P. 1
Fred Hoyle-Astronomija

Fred Hoyle-Astronomija

|Views: 214|Likes:
Published by Stefan Savanović
Astronomija
Astronomija

More info:

Categories:Types, Research
Published by: Stefan Savanović on Mar 29, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

08/03/2015

pdf

text

original

Sections

Nekoliko slika sa Hubble-a
Napomena: Knjiga je izašla PRIJE 1970.g, dakle Hubble svemirski teleskop nije postojao...

Sombrero galaksija u infracrvenom...

Hodge 301 Cluster Multiple Generations of Stars in theTarantula Nebula..

Barred Spiral Galaxy NGC 1300

Antennae Galaxies / NGC 4038-4039

FRED HOYLE

ASTRONOMIJA
Sadržaj
PREDGOVOR 6

1. poglavlje ZEMLJA I NEBO 2. poglavlje ASTRONOMSKI INSTRUMENTI 3. poglavlje KRETANJE PLANETA I DREVNA ASTRONOMIJA 4. poglavlje KOPERNIK I KEPLER 5. poglavlje TEORIJA GRAVITACIJE 6. poglavlje RAZDOBLJE POSLIJE NEWTONA 7. poglavlje OPTIČKI INSTRUMENTI I PRIRODA SVJETLOSTI 8. poglavlje ROĐENJE MODERNE ASTRONOMIJE 9. poglavlje ZVIJEZDE KAO TERMONUKLEARNI REAKTORI 10. poglavlje STRUKTURA NAŠE GALAKTIKE 11. poglavlje GALAKTIKE I ŠIRENJE SVEMIRA Dodatak:
HiPARHOVE I PTOLEMEJEVE KONSTRUKCIJE EPICIKLA

... 8 30 70 100 130 152 188 218 248 270 302
328

5

PREDGOVOR

U ovoj sam knjizi pokušao upoznati čitaoca s razvojem astronomije od naj­ ranije poznatih astronomskih otkrića pa sve do najnovijih spoznaja. Ilustracije, koje su opsežno i uspješno opremili moje kolege u ovom pothvatu, namijenjene su kao stvarna pomoć u praćenju teksta, a ne da knjiga ljepše izgleda. Astronomija je najstarija znanost, kako se često kaže. Ali, astronomija je, u izvjesnom smislu, i najmlađa znanost, što se često ne uviđa. Veliki napredak u fizici tokom prve trećine ovog stoljeća odrazio se plodonosno u astronomiji do naših dana. Učenjaci su dolazili sve više i više do spoznaje da se samo vrlo ograničen opseg eksperimenata može izvesti u laboratoriju na Zemlji. Svemir se snabdio mnogo finijim i mnogo raznovrsnijim laboratorijem, s mogućnostima koje se nikad ne bi mogle ostvariti ovdje na Zemlji. U laboratoriju na Zemlji nikad se neće proizvesti supernova zvijezda, premda su se mnogi procesi, koji izazivaju eksploziju ovih zvijezda, zaista proučavali eksperimentima na Zemlji. Upravo se tu nalazi važnost: u eksperimentima na Zemlji, na sreću, bilo je do­ voljno otkrivenih fizikalnih zakona, koji su zatim pokazali da imaju šire podru­ čje primjene na stanje cijelog svemira. Međutim, ova situacija nije sasvim nova. Već su u XIX stoljeću otkrića, koja su se odnosila na prirodu i svojstva svjetlosti, imala odraza u astronomiji, ne samo u proširivanju već postojećih pravaca istraživanja nego i u pokretanju novih pravaca i u pomicanju ravnoteže "važnosti" unutar astronomije uopće. Imajući ovo u vidu, uočio sam da ne bi bilo dobro pisati potpuno s astronom­ skog stajališta. U osam poglavlja bavio sam se poviješću razvitka astronomije. Kako je ovaj razvitak bio tako usko povezan s otkrićima u fizici, osjetio sam prijeku potrebu da kažem nešto o značenju ovih otkrića. Čitalac će naći sasvim iscrpne prikaze o svjetlosti, elektricitetu i magnetizmu. Nuklearna fizika prikazana je u zadnjim poglavljima, gdje su opisane nje­ ne važne primjene u modernoj astrofizici. Kvantna teorija i teorija relativnosti iznesene su u kraćim crtama. Uočio sam da je potrebno dati neka tumačenja u povijesnim poglavljima. U pregledu astronomskih otkrića, grčkoj se astronomiji mora dati posebno mje­ sto, jer su mnoge glavne napretke sasvim sigurno postigli Grci. Ipak, precizan opis onoga što se dogodilo između 500. i 200. godine prije nove ere, mislim da se ne da rekonstruirati za današnji svijet. Malo je originalnih rukopisa. Naše poznavanje tog perioda većinom potječe iz loših latinskih tekstova, koji se mo­ raju protumačiti u svjetlu današnjeg poznavanja - a ovo možda nije uvijek vodilo ispravnom shvaćanju onoga što se stvarno zbivalo! Eratostenovo odre­ đivanje promjera Zemlje je jedan takav primjer. Da li je Eratosten pogriješio za 17% ili samo za 1/2 %? Ranije generacije povjesničara znanosti uzimali su veću pogrešku, lošiji rezultat. Čitajući materijal, osvjedočio sam se u suprotno. Razlika se ne nalazi u bilo kojoj izmjeni dokumentarnog materijala, nego u iz­ mjeni gledišta. U naše doba, učenjaci potpuno priznaju, da su ljudi u prošlosti bili isto tako sposobni kao što smo mi danas. Ali se našim djedovima činilo gotovo nepristojno da je Eratosten samo primitivnim instrumentima kojima je raspolagao mogao postići izvanredno točan rezultat. On jednostavno nije imao sposobnosti da načini nešto takva! Također sam ustanovio da je retrospektivno gledanje imalo utjecaja na mno­ ge naučne prikaze, posebno u najpopularnijim izlaganjima. Vrlo značajan rad

6

Zbog oba ova razloga. Sve važne nove me­ tode. kao najbolji tumač opaženih kretanja. Ja vidim astronomiju kao neprekidni proces. koje se pojave. uvjeren sam. osnivača teorije o epicikličkom kretanju planeta. zapažene u njegovo vrijeme. mislim da će neposredno istraživanje svemira zajedno s radio-astronomijom konačno postići ravnotežu u odnosu na najtradicionalnije metode i mislim da će u toj ravnoteži glavni dio astronomije nastaviti da se razvija u mnogim smjerovima. Malo učenih ljudi misli drugačije. iz neznanja. Danas nije tako. ali u kojoj nema posebne metode koja guši ostale. Ptolemej je bio prikazan kao neznatna pojava. Na kraju. Zbog toga sam priložio matematički dodatak na kraju knjige u kojem sam pokušao protumačiti što je Ptolemeja dovelo do ovih konstrukcija. Već su u grčko doba iz promatranja bile otkrivene posljedice ekscentričnih planetskih staza. Možda će tako i biti.bio je s omalovažavanjem osuđen kad god je kasniji razvitak skrenuo istraživa­ nja novim putovima. ali sumnjam u to. pa ne postoji općenito shvaćanje da se Ptolemej stvarno upustio u zamršenosti kretanja po elipsi. Ovaj proces se već odvija u radio-astronomiji. Takav stav se pojavio. Zbog toga možemo svjesno očekivati da će najbogatiji na­ rodi nastaviti neograničeno trošiti znatne dijelove svojih dohodaka na slanje instrumenata i ljudi u svemirski prostor. Mislim da najdetaljniji opis Ptolemejeva rada još nedostaje da bi se ocijenila matematička baza njegovih geometrijskih konstrukcija. Prije nekoliko godina mogla su se otkrića u radio-astronomiji postići pomoću prilično primitivne opreme. 7 . niti krugove sa Suncem u centru. nekoliko riječi o novim metodama promatranja. Ona je preživjela više od tisuću godina. kao što je to bilo u prošlosti. u ko­ jem svaka nova metoda ima svoje mjesto u odnosu na cjelinu. Danas postoji prilično rasprostranjeno vjerovanje da će tradicionalne promatračke metode astronomije uskoro ustupiti mjesto direktnim istraživanjima svemira. Jedna zadovoljavajuća teorija ne može uzeti staze kao krugove. ukoliko se želi da budu uspješni. Vjerojatno ni jednog velikog čovjeka nije potomstvo tako s prezirom odbacilo kao Ptolemeja. Njegova teorija dobro tumači poznate činjenice. U svakom slučaju. po svom vlastitom uvjerenju. imaju na prvi pogled neograničene mogućnosti. Svaki značajniji novi rezultat počinje tražiti sve više u vremenu. naporima i novčanim sredstvima nego što je bio slučaj u početku. Slična situacija se mora neizbježno pojaviti i u neposrednom istraživanju svemira. Ali poslije jedne ili dvije dekade iskustvo pokazuje da se pojavljuje proces smanjenja kori­ sti. a poslije njenoga pada. Ovo će protumačiti zašto nisam napisao knjigu zanesen da se astronomija sutra treba revolucionirati. Ptolemejeve geometrijske metode još su igrale važnu ulogu u presudnim trenucima Keplerova rada. moraju se financirati i planirati u velikim skalama. Novi radioteleskopi.

pitanje je da li bi razvoja osim potpunog uništenja čo­ ikad ustanovio smjerove sjevera. Međutim. Da čovjek nije ne može spriječiti takav snažan tok imao te mogućnosti. kušaja mjerenja vremena i orijentacije Srećom se naziva ono što nije uo­ ne bi se mogao upoznati s problemima bičajeno u svakidašnjem životu. a bez po­ astronomija je pramajka znanosti. u kojem se svijet dnak sumi kvadrata na stranicama neće više predstaviti kao pozornica za AB i BC. da nije bilo Bez promatranja pravilnog ritmičkog astronomije. ali su mnogo cima. također ima izvanrednu važnost. raspolovimo pravac poznatim postu­ Zemlja nije planet koji je potpuno pkom ravnalo-šestar. koji nastaje kad zanih događaja. dok je ostali dio bez naoblake. nesigurni kretanja Sunca i zvijezda. juga. oblaci se pomiču. jer da je Zemlja potpuno po­ je u kojima Pitagorin poučak nije to­ krivena oblacima. ali uvijek ima dana kad je vedro i kad 8 . Naj­ Obična geometrija. istoka i zapada. U svakom trenu­ stoljeća. Jer. koja se često manje četiri sretne okolnosti pridoni­ zove i euklidska geometrija. čni pokrov negdje češći. može se jele su da je astronomija postala ide­ shvatiti kao geometrija u kojoj je Pitaalna početna točka za čovjekov glavni gorin poučak točan.) pokriven oblacima. pa je obla­ ma složeniji. pa je i rad s nji­ Međutim. Pitagorin poučak mu će se prirodne pojave moći protu­ kaže da je kvadrat na stranici AC je­ mačiti i predskazati. To je prva sretna Međutim. (Pod pravim kutom podrazu­ odigravanje scena misterija i nepove­ mijevamo obični kut. teže i kompliciranije. probno. postoje sistemi geometri­ okolnost. Ako trokut ABC napredak u jednom razdoblju u koje­ ima pravi kut u B. Gotovo je sigurno. Ona obične geometrije. a bez tog poznavanja Prvi koraci u znanosti svladani su pri­ on ne bi nikada naučio da se orijenti­ je nekoliko tisuća godina polagano i ra na većem dijelu Zemljine površine. kao planet Venera. on ne bi mo­ koraci ne bi nikad bili svladani. Takve geometrije su prvi postavili čovjekove intelektualne snage ne bi se Lobačevski i Riemann sredinom XIX nikad mogle razviti. Izgleda da ništa u svemirski prostor. čan.1. gao shvatiti pojam vremena. a negdje rjeđi. One su isto tako u skladu tku polovina Zemlje je pokrivena obla­ kao obična geometrija. vjeka. tako nije bilo uvijek. ovi početni. poglavlje ZEMLJA I NEBO Naš je današnji svijet poplavljen promatrač može usmjeriti svoj pogled naučnim otkrićima.

Dolje: Snimak dijela Zemlje pokri­ vene oblacima u trenutku snimanja kamerom smješte­ nom na raketi. mogao je već primitivan čovjek gledati iz bilo kojeg područja Zemlje u nebo i steći osjećaje za vrijeme i orijentaciju. Budući da je taj oblačni pokrov djelomi­ čan i nestalan. On o tome ne bi ništa saznao da je Zemlja potpuno pokrivena oblacima kao planet Venera. 9 .Gore: Kretanje oblaka iznad južnog dijela Grčke.

A bez matematičkog oruđa čovjek bi po­ stigao malo.1. da upozna svijet koji ga okružuje. Ali ovaj pogled je potpuno neispravan. S takvim ćemo se problemima sresti u poslje­ dnjem poglavlju. Ali. Mnogi smatraju da je ovo pojednostavljenje dobrodošlo. a ne kompliciranije geometrije Lobačevskog i Riemanna. a primljena u to­ čki B opisuje siranu AB trokuta ABC. a vjerojatno nesavladivu. kao upo­ zorenje da je od svih mogućih sistema euklidska geometrija jedino "prava" ge­ ometrija. Odgovor je: euklidska geometrija. Moguće je matematički dokazati da se Riemannova geometrija neće ra­ zlikovati od euklidske geometrije uvi­ jek kada su dužine male. U stvari. (Postojanje trokuta je bilo uze­ to samo po sebi u gornjoj tvrdnji. ali je očito da se samo mali trokuti mogu izraditi ravnalima. Ovo prvo arapsko izdanje Euklida pokazuje da Pitagorin poučak vrijedi za sve pravokutne trokute. zraka svjetlosti emitirana iz točke A. takozvani točkasti izvor. a da su druge više intelektu­ alne ekshibicije ili izmišljotine mašte. Neka je S mali izvor svjetlo­ sti. Možda je najbolje da započnemo pitanjem: kako u fizikalnom smislu možemo opisati trokut. Ovo se može prikazali eksperimentom na slici 1. S druge strane. "prava" geometrija je kompleksna Riemannova geometrija. od Sunčevog sustava ili možda kao Mli­ ječni Put! Samo. geometrijske za­ mršenosti postaju izrazitije. Postavlja se pitanje. problem formuliranja Riemannove geometrije omogućio bi jednu jaku. Za opisivanje dale­ ko većih trokuta upotrebljava se u pra­ ksi metoda sa zrakama svjetlosti. možemo se pitati: koliko mora biti velik fizikalni trokut da prestane biti približno pravi po Pitagorinom poučku? Veći od Zemlje. najteže se objašnjava. koja je dala doprinos čovjekovoj intelektualnoj po­ javi. Ako ovo ne bi bilo tako. smetnju razvoja matematike uopće. tako da strane trokuta mogu biti određe­ ne svjetlosnim zrakama emitiranim u vrhovima. Mo­ žemo napraviti početnu pretpostavku. Svjetlo iz 10 . koja se geo­ metrija mora upotrijebiti u rješavanju problema u svakodnevnom životu. U takvim se slučajevi­ ma mora upotrijebiti Riemannova geo­ metrija. sve dužine sadržane u svakodnevnom ži­ votu i problemima mjerenja dovoljno su male da nam dopuštaju da se oslo­ nimo na običnu geometriju.) Je­ dna metoda može biti s ravnalima. Na primjer. Na sreću. da svjetlost putuje pravocrtno. tako se naj­ kompliciranija geometrija može svesti na običnu geometriju. kad se približavamo problemima koji se odnose na najda­ lja područja svemira. Euklidska geometrija se ne može pri­ mijeniti na fizikalni svijet ako je trokut ABC vrlo velik. Ovo nam donosi drugu sretnu okol­ nost. da li je naša pretpostavka ispra­ vna? Da li svjetlost stvarno putuje pravocrtno? Točan je odgovor ne.Još su mezopotamski matematičari poznavali mnoge slučajeve u kojima je kvadrat na najdužoj stranici pravokutnog trokuta jednak sumi kvadrata na dvije kraće stranice. Treća sretna okolnost.

O je oznaka za promatrača. ostaje činjenica da fizikalni trokut neće nikad biti određen s apso­ lutnom preciznošću. predstavlja čovjekov treći dio sreće. A ova jedno­ stavna slika nije samo dostatna za određivanje položaja i udaljenosti Mje­ seca. Prikaz tro­ kuta sa zrakama svjetlosti je nužno nepotpun. kad otvor postane ma­ nji od ove vrijednosti. pretpostavka da svjetlost putuje pravocrtno postaje pregruba ako ona prolazi kroz otvore od 0. Pokus pokazuje da je stvarno tako. B i O kreću istom brzinom. Posljedica je slijedeća. Uprneprozirni zaslon ekran kos tome. koji se kreće istom brzinom kao A i B. 11 . Sunca. Četvrta okolnost koja je pomogla razvoju ljudske inteligencije.) Očito je da će se smjer od O do udaljenijeg objekta B promijeni­ ti mnogo manje nego smjer od O do mnogo bližeg objekta S. ali pod uvjetom da otvor ostane veći od 0. nego je također dovoljno točna da se upotri­ jebi za konstrukciju mnogih optičkih instrumenata.01 milimetar. Ako svjetlost putuje pravocrtno. u kojima su sluča­ jevi pogrešaka veličine milimetarskog reda razumljivo potpuno zanemarive. pojavila se iz golemih udaljenosti zvi­ jezda i galaktika.01 mm. Prema tome. Prema učenjacima antike zvijezde. B1 do B2 i O1 do O2 su iste.01 milimetra u promjeru. B je u B2 (Udaljenosti A1 do A2 . Ali za najveći broj praktičnih svrha ova neodređenost vr­ hova je nevažna kad su strane trokuta tako enormno velike. osvijetljena površina na ekranu će se smanjivati kad se smanjuje otvor na neprozirnom zaslonu. Ali pod uvjetom da nas se ne tiče prolaz svje­ tlosti kroz vrlo male otvore. Kut pod kojim gleda promatrač vrlo udaljeno tijelo izgleda da se gotovo ne mijenja. Na početku O je u O1 A je u A1 B je u B1 tako da A i B leže u istom smjeru gledano od promatrača. pretpo­ stavka da se svjetlost širi pravocrtno vodi u neznatne pogreške. ali po stazi koja nije paralelna s njiho­ vom. Nešto kasnije.2 A i B su dva objekta koji se kreću istom brzinom po paralelnim stazama. jer položaji vrhova A. uključujući teleskop. svijetla ploha na ekranu počinje se ponovo povećavati. veličina plohe svjetlosti na ekranu će se stalno povećavati ako se povećava otvor na A. formi­ raju jednu prividno stalnu pozadinu pozadinu takozvanih zvijezda stajaSlika 1. premda se udaljeno tijelo i promatrač mogu kre­ tati u suprotnim smjerovima.1 Iz točkastog izvora svjetlo prolazi kroz otvor na ne­ prozirnom zaslonu do ekrana. Ako je svjetlo zaista putovalo pravocrtno. mikroskop i fotografske aparate. planeta i zvijezda.Euklidove apstrakcije imaju položaje a ne dimenzije. dakle. U slici 1. zbog svojih velikih udaljenosti. On može. U astronomiji su zaista strane trokuta često veće od bi­ lijuna kilometara. A je u A2. Ali. B i C ne mogu se odrediti unutar udaljeno­ sti od oko 0. dok se A. To se događa sve dok se promjer otvora ne reducira na oko 0. za mnoge prakti­ čne svrhe.01 ili manje milimetara u promjeru. Ovo. O je u O2 .njega pada na ekran u B poslije prola­ ska kroz otvor na neprozirnom zaslo­ nu u A. Tada počinje po­ većanje osvijetljene površine. posta­ vljajući mu problem dovoljno težak da potpuno vježba svoje umne snage. Ne možemo pri­ kazati trokut u kojem su vrhovi idea­ lizirane točke . reducirati vrlo složeni put po kojem svjetlost stvarno putuje na vrlo jednostavnu sliku. ali ne tako težak da ga sasvim odvraća.

Zamislimo da je sfera na slici 1. Jedan od nikad pronašli mogućnost da odrede prvih grčkih pogleda bio je da veliki kretanje Zemlje. C i D su samo Zemlje. Osim loga. c itd. On treba samo da odredi njihove projekcije . b. C i D ili nije bila u takvom stadiju da bi mogla dolazi iz a. vidi u dva različita momenta bli­ ži (A) i vrlo daleki (B) objekti koji se kreću jednakom brzinom uzduž paralelnih sta­ za. Ovo daje prednost jer. ocijeni snagu čovjekove misli do kraj­ predstavljaju projekcije astronomskih njih granica. na sferi. sve nam se one na bilo kojem mjestu mogu slagati oko projiciraju na sfernu površinu okre­ položaja a. točke Kad gledamo zvijezde prostim okom a. Sunca i plane­ udaljeni astronomski objekti . beskoj sferi. Ali tada matematika njega stvarno dolazi iz A. Istina je da bi bio prije rije­ da odredi da li svjetlost koja dolazi do šen da je bio lakši.na nebeskoj sferi. B. kada promatrač O Nebeska sfera mijenja svoj položaj na Zemlji. umjesto da nastoje Donekle je naivna koncepcija o ne­ odrediti kretanja svih tijela svemira. C do O i D do O pro­ pora najboljih intelekata tokom perio­ bija veliku sferu. i ne mislimo na njihove relativne uda­ Zbog toga se svi promatrači na Zemlji ljenosti među njima.a. b. Bez te naoko nepro­ sferni štit zaštićuje Zemlju od udalje­ mjenljive pozadine nema smjera koji ne vatre. Mjesta gdje svjetlo iz problema tražilo je koncentraciju na­ A do O.3 pro­ cijeli problem na diskusiju kretanja matrač O je na Zemlji.rupe su bi nam izgledao nepomičan. c i d .čica. b. na kojoj se nalaze sve zvi­ kako to nastoje današnji astronomi. Na slici 1. praktičkih granica). uvijek bila a i još je. Dapače. b. jezde. itd. b. koja se kreće.3 vrlo velika u odnosu na Zemlju. c. B do O. C itd. ako je proma­ poslužiti kao odskočna daska za na­ trač zainteresiran samo za opisivanje predak moderne znanosti. ali je bio dovoljno žilav da ze na sferi. B. pa čovjek predstavljale zvijezde . ta. Pro­ U stvari. b. c i d. itd. Možemo reći da a. znatno se ne mijenjaju. Bez te stalne pozadine oni ne bi nebo zaista realna sfera. Kroz rupe u štitu . B. koja ima svoj centar da od nekoliko tisuća godina.objekata A. na sferi (unutar nute kugle. c i d. bolje problem nije bio tako težak da ga se nije je za njega da misli da se svi oni nala­ moglo riješiti. B. Važno je da položaja astronomskih objekata. Mjeseca. u O. jentira.zvijezde. od posebne stari su astronomi pojednostavnili važnosti astronomu.mogli su se vi­ ne bi nikad imao mogućnosti da se ori­ djeti plamenovi. C i D promatrač na Zemlji ne bavi se njihovim udaljenostima. To je bilo idealno kao pod.2 Slika 1. strek ostvarenju najvećeg napretka.3 U opisivanju prividnih položaja objekata A. Zato. istu težinu. 12 . pa su stari astronomi vjerovali da je Kako promatrač (O) na našoj Zemlji. Slika 1. c. označena su kao a. Ovakav utisak je iluzija. problem je pokazao da ima matračevo oko je sasvim nesposobno. a A. rješenje ovog ograničenog galaktike i drugo.

Uz veliku geometrijsku ri iz O prema q.O 1 O b i pO a potpuno su jednaki. Nju možemo usmjeriti prema q kao da je nepomična. moraju se očito uzeti da leže izvan nebeske sfere. zvijezda u a se kreće. pojavit će se jedno­ đutim. upravo onako kako zahti­ jeva da uzmemo u obzir da se Zemlja kreće oko Sunca. U slici 1. raju određeni lik na nebeskoj sferi. kako je poka­ U bilo kojem trenutku zvijezde stva­ zano na slijedećoj stranici.4 P i Q su geografski lik kreće u odnosu na lokalnu okolinu polovi Zemlje. Ako stoje dvije moguće točke prema kojima smo pripravni da prijeđemo iz euklidske kamera može biti usmjerena da bismo geometrije ne samo na velike udaljeno­ načinili fotografiju kakva je pokazana. Ona će se stavna situacija. Kada dugo izlažemo fotografsku ploču u jedno područje noćnog neba. To je kao da se cijela ne­ tacija Zemlje oko njene geografske osi beska sfera pomicala naokolo. kako se često od toga polazi. a da se nebo vrti samo iz južne hemisfere. a po­ tom da težimo euklidskoj geometriji. zahtjev se ne bi (U stvari. U stvari. Ako usmjerimo kameru prema sjever­ noj točki uz ispravni nagib. Kad u kasnijem poglavlju bu­ Rotacija Zemlje nema efekta na to­ demo raspravljali o problemu kretanja čke p i q. Zato je netočno zamisliti da se svi astronomski objekti nalaze na nebeskoj sferi. Me­ Zemlje oko Sunca. Ako promatrač O no prikazati da je Zemlja ploča! Pogre­ na slici 1. kao što su objekti B i D pokazani na slici 1. Ove obične ili vrtnje Zemlje. dni položaj zvijezde vraća se u a. jer je nom poučku. bit će zaklonjena Ze­ zamršenost moguć je pogled na Zemlju mljom. koje su vrlo udaljene od Mliječnog Puta. a ne obratno. ona može biti tako velika kao Mliječni Put. Prividna vrtnja nebe­ što je rotacija nebeske sfere u supro­ ske sfere nastaje zbog stvarne rotacije tnom smjeru oko osi p i q. a O je promatrač. točke koje leže uz ravnu liniju pred­ Strogo uzevši. Zaključak nije teško ili dva sata pokazuje da se cijeli ovaj donijeti. Poslije potpune rotacije.) oko nje. obična euklidska geometrija za­ htijeva da tumačimo naša promatranja nebeske sfere u obliku vrtnje Zemlje. svi ovi lukovi su dijelovi kružnica koje Opažanje prostim okom tokom jednog imaju isti centar. Možemo tada samo za­ pojaviti utirući kružnu stazu na nebe­ htijevati Kopernikovu nauku da se Ze­ skoj sferi sa centrom kruga na prav­ mlja okreće oko Sunca. Ro­ na Zemlji. iluzija. Najvažnije svojstvo pojavljuje se iz U stvari. Potonja poziti­ vno zahtijeva da uzmemo u obzir da se Zemlja vrti. uzrokuje točno isti prividni efekt kao naprotiv. Ne smijemo zamisliti da je tako velika da obična euklidska geometrija prestaje biti pravomoćnom na njenoj površini. One ostaju nepomične.3. Sasvim slično. vrtnja ili rotacija Zemlje uzrokuje da zvijezde ostavljaju tragove na ploči. prilaz složenoj komplek­ nebeska sfera vrlo velika u odnosu na snoj geometriji dozvoljava da kažemo da Zemlju. uz zapanjujuću geometrij­ sku kompliciranost. pod uvjetom da cu Pp. možemo opravda­ ovih razmatranja. 13 . Ovo je sasvim ne­ točno. ovaj prikaz je pod uvje­ stavljaju produženje osi Zemlje. Poslije polurotacije.ška da je Zemlja ravna ploča hirovito leži u činjenici da se zamišlja kako se može udružiti pojam ravne ploče Zemlje s običnom geometrijom. naša kamera. Galaktike. ako se usmje­ mogao ostvariti. Ovo je. sti nego i na lokalne. ovi tragovi Vrtnja Zemlje postaju dijelovi kruga.5 povuče projekciju u smje- Elementarni udžbenici katkada na­ vode da se nebeska sfera zamišlja be­ skonačno velikom. ali ne smije biti mnogo veća. Međutim. privi­ se Sunce okreće oko Zemlje. zvijezda će naročito uvedena naša geometrija ima se pojaviti skrećući prema a1 Kutovi jednostavan oblik baziran na Pitagori.

kad su se izgubili u bespuću. on mora imati neke podatke. da se može točno odrediti zvijezda na koju je on mislio. Mali je broj najsjajnijih zvijezda ozna­ čen imenima. po najkraćem putu. kao što smo upravo spo­ menuli Polarnicu.4 Rotacija Zemlje oko PQ tumači pri­ vidnu vrtnju zvijezda (u suprotnom smislu) oko pq. q Slika 1. da se odredi precizan položaj. koje je objektiv bio usmjeren u točku sjevera. može se ova zvijezda upotrijebi­ ti za određivanje promatračeva smjera sjevera. Ali se zvijezda Polarnica nalazi oko jedan stupanj da­ leko. imali povoda da se zahvale za podatak koji im je dala ova najkorisnija zvijezda. Zbog rotacije Zemlje Polarnica se okreće po vrlo uskom krugu. Bilo bi daleko podesnije ako bi se jedna svijetla zvijezda nalazila točno u p. dobiva smjer ON. Arctura. Jedini način da se ovo posti­ gne jest. pokazuje da zvije­ zde ostavljaju tragove u obliku lukova kružni­ ca koje imaju zajednički centar.Fotografija noćnog neba snimljena s dugom ekspozicijom i kamerom. Mjerenje položaja na nebeskoj sferi Za pojedine zvijezde je važno da postoji neki način određivanja točnih prividnih položaja na nebeskoj sferi. Mnoge od najinteresantnijih zvije­ zda su slabog sjaja. Drugim riječima: smjer pola p nebeske sfere određuje točke strana svijeta.5 Uzimajući projekciju smjera p na horizontalnu ravninu. koji moraju biti vrlo precizni. Canopusa i druge. nego zato što se one nalaze na velikoj udaljenosti od nas. Sada nema ni jedne. On ih pronalazi po svom sjećanju na poznati dio neba. 14 . Slika 1. ap=pa1 a1 a ru p na horizontalnu ravninu. promatrač Q dobiva smjer sjevera ON. kada je suočen s problemom identifi­ kacije jedne od milijuna slabih zvije­ zda. a svaki astronom točno zna gdje treba tražiti Polarnicu. To je smjer uz koji on mora putovati da dođe do P. koje se mogu zapaziti s jednim snažnim modernim teleskopom. Za sve praktične svrhe. Vjerojatno su mnogi ljudi u ne­ koj prilici. Zemljin sjever­ ni geografski pol. ali ne zato što su one u stvari male. Kada astronom otkrije jedan neobičan slučaj i želi o njemu izvijestiti svoje ko­ lege. Ali je razumljivo da on ne može ovisiti o svojoj memoriji. u kojima točnost unutar jednog stupnja nije od neke va­ žnosti. Cappelu. tako ma­ lom da se ne uočava prostim okom.

Ako je A. Problem je vrlo pojednostavljen sretnom okolnošću. ove se promjene mogu zane­ države odabirale su točku kod koje ra­ mariti. od tri do četiri . Drugi dogovor se odnosi na kut BCX.dođe u položaj OA. Zato je naš problem da odredi­ vnina kroz njihove glavne gradove si­ mo položaj stalnih točaka na površini ječe ekvator i polarnu os. bit će korisno i geografskom dužinom. tako precizan da ne dođe do moguće zabune s bližim zvijezdama. BCX daje njenu geografsku dužinu. već spomenutom. Krajem prošlog sto­ sfere. Ovo je vodilo priličnoj konfuziji. spojimo A i B i odabranu točku X sa Slika 1. Ta ravnina siječe ekvator u B. Prije no što prijeđemo na raspra­ Položaji na površini Zemlje normal­ vljanje o određivanju astronomskih no su određeni geografskom širinom koordinata ili položaja.jedna kompletna rotacija sku dužinu bilo koje točke (ovdje je to­ . Tri veličine nešto reći o mjerenju kutova. primjer 110°E. Na slici 1.6 centrom C.Ako je B na istočnoj strani od X. Pomi­ igraju odlučnu ulogu u određivanju čni ravni krak OB ima osovinu u O. Kako je ona izabrana? Prije mnogo godina razne godine. polarna os Ovo nije sasvim završeno. uzmimo ravninu stupnjeva. X je izabrana točka. Zatim.6 se nalazi u položaju OA. Istina je da se sve zvijezde kreću. označena sa P i Q. (Ima još jedan sistem mjekoja prolazi kroz A i kroz polarnu os. jer za kraći period vremena. označit ćemo ekvator njenu geografsku širinu sa S. po je čovječanstvo bilo dugo upoznato. Ovo je vrsta problema. polarna os i iza­ brana točka na ekvatoru. Nema geografske dužine veće od 180°. tada će se geografska dužina označiti sa E. Da obično mjere prema skali na kojoj je odredimo geografsku širinu i geograf­ cijeli okret .podijeljen u 360 jednakih dijelova. na sjevernoj hemisferi. U praksi se kutovi mljin centar. mlje sasvim slično. označit ćemo njenu geograf­ sku širinu sa N. Kako je nacrtano na slici. pa je geografska dužina zato označena sa W. Potrebna su još dva daljnja dogovora. nwich zvjezdarnicu siječe ekvator. Kut ABC nam sada daje Princip definiranja geografske širine i geografsku širinu točke A. na primjer 50°N. ako je na južnoj hemisferi. točka koju želimo odrediti. dok kut dužine. a da se njihovi prividni položaji u međuso­ bnim odnosima slabo mijenjaju. dok nema geografske širine veće od 90°. kod koje je određivanje položaja na površini Ze­ ravnina kroz polarnu os i staru Gree-. s kojim ljeća za X je bila prihvaćena točka. Krak napravi polarna os siječe površinu Zemlje u jednu kompletnu rotaciju kad ponovo dva pola. čka označena sa A). odnosno 50°S. jer međunarodnom sporazumu. da se slika zvijezda u biti ne mijenja. geografske širine i geografske dužine: da se može vrtjeti oko O. Što ako točka B bude pala dijametralno nasuprot od X? Da li će se geografska dužina pisati 180°W ili 180 E? Odgovor: ispravno je jedno i drugo. Na početku geografski ekvator. Ukratko: točno određivanje položaja zvijezda je osnov za izmjenjivanje podataka među astronomima. B leži zapadno od X. C je Ze. Posljednje geografsko pitanje odno­ si se na izabranu točku X. primjer 110°W.

Imat ćemo tada miliokrete ji na sferi i definirao ekvator zajedno s i mikrookrete. u stvari. međutim. mjera. Očito. jer nirana ravnina kroz centar.) Izabrana točka na ekva­ znali da trajanje godine iznosi pribli­ toru mora se još definirati. Ova linija predsta­ bolje podijeliti jedan kompletni okret u vlja polarnu os. Tako je naš žno 360 dana. koja je cvjetala u dolini većeg promjera koji se može nacrtati između dvije rijeke. Mezopotamci jesu: su nam nametnuli broj 60. premda je krug na površini sfere. u kojem bi očekivao da je ovo ekstremno kom­ je jedinica jedan radijan. nije potrebno u početku definirati zovu sekunde. Isto određuje upotrebom libele. Uzmimo veliki krug računanje. mnogo načina. moguće je izabrati ra­ brojem koji je općenito upotrijebljen vninu kroz promatrača na beskonačno kao stalna baza u računanju. a mi. da. dok mi upotrebljavamo u kojem ova ravnina siječe nebesku deset. održati jednostavan i zgodan odnos s U principu. odrediti bilo koju ravninu kroz C. jedinice u sferu u izabranoj točki na krugu. izgle­ (1) horizontalna ravnina. Sve možemo postići ako preciznost uzimajući decimalne dijelo­ uzmemo ravninu ekvatora. a ravnina na kojoj bio podijeljen i u drugim kulturama u takav krug leži neophodno presijeca razna vremena. Tada kojima su veličine mjerene. koja se da. Četiri moguće ravnine rjeli sistem kutne mjere. 60 minuta i 60 sekun­ vninom ekvatora Zemlje. navanja će sadržavati kutove koje će Još bolje. prednost da se horizontalna ravnina Ali. kojeg jelova bila je najprije načinjena vjero­ možemo označiti kao ekvator. uvijek će upotrijebimo sistem širine i dužine. vratimo se našoj temi o određi­ vrlo lako odredi. i povučemo pravac kroz Odluka da se kutovi dijele na ovaj C okomito na ovu ravninu. a svaki takav što je potrebno da bi se odredili položa­ dio u 1000. u praksi. (Veliki jatno prije 5000 godina u mezopotam. To se. također. a kao opće pravilo.7. takav apsurd se pokazuje u podjelama (2) ravnina koja je paralelna s ra­ dana u 24 sata.) Stupanj je podi­ biti još ograničeniji nego kada smo jeljen na 60 jednakih dijelova. vanju položaja na nebeskoj sferi. Međutim. Bilo bi daleko kazano na slici 1. temelji mogu ovdje ne interesira. jednostavno možemo se moći mnogo lakše odrediti. nemamo snage da ga izbacimo. Pod zovu minute. a to znači su oni uzimali 60 kao stalnu bazu za kroz promatrača. sada imamo sve 1000 jednakih dijelova. a ima koja može voditi do njegova uništenja. kroz centar C. gdje god su ljudi spo­ centar sfere. Na prvom 16 .krug je jednostavno bilo koji krug naj­ skoj kulturi. Ova Podjela kruga na 360 jednakih di­ će sjeći sferu u velikom krugu. skim i američkim jedinicama linearnih (4) ravnina Mliječnog Puta. no on nas pliciran rad ali. može se postići još veća polarnu os. netko dva vrlo ozbiljna nedostatka. pokazalo u britan­ (3) ravnina kretanja Zemlje oko skom monetarnom sistemu i u britan­ Sunca. koja prolazi ve jedne sekunde. Podjela na 360 dijelova recept za određivanje položaja ili koor­ bila je mnogo zgodnija za ljude stare dinata na nebeskoj sferi slijedeći: defi­ Mezopotamije nego danas za nas. Nemogućnost čovjeka da se Slučaj (1) poznat je kao altazimutaloslobodi nezgodnih običaja osobina je ni sustav ili horizontski sustav. kako je pri­ način vrlo je nezgodna. On ima. a elementarna izraču­ izabranom točkom na njemu. koji se definirali geografske koordinate.renja kutova u široj primjeni. če­ Čini se da je lakše postići da ljudi tiri su prikladna i moguća načina da lete u svemir nego mijenjati naš zasta­ se to ostvari. a svaka minuta je podi­ uvjetom da možemo definirati ekva­ jeljena na 60 jednakih dijelova koji se tor.

samo je isječak tog meridijana. godine) imala je kao glavni meridijan onaj koji je prolazio Cape Verdeom Međunarodnim dogovorom sada se geografske dužine izračunavaju od meridijana zvjezdarnice u Greenwichu. Uski trag od mjedi. koji vodi od zgrade kojom prolazi grinički meridi­ jan. .Stoljećima su razni kartografi oda­ birali različite meridijane od kojih se mjerila geografska dužina. Gornja karta (iz 1650.

Drugim riječima: rotacija oko polarne osi ne uzrokuje promjenu širine zvijezde ako se mjeri u ovom sustavu. a veliki će krug u kojem ravnina siječe nebesku sferu prema tome biti za sva­ kog promatrača drugi. koje svaki promatrač mjeri iz svog samostalnog sustava. a temeljni krug je. Pogledajmo slijedeći slučaj (2). dok promotrimo slučaj (3). Kako je ovaj izbor ostvaren u praksi. Znači. Nijedna zvijezda ne stoji neprekidno na horizontu (osim za pro­ matrača koji se nalazi na jednom od geografskih polova). Do sada smo se bavili samo mjere­ njem položaja zvijezda. opisat ćemo kasnije. Situacija je ta­ kva da će bilo koja zvijezda. može­ mo odabrati onu koja leži prema jugu. lako definirati. Ovo znači da se ni jedna zvijezda ne može upotrijebi­ ti za određivanje temeljne točke. jer znači da rotacija Zemlje uzrokuje da se svakog časa položaji astronomskih objekata polagano mijenjaju. jest tra­ ženi ekvatorski krug. Zato takvu točku moramo izabrati po geografskom kriteriju. Svaki promatrač ima svoj vlastiti sustav. na kraju.mjestu. Zato su položaji. Kao jedan osnovni metod za katalogiziranje položaja zvijezda altazimutalni sustav ili horizontski sustav očito je neupotrebljiv. u nekom trenutku ostati također na njemu u bilo kojem dru­ gom trenutku ili dijelu dana. Ovaj je oslobođen od nedosta­ taka koji se javljaju kod horizontskog sustava. može odabrati kao polazna točka. koja leži na ekvatoru. bez koje položaji ne mogu biti definirani. Zvi­ jezde izlaze iznad horizonta i zalaze ispod njega. Krug. tu nema zajedničkog podudaranja o načinu po kojem su točke na nebeskoj sferi smještene. Problem je bio . različiti za svaki dio dana. horizontalne ravnine neće uo­ pće biti paralelne za sve promatrače.8. u kojem ravnina siječe nebesku sferu. Za razmatranje drugog nedostatka. kao na slici 1. koja leži na ekvato­ ru. Sve što se treba učini­ ti jest da se nađe smjer jednog od po­ lova i povuče ravnina okomita na taj smjer. moramo se prisjetiti da za svakog datog promatrača horizontalna ravnina siječe nebesku sferu u horizontu. a ne po astro­ nomskom kriteriju: na primjer. koji ima ravninu paralelnu s ekvatorom Zemlje. Ova procedura ima dublji smisao. Zbog toga se bilo koja zvijezda.

zvijezde održavaju nepromijenje­ Kaže se da K označuje položaj Sunca ne pozicije. poka­ najprije podsjetiti da se Zemlja kreće zano je na slici 1. duž zvijezda dobivamo samu eklipti­ Dužine dana i noći su općenito ku. tako da vrijeme uzeto za ovaj dio giba po svojoj stazi. sustav za mjerenje njihovih položaja. dan. i planeta je mnogo teže. Samo će se njihove du­ će po ekliptici. jer Mjesec i planeti leže približno rotacija uzrokuje da se Sunce (i cije­ u istoj ravnini.sustav. Jedna dana. u jednom ili drugom ekvinociju. Zato njihovi položaji la ekliptika) okreće oko polarne osi. (3). izlaz i zalaz Sunca. proma­ interval vremena leži u ravnini te sta­ tračev zenit i njegov horizont smatrani ze. da se Sunce. kada svako mjesto na Ze­ kraćeg perioda vremena. dok sektor između D i B daje dan od tih dviju točaka zove se proljetna duži. III. a u dijametralno suprotnu to­ s vremenom. dok je Z položaj Ekliptika se određuje iz promatra­ podneva. nejednake. Položaj proma­ po stazi oko Sunca. Drugim riječima.10. Ako Mjerenje položaja Mjeseca. na nebeskoj sferi padaju približno na Samo Sunce će se kretati okolo po ekliptiku. koji neka za kraći trača (u točki O). Što to znači za jednog promatrača Da bismo ovo razumjeli.pojednostavljen činjenicom da tokom lom crtežu. noć je duža od jedan drugoga u dvije točke. samo se dužine mijenjaju u prvoj Dnevna rotacija Zemlje je jednaka aproksimaciji. smjer pola. Zbog toga je slučaj (3) rotaciji nebeske sfere u tolikoj mjeri. a u C na dan zime. Ovo znači da. moramo se koji živi na sjevernoj hemisferi. Prema tome. jer se prividno kre­ približno nula. ako se ekli. je. Sunce leži uvijek na ekliptici. Ako upotrijebimo slučaj čku od K oko 22. Ti se položaji mijenjaju iz dana u gdje se dva kruga ponovo presijecaju. a označena je tradicionalnim je u B na dan ljeta. podesniji nego slučaj (2) ako je u pi­ da sudjeluje u prividnom dnevnom tanju opisivanje položaja tijela unutar kretanju nebeskih tijela.malom krugu AXYZ. (Sunce se stvarno ptički krug upotrijebi za određivanje ne vraća sasvim u polaznu točku na položaja. u K. U va horizonta pa ovaj dio njegova privi­ stvari.) Točke Y i X označuju žine mijenjati s vremenom. Ova ravnina siječe nebesku sferu u su nepomični . Kad je Sunce Točka D pokazuje proljetni ekvinocij. Sada se pojavljuje pojednostavlje­ na ekliptici u A. Suprotna točka od D 19 . pomiče u odnosu na zvijezde. Sunce dolazi u K oko njihove širine i dužine će se mijenjati 21. Zemaljska dnevna nje.ponovo altazimutalni krugu poznatom pod imenom eklipti. Kada se Sunce nalazi na Krug slučaja (2) i slučaja (3) sijeku ekliptici između C i D. Sunce točka. Pri označavanju staze Sunca trajanju noći. planeti će uvijek imati širinu kraju jednog dana.9. smjer pravca po­ Sunčevog prividnog kretanja odgovara vučen od Zemlje do Sunca se mijenja. Od Y preko Z do X Sunce se nja. Ta je situacija prikazana na ma­ dan jednak noći. Kako se Zemlja ta. dina. u nalazi iznad promatračeva horizon­ pravom smislu riječi. gledano sa Ze­ Y Sunce se nalazi ispod promatrače­ mlje. Ako upotrijebimo slučaj (2) kao ta točka označuje jesenski ekvinocij. Od X do Ovo znači. IX. Sunčevog sustava. nekoliko go­ mlji ima jednako trajanje dužine dana. Sunca je smjer pola uzet da označuje sjever. promatračevu trajanju dana. Sunce se jednostavno kreće po dnog kretanja odgovara promatračevu ekliptici. Pretpostavimo da Sunce leži ka. jer ova tije­ tada označuje mladenački ili proljetni la neprekidno mijenjaju svoje položa­ ekvinocij. znakom K na slici 1. Na suprotnoj strani od K. a noć kraću. njegov smjer je okomit na smjer jedna od dviju prilika u godini kad je pola.

označuje jesenski ekvinocij.važnosti za jednog promatrača koji nije ptikom.11. Slika 1.ekliptika ima prividno dnevno đen na promatračev položaj na Zemlji. Ali u kojem odnos samo za Zemlju.slučaj (1). (4). Smjer od žiti jednako dobro za oba slučaja.7 Kao prvi korak u određivanju položaja na nebeskoj sferi možemo uzeti ekvator. Ako izaberemo točku K (kako je mira osnovni krug slučaja (4). Ekliptika može te za svaki položaj na Zemlji. Položaji izmjereni ljetnog solsticija. a ne oko Sunca. Nebeska sfera presijeca ovu ravninu u krug nazvan ekvatorski krug. ona će poslu­ tome. da još vidimo kako je određena izabra­ Centralna linija Mliječnog Puta for­ na točka za slučaj (2) kao i za slučaj (3). u položaju podneva na dan smješten na Zemlji. Da dobijemo sustav koji će biti jednako značajan za sve promatrače unutar Mli­ Vratimo se još jedanput mjerenjima ječnog Puta. Slučaj (1) je potpuno odre­ sustav . Ovo je. oni neće imati trenutku? Naš crtež je nacrtan s ekli. smjer pola Slika 19 Nebeske dužine se mjere od proljetne točke (K). Prema pokazano na slici 1. altazimutalni dopunjavala. položaji u ovom slučaju odnose Slika 1. smjer pola ekvatorska ravnina ekvator ekliptika 20 . položaju. niti. slučaj (2) daje iste rezulta­ naš crtež (slika 1.8 Ili možemo naći smjer pola pa po­ vući ravninu pod pravim kutom na tu polarnu osovinu. koji znači da Sunce zalazi u za­ kruga kojih se dotiče. ali oni neće biti na dan proljetnog ekvinocija. moramo primijeniti slučaj položaja ili određivanjima koordinata. Položaj će biti isti prema slučaju (3) imat će važnosti za u zoru jesenskog ekvinocija. On označuje polarnu os. kretanje. također. slučaj za Suprotno. Položaji ležati u pokazanom položaju samo u mjereni u ovom sustavu imaju poseban jednom trenutku u danu. Kroz njegov centar (C) povucimo okomiti pravac.9).10). jer promatrača do D je promatračev za­ ova točka leži na dva fundamentalna pad. protumačen na slici 1. U stvari. To je je­ dna od dviju točaka u kojima se sijeku ravnina ekvatora ravnina ekliptike. od važnosti za jednog promatrača koji na bilo koji dan postoji neki momenat živi na planetu koji se okreće oko bilo kada se ekliptika nalazi u nacrtanom koje druge zvijezde. Zbog toga je po­ padnoj točki (a izlazi u istočnoj točki) ložaj Sunca među zvijezdama u prolje­ na dan ekvinocij a. U sustavu u kojemu promatrač Razmatrali smo prva tri sustava ko­ promatra svoj vlastiti horizont kao ordinata koja su se u značaju sve više nepomičan . u ponoć promatrača na bilo kojem planetu unu­ na dan zimskog solsticija ili pri zalazu tar Sunčevog sustava. tnom ekvinociju definiran izabranom Izgleda da jedna stvar može zbu­ točkom za slučaj (2) i slučaj (3).

se na strukturu zvijezda galaktike u ili -30°. 30° = objekata su katalogizirani u skladu sa i h h slučajem (2). Zbog ro­ tacije Zemlje. U praksi. Taj je sustav i jednog sustava u koordinate drugog zgodan za upotrebu s obzirom na po­ sustava računskim putem. a također i vrijeme.) Slika 1. Premda je slučajeva. na primjer i 30° nom. Ovdje se vidi put pod kojim on siječe nebeski ekvator. na primjer 30°N ili jednog astronomskog objekta u alta30°S. duži­ njegov osnovni krug se koristi jer ga je ne se zovu rektascenzije. slučaja (2) u izraze mjerenja drugih Još nešto o slučaju (2). za usporedbu s ku­ samo od Proljetne točke i prema tome tom od oko 23. Važna karakteristika ovih sustava lako odrediti i jer je zajednički u svih je mogućnost pretvaranja koordinata zvjezdarnica na Zemlji. koji je u biti sličan onome koji je upotrije­ podaci. Umjesto da se čaj (4). 21 . slučaj (1). koji služi kao osnova za jedan od sistema nebeskih koor­ dinata. Dužine se slično pišu. Slika 1. 15° = lh. Premda je ovaj sustav u 2 45° = 3 i tako dalje. položaji astronomskih val ima 15°. koje bismo ozna­ (Posljednji je potreban jer se položaj čavali sa N ili S. upotrijebljeni su slijedeći ovo jedan sustav širina i dužina. one se mjere sijeku je oko 62°. Sunce i ekliptika se prividno okrenu u jednom danu oko kruga AXYZ. Podijeljene u 24 intervala. treba uvesti dvije Ovdje moramo znati lokaciju proma­ male razlike kod astronomskih mjere­ trača na Zemlji.11 Središnja linija Mliječnog Puta ili Kumovske Slame stvara galaktički krug. Izražene na ovaj način. nja.5° koji zatvara ravninu poprimaju vrijednosti od 0 do 360°. širine se kojoj mi živimo. Kut pod kojim se ova dva kruga mjere na istok ili zapad. na primjer deklinacikrug slučaja (4) u dvije točke.10 Položaj ekliptike u podne sredinom ljeta (na sjevernoj polukugli Zemlje). sekunde. Pisane na ovaj način. dužine mogu biti izražene u satima. odgovarajuće astronomske širi­ zimutalnom sustavu mijenja s vreme­ ne se pišu sa + ili sa -. Krug slučaja (2) siječe zovu deklinacije. Za altazimutalni sustav. od tih je izabrana kao osnovna za slu­ a katkada različito. bljen za određivanje geografskih polo­ žaja ovdje na Zemlji. Jedna ja +30° ili -30°. svaki inter­ ekliptike s krugom slučaja (2). Za pretva­ stavljanje i orijentaciju astronomskih ranje mjerenja koji su dani u izrazima instrumenata. Prema tome. Umjesto širina. U upotrebi je i vezi sa zemaljskom osi i prema tome sitnija podjela u lučne minute i lučne nema opće astronomsko značenje.

ali uvijek treba imati na umu da podjela neba na zvi­ ježđa nema fizikalno značenje. Danas se pretvaranje iz slučaja (2) u druge slučajeve može obaviti goto­ vo trenutno pomoću elektronskih računara.) Zajedno s kutom od 62°. Kut pod kojim ekliptika siječe osnovni krug slučaja (2) mora biti poznat. Ove podjele na grupe ili konstelacije ili zviježđa još i danas su u upotrebi. koji omogućuju posebnu upotrebu altazimutalnog sustava referencije. dovolj­ no je da se odrede galaktičke koordi­ nate jednog objekta. Ekstremna brzina modernih računanja dopušta konstrukcije in­ strumenata.5°. Crtane karte neba U stara vremena ljudi su podijelili zvijezde vidljive u njihovim područjima neba u grupe i svakoj grupi dali ime često ime jedne životinje. Za galaktički sustav. Kut je oko 23. 22 . On je do­ voljan da se izračuna položaj u ekliptičkom sustavu. ako su poznate rektascenzija i deklinacija. slučaj (3).Za ekliptički sustav. božanstva ili nekog junaka. kako ćemo vidjeti u slijedećem poglavlju. deklinacija ove točke je 0°. Ovdje moramo znati rektascenziju točke kod koje galaktički krug siječe osnovni krug slučaja (2). pod kojim se sijeku dva kruga. slučaj (4). a služe da bi se lakše pro­ našli objekti na nebu. (Naravno. ako je deklinacija od K.

23 .Popis zviježđa ime Andromeda *Antila *Apus Aquarius Aquila Ara Aries Auriga Bootes *Caelum *Camelopardalis Cancer C a n e s Venatici Canis Major Canis Minor Capricornus *Carina Cassiopeia Centaurus Cephcus Cetus *Chamaeleon *Circinus *Columba *Coma Berenices Corona Australis Corona Borealis Corvus Crater *Crux Cygnus Delphinus *Dorado Draco Equuleus Eridanus *Fornax Gemini *Grus Hercules *Horologium Hydra *Hydrus *Indus *Lacerta Leo *Leo Minor Lepus Libra Lupus * Lynx Lyra kratica And Ant Aps Aqr Aql Ara Ari Aur Boo Cae Cam Cnc CVn CMa CMi Cap Car Cas Cen Cep Cet Cha Cir Col Com CrA CrB Crv Crt Cru Cyg Del Dor Dra Equ Eri For Gem Gru Her Hor Hyd Hyi Ind Lac Leo LMi Lep Lib Lup Lyn Lyr ime *Mensa *Microscopium *Monoceros *Musca *Norma *Octans Ophiuchus Orion *Pavo Pegasus Perseus *Phoenix *Pictor Pisces Piscis Australis *Puppis *Pyxis *Reticulum Sagitta Sagittarius Scorpius *Sculptor *Scutum Serpens *Sextans Taurus *Telescopium Triangulum *Triangulum Australe *Tucana U r s a Major Ursa Minor *Vela Virgo *Volans (Piscis) *Vulpecula kratica Men Mic Mon Mus Nor Oct Oph Ori Pav Peg Per Phe Pic Psc PsA Pup Pyx Ret Sge Sgr Sco Scl Set Ser Sex Tau Tel Tri TrA Tuc UMa UMi Vel Vir Vol Vul *Novijeg porijekla Na slijedećim dvjema stranicama nalazi se dekorativna karta neba koju je izradio Andreas Cellerius 1660. godine.

24 .

25 .

26 . gore. prikazuje nebesku sferu ra­ zrezanu u osam sektora. Crtež.Zvjezdane karte Karte na ovoj i na slijedeće dvije stranice prikazuju sva glavna zviježđa na nebu u osam sektora.

Skala prividnih zvjezdanih veličina Prvi znak predstavlja najsjajnije zvijezde. Slijedeći znakovi predstavljaju zvjezdane veličine čiji se sjajevi razlikuju za jedan stupanj skale. 27 .

Zvjezdane karte Skala prividnih zvjezdanih veličina Prvi znak predstavlja najsjajnije zvijezde. Slijedeći znakovi predstavljaju zvjezdane veličine čiji se sjajevi razlikuju za jedan stupanj skale. *na sljedećoj strani: Dio zviježđa Aquariusa. 28 . prika­ zan crtežem u perzijskom ruKopisu iz 1650-tih godina.

.

Neka vaš pomoćnik označi točku A na niti viska. ali samo zahvalju­ jući promatranjima nebeskog svoda. neka se sada visak postavi prema sjeveru. vjerojatno. Za vedrog dana će se neprekidno promatrati dužina sje­ ne koju baca štap. Možemo shvatiti koliko je ovo istinito. a tako­ đer i točku B.drugim riječima ono upravo prolazi kroz naš meridijan. možete li izraziti položaje Sunca. Zatim motrite na jednu pose­ bnu svijetlu zvijezdu na južnom dijelu neba sve dotle dok. Potrebno je izvrši­ ti veći broj noćnih promatranja na isti način s istom zvijezdom. neovisan o dobu dana i neovisan o tome da li je Sunce vidlji­ vo ili zastrto oblacima. kako bi se on sigurno postavio vertikalno u mo­ gućim granicama. postignut je točan položaj prema visku i udaljenom objektu. ne prijeđe preko niti viska. Kada uzmemo u obzir složenost privi­ dnih kretanja Sunca. premještaju­ ći svaki put svoj položaj malo desno ili lijevo od početnog.2. Sunce će tada biti na jugu. još sasvim točan. Kada omjer AB prema BO bude najveći. Mjeseca. (Ako je vaš otok na južnoj hemisferi. Zaključujući da vaš otok leži na sjevernoj hemisferi. pa možete na­ činiti sličnu seriju promatranja neke 30 . Možete poboljšati rezultat opažanjem neke svijetle zvijezde na način kako je pokazan u slici 2. potreban vam je visak. Mje­ seca. Sjednite približno koliko možete prema sjeveru od viska. zvije­ zda i planeta. Sunce će tada biti na sjeveru. štap. Sada izmjerite udaljenost AB i odredite omjer AB naprama BO (vaša izmjerena udaljenost od viska). mora nas veoma začuditi koliko je on saznao najjednostavnijom mogućom opremom. datuma solsticija i ekvinocija? Kako ćete odrediti strane svijeta. odrediti K. vaš smjer juga neće biti. gdje je zvijezda prošla. prema tome zasljepljuje oko. to­ čku presjecišta ekliptike i ekvatora? I. poglavlju? Odgovor je da vi možete obaviti sve ovo s vrlo malom spravom pod uvjetom da ne tražite pre­ veliku točnost. Budući da Sunce bliješti. zbog rotacije Ze­ mlje. upotrebljavajući štap kao mjeru da izmjerite udaljenost od svog položaja do viska. Pretpostavimo da ste se nasukali na jedan pusti otok s jednim prijateljem. bilježeći trenutak kad je ona najkraća. Takav stalan smjer bit će označen objektom koji će uvijek ležati na jugu vaše primitivne promatračnice. izmjeriti kut između ekliptike i ekvatora i odrediti vlastitu geografsku širinu? Možete li.1. ako sebe zamisli­ mo da smo suočeni s istim problemi­ ma i da posjedujemo iste naprave kao naš primitivni prethodnik. Za bilo koju zvijezdu ovaj će omjer biti najveći kada se nalazite potpuno na sjeveru od viska. U tom momen­ tu je Sunce u najvišoj točki . koristeći visak. poglavlje ASTRONOMSKI INSTRUMENTI Vidjeli smo da je primitivan čovjek bio sposoban da razvije osjećaje za vri­ jeme i orijentaciju. zvijezda i planeta. dobit ćete jedan stalan smjer.) Okrenete li se sada Suncu. Kako ćete prići određivanju vremena dana. Vaš smjer sjever-jug bit će tada određen s dovoljnom točnosti. Ukoliko želite. Prvo treba učvrstiti štap u uspra­ van položaj. dužine godine. koristeći neke udaljene objekte. upotrebljava­ jući sustav deklinacije i rektascenzije opisan u 1. dvije posude napunjene vodom i nešto pomoći vašeg prijatelja. gdje linija od vašeg oka do udaljenog horizonta presijeca liniju viska. možda.

Li­ jevo: urođenici na Borneu upotrebljavaju okomit štap da bi izmjerili dužinu sjene koju baca štap osvijetljen Suncem oko ljetnog solsticija. 31 . To je danas najprecizniji instrument za vizuelna promatranja kojim može raspolagati astronom. a to znači da ovisi o tehnološkom napretku. Gore: fotografija pokazuje unutrašnjost kupole u kojoj je smješten teleskop od 508 cm promjera obje­ ktiva na planini Palomar.Točnost astronomskih promatranja najviše ovisi o stupnju preciznosti astronomskih instrumena­ ta.

momenat kad je Sun­ ce točno na jugu od vas.1 Metoda određivanja smjera sjever-jug pomoću viska.svijetle zvijezde na sjevernom dijelu neba. i smjera kad Sunce dođe u podne u najnižu visinu. Ovo mo­ žete načiniti odoka. Jednom. To je za vre­ mena ekvinocija. možete raspoloviti liniju koja ih spaja da dobijete pribli­ žne smjerove zapada i istoka. Slika 2. koji nastupa na oko pola puta između ljeta i zime.) Dužina sjene štapa u podne malo će se razlikovati iz dana u dan. Zatim.3 Kut između zemaljskog ekvatora i ra­ vnine ekliptike za polovinu je manji od gornjeg kuta. jer se on prividno kreće po ekliptici. koji nastupa na oko pola puta između zime i ljeta.2 Kut između promatrača. po­ dne je. naravno. jer K jednostavno označuje tu točku. Visak tada daje prihvatljivu to­ čnost određenog sjevera. prikazana na slici 2. vi znate K. ili. uvijek je isti. Sunce se ne zau­ stavlja u K u svakom slučaju. a štap baca sjenu pravo na sjever. ako želite veću točnost. upotrebljavajući štap posta­ vljen vertikalno u zemlju.2. možete. odrediti iz ovih promatranja. kolčićima i konopcem kojeg ćete upotrijebiti kao šestar. jer ovo je slučaj traženja smje­ ra u kojem je omjer AB prema 130 naj­ manji.4 Opažanja. Ako ste dovoljno ustrajni. promatrati položaje Sunca u zoru ili svitanje svakoga dana. ali bilo koja zvijezda koja se pojavi na istoku u mo­ mentu Sunčeva zalaza na dan jesen­ skog ekvinocija. Slika 2. možete je upotrijebiti kao točku referencije za određivanje rektascenzija. kad odredite jug i sjever. Ona će biti najduža na dan početka zime. Kako. također. proljetni ekvinocij. Slika 2. također. označuje gotovo točan položaj K. izmjerite du­ žinu sjene što je on baca u podne sva­ kog dana. Kada ste odredili takvu zvi­ jezdu. služe za određivanje geografske širine. 32 . Na pri­ mjer. smjera kad se Sunce nađe u podne u najvećoj vi­ sini tokom godine. Dužina godine može se. u kojoj se Sunce nalazi na dan proljetnog ekvi­ nocija. (Još uvijek uz pretpostavku da je vaš otok na sjeveru od tropa. broj dana koji proteknu između uzastopnog godišnjeg prolaza Sunca Slika 2. a najkraća na dan početka ljeta. Tokom cijele godine Sunce će se pojaviti samo dva puta točno na istoku. Kada vi znate točku. vidjet ćemo kasnije. i jesenski ekvinocij.

poluprozirnom kriškom neke biljne supstancije. a u najnižem na dan zime. Od početka zime do početka ljeta takvo određivanje točke na niti viska poka­ zuje da se ona pomiče gore. Dužina godine. Osim toga. vi ćete svom pomoćniku davati znakove kada on treba da ozna­ či točke čim centar Sunca dođe preko niti viska u podne svakog dana. Od poče­ tka ljeta do početka zime ona se pomi­ če prema dolje. ukoliko možete konstruirati jednu jednosta­ vnu napravu koja bi smanjila blještavilo Sunca. odrediti pomoću vašeg viska. datumi početka lje­ ta i početka zime. Do sada smo upotrijebili samo naj­ primitivniju opremu koja se mogla za­ misliti.5 Mjerenje visine Polarnice daje geografsku širinu pro­ matrača. Ova promjena je jednaka dvostrukom kutu između ravnine zemaljskog ekvatora i ravnine ekliptike. što pokazuje da Zemljin ekvator zatvara kut od oko 23. sada tre­ bamo nešto profinjenije . Slika 2.6 Princip mjerenja deklinacije.jedan veliki kutomjer za mjerenje kutova. mogu se.2 pokazuje da ćemo. Točka je u najvećem položaju na dan ljeta. naći da on iznosi oko 47°. kao u slici 2. ili broj dana koji proteknu između početka zime do dru­ gog početka zime daje dužinu godine. Da bismo pokupili mnogo više podataka iz naših opažanja.kroz proljetnu točku.3. jer. Broj dana.5° s ekliptikom. ako izmjerimo taj kut. pokazuju maksi­ mum promjene u kutnoj visini Sunca u podne tokom godišnjeg puta. koje je naš pomo­ ćnik načinio na niti viska tokom za­ dnje serije opažanja. također. možete upotrijebiti ova dva ekstremna položaja Sunca u po­ dne kako biste odredili svoju širinu.linija koja označuje po­ ložaj Sunca u podne na dan ekvinoci- S!ika2. određu­ je dužinu godine. zadovoljila bi kao jednostavna vizirna cijev. Šuplja cijev s tankom. Sjedeći na pravcu sjever­ no od viska. Najviša i najniža oznaka. Slika 2. postavljenom na jednom kraju. potrebnih za je­ dnu potpunu oscilaciju točke. 33 . linija koja raspolavlja kut između ovih položaja .

4. Sve do XV stoljeća mehanički satovi nisu bili jedinstveni. kako ćemo vidjeti iz slike 2.zatvara jedan kut s viskom. Ako ste prethodno sa­ vjesno izveli svoja promatranja na pu­ stom otoku. Još jednostavnije. vi ste već odredili neku standardnu zvijezdu blizu K. (Vaš komplement širine je 90° manje vaša geografska širina. Ovaj sat s brojčanikom iz oko 1500. kada je on nad glavom na ekvato­ ru . godine bio je podešen da po­ kazuje danje i noćne sate u Nurnbergu.) Mjerenja rektascenzije bit će jedna­ ko laka ukoliko imate pouzdan ručni ili džepni sat. neku zvi- Dva instrumenta koja su se upo­ trebljavala u starom Egiptu za mjerenje vremena: sunčev sat i vodeni sat. možete izmjeriti kutnu visinu te zvijezde. Vi biste samo trebali izmjeriti kutnu visinu svake zvijezde u trenutku kad se ona nađe točno na jugu s već po­ znatom metodom viska. vaša je geografska širina. Poslije studenoga pokazivao je 16 noćnih i 8 danjih sati. postavite se u položaj da vam visak bude okrenut prema sjeveru.katalog koji će dati deklinaciju i rektascenziju svake najsjajnije i svih najlakše uočlji­ vih zvijezda. Tada dobiva­ te deklinaciju zvijezde jednostavnim procesom.5. odbijajući svoj komplement širine. 34 .6. Oba su mjeriia satove koji nisu bili istog trajanja. tako­ đer vaša geografska širina. a poslije svibnja 16 danjih i 8 noćnih sati. gledajući tako u zvijezdu Polarnicu. mogli ste iskoristiti sve ono što ste načinili da s oduševljenjem sastavite jednostavan katalog zvijezda .ja. Ako ste bili nasukani dosta dugo. označen na slici 2. Tada viskom i služeći se metoda­ ma koje su prethodno opisane. Deklinacije se lako odre­ đuju. Ovaj je kut. kako pokazuje slika 2. Ovaj drugi kut. a leđa okrenite prema jugu.

njem . Ali su tu ma je padala. Izgleda da su astronomi Mezo­ i minutama. standardne točnosti. Svaka podjela na plohi otkrili jedan važan način poboljšanja posude označuje jedan sat. Ako imali na pustom otoku. Pogre­ tlak vode pada s njim. ako nivo vode pada. prijeđe. ovakva točnost mjerenja bila bi Kada je ovaj bio izrađen (oko 1550. tokom cijelog drugog tisućljeća prije našeg računanja vremena. jest rektascenzija zvijezde potamije favorizirali modele s otjecakoju želite katalogizirati. po­ upotrebljavajući posude napravljene u navljajući promatranja nekoliko puta i obliku krnjeg stošca. Astronomi an­ ška te vrijednosti stvara pogrešku od tičkog doba svladali su ovu teškoću oko 4° nebeske dužine. Još će voda izlaziuzimajući za konačnu vrijednost sre­ dinu svih određenih vrijednosti. za je posuda gotovo puna nego kada je jedan kraći period. Tada. gdje je bio vodomjer što vaše dvije posude i voda. mjerili su satove jednake dužine. Napunite je­ je označavao proteklo vrijeme. koja će biti katalo­ Noću. Egipća­ dnu posudu vodom i na dnu probušite ni su upotrebljavali i modele s istjeca­ vrlo malu rupicu. oni su mje­ gizirana. Ako upotrije­ upotrijebite samo čistu vodu i pazite bimo cilindričnu posudu. koji ji mogućnost da se pogreška reducira su postavljeni pod kutom geografske širine na 1°. goj posudi tokom cijelog dana. jednostavnih in­ strumenata koji su se upotrebljavali u ranoj povijesti astronomije. preko niti. posto­ Sunčevi satovi sa štapovima (gnomoni). Doista. Jednostavni instrumenti antike Sada možemo razumjeti golemu važnost vrlo grubih. otoku. ovakvi su satovi korišteni za kontrolu točno­ sti mehaničkih satova. me kada zvijezda.jedan vrlo grubi sat.. Sada imate onakvog vodenog sata kakvog smo mi vodeni sat . podi­ potamiji morala je biti isto toliko sna­ jelimo razmak između dna i zabilježe­ žna kao i ambicije u današnjem svijetu. također. potpuno prihvatljiva. nog nivoa u posudi na dvadeset i četiri jer su astronomi već prije 3000 godina jednaka dijela. Označite jednakim tempom. zapreka je u tome što ne­ kroz rupu jednakom brzinom i u koji­ mate ni ručni ni džepni sat. Međutim.). tako da voda polaga­ njem i utjecanjem. izražena u satima vodu. neba. me unutar jedne četvrtine sata. dok su kasnije na­ no kapa u drugu posudu. da izmjerite vrije­ gotovo prazna jer. koji se Ambicija da se ostvare sve veće izmjeri od podneva do podneva. u drevnoj Mezo­ prosuđujući odoka najpažljivije.jezdu koja izlazi na istoku kad Sun­ ma kojima smo se bavili na pustom ce zalazi na dan jesenskog ekvinocija. uočit ćemo da se rupica na vašoj gornjoj posudi da voda brže protječe kroz rupu kada ne zabrtvi. a možda i danju. bit ćete u mogućnosti. a njihovi instrumenti bili su ri­ Zabilježite vrijeme kada ta standardna jetko kompliciraniji od onih koje smo zvijezda prođe preko niti viska i vrije­ upotrijebili na pustom otoku. U jednom primitivnom katalogu mjesta. egipatski i mezopotamski svećenici bili su ugla­ vnom zabavljeni onim istim problemi­ 35 . rastući u vodomjenivo do kojeg voda naraste u ovoj dru­ ru koji je označavao protekle sate.posude iz kojih je voda istjecala Naravno. postavljenu stale posude u kojima je voda kapala ispod prve napunjene vodom. god. rili vrijeme pomoću običnih satova na Razlika u vremenu.

U sje­ vernim područjima Egipta je trajanje dana na dan ljeta oko 40% duže nego trajanje dana na dan zime. pet litara na sat može istjecati kada je posuda gotovo puna. koji se spuštao i padao zajedno s nivoom vode. ali za svaki centimetar vertikalne visi­ ne blizu vrha posude veći je volumen vode koji treba da istječe nego za svaki centimetar vertikalne visine blizu dna posude.) Zadatak baždarenja štapa da se izmjere svi satovi tokom godi­ šnjih sezona. Ona se sa­ stojala od vizirnog štapa i dva viska.U starom Egiptu upotrebljavala se sprava merkhet za promatranje prola­ za zvijezda kroz meridijan. koja je bila nanesena na jednom štapu. Pločice iskopane u Mezopotamiji pokazuju da matematičari katkada zahvaćaju problem na drugi način. vodeni satovi su bili često snabdjeveni plutajućim pokazivačem. da bi se ispraznili između zala­ za i izlaza Sunca. Oni su više voljeli uzimati period od jedne dvanaestine između izlaza i zalaza Sunca ili jedne dvanaestine perioda između zalaza i izlaza Sunca. bio je zato vrlo komplici­ ran. a samo tri litre na sat kada je ona gotovo prazna. On je pokazivao na satnu skalu. Prema tome. Oni su izradili savršene tablice. tako da se goto­ vo uvijek održi jednaki nivo vode. ali nivo vode koji padne u vertikalnoj mjeri približno je isti u oba slučaja.) U nešto kasnijem stadiju razvoja. ti iz ovakve posude brže kada je gotovo puna nego kada je ona gotovo prazna. a u najvišoj točki često dolijevati. koje navode iznos vode što bi se trebala naliti u vodene satove u svakoj godišnjoj sezoni. (Na našem pu­ stom otoku možemo doći sasvim blizu ovom stupnju točnosti jednostavnom upotrebom vrlo široke posude s vrlo malim otvorom za vodu. Svećenicima Egipta i Mezopotami­ je (kao i stanovnicima drevne Grčke i Rima ili građanima srednjovjekovne Europe) jedan sat nije značio obično dvadeset i četvrti dio cijelog dana. Jedna dvanaestina potpunog spuštanja nivoa vode tokom bilo koje noći odgovarat će tada jednoj 36 . razlika je oko 110%. (U širina­ ma srednjih sjevernih luka.

sje­ dužina sjene kao sat dana. mogu biti baždareni da osmog stoljeća prije naše ere. ne koju baca takav tanki stup može Slučajno bi to bilo sve do doba kri­ se također upotrijebiti da se procijene žara. Ponovo se na njoj može očitati sjevera. bilježeći trenutak počinje spuštati krećući se jednolično u danu kad je sjena najkraća. kao u prvim sunča­ na jednom kraju na kraću horizontal­ nim satovima. ili štapa za bacanje horizontalne šipke. padne na duži horizontalni štap. Kroz U visokim civilizacijama između dvi­ cijelo jutro. čki na dan ekvinocija. sjeverno od isto­ Za promatranje prolaza zvijezda. osiguravajući da kraća šipka bude usmjerena točno određivanje vremena podneva sa zna­ u točku zapada. a donekle smjer. čne točke na početku ljeta. Umjesto posta­ sata. bilo Istovremeno. oni sada postavljaju nu šipku. 37 . kra­ koji sjena pokazuje u tom trenutku ća šipka baca sve duže sjene na dužu također označuje gotovo točno smjer šipku. U zoru se mjesta gdje će se instrument postaviti. kratki hramova. ova je kra­ li su napravu poznatu kao markhet. U postavi štap u zemlju. instrument tako postavljao. Ovi su stupovi izrađeni tako štap će bacati sve kraću sjenu na duži precizno vertikalno. u vrijeme kada su grubi me­ Pa. Egipćani pokazuju satove jednake dužine bilo su razvili još napredniji tip sunčanog kada tokom godine. a južno od astronomi starog Egipta upotrebljava­ istočne točke na dan zime. da je to­ Sunčani satovi ovakve vrste nisu bili čno prema istoku bio okrenut kraj na svagdašnji u Europi sve do kraja XV kojem je bila pričvršćena kraća šipka. On se sastojao od jedne duge. na kraju je postao vlasništvo Tycha Brahea.8 Triquetrum. Smjer preko jugozapada prema zapadu. kako nijedan sta­ štap. kad se Sunce tnom preciznošću. da astronomi islamskog imperija satovi dana. a bacali su sje­ podne se cijeli instrument okrene tako ne daleko veće dužine. a on je tako baždaren da se iz novnik pustog otoka ne bi mogao da dužine sjene može očitati sat dana. tka šipka bila dovoljno dugačka da osi­ koja se sastojala od jednostavnog štaSlika 2.dvanaestini perioda između zalaza i gura da u bilo kojoj sezoni od svitanja izlaza Sunca u toj pojedinoj sezoni.7 Ptolemejev stup za mjerenje visine Sunca u podne. Ovaj primjerak. Slika 2. stoljeća. Dužina. nisu izmislili sunčane satove koji. vljanja gnomona.to tom prema većoj i podignutoj za neko­ je kut koji je jednak geografskoj širini liko centimetara iznad nje. koji je upotrebljavao Kopernik. okomito. između desetog i gdje na Zemlji. koja je pričvršćena sjene. Tada. premda Sunce izlazi u istočnoj to­ hanički satovi došli u upotrebu. postavljenu pod pravim ku­ štap paralelno sa Zemljinom osi . kad se Sunce uspinjalo po je velike rijeke postavljali su se tanki nebu i kretalo jednolično preko jugoi­ kameni stupovi obično u područjima stoka da dosegne jug u podne.

a izglačana se strana posta­ že ni jedan pokretni dio u tehničkom vljala točno prema istoku. nemamo potrebe za pomo­ samo do podne.oko 150.kada pomo­ gi klin. Viši krak je bio snabdjeven prste­ Ptolemej je opisao jedan instrument nom ili žljebićem kroz koji je niži bio koji se upotrebljavao u njegovo vrije­ uvučen. Brodolomac na pu­ ljenost između višeg i nižeg okova na stom otoku. niži. koji je služio da dizanju plovka. možda s metalnim uskim hničkog razvoja u Ptolemej evo vrijeme. koji je obješen na ćnik označi točke prolaza preko linije. triquetrum ili Ptole­ instrumente kojima bi mogao rukovati mejev mjerač (slika 2. još smo Jedan od problema izrade takvog in­ bez prednosti radionica pa ćemo se strumenta bio je da se s pouzdanjem ograničiti na jednostavne drvene kon­ nanese kutna skala.za mjerenje ku­ tne visine Sunca. dotiče donji klin. prolaza zvijezde preko viska postoji da­ Na donjem južnom rubu nalazi se dru­ kako. s meridijana. U gornjem značenju izraza. njezin kut.Stup koji je Ptolemej opisao (slika pa za viziranje s uskim otvorom i dva viska obješena u ravninu opažačeva 2. U tom momentu. ako želimo da pobolj­ točno na jugu. gornjem klinu. prije šamo promatranja na našem pustom nego se sjena izgubi. Stup je bio postavljen na kao na našem pustom otoku. omogući astronomu da izmjeri visinu zvijezde kad prođe kroz meridijan. Zajednička je osobina svih ovih pri­ tlo i izniveliran pomoću klinastih pre­ mitivnih instrumenata da oni ne sadr­ dmeta. I u promatranjima lučni kvadrant ugraviran na kamenu.7). kao što su bili Hiparh i Ptolemej. Promatranja su se oba­ jedne strane odrezan i izglačan i. trakama na kojima će biti označene nije bila jednostavna stvar izraditi luk skale. koji treba da samo jedan promatrač. koji je snabdjeven samo s vertikalnom stupu bude jednaka uda­ malim brojem jednostavnih pomagala. svom pažnjom označi točke prolaza Ptolemej također spominje još je­ zvijezde. jer. Poduzimajući ovaj korak. ljenosti na višem kraku između žljebivjerojatno bi mogao načinili tu kopi­ ća i gornjeg okova. vrlo važan pokret . slijedeći korak u profinjavanju ma tome i kutna visina Sunca. jednog vertikalnog stupa s dva kraka Napose želimo konstruirati instrumen­ okovana na njemu. Dok ničkim dijelovima. bio je obični komad kamena. ali on ne traži osobito kao gnomon baca sjenu na graduirani teški proces izrade. iako bi je sigurno izradio u drvetu i stup čine jedan istokračan trokut. mi ćemo se prirodno od metala i na njemu nanijeti male i osvrnuti na vrstu instrumenta. u stadiju te­ strukcije. Pokušat ćemo konstruirati dan instrument. godine . koristeći je izglačana strana okrenuta točno na instrument s pokretnim mehaničkim istok. a pre­ otoku. U stvari. može i prednosti bio bi oslobađanje od go­ se očitati na kvadrantu. drugi te za mjerenje visine Sunca i zvijezda. Upotrebom tovo beskrajnog niza verbalnih upu­ sjene Sunca. Isto tako. istesan u obliku četvorokuta. koju jednake kutne podjele.8). Osnovni uvjet je bio da uda­ me . Triquetrum je su upotrebljavali astronomi klasičnog mimoišao problem. 38 . problem blještavila je ri­ ta koje su potrebne da pomoćnik sa ješen. ko­ vljala u osnovi sasvim na isti način liko je bilo moguće. Viši krak je bio snabdjeven vizirima umjesto u kamenu. tako da dva kraka ju. On se sastojao od doba. pro­ Koristeći pomoćnika nemamo potrebe matrač može biti siguran da je stup za instrumentom s pokretnim meha­ postavljen potpuno vodoravno. kada se Sunce nađe ćnikom. gornji klin baca sjenu na nju dijelovima. Jedini sigurni pokret južnom uglu na izglačanom dijelu bio se pojavljuje kod vodenih satova pri je horizontalni klin. jedan viši. Zaista. Kada visak.

nalaze dva mala otvora kroz koja se zvijezda promatra. Ako sada znamo sve tri dužine stranica troku­ ta. Umjesto omeđavanja skale urezivanjem po ravnom kraku. prema tome. ovo je po svoj prilici najviše što bismo mogli dobiti. Takav instrument bi imao očitu prednost u nesavitljivosti. Tycho Braheov kvadrant pripada XVI stoljeću. Nakon čitanja vrijednosti na nižem kraku promatrač treba samo iz svojih tablica (obične trigonometrijske tabli­ ce) izvaditi kutove u vrhovima trokuta. veću točnost od Ptolemejeva mje­ rača.9. Niti je poreme­ ćeno kretanje Zemlje okolo Sunca. također. U slučaju triquetruma. naći kutnu vi­ sinu zvijezde koju promatra. proma­ tranje zvijezde ne bi bilo ograničeno na njen prolaz preko južnog meridijana. paralelizam nije poremećen Zemljinom rotacijom. U najvećem broju slučajeva oni su se zasnivali na jednostavnoj činjenici da. kao što je Ptolemejev mjerač. Ovo bi omo­ gućilo konstrukciju jednog kvadranta sa skalom i s mogućnosti vrtnje oko vertikalne osi. Međutim. nego u razvitku potrebnih tehničkih obrada metala. Ptolemejev mjerač pripada drevnoj klasici. U mogućnosti smo da procijenimo za ko­ liko se Zemlja okrene između prolaza zvijezde blizu K i prolaza neke druge zvijezde jednostavnim procesom mje­ renja iznosa vode koji iscuri iz posude između dva prolaza. paralelno zemaljskom ekvatoru. U centar kvadranta O možemo montirati pokretni krak na takav način da se on može slobodno pomicati u vertikalnoj ravnini kvadranta. Vodeni sat nam omogu­ ćava da oponašamo rotaciju Zemlje. Već smo upoznali jedan takav analogni računar . jest jedan jedi­ ni nepomično pričvršćen tanki metalni prsten. ako podignemo ravninu diska ili ra­ vninu prstena. ostatke metala i nešto malo običnog pribora. a li niži krak je urezana linearna mjera koja nam upravo označuje tu udaljenost. kako je pokazano na sli­ ­i 2. dužine dviju stranica (viši krak i udaljenost između dva okova na stupu) bile su unapri­ jed poznate. odrediti južni meridijan s daleko većom preciznošću nego što smo to mogli bilo primitivnim nepokretnim instrumentima ili drve­ nim pokretnim instrumentima. možemo. Poteškoća uopće ne leži u intelektualnim shvaćanjima. On može. Prvobitni analogni računati Analogni računar je moderno ime uzorka koji je izmišljen da oponaša neke prirodne pojave svijeta. Vjerojatno se takav instrument 39 . a zapisujući trenutak maksimalne vi­ sine. Možemo zvijezdu slijediti neprekidno.vodeni sat. Ostaje samo da se izmjeri udaljenost između nižeg okova i točke gdje viši krak presijeca niži. Na kraku se. Naš instrument bi imao osnovne karakteristike pokretnog kvadran­ ta Tycha Brahea. izračunati kutove trokuta. zbog mogućnosti kretanja kvadranta oko vertikalne osi. Istina je da upotreba triquetruma tra­ ži pomoć tablica. Slobodni kraj ima pokazivač koji omogućava bo­ ­­e čitanje na skali. možemo se tada latiti još težeg zadatka ureziva­ njem skale na metalni luk. koja bi nam omogućila postaviti dobro opremljenu radionicu s bogatom opremom metala.na jednom kraju. lako je. Jer. a kao posljedi­ cu. Najjednostavniji instrument koji je iskoristio ovo svojstvo. u stvari. pomoću obične euklidske geometrije. Bilo je potrebno petnaest stoljeća da se premosti provalija koja se nalazila između njih. bez mnogo boljih pomagala. Za slije­ deći korak trebalo bi nam neočekivane sreće. kroz koje se pro­ matrala zvijezda ili planet. ali je sam instrument takve vrste da ga možemo konstruirati na pustom otoku koristeći samo koma­ de drveta. Prije pronalaska teleskopa mnogi astronomski instrumenti su se upo­ trebljavali kao analogni računari.

bio je podijeljen i na manje dijelove stupnja.Kvadrant Slika 2. promje­ ra od oko 2 metra. Postoji i mogućnost vrtnje oko vertikalne osi. što mu je omogućilo mjerenje položaja zvijezda s točnošću kakvu dotada nitko nije ni približno postigao. Takvim instrumentom promatrač može neprekidno slijediti zvijezdu.9 Metalni kvadrant sa stupanjskom podjelom i po­ kretnom vizurom. Korištenje kvadranata danas I u srednjem vijeku 40 . čitajući njene visine u bilo kojem trenutku. Veliki metalni kvadrant Tycha Brahea.

10A Zvijezda ili planet viziran je naizmjenice kroz dva uska pro­ reza na nišanu S.10. Slika 2. Slika 2.Ekvatorijalna armilara Hiparhov prsten. Slika 2. zasnovan je na činjenici da se para­ lelizam neće poremetiti zemaljskom rotacijom ako je ravnina prstena postavljena paralelno sa zemaljskim ekvatorom. Na osovinu je postavljen krug sa stupanjskom podjelom po kojem se pomiče vi­ zura. On mjeri rotaciju osovine PQ na slici 2. Krak SC na slici 2. 41 . Samo kad nastaju ekvinociji. Bakrorez velike ekvatorijalne armilare Tycha Brahea iz njegove knjige Astronomiae Instruratae Mechanica. Položaj vizure na krugu u trenutku promatranja daje deklinaciju zvijezde ili planeta.11 Na ovoj je slici dodan još jedan krug sa stupanjskom podjelom. sjena s prednje strane prstena padne na njegov stražnji dio. iz dva čitanja na njegovoj skali bilo je moguće odrediti dužinu zvijezde ili planeta. vrio jednostavan analogni računar.10 Osnova u konstrukciji armilare je oso­ vina koja se može vrtjeti.10 okrene se toliko da objekt koji se pojavio u vizuri bude jednako sjajan na oba proreza. a postavlja se paralelno sa zemaljskom osi rotacije.

pojedino čitanje očito nema posebno značenje.Dio Chaucerova rukopisa Rasprava o astrolabu.10 dalj­ nja skala za čitanje.jedan sat rektascenzije jednak je 15° . U C je montiran cilindrični kolčić okomito na ravninu kruga.10. a smjer PQ se postavlja paralelno s osi rotacije Zemlje. Njezina konstrukcija se može razu­ mjeti iz slike 2.. Za zvije­ zdu u K dužina je 0°. da se odrede točni počeci ekvinocija. pa će sjena koju baca prednji dio Hiparhova prstena zato pasti točno na zadnji dio prstena. n. Zvijezda ili planet viziran je naiz­ mjence kroz dva uska proreza na ni­ šanu S . razlika između čitanja će biti jednaka razlici dužine dviju zvijezda. promatranja koja je vršio Tycho Brahe kroz ekvatorijalnu armilaru i drugim instrumentima. upotrebljavao u 2. Metalni krug je pri­ čvršćen za osovinu PQ. jedan drugi instrumentalni tip analognog računa42 ra. Zato. Osovina PQ se može vrtjeti u ležajevima postavljenim u P i Q. Ovaj krug služi da se na njemu postavi vizura S. a drugi put ispod stražnjeg dijela prstena. godine iz latinskih i engleskih prijevoda starijih arapskih radova iz astronomije. Jedno jednostavno čitanje nije. Dok se čitanja mijenjaju neprekidno zbog rotacije Zemlje. U drugim vremenima sjena pada jednom iznad. dalo dužinu. koji se okreće oko centra C kad S klizi po krugu. koja može kliziti po opsegu kruga. otkrića koje ćemo spominjati u slijede­ ćim poglavljima. dok je K izabrana točka na ekvatoru od koje se računaju dužine. To je pokazano na slici 2. Ali. Vjerojatno je ovaj jednostavni način doveo Hiparha do velikog otkrića precesije ekvinocija. Da se očita dužina. dodana je slici 2. Budući da je dužina obično jedna­ ka rektascenziji . Doista. e. Krak SC na slici 2.i deklinacije i rektascenzije zvijezda i planeta lako se dobiju ovim važnim instrumentom.10A. Za vrijeme ekvinocija Sunce se nalazi u ravnini zemaljskog ekvatora. dok rotacija PQ daje dužinu. stoljeću pr. Daleko od jednostavno učvršćenog kruga Hiparhova bila je Braheova veli­ ka ekvatorijalna armilara. bude jednako sjajan na oba proreza.10 okrene se toliko da objekt. Vizura je također pričvršćena za krak SC. omogućila su Kepleru da pronađe zakone kreta- . naravno. ako u kratkom vremenskom intervalu oči­ tamo položaje dviju raznih zvijezda. Položaj vizure S na opsegu kruga daje deklinaciju zvijezde ili planeta. a služi za viziranje na način kako je pokazano na slici 2. naša dva čitanja daju dužinu druge zvijezde. ako izaberemo zvijezdu koja je vrlo blizu K kao jednu od naših dviju zvijezda. Na ovoj skali se jednostavno čita položaj kruga.11. koji se pojavio u vizuri. sa­ stavljenog vjerojatno 1391.

vizura (koja se postavlja sa stražnje strane) i vijak s ma­ ticom. unutar satne skale dvaput numerirane od 1 do 12.Ploča. s nanesenom projekcijom nebe­ ske sfere. Astrolab. i za održavanje vremena. kao ekvatorijalna armilara. 43 . Reta koja se može vrtjeti unutar urezane satne skale. on je bio prenosiv i relativno jeftin. nije se upotrebljavao samo za proma­ tranje nego. Za razliku od armilare. Kazaljka (koja dolazi s prednje strane instrumenta preko rete). također.

Ovo je bila funkcija sunčanog sata. Promatrač objesi astrolab vertikal­ no za njegov prsten i mjeri visinu zvi­ jezde pomoću vizirnog kraka i kutne skale. a svaka podloga ime zvije­ zde koju oni pokazuju. Ona je zato mogla obaviti va­ žnu funkciju provjeravanja točnosti mehaničkih satova. ne leži na almukantaratu koji odgovara visini zvije­ zde. Iznad glavne ploče montirana je druga ploča. poglavlje). za sasvim široko područje profesionalnih ljudi kojima je mjere­ nje vremena bilo od važnosti . Premda mnogo manje točan nego što je ekvatorijalna armilara. ali 44 . jer se položaj Sunca mi­ jenja iz dana u dan kroz cijelu godinu. Neki oblik astrolaba bio je vjerojatno poznat u drevna vremena. 15° odgovara l h . bio je razvijen u islam­ skim zemljama da se suprotstavi te­ škoći koja sada više ne postoji. kao što je današnji veli­ ki teleskop nepristupačan za prosje­ čnog čovjeka. Zato ona nije služila za svakodnevno mjerenje vremena. poglavlju da se jednom poznat položaj zvijezde u sustavu rektascenzije i deklinacije može računskim putem odrediti u ekliptički sustav koordinate (slučaj 3. izre­ zana u obliku jedne vrste planisfere ili karte najsjajnijih zvijezda. Na ovoj karti zvijezda (također omeđena Jar­ čevom povratnicom) ekliptika je ozna­ čena kao ekscentrični krug. jer je Ptolemej ukazao na sličnu napravu. (Ovaj podatak mora biti poznat za dan promatranja. torguetum. a praktički je ostala nepromijenjena poslije njenog uvođenja u sjeverozapadnu Europu jedan ili dva stoljeća kasnije. Oko ove pro­ jekcije je skala za mjerenje vremena u satima. Ali. Takav instrument iz tog perioda nije preživio. Danas se takva računanja mogu obaviti gotovo trenu­ tno pomoću automatskog računara. Posebno oštrouman analogni računar. 1. ako ne svoje originalne koncepcije. A ovi zakoni su omogućili Newtonu da dođe do velikog sistema univerzalne dinamike. a izrada mu nije bila prekomjerno sku­ pa. mjeri se vrijeme prolaza zvijezde. Okretanjem oko PQ. da ga je teško usporediti s bilo kojim instrumentom tog perioda. koja mnogo duguje svoju dosjetljivost. a predstavlja ravninu paralelnu s ekvatorom. Ova projekcija pokazuje azimute (velike kružne lukove od zenita do horizonta) i almukantarate (krugove visina pa­ ralelne s horizontom). Ona se sastoji uglavnom od kružne metalne ploče na kojoj je ugravirana projekcija nebeske sfere. Međutim. a o njemu možemo govoriti samo ako ga poznamo . Vidjeli smo u 1. arap­ skim i perzijskim astronomima i zana­ tlijama od IX do XI stoljeća.nja planeta.) Pokazivač kazaljke tada daje točno vri­ jeme na ugraviranoj skali satova. i to vrlo uspješno. čiji vrhovi označuju položaj svije­ tle zvijezde. jedan sat daleko veće točnosti nego bilo koji mehanički kronometar koji se upotrebljavao u doba Tycha Brahea. bio je jedan drugi instrument koji je služio za spomenutu svrhu. Na reti se nalazi nekoliko razgranjenih crta. koji je podijeljen prema simbolima zodijaka. treba slijediti bilo koju pojedinu zvijezdu s ekvato­ rijalnom armilarom. Na stražnjoj strani astrolaba je skala za mjerenje kutova u stupnjevi­ ma i vizirni krak. On zatim okrene retu oko vij­ ka. koja odgovara položaju Sunca na ekliptici. sve dok položaj te zvijezde. ekvatorijalna armilara je bila visoko profinjeni instrument za specijalistu.astro­ lab. Zatim on okreće kazalo sve dok ono ne dođe do točke na ekliptici. Donji sloj njegove konstrukcije je bio tako fino izravnan. a omeđena je Jarčevom povratnicom. Reta i kazaljka su vijkom pričvršćene u centru glavne ploče.jer je to naprava. Zato ekvatorijalna armilara može poslužiti kao sat. astrolab je bio prikladne veličine za nošenje. kako je označena na reti. koja se zove reta. a Tycho Brahe ju je zato i koristio.

i ekliptičke koordinate. 45 . što znači da leži u ravnini ekliptike. Gornja baza rotirajućeg cilindra nagne se prema ploči za kut od 23. također. Siika 2. kupio ga je Nikola Kuzanski 1444.12 U torquetumu je nepomična ploča posta­ vljena paralelno s ravninom zemaljskog ekvatora.Slika 2.13 Ovo je kompletan torquetum s gornjim dijelom (obojen plavo).5°. godine. Najstariji torquetum koji postoji u Euro­ pi. Instrument omogućuje promatraču da očita ne samo deklinaciju i rektascenziju nego.

da se može okretati oko osi okomite na tu ravninu.su još dugo nakon srednjeg vijeka ova računanja bila duga i tegobna. koji pokazuje na 0°. Čitajući položaj nižeg kraka na skali na kraju cilindra. Drugi po­ kretni krak je pričvršćen u centar ove kružne skale. Kako je nepomična ploča paralelna sa Zemljinim ekvatorom. ispravno orijentiranim kako je upravo opisano. poći ćemo od ravne pričvršćene ploče. omjer između DY i AX je uvi­ jek isti za dato sredstvo.14 Na granici između zraka i stakla upadna zra­ ka se lomi i otklanja prema okomici. Ravni krajevi pokretnog cilindra su nagnuti prema nepomičnoj ploči pod kutom od 23. Na ovoj nagnutoj ravnini tako­ đer je nanesena kružna skala od 0° do 360°. Današnji su instrumenti mnogo superiorniji nad primitivnim naprava- Slika 2. Vizirni krak je montiran na toj nagnutoj strani i tako pričvršćen. Sa cilindrom. Zbog toga je bilo poželjno da se konstrui­ ra jedan instrument koji će omogućiti promatraču da očita ekliptičke koor­ dinate zvijezde (ili još običnije planet) neposredno na instrumentu.12. a to znači da je ispravno posta­ vljen. Promatrač tada očita položaj zvijezde ili planeta na gornjoj kružnoj ploči koja daje ekliptičku širinu. Slika 2.) Na ploči je montiran cilindrični stup. Sada je vizirni krak pričvršćen na ploču. Sve ovo pokazuje da nikad nije ne­ dostajalo oštroumnosti u izradi astro­ nomskih instrumenata ili njihovoj upo­ trebi. paralelne sa zemalj­ skim ekvatorom. na skali koja se nalazi na cilin­ dru. Za tu svrhu mora se cilindar okrenuti. promatrač tada dobiva ekliptičnu dužinu zvijezde ili planeta. Možda je najrazvijeniji torquetum bio onaj kojeg je upotrebljavao Regiomontanus. koja je nastala od nagnute baze cilindra. Cilj promatrača je da postavi pokretni ci­ lindar tako da se zvijezda također na­ lazi u ravnini nagnutog kraja cilindra. pa se na njoj nalazi i kružna stupanj ska skala. U slici 2. (Ova nepomično pri­ čvršćena ploča nagnuta je prema hori­ zontu za kut promatračeve geografske širine. Cilindar je tada točno orijentiran. Kut pod kojim se zraka reflektira jednak je kutu pod kojim je zraka upala.5° u svrhu postavlja­ nja jedne strane paralelno s ravninom ekliptike. vizirni krak pomicati sve dotle dok se zvijezda u K ne nađe u vizuri. koja je tako orijentirana da vi­ zirni krak pokazuje 0° kada je zvijezda blizu K. Takvo viziranje obično traži da se načine dva pomicanja. koji ima mogućnost vrtnje oko centralne osi. Da razumijemo neobičnu konstru­ kciju trquetuma. zvijezda blizu K nalazi se u biti u ravnini ploče. 46 .13 vidimo kompletan torq­ uetum. Prvo će biti okretanje cijele pločaste strukture koja će pomaknuti niži krak preko skale na kraju cilindra.15 Ako su upadna zraka AB i otklonjena zraka jednako duge. ekliptičke koordinate bilo koje zvijezde ili planeta mogu se odmah očitati viziranjem objekta drugim krakom. Drugo će biti rotacija gornjeg vizirnog kraka. koja je odbijena od 90°. snabdjeven pokazivačem na kraku. Sve je pokazano na slici 2.

Najprije. ali u cijelosti kao različiti stupanj opleme­ njivanja od Braheovih pokretnih kvadranata i armilarnih sfera.1". Ova je zraka otklonjena prema okomici XY. Snell je otkrio da je omjer DF prema AX uvijek isti za danu promjenu sredstva. a okomica je jedna zamišljena linija koja prolazi kroz B pod pravim kutom na površinu stakla.ma iz dva razloga. godine. koji je to otkrio. ako pro­ mijenimo kut koji upadna zraka za­ tvara s okomicom. holandski astronom i ma­ tematičar. bio je Willebrord Snell.na pri­ mjer na granici između zraka i stakla. nalaze se u istoj ravnini. Kad jednom znamo vrijednost tog omjera za svaku posebnu promjenu sredstva. 47 .17 Gore: Fokusiranje s konveksnom lećom. prika­ zano je na slici 2. Jer. osim kad prelaze iz jednog sredstva u drugo .16 Kada upadne zrake padaju na staklo pod ma­ ­­­ kutovima. Umjesto pogreške u mjerenju kutova od oko 1' lučne. a reflektirana zraka je oslabljena. Ali precizan opis smjera lomljene zrake nije bio otkriven sve do 1621. ali nijedan ni drugi nisu produkt superiornijeg intelekta. podijeliti skale mnogo fini­ je i možemo načiniti pouzdanije meha­ ničke i električne satove. Slika 2. Instrumenti se mijenja­ ju. Mi također mnogo više znamo. okomitu i lomljenu zraku. To će reći. jer bi današnji astro­ nom želio pomaknuti granicu točnosti ispod 0. omjer DY prema AX ostat će nepromijenjen. Slika 2. a također i okomica XY.15. bilo je dovoljno za­ misliti svjetlost kao skup čestica. što je posljedica općeg napretka znanosti. Refrakcija i refleksija Kako smo vidjeli. danas možemo postići bolju to­ čnost od 0. Zbog toga je staklo nepodesno za dalekozore reflektore.14 pokazuje upadnu zraku svjetla AB na komad stakla. ova superiornija tehnologija i superiornije znanje pri­ pada današnjim instrumentima. razvoj astronom­ skih promatračkih i mjernih uređaja do doba Tycha Brahea bio je jako uvje­ tovan porastom poznavanja svojstava svjetlosti. Dvije su točke tako izabrane da su udaljenosti AB i BD jednake. BC. koje se kreću pravocrtno. BD. ali intelektualni problemi ostaju. više nego jedne dekade poslije konstruiranja prvog teleskopa. Vidimo upadnu. bila je bez sumnje poznata u stara vremena. Danas možemo rukovati mnogo većim uređajima. dok se zraka BC reflektira pod istim kutom pod kojim je i upala. o prirodi i ponašanju svjetla. Problem točnosti je još i danas aktualan. Činjenica da se zraka svjetla pona­ ša na ovakav način kada udari u sta­ klo. lako je Slika 2. Čovjek. kao što je bio u doba Tycha Brahea. a posebno o opti­ čkim osobinama. Desno: Površine leća koje imaju različite polumjere zakrivljenosti smanjuju sfernu aberaciju na minimum. a lomljena zra­ ka BD nastavlja put u staklu. Sve tri zrake AB. Što Snellovo otkriće znači. dobiva se jako otklonjena zraka. Zato je potrebno poznavati zakone re­ frakcije i refleksije.001".

daju vrlo jaku reflektira­ nu zraku. Problem je u tome da se otkrije kako se staklo. ali je ono vrlo slab reflektor. koji je obliko­ van s točnošću od jednog 400 000-dijela centimetra. koje se po­ tpuno sastoji od metala. Rješenje ovog tehnološkog problema otvorilo je put konstrukcijama velikih današnjih teleskopa. pojavit će se iskrivlje­ nje i zakrivljenost objekta. Oblik površine je kontroliran staklom i zato se ne mijenja s tempe­ raturom. Metali. Izrada 1. Prve metalne površine bile su od srebra.52-metarskog re­ flektora za zvjezdarnicu Mount Wilson godine 1908. Staklo. može udružiti s visokom refleksivnošću metala. Ali. Kada upotrebljavamo bilo koji pro­ zirni materijal. Ovaj problem nije bio riješen zadovoljavaju­ će sve do praga ovog stoljeća. a reflektirane bez važnosti. Zatim se na površinu stakla položi tanki jednoliki sloj me­ tala. premda vrlo tanka. Zato. Ali.16. Ako želimo napraviti teleskop re­ flektor. praktički ne lome zraku. pa ono prema tome nije podesno. prozirni materijali imaju također svojstvo da daju samo slabo reflektiranu zraku uvijek kada je upadni kut mali. U drugu ruku. u drugu ruku. Metalna prevlaka. mi se mnogo više ba­ vimo lomljenom zrakom nego reflekti­ ranom zrakom iz razloga pokazanih na slici 2. na nesreću. tako da lomljena zraka ne gubi na intenzi­ tetu. daje samo slabo reflektiranu zraku kod malih upadnih kutova. ali mnogo slabiju za plavu svjetlost. u fokusu 0' pojavit će se pogreške: koma za objekte koji su neznatno izvan osi. Me- Slika 2. a jer su snažni upijači svje­ tla. U fokalnoj ravnini p'.odrediti smjer lomljene zrake za svaku pojedinu upadnu zraku. imati ozbiljan nedostatak zbog promjene veličine i oblika. Slika 2. a u astronomskim instrumentima se gotovo uvijek bavi­ mo malim upadnim kutovima. Takva kombinacija daje najbolji rezultat. Baza današnjeg teleskopskog zrca­ la je blok ili disk stakla. označuje početak nove ere. relativno oslobođeno od takve termalne promjene. One su davale visoku reflektivnost za crvenu i zelenu svjetlost. Na prvi pogled izgleda da izbor pada potpu­ no na metal. u optičkim instrumentima. mi ćemo očito upotrijebiti leće od sta­ kla. posebno ako je upotrijeblje­ na specijalna vrsta slabo rastezljivog stakla. u drugu ruku.18 Kada je objekt 0 izvan optičke osi. izbor materijala za zrcalo nije tako izrazit. kako smo vidjeli. u prozirnim materijalima je omjer gubitka relativno mali. kao staklo.19 Sve točke na objektu p leže u istoj ravnini. po­ stajući progresivno slabije što se dalje probija. koje bi štetno djelovale na smjer reflektiranih zraka. pa će zrcalo. ako želimo da konstruiramo teleskop refraktor u kojem su sve lomljene zra­ ke važne. a astigmatizam za one koji su dalje od optičke osi. metali se šire i suzuju znatno s promjenom temperature. Dio svjetla se uvijek apsor­ bira kada prolazi kroz materiju. Staklo je. dovoljna je da daje visoku reflektivnost malih upadnih kutova. slobodno od termičkih promjena. 48 .

Međutim. za­ p' jednaka je žarišnoj daljini. kada je prvi se smanji na najmanju mjeru sferna teleskop postao oruđe astronomije. Ako je p loma kojeg je otkrio Snell jer. koje prođu kroz svjetlost.đutim. ali još nije došlo vrijeme da kazano na slici 2.će reći da imamo idealno žarište u O'. Iz tog presvlaku zrcala. ra. pa se zbog toga danas u svim u točki B točno na način o kojem smo većim zvjezdarnicama upotrebljavaju govorili.17. za cijeli normalni spe­ prema okomici u A. Ali pronalazač je da. ako je u neizmjernosti. mlje. koji bi za­ znatnim uspjehom za ovu svrhu. otklonjene. Ovo daje mnogo se izrađuju zrcala visoke optičke kva­ bolji rezultat nego što bi dala simetri­ litete. Ako je A bliže tno svjetlo. budući da se ona ne može leću proći kroz istu točku O? Odgovor probiti kroz atmosferu. aluminijska prevlaka ne ravnini koju formira OC i OA. Prije upoznavanja na ovo pitanje o sfernoj aberaciji. Sada se pojavilo važno pitanje. što znači da je p u žarištu leće. koje su slomljene Slika 2. prema tome. a dalje od okomice ktar. ako su dvije površine leće točno opreme za umjetne satelite i svemir­ oblikovane. precizan položaj O. veći je stupanj otklona B'O noma koji ima bazu na površini Ze­ od OA. riješili problem se udaljenost točkastog objekta O od pronalaženja prikladnog materijala za leće uopće izrazito premješta. kako je po­ u Europi. Zato je zraka nagnuta za sve boje. zaista. Na trenutak ćemo zaboraviti skopi bili refraktori. Ovo nije zapreka za astro­ bridu leće. po­ vršine leće su sferne. zrake mogu zaista proći ske rakete može.) O je objekt koji emitira zrake svjetlosti u svim smjerovima. ali su mnoga istraživanja ovog problema htijevali da proizvode gotovo idealnu žarišnu daljinu za jedan poseban i još u razvoju. Vidimo da zraka uzduž OC putuje kroz leću bez otklona. izbruse se dvije sferne po­ je dugo bila razvijena proizvodnja leća vršine različitog radijusa. Zbog simetrije leće zraka koja izlazi iz B mora nastaviti putovanje u aluminizirana zrcala. Međutim. potrebno je da proučimo vladanje svjetla koje prolazi kroz staklene leće. Slika 2. Zato nije ni čudo da su prvi tele­ čna leća. On točnosti. može se stvarno izračunati iz zakona ravnina p' je u neizmjernosti. točnosti nema ako mora. ali su sve druge zrake.može presjeći os u O'. udaljenost od leće do površina leće sasvim izjednačena. Da Početkom XVII stoljeća. Stupanj devijacije ili Kada je leća udaljena od p za žarišnu otklona svake pojedine lomljene zrake daljinu.17 pokazuje presjek kroz konveksnu leću sa centralom osi OC. Slojevi magnezije­ razloga leće nisu obično izvedene u va florida već su bili upotrijebljeni sa kompliciranim oblicima. uskoro je pronađeno da sloj krivljenost stakla u točkama A i B može aluminija daje jednoliku reflektivnost se zanemariti. jer on nije vezan za ultravioletnu Mogu li sve zrake iz O. 49 . defektu Leće i teleskopi refraktori poznatom kao sferna aberacija. (Smatramo da je leća tako napravljena da bi presjek bio isti za svaku ravninu koja sadrži pravac OCO. A to je vodilo uvi­ jek nepotpunom fokusiranju. već aberacija. Zato ona daje dobru reflektivnost za ultraviole. Umjesto toga. To s principima rada teleskopa refrakto. zahtijevati da kroz O's ekstremno visokim stupnjem se radi s ultravioletnim svjetlom. tj.20 u leći.

ravnina slika koja se formirala na p' biti točna p' na koju dolaze zraci u žarište također kopija slike na p ili će se pojaviti di. storzija? Tamo će.18. Praktički ni jedan optički sistem nije potpuno oslobođen od sferne aberacije. koma i astigmati­ razmaknuta od p. Konačno. i o čemu ona ovisi? omjera mijenja s bojom svjetla. vidjeti dvije slike koje imaju potpuno Povijest teleskopa je u velikoj mjeri iste veličine. nego da p' nije nepomična ravnina. Prije no što prijeđe­ nego u originalu. original na p i aberacije. U slici 2. stvarno. također. ovi se nedostaci lik slike na p'. astigmatizma. Ovo zna­ su one sfernog oblika s radijima r1 i r2 či da dani točkasti objekt. sve dok u obliku neke slike. daljnji nedostaci žarišta. ali je važno smanjena? Odgovor će zavisiti o uda­ da znamo da takve pogreške postoje i ljenosti leće od p. Drugim riječima: je poznat kao kromatska aberacija.19 i pitati.19 ravnina p je okomita p' sve dok ona ne bude veća od ori­ na os leće. ravnina desno od leće. Ako se leća pomiče prema p. Poslije ovoga. Ali. ako pomičemo mo dalje. Ako se na jednom zakrivljenom polju. ravnina p' se ne može naći. S tim ciljem možemo ponovo po­ U prvom pokušaju da razumijemo gledati sliku 2. ravnina raznih boja? Ne! Vratimo se natrag na p' odlazi u neizmjernost. kako veli­ širi princip teleskopa refraktora mo­ činu slike na p' usporediti s njenom žemo dopustiti da ne uzmemo u obzir veličinom na p. povećava se veličina na druge. zatvaraju iste kutove u mogu smanjiti do najmanje mjere naj. Veličina na p' postajat će sve točaka na p emitira svjetlost. na trenutak se možemo 2. Oni su po­ jer je naš neposredni cilj da upoznamo znati kao koma za objekte koji su blizu princip rada teleskopa. zakri­ Sve ovo možemo prikazati vrlo je­ vljenosti polja. distorzije i kromatske dnostavno. jer sta­ Jednostavno o dvije površine leće. one neće ležati točno na istoj ravnini. ali se vrijednost rišna daljina leće. slika na p' je manja zam nisu jedine. kao što je 0 tada je recipročna vrijednost žarišne na slici 2. Da bude jasnije. a ne usavrša­ osi. Dvije slike. on će zato tima pod kojim će se upotrebljavati. vljenja ili distorzije. uzeti idealno žari­ koliko je moguće. Što je kritična udaljenost. Ovo znači da je lik slike povijest pokušaja da ga se oslobodi. daje različitu žarišnu da­ daljine jednaka sumi recipročnih vri­ ljinu O'. Hoće li leća pomiče (p je nepomično). svaka će točka emisije poznatu kao žarišna daljina leće. biti iskri­ ravnina p' kreće dalje i dalje nadesno. kome.centru leće. Hoće li sve točke žarišta p' se ne može uopće naći. Međutim.17. prema boji svjetla. Ovaj efekt jednosti r1 i r2. od ovih nedostata­ šte kad je objekt izvan osi. zakon loma ilustriranog na slici 2. su daleko od osi. Ako prouzrokovati jedno oštro žarište na­ leću primaknemo još bliže p. možda veća i veća bez ograničenja. Ako zamislimo promatra­ pažljivijim slaganjem sistema i uvje­ ča smještenog u centar leće.15. Međutim. premda se stvarno s tim uvode ne obazirati se na sve ove poteškoće.Mi ćemo. kao na slici ka. da li se A kad udaljenost od leće do p postane leća ponaša na isti način i za svjetlo jednaka žarišnoj daljini leće.se pomiče. Pretpostavimo da veći broj ginalne. Je li slika povećana ili praktične nedostatke leća. bit će dobro da razmotrimo i leću prema p. ova ža­ Istina je da je omjer AX prema DY ne­ zavisno o kutu upada. mora se predočiti ležati na istoj ravnini p'? U stvari. a kao astigmatizam za objekte koji vanje njegovih odlika. Ako klo različito lomi boje svjetla. povećan ako se leća nalazi bliže p nego 50 . Ako je leća dovoljno da sferna aberacija. Prema onome što leća ne dođe u kritičnu udaljenost od p smo već rekli.

slika u p' će imati prema p ravnina p' se pomiče nadesno istu veličinu za svaki slučaj. dok je na drugi način reducirana. imamo jednog zamišljenog promatrača u cen­ teleskop s kamerom. Ovo je zato jer ne slike Mora Kiša na p' ovisi o žarišnoj možemo predočiti da bliži trodimen­ daljini leće. Za jedan ekstremno visoki stupanj slici 2. sli­ bliža p' nego p". možemo upotrijebiti nastala obratno. tru leće biti iste veličine kao originalni Slika 2.20 pokazuje da postoji važna objekt na p. (S obzirom na tami prilagođeno prosto oko. Jednostavno matra samo neznatni dio nebeske sfe­ postavimo drugu leću iza p'. Ali. ali sve s istom jedeće značenje. koja pokazuje da je slika U principu. je­ p.25 centimetra. što će slika za sfere tražene veličine. sa žarišnom daljinom od oko dok se udaljeni objekti mogu zamisliti 1 metra. možemo vidjeti koja je jenjeno na fotografiju. takva se i ponovo dobiti ispravnu orijentaciju procedura izjalovi jer je slika n a p ' p r e originalne slike. kao na re. skop. (To je zato. moramo služiti kao sakupljač svjetla. Film je postavljen u teleskop s lećom promjera pola metra kameri na ravninu p'. ako uzmemo seriju simetrija između p i p'. Kod malih amaterskih te­ zionalni objekti leže u jednoj ravnini. a uopće neće zavisiti od njenog fotografirati mala područja nebeske promjera. A u slučaju da je druga leća ravnini.) Poznato je da se bliži mala. udaljenost leće od iz objekta ravnine p. p.21. On mora fotografiramo daleke objekte. dok je za veliki tele­ jućem stupnju točnosti. ekranu zavisit će samo od žarišne dalji­ Postavljajući film u p". moguće je da se gleda kroz njega stavljajući film u p'. Nije teško vidjeti kako je ovo primi­ Prema tome.19. sliku 2. leskopa. tranjem objekata na dalekoj nebeskoj Zato moramo povećati sliku na p' prije sferi. možemo sada ne leće. Veličina neki izvan žarišta. U praksi. Doista.prema odgovara­ 0.p'. Uzmimo da želimo fotografirati objekti ne mogu fotografirati besprije­ jednu uočljivu veličinu dijela Mjeseca. žarišne daljine 15 metara. a slika se stvori sakupi 10 000 puta više svjetla nego u žarišnoj daljini leće p'. koja ima sli­ leća sve većih promjera. a lijevo i desno su veliku leću teleskopa kao kameru za zamijenjeni. Veličina slike na je dovoljno blizu svojoj žarišnoj daljini. pro­ U astronomiji smo se bavili proma­ mjer slike samo oko 2. slika p" će biti veća ka ravnine p' je razmaknuta od velike nego kad je nap'. jednostavno po­ ran. Ova leća sakuplja svjetlo iz točnosti ovaj se neznatni dio može za­ p' u drugo žarište na drugu ravninu misliti da pripada jednoj vrlo udaljenoj slike u p".gurati da će slika na p" doseći kori­ šnu daljinu leće. 51 . dovoljava da u nekom trenutku pro­ Ovo je lako načiniti. Zato. Leća najve­ na udaljenost svoje žarišne daljine od ćeg otvora dat će najsjajniju sliku. snu veličinu jednostavnim postavlja­ Pretpostavimo da smo smjestili je­ njem druge leće na daljinu od p' koja dan bijeli ekran u p'.5 centimetra. kad je p vrlo daleko. možemo osi­ glavne leće teleskopa upravo za žari. kako je negativ prozi­ fotografiranje neba. Ali slike a prema neizmjernosti kada leća dođe neće biti jednako svijetle. jer se najveći dio astronoma za­ no što pokušamo fotografirati. jer ljini. Slično će biti ako se p pomiče pre­ dnostavno jer ona prima najviše svjetla ma neizmjernosti. leća najmanjeg p' postaje jednaka njenoj žarišnoj da­ promjera dat će najslabiju sliku. ona prima najmanje svjetla iz p. korno. neki od njih će biti u žarištu a recimo područje Mora Kiša. slika ima promjer manji od u takvom položaju .) Zato. Ukratko. Ovom zgo­ zamisliti da se oni nalaze na istoj uda­ dom možda je vrijedno napomenuti da ljenoj ravnini. Ako želimo da prva važna funkcija teleskopa. Ako se leća pomiče žarišnom daljinom.

a očna leća djeluje zajedno s okularom. Dio svjetlosti.21 jest mjesto druge leće ispred p'. Ovo je djelomično zato. dio svjetlosti sakupljen objektivom bit će izgubljen. Stvarno se može po­ kazati da to nije tako. Drugim riječima. a lupa okularom. a po­ gotovo ako se radi o svijetlom objektu kao što je Mjesec. Budući da je u astronom­ skom radu svjetlo uvijek u velikoj mje­ ri dragocjeno. ako je druga slika prevelika. Tada je situacija nešto više komplici­ rana. druga se slika mora formirati na retini oka.Zatim. iz jednosta­ vnog razloga što je druga slika postala mnogo veća. U fotografiranju vrlo sla­ bih objekata astronom je prisiljen da čini kompromis. Sakupljač svjetla se obično naziva objektivom teleskopa. Postoji. Budući da očni mišići mogu promijeniti žarišnu daljinu očne leće. Ali u slučaju svijetlog objekta velika se slika može upotrijebiti s velikom koristi. Kada teleskop upotrijebimo s kame­ rom. što vizuelni promatrači gotovo uvijek rade na vrlo svijetlim objektima gdje gubitak svje­ tlosti nema neko značenje. Ona uzrokuje povećanje udaljenosti p' od objektiva i povećanje veličine slike. spomenut gore. Da se ovo spriječi. ali je zato ona slabija i teža za fotografiranje. 52 . također. bolji razlog da veće povećanje pomo­ gne da se svladaju nedostaci distorzije oka. koja je u p'. koje je uzrokovano ograničenom veličinom prutića i čunjića retine.23. Veća slika omoguća­ va više detalja. Sada imamo samo jednu ravninu slike. to je vrijedno usprkos gubitku nešto svjetlosti. Kad se radi o fotografiji. U ovom slučaju. koju uzrokuje očna leća i pomanj­ kanje razlikovanja. Kada okom gledamo kroz teleskop. katkada će biti potrebno prekoračiti odnos D/d tako da se postigne pove­ ćanje dovoljno da svladamo "zrnatost" filma ili ploče. a taj položaj ovisi o promatraču.22. kao na slici 2. Međutim. koja mora biti namještena tako da dade konačnu sli­ ku tražene veličine. nekorisno je povećavati sliku na p" veličinu koja prelazi realne mogućnosti. poveća­ nje između p' i p" ne smije prekoračiti odnos između promjera D objektiva i promjera d otvora oka. jer dopu­ šta da se vidi više detalja. bit će blokiran nepropusnim prednjim dijelom oka. koji mora imati veliki promjer. nema jedinstvene kombinacije okoleća i okular. kao na slici 2. činjenica je da postoji granica do koje se može ići u detalje. Jednostavniji ali manje pogodan raspored nego što je na slici 2. i djelomično zato što je sebe lakše prevariti u pogledu onoga što je stvarno viđeno. posebno za kratkovidno­ ga ili dalekovidnoga. vidimo da se teleskop u osnovi sastoji od dva dijela: jednog sa­ kupljača svjetla. djelomično zato što veće povećanje vjerojatno više odgovara oku. slika p" se uvijek pokaže manje sjajnom nego slika na p'. jer samo oko sadrži leću. možemo zaželjeti pogledati nebo prostim okom kroz teleskop. U svrhu promatranja slike na p" s maksimalnim detaljem. već je dosegao upravo onaj stupanj kod kojeg se svjetlost počinje blokirati na prednjem nepropusnom dijelu oka. U ovom slučaju druga leća mora biti konka­ vna. Umjesto fotografiranja. gotovo svi vizuelni promatrači upotrebljavaju povećanja veća od D/ d. Ne može se be­ skonačno povećavati detalj uzimajući sve veći i veći stupanj povećanja. Ali. sve svjetlo neće ući u oko. koji bi se inače mogao naći na retini. i jedne lupe. U tom slučaju. jer maksimalni stupanj detalja. pa fokusiranjem nastane druga slika na retini. Ovo objašnjava zašto svaki promatrač mora za sebe prilagoditi okular. Tako se u slu­ čaju najslabijih objekata detalji mora­ ju neizbježno žrtvovati. pojavljuje se jedan očito drugačiji pro­ blem. U praksi promatrač pri­ lagodi svoje oko položaju za koji nađe da je najpogodniji.

Desno: Crtež Mjeseca što ga je napravio Galilei nakon promatranja kroz dalekozor koji je imao vrlo malu žarišnu daljinu. 53 .5 metara.Gore: Područje Mora Kiša (Mare Imbrium) fotografirano kroz 508-cm Hale teleskop koji ima žarišnu daljinu od 16.

54 .24. Poželjno je da se namjesti okular tako da se vodi računa o razlikama u samom oku. pa je bilo moguće da se mjere okretanja oko osi s takvom velikom preciznošću da nije bilo potrebno da se prihvati metoda Tycha Brahea.Prvi astronomski teleskop. jer imamo druge i bolje metode mjerenja vrtnje. Mjeseca i planeta nego za određiva­ nje njihovih točnih položaja. Slike 2. Slika 2. Os se može okretati u ležištima koja se nalaze na nosačima.23. izrađen je prema slici 2. posebno njenih kružnih metalnih prstenova. Slika 2. sve što treba da napravimo jest da se zamijeni Braheov vizirni krak s teleskopom. ova su mjerenja bila grublja nego što ih je postigao Tycho Brahe. pa se on zato mora pomicati paralelno s osi cijevi. leće se moraju mon­ tirati po nekom načinu. poziciona točnost se mogla uvijek dobiti s posebnim kva­ drantima koji su bili snabdjeveni teleskopskim vizirima. U početku. a na drugom kraju okular. koji je konstruirao Galilei.21. Prva os daje satni kut (a sa znanjem zvjezdanog vremena i rektascenziju). Danas je posti­ gnuta veća točnost od jedne desetinke lučne sekunde. Ali. Ironično. S vremenom su se astronomi ponovo zainteresirali za pozicionu to­ čnost. budući da su prvi teleskopski promatrači više bili zainteresirani za promatranje Sun­ ca. Način da se ovo napravi neposre­ dno je jasan iz ekvatorijalne armilare Tycha Brahea. koji služi da se izbalansira okretni moment teleskopa oko prve osi.23 pokazuju samo idealizirane teleskope. Ke­ pler kojeg se smatralo glupim za pro­ matranje i nespretnim za mehanički rad. Ova os je postavljena paralelno sa zemaljskom rotacionom osi. U biti. Ovo se obično ostvaruje po­ moću zupčaste naprave. Pravac u kojem je usmjeren tele­ skop može se odrediti iz stupnja okre­ ta oko dviju osi. Ona se zbog toga po­ većava za fotografiranje u p". Tako je kod montaže teleskopa vanjski dio ekvatorijalne armilare za­ mijenjen s parom nosača što podupi­ ru os na kojoj je montiran unutarnji dio. predložio je Kepler. slika 2.21 i 2. Druga os je pričvršćena pod pravim kutom na prvu os. Mnogo bolji sistem.21 Objektiv dalekozora obično daje samo malu sliku u p'.22 Povećanu sliku možemo gledati okom Ali. druga os daje deklinaciju. mogli su se riješiti prilično složene ekvatorijal­ ne armilare. Danas se može­ mo mirno riješiti ovih prstenova. Teleskop se zatim montira na jedan kraj ove druge cije­ vi na takav način da se može okretati oko nje. ako je slika prevelika. dio svjetlosti blokira nepropusni prednji dio oka. Sada preostaje da montiramo tele­ skop. U svakom slučaju. Da se načini stvarni teleskop. U doba Isaaca Newtona standardna poziciona točnost je bila postepeno dotjerivana od Tycho Braheove jedne lučne minute do oko pet lučnih sekunda. kao na slici 2. Uobičajeni ra­ spored je takav da je na jednom kra­ ju cijevi objektiv. točno kao kod armilare. Na suprotnoj strani druge osi postavlja se protuuteg.

23 Princip rada Gaiilejeva prvog astronomskog dalekozora. po­ ložaj zvijezde mjeren je s točnošću od 5 lučnih sekunda.Ovaj tip montaže dalekozora. Lijevo je 10cm meridijanski krug iz 1806. kad se montaža usavršila. Smyth 1830-tih godina za promatranje dvojnih zvijezda. Ali. go­ dine kojim je Groombridge odredio položaje 4000 zvijezda. Meridijanski krug na gornjoj slici upotreblja­ vao je W. Slika 2. u početku nije dao veliku pozicionu točnost. Siika 2. H. prika­ zan na suprotnoj stranici.24 Uobičajni smještaj objektiva i okulara koji se može pomicati 55 .

dok su u godinama 1670-72. Godine 1663. zrcalo odbija sve boje podjednako. bilo gdje se leće koriste. fra­ njevački redovnik. Ovako jedno­ stavan uređaj. James Gregory je predložio dru­ gačiju konstrukciju teleskopa reflekto­ ra. 56 . Još se u prvim danima teleskopa smatralo da je ova kromatska aberacija veliki nedostatak. u Newtonovo vrijeme je bilo moguće promatrati samo okom. promatrač ne gleda sliku Ekvatorijalnoj montaži nedostaju samo metalni prsteni ekvatorijalne armilare Tycha Brahea. Točno kao prije. pa se prema tome svjetlo raznih boja ne sastaje u istom žarištu. Ideja teleskopa reflektora sastoji se u tome da se zamijeni objektiv telesko­ pa refraktora sa zrcalom. kao što se moraju u teleskopima refraktorima. nije bio tada moguć u praksi. zakrivljenosti polja i distorzije mogu se smatrati da su uklonjeni ili da se nalaze unutar prihvatljivih granica. Marin Mersenne. Zrcalo palomarskog in­ strumenta ima tako veliki promjer da čovjek može sjesti unutar teleskopa. Međutim. slika p' je zatim povećana na p". Prvo. dok leća lomi svjetlo svih boja različito. Kod današnjih instrume­ nata ova je poteškoća otklonjena korekcionim uređajem koji je smješten u okularu. Međutim. U 1636. Budući da astronom nije obično zainteresiran za svjetlo koje dolazi na objektiv pod zanemarujućim kutovi­ ma. dvadeset i pet godina poslije Galilejeva prvog teleskopa. To znači. a na mjestu vizure postavljen je dalekozor. pa prema tome svjetlo svih boja iz istog izvora dola­ zi u isto žarište. danas koristimo složen optički sistem u kojem se leće različito raspoređuju da bi ispravile pogreške nastale zbog kome. godini. Najjednostavniji oblik teleskopa re­ flektora je pokazan u slici 2. jer su zrcala u to vri­ jeme bila mala.25. pa je nepodesno za objekte koji se ne nalaze u smjeru ili vrlo blizu smjeru osi. naravno. Drugo. predlagao je kon­ strukciju teleskopa reflektora.08-metarskom teleskopu reflektoru na Mo­ unt Palomaru. ako je zrcalo izbrušeno u obliku paraboloida. kome. Umjesto da upotrijebimo je­ dnu leću kao okular.Zrcala i teleskopi reflektori Teleskop ima važnu prednost nad mnogim drugim optičkim instrumen­ tima. da je zrcalo upotrijebljeno kao sakupljač svjetlosti umjesto leće. svje­ tlo udaljenog objekta dolazi u smjeru osi paraboloida i dolazi u žarište bez sferne aberacije. obično uključuje po­ javu ozbiljnog nedostatka u nekom drugom odnosu. gdje se može bilo fotografirati bilo promatrati prostim okom. nedostaci sferne aberacije. A to donosi dvi­ je važne prednosti. Usavršenje optičkih sistema u je­ dnom smjeru. a tu se bilo teško postaviti da položaj čovječjeg oka u p" ne blokira svjetlo koje treba pasti na zrcalo. Obična leća lomi svjetlo ra­ znih boja različito. Ovaj precizni sistem je sada u upotrebi na 5. kao na slici 2. Paraboloidno zrcalo ima komu. Isaac Newton i Francuz Cassegrain predla­ gali još praktičnija rješenja. postoji jedna nesavršenost koju je teže otkloniti. Ali. Zrcalo stvara slike objekata na našoj udalje­ noj ravnini p u žarište p'.25. u usporedbi s dimenzijama čovjeka. bez mogućnosti velike blokade svjetla.

dok je mnogo kundarno zrcalo postavi ispred p'. Slika dnostavan u svojoj zamisli. kaže se da kao na slici 2. To je bilo prepušteno naciona os je postavljena okomito na Newtonu.08-metarski teleskop u ravno zrcalo nagnuto za 45° ispred p'. Promatrač gleda sliku u upotrijebiti i na druge načine. a Gregory i Cassegrain. On se nalazi unutar u centru glavnog zrcala upravo služi za teleskopa da bi upotrijebio kameru (i tu svrhu. ze do p' reflektiraju se s ravnog zrcala i Kasnije ćemo vidjeti da se on može stvaraju sliku u ravnini p" pod pravim kutom od p'.25 Najjednostavniji oblik teleskopa-reflektora . prave leži u činjenici da se ravno zrca­ dok je Cassegrain predlagao da se se­ lo može lako napraviti. slika se na ravnini p' stvarno for­ ima potkovu unutar koje je postavljen mirala. dnostavnom napravom koja je imala Kada je 5. u drugu u ležajeve na nepokretnim temeljima. upotrebi kao na slici 2. Sve zrake koje dola­ je upotrijebljen u primarnom žarištu. ali su rezultati formira dalje od žarišta sekundarnog bili obeshrabrujući. Kada se Newton zrcala. Ova dekli. koji je konstruirao upotre­ os potkove. Gregory je an­ presijecalo je centralnu os u p' kao bli­ gažirao najbolje londonske optičare da že žarište. jednostavne osi. pa se kaže da je realna.28.26) zrcalo je bilo elipsoidalno. Gregory je predložio postavljanje ma­ Izravna prednost Newtonove na­ log sekundarnog zrcala iza ravnine p'. Smještaj na slici 2. U slučaju Cassegraina (slika druge instrumente) i da bi osigurao da 2.27) sekundarno zrcalo je bilo para­ se slika ravnine p" nalazi u ispravnom boloid. a otvor napisao je: "Ne vidim prednost ove na- Hale teleskop je tako velik da pro­ matrač može sjesti unutar njegove cijevi. ski teleskop je u najvećoj mjeri je­ kako se može vidjeti iz slike 2.25 je praktički problem.jedlog u praksi.la. a da pri tome ne blokira mno­ go svjetlosti. ruku. a druga žarišna ravnina p" se položaju u odnosu na kameru. matrati s normalnim okularom. koja je postavljena U Gregoryjevom teleskopu. sam teleskop.08-metar. Ona osim toga okreće Ali ni Gregory ni Cassegrain nisu deklinacionu os koja prolazi kroz le­ bili u mogućnosti da ostvare svoj pri­ žište učvršćena na potkovi. teže izraditi s potrebnom preciznošću U slučaju Gregoryja (ilustrirano na sekundarna zrcala.okom direktno. formira iza žarišta sekundarnog zrca­ U mnogim pogledima 5. na cijev teleskopa.25. Druga žarišna ravnina p" se izrade njegov teleskop. Slika na p" se sada može pro­ sukobio s Cassegrainovim rješenjem. ovakvo rješenje problema refle­ p" normalnim okularom montiranim ktora nije bilo moguće u XVII stoljeću. Slika u p' nije se stvarno formirala.27. koja su opisali slici 2. Za ovakvu upo­ trebu teleskopa kaže se da se radi u primarnom žarištu Slika 2. Ali. Umjesto ravnine p' je u ovom slučaju virtuelna. 57 . Ovakav sistem ne treba bljivi model teleskopa reflektora s je­ protuutege.neostvariv u Newtonovo doba.

obaviti u mraku. jer su gubici tako veliki i neotklonjivi i ja vjerujem da ona u praksi neće nikada dati dobre rezultate . " Napredak je pokazao da se ova ne­ milosrdna kritika vrijednosti. a to znači da može biti i opasna. a ne smješten viso­ ko i nesigurno blizu vrha cijevi.prave. Slika 2. Newtonov sistem ima ozbiljne nedostatke. jer se promatrač mora popeti do vrha tele­ skopa. a ne Newtonova! S drugog gledišta. . što ju je dao Newton o Cassegrainovom tele­ skopu. Za ovo je potrebna gotovo gi­ mnastička spretnost.29. Ravno zrcalo je upotrijebljeno kao kod Newtona ali ispred ravnine p" Casse­ grainova postava. proma­ trač u primarnom žarištu 5.08-metarskom teleskopu upravo ostvarena Cassegrainova zamisao. jer se radi o visini od 15 do 30 metara iznad podnožja.27 Cassegrainov reflektor. jest njihova kombinaci­ ja pokazana shematski na slici 2. Bolji uređaj no što je Newtonov ili Cassegrainov. naravno.26 Princip rada teleskopa refle­ ktora koji je dao Gregory. Slika 2. Međutim. On nije u opasnosti da padne . Ovo se poboljšanje pojavilo 40-tih godina prošlog stoljeća. Promatrač je bio kod podnožja. promatrači moraju mijenjat svoj položaj kad se i teleskop pomiče. Za nje­ ga je Newton rekao: "Nema ni­ kakve prednosti. godine 1860. Cassegrainov reflektor od 122 cm postavljen u Melbourneu." 58 . nije ostvarila. Imao je jednu prednost od Newtonova tipa. Nasuprot Newtonovoj metodi promatranja.08-metarskog teleskopa sjedi u kabini koja se kreće zajedno s teleskopom. koja se mora. Australija. jer je u 5.a to je stvar koja treba da bude ozbiljno razmatrana. .

Reflektor od 122 cm. Pro­ matrač je koristio toranj s kabinom da bi mogao doseći okularni dio. 59 . korišten na Malti 1860-tih godina. Newtonova tipa. Gore: pogled na teleskop kroz cijev pokazuje oba zrcala i položaj okulara. Toranj je bio smješten na pokretnoj platformi.28 Princip rada Newtonova teleskopa. pa je promatrač mogao pratiti zvijezdu. Slika 2.Lijevo: Newtonov prvi teleskop reflektor izrađen 1688.

To znači da je za praćenje objekta bilo potrebno nadoknaditi vrtnju Zemlje pomoću dva istovremena pomicanja teleskopa.a izveo ga je James Nasmyth. Ovaj se upotrebljava. Ako je pogon takav da precizno pokreće teleskop. Upravo zato promatrač radi u primarnom žarištu 5. Nasmythova je montaža bila altazimutalnog tipa. ravnina sli­ ke p"' uvijek će se formirati u jednom te istom smjeru. Sve do sredine prošlog stoljeća značajno ograničenje u konstrukciji teleskopa reflektora pojavilo se iz či­ njenice. nara­ vno. u kojem se često nalazi i nekoliko sati. ali on ipak koristi ovaj način od daleko prikladni­ jeg sistema prikazanog na slici 2. radi slabe refleksione moći.29 umjesto da ostane fiksno u odno­ su na teleskop. izumitelj parnog čekića. a da se pri tom promatrač ne pomiče. 60 . Ovo operaciono pojednostavljenje bilo je postignuto uza znatnu cijenu.29 Usavršavanje Nasmythove ide­ je dalo je bazu za današnji cou­ de sistem.08-metarskog teleskopa (slika 2. Niže ravno zrcalo na slici 2. uvijek Gore: Dio Nasmythova 41-centimetarskog CassegrainNewtonova tipa teleskopa poka­ zuje položa] okulara u odnosu na montažu Dolje: Nasmyth je upotrebljavao instrument koji se mogao usmje­ riti u bilo koji dio neba. da se mnogostruke refleksije nastoje izbjeći koliko je god moguće jer se prilično gubilo svjetlosti kod svakog zrcala. a da se pri tom promatrač ne pomiče. Slika 2. I danas se nastoje izbjeći mnogostruke refleksije uvijek kada se istražuju vrlo slabi objekti. drugo po visini. Značajna karakteristika Nasmythova teleskopa je bila da se mogao usmje­ riti u svaki objekt na nebu. međutim. Ovo je baza dana­ šnjeg coude sistema. naravno. veliku prednost.25) uvijek kada ima posla s krajnje slabim objektima. okretanje oko osi koja je paralelna sa Zemljinom rota­ cionom osi. je­ dno u azimutu. Ekvatorijalna montaža ima. jer kod nje ima samo jedno kretanje. On mora na silu prihvatiti neprikladni smještaj unutar teleskopa. Jedna konačna profinje­ na Nasmythova ideja bit će priznata kad promatrač stalno ostane na istom mjestu i kad se upotrijebi ekvatorijal­ na montaža.29. treba se okretati s po­ kretnim držačem postavljenim kroz glavno zrcalo. a ne ekvatorijalnog tipa.

koji je bio isto tako težak. Kako to da je astronome toliko smeta­ la kromatska aberacija koju je stvarao objektiv teleskopa refraktora. možemo posti­ ći željenu situaciju u kojoj su suprotni disperzioni efekti dviju leća (slika 2. tek poslije gotovo sto­ tinu godina. a zbog toga predmet opipljive promjene oblika uslijed promjena temperature. ako su napra­ vljene od istog stakla. svjetlo svih boja pro­ lazi ravno kroz centar leće. da su reflektori odmah za­ postavljeni. u drugu ruku. umjesto konve­ ksan oblik. Zrcala su bila homogene diskaste metalne legure. Zbog toga se ni interes za reflektore nije vratio sve do sredine prošlog stoljeća. pa prema tome nema ni loma ni disperzije. tako da su kromatska iskrivljenja proizvedena u okularu mnogo manje ozbiljna nego ona koje proizvodi objektiv. Ova se dva faktora ne mijenjaju točno na isti način kada promijenimo vrstu stakla od koje je leća napravljena. budući da se to nije moglo riješiti širokim razmakom leća? Ovdje su upletena dva sasvim različita razmatranja: stvarna vrijednost omjera AX prema DY (slika 2. Zato nije bilo iznenađenja.31) jedan drugog kompenzirali. a to je ozbiljna poteško­ ća. istražit ćemo detaljnije njene pojave. a jednu konkavnu leću iz ma­ terijala manjeg omjera. koja tada daje žarišnu ravninu p' koja je stvarno ista za sve boje. možemo ih montirati zajedno u par u obliku kako je pokazano na slici 2. koje prolazi kroz gornji dio leće. leće podesno obliku­ jemo.30 i 2. Okulari. rastavlja u boje od kojih se sastojalo (slika 2. Ovo objašnjava gledište koje može na neki način izgledati zagonetno.15) za svjetlost pojedine boje i stupanj pod kojim se taj omjer mijenja kada se izmijeni boja.31. Vratimo se objektivu teleskopa re­ fraktora: kako je bila ispravljena kro­ matska aberacija. (Svjetlo svijeće na udaljenosti od 160 kilometara može se zamisliti kao svijetli objekt. To je pokazano na slici 2. stoljeća pronađeno rješenje kromatske aberacije kod teleskopa refraktora. Zatim. Je­ dnostavno postavimo konkavnu leću na desnu stranu od konveksne leće. kada je sre­ dinom 18. To se zove disperzija. Ako leća ima konkavan. Razlog zašto se je­ dan objektiv ne može neposredno ko­ rigirati upotrebom druge leće jest u tome što bi dvije leće. Ako. ali isti stupanj disperzije omjera s pro­ mjenom boje. ali su donosili drugi problem. 61 . a nije ih smetala kromatska aberacija okulara? I teleskop reflektor upotrebljava leće u okularu! Odgovor je u tome. kao što se vidi na slici 2. To također znači da dvije leće od različitog materijala imaju različite omjere AX prema DY u žutom svjetlu. Nasuprot tome. ali u kojoj još ima čist stupanj refrakcije.32. jer je prvi primjerak takvog oku­ lara načinio Christian Huygens.30).33.) Refraktori protiv reflektora Prvi teleskopi reflektori potpuno su rješavali problem kromatske aberacije. Na slici 2. Da bismo mogli razumjeti kako je riješen problem kromatske aberacije.32. što znači da je za svaku vrstu stakla dru­ gačija. izradivši jednu konveksnu leću iz materijala većeg omjera.kad se istražuju relativno svijetli obje­ kti. metoda ispravljanja disperzije neposredno se sama predla­ že. Dvije leće proizvode nešto efekta pokazana na slici 2. da je okular sa­ stavljen od dvije leće još u doba Newtona. disperzija je obratna. Ovo uzrokuje da se svjetlo. Ovaj omjer se neznatno ne slaže s bojom svjetla. međutim. kada je Foucault otkrio metodu polaganja tankog sloja srebra na staklenu površinu.15 vidimo da je omjer udalje­ nosti AX prema DY uvijek isti za svjetlo jedne boje. mali su i podnose adekvatno razdvajanje bez bilo kakve pojave poteškoća. Prema tome. morale biti jako razmaknute.

Bass je bio manje šutljiv nego Hall. ali nećete dobiti ni dinara od pa­ tentnih prava za otkriće nove naučne teorije dosega i snage Einsteina. jedva jedvice su uhvatili daljnji dio u tehno­ loškom razvitku ovih dvaju instrume­ nata. teško je patentna prava pravdati na moral­ nim temeljima. Ali Britanci. Peter Dolland je nagovorio svog oca da patentira ovaj novi pronalazak i. kojem je predsjedavao Lord Camden. Po prirodi ne­ što tajnovit čovjek. Svakako. S izumom ahromatskog objektiva došlo je do kona­ čne bitke između teleskopa refraktora i reflektora. U Njemačkoj su stvari pošle sasvim različitim smjerom. sve do kraja živo­ ta Johna Dollanda britanski optičari proizvodili su ahromatske objektive bez smetnje ili zapreke. smatrao je da je Chester Moor Hall "osoba koja svoj izum zadržava za sebe". Otkrivši da su obje leće na­ mijenjene istom kupcu. a u odsutnosti natjecanja monopolist je sklon da postane lijen. Bass ih je sa­ stavio i saznao za njihovo ahromatsko svojstvo. što znači da za nju nema cijene. Nekih pedeset godina poslije Dollan­ dova slučaja. Georgeom Bassom. godi­ ne obratio dvojici londonskih optičara: jednome da mu izbrusi konveksnu po­ lovinu para. jer korište­ nje ideja drugih ne daje ohrabrenje. čiji je hobi bio pravljenje optičkih eksperimenata. koliko je prošlo od rješenja 62 . obe­ shrabreni uskraćivanjem upotrebe ispravne metode.Izgleda čudno da je čovjek koji je ot­ krio metodu izrade ahromatskih obje­ ktiva bio Chester Moor Hall. Hall se 1733. Ipak. sumnjivo je da li je odo­ bravanje takvih širokih patentnih pra­ va uvijek umjesna politika. manja je povlastica. a drugome da mu izbru­ si konkavnu polovinu. Ali je odmah poslije smrti svoga oca. odobravanje Dollandova patenta imalo je gotovo katastrofalan efekt na smjer optičke industrije u Britaniji. Druš­ tvo je svjesno da se samo kraljevska cijena može platiti za stvarno veliku znanstvenu ideju. počeli su izumirati. država. za vrijeme od pede­ set godina. Prava osoba. londonski odvjetnik. Njihovi rivali. jer veća ideja. U stvari. patent je bio propi­ sno odobren. koja ga može koristiti. pa nije osoba koja može koristi­ ti patent. bile su duge i komplicirane. Doista je bilo čudno da su oba optičara imala radni ugovor s istim majstorom. projekt je propao sramotno. jer je u to vrijeme sav istinski precizni pro­ fesionalni rad u Engleskoj bio gotovo uništen. ali je konačni rezultat bio u korist Dollanda. premda nitko nije tvrdio da je J o h n Dolland izumitelj. U svakom slučaju. Kada je u prvim godinama XIX stoljeća Dollandove te­ leskope kritički ispitao mladi Nijemac Joseph Fraunhofer. Ali. i to s uspjehom. Monopol odobren Dollandovima omogućio im je da bez velikog napora proizvedu bolje teleskope refraktore nego što su mogli proizvesti njihovi neposredni rivali. Sud. koji su igrali tako veliku ulogu u prvom razvoju re­ flektora i koji su napravili prvi astro­ nomski objektiv za refraktor. Le­ galne procedure. kojeg je njegov sin Peter povezao s trgovinom. Među njima je bio John Dolland. i tokom slijedećih godina nekoli­ ko je londonskih optičara to saznalo te su započeli izrađivati ahromatske leće za sebe. Peter Dolland pokrenuo akciju protiv jednog od njih. na kraju je pokušala preko Kraljevskog društva poticati proizvo­ dnju boljeg optičkog stakla u Britaniji. ustanovljeno je da nijedan od važnijih problema refrakto­ ra nije bio riješen. dižući uzbunu zbog brzog rasta njemačke optičke in­ dustrije. Zatim su londonski optičari podnijeli peticiju Tajnom vi­ jeću tražeći da se patent povuče. jest Dolland "koji ga je iznio na vidjelo za opću korist". koje su slijedile. Vi možete mnogo dobiti patentirajući bolji način izrade naliv­ pera. čovjek vrlo velike reputacije u znanstvenom svijetu.

U coude sistemu (gore) okular je na gornjem kraju polarne osi čijom se rotaci­ jom mijenjaju satni kutovi Promjena deklinacije po­ stiže se rotacijom ravnog zrcala koje se postavlja ispred objektiva od leća. koji se upotrebljavao u Pariškoj zvjezdarnici pred kraj prošlog stoljeća. Promatrač može vidjeti bilo koji dio neba a da se pri tom ne pomiče. Lijevo: Veliki coude ekvatorijal. 63 .

30 Kromatska aberacija nastaje kod kraj­ njih rubova konveksne leće. Još više od toga. od ko- Slika 2. Osnovni problem objektiva refraktora bio je u izboru ma­ terijala i oblikovanju njihovih površina na takav način koji neće dati samo ko­ rekciju za kromatsku aberaciju nego i oslobođenje od sferne aberacije i kome. koje dotada nitko nije mogao poslići. Matematički uvid je bio ispravan u En­ gleskoj.Lorda Camdena. genijalnog čovjeka povezivanje se pokazalo neodoljivim. Fraunhofer se pripremao za staklarskog tehničara. On je bio pozivan da prati znanstvene sastanke. Te razlike uzrokuju nečistoće. Njegovo otkriće posebno važnih spektralnih linija srest ćemo u kasnijem poglavlju. Fraunhofer je na jednostavan na­ čin poboljšao ukočenost i točnost nor­ malno montiranog ekvatorijala.ne ponovi rezul­ tate ukoliko se uvjeti proizvodnje ne kontroliraju s izuzetnom pažnjom. a ne s bijelom svjetlo­ sti koja sadrži pojedine boje. ali ne i da govo­ ri! Zbog toga je zadovoljstvo zabilježiti da je on u svom životnom djelu nači­ nio osnovna otkrića. reflektor nije potpuno zanemaren.flint staklo . Fraunho­ fer najprije eksperimentira s masom podataka koje je postigao Francuz Pierre Louis Guinand. ravno u znanost XX stoljeća. Ali sve nije bez ko­ risti. Njegov Dorpatski 24centimetarski refraktor donio mu je oslobođenje od poreza u Munchenu. To je streslo samoza­ dovoljstvo Britanije osobito zbog prije spomenutog projekta proizvodnje sta­ kla koji je propao. sferne aberacije i kome. Nije suviše ako se kaže da je Fraunhofer proveo. 64 . Dvije su se stvari udružile u Fraunhoferovoj ličnosti. koja su ga dove­ la daleko iznad stupnja razvitka zna­ nosti njegova doba. mladog. S propasti projekta proizvodnje stakla država je još jednom pala u te­ hnološku pospanost. Kona­ čan proizvod je bio na takvom stupnju savršenstva. Rezultat je bio: teleskopski objektivi znatno oslobođeni kromatske aberaci­ je. ali je bilo ozbiljnog pomanjka­ nja praktične tehnologije. Postojale su peći za taljenje u kojima se moglo pro­ izvoditi staklo postojane optičke kvali­ tete. slavan po otkriću planeta Urana. Ovo je bilo među prvim problemima u povijesti čovječanstva da se istovre­ meno zahtijeva: točnost matematičkog uvida i stručnost praktične tehnologije. Siromašan dječak. istraživački program kojeg bi danas pripisali jednoj grupi vrijednih učenjaka. Kod ovoga ener­ gičnog. konstruirao je i dovršio s vješti­ nom seriju teleskopa reflektora. godini) Fraunhofer je bio smatran "pravim tehnologom". Ostalo su učinili Fraunhoferovo majstorstvo u brušenju stakla i nje­ govo matematičko poznavanje optike. Slika 2. Kasnije je na­ učio i matematiku. Tokom ere Dollandovih refraktora.31 Konkavna leća stvara obrnuti rasap. Ovo ga je dovelo do fundamentalnog tehnolo­ škog otkrića. U zadnjoj četvrtini XVIII stoljeća William Herschel. da jedna posebna vrsta stakla . On je došao do toga da mora početi od mjerenja loma raznih vrsta stakala za pojedine boje. ugla­ vnom vlastitom snagom. Tokom cijelog svog kratkog života (umro je od tuberkuloze u 39.

staklo. Sada su reflektori brzo krenuli naprijed. Tako su 70-tih godina prošlog stoljeća dvije američke zvjezdarnice (Washington i McCormick.91 -centimetarski teleskop na Li­ čko voj zvjezdarnici u SAD. A ove je karakteristike krajnje teško ostvariti u lećama znatnog otvo­ ra.22 metra. Svatko je želio imati Fraunhoferov refraktor. premda su bili ostvareni veliki re­ zultati ovim instrumentima. Sredinom 1880. 65 . Fraunhoferov uspjeh je bio zasnovan na vrhunskoj optičkoj kvaliteti njegova stakla. Ovo je bilo ostvareno tek posljednjih dvadeset godina prošlog stoljeća. Slika 2. Većina astrono­ ma je smatrala da je Fraunhofer donio konačan trijumf teleskopu refraktoru. više cijenili refraktor od reflektora. nije bilo većih poteškoća u ostvarenju veće pra­ ktične svjetlosne jačine. ra­ zmak među njima nije više potreban. Prema tome. čiji smo dosjetljivi in­ strument već vidjeli. Rosse je bio u manjini koja je smatrala da je reflektor bolji instru­ ment nego refraktor. ali nije potrebno da staklo bude visoke optičke kvalitete.jih je jedan imao otvor od 1. Istina je da su se reflektori mogli napraviti s većim otvo­ rima. U Engleskoj su već bili konstruira­ ni reflektori. kao što je bio Nasmyth. Moralo je biti oslobođeno od mjehurića i nehomo­ genosti. bili su učinjeni neminovni napori da se povećaju pro­ mjeri refraktorskih objektiva. otvor bi mu trebao biti oko 76 cm. zatim Lord Rosse. Prije 1888. Charlottesville) postavile 66-centimetarske refraktore. Ali. bilo je proračunato da kod datog otvora reflektor nema svje­ tlosnu jačinu veću od jednog refraktora koji ima otvor za pola manji. bez sumnje. ali zbog neuspjele refleksije na površini zrcala. oni su svi pokazivali već spomenute pogreške. imao je otvor od samo 24 cm. U to vrijeme je Foucault otkrio kako se može posrebriti zrcalo od stakla. čiji je najveći reflektor imao u promjeru 1. Izvanredni Fraunhoferovi refraktori preobratili su situaciju. Sada su pro­ fesionalni astronomi po cijelom svije­ tu. Ironično je da su Fraunhoferova ot­ krića stvarno pokazala krajnju neizvje­ snost refraktora. Na­ suprot. Da bi jedan refraktor imao iste kvalitete kao veliko zrcalo Rossea. Može imati i mnogo mjehurića unutar stakla dokle god oni ne smetaju izbrušenu površinu. godine bio je instaliran refraktor s još većim promje­ rom .33 Ako su leće od raznih vrsti stakala. odabrano za objektiv refraktora. Uprkos slaboj reflektivnoj sposo­ bnosti zrcala toga vremena. Od tada reflektori više nisu bili uzrok velikog gubitka svjetlosti ili ozbiljnih deformacija uslijed promjene tempe­ rature. Fraunhoferovo remek-djelo. mora zadovoljiti najstrože Slika 2.32 Dvije jako razmaknute leće od istog stakla mogu poništiti rasap (disperzi­ ju). dok je Beč imao jedan sa 69-centimetarskim otvorom. ali su sada to uglavnom obavljali amateri astronomi. Disk stakla od kojeg će se napraviti veliko zrcalo mora svakako zadovoljiti uvjet nesavitljivosti i imati mali tem­ peraturni koeficijent rastezanja. jer je njihova izrada imala manje zahtjeva u tehnologiji stakla nego što je bilo potrebno za refraktor.8 metra. Dorpatski refraktor. godine Pulkovska zvjezdarnica u Rusiji i Bischoffstein zvjezdarnica u Francuskoj imale su 76-centimetarske instrumente.

Zaista je ironija da su hard Schmidt. tradici­ Harvard. s la mogu načinili mnogo lakše i s manje kojima su se sretali astronomi što su rizika netočnosti nego što se mogu na­ upotrebljavali veliki Rosseov reflektor. Otklanjanje ove pogreške vrši se šen reflektor.02-metarski instrument zvjezdar­ ima previše! Nije pretjerano reći. od kome nego refraktor.49-metarski reflektor. astivnost i promjenu lika. Iz opravdanih tehno­ Značajniji je razlog. Ovaj bi nedostatak vjerojatno po­ McDonald. Ali poteškoće bile svladane.83 1919.08 1948.52 m 1908. Mount Hamilton (SAD) 3. Mount Locke. Delaware (SAD) 1. a uključuju upravo toliku da ispravi sfernu aberapomanjkanje pouzdanja koje se poja­ ciju zrcala. kao najveći sakupljač svjetla. reflektor obavezno ima samo malo vi­ Mount Stromlo (Australija) 1. samo zrcalo uvo­ vilo prigodom uspjeha Fraunhoferovih di optičke pogreške koje nisu neznatne 66 . Premda se reflektor konačno uveo Mount Wilson (SAD) 1. služio da se održi refraktor "u upotre­ Mount Wilson (SAD) 2. Naravno.88 1955. bi". jer svjetlosti sa Sunca je 1. dno polje. Ali. nego što je proizvedena u tradicional­ nim paraboloidnim zrcalima. Potrebno je stakla su najpažljivije izbrušene. pa su imali slabu reflekti. ali je prvi liko drugih sličnih dimenzija koji se teleskop. činiti velike leće. Victoria (Kanada) 1.55 1937. kad su ove gmatizma ili kromatske aberacije. jednostranom orijentacijom na istraži­ Slijedi popis najvećih: vanje Sunca. kad je posta­ sferna aberacija je sada prilično veli­ lo moguće da se izgradi gotovo savr­ ka.78 1932. Afrika) 1. Ovo znači da Harvard. Najveći refraktor na svijetu veliki reflektor. Pretoria (J.2.10 1971. Kada zraci prođu kroz kružni otvor flektori u danima kada su teleskopi reflektori bili snabdjeveni metalnim prema sfernom zrcalu. Lick. Afrika) 1.52 1933. da je nice Yerkes Williams Bay. i to navesti nekoliko razloga koji su prido­ tako da dadu što slabiju refrakciju. kao na slici zrcalima. Optičke Ovoj listi od 15 velikih reflektora karakteristike novog sistema prona­ potrebno je pridružiti još gotovo to­ šao je Kellner 1910. se reflektor ne može korisno upotrije­ Perkins.52 1942. da su se britanski loških razloga. ostvaren po Kellnerovoj ideji. godine.05 1959.5 metra. da nije bilo pronalaska novog tipa Mount Palomar (SAD) 5.optičke uvjete.88 1935. godine Bernlovima svijeta. onalni paraboloidni reflektor pati više Bosque Alegre (Argentina) 1. Oak Ridge (SAD) 1. Haute-Provence (Francuska) 1. calo pod kutom koji je nagnut prema Dunlap. Radcliffe. SAD. Za to nije potreban reflektora. Površine 2. Bloemfontein (J.54 1917. Zato se vrlo velika zrca­ refraktora i loših klimatskih uvjeta. biti kada zraci s objekta dolaze na zr­ Dominion. od najkvalitetnijeg optičkog stakla.34.88 1958. optičkoj osi zrcala. izrađuju ili su izrađeni u raznim dije­ konstruirao tek 1930. Ovakvi su teleskopi da­ u Engleskoj bili izgrađeni najveći re­ nas poznati kao Schmidtovi teleskopi. Postoji konačni ishod koji se odnosi na bitku između refraktora i reflekto­ zvjezdarnica otvor postavljen ra. Toronto (Kanada) 1. Drugim riječima.88 1948. dođu u žarište bez kome. Nasu­ provođenje opće promatračke astro­ prot njemu imade mnogo reflektora s nomije u Britaniji bilo gotovo uništeno otvorima koji prekoračuju 1.08 1939. a iako je istina da je nedavno planiran postavlja se na kružni otvor. Engleska nije napravi­ korekcionom pločom koja se izrađuje la nijedan instrument velikog otvora. nijeli ovoj čudnoj situaciji. reflektora s mnogo manjom komom Kavkaz (SSSR) 6. (SAD) 2. izgleda da smo dosegli astronomi gotovo posve posvetili istra­ konačan kraj trke između refraktora i živanju Sunca.

67 . godini. s otvorom od 24 centimetra. Fraunhoferov refraktor u Dorpatu. Ovaj 180-centimetarski re­ flektor Lorda Rossea.Kad su refraktori stjecali premoć. reflektori nisu nikako bili zasje­ njeni. bio je poznat kao div od Parsonstowna. bio je jednak po mogućnosti sakupljanja svjetlosti s reflektorom koji ima dvostruko veći otvor objektiva. postavljen blizu Bog Allena u 1840. Ali je velike leće mnogo teže napraviti nego velika zrcala.

Sasvim odvojeno od kromatske pogreške. prikazan gore. a na drugoj glavno zr­ calo Hale reflektora. Danas je najveći na svijetu refraktor 102-centimetarski instrument Yerkesove zvjezdarnice u Williams Bayu. jer njegovo vidno polje omoguća­ va promatraču da sakupi mnogo više i brže astronomskog materijala nego s tradicionalnim reflektorom. gdje kromatska aberacija izaziva nove poteškoće. već spomenute. Prirodno je da je in­ strument popularan na zvjezdarnica­ ma koje su smještene u nepovoljnim klimama. manje je posla s oblikovanjem takve ploče sa slabom refrakcijom nego da se izbrusi objekti­ vna leća jednakog otvora. jer se u rijetkim periodima Skoro sve do kraja prošlog stoljeća nije bilo teleskopa opremljenog s lećom promjera od 90 centimetara. a korekciona ploča od refraktora. Zato se nitko ne prihvaća izrade korekcione ploče većeg promjera od 1. ima poteškoća kod većih otvora u dobivanju i oblikovanju veli­ ke staklene ploče odgovarajuće kvali­ tete. Na prvoj slici vidi se velika leća Yerkesova refraktora. 68 . Razlike u veličina­ ma očituju se usporedbom s ljudima na objema slikama. Međutim. Schmidtov teleskop je u stvari "mje­ šanac" između refraktora i reflektora. Ovaj za­ ključak možemo potvrditi činjenicom da je pomoću takvog teleskopa izrađen opsežan nebeski katalog prije dvade­ set godina na zvjezdarnicama Mount Wilson i Palomar.22 metra. SAD. Zrcalo je posuđeno od reflektora. Prije nekoliko godina Schmidtov te­ leskop je potvrdio vrhunsku popular­ nost.kod vrlo velikog otvora.

U praksi. Wilson i Palomar izradile fotograf­ ski atlas neba. Tradicionalni re­ flektori su bolji za ispitivanje pojedi­ nih objekata jer ih mogu najdetaljnije istražiti. Najveći Schmidtov teleskop danas se nalazi u Jeni. usmjerena prema otklanjanju ovih nedostataka danas se aktivno nastavljaju. koji mogu uključivati veliki broj objekata. a od reflektora zrcalo. otvori Schmidlovih teleskopa su ograničeni zbog pogrešaka koje stvara korekciona leća ili ploča. Slika 2. Schmidtov teleskop je također dobar za vođenje statističkih podataka.pogodnim za astronomska promatra­ nja može dobili vrlo mnogo materijala. zvijezda ili galaktika. Istraživanja. godine. kojem je od refraktora uzeta korekciona ploča. kao što se formira kod normalnog teleskopa. kojim su zvjezdarnice Mt. publiciran 1950.34 Princip rada Schmidtova telesko­ pa. 122-centimetarski Schmidtov te­ leskop. 69 . Zbog toga se Schmidtov teleskop ne može upotrijebiti za preci­ zni mjerni rad. Sada moramo dodati da Schmidtov sistem ima oštro i neraz­ dvojno zakrivljeno vidno polje. nego na sfernu površinu. da rješenje jedne opti­ čke pogreške uvijek uzrokuje pojavu novih pogrešaka. Tako je i sa Schmidtovim teleskopom. napomenuli smo više nego jedanput. Međutim. Slika u žarištu se uopće ne formira na ravni­ ni. Iz ovog slijedi da se fotografiranje vrši na filmu ili pločama koje su zakrivljene na sferni oblik. a ima promjer od 2 metra.

Tri načina shvaćanja problema Kretanja planeta su ili vrlo jedno­ stavna ili vrlo komplicirana. 70 . za koje postoje pisani povije­ sni zapisi. znamo što su oni naučili u razna vremena i na raznim mjestima. Bez poznavanja univerzal­ nih zakona gravitacije i bez pomoći vi­ soko razvijenih optičkih instrumenata svaki će takav pokušaj biti osuđen na propast. jer se nisu mogla lako prepoznati. Ovaj vrlo jednostavni pogled sumi­ ran je u stavkama koje su prikazane u Tablici I na vrhu strane 72. Kretanja planeta su najviše zbunjivala. što je djelomično ovisilo o nužnim in­ teresima baziranim na njihovim pro­ matranjima.3. sve ove staze ili krugovi leže u istoj ra­ vnini. Kreta­ nja Sunca i Mjeseca. premda mnogo složenija. Sunce formira centar svake staze. prema stupnju finoće s kojom netko gleda na problem. Mnogo od onoga što slijedi u ovom i u slijedeća dva poglavlja moći ćemo lakše razumjeti ako počnemo problem promatrati iz naše perspektive. našeg intelektual­ nog razvoja. pa će biti korisno da se defini­ raju tri stadija finoće. bila su očigledno obilježena znatnim pravilnim ritmom. djelomično o instrumen­ tima i njihovoj upotrebi. Mjeseca. Međutim. Sasvim je sigurno da sve do neda­ vno zaista nije bilo ozbiljnih pokušaja da se odrede mase ili struktura nebe­ skih tijela. U najslabije pro­ finjenom stadiju možemo smatrati da se planeti kreću po kružnim stazama oko Sunca. poglavlje KRETANJE PLANETA I DREVNA ASTRONOMIJA Ljudi na Zemlji. promatraju nebo već 25 tisuća godina. Zvijezde su se kretale pravilno i po relativno jednostavnoj šabloni. Zato su prvi astronomi bili zainteresirani gotovo isključivo za bi­ lježenje i tumačenje prividnih kretanja Sunca. što je trajalo još dugo nakon srednjeg vijeka. zvijezda i planeta. djelomično o marljivosti kojom su zapisivali rezul­ tate svojih promatranja i djelomično o vještini i oštroumnosti kojom su tu­ mačili ove rezultate. a planeti se kreću jednakim br­ zinama po svojim stazama. Kroz pet do šest tisuća godina. Zato su kretanja planeta predstavljala glavnu preokupaciju astronomije u antičko doba.

Babilonski astronomi su bilježili svoja promatranja planeta i iz njih sastavljali kataloge. Gore: Geometrijska slika sta­ za planeta iz XVII stoljeća. Grčki astrono­ mi su promatrali kretanja planeta kao geometrijski problem. 71 . n. Dolje: Dio babilonskog zapisa o kretanju planeta Jupitera u I i II stoljeću pr. e.

Imamo sliku krajnje pra­ vilnosti i jednostavnosti. Doista. ono se sada nala- . Na slici 3.52 108 150 228 778 1427 2869 4498 5900 siderički period godina 0. U prvom slučaju Venera se pojavljuje prije Sunca.6152 1. premda se oni za to vrijeme jedva pomaknu po svojim sta­ zama oko Sunca. Budući da Venera refle­ ktira Sunčevo svjetlo. eliptičnost je jako povećana da se istakne novi efekt.862 29.539 19.420 sinodički period dana 116 584 780 399 378 370 367 164.203 9. iz ovog drugog gledišta. Slika pokazuje sta­ zu Venere i Zemlje. druga u milijunima kilometara. Ako se podsjetimo da je Zemlja. a streli­ com označen smjer vrtnje. jer kretanje Zemlje ne utječe na takozvani zvjezdani period (period kojeg vidi promatrač na Suncu). Venera i Sunce. slijedi da je Venera jutarnja zvijezda kad je u po­ ložaju V1 a večernja zvijezda kad je u položaju V2 . kaže se da je u donjoj konjunkciji. Poslije jednog takvog obi­ laska zamišljeni promatrač na Suncu vidio bi planet kako se vratio na pret­ hodni položaj u odnosu na pozadinu udaljenih zvijezda.1. dok je.Tablicu 1 udaljenost od Sunca uspoređeno s udaljeno­ u mili­ sti Zemlje = junima planet 1. Budući da se ova dva planeta kreću oko Sunca različi­ tim brzinama. Kad je planet u položaju V. Neptun i Pluton nisu bili poznati antičkom svi­ jetu. Postoje dva takva slučaja. premda. tj. pokazana je na slici 3. Posljednje se dvije kolone razliku­ ju.0000 1. postoje trenuci kada li­ nija povučena od Zemlje prema Veneri predstavlja tangentu na stazu Venere. naravno. U ovom stadiju moramo uzeti u obzir činjeni­ cu.2408 0.524 5. Prvi. Četvrta kolona daje period.8808 11. nara­ vno.2 imamo situaciju kad se na istom pravcu nađu Zemlja. jednostavno zato jer je V mnogo bliže nama nego V1 . Međutim. Uran.07 39. međutim. koji se odnosi na plane­ te kad se vrate u prethodne položaje kako ih vidi promatrač ovdje na Zemlji.000 1.19 30. naravno. Staza Zemlje. Umjesto da se Sunce nala­ zi u centru kruga. ove kvalitete počinju iščezavati kada uzmemo u obzir drugi stadij.1 nam pokazuje kako mo­ žemo protumačiti prividno vladanje Venere.457 84.723 1. povratak koji nastupi kad se planet vrati u svoj prvobitni položaj nasuprot općoj zvjezdanoj pozadini. vidi se kao tanki srp kada je blizu položaja V.3. ovisan o kretanju Zemlje. a u drugom zalazi poslije Sunca. kada se Venera nalazi desno od Sunca (tan­ genta EV1) i drugi kad se ona nalazi li­ jevo od Sunca (EV2). Prve dvije kolone daju polumjere krugova za razne planete. ako prihvatimo neprofinjeni ili grubi pogled da svi planeti imaju kru­ žne koncentrične staze po kojima se kreću oko Sunca. nego približno . Dru­ ga kolona predstavlja broj godina koje su potrebne da planeti jedanput obiđu oko Sunca. prva kolona je u jedinici polumjera staze Zemlje. a kao puni disk kad je u blizini V1 Očito će prividni promjer srpa u po­ ložaju V biti znatno veći nego prividni promjer diska kod V 1 . nastalo zbog kretanja Zemlje oko Sunca. posljednji planeti imaju trajanja svo­ jih prividnih kretanja u nešto manje od obične godine.013 248. 72 Slika 3. Sve se ovo odnosi na prvi stadij profinjenja. Prividno kretanje je.000 km 0. kao Mjesec. a kad je u položaju V1 onda je u gornjoj konjunkciji. koja se vrti oko osi koja je nagnuta za oko 23° prema ravnini staze prikazane na slici 3.783 367 Ovdje je dana potpuna lista plane­ ta.387 Merkur 58 Venera Zemlja Mars Jupiter Saturn Uran Neptun Pluton 0. naprotiv.kružne elipse. da staze planeta nisu točno kru­ govi. sinodički period (period kojeg vidi promatrač na Zemlji).

kojeg smo uzeli kao pretpostavku u prvom stadiju profinjenja. udaljenost Zemlje od Sunca poprima dvije krajnosti: najveću a + ae i najmanju a . naprotiv. Slika 3. 73 . U 1. Ljeti se os rotacije naginje prema Suncu. zove se Večernja zvijezda. tada je udaljenost Zemlje od Sunca manja od a za veliči­ nu koju možemo pisati kao produkt a x e.1 Venera je Jutarnja zvijezda ili Danica kad dođe u položaj V1 a kad je u po­ ložaju V2 . ljeto je lijevo a zima desno od pravca koji je usmjeren prema K. Zemljina srednja udaljenost od Sunca se mijenja približno jedan i pol posto svakom prigodom. Treba se podsjetiti da se u doba proljetnog ekvinocija Sunce nalazi u smjeru K. a u jednom nje­ nom fokusu nalazi se Sunce. Položaj pravca koji je usmjeren iz Sunca pre­ ma K (kako je bilo početkom siječnja 1920. a najudaljenija od Sunca je u afelu.3 u odnosu na smjer perihel-afel. kako se vidi sa Zemlje dok se. možemo reći da os Zemlje oko koje se vrti ima konstantan smjer u prostoru. Ovo znači da je Zemlja bliže Suncu u perihelu nego u afelu za oko 3 posto. od kojih je jedna proljetna točka (K). Drugim ri­ ječima. Misleći još u postavka­ ma našeg drugog stadija profinjenja.3.0167.3 Staza Zemlje je elipsa. poglavlju smo vidjeli da ra­ vnina ekliptike siječe ravninu nebe­ skog ekvatora u dvije točke. koji se stalno održava tokom kruženja po stazi prikazanoj na slici 3. označenom sa S.zi u jednom žarištu elipse. Svojstvo je elipse da u točki afela udaljenost Zemlje od Sunca prekora­ čuje a točno za isti iznos za koliko je ona kraća u točki perihela. Prema tome.2 V označuje položaj Venere u do­ njoj konjunkciji. poznatoj kao perihel njene staze. Kada bi Zemljina os rotacije bila točno postavljena pod pravim kutom na ravninu njene staze. a V1 njen položaj u gornjoj konjunkciji Slika 3. A je afel a P perihel.ae. a s obzirom na smisao kretanja Zemlje. ne bi bilo go­ dišnjih doba. to­ čki koja je označena sa A. a Slika 3. Položaji dvaju ekvinocija označeni su na slici. ono nalazi u doba jesenskog ekvinocija u potpuno suprotnom smjeru. Zemlja je najbliže Suncu u točki P. Za Zemlju je veličina e jednaka 0. naime za a x e. godine) pokazan je na slici 3. Ako označi­ mo a za polumjer pravog kruga.

za Mars. iznoseći gru­ bo plus ili minus 10% i plus ili minus 20%. koje ravnine drugih planetskih staza zatvaraju s ravninom staze Zemlje. odnosno Merkur. Ovi mali utjecaji uzrokuju male nepra­ vilnosti na stazama planeta. ali on nije bio ispravno protumačen. a još veća u slučaju Merkura.0933 0. iz koje je vidljivo da je staza Zemlje manje eliptična nego bilo kojeg drugog planeta. Svi njihovi ekscentriciteti su različiti. U drugom stadiju nema ništa jedinstveno kod staza planeta. Tablica 2 ekscentrici. orijentacije njihovih glavnih osi su sve različite. Ovo su bile finoće u kretanjima Zemlje i Mje­ seca. Ova nepravilnost postaje još izražajnija kada prijeđemo na treći stadij finoće. Staza planeta oko Sunca bila bi elipsa samo ako bi se moglo komple­ tno zanemariti cjelokupni gravitacioni utjecaj osim utjecaja Sunca. Iz slike 3. U prvom grubom stadiju možemo zamisliti da .0558 130° 27' 101° 34' 334° 35' 13° 2' 91° 29' 1° 51' 1° 18' 2° 29' 3° 24' planet Merkur Venera Zemlja Mars Jupiter Saturn Daljnja važna točka u ovom dru­ gom stadiju finoće je u tome da se sta­ ze planeta ne nalaze u istoj ravnini. U ovom stadiju treba da spo­ znamo da staze planeta nisu ni prave elipse. Zato je u antičko doba već bilo raspo­ loživog materijala za eliptički karakter Zemljine staze. kako ćemo vidjeti. a to je bilo lako otkriti pomoću promatračkih metoda koje su upotre­ bljavali astronomi antičkog svijeta. Kutove. Svaka staza je određena posebnom ravninom.dužina nagib prema tet staze perihela stazi Zemlje 0. Zbog eliptičnosti staze Zemlje. da ima bitnih razlika izme­ đu naša dva stadija finoće. put od proljeća kroz točku A do jeseni nešto je veći nego put od jeseni kroz točku P do proljeća.zimi udaljuje od njega (ljeto i zima su ovdje uračunati u sjevernu hemisferu). kao i nagibi ravnina njihovih staza. Osim toga. koji je prosuđen iz položaja zvijezda na nebu. ali su jedna prema drugoj 74 nagnute za vrlo male kutove. nije iskoristio. Mada je istina da je Sunčevo gravitaciono dje­ lovanje mnogo veće nego djelovanje svih planeta zajedno. Odgo­ varajuće vrijednosti ekscentriciteta (e) za sve planete.3 vidimo da smjer perihela glavne osi staze Zemlje zatvara kut od 101° 34' sa smjerom K. naime. koje su bile poznate u staro doba. Do sada ništa nije bilo rečeno o kretanju Mjeseca. Za antičko doba je bila sreća da ove fine nepravilnosti u kretanju planeta nisu otkrivene s promatračkim instru­ mentima. osim Venere. Odgovarajući kutovi za druge planete dani su u drugoj koloni tablice 2. kretali su se po kružnim stazama oko Sunca s jednoli­ kim brzinama. Jasno je. U prvom su stadiju imali jednostavnu sliku. dane su u prvoj koloni ta­ blice 2. a tu ponovo možemo opisati situaciju u tri stadija. jer bi inače problem planet­ skih kretanja u kompletnim detaljima bio sasvim nepristupačan. nalazimo u trećoj koloni tablice 2.0167 0. ostaje činjenica da se planeti međusobno privlače gra­ vitacionim poljima upravo takvim ka­ kvo je na njih utjecanje polja Sunca. Zato prolazimo iz jedinstvenosti prema krajnjoj nepravilnosti. u kojoj su u suštini svi planeti imali iste karakteristike. bile su dvije stvari trećeg stadija finoće koje su također bile na­ dohvat antičkim astronomima.2056 76° 13' 7° 0' 0. Doista. kolebanja u udaljenosti od Sunca su sasvim stvarna u slučaju Marsa. U drugom stadiju profinjenja mora­ mo uzeti u obzir činjenicu da su staze drugih planeta također eliptične.0484 0.0068 0. Razlika iznosi oko sedam dana. Nepravil­ nosti drugog stadija su bile dostižive antičkom svijetu koji to.

Prijeđimo sada na fine detalje kreta­ nja Zemlje. Točno je Nacrtani kamen na dnu ove grčke vaze s crvenim likovima žena. polagano mijenjaju s vremenom. Zato se pravac SK može točno odrediti. da je staza Mjeseca eliptična. Već smo rekli da Zemljina os rotacije uvijek zadržava stalni smjer u prostoru. a to je kut za koji je os Zemlje uvijek nagnuta prema ravnini staze Zemlje. Kada dođemo do trećeg stadija fi­ noće. o kojima je raspravljano u 1. U drugom stadiju moramo uzeti u obzir činjenicu. jer se za stolje­ će pravac SK okrene približno za 11/2°. učinak mora stvarno postati uočljiv čim se usporede promatranja od sto i više godina. Ovo znači da se polovi nebeske sfere. više su zamjetljive nego perturbacije na stazama planeta. koji su razmi­ šljali o svom položaju u svemiru.000 godina. Stari narodi. označen na slici 3. njegova velika masa uzrokuje vrlo ozbiljne perturbacije ili poremećaje na stazi Mjeseca. Ovo uzrokuje da se pra­ vac SK. Ali. To zaista nije tako. mnogo veće nego bilo kakve perturbacije koje gravitaciono polje jednog planeta pro­ izvodi na stazi drugog planeta. kojemu je vrh u centru Zemlje i čija je os okomi­ ta na ravninu staze Zemlje. opisujući kompletnu rotaciju za oko 26.) Vrijeme koje je potrebno da os jedanput obiđe oko stošca iznosi oko 26. U ovoj jednostavnoj slici staza Mjeseca je maleni krug u usporedbi s krugom Zemlje oko Sunca. U stvari. radijus staze Zemlje je oko 370 puta veći od radijusa staze Mjeseca. Budući da se u svakom trenutku može odrediti ravnina ekvatora Zemlje sa znatnom točnosti. A ovo se može vršiti svake godine. poglavlju. Također možemo zamisliti da je ravnina Mjesečeve staze paralelna s ravninom staze Zemlje oko Sunca.se Mjesec kreće po kružnoj stazi polu­ mjera 400 000 kilometara čiji je cen­ tar u centru Zemlje. (Ovo je prikaza­ no na slici 6. u kojem moramo uzeti u obzir više od jednog gravitacionog polja. što će reći finoće trećeg stadija. a ovo je mnogo više nego bilo kakve vjerojatne pogreške mjerenja. pa i s pomoću samo primitivnih instrumenata. došli su do zaključka da je Zemlja središte svijeta. također se mijenja pravac presjecišta ravnine ekvatora Zemlje i ravnine staze Zemlje. poglavlju. što je bio sasvim prirodan za­ ključak.000 godina. sa ekscentričnosti od 0.3. može se također odrediti s pristojnom pre­ ciznošću trenutak u godini kada se Sunce nađe u ravnini ekvatora Zemlje. Os se polagano kreće oko stošca. premda je Sunce ne­ usporedivo dalje. Domi­ nirajući gravitacioni utjecaj na Mjesec dolazi od Zemlje. označuje "pupak svijeta" u Delfiju. a ne od Sunca. perturbacije na stazi Mjeseca. naći ćemo da ono stvara mnogo veće razlike u kretanju Mjeseca nego što se javljaju u kretanjima planeta. recimo na nekoliko lučnih minuta. polagano okreće naokolo. Polu-kut 1 stošca je upravo 23 /2°. a ne Sunce. 75 . Doista. Ako se sada pravac SK polagano okreće s vre­ menom. Prema tome. one su tako uočljive da su stvarno bile u dohvatu antičkom svijetu. je­ dnostavno zbog toga što je Mjesec tako blizu Zemlji.1 u 6.0549 i da ravnina staze zatvara kut od 5° 9' s ravninom Zemljine staze. Osim toga.

Slika 3. gdje imamo potpuno sli­ čnu krivulju. a zvijezde su tako daleko udaljene. a Z da se kreće.4 Uzmemo li da je Zemlja centar. ali s reflektivnom sime­ trijom. gdje je Sunce najbliže Zemlji.4. za prve astronome bilo je prirodno da se sma­ tra da je Zemlja centar. Odgovor je pokazan u crtežu desno. gdje se Sunce kreće po stazi oko Ze­ mlje. u kojem je Sunce centar Sunčeva sustava. ali u reflektivnoj simetriji.3 se mora simetrično odraziti. smjer K je. Važnost refiektivne simetrije može se najjasnije razumjeti pomoću zamišlje­ nog primjera pokazanog na slici 3.5. Točka na slici 3.6. a točka najveće udaljenosti se zove apo­ gej. Tu imamo tijelo Z. što će reći da je cijela krivulja okrenuta za 180°. ali za čovjeka sposobnosti Hiparha to je bilo unutar granica pro­ matranja. Slika 3. Zato se poja­ vilo pitanje kao što je opisano na slici gore. koje se kreće oko drugog tijela S. Nalijevo uzimamo da je S nepomičan. ako uzmemo da je Sunce nepomični centar. a Z je nepomično. Pogledajmo sada sliku 3. a ne Sunce. može smatrati da se Venera kreće 76 . Ali. Godišnja doba su također označe­ na na slici. kako je gore prikazano. a to je jednostavno zato jer je smjer K povezan sa zvjezdanom pozadinom. Kada gledamo sa Zemlje. da efekt nije velik za period od nekoli­ ko stoljeća. crtež lijevo daje kre­ tanje Z kako ga je odredio promatrač smješten u S.7 (desno) Staze Venere i Sunca. a apogej afelu. Slika 3.3 moramo izraditi sliku 3. da se one pojave u istom smjeru bez obzira da li ih gledamo sa Zemlje ili sa Sunca. Kako ovo vidi promatrač na Zemlji? Zbog pojednostavljenja. uzmemo Zemlju da miruje. vratimo se na naš prvi stadij profmjenja i uzmimo u obzir slučaj gdje su staze krugovi.6 (lijevo) Staze Venere i Zemlje. Ako. tada umjesto slike 3. Perigej odgovara perihelu. dok se.Slika 3. Mo­ žemo smatrati da se Sunce okreće oko Zemlje po kružnoj stazi.3.5 Primjer refleksne simetrije. tako­ đer. isti kao što je bio i sa Sunca. stazi potpuno sličnog oblika kao na slici 3. Ovo je opće svojstvo za bilo kakvu vrstu oblika krivulja. slika 3.4. naravno. na primjer. Nadesno se S kreće. ako uzmemo da je Zemlja nepomični centar. Do sada smo sve promatrali s da­ našnjeg stajališta. sada se zove perigej. gdje su staze Venere i Zemlje ponovo pokaza­ ne u uvjetima heliocentričnog sustava.

a drugi krug ima polumjer jednak polumjeru staze vanjskog planeta. Tro- Slika 3.9 crne točke predstavljaju po­ ložaje Zemlje.8 poka­ zuje staze Zemlje i vanjskog planeta u heliocentričnom sustavu.Slika 3.9 pokazuje njihove staze u geocentričnom sustavu.7. Ali se sama točka S sada kreće. gdje je Sunce označeno točkom S. Što se događa kad prijeđemo iz heliocentričnog na geocentrični pogled s obzirom na kre­ tanje planeta koji je udaljeniji od Sun­ ca nego naša Zemlja.7. ako uzmemo da je Sunce nepomični cen­ tar. po kružnoj stazi oko Sunca.8 Staze Zemlje i vanjskog planeta. Tako je kretanje Venere sasta­ vljeno iz dva dijela: kretanje po krugu oko centra S i kretanje centra kruga. Prvi dio slike 3. jasno je da je drugi krug veći od prvoga.8 i 3. Slika 3. kao što je na slici 3. I u slikama 3. Sunce se sada okreće oko Zemlje po kružnoj stazi. Slika 3. Primedba skenera: "prosto ko pasulj" :p 77 . Kretanje ovakve vrste zove se kretanje po epiciklu ili epicikličko kretanje. a odgovarajuće stranice ovih trokuta su paralelne jedna prema drugoj. Sunca i Venere u određenom trenutku. ako uzmemo da je Zemlja centar. U slikama 3. Dok prvi krug ima polumjer je­ dnak polumjeru staze Zemlje.6 i 3.7 crne točke označu­ ju položaje Zemlje.10 Slika epicikla istog vanjskog planeta. a vanjski planet kruži oko Sunca koje se također kreće. Mala slika nago­ vještava kako se ekscentrični krug na većoj slici može pretvoriti u epicikl.9 Staza tog istog planeta. pa se prema tome cijela kružna staza Venere kreće zajedno s njom. kako je to prikazano na slici 3. planeta koji je bliži Sun­ cu nego naša Zemlja. Trokuti ESV imaju točno isti oblik u oba slučaja. Sunca i datog vanjskog planeta u određenom trenutku. Do sada smo razmatrali samo kre­ tanje Venere.

10 *.7. na primjer. kao u drugom crtežu slike 3. Sunca i vanjskog planeta i epiciklički centar C koji odgovara istom trenutku položaja planeta prikazanom na slici 3. Zato se točka C kreće Slika 3. a onaj u slici 3.11 Na ovoj je slici ekscentrični krug uzet kao epicikl Venere. da se pre­ dodžba ekscentričnog kruga može pretvoriti u epiciklički krug i obratno. kako je po­ kazano na slici 3. Opisani tip. pa se dvije nove linije presijecaju u C. Kreta­ nje vanjskog planeta se sada pokazalo Slika 3.7 kao epiciklički prikaz. pa se ove nove linije presijecaju u C. 78 .9. pa se jednom okrene za period koji je jednak periodu vanjskog planeta oko Sunca. Linija ZC je jednaka dužini polumjera staze Venere. Mala slika daje bazu za promjenu. prikazan na slici 3. a nije jednak polumjeru staze Zemlje. Crne točke na slici 3. koja je jednaka periodu kretanja Ve­ nere oko Sunca. Povucimo liniju kroz Z pa­ ralelnu sa SO i liniju kroz O paralelnu sa SZ. čiji je polumjer jednak polumjeru staze Zemlje. jer je metoda potpuno ista.11. pa se zato jedanput okrene za godinu dana . C će predstavljati Sunce samo za unutarnje planete. pokazan za Veneru na slici 3. koji je prikazan na slici 3. Povucimo liniju kroz Z paralelno sa SV i liniju kroz V paralelno sa SZ. zamijeniti ekscentričnom kružnom predodžbom. a njihove odgovaraju­ će stranice su paralelne. Sada nije teško uvidjeti.10.7. kao epicikličko kretanje u kojem se C kreće po velikom krugu za period koji je jednak periodu kretanja vanjskog planeta oko Sunca. slučaj pokazan na slici 3. pa prijeđe kompletnu rotaciju.za period kretanja Zemlje oko Sunca. Sada uzmimo C kao centar i oko njega nacrtajmo krug. Pre­ ma tome je ZC jednak polumjeru staze vanjskog planeta. pa znači da je polumjer tog kruga jednak polumjeru staze vanj­ skog planeta. dok je OC paralelno sa SZ. dok se vanjski pla­ net kreće oko malog kruga u periodu koji je jednak periodu kretanja Zemlje oko Sunca.što će reći . Ovo nam dozvolja­ va da konstruiramo epiciklički prikaz kretanja vanjskog planeta. dok S pokazuje položaj Sunca za vanjske planete.9 linija ZC paralelna sa SO.9. Sada nacrtajmo krug čiji je centar Zemlja.9.12 Ako razmotrimo sliku svih epicikala planeta. C je točka na ovom kru­ gu. poznat je kao ekscentrični kružni prikaz. a prolazi kroz O i C. Na sličan način može se epiciklički prikaz. Uzmimo. Ovo je zato jer je u drugom crtežu slike 3. a OC je jednak polu­ mjeru staze Zemlje. Zato je SOCZ paralelogram poka­ zan na drugom crtežu u slici 3.kuti ESO su slični u oba slučaja.10 pokazuju položaje Zemlje. oni su iste veličine.

Fotografija pokazuje prividne petlje u stazama planeta Merkura. Složenost ovog primje­ ra objašnjava zašto su kretanja planeta predstavljala astronomima antike gotovo nerješiv problem. Planet se kreće suprotno od smjera kazaljke na satu od X do linije ZA„ a zatim u smjeru kazaljke na satu natrag do linije ZA2. Ova je fotografija načinjena u Munchenskom planetariju. 79 .Slika 3. gdje je mehaničkim putem istovremeno izvedeno kretanje planeta za period od sedamnaest godi­ na.13 Prividno kretanje planeta kako se vidi sa Zemlje. Venere i Mar­ sa. a također i projekcije kretanja planeta Jupitera i Saturna.

.

ni jedan Bilo je sigurno shvaćeno za vanjske planet se ne kreće jednostavno oko planete. zovu se staci­ ljeća pr. planet u X slijedeći put slike iste stvari. boginju neba. n. njegova kretanje C oko manjeg kruga koji ima bi metoda također bila uspješna i za polumjer jednak polumjeru staze Ve­ Merkur.9 i 3. Egipatski brzini kojom se on kreće po toj stazi. Zaista. dodžbu umjesto epicikličke. primijeni na slučaj planeta je na slici 3. gdje je SV jednako po­ kciju za Merkur. Zbog neuspjeh za Merkur pojavio se upravo toga je kretanje Venere sastavljeno iz upotrebe epicikličke predodžbe. neki su podu­ ne kreće ravno unaokolo u smjeru su­ pirali samo jednu predodžbu. pojava koju vidi pro­ ukazao da su te dvije predodžbe po.13.13. preonarni smjerovi. Očito je da kut A1Zsvođenu preko Zemlje. Drugima je vje­ na slici 3. na udaljenosti od Z razumjeli jednaku vrijednost epicikli. Linije kao ZA1 Prethodna slika: i ZA2 .koja je jednaka udaljenosti od P do C. čkog i ekscentričnog kružnog predsta­ a označena je znakom S. nere. trijebljena u svim slučajevima. unutarnje planete. a vrijeme kreta­ uzimajući ekscentričnu kružnu pre­ nja oko C iznosi jednu godinu. pokazuje Nut. kreće se na takav način da se je Ptolemej jasno spoznao ekvivalen­ linija povučena od njega prema Zemlji tnost za slučajeve Venere i Merkura. Ovo je Saturn. Kasnije ćemo vidjeti da je Ptolemej kreće okolo u smjeru koji je suprotan došao do oštroumne konstrukcije za smjeru kretanja kazaljke na satu sve preinačenje epicikličke predodžbe na dok ne dođe u položaj ZA1 kada se takav način. koji je djelomično uzimao počne kretati u smjeru kretanja ka­ u obzir eliptični karakter staza pla. lumjeru staze Zemlje. Metoda je vrlo dobro primije­ pokazano u drugom crtežu slike 3. druga.10 za planete koje se nalaze bliže Sun­ primjenjuju na sve planete koji se na­ cu nego Zemlja.matrač na Zemlji stvara oblik pokazan tpuno ekvivalentne. Da od dvije komponente: prva.11.zaljke na satu sve do ZA2 Poslije toga ponovo nastaje kretanje u suprotnom smjeru od kretanja kazaljke na satu sve do slijedeće petlje. a neki protnom od kretanja kazaljke na satu. jer je Ptolemej sasvim jasno Zemlje. 81 . Jupiter i ko kretanju Venere oko Sunca. kretanje je Ptolemej proveo točno istu konstru­ oko centra C. Slična se konstrukcija. ali iz razloga obja­ Linija CV je jednaka dužini polumjera šnjenog u matematičkom dodatku ove staze Zemlje i zato načini kompletnu knjige. a vrijeme kretanja je jednako pe­ Ako je epiciklička predodžba upo­ riodu Venere. tada centar C epiciMerkura. Ona pokazuje da se pra­ rojatno bilo mnogo manje jasno o toj vac povučen od Zemlje prema planetu stvari nego Ptolemeju. nije izrađena za Merkur. Dva broda nalaze se na A2 ovisi o polumjeru staze planeta i o desnoj i lijevoj strani diska Zemlje. u kojima smjer planeta okrene Ova egipatska rezbarija na kamenu iz V stonjegovo kutno kretanje.12. Bilo je neke sumnje da li 3. njena na Veneru. astronomi su dugo vjerovali da Sunce napravi Općenito. vanjske planete Sunce se ne nalazi u Ova se stvar dugo razmatrala. kao što očigledno. vljanja za slučajeve Veneru i Merkura. dok se konstrukcije slične kla predstavlja položaj Sunca samo konstrukcijama na slikama 3. kao za druge planete. Ovaj rotaciju za točno jednu godinu. Za laze dalje od Zemlje.oko Zemlje u vremenu koje je jedna­ neta tako dalekih kao Mars. Zbog kretanja po epiciklu. e. što je veći polumjer epicikla nevidljivi put svake noći od zapadnog do isto­ u usporedbi s polumjerom većeg kručnog horizonta u brodu niz rijeku. bez jasnog saznanja tvrdili da su to Zaista. jer C nego na pravcu koji je povučen kroz je bilo sumnje da li su prvi astronomi Z paralelno sa CP.

Općenito o drevnoj astronomiji Drevna astronomija je imala dvije žarišne točke. Drugim riječima. trebalo prenijeti na Babilonce. dok je u Babiloniji u to vrijeme astronomija već imala snažan razvitak. bila sasvim beznačajna. prije Babilonaca moguće je da su Sumera- ni posjedovali znatnu količinu prilično profinjenih astronomskih podataka. Razvitak u Grčkoj i Me­ zopotamiji nije bio istovremen. sigurno dobio svoje rezultate od Ba­ bilonaca i da su ih oni već uglavnom imali pripremljene. S ovim uvodnim napomenama. također. to je veći kut A1ZA2. n . ako bismo mogli primjerno odmjeriti pouzdanost prvih razvitaka. e. e . Štaviše. mnogo toga što se prethodno pripisivalo Grcima. Zbog razlike u trenucima njihovih najvećih dostignuća. Ovo znači da je kut mnogo veći za Mars nego za Jupiter. upozorava da bi. kut koji kaže kad je planet retrogradan. kao na primjer. obavljeni tamo. Na­ protiv. koje su dolazile s Bli­ skog istoka. oko 130. sa znatnom preci­ znošću. godine p . posve je sigurno da je tada grčka astronomija bila pod utjecajem ideja. Premda je bilo mno­ go toga učinjeno za razvoj astronomi­ je u Indiji i u Kini. babilonski astro­ nomi promatrali su položaje planeta. naovamo izazvale znatne odjeke u Mezopotamiji. pisac je sklon da ukaže da su metode rada dviju grupa bile sasvim posebne i da glavne karakteristike gr­ čkog načina mišljenja nisu bile pre­ uzete od babilonskih astronoma. n . vjerojatno preneseni iz Mezopotamije. na primjer. Nedavno se zaista tvrdilo daje Hiparh. astronom iz Seleukije na rijeci Tigris. heliocentrična teorija Aristarha. izgleda vjerojatno da su grčke ideje iz III stoljeća p . a bit ćemo. Moja je vlastita slutnja da je rad Babilonaca bio gotovo numerički. koje treba pamtiti. n. što je omogućilo da se otkriju 82 . a veći je za Jupiter nego za Saturn. e . Neugebauer.ga. mnogi su radovi. koju je proučavao Seleuk. u boljem položaju da ocijenimo oštroumnost mnogih pokušaja da se nađe zadovo­ ljavajuće rješenje. Mezo­ potamija je u svojoj fazi maksimalnog dostignuća vjerojatno imala prednost prvenstva od pet stoljeća. a naročito Mjesec. Premda tu ima istine. Sigurno je grčka astronomija 1000 godina p. a drugu u Grčkoj. Slično. kut je veći za Veneru nego za Merkur. moći ćemo razumjeti za­ što je problem kretanja planeta stvorio takvu dominantnu temu stare astro­ nomije. . jalnu u Mezopotamiji.

Planeti i Mjesec su uzimani da se kreću po određenim geometrijskim stazama. n. Pravilnosti su bile otkrivene empirički. Umjesto gledanja na problem kao na neku šifriranu zbirku. oni su shvatili kretanja nebeskih tijela u vidu geometrijskog modela. bilo tko ne može postaviti razbori: geometrijski model ukoliko se ne može odgovoriti na pitanja o privremenom boravku zvijezda i planeta kada su oni iznad i ispod horizonta. Slično. kad oni zađu ispod horizon­ ta. . I tako je neospornost modela. matemati­ ku i opće znanje. Znamo da su naj­ stariji Grci. bila ili potvrđe­ na ili nepotvrđena. n. a one su korištene u pre­ dviđanju budućih položaja.pravilnosti među njihovim promatra­ njima. zatim su one prilagođene raznim matematičkim formulama. e. tada je sasvim nepotrebno da se rješava pro­ blem gdje su planeti kad se ne vide. smatrali da Sunce. čini se jasno da sami Babilonci nisu rješavali geometrijske modele. teško je vjerovati da su Grci VIII stoljeća pr. Netko će pitati. planeti i zvijezde ne nastavljaju svoja prividna dnevna kružna kretanja poslije zala­ za na zapadu. koje će predstaviti stvarno promatrane položaje planeta. a učinci njiho­ vih kretanja po tim su stazama izraču­ navani i zatim uspoređivani s proma­ tranjima. da li planeti i zvi­ jezde nastavljaju svoja kretanja ispod horizonta po stazama koje će ih pono­ vo dovesti do točaka gdje oni izlaze.Prethodna slika: Ali. Godinama su prepisivači unosili pogreške i iskrivljavali originale. davalo je mogućnost starim astronomima da jedno od ova dva kretanja upotrijebe kao bazu za kalendar. U Egiptu se smatralo da Sunce prevaljuje svoj put od zapada prema sjeveru i natrag do istoka u jednom čamcu po rijeci. Vjero­ valo se da se oni kreću ispod Zemlje preko sjevera sve dok ponovo ne dođu do određenih točaka na istoku iz kojih izlaze. Mjesec. u VIII i VII stoljeću p. što znači da se oni ne nastavljaju kretati po svojim dnevnim kružnim stazama ispod Zemlje. kojeg su oni prihvatili.. Nadesno je talijanski rukopis iz XV sto­ ljeća u kojem je umjetnik pobrkao ime astronoma Ptolemeja s Ptolemejem iz egipatske dinastije. S tim u vezi moramo se podsjetiti da Moderna fotografija pomrčine Sunca: Mje­ sečev disk pokrio je Sunce. Uvjerenje da su Grci prvi shvatili astronomske probleme u obliku geo­ metrijskog modela bazirano je na lo­ gičkom zaključku. . Postoji i odsudna razlika između babilonskih i grčkih metoda pristu­ pa. Malo je grčkih geometrijskih prilaza pro­ blemima astronomije preživjelo neizmi­ jenjen oblik u ranom i srednjem kršćan­ skom svijetu. Činjenica da Sunce i Mjesec imaju iste prividne promjere i činjenica da se kretanja obaju tijela mogu grubo uklopiti u ciklus godišnjih doba. Kasnije su pokušali usavršiti geometrijsku predodžbu. Budući da su egipat­ ska astronomija. Grčka metoda bila je potpuno ra­ zličita. Ako netko traži samo algebarske formule. a zatim korištenje otkrivenih pravilnosti da se predskažu budući položaji Mjeseca i planeta. matematika i opće znanje bili uglavnom slabi u odnosu na babilonsku astronomiju. odnosno. mogli prihva­ titi slične primitivne predodžbe ako je bilo valjanijih koncepcija u Babiloniji. e.

Na ovom se međašnjem kamenu iz 1100. predstavljalo gotovo najviši domet astronomije na Bliskom istoku. oni su mnogo kasnije rješavali problem zapletenosti u kretanju Mjeseca. pr n. Mjesec pojavljuje između svoje dvoje "djece" . jer je to slučaj u kojem je potrebno pri­ mijeniti naš treći stadij profinjenosti. god. Ne može se tvrditi da je ovaj pogled sigurno točan. To­ čno predviđanje kretanja Mjeseca bilo je od životne važnosti zbog obrade zemljišta. ako je ovo bio njihov prilaz. Babi­ lonci nisu mogli odrediti stazu Mjese­ ca potrebnog stupnja točnosti. fazama i pomrči­ nama Mjeseca tokom II stoljeća p.Babilonska tablica za pisanje sadrži detalj­ ne podatke o položajima. Prema Grcima. Mjesec je bio tako važan u mezopotamskoj kulturi da je izabran kao osnova za kalendar usprkos svim praktičnim teškoća­ ma složenog primjera. lako je uvidjeti zašto je isti način mišljenja bio vjero­ jatno primijenjen na planete i zvijezde. e. Zaista. n . empirički prilaz problemu bila je samo njihova nada. Ovo je upravo problem gdje je numeričko-logični pristup dao bolje rezultate od geometrijskog pristupa. Uskrs. nije dovoljan da se odredi povijest drevne astronomije u najsitnijim detaljima. a i dan-danas je datum za jednu od glavnih kršćanskih svetkovina. e. n. posebno s obzi- . a posebno predvi­ đanja kretanja Mjeseca i određivanja datuma novog Mjeseca (Mlađaka) zbog kulturnih zbivanja. Postoji poseban razlog zašto je baš tako. koji je na raspolaganju. Jasno je da je kretanje Mjeseca postalo važno u životu Mezopotamije i okolnih područja.) Slučaj Mjeseca je upravo onaj u ko­ jem je geometrijski prilaz bio sasvim nemoguć ako se tražila visoka točnost. jer utvrđeni materijal. a lako se mo­ gao dešifrirati i čitati. Bez pomoći gravitacione teorije. Nume­ rički. Prema njima. Vjerojatno njihova zanimanja u astro­ nomiji nisu jednostavno bila usmje­ rena prema geometrijskim idejama uopće. u drugu ruku. A. je VIII stoljeće p . na kojeg su gledali kao na najvažniji problem. (Stari zavjet vrvi od prikaza svetkovina i obreda pove­ zanih s Mlađakom. dobiven od prvog Uštapa ili punog Mjeseca koji se poja­ vljuje poslije proljetnog ekvinocija. Mjesec nije bio najinteresantniji slučaj. e . Ovo ne znači da su sami Babilon­ ci vjerovali u apsurd poput onoga da se Sunce vozi u čamcu oko horizonta.Venere (lijevo) i Sunca (de­ sno). nije bilo potrebno iznad svega drugoga da se budući položaji Mjeseca točno predvide.

Apsurdno je da je Mjesec uvelike komplicirao situaciju. Međutim.78 sekundi. ili neka bolja. bili sačuvani. bilo mnogo razloga da se upadne u zamku uzimajući neku rijetku vezu koja postoji između Mje­ seca i Sunca. također. samo su oni pogledi Grka. bez preciznih poznavanja ovih vrijednosti. 365 dana. kao što je bila heliocentrična teorija Aristarha. Kada gledamo Sunce i Mjesec na nebu. Zato se pojavila mučna situacija da su one grčke ideje. ovo bi bilo značajno kad bi bilo neke veze između dužine dana. 5 sati. Morao je biti poznat točan trenutak sjetve. Drugi period od 29 1 / 2 dana nazvan je sinodički mje­ sec.proljetni i jesenski ekvinocij. 44 minute i 2. oni koji su kopirali bili su manje intelektualne snage nego prvobitni grčki učenjaci. Razlika nastane zbog kretanja Zemlje oko Sunca. prosječno vrijeme između dvaju uza­ stopnih pojava novog mjeseca ili ušta­ pa je oko 29 1 / 2 dana. uvjet da dođe do nastanka novog ili punog mjeseca. Dne­ vno kretanje Sunca određuje smjer juga bilo kojem promatraču smješte­ nom bilo gdje na sjevernoj hemisferi. Osim Ptolemejeva Amagesta. Pokušaj rekonstrukcije u preostalom dijelu ovog poglavlja mora se zato sagledati u svjetlu koje upozorava. Ovo uzrokuje da Mjesec treba da napravi više od jednog cijelog kruga da dođe direktno u pravac sa Suncem. a najvjerojatnija prava prvenstva su bila krivo porazdijeljena. U toku pada gr­ čke nauke u rimsko doba. Ako uzmemo grubu vrijednost. 12 sati. vrlo malo je preživje­ lo originalnih rukopisa velikih grčkih učenjaka.rom na obrazloženja.0 sekundi. preživjele su samo preko slučajnih pri­ mjedaba u rukopisima drugih naroda. odrediti smje­ rovi zapada i istoka jednostavno pro­ matrajući Sunce u bilo kojem danu u godini. bili potpuno tupi. Da Zemlja nije imala satelita. prema starim shvaćanjima. određena kao interval između uzasto­ pnih prolaza Sunca preko nebeskog ekvatora. U stvari. Zato se mogu. što je približno dužina godine. Godišnja doba i kalendar Čim je čovjek prešao iz nomadskog života u ratarstvo. Tada dvanaest sinodičkih mje­ seci imaju 360 dana. Prema današnjem mi­ šljenju. imala univerzalniju upotrebu i čovječanstvo bi imalo manje briga u postizanju jednog osje­ tljivog kalendara. veći­ nom upravo one ideje o kojima imamo najmanje sigurnih podataka. ova bi metoda. što znači da se on u 27 1 / 3 dana vrati u potpuno isti položaj u odnosu na pozadinu zvijezda. Postoje samo dva momen­ ta u godini kada Sunce izađe točno u istočnoj točki i zađe točno u zapadnoj točki . poznavanje trajanja godišnjih doba postalo je najvažnije. prosječna dužina sinodičkog mjeseca je 29 dana. shvatljivi u prvim stoljećima kršćanske ere. Postojeći tekstovi su kopije originalnih tekstova. Mjesec se oko Zemlje okrene u oko 271/3 dana. Ali. a ekvinocij koji je dolazio poslije zime bio je prikladan za određivanje trenu­ tka proljetne sjetve. mo­ žemo zaokružiti sinodički mjesec na 30 dana. naravno. zapažamo da oni ima- 85 . 48 minu­ ta i 46. U kojoj je mjeri Mezopotamija sudjelovala. dok je dužina godine. Zato su se pojavila očigledna izobliče­ nja. Na raspolaganju je bilo vrlo je­ dnostavno pravilo koje proizlazi samo po sebi iz prethodnog poglavlja. a pravi period od 271/3 dana siderični mjesec. U slučaju grčke civilizacije pojavile su se razne poteškoće. što je. koje su od najve­ ćeg zanimanja za današnji nazor. Neshvatljive teorije. a katkada su. dužine sinodičkog mjeseca i dužine godine. doznalo se iz nekoliko tisuća pločica dobivenih iskapanjima. Ali je. zaista. a ovo se može smatra­ ti vrlo nezamjetljivom reprezentaci­ jom misli i aktivnosti civilizacije koja se pružala nekoliko tisuća godina.

" 86 . premda je imao sistem prostih i prijestupnih godina. kojeg je sazvao papa Grgur XIII. Do godine 1582. pa se poseban dan mora dodavati godini od vremena do vremena.Zemlja ne prijeđe svoju stazu oko Sunca za okrugli broj dana. Na gornjoj slici je sabor. Parola izgrednika je bila: "Vratite nam naših jedana­ est dana. u cilju uvođenja novog gregorijanskog kalendara koji je i danas u upotrebi Britanija je tek 1752. kalendar Julija Cezara već je pokazivao veliko odstupanje s godišnjim dobima. Ova slika Hogartha prikazuje izgred u doba reforme. prihvatila ovu reformu kalendara. Tada je razlika između starog i novog kalendara iznosila 11 dana.

nego je. ali su grčka crkva i većina protestantskih naroda odbili da pri- 87 . nesklad je bio tako oči­ gledan. Ovo je upravo poznati sistem prijestupne godine. Ova pretpostavka. Julijanskog kalendara. u računa­ nju datuma Uskrsa i to se pokazalo u podjeli kruga na 360°. ali što je on izgubio u praktičnoj važnosti. Kalendar mora dijeliti 19 go­ dina u dvije cjeline: 12 godina u jednoj sa 12 lunarnih mjeseci. a 7 godina u drugoj sa po 13 mjeseci u svakoj go­ dini. 235 sinodičkih mjeseci su gotovo jednaki ili odgovaraju trajanju 19 godina. To je bila zabluda koje se nismo oslobodili do naših dana. ali su stari astronomi ovo smatrali najvećom važnošću. ona je kraća od ove vrijednosti za 11 minuta i 14 sekundi. Kako astronomska godina ima približno 365 1 / 4 dana. nego kroz milenija. A iz ovog razloga mezopotamski astronomi su bili očito spremni da pribjegnu raznim smicali­ cama kako bi nastavili da Mjesec kori­ ste za kalendarske svrhe. Na sreću. Kako su i 12 i 7 bili brojevi pose­ bnog mističnog značenja. tolerirati progresivnu pogrešku od deset dana na godinu u računanju trenutka proljetnog ekvino­ cija. papa Grgur XIII na­ redio je da kalendar bude ispravljen za deset dana na taj način da se dan 5.) Postojanje posljednjeg peri­ oda sigurno je bilo poznato Babilon­ cima. naravno. jer je on stvarao važan element u njihovu sistemu predviđanja pomr­ čina. dobio je u mističnom smislu i ispunio je mjesto u kulturnim religijama na­ roda Bliskog istoka. go­ dine razilaženje iznosilo oko 10 dana. Kao što smo već vidjeli. Za praktične svrhe je važno da godišnji kalendar sadrži potpuni broj dana. također. periodu za koji se okrenula ravnina staze Mjese­ ca. računa kao 15.6 godina. Ovo znači da se kalendarska go­ dina ne može slagati s astronomskom godinom. a jednu. pokazala se pogubnom. bilo je sa­ svim prirodno da se ovo uzme kao gla­ vna pravilnost u ponašanju fizikalnog svijeta. Gotovo je sigurno da su Babilonci otkrili tzv. ovaj je ka­ lendar morao izgledati kao značajna pojava. Ovo je otkriće pokazalo kako funkcionira mjesečev kalendar sa povoljnom to­ čnošću. kojeg je prvi uveo Julije Cezar 45. li­ stopada 1582. Danas znamo da je to puka slučajnost. ne samo kroz stoljeća. Da bi ovo ispravio. Ova je promjena bila odmah prihvaćena u svim katoličkim zemljama. listopa­ da 1582. da su za praktične svrhe godi­ šnja doba bila jednostavno određena iz prividnog kretanja Sunca. ona je dodavana nepre­ kidno stoljećima nakon uvođenja tzv. najjedno­ stavniji sistem bi trebalo da ima tri kalendarske godine sa po 365 dana. Premda ovo nije naročito velika razlika. godine. trajanje astronomske 1 godine nije točno 365 / 4 dana. Daljnja je nesretna podudar­ nost daje 19-godišnji metonički ciklus bio vrlo blizu 18. na primjer. godine prije nove ere. kada su gruba promatranja ukazala da ima dvanaest lunarnih mjeseci u godini. poglavlju. osim ako broj dana u kalendarskoj godini nije uvijek isti. premda sa­ svim prirodna. Mjesec je izgubio svoju važnost u određivanju godišnjih doba. sa po 366 dana.ju gotovo isti prividni promjer. metonički ciklus. Tako. Ne samo da je bila kriva. četvrtu. Ali. Nadalje je bilo podudaranja između perioda Mjeseca i menstrual­ nog perioda žena. (O tome će biti riječi detaljno u 6. Ovdje bi bilo zgodno da se pridoda nekoliko riječi o konstrukciji kalen­ dara. Prema tome. Zemljoradničke potrebe nisu mo­ gle. pa je 1582. To se pokazalo. postavila namjere ljudi na potpuno krivi put. ne samo da je vodila prema pomaku gotovo deset dana u računanju vremena proljetnog ekvinocija. ovo je vjerojatno bio pouzdan usmjerač puta mezopotamske astronomije. razumljivo. Zato se datumi sve više i više razilaze iz godine u godinu.

Dužina 88 . Metoda nije mogla. Te su godine 1700. godine. Ovo se odrazilo u kartama nja se tokom dana ali se ne mijenja u jednakom odnosu. mije­ gla otkriti. 2100. bilo odbačeno jedanaest dana iz godine. Tako. Da bi se osiguralo od ponovne po­ jave slične poteškoće. koje je obično točno unutar če­ mrčinu Sunca na taj način da se isto­ tvrtine sata. oni se odrazuju u vladanju dužine sjene. A u antičko je doba pro­ dobno odrede trenuci u svim mjesti­ suđivanje vremena ovakve vrste bilo ma. Ovo nije izgleda bilo je bio spetljan. nakon izuma pouzdanih krovremena dana. zaista. Onaj Hiparh je dao oštrouman prijedlog tko se privikao da ne nosi sat. Teško je vjerovati da ljudi nisu bili subjektivno svjesni ove razlike. pojavile su se karte s izvan­ života. ako netko dugo godina. sjene se mijenja brže poslije svanuća i upravo prije zalaza nego oko podneva. a pravilo kaže da. ove na­ sreću. tako ako odredimo prelaženje vremena prema omjeru promjene. jer se jedanaesti dan nagomilao od 1582. odrazujući vrijeme kretanja u kojem nebo pokazuje da se okreće. vrijeme brže prolazi ujutro i uvečer nego u podne. tna pogreška. jer vladamo određivati. 1800. 2300. predloženo je da neke godine. kada je na osnovu zakona koji je donio parlament. sam promišljen pokušaj da se prave nisu mogle podijeliti vrijeme u iskoristi Hiparhov prijedlog čini se da jednake dijelove. Na ne­ ma današnjim standardima. Vjero­ jatno je.znaju papinu naredbu. sada ne budu prijestupne godine. njihovih nedostataka u točnosti pre­ samo kad bi se pažljivo izvela. itd. jer pomrčina ne počinje istovremeno u svakoj točki Sunčani i vodeni satovi služili su uzduž puta sjene Mjeseca. budući da je bilo društvene prednosti za jedinicu vremena koja je bila duža blizu podneva nego ujutro i uvečer. Ali u polaganom tempu nometara. Prije kraja XVIII nije imao prikladnu metodu mjerenja stoljeća. uzme dužinu sjene kao mjeru vreme­ na. kako toda dala točnije rezultate od onih koji smo već vidjeli. kojeg su oni imali. 2500. Sasvim različito od su bili prethodno na raspolaganju. naprotiv. Novi kalendar s ovim profinjenjem poznat je kao Gregorijan­ ski kalendar. 2200. ne samo u antičko doba. kada su bili pronađeni logično pouzdani vo­ deni satovi. ubrzo da se longitude ili dužine velikog broja razvije subjektivno prosuđivanje vre­ mjesta mogu ustanoviti koristeći po­ mena. imao jednu zna­ Poznavanje godišnjih doba samo je čajnu omašku. bit će uzeta kao prijestupna godina samo ona kod koje su prve dvije znamenke djeljive sa četiri. ne samo da je nisu bili svjesni. U ovoj povezanosti značajno je da. ali se pojavilo odstupanje. koju baca štap. pa zato točnost karata nije raznim vremenima. gdje broj godine svršava sa dvije nule. naravno. jatno nije stvaralo veliku nevolju. Ali bi me­ za praktično mjerenje vremena. da antički svijet bila zadovoljavajuća. bilo je posvećeno mnogo pažnje da se osigura da oni ne mjere vrijeme približno jednakim načinom. 1900. striktnu istodobnost. nego im je ona dobrodošla. koje bi bile prijestupne u sistemu Julijanske godine. Bila je načinjena zna­ namjerno. dati dovoljno za najpraktičnije svrhe. a i poslije. dobiva nejednaki sistem.. a da se nikako nije mo­ Dužina sjene. Engleska nije išla ukorak s većinom zapadne Eu­ rope sve do 1752. Još je nedostatak točnosti satova. nego sve do Vrijeme dana Newtona. To je značilo da se jedan aspekt mjerenja vremena. Nama longitude nisu mogle sistematično je danas teško shvatiti. to im vjero­ rednom točnosti.

Mjesecom i planetima po­ slije njihova zalaza na zapadu. kao centar svemira. Prema prvim Grcima. U Egiptu. nisu uvijek iste. Ali ovo vjerovanje nije bilo univerzalno tokom cijelog grčkog perioda. (Kasniji tumači prve ere kršćanstva dali su priznanje za ovaj veliki korak samom Pitagori. e. ali da je ravna prema istoku i zapadu. zvijezde koje se stalno vide. u Egiptu moglo vidjeti da on uroni u pijesak pustinje. Platonov argument je bio filozofski i dapače slab: da je kugla najidealniji oblik ti­ jela. također. Zemlja je imala oblik kružnog diska. On je postavio čudnu hipotezu da je Ze­ mlja zakrivljena prema sjeveru i jugu. Ova hipoteza mu je omogućila da objasni mijenjanje izgleda zvijezda u Grčkoj i Egiptu. koji bi ostao prirodno u ravnoteži. i njegov je argument za sferni oblik Zemlje bio neoboriv. Promatranja koja su pobila konce­ pciju o Zemlji kao ploči pokazala su da zvijezde. Ova su promatranja jasno pokazala da je na sličan način zakrivljena površina Ze­ mlje. Prema Teofrastu. a Zemlja između njih. Kako smo već vidjeli. Tom se prilikom sjena na Mjesecu vidi stalno okrugla. da kugla ima potpunu simetriju i da zato Zemlja. Mjesecom i planetima kad oni zađu ispod zapa­ dnog horizonta. Od tada pa nadalje svi su Grci vjerovali da je Zemlja kugla a. bio je prvi koji je smatrao da Zemlja ima sfernu površinu. Mjesec prolazi kroz sjenu koju baca Zemlja. Ovakva je predodžba bez sumnje objavljena u djelima Homera i bila je očito prihvaćena sve do VI stoljeća prije nove ere. tj. poslije sto ili više godina. a da ni jedna zvijezda ne zađe ispod horizonta.Oblik i veličina Zemlje S vremenom su se ljudi počeli ba­ viti širinom i dužinom. pojavit će se krajnje uspješan i konačan argument.dok je sfera oblik. koji je bio okružen velikim oceanom. a u isto vrijeme da sačuva staru narodnu mitologiju da područje smrti leži vrlo daleko na zapad. Premda ovakav ar­ gument nije bio tako dobar kao pra­ vi argument kojeg je Parmenid iznio. Ideja o Zemlji kao sferi ili kugli nije bila općenito prihvaćena sve do Plato­ na. da se oni nastavljaju kretati po kružnim stazama kako bi se ponovo pojavili na istoku. kada dođemo do Ari­ stotela. n. jer su u njihovo vrijeme pogledi pitagoraca bili vrlo poštovani. na­ stavljajući svoje kružne staze preko neba. Bez sumnje je. Ova predodžba jasno postavlja problem kao . učeniku Sokratovu. A ideja. Suncem. čini se da je prvo vjerovanje bilo. Zemlja i Mjesec nađu pribli­ žno u istom pravcu. dok se. Prvu ideju o tome kako je Zemlja zakrivljena dao je Anaksimandar. Parmenid. palo u sebe . naprotiv. ne vide se sve iz Grčke. formirajući površinu kao što je cilin­ dar. kada se Sunce.što se događa sa zvijezdama. Suncem. 89 . da sva nebeska tijela kruže u nekom liku oko horizonta preko sjevera. koja se jednom pojavi. na primjer. ako se promatraju iz raznih širina. On je dokazivao da bi tijelo svakog drugog oblika osim sfernog ili okruglog. da bi se kasnije ponovo pojavili na istoku. gdje je razlika sadr­ žana u suštini u geografskoj širini. mora biti kugla. iznad kojeg je bila polusferna kugla neba. a Pitagora je postao potovo legendarni junak. Često. sljedbenik Pitagore. U Grčkoj se vidi zviježđe Velikog Medvjeda kako se cijelo okreće oko pola. Platonovo snažno posredovanje uči­ nilo je da se ideja utemelji. Već su vjero­ vali da Zemlja ima sferni ili približno sferni oblik.) Par­ menid je živio krajem VI i početkom V stoljeća pr. dobiva podršku iz činjenice da je pružila jednostavno tumačenje o tome šta se događa sa zvijezdama. polusferna kupola neba bila velika pomoć da se dođe do ideje o Ze­ mlji kao kugli. što ne bi bio slučaj u svim prilikama da Ze­ mlja nije kugla.

Eratostenova vrijednost bi bila mnogo manja od ovog iznosa. Na prvom mjestu znamo da Aleksandrija ne leži točno na sjeveru od Syene. Sli­ jedeći je korak bio da se odredi udalje­ nost od Syene i Aleksandrije. bilo obuhvaće­ no da je udaljenost od Syene do Ale­ ksandrije bila izmjerena s punom to90 . Sunce u Syeni je u zenitu.) Stvarna geografska širina Syene je 24°5'. ili jedna pedesetina opsega Zemlje. Također je bio prigovor da tičnost.14. pojavila kod određivanja kuta. naravno.12 560 kilometara.1 lom kut od 7°12 '. U stvari. vrijednost koja je samo oko 112 kilometara manja nego današnja vrije­ dnost Zemljinog promjera. Sve bi ovo. Erato­ sten je znao da u podne na dan ljetnog solsticija vertikalni štap u Syeni (Asuanu) ne baca sjenu. Ako se oba mjesta nalaze na istom meridijanu. stvarna razlika Rezultat Eratostena je tako preci­ ovih gradova je 7°5'. ili jednog pedesetog dijela opsega kruga. Na osnovu ovoga mo­ žemo očekivati pogrešku od pet posto u Eratostenovu konačnom računu. A ovaj je upravo .Sa saznanjem da je Zemlja kugla. U Aleksandriji u istom trenutku Sunce zatvara kut s vertikalom od 7° 12'. a je iznos razlike kosinusa tri stupnja od istovremeno u Aleksandriji zatvara s vertika­ jedinice.50. vjerojatno oko 230. Ali pogre­ Slika 3. jer Zemlja nije točno okrugla. Zato. iznosi jedan posto. razlika u geografskoj širi­ ni između ova dva mjesta iznosi 7° 12'. ako se usporedi sa 12 670. Zemljin promjer daje vrijednost koju dobijemo kada podijelimo produkt: između 50 i izmjerene udaljenosti i 'Pi'. dok je prava vrijednost tog nagiba u njegovo doba bila 23°43'. što je Eratosten uzeo kao sigurno. udaljenost između njih posto. ilustrirana je na slici 3. n. Zato potpuna pogreška. Zato u doba Eralostena Sunce nije bilo potpuno točno iznad glave u doba ljetnog solsticija. Metoda. (Današnja vrijednost je 23°36'. Ja sam. ako je Aleksandrija bila točno sje­ verno do Syene. pa razlika u geografskoj du­ žini iznosi oko tri stupnja. što znači da je pogreška iznosila samo oko 0. godine p.56 posto. Ovom meto­ dom dobio je Eratosten vrijednost od 12. On je znao odrediti kut kojeg čini os Zemlje sa ravninom staze Zemlje oko Sunca. e. koju je on upotrije­ bio. on je mjerio nagib ekvatora Zemlje prema ekliptici. ne vidim nikakav ra­ Ovo reducira pogrešku na oko jedan i zlog da posumnjam u njegovu auten­ pol posto. njega. što znači da je Sunce točno u zenitu ili iznad glave. samo Kad je podne. nego nešto izvan te točke za 22'. i premda ta knjiga nije preživjela. Na dru­ gom mjestu imamo nezavisan dokaz točnosti Eratostena kao promatrača. a najznačajnije određivanje u antičko doba bilo je ono koje je načinio Eratosten. ekvato­ rijalni oko 12 680 kilometara. polarni promjer iznosi oko 12 640 kilometara.) je Eratosten napisao knjigu posebno o ovoj metodi i samom određivanju. a to je samo malo više od 0. činje­ nica da je ona bila napisana pokazuje da je Eratosten metodu dobro zamislio i izveo s najvećom pažnjom. ali je na sreću nadoknađivanje pogreške napravljeno u geografskoj širini Ale­ ksandrije. Prema tome.14 ška koja bi se pojavila iz ovoga. promjena koja je nastala zbog finih detalja u našem trećem stadiju profinjenja o čemu je prethodno raspra­ vljano. nastao je problem određivanja njene veličine. Vrije­ dnost koju je on dobio iznosila je 23°51'. koja se iznosi upravo 1/50 Zemljinog opsega. ako usporedimo zan da danas mnogi ljudi sumnjaju u s Eratostenovom vrijednosti od 7° 12'.

koji bi protumačio privi­ dnu dnevnu rotaciju neba. a to izgleda gotovo fantastično. kada dođemo do drugog giganta grčke astronomi­ je. tri razne jedinice. Njihov tobožnji prigovor je bio da. Na žalost. on je za­ mišljao da je centar sistema gigantska vatra koju od nas skriva Zemljino tijelo. Na nesreću. Plinije navodi da je Eratosten upotrebljavao putni stadij. kao što je Egipat. a ne Zemlja. ali Filolaj nije postavio Sunce u centru sistema. tada bi tijelo bačeno u zrak naprosto palo iza mje­ sta iz kojeg je bačeno. kako ćemo vidjeti. a drugi za spoznaju da bi se kretanje Zemlje oko centra moglo odraziti u suprotnom kre­ tanju zvijezda. Na prvi po­ gled netko može pretpostaviti da je ovo bio prvi korak prema heliocentričnoj teoriji. a iznosio je oko 157 metara. Samo. Drugo bi stanovište (da je Eratosten upotrijebio olimpijski stadij) ukazalo da su teklići načini­ li pogrešku od oko 17 posto u svojim određivanjima udaljenosti. Udaljenost je bila izmjerena u jedini­ cama stadija. vjerojatno je bio pod njego­ vim utjecajem. i Ptolemej. n. Hiparh II stoljeća pr. koji je najviše radio na svom djelu sredinom slijedećeg stoljeća. Heraklidova velika ideja je bila odbačena. 91 . olimpijski stadij od 185 meta­ ra i kraljevski egipatski stadij od 210 metara. kao mi danas. premda je nemoguće reći da li su oni osjeti­ li njenu snagu. Heraklid se oslo­ bodio čudnog pojma centralne vatre i jednostavno je uzeo da se Zemlja vrti oko svoje osi. bile su tada u upotrebi: putni stadij. Filolaj je bio suvremenik Sokrata. ali ovi ljudi nisu nikada bili sposobni da uvjere svoje suvremenike. za ideju da se centar sistema može očitovati uplivom na cjelinu.. premda je. Umjesto njega. Filo­ laj je zaslužio priznanje iz dva razloga: prvi. bilo pojedinaca koji su to shvaćali. Heraklid je pripadao IV stoljeću pr. koje su nosile ovo ime. n. On je naučavao da glavno djelovanje u sve­ miru mora dolaziti iz njegova centra i da zato glavno djelovanje ne može doći iz Zemlje. I Hiparh i Ptolemej su imali razloga za odbaciva­ nje ideje da se Zemlja okreće. Je­ dnostavno je zamijetiti da se dnevno kretanje zvijezda preko neba pojavljuje zbog rotacije Zemlje. Ovo ne izgleda na kraju ni nevjeroja­ tno. a ovo uspo­ ređuje s nezavisnim prigovorom da je Eratosten dobio udaljenost od pro­ fesionalnih teklića . Heraklida. e..procedura koja izgleda prirodno sasvim dovoljna. ustanovili udaljenost unutar granice od jedan posto. e. jer Zemlja nije u njegovu cen­ tru. Ovo bi ukazivalo da bi se Zemlja morala kretati oko centra. jer se prenošenje važnih vijesti u Egiptu moralo održavati preko profesional­ nih teklića više od dvije tisuće godina. filozof Pitagorejske škole. dok smo došli do Hiparha i Ptolemeja. e. a o tome se postavilo pitanje.čnošću. da bi stoljećima specijalni tekli­ ći u ravnoj zemlji. bio je zadnji velikan. koji se upotrebljavao u mjerenju udalje­ nosti putovanja. Apolonij je bio najveći matematički astronom III stoljeća pr. on ga je zamišljao kao disk koji postaje vruć od brzog prolaza zraka kroza nj. koji je živio u II stoljeću nove ere. naći ćemo ideju ponovo oživljenu i razvijenu. Platon o ovome nije imao svoje mišljenje niti ga je imao Aristotel. Kozmologija Grka Prvi korak u shvaćanju neba nije vjerojatno teži od prvog koraka prema uočavanju Zemljine sferičnosti. Prvi korak u pravom smjeru načinio je Filolaj. To je moglo biti samo izgovor za odbacivanje ideje koju oni nisu voljeli. ako se Zemlja vrti. Grčki svijet kao cjelina nije nikad došao do ove spoznaje. a Aristarh. pa je još jednom nebo. n. a živio je nešto prije Platona. Premda je ovo bila fantastična ideja pre­ ma našem današnjem shvaćanju. preuzelo dnevno kretanje.

Re­ fijom simetrije. Da svladaju svoje fizikalno materijalni će se svijet manifestirati neznanje. kretanja pomoću staza planeta. Saturna. ali vanje ideje da se Zemlja vrti. smione sve dok ne dođe do druge stacionarne pretpostavke grčkih astronoma. Marsa. pa nisu fizikalni zakoni imaju eleganciju i si­ imali pojma zašto se planeti kreću po metriju. zatim dose­ dimenzionalno tijelo. Merkura. Mjeseca i Zemlje. moramo se podsjetiti nju bilo kojem jednostavnom geome­ da je on trajao sve do Keplerova doba. no što se može i zamisli­ ti. ali Kombinacije kružnog kretanja su bile dubljim pojmom. što takva nije bilo kretanja koja nisu bila izraže­ teorija ne može protumačiti prividno na krugovima. Imamo jednostavnu li da su sva kretanja planeta kružna. tako krug ima gne stacionarnu točku. Premda danas ne simpatizira­ ke na satu. ako oni i ne očekuju. nastavi kretanje u direktnom smjeru Bez prilično jednostavne. koju je Platon razložio dovito se pravac od Zemlje prema pla­ za slučaj sfera.10. ona se također slagala sa filozo­ nja planeta u suprotnom smjeru. sve­ točke od koje ponovo počinje kretanje mir bi izgledao potpuno bezakonsko u suprotnom smjeru od smjera kazalj­ mjesto. štaviše. Veliki problem u pripisiva­ mo takav pogled. od koje krene najveći stupanj simetrije za zatvorenu suprotno u smjeru kazaljke na satu.13 pokazuje prikrivala potrebu za fizikalnom teori­ kako se sa Zemlje vide katkada kreta­ jom. nego su među­ sobno povezane kao kompas na stožeru. oni su smiono pretpostavi­ ovim kvalitetama. možemo imati više Tada se to nije moglo suviše uvjer­ simpatije prema Grcima ako se sjeti­ ljivo naglasiti budući da Grci nisu ima­ mo da današnji učenjaci očekuju da li fizikalnu teoriju gravitacije. kao Prvi ozbiljni matematički pokušaj shvaćanja složenosti kretanja planeta 92 Ovdje je podjednostavljen moderni dijagram koji se katkada označuje kao "grčka" ideja sistema sfera. krivulju. Upravo kao što sfera netu okrene u suprotnom smjeru od ima najveći stupanj simetrije kao tro­ kretanja kazaljke na satu. Teorija Eudoksa je bila istovre­ meno složenija i suptilnija. stazama. Ova hipoteza nije samo kretanje planeta. zvijezda. također. Slika 3. zamjenu Platonova pojma sličnim. Jupitera. Sunca.Možda je vredniji razlog za odbaci­ u epiciklima na slikama 3. Brojevi pokazuju sfere: nevidljivu. Eudokso je zamišljao da polarne osi njegovih idealnih sfera nisu međusobno paralelne. čno odbacio pojam kružnog kretanja. trijskom obliku kretanja planeta bilo a tek je Kepler s teškom mukom kona­ je da se dobije opis ovih retrogradnih. Možda. Venere. kao što je prikazano gore. dopuštene u njihovim shemama. .7 i 3.

Dok Mjesec egzistenciju.10. na­ rije Eudoksa. nije nikada namjeravao svoje sfere za­ U Eudoksovoj teoriji samo se zvije­ misliti kao da imaju stvarnu fizikalnu zde kreću u jednoj sferi. nastala je te­ Na ovakav način dolazi do vrlo slože­ orija s fantastičnim brojem od pedeset i pet sfera. on je pošao pili epicikličkom prikazu kretanja pla­ na neki način prema tumačenju efe. pla­ samo matematičko sredstvo za pred­ neti imaju svaki po četiri. Sasvim lomično njihova retrogradna kretanja. nih kretanja najunutarnjije sfere. bila predložio Eudokso. Drugim riječima. on se ograničio na po­ šćen na najbližoj sferi. Sve su ove sfere imale svoje cen­ bno dodati još sfera. a zatim su se kušaj tumačenja općih karakteristi­ nizale sfere za Sunce. Mars. čini se. zahtijeva da smjerovi planeta ne mora. njihove tumačila promjenu smjera planeta. on je bio u mogućnosti da pri­ uvijek jednako udaljen od Zemlje i ne kaže mijenjanje smjerova planeta. Za razliku od mezopotamskih Sa stajališta današnje heliocentriastronoma prije njega i za razliku od čne teorije. pa nalazimo na posljednju sferu i može se slobo­ njeno puno prihvaćanje u rukopisi­ dno vrtjeti oko osi koja prolazi njenim ma Aristotela. Zemlje. Treća sfera je pričvršćena ozbiljnu pogrešku pridodavajući fi­ na drugu sferu na sličan način. kristalnih sfera: Mjesec je bio pričvr­ Umjesto toga. Mars ima katkada veći sjaj. Konačno. nego imaju razne položaje. Prema tome. one su bile i Sunce imaju seriju od tri sfere. strukturu. Prema teoriji Eudoksa. Prema njemu. serije sastavljena iz ranijih vjerovanja i teo­ sfera su se postepeno proširivale. no obrnuta od teorije koju je iznio na Čini se sasvim jasnim da Eudokso razmatranje Eudokso.načinio je veliki grčki matematičar Eu. planete (prema ka njihovih kretanja u geometrijskim redu Merkur.neta poput onih koji su već prikazani kta nagiba staze planeta prema stazi na slikama 3. Položaj ima neku analogiju sa žiro Poslije Aristotela bila je odbačena kompasom. Često se govorilo. a katkada Koliko je u tome uspio Eudokso? U slabiji. točke pričvršćenja i kretanje sfera na ali nije mogla protumačiti zašto pla­ takav način da prikažu opažena kreta­ neti mijenjaju sjaj. je očito da Mars mora biti bliže Zemlji Nadalje. Matematički problem je teorija Eudoksa. Mars je stvari. Ali je Aristotel načinio polovima. planet. dje. koje je prvobitno tre u Zemlji. bilo je potre­ zde. ili ova ga je pogreška prisilila da pokuša Mjesec pričvršćen je na najunutarnji.7 i 3. Ona je sasvim dobro bio da se izaberu polarne osi. Polarne osi raznih sfera nisu planete u jednu divovsku mehaničku paralelne.bi trebalo da mijenja svoj sjaj.dokso se izgleda nije bavio pokušajem dokso. na primjer. Posljednja stavljanje kretanja planeta. Jupiter i izrazima. vidimo da u slici 3. A da se razjasne kretanja Saturn) i posljednja sfera za sve zvije­ planeta u svim detaljima. ili Sunce. Prema tome.spojiti posebne serije sfera za razne u sferu. donekle ma­ da protumači određeno kretanje ne­ glovito. da su "Grci" vjerovali u sistem beskog tijela u određenom trenutku.Bilo je pokušaja da se protumači ova ju ležati u ravnini kretanja Sunca oko pojava. Ova je priča. Njegova sfera svake serije kreće se na isti na­ teorija se pojavila u vrijeme koje je čin kao sfera zvijezda. Druga krajnja označavalo starost Platona i prve go­ sfera je pričvršćena svojim polovima dine zrelosti Aristotela. nja planeta. a redom. poslije njega. Sunca i Mjeseca. Venera. a ona je sigurno potpu­ ročito u Eudoksova učenika Kalipa. zašto. njegova teorija automatski kad je sjajniji nego kad je slabog sjaja.10 radiHiparha i Ptolemeja. Eu­ jus (OC) malog kruga mora biti jednak 93 . i tako zikalnu suštinu sferama Eudoksa. pa su grčki kozmografi pristu­ Zemlje.

sve što mi trebamo jest odnos OC prema CZ. Ali on je postavljen na liniji ZC. nego opet na liniji ZC. Drugim riječima. Stari astronomi nisu Sunce metnuli u centar epicikla po kojem se kreće Ve­ nera. Tamo radi­ jus ili polumjer kruga sa centrom u Z može imati razne vrijednosti. točnost prikazivanja.radijusu staze Zemlje. kao što su na slici 3. koji su prvi upotrijebili epicikličku predodžbu kretanja planeta. bilo je jasno predosjećanje da točke Z. Sunce i centar malog kruga budu na pravcu. Prema tome. Ovo zahtijeva dva podudaranja: prvo. koja je na raspolaganju na slici 3. nego samo o postavlja­ Slika 3. Bilo je bitno da Zemlja. Ali ova informacija nije potrebna ni za razumijevanje promje­ ne smjerova.15. Zatim.15 nju odnosa njihovih polumjera. na primjer. tada će epiciklički prikaz jednako predstaviti opaženo kretanje Marsa. Odatle nije bilo odmah jasno ljudima.10. ako uzmemo da vrijeme koje je potrebno da se jednom okrene veliki krug odgovara vremenu koje je potre­ bno da se Mars jedanput okrene oko Sunca. ne ovisi o postavljanju prave skale dvaju krugova. ali je potrebno da odnos polumjera velikog kruga prema polumjeru malog kruga bude točan.7 nije bilo neposrednog uvjeta da Sun­ ce bude u centru malog kruga. Za ove svrhe. Potpuno slična razmatranja pri­ mijenjena su na slici 3.7. a da radijus ili polumjer (CZ) velikog kruga mora biti jednak polumjeru staze našeg vanj­ skog planeta. I tu Sunce nije postavljeno u centru većeg kruga. da Sunce mora biti u centru epicikla. S i C moraju uvijek biti na jednom pravcu. u crtanju slike 3.16 Slično je kod crtanja ekscentričnog kruga kretanja vanjskog planeta. da se C treba kretati oko Zemlje u potpuno istom periodu Slika 3. Ipak. i ako uzmemo da vrijeme koje je potrebno da se mali krug jednom okrene bude jednako vremenu za koje se Zemlja jednom okrene oko Sun­ ca. Marsa. ni za razumijevanje promjene relativne uda­ ljenosti Marsa. 94 .

pa možemo napraviti epicikle za sve planete. god. Ako prihvatimo drugi zaključak. slika 3. Slika 3. Poznat je po brojnim di­ jagramima za razna tumačenja.to će reći.15 je izra­ đena iz promatranja. naravno. S i C budu po­ redani početno u istom smjeru. Vjero­ jatno je da je ova podudarnost navela Heraklida da polumjer kruga Sunca treba uzeti da bude jednak polumjeru kruga na kojem se kreće centar epicikla Venere . i drugo. dok je slika 3.) Epiciklički prikaz kretanja Merku­ ra mogao bi se popraviti ili dopuniti na pravcima Heraklidova ukazivanja upravo na isti način kao što se mogla dati epiciklička slika za Veneru. koje je napisano u Egiptu između 331. tada dobivamo tzv. Ako uzmemo da je ZS jednako ZC. relativan je po­ jam. .7 izrađena iz prvobitnog poznavanja heliocentrične teorije. Tychonovu siiku svijeta.7. i 111. nastala je samo iz pro­ matranja i iz teorije: slika 3. kao što je poka­ zano na slici 3.17 Slike epicikala i ekscentričnih krugova su ekvivalentne.kao S.15 i slike 3. Ali je Slika 3. (Razlika između slike 3. kreće li se Sunce oko Zemlje ili se Zemlja kreće oko Sunca. pr.17 se pojednostavljuje pa se dobiva heliocentrični sustav svijeta.7. n. Na gornjim dijelovima ovih strana je dio astronomskog papirusa. da bi točka S trebala biti u točki C. e.18 Pitanje. nazvan "Nauča­ vanje Leptinusa" ili "Umijeće Eudoksa". da Z.

Mjesec i Zemlja. Može­ mo samo nagađati na koji je način on uspio da načini ovaj značajni korak.17. a samo se Sunce kreće po stazi oko Zemlje. Arhimeda. što je poka­ zano na slici 3. kao što je na gornjoj slici situacija bila još nemoćnija za vanjske planete. Kritični detalj je nestao. Tu. slika koju će Tycho Brahe prihvatiti gotovo dvije tisuće godina kasnije. Budu­ ći da je nedostajalo poznavanje prave skale krugova na slici 3. nije bilo tako lako u slu­ čaju vanjskog planeta kao što je bilo u slučaju Venere i Merkura. ako prihvatimo da se Ze­ mlja kreće oko Sunca. upravo onako kako je pokaza­ no na slici 3. postoji samo jedno tumačenje zašto se pozadina zvijezda ne mijenja tokom godine: zvijezde moraju biti vrlo daleko od nas.17. jer se tada ne bi moglo protumačiti različito trajanje godišnjih doba.9. Ari­ starh je koristio ovaj slučaj da odredi odnos udaljenosti Sunca prema udaljenosti Mjese­ ca. 96 . Na osnovu ovoga došli smo u si­ tuaciju u kojoj se svaki planet kreće po stazi oko Sunca.18. Sada je moguće da se učini isti korak kao što je učinio Heraklid u svojoj slici kretanja unutarnjih pla­ neta. Napomene Arhimeda također po­ kazuju da je Aristarh učinio daljnji značajni korak. koji je Aristarha uveo u heliocentrični pogled na svijet vjerojatno oko godine 260. koje je dolazilo jednostavno iz promatranja. Zato otkriće heliocentričnog pogleda. trebalo je još samo dokazati da Sunce mora biti na pravcu CZ. Još postoji neosporivo svjedočan­ stvo jednog od njegovih suvremenika. poznat nam je jedan kut u trokutu kojeg sačinjavaju Sunce. I. ostvario da se opis kretanja jednog vanjskog planeta kao što je na slici 3. ako ne postavimo daje polumjer kruga Sunca (udaljenost SZ) jednak polumjeru epicikla (OC). prikazana na slici 3. On je došao do sazna­ nja da.16.16. može još pojednostavniti. upravo kao slučaj na slici 3.20 Aristarh je smatrao da se Zemlja ne kreće oko Sunca po krugu.Slika 3.19 Kad je Mjesec u kvadraturi. tada je sve što možemo reći da linija SZ mora biti paralelna sa OC. Slika 3. ako se Zemlja zaista kreće oko Sunca. Protumačiti se može samo ako se Sunce na­ lazi izvan centra. Ali je Aristarh otišao dalje od ovoga. tako da Sunce padne u točku C. a prema tome planet održava konstantnu udaljenost od Sunca. naime udaljenost od Sunca do planeta (udaljenost SO) mora uvijek biti jednaka udaljenosti ZC. prije nove ere. tada se može pokazati kako se svi planeti kreću oko Sunca. Ovo je takozvana Tychonikova slika svijeta. jer je relativno pitanje da li se Sunce kreće oko Zemlje ili se Zemlja kreće oko Sunca. Vjerojatno je ostvario jednakost epicikličke i ekscentrične kružne predodžbe o kojoj se raspravljalo prije u ovom po­ glavlju. kao na slici 3. drugog možemo mjeriti.15. On je jasno spo­ znao da se slika svijeta. i tako da planet zadr­ žava stalnu udaljenost od Sunca. On je. Ovo je jasno ako se vratimo slici 3.9 može prevesti u vrstu opisanu na slici 3. Moguće je uzeti polumjer kruga Sunca da je jednak udaljenosti od C do E. također.10.

Već smo ustanovili da rub sjene bni uzorak. Ranija su određivanja bila manje ci 3. Aristarhov rezultat Ustanovljivanje udaljenosti Mjeseca bio bi gotovo točan. nego oko točke koja unutar jedan posto od točne vrijedno­ je nešto udaljena od Sunca. ako se Zemlja kreće oko Sun­ ljenost Mjeseca u polumjerima Zemlje. Ako trenutak kvadrature nije što je Mjesec. Poznavaju­ ma. napor da se odredi pravo mjerilo u bilo je moguće izračunati polumjere Sunčevom sustavu. mora­ polumjera Zemlje. (kada je. ca prema udaljenosti Mjeseca. a oko stotinu godina kasnije mačiti pretpostavkom da se Zemlja ne dobio je Hiparh vrijednost koja je bila kreće oko Sunca. Pre­ slučaju daje vrlo velike razlike u-rezulma tome.Poznavajući udaljenost Mjeseca u polumjerima Zemlje. On nije opsežno izložio što je baca Zemlja kad se stere preko svoje argumente u knjizi. našao je Aristarh vrijednost u teškoći poznavanja točnog trenutka od 87°. a kut MSZ može se prema čito korisno za ustanovljivanje nekog tome izračunati. Nadalje. ipak je bilo naro­ se mjeriti. Uspo­ opravdano pitati zašto. jer oblik Mjeseca nije striktno oko dvadeset puta dalje od nas nego kružan. ali su ona bila dovoljno točna za već usklađenu jednostavnost heliocenAristarhovu svrhu. Izgleda da je Aristarh svoju teoriju je bilo relativno lako. kako je oko četiri ili pet milijuna kilometara. je bio oko 895/6°. ili dapače ranije ju zatvarati pravi kut. on je smatrao da bi ako bi tatu. izračunata uda­ Mjeseca. on je tada tako­ Aristarh je također načinio sjajan đer znao udaljenost Sunca. pokazao da je Sunce vesti. može otkriti odnos polumjera Zemlje jednostavno ne bi slagala sa činjenica­ prema polumjeru Mjeseca. pokazano na slici 3. nalazi se. kut SZM. Uzimajući Eratostenovu vrijednost a polovina u mraku). lako je izračunati uda­ bi to bilo. Aristarh tom trenutku Sunce. Kasnije ćemo vidjeti da točno procijenjen. tada je kut izmjeren je ova procjena bila grubo manjkava. On je pokazao da staza svih poznatih planeta izražene u u trenutku kad je Mjesec u kvadraturi jedinicama udaljenosti Zemlja-Sunce. u i manje točnije vrijednosti. trične slike svijeta. Mjereći koja je korištena.19. gledano sa Mjeseca. pa možemo Mjeseca uvijek ima kružni oblik. Aristarh je Ustanovljivanje mjerila Sunčevog su­ stava 97 . Nedostatak u Aristarhovoj metodi. naravno. Sunčevog sustava. kut SZM može stvarne vrijednosti. a i mala pogreška u ovom ali Aristarh nije bio toga svjestan. Ali bi takvo prisvajanje uništilo točna. svatko se njegova teorija. smjerovi Sunca i Zemlje. baziran na kvadrature Mjeseca. mogla postavio na razmatranje samo u pro­ se ustanoviti za vrijeme pomrčine Mje­ seca. Jednostavan račun općeg reda u veličini Sunčevog susta­ tada određuje odnos udaljenosti Sun­ va. Nadalje. Kut SMZ je Premda je ovo bilo mnogo manje od poznat kao pravi kut. ako je izmjereni kut mogao odrediti apsolutnu udaljenost bio 89° umjesto 87°. kako je postavljena. u E netočan. Vjerojatno je ređujući prividni polumjer ovog kruga s to bilo zato. pola nje­ Zato je Aristarh prvi određivao mjerilo gove površine osvijetljeno od Sunca. Na primjer. Zašto kutni promjer. Prema tome. a ako ljenost Sunca. Već smo napomenuli da godišnja ći ovo i poznavajući Mjesečev prividni doba imaju nejednako trajanje.20. Mjesec i Zemlja je izračunao da je udaljenost Sunca stvaraju pravokutni trokut. Ovo je teško pro­ ovom mjerenju. gledano sa Zemlje. ca po kružnoj stazi? Ova bi se teškoća Na ovaj se način može dobiti vrlo točna u trajanju godišnjih doba mogla protu­ vrijednost. kao na sli­ sti. što je on bio svjestan da prividnim polumjerom Mjeseca. Na primjer. a njegov je račun. lako mogao ustanoviti uda­ ljenost Sunca će se utrostručili.

Možemo se na­ dati. efekti koji se pojavljuju u drugom stadiju profinjenja relativno su mali ili su se smatrali takvima u grčko vrijeme. a današnji astronom. Istina je da na tako daleke objekte. kao što su planeti. ako je netko bio primo­ ran da preuzme kretanje po epiciklu za Mjesec. bilo je relativno lako uočljivo da se Mjesec ne kreće oko Zemlje pravilno po kru­ žnoj stazi. u grčko doba razilaženja od jednostavnog kružnog kretanja nisu bila tako napadno upa­ dljiva. S mija razvijala pravcima koji se mogu praktične strane. kada Mjesec nije vidljiv na nebu. Konačno. najko­ risnija će teorija biti odbačena ako su protivne činjenice upoznate u prera­ nom stadiju.je trebao da čeka gotovo dvije tisuće 98 . U naj­ ranijim stadijima nije bilo problema u pokušaju da se izravnaju sunča­ ni i mjesečev kalendar. s teorijske kao Babilonci prije njih. Na kraju. u antičko doba. Značajno je da poslije Aristarha ima­ Poslije Aristarha grčka se astrono­ mo dvije sasvim suprotne tendencije. Ovo ne bi trebalo biti do­ slovno shvaćeno kao opravdanje da se činjenice zanemaruju. zašto ne bi također i za planete? Izgleda da su ovo bili uzroci koji su sprečavali Aristarha da forsira svoje heliocentrične poglede. Dapače. Za nju bi bilo potrebno razbiti staru ideju o kružnim kretanjima i prijeći na eliptična kretanja. ideje Grka su se kretale stalno da opišu fenomene koji su bili presve dalje i dalje od ispravne slike svijeta. parh i Ptolemej odbacili veliku Heraklidovu ideju o rotaciji Zemlje i prihva­ tili staru ideju o dnevnoj rotaciji neba. Zato je Grcima izgledalo kao da se Mjesecu mora dopustiti da se kreće po epiciklu a. Razlog za precizno. U početku ovog poglavlja vidjeli smo da se nepravilnosti pojave čim se udaljimo od prvog stadija profinjenja i krenemo prema drugom. da se protivne činjenice neće po­ javiti sve dok to ne ustanove vrednije teorije. a ovo je bilo upravo ono što je bilo protiv Aristarha. Ovdje imamo značajan primjer koji nam pokazuje kako nije uvijek dobro znati suviše o stvarnim činjenicama. pokušali su strane. ali nije bila prilagođena drugom stadiju. Ali ovo nije točno za Mjesec. razvoj astronomije bio bi mnogo lakši. tako da je heliocentrična teorija mogla postati stalno uvedena. nema teorije koja bi protu­ mačila sve činjenice i. Da nema Mjeseca. Ali. dapače. S atronomskog se gledišta pokazalo gotovo zlokobno da naša Zemlja posje­ duje satelit. komplicirani za njih.morao znati da smjerovi planeta ne leže općenito u ravnini staze Zemlje i je­ dnostavnost njegove teorije bi također djelomično bila poremećena zahtjevom da ravnine staza raznih planeta nisu u podudarnosti. a sada smo vidjeli zašto heliocentričnu teoriju. Da je grčka astronomija ostala u prvom stadiju profinjenja pet stoti­ na godina na ovaj ili onaj način posli­ je Aristarha. Njegovo se kretanje moglo prilično dobro predstaviti epiciklom. Grci. tada bi povijest astronomije od poče­ tka nove ere do našeg doba mogla biti potpuno drugačija. nisu prihvatili astronomi koji su slije­ dili poslije njega. u drugi stadij profinjenja. u svom zanimanju. ne bi nastojao da prove­ de sve svoje najdelikatnije radove za vrijeme od pola mjeseca. jer je epicikl mogao oponašati efekte eliptičnog kretanja u prvoj aproksima­ ciji. A ovaj korak Grci nisu bili sposobni da naprave. ocjenjivanje proma­ nazvati geometrijskim ekvivalentom tračke situacije postalo je sve više i više numerologije Babilonaca. Sigurno je da su ovo bili glavni razlozi koji su sprečavali i učenjake poput Hiparha i Ptolemeja da prihvate takve nazore. Njegova je slika svijeta bila divno pri­ lagođena prvom stadiju profinjenja. koju je pronašao Aristarh. svijet Ranije smo napomenuli da su Hi. pa je grčka astronomija prešla ovakav razvoj je sasvim jasan.

Premda znamo da on nije bio na prednost što je živio u vrijeme kada je Nikola Kopernik snažno izrazio vrije­ dobrom putu. Ovdje su pretpostavka koju je iznio Eudokso one dane u dodatku na kraju knjige. tri stotine godina prije njih. sa su uzimani u obzir. 99 . nije bilo uvjeta da se centri epi­ ja da je propustio bilo šta od bitnosti cikala moraju kretati po svojim krugo­ da razumije preostala poglavlja ove vima jednolikom brzinom. matematički uspo­ montiranjem stupnjeva složenosti koji ređena sa stvarnom situacijom. Prije nego završimo ovo poglavlje omogućavajući nam da razumijemo reći ćemo nešto kratko o radu Hipar. Ovo je jednostavno zato jer su opisane sa sasvim nedostatnom žnih kretanja . Predmet gdje je glavna konstrukcija. Dok uvijek kretali oko kružnih epicikala. Osim prijeći preko ovog dodatka bez osjeća­ toga. S ovim do­ knjige.u suštini je to slična matematičkom pozadinom. A Kepler je imao karakteristike eliptičnog kretanja. može va budu točno u centru Zemlje. ali se nije tražilo da centri krugo­ vlju. onaj tko nije matematičar. njegove oštroumne konstrukcije pobuđuju naše divljenje dnost heliocentrične teorije.godina prije no što je Kepler uspio da datnim stupnjevima slobode Ptolemej ostvari drugi stadij profinjenja. u izrazima prema ovom uvjetu postaje zadovoljen kružnog kretanja. Planeti su se još situacijom za eliptično kretanje. a će Ptolemejevi zaključci biti izneseni centri epicikala su se kretali oko kru­ pojednostavljeni u slijedećem pogla­ gova. Ovaj rad se odvijao ove konstrukcije obično opisane na na osnovi pretpostavke da sva kre­ način koji ih prikazuje svojevoljno i tanja moraju biti sastavljena iz kru­ neprivlačno. tj. Na nesreću su ha i Ptolemeja. uvode­ je bio u mogućnosti da prikaže mnoge ći eliptično kretanje.šta one stvarno znače.

pa čili Grke. koji je ozna­ bio sklon da razmotri ideju po kojoj bi čen propadanjem i padom Rimskog Zemlja mogla biti kugla. ali u rukama rane Crkve oni jednom je naširoko prihvatio napre­ su gotovo kompletno uništili znanost. Osim toga. Oko IX stoljeća sferičnost Zemlje i Ovakvi iskazi samim Židovima nisu grčke poglede o kretanju planeta još škodili. čiji su rukopisi nitko nije čuo ili čitao o nekome koji je popunili opseg Biblije. bili su nepoznati u srednjo­ prema tome poricali prvo veliko otkriće vjekovnoj Europi.od njih nastanjene. Tako na­ pće nije bilo razumijevanja za bilo što lazimo komentatore kao što su bili osim za grube astronomske činjenice. ali na čeno. koji su toliko namu­ porugom ideju o Zemlji kao kugli. kao što je bio stvarima koje ne razumije. Tokom stoljeća stvari su se Razloge za dugi zastoj nije teško polagano poboljšavale. Povećavanje rascjepa između završetka VII stoljeća teolog Beda je istočne i zapadne Europe. ispod horizonta sve dok ne dođu u po­ Kopernik: Da me se napadne iskri­ ložaj za ponovni izlazak na istoku. ali da nije potre­ tnog uništenja grčke znanosti na Za­ bno govoriti o Antipodima. koji su obasuli Profinjeni detalji. prva knjiga ći iskaz s obzirom na to što su Afriku Starog zavjeta. ma. gore na nebu postoji još jedan ocean jer je malo ljudi bilo upoznato s općim koji se u trenutku upozorenja može pregledom grčke astronomije. kao "nebeski nomiji poslije njegova djela Almagest svod i gornje vode". bilo je malo ili uo­ uzme da je Zemlja ravna. ovo je trebalo naglasiti. ponovo se čitaju. Ovo bi bio iznenađuju­ posebno knjiga Geneze. sadrži naivno astro­ oplovili Feničani u službi egipatskog nomsko posuđivanje od drugih naro­ kralja Nehoa prije više od deset tisuća da. postoji nebeski svod koji odjeljuje gor­ premda samo u arapskim prijevodi­ nje vode od donjih. Takve je nastavio je da živi sve do XV stoljeća i predodžbe bilo lako prihvatiti ako se kasnije. nalazimo vraća­ u takvom umnom stanju da za sebe 100 . Laktancije i Kosmas. Nasuprot tome. larnoj predodžbi pojam o ravnoj Zemlji kao što je bilo u doba Noe. mijenja­ Jehova naredio da Sunce stane. dni dio Crkve. Posljednji grčki pisci. Drugim riječima. koji je živio krajem IV i Vjerojatno ništa više ne bi iznena­ početkom V stoljeća i koji nije tretirao dilo Grka Ptolemeja nego da je bilo re­ grčku znanost s omalovažanjem. a ne ju svoje staze krećući se preko sjevera Zemlja. sv. On spominje imperija. nastanjena dalje od nje (treća zona je a kao posljedica je ovih rukopisa što tropski pojas). da značajnog napretka u astro­ nesreću izreke u Bibliji. U popu­ izliti potpuno na Zemlju i potopiti je.4. onemogućile su da neće biti za budućih četrnaest stotina oni prihvate bilo kakvu razboritu sli­ godina. Sada Biblija doslovno tumači: stvarno posebno Ptolemej. Međutim. vljenjem odlomka iz Biblije. Augustin. Odmah nakon naći. budući da padu. a ni Europa nije bila Grka. U Bibliji čitamo da je ce. poglavlje KOPERNIK I KEPLER Luther: Budala bi preokrenula sve nje gruboj predodžbi da zvijezde i Sun­ o astronomiji. ku svijeta. nikad nije bio prošao treću zonu i našao ljudska bića osobito zainteresiran za astronomiju. a povezan s porastom kr­ zone Zemlje navodeći da su samo dvije šćanstva. Židovski narod. Nebo je bilo nebeski svod koji je godina. zadnje je Istina je da je bilo manje članova utočište nekoga koji prisvaja pravo o Crkve bez predrasuda. dijelio gornje i donje vode. dovelo je do gotovo komple. nakon zalaza na zapadu.

ti­ pična je za taj period. Slika svemira Piera di Puccia. nacrtana u XIV stoljeću. Od grčkog doba pa sve do Kopernika Europa nije postigla neki napredak u kozmologiji. 101 .Pogled zapadnog kršćanstva na svemir bio je dugo opterećen starim naivnim židovskim astronomskim rukopisima.

U ovome su oni vje­ rojatno bili potpomognuti i ohrabreni čistoćom pustinjske klime. on se nije bojao da se sukobi s Lutherom. prirodno. uprkos velikoj složenosti sistema krugova i sfera koje su upotrebljavali. Baklja je naj­ prije prešla Indijcima. koji su postali strastveni promatrači neba. ali bez uspje­ ha. a vjerojatno od njih Arapima. Ponovno otkriće grčkih autora. Poštovanje koje se razvilo prema radovima Aristotelovim u godinama koje su prethodile 1500. franjevačkog redovnika. Vjerojatno su politička raznovrsnost Europe i nakon reformacije njena religiozna raznovr­ snost pomogle da dođe do toga. što se pokazalo prilično do­ bro. Jer.jedan od osni­ vača eksperimentalne znanosti . vjerovao u Eudoksove sfere. posebno u originalnom grčkom jeziku. Neodoljivo privlači da se razmotre uzroci velike znanstvene eksplozije u Europi odmah poslije 1500. Zapreka je bila u tome što je Kopernik imao pre­ veliko povjerenje u njihovu točnost. izazvalo je veliki interes. kako ćemo vidjeti kasnije. poput Engleza Rogera Bacona. Ovo je pomoglo da se oslabi dugotrajni autoritet Ptolemeja i da se ljudi prihvate istraživanja dru­ ge teorije. Njihov promatrački rad bio je i pomoć i zapreka budućem razvoju astronomi­ je. pogotovu za djela Aristotela. u odnosu na godinu ili dvije. veliki Kopernikov rad ne bi uopće nikad bio publiciran u Njemačkoj tokom egzistencije pro­ testantizma.odredi takve detaljne činjenice. polazeći od po­ znate situacije. značilo je da se pored teorije Ptolemeja sada počinje razmatrati i teorija homocentričnih sfera. Vrijeme koje je razdvajalo Ptolemeja od arapskih astronoma bilo je sasvim ne­ sposobno da daje točna predviđanja. Prednost je religiozne ra­ znovrsnosti što zabrana jedne ideje od religioznih faktora na nekom mjestu ne uključuje zabranu te ideje od dru­ gih faktora na drugom mjestu. zofa. predviđanja su postajala sve netočnija. Ovdje je potrebno tumačenje. Svakako. Oni su naučili zamr­ šene teorije Ptolemeja i ustanovili da one ne objašnjavaju činjenice koje su oni pronašli. Ali. manjkavost teorije postala je potpuno očevidna. Sada Arapi proučavaju i teorijske i praktične aspekte astronomije. To je bila cijena prihvaćanja Biblije doslo­ vno i u potpunosti. a astronomija je bila. Unutar same Crkve bilo je znakova revolucije. astronomski se duh odr­ žavao u drugih naroda. Već je u XIII stoljeću Aristotel bio podignut iznad svih filo-. Tome Akvinskog. da odrede gdje će se planeti naći u nekom kasnijem času i osiguraju da predviđanja mnogo ne odstupe. prema pisanju sv. Ptolemejeva teorija je bila izrađena da po­ mogne astronomima. kad su se uzimali duži perio­ di vremena. Međutim. Ipak je Bacon . Treba se podsjetiti daje Aristotel. znanstvena revolucija u Europi nastala je u velikoj mjeri kao rezultat dugog perioda tokom kojeg su se grčke ideje postepeno ponovo uvodi­ le u zapadnu Europu. Prem­ da je Kopernik bio obavezan provesti opomenu unutar svoje vlastite Crkve. za više od sto godina. godine. samo jedan dio grčkog učenja koji je pobudio skolastičku pa­ žnju. otvo­ reno su tražili raskid sa starim ideja­ ma. naravno.možda 102 . drugačije od obiju poznatih antičkih teorija. eksplozije u kojoj je Kopernik igrao tako istaknutu ulogu. koji je živio prije otkrića teorije epicikličkog kretanja planeta. premda je sam Bacon bio izoliran da napravi veliki korak koji se prostire otvoren svakome sve od vremena Aristarha. S teo­ rijske strane oni su pokušali da usa­ vrše Ptolemejevu teoriju. Početkom sadašnjeg tisućljeća Arapi su postali duboko zainteresirani za finije detalje kretanja planeta. Ljudi. Pomoć se sastojala u tome što je arapski utjecaj u Španjolskoj veoma poticao da se Europa zainteresira za promatračku astronomiju.

Oni su također uvidjeli da se mnoge činjenice ne slažu s teori­ jama. Ovi promatrači proučavaju Ptolemejeve teorije. 103 . Lijevo: opći pogled. Slika gore desno predstavlja Ulagha Bega. Desno: pogled na kvadrant. Rekonstrukcija zvjezdarnice u Samarkandu. istaknutog promatrača XV stoljeća iz Samarkanda. Astronomi istanbulske zvjezdarnice.U srednjem vijeku astronomija je uglavnom cvala u muslimanskim zemljama. Sredina: crtež pokazuje položaj i veličinu velikog zidnog kvadranta.

Knjige su bile napisane svoje osi. ne možemo ga uo­ tiji kao Regiomontanus. One su također postale široko nego Zemlja da bi načinile kompletnu rasprostranjene u brojnim zemljama rotaciju u 24 sata. i gibanje gore i do­ Sredinom XV stoljeća astronomi. Budući da mi sami sudjelujemo u kao što je bio J o h a n n Miiller. Vrlo je vjerojatno da Kopernik je odbacio takvu primjedbu su Europljani XV i XVI stoljeća posje­ dokazujući ispravno da tijelo bačeno u dovali bolji razvoj fizikalnih shvaćanja 104 . najbolji primjer općeg umnog nemira i zrak posjeduje dva osnovna nezavisna vrenja koja su se razvijala među misli­ kretanja: kružno kretanje. a ne da se vrti Sasvim je očevidno. nemamo pre­ shvaćanjima. Ovi faktori. što dolazi ocima u XIII i XVIV stoljeću. viti da se Zemlja vrti. ako Zemlja roti­ redan čovjek. jer bi se udaljene zvijezde su gotovo kompletno ponovo otkri­ morale gibati mnogo većom brzinom vene. od rotacije Zemlje. tijela bačena prema gore zaostaju. Pred kraj XV vo jače razletjeti na komadiće kada bi stoljeća originalne grčke ideje bile se vrtjela. da on posje­ početak njega vodio malo-pomalo pre­ duje mnogo bolje razvijeno fizikalno ma njegovoj velikoj teoriji o kretanju znanje nego njegovi grčki prethodni­ planeta. privikli su se čiti na tijelu. lje. na nesreću. zajedno s ciznih podataka koji bi nam govorili o naveliko poboljšanim fizikalnim zna­ njegovim idejama. Kopernik je odgovorio da bi tako da su isticale grčke ideje i bile se i sfera zvijezda morala neusporedi­ potpuno pristupačne. i među Grcima. s različitim političkim i religioznim Premda. pozna­ kružnom gibanju. A vjerojatno je ovaj gleda Kopernikova djela. Ptolemej je odbacio predodžbu o Kako je on došao do ove odlučne Zemlji kao rotirajućem tijelu koja se zamisli? Kopernik je bio sigurno izvan­ zasnivala na tome da. izgleda da su osigurali teme­ pretpostavka s kojom je pošao Koper­ lje na kojima su osnovani izvanredni nik pokazala kako je on smatrao da znanstveni razvoji u stoljećima koja je fizikalno najrazumljivije pretposta­ su slijedila. kad netko pre­ cijeli ostali svijet. rodno mjesto Kopernika. izgleda da bi jasna njem. a ne iz lo­ Zemlja razletjela ako bi se vrtjela oko ših prijevoda.Tovin. uočavamo samo kreta­ na finije detalje Ptolemejeva sistema. Na argument da bi se koji je sada uzet iz grčkog. kako je izgledalo pred kraj srednjeg vijeka. nje gore i dolje. ali je bilo značajnih ljudi ra. ci.

nagovor svoga ujaka biskupa Lukasa Takvi strojevi su tražili široku upotre­ Watzelrodea. Nadalje. upisao se na sveučilište u Kra. ljeća riješeno mnogo malih praktičnih on je nakon nekih pet godina prešao problema. kao mlinovi jedeće 1501. čnih jezika bio je naročito važan. koji mu je mnogo poma­ gao u razvoju i školovanju od drevnih Grka. te­ ljeća. u vrijeme srednjeg ne 1500. i ostao u Italiji daljnjih pet go­ ću bio uvelike usporen. gdje je kod Alberta Brudzew. jednostavno zato jer skog učio astronomiju i matematiku. je u Europi tokom nastupajućih sto­ Kako se dolikovalo mladom čovjeku. što je dovelo do prvih matemati­ je intelektualna atmosfera Italije oso­ čkih tablica. Na primjer. otputovao je u Rim. dobili su veliku sjeveroistočnu Europu . a već sli­ vijeka. matematiku.ideja koje je objavio u svom De revo- 105 . mehanički uređaji. od kojeg je naučio nego oni s kojima su se susretali grčki elemente praktične astronomije. rodio se u grčkih astronoma na njihovu jeziku. jer je nekoliko mjeseci su bile sastavljene točne tablice trigo­ nakon imenovanja za kanonika u ve­ nometrijskih funkcija. Tycho Brahe. II 1473. jer Nicolaus Koppernigk. dina. bu jednostavnih matematičkih prora­ Kopernik je očigledno ustanovio da čuna. poznat po­ mu je omogućio da čita radove velikih koljenjima kao Kopernik. Studij klasi­ Ptolemej. Godi­ graditelji.Kopernik i (desno) Lukas Watzelrode. astro­ ma mjernih instrumenata koje je imao nomiju i klasične jezike. Bez ovakvih ta­ likoj žurbi otputovao u Italiju. Godine 1491. koji su bili sasvim sigurno teži Maria da Navara. dok gdje je bio postavljen za kanonika na su za Grke bili malo više nego igračke. sada u blica promatrački bi rad u XVI stolje­ Padovu. godine naglo se vratio u na vjetar i na vodu. nije bio ovisan o grubim sistemi­ ologiju. medicinu. Kao na primjer. praktičnu i ekonomsku važnost. njegov stric. Malo znamo o koracima pomoću Tovinu na Visli 19. u XV stoljeću bito prikladna. na sveučilište u Bologni. Za vrijeme tih deset godina koje najveći astronom-promatrač tog sto­ je proveo u Italiji studirao je pravo.kojih je Kopernik došao do velikih kowu. gradnja ve­ na jedan od glavnih centara europskih likih srednjovjekovnih katedrala pred­ učilišta.u Frombork. gdje stavljala je veliki broj praktičnih pro­ je neko vrijeme studirao pod vodstvom blema.

Samo tpostaviti da se Zemlja vrti nego pre­ tako je moguće razumjeti zašto je on tpostaviti da se cijela sfera zvijezda napustio svoju srodnu okolinu u Itali­ dnevno vrti oko neba. kojeg je sam sebi postavio. u čijim bi se centrima nalazilo Sunce. na ova pitanja moglo odmah odgovori­ ona bi morala da postigne najmanje ti ako se pretpostavi da Zemlja kruži onoliko koliko i teorija Ptolemeja. a kasnije natrag u Frombork. Čim je uglavnom da bi živio kao intelektualni ideja o kretanju Zemlje bila prihvaće­ pustinjak do kraja života. On nije mogao ji 1506. Njegova veličina leži u činjenici da se sukobio s teškoćama koje su uzrokovale da Slika 4. A za oko Sunca. Jupiter i Saturn dalje od Zemlje. nije dao jednostavnu kružnu predo­ Tada je bilo lako vidjeti zašto su obje džbu kretanja planeta. prema Ptolemeju. skladu s promatranjima njegova doba. trebalo bi zadovoljiti zahtjeve iz pret­ Zašto? hodnog poglavlja koje smo prozvali Kopernik je morao uvidjeti da bi se drugim stadijem profmjenja. Dio s kojim se mora duži­ na Cl množiti da se dobije dužina CS.lutionibus orbium coelestium. zu centru epicikla Merkura i Venere. duboku impresiju. da bi nova heOpet. a S uspio. godine i otišao najprije u Hepretpostaviti da je Zemlja jedino tije­ ilsberg. tanja Zemlje. ali je prona­ položaj Sunca. Ali zašto? nima Aristarha. Prema Ptolemeju. C označuje centar. bilo je moguće podijeliti koje su se odnosile na rad Kopernika planete u dvije grupe: Merkur i Venera divlja travestija činjenica. bio je da pronađe sliku kretanja planeta koja bi bila jednostavnija od Ptolemejeve i bolje se slagala s promatračkim činjenicama. neobični dio uloge Sunca u teoriji gurno shvatio da bi opisivanje planetPtolemeja sigurno je morao načiniti skih staza kao jednostavnih krugova. datak. postavljajući Iz onoga što je rečeno. Kopernik je sasvim sigurno znao mišljenja Heraklida i Aristarha. Već smo Vrlo je vjerojatno da su ove ideje ili spomenuli da je bio impresioniran njihove klice zaokupile Kopernika već činjenicom kako je mnogo lakše pre­ za vrijeme studentskih dana. jest šao sustav koji je bio gotovo za dlaku u ekscentricitet staze. bit će prika­ Zemlju treću po redu po udaljenosti zano da su općenito prihvaćene ideje od Sunca. Bilo je najvažnije da jima se susreo Aristarh i koje su uzro­ su se retrogradna gibanja planeta lako kovale da se napusti heliocentrična teorija u korist epicikličke teorije. jer tada ove neobične po­ ovaj veliki zadatak trebalo je da Koper­ jave postaju jednostavno odraz kre­ nik živi povučeno. 106 . Sunce je bli­ liocentrična teorija bila prihvatljiva. kako ćemo vidjeti. Kopernik se nalaze bliže Suncu nego Zemlja. On nije bio na­ grupe morale biti različito tretirane u ivčina da ne bi opazio poteškoće s ko­ teoriji Ptolemeja. pa je bio naročito oduševljen da je otkrio kako su drugi prije njega došli do spoznaje da se Zemlja giblje. a Mars. nadalje. Sasvim je si­ na. Zbog toga. Za­ protumačila.1 su Hiparh i Ptolemej napustili helioModerna slika staze planeta s velikom centričnu teoriju. Zato. vanjski planeti se gibaju po svojim bilo manje zadovoljavajuće njegovim epiciklima u istom periodu u kojem suvremenicima nego što je bilo u da­ se Sunce giba oko Zemlje. lo u svemiru koje se ne kreće. Samo u ovom nije ekscentričnošću.

nešto prije dolaska Kopernika na studij medicine u ovaj grad. Lijevo: Predavanja iz anatomije u Padovi. 107 . Mnogi poznati eukiidski dijagrami potpuno pokrivaju zidove.Gore: Geometrijska soba u Krakowu. gdje je Kopernik počeo proučavati astronomiju i ma­ tematiku u vrijeme kada je Kolumbo prvi za­ koračio u Novi svijet.

kada je on najbliže Suncu. treba slike s jednostavnim krugom.3 Odgovarajuća Kopernikova konstrukcija. aproksimaciju pravoj stazi nego upo­ Točka I predstavlja položaj planeta. Ovo daje mnogo bližu sa Suncem. se mogu smatrati krugovima. Ako je a dužina dok je uključenjem članova ekscen­ linije od C do I. S. Ekscentricitet je najveći za Merkur (0. mogao je preteći potrebno da ih smatramo kao krugove Keplera. Kako se vidi u tablici.stvarno oko 1/4%. Na slici e3 itd.Da nije bio loše sreće. govima. Može se reći da je računanje 4. na kraju knjige.bolja od 1% . sve članova prvoga reda ekscentriciteta. slije­ konstrukciju koja je spomenuta u de Saturn i Jupiter s ekscentricitetom prethodnom poglavlju i još potpunije oko 0.1 imamo planet P. Vrijednosti za e za staze dajući to s današnjeg stajališta. ca. geo­ svih planeta. a a x e je udaljenost tričnosti. Neka se planet P giba Činjenica da su sve vrijednosti od e oko kruga polumjera a i sa centrom C. mnogo manje od jedan.Na slici 4. su vrijednosti mnogo manje od jedan. položaj kad je on najudaljeniji od Sun­ bilo bi nam potrebno 10% točnosti.2 Ptolemejeva konstrukcija staze planeta. ali ne s kvadratima. C je centar elipse. Ovdje se L kreće oko K u istom odnosu kao AP u slici . Gle­ tricitet staze. a točka H Da smatramo stazu Marsa kružnicom. poznate u doba Koperni.05. točnost od C do Sunca.metrijske su konstrukcije i Ptolemeja ka.0933). tada se e zove ekscen. nalaze se u tablici u prethodnom i Kopernika iste. zatim Zemlja sa 0.2 imamo Ptolemejevu 2056). svojoj stazi oko Sunca. koji se kreće po provedeno za prvi red ekscentričnosti. upravo Značenje točke A je u tome da se ravna kako ih smatramo kada pogrešno upu­ linija povučena od A do Pokrene okolo ćujemo na Kopernikovu sliku. Zai­ produkt a x e. staza je elipsa viših redova. današnju sliku staze planeta. dok se pravac od C do P Slika 4. ali ne one drugog reda. znači da su sve Udaljenost od C do Sunca S ponovo je staze planeta slične kružnicama. u prvoj gruboj aproksimaciji. U našim raču­ Da bismo ocijenili Kopernikovo po­ nanjima moguće je da uključimo boljšanje slike kretanja planeta s kru­ sve članove koji sadrže veličinu e. one jednaka udaljenosti od C do točke A. pri svakom razmatranju. Zanemarujući a da su zanemareni članovi drugog i utjecaj drugih planeta. One uključuju efekte poglavlju. najprije ćemo dobro pogledati ali da zanemarimo sve koji sadrže e2.0167 i na objašnjena u matematičkom dodatku kraju Venera sa 0. u jednom od žarišta. Udaljenost od C do S je sta.0068. Zato nije ravnomjerno. Udaljenost od C do S (Sunce) dobiva se kao produkt polumjera (a) i ekscen­ tričnosti. Slika 4. a zatim za Mars (0.

Usprkos tome. slika 4. Dolje: usnuli grad Frombork. Na slici 4.2. planet P napravi dva okreta na epiciklu. giba se po ma­ lom epiciklu sa centrom u L. To će reći. Ali L nije sada po­ ložaj planeta. Prema tome. a pravac od L do P okrene se okolo dvaput.ne okreće ravnomjerno. jedna polovina pomnožena produktom a x e. Obje su slike Kopernik je znao da su rezultati heliocentrične teorije u skladu s proma­ tračkim činjenicama. dok se L jednom okrene po glavnom krugu. Udaljenost od K do L je ponovo a.) Slika 4.2.2.2 je ovdje nacrtana na bazi heliocentričkog gledišta. dok se pravac LK okre­ ne jedanput. slika 4. A je Ptolemejev punctum aequans. Naravno.točno za isti iznos za koji se pravac A do P okrene u slici 4. Gore je njegova studijska soba.2 još je u biti konstrukcija Ptolemeja. konstrukciji Ptolemeja. S je ponovo položaj Sunca.3 u biti je Kopernikova kon­ strukcija. S matematičkog je gledišta potpuno točno ekvivalentna slici 4.3 pojavila se sasvim razli­ čita konstrukcija. U Ptolemejevoj teoriji točka S nije dana kao Sunce nego kao Zemlja. L se sada giba jednoliko oko kruga. . ali udaljenost S od K (centar velikog kruga) sada je za polovinu veća od udaljenosti od C do S na slici 4. P planet. koji ima centar u K . polumjer L do P je jedna polovina pomnožena sa a x e. (Rotacije se odnose na stalne smjero­ ve određene po smjeru neke posebne zvijezde.

Uprkos tome. Kopernik je skupo platio svoju sklo­ nost za kompliciraniju konstrukciju. teorija bi se mogla upotrijebiti za izračunavanje budućih položaja. treće.3 dosljedno za sve planete. Sve što je trebalo da on napravi sastojalo se u korištenju podataka. da nađe točku K za svaku stazu i dužinu polumjera KL za svaku stazu. a to mora biti Sunce. Dalje desno je naslovna stranica Kopernikova djela: Knjiga VI.3 dao prednost nad slikom 4. bile mnogobrojne. isto vrijedi i za polumjer kruga KL. po- Slika 4. Točka K je različita za svaki planet i mora se odrediti iz promatranja. Gdje je točno bila konstru­ kcija točke P za neki određeni datum? Kad bi ovo bilo određeno za svaki pla­ net. Kako smo upravo napomenuli. gotovo sto godina kasnije. jer je u svim drugim pogledima Kopernik bio sasvim jasan da Zemlji treba oduzeti svaku važnost kao centru. Kopernik je dopustio epicikl slike 4. Jedan daljnji detalj je potrebno odrediti iz proma­ tranja. da je točka S ista za sve planete. dnevnu rotaciju.) Kako su stvari pokazale. Desno je odlomak iz uvodnog prikaza Kopernikove teorije što ga je napisao Rheticus. Možda je ova značajna pogreška. Kopernik je slici 4. Udalje­ nost od L do P ne treba posebno odre­ diti.ekvivalentne eliptičnom kretanju na slici 4. jer mu je izgledalo ne­ prirodno da se polumjer CP na slici 4. To će reći da je on pronašao točku K za stazu Zemlje i smatrao da je točka S za sve druge staze identična s ovom točkom. drugo. određeni položaj svakog pla­ neta u jednom određenom trenutku vremena. jer je ova udaljenost jednaka 1/3 udaljenosti od K do S. još je ovdje bio pridodao jedno posebno značenje nekoj posebnoj točki. dok su pogre­ ške Keplera. on joj je već pripisao razna gi­ banja: prvo. Ova pogreška je čudna pogreška. Odbacujući dvije tisuće godina staru predrasudu da se Zemlja uopće ne kreće.1 gdje su zanemareni članovi drugog i viših redova ekscentričnosti. on bi dobio teoriju koja bi se potpuno slagala s promatranjima dobivenim u njegovo vrijeme. Ovo bi mu dalo kompletnu teoriju. na neki način potekla iz druge pogreške. načinio je pogrešku u svim sluča­ jevima osim u pretpostavci da je S to­ čka K za stazu Zemlje. Njegova jedina po­ greška je bila u zanemarivanju člano­ va drugog reda ekscentriciteta. Bitna karakteristika teorije je u tome. Umjesto da je za S uzeo Sun­ ce. Da je dao prednost konstrukciji na slici 4. Međutim.3 i polumjeri KL i LP okreću se jednoliko. 110 . U posebnom slučaju Zemlje. vjerojatno bi izbjegao svoje dvije pogreške.2 ne bi smio okretati jednoliko okolo.2. koja je povezana sa stazom Zemlje.3 i nije teško da se posta­ ve vjerojatni razlozi zašto je on tako po­ stupio. tj. Kopernik je uočio važnost prvog od ovih zahtjeva. go­ dišnje kruženje oko centra K i. da odredi neznatne razlike ravnina staza planeta. kako je to kasnije učinio Ke­ pler. da je upotrijebio kon­ strukciju 4. koju smo upravo iznijeli. ali je on načinio čudnu pogrešku na drugom. ovdje je bila samo jedna pogreška za koju bi se Kopernik mogao okriviti. to­ čka S mora biti ista za sve staze pla­ neta.2. (Na slici 4.4 Kopernik je zamišljao da se Zemlja kreće oko središta K kao njihalo s utegom obje­ šeno u točki N.

pokazano na slici 4. kad je u E2 . Ako je to tako. Kopernik bi vjerojatno odgovorio da se ona sasvim ne kompenziraju i da je nedostajanje precizne kompenzacije razlog pojave precesije.4 zajedno s nekim kompenzirajućim kretanjem. Kopernik je predočio kretanje oko cen­ tra K kao gibanje utega pričvršćenog za konopac koji je obješen na nepomičnu točku. netko može pravilno pitati. Ako primijenimo sliku 4. a to je upravo fenomen precesije. polarna os Zemlje bit će usmjerena u raznim smjerovima u odnosu na zvjezdanu po­ zadinu u raznim trenucima godine. . suprotna godišnja kretanja. Ovo se nije slagalo s promatranjima. leži u ne­ pojmljivoj sporosti precesije. Prema tome. kad je Zemlja bila u E1 . Kopernik se suočio s drugim dugo­ ročnim problemima koji su povezani sa stazom Zemlje. On se stalno okreće. os rotacije je bila usmjerena u smjeru pravca E1N. Dajući promjenu u smjeru osi Zemlje. Kopernik je vjero­ jatno smatrao da bi se ovo gibanje u to­ likoj mjeri razlikovalo u usporedbi s br­ zinom dnevne rotacije Zemlje i njenim godišnjim kretanjem da bi predstavlja­ lo neznatnu razliku njihovih brzih gi­ banja. Kasniji su pisci kritizirali Kopernika za neprirodnost uvođenja ovog Odlomak iz uvodnog prikaza Kopernikove teorije što ga je napisao Rheticus. a E1 E2 E3 E4 i E5 je niz točaka na stazi Zemlje.3 na slučaj Zemlje. zašto bi ova dva kretanja točno kompenzirala jedno drugo. možda. tada bi nebo imalo vrlo polaganu rotaciju. N je nepomična točka.trebu da se protumači pojava precesije. kao na slici 4. Potrebno je 26 000 godina da os Zemlje načini jedan potpun okret. Možda protu-kretanja točno ne poravnavaju ljuljanje pokazano na slici 4. budući da točka N nije bila tako daleko kao zvijezde.4. Odgovor. Zato je Kopernik smatrao da Zemljina os ro­ tacije mora imati protu-kretanje.4. To će reći da se pravac I do H na slici 4.1 stalNaslovnica Kopernikova djela: Knjiga VI. uočit ćemo da pravac od S do K nije striktno stalnog smjera. Zašto nije jednostavno postavio polagano kretanje rotacione osi Zemlje kao uzrok precesije? Zašto uvoditi dva velika. os je usmjerena u smjeru E2N i tako dalje.4. Zatim je došla poteškoća u doka­ zivanju. Učinak kretanja je bio da se Zemljina os dnevne rotacije uvijek usmjeri u nepomičnu točku N. protu-kretanja. koje bi poravnalo učinak pokazan na slici 4.

Dolje: Giese. sve one prolaze kroz Sunce. Nije bila samo jednosta­ vnija u svojoj geometrijskoj konstru­ kciji. Sva su mu ova kretanja nametnula promatranja. protestantski biskup kojem je djelo najprije poslano . U stvari.3). nego se. pa je ovo izostavljanje zahtijevalo da se dodaju komplikacije kretanjima Merkura i Venere. Ali. također. Sada dolazi prava nezgoda. drugi dugotrajni efekti su bili ta­ kođer izvedeni. što je navelo Kopernika da je za stazu Zemlje uveo polagano kretanje točke K. tj.3 usvo­ jila u cjelini za slučaj Zemlje.no vrti zbog utjecaja drugih planeta. Posebno je bolje slaganje s činjenicama. Tako je Kopernik dao bolju teoriju nego Ptolemej. godišnje kretanje oko kruga s centrom u K (slika 4. U Kopernikovoj teoriji sve one prolaze kroz točku K staze Zemlje. kako ih je opisao Kopernik u svom velikom djelu: De revolutionibus orbium coelestium. posebno pogrešaka u arapskim promatranjima. sporu pro­ mjenu u smjeru pravca od K prema S i različite vibracije u stazi. Ovi su bili iluzorni. treće gibanje za objašnjenje precesije. te smatrali da pojava precesije nije stalna. bolje slagala s činjenicama. Tako su mislili da ra­ vnina staze Zemlje oscilira. Lako je vidjeti da mu je to izgledalo komplicirano. da zaboravi na precesiju i na upotrebu konstrukcije slike 4. U Ptolemejevoj teoriji ravnine staza svih planeta prolaze kroz Zemlju. kao što su promjene u ravnini staze. možemo reći da bi Kopernik trebalo da zaboravi na vibracije. Pored ovog potpuno ispravnog djelovanja iz usporedbe grčkih i arapskih promatra­ nja. Zato je njegova slika kretanja Zemlje sadržavala: dnevnu rotaciju. jer su se pojavili iz promatračkih pogre­ šaka. to jest položaj Sun­ ca. Tako nalazimo kom­ pliciran prikaz točke K i nepotrebna kretanja posljednja dva planeta. pa se premišljao da doda još jedno kretanje iz teorijskog razloga. Ovakav efekt je već bio otkriven uspo­ ređivanjem promatranja Grka s pro­ matranjima arapskih astronoma. Ako želi­ mo pogledati kroz prste. Iz toga razloga nije uveo pravilni epiciklički prikaz kretanja Ze­ mlje. kretanje po malom epiciklu s centrom u L. Ove su pogreške prisilile Kopernika da uvede različite polagane vibracije u svoju sli­ ku staze Zemlje. Sve se ovo moglo izbjeći da se slika 4. Lijevo: Staze planeta. uzimajući točku 5 za sve slučajeve istu. kad se uzmu u obzir neznatne razlike između ravnina staza raznih planeta.3 jedna­ ko za sve planete.

3 smatrajući ovu točku nepomičnom točkom reterencije za sve druge staze planeta. tada je Kopernikovo dosti­ gnuće izvanredan uspjeh. Mnogi su mislili da je taj pre­ dgovor napisao Kopernik. Ove hi­ poteze nisu nužno istinite ili. vjerojatne ali ako one pružaju takve metode računanja koje daju podatke što se podudaraju s promatranjima.1743 danas 0. on mora zamisliti i izra­ diti takve hipoteze. naći će da autor nije ništa učinio što zaslužuje predbacivanje. Podaci za usporedbu dani su u slijedećoj tablisrednji polumjer staze (uspoređen sa srednjim polumjerom staze Zemlje [= 1. Ali ona su bila toliko precizna koliko je trebalo Koperniku.2192 9. u jedinici srednjeg polumje­ ra staze Zemlje.0000 ] ) planet Merkur Venera Zemlja Mars Jupiter Saturn Kopernikova vrijednost 0.5237 5.7233 1. a u vezi su sa čudnim novim hipoteza­ ma iznesenim u ovom djelu: da se Zemlja kreće. tada. Autor ovog djela je potpuno izvršio svaku od ovih dužnosti. tj. Svi proračuni udaljenosti.3871 0. Upozorenje čitaocu na hipotezu iznesenu u ovom djelu. to je Ako uzmemo u obzir da je ovo prva relativna skala staza planeta koja je dobivena. ako oni žele razmotriti pitanje temeljito. Istina je 113 .0000 1.7193 1.premda je Kopernik griješio. koji mu se postavio. a zatim supstituirati tako određenu točku s točkom S na slici 4. kao što je KL ili SK ili LP. Ovi ijudi smatraju da je nauka bila ustanovila činjenice oda­ vna i da one ne smiju biti prepravljene. Sigurno ima učenih ljudi.3763 0.0000 1. on je samo neznatno pogriješio. a njihova to­ čnost se može procijeniti usporedbom s današnjim vrijednostima.3) pri­ bližno 1/40 udaljenosti od K do L. dok nije Kepler 1609. Apsolutna udaljenost se tada nije mogla naći. jer je bio ne­ potpisan. on ne može naći prave uzroke ili hipotezom objasniti dobivene podatke. Dužnost astronoma je da sakuplja zabilješke o kretanjima nebeskih tijela s marljivošću i preciznošću. koje će mu omogućiti izračuna­ vanje ovih kretanja iz osnovnih principa geometrije. Praktički problem. Ona su izvede­ na bez velikih napora. Ta­ kva pogreška u Kopernikovu sustavu bila je samo oko 2% Ptolemejeve.5198 5. To su bila razmatranja koja su za­ okupila Kopernika poslije njegova po­ vratka u Frombork. dapače. Ali.5388 Početna stranica štetnog predgovora koji je dodao Osiander (prijevod je dan niže dolje). Za primjer Zemlje je udaljenost od K do S (slika 4. dokazao da to nije predgovor Kopernika. a da je Sunce nepokretno u centru svemira. bio je određiva­ nje točke K za stazu Zemlje. Ako. za budućnost kao i za prošlost. Promatranja Ptolemeja i Arapa nisu bila dovoljno kompletna za Koperniko­ vu svrhu i on je zato morao sam obaviti razna promatranja.2028 9. ogorčenih glasinama koje se već šire. Još je pre­ ostalo da odredi K za druge planete i također da odredi dužinu pravca KL za svaki slučaj. izrađeni su u jedinici udaljenosti od K do L u slučaju Zemlje. Neki su komenta­ tori kritizirali njegova promatranja da su bila fragmentarna i nekompletna.

prelaze u deset godina bez potrebe da primi pri­ godišnjem periodu jednake polumjere.mise u životu. go jasnije nego je to uvidio Galilei . tako je dine uputio u Frombork. Kopernik. Premda Činjenica da Ptolemej nije načinio taj nemamo jasnog uvida zašto se odlučio korak . pritiskan sa svih strana da publi­ vota publicirana njegova teorija. no nije ra­ žala Italija za intelektualnu slobodu zumio detalje.mno­ ju pa je napisao preliminarni izvještaj. zvala je vruće rasprave. da je Ptolemej mogao dobiti slične re­ S današnjeg stajališta izgleda ču­ zultate da je postavio hipotezu da svi dno da je Kopernik bio voljan raditi tri­ krugovi. i točne procjene vjerske razdraženosti Nova teorija se brzo pročula i iza­ doba u kojem je živio. 114 . naročito na Fragmentarni podaci koje imamo jugu. pa je u XVI stoljeću Europa imala prvog stvarno velikog promatrača Tycha Brahea. Bez sumnje je sam uvidio i znao da izvještaj izazvao veliku senzaciju. U Wurttembergu se mladi pro­ pokazuju Kopernika kao čovjeka žustra fesor Rheticus naročito interesirao i jasnih odluka. Vjero­ cira svoju teoriju.Kopernikova teorija potakla je promatranja.jest mjerilo usavršenja Ko. i epicikli i deferenti. kojemu je tada bilo 67 godi­ Konačno mu je u zadnjoj godini ži­ na. jatno kao rezultat posjeta Rheticusa. nije teško vidjeti prirodan .koja kojem je dao naslov Primci navratio de bi ga gotovo sigurno dovela do inkvizici­ libris revolutionum Copernici.koji je za Kopernika bio sasvim protiv publiciranja. Kopernik ga bio voljan da radije žrtvuje svoje životno je primio srdačno i dozvolio mu da djelo nego proganjanje svoje vlastite Cr­ proučava novo djelo. Vjerojatno je vidio sasvim jasno što Rheticus je shvatio Kopernikovu ide­ bi mu donijela takva publikacija . Lijevo je portret Tycha. Slijedeće godine kve. Ovaj je je. Premda je bio zajedljiva za teoriju. Zbog toga se 1539. pa je put koji je izabrao neće napustiti. znanje za svoja velika otkrića. Kao što je bio spreman kovu teoriju. a gore njegova vla­ stita slika svijeta.da je njegova odluka nastala iz jasne pernikove teorije u odnosu na Grke. bio je spreman na kompro­ kojima je pokušao pobiti Koperni. ipak je vidio prednost da žrtvuje ugodnosti što mu ih je pru­ heliocentrične predodžbe. Poslije niza predavanja u karaktera. go­ i priprosti život u Fromborku.

Na zidovima su slike Tycha i nekih njegovih instrumenata. gdje se nalazio njegov veliki kvadrant.Crtež prostorije u Uraniborgu. 115 .

116 .

što ga je Tycho dao izgraditi kada mu je slava omogućila da zaposli mnogo pomoćnika. Dolje na preth. koju je za Tycha Brahea izgradio jedan njemački arhitekt. Desno je karta otoka Hven. da bi bili zaštićeni od vjetra. Ispod ovog presjeka je presjek Stjoerneborga. Presjek zvjezdarnice Uraniborg (gore) pokazuje gdje su bili smješteni najvažniji instrumenti.Zvjezdarnica Tycha Brahea Gore na preth.strani je zvjezdarnica Uraniborg. gdje se vide položaji glavnih instrumenata. 117 .strani je Stjoerneborg. Najveći broj instrumenata nalazio se ispod zemlje. aneks. smatrajući da će to biti epohalno u skandinavskoj arhitekturi. Ispod svoda nalijevo je Tychova najveća nebeska sfera.

Upravo kao što je Kopernik bio prvi Europlja­ nin od grčkog doba veličine Aristarha i Ptolemeja u teorijskom području. biskupu od Kulma. koja je izašla 1609. pa je sve to iznio u svojoj knjigi o Marsu. prije nego što je štampanje dovršeno. šaljući ga Gieseu. morao je Rheticus napustiti Nurnberg i preuzeti profesorsko mjesto u Leipzigu pa je prepustio nadzor nad štampanjem luteranskom teologu iz Nurnberga Andreasu Osianderu. Na ovaj je način Osiander pokušao umanjiti ve­ ličinu i snagu najvećeg naučnog djela koje se pojavilo od grčkog doba. ali su svi ostali vjerovali u to gotovo tri četvr­ tine stoljeća. U predgo­ voru se kaže da se hipoteza o kretanju Zemlje može iskoristiti da se objasne činjenice. tako je Tycho Brahe bio prvi koji je dosegao veličinu Hiparha kao astronom pro­ matrač. Kopernik je umro 1543. Giese je odmah povjerio publiciranje Rheticusu. išlo se za tim. godine u 70.povjerio je publiciranje svog velikog djela protestantima. 118 . Zato je teorija dala novi impuls za promatranja i u zadnjoj četvrtini XVI stoljeća pojavio se u Dan­ skoj Tycho Brahe. godine. pomoću svog kolege u Nurnbergu. Na slici dolje je neuspio Keplerov po­ kušaj da poveže staze planeta sa siste­ mom pravilnih tijela upisanih u sferu kugle. Tada je Kepler pronašao pravog autora. ali da to ne znači da je ta hi­ poteza istinita ili vjerojatna. Osiander je iskoristio priliku i u knjigu je dodao predgovor. Giese i Rheticus su odmah znali da predgovor nije napisao Kopernik. odnosno njegovo ime. pa je izgledalo da su to riječi samog Kopernika. Slijedeće stoljeće je bilo ispunjeno intenzivnim kontroverzija­ ma o Kopernikovoj teoriji. koji je dao djelo štampati u Nurnbergu. Izuzimaju­ ći samo diskusije bez pravog temelja. jer su bili upoznati s publiciranjem. kojih je bilo više nego mnogo. prvi stvarno izvan­ redni astronom promatrač. da li je nova teorija u mogućno­ sti da najtočnije prikaže promatranje kretanja planeta. Na nesreću. godini. kojeg je sam napisao a nije potpisao.

Ova psihološka značajka vodi promatrača do sumnje o realnosti stanja. ali da samo Sunce kruži oko Zemlje. ravnina staze Zemlje nije podložna promjenama. na primjer. Zaista. koje su tako uznemirile Kopernika. a da zadovolji svoje predrasude. ne možemo direktno osjetiti kretanje Ze­ mlje. On je pokazao. Ovo je vjerojatan uzrok Tycho Braheovih prigovora Kopernikovoj teoriji. Čini se da su prije proizašli iz jedne karakte­ ristike koja je značajna za gotovo sve velike promatrače: da svijet kako ga oni vide ima neposredniju emocionalnu re­ alnost nego kako ga vidi običan čovjek. da vibracije. kad se gleda fotografija nebe­ skog objekta.Tycho je bio istinski protiv Kopernikove teorije. a ne postoji. da je moguće izgraditi takvu teoriju u kojoj bi se svi planeti osim Zemlje kretali oko Sunca. a da se svemir okre­ će oko nje. Na osnovu ovog promatračkog materijala Kepler je načinio odlučne korake. koje su mučile Koperni­ ka. On daje slabo usporedive vrijednosti sa stazama planeta Keplerov originalni dijagram sfera i upisa­ nih pravilnih tijela. nego su bile pogreške promatra­ nja. Ovo je dalo dovoljno dobre rezultate da ohrabre Keplera da se time bavi. točno kao u Kopernikovoj teoriji. Njegovi prigovori nisu bili u vezi s vjerskom pobožnošću. bilo je potrebno da postavi teoriju da se Ze­ mlja ne kreće. a još mnogo više nego kako ga vidi te­ oretičar. Na primjer. naši osjećaji nam govore da Zemlja miruje. 119 . njegov je promatrački rad postavio veliki spomenik ljudskim nastojanjima. jer s njima ne može uspostavi­ ti isti fizikalni kontakt. Iz Presjek kroz originalni Kepierov sistem kocaka upisanih u kugle. Premda je Tycho bio bez sumnje sasvim naivan u ovoj stvari. niti je dio precesije nepravilan. na primjer. Tycho je došao do raznih za­ ključaka koji su mogli uzrokovati veli­ ku uzbuđenost u XVII stoljeću. Ovaj mistični odnos između opažača i objekta izgleda da se pojavio samo kao rezultat svjetlosti. koja zaista ulazi u oko ili teleskop. Sa­ svim odvojeno od svojih promatranja planeta. Do kra­ ja svog života nije mogao uvidjeti da je takozvana nova teorija točno ista kao Kopernikova teorija. Našao je. ne po­ stoje.

Uraniborgu i njegovom starom upravitelju Tychu.120 Na naslovnoj strani. . (Nadgrobni spomenik Tychu Braheuu Pragu) Kepler je zahtijevao da se dadu istaknuta mjesta Koperniku.

Njegov prvi rad. Mysterium Cosmographicum. vje­ rojatno je Kepler u to vrijeme spoznao ekvivalentnost konstrukcija pokaza­ nih u slikama 4. koji za svoj rad mnogo duguje Tychu Braheu. privukle su Keplerovu pažnju kroz cijeli njegov ži­ vot i bez sumnje su bile pokretačka sila prema njegovim velikim otkrićima. osim da se s mu je načelo. go­ dine Tycho je prvi napomenuo da se nebeska tijela mogu kretati po krivulji koja nije kružnica. Njegov pokušaj da se poveže s ovim sasvim nepotrebnim problemom bio je naj čudniji. vrijednosti srednjih polumjera i vrijednosti ekscentriciteta staza planeta. Na ploči gore piše: Ni sna­ dnašnjem mišljenju. Njegova promatra­ nja nove zvijezde (supernova) iz 1572.Kepler je posvetio svoje Rudolfinske teti imaju upravo ove vrijednosti. a ne tablice Tychu. poka­ zujući njene prednosti nad Ptolemejevom. druge. XII 1571. rali planeti i kako su se oni razvijali usprkos tome bio je uvijek spreman polaganim dinamičkim promjenama da se pokori promatranjima te je t i ć a m a milijuna godina. Kepler je mnogo naučio radeći kao Tychov smatrao da on mora dati uvjerljivo tu­ pomoćnik zadnje dvije godine živo­ ta svoga upravitelja. nego samoodržanje nemaju posebne oznake. bit će dobro da Keplerove ideje objasnimo detaljnije jer.svojih promatranja kometa 1577. Prvo. dao je jasan opis Kopernikove teorije. zanimljiv je iz dva razloga. gotovo sto godina poslije Kopernika.3. koji se pojavio 1596. u ovome i prethodnom poglavlju. godine bila su tako točna da su podaci i danas dragocjeni. To bi bila jedinstvena teorija. S obzirom na prvu točku. Drugo. gdje se kroz predavanja Mästli­ na upoznao s Kopernikovom teorijom. godine. otkriva nešto o čudnom traženju prirode Keplerova mentalnog sastava.2 i 4. Prema Nadgrobni spomenik Tychu Braheu u Pragu. Iz zahvalnosti mačenje zašto polumjeri i ekscentrici. Keplerov se tempera­ njima pokaže način kako su se formi­ ment nije mogao složiti s Braheovim. S obzirom na drugo. 121 . Johann Kepler. Već smo napomenuli. ove vrijednosti ga ni bogatstvo. iako one da­ nas izgledaju fantastične. rodio se u Wurttembergu 27. On se njome odmah oduševio i odlučio da sav svoj život posveti astronomiji. Sa 18 go­ dina se upisao na sveučilište u Tübingenu.

Gore su dvije od nekoliko stotina stranica proračuna koje su ovaj važan rad ostavili u vječnu baštinu. 122 .Određivanje stvarne staze planeta Marsa pomoglo je Kepleru da se istakne kao veliki otkrivač.

Zamislite kocku kojoj je izvana opisana kugla. Zatim nacrtajte kuglu unutar kocke i tako redom. Na taj na­ čin ćemo dobiti niz kugli različitih po­ lumjera. Sada zamislimo da polumjeri ovih kugli imaju iste odnose jedni pre­ ma drugima kao što ih imaju polumjeri planeta. Tada ćemo imati neprirodno i misteriozno tumačenje zašto polumje­ ri staza planeta imaju posebne vrije­ dnosti, što ih u stvari imaju. Takva je bila baza Keplerove zamisli. Pogledaj­ mo kamo ga je ona povela. Niz sfera ili kugli, koji su izračunani na ovaj način, nije se uopće slagao s polumjerima staza planeta. Ovo je pri­ sililo Keplera da promijeni ideju u deta­ ljima, a ne u principu. Umjesto upisi­ vanja druge kocke unutar druge kugle, na njeno je mjesto upisan tetraedar. Zatim je unutar tetraedra upisana tre­ ća kugla. Unutar treće kugle upisan je dodekaedar, a četvrta kugla unutar nje­ ga; unutar četvrte sfere došao je ikosaedar. Petoj kugli je dodan oktaedar, pa na kraju dolazi kugla unutar oktaedra. Kako se odnose polumjeri ovih sfera s relativnim polumjerima staza planeta? Vrijednosti su pokazane u prvoj koloni donje tabele, a izražene su jedinicama polumjera staze Zemlje.
planet Merkur Venera Zemlja Mars Jupiter Saturn Keplerova vrijednost 0,56 0,79 1,00 1,26 3,77 6,54 Kopernikova vrijednost 0,38 0,72 1,00 1,52 5,22 9,17

Slaganja nije bilo, pa je to bilo do­ voljno da potakne neumornog Keple­ ra. Slijedeći korak je bio, da se svaka kugla zamijeni s dvije kugle. Uzeo je za svaki planet dvije kugle, manja kugla predstavlja najmanju vrijednost uda­ ljenosti planeta od centra, a najveća kugla odgovara najvećoj udaljenosti

planeta od centra. Po ovoj slici imamo dvije kugle za Saturn, zatim kocku unutar unutarnjije od dviju kugala: slijede dvije sfere ili kugle za Jupiter sa tetraedrom unutar unutarnjije i tako dalje. Premda i sada slaganje s promatranjem nije bilo dobro, Kepler nije bio obeshrabren. Postavio je sebi pitanje, što je centar? Da li je zaista centar Zemljine staze, kako je Kopernik pretpostavio, ili je centar Sunce. Ovdje imamo tipičan primjer Keplerovih metoda. Tokom cijelog svog živo­ ta napravio je najmanje tri pogreške na svaki ispravni korak koji je poduzeo, ali su ti ispravni koraci bili tako golemi da su uvelike prevagnuli pogreške. Ovim opaskama, koje su se odnosile na Keplerov način mišljenja, moramo dodati daljnju značajnu karakteristiku. Nikad se nije zadovoljavao s osrednjim slaga­ njem između teorije i promatranja. Ako se teorija ne bi točno prilagodila unu­ tar područja promatranja, trebalo je potražiti druge mogućnosti. Koliko god su prvotna računanja tražila mnogo vremena i napora, ona su se imala za­ vršiti. Upravo kako su Keplerovi uspje­ si prevagnuli njegove pogreške, tako je karakteristično da se uvijek pokoravao promatranjima, koja su prevagnula ne­ obične plodove njegove svojevrsne nestvarnosti. Kod proučavanja svoje ideje o tije­ lima i kuglama zapazio je da je Kopernik drugačije tretirao slučaj Zemlje od drugih planeta. To je podbolo Keplera jer, ako je Kopernik ovdje pogriješio i ako bi se Zemlja tretirala na isti način kao i svi drugi planeti, njegova bi se neobična teorija mogla bolje uskladiti s promatranjima. Zato se Kepler dao na određivanje točne staze Zemlje. Za ovo su mu bila potrebna najtočnija proma­ tranja, pa je odlučio da postane pomo­ ćnik Tycha Brahea. Velika udaljenost od Graza, gdje je Kepler živio, do Dan­ ske možda bi ga spriječila da otputuje Tychu, ali na sreću se Tycho posvađao s mnogim ljudima u Danskoj i bojeći se

123

da mu ne uzmu njegove instrumente je bio svjestan da se ovaj sustav samo napustio je Dansku 1597. godine i na­ neznatno razlikuje od Kopernikova selio se u Češkoj pred kraj XVI stoljeća. sustava. U svojim kasnijim radovima Kepler je u međuvremenu pobjegao iz on se savjesno držao obećanja. Graza zbog religioznih progona i došao Tako se Kepler sam latio zada­ u Prag u siječnju 1600. godine. Tako tka određivanja prave staze Zemlje u se Kepler lako mogao povezati s Tyc- odnosu na Sunce. Radeći na ovome hom - lako s geografskog gledišta. Ali postavio je jednu odlučnu pretpostav­ to povezivanje za Keplera nije bilo lako ku, koja je na sreću približno zadovo­ s ljudskog gledišta jer, kako je sam pri­ ljavala: tj. da je planet, kada je u istom mijetio, Tycho je čovjek s kojim nitko smjeru sa Suncem (u odnosu na po­ ne može živjeti bez izvrgavanja najve­ zadinu zvijezda), tada uvijek jednako ćim uvredama. Zato nema većeg doka­ udaljen od Sunca. Ova je pretpostavka za, koji pristaje Keplerovom karakteru, približno točna za određeno vrijeme, nego da je poslije 25 godina svoje velike takva kakvu su obuhvaćala promatra­ planetarne tablice Tabuli Rudolphinae nja Tycha Brahea. posvetio uspomeni Tycha Brahea. Na slici 4.5 S predstavlja Sunce, a Kepler nije dugo gutao uvrede, jer M položaj Marsa. Izaberimo niz trenu­ je Tycho umro 1601. godine ostavlja­ taka kada je smjer od S prema M uvi­ jući Kepleru žetvu svojih promatranja. jek isti, a kako smo rekli, udaljenost Bez ovih bi promatranja Kepler teškom od S do M je uvijek ista. Jer je vrijeme mukom došao do pravih staza plane­ ophoda Zemlje različito od vremena ta. Na svojoj samrtnoj postelji Tycho je ophoda Marsa, Zemlja neće općenito zaklinjao Keplera da ne zaboravi su­ biti u istom položaju kada Mars bude stav koji je on zastupao, da se Sunce u istom položaju. Zato dobivamo niz okreće oko Zemlje, a da se svi ostali položaja Z2 Z3 Z4 itd. za Zemlju. Kad planeti okreću oko Sunca. Kepler je je Zemlja u položaju Z1 promatranja obećao da to neće zaboraviti, premda daju i kut između MS i SZ i također
Slika 4.5 Kepler je izabrao niz trenutaka, kada je smjer S prema M (od Sunca prema Marsu) bio isti. Kod svakog izabranog trenutka položaj Zemlje (Z) je bio različit. Položaji Z2 Z2 itd. označuju markirani dio Zemljine staze.

Zvjezdarnica u Pragu gdje je Kepler radio.

124

kut između MZ1 i Z1S. Prema tome, kutovi trokuta su poznati, tako da se omjer udaljenosti od S do M i od S do Z1 može izračunati. Određujući ovo za svaki položaj Zemlje Z1 Z2 Z3 itd., Kepler je dobio odgovarajuće vrijedno­ sti Zemljine udaljenosti od Sunca na raznim položajima ili točkama njene staze, što je udaljenost od S do Z , od S do Z2 i tako redom. Na taj način on je mogao ucrtati stazu Zemlje unutar točnosti koju su dala promatranja. On je našao da je to Ptolemejeva konstru­ kcija koja je dana na slici 4.2. Napomenimo da je ta konstru­ kcija ispravna za članove prvog reda ekscentriciteta. Jer je ekscentričnost staze Zemlje vrlo mala, članovi drugog reda (članovi s kvadratom na e) bili su premaleni da bi bili otkriveni proma­ tranjima Tycha Brahea. Zato je Kepler dobio za Zemlju konstrukciju koja je identična Ptolemejevoj. Budući da je
Dolje je Keplerov prikaz staze Marsa. Iscrtkana linija označuje stazu. Sunce se nalazi kod n, jednom od žarišta elipse.

Ptolemejeva konstrukcija, kako smo vidjeli, potpuno ekvivalentna Kopernikovoj konstrukciji na slici 4.3, pokaza­ la se ispravnom Keplerova slutnja da je ovdje Kopernik načinio pogrešku. Ako staza Zemlje odgovara Ptolemejevoj konstrukciji, možda ona odgo­ vara i svim stazama ostalih planeta. Zato je Keplerov slijedeći korak bio da upotrijebi konstrukciju slike 4.2 za sve planete, ali, naravno, s različitim smjerovima za pravac od S prema C i s različitim vrijednostima za ekscentricitete staza (što će reći, s različitim vrijednostima za odnose udaljenosti SC prema udaljenosti CP). Sada je Ke­ pler popravio dvije Kopernikove pogre­ ške. On je dodao Zemljinom kretanju epicikl i ispravno je ustanovio da Sun­ ce nije središte glavnog kruga Zemlje nego centar svih staza planeta. Ako uzmemo u obzir da je Ptoleme­ jeva teorija vladala gotovo 1400 godiSlika 4.7 Kada planet prijeđe od P1 do P2 on opisuje površinu P1SP2. Uprkos dvjema pogreškama u izradi Kepler je došao do točnog rezul­ tata: da je površina proporcional­ na vremenu koje je proteklo od P1 do P2 .

Slika 4.6 Elipsa predstavlja stazu planeta. Oko nje je opisan krug. S označuje Sunce, a P položaj planeta. Kepler je otkrio da je udaljenost SP uvijek jednaka Cl - eCI cos(QCI).

125

na i da je Kopernikova teorija postoja­ katkada daju položaje Marsa gotovo la gotovo 100 godina, moglo se očeki­ točno, ali su se na nekim drugim po­ vati da će ta nova slika vrijediti neko ložajima odstupanja od 8' ponovo po­ vrijeme. U biti je Kepler ponovo otkrio kazala. Vjerojatno je da većinu ljudi da su eliptična kretanja planeta ispra­ takva odstupanja ne bi mnogo intere­ vna za prvi red ekscentričnosti, pa se sirala. Oni bi bili zadovoljni s činjeni­ moglo očekivati da je to veliki međaš com da teorija daje približno ispravna u astronomiji. Ironija sudbine je tada predviđanja. (Zaista je situacija za sve htjela da se nova slika nije zadržala druge planete bila mnogo bolja, osim ni godinu dana. Vlastita promatranja za slučaj Merkura, za kojega proma­ Tycha Brahea, koja su omogućila Ke- tranja nisu bila potpuna.) Ali, Kepler pleru da ispravi Kopernikovu teoriju, nije bio čovjek koji bi prešao preko sama su pokazala da Keplerova slika takvih pogrešaka. Upravo kako se on ne predstavlja točno kretanje Marsa odlučio da nađe pravu stazu Zemlje, po njegovoj stazi. U slučaju Marsa sada se odlučio da nađe pravu stazu udaljenost od C do S je gotovo 10% Marsa. Kepler se ovim određivanjem udaljenosti od C do P. Kako smo vidje­ pokazao kao veliki otkrivač, a ne samo li, slike 4.1. i 4.2. nisu identične kad kao korektor dviju pogrešaka u Koperse uzmu u obzir veličine ekscentricite- nikovom radu. ta s drugom potencijom; a član s kva­ Prije nego promotrimo Keplera dratom ekscentričnosti daje razliku od u ovoj ulozi, bit će dobro da se kaže 1/400. Ovo znači da Keplerova teori­ malo o konstrukciji na slici 4.5. Kako ja daje položaj Marsa s pogreškom od je bilo moguće da se zna da je pravac 1/4%. Prema tome, stvarni se položaj od S prema M uvijek usmjeren u sta­ Marsa može razlikovati od izračunatog lan smjer za svaku točku Z Z Z 1 2 3 položaja za oko 8 lučnih minuta, a ova itd.? Jednostavno, poznavajući ophorazlika se nalazi unutar područja to­ dno vrijeme Marsa i uzimajući sigur­ čnosti promatranja Tycha Brahea. no da su točke Z 1 Z 2 Z 3 itd. uzete Naravno, Mars nije uvijek izvan iz određenog broja Marsovih godina. izračunatog položaja. U točkama I i H Zatim, kako su se izmjerili kutovi u u slici 4.1, na primjer, pogreška je bila trokutu SMZ? Kut SZM je bio dan iz sasvim drugačija od one kad se Mars neposrednog promatranja. Kut SMZ nalazio u nekom srednjem položaju se također mogao odrediti neposre­ svoje staze. U stvari, izračunavanja dnim promatranjem, uzevši da je zvi-

Odlomak iz Keplerova Sommniuma, najrani­ jeg ili jednog od najranijih radova naučne fikcije. U ovom je pothvatu Kepler opisao rizike leta u svemir. Čovjek može biti odba­ čen uvis, kaže on, kao kod eksplozije puščanog praha. On bi prema tome bio ošamućen, dok bi svoje ruke i noge trebalo da zaštiti kako ne bi bile otrgnute.

jezda, prema kojoj je usmjeren pravac SM, poznata unaprijed; sve što je bilo potrebno da se učini, bilo je da se iz­ mjeri kut između zvijezda u smjeru od Z prema M i onih u smjeru od S pre­ ma M. Potrebna informacija, tj. smjer prema kojem je pravac SM usmjeren, mogla se dobiti pod pretpostavkom da se jedna od točaka Z 1 Z 2 Z 3 itd. nala­ zi na pravcu SM, što će reći, ukoliko je jedna od točaka koje su izabrane u opoziciji Marsa. Došli smo do Keplerova određivanja prave staze Marsa. Metoda, kojaje isko­ rištena, bila je složena u svim detalji­ ma; ali je njen princip bio jednostavan da se izvede rad koji je prikazan na sli­ ci 4.5 za veći broj smjerova pravca SM (udaljenosti Marsa od Sunca u raznim trenucima). Staza Zemlje je ista za sve slučajeve, a ovo dopušta da udaljeno­ sti od S do M budu neposredno uspo­ redne u raznim slučajevima. Rezultat je pokazao da staza Marsa ima oblik simetričnog ovala, kako je pokazan na slici 4.1, a Sunce se nalazi na velikoj osi ovala. Ovalu je lako opisati krug,

kao što je na slici 4.6, a za bilo koju točku P ovala može se naći odgovara­ juća točka Q na krugu. Ako povučemo pravac okomit na veliku os ovala, Q je jednostavno točka u kojoj ovaj okomiti pravac siječe opisani krug. Poslije mnogih pokušaja i krivih početaka, Kepler je konačno načinio značajno otkriće, da je udaljenost od Sunca S do planeta P uvijek dana, bez obzira gdje je planet bio na svojoj stazi, slijedećim jednostavnim odno­ som. Udaljenost SP je uvijek jednaka udaljenosti CI smanjenoj za produkt CI i nekog stalnog broja, kojeg može­ mo označiti sa e i cosinusa kuta QCI. Ovo možemo mnogo kraće napisati u formi: SP = CI - e,CI cos (QCI). Ovo je relacija za točku na elipsi sa Suncem S u jednom od njenih žarišta. Veliki je problem bio na kraju riješen. Planeti se kreću po elipsama, a Sunce se na­ lazi u jednom od žarišta elipse. Tako je princip kretanja po krugo­ vima konačno bio odbačen. Možda su pri poduzimanju ovog odlučnog koraka Kepleru pomogla TycKepler označuje kraj jedne ere. Pre­ teča moderne astronomije, on je bio povezan i s astrolozima. Napravio je ovaj horoskop za velikog pustolova Wallensteina, ali je to učinio s upozo­ renjem da se astrološka predviđanja ne mogu prihvatiti a da se ne uzme u obzir karakter čovjeka.

Područje zvukova koje je Kepler pridavao planetima, a zasnovao na njihovim brzinama i ekscentričnosti njhovih staza.

127

hova promatranja kometa iz 1577. go­ obrnuto njihovim udaljenostima od dine, o kojima smo već govorili kako je Sunca s matematičkom pogreškom sam Tycho napomenuo da mu izgleda u ocjenjivanju površine pokazane na da se komet ne kreće po kružnoj stazi. slici 4.7. Obje pogreške se međusobno Da postavimo fizikalna otkri­ poništavaju. Kepler će, u stvari, otkriti ća Galileja i njegovih sljedbenika u svoju matematičku pogrešku, ali za­ ispravnom svjetlu, bit će dobro da čudo neće uočiti da je s njom bila po­ zaključimo ovo poglavlje s još nekim vezana druga pogreška. Do kraja svog neobičnim Keplerovim predodžbama. života on je vjerovao da brzine planeta Da protumači zašto planeti kruže oko opadaju obrnuto sa svojim udaljeno­ Sunca, postavio je hipotezu da Sunce stima od Sunca. Bila je čudna stvar da zrači neku vrstu upliva, a zračenje bi se ovaj zaključak nije mogao upotrije­ bilo slično djelovanju žbica na kotaču. biti od planeta do planeta, nego samo Zbog vrtnje Sunca žbice pritištu pla­ za isti planet na raznim daljinama od nete, gurajući ih oko gotovo kružnih Sunca. Činjenica da periodi obilaska staza. Zato je Kepler vjerovao da su planeta oko Sunca ne ovise o kvadra­ uzroci kretanja planeta sile koje dje­ tu njihovih udaljenosti, pokazala bi luju pod pravim kutovima na smjer od Kepleru da njegova zamisao nije bila Sunca do planeta. U slijedećem ćemo ispravna. Nasuprot tome, Kepler je ot­ poglavlju vidjeti da pravo fizikalno tu­ krio najznačajniji odnos između perio­ mačenje kretanja planeta ovisi o sili da obilaska planeta i njihovih srednjih koja nije poprečna na smjer od Sun­ udaljenosti od Sunca: on kaže da je ca do planeta, nego uzduž tog smje­ kvadrat perioda proporcionalan kubura. Zatim je Kepler vjerovao da Sunce sima udaljenosti. zrači nejednako u svim smjerovima Druga izrazito čudna zamisao Kei samo uzduž ravnina staza planeta. plera je bila da period ophoda Merku­ Ovo ga je dovelo da vjeruje kako utje­ ra oko Sunca mora biti u istoj relaciji caj Sunca opada s povećanjem udalje­ s iznosom rotacije Sunca, kao period nosti ili jednostavno da je ona obrnuto ophoda Mjeseca oko Zemlje, kao iznos proporcionalna udaljenosti. Gravitaci­ rotacije Zemlje. Ovo znači da bi se Sun­ ona teorija, naravno, zahtijeva da sila ce trebalo jedanput okrenuti oko svo­ kojom djeluje Sunce opada obrnuto s je osi za oko 27-mi dio perioda opho­ kvadratom udaljenosti. da Merkura, koji iznosi oko 88 dana; Čudna je anomalija da je Kepler, prema tome, Sunce bi trebalo da se radeći po ovoj netočnoj osnovi, ipak jedanput okrene oko svoje osi rotacije došao do potpuno ispravnog rezultata, za oko 3 dana. Galilejevo otkriće Sun­ tj. da planeti opisuju iste površine u čevih pjega dovelo je do prvog određiva­ jednakim vremenima. Na slici 4.7 to­ nja rotacije Sunca, a ono je neposredno čke P1 i P2 predstavljaju dva položaja pokazalo da je ovo neobično shvaćanje planeta, a osjenčanu površinu zatva­ bilo vrlo daleko od pravog. raju pravci SP1 SP2 i luk P1P2 staze Kepler nije nikada napustio ideju planeta. Zatim, osjenčana površina je o kocki, tetraedru itd., jer je razvio je­ upravo proporcionalna vremenu koje dnu novu čudnu teoriju, koja se oči­ je proteklo dok je planet došao iz Pl to mnogo bolje slagala s činjenicama. do P 2 Dvostruka površina, dva puta Smatrao je da planeti emitiraju neku veće vrijeme: Čini se da je razlog za­ vrstu harmonije analogne muzičkim što je Kepler došao do ovog ispravnog tonovima, gdje bi jakost tona bila zaključka bio u tome što je on kom­ proporcionalna brzini planeta. Upo­ binirao fizikalnu pogrešku pretposta­ trebljavajući poznatu veličinu staza vljajući da se brzine planeta smanjuju planeta, njihovih ekscentriciteta i

128

njihovih perioda, on je dobio sistem tonova. Planeti Merkur i Mars imaju pri­ lično veliko područje tonova, jer su njihovi ekscentriciteti relativno veliki. Ovo znači da oni imaju relativno velike promjene svojih udaljenosti od Sunca, i zato, prema Kepleru, velike promjene u svojim brzinama i emisijama tonova. S druge strane. Venera ima vrlo mali ekscentricitet, pa se vrlo malo mije­ nja njena udaljenost od Sunca. Zato Venera emitira isti ton. Naravno, nije bilo slučaja da su se izračunati tonovi precizno slagali u frekvenciji s muzi­ čkim tonovima koji su ovdje prikazani. Može li ovo dolaziti od pogrešaka pro­ matranja? Smatramo da su dobiveni tonovi točno takvi kakvi bi trebalo da budu na prikladno tempiranoj skali i da zatim iz ovih unesemo maksimal­ ne i minimalne udaljenosti planeta od Sunca. Kako se slažu rezultati uspo­ ređeni s promatranjem? Odgovor je pokazan u slijedećoj tablici, gdje su vrijednosti afela (maksimalna udalje­ nost) i perihela (minimalna udaljenost) uspoređeni; prvo je dano po Keplerovoj harmonijskoj teoriji, a drugo po stvarnim promatranjima koja je izveo Tycho Brahe.
afel
harmonija perihel

Slaganje je zapanjujuće dobro - za­ panjujuće, jer ideja nema fizikalnog značaja. Sasvim odijeljeno od njegovih znanstvenih aktivnosti, Keplerov život je vrlo interesantan. Već smo napo­ menuli čudnu kombinaciju sitničavih razlika do promatranja s najdivljijim spekulativnim fantazijama. Pravedno je da se kaže kako je Kepler imao da­ leko veći respekt za činjenice nego što ih ima prosječni učenjak, i da je bio, također, prilično čudniji od prosječnog učenjaka. Ovim značajnim karakteri­ stikama treba dodati vrlo buran život - skrb za ženu, vjersko proganjanje, obranu majke koja je okrivljena kao vještica, i pisanje koje je moglo vrlo lako biti prva znanstvena fantastična priča. Ovim kvalitetama je Kepler po­ stao gotovo idealna studija za biografa pa je o njemu i njegovu radu napisano mnoštvo studija.

planet

Afel

Tycho Brahe perihel

Merkur Venera Zemlja Mars Jupiter Satum

0,476 0,726 1,017 1,661 5,464 10,118

0,308 0,716 0,983 1,384 4,948 8,994

0,470 0,729 1,018 1,665 5,451 10,052

0,307 0,719 0,982 1,382 4,949 8,968

129

5. poglavlje TEORIJA GRAVITACIJE

Veliki rad Keplera na stazama pla­ da neprekidno gibanje strijele uzroku­ neta bio je izveden tokom prvih pet go­ je zrak koji je slijedi straga, gurajući je dina XVII stoljeća. Veliki rad Newtona konstantno. Ovaj neobičan pojam nije na teoriji kretanja planeta izveden je našao potporu u Europi XIII stoljeća. nekih 80 godina kasnije. Golemo po­ Pretpostavimo da je strelica izbačena dručje umnoga rada razdvaja Newto­ nasuprot vjetru, što tada? Kasnije, na od Keplera, jedno područje ljudske kada su se pojavili topovi, moglo se misli mnogo veće nego ono koje je raz­ postaviti još jedno pitanje: da li vjetar također gura topovsko tane? dvajalo Keplera od Ptolemeja. Ovakva pitanja nisu mogla naći Sve do Keplera astronomi su sebi postavljali relativno skroman cilj - da odgovor, sve dok nije došao povoljan ispravno opišu kako se kreću planeti. trenutak u XVII stoljeću. Već smo spo­ Oni su bili zadovoljni s geometrijskim menuli široki ponor između polumiopisivanjem staza planeta. Ali, zašto se stičnih predodžbi Keplera i fizikalnu planeti kreću po takvim stazama? Po­ sigurnost učenjaka nekih 70 ili 80 go­ sebno, zašto se planet kreće po takvoj dina kasnije. Ukoliko se ova velika promjena eliptičnoj stazi, a ne po nekoj drugoj može pripisati jednom čovjeku, to se krivulji? Ovo je problem kojeg je New­ mora pripisati Galileu Galileju. ton riješio u svom najznačajnijem djelu Kada usporedimo rad ova dva čo­ Principia. Razlika između vrste proble­ vjeka, teško je vjerovati da su Galilei ma kojeg je Kepler uzeo kao zadatak, i Kepler bili suvremenici. Galilei je bio i vrste problema kojeg je Newton uzeo Sedam godina mlađi od Keplera, a ro­ kao zadatak, jest razlika između kidio se u Pizi 1564. godine. Galilejev rad nematike i dinamike. U kinematici se je bio u suštini moderan u svom nači­ jednostavno opisuju staze uzduž kojih se kreću planeti. U dinamici je cilj da nu, dok je u mnogim pogledima Kepler se protumači zašto se tijela gibaju po u suštini bio srednjovjekovan. Kepler je, može se reći, zaključio jednu eru, svojim stazama. dok je Galilei otvorio novu eru. Razlika Dinamika je bila mnogo teža, tako između ova dva čovjeka pojavila se iz da ni Grci nisu načinili u njoj bilo ka­ razlike načina mišljenja, koji je dobro kav napredak. Osnovna je poteškoća poznat u današnje doba, ali koji nije davanje precizne definicije za silu. Je­ tako jednostavno prepoznat početkom dan neodređen kvalitativan pojam sile, XVII stoljeća. Galilei je bio po svom in­ naravno, pojavljuje se u svakodne­ stinktu eksperimentalni fizičar, dok je vnom životu. Riječ sila često upotre­ Kepler bio matematički teoretičar. Rabljavamo u običnom govoru ali, kada točno sila djeluje, a kada ne? Aristotel je dao naoko uvjerljiv odgovor, ali je bio potpuno kriv. Rekao je da sila djeluje uvijek kada se tijelo giba. Čim sila prestane djelovati, tijelo se prestane gibati. Prividna istina ovog zaključka može se vidjeti guranjem au­ tomobila po ravnoj cesti. Čim ga pre­ stanemo gurati, on stane. Ali, kako je s letom strijele? Aristotel je pretpostavio Na sljedećoj stranici: 130
Nešto manje od stoljeća dijelilo je Newtonov rad od Keplerovoga, premda su intelektualne snage rasle u to vrijeme ne­ zadrživim tempom. Galileo Galilei je bio tem on XVI dalekozo i lano n je dlje ukazao toljeća i dinamici ih. hGal IG lina koji lejev m, jeg široke jUpotrebom u iva ad lk đ trebljava mogućnosti na p p jih omat tdalekozora lu je G e dao č lilejev rada odel vi je

131

zlika se jasno pokazala u njihovu drža­ Obje metode pristupaju osnovi za nju prema otkriću teleskopa nekog ni­ napredak u znanosti, ali početkom zozemskog optičara. Galilejeva reakcija XVII stoljeća je Galilejeva metoda bila je bila trenutna, pa je odmah konstru­ posebno potrebna. Znanost je postala irao teleskop za sebe, a da nije suviše zrela za pojavu eksperimentalnog fizi­ razmišljao o načinu njegova djelovanja, čara. Ovo je bilo polje na kojem se na­ nego je usmjerio svoj instrument u predak mogao najlakše postići. Keplenebo da pogleda kako izgledaju Sun­ rova razmišljanja o stazama planeta, o ce, Mjesec, planeti i zvijezde. Kepler, uzrocima njihovih kretanja oko Sunca na drugoj strani, latio se izrade optičke i o njihovim relativnim razmacima, teorije teleskopa; ali ga nije načinio, jer nisu bila korisna, jer tada fizika nije je bio, kako je sam rekao, nespretan u bila dovoljno razvijena da omogući te­ takvim stvarima. Razlika je još mnogo oretičaru da se uspješno uhvati ukoveća ako uzmemo u obzir da se prije štac s ovim problemima. Zaista, bilo izuma teleskopa Kepler pridružio kao je potrebno pola stoljeća napretka u asistent Tychu Braheu. fizici prije nego se ovo moglo ostvariti. Sve ovo ne govori da je Kepler ma­ Bit će dovoljan jedan primjer. Kepler nje cijenio promatranja nego Galilei. U je postavio teoriju da je odnos perioda stvari, on ih je više cijenio. Galilei ne rotacije Zemlje prema periodu obila­ bi nikad vjerovao u finije promatračke ska Mjeseca oko Zemlje isti kao odnos detalje pomoću kojih je Kepler izveo perioda rotacije Sunca prema periodu eliptične staze planeta. Razlika između ophoda Merkura oko Sunca. Prema teoretičara i eksperimentatora je dale­ ovoj teoriji, period rotacije Sunca iznosi ko od toga da bude razlika u stupnju oko tri dana. Svojim teleskopom Galilei njihovih odnosa prema promatranjima. je ustanovio da Sunce u stvari ne rotira U stvari, sasvim je lako naći teoretičare za tri dana, nego za 27 dana. Ovo je koji više cijene promatranja od samih odredio promatranjem pjega na Suncu, promatrača, kao što je Keplerov slučaj. koje se gibaju od zapadnog ruba Sunca Razlika je u instinktu. Keplerov instinkt prema njegovu istočnom rubu, jer se je bio da sazna kako radi teleskop; Ga- Sunce vrti oko svoje osi. lilejev je bio da izradi teleskop. (Otkriće pjega na Suncu, usput,

132

Gore: Galilejevi crteži Sunčevih pjega pri­ kazani u njegovu djelu Delle Macchie Solari. Desno: Niz fotografija, snimljenih na Mt Wilsonu 1947, pokazuje kako se uslijed rotacije Sunca pomiču pjege s jednog kraja na drugi kraj Sunčeva diska.

nije prvi objavio Galilei, nego Cristoph Sunca nije točno okomita na ravninu Scheiner. Razlog za to je bio što se Gali­ staze Zemlje. lei suzdržavao objaviti svoja promatra­ Galilejev životni rad i njegov lični nja Sunčevih pjega gotovo dvije godi­ karakter možda se najbolje može pri­ ne, vjerojatno zato što je želio da bude kazati opisivanjem jednog njegova ek­ apsolutno siguran da su pjege stvarno sperimenta. Prema Aristotelovoj fizici, povezane sa Suncem, a ne da su je­ tijela koja padaju imaju težinu, a ona dnostavna mala tijela između Zemlje i koja ne padaju, nemaju težinu. Zrak Sunca. Od pamtivijeka su se vrlo veli­ ne pada pa zato nema težinu. Galilei je ke pjege morale vidjeti na disku Sunca izašao na kraj s ovom stvari na krajnje prostim okom, tako da teleskopsko ot­ jednostavan način. Mjehur je napunio kriće Sunčevih pjega nije stvarno nji­ zrakom, začepio ga i izvagao. Zatim ga hovo prvo otkriće; ali su promatranja je probio, pa je zrak izašao i ponovo prostim okom uvijek pripisivana pro­ izvagao. Težina kod drugog vaganja je lazima tijela ispred Sunca. U jednom zapaženom slučaju smatralo se da je bila manja nego kod prvog, što je po­ planet Merkur došao između Zemlje i kazalo da je zrak koji je izašao imao te­ Sunca.) žinu. Izgleda jasno, da je Galilei postavio Korist koju je Galilei dobio iz svojih kao neko pravilo, da je gotovo sve ono promatranja pjega na Suncu, iznena­ dila je sve njegove suvremenike. Ne što su prethodne generacije rekle o fi­ samo da ih je upotrijebio da odredi vri­ zikalnom svijetu bilo neispravno. Nje­ jeme rotacije Sunca, nego je ustanovio gova tehnika je bila da izabere bilo koje da one nisu apsolutno tamne. One su rasprostranjeno mišljenje, da izrazi su­ tamne samo zbog toga što ih uspoređu­ mnju u njegovu vrijednost i da ispla­ jemo sa svijetlim okolnim područjima nira eksperiment da ga provjeri. Motiv diska Sunca. On je također ustanovio za prihvaćanje ove tehnike je vjerojatno da su pjege ograničene na ekvatorijal­ bio u tome što se Galilei sigurno rado­ ni pojas Sunca, jer se rijetko nalaze na vao šokovima i iznenađenjima što su heliografskim širinama većim od 30°. ih uzrokovala njegova otkrića. Jasno je Galilei je čak ustanovio da os rotacije da je bio mnogo sretniji kad je eksperi-

Scheiner je objavio otkriće Sunčevih pjega prije nego je na njih upozorio Galilei. Na slici se vidi kako je on dobivao obrnute slike Sunca pomoću dalekozora na neprozirnom zastoru.

133

štaviše. koja su se počela kretati na isti način. prirodno. Smatralo se da teška tijela brže padaju na zemlju nego lakša tijela. Dok su njegove ko­ lege mogle skucati nešto više od kvoru­ ma studenata na predavanjima. godine. ment opovrgao staro ustaljeno shvaća­ nje nego kad ga je potvrdio. On je vidio sjene što ih planine i krateri bacaju osvijetljeni Suncem. koji ih je nedavno opisao i odlučio da im dade ime Medičejske zvijezde Venecija 1610 Naslovna strana. kao i ovdje na Zemlji. Galilei je jednostavno pustio nekoliko tijela raznih težina iz velike visine pred nosovima svojih ko­ lega. Jedan eksperiment koji je vjerojatno započeo s motivom "da ismije" samou­ vjerene školovane ljude oko sebe. pomoću dalekozora koji je sam nedavno izmislio. kod maglica i četiriju gornjih planeta koji se polagano okreću oko Jupitera na raznim daljinama i periodima za koje nitko prije nije znao od autora. ra­ zdražljiv i podrugljiv. bez obzira na njihove različite mase. na površini Mjeseca. do krajnje nepopularnosti 134 među njegovim kolegama na sveučilištu u Padovi. a pomoću . ali je zato bio vrlo popularan među studentima. ek­ sperimenta i ismijavanja dovela ga je. a osobito filozofa astronoma. s prijevodom Galilejeva Sidereus Nuncius. do­ veo je Galileja do otkrića od najveće va­ žnosti. Neznatne razlike koje su postojale. a on nije bio ni jedno ni drugo. Galileo Galilei patricij firentinski profesor matematike na sveučilištu u Padovi. i na Mjesec. kako su uvjeravali filozofi. on je vjerojatno osjetio mogućnost izlaza iz napete atmosfere na sveučilištu u Padovi na širi život izvan ove sredine. također. Kada je Galilei primio vijesti o izu­ mu teleskopa. Tamo ima planina i dolina. On je uperio svoj prvi jednostavni instrument ne samo na Sunce nego. kroz koje prolaze razna tijela. najavljuje prvi utje­ caj teleskopa na istraživanje neba. Galilei je predavao pred najvećim mogućim auditorijem. a naroči­ to se zapažaju kružni bedemi kratera. On je bio otvoren i pošten. neobične i izvanredne prizore. Ovo bi bilo dovoljno da se u sveučilišnoj atmosferi steknu mnogi neprijatelji. Sva su tijela gotovo istovremeno udarila u tlo. koji izazivaju poštovanje svakog čovjeka. a oko četiri stoljeća kasnije je bilo kamen temeljac Einsteinove opće teorije relativnosti. a iznad svega nije mogao trpjeti glupane. Galilei je točno pripisao razli­ čitim efektima otpora zraka. Ovo je otkri­ će imalo vrlo značajno mjesto u Newtonovoj teoriji gravitacije. sve da je Galilei bio prijazan i trpeljiv. otkrića da se sva tijela. planete i zvijezde. nastavljaju kre­ tati po identičnim stazama. kod bezbrojnih zvijezda stajačica. Galilejeva metoda rada sumnje. Objavljeno 1610.ZVJEZDANI GLASNIK Otkrivši velike. On jeustanovio da Mjesec nema glatku površinu. u istom gravitacionom polju.

pojas i štit Oriona (lijevo) bio je poznat kao grupa od samo devet zvijezda. pa je Keplerovo mišljenje bilo ispravno. ali se ovdje radi o teorijskom problemu. u kojoj je knjiga objavljena. Iste godine. a ne o promatračkom problemu. Prije 1610. godine. On je ustanovio da planet Jupiter ima četi­ ri mala satelita. koji se gibaju po staza­ ma oko centralnog masivnog planeta. Galilei je bio silno impresioniran čestim vezama između svojih teleskop135 . Jedna interesantna ideja. Knji­ ga je izazvala veliku senzaciju. a od kojih je on mogao zatražiti. desno. kao grupa od samo sedam zvijezda. Zato se. koji je došao do zaključka da se to ne može postići. Ova su otkrića bila objavljena u Knjizi Sidereus Nuncius. Galilei je smatrao da se njihovi položaji mogu unaprijed izraču­ nati. gdje je predavao darovitim slušaocima iz svih dijelova Europe. Položaji ovih satelita se mijenja­ ju iz dana u dan zbog njihova kretanja oko Jupitera. Plejade (Vlašići). pogledi na satelite bi bili isti iz svih dijelova Zemlje. Nalije­ vo je kopija jednog Galilejeva teleskopa. Ona je Galileja podigla iz prilično uskogrudne atmosfere sveučilišnog života do polo­ žaja gdje je mogao govoriti na jednakoj nozi ili gotovo jednakoj s knezovima i Kardinalima. Galilei se s tim nije složio. Problem je bio upućen Kepleru.Ove stranice iz Galilejeve knjižice pokazuju mnogo "novih" zvijezda koje je otkrio prvi teleskop. Potpun uspjeh ovisi o tome da li su budući položaji satelita izračunati s dovoljnom preciznošću. Zami­ sao je bila dobra. isto onako kako se planeti gibaju po stazama oko Sunca. može izmjeri­ ti vrijeme opaženog rasporeda satelita i usporediti ga s predviđenim položaji­ ma satelita u katalogu. Budući da je Jupiter tako daleko od Zemlje. nastala je iz njegovih promatranja satelita Jupi­ tera. brojne audijencije s papom. njih je bio u mogućnosti da izračuna visine planina i da pokaže kako se one mogu usporediti s ovima na Zemlji. On je ustanovio da Venera pokazuje faze ili mijene poput Mjeseca. s bilo kojeg dijela Zemlje. koja je izdana u Veneciji u ožujku 1610. preselio se u Firencu. što omogućava određivanje geografske dužine. a i dobiti. koju je Galilei razvio u to vrijeme. kao što se unaprijed mogu izra­ čunati položaji planeta koji se gibaju oko Sunca.

uvijek moguće smatrati da Zemlja miruje pod uvjetom da napusti­ mo običnu euklidsku geometriju. Ovo zahtijeva da pri­ hvatimo Kopernikovu sliku.) Ovdje je Galilei našao klicu za još je­ dno veliko fizikalno otkriće. Već smo napomenuli u prethodnom poglavlju da je teorija Tycha Brahea. Ovo je ponukalo Galileja da se vrati u Firencu i da se da na posao. koji je. pa nije potrebno da se ovdje posebno opiše. Sa svoga novog visokog položaja Galilei je sebi postavio zadatak da uve­ de Kopernikov sustav u Italiji i time u cijelom katoličkom svijetu. Na jednoj strani su zdrav razum i racional­ nost ukazivali na prihvaćanje Kopernikova sustava. Ovo je također zahtijevalo odbacivanje Kopernikove teorije. bio je izabran novi papa.) Galilei je bio tako impresioniran jednostavnošću i finoćom Koperniko­ ve slike uspoređujući je sa složeno- . kretanje Zemlje će prouzročiti vrlo mali efekt na putanju tijela koje pada. Međutim. To se javlja iz činjenice da se Zemlja vrti. kao kardinal Barberini. morao uočiti efekt ako se Zemlja kreće.skih promatranja i Kopernikove teorije o kretanju planeta. ako ostanemo vjerni euklidskoj geo­ metriji. a ne Tychovu sliku. kako bi je dokazao. naravno. što je dovelo do početka njegove nesretne borbe. U početku su ga prijateljski opo­ minjali da ne uči i ne zastupa ideju o kretanju Zemlje. Papa je istaknuo da Kopernikova doktrina nije službeno proglašena krivovjernom. tako da se točka na površini Zemlje ne pomiče pravocrtno. tada možemo pokazati pomoću aberacije da se Zemlja mora gibati oko Sunca. koji je bio 136 učenjak. da jedno­ liko pravocrtno kretanje laboratorija nema učinka na događaje koji se zbi­ vaju unutar laboratorija. a samo se Sunce giba oko Zemlje. osjetivši kolebanje u Crkvi. Imam utisak da je Crkva sa žaljenjem prihva­ tila ovaj zaključak. Galilejev eksperi­ mentalni rad je pokazao kako su bili potpuno bez temelja prethodni prigo­ vori o kretanju Zemlje . a predstavlja ga sva­ ki jednoliko gibajući laboratorij. Urban VIII. kada mu je bilo gotovo 60 godina.prigovor koji bi takvo kretanje pokazao padanjem tije­ la. Dokaz za Kopernikovu teoriju se može dati. Galilei je odbacio ovaj prigovor i upozorio da se ne javlja takav efekt ako je tijelo bačeno s jarbola broda koji se kreće po glatkoj površini vode. Zatim. Deset godina se Galilei zgražao nad ovim ograniče­ njem. Ali. U stvari. Takvi slučajevi su bili sistem Jupiterovih satelita i faze Venere. Njegov neuspjeh da to postigne je predobro poznat. (U stva­ ri. Galilei nije imao uopće nikakav dokaz. nije uopće mogao prihvatiti takav zaključak. U slijedećem pogla­ vlju doći ćemo do značenja Bradleyjeva otkrića aberacije. ako se teško tijelo baci s tor­ nja. Galilei je odmah otišao u Rim i u nizu sastanaka s papom zala­ gao se za prihvaćanje Kopernikove te­ orije. nju Crkva smatra nepotvr­ đenom. ali ne onako kako je to iznio Galilei. bio je slobodan da to smatra hipotezom. ukoliko se odnosi na prividna kretanja planeta. po kojoj se svi planeti osim Zemlje gibaju oko Sunca. On je vjerovao da se položaj nikad ne može oslabiti prihva­ ćanjem istine. na primjer. (Prema teoriji relativnosti je. ali nije smio reći da se Zemlja stvarno kreće. Ovo je kamen temeljac specijalne teorije relativnosti. ali je na drugoj strani gotovo sigurno da je protestantska reformacija ukazala papskim područjima da je potrebna odlučna obrana Crkve i njenih dogmi ukoliko se želi zadrža­ ti jedinstvo. Tycho Brane je vjerovao da bi se. bio prema njemu prijateljski naklonjen. ali Galilei. pa je ovaj efekt premali da bi se zamije­ tio početkom XVII stoljeća. To je pokušao u svojoj glasovitoj knjizi Dialogo. Kopernikovoj teoriji. a ne vice versa. on je dobro započeo. Fizičar i danas upotrebljava Galilejev sistem referencije. nego po zakrivljenoj stazi. stvarno po­ tpuno ekvivalentna. Osim toga.

Uostalom. Jupiter se vidio u mom te­ leskopu sa tri zvijezde ovako: istok * * 0 * zapad. Nasuprot tome. pa je Galilei bio oso­ bno upozoren na to. Ali. a to mu je. Meni se čini da svi oni koji nikada nisu bili ugroženi neposrednim muče­ njem. Najzapadniji je izgledao da će okultirati. koje je bilo službeno uvedeno u zapisnik. Na dan 9. puta koji je uzeo Giordano Bru­ no nekoliko godina ranije. njegova je knji­ ga bila tako jasno napisana s emoci­ onalnom naklonošću za Kopernikovu teoriju. Naravno. kako je prethodno izračunano. Me­ đutim. Kada se pojavilo prvo izda­ nje knjige Dialogo.šću Ptolemejeve slike. Za Galileja je bila sreća da je njegov slučaj ispitivala posebna komisija. . Zato se takva situacija nije mogla ignorirati. da je takva obrana imala malo izgleda za uspjeh. Niže je stranica iz bilježnice. a ne Sveti oficij. siječnja bilo je oblačno. sumnjivo je bi li se išta ostvarilo uzimanjem mučeničkog puta. ispitujući ponovo svoje vlastite argumente. siječnja oni su bili postavljeni ovako: * * 0. siječnja 1610. bilo je primljeno s općim odobravanjem. Ali je situa­ cija bila takva da zdrav razum u to vri­ jeme nije odgovarao politici Crkve. koji je deNa dan 7. Mnogo je bilo napisano i za i pro­ tiv Galileja zbog ovakve njegove odlu­ ke. Kepler je vje­ rovao da su sve zvijezde ograničene na jedan udaljeni omotač. osim da u takvim slučajevima porekne autoritet Crkve. Uvjeravao je kako njegova knji­ ga ne zastupa ideju da se Zemlja kreće. Gore je prijevod nekoliko prvih redaka. možda. Galilei je napisao svoju knjigu u potpuno nekompromisnom stilu. koju je Galilei napisao o satelitima Ju­ pitera. Na dan 11. no na njegovu nesreću bilo mu je uručeno upozorenje sedamna­ est godina ranije. Oni se nisu mogli vidjeti bez teleskopa. da je emotivno osjećao kako ona mora biti istinita. siječnja bili su ovako 0* * * Oni su zato bili direktni. Pred njim se našla samo alternativa. Podupirali su ga isusovci i papin tajnik na isti način kao što su ga podupirali širi krugovi koji su mogli procijeniti zdrav razum na kojem je bazirana cijela diskusija. njegova metoda diskusije je stvarno iznosila malo više od ismija­ vanja kompliciranosti Ptolemejeva su­ stava. da prizna pogrešku i traži milost. a ne retrogradni. prethodno nevidljive za svakoga. Na dan 8. ovo je navedeno pro­ tiv njega. Desetoga sam ih ponovo vidio ovako: * * 0. na njegovo zaprepaštenje. bilo je jasno da se nije mogao logički braniti. sugeriralo da postavi obrambenu liniju. Možemo procijeniti Brunove kva­ litete uspoređujući neke od njegovih ideja s onima Keplera. Drugih noći one su se pojavljivale jednake veličine i udaljenosti. da oni stvarno ne dokazuju kretanje Zemlje. Bilo je prirodno da će se Crkva suprotstaviti ovom ruganju. a u odsutnosti uvjerljivog fizikalnog ar­ gumenta. ako je želio da izbje­ gne mučenje. a općenito je poznato da je on tako i postupio. Sasvim je vjerojatno uvidio. Galilei je potpuno krivo prosudio razloge koji su tada djelovali na odlu­ ke Crkve. Sada. a najbliža zvijezda Jupiteru bila je pola veličine od druge i približavala joj se. nisu u stanju da procijene si­ tuaciju. osudu i smrt. Iz ovoga proizlazi da postoje 3 lutajuće zvijezde oko Jupitera.

Posljedica sudskog procesa je bila da je Galilei bio primoran odreći se KoNaslovna stranica prvog izdanja Dialogo. kao što su bila promatranja Tycha Brahea. Ovaj pojam je proširio do neizmjernosti. U ovom radu on se vratio blizu Firence do kraja života. Galilei nije stvarno izumio teleskop. odbijajući da odbaci svoje heretičke poglede na svega. bez potrebe za mučeništvom. Giordano Bruno je Može se reći. Spaljen je u Rimu 1600. iako ne kao jedan od najvećih." To vrijeme je zaista došlo. drugi su prije njega koristili eksperimente da ispitaju ideje. Doći će vrijeme kada će svi vidjeti ono što ja vidim. ali je nije prvi uveo. ali su ona bila kvalitativne vrste i nisu predstavljala mnoštvo preciznih podataka na kojima bi se mogle bazirati teorije. Ptolemeja kućni pritvor u svojoj ladanjskoj kući Kopernika. Ovakve ideje. da je Galilejeva životna povijest svemir. Može se također reći da bi racionalni način mišljenja trebao biti u mogućnosti da sam trijumfira. godine. Da je Crkva prihvatila njegov Dialogo. ali je Brunovo mučeništvo vjerojatno malo tome pridonijelo. Utemeljio je eksperimentalnu metodu. Njegova posljednja izjava na sudskom procesu bila je: "Ja očekujem vašu osudu s manje straha nego vi. a to je najznačajnije od umro mučeničkom smrću. a to nije sušti­ na racionalnog mišljenja. premda mu je svojim proma­ tranjima dao odlučan motiv za njegov 138 . On je načinio važna astronomska ot­ krića. koje su značajne za naše doba. smatrajući da prostor može biti neizmjeran. a ne završila s razdobljem njegova kućnog pritvora. mjesta hodočastili da ga vide. Godine 1600. pernikove doktrine te je bio stavljen u koja predstavlja Aristotela. bez početka i kraja. Galilei bi bio spominjan u povijesti kao izvanredan učenjak. započela. ali je njegov ispitiva­ čki duh ostao zdrav. Oslijepio je u posljednjoj godini svoje osmogodi­ šnje konfirmacije. dovele su ga na lomaču. Mučeništvo sadrži suprotsta­ vljanje emocije emociji.beo samo tri kilometra. dok je Bruno smatrao da su one tijela kao Sunce i da se zato nalaze u enormnoj udalje­ nosti od nas. Primao je na Kopernikovu teoriju i tako došao u posjetioce. a da svemir može biti vječan. pa su mnogi ljudi iz raznih sukob s Crkvom.

proklinjem i mrzim spome­ nute zablude i krivovjerje. Nadesno je dio doku­ menta u kojem se on pod prisegom i prokletstvom odrekao svojih krivih uvjerenja. podvrgavam se svim pokorama i kaznama. Ali. ja sam napi­ sao i štampao knjigu u kojoj sam se bavio tom već odbačenom naukom i navodio razloge s mnogo argumenata njoj u prilog. sin pokojnog Vincenza Galileja iz Firence. da ne podržavam. iskrenim srcem i nehinjenim uvjerenjem odričem se.razvoj kao naučnog instrumenta.. zamornog ra"Ja. ali ukoliko budem upoznao nekog krivovjernika. i bio sam smatran vrlo sumnjivim s krivovjerja. a Zemlja da nije središte svijeta i da se kreće. koja dodirujem svojim rukama. koju sam ispravno shvatio. a dolje je prijevod tog dokumenta. Istina je da su Tycho Braheova promatranja bila na raspolaganju samo Kepleru. zaklinjem se da sam uvijek vjerovao. što propovijeda i naučava Sveta katolička i apostolska crkva. u svojoj 70. Zaklinjem se da ubuduće neću nikada više ni reći ni tvrditi. što ih nalažu i propisuju sveta pravila i drugi opći i posebni propisi. Kako god gledali na Galilejevu odluku. inkvizitoru ili ordinariusu onoga mjesta u kojem se bu­ ­­­ naiazio. 139 . ne branim i ne naučavam na bilo koji način. pismom. On je. crkvi. imaju­ ći pred svojim očima nepovrediva Evanđelja. takve stvari zbog kojih bi na mene mogla pasti slična sumnja. da sam držao i vjerovao da je Sunce središte svijeta i nepomično. Galileo. Javno opozivanje mu je dalo osam godina života koje je iskoristio za polaganje temelja dinamike." Galilei se odlučio za opoziv. tj. također. i obećavam da ću vršiti i držati se u potpunosti svih pokora koje su mi bile ili će mi biti nametnute od ovog Svetog ureda. usmeno ili pismeno. najuzorniji i najprečasniji kardinali. premda mi je ova Sveta inkvizicija su­ dbeno naredila da potpuno napustim lažno mišlje­ nje da je Sunce središte svijeta i da se ne kreće. krivovjerje i sektu protivnu Sv. spomenutu la­ žnu znanost i. koji su donijeti i proglašeni protiv sličnih delikvenata. točnije. glavni inkvizitori u cijelom kršćan­ skom svijetu protiv krivovjerne izopačenosti. također. Prisižem. lično pristupivši pred sud i na koljenima pred vama. Tako mi Bog pomogao i ova Sveta evanđelja koja. želeći da uklonim iz pameti vaših uzoritosti i svakog vjernog kršćanina tu snažnu sumnju. prešutio veliko Keplerovo otkriće eliptičnih staza planeta. ali da je i Galilei imao pristup do njih. a da nisam donio nika­ kvo rješenje. a da Zemlja nije središte i da se kreće. Zato. nakon što mi je bilo rečeno da je ta znanost u protivnosti sa Sv. go­ tovo je sigurno da on ne bi bio čovjek koji bi se latio sitničavog. prijavit ću ga ovom Svetom uredu ili. Ukoliko se ogriješim o bilo koje od mojih navedenih obećanja i zakletvi (a to ne dao Bog). te općenito svaku i bilo k oju drugu zabludu. vjerujem sada i s božjom pomoći ću vjerovati i ubuduće u sve ono što vjeruje. sumnjivo je da li je on mogao postići mno­ go mučeništvom. godini. ni usmeno ni pismeno.

Na pri­ kotrlja po horizontalnoj ploči. bez izgubi iz vida zdjela i da se upita. otkrio je da je vri­ Pretpostavimo sada da zdjela nije jeme koje je potrebno njihalu za jedan načinjena kao dio unutarnje površine potpun njihaj. Zamislimo za Međutim. što obzira na dužinu špage koja je bila pri­ će se dogoditi ako pustimo da se kugla čvršćena na nepomičnu točku. zaista. lopta će nastavili da dosi­ mogao naći zadovoljavajući način odr­ že istu visinu kao prije. banja i činjenicu da tijela koja započnu Ovo je pokazalo da je kretanje utega gibanja na sličan način u istom gravi­ njihala amo-tamo bilo stvarno sasvim tacionom polju imaju identične staze. na nesreću. Ovo navodi da vladanje utega ne ovisi o postojanju . pa Galilei nije manje strma. Ne možemo uzeti u obzir uda­ koje se uteg popne ne utječe promje­ ljenosti na ploči koje bi bile usporedive na dužine konopca ako brzina utega s polumjerom Zemlje. amplitude njiha­ trenutak samo manje strmiju stranu. uteg bi dosegao istu visinu. Zamislio je njihanje njihala u veća nego prije. ovo očito vri­ jedi samo ako je ploča vrlo ograničene Galilei je ustanovio da na visinu do veličine. visina koju uteg dosegne uvijek ista. kao mladić. imat će potpuno isto svoj­ kasnijeg datuma. inače više ne bi 140 njihala kod dna njegova njihaja osta­ ne nepromijenjena. U svakodne­ vnom životu možemo zamislili hori­ zontalnu ploču u kojoj je privlačenje gravitacionog polja Zemlje u svakoj to­ čki okomito na ploču. la postajale su postepeno manje i ma­ Ako načinimo da ova strana bude još nje zbog zračnog otpora. a da se ne sklize odmah jasna. pretpostavimo da je strmija na ja. neovisno o kutu njiha. To će reći. Oni bi bili vjerojatno unutar zdjele. koja se ko­ ali važnost ovih dvaju otkrića nije bila trlja naprijed i natrag. Da li će lopta doseći istu To mu je ukazalo da njihalo može dati visinu na obadvije sirane? Galilei je na­ odličnu metodu za mjerenje vremena. pod pretpostavkom da je kut mali.čunanja koje je proveo Kepler. jednoj strani. naravno. U stvari. načinio dva velika otkrića u trenutku kada špaga dođe u vertikal­ zametku . da bi se ona kotrljala lemog otkrića do kojeg je Galilei došao naprijed i natrag. da Hooke u Engleskoj. što je učinio nu. stepeno ne oslabe gibanje. Kugla. ako je uhvatio špagu u nekoj touvjeti su isti kao prije.relativnost uniformnog gi­ ni položaj. dosežući uvijek istu tokom kućnog pritvora. Ako nastavimo smanji­ vakuumu. šao da će se to ostvariti. a dalje i dalje u horizontalnom značenju problem održanja njihanja njihala nije prije nego postigne odgovarajuću visi­ bio riješen na jednostavan način sve do nekih 70 godina kasnije. mjer. Posljednja je karika u lancu razmi­ ako brzina utega njihala na najnižem šljanja. će se lopta kotrljati beskonačno. U Padovi. visinu sve dok trenje i otpor zraka po­ Galilei se uvijek zanimao za njihalo. On je uočio da je samo onda ćnosti da dosegne. tako da će se lopta kotrljati beskonačno. neće biti u mogu­ njihalu. Na kraju je potrebno objašnjenje. lopta će se kotrljati sve njegove eksperimentalne tehnike. ali će zbog sma­ žavanja njihanja njihala prema ovom njene strmine stvarna udaljenost biti otporu. Galilei čki između nepomične točke i utega u je. koja ima oblik kuglinog zaboravljeni i ponovo otkriveni nekog odsječka. nezavisno od špage. uvijek Sada. koju je Galilei smislio.kugle. osim posljednjeg go­ stvo. ali je to bilo izvan područja vati strminu. u svojim posljednjim godina­ pokušavajući da dosegne odgovarajuću ma. Što će se dogoditi ako smanjenje strmosti dosegne nulu? Odgovor je. Ali. da se dijelu ostane nepromijenjena. Galilei je ponovo posvetio pažnju visinu koju.

kugla se kotrlja neo­ graničeno u istom smjeru. Ovo načinjena. Za­ ne samo za znanost nego. A sve dok se nije moglo Već smo uklonili njihalo i zdjelu iz definirati stanje u kojem je sila jedna­ problema. znanstveni razvitak ne u Italiji. za dnji stupanj apstrakcije je uklanjanje Italiju i cijeli katolički svijet. Ako ma kojoj se zakrivljenost Zemlje može prestaneš gurati svoj auto. koje su do tada odigrale tata. nego na udaljenom otoku izvan tovo na početku ovog poglavlja: kada kontinentalne Europe. mjeri se sila koja djeluje na tijelo. također. Razvitak znanosti je u veli­ zontalnom pločom. stranice zdjela se razlikuju u nagnutosti. osnovna točka je bila ali sile još uvijek djeluju na njega. Zatim smo uklonili koj mjeri prenesen na protestantske Zemlju da konačno uklonimo i ploču.lopta će nije uopće bilo razumljivo sve do Galise kotrljati bez kraja. lejeva otkrića. ukoliko uopće nema sila ili ukoli­ kvog logičkog sistema dinamike. lopta će se kotrljati bez kra­ nio važnost Kopernikova izlaganja. a čovjekova saznanja. Ovo veli­ ko otkriće Galileja u vrijeme njegova kućnog pritvora. Međutim. ju sile na loptu u smjeru njenog kreta­ Zato je bilo nemoguće doći do bilo ka­ nja. jer Ovo na kraju daje zaključak da se tijelo u njoj katolicizam nije imao potpunu na koje ne djeluje sila giba konstantnom vlast).vrijedilo da je gravitaciona sila okomi­ u tome.okomite na nju . mogao slijediti brzi razvitak tehnologi­ Napomenimo razvojne stadije apstra­ je XVII i XVIII stoljeća. bilo je otkriće koje je svijet čekao dvije tisuće godina. što u prirodi ne vidimo pra­ ta u svakoj točki na ploči. koja je Iz ovoga možemo lako dati odgovor do tada bila centar intelektualnog ra­ na pitanje koje je bilo postavljeno go­ zvoja. Prema tome vocrtna kretanja tijela. nije bilo moguće definirati i mjeriti kojoj se kotrlja lopta. ja. Dok su sve sile normalne nam danas izgleda razumljivo. u Engleskoj. za koji kretanje tijela odstupa od konstantnosti. . Počeli smo s njihalom. Ovo definira pri­ sustvo sile. Svojom ploče. Ako jedna "stranica" po­ stane horizontalna. Ukoliko ne djelu­ sile na bilo kakav kvantitativni način. Zato su Italija kcije do koje smo stigli kod ovog rezul­ i Španjolska. Što će se dogoditi? Čestica dovoljno jaka da nametne svoje odlu­ će se i dalje kretati s jednolikom brzi­ ke. Stupnjem. zanemariti. koja se kotrlja bez sklizanja u zdjeli. Od tada pa na dalje znanost o dinamici Kugla. Ali. napredovala je vratolomnom brzinom. koju zami­ presudom Crkva je zaista zaustavila slimo u području prostora gdje uopće napredak znanosti tamo gdje je bila nema sila. djeluje sila na tijelo? Odgovor je: uvi­ jek kada se tijelo ne giba konstantnom brzinom i pravocrtno. a brzina će joj biti konstantna. postale slabe i nakon toga smo zamijenili zdjelu hori­ nazadne. zatim smo značajnu ulogu u proširivanju polja uklonili špagu i zamijenili je zdjelom. Sada možemo ukloniti Ze­ ka nuli ili stanje u kojem sila ne djelu­ mlju i razmotriti apstraktnu ploču po je. on će stati. ko ima sila koje samo djeluju okomilo Galilei je također ispravno ocije­ na ploču. vlada se na isti način. Iz ovog razloga nalazimo veliki brzinom i konstantnim smjerom. a s propadanjem znanosti nije se nom i po svom prvotnom smjeru. A to je zato što Galilejev rezultat obuhvaća samo plo­ na sva tijela koja vidimo djeluju sile. Razmotrimo česticu. ali to na ploču . ču ograničene veličine u odnosu pre­ pa tijela ili miruju ili se kreću. zemlje (Francuska je bila iznimka. ali će ku­ Razlog zašto se trebalo tako dugo gla uvijek pokušati da dosegne istu visinu čekati na očito jednostavan rezultat je na obje strane.

Sila koja djeluje na tijelo izmje­ rena je stupnjem kojim se tijelo odvoji od kretanja u pravcu kod stalne brzine. prema centru kruga. Upravo smo vidjeli da se sila koja dje­ luje na tijelo mjeri stupnjem za koje tijelo odstupi od pravocrtnog kretanja i stalne brzine. Pričvrsti teški uteg na jedan kraj špage. Kakva sila djeluje na njega? Vrlo je­ dnostavan pokus omogućuje nam da se uhvatimo s problemom. a ne poprečno. sila se može na­ 2 pisali kao m V r. a to znači. po­ put gravitacije. Pravilo: sila je jednaka masi tijela pomnožena kvadratom njene brzine podijeljene s polumje­ rom kruga. Zato u bilo kojem trenutku sila koja djeluje na uteg mora uvijek biti usmjerena duž špage. tako da dru­ gi kraj špage predstavlja centar kruga. ako se količina mate­ rijala u utegu promijeni. Huygens je ustanovio da se veličina sile povećava s kvadratom brzine utega. Razmotrimo poseban slučaj kada se tijelo kreće po krugu. a da se smanjuje obrnuto s dužinom špage. 142 . Osim toga. Huygens je (gore) otkrio kako da se izmjeri sila koja je potrebna da održava kretanje tijela u krugu. ako želimo imati kretanje po krugu istog polumjera i iste brzine. kroz prostor. Napeta špaga može pre­ nositi silu samo po njenoj dužini. tada će biti potrebna dvaput veća sila nego je prethodno bila. r polumjer kruga.Prije nego prijeđemo na Newtonovu revoluciju. imamo dvostruku količinu materijala u utegu. bit će dobro da razmotrimo važan korak koji je ostvario Huygens. Posve je isto da li se sila prenosi uz konopac ili. proporcional­ no se promijeni i sila. gdje je V brzina utega po krugu. a m količi­ na materijala u utegu. Ovdje imamo tijelo koje se kreće po krugu pod utjecajem sile koja se pre­ nosi po špagi. na primjer. Uzimajući ova tri rezultata zajedno. pa za­ vrti uteg da opisuje krug. Ako.

po­ la koje se giba u gravitacionom polju služiti za satelite planeta . Vidimo. da veličina te koji se kreću po kružnim stazama. uteg će se na­ onoga što smo do sada rekli. ako su veličine P i r određene ovisiti o masi m utega. Ovo je sada treći kon. uvjetu. preuzima napetost u izrazu za F s jednakim značenjima. Ubacivanjem ovoga u izraz za P2. 143 . koje je potrebno da se uteg G osigurava da se uključi bilo koji još jedanput okrene oko kruga je 2rpi V. možemo pisati P = 2rpi V. koja je prethodno nastala u špagi. tada se masa M. koju od sada deklariramo kao rit uvjet da se i m1 i m2 moraju pojaviti gravitaciona sila. a razmak između njih neka je r. Pretpo­ Sada razmotrimo gravitacionu silu stavimo na trenutak da je G poznato pa između dvije jednake čestice . može odmah dobiti. ne ovisi o masi tijela nego o početnom za slučaj Mjeseca. tada A mora sadržavati faktor ml. Ova se jednadžba može rekli sila F je jednaka G x m M x r2. nego slučaj dviju čestica uspo­ tru kruga? Ukoliko masivno centralno redive mase. kojeg je opisivao uteg. neodređeni faktor. vidimo da period P ne može Očito je.gdje ne­ razmotrimo određivanje P i r za planete.Što se dogodi ako odstranimo špagu mamo slučaj dvaju tijela vrlo različitih i postavimo jako masivno tijelo u cen­ masa. A ako na neki način odredi­ 2 F = A m r . jest 2rpi. ma oblik G x m1 x m2 : r . u kojoj je brzina V tralnog tijela. napisati u obliku P = 4r mpi2 F. dobi­ Uzmimo u obzir treći Keplerov za­ je se P2 = 4r3pi2 G M. Ako također uzmemo ve planete koji se gibaju po ne sasvim u obzir Galilejev rezultat da staza tije­ kružnim stazama. privlačenja. gdje veličina A može sadr­ mo veličinu G. da se sila mora sadržavati faktor m. Zbog toga sama promatranjima za pojedini slučaj. Iz ove dvije jednadžbe možemo izvesti Neka je m masa utega. Iz koja je jednaka m V2 r. gdje veličina a vrijeme. također. F. točno onako kako se gibao m1 na m2 može se napisati A x m2 : r2 kad je bio pričvršćen za kraj špage. Kombi­ može izračunati produkt G x M iz gornje nirajući ova dva uvjeta. Ovo Jednadžbi F = m V2 r možemo do­ će reći da se A može napisati kao pro­ dati drugu jednadžbu. Dužina ophoda dukt G + m1 pa izraz za F sada popri­ 2 kruga. Neka su njihove mase m 1 tijelo privlači uteg prema sebi silom F i m 2 . možemo pisati jednadžbe. koja se očituje djelovanjem ga privlači. ili A m2 r2. sila gravitacije. koje ciona sila. Iz onoga što smo do sada eliminirana.na primjer. On će. centra žavati još neke neodređene faktore. gravita­ staviti gibati oko centralnog tijela. Ako nazovemo ovu dužinu vremena Vratimo se formuli za P2 za slučaj periodom P. centralnog tijela s velikom masom. Ako sada postavimo razbo­ Sila F. da je kvadrat od P proporciona­ Keplerov zakon primjenjiv za plane­ lan kubusu od r. a M masa cen­ treću jednadžbu. mora bili proporci­ On je također približno točan za pra­ onalna sa 1 r2.

sada. a određivanje r je mnogo lakše nego je to bilo za slučaj planeta. dok je stvarna vrijednost oko 150 milijuna kilometara. Još je Hiparhu r bio poznat s točnošću unutar 1%. S relativno visokom točnošću je bio po­ znat Tychu Braheu. naravno. ako je G poznat. ali je bio poznat samo odnos polumjera staza planeta. Kepler je uočio ovu činjeni­ cu. poništava se nepoznati G. masa M Sunca se lako dobiva. veličina G ista u oba slu­ čaja. Zatim je bilo jednosta­ vno trigonometrijskim putem odrediti udaljenost od Marsa do Zemlje. Sila privlačenja između dvije čestice je produkt G x m1 x m2 podije­ 2 ljen sa r . Vidjeli smo u trećem poglavlju da je Aristarhovo određivanje udaljenosti Sunca. On je rekao da Sunce mora biti najmanje udaljeno 24 milijuna kilometara. Prema tome. Vratimo se našim dvjema česticama mase m1 i mase m2. Za određivanje vrijednosti G bila je potrebna drugačija metoda. Tako se produkt G x M mogao odrediti za slučaj Zemlje. dalo rezultat koji je bio daleko premalen. Račun pokazuje da je masa Sunca oko 300 000 puta veća od mase Zemlje. U našoj jednadžbi sada M predstavlja masu Zemlje. Kroz de­ sni prozor vidi se Pariška zvje­ zdarnica koja se tada gradila. Period P je bio. Udaljenost između dva grada je bila određena mjerenjem smjerova Marsa sa svakog kraja bazne linije točno u istom trenutku. Meto­ da nije mogla dati sasvim točan odgo­ vor. Mora se reći.Sljedeća strana pokazuje Ljudevi­ ta XIV u posjetu Francuskoj aka­ demiji znanosti koju je osnovao sredinom XVII stoljeća. Poznavajući r i P. gdje je r razmak između njih. Napišimo sada ponovo jednadžbu koja povezuje P. Prvu dovoljno točnu procjenu prave skale Sunčeva sustava dobili su člano­ vi francuske Akademije znanosti. a ostaje omjer između mase Sunca i mase Zemlje kao poznati broj. a ne njihove apsolutne vrijednosti koje su predstavljene u našoj jednadžbi sa r. poznat s dobrom točnošću još u doba Grka. P predstavlja period ophoda Mjeseca oko Zemlje. pa se zato produkt G x M može odrediti. da je Kepler dao ovu vrijednost kao najnižu granicu. (Slika kompletne zvjezdarnice je nalijevo. gdje je jedna od strana trokuta bila udaljenost između Pariza i Cayennea. tada jednostavno podijelimo pro­ dukt G x M za Sunce s produktom G x M za Zemlju. Ako je. Ona je iznosila oko 24 milijuna kilome­ tara. Veličina G nije bila poznata u XVII stoljeću. jer je udaljenost između Pariza i Cayennea bila vrlo mala u usporedbi 144 s udaljenosti Marsa. r i M u obliku G M = 4r3pi2 P2. ali je i njegova vrijednost premala. tako da je u to vrijeme bio poznat samo pro­ dukt G x M. Period P je poznat. Ali je bilo moguće izvesti iz slučaja Zemlja i Mjesec potpuno isti argument. me­ đutim. koju je osnovao Ljudevit XIV sredinom XVII stoljeća. a r predstavlja polumjer staze Mjeseca. Ipak je dobivena vrijednost bila točna unutar 10%. može se izra­ čunati desna strana ove jednadžbe.) Članovi novoosno­ vane Akademije izvršili su prvo znatno ispravno određivanje udaljenosti Marsa i Sunca. Pretpostavimo da smo smislili eksperi- . Oni su odredili udaljenost Marsa jednostavnom triangulacijom. premda značajni korak za ovo vrijeme.

145 .

Newtonov dijagram pokazuje kako projektil izbačen pri ra­ znim brzinama s velike visine iznad Zemlje poprima razne putanje. koje ćemo označiti sa m. Kakva će biti staza mase m. U stvari. Sila koja djeluje na malo tijelo usmjerena je prema velikom tijelu. također.ment u kojem je sila privlačenja stvar­ no izmjerena za dvije čestice poznate mase i poznatog razmaka među njima. kada je nastupilo prvotno kretanje na neki posebni specifični način? Prije nego po­ kušamo odgovoriti na pitanje. Zatim smo. Imamo tijelo velike mase. projektil će kružiti oko Zemlje kao satelit. Prvo smo iza­ brali jednostavan slučaj kružnih staza da bismo odgonetnuti formulu za gra­ vitacionu silu. do sada nepozna­ ta veličina G će biti određena. 146 . Izbacivanjem iz po­ trebne visine i potrebnom br­ zinom. pokazao da spljoštena elipti­ čna staza zadovoljava zakon gravitacije upravo tako dobro kao i kružnu stazu. opremljeni ovom formulom. Trebalo je čekati sve do gotovo početka XIX stoljeća kada ga je izveo Henry Cavendish. i tijelo male mase. vrijedno je spomenuti korake razmatranja koji su nas doveli do njega. koje ćemo označiti sa M. ovakav eksperiment se nije mogao izve­ sti u XVII stoljeću. Da li je potrebno da staza bude kružna? Može li biti da se slučaj kružne staze javlja samo ako se planet ili sa­ telit prvotno gibao na svojstven način. Izjednačimo li izmjerenu vrijednost sile s našom formulom. a G je konstan­ ta. a da staza neće biti krug ako se kre­ tao na neki drugi način? Formulirajmo problem preciznije. a njena veličina je G x M x m : r2 gdje je r udaljenost dvaju tijela u datom trenutku. okrenuli cijelo pitanje da bismo pitali kakva je opća priroda Newton (desno) nije samo formulirao zakon univerzal­ ne gravitacije. Do sada smo razmatrali samo jedno­ stavne slučajeve planeta ili satelita koji se kreću po kružnoj stazi oko glavnog tijela. on je.

147 . Cambridge. gdje je stanovao. i strogo pravilan vrt. Gore: Trinity Colle­ ge. Desno u prvom planu je zgrada. tako izraža­ jan za njegov karakter.Desno: Posjed Woolsthorpe gdje je Newton započeo svoj rad na gra­ vitaciji za vrijeme velike Kuge. gdje se njegov matematički genij prvi put pokazao.

Često prijed. možemo zahtijevaju sva tri stadija profinjenja. a masivno tijelo M će se nalaziti stadija profmjenja.u Stupanj eliptičnosti staze jednostavno neizmjernost . ko­ nije ni pokušao riješili problem. da se nastavi dalje razmatrali ova tehnika bila na raspolaganju. tada će U 3. dnostavnog slučaja kružne staze. ono će se staza zadovoljava zakon gravitacije okretati oko masivnog tijela i konačno upravo poput gotovo kružne staze. Odgovor je. pa zbog toga približno kružne? Odgovor je da. Danas sve više i više efektne. vo kružne. a kasnije iskustvo je učenjaci opremljeni da ih riješe postaju potvrdilo njegovu oštroumnost. na izbacivanja m manja od ove. Newton je došao do zaključka da se je pogrešno jer.od njega po stazi koja je ovisi o prvotnom uvjetu pod kojim se poznata kao hiperbola. ton je problem riješio između 1680. koji je dobiven iz je­ ju u obzir. a ne o takvim mističnim uzro­ osoba na oko tisuću ili možda jedna na cima koje je Kepler zamišljao. To ma. se izgubiti u vrlo velikoj udaljenosti . matematičar koji se prvenstveno nije Ima li nebeskih tijela čije staze nisu zanimao za astronomiju. 148 . godine. posljedica zakona gravitacikretanja započela na poseban način. New­ meti. umjesto una­ bila kadra odgovoriti na pitanje. staze planeta se moraju smatrati sta­ zama koje se neznatno mijenjaju s vre­ Budući da nam Newtonov odgovor menom. i koji je promatran 1680. stotinu. slijedeći Newtonovo pitanje. staze mogu smatrati običnim kružni­ malo tijelo m će opisivati iste površi­ cama. ali su se one pojavile iz potpu­ čovjeka sposobna da odgovore na naše no drugačijih razmatranja. ako je brzi­ tijelo počelo kretati. kao i glavni utjecaj Sunca. mogla odgovoriti na postavljeno Bilo je prirodno. Imajući mogućnost izraču­ žda bi jedna osoba na sto milijuna ili navanja kretanja planeta.eli­ sivanje staza planeta može dati sa tri psu. Sada vidimo da se svjetlo Nena naš problem navodi samo da će wtonove teorije proširilo na staze koje staze planeta biti eliptične. prije nego je otkriće. provesti. kako ćemo pitanje: Newton i Leibniz. poglavlju smo vidjeli da se opi­ tijelo oblikovati zatvorenu stazu . Konačno. koje su goto­ planeti započeli kretanje: drugi je bio. postati najsloženiji. nja od kružnica takva da se staze pla­ Prema tome je Newton pokazao da je neta mogu smatrati gotovo kružnim zakone koje je Kepler otkrio empirički elipsama. U trećem stadiju. Newton je ustanovio da komet. Ovo žavao dva dijela. u kojem moguće izvesti matematički iz zakona se međusobni utjecaji planeta uzima­ gravitacione sile. mogu li se dapače jedna osoba na tisuću milijuna ona izračunati unatrag. imamo ideje o tome kako su nastali U XVII stoljeću bila su možda dva planeti. diferencijalnim i in­ đer ovise o načinu na koji je sustav tegralnim računima. Njegov odgovor je sadr­ vrlo spljoštenu eliptičnu stazu. po gotovo kružnim stazama. pa tako izvesti način na koji su se kaže da matematika i znanost posta­ oni nastali? Poslije razmatranja proble­ ju teži i teži što više znamo o njima. da su njihova prirodno. Ako tijelo m izbacimo pokazuje da vrlo spljoštena eliptična s dovoljno velikom brzinom. Ali u XVII stoljeću. mo­ ovo pitanje. U drugom stadiju su odstupa­ ne na svojoj stazi u jednaka vremena. Neznatna Opremljena s prikladnom matemati­ odstupanja od kružnog gibanja tako­ čkom tehnikom. tj. Leibniz je bio vidjeti u posljednjem poglavlju. Ali. tehnike s kojima su u stvari. premda problemi mogu tako enormno računanje ne bi moglo. U prvom stadiju se u jednom od žarišta elipse. pitati. zašto se planeti u stvari kreću Prvi se pojavio iz načina na koji su po stazama eliptičnim. vjerojatno bi jedna nastao. godine. ima 1685.staze planeta ili satelita na kojega dje­ na način koji je zahtijevao da se kreću luje gravitaciona sila.

predvi­ dio njegov povratak. 149 .Prije Newtona se smatralo da je sasvim nemoguće predvidjeti kretanje kometa. gotovo točno. Halley je vidio isti komet. prikazuje kako je kralj Harold gledao pojavu neobične zvijezde samo kao jednu slutnju nesreće. Crtež pokazuje krajnju eliptičnost staze Halleyjeva kometa. uspoređenog s gotovo kružnom sta­ zom planeta. Godine 1682. kako se vidio iz Londona godine 1759. izračunao njegovu stazu i. Gornja slika prikazuje njegov slijedeći povratak. Dio Bayeuxove tapiserije na slijedećoj stranici.

Newton je počeo u potankosti ispi­ tivati slučaj kretanja Mjeseca. Newton je otkrio da je to poslje­ dica činjenice što Zemlja nije idealna kugla. čiji je polarni promjer oko 43 kilometra ma­ nji od ekvatorskog promjera. Ovo gibanje osi zove se precesija. kako smo već vidjeli u 3. za trenutak. jer je u ovom slučaju treći stadij profinjenja. Ona je spljošteni sferoid. samo radijalna sila usmjerena od planeta prema Suncu. koja ulazi u problem. Os ko­ nusa ili stošca je okomita na ravninu staze Zemlje. da je potrebna sila da održi gu­ ranje planeta po njihovim stazama ideja. Vratimo se od ovog trećeg stadija profinjenja na jednostavan slučaj kre­ tanja planeta oko Sunca . mogu pro­ tumačiti novom teorijom. gravitaciona sila. Za kraći vremenski period. koji uzima u obzir djelovanje više gravi­ tacionih polja. On je usta­ novio da se gotovo sve nepravilnosti u kretanju Mjeseca. Newton je uzeo u obzir gravitaciono djelovanje Zemlje i Sunca na Mjesec. može se smatrati da je smjer osi Zemlje ostao nepromijenjen. ali se za duži vremenski period uočava da se os giba oko konusne površine. Iznenađujuća je stvar da nije po­ trebna poprečna sila po opsegu kruga da se održi gibanje planeta.je.po kružnoj stazi. Os rotacije Zemlje se kre­ će oko stošca na takav način da uvi­ jek prolazi kroz vrh stošca. Gravitaci­ ona teorija je pokazala da je sila. poglavlju. to je krajnje važno. Ideja. treći je samom Newtonu postavio zadatak kojeg je istraživao računom. Jer Ze­ mlja nema oblik kugle. koju su podržavali kontinentalni . da je glavni dio do sada tvrdokornog problema o kretanju Mjeseca riješen. kojom Mjesec i Sunce djeluju na nju uzrokuje neznatno okretanje osi Zemlje. Nekoliko puta smo u prethodnim poglavljima imali povoda da upozo­ rimo na precesiju. nekoliko godina. Bilo je još ne­ znatnih odstupanja između promatra­ nja i računa. koje su zadavale brige astronomima antike. Jedan njen potpuni okret oko stošca traje 26 000 godina. Os rotacije Zemlje nije okomita na ravninu staze Zemlje. a polovina kuta stošca iznosi 231/2°. Newton je izračunao vrijeme koje je potrebno za kretanje oko stošca i do­ bio gotovo točan rezultat. a na njih ćemo upozoriti ponovo u slijedećem poglavlju. Dovolj­ no je. A ovo okretanje uzrokuje da se os rotacije Zemlje pomiče oko stošca.

mogla se sada potpuno odbaciti. Formula G x M x m : r2 nije se koristila samo za određivanje vremena ophoda Mjeseca oko Zemlje na način kako je gore opisano. U ovom je radu Newton prvi put pokazao da su fenomeni fizikal­ nog svijeta dostizivi da se precizno izračunaju. s kojom su se dotada mučili učenjaci. koje vertikalno pada. jer je očito samo radijalna sila uzrokovala Desno: Naslovna stranica Principia. on je sma­ trao da je područje fenomena dovoljno široko da se čovječanstvo uvjeri o općoj tvrdnji: ako netko poznaje kompletno sadašnje stanje stvari. Ostaje da se razmotri jedan detalj: da se prihvati da je veličina G ista za sve slučajeve . godine. Ovo je bila znanost o dina­ mici. sve daljnje znanstvene spoznaje potvrdile su ovu kolosalnu ideju. a u drugom slučaju ona će predstavljati polumjer same Zemlje. u dobi od 23 godi­ ne. Ovo je bilo godine 1665. dobit ćemo vrijednost produkta G x M za oba slučaja. a ne po­ prečnom ili transverzalnom silom. Budući da je nađeno da je produkt u oba slučaja ista. Veličina r će. 151 . Newtonovo veliko djelo Philosophiae Naturalis Principia Mathematica ugledalo je svjetlo dana. međutim. biti različita u oba slučaja. koje se odnose na današnje razvitke u kvantnoj teo­ riji. mo­ rala je veličina G biti ista. Lijevo: Izvod iz zapisnika Kraljevskog društva. Već smo spomenuli veliko Galilejevo otkriće da staza tijela u gra­ vitacionom polju ne ovisi o masi tijela. ali to nema važnosti jer se m poništava u oba računanja. može se izračunati njegovo kasnije ponašanje. 1687. Veličina M predstavlja masu Zemlje u oba sluča­ ja. vratio iz Cambridgea u svoje rodno mjesto Woolsthorpe u Lincolnshireu zbog izbijanja kuge. New­ ton je već iskušavao ovu kariku u lan­ cu dokaza kada se. (Masa m će ta­ kođer biti različita u oba slučaja. da su tijela pala vertikalno na tlo. nego se također koristila za pronalaženje brzi­ ne kojom tijelo. udari o površinu Zemlje. Ako znamo početne uvjete nekog susta­ va. Pored ovog ispitivanja konstantnosti vrijednosti G. ovaj je oštroumni dokaz također po­ kazao vrlo jasno da je Mjesec vezan za svoju stazu radijalnom silom. zatim period ophoda Mjeseca oko Zemlje i brzina kojom tijelo koje pada s po­ znate visine udari u površinu Zemlje.ona je konstanta.matematičari. iznenada je nestala. a pred njima se otvorila nova staza. S nekim ogradama. Dvadeset i dvije godine kasnije. U prvom slučaju ona će predstavljati polumjer staze Mjeseca. kao što je bio Huygens .) Iz ovoga slijedi: ako je poznat omjer vrijednosti od r u oba slučaja. Od tog je doba astronomija krenuia u novu eru. Pri­ vidno nedokučiva šikara. Istina je da Newton nije pokazao da su svi prirodni fenomeni dostupni matematičkom istraživanju. može izračunati buduće stanje. jer je masa Zemlje M sigurno bila ista. U njemu je Newton prvi pokazao da su pojave fizikalnog svijeta dostupne preciznim proračunima.

Ako bi netko unapri­ jed precizno izračunao položaje ovih mjeseci. Njegova je ideja bila da se za ovu svrhu iskoriste sateliti Jupitera. tj. godine. da se oni nisu mogli koristiti s pouzda­ njem da će pokazati isto vrijeme kao satovi u matičnoj luci. s kojima su bili poravnani na početku putovanja. .kao način utvrđivanja vremena na nekom standardnom meridijanu. mogu praktično podijeliti u tri dijela. Razli­ ka od jednog sata između dva vreme­ na odgovara razlici od 15° geografske širine. i mnogo zamršenije detalje kretanja unutar Sunčeva sustava. možete lako primiti signale griničkog srednjeg vremena (GMT). a vama nepoznatu točku na površini Zemlje. Drugi: oni koriste Newtonovu matematičku teoriju da bi protumačili ne samo izrazite karakteristike kre­ tanja planeta nego.) Ali sve do pojave kronometara problem geografske dužine davao je veliki impuls da se detaljnije proučavaju kretanja Mjeseca. pretpostavimo da je u vaše podne griničko vrijeme bilo 9 ujutro. Na primjer. uvidjet ćete da vam je sasvim nemoguće izračunati svoju geografsku dužinu. a dolje Kendalova kopija njegova četvrtog modela iz 1759. određivanje geografske širine je relati­ vno lako. Vi treba da nađete samo 152 trenutak podneva u svom položaju i usporedite ga s vremenom koje je tada bilo registrirano u Greenwichu. mogli ste isto tako lako odrediti svoju geograf­ sku dužinu kako ste odredili geograf­ sku širinu. Danas. Prvi: oni posti­ žu mnogo veću točnost u mjerenjima položaja zvijezda i planeta nego ikada ranije. poglavlje RAZDOBLJE POSLIJE NEWTONA Napredak u matematici i fizici to­ kom Newtonove ere je bio tako velik da je astronomima trebalo sto pede­ set godina da u potpunosti iskoriste te rezultate. Položaji zvijezda i planeta Razdoblje poslije Newtona počelo je s jakim naglaskom na praktičnoj upotre­ bi astronomije. s primjedbom kapetana Cooka o njegovoj pouzdanosti. Kako smo vidjeli u 2. Istina. koji je započeo početkom XVIII stoljeća i trajao sve do sredine XIX stoljeća. ali u XVIII stoljeću nije bilo takvo sredstvo na raspolaganju. Najbolje je rješenje bilo omogućeno pomoću Harrisonova pomorskog kronometra. gdje će ti podaci biti prikazani tabelarno u nekom standardnom vremenu. Godine 1714. vaša geografska dužina bi bila 45 stupnjeva istočno od Greenwicha. Drugim riječi­ ma.koji se mogu vidjeti istovremeno iz mnogih dijelova Zemlje .6. Gotovo sto godina ranije Galilei je razmišljao o istim stvarima. godine. planeta i njihovih satelita. Ali je određivanje geografske dužine mnogo teže. ali je valjanje i ljuljanje broda izazivalo tako velike pogreške. meridijan zvjezdarnice u Greenwichu. Ako ste pali padobranom na neku zabačenu. bilo je sato­ va s njihalom. osim ako ste imali podatak o vremenu koji se odnosi na neki standardni meridijan na Zemlji. Naj­ jednostavnije je razmotriti svaki ovaj glavni razvitak posebno. potrebno je samo odrediti vi­ sinu Sunca u podne. (Gore je njegov prvi model iz 1735. recimo po griničkom vremenu ili denovskom Neodgodiv praktični problem na početku XVIII stoljeća bio je da se nađe način određivanja ge­ ografske dužine na moru. Njihova se ostvarenja za vrijeme tog perioda. Treći: oni počinju s proučavanjima izvan Sunčeva sustava u šira svemirska prostranstva. tada bi bilo moguće da se pomo­ rac opskrbi s jednim godišnjakom. Zato je bilo prirodno da ljudi usmjere svoju pažnju na upotrebu kretanja planeta i njihovih satelita . Ako ste imali takav podatak. poglavlju. to znači da se nalazite tri sata istočno od Greenwicha. ukoliko imate radio-prijemnik. također. britanski su pomorski kapetani predali peticiju Donjem domu tražeći rješenje za pro­ blem određivanja geografske dužine na moru. iz sata u sat za nekoliko mje­ seci.

153 .

koja se pojavila u Ga. Međutim. ali mu je to bilo ci.je ustanovio da Harrisonov kronometar wtonovoj pa je zbog toga proteklo nekih daje bolje rezultate. koji je pronašao nove matematičke je oblačno. pokazalo se nepojmlji­ je tablice izdao u prikladnom obliku za vo teško obaviti računanja koja traži određivanje geografske širine na moru. ovo se nije riješilo sve do Euleskih tijela ne mogu promatrati kada ra. on je zamislio sličan. upravo Newtona. takav astronomski godišnjak. je ove sheme bio. Pomorac bi tada bio u mo­ Sam je Newton pokušao izračunati bu­ gućnosti da promatra položaje mjese­ duće kretanje Mjeseca. ali je­ kad je poslalo moguće da se Mjesec dnostavniji način. Mjesečevim salom 40 godina prije nego se do loga došlo. drugi. kronometar ispitivao je tadašnji kra­ Druga poteškoća. koje su prihvatljivom točnošću podjednako uvjerljiva razloga. saznao standardno vrijeme. jedan je pomiče u odnosu na pozadinu zvijezda. koristeći mjesečev rov mjesečev sat i Harrisonov pomorski godišnjak. da se položaji nebe­ Zaista.vremenu. pojavila se također i u Ne.ljevski astronom Nevil Maskelyne koji lilejevoj ideji. računanja budućih kretanja Mjeseca bilo je nemoguće da se izvedu potre­ postale praktične. pronađe u godišnjaku iste položaje tako teško te je sam izjavio kako mu i očita standardno vrijeme. tada bi se Harrison. Nedostatak je jedino taj problem zadao glavobolju. U ovom bi slučaju pomo­ sposobnim da održava točno vrijeme na rac promatrao zvijezde koje se nalaze moru za duži vremenski period. Naš Mjesec se stalno koristi kao astronomski sat. Bilo je to 1752. mehanički izum načinio ovu metodu Ako bi netko izračunao unaprijed gdje zastarjelom. koji je svo­ se valja. geografska dužina se mogla naći iz promatranja položaja Jupiterovih mjeseci i kori­ štenjem tablice koja je imala popis vremena ovih položaja u poznatom mjestu. ali je projekt propao iz dva metode. Prvi. 154 . načinio je kronometar kojeg mogao pripremiti godišnjak o kretanji­ ne regulira njihalo. Engleski izumitelj. Mayeu blizini Mjeseca i. sve do XVIII stoljeća bilo je teško i izraditi tablice i izvršiti promatranja s broda koji se ljulja. Kada je ovaj problem iznesen pred Ali se sudbina našalila jer. a koji se pokazao ma Mjeseca. bilo je moguće odrediti geografsku du- U teoriji. godine. John će Mjesec biti iz sata u sat. Takva je računanja bna promatranja s palube broda koji stvarno izveo Tobias Mayer.

Maskelyne se bio suočio s prilično osjetljivim ljudskim problemom. Prvi kraljevski astronom.žinu s točnošću unutar četiri lučne mi­ nute. moramo odrediti neku početnu točku na nebe­ skom ekvatoru od koje ćemo započeti mjerenje. koja je bila dana za mjesečev sat. Njegova je odluka bila da se iznos podijeli jednako za obje metode. a iznosila je jednu lučnu minutu. jedna od dviju točaka u kojoj 155 . John Flamsteed. dok je najveći dio od te polovine za mjesečev sat primila Mayerova udovica. koji je Flamsteed započeo kao nešto potpuno sporedno. a da ekvator nebeske sfere leži u ravnini koja s tom osi zatvara pravi kut.oko šest puta točnije od to­ čnosti koju je postigao Tycho Brahe. koji smo obradili u 1. Euler dobio vrlo malo. On je za ovu namjenu odredio položaje za skoro 3000 zvije­ zda s točnošću od oko 10 lučnih se­ kunda . Samo je bilo sumnjivo da je od pola nagrade. smatrao je da bi najbolje mo­ gao pomoći projektu ako izradi točnu kartu zvjezdane pozadine preko koje prolazi Mjesec. Da ocijenimo važnost Bradleyjeva otkrića. James Bradley. To je bilo pošteno. načinio značajno otkriće koje je uvelike pomoglo nasta­ nak današnje astronomije. da u je­ dnom sistemu možemo smatrati po­ larnu os nebeske sfere kao produže­ tak osi rotacije Zemlje. U ekvatorskom sistemu za početnu točku izabrana je proljetna točka (K). nekih četrdeset godina ranije. Prije nego mo­ žemo izraziti dužinu zvijezde. kronometrom je krajnja pogreška bila samo oko jedne lučne minute. U doba peticije pomoraca. a Maskelyneu je dano da odluči kako će se novac razdijeliti. izrastao u izvanrednu astronomsku važnost. Tamo smo vidjeli. problem mje­ sečeva sata bio je povjeren novoustanovljenoj zvjezdarnici u Greenwichu. Ovaj je rad. jer je u nastavljanju programa mjerenja točnog položaja treći kraljevski astro­ nom. poglavlju. moramo po drugi put promo­ triti problem definiranja položaja na nebeskoj sferi. Britan­ ska vlada je stavila na raspolaganje na­ gradu od 20 000 funti onome tko riješi problem geografske dužine.

rotaciona os se u godini dana pomakne za kut od nekih 20 lučnih sekunda. Budući da je glavni učinak precesije sasvim jednak iz godine u godinu. Pravac OA je povučen okomito na ekliptiku. a ovaj kut se zadržava za vrijeme kretanja osi rotacije.6 godina. Očito je da se ravnina staze Mjese­ ca mijenja iz godine u godinu. koja je izveo pomoću prstena. Je li to tako? Odgovor je .ne. s podacima koje su sakupili sta­ riji babilonski astronomi. ova druga pojava ne bi po­ stojala.1. tada je dovoljno da se i ne uzme u obzir mijenjanje smjera polarne osi Zemlje. znatno promijenio za period od oko 2000 godina. a OA je ponovo povučen okomito na ekliptiku. Situacija je ilustrirana na slici 6. Ako bi ravnina kretanja Mjeseca oko Zemlje bila u ravnini kretanja Zemlje oko Sunca. opisanog u 2. Ovo se precesiono kretanje javlja jer Zemlja nije idealna kugla. u odnosu na zvjezdanu pozadinu. moramo uzeli u račun mijenjanje standardne pola­ zne točke. pored ove jednakomjerne precesije. moramo sa­ svim sigurno uzeti u račun neznatne promjene iz godine u godinu. Hiparh je ovo vjerojatno ustanovio uspoređujući svoja vlastita promatranja ekvinocija. Uprkos mnogo manjoj masi. Ali. gdje je pravac OB povučen okomito na ravninu staze Mjeseca. Dužina ove vremenske skale je značajna. koja je ravnina kretanja Zemlje oko Sunca. Doista. Razmotrimo situa­ ciju pokazanu na slici 6. Ovo uzro­ kuje gravitaciono privlačenje Sunca i Mjeseca. Zbog ove promjenlji­ vosti postoje odgovarajuća kolebanja . Zemaljska os rotacije zatvara kut od približno 231/2° s ovim pravcem. Vrijeme koje je potrebno za jednu kompletnu precesiju osi Zemlje iznosi oko 26 000 godina. nema poteškoće da se ta kore­ ktura uzme u račun. Mjesec igra veću ulogu nego Sunce u ovom savija­ nju zbog toga što nam je mnogo bliži. koje nastoji da savije os Ze­ mlje što uzrokuje precesiono kretanje. To će reći. os rotacije se pomiče oko OA na isti način kako se pomiče os rotacije zvrka oko vertikalnog smjera. Zemljin po­ larni promjer je oko 43 kilometra manji 156 nego njen ekvatorski promjer. Ako nismo zainteresirani za promatranja koja su izvršena u dugom vremenskom periodu i ako nismo za­ interesirani za vrhunsku točnost.ravnini koja se kreće u suprotnom smjeru s obzirom na os OA slike 6. kao što su bili Flamsteed i Bradley. kad postanemo zainteresirani za položajne točnosti od deset sekundi ili još bolje. U stvari. pa je zato od godi­ ne do godine kretanje vrlo polagano. ako hoćemo da postignemo dana­ šnje standarde točnosti. U svim našim prethodnim diskusi­ jama smatrali smo da je smjer osi ro­ tacije Zemlje nepomičan u odnosu na vrlo udaljene objekte u svemiru. Uspoređenje je pokazalo da se položaj Sunca u ekvinocijima. a ovo uzrokuje da se efekt privlačenja Mje­ seca na Zemlju mijenja također iz go­ dine u godinu. Ali za duži period moramo uzeti u obzir činjenicu da se pravac OB pomiče oko OA i da je peri­ od precesije 18. Mjesec se kreće samo približno u ravni­ ni . Dapače. Ali je staza Mjeseca nešto malo nagnuta prema ekliptici a nije ni stalna u odnosu na Zemlju i ekliptiku. a tu je činjenicu uočio veliki grčki astro­ nom Hiparh.2. Smjer polarne osi Zemlje se stalno mijenja. Međutim. pogla­ vlju.ravnina staze Zemlje oko Sunca (ekliptika) siječe nebeski ekvator.2. i prolje­ tna točka se konstantno mijenja. Ali jednom. postoji mnogo manje kre­ tanje koje varira iz godine u godinu. Newtonova teorija gravitacije daje kompletno objašnjenje pojave.1. Može­ mo uzeti za period od nekoliko mjeseci da se Mjesec kreće po stazi koja je po­ kazana na slici 6. To znači da se i nebeski ekva­ tor također mijenja. Mnogo godina poslije Hiparha nitko nije mogao objasniti zašto se mijenja smjer polarne osi Zemlje.

Dolje: ista soba u doba Flamsteeda. sada muzej.Gore: današnji izgled osmorokutne sobe u Greenwichu. Flamsteed je unio položaje gotovo tri tisuće zvijezda s točnošću unutar deset sekundi. 157 . Nalijevo je zvjezdana karta iz njegova Atlas Coelestis. Iz ove sobe je Flamsteed bilježio projekciju Mjeseca na pozadinu zvijezda nasuprot kojima se Mjesec kreće.

. za 13 000 godina kroz pukotinu S1 .4. situacija postaje drugačija. prisjećajući se da se svjetlost kre­ francusku Akademiju nauka i u godi­ će pravocrtno? Odgovor je: na pravcu nama poslije 1735. Situacija je jasnije prikazana na dva To će reći da dio staze Zemlje.u iznosu precesije osi Zemlje.ot­ Vidjeli smo da se precesija javlja kriće pojave aberacije. a u intervalu življava zimu. OB se pomiče oko OA. Ovdje su ekiiptiku. Os rotacije U tom slučaju ćemo postaviti pukotinu Zemlje prijeđe polovinu precesionog S2 izvan pravca koji povezuje S1 i zvije­ ciklusa za 13 000 godina. jedan iz 1907.3 pustilo se svjetlo zvije­ gla. je imalo dalekosežne posljedice . vremenu ljeto i zima potpuno zamijene. Odgovor je ispravan ako pu­ drugo u Laplandiji. nazvan nutacija. godine. Os ro­ tacije Zemlje pomiče se oko OA upravo kao što se os vrtnje vrha pomiče oko vertikalnog smjera. izvršena su mjere­ koji veže S1 sa zvijezdom. Drugačija. ma tome se mijenja ravnina sta­ a drugi iz 1941. pukotine S1 i Slika 6. zna ispravni oblik Zemlje. a pravcu. zbog toga što Zemlja nije idealna ku­ Na slici 6.1.6 godina. nanesena dva niza zvjezdanih a period iznosi 18. OA je okomito na jezde prividno kruže.6 godina. Vrijeme jedne potpune vrtnje iznosi oko 26 000 godina.2 Precesija uzrokuje polagano OB je okomito na ravninu Mje­ pomicanje centra oko kojeg zvi­ sečeve staze.1 OA je okomito na ekliptiku. koje efekt. jedno u Peruu. između ova dva položaja. Saznanje važnosti odstupanja Ze­ zde kroz pukotinu S1 . a svaki U ovoj potrazi za točnosti u mjere­ kompletni ciklus ovih kolebanja traje nju položaja zvijezda i planeta. kako je pokazano na slici 6. Prije napuštanja problema precesije. je kolebanje (nutaciju) u odnosu na precesiju slike 6. Ovo uzroku­ razlikuju. gdje sada crteža na slici 6. Pojavilo se sad mlje od idealnog sfernog oblika potaklo pitanje: gdje se mora postaviti drugi je veliki interes u geodeziji. Obratite ze Mjeseca (i efekt privlačenja pažnju kako se centri ovih nizova Mjeseca na Zemlju). pa je bilo moguće kotine miruju ali. ako se oni kreću u da se prvi put u ljudskoj povijesti sa­ smjeru poprečnom na smjer zvijezde. Pre­ tragova. a južna hemisfera ljeto. a za to riod vremena precesija uzrokuje velike vrijeme se S2 pomaklo u odnosu na S1 promjene godišnjih doba. jer svjetlost treba određeni trenutak vrijedno je napomenuti da za duži pe­ vremena da dođe od S1 do S2 . Napose je otvor S2 da svjetlo također prođe kroz cijeli problem oblika Zemlje zaokupio S2. 158 Slika 6. Na prvom crtežu ima­ sjeverna hemisfera proživljava ljeto a mo puis svjetlosti koji upravo prolazi južna hemisfera zimu. a u tom se zdu. godine. Bra­ 18. Bradley je prvi otkrio ovaj dley je načinio još jedno otkriće. ali tako da se nja nečuvene točnosti u mjestima koja zvijezda i oba otvora nalaze na istom su bila vrlo udaljena.5. U drugom crtežu puls će biti dio gdje sjeverna hemisfera pro­ svjetlosti sada dolazi do S2 .

izno­ sila bi oko 20 lučnih sekunda. Slika 6. a prema tome i kretanje te­ leskopa. Kada je Zemlja u P. S i S tako da svjetlo sa zvijezde prođe kroz oba. ovaj aberacioni efekt ne bi imao praktičnu važnost. Slika 6. Za zvijezde koje se ne nalaze u ravnini staze Zemlje. Ovaj zaključak je važan.Slika 6. S2 mora ležati na pravcu koji povezuje S i zvijezdu.6 Slike 6. slučaj je obrnut. kad se uzme u obzir problem usmjeravanja teleskopa u zvijezdu. Tu imamo Zemlju u posebnoj točki na njenoj putanji oko Sunca. kako je prikazano. Ako usmje­ rimo teleskop prema prvoj zvijezdi. Kad je Zemlja u poka­ zanom položaju. maksimalni iznos bit će za drugu zvijezdu. ST mora ležati izvan te linije za iznos koji daje gornja formula. a s druge strane. pa tu neće doći do pojave abe­ racije. Ako se otvori ne kreću poprečno na smjer zvijezde. Tako za svaku zvijezdu aberacija varira tokom cijele godine. S2 su se pomakle. Situacija je najkompliciranija kod mijenjanja smjera kretanja Zemlje. pa će. S2 se mora tako smjestiti. koja se nalazi u smjeru kretanja Ze­ mlje. da se za isto vrijeme po­ makne od prvog do drugog polo­ žaja za koje svje­ tlo prijeđe udalje­ nost S1 do S2. neće biti kretanja teleskopa pre­ ko smjera zvijezde.3 Postavljanje dvaju otvora. kada se Zemlja pomakla do točke P na slici 6. Kretanje Zemlje.5 tumače zašto os telesko­ pa obično mora biti poravnana kada se promatra zvijezda. U ovom je slučaju kretanje Zemlje. a S2 kao okular. potpuno preko smjera zvije­ zde. pa je efekt aberacije maksimalan. doći do pojave aberacije. aberacija uvijek 159 . a zato i kretanje teleskopa bit će tada preko smjera prve zvijezde. Zato tamo neće biti aberacionog efekta. Vidimo da ova os mora biti neznatno nagnuta da bismo opazili zvijezdu od smjera koji bi bio upotrije­ bljen da nema kretanja teleskopa.4 Ako se otvori mogu kretati u smjeru poprečnom na smjer zvijezde. zatvara nezna­ tni kut prema smjeru koji veže S1 sa zvijezdom. Sada pretpostavi­ mo da smo usmjerili teleskop u drugu zvijezdu. situacija je potpuno obrnuta. Slika 6. Na primjer. a nula za prvu. Zamislimo S1 kao objektiv teleskopa. Pra­ vac koji prolazi kroz S1 i S2 predstavlja os teleskopa. aberacija je nekad nula a nekad ma­ ksimalna. poslije četvrt godine. U stvari.5 Svjetlo i oba otvo­ ra kreću se kona­ čnim brzinama. koja veže Sl i S2 .4 gdje vidimo da linija.6.4 i 6. Zato vidimo da aberacija ne otklanja smje­ rove zvijezda na jednaki način. nagnutost teleskopa. kretanje je sada u smjeru druge zvijezde. Vratimo se slici 6. Ali je stupanj po­ ravnanja raziičit. da se može promatrati druga zvijezda. Za zvijezde koje se nalaze u ravnini staze Zemlje.6. Ako je stupanj nagiba uvijek isti za sve zvijezde. Da to nije tako možemo vidjeti iz slike 6.

160

Preth.: Stranica iz knjige početkom XIX stoljeća pokazuje zenitni instrument koji je James Bradley upotrebljavao za svoja mno­ gobrojna promatranja. Gore: Fotografija dijela instrumenta (sačuvan u Greenwichu) i Dolje: dio zabilježaka načinjenih tokom jednog od Bradleyjevih promatranja.

postoji. Razmotrimo, na primjer, zvi­ jezdu koja se nalazi u smjeru okomi­ tom na ravninu staze Zemlje. Kad se teleskop uperi u takvu zvijezdu, kreta­ nje Zemlje je uvijek poprečno na njen smjer tokom cijele godine. Da ponovimo, kretanje Zemlje iskrivi slike zvijezda na nebu. Iskrivljenje vari­ ra kroz cijelu godinu, a također i prema kutu što ga doglednica zatvara s ravni­ nom staze Zemlje: iskrivljenje općenito iznosi oko 20 lučnih sekundi. Ovo je bilo značajno Bradleyjevo otkriće. Ako se držimo obične geometrije, izbjegavajući komplikacije koje su spo­ menute u početku, u 1. poglavlju, tada pojava aberacije daje uvjerljiv dokaz da se Zemlja kreće oko Sunca - vrsta do­ kaza za kojim je Galilei uzalud tragao. Vidjeli smo da u pomanjkanju takvog dokaza, sustav Tycha Brahea, u kojem se uzima da se Sunce okreće oko Ze­ mlje a svi drugi planeti oko Sunca, daje tako dobar opis kretanja planeta kao i Kopernikov sustav. Ali sustav Tycha Brahea ne može objasniti aberacije koje je Bradley promatrao. Zato mora­ mo prihvatiti Kopernikov sustav. Međutim, usput se može upozoriti da današnja teorija relativnosti do­ pušta da smatramo Zemlju kao cen­ tar svega, ukoliko želimo da se oslo­ bodimo obične euklidske geometrije. Ali, ako ustrajemo da je Zemlja nepo­ mična, treba da daleko prekoračimo složenosti Ptolemejeve predodžbe ili Tychove predodžbe da bismo objasnili pojavu aberacije. Jasno je da se ova pojava ne bi ja­ vila kad bi svjetlost putovala besko­ načnom brzinom, jer bi svjetlost tada prešla od pukotine S1 do pukotine S2, na slici 6.3, prije nego bi same puko­ tine imale vremena da se pomaknu. Zato je aberacija pojava koja ovisi o konačnoj brzini svjetlosti. Zaista, kut iskrivljenja, pokazan na slici 6.4, je­ dnostavno je odnos brzine poprečnog kretanja pukotina prema brzini same svjetlosti. Ovo izbacuje neposredno pi161

tanje; što je brzina svjetlosti? Klasično tome koliko je udaljen Jupiter od Ze­ određivanje je djelo danskog astrono­ mlje. U stvari, zastoj je jednostavno ma Olafa, ili Olausa, Romera, koji je udaljenost Zemlje od Jupitera podije­ 1675. godine bio cijenjen, čija princi­ ljena s brzinom svjetlosti. Ukoliko je pijelna nesigurnost proizlazi iz neto­ zastoj potpuno isti za dva uzastopna čnog poznavanja prave veličine staze trenutka pomrčine - tj. ukoliko je uda­ Zemlje. Slijedi opis Romerove metode. ljenost od Zemlje do Jupitera potpuno Slika 6.7 pokazuje stazu satelita ista - tada je ispravna naša metoda Io, najunutarnjijeg od četiri velika sa­ mjerenja ophodnog vremena satelita telita Jupitera, koje je prvi otkrio Ga­ Io. Ali, ako se udaljenost između Jupi­ lilei. Njegova udaljenost od planeta je tera i Zemlje mijenja od jedne do druge sasvim slična udaljenosti Mjeseca od pomrčine, jasno je da će naša metoda Zemlje. Mi smo u mogućnosti da vidi­ biti sasvim netočna, jer će iznos zasto­ mo Io, jer se zraci Sunca reflektiraju s ja biti različit u dva slučaja. njegove površine, ali ga za vrijeme nje­ Zato se postavlja pitanje, da li se gova prolaza kroz sjenu koju baca sam udaljenost od Zemlje do Jupitera mi­ Jupiter ne možemo vidjeti. Pretposta­ jenja ili ne mijenja tokom vremenskog vimo, sada, da želimo odrediti vrijeme intervala između dvije uzastopne po­ trajanja obilaska satelita Io oko Jupi­ mrčine. Odgovor glasi da se ona mora tera. Očita bi metoda bila da se odredi mijenjati ako se Zemlja kreće prema trenutak ulaska satelita u sjenu Ju­ Jupiteru ili se udaljuje od njega. Slika pitera. Tako možemo reći da interval 6.8 pokazuje da se situacija u ovom vremena između uzastopnih ulazaka pogledu mijenja kroz cijelu godinu. određuje vrijeme ophoda satelita oko Kod točaka A i C na stazi Zemlje, Ze­ Jupitera. Ali, je li ovo potpuno ispra­ mlja se kreće poprečno na smjer Ju­ vno? Da to ocijenimo, moramo najde­ pitera, a udaljenost Zemlje od Jupite­ taljnije proučiti što se događa kada ra se tada ne mijenja znatno između izvršimo naša promatranja. dvije uzastopne pomrčine satelita Io. U trenutku ulaza satelita u sjenu, Ali, kada je Zemlja u D, udaljenost se prestane se reflektirati svjetlo s nje­ sigurno skraćuje, što znači da ćemo gove površine. Posljednja zraka svje­ potcijeniti vrijeme između uzastopnih tla putuje prostorom od Jupitera do pomrčina. Kad je Zemlja u B, nastaje Zemlje, lako da se prekid osvjetljenja suprotna situacija: udaljenost se tada na Zemlji registrira samo nešto ka­ sigurno povećava, što znači da ćemo snije od stvarnog prekida. Ali, koliko precijeniti vrijeme između uzastopnih dugo nakon prekida? Odgovor ovisi o pomrčina.
Slika 6.7 Očit način da se nađe kako dugo Io treba da jedanput obiđe svoju stazu, sastoji se u mjerenju intervala između dvaju uzastopnih događaja kad se on kreće u sjeni Jupitera. Slika 6.8 Kad je Zemlja u D, udaljenost između Ze­ mlje i Jupitera se smanjuje, a i vrijeme izme­ đu uzastopnih pomrčina lo-a. Svjetlo, koje se kreće konačnom brzinom, treba manje vremena do nas, pa mi prema tome potcjenjujemo vrijeme između dvije pomrčine. Kada je Zemlja u B, slučaj je obrnut.

162

Godine 1675. Olaf Romer iskoristio je produženja i skraćenja prividnih perioda satelita Jupitera da odredi brzinu svjetlosti. Slika prikazuje Romera za svojim meridijanskim instrumentom 1689. godine. 163

Slika 6.9 Budući da ravnina staze Venere nije identi­ čna s ravninom staze Zemlje, rijetko se do­ gađa da se Zemlja, Sunce i Venera nađu na pravcu. Takve pojave daju povoljnu priliku za mjerenje udaljenosti Venere od Zemlje.

Slika 6.10 Lakši je način da se odrede kutovi iz kojih je planet promatran s dva položaja, čiji je razmak izmjeren u istom trenutku, i provede jednostavni trigonometrijski račun. Ali je u XVIII stoljeću bilo teško ustanoviti istovremenost.

Romer je ustanovio da su prividni periodi kretanja Jupiterova satelita skraćeni kada se Zemlja kreće prema Jupiteru, a produženi kada se Zemlja udaljuje od Jupitera. I, zaista, iz izno­ sa skraćenja i produženja on je bio u mogućnosti da odredi brzinu kojom se kreće svjetlost. U stvari, neznatni dio promijenjenog perioda staze je napro­ sto omjer brzine kretanja Zemlje pre­ ma brzini svjetlosti. Romer je izmjerio neznatno skraćenje perioda satelita, a poznavajući približno brzinu kretanja Zemlje, bio je u mogućnosti da odredi brzinu svjetlosti. Na taj način je on po­ kazao njenu enormnu vrijednost - oko 300 000 kilometara u sekundi. Njegovi suvremenici su skeptično gledali na do­ biveni rezultat, pa nije bio šire prihva­ ćen sve do Bradleyjeva otkrića pojave aberacije. A ta pojava daje jedno neza­ visno mjerenje brzine svjetlosti koje se sasvim podudaralo s Romerovim rezul­ tatima. Kako se obavilo ovo nezavisno mjerenje, možemo vidjeti ako se pono­ vo vratimo na sliku 6.4. Kut aberacije, pokazan na slici, određen je točno u istom omjeru kao neznatno skraćenje

perioda kružnog kretanja satelita Jupi­ tera, tj. omjerom između brzine kreta­ nja Zemlje i brzine svjetlosti. Matematika Sunčevog sustava

Danas možemo logički očekivati od svakog mladog inteligentnog studenta i đaka da zna da je udaljenost od Zemlje do Sunca oko 149 000 000 kilometara; ali najveći astronomi klasičnog doba nisu znali ovu važnu činjenicu. Sve do Newtonovih dana. ova je udaljenost bila poznata samo unutar pogreške od 30%. Tako su se kroz cijeli dugi spor između Kopernikovih i Ptolemejevih sljedbenika, kao i rada Keplera, Gali­ leja i Newtona, uzimali u obzir oblici i relativne veličine planetskih staza, a ne njihove prave ili apsolutne veličine. Daljnji napredak u poznavanju mno­ gih preciznih detalja u Sunčevu susta­ vu ovisilo je uglavnom o određivanju apsolutnih veličina. Ovo je bio problem sve dok ga nije riješio drugi kraljevski astronom Edmund Halley, kako se oslovljavao tokom svog službovanja od 1720. do svoje smrti 1742. godine.

Metoda određivanja skale Sunče­ va sustava, koju je pronašao Halley, prikazana je na slici 6.9. Tu je staza Venere i Zemlje. Budući da se Venera kreće mnogo brže po svojoj stazi nego Zemlja, često nastaje situacija kada se Sunce, Venera i Zemlja nađu približno u istom pravcu. Međutim, nikad neće doći do potpunog poklapanja centra Sunca, Venere i Zemlje, jer ravnina staze Venere nije identičan s ravninom staze Zemlje. Pri svakom kruženju oko svoje staze Venera siječe ravninu staze Zemlje u dvije točke. Ako se u jednom od ovih slučajeva dogodi da Zemlja bude u zgodnom položaju na svojoj stazi, moglo bi doći do približne podu­ darnosti. Kod takvog rijetkog događaja Venera se projicira kao jedna tamna okrugla kapljica na disk Sunca, ako se usporedi sa svijetlom Sunčevom pozadinom. Promatrač na Zemlji zato vidi tamnu pjegu koja se kreće preko
Britanski učenjaci, 1807-1808. Potpisi su posta­ vljeni redoslijedom kao i njihovi potpisnici na sli­ ci, uključujući Cavendisha, Maskelynea, Josepha Banksa i Williama Herschela, svih koji su igrali ista­ knutu ulogu u razvitku astronomije

i u 1769. Gore su Cookovi brodovi u zaljevu Matavie. 166 .Prolaz Venere 1769. godini. U 1769. karta zaljeva označuje tvrđavu Venera i rt Venera. Planovi za promatranja prolaza Venere bili su provedeni u 1761. godini Sir Joseph Banks i kapetan Cook izvršili su promatranja s Tahitija. Nade­ sno.

Dolje: Sir Joseph Banks pokazuje teleskop urođenicima Tahitija. godine. izrađena prije ranijeg prolaza. 167 . pokazuje efekt koji bi nastao od paralakse za vrijeme ulaska i izlaska planeta kod prolaza 1769. godine. Dolje desno: kamp u tvrđavi Ve­ nera. Desno: glavna promatračka mje­ sta 1769. pre­ ma zamisli umjetnika.Gore: Lalandova karta.

i 1882. matranja Venere u istom trenutku i s Halleyjevi planovi za promatranje udaljenosti između dviju stanica na prolaza Venere s raznih geografskih Zemlji A i B točno izmjereni. što ovisi o veličini Suncu odredi s dovoljnom točnošću. S kutom u samo izmjerimo razlike između trasa s A i kutom u B. koja Veneru kako prolazi preko Sunca na je spriječila da se položaj planeta na dvije različite trase. interesantno je da se upita. trebalo je leyjevo doba je bilo poznato da će se čekati XIX stoljeće kad su pomno pri­ takva rijetka kombinacija okolnosti premljeni podaci za pogodne prolaze dogoditi 1761. . on je izmjerio otklon malih visećih ku­ glica (x) prema velikim poznatim utezima. oba poznata kod pro­ potrebnom točnošću. o geografskim širinama promatrača i stvarnoj veličini Sunče­ Prije napuštanja metode prolaza va sustava. rezultati ovih mlji. Kroz teleskop se oni pojavljuju kao prave točke svjetla. mogu se smatrati poznatima. godine. Newtonov zakon univer­ zalne gravitacije omogućuje nam da odredimo kolika je masa Sunca uspoređena s masom Zemlje.metoda za daljnje pokušaje. godine. pa nema razloga da se čeka na Asteroidi. Da odredimo ove mase u apsolutnom značenju. a i za kasniji povoljan prolaz Međutim.Sunčeva diska. same Zemlje. lako izračunati druge veličine trokuta. moramo najprije ustano­ viti gravitaciono privlačenje nekog standardnog komada materijala. Pripremanja je bio izvršio tadašnji kraljevski astro­ Halleyjeva zamisao je nastala iz nom George Airy u suradnji s Kra­ okolnosti da prolaz Venere preko Sun­ ljevskim astronomskim društvom. 1874. Zato će dva promatrača na Ze­ promatranja su razočarali. pojavljuju se kao izdužene kapljice.u odnosu na prijašnje. Prva dva od ovih faktora Venere. godine.može odrediti ako ilustriranom na slici 6.10. označenim sa W. Prvi čovjek koji je to načinio bio je Henry Cavendish (na sljedećoj stranici). Aparaturom nadesno. nastaje od kretanja Zemlje iznosi 20% do 30%. Ovo omogućuje promatračima da na­ prave vrlo točne proračune apsolutne skale Sunčeva sustava. prikazani na ovoj fotografiji. Rezultat je dao prave dimenzi­ metoda mogla izvesti u bilo koje vri­ je Sunčeva sustava s točnosti od 5% jeme. mogu se širina bili su ostvareni tokom 1761.pravi odnos veličina u dnostavnijem geometrijskom sistemu Sunčevu sustavu . a ta pojava kretanja. ova bi se vrlo jednostavna 1769. Ako znamo veličinu staze Zemlje oko Sunca i stazu Mjeseca oko Zemlje. Da se iskoristi ova i Venere po njihovim stazama. U Hal. Prema tome ih te­ leskopi mogu pokazati bez nejasnoće. ali ca nije isti za sve promatrače na Ze­ uprkos svim oprezima. 168 . Nevolja se mlji vidjeti s raznih geografskih širina pojavila zbog Venerine atmosfere. poboljšanje naravno. Dok se zašto se nije dala prednost mnogo je­ treći faktor .

ali se neki gibaju izvan ovog područja. a najmanji su veliki kao gromade kamenja. jer bi prisustvo Sunca prije naškodilo nego koristilo ovoj me­ todi. a ne­ koliko ih se posve približe Zemlji. Nije trebalo dugo čekati na prolaze Venere. tako da nema mogućnosti za dvosmislenost u postavljanju telesko­ pa nekoliko promatrača. dok se Venera u svojoj najbližoj udaljenosti nalazi uz samo svijetlo Sunce pa ju je zato mnogo teže promatrati. koji dolaze blizu Zemlje. Uspoređujući veličinu Zemljine sta­ ze oko Sunca s veličinom staze Mje­ seca oko Zemlje.1%. a ukoliko se ovo ne bi načinilo s velikom točnošću. Do sada ništa nije rečeno o malim planetima ili asteroidima. Jednostavna trigonometrijska metoda slike 6. Mars nije planet pokriven oblacima. a ovo osigurava dvije daljnje prednosti. jer se Mars mogao upotrijebiti umjesto Venere. Veći­ na se kreće po stazama koje se nalaze između staza Marsa i Jupitera. Najveći mali planet nije veći od Mjeseca. Planetoidi. Međutim. on se nalazi na noćnom nebu. s pronalaženjem pouzdanih mehani­ čkih satova. Razlog za napuštanje ove jednosta­ vne metode je bio u tome što u Halleyjevo doba nije bilo načina određivanja istovremenosti za promatrače A i B.10 može se upotrijebi­ ti. metodu bi pokvarile pogre­ ške zbog kretanja Zemlje i Venere. moguće je pomoću Newtonova zakona univerzalne gra­ vitacije pouzdano odrediti bez pote- 169 . Kada je Mars nama najbliži (na udaljenosti od oko 55 mi­ lijuna kilometara). može odredi­ ti udaljenost Sunca s točnošću znatno većom od 0. pa je zato lakše odrediti definirane točke na njegovoj površini prema kojima će razni pro­ matrači direktno svojim teleskopima izmjeriti kutove. promatranjem asteroida. oni se pojavljuju kao svijetle točkice. Zbog svojih malih ve­ ličina. Za ovu svrhu asteroidi imaju veliku prednost pred planetima.prolaz Venere. Ali. osigurali bi veću mogućnost za određi­ vanje skale Sunčeva sustava. situacija se sasvim izmi­ jenila. Danas se.

komadom koji teži jedan kilogram.11 318. kada je William Herschel otkrio novi planet. Detalj s Herschelova portreta (desno) podsjeća na njegovu že­ lju da nadjene ime svom otkriću po svom patronu. oblik staze i vrijeme ophoda satelita oko planeta. Pri­ je nego napravimo takvu usporedbu.26 . Georgeu III. S obzirom na velike napretke ere poslije Newtona. škoća odnos mase Sunca prema masi Zemlje.30 14. koji je upravo opisan. može­ mo također usporediti masu Sunca s masom nekih standardnih komada materijala. Ako želimo ići dalje u uspoređivanju. u cilju da odredimo apsolutnu veliči­ nu staze. ime Mars Jupiter Saturn Uran Neptun masa (Zemlja = 1) 0. Dva od tri njegova podatka 170 koja trebamo. godine pokazuju kako je najprije mislio da je otkrio "neobičnu magličastu zvijezdu ili možda komet". a Neptun malo iznad 17 puta veću. Jupiter ima masu približno 320 puta veću od mase Zemlje.Fridrih Veliki je bio rekao da je sve ono što je važno u znanosti već otkriveno. Ovom solidno ustanovljenom apso­ lutnom veličinom astronomi su mogli odrediti mase pet planeta sa sateliti­ ma. da ne samo odre­ đivanje mase Sunca nego. Slijedeća tablica daje podatke dobivene kombinacijom direktnog pro­ matranja planeta i određivanja apso­ lutne skale Sunčeva sustava. Uran približno 15 puta veću. usporedimo masu Sunca s komadom materije kojim se može rukovati u laboratoriju. recimo. nasuprot ovim velikim planeti­ ma. Možemo odrediti masu planeta na sličan način. Njegove zabilješke za ožujak 1781. Ali. i određivanje masa svih planeta sa sa­ telitima. Mars ima masu za oko 11% mase Zemlje. Na ovaj način je bilo ustanovljeno da Sunce ima masu go­ tovo dva milijuna milijuna milijuna milijuna milijuna kilograma. malo bi se astronoma tog vre­ mena tome usprotivilo.58 17. Tako je dobiveno da je masa Sunca oko trećinu milijuna puta veća od mase Zemlje. Zbog toga je do­ šlo kao bomba.35 95. Zato slijedi. mogu se odrediti direktnim promatranjima. A ovo opet traži poznavanje apsolutne skale Sunčeva sustava. Ovo je omogućilo da se usporedi gravitaciona snaga standardnog ko­ mada materijala s gravitacionom sna­ gom Sunca a. Saturn oko 95 puta veću. Takvo je mjerenje prvi načinio Henry Cavendish krajem XVIII stolje­ ća. moramo znati i udaljenost planeta od Zemlje. ovisi o poznavanju apsolutne skale Sunčeva sustava. također. Ako znamo veličinu i oblik staze sate­ lita i vrijeme ophoda. jer je gravitaciona sila direktno proporcionalna masi. ukoliko on ima najmanje jedan satelit. možemo izraču­ nati masu planeta iz Newtonove teorije gravitacije. moramo biti u mogućnosti da izmjeri­ mo gravitaciono privlačenje ili gravita­ cionu snagu našeg malog komada ma­ terijala.

Vidjeli smo da su ove staze elipse i da se Sunce nalazi u jednom od žarišta. poslije jednog kruženja oko Sunca. Oni se kreću po najkompliciranijim stazama koje bi se mogle logički pretpostaviti iz Newtonova zakona gravitacije. Istina je da je masa Sunca tako velika u uspore­ dbi sa svim masama planeta zajedno da gravitaciono polje Sunca dominira kretanjima planeta i istina je da su njihove staze gotovo prave elipse. ako se ovi fini detalji mogu matematički prikazati i dokazati da se slažu s promatranjima. Ime Eulera je već spomenuto. tako da se njihovo udruženo gravitaciono polje stalno preinačuje i nikad se točno ne ponovi. također. Ptolemejevo i. Promatranja po­ kazuju da se planeti u stvari ne kreću striktno po eliptičnim stazama. staza se točno ne zatvara u sebe. Problem određivanja staza planeta s velikom preciznošću očito je jedna od nedostiživih teškoća. Perturbacije na stazama. iznoseći analizu svog pro­ matračkog materijala. A sada. na kojeg su matematičari u drugoj po­ lovini XVIII stoljeća i u prvoj polovini XIX stoljeća usmjerili svoju pažnju. Oni su. kada 171 . jer su svi pla­ neti u neprekidnom kretanju. dobiti oštrouman i dalekosežan dokaz Newtonove teorije gravitacije.Više smo puta u prethodnoj disku­ siji upozorili na fine detalje Sunčeva sustava. jer te geometrijske forme imaju prirodnu jednostavnost i pro­ finjenost. Ali se planeti. Rezultatom rada ovih ljudi problem je bio u velikoj mje­ ri briljantno riješen. Za Keplera je bio udarac što je našao tako kompliciranu krivulju. Ovo je bio veliki problem nebeske mehanike. kao što je bila elipsa. Njegovu se imenu moraju pridodati imena dvo­ jice velikih francuskih matematičara. U stvari. prouzrokoane ovim malim složenim efektima. Lagrangea i Laplacea. pripadaju finim detaljima Sunčeva sustava. Na ovom slučaju ukazat ćemo na odlučnu razliku pogleda današnje znanosti i geometrijskog mišljenja kla­ sičnog doba. Kakvi su to fini detalji? U ra­ nijim poglavljima smo govorili o staza­ ma planeta koje su isključivo određe­ ne gravitacionim poljem Sunca. dapače. Kopernikovo opisivanje kretanja plane­ ta bilo je potpuno u obliku krugova. a kreću se raznim stazama. u stvari. ne gibaju u izoliranom gravitacionom polju Sunca. Ali one to nisu. podložni gravitacionim utjecajima drugih planeta. Platon je mislio da sva kretanja moraju biti po kružnicama i pravcima. Očito je da ćemo.

172 . blizu Windsora. Desno: Odlomci iz dnevnika Karoline Herschel u kojima je opisano kako su ona i njen brat radili u to vrijeme. i teleskop koji je upotrebljavao za mnogobrojna promatranja neba tokom 1780-tih godina.Gore: Herschelova kuća u Datchetu. Ovaj 6-metarski dugi tele­ skop reflektor imao je otvor od 30 centimetara.

Ni jedan od ovih planeta nema satelite. Već smo razmatrali jedan takav važan utjecaj. u usporedbi s 173 . svi izgledi jednostavnosti i elegancije nestaju. tj. U svim drugim primjerima mase su satelita tako male. Prema tome. Ako sada odredimo vrlo točno stazu Mer­ kura ili Zemlje i. bilo je golemo zadovoljstvo što se mnoge zamršenosti planetskih staza mogu potpuno pro­ tumačiti u vrlo jednostavnim oblicima zakona gravitacije. poglavlju. Mjesec ima masu oko 1/80 mase Zemlje. a iznos poremećaja koji se javi. Iz ovakvih proračuna je ustanovljeno da je masa Venere oko 82% mase Zemlje. ne može primi­ jeniti. o kojem je raspra­ vljano u 5. Ona je određena iz načina i veličine kojim Mjesec utječe na kreta­ nje Zemlje. Vene­ ra uzrokuje slabe poremećaje na stazi Merkura. ako uzmemo u obzir sve efekte što ih uzrokuju svi planeti poznate mase. mase se moraju odrediti iz analize gravitacionih učina­ ka koje ovi planeti vrše jedan na dru­ goga ili na Zemlju. Na ovakav se način određuje masa Venere. U današnjoj znanosti ne mislimo da bi kretanje materije bilo jednostavno i elegantno. a masa Merkura je oko 5%. Umjesto toga. tako da se je­ dnostavna metoda određivanja mase. naravno.slučaj Neptuna. jesu jednostavni i elegan­ tni zakoni. kao Jupiter i Saturn. koja je opisana gore. tada se još preostali poremećaji mogu pripisati Veneri. ali ono što se nadamo i što očekujemo. U gornjoj tablici planetskih masa nisu dane vrijednosti za masu Merku­ ra i za masu Venere. ovisi o masi Venere. Uprkos postojećim smetnjama i povećanju kompliciranosti. Samo se u jednom drugom slučaju upotrijebila slična metoda da se odredi masa satelita .uzmemo u obzir fine detalje kretanja planeta. učenjaci XVIII i XIX stoljeća su bili oduševljeni kad su ustanovili da su se njihovi komplicirani proračuni odrazili u prirodi. kolebanja koja se odnose na precesiju rotacione osi Zemlje. Na primjer.

godine odjeknulo kao bomba na samozado­ voljni znanstveni svijet. nisu uopće bili poznati u Newtonovo vrije­ me. Dok su drugi astronomi usmjeravali svoje teleskope u poznate i unaprijed odre­ đene objekte. a proraču­ ni. tj. Herschel je bio istraživač. spadaju među najteže u teoriji gravitacije. da bi mogao bilo šta pronaći. Metoda se sastoji u prouča­ vanju gravitacionog djelovanja jednog satelita na staze drugih. da se bilo kakvi utje­ caji nisu mogli opaziti. Bilo je sigurno da nije zvijezda. Zato se moraju upotrijebiti perturbacione metode. učitelj glazbe u Bathu. godine. a pri kraju XVIII stoljeća su to smatrali ispravnim zaključkom. Saturn i Neptun imaju po jednoga. jer su neki sateliti premali da izazovu bilo kakve mjerljive perturba­ cione efekte. Hersche­ lova ostvarenja su manje pripadala njegovim teleskopima nego njegovoj metodi rada i njegovu razumu. Njegov je život tamo bio vrlo aktivan. da je najde­ taljniji današnji katalog neba načinjen instrumentom identičnog otvora po­ put najvećeg Herschelova teleskopa. Otkrivač je bio William Herschel. Međutim. Dana 13. jer se ona vidi u teleskopu u obliku odre­ đenog točkastog diska. jer oba ova planeta imaju mnogo satelita. dajući koncerte. Ljudi su naučili kako da izračunaju zamršena kretanja planeta i njihovih satelita. .četiri koja je otkrio još Galilei. Ovo je moguće za slučaj Jupitera i Saturna. Izrađivao je popise objekata. Zanimljiva je slučajnost. koji se nalaze u tablici planetnih masa. Herschel ni u snu nije pomislio da je to novi planet. on je uskoro izradio cijelu seriju teleskopa.22-metarskim Schmidtovim tele­ skopom na planini Palomar. koji ovdje dolaze u obzir. upotrebljavajući za prvo vri­ jeme samo mali teleskop koji je kupio. obično s ciljem da iz­ mjere njihove položaje. III 1781. promatranih sve većim teleskopima. On je sistematski istraživao nebo. Noću je čitao knjige iz matematike i astronomije i proma­ trao nebo. prošao je preko neobično sjajnog obje­ kta. Fridrih Veliki je rekao da je sve zna­ čajno što je bilo u znanosti već otkri­ veno. No ova metoda neće odrediti mase svih satelita. gi­ gantski otvor za prilike XVIII stoljeća. Povijest njihovih otkrića je jedno od najvećih dostignuća doba poslije Newtona. Glavna je tema njegova astronomskog života bilo istraživanje svih nebeskih objekata. svirajući orgulje u crkvi. za otkriće Urana nije tre­ bao osobito veliki teleskop. Jupiter ima četiri od šest . a najveći je bio refle­ ktor s promjerom od 1. 1. Njihovi su se proračuni slagali s po­ javama u prirodi.masama planeta. Međutim. Uran i Neptun. 174 Herschelova sklonost za izradu velikih stvari pokazala se u veličini orkestara i u veličini njegovih teleskopa. Zato nije čudo da je otkriće novog planeta 1781. Interesantna je pojava da ima samo šest drugih satelita u cijelom Sunčevu sustavu koji su usporedivi s masom Mjeseca. a vodio je i oratorije koji su u to vrijeme imali veli­ ki orkestar i zbor. Bio je otkriven zakon gravitacije.22 metra. dok je Herschel pretraživao nebo 18-centimetarskim teleskopom reflektorom. Dva planeta.

prirodno. ski astronom Barnabas Oriani. Kada se prvi put posumnjalo da se još jedan planet nalazi iza Urana.pa je najprije mislio da se radi o novom bio otkriven. u stvari. Herschel nazvao novi planet Georgium Šta je uzrokovalo ove poremećaje? Sidus. Odstupanje Urana od njegova jući mu penziju koja mu je omogućila očekivanog položaja iznosilo je oko 20 da se posveti astronomiji. 175 . koje su poticale Adamsa da traži drugi planet. Tako Ta dvojica su bili J o h n Couch je krajem XVIII stoljeća novi planet Adams. U stvari. bila sasvim prirodna. neta. koja je ukazala Urana otvorilo je ljudskom mozgu mi­ na činjenicu da su i drugi astronomi sao da omeđenje Sunčeva sustava još mnogo puta opazili Uran. mladi diplomant St. Kao se kreće po kružnoj stazi oko Sunca. kada je našao računskim putem da ljeća postepeno su rasle sumnje da se se novi objekt nalazi iza Saturna i da Uran ne kreće po označenoj stazi. učenjaci su očekivali da će njegova staza biti približno tamo gdje pokazuje Bodeov zakon. iz dobivenog teorijskog Razne tablice. Samo su se dva Nekoliko takvih promatranja izvršio je matematičara prihvatila problema koji francuski astronom Lemonnier. imenom koje. njegova staza poznata. J o h n Col- Memorandum na prethodnoj stranici navodi da se ne očekuju perturbacije u stazi Urana. valo da će se kretati. koje su dale ove budu­ položaja potražiti nepoznati planet te­ će položaje. dodjelju­ greška. a takva su razmatranja čili njegove neobične karakteristike. ali nisu uo­ nije završeno. Zauzvrat je lučnih sekundi. Ova je proizašao iz nastalih razmatranja. ali su ona bila prilično izvan Kraljevsko društvo u Londonu. Na njegovu planetarnu priro­ izračunata je i staza po kojoj se očeki­ du bio je. ukazao Lexell iz St. jer su više voljeli ime Uran. Treći horizontalni niz simbola u našoj tablici pokazuje usporedbu staza planeta. odstupanja su Herschelu je odmah ukazalo počast bila mala. efekt uzrokuje promatrana odstupa­ Ovaj uspjeh Herschel je postigao nja na stazi Urana! Otkriće samog svojom metodom rada. Kralj je područja da bi se mogla uzeti kao po­ postao njegovim zaštitnikom. iz njih je bilo moguće masu i položaj hipotetičnog novog pla­ predvidjeti njegove buduće položaje. nije na­ Možda Uran nije najudaljeniji planet u išlo na odobravanje svih astronoma na Sunčevu sustavu! Možda postoji neki svijetu. a kometu. Iz su prethodna promatranja imala ve­ danih odstupanja u stazi Urana treba­ liku vrijednost u izračunavanju staze lo je naći čisto teorijskim računanjem novog planeta. ona se pokazala mnogo manjom. zatim. oko godinu dana kasni­ Ali tokom druge četvrtine XIX sto­ je. što još udaljeniji planet čiji gravitacioni ga je predložio Bode. izradio je ugledni talijan­ leskopom. kako su očekivane iz Bodeova zakona. što je svima poznato. Posljednji niz simbola pokazuje usporedbu staza koje su ustanovljene iz stvarnih promatranja (i nacrtane u dijagramu). Petersburga.

otvor izgleda poput prozora koji gleda u daleki prostor.George III je odobrio ukupno 4 000 funti za izgradnju ovog 1. Herschel je koristio ovaj instrument u popisivanju neba u najsitnijim detaljima i u studiji Mliječnog Puta. prema Herschelu. jer su mnoge zvijezde nama zaklonjene relativno gušćim oblacima prašine.22-metarskog reflektora . Nadesno je današnja fotografija maglice Sjeverna Amerika u Labudu koja pokazuje stanovita tamna područja gotovo bez zvijezda. Ali. 176 .najvećeg Herschelova teleskopa. Ovo se pojavljuje. Herschel je upozorio da se Mliječni Put u području između Škorpiona i Labuda dijeli u dvije grane.

.

jer bi trebalo Leverrier je provodio stvari s mno­ uzeti u obzir neobično složene ljudske go većom djelotvornosti. Cambridge. možda nastanjenu. Galleu. Nasuprot ovome. Galle je za Na veliku sreću. Neptun je bio na ta­ novi planet predlagao ime J a n u s . kroz koju je moguće vidjeti kamenu unutrašnjost. bilo je blizu istini. Koristeći ova mjerenja. IX dogodio 75 godina prije ili 75 godina 1846. Svoje rezultate je poslao bri­ autentičnost Adamsovih zahtjeva ili. bridgeu. Na slici se Sunce kreće prema Apeksu. Da se slučaj dana po primitku rezultata. Prema tome se zvijezde prividno kreću prema Antiapeksu. već slijedećeg rješiv. Reverrendu J. 178 . otkriće u Parizu. Herschel je bio u mogućnosti da ukaže na smjer ovog kretanja s iznenađujućom točnosti. problem bi zaista bio nerješiv. zahtjeva koje su postavi­ kraljevskom astronomu Sir Georgeu li njegovi podupiratelji. Adams je nom časopisu? Štaviše. Bilo je eleme­ radio gotovo pet godina na svojim ra­ nata jakog konzervativizma i. Sir J o h n Herschel. On je zamišljao pjege na Suncu (de) kao rupe u vatri ovojnice. Svoje rezultate je poslao sam Adams je bio pretjerano šutljiv. sa. Zašto njegov rad nije bio obja­ poznatom kao Bodeov zakon. gijat. Challisu. vice. Pravilo Maskelyne i Lalande su mjerili prividno kretanje zvijezda koje nastaje kao posljedica stvarnog kretanja Sunčeva sustava kroz prostor. Obojica su postavili vrlo nepouzda­ Tek je poslije ove objave znanstve­ ni svijet bio upoznat s radom Adam. Krivicu.legea. Francuzu su zahtjevi za prvenstvo Oni su pretpostavili da se Neptun po­ Adamsa na tom radu mirisali na pla­ korava jednom empiričkom pravilu. Leverrier ih je završio za dvi­ taštine u držanjima Airyja i Challisa. Dok je Adams i znanstvene vrijednosti. i smjesta poslao vijest kasnije. Ova Sam Adams nije sudjelovao u diskusi­ su dvojica bila skeptična u pogledu jama koje su nastale u ovom sporu. Herschelovi su pogledi o Suncu bili vrlo naivni. inače bi napori pa je pod tim imenom objavio njegovo i Adamsa i Leverriera bili osuđeni na neuspjeh. štaviše. jedno bi pismo prvi započeo izračunavanjima i prvi ih u štampi bilo dovoljno da se ustanovi završio. Galle je pronašao novi noma da je problem matematički ne­ planet. a astronomu berlinske zvjezdarnice mišljenje Airyja i mnogih drugih astro­ J. i francuski astro­ vljen u nekom priznatom znanstve­ nom Urbain Jean Leverrier. U ovoj slici on je prikazao glavni volumen Sunca (AB) kao krutu stijenu. guće riješiti problem. je godine. 23. vrijednosti i točnosti Adamsova rada Mnogo je bilo napisano u ovom ne­ pa se nisu žurili da potraže novi pla­ sretnom sporu. čunima. godine. gotovo odmah. G.nu pretpostavku u svojim računima. bolje reći. o svom otkriću Leverrieru. nije lako ustanoviti. ali kvom dijelu svoje staze da je bilo mo­ je Leverrier tražio da se zove Neptun. ako je bilo kri­ net na nebu. tanskim astronomskim stručnjacima. opkoljenu vanjskim ovojem vatre (PF). kao što je sin Airyju i direktoru zvjezdarnice u Cam.otkrivača Urana.

Devet godina kasnije. kada je on bio otkriven. Kada je njemački astronom Johann Elert Bode prvi predložio ovaj zakon 1772. 15. godine. da su. godini komentiraju spor izme179 . Drugi je dio rasprave povezan s ime­ nom Laplacea. godine Piazzi ot­ krio mali planet Ceres koji je ispunio prazninu gotovo perfektno. ova pogre­ ška nije utjecala na položaje Neptuna koje su izračunali Adams i Leverrier za godinu 1846. Prva Newtonova rasprava o kretanju Mjeseca dovela je Edmunda Halleyja do vjerovanja da se period re­ volucije Mjeseca oko Zemlje promije­ nio od babilonskih vremena. Za svaki se planet najpri­ je napiše četiri. Spor je u biti bio samo jedan dio mnogo veće rasprave započete u doba Newtona i nastavljene do našeg sto­ ljeća.je izraženo slijedećom jednostavnom formulom. Slijedeće primjedbe Delaunayja u 1864. I danas su astronomi podijeljeni u mišljenjima. Zbog sretne okolnosti. tada bi izvo­ đenje njihovih proračuna bilo mnogo jednostavnije i s mnogo većim stu­ pnjem točnosti. go­ dine. Nakon spora s Neptunom. Poslije Venere se broj jedno­ stavno podvostručuje. staza Neptuna ima vrijednost 300. tada će polumje­ ri planetskih staza formirati slijedeći niz: 3. Za Zemlju 6. broj je nula. Adams i Leverrier su se ponovo sukobili oko finih detalja na stazi Mjeseca. kojima je polumjer staze Zemlje izražen sa 10. Ali se pokazalo da su njihova računanja Neptunove staze i njegovih budućih položaja potpuno kriva. Ali. znatno manje od 388. Ovog puta je većina francuskih učenjaka podupirala Adamsa. Brojevi dobiveni na ovaj način formiraju niz 4. U stvari. koji je zaista. najunutarnjiji planet. jer on ne pruža objašnjenje takve pojave. pokazalo se da se iznenađu­ juće dobro prilagođuje mjestu iza Saturna koje je predvidio Bodeov zakon. pokazujući da za­ kon gravitacije nije pogrešan.9. kada je publicirao članak u ko­ jem je tvrdio da je Laplaceova raspra­ va o tom problemu nepotpuna i da ponovno pažljivo ispitivanje obnavlja neslaganje između promatranja i te­ orije. U stvari. itd. za Veneru 3.7 jedini­ ca. U Bodeovo vrijeme je ovdje bila evidentna praznina. 7. Adams i Leverrier pretpostavili da je staza Neptuna kružnica. 16. dok su promatranja dala vri­ jednost 191. 28. 7. koliko je tre­ balo očekivati po Bodeovu zakonu. A. Ako izračunate polumjere planetskih staza izrazimo jedinicama. jer je staza Ceresa imala vrijednost 27. 10. Lyttleton u vrlo interesantnom članku ukazao. umjesto oslanjanja na Bodeov zakon.6 jedinica. nije bio poznat planet Uran. Ovi se bro­ jevi napadno podudaraju s Bodeovim nizom. 100. 52. Doista.2. Skepti­ ci ukazuju da se za svaki dani konačni niz brojeva uvijek nađe neko pravilo koje će se dobro prilagoditi nizu. Zato je Adamsu i Leverrieru izgle­ dalo potpuno prirodno da pretpostave da se njihov novi planet također poko­ rava Bodeovu zakonu. Nedavno je R. bila su dva očigledno vrlo dobra razloga za prihvaćanje njegove vrijednosti. koji je problem prora­ dio detaljnije. jer na tom mjestu nije bio poznat nikakav planet. Laplaceova su računanja ispunila prazninu između teorije promatranja. Mars 12. Predviđena veličina staze je bila 169 jedinica. bio u pravu. u doba Adamsa i Leverriera. kako se pokazalo.2 itd. Adams je došao na scenu 1853. da li ovo blisko poduda­ ranje ima neko dublje fizikalno znače­ nje ili je to samo koincidencija. Možda je bio najuspješniji ulazak u tablicu između Marsa i Jupitera. nitko nije sumnjao u Bodeov zakon. 10. Ali je 1801.7 jedinica. 196 i 388. Pojavila se zato sumnja o potpunoj ispravno­ sti Newtonova zakona gravitacije. dok je Bodeova hipotetska vrijednost iznosila 28 jedinica. a zatim doda broj koji je različit za svaki planet: za Merkur.

Tamne pukotine. 180 .Panoramska fotografska karta Mliječnog Puta. Koordi­ nate. za koje je Herschel mislio da su prozori prostora. poglavlju). smještene su u području ravnine Mliječnog Puta. galaktičke su širine i dužine (slučaj [4] u 1. izrađena od velikog broja pojedinih fo­ tografija. upotrijebljene na karti.

181 .

Najprije se mislilo da oceanske plime i oseke. uvelike iscrpio. . da je teškoća dolazila od za­ nemarivanja učinka trenja Mjesečevih plima i oseka. također. bila priznata kao točna. pa je jedini praktični način da se odredi njena masa promatranje efekata koje ona stvara na stazi Zemlje. Godine 1838. to je logično da se smatra da su ova određivanja sasvim točna. Zato je njegov rezultat bio vrlo napadan . Marsa i Merkura. bliske zvijezde će prividno opisati male godi­ šnje oscilacije u odnosu na nepomičnu poza­ dinu udaljenih zvijezda. Ali i svi argumenti izne­ seni protiv Adamsova članka nisu bili točni. a insistiranje s kojim su pred­ stavljeni i podržavani izazvalo je po­ tpuno suprotan efekt od očekivano­ ga. Friedrich Wilhelm Bessel postao je prvi čovjek koji je odredio udaljenost zvijezde.đu Leverriera i Adamsa. koji ćemo sada razmotriti. ." De launay je zaključio izjavom da je Adamsova analiza. drugo. Ako možemo izdvo­ jiti i mjeriti tu oscilaciju. i u unutarnjem materijalu Zemlje. poglavlju. možemo izračunati udaljenost bliske zvijezde. kao rezultat rada Sir Geoffreyja Taylora. sada je poznato da efekti plime i oseke ne nastaju samo u oceanskim vodama nego. kada se prvi put spo­ znalo. o kojima ćemo diskutirati u detalje u 7. Posljednji dio priče nastao je u na­ šem stoljeću. Sredinom XIX stoljeća veliki se val znanstvenog razvitka. Prvo. nije sasvim ista kao vrijednost dobive­ na iz perturbacije staze Merkura. ali su dola­ zili do izražaja elementi nove revolucije u astronomiji. Kako se vrijednosti dobivene iz Marsa i Ze­ mlje dobro slažu. i učenjaku XIX stolje­ ća izgledalo bi nevjerojatno da se oni mogu korisno povezati. igraju­ ći važnu ulogu u rješavanju ovog sta­ rog nesklada. što će biti opi­ sano u posljednjem dijelu ovog pogla­ vlja. koji je počeo s Newtonom. treće. došlo je do daljnjeg rada na finim detaljima kretanja pla­ neta. prodor izvan Sunčeva sustava. došlo je do značajnih otkri­ ća na polju elektriciteta i magnetizma. kada se suda­ raju s kontinentima Zemlje. Ovo znači. tvore cije­ li efekt. Već smo naglasili da Venera nema satelita. jednu cijelu revoluciju u ovoj grani teorijske astro­ nomije. dobivena iz perturbacija staza Marsa i Zemlje. a da je vrijednost dobivena iz staze Merkura neispravna iz nekog ra­ zloga. . Astronomi XIX sto­ ljeća su bili suočeni sa zbunjujućom činjenicom da masa Venere. "Publiciranje Adamsova članka stvarno označuje značajan korak naprijed. da i poslije uzimanja u obzir gravitacionih efekata svih pla­ neta (uzimajući masu Venere dobive­ nu iz njenog učinka na Zemlju i Mars) Zbog godišnjeg kretanja Zemlje oko Sunca. koja je bila pro­ glašena sumnjivom i netočnom. Međutim. To su bila tri elementa različite vrste.

Najznačajnije proročanstvo. ali da se nalaze u tako velikim daljinama da se teleskopom ne mogu vidjeti rastavlje­ ne na zvijezde. Kasnije je napustio ovu ideju. ali da sadrže svijetlu tekućinu protka­ nu u prostoru između zvijezda. pokazao da je nesklad sumnje realan. koje se odnosi na prirodu ovih uda­ ljenih grupa. koji nisu smješteni jako daleko od nas. Lambert. matematičar. To je ostalo neobjašnjeno sve dok nije Einsteinova opća teorija rela­ tivnosti pokazala da Newtonov zakon gravitacije zaista nije potpuno točan. Brojio je zvijezde u raznim podru­ čjima neba. Herschel je najprije za­ ključio da su to jata zvijezda. Dok su zvjezdana jata okupljena oko Mliječnog Puta. Herschelova su brojanja maglica na raznim dijelovima neba ukazala da maglice teže da izbjegnu Mliječni Put. ravnine Mliječnog Puta. Prodor izvan Sunčeva sustava Glavni Herschelov cilj pri konstrui­ ranju sve većih teleskopa bio je u pre­ gledavanju neba u sve većim detalji­ ma. Pred kraj XIX stoljeća je američki astronom Simon Newcomb. iz finih detalja Sunčeva sustava došao je odlučan dokaz nove teorije koja je drastično izmijenila naš pogled što se odnosio na prostor i vri­ jeme i koja nam danas omogućuje da se uhvatimo ukoštac sa svim proble­ mima svemira. Ovo je ukazi­ valo da maglice uopće nisu zvijezde.ostaje još neka neobjašnjiva smetnja u stazi Merkura. nakon analize cijelog pro­ blema. Leverrier je mislio da ova smetnja nastaje od još neotkri­ venog planeta koji mora biti još bliži Suncu. dao je J. pokazujući kvalitativno da su one okupljene oko neke ravnine. Maglice su bezoblične mase svjetla. H. kada je postalo jasno da maglice i jata zvijezda pokazuju značajnu ra­ zliku u raspodjeli. Prema tome. Neke su od njih zaista svijetli oblaci plina. tj. nije bilo razloga misliti da su osobito udaljene od nas. Posebno zanimljiva su bila jata zvi­ jezda i maglice. koji se posebno bavio problemom svjetlosti sredinom XVIII 183 . Druge su velike grupe vrlo udaljenih zvijezda. ustanovio je da su maglice sigurno usko povezane s određenom centralnom zvijezdom. Neumorni napori da se prona­ đe taj planet su propali. Međutim. Sada znamo da su obje ove ideje o prirodi maglica djelomično točne. Ako je to tako.

prividno cijepa u dvije grane. one koje su se odnosile na druge grane fizike. Herschel je uočio da se Mli­ ječni Put. koji pokriva mnoštvo zvijezda što se nalaze iza njega. Temelji za skepticizam su se pojavili iz Herschelovih proma­ tranja da većina maglica izbjegava ra­ vninu Mliječnog Puta. ako se Sunce kreće. bile potpuno nerazvijene. Zašto bi se to događalo ako su one daleko izvan Mli­ ječnog Puta? Odgovor: oblaci prašine i plina su koncentrirani blizu ravnine Mliječnog Puta. ljudi su imali točno i precizno znanje o pojavi gravitacije. Lambert je tvrdio da su maglice obične gigantske nakupi­ ne zvijezda koje se nalaze daleko izvan granica Mliječnog Puta. djeluju kao magla i pokrivaju udaljene objekte koji se nalaze direktno izvan njih. Tobias Mayer je već upozorio da. u području između zviježđa Škorpiona i Labuda. mora postojati sistematsko privi­ dno kretanje zvijezda na nebu: zvijezde. ona se javlja iz relativno gustog oblaka prašine. tako da se Sun­ ce i planeti kreću zajedno oko centra. ali su njihove ideje. koje se nalaze u istom smjeru u kojem 184 . Značajni kontrast između iskrivljenju i naivnosti možemo vidjeti u druga dva pogleda u Herschelovu radu. Gledajući unatrag. Ova pukotina nije stvarna. koju je većina profesi­ onalnih astronoma odbila da prihvati sve do druge ili dapače treće dekade XX stoljeća. Godi­ ne 1800. Lambert je postavio začudo oštroumnu kvalitetnu sliku struktu­ re svemira.stoljeća. Za veliki broj maglica ovo je ispra­ vna predodžba. vidimo da su se takve pogreške i netočnosti javljale iz pomanjkanja fizikalnog znanja. Ali je Herschel mislio da su pukotine stvarne rupe u prostoru i vjerovao da se kroz njih vidi daleki prostor. On je smatrao da zvije­ zde Mliječnog Puta tvore jednu veliku skupinu i da se te zvijezde okreću oko zajedničkog centra. upravo onako kako se sami planeti kreću oko Sunca.

izmjerljivo. a čavati zvijezde. koje zvijezdi radi. bio je heliometar. moraju Flamsteed je izmjerio gotovo 3000 zvi­ prividno sakupljati. Lijevo je heliometar. Bilo je nužno potrebno pridodan joj je katalog od 6 milijuna da se sastavi katalog točnih položaja najsvjetlijih zvijezda. Herschel bljavaju današnji astronomi. a da su pjege na Suncu mje­ Ideju o izradi fotografske karte sta gdje je vanjski ovoj vatre prekinut. Nadesno je de­ talj okulara i presječeni objektiv. vrlo latio još ambicioznijeg zadatka. 185 . U svom malo. Mjerenja su obavili Maske.11 Kako se presječeni objektiv upotrebljavao da bi stvorio dvije slike iste zvijezde. Friedrich Argelander se kasnije je bilo iz godine u godinu. go­ što nam omogućava da vidimo tamnu dine. na kojem su surađivale od svega što je vjerovao da su hladnija brojne zvjezdarnice na cijeloj Zemlji. instaliran u Oxfordskoj zvjezdarnici 1848.se Sunce kreće. hladna. na drugoj strani. a koristeći ova mjerenja ne. Instrument koji je prvi poslužio da se izmje­ re udaljenosti zvijezda. jer inače dva U daljnjem prodiranju u prostor Slika 6.izdanom između 1852. Međutim. Projekt je ostvaren nakon 50-gokamenitu unutrašnjost. Očekivano kretanje jezda. on je katalogizirao preko 300 000 Herschel je mogao odrediti smjer Sun­ zvijezda sjeverne hemisfere. Rezultat je bio: zvjezdana karta. godine. velikog broja zvijezda. Najsmješnije je dišnjeg rada. i 1862. godi­ lyne i Lalande. moraju se prividno ra­ astronoma ne bi mogla znati o kojoj se zmicati jedna od druge. pa je po­ čeva kretanja s iznenađujućom točno­ stavio osnov za kataloge koje upotre­ sti. dok se one. U svom pionirskom radu se nalaze u suprotnom smjeru. naravno. ali je Mayer smatrao da je ipak znamenitom Bonner Durchmusterung. ističe činjenicom da je ono ostvareno Smatrao je da je unutrašnjost Sunca bez upotrebe fotografije. Veličina je imao predodžbu o Suncu koja nam Argelanderova ostvarenja naročito se se danas čini potpuno besmislenom. koja područja nastanjena ljudima. neba prvi je iznio David Gill 1886. Astronomi su počeli masovno prou­ je sadržavala 100 milijuna zvijezda.

morale pojaviti godišnje promjene položaja zvijezda. Kako nije zapazio takve promjene. jer se Zemlja giba oko Sunca. uzrokuje da položaj zvijezde izvede jednu godišnju oscilaciju. da li stvarno postoji takvo kretanje. siste­ matsko proučavanje dvojnih zvijezda. najsjajnija zvijezda u zviježđu Bliza­ naca. i treći. Ta­ kođer je postalo jasno da dvojne zvije­ zde nisu rijetkost. a ot­ krio je aberaciju i nutaciju jer. ako se Zemlja kre186 će oko Sunca. Danas se jednostavno fotografski snime zvijezde nasuprot svojoj pozadini u razna vre­ mena tokom godine. Oko četvrt stoljeća kasnije. sve dok se nisu otkrili ovi efekti. Ovo je ukazivalo da se mnogi takvi paro­ vi moraju sastojati od zvijezda koje su stvarno povezane jedna s drugom tako da jedna kruži oko druge. ali da je nije lako opaziti jer su zvijezde od nas vrlo dale­ ko. Rad Jamesa Bradleyja je dao početak ovoj nadi. kako su one nazvane. Kad je Kopernik oživio Aristarhovu ideju. Vrijeme po­ trebno za jedan potpuni ophod moglo se izračunati. Prvi je. Mnogo je radova druge polovine XVIII stoljeća bilo motivirano nadom da će ova paralaksa. Zatim se fotogra­ fije mogu izmjeriti u slobodno vrijeme i separirati oscilatorno kretanje. Da ovo postigne. biti na kraju izmjerena. jer se i zvijezde kreću. s mukom bi se riješio teži problem paralakse. u drugu ruku. što će reći da oni uzrokuju da se zvijezda pomiče uzduž stalnog puta u odnosu na udaljenu pozadinu. S razvojem sve preciznijih instru­ menata. Herschel je sebi postavio zadatak da otkrije. Našao je mnogo više sluča­ jeva gdje je par zvijezda bio vrlo blizu jedna drugoj nego što bi se očekivalo na osnovu same koincidencije. Uspoređujući svoja promatranja ovih dviju zvijezda s promatranjima koje je prethodno izvršio Bradley. da postoje sistemi koji sadrže i više zvijezda. rastavi se u malom teleskopu u dvije svijetle zvijezde slabijeg sjaja. drugi. a iz­ mjerom te promjene. sva su . Svojim radom je potvrdio da zakon gra­ vitacije vrijedi izvan Sunčeva sustava i da je on zaista univerzalni zakon. a naš je pro­ blem da izdvojimo oscilaciju. kao što Ze­ mlja kruži oko Sunca. astronomi su se uvijek nadali da će moći otkriti tu promjenu. upozoravamo da su prva dva efekta si­ stematski. mogla bi se lako izračunati i udaljenost te zvijezde. uveo je Friedrich Wilhelm Struve. tada se udaljenost zvijezde može lako odrediti trigonometrijskim računom. Ako se treći od ovih efekata može osloboditi od druga dva.Herschel je pokazao da Newtonov za­ kon gravitacije vrijedi i izvan Sunčeva sustava. osnivač velike Pulkovske zvjezdarnice u blizini Lenjingrada. Kreta­ nje Zemlje. On je pokušao izmjeriti paralaksu. Za dovoljno udaljene obje­ kte možemo smatrati da predstavljaju stvarno nepromijenjenu pozadinu. bilo je po­ trebno da promatra da li se položaji dviju zvijezda mijenjaju iz godine u godinu u odnosu na pozadinu koju formiraju udaljenije zvijezde. Tako imamo jednu oscilaciju nanesenu na stalni smjer. kako je nazvana. jer se samo Sunce kreće. Herschel je mogao pokazati da se ove dvije zvijezde zaista okreću jedna oko druge po sta­ zama koje su očekivane. Problem se može formulirati na sli­ jedeći način. Ali prije pojave fotografije. Pre­ ma ovoj će se pozadini relativno bliska zvijezda pomicati iz tri razloga. Herschelova vrijednost od 342 godine ne razlikuje se mnogo od današnje vrijednosti. Prodiranjem dalje u prostor pono­ vo se nametnulo pitanje koje je muči­ lo astronome više od dvije tisuće go­ dina: kako su daleko zvijezde? Među drugim razlozima grčki je astronom Hiparh odbacio heliocentričnu sliku svijeta Aristarha iz Samosa na osnovu zaključka da bi se. poraslo je vjerovanje da takva promje­ na mora postojati. zaključio je da je Aristarhova zamisao kriva. Da napravimo takvu separaciju. Castor.

nisu oko 11 godina svjetlosti. a kod prikla­ dnog postavljanja dviju polovina obje­ ktiva možemo namjestiti da su naše dvije slike odvojene točno za istu uda­ ljenost kao što su i zvijezda i referen­ tna točka. Helio­ hnike. što teleskop morao okretati da bi kompen­ iznosi oko 106 bilijuna kilometara. uskoro je. Uskoro su teleskopi mogli se pojave u žarišnoj ravnini. u zvjezdarnici Cape dobio udaljenost Drugi je bio u potrebi mjerenje kutova najsjajnije zvijezde južne hemisfere. Služeći svojoj namjeni. Pre­ bu instrumenata u današnjoj astro­ tpostavimo sada da želimo mjeriti kut nomiji. To će reći. Bila je to zvijezda 61 187 . a ove su se niti morale ovih mjerenja je Struve u zvjezdarnici pomicati pomoću mikrometra. Njena udaljenost je manja od dini. Ali. oko 4 koje je trebalo osvijetliti u žarišnoj ra­ godine svjetlosti. micanje dviju polovina leće objektiva. potrebno je najprije vidjeti što između neke poznate zvijezde i neke su učenjaci naučili o prirodi svjetlosti referentne točke u pozadini. pomoću ko­ metar je teleskop refraktor s prereza­ jih bi se mogle izmjeriti mnogo veće nim objektivom. da bismo razumjeli upotre­ pomaka dviju polovina objektiva. U godinama koje su slijedile. Ovo je zahtijevalo montiranje niti. da svaka zvijezda načini dvije slike. heliome­ kako je pokazano na slici 6. Tada se lako može dokazati da je naš traženi kut naprosto razmak odijeljenih dviju polovina objektiva po­ dijeljen sa žarišnom dužinom telesko­ pa kojeg smo upotrijebili. Sve je to Pulkovo izmjerio udaljenost zvijezde bilo vrlo teško i nije uspjelo sve do go­ Vege. astronomija ušla u novu eru.mjerenja morala biti načinjena telesko­ Cygni. A to omogućava po­ udaljenosti. poznatog kao heliometar. donje polovine objektiva. Zato je prvi uvjet jedeće je godine Thomas Henderson bio da se teleskop jednoliko i točno vrti. Kako su mjerenja precizna. a druga od grafija postala upotrebljiva.11. kada će biti određena skala Mliječnog odvojene za razmak koji ovisi o veličini Puta. astro­ tovo sredine XIX stoljeća. udaljenosti Besselove zvijezde. koji niti samo na relativno bliske zvijezde. dije­ je primijenjeno njihovo uvijek rastuće limo sliku naše zvijezde u dvije jasno poznavanje ovog predmeta. razdvojene točke svjetla. nomi su izmjerili udaljenost mnogih Udaljenosti zvijezda najprije su iz­ drugih zvijezda paralaktičkom meto­ mjerene pomoću izvanrednog instru­ dom. zaista. Neposredno poslije vnini teleskopa. ili udaljenost se mogla načiniti brzo. a njena je udaljenost iznosila pom. Sli­ zirao rotaciju Zemlje. je tako nazvan jer je bio namijenjen Morale su se otkriti sasvim nove te­ problemima vezanim za Sunce. jer pomicanje stvara dvostruke slike koje je zastario. dosad nepoznate. To između zvijezde koja je uzeta u obzir i je najsjajnija zvijezda u zviježđu Cenvećeg broja zvijezda stajaćica na poza­ taurus. Kod mi­ od Newtonova doba naovamo i kako jenjanja položaja (I) u položaj (II). uskoro je foto­ nastala od gornje polovine. To znači da se do koje svjetlost putuje 11 godina. jedna je točno pratiti objekte. Ali se ova metoda može primije­ menta. Pomoću ovakve naprave njemački je astronom Friedrich Wilhelm Bessel obavio prvo mjerenje zvjezdane dalji­ ne u godini 1838. Ovo tar je brzo postao neupotrebljiv.

menata. ali rupu AB na jednoj inače neprozirnoj su i on i drugi. Ideja. Sve se ovo može vrlo jedno­ tlosti se reflektira natrag u zrak. da se one i više impresionirani stalno rastućim kreću stalno pravocrtno. Ali. Tako vidimo površinu koja zraku svjetlosti koja pada na površinu je osvijetljena na ekranu. ako kažemo da je na neki način svjetlo Newtonovi neposredni nasljednici nisu uspjelo obići ugao. tako da imamo reflektiranu zraku i propusnu džbom o svjetlosti. a u drugo zirnoj ploči postane još manji. ali je ovo nešto što ovo uočili: a kroz cijelo XVIII stoljeće i naše čestice ne mogu načiniti. 188 . na­ na osnovu Newtonove predodžbe? Mo­ stavljaju kretati pravocrtno sve dok ne žemo reći da je upadna zraka niz česti­ udare na ekran kod C. zbog čega se neke B. u stvari. ako se promjer otvora reduci­ Smatrao je da čestice djeluju u nastu­ pima. današnje kvantne teorije. koji su prihvatili ova­ kvu predodžbu uočili da ona postavlja ploči prema ekranu. Ali otvora AB smanji. svjetla na ekranu postaje veća. poglavlje OPTIČKI INSTRUMENTI I PRIRODA SVJETLOSTI Katkada iznenađuje činjenica da je poteškoćama koje su se suprotstavlja­ za izradu nekih važnih optičkih instru­ le Newtonovoj predodžbi o svjetlosti.2. a svjetlo. što će se dogoditi? smo se sada suočili s vrlo zamršenim pitanjem. pod identičnim okolnosti­ ekranu se tada počinje povećavati po­ ma. ako otvor na nepro­ katkada činiti jednu stvar. stica bude reflektirana ili propuštena? veličina se svijetle pjege CD na ekranu smanjuje točno onako kako možemo Newton je odgovorio na ovu zago­ očekivati na osnovu Newtonove predo­ netku na potpuno neobičan način. Ukoliko zmatranje pitanje: kako svjetlo putuje je netko upoznat sa zakonima refleksi­ iz udaljenog izvora. Jedna od ovih poteškoća pojavila teleskop i mikroskop. Zbivaju se dvije stvari: dio svje­ od C do D. Svijetla pjega na prilikama. džbe. došlo je na ksije i refrakcije. nastavljaju da se kreću sve dok ne odbiju natrag u zrak u smjeru reflekti­ udare na ekran kod D. potrebno vrlo se onog trenutka kada se uzelo u ra­ malo znanja o prirodi svjetla. Možemo reći da se zraku. slici 7. a proteže se stakla. koje su upravo prošle uz rub jednostavni eksperimentalni rezultat otvora na neprozirnoj ploči kod A. Što odlučuje da pojedina če­ Dokle god otvor ostane dovoljno velik. jer se u u IX stoljeću oni su postajali sve više Newtonovoj predodžbi tvrdi. nastaviti put u staklo. dok one. Međutim. Ovo bila je neobično proročanska s gledišta možemo pokušati da protumačimo. tako da će se čestica katkada ra na mali dio milimetra. površina vrijeme nešto sasvim drugačiju stvar. kao na se gibaju pravocrtno. do­ nekoliko neugodnih problema. Kako možemo protumačiti ovaj čestice. dok druge uđu u staklo i Pretpostavimo da se veličina rupe ili kreću se u smjeru propusne zrake. Sve zrake svjetlo­ je i refrakcije. tako da imamo očigledno parado­ identičnim okolnostima čestica može ksalan rezultat da. dovoljno mu je da svjetlo sti iz takvog izvora kreću se u suštini zamišlja kao niz vrlo brzih čestica koje paralelno jedna prema drugoj. koje je upravo prošlo uz rub rupe kod A. da u novo. rane zrake. Nešto svjetlosti prolazi kroz Newtonova predodžba o svjetlosti.7. dok će u drugim što sasvim suprotno. uključujući fotografski aparat. Na slici 7. koje ca koje se kreću kroz zrak i udare na su upravo prošle uz rub otvora kod staklenu površinu. dogodi se ne­ odbiti natrag u zrak. Svjetlo.1 vidimo ekran u D. Ovo je. šlo je na ekran u C. koje je Najprije promotrimo zakone refle­ upravo prošlo uzrub kod B. dok stavno objasniti Newtonovom predo­ drugi dio nastavi put u staklo.

kako se vidi iz gornje definicije. dok se druge od njega odbijaju 189 . on je ta­ kođer pretpostavljao da čestice djeluju u nastupima. Ali.1 Bez takve pretpostavke teško je protu­ mačiti zašto neke čestice od ove upa­ dne zrake ulaze u staklo. Slika 7.Newton je zamišljao svjetlo kao struju čestica koje se kreću pravocrtno.

poremećaj iz P će doći do zapreke na široko područje i neće biti jednosta­ vno omeđiti centralnu pjegu kod C koja se nalazi direktno nasuprot P.gdje dol iz jedne pu­ kotine dođe istovremeno s tjemenom iz druge . Drugim riječima.7. Novi valovi putuju vani iz točke P na supro­ tnoj strani valobrana. Sjajnost na ekranu je ono u čemu je prava analogija rasta i pada vodenih valova. valovi koji su dolazili jedan za drugim zaobilazili su ugao. možemo to dozvoliti valovima. moramo upozoriti na najmanje jedan odnos u primjenjivanju analogi­ je s vodenim valovima. Da kompletiramo sliku.Cestice ili valovi? Dok ne možemo dozvoliti česticama mogućnost da obilaze uglove. Iz O možemo povući veći broj radijalnih 190 linija. Na ekranu ćemo vidjeti da smo dobili niz svijetlih traka ili pruga. kod P i kod Q. Tako je svaka točka svijetle pruge mjesto gdje . način na koji svjetlo putuje kroz vrlo male otvore. Što će se dogoditi u pojedinoj točki. za­ visi o fazi valova. ako postoji druga zapreka iza valobrana . Jednostavno ovisi o veličini pukotina kod P i Q. mnogi su Newtonovi nasljednici nagovještavali da se neki oblici kretanja valova mogu povezati s prirodom svjetlosti i da ideja o česticama svjetlosti može biti potpu­ no neispravna. i to radijalno. kako se može vidjeti na slici 7. kroz pukotinu prolazi poremećaj. između ovih linija nalaze se druge linije koje su tanje. Tada. a obalu možemo zamijeni­ ti ekranom. na kojoj su urezana dva paralelna proreza ili pukotine u to­ čkama P i Q.3 pokazu­ je niz valova koji napreduju prema va­ lobranu. Eksperimentalni pokus dat će odgovor na gornji problem. vrhovi valova iz jedne pukotine u valobranu dolaze istovremeno s dolovima valova iz druge pukotine. pojavljuju se svijetle. a jedna od njih. Potpuno isto vrijedi uzduž drugih deblje označenih radijalnih linija iz O. tada će vrh ili tjeme i dol težiti da se ponište i tu će biti malo ili nikakvog poremećaja. Eksperiment pokazuje da se potpuno analogan fenomen pokazuje u slučaju svjetlosti. tada će i pruge biti šire. kako je pokazano na slici 7. u kojima valovi u velikom broju rastu i padaju. tako da uopće nema poremećaja. Ako se vrhovi dvaju valova nađu u istom trenutku u nekoj točki.7 nije nastala od rasta i pada valova. Ovo znači da. Prema tome. Točke na ekranu. Takva situacija je ilustrirana u slici 7. Ovo je upravo ista vrsta pojave koja na­ staje kada se baci kamen na mirnu po­ vršinu vode. Pretpostavimo da su P i Q potpu­ no slične pukotine u valobranu. voda ostati mirna. C i E. koji ima vertikalnu pukotinu u točki P. OC. Ali. zid . Svaka će točka na suprotnoj strani valobrana sada doživjeti poremećaje i iz P i iz Q. Tako u svim točkama uzduž OC ima izrazito visokih tjemena i izrazito niskih dolo­ va. U bilo kojoj točki uzduž OC vrhovi valova iz P i Q dolaze istovremeno.6 sa svjetlošću iz udaljenog izvora. u B i D. Ali. U stvari. Ako valovi dosegnu valobran. a da je točka O točno u sredini između njih. ali ako vrhovi valova iz P dođu istovreme­ no sa dolovima valova iz Q. u točkama A. pokazuje smjer prvotnog kretanja vala. pretpostavi­ mo sada da imamo obalu unutar va­ lobrana.4.pojavljuju se tamne. a pove­ zujući to s onim što su oni znali o uobičajnim valovima na vodi. valovi će biti vrlo visoki i vrlo niski. nastat će naročito veliki val. Ako su one na­ činjene šire.6. Pretpostavimo da imamo dvije vertikalne pukotine u valobranu.recimo. Slika 7. Uzduž ovih. Mo­ žemo također zamijeniti valobran s ne­ prozirnom pločom. kao na slici 7. ali će između ovih točaka. točke gdje se va­ lovi poništavaju . Dolovi valo­ va dolaze također istovremeno. Širina pruga u slici 7. gdje se deblje linije sreću s obalom. možemo zamijeniti prvobitne vodene valove lijeve slike 7.5. Prije razmatranja potrebnog poku­ sa razmotrimo još neke pojave valova na vodi. Ovo su linije mirne vode.

Slika 7. stranica.3 (prva desno) Može se. C i E na unutrašnjoj stranici zaštitnog zida valobrana valovi rastu i pa­ daju. 191 . Slika 7. Slika 7.4 (posve desno) Ako postoje dvije pukotine.Slika 7. Kod B i D voda je gotovo mirna. sva­ ki iz drugog izvora. nakon prolaza kroz usku pukotinu vaiobrana. kao što se to može vidjeti na slici. a po­ ništenje vala kad se istovremeno susretnu tjeme i dolina vala. 11.5 pokazuje da kod točaka A. nastat će povećanje vala kad se nađu istovremeno dva tjemena. Ali teorija čestica ne može protumačiti kako svjetlost može doprijeti do krajeva zasto­ ra. međutim.6 Ovaj presjek kroz dio slike 7. a niske doline.5 Uzduž OC i drugih zbitih linija pojačanje proizvodi visoka tjeme­ na.2 Teorija čestica objašnjava pona­ šanje svjetlosti pri prolazu kroz mali otvor. protumačiti kako valovi dopiru do krajeva zastora. Uzduž svjetlije označenih linija poništavanje prozvodi efekat gotovo mirnoće. Slika 7.

tlosti.6. pažljivo mjereći udaljenosti između pukotina u valobranu. gdje upotre­ sastoji od valova s istim određenim bom ekrana možemo promatrati odvo­ stalnim razmakom od jednog valnog jene boje. B. Za plavu svje­ a ostale boje spektra se nalaze između tlost je oko 1/3000 dio milimetra. D i E. U stvari. Prema svakidašnjim standardima ovo bi očito bilo sasvim izuzetna uska pukotina koja objašnja­ va zašto ne uspijevamo vidjeti kako svjetlo obilazi uglove. padne na sta­ Kakva je analogija s ovim u slučaju klenu prizmu. Obična bijela svjetlost. plava se svjetlost jače otkloni nego crvena. Slika 7. kod pojamilimetra. različit za razne boje. kako je pokazano na slici 7. stalna se uda­ ljenost između valnih tjemena zove razumljivim imenom valna dužina. Svaka se čista boja je pokazano na slici 7. za ove dvije. dobit ćemo također mjesta pojačanja (pokazuju se kao svi­ jetle pruge) i poništenja (tamne pruge). tada će se također promijeniti na obali točke A. Kut za koji se zraka svjetlosti otkloni pri ulazu u staklenu ploču ovisi i o pri­ rodi samog stakla i o boji svjetla. Vratimo se za trenutak ponašanju vodenih valova.8 prozirnoj ploči ne bude mnogo veća Kut pod kojim se lomi zraka svjetlosti ulazeći u plo­ od razmaka između tjemena vala svje­ ču stakla ovisi o boji svjetla . Ovo Odgovor je: boja. ona mora biti manja od 1/100 milimetra. poglavlju. koja se sastoji od raznih boja. različite će se boje pri svjetlosti i kakva je. bez potrebe da gleda izvan valobrana. posebno. Zaista. Da svjetlo zaobiđe uglove. kako smo već vidjeli u 1. analo­ prolazu kroz prizmu različito lomili. kako možemo vidjeti na slici 7. Ako se razmaci između val­ nih tjemena prvobitnih valova nalije­ vo od valobrana promijene. Što je šire razmaknuće pr­ vobitnih valova. crvena na drugom. U slučaju čiste boje.se valovi visoko uspinju i nisko pada­ ju. ovi se razni valovi mogu separirati na način koji je spomenut u 2. U stvari.a to znači o njenoj valnoj dužini. udaljenosti koja razdvaja obalu od valobrana i udaljenosti izme­ đu točaka A i B.. i to gija udaljenosti između tjemena prvo­ na takav način da se mogu separirati bitnih valova nalijevo od valobrana? pri izlazu na drugoj strani prizme.8.9. Ovaj razmak je na jednom kraju. B i C itd. kako je zove­ mo. 192 .7 Ako pustimo svjetlo kroz vrlo usku pu­ kotinu na zastor. a za crveno svjetlo oko 1/1600 tlost u dugine boje. Na ovaj način može promatrač na obali odrediti udaljenost između uzastopnih tjemena prvobitnih valova. dok je svaka točka tamnog podru­ čja mjesto gdje nastaje interferencija valova i nastoje da se ponište. možemo izračunati razmaknuće prvobitnih va­ lova. jest mješavina čistih boja. Ona se sastoji od cijelog niza različitih valova s raznim valnim dužinama. poglavlju. Po­ sebno. potrebno je da širina pukotine na ne­ Slika 7. veća će biti udaljenost od A do B do C itd. Međutim. C. Tako se ovim jednostavnim žuto svjetlo približno 1/2000 dio mili­ uređajem odvojilo običnu bijelu svje­ metra. Plava svjetlost se pojavljuje tjemena do drugoga. Ako zraka svjetlosti.

svijetle pruge jedne boje mogu pasti na tamne pruge koje pripadaju drugoj boji.7 ovisi o valnoj dužini svjetlo­ sti. Upravo onako kako naš pro­ matrač na obali može saznati o val­ noj dužini originalnih valova s druge strane valobrana iz položaja točaka A. To znači da su dvije pukotine u našem valobranu poslužile da se odvoje boje koje su bile u prvotnoj svjetlosti što ih je emitirala žarulja. razdvajajući običnu bijelu svjetlost Sunca u njene sastavne boje. Pruge interferencije Slika 7. Mijenjanjem filtera promijenit će se udaljenosti između pruga.10 Na slici 7. Pru­ ge su najviše razmaknute kod crvenog svjetla.10. ureza­ ne oštricom noža. "Rešetka" nam omogućuje mje­ renje razmaka između pruga. nijedan filter ne daje čistu boju. sastoji se od jedne obične foto­ grafske ploče na kojoj su pukotine.. Na pri­ mjer. tako da pruge raznih boja padnu u pravilan red umjesto Slika 7. Ža­ rulja L ima valjkast izvor označen sa S. a najmanje kod plavoga. da se odvoje razne boje koje emitira žarulja na si­ stematski način. projicirajući ih na zastor. Ovaj nam rezultat nudi izazov. Žuto staklo do­ zvoljava samo žutom svjetlu da prođe skroz. tako ovdje može­ mo izračunati valnu dužinu svjetlosti mjereći udaljenosti između susjednih pruga. mora se upotrijebiti filter F. Da lije moguće. Upravo kao što udaljenost između točaka A i B. na slici 7. B i C itd. B. bit će plavkasta.7. Mjesta gdje padaju plave pruge. Ako želimo odvojiti samo jednu posebnu boju od svih drugih boja od kojih se sastoji bijela svjetlost. s prikladnim rasporedom pukotina u valobranu. vodene kapljice u atmosferi imaju funkciju sličnu funkciji prizme u našoj slici. je­ dnostavno pustimo bijelo svjetlo kroz komad žutog stakla. C itd. 193 . ako želimo dobiti žuto svjetlo. pruge su šire razmaknute.7 razmak između svijetlih i ta­ mnih pruga ovisi o valnoj dužini svjetlo­ sti.6.) "Valobran". Sve što treba da napravimo jest da pustimo svjetlo kroz filter. bit će crvenkasta. na slici 7. Što će se dogoditi ako ponovimo ovaj eksperiment bez upotrebe filtra? Tada ćemo imati pruge koje će se for­ mirati iz svih boja koje emitira žarulja. Tako umje­ sto dobivanja serija jasno određenih svijetlih traka kao u slici 7. Ali pruga neće biti očito jednako obo­ jena. (U praksi. dobit ćemo kontinuiranu prugu svjetlosti. ra­ zmaknute oko pola milimetra. Ovaj filter propušta samo neke valne dužine. a mjesta gdje pada­ ju crvene pruge.ve duge. Sve se ovo može lako pokazati jednostavnim eksperi­ mentom pokazanim na slici 7. tako i udaljenost između pruga na slici 7. Kako žarulja ne emitira svjetlo je­ dne boje. se mogu vidjeti direktno postavljaju­ ći oko neposredno iza ove fotografske ploče. ali su preostale valne dužine dovoljno slične jedna drugoj za svrhe našeg ekspe­ rimenta. upo­ trijebit ćemo još jednostavniju meto­ du.9 Zbog ovog razloga možemo upotriebiti staklenu prizmu da izdvojimo oojedine boje. pomiješane u bijeloj svjetlosti. dok sve ostale boje upija. koji je označen sa D.6 ovisi o valnoj dužini originalnih vode­ nih valova s vanjske strane valobrana. Mala disperzija valnih dužina još ostane poslije prolaza kroz filter. Što je duža valna dužina. a zatim ra­ čunskim putem dobivanje valne dužine. a budući da pruge za razne boje pa­ daju na različita mjesta.

na nesreću.12 Valovi. ponovo imamo svijetle trake. upravo kao u slučaju prizme.9. bez opasnosti da se one pokrivaju. Rješenje problema je pokazalo da ne samo što moramo izrezati pukotine vrlo blizu jednu drugoj. kako je pokazano na slici 7. Slika 7.11 Pruge raznih boja ne padaju na isto mje­ sto. ja­ sno. Ovo je upravo stanje koje želimo posti­ ći. moramo imali veliki broj pukotina u našem valobranu. Da to postignemo. U stvari. jednako razmaknuti žljebovi na staklu služe kao "kolčići". rešetku osvijetlimo sa strane pa do­ bivamo djelotvorno separiranje boja. I eksperiment i račun pokazuju da po­ stoji jednostavno pravilo za poveća­ vanje udaljenosti između uzastopnih pruga. tada će. jer se tjemena nekih valova nađu isto­ vremeno s dolovima drugih. pove­ ćavaju se također i same pruge. upravo onako kao u slu­ čaju dviju pukotina i. tako da još postoji opasnost pokrivanja. imamo tamne trake.12. Ako je "rešetka" s mnogo zbitih uskih pukotina. Ako možemo načiniti da praznine između uzasto­ pnih pruga postanu veće u usporedbi sa širinama samih pruga. umjesto svjetla jedne posebne valne dužine. U nekim smjerovima valovi iz svih pukotina pojačavaju je­ dan drugoga. međutim. može se postići da svijetle trake raznih valnih dužina 194 . možemo dobiti uske svijetle tra­ ke za svaku boju. nego da. Slika 7. Međutim. situacija je u principu točno ista kakva je bila prije. vladaju se kao valovi koji su prošli kroz usko razmaknute pukotine. da su svijetle trake mnogo uže od tamnih. Događa se. potrebno je samo povući dvije pukotine u našem valobranu jednu bliže drugoj no što su bile prije. Zamislimo na trenutak pruge koje su nastale od jedne boje. Premda mnogo kompli­ ciranija. sada imamo valove koji se šire iz velikog broja pukotina. sasvim bez tamnih pruga. što je pokazano na slici 7. Umjesto da svjetlost prolazi kroz šipke.13 Difrakciona rešetka se osniva na princi­ pu koji je poslužio na slici 7. jednu do druge. Međutim. raspršeni iz niza sipki usko posta­ vljenih. U drugim smjerovima valovi interferiraju jedan s drugim.Slika 7. biti mnogo lakše da se postavi niz pruga različitih boja jedna uz drugu. mi ćemo uspjeti da napravimo instru­ ment poznat kao optička rešetka. gdje ovi smjerovi udare na naš ekran.11. gdje ovi smjerovi udare na naš ekran. uspjet ćemo separirati svjetlo u sasta­ vne boje. da leže jedna preko druge bez ika­ kva reda? Ako možemo ovo napraviti. tako­ đer. Ako sada uzmemo svjetlo sastavlje­ no od svih boja.

koja ma 5000 linija na 2.11.9. Razlog je u tome što optička rešetka separira boje mnogo djelotvornije nego prizma.12. ako su one vrlo sličnih valnih dužina. 195 . a ne prizmi kod dobivanja spektara. Da se separiraju valne dužine s još manjim razlikama . Ukoliko su one vrlo različitih valnih dužina. kako se vidi mikroskopom. je kompliciraniji i za razu­ mijevanje i da se eksperimentalno pro­ izvede nego što je jednostavna disperzi­ ja u prizmi. Ovaj se rezultat jasnije vidi kod svijetlih pruga koje padnu na vanjski rub ekrana. re­ cimo blizu točke A na slici 7. Na dnu: Difrakciona rešetka razdvaja boje mnogo djelotvornije nego prizma. Metoda se sastoji u tome da se na ravnoj staklenoj površini ureze veliki broj jednako razmaknutih linija.54 cm. koje Desno: Prvi stroj koji je vukao linije i osiguravao njihove jednake razma­ ke na staklu. prikazan na slici 7. problem po­ staje vrlo težak. pokazana na slici 7. kako je već prikazano. Prije nego napustimo razmatranje optičkih rešetaka. jer zataji mnogo prije nego optička rešetka. vrijedno je upozo­ riti da se sličan fenomen pojavi ako umjesto valobrana s mnogim pukoti­ nama koristimo seriju kolaca. Ova nam činjenica uvelike pomaže da praktično izradimo optičku rešetku. Pretpostavimo da želimo razdvojiti svjetlo dviju različitih boja.potre­ bno je upotrijebiti vrlo specijaliziranu opremu koja nas ovdje ne zanima. Zato može biti čudno zašto astronom daje prednost optičkoj rešetki.padnu jedna do druge. Raspored disperzije svjetla.11.tako malim kao što je 1/1000 000 . zada­ tak razdvajanja je lagan ali. kao što je prikazano na slici 7. Prizmom je moguće razdvojiti dvije valne dužine koje se razlikuju jedna od druge za oko 1/10 000. svaka poznata metoda razdvajanja svjetla zataji prije ili kasnije ako valne dužine postanu go­ tovo jednake. nego kod onih blizu centra kod C. optičkom rešetkom valne du­ žine koje se razlikuju za vrlo mali iznos od 1/100 000. Doista. Valovi se raspršuju od kolaca pa interferiraju ili se pojačavaju točno na isti način. Prizma je relativno grubi uređaj za razdvajanje. a da se potpu­ no ne ispune tamna područja. Dolje: Rešetka.

A. Slika 7. on u današnjoj astrono­ miji igra značajnu ulogu. Usjekline na staklenoj ploči sada raspršuju valove svjetla upravo onako kao na slici 7. U današnje doba rešetke se izrađuju na aluminiziranim staklenim površina­ ma umjesto na metalnim zrcalima.12. Vijak mora biti gotovo perfektno izrađen. valna teorija može protumačiti fokusiranje pravilno konveksne leće.15 Ona može.14 Ako uzmemo da valovi putuju polaga­ nije kroz staklo nego kroz zrak. Točnost urezivanja optičke rešetke je tehnički problem koji se smatra vrlo teškim. Ovo je posebno važno pri promatranju vrlo slabih astronomskih objekata. Slika 7. tako da se mnogo manje svjetla gubi u tom procesu nego što se izgubi kod mreže na neobrađenoj staklenoj površini. glavni su uvjeti dobre rešetke da linije budu što bliže jedna drugoj i da budu jednako razmaknu­ te. tvrde slitine bakra i kositra. Da se dobije takav rezultat.13.17 Konkavna leća naglašava sferni oblik vala iz S. Rowland. protumačiti kako ta­ kva leća skuplja svjetlo iz S u žarište O. Sada možemo usporediti valnu pre­ dodžbu svjetlosti s Newtonovom pre196 Slika 7. Prema tome. sta­ klenu ploču osvijetlimo sa strane. On je 1882. koje je ra­ spršeno u ovim smjerovima. Pri­ sutnost aluminija uzrokuje da usjekli­ ne daju mnogo jače raspršavanje.16 Valna teorija tumači kako svjetlo iz S do lazi do pravog žarišta u O1 . ali sada. a to je uspjelo Rowlandu gotovo do savršenosti. koji je bio spo­ soban da izvuče 15 000 linija na 2. One će tada izgledati kao kolci na slici 7.12. umje­ sto da pustimo svjetlo kroz kolčiće. vidimo da je dobiven spektar. potre­ bno je da poslije svake usjekline stroj podigne dijamantni nož i pomakne ga za određeni razmak koji regulira mali rotacioni vijak.11. a raspršeni valovi pojačavaju jedan drugoga u nekim smjerovima kao i na slici 7. kako je pokazano na slici 7. Gledajući svjetlo. a najznačajniji pionirski rad na ovom polju načinio je H. imamo na raspola­ ganju osnovni instrument koji se zove spektroskop. godine uspješno konstrui­ rao stroj za urezivanje. Kao što smo vidjeli.se izvlače na staklu dijamantom ili ne­ kim drugim tvrdim predmetom. Slika 7. centar izlazećeg vala vidi se u O1 .54 centimetra na površini metalnog zr­ cala. Veliku pažnju treba posvetiti osiguranju da li­ nije budu precizno jednako razmaknu­ te jedna od druge. također.

dodžbom čestica. putujući u smjeru alnom žarištu. Valna predodžba također objašnjava potrebu izrade leća od izvan­ rednog optičkog stakla. na primjer. što uzrokuje da početni sferni ska u leću. kao predodžba daje razumljivo objašnjenje što bi se dogodilo. tada no velik u usporedbi sa zastojem na još vrijede svi zaključci dobiveni u 2. umjesto širenja. lovanja konkavnih leća. valovi neće izaći u sferičnoj formi. kako je pokaza­ ža šire područje potrebnih objašnjenja no. Budući da neki dijelo­ tuelno žarište u točki O1 Slično. centar izlaznog sfernog vala da val putuje polaganije kroz staklo leži nalijevo od S i kažemo da ima virnego kroz zrak. tjemena valova dodžba omogućuje da shvatimo dje­ bit će zakrivljena kada izlaze iz leće. U ovom Postavimo vrlo važnu pretpostavku. ali još sfernog Pogledajmo najprije sliku 7. Na drugoj strani. nego Newtonova teorija čestica. u okviru valne predo­ Sve dok je zastoj u centru leće dovolj­ džbe svjetlosti? Ako se to može. Prema valnoj predodžbi.14.16. polaganije u staklu nego u zraku. Međutim.18 ona konvergencija koja tvori svojstvo U žarišnoj točki O svi mali valovi povećavaju jedan drugoga. Značajno je da valna predodžba vrlo poništavaju jedan drugoga u P. optička rešetka djeluje .17. sve zadovoljavajuće objašnjenje konstru­ dok ne dosegne leću.17 bude jače ispravno. valovi se skupljaju. prikazanu na slici 7. uzimajući da svjetlo putuje suprotnu situaciju: u ovom slučaju. ili mijeniti kad on izađe na desnu stranu. ciju. vidjeli smo u 2. Ako leća nije napravlje­ na jednoliko. izlazni val će se promi­ poglavlju. susreće s konveksnom lećom. pojedine leće. val će izaći modificiran. Upravo na sličan način možemo ra­ koje ne može dati predodžba česti­ zumjeti fokusiranje svjetlosti iz izvora ca. a svjetlo se neće sakupiti u re­ gdje se niz valova. pa se u tom slučaju neće sastati u jednoj točki.15. Centar divergencije sfernog dio vala upravo toliko da osiguramo vala nadesno od leće mora zato ležati da pri izlaženju nadesno od leće val bliže leći nego točka S . Ukoliko je leća načinjena oblik vala iz S na slici 7. oblik vala će se pro­ sniti svojstvo fokusiranja teleskopa. Možemo li obja­ centralni dio leće. pokazan na slici 7.u O1 na slici poprimi konvergentni sferni oblik. ako je razmak OP dan gornjom jasno ističe potrebu za ispravnim obli­ formulom kovanjem leće. ako je zastoj nedovoljan. ako se pri­ karakteristike djelovanja leća mogu sjetimo kako se šire valovi na vodi u objasniti i s valnom predodžbom svje­ koncentričnim krugovima kad bacimo tlosti i s predodžbom svjetlosti kao če­ kamen u vodu. slučaju. Ovdje imamo potpuno sticama. oblika. Val svjetlosti poglavlju da predodžba čestica daje iz S kreće se radijalno prema vani. valna nam pre­ vi vala moraju putovati duže kroz sta­ klo nego drugi dijelovi. to je upravo Slika 7. Kod njih su umjesto da budu poredani u paralel­ veći zastoji na rubovima leće nego u nim ravninama kako su bili prije ula­ centru. Zbog zastoja kroz kcije i rada teleskopa. S.objašnjenje. Ovo 7. Oni fokusiranja leće. također. Zato je jasno da se sve osnovne je vrlo jednostavno shvatili. rubovima leće. Vidjeli smo da valna brzini kojom val putuje kroz staklo. možemo zadržati centralni naglašen. pa valna teorija očito pru­ jeniti u konvergentni. jer je potrebno da ne bude nekontroliranih promjena u 197 . Tada ćemo imati situa­ strelica. ako u sta­ kako svjetlost zaobilazi ugao i kako klu ima mjehurića zraka.

22 puta valna du­ žina podijeljena s otvorom teleskopa. jer ima zanimljivu primjenu na razlučnu moć teleskopa. Na slici je uređaj koji je upotrijebio Foucault da bi to dokazao. Ako sada želimo da nađemo kakav se poremećaj pojavio u nekoj točki P blizu O. a po našoj formuli ovo je upravo jednako omje­ ru valne dužine svjetlosti podijeljene s promjerom leće i pomnožene s bro­ jem 1. Ako su dvije zvijezde rastavljene pri manjem kulu nego što je ovaj. pa je očito da će se pove­ ćati u O. Slika druge zvijezde u žarišnoj ravnini bit će također svijetli krug. ali ekvivalentan na­ čin. Ovo znači da kut između smjerova dviju zvijezda mora biti najmanje jednak kutu označenom na slici 7. Spojimo točku P s centrom leće. Možemo napisati ovaj rezultat na ne­ znatno različit. slika zvijezde se formira točno u određenoj točki žarišne ra­ vnine .točki O na slici 7. 1. osnovno je da centar drugog bude udaljen od centra prvog za uda­ ljenost koja je jednaka ili veća od uda­ ljenosti od P do O. Evo nekoliko primjera koji sadrže ovu činjenicu. Račun pokazuje da će se svi dopunski valići poništavati u točki P kada udaljenost od O do P dana for­ mulom OP = 1. U slici 7. Zamisli­ mo jedan teleskop usmjeren prema udaljenoj zvijezdi. Ovo će biti "sadašnje" stanje stvari. ako postavimo ekran u žarišnoj ravnini teleskopa. nego kroz zrak. Drugim riječima. jer će se dva kruga fuzionirati. F je udaljenost od leće do O.19 Valna teorija svjetlosti je održiva samo ako svjetlost putuje sporije kroz medijum. sve dok ne dosegnemo udaljenost jednaku OP od centra ovog svijetlog kruga. nego kružni disk svjetla.18. tj.Sada se javlja zanimljivo pitanje. bit će ekran taman.22 F / D . Svi se ti dopunski valići putem zbrajaju sve dok ne dođu do O. Ovu kompliciranost je vrijedno pri­ hvatiti. mi neće­ mo dobiti samo svijetlu točku. Da se izračuna "buduće". neće biti poremećaja u P ako je udaljenost OP veća od valne dužine svjetla po­ množena s omjerom udaljenosti F i Slika 7. Ako ponovo pogledamo na sliku 7. Slijedeća je pretpostav­ ka da ima još jedna zvijezda koja se nalazi sasvim blizu prvoj zvijezdi.22 koji je blizu jedinici.14. žarišne točke. moramo izračunati kako su svi ovi dopunski valići utjecali jedan na drugoga sve dok nisu došli do to­ čke P.22. Ovo pitanje možemo riješi­ ti koristeći pojednostavljenje koje je prvi otkrio Huygens. njihove će se slike rasplinuti. U slučaju oka. možemo opravdano pitati. Doista. Ukoliko se ovaj drugi krug dobro ne razlikuje od pr­ vog kruga. Prema valnoj predodžbi. kao što su staklo ili voda. zamislimo nove valiće da se šire kako je pokazano. promjerom D i ponovo pomnožena s brojem 1.18. teleskop nam neće pokaza­ ti da postoji druga zvijezda uopće. Da se dva svijetla kruga dobro razdvoje jedan od drugoga. a D je promjer leće. gdje je val­ na dužina svjetlosti o kojoj se radi. pa nećemo imati sigurnu potvrdu njihove odvojenosti. da li val proizvodi neki poremećaj u točkama blizu O.18 imamo sferni val koji izlazi iz leće. 198 . Prema Newtonovoj predodžbi. Ljudsko oko i teleskop imaju istu primjenu. Buduće vlada­ nje vala može se odrediti najprije iz uzimanja položaja vala u sadašnjem trenutku i smatrajući da se dopun­ ski valovi šire iz svih točaka sada­ šnje valne fronte. Kut između ove linije i osi leće gotovo je jednak omjeru OP i F.

19. nadvladava pri­ rođeni nedostatak ljudskog oka . koje prolazi kroz zrak i pada na staklenu ploču. vrijedi samo ako svjetlost putuje brže kroz staklo nego kroz zrak. Prema Newtonovoj predodžbi.pod normal­ nim okolnostima oko 2 milimetra. svjetlo se reflektira na zrcalo M1 koje služi da vrati odmah svjetlo na­ trag na R. U ovom slučaju je svjetlo poslano prema zrcalu M2 umjesto prema M1 Udalje199 . pa je usporediti s brzinom kojom se ona kreće kroz zrak. uzro­ kovano prolazom svjetlosti kroz atmo­ sferu Zemlje. Zato R skrene zraku svjetla na leću L po nešto različitoj stazi. a povećanje brzine bi bilo potpuno u smjeru okomice na staklu. koje nikada ne prestaje. Međutim. Oprema. Palomaru.koje ne može. Ovo se može ispitati mjerenjem brzine svjetlosti koja prolazi kroz kruti ili tekući medi­ jum. prema valnoj predodžbi. lako je izra­ čunati da pod normalnim okolnostima ljudsko oko nije u mogućnosti da razabire dva objekta koji su razdvojeni pri kutu manjem od oko jedne lučne mi­ nute. dotle dok svjetlo nači­ ni ovaj dvostruki put. da­ pače i poslije izvođenja eksperimenata Fresnela i Thomasa Younga. koji bi ko­ načno dao ocjenu između Newtonove i valne predodžbe. lomi prema okomici. Newton je objasnio ovu činje­ nicu pretpostavkom da njegove čestice ili kuglice dobivaju na brzini kada uđu u staklo. To će reći. Dio svjetla udari na polusrebreno zrcalo G i refle­ ktira se u oko kod točke E1 . koji ima otvor od oko 500 centimetara. eksperi­ menata kakve smo mi upravo razma­ trali. Zbog toga su načinjeni pokušaji da se nađe odlučan pokus. Dokazivao je da staklo pri­ vlači čestice tako da svjetlo. R nije sasvim u istom položaju u kojem je bilo prije. također. na drugoj strani.promjer D je vrlo mali . Ova nas razmatranja jasno podsje­ ćaju da teleskop nije potpuni sakupljač svjetlosti. teorijsko je razlučivanje oko 1/40 lučne sekun­ de. brzi­ na bi bila veća u gušćem medijumu. Ali korištenjem telesko­ pa. treperenje zvijezda. Ako se prisjetimo da je valna dužina samo oko 1/2000 dio milimetra. kao što je staklo. da ono nije sasvim u položaju 1. Slijedi fokusiranje kroz leću L na ravninu zrcala R. koju je on upotrijebio. Kad je R u položa­ ju 1. pokazana je shematski na slici 7. razlučiti dva obje­ kta što leže približno u istom smjeru. Lako je vidjeti da će ovo uzrokovati da smjer kretanja čestica postane bliži okomici nego što je njihov smjer bio tokom prolaza kroz zrak. bez pomoći. Takav je eksperiment bio zaista nađen. ona bi bila veća u zraku. ali sada s rotirajućim zrcalom R. nego kroz zrak. Pokus se ponovi. koje počinje rotaciju u položaju 2. tako da. Vidjeli smo da je valna teorija održiva samo ako je ispravno da valovi svjetlosti putuju sporije kroz medijum. Teleskopom na Mt. Sukob između dviju teorija Newtonov ugled je bio tako velik da su mnogi ljudi još odbijali da prihvate očevidnost valne prirode svjetlosti. On. Svjetlo iz izvora S prola­ zi kroz malu rupu. Zatim dio svjetlo­ sti prolazi kroz poluposrebreno zrcalo G. poglavlju je rečeno da je Tycho Brahe uspio odrediti položa­ je zvijezda istog reda točnosti . U stvari. To je red točnosti koji su ostva­ rivali najbolji promatrači prije otkrića teleskopa. zrcalo R se brzo vrti. teorijski je moguće razlučiti dvije zvi­ jezde pri kutu od 1/4 lučne sekunde. U 2. koji ima otvor od 50 centimetara. Ne- wtonova predodžba. Pokus je stvarno izveo Foucault 1850. koje udari na ravnu staklenu površinu. godine. ni u najjasnijim i najmirnijim noćima.jednu lučnu minutu. premda svjetlo treba vrlo malo vremena da prijeđe od R do M1 i ponovo natrag. sprečava da se u praksi postignu razlučne moći velikih teleskopa. Podsjetimo se da se svjetlo. dobiva veću brzinu.

Slika 7. Ako je u jednoj točki val na vrhu. Ali. Ovo je ilustrirano na slici 7. nost između R i M 2 je potpuno ista kao udaljenost od R do M1.voda se kreće gore i dolje.22 Valni tokovi su uvijek konačne dužine. nitko nije ozbiljno vjerovao u Newtonovu predo­ džbu.21 Kretanje plovka pokazuje da titraj u bilo kojoj točki treba isto vrijeme za koje se cijeli val pomakne za udaljenost jednaku valnoj dužini. ali najprije slijedimo valnu predodžbu još dalje. tada će u susjednoj točki on biti dolje. Slika 7. itd. Kako ćemo vidjeti kasnije. Ovdje dolazimo do najvažnije stvari. 7. Foucault je ustanovio da se E2 u stvari. kako zahtijeva valna predodžba. svakako djelomično. Ne njiše se svaka točka samo za se nego. tada će se točka E2 nalaziti desno od E1 . S vremenom se cijela pro- 200 . Ako svjetlost putuje brže kroz vodu nego kroz zrak. Ovo se prostorno uređenje mjeri valnom dužinom (Ł). nalazi desno od E1 pa je prema tome obranio valnu teoriju. Od tada. malo različitoj od one izvorne ko­ jom je prolazila na svom putu od izvo­ ra do R. tako da svjetlo prolazi kroz vodu da bi došlo od R do M2 a također da bi se vratilo od M2 do R.Sl.20 U svakoj točki vala postoji jedan titraj. Vrhu ili tjemenu u A slije­ di dol u B. ali sada u E2 .20. do trenutka njenog najvećeg trijumfa. Vo­ deni val ima tri osnovna svojstva. tada će se točka E2 nalaziti lijevo od E1 . To je lako pokazati postavljanjem plovka na po­ vršinu vode. u svakoj njegovoj točki postoji njihanje . također. razvoj u XX stoljeću nas je prisilio da ponovo mislimo. ako svjetlost putuje po­ laganije kroz vodu. ali između R i M2 je cijev s vodom (T). udaljenosti između dva­ ju susjednih tjemena ili dva susjedna valna dola. Prvo. postoji prostorna relacija između kretanja gore i dolje u raznim točkama. razne točke imaju jedan uređen odnos. Drugo. na New­ tonovu predodžbu. kako zahtijeva Newtonova predodžba. a zbog toga se ovo svjetlo vraća na leću L ponovo po stazi. Možemo početi s pokušajem da ra­ zumijemo malo jasnije pojam vala. a ovom dolu slijedi zatim drugi vrh u C itd. do kraja XIX stoljeća. Zrcalo se R vrti točno istom brzinom kao u prvom pokusu. 8 označuje valnu dužinu. Svjetlo se ponovo reflektira od zrcala G u naše oko. Visina valova opada prema granicama valnog toka.

pomiče od svog najvišeg do svog najnižeg položaja i natrag. uzeto iz djela Maxwella: Treatise on Electricity and Magnetism. i s vremenom se cijela prostorna slika kreće. Ako je brzina kretanja vala V. U jednom trenutku.stoma slika kreće onako kako je poka­ zano na slici 7.22. kao kad bacimo kamen u mirni ribnjak. Pri malim udaljeno­ stima mi nismo svjesni vremena koje je potrebno svjetlosnom signalu da dođe do nas. zatim postoji relacija između stanja ovog ti­ tranja u raznim točkama. jednako :V.21. Vrijeme potrebno za potpuno njihanje u svakoj točki je jednostavno vrijeme potrebno valu da prijeđe uda­ ljenost koja je jednaka valnoj dužini. nizovi valova su uvijek konačne dužine. emitiran iz nekog izvora. koje je potrebno da se val po­ makne za . kao što se može vidjeti na slici 7. jednostavno zato što se svjetlost kreće velikom brzinom. uzro­ kujući da se jedan konačni niz valova sam rasprostire. Valovi se šire prema vani . U stvari. tada je vrijeme. Prema tome su ova tri osnovna svoj­ stva valova: u svakoj točki mora biti nešto što titra (u slučaju vodenih valo­ va to je gibanje vode gore-dolje). Visine valova se postepeno smanjuju prema krajevima. jedan pravi­ lan niz vrhova i dolova. U nekom trenutku valovi još ne dosegnu neku točku. na danom mjestu. A u nekom kasnijem oni su je već prešli. Svjetlo sigurno ima sposobnost da se rasprostire. postavljen na vodi. Ali Gore: Dijagram linija jakosti u uzbu­ đenom polju. Posljedica ovog kre­ tanja je njihanje svake odvojene točke.oni stvarno putuju prema vani po vodi. Treće je svojstvo valova na vodi da oni uzrokuju potpuno širenje niza va­ lova. Dolje: James Clerk Maxwell. bilo bi logično da se upitamo ima li svjetlost ova tri svojstva. sigurno putuje iz tog izvora na takav način da ga u jednom kasnijem trenutku može primiti uda­ ljeni promatrač. a u kasnijem trenutku on je dolje. val je gore. čovjek koji je pokazao da je veličina koja titra u valu svjetlosti električno polje. Ovo je vri­ jeme za koje se plovak. Prije nego se odlu­ čimo da prihvatimo valnu predodžbu svjetlosti. Razmotrimo ih obrnutim redom. 201 . Svjetlosni signal.

postaje relativno lako da se uvi­ di razlika između svjetlosnog vala i vo­ denog vala. stvar koja titra je sama voda. razmo­ trimo ponešto fantastičnu poredbu. pa je posjećenost bila nešto slabija. U utorak film nije bio tako dobar. U ponedjeljak je film bio dobar pa je posjećenost ki­ nima bila vrlo velika. pa je posjećenost bila još manja. Dolje je tip torzione vage koju je upotrebljavao Coulomb za for­ muliranje zakona sile između elektri­ čnih naboja. Kad se ovo shvati. U nekoj državi su gradovi izgrađeni na jednakim daljinama uzduž duge ra­ vne ceste. Svjetlo ta­ kođer ima i drugo svojstvo naših va­ lova. Me­ đutim. da li svjetlo predstavlja oscilaciju svake pojedine točke. emitirano s daleke zvijezde. Sasvim je moguće da postoji nešto što oscilira u svakoj točki bez bilo kakvog pomicanja čestica uopće. stoljeća prikazuje eksperiment da bi se poka­ zao značajan efekt stvaranja elektrici­ teta trenjem. u petak. Val je jedna struktura. je­ dna organizacija koja se kreće naprijed. Da to bude jasnije. Dok svjetlo može pu­ tovati kroz područja. prostornu relaciju koja je izraže­ na u nizu pravilno poredanih vrhova i dolova. dok u ponedjeljak nije prispio tako izvrstan film da je posjećenost po­ novo bila najveća. ona se jednostavno giba gore-dolje. Ali kretanje materijalnih čestica nije osnovno stanje za opstanak vala. kako je nacrtano na slici 7. Sama voda se ne kreće naprijed. pa se zato na ovaj način ne može prenositi oscilatorno gi­ banje. Na ovaj način je oscilaciju proizveo broj ljudi koji su do- 202 . što to titra? Ovdje postoji bitna razlika. Ali kre­ tanje same vode i kretanje vala uopće nisu slični. gdje u biti nema materijalnih čestica. Materijal­ ne čestice vode se kreću na ovaj način izražujući titranje. Ali. pa se poboljšanje nastavilo i u subotu i nedjelju. U sluča­ ju vode. treba na tisuće godina da putuje kroz prostor da bi došlo do nas. Tako se nastavlja­ lo iz tjedna u tjedan. Gornja siika iz 18. a ako predsta­ vlja.20.Mnogi je pionirski rad o magnetizmu elektricitetu trebalo da bude načinjen prije no što se shvatila priroda valova svjetlosti. film je bio nešto bolji. U srijedu je film bio još lošiji. svjetlo. Svaki dan se u prvom gradu na cesti daje novi film. ona se stvarno kreće gore-dolje. dok je u četvrtak film bio tako loš da toga dana nitko nije išao u kino.

A poslije prikazivanja filma u drugom gradu.lazili u kino svakog dana. pe­ tnaestom gradu i tako redom. da je i u drugom gradu bilo oscilacije u po­ sjetima kinu. a najmanje petkom jer se sve ponavljalo jedan dan kasnije nego u pr­ vom gradu. slani su uzduž ceste po dostavljaču. ovdje oscilira broj ljudi koji posjećuju kino iz dana u dan. s pomakom od jednog dana izme­ đu susjednih gradova uzduž ceste. 203 . mogao prikazivati u uto­ rak u drugom gradu. imali vrh posjećenosti ponedjelj­ kom. koji su bili prikazivani u prvom gradu. tako da se film. a dol posjećenosti četvrtkom. dostavljač je nastavio prenošenje slijedećeg dana u treći grad. Ovo znači. i tako re­ dom. prikazivao utorkom. kao kod vodenog vala. jer ima nešto što oscilira u svakom gradu. a dol posjećenosti petkom. a najlošiji u subo­ tu. Posjećenost je svakog ponedjeljka bila najveća. osmom. dok su u drugom. viđen iznad Moskve. Zato su prvi grad. koje su nosioci oscilacije. I tako se to nastavljalo iz grada u grad. Ali ovdje sigurno nema materijalnih čestica. šesnaestom gra­ du. Ukratko. koji se mogu promatrati na Zemlji. Jasno je da se u prvom. jedna organizacija nekog oscilatornog svojstva od točke do točke. osmi grad. Tu je najviše posjeta bilo utorkom. devetom. i tako redom. Ovaj val naše fanta­ zije također ima prvo svojstvo vode­ nog vala. sasvim Najdramatičniji oblik izmjenjivanja supro­ tnih naboja. val je jednosta­ vno kretanje strukturalne organizaci­ je. Drugi grad. koji se prikazivao u ponedjeljak u prvom gradu. a svakog četvrtka najmanja. Iz dana u dan filmovi. Udaljenost od prvog do osmog vala određuje valnu dužinu ovog sustava. imali su vrh posjećenosti utorkom. dok sam val prijeđe za jedan dan udaljenosti između gradova koje su jednake. Val ove usporedbe jasno pokazu­ je drugo i treće osnovno svojstvo vo­ denog vala. Tako je u trećem gradu najbolji film bio prikazivan srijedom. prikazi­ vao najbolji film ponedjeljkom. I priliv nov­ ca u blagajnama je također bio takav. deveti grad i tako redom.

odgovor koji je zahtijevao opće odbacivanje etera. dali i ime . Oni su mu. Danas znamo da se ove dvije vrste . da su vjerovali u postojanje idealnog krutog tijela koje ispunjava cijeli pro­ stor. Kako ovo mo­ žemo dovesti u sklad s valnom predo­ džbom svjetlosti? I najveći učenjaci su bili tako sme­ teni kad se postavljalo ovo pitanje.Oersted je prvi dokazao da sva­ ki naboj proizvede električno poije. kao što su to radili Gauss. kao u slučaju vala na vodi. štaviše. nezavisnog od toga što može biti oscilatorno svojstvo. bit će potrebno da se vratimo natrag i pogledamo postignuti razvitak u drugim granama znanosti. praznom prostoru. Couchy i Riemann pokušali da riješe problem. Prije nego prijeđemo na ispitivanje rje­ šenja Maxwella. Gore je model aparature. koji je potpuno smeo ljude u pe­ riodu od sto godina. nismo pokaza­ li u čemu se sastoji titranje svjetlosti. Danas nam nije potrebno shvaća­ nje oscilacije kao premještanje čestice i čestica. Uprkos tome. po­ jam. Oni su bili opsjednuti ide­ jom da svaka oscilacija nužno sadrža­ va premještanje čestica. što je Maxwvell radio na rezulta­ tima eksperimenata umjesto da je ra­ zvijao čisto matematičku koncepciju. Najve­ ći matematičari XIX stoljeća radili su na ovom problemu. nego su oni smatrali da se ono ne može zamijetiti nikakvim osjetima. Tako smo pokazali da titranje ne za­ htijeva kretanje čestica. U XVIII stoljeću je već bilo pozna­ to da postoje dvije vrste elektriciteta. jer su bili opsjednuti idejom da je za titranje vala nužno potrebno pre­ mještanje čestica. Premda je dobio ispravan odgovor. učenjaci i mate­ matičari su se još uvijek držali pojma eter. nije mogao ja­ sno razumjeti dublji smisao svog vla­ stitog rada. Oni su dobro znali da se svjetlost može kretati kroz prostor gdje imade nedovoljno čestica da budu no­ sioci takvih oscilacija.eter. Ali. a računanja titranja ovog krutog tijela obavljala su se na gotovo jednak način kako su se obavljala računanja u slu204 čaju svakidašnjeg krutog tijela. Ironično je da James Clerk Maxw­ ell. koji je riješio zagonetku u trećem kvartalu XIX stoljeća. Maxwell je uzimao rezulta­ te golemog broja eksperimenata i njih pretvarao u matematički oblik. Sada se pojavilo zanimljivo povije­ sno pitanje. Na ovaj način su Gauss. on je do kraja svog života pokušavao tumačiti svo­ ju teoriju na prisutnosti etera. On je smatrao da njegova teorija ima neki nedostatak kad se ne može dovoljno prilagoditi koncepciji etera. koju je upotrebljavao da bi pokazao efekt. Konačno je Einstein raspršio pojam etera. Očito je da to nije bilo kruto tijelo u običnom smislu riječi. ali će samo naboj koji se kreće proizvesti magnetsko polje. ali učenjaci XIX stoljeća nisu mislili tako. smještenu na sto­ žeru ispod žice što je povlači. a sam je bio obuzet predrasudom u korist podređene koncepcije? Odgovor je u tome. on bi se gotovo uvijek pokazao neispra­ vnim. koji ima direktna struja na iglu kompasa. Mislilo se da se svjetlost sastoji iz ti­ tranja ovog elastičnog krutog tijela. Kako je Maxwell mogao doći do ispravnog odgovora. Riemann i Couchy. uvijek kada su ra­ čuni pokazali neki novi rezultat. koji bi se mogao potvrditi eksperimentom. Ono postoji u ma­ teriji i vakuumu.

tako da se jedan tip izmjenjuje s dru­ gim. oni će pokušati da se ponovo pomiješaju. Na primjer. naravno. Ali. Pred kraj XVIII stoljeća Coulomb je otkrio zakon sile koji djeluje između električnih naboja. Snaga pritiska ovisi o snazi polja. Isto se dogodi ako brzo skinemo najlonsku košulju. a proto­ ni drugu. Ovo je lako opaziti u brojnim svakodnevnim iskustvima. ako ih imamo odvojene. a kosa veli­ kim brojem druge vrste. Faraday je po­ kazao da se električno polje može oroizvesti iz magnetskog polja pod uvjetom da se magnetsko polje mi­ jenja s vremenom. češalj će postati nabijen velikim brojem jedne vrste čestica. a ono iza­ ziva mehaničku reakciju na drugi naboj. dok zrak oko njih ima obilje drugog tipa naboja.Slika prikazuje jednu od soba Faradayjeva laboratorija. Električna polja se mogu zamisliti kao nešto što gura električne naboje i pokušava ih pokre­ nuti kako bi započeli kretanje. Pod tim imenom se podrazumijeva električno polje koje može postojati u nekom području pro­ stora bez obzira da li u tom području ima ili nema materije. Elektroni nose jednu vrstu.električno polje. Dva različna tipa naboja se privlače. Magnet se mora kretati. Možemo zamisliti reakciju između dvaju različitih naboja na slije­ deći način. a zrak je suh. Ovo je jednostavno ekstremno brz prijenos naboja između oblaka i zemljišta. kada kapi vode počnu padati kao kiša. a smjer pritiska ovisi o smjeru polja. umjesto da se i jedan i drugi drže odvojeno. Oblak ostane samo s jednim tipom naboja enormne količine. Možda je najdramatičniji oblik takve mješavine. To će reći. ako se češljamo. vidjet ćemo da je jedna dobila preobilje jedne vrste naboja a. Potpuno je isto ako kažemo da drugi naboj stvara električno polje koje reagi­ ra na prvi naboj. I jedno i drugo su općenito promjenljivi od to­ čke do točke. elektriciteta pojavljuju iz dva različita tipa naboja. a Coulomb je otkrio način na koji oni to postižu. Što se događa u olujnom oblaku? Kapi vode imaju obilje jednog tipa naboja. kojeg nose bazične vrste čestica od kojih je izgrađena materija. one sa sobom nose i svoje naboje. koju možemo promatrati na Zemlji. tako da su u početku ova dva tipa naboja podnošljivo pomiješa­ na. Ako trljamo površine dva­ ju materijala. Ova se količina povećava sve dok električne sile između oblaka i zemlje ne postanu tako velike da proizvedu munju. udarac munje. Prvi naboj stvara električno polje po Coulombovu zakonu. druga će površina imati pre­ obilje druge vrste. Naboji stvaraju električna polja. Na ovaj način dobiva­ mo mehaničku silu koja djeluje na oba 205 . koji omogućuje dvama različitim tipovima naboja da se ponovo izmiješaju. On se može naj­ bolje shvatiti pomoću novog pojma .

ja ili broj titraja u sekundi iznosi 60. Ovim se zatvorio jedan krug postoji električno polje koje stvara tok -jedno titranje električnog polja. Coulombov zakon se no ulijevo. Sla­ trajne struje još nisu bile karakteristične bljenje se nastavlja sve dok konačno za svakidašnji život. To je ono što zo­ čkim Državama standardna frekvenci­ vemo istosmjerna struja. također. koje je usmjereno udesno i broj naboja. koje je usmjere­ teže da ih približe. elektrona duž žice. Kako vrijeme protječe. bolje. pa otada ono počinje rasti može izraziti preciznim matematičkim sve dok ne postane snažno poput onog koje je bilo usmjereno udesno. ako je ono dena da ima pedeset takvih titraja u jednolično i stalno. a drugi put u čestica. ne nestane električno polje u točki. Heinrich Hertz je umjetno proizveo valove raznih valnih dužina. Unutar žice no polje. a to je načinio Gauss. lijevo usmjereno polje počinje tričnom polju. ili. a ne premještanje materijalnih put u jednom smjeru. ali još pokazuje udesno. mehaničke sile teže da ih udalje ali. Nasuprot. nazvan je nastavi rasti sve dok ne postigne istu električna struja. jer je veličina koja titra kod vala polje oscilira u svakoj točki unutar svjetlosti. po­ lako shvatiti prije sto godina. ako Za daljnji trenutak vremena razvije se su oni suprotnog tipa. Poslije oblikom. da je električno polje najprije usmjere­ Ali je ovo bio pojam koji se nije mogao no udesno. Ako su oba naboja istog tipa. mehaničke sile slabo električno polje. Gore su njegov oscilator ili odašiljač. jedna od veličina. oni su podložni mehani­ slabiti sve dok. kao u slučaju valova na vodi. i njegov rezonator ili prijemnik. kada trilje slabi. naboja. Ovo električno po­ Naša električna mreža je tako izve­ lje je paralelno sa žicom a. suprotnom smjeru po žici. U bilo kojoj danoj točki zamislimo električno polje. a veliki je polje. električne 206 . To se upravo događa snagu kao prethodno desno orijentira­ kada struja teče po žici. Imamo titranje polja u joj elektroni struje izmjenično: jedan­ točki. ne padne na čkoj sili pa će se početi kretati ukoliko nulu. Da se stvo­ Ovo nam daje početak uvida u Maxwri takvo osciliranje u smjeru kretanja ellovo rješenje problema prirode svje­ elektrona. Ali. dok u Sjedinjenim Ameri­ stalni tok uzduž žice. što je izmjenična struja s kojom Ovdje imamo vrlo različit pojam o se najviše susrećemo u svakodnevnom titranju od onoga koji je dan kod vo­ životu? Izmjenična struja je ona u ko­ denih valova. Budući da se naboji nalaze u elek­ ovoga. potrebno je da električno tlosti.Heinrich Hertz Jednom je već pokazano da su veličine koje titraju u vatu svjetlosti električno ili magnet­ sko polje. koji se kreće. poslije čega se ponovo pojavlju­ nisu na neki način zadržani. žice. elektroni će imati sekundi.

Samo kada je svaka čno polje. jer električno polje. što ga Ova fotografija. nastalo u žici. magnet­ sko će polje nastati samo ako se on kre­ će. ljem i stvoriti električno polje? Rješenje bez obzira je li ili nije u toj točki ko­ ovog problema je bilo krunsko ostva­ mad žice ili magneta. Ovo je Faradayjev prin­ Sada je bilo lako uvidjeti da je s cip indukcije. zaista. Kada je Maxvell pregledao Faraday­ električnim poljem moguće stvoriti magnetsko polje. a naboji koji se magnetskog polja potpuno nezavisnu kreću.struje koje su proučavali učenjaci poče­ tkom XIX stoljeća. U ovom znače­ renje Faradayja. stvorit će magnetsko od neposrednog prisustva bilo magne­ polje. struju u žici ako žica i magnet osta­ Uvođenje vremenske promjene bilo nu u nepromijenjenom odnosu. Na taj način je elektri­ nezavisne suštine. Maxwell je uspio stoljeća. Nova se stvara stalno magnetsko polje. godine je Oersted otkrio da takva stalna istosmjerna struja stvara magnetsko polje. ali se na ovakav način đu električnog polja i magnetskog po­ problem nije mogao riješiti. Ali. pa su relacija sada razlikovala od stare rela­ svi pokušavali preokrenuti situaciju. Oko 1820. može uzroko­ je relaciju između električnog polja i vati njihovo kretanje. Oersted je pokazao da. Ovo je bilo nešto što Može li se započeti s magnetskim po­ se moralo primijeniti u svakoj točki. pošao od pogre­ eksperimenata. zno izračunati magnetsko polje. struja potekla. jer je Faraday. otkrio koje djeluje na naboje. ili struje. Ako imate ma­ magnetsko polje mijenja od trenutka gnet i zavojnicu. pokazuje prvu Marconijevu napraviti za stalne struje i magnetska radio-instalaciju. je li moguće i suprotno? ta bilo zavojnice. to je također bilo na­ šne pretpostavke. nikada nećete stvoriti do trenutka vremena. treba pomicali. cije u tome što je promjena s vreme­ To znači da su oni pokušavali stvoriti nom postala vrhunski važna. Poslije Oerstedova otkrića Ampere je izveo niz važnih eksperimenata koji su omogućili Maxwellu da nađe matemati­ čku jednadžbu po kojoj se može preci­ Maxwell i Hertz su utrli put za radio. jev rad s matematičkog gledišta. polja ono što je Gauss već napravio za naboje i električna polja. jer se prije Oerstedova otkrića smatralo da nastaju samo kod magneta. pa je i stvar stalna i ništa se ne mijenja s vre- 207 . Jer u slučaju isto­ lik Maxwellovom vlastitom izražavanju smjerne struje stalno električno polje rezultata Oersteda i Amperea. Maxwell stalno električno polje iz stalnog ma­ nije pronašao direktnu relaciju izme­ gnetskog polja. nego način na koji polje se može stvoriti iz magnetskog se električno polje mijenja od točke polja samo ako se to magnetsko polje do točke prostora i odnos po kojem se mijenja s vremenom. dok naboj stvara električno polje bez obzira da li se kreće ili ne kreće. snimljena pred kraj stvara stalna struja. Magnetska polja nisu bila nešto novo za znanost. bile su istosmjerne. Tek je je sasvim novo. Električno lja u nekoj točki. kao i Gaussovoj generalizaciji Coulombovih svi drugi u to vrijeme. Do ovog se rješenja nju je nova relacija koja je bila nalik nije došlo lako. Pokazalo se da elektri­ Faraday došao na ideju da se magnet čno i magnetsko polje nisu odvojene.

208 . kod kojeg raspršena svje­ tlost pada direktno na film za registraciju. pred kraj 19. a dio upija ili apsorbira. sto­ ljeća otkrivene su X-zrake (rendgenske zrake) . Ovaj rendgenski snimak načinjen je 1897. Slika 7. proizvedene apsorpcijom svake boje. Brzina kojom se elektroni emitiraju ovisi samo o boji svjetlosti.24 Bijela svjetlost se ponovo raspršuje. je­ dnostavniji.valne dužine do stotine i tisuće puta kraće nego valovi plave svjetlosti. Ali.24. može dati mnogo puta veću osjetljivost. Metal reflektira dio svjetlo­ sti. Teleskop od 76 centimetara. kao u slici 7. ali postav. ali ovog puta razne boje padaju na razna područja li­ stića. a samo svjetlo određene boje prolazi kroz otvor S na metalni listić. struje elektro­ na svake boje mogu udariti na razne točke na filmu ili ploči za registraciju. godine. Slika 7 25 Ovakav je postav. koji koristi postav slike 7.24.23 Bijela svjetlost se raspršuje pomoću prizme. Slika 7. postaje potencijalno jednak teleskopu od 760 centimetara koji upotrebljava jednostavniju napravu.U početku su se duži valovi lakše proi­ zvodili nego kraći. možemo separirati. Apsorpcija uzroku­ je da elektroni budu izbačeni iz metala. Danas poznajemo još mnogo kraće valove u gama-zrakama atomskih eksplozija. Ako elektrone. a ne o intenzitetu.

dok treća jednadžba. njegova vlastita jedna­ džba mu je omogućila da odredi ma­ gnetsko polje nastalo od toka struje. Oersteda i Amperea ili Faradayja. Druga jednadžba sada povezuje magnetsko polje s vremenskom pro­ mjenom električnog polja. tada su polja nezavisna jedno od drugoga. koje je određeno drugom jednadžbom. jednostavno mislimo da električno polje ima svoju maksimalnu snagu u određenom smjeru. u stvari. jedna­ džbom kojom je on sam predstavio eksperimente Oersteda i Amperea. tj. Osim toga. Zašto je svjetlost ograničena na područje val­ nih dužina između približno 1/3000 i 209 . ustanovljeno je da su električno i ma­ gnetsko polje bili. jednadžbom koja je izve­ dena iz Faradayjevih eksperimenata. Sada je došao rezultat. Maxwell je imao na raspolaganju tri različita ma­ tematička rezultata. Situacija je sada imala zadovoljavajuću simetriju. pa se Maxwell dao na posao da modificira jednadžbe na takav način da se postigne slaga­ nje. ako je poznato jedno. a sigurno nema titranja zamišljenog etera. Gaussov mu je omogućio da odredi električno polje od niza naboja. Maxwell je sada vidio da mora u nju uvesti izraz koji zavisi o mjeri kojom se električno polje mijenja s vremenom. gdje nema ni naboja ni struje. ili. U posebnim trenucima postoje analogije s valnim tjemenima i valnim dolovima. koji je omo­ gućio učenjacima da konačno izbace neugodan eter u kojem su tako dugo glibila njihova razmišljanja. Maxwell je ustanovio da može po­ stići suglasnost uvođenjem novog izraza u drugu od jednadžbi. dobivena od Faradayjevih rezultata. pokazivala relaciju između električnog polja i vremensku zavisnost magnetskog polja. Stvar koja titra u svjetlosnom valu u stvari je sposobnost da se guraju električni naboji. Trebalo je paziti da se ne unese u jednadžbe ništa što bi kvarilo njihovo slaganje s eksperimentima Coulomba. za koje smo našli da ih ima svjetlost. a nova je jednadžba. Kada je Maxwell razmotrio ova tri rezultata za­ jedno. električno polje. ali kada nastaje promjena s vremenom. novi izraz jednosta­ vno iščezava ne dajući doprinos ispod utvrđenih uvjeta i zato nije kvario sla­ ganja s Oerstedovim i Ampereovim ek­ sperimentima. može se odrediti drugo iz Maxwellovih jednadžbi. U prijašnjem obliku je ova jednadžba povezivala magnetsko polje s tokom stalne istosmjerne struje. Na prvi pogled bi se pomislilo da teorija svjetlosti vrijedi samo za ogra­ ničeno područje valnih dužina. a Maxwellova jednadžba pokazuje da električno polje ima potpunu stru­ kturnu organizaciju vala. a da ti valovi imaju sva svoj­ stva svjetlosti. Električno polje. a ovi su povezani međusobno u smjeru kreta­ nja svjetlosti. Ovdje je bio odgovor na pitanje o prirodi svjetlosti. Naravno. povezuje električno polje s vremenskom promjenom magnetskog polja. Možete izabrati oboje jer. i magnetsko polje. Takva je bila situacija. kažemo udesno. prenošeni valovima. kada kažemo da ono ima dol. Nema kretanja goredolje kao kod vala na vodi. izvedena iz Faradayjevih rezultata. Nemo­ guće je da se magnetsko polje mijenja s vremenom bez pojave odgovarajućeg električnog polja. magnet­ sko polje.menom. Kada su nove jednadžbe primijenjene na va­ kuum. nisu se u svim slučajevima slagali s trećom jednadžbom. Veličina koja titra u svjetlosnom valu je elektri­ čno polje. koje je odre­ đeno prvom jednadžbom (Gaussovom jednadžbom). vidi se da su oba polja nerazmrsivo povezana zajedno. našao je da su oni matematički nespojivi. Kad kažemo da u odre­ đenom trenutku val ima vrh u odre­ đenoj točki. ako više volite. matematičko se neslaganje nije moglo tolerirati. mislimo da električno polje ima svoju maksimalnu snagu suprotnog smjera. kažemo ulijevo.

Zaslon pokazuje svijetle linije. U teoriji nema ništa što bi spreča­ valo mogućnost postojanja valova koje god dužine. Zato svjetlost kod izlaska ima manjak tih posebnih boja. kao i atome. također. 1/1500 dijela milimetra? Maxwellova teorija ne daje odgovor na takvo pita­ nje. koje imaju valne dužine 100 do 1000 puta kraće od pla­ ve svjetlosti. nekoliko godina poslije iznošenja Maxwellovih rezulta­ ta. prihvaćamo. proizvedene na gornji na­ čin. Pri prolazu kroz hladniji plin nešto se svjetlosti apsorbira. i u predviđanju postojanja mnoštva novih zračenja koja tada bisu bila po­ znata nauci. i. para­ lelne s otvorom. Tokom cijele povijesti čovjeka vjero­ jatno nije dano ovakvo značajno pre­ dviđanje. da u biti postoji neograničeno područje valnih dužina u prirodi. Slika 7.28 Vrući plin. Pred kraj XIX stoljeća bile su otkrivene X-zrake ili rendgenske zrake. Odmah se pojavilo pitanje. U vrije­ me kada je Maxwell dao svoju teoriju. koji sadrži slobodne elektrone.27 Spektralne linije. koje su pale na mjesta što odgovaraju karakterističnim bojama a koje atomi plina emitiraju. Ove zrake su naprosto zračenja s valnim dužinama oko milijun puta manjim od onih u običnoj svjetlosti. emitira svjetlo s kontinuiranim spek­ trom. Slika 7. a razlog zašto smo rekli da je svjetlost ograničena na vrlo usko područje nalazi se u tome što su naše oči osjetljive samo za to usko područje valnih dužina. bile su ot­ krivene kraće valne dužine. duge valne dužine je načinio Heinrich Hertz. nisu bile poznate u prirodi ni vrlo duge ni vrlo kratke valne dužine. Tako apsorbirano svjetlo ima iste diskretne boje kao što bi imao hla­ dniji plin emitiran pod uvjetima kao na slici 7. Dio spektra što ga proizvodi plinoviti natrij Dvije jake linije (žute) su takozvane D linije. Tako vidimo da je Maxwell uspio ne samo u obja­ šnjenju prirode svjetla nego. a nedavno smo se upo­ znali i s gama-zrakama koje nastaju u eksplozijama atomskih oružja.Slika 7.28. da li se mogu proizve­ sti umjetno u laboratoriju nove valne dužine s kojima se još nije eksperi­ mentiralo? Iz tehničkih razloga je bilo u početku lakše proizvesti duge valove nego kratke. U slijedećim godinama. također. Teorijska otkrića Maxwella i pionirski rad Hertza postavili su osnovu današnje radio-tehnologije. zaista. Ako prihvatimo Maxwellovu teoriju. Kvantna teorija svjetlosti Ironija je da su se u valnoj predo­ džbi pokazale pukotine u trenutku 210 .26 Svjetlost iz vrućeg plina prolazi kroz otvor raspršuje se pomoću prizme i zatim pada na zaslon.

kada metal apsorbira svjetlost. ali. prostran oblak elektrona koji okružu­ Kvantna teorija ima neposrednu ju malu tešku jezgru. kvanti radio-valova su relativno normalnim atomima ima relativno neškodljivi. a dio apsorbira. gdje je bijela svjetlost rasta­ još veću. jer imaju male energije.28. elektroni uvijek emiti­ rani istom brzinom i energijom. je boja svjetlosti ista. energija emisije elektrona se mijenja kako se mijenja boja svje­ tlosti. nego oni koji sačinjavaju plavo svjetlo. pa je najveća za plavu svjetlost.29 kao rezultat apsorpcije on emitira elek­ Ako je svjetlo slike 7. Kvanti koji izgrađuju gamavljena pomoću prizme u svoje sastavne zrake imaju najveću energiju uopće. a ne o njenom intenzitetu. Međutim. Kažemo da atom metala apsorbira kvant. pojedini se kvanti ne razlikuju. a da Slika 7. Slika 7. Zato kvanti koji sačinja­ je apsorpcija uzrokovala izbacivanje iz vaju x-zrake i gama-zrake imaju tako metala nabijenih čestica. tako su stvarno se elektroni emitiraju ovisi samo o boji slabi. Linije odgova­ svjetlost od mnogo kvanta. kvanti koji sačinjavaju crveno na slici 7. prolazi kroz slične procese.23. svjetlo određene boje prolazi kroz nju Ukratko. U najvećem broju slučaja ko­ njena od zasebnih jedinica i da su te je­ riste se fotografske ploče. kvanti koji izgrađuju crveno svjetlo. ono će proizvesti svijetlu tlost sastoji od samo malo kvanta. gdje se dio valna dužina igra u valnoj predodžbi: reflektira od metala.29 je u stvari spe­ ktar Sunčeve svjetlosti svjetlo imaju pojedinačno veću energi­ 211 . (Treba se sjetiti da u svim tkiva. Zato kažemo da svi kvanti koji izgrađuju plavo svjetlo imaju pojedinačno veću energiju nego Svjetlo koje emitira površina Sunca. pokazane Slično.) Mnogi nebeski objekti koje astronomi Iznenađujuće je da brzina s kojom žele da proučavaju. Zato su za svjetlost jedne boje. Oni koji sačinjavaju ultramože objasniti što se događa kada na­ ljubičasto svjetlo imaju veću energiju staje apsorpcija svjetlosti. ali se u po­ dinice različite za razne boje. Slaba se svje­ dne na ekran. dok je emisija svakog elektrona individualni proces koji se odnosi samo na jedan kvant.28 raspršeno i pa­ tron sa svoje površine.njenog najvećeg trijumfa. ubrzo ju nego oni koji sačinjavaju infracrvese pokazalo da valna teorija sama ne no svjetlo. boje. a najmanja za crvenu. najkraća valna dužina najveća kvan­ Može se dokazati eksperimentom da tna energija. ukoliko raju bojama koje apsorbiraju atomi hla­ dnijeg plina. Ove su česti­ velike energije da oštećuju biološka ce elektroni. jer. Razmotrimo situaciju pokazanu na dok oni koji izgrađuju x-zrake imaju slici 7. da se ne može koristiti oko da svjetla. jaka pozadinu i tamne linije. Ovo otkrije njihovu svjetlost koju skuplja je jaki dokaz da je "bijela" svjetlost nači­ teleskop. Ova svjetlost ulogu u kvantnoj teoriji svjetlosti kakvu padne na metalnu foliju. Iz ovih se oblaka vezu s konstrukcijama i izradama da­ elektrona izbacuju pojedini elektroni našnjih astronomskih instrumenata. Nazovimo sljednje vrijeme nastoji raditi s elektrosada ove jedinice kvantima i opišimo apsorpciju svjetlosti kvantima. kvantna energija igra istu na drugu stranu ekrana. One su pale na ekran koji ima pu­ Drugi ekstrem su radio-valovi koji kotinu kod S tako postavljenu da samo imaju najmanje energije.

ako možemo držati odvoje­ no elektrone plave svjetlosti od onih cr­ vene svjetlosti itd. kao na slici 7. primljen od slabog svemirskog objekta.23. Na taj način možemo dobiti sliku na filmu preko posredovanja elektrona. Istraživanje je sada usmjereno na još ambiciozniju napravu. Često. elektroni će biti izbačeni iz katode od 212 svjetla svih boja. kako je pokazano na slici 7. Svrha je svega ovoga da nam ova­ kva naprava omogući proučavanje objekata s mnogo slabijom svjetlošću. S mijenjanjem položaja pukotine mo­ žemo urediti da svjetlost raznih boja padne u katodu. tako da se sjaj zvije­ zde s obzirom na jednu posebnu boju može izmjeriti.24. također otvara i druge mogućnosti. a da pri tom ne gube energiju.23. Na ovaj način danas astronomi mjere prividne sjajeve zvijezda. možemo postići da odvojene struje udare na razne točke filma. inače. U stvari. Na taj način moguće je precizno reći kako su plave ili kako su crvene zvijezde. mo­ žemo ih uzeti kao jednu cjelinu. Ako možemo na neki način spriječiti sve ove elektrone da se pomiješaju. kao na slici 7. Do sada smo raspravljali samo o apsorpciji svjetlosti. mogla bi se napraviti oko stoti­ nu puta osjetljivija nego naprava koja upotrebljava jednostavan film.60 metara. atomi se vladaju kao kugle bilijara: one se odbijaju i kreću u dru­ gim smjerovima.. kako se ona obično zove. Iznos svjetla. energija se gubi pri sudaru ato- .nima koji nastaju pri takvom procesu. može se točno izmjeriti ako izbrojimo elektrone koji su emitirani s metalne površine. a ne neposredno preko svjetlosti. Ako se oslobo­ dimo pukotine i dozvolimo da sve svje­ tlo padne na katodu. kako ćemo vidjeti u kasni­ jim poglavljima. Raspored. kada se takvi sudari dogode. osim u kratkim trenucima sudara. u drugim slučaje­ vima. Ovo znači da će teleskop s otvorom od samo 76 centimetara biti potencijalno jednak teleskopu otvora od 7. Međutim. umjesto da brojimo pojedine elektrone. a jakost takve struje može se izmjeriti velikom preciznošću. Ili. Kad oni napuste metalnu foliju ili katodu.24.25. naprava pokazana na slici 7. a astronomi mogu dobiti mnoštvo informacija iz takvih mjerenja. prikazan na slici 7. mogu se kanalizirati u isti smjer da bi stvorili električnu struju. Što se događa kada materija emitira ili isijava svje­ tlo? Razmotrimo jednostavan slučaj toplog plina u kojem su pojedini atomi odvojeni.

Poseban tip atoma je sposoban da emitira samo kvante određenih boja koje su karakteristične za njega. da bismo odredili kakve vrste atoma ima emitirajuća svjetlost. Vidjeli smo kako razni tipovi ato­ ma emitiraju samo svoje karakteri­ stične boje. prolazeći kroz prizmu. rastavlja na sa­ stavne boje koje se mogu promatrati na ekranu. ma. a i zvjezdane površine emitiraju na taj način kontinuirano područje boja. Ako se plin dovoljno ugrije. emitira žuto svjetlo. Pažlji­ vim studiranjem nastalih svijetlih lini­ ja možemo točno reći kojih atoma je bilo u kemijskoj probi. svi elektroni bit će oguljeni od atoma. Ove su linije poznate kao spektralne linije (sli­ ka 7. tako da će doći do sudaranja ne samo između atoma nego i između elektrona i atoma. a boja im je žuta. Slijedeća fotografija pokazuje dio spektra kojeg stvara vruća natrijeva para. 213 . kad se baci u vatru. Sudarima se atomi aktiviraju ili pobuđuju a pobuđeni atomi tada emi­ tiraju jedan ili više kvanta svjetlosti. ili. da se odrede relativne pro­ porcije raznih tipova atoma. To objašnjava zašto šaka obične soli (natrijev klorid). Ispra­ vnom aparaturom možemo iskoristiti ovu činjenicu. možda. Pri isparivanju probe uništili smo nje­ nu prvotnu strukturu tako da. sve što je potrebno da načinimo jest da je ugrijemo i isparimo te ispitamo svjetlo koje emitira vrući plin. U ovim se potonjim sudarima emitira kontinuirano područje boja. Njegova altazimutalna montaža je prikazana crtežom. Na njemu nećemo vidjeti kontinuirani niz boja. ova metoda analize ima dva nedostatka. nećemo uo­ pće ništa znati o načinu na koji su ovi atomi bili vezani u spojeve. u spektralnoj analizi je teško. ali ne i nemoguće. dok će nam naša analiza reći od kojih se tipova atoma ona sastoji. Desno: pogled iz kontrolne sobe. Međutim. Na slici 7. Kako svaki tip atoma ima svoje karakteristične svijetle linije.27). kako je moguće da materija emitira svjetlo s kontinuiranim područjem boja. nego veliki broj svijetlih linija. Drugo. koje su pale na mjestima koja odgovaraju pojedinim bojama što ih atomi vrućeg plina emitiraju. Ostaje da se vidi. Ako želimo znati kakvih atoma ima u datoj kemijskoj probi. paralelnih s pukoti­ nom. neki. a poslije međusobnih sudaranja oni emitiraju jake žute D linije. to studij ovih linija daje odličnu metodu kemij­ ske analize. Ovo su takozvane D linije.26 prolazi svjetlost iz vru­ ćeg plina kroz pukotinu i zatim se. On ima dvije izrazito jake li­ nije. Neki od natrijevih atoma u soli su isparili.Lijevo: Pogled na 80-metarsko zrcalo radio-teleskopa u Jodrell Banku.

imat to ne znači da moramo potpuno na­ ćemo situaciju opisanu na slici 7. dok koji sastavljaju svjetlost. Svaki od njih situacija pokazana na slici 7.27 je svjetlo u cjelini izgrađeno od mnoš­ i 7. dugu tračnicu u smjeru sjever-jug. kretnu radio-antenu. tamnih linija koje se pojavljuju wtonovom značenju. pokazuju prvu gigantsku je Newton bio u pravu. Kada atom emiti­ ma. Ovo jasno grava kroz posredovanje pojedinih za­ znači da će poslije izlaska iz hladni­ sebnih jedinica poznatih kao kvanti. Svjetlo s kontinuira­ svih boja. fotosfere predstavljaju hladniji plin. je. ali pomoću prizme i uhvati na ekran. možemo zamisliti da hladnog plina. ali slojevi koji se nalaze iznad nim područjem boja. Prema tome. pustiti valnu predodžbu i vratiti se s Nasuprot jednoj kontinuiranoj svije­ oduševljenjem Newtonovoj predodžbi. jeg plina. Premda Cambridge. Bolje je da poje­ na mjestima koja odgovaraju određe­ dine kvante zamislimo kao odvojeni nim bojama što su ih apsorbirali atomi mali valić. To je spe­ u obzir obično svjetlo. plin koji sadrži elektrone i atome što se poznata kao fotosfera. poveća se jedan broj valića tlih spektralnih linija vrućeg plina.29. Ako se sada ovo svjetlo rastavi Newtonovoj predodžbi o česticama. Površina Sunca. nastale procesom apsorpcije. Kada uzimamo Spektar s tamnim crtama na slici 7. jeg plina svjetlo biti bez ovih posebnih Zato je ovdje potrebno da se vratimo boja.je odvojeni valić. 214 . pred­ plin ako bi bio podložan eksperimen­ stavlja snažan dokaz da se ovo odi­ tu pokazanom na slici 7.Lijevo na slici 7. U prvoj slici imamo emisiju svije­ ra kvant.29 odgovaraju suprotnim situacija­ tva pojedinih valića. stva valne predodžbe svjetlosti. imamo posla s ktar Sunčeve svjetlosti. montiranu na 300 metara ći da svjetlost ima odijeljenu strukturu. dugu 450 metara. Tako apsorbirano svjetlo ima Ono što smo saznali o emisiji i točno iste boje koje bi emitirao hladniji apsorpciji svjetlosti od materije. Zatim.26. on smanji broj valića za jedan. Opremom nepovezane čestice. nego manje ili više stavljenu u smjeru istok-zapad. Da bismo todaleko 5 milijardi godina svjetlosti. tloj pozadini imat ćemo mnogo tamnih jer kvanti nisu lokalizirali čestice Nelinija. One su valići po­ ovakve vrsti mogu se promatrati maglice vezani na najfiniji način. a svi se posebni valići povezuju na takav način da daju svoj­ Ove fotografije Milliard opservatorija.28 stvar. Ovo je bitna točka. emitira svjetlost slobodno gibaju. u drugoj imamo tamne spektralne lini­ kada atom apsorbira kvant svjetlosti. pa pušteno je da prođe kroz hladniji plin pri prolazu svjetla iz fotosfere kroz ove koji se sastoji od jednostavnih atoma.28 imamo vrući no pojavila na Suncu. koje on emitira. To znači da se velikim brojem kvanta.29 ima posebno značenje. hladnije slojeve plina dolazi do apsor­ Nešto svjetla apsorbiraju atomi hladni­ pcije te se pojavljuju tamne linije. i nepo­ on nije bio u pravu sa svojom idejom. pretpostavljaju­ radio-antenu. po­ One nisu odvojene. suprotno. slike 7.

bez velikog rizika bi lomila radio-valove.zadatak koji leži izvan namjene ove knjige. Zato se rase ne vladaju na isti način kao svjetlost. kod Bonna u Njema­ kojoj valnoj dužini. Konture na donjoj karti. jer nema jedno­ prekoračenja potrebne tolerancije. radio-zrcalo će pa. dati istu točnost fokusa s tolerancijom Kada radio-valovi prolaze kroz tvari. U takvim teleskopima zrcala služe da fokusiraju radio-valove. . Radio-teleskopi imaju konačno veliku prednost s konstrukcionog gledišta. morali bismo prodrijeti du­ boko u današnju fiziku .čno razumjeli kako se ovo povezivanje odigrava. čkoj i ima promjer zrcala 100 metara.54 do 5. oni od 2. prev. Da. (Najveći na svijetu izgrađen je dio-intenzitet raznih područja neba u bilo i postavljen 1970. svaki metal može dati površi­ nu koja će reflektirati radio-valove. Zrca­ stavne tvari koja bi jednako djelovala na lo radio-teleskopa u Jodrell Banku ima radio-valove kao staklo na svjetlost. a već se planira izrada Radio-astronom može mjeriti i kartirati rajoš većih. logičan problem jedno optičko zrcalo se mora načiniti s konstrukcije radio-teleskopa je sličan tolerancijom od oko 1/10 000 dio mili­ konstrukciji običnog optičkog telesko­ metra. premda još ne postoje refrakcioni radioteleskopi. pono­ vo ostvarena ukoliko je vrlo velik broj kvanta s kojima radimo. Nasuprot tome. u osnovi na isti način na koji optička zrcala fokusiraju svjetlost. dio-zrcala mogu načiniti enormno veća Neobično je teško da se izradi leća koja nego optička zrcala. označuju snagu radio-emisija na frekven­ Op. To znači da se zrcala i teleskopi reflektori mogu izgraditi za radio-valove. ima dobra fokusna svojstva.08 centimetara.) Ali nema planova za izradu ciji od 160 megacikla (1. kako je odredio Maxwell. Potrebno je samo upozoriti na konačan rezultat . postoje praktičke razlike. Ali. petnaest puta veći promjer od najvećeg optičkog zrcala. kao kod vala svjetlosti. Zr­ cala ne moraju biti načinjena približno Radio-astronomija tako točno kao zrcala za optičke tele­ Kako je struktura radio-vala jednaka skope. Međutim.da su očigledna svojstva valne predo­ džbe.875 m) za podru­ optičkih zrcala stvarno većih nego što čje neba vidljivo iz Cambridgea.

pa nam onemogućava da prosudimo.li u vidnom polju imamo jedan. ekvatorijalna montaža.10 radio-teleskopa. jer obavlja potrebna metara. određeno vrijeme. Za niti ih možemo fotografirati. obraćao pažnju. gdje oni tanje potrebno za altazimutalnu monta­ žu ovisi o položaju promatrača i razlikuje stvaraju samo jedan napon. Upravo je dno aritmetičko pretvaranje da bi našao ovakvo stanje nesigurnosti kod radiosmjer u koji treba uperiti svoj teleskop teleskopa. potrebno kretanje za ekvatorijalnu macija nego optička fotografija. sakupi teleskopa mnogo kompliciraniji nego sve svjetlo u jednu jedinu svijetlu pjekretanje ekvatorijalnog teleskopa. a prima ih prijemnik. U ramontažu je isto kod svih zvjezdarnica. da svaki promatrač. Slični se kvu imaju optički instrumenti Na pri­ uređaji. koju strane. dajući napetost altazimutalne montaže potrebno da se direktno proporcionalnu signalu. što se događa radio-valovima posli­ ali bi tehnika. dva ili mutalni postav. je njihova sakupljanja u žarište? Očito bila vrlo teška za znatno veća zrcala. kod ekvatorijalne montaže je po­ nužno mora prihvatiti radio-astronom. kako bi se đaje za registraciju . Velika težina sili konstruktora da nog teleskopa moguća je samo upotre­ izbjegne montažu radio-teleskopa ka­ bom ovih današnjih uređaja.u najvećem broju kompenzirala rotacija Zemlje. posebnih poteškoća oko gradnje ekva­ najavljuje teške probleme raspodjele torijalnih montaža. a drugo oko horizontal­ pri konstrukcijama optičkih telesko­ ne. jer su u totalnom sjaju svih objekata koji se na­ katalozima položaji astronomskih obje­ laze unutar vidnog polja teleskopa. dio-teleskopu zrcalo sakuplja valove u bez obzira na geografsku širinu. dok kre­ cjelini.) upotrebom automatskih mehanizama Enormno veća veličina i težina ra. kako nema tako prikladna za optičke teleskope. da ih ne možemo direktno vidjeti okom kao što je zrcalo u Jodrell Banku. On nam jednostavno daje kako bi promatrao određenu zvijezdu u totalni radio-sjaj svih objekata u svom vidnom polju.je onaj na Mt. Osim na nesreću daje mnogo manje infor­ toga. S druge slučajeva to je pisač. nitko na to nije težine za slučaj radio-instrumenta. Kalifornijskog tehnološkog instituta. To nam ništa ne bi reklo. a prev. kao da jedan optički teleskop. a zatim su odvedeni ka­ belima do radio-prijemnika. Prijemnik Podsjetimo se iz 2. jedno oko bleme različite od onih koji se susreću vertikalne osi. mora prije obaviti dosa­ veliki broj svijetlih objekata. koji teleskop neprekidno pomiče i po verti­ se zatim koristi da aktivira neke ure­ kalnoj i po horizontalnoj osi.pokreće se teleskop u njegovo kompli­ dio-zrcala postavljaju mehaničke pro­ cirano dvostruko kretanje. 216 .je da ih pokupi mala antena smješte­ zimutalni tip montaža. Palomarskog a ima promjer od 6. osim o toga. aritmetska računanja vrlo brzo. Odgovor tako velika zrcala bolje je koristiti alta. poglavlja da je kod pojačava radio-signal. na u žarištu. koju su oni iskoristili. To je tako se od jedne do druge geografske širine. To kata dani u ekvatorijalnom sustavu. koja je optičke instrumente ali. Op. umjesto Tako je problem kretanja altazimutalnog snimka jednog područja neba. naravno. Osim gu. (U SSSR-u je Automatski kompjuter je spasio već izrađen i montiran teleskop veći od situaciju kod velikih altazimutalnih Mt. Konstrukcija velikog altazimutal­ pa. Smješten je na Kavkazu. koji upotrebljava altazi. postoje daljnje poteškoće. Ali. Ovi su problemi bili riješeni za slučaj Vidjeli smo da radio-teleskopi saku­ 27-metarskog zrcala radio-teleskopa pljaju ili fokusiraju radio-valove na sli­ kojeg upotrebljavaju radio-astronomi čan način kao optički teleskopi svjetlo. mogu pripraviti za mjer. Palomaru. Ova tehnika. trebno kretanje samo oko jedne osi.

Drugi.zauzvrat dobio efektivni promjer gotovo dio-teleskopa s jednom određenom fantastično velikih dimenzija. Je­ paziti samo gradnjom velikih zrcala. a to je najviše što ruju da će se veći detalji na nebu za­ jedan radio-teleskop može učiniti. bez ovih problema u pronalaženju neke obzira na njihovu valnu dužinu. no žrtvovala sloboda kretanja. kad se potpuno pregleda nebo s ima i onih koji vjeruju da je za to najbo­ danim teleskopom. nije lako postići oboje. Zbog polja radio-teleskopa. Što to astronom. možemo istražiti radio-astronomima. manje vidno polje. precizniju.22 i podijeljene s promjerom otvo­ se vidno polje teleskopa. pomnožene da prime kraće valne dužine. nara­ koji moraju biti razmaknuti za oko 3°. Neki traže stupnjem točnosti određenim vidnim teleskope reflektore konstrukcije poput poljem teleskopa. upravo vrste radio-fotograflje. spodjeli radio-intenziteta preko neba. Među onima koji traže veća zrcala.dužine mnogo veće nego u optičkom dio-astronom može dobiti više informa­ slučaju. potrebno je izraditi radio-astronomi u Cambridgeu.Naša formula pokazuje da se takvim šćenju kraćih valnih dužina potrebno s teleskopom mogu razlučiti dva objekta većom točnošću izraditi zrcalo a. vjeruju novi teleskop koji ima manje vidno po­ da se nikad neće moći izgraditi pokretni lje. Iz naše diskusije o optičkom teleskop operira? Odgovor je. ako vih smjerova manji od razlučne moći se prijenosna antena i prijemnik urede dane valnom dužinom (A). ali to nije točno. Nemoguće je razdvojiti ne. U tom slučaju ra teleskopa. Radio-zrcalo služi da Mogli bismo pomisliti da je rješenje sakupi u žarište sve radio-valove. Na nesreću. To nam onemo­ ovih razloga. a dnom. nije samo u tehnici nego u određuje valnu dužinu na kojoj radio. posebna teleskopu treba da se podsjetimo da antena i prijemnik koji koristi priku­ postoji prirođeno ograničenje razlučne pljene radio-valove. traže takve teleskope gdje bi se potpu­ veće zrcalo. Osim toga. koja pokazuje relati­ na. žine ne predstavlja rješenje problema radio-astronoma. Oni vidno polje određeno veličinom zrcala. na primjer.principu. ra­ sa sve većim zrcalima ili može koristi­ dio-teleskop otvora od 60 metara koji ti sve kraće valne dužine. promijenit će se odgovarajuća valna dva objekta kada je kut između njiho­ dužina kojom teleskop operira. osobito kartu. 217 . reducira sa 1. Da dobijemo bolju onoga u Jodrell Banku. To znači da je potrebno konstrui­ radio-teleskop koji bi imao zrcalo pro­ rati teleskop s još većim zrcalom. Točno isto ograničenje će teleskop dati više informacija o ra­ javlja se i u slučaju radio-teleskopa. valnom dužinom. moguće je napra­ lji način upotreba kraćih valnih duži­ viti radio-kartu. veće je zrcalo teže izraditi unutar Vidno polje radio-teleskopa odlučuje tražene točnosti. stvarni ra­ o ovom ograničenju. Ima onih koji vje­ razna vidna polja. ali bi se Sve se ovo odnosi samo na rad ra. bez obzira na njenu boju. vni radio-sjaj raznih predjela. kako optičko zrcalo sakupi svjetlost u jer teškoća s kojom se suočio radiožarište. Razmotrimo. a budući da su u ovom slučaju valne Tako postoje dva načina na koje ra.Usmjeravajući radio-teleskop u Danas postoje dva shvaćanja među razne dijelove neba. operira na valnoj dužini od 3 metra. ograničenje je mnogo jače cija o nebu. jer je pri kori. On može izgraditi teleskope izraženo. sama redukcija valne du­ gućuje struktura radio-valova. Ako se oni promije­ moći teleskopa. Jasno je da nas dio-sjaj neba se smanjuje svugdje gdje ne sprečava samo tehničko neznanje valna dužina postaje kraća. vno. jer je mjera od oko 150 do 300 metara. a. pa je potre­ u određivanju detalja unutar vidnog bno da se mjere sve slabiji signali. ali samo nema jedinstvenih pogleda.

Ova revo­ pno zračenje kraćih valnih dužina ne lucionarna promjena pripada u velikoj dolazi do naših teleskopa. da se protegne područje osje­ Sunca može se bez poteškoća proma­ tljivosti dalje od 10 000 angstrema. 10 000 angstrema.za razne atome. do lju­ fotografska ploča. kada je jaka. jer se ono mjeri rezultatima čovjekovog sve većeg apsorbira u plinskom omotaču naše i većeg poznavanja prirode svjetla. Ova je Dio spektra Sunca pokazan je na svijetla pozadina ispresijecana mno­ slici 7. Pa ipak. On sadrži kon­ je danas takva oprema mnogo manje tinuiranu svijetlu pozadinu boja od podesna za praktičnu upotrebu nego crvene. ona. Angstrem je jedinica du­ raju. škom adaptacijom. Kada je snaga pojedi­ područje od 4000 do 8000 angstrema. Duža valna zračenja u po­ sebno dvama rezultatima: sposobnosti dručju od 10 000 angstrema također izrade spektroskopa. spektar oprema. 199). dok su tamne linije na­ Fraunhofera koji ih je prvi otkrio. kretanjima i uzrocima. Cjeloku­ prvih zanimanja astronomije. koji može rastaviti nailaze na teškoće da se probiju kroz svjetlo što dolazi iz udaljenog izvora u njegove komponente. bičaste. najveće valne dužine. nog atoma slaba. Takvi atomi ima­ ograničen na područje između 3000 i ju enormnu snagu apsorpcije pri ovim posebnim valnim dužinama. koje se zovu Fraunhoferove lini­ sudarom elektrona s atomima u fotoje. jer odgovarajuća se linija pojavi kao širo­ najviše svjetla koje emitira Sunce pada ka crta. Fizikalnu stru­ čenja u n u t a r ovog područja.000 temperaturi i o raznim valnim duži­ 000). od svojih elektrona. koji se može fotografirati s od atoma kalcija koji su izgubili jedan uobičajnom astronomskom opremom. poglavlje ROĐENJE MODERNE ASTRONOMIJE Prije stotinu godina astronomi su Ovo je ograničenje određeno raznim se bavili samo položajima. a ne slučajem.29 (str. Sunce emitira najviše zra­ masama nebeskih tijela. koje zovemo angstremi. i saznanju da sva­ sferu. najkraće valne dužine. ali fotografske ploče nisu osje­ ki različiti tip atoma emitira samo linije tljive u području od 10 000 angstrema i zbog toga ih ne možemo otkriti. se upotrijebiti posebna foto-električna Kada je otvor spektroskopa osvi­ jetljen Sunčevom svjetlošću. a nisu imali ni namjeru da se žutom dijelu spektra. 218 . odgovarajuća linija a ovo je najvjerojatnije određeno biolo­ se pojavi kao uska crta. ali trati ili fotografirati. Dvije su linije u spektru Sun­ unutar ovog područja. žuta svjetlost da tamne linije u spektru Sunca jako oko 5000 a crvena oko 6000 angstre­ ma. s maksi­ kturu zvijezda poznavali su malo ili go­ malnom emisijom koja se pojavljuje u tovo ništa. danas je to jedno od žine od oko 5000 angstrema. koje se sastoje iz atmosferu. dok je snaga apsorpcije različita žine jednaka jednom deset milijun. u čast velikog njemačkog učenjaka sferi Sunca. Ovi atomi apsorbiraju upravo one po imenu švedskog fizičara Andersa valne dužine koje i njih karakterizi­ Angstroma. Plava svjetlost ima valnu dužinu nama za isti atom. a po­ atmosfere. Ove linije nastaju ktar Sunca.8. Sve ovo uzrokuje oko 4000 angstrema. stale od pojedinih atoma koji se nalaze Valne dužine su obično izmjerene u hladnijim plinovima iznad atmosfe­ u jedinicama. Može karakterističnih valnih dužina. ovisi o tom dijelu jednog milimetra (1/10. Ljudsko oko je osjetljivo samo za variraju u širini. također. Znamo daje svije­ gim poprečnim uskim tamnim linija­ tla kontinuirana pozadina proizvedena ma. blizu valne du­ time bave. Zapravo je spe­ ca naročito široke. re. neka i prodru kroz atmo­ raznih valnih dužina.

Uspoređi­ vanje sa spektrima.Kroz rad prvih spektroskopista čovjek je dobivao prvi uvid u sastav zvijezda. William Huggins iz Londona upotrebljavao je svoj 20-centimetarski refraktor snabdjeven spektroskopom (u svijetlom krugu) za dobivanje spektara zvijezda. U 1860. proizvedenima u zvjezdarnici. pokazuje da zvijezde imaju mnogo elemenata koje nalazimo i na našoj Zemlji. 219 .

jednako udaljenosti između izvora i promatrača podijelje­ no s brzinom svjetlosti. najprije napomeni­ mo da je vrijeme. Budući da valovi prolaze pored promatrača s konstantnom brzinom svjetlosti. F. Ako tjemena jedna za drugim do­ laze do promatrača. pažljiva studija valnih dužina u koji­ ma su nađene linije daje važna upori­ šta za određivanja kretanja zvijezda. može­ mo zaključiti o kojim se atomima radi. a t vrijeme između emisije uzastopnih . slijedi da razmak između valnih tjemena mora biti manji nego što bi bio da je izvor nepomičan. Najprije pogledajmo posljednju to­ čku. pa će se svjetlost promatraču pojaviti nešto plavije. Prva nam govori vrlo mnogo o fizikal­ nim stanjima na površinama zvijezda . upravo tako možemo dobiti i spektre zvijezda. Iz ovih razmatranja možemo izvesti jednostavnu matematičku formulu. oni će bili nešto Spektri 0. prepoznavanjem njihovih linija. Proučavanje njihovih odlika glavna je grana današnje astronomije koja daje tri široke struje informacija. To znači da je valna dužina postala nešto manja no što je inače. B. ovaj sistem podjele je također pokazivač tem­ peratura zvijezda. Pretpostavimo da je V brzina s kojom se izvor kreće prema promatraču. Zato se svjetlo pojavljuje plavije promatra­ ču nego nekom drugom koji se giba zajedno s izvorom. zbijeniji nego u slučaju da je izvor ne­ pomičan. K i M zvijezda. kada se izvor kreće prema promatraču. idući od 0 (najtoplije) do M (najhladnije). Drugim riječima.Što kažu spektralne linije Kao što smo dobili spektar Sunca. Ali. Kraće su valne dužine kod svih spektara na lijevoj strani.o temperaturi i gustoći plinovitog materijala koji proizvodi spektralne linije. koje je potrebno da određeno valno tjeme dođe od izvora do promatrača. budući da razni atomi imaju različite karakteristične linije. a duže na desnoj. Kod sva­ kog tipa broj iza slova označuje podtip. Treća. Razmotrimo izvor svjetlosti koji se kreće prema promatraču. G. sjećajući se daje svjetlost slijed tjemena i dolo­ va. sma­ njuje se razmak od jednog tjemena do slijedećeg. Da ovo uočimo. A. interval vremena između prispjelih uzastopnih tjemena je manji nego interval vreme­ na između emisije uzastopnih valova iz izvora. Druga nam govori o kemiji zvi­ jezda jer. To znači da tjemena dođu do promatrača s progresivno kraćim vremenom. U prikazanom nizu.

helij. Do njega dolaze zbijeniji valo­ vi nego što bi bili da je izvor valova nepo­ element. prema tome koje pojma valnog kretanja. tada je proporcional­ oniri današnje spektroskopije očekiva­ ni pomak valne dužine jednak . Ove se zvijezde mogu plavija. nje vremena da dođe do promatrača Ostaje još jedan detalj na koji treba nego prvo valno tjeme: tj. pokazuje dominantne mičan. prema tome da sti udaljuje. cirano za V/c. Promatraču kojem se izvor svjetlo­ podijeliti u dvije grupe. posebno temperaturu i gustoću materijala u kojem se formi­ raju spektralne linije. točno ovisi o našoj Zato drugo valno tjeme treba ma­ jednadžbi. a li da dobiju od proučavanja spektara on mora biti jednak V/c. je tada obrnuta. Stupanj za koji se pove­ x t prema promatraču. Situacija Ako je izvor svjetlosti nepokretan.valnih tjemena u izvoru. formiraju dominirajući izgled. To udaljuje od promatrača. Postoji grupa zvijezda. Druga. kada se vlak kreće prema menu t izvor pomakne na udaljenost V promatraču. jednadžbom. Prema tome. Iz iskustva se su u njima linije dominantne. Tada se u vre­ ke vlaku. a da je pomaknuta val­ su dvije vrsti informacija što su ih pi­ na dužina . Ona se može primije­ U prvoj etapi postalo je jasno da se niti potpuno i na valove na vodi i na spektri zvijezda mogu klasificirati u zvučne valove. Ovo je bio te­ strukturi naše galaktike. li dominiraju linije normalnog neutral­ nog oblika atoma helija ili dominiraju linije nastale od atoma helija koji su izgubili jedan od svoja dva elektrona. a i naše se žak i ambiciozan program kojem su se ideje o svemiru također osnivaju na astronomi približili tek nedavno. ovoj jednadžbi. Tako da. kada se izvor tada se vrijeme reducira za V x t/c. Već smo spomenuli da su vrlo jake linije nastale od atoma kalcija u atmo­ sferi Sunca. oni su se nadali da će dobivamo jednostavnu jednadžbu odrediti fizikalna stanja na površina­ ma zvijezda. ovo je upravo iznos za Ostavljajući na stranu pitanje po­ koji se reducira valna dužina propor­ maka valne dužine. Potpuno ista razmatranja je jednak V x t/c.grupa u kojoj linije najjednostavnijeg od svih elemenata. gdje je c brzina svje­ vrijede kada se izvor svjetlosti (ili zvu­ tlosti. Prema tome zvijezda. Postoji zna da se povećava visina tona pištalj. svjetlost se pojavljuje linije u spektru. dobivamo po­ će reći. Uzmimo da je nepomaknuta u proučavanju kretanja galaktika. Takve zvijezde su Ovaj izvor svjetlosti (prikazan točkom kod poznate kao zvijezde A tipa. Postoje zvi­ centra najmanjeg kruga) kreće se prema jezde u kojima drugi najjednostavniji promatraču. vodika. jer se općenito izvodi iz nekoliko širih grupa. Ove se dvije grupe zovu B i O tip zvi­ jezda. Prva. bile valna dužina . svjetlost će se pojaviti crvenija. F 221 . Umjesto smanjenja uzastopna bi valna tjemena također valne dužine. vrijeme je proporcionalno redu­ mak prema crvenom dijelu spektra. ćava visina tona. imamo produženje val­ trebala t vremena da dođu do proma­ ne dužine za iznos koji je dan istom trača ali. za iznos koji upozoriti. ka) udaljuje od promatrača. oni su Iz ove jednostavne jednadžbe mno­ se nadali da će odrediti kemijski sa­ go znamo o kretanjima zvijezda i o stav samog materijala. koji je sada važan cionalno. kada se kreće s brzinom V.

dok su razlike koje smo do od 3600°. K i M. B. dobit ćemo spektar Sunče­ da je to točno za G i K niz. Konačno. (Ovo su temperature na po­ sada razmatrali nastale iz tempera­ vršinama zvijezda. Iz ovog razloga nije odmah zvijezde sa spektrom nalik Sunčevu. u kojima su linije vodika i zvijezda pogrešne ili iskrivljene. i to kalcija podjednako jake. šire izvora pokazuje crvenija nego što je u grupe nego. Kako nije poželjno da hovim unutrašnjostima su enormno miješamo zajedno efekte temperature i veće. N. uvedeno je 10 podtipova. a neredovito terstelarne prašine nego bliže zvijezde se pojavljuju u A grupi. Ako isključimo svjetlo okolnih svojim površinama). Ova­ čevih pjega a. temperature u nji­ turnih razlika. također. od njih ne nalazi u našoj blizini. F tip od 6000 grupe: M. Ovo su M zvi­ ći način: O tip iznad 35 000°C. Druge glavne grupe slično su podi­ One uzrokuju da se plava svjetlost jeljene u potklase.da spektralna klasifikacija. a M zvijezde najhladnije (na svjetla. Spektroskopisti su podijelili ove od oko 11 000° do oko 35 000°. slijedeće grupe: A. Veličina ovih čestica ju prosječno temperaturi od 12 000°. G tip 5100° do 6000°. Da pokrije širinu područja od 11 000° do 35 000°. postoje zvijezde sa spek­ Prema današnjim istraživanjima. pjege su tamne kva je situacija kod zvijezda K tipa. a proučavanjem jače raspršuje i apsorbira nego crve­ spektra zvijezde astronom može klasi­ na. a nijedna se također su izrazite u zvijezdama F tipa. F. O. Vidjeli smo vih pjega koji se razlikuje od normal­ da G odgovara normalnom Sunčevu nog spektra Sunca u tome da su linije spektru. Zato su promatrane boje 222 . F.na primjer . ima općenito oko tri tisuće angstrema. K. M. dok K odgovara spektru Sun­ vodika postale znatno oslabljene. nećemo se obazirati na detalj­ peraturno područje za neke grupe . moramo Slijedeća su grupa zvijezde K tipa. Zvijezde kla­ ili linije koje nastaju od atoma metala. Već smo u 7. bilo jasno prvim spektroskopistima. pa da prostor između zvijezda sadrži fine preko B1 B2 B3 itd. Zato nam se svjetlost iz dalekog ficirati zvijezde ne samo u glavne.) Temkemije.vrlo je široko. izgleda do 7500°. jer su hladnije od okolnih područja. G. gore.B niju podjelu M zvijezda. A tip molekularne zvijezde u četiri odvojene od 7500° do 11 000°. K tip da ove podjele proizlaze iz kemijskih od 3600° do 5100°. trima u kojima se pojavljuju linije mo­ temperature su stvarno obuhvaćene lekula i atoma i gdje su molekularne u spektralnu klasifikaciju na slijede­ linije zaista dominantne. Međutim. iznesena vih linija i veliko se obilje linija metala. crvenoj. Zato imamo zvijezde .tip zvijezda. se O su relativno rijetke. Lako je pokazati područja. Zato je naš niz zvijezda od plave do iz njih uopće ne dolazi. one su tamne crvene ili od tipa O do tipa M također samo zbog usporedbe s okolnim po­ temperaturni niz. više što su dalje od nas. također može dati klasifikaciju posebno od željeza počinje pojavljivati. poglavlju napomenuli Ova područja od B0 kod 35 000°. Da to postignemo. B. Sun­ vori da toplija vatra emitira plavije svje­ čeve pjege nisu tamne zato što svjetlo tlo. G. po bojama . M je tip hladniji razlika.počevši od plave prema Ove su zvijezde G tipa. Linije metala. stvarnosti. R i S. gdje su O zvijezde dručjima iz kojih dolazi znatno više najtoplije. opaziti u Suncu. naravno. Tu su kalcijeve linije jače od vodiko. kako ćemo kasnije vidjeti. do B9 odgovara­ čestice prašine. jer K tip ima spektar Svakodnevno promatranje nam go­ sličan spektru Sunčevih pjega. B tip jezde. pa su dok se linije metala općenito slabo po­ zvijezde O tipa crvenije zbog efekta inkazuju u B i O grupama. također sličnog spektra koji se može A. i u potklase. grupe premjestiti u slijedeći red: O. Zatim dolaze B i A tipa.

pa slijede ugljik i dušik. problem bi bio relativno jednostavan.Razmotrimo zvijezde F. Ako prođemo duž niza. a kad ovo utvrdimo. Upravo je na taj način pokazano da zvijezde sadrže sve osnovne elemente koji su nađeni na Zemlji. Najprije moramo znati vrlo točno zvjezdane temperature. počevši od ugljika do Komparacija rasprostranjenosti atoma različitih elemenata na Suncu (prva traka u paru) i na Zemlji (druga traka u paru). a kod toga se pojavljuju poteškoće. Sve se ove prirođene razlike između različitih vrsta atoma moraju uzeti u obzir. štaviše. koji je uzet kao osnovno mjerilo u raspravama o relativnoj rasprostranje­ nosti atoma. zaista je baziran na relativno jakim linijama kalcija i vodika. Slijedi pitanje o kemiji zvijezda. U potklasi F0 linije vodika su još jače od linija kalcija. 2 označuje 102 tako dalje. Trebalo bi da samo usporedimo spektralne linije. koje se nalaze u spektrima zvijezda. 223 . oko deset puta manje od kisika. 1 označuje 101. Relativne rasprostranjenosti su baždarene u skladu s elementom si­ licijem. kod zvijezda tipa A unutar 500°. a zatim željezo. dok je u potklasi F 8 situacija obrnuta. kod tipa B unutar 2000°. Prvi je veliki korak načinjen prije tridesetak godina. a kod tipa O na oko 5000°. Cijeli niz potklasa F0 F1 F2 itd. i kod visokih tempera­ tura. Horizontalna skala je logaritam­ ska. Cijeli se problem kemijske struktu­ re zvijezda još aktivno istražuje i mno­ go ostaje da se načini prije nego kom­ pletiramo njenu sliku. želimo da znamo koncentracije raznih elemenata. kalcijevi atomi to čine vrlo rado. omogućuje mu određivanje temperatura zvijezda s velikom točnosti. Od ostalih su kisik i neon najobilniji elementi. pa aluminij. sada imamo vrlo dobru sliku o kemijskom sastavu Sunca. kada je rad profeso­ ra Henryja Norrisa Russella sa sveu­ čilišta u Princetonu jasno pokazao da se sastav zvijezda razlikuje u jednom bitnom pogledu od onoga na Zemlji. nalazimo da linije vodika slabe u usporedbi s linijama kalcija. kalcij i metali poput nikla i kroma. s linijama koje stvaraju razni tipovi atoma u laboratoriju. Ako želimo samo saznati koji su atomi pri­ sutni u raznim zvijezdama. Atomi vodika su oko deset puta brojniji od atoma helija. štaviše i kod relativno niskih tempe­ ratura. silicij. sumpor. dolaze magne­ zij. a takva je majstorija pre­ mašivala sposobnosti prvih radnika na tom polju. dušik i neon. nego Zemlja. dok su atomi vodika i helija oko tisu­ ću puta brojniji od atoma svih drugih elemenata zajedno. Ali mi želimo znati mnogo više od toga. Dok se atomi helija jako odupiru da proizvode spektralne linije. Kod zvijezda G i K temperature se mogu procijeniti na točnost do 200°. Zato imamo situaciju da grupa la­ kih elemenata. helij i druge lake pli­ nove kao što su kisik. Poslije ovih. Međutim. dolazi daljnja teškoća koja nam govori da se razni atomi jako ra­ zlikuju u sposobnostima stvaranja spektralnih linija. Zvijezde sadrže u neusporedivo većoj proporciji vodik. Nismo zadovoljni s kvalitati­ vnom kemijskom analizom zvijezda. Sposobnost astronoma da klasificira zvijezde u ove podgrupe.

Tehnecij je prirodno nestabilan. Postoje i zvijezde s visokom koncentracijom rijetkih zemalja.barija. Tehnecij je nađen u nekim zvije­ zdama. Istraživanje površine Sunca Jedan je od prvih trijumfa spektroskopije. silicij i obični metali. magnezij. postoje zvijezde s vrlo malom koncentracijom običnih metala . Pod tim bi okolnostima i zna­ tna količina potpuno nestala. prema Ramsayjevu diktatu. što je već bilo potvrđeno direktnim promatranjem za vrijeme potpunih pomrčina Sunca. Jedan je od značajnih LockyePred kraj XIX stoljeća Sir William Ramsay pronašao je da ovaj element . Koncentracija ostalih elemenata. Većina zvijezda.helij . ali sada znamo da su neke izrazito različite. živa. To je element tehnecij.neona. recimo za dvadeset milijuna godina. što je odavno nestao. postoje zvijezde s abnormalno visokom koncentracijom nekih naro­ čitih elemenata . Trajanje poluživota njegova najduže živog izotopa jest oko dvije stotine tisuća godina. i cijeli problem razlikovanja zvijezda u njihovim kemijskim sastavima. To znači da se polovica svake dane koli­ čine raspada u druge elemente u dvije stotine tisuća godina. Detaljnije. na primjer. kad je 1868. lukove s osnovicama koje su se spu­ štale u fotosferu.zvijezde u kojima je propor­ cija željeza. što ukazuje da je proizveden u nekoj formi nuklearne transmutacije. u slijedećih dvije stotine tisuća godi­ na. tj. također. koje vidimo na nebu. Desno je faksimil zabilježaka. polovica ostatka Gravira iz Lockyerove knjige Kemija Sunca pokazuje aparaturu koju je upotrijebio za određivanje podudaranja spektralnih lini­ ja Sunca i iinija metala. čini nešto više od 1% mase Sunca. stroncija ili cirkonija. europij. barij. Elementi iz kojih je sastavlje­ na Zemlja. kao kositar. godine Sir Nor­ man Lockyer pomoću spektroskopa otkrio prisutnost dotada nepoznatog elementa na Suncu. Na Zemlji ga još nije nitko našao iz jednostavnog razloga.postoji i na Ze­ mlji. itd. čine oko 1/5% mase Sunca. što znači da se odmah ra­ spada u druge elemente. samo 1/100 od one koja je na Suncu. 224 . U slijedećem poglavlju još ćemo detalj­ nije razmotriti ovo pitanje a. napravljenih na dan otkrića. Činjenica je da Sunce ima prorijeđenu vanjsku atmo­ sferu iznad fotosfere. Jedan tip zvijezda sadrži element koji uopće ne postoji na Zemlji. ima sličan sastav kao Sunce. srebro i uran su gotovo zanemarujući. Na drugoj strani. U toku svog rada Lockyer je otkrio u Sunčevu spektru lini­ je koje je prouzrokovao neki dotada ne­ poznati element. ako ga je i bilo. To su bile protube­ rance. Promatrači su tada vidjeli luku slične strukture u ovoj vanjskoj atmosferi.

Jasniju predodžbu jednog visokog temperaturnog svojstva možemo do­ biti razmatranjem spektralnih linija vanjske korone Sunca. osim pri viso­ kim temperaturama. Usput. Njegova je to­ čka ključanja -269°C i sve do 1908. Vidjeli smo ranije da helij ne stvara rado spektralne linije. (Korona je veliki halo koji okružuje Sunce i koja se sama pokazuje tako veličanstveno za vrijeme potpune pomrčine Sunca. Kod tih promatranja on je pronašao jednu li­ niju u spektru. ima čisto visoko temperaturno svojstvo. prije nekih četrdeset godina. neki su mislili da ove misterio­ zne linije stvaraju neki drugi elementi. Otada je helij u tekućem obliku otvorio potpuno novu granu fi­ zike. On je ukazao da novu liniju stvara potpuno "novi" element. Najprije temperatura pada. ako nastavimo da idemo dalje u Sunčevu koronu. granu poznatu kao fizika niskih temperatura. Pa kako su spek­ tralne linije helija nastale na Suncu? Odgovor: vanjska atmosfera Sunca je zaista vruća.) Pa zašto ovaj topli plin ne stvara mno­ go plave svjetlosti. U tom po­ dručju nastaju tamne Fraunhoferove linije Sunčeva spektra. Edlen. helij stalno nastaje iz radioaktivnih materijala u kori Zemlje i stalno odla­ zi u atmosferu Zemlje. Na visini od nekih 6 do 8 hiljada kilometara iznad fotosfe­ re temperatura raste od 5000° do 100 000° i više. Dugo je vre­ mena porijeklo ovih linija bilo zavijeno u misterij. koji su još nepoznati ili još nisu otkri­ veni na Zemlji. Posljednjih nekoliko godina XIX stoljeća je Sir William Ramsay otkrio prisutnost helija u nekim radioakti­ vnim materijalima na Zemlji. zbog kojeg nastaju linije he­ lija u spektru. godine nije ga se uspjelo dobiti u teku­ ćem stanju. kao plin na povr­ šinama B zvijezde ili O tipa zvijezde? Odgovor se sastoji u tome. što ga ona emi­ tira.rovih doprinosa spektroskopiji otkri­ će da se spektri protuberanci mogu promatrati i onda kada Sunce nije po­ mračeno. kojem je on dao ime helij. Edlen je pronašao u labora- . helij se mijenja iz plinovitog stanja u tekuće pri nižim temperaturama nego bilo koja druga supstancija. Zatim se situ­ acija preokrene. Ali mali iznos svjetlosti. jer nastane značajna si­ tuacija ako krenemo iznad fotosfere. koja nije odgovarala ni jednoj karakterističnoj liniji što su ih davali u laboratoriju do tada poznati elementi. Problem je riješio. U stva­ ri. Sjećajući se Lockyerova otkrića helija. na danjem svjetlu. jer učenjaci u laboratoriju nisu našli ništa što bi bilo njima sli­ čno. što je ovdje gustoća plina premala da bi omogući­ la emitiranje vrlo mnogo svjetlosti. što je i odgovaralo jer ga je našao na Suncu. švedski fizičar B.

temperatura najprije opada. pa su podvrgnu­ ti snažnim sudarima. Na primjer. ali na prema Sunčevoj koroni. plinovi atmosfere apsorbiraju x-zrake koje emitira korona Sunca. Zemlje počinje ponovo rasti. U E sloju.toriju da su ove linije nastale od dobro poznatih elemenata. ali čiji su atomi izgubili znatan broj elektrona. ako se udaljujemo još više. koji ovisi o refleksiji elektromagnetskih va­ lova od ovog sloja. Prema tome. kada se nedavno usta­ novilo pomoću raketa. što će reći da atomi postaju ionizirani. jedna najsvjetli­ ja linija se javlja od atoma željeza koji je izgubio 13 elektrona. Zatim dalje pada. temperatura nekih 96 kilometara iznad površine naglo raste. i to se nastavlja sve dok temperature ne pre­ korače 1000°. zove E sloj. Ova apsor­ pcija uzrokuje da se elektroni odvajaju od atoma. temperaturu. postoji inverzija temperature. To je područje ionosfere Zemlje. Vidjeli smo da. a Ako se udaljujemo od Sunčeve po­ na visini od nekih 56 kilometara ona vršine. a drugi F sloj. ne bi bio moguć. ali se na visini od nekih 24 ki­ lometra počinje ponovo povećavati. Temperatura opada do visine od oko 16 kilometara. koji se nalazi na visini od 96 kilometara. Postoje slične inverzije kada idemo dalje od površine Zemlje. Postojanje ovih linija u spektru korone najsigurniji je dokaz da su u njoj temperature ek­ stremno visoke. Temperatura najprije pada. koje dosegnu u visokoj Slično je ako se udaljujemo od povr­ atmosferi. a zatim nosfera ima dva glavna sloja. posljednji se dijeli u dva dijela: F1 i F 2 . da ionizaciju u F sloju stvaraju zračenjem helijeve linije koje se pojavljuju na valnoj dužini blizu 500 angstrema. Glavni F sloj se nalazi na vi­ sini između 192 i 320 kilometara. a radio-prijenos na duge udaljenosti. padne natrag na normalnu zemljišnu Zatim. željeza i kalcija. 226 . Bez ovih zračenja ne bi bilo ionosfere. Razlog zašto postoje atomi u takvom stanju u Sun­ čevoj koroni jest vrlo visoka tempera­ tura koja tamo vlada. jedan se počinje rasti. Iošine Zemlje. Bilo je iznenađenja. idući dalje od po­ vršine Sunca prema vanjskoj koroni. glavnina ionosfere Zemlje nastaje od zračenja koja emitira topla atmosfera Sunca.

Oblik koro­ ne ovisi o fazi 11-godišnjeg ciklusa Sunčevih pjega. 227 . II 1952. Prvi crtež desno pokazuje tipični oblik korone kada je aktivnost pjega kod maksimuma. a drugi crtež pokazuje tipični oblik kada je aktivnost pjega kod minimuma.Ova fotografija Sunčeve korone snimljena je u Su­ danu za vrijeme pomrčine 25.

koji može trajati od jednog dana do nekoliko tjedana. jedna je na zapadu. pa je dobro da se nešto kaže što astronomi znaju o pje­ gama. a u doba maksimal­ ne aktivnosti njihove su širine obično između 15° i 20°. Prošlo je već stotinu godina. Ra­ zvojem ciklusa ovi se slojevi pomiču prema ekvatoru. Nekoliko godina kasnije R. do 1947. jedan na sjevernoj hemisferi. Schwabe je za periodičnost pjega na Suncu našao vrijednost od 10 go­ dina. pokazali da period rotacije Sun­ ca nije potpuno isti za razne Sunčeve širine. jer su sva razmatranja donosila suprotnu situaciju. Pjege se obično pojavljuju u parovima.Nešto ionizacije također nastaje u našoj atmosferi na visinama mno­ go nižim od sloja E.1. Individualna pjega započinje svoj život. Ove tvrde x-zrake dolaze iz područja fotosfere. u vezi s periodičnosti Sunčeve aktivno­ sti. druga na istoku. godine. Prve pjege slijedećeg ciklusa pojavljuju se na širinama od oko 40°N i 40°S. Mjesto raspodjele pomiče se stal­ no prema ekvatoru Sunca kad aktivnost počinje. Gotovo se sve pjege javljaju na širinama manjim od 40°. ali obično nestaju na oko 5°. Na kraju ciklusa oni dolaze gotovo do ekvatora. 228 . Našli su da Sunce najbrže roti­ ra na ekvatoru. Ponavljaju­ ći Galilejeva promatranja još pažljivi­ je. Problem je izvanredno zanimljiv. što je blizu današnjoj vrijednosti. koja može iznositi desetke tisuća kilometara do stotine tisuća kilometara u promjeru. Carrington i Sporer su oko godine 1860. gdje nastaju u po­ javama poznatim pod imenom Sunčev bljesak. Na početku svakog novog ciklusa slojevi se nala­ ze u svojim najvećim udaljenostima od ekvatora. Izgleda da i ovo nastaje od x-zraka sa Sunca. U svakom danom trenutku pje­ ge su obično raspoređene uzduž dva sloja. Prve pjege novog ciklusa ponovo se pojave na širinama 40°N i 40°S. godine. raste i nastaje. a drugi na južnoj hemisferi. za­ služan je za otkriće da se na Suncu periodično pojavljuje maksimalni i minimalni broj pjega. na oko 40°N i 40°S. a ovaj je značajni rezultat još neobjašnjen. Zatim se ove mrljice zgusnu u tamnu pjegu. ali je već pred kraj XVIII stoljeća Horrebow objavio da se pjege na Suncu vjerojatno javljaju po zakonu periodiciteta. Pojave pjega na Suncu mogu biti u fazi maksimuma sto puta veće nego u fazi minimuma. ali su u ovom slučaju x-zrake znatno kra­ će valne dužine nego one koje emiti­ ra korona. Schwabe. a manje ili više su simetrično raspo­ ređene između dviju Sunčevih hemi­ sfera. Wolf je našao vrijednost 11. poglavlju smo vidjeli kako je Galilei upotrijebio pjege na Suncu da izmjeri period rotacije Sunca i dobio je vrijednost oko 27 dana. kao rast žita. kao mnogostruke male tamne mrljice. a Sir William Herschel je već smatrao da su neki događaji na Zemlji. a s porastom širine pe­ riod rotacije postaje progresivno duži. Sva naša očekivanja su bila Dijagram pokazuje raspodjelu Sunčevih pjega na raznim heliografskim širinama (vertikalna skala) od 1933. U 5. Varijacije u vremenu rotacije između ekvatorskih i polarnih područja iznose do tri ili četiri dana. Bljeskovi su jako povezani s pjegama na Suncu. On je to obja­ vio 1843. njemački apotekar.

Mrljice mogu kasnije postati velike pjege. na gornjoj sli­ ci.U svakom paru pjega. Ako pjege postavimo na liniju jednog meridijana (prvi cr­ tež). jedna je gotovo uvijek zapadno od druge. 229 . one koje su u blizini ekvatora povećavat će svoje duljine (longitu­ de) mnogo brže nego one udaljenije od ekvatora (drugi crtež).

kažemo struje. Struja nastoji da i dalje teče i. a to je ono što treba da urade električne centrale preko svog prekidača. snimljene za vrijeme potpunih pomrčina. pokazuju da se iz površine Sunca pojavljuju snažna magnetska polja u okolni prostor. Ovdje. izgleda. U prekidačima se pojave snažne iskre zbog pražnje­ nja. Sasvim odijeljeno od pjega.da se Sunce polaganije vrti na ekva­ toru. a ova pražnjenja rasipaju energiju magnetskog polja. proizvode vi­ soko energetske x-zrake koje stvaraju najnižu ionizacionu zonu u atmosferi Zemlje. Ova energija ne prestaje po­ stojati kada dođe do prekida voda. ukoliko se ne poduzmu adekvatne mjere. Prvi. Početkom našeg stoljeća George Ellery Hale je došao do značajnog otkri­ ća. one udare na vanjsko magnetsko polje Zemlje. fotografije korone Sunca. Slično se. Sada. a zemaljska će nam analogija pomoći da razumijemo što to može biti. Sve se to može objasniti na slijedeći način. Brojevi na vertikalnoj skaii označuju Wolfove reiativne brojeve koji se dobiju ako se jedna pjega broji kao jedinica. Ovo nas ponovo vraća na pitanje Sunčevih bljesaka. Teleskopska fotografija Sunčevih pjega snimijena iz balona na visini od 24 kilometra iznad Zemlje. U toku pražnjenja elektroni i atom­ ske jezgre ubrzavaju se do velikih br­ zina. Ona se rasipa u obliku pražnjenja. magnetska polja su počela igrati do­ minantnu ulogu u gotovo svim astro­ nomskim razmatranjima. električne centrale koriste uređaje koii odmah prekinu tok struje. To stvara dva važna efekta. izgleda da pri procesu sudaranja nastanu vrlo brzi elektroni. Ali nam isku­ stvo pokazuje da to nije tako. Pjege su jezgre relativno ohlađenih plinova. Ako se dogodi da se Zemlja nađe na stazi ovih zraka čestica. može na­ stati ozbiljno oštećenje generatora u električnoj centrali. udruženih s jakim magnet­ skim poljima. 230 . magnetske bure. Gdje postoji struja. zbiva na Suncu. do 1950. nedavno. Ovo uzrokuje tzv. otkrio je prisutnost jakog magnetskog polja u pjegi. kao i na Zemlji. a svaka grupa pjega kao desetica. a to su Sunčevi bljeskovi. Upotrebljavajući složene spektroskopske metode. Ona se mora nekako rasipati. Pretpostavimo da je presječen vod visoke naponske mreže. Ovo je bio prvi direktni dokaz postojanja magnetskih polja u jednom astro­ nomskom problemu. ove vrlo brze čestice. Tako­ đer. Iz tog razloga. Drugi. postoji također i ma­ gnetsko polje. a u slučaju jake struje. golemi broj vrlo brzih čestica napušta Sunce u obliku zraka. Na prvi pogled bi ne­ tko pomislio da je tok struje u vodu jednostavno prekinut. u trenu. jer postoje situacije u kojima se poni­ štavaju magnetska polja. dok ih obavijaju pla­ menovi toplijih plinova. koje Ze- Grafikon pokazuje aktivnost Sun­ čevih pjega od 1750. a također i s više ili manje stacionarnim česticama. Pomicanje protuberanci i njihovih struktura također snažno ukazuje na prisutnost ma­ gnetskih polja koja izviru iz podnožja protuberanci. magnetsko polje posjeduje veći iznos energije. energija koju imaju ta po­ lja ne nestaje iznenada. godine. sudarajući se me­ đusobno.

.

Sma­ upravo sadrže takve vrlo brze elektrone tramo da magnetska polja igraju va­ koji su uhvaćeni u magnetsko polje žnu ulogu pri postanku tamnih pjega. Sunčev blje­ resantniji i najkorisniji razvici pojavili sak je ekstremni primjer takvog proce­ sa. Zašto pjege rastu i padaju u periodu od 11 godina. polaritet slabih magnetskih polja u fotosferi. Izgleda da se na taj način formirao prvi put ušla u astronomske probleme vanjski pojas van Allenove radijacije. neda­ na Suncu. gdje se u procesu rasipanja poja­ Ona pokazuje položaj. ali sasvim dovoljnu polja koja se pojavljuju kod njiho­ vih korijena iz unutrašnjosti Sunca. Zemlje. Već smo vidjeli da postoji uvjerljiv one formiraju slojeve oko Sunca i za­ dokaz da je vanjska atmosfera Sunca što se ovi slojevi pomiču prema ekva­ ekstremno topla. Najinte­ lazi do procesa rasipanja. Oni na gigantsku protuberancu u obliku taj način proizvode veliku toplinu ne petlje na rubu diska Sunca. pa ih je zbog toga svoju energiju iz konvektivnog kreta­ moguće otkriti upotrebom složenih nja koje se odvija ispod fotosfere. nije neumjesno da pitamo vno otkriveni pomoću umjetnih satelita. ali za najveći dio pražnjenja nema Desna gore fotografija prikazuje nekih posebnih karakteristika. Prethodna diskusija o nasta­ to još ne znamo. gije iz podfotosferskih područja izvan trebajući manje od jedne sekunde za same fotosfere. zašto stvaraju neobičnu polarnu svjetlost. gdje do­ ne može biti osobito radostan. nje i struktura protuberanca čvrsto gdje se vrlo brze čestice izbacuju sa ukazuju na prisutnost magnetskih Sunca u prostor. Osim toga. Možemo jedino reći janju Sunčevih bljeskova pomoći će da se nalazimo pred krajnje rijetkim i nam da shvatimo odgovor koji najra­ složenim procesima čija su objašnje­ nja vrlo zapletena. ali još nismo pitali toru kad je ciklus u toku? Odgovor na zašto. Ono dobiva Fotografija Sunčeva diska snimljena energiju od kretanja materijala ispod je 18. Iza nje je magnetska fotosfere i prenosi je u atmosferu Sun­ karta Sunca napravljena istog dana. pa zagrije u kotlu. poslije njihova pronalaska u pjegama Van Allenovi pojasovi radijacije. Ovo kretanje mora pro­ je sakupljen golem broj promatranja. Proučavanje aktivnosti na površini Znamo da je materija ispod fotosfere Sunca u stalnom konvektivnom Sunca i njenih odnosa prema Zemlji kretanju . izvesti magnetsku energiju na trošak što je sav ovaj veliki napor postigao u svoje vlastite mehaničke energije. nalazeći svoje staze u ovisi o našem poznavanju magnetskih polja. Njihajući se naprijed i natrag jer ona sudjeluju u prenošenju ener­ između sjevernog i južnog pola Zemlje. Ma­ spektrografskih metoda. intenzitet i vljuje kao toplina. bez obzira na Sunčeve Mnogo od toga što znamo i što vje­ pjege. rujemo o površini i atmosferi Sunca 232 . što smo saznali o tim pjegama.vrsta kretanja vode kada se detaljno se provodi već sto godina. dije daju astronomi. gnetsko polje je prenosilac energije i u tome je njegova važnost. Budući da su magnetska polja magnetskom polju Zemlje. ca. ovi elektroni iznenađujuće malo. da se ugrije atmosfera Sunca na vrlo Činjenica je da magnetska polja visoku temperaturu. Djelova­ tako veliku kakvu proizvode bljeskovi. VII 1953. naučili smo svako okolno skakutanje. danas većina astronoma ske linije u spektru dijele u nekoliko smatra da atmosfera Sunca dobiva komponenata. uzrokuju da se uobičajene atom­ Ukratko. Tako usporedbi s dostignućima drugih gra­ proizvedena magnetska polja izlaze iz na astronomije? Čini mi se da odgovor fotosfere u atmosferu Sunca.mlja zarobljava.

233 .

dok se ova knjiga štam­ vljuju kada istražujemo njegovu unu­ pa. godine. jer za promatranje Sunca nisu bili potrebni veliki instrumenti.) kada lopta dodirne tlo. On je montiran 1968. prev. ona će pa­ Engleskoj je izrađen i veći teleskop od sti natrag na zemlju. Pravci istraživanja koje su situaciju u kojoj se glavni problemi započeli ljudi poput Herschela bili su mogu izgubiti iz vida. imaju primje­ pomanjkanje posljedica je prekomjer­ nu na svemir u širini. Ovdje ćemo se susresti s s otvorom koji bi bio jednak velikom pojavama koje su općenito važne i za Herschelovu teleskopu. a cijeli naš koji su bili postavljeni u Britaniji to. dbe na mjestu.50 metara. a ima pro­ Kako gravitacija ne prestaje djelovati mjer zrcala 2. Ovo vrijedi za SSSR. vo kako je krivi osjećaj vodio britanske Pojavom spektroskopije i interesa za astronome da napuste šire astronom­ Sunce. Herstmoneuxu u Engleskoj. Ali je napredak kao cjelina Mali krug iznad prve slike pokazuje Ze­ mlju u istoj skali. tako pretjerana svemir­ izgubili što se nisu interesirali za šire ska istraživanja mogu ponovo stvoriti probleme. procesa. Sada. možemo napustiti po­ pa u Britaniji u posljednjih pedeset vršinske pojave na Suncu i razmotriti godina nije izgrađen teleskop znatnijeg neke privlačne probleme koji se poja­ otvora. učavanja aktivnosti površine Sunca. Britanija ne posjeduje teleskop trašnjost. Ovo žalosno zvijezde. jer je gravitacija 234 . da Zemlja pritišće loptu prema gore A važnost koja se sada pridaje istraži­ silom jednakom onoj kojom gravitacija vanjima u svemiru. u našem povećanom Niz fotografija jedne eruptivne protu­ razumijevanju važnosti magnetskih berance.planet je u ravnoteži. također. u mnogome je slična putovima sve materijale na Zemlji. jer Herschelovog. To se zbiva. britanski su astronomi mnogo ske probleme. Treba reći da ono nema tako veli­ ku važnost da bi se zanemarile ostale Unutrašnjost Sunca grane astronomije. Ova razmatranja imaju posebnu kom posljednjih stotinu godina. posebno u SAD i vuče loptu prema dolje. zašto lopta ne Sve to ima važno značenje. Op. jer su nastavlja padati sve dok ne dosegne istraživanja u svemiru nastavila pro­ centar Zemlje? Odgovor je. Upra­ važnost za britansku astronomiju. bez sumnje bio slab u usporedbi s drugima u astronomiji. nog angažiranja na istraživanju Sun­ ca. u je prema dolje vuče sila gravitacije. naravno. Da dokažemo kako su ove primje­ napušteni. VI 1946. a koje. (U međuvremenu u Ako bacite loptu u zrak.su se nedavno. snimljene 4.

koja su se odnosila na prirodu plinova.u svakoj točki izjednačena s pritiscima koji postoje kroz cijelo tijelo Zemlje. kako je Sunce mnogo teže nego Zemlja. oko 1 kilopond na kvadratni centimetar. Charles pokazao da postoji slična direktna proporcionalnost između temperature i tlaka: ako je temperatu­ ra plina. Na prvi pogled razlika nije vrlo velika. u unutrašnjosti Sunca nema mogućnosti opstanka krutih ili tekućih tijela. tlak će se također po­ dvostručiti. po­ trebni su tako strahoviti tlakovi. Također znamo daljinu Sunca. Ista razmatranja vrijede i za Sun­ ce ali. ukoliko gustoća nije prevelika. A. Dobiva se oko tride­ set puta veća gravitacija nego što je na površini Zemlje. U XVIII stoljeću je J. što će reći . Oni bi također pali pod djelo­ vanjem gravitacije. tlakovi su u njegovoj unutra­ šnjosti odgovarajuće veći. Ovo je poznato kao Boyleov zakon. pa zato i njego­ vu pravu veličinu. Tlak koji održava ravno­ težu na morskom nivou. ako ne bi bilo tlaka unutar njih. Ako uzmemo P za tlak. Prema tome. koji postoji u plinu. temperaturi i prirodi čestica iz kojih je sastavljen plin. podvostručena. tlak je direk­ tno proporcionalan s njom. težina gornjih slojeva postaje sve veća što se pribli­ žavamo središtu. pogla­ vlju smo vidjeli da se masa Sunca može odrediti iz kretanja planeta. T za temperaturu. Već su fi­ zičari XIX stoljeća shvatili da obična kruta i tekuća tijela mogu odoljeti tla­ ku do izvjesne granice. izmjerena od apsolutne nule. Ra­ zmotrimo ove tri stvari. Ovo jednako vrijedi i za atmosferske plinove. otkrića XIX sto­ ljeća. a grčko slovo p (ro) za gustoću. Već je u XVII stoljeću Robert Boyle ustanovio da tlak plina raste s gustoćom a. pokazala su da bi potrebne tlakove dali plinovi kad bi bili dovoljno vrući. Tlak koji postoji u središtu Zemlje.ako se podvostruči gustoća i tlak će se podvostručiti. može se na jedno­ stavan način izračunati gravitacija na njegovoj površini. Slijedeće je pitanje: pod kojim se uvjetom tlakovi održavaju. može­ mo pisati jednadžbu: P = A x p x T. Ova otkrića možemo pisati u obliku jednostavne jednadžbe. No. U 235 . Kako Sunce sadrži mnogo više materijala nego Zemlja. ali ona postaje sve zna­ čajnija kada prodiremo u unutrašnjost Sunca. Zbog toga ne mogu odoljeti onim tlakovima koji mo­ raju postojati u unutrašnjosti Sunca. Tlak u sre­ dištu Sunca je oko sto tisuća milijuna puta veći od tlaka na morskoj razini na Zemlji. kako je to zamišljao William Herschel. ovisi o tri stvari: gustoći. Tlak. Poznavajući masu i veličinu Sunca. a da bi ono odoljelo ovoj velikoj težini gornjih slojeva. milijune puta je veći. Kako smo ovo saznali? U 6. jest takozvani normalni atmosferski tlak.

Crtež pokazuje montažu teleskopa. eliminiran. s visina gdje je "štetni sloj". Homer Lane. iznenađujuće dobro pogodio odgovor na drugi dio problema . Prema tome. Lane je smatrao da pri vrlo viso­ kim temperaturama.koji se odnosio na stanje pod kojim atomi egzistiraju u unutra­ šnjosti Sunca . kreću slobodno. a i mnogih drugih zvijezda. a i elektroni se. potre­ bno je da znamo dvije stvari: prvu ke­ mijski sastav plina . godine. Atomi se ci­ jepaju u smislu odstranjenja njihovih elektrona. 236 . Fotografije pokazuju pripremanje za lansiranje i stvarni uspon za vrijeme leta u rujnu 1957. Kako smo već vidjeli. što može prou­ zročiti da se rascijepaju. znamo kemijski sastav Sunca. dru­ gu. i to iz balona bez ljudske posade. koje vjerojatno postoje unutar Sunca.našoj jednadžbi je A konstanta koja ovisi o prirodi čestica od koje je plin sastavljen. ali ova informacija nije bila na raspolaga­ nju prvim istraživačima. To se slaže s pogledima današnje fizike. jezgre atoma se slobodno kreću samo bez svojih elektrona. Da odredimo konstantu A. koji inače normalno obilaze oko teške jezgre atoma. proizveden od Zemljine atmosfere. Ipak je jedan od njih.gotovo prije sto godi­ na.koncentraciju raznih tipova atoma u njemu. također. stanje u kojem su ti atomi. Tako se plin u unutrašnjosti Sunca sastoji iz dviju Američki astronomi su zadnjih godina dobi­ li jasnije fotografije Sunčeve površine nego ikad prije. dolazi do silnih sudara između atoma. J.

i tamnija područja (mase hla­ dnijeg plina koji se spušta). jer toplina u materiji uvijek struji iz po­ dručja više temperature prema podru­ čju niže temperature. Kako je u unutrašnjosti Sunca mnogo toplije nego na površinskim područjima. Sada možemo. Kako se točno prenosi energija iz središnjih područja Sunca prema fo­ tosferi? Toplina putuje po metalnoj ši­ pki od toplijeg kraja prema hladnijem vođenjem. pa ga mogu dati kruta i tekuća tijela. što znači da se tople čestice metala ne kreću po metalu nego se nji­ hova toplina jednostavno prenosi na hladnije čestice. Konstanta A je određena razmatra­ njem u zadnjem paragrafu. ili. znati opći tlak P. a upravo zbog manjih temperatura ne postoji otjecanje topline u velikoj mjeri iz unutrašnjih područja prema povr­ šini. također.vrsta čestica koje se kreću slobodno i odvojeno: golih atomskih jezgri i elek­ trona. relativno mali. jer nam ne daje preciznu tem­ peraturu. Srednja fotografija je primjer konvekcije proizveden u vrućem tankom sloju. nego sjaji zbog toga što je osvijetljeno od Sunca. znamo li masu i veličinu Sun­ ca. koji mora postojati unutar Sunca. Zato temperature unutar planeta i satelita ne treba da budu tako visoke kao unutar zvijezda. Znajući ovo i znajući relativne količine raznih atoma i stupnjeve do kojih su oni izgubili svoje elektrone. 237 . možemo iskoristiti našu for­ mulu da izračunamo njegov tlak. iz našeg zaključka o gravitaci­ ji. znamo također općenito gustoću D. dok tijelo poput Mjeseca ne emitira svjetlost. Ali račun pokazuje da Pogled s letećeg teleskopa na Sunčevu površinu (lijevo) pokazuje svijetle pjege (stupove vrućeg plina koji se diže) . No nije tako grub da bi bila velika odstupanja. Dana­ šnja je vrijednost dobivena preciznijim računom: blizu 15 milijuna stupnjeva u središtu Sunca. Ukoliko. tamo mora doći do silnog istjecanja topline prema fotosferi. Račun je grub u tom smislu. Ovo nam obja­ šnjava zašto je Sunce svijetli objekt. što će reći da re­ zultat ne može biti ni manji ni veći od tri puta. ali mora biti u podru­ čju od deset milijuna stupnjeva. Zato mo­ žemo upotrijebiti našu jednadžbu da dobijemo opći uvid o temperaturi T unutar Sunca. ako znamo tlak i gustoću. Jer. desna fotografija pokazuje primjer konvekcije u vrućem dubljem sloju. potreban za izravnanje sile teže. Osnovna je ra­ zlika između planeta ili satelita na je­ dnoj strani i zvijezda na drugoj strani u tome što je unutar planeta ili sate­ lita tlak. Druga nalikuje granulaciji Sunca. možemo odrediti veličinu A. u stvari. znamo gustoću i temperatu­ ru plina. Temperatura može biti malo niža ili malo viša. možemo upotrijebiti istu formulu da izračuna­ mo temperaturu. Grubi račun pokazuje neposredno da ona mora iznositi oko deset mili­ juna stupnjeva.

konve. objavio to ot­ kriće.1 Odnos masa-sjaj. kako izračunati efekt radijaci­ se. šini mora. Ako poznajemo kemijski sa­ Zato je Boyleov zakon primjenljiv na stav Sunca. kao što se prenosi očekivati da se prilagode gornjoj je­ energija od Sunca do Zemlje. a to pri istim gustoćama unutar Sunca ili je kretanje toplih čestica. je li logično a ne konvekcijom. To će reći. primjenljiv samo Danas se može pokazati da se struja ako gustoća nije prevelika. Dio rukopisa prikazan je desno. Vratimo se sada strujanju energije S ovim se pojavilo pitanje. vladajući se kao plin na Zemlji. ne bi zakon također prestao vrijediti Druga mogućnost je konvekcija. Vrijednost energije duboko u unutrašnjosti Sun­ zakona u zemaljskom laboratoriju si­ ca zaista ponaša prema jednadžbama gurno prestaje pri gustoćama od 50 koje je dao Schwarzschild. pri vrlo visokim temperaturama neće Izračunata temperatura u središtu je se pojaviti znatna razilaženja sve dok sasvim blizu 10 milijuna stupnjeva. god. kcijom. Možemo li s pravom smatra­ ljeća bili su svjesni mogućnosti da se ti materiju s tako visokim gustoćama dio ili cijela energija prenosi zračenjem plinovima? Ako možemo. sto­ riješeno. godine Karl Schwarda je tlak plina direktno proporciona­ zschild otkrio plan da se to postigne. jer je to prelagan proces. koji nam kaže je. Zašto ti vođenjem. kao kod gri­ unutar zvijezda? janja vode u kotlu. Eddington (gore) je otkrio ovu povezanost i 1924. koje je iz unutarnjih područja Sunca prema bilo sve do prije četrdeset godina ne­ njegovoj površini.se na Suncu ne može toplina prenosi­ grama na kubični centimetar. a s tim i vrijednost kon­ mnogo veće gustoće nego što smo mo­ stante A. Odgovor bi trebalo naći u ekstre­ Prvo matematičko proučavanje mno visokim temperaturama koje strukture Sunca J. Astronomi 19. Problem dnostavnoj formuli za tlak? Sjetimo je bio. možemo izračunati njen apsolutni sjaj. da je Boyleov zakon. moguće je pomoću formule P gli na prvi pogled očekivati. lan njegovoj gustoći. stavci da se energija iz središta Sunca stvarajući materiju vrlo velikih gusto­ prenosi upravo na taj način .ća. godine osnivalo se na pretpo­ re odvajaju elektrone od jezgri atoma. Tek je 1906. Zato naša jedno­ centimetar. U stvari. Slika 8. gustoća ne dođe do 1000 grama na Gustoća je oko 50 grama na kubični kubični centimetar. ili oko 50 puta veća od gu­ stavna formula za tlak vrijedi bilo gdje stoće destilirane hladne vode na povr­ u unutrašnjosti Sunca. Ako poznajemo masu zvijezde kao i prosječni polumjer zvije­ zde slične mase. Homera Lanea tamo vladaju. Ove visoke temperatu­ 1869. = A x p x T izračunati strukturu Sunca. 238 .

Teorija i promatranja se danas slažu. kao Lane. veća će zvijezda biti manjeg sjaja od manje zvijezde. Pri sretnoj okolnosti događa se da polumjer ne ulazi u računanja s osjetljivim značenjem. Ovo zahtijeva da i temperature kod ve­ ćih masa budu veće. Ne treba da se zadovoljimo samo s opisanim kvalitativnim načinom prije­ nosa energije unutar Sunca. To je zaista tako. Zato će unutrašnji tlak i unutarnja temperatura biti također manji.da se energija prenosi zračenjem a ne konvekcijom. kako su pretpostavlja­ li prvi istraživači na ovom polju. moramo pogledati pionirski rad koji je u ovoj oblasti astronomije obavio Eddington. veća je i gravitaciona sila. Ovo se razmatranje odnosi ne samo na Sunce nego i na bilo koju zvijezdu. ali prije nego dođemo do toga. Zato je pri diskusiji o stru­ kturi Sunca potrebno pažljivo razmo­ triti i zračenje i konvekciju. Utjecaj polumjera zvijezde na njen sjaj može se također razmatrati na sličan način. Drugim riječima. Ako su dvije zvijezde je­ dnake mase ali različitih polumjera. a iz ovog će razloga izljev ener­ gije iz unutarnjih područja biti manji. kako nam pokazuju fotografije. On je dobio mate­ matičke formule. a time i tlak. Što je veća masa zvijezde. gravitacija će biti manja u zvijezdi ve­ ćeg polumjera. prilo­ žene dolje. Temperatura u njenom središtu neće biti nužno ista kao u Suncu. jednostavno ubacimo u naš račun pro­ sječni polumjer. Re­ zultat takvog računa nam može reći o sjaju Sunca. Zato očekujemo da zvijezde veće mase budu svjetlije od zvijezda male mase. Moguće je provesti kvantitativan račun. kako ćemo uskoro vidjeti. Premda je ovo točno za duboku unutrašnjost. jer određuju ja­ kost gravitacije. ako želimo odrediti sjaj po­ znate mase. određen iz stvarnog promatranja za zvijezde takve mase. iz kojih je mogao izvesti vrijednost za sjaj iz mase i po­ lumjera. potreban da joj drži ravnotežu. Ona će ovisiti o masi zvijezde i njenoj veličini. a zbog tih većih unutarnjih temperatura bit će i veći tok zračenja iz unutrašnjih područja prema površini. Bez nekog bitnog gubljenja točnosti može se izo­ staviti precizno određen polumjer i zamijeniti ga prikladnim prosječnim vrijednostima koje su promatrane. Ovo su važni faktori. konvekcija postaje va­ žna u bližim površinskim slojevima. ali nepoznatog polumjera. Na primjer. što možemo provjeriti promatranjem. . Ovo su bile ideje koje je Eddington podvrgao računu.

512 5 puta). ako je razlika za pet veličina. Razlike veličina između dviju zvije­ zda je mjera njihovih razlika u sjaju. koju ćemo zvijezdu izabrati kao naše mjerilo i kakvu ćemo joj dodijeliti veličinu? Netko bi očeki­ vao da se izabralo Sunce i da mu se dodijelila veličina O ili. Izmjereni . Pravi sjaj zvijezde uključuje cjelo­ kupno zračenje koje ona emitira. Prividni sjaj zvijezde je sjaj koji nam se prikazuje na nebu.7. tako da svjetlija od dviju zvi­ jezda ima manju veličinu. Suncu je dodijeljena veličina 4. ni naše oko ni naše fotografske ploče nisu osjetljive na cjelokupnu svjetlost koja dolazi od nje. poznate su kao apsolutne veliči­ ne. To će reći. Ukoliko uzmemo poznati sjaj neke zvi­ jezde i damo joj neku izabranu stal­ nu veličinu. Zato možemo govoriti o bolometrijskom sjaju ili bolometrijskoj apsolutnoj veličini. kada promatramo zvijezdu. Masa (M) je nanesena logaritam­ ski. gdje krivulja daje rezul­ tate računanja.U svakom datom primjeru stvarni će se polumjer vjerojatno razlikovati od prosječne upotrijebljene vrijednosti. 1. Skala ima povijesnu vezu još od Hiparha i Ptolemeja. Njih treba razlikovati od prividnih sjajeva zvijezda. tako da se vrije­ dnosti u masama Sunca lako očitaju iz slike. tj. Prema tome. Vertikalna skala nali­ jevo predstavlja sjaj (L). Sve svjetlo ne prodire do nas kroz plinove atmosfere Zemlje. iznos zračenja koji one stvarno emiti­ raju. ako je zvijezda A 2. dok horizon­ talna skala na dnu predstavlja masu (M). da bi­ smo naglasili kako se radi o totalnom zračenju koje emitira zvijezda. ako se dvije zvijezde razlikuju za jednu veličinu jedna je 2.1. Ali je situacija kompliciranija za skalu sjaja. Ovaj pojam proizlazi iz činjenice da. možda. Eddingtonovi rezultati su prikazani na slici 8. jer se ne nalaze na jednakim udaljenostima od nas. ali to neće utjecati na rezultat. veličina A je za jednu ve­ ličinu manja od veličine B. jedna je 100 puta sjajnija od druge (ili 2. U stvari. Ovo je skala veličina koja traži neko objašnjenje. S današnjeg stajališta skala veličina mora bili točno definirana.512 puta svjetlija od zvijezde B. Postoji jedna druga vrsta veličina koju moramo spomenuti. Dvije zvijezde s istim pravim sjajem mogu imati sasvim različite prividne sjajeve. pa se riječ bolometrijski katkada uključu­ je da označi taj pojam. a s ovim su izborom sve druge veličine određene. ali to nije lako.512. možemo također dati vri­ jednost veličina svih drugih zvijezda poznatog sjaja. Napomenimo da veličine idu prividno neprikladnim načinom. Ali. iz povijesnih ra­ zloga. Veličine koje pokazuju prave sjajeve zvijezda. Razlika u sjaju jedne veličine odgovara približno faktoru 2.512 puta sjajnija od druge. koji su ovdje sporedni. Zato je moguće da se izračuna sjaj za svaku vrijednost mase. Pogodno je da se uzme za jedinicu mase M masa Sunca. Zato su privi­ dni sjajevi i prividne veličine različite od apsolutnih sjajeva i apsolutnih ve­ ličina. a to je razlog da se ona lako ne napušta.

jasno pokazujući opću točnost fizikalnih zamisli na kojima su bazirani proračuni. bila je opisana u 6. kojeg mi žina je približno ono područje koje je vidimo. da se odre­ sujući im vizuelni sjaj. poglavlju. a kružići na bolometrijske sjajeve pojedinih zvijezda. koja se temelji na godišnjem kretanju Zemlje. mo­ područje valnih dužina upotrijeblje­ žemo ponovo pogledati Eddingtonov nih pri promatranjima. moramo odrediti pravu stazu. Slaganje između teorije i promatranja je izvanredno. Računanje je potrebno biven na taj način? Ako je upotrijeblje­ da se uzme u obzir dio svjetlosti koji se na fotoelektrična tehnika. Tada jednostavan račun (baziran sjaja određeno područje valnih du­ na činjenici. o kojima ćemo disku­ tirati u slijedećem poglavlju.oko 4000° i 20 000° ova je korektulometrijskog sjaja. kada smo se upoznali sa zna­ na zračenje koje nije bilo uključeno u čenjem skala. plavi sjaj se s kvadratom udaljenosti izvora svje­ odnosi na područje valnih dužina koje tlosti) daje apsolutni sjaj za područje su manje od onih kod vizuelnog sja­ valne dužine o kojoj se radi. nije teško odrediti njihove apsolutne mase.1). a djelomi­ čno računom. 241 .sjajevi ne mogu po svojim svojstvima nutak ćemo pretpostaviti da znamo biti bolometrijski sjajevi. oko kojeg se vrte obje zvijezde.2 Prividna staza je staza kako je vidi­ mo projiciranu na ravninu okomitu na smjer doglednice. Metoda za određi­ vanje udaljenosti najbližih zvijezda. U slučaju vizuelnog ke. potrebno je znati njenu udaljenost. Ovo mora biti izvedeno naj­ emitira unutar određenog područja točnije upotrebom fotoelektrične tehni­ valnih dužina. Stvarna se atmosferu i za koje naši instrumenti pogreška pojavljuje iz procjene udalje­ nosti i iz konačne korekture s obzirom nisu osjetljivi. treba upotrijebiti druge metode. Za zvijezde s dijagram sjaja (slika 8. da stupanj sjaja. netočnost izgubio jer nije mogao proći kroz našu promatranja je vrlo mala. na primjer. Koliko je točan konačni rezultat do­ djelomično iz promatranja. Od onog što vidimo. polumjeri i mase zvijezda Kako se astronom hvata ukoštac s problemom određivanja sjajeva. Ako je poznata udalje­ nost. Krivulja se površinskom temperaturom između odnosi na izračunate vrijednosti bo. ili di prividni sjaj za određeno područje ultravioletni sjaj. koje su korištene. plavi sjaj. Astronomi udaljenost svake zvijezde koju želimo uzimaju u obzir ovu činjenicu pripi­ istražiti. polu­ mjera i masa zvijezda? Da se odredi pravi sjaj zvijezde. a ultravioletni sjaj se odnosi na još je korak da se načini korektura s obzi­ rom na dio zračenja zvijezde koji nije kraće valne dužine. Omjer dužina udaljenosti do težišta. Za udaljenije zvijezde. međutim. definirajući svaki od valnih dužina. Slijedeći je korak. Sjajevi. Ovo daje apsolutni bo­ izravnih promatranja. Na tre­ Slika 8. za vizuelno ovih iznosom svjetlosti što ga zvijezda područje. daje relativne mase dviju zvijezda. varira obrnuto proporcionalno osjetljivo za ljudsko oko. Sada. Oni se određuju lometrijski sjaj zvijezde. Posljednji ja. paralaktička metoda. Iz svega ovog je jasno da se bolo­ bio uključen u naše izabrano područje metrijski sjajevi ne mogu odrediti iz valnih dužina.

Naš slijedeći problem. dogoditi. L se može odrediti iz razma­ tranja u prethodnim paragrafima. oko te točke okreću se zvijezde. naravno. Premda se obje zvijezde dvojnog su­ stava kreću u odnosu na sliku udalje­ nih zvijezda. dobivena iz binarnih sistema. Period može trajati mnogo godina. ali s dovoljno strpljivosti prvog promatrača . a vrijeme za koje se linija jedanput okrene okolo. Većina je našeg znanja o masama zvijezda. Mogu se pojaviti pogreške od 100% u našoj procjeni sjajeva ovih zvi­ jezda iz pogrešaka u samom korekcionom faktoru. polumjer i površinska temperatura su povezani jednadžbom L = D x R2 x T4. poglavlju smo vidjeli kako je Herschel otkrio postojanje takvih sistema i kako je ustrajnost astronoma Struvea dala rezultate u određivanju staza po kojima se dvije zvijezde kreću oko zajedničkog ležišta. težište. To je tzv. R polumjer. D je konstanta. U povolj- . koja ih je povezivala. u kojoj je L sjaj. On je vidio dvije zvijezde dvojnog sustava odvojene jednu od druge na nebu. Pogledajmo kako je jedan takav promatrač počeo raditi na jednom idealnom slučaju. dogoditi da se ove dvije vrste pogrešaka pojave u najvećem iznosu. Poslije Struvea su mnogi entuzijasti promatrali dvojne zvijezde. iz sistema koji sadrže dvije zvijezde. koja je vrlo ograni­ čena.moguće ga je na ovaj način odrediti. Sjaj. Mnogo je teže odrediti mase zvi­ jezda nego njihove sjajeve ili njihove polumjere. vrtjela se. ako su se one gibale jedna oko druge. Može se. Za­ mišljena linija. pa je sada lako izračunati polumjer R. tako da je pogre­ ška u mjerenjima udaljenosti gotovo potpuno zanemariva. a T temperatura. da su iznosi pogrešaka suprotnog značenja pa se poništavaju.i njegovih nasljednika . Dje poznato precizno. čiju pre­ ciznu vrijednost znamo iz fizike. Ali za zvijezde vrlo visoke površinske temperature i za zvijezde vrlo niske površinske tem­ perature korekcioni su faktori nepo­ uzdani. pogreške koje se pojavljuju iz mjerenja udalje­ nosti neće biti tako velike. određivanje polumjera zvijezde. Ukoliko ne uzmemo u obzir vrlo udaljene zvijezde. tj. gotovo je riješen ukoliko znamo njen apsolutni bolometrijski sjaj i njen spektralni tip. određuje peri­ od ophoda. postoji jedna točka koja se nalazi između njih i koja je gotovo uvijek nepomična u odnosu na uda­ ljenu pozadinu. U 6. a T se može odrediti iz spektralnog tipa zvijezde o kojoj je riječ prema opisanom načinu u ovom poglavlju. ali se može. također.ra razmjerno točna.

Lijevo su spektri Mizara. Ako označimo S1 i S2 dvije zvijezde.već opisana u 6. U stvari. period ophoda je dan u godinama. Veći pad nastaje kada sla­ bija zvijezda pokrije svjetliju. Da odredimo apsolutne mase zvijezda.3 Kad se jedna zvijezda dvojnog sistema kreće prema nama. U svim drugim slučaje­ vima vidimo projekciju prave staze na pozadinu neba. te­ žište dijeli pravac u dva dijela. moramo znati udaljenost dvojnog sustava. zajedno s našim prethodnim određiva­ njem omjera masa dviju komponena- Slika 8. tako da možemo vrlo lako odrediti omjer ovih dijelova. prosje­ čnu udaljenost između S1 i S2 i peri­ od ophoda. lako je izračuna­ ti prosječnu udaljenost između dviju zvijezda za cijeli period ophoda. Promatranja položaja dviju zvijezda i kroz cijeli period ophoda ne daju pravu stazu dvojnog sustava. Kako već znamo masu Sunca. osim u slučaju kada je doglednica okomita na ravninu staze sustava. On nam govori da je omjer masa dviju zvi­ jezda prema masi Sunca jednak omje­ ru kuba prosječne udaljenosti između njih prema kvadratu perioda ophoda. naravno. u astronomskim jedinicama.4 Ako se staza približno nalazi u smjeru doglednice jednog dvojnog sistema. Ovo je zamršena stvar ali. kao na slici 8. težište dijeli pravac na omjer 2:. projekcija na ravninu koja je okomita na doglednicu.paralaktička metoda . u bilo kojem tre­ nutku imamo dvije zvijezde i njihovo težište na jednom pravcu. naša će nam jednadžba dati zajedničku masu zvijezda S1 i S2 u apsolutnom iznosu. a manji pad nastaje kada svjetlija pokrije slabiju. to se može postići pomoću pažljivog računanja i pune ustrajnosti. što će reći. Ovaj rezultat. Tako je naš slijedeći problem: rekonstruirati pravu stazu. određuje samo omjer masa. Da bismo odredili pravu skalu staze. upotrijebimo treći Keplerov zakon.nim slučajevima je pomicanje težišta u odnosu na pozadinu udaljenih zvi­ jezda tako neznatno da ga za svrhe našeg idealiziranog slučaja možemo zanemariti. ostaje još jedna stvar. Kad zvijezde prijeđu daljnju četvrtinu puta. na primjer. tada će zvijezda periodi­ čno pokriti jedna drugu. 243 . Tako. a spektralne linije druge zvijezde poma­ knute su prema crvenom dijelu. Spektralne linije prve zvijezde pomaknute su prema piavom dijelu spektra. Postoji nekoliko na­ čina da se to postigne. tada zvijezda bliže težištu ima dva puta veću masu od dalje zvijezde. Poznavajući oblik staze i njenu pravu skalu. Dijagram pokazuje promjene sjaja jedne pomrčinske dvojne zvijezde. ako su prva promatranja načinjena dovolj­ no točno. a iz tog omjera možemo odre­ diti omjer masa dviju zvijezda. Linije u spektru su superponirane. dvojne u zviježđu Velikog Med- Slika 8.2. poglavlju. a jedan je . tada nam se niti približuju niti udaljuju. Ako. Ovo. Određivanje apsolutnih masa povlači za sobom sasvim druga razmatranja. Tako možemo izračunati njihove mase iz njihovih brzina i ophodnog vreme­ na. naša jednadžba glasi: U ovoj jednadžbi je prosječna uda­ ljenost izmjerena u jedinicama pro­ sječne udaljenosti između Zemlje i Sunca. Zbog toga su linije cijelog sistema udvostručene. Kada je to postignuto. druga se udaljuje od nas.

na kojem su apso­ lutne vizuelne veličine zvijezda (vertikalna os) nane­ sene prema njihovim spektralnim tipovima. s područja su Mliječnog Puta. 244 . relativno blizu Sunca. Zvijezde koje su ovdje nanesene kao primjer.5 Hertzsprung-Russellov dijagram.Slika 8.

dok su u jako razmaknutim sustavima često vrlo izdužene elipse. tzv. kao na slici 8. gotovo su uvijek kružnice. slučaj gdje je kut gotovo jednak nuli.3. Ovo pokrivanje uzrokuje promjene jakosti svjetlosti koje primamo iz sustava. nastat će pomak linija prema plavom dijelu spektra kod prve zvijezde. gdje su one relativno blizu jedna drugoj. Na slici 8. možemo sigurno uzeti da je kut između doglednice i ravnine staze jednak nuli. Ukoliko jedna zvi­ jezda nije enormno svjetlija od druge. U takvom slučaju poznavanje brzi­ na obiju zvijezda na njihovim stazama. relativno je laka stvar da se odrede brzine obiju zvijezda na njihovim stazama. 1929. jedan je od dvojice koji su nezavisno pronašl značajan dijagram. Ovo odmah daje omjer masa dviju zvijezda. Staze bliskih sustava. tj. jer je omjer brzina jednak omjerima veličina obiju staza. Međutim. Zatim. Russell je također izra­ dio jedno od prvih opsežnih određivanja relativne rasprostranjenosti atoma raznih elemenata u Suncu. Kada se spektralne linije komponenata mogu odvoje­ no razlikovati. prikazan na pretho­ dnoj stranici. a u izvjesnim će trenucima jedna zvijezda proći ne­ posredno ispred druge i pokriti je. određuje apsolutnu veličinu staza. kasnije će se ona udaljavati od nas i obratno. Često je jednostavnije odrediti re­ lativne mase komponenata u dvojnom sustavu. Postoji jedan poseban slučaj. 245 . Obje zvijezde stvaraju spektralne linije.4 imamo tipični slučaj promjene svjetla koja nastaje u je­ dnom takvom pomrčinskom sustavu. a druga udaljuje od nas. Ovo mora biti tako. jer u većini slučajeva moramo neizbje­ žno ostaviti nepoznat kut između doglednice i ravnine staze obiju zvijezda. zajedno s periodom ophoda. ovi se efekti mijenjaju pri kruženju jedne oko druge jer. a jer se kreću jedna oko druge. Otkrivanjem ovih varijacija možemo zaključiti radi li se o dvojnom sustavu. dobiven iz odnosa brzina. određuje njihove pojedinačne mase u apsolutnom iznosu. nastaje pomicanje spektralnih linija. možemo saznati da li se radi o dvojnom sustavu.ta. Ako se jedna zvije­ zda kreće prema nama. U nekim slučajevima su zvijezde dvojnog sustava tako blizu jedna dru­ goj da se ne mogu razdvojiti ni vrlo velikim teleskopom. Henry Norris Russell iz Princetons. U ovom se slučaju doglednica nalazi gotovo u ravnini staze. ako se jedna sada kreće prema nama. o čemu smo diskutirali na poče­ tku ovog poglavlja. možemo odrediti njihove pojedinačne mase u apsolutnom iznosu. Zato pomaci spektralnih linija variraju od trenutka do trenutka. Možemo reći sada ovako: kada pro­ matramo pomrčinski efekt. spektroskopske dvojne. a koristeći omjer masa. jer obje zvi­ jezde imaju točno iste periode. a kod druge pomak prema crvenom dijelu spektra. u kojem se ovaj kut može odrediti vrlo točno. iz Keplerova zakona se može dobiti zaje­ dnička masa obiju zvijezda. Rijetko kada možemo prijeći dalje. nego u sustavu gdje su one jako razmaknute.

5. njezin polumjer se može naći ukoliko načinimo korekciju iz njene vizuelne veličine u njenu bolometrijsku veličinu. Na raspolaganju su nam spektri za veliki broj zvijezda. bit će najbolje. (Kako smo već vidjeli. polumjer se može lako odrediti. Ako se nanesu zvijezde iz još udaljenijih dijelova Mliječnog Puta. Koji je razlog za diferenciranje položaja zvijezda na Hertzsprung-Russelllovu dijagramu? Prije nego pokušamo odgovoriti na ovo pitanje. naći ćemo da su neke od njih pale na sasvim različita mje­ sta. F. pa A. ali za razliku od bolometrijskih veličina. potrebno je da vidi­ mo što znamo. Zvijezde.) Na horizontalnoj osi di­ jagrama naneseni su spektralni tipovi. još je znatno ograničen. sjajeve i polumjere.teoriju giganata i patuljaka. većina je učenjaka smatrala da zvijezde nastaju procesom kondenzacije iz difuznog plina u međuzvjezdanom prostoru. Ovo su zvijezde veli­ kih polumjera. Hertzsprung iz Leydena i H. Te dvije glavne karakteristike istakle su Hertzsprung-Russeilov dijagram za zvijezde u blizini Sunca. kao i površinske temperature. da se ne može uzeti kao baza za razmatranje svojstava zvijezda kao cjeline. koju je predložio Henry Norris Rus­ sell. pored svih ovih drugih stvari. jedan dublji od drugoga. a za sve njih zna­ mo približne površinske temperature. Sada se podsjetimo da je zvjezdani spektralni tip mjera njegove površinske tempe­ rature a. prije nego su se konačno kondenzirale. Ova posljednja grupa je zaista tako mala. iz područja su Mliječnog Puta. prikazan je na slici 8. Zato. Russellova je bila ideja da su prvobi­ tne zvijezde. Na vertikalnoj osi nanesene su apsolutne vizuelne ve­ ličine. vrlo sjajne zvijezde s vizuelnim veličinama od -8 i spektralnim tipovima F i G mogu se naći. polumjera i masa zvijezda? Prije nego li odgovori­ mo na ovo pitanje. Na primjer. Njihov prikaz. prikazane u dijagramu. Postoji jaka koncentracija zvijezda oko spektralnog tipa K i apsolutnih vizuelnih veličina oko O. polumje­ re. a vjerojatno i prije. Metodu prikazivanja ovih zvijezda pronašli su nezavisno jedan od drugo­ ga E.Vidi se da postoje dva uleknuća kri­ vulje promjene svjetla. počevši od tipova O i B nalijevo. Hertzsprung-Russeilov dijagram Kakve zaključke možemo izvući iz našeg poznavanja sjajeva. a K i tip M nadesno. Broj zvijezda za koje također imamo prilično točno određene udaljenosti i za koje zato znamo sjajeve. poznate kao giganti. također imamo to­ čno određenu masu. Izrazita karakteristika raspodjele zvijezda u dijagramu je koncentracija prema pravcu koji se proteže od de­ snog dna prema lijevom vrhu. apsolutne vizuelne veličine odgovaraju više direk­ tnim promatranjima nego bolometrijske veličine. Danas zaista znamo da takva plinovita materija postoji i da se nove zvijezde iz nje neprekidno formiraju. a na­ laze se relativno blizu Suncu. G. kada je poznat položaj zvijezde na Hertzsprung-Russellovu dijagramu. N. Još više je ogra­ ničen broj zvijezda za koje. kada su poznati površinska temperatura i sjaj. slabije uleknuće na­ staje kada svjetlija zvijezda prolazi ispred slabije zvijezde. One su poznate kao supergiganti. Još od Kanta. Dublje uleknuće očito nasta­ je kada slabija zvijezda prolazi ispred svjetlije zvijezde. bile velike i difuzne i da su imale niske površinske temperatu- 246 . Za ovo se moramo osloniti na srednji i prikla­ dni broj grupa za koje znamo spektralne tipove. one ne predstavljaju totalnu emisiju zračenja sa zvijezde nego samo zračenje koje je ograničeno područjem valnih dužina. da najprije pogledamo predložene teorije . Russell. danas poznat kao Hertzsprung-Russeilov dijagram.

prema Russellovu shvaćanju. gubeći masu neprekidno. nastalih unutar njih. kao rezultat nuklearnih procesa. Predmeti koji se sada pojavljuju. Svako proučavanje ove kontroverzi­ je ili svaka buduća diskusija o Hertzsprung-Russellovu dijagramu dovest će do pitanja koja su vezana s nukle­ arnom fizikom. poslije proširenja u gigante.re. zvije­ zde nastavljaju evoluciju prema dolje. Njegova je bila ideja da zvijezde naj­ prije dođu na glavni niz na gornji lijevi ugao. pomakle iz glavnog niza ude­ sno. koje su nekad bile na glavnom nizu. 247 . a ne ulijevo u dijagramu. što je veća masa. ako nastave kondenziranje. Do sada je dobro ali. koje su došle na glavni niz. ovi bi se gigan­ ti. moraju se kretati nalijevo sve dok ne dođu na glavni niz. to će se zvijezda nalaziti na višem položaju na glavnom nizu. kreću po nje­ mu dolje? Gube li one. To će reći. O ovim problemima se nastavlja­ ju istraživanja. Neke se od ovih ideja podudaraju s današnjom teorijom. Da li se novozgusnute zvijezde. a pogotovu ne izvan SSSR-a. Međutim. Na pitanje što određuje naročiti položaj koji zvijezda zauzme na glavnom nizu. Russell je odgovorio da je to njezina masa. ako se one zgusnu. kretanje udesno može se zaustaviti. Pokazalo se da su se gigantske zvi­ jezde. a njihova se površinska tempe­ ratura pri tome sažimanju povećava. pa se zvijezde po­ novo kreću ulijevo. mase? Ova stara Russellova pretpostavka do­ vodi do kontroverznih situacija. To znači da se giganti kreću udesno. Smatrao je da poslije dolaska na glavni niz. Zato. one se ponovo sa­ žimaju. a zatim se spuštaju po dijagra­ mu prema desnom uglu dijagrama. Novoformirane zvijezde će se sigurno pojaviti u de­ snom dijelu dijagrama a. koja nailaze na velike matematičke poteškoće. kako ćemo vidjeti u slijede­ ćem poglavlju. Rus­ sell je otišao korak dalje. u stvari. poste­ peno kretali prema glavnom nizu. Mnogi svjetski astronomi vjeruju da posto­ ji gubitak mase. od takve su važnosti da im se mora dati posebno poglavlje. Ovo bi bio uzrok što one leže na de­ snoj strani u dijagramu. ali ovakvo gledište općenito nije prihvaćeno. ko­ jeg je on smatrao kao položaj zvijezda normalne kondenzacije. ove novozgusnute zvi­ jezde nisu giganti. Situacija za gigante je potpuno suprotna od one koju je predviđao Russell.

daje utisak strahovite snage. da se energija proizvodi pomoću gravitacije. može modificirati ako se uzmu u obzir oba prigovora. kao oni koji se pojavljuju kada se spajaju vodik i kisik u vodu. Drugi. koju Sun­ ce emitira u jednoj sekundi veća je od cjelokupnog iznosa energije koju je čovječanstvo potrošilo u cijeloj svojoj povijesti. Njihovo tumačenje se zasniva na gravitaciji. Da je Sunce vatra običnog ugljena. veliki dio ove se energije pretvori u to­ plinu. kada udari u tlo. Činjenica je da Sunce emitira više energije u jednoj sekundi nego što bi je čovječanstvo potrošilo u cijeloj svojoj povi­ jesti. moramo ih otkriti današnjim instrumentima. Sada pretpostavimo da umjesto jednog kamena. ako postoji bilo kakva struja tjelesa. a moći ćemo ga najlakše razumjeti ako razmotrimo što se do­ gađa s kamenom koji padne s visokog tornja. Razmotrili smo kako se ovaj silan iznos energije otprema iz unutrašnjo­ sti Sunca. Privučen dolje gravitacijom Ze­ mlje. 248 . Budući da je sada obu­ hvaćen cijeli materijal Sunca. smanjuje.procijenjen na peti dio od sto milijuna milijuna . Istina je da bi. Prvi. ono bi se pretvorilo u pepeo za oko tisuću godina. a mi ih nismo registri­ rali. Tokom XIX stoljeća učenjaci su se pitali. poglavlje ZVIJEZDE KAO TERMONUKLEARNI REAKTORI Vrlo sićušni dio energije Sunca koji padne na Zemlju . kamen će poprimiti mnogo veću brzinu i on će prema tome osloboditi mnogo veću količinu topline pri uda­ ru. ako uzmemo da je stezanje vrlo polagano. na pri­ mjer. a energija bi se oslobo­ dila na isti način kao prije. koja pada na površinu Sunca izvana. kamen dobiva na brzini i energiji tokom svog pada a. Umjesto uzimanja kiše materijala. iz dva razlo­ ga. bila bi dovoljna da održi potrošak od jednog kilovata nekog električnog uređaja u vremenu od 10 000 milijuna milijuna godina. a ne jedi­ no na njegovoj površini. koji padne na Sunce. koja odlazi iz njegovih unutrašnjih po­ dručja. na cijelu njegovu površinu pada ne­ prekidna kiša tijela iz svemira. Budući da je gravitaciono polje Sunca mnogo jače od gravitacionog polja Ze­ mlje. stalna kiša meteorita. mora biti napuštena. možemo pretpostaviti da se cijelo Sunce nezna­ tno. kako smo vidjeli u pret­ hodnom poglavlju. Na sličan način će se osloboditi toplina ako kamen padne na Sunce. Sunčeva energija predstavlja neprekidni tok energije. koju Sunce emi­ tira u jednoj sekundi. a taj je golem. energija dobivena od svakog kilograma materije bila mnogo manja od energije koja bi se dobila od sva­ kog kilograma materije ako bi pala na Sunce izvana. Totalna energija. Tako ideja da Sunce dobiva svoju energiju iz bilo kakvog kemijskog pro­ cesa izgaranja. Može li to objasniti porijeklo energije koju Sunce stalno zrači u pro­ stor? Odgovor mora biti ne. ali neprekidno. Sigurno je da ona nije proizvedena bilo kojim uobičajnim procesom izgaranja. ali još nismo pitali kako je ona proizvedena. Drugim riječima: energija.9. Ali se osnovna ideja. tada bi se oslobađala energija na njegovoj cijeloj površini. Sunce bi se na taj način polagano stezalo kao jedna cjelina. kako se ova silna proizvodnja energije može podržavati milijunima godina. energija koja bi se mogla dobiti Ova fotografija Sunca.oko 100 000 puta je veći nego sva energija upotrijebljena u svjetskim industrija­ ma. Čak bi i silniji oblici kemijskih izgaranja. pa je jasno da moramo tražiti izvor energije unutar Sunca. dali Suncu ener­ giju za samo nekih dvije tisuće godi­ na. snimljena u vodikovoj svje­ tlosti. U XIX stoljeću su učenjaci Kelvin i Helmholtz predložili rješenje koje je objasnilo na koji način Sunce može proizvesti svoju enormnu energiju za period mnogo veći od dvije tisuće go­ dina.

249 .

a za prijenos problema iz kemije u nuklearnu fiziku može se reći da simbolizira ulazak u njenu najsuvremeniju fazu. Da bismo shvatili odakle se pojavila ova velika razlika. Keivin (lijevo) i Helmholtz (do njega) iznijeli su pretpostavku da se cijelo Sunce polagano steže. Uprkos tome što bi teorija Helmholtza i Kelvina bila ispravna. Na primjer. Ukratko. Nuklearni su procesi po proizvodnji energije oko sto milijuna puta snažni­ ji od kemijskih procesa. Ovo može objasniti silnu proizvodnju ener­ gije za nekoliko milijuna godina. ideje Kelvina i Helmholtza mogle su objasniti izvor energije 10 000 puta veći od bilo kojeg oblika kemijskog izgaranja. Iz fosila je poznato da su neke vrste životinja . redukcija promje­ ra Sunca iznosila samo oko 50 metara godišnje. U stvari. bila bi oko 10 000 puta veća od one koja bi se mogla proizvesti najsnažni­ jom kemijskom reakcijom. mo­ ramo ponovo tražiti objašnjenje za ovu 10 000 puta veću snagu. koja bi bila nemoguća da je Sunce promijenilo svoj promjer u većem izno­ su za vrijeme tog perioda. Ovu su teoriju iznijeli Helmholtz i Kelvin. a i neki gušteri. Ako bi se energija Sunca dobi­ vala iz kemijskih izgaranja. izgaranje jednog kilograma običnog kemijskog goriva proizvodi samo toliko energije da održi u radu od oko jednog sata grijalicu od 1000 vata. Zato je jednostavno neodrživa ideja da ne­ znatno stezanje Sunca može objasniti energiju koju ono zrači. po ovoj teoriji. moramo razmotriti nuklearnu fiziku i kemijske procese. 250 . također. Ovakvo je stezanje vrlo malo. Štaviše. ako zamislimo Sunce kao divovski termonuklearni reaktor. da su mjerni uređaji antičkog doba bili jednaki današnjima.na takav način zaista bi bila enormna. pretpostavlja da se Sunčev promjer za taj pe­ riod mora uočljivo stegnuti. da objasni poznatu produ­ kciju energije. ali potro­ šnja jednog kilograma najefektivnijeg nuklearnog goriva održala bi u radu istu grijalicu oko deset tisuća godina. Ono bi kod polaganog stezanja oslobađalo energiju.brahiopodi. Ali iz geo­ loških podataka znamo da do toga nije došlo. Ovo je uvjerljiv dokaz stalnosti fizikalne okolice na Zemlji. ali ono. ona se ne bi mogla održavati više od dvije tisuće godina. Ona bi sigurno zadovoljila u objašnjenju neprekidnog emitiranja golemih količina energije Sunca za mnogo tisuća godina. iz fosilnih ostataka znamo da je Sunce moralo sijati snagom kakvom danas sjaji najmanje milijardu godina. ali s obzirom na ono što su pokazali fosilni ostaci. jer bi se za vrijeme koje je prošlo od invazije Rimljana na Britaniju do danas Sunce steglo samo za oko 80 ki­ lometara. ostale relativno nepromijenjene u posljednjih stotinu milijuna godina. bilo bi sasvim nemoguće da se otkrije tako malo stezanje poput ovoga. Takvo obja­ šnjenje zaista imamo na raspolaganju. promjer Sunca bi se vidno smanjio za period od nekoliko milijuna godina. Račun pokazuje da bi. na primjer.

ne dolazi do takve kompenzacije gubi­ tka energije. a zatim pri odvajanju gube brzinu i energiju. prema tome. Dva tijela privlače jedno dru­ jun pojedinih atoma. atomi dobivaju brzinu udaljena. naravno. trično polje. 251 . a to znači energiju pri približavanju. ca. kada dođe do kemijskog spajanja.Gravitaciona. Slično ubrza­ nje s kojim se kao posljedica dobiva energija može. Pokazalo se da su sile izme­ uzrokuje ni gravitaciono polje ni elek­ đu atoma u najvećem dijelu privlačne. a dok je gravitaciona sila između dva tijela uvi­ jek privlačna. koji predsta­ ista. Pri padanju kamen dobiva energiju. privlači ako se približavaju jedan drugome. Među­ tim. Kada je električna sila između ato­ go zbog gravitacije i onda kada su vrlo ma privlačna. u stvari. u mjerljivoj vrijednosti gravitaciono Ako se. jer se atomi više ne raz­ dvajaju. oni ostanu zajedno u spoju molekule. kada dođemo do nuklearne tijela izgrađena od elementarnih česti­ energije. Ponovo imamo privlačenje izme­ vljaju dva postojana oblika električnog đu čestica. nego nuklearno polje. kao kasnije moramo razmotriti. ali sada to privlačenje ne naboja. pa ih ima ih od jednostavnih struktura. doći će. do gu­ ko godina svjetlosti od nas. polja električna i nuklearna Vratimo se za trenutak padajućem kamenu koji smo razmatrali u kon­ tekstu Kelvin-Helmholtzove teorije. pa sve do vrlo komplici­ privlačenje. poslije približavanja. to znači. klearno polje direktno utječe na dvije Ove su grupe nazvane molekulama. Jedino ako zamislimo Sunce kao snažni termonuklearni reaktor. ali najpri­ molekula obične soli koja se sastoji samo od jednog atoma natrija i jednog je pogledajmo kako djeluje nuklearno atoma klora. Situacija bitka energije. električne sile između njih mogu biti ili privlačne ili odbojne. u principu. Dolje je lingula koja još živi u Tihom ocea­ nu. Lijevo je fosil primitivne lingule koja je živjela prije 400 000 000 godina. pa dolazi do kompenzacije gubitka energije. proizvesti sva­ ka privlačna sila. Ovo je. Koja je od njih. ovisi o tome kako su A. Ipak. Ra­ zlika se pojavila iz razlike u prirodi sile što uzrokuje privlačenje. On se pojavljuje iz privlačnih električnih sila i u principu je sličan izvoru energije kamena koji pada. atomi polje zvijezda koje su daleko nekoli­ opet razdvoje. atomi najprije dobivaju brzinu. znamo nešto što to pobija. koji mogu sadržavati oko mili­ klearne sile i električnih ili gravitacio­ nih sila. možemo protumačiti kako ono stalno emitira energiju kroz dugi period vremena. Sunce. protone i neutrone. Ako se stvarno Sunčev promjer mnogo mijenjao bilo bi nemoguće za bilo koju formu života da osta­ ne relativno nepromijenjena mnogo milijuna godi­ na. srećemo ih u biološkim organi­ zmima. elektrona i protona. Nu­ zbog čega oni teže da se vežu u grupe. Sile koje kontroliraju kemijske pro­ cese u prirodi su električne. jer se ubrzava prema središtu Zemlje privla­ čnom silom gravitacije. Zato nastaje višak energije koji se na kraju pojavljuje kao topli­ na. izvor kemijske energije. situacija je još. na primjer. Postoji osnovna razlika između nu­ ranih. a vrste čestica.

ne može doći do takvog poništenja samo zato što gravitaciona polja. Dvije se naelektrizirane čestice i dalje privlače ili odbijaju i kada se njihova među­ sobna udaljenost povećava. 252 . kao zvijezde. Nuklearna sila postaje sasvim zanemarivana ako je razmak znatno veći od ovoga. Ona opa­ da obrnuto s kvadratom udaljenosti između njih. Kod gravitacio­ nih sila. Već smo napomenuli da postoje dvije vrste električnog naboja. Sila između elektrona i protona je pri­ vlačna. bila to dva protona. Slika 9.1 Usporedba između dobivene energije.čestica na koje djeluju nukle­ arne sile . negativni naboj (-) koji imaju elektroni i pozitivan naboj (+) koji imaju protoni. ali se ona ne prekida potpuno. dobit će brzinu zbog djelo- Jezgre najobičnijih izotopa osam najla­ kših elemenata. Sasvim drugačije od električnih sila ili gravitacionih sila. koje su uvijek privlačne. ako se protoni i ne­ utroni . ali je zato ona silno privlačna za razmake unutar tog reda. proizvedene sakupljanjem jednog grama od devet različitih kemijskih elemenata. pa zato privlačna i odbojna djelovanja nastoje da se ponište. dva neutrona ili jedan neutron i jedan proton. dominiraju pojavama na velike udaljenosti. ali sila između dva elektrona ili između dva protona je odbojna. Prema tome. a ne elek­ trična. jer se ona u osnovi sasto­ je od istog broja protona i elektrona. slabo su nae­ lektrizirana.je ista i kod električnih sila. električne sile djelu­ ju na velike udaljenosti na potpuno isti način kao gravitacione sile. Prema tome.približe sasvim blizu jedan drugome. Ve­ lika tijela. Ali je njihovo dugo područje efektivnosti u astronomiji prikriveno iz vrlo jednosta­ vnog razloga. da se za svako podvostručenje razmaka djelotvornost sila smanjuje za jednu četvrtinu svoje vrijednosti. djelu­ je samo ako su te dvije čestice razma­ knute najviše oko jedan deset-bilijunti dio centimetra. nuklearna sila je djelotvorna na samo vrlo male udalje­ nosti. Točno je da se djelovanje sile smanjuje ako se udaljenost između njih povećava. Nuklearna sila između dvije če­ stice. što će reći.

Zašto elektroni okružuju jezgre obi­ čnih atoma? Zbog električnih sila. Pri­ sutnost protona u jezgrama očituje se u privlačenju električnom silom okol­ Lijevo: strukture dvaju različitih izotopa nih elektrona. Desno: strukture dvaju različitih vrlo velika. nasuprot. razmotrimo ove rira s brojem čestica koje izgrađuju dvije vrste čestica koje tu sudjeluju. Ho­ dnog neutrona i jednog protona. rizontalna os predstavlja broj protona Kako su sastavljene strukture koje i neutrona koji se moraju spojiti da bi stvaraju neutroni i protoni? One su formirali jezgru elementa o kojem se nukleusi ili teške jezgre atoma. normalni neutralni reakcije.1. na drugi način. jer. u jedinicama od deset učinka električne sile. Ali. a ovo je određeno brojem redbi s veličinama cijelih atoma zbog protona u jezgri. dužinu vremena za koju pro­ arna sila između dva protona ista kao izvod nuklearne energije može održa­ sila između dva neutrona ili između je­ vati električnu peć od 1000 vata. u nuklearne sile. Jezgre brojem elektrona koji okružuju nje­ atoma moraju biti vrlo male u uspo­ govu jezgru. Ova je situacija okolnom oblaku nego da su protoni potpuno analogna slučaju kemijske u jezgri. To znači da ni i neutroni vrlo blizu jedan drugome djelovat će nuklearna sila između njih i povezati ih u jedinstvenu strukturu. uvijek Oni se razlikuju samo u broju neutrona u uz pretpostavku da nema elektrona u njihovim jezgrama. kao u centralnim područji­ izotopa litija. jezgre atoma su jedno­ Treba još upozoriti na broj česti­ stavno sastavljene strukture protona ca koje su prikazane za jezgru sva­ i neutrona. U stvari. Zato su kemijska kratkog područja djelovanja nuklear­ svojstva konačno određena isključivo ne sile. Dimenzije oblaka oko jezgri nekog obi­ čnog atoma su preko deset tisuća puta veće od dimenzije jezgri. jezgre elemenata. Neutroni nemaju električni naboj. oslobađaju kemijsku energiju. Kemijska nu kombinaciju ove vrste susrećemo svojstva nekog atoma određena su među kemijskim elementima. broju protona u jezgri. na primjer. Protoni i neutroni privučeni nuklearnim sila­ ma koji se spajaju u trajnu struktu­ Nuklearna energija ru analognu molekulama. a svaku moguću stabil­ kog elementa na našoj slici. tako velik iznos nuklearne energije proizve­ da između njih djeluju samo privlačne den spajanjem jednog grama kisika. ima­ usporedbi s energijom koja je proizve­ ju pozitivni električni naboj. oslobađaju Vidjeli smo da se energija dobiva nuklearnu energiju. Razni izotopi istog elementa ma zvijezda. Ali taj dobiveni iznos va­ kakve su to strukture. kada nja sadržan je na slici 9. Atomi privučeni električnim oblik atoma ima broj elektrona jednak silama i koji se spajaju u molekule. na da veže elektrone uz jezgru. Kako je. Rečeno radi. samo onda kada su proto­ brojem protona u jezgri. Vertikalna izoliramo učinak nuklearne sile od os predstavlja. električna sila je dovolj­ imaju isti broj protona i isti broj elektrona. 253 .vanja nuklearne sile. zato izme­ dena spajanjem jednog grama željeza? đu njih djeluju privlačna nuklearna Odgovor na ovo i druga slična pita­ sila i odbojna električna sila. Protoni. Ukoliko je temperatura helija. kada protoni i neutroni formiraju je­ Prije nego prijeđemo dalje da vidimo zgre atoma. tada je nukle­ godina.

dobivena energija će biti manja nego u slučaju neutrona. ako dodamo dvije jezgre uglji­ jezgre.1 tona ali različit broj neutrona u svojim pokazuje maksimum nakon kojeg se jezgrama. sve dok taj broj ne dosegne še­ električne sile. ako je ispaljenje točno. doći će do osloba­ doda jezgri. Ova sila. odnose na najobičniji izo­ Međutim. Štaviše. mum energije? Zašto ona ne raste sa Naša nam slika također omoguću­ sve većim brojem neutrona i protona je da odgovorimo na druga važna pi­ koji se dodaju jezgri? tanja. učinak električnih sila na ener­ mnogi elementi imaju dva ili više razli­ giju. koji imaju isti broj pro­ Sada možemo vidjeti zašto slika 9. našoj slici. Tu ne dobivamo energiju nego on mora imati vrlo veliku početnu fuzijom. ne sudjeluje električna sila. ukoliko broj protona u je­ top. električna sila. mora biti ispaljen vrlo točno pre­ ka da se formira magnezij. Ovo je zato. Iz ovog razloga izgra­ zdeset ili toliko otprilike. U stvari. 254 . doći će do koji su već u jezgri. đanja energije ovim procesom fuzije. dnja atoma. za elemente koji sadrže relativno do oslobađanja energije. nastaje znatno sma­ Slika pokazuje da najviše energi­ njenje energije koja se oslobađa. zgrama. Ako ih fuzioniramo. teže jezgre. tj. relativno je nevažan. jer je magnezij na višem u usko područje djelovanja nuklearnih položaju u dijagramu nego ugljik. dolazi te. tona i neutrona. A jasno Izgradnja teških jezgri zahtijeva veće je da će ova odbojna sila postajati jača temperature nego izgradnja lakih je­ zgri. on će se jednostavno odbiti prije nego dođe unutar područja nuklearne sile. tj. Kada se neutron našem dijagramu. imati još u suštini identična energija ponovo smanjuje. jednostavno zato jer je proton izgubio brzinu za vrijeme svog leta zbog odbojne električne sile. Da takav neutron može biti zarobljen od Slično. Ako. daje manje energije Zašto se do ovog broja dobiva maksi­ nego izgradnja atoma željeza. Do­ je dobivamo spajanjem jezgra željeza. Tako dugo kemijska svojstva. Ovdje je prikazana temperatur­ kada jezgra sadrži sve više i više proto­ na skala kod koje se formiraju jezgre na. Bez te velike početne oslobađanja energije. raznih elemenata. lazi do točke gdje je dobivena energija Proizvedena energija raste s brojem uslijed privlačne nuklearne sile manja neutrona i protona koji sastavljaju je­ od izgubljene energije uslijed odbojne zgru. što brzine. ako upadni proton bude dosegao jezgru i bude zarobljen od nje. Međutim. dobiva­ Ne samo da se on mora točno usmje­ mo energiju. dane u sve više čestica. mali. koja se oslobađa dodavanjem čitih izotopa. mo­ jezgre helija da bismo dobili ugljik. na izotop koji je najviše raspro­ zgri postane tako velik da se povećava stranjen na Zemlji. dobit ćemo ma svom cilju. na primjer.će dva atoma. nego suprotnim procesom: ci­ brzinu da bi svladao odbojnu električnu jepanjem. Ali je situacija obratna za riti da dođe u područje nuklearne sile. ali se vrijednosti. koji sadrže veći broj pro­ dobivena energija polagano opada. Poslije toga. razbijemo silu koja postoji između njega i protona jezgru urana na dva dijela. Uvjeti. ramo imati na umu da djeluju elektri­ kako se ugljik nalazi iznad helija u čne i nuklearne sile. potrebni malo neutrona i protona u svojim je­ za dobivanje protona jezgri još su stroži. To su razni izotopi dok je broj neutrona i protona u jezgri istog kemijskog elementa. Pretpostavimo da dodamo tri Da odgovorimo na ova pitanja. a situacija vrijedi za sve lakše elemen­ neutron postao zarobljen od jezgre. jer inače nikad neće doći opet energiju.

kao što su ugljik. otku­ da su došli neutroni? U stvari. da će materija uvijek težiti da postigne svo- 255 . Normalni ne­ utralni vodik ima jezgru koja se sastoji od samo jednog protona i vanjske "lju­ ske". potrebne su temperature od oko deset milijuna stupnjeva. a to je i kod svih drugih zvijezda u vrije­ me njihovih formiranja. Odakle dolazi ova velika početna br­ zina? Stvara je visoka temperatura u unutrašnjosti zvijezde. potrebne su temperature u po­ dručju od tisuću milijuna stupnjeva. kako smo upravo vidjeli. očito je da će biti potrebne veće brzine. da bi izgradnja lake jezgre u težu jezgru dodavanjem protona zahtijevala da protoni moraju imati velike početne brzine. a slično. on označuje zvijezde koje su se počele vladati kao termonuklearni reaktori. a za izgradnju željeza temperatura mora biti oko tri tisuće milijuna stupnjeva. Izgradnja drugih običnih lakih jezgri. Dio se ove energije zrači u okol­ ni prostor. reakcije u kojima se formira helij. ali iz vrlo kompliciranih razloga. koja djeluje na njih to­ kom njihova puta. jezgra helija koja se sastoji od dva protona i dva neutro­ na. moguće je da se proton pretvori u neutron. U prethodnom poglavlju smo vidje­ li da su pretežno najrasprostranjeniji atomi unutar Sunca vodikovi atomi. potrebnih da se potakne proces za dobivanje energije. Zato očekujemo da će se prve nuklearne reakcije pojaviti unu­ tar onih novoformiranih zvijezda. traži temperatu­ re od oko sto milijuna stupnjeva. koja su ostala bez odgovora na kraju prethodnog po­ glavlja? Što se tiče Russellove teorije o gigantima i patuljcima. Budući da se jezgra helija sastoji od dva protona i dva neutrona. Protoni formiraju sirovi materijal iz ko­ jeg se grade helijeve jezgre. u kojima se helijeve jezgre sastavljaju iz sastavnih čestica. Kako odbojne električne sile postaju veće kad su jezgre veće. sumpor ili kalcij. kreću se ulijevo sve dok ne dođu do glavnog niza. Da se izgrade magnezij. kako se zgušćuju. upotrijebljena je riječ termonuklearni proces. Kako će nam sve ovo pomoći da odgovorimo na pitanja o HertzsprungRussellovu dijagramu. ali unutar zvijezda vodikovi atomi ne postoje u neutralnom obliku. Za vrijeme svog formira­ nja i zgušćivanja zvijezda zaista do­ biva energiju od svog gravitacionog polja. U fizici postoji opće pravilo. Najprije uzmimo jednostavniji slu­ čaj. netko može pitati. slobo­ dan neutron se spontano promijeni u proton i druge čestice. treba da se podsjetimo da se novoformirane zvije­ zde pojavljuju nadesno u dijagramu. nastoji to spriječiti. a time i više temperature da se izgradi teška jezgra nego lakša. Nuklearni procesi u glavnom nizu zvi­ jezda Napomenuli smo. Zbog visoke temperature elektroni su odvojeni od protona. Da se izgradi najjednosta­ vnija laka jezgra. Ovaj dio Russellove te­ orije sasvim odgovara ideji Kelvina i Helmholtza.se ova dva dijela nalaze u dijagramu iznad urana koji je uzet u obzir prije cijepanja. a dio služi da se proizvodi stalni porast temperature u unutra­ šnjosti. a ona se sastoji od samo jednog elektrona. Zaista. Zašto se zvijezde prestanu kretati ulijevo kada dođu na glavni niz Hertzsprung-Russellova dijagrama? Odgo­ vor: glavni niz označuje zvijezde u ko­ jima počinje produkcija helija. a te su. Drugim riječima. tj. dušik i neon. inače oni ne bi mogli doseći jezgru. a tokom tog stezanja raste njihova unutrašnja temperatura. jer odbojna električna sila. zbog tih visokih temperatura. formirajući plin u kojem se elektroni i protoni slobodno i nezavisno kreću jedan od drugoga. Očito je da će prve nuklearne reakcije biti one koje zahtijevaju naj­ niže temperature. silicij.

imaju i nešto manju energiju. kojeg emitira proton pri pre­ temperature u području od tri tisuće tvaranju u neutron. Sada je važno da će. najniži se oblik emisijom jednog elektrona i antineuenergije javlja kada se formira željezo. pozitron i neutrino. kad se proton pretvara Razlog zašto se sva materija u svemiru u neutron nastaju također dvije česti­ ne poveže u jezgre atoma željeza jest u ce. Formira Važna činjenica da se protoni mogu se jezgra lakog izotopa helija. kako smo zaključili iz naše smo da se neutron mijenja u proton diskusije o slici 9. moguće izgraditi jezgre koje izbacuju se dva protona i formira obična helijeva jezgra.1.je najniže moguće energetsko stanje. javljaju unutar jedne novoformi­ rane zvijezde. pravilo iz fizike. osim s materijom nećemo dalje razmatrati. Jedan se razlog Ali. pretvoriti u neutrone dovoljna je da protumači kako je. Ovo je jezgra helijeva tako da ga više nećemo spominjati.) izotopa. S obzirom na opće Sunca izgrađuju jezgre helija. Jezgra zato postiže niže postane neutron te nastane deuterij (teški vodik). na materiju i ne igra nikakvu ulogu u pa nastaje jezgra od dva protona i je­ proizvodnji energije unutar zvijezda.) Kada se neutrone pri pokušaju da izgradimo slobodni neutron spontano pretvori u jezgru koja se sastoji samo od dva proton. Deuterij dobiva proton. utrino nema gotovo nikakvog utjecaja mogu zatim pokupiti još jedan proton. zato masu (a time i manju energiju) od ne­ će atomi s takvim jezgrama imati ista utrona. energetsko stanje nego što je imala prije. zbog slabe povezanosti cesa koji bi bili na raspolaganju. Slično. formirajući jezgru. on postiže tron. Premda ona sadrži samo je­ Premda sam proton ima manju dan neutron. formira u termonuklearnim reaktoridrugi ovisi o načinu na koji se čestice povežu zajedno. a to kaže da oni škog vodika. a to su detalji koji nas Prve nuklearne reakcije. unutar nekih zvijezda. već smo napomenuli da će se jedan ili više protona pretvo­ Sudarom dvaju protona jedan riti u neutron. sadrži dva protona. sastavni dio teške vode. može se najbolje milijuna stupnjeva. a to je jezgra te­ od prvotnog neutrona. Proton i elek­ od jednog protona i jednog neutrona. Jedan od ta dva postaje neu­ poznata kao antineutrino. mogu doći do jezgre željeza. kod nižih tem­ opisati kao elektron koji ima pozitivan peratura od ove. jer djeluju Protoni se već počinju mijenjati u jake odbojne električne sile. kako dolazi do te promjene. koje se ne interesiraju. koja se sastoji niže energetsko stanje. kako se obični ili normalni helij nalazi u odbojnim električnim silama. koja je protona. gdje vladaju Pozitron. Vidjeli (U stvari. tron zajedno imaju nešto manju masu Ona se zove deutron. proizvedeni na taj način. ona imati veće energetsko crtežima je pokazan glavni pro­ stanje nego kad bi bila sastavljena iz ces pri kojem se u unutrašnjosti protona i neutrona. dnog neutrona. upadni elektroni ne umjesto negativan naboj. sadrže i protone i neutrone. jezgra sastavljena potpuno od svojstva kao obični atomi helija čije protona ne bi imala manju energiju od jezgre sadrže dva neutrona i dva pro­ jezgre sastavljene od podesne mješavi­ tona. elektron i treću česticu. Neutrino. kao tome što nema drugih fizikalnih pro­ i antineutrino. jesu one u kojima ako izgradimo jezgru koja sadrži mno­ se helijeve jezgre sakupljaju. pa se ovdje možemo zaustaviti da vidimo 256 . polazeći samo od Sudarom dviju ovakvih jezgri protona. trina. Na go protona. (Antine­ Deutroni. ne protona i neutrona.

Jedan od četiri protona se može pretvoriti u neutron stvarajući jezgru s tri proto­ na i tri neutrona. U unutrašnjosti Sunca je glavni proces onaj u kojem se su­ daraju dvije jezgre ovog lakog helija. 257 . a energija se stvarala u nekoliko faza duž linije. U prvoj fazi. U glavnom nizu zvijezde s masama većim od mase Sunca imaju visoke unutar­ nje temperature. Unutar Sunca se većina njihovih giba­ nja izgubi u sudarima s drugim česti­ cama. Tada se elektron i pozitron uzajamno unište proizvodeći kvant zračenja. ali jedan proton prelazi u neutron. njegova jezgra. kako nastaje Sunčeva energija. u obliku topline. a njihova se energija kretanja odrazi u općem porastu kretanja svih čestica. izbačena u za­ dnjoj fazi. Rezul­ tat je teška jezgra izotopa ugljika. U drugim se reakcijama emitira manje energije. Ova jezgra dobiva još jedan proton i postaje jezgra obi­ čnog kisika. dijelom u obliku zračenja. Ovaj pozitron se brzo veže s jednim od elektrona koje sretne na svom putu. Dva protona. Izotop dobiva drugi proton i nastaje jezgra običnog du­ šika. Još jedan proton spaja ovu strukturu. što će reći. ali uzbuđenog stanja. kada se sudare dva protona. gibaju se velikim brzinama. pa stabilitet može postići na jedan od dva načina.ma zvijezda? Odgovor je nešto kompli­ ciran. To je jezgra običnog helija. jedan se od njih pretvori u neutron pri čemu se emitira jedan pozitron. U ovom se procesu također emitira kvant zra­ čenja. Jedan proton u takvoj stru­ kturi postaje neutron. ali. Jezgra se oslobađa takvog stanja izbacivanjem dvaju protona i dvaju neutrona (što zajedno predstavlja jednu jezgru helija). Ovo je rješenje vrlo starog pitanja. a vjerojatno ovaj drugi proces prevladava u unutrašnjo­ sti Sunca. ovaj oblik nije stabilan. jer pretvorba može nastati na razne načine. Tako preostaje jezgra običnog ugljika. Spajanjem protona s obi­ čnom jezgrom ugljika nasta­ je jezgra lakog dušika. počevši samo od protona do običnih helijevih jezgri. rezultat nji­ hove fuzije je nova jezgra koja će imati četiri protona i dva neutrona. Zato je cjelokupna energija. Treći izvor energije dolazi od dodavanja protona deuteriju. Prema tome. Crtež poka­ zuje jedan nuklearni proces koji se tada događa. Dok je svaki od njih sadržavao po dva protona i jedan neutron. a dijelom u obliku topline. Druga je mogućnost da laki berilij. Ovo je laki oblik elementa berilija. postavili smo nepre­ kidnu liniju reakcija. koja je na raspolaganju. Ovo je jezgra izotopa litija koji stvara vitalnu komponentu vodikove bombe. Rezultat je teška jezgra dušika. može izbaciti dva protona pa nastaje jezgra od dva protona i dva neutrona.

se zato formira jezgra s osam protona vidjeli smo u prethodnom poglavlju i osam neutrona. a konačni je rezultat koja nije postojana. ali samo značenje unutar Sunca.Temperature u unutrašnjosti Sun­ proizvodnja jezgri helija. nuklearne re­ do formiranja običnog stabilnog kisika. Zasjenjenja označuju po­ dručja gdje se energija prenosi uglavnom konvektivnim putem. U ovom procesu je ta­ sada sastoji od sedam protona i osam kođer proizvedena energija u obliku neutrona. ovako for­ zvijezda glavnog niza povećavaju ako mirana. Poslije izbaciva- Siika 9. jer su tem­ u vrlo maloj koncentraciji. 258 . Rezultat. na). izotopa. osam protona i osam neutrona se lijevom kutu Hertzsprung-Russellova gibaju snažno unutar jezgre. što se precizno može Uzbuđenost jezgre mogla bi smiriti reći: one su sjajnije od Sunca. tako da se u najvećem procesa koji počinju s formiranjem broju slučajeva formira jezgra kisika dušika iz ugljika. vnog niza zvijezda ako one imaju veću Mogu se pojaviti dvije mogućnosti. U nezasjenjenim područjima prijenos se vrši zračenjem. Posljednja jezgra na s jezgrom ugljika. u stanju je silne uzbuđenosti. To je jezgra normal­ da se temperature u unutrašnjosti nog kisika. akcije vrste koju smo upravo opisali Ili. dušika. ali se reakcija u kojoj je proton dodat jezgri jedan proton u jezgri brzo pretvori u ugljika stvarajući zato jezgru lakog neutron. Drugim riječima. unutra­ snažnije nego što se gibaju unutar je­ šnja temperatura je viša unutar gla­ zgre normalnog atoma kisika. jest jezgra teškog izotopa zračenja. i dva neutrona). se krećemo od Sunca prema gornjem tj. da postoji niz je vjerojatnija. Ova stru­ perature preniske da dadu protone ktura zarobljava još jedan proton. izmijeni Kao primjer najkompliciranijeg pro­ se u teški izotop ugljika (šest protona cesa možemo smatrati sudar proto­ i sedam neutrona). Laki izotop ca nisu dovoljno visoke da omoguće dušika (sedam protona i šest neutro­ najkompliciranije nuklearne procese. koji je nastao iz ugljika. masu od Sunca.2 (gore) Lijevo: zvijezda s masom približnoj masi Sun­ ca. može se pojaviti zatim stekne još jedan proton. Desno: najmasivnija zvijezda na gornjem dijelu glavnog niza. pokazalo se. Međutim. Ova druga mogućnost U stvari. Ali jezgra kisika. koji se zaista nalazi u Ovakvi procesi nemaju neko veliko plinovima atmosfere Zemlje. Ovaj normalni oblik dušika sebe i jezgre ugljika. pa dolazi visokih temperatura. Kod tih kretanje čestica zračenjem. pa potrebnih početnih brzina. da izbaci jezgru helija (dva protona nastaju u velikom opsegu. mnogo dijagrama. struktura koja se izotopa dušika. Ukoliko proton dobiva daljnji proton pa daje normalni ima dovoljno veliku početnu brzinu da oblik dušika (sedam protona i sedam svlada odbojnu električnu silu između neutrona).

259 . Sve zvijezde. a na zračenje dolazi iz unutrašnjosti. Period oscilacije je u direktnoj vezi s apsolutnim sjajem zvijezde.4 (desno) Promjenljive zvijezde cefeide pravilno pulziraju. osim u vanjskim dijelovi­ čeva tipa. a dva potpuno različita slučaja.nja jezgre helija. Ali u zvijezdi kov ciklus) i u zvijezdama male mase. a ne pre­ jednoliko. Imamo sadrži šest protona i šest neutrona.3 (lijevo) Samo u konvektivnom području zvijezde stvara se helij nuklearnim reakcijama ujednačenim miješa­ njem. ovaj ugljiko-du. ostaje struktura koja koji se prenosi kondukcijom. proizve­ den u toplim centralnim područjima. osim za zanemarujući dio.2. konvekcija je u gornjim slojevima. Ako se sve više i više vodika Slika 9. drugdje. Ova je činjenica omogućila da astrono­ mi upotrijebe cefeide za određivanje udaljenosti objekata u svemiru. gdje je proizvodnja helija zanemaka u njihovim unutarnjim struktura­ rujuća. a zračenje izvan sre­ ugljik djeluje kao katalizator. Zato se u masivnoj zvijezdi. i to na način kako je ovdje pokazano. Kemijski sastav takvih zvijezda postaje sve više i više neujednače­ nim. Ovo je ilustrirano na slici 9. ko jednostavnijih procesa kakvi su u pokazanoj na slici 9.vima konvenktivne kore. kako je pokazano. što je. dok kod zvijezda Sunčeva tipa ži da se proizvede serija reakcija. šikov ciklus. To uzrokuje da se takve zvijezde kreću prema desnoj strani Hertzsprung-Russellova dijagrama. je. Zaista. gdje i nastane. da blizu središta. koje leže na U konvektivnom području zvijezde gornjem dijelu glavnog niza. helij. pa se njihovi polumjeri naizmjence povećavaju i sma­ njuju. pomiješati manje ili više ugljiko-dušikovog ciklusa. od kojeg je sivnim zvijezdama imamo konvekciju započeo cijeli proces. o kojem smo diskutirali u pretho­ nego u Suncu. dok se u neosjenčanim dijelo­ tome koncentracija helija raste više u vima prijenos energije obavlja potpuno centralnim područjima nego bilo gdje zračenjem. U ma­ to je normalni oblik ugljena. Možemo reći.ostane tamo. On slu­ dišta. jer temperature nisu dovoljno ma. Oni Zato postoji drugi način proizvo­ prenose energiju konvekcijom u vanj­ dnje helija. kako se on zove. Slika 9. Sunčeva tipa (lijevo na slici 9. pa prema kcijom. predsta­ vlja glavni proces proizvodnje helija u Evolucija iznad glavnog niza zvijezdama koje su dva puta masivnije od Sunca. u zvijezdi Sunčeva tipa helij energija se prenosi uglavnom konve. da pokrenu nuklearne reakci­ osjenčanim dijelovima svake zvijezde. proizvo­ sav će se helij. proizveden iz nuklear­ de pretežni dio svoje energije preko nih reakcija. zvijezda velike mase nego u unutra­ u velikoj mjeri uzrok najkomplicirani­ šnjosti Sunca. vjerojatno. vode do interesantnih razli­ ma.2. jer su temperature u jeg vladanja plinova u atmosferi Sun­ masivnijim zvijezdama znatno veće ca.2) nema koje možemo opisati kao zvijezde Sun­ miješanja. Zbog toga kod zvijezda Sunčeva tipa helij ostaje tamo gdje je proizveden. a kraju se sam ponovo pojavi.dnom poglavlju. U visoke. Različiti načini proizvodnje energije potpuno izmiješa u unutarnjim dijelo­ u masivnim zvijezdama (ugljiko-duši. a on je mnogo važniji kod ska područja Sunca. Suncu. Zato.

Posljedica je ove stalno rastuće ne­ dnom poglavlju.pretvara u helij. koncentracija vodika u Sunca. ze u gornjem lijevom uglu dijagrama. a djelomično jer kra­ mase. tj. da se zvijezda kreće udesno u Hertzsprung. zvijezde koje se nala­ zde postaje izrazito nejednolik. a to objašnjava zašto nema ni­ jedne u dijagramu. danom u pretho­ središtu Sunca je pala na oko 30%. koje su visoko na ju u potpuno pravilnim periodama. Opće karakte­ čje označeno kao cefeide. kemijski sastav zvije­ glavnom nizu. Nijedna nije nađena u blizini lijardi godina. Zvijezde. Zvijezde koje počinju da se kreću jednolikosti kemijskog sastava. onakav kakav je bio koje označuje tzv. promjenljive ristike ovog kretanja prikazane su na zvijezde. poslije nekih 5 mi­ tko žive. djelomično jer ih koncentracija vodika je bila oko 70% je malo nastalo. One ulaze u područje dijagrama je sastav još isti. Ovo su zvijezde koje pulsira­ slici 9. supergigante. U vanjskim dijelovima sno. pa 260 .udesno nešto niže. Ali danas. prolaze kroz podru­ Russellovu dijagramu.3. Takve pri stvaranju Sunca u oblaku plina: su zvijezde rijetke. Ovo se zaista već dogodilo s na­ kreću se manje ili više direktno ude­ šim Suncem.

Pretpo­ stavimo da želimo odrediti udaljenost neke cefeide. koja je iz Južne Amerike promatrala cefeide u Magellanovim Oblacima.4. Slika 9. Metodu nije teško shvatiti. onako kako je prikazano na slici 9. Relaciju izme­ đu perioda i sjaja kod cefeida otkrila je 1913. Na slici je u momentu najvećeg sjaja. možemo jednostavno očitati apsolutni sjaj. Za­ tim. Iz naše krivulje. Njihovi položaji označuju njihove staze razvoja. koja je prikazana na slici 9. Lijevo: dio vanjskog područja velike spiralne maglice u Andromedi. ali možemo izmjeriti njen privi­ dni sjaj. godine Miss Leavitt s Harvardske zvjezdarnice. izmjeriti period njene promjene sjaja. To znači da se takve zvijezde mogu upotrijebiti kao pokazivači udaljenosti.5 (gore) Gdje se energija proizvodi i kako se ona prenosi u zvijezdi predstavlja veli­ ku fazu njenog razvoja. a ne njen apsolutni sjaj.7 (desno) H-R dijagram zvijezda jata Messier 67.4. također.6 Zvijezde iz jata Hyada smještene u Hertzsprung-Russellovu dijagramu. Tokom ekspanzije polumjer se povećava i do 10% od svoje srednje vrijednosti. Američki astronom Harlow Shapley prvi je ovo upotrijebio za određivanje udaljenosti. Udaljenost nam je nepo­ znata. 261 . Premda su cefeide odigrale značajnu ulogu u posljednjih 60 godina. Ali mi možemo. i premSlika 9. poznavajući apsolutni sjaj i privi­ dni sjaj. Slika 9. Označena zvijezda blizu centra je ce­ feida s periodom od oko 18 dana. Period promjene sjaja kod cefeida direktno je povezan s njenim apsolutnim sjajem.se njihovi polumjeri naizmjence šire i stežu. M 31. možemo vrlo lako izračunati udaljenost zvijezde.

U prethodnom poglavlju smo ustanovili da giganti nisu novoformirane zvijezde. Ove su zvijezde mnogo broj­ lucione staze. Zato.7 pokazuje lomično zato. Zvijezda se nalaze samo u jednom dijelu Hertz.6 i 9. uspon. zvijezdama velikog polumjera. svi putovi iz giganta u svojoj evoluciji. još koje uzrokuje prekid proizvodnje ener­ nitko nije u mogućnosti da na potpu­ gije u tom području. 262 . U stvari. Slika 9.3. izvan laze putem koji započinje na glavnom jezgre još ima vodika koji okružuje je­ zgru predstavljajući sada glavnu pro­ nizu.8 raspodjelu zvijezda u Hertzsprung.7 vidimo zvijezde dručja. naći ćemo putove evo­ površini jezgre koja zato stalno raste u lucije ne samo udesno. a to opet uzroku­ no zadovoljavajući način objasni uzrok je evoluciju u području giganata. Račun pokazuje da nema znaka kretanja udesno sve dok je koncentra­ cija vodika u krajnje središnjim dije­ lovima iznad nule. dok slika 9. Situ­ promjene njihova sjaja. tj. U stvari.6 pokazuje zvi­ nije nego supergiganti ili cefeide. što je broj zvijezda koje ispunjavaju nižu polovinu glavnog zvijezde jata M 67. prikazane na slici 9. nego da su one zvijezde koje se kreću od glavnog niza udesno.da je o njima napisan niz teorija.5. jer ima i onih koje mogu pa­ sti u područje giganata. a izgleda uglavnom od helija. dje­ jezde Hijada. Zato. jer se vodik iscr­ da one postaju promjenljive kada pro­ pio nuklearnim reakcijama. koja se sastoji sprung-Russellova dijagrama. da se sve više i više helija dodaje glavnom nizu. to je iscr­ pljivanje vodika iz središnjih područja. koje se kreću ulijevo. Sada smo opravdali ovo stajalište.Krivulje pokazuju položaje u Hertzsprung-RusselloRussellovu dijagramu. S vremenom zvijezda uđe u fazu prema gore. onom koji je ispunjen gigan­ dvaju dobro poznatih jata nanesenih tima. U prethodnom poglavlju vidjeli smo je vrijeme potrebno za evoluciju mno­ da poznavanje spektralnog tipa zvije­ go duže za slabije zvijezde. kako je Russell prvotno smatrao. Na slikama 9. Kada promotrimo zvijezde koje za­ dukciju energije zvijezde. zde sadrži i poznavanje njene površin­ zvijezde u okolici Sunca nisu srednje ske temperature. Zvijezde se kreću udesno. Ove zvijezde acija je opisana na slici 9. Ali. a završava daleko udesno. nego također i masi. o u Hertzsprung-Russellov dijagram. jer se povećava kon­ centracija helija u njihovim centralnim područjima. a porast je­ niže polovine glavnog niza teže da se zgre helija iznosi oko 30% od njene približe i sakupe u jednom dijelu po­ cjelokupne mase. gdje relativno polumjeru Sunca (1).ima unutrašnju jezgru. Ovdje imamo nepo­ niza mnogo veći od broja zvijezda na sredni promatrački podatak za oblike gornjoj polovini. Ovo uzroku­ počinju svoje putove sve niže i niže na je. na glavnom nizu ili blizu glavnog niza ili u području giganata. Ovo tumači Slika 9. kako je dan u vu dijagramu za zvijezde s polumjerima jednakim prethodnom poglavlju. deset puta većim od Sunca bliske zvijezde teže da se koncentriraju (10) i sto puta većim od Sunca (100). kojima smo raspravljali u prethodnom Položaji zvijezda označuju njihove evopoglavlju. kada znamo veličine. a djelomično zato što evolucije.

(Sjetimo se da u ovoj jednadžbi L označuje sjaj.8 pokazuje tri krivulje na­ nesene na Hertzsprung-Russellov di­ jagram. Zato vanjski slojevi zvijezda neprestano otpadaju. Štaviše. poglavlju. a također i supergiganti. Zemlja bi se mogla nala­ ziti i u unutrašnjosti Sunca kad bi on bio gigant. 263 . Polumjer staze Zemlje je nešto veći od 200 polu­ mjera Sunca. Zvije­ zde u horizontalnom ogranku imaju razvoj­ ni stupanj divova. pa uzrokuju izbacivanje materijala u još veće uda­ ljenosti nego što je to u slučaju Sunca.što će postati u budućnosti . kada znamo položaj zvijezde u HertzsprungRussellovu dijagramu. Vidljivo je da krivulja povučena za polumjer od sto polumjera Sunca prolazi preko po­ dručja giganata na dijagramu. a T površin­ sku temperaturu.položaj zvijezde u Hertzsprung-Russellovu dijagramu. kad se to dogodi. Njihova je karakteristika pomanjkanje vodika i pojačavanje sjaja. Tako je moguće da se nuklearni procesi. znamo i njenu po­ vršinsku temperaturu i apsolutni sjaj. Iz toga vidimo da su giganti zaista zvijezde s vrlo velikim polumjerima. D konstantu. Slika 9. druga veže točke gdje je polumjer deset puta veći od Sunca. Slika 9. koji su se odvijali u dubokoj unutrašnjosti zvijezde. Iz tog su razloga uznemirenosti na površinama takvih zvijezda slične uznemirenostima ka­ kve su sada na Suncu. a treća povezuje točke gdje je polumjer sto puta veći od Sunca.9 Zvijezde kuglastog jata M 3 smještene u Hertzsprung-Russellovu dijagramu.Zemlja bi se nalazila relativno blizu njegovoj povr­ šini. Budući da takva zvijezda ili gigant ima golem polumjer. Jedna povezuje točke gdje je polumjer svake zvijezde jednak polu­ mjeru Sunca.nešto između 10 000 i 100 000 puta. što je takvo izbaci­ vanje materijala u prostor tako snažno da se može potpuno osloboditi gravi­ tacione sile. A jednom. spomenute u 8. gdje se odigravaju nuklearni procesi. one postaju Veličine staza prvih četiriju planeta uspo­ ređene s veličinama dviju gigantskih zvi­ jezda. unutrašnja područja. Pomoću toga može se polumjer zvijezde izračunati iz jednadžbe L = D x R2 x T4. Promatrački materijal je zaista pokazao da gigantske zvijezde. stalno izba­ cuju materijal sa svojih površina. R polumjer. Da je Sunce gigant . bit će postepeno otkrivena. znamo također njen polumjer.) Prema tome. Uzevši da je dosta vanjskih slojeva otpalo. Razlika je u tome. gravitacija na njegovoj površini je mnogo slabija nego na površini Sunca . Mire i Betelgeuse. pojave na površini zvijezde.

Ove fotografije. Situacija koja se javlja u unutrašnjosti gigantskih zvijezda pri temperaturama od oko 100 milijuna stupnjeva. koji je nastao iz vodika. da više temperature u n u t a r zvijezda znače još kompliciranije nuklearne reakcije. u zviježđu Orla. ako se kreće udesno prema području giga­ nata na dijagramu. 264 Nova. Sjetit ćemo se da zvijezde spektralnog tipa M imaju površinsku temperaturu nižu od oko 3 600°. da se sam spaja. ali u klasi giganata postoje neke zvijezde u čijim spektrima dominiraju linije nastale od molekula ugljika. stvarajući važne nove elemente kao što su ugljik. koji je bio gore naglašen. po­ kazuju širenje plinovitog omotača oko nove zvijezde. godine. omogućava heliju. kisik i neon. temperatura u n u t a r jezgre stalno će se povećavati. Očito je da ove zvijezde imaju veliku koncentraciju ugljika na svojim površinama. Slijedećim dodavanjem daljnjih jezgri helija nastane najpri­ je kisik. a zatim neon. To su zvijezde kod kojih su vanjski slojevi odstra­ njeni procesom. o kojoj se raspra­ vljalo u prethodnom poglavlju. Račun poka­ zuje da ona dosegne oko 100 miliju­ na stupnjeva ako dođe do područja giganata. 1926. sni­ mljene na Mt Wilsonu 1922. Ako se zvijezda razvija i nastavi da se kreće udesno.predmet promatranja pomoću spektroskopske tehnike. i 1931. Kod prve ta­ kve reakcije tri se jezgre helija (svaka sa dva protona i dva neutrona) spoje u jezgru ugljika (šest protona i šest neutrona). Pogledajmo neke dokaze proizvo­ da nuklearnih procesa i vidimo što oni sadrže. Ovdje imamo primjer. razvija unutarnju jezgru koja je sastavljena uglavnom od helija. A proizvo­ dnja ugljika objašnjava zašto na ne­ kim zvijezdama možemo opaziti veće koncentracije ugljika. Do­ minantna raspodjela u spektru takvih zvijezda normalno dolazi od molekula cirkonijeva oksida. opisanim ranije. . a ne sadrži vodik. Kako ovo nastaje? Vidjeli smo da zvijezda. povećala je enormno sjaj tokom 1918. a pri takvim temperatura­ ma počinju djelovati nove interesan­ tne nuklearne reakcije.

kako se vidi na gornjoj fotografiji.08-metarskim daleko­ zorom Hale na Mt Palomaru. snimljenoj 5. godini formirali su maglicu.Plinovi izbačeni iz Nove Persei u 1901. 265 .

javlja se re­ na u neutron. tokom kojeg zvijezde postignu veći cirkonija. Za sto tisuća godina našli zvijezdu koja se nalazi daleko Astronomi Daiekog istoka vidjeli su supernovu. zatim vjerujemo kako je ovaj povratak ulije­ nikal. još se širi i zbog toga. u kojem takva daljnja evolu­ prethodnom poglavlju smo vidjeli da je cija gotovo sigurno postoji. oni spajaju s mnogo težim jezgrama.u nuklearnim reakcijama. u kojoj se oslobode neutroni. da jezgre teže da ovoj slici. a za zvijezde u ovoj konačnoj fazi na. Do sada nemamo pouzdane utrona. Drugim riječima. na desnoj stranici. Materijal izbačen iz nje kreće se enormnom brzinom formirajući pozna­ tu Crab maglicu (lijevo). Očito je da je tehnecij nastao ne­ apsorbirati ni prvobitni vodik.tokom posljednjih sto tisuća već davno istrošen. jest zapažen u nekim zvijezdama . a ni helij. Takav se gubitak ove rezultate. Astronomi su jer je nestabilan. formiraju teški elementi kao kositar. Njih također ne može itd. uzrokovan pomanjkanjem vodika u barij. ali koji nije zabilježen. Ali tehnecij akcija. nije je od svega što neke imaju tehneOva su razmatranja. a ne samo u unutra­ Postoje očiti promatrački dokazi za šnjim područjima. Cirus maglica. ali postoji razlog da težih elemenata: najprije kobalt. kisik i neon. u molibden. Željezo je primjer takve jezgre. zbog raspadanja proto­ stvara ugljik.koje Pri ovakvim temperaturama ove ne­ se zovu S zvijezde. U području giganata na vodika može pojaviti ili kao rezultat dijagramu možemo promatrati zvijezde nuklearnih reakcija ili odbacivanja u kojima posebno obiluje stroncij. koji on se mijenja. oštro se okreće prema lije­ budu pretežno apsorbirane od neutro­ vo. bakar. koja je zasjala 1054. svoje porijeklo vuče iz sli­ čnog događaja. do­ cij. one ne pokupe se kaže da pripadaju "horizontalnoj samo jedan neutron. Da li se zvijezda i dalje razvija na­ prisutnima u manjim koncentracija­ kon što dođe u područje giganata? ma za vrijeme kada se zvijezda formi­ Slika 9. Tehnecij nije pronađen na Zemlji kazana promatranjima.Kao nusprodukt helijeve fuzije.površinskog materijala u prostor to­ konij. olovo. prikazana na 1%. cir. cink i tako do stroncija. štaviše. ponovo. jer je davno . možda. Smatra se da se godina . Na ovaj se način atomi želje­ račune koji bi bili na raspolaganju za postepeno pretvaraju u atome sve za takve zvijezde. itd. nego cijeli niz ne­ grani". Najznačaj­ kom stadija giganta.9 pokazuje primjer jata zvi­ rala. rijetke zemlje i. barij i rijetke zemlje. go­ dine. Konačna početna koncentracija željeza iznosila faza evolucionog puta. Ovo je tako malo. a također sadrže utrone ne apsorbiraju ugljik. cijeloj zvijezdi. sada veličine 640 bilijuna kilometara. cirkonija neon. kisik ili nenormalno obilje stroncija. U nekim slučajevima se sjaj nego u početku svoje evolucije. vo. 266 . U jezda.

.

još ne znamo. tako velika da izbačeni se materijal nastavio kretati se ne može uopće usporediti s pozna­ enormnom brzinom sve do sadašnjih tim stvarima na Zemlji. Stanje bijelog vratka ulijevo. iako se one kre­ da su bijeli patuljci zvijezde koje su do­ ću ulijevo u Hertzsprung-Russellovom šle do kraja svoje evolucije. a čija atmosfera vo sigurno. počevši s vodi­ ma koji se nalaze između zvijezda. Pri ovom stadiju počinju nove Ali. gustoća na koju vidjeli kineski astronomi 1054. pokazanog gramu. najjednostavnijim od svih eleme­ zato nikad ne dosegnu Sunčev sustav. moramo tražiti odgovor u zvijezda.Za to su potrebne temperature više od sprung-Russellovu dijagramu imaju 3000 milijuna stupnjeva. . To je pote­ što su magnezij. argon i kalcij. A zbog tog čenog materijala supernove koju su vrlo malog polumjera. Tako je gusto zbijen materijal Osim toga. unutrašnje temperature patuljka je stanje smrti zvijezde do koje mogu se podići na 1000 milijuna stu­ će doći sve zvijezde. Svjetlo emitirano pri ta­ sko stanje koje je. još nije došlo do produkcije željeza. Bijeli patuljak je karakterizi­ goleme količine materijala izbacuju ran vrlo malim sjajem i vrlo je malog van brzinama od oko 1600 kilometa­ promjera. koji uve­ visoke površinske temperature. ovi fragmentarne dokaze. postoje teorijski razlozi u njegovu središtu.bijele va je zvjezdana eksplozija u kojoj se patuljke. da spektakularna klasa ne sadrži nikakve tragove vodika. Sirijusa. travioletno i zato se ne uspijeva probiti vanadijuma. polumjer je. zde koje leže daleko nalijevo u Hertz. tokom po­ a ostaci se sada hlade. leži daleko nalijevo u dija­ zvijezda dođe do kraja puta. pnjeva.ulijevo u dijagramu. termonuklearni reaktori zvijezda Tako naši teleskopi mogu malo otkriti izgrađuju razne lake elemente: najpri­ o onome što se događa u zvijezdama je helij. va postignute u fazi giganta. U kasnijim stadijima. dio je vjerojatno apsorbiran u plinovi­ Već smo rekli kako. pa dok ne dođe do ni tokom faze giganta. u stvari. zvijezda. Zvije­ Ali. zatim kisik Ali mi imamo neke interesantne koji dišemo. Superno­ te od svake do sada spomenute .temperature koje vjerojatno prekora­ materija padne u svoje najniže energet­ čuju 100 000°. sastavljena je od izba­ ta. pratilac milijuna milijuna kilometara. rediv s polumjerom jednog većeg plane­ pokazana niže. Izgleda goto­ se materijali upotrebljavaju u izgra- 268 . proizvodeći takve elemente kao odgovor . pa kom. kroma. magnezija. Jedan dobro oblika maglice koja ima opseg od 64 poznati bijeli patuljak je Pup. Tokom posljednjih devet stoljeća ka ekstremno je velika. godi­ je materijal sabit unutar bijelog patulj­ ne. škoća koja stoji na našem putu.stignuto s produkcijom željeza. počinju se sami stanja bijelog patuljka? Ispravan je spajati. titana. Termonuklearni reaktor je mrtav. kakve su evolucione promjene nuklearne reakcije.9. proizvede­ povratka ulijevo. da bi u običnoj ku­ za vjerovanje da temperatura unutar tiji šibica težio nekoliko tona. što se dogodi kada astronomi. nata. liko izgrađuju naša tijela. Kod oko 1000 mili­ kroz koje zvijezda prolazi od početka juna stupnjeva ugljik i kisik. zvijezde u dijagramu. kroz plinove atmosfere Zemlje. Poznata Crab maglica. takvog kao što je Saturn. jedan kobalta i bakra. od kojih supernova predsta­ promatranju klase zvijezda vrlo različi­ vlja najsnažniji primjerak. Samo onda vrlo visoke površinske temperature kada se ostvare takve temperature. koje su stvarno promatrali Ako se zapitamo. zatim ugljik i dušik. nikla. Već smo napomenuli da su kojima su prestali termonuklearni pro­ temperature od 100 milijuna stupnje­ cesi. Jasno je zvijezda nastavlja rasti. Ovo je klasa eksplodirajućih na slici 9. po­ kvim temperaturama je uglavnom ul. kako smo vidjeli. uspo­ ra u sekundi. silicij.

Kako da takvi elementi. Vidjeli smo kako je mogu­ će da se pokaže porijeklo svih eleme­ nata. 269 . Postoji još jedno pitanje. Može­ mo ići i dalje i pitati o porijeklu samog vodika? Ovo je mnogo dublje pitanje pa ga moramo ostaviti po strani sve do posljednjeg poglavlja. formiraju našu Zemlju? To je predmet koji mora­ mo odgoditi za slijedeće poglavlje. proizvedeni samo pri fantastično visokim tempe­ raturama unutar zvijezda.dnji teških elemenata: magnezija i si­ licija. kao željeza i bakra koji su u svakodnevnoj upotrebi. a na njega nije odgovoreno. koji formiraju vrlo velike dijelove Zemljine kore. a i običnih metala. koje pri­ pada ovom poglavlju. počevši samo s vodikom. gdje ćemo razmotriti strukturu i porijeklo Mliječnog Puta s posebnim naglaskom na porijeklo Sunčeva sustava.

nema pouzdane metode određivanja kretanja preko linije do­ glednice. Ovo se može vidjeti iz slike 10. spojnica Zemlja-zvijezda mijenja svoj smjer. može­ mo biti potpuno sigurni u to. Međutim. Možemo poći od pitanja: kako su astronomi uspjeli da izmjere dimenzi­ je i odrede kretanja unutar Mliječnog Puta. ona. ukoliko bismo zaista pokušali da to prove­ demo. Najveće udaljenosti su tako velike da se ne mogu izmjeriti trigono­ metrijskim metodama. da se koristi isti teleskop jer. jedna je linija doglednice od Zemlje. Kretanje duž linije doglednice može se stvarno odrediti iz pomaka spektralnih linija zvijezde. potreban interval vremena iznosi 50 godina. Možemo li biti sigurni da je stupanj savijanja isti danas kao što je bio prije 50 godina? Ako upotrijebimo isti dalekozor. Prema tome. sigurno bi dobio priznanje buduće generacije. a u praksi je uvijek moguće uzeti u obzir kretanje Zemlje oko Sunca. koji bi usmjerio svoje napore ovakvom zadatku. Takav program traži upornu strplji­ vost i odricanje. mora obavezno poći od činjenice da će čekati oko 50 go­ dina da bi mogao koristiti rezultate. također. U praksi. da započnemo? U 8. nije uvijek moguće.1 pokazuje zvije­ zdu čije je kretanje sastavljeno iz dvije komponente.2. koje posjeduje manji broj učenjaka. Modernom tehnikom je moguće u velikoj mjeri proširiti mjerenja popre­ čnih kretanja. poglavlju smo vidjeli da astro­ nomi imaju pouzdanu i točnu metodu za određivanje brzine kretanja bilo kojeg objekta direktno prema Zemlji ili od Zemlje. Ali. Kako. Na žalost. linije su pomaknute prema crvenom kraju spektra. Zbog toga su astronomi prisiljeni da se pomažu s poznavanjem kretanja po doglednici. poglavlje STRUKTURA NAŠE G A L A K T I K E Možda se možemo najbolje približiti problemu planetske formacije ako naj­ prije pogledamo što je poznato o stru­ kturi i sastavu naše galaktike kao cje­ line. ali je poprečno kretanje mno­ go teže odrediti. Iz ovih razloga su raspoložive procjene kretanja zvijezda preko dogle­ dnice relativno slabe kvalitete i u sva­ kom slučaju su ti podaci raspoloživi za relativno bliske zvijezde.kretanja preko doglednice pro­ matrača. mogli bismo izra­ čunati poprečno kretanje zvijezde. ako se nama približa­ va.10. direktno prema ili direktno od zemaljskog promatrača. Ovo povećava praktične probleme. a nespretnost je u du­ gom čekanju između mjerenja. Svaki mladi astronom. Slika 10. To je bio i ostaje grandiozni zadatak. a druga je siječe. oni se polagano savijaju. iz praktičnih razloga. uključuju poprečna kre­ tanja . Kretanja su složena i ne uključuju samo kretanja u smjeru doglednice. Takvo kretanje uzrokuje pomak spektralnih linija. jer se ono ne odrazuje na spektralnim linijama. Ali. zvijezda se nala­ zi u nekom trenutku u točki S1 . takva je procedura teška i nespretna. tko se god upusti u takav program. onda. Poprečna kretanja se katkada mogu izvesti iz teorijskih 270 . Poteškoća je u vrlo maloj promjeni kuta. one su pomaknute prema plavom dijelu spektra. Uzimajući zbog jednostavnosti da je Zemlja nepokretna. Ako je kreta­ nje takvo da se objekt udaljuje od nas. a u nekom kasnijem trenutku u točki S2. spriječili bismo bilo kakvo po­ boljšanje razvoja teleskopa za potrebe mjerenja. Kada bismo mogli izmjeriti promjenu. galaktike koja se sastoji od nekih 100 000 milijuna zvijezda. Teleskopi nisu potpuno krute struktu­ re. jer će u dužem intervalu vremena biti veća promjena kuta i bit će lakše mjeriti tu promjenu. Stvarno se poprečno kretanje pokazuje samo u vrlo polaganoj promjeni smjera zvije­ zde. jer bismo bili obavezni da ra­ dimo s instrumentima starim preko 50 godina.

Gore: mnoštvo zvijezda u dijelu Mliječnog Puta, fotografirano 1,22-metarskim Schmidtovim daleko­ zorom. Zadatak mjerenja dimenzija i kretanja unu­ tar galaktike sastavljene od oko 100 000 milijuna zvijezda bio je i još je uvijek golem zadatak.

Slika 10.1 Samo se radijalna komponenta zvijezde može mjeriti pomoću po­ maka njenih spektralnih linija.

Slika 10.2 Poprečno kretanje očituje se samo u po­ laganom mijenjaju smjera doglednice od Zemlje do zvijezde.

271

preračunavanja, ali ona u većini osta­ ju nepoznata. Da bismo odredili strukturu naše galaktike, moramo imati metode za određivanje udaljenosti zvijezda i nji­ hovih kretanja. U 6. poglavlju smo vi­ djeli da možemo izmjeriti udaljenosti najbližih zvijezda paralaktičkom meto­ dom - direktna trigonometrijska me­ toda koja ovisi o kretanju Zemlje oko Sunca. Ovo kretanje uzrokuje nezna­ tnu godišnju oscilaciju u smjeru sva­ ke zvijezde. Ako se ovaj sićušni učinak može izmjeriti, tada se udaljenost zvi­ jezde može lako odrediti. U praksi se ovo može načiniti s prihvatljivom to­ čnosti samo za oko 10 000 zvijezda, onih 10 000 koje su u našoj blizini, a unutar udaljenosti manjoj od 100 godina svjetlosti ili oko 960 milijuna milijuna kilometara. Premda je ovo samo mali uzorak u usporedbi sa 100 000 milijuna zvi­ jezda cijelog Mliječnog Puta, dovoljan je da dozvoli astronomima da ustano­ ve još uspješniju metodu za mjerenje mnogo većih udaljenosti. Kada nam je poznata udaljenost zvijezde, možemo lako izračunati apsolutnu veličinu, po­ znavajući prividnu veličinu a, naravno, uvijek možemo odrediti i njen spektralni tip. Zato svaku od zvijezda za koju raspolažemo s dobrom trigonometrij­ skom udaljenosti možemo nanijeti u Hertzsprung-Russellov dijagram. Naš primjer od 10 000 izmjerenih udalje­ nosti zvijezda je dovoljan da odredi niži dio glavnog niza sa znatnom točnosti, premda nema dovoljno mjerenja za zvi­ jezde u gornjem dijelu glavnog nizu da nam omogući da opišemo taj dio niza s adekvatnom točnosti. Poznavajući tako niži dio glavnog niza, možemo to iskoristiti da odredi­ mo udaljenosti mnogo širih uzoraka zvijezda. Razmotrimo zvijezdu koja je tako daleko da se ne može izmjeriti tri­ gonometrijskom metodom, ali koja je uprkos tome dovoljno blizu da može­ mo odrediti njen spektralni tip. Pretpo-

stavimo da je njen spektralni tip sličan spektralnom tipu Sunca. Ovo zahtijeva da zvijezda leži na glavnom nizu ili vrlo blizu glavnog niza, jer je njen apsolutni sjaj nalik apsolutnom sjaju Sunca. Po­ znavajući apsolutnu veličinu zvijezde, možemo odrediti njenu udaljenost, jer možemo izmjeriti njenu prividnu veli­ činu. Udaljenost svake zvijezde, koja padne na niži dio glavnog niza, može se odrediti na taj način, ukoliko je njen spektar točno poznat.

Na slijedećoj stranici prikazani su Veliki i Mali Magellanovi Oblaci. Opažajući promjenljive zvijezde tipa cefeide u Malom Oblaku, čije se zvijezde pra­ ktički nalaze na istoj udaljenosti od Zemlje, Miss Leavitt je mogla pokazati da je odnos između periode i prividne veličine isti kao i odnos između periode i apsolutne veličine. Prema tome, izmjeri­ mo li udaljenost jedne cefeide, možemo odrediti udaljenosti drugih, direktno mjereći njihove perio­ de i prividne veličine. Metodom mjerenja pomoću glavnog niza (koji je izrađen iz metoda trigonome­ trijskih paralaksa), astronomi su odredili udalje­ nost nekoliko cefeida. Prema tome, druge cefeide na velikim udaljenostima, ako su svijetle zvijezde mogu se upotrijebiti za mjerenje prostranih dimen­ zija naše galaktike. Donja slika na slijedećoj stra­ nici pokazuje Mali Magellanov Oblak, dobiven iz negativa što ga je snimila Miss Leavitt.

272

273

Premda je ova metoda velika i dobi­ vena trigonometrijskom metodom, ona nam ne omogućava da protegnemo mjerenja udaljenosti daleko u prostor, jer na nesreću ona služi za relativno slabe zvijezde - one koje leže na nižem dijelu glavnog niza. Da dobijemo još uspješniji sistem mjerenja, moramo se ponovo vratiti cefeidama, koje smo ukratko spomenuli u prošlom pogla­ vlju. Tamo smo vidjeli da cefeide služe kao pokazivači udaljenosti, jer postoji značajan odnos između njihovih apso­ lutnih veličina i njihova perioda pro­ mjene sjaja. Ova relacija je prikazana na slici 9.4, a ovdje ćemo postaviti pi­ tanje, kako je dobivena ova slika. Prva promatranja Miss Leavitt bila su obavljena u Magellanovim Oblaci­ ma, u kojima ima veći broj cefeida, s različitim periodima promjene sjaja. Mali Magellanov Oblak sadrži mnogo manje prašine, koja zaklanja i apsorbi­ ra dio svjetlosti zvijezda, od Velikoga i zato daje promatraču bolju mogućnost točnijeg određivanja prividnih veličina cefeida. Miss Leavitt je usporedila iz­ mjerene prividne veličine cefeida s nji­ hovim periodima. Zatim je nanošenjem prividnih veličina na jednu os grafiko­ na, a periode na drugu os, dobila kri­ vulju sličnu onoj na slici 9.4. Sada mo­ ramo uzeti u obzir da su Magellanovi Oblaci vrlo mali u usporedbi s njihovim udaljenostima od Zemlje. Zato možemo smatrati da se i Mali i Veliki Oblak (ali ne oba zajedno) nalaze u biti na istoj udaljenosti od nas. Prema tome je rela­ cija između prividne veličine i apsolu­ tne veličine ista za sve njih. Jasno je da postoji slična relacija između prividne veličine i perioda, kao što postoji izme­ đu apsolutne veličine i perioda. Sada, ako uzmemo cefeide u svrhu određivanja udaljenosti, moramo zna­ ti relaciju između apsolutne veličine i perioda, a ovo nije dano iz promatra­ nja Magellanovih Oblaka, iz jednosta­ vnog razloga što ne znamo udaljenost Oblaka iz direktnih mjerenja. Sve što

znamo za početak jest to da su oni vrlo udaljeni od nas. (Smatra se da su njihove udaljenosti preko 100 000 godina svjetlosti.) Da pretvorimo rela­ ciju između prividne veličine i perioda u relaciju između apsolutne veličine i perioda, moramo odrediti udaljenost najmanje jedne cefeide, jer ćemo samo tako znati relaciju između prividne veličine i apsolutne veličine za tu cefeidu. Zatim, jer za sve cefeide mora vrijediti relacija između prividne veli­ čine i perioda, pokazanog na slici 9.4, postat će fiksirana skala apsolutne ve­ ličine na ovoj slici. Ali, kako možemo odrediti udalje­ nost najmanje jedne cefeide, sjetivši se da ni jedna nije tako blizu da je može­ mo izmjeriti točnom trigonometrijskom metodom? Na sreću su otkrivene cefei­ de u kuglastim jatima zvijezda. Zvijezde u jatu se u biti nalaze na istoj udalje­ nosti od nas, a njihova udaljenost nije vrlo velika. Tako, ako možemo odredi­ ti udaljenost bilo koje zvijezde u jatu, odredit ćemo i udaljenost cefeide, jer je ona član jata. Ovo je bilo sretno ostva­ reno u nekoliko slučajeva, koristeći metodu mjerenja glavnog niza, koja je bila opisana gore. Odatle znamo uda­ ljenosti šačice cefeida, koje omogućuju da se odredi točna skala krivulje na slici 9.4. Tek sada, kada je određena prava skala krivulje, ona se može upo­ trijebiti za određivanje udaljenosti na način opisan u 9. poglavlju. Važnost metode se nalazi u ovome: cefeide su svijetle zvijezde, pa se zato mogu promatrati u velikim udaljeno­ stima. Osim toga, promjena njihova sjaja je pojava koju je lako uočiti. Zato se one mogu upotrijebiti za određiva­ nje mnogo većih udaljenosti od onih koje može dati metoda glavnog niza. Sada možemo vidjeti da postoji cije­ li lanac metoda mjerenja udaljenosti. Do sada smo spomenuli četiri karike. Prva je mjerenje udaljenosti unutar Sunčeva sustava, posebno udaljeno­ sti od Zemlje do Sunca. Ovo je fun-

274

damentalno mjerenje, jer veličina Zemljine staze formira osnovni podatak u trigonometrijskoj metodi mjerenja udaljenosti bližih zvijezda. Ova trigonometrijska metoda - paralaktična metoda - druga je karika u lancu. Metoda glavnog niza, čija je skala određena pomoću trigonome­ trijske metode, treća je karika. I sada imamo četvrtu kariku - metoda cefeida - čija je skala određena pomoću metode glavnog niza. Svaka slijedeća karika omogućuje mjerenja sve većih i većih dubina prostora, a svaka kari­ ka ovisi o prethodnoj. U posljednjem poglavlju dodat ćemo daljnje dvije ka­ rike iza cefeida. Ove su daljnje karike potrebne samo onda kada gledamo u svemir dalje od naše galaktike i ra­ zmatramo udaljenosti izvan Mliječnog Puta. Za sada će biti dovoljne četiri karike u našem lancu. Oblik, veličina, kretanje i sastav Prije gotovo dvije stotine godina bilo je jasno Thomasu Wrightu, mornaru iz Durhama, a i Williamu Herschelu, da je Mliječni Put pločaste strukture, a da se Sunce i Sunčev sustav nalaze unu­ tar te pločaste strukture. Ali bez po­ moći mjerenja, s kojim današnji astro­ nomi raspolažu, prvi su istraživači bili sasvim nemoćni da odrede veličinu ci­ jele strukture, precizni položaj Sunca

unutar nje i opću prirodu kretanja zvi­ jezda. Sve su ove stvari bile predmeti spekuliranja, ali su neka nagađanja bila začuđujuće blizu cilju. Prije dvje­ sta godina J. H. Lambert je naslućivao da se sve zvijezde galaktike kreću oko zajedničkog centra u Sunčevu susta­ vu. Ova je ideja bila ispravna. Zvijezde se zaista kreću oko zaje­ dničkog centra, tj. centralne izbočine naše galaktike. Opće karakteristike sadašnje slike naše galaktike pokazane su shemat­ ski na slici 10.3 i 10.4. Prva daje bočni izgled, a druga gornji ili donji izgled, a često se to kaže pogled sa strane i po­ gled sprijeda. Iz slike 10.3 vidimo da se Sunce nalazi gotovo na rubu galakti­ ke. Njegova je udaljenost od centra oko 25 000 godina svjetlosti. U centralnim područjima galaktike iščezava pločasta struktura. Ona je zamijenjena određe­ nom izbočinom, koja ima debljinu oko 10 000 godina svjetlosti. Područje izbo­ čine je poznato kao jezgra galaktike, a važna je karakteristika ove jezgre u velikoj gustoći zvijezda, jer je gustoća znatno manja u vanjskim pločastim područjima. Detaljnije, vjerojatno je da gustoća zvijezda postaje vrlo velika bli­ zu krajnjeg centra galaktike. Sunce se giba po gotovo kružnoj stazi oko centra galaktike, a brzina kretanja mu iznosi oko 240 kilometa-

Slika 10.3 Shematski izgled galaktike sa strane.

Slika 10.4 Shematski izgled galaktike sprijeda. Spi­ ralna struktura predstavlja položaje jako svijetlih zvijezda, nedavno formiranih iz međuzvjezdanog plina.

275

ra u sekundi. Ovo kretanje na Zemlji ne zapažamo, jer je zajedničko i Suncu i svim planetima. Najveći dio drugih zvijezda se također kreće oko centra po gotovo kružnim stazama. Relacija između brzine na ovim stazama i uda­ ljenosti od centra prikazana je na slici 10.5. Vidi se da brzina raste do maksi­ muma kod udaljenosti od oko 15 000 godina svjetlosti od centra. Poslije toga ona polagano opada. Sunce se nalazi na dijelu krivulje koji opada. Slika 10.5 ne pokazuje brzine za zvijezde jezgre, tj. za zvijezde koje se nalaze na udaljenosti manjoj od oko 5000 godina svjetlosti od centra. Ra­ zlog za ovo vjerojatno leži u kretanjima zvijezda unutar jezgre koja nisu jedno­ stavna. Takve se zvijezde vjerojatno ne kreću oko centra po kružnim sta­ zama. Neke zvijezde, koje se nalaze na udaljenosti od centra kao naše Sunce, kreću se zaista po stazama koje nisu ni približno kružne. Ove su zvijezde poznate kao zvijezde trkačice; ime je nastalo iz činjenice da su one blizu Suncu i da se kreću velikim brzinama u odnosu na Sunce. Ovo se svojstvo pojavilo iz razlika u stazama Sunca i ovih zvijezda. To ne znači da ove zvi­ jezde imaju posebno velike brzine na svojim stazama; njihove se staze razli­ kuju u obliku. Razlika između oblika njihovih staza i staze Sunca je prika­ zana na slici 10.6 dolje.

Do sada smo se bavili samo zvije­ zdama galaktike ali, kako smo napo­ menuli u ranijim poglavljima, između zvijezda se nalazi plin, a on je tako­ đer važna komponenta galaktike. Plin sadrži i fine čestice prašine - prašine koja uzrokuje smetnje zaklanjanjem, na što je upozoreno u 6. poglavlju. O kemijskom sastavu ove prašine znamo vrlo malo ili ništa, ali mnogi astronomi vjeruju da se ona većinom sastoji od čestica leda. Poslije otkrića prisutno­ sti interstelarne materije astronomi su upoznali njene efekte, koji su im omo­ gućili da izmjere dimenzije naše gala­ ktike s dovoljnom točnošću. Premda prašina svoju prisutnost lako pokazuje, plin je osobito teško otkriti. Uprkos tome, taj plin stvara spektralne linije u spektru udaljene zvijezde. Ove su linije tamne, kao i Fraunhoferove linije u spektru Sunca (vidi stranicu 199), koje su proizve­ dene u biti na sličan način. Sjetimo se da su Fraunhoferove linije nastale zbog toga što svjetlost s neprekidnim područjem boja, emitirana iz fotosfere, prolazi kroz hladniji plin koji se nala­ zi iznad fotosfere; atomi unutar ovog hladnog plina tada apsorbiraju svjetlo svojih vlastitih valnih dužina, tako da su ove pojedine valne dužine nestale kada svjetlost dođe do Zemlje. Slična situacija nastaje sa svjetlom udaljene zvijezde, kad ono prolazi kroz interste-

Slika 10.5 Odnos između udaljenosti zvijezda od centra gala­ ktike i brzina na njihovim stazama oko tog centra.

Slika 10.6 Staze Sunca i zvijezde koja ima veliku brzinu kre­ tanja na stazi

276

277 . Krug.Neka karakteristična područja naše galaktike u okolici Sunca otkrivena modernim promatranjima. u čijem se centru nalazi Sun­ ce. Strelice s označenim stupnjevima pokazuju galaktičke dužine. Imena se odnose na tamne i svijetle oblake vodika. ima radijus od oko 10 000 svjetlosnih godina.

) površinskim temperaturama. kako je određena radio-metovjezdanog plina. ali danas znamo da su ta­ zda visoke površinske temperature. (To je skala na zvijezda. Najprije se spoznalo. ali on neće biti osobito vih atoma u ovim površinama je bila uočljiv kod zvijezde čiji spektar već sa­ oko milijun puta veća nego koncentra­ drži tamne linije koje su načinili atomi cija atoma natrija i kalcija. ukoliko atomi nisu poveza­ snaga izgubila svaku važnost. da su one nastale ne može otkriti prisutnost neutralnih od atoma natrija i kalcija koji se nala­ vodikovih atoma u međuzvjezdanom ze u međuzvjezdanom plinu. Razlog. gdje su Hladni plin vodika ne može se otkri­ atomi natrija i kalcija izgubili toliko ti optički.vodika.7 pokazuje kartu raspodjele važne u otkrivanju prisutnosti međuz. Ukoliko atomi postoje sami elektrona da je njihova apsorpciona za sebe. a karakteristična je tamne linije natrija i kalcija u svjetlu valna dužina linije blizu 21 centimetar. natrij i kalcij. plinu. plih površina vodika s temperaturom Efekt je posebno naglašen za atome od oko 10 000°. Ispravno tuma­ lova i zato se može otkriti samo radiočenje njihove prisutnosti je dao Sir Ar­ teleskopima. Zbog ni u molekule . udaljenih zvijezda s visokom površin­ tako da ona pada u područje radio-vaskom temperaturom. zašto nema zaista vrlo hladna s temperaturom od linija natrija i kalcija u spektru takvih 100° apsolutne skale. Proma­ može otkriti molekule vodika. kao što su atomi i australski radio-astronomi radeći u vodika i helija. Ovu su kartu izradili nizozemski gov najglavniji sastav. Većina međuzvjezdanog plina je nije vodika i helija. nalazi se u njihovim visokim kojoj je točka taljenja leda na 273°. tj. jer se prije 25 godina Radio-metoda ima nedostatak: ne otkrilo slabo zračenje vodika. Najprije se natrija i kalcija u njenoj vlastitoj atmo­ pomislilo da je sav međuzvjezdani plin sferi. nego . one nisu otkrile nje­ dom. Atomi unutar plina apsorbi­ tranja T. Dunhama na zvjezdarnici Mt raju svjetlo onih valnih dužina koje su Wilson otkrila su zatim prisutnost to­ i za njih karakteristične.vodik može emitirati toga je bilo sumnjivo kada su nađene spektralnu liniju. tj. da suradnji. Zato optička astronomija thur Eddington. B kve tople površine vodika relativno ri­ i O tip zvijezda.larni plin. Premda su linije natrija i kalcija bile Slika 10. Već smo vidjeli da spektar zvije­ ovako vruć. no to može radio-astronomija. a na južnom u sastavu međuzvjezdanog plina nego nebu Australci. Koncentracija vodikonatrija i kalcija. jer su mjerenja na sjevernom vodik mora biti u mnogo većem opsegu nebu obavili Nizozemci. sadrži u biti samo li­ jetke.

Na ovoj stranici je nizozemski radiodalekozor kod Dwingelooa.7 Karta prikazuje raspodjelu i gustoću neutralnog vodi­ ka u galaktici. a mjerenja na južnom nebu australski astronomi. u bli­ zini Sydneyja u Australiji . Mjerenja na sjevernom nebu izvršili su nizozemski astronomi.Slika 10. dok je na suprotnoj stranici dalekozor Mills Cross.

280 . jer ne obuhvaća raspodje­ lu molekularnog vodika. Sjetimo se iz 7. postoje neke stvari o kojima treba nešto reći. Silnice unutar međuzvjezdanog pli­ na izgleda da su poravnate uglavnom Slika 10. Ako su molekule zaista nevažne. Smjer silnica u bilo kojoj točki je jednostavno smjer magnetskog polja. tada će cjelokupna masa plina biti odgovarajuće veća.9 posto brzine svje­ tlosti. Ovdje su protoni ubrzavani do 99. Čini se da su silnice ugla­ vnom poredane paralelno s galaktičkom ravninom.nešto većih ener­ gija. 8 Željezne strugotine otkrivaju linije sila u magnetskom polju u šipka­ stom magnetu. Pogled na unutrašnjost kru­ žne građevine CERN-ovog 28-milijardnog elektro-voltnog izmjeničnog napona protonskog sinhrotrona. Druge vjerojatno izlaze iz jezgre formirajući halo koji okružuje cijelu razdiobu zvijezda. Ovaj magnetski mjehur služi za za­ državanje kozmičkih zraka. Tu važnost ne možemo ocijeniti. da se prisutnost magnetskog polja pokazuje efektom koji se očituje na naelektrizi­ rano tijelo koje se kreće. Zato je naša karta ne­ kompletna. tada cjelokupna masa međuzvjezdanog plina iznosi samo dva ili tri posto od cjelokupne mase zvije­ zda. pokaže da su važne. Astronomi se vrlo razilaze u svojim pogledima na to pita­ nje. Kozmičke zrake se sa­ stoje od čestica . poglavlja.uglavnom protona . neki vjeruju da su molekule glavni sastav plina. Magnetsko polje je najlakše zamisliti pomoću magnetskih silnica.samo neutralne vodikove atome koji se nisu vezali. Prem­ da se njegova struktura još nije odre­ dila. Slika 10. ona će se sama ra­ sporediti na način kakav je pokazan na slici 10. Magnetska polja i kozmičke zrake Teško je očekivati da magnetsko polje ispunjava našu galaktiku. dok drugi vjeruju da su one sasvim nevažne. u drugu ruku.9 Shematski prikaz magnetskog polja galaktike. Ako se.8. Kada željeznu pilovinu postavimo u blizinu magneta.

zvijezde kao Kozmičke zrake visoke energije. stvara Sunce vjerojatno lumena. Premda gustoća halo Ovo su čestice . pni međuzvjezdani plin ograničen na ona zrači energiju. čestice. Ako ove čestice imaju električne izvode u zvijezdama koje eksplodiraju. čak takvim snažnim volumen haloa neuporedivo veći nego strojevima koji nam stoje na raspola­ volumen diska. Oni sma­ staju elektroni i pozitroni visoke ener­ traju da se kozmičke zrake stalno pro­ gije.10 Većina astronoma vjeruje da se galaktika formirala iz gi­ gantskog oblaka plina koji se lagano okretao. Neki vjeruju da je on usporediv dovoljavajuća teorija o porijeklu ko­ s masom plina diska. Odluka o ovim raznim njihovi će otkloni biti mnogo slabi­ shvaćanjima ostaje za budućnost. kako lativno je gust. Ne postoji opće slaga­ ganju na primjer u CERN-laboratoriju nje među astronomima o masi halo u Ženevi. Ovo bi protumačilo izgled slike 10. Tako magnetsko po- Slika 10. Kad se ovaj plin zgusnuo.3. ji . a oštriji zaobilasci disk galaktike. Još ne postoji sasvim za­ plina. štaviše. drugi smatraju zmičkih zraka. niska. Silnice vjerojatno mjehur prikazan na slici 10. Kada Čini se nevjerojatnim da je cjeloku­ električna čestica načini zaobilazak.7 re­ koji potpuno okružuje zvijezde. relativno niska. njih će otkloniti magnetsko a da umjesto slobodnog putovanja u polje. veće energi­ je cjelokupna masa halo plina manja je nego što ih podijelimo protonima od cjelokupne mase plina diska. pa će se i one naći u zaobiMeđutim. Sunce ne mogu biti principijelni izvor koje se kreću brzinama blizu brzini produkcije. jer je u laboratoriju. a njegova temperatura je pokazano shematski na slici 10. za vrijeme bljeskova. broju pojava. ne znači da od njih imaju. Takve zrake. pa će ga oni zaobići. 281 . Prije . Mnogi astronomi i fizičari svjetlosti. kao na slici 10.njihovi su zaobilasci strmi.a njegova gustoća mora biti zadrži kozmičke zrake. Među­ izlaze iz jezgre galaktike u golemi halo. neredovito se sudaraju sa vjeruju da se glavna produkcija pojavi halo plinom i pri takvim sudarima na­ u eksplozijama supernovih. ali bi izgledalo.uglavnom protoni plina mora sigurno biti mnogo manja . Plin slike 10. postoji sumnja da porijeklo lasku magnetskog polja. brzina rotacije se povećala u tom opsegu da buduće sažimanje nije moglo ići prema osi rotacije nego samo paralelno sa smjerom rotacije. tim.vjerojatno više od milijun stu­ rom. Ali.9. dok je plin unutar mjehura ili Zato je cijela galaktika vjerojatno oba­ haloa veoma vruć i ima visoku tempe­ vljena ogromnim magnetskim mjehu­ raturu . Neki od gustoće plina diska.9.paralelno s ravninom galaktike. naboje.7.sa snažno velikim energijama. postoji razlika. da on mora zahvatiti cijeli ovo nije cijela priča. Kako protoni kozmičkih zraka treba tražiti u većem imaju daleko veće mase od elektrona.veću energiju. Protoni ko­ prostor izvan galaktike ostaju ulovlje­ zmičkih zraka su također električne ne u velikom magnetskom mjehuru. a ovaj magnetski mjehur služi da pnjeva . relativno da je on mnogo veći zbog golemog vo­ niže energije.

.

potrebno da se prijeđe po datoj pu­ tanji. Slika 9. koje zvijezde slijede na dijagramu. U početku se oblak polagano vrtio ali.lje uzrokuje da protoni i dakako lakši elektroni i pozitroni zrače. a ona je dobivena iz energije koju stvaraju nuklearni pro­ cesi unutar njih. Ovo se zračenje pojavljuje na valnim dužinama koje ne daje spektralne lini­ je. od vrlo brzih pozitrona i elektrona. kako se zgušnjavao. Radio-valovi dolaze Preth. ali je radio-emisija iz ovih komponenata znatno slabija od onih u halou. također. Crtež nalijevo dolje pokazuje opću raspodjelu kuglastih jata u odnosu na galaktičku ravninu. koji se kreću u najvećem dijelu u magnet­ skom mjehuru što okružuje galaktiku. Slika 10.3 (str. 283 . može se izračunati. Zato naša galaktika nije samo emiter svjetlosti. ali su elek­ troni i pozitroni mnogo efektivniji. nego. uzrokujući postepeno spljoštavanje oblaka.11 Položaji zvijezda jata NGC 188 u Hertzsprung-Russellovu dijagramu. Pretežni dio svjetlosti do­ lazi sa zvijezda. na primjer. a oni su opet dobiveni iz zvijezda pri­ likom eksplozija supernove zvijezde. (Postoje također elektroni koji se giba­ ju u međuzvjezdanom plinu u disku galaktike. Takvo računanje za ovu putanju pokazuje da je NGC 188 staro oko 15 milijardi godina. Tada je bilo moguće samo zgušnjavanje paralelno s osi ro­ tacije.10. vje­ rojatno su nastali iz kozmičkih zraka.3. sigurno s pro­ mjerom od nekoliko stotina tisuća svjetlosnih godina. cijelo područje valnih duži­ na spada u područje radio-valova. Međutim. Tokom ovog perioda zgušnjavanja samo se mali broj zvijezda formirao. a vri­ jeme.: kuglasto jato M 13 u zviježđu Herkula. a slijedeća slika je fotografija tog jata. a ne optički astronomi. jer putuju po zbijenijim krivuljama. kako je na slici 10. 259) pokazuje vrste evolucionih putova. Konačno je vrtnja postala toli­ ka da više nije bilo moguće sakupljanje prema osi vrtnje. Ovakva se jata nalaze uglavnom u galaktičkom halou i sadrže zvijezde koje su se formirale u ranijem stadiju kondenzacionog procesa u galaktici. i emiter radio-valova. koji emitiraju. Cjelokupno radio-zračenje galaktike je slabije oko sto tisuća puta nego optička emisija. Ukupna masa zvijezda u halou iznosi samo 10% od mase zvijezda u disku.) Elektroni. ta vrijednost varira od jedne do druge galaktike. Zato zračenje koje emitiraju elektroni u halou galaktike nužno moraju otkriti radio-astronomi. brzina se rotacije postepeno povećava­ la. u stvari. Krajnji je rezultat bio diskasta struktura koju smo vidjeli na slici 10. Formiranje galaktike Velika većina astronoma vjeruje da je galaktika formirana iz oblaka plina vrlo velikih dimenzija.

284 .

285 . Ovo je orijaški oblak pli­ na koji se širi. Ove su zvijezde nađene u halou galaktike. To su globularna jata. Na toj osnovi zvijezde haloa bi sadržavale manje koncentracije takvih elemenata nego zvijezde diska. Preth. koji se izrazito pokazuju spek­ trima nekih zvijezda. pa ćemo zato očekivati da u spek­ trima prvih zvijezda budu samo trago­ vi željeza i kalcija.3 prije zgušnjenja u zvijezde. Međutim. U kasnijem stadiju. postavimo određe­ ni test. nastali u termonuklearnim reaktorima unu­ tar zvijezda. očeki­ vat ćemo da je početni oblak plina sa­ državao malo teških jezgri. morali nastati pri takvim reakcijama. od ko­ jih je jedan primjer pokazan na foto­ grafiji na suprotnoj stranici. Ako je naša slika o formiranju galaktike pouzdana. u Orionovoj maglici se gotovo sigurno još odvija taj proces. ali nije sigurno da je ispravna. poglavlju smo vidjeli da su svi elementi. formirajući tako međuzvjezdani plin diska. osim vodika. kad su se formirale već mnoge zvijezde i bilo je vremena da nastanu takvi ele­ menti. bit će moguće vidjeti da li on sadrži novoformirane zvijezde. Premda je formiranje zvijezda u našoj galaktici počelo prije 15 milijardi godina. za kojeg vjeru­ jemo da danas predstavlja halo. Međutim. Ali je velika masa plina dosegla diskast oblik slike 10. U 9. fotografija Orionove maglice pokazu­ je golema tamna područja koja se sastoje od gustih oblaka plina i prašine. Ova slika formiranja galaktike je kvalitativna. a njihova je cjeloku­ pna masa oko 10% od masa diska zvi­ jezda. To zna­ či da možemo očekivati kod zvijezda koje su se formirale u kasnijem stadiju prisutnost veće koncentracije željeza i kalcija. malo je ostalo plina koji se nije zgu­ snuo u zvijezde. vjerojatno kao rezultat zračenja novoformiranih zvijezda. NGC 6611.one sada okružuju glavnu strukturu galaktike. jer su takve zvijezde nastale u unutrašnjosti zvije­ zda. Tek kada oblak postane prostraniji. Slično je jedan dio plina ostao u halou. Katkada se zvijezde haloa nađu u jatima. U ovom stadiju počelo je brzo formiranje zvijezda. Zbog toga su se željezo i kalcij. možemo očekivati da u zgusnutijem plinu bude i teških jezgri.

.

3. postoje i drugi načini da objasne malu koncen­ traciju željeza i kalcija u halou zvijezde. Ako imamo sreću da uključimo u računanje grupu zvijezda koja se formirala u najranijoj fazi povi­ jesti galaktike. Na slici 10. Rezul­ tati dvaju računa se sigurno neće sla­ gati. Formiranje zvijezda Budući da je u galaktici još prisu­ tan plin u disku. opisane u prethodnom poglavlju. Ovo je odgovor na naše pitanje. a računanjima se također može odrediti koliko dugo traje evolucija. Ra­ čun pokazuje njegovu starost na oko 15 milijardi godina. a vrlo jednostavan argument dokazuje da se zvijezde još formiraju. prem­ da se ovo promatranje slaže s onim što smo očekivali na osnovu naše slike for­ miranja galaktike. možemo pitati o vremenu koje je tre­ balo da protekne da bi se sve ovo zbi­ lo .7. Računom se može pokazati da se zvijezda kreće duž putova ove vrste. foto­ grafirana 5. da su se ova dva jata formirala u raznim epohama. Za zvijezde na gornjem dijelu glavnog niza vrijeme je mnogo kraće nego za zvijezde u donjem dije­ lu glavnog niza. Slijedi da je potrebno odrediti niz grupa zvije­ zda.11 imamo položaje na Hertzsprung-Russellovu dijagramu jato NGC 188. Najsjajnije poznate zvi­ jezde trebaju samo oko milijun godina da kompletiraju svoje evolucije.Ovo očekivanje je potvrdilo pro­ matranje. to još ne dokazuje da je ta slika ispravna. Sunce i Sunčev sustav su mnogo mladi. jer bi nas to dovelo na nesigurne pozicije. naša ra­ sprava o slici 9. Stijene Zemljine kore i meteoriti nam govore. U prethodnom poglavlju. Dalje o tome nećemo raspravljati. da je starost Sunčeva sustava oko 5 milijardi godina. da bismo mogli odgovoriti na tra­ ženo pitanje. da je vodik osnovna baza iz koje su sa­ građeni svi drugi elementi. Kako možemo promatrati takve zvijezde .3 učinila je jasnim da zvijezde na gornjem dijelu glavnog niza prolaze svoju evoluciju u relativno kra­ tkom vremenu. Ovo je emisiona maglica. 287 .6 i 9. Ako izračunamo Prethodna slika: Maglica Lagun u zviježđu Strijelca. ovo promatranje također daje snažnu potvrdu o onome što smo rekli u prethodnom poglavlju.ili. jer ta vrijednost mora biti blizu starosti galaktike. dobit ćemo najbližu vri­ jednost starosti same galaktike. M 67 je starije od grupe Hijade. Vraćajući se na našu opću sliku.Hijade. Međutim. dok je nekoliko takvih evolucionalnih pu­ tova pokazano na slici 9. 9. Na slici 9.3.ne veliki broj . jer je ono relativno mlada zvijezda. U takvoj maglici gustoća vodika je mnogo puta veća nego u međuzvjezdanom plinu. Koncentracije izmjerene u nekim halo zvijezdama iznose 1% od koncentracije koja je nađena na Sun­ cu. omogućuju nam da to pitanje drži­ mo u vlasti. Razlog je. Osim potvrde gornje opće slike formiranja galaktike. naravno. Vidimo da iscrpljivanje vodika iz centralnih područja zvijezde uzrokuje kretanje zvijezde iz glavnog niza udesno. Sunce nije bilo među prvim formiranim zvije­ zdama u galaktici. postoji mogućnost da se formiraju nove zvijezde. evolucioni put. što je trećina starosti same galaktike. za koje se vjeruje da je jedno od najstarijih u galaktici. Za trenutak ponovo po­ gledajmo slike 9. dobit ćemo starost jata M 67. prikazan na slici 9.slijedi da su se one formi­ rale unutar posljednjih milijun godina. Vremena evolucije su najduža za zvijezde koje su relativno najniže na glavnom nizu i slijede puta­ nje udesno i gore.08-metarskim dalekozorom Hale. Jer. mora se dodati da.6 odrediti starost grupe zvijezda . Sličnom će se procedurom za sliku 9.7.7 vidjeli smo primjere stvarnih jata zvijezda.6 i 9. jer će najstarija grupa dati starost galaktike. kako je stara naša galaktika? Tehnike promatranja i proračunavanja.

Oblaci su vjerojatno formirani iz Kad se zgusnulo na veli­ procesa hlađenja. koja vjerojatno igra Razlog zašto ne vidimo doslovno tako vitalnu ulogu u formiranju mole­ formiranje novih zvijezda nije teško kula. ona brzo ugrijava okolni plin. pa nastaje formi­ je plin u halou galaktike prerijedak ranje gustog oblaka. premda Ovo ih dovodi do kontakata što im stvarno ne vidimo formiranje novih zvi­ omogućuje spajanje u molekule. Nove zvijezde se rađaju u zvijezda. Sada čjima prema unutra. drugim riječima. Oni su previdjeli jednu stvar: dručju disk koji će se gibati snagu hlađenja prašine i molekula u oko Sunca. Okolna šine. pokazuje sasvim jasno da postaje još rjeđi. Tlak unutar hladnog Nužno stanje za formiranje zvijezda područja opada i postaje manji nego je postojanje gustih oblaka plina i pra­ tlak u okolnim područjima. imala bi zvijezda koja nastaje iznosio dva puta više nego temperaturu plina od oko 10 000°. Računanja Zbog toga su astronomi vjerovali da pokazuju da će tada plin međuzvjezdani plin ima takvu tempe­ formirati u ekvatorskom po­ raturu. Ovakva je situacija u čja brže hlade od drugih. koje je zapo­ nom prostoru vjerojatno igraju važnu čelo prije 15 milijardi godina i koje sa­ ulogu u povezivanju atoma u moleku­ svim jasno ide sve do posljednjih mili­ le. a zbog toga je na takvom području u kakvom se nalazi njegovu ekvatoru izbočina postajala sve veća i veća. polarni promjer. Gdje je prašina najgušća. Gotovo što je Orionova maglica. nije jednoliko rasprostranje­ gustim oblacima plina i prašine kao na u međuzvjezdanom plinu. tovo sigurno još odvija. Zvijezde se ne formiraju ni u jezgri galaktike. to unutrašnjost ovih oblaka gdje se for­ još ne znači da tamo nema zvijezda. nje­ gov je ekvatorski promjer đenja. pa je u takvom na. Za­ jezda u sadašnjem trenutku. Moramo čekati sve dok one su. Zato oblak galaktike. i zabiju se u površine čestica prašine. a to kva mjesta nepravilno razbacana oko uzrokuje da se oblak širi. Zbog velike svaka fotografija Mliječnog Puta poka­ količine prašine ne možemo vidjeti zuje izrazito tamna područja. Neka se lokalna podru­ đanje zvijezda. Činjenica da su ta­ ti. Zato izgleda da se zvijezde u halou slabo ili nikako formiraju. što nam omogućava prašina nije jednoliko rasprostranje­ da vidimo kroz njega. pa ćemo prirodno razmotriti lo­ područja tiskaju plin hladnijim podru­ kaciju i porijeklo takvih oblaka. okrećući se brže čjima galaktike. plina je najbrže. Sunce. molekule ispare s površina česti­ očito da se takav proces formiranja go­ ca prašine. ci. 288 . Na takav način i pretopao da se dopusti formiranje se formiraju veće gustoće unutar kojih oblaka poput onih u Orionovoj magli­ može početi formiranje zvijezda. u hlađenju plina a i u postanku razumjeti. Jednom. Čestice prašine u međuzvjezdada je formiranje zvijezda. iznenada prestalo. Zbog ovog efekta hlađenja prašina stadiju zaista nedavno promatrano ra­ nije jednolika. Najgušći se Sunce neprekidno zgu­ šnjavalo iz rotirajućeg obla­ plin se pojavljuje u vanjskim podru­ ka plina. sasvim je tim. Ako ne bi bilo hla­ činu planeta Merkura. jer Čini se vrlo vjerojatnim da tamo nema plina i prašine.Očito bi bilo nerealistično pretpostaviti plinu. mira zvijezda. smještene se zvijezda stvarno ne pojavi. Ipak. prije sto tisuća godina. Ova prašina. Dogodi se da pojedini atomi udare jun godina. jednostavno rečeno. recimo. gdje se čestice prašine nalaze između kad vrlo sjajna zvijezda počne zrači­ Zemlje i zvijezda. hlađenje Orionovoj maglici. Zato. u brže.

koju očekujemo da koje dolaze iz raznih dijelova površine zvijezde posjeduju. da mnoge zvijezde imaju sasvim zdani plin iz kojeg su se formirale zvije­ sigurno snažna magnetska polja i. Da gnetsko polje postoji unutar međuzvje. ako o ovim drugima vodimo Slika 10. ne­ zde. polje proizvedeno unutar zvijezde ako bismo promatrali Sunce iz velike može biti vrlo snažno. Na nesreću. ako je magnetsko polje skih polja zvijezda. Ra­ prisutnosti magnetskog polja. Ovo kretanje uzrokuje Sada razmotrimo drugu naslijeđe­ neznatno pomicanje spektralnih linija. Pri započinjanju kondenza. koji također lativno nevažna. Vrlo je vjerojatno da je magnetsko gativno. tj. cionog procesa rotacija je mala i re­ postoje drugi slučajevi. jer raste gustoća do goleme vrije­ mnoge zvijezde zaista pokazuju vrlo dnosti kada se zvijezda formira. nije smo vidjeli da Sunčevo magnetsko Mjerenje rotacije zvijezde mnogo polje igra značajnu ulogu u mnogim je lakše nego mjerenje jakosti njenog pojavama koje promatramo na povr­ magnetskog polja. ne bismo otkrili prisutnost polja na ovaj način. raste snažna magnetska polja. zvijezde.Očekivali bismo da zvijezde dobiju rotacije. Zato na naše pita­ dnostavnim zgušnjavanjem prvobitnih nje možemo odgovoriti dvojako: poziti­ silnica koje su ispunjavale međuzvje. ali ona vrijedi samo u međuzvjezdanom plinu prvotno sla­ pri posebnim okolnostima. Tumačenje je moguće s magnet­ skim silnicama. da za druge nema dokaza o polje Sunca nastalo na taj način. onih područja koji se udaljuju od nas koji se stisne u zvijezdu.vno. a drugi će nam se dije­ plina iz kojeg se Sunce zgusnulo. ali se porastom kon.širenje spektralnih linija. a su smanjene. bo. Na primjer. imati također nešto su povećane. Ona su nastala je­ magnetskog polja. koje se ponašaju kao elastične žice opremljene zaokretnim momentom vežući Sunce i disk (kasnije formiran od diska između Sunca i pla- 289 . Valne dužine linija iz ovih di­ Svi međuzvjezdani oblaci koje proma­ jelova koji se gibaju prema nama nešto tramo imaju neko vrtložno kretanje. Smatra se da udaljenosti i primijenili Babcockovu su zvijezde formirale svoja magnetska metodu. Ako se povećava gustoća i da li sve one imaju velike brzine ro­ plina.mogu proizvesti proširenje spektralnih denzacionog procesa povećava i brzina linija ali.mnogo stotina kilometara u sekundi oblaka plina: magnetsko polje i veliku da se dosegne vrijeme formiranja zvi­ brzinu rotacije.12 Samo izbacivanje diska plina neće pro­ tumačiti zašto Sunce rotira sporije nego što bi očekivali iz njegove teorije formi­ ranja. Babcock je i magnetski intenzitet do odgovarajuće pronašao metodu otkrivanja magnet­ veličine. a račun pokazuje brzine od dva važna svojstva od svog roditelja . Vidjeli smo da ma­ Sada su se pojavila dva pitanja. Ovo uzrokuje pro­ rotaciju. dok valne dužine linija iz to znači da će svaki dio takvog oblaka. silnice ovog polja se zgušnjava­ tacije? Odgovor je na prvo pitanje da ju. a. Zato. Razmotrimo najprije jezde. nu karakteristiku. magnetsko polje. lovi udaljavati. šini Sunca. Ona mogu dugovati svoje neki će se dijelovi njene površine giba­ porijeklo stanjima unutar prvobitnog ti prema nama. Ako zvijezda rotira. brzu rotaciju.li sve zvijezde imaju magnetska polja zdanog plina.

koji leži izvan glavnog tijela zvijezde i kreće se oko nje po kružnoj stazi. Prije više od sto godina Laplace je postavio teoriju o postanku planeta. Daljnja razmatranja ukazuju da će se. ona bi se povećala gotovo sto­ struko. koja je imala sličnost s ovim razmatra­ njima. Kako da objasni­ mo ovu kontradikciju? Odgovor navo­ di na direktno razmatranje cijelog pro­ blema planetne formacije. Izvjesne zvijezde. možemo postaviti unutar Sunca. S vremenom se stislo na polumjer pla­ neta Merkura. U stvari. jer se ne bi moglo objasniti zašlo ih nema na Uranu i Neptunu. Ako masu ovih "izgubljenih" plinova. Zato su ovi pli­ novi jednostavno pobjegli u prostor. Pleona ima zaista veli­ ku brzinu. iz je­ dnog važnog razloga. U ovom slučaju vodik i helij su morali u nekom stadiju pobjeći iz periferije Sunčeva sustava. zajedno s masama planeta. Samo se tvrdi da zvijezda izbacuje disk plina. Da bismo objasnili opadanje rota­ cije.računa. Zbog toga nastavimo naše razma­ tranje o formiranju zvijezda. koje leže visoko na glavnom nizu i zaista imaju brze rotacije. član Vlašića ili Plejada. koji imaju velike koncen­ tracije vodika i helija. najunutarnjijeg plane­ ta Sunčeva sustava. ali da je rotacija Sunca i drugih zvijezda mala na gla­ vnom nizu. Ovo ćemo najbolje razumjeti ako ukratko razmotrimo kemijski sastav planeta. kao naše Sunce.veza . a to se sla­ že s našim očekivanjima. Zato je vrlo vjerojatno da su naša očekivanja u vezi s rotacijom zvijezda u principu ispravna. A to je upravo ono što naši raču­ ni o formiranju zvijezda traže. da bi bila prenesena na vanjski sustav planeta. a da se planeti mogu zatim formirati iz materijala diska. Porijeklo planeta Iznenađujuća je stvar da bi se. ali zvijezde na donjem dijelu glavnog niza rotiraju vrlo polagano. što ukazuje da je porijeklo planetarnog materijala sa Sunca. pa je njegov ekvatorski promjer postao gotovo dva puta veći od polarnog promjera. njegova će se 290 brzina rotacije povećati gotovo tisuću puta. kada bismo sve planete pokupili i smjestili u unutrašnjost Sunca. Kad je tek formirano Sunce nastavilo svoju kon­ denzaciju. Sastavi Jupitera i Saturna su slični Suncu. izgleda da imaju upravo takav disk plina. moramo pokazati da postoji neka veza između zvijezde i diska . Jedan je primjer Pleona. uprkos bezna­ čajnosti njihove cjelokupne mase u poređenju sa Sunčevom masom. Jupite­ ra i Saturna. brzi­ na rotacije Sunca znatno povećala. Kako je došlo do tog bježanja? Vo­ dik i helij su najlakši plinovi. pa nastali disk sigurno ne sadrži cijelu priču. posebno početkom ovog stoljeća. moguće je da odredimo stu­ panj rotacije zvijezde. Ali ovu teoriju nisu prihvatili astronomi. Smatrao je da zvijezda koja na­ staje može formirati prstenove upravo na takav način. A pouzdanost ovih računa potvrđuju promatranja. njegova brzina rotacije još više povećati. Zvijezde koje leže visoko na gla­ vnom nizu. ali nema objašnjenja zašto dolazi do smanjenja brzine rotacije. nastavilo se i ubrzavanje rotacije. ako se sav prvobitni planetarni ma­ terijal postavi unutar Sunca. Ovo nastaje zbog velike uda­ ljenosti planeta od Sunca. Ovdje imamo neslaganje s onim što smo na prvi pogled očekivali. pa je utjecaj Sunčeva gravitacionog polja na granici sustava slab. što je uzrokovalo formiranje sve veće i veće izbočine na ekvatoru. Kompli­ cirani računi pokazuju da bi u ovom stadiju plin napustio brzo-vrteća ekva­ torijalna područja i formirao disk koji se kreće oko Sunca i leži izvan njega. Veliki vanjski planeti Uran i Neptun sa­ drže vrlo malo vodika i helija u odnosu na najveće unutarnje planete. rotiraju brzo.

Takve se česti­ ce formiraju kao kapljice u oblacima zemaljske atmosfere. jest formi­ ranje malih tijela.atome kisika neona. žive. sile materijal diska da se udaljuje od Sunca. jer bi snažni gravi­ tacioni učinak samog Sunca spriječio bilo kakav proces sakupljanja unutar diska. da magnetske silnice nasta­ vljaju povezivanje materijala diska s materijalom Sunca. Ali.koja prenosi vrtnju zvijezde na disk. koje je bilo prisutno pri kondenzaciji Sunca. magnezija. neće se formirati ni vodene kapljice ni kapi amonijaka ako je plin prevruć. Takve žice povezuju Sunce s vanjskim diskom i mogu odigrati ulogu otpremača okretanja. Crtež pokazuje kako sadašnji satelit. njegovo zra­ čenje ima važan učinak. nego. a ne planetom. na primjer. Tako dugo dok Sunce rotira brže od diska.12. Situacija je pokaza­ na u ravnini na slici 10. Tako se mogu stvoriti iz diska Sunčeva mate­ rijala čestice ovih elemenata ili kombi­ nacija ovih elemenata. koji su for­ mirani iz njega. Na primjer. Kamen spoticaja oko prihvaća­ nja Laplaceove teorije bio je u tome da astronomi sve do nedavno nisu mogli pokazati prirodu takve veze. silicija i običnih metala u vrlo malim količinama kosi­ tra. poglavlju smo vidjeli da Sunce ne sadrži samo atome vodika i helija. silnice će biti zapletene. kao što se vidi na sli­ ci. pa ulaze u materijal diska. 291 . da takva udaljenost odgo­ vara udaljenostima planeta Jupitera i Saturna za amonijak. ali ne i za vodu. Kako je. također. Kakav je prvi korak? Sigurno je da nije bilo jednostavno sakupljanje pli­ novitog materijala. prelaze prostor između Sunca i diska. čestica unutar plina. To bi također dovelo do promjene smjera kretanja Tritona. ugljika. poput napetih elastičnih žica. usprkos poveća­ vanju udaljenosti između njih. Kad se disk plina odvoji od Sunca. nego također . Sunce moglo biti poveza­ no s vanjskim diskom plina? Kakav bi utjecaj bio između Sunca i diska. lako je pokazati da one teže ne samo da oslabe rotaci­ ju Sunca. Takav jedan susret će toliko ubrzati Plutona da mu omo­ gućuje bijeg. zato. barija. U 8. Magnet­ ske silnice izlaze iz Sunčeva ekvatora. ali još nismo razmatrali pitanje formiranja planeta iz materijala diska. Premda Sunčev gravitacioni utjecaj ne sprečava kon­ denzaciju ovakvog tipa. mogu nalaziti u tako velikim udaljenostima od zvijezde ro­ ditelja. dušika. budući da se prostor između njih po­ većava? Za odgovor se moramo vratiti ja­ kom magnetskom polju. Usta­ novljeno je. Triton. doći će do stadija kad će se voda i amonijak početi kondenzirati. To ne bi samo objasnilo opadanje. Sjećajući se da se one ponašaju kao napete elastične žice. vjero­ jatno je. Još iz Faradayjova vremena znamo da se magnetske silnice ponašaju na razne načine. Plutona možemo smatrati odbjeglim sa­ telitom Neptuna. ono što gravitaciono polje Sunca ne može spriječiti. može na nekom dijelu staze oko Neptu­ na naići na Plutona. to bi također objasnilo zašto se sam disk udaljuje i kako se planeti. Do sada imamo objašnjenje kako Sunce može razviti vanjski disk plina i kako taj disk može smanjivati rotaciju Sunca.vrlo mnogo manjim po­ stocima . olova i urana. a možda i tekućih. samo ako se plin u disku kreće stalno sve dalje od Sunca i hladi sve više.

Jupitera i Saturna. U ko­ planeta: prvo. Prve dvije su direktno kom­ neti sakupili u tijela sa znatnim gra­ plementarne jedna drugoj: unutarnji vitacionim poljima. a glavna se masa planeti su male mase jednostavno zato planetskih plinova pružila do podru­ jer su oni sastavljeni od elemenata koji čja velikih planeta. Sada možemo lako predočiti niz Već smo vidjeli da je kondenzacija događaja. Suncu. elemen­ kondenzacije stijena i metala .bilo je premalo če­ bitnom planetarnom materijalu.na uda­ i metala. Čestice stijenja nostima unutarnjih planeta .činjenica je da oni sadrže vrlo visoku šačicu unutarnjih planeta koje danas koncentraciju takvih elemenata kao poznajemo. pa će upravo zbog toga tamo doći smo danas našli u Suncu. one dok je glavni dio plinova nastavio da se već mogu kondenzirati na udalje­ se udaljuje od Sunca. u dušiku rature: ovo objašnjava zašto se stijene Zemljine atmosfere. tj. asteroida ili planetoida. silicij i željezo. i zbog toga bliže Suncu. koji je još bio na raspolaganju.Prema tome.usporedive s Mjesecom. Ovi elementi imaju svojstvo da su ga je bilo malo na raspolaganju. u vodi oceana i u i željezo planeta nalaze relativno blizu ugljikovu dioksidu. Fotografija tumači kako je bilo lako da prvi promatrači zamijene Sunčeve pjege s pro­ lazom Merkura preko Sunčeva diska. planetarni plinovi se kre­ polagano smanjivala rotaciju Sunca. čestice iz plina relativno visoke tempe­ nalazimo danas. U stvari. područja. Ako su se oni kretali kroz je amonijaka. točno koliko čine. 292 . Vidimo da su ove tijela. sada zauzeta od unutarnjih Ali bi se čestice stijena i metala lako planeta. koje su zaostale. da bi moglo doći do kondenzaci­ od Sunca. Ako je djelovala sila koja je amonijaka u području sadašnjih sta- Merkur. su bili prisutni u maloj koncentraciji Gravitaciona polja unutarnjih planeta u prvobitnom planetarnom materija­ nisu mogla da zahvate mnogo plina. Na graničnom području što je magnezij. izno­ stica da se formira planet znatne veli­ seći u masi oko 1/10%. Mali se njihovi kruti oblici kondenzirali kao iznos. najunutarnjiji i najmanji planet može se vidjeti na disku Sunca. njihov neobičan sastav načnoj fazi su se ova tijela spojila u . Konačno. tri karakteristike međusobno tijesno S vremenom su se unutarnji pla­ povezane. na primjer. činjenica da područje ispunjeno mnoštvom malih oni leže blizu Suncu. ću sve dotle dok dosegnu blizinu ovih planetarni plinovi su se kretali brzo staza. Ovo je hove male mase. Marsa. Venere. Jedan udarac objašnjava tri nastao je veći broj tijela znatne veli­ značajne karakteristike unutarnjih čine . jer lu. male čestice stijena i metala kondenzirale pri višim temperaturama su se kondenzirale iz plina i zaostale. Zemlje i se postepeno nagomilavati. počele su ljenostima Merkura.a koje te koji su bili relativno rijetki u prvo­ je iz staze Marsa . i treće. Razmotrimo sada velike planete. drugo. nji­ do djelomične kondenzacije.

koju je izra­ dio dr de Vaucouleur s Harvardske zvjezdarnice. pokazuje vidljive kara­ kteristike planeta. čini se da je oluja žute prašine prohujala preko njego­ ve površine.gotovo blizanka Zemlji u masi. Venera .Ova reprodukcija jednog od najbo­ ljih novijih crteža Marsa. astronomi još ne mogu reći je li nje­ na površina slična Zemljinoj. Dok je ona neprekidno obavl­ jena plaštem neprozirne atmosfere.u fazi srpa. promjeru i sastavu . 293 .

a manje metala. pa da se pojavljuje prije ili poslije Sunca. treba da se iskoriste. tako da ga je mnogo ostalo i bilo antičko doba nisu uočili da se radi o zahvaćeno gravitacionim utjecajem istom planetu. su samo plinovi. izvučeni kao savršene geometrijske linije. U na.) Tada je malo ljudi. Merkur se te čestice amonijaka formirale su tijela nalazi gotovo u ravnini ekliptike. jer Merkur na u jednom bitnom pogledu. Merkur sadrži više me­ iznio Lyttleton. jer. pa ga uopće ne više stijenja. Venera i Zemlja staze Neptuna. dok Mars sadrži gli satelit Neptuna. kako je jenja i metala. nalazi se iza nere. su ova primitivna tijela lako privukla što ovisi o njegovu položaju na stazi. Plin diska nije bio je iza Sunca. veće količine plina. godine. ostali iz područja Urana i kilometara ili 40%. Merkur Kod Merkura se zapažaju faze nalik fazama Mjeseca. Pluton. veća proporcija metala nego kod Ve­ Još jedan planet. Apolon količine vodika i helija. . kad unutarnjih planeta. izgle­ mnogo veće mase nego što su mase da. Kru­ ktirane Sunčeve svjetlosti. Dok su mijenja svoj položaj vrlo brzo. vodik i helij nisu više bili pod utje­ isključimo Plutona. formirale tijela s velikim masama. Satelite Na sljedećoj. a sada još manje. i. dolazilo do takvog zaključka iz oskudnih promatračkih podataka koji su bili na raspolaganju. Ova velika gustoća do­ like imaju Jupiter i Saturn. To su bile velike ili Merkur za večernju pojavu. Kada se takve povoljne prilike po­ kuje se od formiranja Jupitera i Satur­ jave. Njegov stvarni period kada se disk plinova udaljio od Sun­ kretanja oko Sunca je 88 dana. njegova je staza cajem gravitacione sile Sunca. Uzgred. vidimo acija bila sasvim različita od one kod ga na istočnom nebu prije zore. većina mase pli­ ponovnog položaja ispred Sunca . (Na originalnoj karti mnogi od ovih "kanala". Zemlje ili Marsa. nešto poslije zalaska Sunca. ali ne onolike ko­ tarnja planeta. jer je ovdje situ­ Kada je Merkur ispred Sunca. Zato najizduženija elipsa. lazi otuda. samo 116 dana.za Jupitera i Saturna ostvarena. Ju­ Pod najpovoljnijim okolnostima piter i Saturn. kao metan i ugljični Njegov promjer je okruglo 4800 monoksid. počevši od najunutarnjijeg. veći od promjera Neptuna. ako ca. ako ih usporedimo s Merkur je lako vidljiv objekt sa sjajem.za na je nestala u svemirski prostor. Lowefi 1901. a njegova masa četiri ili pet pile njihove prvobitne jezgre. dole: ćemo razmatrati. vidimo ga na zapadnom sav gurnut iza staza Jupitera i Satur­ nebu. koji je usporediv sa sjajem zvijezde SiFormiranje Urana i Neptuna razli­ rijus. Ove su plinove zaista poku­ Mjeseca. Pluton je možda odbje­ tala. tako sa znatnim gravitacionim poljima. koje su tako za jutarnju pojavu. Loweli je mislio da su ispresijecane kanale na Marsu izradi­ Merkura. Dali su mu ime Hermes prvobitnih planeta. što je u sastavu Merkura Postoji još nešto da se spomene. Ima malu masu i nije izgleda da sadrže istu proporciju sti­ sličan Uranu i Neptunu. a bilo ih puta veća od mase Mjeseca. jer se Merkur nala­ zi unutar staze Zemlje i sjaji od refle­ 294 la inteligentna bića. a manje stijenja. Gledaju­ prve prvobitne kondenzacije postale ći sa Zemlje. Ali. on izvrši jedno kompletno dovoljno velike da su gravitacionim si­ kretanje . moramo smatrati planetom. veća nego gustoća ostala tri unu­ unutarnjih planeta. onim unutarnjih planeta. ali ćemo najprije ne­ što reći o fizikalnim karakteristikama "Karta" Marsa koju je izradio Percival planeta. je dovoljno da Uranu i Neptunu dadu unutarnja gustoća Merkura je.od položaja ispred Sunca do lama privlačile plin. označen su imenima.

za koju se temperaturu oblaka Venere odlučimo. Zato Mer­ kur ima najtoplije i najhladnije mjesto . Kako oblaci sastav.) javljujivala u zoru. onemogućuju da saznamo je li Venera djelomično pokrivena oceanima. nalik površi­ ni Mjeseca. ona također pokazuje faze. također. Ukoliko je tempe­ u masi i promjeru. koja ovise o tome. poput Merku­ neznatni dio vode. Ova druga interpretacija nailazi na Venera je gotovo bliznakinja Ze­ mlje. načina. a vjerojatno i isti pare nego što je nađeno. Međutim. sili da zaključimo ra. postojat će više vodene unutarnju gustoću. da je otkriven Suncu nego Zemlja i. Za nju su Grci imali dva imena koja leži iznad oblaka. oni. ima gotovo istu ratura -75°. ako su oblaci i područje iznad černjem nebu. nalazi bliže ka.Zemlje.njih vrlo hladni. a ne one ispod . i Fosforos. u njoj otkrivena ne­ znatna količina vode. da li je njena površina slična površini kada su oni neprekidno podvrgnuti in- Merkur ima malo atmosferskih pli­ nova. Postavlja se zbog toga pitanje mogu održati tako nisku temperaturu. A ovi oblaci ne samo da zaklanjaju pogled. a nedavno je. (Očito je da ca a katkada na jutarnjem nebu prije možemo promatrati sadržaj atmosfere zore. jer je Venera neprekidno pokrivena bi­ jelim oblacima. Ona je samo neznatno manja ozbiljnu poteškoću. ne možemo očekivati da Sunca. kao rezultat promatra­ nja balonima u Sjedinjenim Ameri­ čkim Državama. kada se pojavljivala na ve­ njih. jer možemo vidjeti nje­ govu površinu. Poznato je da atmosfera Venere sa­ drži velike količine ugljičnog dioksida. što nam omogućava da dobro vidimo njegovu površinu koja je. pa je atmosfera rijetka. kada se po. a. Ona se ta­ malo vode. također. tada nas činjenica. ako su oblaci kođer vidi prije izlaza i poslije zalaza vrlo hladni. ali na večernjem nebu poslije zalaza Sun­ je mnogo leži ispod njih. Tokom posljednjeg stoljeća Schiaparelli je pokazao da je Merkurov period rotacije isti kao period njegova kretanja oko Sunca. možemo lako odrediti rotaciju.Hesper. a druga neprekidno u mraku. izgleda. tako da je polovi­ na planeta neprekidno osvijetljena. i. To se otkriće može interpretirati na dva različita u cijelom planetarnom sustavu. To znači da je katkad vidimo nađemo mnogo vode u oblacima. Na nesreću. Venera Ako je njihova temperatura vrlo viso­ Venera se. tada će sva voda biti smrznuta. koje da bi na Veneri zaista moglo biti vrlo su nalik fazama Mjeseca. ovo se pitanje ne može riješiti direktnim promatranjem.

296 .

sastavljena od finih krutih Marsova atmosfera vrlo rijetka. sove rotacije 24 sata 37 minuta i 23 sekunde. a ostatak za razliku od Venere koja se. Ovaj crtež Saturna prikazuje veličanstveni sistem prstenova koji mu daju najupadljivi­ ju vizuelnu karakteristiku. Oblaci bi a ona postaje još bolja ako se zna da je bili magla. Premda impresi­ vni. reflektirao natrag u prostor. iz kojih su oni napravljeni. kad je bi prošao kroz oblake u niža podru­ najbliža Zemlji. tog najmasivnijeg planeta u Sunčevu sustavu. pa svojstva da odbijaju i propuštaju Sun­ zato kod njega nikada nećemo vidjeti čevu svjetlost. Ako sve čestice.: ova slika iz oko 1700. Odluku izme­ Mjesec prostim okom. Zato. ne bi došlo do apsorpcije. Na taj kroz bolji teleskop pod najpovoljnijim način bi Venera mogla imati oceane okolnostima još slabiji nego pogled na poput onih na Zemlji. Ako se ovako noćnom nebu kada je nama najbliži. satelita. U gornjem dijelu slike nacrtan je Jupiter kako se vidio njihovim dalekozorom. zapravo. 297 . oni su sasvim nebitni. Mora­ čestica ugljičnog dioksida. godine od Donata Cretija prikazuje astronome kako promatraju Jupiter. a ispod njih mo se podsjetiti da je pogled na Mars bi se nalazili oblaci vodene pare. ru sa Suncem. đu ove dvije pretpostavke dat će skora Promatranje raznih površinskih predjela pokazuje da je trajanje Marbudućnost. One nam daju najbolji prikaz a Marsova os rotacije je nagnuta pre­ ma ekliptici za gotovo isti kut prema Zemlje kao planeta. Niže je današnji crtež Jupitera u boji. ono bi bilo samo sićušni satelit Saturna. oni bi to mogli i održati kad bi imali Marsova je staza izvan Zemljine. nalazi se u opoziciji Suncu. Marsov dan je go­ nedavno pomoću raketa i iz umjetnih tovo jednak dužini zemaljskog dana. sa crvenom pjegom i jasno vidljivim satelitima. Zato se Mars nalazi na koja bi ugrijala oblake. se riješiti vrlo jednostavno. Preth.tenzivnom grijanju sa Sunca? U stva­ Mars ri. problem prirode oblaka može To je povoljna okolnost za astronoma. Kada U tom slučaju bi se dio upadnog svjetla je najbliži. dok Mars treba gotovo Zemlja dvije zemaljske godine da se jedanput Fotografije Zemlje su načinjene tek okrene oko Sunca. događa. nalazi u istom smje­ čja. metnemo u je­ dno tijelo. a ne da je apsorbiraju. faze kao kod Merkura i Venere.

Vjerojatno je to trenutku najveće stabilnosti". Iz onoga što znamo o ke­ je rekao da mu Mars ostavlja utisak mijskom sastavu atmosfere Marsa. temperature lje na Marsovoj površini s velikom to­ su preniske. Smatrao je da nije pame­ ve temperature isključuju mogućnost tno izvući pouzdane zaključke iz tako života. Ove slično­ Barnard. koji ne su. postoji li život nas većina astronoma slaže. koja je proizvela mrvasti ili dioksida. Na drugoj je strani bio E. E. Barnard na Marsu. Zemlji nisu tako specijalni kako se nekad koje su izgradila inteligentna bića na vjerovalo. i dodao da tokom zime na svakoj hemisferi. ali se "nitko ne može točno odrediti čudnu one tope tako brzo kada dođe ljeto.područjima". Percival Lowell. vot nije monopol našeg malog planeta. čija je cijela površina obojena ne bismo mogli zamisliti takvu mo­ nježnom bojom na kojoj su tamni de­ gućnost. s čijim se stajalištem da­ sti postavljaju pitanje. ali je on ograničen na niske forme dozvoljava da promatramo fine deta­ bilja.ekliptici kao os Zemlje. postoji velika vjerojatnost da ži­ Marsu. Kako uvjeti koji omogućuju život na ispresijecan mrežom linija ili kanala. koji su bili viđeni u ne mogu biti duboke. podržavao je shvaćanje da je Mars me. Općenito govoreći. Ovo posljednje odnosilo se na efekt tanki sloj inja. "kugle. Pokušat će se bilo kakvu bujniju floru i faunu. Moguće je da život postoji na Mar­ treperenja u našoj atmosferi. Ovaj bi se efekt mogao otklo­ ska okolina oskudna i primitivna za niti programom. a cijela fizikalna i kemij­ čnosti. To je pokazatelj da gotovo sve imaju vota. da složenost detalja. na jednoj stra­ formirane svoje vlastite planetarne siste­ ni. Prije nekih pedeset godina bilo je Gotovo sve tisuće milijuna zvijezda male dosta suprotnih mišljenja ima li na mase u Mliječnom Putu imaju sporu rota­ Marsu ili nema nekih viših formi ži­ ciju. Ne možemo reći ni da Marso. 298 . Bijela polarna kapa se razvija škrte vizuelne predodžbe. Atmosfera Marsa vjerojatno talji obojeni sivom bojom pomoću gru­ sadrži male količine vode i ugljičnog be četke. a možda nešto veće količine prugasti i snopasti efekt u tamnijim dušika. koji je izradio Martin Schwarzschild u SAD.

Mnogo 299 . helij. Zaista. godinama. obično ima četiri takva sloja. čija ja od njih je crvena pjega. mo­ ovog masivnog planeta postoji izvor žda. mnogo manje crvene i smeđe vima. varirajući u širinama i broje­ također. Boje su kod ristika. dinom XIX stoljeća Bond prvi zapazio a značajna je karakteristika ovog vodi­ slabi najunutarnjiji prsten. godine. kao urana. s dominantnom crvenom i smeđom. iz već izvor energije može poslužiti da se pro­ spomenutog razloga. ka da postoji u obliku kovine. a ima i nijansi zelene. Tek je sre­ trašnjosti iz krutog ili tekućeg vodika. Oni predsta­ koja predstavlja prvobitnu kondenza­ vljaju rojeve sićušnih čestica. va vjerojatno povezana s unutarnjom jer je atmosfera Saturna hladnija od strukturom samog planeta . manje su izražajni i manje s ekvatorom. koji aktivnih materijala.pomoću balona podići veći teleskop na velike visine i otuda izvršiti promatra­ nja Marsa čime bi se uklonili efekti ze­ maljske atmosfere. područja oko ekvatora su žuta. Ima. Najpoznati­ denzacije malih tekućih čestica. Pri prodiranju u Jupiter 1610. ali pojasovi. koji bi doveo jezgrama Jupitera i Saturna. Ova je poja­ su stanja bila različita u oba slučaja. sistem prstenova . Oni zahva­ energije . vi. koja promatramo na njego­ voj površini. amonijaka. vjeroja­ ciju oko koje su se sakupljali vodik i tno kristale leda. Takva bi mogućnost objasnila komešanja. koja se nalaze u re je vodik i helij. u naravi su vrlo krhki. U stvari. metana i. Vjerojatno je vrlo vi­ Uran i Neptun se uglavnom sasto­ soka. konfiguracijom magnetskog polja -jer Za oko je najupadljivija karakte­ se čini da Jupiter ima snažno magnet­ ristika Saturna njegov veličanstveni sko polje. U cen­ Premda su oni vizuelno vrlo uočlji­ tralnom području postoji gušća jezgra. dimo kao nebesko tijelo. ravnini ekvatora planeta.možda koncentracija radio­ ljuju velike mase vodiku i heliju. unutrašnjost Jupitera se može ponašati kao golemi dinamo koji stvara veliko i snažno magnetsko po­ lje. Osim ovih promjenljivih karakte­ a polarni predjeli zeleni. Galilei nije Račun pokazuje da je ova atmosfera prstenove vidio jasno. posebno električne bure Već i u malom teleskopu Jupiter vi­ koje se po svoj prilici tamo pojavljuju. Jupiter također ima na svojoj oba planeta vjerojatno nastale od kon­ površini i drugih značajki. Sami se slojevi mijenjaju promjenljivi od onih na Jupiteru. Detalji Saturn je vjerojatno sličan Jupite­ se neprekidno izmjenjuju kako planet ru u svim osnovnim karakteristika­ rotira oko osi. Privlačno je pretpostaviti da unutar je od vode. Njegova povr­ šina pokazuje različite detalje i vrlo je Saturn bogata bojom. ova su izvede konvektivno kretanje u teku­ dva vanjska planeta vjerojatno slična ćem kovinastom vodiku.možda s atmosfere Jupitera. Sigurno je većina unu­ ni pred kraj XVII stoljeća. Jupiter do značajnih i snažnih električnih efekata. boje.tri plosnata kon­ Glavni sastav Jupiterove atmosfe­ centrična prstena. promatrajući ih dosta plitka. Takav karakterizira Jupiter i Saturn. ugljičnog monoksida. Sve su te karakteristi­ ma. manje-više paralelnim površini. Ništa nije poznato o temperaturi Urari i Neptun unutar Jupitera. opaženi na njegovoj ke u slojevima. metan i amonijak. a glavnu podjelu na dva brzo bi se sukobili s krutim ili tekućim vanjska prstena je prvi zapazio Cassimaterijalom.

pro­ ces pri kojem privlačna sila planeta prisiljava tijelo relativno male mase da kruži oko njega. kad su se formirali. jasno je da se gla­ ova polagana brzina rotacije objašnje­ vni sateliti velikih planeta. Prvi je proces zarobljavanja .obilje vodika i helija . Možemo odvojiti dva različita proce­ sa. Međutim. polagana rota­ Zemlja stekla Mjesec procesom zaro­ ciona brzina Sunca. također imaju planetarne je vjerojatnije da su nastali od svojih sustave. Smatramo da stvarno sve zvijezde ma­ Veliki planeti. Vidjeli smo da je bljavanja. lih masa imaju takve sustave. izgleda da su stečeni na Ključna točka u teoriji porijekla ovaj način. upadljivom razlikom takvo gledanje na problem. Ovo je uzrokovalo one polagano rotiraju. telita. Sateliti planeta Cjelokupna rasprava o svim deta­ ljima Sunčeva sustava zauzimala bi mnogo prostora. na neki način Sakupljanjem ovih čestica nastali su osobitost Sunčeva sustava. Oni predstavljaju male zelenkaste diskove. jer je jako mlje od Sunca. ne Ako želimo znati koliko drugih zvijezda. pa zato planeti nisu smanjivali brzinu rotacije. A to i nalazimo. kako bi povezala planete s njihovim okol­ nim diskovima plina. koje je po­ između sustava planeta i sustava sa­ sljedica našeg neznanja. Međutim. na gotovo isti način koliko mnogo zvijezda polagano rotira. život ovdje na Zemlji. jer su oni objekti koji se ne mogu razlu­ čiti ni pomoću velikog teleskopa. Mnogo osim Sunca. kao što su na nastankom i postojanjem planeta. udaljenost Ze­ je brzinu rotacije Sunca. diskovi plina ne bi bili odgurani daleko od svojih rodi­ telja planeta pa bismo zato očekivali da se sateliti nalaze relativno blizu svojim roditeljima planetima. a mo­ pitanje. ostavljajući iza sebe krute i možemo dodati jedno zapanjujuće tekuće čestice. Formiranje planeta smanjivalo Uzmimo. mogu smatrati sasvim uobičajenima i Izgleda da magnetska polja nisu za onih 100 000 milijuna slučajeva? igrala onu ulogu u formiranju satelita Na prvi pogled izgleda da je potrebno koju su igrala pri formiranju planeta. jer sve rotirali su vrlo brzo. 300 . na koji su oni nastali od Sunca. Ovdje ćemo spome­ nuti samo jedan: porijeklo satelita pla­ neta. gravitacione Zato naš zaključak ukazuje da postoji sile planeta nisu bile tako snažne kao vjerojatno oko 100 000 milijuna plane­ Sunčeve. Mali sateliti veli­ Brojnost planetarnih sustava kih planeta Jupitera. bilo bi prirodno da razmotrimo roditelja planeta.se ne može reći o njihovom izgledu. Ovdje imamo očit dokaz važnosti sile povezivanja u smanjivanju brzine rotacije nebeskog tijela koje je izbacilo disk plina. Zato su se najlakši plinovi tarnih sustava unutar naše galaktike. čin kao Sunce. Također je vjerojatno da je planeta jest. četiri Galilejeva satelita Jupitera. ili se oni sateliti velikih planeta. Njihov broj u Mli­ da izbace disk plina u biti na isti na­ ječnom Putu iznosi oko 100 milijardi. ali ovdje nije bilo magnetske sile povezivanja. Na prvi pogled izgle- magnetsko polje snabdjeveno silom povezivanja između Sunca i diska pli­ na koji je ono odbacilo. Urana i Neptuna.isparili dalje Ovom zapanjujućem zaključku od diska. a njihove boje više nalikuju bojama Saturna nego Jupitera. naravno. Jesu li uvjeti. na primjer. ali će ovo razmatranje razbiti ljavajući način. mnogo posebnih zahtjeva za opstanak To se može objasniti na vrlo zadovo­ života. Ako je ova teorija ispravna. mogu objasniti na ovaj način. koji su potakli žda i nešto čestica stijenja i metala. Saturna. posebno vodu. .

Vidjeli smo da zvijezde sa starošću postaju svjetlije. jer centralna zvijezda nema stalan sjaj. Prvobitna Zemlja nije bila prehladna da spriječi mogućnost života. 301 . Možda je najodlučniji detalj stanja ovdje na Zemlji količina vode u ocea­ nima. tada bi postojala veli­ ka vjerojatnost da golem broj planeta unutar naše galaktike ima uvjete da održava život kakav je ovdje na Zemlji. moguće je da postoje velike količine vode unutar Zemlje. jer su ti elementi nađeni u svakoj zvijezdi. ne znamo. dušik i kisik uvijek će biti pri­ sutni među prvobitnim planetskim plinovima. situacija u pogledu kemije planeta. cijela bi površina Zemlje bila po­ plavljena. Prvobitno Sunce je bilo znatno slabije nego danas. kisik je bio sadržan u vodi. Ovo se upravo dogodilo na Zemlji. Ako bi odgovor bio: da. Koliki je iznos vode na povr­ šini Zemlje dovoljan za ovaj slučaj. Zbog toga bi nužno morali postojati oceani i kopno. U tom slučaju bi nestala i posljednja koincidencija. Već smo vidjeli da su astronomi aktivno istraživali problem oceana na Veneri. može kasnije dobiti potrebnu temperaturu za razvoj živo­ ta. a da je taj dio samo malo veći.da da je posebno prilagođena da daje ispravnu temperaturu za biološke pojave ovdje na Zemlji. potrebna za razvitak ži­ vota na Zemlji. Dušik se vjerojatno kondenzirao u materijal iz kojeg se Zemlja formirala kao amonijev klorid. koja je slična po masi. ono bi samo zaustavilo prebacivanje života iz mora na kopno. Nadalje. ugljik je vjerojatno dobiven iz ugljičnog monoksida. nije bila ne­ bitna. ali je njena temperatura mora­ la sigurno biti znatno ispod optimalne vrijednosti. slučajnost je sasvim velika. Zamršeni detalji kondenzacije planeta još su nepoznati. tada može dio stijenja doći iznad nivoa vode. Ovo vjerojatno ne bi zausta­ vilo pojavljivanje života. Kroz cijelu povijest Zemlje sjaj Sunca se povećao za 5% od svog prvobitnog sjaja. uvijek će se nalaziti u unutarnjem pojasu svakog planetarnog sustava iz istog razloga. Osim toga. poput Zemlje i Venere. Kakva je slu­ čajnost da se planet nalazi na pravoj udaljenosti od svog roditelja zvijezde? U stvari. Mali stjenoviti i željezni plane­ ti. tako da planet koji je bio u početku predaleko od centralne zvijezde. Ugljik. ako postoji gruba proporcionalnost između iznosa vode i iznosa kontinen­ talnih stijena. Ovo je samo mali dio cjelokupne mase Zemlje. veliči­ ni i kemijskom sastavu Zemlje. to se vidi sada. Ako je to tako.

Klasična metoda klasificiranja ga­ laktika pripada američkom astronomu Edwinu Hubbleu (1889-1953). Zbog toga se central­ na područja sastoje gotovo sasvim od starih zvijezda. pa zato vanjski dijelovi Andromedine maglice na fotografiji imaju plavkasti izgled. jer je vrlo slična našoj ga­ laktici. Zapravo. nego zato što ih naša atmosfera ne propu­ šta. tom toplom plinu što okružuje galaktike. poglavlje GALAKTIKE I ŠIRENJE SVEMIRA Vidjeli smo da je naše Sunce član jedne goleme skupine zvijezda. kao Sunce.najbliža naku­ pina zvijezda koja se može usporediti sa našom galaktikom u veličini i masi. jer ono što mi vidimo samo je svijetli centralni dio galaktike. Najbliža. koja izgleda. Žućkaste je boje. U svemiru postoje i druge skupine. Ovi haloi emitiraju X-zrake. a također i u Andromedinoj. ima znatno novoformiranih zvi­ jezda. Premda je. Plavilo vanj­ skih područja dolazi od zvijezda koje su toplije i koje su se tek formirale od plina i prašine. pa ih radio-astronom može uhvatiti. kao slaba svijetla mrlja. ili jezgre kako je astronomi zovu. kao vodiča. druge galakti­ ke. Ovi valovi prodiru kroz našu atmosferu. Prema tome. Žućkasto svjetlo centralnog dijela do­ lazi od starih zvijezda s niskom povr­ šinskom temperaturom. pa ih ne možemo vidjeti našim teleskopi­ ma. Najviše plina i prašine u našoj ga­ laktici. elektrone koji se kreću gotovo brzinom svjetlosti. strani 180.) Ovo je glasovita galaktika u zviježđu Andromede. koja se može usporediti s našom po veličini i masi. Andromedina maglica je posebno zanimljiva. S ove kar­ te.da su Andromedina maglica. a to skretanje uzrokuje da oni emitiraju radio-valove. lako je doći do Andromedine maglice. leži daleko od centralnih područja.11. 302 . HubbleAndromedina maglica . pokazana je na priloženoj fotografiji. Halo također sadrži ekstremno energetske elektrone. pa svjetlo iz centralnog dijela ima žućkastu boju. (Nekoliko relativno manjih skupina nalaze se u neposrednoj okolici naše galaktike. koje su mnogo masivnije od na­ šeg Sunca. dio koji je na priloženoj fotografiji žute boje. Ovi elektroni skreću sa svojih staza dje­ lovanjem magnetskih polja što prodi­ ru u halo. na. naša galaktika i druge vrlo slične najveće galaktike okružene haloima vrlo toplog plina. ili zvijezde koje su u razvoju krenule od glavnog niza u Hertzsprung-Russellovu dijagramu prema području giganata. Priložene fotografije pokazuju neko­ liko galaktika raznih strukturnih obli­ ka. emitiranje radio-valova iz Androme­ dine maglice vrlo jako. Daleko od centralne izbočine. Zaista je nalaz radio-astronoma omogućio naše znanje o halou. ono je slabo u usporedbi s drugim slučajevima koje ćemo kasnije opisati. na donjem kraju gla­ vnog niza. Njen položaj je pokazan na karti. obojenje Andromedine maglice (i naše galaktike kad bismo je gledali iz takve udaljenosti) dolazi od prisutnosti plina i prašine u vanjskim predjelima i zbog njihove odsutnosti u unutarnjim predjelima. ali ne zato što su one slabe. Izgleda kao spljoštena kružna ploča sa centralnom izbočinom. kad je promatramo prostim okom. Razlog zašto je ne vidimo kružnu jest u tome što je prema nama nagnuta. Ono što obična optička fotografija Andromedine maglice ne može poka­ zati jest otkriće iz nedavnih godina . pa uopće ne dolaze do naših tele­ skopa. najviše svjetla što dolazi iz centralnog dijela. To znači da se u ovim područjima zvije­ zde ne formiraju. skupi­ ne koju zovemo galaktika. One leže na gornjem kraju glavnog niza i plave su boje. prosu­ đujući po zemaljskim standardima. emitiraju gigantske zvijezde koje imaju nisku površinsku tempera­ turu.

.

Na jednom kraju eliptičnog niza imamo gotovo kružne oblike . premda je po­ znato da naša galaktika pripada spiral­ noj klasi. a SB spiralne s prečkom. a ne eliptičnoj. na drugom su kraju galakti­ ke vrlo spljoštene. Zaista je cijela spiralna vrsta slična jako spljoštenoj eliptičnoj galaktici. Klasična metoda klasifikacije galaktika potječe od američkog astronoma Edwina Hubblea. eliptične gala­ ktike. Svaka je označena prema Hubbleovom sistemu klasifikaci­ je. . Na ovoj i na slijedećoj stranici nalazi se devet fotografija galaktika. snimljenih na zvjezdarnici Mt Wilson 1. S i SB označuju razliku u podgrupama. Dva su niza spiralnih oblika bazi­ rana na tome ima li spirala ili nema ravnu centralnu prečku. Eliptične galaktike s većim brojem imaju veću spljoštenost. dok kod normalnih spiralnih gala­ ktika dominiraju rotacione sile.5-metarskim dalekozorom. S spiralne. U spiralama s ravnom prečkom magnet­ ske i rotacione sile nastoje da se izje­ dnače. Galaktike na kraju ovog eliptičnog niza donekle su slične izgledu naše galaktike. izgleda. bazirana na tome da li galaktika ima ili nema spiralnu stru­ kturu. sastoje od divovskih zvijezda.ova klasifikacija. sastoji se od tri niza. nije potpuno shvatljiv. međutim spiralama bez prečke prevladavaju rotacione sile. ali imaju izbočenu centralnu jezgru. E ozna­ čuje eliptične galaktike. Smatra se da su kod galaktika s prečkom rotacione i magnetske sile podjednake. Oznake uz E.galakti­ ke koje se. ali spiralne se razlikuju od eliptičnih u tome što sadrže znatne količine plina i prašine. Ispod njegove fotografije dijagramski je prikazan njegov sistem. ukoliko se to odnosi na opći izgled. Razlog zašto neke galaktike imaju takve prečke a druge nemaju. Prvi je niz bez spiralne strukture. ali se vjeruje da je to u vezi s uzaja­ mnim djelovanjem između efekata ro­ tacije i efekata magnetskog polja. Kod spiralnih galaktika struktura je jače naglašena kad je jezgra mala.

Ovaj povezuju­ posebnih primjeraka. nego iz nu strukturu. sa svrhom da jetkim pojavama. u svakom slučaju. ktike. izuzimajući neke nizove kojoj je dao oznaku S°. koje je on promatrao. Premda su astronomi povezanosti ova tri niza galaktika: S. također. Značajno je za Hubbleovu klasifi­ ktike E 0 mogu imati neznatnu rotaciju. a 7 za one najspljoštenije. nedavno iznijeli drugačiji sistem klasi­ SB i E. spirali zato što je on najspljošteniji od Stupanj rotacije. Sa­ Dakako jedna S° galaktika slična je je­ svim je jasno da niz eliptičnih galaktika dnoj Sa galaktici iz koje se nazire sla­ od E0 do E7 jest niz čija je karakteristi­ ka povećavanje rotacije. mogu panj rotacije zbog jake spljoštenosti. primjer je fizikalnog faktora. Kuglaste gala­ ba spiralna struktura. svrstati u njoj. sivnije galaktike koje imaju pravilno Eliptične galaktike je Hubble označio izražene strukture. ali je on. Među izuzecima ima Situacija kod posljednjeg tipa pojavlju­ nekoliko eliptičnih koje posjeduju pli­ je se u svim spiralnim galaktikama. tada dobivamo laktike s većom jezgrom imaju slabo drugi odnos. Dublji smisao je ći tip S° sličan je eliptičnim galaktika. ako uzmemo u se ukaže na relativnu važnost cen­ račun veliki broj manjih galaktika. za tralne jezgre. koju galaktike posje­ svih eliptičnih. te određeni broj gala­ sve su spiralne galaktike bez prečke ktika koje uopće ne pokazuju izrazitu označene sa S. slovom E. kako se ju po svoj prilici.U Hubbleovu sistemu klasifikacije nove i prašinu. Posljednje je Hubble na­ sa SB. Stezanje S ili SB označeno je zvao nepravilnima i smatrao ih je ri­ kod obiju sa a. premašuju one mamože vidjeti na donjim fotografijama. Ali. . Ustanovljeno je da ga­ koje znamo da postoje. koja ipak nastavlja sa stupnje­ takvog povezivanja s tipom galaktike vanjem tipova. spljošteniji od tipa E 7 .u tome što se struktura galaktika ne ma zato što on nema primjetnu spiral­ formira iz slučajnih efekata. duju. a sve spirale s prečkom strukturu. b ili c. Hubbleova klasifika­ ju oblik spljoštenosti. kaciju da se otprilike 97% svih većih dok galaktike E 7 imaju naglašen stu­ galaktika. O za one gotovo cija pokazuje vrlo jasno da veće gala­ kružne. odgovaraju Bilo je neke nesigurnosti u pogledu takvoj raspodjeli. dok brojevi uz slovo označu­ Uprkos tome. Sam Hubble je podupirao ideju fikacije. sličan izravnavanja raznih fizikalnih faktora. Nepravilne u tom sluča­ razvijenu spiralnu strukturu.

.

postoji stalna tendencija da razdiobe novih svijetlih zvijezda.Preth. Ova galaktika u zviježđu Sculptora s ozna­ kom NGC 253 predstavlja posebnu podgrupu Sc galaktika. Jedini je mogući zaključak da su sada opažene osobine bilo koje ga­ laktike bile samo djelomično određene prvobitnim uvjetima. Stvarni iznos bliži je vrijedno­ sti 10%. Poznato je da je spiralna struktura u galaktikama u uskoj vezi s prisutnošću plina i prašine. Međutim. Jedna će galaktika postati eliptična. fotografija. Kako vanjski dijelovi galaktike mnogo spo­ rije rotiraju nego unutrašnji dijelovi. snimljena 1. Iznos plina i prašine unutar galaktike mora se mijenjati s vremenom. U ovom slučaju su krakovi razgraničeni oblacima prašine i svjetlošću zvijezda. jer su prvobitni uvjeti bili različiti u oba slučaja. ističe karakteristično razvijene spiralne krakove. Negativ iste galaktike. Danas se misli da plin i prašina sadrže oko 5% ukupne mase naše galaktike. to je ne­ sumnjivo važna komponenta priče. tada će se niz strukturalnih formi jednostavno odraziti u različitim uvjetima porijekla. da tokom svog života galaktike prelaze iz jednog tipa u drugi. a i u istom iznosu i kod Andromedine maglice. kojim mogu proći galaktike da prijeđu iz jednog tipa u drugi. Najprije pogledajmo to kod spirala. budu protegnute na spiralnu strukturu. Premda ovo nije cijela priča o tome kako nastaju spiralne forme. ukazali su prije nekoliko godina 307 . koje se formi­ raju unutar plina. Po ovoj osnovi nema razloga da vjerujemo kako galaktika mijenja svoju strukturnu formu s vremenom. možemo uzeti suprotno sta­ jalište. Činjenica je da kod ispitivanja ra­ spoloživih podataka o prisutnosti ne­ kog stupnja evolucije nailazimo na težak problem. Ova bi se promjena morala odraziti u omjeru u kojem su formirane nove zvijezde i u stupnju isticanja spiralnih struktura. Ako su svi svrsishodni fizi­ kalni faktori bili prisutni pri rađanju galaktika. Sada stupanj rotacije galaktike predstavlja faktor koji može pokazi­ vati vrijeme proteklo od formiranja galaktike. da kod galakti­ ka postoji neprekidna revolucija.22-metarskim dalekozorom sistema Schmidt. Na zanimljiv put. po­ kazuje tip Sc galaktike u zviježđu Troku­ ta. na gornjoj slici. a druga spiralna.

Slika. jed kuglaste. možda. snažni izvor radio-valova. predstavlja sudar između dviju galaktika. a druge spiralne.308 NGC 5128. . U takvom sudaru obje galaktike mogu izgubiti svoje plinske komponent što bi značilo da se ubuduće u njima ne bi mogle formirati zvijezde.

a nalaze se u zviježđu Labuda. verzalnog plinskog medija koji ispu­ kad se ona promatra iz velike daljine. Za promje­ đer pokazivalo da se ni jedna nova zvi­ nu spiralnih galaktika u gigantske eli­ jezda ne formira u vanjskim dijelovima ptične galaktike potrebno je zamašno takve galaktike. pa su Baade i Spitzer mjena tokom vremena ili. otići u prostor masivne nego spiralne galaktike koje napuštajući potpuno svoje roditelje: su se sudarile. trebalo je reći da su naj- Na fotografiji de­ sno pahuljasti objekt blizu centru prikazuje sudar galaktika. Od vremena na vrijeme galaktike Na taj način promjena tipa. To je tako­ zamišljali Baade i Spitzer. koje su vjerojatno obje spiralne. drugo. nije fun­ takvog sudara galaktike će glatko pro­ kcija vremena. teško mogu zapaziti vanjski dijelovi. To znači da se.dvaju svojstava. 309 . koji će se njemu pokazati upravo u zadnjih nekoliko godina pokazuju kao da posjeduju karakteristike jedne da su najjači radio-izvori upravo u eli­ eliptične galaktike. radio-astrononalazi u vrlo velikoj udaljenosti. Ovo je najsnažniji izvor radio-valova poznat do danas. Plin u je­ na jasno pokazala da ona ne tumači dnoj galaktici sudarit će se s plinom najznačajnije primjerke galaktika eli­ druge galaktite i kod očekivane brzi­ ptičnog tipa.Lyman Spitzer i pokojni Walter Baa. zvoljava da uzmemo u obzir jedno od One će tada biti vrlo slične galakti. Kod ocijenio promatrač na Zemlji. Na taj način moguće je da protnu situaciju. kako ga je se mogu sudariti jedna s drugom. Ni u jednoj se od dva do pet puta sjajnije od najsjajni­ njih neće ubuduće formirati zvijezde. Zato poslije sudara ptičnim galaktikama velike mase. da nema pro­ kama tipa S0. Sakupljeni podaci love. One su plinske komponente. To između udaljenih spiralnih galaktika ne znači da su sve takve galaktike jaki promatrač može dobro procijeniti koje radio-izvori. možda na račun uni­ mnogo slabiji nego prije. čiji bi dijelovi postali povećanje mase. Ali mači porijeklo galaktika tipa S 0 . a mase su im tako da će njihova spiralna struktura gotovo deset puta veće. Ovo nam do­ postepeno nestajati. Kod mija je pokazala da su masivne elipti­ ovakvih galaktika promatrač će vidjeti čne galaktike sigurno takvih struktu­ samo mnogo svjetlije unutrašnje dije­ ra koje nisu mrtve. de.su galaktike postale eliptičnog tipa. jer se njihove jako Ova ideja vjerojatno ispravno tu­ razmaknute zvijezde neće sudariti. slično isparavanju. a Dok još nije sigurno koji je od ovih mogu se i ne zapaziti ako se galaktika dvaju pogleda ispravan. Prvo. jer se naročito ističu dvije galaktike pri sudaru izgube svoje gigantske eliptične galaktike. jih spiralnih galaktika. da su pretpostavili da su S 0 galaktike zaista promjene još drastičnije nego što su ih mogle nastati na taj način. ali su će situacija za njihove plinske kompo­ istraživanja posljednjih nekoliko godi­ nente biti sasvim različita. jer su po njoj eliptične ne sudara on će postati tako vruć da galaktike neizbježno slabije i manje će. Činjenica pokazuje su­ galaktike. njava prostor između galaktika. ći jedna kroz drugu.

.

Male su grupe daleko brojnije od velikih grupa galaktika. One se. u odnosu na svoje veličine. Jasno je da masivne eliptične galakti­ ke igraju među njima najvažniju ulo­ gu. svoje veličine. Veće točke predstavljaju skupine galaktika koje imaju više od 50 galaktika. relativno blizu jedna drugoj. Na drugoj slici. gotovo da se galaktike dodiruju. Sve ostale takve male točke predstavljaju skupine koje broje manje od 50 galaktika. nacrtano u mnogo manjoj skali. Na osnovu njihovih vidljivih strukturnih Dolje na prvoj slici vidi se naša lokalna grupa galaktika projicirana na ravninu Mliječnog Puta. Postoje slučajevi gdje su galaktike još zbijenije. To pokazuje jaku prisutnost aktivnih fizikalnih procesa u galaktikama E tipa. Iz takvog su izvora emisije radio-valova milijun puta većeg inten­ ziteta nego iz naše galaktike ili iz Andromedine maglice. Možda bi bilo korisno da rezimira­ mo ono što smo do sada iznijeli. Do sada ništa nije rečeno o raspodjeli galaktika u pro­ storu. ja­ vljaju u skupinama. U centrima nekih grupa. Zvijezde su vrlo jako razmaknute u odnosu na Preth. Najviše članova ta­ kve grupe obično sačinjavaju spiralne galaktike. dok su galaktike rela­ tivno vrlo blizu jedna drugoj. ako zamislimo zvijezdu s promjerom od jednog metra. Male grupe sadrže oko 10 članova. Fotografija pokazuje skupinu u zviježđu Sjeverne Krune. Značajno je za malu grupu galakti­ ka da u njoj dominira gigantska eli­ ptična galaktika. Njihovi razmaci unutar pojedine gru­ pe mogu biti prilično mali. također. Situacija među zvijezdama unutar galaktike je drugačija jer. tada će se susjedna zamišljena galaktika nalaziti na udaljenosti od 20 metara. Prostor je s njima posut. Jedno posve drugačije opažanje po­ kazuje da gigantske galaktike također igraju dominantnu ulogu među dru­ gim galaktikama. koje imaju veći broj čla­ nova. tada će se susjedna zvijezda nalaziti na uda­ ljenosti od 20 000 kilometara. One kontroliraju situaciju unutar pojedinih grupa. dok veće grupe mogu sadržavati i nekoliko tisuća. jer one teže da se okupe u grupama. dok su galakti­ ke. oko tri do četiri puta slabije nego dominirajuća eliptična galaktika. Male okrugle pjege i objekti s "bodljikama" su zvijezde. 311 .: Pojedine zvijezde galaktike su jako udaljene jedna od druge. cijela je naša lo­ kalna grupa reducirana na malu točku u centru slike. U pro­ sjeku je udaljenost između susjednih galaktika samo oko stotinu puta veća nego veličina jedne individualne gala­ ktike. To je još jedan dokaz da su velike eliptične galaktike akti­ vne.snažniji radio-izvori uglavnom prona­ đeni među klasom masivnih eliptičnih galaktika. Drugi oblici su galaktike. Zamislimo da jedna galaktika ima promjer jedan metar.

povećane su valne duži­ ne i linije su pomaknute prema crve­ nom dijelu spektra. Vidjeli smo.da. Ako se krećete u odnosu na sistem galaktika. Ako nam se objekt približava. opća raspodjela galaktika izgleda da ima veliku skalu homogenosti. još nije donesen. također. Na sljed. Svijetli centralni trak je spektar galaktike u kojem se vide odgovarajuće linije. a ne da su to samo slučajne promjene. a linije su pomaknute prema plavom dijelu spektra. godine (3c295 u zviježđu Bootesa). veći crveni pomak. One se od nas udaljuju brzinom od oko 112 000 kilometara u sekundi. kao što je stupanj rotacije. Osim toga. U svakom slučaju linije su pomaknute udesno . izgleda da nema razlike među proma­ tranjima u bilo kojem smjeru prosto­ ra. Premda postoje lokalne nepra­ vilnosti u njihovim raspodjelama . Veća udaljenost galaktike. tada neće biti važno kamo: putovanje u jednom smjeru pokazat će iste stvari kao što bi pokazalo putovanje u kojem dru­ gom smjeru.u velikoj skali izgleda da nema značajne razlike između raznih dije­ lova svemira. koje emitiraju ato­ mi udaljenog objekta. nepravilnosti lokalnih skupi­ na . valne dužine se smanjuju.prema crvenom dijelu spektra . Njihovo kre­ tanje predstavlja širenje svemira. Prostor je izotropan. Da li galaktike same imaju neko kretanje? Odgovor je . To se sve lako može povezati sa svakodnevnim pojmovima. Širenje svemira Galaktike se prividno razvlače po prostoru unedogled. a to znači veća brzina udaljavanja od nas. Zamislite da ste promatrač koji je postavljen nasumice u svemiru. za koji se udaljenosti Na ovoj fotografiji jasne okrugle to­ čke su zvijezde koje se nalaze u na­ šoj galaktici. što znači da on ima iste fizikalne osobine u svim smjerovima.označujući da se galaktika udaljuje od nas. da se opseg. To ukazuje da su strukturne karakteristike galaktike kontrolirane izrazitim fizikalnim fa­ ktorima.na primjer. poglavlju da su spektralne linije. galaktike bi se mogle uklopiti u jednostavnu empiričku shemu klasi­ fikacije u kojoj se jedan tip bez sme­ tnji mijenja u drugi. Vidjeli smo u 8. Važan zaključak: jesu li svi glavni fizikalni faktori bili određeni u doba nastanka galaktike ili su galaktike u procesu stalne promjene s vremenom. slici crte u svakom pravo­ kutniku predstavljaju položaje H i K linija u spektru koji je napravljen u la­ boratoriju na Zemlji.formi. pomaknute ako postoji relativno kretanje između nas i udaljenog objekta. 312 . Ako se objekt udaljuje od nas. Drugim riječima. Ima ih oko tisuću milijuna unutar dometa najvećih tele­ skopa. tada iz promatra­ nja velike skale raspodjele galaktika nećete naći gdje ste. Skupina slabih nejasnih točkica u blizini sredine slike su naju­ daljenije galaktike čija je udaljenost određena u lipnju 1960.

313 .

katkada iznijete u popularnim komentarima da. Prije nego prijeđemo na ispitivanje posljedica ovog odnosa brzina-udaljenost. kakvo je kretanje galaktika moguće? Odgovor se može dati pomoću ma­ tematike koja pokazuje da je jedino moguće kretanje upravo širenje koje smo gore razmatrali. postoji neko drugo tu­ mačenje? Osim jedne ili dvije iznimke. moramo jasno spoznati da li promatranja stvarno daju to značenje. u čast Hubblea koji je otkrio ovaj značajni odnos. Ovo možemo izraziti formulom V = H x R. ako su naše galaktike prikladno izabrane.2 je nacrtana na osnovu pretpostavke da galaktike imaju apso­ Slika 11. možda. Ako uzmemo u obzir da se gala­ ktike kreću. a jedinica udaljenosti ovisila bi o apsolutnom sjaju kojeg uzmemo za galaktike. imaju jednaki stvarni ili apsolutni sjaj. Ovaj se iskaz odnosi na određeni trenutak vreme­ na. ali.2 otkriva važan odnos između uda­ ljenosti galaktike i njene brzine.dane su vrijednosti V za veliki broj ga­ laktika. zahtijevamo da takva kretanja ne smiju poremetiti prostornu homogenost i izotropnost. koji 314 . Vidjeli smo da je raspodjela gala­ ktika u velikoj skali homogena i izotropna. gdje je R udalje­ nost. Sada vidimo da slika 11. mijenjajući svoje položaje s vremenom. postoje neki nepoznati procesi. slika 11. lutni sjaj jednak apsolutnom sjaju naše galaktike. Dva puta veća udaljenost. Ako je to tako. Brzi­ na V je upravo proporcionalna udalje­ nosti. Prva pretpo­ stavka je u tome. dva puta veća brzina.1 se može preurediti u novi odnos izme­ đu udaljenosti i brzine. da sve galaktike o kojima je riječ. možda. Ovo podudaranje između promatranja i matematičkih zahtjeva homogenosti i izotropnosti je tako očito da gotovo svi učenjaci osje­ ćaju da promatranja stvarno znače to­ čno ono što nam kaže obična fizika: da se udaljenosli između galaktika stalno povećavaju. To znači da promatrač u bilo kojoj točki prostora nema mogućnost da otkrije bilo što posebno u pogle­ du svog položaja ili u pogledu raznih smjerova u prostoru.2 Uzimajući da su sve apsolutne veličine iste uzimajući da je prostor euklidski. Slika 11. slika 11. a H konstanta poznata kao Hubbleova konstanta. Druga je pretpostavka da prostor ima euklidsku geometriju (ovdje smo došli do geometrijskih zaključaka koji su se pojavili u 1. Da li izmjerene vrijednosti stvarno pokazuju da se galaktike udaljuju od nas ili. tada je moguće da se izrazi skala pri­ vidnih veličina u slici 11. kao i njihove prividne veličine. Ako bismo sada mogli postaviti dvije pretpostavke. također. astronomi i fizičari nisu skloni da vje­ ruju u mogućnost neke druge inter­ pretacije iz razloga koji je lako razu­ mjeti. poglavlju). Ideje. tada bi naša pre­ tpostavka jednakih sjajeva mogla biti na kraju približno ispravna.1 bi mo­ gla pokazati da postoji jednostavnije značenje opažene pojave. Ovo sigurno neće biti točno ali.1 kao skala daljina.

su danas nepoznati znanosti. ako je jato bilo prikladno izabrano. Prije je bilo rečeno da je skala udaljenosti slike 11. poglavlju. s veličinom naše galaktike. znamo udaljenost svake pojedine zvijezde koja se može razlučiti u galaktici. štaviše. pa nam one mogu poslužiti kao pokazivač udaljenosti u mnogo većem volumenu prostora nego što je to mogla zahvatiti trigonometrijska metoda. U stvari. Premda su udaljenosti izmjerene ovim prvim korakom male. Danas smatramo svaku bližu ga­ laktiku golemom zbirkom zvijezda. promjen­ ljive zvijezde tipa cefeide. mogu se upotrijebiti za određivanje udaljenosti malog broja bliskih galaktika koje sa­ činjavaju lokalnu grupu. a koji bi mogli proizvesti promatrane rezultate. Na taj se način može naći potpuni oblik glavnog niza zajedno s udaljenostima mnogih jata. detaljnije proučimo mje­ renje udaljenosti. određenih velikom točnošću. S određenim daljinama nekih cefeida u zvjezdanim jatima baždarena je cijela grupa promjenljivih zvijezda tipa cefeida na način opisan u 10. Pomoću poznate udaljenosti. Slabi kraj glavnog niza jata upo­ trijebimo za lokalne zvijezde. poglavlja. poglavlju. i 10. da najsjajnije zvijezde imaju gotovo isti apsolutni sjaj u svim ovim bližim galaktikama. izgledaju sasvim nevjerojatne. U nekim jatima mogu se naći pose­ bni tipovi zvijezda. Posljednje određivanje vodi prema krajnjim kora­ cima u procesu mjerenja udaljenosti. o kojima smo raspravljali u 9. štaviše i u usporedbi Slika 11. pri­ je nego se vratimo našem glavnom predmetu.2 bila određena sa zahtjevom da pojedine galaktike imaju apsolutni sjaj jednak apsolutnom sjaju naše galaktike. Ovo odre­ đuje i udaljenost jata i oblik glavnog niza za svjetlije zvijezde jata. kako se astronom približavao problemu određivanja apsolutnog sja­ ja galaktika? Odgovor je u proširenju sistema mjerenja udaljenosti. dok možemo sma­ trati da se sve zvijezde galaktike nala­ ze na istoj udaljenosti od nas. Ova metoda omogućuje mjerenje udalje­ nosti od oko 10 tisuća bližih zvijezda. Ovo je prikladan trenutak da. ce­ feide služe da odredimo udaljenost u cijeloj našoj galaktici. Pretpostavimo da je ovakva situacija ista u svim drugim galaktikama sličnog tipa . Sada se pojavljuje zanimljiva stvar. Cefeide su stvarno svijetle zvijezde. Tada se uzima u obzir najudaljenije jato zvijezda. koji je opisan u prvom dijelu 10.1 Odnos između prividnih veličina broja gala­ ktika (horizontalna skala) i brzina kojima se one udaljuju od nas (vertikalna skala). dobive­ ne pomoću cefeida. Zaista. ali ne tako udaljeno da se njegove slabije zvijezde ne bi mogle ra­ zlučiti. sada imamo oblik glavnog niza koji se proteže sve do sasvim bijelih zvijezda. na primjer. Polazna točka za mjerenja udalje­ nosti je trigonometrijska metoda koja koristi kretanje Zemlje oko Sunca. besprije­ korno određivanje slabo vidljivog kra­ ja glavnog niza može biti načinjeno iz ovog primjera.da njihove najsjajnije 315 . Kakve su osnove da to povjerujemo? Zaista.

2. trokut će imati isti oblik u ka316 . čovjek koji bi danas rekao da brzine a možda i više. koje su unesene na slici 11. većom od ljenosti mnogo dalje nego pomoću ce. To znači. Na primjer. samo će se promijeniti njihova tražimo jednu od ovih alternativa. Ovo nas ponovo vodi brzine svjetlosti. određeno je mnoštvo udaljeno­ tračkom tehnikom. a ovo je dva puta veća na ranije postavljeno pitanje: na koji vrijednost od brzina izmjerenih prije ćemo način saznati o apsolutnom sja­ 1960. godine. u odnosu na nas. s obzirom na činjenice.zvijezde imaju iste apsolutne sjajeve. Posljednja promatranja Rune samo o individualnim zvijezdama. S njihovim poznatim galaktika ne bi mogle rasti do brzine udaljenostima dobili smo informaciju svjetlosti. Ovo nas sili ili da ne ju mrežu točaka. na Einsteinove opće teorije relativnosti već spomenuti način. Ova je točka od zvijezde mogu upotrijebiti do udalje­ velike važnosti. koje su znatno udalje­ džbi V = H x R. U jednom kasnijem priznamo. Zadnjih četrdeset go­ ju galaktika? Iz primjeraka. fizika sti. one sigurno nisu najsvje­ euklidske geometrije. Konačno. Prema Hubbleovu za­ da napustimo našu pretpostavku da je konu o širenju svemira. dok se najsvjetlije koja se upotrebljava. bio odvažan dovoljno primjeraka galaktika . Premda su cefeide bez sumnje Prema tome. da oni vjeruju da točka našeg razmatranja. neće jebiti do udaljenosti od oko 5 milijuna shvatiti zahtjev o prirodi geometrije svjetlosnih godina. koji tlije zvijezde. da će jednadžba neprekidno trenutku možemo ponovo izabrati iste vrijediti ako R raste i da tvrdimo kako galaktike. daju vri­ nego i o totalnom stvarnom sjaju ci­ jednost V koja je veća od jedne trećine jele galaktike. Ako u određenom trenutku kretanju Zemlje. ako izaberemo tri u tome što znamo iz Einsteinove spe­ galaktike da formiraju tri točke tro­ cijalne teorije relativnosti da pod uvje­ kuta. a milijuna svjetlosnih godina. Mnogi ljudi. zašto mreža. koje smo dina izmjerene brzine povećavane su izmjerili u području koje zahvaća 25 od 1% brzine svjetlosti do blizu 40%. pouzdano se predviđa da će ovo rasti poznavajući apsolutni sjaj cijelih gala­ i u budućnosti s poboljšanom proma­ ktika. Razlog. ovo je kritična točka vrlo svijetle. feida.tisuću. možemo smatrati zina V rasti do brzine svjetlosti ako je da tako izabrane galaktike formira­ R dovoljno veliko. korak po korak iz elementarnog tri­ Sada se vratimo fenomenu širenja gonometrijskog sistema baziranog na svemira. druga će mre­ euklidska geometrija ispravna kada R ža imati potpuno istu formu kao prva postane dovoljno veliko. jest skala. izaberemo po svojoj volji konačan Ako se sada vratimo našoj jedna­ broj galaktika. Osim toga. Cefeide se mogu upotri­ nisu ni fizičari ni matematičari. vidjet ćemo da će br­ ne jedna od druge. ili mrežu točaka. Pojavila se i posljednja važna alternativi.brzine svjetlosti. dolfa Minkowskog galaktika. (ne njegove specijalne teorije) poka­ Značajno je primijetiti u ovom nizu zuje da u bilo kojem slučaju moramo dokazivanja kako su određene najveće napustiti euklidsku geometriju kada udaljenosti od tisuća milijuna svjetlo­ vrlo velike udaljenosti dolaze u razma­ snih godina metodom koja je nastala tranje. tima euklidske geometrije nema mate­ Ova prihvatljiva hipoteza omogućava rijalnog tijela koje bi se moglo kretati da se proširi područje mjerenja uda­ brzinom. i one će također formirati brzina neće doseći brzinu svjetlosti. jer većina astronoma nosti od oko 25 milijuna svjetlosnih vjeruje da se rješenje nalazi u drugoj godina. Na sreću je kod dovoljno velikih udaljenosti eu­ udaljenost od 25 milijuna svjetlosnih klidska geometrija prestaje vrijediti jer godina dovoljno velika da se obuhvati bi.

Prije nego prijeđemo na posljedice ovog širenja svemira. ili smo mogli odrediti da upotrebljavamo kilo­ metar kao jedinicu ili bilo koju stan­ dardnu mjeru. Ali. Promjena će se odraziti samo u dužinama svih triju stranica trokuta koje će se povećati. Potrebno je upozoriti na nešto dru­ go. znamo da se s vremenom broj jedinica daljine. kada ovo prihvaćamo. tako da nam je ugodnije misliti o sebi kao o nečemu što zadržava stalnu veličinu. Drugim riječima. možemo odrediti da upotrebljavamo udaljenost od Zemlje do Sunca kao našu jedinicu. očito je da u ovom slučaju nema centralne točke. Izaberete li bilo koju točku. Za mjerenje galaktičke udaljenosti upotrijebili smo istu jedinicu kojom smo mjerili udaljenosti unutar gala­ ktike. a. To je ono po­ većanje koje sačinjava širenje svemira. Kako je. Širenjem svemira mijenja se samo mjerilo trokuta ABC. što je analogno situaciji galaktika. Već je napomenuto da se gala­ ktike okupljaju u grupe. To znači da unutar galaktike nema su­ djelovanja u općem širenju svemira. zatim ga malo napuhnite. a ne u obliku. tada. kad bi bilo moguće održati vanjske udaljenosti nepromije­ njene. ovakva nam točka gledišta izgleda nekako ponižujuća našem vlastitom ja. sve se može ispravno utvrditi u promjeni ovog odnosa.snijem trenutku vremena. Označite veliki broj točaka nasumice na površini ba­ lona. moramo uzeti da se udaljenosti između galaktika stalno povećavaju s vremenom. Uda­ ljenost između svakog para točaka će se povećati. Naprotiv. Na primjer. ranije opisane. a velike gru- 317 . uključujući i našu samu. sve će se druge udaljavati od nje. smanjivale s vremenom. povećanje u omjeru naše mreže. povećava. inače bi promatrač u centru bio u mogućnosti da ocijeni kako je on bio u centru te bi mogao razlikovati svoj poseban položaj u svemiru. Zato.u odnosu na udaljenost od Zemlje do Sunca ili od Sunca do centra naše galaktike ili u odnosu na samu veličinu Zemlje. a da naš položaj nije u centru svemira? Vrlo jednostavan po­ kus daje nam odgovor. kada go­ vorimo o širenju svemira. tada bi se pojedine galaktike i bilo što u njihovim unutrašnjostima. koja nas od te gala­ ktike razdvaja. Obične grupe imaju oko deset članova. moguće da se sve galaktike od nas udaljuju. u nekom će kasnijem trenutku iste galaktike formirati drugu mrežu koja će se razliko­ vati od prve samo u mjeri­ lu. Homogenost i izotropnost prostora zahtijeva nepostojanje centra širenja. ako u danom trenutku pro­ matramo određeni broj galaktika koje formiraju mrežu točaka. postoji još jedna točka detalja koju je vrijedno spome­ nuti. Kada kažemo da se udaljenost između nas i galaktike po­ većava. kao što su imali u ranijem trenutku. to je odnos između vanjskih udaljenosti galaktika i unu­ tarnjih udaljenosti u galaktikama koji se mijenja s vremenom. da se udaljenosti izvan naše galaktike povećavaju u odnosu na udaljenosti unutar naše galaktike . Zato kažemo Širenje svemira u skladu s Hubbleovim zakonom ukazuje na to da.

koji je ovdje prikazan u dijagramima. jednostavno nam ne može reći što bi vidio promatrač. Ova razmatranja daju prednost kozmološkim teorijama. koji je živio prije pet tisuća milijuna godina. Kozmološke teorije Promatranje ima prirođeno opte­ rećenje da nam nikada ne može reći nedvomisleno kako se stvari mijenjaju s vremenom za cijeli period čovjekova života. u kojima je svemir konačan. da su one ne­ kad bile sabijene u hrpu. Crab maglica. premda je vjerojatno da je opći odnos širenja za cjelokupni svemir mnogo veći nego što je unutar ovih specijalnih skupina. Za trideset milijuna godina (3) temperature su pale još niže. ali se na njima nećemo zadržavati. mora se upozoriti da su neka nedavna promatranja ukazala da su neke grupe u stanju širenja. zaista. obrazovavši jezgre atoma. mora se promatranji­ ma dodati kozmološka teorija. (4) prikazuje dana­ šnji svemir. Ova je slabost promatračke metode najizrazitija kada se dođe do razma­ tranja prošlosti ili budućnosti svemira kao cjeline. Strelice označuju veličine širenja. U mnogim teorijama procijenjena starost svemira iznosi manje nego starost naše galaktike. kao u slučaju stu­ pnjevanja strukturnih formi galaktika. niti nam ono može reći što će vidjeti promatrač za pet tisuća milijuna godina.) Najbolje što nam promatranja mogu predočiti jest ne­ prekidno područje stanja. a to je. na pri­ mjer. za cijeli period ljudske povijesti. jer se malo astronomskih objekata promijeni u tom periodu na bilo koji način. ali velika je praktična razlika nastala iz činjenice 318 . iz plinova i prašine formirale su se već galaktike. 20 milijardi godina poslije eksplozije. dapače. moguće načiniti kod zvijezda. grupe ne sudjeluju u širenju svemira. dijima evolucije. područje zvijezda u raznim sta­ Ako se sve skupine galaktika udaljuju jedna od druge. U ovom pogledu situacija nije različita od one u slučaju evolucije zvijezda. (1) prikazuje pragaiaktički atom u trenutku kad je eksplodirao. kao na pri­ mjer. moguće je zaključiti kako se pojedini primjerak mijenja s vremenom. Udaljenosti unutar mnogih grupa se ne povećavaju s vremenom. No to je moguće samo zato jer imamo pouzda­ nu fizikalnu teoriju o strukturi i razvo­ ju zvijezda. Izravno promatranje niza strukturnih tipova ne može nam samo reći da li su galaktike nastale po takvom rasporedu ili se pojedine gala­ ktike razvijaju po takvom nizu tokom svojih života. Da li se ove skupine gala­ ktika šire? Sigurno je da se udaljenosti između različitih skupina povećavaju. Da se odgovori na takva pitanja. neslaganja se uklanjaju. Neposredno poslije toga (2) njegova temperatura je pala od nekoliko milijardi na jednu milijardu stupnjeva. a "eksplozivnog" je porijekla. ali je situacija unutar mnogih grupa slična onoj unutar mnogih galaktika. Međutim. Gledajući na razne primjerke u raznim stadijima. (Ima iznimaka. Kada nema takve teorije na raspolaganju. samo za se. može se procijeniti koliko je prošlo vremena od početka širenja. Ako je tempo širenja sve­ mira konstantan (ili je usporavanje tako slabo da se može zanemariti u računu). promatranje nam ne može predstaviti jasnu situaciju. jedini mogući zaključak jest. a čestice su se spajale. Promatranje.pe nekoliko tisuća članova. U Lemaitreovom konačnom svemiru. no one su mnogo rjeđe.

Ali. Zato u od svemira. što je samo polovina starosti naše ga­ toliko daleko od uspo­ laktike. Svaka zravnije razmatranje širenja svemira tvrdnja. kao znameni­ teorijskim implikacijama. pronašli teorijsku kujemo da galaktike budu dalje u bu­ metodu izbjegavanja nesklada. gdje je najifizikalne teorije o zvijezdama. Gravitacija. ako se izvede iz brzi­ ku i 12 milijardi godina za cijeli svemir ne širenja. 319 . Međutim. tako očeku­ hovim se kozmologijama gravitaci­ jemo da su bile u prošlosti bliže jedna ja drugačije vlada od one u običnom drugoj. sada jednost. Naš pr­ raspravljali u prethodnom poglavlju. Ovo procjenjivanju starosti naše galaktike mijenja zakon gravitaci­ ili u omjeru širenja svemira. predstavlja pri­ vlačnu silu koja teži da reducira br­ zinu eksplozije. Prema toj teoriji. Smatra se da je ši­ renje počelo od eksplozije prvobitnog stanja cijelog svemira. takva pogreška nije moguća. No. čini da jest pravi. Ovo vrijeme je skoro jednako odu u prošlosti brzina širenja je bila starosti naše galaktike. tj. Sada je nesklad prevelik da bi ravanja da ima stvarno se objasnio nekom pogreškom.u izrazima obične fizike . Njego­ razmicanja galaktika. treba tražiti u pogreškama mjerenja. jednosti i preciznosti kao što su naše našli smo se u situaciji. sjeduje ništa što je slično stupnju vri­ možda. budućnosti cijelog svemira.neodrživo. U određenom peri­ godina. a nesklad između starosti ovoj kozmologiji nema sukoba između od 15 milijardi godina za našu galakti­ starosti svemira. odmicanje ga­ šoj današnjoj fizici. U nji­ dućnosti no što su danas. Ako je tako. kako znamo iz fizike. Među­ je. do­ za našu galaktiku. laktika giba odvojeno. a dokaz se. Očito je za cjelokupno vrijeme širenja je sada da naša galaktika ne može biti starija prenizak. mi smo suočeni sa nalazi na granicama našeg znanja. tj. Tada njihovih razmicanja. što lazimo do rezultata da je starost sve­ je logički zahtjev. Zato je u Lemaitrevoj kozmolo­ zaključka da su sve galaktike bile je­ giji brzina odmicanja danas veća nego dna do druge prije nekih 12 milijardi je bila u prošlosti. kako su bile blizu? Razmo­ iskustvu. situacijom koja traži promjenu u na­ Pod tim uvjetima. pretpostavke da su se galaktike uvijek gravitacija je težila da poveća brzinu odmicale današnjim razmjerom. nesklad postaje veći ako uzmemo u obzir da je širenje imalo različite razmjere. da reducira brzinu Abbe Lemaitre. ali nije ni previsok. o kojoj smo stvarno manja nego je danas. kada su trimo ovo pitanje najprije na osnovu galaktike bile dovoljno razdvojene. ako se primijeni na tim. pa zato možemo va teorija svemira dala očekivati da su se one odmicale većim je za starost svemira brzinama u prošlosti nego danas. Kako oče­ ti Abbe Lemaitre. bilo u povećanje gibanja. i starosti naše galaktike. laktika možemo slijediti u njihovim Neki su kozmolozi. uz pretpostavku da je vri­ mira smanjena od 30 do 40%. svakidašnje iskustvo. vobitni račun od 12 milijardi godina naime oko 15 milijardi godina. koju postavimo u prošlosti ili . a ne da je sma­ ćemo na osnovu promatranja doći do njuje. kod koje se ga­ iznosi između 7 i 8 milijardi godina. nužno se Drugim riječima.da današnja kozmološka teorija ne po­ nesklad može biti pravi. Kad veću vrijednost nego se uzme ovaj efekt u razmatranje.

u prijelazu između širenja i sažimanja.Premda ovo modificira zakon gravi­ tacije. u kojem se stadiju formiraju galaktike po ovim kozmologijama? Odgovor je. Ovo vodi novom pitanju. u supro­ tnosti s promatranjem. U nekim teorijama je iznos besko­ načan. u stadiju kada gustoća padne na vrlo ni­ sku vrijednost koja nije mnogo veća od današnje vrijednosti. volumena koji brzo raste da bi zadržao stalni konačni iznos materije. Dužnost je znanstvenika da obra­ di sve moguće teorije. Na ovo pitanje nema stvarno uvjerljivog odgovora. ako gustoća materije pada. prolazeći kroz beskonačne cikluse širenja i stezanja. pa je jasno da bi. A to je. ovo zahtijeva da materija prođe kroz takvu fazu beskonačno mnogo puta. U svim teorijama. Početak odgovora može se dati Lemaitreovom kozmologijom. pojavile su se razlike. ali se o drugim elementima ne može ništa reći. Zato je važno da se upita. Zatim se kori­ ste promatranja da se odredi koja se od teorijski predloženih mogućnosti može priznati i prihvatiti. je li moguće izraditi teoriju koja bi obja­ snila promatrano širenje galaktike bez zahtjeva da svemir ima određeno porijeklo. a volumen prostora postaje sve veći. koju smo razmatrali najprije. naravno. sumnjam. Ovo je porijeklo zamišljeno kao beskonačno gusto stanje materije kod beskonačno visoke temperature. Izgleda da se sakupljanje nastavlja sve dok se prostor ne sabije u točku. Lemaitreova kozmologija se ne razlikuje od jednostavne kozmologije. U ko­ zmologijama. Možemo postaviti pitanje. ako nema ponovnog pretvaranja helija u vodik. dok gustoća materije ne postane beskonačna. Moguće je da je nešto helija. potpuni iznos materije ne može biti konačan ukoliko prostor počinje s volumenom nula. a u drugima konačan. Po­ teškoća leži u tumačenju. zašto bi se galaktike formirale u ovaj poseban stadij. Da se ostvari ponovno pretvaranje helija u vodik. Jedna takva teorija ima be­ skonačnu prošlost i beskonačnu bu­ dućnost. u drugim slučajevima. vidjeli smo da gustoća ma­ terije brzo opada s vremenom. Vodik se sistematski pretvara u helij u zvijezdama tokom svakog ciklusa. bilo bi potrebno da se svemir sakupi na takvu gustoću materije kakva je u atomskim jezgrama. To znači da bi se sve galaktike i zvijezde uništile tokom faze sakupljanja. došlo do nestajanja vodika u svemiru. Dok je gustoća materije u početku be­ skonačna u svim teorijama. Bit će prije da su oni nastali unu- 320 . Prema tome. a koju treba odbaciti. Nužno je da ne bude kemijske promjene iz jednog cikla u drugi. u ne­ kom bitnom pogledu: ona još zahtijeva određeno porijeklo cijelog svemira. Lako je razumjeti kako faza širenja nastupa poslije faze sakupljanja. prostor se povećava od točke do konačnog volu­ mena. ali još nije nađeno uvjer­ ljivo tumačenje kako nastupa faza sa­ kupljanja poslije faze širenja. Doista. S vremenom gustoća materije pada sve niže. kojeg promatramo u zvijezdama naše galaktike i susjednih galaktika. vidimo da teorija pulziranja ne izbjegava zahtjev da materija svemira prolazi kroz fazu velike gusto­ će i vrlo velike temperature. kao što su Lemaitreova. Nasuprot. U takvom slučaju možemo zami­ sliti da je točka porijeklo svemira. kao iznos količine mate­ rije. Teorija pulzirajućeg svemira po­ stavlja zanimljivo pitanje. a ne prije. ali ne. kako zapo­ činje širenje iz ovog stanja. proi­ zvedeno u fazi vrlo visoke gustoće. koje smo do sada razmatrali. U Lemaitreovoj kozmologiji je iznos konačan. sve teorije zahtijevaju stanje visoke gustoće i visoke temperature. Međutim. Ozbiljna poteškoća u ovoj teoriji leži u preokretu. a to postavlja vrlo važno pitanje. Može li se naći direktni promatrački dokaz da je materija stvarno bila u stadiju krajnje visoke gustoće? Odgovor je ne može.

Novo je u deta­ normalnim fizikalnim mislima. mo­ je postalo poznato kao stalno-stanje žda. je­ lju to. zašto proces. nove galaktike mogu zadržati oblik stalne gustoće u bilo kojem povećanom vo­ lumenu prostora. Tako nije uopće teško fizičar već posjeduje kompletan inven. bazirana je na fizikalnom polju koje on ne pokazuje značajan dokaz da je omogućuje postanak nove materije. ništa lja. jet oko nas pokazuje puno dokaza da Teorija stalnog-stanja svemira je postao procesima unutar zvijezda. matematički ćemo doći do toga što od tih efekata nije preživjelo osim. S je brzina stvaranja materije određe­ vremena na vrijeme otkrivaju se nova na teorijom. na pri­ traži da materija svemira prolazi fazu mjer. nastao procesima velike gustoće i tem­ Nema ništa posebno revolucionarnog perature svemira. kroz konstantno širenje. jer su fizici već poznata Na osnovu svega možemo postaviti polja koja omogućuju postanak ma­ pitanje.da razumijemo. mogao zaista naći. u drugom pogledu. u ovoj ideji. Pre­ ma tome. ako se Kozmološka teorija stalnog-stanja pridonosi tumačenju kako je svemir. tada koje povezuje čestice atomske jezgre. kako je opisano tar svih mogućih polja. kao što citeta i magnetizma. živanje pokazuje da ne možemo naći ali ne u principu od situacije za koju takvu teoriju. Pokazalo se da je potre­ polja u eksperimentima u laboratoriju bna mjera vrlo mala. tada može iz teorije izvesti koje tvori gravitacija.na primjer. Suprotno. helij. ako sko polje koje nastaje pojavom elektri­ se zna brzina širenja svemira. postoji mogućnost da se pojavi neko Pomanjkanje svakog jasnog dokaza novo polje. Da bismo očuvali bilo Ako netko načini ovakvu hipotezu. Ovo zahtijeva da se nova materija direktno stvara u razmjeru sa širenjem svemira. nuklearno polje to možemo znati iz promatranja. Ovo je povezivanje takve priro­ mo na ovaj način. elektromagnet­ brzina širenja svemira. postoji li ikoja teorija koja ne terije. (Normalne gama zrake. premda se postojeće gala­ ktike udaljuju jedna od druge. mezonska polja današnje atom na stoljeće za svaku jedinicu fizike koja su otkrivena u posljednje volumena koji odgovara najvećoj ljud­ vrijeme.tar pojedinih zvijezda.) Problem se razlikuje u detaljima. Zato nije nipošto sigurno da skoj građevini. mogao imati beskonačnu prošlost i može imati be­ skonačnu budućnost. veliku gustoću. u 9. Istra­ na. iznosi oko jedan . koji bi izbje­ premda je sva materija svemira prošla gao zahtjev za fazom velike gustoće i najmanje jedanput najznačajnije sta­ temperature. Prema tome. tada bi se novi tip teorije. . koju od teorija. poglavlju. prisiljeni smo reći da. Ali. ako se zna brzina stvaranja mnoga razna polja: gravitaciono polje materije. kao što je to prika­ zano shematski u dijagramu. Fizičaru su poznata de da se. mogu proizvesti parove elektro­ velike gustoće i temperature. koje nije dosad poznato iz o fazi visoke gustoće i temperature u eksperimenata na Zemlji te može po­ povijesti svemira je na kraju krajeva stati važno u kozmološkom opsegu. ako stvar promatramo već znamo da postoji. što se može naći veza između smo li obavezni da se ograničimo nor­ širenja svemira i brzine stvaranja ma­ malnim fizikalnim mislima? Odgovori­ terije. dok svi­ svemira. sumnjiv slučaj. Tra­ nje. za vrijeme koje su žeći najjednostavniju vrstu novog po­ se odvijale nuklearne reakcije.

U svakoj epohi će promatrač točno vidjeti istu sliku. A. jer se dobivaju manje vrijednosti nego što je procijenjena starost naše galakti­ ke. razne su teorije. uzimajući polazne točke koje su se razlikovale od euklidske geometrije. jer se formiraju nove. čisto teorijski. U drugim se teorijama galaktike kreću i udaljuju jedna od druge tako da bi promatrač u budućnosti našao prostor manje nastanjen galaktikama Slika 11. kako mlade generacije ljudskog roda zamjenjuju starije. s druge strane. Prema tome. Povoljna je i situacija i za te­ oriju stalnog-stanja. Na drugoj strani. koje treba da očekujemo za brzine "bježanja" različitih skupina u odnosu na njiho­ ve prividne veličine. Ovo predstavlja značajnu promjenu u gledanju na prostorno-vremensku simetriju. Pojedine se galaktike mijenjaju s vremenom ili se mogu mijenjati s vremenom. ova se tendencija precizno kompenzira stvaranjem nove materije. tako novoformirane galaktike zamjenjuju starije galaktike kad se one udalje. prem­ da se širenje odnosi i na već postojeće galaktike. Pretpostavimo da sve galaktike imaju jednak pravi ili apsolutni sjaj. bez obzira jedna na drugu. uspoređeni s očeki­ vanjima jednostavnih "eksplodirajućih" kozmogonija i teorije stalnog-stanja. Ovo je sasvim različita slika na­ čina kako se svemir s vremenom mije­ nja. nedavna promatranja ne daju prednost ni Lemaitreovoj kozmologiji i kozmologiji stalnog-stanja. jer u njoj svemir ima beskonačnu starost. Zato očekujemo da u cijelom prostoru svemira postoji difuzni plin i da se nove galaktike mogu neprekidno formirati od njega. nego što je sada. nema ni početka ni kraja svemira. nije otkriven u zemalj­ skom laboratoriju. da on ne može ništa posebno saznati o svojoj epohi. U teoriji stalnog-sta­ nja. jer stvari izgledaju iste u svim vremenima. pa se zato ne može postaviti pitanje starosti između naše galaktike i svemira. efekt bi ta­ kvog stvaranja materije u velikoj skali bio enormno velik. Za daleke skupine. prosječna gustoća galaktika u prosto­ ru može ostati stalna. Također smo vidjeli da je kriterij starosti za Lemaitreovu kozmologiju povoljan. tako da je sadašnja situacija nekako izjednačena u pogledu obiju teorija. Sada dodajemo daljnju značajnu točku.stvarno javlja.3 Uzimajući da sve skupine galaktika imaju iste apsolutne veličine. Za koju da se odlučimo od ovih ra­ znih teorija? Za onu. naravno. Uprkos ovoj maloj mjeri. Na slici su rezultati promatranja 18 vrlo udaljenih skupina. kakvu bismo mogli očekiva- 322 . situacija ostaje stalna. Ukratko. možemo iz teorije izračunati vrijednosti. Bilo je spomenuto da jedan promatrač ne može otkriti ništa pose­ bno o svom položaju u prostoru. Tada bismo mogli izračunati. upravo onako kako se čovjek mijenja s vre­ menom: upravo onako. da pogledamo kako danas stoje stvari. Povezivanje izme­ đu širenja svemira i stvaranja materije nalazi se u takvom odnosu da prosje­ čna gustoća materije u prostoru osta­ je konstantna. dobile ra­ zna rješenja. Premda širenje teži da reducira gustoću. Svemir je u velikoj slici isti iz svih točaka prostora i vremena. čija se predviđa­ nja najbolje slažu s promatranjima. Već smo vidjeli da neki sistemi ko­ zmologije nailaze na znatne teškoće pri ocjenjivanju starosti svemira.

Ali. ako je nji­ hova frekvencija u prostoru jednaka. rezultati su isti za sve teorije. na koje ovdje treba upozoriti. Galakti­ ke se ne slažu po svojim sjajevima.4 Na vertikalnoj skali je promatrani broj radioizvora. koji su sredili brojne podatke radioizvora što su oni mogli otkriti na nebu. Neki od ovih izvora imaju jaki inten­ zitet. koje su razmatra­ ne na početku ovog poglavlja. Na ovoj slici su zajedno pri­ kazane: kozmologija stalnog-stanja i obična. Bauma vrlo udaljene galaktike pokazalo. zmatrana.2. a prostor euklidski. bile bi najstarije galaktike. Jedna gru­ pa astronoma vjeruje da su galaktike u stanju neprekidne evolucije. a ova su odustajanja različita za razne teorije. koji na­ stavljaju da rastu s vremenom. Posljednje promatračke testove ko­ zmologije stalnog-stanja. mora uzeti u obzir odustajanje od euklidske geome­ trije. Jedna je od karakteristika teorije stalnog-stanja da se galaktike mora­ ju neprekidno stvarati. jednostavna kozmologija. prilično udaljene.3. ostane gotovo nepromijenjena tokom cijelog svog života. prema njihovim pri­ vidnim veličinama. Ryle ih je svrstao u brojeve raznog intenziteta . Prerano je da se unaprijed o tome donosi neki za­ ključak.broj jakih izvora. zasnovali su Martin Ryle i njegovi kolege u Cambridgeu. Počeli su se evi­ dentirati podaci koji pokazuju. a i sa Lemaitreovom kozmolo­ gijom. prema mišljenjima nekih astronoma. a na horizontalnoj skali specificirana prividna veličina. Razlika između očekivanja i opaža­ nja povećava se ako se primijeni Einsteinova geometrija. da li galaktike stalno rastu u veličini i masi. da promatranja daju prednost kozmologiji koja je prva ra­ Slika 11. Teorija zahti­ jeva da se one formiraju na početku kao sasvim neznatni objekti. kad se jednom galaktika formira. nedavno je slično promatranje W. pretpostavka da sve galaktike imaju isti stvarni sjaj. naravno. još korisnije. Opširnije. da se nove galaktike zaista formiraju. a drugi mnogo slabiji. drugi vjeruju da. de­ finirajući razne kategorije. Na osnovu toga. a neke su i 100% sjajnije. sigurno nije u sebi ispravna. broj još slabijih izvora. tako da su najveće galaktike i najstarije galaktike. Ovi su rezultati već dani na slici 11. Ali. kako zahtijeva teorija stalnog-stanja. koja je razmatrana na početku i u kojoj je svemir nastao prije određenog vreme­ na. naravno. Njihove su vrijednosti uspo­ ređene s onima što bismo očekivali. što ide u prilog teorije stalnog-stanja. Moguće je da je Baum jednostavno promatrao pose­ bno svijetlu galaktiku. gigantske eliptične galaktike. ozbiljno neslaganje s predviđanjem kozmologije stalnogstanja. itd.ti brzinu odmicanja raznih galaktika prema promjeni njihovih udaljenosti ili. koje nisu previše udaljene od nas. a to je i red vrijednosti neslaganja. Ali se za gala­ ktike. Za galaktike. 323 . Ovo govori. broj nešto slabijih izvora. kako se može vidjeti na slici 11. još je nepoznato.

jer je sigurno da su Rylejeva promatranja obuhvaća­ la golem volumen prostora. Sada je važno da je druga krivulja (neiscrtkana). na kojima je bazirano objašnjenje Rylejevih rezulta­ ta. kako ga naša slika po­ kazuje. Nesklad. stotinama milijuna ili. tako isto trebaju i radio-valovi. koje razmatramo. pa tu proporciju možemo nazvati p. Slijedi da. koji su izračunani na osnovu da je njihova učestalost u svemiru jednolika i da je geometrija prostora euklidska. volumen. jer prema teoriji stalnog-stanja stvari moraju biti u suštini iste u bilo kojem trenutku. Naša promatranja vrlo udaljenih galaktika ne kažu nam o njihovim današnjim situacijama. ne može biti definirano relativno malim volumeni­ ma. može biti izmjereno godinama. koja se prianja rezultatima promatranja. postoji samo jedan mogući izgovor. Doista. na nesreću. Još preciznije. Me­ đutim. Prema teoriji stalnog-stanja. recimo.prema eksperimentalnim mjerenjima. Zamjena geometrije Eu­ klida s geometrijom Einsteina donosi smanjenje nagiba očekivane krivulje. što povećava nesklad. Rezultati su prikazani dijagramski na slici 11.vrlo malena. stoljećima ili tisućama godina. jest u tome što ima premnogo slabih izvora u usporedbi s brojem jačih izvora. tako da veličina p nije mogla biti veća u prošlosti nego što je danas. Na prvi bi pogled ovo izgledao bezi­ zgledan oblik obrane. tada nije ispravna kozmologija stalnog-stanja. trebaju više od 500 milijuna godina da stignu do nas. str­ mija od prve. kao što je. da ga se uključi u Rylejev popis . A radio-valovi iz najslabijih Rylejevih izvora trebaju i dvije. pa kao što svjetlost treba vremena da stigne do nas od udaljenog izvora. Radio-valovi putuju istom brzinom kao svjetlost. Ali. Misli se da je samo jedna galaktika na milijun galaktika takvog tipa. kao daljnji dokaz da geometrija prostora nije euklidska geometrija. a broj izvora svjetlijih od specificiranog nivoa je izračunat. Zaista. radio-izvor. Druga od dviju točaka. Jedna krivu­ lja na ovoj slici (iscrtkana) predstavlja očekivani broj izvora. Zato Ryle pokazuje da je činjenica što je p veće od očekivanoga za vrlo udaljene galaktike. Oni su započeli svoja putovanja preko prosto­ ra u vrijeme kada se formirao naš pla­ netarni sustav. tri ili četiri mili­ jarde godina da dođu do nas. Ako neko svojstvo. ali vrijeme koje je potrebno da svjetlost ili radio-valo­ vi dođu do nas iz galaktike. pa dokazuje daje veličina p sigurno bila veća u prošlosti nego da­ nas i da je tada bilo više radio-izvora. ovisi o činjenici. oni su bili stvarno emitirani iz svojih izvora u doba kada su se u našim oceanima pojavile prve primitivne forme života. ako je p izmjereno kao jedan prosjek za dovoljno veliki volumen. specificiran je nivo pri­ vidnog sjaja. nego o njihovim situacijama od prije nekoliko stotina milijuna godina. Drugim riječima. Ryle je ovo objasnio na slijedeći način. stvari idu lošim putem. radio-valovi iz nekih na­ jintenzivnijih izvora. Vrijeme koje je potrebno da zračenje stigne do nas od zvijezde unutar naše galaktike. tada će rezultirajuća količina biti ista bilo gdje i bilo kada. može biti izmjereno u milijunima. Na prvi pogled bi se očekivalo da je eksperimentalna krivulja strmija od očekivane krivulje. koji je veći od onoga što je dostupan najvećim optičkim teleskopima. štaviše. da je slučajnost što je neka galaktika snažan radio-izvor . To je načinjeno za niz vrijednosti određenog nivoa. dovoljno snažan. raste u vjerojatno­ sti sa starosti galaktike. u milijardama go­ dina. teorija pretpostavlja da veličina p nije bila iz­ mjerena za dovoljno veliki volumen. jer je sasvim sigurno da promjena geometrije mijenja očekiva­ nu krivulju. ako svojstvo raste u vje- 324 .4 (desno).tj. ako su proma­ tranja bila ispravno obavljena. Ako je ovaj zaključak ispravan.

da u prethodnom sluča­ koje vjerujemo da se sastoje od sta­ ju današnja svojstva svemira ovise i rih zvijezda i vrlo malo plina i prašine.rojatnosti brže od efekta slabljenja ši­ vora na naše pitanje. kod ovog vrlo nesigurnog gle­ drugim riječima. pojavljuje se neobična snažni radio-izvori pojavljuju prilikom situacija u kojoj nije moguće definira­ sudara galaktika. za galaktiku je razumjeli nadmoćnost gigantskih ga­ veća vjerojatnost da je bila snažan ra. matranjima Ryleja. u kojima svemir uopće nisu. bit će bez sumnje u središtima zvijezda. Pre­ galaktika. naići će na složenu situ­ nizu. sustavi za možemo reći. dio-izvor u prošlosti nego što je sada. gdje gija stalnog-stanja je dosljedna u ra­ je stvarna vjerojatnost ovih dviju vrsta zvrstavanju galaktika po starosnom kozmologija. gustoća ktike na takav način da će se većina galaktika je bila u prošlosti veća nego naših promatranja odnositi na gala­ je danas. pa se zato moglo očekiva­ ktike na vrlo velikim udaljenostima. postoji težnja Zato se sve kozmologije. složena atomska jezgra je izgra­ upravo razmatrali za radio-izvore. vjerojatno da je bila snažan radioizvor tokom prvog dijela svoje životne povijesti nego u kasnijoj eri. Ako je to točno. Složene situacije su posljedica najstarije. onda je vjerojatnije da će gala­ nema porijeklo. da su ove galaktike zaista vrlo stari Ukoliko netko želi tražiti neke opće sustavi.zakona fizike. Mislilo se da se renja svemira. današnja situacija nije samo fazi. napuštamo pitanje. ali se na njega ne može dati svemir. Posljednjih godina razilaženje. također. Već smo vidjeli. A ovdje. sadašnja situacija je posljedica samo da su u velikoj proporciji jake radio. galaktike eliptični sustavi. u procesima koji se odvijaju izvor radio-zračenja. ako porijeklo i one. tada ti prosječno svojstvo malog područja se Rylejev zaključak mora bolje ocije­ prostora. kakvo je stvar­ i posebno načina u kojem je započeo no stanje. jer je na takvoj osnovi teško ma Rylejevom gledištu. U takvom se slučaju izgled niti nego zaključak teorije stalnog-sta­ pronalaženja galaktike s potrebnim nja. tada izgleda da Razne kozmologije se mogu podije­ kozmologija stalnog-stanja nije dobra.laktika među snažnim radio-izvorima. ti veći broj sudara nego što je danas. podudaraju s pro­ ke. po kojima bi procijenio. kozmolo­ principe. Na pri­ sasvim nezavisno od zahtjeva koji smo mjer. u drugom slučaju ne izgleda gledište teorije stalnog-stanja. Matematičkim izrazima. a ovo se razvrstavanje slaže djelovanja fizikalnih zakona. posljedica zakona fizike nego. snažni radio-izvori nastaju iz sudara Zato slijedi konačni rezultat. Slična je 325 . jer. liti u dvije vrste: one. osim svojstvom povećava sa starosti gala­ u kozmologiji stalnog-stanja. koje jedino sprečava neeu. u kojem su eliptične galaktike aciju. U kozmologijama prve ktika postati jaki radio-izvor u starijoj vrste. Pojavilo se pitanje. U kozmologijama druge vrste definitivan odgovor. osim kozmolo­ prema razilaženju svojstva za galakti­ gije stalnog-stanja. kojima se povećavaju udaljenosti. postoje početna ograničena stanja. đena od najjednostavnijeg elementa. koje zahtijevaju jer kozmologija stalnog-stanja zahtije­ da je svemir imao potpuno određeno va: ili su promatranja netočna ili. Ako je Osnovne razlike između kozmologija ovo gledište ispravno. u svim kozmologijama. U terminologiji fizičara.su radio-astronomi napustili ideju da klidski karakter geometrije. o zakonima fizike i o početnim grani­ Prisutnost starih zvijezda poduprlo bi čnim stanjima. tu nije bilo po­ mnogo lakše doći do definitivnog odgo­ četka sa složenom jezgrom. Kad saznamo zašto je galaktika jaki vodika. U svakom slučaju. za galaktiku je više dišta.

Ra­ nije je u ovom poglavlju spomenuto da naša galaktika i Andromedina maglica posjeduju haloe vrlo toplog plina. a energija.zatim sve složenije i složenije. već posjedujemo neke dokaze o postojanju takvog svijeta. Prema kozmologijama prve vrste. oslobođena raspadanjem. za takve kozmologije. nije započelo sa životom. cjelokupni predmet ekstragalaktičke radio-stronomije postao je tijesno povezan s ovim vanj­ skim svijetom visoke energije. Bilo šta. Drugim riječima. dok nije došlo do goleme za­ mršenosti procesa života.situacija i u kemiji. Prije ili kasnije će se pomoću promatračke tehnike saznati da li po­ stoji ili ne postoji svijet visoke energije izvan galaktika. Ova je slika potpuno različita od onih što ih daju druge kozmologije. Vjerojatno će se na ovoj razlici do­ nijeti konačna odluka o ispravnosti teorija. uključujući formiranje galaktika. tada se kozmološke teorije prve vrste. što bi vodilo do nastanka kozmičkih zraka. jer su stvari započele na poseban način. U kozmologijama druge vrste. već su izgrađena u početnim uvjetima. Tako nam teorija stalnog-stanja predstavlja zanimljiv pogled stanja koja mogu postojati u međugalaktičkom prostoru. Vrlo brzi elektroni među kozmičkim zrakama zatim bi doveli do emisije radio-valova. Prema tome. Iz pojedinih atoma se formiraju molekule .najprije relati­ vno jednostavne . Ako netko prihvati ovu ideju evo­ lucije od jednostavnih oblika prema složenim oblicima. Prema ovoj teoriji je međugalaktički prostor mjesto velike aktivno­ sti. ako se formira nova materija u formi neutrona. gušćeg plina. galaktike su formirane. Primjer je formi­ ranje galaktika. Neutroni se spontano raspadaju u vodikove atome. Hlađenje unutar toplog plina vodi u situaciju u kojoj se galaktike. Ovi bi haloi predstavljali područja prije­ nosa između mnogo hladnijeg. To je mjesto u kojem se neprestano stvaraju galaktike i u kojem se već po­ stojeće galaktike stalno mijenjaju s vre­ menom. Možda u pojavama ko­ zmičkih zraka i kozmičkih magnetskih polja. mora­ ju isključiti. pose­ bno u kozmologiji stalnog-stanja. već postojeće galaktike su u međusobnom djelovanju sa sredinom koja ih okružuje. Tu bi došlo do ubrzavanja čestica. One su tako velike da se smatra mogućom pojava jakih elektromagnetskih efekata u međugalaktičkom prostoru. u kojima je međugalaktički prostor mrtvo područje u kojem se gotovo ništa ne odigrava. S tim u vezi kozmologija stalnogstanja je već nešto stvorila na bazi da je opći plin u prostoru vrlo vruć. kako zaista mora biti. 326 . a i jata galaktika. Doista. mogu formirati. mora slijediti iz fizikalnih zakona. Efekti hlađenja unutar toplog plina mogu proizvesti brzine kretanja od oko 3200 kilometara na sekundu. koji se nalazi unutar diskaste strukture ovih galaktika i potpuno vanjskim plinom visoke temperature. ugrijava vodik do vrlo visokih tempe­ ratura. a kroz ekstragalaktičku radioastronomiju. nije postojala mogućnost obraćanja pose­ bnim stanjima. koje traže da svemir ima određeno porijeklo. koje traže glavna svojstva svemira kako ga opažamo danas.

Svemirski teleskop Hubble još nije bio u orbiti. Njihovo istraživanje je u toku. nego UBRZAVAJU!! Milton Humason. tipa Venera. pa neki smatraju da oni predstavljaju tzv.bez života.NAPOMENA PREVODIOCA Otkrića.. magnetskom polju). astronomi su otkri­ li neobične objekte zvjezdolikog oblika. prošlog st. koji je s Hubbleom ustanovio odnos između uda­ ljenosti i brzine bježanja galaktika.neposredno istraživanje svemirskih objekata. 250). Na planet Veneru sovjetski su astronomi i astronautičari spustili na­ učnu sondu. neutronske zvijezde. a dobili su ime pulzari. koje su poslale na Zemlju fotografije. Upravo od izlaska ove knjige pa sve do naših dana. kojima se F. Nedavno su otkriveni i objekti. što ukazuje. 21. pred­ stavljaju najveće zagonetke s kojima su se suočile astronomija i fizika našega doba. Pro­ blemi. vidi str. . Najprije su otkrive­ ni radio-teleskopima. VII 1969. što su potpuno iznenadile sve astronome. koji su isto tako zagonetni. kojima su dali ime Kvazari. da je i on mrtvi planet . o kojem se govori u predogovoru ove knjige. To su objekti. potrebno je dodati još tri značajna dostignuća: 1. nesumnjivo bi našla vidno mjesto u ovom djelu. čovjek je prvi put zakoračio na jedno drugo svemirsko ti­ jelo: na Mjesec.I.Ne zaboravimo dakle da je knjiga tiskana prije 70-te g. čija radio-zračenja pokazu­ ju potpuno pravilne periode. Fotografije pokazuju da je Mars gotovo potpuno sličan Mjesecu. jer nije moguće naprečac objasniti proce­ se koji ravnaju tako silnim zračenjima. katkada snažnijima i od cjelokupnog zračenja pojedine galaktike. . Snimljen je planet Mars iz nepo­ sredne blizine pomoću istraživačkih sondi tipa Mariner br. Istraživa­ nja i mjerenja su pokazala da ti obje­ kti imaju enormnu snagu zračenja i da se nalaze od nas na udaljenostima koje iznose milijarde svjetlosnih godi­ na. Uz ove velike zagonetke današnje astronomije. najvje­ rojatnije. koji su se s njima pojavili. najnovije: Otkriveno je da galaksije ne samo da ne usporavaju ili stagniraju u svojoj brzini udaljavanja jedna od druge. a prošle godine (1970) i optički (Crab maglica. Hoyle nije po­ zabavio u ovoj knjizi. 6 i 7. 2. jer su se zbila po­ slije njenog izdavanja. koja je posla­ la niz podataka o Veneri (temperaturi. 327 . Već ova tri podatka pokazuju da je započela nova era istraživanja svemira . sastavu atmosfre. 4. 3. . jer je i njego­ va površina ispresijecana kraterima i kružnim brdima.

Dodatak: HIPARHOVE I PTOLEMEJEVE KONSTRUKCIJE EPICIKLA .

.

a na nekim dijelovima usporava (to je tzv. Ovo je omogućilo Ptolemeju da prikaže proširenje Hiparhove teorije. Dajmo svim veličinama indeks P. tj. ali s indeksom P. Na slici A. evekcija). prije no što se nastavi Ptolemejeva teorija Mjeseca.l neka F predstavlja Sun­ ce. proširenje u kojem centar kruga deferenta nije više trebalo da to­ čno padne u Zemlju i u kojem wd više nije bilo uniformno kutno kretanje.: .Sunce uzrokuje da Mjesec ubrzava svoje kretanje na nekim dijelovima staze. bilo bi poučnije da se uzmu u obzir slične ideje koje su pri­ lagođene kretanjima planeta. Ali. Prema tome. a neka P predstavlja bilo koji pla­ net. položaj Pje dan sa (9).

Ptolemej je uveo dodatnu kompliciranost koja je zahtijevala da ravnina epicikla ne bude u istoj ravnini u ko­ joj je deferent. Premda nije korisno da se uključimo detaljno u ovaj predmet (jer nema novih materijala koji bi sadr­ žavali nešto od bitnosti) vrijedno ga je zabilježiti kao daljnji dokaz Ptolemejeve oštroumnosti. Da bi se uzeo u obzir efekt nagnutosti staza planeta.Gornje analize su bazirane na pre­ tpostavci da se ravnine staza planeta i Zemlje podudaraju. 331 =KRAJ= .

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->