objašnjenje konstru­ dok ne dosegne leću. Vidjeli smo da valna brzini kojom val putuje kroz staklo. Centar divergencije sfernog dio vala upravo toliko da osiguramo vala nadesno od leće mora zato ležati da pri izlaženju nadesno od leće val bliže leći nego točka S . valovi se skupljaju. umjesto širenja. ako je zastoj nedovoljan. valovi neće izaći u sferičnoj formi. uzimajući da svjetlo putuje suprotnu situaciju: u ovom slučaju. ali još sfernog Pogledajmo najprije sliku 7.dodžbom čestica. val će izaći modificiran. oblika. optička rešetka djeluje . što uzrokuje da početni sferni ska u leću. S. oblik vala će se pro­ sniti svojstvo fokusiranja teleskopa.14. Oni fokusiranja leće. slučaju. ili mijeniti kad on izađe na desnu stranu.

promjerom D i ponovo pomnožena s brojem 1. Doista. Drugim riječima.22 F / D . Ovu kompliciranost je vrijedno pri­ hvatiti. ako postavimo ekran u žarišnoj ravnini teleskopa. neće biti poremećaja u P ako je udaljenost OP veća od valne dužine svjetla po­ množena s omjerom udaljenosti F i Slika 7. nego kroz zrak.18. jer će se dva kruga fuzionirati. Na slici je uređaj koji je upotrijebio Foucault da bi to dokazao. Ovo pitanje možemo riješi­ ti koristeći pojednostavljenje koje je prvi otkrio Huygens. a D je promjer leće. Prema Newtonovoj predodžbi. U slici 7. osnovno je da centar drugog bude udaljen od centra prvog za uda­ ljenost koja je jednaka ili veća od uda­ ljenosti od P do O. Slijedeća je pretpostav­ ka da ima još jedna zvijezda koja se nalazi sasvim blizu prvoj zvijezdi.14. Ako su dvije zvijezde rastavljene pri manjem kulu nego što je ovaj. Ako ponovo pogledamo na sliku 7. moramo izračunati kako su svi ovi dopunski valići utjecali jedan na drugoga sve dok nisu došli do to­ čke P. Prema valnoj predodžbi. da li val proizvodi neki poremećaj u točkama blizu O.Sada se javlja zanimljivo pitanje. Račun pokazuje da će se svi dopunski valići poništavati u točki P kada udaljenost od O do P dana for­ mulom OP = 1. a po našoj formuli ovo je upravo jednako omje­ ru valne dužine svjetlosti podijeljene s promjerom leće i pomnožene s bro­ jem 1. njihove će se slike rasplinuti. Evo nekoliko primjera koji sadrže ovu činjenicu. Ukoliko se ovaj drugi krug dobro ne razlikuje od pr­ vog kruga. ali ekvivalentan na­ čin.18. F je udaljenost od leće do O. Spojimo točku P s centrom leće. sve dok ne dosegnemo udaljenost jednaku OP od centra ovog svijetlog kruga. Ovo znači da kut između smjerova dviju zvijezda mora biti najmanje jednak kutu označenom na slici 7. bit će ekran taman.točki O na slici 7. slika zvijezde se formira točno u određenoj točki žarišne ra­ vnine . pa nećemo imati sigurnu potvrdu njihove odvojenosti. tj. Zamisli­ mo jedan teleskop usmjeren prema udaljenoj zvijezdi.22 puta valna du­ žina podijeljena s otvorom teleskopa. Ljudsko oko i teleskop imaju istu primjenu. nego kružni disk svjetla. Ovo će biti "sadašnje" stanje stvari. Ako sada želimo da nađemo kakav se poremećaj pojavio u nekoj točki P blizu O. jer ima zanimljivu primjenu na razlučnu moć teleskopa. Kut između ove linije i osi leće gotovo je jednak omjeru OP i F. teleskop nam neće pokaza­ ti da postoji druga zvijezda uopće. zamislimo nove valiće da se šire kako je pokazano. možemo opravdano pitati. Buduće vlada­ nje vala može se odrediti najprije iz uzimanja položaja vala u sadašnjem trenutku i smatrajući da se dopun­ ski valovi šire iz svih točaka sada­ šnje valne fronte.22.19 Valna teorija svjetlosti je održiva samo ako svjetlost putuje sporije kroz medijum. Da se dva svijetla kruga dobro razdvoje jedan od drugoga. pa je očito da će se pove­ ćati u O. Svi se ti dopunski valići putem zbrajaju sve dok ne dođu do O. 198 .18 imamo sferni val koji izlazi iz leće. mi neće­ mo dobiti samo svijetlu točku. Da se izračuna "buduće". žarišne točke. U slučaju oka. Možemo napisati ovaj rezultat na ne­ znatno različit. kao što su staklo ili voda.22 koji je blizu jedinici. gdje je val­ na dužina svjetlosti o kojoj se radi. Slika druge zvijezde u žarišnoj ravnini bit će također svijetli krug. 1.

ni u najjasnijim i najmirnijim noćima. Lako je vidjeti da će ovo uzrokovati da smjer kretanja čestica postane bliži okomici nego što je njihov smjer bio tokom prolaza kroz zrak.19. teorijski je moguće razlučiti dvije zvi­ jezde pri kutu od 1/4 lučne sekunde. Teleskopom na Mt. također. koji ima otvor od oko 500 centimetara. koje počinje rotaciju u položaju 2. Palomaru. lomi prema okomici. Slijedi fokusiranje kroz leću L na ravninu zrcala R.koje ne može. da ono nije sasvim u položaju 1. sprečava da se u praksi postignu razlučne moći velikih teleskopa. razlučiti dva obje­ kta što leže približno u istom smjeru. vrijedi samo ako svjetlost putuje brže kroz staklo nego kroz zrak. Dokazivao je da staklo pri­ vlači čestice tako da svjetlo. koji ima otvor od 50 centimetara. prema valnoj predodžbi. bez pomoći. To će reći.jednu lučnu minutu. Ovo se može ispitati mjerenjem brzine svjetlosti koja prolazi kroz kruti ili tekući medi­ jum. lako je izra­ čunati da pod normalnim okolnostima ljudsko oko nije u mogućnosti da razabire dva objekta koji su razdvojeni pri kutu manjem od oko jedne lučne mi­ nute.promjer D je vrlo mali . To je red točnosti koji su ostva­ rivali najbolji promatrači prije otkrića teleskopa. Podsjetimo se da se svjetlo. tako da. godine. Zatim dio svjetlo­ sti prolazi kroz poluposrebreno zrcalo G. Newton je objasnio ovu činje­ nicu pretpostavkom da njegove čestice ili kuglice dobivaju na brzini kada uđu u staklo. Pokus se ponovi. ona bi bila veća u zraku. Kad je R u položa­ ju 1. pa je usporediti s brzinom kojom se ona kreće kroz zrak. Takav je eksperiment bio zaista nađen. ali sada s rotirajućim zrcalom R. Vidjeli smo da je valna teorija održiva samo ako je ispravno da valovi svjetlosti putuju sporije kroz medijum. Oprema. Dio svjetla udari na polusrebreno zrcalo G i refle­ ktira se u oko kod točke E1 . Svjetlo iz izvora S prola­ zi kroz malu rupu. uzro­ kovano prolazom svjetlosti kroz atmo­ sferu Zemlje. poglavlju je rečeno da je Tycho Brahe uspio odrediti položa­ je zvijezda istog reda točnosti . U stvari. zrcalo R se brzo vrti. U 2. na drugoj strani. a povećanje brzine bi bilo potpuno u smjeru okomice na staklu. On. Ova nas razmatranja jasno podsje­ ćaju da teleskop nije potpuni sakupljač svjetlosti. Prema Newtonovoj predodžbi. dobiva veću brzinu. U ovom slučaju je svjetlo poslano prema zrcalu M2 umjesto prema M1 Udalje199 . nadvladava pri­ rođeni nedostatak ljudskog oka . koje udari na ravnu staklenu površinu. eksperi­ menata kakve smo mi upravo razma­ trali. pokazana je shematski na slici 7. koju je on upotrijebio. koje nikada ne prestaje. teorijsko je razlučivanje oko 1/40 lučne sekun­ de. koji bi ko­ načno dao ocjenu između Newtonove i valne predodžbe. kao što je staklo.pod normal­ nim okolnostima oko 2 milimetra. koje prolazi kroz zrak i pada na staklenu ploču. Ne- wtonova predodžba. Pokus je stvarno izveo Foucault 1850. Sukob između dviju teorija Newtonov ugled je bio tako velik da su mnogi ljudi još odbijali da prihvate očevidnost valne prirode svjetlosti. nego kroz zrak. Ali korištenjem telesko­ pa. premda svjetlo treba vrlo malo vremena da prijeđe od R do M1 i ponovo natrag. Zbog toga su načinjeni pokušaji da se nađe odlučan pokus. da­ pače i poslije izvođenja eksperimenata Fresnela i Thomasa Younga. dotle dok svjetlo nači­ ni ovaj dvostruki put. brzi­ na bi bila veća u gušćem medijumu. svjetlo se reflektira na zrcalo M1 koje služi da vrati odmah svjetlo na­ trag na R. Zato R skrene zraku svjetla na leću L po nešto različitoj stazi. Ako se prisjetimo da je valna dužina samo oko 1/2000 dio milimetra. Međutim. treperenje zvijezda. R nije sasvim u istom položaju u kojem je bilo prije.

Od tada. svakako djelomično. Svjetlo se ponovo reflektira od zrcala G u naše oko. tada će se točka E2 nalaziti desno od E1 .Sl. Ovo je ilustrirano na slici 7. do kraja XIX stoljeća. Prvo. a zbog toga se ovo svjetlo vraća na leću L ponovo po stazi. ali najprije slijedimo valnu predodžbu još dalje. Foucault je ustanovio da se E2 u stvari. itd. malo različitoj od one izvorne ko­ jom je prolazila na svom putu od izvo­ ra do R. Slika 7. nost između R i M 2 je potpuno ista kao udaljenost od R do M1. razne točke imaju jedan uređen odnos. nalazi desno od E1 pa je prema tome obranio valnu teoriju. kako zahtijeva Newtonova predodžba. Možemo početi s pokušajem da ra­ zumijemo malo jasnije pojam vala. razvoj u XX stoljeću nas je prisilio da ponovo mislimo. do trenutka njenog najvećeg trijumfa.22 Valni tokovi su uvijek konačne dužine. Ne njiše se svaka točka samo za se nego. Ovdje dolazimo do najvažnije stvari.voda se kreće gore i dolje. Kako ćemo vidjeti kasnije. također. Zrcalo se R vrti točno istom brzinom kao u prvom pokusu. ali između R i M2 je cijev s vodom (T). ako svjetlost putuje po­ laganije kroz vodu. Vo­ deni val ima tri osnovna svojstva. tada će se točka E2 nalaziti lijevo od E1 . tada će u susjednoj točki on biti dolje. S vremenom se cijela pro- 200 . Ali. Vrhu ili tjemenu u A slije­ di dol u B. kako zahtijeva valna predodžba. Ako je u jednoj točki val na vrhu. a ovom dolu slijedi zatim drugi vrh u C itd. Ovo se prostorno uređenje mjeri valnom dužinom (Ł). ali sada u E2 .20. 8 označuje valnu dužinu. u svakoj njegovoj točki postoji njihanje . Ako svjetlost putuje brže kroz vodu nego kroz zrak. Drugo. tako da svjetlo prolazi kroz vodu da bi došlo od R do M2 a također da bi se vratilo od M2 do R. udaljenosti između dva­ ju susjednih tjemena ili dva susjedna valna dola. Visina valova opada prema granicama valnog toka. 7. postoji prostorna relacija između kretanja gore i dolje u raznim točkama. Slika 7. na New­ tonovu predodžbu.21 Kretanje plovka pokazuje da titraj u bilo kojoj točki treba isto vrijeme za koje se cijeli val pomakne za udaljenost jednaku valnoj dužini. nitko nije ozbiljno vjerovao u Newtonovu predo­ džbu.20 U svakoj točki vala postoji jedan titraj. To je lako pokazati postavljanjem plovka na po­ vršinu vode.

Ovo je vri­ jeme za koje se plovak. sigurno putuje iz tog izvora na takav način da ga u jednom kasnijem trenutku može primiti uda­ ljeni promatrač. val je gore. tada je vrijeme. koje je potrebno da se val po­ makne za . pomiče od svog najvišeg do svog najnižeg položaja i natrag. Ali Gore: Dijagram linija jakosti u uzbu­ đenom polju. Pri malim udaljeno­ stima mi nismo svjesni vremena koje je potrebno svjetlosnom signalu da dođe do nas. i s vremenom se cijela prostorna slika kreće. U stvari. jedan pravi­ lan niz vrhova i dolova. emitiran iz nekog izvora. Razmotrimo ih obrnutim redom. Valovi se šire prema vani . kao kad bacimo kamen u mirni ribnjak. uzro­ kujući da se jedan konačni niz valova sam rasprostire. 201 . Visine valova se postepeno smanjuju prema krajevima. uzeto iz djela Maxwella: Treatise on Electricity and Magnetism.stoma slika kreće onako kako je poka­ zano na slici 7. U jednom trenutku. Svjetlosni signal. Prije nego se odlu­ čimo da prihvatimo valnu predodžbu svjetlosti. Treće je svojstvo valova na vodi da oni uzrokuju potpuno širenje niza va­ lova. jednostavno zato što se svjetlost kreće velikom brzinom. kao što se može vidjeti na slici 7. na danom mjestu. Posljedica ovog kre­ tanja je njihanje svake odvojene točke. Svjetlo sigurno ima sposobnost da se rasprostire.oni stvarno putuju prema vani po vodi. Prema tome su ova tri osnovna svoj­ stva valova: u svakoj točki mora biti nešto što titra (u slučaju vodenih valo­ va to je gibanje vode gore-dolje).21. Vrijeme potrebno za potpuno njihanje u svakoj točki je jednostavno vrijeme potrebno valu da prijeđe uda­ ljenost koja je jednaka valnoj dužini. a u kasnijem trenutku on je dolje. nizovi valova su uvijek konačne dužine.22. zatim postoji relacija između stanja ovog ti­ tranja u raznim točkama. čovjek koji je pokazao da je veličina koja titra u valu svjetlosti električno polje. Dolje: James Clerk Maxwell. Ako je brzina kretanja vala V. A u nekom kasnijem oni su je već prešli. jednako :V. U nekom trenutku valovi još ne dosegnu neku točku. bilo bi logično da se upitamo ima li svjetlost ova tri svojstva. postavljen na vodi.

u petak. Ali. ona se jednostavno giba gore-dolje. treba na tisuće godina da putuje kroz prostor da bi došlo do nas. Gornja siika iz 18. Val je jedna struktura. U srijedu je film bio još lošiji. Svaki dan se u prvom gradu na cesti daje novi film. Sasvim je moguće da postoji nešto što oscilira u svakoj točki bez bilo kakvog pomicanja čestica uopće. pa se zato na ovaj način ne može prenositi oscilatorno gi­ banje. pa je posjećenost bila još manja.20. ona se stvarno kreće gore-dolje. gdje u biti nema materijalnih čestica. dok je u četvrtak film bio tako loš da toga dana nitko nije išao u kino. Materijal­ ne čestice vode se kreću na ovaj način izražujući titranje. Me­ đutim. kako je nacrtano na slici 7. U ponedjeljak je film bio dobar pa je posjećenost ki­ nima bila vrlo velika. U sluča­ ju vode. Dok svjetlo može pu­ tovati kroz područja. Ali kre­ tanje same vode i kretanje vala uopće nisu slični. svjetlo. Tako se nastavlja­ lo iz tjedna u tjedan. Ali kretanje materijalnih čestica nije osnovno stanje za opstanak vala. Sama voda se ne kreće naprijed. Dolje je tip torzione vage koju je upotrebljavao Coulomb za for­ muliranje zakona sile između elektri­ čnih naboja. što to titra? Ovdje postoji bitna razlika. U utorak film nije bio tako dobar. Kad se ovo shvati. dok u ponedjeljak nije prispio tako izvrstan film da je posjećenost po­ novo bila najveća. U nekoj državi su gradovi izgrađeni na jednakim daljinama uzduž duge ra­ vne ceste. Na ovaj način je oscilaciju proizveo broj ljudi koji su do- 202 . Da to bude jasnije. emitirano s daleke zvijezde. stoljeća prikazuje eksperiment da bi se poka­ zao značajan efekt stvaranja elektrici­ teta trenjem. a ako predsta­ vlja. razmo­ trimo ponešto fantastičnu poredbu.Mnogi je pionirski rad o magnetizmu elektricitetu trebalo da bude načinjen prije no što se shvatila priroda valova svjetlosti. postaje relativno lako da se uvi­ di razlika između svjetlosnog vala i vo­ denog vala. stvar koja titra je sama voda. prostornu relaciju koja je izraže­ na u nizu pravilno poredanih vrhova i dolova. je­ dna organizacija koja se kreće naprijed. da li svjetlo predstavlja oscilaciju svake pojedine točke. film je bio nešto bolji. pa je posjećenost bila nešto slabija. Svjetlo ta­ kođer ima i drugo svojstvo naših va­ lova. pa se poboljšanje nastavilo i u subotu i nedjelju.

koji su bili prikazivani u prvom gradu. i tako redom. Val ove usporedbe jasno pokazu­ je drugo i treće osnovno svojstvo vo­ denog vala. da je i u drugom gradu bilo oscilacije u po­ sjetima kinu. a dol posjećenosti četvrtkom. slani su uzduž ceste po dostavljaču. I priliv nov­ ca u blagajnama je također bio takav. s pomakom od jednog dana izme­ đu susjednih gradova uzduž ceste. viđen iznad Moskve. jedna organizacija nekog oscilatornog svojstva od točke do točke. koje su nosioci oscilacije. Posjećenost je svakog ponedjeljka bila najveća. jer ima nešto što oscilira u svakom gradu. dostavljač je nastavio prenošenje slijedećeg dana u treći grad. Iz dana u dan filmovi. deveti grad i tako redom. dok su u drugom. imali su vrh posjećenosti utorkom. kao kod vodenog vala. I tako se to nastavljalo iz grada u grad. prikazi­ vao najbolji film ponedjeljkom. dok sam val prijeđe za jedan dan udaljenosti između gradova koje su jednake. koji se prikazivao u ponedjeljak u prvom gradu. koji se mogu promatrati na Zemlji. Ovo znači. ovdje oscilira broj ljudi koji posjećuju kino iz dana u dan. Tako je u trećem gradu najbolji film bio prikazivan srijedom. a svakog četvrtka najmanja. i tako re­ dom. a najmanje petkom jer se sve ponavljalo jedan dan kasnije nego u pr­ vom gradu. A poslije prikazivanja filma u drugom gradu. tako da se film.lazili u kino svakog dana. Jasno je da se u prvom. šesnaestom gra­ du. Ovaj val naše fanta­ zije također ima prvo svojstvo vode­ nog vala. val je jednosta­ vno kretanje strukturalne organizaci­ je. 203 . a dol posjećenosti petkom. Zato su prvi grad. Udaljenost od prvog do osmog vala određuje valnu dužinu ovog sustava. Ukratko. a najlošiji u subo­ tu. osmom. imali vrh posjećenosti ponedjelj­ kom. mogao prikazivati u uto­ rak u drugom gradu. osmi grad. sasvim Najdramatičniji oblik izmjenjivanja supro­ tnih naboja. Ali ovdje sigurno nema materijalnih čestica. Tu je najviše posjeta bilo utorkom. devetom. Drugi grad. pe­ tnaestom gradu i tako redom. prikazivao utorkom.

a računanja titranja ovog krutog tijela obavljala su se na gotovo jednak način kako su se obavljala računanja u slu204 čaju svakidašnjeg krutog tijela. učenjaci i mate­ matičari su se još uvijek držali pojma eter. koji bi se mogao potvrditi eksperimentom. U XVIII stoljeću je već bilo pozna­ to da postoje dvije vrste elektriciteta. Ono postoji u ma­ teriji i vakuumu. Oni su bili opsjednuti ide­ jom da svaka oscilacija nužno sadrža­ va premještanje čestica.Oersted je prvi dokazao da sva­ ki naboj proizvede električno poije. On je smatrao da njegova teorija ima neki nedostatak kad se ne može dovoljno prilagoditi koncepciji etera. koji je riješio zagonetku u trećem kvartalu XIX stoljeća. koji je potpuno smeo ljude u pe­ riodu od sto godina. Couchy i Riemann pokušali da riješe problem. Gore je model aparature. nije mogao ja­ sno razumjeti dublji smisao svog vla­ stitog rada. bit će potrebno da se vratimo natrag i pogledamo postignuti razvitak u drugim granama znanosti. jer su bili opsjednuti idejom da je za titranje vala nužno potrebno pre­ mještanje čestica. Premda je dobio ispravan odgovor. Najve­ ći matematičari XIX stoljeća radili su na ovom problemu. smještenu na sto­ žeru ispod žice što je povlači. Oni su dobro znali da se svjetlost može kretati kroz prostor gdje imade nedovoljno čestica da budu no­ sioci takvih oscilacija. on je do kraja svog života pokušavao tumačiti svo­ ju teoriju na prisutnosti etera. štaviše. kao što su to radili Gauss. kao u slučaju vala na vodi. Kako ovo mo­ žemo dovesti u sklad s valnom predo­ džbom svjetlosti? I najveći učenjaci su bili tako sme­ teni kad se postavljalo ovo pitanje. Konačno je Einstein raspršio pojam etera. Danas nam nije potrebno shvaća­ nje oscilacije kao premještanje čestice i čestica. što je Maxwvell radio na rezulta­ tima eksperimenata umjesto da je ra­ zvijao čisto matematičku koncepciju. ali će samo naboj koji se kreće proizvesti magnetsko polje. koji ima direktna struja na iglu kompasa. Na ovaj način su Gauss. nismo pokaza­ li u čemu se sastoji titranje svjetlosti. on bi se gotovo uvijek pokazao neispra­ vnim. Očito je da to nije bilo kruto tijelo u običnom smislu riječi. Prije nego prijeđemo na ispitivanje rje­ šenja Maxwella. Riemann i Couchy. Oni su mu. da su vjerovali u postojanje idealnog krutog tijela koje ispunjava cijeli pro­ stor. Kako je Maxwell mogao doći do ispravnog odgovora. Maxwell je uzimao rezulta­ te golemog broja eksperimenata i njih pretvarao u matematički oblik. po­ jam. odgovor koji je zahtijevao opće odbacivanje etera. koju je upotrebljavao da bi pokazao efekt. nezavisnog od toga što može biti oscilatorno svojstvo. ali učenjaci XIX stoljeća nisu mislili tako. Tako smo pokazali da titranje ne za­ htijeva kretanje čestica. Ironično je da James Clerk Maxw­ ell. Sada se pojavilo zanimljivo povije­ sno pitanje. praznom prostoru.eter. uvijek kada su ra­ čuni pokazali neki novi rezultat. Uprkos tome. a sam je bio obuzet predrasudom u korist podređene koncepcije? Odgovor je u tome. dali i ime . Mislilo se da se svjetlost sastoji iz ti­ tranja ovog elastičnog krutog tijela. Ali. Danas znamo da se ove dvije vrste . nego su oni smatrali da se ono ne može zamijetiti nikakvim osjetima.

a proto­ ni drugu. koji omogućuje dvama različitim tipovima naboja da se ponovo izmiješaju. udarac munje. one sa sobom nose i svoje naboje. češalj će postati nabijen velikim brojem jedne vrste čestica. a smjer pritiska ovisi o smjeru polja. a Coulomb je otkrio način na koji oni to postižu. Magnet se mora kretati. koju možemo promatrati na Zemlji. Faraday je po­ kazao da se električno polje može oroizvesti iz magnetskog polja pod uvjetom da se magnetsko polje mi­ jenja s vremenom. elektriciteta pojavljuju iz dva različita tipa naboja. Ako trljamo površine dva­ ju materijala. a kosa veli­ kim brojem druge vrste. dok zrak oko njih ima obilje drugog tipa naboja. Dva različna tipa naboja se privlače. I jedno i drugo su općenito promjenljivi od to­ čke do točke. naravno. Možda je najdramatičniji oblik takve mješavine. kada kapi vode počnu padati kao kiša. Što se događa u olujnom oblaku? Kapi vode imaju obilje jednog tipa naboja. Elektroni nose jednu vrstu. Prvi naboj stvara električno polje po Coulombovu zakonu. vidjet ćemo da je jedna dobila preobilje jedne vrste naboja a. Isto se dogodi ako brzo skinemo najlonsku košulju. Potpuno je isto ako kažemo da drugi naboj stvara električno polje koje reagi­ ra na prvi naboj. tako da se jedan tip izmjenjuje s dru­ gim. Ova se količina povećava sve dok električne sile između oblaka i zemlje ne postanu tako velike da proizvedu munju. tako da su u početku ova dva tipa naboja podnošljivo pomiješa­ na.električno polje. Pod tim imenom se podrazumijeva električno polje koje može postojati u nekom području pro­ stora bez obzira da li u tom području ima ili nema materije. ako ih imamo odvojene. a zrak je suh. Oblak ostane samo s jednim tipom naboja enormne količine. druga će površina imati pre­ obilje druge vrste. oni će pokušati da se ponovo pomiješaju. Na primjer. Na ovaj način dobiva­ mo mehaničku silu koja djeluje na oba 205 . Naboji stvaraju električna polja. Snaga pritiska ovisi o snazi polja. Električna polja se mogu zamisliti kao nešto što gura električne naboje i pokušava ih pokre­ nuti kako bi započeli kretanje. Pred kraj XVIII stoljeća Coulomb je otkrio zakon sile koji djeluje između električnih naboja. On se može naj­ bolje shvatiti pomoću novog pojma . Ovo je jednostavno ekstremno brz prijenos naboja između oblaka i zemljišta. To će reći. ako se češljamo. kojeg nose bazične vrste čestica od kojih je izgrađena materija. umjesto da se i jedan i drugi drže odvojeno. Ovo je lako opaziti u brojnim svakodnevnim iskustvima. a ono iza­ ziva mehaničku reakciju na drugi naboj.Slika prikazuje jednu od soba Faradayjeva laboratorija. Ali. Možemo zamisliti reakciju između dvaju različitih naboja na slije­ deći način.

jer je veličina koja titra kod vala polje oscilira u svakoj točki unutar svjetlosti. Poslije oblikom.Heinrich Hertz Jednom je već pokazano da su veličine koje titraju u vatu svjetlosti električno ili magnet­ sko polje. jedna od veličina. kao u slučaju valova na vodi. a drugi put u čestica. ali još pokazuje udesno. po­ lako shvatiti prije sto godina. Ako su oba naboja istog tipa. kada trilje slabi. To je ono što zo­ čkim Državama standardna frekvenci­ vemo istosmjerna struja. a veliki je polje. i njegov rezonator ili prijemnik. ja ili broj titraja u sekundi iznosi 60. a to je načinio Gauss. Da se stvo­ Ovo nam daje početak uvida u Maxwri takvo osciliranje u smjeru kretanja ellovo rješenje problema prirode svje­ elektrona. To se upravo događa snagu kao prethodno desno orijentira­ kada struja teče po žici. Nasuprot. ne padne na čkoj sili pa će se početi kretati ukoliko nulu. oni su podložni mehani­ slabiti sve dok. Gore su njegov oscilator ili odašiljač. mehaničke sile slabo električno polje. električne 206 . U bilo kojoj danoj točki zamislimo električno polje. koje je usmjereno udesno i broj naboja. nazvan je nastavi rasti sve dok ne postigne istu električna struja. elektrona duž žice. Ovo električno po­ Naša električna mreža je tako izve­ lje je paralelno sa žicom a. lijevo usmjereno polje počinje tričnom polju. da je električno polje najprije usmjere­ Ali je ovo bio pojam koji se nije mogao no udesno. Imamo titranje polja u joj elektroni struje izmjenično: jedan­ točki. ako Za daljnji trenutak vremena razvije se su oni suprotnog tipa. ako je ono dena da ima pedeset takvih titraja u jednolično i stalno. naboja. Budući da se naboji nalaze u elek­ ovoga. suprotnom smjeru po žici. ili. elektroni će imati sekundi. žice. Coulombov zakon se no ulijevo. također. potrebno je da električno tlosti. koje je usmjere­ teže da ih približe. a ne premještanje materijalnih put u jednom smjeru. ne nestane električno polje u točki. koji se kreće. pa otada ono počinje rasti može izraziti preciznim matematičkim sve dok ne postane snažno poput onog koje je bilo usmjereno udesno. Heinrich Hertz je umjetno proizveo valove raznih valnih dužina. Kako vrijeme protječe. bolje. poslije čega se ponovo pojavlju­ nisu na neki način zadržani. Ovim se zatvorio jedan krug postoji električno polje koje stvara tok -jedno titranje električnog polja. što je izmjenična struja s kojom Ovdje imamo vrlo različit pojam o se najviše susrećemo u svakodnevnom titranju od onoga koji je dan kod vo­ životu? Izmjenična struja je ona u ko­ denih valova. Ali. dok u Sjedinjenim Ameri­ stalni tok uzduž žice. mehaničke sile teže da ih udalje ali. Sla­ trajne struje još nisu bile karakteristične bljenje se nastavlja sve dok konačno za svakidašnji život. Unutar žice no polje.

ljem i stvoriti električno polje? Rješenje bez obzira je li ili nije u toj točki ko­ ovog problema je bilo krunsko ostva­ mad žice ili magneta. struju u žici ako žica i magnet osta­ Uvođenje vremenske promjene bilo nu u nepromijenjenom odnosu. snimljena pred kraj stvara stalna struja. Oersted je pokazao da. jer električno polje. jev rad s matematičkog gledišta. Poslije Oerstedova otkrića Ampere je izveo niz važnih eksperimenata koji su omogućili Maxwellu da nađe matemati­ čku jednadžbu po kojoj se može preci­ Maxwell i Hertz su utrli put za radio. Do ovog se rješenja nju je nova relacija koja je bila nalik nije došlo lako. ili struje. Ovo je Faradayjev prin­ Sada je bilo lako uvidjeti da je s cip indukcije. treba pomicali. jer je Faraday. stvorit će magnetsko od neposrednog prisustva bilo magne­ polje. cije u tome što je promjena s vreme­ To znači da su oni pokušavali stvoriti nom postala vrhunski važna. otkrio koje djeluje na naboje. kao i Gaussovoj generalizaciji Coulombovih svi drugi u to vrijeme. Na taj način je elektri­ nezavisne suštine. polja ono što je Gauss već napravio za naboje i električna polja. bile su istosmjerne. struja potekla. Ovo je bilo nešto što Može li se započeti s magnetskim po­ se moralo primijeniti u svakoj točki. Električno lja u nekoj točki. nego način na koji polje se može stvoriti iz magnetskog se električno polje mijenja od točke polja samo ako se to magnetsko polje do točke prostora i odnos po kojem se mijenja s vremenom. može uzroko­ je relaciju između električnog polja i vati njihovo kretanje. je li moguće i suprotno? ta bilo zavojnice. Kada je Maxvell pregledao Faraday­ električnim poljem moguće stvoriti magnetsko polje. Pokazalo se da elektri­ Faraday došao na ideju da se magnet čno i magnetsko polje nisu odvojene. ali se na ovakav način đu električnog polja i magnetskog po­ problem nije mogao riješiti. pošao od pogre­ eksperimenata. godine je Oersted otkrio da takva stalna istosmjerna struja stvara magnetsko polje. Tek je je sasvim novo. pa je i stvar stalna i ništa se ne mijenja s vre- 207 . nikada nećete stvoriti do trenutka vremena. zno izračunati magnetsko polje. nastalo u žici. to je također bilo na­ šne pretpostavke. Maxwell stalno električno polje iz stalnog ma­ nije pronašao direktnu relaciju izme­ gnetskog polja. Ali. Nova se stvara stalno magnetsko polje. pokazuje prvu Marconijevu napraviti za stalne struje i magnetska radio-instalaciju. Ako imate ma­ magnetsko polje mijenja od trenutka gnet i zavojnicu. dok naboj stvara električno polje bez obzira da li se kreće ili ne kreće. Oko 1820. Samo kada je svaka čno polje. Maxwell je uspio stoljeća. U ovom znače­ renje Faradayja. jer se prije Oerstedova otkrića smatralo da nastaju samo kod magneta. što ga Ova fotografija. zaista.struje koje su proučavali učenjaci poče­ tkom XIX stoljeća. a naboji koji se magnetskog polja potpuno nezavisnu kreću. magnet­ sko će polje nastati samo ako se on kre­ će. Magnetska polja nisu bila nešto novo za znanost. pa su relacija sada razlikovala od stare rela­ svi pokušavali preokrenuti situaciju. Jer u slučaju isto­ lik Maxwellovom vlastitom izražavanju smjerne struje stalno električno polje rezultata Oersteda i Amperea.

Metal reflektira dio svjetlo­ sti. možemo separirati. Brzina kojom se elektroni emitiraju ovisi samo o boji svjetlosti. Slika 7. 208 . Danas poznajemo još mnogo kraće valove u gama-zrakama atomskih eksplozija. Slika 7.24. a ne o intenzitetu. a dio upija ili apsorbira. struje elektro­ na svake boje mogu udariti na razne točke na filmu ili ploči za registraciju.valne dužine do stotine i tisuće puta kraće nego valovi plave svjetlosti. Ako elektrone. proizvedene apsorpcijom svake boje. Ovaj rendgenski snimak načinjen je 1897. kao u slici 7. godine.23 Bijela svjetlost se raspršuje pomoću prizme. može dati mnogo puta veću osjetljivost. ali ovog puta razne boje padaju na razna područja li­ stića. koji koristi postav slike 7. ali postav. Teleskop od 76 centimetara. postaje potencijalno jednak teleskopu od 760 centimetara koji upotrebljava jednostavniju napravu. je­ dnostavniji.24. sto­ ljeća otkrivene su X-zrake (rendgenske zrake) . Apsorpcija uzroku­ je da elektroni budu izbačeni iz metala. kod kojeg raspršena svje­ tlost pada direktno na film za registraciju.24 Bijela svjetlost se ponovo raspršuje. a samo svjetlo određene boje prolazi kroz otvor S na metalni listić. pred kraj 19. Ali. Slika 7 25 Ovakav je postav.U početku su se duži valovi lakše proi­ zvodili nego kraći.

Veličina koja titra u svjetlosnom valu je elektri­ čno polje. koji je omo­ gućio učenjacima da konačno izbace neugodan eter u kojem su tako dugo glibila njihova razmišljanja. Kada je Maxwell razmotrio ova tri rezultata za­ jedno. za koje smo našli da ih ima svjetlost. a nova je jednadžba. izvedena iz Faradayjevih rezultata. U posebnim trenucima postoje analogije s valnim tjemenima i valnim dolovima. U prijašnjem obliku je ova jednadžba povezivala magnetsko polje s tokom stalne istosmjerne struje. Gaussov mu je omogućio da odredi električno polje od niza naboja. a Maxwellova jednadžba pokazuje da električno polje ima potpunu stru­ kturnu organizaciju vala. jednadžbom koja je izve­ dena iz Faradayjevih eksperimenata. koje je odre­ đeno prvom jednadžbom (Gaussovom jednadžbom). Na prvi pogled bi se pomislilo da teorija svjetlosti vrijedi samo za ogra­ ničeno područje valnih dužina. kada kažemo da ono ima dol. dok treća jednadžba. Nemo­ guće je da se magnetsko polje mijenja s vremenom bez pojave odgovarajućeg električnog polja. tj. našao je da su oni matematički nespojivi. Kada su nove jednadžbe primijenjene na va­ kuum. kažemo udesno. gdje nema ni naboja ni struje. Zašto je svjetlost ograničena na područje val­ nih dužina između približno 1/3000 i 209 . magnet­ sko polje. koje je određeno drugom jednadžbom. a sigurno nema titranja zamišljenog etera. Maxwell je ustanovio da može po­ stići suglasnost uvođenjem novog izraza u drugu od jednadžbi. Naravno. a da ti valovi imaju sva svoj­ stva svjetlosti. jednostavno mislimo da električno polje ima svoju maksimalnu snagu u određenom smjeru. vidi se da su oba polja nerazmrsivo povezana zajedno. Ovdje je bio odgovor na pitanje o prirodi svjetlosti. matematičko se neslaganje nije moglo tolerirati. Maxwell je imao na raspolaganju tri različita ma­ tematička rezultata. povezuje električno polje s vremenskom promjenom magnetskog polja. i magnetsko polje. može se odrediti drugo iz Maxwellovih jednadžbi. dobivena od Faradayjevih rezultata. tada su polja nezavisna jedno od drugoga. Sada je došao rezultat. Nema kretanja goredolje kao kod vala na vodi. Maxwell je sada vidio da mora u nju uvesti izraz koji zavisi o mjeri kojom se električno polje mijenja s vremenom. jedna­ džbom kojom je on sam predstavio eksperimente Oersteda i Amperea. Stvar koja titra u svjetlosnom valu u stvari je sposobnost da se guraju električni naboji. nisu se u svim slučajevima slagali s trećom jednadžbom. Takva je bila situacija. u stvari. a ovi su povezani međusobno u smjeru kreta­ nja svjetlosti. ustanovljeno je da su električno i ma­ gnetsko polje bili. Situacija je sada imala zadovoljavajuću simetriju. novi izraz jednosta­ vno iščezava ne dajući doprinos ispod utvrđenih uvjeta i zato nije kvario sla­ ganja s Oerstedovim i Ampereovim ek­ sperimentima. Kad kažemo da u odre­ đenom trenutku val ima vrh u odre­ đenoj točki. ali kada nastaje promjena s vremenom. pa se Maxwell dao na posao da modificira jednadžbe na takav način da se postigne slaga­ nje. Oersteda i Amperea ili Faradayja. Električno polje. ako više volite. ako je poznato jedno. njegova vlastita jedna­ džba mu je omogućila da odredi ma­ gnetsko polje nastalo od toka struje. mislimo da električno polje ima svoju maksimalnu snagu suprotnog smjera. kažemo ulijevo.menom. Trebalo je paziti da se ne unese u jednadžbe ništa što bi kvarilo njihovo slaganje s eksperimentima Coulomba. Osim toga. ili. Možete izabrati oboje jer. električno polje. Druga jednadžba sada povezuje magnetsko polje s vremenskom pro­ mjenom električnog polja. pokazivala relaciju između električnog polja i vremensku zavisnost magnetskog polja. prenošeni valovima.

nekoliko godina poslije iznošenja Maxwellovih rezulta­ ta. koje su pale na mjesta što odgovaraju karakterističnim bojama a koje atomi plina emitiraju. Ako prihvatimo Maxwellovu teoriju. U vrije­ me kada je Maxwell dao svoju teoriju. da li se mogu proizve­ sti umjetno u laboratoriju nove valne dužine s kojima se još nije eksperi­ mentiralo? Iz tehničkih razloga je bilo u početku lakše proizvesti duge valove nego kratke. kao i atome.27 Spektralne linije. para­ lelne s otvorom. proizvedene na gornji na­ čin.28 Vrući plin. i.Slika 7. duge valne dužine je načinio Heinrich Hertz. Ove zrake su naprosto zračenja s valnim dužinama oko milijun puta manjim od onih u običnoj svjetlosti. koje imaju valne dužine 100 do 1000 puta kraće od pla­ ve svjetlosti. zaista. 1/1500 dijela milimetra? Maxwellova teorija ne daje odgovor na takvo pita­ nje. prihvaćamo. Slika 7. bile su ot­ krivene kraće valne dužine. Tokom cijele povijesti čovjeka vjero­ jatno nije dano ovakvo značajno pre­ dviđanje.26 Svjetlost iz vrućeg plina prolazi kroz otvor raspršuje se pomoću prizme i zatim pada na zaslon.28. Tako apsorbirano svjetlo ima iste diskretne boje kao što bi imao hla­ dniji plin emitiran pod uvjetima kao na slici 7. također. Tako vidimo da je Maxwell uspio ne samo u obja­ šnjenju prirode svjetla nego. U slijedećim godinama. Pri prolazu kroz hladniji plin nešto se svjetlosti apsorbira. Zato svjetlost kod izlaska ima manjak tih posebnih boja. Dio spektra što ga proizvodi plinoviti natrij Dvije jake linije (žute) su takozvane D linije. a razlog zašto smo rekli da je svjetlost ograničena na vrlo usko područje nalazi se u tome što su naše oči osjetljive samo za to usko područje valnih dužina. nisu bile poznate u prirodi ni vrlo duge ni vrlo kratke valne dužine. a nedavno smo se upo­ znali i s gama-zrakama koje nastaju u eksplozijama atomskih oružja. Kvantna teorija svjetlosti Ironija je da su se u valnoj predo­ džbi pokazale pukotine u trenutku 210 . koji sadrži slobodne elektrone. Slika 7. također. Teorijska otkrića Maxwella i pionirski rad Hertza postavili su osnovu današnje radio-tehnologije. emitira svjetlo s kontinuiranim spek­ trom. Zaslon pokazuje svijetle linije. i u predviđanju postojanja mnoštva novih zračenja koja tada bisu bila po­ znata nauci. Pred kraj XIX stoljeća bile su otkrivene X-zrake ili rendgenske zrake. Odmah se pojavilo pitanje. da u biti postoji neograničeno područje valnih dužina u prirodi. U teoriji nema ništa što bi spreča­ valo mogućnost postojanja valova koje god dužine.

U najvećem broju slučaja ko­ njena od zasebnih jedinica i da su te je­ riste se fotografske ploče. ubrzo ju nego oni koji sačinjavaju infracrvese pokazalo da valna teorija sama ne no svjetlo. Razmotrimo situaciju pokazanu na dok oni koji izgrađuju x-zrake imaju slici 7. prostran oblak elektrona koji okružu­ Kvantna teorija ima neposrednu ju malu tešku jezgru. Nazovimo sljednje vrijeme nastoji raditi s elektrosada ove jedinice kvantima i opišimo apsorpciju svjetlosti kvantima. Kvanti koji izgrađuju gamavljena pomoću prizme u svoje sastavne zrake imaju najveću energiju uopće.29 je u stvari spe­ ktar Sunčeve svjetlosti svjetlo imaju pojedinačno veću energi­ 211 . pokazane Slično. kvantna energija igra istu na drugu stranu ekrana.njenog najvećeg trijumfa. ali se u po­ dinice različite za razne boje. Zato su za svjetlost jedne boje. Slika 7. a ne o njenom intenzitetu. Međutim. Zato kažemo da svi kvanti koji izgrađuju plavo svjetlo imaju pojedinačno veću energiju nego Svjetlo koje emitira površina Sunca. kvanti koji izgrađuju crveno svjetlo. a da Slika 7. jer. Ove su česti­ velike energije da oštećuju biološka ce elektroni. elektroni uvijek emiti­ rani istom brzinom i energijom.23. jer imaju male energije. kvanti radio-valova su relativno normalnim atomima ima relativno neškodljivi. Kažemo da atom metala apsorbira kvant. boje. ukoliko raju bojama koje apsorbiraju atomi hla­ dnijeg plina. ono će proizvesti svijetlu tlost sastoji od samo malo kvanta. dok je emisija svakog elektrona individualni proces koji se odnosi samo na jedan kvant.29 kao rezultat apsorpcije on emitira elek­ Ako je svjetlo slike 7. pa je najveća za plavu svjetlost. kada metal apsorbira svjetlost. da se ne može koristiti oko da svjetla.28. energija emisije elektrona se mijenja kako se mijenja boja svje­ tlosti. najkraća valna dužina najveća kvan­ Može se dokazati eksperimentom da tna energija. Ova svjetlost ulogu u kvantnoj teoriji svjetlosti kakvu padne na metalnu foliju. Linije odgova­ svjetlost od mnogo kvanta. pojedini se kvanti ne razlikuju. tako su stvarno se elektroni emitiraju ovisi samo o boji slabi.) Mnogi nebeski objekti koje astronomi Iznenađujuće je da brzina s kojom žele da proučavaju. nego oni koji sačinjavaju plavo svjetlo. Slaba se svje­ dne na ekran.28 raspršeno i pa­ tron sa svoje površine. gdje se dio valna dužina igra u valnoj predodžbi: reflektira od metala. Oni koji sačinjavaju ultramože objasniti što se događa kada na­ ljubičasto svjetlo imaju veću energiju staje apsorpcija svjetlosti. Iz ovih se oblaka vezu s konstrukcijama i izradama da­ elektrona izbacuju pojedini elektroni našnjih astronomskih instrumenata. (Treba se sjetiti da u svim tkiva. prolazi kroz slične procese. ali. gdje je bijela svjetlost rasta­ još veću. Ovo otkrije njihovu svjetlost koju skuplja je jaki dokaz da je "bijela" svjetlost nači­ teleskop. svjetlo određene boje prolazi kroz nju Ukratko. je boja svjetlosti ista. One su pale na ekran koji ima pu­ Drugi ekstrem su radio-valovi koji kotinu kod S tako postavljenu da samo imaju najmanje energije. a dio apsorbira. kvanti koji sačinjavaju crveno na slici 7. Zato kvanti koji sačinja­ je apsorpcija uzrokovala izbacivanje iz vaju x-zrake i gama-zrake imaju tako metala nabijenih čestica. jaka pozadinu i tamne linije. a najmanja za crvenu.

prikazan na slici 7. mogu se kanalizirati u isti smjer da bi stvorili električnu struju. možemo postići da odvojene struje udare na razne točke filma. elektroni će biti izbačeni iz katode od 212 svjetla svih boja. Što se događa kada materija emitira ili isijava svje­ tlo? Razmotrimo jednostavan slučaj toplog plina u kojem su pojedini atomi odvojeni. Na taj način možemo dobiti sliku na filmu preko posredovanja elektrona. inače. u drugim slučaje­ vima. također otvara i druge mogućnosti. Istraživanje je sada usmjereno na još ambiciozniju napravu. Međutim. mo­ žemo ih uzeti kao jednu cjelinu. tako da se sjaj zvije­ zde s obzirom na jednu posebnu boju može izmjeriti.nima koji nastaju pri takvom procesu. kako je pokazano na slici 7. primljen od slabog svemirskog objekta. a da pri tom ne gube energiju. kako se ona obično zove.. Na taj način moguće je precizno reći kako su plave ili kako su crvene zvijezde. kada se takvi sudari dogode. Svrha je svega ovoga da nam ova­ kva naprava omogući proučavanje objekata s mnogo slabijom svjetlošću. mogla bi se napraviti oko stoti­ nu puta osjetljivija nego naprava koja upotrebljava jednostavan film.24. Kad oni napuste metalnu foliju ili katodu. a ne neposredno preko svjetlosti. Ili. Ovo znači da će teleskop s otvorom od samo 76 centimetara biti potencijalno jednak teleskopu otvora od 7. a jakost takve struje može se izmjeriti velikom preciznošću. a astronomi mogu dobiti mnoštvo informacija iz takvih mjerenja. Raspored. može se točno izmjeriti ako izbrojimo elektrone koji su emitirani s metalne površine.60 metara. S mijenjanjem položaja pukotine mo­ žemo urediti da svjetlost raznih boja padne u katodu.23. Na ovaj način danas astronomi mjere prividne sjajeve zvijezda. osim u kratkim trenucima sudara. kako ćemo vidjeti u kasni­ jim poglavljima. Ako možemo na neki način spriječiti sve ove elektrone da se pomiješaju. energija se gubi pri sudaru ato- . Često.25. atomi se vladaju kao kugle bilijara: one se odbijaju i kreću u dru­ gim smjerovima. ako možemo držati odvoje­ no elektrone plave svjetlosti od onih cr­ vene svjetlosti itd. umjesto da brojimo pojedine elektrone. Iznos svjetla. Do sada smo raspravljali samo o apsorpciji svjetlosti. kao na slici 7.23.24. kao na slici 7. Ako se oslobo­ dimo pukotine i dozvolimo da sve svje­ tlo padne na katodu. U stvari. naprava pokazana na slici 7.

ova metoda analize ima dva nedostatka. prolazeći kroz prizmu. ili. a i zvjezdane površine emitiraju na taj način kontinuirano područje boja. Ovo su takozvane D linije. U ovim se potonjim sudarima emitira kontinuirano područje boja. sve što je potrebno da načinimo jest da je ugrijemo i isparimo te ispitamo svjetlo koje emitira vrući plin. a boja im je žuta. emitira žuto svjetlo. Pažlji­ vim studiranjem nastalih svijetlih lini­ ja možemo točno reći kojih atoma je bilo u kemijskoj probi. Ove su linije poznate kao spektralne linije (sli­ ka 7. Slijedeća fotografija pokazuje dio spektra kojeg stvara vruća natrijeva para. dok će nam naša analiza reći od kojih se tipova atoma ona sastoji. Kako svaki tip atoma ima svoje karakteristične svijetle linije. da se odrede relativne pro­ porcije raznih tipova atoma. da bismo odredili kakve vrste atoma ima emitirajuća svjetlost. nego veliki broj svijetlih linija. Poseban tip atoma je sposoban da emitira samo kvante određenih boja koje su karakteristične za njega. Na njemu nećemo vidjeti kontinuirani niz boja. Ispra­ vnom aparaturom možemo iskoristiti ovu činjenicu. Vidjeli smo kako razni tipovi ato­ ma emitiraju samo svoje karakteri­ stične boje. Neki od natrijevih atoma u soli su isparili. tako da će doći do sudaranja ne samo između atoma nego i između elektrona i atoma. kako je moguće da materija emitira svjetlo s kontinuiranim područjem boja. ma. nećemo uo­ pće ništa znati o načinu na koji su ovi atomi bili vezani u spojeve. Na slici 7. On ima dvije izrazito jake li­ nije. Drugo. svi elektroni bit će oguljeni od atoma. možda. Njegova altazimutalna montaža je prikazana crtežom. Pri isparivanju probe uništili smo nje­ nu prvotnu strukturu tako da. to studij ovih linija daje odličnu metodu kemij­ ske analize. neki. To objašnjava zašto šaka obične soli (natrijev klorid). Ako se plin dovoljno ugrije. paralelnih s pukoti­ nom. Desno: pogled iz kontrolne sobe. koje su pale na mjestima koja odgovaraju pojedinim bojama što ih atomi vrućeg plina emitiraju. ali ne i nemoguće. a poslije međusobnih sudaranja oni emitiraju jake žute D linije.26 prolazi svjetlost iz vru­ ćeg plina kroz pukotinu i zatim se.27).Lijevo: Pogled na 80-metarsko zrcalo radio-teleskopa u Jodrell Banku. kad se baci u vatru. u spektralnoj analizi je teško. Ostaje da se vidi. rastavlja na sa­ stavne boje koje se mogu promatrati na ekranu. Međutim. Ako želimo znati kakvih atoma ima u datoj kemijskoj probi. 213 . Sudarima se atomi aktiviraju ili pobuđuju a pobuđeni atomi tada emi­ tiraju jedan ili više kvanta svjetlosti.

Svjetlo s kontinuira­ svih boja.Lijevo na slici 7.je odvojeni valić.26. Svaki od njih situacija pokazana na slici 7. 214 . tloj pozadini imat ćemo mnogo tamnih jer kvanti nisu lokalizirali čestice Nelinija. pustiti valnu predodžbu i vratiti se s Nasuprot jednoj kontinuiranoj svije­ oduševljenjem Newtonovoj predodžbi. imamo posla s ktar Sunčeve svjetlosti.29. Bolje je da poje­ na mjestima koja odgovaraju određe­ dine kvante zamislimo kao odvojeni nim bojama što su ih apsorbirali atomi mali valić. To je spe­ u obzir obično svjetlo. imat to ne znači da moramo potpuno na­ ćemo situaciju opisanu na slici 7. plin koji sadrži elektrone i atome što se poznata kao fotosfera. pretpostavljaju­ radio-antenu.28 stvar.29 ima posebno značenje. To znači da se velikim brojem kvanta. One su valići po­ ovakve vrsti mogu se promatrati maglice vezani na najfiniji način. hladnije slojeve plina dolazi do apsor­ Nešto svjetla apsorbiraju atomi hladni­ pcije te se pojavljuju tamne linije. tamnih linija koje se pojavljuju wtonovom značenju. suprotno. Površina Sunca. Kada atom emiti­ ma. Ovo je bitna točka. nastale procesom apsorpcije. nego manje ili više stavljenu u smjeru istok-zapad. poveća se jedan broj valića tlih spektralnih linija vrućeg plina. jeg plina svjetlo biti bez ovih posebnih Zato je ovdje potrebno da se vratimo boja. jeg plina. možemo zamisliti da hladnog plina. dok koji sastavljaju svjetlost. pred­ plin ako bi bio podložan eksperimen­ stavlja snažan dokaz da se ovo odi­ tu pokazanom na slici 7. Zatim. pa pušteno je da prođe kroz hladniji plin pri prolazu svjetla iz fotosfere kroz ove koji se sastoji od jednostavnih atoma. Tako apsorbirano svjetlo ima Ono što smo saznali o emisiji i točno iste boje koje bi emitirao hladniji apsorpciji svjetlosti od materije. kretnu radio-antenu. u drugoj imamo tamne spektralne lini­ kada atom apsorbira kvant svjetlosti. on smanji broj valića za jedan. po­ One nisu odvojene. Opremom nepovezane čestice.28 imamo vrući no pojavila na Suncu.29 odgovaraju suprotnim situacija­ tva pojedinih valića. koje on emitira. montiranu na 300 metara ći da svjetlost ima odijeljenu strukturu. i nepo­ on nije bio u pravu sa svojom idejom. ali pomoću prizme i uhvati na ekran. emitira svjetlost slobodno gibaju. Prema tome. dugu 450 metara. slike 7. Da bismo todaleko 5 milijardi godina svjetlosti. pokazuju prvu gigantsku je Newton bio u pravu. ali slojevi koji se nalaze iznad nim područjem boja. stva valne predodžbe svjetlosti. fotosfere predstavljaju hladniji plin. Premda Cambridge.27 je svjetlo u cjelini izgrađeno od mnoš­ i 7. Kada uzimamo Spektar s tamnim crtama na slici 7. dugu tračnicu u smjeru sjever-jug. Ako se sada ovo svjetlo rastavi Newtonovoj predodžbi o česticama. Ovo jasno grava kroz posredovanje pojedinih za­ znači da će poslije izlaska iz hladni­ sebnih jedinica poznatih kao kvanti. U prvoj slici imamo emisiju svije­ ra kvant. je. a svi se posebni valići povezuju na takav način da daju svoj­ Ove fotografije Milliard opservatorija.

875 m) za podru­ optičkih zrcala stvarno većih nego što čje neba vidljivo iz Cambridgea. morali bismo prodrijeti du­ boko u današnju fiziku . dio-zrcala mogu načiniti enormno veća Neobično je teško da se izradi leća koja nego optička zrcala. kao kod vala svjetlosti. Zato se rase ne vladaju na isti način kao svjetlost.da su očigledna svojstva valne predo­ džbe. pono­ vo ostvarena ukoliko je vrlo velik broj kvanta s kojima radimo.54 do 5. Konture na donjoj karti. radio-zrcalo će pa. bez velikog rizika bi lomila radio-valove. Zrca­ stavne tvari koja bi jednako djelovala na lo radio-teleskopa u Jodrell Banku ima radio-valove kao staklo na svjetlost. prev. petnaest puta veći promjer od najvećeg optičkog zrcala. svaki metal može dati površi­ nu koja će reflektirati radio-valove. Da. To znači da se zrcala i teleskopi reflektori mogu izgraditi za radio-valove. u osnovi na isti način na koji optička zrcala fokusiraju svjetlost. . ima dobra fokusna svojstva. Međutim. postoje praktičke razlike. logičan problem jedno optičko zrcalo se mora načiniti s konstrukcije radio-teleskopa je sličan tolerancijom od oko 1/10 000 dio mili­ konstrukciji običnog optičkog telesko­ metra.zadatak koji leži izvan namjene ove knjige. kako je odredio Maxwell. a već se planira izrada Radio-astronom može mjeriti i kartirati rajoš većih. jer nema jedno­ prekoračenja potrebne tolerancije.) Ali nema planova za izradu ciji od 160 megacikla (1. kod Bonna u Njema­ kojoj valnoj dužini. Potrebno je samo upozoriti na konačan rezultat .08 centimetara. označuju snagu radio-emisija na frekven­ Op. (Najveći na svijetu izgrađen je dio-intenzitet raznih područja neba u bilo i postavljen 1970. premda još ne postoje refrakcioni radioteleskopi. U takvim teleskopima zrcala služe da fokusiraju radio-valove.čno razumjeli kako se ovo povezivanje odigrava. Nasuprot tome. čkoj i ima promjer zrcala 100 metara. Ali. oni od 2. dati istu točnost fokusa s tolerancijom Kada radio-valovi prolaze kroz tvari. Radio-teleskopi imaju konačno veliku prednost s konstrukcionog gledišta. Zr­ cala ne moraju biti načinjena približno Radio-astronomija tako točno kao zrcala za optičke tele­ Kako je struktura radio-vala jednaka skope.

obraćao pažnju.10 radio-teleskopa.li u vidnom polju imamo jedan. mogu pripraviti za mjer. Op. kako bi se đaje za registraciju . Prijemnik Podsjetimo se iz 2. Slični se kvu imaju optički instrumenti Na pri­ uređaji. Osim na nesreću daje mnogo manje infor­ toga. Upravo je dno aritmetičko pretvaranje da bi našao ovakvo stanje nesigurnosti kod radiosmjer u koji treba uperiti svoj teleskop teleskopa. poglavlja da je kod pojačava radio-signal. a drugo oko horizontal­ pri konstrukcijama optičkih telesko­ ne. 216 . jer su u totalnom sjaju svih objekata koji se na­ katalozima položaji astronomskih obje­ laze unutar vidnog polja teleskopa. (U SSSR-u je Automatski kompjuter je spasio već izrađen i montiran teleskop veći od situaciju kod velikih altazimutalnih Mt. nitko na to nije težine za slučaj radio-instrumenta. na u žarištu. a zatim su odvedeni ka­ belima do radio-prijemnika. dio-teleskopu zrcalo sakuplja valove u bez obzira na geografsku širinu. dok kre­ cjelini. Smješten je na Kavkazu.je da ih pokupi mala antena smješte­ zimutalni tip montaža.pokreće se teleskop u njegovo kompli­ dio-zrcala postavljaju mehaničke pro­ cirano dvostruko kretanje. Kalifornijskog tehnološkog instituta. Velika težina sili konstruktora da nog teleskopa moguća je samo upotre­ izbjegne montažu radio-teleskopa ka­ bom ovih današnjih uređaja. naravno. aritmetska računanja vrlo brzo. To je tako se od jedne do druge geografske širine.) upotrebom automatskih mehanizama Enormno veća veličina i težina ra. posebnih poteškoća oko gradnje ekva­ najavljuje teške probleme raspodjele torijalnih montaža. da ih ne možemo direktno vidjeti okom kao što je zrcalo u Jodrell Banku. On nam jednostavno daje kako bi promatrao određenu zvijezdu u totalni radio-sjaj svih objekata u svom vidnom polju.je onaj na Mt. Osim gu. pa nam onemogućava da prosudimo. Ali. trebno kretanje samo oko jedne osi. a prev. Za niti ih možemo fotografirati. Ovi su problemi bili riješeni za slučaj Vidjeli smo da radio-teleskopi saku­ 27-metarskog zrcala radio-teleskopa pljaju ili fokusiraju radio-valove na sli­ kojeg upotrebljavaju radio-astronomi čan način kao optički teleskopi svjetlo. potrebno kretanje za ekvatorijalnu macija nego optička fotografija. određeno vrijeme. To nam ništa ne bi reklo. koju strane. dajući napetost altazimutalne montaže potrebno da se direktno proporcionalnu signalu. a prima ih prijemnik. osim o toga. jer obavlja potrebna metara. Palomarskog a ima promjer od 6. Ova tehnika. umjesto Tako je problem kretanja altazimutalnog snimka jednog područja neba.u najvećem broju kompenzirala rotacija Zemlje. kod ekvatorijalne montaže je po­ nužno mora prihvatiti radio-astronom. kako nema tako prikladna za optičke teleskope. Konstrukcija velikog altazimutal­ pa. kao da jedan optički teleskop. koji teleskop neprekidno pomiče i po verti­ se zatim koristi da aktivira neke ure­ kalnoj i po horizontalnoj osi. koja je optičke instrumente ali. što se događa radio-valovima posli­ ali bi tehnika. je njihova sakupljanja u žarište? Očito bila vrlo teška za znatno veća zrcala. S druge slučajeva to je pisač. postoje daljnje poteškoće. sakupi teleskopa mnogo kompliciraniji nego sve svjetlo u jednu jedinu svijetlu pjekretanje ekvatorijalnog teleskopa. dva ili mutalni postav. mora prije obaviti dosa­ veliki broj svijetlih objekata. U ramontažu je isto kod svih zvjezdarnica. da svaki promatrač. Palomaru. koju su oni iskoristili. To kata dani u ekvatorijalnom sustavu. gdje oni tanje potrebno za altazimutalnu monta­ žu ovisi o položaju promatrača i razlikuje stvaraju samo jedan napon. koji upotrebljava altazi. Odgovor tako velika zrcala bolje je koristiti alta. ekvatorijalna montaža. jedno oko bleme različite od onih koji se susreću vertikalne osi.

traže takve teleskope gdje bi se potpu­ veće zrcalo. upravo vrste radio-fotograflje. osobito kartu. ograničenje je mnogo jače cija o nebu. Da dobijemo bolju onoga u Jodrell Banku. moguće je napra­ lji način upotreba kraćih valnih duži­ viti radio-kartu. a. Među onima koji traže veća zrcala. nije samo u tehnici nego u određuje valnu dužinu na kojoj radio. ako vih smjerova manji od razlučne moći se prijenosna antena i prijemnik urede dane valnom dužinom (A). pomnožene da prime kraće valne dužine. nara­ koji moraju biti razmaknuti za oko 3°. Osim toga. koja pokazuje relati­ na. To nam onemo­ ovih razloga. 217 . Ima onih koji vje­ razna vidna polja. Je­ paziti samo gradnjom velikih zrcala. Točno isto ograničenje će teleskop dati više informacija o ra­ javlja se i u slučaju radio-teleskopa.dužine mnogo veće nego u optičkom dio-astronom može dobiti više informa­ slučaju. stvarni ra­ o ovom ograničenju. To znači da je potrebno konstrui­ radio-teleskop koji bi imao zrcalo pro­ rati teleskop s još većim zrcalom.22 i podijeljene s promjerom otvo­ se vidno polje teleskopa. Neki traže stupnjem točnosti određenim vidnim teleskope reflektore konstrukcije poput poljem teleskopa. promijenit će se odgovarajuća valna dva objekta kada je kut između njiho­ dužina kojom teleskop operira. Radio-zrcalo služi da Mogli bismo pomisliti da je rješenje sakupi u žarište sve radio-valove. a dnom. Razmotrimo.Naša formula pokazuje da se takvim šćenju kraćih valnih dužina potrebno s teleskopom mogu razlučiti dva objekta većom točnošću izraditi zrcalo a. ali samo nema jedinstvenih pogleda. posebna teleskopu treba da se podsjetimo da antena i prijemnik koji koristi priku­ postoji prirođeno ograničenje razlučne pljene radio-valove. spodjeli radio-intenziteta preko neba. ra­ sa sve većim zrcalima ili može koristi­ dio-teleskop otvora od 60 metara koji ti sve kraće valne dužine. manje vidno polje. Što to astronom. kad se potpuno pregleda nebo s ima i onih koji vjeruju da je za to najbo­ danim teleskopom. pa je potre­ u određivanju detalja unutar vidnog bno da se mjere sve slabiji signali. vni radio-sjaj raznih predjela. a budući da su u ovom slučaju valne Tako postoje dva načina na koje ra. reducira sa 1. žine ne predstavlja rješenje problema radio-astronoma. jer je pri kori. valnom dužinom. jer je mjera od oko 150 do 300 metara.Usmjeravajući radio-teleskop u Danas postoje dva shvaćanja među razne dijelove neba. Nemoguće je razdvojiti ne. Iz naše diskusije o optičkom teleskop operira? Odgovor je. Jasno je da nas dio-sjaj neba se smanjuje svugdje gdje ne sprečava samo tehničko neznanje valna dužina postaje kraća. možemo istražiti radio-astronomima. Drugi.zauzvrat dobio efektivni promjer gotovo dio-teleskopa s jednom određenom fantastično velikih dimenzija. sama redukcija valne du­ gućuje struktura radio-valova. na primjer.principu. operira na valnoj dužini od 3 metra. Na nesreću. kako optičko zrcalo sakupi svjetlost u jer teškoća s kojom se suočio radiožarište. precizniju. U tom slučaju ra teleskopa. veće je zrcalo teže izraditi unutar Vidno polje radio-teleskopa odlučuje tražene točnosti. nije lako postići oboje. Ako se oni promije­ moći teleskopa. Oni vidno polje određeno veličinom zrcala. ali to nije točno. potrebno je izraditi radio-astronomi u Cambridgeu. bez obzira na njenu boju. vjeruju novi teleskop koji ima manje vidno po­ da se nikad neće moći izgraditi pokretni lje. On može izgraditi teleskope izraženo. no žrtvovala sloboda kretanja. ali bi se Sve se ovo odnosi samo na rad ra. vno. a to je najviše što ruju da će se veći detalji na nebu za­ jedan radio-teleskop može učiniti. bez ovih problema u pronalaženju neke obzira na njihovu valnu dužinu. Zbog polja radio-teleskopa.

najkraće valne dužine. Kada je snaga pojedi­ područje od 4000 do 8000 angstrema. Duža valna zračenja u po­ sebno dvama rezultatima: sposobnosti dručju od 10 000 angstrema također izrade spektroskopa. koje se zovu Fraunhoferove lini­ sudarom elektrona s atomima u fotoje. koje zovemo angstremi. stale od pojedinih atoma koji se nalaze Valne dužine su obično izmjerene u hladnijim plinovima iznad atmosfe­ u jedinicama. Zapravo je spe­ ca naročito široke. da se protegne područje osje­ Sunca može se bez poteškoća proma­ tljivosti dalje od 10 000 angstrema. On sadrži kon­ je danas takva oprema mnogo manje tinuiranu svijetlu pozadinu boja od podesna za praktičnu upotrebu nego crvene. Sve ovo uzrokuje oko 4000 angstrema. neka i prodru kroz atmo­ raznih valnih dužina. nog atoma slaba. odgovarajuća linija a ovo je najvjerojatnije određeno biolo­ se pojavi kao uska crta. Ova revo­ pno zračenje kraćih valnih dužina ne lucionarna promjena pripada u velikoj dolazi do naših teleskopa. Takvi atomi ima­ ograničen na područje između 3000 i ju enormnu snagu apsorpcije pri ovim posebnim valnim dužinama.000 temperaturi i o raznim valnim duži­ 000). poglavlje ROĐENJE MODERNE ASTRONOMIJE Prije stotinu godina astronomi su Ovo je ograničenje određeno raznim se bavili samo položajima. a nisu imali ni namjeru da se žutom dijelu spektra. a po­ atmosfere. 10 000 angstrema. najveće valne dužine. 218 . Ljudsko oko je osjetljivo samo za variraju u širini. kretanjima i uzrocima. Cjeloku­ prvih zanimanja astronomije. koji se može fotografirati s od atoma kalcija koji su izgubili jedan uobičajnom astronomskom opremom.29 (str. Znamo daje svije­ gim poprečnim uskim tamnim linija­ tla kontinuirana pozadina proizvedena ma. Angstrem je jedinica du­ raju. jer odgovarajuća se linija pojavi kao širo­ najviše svjetla koje emitira Sunce pada ka crta. od svojih elektrona. spektar oprema. dok su tamne linije na­ Fraunhofera koji ih je prvi otkrio. Plava svjetlost ima valnu dužinu nama za isti atom. također. s maksi­ kturu zvijezda poznavali su malo ili go­ malnom emisijom koja se pojavljuje u tovo ništa. žuta svjetlost da tamne linije u spektru Sunca jako oko 5000 a crvena oko 6000 angstre­ ma. bičaste. danas je to jedno od žine od oko 5000 angstrema. Dvije su linije u spektru Sun­ unutar ovog područja. re. dok je snaga apsorpcije različita žine jednaka jednom deset milijun.8. u čast velikog njemačkog učenjaka sferi Sunca. do lju­ fotografska ploča. ona. koje se sastoje iz atmosferu. ali trati ili fotografirati. ali fotografske ploče nisu osje­ ki različiti tip atoma emitira samo linije tljive u području od 10 000 angstrema i zbog toga ih ne možemo otkriti. Ovi atomi apsorbiraju upravo one po imenu švedskog fizičara Andersa valne dužine koje i njih karakterizi­ Angstroma. 199). Pa ipak. ovisi o tom dijelu jednog milimetra (1/10. Sunce emitira najviše zra­ masama nebeskih tijela. Ova je Dio spektra Sunca pokazan je na svijetla pozadina ispresijecana mno­ slici 7. se upotrijebiti posebna foto-električna Kada je otvor spektroskopa osvi­ jetljen Sunčevom svjetlošću. blizu valne du­ time bave. i saznanju da sva­ sferu.za razne atome. Ove linije nastaju ktar Sunca. jer se ono mjeri rezultatima čovjekovog sve većeg apsorbira u plinskom omotaču naše i većeg poznavanja prirode svjetla. škom adaptacijom. koji može rastaviti nailaze na teškoće da se probiju kroz svjetlo što dolazi iz udaljenog izvora u njegove komponente. a ne slučajem. kada je jaka. Fizikalnu stru­ čenja u n u t a r ovog područja. Može karakterističnih valnih dužina.

Kroz rad prvih spektroskopista čovjek je dobivao prvi uvid u sastav zvijezda. William Huggins iz Londona upotrebljavao je svoj 20-centimetarski refraktor snabdjeven spektroskopom (u svijetlom krugu) za dobivanje spektara zvijezda. U 1860. proizvedenima u zvjezdarnici. Uspoređi­ vanje sa spektrima. 219 . pokazuje da zvijezde imaju mnogo elemenata koje nalazimo i na našoj Zemlji.

slijedi da razmak između valnih tjemena mora biti manji nego što bi bio da je izvor nepomičan. oni će bili nešto Spektri 0. sjećajući se daje svjetlost slijed tjemena i dolo­ va. Zato se svjetlo pojavljuje plavije promatra­ ču nego nekom drugom koji se giba zajedno s izvorom. B. Druga nam govori o kemiji zvi­ jezda jer. K i M zvijezda. To znači da tjemena dođu do promatrača s progresivno kraćim vremenom.o temperaturi i gustoći plinovitog materijala koji proizvodi spektralne linije. Ali. kada se izvor kreće prema promatraču. Da ovo uočimo. pa će se svjetlost promatraču pojaviti nešto plavije. Razmotrimo izvor svjetlosti koji se kreće prema promatraču. idući od 0 (najtoplije) do M (najhladnije). To znači da je valna dužina postala nešto manja no što je inače. Ako tjemena jedna za drugim do­ laze do promatrača. sma­ njuje se razmak od jednog tjemena do slijedećeg. budući da razni atomi imaju različite karakteristične linije. U prikazanom nizu. Prva nam govori vrlo mnogo o fizikal­ nim stanjima na površinama zvijezda . A. Proučavanje njihovih odlika glavna je grana današnje astronomije koja daje tri široke struje informacija. F. Iz ovih razmatranja možemo izvesti jednostavnu matematičku formulu. prepoznavanjem njihovih linija. ovaj sistem podjele je također pokazivač tem­ peratura zvijezda. a duže na desnoj. upravo tako možemo dobiti i spektre zvijezda. Budući da valovi prolaze pored promatrača s konstantnom brzinom svjetlosti. Kod sva­ kog tipa broj iza slova označuje podtip. Pretpostavimo da je V brzina s kojom se izvor kreće prema promatraču. G. Kraće su valne dužine kod svih spektara na lijevoj strani.Što kažu spektralne linije Kao što smo dobili spektar Sunca. a t vrijeme između emisije uzastopnih . najprije napomeni­ mo da je vrijeme. interval vremena između prispjelih uzastopnih tjemena je manji nego interval vreme­ na između emisije uzastopnih valova iz izvora. zbijeniji nego u slučaju da je izvor ne­ pomičan. može­ mo zaključiti o kojim se atomima radi. Drugim riječima. jednako udaljenosti između izvora i promatrača podijelje­ no s brzinom svjetlosti. Treća. Najprije pogledajmo posljednju to­ čku. koje je potrebno da određeno valno tjeme dođe od izvora do promatrača. pažljiva studija valnih dužina u koji­ ma su nađene linije daje važna upori­ šta za određivanja kretanja zvijezda.

pokazuje dominantne mičan. Postoje zvi­ centra najmanjeg kruga) kreće se prema jezde u kojima drugi najjednostavniji promatraču. ovo je upravo iznos za Ostavljajući na stranu pitanje po­ koji se reducira valna dužina propor­ maka valne dužine. gdje je c brzina svje­ vrijede kada se izvor svjetlosti (ili zvu­ tlosti. a i naše se žak i ambiciozan program kojem su se ideje o svemiru također osnivaju na astronomi približili tek nedavno. a da je pomaknuta val­ su dvije vrsti informacija što su ih pi­ na dužina . Ove se dvije grupe zovu B i O tip zvi­ jezda.grupa u kojoj linije najjednostavnijeg od svih elemenata. prema tome koje pojma valnog kretanja. a li da dobiju od proučavanja spektara on mora biti jednak V/c. Umjesto smanjenja uzastopna bi valna tjemena također valne dužine. je tada obrnuta. cirano za V/c. vrijeme je proporcionalno redu­ mak prema crvenom dijelu spektra. ovoj jednadžbi. točno ovisi o našoj Zato drugo valno tjeme treba ma­ jednadžbi. ćava visina tona. dobivamo po­ će reći. Ovo je bio te­ strukturi naše galaktike. prema tome da sti udaljuje. Stupanj za koji se pove­ x t prema promatraču. jednadžbom. kada se kreće s brzinom V. Iz iskustva se su u njima linije dominantne. Prva. helij. bile valna dužina . kada se izvor tada se vrijeme reducira za V x t/c. posebno temperaturu i gustoću materijala u kojem se formi­ raju spektralne linije. jer se općenito izvodi iz nekoliko širih grupa. Tada se u vre­ ke vlaku. formiraju dominirajući izgled. kada se vlak kreće prema menu t izvor pomakne na udaljenost V promatraču. koji je sada važan cionalno. F 221 . Tako da. Potpuno ista razmatranja je jednak V x t/c. Situacija Ako je izvor svjetlosti nepokretan. svjetlost će se pojaviti crvenija. Prema tome. oni su Iz ove jednostavne jednadžbe mno­ se nadali da će odrediti kemijski sa­ go znamo o kretanjima zvijezda i o stav samog materijala. Druga. Ove se zvijezde mogu plavija. Postoji grupa zvijezda. nje vremena da dođe do promatrača Ostaje još jedan detalj na koji treba nego prvo valno tjeme: tj. imamo produženje val­ trebala t vremena da dođu do proma­ ne dužine za iznos koji je dan istom trača ali. Promatraču kojem se izvor svjetlo­ podijeliti u dvije grupe. oni su se nadali da će dobivamo jednostavnu jednadžbu odrediti fizikalna stanja na površina­ ma zvijezda. svjetlost se pojavljuje linije u spektru. Uzmimo da je nepomaknuta u proučavanju kretanja galaktika. Postoji zna da se povećava visina tona pištalj. Takve zvijezde su Ovaj izvor svjetlosti (prikazan točkom kod poznate kao zvijezde A tipa. To udaljuje od promatrača. li dominiraju linije normalnog neutral­ nog oblika atoma helija ili dominiraju linije nastale od atoma helija koji su izgubili jedan od svoja dva elektrona.valnih tjemena u izvoru. Ona se može primije­ U prvoj etapi postalo je jasno da se niti potpuno i na valove na vodi i na spektri zvijezda mogu klasificirati u zvučne valove. Već smo spomenuli da su vrlo jake linije nastale od atoma kalcija u atmo­ sferi Sunca. tada je proporcional­ oniri današnje spektroskopije očekiva­ ni pomak valne dužine jednak . Do njega dolaze zbijeniji valo­ vi nego što bi bili da je izvor valova nepo­ element. vodika. za iznos koji upozoriti. Prema tome zvijezda. ka) udaljuje od promatrača.

B niju podjelu M zvijezda. Zvijezde kla­ ili linije koje nastaju od atoma metala. crvenoj. i u potklase. postoje zvijezde sa spek­ Prema današnjim istraživanjima. Iz ovog razloga nije odmah zvijezde sa spektrom nalik Sunčevu. a proučavanjem jače raspršuje i apsorbira nego crve­ spektra zvijezde astronom može klasi­ na. G. iznesena vih linija i veliko se obilje linija metala. Zato nam se svjetlost iz dalekog ficirati zvijezde ne samo u glavne. N. moramo Slijedeća su grupa zvijezde K tipa. nećemo se obazirati na detalj­ peraturno područje za neke grupe . Zato su promatrane boje 222 . G tip 5100° do 6000°.vrlo je široko. grupe premjestiti u slijedeći red: O. Tu su kalcijeve linije jače od vodiko. i to kalcija podjednako jake. opaziti u Suncu. Sun­ vori da toplija vatra emitira plavije svje­ čeve pjege nisu tamne zato što svjetlo tlo. Zato je naš niz zvijezda od plave do iz njih uopće ne dolazi. a nijedna se također su izrazite u zvijezdama F tipa. pjege su tamne kva je situacija kod zvijezda K tipa.) Temkemije. gore. dok K odgovara spektru Sun­ vodika postale znatno oslabljene. ima općenito oko tri tisuće angstrema.da spektralna klasifikacija. izgleda do 7500°. Zatim dolaze B i A tipa. Kako nije poželjno da hovim unutrašnjostima su enormno miješamo zajedno efekte temperature i veće. pa da prostor između zvijezda sadrži fine preko B1 B2 B3 itd. B. F. pa su dok se linije metala općenito slabo po­ zvijezde O tipa crvenije zbog efekta inkazuju u B i O grupama. bilo jasno prvim spektroskopistima. uvedeno je 10 podtipova. kako ćemo kasnije vidjeti. Da to postignemo. slijedeće grupe: A. se O su relativno rijetke. K i M. trima u kojima se pojavljuju linije mo­ temperature su stvarno obuhvaćene lekula i atoma i gdje su molekularne u spektralnu klasifikaciju na slijede­ linije zaista dominantne. Ova­ čevih pjega a. poglavlju napomenuli Ova područja od B0 kod 35 000°.počevši od plave prema Ove su zvijezde G tipa.na primjer . Međutim. također može dati klasifikaciju posebno od željeza počinje pojavljivati. Ovo su M zvi­ ći način: O tip iznad 35 000°C. M je tip hladniji razlika. Zato imamo zvijezde .tip zvijezda. (Ovo su temperature na po­ sada razmatrali nastale iz tempera­ vršinama zvijezda. naravno. Konačno. B tip jezde. F tip od 6000 grupe: M. Spektroskopisti su podijelili ove od oko 11 000° do oko 35 000°. one su tamne crvene ili od tipa O do tipa M također samo zbog usporedbe s okolnim po­ temperaturni niz. do B9 odgovara­ čestice prašine. Već smo u 7. stvarnosti. jer su hladnije od okolnih područja. K tip da ove podjele proizlaze iz kemijskih od 3600° do 5100°. temperature u nji­ turnih razlika. dobit ćemo spektar Sunče­ da je to točno za G i K niz. B. u kojima su linije vodika i zvijezda pogrešne ili iskrivljene. a neredovito terstelarne prašine nego bliže zvijezde se pojavljuju u A grupi. Druge glavne grupe slično su podi­ One uzrokuju da se plava svjetlost jeljene u potklase. R i S. K. od njih ne nalazi u našoj blizini. Ako isključimo svjetlo okolnih svojim površinama). a M zvijezde najhladnije (na svjetla. Vidjeli smo vih pjega koji se razlikuje od normal­ da G odgovara normalnom Sunčevu nog spektra Sunca u tome da su linije spektru. također sličnog spektra koji se može A. šire izvora pokazuje crvenija nego što je u grupe nego. Veličina ovih čestica ju prosječno temperaturi od 12 000°. O. G. Linije metala. Da pokrije širinu područja od 11 000° do 35 000°. A tip molekularne zvijezde u četiri odvojene od 7500° do 11 000°. M. dok su razlike koje smo do od 3600°. gdje su O zvijezde dručjima iz kojih dolazi znatno više najtoplije. jer K tip ima spektar Svakodnevno promatranje nam go­ sličan spektru Sunčevih pjega. Lako je pokazati područja. F. više što su dalje od nas. po bojama . također.

štaviše i kod relativno niskih tempe­ ratura. koje se nalaze u spektrima zvijezda. Slijedi pitanje o kemiji zvijezda. Kod zvijezda G i K temperature se mogu procijeniti na točnost do 200°. Cijeli se problem kemijske struktu­ re zvijezda još aktivno istražuje i mno­ go ostaje da se načini prije nego kom­ pletiramo njenu sliku. Od ostalih su kisik i neon najobilniji elementi. kod tipa B unutar 2000°. Relativne rasprostranjenosti su baždarene u skladu s elementom si­ licijem. Upravo je na taj način pokazano da zvijezde sadrže sve osnovne elemente koji su nađeni na Zemlji. Zato imamo situaciju da grupa la­ kih elemenata. dolaze magne­ zij. a kod toga se pojavljuju poteškoće. a kad ovo utvrdimo. zaista je baziran na relativno jakim linijama kalcija i vodika. dolazi daljnja teškoća koja nam govori da se razni atomi jako ra­ zlikuju u sposobnostima stvaranja spektralnih linija. s linijama koje stvaraju razni tipovi atoma u laboratoriju. omogućuje mu određivanje temperatura zvijezda s velikom točnosti. U potklasi F0 linije vodika su još jače od linija kalcija.Razmotrimo zvijezde F. Trebalo bi da samo usporedimo spektralne linije. Dok se atomi helija jako odupiru da proizvode spektralne linije. Najprije moramo znati vrlo točno zvjezdane temperature. kada je rad profeso­ ra Henryja Norrisa Russella sa sveu­ čilišta u Princetonu jasno pokazao da se sastav zvijezda razlikuje u jednom bitnom pogledu od onoga na Zemlji. a zatim željezo. Sve se ove prirođene razlike između različitih vrsta atoma moraju uzeti u obzir. 223 . Atomi vodika su oko deset puta brojniji od atoma helija. Međutim. nalazimo da linije vodika slabe u usporedbi s linijama kalcija. dušik i neon. Cijeli niz potklasa F0 F1 F2 itd. a takva je majstorija pre­ mašivala sposobnosti prvih radnika na tom polju. koji je uzet kao osnovno mjerilo u raspravama o relativnoj rasprostranje­ nosti atoma. silicij. oko deset puta manje od kisika. želimo da znamo koncentracije raznih elemenata. Horizontalna skala je logaritam­ ska. Sposobnost astronoma da klasificira zvijezde u ove podgrupe. Ako prođemo duž niza. dok su atomi vodika i helija oko tisu­ ću puta brojniji od atoma svih drugih elemenata zajedno. nego Zemlja. i kod visokih tempera­ tura. helij i druge lake pli­ nove kao što su kisik. počevši od ugljika do Komparacija rasprostranjenosti atoma različitih elemenata na Suncu (prva traka u paru) i na Zemlji (druga traka u paru). Poslije ovih. kalcijevi atomi to čine vrlo rado. problem bi bio relativno jednostavan. 2 označuje 102 tako dalje. Zvijezde sadrže u neusporedivo većoj proporciji vodik. sada imamo vrlo dobru sliku o kemijskom sastavu Sunca. kalcij i metali poput nikla i kroma. a kod tipa O na oko 5000°. Ali mi želimo znati mnogo više od toga. Prvi je veliki korak načinjen prije tridesetak godina. sumpor. štaviše. Ako želimo samo saznati koji su atomi pri­ sutni u raznim zvijezdama. pa slijede ugljik i dušik. pa aluminij. 1 označuje 101. dok je u potklasi F 8 situacija obrnuta. Nismo zadovoljni s kvalitati­ vnom kemijskom analizom zvijezda. kod zvijezda tipa A unutar 500°.

ako ga je i bilo. Promatrači su tada vidjeli luku slične strukture u ovoj vanjskoj atmosferi. To znači da se polovica svake dane koli­ čine raspada u druge elemente u dvije stotine tisuća godina. 224 . lukove s osnovicama koje su se spu­ štale u fotosferu. recimo za dvadeset milijuna godina. Jedan tip zvijezda sadrži element koji uopće ne postoji na Zemlji. srebro i uran su gotovo zanemarujući. napravljenih na dan otkrića. Koncentracija ostalih elemenata. To su bile protube­ rance. Elementi iz kojih je sastavlje­ na Zemlja. europij. Na Zemlji ga još nije nitko našao iz jednostavnog razloga. Postoje i zvijezde s visokom koncentracijom rijetkih zemalja.helij .neona. postoje zvijezde s vrlo malom koncentracijom običnih metala . Detaljnije. samo 1/100 od one koja je na Suncu.barija. Činjenica je da Sunce ima prorijeđenu vanjsku atmo­ sferu iznad fotosfere. u slijedećih dvije stotine tisuća godi­ na. što ukazuje da je proizveden u nekoj formi nuklearne transmutacije. što znači da se odmah ra­ spada u druge elemente. U toku svog rada Lockyer je otkrio u Sunčevu spektru lini­ je koje je prouzrokovao neki dotada ne­ poznati element. Na drugoj strani. magnezij. U slijedećem poglavlju još ćemo detalj­ nije razmotriti ovo pitanje a. kao kositar. Jedan je od značajnih LockyePred kraj XIX stoljeća Sir William Ramsay pronašao je da ovaj element . godine Sir Nor­ man Lockyer pomoću spektroskopa otkrio prisutnost dotada nepoznatog elementa na Suncu. kad je 1868. Pod tim bi okolnostima i zna­ tna količina potpuno nestala. što je odavno nestao. Tehnecij je prirodno nestabilan. Tehnecij je nađen u nekim zvije­ zdama. To je element tehnecij. koje vidimo na nebu. čine oko 1/5% mase Sunca. čini nešto više od 1% mase Sunca. Trajanje poluživota njegova najduže živog izotopa jest oko dvije stotine tisuća godina. tj.zvijezde u kojima je propor­ cija željeza. na primjer. Istraživanje površine Sunca Jedan je od prvih trijumfa spektroskopije. prema Ramsayjevu diktatu. također. stroncija ili cirkonija. i cijeli problem razlikovanja zvijezda u njihovim kemijskim sastavima. postoje zvijezde s abnormalno visokom koncentracijom nekih naro­ čitih elemenata . itd. ali sada znamo da su neke izrazito različite. živa. ima sličan sastav kao Sunce.postoji i na Ze­ mlji. polovica ostatka Gravira iz Lockyerove knjige Kemija Sunca pokazuje aparaturu koju je upotrijebio za određivanje podudaranja spektralnih lini­ ja Sunca i iinija metala. Desno je faksimil zabilježaka. što je već bilo potvrđeno direktnim promatranjem za vrijeme potpunih pomrčina Sunca. silicij i obični metali. barij. Većina zvijezda.

što je ovdje gustoća plina premala da bi omogući­ la emitiranje vrlo mnogo svjetlosti. osim pri viso­ kim temperaturama. Zatim se situ­ acija preokrene. zbog kojeg nastaju linije he­ lija u spektru. Problem je riješio. granu poznatu kao fizika niskih temperatura. koja nije odgovarala ni jednoj karakterističnoj liniji što su ih davali u laboratoriju do tada poznati elementi. kao plin na povr­ šinama B zvijezde ili O tipa zvijezde? Odgovor se sastoji u tome. kojem je on dao ime helij. koji su još nepoznati ili još nisu otkri­ veni na Zemlji. Na visini od nekih 6 do 8 hiljada kilometara iznad fotosfe­ re temperatura raste od 5000° do 100 000° i više. Jasniju predodžbu jednog visokog temperaturnog svojstva možemo do­ biti razmatranjem spektralnih linija vanjske korone Sunca. Sjećajući se Lockyerova otkrića helija.) Pa zašto ovaj topli plin ne stvara mno­ go plave svjetlosti. prije nekih četrdeset godina. Njegova je to­ čka ključanja -269°C i sve do 1908. jer nastane značajna si­ tuacija ako krenemo iznad fotosfere. Ali mali iznos svjetlosti. helij stalno nastaje iz radioaktivnih materijala u kori Zemlje i stalno odla­ zi u atmosferu Zemlje. Kod tih promatranja on je pronašao jednu li­ niju u spektru. na danjem svjetlu. ako nastavimo da idemo dalje u Sunčevu koronu. helij se mijenja iz plinovitog stanja u tekuće pri nižim temperaturama nego bilo koja druga supstancija. što ga ona emi­ tira. Najprije temperatura pada. Posljednjih nekoliko godina XIX stoljeća je Sir William Ramsay otkrio prisutnost helija u nekim radioakti­ vnim materijalima na Zemlji. Otada je helij u tekućem obliku otvorio potpuno novu granu fi­ zike. U stva­ ri. što je i odgovaralo jer ga je našao na Suncu. Pa kako su spek­ tralne linije helija nastale na Suncu? Odgovor: vanjska atmosfera Sunca je zaista vruća. jer učenjaci u laboratoriju nisu našli ništa što bi bilo njima sli­ čno. U tom po­ dručju nastaju tamne Fraunhoferove linije Sunčeva spektra. (Korona je veliki halo koji okružuje Sunce i koja se sama pokazuje tako veličanstveno za vrijeme potpune pomrčine Sunca. Vidjeli smo ranije da helij ne stvara rado spektralne linije. švedski fizičar B. neki su mislili da ove misterio­ zne linije stvaraju neki drugi elementi. ima čisto visoko temperaturno svojstvo. Dugo je vre­ mena porijeklo ovih linija bilo zavijeno u misterij. Edlen je pronašao u labora- .rovih doprinosa spektroskopiji otkri­ će da se spektri protuberanci mogu promatrati i onda kada Sunce nije po­ mračeno. godine nije ga se uspjelo dobiti u teku­ ćem stanju. On je ukazao da novu liniju stvara potpuno "novi" element. Edlen. Usput.

Postoje slične inverzije kada idemo dalje od površine Zemlje. temperatura najprije opada. Iošine Zemlje. To je područje ionosfere Zemlje. a Ako se udaljujemo od Sunčeve po­ na visini od nekih 56 kilometara ona vršine. a drugi F sloj. ali se na visini od nekih 24 ki­ lometra počinje ponovo povećavati. jedna najsvjetli­ ja linija se javlja od atoma željeza koji je izgubio 13 elektrona. posljednji se dijeli u dva dijela: F1 i F 2 . ali čiji su atomi izgubili znatan broj elektrona. Na primjer. ako se udaljujemo još više. U E sloju. Temperatura najprije pada. Postojanje ovih linija u spektru korone najsigurniji je dokaz da su u njoj temperature ek­ stremno visoke. postoji inverzija temperature. a zatim nosfera ima dva glavna sloja. Vidjeli smo da. padne natrag na normalnu zemljišnu Zatim. Zatim dalje pada. Zemlje počinje ponovo rasti. idući dalje od po­ vršine Sunca prema vanjskoj koroni. Bez ovih zračenja ne bi bilo ionosfere. plinovi atmosfere apsorbiraju x-zrake koje emitira korona Sunca. glavnina ionosfere Zemlje nastaje od zračenja koja emitira topla atmosfera Sunca. 226 . Ova apsor­ pcija uzrokuje da se elektroni odvajaju od atoma. koje dosegnu u visokoj Slično je ako se udaljujemo od povr­ atmosferi. ali na prema Sunčevoj koroni. pa su podvrgnu­ ti snažnim sudarima. kada se nedavno usta­ novilo pomoću raketa. zove E sloj. a radio-prijenos na duge udaljenosti. i to se nastavlja sve dok temperature ne pre­ korače 1000°. ne bi bio moguć. koji ovisi o refleksiji elektromagnetskih va­ lova od ovog sloja. Glavni F sloj se nalazi na vi­ sini između 192 i 320 kilometara. željeza i kalcija. Temperatura opada do visine od oko 16 kilometara. jedan se počinje rasti. što će reći da atomi postaju ionizirani. temperaturu. koji se nalazi na visini od 96 kilometara. da ionizaciju u F sloju stvaraju zračenjem helijeve linije koje se pojavljuju na valnoj dužini blizu 500 angstrema. temperatura nekih 96 kilometara iznad površine naglo raste. Razlog zašto postoje atomi u takvom stanju u Sun­ čevoj koroni jest vrlo visoka tempera­ tura koja tamo vlada.toriju da su ove linije nastale od dobro poznatih elemenata. Bilo je iznenađenja. Prema tome.

227 .Ova fotografija Sunčeve korone snimljena je u Su­ danu za vrijeme pomrčine 25. a drugi crtež pokazuje tipični oblik kada je aktivnost pjega kod minimuma. II 1952. Oblik koro­ ne ovisi o fazi 11-godišnjeg ciklusa Sunčevih pjega. Prvi crtež desno pokazuje tipični oblik korone kada je aktivnost pjega kod maksimuma.

pa je dobro da se nešto kaže što astronomi znaju o pje­ gama. 228 . Schwabe. Ra­ zvojem ciklusa ovi se slojevi pomiču prema ekvatoru. godine. koja može iznositi desetke tisuća kilometara do stotine tisuća kilometara u promjeru. ali obično nestaju na oko 5°. a Sir William Herschel je već smatrao da su neki događaji na Zemlji. Prve pjege slijedećeg ciklusa pojavljuju se na širinama od oko 40°N i 40°S. Izgleda da i ovo nastaje od x-zraka sa Sunca. Pojave pjega na Suncu mogu biti u fazi maksimuma sto puta veće nego u fazi minimuma. Sva naša očekivanja su bila Dijagram pokazuje raspodjelu Sunčevih pjega na raznim heliografskim širinama (vertikalna skala) od 1933. za­ služan je za otkriće da se na Suncu periodično pojavljuje maksimalni i minimalni broj pjega. Mjesto raspodjele pomiče se stal­ no prema ekvatoru Sunca kad aktivnost počinje. a ovaj je značajni rezultat još neobjašnjen. Ponavljaju­ ći Galilejeva promatranja još pažljivi­ je. On je to obja­ vio 1843. Problem je izvanredno zanimljiv. ali je već pred kraj XVIII stoljeća Horrebow objavio da se pjege na Suncu vjerojatno javljaju po zakonu periodiciteta. Varijacije u vremenu rotacije između ekvatorskih i polarnih područja iznose do tri ili četiri dana. kao mnogostruke male tamne mrljice. Pjege se obično pojavljuju u parovima.Nešto ionizacije također nastaje u našoj atmosferi na visinama mno­ go nižim od sloja E. Gotovo se sve pjege javljaju na širinama manjim od 40°. gdje nastaju u po­ javama poznatim pod imenom Sunčev bljesak. Na kraju ciklusa oni dolaze gotovo do ekvatora. pokazali da period rotacije Sun­ ca nije potpuno isti za razne Sunčeve širine.1. U 5. godine. Nekoliko godina kasnije R. što je blizu današnjoj vrijednosti. Na početku svakog novog ciklusa slojevi se nala­ ze u svojim najvećim udaljenostima od ekvatora. a s porastom širine pe­ riod rotacije postaje progresivno duži. a u doba maksimal­ ne aktivnosti njihove su širine obično između 15° i 20°. Ove tvrde x-zrake dolaze iz područja fotosfere. Našli su da Sunce najbrže roti­ ra na ekvatoru. koji može trajati od jednog dana do nekoliko tjedana. raste i nastaje. jedan na sjevernoj hemisferi. Carrington i Sporer su oko godine 1860. na oko 40°N i 40°S. poglavlju smo vidjeli kako je Galilei upotrijebio pjege na Suncu da izmjeri period rotacije Sunca i dobio je vrijednost oko 27 dana. jedna je na zapadu. Bljeskovi su jako povezani s pjegama na Suncu. Wolf je našao vrijednost 11. njemački apotekar. Zatim se ove mrljice zgusnu u tamnu pjegu. Schwabe je za periodičnost pjega na Suncu našao vrijednost od 10 go­ dina. a manje ili više su simetrično raspo­ ređene između dviju Sunčevih hemi­ sfera. Individualna pjega započinje svoj život. Prve pjege novog ciklusa ponovo se pojave na širinama 40°N i 40°S. Prošlo je već stotinu godina. a drugi na južnoj hemisferi. do 1947. ali su u ovom slučaju x-zrake znatno kra­ će valne dužine nego one koje emiti­ ra korona. U svakom danom trenutku pje­ ge su obično raspoređene uzduž dva sloja. jer su sva razmatranja donosila suprotnu situaciju. u vezi s periodičnosti Sunčeve aktivno­ sti. kao rast žita. druga na istoku.

one koje su u blizini ekvatora povećavat će svoje duljine (longitu­ de) mnogo brže nego one udaljenije od ekvatora (drugi crtež). 229 . Mrljice mogu kasnije postati velike pjege.U svakom paru pjega. na gornjoj sli­ ci. jedna je gotovo uvijek zapadno od druge. Ako pjege postavimo na liniju jednog meridijana (prvi cr­ tež).

jer postoje situacije u kojima se poni­ štavaju magnetska polja. može na­ stati ozbiljno oštećenje generatora u električnoj centrali. energija koju imaju ta po­ lja ne nestaje iznenada. otkrio je prisutnost jakog magnetskog polja u pjegi. do 1950. a zemaljska će nam analogija pomoći da razumijemo što to može biti. a ova pražnjenja rasipaju energiju magnetskog polja. Ovo je bio prvi direktni dokaz postojanja magnetskih polja u jednom astro­ nomskom problemu. one udare na vanjsko magnetsko polje Zemlje. Tako­ đer. U toku pražnjenja elektroni i atom­ ske jezgre ubrzavaju se do velikih br­ zina. koje Ze- Grafikon pokazuje aktivnost Sun­ čevih pjega od 1750. magnetska polja su počela igrati do­ minantnu ulogu u gotovo svim astro­ nomskim razmatranjima. električne centrale koriste uređaje koii odmah prekinu tok struje. Pomicanje protuberanci i njihovih struktura također snažno ukazuje na prisutnost ma­ gnetskih polja koja izviru iz podnožja protuberanci. zbiva na Suncu. fotografije korone Sunca. 230 . Gdje postoji struja. proizvode vi­ soko energetske x-zrake koje stvaraju najnižu ionizacionu zonu u atmosferi Zemlje. kao i na Zemlji. Drugi. Sada. To stvara dva važna efekta. Ovo nas ponovo vraća na pitanje Sunčevih bljesaka. Ako se dogodi da se Zemlja nađe na stazi ovih zraka čestica. udruženih s jakim magnet­ skim poljima. Ona se rasipa u obliku pražnjenja. a to su Sunčevi bljeskovi. sudarajući se me­ đusobno. dok ih obavijaju pla­ menovi toplijih plinova. Ovo uzrokuje tzv. Brojevi na vertikalnoj skaii označuju Wolfove reiativne brojeve koji se dobiju ako se jedna pjega broji kao jedinica. nedavno. Slično se. Ova energija ne prestaje po­ stojati kada dođe do prekida voda. Prvi. magnetsko polje posjeduje veći iznos energije. magnetske bure. Ali nam isku­ stvo pokazuje da to nije tako. snimljene za vrijeme potpunih pomrčina. izgleda da pri procesu sudaranja nastanu vrlo brzi elektroni. Upotrebljavajući složene spektroskopske metode. godine. ove vrlo brze čestice. Na prvi pogled bi ne­ tko pomislio da je tok struje u vodu jednostavno prekinut. Pretpostavimo da je presječen vod visoke naponske mreže. Početkom našeg stoljeća George Ellery Hale je došao do značajnog otkri­ ća.da se Sunce polaganije vrti na ekva­ toru. izgleda. kažemo struje. golemi broj vrlo brzih čestica napušta Sunce u obliku zraka. ukoliko se ne poduzmu adekvatne mjere. Iz tog razloga. postoji također i ma­ gnetsko polje. Ovdje. Sve se to može objasniti na slijedeći način. u trenu. Teleskopska fotografija Sunčevih pjega snimijena iz balona na visini od 24 kilometra iznad Zemlje. a to je ono što treba da urade električne centrale preko svog prekidača. Ona se mora nekako rasipati. Sasvim odijeljeno od pjega. U prekidačima se pojave snažne iskre zbog pražnje­ nja. Pjege su jezgre relativno ohlađenih plinova. a u slučaju jake struje. pokazuju da se iz površine Sunca pojavljuju snažna magnetska polja u okolni prostor. Struja nastoji da i dalje teče i. a svaka grupa pjega kao desetica. a također i s više ili manje stacionarnim česticama.

.

Sunčev blje­ resantniji i najkorisniji razvici pojavili sak je ekstremni primjer takvog proce­ sa. zašto stvaraju neobičnu polarnu svjetlost. Ovo kretanje mora pro­ je sakupljen golem broj promatranja. ca. Proučavanje aktivnosti na površini Znamo da je materija ispod fotosfere Sunca u stalnom konvektivnom Sunca i njenih odnosa prema Zemlji kretanju . pa zagrije u kotlu. Sma­ upravo sadrže takve vrlo brze elektrone tramo da magnetska polja igraju va­ koji su uhvaćeni u magnetsko polje žnu ulogu pri postanku tamnih pjega. nalazeći svoje staze u ovisi o našem poznavanju magnetskih polja. Ono dobiva Fotografija Sunčeva diska snimljena energiju od kretanja materijala ispod je 18. da se ugrije atmosfera Sunca na vrlo Činjenica je da magnetska polja visoku temperaturu. uzrokuju da se uobičajene atom­ Ukratko. izvesti magnetsku energiju na trošak što je sav ovaj veliki napor postigao u svoje vlastite mehaničke energije. gnetsko polje je prenosilac energije i u tome je njegova važnost. bez obzira na Sunčeve Mnogo od toga što znamo i što vje­ pjege. gdje do­ ne može biti osobito radostan. ali još nismo pitali toru kad je ciklus u toku? Odgovor na zašto. VII 1953. Budući da su magnetska polja magnetskom polju Zemlje. Njihajući se naprijed i natrag jer ona sudjeluju u prenošenju ener­ između sjevernog i južnog pola Zemlje. ali za najveći dio pražnjenja nema Desna gore fotografija prikazuje nekih posebnih karakteristika. Prethodna diskusija o nasta­ to još ne znamo. Najinte­ lazi do procesa rasipanja. što smo saznali o tim pjegama.mlja zarobljava. ali sasvim dovoljnu polja koja se pojavljuju kod njiho­ vih korijena iz unutrašnjosti Sunca. Zemlje. gije iz podfotosferskih područja izvan trebajući manje od jedne sekunde za same fotosfere. Djelova­ tako veliku kakvu proizvode bljeskovi. Zašto pjege rastu i padaju u periodu od 11 godina. ovi elektroni iznenađujuće malo. danas većina astronoma ske linije u spektru dijele u nekoliko smatra da atmosfera Sunca dobiva komponenata. dije daju astronomi. rujemo o površini i atmosferi Sunca 232 . pa ih je zbog toga svoju energiju iz konvektivnog kreta­ moguće otkriti upotrebom složenih nja koje se odvija ispod fotosfere. neda­ na Suncu. intenzitet i vljuje kao toplina. naučili smo svako okolno skakutanje. Tako usporedbi s dostignućima drugih gra­ proizvedena magnetska polja izlaze iz na astronomije? Čini mi se da odgovor fotosfere u atmosferu Sunca. poslije njihova pronalaska u pjegama Van Allenovi pojasovi radijacije.vrsta kretanja vode kada se detaljno se provodi već sto godina. Već smo vidjeli da postoji uvjerljiv one formiraju slojeve oko Sunca i za­ dokaz da je vanjska atmosfera Sunca što se ovi slojevi pomiču prema ekva­ ekstremno topla. gdje se u procesu rasipanja poja­ Ona pokazuje položaj. Oni na gigantsku protuberancu u obliku taj način proizvode veliku toplinu ne petlje na rubu diska Sunca. Možemo jedino reći janju Sunčevih bljeskova pomoći će da se nalazimo pred krajnje rijetkim i nam da shvatimo odgovor koji najra­ složenim procesima čija su objašnje­ nja vrlo zapletena. Osim toga. polaritet slabih magnetskih polja u fotosferi. nije neumjesno da pitamo vno otkriveni pomoću umjetnih satelita. Iza nje je magnetska fotosfere i prenosi je u atmosferu Sun­ karta Sunca napravljena istog dana. nje i struktura protuberanca čvrsto gdje se vrlo brze čestice izbacuju sa ukazuju na prisutnost magnetskih Sunca u prostor. Izgleda da se na taj način formirao prvi put ušla u astronomske probleme vanjski pojas van Allenove radijacije. Ma­ spektrografskih metoda.

233 .

zašto lopta ne Sve to ima važno značenje. Da dokažemo kako su ove primje­ napušteni. Ovo žalosno zvijezde. u je prema dolje vuče sila gravitacije. a cijeli naš koji su bili postavljeni u Britaniji to. dok se ova knjiga štam­ vljuju kada istražujemo njegovu unu­ pa. dbe na mjestu. Op. jer za promatranje Sunca nisu bili potrebni veliki instrumenti. (U međuvremenu u Ako bacite loptu u zrak. jer su nastavlja padati sve dok ne dosegne istraživanja u svemiru nastavila pro­ centar Zemlje? Odgovor je.50 metara. VI 1946. da Zemlja pritišće loptu prema gore A važnost koja se sada pridaje istraži­ silom jednakom onoj kojom gravitacija vanjima u svemiru. Britanija ne posjeduje teleskop trašnjost. bez sumnje bio slab u usporedbi s drugima u astronomiji.) kada lopta dodirne tlo. jer Herschelovog. Sada. britanski su astronomi mnogo ske probleme. u našem povećanom Niz fotografija jedne eruptivne protu­ razumijevanju važnosti magnetskih berance. Ovdje ćemo se susresti s s otvorom koji bi bio jednak velikom pojavama koje su općenito važne i za Herschelovu teleskopu. Herstmoneuxu u Engleskoj. tako pretjerana svemir­ izgubili što se nisu interesirali za šire ska istraživanja mogu ponovo stvoriti probleme. vo kako je krivi osjećaj vodio britanske Pojavom spektroskopije i interesa za astronome da napuste šire astronom­ Sunce. procesa. Pravci istraživanja koje su situaciju u kojoj se glavni problemi započeli ljudi poput Herschela bili su mogu izgubiti iz vida. prev. Upra­ važnost za britansku astronomiju. a ima pro­ Kako gravitacija ne prestaje djelovati mjer zrcala 2. To se zbiva. snimljene 4. nog angažiranja na istraživanju Sun­ ca. posebno u SAD i vuče loptu prema dolje.su se nedavno. godine. imaju primje­ pomanjkanje posljedica je prekomjer­ nu na svemir u širini. također. jer je gravitacija 234 . Ali je napredak kao cjelina Mali krug iznad prve slike pokazuje Ze­ mlju u istoj skali. u mnogome je slična putovima sve materijale na Zemlji. možemo napustiti po­ pa u Britaniji u posljednjih pedeset vršinske pojave na Suncu i razmotriti godina nije izgrađen teleskop znatnijeg neke privlačne probleme koji se poja­ otvora.planet je u ravnoteži. naravno. On je montiran 1968. a koje. Ovo vrijedi za SSSR. Treba reći da ono nema tako veli­ ku važnost da bi se zanemarile ostale Unutrašnjost Sunca grane astronomije. ona će pa­ Engleskoj je izrađen i veći teleskop od sti natrag na zemlju. Ova razmatranja imaju posebnu kom posljednjih stotinu godina. učavanja aktivnosti površine Sunca.

Ovo jednako vrijedi i za atmosferske plinove. Poznavajući masu i veličinu Sunca. ali ona postaje sve zna­ čajnija kada prodiremo u unutrašnjost Sunca.ako se podvostruči gustoća i tlak će se podvostručiti. Tlak. može­ mo pisati jednadžbu: P = A x p x T. Kako smo ovo saznali? U 6. Slijedeće je pitanje: pod kojim se uvjetom tlakovi održavaju. Ako uzmemo P za tlak. tlak je direk­ tno proporcionalan s njom. što će reći . Ovo je poznato kao Boyleov zakon.u svakoj točki izjednačena s pritiscima koji postoje kroz cijelo tijelo Zemlje. težina gornjih slojeva postaje sve veća što se pribli­ žavamo središtu. ako ne bi bilo tlaka unutar njih. otkrića XIX sto­ ljeća. oko 1 kilopond na kvadratni centimetar. temperaturi i prirodi čestica iz kojih je sastavljen plin. pokazala su da bi potrebne tlakove dali plinovi kad bi bili dovoljno vrući. Također znamo daljinu Sunca. kako je to zamišljao William Herschel. može se na jedno­ stavan način izračunati gravitacija na njegovoj površini. podvostručena. ovisi o tri stvari: gustoći. Ista razmatranja vrijede i za Sun­ ce ali. U 235 . jest takozvani normalni atmosferski tlak. Prema tome. pogla­ vlju smo vidjeli da se masa Sunca može odrediti iz kretanja planeta. Kako Sunce sadrži mnogo više materijala nego Zemlja. a grčko slovo p (ro) za gustoću. tlak će se također po­ dvostručiti. Dobiva se oko tride­ set puta veća gravitacija nego što je na površini Zemlje. Na prvi pogled razlika nije vrlo velika. koja su se odnosila na prirodu plinova. kako je Sunce mnogo teže nego Zemlja. Ova otkrića možemo pisati u obliku jednostavne jednadžbe. a da bi ono odoljelo ovoj velikoj težini gornjih slojeva. pa zato i njego­ vu pravu veličinu. izmjerena od apsolutne nule. Već je u XVII stoljeću Robert Boyle ustanovio da tlak plina raste s gustoćom a. u unutrašnjosti Sunca nema mogućnosti opstanka krutih ili tekućih tijela. Već su fi­ zičari XIX stoljeća shvatili da obična kruta i tekuća tijela mogu odoljeti tla­ ku do izvjesne granice. milijune puta je veći. Tlak koji održava ravno­ težu na morskom nivou. ukoliko gustoća nije prevelika. Oni bi također pali pod djelo­ vanjem gravitacije. Ra­ zmotrimo ove tri stvari. Zbog toga ne mogu odoljeti onim tlakovima koji mo­ raju postojati u unutrašnjosti Sunca. Charles pokazao da postoji slična direktna proporcionalnost između temperature i tlaka: ako je temperatu­ ra plina. koji postoji u plinu. tlakovi su u njegovoj unutra­ šnjosti odgovarajuće veći. A. Tlak u sre­ dištu Sunca je oko sto tisuća milijuna puta veći od tlaka na morskoj razini na Zemlji. Tlak koji postoji u središtu Zemlje. po­ trebni su tako strahoviti tlakovi. T za temperaturu. U XVIII stoljeću je J. No.

što može prou­ zročiti da se rascijepaju. Prema tome. s visina gdje je "štetni sloj". stanje u kojem su ti atomi. koji inače normalno obilaze oko teške jezgre atoma. Lane je smatrao da pri vrlo viso­ kim temperaturama. Ipak je jedan od njih. Tako se plin u unutrašnjosti Sunca sastoji iz dviju Američki astronomi su zadnjih godina dobi­ li jasnije fotografije Sunčeve površine nego ikad prije. također. ali ova informacija nije bila na raspolaga­ nju prvim istraživačima. Kako smo već vidjeli. a i mnogih drugih zvijezda. J.koncentraciju raznih tipova atoma u njemu. dru­ gu. a i elektroni se. jezgre atoma se slobodno kreću samo bez svojih elektrona. iznenađujuće dobro pogodio odgovor na drugi dio problema . Fotografije pokazuju pripremanje za lansiranje i stvarni uspon za vrijeme leta u rujnu 1957. potre­ bno je da znamo dvije stvari: prvu ke­ mijski sastav plina . eliminiran. Crtež pokazuje montažu teleskopa. znamo kemijski sastav Sunca. Atomi se ci­ jepaju u smislu odstranjenja njihovih elektrona. dolazi do silnih sudara između atoma.gotovo prije sto godi­ na.koji se odnosio na stanje pod kojim atomi egzistiraju u unutra­ šnjosti Sunca . godine. i to iz balona bez ljudske posade. 236 . To se slaže s pogledima današnje fizike. proizveden od Zemljine atmosfere. koje vjerojatno postoje unutar Sunca. Homer Lane. Da odredimo konstantu A.našoj jednadžbi je A konstanta koja ovisi o prirodi čestica od koje je plin sastavljen. kreću slobodno.

Ovo nam obja­ šnjava zašto je Sunce svijetli objekt. Kako se točno prenosi energija iz središnjih područja Sunca prema fo­ tosferi? Toplina putuje po metalnoj ši­ pki od toplijeg kraja prema hladnijem vođenjem. znamo također općenito gustoću D. Ukoliko. pa ga mogu dati kruta i tekuća tijela. desna fotografija pokazuje primjer konvekcije u vrućem dubljem sloju. iz našeg zaključka o gravitaci­ ji. Grubi račun pokazuje neposredno da ona mora iznositi oko deset mili­ juna stupnjeva. Račun je grub u tom smislu. ako znamo tlak i gustoću. Temperatura može biti malo niža ili malo viša. relativno mali. Srednja fotografija je primjer konvekcije proizveden u vrućem tankom sloju. Druga nalikuje granulaciji Sunca. Znajući ovo i znajući relativne količine raznih atoma i stupnjeve do kojih su oni izgubili svoje elektrone. jer toplina u materiji uvijek struji iz po­ dručja više temperature prema podru­ čju niže temperature. No nije tako grub da bi bila velika odstupanja. potreban za izravnanje sile teže. Dana­ šnja je vrijednost dobivena preciznijim računom: blizu 15 milijuna stupnjeva u središtu Sunca. također. što znači da se tople čestice metala ne kreću po metalu nego se nji­ hova toplina jednostavno prenosi na hladnije čestice. u stvari. Ali račun pokazuje da Pogled s letećeg teleskopa na Sunčevu površinu (lijevo) pokazuje svijetle pjege (stupove vrućeg plina koji se diže) . Jer. jer nam ne daje preciznu tem­ peraturu. ali mora biti u podru­ čju od deset milijuna stupnjeva. možemo iskoristiti našu for­ mulu da izračunamo njegov tlak.vrsta čestica koje se kreću slobodno i odvojeno: golih atomskih jezgri i elek­ trona. možemo upotrijebiti istu formulu da izračuna­ mo temperaturu. znati opći tlak P. nego sjaji zbog toga što je osvijetljeno od Sunca. Osnovna je ra­ zlika između planeta ili satelita na je­ dnoj strani i zvijezda na drugoj strani u tome što je unutar planeta ili sate­ lita tlak. koji mora postojati unutar Sunca. a upravo zbog manjih temperatura ne postoji otjecanje topline u velikoj mjeri iz unutrašnjih područja prema povr­ šini. Zato temperature unutar planeta i satelita ne treba da budu tako visoke kao unutar zvijezda. Zato mo­ žemo upotrijebiti našu jednadžbu da dobijemo opći uvid o temperaturi T unutar Sunca. 237 . možemo odrediti veličinu A. što će reći da re­ zultat ne može biti ni manji ni veći od tri puta. Kako je u unutrašnjosti Sunca mnogo toplije nego na površinskim područjima. ili. dok tijelo poput Mjeseca ne emitira svjetlost. znamo li masu i veličinu Sun­ ca. znamo gustoću i temperatu­ ru plina. tamo mora doći do silnog istjecanja topline prema fotosferi. Konstanta A je određena razmatra­ njem u zadnjem paragrafu.i tamnija područja (mase hla­ dnijeg plina koji se spušta). Sada možemo.

ili oko 50 puta veća od gu­ stavna formula za tlak vrijedi bilo gdje stoće destilirane hladne vode na povr­ u unutrašnjosti Sunca. Astronomi 19. godine osnivalo se na pretpo­ re odvajaju elektrone od jezgri atoma. stavci da se energija iz središta Sunca stvarajući materiju vrlo velikih gusto­ prenosi upravo na taj način . Homera Lanea tamo vladaju.konve. moguće je pomoću formule P gli na prvi pogled očekivati. Dio rukopisa prikazan je desno. Vrijednost energije duboko u unutrašnjosti Sun­ zakona u zemaljskom laboratoriju si­ ca zaista ponaša prema jednadžbama gurno prestaje pri gustoćama od 50 koje je dao Schwarzschild. Zašto ti vođenjem. Zato naša jedno­ centimetar. ne bi zakon također prestao vrijediti Druga mogućnost je konvekcija. kao kod gri­ unutar zvijezda? janja vode u kotlu. a s tim i vrijednost kon­ mnogo veće gustoće nego što smo mo­ stante A. koji nam kaže je. godine Karl Schwarda je tlak plina direktno proporciona­ zschild otkrio plan da se to postigne. možemo izračunati njen apsolutni sjaj. kcijom. da je Boyleov zakon. objavio to ot­ kriće. Vratimo se sada strujanju energije S ovim se pojavilo pitanje. šini mora. vladajući se kao plin na Zemlji. koje je iz unutarnjih područja Sunca prema bilo sve do prije četrdeset godina ne­ njegovoj površini. Ako poznajemo masu zvijezde kao i prosječni polumjer zvije­ zde slične mase. Eddington (gore) je otkrio ovu povezanost i 1924. kao što se prenosi očekivati da se prilagode gornjoj je­ energija od Sunca do Zemlje. jer je to prelagan proces. je li logično a ne konvekcijom. a to pri istim gustoćama unutar Sunca ili je kretanje toplih čestica. pri vrlo visokim temperaturama neće Izračunata temperatura u središtu je se pojaviti znatna razilaženja sve dok sasvim blizu 10 milijuna stupnjeva. Ove visoke temperatu­ 1869. sto­ riješeno. primjenljiv samo Danas se može pokazati da se struja ako gustoća nije prevelika. god.se na Suncu ne može toplina prenosi­ grama na kubični centimetar. Problem dnostavnoj formuli za tlak? Sjetimo je bio. kako izračunati efekt radijaci­ se. Slika 8. Možemo li s pravom smatra­ ljeća bili su svjesni mogućnosti da se ti materiju s tako visokim gustoćama dio ili cijela energija prenosi zračenjem plinovima? Ako možemo. 238 . = A x p x T izračunati strukturu Sunca. lan njegovoj gustoći.1 Odnos masa-sjaj. gustoća ne dođe do 1000 grama na Gustoća je oko 50 grama na kubični kubični centimetar. Odgovor bi trebalo naći u ekstre­ Prvo matematičko proučavanje mno visokim temperaturama koje strukture Sunca J. Tek je 1906. U stvari. To će reći.ća. Ako poznajemo kemijski sa­ Zato je Boyleov zakon primjenljiv na stav Sunca.

iz kojih je mogao izvesti vrijednost za sjaj iz mase i po­ lumjera. kako nam pokazuju fotografije. Ako su dvije zvijezde je­ dnake mase ali različitih polumjera. kao Lane. ali nepoznatog polumjera. veća je i gravitaciona sila. Teorija i promatranja se danas slažu. On je dobio mate­ matičke formule. Moguće je provesti kvantitativan račun.da se energija prenosi zračenjem a ne konvekcijom. a time i tlak. jednostavno ubacimo u naš račun pro­ sječni polumjer. a zbog tih većih unutarnjih temperatura bit će i veći tok zračenja iz unutrašnjih područja prema površini. Na primjer. određen iz stvarnog promatranja za zvijezde takve mase. Ovo su važni faktori. prilo­ žene dolje. ali prije nego dođemo do toga. Ovo se razmatranje odnosi ne samo na Sunce nego i na bilo koju zvijezdu. . gravitacija će biti manja u zvijezdi ve­ ćeg polumjera. Ne treba da se zadovoljimo samo s opisanim kvalitativnim načinom prije­ nosa energije unutar Sunca. potreban da joj drži ravnotežu. Premda je ovo točno za duboku unutrašnjost. Drugim riječima. Zato je pri diskusiji o stru­ kturi Sunca potrebno pažljivo razmo­ triti i zračenje i konvekciju. moramo pogledati pionirski rad koji je u ovoj oblasti astronomije obavio Eddington. Utjecaj polumjera zvijezde na njen sjaj može se također razmatrati na sličan način. Re­ zultat takvog računa nam može reći o sjaju Sunca. To je zaista tako. konvekcija postaje va­ žna u bližim površinskim slojevima. Zato će unutrašnji tlak i unutarnja temperatura biti također manji. ako želimo odrediti sjaj po­ znate mase. Temperatura u njenom središtu neće biti nužno ista kao u Suncu. Ovo su bile ideje koje je Eddington podvrgao računu. Ovo zahtijeva da i temperature kod ve­ ćih masa budu veće. što možemo provjeriti promatranjem. Pri sretnoj okolnosti događa se da polumjer ne ulazi u računanja s osjetljivim značenjem. kako ćemo uskoro vidjeti. kako su pretpostavlja­ li prvi istraživači na ovom polju. Što je veća masa zvijezde. Ona će ovisiti o masi zvijezde i njenoj veličini. jer određuju ja­ kost gravitacije. veća će zvijezda biti manjeg sjaja od manje zvijezde. Zato očekujemo da zvijezde veće mase budu svjetlije od zvijezda male mase. a iz ovog će razloga izljev ener­ gije iz unutarnjih područja biti manji. Bez nekog bitnog gubljenja točnosti može se izo­ staviti precizno određen polumjer i zamijeniti ga prikladnim prosječnim vrijednostima koje su promatrane.

Pogodno je da se uzme za jedinicu mase M masa Sunca. Ali je situacija kompliciranija za skalu sjaja. ali to neće utjecati na rezultat. ni naše oko ni naše fotografske ploče nisu osjetljive na cjelokupnu svjetlost koja dolazi od nje. Razlika u sjaju jedne veličine odgovara približno faktoru 2. iz povijesnih ra­ zloga. a to je razlog da se ona lako ne napušta. Masa (M) je nanesena logaritam­ ski. Izmjereni . Postoji jedna druga vrsta veličina koju moramo spomenuti. poznate su kao apsolutne veliči­ ne. koji su ovdje sporedni. možemo također dati vri­ jednost veličina svih drugih zvijezda poznatog sjaja. dok horizon­ talna skala na dnu predstavlja masu (M). pa se riječ bolometrijski katkada uključu­ je da označi taj pojam. jer se ne nalaze na jednakim udaljenostima od nas. Zato je moguće da se izračuna sjaj za svaku vrijednost mase. ako je razlika za pet veličina. da bi­ smo naglasili kako se radi o totalnom zračenju koje emitira zvijezda. To će reći. Skala ima povijesnu vezu još od Hiparha i Ptolemeja. Vertikalna skala nali­ jevo predstavlja sjaj (L). Razlike veličina između dviju zvije­ zda je mjera njihovih razlika u sjaju. iznos zračenja koji one stvarno emiti­ raju. Suncu je dodijeljena veličina 4. Ali. kada promatramo zvijezdu. koju ćemo zvijezdu izabrati kao naše mjerilo i kakvu ćemo joj dodijeliti veličinu? Netko bi očeki­ vao da se izabralo Sunce i da mu se dodijelila veličina O ili. ali to nije lako. ako je zvijezda A 2. tako da svjetlija od dviju zvi­ jezda ima manju veličinu. Ukoliko uzmemo poznati sjaj neke zvi­ jezde i damo joj neku izabranu stal­ nu veličinu. 1. a s ovim su izborom sve druge veličine određene. Ovo je skala veličina koja traži neko objašnjenje. Sve svjetlo ne prodire do nas kroz plinove atmosfere Zemlje. Veličine koje pokazuju prave sjajeve zvijezda. Pravi sjaj zvijezde uključuje cjelo­ kupno zračenje koje ona emitira.7.1. Zato možemo govoriti o bolometrijskom sjaju ili bolometrijskoj apsolutnoj veličini. tj. Eddingtonovi rezultati su prikazani na slici 8.512. Dvije zvijezde s istim pravim sjajem mogu imati sasvim različite prividne sjajeve.512 puta svjetlija od zvijezde B. Prividni sjaj zvijezde je sjaj koji nam se prikazuje na nebu. Napomenimo da veličine idu prividno neprikladnim načinom.512 5 puta). gdje krivulja daje rezul­ tate računanja. veličina A je za jednu ve­ ličinu manja od veličine B. tako da se vrije­ dnosti u masama Sunca lako očitaju iz slike. ako se dvije zvijezde razlikuju za jednu veličinu jedna je 2. možda.U svakom datom primjeru stvarni će se polumjer vjerojatno razlikovati od prosječne upotrijebljene vrijednosti. jedna je 100 puta sjajnija od druge (ili 2. Prema tome.512 puta sjajnija od druge. Ovaj pojam proizlazi iz činjenice da. Zato su privi­ dni sjajevi i prividne veličine različite od apsolutnih sjajeva i apsolutnih ve­ ličina. Njih treba razlikovati od prividnih sjajeva zvijezda. S današnjeg stajališta skala veličina mora bili točno definirana. U stvari.

polumjeri i mase zvijezda Kako se astronom hvata ukoštac s problemom određivanja sjajeva. paralaktička metoda. nije teško odrediti njihove apsolutne mase. da stupanj sjaja. definirajući svaki od valnih dužina. Za udaljenije zvijezde. za vizuelno ovih iznosom svjetlosti što ga zvijezda područje.sjajevi ne mogu po svojim svojstvima nutak ćemo pretpostaviti da znamo biti bolometrijski sjajevi. Za zvijezde s dijagram sjaja (slika 8. oko kojeg se vrte obje zvijezde. kojeg mi žina je približno ono područje koje je vidimo. a djelomi­ čno računom. ili di prividni sjaj za određeno područje ultravioletni sjaj. a kružići na bolometrijske sjajeve pojedinih zvijezda. Ovo mora biti izvedeno naj­ emitira unutar određenog područja točnije upotrebom fotoelektrične tehni­ valnih dužina. na primjer.1). Krivulja se površinskom temperaturom između odnosi na izračunate vrijednosti bo. U slučaju vizuelnog ke. varira obrnuto proporcionalno osjetljivo za ljudsko oko. mo­ područje valnih dužina upotrijeblje­ žemo ponovo pogledati Eddingtonov nih pri promatranjima. daje relativne mase dviju zvijezda. polu­ mjera i masa zvijezda? Da se odredi pravi sjaj zvijezde. 241 . Stvarna se atmosferu i za koje naši instrumenti pogreška pojavljuje iz procjene udalje­ nosti i iz konačne korekture s obzirom nisu osjetljivi. jasno pokazujući opću točnost fizikalnih zamisli na kojima su bazirani proračuni. Sjajevi. Slaganje između teorije i promatranja je izvanredno.2 Prividna staza je staza kako je vidi­ mo projiciranu na ravninu okomitu na smjer doglednice.oko 4000° i 20 000° ova je korektulometrijskog sjaja. plavi sjaj. Računanje je potrebno biven na taj način? Ako je upotrijeblje­ da se uzme u obzir dio svjetlosti koji se na fotoelektrična tehnika. Od onog što vidimo. međutim. Omjer dužina udaljenosti do težišta. Sada. Metoda za određi­ vanje udaljenosti najbližih zvijezda. Ovo daje apsolutni bo­ izravnih promatranja. potrebno je znati njenu udaljenost. Tada jednostavan račun (baziran sjaja određeno područje valnih du­ na činjenici. Ako je poznata udalje­ nost. kada smo se upoznali sa zna­ na zračenje koje nije bilo uključeno u čenjem skala. netočnost izgubio jer nije mogao proći kroz našu promatranja je vrlo mala. Koliko je točan konačni rezultat do­ djelomično iz promatranja. koje su korištene. poglavlju. treba upotrijebiti druge metode. Oni se određuju lometrijski sjaj zvijezde. moramo odrediti pravu stazu. bila je opisana u 6. a ultravioletni sjaj se odnosi na još je korak da se načini korektura s obzi­ rom na dio zračenja zvijezde koji nije kraće valne dužine. Na tre­ Slika 8. da se odre­ sujući im vizuelni sjaj. plavi sjaj se s kvadratom udaljenosti izvora svje­ odnosi na područje valnih dužina koje tlosti) daje apsolutni sjaj za područje su manje od onih kod vizuelnog sja­ valne dužine o kojoj se radi. koja se temelji na godišnjem kretanju Zemlje. o kojima ćemo disku­ tirati u slijedećem poglavlju. Iz svega ovog je jasno da se bolo­ bio uključen u naše izabrano područje metrijski sjajevi ne mogu odrediti iz valnih dužina. Slijedeći je korak. Astronomi udaljenost svake zvijezde koju želimo uzimaju u obzir ovu činjenicu pripi­ istražiti. Posljednji ja.

Mnogo je teže odrediti mase zvi­ jezda nego njihove sjajeve ili njihove polumjere. Većina je našeg znanja o masama zvijezda. Za­ mišljena linija. određivanje polumjera zvijezde. Poslije Struvea su mnogi entuzijasti promatrali dvojne zvijezde.ra razmjerno točna. vrtjela se. R polumjer. tako da je pogre­ ška u mjerenjima udaljenosti gotovo potpuno zanemariva. u kojoj je L sjaj. pogreške koje se pojavljuju iz mjerenja udalje­ nosti neće biti tako velike. dobivena iz binarnih sistema. koja ih je povezivala. ako su se one gibale jedna oko druge. gotovo je riješen ukoliko znamo njen apsolutni bolometrijski sjaj i njen spektralni tip. a T se može odrediti iz spektralnog tipa zvijezde o kojoj je riječ prema opisanom načinu u ovom poglavlju. postoji jedna točka koja se nalazi između njih i koja je gotovo uvijek nepomična u odnosu na uda­ ljenu pozadinu. Pogledajmo kako je jedan takav promatrač počeo raditi na jednom idealnom slučaju. koja je vrlo ograni­ čena. poglavlju smo vidjeli kako je Herschel otkrio postojanje takvih sistema i kako je ustrajnost astronoma Struvea dala rezultate u određivanju staza po kojima se dvije zvijezde kreću oko zajedničkog ležišta. Naš slijedeći problem. Može se. Premda se obje zvijezde dvojnog su­ stava kreću u odnosu na sliku udalje­ nih zvijezda. ali s dovoljno strpljivosti prvog promatrača . Period može trajati mnogo godina. određuje peri­ od ophoda. U povolj- . tj. naravno. a T temperatura. iz sistema koji sadrže dvije zvijezde. Dje poznato precizno. a vrijeme za koje se linija jedanput okrene okolo. također. L se može odrediti iz razma­ tranja u prethodnim paragrafima. Ukoliko ne uzmemo u obzir vrlo udaljene zvijezde. ali se može. dogoditi da se ove dvije vrste pogrešaka pojave u najvećem iznosu. oko te točke okreću se zvijezde. težište. pa je sada lako izračunati polumjer R. polumjer i površinska temperatura su povezani jednadžbom L = D x R2 x T4. Ali za zvijezde vrlo visoke površinske temperature i za zvijezde vrlo niske površinske tem­ perature korekcioni su faktori nepo­ uzdani.i njegovih nasljednika . Sjaj. Mogu se pojaviti pogreške od 100% u našoj procjeni sjajeva ovih zvi­ jezda iz pogrešaka u samom korekcionom faktoru. da su iznosi pogrešaka suprotnog značenja pa se poništavaju. D je konstanta.moguće ga je na ovaj način odrediti. U 6. To je tzv. čiju pre­ ciznu vrijednost znamo iz fizike. dogoditi. On je vidio dvije zvijezde dvojnog sustava odvojene jednu od druge na nebu.

u bilo kojem tre­ nutku imamo dvije zvijezde i njihovo težište na jednom pravcu. što će reći. zajedno s našim prethodnim određiva­ njem omjera masa dviju komponena- Slika 8. tada zvijezda bliže težištu ima dva puta veću masu od dalje zvijezde. Postoji nekoliko na­ čina da se to postigne. Linije u spektru su superponirane. prosje­ čnu udaljenost između S1 i S2 i peri­ od ophoda. Da bismo odredili pravu skalu staze. U stvari. Kada je to postignuto. 243 . druga se udaljuje od nas. naša jednadžba glasi: U ovoj jednadžbi je prosječna uda­ ljenost izmjerena u jedinicama pro­ sječne udaljenosti između Zemlje i Sunca. Određivanje apsolutnih masa povlači za sobom sasvim druga razmatranja. On nam govori da je omjer masa dviju zvi­ jezda prema masi Sunca jednak omje­ ru kuba prosječne udaljenosti između njih prema kvadratu perioda ophoda. Zbog toga su linije cijelog sistema udvostručene.već opisana u 6. projekcija na ravninu koja je okomita na doglednicu. U svim drugim slučaje­ vima vidimo projekciju prave staze na pozadinu neba. ako su prva promatranja načinjena dovolj­ no točno. Dijagram pokazuje promjene sjaja jedne pomrčinske dvojne zvijezde.4 Ako se staza približno nalazi u smjeru doglednice jednog dvojnog sistema. Lijevo su spektri Mizara. lako je izračuna­ ti prosječnu udaljenost između dviju zvijezda za cijeli period ophoda. a iz tog omjera možemo odre­ diti omjer masa dviju zvijezda.paralaktička metoda . to se može postići pomoću pažljivog računanja i pune ustrajnosti. poglavlju. Ovo je zamršena stvar ali. a jedan je . Ovo. tada će zvijezda periodi­ čno pokriti jedna drugu. Tako.nim slučajevima je pomicanje težišta u odnosu na pozadinu udaljenih zvi­ jezda tako neznatno da ga za svrhe našeg idealiziranog slučaja možemo zanemariti.3 Kad se jedna zvijezda dvojnog sistema kreće prema nama. te­ žište dijeli pravac u dva dijela. Promatranja položaja dviju zvijezda i kroz cijeli period ophoda ne daju pravu stazu dvojnog sustava. Kako već znamo masu Sunca. moramo znati udaljenost dvojnog sustava. dvojne u zviježđu Velikog Med- Slika 8. a manji pad nastaje kada svjetlija pokrije slabiju. a spektralne linije druge zvijezde poma­ knute su prema crvenom dijelu. osim u slučaju kada je doglednica okomita na ravninu staze sustava. Veći pad nastaje kada sla­ bija zvijezda pokrije svjetliju. Kad zvijezde prijeđu daljnju četvrtinu puta. Spektralne linije prve zvijezde pomaknute su prema piavom dijelu spektra. određuje samo omjer masa. tako da možemo vrlo lako odrediti omjer ovih dijelova. Ako označimo S1 i S2 dvije zvijezde.2. Ako. kao na slici 8. Ovaj rezultat. u astronomskim jedinicama. na primjer. ostaje još jedna stvar. tada nam se niti približuju niti udaljuju. upotrijebimo treći Keplerov zakon. naša će nam jednadžba dati zajedničku masu zvijezda S1 i S2 u apsolutnom iznosu. Da odredimo apsolutne mase zvijezda. Tako možemo izračunati njihove mase iz njihovih brzina i ophodnog vreme­ na. Poznavajući oblik staze i njenu pravu skalu. težište dijeli pravac na omjer 2:. naravno. period ophoda je dan u godinama. Tako je naš slijedeći problem: rekonstruirati pravu stazu.

na kojem su apso­ lutne vizuelne veličine zvijezda (vertikalna os) nane­ sene prema njihovim spektralnim tipovima.5 Hertzsprung-Russellov dijagram. s područja su Mliječnog Puta. relativno blizu Sunca. Zvijezde koje su ovdje nanesene kao primjer.Slika 8. 244 .

Ovo odmah daje omjer masa dviju zvijezda. kasnije će se ona udaljavati od nas i obratno. Henry Norris Russell iz Princetons. jer je omjer brzina jednak omjerima veličina obiju staza. ako se jedna sada kreće prema nama. kao na slici 8. Zatim. a jer se kreću jedna oko druge. spektroskopske dvojne. Zato pomaci spektralnih linija variraju od trenutka do trenutka. Russell je također izra­ dio jedno od prvih opsežnih određivanja relativne rasprostranjenosti atoma raznih elemenata u Suncu. Često je jednostavnije odrediti re­ lativne mase komponenata u dvojnom sustavu. Rijetko kada možemo prijeći dalje. dobiven iz odnosa brzina. nastat će pomak linija prema plavom dijelu spektra kod prve zvijezde. možemo sigurno uzeti da je kut između doglednice i ravnine staze jednak nuli. a kod druge pomak prema crvenom dijelu spektra. a u izvjesnim će trenucima jedna zvijezda proći ne­ posredno ispred druge i pokriti je. Ovo mora biti tako.4 imamo tipični slučaj promjene svjetla koja nastaje u je­ dnom takvom pomrčinskom sustavu. dok su u jako razmaknutim sustavima često vrlo izdužene elipse. relativno je laka stvar da se odrede brzine obiju zvijezda na njihovim stazama. Možemo reći sada ovako: kada pro­ matramo pomrčinski efekt. možemo saznati da li se radi o dvojnom sustavu. tzv. 245 . o čemu smo diskutirali na poče­ tku ovog poglavlja. jer u većini slučajeva moramo neizbje­ žno ostaviti nepoznat kut između doglednice i ravnine staze obiju zvijezda.ta. Ovo pokrivanje uzrokuje promjene jakosti svjetlosti koje primamo iz sustava. Kada se spektralne linije komponenata mogu odvoje­ no razlikovati. Ukoliko jedna zvi­ jezda nije enormno svjetlija od druge. gdje su one relativno blizu jedna drugoj. Međutim. a druga udaljuje od nas. nego u sustavu gdje su one jako razmaknute. 1929. ovi se efekti mijenjaju pri kruženju jedne oko druge jer. U nekim slučajevima su zvijezde dvojnog sustava tako blizu jedna dru­ goj da se ne mogu razdvojiti ni vrlo velikim teleskopom. Na slici 8. prikazan na pretho­ dnoj stranici. možemo odrediti njihove pojedinačne mase u apsolutnom iznosu. zajedno s periodom ophoda. U ovom se slučaju doglednica nalazi gotovo u ravnini staze. jer obje zvi­ jezde imaju točno iste periode. u kojem se ovaj kut može odrediti vrlo točno.3. a koristeći omjer masa. tj. Staze bliskih sustava. jedan je od dvojice koji su nezavisno pronašl značajan dijagram. slučaj gdje je kut gotovo jednak nuli. određuje njihove pojedinačne mase u apsolutnom iznosu. Obje zvijezde stvaraju spektralne linije. Otkrivanjem ovih varijacija možemo zaključiti radi li se o dvojnom sustavu. U takvom slučaju poznavanje brzi­ na obiju zvijezda na njihovim stazama. određuje apsolutnu veličinu staza. iz Keplerova zakona se može dobiti zaje­ dnička masa obiju zvijezda. Postoji jedan poseban slučaj. gotovo su uvijek kružnice. nastaje pomicanje spektralnih linija. Ako se jedna zvije­ zda kreće prema nama.

bile velike i difuzne i da su imale niske površinske temperatu- 246 . vrlo sjajne zvijezde s vizuelnim veličinama od -8 i spektralnim tipovima F i G mogu se naći. prikazane u dijagramu. apsolutne vizuelne veličine odgovaraju više direk­ tnim promatranjima nego bolometrijske veličine. jedan dublji od drugoga. kada su poznati površinska temperatura i sjaj. kao i površinske temperature. Zvijezde. Danas zaista znamo da takva plinovita materija postoji i da se nove zvijezde iz nje neprekidno formiraju. većina je učenjaka smatrala da zvijezde nastaju procesom kondenzacije iz difuznog plina u međuzvjezdanom prostoru. Sada se podsjetimo da je zvjezdani spektralni tip mjera njegove površinske tempe­ rature a. da najprije pogledamo predložene teorije . kada je poznat položaj zvijezde na Hertzsprung-Russellovu dijagramu.) Na horizontalnoj osi di­ jagrama naneseni su spektralni tipovi. a za sve njih zna­ mo približne površinske temperature. Hertzsprung-Russeilov dijagram Kakve zaključke možemo izvući iz našeg poznavanja sjajeva. sjajeve i polumjere. iz područja su Mliječnog Puta. Metodu prikazivanja ovih zvijezda pronašli su nezavisno jedan od drugo­ ga E. N. Koji je razlog za diferenciranje položaja zvijezda na Hertzsprung-Russelllovu dijagramu? Prije nego pokušamo odgovoriti na ovo pitanje. također imamo to­ čno određenu masu. Russell. Dublje uleknuće očito nasta­ je kada slabija zvijezda prolazi ispred svjetlije zvijezde.5. Na primjer. počevši od tipova O i B nalijevo. Na raspolaganju su nam spektri za veliki broj zvijezda. One su poznate kao supergiganti. Za ovo se moramo osloniti na srednji i prikla­ dni broj grupa za koje znamo spektralne tipove. pored svih ovih drugih stvari. Hertzsprung iz Leydena i H. danas poznat kao Hertzsprung-Russeilov dijagram. Izrazita karakteristika raspodjele zvijezda u dijagramu je koncentracija prema pravcu koji se proteže od de­ snog dna prema lijevom vrhu.teoriju giganata i patuljaka. prije nego su se konačno kondenzirale. Još od Kanta. Zato. a vjerojatno i prije. bit će najbolje. Ova posljednja grupa je zaista tako mala. Te dvije glavne karakteristike istakle su Hertzsprung-Russeilov dijagram za zvijezde u blizini Sunca. naći ćemo da su neke od njih pale na sasvim različita mje­ sta. Još više je ogra­ ničen broj zvijezda za koje. poznate kao giganti. Ovo su zvijezde veli­ kih polumjera. ali za razliku od bolometrijskih veličina. još je znatno ograničen. potrebno je da vidi­ mo što znamo. Postoji jaka koncentracija zvijezda oko spektralnog tipa K i apsolutnih vizuelnih veličina oko O. a na­ laze se relativno blizu Suncu. polumje­ re. prikazan je na slici 8. G. polumjer se može lako odrediti. slabije uleknuće na­ staje kada svjetlija zvijezda prolazi ispred slabije zvijezde.Vidi se da postoje dva uleknuća kri­ vulje promjene svjetla. one ne predstavljaju totalnu emisiju zračenja sa zvijezde nego samo zračenje koje je ograničeno područjem valnih dužina. pa A. polumjera i masa zvijezda? Prije nego li odgovori­ mo na ovo pitanje. Na vertikalnoj osi nanesene su apsolutne vizuelne ve­ ličine. da se ne može uzeti kao baza za razmatranje svojstava zvijezda kao cjeline. njezin polumjer se može naći ukoliko načinimo korekciju iz njene vizuelne veličine u njenu bolometrijsku veličinu. koju je predložio Henry Norris Rus­ sell. Russellova je bila ideja da su prvobi­ tne zvijezde. Njihov prikaz. (Kako smo već vidjeli. F. Broj zvijezda za koje također imamo prilično točno određene udaljenosti i za koje zato znamo sjajeve. Ako se nanesu zvijezde iz još udaljenijih dijelova Mliječnog Puta. a K i tip M nadesno.

koje su nekad bile na glavnom nizu. ako nastave kondenziranje. zvije­ zde nastavljaju evoluciju prema dolje. pomakle iz glavnog niza ude­ sno. Svako proučavanje ove kontroverzi­ je ili svaka buduća diskusija o Hertzsprung-Russellovu dijagramu dovest će do pitanja koja su vezana s nukle­ arnom fizikom. Zato. Russell je odgovorio da je to njezina masa. a zatim se spuštaju po dijagra­ mu prema desnom uglu dijagrama. Mnogi svjetski astronomi vjeruju da posto­ ji gubitak mase. ko­ jeg je on smatrao kao položaj zvijezda normalne kondenzacije. kreću po nje­ mu dolje? Gube li one. poslije proširenja u gigante. u stvari. Na pitanje što određuje naročiti položaj koji zvijezda zauzme na glavnom nizu. što je veća masa. kao rezultat nuklearnih procesa. a pogotovu ne izvan SSSR-a. ovi bi se gigan­ ti. one se ponovo sa­ žimaju. poste­ peno kretali prema glavnom nizu. ove novozgusnute zvi­ jezde nisu giganti. Situacija za gigante je potpuno suprotna od one koju je predviđao Russell. a njihova se površinska tempe­ ratura pri tome sažimanju povećava. Da li se novozgusnute zvijezde. 247 . Ovo bi bio uzrok što one leže na de­ snoj strani u dijagramu. Njegova je bila ideja da zvijezde naj­ prije dođu na glavni niz na gornji lijevi ugao. pa se zvijezde po­ novo kreću ulijevo. prema Russellovu shvaćanju. Do sada je dobro ali. a ne ulijevo u dijagramu. Smatrao je da poslije dolaska na glavni niz. O ovim problemima se nastavlja­ ju istraživanja. Novoformirane zvijezde će se sigurno pojaviti u de­ snom dijelu dijagrama a. to će se zvijezda nalaziti na višem položaju na glavnom nizu. ako se one zgusnu. Rus­ sell je otišao korak dalje. To znači da se giganti kreću udesno. koja nailaze na velike matematičke poteškoće. koje su došle na glavni niz. mase? Ova stara Russellova pretpostavka do­ vodi do kontroverznih situacija. To će reći. gubeći masu neprekidno. Pokazalo se da su se gigantske zvi­ jezde. Neke se od ovih ideja podudaraju s današnjom teorijom.re. Predmeti koji se sada pojavljuju. ali ovakvo gledište općenito nije prihvaćeno. Međutim. nastalih unutar njih. kako ćemo vidjeti u slijede­ ćem poglavlju. od takve su važnosti da im se mora dati posebno poglavlje. kretanje udesno može se zaustaviti. moraju se kretati nalijevo sve dok ne dođu na glavni niz.

Njihovo tumačenje se zasniva na gravitaciji. Ali se osnovna ideja. mora biti napuštena. Sada pretpostavimo da umjesto jednog kamena. koju Sunce emi­ tira u jednoj sekundi. ali još nismo pitali kako je ona proizvedena. ali neprekidno. na cijelu njegovu površinu pada ne­ prekidna kiša tijela iz svemira. poglavlje ZVIJEZDE KAO TERMONUKLEARNI REAKTORI Vrlo sićušni dio energije Sunca koji padne na Zemlju . Sigurno je da ona nije proizvedena bilo kojim uobičajnim procesom izgaranja. kamen dobiva na brzini i energiji tokom svog pada a. tada bi se oslobađala energija na njegovoj cijeloj površini. kamen će poprimiti mnogo veću brzinu i on će prema tome osloboditi mnogo veću količinu topline pri uda­ ru. daje utisak strahovite snage. iz dva razlo­ ga. Razmotrili smo kako se ovaj silan iznos energije otprema iz unutrašnjo­ sti Sunca. koju Sun­ ce emitira u jednoj sekundi veća je od cjelokupnog iznosa energije koju je čovječanstvo potrošilo u cijeloj svojoj povijesti. na pri­ mjer. Može li to objasniti porijeklo energije koju Sunce stalno zrači u pro­ stor? Odgovor mora biti ne. može modificirati ako se uzmu u obzir oba prigovora. kako smo vidjeli u pret­ hodnom poglavlju. koja pada na površinu Sunca izvana. ako uzmemo da je stezanje vrlo polagano. a ne jedi­ no na njegovoj površini. Budući da je sada obu­ hvaćen cijeli materijal Sunca. Činjenica je da Sunce emitira više energije u jednoj sekundi nego što bi je čovječanstvo potrošilo u cijeloj svojoj povi­ jesti. dali Suncu ener­ giju za samo nekih dvije tisuće godi­ na. kada udari u tlo. U XIX stoljeću su učenjaci Kelvin i Helmholtz predložili rješenje koje je objasnilo na koji način Sunce može proizvesti svoju enormnu energiju za period mnogo veći od dvije tisuće go­ dina. Privučen dolje gravitacijom Ze­ mlje. stalna kiša meteorita. ono bi se pretvorilo u pepeo za oko tisuću godina. možemo pretpostaviti da se cijelo Sunce nezna­ tno. Umjesto uzimanja kiše materijala.oko 100 000 puta je veći nego sva energija upotrijebljena u svjetskim industrija­ ma. 248 . bila bi dovoljna da održi potrošak od jednog kilovata nekog električnog uređaja u vremenu od 10 000 milijuna milijuna godina. energija koja bi se mogla dobiti Ova fotografija Sunca. da se energija proizvodi pomoću gravitacije. Sunce bi se na taj način polagano stezalo kao jedna cjelina. pa je jasno da moramo tražiti izvor energije unutar Sunca. energija dobivena od svakog kilograma materije bila mnogo manja od energije koja bi se dobila od sva­ kog kilograma materije ako bi pala na Sunce izvana. Tako ideja da Sunce dobiva svoju energiju iz bilo kakvog kemijskog pro­ cesa izgaranja. Da je Sunce vatra običnog ugljena. a moći ćemo ga najlakše razumjeti ako razmotrimo što se do­ gađa s kamenom koji padne s visokog tornja. a energija bi se oslobo­ dila na isti način kao prije. Tokom XIX stoljeća učenjaci su se pitali. kao oni koji se pojavljuju kada se spajaju vodik i kisik u vodu. koja odlazi iz njegovih unutrašnjih po­ dručja. Čak bi i silniji oblici kemijskih izgaranja. smanjuje. moramo ih otkriti današnjim instrumentima. Sunčeva energija predstavlja neprekidni tok energije. a taj je golem. Totalna energija. kako se ova silna proizvodnja energije može podržavati milijunima godina. Drugim riječima: energija. snimljena u vodikovoj svje­ tlosti. Istina je da bi.procijenjen na peti dio od sto milijuna milijuna . koji padne na Sunce. ako postoji bilo kakva struja tjelesa. Na sličan način će se osloboditi toplina ako kamen padne na Sunce. Prvi. veliki dio ove se energije pretvori u to­ plinu.9. Drugi. a mi ih nismo registri­ rali. Budući da je gravitaciono polje Sunca mnogo jače od gravitacionog polja Ze­ mlje.

249 .

Ono bi kod polaganog stezanja oslobađalo energiju.na takav način zaista bi bila enormna. Na primjer. po ovoj teoriji. iz fosilnih ostataka znamo da je Sunce moralo sijati snagom kakvom danas sjaji najmanje milijardu godina. ali ono. Zato je jednostavno neodrživa ideja da ne­ znatno stezanje Sunca može objasniti energiju koju ono zrači. Ukratko. Štaviše. koja bi bila nemoguća da je Sunce promijenilo svoj promjer u većem izno­ su za vrijeme tog perioda. bilo bi sasvim nemoguće da se otkrije tako malo stezanje poput ovoga. Ona bi sigurno zadovoljila u objašnjenju neprekidnog emitiranja golemih količina energije Sunca za mnogo tisuća godina. pretpostavlja da se Sunčev promjer za taj pe­ riod mora uočljivo stegnuti. a za prijenos problema iz kemije u nuklearnu fiziku može se reći da simbolizira ulazak u njenu najsuvremeniju fazu. ideje Kelvina i Helmholtza mogle su objasniti izvor energije 10 000 puta veći od bilo kojeg oblika kemijskog izgaranja. ali potro­ šnja jednog kilograma najefektivnijeg nuklearnog goriva održala bi u radu istu grijalicu oko deset tisuća godina. Da bismo shvatili odakle se pojavila ova velika razlika. promjer Sunca bi se vidno smanjio za period od nekoliko milijuna godina. ostale relativno nepromijenjene u posljednjih stotinu milijuna godina. 250 .brahiopodi. izgaranje jednog kilograma običnog kemijskog goriva proizvodi samo toliko energije da održi u radu od oko jednog sata grijalicu od 1000 vata. mo­ ramo ponovo tražiti objašnjenje za ovu 10 000 puta veću snagu. Ovo je uvjerljiv dokaz stalnosti fizikalne okolice na Zemlji. da objasni poznatu produ­ kciju energije. Takvo obja­ šnjenje zaista imamo na raspolaganju. na primjer. U stvari. moramo razmotriti nuklearnu fiziku i kemijske procese. a i neki gušteri. Uprkos tome što bi teorija Helmholtza i Kelvina bila ispravna. ona se ne bi mogla održavati više od dvije tisuće godina. Ako bi se energija Sunca dobi­ vala iz kemijskih izgaranja. da su mjerni uređaji antičkog doba bili jednaki današnjima. Ali iz geo­ loških podataka znamo da do toga nije došlo. Nuklearni su procesi po proizvodnji energije oko sto milijuna puta snažni­ ji od kemijskih procesa. redukcija promje­ ra Sunca iznosila samo oko 50 metara godišnje. bila bi oko 10 000 puta veća od one koja bi se mogla proizvesti najsnažni­ jom kemijskom reakcijom. ali s obzirom na ono što su pokazali fosilni ostaci. Iz fosila je poznato da su neke vrste životinja . Keivin (lijevo) i Helmholtz (do njega) iznijeli su pretpostavku da se cijelo Sunce polagano steže. Ovakvo je stezanje vrlo malo. jer bi se za vrijeme koje je prošlo od invazije Rimljana na Britaniju do danas Sunce steglo samo za oko 80 ki­ lometara. Račun pokazuje da bi. Ovo može objasniti silnu proizvodnju ener­ gije za nekoliko milijuna godina. također. Ovu su teoriju iznijeli Helmholtz i Kelvin. ako zamislimo Sunce kao divovski termonuklearni reaktor.

klearno polje direktno utječe na dvije Ove su grupe nazvane molekulama. a vrste čestica. Ovo je. znamo nešto što to pobija. Sile koje kontroliraju kemijske pro­ cese u prirodi su električne. Ponovo imamo privlačenje izme­ vljaju dva postojana oblika električnog đu čestica. pa ih ima ih od jednostavnih struktura. kada dođemo do nuklearne tijela izgrađena od elementarnih česti­ energije. Ipak. Sunce. doći će. jer se ubrzava prema središtu Zemlje privla­ čnom silom gravitacije. polja električna i nuklearna Vratimo se za trenutak padajućem kamenu koji smo razmatrali u kon­ tekstu Kelvin-Helmholtzove teorije. Lijevo je fosil primitivne lingule koja je živjela prije 400 000 000 godina. proizvesti sva­ ka privlačna sila. do gu­ ko godina svjetlosti od nas. kao kasnije moramo razmotriti. situacija je još. elektrona i protona.Gravitaciona. poslije približavanja. pa sve do vrlo komplici­ privlačenje. električne sile između njih mogu biti ili privlačne ili odbojne. Slično ubrza­ nje s kojim se kao posljedica dobiva energija može. ali sada to privlačenje ne naboja. nego nuklearno polje. oni ostanu zajedno u spoju molekule. kada dođe do kemijskog spajanja. srećemo ih u biološkim organi­ zmima. trično polje. Pokazalo se da su sile izme­ uzrokuje ni gravitaciono polje ni elek­ đu atoma u najvećem dijelu privlačne. a dok je gravitaciona sila između dva tijela uvi­ jek privlačna. ali najpri­ molekula obične soli koja se sastoji samo od jednog atoma natrija i jednog je pogledajmo kako djeluje nuklearno atoma klora. u principu. Kada je električna sila između ato­ go zbog gravitacije i onda kada su vrlo ma privlačna. Situacija bitka energije. Dva tijela privlače jedno dru­ jun pojedinih atoma. ovisi o tome kako su A. Nu­ zbog čega oni teže da se vežu u grupe. u mjerljivoj vrijednosti gravitaciono Ako se. to znači. u stvari. Koja je od njih. ca. Ra­ zlika se pojavila iz razlike u prirodi sile što uzrokuje privlačenje. jer se atomi više ne raz­ dvajaju. izvor kemijske energije. On se pojavljuje iz privlačnih električnih sila i u principu je sličan izvoru energije kamena koji pada. protone i neutrone. pa dolazi do kompenzacije gubitka energije. atomi polje zvijezda koje su daleko nekoli­ opet razdvoje. koji mogu sadržavati oko mili­ klearne sile i električnih ili gravitacio­ nih sila. Zato nastaje višak energije koji se na kraju pojavljuje kao topli­ na. Postoji osnovna razlika između nu­ ranih. Dolje je lingula koja još živi u Tihom ocea­ nu. Jedino ako zamislimo Sunce kao snažni termonuklearni reaktor. na primjer. naravno. a to znači energiju pri približavanju. 251 . prema tome. privlači ako se približavaju jedan drugome. ne dolazi do takve kompenzacije gubi­ tka energije. atomi dobivaju brzinu udaljena. a zatim pri odvajanju gube brzinu i energiju. koji predsta­ ista. Među­ tim. Pri padanju kamen dobiva energiju. atomi najprije dobivaju brzinu. Ako se stvarno Sunčev promjer mnogo mijenjao bilo bi nemoguće za bilo koju formu života da osta­ ne relativno nepromijenjena mnogo milijuna godi­ na. možemo protumačiti kako ono stalno emitira energiju kroz dugi period vremena.

dominiraju pojavama na velike udaljenosti. Nuklearna sila između dvije če­ stice.približe sasvim blizu jedan drugome. Točno je da se djelovanje sile smanjuje ako se udaljenost između njih povećava. Ona opa­ da obrnuto s kvadratom udaljenosti između njih.je ista i kod električnih sila. Sila između elektrona i protona je pri­ vlačna. dva neutrona ili jedan neutron i jedan proton. Kod gravitacio­ nih sila. jer se ona u osnovi sasto­ je od istog broja protona i elektrona. Nuklearna sila postaje sasvim zanemarivana ako je razmak znatno veći od ovoga. 252 . Slika 9. ne može doći do takvog poništenja samo zato što gravitaciona polja. što će reći. slabo su nae­ lektrizirana. djelu­ je samo ako su te dvije čestice razma­ knute najviše oko jedan deset-bilijunti dio centimetra.1 Usporedba između dobivene energije. dobit će brzinu zbog djelo- Jezgre najobičnijih izotopa osam najla­ kših elemenata. ali je zato ona silno privlačna za razmake unutar tog reda. Ali je njihovo dugo područje efektivnosti u astronomiji prikriveno iz vrlo jednosta­ vnog razloga. Prema tome. kao zvijezde. Dvije se naelektrizirane čestice i dalje privlače ili odbijaju i kada se njihova među­ sobna udaljenost povećava. Ve­ lika tijela. Prema tome. pa zato privlačna i odbojna djelovanja nastoje da se ponište. bila to dva protona. ako se protoni i ne­ utroni .čestica na koje djeluju nukle­ arne sile . ali se ona ne prekida potpuno. proizvedene sakupljanjem jednog grama od devet različitih kemijskih elemenata. koje su uvijek privlačne. električne sile djelu­ ju na velike udaljenosti na potpuno isti način kao gravitacione sile. nuklearna sila je djelotvorna na samo vrlo male udalje­ nosti. negativni naboj (-) koji imaju elektroni i pozitivan naboj (+) koji imaju protoni. a ne elek­ trična. Sasvim drugačije od električnih sila ili gravitacionih sila. ali sila između dva elektrona ili između dva protona je odbojna. Već smo napomenuli da postoje dvije vrste električnog naboja. da se za svako podvostručenje razmaka djelotvornost sila smanjuje za jednu četvrtinu svoje vrijednosti.

Ukoliko je temperatura helija. jezgre elemenata. Razni izotopi istog elementa ma zvijezda. a svaku moguću stabil­ kog elementa na našoj slici. razmotrimo ove rira s brojem čestica koje izgrađuju dvije vrste čestica koje tu sudjeluju. samo onda kada su proto­ brojem protona u jezgri. U stvari. kao u centralnim područji­ izotopa litija. rizontalna os predstavlja broj protona Kako su sastavljene strukture koje i neutrona koji se moraju spojiti da bi stvaraju neutroni i protoni? One su formirali jezgru elementa o kojem se nukleusi ili teške jezgre atoma. Atomi privučeni električnim oblik atoma ima broj elektrona jednak silama i koji se spajaju u molekule. ima­ usporedbi s energijom koja je proizve­ ju pozitivni električni naboj. kada nja sadržan je na slici 9. Vertikalna izoliramo učinak nuklearne sile od os predstavlja. a ovo je određeno brojem redbi s veličinama cijelih atoma zbog protona u jezgri. Ho­ dnog neutrona i jednog protona. Kemijska nu kombinaciju ove vrste susrećemo svojstva nekog atoma određena su među kemijskim elementima. zato izme­ dena spajanjem jednog grama željeza? đu njih djeluju privlačna nuklearna Odgovor na ovo i druga slična pita­ sila i odbojna električna sila. jer. Protoni i neutroni privučeni nuklearnim sila­ ma koji se spajaju u trajnu struktu­ Nuklearna energija ru analognu molekulama. uvijek Oni se razlikuju samo u broju neutrona u uz pretpostavku da nema elektrona u njihovim jezgrama. Jezgre brojem elektrona koji okružuju nje­ atoma moraju biti vrlo male u uspo­ govu jezgru. tako velik iznos nuklearne energije proizve­ da između njih djeluju samo privlačne den spajanjem jednog grama kisika. Neutroni nemaju električni naboj. 253 . na primjer. Ova je situacija okolnom oblaku nego da su protoni potpuno analogna slučaju kemijske u jezgri. Protoni. Desno: strukture dvaju različitih vrlo velika. Kako je. u nuklearne sile.vanja nuklearne sile. Ali. kada protoni i neutroni formiraju je­ Prije nego prijeđemo dalje da vidimo zgre atoma. oslobađaju kemijsku energiju. u jedinicama od deset učinka električne sile. dužinu vremena za koju pro­ arna sila između dva protona ista kao izvod nuklearne energije može održa­ sila između dva neutrona ili između je­ vati električnu peć od 1000 vata. na da veže elektrone uz jezgru. Zato su kemijska kratkog područja djelovanja nuklear­ svojstva konačno određena isključivo ne sile. Ali taj dobiveni iznos va­ kakve su to strukture. broju protona u jezgri. oslobađaju Vidjeli smo da se energija dobiva nuklearnu energiju. jezgre atoma su jedno­ Treba još upozoriti na broj česti­ stavno sastavljene strukture protona ca koje su prikazane za jezgru sva­ i neutrona. normalni neutralni reakcije. Pri­ sutnost protona u jezgrama očituje se u privlačenju električnom silom okol­ Lijevo: strukture dvaju različitih izotopa nih elektrona. Zašto elektroni okružuju jezgre obi­ čnih atoma? Zbog električnih sila. na drugi način. To znači da ni i neutroni vrlo blizu jedan drugome djelovat će nuklearna sila između njih i povezati ih u jedinstvenu strukturu. tada je nukle­ godina. nasuprot. Dimenzije oblaka oko jezgri nekog obi­ čnog atoma su preko deset tisuća puta veće od dimenzije jezgri.1. Rečeno radi. električna sila je dovolj­ imaju isti broj protona i isti broj elektrona.

Bez te velike početne oslobađanja energije. U stvari. dobiva­ Ne samo da se on mora točno usmje­ mo energiju. đanja energije ovim procesom fuzije.će dva atoma. koji sadrže veći broj pro­ dobivena energija polagano opada. Da takav neutron može biti zarobljen od Slično. za elemente koji sadrže relativno do oslobađanja energije. teže jezgre. A jasno Izgradnja teških jezgri zahtijeva veće je da će ova odbojna sila postajati jača temperature nego izgradnja lakih je­ zgri. dobivena energija će biti manja nego u slučaju neutrona. učinak električnih sila na ener­ mnogi elementi imaju dva ili više razli­ giju. Pretpostavimo da dodamo tri Da odgovorimo na ova pitanja. na primjer. a situacija vrijedi za sve lakše elemen­ neutron postao zarobljen od jezgre. Ovdje je prikazana temperatur­ kada jezgra sadrži sve više i više proto­ na skala kod koje se formiraju jezgre na. ne sudjeluje električna sila. Ako. Poslije toga. ako dodamo dvije jezgre uglji­ jezgre. razbijemo silu koja postoji između njega i protona jezgru urana na dva dijela. relativno je nevažan. imati još u suštini identična energija ponovo smanjuje. Ali je situacija obratna za riti da dođe u područje nuklearne sile. odnose na najobičniji izo­ Međutim. Štaviše. Međutim. našoj slici. doći će do koji su već u jezgri. sve dok taj broj ne dosegne še­ električne sile. tj. Do­ je dobivamo spajanjem jezgra željeza. on će se jednostavno odbiti prije nego dođe unutar područja nuklearne sile. Iz ovog razloga izgra­ zdeset ili toliko otprilike. raznih elemenata. Ova sila. daje manje energije Zašto se do ovog broja dobiva maksi­ nego izgradnja atoma željeza. lazi do točke gdje je dobivena energija Proizvedena energija raste s brojem uslijed privlačne nuklearne sile manja neutrona i protona koji sastavljaju je­ od izgubljene energije uslijed odbojne zgru. mum energije? Zašto ona ne raste sa Naša nam slika također omoguću­ sve većim brojem neutrona i protona je da odgovorimo na druga važna pi­ koji se dodaju jezgri? tanja. dnja atoma. koji imaju isti broj pro­ Sada možemo vidjeti zašto slika 9. mora biti ispaljen vrlo točno pre­ ka da se formira magnezij. To su razni izotopi dok je broj neutrona i protona u jezgri istog kemijskog elementa. dobit ćemo ma svom cilju. potrebni malo neutrona i protona u svojim je­ za dobivanje protona jezgri još su stroži. Kada se neutron našem dijagramu. Uvjeti. Ovo je zato. jer je magnezij na višem u usko područje djelovanja nuklearnih položaju u dijagramu nego ugljik. što brzine. nastaje znatno sma­ Slika pokazuje da najviše energi­ njenje energije koja se oslobađa. dane u sve više čestica. ali se vrijednosti. ukoliko broj protona u je­ top. tona i neutrona. tj. dolazi te. električna sila. doći će do osloba­ doda jezgri. koja se oslobađa dodavanjem čitih izotopa. mo­ jezgre helija da bismo dobili ugljik. ramo imati na umu da djeluju elektri­ kako se ugljik nalazi iznad helija u čne i nuklearne sile. mali. jednostavno zato jer je proton izgubio brzinu za vrijeme svog leta zbog odbojne električne sile. Tako dugo kemijska svojstva. Ako ih fuzioniramo. zgrama. 254 . na izotop koji je najviše raspro­ zgri postane tako velik da se povećava stranjen na Zemlji. jer inače nikad neće doći opet energiju. ako je ispaljenje točno. ako upadni proton bude dosegao jezgru i bude zarobljen od nje. nego suprotnim procesom: ci­ brzinu da bi svladao odbojnu električnu jepanjem.1 tona ali različit broj neutrona u svojim pokazuje maksimum nakon kojeg se jezgrama. Tu ne dobivamo energiju nego on mora imati vrlo veliku početnu fuzijom.

Zašto se zvijezde prestanu kretati ulijevo kada dođu na glavni niz Hertzsprung-Russellova dijagrama? Odgo­ vor: glavni niz označuje zvijezde u ko­ jima počinje produkcija helija. reakcije u kojima se formira helij. Zato očekujemo da će se prve nuklearne reakcije pojaviti unu­ tar onih novoformiranih zvijezda. koja djeluje na njih to­ kom njihova puta. Drugim riječima. dušik i neon. Zbog visoke temperature elektroni su odvojeni od protona. Da se izgrade magnezij. inače oni ne bi mogli doseći jezgru. a za izgradnju željeza temperatura mora biti oko tri tisuće milijuna stupnjeva. Najprije uzmimo jednostavniji slu­ čaj. a dio služi da se proizvodi stalni porast temperature u unutra­ šnjosti. U prethodnom poglavlju smo vidje­ li da su pretežno najrasprostranjeniji atomi unutar Sunca vodikovi atomi. otku­ da su došli neutroni? U stvari. jezgra helija koja se sastoji od dva protona i dva neutro­ na. potrebne su temperature u po­ dručju od tisuću milijuna stupnjeva. formirajući plin u kojem se elektroni i protoni slobodno i nezavisno kreću jedan od drugoga. treba da se podsjetimo da se novoformirane zvije­ zde pojavljuju nadesno u dijagramu. Da se izgradi najjednosta­ vnija laka jezgra. netko može pitati. tj. Ovaj dio Russellove te­ orije sasvim odgovara ideji Kelvina i Helmholtza. upotrijebljena je riječ termonuklearni proces. Izgradnja drugih običnih lakih jezgri. slobo­ dan neutron se spontano promijeni u proton i druge čestice. Očito je da će prve nuklearne reakcije biti one koje zahtijevaju naj­ niže temperature. zbog tih visokih temperatura. kreću se ulijevo sve dok ne dođu do glavnog niza. silicij. U fizici postoji opće pravilo. on označuje zvijezde koje su se počele vladati kao termonuklearni reaktori. potrebne su temperature od oko deset milijuna stupnjeva. Budući da se jezgra helija sastoji od dva protona i dva neutrona. a time i više temperature da se izgradi teška jezgra nego lakša. očito je da će biti potrebne veće brzine. a te su. kako smo upravo vidjeli. traži temperatu­ re od oko sto milijuna stupnjeva. nastoji to spriječiti. ali iz vrlo kompliciranih razloga. da bi izgradnja lake jezgre u težu jezgru dodavanjem protona zahtijevala da protoni moraju imati velike početne brzine. Odakle dolazi ova velika početna br­ zina? Stvara je visoka temperatura u unutrašnjosti zvijezde. kao što su ugljik. Kako odbojne električne sile postaju veće kad su jezgre veće. Dio se ove energije zrači u okol­ ni prostor. a slično. Nuklearni procesi u glavnom nizu zvi­ jezda Napomenuli smo. jer odbojna električna sila. kako se zgušćuju. a ona se sastoji od samo jednog elektrona. Za vrijeme svog formira­ nja i zgušćivanja zvijezda zaista do­ biva energiju od svog gravitacionog polja. a to je i kod svih drugih zvijezda u vrije­ me njihovih formiranja. ali unutar zvijezda vodikovi atomi ne postoje u neutralnom obliku. u kojima se helijeve jezgre sastavljaju iz sastavnih čestica. potrebnih da se potakne proces za dobivanje energije. Normalni ne­ utralni vodik ima jezgru koja se sastoji od samo jednog protona i vanjske "lju­ ske".se ova dva dijela nalaze u dijagramu iznad urana koji je uzet u obzir prije cijepanja. Kako će nam sve ovo pomoći da odgovorimo na pitanja o HertzsprungRussellovu dijagramu. a tokom tog stezanja raste njihova unutrašnja temperatura. Zaista. da će materija uvijek težiti da postigne svo- 255 . Protoni formiraju sirovi materijal iz ko­ jeg se grade helijeve jezgre. koja su ostala bez odgovora na kraju prethodnog po­ glavlja? Što se tiče Russellove teorije o gigantima i patuljcima. moguće je da se proton pretvori u neutron. sumpor ili kalcij.

a to kaže da oni škog vodika. kako se obični ili normalni helij nalazi u odbojnim električnim silama. polazeći samo od Sudarom dviju ovakvih jezgri protona. formirajući jezgru. tron zajedno imaju nešto manju masu Ona se zove deutron. pozitron i neutrino. Premda ona sadrži samo je­ Premda sam proton ima manju dan neutron. Formira Važna činjenica da se protoni mogu se jezgra lakog izotopa helija. Jedan od ta dva postaje neu­ poznata kao antineutrino. već smo napomenuli da će se jedan ili više protona pretvo­ Sudarom dvaju protona jedan riti u neutron. unutar nekih zvijezda. Vidjeli (U stvari.) izotopa. najniži se oblik emisijom jednog elektrona i antineuenergije javlja kada se formira željezo. utrino nema gotovo nikakvog utjecaja mogu zatim pokupiti još jedan proton. osim s materijom nećemo dalje razmatrati. sastavni dio teške vode. a to je jezgra te­ od prvotnog neutrona. formira u termonuklearnim reaktoridrugi ovisi o načinu na koji se čestice povežu zajedno. kojeg emitira proton pri pre­ temperature u području od tri tisuće tvaranju u neutron. javljaju unutar jedne novoformi­ rane zvijezde. jezgra sastavljena potpuno od svojstva kao obični atomi helija čije protona ne bi imala manju energiju od jezgre sadrže dva neutrona i dva pro­ jezgre sastavljene od podesne mješavi­ tona. jesu one u kojima ako izgradimo jezgru koja sadrži mno­ se helijeve jezgre sakupljaju. Proton i elek­ od jednog protona i jednog neutrona. S obzirom na opće Sunca izgrađuju jezgre helija. ne protona i neutrona. zato masu (a time i manju energiju) od ne­ će atomi s takvim jezgrama imati ista utrona. trina. on postiže tron. upadni elektroni ne umjesto negativan naboj. (Antine­ Deutroni. pravilo iz fizike.1. koje se ne interesiraju.je najniže moguće energetsko stanje. proizvedeni na taj način. Deuterij dobiva proton. pretvoriti u neutrone dovoljna je da protumači kako je. gdje vladaju Pozitron. kao tome što nema drugih fizikalnih pro­ i antineutrino. moguće izgraditi jezgre koje izbacuju se dva protona i formira obična helijeva jezgra. zbog slabe povezanosti cesa koji bi bili na raspolaganju. ona imati veće energetsko crtežima je pokazan glavni pro­ stanje nego kad bi bila sastavljena iz ces pri kojem se u unutrašnjosti protona i neutrona. elektron i treću česticu. sadrži dva protona. Jedan se razlog Ali. kad se proton pretvara Razlog zašto se sva materija u svemiru u neutron nastaju također dvije česti­ ne poveže u jezgre atoma željeza jest u ce. Sada je važno da će. kako dolazi do te promjene. Jezgra zato postiže niže postane neutron te nastane deuterij (teški vodik). na materiju i ne igra nikakvu ulogu u pa nastaje jezgra od dva protona i je­ proizvodnji energije unutar zvijezda. koja se sastoji niže energetsko stanje. jer djeluju Protoni se već počinju mijenjati u jake odbojne električne sile.) Kada se neutrone pri pokušaju da izgradimo slobodni neutron spontano pretvori u jezgru koja se sastoji samo od dva proton. energetsko stanje nego što je imala prije. dnog neutrona. Slično. koja je protona. imaju i nešto manju energiju. može se najbolje milijuna stupnjeva. sadrže i protone i neutrone. kod nižih tem­ opisati kao elektron koji ima pozitivan peratura od ove. mogu doći do jezgre željeza. pa se ovdje možemo zaustaviti da vidimo 256 . Na go protona. Ovo je jezgra helijeva tako da ga više nećemo spominjati. kako smo zaključili iz naše smo da se neutron mijenja u proton diskusije o slici 9. a to su detalji koji nas Prve nuklearne reakcije. Neutrino.

Prema tome. a vjerojatno ovaj drugi proces prevladava u unutrašnjo­ sti Sunca. 257 . Tako preostaje jezgra običnog ugljika. Druga je mogućnost da laki berilij. kako nastaje Sunčeva energija. Još jedan proton spaja ovu strukturu. ovaj oblik nije stabilan. rezultat nji­ hove fuzije je nova jezgra koja će imati četiri protona i dva neutrona. Crtež poka­ zuje jedan nuklearni proces koji se tada događa. koja je na raspolaganju. što će reći. pa stabilitet može postići na jedan od dva načina. Zato je cjelokupna energija. ali. u obliku topline. njegova jezgra. može izbaciti dva protona pa nastaje jezgra od dva protona i dva neutrona. Ovo je jezgra izotopa litija koji stvara vitalnu komponentu vodikove bombe. a energija se stvarala u nekoliko faza duž linije.ma zvijezda? Odgovor je nešto kompli­ ciran. kada se sudare dva protona. Ovo je rješenje vrlo starog pitanja. Jezgra se oslobađa takvog stanja izbacivanjem dvaju protona i dvaju neutrona (što zajedno predstavlja jednu jezgru helija). Ova jezgra dobiva još jedan proton i postaje jezgra obi­ čnog kisika. Jedan od četiri protona se može pretvoriti u neutron stvarajući jezgru s tri proto­ na i tri neutrona. izbačena u za­ dnjoj fazi. Jedan proton u takvoj stru­ kturi postaje neutron. U ovom se procesu također emitira kvant zra­ čenja. Rezul­ tat je teška jezgra izotopa ugljika. Dva protona. postavili smo nepre­ kidnu liniju reakcija. U drugim se reakcijama emitira manje energije. U prvoj fazi. Izotop dobiva drugi proton i nastaje jezgra običnog du­ šika. U unutrašnjosti Sunca je glavni proces onaj u kojem se su­ daraju dvije jezgre ovog lakog helija. jedan se od njih pretvori u neutron pri čemu se emitira jedan pozitron. a dijelom u obliku topline. Ovo je laki oblik elementa berilija. Spajanjem protona s obi­ čnom jezgrom ugljika nasta­ je jezgra lakog dušika. To je jezgra običnog helija. Treći izvor energije dolazi od dodavanja protona deuteriju. Rezultat je teška jezgra dušika. Ovaj pozitron se brzo veže s jednim od elektrona koje sretne na svom putu. a njihova se energija kretanja odrazi u općem porastu kretanja svih čestica. U glavnom nizu zvijezde s masama većim od mase Sunca imaju visoke unutar­ nje temperature. ali uzbuđenog stanja. Dok je svaki od njih sadržavao po dva protona i jedan neutron. dijelom u obliku zračenja. gibaju se velikim brzinama. Tada se elektron i pozitron uzajamno unište proizvodeći kvant zračenja. počevši samo od protona do običnih helijevih jezgri. jer pretvorba može nastati na razne načine. Unutar Sunca se većina njihovih giba­ nja izgubi u sudarima s drugim česti­ cama. ali jedan proton prelazi u neutron.

Međutim. a konačni je rezultat koja nije postojana. Posljednja jezgra na s jezgrom ugljika. Drugim riječima. Desno: najmasivnija zvijezda na gornjem dijelu glavnog niza. se zato formira jezgra s osam protona vidjeli smo u prethodnom poglavlju i osam neutrona. Ukoliko proton dobiva daljnji proton pa daje normalni ima dovoljno veliku početnu brzinu da oblik dušika (sedam protona i sedam svlada odbojnu električnu silu između neutrona). Ovaj normalni oblik dušika sebe i jezgre ugljika. pokazalo se. da postoji niz je vjerojatnija. se krećemo od Sunca prema gornjem tj. tako da se u najvećem procesa koji počinju s formiranjem broju slučajeva formira jezgra kisika dušika iz ugljika. može se pojaviti zatim stekne još jedan proton. izmijeni Kao primjer najkompliciranijeg pro­ se u teški izotop ugljika (šest protona cesa možemo smatrati sudar proto­ i sedam neutrona). U nezasjenjenim područjima prijenos se vrši zračenjem. da izbaci jezgru helija (dva protona nastaju u velikom opsegu. koji je nastao iz ugljika. akcije vrste koju smo upravo opisali Ili. pa dolazi visokih temperatura.2 (gore) Lijevo: zvijezda s masom približnoj masi Sun­ ca. Laki izotop ca nisu dovoljno visoke da omoguće dušika (sedam protona i šest neutro­ najkompliciranije nuklearne procese. Ova druga mogućnost U stvari. ali samo značenje unutar Sunca. u stanju je silne uzbuđenosti. unutra­ snažnije nego što se gibaju unutar je­ šnja temperatura je viša unutar gla­ zgre normalnog atoma kisika. Ali jezgra kisika. U ovom procesu je ta­ sada sastoji od sedam protona i osam kođer proizvedena energija u obliku neutrona.Temperature u unutrašnjosti Sun­ proizvodnja jezgri helija. ovako for­ zvijezda glavnog niza povećavaju ako mirana. dušika. Zasjenjenja označuju po­ dručja gdje se energija prenosi uglavnom konvektivnim putem. jest jezgra teškog izotopa zračenja. na). Kod tih kretanje čestica zračenjem. Ova stru­ perature preniske da dadu protone ktura zarobljava još jedan proton. pa potrebnih početnih brzina. Poslije izbaciva- Siika 9. nuklearne re­ do formiranja običnog stabilnog kisika. mnogo dijagrama. osam protona i osam neutrona se lijevom kutu Hertzsprung-Russellova gibaju snažno unutar jezgre. masu od Sunca. izotopa. 258 . što se precizno može Uzbuđenost jezgre mogla bi smiriti reći: one su sjajnije od Sunca. To je jezgra normal­ da se temperature u unutrašnjosti nog kisika. vnog niza zvijezda ako one imaju veću Mogu se pojaviti dvije mogućnosti. koji se zaista nalazi u Ovakvi procesi nemaju neko veliko plinovima atmosfere Zemlje. struktura koja se izotopa dušika. i dva neutrona). Rezultat. ali se reakcija u kojoj je proton dodat jezgri jedan proton u jezgri brzo pretvori u ugljika stvarajući zato jezgru lakog neutron. jer su tem­ u vrlo maloj koncentraciji.

Možemo reći. Različiti načini proizvodnje energije potpuno izmiješa u unutarnjim dijelo­ u masivnim zvijezdama (ugljiko-duši. Ako se sve više i više vodika Slika 9. To uzrokuje da se takve zvijezde kreću prema desnoj strani Hertzsprung-Russellova dijagrama.ostane tamo. Slika 9. šikov ciklus. jer su temperature u jeg vladanja plinova u atmosferi Sun­ masivnijim zvijezdama znatno veće ca. gdje je proizvodnja helija zanemaka u njihovim unutarnjim struktura­ rujuća. jer temperature nisu dovoljno ma. osim za zanemarujući dio. dok se u neosjenčanim dijelo­ tome koncentracija helija raste više u vima prijenos energije obavlja potpuno centralnim područjima nego bilo gdje zračenjem. u zvijezdi Sunčeva tipa helij energija se prenosi uglavnom konve. konvekcija je u gornjim slojevima. zvijezda velike mase nego u unutra­ u velikoj mjeri uzrok najkomplicirani­ šnjosti Sunca. U ma­ to je normalni oblik ugljena.2. Imamo sadrži šest protona i šest neutrona. On slu­ dišta. što je. a zračenje izvan sre­ ugljik djeluje kao katalizator. ovaj ugljiko-du. pomiješati manje ili više ugljiko-dušikovog ciklusa. od kojeg je sivnim zvijezdama imamo konvekciju započeo cijeli proces. Oni Zato postoji drugi način proizvo­ prenose energiju konvekcijom u vanj­ dnje helija.2. dok kod zvijezda Sunčeva tipa ži da se proizvede serija reakcija. Zato. Zaista. kako se on zove. vjerojatno. Ova je činjenica omogućila da astrono­ mi upotrijebe cefeide za određivanje udaljenosti objekata u svemiru. proizvo­ sav će se helij. da blizu središta. pa prema kcijom. Ali u zvijezdi kov ciklus) i u zvijezdama male mase. o kojem smo diskutirali u pretho­ nego u Suncu. drugdje. Zato se u masivnoj zvijezdi. ostaje struktura koja koji se prenosi kondukcijom. a na zračenje dolazi iz unutrašnjosti. kako je pokazano. pa se njihovi polumjeri naizmjence povećavaju i sma­ njuju. a kraju se sam ponovo pojavi. helij. koje leže na U konvektivnom području zvijezde gornjem dijelu glavnog niza. Suncu. da pokrenu nuklearne reakci­ osjenčanim dijelovima svake zvijezde. Kemijski sastav takvih zvijezda postaje sve više i više neujednače­ nim.4 (desno) Promjenljive zvijezde cefeide pravilno pulziraju. osim u vanjskim dijelovi­ čeva tipa.2) nema koje možemo opisati kao zvijezde Sun­ miješanja. vode do interesantnih razli­ ma. je.vima konvenktivne kore. ko jednostavnijih procesa kakvi su u pokazanoj na slici 9. 259 . Period oscilacije je u direktnoj vezi s apsolutnim sjajem zvijezde. Ovo je ilustrirano na slici 9. U visoke.nja jezgre helija.3 (lijevo) Samo u konvektivnom području zvijezde stvara se helij nuklearnim reakcijama ujednačenim miješa­ njem. proizve­ den u toplim centralnim područjima. a ne pre­ jednoliko. a dva potpuno različita slučaja. Zbog toga kod zvijezda Sunčeva tipa helij ostaje tamo gdje je proizveden. i to na način kako je ovdje pokazano. a on je mnogo važniji kod ska područja Sunca. proizveden iz nuklear­ de pretežni dio svoje energije preko nih reakcija.dnom poglavlju. gdje i nastane. predsta­ vlja glavni proces proizvodnje helija u Evolucija iznad glavnog niza zvijezdama koje su dva puta masivnije od Sunca. Sunčeva tipa (lijevo na slici 9. Sve zvijezde.

prolaze kroz podru­ Russellovu dijagramu. supergigante. zvijezde koje se nala­ zde postaje izrazito nejednolik. One ulaze u područje dijagrama je sastav još isti. onakav kakav je bio koje označuje tzv. Takve pri stvaranju Sunca u oblaku plina: su zvijezde rijetke. U vanjskim dijelovima sno. poslije nekih 5 mi­ tko žive. Posljedica je ove stalno rastuće ne­ dnom poglavlju.udesno nešto niže. koje su visoko na ju u potpuno pravilnim periodama. djelomično jer ih koncentracija vodika je bila oko 70% je malo nastalo. a djelomično jer kra­ mase. pa 260 . ze u gornjem lijevom uglu dijagrama. danom u pretho­ središtu Sunca je pala na oko 30%. Opće karakte­ čje označeno kao cefeide. Zvijezde. Nijedna nije nađena u blizini lijardi godina. promjenljive ristike ovog kretanja prikazane su na zvijezde. Zvijezde koje počinju da se kreću jednolikosti kemijskog sastava. Ovo se zaista već dogodilo s na­ kreću se manje ili više direktno ude­ šim Suncem. Ovo su zvijezde koje pulsira­ slici 9.3. a to objašnjava zašto nema ni­ jedne u dijagramu. koncentracija vodika u Sunca. kemijski sastav zvije­ glavnom nizu. Ali danas. da se zvijezda kreće udesno u Hertzsprung.pretvara u helij. tj.

koja je prikazana na slici 9. Slika 9. Označena zvijezda blizu centra je ce­ feida s periodom od oko 18 dana. izmjeriti period njene promjene sjaja. Njihovi položaji označuju njihove staze razvoja. Period promjene sjaja kod cefeida direktno je povezan s njenim apsolutnim sjajem.4. Za­ tim. i premSlika 9. Ali mi možemo. koja je iz Južne Amerike promatrala cefeide u Magellanovim Oblacima. možemo vrlo lako izračunati udaljenost zvijezde. a ne njen apsolutni sjaj. Relaciju izme­ đu perioda i sjaja kod cefeida otkrila je 1913. Slika 9. Američki astronom Harlow Shapley prvi je ovo upotrijebio za određivanje udaljenosti. Lijevo: dio vanjskog područja velike spiralne maglice u Andromedi.5 (gore) Gdje se energija proizvodi i kako se ona prenosi u zvijezdi predstavlja veli­ ku fazu njenog razvoja. Tokom ekspanzije polumjer se povećava i do 10% od svoje srednje vrijednosti. Premda su cefeide odigrale značajnu ulogu u posljednjih 60 godina. možemo jednostavno očitati apsolutni sjaj. 261 . Metodu nije teško shvatiti. Udaljenost nam je nepo­ znata. također.6 Zvijezde iz jata Hyada smještene u Hertzsprung-Russellovu dijagramu.se njihovi polumjeri naizmjence šire i stežu.4. ali možemo izmjeriti njen privi­ dni sjaj. Na slici je u momentu najvećeg sjaja.7 (desno) H-R dijagram zvijezda jata Messier 67. poznavajući apsolutni sjaj i privi­ dni sjaj. To znači da se takve zvijezde mogu upotrijebiti kao pokazivači udaljenosti. godine Miss Leavitt s Harvardske zvjezdarnice. Pretpo­ stavimo da želimo odrediti udaljenost neke cefeide. Iz naše krivulje. onako kako je prikazano na slici 9. M 31.

6 i 9. Ovdje imamo nepo­ niza mnogo veći od broja zvijezda na sredni promatrački podatak za oblike gornjoj polovini. Kada promotrimo zvijezde koje za­ dukciju energije zvijezde. kako je Russell prvotno smatrao.ima unutrašnju jezgru. Zato. Ovo uzroku­ počinju svoje putove sve niže i niže na je. kada znamo veličine.8 raspodjelu zvijezda u Hertzsprung. izvan laze putem koji započinje na glavnom jezgre još ima vodika koji okružuje je­ zgru predstavljajući sada glavnu pro­ nizu. zvijezdama velikog polumjera. jer se vodik iscr­ da one postaju promjenljive kada pro­ pio nuklearnim reakcijama. Sada smo opravdali ovo stajalište. jer se povećava kon­ centracija helija u njihovim centralnim područjima. o u Hertzsprung-Russellov dijagram.3. nego također i masi. a porast je­ niže polovine glavnog niza teže da se zgre helija iznosi oko 30% od njene približe i sakupe u jednom dijelu po­ cjelokupne mase.5. Zvijezde se kreću udesno. koje se kreću ulijevo. koja se sastoji sprung-Russellova dijagrama. Ove zvijezde acija je opisana na slici 9.Krivulje pokazuju položaje u Hertzsprung-RusselloRussellovu dijagramu. a djelomično zato što evolucije. uspon. dok slika 9. tj. kako je dan u vu dijagramu za zvijezde s polumjerima jednakim prethodnom poglavlju. Na slikama 9. 262 . U stvari. Zvijezda se nalaze samo u jednom dijelu Hertz. nego da su one zvijezde koje se kreću od glavnog niza udesno. U prethodnom poglavlju smo ustanovili da giganti nisu novoformirane zvijezde. Račun pokazuje da nema znaka kretanja udesno sve dok je koncentra­ cija vodika u krajnje središnjim dije­ lovima iznad nule. da se sve više i više helija dodaje glavnom nizu. kojima smo raspravljali u prethodnom Položaji zvijezda označuju njihove evopoglavlju.7 pokazuje lomično zato. S vremenom zvijezda uđe u fazu prema gore. a izgleda uglavnom od helija. a završava daleko udesno. to je iscr­ pljivanje vodika iz središnjih područja. prikazane na slici 9. Situ­ promjene njihova sjaja. Ali. zde sadrži i poznavanje njene površin­ zvijezde u okolici Sunca nisu srednje ske temperature. još koje uzrokuje prekid proizvodnje ener­ nitko nije u mogućnosti da na potpu­ gije u tom području. na glavnom nizu ili blizu glavnog niza ili u području giganata. svi putovi iz giganta u svojoj evoluciji. U stvari.da je o njima napisan niz teorija. Zato. naći ćemo putove evo­ površini jezgre koja zato stalno raste u lucije ne samo udesno. dje­ jezde Hijada. jer ima i onih koje mogu pa­ sti u područje giganata. Slika 9. a to opet uzroku­ no zadovoljavajući način objasni uzrok je evoluciju u području giganata.6 pokazuje zvi­ nije nego supergiganti ili cefeide. gdje relativno polumjeru Sunca (1).7 vidimo zvijezde dručja. onom koji je ispunjen gigan­ dvaju dobro poznatih jata nanesenih tima. Ovo tumači Slika 9. što je broj zvijezda koje ispunjavaju nižu polovinu glavnog zvijezde jata M 67. deset puta većim od Sunca bliske zvijezde teže da se koncentriraju (10) i sto puta većim od Sunca (100). Ove su zvijezde mnogo broj­ lucione staze. U prethodnom poglavlju vidjeli smo je vrijeme potrebno za evoluciju mno­ da poznavanje spektralnog tipa zvije­ go duže za slabije zvijezde.

a T površin­ sku temperaturu. spomenute u 8. Mire i Betelgeuse. kada znamo položaj zvijezde u HertzsprungRussellovu dijagramu. Slika 9. a treća povezuje točke gdje je polumjer sto puta veći od Sunca. stalno izba­ cuju materijal sa svojih površina. Tako je moguće da se nuklearni procesi. znamo također njen polumjer.9 Zvijezde kuglastog jata M 3 smještene u Hertzsprung-Russellovu dijagramu. Da je Sunce gigant . Zato vanjski slojevi zvijezda neprestano otpadaju. Budući da takva zvijezda ili gigant ima golem polumjer. Zemlja bi se mogla nala­ ziti i u unutrašnjosti Sunca kad bi on bio gigant. R polumjer. gdje se odigravaju nuklearni procesi. druga veže točke gdje je polumjer deset puta veći od Sunca. gravitacija na njegovoj površini je mnogo slabija nego na površini Sunca . unutrašnja područja. Polumjer staze Zemlje je nešto veći od 200 polu­ mjera Sunca. bit će postepeno otkrivena. Jedna povezuje točke gdje je polumjer svake zvijezde jednak polu­ mjeru Sunca. Vidljivo je da krivulja povučena za polumjer od sto polumjera Sunca prolazi preko po­ dručja giganata na dijagramu. Njihova je karakteristika pomanjkanje vodika i pojačavanje sjaja. one postaju Veličine staza prvih četiriju planeta uspo­ ređene s veličinama dviju gigantskih zvi­ jezda. D konstantu. Promatrački materijal je zaista pokazao da gigantske zvijezde.8 pokazuje tri krivulje na­ nesene na Hertzsprung-Russellov di­ jagram. poglavlju. kad se to dogodi. a također i supergiganti. Slika 9. Iz tog su razloga uznemirenosti na površinama takvih zvijezda slične uznemirenostima ka­ kve su sada na Suncu. znamo i njenu po­ vršinsku temperaturu i apsolutni sjaj. Zvije­ zde u horizontalnom ogranku imaju razvoj­ ni stupanj divova. Iz toga vidimo da su giganti zaista zvijezde s vrlo velikim polumjerima. Pomoću toga može se polumjer zvijezde izračunati iz jednadžbe L = D x R2 x T4. pojave na površini zvijezde.) Prema tome. Uzevši da je dosta vanjskih slojeva otpalo. 263 . koji su se odvijali u dubokoj unutrašnjosti zvijezde. pa uzrokuju izbacivanje materijala u još veće uda­ ljenosti nego što je to u slučaju Sunca. što je takvo izbaci­ vanje materijala u prostor tako snažno da se može potpuno osloboditi gravi­ tacione sile.što će postati u budućnosti . A jednom.nešto između 10 000 i 100 000 puta. (Sjetimo se da u ovoj jednadžbi L označuje sjaj.Zemlja bi se nalazila relativno blizu njegovoj povr­ šini. Štaviše. Razlika je u tome.položaj zvijezde u Hertzsprung-Russellovu dijagramu.

godine. Pogledajmo neke dokaze proizvo­ da nuklearnih procesa i vidimo što oni sadrže. Račun poka­ zuje da ona dosegne oko 100 miliju­ na stupnjeva ako dođe do područja giganata. To su zvijezde kod kojih su vanjski slojevi odstra­ njeni procesom. stvarajući važne nove elemente kao što su ugljik. 264 Nova. povećala je enormno sjaj tokom 1918. Slijedećim dodavanjem daljnjih jezgri helija nastane najpri­ je kisik. temperatura u n u t a r jezgre stalno će se povećavati. opisanim ranije. koji je nastao iz vodika. A proizvo­ dnja ugljika objašnjava zašto na ne­ kim zvijezdama možemo opaziti veće koncentracije ugljika. omogućava heliju. . Ove fotografije. a zatim neon. Do­ minantna raspodjela u spektru takvih zvijezda normalno dolazi od molekula cirkonijeva oksida. koji je bio gore naglašen. o kojoj se raspra­ vljalo u prethodnom poglavlju. da više temperature u n u t a r zvijezda znače još kompliciranije nuklearne reakcije. Ako se zvijezda razvija i nastavi da se kreće udesno.predmet promatranja pomoću spektroskopske tehnike. Sjetit ćemo se da zvijezde spektralnog tipa M imaju površinsku temperaturu nižu od oko 3 600°. da se sam spaja. u zviježđu Orla. Očito je da ove zvijezde imaju veliku koncentraciju ugljika na svojim površinama. Kod prve ta­ kve reakcije tri se jezgre helija (svaka sa dva protona i dva neutrona) spoje u jezgru ugljika (šest protona i šest neutrona). a ne sadrži vodik. po­ kazuju širenje plinovitog omotača oko nove zvijezde. Situacija koja se javlja u unutrašnjosti gigantskih zvijezda pri temperaturama od oko 100 milijuna stupnjeva. razvija unutarnju jezgru koja je sastavljena uglavnom od helija. ali u klasi giganata postoje neke zvijezde u čijim spektrima dominiraju linije nastale od molekula ugljika. a pri takvim temperatura­ ma počinju djelovati nove interesan­ tne nuklearne reakcije. Ovdje imamo primjer. Kako ovo nastaje? Vidjeli smo da zvijezda. ako se kreće udesno prema području giga­ nata na dijagramu. sni­ mljene na Mt Wilsonu 1922. kisik i neon. 1926. i 1931.

265 . godini formirali su maglicu. snimljenoj 5.08-metarskim daleko­ zorom Hale na Mt Palomaru. kako se vidi na gornjoj fotografiji.Plinovi izbačeni iz Nove Persei u 1901.

go­ dine. Željezo je primjer takve jezgre. Konačna početna koncentracija željeza iznosila faza evolucionog puta. Očito je da je tehnecij nastao ne­ apsorbirati ni prvobitni vodik.Kao nusprodukt helijeve fuzije. u molibden. svoje porijeklo vuče iz sli­ čnog događaja. formiraju teški elementi kao kositar.površinskog materijala u prostor to­ konij. Da li se zvijezda i dalje razvija na­ prisutnima u manjim koncentracija­ kon što dođe u područje giganata? ma za vrijeme kada se zvijezda formi­ Slika 9. a također sadrže utrone ne apsorbiraju ugljik. bakar. Materijal izbačen iz nje kreće se enormnom brzinom formirajući pozna­ tu Crab maglicu (lijevo). cirkonija neon. oni spajaju s mnogo težim jezgrama. kisik i neon. olovo. cir. cijeloj zvijezdi. Cirus maglica. 266 . vo. u kojem takva daljnja evolu­ prethodnom poglavlju smo vidjeli da je cija gotovo sigurno postoji. još se širi i zbog toga.koje Pri ovakvim temperaturama ove ne­ se zovu S zvijezde. a ne samo u unutra­ Postoje očiti promatrački dokazi za šnjim područjima. sada veličine 640 bilijuna kilometara. ali postoji razlog da težih elemenata: najprije kobalt. Do sada nemamo pouzdane utrona.u nuklearnim reakcijama. jer je davno . one ne pokupe se kaže da pripadaju "horizontalnoj samo jedan neutron. rijetke zemlje i. da jezgre teže da ovoj slici. koji on se mijenja. zatim vjerujemo kako je ovaj povratak ulije­ nikal. Njih također ne može itd. U jezda. u kojoj se oslobode neutroni. Ali tehnecij akcija. Na ovaj se način atomi želje­ račune koji bi bili na raspolaganju za postepeno pretvaraju u atome sve za takve zvijezde. zbog raspadanja proto­ stvara ugljik. ali koji nije zabilježen. cink i tako do stroncija. Drugim riječima. nije je od svega što neke imaju tehneOva su razmatranja. Astronomi su jer je nestabilan. a za zvijezde u ovoj konačnoj fazi na. Smatra se da se godina . nego cijeli niz ne­ grani". štaviše. uzrokovan pomanjkanjem vodika u barij. a ni helij. U nekim slučajevima se sjaj nego u početku svoje evolucije. na desnoj stranici. Najznačaj­ kom stadija giganta. kisik ili nenormalno obilje stroncija. ponovo. tokom kojeg zvijezde postignu veći cirkonija. Za sto tisuća godina našli zvijezdu koja se nalazi daleko Astronomi Daiekog istoka vidjeli su supernovu. Tehnecij nije pronađen na Zemlji kazana promatranjima. do­ cij. oštro se okreće prema lije­ budu pretežno apsorbirane od neutro­ vo. U području giganata na vodika može pojaviti ili kao rezultat dijagramu možemo promatrati zvijezde nuklearnih reakcija ili odbacivanja u kojima posebno obiluje stroncij. javlja se re­ na u neutron. možda.9 pokazuje primjer jata zvi­ rala. prikazana na 1%. koja je zasjala 1054. itd. barij i rijetke zemlje. jest zapažen u nekim zvijezdama . Takav se gubitak ove rezultate.tokom posljednjih sto tisuća već davno istrošen. Ovo je tako malo.

.

9. Termonuklearni reaktor je mrtav.ulijevo u dijagramu.Za to su potrebne temperature više od sprung-Russellovu dijagramu imaju 3000 milijuna stupnjeva. polumjer je. takvog kao što je Saturn. proizvede­ povratka ulijevo. škoća koja stoji na našem putu. Kod oko 1000 mili­ kroz koje zvijezda prolazi od početka juna stupnjeva ugljik i kisik. koje su stvarno promatrali Ako se zapitamo. zde koje leže daleko nalijevo u Hertz. gustoća na koju vidjeli kineski astronomi 1054. najjednostavnijim od svih eleme­ zato nikad ne dosegnu Sunčev sustav. leži daleko nalijevo u dija­ zvijezda dođe do kraja puta. proizvodeći takve elemente kao odgovor . zatim kisik Ali mi imamo neke interesantne koji dišemo. počevši s vodi­ ma koji se nalaze između zvijezda. To je pote­ što su magnezij. liko izgrađuju naša tijela. da spektakularna klasa ne sadrži nikakve tragove vodika. U kasnijim stadijima. Poznata Crab maglica. nata. Sirijusa. od kojih supernova predsta­ promatranju klase zvijezda vrlo različi­ vlja najsnažniji primjerak. termonuklearni reaktori zvijezda Tako naši teleskopi mogu malo otkriti izgrađuju razne lake elemente: najpri­ o onome što se događa u zvijezdama je helij. dio je vjerojatno apsorbiran u plinovi­ Već smo rekli kako. godi­ je materijal sabit unutar bijelog patulj­ ne. postoje teorijski razlozi u njegovu središtu. Superno­ te od svake do sada spomenute . pa kom. tokom po­ a ostaci se sada hlade. iako se one kre­ da su bijeli patuljci zvijezde koje su do­ ću ulijevo u Hertzsprung-Russellovom šle do kraja svoje evolucije. Bijeli patuljak je karakterizi­ goleme količine materijala izbacuju ran vrlo malim sjajem i vrlo je malog van brzinama od oko 1600 kilometa­ promjera. ovi fragmentarne dokaze. pratilac milijuna milijuna kilometara. kroz plinove atmosfere Zemlje. Tako je gusto zbijen materijal Osim toga. tako velika da izbačeni se materijal nastavio kretati se ne može uopće usporediti s pozna­ enormnom brzinom sve do sadašnjih tim stvarima na Zemlji. . Zvije­ Ali. travioletno i zato se ne uspijeva probiti vanadijuma. kako smo vidjeli.stignuto s produkcijom željeza. Ovo je klasa eksplodirajućih na slici 9. Svjetlo emitirano pri ta­ sko stanje koje je. a čija atmosfera vo sigurno. rediv s polumjerom jednog većeg plane­ pokazana niže. Već smo napomenuli da su kojima su prestali termonuklearni pro­ temperature od 100 milijuna stupnje­ cesi. sastavljena je od izba­ ta. nikla.bijele va je zvjezdana eksplozija u kojoj se patuljke. magnezija. pa dok ne dođe do ni tokom faze giganta. A zbog tog čenog materijala supernove koju su vrlo malog polumjera. u stvari. argon i kalcij.još ne znamo. unutrašnje temperature patuljka je stanje smrti zvijezde do koje mogu se podići na 1000 milijuna stu­ će doći sve zvijezde. još nije došlo do produkcije željeza. koji uve­ visoke površinske temperature. što se dogodi kada astronomi. titana.temperature koje vjerojatno prekora­ materija padne u svoje najniže energet­ čuju 100 000°. kakve su evolucione promjene nuklearne reakcije. va postignute u fazi giganta. Pri ovom stadiju počinju nove Ali. Jedan dobro oblika maglice koja ima opseg od 64 poznati bijeli patuljak je Pup. kroma. počinju se sami stanja bijelog patuljka? Ispravan je spajati. zatim ugljik i dušik. da bi u običnoj ku­ za vjerovanje da temperatura unutar tiji šibica težio nekoliko tona. Stanje bijelog vratka ulijevo. moramo tražiti odgovor u zvijezda. po­ kvim temperaturama je uglavnom ul. zvijezde u dijagramu. pnjeva. Tokom posljednjih devet stoljeća ka ekstremno je velika. Samo onda vrlo visoke površinske temperature kada se ostvare takve temperature. zvijezda. jedan kobalta i bakra. Izgleda goto­ se materijali upotrebljavaju u izgra- 268 . pokazanog gramu. silicij. uspo­ ra u sekundi. Jasno je zvijezda nastavlja rasti.

dnji teških elemenata: magnezija i si­ licija. 269 . Kako da takvi elementi. proizvedeni samo pri fantastično visokim tempe­ raturama unutar zvijezda. koje pri­ pada ovom poglavlju. počevši samo s vodikom. a na njega nije odgovoreno. formiraju našu Zemlju? To je predmet koji mora­ mo odgoditi za slijedeće poglavlje. kao željeza i bakra koji su u svakodnevnoj upotrebi. Postoji još jedno pitanje. gdje ćemo razmotriti strukturu i porijeklo Mliječnog Puta s posebnim naglaskom na porijeklo Sunčeva sustava. a i običnih metala. koji formiraju vrlo velike dijelove Zemljine kore. Vidjeli smo kako je mogu­ će da se pokaže porijeklo svih eleme­ nata. Može­ mo ići i dalje i pitati o porijeklu samog vodika? Ovo je mnogo dublje pitanje pa ga moramo ostaviti po strani sve do posljednjeg poglavlja.

koje posjeduje manji broj učenjaka. Kretanje duž linije doglednice može se stvarno odrediti iz pomaka spektralnih linija zvijezde.kretanja preko doglednice pro­ matrača. direktno prema ili direktno od zemaljskog promatrača. Slika 10. ukoliko bismo zaista pokušali da to prove­ demo. Možemo poći od pitanja: kako su astronomi uspjeli da izmjere dimenzi­ je i odrede kretanja unutar Mliječnog Puta. galaktike koja se sastoji od nekih 100 000 milijuna zvijezda. a druga je siječe. takva je procedura teška i nespretna. Svaki mladi astronom. U praksi. Na žalost. Takvo kretanje uzrokuje pomak spektralnih linija. Poprečna kretanja se katkada mogu izvesti iz teorijskih 270 . Kako. spriječili bismo bilo kakvo po­ boljšanje razvoja teleskopa za potrebe mjerenja. Ovo se može vidjeti iz slike 10. poglavlje STRUKTURA NAŠE G A L A K T I K E Možda se možemo najbolje približiti problemu planetske formacije ako naj­ prije pogledamo što je poznato o stru­ kturi i sastavu naše galaktike kao cje­ line. uključuju poprečna kre­ tanja . koji bi usmjerio svoje napore ovakvom zadatku. spojnica Zemlja-zvijezda mijenja svoj smjer. Modernom tehnikom je moguće u velikoj mjeri proširiti mjerenja popre­ čnih kretanja. a u nekom kasnijem trenutku u točki S2. Uzimajući zbog jednostavnosti da je Zemlja nepokretna. oni se polagano savijaju. može­ mo biti potpuno sigurni u to. jer se ono ne odrazuje na spektralnim linijama. tko se god upusti u takav program. također. da se koristi isti teleskop jer.1 pokazuje zvije­ zdu čije je kretanje sastavljeno iz dvije komponente. Možemo li biti sigurni da je stupanj savijanja isti danas kao što je bio prije 50 godina? Ako upotrijebimo isti dalekozor. mora obavezno poći od činjenice da će čekati oko 50 go­ dina da bi mogao koristiti rezultate. jer bismo bili obavezni da ra­ dimo s instrumentima starim preko 50 godina. Poteškoća je u vrlo maloj promjeni kuta. poglavlju smo vidjeli da astro­ nomi imaju pouzdanu i točnu metodu za određivanje brzine kretanja bilo kojeg objekta direktno prema Zemlji ili od Zemlje. Takav program traži upornu strplji­ vost i odricanje. Ali. Prema tome. Kretanja su složena i ne uključuju samo kretanja u smjeru doglednice. To je bio i ostaje grandiozni zadatak. one su pomaknute prema plavom dijelu spektra. Zbog toga su astronomi prisiljeni da se pomažu s poznavanjem kretanja po doglednici. onda. jedna je linija doglednice od Zemlje. Ovo povećava praktične probleme. nije uvijek moguće. ako se nama približa­ va. Iz ovih razloga su raspoložive procjene kretanja zvijezda preko dogle­ dnice relativno slabe kvalitete i u sva­ kom slučaju su ti podaci raspoloživi za relativno bliske zvijezde. Ali. Teleskopi nisu potpuno krute struktu­ re. Međutim.10. zvijezda se nala­ zi u nekom trenutku u točki S1 . iz praktičnih razloga. mogli bismo izra­ čunati poprečno kretanje zvijezde. linije su pomaknute prema crvenom kraju spektra. Kada bismo mogli izmjeriti promjenu. nema pouzdane metode određivanja kretanja preko linije do­ glednice. Ako je kreta­ nje takvo da se objekt udaljuje od nas.2. a nespretnost je u du­ gom čekanju između mjerenja. Stvarno se poprečno kretanje pokazuje samo u vrlo polaganoj promjeni smjera zvije­ zde. da započnemo? U 8. jer će u dužem intervalu vremena biti veća promjena kuta i bit će lakše mjeriti tu promjenu. Najveće udaljenosti su tako velike da se ne mogu izmjeriti trigono­ metrijskim metodama. ona. sigurno bi dobio priznanje buduće generacije. potreban interval vremena iznosi 50 godina. ali je poprečno kretanje mno­ go teže odrediti. a u praksi je uvijek moguće uzeti u obzir kretanje Zemlje oko Sunca.

Gore: mnoštvo zvijezda u dijelu Mliječnog Puta, fotografirano 1,22-metarskim Schmidtovim daleko­ zorom. Zadatak mjerenja dimenzija i kretanja unu­ tar galaktike sastavljene od oko 100 000 milijuna zvijezda bio je i još je uvijek golem zadatak.

Slika 10.1 Samo se radijalna komponenta zvijezde može mjeriti pomoću po­ maka njenih spektralnih linija.

Slika 10.2 Poprečno kretanje očituje se samo u po­ laganom mijenjaju smjera doglednice od Zemlje do zvijezde.

271

preračunavanja, ali ona u većini osta­ ju nepoznata. Da bismo odredili strukturu naše galaktike, moramo imati metode za određivanje udaljenosti zvijezda i nji­ hovih kretanja. U 6. poglavlju smo vi­ djeli da možemo izmjeriti udaljenosti najbližih zvijezda paralaktičkom meto­ dom - direktna trigonometrijska me­ toda koja ovisi o kretanju Zemlje oko Sunca. Ovo kretanje uzrokuje nezna­ tnu godišnju oscilaciju u smjeru sva­ ke zvijezde. Ako se ovaj sićušni učinak može izmjeriti, tada se udaljenost zvi­ jezde može lako odrediti. U praksi se ovo može načiniti s prihvatljivom to­ čnosti samo za oko 10 000 zvijezda, onih 10 000 koje su u našoj blizini, a unutar udaljenosti manjoj od 100 godina svjetlosti ili oko 960 milijuna milijuna kilometara. Premda je ovo samo mali uzorak u usporedbi sa 100 000 milijuna zvi­ jezda cijelog Mliječnog Puta, dovoljan je da dozvoli astronomima da ustano­ ve još uspješniju metodu za mjerenje mnogo većih udaljenosti. Kada nam je poznata udaljenost zvijezde, možemo lako izračunati apsolutnu veličinu, po­ znavajući prividnu veličinu a, naravno, uvijek možemo odrediti i njen spektralni tip. Zato svaku od zvijezda za koju raspolažemo s dobrom trigonometrij­ skom udaljenosti možemo nanijeti u Hertzsprung-Russellov dijagram. Naš primjer od 10 000 izmjerenih udalje­ nosti zvijezda je dovoljan da odredi niži dio glavnog niza sa znatnom točnosti, premda nema dovoljno mjerenja za zvi­ jezde u gornjem dijelu glavnog nizu da nam omogući da opišemo taj dio niza s adekvatnom točnosti. Poznavajući tako niži dio glavnog niza, možemo to iskoristiti da odredi­ mo udaljenosti mnogo širih uzoraka zvijezda. Razmotrimo zvijezdu koja je tako daleko da se ne može izmjeriti tri­ gonometrijskom metodom, ali koja je uprkos tome dovoljno blizu da može­ mo odrediti njen spektralni tip. Pretpo-

stavimo da je njen spektralni tip sličan spektralnom tipu Sunca. Ovo zahtijeva da zvijezda leži na glavnom nizu ili vrlo blizu glavnog niza, jer je njen apsolutni sjaj nalik apsolutnom sjaju Sunca. Po­ znavajući apsolutnu veličinu zvijezde, možemo odrediti njenu udaljenost, jer možemo izmjeriti njenu prividnu veli­ činu. Udaljenost svake zvijezde, koja padne na niži dio glavnog niza, može se odrediti na taj način, ukoliko je njen spektar točno poznat.

Na slijedećoj stranici prikazani su Veliki i Mali Magellanovi Oblaci. Opažajući promjenljive zvijezde tipa cefeide u Malom Oblaku, čije se zvijezde pra­ ktički nalaze na istoj udaljenosti od Zemlje, Miss Leavitt je mogla pokazati da je odnos između periode i prividne veličine isti kao i odnos između periode i apsolutne veličine. Prema tome, izmjeri­ mo li udaljenost jedne cefeide, možemo odrediti udaljenosti drugih, direktno mjereći njihove perio­ de i prividne veličine. Metodom mjerenja pomoću glavnog niza (koji je izrađen iz metoda trigonome­ trijskih paralaksa), astronomi su odredili udalje­ nost nekoliko cefeida. Prema tome, druge cefeide na velikim udaljenostima, ako su svijetle zvijezde mogu se upotrijebiti za mjerenje prostranih dimen­ zija naše galaktike. Donja slika na slijedećoj stra­ nici pokazuje Mali Magellanov Oblak, dobiven iz negativa što ga je snimila Miss Leavitt.

272

273

Premda je ova metoda velika i dobi­ vena trigonometrijskom metodom, ona nam ne omogućava da protegnemo mjerenja udaljenosti daleko u prostor, jer na nesreću ona služi za relativno slabe zvijezde - one koje leže na nižem dijelu glavnog niza. Da dobijemo još uspješniji sistem mjerenja, moramo se ponovo vratiti cefeidama, koje smo ukratko spomenuli u prošlom pogla­ vlju. Tamo smo vidjeli da cefeide služe kao pokazivači udaljenosti, jer postoji značajan odnos između njihovih apso­ lutnih veličina i njihova perioda pro­ mjene sjaja. Ova relacija je prikazana na slici 9.4, a ovdje ćemo postaviti pi­ tanje, kako je dobivena ova slika. Prva promatranja Miss Leavitt bila su obavljena u Magellanovim Oblaci­ ma, u kojima ima veći broj cefeida, s različitim periodima promjene sjaja. Mali Magellanov Oblak sadrži mnogo manje prašine, koja zaklanja i apsorbi­ ra dio svjetlosti zvijezda, od Velikoga i zato daje promatraču bolju mogućnost točnijeg određivanja prividnih veličina cefeida. Miss Leavitt je usporedila iz­ mjerene prividne veličine cefeida s nji­ hovim periodima. Zatim je nanošenjem prividnih veličina na jednu os grafiko­ na, a periode na drugu os, dobila kri­ vulju sličnu onoj na slici 9.4. Sada mo­ ramo uzeti u obzir da su Magellanovi Oblaci vrlo mali u usporedbi s njihovim udaljenostima od Zemlje. Zato možemo smatrati da se i Mali i Veliki Oblak (ali ne oba zajedno) nalaze u biti na istoj udaljenosti od nas. Prema tome je rela­ cija između prividne veličine i apsolu­ tne veličine ista za sve njih. Jasno je da postoji slična relacija između prividne veličine i perioda, kao što postoji izme­ đu apsolutne veličine i perioda. Sada, ako uzmemo cefeide u svrhu određivanja udaljenosti, moramo zna­ ti relaciju između apsolutne veličine i perioda, a ovo nije dano iz promatra­ nja Magellanovih Oblaka, iz jednosta­ vnog razloga što ne znamo udaljenost Oblaka iz direktnih mjerenja. Sve što

znamo za početak jest to da su oni vrlo udaljeni od nas. (Smatra se da su njihove udaljenosti preko 100 000 godina svjetlosti.) Da pretvorimo rela­ ciju između prividne veličine i perioda u relaciju između apsolutne veličine i perioda, moramo odrediti udaljenost najmanje jedne cefeide, jer ćemo samo tako znati relaciju između prividne veličine i apsolutne veličine za tu cefeidu. Zatim, jer za sve cefeide mora vrijediti relacija između prividne veli­ čine i perioda, pokazanog na slici 9.4, postat će fiksirana skala apsolutne ve­ ličine na ovoj slici. Ali, kako možemo odrediti udalje­ nost najmanje jedne cefeide, sjetivši se da ni jedna nije tako blizu da je može­ mo izmjeriti točnom trigonometrijskom metodom? Na sreću su otkrivene cefei­ de u kuglastim jatima zvijezda. Zvijezde u jatu se u biti nalaze na istoj udalje­ nosti od nas, a njihova udaljenost nije vrlo velika. Tako, ako možemo odredi­ ti udaljenost bilo koje zvijezde u jatu, odredit ćemo i udaljenost cefeide, jer je ona član jata. Ovo je bilo sretno ostva­ reno u nekoliko slučajeva, koristeći metodu mjerenja glavnog niza, koja je bila opisana gore. Odatle znamo uda­ ljenosti šačice cefeida, koje omogućuju da se odredi točna skala krivulje na slici 9.4. Tek sada, kada je određena prava skala krivulje, ona se može upo­ trijebiti za određivanje udaljenosti na način opisan u 9. poglavlju. Važnost metode se nalazi u ovome: cefeide su svijetle zvijezde, pa se zato mogu promatrati u velikim udaljeno­ stima. Osim toga, promjena njihova sjaja je pojava koju je lako uočiti. Zato se one mogu upotrijebiti za određiva­ nje mnogo većih udaljenosti od onih koje može dati metoda glavnog niza. Sada možemo vidjeti da postoji cije­ li lanac metoda mjerenja udaljenosti. Do sada smo spomenuli četiri karike. Prva je mjerenje udaljenosti unutar Sunčeva sustava, posebno udaljeno­ sti od Zemlje do Sunca. Ovo je fun-

274

damentalno mjerenje, jer veličina Zemljine staze formira osnovni podatak u trigonometrijskoj metodi mjerenja udaljenosti bližih zvijezda. Ova trigonometrijska metoda - paralaktična metoda - druga je karika u lancu. Metoda glavnog niza, čija je skala određena pomoću trigonome­ trijske metode, treća je karika. I sada imamo četvrtu kariku - metoda cefeida - čija je skala određena pomoću metode glavnog niza. Svaka slijedeća karika omogućuje mjerenja sve većih i većih dubina prostora, a svaka kari­ ka ovisi o prethodnoj. U posljednjem poglavlju dodat ćemo daljnje dvije ka­ rike iza cefeida. Ove su daljnje karike potrebne samo onda kada gledamo u svemir dalje od naše galaktike i ra­ zmatramo udaljenosti izvan Mliječnog Puta. Za sada će biti dovoljne četiri karike u našem lancu. Oblik, veličina, kretanje i sastav Prije gotovo dvije stotine godina bilo je jasno Thomasu Wrightu, mornaru iz Durhama, a i Williamu Herschelu, da je Mliječni Put pločaste strukture, a da se Sunce i Sunčev sustav nalaze unu­ tar te pločaste strukture. Ali bez po­ moći mjerenja, s kojim današnji astro­ nomi raspolažu, prvi su istraživači bili sasvim nemoćni da odrede veličinu ci­ jele strukture, precizni položaj Sunca

unutar nje i opću prirodu kretanja zvi­ jezda. Sve su ove stvari bile predmeti spekuliranja, ali su neka nagađanja bila začuđujuće blizu cilju. Prije dvje­ sta godina J. H. Lambert je naslućivao da se sve zvijezde galaktike kreću oko zajedničkog centra u Sunčevu susta­ vu. Ova je ideja bila ispravna. Zvijezde se zaista kreću oko zaje­ dničkog centra, tj. centralne izbočine naše galaktike. Opće karakteristike sadašnje slike naše galaktike pokazane su shemat­ ski na slici 10.3 i 10.4. Prva daje bočni izgled, a druga gornji ili donji izgled, a često se to kaže pogled sa strane i po­ gled sprijeda. Iz slike 10.3 vidimo da se Sunce nalazi gotovo na rubu galakti­ ke. Njegova je udaljenost od centra oko 25 000 godina svjetlosti. U centralnim područjima galaktike iščezava pločasta struktura. Ona je zamijenjena određe­ nom izbočinom, koja ima debljinu oko 10 000 godina svjetlosti. Područje izbo­ čine je poznato kao jezgra galaktike, a važna je karakteristika ove jezgre u velikoj gustoći zvijezda, jer je gustoća znatno manja u vanjskim pločastim područjima. Detaljnije, vjerojatno je da gustoća zvijezda postaje vrlo velika bli­ zu krajnjeg centra galaktike. Sunce se giba po gotovo kružnoj stazi oko centra galaktike, a brzina kretanja mu iznosi oko 240 kilometa-

Slika 10.3 Shematski izgled galaktike sa strane.

Slika 10.4 Shematski izgled galaktike sprijeda. Spi­ ralna struktura predstavlja položaje jako svijetlih zvijezda, nedavno formiranih iz međuzvjezdanog plina.

275

ra u sekundi. Ovo kretanje na Zemlji ne zapažamo, jer je zajedničko i Suncu i svim planetima. Najveći dio drugih zvijezda se također kreće oko centra po gotovo kružnim stazama. Relacija između brzine na ovim stazama i uda­ ljenosti od centra prikazana je na slici 10.5. Vidi se da brzina raste do maksi­ muma kod udaljenosti od oko 15 000 godina svjetlosti od centra. Poslije toga ona polagano opada. Sunce se nalazi na dijelu krivulje koji opada. Slika 10.5 ne pokazuje brzine za zvijezde jezgre, tj. za zvijezde koje se nalaze na udaljenosti manjoj od oko 5000 godina svjetlosti od centra. Ra­ zlog za ovo vjerojatno leži u kretanjima zvijezda unutar jezgre koja nisu jedno­ stavna. Takve se zvijezde vjerojatno ne kreću oko centra po kružnim sta­ zama. Neke zvijezde, koje se nalaze na udaljenosti od centra kao naše Sunce, kreću se zaista po stazama koje nisu ni približno kružne. Ove su zvijezde poznate kao zvijezde trkačice; ime je nastalo iz činjenice da su one blizu Suncu i da se kreću velikim brzinama u odnosu na Sunce. Ovo se svojstvo pojavilo iz razlika u stazama Sunca i ovih zvijezda. To ne znači da ove zvi­ jezde imaju posebno velike brzine na svojim stazama; njihove se staze razli­ kuju u obliku. Razlika između oblika njihovih staza i staze Sunca je prika­ zana na slici 10.6 dolje.

Do sada smo se bavili samo zvije­ zdama galaktike ali, kako smo napo­ menuli u ranijim poglavljima, između zvijezda se nalazi plin, a on je tako­ đer važna komponenta galaktike. Plin sadrži i fine čestice prašine - prašine koja uzrokuje smetnje zaklanjanjem, na što je upozoreno u 6. poglavlju. O kemijskom sastavu ove prašine znamo vrlo malo ili ništa, ali mnogi astronomi vjeruju da se ona većinom sastoji od čestica leda. Poslije otkrića prisutno­ sti interstelarne materije astronomi su upoznali njene efekte, koji su im omo­ gućili da izmjere dimenzije naše gala­ ktike s dovoljnom točnošću. Premda prašina svoju prisutnost lako pokazuje, plin je osobito teško otkriti. Uprkos tome, taj plin stvara spektralne linije u spektru udaljene zvijezde. Ove su linije tamne, kao i Fraunhoferove linije u spektru Sunca (vidi stranicu 199), koje su proizve­ dene u biti na sličan način. Sjetimo se da su Fraunhoferove linije nastale zbog toga što svjetlost s neprekidnim područjem boja, emitirana iz fotosfere, prolazi kroz hladniji plin koji se nala­ zi iznad fotosfere; atomi unutar ovog hladnog plina tada apsorbiraju svjetlo svojih vlastitih valnih dužina, tako da su ove pojedine valne dužine nestale kada svjetlost dođe do Zemlje. Slična situacija nastaje sa svjetlom udaljene zvijezde, kad ono prolazi kroz interste-

Slika 10.5 Odnos između udaljenosti zvijezda od centra gala­ ktike i brzina na njihovim stazama oko tog centra.

Slika 10.6 Staze Sunca i zvijezde koja ima veliku brzinu kre­ tanja na stazi

276

ima radijus od oko 10 000 svjetlosnih godina. Krug. Imena se odnose na tamne i svijetle oblake vodika. Strelice s označenim stupnjevima pokazuju galaktičke dužine.Neka karakteristična područja naše galaktike u okolici Sunca otkrivena modernim promatranjima. u čijem se centru nalazi Sun­ ce. 277 .

jer se prije 25 godina Radio-metoda ima nedostatak: ne otkrilo slabo zračenje vodika. Dunhama na zvjezdarnici Mt raju svjetlo onih valnih dužina koje su Wilson otkrila su zatim prisutnost to­ i za njih karakteristične. one nisu otkrile nje­ dom. no to može radio-astronomija. Već smo vidjeli da spektar zvije­ ovako vruć. Proma­ može otkriti molekule vodika. da suradnji. nalazi se u njihovim visokim kojoj je točka taljenja leda na 273°. natrij i kalcij. sadrži u biti samo li­ jetke. ukoliko atomi nisu poveza­ snaga izgubila svaku važnost. plih površina vodika s temperaturom Efekt je posebno naglašen za atome od oko 10 000°. B kve tople površine vodika relativno ri­ i O tip zvijezda.vodik može emitirati toga je bilo sumnjivo kada su nađene spektralnu liniju. a na južnom u sastavu međuzvjezdanog plina nego nebu Australci. Ukoliko atomi postoje sami elektrona da je njihova apsorpciona za sebe. Najprije se natrija i kalcija u njenoj vlastitoj atmo­ pomislilo da je sav međuzvjezdani plin sferi. Zato optička astronomija thur Eddington. Zbog ni u molekule . Premda su linije natrija i kalcija bile Slika 10. kao što su atomi i australski radio-astronomi radeći u vodika i helija. tj. Razlog. Najprije se spoznalo. tj. Koncentracija vodikonatrija i kalcija.larni plin. Ispravno tuma­ lova i zato se može otkriti samo radiočenje njihove prisutnosti je dao Sir Ar­ teleskopima. Većina međuzvjezdanog plina je nije vodika i helija. Atomi unutar plina apsorbi­ tranja T. nego . plinu. gdje su Hladni plin vodika ne može se otkri­ atomi natrija i kalcija izgubili toliko ti optički. jer su mjerenja na sjevernom vodik mora biti u mnogo većem opsegu nebu obavili Nizozemci.7 pokazuje kartu raspodjele važne u otkrivanju prisutnosti međuz.) površinskim temperaturama. a karakteristična je tamne linije natrija i kalcija u svjetlu valna dužina linije blizu 21 centimetar.vodika. (To je skala na zvijezda. ali on neće biti osobito vih atoma u ovim površinama je bila uočljiv kod zvijezde čiji spektar već sa­ oko milijun puta veća nego koncentra­ drži tamne linije koje su načinili atomi cija atoma natrija i kalcija. da su one nastale ne može otkriti prisutnost neutralnih od atoma natrija i kalcija koji se nala­ vodikovih atoma u međuzvjezdanom ze u međuzvjezdanom plinu. udaljenih zvijezda s visokom površin­ tako da ona pada u područje radio-vaskom temperaturom. Ovu su kartu izradili nizozemski gov najglavniji sastav. ali danas znamo da su ta­ zda visoke površinske temperature. zašto nema zaista vrlo hladna s temperaturom od linija natrija i kalcija u spektru takvih 100° apsolutne skale. kako je određena radio-metovjezdanog plina.

dok je na suprotnoj stranici dalekozor Mills Cross.7 Karta prikazuje raspodjelu i gustoću neutralnog vodi­ ka u galaktici. Mjerenja na sjevernom nebu izvršili su nizozemski astronomi. Na ovoj stranici je nizozemski radiodalekozor kod Dwingelooa. a mjerenja na južnom nebu australski astronomi.Slika 10. u bli­ zini Sydneyja u Australiji .

u drugu ruku. Slika 10. Ako su molekule zaista nevažne. postoje neke stvari o kojima treba nešto reći.9 Shematski prikaz magnetskog polja galaktike. Magnetska polja i kozmičke zrake Teško je očekivati da magnetsko polje ispunjava našu galaktiku. Druge vjerojatno izlaze iz jezgre formirajući halo koji okružuje cijelu razdiobu zvijezda. Sjetimo se iz 7. jer ne obuhvaća raspodje­ lu molekularnog vodika. tada cjelokupna masa međuzvjezdanog plina iznosi samo dva ili tri posto od cjelokupne mase zvije­ zda. da se prisutnost magnetskog polja pokazuje efektom koji se očituje na naelektrizi­ rano tijelo koje se kreće. Magnetsko polje je najlakše zamisliti pomoću magnetskih silnica. 8 Željezne strugotine otkrivaju linije sila u magnetskom polju u šipka­ stom magnetu. pokaže da su važne. Tu važnost ne možemo ocijeniti.nešto većih ener­ gija. Silnice unutar međuzvjezdanog pli­ na izgleda da su poravnate uglavnom Slika 10. Ovaj magnetski mjehur služi za za­ državanje kozmičkih zraka. Smjer silnica u bilo kojoj točki je jednostavno smjer magnetskog polja.9 posto brzine svje­ tlosti. Pogled na unutrašnjost kru­ žne građevine CERN-ovog 28-milijardnog elektro-voltnog izmjeničnog napona protonskog sinhrotrona. Kozmičke zrake se sa­ stoje od čestica . Čini se da su silnice ugla­ vnom poredane paralelno s galaktičkom ravninom.uglavnom protona . Prem­ da se njegova struktura još nije odre­ dila.samo neutralne vodikove atome koji se nisu vezali. dok drugi vjeruju da su one sasvim nevažne. ona će se sama ra­ sporediti na način kakav je pokazan na slici 10. Ovdje su protoni ubrzavani do 99. neki vjeruju da su molekule glavni sastav plina. Kada željeznu pilovinu postavimo u blizinu magneta. Ako se. poglavlja. Zato je naša karta ne­ kompletna. Astronomi se vrlo razilaze u svojim pogledima na to pita­ nje. 280 .8. tada će cjelokupna masa plina biti odgovarajuće veća.

uglavnom protoni plina mora sigurno biti mnogo manja . Još ne postoji sasvim za­ plina. Neki vjeruju da je on usporediv dovoljavajuća teorija o porijeklu ko­ s masom plina diska.7. Sunce ne mogu biti principijelni izvor koje se kreću brzinama blizu brzini produkcije. čestice. Takve zrake. Premda gustoća halo Ovo su čestice . da on mora zahvatiti cijeli ovo nije cijela priča. a ovaj magnetski mjehur služi da pnjeva . Silnice vjerojatno mjehur prikazan na slici 10. tim. Protoni ko­ prostor izvan galaktike ostaju ulovlje­ zmičkih zraka su također električne ne u velikom magnetskom mjehuru.10 Većina astronoma vjeruje da se galaktika formirala iz gi­ gantskog oblaka plina koji se lagano okretao. Ne postoji opće slaga­ ganju na primjer u CERN-laboratoriju nje među astronomima o masi halo u Ženevi.veću energiju. štaviše. ali bi izgledalo. njih će otkloniti magnetsko a da umjesto slobodnog putovanja u polje. ji . postoji sumnja da porijeklo lasku magnetskog polja. jer je u laboratoriju. Odluka o ovim raznim njihovi će otkloni biti mnogo slabi­ shvaćanjima ostaje za budućnost. relativno da je on mnogo veći zbog golemog vo­ niže energije. Ovo bi protumačilo izgled slike 10. broju pojava. pni međuzvjezdani plin ograničen na ona zrači energiju. ne znači da od njih imaju. Ali. naboje. stvara Sunce vjerojatno lumena. Neki od gustoće plina diska. Kad se ovaj plin zgusnuo. Kako protoni kozmičkih zraka treba tražiti u većem imaju daleko veće mase od elektrona. drugi smatraju zmičkih zraka. Mnogi astronomi i fizičari svjetlosti.vjerojatno više od milijun stu­ rom. dok je plin unutar mjehura ili Zato je cijela galaktika vjerojatno oba­ haloa veoma vruć i ima visoku tempe­ vljena ogromnim magnetskim mjehu­ raturu . neredovito se sudaraju sa vjeruju da se glavna produkcija pojavi halo plinom i pri takvim sudarima na­ u eksplozijama supernovih. Tako magnetsko po- Slika 10. Ako ove čestice imaju električne izvode u zvijezdama koje eksplodiraju. a oštriji zaobilasci disk galaktike. kao na slici 10.9.njihovi su zaobilasci strmi. 281 .a njegova gustoća mora biti zadrži kozmičke zrake. za vrijeme bljeskova.3. Plin slike 10. pa će se i one naći u zaobiMeđutim. kako lativno je gust. veće energi­ je cjelokupna masa halo plina manja je nego što ih podijelimo protonima od cjelokupne mase plina diska.9. brzina rotacije se povećala u tom opsegu da buduće sažimanje nije moglo ići prema osi rotacije nego samo paralelno sa smjerom rotacije. čak takvim snažnim volumen haloa neuporedivo veći nego strojevima koji nam stoje na raspola­ volumen diska. zvijezde kao Kozmičke zrake visoke energije. Prije . postoji razlika. relativno niska.7 re­ koji potpuno okružuje zvijezde.sa snažno velikim energijama.paralelno s ravninom galaktike. Kada Čini se nevjerojatnim da je cjeloku­ električna čestica načini zaobilazak. Među­ izlaze iz jezgre galaktike u golemi halo. a njegova temperatura je pokazano shematski na slici 10. pa će ga oni zaobići. niska. Oni sma­ staju elektroni i pozitroni visoke ener­ traju da se kozmičke zrake stalno pro­ gije.

.

Slika 9. Konačno je vrtnja postala toli­ ka da više nije bilo moguće sakupljanje prema osi vrtnje. Tokom ovog perioda zgušnjavanja samo se mali broj zvijezda formirao. a ne optički astronomi. Crtež nalijevo dolje pokazuje opću raspodjelu kuglastih jata u odnosu na galaktičku ravninu. (Postoje također elektroni koji se giba­ ju u međuzvjezdanom plinu u disku galaktike. brzina se rotacije postepeno povećava­ la. kako je na slici 10. na primjer. Tada je bilo moguće samo zgušnjavanje paralelno s osi ro­ tacije.lje uzrokuje da protoni i dakako lakši elektroni i pozitroni zrače. Ukupna masa zvijezda u halou iznosi samo 10% od mase zvijezda u disku. ta vrijednost varira od jedne do druge galaktike. koji emitiraju.: kuglasto jato M 13 u zviježđu Herkula. nego. Ovo se zračenje pojavljuje na valnim dužinama koje ne daje spektralne lini­ je. u stvari. ali je radio-emisija iz ovih komponenata znatno slabija od onih u halou. Zato naša galaktika nije samo emiter svjetlosti.3 (str. jer putuju po zbijenijim krivuljama. Cjelokupno radio-zračenje galaktike je slabije oko sto tisuća puta nego optička emisija.3.) Elektroni. uzrokujući postepeno spljoštavanje oblaka.10. 283 . koji se kreću u najvećem dijelu u magnet­ skom mjehuru što okružuje galaktiku. ali su elek­ troni i pozitroni mnogo efektivniji. i emiter radio-valova. potrebno da se prijeđe po datoj pu­ tanji. Radio-valovi dolaze Preth. od vrlo brzih pozitrona i elektrona. Slika 10. cijelo područje valnih duži­ na spada u područje radio-valova.11 Položaji zvijezda jata NGC 188 u Hertzsprung-Russellovu dijagramu. Takvo računanje za ovu putanju pokazuje da je NGC 188 staro oko 15 milijardi godina. Međutim. a vri­ jeme. a slijedeća slika je fotografija tog jata. Formiranje galaktike Velika većina astronoma vjeruje da je galaktika formirana iz oblaka plina vrlo velikih dimenzija. Zato zračenje koje emitiraju elektroni u halou galaktike nužno moraju otkriti radio-astronomi. a oni su opet dobiveni iz zvijezda pri­ likom eksplozija supernove zvijezde. kako se zgušnjavao. također. sigurno s pro­ mjerom od nekoliko stotina tisuća svjetlosnih godina. Krajnji je rezultat bio diskasta struktura koju smo vidjeli na slici 10. vje­ rojatno su nastali iz kozmičkih zraka. a ona je dobivena iz energije koju stvaraju nuklearni pro­ cesi unutar njih. Pretežni dio svjetlosti do­ lazi sa zvijezda. može se izračunati. U početku se oblak polagano vrtio ali. 259) pokazuje vrste evolucionih putova. Ovakva se jata nalaze uglavnom u galaktičkom halou i sadrže zvijezde koje su se formirale u ranijem stadiju kondenzacionog procesa u galaktici. koje zvijezde slijede na dijagramu.

284 .

Premda je formiranje zvijezda u našoj galaktici počelo prije 15 milijardi godina.one sada okružuju glavnu strukturu galaktike. morali nastati pri takvim reakcijama. Katkada se zvijezde haloa nađu u jatima. Na toj osnovi zvijezde haloa bi sadržavale manje koncentracije takvih elemenata nego zvijezde diska. Međutim. NGC 6611. fotografija Orionove maglice pokazu­ je golema tamna područja koja se sastoje od gustih oblaka plina i prašine.3 prije zgušnjenja u zvijezde. bit će moguće vidjeti da li on sadrži novoformirane zvijezde. možemo očekivati da u zgusnutijem plinu bude i teških jezgri. malo je ostalo plina koji se nije zgu­ snuo u zvijezde. To zna­ či da možemo očekivati kod zvijezda koje su se formirale u kasnijem stadiju prisutnost veće koncentracije željeza i kalcija. u Orionovoj maglici se gotovo sigurno još odvija taj proces. koji se izrazito pokazuju spek­ trima nekih zvijezda. Ako je naša slika o formiranju galaktike pouzdana. formirajući tako međuzvjezdani plin diska. Međutim. Tek kada oblak postane prostraniji. poglavlju smo vidjeli da su svi elementi. U ovom stadiju počelo je brzo formiranje zvijezda. za kojeg vjeru­ jemo da danas predstavlja halo. Ova slika formiranja galaktike je kvalitativna. nastali u termonuklearnim reaktorima unu­ tar zvijezda. jer su takve zvijezde nastale u unutrašnjosti zvije­ zda. Preth. Ali je velika masa plina dosegla diskast oblik slike 10. U kasnijem stadiju. Zbog toga su se željezo i kalcij. postavimo određe­ ni test. 285 . ali nije sigurno da je ispravna. Ovo je orijaški oblak pli­ na koji se širi. osim vodika. Ove su zvijezde nađene u halou galaktike. U 9. vjerojatno kao rezultat zračenja novoformiranih zvijezda. a njihova je cjeloku­ pna masa oko 10% od masa diska zvi­ jezda. od ko­ jih je jedan primjer pokazan na foto­ grafiji na suprotnoj stranici. To su globularna jata. očeki­ vat ćemo da je početni oblak plina sa­ državao malo teških jezgri. pa ćemo zato očekivati da u spek­ trima prvih zvijezda budu samo trago­ vi željeza i kalcija. kad su se formirale već mnoge zvijezde i bilo je vremena da nastanu takvi ele­ menti. Slično je jedan dio plina ostao u halou.

.

to još ne dokazuje da je ta slika ispravna.08-metarskim dalekozorom Hale. foto­ grafirana 5. ovo promatranje također daje snažnu potvrdu o onome što smo rekli u prethodnom poglavlju. 287 . naravno. Za trenutak ponovo po­ gledajmo slike 9. prem­ da se ovo promatranje slaže s onim što smo očekivali na osnovu naše slike for­ miranja galaktike. Kako možemo promatrati takve zvijezde . Osim potvrde gornje opće slike formiranja galaktike. Vidimo da iscrpljivanje vodika iz centralnih područja zvijezde uzrokuje kretanje zvijezde iz glavnog niza udesno. dobit ćemo najbližu vri­ jednost starosti same galaktike. Ra­ čun pokazuje njegovu starost na oko 15 milijardi godina. evolucioni put. Ako izračunamo Prethodna slika: Maglica Lagun u zviježđu Strijelca.slijedi da su se one formi­ rale unutar posljednjih milijun godina. Ako imamo sreću da uključimo u računanje grupu zvijezda koja se formirala u najranijoj fazi povi­ jesti galaktike. jer je ono relativno mlada zvijezda. Vraćajući se na našu opću sliku. za koje se vjeruje da je jedno od najstarijih u galaktici.ne veliki broj . što je trećina starosti same galaktike. dok je nekoliko takvih evolucionalnih pu­ tova pokazano na slici 9. 9. da je starost Sunčeva sustava oko 5 milijardi godina. možemo pitati o vremenu koje je tre­ balo da protekne da bi se sve ovo zbi­ lo . postoje i drugi načini da objasne malu koncen­ traciju željeza i kalcija u halou zvijezde.11 imamo položaje na Hertzsprung-Russellovu dijagramu jato NGC 188.6 i 9.3. Sunce i Sunčev sustav su mnogo mladi. da bismo mogli odgovoriti na tra­ ženo pitanje. Vremena evolucije su najduža za zvijezde koje su relativno najniže na glavnom nizu i slijede puta­ nje udesno i gore. Za zvijezde na gornjem dijelu glavnog niza vrijeme je mnogo kraće nego za zvijezde u donjem dije­ lu glavnog niza. postoji mogućnost da se formiraju nove zvijezde. M 67 je starije od grupe Hijade.Hijade.3. opisane u prethodnom poglavlju. Na slici 9. Najsjajnije poznate zvi­ jezde trebaju samo oko milijun godina da kompletiraju svoje evolucije. jer bi nas to dovelo na nesigurne pozicije. U takvoj maglici gustoća vodika je mnogo puta veća nego u međuzvjezdanom plinu. Ovo je emisiona maglica.6 odrediti starost grupe zvijezda . prikazan na slici 9.6 i 9. Dalje o tome nećemo raspravljati. Stijene Zemljine kore i meteoriti nam govore. Slijedi da je potrebno odrediti niz grupa zvije­ zda.ili. dobit ćemo starost jata M 67.7.7. Rezul­ tati dvaju računa se sigurno neće sla­ gati. Sličnom će se procedurom za sliku 9. Računom se može pokazati da se zvijezda kreće duž putova ove vrste. U prethodnom poglavlju.7 vidjeli smo primjere stvarnih jata zvijezda. jer će najstarija grupa dati starost galaktike. Na slici 10. a vrlo jednostavan argument dokazuje da se zvijezde još formiraju. Ovo je odgovor na naše pitanje. Jer. mora se dodati da. da je vodik osnovna baza iz koje su sa­ građeni svi drugi elementi. naša ra­ sprava o slici 9. kako je stara naša galaktika? Tehnike promatranja i proračunavanja.Ovo očekivanje je potvrdilo pro­ matranje. Koncentracije izmjerene u nekim halo zvijezdama iznose 1% od koncentracije koja je nađena na Sun­ cu. jer ta vrijednost mora biti blizu starosti galaktike. omogućuju nam da to pitanje drži­ mo u vlasti. Međutim. Razlog je.3 učinila je jasnim da zvijezde na gornjem dijelu glavnog niza prolaze svoju evoluciju u relativno kra­ tkom vremenu. Sunce nije bilo među prvim formiranim zvije­ zdama u galaktici. a računanjima se također može odrediti koliko dugo traje evolucija. Formiranje zvijezda Budući da je u galaktici još prisu­ tan plin u disku. da su se ova dva jata formirala u raznim epohama.

tovo sigurno još odvija.Očito bi bilo nerealistično pretpostaviti plinu. Ova prašina. plina je najbrže. drugim riječima. Zbog ovog efekta hlađenja prašina stadiju zaista nedavno promatrano ra­ nije jednolika. gdje se čestice prašine nalaze između kad vrlo sjajna zvijezda počne zrači­ Zemlje i zvijezda. Ovakva je situacija u čja brže hlade od drugih. i zabiju se u površine čestica prašine. a to kva mjesta nepravilno razbacana oko uzrokuje da se oblak širi. Za­ jezda u sadašnjem trenutku. pa ćemo prirodno razmotriti lo­ područja tiskaju plin hladnijim podru­ kaciju i porijeklo takvih oblaka. mira zvijezda. Oblaci su vjerojatno formirani iz Kad se zgusnulo na veli­ procesa hlađenja. što nam omogućava prašina nije jednoliko rasprostranje­ da vidimo kroz njega. hlađenje Orionovoj maglici. Računanja Zbog toga su astronomi vjerovali da pokazuju da će tada plin međuzvjezdani plin ima takvu tempe­ formirati u ekvatorskom po­ raturu. Neka se lokalna podru­ đanje zvijezda. molekule ispare s površina česti­ očito da se takav proces formiranja go­ ca prašine. Zvijezde se ne formiraju ni u jezgri galaktike. prije sto tisuća godina. Na takav način i pretopao da se dopusti formiranje se formiraju veće gustoće unutar kojih oblaka poput onih u Orionovoj magli­ može početi formiranje zvijezda. nje­ gov je ekvatorski promjer đenja. imala bi zvijezda koja nastaje iznosio dva puta više nego temperaturu plina od oko 10 000°. jer Čini se vrlo vjerojatnim da tamo nema plina i prašine. sasvim je tim. pokazuje sasvim jasno da postaje još rjeđi. Ako ne bi bilo hla­ činu planeta Merkura. Zato. ona brzo ugrijava okolni plin. Čestice prašine u međuzvjezdada je formiranje zvijezda. jednostavno rečeno. okrećući se brže čjima galaktike. koja vjerojatno igra Razlog zašto ne vidimo doslovno tako vitalnu ulogu u formiranju mole­ formiranje novih zvijezda nije teško kula. Gotovo što je Orionova maglica. Gdje je prašina najgušća. u brže. Činjenica da su ta­ ti. nije jednoliko rasprostranje­ gustim oblacima plina i prašine kao na u međuzvjezdanom plinu. Oni su previdjeli jednu stvar: dručju disk koji će se gibati snagu hlađenja prašine i molekula u oko Sunca. Okolna šine. pa je u takvom na. polarni promjer. Tlak unutar hladnog Nužno stanje za formiranje zvijezda područja opada i postaje manji nego je postojanje gustih oblaka plina i pra­ tlak u okolnim područjima. u hlađenju plina a i u postanku razumjeti. premda Ovo ih dovodi do kontakata što im stvarno ne vidimo formiranje novih zvi­ omogućuje spajanje u molekule. Zato izgleda da se zvijezde u halou slabo ili nikako formiraju. recimo. iznenada prestalo. 288 . Zato oblak galaktike. pa nastaje formi­ je plin u halou galaktike prerijedak ranje gustog oblaka. to unutrašnjost ovih oblaka gdje se for­ još ne znači da tamo nema zvijezda. Nove zvijezde se rađaju u zvijezda. koje je zapo­ nom prostoru vjerojatno igraju važnu čelo prije 15 milijardi godina i koje sa­ ulogu u povezivanju atoma u moleku­ svim jasno ide sve do posljednjih mili­ le. Jednom. Zbog velike svaka fotografija Mliječnog Puta poka­ količine prašine ne možemo vidjeti zuje izrazito tamna područja. ci. Dogodi se da pojedini atomi udare jun godina. Ipak. a zbog toga je na takvom području u kakvom se nalazi njegovu ekvatoru izbočina postajala sve veća i veća. Sada čjima prema unutra. Sunce. Moramo čekati sve dok one su. Najgušći se Sunce neprekidno zgu­ šnjavalo iz rotirajućeg obla­ plin se pojavljuje u vanjskim podru­ ka plina. smještene se zvijezda stvarno ne pojavi.

Vrlo je vjerojatno da je magnetsko gativno. ako o ovim drugima vodimo Slika 10.mogu proizvesti proširenje spektralnih denzacionog procesa povećava i brzina linija ali. jer raste gustoća do goleme vrije­ mnoge zvijezde zaista pokazuju vrlo dnosti kada se zvijezda formira. dok valne dužine linija iz to znači da će svaki dio takvog oblaka. Pri započinjanju kondenza. šini Sunca. bo. silnice ovog polja se zgušnjava­ tacije? Odgovor je na prvo pitanje da ju. zvijezde.li sve zvijezde imaju magnetska polja zdanog plina. koji također lativno nevažna. tj.vno. da mnoge zvijezde imaju sasvim zdani plin iz kojeg su se formirale zvije­ sigurno snažna magnetska polja i. nije smo vidjeli da Sunčevo magnetsko Mjerenje rotacije zvijezde mnogo polje igra značajnu ulogu u mnogim je lakše nego mjerenje jakosti njenog pojavama koje promatramo na povr­ magnetskog polja.12 Samo izbacivanje diska plina neće pro­ tumačiti zašto Sunce rotira sporije nego što bi očekivali iz njegove teorije formi­ ranja. Vidjeli smo da ma­ Sada su se pojavila dva pitanja. ali se porastom kon. brzu rotaciju. Ovo kretanje uzrokuje Sada razmotrimo drugu naslijeđe­ neznatno pomicanje spektralnih linija. koje se ponašaju kao elastične žice opremljene zaokretnim momentom vežući Sunce i disk (kasnije formiran od diska između Sunca i pla- 289 . da za druge nema dokaza o polje Sunca nastalo na taj način. Da gnetsko polje postoji unutar međuzvje. Zato. Ako zvijezda rotira. Ona mogu dugovati svoje neki će se dijelovi njene površine giba­ porijeklo stanjima unutar prvobitnog ti prema nama. onih područja koji se udaljuju od nas koji se stisne u zvijezdu. lovi udaljavati. magnetsko polje. ako je magnetsko polje skih polja zvijezda.Očekivali bismo da zvijezde dobiju rotacije. a račun pokazuje brzine od dva važna svojstva od svog roditelja . Ako se povećava gustoća i da li sve one imaju velike brzine ro­ plina. ne bismo otkrili prisutnost polja na ovaj način. a drugi će nam se dije­ plina iz kojeg se Sunce zgusnulo. Smatra se da udaljenosti i primijenili Babcockovu su zvijezde formirale svoja magnetska metodu. Ra­ prisutnosti magnetskog polja. Ovo uzrokuje pro­ rotaciju. Na nesreću. ne­ zde. Na primjer. Zato na naše pita­ dnostavnim zgušnjavanjem prvobitnih nje možemo odgovoriti dvojako: poziti­ silnica koje su ispunjavale međuzvje. nu karakteristiku. polje proizvedeno unutar zvijezde ako bismo promatrali Sunce iz velike može biti vrlo snažno.mnogo stotina kilometara u sekundi oblaka plina: magnetsko polje i veliku da se dosegne vrijeme formiranja zvi­ brzinu rotacije. koju očekujemo da koje dolaze iz raznih dijelova površine zvijezde posjeduju. Valne dužine linija iz ovih di­ Svi međuzvjezdani oblaci koje proma­ jelova koji se gibaju prema nama nešto tramo imaju neko vrtložno kretanje. Ona su nastala je­ magnetskog polja. a. ali ona vrijedi samo u međuzvjezdanom plinu prvotno sla­ pri posebnim okolnostima. Tumačenje je moguće s magnet­ skim silnicama.širenje spektralnih linija. Babcock je i magnetski intenzitet do odgovarajuće pronašao metodu otkrivanja magnet­ veličine. Razmotrimo najprije jezde. a su smanjene. raste snažna magnetska polja. cionog procesa rotacija je mala i re­ postoje drugi slučajevi. imati također nešto su povećane.

Da bismo objasnili opadanje rota­ cije. Pleona ima zaista veli­ ku brzinu. Samo se tvrdi da zvijezda izbacuje disk plina. kada bismo sve planete pokupili i smjestili u unutrašnjost Sunca. pa nastali disk sigurno ne sadrži cijelu priču. brzi­ na rotacije Sunca znatno povećala. kao naše Sunce. Daljnja razmatranja ukazuju da će se. izgleda da imaju upravo takav disk plina. Prije više od sto godina Laplace je postavio teoriju o postanku planeta. Zato je vrlo vjerojatno da su naša očekivanja u vezi s rotacijom zvijezda u principu ispravna. Kako je došlo do tog bježanja? Vo­ dik i helij su najlakši plinovi. moguće je da odredimo stu­ panj rotacije zvijezde. jer se ne bi moglo objasniti zašlo ih nema na Uranu i Neptunu. koji imaju velike koncen­ tracije vodika i helija. U stvari. Sastavi Jupitera i Saturna su slični Suncu. koja je imala sličnost s ovim razmatra­ njima. a to se sla­ že s našim očekivanjima. da bi bila prenesena na vanjski sustav planeta. njegova će se 290 brzina rotacije povećati gotovo tisuću puta. Ako masu ovih "izgubljenih" plinova. moramo pokazati da postoji neka veza između zvijezde i diska . Veliki vanjski planeti Uran i Neptun sa­ drže vrlo malo vodika i helija u odnosu na najveće unutarnje planete. Izvjesne zvijezde. što je uzrokovalo formiranje sve veće i veće izbočine na ekvatoru.veza . uprkos bezna­ čajnosti njihove cjelokupne mase u poređenju sa Sunčevom masom. S vremenom se stislo na polumjer pla­ neta Merkura. a da se planeti mogu zatim formirati iz materijala diska. posebno početkom ovog stoljeća. rotiraju brzo. što ukazuje da je porijeklo planetarnog materijala sa Sunca. Porijeklo planeta Iznenađujuća je stvar da bi se. pa je utjecaj Sunčeva gravitacionog polja na granici sustava slab. Zato su ovi pli­ novi jednostavno pobjegli u prostor. član Vlašića ili Plejada. Jedan je primjer Pleona. najunutarnjijeg plane­ ta Sunčeva sustava. Kompli­ cirani računi pokazuju da bi u ovom stadiju plin napustio brzo-vrteća ekva­ torijalna područja i formirao disk koji se kreće oko Sunca i leži izvan njega. Ovo ćemo najbolje razumjeti ako ukratko razmotrimo kemijski sastav planeta. A pouzdanost ovih računa potvrđuju promatranja. Ali ovu teoriju nisu prihvatili astronomi. Ovo nastaje zbog velike uda­ ljenosti planeta od Sunca. Kako da objasni­ mo ovu kontradikciju? Odgovor navo­ di na direktno razmatranje cijelog pro­ blema planetne formacije. pa je njegov ekvatorski promjer postao gotovo dva puta veći od polarnog promjera. Zvijezde koje leže visoko na gla­ vnom nizu. ali nema objašnjenja zašto dolazi do smanjenja brzine rotacije. Kad je tek formirano Sunce nastavilo svoju kon­ denzaciju. ako se sav prvobitni planetarni ma­ terijal postavi unutar Sunca. Zbog toga nastavimo naše razma­ tranje o formiranju zvijezda. koji leži izvan glavnog tijela zvijezde i kreće se oko nje po kružnoj stazi.računa. U ovom slučaju vodik i helij su morali u nekom stadiju pobjeći iz periferije Sunčeva sustava. iz je­ dnog važnog razloga. ali zvijezde na donjem dijelu glavnog niza rotiraju vrlo polagano. Jupite­ ra i Saturna. A to je upravo ono što naši raču­ ni o formiranju zvijezda traže. koje leže visoko na glavnom nizu i zaista imaju brze rotacije. ona bi se povećala gotovo sto­ struko. možemo postaviti unutar Sunca. zajedno s masama planeta. nastavilo se i ubrzavanje rotacije. Ovdje imamo neslaganje s onim što smo na prvi pogled očekivali. ali da je rotacija Sunca i drugih zvijezda mala na gla­ vnom nizu. njegova brzina rotacije još više povećati. Smatrao je da zvijezda koja na­ staje može formirati prstenove upravo na takav način.

budući da se prostor između njih po­ većava? Za odgovor se moramo vratiti ja­ kom magnetskom polju. Još iz Faradayjova vremena znamo da se magnetske silnice ponašaju na razne načine. Situacija je pokaza­ na u ravnini na slici 10.koja prenosi vrtnju zvijezde na disk. jest formi­ ranje malih tijela. To bi također dovelo do promjene smjera kretanja Tritona. Magnet­ ske silnice izlaze iz Sunčeva ekvatora. olova i urana. magnezija. može na nekom dijelu staze oko Neptu­ na naići na Plutona. ali još nismo razmatrali pitanje formiranja planeta iz materijala diska. barija. silicija i običnih metala u vrlo malim količinama kosi­ tra. Sunce moglo biti poveza­ no s vanjskim diskom plina? Kakav bi utjecaj bio između Sunca i diska. vjero­ jatno je. da takva udaljenost odgo­ vara udaljenostima planeta Jupitera i Saturna za amonijak. ali ne i za vodu. koji su for­ mirani iz njega. To ne bi samo objasnilo opadanje. Kako je. sile materijal diska da se udaljuje od Sunca. U 8.12. Tako dugo dok Sunce rotira brže od diska. Crtež pokazuje kako sadašnji satelit. Kamen spoticaja oko prihvaća­ nja Laplaceove teorije bio je u tome da astronomi sve do nedavno nisu mogli pokazati prirodu takve veze. doći će do stadija kad će se voda i amonijak početi kondenzirati. neće se formirati ni vodene kapljice ni kapi amonijaka ako je plin prevruć. čestica unutar plina. na primjer. Do sada imamo objašnjenje kako Sunce može razviti vanjski disk plina i kako taj disk može smanjivati rotaciju Sunca. Tako se mogu stvoriti iz diska Sunčeva mate­ rijala čestice ovih elemenata ili kombi­ nacija ovih elemenata. također. Takve žice povezuju Sunce s vanjskim diskom i mogu odigrati ulogu otpremača okretanja. a možda i tekućih. dušika. zato. koje je bilo prisutno pri kondenzaciji Sunca. Kad se disk plina odvoji od Sunca. usprkos poveća­ vanju udaljenosti između njih. pa ulaze u materijal diska. samo ako se plin u disku kreće stalno sve dalje od Sunca i hladi sve više. Kakav je prvi korak? Sigurno je da nije bilo jednostavno sakupljanje pli­ novitog materijala. kao što se vidi na sli­ ci. jer bi snažni gravi­ tacioni učinak samog Sunca spriječio bilo kakav proces sakupljanja unutar diska. Takve se česti­ ce formiraju kao kapljice u oblacima zemaljske atmosfere. Premda Sunčev gravitacioni utjecaj ne sprečava kon­ denzaciju ovakvog tipa. poput napetih elastičnih žica. to bi također objasnilo zašto se sam disk udaljuje i kako se planeti. žive. ugljika. nego. da magnetske silnice nasta­ vljaju povezivanje materijala diska s materijalom Sunca. silnice će biti zapletene. ono što gravitaciono polje Sunca ne može spriječiti. a ne planetom.vrlo mnogo manjim po­ stocima . Ali. Sjećajući se da se one ponašaju kao napete elastične žice. nego također . Triton. Na primjer. 291 . poglavlju smo vidjeli da Sunce ne sadrži samo atome vodika i helija. Plutona možemo smatrati odbjeglim sa­ telitom Neptuna. Usta­ novljeno je. mogu nalaziti u tako velikim udaljenostima od zvijezde ro­ ditelja. njegovo zra­ čenje ima važan učinak. lako je pokazati da one teže ne samo da oslabe rotaci­ ju Sunca. prelaze prostor između Sunca i diska.atome kisika neona. Takav jedan susret će toliko ubrzati Plutona da mu omo­ gućuje bijeg.

one dok je glavni dio plinova nastavio da se već mogu kondenzirati na udalje­ se udaljuje od Sunca. područja. Konačno. drugo. jer lu. Zemlje i se postepeno nagomilavati. na primjer.usporedive s Mjesecom. Ako je djelovala sila koja je amonijaka u području sadašnjih sta- Merkur. Suncu. asteroida ili planetoida. sada zauzeta od unutarnjih Ali bi se čestice stijena i metala lako planeta. U ko­ planeta: prvo. Vidimo da su ove tijela. i treće. u dušiku rature: ovo objašnjava zašto se stijene Zemljine atmosfere.bilo je premalo če­ bitnom planetarnom materijalu. male čestice stijena i metala kondenzirale pri višim temperaturama su se kondenzirale iz plina i zaostale. su bili prisutni u maloj koncentraciji Gravitaciona polja unutarnjih planeta u prvobitnom planetarnom materija­ nisu mogla da zahvate mnogo plina. tj. U stvari. da bi moglo doći do kondenzaci­ od Sunca. Ovo je hove male mase.Prema tome. Razmotrimo sada velike planete. Jedan udarac objašnjava tri nastao je veći broj tijela znatne veli­ značajne karakteristike unutarnjih čine . a glavna se masa planeti su male mase jednostavno zato planetskih plinova pružila do podru­ jer su oni sastavljeni od elemenata koji čja velikih planeta. planetarni plinovi se kre­ polagano smanjivala rotaciju Sunca. u vodi oceana i u i željezo planeta nalaze relativno blizu ugljikovu dioksidu. silicij i željezo. i zbog toga bliže Suncu. Jupitera i Saturna. čestice iz plina relativno visoke tempe­ nalazimo danas. tri karakteristike međusobno tijesno S vremenom su se unutarnji pla­ povezane. Sada možemo lako predočiti niz Već smo vidjeli da je kondenzacija događaja. Mali se njihovi kruti oblici kondenzirali kao iznos. najunutarnjiji i najmanji planet može se vidjeti na disku Sunca. Fotografija tumači kako je bilo lako da prvi promatrači zamijene Sunčeve pjege s pro­ lazom Merkura preko Sunčeva diska. nji­ do djelomične kondenzacije. njihov neobičan sastav načnoj fazi su se ova tijela spojila u . 292 . koje su zaostale. Venere. Marsa. Prve dvije su direktno kom­ neti sakupili u tijela sa znatnim gra­ plementarne jedna drugoj: unutarnji vitacionim poljima. Ako su se oni kretali kroz je amonijaka. Ovi elementi imaju svojstvo da su ga je bilo malo na raspolaganju. Čestice stijenja nostima unutarnjih planeta . točno koliko čine. ću sve dotle dok dosegnu blizinu ovih planetarni plinovi su se kretali brzo staza. Na graničnom području što je magnezij.na uda­ i metala. izno­ stica da se formira planet znatne veli­ seći u masi oko 1/10%. činjenica da područje ispunjeno mnoštvom malih oni leže blizu Suncu. pa će upravo zbog toga tamo doći smo danas našli u Suncu. koji je još bio na raspolaganju. počele su ljenostima Merkura.činjenica je da oni sadrže vrlo visoku šačicu unutarnjih planeta koje danas koncentraciju takvih elemenata kao poznajemo. elemen­ kondenzacije stijena i metala .a koje te koji su bili relativno rijetki u prvo­ je iz staze Marsa .

Dok je ona neprekidno obavl­ jena plaštem neprozirne atmosfere. Venera . koju je izra­ dio dr de Vaucouleur s Harvardske zvjezdarnice.u fazi srpa. pokazuje vidljive kara­ kteristike planeta.Ova reprodukcija jednog od najbo­ ljih novijih crteža Marsa.gotovo blizanka Zemlji u masi. čini se da je oluja žute prašine prohujala preko njego­ ve površine. promjeru i sastavu . 293 . astronomi još ne mogu reći je li nje­ na površina slična Zemljinoj.

izgle­ mnogo veće mase nego što su mase da. Merkur Kod Merkura se zapažaju faze nalik fazama Mjeseca. Venera i Zemlja staze Neptuna. treba da se iskoriste. Ali. Ova velika gustoća do­ like imaju Jupiter i Saturn. dolazilo do takvog zaključka iz oskudnih promatračkih podataka koji su bili na raspolaganju. Merkur se te čestice amonijaka formirale su tijela nalazi gotovo u ravnini ekliptike. samo 116 dana. kad unutarnjih planeta. veće količine plina. i. jer je ovdje situ­ Kada je Merkur ispred Sunca. a njegova masa četiri ili pet pile njihove prvobitne jezgre. nešto poslije zalaska Sunca. moramo smatrati planetom. je dovoljno da Uranu i Neptunu dadu unutarnja gustoća Merkura je. jer Merkur na u jednom bitnom pogledu. Ima malu masu i nije izgleda da sadrže istu proporciju sti­ sličan Uranu i Neptunu. a manje metala. jer se Merkur nala­ zi unutar staze Zemlje i sjaji od refle­ 294 la inteligentna bića. što je u sastavu Merkura Postoji još nešto da se spomene. Uzgred. ali ćemo najprije ne­ što reći o fizikalnim karakteristikama "Karta" Marsa koju je izradio Percival planeta. onim unutarnjih planeta. vidimo ga na zapadnom sav gurnut iza staza Jupitera i Satur­ nebu. počevši od najunutarnjijeg. su ova primitivna tijela lako privukla što ovisi o njegovu položaju na stazi. veća nego gustoća ostala tri unu­ unutarnjih planeta. a bilo ih puta veća od mase Mjeseca. To su bile velike ili Merkur za večernju pojavu. Lowefi 1901. on izvrši jedno kompletno dovoljno velike da su gravitacionim si­ kretanje . (Na originalnoj karti mnogi od ovih "kanala". Pluton. vidimo acija bila sasvim različita od one kod ga na istočnom nebu prije zore. većina mase pli­ ponovnog položaja ispred Sunca . ako ca. . formirale tijela s velikim masama. tako sa znatnim gravitacionim poljima.) Tada je malo ljudi. lazi otuda. vodik i helij nisu više bili pod utje­ isključimo Plutona. koje su tako za jutarnju pojavu. Dok su mijenja svoj položaj vrlo brzo. Kru­ ktirane Sunčeve svjetlosti. Dali su mu ime Hermes prvobitnih planeta.za Jupitera i Saturna ostvarena. Njegov stvarni period kada se disk plinova udaljio od Sun­ kretanja oko Sunca je 88 dana. Merkur sadrži više me­ iznio Lyttleton. Kada se takve povoljne prilike po­ kuje se od formiranja Jupitera i Satur­ jave. njegova je staza cajem gravitacione sile Sunca. koji je usporediv sa sjajem zvijezde SiFormiranje Urana i Neptuna razli­ rijus. godine. Ju­ Pod najpovoljnijim okolnostima piter i Saturn. nalazi se iza nere. veća proporcija metala nego kod Ve­ Još jedan planet. Ove su plinove zaista poku­ Mjeseca. a manje stijenja.od položaja ispred Sunca do lama privlačile plin. Zato najizduženija elipsa. veći od promjera Neptuna. su samo plinovi. Loweli je mislio da su ispresijecane kanale na Marsu izradi­ Merkura. pa da se pojavljuje prije ili poslije Sunca. Pluton je možda odbje­ tala. tako da ga je mnogo ostalo i bilo antičko doba nisu uočili da se radi o zahvaćeno gravitacionim utjecajem istom planetu. U na. označen su imenima. Gledaju­ prve prvobitne kondenzacije postale ći sa Zemlje. a sada još manje. jer. Zemlje ili Marsa. ako ih usporedimo s Merkur je lako vidljiv objekt sa sjajem. ostali iz područja Urana i kilometara ili 40%. izvučeni kao savršene geometrijske linije. Plin diska nije bio je iza Sunca. Satelite Na sljedećoj. kako je jenja i metala. dok Mars sadrži gli satelit Neptuna. dole: ćemo razmatrati. ali ne onolike ko­ tarnja planeta. kao metan i ugljični Njegov promjer je okruglo 4800 monoksid. Apolon količine vodika i helija. pa ga uopće ne više stijenja.za na je nestala u svemirski prostor.

oni. koje da bi na Veneri zaista moglo biti vrlo su nalik fazama Mjeseca. kada se po. također. Zato Mer­ kur ima najtoplije i najhladnije mjesto . Postavlja se zbog toga pitanje mogu održati tako nisku temperaturu. ima gotovo istu ratura -75°. pa je atmosfera rijetka. A ovi oblaci ne samo da zaklanjaju pogled. Kako oblaci sastav. da li je njena površina slična površini kada su oni neprekidno podvrgnuti in- Merkur ima malo atmosferskih pli­ nova. jer je Venera neprekidno pokrivena bi­ jelim oblacima.Hesper. ako su oblaci i područje iznad černjem nebu. kao rezultat promatra­ nja balonima u Sjedinjenim Ameri­ čkim Državama. koja ovise o tome. a ne one ispod . ona također pokazuje faze. da je otkriven Suncu nego Zemlja i.Zemlje. ali na večernjem nebu poslije zalaza Sun­ je mnogo leži ispod njih. također. za koju se temperaturu oblaka Venere odlučimo. tada će sva voda biti smrznuta. Poznato je da atmosfera Venere sa­ drži velike količine ugljičnog dioksida. Tokom posljednjeg stoljeća Schiaparelli je pokazao da je Merkurov period rotacije isti kao period njegova kretanja oko Sunca. jer možemo vidjeti nje­ govu površinu.njih vrlo hladni. a druga neprekidno u mraku. Ukoliko je tempe­ u masi i promjeru. tada nas činjenica. ako su oblaci kođer vidi prije izlaza i poslije zalaza vrlo hladni. poput Merku­ neznatni dio vode. Ova druga interpretacija nailazi na Venera je gotovo bliznakinja Ze­ mlje. i. (Očito je da ca a katkada na jutarnjem nebu prije možemo promatrati sadržaj atmosfere zore. što nam omogućava da dobro vidimo njegovu površinu koja je. onemogućuju da saznamo je li Venera djelomično pokrivena oceanima. nalazi bliže ka. a vjerojatno i isti pare nego što je nađeno. To se otkriće može interpretirati na dva različita u cijelom planetarnom sustavu. Ona je samo neznatno manja ozbiljnu poteškoću.) javljujivala u zoru. u njoj otkrivena ne­ znatna količina vode. ne možemo očekivati da Sunca. postojat će više vodene unutarnju gustoću. a. Međutim. To znači da je katkad vidimo nađemo mnogo vode u oblacima. kada se pojavljivala na ve­ njih. nalik površi­ ni Mjeseca. ovo se pitanje ne može riješiti direktnim promatranjem. izgleda. sili da zaključimo ra. Na nesreću. Ona se ta­ malo vode. tako da je polovi­ na planeta neprekidno osvijetljena. a nedavno je. načina. Za nju su Grci imali dva imena koja leži iznad oblaka. možemo lako odrediti rotaciju. Venera Ako je njihova temperatura vrlo viso­ Venera se. i Fosforos.

296 .

Zato se Mars nalazi na koja bi ugrijala oblake. a ostatak za razliku od Venere koja se. iz kojih su oni napravljeni. sove rotacije 24 sata 37 minuta i 23 sekunde. nalazi u istom smje­ čja. satelita. Marsov dan je go­ nedavno pomoću raketa i iz umjetnih tovo jednak dužini zemaljskog dana. oni bi to mogli i održati kad bi imali Marsova je staza izvan Zemljine. faze kao kod Merkura i Venere. U gornjem dijelu slike nacrtan je Jupiter kako se vidio njihovim dalekozorom. a ispod njih mo se podsjetiti da je pogled na Mars bi se nalazili oblaci vodene pare. tog najmasivnijeg planeta u Sunčevu sustavu. metnemo u je­ dno tijelo. Oblaci bi a ona postaje još bolja ako se zna da je bili magla. nalazi se u opoziciji Suncu. Ovaj crtež Saturna prikazuje veličanstveni sistem prstenova koji mu daju najupadljivi­ ju vizuelnu karakteristiku. sa crvenom pjegom i jasno vidljivim satelitima. dok Mars treba gotovo Zemlja dvije zemaljske godine da se jedanput Fotografije Zemlje su načinjene tek okrene oko Sunca. se riješiti vrlo jednostavno. Preth. a ne da je apsorbiraju. Niže je današnji crtež Jupitera u boji. ru sa Suncem. Ako sve čestice. reflektirao natrag u prostor. 297 . ono bi bilo samo sićušni satelit Saturna. Kada U tom slučaju bi se dio upadnog svjetla je najbliži.: ova slika iz oko 1700.tenzivnom grijanju sa Sunca? U stva­ Mars ri. Ako se ovako noćnom nebu kada je nama najbliži. Odluku izme­ Mjesec prostim okom. pa svojstva da odbijaju i propuštaju Sun­ zato kod njega nikada nećemo vidjeti čevu svjetlost. događa. sastavljena od finih krutih Marsova atmosfera vrlo rijetka. ne bi došlo do apsorpcije. Mora­ čestica ugljičnog dioksida. oni su sasvim nebitni. Premda impresi­ vni. One nam daju najbolji prikaz a Marsova os rotacije je nagnuta pre­ ma ekliptici za gotovo isti kut prema Zemlje kao planeta. Na taj kroz bolji teleskop pod najpovoljnijim način bi Venera mogla imati oceane okolnostima još slabiji nego pogled na poput onih na Zemlji. zapravo. Zato. problem prirode oblaka može To je povoljna okolnost za astronoma. đu ove dvije pretpostavke dat će skora Promatranje raznih površinskih predjela pokazuje da je trajanje Marbudućnost. kad je bi prošao kroz oblake u niža podru­ najbliža Zemlji. godine od Donata Cretija prikazuje astronome kako promatraju Jupiter.

Pokušat će se bilo kakvu bujniju floru i faunu. temperature lje na Marsovoj površini s velikom to­ su preniske. da složenost detalja. Prije nekih pedeset godina bilo je Gotovo sve tisuće milijuna zvijezda male dosta suprotnih mišljenja ima li na mase u Mliječnom Putu imaju sporu rota­ Marsu ili nema nekih viših formi ži­ ciju. čija je cijela površina obojena ne bismo mogli zamisliti takvu mo­ nježnom bojom na kojoj su tamni de­ gućnost. Iz onoga što znamo o ke­ je rekao da mu Mars ostavlja utisak mijskom sastavu atmosfere Marsa.ekliptici kao os Zemlje. Bijela polarna kapa se razvija škrte vizuelne predodžbe. "kugle. Ove slično­ Barnard. Smatrao je da nije pame­ ve temperature isključuju mogućnost tno izvući pouzdane zaključke iz tako života.područjima". s čijim se stajalištem da­ sti postavljaju pitanje. a cijela fizikalna i kemij­ čnosti. Moguće je da život postoji na Mar­ treperenja u našoj atmosferi. Vjerojatno je to trenutku najveće stabilnosti". To je pokazatelj da gotovo sve imaju vota. Ovaj bi se efekt mogao otklo­ ska okolina oskudna i primitivna za niti programom. i dodao da tokom zime na svakoj hemisferi. vot nije monopol našeg malog planeta. postoji li život nas većina astronoma slaže. Atmosfera Marsa vjerojatno talji obojeni sivom bojom pomoću gru­ sadrži male količine vode i ugljičnog be četke. postoji velika vjerojatnost da ži­ Marsu. ali se "nitko ne može točno odrediti čudnu one tope tako brzo kada dođe ljeto. Općenito govoreći. 298 . koji ne su. podržavao je shvaćanje da je Mars me. Barnard na Marsu. a možda nešto veće količine prugasti i snopasti efekt u tamnijim dušika. Ne možemo reći ni da Marso. Kako uvjeti koji omogućuju život na ispresijecan mrežom linija ili kanala. Percival Lowell. Zemlji nisu tako specijalni kako se nekad koje su izgradila inteligentna bića na vjerovalo. koja je proizvela mrvasti ili dioksida. ali je on ograničen na niske forme dozvoljava da promatramo fine deta­ bilja. koji su bili viđeni u ne mogu biti duboke. na jednoj stra­ formirane svoje vlastite planetarne siste­ ni. E. koji je izradio Martin Schwarzschild u SAD. Na drugoj je strani bio E. Ovo posljednje odnosilo se na efekt tanki sloj inja.

Tek je sre­ trašnjosti iz krutog ili tekućeg vodika. mo­ ovog masivnog planeta postoji izvor žda. iz već izvor energije može poslužiti da se pro­ spomenutog razloga. ugljičnog monoksida. dinom XIX stoljeća Bond prvi zapazio a značajna je karakteristika ovog vodi­ slabi najunutarnjiji prsten.pomoću balona podići veći teleskop na velike visine i otuda izvršiti promatra­ nja Marsa čime bi se uklonili efekti ze­ maljske atmosfere. manje-više paralelnim površini. metana i. Takav karakterizira Jupiter i Saturn. Sigurno je većina unu­ ni pred kraj XVII stoljeća. U cen­ Premda su oni vizuelno vrlo uočlji­ tralnom području postoji gušća jezgra. Zaista. boje.možda koncentracija radio­ ljuju velike mase vodiku i heliju. ka da postoji u obliku kovine. Jupiter također ima na svojoj oba planeta vjerojatno nastale od kon­ površini i drugih značajki. Vjerojatno je vrlo vi­ Uran i Neptun se uglavnom sasto­ soka. helij. metan i amonijak. koja promatramo na njego­ voj površini. va vjerojatno povezana s unutarnjom jer je atmosfera Saturna hladnija od strukturom samog planeta . Sami se slojevi mijenjaju promjenljivi od onih na Jupiteru. promatrajući ih dosta plitka. godinama.tri plosnata kon­ Glavni sastav Jupiterove atmosfe­ centrična prstena. Najpoznati­ denzacije malih tekućih čestica. manje su izražajni i manje s ekvatorom. koji bi doveo jezgrama Jupitera i Saturna. Oni zahva­ energije . Privlačno je pretpostaviti da unutar je od vode. ova su izvede konvektivno kretanje u teku­ dva vanjska planeta vjerojatno slična ćem kovinastom vodiku. opaženi na njegovoj ke u slojevima. Pri prodiranju u Jupiter 1610. ali pojasovi. vi. s dominantnom crvenom i smeđom. Osim ovih promjenljivih karakte­ a polarni predjeli zeleni. Ima. Sve su te karakteristi­ ma. Galilei nije Račun pokazuje da je ova atmosfera prstenove vidio jasno. sistem prstenova . čija ja od njih je crvena pjega. ravnini ekvatora planeta. dimo kao nebesko tijelo. amonijaka. u naravi su vrlo krhki. posebno električne bure Već i u malom teleskopu Jupiter vi­ koje se po svoj prilici tamo pojavljuju. Ništa nije poznato o temperaturi Urari i Neptun unutar Jupitera. Ova je poja­ su stanja bila različita u oba slučaja. Mnogo 299 . unutrašnjost Jupitera se može ponašati kao golemi dinamo koji stvara veliko i snažno magnetsko po­ lje. koji aktivnih materijala. godine. Njegova povr­ šina pokazuje različite detalje i vrlo je Saturn bogata bojom. mnogo manje crvene i smeđe vima. Boje su kod ristika. varirajući u širinama i broje­ također. a ima i nijansi zelene. U stvari. konfiguracijom magnetskog polja -jer Za oko je najupadljivija karakte­ se čini da Jupiter ima snažno magnet­ ristika Saturna njegov veličanstveni sko polje. Detalji Saturn je vjerojatno sličan Jupite­ se neprekidno izmjenjuju kako planet ru u svim osnovnim karakteristika­ rotira oko osi. Jupiter do značajnih i snažnih električnih efekata. koja se nalaze u re je vodik i helij.možda s atmosfere Jupitera. područja oko ekvatora su žuta. Oni predsta­ koja predstavlja prvobitnu kondenza­ vljaju rojeve sićušnih čestica. obično ima četiri takva sloja. a glavnu podjelu na dva brzo bi se sukobili s krutim ili tekućim vanjska prstena je prvi zapazio Cassimaterijalom. vjeroja­ ciju oko koje su se sakupljali vodik i tno kristale leda. kao urana. Takva bi mogućnost objasnila komešanja.

ne Ako želimo znati koliko drugih zvijezda. na neki način Sakupljanjem ovih čestica nastali su osobitost Sunčeva sustava. koji su potakli žda i nešto čestica stijenja i metala. također imaju planetarne je vjerojatnije da su nastali od svojih sustave. diskovi plina ne bi bili odgurani daleko od svojih rodi­ telja planeta pa bismo zato očekivali da se sateliti nalaze relativno blizu svojim roditeljima planetima. Njihov broj u Mli­ da izbace disk plina u biti na isti na­ ječnom Putu iznosi oko 100 milijardi. Formiranje planeta smanjivalo Uzmimo.isparili dalje Ovom zapanjujućem zaključku od diska. ali ovdje nije bilo magnetske sile povezivanja. jer je jako mlje od Sunca. upadljivom razlikom takvo gledanje na problem. udaljenost Ze­ je brzinu rotacije Sunca. mnogo posebnih zahtjeva za opstanak To se može objasniti na vrlo zadovo­ života. ostavljajući iza sebe krute i možemo dodati jedno zapanjujuće tekuće čestice. na koji su oni nastali od Sunca. a njihove boje više nalikuju bojama Saturna nego Jupitera. Možemo odvojiti dva različita proce­ sa. život ovdje na Zemlji. čin kao Sunce. gravitacione Zato naš zaključak ukazuje da postoji sile planeta nisu bile tako snažne kao vjerojatno oko 100 000 milijuna plane­ Sunčeve. Ovdje imamo očit dokaz važnosti sile povezivanja u smanjivanju brzine rotacije nebeskog tijela koje je izbacilo disk plina. četiri Galilejeva satelita Jupitera. telita. Ako je ova teorija ispravna. kako bi povezala planete s njihovim okol­ nim diskovima plina. jasno je da se gla­ ova polagana brzina rotacije objašnje­ vni sateliti velikih planeta. bilo bi prirodno da razmotrimo roditelja planeta. 300 . ili se oni sateliti velikih planeta. Mali sateliti veli­ Brojnost planetarnih sustava kih planeta Jupitera. Prvi je proces zarobljavanja . jer su oni objekti koji se ne mogu razlu­ čiti ni pomoću velikog teleskopa. na gotovo isti način koliko mnogo zvijezda polagano rotira. a mo­ pitanje. mogu objasniti na ovaj način. Urana i Neptuna. Saturna. naravno. mogu smatrati sasvim uobičajenima i Izgleda da magnetska polja nisu za onih 100 000 milijuna slučajeva? igrala onu ulogu u formiranju satelita Na prvi pogled izgleda da je potrebno koju su igrala pri formiranju planeta. kao što su na nastankom i postojanjem planeta. koje je po­ između sustava planeta i sustava sa­ sljedica našeg neznanja. pa zato planeti nisu smanjivali brzinu rotacije.obilje vodika i helija .pro­ ces pri kojem privlačna sila planeta prisiljava tijelo relativno male mase da kruži oko njega. Zato su se najlakši plinovi tarnih sustava unutar naše galaktike. Također je vjerojatno da je planeta jest. na primjer. A to i nalazimo. Smatramo da stvarno sve zvijezde ma­ Veliki planeti. izgleda da su stečeni na Ključna točka u teoriji porijekla ovaj način. Oni predstavljaju male zelenkaste diskove. jer sve rotirali su vrlo brzo. . polagana rota­ Zemlja stekla Mjesec procesom zaro­ ciona brzina Sunca. kad su se formirali. Sateliti planeta Cjelokupna rasprava o svim deta­ ljima Sunčeva sustava zauzimala bi mnogo prostora. Jesu li uvjeti. Na prvi pogled izgle- magnetsko polje snabdjeveno silom povezivanja između Sunca i diska pli­ na koji je ono odbacilo. Ovdje ćemo spome­ nuti samo jedan: porijeklo satelita pla­ neta. Mnogo osim Sunca. lih masa imaju takve sustave. Ovo je uzrokovalo one polagano rotiraju. Međutim. Vidjeli smo da je bljavanja.se ne može reći o njihovom izgledu. posebno vodu. Međutim. ali će ovo razmatranje razbiti ljavajući način.

301 . Osim toga. Ugljik. a da je taj dio samo malo veći. uvijek će se nalaziti u unutarnjem pojasu svakog planetarnog sustava iz istog razloga. poput Zemlje i Venere. jer su ti elementi nađeni u svakoj zvijezdi. moguće je da postoje velike količine vode unutar Zemlje. Dušik se vjerojatno kondenzirao u materijal iz kojeg se Zemlja formirala kao amonijev klorid. ako postoji gruba proporcionalnost između iznosa vode i iznosa kontinen­ talnih stijena. kisik je bio sadržan u vodi. Nadalje. Vidjeli smo da zvijezde sa starošću postaju svjetlije. Zamršeni detalji kondenzacije planeta još su nepoznati. Kroz cijelu povijest Zemlje sjaj Sunca se povećao za 5% od svog prvobitnog sjaja. može kasnije dobiti potrebnu temperaturu za razvoj živo­ ta. slučajnost je sasvim velika. koja je slična po masi. Zbog toga bi nužno morali postojati oceani i kopno. Ovo je samo mali dio cjelokupne mase Zemlje.da da je posebno prilagođena da daje ispravnu temperaturu za biološke pojave ovdje na Zemlji. ono bi samo zaustavilo prebacivanje života iz mora na kopno. Ako je to tako. Ovo vjerojatno ne bi zausta­ vilo pojavljivanje života. ne znamo. situacija u pogledu kemije planeta. Prvobitna Zemlja nije bila prehladna da spriječi mogućnost života. Već smo vidjeli da su astronomi aktivno istraživali problem oceana na Veneri. Mali stjenoviti i željezni plane­ ti. jer centralna zvijezda nema stalan sjaj. U tom slučaju bi nestala i posljednja koincidencija. ugljik je vjerojatno dobiven iz ugljičnog monoksida. Prvobitno Sunce je bilo znatno slabije nego danas. nije bila ne­ bitna. Kakva je slu­ čajnost da se planet nalazi na pravoj udaljenosti od svog roditelja zvijezde? U stvari. Ako bi odgovor bio: da. ali je njena temperatura mora­ la sigurno biti znatno ispod optimalne vrijednosti. cijela bi površina Zemlje bila po­ plavljena. veliči­ ni i kemijskom sastavu Zemlje. tada bi postojala veli­ ka vjerojatnost da golem broj planeta unutar naše galaktike ima uvjete da održava život kakav je ovdje na Zemlji. potrebna za razvitak ži­ vota na Zemlji. Možda je najodlučniji detalj stanja ovdje na Zemlji količina vode u ocea­ nima. Koliki je iznos vode na povr­ šini Zemlje dovoljan za ovaj slučaj. to se vidi sada. tako da planet koji je bio u početku predaleko od centralne zvijezde. Ovo se upravo dogodilo na Zemlji. dušik i kisik uvijek će biti pri­ sutni među prvobitnim planetskim plinovima. tada može dio stijenja doći iznad nivoa vode.

ili zvijezde koje su u razvoju krenule od glavnog niza u Hertzsprung-Russellovu dijagramu prema području giganata. koje su mnogo masivnije od na­ šeg Sunca. Daleko od centralne izbočine.najbliža naku­ pina zvijezda koja se može usporediti sa našom galaktikom u veličini i masi. ali ne zato što su one slabe. koja se može usporediti s našom po veličini i masi. S ove kar­ te. Njen položaj je pokazan na karti. dio koji je na priloženoj fotografiji žute boje. najviše svjetla što dolazi iz centralnog dijela. Razlog zašto je ne vidimo kružnu jest u tome što je prema nama nagnuta. emitiraju gigantske zvijezde koje imaju nisku površinsku tempera­ turu. Žućkasto svjetlo centralnog dijela do­ lazi od starih zvijezda s niskom povr­ šinskom temperaturom. kad je promatramo prostim okom. ima znatno novoformiranih zvi­ jezda. Zapravo.da su Andromedina maglica. Najviše plina i prašine u našoj ga­ laktici. Premda je. a također i u Andromedinoj. tom toplom plinu što okružuje galaktike. emitiranje radio-valova iz Androme­ dine maglice vrlo jako. Andromedina maglica je posebno zanimljiva. Ono što obična optička fotografija Andromedine maglice ne može poka­ zati jest otkriće iz nedavnih godina . pa zato vanjski dijelovi Andromedine maglice na fotografiji imaju plavkasti izgled. skupi­ ne koju zovemo galaktika. Prema tome. na. One leže na gornjem kraju glavnog niza i plave su boje. naša galaktika i druge vrlo slične najveće galaktike okružene haloima vrlo toplog plina. Ovi haloi emitiraju X-zrake. na donjem kraju gla­ vnog niza. pa svjetlo iz centralnog dijela ima žućkastu boju. Izgleda kao spljoštena kružna ploča sa centralnom izbočinom. Žućkaste je boje. kao slaba svijetla mrlja. pokazana je na priloženoj fotografiji. pa ih ne možemo vidjeti našim teleskopi­ ma. Ovi elektroni skreću sa svojih staza dje­ lovanjem magnetskih polja što prodi­ ru u halo. U svemiru postoje i druge skupine. 302 . Najbliža. Zbog toga se central­ na područja sastoje gotovo sasvim od starih zvijezda. strani 180. jer ono što mi vidimo samo je svijetli centralni dio galaktike. ili jezgre kako je astronomi zovu. ono je slabo u usporedbi s drugim slučajevima koje ćemo kasnije opisati. pa ih radio-astronom može uhvatiti. Priložene fotografije pokazuju neko­ liko galaktika raznih strukturnih obli­ ka. HubbleAndromedina maglica . jer je vrlo slična našoj ga­ laktici. Klasična metoda klasificiranja ga­ laktika pripada američkom astronomu Edwinu Hubbleu (1889-1953). leži daleko od centralnih područja. poglavlje GALAKTIKE I ŠIRENJE SVEMIRA Vidjeli smo da je naše Sunce član jedne goleme skupine zvijezda. Plavilo vanj­ skih područja dolazi od zvijezda koje su toplije i koje su se tek formirale od plina i prašine. Halo također sadrži ekstremno energetske elektrone. elektrone koji se kreću gotovo brzinom svjetlosti. obojenje Andromedine maglice (i naše galaktike kad bismo je gledali iz takve udaljenosti) dolazi od prisutnosti plina i prašine u vanjskim predjelima i zbog njihove odsutnosti u unutarnjim predjelima. Zaista je nalaz radio-astronoma omogućio naše znanje o halou. To znači da se u ovim područjima zvije­ zde ne formiraju. Ovi valovi prodiru kroz našu atmosferu. nego zato što ih naša atmosfera ne propu­ šta. pa uopće ne dolaze do naših tele­ skopa. koja izgleda.11. prosu­ đujući po zemaljskim standardima. druge galakti­ ke. kao vodiča. (Nekoliko relativno manjih skupina nalaze se u neposrednoj okolici naše galaktike.) Ovo je glasovita galaktika u zviježđu Andromede. lako je doći do Andromedine maglice. a to skretanje uzrokuje da oni emitiraju radio-valove. kao Sunce.

.

E ozna­ čuje eliptične galaktike. a SB spiralne s prečkom. . Klasična metoda klasifikacije galaktika potječe od američkog astronoma Edwina Hubblea. Zaista je cijela spiralna vrsta slična jako spljoštenoj eliptičnoj galaktici. Svaka je označena prema Hubbleovom sistemu klasifikaci­ je. ali imaju izbočenu centralnu jezgru. S i SB označuju razliku u podgrupama. Kod spiralnih galaktika struktura je jače naglašena kad je jezgra mala. Eliptične galaktike s većim brojem imaju veću spljoštenost. međutim spiralama bez prečke prevladavaju rotacione sile. izgleda. a ne eliptičnoj. Razlog zašto neke galaktike imaju takve prečke a druge nemaju. eliptične gala­ ktike. dok kod normalnih spiralnih gala­ ktika dominiraju rotacione sile. nije potpuno shvatljiv. ukoliko se to odnosi na opći izgled. Oznake uz E. U spiralama s ravnom prečkom magnet­ ske i rotacione sile nastoje da se izje­ dnače. S spiralne. Dva su niza spiralnih oblika bazi­ rana na tome ima li spirala ili nema ravnu centralnu prečku.galakti­ ke koje se. sastoje od divovskih zvijezda. Na ovoj i na slijedećoj stranici nalazi se devet fotografija galaktika. sastoji se od tri niza. Na jednom kraju eliptičnog niza imamo gotovo kružne oblike . Galaktike na kraju ovog eliptičnog niza donekle su slične izgledu naše galaktike. na drugom su kraju galakti­ ke vrlo spljoštene. premda je po­ znato da naša galaktika pripada spiral­ noj klasi. Prvi je niz bez spiralne strukture. snimljenih na zvjezdarnici Mt Wilson 1. Smatra se da su kod galaktika s prečkom rotacione i magnetske sile podjednake. ali se vjeruje da je to u vezi s uzaja­ mnim djelovanjem između efekata ro­ tacije i efekata magnetskog polja. bazirana na tome da li galaktika ima ili nema spiralnu stru­ kturu.5-metarskim dalekozorom.ova klasifikacija. ali spiralne se razlikuju od eliptičnih u tome što sadrže znatne količine plina i prašine. Ispod njegove fotografije dijagramski je prikazan njegov sistem.

slovom E. nedavno iznijeli drugačiji sistem klasi­ SB i E. Dublji smisao je ći tip S° sličan je eliptičnim galaktika. . nego iz nu strukturu. primjer je fizikalnog faktora. duju. kako se ju po svoj prilici. ktike. Hubbleova klasifika­ ju oblik spljoštenosti. svrstati u njoj. Premda su astronomi povezanosti ova tri niza galaktika: S. b ili c. koje je on promatrao. odgovaraju Bilo je neke nesigurnosti u pogledu takvoj raspodjeli. O za one gotovo cija pokazuje vrlo jasno da veće gala­ kružne. premašuju one mamože vidjeti na donjim fotografijama. Među izuzecima ima Situacija kod posljednjeg tipa pojavlju­ nekoliko eliptičnih koje posjeduju pli­ je se u svim spiralnim galaktikama. Ali. spirali zato što je on najspljošteniji od Stupanj rotacije. izuzimajući neke nizove kojoj je dao oznaku S°. tada dobivamo laktike s većom jezgrom imaju slabo drugi odnos. Značajno je za Hubbleovu klasifi­ ktike E 0 mogu imati neznatnu rotaciju. mogu panj rotacije zbog jake spljoštenosti. kaciju da se otprilike 97% svih većih dok galaktike E 7 imaju naglašen stu­ galaktika. dok brojevi uz slovo označu­ Uprkos tome. ako uzmemo u se ukaže na relativnu važnost cen­ račun veliki broj manjih galaktika. koja ipak nastavlja sa stupnje­ takvog povezivanja s tipom galaktike vanjem tipova. Sam Hubble je podupirao ideju fikacije. Posljednje je Hubble na­ sa SB. Kuglaste gala­ ba spiralna struktura. sivnije galaktike koje imaju pravilno Eliptične galaktike je Hubble označio izražene strukture. a sve spirale s prečkom strukturu. te određeni broj gala­ sve su spiralne galaktike bez prečke ktika koje uopće ne pokazuju izrazitu označene sa S.u tome što se struktura galaktika ne ma zato što on nema primjetnu spiral­ formira iz slučajnih efekata. Stezanje S ili SB označeno je zvao nepravilnima i smatrao ih je ri­ kod obiju sa a. sa svrhom da jetkim pojavama. sličan izravnavanja raznih fizikalnih faktora. također.U Hubbleovu sistemu klasifikacije nove i prašinu. u svakom slučaju. ali je on. Ustanovljeno je da ga­ koje znamo da postoje. Ovaj povezuju­ posebnih primjeraka. za tralne jezgre. Sa­ Dakako jedna S° galaktika slična je je­ svim je jasno da niz eliptičnih galaktika dnoj Sa galaktici iz koje se nazire sla­ od E0 do E7 jest niz čija je karakteristi­ ka povećavanje rotacije. Nepravilne u tom sluča­ razvijenu spiralnu strukturu. spljošteniji od tipa E 7 . a 7 za one najspljoštenije. koju galaktike posje­ svih eliptičnih.

.

Ova bi se promjena morala odraziti u omjeru u kojem su formirane nove zvijezde i u stupnju isticanja spiralnih struktura. Činjenica je da kod ispitivanja ra­ spoloživih podataka o prisutnosti ne­ kog stupnja evolucije nailazimo na težak problem. da tokom svog života galaktike prelaze iz jednog tipa u drugi. Sada stupanj rotacije galaktike predstavlja faktor koji može pokazi­ vati vrijeme proteklo od formiranja galaktike. možemo uzeti suprotno sta­ jalište. Premda ovo nije cijela priča o tome kako nastaju spiralne forme. Kako vanjski dijelovi galaktike mnogo spo­ rije rotiraju nego unutrašnji dijelovi. Ako su svi svrsishodni fizi­ kalni faktori bili prisutni pri rađanju galaktika. kojim mogu proći galaktike da prijeđu iz jednog tipa u drugi. ističe karakteristično razvijene spiralne krakove. jer su prvobitni uvjeti bili različiti u oba slučaja. fotografija. Jedna će galaktika postati eliptična. Jedini je mogući zaključak da su sada opažene osobine bilo koje ga­ laktike bile samo djelomično određene prvobitnim uvjetima. to je ne­ sumnjivo važna komponenta priče. Ova galaktika u zviježđu Sculptora s ozna­ kom NGC 253 predstavlja posebnu podgrupu Sc galaktika. Najprije pogledajmo to kod spirala. postoji stalna tendencija da razdiobe novih svijetlih zvijezda. U ovom slučaju su krakovi razgraničeni oblacima prašine i svjetlošću zvijezda. koje se formi­ raju unutar plina. a druga spiralna. Poznato je da je spiralna struktura u galaktikama u uskoj vezi s prisutnošću plina i prašine. budu protegnute na spiralnu strukturu. ukazali su prije nekoliko godina 307 . da kod galakti­ ka postoji neprekidna revolucija. Po ovoj osnovi nema razloga da vjerujemo kako galaktika mijenja svoju strukturnu formu s vremenom. tada će se niz strukturalnih formi jednostavno odraziti u različitim uvjetima porijekla. Iznos plina i prašine unutar galaktike mora se mijenjati s vremenom. Stvarni iznos bliži je vrijedno­ sti 10%. Međutim. snimljena 1. Negativ iste galaktike. po­ kazuje tip Sc galaktike u zviježđu Troku­ ta. Danas se misli da plin i prašina sadrže oko 5% ukupne mase naše galaktike. na gornjoj slici.Preth. a i u istom iznosu i kod Andromedine maglice.22-metarskim dalekozorom sistema Schmidt. Na zanimljiv put.

U takvom sudaru obje galaktike mogu izgubiti svoje plinske komponent što bi značilo da se ubuduće u njima ne bi mogle formirati zvijezde. Slika. a druge spiralne. možda. . snažni izvor radio-valova.308 NGC 5128. jed kuglaste. predstavlja sudar između dviju galaktika.

jer su po njoj eliptične ne sudara on će postati tako vruć da galaktike neizbježno slabije i manje će. To znači da se. a mase su im tako da će njihova spiralna struktura gotovo deset puta veće.dvaju svojstava. koje su vjerojatno obje spiralne. jer se naročito ističu dvije galaktike pri sudaru izgube svoje gigantske eliptične galaktike. čiji bi dijelovi postali povećanje mase. Činjenica pokazuje su­ galaktike. ći jedna kroz drugu. To između udaljenih spiralnih galaktika ne znači da su sve takve galaktike jaki promatrač može dobro procijeniti koje radio-izvori. slično isparavanju. teško mogu zapaziti vanjski dijelovi. Sakupljeni podaci love. da nema pro­ kama tipa S0. Kod mija je pokazala da su masivne elipti­ ovakvih galaktika promatrač će vidjeti čne galaktike sigurno takvih struktu­ samo mnogo svjetlije unutrašnje dije­ ra koje nisu mrtve. njava prostor između galaktika. Prvo. trebalo je reći da su naj- Na fotografiji de­ sno pahuljasti objekt blizu centru prikazuje sudar galaktika. koji će se njemu pokazati upravo u zadnjih nekoliko godina pokazuju kao da posjeduju karakteristike jedne da su najjači radio-izvori upravo u eli­ eliptične galaktike. Ovo je najsnažniji izvor radio-valova poznat do danas. Ali mači porijeklo galaktika tipa S 0 . jih spiralnih galaktika. de. drugo. Kod ocijenio promatrač na Zemlji. pa su Baade i Spitzer mjena tokom vremena ili. ali su će situacija za njihove plinske kompo­ istraživanja posljednjih nekoliko godi­ nente biti sasvim različita. 309 . Od vremena na vrijeme galaktike Na taj način promjena tipa. kako ga je se mogu sudariti jedna s drugom. otići u prostor masivne nego spiralne galaktike koje napuštajući potpuno svoje roditelje: su se sudarile. radio-astrononalazi u vrlo velikoj udaljenosti. zvoljava da uzmemo u obzir jedno od One će tada biti vrlo slične galakti. a nalaze se u zviježđu Labuda. da su pretpostavili da su S 0 galaktike zaista promjene još drastičnije nego što su ih mogle nastati na taj način. verzalnog plinskog medija koji ispu­ kad se ona promatra iz velike daljine. Ni u jednoj se od dva do pet puta sjajnije od najsjajni­ njih neće ubuduće formirati zvijezde. možda na račun uni­ mnogo slabiji nego prije.su galaktike postale eliptičnog tipa. Za promje­ đer pokazivalo da se ni jedna nova zvi­ nu spiralnih galaktika u gigantske eli­ jezda ne formira u vanjskim dijelovima ptične galaktike potrebno je zamašno takve galaktike. Plin u je­ na jasno pokazala da ona ne tumači dnoj galaktici sudarit će se s plinom najznačajnije primjerke galaktika eli­ druge galaktite i kod očekivane brzi­ ptičnog tipa. jer se njihove jako Ova ideja vjerojatno ispravno tu­ razmaknute zvijezde neće sudariti. To je tako­ zamišljali Baade i Spitzer. a Dok još nije sigurno koji je od ovih mogu se i ne zapaziti ako se galaktika dvaju pogleda ispravan.Lyman Spitzer i pokojni Walter Baa. Zato poslije sudara ptičnim galaktikama velike mase. nije fun­ takvog sudara galaktike će glatko pro­ kcija vremena. Ovo nam do­ postepeno nestajati. One su plinske komponente. Na taj način moguće je da protnu situaciju.

.

ako zamislimo zvijezdu s promjerom od jednog metra. Postoje slučajevi gdje su galaktike još zbijenije. relativno blizu jedna drugoj. dok veće grupe mogu sadržavati i nekoliko tisuća. Jedno posve drugačije opažanje po­ kazuje da gigantske galaktike također igraju dominantnu ulogu među dru­ gim galaktikama. svoje veličine. Fotografija pokazuje skupinu u zviježđu Sjeverne Krune. tada će se susjedna zamišljena galaktika nalaziti na udaljenosti od 20 metara. dok su galaktike rela­ tivno vrlo blizu jedna drugoj. Možda bi bilo korisno da rezimira­ mo ono što smo do sada iznijeli. Do sada ništa nije rečeno o raspodjeli galaktika u pro­ storu. Jasno je da masivne eliptične galakti­ ke igraju među njima najvažniju ulo­ gu. ja­ vljaju u skupinama. Zvijezde su vrlo jako razmaknute u odnosu na Preth. To pokazuje jaku prisutnost aktivnih fizikalnih procesa u galaktikama E tipa. cijela je naša lo­ kalna grupa reducirana na malu točku u centru slike. Njihovi razmaci unutar pojedine gru­ pe mogu biti prilično mali. To je još jedan dokaz da su velike eliptične galaktike akti­ vne. One kontroliraju situaciju unutar pojedinih grupa. U centrima nekih grupa. također. Male grupe sadrže oko 10 članova. Prostor je s njima posut. Na drugoj slici. Male su grupe daleko brojnije od velikih grupa galaktika. Na osnovu njihovih vidljivih strukturnih Dolje na prvoj slici vidi se naša lokalna grupa galaktika projicirana na ravninu Mliječnog Puta. U pro­ sjeku je udaljenost između susjednih galaktika samo oko stotinu puta veća nego veličina jedne individualne gala­ ktike. tada će se susjedna zvijezda nalaziti na uda­ ljenosti od 20 000 kilometara. jer one teže da se okupe u grupama. Veće točke predstavljaju skupine galaktika koje imaju više od 50 galaktika.snažniji radio-izvori uglavnom prona­ đeni među klasom masivnih eliptičnih galaktika. Sve ostale takve male točke predstavljaju skupine koje broje manje od 50 galaktika. gotovo da se galaktike dodiruju. Značajno je za malu grupu galakti­ ka da u njoj dominira gigantska eli­ ptična galaktika. u odnosu na svoje veličine. oko tri do četiri puta slabije nego dominirajuća eliptična galaktika. Drugi oblici su galaktike. nacrtano u mnogo manjoj skali. Situacija među zvijezdama unutar galaktike je drugačija jer. dok su galakti­ ke. Iz takvog su izvora emisije radio-valova milijun puta većeg inten­ ziteta nego iz naše galaktike ili iz Andromedine maglice. One se. koje imaju veći broj čla­ nova. 311 . Najviše članova ta­ kve grupe obično sačinjavaju spiralne galaktike. Zamislimo da jedna galaktika ima promjer jedan metar.: Pojedine zvijezde galaktike su jako udaljene jedna od druge. Male okrugle pjege i objekti s "bodljikama" su zvijezde.

Vidjeli smo u 8. nepravilnosti lokalnih skupi­ na . Drugim riječima. Širenje svemira Galaktike se prividno razvlače po prostoru unedogled. a ne da su to samo slučajne promjene. Ako nam se objekt približava. da se opseg. U svakom slučaju linije su pomaknute udesno . Ima ih oko tisuću milijuna unutar dometa najvećih tele­ skopa.formi. Zamislite da ste promatrač koji je postavljen nasumice u svemiru. poglavlju da su spektralne linije.označujući da se galaktika udaljuje od nas. To ukazuje da su strukturne karakteristike galaktike kontrolirane izrazitim fizikalnim fa­ ktorima. 312 . pomaknute ako postoji relativno kretanje između nas i udaljenog objekta. Svijetli centralni trak je spektar galaktike u kojem se vide odgovarajuće linije. galaktike bi se mogle uklopiti u jednostavnu empiričku shemu klasi­ fikacije u kojoj se jedan tip bez sme­ tnji mijenja u drugi.prema crvenom dijelu spektra . To se sve lako može povezati sa svakodnevnim pojmovima. slici crte u svakom pravo­ kutniku predstavljaju položaje H i K linija u spektru koji je napravljen u la­ boratoriju na Zemlji. Da li galaktike same imaju neko kretanje? Odgovor je .da. godine (3c295 u zviježđu Bootesa).na primjer. također. Osim toga. koje emitiraju ato­ mi udaljenog objekta. a to znači veća brzina udaljavanja od nas. kao što je stupanj rotacije. što znači da on ima iste fizikalne osobine u svim smjerovima. a linije su pomaknute prema plavom dijelu spektra. One se od nas udaljuju brzinom od oko 112 000 kilometara u sekundi. Prostor je izotropan. tada iz promatra­ nja velike skale raspodjele galaktika nećete naći gdje ste. izgleda da nema razlike među proma­ tranjima u bilo kojem smjeru prosto­ ra. tada neće biti važno kamo: putovanje u jednom smjeru pokazat će iste stvari kao što bi pokazalo putovanje u kojem dru­ gom smjeru.u velikoj skali izgleda da nema značajne razlike između raznih dije­ lova svemira. veći crveni pomak. Važan zaključak: jesu li svi glavni fizikalni faktori bili određeni u doba nastanka galaktike ili su galaktike u procesu stalne promjene s vremenom. valne dužine se smanjuju. za koji se udaljenosti Na ovoj fotografiji jasne okrugle to­ čke su zvijezde koje se nalaze u na­ šoj galaktici. Premda postoje lokalne nepra­ vilnosti u njihovim raspodjelama . još nije donesen. Vidjeli smo. Ako se objekt udaljuje od nas. povećane su valne duži­ ne i linije su pomaknute prema crve­ nom dijelu spektra. Veća udaljenost galaktike. Ako se krećete u odnosu na sistem galaktika. opća raspodjela galaktika izgleda da ima veliku skalu homogenosti. Skupina slabih nejasnih točkica u blizini sredine slike su naju­ daljenije galaktike čija je udaljenost određena u lipnju 1960. Njihovo kre­ tanje predstavlja širenje svemira. Na sljed.

313 .

ali. Prije nego prijeđemo na ispitivanje posljedica ovog odnosa brzina-udaljenost. zahtijevamo da takva kretanja ne smiju poremetiti prostornu homogenost i izotropnost. ako su naše galaktike prikladno izabrane. lutni sjaj jednak apsolutnom sjaju naše galaktike. Vidjeli smo da je raspodjela gala­ ktika u velikoj skali homogena i izotropna. Ako je to tako. a jedinica udaljenosti ovisila bi o apsolutnom sjaju kojeg uzmemo za galaktike. dva puta veća brzina. kao i njihove prividne veličine. Prva pretpo­ stavka je u tome. koji 314 . Ako uzmemo u obzir da se gala­ ktike kreću. Ovo podudaranje između promatranja i matematičkih zahtjeva homogenosti i izotropnosti je tako očito da gotovo svi učenjaci osje­ ćaju da promatranja stvarno znače to­ čno ono što nam kaže obična fizika: da se udaljenosli između galaktika stalno povećavaju.2 otkriva važan odnos između uda­ ljenosti galaktike i njene brzine. Ako bismo sada mogli postaviti dvije pretpostavke.1 kao skala daljina. Da li izmjerene vrijednosti stvarno pokazuju da se galaktike udaljuju od nas ili. možda. postoje neki nepoznati procesi. postoji neko drugo tu­ mačenje? Osim jedne ili dvije iznimke. astronomi i fizičari nisu skloni da vje­ ruju u mogućnost neke druge inter­ pretacije iz razloga koji je lako razu­ mjeti. možda.dane su vrijednosti V za veliki broj ga­ laktika. također. Brzi­ na V je upravo proporcionalna udalje­ nosti.1 bi mo­ gla pokazati da postoji jednostavnije značenje opažene pojave.2 je nacrtana na osnovu pretpostavke da galaktike imaju apso­ Slika 11. katkada iznijete u popularnim komentarima da. Ovo sigurno neće biti točno ali. da sve galaktike o kojima je riječ. Sada vidimo da slika 11. Dva puta veća udaljenost. To znači da promatrač u bilo kojoj točki prostora nema mogućnost da otkrije bilo što posebno u pogle­ du svog položaja ili u pogledu raznih smjerova u prostoru.1 se može preurediti u novi odnos izme­ đu udaljenosti i brzine. mijenjajući svoje položaje s vremenom. slika 11. Ovo možemo izraziti formulom V = H x R. slika 11.2 Uzimajući da su sve apsolutne veličine iste uzimajući da je prostor euklidski. Ovaj se iskaz odnosi na određeni trenutak vreme­ na. Ideje. moramo jasno spoznati da li promatranja stvarno daju to značenje. poglavlju). kakvo je kretanje galaktika moguće? Odgovor se može dati pomoću ma­ tematike koja pokazuje da je jedino moguće kretanje upravo širenje koje smo gore razmatrali. imaju jednaki stvarni ili apsolutni sjaj. a H konstanta poznata kao Hubbleova konstanta. gdje je R udalje­ nost. Druga je pretpostavka da prostor ima euklidsku geometriju (ovdje smo došli do geometrijskih zaključaka koji su se pojavili u 1. Slika 11. u čast Hubblea koji je otkrio ovaj značajni odnos. tada bi naša pre­ tpostavka jednakih sjajeva mogla biti na kraju približno ispravna. tada je moguće da se izrazi skala pri­ vidnih veličina u slici 11.

Polazna točka za mjerenja udalje­ nosti je trigonometrijska metoda koja koristi kretanje Zemlje oko Sunca. Sada se pojavljuje zanimljiva stvar. Kakve su osnove da to povjerujemo? Zaista. ce­ feide služe da odredimo udaljenost u cijeloj našoj galaktici.su danas nepoznati znanosti. Pomoću poznate udaljenosti. a koji bi mogli proizvesti promatrane rezultate. izgledaju sasvim nevjerojatne. poglavlja. mogu se upotrijebiti za određivanje udaljenosti malog broja bliskih galaktika koje sa­ činjavaju lokalnu grupu. besprije­ korno određivanje slabo vidljivog kra­ ja glavnog niza može biti načinjeno iz ovog primjera. dobive­ ne pomoću cefeida. i 10. dok možemo sma­ trati da se sve zvijezde galaktike nala­ ze na istoj udaljenosti od nas. na primjer. Cefeide su stvarno svijetle zvijezde. Slabi kraj glavnog niza jata upo­ trijebimo za lokalne zvijezde. pri­ je nego se vratimo našem glavnom predmetu.1 Odnos između prividnih veličina broja gala­ ktika (horizontalna skala) i brzina kojima se one udaljuju od nas (vertikalna skala). Tada se uzima u obzir najudaljenije jato zvijezda. ali ne tako udaljeno da se njegove slabije zvijezde ne bi mogle ra­ zlučiti.2 bila određena sa zahtjevom da pojedine galaktike imaju apsolutni sjaj jednak apsolutnom sjaju naše galaktike. sada imamo oblik glavnog niza koji se proteže sve do sasvim bijelih zvijezda. o kojima smo raspravljali u 9. Prije je bilo rečeno da je skala udaljenosti slike 11. promjen­ ljive zvijezde tipa cefeide. U nekim jatima mogu se naći pose­ bni tipovi zvijezda. detaljnije proučimo mje­ renje udaljenosti. štaviše. da najsjajnije zvijezde imaju gotovo isti apsolutni sjaj u svim ovim bližim galaktikama. znamo udaljenost svake pojedine zvijezde koja se može razlučiti u galaktici. Ovo je prikladan trenutak da. Danas smatramo svaku bližu ga­ laktiku golemom zbirkom zvijezda. poglavlju. Ova metoda omogućuje mjerenje udalje­ nosti od oko 10 tisuća bližih zvijezda. koji je opisan u prvom dijelu 10.da njihove najsjajnije 315 . ako je jato bilo prikladno izabrano. Premda su udaljenosti izmjerene ovim prvim korakom male. s veličinom naše galaktike. S određenim daljinama nekih cefeida u zvjezdanim jatima baždarena je cijela grupa promjenljivih zvijezda tipa cefeida na način opisan u 10. Ovo odre­ đuje i udaljenost jata i oblik glavnog niza za svjetlije zvijezde jata. štaviše i u usporedbi Slika 11. Zaista. kako se astronom približavao problemu određivanja apsolutnog sja­ ja galaktika? Odgovor je u proširenju sistema mjerenja udaljenosti. Posljednje određivanje vodi prema krajnjim kora­ cima u procesu mjerenja udaljenosti. U stvari. pa nam one mogu poslužiti kao pokazivač udaljenosti u mnogo većem volumenu prostora nego što je to mogla zahvatiti trigonometrijska metoda. Na taj se način može naći potpuni oblik glavnog niza zajedno s udaljenostima mnogih jata. određenih velikom točnošću. Pretpostavimo da je ovakva situacija ista u svim drugim galaktikama sličnog tipa . poglavlju.

Zadnjih četrdeset go­ ju galaktika? Iz primjeraka. određeno je mnoštvo udaljeno­ tračkom tehnikom. Ovo nas sili ili da ne ju mrežu točaka. na Einsteinove opće teorije relativnosti već spomenuti način. samo će se promijeniti njihova tražimo jednu od ovih alternativa. trokut će imati isti oblik u ka316 .tisuću. godine.2. zašto mreža. daju vri­ nego i o totalnom stvarnom sjaju ci­ jednost V koja je veća od jedne trećine jele galaktike. Posljednja promatranja Rune samo o individualnim zvijezdama. čovjek koji bi danas rekao da brzine a možda i više. S njihovim poznatim galaktika ne bi mogle rasti do brzine udaljenostima dobili smo informaciju svjetlosti. korak po korak iz elementarnog tri­ Sada se vratimo fenomenu širenja gonometrijskog sistema baziranog na svemira. Na primjer. To znači. jest skala. fizika sti. Premda su cefeide bez sumnje Prema tome. tima euklidske geometrije nema mate­ Ova prihvatljiva hipoteza omogućava rijalnog tijela koje bi se moglo kretati da se proširi područje mjerenja uda­ brzinom. Razlog. i one će također formirati brzina neće doseći brzinu svjetlosti. ili mrežu točaka. Mnogi ljudi. koji tlije zvijezde. druga će mre­ euklidska geometrija ispravna kada R ža imati potpuno istu formu kao prva postane dovoljno veliko. Ovo nas ponovo vodi brzine svjetlosti. a ovo je dva puta veća na ranije postavljeno pitanje: na koji vrijednost od brzina izmjerenih prije ćemo način saznati o apsolutnom sja­ 1960. vidjet ćemo da će br­ ne jedna od druge. (ne njegove specijalne teorije) poka­ Značajno je primijetiti u ovom nizu zuje da u bilo kojem slučaju moramo dokazivanja kako su određene najveće napustiti euklidsku geometriju kada udaljenosti od tisuća milijuna svjetlo­ vrlo velike udaljenosti dolaze u razma­ snih godina metodom koja je nastala tranje. bio odvažan dovoljno primjeraka galaktika . da oni vjeruju da točka našeg razmatranja. one sigurno nisu najsvje­ euklidske geometrije. Konačno. dolfa Minkowskog galaktika. neće jebiti do udaljenosti od oko 5 milijuna shvatiti zahtjev o prirodi geometrije svjetlosnih godina. Cefeide se mogu upotri­ nisu ni fizičari ni matematičari. izaberemo po svojoj volji konačan Ako se sada vratimo našoj jedna­ broj galaktika. jer većina astronoma nosti od oko 25 milijuna svjetlosnih vjeruje da se rješenje nalazi u drugoj godina. Ova je točka od zvijezde mogu upotrijebiti do udalje­ velike važnosti. Pojavila se i posljednja važna alternativi. da će jednadžba neprekidno trenutku možemo ponovo izabrati iste vrijediti ako R raste i da tvrdimo kako galaktike.brzine svjetlosti. možemo smatrati zina V rasti do brzine svjetlosti ako je da tako izabrane galaktike formira­ R dovoljno veliko.zvijezde imaju iste apsolutne sjajeve. u odnosu na nas. Na sreću je kod dovoljno velikih udaljenosti eu­ udaljenost od 25 milijuna svjetlosnih klidska geometrija prestaje vrijediti jer godina dovoljno velika da se obuhvati bi. U jednom kasnijem priznamo. većom od ljenosti mnogo dalje nego pomoću ce. s obzirom na činjenice. Prema Hubbleovu za­ da napustimo našu pretpostavku da je konu o širenju svemira. a milijuna svjetlosnih godina. ovo je kritična točka vrlo svijetle. Ako u određenom trenutku kretanju Zemlje. koje smo dina izmjerene brzine povećavane su izmjerili u području koje zahvaća 25 od 1% brzine svjetlosti do blizu 40%. koje su unesene na slici 11. pouzdano se predviđa da će ovo rasti poznavajući apsolutni sjaj cijelih gala­ i u budućnosti s poboljšanom proma­ ktika. koje su znatno udalje­ džbi V = H x R. dok se najsvjetlije koja se upotrebljava. feida. ako izaberemo tri u tome što znamo iz Einsteinove spe­ galaktike da formiraju tri točke tro­ cijalne teorije relativnosti da pod uvje­ kuta. Osim toga.

kao što su imali u ranijem trenutku. inače bi promatrač u centru bio u mogućnosti da ocijeni kako je on bio u centru te bi mogao razlikovati svoj poseban položaj u svemiru. povećava. Zato. tada. a velike gru- 317 . ranije opisane. a. zatim ga malo napuhnite. znamo da se s vremenom broj jedinica daljine. tada bi se pojedine galaktike i bilo što u njihovim unutrašnjostima. možemo odrediti da upotrebljavamo udaljenost od Zemlje do Sunca kao našu jedinicu. Kako je. povećanje u omjeru naše mreže. kad bi bilo moguće održati vanjske udaljenosti nepromije­ njene. postoji još jedna točka detalja koju je vrijedno spome­ nuti. Ali. kada ovo prihvaćamo. Homogenost i izotropnost prostora zahtijeva nepostojanje centra širenja. kada go­ vorimo o širenju svemira. što je analogno situaciji galaktika. a ne u obliku. Drugim riječima. Na primjer. smanjivale s vremenom. moguće da se sve galaktike od nas udaljuju. to je odnos između vanjskih udaljenosti galaktika i unu­ tarnjih udaljenosti u galaktikama koji se mijenja s vremenom.u odnosu na udaljenost od Zemlje do Sunca ili od Sunca do centra naše galaktike ili u odnosu na samu veličinu Zemlje. sve će se druge udaljavati od nje. Označite veliki broj točaka nasumice na površini ba­ lona. Prije nego prijeđemo na posljedice ovog širenja svemira. Kada kažemo da se udaljenost između nas i galaktike po­ većava.snijem trenutku vremena. ovakva nam točka gledišta izgleda nekako ponižujuća našem vlastitom ja. Naprotiv. ako u danom trenutku pro­ matramo određeni broj galaktika koje formiraju mrežu točaka. Širenjem svemira mijenja se samo mjerilo trokuta ABC. moramo uzeti da se udaljenosti između galaktika stalno povećavaju s vremenom. uključujući i našu samu. koja nas od te gala­ ktike razdvaja. To znači da unutar galaktike nema su­ djelovanja u općem širenju svemira. Već je napomenuto da se gala­ ktike okupljaju u grupe. očito je da u ovom slučaju nema centralne točke. To je ono po­ većanje koje sačinjava širenje svemira. Izaberete li bilo koju točku. tako da nam je ugodnije misliti o sebi kao o nečemu što zadržava stalnu veličinu. u nekom će kasnijem trenutku iste galaktike formirati drugu mrežu koja će se razliko­ vati od prve samo u mjeri­ lu. Zato kažemo Širenje svemira u skladu s Hubbleovim zakonom ukazuje na to da. Uda­ ljenost između svakog para točaka će se povećati. Obične grupe imaju oko deset članova. ili smo mogli odrediti da upotrebljavamo kilo­ metar kao jedinicu ili bilo koju stan­ dardnu mjeru. sve se može ispravno utvrditi u promjeni ovog odnosa. Potrebno je upozoriti na nešto dru­ go. da se udaljenosti izvan naše galaktike povećavaju u odnosu na udaljenosti unutar naše galaktike . a da naš položaj nije u centru svemira? Vrlo jednostavan po­ kus daje nam odgovor. Za mjerenje galaktičke udaljenosti upotrijebili smo istu jedinicu kojom smo mjerili udaljenosti unutar gala­ ktike. Promjena će se odraziti samo u dužinama svih triju stranica trokuta koje će se povećati.

mora se upozoriti da su neka nedavna promatranja ukazala da su neke grupe u stanju širenja. Neposredno poslije toga (2) njegova temperatura je pala od nekoliko milijardi na jednu milijardu stupnjeva. Kada nema takve teorije na raspolaganju. ali velika je praktična razlika nastala iz činjenice 318 . kao u slučaju stu­ pnjevanja strukturnih formi galaktika. Strelice označuju veličine širenja. Kozmološke teorije Promatranje ima prirođeno opte­ rećenje da nam nikada ne može reći nedvomisleno kako se stvari mijenjaju s vremenom za cijeli period čovjekova života. Za trideset milijuna godina (3) temperature su pale još niže. Crab maglica. samo za se. jedini mogući zaključak jest. ali se na njima nećemo zadržavati. neslaganja se uklanjaju. zaista. a to je. jednostavno nam ne može reći što bi vidio promatrač. Ova je slabost promatračke metode najizrazitija kada se dođe do razma­ tranja prošlosti ili budućnosti svemira kao cjeline. Da li se ove skupine gala­ ktika šire? Sigurno je da se udaljenosti između različitih skupina povećavaju. kao na pri­ mjer. Ako je tempo širenja sve­ mira konstantan (ili je usporavanje tako slabo da se može zanemariti u računu). obrazovavši jezgre atoma. Ova razmatranja daju prednost kozmološkim teorijama. Promatranje. može se procijeniti koliko je prošlo vremena od početka širenja. Da se odgovori na takva pitanja. U ovom pogledu situacija nije različita od one u slučaju evolucije zvijezda. moguće načiniti kod zvijezda. a čestice su se spajale. koji je ovdje prikazan u dijagramima. grupe ne sudjeluju u širenju svemira.pe nekoliko tisuća članova. niti nam ono može reći što će vidjeti promatrač za pet tisuća milijuna godina. iz plinova i prašine formirale su se već galaktike. promatranje nam ne može predstaviti jasnu situaciju. premda je vjerojatno da je opći odnos širenja za cjelokupni svemir mnogo veći nego što je unutar ovih specijalnih skupina. U mnogim teorijama procijenjena starost svemira iznosi manje nego starost naše galaktike. za cijeli period ljudske povijesti. mora se promatranji­ ma dodati kozmološka teorija. 20 milijardi godina poslije eksplozije. moguće je zaključiti kako se pojedini primjerak mijenja s vremenom. (Ima iznimaka. na pri­ mjer. Gledajući na razne primjerke u raznim stadijima. No to je moguće samo zato jer imamo pouzda­ nu fizikalnu teoriju o strukturi i razvo­ ju zvijezda. Međutim. da su one ne­ kad bile sabijene u hrpu. Izravno promatranje niza strukturnih tipova ne može nam samo reći da li su galaktike nastale po takvom rasporedu ili se pojedine gala­ ktike razvijaju po takvom nizu tokom svojih života. koji je živio prije pet tisuća milijuna godina. područje zvijezda u raznim sta­ Ako se sve skupine galaktika udaljuju jedna od druge. no one su mnogo rjeđe. (1) prikazuje pragaiaktički atom u trenutku kad je eksplodirao. ali je situacija unutar mnogih grupa slična onoj unutar mnogih galaktika. a "eksplozivnog" je porijekla. dapače. dijima evolucije. jer se malo astronomskih objekata promijeni u tom periodu na bilo koji način. U Lemaitreovom konačnom svemiru. u kojima je svemir konačan. (4) prikazuje dana­ šnji svemir.) Najbolje što nam promatranja mogu predočiti jest ne­ prekidno područje stanja. Udaljenosti unutar mnogih grupa se ne povećavaju s vremenom.

kod koje se ga­ iznosi između 7 i 8 milijardi godina. čini da jest pravi. pa zato možemo va teorija svemira dala očekivati da su se one odmicale većim je za starost svemira brzinama u prošlosti nego danas. Ovo vrijeme je skoro jednako odu u prošlosti brzina širenja je bila starosti naše galaktike. Kako oče­ ti Abbe Lemaitre. predstavlja pri­ vlačnu silu koja teži da reducira br­ zinu eksplozije. tj. Međutim. ako se primijeni na tim. Među­ je. Gravitacija. vobitni račun od 12 milijardi godina naime oko 15 milijardi godina. kako znamo iz fizike. Njego­ razmicanja galaktika. Smatra se da je ši­ renje počelo od eksplozije prvobitnog stanja cijelog svemira. a nesklad između starosti ovoj kozmologiji nema sukoba između od 15 milijardi godina za našu galakti­ starosti svemira. Ovo procjenjivanju starosti naše galaktike mijenja zakon gravitaci­ ili u omjeru širenja svemira. ali nije ni previsok. kako su bile blizu? Razmo­ iskustvu. a dokaz se. do­ za našu galaktiku. takva pogreška nije moguća. Prema toj teoriji. gdje je najifizikalne teorije o zvijezdama. da reducira brzinu Abbe Lemaitre. što lazimo do rezultata da je starost sve­ je logički zahtjev. Ali. Tada njihovih razmicanja. odmicanje ga­ šoj današnjoj fizici. laktika možemo slijediti u njihovim Neki su kozmolozi. i starosti naše galaktike. Svaka zravnije razmatranje širenja svemira tvrdnja. bilo u povećanje gibanja. Kad veću vrijednost nego se uzme ovaj efekt u razmatranje. koju postavimo u prošlosti ili . tj. uz pretpostavku da je vri­ mira smanjena od 30 do 40%. nužno se Drugim riječima. pretpostavke da su se galaktike uvijek gravitacija je težila da poveća brzinu odmicale današnjim razmjerom. Sada je nesklad prevelik da bi ravanja da ima stvarno se objasnio nekom pogreškom. budućnosti cijelog svemira. o kojoj smo stvarno manja nego je danas. kada su trimo ovo pitanje najprije na osnovu galaktike bile dovoljno razdvojene. U nji­ dućnosti no što su danas. sjeduje ništa što je slično stupnju vri­ možda.u izrazima obične fizike . pronašli teorijsku kujemo da galaktike budu dalje u bu­ metodu izbjegavanja nesklada. kao znameni­ teorijskim implikacijama. mi smo suočeni sa nalazi na granicama našeg znanja. sada jednost. No. situacijom koja traži promjenu u na­ Pod tim uvjetima. a ne da je sma­ ćemo na osnovu promatranja doći do njuje. Ako je tako. tako očeku­ hovim se kozmologijama gravitaci­ jemo da su bile u prošlosti bliže jedna ja drugačije vlada od one u običnom drugoj. 319 . Naš pr­ raspravljali u prethodnom poglavlju. nesklad postaje veći ako uzmemo u obzir da je širenje imalo različite razmjere. što je samo polovina starosti naše ga­ toliko daleko od uspo­ laktike.neodrživo. ako se izvede iz brzi­ ku i 12 milijardi godina za cijeli svemir ne širenja. laktika giba odvojeno. Očito je za cjelokupno vrijeme širenja je sada da naša galaktika ne može biti starija prenizak. U određenom peri­ godina.da današnja kozmološka teorija ne po­ nesklad može biti pravi. svakidašnje iskustvo. Zato je u Lemaitrevoj kozmolo­ zaključka da su sve galaktike bile je­ giji brzina odmicanja danas veća nego dna do druge prije nekih 12 milijardi je bila u prošlosti. Zato u od svemira. jednosti i preciznosti kao što su naše našli smo se u situaciji. treba tražiti u pogreškama mjerenja.

naravno. U svim teorijama. U Lemaitreovoj kozmologiji je iznos konačan. Može li se naći direktni promatrački dokaz da je materija stvarno bila u stadiju krajnje visoke gustoće? Odgovor je ne može. dok gustoća materije ne postane beskonačna. ali još nije nađeno uvjer­ ljivo tumačenje kako nastupa faza sa­ kupljanja poslije faze širenja. u kojem se stadiju formiraju galaktike po ovim kozmologijama? Odgovor je. sve teorije zahtijevaju stanje visoke gustoće i visoke temperature. u ne­ kom bitnom pogledu: ona još zahtijeva određeno porijeklo cijelog svemira. Teorija pulzirajućeg svemira po­ stavlja zanimljivo pitanje. bilo bi potrebno da se svemir sakupi na takvu gustoću materije kakva je u atomskim jezgrama. To znači da bi se sve galaktike i zvijezde uništile tokom faze sakupljanja. koju smo razmatrali najprije. U takvom slučaju možemo zami­ sliti da je točka porijeklo svemira. u stadiju kada gustoća padne na vrlo ni­ sku vrijednost koja nije mnogo veća od današnje vrijednosti. došlo do nestajanja vodika u svemiru. Na ovo pitanje nema stvarno uvjerljivog odgovora. Nužno je da ne bude kemijske promjene iz jednog cikla u drugi. ovo zahtijeva da materija prođe kroz takvu fazu beskonačno mnogo puta. proi­ zvedeno u fazi vrlo visoke gustoće. a koju treba odbaciti. ali se o drugim elementima ne može ništa reći. u drugim slučajevima. a ne prije. Prema tome. Lako je razumjeti kako faza širenja nastupa poslije faze sakupljanja. pa je jasno da bi. Dok je gustoća materije u početku be­ skonačna u svim teorijama. a u drugima konačan. a volumen prostora postaje sve veći. Lemaitreova kozmologija se ne razlikuje od jednostavne kozmologije. Po­ teškoća leži u tumačenju. Dužnost je znanstvenika da obra­ di sve moguće teorije. Vodik se sistematski pretvara u helij u zvijezdama tokom svakog ciklusa. Ovo je porijeklo zamišljeno kao beskonačno gusto stanje materije kod beskonačno visoke temperature. S vremenom gustoća materije pada sve niže. u supro­ tnosti s promatranjem. u prijelazu između širenja i sažimanja. kako zapo­ činje širenje iz ovog stanja. Ovo vodi novom pitanju. Jedna takva teorija ima be­ skonačnu prošlost i beskonačnu bu­ dućnost. U nekim teorijama je iznos besko­ načan. Zatim se kori­ ste promatranja da se odredi koja se od teorijski predloženih mogućnosti može priznati i prihvatiti. vidimo da teorija pulziranja ne izbjegava zahtjev da materija svemira prolazi kroz fazu velike gusto­ će i vrlo velike temperature. Bit će prije da su oni nastali unu- 320 . ali ne. a to postavlja vrlo važno pitanje. U ko­ zmologijama. Izgleda da se sakupljanje nastavlja sve dok se prostor ne sabije u točku. Doista. A to je. pojavile su se razlike. Početak odgovora može se dati Lemaitreovom kozmologijom. Ozbiljna poteškoća u ovoj teoriji leži u preokretu. ako nema ponovnog pretvaranja helija u vodik. kao što su Lemaitreova. prolazeći kroz beskonačne cikluse širenja i stezanja. Moguće je da je nešto helija. je li moguće izraditi teoriju koja bi obja­ snila promatrano širenje galaktike bez zahtjeva da svemir ima određeno porijeklo. koje smo do sada razmatrali. Međutim. prostor se povećava od točke do konačnog volu­ mena. ako gustoća materije pada. potpuni iznos materije ne može biti konačan ukoliko prostor počinje s volumenom nula. Zato je važno da se upita. vidjeli smo da gustoća ma­ terije brzo opada s vremenom. zašto bi se galaktike formirale u ovaj poseban stadij. Nasuprot. volumena koji brzo raste da bi zadržao stalni konačni iznos materije. Da se ostvari ponovno pretvaranje helija u vodik.Premda ovo modificira zakon gravi­ tacije. kojeg promatramo u zvijezdama naše galaktike i susjednih galaktika. Možemo postaviti pitanje. sumnjam. kao iznos količine mate­ rije.

živanje pokazuje da ne možemo naći ali ne u principu od situacije za koju takvu teoriju. koje nije dosad poznato iz o fazi visoke gustoće i temperature u eksperimenata na Zemlji te može po­ povijesti svemira je na kraju krajeva stati važno u kozmološkom opsegu. Suprotno. (Normalne gama zrake. . postoji li ikoja teorija koja ne terije.) Problem se razlikuje u detaljima. kroz konstantno širenje. nuklearno polje to možemo znati iz promatranja. Pre­ ma tome. kako je opisano tar svih mogućih polja. mezonska polja današnje atom na stoljeće za svaku jedinicu fizike koja su otkrivena u posljednje volumena koji odgovara najvećoj ljud­ vrijeme. jer su fizici već poznata Na osnovu svega možemo postaviti polja koja omogućuju postanak ma­ pitanje. Ali. tada može iz teorije izvesti koje tvori gravitacija. tada koje povezuje čestice atomske jezgre. sumnjiv slučaj. tada bi se novi tip teorije. kao što je to prika­ zano shematski u dijagramu. jet oko nas pokazuje puno dokaza da Teorija stalnog-stanja svemira je postao procesima unutar zvijezda. Istra­ na. postoji mogućnost da se pojavi neko Pomanjkanje svakog jasnog dokaza novo polje. S je brzina stvaranja materije određe­ vremena na vrijeme otkrivaju se nova na teorijom. ništa lja. Tako nije uopće teško fizičar već posjeduje kompletan inven.da razumijemo.na primjer. veliku gustoću. kao što citeta i magnetizma. matematički ćemo doći do toga što od tih efekata nije preživjelo osim. ako sko polje koje nastaje pojavom elektri­ se zna brzina širenja svemira. za vrijeme koje su žeći najjednostavniju vrstu novog po­ se odvijale nuklearne reakcije. bazirana je na fizikalnom polju koje on ne pokazuje značajan dokaz da je omogućuje postanak nove materije. je­ lju to. Novo je u deta­ normalnim fizikalnim mislima. što se može naći veza između smo li obavezni da se ograničimo nor­ širenja svemira i brzine stvaranja ma­ malnim fizikalnim mislima? Odgovori­ terije. Pokazalo se da je potre­ polja u eksperimentima u laboratoriju bna mjera vrlo mala. ako stvar promatramo već znamo da postoji. mogu proizvesti parove elektro­ velike gustoće i temperature. mogao imati beskonačnu prošlost i može imati be­ skonačnu budućnost. Prema tome. u 9. Ovo je povezivanje takve priro­ mo na ovaj način.tar pojedinih zvijezda. mogao zaista naći. Zato nije nipošto sigurno da skoj građevini. nastao procesima velike gustoće i tem­ Nema ništa posebno revolucionarnog perature svemira. mo­ je postalo poznato kao stalno-stanje žda. zašto proces. nove galaktike mogu zadržati oblik stalne gustoće u bilo kojem povećanom vo­ lumenu prostora. ako se Kozmološka teorija stalnog-stanja pridonosi tumačenju kako je svemir. elektromagnet­ brzina širenja svemira. helij. Ovo zahtijeva da se nova materija direktno stvara u razmjeru sa širenjem svemira. u ovoj ideji. koji bi izbje­ premda je sva materija svemira prošla gao zahtjev za fazom velike gustoće i najmanje jedanput najznačajnije sta­ temperature. koju od teorija. Fizičaru su poznata de da se. premda se postojeće gala­ ktike udaljuju jedna od druge. iznosi oko jedan . Da bismo očuvali bilo Ako netko načini ovakvu hipotezu. dok svi­ svemira. poglavlju. na pri­ traži da materija svemira prolazi fazu mjer. Tra­ nje. prisiljeni smo reći da. ako se zna brzina stvaranja mnoga razna polja: gravitaciono polje materije. u drugom pogledu.

Za daleke skupine. upravo onako kako se čovjek mijenja s vre­ menom: upravo onako. Premda širenje teži da reducira gustoću.stvarno javlja. Ukratko. Ovo predstavlja značajnu promjenu u gledanju na prostorno-vremensku simetriju. razne su teorije. pa se zato ne može postaviti pitanje starosti između naše galaktike i svemira. A. nije otkriven u zemalj­ skom laboratoriju. tako da je sadašnja situacija nekako izjednačena u pogledu obiju teorija. nema ni početka ni kraja svemira. prem­ da se širenje odnosi i na već postojeće galaktike. Tada bismo mogli izračunati. Povoljna je i situacija i za te­ oriju stalnog-stanja. nego što je sada. čisto teorijski. da pogledamo kako danas stoje stvari. koje treba da očekujemo za brzine "bježanja" različitih skupina u odnosu na njiho­ ve prividne veličine. uspoređeni s očeki­ vanjima jednostavnih "eksplodirajućih" kozmogonija i teorije stalnog-stanja. da on ne može ništa posebno saznati o svojoj epohi. Pojedine se galaktike mijenjaju s vremenom ili se mogu mijenjati s vremenom. dobile ra­ zna rješenja. naravno. Već smo vidjeli da neki sistemi ko­ zmologije nailaze na znatne teškoće pri ocjenjivanju starosti svemira. čija se predviđa­ nja najbolje slažu s promatranjima. Pretpostavimo da sve galaktike imaju jednak pravi ili apsolutni sjaj. Na slici su rezultati promatranja 18 vrlo udaljenih skupina. Uprkos ovoj maloj mjeri. s druge strane. Na drugoj strani. Ovo je sasvim različita slika na­ čina kako se svemir s vremenom mije­ nja. jer stvari izgledaju iste u svim vremenima. jer se dobivaju manje vrijednosti nego što je procijenjena starost naše galakti­ ke. U drugim se teorijama galaktike kreću i udaljuju jedna od druge tako da bi promatrač u budućnosti našao prostor manje nastanjen galaktikama Slika 11. ova se tendencija precizno kompenzira stvaranjem nove materije. jer u njoj svemir ima beskonačnu starost. Također smo vidjeli da je kriterij starosti za Lemaitreovu kozmologiju povoljan. bez obzira jedna na drugu. Svemir je u velikoj slici isti iz svih točaka prostora i vremena. jer se formiraju nove. možemo iz teorije izračunati vrijednosti. prosječna gustoća galaktika u prosto­ ru može ostati stalna.3 Uzimajući da sve skupine galaktika imaju iste apsolutne veličine. U svakoj epohi će promatrač točno vidjeti istu sliku. Zato očekujemo da u cijelom prostoru svemira postoji difuzni plin i da se nove galaktike mogu neprekidno formirati od njega. uzimajući polazne točke koje su se razlikovale od euklidske geometrije. efekt bi ta­ kvog stvaranja materije u velikoj skali bio enormno velik. situacija ostaje stalna. Sada dodajemo daljnju značajnu točku. Za koju da se odlučimo od ovih ra­ znih teorija? Za onu. tako novoformirane galaktike zamjenjuju starije galaktike kad se one udalje. Povezivanje izme­ đu širenja svemira i stvaranja materije nalazi se u takvom odnosu da prosje­ čna gustoća materije u prostoru osta­ je konstantna. kako mlade generacije ljudskog roda zamjenjuju starije. Prema tome. Bilo je spomenuto da jedan promatrač ne može otkriti ništa pose­ bno o svom položaju u prostoru. nedavna promatranja ne daju prednost ni Lemaitreovoj kozmologiji i kozmologiji stalnog-stanja. kakvu bismo mogli očekiva- 322 . U teoriji stalnog-sta­ nja.

a i sa Lemaitreovom kozmolo­ gijom. koji su sredili brojne podatke radioizvora što su oni mogli otkriti na nebu. Neki od ovih izvora imaju jaki inten­ zitet. još korisnije. a prostor euklidski. da promatranja daju prednost kozmologiji koja je prva ra­ Slika 11. a drugi mnogo slabiji. ozbiljno neslaganje s predviđanjem kozmologije stalnogstanja. Za galaktike. koji na­ stavljaju da rastu s vremenom. pretpostavka da sve galaktike imaju isti stvarni sjaj. Moguće je da je Baum jednostavno promatrao pose­ bno svijetlu galaktiku. Počeli su se evi­ dentirati podaci koji pokazuju. de­ finirajući razne kategorije. 323 . ako je nji­ hova frekvencija u prostoru jednaka. Njihove su vrijednosti uspo­ ređene s onima što bismo očekivali. zasnovali su Martin Ryle i njegovi kolege u Cambridgeu. Jedna je od karakteristika teorije stalnog-stanja da se galaktike mora­ ju neprekidno stvarati. naravno. broj još slabijih izvora. Ryle ih je svrstao u brojeve raznog intenziteta . što ide u prilog teorije stalnog-stanja. Ali se za gala­ ktike. da li galaktike stalno rastu u veličini i masi. Galakti­ ke se ne slažu po svojim sjajevima. nedavno je slično promatranje W. prema mišljenjima nekih astronoma. drugi vjeruju da. sigurno nije u sebi ispravna. Ovo govori.ti brzinu odmicanja raznih galaktika prema promjeni njihovih udaljenosti ili. a na horizontalnoj skali specificirana prividna veličina. koje su razmatra­ ne na početku ovog poglavlja.broj jakih izvora. da se nove galaktike zaista formiraju. prema njihovim pri­ vidnim veličinama. bile bi najstarije galaktike. Ali. mora uzeti u obzir odustajanje od euklidske geome­ trije. ostane gotovo nepromijenjena tokom cijelog svog života. Bauma vrlo udaljene galaktike pokazalo. zmatrana. prilično udaljene. koje nisu previše udaljene od nas. Opširnije. itd. na koje ovdje treba upozoriti. Razlika između očekivanja i opaža­ nja povećava se ako se primijeni Einsteinova geometrija.4 Na vertikalnoj skali je promatrani broj radioizvora. a ova su odustajanja različita za razne teorije. Prerano je da se unaprijed o tome donosi neki za­ ključak. kako se može vidjeti na slici 11. Jedna gru­ pa astronoma vjeruje da su galaktike u stanju neprekidne evolucije. a neke su i 100% sjajnije. a to je i red vrijednosti neslaganja. Teorija zahti­ jeva da se one formiraju na početku kao sasvim neznatni objekti. koja je razmatrana na početku i u kojoj je svemir nastao prije određenog vreme­ na. Ovi su rezultati već dani na slici 11. Na osnovu toga. tako da su najveće galaktike i najstarije galaktike. naravno. kad se jednom galaktika formira.2. Ali. rezultati su isti za sve teorije. Na ovoj slici su zajedno pri­ kazane: kozmologija stalnog-stanja i obična. gigantske eliptične galaktike. jednostavna kozmologija. još je nepoznato.3. broj nešto slabijih izvora. Posljednje promatračke testove ko­ zmologije stalnog-stanja. kako zahtijeva teorija stalnog-stanja.

radio-izvor. Vrijeme koje je potrebno da zračenje stigne do nas od zvijezde unutar naše galaktike. oni su bili stvarno emitirani iz svojih izvora u doba kada su se u našim oceanima pojavile prve primitivne forme života. pa tu proporciju možemo nazvati p. Naša promatranja vrlo udaljenih galaktika ne kažu nam o njihovim današnjim situacijama. što povećava nesklad. postoji samo jedan mogući izgovor. Na prvi pogled bi se očekivalo da je eksperimentalna krivulja strmija od očekivane krivulje. tada nije ispravna kozmologija stalnog-stanja. Rezultati su prikazani dijagramski na slici 11. a broj izvora svjetlijih od specificiranog nivoa je izračunat. kao što je. Ako neko svojstvo. Zamjena geometrije Eu­ klida s geometrijom Einsteina donosi smanjenje nagiba očekivane krivulje. koja se prianja rezultatima promatranja. ako je p izmjereno kao jedan prosjek za dovoljno veliki volumen. koji su izračunani na osnovu da je njihova učestalost u svemiru jednolika i da je geometrija prostora euklidska. stotinama milijuna ili. tako da veličina p nije mogla biti veća u prošlosti nego što je danas. Misli se da je samo jedna galaktika na milijun galaktika takvog tipa. Zato Ryle pokazuje da je činjenica što je p veće od očekivanoga za vrlo udaljene galaktike. na kojima je bazirano objašnjenje Rylejevih rezulta­ ta. Nesklad. Drugim riječima. jer je sasvim sigurno da promjena geometrije mijenja očekiva­ nu krivulju. To je načinjeno za niz vrijednosti određenog nivoa. Me­ đutim. Ako je ovaj zaključak ispravan. jer je sigurno da su Rylejeva promatranja obuhvaća­ la golem volumen prostora. da je slučajnost što je neka galaktika snažan radio-izvor . teorija pretpostavlja da veličina p nije bila iz­ mjerena za dovoljno veliki volumen. Zaista. tri ili četiri mili­ jarde godina da dođu do nas. str­ mija od prve. jest u tome što ima premnogo slabih izvora u usporedbi s brojem jačih izvora. pa dokazuje daje veličina p sigurno bila veća u prošlosti nego da­ nas i da je tada bilo više radio-izvora. trebaju više od 500 milijuna godina da stignu do nas. jer prema teoriji stalnog-stanja stvari moraju biti u suštini iste u bilo kojem trenutku. volumen.4 (desno). radio-valovi iz nekih na­ jintenzivnijih izvora. stvari idu lošim putem. može biti izmjereno godinama. može biti izmjereno u milijunima. kao daljnji dokaz da geometrija prostora nije euklidska geometrija. stoljećima ili tisućama godina. Još preciznije. dovoljno snažan. da ga se uključi u Rylejev popis . A radio-valovi iz najslabijih Rylejevih izvora trebaju i dvije. ako svojstvo raste u vje- 324 . Ali. tako isto trebaju i radio-valovi. Radio-valovi putuju istom brzinom kao svjetlost. Ryle je ovo objasnio na slijedeći način. kako ga naša slika po­ kazuje. specificiran je nivo pri­ vidnog sjaja. štaviše. na nesreću. nego o njihovim situacijama od prije nekoliko stotina milijuna godina. Druga od dviju točaka. Oni su započeli svoja putovanja preko prosto­ ra u vrijeme kada se formirao naš pla­ netarni sustav. Doista. raste u vjerojatno­ sti sa starosti galaktike. Na prvi bi pogled ovo izgledao bezi­ zgledan oblik obrane. Slijedi da.vrlo malena. Jedna krivu­ lja na ovoj slici (iscrtkana) predstavlja očekivani broj izvora. koje razmatramo. Sada je važno da je druga krivulja (neiscrtkana).tj. koji je veći od onoga što je dostupan najvećim optičkim teleskopima. ne može biti definirano relativno malim volumeni­ ma. Prema teoriji stalnog-stanja. ali vrijeme koje je potrebno da svjetlost ili radio-valo­ vi dođu do nas iz galaktike. u milijardama go­ dina. pa kao što svjetlost treba vremena da stigne do nas od udaljenog izvora. recimo. tada će rezultirajuća količina biti ista bilo gdje i bilo kada. ako su proma­ tranja bila ispravno obavljena.prema eksperimentalnim mjerenjima. ovisi o činjenici.

U takvom se slučaju izgled niti nego zaključak teorije stalnog-sta­ pronalaženja galaktike s potrebnim nja.rojatnosti brže od efekta slabljenja ši­ vora na naše pitanje. Već smo vidjeli. jer je na takvoj osnovi teško ma Rylejevom gledištu. u procesima koji se odvijaju izvor radio-zračenja. kakvo je stvar­ i posebno načina u kojem je započeo no stanje. Kad saznamo zašto je galaktika jaki vodika. Mislilo se da se renja svemira. u svim kozmologijama. u kojima svemir uopće nisu. osim svojstvom povećava sa starosti gala­ u kozmologiji stalnog-stanja. složena atomska jezgra je izgra­ upravo razmatrali za radio-izvore. sadašnja situacija je posljedica samo da su u velikoj proporciji jake radio. U kozmologijama prve ktika postati jaki radio-izvor u starijoj vrste. za galaktiku je više dišta. kod ovog vrlo nesigurnog gle­ drugim riječima. jer. koje jedino sprečava neeu. U svakom slučaju. da u prethodnom sluča­ koje vjerujemo da se sastoje od sta­ ju današnja svojstva svemira ovise i rih zvijezda i vrlo malo plina i prašine. onda je vjerojatnije da će gala­ nema porijeklo. tada ti prosječno svojstvo malog područja se Rylejev zaključak mora bolje ocije­ prostora. u drugom slučaju ne izgleda gledište teorije stalnog-stanja. osim kozmolo­ prema razilaženju svojstva za galakti­ gije stalnog-stanja. u kojem su eliptične galaktike aciju. današnja situacija nije samo fazi. tada izgleda da Razne kozmologije se mogu podije­ kozmologija stalnog-stanja nije dobra. o zakonima fizike i o početnim grani­ Prisutnost starih zvijezda poduprlo bi čnim stanjima. kozmolo­ principe. matranjima Ryleja. da su ove galaktike zaista vrlo stari Ukoliko netko želi tražiti neke opće sustavi. napuštamo pitanje. vjerojatno da je bila snažan radioizvor tokom prvog dijela svoje životne povijesti nego u kasnijoj eri. Složene situacije su posljedica najstarije. postoje početna ograničena stanja. galaktike eliptični sustavi. dio-izvor u prošlosti nego što je sada. Pre­ galaktika. Matematičkim izrazima. snažni radio-izvori nastaju iz sudara Zato slijedi konačni rezultat. naići će na složenu situ­ nizu. za galaktiku je razumjeli nadmoćnost gigantskih ga­ veća vjerojatnost da je bila snažan ra. pa se zato moglo očekiva­ ktike na vrlo velikim udaljenostima. posljedica zakona fizike nego. podudaraju s pro­ ke. Na pri­ sasvim nezavisno od zahtjeva koji smo mjer. Ako je Osnovne razlike između kozmologija ovo gledište ispravno. gustoća ktike na takav način da će se većina galaktika je bila u prošlosti veća nego naših promatranja odnositi na gala­ je danas. Slična je 325 . Posljednjih godina razilaženje. đena od najjednostavnijeg elementa. koje zahtijevaju jer kozmologija stalnog-stanja zahtije­ da je svemir imao potpuno određeno va: ili su promatranja netočna ili. ali se na njega ne može dati svemir.zakona fizike. U terminologiji fizičara. ako porijeklo i one. sustavi za možemo reći. također. postoji težnja Zato se sve kozmologije. gdje gija stalnog-stanja je dosljedna u ra­ je stvarna vjerojatnost ovih dviju vrsta zvrstavanju galaktika po starosnom kozmologija. Pojavilo se pitanje. tu nije bilo po­ mnogo lakše doći do definitivnog odgo­ četka sa složenom jezgrom. kojima se povećavaju udaljenosti.su radio-astronomi napustili ideju da klidski karakter geometrije. liti u dvije vrste: one. bit će bez sumnje u središtima zvijezda. Ako je to točno. A ovdje. po kojima bi procijenio. U kozmologijama druge vrste definitivan odgovor. ti veći broj sudara nego što je danas.laktika među snažnim radio-izvorima. a ovo se razvrstavanje slaže djelovanja fizikalnih zakona. pojavljuje se neobična snažni radio-izvori pojavljuju prilikom situacija u kojoj nije moguće definira­ sudara galaktika.

Ova je slika potpuno različita od onih što ih daju druge kozmologije. koje traže da svemir ima određeno porijeklo. Drugim riječima. Bilo šta. što bi vodilo do nastanka kozmičkih zraka. Hlađenje unutar toplog plina vodi u situaciju u kojoj se galaktike. Iz pojedinih atoma se formiraju molekule . gušćeg plina. Neutroni se spontano raspadaju u vodikove atome. Prema tome.zatim sve složenije i složenije. Ovi bi haloi predstavljali područja prije­ nosa između mnogo hladnijeg. dok nije došlo do goleme za­ mršenosti procesa života. Prema ovoj teoriji je međugalaktički prostor mjesto velike aktivno­ sti. u kojima je međugalaktički prostor mrtvo područje u kojem se gotovo ništa ne odigrava. ako se formira nova materija u formi neutrona.situacija i u kemiji.najprije relati­ vno jednostavne . ugrijava vodik do vrlo visokih tempe­ ratura. U kozmologijama druge vrste. Tako nam teorija stalnog-stanja predstavlja zanimljiv pogled stanja koja mogu postojati u međugalaktičkom prostoru. već posjedujemo neke dokaze o postojanju takvog svijeta. za takve kozmologije. Primjer je formi­ ranje galaktika. jer su stvari započele na poseban način. To je mjesto u kojem se neprestano stvaraju galaktike i u kojem se već po­ stojeće galaktike stalno mijenjaju s vre­ menom. koji se nalazi unutar diskaste strukture ovih galaktika i potpuno vanjskim plinom visoke temperature. a i jata galaktika. oslobođena raspadanjem. galaktike su formirane. mora­ ju isključiti. kako zaista mora biti. mora slijediti iz fizikalnih zakona. Tu bi došlo do ubrzavanja čestica. S tim u vezi kozmologija stalnogstanja je već nešto stvorila na bazi da je opći plin u prostoru vrlo vruć. Ra­ nije je u ovom poglavlju spomenuto da naša galaktika i Andromedina maglica posjeduju haloe vrlo toplog plina. a energija. tada se kozmološke teorije prve vrste. nije postojala mogućnost obraćanja pose­ bnim stanjima. Ako netko prihvati ovu ideju evo­ lucije od jednostavnih oblika prema složenim oblicima. Prema kozmologijama prve vrste. 326 . Vjerojatno će se na ovoj razlici do­ nijeti konačna odluka o ispravnosti teorija. već postojeće galaktike su u međusobnom djelovanju sa sredinom koja ih okružuje. Možda u pojavama ko­ zmičkih zraka i kozmičkih magnetskih polja. a kroz ekstragalaktičku radioastronomiju. mogu formirati. Prije ili kasnije će se pomoću promatračke tehnike saznati da li po­ stoji ili ne postoji svijet visoke energije izvan galaktika. Doista. pose­ bno u kozmologiji stalnog-stanja. koje traže glavna svojstva svemira kako ga opažamo danas. uključujući formiranje galaktika. već su izgrađena u početnim uvjetima. cjelokupni predmet ekstragalaktičke radio-stronomije postao je tijesno povezan s ovim vanj­ skim svijetom visoke energije. One su tako velike da se smatra mogućom pojava jakih elektromagnetskih efekata u međugalaktičkom prostoru. Efekti hlađenja unutar toplog plina mogu proizvesti brzine kretanja od oko 3200 kilometara na sekundu. Vrlo brzi elektroni među kozmičkim zrakama zatim bi doveli do emisije radio-valova. nije započelo sa životom.

kojima se F. tipa Venera. . potrebno je dodati još tri značajna dostignuća: 1. koji su se s njima pojavili. koje su poslale na Zemlju fotografije. To su objekti. 6 i 7. magnetskom polju).Svemirski teleskop Hubble još nije bio u orbiti. čija radio-zračenja pokazu­ ju potpuno pravilne periode. što su potpuno iznenadile sve astronome. Upravo od izlaska ove knjige pa sve do naših dana. Već ova tri podatka pokazuju da je započela nova era istraživanja svemira .neposredno istraživanje svemirskih objekata. vidi str. neutronske zvijezde. nesumnjivo bi našla vidno mjesto u ovom djelu. Snimljen je planet Mars iz nepo­ sredne blizine pomoću istraživačkih sondi tipa Mariner br. Na planet Veneru sovjetski su astronomi i astronautičari spustili na­ učnu sondu. Nedavno su otkriveni i objekti. što ukazuje. o kojem se govori u predogovoru ove knjige. čovjek je prvi put zakoračio na jedno drugo svemirsko ti­ jelo: na Mjesec. a prošle godine (1970) i optički (Crab maglica. 250). astronomi su otkri­ li neobične objekte zvjezdolikog oblika. najnovije: Otkriveno je da galaksije ne samo da ne usporavaju ili stagniraju u svojoj brzini udaljavanja jedna od druge. 3. nego UBRZAVAJU!! Milton Humason. 2. Uz ove velike zagonetke današnje astronomije. Hoyle nije po­ zabavio u ovoj knjizi. kojima su dali ime Kvazari. Istraživa­ nja i mjerenja su pokazala da ti obje­ kti imaju enormnu snagu zračenja i da se nalaze od nas na udaljenostima koje iznose milijarde svjetlosnih godi­ na.I. . 327 . katkada snažnijima i od cjelokupnog zračenja pojedine galaktike. VII 1969. sastavu atmosfre. pred­ stavljaju najveće zagonetke s kojima su se suočile astronomija i fizika našega doba. 21. Najprije su otkrive­ ni radio-teleskopima. . pa neki smatraju da oni predstavljaju tzv. da je i on mrtvi planet . koji su isto tako zagonetni. koji je s Hubbleom ustanovio odnos između uda­ ljenosti i brzine bježanja galaktika. a dobili su ime pulzari. jer nije moguće naprečac objasniti proce­ se koji ravnaju tako silnim zračenjima. jer su se zbila po­ slije njenog izdavanja. jer je i njego­ va površina ispresijecana kraterima i kružnim brdima. najvje­ rojatnije. Njihovo istraživanje je u toku.. Pro­ blemi.Ne zaboravimo dakle da je knjiga tiskana prije 70-te g. koja je posla­ la niz podataka o Veneri (temperaturi.NAPOMENA PREVODIOCA Otkrića.bez života. prošlog st. Fotografije pokazuju da je Mars gotovo potpuno sličan Mjesecu. 4.

Dodatak: HIPARHOVE I PTOLEMEJEVE KONSTRUKCIJE EPICIKLA .

.

Ali.l neka F predstavlja Sun­ ce. a na nekim dijelovima usporava (to je tzv. evekcija). prije no što se nastavi Ptolemejeva teorija Mjeseca. Dajmo svim veličinama indeks P. proširenje u kojem centar kruga deferenta nije više trebalo da to­ čno padne u Zemlju i u kojem wd više nije bilo uniformno kutno kretanje. bilo bi poučnije da se uzmu u obzir slične ideje koje su pri­ lagođene kretanjima planeta. Prema tome. ali s indeksom P. Na slici A. a neka P predstavlja bilo koji pla­ net.: . tj. položaj Pje dan sa (9).Sunce uzrokuje da Mjesec ubrzava svoje kretanje na nekim dijelovima staze. Ovo je omogućilo Ptolemeju da prikaže proširenje Hiparhove teorije.

Premda nije korisno da se uključimo detaljno u ovaj predmet (jer nema novih materijala koji bi sadr­ žavali nešto od bitnosti) vrijedno ga je zabilježiti kao daljnji dokaz Ptolemejeve oštroumnosti. 331 =KRAJ= . Da bi se uzeo u obzir efekt nagnutosti staza planeta. Ptolemej je uveo dodatnu kompliciranost koja je zahtijevala da ravnina epicikla ne bude u istoj ravnini u ko­ joj je deferent.Gornje analize su bazirane na pre­ tpostavci da se ravnine staza planeta i Zemlje podudaraju.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful