Nekoliko slika sa Hubble-a
Napomena: Knjiga je izašla PRIJE 1970.g, dakle Hubble svemirski teleskop nije postojao...

Sombrero galaksija u infracrvenom...

Hodge 301 Cluster Multiple Generations of Stars in theTarantula Nebula..

Barred Spiral Galaxy NGC 1300

Antennae Galaxies / NGC 4038-4039

FRED HOYLE

ASTRONOMIJA
Sadržaj
PREDGOVOR 6

1. poglavlje ZEMLJA I NEBO 2. poglavlje ASTRONOMSKI INSTRUMENTI 3. poglavlje KRETANJE PLANETA I DREVNA ASTRONOMIJA 4. poglavlje KOPERNIK I KEPLER 5. poglavlje TEORIJA GRAVITACIJE 6. poglavlje RAZDOBLJE POSLIJE NEWTONA 7. poglavlje OPTIČKI INSTRUMENTI I PRIRODA SVJETLOSTI 8. poglavlje ROĐENJE MODERNE ASTRONOMIJE 9. poglavlje ZVIJEZDE KAO TERMONUKLEARNI REAKTORI 10. poglavlje STRUKTURA NAŠE GALAKTIKE 11. poglavlje GALAKTIKE I ŠIRENJE SVEMIRA Dodatak:
HiPARHOVE I PTOLEMEJEVE KONSTRUKCIJE EPICIKLA

... 8 30 70 100 130 152 188 218 248 270 302
328

5

PREDGOVOR

U ovoj sam knjizi pokušao upoznati čitaoca s razvojem astronomije od naj­ ranije poznatih astronomskih otkrića pa sve do najnovijih spoznaja. Ilustracije, koje su opsežno i uspješno opremili moje kolege u ovom pothvatu, namijenjene su kao stvarna pomoć u praćenju teksta, a ne da knjiga ljepše izgleda. Astronomija je najstarija znanost, kako se često kaže. Ali, astronomija je, u izvjesnom smislu, i najmlađa znanost, što se često ne uviđa. Veliki napredak u fizici tokom prve trećine ovog stoljeća odrazio se plodonosno u astronomiji do naših dana. Učenjaci su dolazili sve više i više do spoznaje da se samo vrlo ograničen opseg eksperimenata može izvesti u laboratoriju na Zemlji. Svemir se snabdio mnogo finijim i mnogo raznovrsnijim laboratorijem, s mogućnostima koje se nikad ne bi mogle ostvariti ovdje na Zemlji. U laboratoriju na Zemlji nikad se neće proizvesti supernova zvijezda, premda su se mnogi procesi, koji izazivaju eksploziju ovih zvijezda, zaista proučavali eksperimentima na Zemlji. Upravo se tu nalazi važnost: u eksperimentima na Zemlji, na sreću, bilo je do­ voljno otkrivenih fizikalnih zakona, koji su zatim pokazali da imaju šire podru­ čje primjene na stanje cijelog svemira. Međutim, ova situacija nije sasvim nova. Već su u XIX stoljeću otkrića, koja su se odnosila na prirodu i svojstva svjetlosti, imala odraza u astronomiji, ne samo u proširivanju već postojećih pravaca istraživanja nego i u pokretanju novih pravaca i u pomicanju ravnoteže "važnosti" unutar astronomije uopće. Imajući ovo u vidu, uočio sam da ne bi bilo dobro pisati potpuno s astronom­ skog stajališta. U osam poglavlja bavio sam se poviješću razvitka astronomije. Kako je ovaj razvitak bio tako usko povezan s otkrićima u fizici, osjetio sam prijeku potrebu da kažem nešto o značenju ovih otkrića. Čitalac će naći sasvim iscrpne prikaze o svjetlosti, elektricitetu i magnetizmu. Nuklearna fizika prikazana je u zadnjim poglavljima, gdje su opisane nje­ ne važne primjene u modernoj astrofizici. Kvantna teorija i teorija relativnosti iznesene su u kraćim crtama. Uočio sam da je potrebno dati neka tumačenja u povijesnim poglavljima. U pregledu astronomskih otkrića, grčkoj se astronomiji mora dati posebno mje­ sto, jer su mnoge glavne napretke sasvim sigurno postigli Grci. Ipak, precizan opis onoga što se dogodilo između 500. i 200. godine prije nove ere, mislim da se ne da rekonstruirati za današnji svijet. Malo je originalnih rukopisa. Naše poznavanje tog perioda većinom potječe iz loših latinskih tekstova, koji se mo­ raju protumačiti u svjetlu današnjeg poznavanja - a ovo možda nije uvijek vodilo ispravnom shvaćanju onoga što se stvarno zbivalo! Eratostenovo odre­ đivanje promjera Zemlje je jedan takav primjer. Da li je Eratosten pogriješio za 17% ili samo za 1/2 %? Ranije generacije povjesničara znanosti uzimali su veću pogrešku, lošiji rezultat. Čitajući materijal, osvjedočio sam se u suprotno. Razlika se ne nalazi u bilo kojoj izmjeni dokumentarnog materijala, nego u iz­ mjeni gledišta. U naše doba, učenjaci potpuno priznaju, da su ljudi u prošlosti bili isto tako sposobni kao što smo mi danas. Ali se našim djedovima činilo gotovo nepristojno da je Eratosten samo primitivnim instrumentima kojima je raspolagao mogao postići izvanredno točan rezultat. On jednostavno nije imao sposobnosti da načini nešto takva! Također sam ustanovio da je retrospektivno gledanje imalo utjecaja na mno­ ge naučne prikaze, posebno u najpopularnijim izlaganjima. Vrlo značajan rad

6

Ptolemejeve geometrijske metode još su igrale važnu ulogu u presudnim trenucima Keplerova rada. iz neznanja. nekoliko riječi o novim metodama promatranja. moraju se financirati i planirati u velikim skalama. Zbog oba ova razloga. Novi radioteleskopi. Malo učenih ljudi misli drugačije. niti krugove sa Suncem u centru. u ko­ jem svaka nova metoda ima svoje mjesto u odnosu na cjelinu. Mislim da najdetaljniji opis Ptolemejeva rada još nedostaje da bi se ocijenila matematička baza njegovih geometrijskih konstrukcija. mislim da će neposredno istraživanje svemira zajedno s radio-astronomijom konačno postići ravnotežu u odnosu na najtradicionalnije metode i mislim da će u toj ravnoteži glavni dio astronomije nastaviti da se razvija u mnogim smjerovima. Zbog toga možemo svjesno očekivati da će najbogatiji na­ rodi nastaviti neograničeno trošiti znatne dijelove svojih dohodaka na slanje instrumenata i ljudi u svemirski prostor. Ovo će protumačiti zašto nisam napisao knjigu zanesen da se astronomija sutra treba revolucionirati. a poslije njenoga pada. Prije nekoliko godina mogla su se otkrića u radio-astronomiji postići pomoću prilično primitivne opreme.bio je s omalovažavanjem osuđen kad god je kasniji razvitak skrenuo istraživa­ nja novim putovima. Danas nije tako. zapažene u njegovo vrijeme. osnivača teorije o epicikličkom kretanju planeta. Njegova teorija dobro tumači poznate činjenice. koje se pojave. Na kraju. Ptolemej je bio prikazan kao neznatna pojava. U svakom slučaju. ali u kojoj nema posebne metode koja guši ostale. Vjerojatno ni jednog velikog čovjeka nije potomstvo tako s prezirom odbacilo kao Ptolemeja. 7 . Već su u grčko doba iz promatranja bile otkrivene posljedice ekscentričnih planetskih staza. Jedna zadovoljavajuća teorija ne može uzeti staze kao krugove. pa ne postoji općenito shvaćanje da se Ptolemej stvarno upustio u zamršenosti kretanja po elipsi. Svaki značajniji novi rezultat počinje tražiti sve više u vremenu. kao najbolji tumač opaženih kretanja. Slična situacija se mora neizbježno pojaviti i u neposrednom istraživanju svemira. Takav stav se pojavio. kao što je to bilo u prošlosti. naporima i novčanim sredstvima nego što je bio slučaj u početku. Ali poslije jedne ili dvije dekade iskustvo pokazuje da se pojavljuje proces smanjenja kori­ sti. Možda će tako i biti. Ja vidim astronomiju kao neprekidni proces. Ovaj proces se već odvija u radio-astronomiji. ali sumnjam u to. po svom vlastitom uvjerenju. uvjeren sam. ukoliko se želi da budu uspješni. imaju na prvi pogled neograničene mogućnosti. Ona je preživjela više od tisuću godina. Zbog toga sam priložio matematički dodatak na kraju knjige u kojem sam pokušao protumačiti što je Ptolemeja dovelo do ovih konstrukcija. Danas postoji prilično rasprostranjeno vjerovanje da će tradicionalne promatračke metode astronomije uskoro ustupiti mjesto direktnim istraživanjima svemira. Sve važne nove me­ tode.

1. gao shvatiti pojam vremena. poglavlje ZEMLJA I NEBO Naš je današnji svijet poplavljen promatrač može usmjeriti svoj pogled naučnim otkrićima. a bez tog poznavanja Prvi koraci u znanosti svladani su pri­ on ne bi nikada naučio da se orijenti­ je nekoliko tisuća godina polagano i ra na većem dijelu Zemljine površine. Takve geometrije su prvi postavili čovjekove intelektualne snage ne bi se Lobačevski i Riemann sredinom XIX nikad mogle razviti. ali su mnogo cima. a bez po­ astronomija je pramajka znanosti. Ako trokut ABC napredak u jednom razdoblju u koje­ ima pravi kut u B. Izgleda da ništa u svemirski prostor. koja se često manje četiri sretne okolnosti pridoni­ zove i euklidska geometrija. ovi početni. kao planet Venera. Međutim. Jer. Ona obične geometrije. pa je obla­ ma složeniji. Gotovo je sigurno. raspolovimo pravac poznatim postu­ Zemlja nije planet koji je potpuno pkom ravnalo-šestar. (Pod pravim kutom podrazu­ odigravanje scena misterija i nepove­ mijevamo obični kut. Naj­ Obična geometrija. koji nastaje kad zanih događaja. također ima izvanrednu važnost. dok je ostali dio bez naoblake. To je prva sretna Međutim. pa je i rad s nji­ Međutim. ali uvijek ima dana kad je vedro i kad 8 . a negdje rjeđi. tako nije bilo uvijek. teže i kompliciranije. postoje sistemi geometri­ okolnost. kušaja mjerenja vremena i orijentacije Srećom se naziva ono što nije uo­ ne bi se mogao upoznati s problemima bičajeno u svakidašnjem životu. on ne bi mo­ koraci ne bi nikad bili svladani. da nije bilo Bez promatranja pravilnog ritmičkog astronomije. nesigurni kretanja Sunca i zvijezda. jer da je Zemlja potpuno po­ je u kojima Pitagorin poučak nije to­ krivena oblacima. istoka i zapada. vjeka. pitanje je da li bi razvoja osim potpunog uništenja čo­ ikad ustanovio smjerove sjevera. Pitagorin poučak mu će se prirodne pojave moći protu­ kaže da je kvadrat na stranici AC je­ mačiti i predskazati.) pokriven oblacima. može se jele su da je astronomija postala ide­ shvatiti kao geometrija u kojoj je Pitaalna početna točka za čovjekov glavni gorin poučak točan. oblaci se pomiču. čan. Da čovjek nije ne može spriječiti takav snažan tok imao te mogućnosti. U svakom trenu­ stoljeća. u kojem se svijet dnak sumi kvadrata na stranicama neće više predstaviti kao pozornica za AB i BC. juga. One su isto tako u skladu tku polovina Zemlje je pokrivena obla­ kao obična geometrija. čni pokrov negdje češći. probno.

Budući da je taj oblačni pokrov djelomi­ čan i nestalan. Dolje: Snimak dijela Zemlje pokri­ vene oblacima u trenutku snimanja kamerom smješte­ nom na raketi. 9 . On o tome ne bi ništa saznao da je Zemlja potpuno pokrivena oblacima kao planet Venera. mogao je već primitivan čovjek gledati iz bilo kojeg područja Zemlje u nebo i steći osjećaje za vrijeme i orijentaciju.Gore: Kretanje oblaka iznad južnog dijela Grčke.

U takvim se slučajevi­ ma mora upotrijebiti Riemannova geo­ metrija. U stvari.) Je­ dna metoda može biti s ravnalima. Neka je S mali izvor svjetlo­ sti. Ovo nam donosi drugu sretnu okol­ nost. možemo se pitati: koliko mora biti velik fizikalni trokut da prestane biti približno pravi po Pitagorinom poučku? Veći od Zemlje. "prava" geometrija je kompleksna Riemannova geometrija. da li je naša pretpostavka ispra­ vna? Da li svjetlost stvarno putuje pravocrtno? Točan je odgovor ne. kad se približavamo problemima koji se odnose na najda­ lja područja svemira. ali je očito da se samo mali trokuti mogu izraditi ravnalima. Ovo se može prikazali eksperimentom na slici 1. sve dužine sadržane u svakodnevnom ži­ votu i problemima mjerenja dovoljno su male da nam dopuštaju da se oslo­ nimo na običnu geometriju. Ovo prvo arapsko izdanje Euklida pokazuje da Pitagorin poučak vrijedi za sve pravokutne trokute. a da su druge više intelektu­ alne ekshibicije ili izmišljotine mašte. tako da strane trokuta mogu biti određe­ ne svjetlosnim zrakama emitiranim u vrhovima. od Sunčevog sustava ili možda kao Mli­ ječni Put! Samo. Na primjer. koja je dala doprinos čovjekovoj intelektualnoj po­ javi.Još su mezopotamski matematičari poznavali mnoge slučajeve u kojima je kvadrat na najdužoj stranici pravokutnog trokuta jednak sumi kvadrata na dvije kraće stranice. kao upo­ zorenje da je od svih mogućih sistema euklidska geometrija jedino "prava" ge­ ometrija. Odgovor je: euklidska geometrija. Euklidska geometrija se ne može pri­ mijeniti na fizikalni svijet ako je trokut ABC vrlo velik. Svjetlo iz 10 . takozvani točkasti izvor. S druge strane. Možda je najbolje da započnemo pitanjem: kako u fizikalnom smislu možemo opisati trokut. zraka svjetlosti emitirana iz točke A. Ali ovaj pogled je potpuno neispravan. Ali. smetnju razvoja matematike uopće. Mnogi smatraju da je ovo pojednostavljenje dobrodošlo. problem formuliranja Riemannove geometrije omogućio bi jednu jaku. Moguće je matematički dokazati da se Riemannova geometrija neće ra­ zlikovati od euklidske geometrije uvi­ jek kada su dužine male. Mo­ žemo napraviti početnu pretpostavku. Ako ovo ne bi bilo tako. Treća sretna okolnost. Na sreću. Postavlja se pitanje. najteže se objašnjava.1. a ne kompliciranije geometrije Lobačevskog i Riemanna. geometrijske za­ mršenosti postaju izrazitije. Za opisivanje dale­ ko većih trokuta upotrebljava se u pra­ ksi metoda sa zrakama svjetlosti. S takvim ćemo se problemima sresti u poslje­ dnjem poglavlju. (Postojanje trokuta je bilo uze­ to samo po sebi u gornjoj tvrdnji. A bez matematičkog oruđa čovjek bi po­ stigao malo. tako se naj­ kompliciranija geometrija može svesti na običnu geometriju. da upozna svijet koji ga okružuje. da svjetlost putuje pravocrtno. a primljena u to­ čki B opisuje siranu AB trokuta ABC. a vjerojatno nesavladivu. koja se geo­ metrija mora upotrijebiti u rješavanju problema u svakodnevnom životu.

dok se A. svijetla ploha na ekranu počinje se ponovo povećavati. U astronomiji su zaista strane trokuta često veće od bi­ lijuna kilometara. kad otvor postane ma­ nji od ove vrijednosti. Ali. nego je također dovoljno točna da se upotri­ jebi za konstrukciju mnogih optičkih instrumenata. Prikaz tro­ kuta sa zrakama svjetlosti je nužno nepotpun. pretpo­ stavka da se svjetlost širi pravocrtno vodi u neznatne pogreške. Ne možemo pri­ kazati trokut u kojem su vrhovi idea­ lizirane točke . Ali pod uvjetom da nas se ne tiče prolaz svje­ tlosti kroz vrlo male otvore. premda se udaljeno tijelo i promatrač mogu kre­ tati u suprotnim smjerovima. On može. zbog svojih velikih udaljenosti.njega pada na ekran u B poslije prola­ ska kroz otvor na neprozirnom zaslo­ nu u A. B i C ne mogu se odrediti unutar udaljeno­ sti od oko 0. Ako svjetlost putuje pravocrtno.01 milimetar. pojavila se iz golemih udaljenosti zvi­ jezda i galaktika.1 Iz točkastog izvora svjetlo prolazi kroz otvor na ne­ prozirnom zaslonu do ekrana. mikroskop i fotografske aparate. posta­ vljajući mu problem dovoljno težak da potpuno vježba svoje umne snage. dakle. Nešto kasnije. Na početku O je u O1 A je u A1 B je u B1 tako da A i B leže u istom smjeru gledano od promatrača. Ovo. O je u O2 . predstavlja čovjekov treći dio sreće. Kut pod kojim gleda promatrač vrlo udaljeno tijelo izgleda da se gotovo ne mijenja. ali pod uvjetom da otvor ostane veći od 0. za mnoge prakti­ čne svrhe. Uprneprozirni zaslon ekran kos tome. A ova jedno­ stavna slika nije samo dostatna za određivanje položaja i udaljenosti Mje­ seca. koji se kreće istom brzinom kao A i B. planeta i zvijezda.01 milimetra u promjeru. ali ne tako težak da ga sasvim odvraća. u kojima su sluča­ jevi pogrešaka veličine milimetarskog reda razumljivo potpuno zanemarive.) Očito je da će se smjer od O do udaljenijeg objekta B promijeni­ ti mnogo manje nego smjer od O do mnogo bližeg objekta S. A je u A2. Tada počinje po­ većanje osvijetljene površine. Sunca. Pokus pokazuje da je stvarno tako. 11 . U slici 1. osvijetljena površina na ekranu će se smanjivati kad se smanjuje otvor na neprozirnom zaslonu.Euklidove apstrakcije imaju položaje a ne dimenzije. B je u B2 (Udaljenosti A1 do A2 . Ako je svjetlo zaista putovalo pravocrtno. ostaje činjenica da fizikalni trokut neće nikad biti određen s apso­ lutnom preciznošću. uključujući teleskop. B i O kreću istom brzinom. Četvrta okolnost koja je pomogla razvoju ljudske inteligencije. To se događa sve dok se promjer otvora ne reducira na oko 0. ali po stazi koja nije paralelna s njiho­ vom. veličina plohe svjetlosti na ekranu će se stalno povećavati ako se povećava otvor na A. Ali za najveći broj praktičnih svrha ova neodređenost vr­ hova je nevažna kad su strane trokuta tako enormno velike.01 mm. Prema učenjacima antike zvijezde. pretpostavka da svjetlost putuje pravocrtno postaje pregruba ako ona prolazi kroz otvore od 0. jer položaji vrhova A. O je oznaka za promatrača. reducirati vrlo složeni put po kojem svjetlost stvarno putuje na vrlo jednostavnu sliku.2 A i B su dva objekta koji se kreću istom brzinom po paralelnim stazama. B1 do B2 i O1 do O2 su iste. Prema tome. formi­ raju jednu prividno stalnu pozadinu pozadinu takozvanih zvijezda stajaSlika 1. Posljedica je slijedeća.01 ili manje milimetara u promjeru.

sve nam se one na bilo kojem mjestu mogu slagati oko projiciraju na sfernu površinu okre­ položaja a. Mjesta gdje svjetlo iz problema tražilo je koncentraciju na­ A do O.2 Slika 1. beskoj sferi. itd. od posebne stari su astronomi pojednostavnili važnosti astronomu. Na slici 1. Slika 1.mogli su se vi­ ne bi nikad imao mogućnosti da se ori­ djeti plamenovi. Ali tada matematika njega stvarno dolazi iz A. problem je pokazao da ima matračevo oko je sasvim nesposobno. Jedan od nikad pronašli mogućnost da odrede prvih grčkih pogleda bio je da veliki kretanje Zemlje. strek ostvarenju najvećeg napretka. To je bilo idealno kao pod. rješenje ovog ograničenog galaktike i drugo. b. ta. koja ima svoj centar da od nekoliko tisuća godina. C itd. B. jentira. označena su kao a. b. C do O i D do O pro­ pora najboljih intelekata tokom perio­ bija veliku sferu. znatno se ne mijenjaju. a A.na nebeskoj sferi. c. b. istu težinu. c i d. vidi u dva različita momenta bli­ ži (A) i vrlo daleki (B) objekti koji se kreću jednakom brzinom uzduž paralelnih sta­ za.3 pro­ cijeli problem na diskusiju kretanja matrač O je na Zemlji. c itd. i ne mislimo na njihove relativne uda­ Zbog toga se svi promatrači na Zemlji ljenosti među njima. B do O. Osim loga. Možemo reći da a. Bez te stalne pozadine oni ne bi nebo zaista realna sfera. 12 .zvijezde.čica. Istina je da bi bio prije rije­ da odredi da li svjetlost koja dolazi do šen da je bio lakši. C i D promatrač na Zemlji ne bavi se njihovim udaljenostima. b. ali je bio dovoljno žilav da ze na sferi. ocijeni snagu čovjekove misli do kraj­ predstavljaju projekcije astronomskih njih granica. B. C i D su samo Zemlje.rupe su bi nam izgledao nepomičan. c i d . pa čovjek predstavljale zvijezde . Važno je da položaja astronomskih objekata.3 vrlo velika u odnosu na Zemlju.3 U opisivanju prividnih položaja objekata A. Ovakav utisak je iluzija. Zamislimo da je sfera na slici 1. Pro­ U stvari. Ovo daje prednost jer. koja se kreće. B. umjesto da nastoje Donekle je naivna koncepcija o ne­ odrediti kretanja svih tijela svemira. c i d. Kroz rupe u štitu . ako je proma­ poslužiti kao odskočna daska za na­ trač zainteresiran samo za opisivanje predak moderne znanosti. u O. Mjeseca. c. uvijek bila a i još je. Bez te naoko nepro­ sferni štit zaštićuje Zemlju od udalje­ mjenljive pozadine nema smjera koji ne vatre. Sunca i plane­ udaljeni astronomski objekti . b. točke Kad gledamo zvijezde prostim okom a. praktičkih granica). kada promatrač O Nebeska sfera mijenja svoj položaj na Zemlji. Zato. C i D ili nije bila u takvom stadiju da bi mogla dolazi iz a. na kojoj se nalaze sve zvi­ kako to nastoje današnji astronomi. Dapače. itd. On treba samo da odredi njihove projekcije .objekata A. bolje problem nije bio tako težak da ga se nije je za njega da misli da se svi oni nala­ moglo riješiti. b. na sferi. pa su stari astronomi vjerovali da je Kako promatrač (O) na našoj Zemlji. na sferi (unutar nute kugle.a. B. jezde.

Potonja poziti­ vno zahtijeva da uzmemo u obzir da se Zemlja vrti. Uz veliku geometrijsku ri iz O prema q. Ako stoje dvije moguće točke prema kojima smo pripravni da prijeđemo iz euklidske kamera može biti usmjerena da bismo geometrije ne samo na velike udaljeno­ načinili fotografiju kakva je pokazana. pod uvjetom da cu Pp.5 povuče projekciju u smje- Elementarni udžbenici katkada na­ vode da se nebeska sfera zamišlja be­ skonačno velikom. Nju možemo usmjeriti prema q kao da je nepomična. ovi tragovi Vrtnja Zemlje postaju dijelovi kruga. Ako usmjerimo kameru prema sjever­ noj točki uz ispravni nagib. dni položaj zvijezde vraća se u a. naša kamera. obična euklidska geometrija za­ htijeva da tumačimo naša promatranja nebeske sfere u obliku vrtnje Zemlje.3. Možemo tada samo za­ pojaviti utirući kružnu stazu na nebe­ htijevati Kopernikovu nauku da se Ze­ skoj sferi sa centrom kruga na prav­ mlja okreće oko Sunca. ali ne smije biti mnogo veća. Poslije potpune rotacije. Poslije polurotacije. 13 . a po­ tom da težimo euklidskoj geometriji. One ostaju nepomične. kao što su objekti B i D pokazani na slici 1. Kada dugo izlažemo fotografsku ploču u jedno područje noćnog neba. a ne obratno. Ovo je sasvim ne­ točno. kako se često od toga polazi. Međutim. a da se nebo vrti samo iz južne hemisfere. uz zapanjujuću geometrij­ sku kompliciranost. kako je poka­ U bilo kojem trenutku zvijezde stva­ zano na slijedećoj stranici. možemo opravda­ ovih razmatranja. Zato je netočno zamisliti da se svi astronomski objekti nalaze na nebeskoj sferi. Kad u kasnijem poglavlju bu­ Rotacija Zemlje nema efekta na to­ demo raspravljali o problemu kretanja čke p i q. koje su vrlo udaljene od Mliječnog Puta. Ove obične ili vrtnje Zemlje. zahtjev se ne bi (U stvari.ška da je Zemlja ravna ploča hirovito leži u činjenici da se zamišlja kako se može udružiti pojam ravne ploče Zemlje s običnom geometrijom. prilaz složenoj komplek­ nebeska sfera vrlo velika u odnosu na snoj geometriji dozvoljava da kažemo da Zemlju. ovaj prikaz je pod uvje­ stavljaju produženje osi Zemlje. U slici 1. Zaključak nije teško ili dva sata pokazuje da se cijeli ovaj donijeti. moraju se očito uzeti da leže izvan nebeske sfere. Ro­ na Zemlji. Sasvim slično. Prividna vrtnja nebe­ što je rotacija nebeske sfere u supro­ ske sfere nastaje zbog stvarne rotacije tnom smjeru oko osi p i q. Najvažnije svojstvo pojavljuje se iz U stvari. jer je nom poučku. ako se usmje­ mogao ostvariti. bit će zaklonjena Ze­ zamršenost moguć je pogled na Zemlju mljom. a O je promatrač. U stvari.) oko nje. Me­ Zemlje oko Sunca. zvijezda će naročito uvedena naša geometrija ima se pojaviti skrećući prema a1 Kutovi jednostavan oblik baziran na Pitagori. Galaktike. Ovo je. svi ovi lukovi su dijelovi kružnica koje Opažanje prostim okom tokom jednog imaju isti centar. privi­ se Sunce okreće oko Zemlje. iluzija. ona može biti tako velika kao Mliječni Put. uzrokuje točno isti prividni efekt kao naprotiv.O 1 O b i pO a potpuno su jednaki. upravo onako kako zahti­ jeva da uzmemo u obzir da se Zemlja kreće oko Sunca.4 P i Q su geografski lik kreće u odnosu na lokalnu okolinu polovi Zemlje. To je kao da se cijela ne­ tacija Zemlje oko njene geografske osi beska sfera pomicala naokolo. Ako promatrač O no prikazati da je Zemlja ploča! Pogre­ na slici 1. Ne smijemo zamisliti da je tako velika da obična euklidska geometrija prestaje biti pravomoćnom na njenoj površini. Ona će se stavna situacija. točke koje leže uz ravnu liniju pred­ Strogo uzevši. zvijezda u a se kreće. vrtnja ili rotacija Zemlje uzrokuje da zvijezde ostavljaju tragove na ploči. pojavit će se jedno­ đutim. sti nego i na lokalne. raju određeni lik na nebeskoj sferi.

tako ma­ lom da se ne uočava prostim okom. Mjerenje položaja na nebeskoj sferi Za pojedine zvijezde je važno da postoji neki način određivanja točnih prividnih položaja na nebeskoj sferi. Jedini način da se ovo posti­ gne jest. koje je objektiv bio usmjeren u točku sjevera. Mnoge od najinteresantnijih zvije­ zda su slabog sjaja. koje se mogu zapaziti s jednim snažnim modernim teleskopom. ali ne zato što su one u stvari male. kada je suočen s problemom identifi­ kacije jedne od milijuna slabih zvije­ zda. da se odredi precizan položaj. Kada astronom otkrije jedan neobičan slučaj i želi o njemu izvijestiti svoje ko­ lege. kao što smo upravo spo­ menuli Polarnicu. Bilo bi daleko podesnije ako bi se jedna svijetla zvijezda nalazila točno u p. Mali je broj najsjajnijih zvijezda ozna­ čen imenima. u kojima točnost unutar jednog stupnja nije od neke va­ žnosti. on mora imati neke podatke. Zemljin sjever­ ni geografski pol. Canopusa i druge. Drugim riječima: smjer pola p nebeske sfere određuje točke strana svijeta. nego zato što se one nalaze na velikoj udaljenosti od nas. koji moraju biti vrlo precizni. To je smjer uz koji on mora putovati da dođe do P. da se može točno odrediti zvijezda na koju je on mislio. imali povoda da se zahvale za podatak koji im je dala ova najkorisnija zvijezda. a svaki astronom točno zna gdje treba tražiti Polarnicu. q Slika 1. On ih pronalazi po svom sjećanju na poznati dio neba. Slika 1. Sada nema ni jedne. po najkraćem putu. 14 .Fotografija noćnog neba snimljena s dugom ekspozicijom i kamerom.5 Uzimajući projekciju smjera p na horizontalnu ravninu. promatrač Q dobiva smjer sjevera ON. Ali se zvijezda Polarnica nalazi oko jedan stupanj da­ leko. kad su se izgubili u bespuću. Ali je razumljivo da on ne može ovisiti o svojoj memoriji. pokazuje da zvije­ zde ostavljaju tragove u obliku lukova kružni­ ca koje imaju zajednički centar. Arctura. Zbog rotacije Zemlje Polarnica se okreće po vrlo uskom krugu. dobiva smjer ON.4 Rotacija Zemlje oko PQ tumači pri­ vidnu vrtnju zvijezda (u suprotnom smislu) oko pq. Za sve praktične svrhe. može se ova zvijezda upotrijebi­ ti za određivanje promatračeva smjera sjevera. ap=pa1 a1 a ru p na horizontalnu ravninu. Vjerojatno su mnogi ljudi u ne­ koj prilici. Cappelu.

nwich zvjezdarnicu siječe ekvator. Prije no što prijeđemo na raspra­ Položaji na površini Zemlje normal­ vljanje o određivanju astronomskih no su određeni geografskom širinom koordinata ili položaja. dok kut dužine. Tri veličine nešto reći o mjerenju kutova. kod koje je određivanje položaja na površini Ze­ ravnina kroz polarnu os i staru Gree-.podijeljen u 360 jednakih dijelova. označit ćemo ekvator njenu geografsku širinu sa S. uzmimo ravninu stupnjeva. Nema geografske dužine veće od 180°. X je izabrana točka. Što ako točka B bude pala dijametralno nasuprot od X? Da li će se geografska dužina pisati 180°W ili 180 E? Odgovor: ispravno je jedno i drugo. Ukratko: točno određivanje položaja zvijezda je osnov za izmjenjivanje podataka među astronomima. tada će se geografska dužina označiti sa E. označena sa P i Q. Drugi dogovor se odnosi na kut BCX. primjer 110°E.6 centrom C. po je čovječanstvo bilo dugo upoznato. BCX daje njenu geografsku dužinu. U praksi se kutovi mljin centar. Krak napravi polarna os siječe površinu Zemlje u jednu kompletnu rotaciju kad ponovo dva pola. Da obično mjere prema skali na kojoj je odredimo geografsku širinu i geograf­ cijeli okret . Kako je nacrtano na slici. s kojim ljeća za X je bila prihvaćena točka. C je Ze. ako je na južnoj hemisferi. od tri do četiri . (Ima još jedan sistem mjekoja prolazi kroz A i kroz polarnu os. Kako je ona izabrana? Prije mnogo godina razne godine. polarna os Ovo nije sasvim završeno. Kut ABC nam sada daje Princip definiranja geografske širine i geografsku širinu točke A. primjer 110°W.6 se nalazi u položaju OA. Zato je naš problem da odredi­ vnina kroz njihove glavne gradove si­ mo položaj stalnih točaka na površini ječe ekvator i polarnu os. Istina je da se sve zvijezde kreću. na primjer 50°N. jer međunarodnom sporazumu. već spomenutom. Ovo je vodilo priličnoj konfuziji. bit će korisno i geografskom dužinom. Krajem prošlog sto­ sfere. da se slika zvijezda u biti ne mijenja. polarna os i iza­ brana točka na ekvatoru. Ovo je vrsta problema. Pomi­ igraju odlučnu ulogu u određivanju čni ravni krak OB ima osovinu u O. tako precizan da ne dođe do moguće zabune s bližim zvijezdama. Potrebna su još dva daljnja dogovora. jer za kraći period vremena.dođe u položaj OA. Na slici 1. na sjevernoj hemisferi. označit ćemo njenu geograf­ sku širinu sa N. mlje sasvim slično. B leži zapadno od X. Na početku geografski ekvator. Ako je A. Zatim. točka koju želimo odrediti. dok nema geografske širine veće od 90°. ove se promjene mogu zane­ države odabirale su točku kod koje ra­ mariti. Problem je vrlo pojednostavljen sretnom okolnošću.Ako je B na istočnoj strani od X. geografske širine i geografske dužine: da se može vrtjeti oko O. Posljednje geografsko pitanje odno­ si se na izabranu točku X.jedna kompletna rotacija sku dužinu bilo koje točke (ovdje je to­ . Ta ravnina siječe ekvator u B. a da se njihovi prividni položaji u međuso­ bnim odnosima slabo mijenjaju. odnosno 50°S. spojimo A i B i odabranu točku X sa Slika 1. pa je geografska dužina zato označena sa W. čka označena sa A).

no on nas pliciran rad ali. (Veliki jatno prije 5000 godina u mezopotam. Četiri moguće ravnine rjeli sistem kutne mjere. moguće je izabrati ra­ brojem koji je općenito upotrijebljen vninu kroz promatrača na beskonačno kao stalna baza u računanju. Podjela na 360 dijelova recept za određivanje položaja ili koor­ bila je mnogo zgodnija za ljude stare dinata na nebeskoj sferi slijedeći: defi­ Mezopotamije nego danas za nas. koji se definirali geografske koordinate.renja kutova u široj primjeni. nemamo snage da ga izbacimo. Uzmimo veliki krug računanje.7. a to znači su oni uzimali 60 kao stalnu bazu za kroz promatrača. skim i američkim jedinicama linearnih (4) ravnina Mliječnog Puta. Na prvom 16 . uvijek će upotrijebimo sistem širine i dužine. Isto određuje upotrebom libele. takav apsurd se pokazuje u podjelama (2) ravnina koja je paralelna s ra­ dana u 24 sata. netko dva vrlo ozbiljna nedostatka. gdje god su ljudi spo­ centar sfere. Tada kojima su veličine mjerene. Nemogućnost čovjeka da se Slučaj (1) poznat je kao altazimutaloslobodi nezgodnih običaja osobina je ni sustav ili horizontski sustav. Bilo bi daleko kazano na slici 1. može se postići još veća polarnu os. mjera. a mi. održati jednostavan i zgodan odnos s U principu. Pod zovu minute. Sve možemo postići ako preciznost uzimajući decimalne dijelo­ uzmemo ravninu ekvatora. da. kroz centar C. prednost da se horizontalna ravnina Ali. Tako je naš žno 360 dana. a ima koja može voditi do njegova uništenja. a elementarna izraču­ izabranom točkom na njemu. koja se da. u praksi. Mezopotamci jesu: su nam nametnuli broj 60. također. mnogo načina. a ravnina na kojoj bio podijeljen i u drugim kulturama u takav krug leži neophodno presijeca razna vremena. kako je pri­ način vrlo je nezgodna. u kojem bi očekivao da je ovo ekstremno kom­ je jedinica jedan radijan. On ima. jednostavno možemo se moći mnogo lakše odrediti. premda je krug na površini sfere. Ova Podjela kruga na 360 jednakih di­ će sjeći sferu u velikom krugu. jedinice u sferu u izabranoj točki na krugu. Ova linija predsta­ bolje podijeliti jedan kompletni okret u vlja polarnu os. odrediti bilo koju ravninu kroz C.krug je jednostavno bilo koji krug naj­ skoj kulturi. Imat ćemo tada miliokrete ji na sferi i definirao ekvator zajedno s i mikrookrete. a svaka minuta je podi­ uvjetom da možemo definirati ekva­ jeljena na 60 jednakih dijelova koji se tor. navanja će sadržavati kutove koje će Još bolje. vanju položaja na nebeskoj sferi. jer nirana ravnina kroz centar. 60 minuta i 60 sekun­ vninom ekvatora Zemlje. nije potrebno u početku definirati zovu sekunde. sada imamo sve 1000 jednakih dijelova. Međutim. i povučemo pravac kroz Odluka da se kutovi dijele na ovaj C okomito na ovu ravninu. pokazalo u britan­ (3) ravnina kretanja Zemlje oko skom monetarnom sistemu i u britan­ Sunca. kojeg jelova bila je najprije načinjena vjero­ možemo označiti kao ekvator. To se. koja prolazi ve jedne sekunde.) Izabrana točka na ekva­ znali da trajanje godine iznosi pribli­ toru mora se još definirati. če­ Čini se da je lakše postići da ljudi tiri su prikladna i moguća načina da lete u svemir nego mijenjati naš zasta­ se to ostvari. dok mi upotrebljavamo u kojem ova ravnina siječe nebesku deset.) Stupanj je podi­ biti još ograničeniji nego kada smo jeljen na 60 jednakih dijelova. a kao opće pravilo. koja je cvjetala u dolini većeg promjera koji se može nacrtati između dvije rijeke. Očito. izgle­ (1) horizontalna ravnina. temelji mogu ovdje ne interesira. a svaki takav što je potrebno da bi se odredili položa­ dio u 1000. u stvari. vratimo se našoj temi o određi­ vrlo lako odredi. međutim.

samo je isječak tog meridijana. Gornja karta (iz 1650. . Uski trag od mjedi. koji vodi od zgrade kojom prolazi grinički meridi­ jan.Stoljećima su razni kartografi oda­ birali različite meridijane od kojih se mjerila geografska dužina. godine) imala je kao glavni meridijan onaj koji je prolazio Cape Verdeom Međunarodnim dogovorom sada se geografske dužine izračunavaju od meridijana zvjezdarnice u Greenwichu.

Ovo znači da se ni jedna zvijezda ne može upotrijebi­ ti za određivanje temeljne točke. Znači.mjestu. kao na slici 1. Kao jedan osnovni metod za katalogiziranje položaja zvijezda altazimutalni sustav ili horizontski sustav očito je neupotrebljiv. Ovaj je oslobođen od nedosta­ taka koji se javljaju kod horizontskog sustava. u nekom trenutku ostati također na njemu u bilo kojem dru­ gom trenutku ili dijelu dana. Sve što se treba učini­ ti jest da se nađe smjer jednog od po­ lova i povuče ravnina okomita na taj smjer. lako definirati. može­ mo odabrati onu koja leži prema jugu. jest tra­ ženi ekvatorski krug. koji ima ravninu paralelnu s ekvatorom Zemlje. Zato takvu točku moramo izabrati po geografskom kriteriju.8. može odabrati kao polazna točka. Ova procedura ima dublji smisao. koja leži na ekvatoru. Za razmatranje drugog nedostatka. a veliki će krug u kojem ravnina siječe nebesku sferu prema tome biti za sva­ kog promatrača drugi. Kako je ovaj izbor ostvaren u praksi. Svaki promatrač ima svoj vlastiti sustav. Situacija je ta­ kva da će bilo koja zvijezda. na kraju. moramo se prisjetiti da za svakog datog promatrača horizontalna ravnina siječe nebesku sferu u horizontu. Zato su položaji. Do sada smo se bavili samo mjere­ njem položaja zvijezda. Nijedna zvijezda ne stoji neprekidno na horizontu (osim za pro­ matrača koji se nalazi na jednom od geografskih polova). dok promotrimo slučaj (3). Zbog toga se bilo koja zvijezda. bez koje položaji ne mogu biti definirani. horizontalne ravnine neće uo­ pće biti paralelne za sve promatrače. u kojem ravnina siječe nebesku sferu. Problem je bio . Zvi­ jezde izlaze iznad horizonta i zalaze ispod njega. Krug. Pogledajmo slijedeći slučaj (2). jer znači da rotacija Zemlje uzrokuje da se svakog časa položaji astronomskih objekata polagano mijenjaju. a ne po astro­ nomskom kriteriju: na primjer. koje svaki promatrač mjeri iz svog samostalnog sustava. tu nema zajedničkog podudaranja o načinu po kojem su točke na nebeskoj sferi smještene. opisat ćemo kasnije. koja leži na ekvato­ ru. različiti za svaki dio dana. a temeljni krug je. Drugim riječima: rotacija oko polarne osi ne uzrokuje promjenu širine zvijezde ako se mjeri u ovom sustavu.

jer Mjesec i planeti leže približno rotacija uzrokuje da se Sunce (i cije­ u istoj ravnini. nekoliko go­ mlji ima jednako trajanje dužine dana. Što to znači za jednog promatrača Da bismo ovo razumjeli. sustav za mjerenje njihovih položaja. Od Y preko Z do X Sunce se nja. samo se dužine mijenjaju u prvoj Dnevna rotacija Zemlje je jednaka aproksimaciji.) Točke Y i X označuju žine mijenjati s vremenom. je. na nebeskoj sferi padaju približno na Samo Sunce će se kretati okolo po ekliptiku. U va horizonta pa ovaj dio njegova privi­ stvari. da se Sunce. jer ova tije­ tada označuje mladenački ili proljetni la neprekidno mijenjaju svoje položa­ ekvinocij. Sunce se jednostavno kreće po dnog kretanja odgovara promatračevu ekliptici. Ta je situacija prikazana na ma­ dan jednak noći. Od X do Ovo znači. IX. poka­ najprije podsjetiti da se Zemlja kreće zano je na slici 1. Samo će se njihove du­ će po ekliptici. jer se prividno kre­ približno nula. dina. nejednake. a noć kraću. Suprotna točka od D 19 . Zbog toga je slučaj (3) rotaciji nebeske sfere u tolikoj mjeri. Kada se Sunce nalazi na Krug slučaja (2) i slučaja (3) sijeku ekliptici između C i D. III. Zemaljska dnevna nje. ako se ekli. zvijezde održavaju nepromijenje­ Kaže se da K označuje položaj Sunca ne pozicije. a u dijametralno suprotnu to­ s vremenom.sustav. Pretpostavimo da Sunce leži ka. dok sektor između D i B daje dan od tih dviju točaka zove se proljetna duži. duž zvijezda dobivamo samu eklipti­ Dužine dana i noći su općenito ku. planeti će uvijek imati širinu kraju jednog dana. Ovo znači da. smjer pravca po­ Sunčevog prividnog kretanja odgovara vučen od Zemlje do Sunca se mijenja. Jedna dana. njegov smjer je okomit na smjer jedna od dviju prilika u godini kad je pola. Sunce leži uvijek na ekliptici. promatračevu trajanju dana. kada svako mjesto na Ze­ kraćeg perioda vremena. Prema tome. Drugim riječima. dan. smjer pola. Na suprotnoj strani od K. (Sunce se stvarno ptički krug upotrijebi za određivanje ne vraća sasvim u polaznu točku na položaja.pojednostavljen činjenicom da tokom lom crtežu. pomiče u odnosu na zvijezde. Ova ravnina siječe nebesku sferu u su nepomični . Kad je Sunce Točka D pokazuje proljetni ekvinocij. izlaz i zalaz Sunca. Ako upotrijebimo slučaj (2) kao ta točka označuje jesenski ekvinocij. dok je Z položaj Ekliptika se određuje iz promatra­ podneva. Ako upotrijebimo slučaj čku od K oko 22. u K.ponovo altazimutalni krugu poznatom pod imenom eklipti. proma­ interval vremena leži u ravnini te sta­ tračev zenit i njegov horizont smatrani ze. Ako Mjerenje položaja Mjeseca.malom krugu AXYZ. noć je duža od jedan drugoga u dvije točke. Sunce dolazi u K oko njihove širine i dužine će se mijenjati 21. podesniji nego slučaj (2) ako je u pi­ da sudjeluje u prividnom dnevnom tanju opisivanje položaja tijela unutar kretanju nebeskih tijela. a u C na dan zime. Sada se pojavljuje pojednostavlje­ na ekliptici u A. a označena je tradicionalnim je u B na dan ljeta. Zato njihovi položaji la ekliptika) okreće oko polarne osi. i planeta je mnogo teže. Ti se položaji mijenjaju iz dana u gdje se dva kruga ponovo presijecaju.9. u nalazi iznad promatračeva horizon­ pravom smislu riječi. gledano sa Ze­ Y Sunce se nalazi ispod promatrače­ mlje. Sunca je smjer pola uzet da označuje sjever. znakom K na slici 1. moramo se koji živi na sjevernoj hemisferi. Pri označavanju staze Sunca trajanju noći. (3). u jednom ili drugom ekvinociju. Sunce točka. Kako se Zemlja ta. koji neka za kraći trača (u točki O). tako da vrijeme uzeto za ovaj dio giba po svojoj stazi. Položaj proma­ po stazi oko Sunca. Sunčevog sustava.10.

oni neće imati trenutku? Naš crtež je nacrtan s ekli. moramo primijeniti slučaj položaja ili određivanjima koordinata. jer promatrača do D je promatračev za­ ova točka leži na dva fundamentalna pad. slučaj za Suprotno. koji znači da Sunce zalazi u za­ kruga kojih se dotiče.8 Ili možemo naći smjer pola pa po­ vući ravninu pod pravim kutom na tu polarnu osovinu.ekliptika ima prividno dnevno đen na promatračev položaj na Zemlji. Slika 1. smjer pola Slika 19 Nebeske dužine se mjere od proljetne točke (K). altazimutalni dopunjavala.7 Kao prvi korak u određivanju položaja na nebeskoj sferi možemo uzeti ekvator. smjer pola ekvatorska ravnina ekvator ekliptika 20 .10). u položaju podneva na dan smješten na Zemlji. Položaj će biti isti prema slučaju (3) imat će važnosti za u zoru jesenskog ekvinocija. Smjer od žiti jednako dobro za oba slučaja.slučaj (1). On označuje polarnu os. tnom ekvinociju definiran izabranom Izgleda da jedna stvar može zbu­ točkom za slučaj (2) i slučaj (3). protumačen na slici 1.11. (4). Zbog toga je po­ padnoj točki (a izlazi u istočnoj točki) ložaj Sunca među zvijezdama u prolje­ na dan ekvinocij a. a ne oko Sunca. također. Kroz njegov centar (C) povucimo okomiti pravac. od važnosti za jednog promatrača koji na bilo koji dan postoji neki momenat živi na planetu koji se okreće oko bilo kada se ekliptika nalazi u nacrtanom koje druge zvijezde. Ekliptika može te za svaki položaj na Zemlji. slučaj (2) daje iste rezulta­ naš crtež (slika 1. kretanje.označuje jesenski ekvinocij. položaju. Ako izaberemo točku K (kako je mira osnovni krug slučaja (4). ali oni neće biti na dan proljetnog ekvinocija. U stvari. položaji u ovom slučaju odnose Slika 1. niti. da još vidimo kako je određena izabra­ Centralna linija Mliječnog Puta for­ na točka za slučaj (2) kao i za slučaj (3). Prema pokazano na slici 1. Nebeska sfera presijeca ovu ravninu u krug nazvan ekvatorski krug. Da dobijemo sustav koji će biti jednako značajan za sve promatrače unutar Mli­ Vratimo se još jedanput mjerenjima ječnog Puta. ona će poslu­ tome. u ponoć promatrača na bilo kojem planetu unu­ na dan zimskog solsticija ili pri zalazu tar Sunčevog sustava.važnosti za jednog promatrača koji nije ptikom. U sustavu u kojemu promatrač Razmatrali smo prva tri sustava ko­ promatra svoj vlastiti horizont kao ordinata koja su se u značaju sve više nepomičan . Slučaj (1) je potpuno odre­ sustav . To je je­ dna od dviju točaka u kojima se sijeku ravnina ekvatora ravnina ekliptike. Ali u kojem odnos samo za Zemlju. Položaji ležati u pokazanom položaju samo u mjereni u ovom sustavu imaju poseban jednom trenutku u danu. Položaji izmjereni ljetnog solsticija. Ovo je.9).

10 Položaj ekliptike u podne sredinom ljeta (na sjevernoj polukugli Zemlje). Ovdje se vidi put pod kojim on siječe nebeski ekvator. upotrijebljeni su slijedeći ovo jedan sustav širina i dužina. Premda je ovaj sustav u 2 45° = 3 i tako dalje. Podijeljene u 24 intervala. slučaj (1). Prema tome. 21 . Zbog ro­ tacije Zemlje. na primjer i 30° nom. Za altazimutalni sustav. duži­ njegov osnovni krug se koristi jer ga je ne se zovu rektascenzije. sekunde. Važna karakteristika ovih sustava lako odrediti i jer je zajednički u svih je mogućnost pretvaranja koordinata zvjezdarnica na Zemlji. položaji astronomskih val ima 15°. nja. svaki inter­ ekliptike s krugom slučaja (2). one se mjere sijeku je oko 62°. koje bismo ozna­ (Posljednji je potreban jer se položaj čavali sa N ili S. Izražene na ovaj način. od tih je izabrana kao osnovna za slu­ a katkada različito. Za pretva­ stavljanje i orijentaciju astronomskih ranje mjerenja koji su dani u izrazima instrumenata. Slika 1. Kut pod kojim se ova dva kruga mjere na istok ili zapad. slučaja (2) u izraze mjerenja drugih Još nešto o slučaju (2). a također i vrijeme.11 Središnja linija Mliječnog Puta ili Kumovske Slame stvara galaktički krug. Jedna ja +30° ili -30°. U praksi. Krug slučaja (2) siječe zovu deklinacije. dužine mogu biti izražene u satima. odgovarajuće astronomske širi­ zimutalnom sustavu mijenja s vreme­ ne se pišu sa + ili sa -. bljen za određivanje geografskih polo­ žaja ovdje na Zemlji. Sunce i ekliptika se prividno okrenu u jednom danu oko kruga AXYZ. 30° = objekata su katalogizirani u skladu sa i h h slučajem (2).se na strukturu zvijezda galaktike u ili -30°. Umjesto širina. Taj je sustav i jednog sustava u koordinate drugog zgodan za upotrebu s obzirom na po­ sustava računskim putem. za usporedbu s ku­ samo od Proljetne točke i prema tome tom od oko 23.) Slika 1. Dužine se slično pišu.5° koji zatvara ravninu poprimaju vrijednosti od 0 do 360°. Premda je slučajeva. na primjer deklinacikrug slučaja (4) u dvije točke. U upotrebi je i vezi sa zemaljskom osi i prema tome sitnija podjela u lučne minute i lučne nema opće astronomsko značenje. treba uvesti dvije Ovdje moramo znati lokaciju proma­ male razlike kod astronomskih mjere­ trača na Zemlji. koji je u biti sličan onome koji je upotrije­ podaci. 15° = lh. širine se kojoj mi živimo. Pisane na ovaj način. Umjesto da se čaj (4). na primjer 30°N ili jednog astronomskog objekta u alta30°S. koji služi kao osnova za jedan od sistema nebeskih koor­ dinata.

5°. slučaj (3). ako je deklinacija od K. On je do­ voljan da se izračuna položaj u ekliptičkom sustavu. Crtane karte neba U stara vremena ljudi su podijelili zvijezde vidljive u njihovim područjima neba u grupe i svakoj grupi dali ime često ime jedne životinje. Kut je oko 23. 22 .Za ekliptički sustav. a služe da bi se lakše pro­ našli objekti na nebu. pod kojim se sijeku dva kruga. ako su poznate rektascenzija i deklinacija. Danas se pretvaranje iz slučaja (2) u druge slučajeve može obaviti goto­ vo trenutno pomoću elektronskih računara. dovolj­ no je da se odrede galaktičke koordi­ nate jednog objekta. Kut pod kojim ekliptika siječe osnovni krug slučaja (2) mora biti poznat. deklinacija ove točke je 0°. Ovdje moramo znati rektascenziju točke kod koje galaktički krug siječe osnovni krug slučaja (2). Za galaktički sustav.) Zajedno s kutom od 62°. slučaj (4). kako ćemo vidjeti u slijedećem poglavlju. Ove podjele na grupe ili konstelacije ili zviježđa još i danas su u upotrebi. Ekstremna brzina modernih računanja dopušta konstrukcije in­ strumenata. (Naravno. božanstva ili nekog junaka. koji omogućuju posebnu upotrebu altazimutalnog sustava referencije. ali uvijek treba imati na umu da podjela neba na zvi­ ježđa nema fizikalno značenje.

23 .Popis zviježđa ime Andromeda *Antila *Apus Aquarius Aquila Ara Aries Auriga Bootes *Caelum *Camelopardalis Cancer C a n e s Venatici Canis Major Canis Minor Capricornus *Carina Cassiopeia Centaurus Cephcus Cetus *Chamaeleon *Circinus *Columba *Coma Berenices Corona Australis Corona Borealis Corvus Crater *Crux Cygnus Delphinus *Dorado Draco Equuleus Eridanus *Fornax Gemini *Grus Hercules *Horologium Hydra *Hydrus *Indus *Lacerta Leo *Leo Minor Lepus Libra Lupus * Lynx Lyra kratica And Ant Aps Aqr Aql Ara Ari Aur Boo Cae Cam Cnc CVn CMa CMi Cap Car Cas Cen Cep Cet Cha Cir Col Com CrA CrB Crv Crt Cru Cyg Del Dor Dra Equ Eri For Gem Gru Her Hor Hyd Hyi Ind Lac Leo LMi Lep Lib Lup Lyn Lyr ime *Mensa *Microscopium *Monoceros *Musca *Norma *Octans Ophiuchus Orion *Pavo Pegasus Perseus *Phoenix *Pictor Pisces Piscis Australis *Puppis *Pyxis *Reticulum Sagitta Sagittarius Scorpius *Sculptor *Scutum Serpens *Sextans Taurus *Telescopium Triangulum *Triangulum Australe *Tucana U r s a Major Ursa Minor *Vela Virgo *Volans (Piscis) *Vulpecula kratica Men Mic Mon Mus Nor Oct Oph Ori Pav Peg Per Phe Pic Psc PsA Pup Pyx Ret Sge Sgr Sco Scl Set Ser Sex Tau Tel Tri TrA Tuc UMa UMi Vel Vir Vol Vul *Novijeg porijekla Na slijedećim dvjema stranicama nalazi se dekorativna karta neba koju je izradio Andreas Cellerius 1660. godine.

24 .

25 .

26 . gore. Crtež.Zvjezdane karte Karte na ovoj i na slijedeće dvije stranice prikazuju sva glavna zviježđa na nebu u osam sektora. prikazuje nebesku sferu ra­ zrezanu u osam sektora.

Slijedeći znakovi predstavljaju zvjezdane veličine čiji se sjajevi razlikuju za jedan stupanj skale.Skala prividnih zvjezdanih veličina Prvi znak predstavlja najsjajnije zvijezde. 27 .

prika­ zan crtežem u perzijskom ruKopisu iz 1650-tih godina. *na sljedećoj strani: Dio zviježđa Aquariusa. 28 .Zvjezdane karte Skala prividnih zvjezdanih veličina Prvi znak predstavlja najsjajnije zvijezde. Slijedeći znakovi predstavljaju zvjezdane veličine čiji se sjajevi razlikuju za jedan stupanj skale.

.

to­ čku presjecišta ekliptike i ekvatora? I. Zatim motrite na jednu pose­ bnu svijetlu zvijezdu na južnom dijelu neba sve dotle dok. Vaš smjer sjever-jug bit će tada određen s dovoljnom točnosti. dobit ćete jedan stalan smjer. Potrebno je izvrši­ ti veći broj noćnih promatranja na isti način s istom zvijezdom. Ukoliko želite. Sjednite približno koliko možete prema sjeveru od viska.1. premještaju­ ći svaki put svoj položaj malo desno ili lijevo od početnog. kako bi se on sigurno postavio vertikalno u mo­ gućim granicama. poglavlje ASTRONOMSKI INSTRUMENTI Vidjeli smo da je primitivan čovjek bio sposoban da razvije osjećaje za vri­ jeme i orijentaciju. U tom momen­ tu je Sunce u najvišoj točki . Možete poboljšati rezultat opažanjem neke svijetle zvijezde na način kako je pokazan u slici 2. štap. Sunce će tada biti na jugu. ako sebe zamisli­ mo da smo suočeni s istim problemi­ ma i da posjedujemo iste naprave kao naš primitivni prethodnik. Mje­ seca. zbog rotacije Ze­ mlje. datuma solsticija i ekvinocija? Kako ćete odrediti strane svijeta. Budući da Sunce bliješti. upotrebljavajući štap kao mjeru da izmjerite udaljenost od svog položaja do viska. ali samo zahvalju­ jući promatranjima nebeskog svoda. Sunce će tada biti na sjeveru. možda. Pretpostavimo da ste se nasukali na jedan pusti otok s jednim prijateljem. odrediti K. potreban vam je visak. (Ako je vaš otok na južnoj hemisferi. vaš smjer juga neće biti.2. neovisan o dobu dana i neovisan o tome da li je Sunce vidlji­ vo ili zastrto oblacima. zvije­ zda i planeta. Za bilo koju zvijezdu ovaj će omjer biti najveći kada se nalazite potpuno na sjeveru od viska. koristeći visak. možete li izraziti položaje Sunca. gdje je zvijezda prošla. Kako ćete prići određivanju vremena dana. Možemo shvatiti koliko je ovo istinito. ne prijeđe preko niti viska. Takav stalan smjer bit će označen objektom koji će uvijek ležati na jugu vaše primitivne promatračnice. Prvo treba učvrstiti štap u uspra­ van položaj. Sada izmjerite udaljenost AB i odredite omjer AB naprama BO (vaša izmjerena udaljenost od viska). Kada uzmemo u obzir složenost privi­ dnih kretanja Sunca. Kada omjer AB prema BO bude najveći. gdje linija od vašeg oka do udaljenog horizonta presijeca liniju viska. koristeći neke udaljene objekte. Zaključujući da vaš otok leži na sjevernoj hemisferi. a tako­ đer i točku B. dvije posude napunjene vodom i nešto pomoći vašeg prijatelja.) Okrenete li se sada Suncu. vjerojatno. Za vedrog dana će se neprekidno promatrati dužina sje­ ne koju baca štap. poglavlju? Odgovor je da vi možete obaviti sve ovo s vrlo malom spravom pod uvjetom da ne tražite pre­ veliku točnost. Neka vaš pomoćnik označi točku A na niti viska. pa možete na­ činiti sličnu seriju promatranja neke 30 . zvijezda i planeta. Mjeseca. izmjeriti kut između ekliptike i ekvatora i odrediti vlastitu geografsku širinu? Možete li. mora nas veoma začuditi koliko je on saznao najjednostavnijom mogućom opremom. postignut je točan položaj prema visku i udaljenom objektu. upotrebljava­ jući sustav deklinacije i rektascenzije opisan u 1. bilježeći trenutak kad je ona najkraća. prema tome zasljepljuje oko.drugim riječima ono upravo prolazi kroz naš meridijan. neka se sada visak postavi prema sjeveru. još sasvim točan. dužine godine.

Točnost astronomskih promatranja najviše ovisi o stupnju preciznosti astronomskih instrumena­ ta. Gore: fotografija pokazuje unutrašnjost kupole u kojoj je smješten teleskop od 508 cm promjera obje­ ktiva na planini Palomar. a to znači da ovisi o tehnološkom napretku. 31 . To je danas najprecizniji instrument za vizuelna promatranja kojim može raspolagati astronom. Li­ jevo: urođenici na Borneu upotrebljavaju okomit štap da bi izmjerili dužinu sjene koju baca štap osvijetljen Suncem oko ljetnog solsticija.

smjera kad se Sunce nađe u podne u najvećoj vi­ sini tokom godine. i smjera kad Sunce dođe u podne u najnižu visinu. Jednom. a štap baca sjenu pravo na sjever.) Dužina sjene štapa u podne malo će se razlikovati iz dana u dan. odrediti iz ovih promatranja. možete je upotrijebiti kao točku referencije za određivanje rektascenzija. također. izmjerite du­ žinu sjene što je on baca u podne sva­ kog dana. u kojoj se Sunce nalazi na dan proljetnog ekvi­ nocija. Kako. služe za određivanje geografske širine. po­ dne je. Ona će biti najduža na dan početka zime. momenat kad je Sun­ ce točno na jugu od vas.3 Kut između zemaljskog ekvatora i ra­ vnine ekliptike za polovinu je manji od gornjeg kuta.2.1 Metoda određivanja smjera sjever-jug pomoću viska. također. promatrati položaje Sunca u zoru ili svitanje svakoga dana. jer ovo je slučaj traženja smje­ ra u kojem je omjer AB prema 130 naj­ manji. Slika 2. proljetni ekvinocij. koji nastupa na oko pola puta između zime i ljeta. 32 . uvijek je isti. vidjet ćemo kasnije. možete raspoloviti liniju koja ih spaja da dobijete pribli­ žne smjerove zapada i istoka.2 Kut između promatrača. koji nastupa na oko pola puta između ljeta i zime. Slika 2. Kada vi znate točku. ili. a najkraća na dan početka ljeta. To je za vre­ mena ekvinocija. kolčićima i konopcem kojeg ćete upotrijebiti kao šestar. jer se on prividno kreće po ekliptici. vi znate K. Visak tada daje prihvatljivu to­ čnost određenog sjevera. kad odredite jug i sjever. ako želite veću točnost. upotrebljavajući štap posta­ vljen vertikalno u zemlju. ali bilo koja zvijezda koja se pojavi na istoku u mo­ mentu Sunčeva zalaza na dan jesen­ skog ekvinocija. Slika 2. broj dana koji proteknu između uzastopnog godišnjeg prolaza Sunca Slika 2. Ovo mo­ žete načiniti odoka. Zatim. Dužina godine može se. naravno. Tokom cijele godine Sunce će se pojaviti samo dva puta točno na istoku. prikazana na slici 2.svijetle zvijezde na sjevernom dijelu neba. i jesenski ekvinocij. Na pri­ mjer.4 Opažanja. jer K jednostavno označuje tu točku. (Još uvijek uz pretpostavku da je vaš otok na sjeveru od tropa. označuje gotovo točan položaj K. Sunce se ne zau­ stavlja u K u svakom slučaju. Kada ste odredili takvu zvi­ jezdu. Ako ste dovoljno ustrajni. možete.

što pokazuje da Zemljin ekvator zatvara kut od oko 23. kao u slici 2.jedan veliki kutomjer za mjerenje kutova. potrebnih za je­ dnu potpunu oscilaciju točke. Osim toga. također. Dužina godine. pokazuju maksi­ mum promjene u kutnoj visini Sunca u podne tokom godišnjeg puta. ukoliko možete konstruirati jednu jednosta­ vnu napravu koja bi smanjila blještavilo Sunca. linija koja raspolavlja kut između ovih položaja . Najviša i najniža oznaka. vi ćete svom pomoćniku davati znakove kada on treba da ozna­ či točke čim centar Sunca dođe preko niti viska u podne svakog dana. odrediti pomoću vašeg viska. postavljenom na jednom kraju. Slika 2.5 Mjerenje visine Polarnice daje geografsku širinu pro­ matrača. Točka je u najvećem položaju na dan ljeta. Sjedeći na pravcu sjever­ no od viska.5° s ekliptikom.linija koja označuje po­ ložaj Sunca u podne na dan ekvinoci- S!ika2. datumi početka lje­ ta i početka zime. koje je naš pomo­ ćnik načinio na niti viska tokom za­ dnje serije opažanja. ili broj dana koji proteknu između početka zime do dru­ gog početka zime daje dužinu godine. Do sada smo upotrijebili samo naj­ primitivniju opremu koja se mogla za­ misliti. a u najnižem na dan zime. 33 . zadovoljila bi kao jednostavna vizirna cijev. Broj dana. Od poče­ tka ljeta do početka zime ona se pomi­ če prema dolje. sada tre­ bamo nešto profinjenije . ako izmjerimo taj kut. Da bismo pokupili mnogo više podataka iz naših opažanja. mogu se.kroz proljetnu točku.6 Princip mjerenja deklinacije. jer. Ova promjena je jednaka dvostrukom kutu između ravnine zemaljskog ekvatora i ravnine ekliptike.3. Šuplja cijev s tankom.2 pokazuje da ćemo. naći da on iznosi oko 47°. određu­ je dužinu godine. Slika 2. Od početka zime do početka ljeta takvo određivanje točke na niti viska poka­ zuje da se ona pomiče gore. poluprozirnom kriškom neke biljne supstancije. možete upotrijebiti ova dva ekstremna položaja Sunca u po­ dne kako biste odredili svoju širinu.

Ovaj sat s brojčanikom iz oko 1500. a poslije svibnja 16 danjih i 8 noćnih sati.6. godine bio je podešen da po­ kazuje danje i noćne sate u Nurnbergu. Ovaj drugi kut. odbijajući svoj komplement širine. Još jednostavnije. vi ste već odredili neku standardnu zvijezdu blizu K. postavite se u položaj da vam visak bude okrenut prema sjeveru.zatvara jedan kut s viskom. kako pokazuje slika 2.ja. (Vaš komplement širine je 90° manje vaša geografska širina. Ako ste bili nasukani dosta dugo. vaša je geografska širina. neku zvi- Dva instrumenta koja su se upo­ trebljavala u starom Egiptu za mjerenje vremena: sunčev sat i vodeni sat. a leđa okrenite prema jugu. Oba su mjeriia satove koji nisu bili istog trajanja. Vi biste samo trebali izmjeriti kutnu visinu svake zvijezde u trenutku kad se ona nađe točno na jugu s već po­ znatom metodom viska. Ovaj je kut.) Mjerenja rektascenzije bit će jedna­ ko laka ukoliko imate pouzdan ručni ili džepni sat. Deklinacije se lako odre­ đuju.4. 34 . označen na slici 2. Poslije studenoga pokazivao je 16 noćnih i 8 danjih sati.5. gledajući tako u zvijezdu Polarnicu. Ako ste prethodno sa­ vjesno izveli svoja promatranja na pu­ stom otoku. možete izmjeriti kutnu visinu te zvijezde. kada je on nad glavom na ekvato­ ru .katalog koji će dati deklinaciju i rektascenziju svake najsjajnije i svih najlakše uočlji­ vih zvijezda. kako ćemo vidjeti iz slike 2. tako­ đer vaša geografska širina. mogli ste iskoristiti sve ono što ste načinili da s oduševljenjem sastavite jednostavan katalog zvijezda . Tada viskom i služeći se metoda­ ma koje su prethodno opisane. Tada dobiva­ te deklinaciju zvijezde jednostavnim procesom. Sve do XV stoljeća mehanički satovi nisu bili jedinstveni.

preko niti. po­ upotrebljavajući posude napravljene u navljajući promatranja nekoliko puta i obliku krnjeg stošca. neba.jezdu koja izlazi na istoku kad Sun­ ma kojima smo se bavili na pustom ce zalazi na dan jesenskog ekvinocija. Pogre­ tlak vode pada s njim. potpuno prihvatljiva. rili vrijeme pomoću običnih satova na Razlika u vremenu. zapreka je u tome što ne­ kroz rupu jednakom brzinom i u koji­ mate ni ručni ni džepni sat. da izmjerite vrije­ gotovo prazna jer. jest rektascenzija zvijezde potamije favorizirali modele s otjecakoju želite katalogizirati. nog nivoa u posudi na dvadeset i četiri jer su astronomi već prije 3000 godina jednaka dijela. Napunite je­ je označavao proteklo vrijeme. a njihovi instrumenti bili su ri­ Zabilježite vrijeme kada ta standardna jetko kompliciraniji od onih koje smo zvijezda prođe preko niti viska i vrije­ upotrijebili na pustom otoku. izražena u satima vodu.jedan vrlo grubi sat. tokom cijelog drugog tisućljeća prije našeg računanja vremena. posto­ Sunčevi satovi sa štapovima (gnomoni). tako da voda polaga­ njem i utjecanjem. ovakvi su satovi korišteni za kontrolu točno­ sti mehaničkih satova. Sada imate onakvog vodenog sata kakvog smo mi vodeni sat . postavljenu stale posude u kojima je voda kapala ispod prve napunjene vodom. Još će voda izlaziuzimajući za konačnu vrijednost sre­ dinu svih određenih vrijednosti. koja će biti katalo­ Noću. Doista. prijeđe. Označite jednakim tempom. dok su kasnije na­ no kapa u drugu posudu. Astronomi an­ ška te vrijednosti stvara pogrešku od tičkog doba svladali su ovu teškoću oko 4° nebeske dužine. oni su mje­ gizirana. Tada. njem . egipatski i mezopotamski svećenici bili su ugla­ vnom zabavljeni onim istim problemi­ 35 . za je posuda gotovo puna nego kada je jedan kraći period. Svaka podjela na plohi otkrili jedan važan način poboljšanja posude označuje jedan sat. a možda i danju. jednostavnih in­ strumenata koji su se upotrebljavali u ranoj povijesti astronomije. me unutar jedne četvrtine sata. U jednom primitivnom katalogu mjesta. Egipća­ dnu posudu vodom i na dnu probušite ni su upotrebljavali i modele s istjeca­ vrlo malu rupicu. Izgleda da su astronomi Mezo­ i minutama. koji se Ambicija da se ostvare sve veće izmjeri od podneva do podneva. gdje je bio vodomjer što vaše dvije posude i voda. koji ji mogućnost da se pogreška reducira su postavljeni pod kutom geografske širine na 1°. mjerili su satove jednake dužine.posude iz kojih je voda istjecala Naravno. Ako imali na pustom otoku. god.. otoku. također. Jednostavni instrumenti antike Sada možemo razumjeti golemu važnost vrlo grubih. Ali su tu ma je padala. Međutim. ako nivo vode pada. rastući u vodomjenivo do kojeg voda naraste u ovoj dru­ ru koji je označavao protekle sate. me kada zvijezda. bit ćete u mogućnosti. u drevnoj Mezo­ prosuđujući odoka najpažljivije. uočit ćemo da se rupica na vašoj gornjoj posudi da voda brže protječe kroz rupu kada ne zabrtvi. Ako upotrije­ upotrijebite samo čistu vodu i pazite bimo cilindričnu posudu. podi­ potamiji morala je biti isto toliko sna­ jelimo razmak između dna i zabilježe­ žna kao i ambicije u današnjem svijetu. ovakva točnost mjerenja bila bi Kada je ovaj bio izrađen (oko 1550.). standardne točnosti. goj posudi tokom cijelog dana.

Oni su više voljeli uzimati period od jedne dvanaestine između izlaza i zalaza Sunca ili jedne dvanaestine perioda između zalaza i izlaza Sunca. ali za svaki centimetar vertikalne visi­ ne blizu vrha posude veći je volumen vode koji treba da istječe nego za svaki centimetar vertikalne visine blizu dna posude. koje navode iznos vode što bi se trebala naliti u vodene satove u svakoj godišnjoj sezoni. Jedna dvanaestina potpunog spuštanja nivoa vode tokom bilo koje noći odgovarat će tada jednoj 36 . (U širina­ ma srednjih sjevernih luka. koja je bila nanesena na jednom štapu. koji se spuštao i padao zajedno s nivoom vode. U sje­ vernim područjima Egipta je trajanje dana na dan ljeta oko 40% duže nego trajanje dana na dan zime.) U nešto kasnijem stadiju razvoja. Oni su izradili savršene tablice. a u najvišoj točki često dolijevati. pet litara na sat može istjecati kada je posuda gotovo puna. vodeni satovi su bili često snabdjeveni plutajućim pokazivačem. On je pokazivao na satnu skalu. razlika je oko 110%. Pločice iskopane u Mezopotamiji pokazuju da matematičari katkada zahvaćaju problem na drugi način. tako da se goto­ vo uvijek održi jednaki nivo vode. da bi se ispraznili između zala­ za i izlaza Sunca.) Zadatak baždarenja štapa da se izmjere svi satovi tokom godi­ šnjih sezona. (Na našem pu­ stom otoku možemo doći sasvim blizu ovom stupnju točnosti jednostavnom upotrebom vrlo široke posude s vrlo malim otvorom za vodu. bio je zato vrlo komplici­ ran. a samo tri litre na sat kada je ona gotovo prazna. Prema tome. ali nivo vode koji padne u vertikalnoj mjeri približno je isti u oba slučaja. ti iz ovakve posude brže kada je gotovo puna nego kada je ona gotovo prazna. Svećenicima Egipta i Mezopotami­ je (kao i stanovnicima drevne Grčke i Rima ili građanima srednjovjekovne Europe) jedan sat nije značio obično dvadeset i četvrti dio cijelog dana.U starom Egiptu upotrebljavala se sprava merkhet za promatranje prola­ za zvijezda kroz meridijan. Ona se sa­ stojala od vizirnog štapa i dva viska.

sjeverno od isto­ Za promatranje prolaza zvijezda. Smjer preko jugozapada prema zapadu. Umjesto posta­ sata. koji je upotrebljavao Kopernik. postavljenu pod pravim ku­ štap paralelno sa Zemljinom osi . kao u prvim sunča­ na jednom kraju na kraću horizontal­ nim satovima. padne na duži horizontalni štap. ne koju baca takav tanki stup može Slučajno bi to bilo sve do doba kri­ se također upotrijebiti da se procijene žara. Slika 2. Egipćani pokazuju satove jednake dužine bilo su razvili još napredniji tip sunčanog kada tokom godine. a južno od astronomi starog Egipta upotrebljava­ istočne točke na dan zime. okomito. On se sastojao od jedne duge. Kroz U visokim civilizacijama između dvi­ cijelo jutro.8 Triquetrum. instrument tako postavljao. U zoru se mjesta gdje će se instrument postaviti. kratki hramova.dvanaestini perioda između zalaza i gura da u bilo kojoj sezoni od svitanja izlaza Sunca u toj pojedinoj sezoni. vljanja gnomona.to tom prema većoj i podignutoj za neko­ je kut koji je jednak geografskoj širini liko centimetara iznad nje. oni sada postavljaju nu šipku. Dužina. Ponovo se na njoj može očitati sjevera. da je to­ Sunčani satovi ovakve vrste nisu bili čno prema istoku bio okrenut kraj na svagdašnji u Europi sve do kraja XV kojem je bila pričvršćena kraća šipka. ova je kra­ li su napravu poznatu kao markhet. kad se Sunce tnom preciznošću. nisu izmislili sunčane satove koji. čne točke na početku ljeta. bilježeći trenutak počinje spuštati krećući se jednolično u danu kad je sjena najkraća. kako nijedan sta­ štap. koja je pričvršćena sjene. čki na dan ekvinocija. mogu biti baždareni da osmog stoljeća prije naše ere. osiguravajući da kraća šipka bude usmjerena točno određivanje vremena podneva sa zna­ u točku zapada. na kraju je postao vlasništvo Tycha Brahea. bilo Istovremeno. između desetog i gdje na Zemlji. u vrijeme kada su grubi me­ Pa. Ovi su stupovi izrađeni tako štap će bacati sve kraću sjenu na duži precizno vertikalno. tka šipka bila dovoljno dugačka da osi­ koja se sastojala od jednostavnog štaSlika 2. sje­ dužina sjene kao sat dana. ili štapa za bacanje horizontalne šipke. Ovaj primjerak. U postavi štap u zemlju. premda Sunce izlazi u istočnoj to­ hanički satovi došli u upotrebu. kra­ koji sjena pokazuje u tom trenutku ća šipka baca sve duže sjene na dužu također označuje gotovo točno smjer šipku. stoljeća. da astronomi islamskog imperija satovi dana. kad se Sunce uspinjalo po je velike rijeke postavljali su se tanki nebu i kretalo jednolično preko jugoi­ kameni stupovi obično u područjima stoka da dosegne jug u podne.7 Ptolemejev stup za mjerenje visine Sunca u podne. 37 . a on je tako baždaren da se iz novnik pustog otoka ne bi mogao da dužine sjene može očitati sat dana. a bacali su sje­ podne se cijeli instrument okrene tako ne daleko veće dužine. Tada. a donekle smjer.

prije šamo promatranja na našem pustom nego se sjena izgubi. a pre­ otoku. pro­ Koristeći pomoćnika nemamo potrebe matrač može biti siguran da je stup za instrumentom s pokretnim meha­ postavljen potpuno vodoravno. ko­ vljala u osnovi sasvim na isti način liko je bilo moguće. tako da dva kraka ju. koristeći je izglačana strana okrenuta točno na instrument s pokretnim mehaničkim istok. kada se Sunce nađe ćnikom. Promatranja su se oba­ jedne strane odrezan i izglačan i. mi ćemo se prirodno od metala i na njemu nanijeti male i osvrnuti na vrstu instrumenta. a izglačana se strana posta­ že ni jedan pokretni dio u tehničkom vljala točno prema istoku. problem blještavila je ri­ ta koje su potrebne da pomoćnik sa ješen. Viši krak je bio snabdjeven prste­ Ptolemej je opisao jedan instrument nom ili žljebićem kroz koji je niži bio koji se upotrebljavao u njegovo vrije­ uvučen. bio je obični komad kamena. Triquetrum je su upotrebljavali astronomi klasičnog mimoišao problem. može i prednosti bio bi oslobađanje od go­ se očitati na kvadrantu. Zaista. godine . Zajednička je osobina svih ovih pri­ tlo i izniveliran pomoću klinastih pre­ mitivnih instrumenata da oni ne sadr­ dmeta. U tom momentu. U gornjem značenju izraza. Pokušat ćemo konstruirati dan instrument. Viši krak je bio snabdjeven vizirima umjesto u kamenu. On se sastojao od doba. koji je služio da dizanju plovka. Kada visak.7). Upotrebom tovo beskrajnog niza verbalnih upu­ sjene Sunca. još smo Jedan od problema izrade takvog in­ bez prednosti radionica pa ćemo se strumenta bio je da se s pouzdanjem ograničiti na jednostavne drvene kon­ nanese kutna skala. U stvari. Stup je bio postavljen na kao na našem pustom otoku. Isto tako. drugi te za mjerenje visine Sunca i zvijezda. omogući astronomu da izmjeri visinu zvijezde kad prođe kroz meridijan.oko 150. ljenosti na višem kraku između žljebivjerojatno bi mogao načinili tu kopi­ ća i gornjeg okova. koju jednake kutne podjele. koji treba da samo jedan promatrač. jednog vertikalnog stupa s dva kraka Napose želimo konstruirati instrumen­ okovana na njemu. I u promatranjima lučni kvadrant ugraviran na kamenu. u stadiju te­ strukcije. Jedini sigurni pokret južnom uglu na izglačanom dijelu bio se pojavljuje kod vodenih satova pri je horizontalni klin. možda s metalnim uskim hničkog razvoja u Ptolemej evo vrijeme. jer. 38 . koji je obješen na ćnik označi točke prolaza preko linije. iako bi je sigurno izradio u drvetu i stup čine jedan istokračan trokut. svom pažnjom označi točke prolaza Ptolemej također spominje još je­ zvijezde. Dok ničkim dijelovima. istesan u obliku četvorokuta.za mjerenje ku­ tne visine Sunca. vrlo važan pokret . triquetrum ili Ptole­ instrumente kojima bi mogao rukovati mejev mjerač (slika 2. Osnovni uvjet je bio da uda­ me . dotiče donji klin. gornjem klinu. jedan viši. Brodolomac na pu­ ljenost između višeg i nižeg okova na stom otoku. ako želimo da pobolj­ točno na jugu. s meridijana. njezin kut.Stup koji je Ptolemej opisao (slika pa za viziranje s uskim otvorom i dva viska obješena u ravninu opažačeva 2. nemamo potrebe za pomo­ samo do podne.kada pomo­ gi klin. kao što su bili Hiparh i Ptolemej. ali on ne traži osobito kao gnomon baca sjenu na graduirani teški proces izrade.8). trakama na kojima će biti označene nije bila jednostavna stvar izraditi luk skale. slijedeći korak u profinjavanju ma tome i kutna visina Sunca. niži. koji je snabdjeven samo s vertikalnom stupu bude jednaka uda­ malim brojem jednostavnih pomagala. gornji klin baca sjenu na nju dijelovima. Poduzimajući ovaj korak. prolaza zvijezde preko viska postoji da­ Na donjem južnom rubu nalazi se dru­ kako.

možemo se tada latiti još težeg zadatka ureziva­ njem skale na metalni luk. Već smo upoznali jedan takav analogni računar . kako je pokazano na sli­ ­i 2. paralelizam nije poremećen Zemljinom rotacijom. Vjerojatno se takav instrument 39 .9. Prvobitni analogni računati Analogni računar je moderno ime uzorka koji je izmišljen da oponaša neke prirodne pojave svijeta. pomoću obične euklidske geometrije. paralelno zemaljskom ekvatoru.vodeni sat. Vodeni sat nam omogu­ ćava da oponašamo rotaciju Zemlje. U slučaju triquetruma. Na kraku se. izračunati kutove trokuta. Naš instrument bi imao osnovne karakteristike pokretnog kvadran­ ta Tycha Brahea. kroz koje se pro­ matrala zvijezda ili planet. u stvari. Bilo je potrebno petnaest stoljeća da se premosti provalija koja se nalazila između njih. proma­ tranje zvijezde ne bi bilo ograničeno na njen prolaz preko južnog meridijana. Ovo bi omo­ gućilo konstrukciju jednog kvadranta sa skalom i s mogućnosti vrtnje oko vertikalne osi. a li niži krak je urezana linearna mjera koja nam upravo označuje tu udaljenost. nalaze dva mala otvora kroz koja se zvijezda promatra. Možemo zvijezdu slijediti neprekidno. Takav instrument bi imao očitu prednost u nesavitljivosti. možemo. Jer. Prije pronalaska teleskopa mnogi astronomski instrumenti su se upo­ trebljavali kao analogni računari. ostatke metala i nešto malo običnog pribora. Poteškoća uopće ne leži u intelektualnim shvaćanjima. Međutim. veću točnost od Ptolemejeva mje­ rača. odrediti južni meridijan s daleko većom preciznošću nego što smo to mogli bilo primitivnim nepokretnim instrumentima ili drve­ nim pokretnim instrumentima. prema tome. također. a zapisujući trenutak maksimalne vi­ sine. naći kutnu vi­ sinu zvijezde koju promatra. Ako sada znamo sve tri dužine stranica troku­ ta. Tycho Braheov kvadrant pripada XVI stoljeću. koja bi nam omogućila postaviti dobro opremljenu radionicu s bogatom opremom metala.na jednom kraju. dužine dviju stranica (viši krak i udaljenost između dva okova na stupu) bile su unapri­ jed poznate. bez mnogo boljih pomagala. ovo je po svoj prilici najviše što bismo mogli dobiti. U najvećem broju slučajeva oni su se zasnivali na jednostavnoj činjenici da. Ostaje samo da se izmjeri udaljenost između nižeg okova i točke gdje viši krak presijeca niži. Ptolemejev mjerač pripada drevnoj klasici. Niti je poreme­ ćeno kretanje Zemlje okolo Sunca. U centar kvadranta O možemo montirati pokretni krak na takav način da se on može slobodno pomicati u vertikalnoj ravnini kvadranta. On može. Slobodni kraj ima pokazivač koji omogućava bo­ ­­e čitanje na skali. zbog mogućnosti kretanja kvadranta oko vertikalne osi. lako je. ali je sam instrument takve vrste da ga možemo konstruirati na pustom otoku koristeći samo koma­ de drveta. a kao posljedi­ cu. ako podignemo ravninu diska ili ra­ vninu prstena. Nakon čitanja vrijednosti na nižem kraku promatrač treba samo iz svojih tablica (obične trigonometrijske tabli­ ce) izvaditi kutove u vrhovima trokuta. Najjednostavniji instrument koji je iskoristio ovo svojstvo. nego u razvitku potrebnih tehničkih obrada metala. jest jedan jedi­ ni nepomično pričvršćen tanki metalni prsten. kao što je Ptolemejev mjerač. Umjesto omeđavanja skale urezivanjem po ravnom kraku. Za slije­ deći korak trebalo bi nam neočekivane sreće. U mogućnosti smo da procijenimo za ko­ liko se Zemlja okrene između prolaza zvijezde blizu K i prolaza neke druge zvijezde jednostavnim procesom mje­ renja iznosa vode koji iscuri iz posude između dva prolaza. Istina je da upotreba triquetruma tra­ ži pomoć tablica.

Takvim instrumentom promatrač može neprekidno slijediti zvijezdu. čitajući njene visine u bilo kojem trenutku. Postoji i mogućnost vrtnje oko vertikalne osi. bio je podijeljen i na manje dijelove stupnja.9 Metalni kvadrant sa stupanjskom podjelom i po­ kretnom vizurom. Veliki metalni kvadrant Tycha Brahea. promje­ ra od oko 2 metra.Kvadrant Slika 2. što mu je omogućilo mjerenje položaja zvijezda s točnošću kakvu dotada nitko nije ni približno postigao. Korištenje kvadranata danas I u srednjem vijeku 40 .

Krak SC na slici 2. Na osovinu je postavljen krug sa stupanjskom podjelom po kojem se pomiče vi­ zura. a postavlja se paralelno sa zemaljskom osi rotacije. iz dva čitanja na njegovoj skali bilo je moguće odrediti dužinu zvijezde ili planeta.Ekvatorijalna armilara Hiparhov prsten. 41 . Slika 2.10. Samo kad nastaju ekvinociji.10 Osnova u konstrukciji armilare je oso­ vina koja se može vrtjeti. Slika 2. Bakrorez velike ekvatorijalne armilare Tycha Brahea iz njegove knjige Astronomiae Instruratae Mechanica. vrio jednostavan analogni računar.10A Zvijezda ili planet viziran je naizmjenice kroz dva uska pro­ reza na nišanu S. zasnovan je na činjenici da se para­ lelizam neće poremetiti zemaljskom rotacijom ako je ravnina prstena postavljena paralelno sa zemaljskim ekvatorom. On mjeri rotaciju osovine PQ na slici 2.11 Na ovoj je slici dodan još jedan krug sa stupanjskom podjelom.10 okrene se toliko da objekt koji se pojavio u vizuri bude jednako sjajan na oba proreza. Slika 2. Položaj vizure na krugu u trenutku promatranja daje deklinaciju zvijezde ili planeta. sjena s prednje strane prstena padne na njegov stražnji dio.

otkrića koje ćemo spominjati u slijede­ ćim poglavljima. a drugi put ispod stražnjeg dijela prstena. Zvijezda ili planet viziran je naiz­ mjence kroz dva uska proreza na ni­ šanu S .. ako u kratkom vremenskom intervalu oči­ tamo položaje dviju raznih zvijezda. Osovina PQ se može vrtjeti u ležajevima postavljenim u P i Q. omogućila su Kepleru da pronađe zakone kreta- . ako izaberemo zvijezdu koja je vrlo blizu K kao jednu od naših dviju zvijezda. naravno. e. razlika između čitanja će biti jednaka razlici dužine dviju zvijezda. Budući da je dužina obično jedna­ ka rektascenziji . sa­ stavljenog vjerojatno 1391. Jedno jednostavno čitanje nije. pa će sjena koju baca prednji dio Hiparhova prstena zato pasti točno na zadnji dio prstena. Zato.10A. Vjerojatno je ovaj jednostavni način doveo Hiparha do velikog otkrića precesije ekvinocija. Dok se čitanja mijenjaju neprekidno zbog rotacije Zemlje. Ovaj krug služi da se na njemu postavi vizura S. koji se pojavio u vizuri. dodana je slici 2. Njezina konstrukcija se može razu­ mjeti iz slike 2. n. Metalni krug je pri­ čvršćen za osovinu PQ. U C je montiran cilindrični kolčić okomito na ravninu kruga. naša dva čitanja daju dužinu druge zvijezde. da se odrede točni počeci ekvinocija. promatranja koja je vršio Tycho Brahe kroz ekvatorijalnu armilaru i drugim instrumentima. Vizura je također pričvršćena za krak SC. To je pokazano na slici 2. Položaj vizure S na opsegu kruga daje deklinaciju zvijezde ili planeta. pojedino čitanje očito nema posebno značenje. Za zvije­ zdu u K dužina je 0°. a smjer PQ se postavlja paralelno s osi rotacije Zemlje. Krak SC na slici 2. Daleko od jednostavno učvršćenog kruga Hiparhova bila je Braheova veli­ ka ekvatorijalna armilara. stoljeću pr.10 dalj­ nja skala za čitanje. a služi za viziranje na način kako je pokazano na slici 2. jedan drugi instrumentalni tip analognog računa42 ra. Da se očita dužina. dok je K izabrana točka na ekvatoru od koje se računaju dužine. U drugim vremenima sjena pada jednom iznad. Na ovoj skali se jednostavno čita položaj kruga.Dio Chaucerova rukopisa Rasprava o astrolabu.10.jedan sat rektascenzije jednak je 15° . godine iz latinskih i engleskih prijevoda starijih arapskih radova iz astronomije. dok rotacija PQ daje dužinu. upotrebljavao u 2.10 okrene se toliko da objekt. koja može kliziti po opsegu kruga. Za vrijeme ekvinocija Sunce se nalazi u ravnini zemaljskog ekvatora. Ali. bude jednako sjajan na oba proreza. dalo dužinu.11. Doista.i deklinacije i rektascenzije zvijezda i planeta lako se dobiju ovim važnim instrumentom. koji se okreće oko centra C kad S klizi po krugu.

također.Ploča. Kazaljka (koja dolazi s prednje strane instrumenta preko rete). Reta koja se može vrtjeti unutar urezane satne skale. Astrolab. s nanesenom projekcijom nebe­ ske sfere. on je bio prenosiv i relativno jeftin. i za održavanje vremena. vizura (koja se postavlja sa stražnje strane) i vijak s ma­ ticom. 43 . nije se upotrebljavao samo za proma­ tranje nego. unutar satne skale dvaput numerirane od 1 do 12. kao ekvatorijalna armilara. Za razliku od armilare.

Zato ekvatorijalna armilara može poslužiti kao sat. a svaka podloga ime zvije­ zde koju oni pokazuju. koja odgovara položaju Sunca na ekliptici. Okretanjem oko PQ. Na reti se nalazi nekoliko razgranjenih crta. Ona je zato mogla obaviti va­ žnu funkciju provjeravanja točnosti mehaničkih satova. a Tycho Brahe ju je zato i koristio. jedan sat daleko veće točnosti nego bilo koji mehanički kronometar koji se upotrebljavao u doba Tycha Brahea. izre­ zana u obliku jedne vrste planisfere ili karte najsjajnijih zvijezda. kako je označena na reti. Takav instrument iz tog perioda nije preživio. za sasvim široko područje profesionalnih ljudi kojima je mjere­ nje vremena bilo od važnosti . Premda mnogo manje točan nego što je ekvatorijalna armilara. kao što je današnji veli­ ki teleskop nepristupačan za prosje­ čnog čovjeka. Neki oblik astrolaba bio je vjerojatno poznat u drevna vremena. Vidjeli smo u 1. Danas se takva računanja mogu obaviti gotovo trenu­ tno pomoću automatskog računara. a o njemu možemo govoriti samo ako ga poznamo . poglavlje). Ali. ali 44 . On zatim okrene retu oko vij­ ka. Posebno oštrouman analogni računar. poglavlju da se jednom poznat položaj zvijezde u sustavu rektascenzije i deklinacije može računskim putem odrediti u ekliptički sustav koordinate (slučaj 3.jer je to naprava. 15° odgovara l h . ekvatorijalna armilara je bila visoko profinjeni instrument za specijalistu. ne leži na almukantaratu koji odgovara visini zvije­ zde. Reta i kazaljka su vijkom pričvršćene u centru glavne ploče. čiji vrhovi označuju položaj svije­ tle zvijezde. ako ne svoje originalne koncepcije. da ga je teško usporediti s bilo kojim instrumentom tog perioda. Ona se sastoji uglavnom od kružne metalne ploče na kojoj je ugravirana projekcija nebeske sfere.astro­ lab. Međutim. koja mnogo duguje svoju dosjetljivost. Zatim on okreće kazalo sve dok ono ne dođe do točke na ekliptici. koja se zove reta.) Pokazivač kazaljke tada daje točno vri­ jeme na ugraviranoj skali satova. a izrada mu nije bila prekomjerno sku­ pa. bio je jedan drugi instrument koji je služio za spomenutu svrhu. Na stražnjoj strani astrolaba je skala za mjerenje kutova u stupnjevi­ ma i vizirni krak. jer je Ptolemej ukazao na sličnu napravu. bio je razvijen u islam­ skim zemljama da se suprotstavi te­ škoći koja sada više ne postoji. Na ovoj karti zvijezda (također omeđena Jar­ čevom povratnicom) ekliptika je ozna­ čena kao ekscentrični krug. Iznad glavne ploče montirana je druga ploča. treba slijediti bilo koju pojedinu zvijezdu s ekvato­ rijalnom armilarom. Donji sloj njegove konstrukcije je bio tako fino izravnan. a praktički je ostala nepromijenjena poslije njenog uvođenja u sjeverozapadnu Europu jedan ili dva stoljeća kasnije. jer se položaj Sunca mi­ jenja iz dana u dan kroz cijelu godinu. Zato ona nije služila za svakodnevno mjerenje vremena. koji je podijeljen prema simbolima zodijaka. Oko ove pro­ jekcije je skala za mjerenje vremena u satima. arap­ skim i perzijskim astronomima i zana­ tlijama od IX do XI stoljeća. Promatrač objesi astrolab vertikal­ no za njegov prsten i mjeri visinu zvi­ jezde pomoću vizirnog kraka i kutne skale. (Ovaj podatak mora biti poznat za dan promatranja. torguetum. Ova projekcija pokazuje azimute (velike kružne lukove od zenita do horizonta) i almukantarate (krugove visina pa­ ralelne s horizontom). A ovi zakoni su omogućili Newtonu da dođe do velikog sistema univerzalne dinamike. astrolab je bio prikladne veličine za nošenje. i to vrlo uspješno. a omeđena je Jarčevom povratnicom.nja planeta. Ovo je bila funkcija sunčanog sata. a predstavlja ravninu paralelnu s ekvatorom. 1. mjeri se vrijeme prolaza zvijezde. sve dok položaj te zvijezde.

godine. što znači da leži u ravnini ekliptike. Instrument omogućuje promatraču da očita ne samo deklinaciju i rektascenziju nego. Najstariji torquetum koji postoji u Euro­ pi. 45 . kupio ga je Nikola Kuzanski 1444. također. i ekliptičke koordinate. Siika 2.13 Ovo je kompletan torquetum s gornjim dijelom (obojen plavo). Gornja baza rotirajućeg cilindra nagne se prema ploči za kut od 23.Slika 2.5°.12 U torquetumu je nepomična ploča posta­ vljena paralelno s ravninom zemaljskog ekvatora.

5° u svrhu postavlja­ nja jedne strane paralelno s ravninom ekliptike. Cilindar je tada točno orijentiran.su još dugo nakon srednjeg vijeka ova računanja bila duga i tegobna. Prvo će biti okretanje cijele pločaste strukture koja će pomaknuti niži krak preko skale na kraju cilindra. Ravni krajevi pokretnog cilindra su nagnuti prema nepomičnoj ploči pod kutom od 23. na skali koja se nalazi na cilin­ dru. ekliptičke koordinate bilo koje zvijezde ili planeta mogu se odmah očitati viziranjem objekta drugim krakom. Današnji su instrumenti mnogo superiorniji nad primitivnim naprava- Slika 2. Vizirni krak je montiran na toj nagnutoj strani i tako pričvršćen. Sada je vizirni krak pričvršćen na ploču. vizirni krak pomicati sve dotle dok se zvijezda u K ne nađe u vizuri. Promatrač tada očita položaj zvijezde ili planeta na gornjoj kružnoj ploči koja daje ekliptičku širinu. koja je tako orijentirana da vi­ zirni krak pokazuje 0° kada je zvijezda blizu K. (Ova nepomično pri­ čvršćena ploča nagnuta je prema hori­ zontu za kut promatračeve geografske širine.12.) Na ploči je montiran cilindrični stup.14 Na granici između zraka i stakla upadna zra­ ka se lomi i otklanja prema okomici. paralelne sa zemalj­ skim ekvatorom. Takvo viziranje obično traži da se načine dva pomicanja. poći ćemo od ravne pričvršćene ploče. Cilj promatrača je da postavi pokretni ci­ lindar tako da se zvijezda također na­ lazi u ravnini nagnutog kraja cilindra. Čitajući položaj nižeg kraka na skali na kraju cilindra. U slici 2. omjer između DY i AX je uvi­ jek isti za dato sredstvo.15 Ako su upadna zraka AB i otklonjena zraka jednako duge. Drugo će biti rotacija gornjeg vizirnog kraka. ispravno orijentiranim kako je upravo opisano. Zbog toga je bilo poželjno da se konstrui­ ra jedan instrument koji će omogućiti promatraču da očita ekliptičke koor­ dinate zvijezde (ili još običnije planet) neposredno na instrumentu. 46 . Sve ovo pokazuje da nikad nije ne­ dostajalo oštroumnosti u izradi astro­ nomskih instrumenata ili njihovoj upo­ trebi. Možda je najrazvijeniji torquetum bio onaj kojeg je upotrebljavao Regiomontanus. Sa cilindrom.13 vidimo kompletan torq­ uetum. Da razumijemo neobičnu konstru­ kciju trquetuma. snabdjeven pokazivačem na kraku. Na ovoj nagnutoj ravnini tako­ đer je nanesena kružna skala od 0° do 360°. Kut pod kojim se zraka reflektira jednak je kutu pod kojim je zraka upala. Drugi po­ kretni krak je pričvršćen u centar ove kružne skale. zvijezda blizu K nalazi se u biti u ravnini ploče. a to znači da je ispravno posta­ vljen. Za tu svrhu mora se cilindar okrenuti. da se može okretati oko osi okomite na tu ravninu. Kako je nepomična ploča paralelna sa Zemljinim ekvatorom. pa se na njoj nalazi i kružna stupanj ska skala. Slika 2. Sve je pokazano na slici 2. koja je nastala od nagnute baze cilindra. koja je odbijena od 90°. promatrač tada dobiva ekliptičnu dužinu zvijezde ili planeta. koji ima mogućnost vrtnje oko centralne osi. koji pokazuje na 0°.

Ali precizan opis smjera lomljene zrake nije bio otkriven sve do 1621. Dvije su točke tako izabrane da su udaljenosti AB i BD jednake.17 Gore: Fokusiranje s konveksnom lećom. bio je Willebrord Snell. bilo je dovoljno za­ misliti svjetlost kao skup čestica.14 pokazuje upadnu zraku svjetla AB na komad stakla. dok se zraka BC reflektira pod istim kutom pod kojim je i upala. više nego jedne dekade poslije konstruiranja prvog teleskopa. omjer DY prema AX ostat će nepromijenjen. Mi također mnogo više znamo. kao što je bio u doba Tycha Brahea. Zato je potrebno poznavati zakone re­ frakcije i refleksije. To će reći.001". Čovjek. Najprije. Umjesto pogreške u mjerenju kutova od oko 1' lučne. lako je Slika 2. a lomljena zra­ ka BD nastavlja put u staklu. Ova je zraka otklonjena prema okomici XY. Refrakcija i refleksija Kako smo vidjeli.1". Danas možemo rukovati mnogo većim uređajima. ali nijedan ni drugi nisu produkt superiornijeg intelekta.15. a posebno o opti­ čkim osobinama. ako pro­ mijenimo kut koji upadna zraka za­ tvara s okomicom. Što Snellovo otkriće znači. koji je to otkrio. prika­ zano je na slici 2. podijeliti skale mnogo fini­ je i možemo načiniti pouzdanije meha­ ničke i električne satove. Problem točnosti je još i danas aktualan. BC. bila je bez sumnje poznata u stara vremena. razvoj astronom­ skih promatračkih i mjernih uređaja do doba Tycha Brahea bio je jako uvje­ tovan porastom poznavanja svojstava svjetlosti. okomitu i lomljenu zraku.ma iz dva razloga. 47 . Vidimo upadnu. dobiva se jako otklonjena zraka. holandski astronom i ma­ tematičar.16 Kada upadne zrake padaju na staklo pod ma­ ­­­ kutovima. a okomica je jedna zamišljena linija koja prolazi kroz B pod pravim kutom na površinu stakla. Slika 2. BD. Desno: Površine leća koje imaju različite polumjere zakrivljenosti smanjuju sfernu aberaciju na minimum.na pri­ mjer na granici između zraka i stakla. Činjenica da se zraka svjetla pona­ ša na ovakav način kada udari u sta­ klo. o prirodi i ponašanju svjetla. Snell je otkrio da je omjer DF prema AX uvijek isti za danu promjenu sredstva. Zbog toga je staklo nepodesno za dalekozore reflektore. danas možemo postići bolju to­ čnost od 0. Instrumenti se mijenja­ ju. Sve tri zrake AB. jer bi današnji astro­ nom želio pomaknuti granicu točnosti ispod 0. Slika 2. nalaze se u istoj ravnini. što je posljedica općeg napretka znanosti. koje se kreću pravocrtno. a reflektirana zraka je oslabljena. Jer. Kad jednom znamo vrijednost tog omjera za svaku posebnu promjenu sredstva. osim kad prelaze iz jednog sredstva u drugo . godine. ova superiornija tehnologija i superiornije znanje pri­ pada današnjim instrumentima. ali u cijelosti kao različiti stupanj opleme­ njivanja od Braheovih pokretnih kvadranata i armilarnih sfera. a također i okomica XY. ali intelektualni problemi ostaju.

imati ozbiljan nedostatak zbog promjene veličine i oblika. prozirni materijali imaju također svojstvo da daju samo slabo reflektiranu zraku uvijek kada je upadni kut mali. Slika 2. Zato. ako želimo da konstruiramo teleskop refraktor u kojem su sve lomljene zra­ ke važne. ali mnogo slabiju za plavu svjetlost. relativno oslobođeno od takve termalne promjene. U fokalnoj ravnini p'. Staklo. a astigmatizam za one koji su dalje od optičke osi. pojavit će se iskrivlje­ nje i zakrivljenost objekta. Ovaj problem nije bio riješen zadovoljavaju­ će sve do praga ovog stoljeća. Takva kombinacija daje najbolji rezultat. u optičkim instrumentima. Kada upotrebljavamo bilo koji pro­ zirni materijal. po­ stajući progresivno slabije što se dalje probija.18 Kada je objekt 0 izvan optičke osi. koje se po­ tpuno sastoji od metala. Me- Slika 2. Metali. na nesreću. 48 . Izrada 1. Zatim se na površinu stakla položi tanki jednoliki sloj me­ tala. u drugu ruku.52-metarskog re­ flektora za zvjezdarnicu Mount Wilson godine 1908.odrediti smjer lomljene zrake za svaku pojedinu upadnu zraku. One su davale visoku reflektivnost za crvenu i zelenu svjetlost. Ako želimo napraviti teleskop re­ flektor. daju vrlo jaku reflektira­ nu zraku. označuje početak nove ere. može udružiti s visokom refleksivnošću metala. mi se mnogo više ba­ vimo lomljenom zrakom nego reflekti­ ranom zrakom iz razloga pokazanih na slici 2. izbor materijala za zrcalo nije tako izrazit. Oblik površine je kontroliran staklom i zato se ne mijenja s tempe­ raturom. Metalna prevlaka. u prozirnim materijalima je omjer gubitka relativno mali. pa ono prema tome nije podesno. u drugu ruku. Rješenje ovog tehnološkog problema otvorilo je put konstrukcijama velikih današnjih teleskopa. Staklo je. slobodno od termičkih promjena. dovoljna je da daje visoku reflektivnost malih upadnih kutova. Ali. Baza današnjeg teleskopskog zrca­ la je blok ili disk stakla. tako da lomljena zraka ne gubi na intenzi­ tetu. kako smo vidjeli. mi ćemo očito upotrijebiti leće od sta­ kla. pa će zrcalo. Ali. ali je ono vrlo slab reflektor. u fokusu 0' pojavit će se pogreške: koma za objekte koji su neznatno izvan osi. posebno ako je upotrijeblje­ na specijalna vrsta slabo rastezljivog stakla. kao staklo. koji je obliko­ van s točnošću od jednog 400 000-dijela centimetra. a reflektirane bez važnosti. praktički ne lome zraku. daje samo slabo reflektiranu zraku kod malih upadnih kutova. Prve metalne površine bile su od srebra. a u astronomskim instrumentima se gotovo uvijek bavi­ mo malim upadnim kutovima. U drugu ruku. metali se šire i suzuju znatno s promjenom temperature.16. premda vrlo tanka. Na prvi pogled izgleda da izbor pada potpu­ no na metal. koje bi štetno djelovale na smjer reflektiranih zraka. Problem je u tome da se otkrije kako se staklo.19 Sve točke na objektu p leže u istoj ravnini. a jer su snažni upijači svje­ tla. Dio svjetla se uvijek apsor­ bira kada prolazi kroz materiju.

Ako je A bliže tno svjetlo. mlje.17. ali su sve druge zrake. 49 . Da Početkom XVII stoljeća.20 u leći. budući da se ona ne može leću proći kroz istu točku O? Odgovor probiti kroz atmosferu.) O je objekt koji emitira zrake svjetlosti u svim smjerovima. riješili problem se udaljenost točkastog objekta O od pronalaženja prikladnog materijala za leće uopće izrazito premješta. Stupanj devijacije ili Kada je leća udaljena od p za žarišnu otklona svake pojedine lomljene zrake daljinu. Ali pronalazač je da. precizan položaj O. za­ p' jednaka je žarišnoj daljini. veći je stupanj otklona B'O noma koji ima bazu na površini Ze­ od OA. On točnosti. zaista. otklonjene. defektu Leće i teleskopi refraktori poznatom kao sferna aberacija. po­ vršine leće su sferne. za cijeli normalni spe­ prema okomici u A. Zato nije ni čudo da su prvi tele­ čna leća.17 pokazuje presjek kroz konveksnu leću sa centralom osi OC. Ovo daje mnogo se izrađuju zrcala visoke optičke kva­ bolji rezultat nego što bi dala simetri­ litete. Umjesto toga. ra. Ako je p loma kojeg je otkrio Snell jer. koje su slomljene Slika 2. ako su dvije površine leće točno opreme za umjetne satelite i svemir­ oblikovane. Ovo nije zapreka za astro­ bridu leće. izbruse se dvije sferne po­ je dugo bila razvijena proizvodnja leća vršine različitog radijusa. Sada se pojavilo važno pitanje. Na trenutak ćemo zaboraviti skopi bili refraktori. može se stvarno izračunati iz zakona ravnina p' je u neizmjernosti. što znači da je p u žarištu leće.može presjeći os u O'. Međutim. kada je prvi se smanji na najmanju mjeru sferna teleskop postao oruđe astronomije. Slojevi magnezije­ razloga leće nisu obično izvedene u va florida već su bili upotrijebljeni sa kompliciranim oblicima. uskoro je pronađeno da sloj krivljenost stakla u točkama A i B može aluminija daje jednoliku reflektivnost se zanemariti. koji bi za­ znatnim uspjehom za ovu svrhu. već aberacija. Zbog simetrije leće zraka koja izlazi iz B mora nastaviti putovanje u aluminizirana zrcala. pa se zbog toga danas u svim u točki B točno na način o kojem smo većim zvjezdarnicama upotrebljavaju govorili. To s principima rada teleskopa refrakto. Vidimo da zraka uzduž OC putuje kroz leću bez otklona. aluminijska prevlaka ne ravnini koju formira OC i OA. ako je u neizmjernosti. Iz tog presvlaku zrcala. udaljenost od leće do površina leće sasvim izjednačena. Prije upoznavanja na ovo pitanje o sfernoj aberaciji. ali su mnoga istraživanja ovog problema htijevali da proizvode gotovo idealnu žarišnu daljinu za jedan poseban i još u razvoju.će reći da imamo idealno žarište u O'. tj. točnosti nema ako mora. kako je po­ u Europi. a dalje od okomice ktar.đutim. Zato ona daje dobru reflektivnost za ultraviole. A to je vodilo uvi­ jek nepotpunom fokusiranju. ali još nije došlo vrijeme da kazano na slici 2. Slika 2. jer on nije vezan za ultravioletnu Mogu li sve zrake iz O. koje prođu kroz svjetlost. zahtijevati da kroz O's ekstremno visokim stupnjem se radi s ultravioletnim svjetlom. (Smatramo da je leća tako napravljena da bi presjek bio isti za svaku ravninu koja sadrži pravac OCO. Međutim. Zato je zraka nagnuta za sve boje. potrebno je da proučimo vladanje svjetla koje prolazi kroz staklene leće. prema tome. zrake mogu zaista proći ske rakete može.

stvarno. Međutim. Ali. prema boji svjetla. Što je kritična udaljenost. kome. Veličina na p' postajat će sve točaka na p emitira svjetlost. U slici 2. jer sta­ Jednostavno o dvije površine leće. storzija? Tamo će. biti iskri­ ravnina p' kreće dalje i dalje nadesno.centru leće. bit će dobro da razmotrimo i leću prema p. zakri­ Sve ovo možemo prikazati vrlo je­ vljenosti polja. premda se stvarno s tim uvode ne obazirati se na sve ove poteškoće. S tim ciljem možemo ponovo po­ U prvom pokušaju da razumijemo gledati sliku 2. Praktički ni jedan optički sistem nije potpuno oslobođen od sferne aberacije. Ako klo različito lomi boje svjetla. Ako je leća dovoljno da sferna aberacija. sve dok u obliku neke slike. nego da p' nije nepomična ravnina. Pretpostavimo da veći broj ginalne. možda veća i veća bez ograničenja.17. Prema onome što leća ne dođe u kritičnu udaljenost od p smo već rekli. Ako se leća pomiče prema p. a kao astigmatizam za objekte koji vanje njegovih odlika. daje različitu žarišnu da­ daljine jednaka sumi recipročnih vri­ ljinu O'. Ovaj efekt jednosti r1 i r2. uzeti idealno žari­ koliko je moguće. vidjeti dvije slike koje imaju potpuno Povijest teleskopa je u velikoj mjeri iste veličine. Da bude jasnije. od ovih nedostata­ šte kad je objekt izvan osi. a ne usavrša­ osi. Ovo zna­ su one sfernog oblika s radijima r1 i r2 či da dani točkasti objekt. i o čemu ona ovisi? omjera mijenja s bojom svjetla. ali je važno smanjena? Odgovor će zavisiti o uda­ da znamo da takve pogreške postoje i ljenosti leće od p. kako veli­ širi princip teleskopa refraktora mo­ činu slike na p' usporediti s njenom žemo dopustiti da ne uzmemo u obzir veličinom na p. ravnina raznih boja? Ne! Vratimo se natrag na p' odlazi u neizmjernost. daljnji nedostaci žarišta. ali se vrijednost rišna daljina leće. kao na slici ka. Je li slika povećana ili praktične nedostatke leća.19 ravnina p je okomita p' sve dok ona ne bude veća od ori­ na os leće. Oni su po­ jer je naš neposredni cilj da upoznamo znati kao koma za objekte koji su blizu princip rada teleskopa. da li se A kad udaljenost od leće do p postane leća ponaša na isti način i za svjetlo jednaka žarišnoj daljini leće. Ovo znači da je lik slike povijest pokušaja da ga se oslobodi. Ako zamislimo promatra­ pažljivijim slaganjem sistema i uvje­ ča smještenog u centar leće. ravnina desno od leće. povećava se veličina na druge. zakon loma ilustriranog na slici 2. Ako prouzrokovati jedno oštro žarište na­ leću primaknemo još bliže p. mora se predočiti ležati na istoj ravnini p'? U stvari.se pomiče. ovi se nedostaci lik slike na p'. Međutim. koma i astigmati­ razmaknuta od p. astigmatizma. one neće ležati točno na istoj ravnini. Ako se na jednom zakrivljenom polju. Prije no što prijeđe­ nego u originalu. su daleko od osi. Hoće li sve točke žarišta p' se ne može uopće naći.Mi ćemo. na trenutak se možemo 2.15. ravnina p' se ne može naći. ako pomičemo mo dalje. original na p i aberacije. Poslije ovoga. zatvaraju iste kutove u mogu smanjiti do najmanje mjere naj.18. ova ža­ Istina je da je omjer AX prema DY ne­ zavisno o kutu upada. povećan ako se leća nalazi bliže p nego 50 . slika na p' je manja zam nisu jedine. vljenja ili distorzije. ravnina slika koja se formirala na p' biti točna p' na koju dolaze zraci u žarište također kopija slike na p ili će se pojaviti di.19 i pitati. distorzije i kromatske dnostavno. također. Drugim riječima: je poznat kao kromatska aberacija. on će zato tima pod kojim će se upotrebljavati. Konačno. kao što je 0 tada je recipročna vrijednost žarišne na slici 2. Dvije slike. svaka će točka emisije poznatu kao žarišna daljina leće. Hoće li leća pomiče (p je nepomično).

korno. Jednostavno matra samo neznatni dio nebeske sfe­ postavimo drugu leću iza p'. a slika se stvori sakupi 10 000 puta više svjetla nego u žarišnoj daljini leće p'. Ali. Ukratko. sli­ bliža p' nego p". jednostavno po­ ran. Veličina slike na je dovoljno blizu svojoj žarišnoj daljini. kako je negativ prozi­ fotografiranje neba. je­ p. dok je na drugi način reducirana. moguće je da se gleda kroz njega stavljajući film u p'. ekranu zavisit će samo od žarišne dalji­ Postavljajući film u p". udaljenost leće od iz objekta ravnine p. Slično će biti ako se p pomiče pre­ dnostavno jer ona prima najviše svjetla ma neizmjernosti. skop. ako uzmemo seriju simetrija između p i p'. možemo vidjeti koja je jenjeno na fotografiju. možemo upotrijebiti nastala obratno. snu veličinu jednostavnim postavlja­ Pretpostavimo da smo smjestili je­ njem druge leće na daljinu od p' koja dan bijeli ekran u p'. što će slika za sfere tražene veličine. Za jedan ekstremno visoki stupanj slici 2. imamo jednog zamišljenog promatrača u cen­ teleskop s kamerom. leskopa. Kod malih amaterskih te­ zionalni objekti leže u jednoj ravnini. žarišne daljine 15 metara. a lijevo i desno su veliku leću teleskopa kao kameru za zamijenjeni.5 centimetra.25 centimetra. sa žarišnom daljinom od oko dok se udaljeni objekti mogu zamisliti 1 metra. Uzmimo da želimo fotografirati objekti ne mogu fotografirati besprije­ jednu uočljivu veličinu dijela Mjeseca. takva se i ponovo dobiti ispravnu orijentaciju procedura izjalovi jer je slika n a p ' p r e originalne slike. neki od njih će biti u žarištu a recimo područje Mora Kiša. slika p" će biti veća ka ravnine p' je razmaknuta od velike nego kad je nap'. A u slučaju da je druga leća ravnini. p. U praksi. Ali slike a prema neizmjernosti kada leća dođe neće biti jednako svijetle. kao na re. Doista. tru leće biti iste veličine kao originalni Slika 2. 51 . sliku 2.prema odgovara­ 0. koja ima sli­ leća sve većih promjera. Ovom zgo­ zamisliti da se oni nalaze na istoj uda­ dom možda je vrijedno napomenuti da ljenoj ravnini. možemo osi­ glavne leće teleskopa upravo za žari. slika u p' će imati prema p ravnina p' se pomiče nadesno istu veličinu za svaki slučaj.20 pokazuje da postoji važna objekt na p.) Zato. slika ima promjer manji od u takvom položaju . pro­ U astronomiji smo se bavili proma­ mjer slike samo oko 2. (S obzirom na tami prilagođeno prosto oko. Ovo je zato jer ne slike Mora Kiša na p' ovisi o žarišnoj možemo predočiti da bliži trodimen­ daljini leće. možemo sada ne leće.21. leća najmanjeg p' postaje jednaka njenoj žarišnoj da­ promjera dat će najslabiju sliku.) Poznato je da se bliži mala. koja pokazuje da je slika U principu.gurati da će slika na p" doseći kori­ šnu daljinu leće. Zato. ona prima najmanje svjetla iz p. (To je zato. dovoljava da u nekom trenutku pro­ Ovo je lako načiniti. Ova leća sakuplja svjetlo iz točnosti ovaj se neznatni dio može za­ p' u drugo žarište na drugu ravninu misliti da pripada jednoj vrlo udaljenoj slike u p". ali sve s istom jedeće značenje. tranjem objekata na dalekoj nebeskoj Zato moramo povećati sliku na p' prije sferi. Ako želimo da prva važna funkcija teleskopa. Leća najve­ na udaljenost svoje žarišne daljine od ćeg otvora dat će najsjajniju sliku. jer se najveći dio astronoma za­ no što pokušamo fotografirati. Veličina neki izvan žarišta. moramo služiti kao sakupljač svjetla. Film je postavljen u teleskop s lećom promjera pola metra kameri na ravninu p'. Nije teško vidjeti kako je ovo primi­ Prema tome. jer ljini.19. dok je za veliki tele­ jućem stupnju točnosti. Ako se leća pomiče žarišnom daljinom. a uopće neće zavisiti od njenog fotografirati mala područja nebeske promjera.p'. On mora fotografiramo daleke objekte. kad je p vrlo daleko.

jer maksimalni stupanj detalja. i djelomično zato što je sebe lakše prevariti u pogledu onoga što je stvarno viđeno. dio svjetlosti sakupljen objektivom bit će izgubljen. gotovo svi vizuelni promatrači upotrebljavaju povećanja veća od D/ d. Ovo objašnjava zašto svaki promatrač mora za sebe prilagoditi okular. što vizuelni promatrači gotovo uvijek rade na vrlo svijetlim objektima gdje gubitak svje­ tlosti nema neko značenje. Veća slika omoguća­ va više detalja. a očna leća djeluje zajedno s okularom. Stvarno se može po­ kazati da to nije tako. djelomično zato što veće povećanje vjerojatno više odgovara oku. Sakupljač svjetla se obično naziva objektivom teleskopa. koje je uzrokovano ograničenom veličinom prutića i čunjića retine. a lupa okularom. jer dopu­ šta da se vidi više detalja. to je vrijedno usprkos gubitku nešto svjetlosti. nema jedinstvene kombinacije okoleća i okular. Jednostavniji ali manje pogodan raspored nego što je na slici 2. koji bi se inače mogao naći na retini. U ovom slučaju. Ona uzrokuje povećanje udaljenosti p' od objektiva i povećanje veličine slike. katkada će biti potrebno prekoračiti odnos D/d tako da se postigne pove­ ćanje dovoljno da svladamo "zrnatost" filma ili ploče. sve svjetlo neće ući u oko. Sada imamo samo jednu ravninu slike. kao na slici 2. Ali u slučaju svijetlog objekta velika se slika može upotrijebiti s velikom koristi. druga se slika mora formirati na retini oka. 52 . pojavljuje se jedan očito drugačiji pro­ blem. ali je zato ona slabija i teža za fotografiranje. a taj položaj ovisi o promatraču. također. iz jednosta­ vnog razloga što je druga slika postala mnogo veća. možemo zaželjeti pogledati nebo prostim okom kroz teleskop. bit će blokiran nepropusnim prednjim dijelom oka. ako je druga slika prevelika. Dio svjetlosti. Kada okom gledamo kroz teleskop. U fotografiranju vrlo sla­ bih objekata astronom je prisiljen da čini kompromis. Umjesto fotografiranja. nekorisno je povećavati sliku na p" veličinu koja prelazi realne mogućnosti. Tako se u slu­ čaju najslabijih objekata detalji mora­ ju neizbježno žrtvovati. slika p" se uvijek pokaže manje sjajnom nego slika na p'. Budući da očni mišići mogu promijeniti žarišnu daljinu očne leće. a po­ gotovo ako se radi o svijetlom objektu kao što je Mjesec. posebno za kratkovidno­ ga ili dalekovidnoga.23. koja je u p'. U tom slučaju.21 jest mjesto druge leće ispred p'. Kada teleskop upotrijebimo s kame­ rom. kao na slici 2. već je dosegao upravo onaj stupanj kod kojeg se svjetlost počinje blokirati na prednjem nepropusnom dijelu oka. Ali. U ovom slučaju druga leća mora biti konka­ vna. U praksi promatrač pri­ lagodi svoje oko položaju za koji nađe da je najpogodniji. koju uzrokuje očna leća i pomanj­ kanje razlikovanja. Tada je situacija nešto više komplici­ rana. Međutim. Budući da je u astronom­ skom radu svjetlo uvijek u velikoj mje­ ri dragocjeno. spomenut gore. Drugim riječima. pa fokusiranjem nastane druga slika na retini. Da se ovo spriječi. poveća­ nje između p' i p" ne smije prekoračiti odnos između promjera D objektiva i promjera d otvora oka. jer samo oko sadrži leću. Kad se radi o fotografiji.22. vidimo da se teleskop u osnovi sastoji od dva dijela: jednog sa­ kupljača svjetla. Ne može se be­ skonačno povećavati detalj uzimajući sve veći i veći stupanj povećanja. Ovo je djelomično zato. U svrhu promatranja slike na p" s maksimalnim detaljem. činjenica je da postoji granica do koje se može ići u detalje. bolji razlog da veće povećanje pomo­ gne da se svladaju nedostaci distorzije oka. Postoji. koja mora biti namještena tako da dade konačnu sli­ ku tražene veličine. i jedne lupe. koji mora imati veliki promjer.Zatim.

53 . Desno: Crtež Mjeseca što ga je napravio Galilei nakon promatranja kroz dalekozor koji je imao vrlo malu žarišnu daljinu.Gore: Područje Mora Kiša (Mare Imbrium) fotografirano kroz 508-cm Hale teleskop koji ima žarišnu daljinu od 16.5 metara.

posebno njenih kružnih metalnih prstenova. ova su mjerenja bila grublja nego što ih je postigao Tycho Brahe.23 pokazuju samo idealizirane teleskope. kao na slici 2. predložio je Kepler. poziciona točnost se mogla uvijek dobiti s posebnim kva­ drantima koji su bili snabdjeveni teleskopskim vizirima. Mjeseca i planeta nego za određiva­ nje njihovih točnih položaja. točno kao kod armilare. Druga os je pričvršćena pod pravim kutom na prvu os. druga os daje deklinaciju. slika 2. pa je bilo moguće da se mjere okretanja oko osi s takvom velikom preciznošću da nije bilo potrebno da se prihvati metoda Tycha Brahea. S vremenom su se astronomi ponovo zainteresirali za pozicionu to­ čnost. mogli su se riješiti prilično složene ekvatorijal­ ne armilare.22 Povećanu sliku možemo gledati okom Ali. a na drugom kraju okular. leće se moraju mon­ tirati po nekom načinu. sve što treba da napravimo jest da se zamijeni Braheov vizirni krak s teleskopom. Uobičajeni ra­ spored je takav da je na jednom kra­ ju cijevi objektiv. U doba Isaaca Newtona standardna poziciona točnost je bila postepeno dotjerivana od Tycho Braheove jedne lučne minute do oko pet lučnih sekunda. Poželjno je da se namjesti okular tako da se vodi računa o razlikama u samom oku. koji služi da se izbalansira okretni moment teleskopa oko prve osi. Da se načini stvarni teleskop. Tako je kod montaže teleskopa vanjski dio ekvatorijalne armilare za­ mijenjen s parom nosača što podupi­ ru os na kojoj je montiran unutarnji dio. jer imamo druge i bolje metode mjerenja vrtnje. Teleskop se zatim montira na jedan kraj ove druge cije­ vi na takav način da se može okretati oko nje. Ovo se obično ostvaruje po­ moću zupčaste naprave. koji je konstruirao Galilei. Danas je posti­ gnuta veća točnost od jedne desetinke lučne sekunde. U početku. U svakom slučaju. 54 . Slika 2.Prvi astronomski teleskop. U biti. Ona se zbog toga po­ većava za fotografiranje u p". Prva os daje satni kut (a sa znanjem zvjezdanog vremena i rektascenziju). Ali. Sada preostaje da montiramo tele­ skop. ako je slika prevelika. Ironično. Ke­ pler kojeg se smatralo glupim za pro­ matranje i nespretnim za mehanički rad. izrađen je prema slici 2. pa se on zato mora pomicati paralelno s osi cijevi. Os se može okretati u ležištima koja se nalaze na nosačima. dio svjetlosti blokira nepropusni prednji dio oka. Slika 2.23.21. Način da se ovo napravi neposre­ dno je jasan iz ekvatorijalne armilare Tycha Brahea. Slike 2. Danas se može­ mo mirno riješiti ovih prstenova.21 Objektiv dalekozora obično daje samo malu sliku u p'.21 i 2.24. Ova os je postavljena paralelno sa zemaljskom rotacionom osi. Na suprotnoj strani druge osi postavlja se protuuteg. Pravac u kojem je usmjeren tele­ skop može se odrediti iz stupnja okre­ ta oko dviju osi. Mnogo bolji sistem. budući da su prvi teleskopski promatrači više bili zainteresirani za promatranje Sun­ ca.

u početku nije dao veliku pozicionu točnost. po­ ložaj zvijezde mjeren je s točnošću od 5 lučnih sekunda. Siika 2. Lijevo je 10cm meridijanski krug iz 1806.Ovaj tip montaže dalekozora. Meridijanski krug na gornjoj slici upotreblja­ vao je W. go­ dine kojim je Groombridge odredio položaje 4000 zvijezda. Ali. prika­ zan na suprotnoj stranici.23 Princip rada Gaiilejeva prvog astronomskog dalekozora.24 Uobičajni smještaj objektiva i okulara koji se može pomicati 55 . H. Slika 2. kad se montaža usavršila. Smyth 1830-tih godina za promatranje dvojnih zvijezda.

a na mjestu vizure postavljen je dalekozor. pa je nepodesno za objekte koji se ne nalaze u smjeru ili vrlo blizu smjeru osi. obično uključuje po­ javu ozbiljnog nedostatka u nekom drugom odnosu. kao na slici 2. zakrivljenosti polja i distorzije mogu se smatrati da su uklonjeni ili da se nalaze unutar prihvatljivih granica. Usavršenje optičkih sistema u je­ dnom smjeru. postoji jedna nesavršenost koju je teže otkloniti.25. Godine 1663.Zrcala i teleskopi reflektori Teleskop ima važnu prednost nad mnogim drugim optičkim instrumen­ tima. Isaac Newton i Francuz Cassegrain predla­ gali još praktičnija rješenja. u usporedbi s dimenzijama čovjeka. godini. Budući da astronom nije obično zainteresiran za svjetlo koje dolazi na objektiv pod zanemarujućim kutovi­ ma. Obična leća lomi svjetlo ra­ znih boja različito. Paraboloidno zrcalo ima komu. To znači. naravno. Zrcalo stvara slike objekata na našoj udalje­ noj ravnini p u žarište p'. Točno kao prije. kome. gdje se može bilo fotografirati bilo promatrati prostim okom. promatrač ne gleda sliku Ekvatorijalnoj montaži nedostaju samo metalni prsteni ekvatorijalne armilare Tycha Brahea. bilo gdje se leće koriste. Ovaj precizni sistem je sada u upotrebi na 5. zrcalo odbija sve boje podjednako. danas koristimo složen optički sistem u kojem se leće različito raspoređuju da bi ispravile pogreške nastale zbog kome. u Newtonovo vrijeme je bilo moguće promatrati samo okom. a tu se bilo teško postaviti da položaj čovječjeg oka u p" ne blokira svjetlo koje treba pasti na zrcalo. Još se u prvim danima teleskopa smatralo da je ova kromatska aberacija veliki nedostatak. kao što se moraju u teleskopima refraktorima. Međutim. James Gregory je predložio dru­ gačiju konstrukciju teleskopa reflekto­ ra. Ovako jedno­ stavan uređaj. bez mogućnosti velike blokade svjetla. da je zrcalo upotrijebljeno kao sakupljač svjetlosti umjesto leće. jer su zrcala u to vri­ jeme bila mala. slika p' je zatim povećana na p". Međutim. pa se prema tome svjetlo raznih boja ne sastaje u istom žarištu. Prvo. Drugo. Kod današnjih instrume­ nata ova je poteškoća otklonjena korekcionim uređajem koji je smješten u okularu. Marin Mersenne.25. Umjesto da upotrijebimo je­ dnu leću kao okular. nedostaci sferne aberacije.08-metarskom teleskopu reflektoru na Mo­ unt Palomaru. dvadeset i pet godina poslije Galilejeva prvog teleskopa. predlagao je kon­ strukciju teleskopa reflektora. Ideja teleskopa reflektora sastoji se u tome da se zamijeni objektiv telesko­ pa refraktora sa zrcalom. dok leća lomi svjetlo svih boja različito. fra­ njevački redovnik. nije bio tada moguć u praksi. Najjednostavniji oblik teleskopa re­ flektora je pokazan u slici 2. dok su u godinama 1670-72. A to donosi dvi­ je važne prednosti. Zrcalo palomarskog in­ strumenta ima tako veliki promjer da čovjek može sjesti unutar teleskopa. Ali. ako je zrcalo izbrušeno u obliku paraboloida. U 1636. svje­ tlo udaljenog objekta dolazi u smjeru osi paraboloida i dolazi u žarište bez sferne aberacije. pa prema tome svjetlo svih boja iz istog izvora dola­ zi u isto žarište. 56 .

koja je postavljena U Gregoryjevom teleskopu. kaže se da kao na slici 2. Gregory je predložio postavljanje ma­ Izravna prednost Newtonove na­ log sekundarnog zrcala iza ravnine p'. Ova dekli.08-metar. teže izraditi s potrebnom preciznošću U slučaju Gregoryja (ilustrirano na sekundarna zrcala. Ona osim toga okreće Ali ni Gregory ni Cassegrain nisu deklinacionu os koja prolazi kroz le­ bili u mogućnosti da ostvare svoj pri­ žište učvršćena na potkovi. pa se kaže da je realna. Slika na p" se sada može pro­ sukobio s Cassegrainovim rješenjem. koji je konstruirao upotre­ os potkove. matrati s normalnim okularom. ski teleskop je u najvećoj mjeri je­ kako se može vidjeti iz slike 2.jedlog u praksi. ze do p' reflektiraju se s ravnog zrcala i Kasnije ćemo vidjeti da se on može stvaraju sliku u ravnini p" pod pravim kutom od p'. Kada se Newton zrcala. Ali. Druga žarišna ravnina p" se izrade njegov teleskop. dok je mnogo kundarno zrcalo postavi ispred p'. sam teleskop. ali su rezultati formira dalje od žarišta sekundarnog bili obeshrabrujući. Za ovakvu upo­ trebu teleskopa kaže se da se radi u primarnom žarištu Slika 2.27. na cijev teleskopa. ruku.la. a druga žarišna ravnina p" se položaju u odnosu na kameru. prave leži u činjenici da se ravno zrca­ dok je Cassegrain predlagao da se se­ lo može lako napraviti. koja su opisali slici 2.27) sekundarno zrcalo je bilo para­ se slika ravnine p" nalazi u ispravnom boloid. a da pri tome ne blokira mno­ go svjetlosti.okom direktno. Promatrač gleda sliku u upotrijebiti i na druge načine.08-metarski teleskop u ravno zrcalo nagnuto za 45° ispred p'.28. To je bilo prepušteno naciona os je postavljena okomito na Newtonu.neostvariv u Newtonovo doba. Ovakav sistem ne treba bljivi model teleskopa reflektora s je­ protuutege.25 je praktički problem. a otvor napisao je: "Ne vidim prednost ove na- Hale teleskop je tako velik da pro­ matrač može sjesti unutar njegove cijevi. ovakvo rješenje problema refle­ p" normalnim okularom montiranim ktora nije bilo moguće u XVII stoljeću. Smještaj na slici 2. U slučaju Cassegraina (slika druge instrumente) i da bi osigurao da 2. Slika u p' nije se stvarno formirala.25.26) zrcalo je bilo elipsoidalno. upotrebi kao na slici 2. a Gregory i Cassegrain. jednostavne osi. On se nalazi unutar u centru glavnog zrcala upravo služi za teleskopa da bi upotrijebio kameru (i tu svrhu. formira iza žarišta sekundarnog zrca­ U mnogim pogledima 5.25 Najjednostavniji oblik teleskopa-reflektora . slika se na ravnini p' stvarno for­ ima potkovu unutar koje je postavljen mirala. dnostavnom napravom koja je imala Kada je 5. Slika dnostavan u svojoj zamisli. Gregory je an­ presijecalo je centralnu os u p' kao bli­ gažirao najbolje londonske optičare da že žarište. Umjesto ravnine p' je u ovom slučaju virtuelna. Sve zrake koje dola­ je upotrijebljen u primarnom žarištu. u drugu u ležajeve na nepokretnim temeljima. 57 .

Slika 2. Za nje­ ga je Newton rekao: "Nema ni­ kakve prednosti.08-metarskog teleskopa sjedi u kabini koja se kreće zajedno s teleskopom. Imao je jednu prednost od Newtonova tipa. koja se mora. a ne smješten viso­ ko i nesigurno blizu vrha cijevi.a to je stvar koja treba da bude ozbiljno razmatrana.26 Princip rada teleskopa refle­ ktora koji je dao Gregory. Newtonov sistem ima ozbiljne nedostatke. promatrači moraju mijenjat svoj položaj kad se i teleskop pomiče. Bolji uređaj no što je Newtonov ili Cassegrainov.27 Cassegrainov reflektor.prave. što ju je dao Newton o Cassegrainovom tele­ skopu. Nasuprot Newtonovoj metodi promatranja. a to znači da može biti i opasna. nije ostvarila. naravno.08-metarskom teleskopu upravo ostvarena Cassegrainova zamisao. Australija. . jer se promatrač mora popeti do vrha tele­ skopa. Za ovo je potrebna gotovo gi­ mnastička spretnost. Ravno zrcalo je upotrijebljeno kao kod Newtona ali ispred ravnine p" Casse­ grainova postava. proma­ trač u primarnom žarištu 5. jer se radi o visini od 15 do 30 metara iznad podnožja. jer su gubici tako veliki i neotklonjivi i ja vjerujem da ona u praksi neće nikada dati dobre rezultate . jest njihova kombinaci­ ja pokazana shematski na slici 2. Promatrač je bio kod podnožja. " Napredak je pokazao da se ova ne­ milosrdna kritika vrijednosti. jer je u 5. godine 1860. Cassegrainov reflektor od 122 cm postavljen u Melbourneu. Međutim." 58 . a ne Newtonova! S drugog gledišta. Slika 2. Ovo se poboljšanje pojavilo 40-tih godina prošlog stoljeća. On nije u opasnosti da padne . obaviti u mraku. .29.

Toranj je bio smješten na pokretnoj platformi. Pro­ matrač je koristio toranj s kabinom da bi mogao doseći okularni dio.28 Princip rada Newtonova teleskopa.Lijevo: Newtonov prvi teleskop reflektor izrađen 1688. Slika 2. Reflektor od 122 cm. pa je promatrač mogao pratiti zvijezdu. Newtonova tipa. Gore: pogled na teleskop kroz cijev pokazuje oba zrcala i položaj okulara. 59 . korišten na Malti 1860-tih godina.

Ovo je baza dana­ šnjeg coude sistema. nara­ vno. naravno. Značajna karakteristika Nasmythova teleskopa je bila da se mogao usmje­ riti u svaki objekt na nebu. Upravo zato promatrač radi u primarnom žarištu 5. treba se okretati s po­ kretnim držačem postavljenim kroz glavno zrcalo. izumitelj parnog čekića. Ako je pogon takav da precizno pokreće teleskop. Ekvatorijalna montaža ima.29 Usavršavanje Nasmythove ide­ je dalo je bazu za današnji cou­ de sistem.29 umjesto da ostane fiksno u odno­ su na teleskop. drugo po visini.a izveo ga je James Nasmyth. Sve do sredine prošlog stoljeća značajno ograničenje u konstrukciji teleskopa reflektora pojavilo se iz či­ njenice. a da se pri tom promatrač ne pomiče.29. On mora na silu prihvatiti neprikladni smještaj unutar teleskopa. Slika 2. Jedna konačna profinje­ na Nasmythova ideja bit će priznata kad promatrač stalno ostane na istom mjestu i kad se upotrijebi ekvatorijal­ na montaža. Ovaj se upotrebljava. veliku prednost. u kojem se često nalazi i nekoliko sati. uvijek Gore: Dio Nasmythova 41-centimetarskog CassegrainNewtonova tipa teleskopa poka­ zuje položa] okulara u odnosu na montažu Dolje: Nasmyth je upotrebljavao instrument koji se mogao usmje­ riti u bilo koji dio neba. Ovo operaciono pojednostavljenje bilo je postignuto uza znatnu cijenu. a ne ekvatorijalnog tipa. okretanje oko osi koja je paralelna sa Zemljinom rota­ cionom osi. To znači da je za praćenje objekta bilo potrebno nadoknaditi vrtnju Zemlje pomoću dva istovremena pomicanja teleskopa. a da se pri tom promatrač ne pomiče. da se mnogostruke refleksije nastoje izbjeći koliko je god moguće jer se prilično gubilo svjetlosti kod svakog zrcala. ravnina sli­ ke p"' uvijek će se formirati u jednom te istom smjeru.08-metarskog teleskopa (slika 2.25) uvijek kada ima posla s krajnje slabim objektima. je­ dno u azimutu. I danas se nastoje izbjeći mnogostruke refleksije uvijek kada se istražuju vrlo slabi objekti. radi slabe refleksione moći. Niže ravno zrcalo na slici 2. ali on ipak koristi ovaj način od daleko prikladni­ jeg sistema prikazanog na slici 2. 60 . međutim. jer kod nje ima samo jedno kretanje. Nasmythova je montaža bila altazimutalnog tipa.

15) za svjetlost pojedine boje i stupanj pod kojim se taj omjer mijenja kada se izmijeni boja. istražit ćemo detaljnije njene pojave. Zbog toga se ni interes za reflektore nije vratio sve do sredine prošlog stoljeća. da je okular sa­ stavljen od dvije leće još u doba Newtona. Zato nije bilo iznenađenja. koje prolazi kroz gornji dio leće. Kako to da je astronome toliko smeta­ la kromatska aberacija koju je stvarao objektiv teleskopa refraktora. stoljeća pronađeno rješenje kromatske aberacije kod teleskopa refraktora. Nasuprot tome.15 vidimo da je omjer udalje­ nosti AX prema DY uvijek isti za svjetlo jedne boje. jer je prvi primjerak takvog oku­ lara načinio Christian Huygens. Ako leća ima konkavan. kao što se vidi na slici 2.31. ali su donosili drugi problem.32. možemo ih montirati zajedno u par u obliku kako je pokazano na slici 2. To također znači da dvije leće od različitog materijala imaju različite omjere AX prema DY u žutom svjetlu.30 i 2. kada je Foucault otkrio metodu polaganja tankog sloja srebra na staklenu površinu.31) jedan drugog kompenzirali. Ovo uzrokuje da se svjetlo. Zatim. Ako. Ovo objašnjava gledište koje može na neki način izgledati zagonetno. Okulari. svjetlo svih boja pro­ lazi ravno kroz centar leće. možemo posti­ ći željenu situaciju u kojoj su suprotni disperzioni efekti dviju leća (slika 2. ali isti stupanj disperzije omjera s pro­ mjenom boje. To se zove disperzija. a zbog toga predmet opipljive promjene oblika uslijed promjena temperature.kad se istražuju relativno svijetli obje­ kti. Dvije leće proizvode nešto efekta pokazana na slici 2.32. međutim. Ova se dva faktora ne mijenjaju točno na isti način kada promijenimo vrstu stakla od koje je leća napravljena. 61 . ali u kojoj još ima čist stupanj refrakcije. Da bismo mogli razumjeti kako je riješen problem kromatske aberacije. a jednu konkavnu leću iz ma­ terijala manjeg omjera.30). a to je ozbiljna poteško­ ća. koji je bio isto tako težak. budući da se to nije moglo riješiti širokim razmakom leća? Ovdje su upletena dva sasvim različita razmatranja: stvarna vrijednost omjera AX prema DY (slika 2. leće podesno obliku­ jemo. pa prema tome nema ni loma ni disperzije. Na slici 2. To je pokazano na slici 2. koja tada daje žarišnu ravninu p' koja je stvarno ista za sve boje. izradivši jednu konveksnu leću iz materijala većeg omjera. morale biti jako razmaknute. Vratimo se objektivu teleskopa re­ fraktora: kako je bila ispravljena kro­ matska aberacija. disperzija je obratna. da su reflektori odmah za­ postavljeni. metoda ispravljanja disperzije neposredno se sama predla­ že. a nije ih smetala kromatska aberacija okulara? I teleskop reflektor upotrebljava leće u okularu! Odgovor je u tome. tako da su kromatska iskrivljenja proizvedena u okularu mnogo manje ozbiljna nego ona koje proizvodi objektiv. Zrcala su bila homogene diskaste metalne legure. što znači da je za svaku vrstu stakla dru­ gačija. umjesto konve­ ksan oblik. ako su napra­ vljene od istog stakla. rastavlja u boje od kojih se sastojalo (slika 2.33. (Svjetlo svijeće na udaljenosti od 160 kilometara može se zamisliti kao svijetli objekt. u drugu ruku. Prema tome. Je­ dnostavno postavimo konkavnu leću na desnu stranu od konveksne leće.) Refraktori protiv reflektora Prvi teleskopi reflektori potpuno su rješavali problem kromatske aberacije. Ovaj omjer se neznatno ne slaže s bojom svjetla. mali su i podnose adekvatno razdvajanje bez bilo kakve pojave poteškoća. kada je sre­ dinom 18. tek poslije gotovo sto­ tinu godina. Razlog zašto se je­ dan objektiv ne može neposredno ko­ rigirati upotrebom druge leće jest u tome što bi dvije leće.

Među njima je bio John Dolland. Bass ih je sa­ stavio i saznao za njihovo ahromatsko svojstvo. Vi možete mnogo dobiti patentirajući bolji način izrade naliv­ pera. Druš­ tvo je svjesno da se samo kraljevska cijena može platiti za stvarno veliku znanstvenu ideju. Kada je u prvim godinama XIX stoljeća Dollandove te­ leskope kritički ispitao mladi Nijemac Joseph Fraunhofer. Doista je bilo čudno da su oba optičara imala radni ugovor s istim majstorom. Otkrivši da su obje leće na­ mijenjene istom kupcu. sumnjivo je da li je odo­ bravanje takvih širokih patentnih pra­ va uvijek umjesna politika. U stvari. Monopol odobren Dollandovima omogućio im je da bez velikog napora proizvedu bolje teleskope refraktore nego što su mogli proizvesti njihovi neposredni rivali. Prava osoba. sve do kraja živo­ ta Johna Dollanda britanski optičari proizvodili su ahromatske objektive bez smetnje ili zapreke. premda nitko nije tvrdio da je J o h n Dolland izumitelj. U svakom slučaju. a u odsutnosti natjecanja monopolist je sklon da postane lijen. koje su slijedile. ali nećete dobiti ni dinara od pa­ tentnih prava za otkriće nove naučne teorije dosega i snage Einsteina. Peter Dolland pokrenuo akciju protiv jednog od njih. godi­ ne obratio dvojici londonskih optičara: jednome da mu izbrusi konveksnu po­ lovinu para. projekt je propao sramotno. Svakako. patent je bio propi­ sno odobren. ustanovljeno je da nijedan od važnijih problema refrakto­ ra nije bio riješen. Le­ galne procedure. Zatim su londonski optičari podnijeli peticiju Tajnom vi­ jeću tražeći da se patent povuče. S izumom ahromatskog objektiva došlo je do kona­ čne bitke između teleskopa refraktora i reflektora. i tokom slijedećih godina nekoli­ ko je londonskih optičara to saznalo te su započeli izrađivati ahromatske leće za sebe. teško je patentna prava pravdati na moral­ nim temeljima. Nekih pedeset godina poslije Dollan­ dova slučaja. koji su igrali tako veliku ulogu u prvom razvoju re­ flektora i koji su napravili prvi astro­ nomski objektiv za refraktor. bile su duge i komplicirane. i to s uspjehom. Sud. Njihovi rivali. odobravanje Dollandova patenta imalo je gotovo katastrofalan efekt na smjer optičke industrije u Britaniji. Peter Dolland je nagovorio svog oca da patentira ovaj novi pronalazak i. Po prirodi ne­ što tajnovit čovjek. čovjek vrlo velike reputacije u znanstvenom svijetu. Hall se 1733. koja ga može koristiti. londonski odvjetnik. a drugome da mu izbru­ si konkavnu polovinu. obe­ shrabreni uskraćivanjem upotrebe ispravne metode. kojem je predsjedavao Lord Camden. ali je konačni rezultat bio u korist Dollanda. jest Dolland "koji ga je iznio na vidjelo za opću korist". država. što znači da za nju nema cijene. Georgeom Bassom. jer veća ideja. za vrijeme od pede­ set godina. na kraju je pokušala preko Kraljevskog društva poticati proizvo­ dnju boljeg optičkog stakla u Britaniji. čiji je hobi bio pravljenje optičkih eksperimenata. Ali. pa nije osoba koja može koristi­ ti patent. Ali je odmah poslije smrti svoga oca. počeli su izumirati. dižući uzbunu zbog brzog rasta njemačke optičke in­ dustrije. kojeg je njegov sin Peter povezao s trgovinom.Izgleda čudno da je čovjek koji je ot­ krio metodu izrade ahromatskih obje­ ktiva bio Chester Moor Hall. smatrao je da je Chester Moor Hall "osoba koja svoj izum zadržava za sebe". U Njemačkoj su stvari pošle sasvim različitim smjerom. Ipak. jedva jedvice su uhvatili daljnji dio u tehno­ loškom razvitku ovih dvaju instrume­ nata. Ali Britanci. jer je u to vrijeme sav istinski precizni pro­ fesionalni rad u Engleskoj bio gotovo uništen. manja je povlastica. jer korište­ nje ideja drugih ne daje ohrabrenje. koliko je prošlo od rješenja 62 . Bass je bio manje šutljiv nego Hall.

63 . koji se upotrebljavao u Pariškoj zvjezdarnici pred kraj prošlog stoljeća. Promatrač može vidjeti bilo koji dio neba a da se pri tom ne pomiče.U coude sistemu (gore) okular je na gornjem kraju polarne osi čijom se rotaci­ jom mijenjaju satni kutovi Promjena deklinacije po­ stiže se rotacijom ravnog zrcala koje se postavlja ispred objektiva od leća. Lijevo: Veliki coude ekvatorijal.

konstruirao je i dovršio s vješti­ nom seriju teleskopa reflektora. Njegovo otkriće posebno važnih spektralnih linija srest ćemo u kasnijem poglavlju. da jedna posebna vrsta stakla . ali je bilo ozbiljnog pomanjka­ nja praktične tehnologije. 64 . genijalnog čovjeka povezivanje se pokazalo neodoljivim. Fraunhofer je na jednostavan na­ čin poboljšao ukočenost i točnost nor­ malno montiranog ekvatorijala. Ovo ga je dovelo do fundamentalnog tehnolo­ škog otkrića. godini) Fraunhofer je bio smatran "pravim tehnologom". koja su ga dove­ la daleko iznad stupnja razvitka zna­ nosti njegova doba. U zadnjoj četvrtini XVIII stoljeća William Herschel. Nije suviše ako se kaže da je Fraunhofer proveo. Ostalo su učinili Fraunhoferovo majstorstvo u brušenju stakla i nje­ govo matematičko poznavanje optike. sferne aberacije i kome. Fraunhofer se pripremao za staklarskog tehničara. Kasnije je na­ učio i matematiku.31 Konkavna leća stvara obrnuti rasap. Njegov Dorpatski 24centimetarski refraktor donio mu je oslobođenje od poreza u Munchenu. Još više od toga. Dvije su se stvari udružile u Fraunhoferovoj ličnosti. Osnovni problem objektiva refraktora bio je u izboru ma­ terijala i oblikovanju njihovih površina na takav način koji neće dati samo ko­ rekciju za kromatsku aberaciju nego i oslobođenje od sferne aberacije i kome. Te razlike uzrokuju nečistoće. Ali sve nije bez ko­ risti. On je došao do toga da mora početi od mjerenja loma raznih vrsta stakala za pojedine boje. mladog. To je streslo samoza­ dovoljstvo Britanije osobito zbog prije spomenutog projekta proizvodnje sta­ kla koji je propao. slavan po otkriću planeta Urana. ali ne i da govo­ ri! Zbog toga je zadovoljstvo zabilježiti da je on u svom životnom djelu nači­ nio osnovna otkrića. ravno u znanost XX stoljeća. S propasti projekta proizvodnje stakla država je još jednom pala u te­ hnološku pospanost. reflektor nije potpuno zanemaren.Lorda Camdena. On je bio pozivan da prati znanstvene sastanke. Rezultat je bio: teleskopski objektivi znatno oslobođeni kromatske aberaci­ je. koje dotada nitko nije mogao poslići. Postojale su peći za taljenje u kojima se moglo pro­ izvoditi staklo postojane optičke kvali­ tete. Tokom cijelog svog kratkog života (umro je od tuberkuloze u 39. Kod ovoga ener­ gičnog. Slika 2. Fraunho­ fer najprije eksperimentira s masom podataka koje je postigao Francuz Pierre Louis Guinand. Kona­ čan proizvod je bio na takvom stupnju savršenstva. istraživački program kojeg bi danas pripisali jednoj grupi vrijednih učenjaka. Matematički uvid je bio ispravan u En­ gleskoj. od ko- Slika 2. Siromašan dječak. Ovo je bilo među prvim problemima u povijesti čovječanstva da se istovre­ meno zahtijeva: točnost matematičkog uvida i stručnost praktične tehnologije.flint staklo . ugla­ vnom vlastitom snagom.30 Kromatska aberacija nastaje kod kraj­ njih rubova konveksne leće. a ne s bijelom svjetlo­ sti koja sadrži pojedine boje. Tokom ere Dollandovih refraktora.ne ponovi rezul­ tate ukoliko se uvjeti proizvodnje ne kontroliraju s izuzetnom pažnjom.

Svatko je želio imati Fraunhoferov refraktor. Ironično je da su Fraunhoferova ot­ krića stvarno pokazala krajnju neizvje­ snost refraktora. čiji je najveći reflektor imao u promjeru 1. U to vrijeme je Foucault otkrio kako se može posrebriti zrcalo od stakla. Ali. mora zadovoljiti najstrože Slika 2.33 Ako su leće od raznih vrsti stakala. Dorpatski refraktor. bilo je proračunato da kod datog otvora reflektor nema svje­ tlosnu jačinu veću od jednog refraktora koji ima otvor za pola manji. A ove je karakteristike krajnje teško ostvariti u lećama znatnog otvo­ ra. Sredinom 1880. Da bi jedan refraktor imao iste kvalitete kao veliko zrcalo Rossea. Istina je da su se reflektori mogli napraviti s većim otvo­ rima. Prema tome. odabrano za objektiv refraktora.91 -centimetarski teleskop na Li­ čko voj zvjezdarnici u SAD. Uprkos slaboj reflektivnoj sposo­ bnosti zrcala toga vremena. staklo. ra­ zmak među njima nije više potreban.8 metra. više cijenili refraktor od reflektora. Sada su reflektori brzo krenuli naprijed. Disk stakla od kojeg će se napraviti veliko zrcalo mora svakako zadovoljiti uvjet nesavitljivosti i imati mali tem­ peraturni koeficijent rastezanja. Od tada reflektori više nisu bili uzrok velikog gubitka svjetlosti ili ozbiljnih deformacija uslijed promjene tempe­ rature. Može imati i mnogo mjehurića unutar stakla dokle god oni ne smetaju izbrušenu površinu. Charlottesville) postavile 66-centimetarske refraktore. Tako su 70-tih godina prošlog stoljeća dvije američke zvjezdarnice (Washington i McCormick. bili su učinjeni neminovni napori da se povećaju pro­ mjeri refraktorskih objektiva. otvor bi mu trebao biti oko 76 cm. Fraunhoferovo remek-djelo. Na­ suprot.32 Dvije jako razmaknute leće od istog stakla mogu poništiti rasap (disperzi­ ju). imao je otvor od samo 24 cm. dok je Beč imao jedan sa 69-centimetarskim otvorom. premda su bili ostvareni veliki re­ zultati ovim instrumentima. Rosse je bio u manjini koja je smatrala da je reflektor bolji instru­ ment nego refraktor. Prije 1888. bez sumnje. kao što je bio Nasmyth. Fraunhoferov uspjeh je bio zasnovan na vrhunskoj optičkoj kvaliteti njegova stakla. nije bilo većih poteškoća u ostvarenju veće pra­ ktične svjetlosne jačine. Sada su pro­ fesionalni astronomi po cijelom svije­ tu. Većina astrono­ ma je smatrala da je Fraunhofer donio konačan trijumf teleskopu refraktoru. čiji smo dosjetljivi in­ strument već vidjeli. ali zbog neuspjele refleksije na površini zrcala. godine bio je instaliran refraktor s još većim promje­ rom . jer je njihova izrada imala manje zahtjeva u tehnologiji stakla nego što je bilo potrebno za refraktor.22 metra. U Engleskoj su već bili konstruira­ ni reflektori. Moralo je biti oslobođeno od mjehurića i nehomo­ genosti. 65 .jih je jedan imao otvor od 1. oni su svi pokazivali već spomenute pogreške. Ovo je bilo ostvareno tek posljednjih dvadeset godina prošlog stoljeća. Slika 2. zatim Lord Rosse. Izvanredni Fraunhoferovi refraktori preobratili su situaciju. godine Pulkovska zvjezdarnica u Rusiji i Bischoffstein zvjezdarnica u Francuskoj imale su 76-centimetarske instrumente. ali su sada to uglavnom obavljali amateri astronomi. ali nije potrebno da staklo bude visoke optičke kvalitete.

dno polje.49-metarski reflektor. i to navesti nekoliko razloga koji su prido­ tako da dadu što slabiju refrakciju. biti kada zraci s objekta dolaze na zr­ Dominion. Afrika) 1. Bloemfontein (J. Mount Locke.88 1955. Zato se vrlo velika zrca­ refraktora i loših klimatskih uvjeta. Pretoria (J. ostvaren po Kellnerovoj ideji. pa su imali slabu reflekti. bi". Toronto (Kanada) 1.5 metra. reflektor obavezno ima samo malo vi­ Mount Stromlo (Australija) 1. Ovo znači da Harvard. činiti velike leće. onalni paraboloidni reflektor pati više Bosque Alegre (Argentina) 1. Lick. Afrika) 1. da nije bilo pronalaska novog tipa Mount Palomar (SAD) 5.55 1937. Postoji konačni ishod koji se odnosi na bitku između refraktora i reflekto­ zvjezdarnica otvor postavljen ra. astivnost i promjenu lika. Ali.02-metarski instrument zvjezdar­ ima previše! Nije pretjerano reći. Površine 2.52 1942. služio da se održi refraktor "u upotre­ Mount Wilson (SAD) 2. Haute-Provence (Francuska) 1. izgleda da smo dosegli astronomi gotovo posve posvetili istra­ konačan kraj trke između refraktora i živanju Sunca. Victoria (Kanada) 1. Nasu­ provođenje opće promatračke astro­ prot njemu imade mnogo reflektora s nomije u Britaniji bilo gotovo uništeno otvorima koji prekoračuju 1. jednostranom orijentacijom na istraži­ Slijedi popis najvećih: vanje Sunca.83 1919. izrađuju ili su izrađeni u raznim dije­ konstruirao tek 1930.88 1935. samo zrcalo uvo­ vilo prigodom uspjeha Fraunhoferovih di optičke pogreške koje nisu neznatne 66 .10 1971. od kome nego refraktor. Oak Ridge (SAD) 1. godine Bernlovima svijeta.52 m 1908. Naravno.52 1933.2. Radcliffe. nego što je proizvedena u tradicional­ nim paraboloidnim zrcalima. Potrebno je stakla su najpažljivije izbrušene. od najkvalitetnijeg optičkog stakla.08 1939. Ovaj bi nedostatak vjerojatno po­ McDonald.05 1959.78 1932. s la mogu načinili mnogo lakše i s manje kojima su se sretali astronomi što su rizika netočnosti nego što se mogu na­ upotrebljavali veliki Rosseov reflektor. Za to nije potreban reflektora. Drugim riječima. Ovakvi su teleskopi da­ u Engleskoj bili izgrađeni najveći re­ nas poznati kao Schmidtovi teleskopi. Otklanjanje ove pogreške vrši se šen reflektor.88 1948. Delaware (SAD) 1. reflektora s mnogo manjom komom Kavkaz (SSSR) 6. godine.08 1948. (SAD) 2. a uključuju upravo toliku da ispravi sfernu aberapomanjkanje pouzdanja koje se poja­ ciju zrcala. Ali poteškoće bile svladane. SAD.34. se reflektor ne može korisno upotrije­ Perkins. kao na slici zrcalima. optičkoj osi zrcala. Mount Hamilton (SAD) 3. Premda se reflektor konačno uveo Mount Wilson (SAD) 1.54 1917. Iz opravdanih tehno­ Značajniji je razlog. Engleska nije napravi­ korekcionom pločom koja se izrađuje la nijedan instrument velikog otvora.optičke uvjete. nijeli ovoj čudnoj situaciji. Optičke Ovoj listi od 15 velikih reflektora karakteristike novog sistema prona­ potrebno je pridružiti još gotovo to­ šao je Kellner 1910. dođu u žarište bez kome. Najveći refraktor na svijetu veliki reflektor. calo pod kutom koji je nagnut prema Dunlap.88 1958. da je nice Yerkes Williams Bay. Kada zraci prođu kroz kružni otvor flektori u danima kada su teleskopi reflektori bili snabdjeveni metalnim prema sfernom zrcalu. a iako je istina da je nedavno planiran postavlja se na kružni otvor. da su se britanski loških razloga. kad je posta­ sferna aberacija je sada prilično veli­ lo moguće da se izgradi gotovo savr­ ka. kao najveći sakupljač svjetla. kad su ove gmatizma ili kromatske aberacije. jer svjetlosti sa Sunca je 1. tradici­ Harvard. ali je prvi liko drugih sličnih dimenzija koji se teleskop. Zaista je ironija da su hard Schmidt.

Fraunhoferov refraktor u Dorpatu. godini. Ovaj 180-centimetarski re­ flektor Lorda Rossea. s otvorom od 24 centimetra. postavljen blizu Bog Allena u 1840.Kad su refraktori stjecali premoć. reflektori nisu nikako bili zasje­ njeni. bio je jednak po mogućnosti sakupljanja svjetlosti s reflektorom koji ima dvostruko veći otvor objektiva. Ali je velike leće mnogo teže napraviti nego velika zrcala. 67 . bio je poznat kao div od Parsonstowna.

Međutim. a korekciona ploča od refraktora. Schmidtov teleskop je u stvari "mje­ šanac" između refraktora i reflektora. prikazan gore. ima poteškoća kod većih otvora u dobivanju i oblikovanju veli­ ke staklene ploče odgovarajuće kvali­ tete. manje je posla s oblikovanjem takve ploče sa slabom refrakcijom nego da se izbrusi objekti­ vna leća jednakog otvora. već spomenute. Prije nekoliko godina Schmidtov te­ leskop je potvrdio vrhunsku popular­ nost. jer se u rijetkim periodima Skoro sve do kraja prošlog stoljeća nije bilo teleskopa opremljenog s lećom promjera od 90 centimetara. Zato se nitko ne prihvaća izrade korekcione ploče većeg promjera od 1. Danas je najveći na svijetu refraktor 102-centimetarski instrument Yerkesove zvjezdarnice u Williams Bayu.22 metra.kod vrlo velikog otvora. Na prvoj slici vidi se velika leća Yerkesova refraktora. jer njegovo vidno polje omoguća­ va promatraču da sakupi mnogo više i brže astronomskog materijala nego s tradicionalnim reflektorom. Razlike u veličina­ ma očituju se usporedbom s ljudima na objema slikama. a na drugoj glavno zr­ calo Hale reflektora. gdje kromatska aberacija izaziva nove poteškoće. Ovaj za­ ključak možemo potvrditi činjenicom da je pomoću takvog teleskopa izrađen opsežan nebeski katalog prije dvade­ set godina na zvjezdarnicama Mount Wilson i Palomar. Prirodno je da je in­ strument popularan na zvjezdarnica­ ma koje su smještene u nepovoljnim klimama. SAD. Sasvim odvojeno od kromatske pogreške. Zrcalo je posuđeno od reflektora. 68 .

Zbog toga se Schmidtov teleskop ne može upotrijebiti za preci­ zni mjerni rad. Wilson i Palomar izradile fotograf­ ski atlas neba. Istraživanja. 122-centimetarski Schmidtov te­ leskop. Slika 2. Tako je i sa Schmidtovim teleskopom. usmjerena prema otklanjanju ovih nedostataka danas se aktivno nastavljaju. a ima promjer od 2 metra. U praksi. Sada moramo dodati da Schmidtov sistem ima oštro i neraz­ dvojno zakrivljeno vidno polje. Najveći Schmidtov teleskop danas se nalazi u Jeni. zvijezda ili galaktika. kao što se formira kod normalnog teleskopa. 69 . da rješenje jedne opti­ čke pogreške uvijek uzrokuje pojavu novih pogrešaka. Iz ovog slijedi da se fotografiranje vrši na filmu ili pločama koje su zakrivljene na sferni oblik. koji mogu uključivati veliki broj objekata. publiciran 1950. Međutim. kojem je od refraktora uzeta korekciona ploča. napomenuli smo više nego jedanput. kojim su zvjezdarnice Mt. godine.pogodnim za astronomska promatra­ nja može dobili vrlo mnogo materijala. nego na sfernu površinu. Tradicionalni re­ flektori su bolji za ispitivanje pojedi­ nih objekata jer ih mogu najdetaljnije istražiti. otvori Schmidlovih teleskopa su ograničeni zbog pogrešaka koje stvara korekciona leća ili ploča. Slika u žarištu se uopće ne formira na ravni­ ni. a od reflektora zrcalo.34 Princip rada Schmidtova telesko­ pa. Schmidtov teleskop je također dobar za vođenje statističkih podataka.

našeg intelektual­ nog razvoja. za koje postoje pisani povije­ sni zapisi. Kretanja planeta su najviše zbunjivala. djelomično o marljivosti kojom su zapisivali rezul­ tate svojih promatranja i djelomično o vještini i oštroumnosti kojom su tu­ mačili ove rezultate. djelomično o instrumen­ tima i njihovoj upotrebi. U najslabije pro­ finjenom stadiju možemo smatrati da se planeti kreću po kružnim stazama oko Sunca. Mnogo od onoga što slijedi u ovom i u slijedeća dva poglavlja moći ćemo lakše razumjeti ako počnemo problem promatrati iz naše perspektive. promatraju nebo već 25 tisuća godina. 70 . premda mnogo složenija. Međutim. Bez poznavanja univerzal­ nih zakona gravitacije i bez pomoći vi­ soko razvijenih optičkih instrumenata svaki će takav pokušaj biti osuđen na propast. Tri načina shvaćanja problema Kretanja planeta su ili vrlo jedno­ stavna ili vrlo komplicirana. znamo što su oni naučili u razna vremena i na raznim mjestima. zvijezda i planeta. prema stupnju finoće s kojom netko gleda na problem. Kreta­ nja Sunca i Mjeseca. Ovaj vrlo jednostavni pogled sumi­ ran je u stavkama koje su prikazane u Tablici I na vrhu strane 72. Sasvim je sigurno da sve do neda­ vno zaista nije bilo ozbiljnih pokušaja da se odrede mase ili struktura nebe­ skih tijela. a planeti se kreću jednakim br­ zinama po svojim stazama. Sunce formira centar svake staze. bila su očigledno obilježena znatnim pravilnim ritmom. Zato su kretanja planeta predstavljala glavnu preokupaciju astronomije u antičko doba. Zvijezde su se kretale pravilno i po relativno jednostavnoj šabloni. Kroz pet do šest tisuća godina. Zato su prvi astronomi bili zainteresirani gotovo isključivo za bi­ lježenje i tumačenje prividnih kretanja Sunca.3. poglavlje KRETANJE PLANETA I DREVNA ASTRONOMIJA Ljudi na Zemlji. pa će biti korisno da se defini­ raju tri stadija finoće. što je djelomično ovisilo o nužnim in­ teresima baziranim na njihovim pro­ matranjima. sve ove staze ili krugovi leže u istoj ra­ vnini. Mjeseca. što je trajalo još dugo nakon srednjeg vijeka. jer se nisu mogla lako prepoznati.

e. Dolje: Dio babilonskog zapisa o kretanju planeta Jupitera u I i II stoljeću pr. Grčki astrono­ mi su promatrali kretanja planeta kao geometrijski problem. 71 . Gore: Geometrijska slika sta­ za planeta iz XVII stoljeća. n.Babilonski astronomi su bilježili svoja promatranja planeta i iz njih sastavljali kataloge.

naravno.862 29. nara­ vno. Neptun i Pluton nisu bili poznati antičkom svi­ jetu.539 19. Prividno kretanje je. Budući da Venera refle­ ktira Sunčevo svjetlo. postoje trenuci kada li­ nija povučena od Zemlje prema Veneri predstavlja tangentu na stazu Venere. Prvi. ovisan o kretanju Zemlje. ove kvalitete počinju iščezavati kada uzmemo u obzir drugi stadij. naprotiv. povratak koji nastupi kad se planet vrati u svoj prvobitni položaj nasuprot općoj zvjezdanoj pozadini. vidi se kao tanki srp kada je blizu položaja V.07 39. pokazana je na slici 3. slijedi da je Venera jutarnja zvijezda kad je u po­ ložaju V1 a večernja zvijezda kad je u položaju V2 . Prve dvije kolone daju polumjere krugova za razne planete.524 5. koji se odnosi na plane­ te kad se vrate u prethodne položaje kako ih vidi promatrač ovdje na Zemlji.000 km 0. da staze planeta nisu točno kru­ govi.1 nam pokazuje kako mo­ žemo protumačiti prividno vladanje Venere. koja se vrti oko osi koja je nagnuta za oko 23° prema ravnini staze prikazane na slici 3.203 9.3. kaže se da je u donjoj konjunkciji. sinodički period (period kojeg vidi promatrač na Zemlji). a kao puni disk kad je u blizini V1 Očito će prividni promjer srpa u po­ ložaju V biti znatno veći nego prividni promjer diska kod V 1 . premda. 72 Slika 3. druga u milijunima kilometara. Poslije jednog takvog obi­ laska zamišljeni promatrač na Suncu vidio bi planet kako se vratio na pret­ hodni položaj u odnosu na pozadinu udaljenih zvijezda.Tablicu 1 udaljenost od Sunca uspoređeno s udaljeno­ u mili­ sti Zemlje = junima planet 1. eliptičnost je jako povećana da se istakne novi efekt. Uran.457 84.2 imamo situaciju kad se na istom pravcu nađu Zemlja. a kad je u položaju V1 onda je u gornjoj konjunkciji. Sve se ovo odnosi na prvi stadij profinjenja. dok je. jer kretanje Zemlje ne utječe na takozvani zvjezdani period (period kojeg vidi promatrač na Suncu).kružne elipse. Umjesto da se Sunce nala­ zi u centru kruga. Postoje dva takva slučaja. U prvom slučaju Venera se pojavljuje prije Sunca.0000 1.420 sinodički period dana 116 584 780 399 378 370 367 164. Kad je planet u položaju V. Doista. naravno. a u drugom zalazi poslije Sunca.723 1. Ako se podsjetimo da je Zemlja.8808 11.000 1. ako prihvatimo neprofinjeni ili grubi pogled da svi planeti imaju kru­ žne koncentrične staze po kojima se kreću oko Sunca. jednostavno zato jer je V mnogo bliže nama nego V1 .783 367 Ovdje je dana potpuna lista plane­ ta.387 Merkur 58 Venera Zemlja Mars Jupiter Saturn Uran Neptun Pluton 0. posljednji planeti imaju trajanja svo­ jih prividnih kretanja u nešto manje od obične godine. kada se Venera nalazi desno od Sunca (tan­ genta EV1) i drugi kad se ona nalazi li­ jevo od Sunca (EV2). tj. Budući da se ova dva planeta kreću oko Sunca različi­ tim brzinama. kao Mjesec. premda se oni za to vrijeme jedva pomaknu po svojim sta­ zama oko Sunca.2408 0. Na slici 3. nego približno .6152 1.19 30. Staza Zemlje. ono se sada nala- . prva kolona je u jedinici polumjera staze Zemlje. U ovom stadiju moramo uzeti u obzir činjeni­ cu. Posljednje se dvije kolone razliku­ ju.1. Imamo sliku krajnje pra­ vilnosti i jednostavnosti. Međutim.52 108 150 228 778 1427 2869 4498 5900 siderički period godina 0. Četvrta kolona daje period. međutim. Slika pokazuje sta­ zu Venere i Zemlje. iz ovog drugog gledišta. Dru­ ga kolona predstavlja broj godina koje su potrebne da planeti jedanput obiđu oko Sunca. Venera i Sunce. nastalo zbog kretanja Zemlje oko Sunca.013 248. a streli­ com označen smjer vrtnje.

Položaj pravca koji je usmjeren iz Sunca pre­ ma K (kako je bilo početkom siječnja 1920. Prema tome. 73 . poglavlju smo vidjeli da ra­ vnina ekliptike siječe ravninu nebe­ skog ekvatora u dvije točke. godine) pokazan je na slici 3. kako se vidi sa Zemlje dok se. ljeto je lijevo a zima desno od pravca koji je usmjeren prema K.ae. Misleći još u postavka­ ma našeg drugog stadija profinjenja.3 u odnosu na smjer perihel-afel. a najudaljenija od Sunca je u afelu. poznatoj kao perihel njene staze. Za Zemlju je veličina e jednaka 0. a V1 njen položaj u gornjoj konjunkciji Slika 3. Slika 3.1 Venera je Jutarnja zvijezda ili Danica kad dođe u položaj V1 a kad je u po­ ložaju V2 .3 Staza Zemlje je elipsa. ne bi bilo go­ dišnjih doba. Ako označi­ mo a za polumjer pravog kruga. naime za a x e. Ljeti se os rotacije naginje prema Suncu. Zemljina srednja udaljenost od Sunca se mijenja približno jedan i pol posto svakom prigodom. Ovo znači da je Zemlja bliže Suncu u perihelu nego u afelu za oko 3 posto.0167. zove se Večernja zvijezda.3. možemo reći da os Zemlje oko koje se vrti ima konstantan smjer u prostoru. Svojstvo je elipse da u točki afela udaljenost Zemlje od Sunca prekora­ čuje a točno za isti iznos za koliko je ona kraća u točki perihela. Drugim ri­ ječima. a s obzirom na smisao kretanja Zemlje. ono nalazi u doba jesenskog ekvinocija u potpuno suprotnom smjeru. tada je udaljenost Zemlje od Sunca manja od a za veliči­ nu koju možemo pisati kao produkt a x e. koji se stalno održava tokom kruženja po stazi prikazanoj na slici 3. A je afel a P perihel. U 1.2 V označuje položaj Venere u do­ njoj konjunkciji. Položaji dvaju ekvinocija označeni su na slici. a u jednom nje­ nom fokusu nalazi se Sunce. kojeg smo uzeli kao pretpostavku u prvom stadiju profinjenja. to­ čki koja je označena sa A. a Slika 3. Kada bi Zemljina os rotacije bila točno postavljena pod pravim kutom na ravninu njene staze. Zemlja je najbliže Suncu u točki P. naprotiv. označenom sa S. od kojih je jedna proljetna točka (K). udaljenost Zemlje od Sunca poprima dvije krajnosti: najveću a + ae i najmanju a . Treba se podsjetiti da se u doba proljetnog ekvinocija Sunce nalazi u smjeru K.zi u jednom žarištu elipse.

Kutove. Ova nepravilnost postaje još izražajnija kada prijeđemo na treći stadij finoće.0558 130° 27' 101° 34' 334° 35' 13° 2' 91° 29' 1° 51' 1° 18' 2° 29' 3° 24' planet Merkur Venera Zemlja Mars Jupiter Saturn Daljnja važna točka u ovom dru­ gom stadiju finoće je u tome da se sta­ ze planeta ne nalaze u istoj ravnini. U drugom stadiju nema ništa jedinstveno kod staza planeta. dane su u prvoj koloni ta­ blice 2. za Mars. a još veća u slučaju Merkura. iz koje je vidljivo da je staza Zemlje manje eliptična nego bilo kojeg drugog planeta. Iz slike 3. a tu ponovo možemo opisati situaciju u tri stadija. Ovi mali utjecaji uzrokuju male nepra­ vilnosti na stazama planeta.2056 76° 13' 7° 0' 0. koje ravnine drugih planetskih staza zatvaraju s ravninom staze Zemlje. ali su jedna prema drugoj 74 nagnute za vrlo male kutove. nalazimo u trećoj koloni tablice 2.dužina nagib prema tet staze perihela stazi Zemlje 0. Ovo su bile finoće u kretanjima Zemlje i Mje­ seca. iznoseći gru­ bo plus ili minus 10% i plus ili minus 20%. ali on nije bio ispravno protumačen. kako ćemo vidjeti. U drugom stadiju profinjenja mora­ mo uzeti u obzir činjenicu da su staze drugih planeta također eliptične. Svi njihovi ekscentriciteti su različiti. koje su bile poznate u staro doba. kolebanja u udaljenosti od Sunca su sasvim stvarna u slučaju Marsa. orijentacije njihovih glavnih osi su sve različite. odnosno Merkur. Razlika iznosi oko sedam dana. Osim toga. jer bi inače problem planet­ skih kretanja u kompletnim detaljima bio sasvim nepristupačan. kretali su se po kružnim stazama oko Sunca s jednoli­ kim brzinama. Zato prolazimo iz jedinstvenosti prema krajnjoj nepravilnosti. Zbog eliptičnosti staze Zemlje. bile su dvije stvari trećeg stadija finoće koje su također bile na­ dohvat antičkim astronomima. Odgovarajući kutovi za druge planete dani su u drugoj koloni tablice 2. U prvom grubom stadiju možemo zamisliti da . Za antičko doba je bila sreća da ove fine nepravilnosti u kretanju planeta nisu otkrivene s promatračkim instru­ mentima. Doista.zimi udaljuje od njega (ljeto i zima su ovdje uračunati u sjevernu hemisferu).0167 0. U ovom stadiju treba da spo­ znamo da staze planeta nisu ni prave elipse. Svaka staza je određena posebnom ravninom.0933 0. Mada je istina da je Sunčevo gravitaciono dje­ lovanje mnogo veće nego djelovanje svih planeta zajedno. Odgo­ varajuće vrijednosti ekscentriciteta (e) za sve planete. naime. da ima bitnih razlika izme­ đu naša dva stadija finoće. Zato je u antičko doba već bilo raspo­ loživog materijala za eliptički karakter Zemljine staze. a to je bilo lako otkriti pomoću promatračkih metoda koje su upotre­ bljavali astronomi antičkog svijeta. Nepravil­ nosti drugog stadija su bile dostižive antičkom svijetu koji to. osim Venere. Do sada ništa nije bilo rečeno o kretanju Mjeseca.0068 0. put od proljeća kroz točku A do jeseni nešto je veći nego put od jeseni kroz točku P do proljeća. nije iskoristio. kao i nagibi ravnina njihovih staza. U prvom su stadiju imali jednostavnu sliku.3 vidimo da smjer perihela glavne osi staze Zemlje zatvara kut od 101° 34' sa smjerom K.0484 0. u kojoj su u suštini svi planeti imali iste karakteristike. Staza planeta oko Sunca bila bi elipsa samo ako bi se moglo komple­ tno zanemariti cjelokupni gravitacioni utjecaj osim utjecaja Sunca. Jasno je. koji je prosuđen iz položaja zvijezda na nebu. ostaje činjenica da se planeti međusobno privlače gra­ vitacionim poljima upravo takvim ka­ kvo je na njih utjecanje polja Sunca. Tablica 2 ekscentrici.

3. Stari narodi. Prema tome.se Mjesec kreće po kružnoj stazi polu­ mjera 400 000 kilometara čiji je cen­ tar u centru Zemlje. recimo na nekoliko lučnih minuta. mnogo veće nego bilo kakve perturbacije koje gravitaciono polje jednog planeta pro­ izvodi na stazi drugog planeta. a ne Sunce. Prijeđimo sada na fine detalje kreta­ nja Zemlje. poglavlju. također se mijenja pravac presjecišta ravnine ekvatora Zemlje i ravnine staze Zemlje. Ali. što će reći finoće trećeg stadija. To zaista nije tako. a to je kut za koji je os Zemlje uvijek nagnuta prema ravnini staze Zemlje. a ne od Sunca. Osim toga.) Vrijeme koje je potrebno da os jedanput obiđe oko stošca iznosi oko 26. U drugom stadiju moramo uzeti u obzir činjenicu. koji su razmi­ šljali o svom položaju u svemiru.000 godina. polagano okreće naokolo. perturbacije na stazi Mjeseca. došli su do zaključka da je Zemlja središte svijeta. radijus staze Zemlje je oko 370 puta veći od radijusa staze Mjeseca. a ovo je mnogo više nego bilo kakve vjerojatne pogreške mjerenja. Ovo uzrokuje da se pra­ vac SK. Već smo rekli da Zemljina os rotacije uvijek zadržava stalni smjer u prostoru. Ako se sada pravac SK polagano okreće s vre­ menom. Doista. što je bio sasvim prirodan za­ ključak. učinak mora stvarno postati uočljiv čim se usporede promatranja od sto i više godina. U stvari. da je staza Mjeseca eliptična. U ovoj jednostavnoj slici staza Mjeseca je maleni krug u usporedbi s krugom Zemlje oko Sunca. pa i s pomoću samo primitivnih instrumenata. u kojem moramo uzeti u obzir više od jednog gravitacionog polja. njegova velika masa uzrokuje vrlo ozbiljne perturbacije ili poremećaje na stazi Mjeseca. Točno je Nacrtani kamen na dnu ove grčke vaze s crvenim likovima žena. naći ćemo da ono stvara mnogo veće razlike u kretanju Mjeseca nego što se javljaju u kretanjima planeta. označuje "pupak svijeta" u Delfiju. više su zamjetljive nego perturbacije na stazama planeta. Zato se pravac SK može točno odrediti. kojemu je vrh u centru Zemlje i čija je os okomi­ ta na ravninu staze Zemlje. polagano mijenjaju s vremenom. Domi­ nirajući gravitacioni utjecaj na Mjesec dolazi od Zemlje. Kada dođemo do trećeg stadija fi­ noće. Os se polagano kreće oko stošca. sa ekscentričnosti od 0. (Ovo je prikaza­ no na slici 6. Budući da se u svakom trenutku može odrediti ravnina ekvatora Zemlje sa znatnom točnosti. o kojima je raspravljano u 1. A ovo se može vršiti svake godine. Ovo znači da se polovi nebeske sfere. Također možemo zamisliti da je ravnina Mjesečeve staze paralelna s ravninom staze Zemlje oko Sunca.1 u 6. jer se za stolje­ će pravac SK okrene približno za 11/2°. one su tako uočljive da su stvarno bile u dohvatu antičkom svijetu.0549 i da ravnina staze zatvara kut od 5° 9' s ravninom Zemljine staze. može se također odrediti s pristojnom pre­ ciznošću trenutak u godini kada se Sunce nađe u ravnini ekvatora Zemlje. opisujući kompletnu rotaciju za oko 26. Polu-kut 1 stošca je upravo 23 /2°.000 godina. označen na slici 3. premda je Sunce ne­ usporedivo dalje. poglavlju. 75 . je­ dnostavno zbog toga što je Mjesec tako blizu Zemlji.

Tu imamo tijelo Z.5 Primjer refleksne simetrije. može smatrati da se Venera kreće 76 . Kada gledamo sa Zemlje. koje se kreće oko drugog tijela S.3 se mora simetrično odraziti. crtež lijevo daje kre­ tanje Z kako ga je odredio promatrač smješten u S.Slika 3. tako­ đer. na primjer. a Z da se kreće.4. Pogledajmo sada sliku 3.6 (lijevo) Staze Venere i Zemlje. Važnost refiektivne simetrije može se najjasnije razumjeti pomoću zamišlje­ nog primjera pokazanog na slici 3.4 Uzmemo li da je Zemlja centar. Slika 3. da efekt nije velik za period od nekoli­ ko stoljeća. a Z je nepomično. sada se zove perigej. ako uzmemo da je Zemlja nepomični centar. vratimo se na naš prvi stadij profmjenja i uzmimo u obzir slučaj gdje su staze krugovi.4. Nadesno se S kreće. u kojem je Sunce centar Sunčeva sustava. Ako. ali s reflektivnom sime­ trijom. a apogej afelu. a ne Sunce. a to je jednostavno zato jer je smjer K povezan sa zvjezdanom pozadinom. gdje imamo potpuno sli­ čnu krivulju. uzmemo Zemlju da miruje. Mo­ žemo smatrati da se Sunce okreće oko Zemlje po kružnoj stazi. Godišnja doba su također označe­ na na slici. Odgovor je pokazan u crtežu desno.6.7 (desno) Staze Venere i Sunca. što će reći da je cijela krivulja okrenuta za 180°. Točka na slici 3. Do sada smo sve promatrali s da­ našnjeg stajališta.5. kako je gore prikazano. Zato se poja­ vilo pitanje kao što je opisano na slici gore. gdje su staze Venere i Zemlje ponovo pokaza­ ne u uvjetima heliocentričnog sustava. slika 3. naravno.3 moramo izraditi sliku 3. Slika 3. ali u reflektivnoj simetriji. a točka najveće udaljenosti se zove apo­ gej. ako uzmemo da je Sunce nepomični centar. Slika 3. Nalijevo uzimamo da je S nepomičan. gdje se Sunce kreće po stazi oko Ze­ mlje. isti kao što je bio i sa Sunca. Ovo je opće svojstvo za bilo kakvu vrstu oblika krivulja. ali za čovjeka sposobnosti Hiparha to je bilo unutar granica pro­ matranja. a zvijezde su tako daleko udaljene. dok se. gdje je Sunce najbliže Zemlji. Perigej odgovara perihelu. tada umjesto slike 3.3. da se one pojave u istom smjeru bez obzira da li ih gledamo sa Zemlje ili sa Sunca. Kako ovo vidi promatrač na Zemlji? Zbog pojednostavljenja. smjer K je. Ali. za prve astronome bilo je prirodno da se sma­ tra da je Zemlja centar. stazi potpuno sličnog oblika kao na slici 3.

a odgovarajuće stranice ovih trokuta su paralelne jedna prema drugoj. Primedba skenera: "prosto ko pasulj" :p 77 . jasno je da je drugi krug veći od prvoga. Kretanje ovakve vrste zove se kretanje po epiciklu ili epicikličko kretanje.8 poka­ zuje staze Zemlje i vanjskog planeta u heliocentričnom sustavu. kao što je na slici 3. Slika 3. Mala slika nago­ vještava kako se ekscentrični krug na većoj slici može pretvoriti u epicikl.9 pokazuje njihove staze u geocentričnom sustavu.7.9 crne točke predstavljaju po­ ložaje Zemlje. Slika 3. I u slikama 3.Slika 3.9 Staza tog istog planeta.7 crne točke označu­ ju položaje Zemlje. Ali se sama točka S sada kreće. Tako je kretanje Venere sasta­ vljeno iz dva dijela: kretanje po krugu oko centra S i kretanje centra kruga. ako uzmemo da je Sunce nepomični cen­ tar. Dok prvi krug ima polumjer je­ dnak polumjeru staze Zemlje. pa se prema tome cijela kružna staza Venere kreće zajedno s njom. Prvi dio slike 3.8 Staze Zemlje i vanjskog planeta. po kružnoj stazi oko Sunca. planeta koji je bliži Sun­ cu nego naša Zemlja. Sunce se sada okreće oko Zemlje po kružnoj stazi.8 i 3. Što se događa kad prijeđemo iz heliocentričnog na geocentrični pogled s obzirom na kre­ tanje planeta koji je udaljeniji od Sun­ ca nego naša Zemlja. Sunca i datog vanjskog planeta u određenom trenutku. a drugi krug ima polumjer jednak polumjeru staze vanjskog planeta. ako uzmemo da je Zemlja centar. kako je to prikazano na slici 3.6 i 3. gdje je Sunce označeno točkom S. Sunca i Venere u određenom trenutku.10 Slika epicikla istog vanjskog planeta. U slikama 3.7. Tro- Slika 3. Do sada smo razmatrali samo kre­ tanje Venere. Trokuti ESV imaju točno isti oblik u oba slučaja. a vanjski planet kruži oko Sunca koje se također kreće.

a nije jednak polumjeru staze Zemlje. dok S pokazuje položaj Sunca za vanjske planete. čiji je polumjer jednak polumjeru staze Zemlje. a onaj u slici 3. pa se jednom okrene za period koji je jednak periodu vanjskog planeta oko Sunca. Pre­ ma tome je ZC jednak polumjeru staze vanjskog planeta. Zato je SOCZ paralelogram poka­ zan na drugom crtežu u slici 3.7 kao epiciklički prikaz. C će predstavljati Sunce samo za unutarnje planete.7.12 Ako razmotrimo sliku svih epicikala planeta.11 Na ovoj je slici ekscentrični krug uzet kao epicikl Venere. Linija ZC je jednaka dužini polumjera staze Venere. Sada nije teško uvidjeti. pokazan za Veneru na slici 3. a njihove odgovaraju­ će stranice su paralelne.9. Ovo nam dozvolja­ va da konstruiramo epiciklički prikaz kretanja vanjskog planeta. kako je po­ kazano na slici 3. a prolazi kroz O i C. Uzmimo. jer je metoda potpuno ista. Povucimo liniju kroz Z pa­ ralelnu sa SO i liniju kroz O paralelnu sa SZ. 78 . Kreta­ nje vanjskog planeta se sada pokazalo Slika 3. Sada nacrtajmo krug čiji je centar Zemlja.10 *. Sunca i vanjskog planeta i epiciklički centar C koji odgovara istom trenutku položaja planeta prikazanom na slici 3. pa se ove nove linije presijecaju u C. pa prijeđe kompletnu rotaciju. Crne točke na slici 3. C je točka na ovom kru­ gu. Povucimo liniju kroz Z paralelno sa SV i liniju kroz V paralelno sa SZ. koja je jednaka periodu kretanja Ve­ nere oko Sunca. na primjer. a OC je jednak polu­ mjeru staze Zemlje.10. da se pre­ dodžba ekscentričnog kruga može pretvoriti u epiciklički krug i obratno.što će reći .kuti ESO su slični u oba slučaja.za period kretanja Zemlje oko Sunca. oni su iste veličine. Opisani tip.10 pokazuju položaje Zemlje. pa se zato jedanput okrene za godinu dana . slučaj pokazan na slici 3. kao u drugom crtežu slike 3.11. Na sličan način može se epiciklički prikaz. Mala slika daje bazu za promjenu.7. Zato se točka C kreće Slika 3. zamijeniti ekscentričnom kružnom predodžbom. prikazan na slici 3. pa se dvije nove linije presijecaju u C. dok je OC paralelno sa SZ. poznat je kao ekscentrični kružni prikaz. koji je prikazan na slici 3. Ovo je zato jer je u drugom crtežu slike 3.9 linija ZC paralelna sa SO.9. pa znači da je polumjer tog kruga jednak polumjeru staze vanj­ skog planeta. kao epicikličko kretanje u kojem se C kreće po velikom krugu za period koji je jednak periodu kretanja vanjskog planeta oko Sunca. dok se vanjski pla­ net kreće oko malog kruga u periodu koji je jednak periodu kretanja Zemlje oko Sunca.9. Sada uzmimo C kao centar i oko njega nacrtajmo krug.

13 Prividno kretanje planeta kako se vidi sa Zemlje. 79 . Fotografija pokazuje prividne petlje u stazama planeta Merkura.Slika 3. gdje je mehaničkim putem istovremeno izvedeno kretanje planeta za period od sedamnaest godi­ na. Složenost ovog primje­ ra objašnjava zašto su kretanja planeta predstavljala astronomima antike gotovo nerješiv problem. Ova je fotografija načinjena u Munchenskom planetariju. a također i projekcije kretanja planeta Jupitera i Saturna. Planet se kreće suprotno od smjera kazaljke na satu od X do linije ZA„ a zatim u smjeru kazaljke na satu natrag do linije ZA2. Venere i Mar­ sa.

.

tada centar C epiciMerkura. a vrijeme kretanja je jednako pe­ Ako je epiciklička predodžba upo­ riodu Venere. Zbog kretanja po epiciklu. kretanje je Ptolemej proveo točno istu konstru­ oko centra C. njegova kretanje C oko manjeg kruga koji ima bi metoda također bila uspješna i za polumjer jednak polumjeru staze Ve­ Merkur. koji je djelomično uzimao počne kretati u smjeru kretanja ka­ u obzir eliptični karakter staza pla.oko Zemlje u vremenu koje je jedna­ neta tako dalekih kao Mars. dodžbu umjesto epicikličke. dok se konstrukcije slične kla predstavlja položaj Sunca samo konstrukcijama na slikama 3. pokazuje Nut. kao što očigledno. Drugima je vje­ na slici 3. Za laze dalje od Zemlje. na udaljenosti od Z razumjeli jednaku vrijednost epicikli. u kojima smjer planeta okrene Ova egipatska rezbarija na kamenu iz V stonjegovo kutno kretanje. kreće se na takav način da se je Ptolemej jasno spoznao ekvivalen­ linija povučena od njega prema Zemlji tnost za slučajeve Venere i Merkura.zaljke na satu sve do ZA2 Poslije toga ponovo nastaje kretanje u suprotnom smjeru od kretanja kazaljke na satu sve do slijedeće petlje. planet u X slijedeći put slike iste stvari. boginju neba. zovu se staci­ ljeća pr. bez jasnog saznanja tvrdili da su to Zaista. druga. Metoda je vrlo dobro primije­ pokazano u drugom crtežu slike 3. ali iz razloga obja­ Linija CV je jednaka dužini polumjera šnjenog u matematičkom dodatku ove staze Zemlje i zato načini kompletnu knjige. Ovaj rotaciju za točno jednu godinu. Linije kao ZA1 Prethodna slika: i ZA2 . Očito je da kut A1Zsvođenu preko Zemlje.12. Da od dvije komponente: prva. pojava koju vidi pro­ ukazao da su te dvije predodžbe po.9 i 3. unutarnje planete. Zaista.10 za planete koje se nalaze bliže Sun­ primjenjuju na sve planete koji se na­ cu nego Zemlja.koja je jednaka udaljenosti od P do C. jer je Ptolemej sasvim jasno Zemlje. što je veći polumjer epicikla nevidljivi put svake noći od zapadnog do isto­ u usporedbi s polumjerom većeg kručnog horizonta u brodu niz rijeku. Egipatski brzini kojom se on kreće po toj stazi. a vrijeme kreta­ uzimajući ekscentričnu kružnu pre­ nja oko C iznosi jednu godinu. preonarni smjerovi. e. kao za druge planete.matrač na Zemlji stvara oblik pokazan tpuno ekvivalentne. njena na Veneru.11. vanjske planete Sunce se ne nalazi u Ova se stvar dugo razmatrala. Zbog neuspjeh za Merkur pojavio se upravo toga je kretanje Venere sastavljeno iz upotrebe epicikličke predodžbe. gdje je SV jednako po­ kciju za Merkur.13. lumjeru staze Zemlje. Slična se konstrukcija. čkog i ekscentričnog kružnog predsta­ a označena je znakom S. Jupiter i ko kretanju Venere oko Sunca. 81 . primijeni na slučaj planeta je na slici 3.13. Ovo je Saturn. a neki protnom od kretanja kazaljke na satu. Kasnije ćemo vidjeti da je Ptolemej kreće okolo u smjeru koji je suprotan došao do oštroumne konstrukcije za smjeru kretanja kazaljke na satu sve preinačenje epicikličke predodžbe na dok ne dođe u položaj ZA1 kada se takav način. neki su podu­ ne kreće ravno unaokolo u smjeru su­ pirali samo jednu predodžbu. n. vljanja za slučajeve Veneru i Merkura. trijebljena u svim slučajevima. ni jedan Bilo je sigurno shvaćeno za vanjske planet se ne kreće jednostavno oko planete. jer C nego na pravcu koji je povučen kroz je bilo sumnje da li su prvi astronomi Z paralelno sa CP. nije izrađena za Merkur. Dva broda nalaze se na A2 ovisi o polumjeru staze planeta i o desnoj i lijevoj strani diska Zemlje. Ona pokazuje da se pra­ rojatno bilo mnogo manje jasno o toj vac povučen od Zemlje prema planetu stvari nego Ptolemeju. nere. Bilo je neke sumnje da li 3. astronomi su dugo vjerovali da Sunce napravi Općenito.

e. sa znatnom preci­ znošću. na primjer. koje su dolazile s Bli­ skog istoka. e . S ovim uvodnim napomenama. Premda je bilo mno­ go toga učinjeno za razvoj astronomi­ je u Indiji i u Kini. koju je proučavao Seleuk. kut koji kaže kad je planet retrogradan. Razvitak u Grčkoj i Me­ zopotamiji nije bio istovremen. heliocentrična teorija Aristarha. što je omogućilo da se otkriju 82 . Zbog razlike u trenucima njihovih najvećih dostignuća. Štaviše. e . također. trebalo prenijeti na Babilonce. Sigurno je grčka astronomija 1000 godina p. a bit ćemo. a drugu u Grčkoj. upozorava da bi. a veći je za Jupiter nego za Saturn. Slično. moći ćemo razumjeti za­ što je problem kretanja planeta stvorio takvu dominantnu temu stare astro­ nomije. obavljeni tamo. Premda tu ima istine. babilonski astro­ nomi promatrali su položaje planeta. n. kao na primjer. n . astronom iz Seleukije na rijeci Tigris. naovamo izazvale znatne odjeke u Mezopotamiji.ga. vjerojatno preneseni iz Mezopotamije. . koje treba pamtiti. mnogi su radovi. Na­ protiv. n . izgleda vjerojatno da su grčke ideje iz III stoljeća p . sigurno dobio svoje rezultate od Ba­ bilonaca i da su ih oni već uglavnom imali pripremljene. bila sasvim beznačajna. a naročito Mjesec. jalnu u Mezopotamiji. oko 130. ako bismo mogli primjerno odmjeriti pouzdanost prvih razvitaka. Općenito o drevnoj astronomiji Drevna astronomija je imala dvije žarišne točke. u boljem položaju da ocijenimo oštroumnost mnogih pokušaja da se nađe zadovo­ ljavajuće rješenje. kut je veći za Veneru nego za Merkur. dok je u Babiloniji u to vrijeme astronomija već imala snažan razvitak. Nedavno se zaista tvrdilo daje Hiparh. mnogo toga što se prethodno pripisivalo Grcima. Neugebauer. posve je sigurno da je tada grčka astronomija bila pod utjecajem ideja. to je veći kut A1ZA2. Moja je vlastita slutnja da je rad Babilonaca bio gotovo numerički. prije Babilonaca moguće je da su Sumera- ni posjedovali znatnu količinu prilično profinjenih astronomskih podataka. godine p . Mezo­ potamija je u svojoj fazi maksimalnog dostignuća vjerojatno imala prednost prvenstva od pet stoljeća. Ovo znači da je kut mnogo veći za Mars nego za Jupiter. pisac je sklon da ukaže da su metode rada dviju grupa bile sasvim posebne i da glavne karakteristike gr­ čkog načina mišljenja nisu bile pre­ uzete od babilonskih astronoma. Drugim riječima.

I tako je neospornost modela. Znamo da su naj­ stariji Grci. e. matemati­ ku i opće znanje.pravilnosti među njihovim promatra­ njima. teško je vjerovati da su Grci VIII stoljeća pr. što znači da se oni ne nastavljaju kretati po svojim dnevnim kružnim stazama ispod Zemlje. . čini se jasno da sami Babilonci nisu rješavali geometrijske modele. S tim u vezi moramo se podsjetiti da Moderna fotografija pomrčine Sunca: Mje­ sečev disk pokrio je Sunce. Netko će pitati. Planeti i Mjesec su uzimani da se kreću po određenim geometrijskim stazama. Vjero­ valo se da se oni kreću ispod Zemlje preko sjevera sve dok ponovo ne dođu do određenih točaka na istoku iz kojih izlaze. zatim su one prilagođene raznim matematičkim formulama. oni su shvatili kretanja nebeskih tijela u vidu geometrijskog modela. kad oni zađu ispod horizon­ ta. n. koje će predstaviti stvarno promatrane položaje planeta. Malo je grčkih geometrijskih prilaza pro­ blemima astronomije preživjelo neizmi­ jenjen oblik u ranom i srednjem kršćan­ skom svijetu. U Egiptu se smatralo da Sunce prevaljuje svoj put od zapada prema sjeveru i natrag do istoka u jednom čamcu po rijeci. . Slično. odnosno. a učinci njiho­ vih kretanja po tim su stazama izraču­ navani i zatim uspoređivani s proma­ tranjima. Kasnije su pokušali usavršiti geometrijsku predodžbu. planeti i zvijezde ne nastavljaju svoja prividna dnevna kružna kretanja poslije zala­ za na zapadu. Činjenica da Sunce i Mjesec imaju iste prividne promjere i činjenica da se kretanja obaju tijela mogu grubo uklopiti u ciklus godišnjih doba. kojeg su oni prihvatili.Prethodna slika: Ali. Umjesto gledanja na problem kao na neku šifriranu zbirku.. u VIII i VII stoljeću p. Ako netko traži samo algebarske formule. e. Godinama su prepisivači unosili pogreške i iskrivljavali originale. Nadesno je talijanski rukopis iz XV sto­ ljeća u kojem je umjetnik pobrkao ime astronoma Ptolemeja s Ptolemejem iz egipatske dinastije. Pravilnosti su bile otkrivene empirički. matematika i opće znanje bili uglavnom slabi u odnosu na babilonsku astronomiju. tada je sasvim nepotrebno da se rješava pro­ blem gdje su planeti kad se ne vide. a zatim korištenje otkrivenih pravilnosti da se predskažu budući položaji Mjeseca i planeta. Mjesec. Budući da su egipat­ ska astronomija. smatrali da Sunce. da li planeti i zvi­ jezde nastavljaju svoja kretanja ispod horizonta po stazama koje će ih pono­ vo dovesti do točaka gdje oni izlaze. bila ili potvrđe­ na ili nepotvrđena. a one su korištene u pre­ dviđanju budućih položaja. davalo je mogućnost starim astronomima da jedno od ova dva kretanja upotrijebe kao bazu za kalendar. Postoji i odsudna razlika između babilonskih i grčkih metoda pristu­ pa. Grčka metoda bila je potpuno ra­ zličita. n. Uvjerenje da su Grci prvi shvatili astronomske probleme u obliku geo­ metrijskog modela bazirano je na lo­ gičkom zaključku. bilo tko ne može postaviti razbori: geometrijski model ukoliko se ne može odgovoriti na pitanja o privremenom boravku zvijezda i planeta kada su oni iznad i ispod horizonta. mogli prihva­ titi slične primitivne predodžbe ako je bilo valjanijih koncepcija u Babiloniji.

Mjesec je bio tako važan u mezopotamskoj kulturi da je izabran kao osnova za kalendar usprkos svim praktičnim teškoća­ ma složenog primjera. e . Mjesec nije bio najinteresantniji slučaj. e. a posebno predvi­ đanja kretanja Mjeseca i određivanja datuma novog Mjeseca (Mlađaka) zbog kulturnih zbivanja.Venere (lijevo) i Sunca (de­ sno). dobiven od prvog Uštapa ili punog Mjeseca koji se poja­ vljuje poslije proljetnog ekvinocija. posebno s obzi- . Ovo ne znači da su sami Babilon­ ci vjerovali u apsurd poput onoga da se Sunce vozi u čamcu oko horizonta. n. koji je na raspolaganju. Uskrs. e. Nume­ rički. jer utvrđeni materijal. n . Ovo je upravo problem gdje je numeričko-logični pristup dao bolje rezultate od geometrijskog pristupa. a i dan-danas je datum za jednu od glavnih kršćanskih svetkovina. (Stari zavjet vrvi od prikaza svetkovina i obreda pove­ zanih s Mlađakom. predstavljalo gotovo najviši domet astronomije na Bliskom istoku. a lako se mo­ gao dešifrirati i čitati. Jasno je da je kretanje Mjeseca postalo važno u životu Mezopotamije i okolnih područja. Na ovom se međašnjem kamenu iz 1100. Bez pomoći gravitacione teorije.Babilonska tablica za pisanje sadrži detalj­ ne podatke o položajima. pr n. nije dovoljan da se odredi povijest drevne astronomije u najsitnijim detaljima. lako je uvidjeti zašto je isti način mišljenja bio vjero­ jatno primijenjen na planete i zvijezde. To­ čno predviđanje kretanja Mjeseca bilo je od životne važnosti zbog obrade zemljišta. Vjerojatno njihova zanimanja u astro­ nomiji nisu jednostavno bila usmje­ rena prema geometrijskim idejama uopće. Babi­ lonci nisu mogli odrediti stazu Mjese­ ca potrebnog stupnja točnosti. ako je ovo bio njihov prilaz. Prema Grcima.) Slučaj Mjeseca je upravo onaj u ko­ jem je geometrijski prilaz bio sasvim nemoguć ako se tražila visoka točnost. A. Postoji poseban razlog zašto je baš tako. jer je to slučaj u kojem je potrebno pri­ mijeniti naš treći stadij profinjenosti. na kojeg su gledali kao na najvažniji problem. god. u drugu ruku. je VIII stoljeće p . Prema njima. empirički prilaz problemu bila je samo njihova nada. Zaista. nije bilo potrebno iznad svega drugoga da se budući položaji Mjeseca točno predvide. fazama i pomrči­ nama Mjeseca tokom II stoljeća p. oni su mnogo kasnije rješavali problem zapletenosti u kretanju Mjeseca. Ne može se tvrditi da je ovaj pogled sigurno točan. Mjesec pojavljuje između svoje dvoje "djece" .

prema starim shvaćanjima. Ako uzmemo grubu vrijednost. bilo mnogo razloga da se upadne u zamku uzimajući neku rijetku vezu koja postoji između Mje­ seca i Sunca. Ali. samo su oni pogledi Grka. poznavanje trajanja godišnjih doba postalo je najvažnije. Mjesec se oko Zemlje okrene u oko 271/3 dana. Morao je biti poznat točan trenutak sjetve. kao što je bila heliocentrična teorija Aristarha. Postoje samo dva momen­ ta u godini kada Sunce izađe točno u istočnoj točki i zađe točno u zapadnoj točki . Prema današnjem mi­ šljenju. a ovo se može smatra­ ti vrlo nezamjetljivom reprezentaci­ jom misli i aktivnosti civilizacije koja se pružala nekoliko tisuća godina. Da Zemlja nije imala satelita. što je.rom na obrazloženja. ovo bi bilo značajno kad bi bilo neke veze između dužine dana. što znači da se on u 27 1 / 3 dana vrati u potpuno isti položaj u odnosu na pozadinu zvijezda. Godišnja doba i kalendar Čim je čovjek prešao iz nomadskog života u ratarstvo. također. prosječno vrijeme između dvaju uza­ stopnih pojava novog mjeseca ili ušta­ pa je oko 29 1 / 2 dana. 5 sati. 44 minute i 2. veći­ nom upravo one ideje o kojima imamo najmanje sigurnih podataka. Zato se pojavila mučna situacija da su one grčke ideje. Drugi period od 29 1 / 2 dana nazvan je sinodički mje­ sec. bili sačuvani. dok je dužina godine. Tada dvanaest sinodičkih mje­ seci imaju 360 dana. a najvjerojatnija prava prvenstva su bila krivo porazdijeljena. Razlika nastane zbog kretanja Zemlje oko Sunca. ova bi metoda. Pokušaj rekonstrukcije u preostalom dijelu ovog poglavlja mora se zato sagledati u svjetlu koje upozorava. što je približno dužina godine. Zato su se pojavila očigledna izobliče­ nja. ili neka bolja. bili potpuno tupi. Ovo uzrokuje da Mjesec treba da napravi više od jednog cijelog kruga da dođe direktno u pravac sa Suncem. 12 sati. U kojoj je mjeri Mezopotamija sudjelovala. prosječna dužina sinodičkog mjeseca je 29 dana. zaista. Na raspolaganju je bilo vrlo je­ dnostavno pravilo koje proizlazi samo po sebi iz prethodnog poglavlja. Međutim. bez preciznih poznavanja ovih vrijednosti. oni koji su kopirali bili su manje intelektualne snage nego prvobitni grčki učenjaci. U slučaju grčke civilizacije pojavile su se razne poteškoće. Osim Ptolemejeva Amagesta. a katkada su. U stvari. Kada gledamo Sunce i Mjesec na nebu. vrlo malo je preživje­ lo originalnih rukopisa velikih grčkih učenjaka. preživjele su samo preko slučajnih pri­ mjedaba u rukopisima drugih naroda. Zato se mogu. U toku pada gr­ čke nauke u rimsko doba.0 sekundi. a pravi period od 271/3 dana siderični mjesec. shvatljivi u prvim stoljećima kršćanske ere. 48 minu­ ta i 46. dužine sinodičkog mjeseca i dužine godine. imala univerzalniju upotrebu i čovječanstvo bi imalo manje briga u postizanju jednog osje­ tljivog kalendara. naravno. mo­ žemo zaokružiti sinodički mjesec na 30 dana. Neshvatljive teorije. doznalo se iz nekoliko tisuća pločica dobivenih iskapanjima. a ekvinocij koji je dolazio poslije zime bio je prikladan za određivanje trenu­ tka proljetne sjetve. određena kao interval između uzasto­ pnih prolaza Sunca preko nebeskog ekvatora. uvjet da dođe do nastanka novog ili punog mjeseca. Ali je. Dne­ vno kretanje Sunca određuje smjer juga bilo kojem promatraču smješte­ nom bilo gdje na sjevernoj hemisferi. koje su od najve­ ćeg zanimanja za današnji nazor. 365 dana. Postojeći tekstovi su kopije originalnih tekstova. odrediti smje­ rovi zapada i istoka jednostavno pro­ matrajući Sunce u bilo kojem danu u godini.proljetni i jesenski ekvinocij. Apsurdno je da je Mjesec uvelike komplicirao situaciju. zapažamo da oni ima- 85 .78 sekundi.

premda je imao sistem prostih i prijestupnih godina. kojeg je sazvao papa Grgur XIII. Tada je razlika između starog i novog kalendara iznosila 11 dana. pa se poseban dan mora dodavati godini od vremena do vremena. Parola izgrednika je bila: "Vratite nam naših jedana­ est dana. prihvatila ovu reformu kalendara. u cilju uvođenja novog gregorijanskog kalendara koji je i danas u upotrebi Britanija je tek 1752. Do godine 1582.Zemlja ne prijeđe svoju stazu oko Sunca za okrugli broj dana. Ova slika Hogartha prikazuje izgred u doba reforme. Na gornjoj slici je sabor. kalendar Julija Cezara već je pokazivao veliko odstupanje s godišnjim dobima." 86 .

Mjesec je izgubio svoju važnost u određivanju godišnjih doba. trajanje astronomske 1 godine nije točno 365 / 4 dana. pokazala se pogubnom. Ovo je upravo poznati sistem prijestupne godine. Premda ovo nije naročito velika razlika. nego kroz milenija.6 godina. Zato se datumi sve više i više razilaze iz godine u godinu. Na sreću. ne samo da je vodila prema pomaku gotovo deset dana u računanju vremena proljetnog ekvinocija. Julijanskog kalendara. nego je. najjedno­ stavniji sistem bi trebalo da ima tri kalendarske godine sa po 365 dana. kada su gruba promatranja ukazala da ima dvanaest lunarnih mjeseci u godini. Ovdje bi bilo zgodno da se pridoda nekoliko riječi o konstrukciji kalen­ dara. pa je 1582. Kao što smo već vidjeli. (O tome će biti riječi detaljno u 6. dobio je u mističnom smislu i ispunio je mjesto u kulturnim religijama na­ roda Bliskog istoka. To se pokazalo. Nadalje je bilo podudaranja između perioda Mjeseca i menstrual­ nog perioda žena. nesklad je bio tako oči­ gledan. Tako. A iz ovog razloga mezopotamski astronomi su bili očito spremni da pribjegnu raznim smicali­ cama kako bi nastavili da Mjesec kori­ ste za kalendarske svrhe. također. a jednu. godine prije nove ere. Ali. ona je dodavana nepre­ kidno stoljećima nakon uvođenja tzv. Ova je promjena bila odmah prihvaćena u svim katoličkim zemljama. bilo je sa­ svim prirodno da se ovo uzme kao gla­ vna pravilnost u ponašanju fizikalnog svijeta. Zemljoradničke potrebe nisu mo­ gle. naravno. kojeg je prvi uveo Julije Cezar 45. u računa­ nju datuma Uskrsa i to se pokazalo u podjeli kruga na 360°.) Postojanje posljednjeg peri­ oda sigurno je bilo poznato Babilon­ cima. Gotovo je sigurno da su Babilonci otkrili tzv. godine. To je bila zabluda koje se nismo oslobodili do naših dana. a 7 godina u drugoj sa po 13 mjeseci u svakoj go­ dini.ju gotovo isti prividni promjer. listopa­ da 1582. Danas znamo da je to puka slučajnost. ne samo kroz stoljeća. jer je on stvarao važan element u njihovu sistemu predviđanja pomr­ čina. metonički ciklus. go­ dine razilaženje iznosilo oko 10 dana. ali što je on izgubio u praktičnoj važnosti. Da bi ovo ispravio. premda sa­ svim prirodna. Prema tome. Kalendar mora dijeliti 19 go­ dina u dvije cjeline: 12 godina u jednoj sa 12 lunarnih mjeseci. Daljnja je nesretna podudar­ nost daje 19-godišnji metonički ciklus bio vrlo blizu 18. Kako su i 12 i 7 bili brojevi pose­ bnog mističnog značenja. 235 sinodičkih mjeseci su gotovo jednaki ili odgovaraju trajanju 19 godina. sa po 366 dana. ali su stari astronomi ovo smatrali najvećom važnošću. tolerirati progresivnu pogrešku od deset dana na godinu u računanju trenutka proljetnog ekvino­ cija. periodu za koji se okrenula ravnina staze Mjese­ ca. ona je kraća od ove vrijednosti za 11 minuta i 14 sekundi. da su za praktične svrhe godi­ šnja doba bila jednostavno određena iz prividnog kretanja Sunca. razumljivo. poglavlju. papa Grgur XIII na­ redio je da kalendar bude ispravljen za deset dana na taj način da se dan 5. postavila namjere ljudi na potpuno krivi put. ovo je vjerojatno bio pouzdan usmjerač puta mezopotamske astronomije. četvrtu. Ne samo da je bila kriva. Ovo znači da se kalendarska go­ dina ne može slagati s astronomskom godinom. Ova pretpostavka. osim ako broj dana u kalendarskoj godini nije uvijek isti. Ovo je otkriće pokazalo kako funkcionira mjesečev kalendar sa povoljnom to­ čnošću. ali su grčka crkva i većina protestantskih naroda odbili da pri- 87 . Kako astronomska godina ima približno 365 1 / 4 dana. na primjer. računa kao 15. Za praktične svrhe je važno da godišnji kalendar sadrži potpuni broj dana. li­ stopada 1582. ovaj je ka­ lendar morao izgledati kao značajna pojava.

Novi kalendar s ovim profinjenjem poznat je kao Gregorijan­ ski kalendar. kada je na osnovu zakona koji je donio parlament. Ovo se odrazilo u kartama nja se tokom dana ali se ne mijenja u jednakom odnosu. a pravilo kaže da. ne samo da je nisu bili svjesni. budući da je bilo društvene prednosti za jedinicu vremena koja je bila duža blizu podneva nego ujutro i uvečer. 1900. Ovo nije izgleda bilo je bio spetljan. nego im je ona dobrodošla. Sasvim različito od su bili prethodno na raspolaganju. 1800. kako toda dala točnije rezultate od onih koji smo već vidjeli. Bila je načinjena zna­ namjerno.znaju papinu naredbu. naprotiv. koju baca štap. mije­ gla otkriti. bit će uzeta kao prijestupna godina samo ona kod koje su prve dvije znamenke djeljive sa četiri. a i poslije. jer vladamo određivati. predloženo je da neke godine. nakon izuma pouzdanih krovremena dana. dati dovoljno za najpraktičnije svrhe. jatno nije stvaralo veliku nevolju. Još je nedostatak točnosti satova. Prije kraja XVIII nije imao prikladnu metodu mjerenja stoljeća. pa zato točnost karata nije raznim vremenima. U ovoj povezanosti značajno je da. 2100. Vjero­ jatno je. gdje broj godine svršava sa dvije nule. 2300. pojavile su se karte s izvan­ života. bilo odbačeno jedanaest dana iz godine. ali se pojavilo odstupanje. da antički svijet bila zadovoljavajuća. naravno. Onaj Hiparh je dao oštrouman prijedlog tko se privikao da ne nosi sat. bilo je posvećeno mnogo pažnje da se osigura da oni ne mjere vrijeme približno jednakim načinom. sada ne budu prijestupne godine. vrijeme brže prolazi ujutro i uvečer nego u podne. uzme dužinu sjene kao mjeru vreme­ na. 2200. koje bi bile prijestupne u sistemu Julijanske godine. njihovih nedostataka u točnosti pre­ samo kad bi se pažljivo izvela. itd. ne samo u antičko doba. Ali bi me­ za praktično mjerenje vremena. Na ne­ ma današnjim standardima. Ali u polaganom tempu nometara. tako ako odredimo prelaženje vremena prema omjeru promjene. Te su godine 1700. Engleska nije išla ukorak s većinom zapadne Eu­ rope sve do 1752. ako netko dugo godina. a da se nikako nije mo­ Dužina sjene.. imao jednu zna­ Poznavanje godišnjih doba samo je čajnu omašku. odrazujući vrijeme kretanja u kojem nebo pokazuje da se okreće. kada su bili pronađeni logično pouzdani vo­ deni satovi. Tako. A u antičko je doba pro­ dobno odrede trenuci u svim mjesti­ suđivanje vremena ovakve vrste bilo ma. Dužina 88 . 2500. nego sve do Vrijeme dana Newtona. ubrzo da se longitude ili dužine velikog broja razvije subjektivno prosuđivanje vre­ mjesta mogu ustanoviti koristeći po­ mena. dobiva nejednaki sistem. zaista. godine. Nama longitude nisu mogle sistematično je danas teško shvatiti. ove na­ sreću. jer pomrčina ne počinje istovremeno u svakoj točki Sunčani i vodeni satovi služili su uzduž puta sjene Mjeseca. to im vjero­ rednom točnosti. kojeg su oni imali. sjene se mijenja brže poslije svanuća i upravo prije zalaza nego oko podneva. striktnu istodobnost. Teško je vjerovati da ljudi nisu bili subjektivno svjesni ove razlike. koje je obično točno unutar če­ mrčinu Sunca na taj način da se isto­ tvrtine sata. jer se jedanaesti dan nagomilao od 1582. Metoda nije mogla. To je značilo da se jedan aspekt mjerenja vremena. tna pogreška. Da bi se osiguralo od ponovne po­ jave slične poteškoće. sam promišljen pokušaj da se prave nisu mogle podijeliti vrijeme u iskoristi Hiparhov prijedlog čini se da jednake dijelove. oni se odrazuju u vladanju dužine sjene.

na­ stavljajući svoje kružne staze preko neba. kao centar svemira. zvijezde koje se stalno vide. U Grčkoj se vidi zviježđe Velikog Medvjeda kako se cijelo okreće oko pola. Mjesecom i planetima po­ slije njihova zalaza na zapadu. Ali ovo vjerovanje nije bilo univerzalno tokom cijelog grčkog perioda.što se događa sa zvijezdama. Suncem. učeniku Sokratovu. što ne bi bio slučaj u svim prilikama da Ze­ mlja nije kugla. ali da je ravna prema istoku i zapadu. Mjesecom i planetima kad oni zađu ispod zapa­ dnog horizonta. Prema Teofrastu. pojavit će se krajnje uspješan i konačan argument. bio je prvi koji je smatrao da Zemlja ima sfernu površinu. na primjer. Bez sumnje je. dok se. iznad kojeg je bila polusferna kugla neba. Ovakva je predodžba bez sumnje objavljena u djelima Homera i bila je očito prihvaćena sve do VI stoljeća prije nove ere. naprotiv. da se oni nastavljaju kretati po kružnim stazama kako bi se ponovo pojavili na istoku. Mjesec prolazi kroz sjenu koju baca Zemlja. Tom se prilikom sjena na Mjesecu vidi stalno okrugla. Već su vjero­ vali da Zemlja ima sferni ili približno sferni oblik. a Zemlja između njih.dok je sfera oblik. Često. poslije sto ili više godina. Ova hipoteza mu je omogućila da objasni mijenjanje izgleda zvijezda u Grčkoj i Egiptu.Oblik i veličina Zemlje S vremenom su se ljudi počeli ba­ viti širinom i dužinom. Zemlja je imala oblik kružnog diska. Ova predodžba jasno postavlja problem kao . koji je bio okružen velikim oceanom. također. tj. On je postavio čudnu hipotezu da je Ze­ mlja zakrivljena prema sjeveru i jugu. polusferna kupola neba bila velika pomoć da se dođe do ideje o Ze­ mlji kao kugli. u Egiptu moglo vidjeti da on uroni u pijesak pustinje. kada dođemo do Ari­ stotela. Promatranja koja su pobila konce­ pciju o Zemlji kao ploči pokazala su da zvijezde. Prema prvim Grcima. Ideja o Zemlji kao sferi ili kugli nije bila općenito prihvaćena sve do Plato­ na. da kugla ima potpunu simetriju i da zato Zemlja. da bi se kasnije ponovo pojavili na istoku. nisu uvijek iste. (Kasniji tumači prve ere kršćanstva dali su priznanje za ovaj veliki korak samom Pitagori. n. Premda ovakav ar­ gument nije bio tako dobar kao pra­ vi argument kojeg je Parmenid iznio. A ideja. mora biti kugla. koja se jednom pojavi. Zemlja i Mjesec nađu pribli­ žno u istom pravcu. a u isto vrijeme da sačuva staru narodnu mitologiju da područje smrti leži vrlo daleko na zapad. formirajući površinu kao što je cilin­ dar.) Par­ menid je živio krajem VI i početkom V stoljeća pr. jer su u njihovo vrijeme pogledi pitagoraca bili vrlo poštovani. Kako smo već vidjeli. Prvu ideju o tome kako je Zemlja zakrivljena dao je Anaksimandar. Platonovo snažno posredovanje uči­ nilo je da se ideja utemelji. čini se da je prvo vjerovanje bilo. U Egiptu. a Pitagora je postao potovo legendarni junak. Platonov argument je bio filozofski i dapače slab: da je kugla najidealniji oblik ti­ jela. ne vide se sve iz Grčke. Parmenid. Ova su promatranja jasno pokazala da je na sličan način zakrivljena površina Ze­ mlje. kada se Sunce. On je dokazivao da bi tijelo svakog drugog oblika osim sfernog ili okruglog. palo u sebe . dobiva podršku iz činjenice da je pružila jednostavno tumačenje o tome šta se događa sa zvijezdama. Suncem. i njegov je argument za sferni oblik Zemlje bio neoboriv. Od tada pa nadalje svi su Grci vjerovali da je Zemlja kugla a. gdje je razlika sadr­ žana u suštini u geografskoj širini. 89 . a da ni jedna zvijezda ne zađe ispod horizonta. da sva nebeska tijela kruže u nekom liku oko horizonta preko sjevera. ako se promatraju iz raznih širina. e. koji bi ostao prirodno u ravnoteži. sljedbenik Pitagore.

pa razlika u geografskoj du­ žini iznosi oko tri stupnja. što znači da je pogreška iznosila samo oko 0. Vrije­ dnost koju je on dobio iznosila je 23°51'. On je znao odrediti kut kojeg čini os Zemlje sa ravninom staze Zemlje oko Sunca. on je mjerio nagib ekvatora Zemlje prema ekliptici. Eratostenova vrijednost bi bila mnogo manja od ovog iznosa. bilo obuhvaće­ no da je udaljenost od Syene do Ale­ ksandrije bila izmjerena s punom to90 . Ako se oba mjesta nalaze na istom meridijanu. Zemljin promjer daje vrijednost koju dobijemo kada podijelimo produkt: između 50 i izmjerene udaljenosti i 'Pi'. Sve bi ovo. ako usporedimo zan da danas mnogi ljudi sumnjaju u s Eratostenovom vrijednosti od 7° 12'. Erato­ sten je znao da u podne na dan ljetnog solsticija vertikalni štap u Syeni (Asuanu) ne baca sjenu. ili jednog pedesetog dijela opsega kruga. ali je na sreću nadoknađivanje pogreške napravljeno u geografskoj širini Ale­ ksandrije. Zato.56 posto. udaljenost između njih posto. iznosi jedan posto. Ali pogre­ Slika 3. ne vidim nikakav ra­ Ovo reducira pogrešku na oko jedan i zlog da posumnjam u njegovu auten­ pol posto. U Aleksandriji u istom trenutku Sunce zatvara kut s vertikalom od 7° 12'. Ovom meto­ dom dobio je Eratosten vrijednost od 12.1 lom kut od 7°12 '.12 560 kilometara. činje­ nica da je ona bila napisana pokazuje da je Eratosten metodu dobro zamislio i izveo s najvećom pažnjom.Sa saznanjem da je Zemlja kugla. n. a je iznos razlike kosinusa tri stupnja od istovremeno u Aleksandriji zatvara s vertika­ jedinice. promjena koja je nastala zbog finih detalja u našem trećem stadiju profinjenja o čemu je prethodno raspra­ vljano. vrijednost koja je samo oko 112 kilometara manja nego današnja vrije­ dnost Zemljinog promjera. Na prvom mjestu znamo da Aleksandrija ne leži točno na sjeveru od Syene. Na osnovu ovoga mo­ žemo očekivati pogrešku od pet posto u Eratostenovu konačnom računu. Sunce u Syeni je u zenitu. (Današnja vrijednost je 23°36'. nego nešto izvan te točke za 22'. Također je bio prigovor da tičnost.50.) Stvarna geografska širina Syene je 24°5'. Ja sam. razlika u geografskoj širi­ ni između ova dva mjesta iznosi 7° 12'. Prema tome.) je Eratosten napisao knjigu posebno o ovoj metodi i samom određivanju. jer Zemlja nije točno okrugla. Na dru­ gom mjestu imamo nezavisan dokaz točnosti Eratostena kao promatrača. ili jedna pedesetina opsega Zemlje. nastao je problem određivanja njene veličine. ilustrirana je na slici 3. dok je prava vrijednost tog nagiba u njegovo doba bila 23°43'. ako se usporedi sa 12 670. ekvato­ rijalni oko 12 680 kilometara. a to je samo malo više od 0. Metoda. Zato potpuna pogreška. Sli­ jedeći je korak bio da se odredi udalje­ nost od Syene i Aleksandrije. polarni promjer iznosi oko 12 640 kilometara.14 ška koja bi se pojavila iz ovoga. stvarna razlika Rezultat Eratostena je tako preci­ ovih gradova je 7°5'. e. Zato u doba Eralostena Sunce nije bilo potpuno točno iznad glave u doba ljetnog solsticija. njega. što je Eratosten uzeo kao sigurno.14. a najznačajnije određivanje u antičko doba bilo je ono koje je načinio Eratosten. samo Kad je podne. vjerojatno oko 230. što znači da je Sunce točno u zenitu ili iznad glave. koju je on upotrije­ bio. naravno. U stvari. godine p. ako je Aleksandrija bila točno sje­ verno do Syene. pojavila kod određivanja kuta. i premda ta knjiga nije preživjela. A ovaj je upravo . koja se iznosi upravo 1/50 Zemljinog opsega.

Apolonij je bio najveći matematički astronom III stoljeća pr. premda je nemoguće reći da li su oni osjeti­ li njenu snagu. Filo­ laj je zaslužio priznanje iz dva razloga: prvi. dok smo došli do Hiparha i Ptolemeja. Udaljenost je bila izmjerena u jedini­ cama stadija. ali Filolaj nije postavio Sunce u centru sistema. vjerojatno je bio pod njego­ vim utjecajem. da bi stoljećima specijalni tekli­ ći u ravnoj zemlji. a živio je nešto prije Platona. ustanovili udaljenost unutar granice od jedan posto. olimpijski stadij od 185 meta­ ra i kraljevski egipatski stadij od 210 metara. n. n. tri razne jedinice. za ideju da se centar sistema može očitovati uplivom na cjelinu. Drugo bi stanovište (da je Eratosten upotrijebio olimpijski stadij) ukazalo da su teklići načini­ li pogrešku od oko 17 posto u svojim određivanjima udaljenosti. Je­ dnostavno je zamijetiti da se dnevno kretanje zvijezda preko neba pojavljuje zbog rotacije Zemlje. bile su tada u upotrebi: putni stadij. a ovo uspo­ ređuje s nezavisnim prigovorom da je Eratosten dobio udaljenost od pro­ fesionalnih teklića .. e. bilo pojedinaca koji su to shvaćali. I Hiparh i Ptolemej su imali razloga za odbaciva­ nje ideje da se Zemlja okreće. preuzelo dnevno kretanje. Heraklidova velika ideja je bila odbačena. Heraklid se oslo­ bodio čudnog pojma centralne vatre i jednostavno je uzeo da se Zemlja vrti oko svoje osi. Ovo bi ukazivalo da bi se Zemlja morala kretati oko centra. Njihov tobožnji prigovor je bio da. Na žalost. naći ćemo ideju ponovo oživljenu i razvijenu. On je naučavao da glavno djelovanje u sve­ miru mora dolaziti iz njegova centra i da zato glavno djelovanje ne može doći iz Zemlje. a drugi za spoznaju da bi se kretanje Zemlje oko centra moglo odraziti u suprotnom kre­ tanju zvijezda. e. ali ovi ljudi nisu nikada bili sposobni da uvjere svoje suvremenike.. kao što je Egipat. Kozmologija Grka Prvi korak u shvaćanju neba nije vjerojatno teži od prvog koraka prema uočavanju Zemljine sferičnosti. e. Premda je ovo bila fantastična ideja pre­ ma našem današnjem shvaćanju. koji se upotrebljavao u mjerenju udalje­ nosti putovanja. tada bi tijelo bačeno u zrak naprosto palo iza mje­ sta iz kojeg je bačeno. jer Zemlja nije u njegovu cen­ tru. koje su nosile ovo ime. Prvi korak u pravom smjeru načinio je Filolaj. Ovo ne izgleda na kraju ni nevjeroja­ tno. koji bi protumačio privi­ dnu dnevnu rotaciju neba. Umjesto njega. Hiparh II stoljeća pr. kako ćemo vidjeti.čnošću. kada dođemo do drugog giganta grčke astronomi­ je. koji je najviše radio na svom djelu sredinom slijedećeg stoljeća. a to izgleda gotovo fantastično. Plinije navodi da je Eratosten upotrebljavao putni stadij. premda je. Heraklid je pripadao IV stoljeću pr. 91 . filozof Pitagorejske škole. Filolaj je bio suvremenik Sokrata. kao mi danas. on ga je zamišljao kao disk koji postaje vruć od brzog prolaza zraka kroza nj. Grčki svijet kao cjelina nije nikad došao do ove spoznaje.procedura koja izgleda prirodno sasvim dovoljna. bio je zadnji velikan. n. Heraklida. Na prvi po­ gled netko može pretpostaviti da je ovo bio prvi korak prema heliocentričnoj teoriji. a ne Zemlja. Samo. koji je živio u II stoljeću nove ere. i Ptolemej. pa je još jednom nebo. a iznosio je oko 157 metara. a o tome se postavilo pitanje. on je za­ mišljao da je centar sistema gigantska vatra koju od nas skriva Zemljino tijelo. ako se Zemlja vrti. a Aristarh. To je moglo biti samo izgovor za odbacivanje ideje koju oni nisu voljeli. Na nesreću. Platon o ovome nije imao svoje mišljenje niti ga je imao Aristotel. jer se prenošenje važnih vijesti u Egiptu moralo održavati preko profesional­ nih teklića više od dvije tisuće godina.

čno odbacio pojam kružnog kretanja. dopuštene u njihovim shemama. Merkura. Premda danas ne simpatizira­ ke na satu. krivulju. nego su među­ sobno povezane kao kompas na stožeru. Jupitera. možemo imati više Tada se to nije moglo suviše uvjer­ simpatije prema Grcima ako se sjeti­ ljivo naglasiti budući da Grci nisu ima­ mo da današnji učenjaci očekuju da li fizikalnu teoriju gravitacije. Sunca. moramo se podsjetiti nju bilo kojem jednostavnom geome­ da je on trajao sve do Keplerova doba. Marsa. stazama. od koje krene najveći stupanj simetrije za zatvorenu suprotno u smjeru kazaljke na satu. kao Prvi ozbiljni matematički pokušaj shvaćanja složenosti kretanja planeta 92 Ovdje je podjednostavljen moderni dijagram koji se katkada označuje kao "grčka" ideja sistema sfera. nastavi kretanje u direktnom smjeru Bez prilično jednostavne. tako krug ima gne stacionarnu točku.10. također.Možda je vredniji razlog za odbaci­ u epiciklima na slikama 3. kretanja pomoću staza planeta. Veliki problem u pripisiva­ mo takav pogled. Slika 3. štaviše. Saturna. što takva nije bilo kretanja koja nisu bila izraže­ teorija ne može protumačiti prividno na krugovima. ako oni i ne očekuju. kao što je prikazano gore. Da svladaju svoje fizikalno materijalni će se svijet manifestirati neznanje. Eudokso je zamišljao da polarne osi njegovih idealnih sfera nisu međusobno paralelne. Mjeseca i Zemlje. Venere. trijskom obliku kretanja planeta bilo a tek je Kepler s teškom mukom kona­ je da se dobije opis ovih retrogradnih. smione sve dok ne dođe do druge stacionarne pretpostavke grčkih astronoma. zatim dose­ dimenzionalno tijelo. zvijezda. ali Kombinacije kružnog kretanja su bile dubljim pojmom.13 pokazuje prikrivala potrebu za fizikalnom teori­ kako se sa Zemlje vide katkada kreta­ jom. sve­ točke od koje ponovo počinje kretanje mir bi izgledao potpuno bezakonsko u suprotnom smjeru od smjera kazalj­ mjesto. no što se može i zamisli­ ti. ona se također slagala sa filozo­ nja planeta u suprotnom smjeru.7 i 3. Imamo jednostavnu li da su sva kretanja planeta kružna. Teorija Eudoksa je bila istovre­ meno složenija i suptilnija. Možda. Brojevi pokazuju sfere: nevidljivu. . Ova hipoteza nije samo kretanje planeta. Re­ fijom simetrije. ali vanje ideje da se Zemlja vrti. Upravo kao što sfera netu okrene u suprotnom smjeru od ima najveći stupanj simetrije kao tro­ kretanja kazaljke na satu. oni su smiono pretpostavi­ ovim kvalitetama. pa nisu fizikalni zakoni imaju eleganciju i si­ imali pojma zašto se planeti kreću po metriju. zamjenu Platonova pojma sličnim. koju je Platon razložio dovito se pravac od Zemlje prema pla­ za slučaj sfera.

koje je prvobitno tre u Zemlji. A da se razjasne kretanja Saturn) i posljednja sfera za sve zvije­ planeta u svim detaljima.10. Mars. nja planeta. donekle ma­ da protumači određeno kretanje ne­ glovito. pa nalazimo na posljednju sferu i može se slobo­ njeno puno prihvaćanje u rukopisi­ dno vrtjeti oko osi koja prolazi njenim ma Aristotela. nih kretanja najunutarnjije sfere. Eu­ jus (OC) malog kruga mora biti jednak 93 . ili ova ga je pogreška prisilila da pokuša Mjesec pričvršćen je na najunutarnji. strukturu. Ali je Aristotel načinio polovima. bilo je potre­ zde. nije nikada namjeravao svoje sfere za­ U Eudoksovoj teoriji samo se zvije­ misliti kao da imaju stvarnu fizikalnu zde kreću u jednoj sferi. Drugim riječima. pla­ samo matematičko sredstvo za pred­ neti imaju svaki po četiri. njihove tumačila promjenu smjera planeta. pa su grčki kozmografi pristu­ Zemlje.bi trebalo da mijenja svoj sjaj. Mars je stvari. i tako zikalnu suštinu sferama Eudoksa. Sunca i Mjeseca. Treća sfera je pričvršćena ozbiljnu pogrešku pridodavajući fi­ na drugu sferu na sličan način. na primjer. Sasvim lomično njihova retrogradna kretanja. njegova teorija automatski kad je sjajniji nego kad je slabog sjaja.7 i 3. Za razliku od mezopotamskih Sa stajališta današnje heliocentriastronoma prije njega i za razliku od čne teorije.dokso se izgleda nije bavio pokušajem dokso.10 radiHiparha i Ptolemeja. Dok Mjesec egzistenciju. vidimo da u slici 3. a ona je sigurno potpu­ ročito u Eudoksova učenika Kalipa.spojiti posebne serije sfera za razne u sferu. a katkada Koliko je u tome uspio Eudokso? U slabiji. no obrnuta od teorije koju je iznio na Čini se sasvim jasnim da Eudokso razmatranje Eudokso. kristalnih sfera: Mjesec je bio pričvr­ Umjesto toga. serije sastavljena iz ranijih vjerovanja i teo­ sfera su se postepeno proširivale. Prema njemu. bila predložio Eudokso. nego imaju razne položaje. zašto. Posljednja stavljanje kretanja planeta. Sve su ove sfere imale svoje cen­ bno dodati još sfera. Prema tome. Polarne osi raznih sfera nisu planete u jednu divovsku mehaničku paralelne. točke pričvršćenja i kretanje sfera na ali nije mogla protumačiti zašto pla­ takav način da prikažu opažena kreta­ neti mijenjaju sjaj. Druga krajnja označavalo starost Platona i prve go­ sfera je pričvršćena svojim polovima dine zrelosti Aristotela. Njegova sfera svake serije kreće se na isti na­ teorija se pojavila u vrijeme koje je čin kao sfera zvijezda. a zatim su se kušaj tumačenja općih karakteristi­ nizale sfere za Sunce. Zemlje. poslije njega.neta poput onih koji su već prikazani kta nagiba staze planeta prema stazi na slikama 3. on se ograničio na po­ šćen na najbližoj sferi. Konačno. Jupiter i izrazima. Ova je priča. Prema teoriji Eudoksa. Ona je sasvim dobro bio da se izaberu polarne osi. on je pošao pili epicikličkom prikazu kretanja pla­ na neki način prema tumačenju efe. da su "Grci" vjerovali u sistem beskog tijela u određenom trenutku. planet. Položaj ima neku analogiju sa žiro Poslije Aristotela bila je odbačena kompasom. čini se. Često se govorilo. Venera. one su bile i Sunce imaju seriju od tri sfere. dje. na­ rije Eudoksa. Mars ima katkada veći sjaj. nastala je te­ Na ovakav način dolazi do vrlo slože­ orija s fantastičnim brojem od pedeset i pet sfera. Prema tome. Matematički problem je teorija Eudoksa. planete (prema ka njihovih kretanja u geometrijskim redu Merkur. on je bio u mogućnosti da pri­ uvijek jednako udaljen od Zemlje i ne kaže mijenjanje smjerova planeta. ili Sunce. a redom.Bilo je pokušaja da se protumači ova ju ležati u ravnini kretanja Sunca oko pojava. je očito da Mars mora biti bliže Zemlji Nadalje.načinio je veliki grčki matematičar Eu. zahtijeva da smjerovi planeta ne mora.

da se C treba kretati oko Zemlje u potpuno istom periodu Slika 3. ali je potrebno da odnos polumjera velikog kruga prema polumjeru malog kruga bude točan.16 Slično je kod crtanja ekscentričnog kruga kretanja vanjskog planeta. Ipak. Bilo je bitno da Zemlja. koja je na raspolaganju na slici 3. Prema tome. a da radijus ili polumjer (CZ) velikog kruga mora biti jednak polumjeru staze našeg vanj­ skog planeta.15 nju odnosa njihovih polumjera. Marsa. da Sunce mora biti u centru epicikla. bilo je jasno predosjećanje da točke Z. S i C moraju uvijek biti na jednom pravcu. ne ovisi o postavljanju prave skale dvaju krugova. Ali ova informacija nije potrebna ni za razumijevanje promje­ ne smjerova. Potpuno slična razmatranja pri­ mijenjena su na slici 3. Stari astronomi nisu Sunce metnuli u centar epicikla po kojem se kreće Ve­ nera. koji su prvi upotrijebili epicikličku predodžbu kretanja planeta. sve što mi trebamo jest odnos OC prema CZ. Ovo zahtijeva dva podudaranja: prvo. Zatim. i ako uzmemo da vrijeme koje je potrebno da se mali krug jednom okrene bude jednako vremenu za koje se Zemlja jednom okrene oko Sun­ ca.radijusu staze Zemlje. na primjer. Odatle nije bilo odmah jasno ljudima. Sunce i centar malog kruga budu na pravcu. ako uzmemo da vrijeme koje je potrebno da se jednom okrene veliki krug odgovara vremenu koje je potre­ bno da se Mars jedanput okrene oko Sunca. Za ove svrhe. Tamo radi­ jus ili polumjer kruga sa centrom u Z može imati razne vrijednosti. točnost prikazivanja. nego samo o postavlja­ Slika 3. nego opet na liniji ZC.15. tada će epiciklički prikaz jednako predstaviti opaženo kretanje Marsa. Ali on je postavljen na liniji ZC. 94 .10.7 nije bilo neposrednog uvjeta da Sun­ ce bude u centru malog kruga. kao što su na slici 3. ni za razumijevanje promjene relativne uda­ ljenosti Marsa. I tu Sunce nije postavljeno u centru većeg kruga. Drugim riječima. u crtanju slike 3.7.

18 Pitanje.15 je izra­ đena iz promatranja. Ako prihvatimo drugi zaključak. kreće li se Sunce oko Zemlje ili se Zemlja kreće oko Sunca.7. god. Ali je Slika 3. i 111. da Z.17 se pojednostavljuje pa se dobiva heliocentrični sustav svijeta.15 i slike 3. Poznat je po brojnim di­ jagramima za razna tumačenja. slika 3. S i C budu po­ redani početno u istom smjeru. kao što je poka­ zano na slici 3. nastala je samo iz pro­ matranja i iz teorije: slika 3. Vjero­ jatno je da je ova podudarnost navela Heraklida da polumjer kruga Sunca treba uzeti da bude jednak polumjeru kruga na kojem se kreće centar epicikla Venere .7 izrađena iz prvobitnog poznavanja heliocentrične teorije.17 Slike epicikala i ekscentričnih krugova su ekvivalentne.7. koje je napisano u Egiptu između 331. Slika 3.to će reći. e. nazvan "Nauča­ vanje Leptinusa" ili "Umijeće Eudoksa". i drugo.) Epiciklički prikaz kretanja Merku­ ra mogao bi se popraviti ili dopuniti na pravcima Heraklidova ukazivanja upravo na isti način kao što se mogla dati epiciklička slika za Veneru. n. Ako uzmemo da je ZS jednako ZC.kao S. pa možemo napraviti epicikle za sve planete. da bi točka S trebala biti u točki C. Tychonovu siiku svijeta. relativan je po­ jam. dok je slika 3. naravno. pr. Na gornjim dijelovima ovih strana je dio astronomskog papirusa. tada dobivamo tzv. . (Razlika između slike 3.

koje je dolazilo jednostavno iz promatranja. Protumačiti se može samo ako se Sunce na­ lazi izvan centra. trebalo je još samo dokazati da Sunce mora biti na pravcu CZ.10. koji je Aristarha uveo u heliocentrični pogled na svijet vjerojatno oko godine 260. što je poka­ zano na slici 3.Slika 3. a samo se Sunce kreće po stazi oko Zemlje. Slika 3. i tako da planet zadr­ žava stalnu udaljenost od Sunca. Arhimeda. Sada je moguće da se učini isti korak kao što je učinio Heraklid u svojoj slici kretanja unutarnjih pla­ neta. Mjesec i Zemlja. tada se može pokazati kako se svi planeti kreću oko Sunca. upravo onako kako je pokaza­ no na slici 3. postoji samo jedno tumačenje zašto se pozadina zvijezda ne mijenja tokom godine: zvijezde moraju biti vrlo daleko od nas. također. Budu­ ći da je nedostajalo poznavanje prave skale krugova na slici 3. slika koju će Tycho Brahe prihvatiti gotovo dvije tisuće godina kasnije. ako se Zemlja zaista kreće oko Sunca. prikazana na slici 3.20 Aristarh je smatrao da se Zemlja ne kreće oko Sunca po krugu.9.9 može prevesti u vrstu opisanu na slici 3.16. On je.17. Može­ mo samo nagađati na koji je način on uspio da načini ovaj značajni korak. kao na slici 3.18. On je došao do sazna­ nja da. Tu. može još pojednostavniti. Kritični detalj je nestao. upravo kao slučaj na slici 3. prije nove ere. tada je sve što možemo reći da linija SZ mora biti paralelna sa OC. poznat nam je jedan kut u trokutu kojeg sačinjavaju Sunce. drugog možemo mjeriti. ostvario da se opis kretanja jednog vanjskog planeta kao što je na slici 3. Ovo je takozvana Tychonikova slika svijeta.19 Kad je Mjesec u kvadraturi. Moguće je uzeti polumjer kruga Sunca da je jednak udaljenosti od C do E. jer je relativno pitanje da li se Sunce kreće oko Zemlje ili se Zemlja kreće oko Sunca. kao što je na gornjoj slici situacija bila još nemoćnija za vanjske planete. 96 .16. Vjerojatno je ostvario jednakost epicikličke i ekscentrične kružne predodžbe o kojoj se raspravljalo prije u ovom po­ glavlju. Zato otkriće heliocentričnog pogleda.15. jer se tada ne bi moglo protumačiti različito trajanje godišnjih doba.17. a prema tome planet održava konstantnu udaljenost od Sunca. Na osnovu ovoga došli smo u si­ tuaciju u kojoj se svaki planet kreće po stazi oko Sunca. Ali je Aristarh otišao dalje od ovoga. I. Ari­ starh je koristio ovaj slučaj da odredi odnos udaljenosti Sunca prema udaljenosti Mjese­ ca. On je jasno spo­ znao da se slika svijeta. Još postoji neosporivo svjedočan­ stvo jednog od njegovih suvremenika. ako ne postavimo daje polumjer kruga Sunca (udaljenost SZ) jednak polumjeru epicikla (OC). Ovo je jasno ako se vratimo slici 3. Napomene Arhimeda također po­ kazuju da je Aristarh učinio daljnji značajni korak. tako da Sunce padne u točku C. ako prihvatimo da se Ze­ mlja kreće oko Sunca. nije bilo tako lako u slu­ čaju vanjskog planeta kao što je bilo u slučaju Venere i Merkura. naime udaljenost od Sunca do planeta (udaljenost SO) mora uvijek biti jednaka udaljenosti ZC.

Ovo je teško pro­ ovom mjerenju. kako je oko četiri ili pet milijuna kilometara. ali su ona bila dovoljno točna za već usklađenu jednostavnost heliocenAristarhovu svrhu. mora­ polumjera Zemlje. Uzimajući Eratostenovu vrijednost a polovina u mraku). baziran na kvadrature Mjeseca. on je smatrao da bi ako bi tatu. Na primjer. Poznavaju­ ma. Nedostatak u Aristarhovoj metodi. ili dapače ranije ju zatvarati pravi kut. Prema tome. Aristarh je Ustanovljivanje mjerila Sunčevog su­ stava 97 . Već smo ustanovili da rub sjene bni uzorak. pola nje­ Zato je Aristarh prvi određivao mjerilo gove površine osvijetljeno od Sunca. lako mogao ustanoviti uda­ ljenost Sunca će se utrostručili. Pre­ slučaju daje vrlo velike razlike u-rezulma tome. Sunčevog sustava. svatko se njegova teorija. nalazi se. Mjereći koja je korištena. on je tada tako­ Aristarh je također načinio sjajan đer znao udaljenost Sunca. ako se Zemlja kreće oko Sun­ ljenost Mjeseca u polumjerima Zemlje. naravno. kut SZM može stvarne vrijednosti. On je pokazao da staza svih poznatih planeta izražene u u trenutku kad je Mjesec u kvadraturi jedinicama udaljenosti Zemlja-Sunce. a oko stotinu godina kasnije mačiti pretpostavkom da se Zemlja ne dobio je Hiparh vrijednost koja je bila kreće oko Sunca. pa možemo Mjeseca uvijek ima kružni oblik. kut SZM. u i manje točnije vrijednosti. Nadalje. može otkriti odnos polumjera Zemlje jednostavno ne bi slagala sa činjenica­ prema polumjeru Mjeseca. Ako trenutak kvadrature nije što je Mjesec. pokazao da je Sunce vesti. Aristarh tom trenutku Sunce. Zašto kutni promjer. Izgleda da je Aristarh svoju teoriju je bilo relativno lako. Vjerojatno je ređujući prividni polumjer ovog kruga s to bilo zato. tada je kut izmjeren je ova procjena bila grubo manjkava. a ako ljenost Sunca. Nadalje. je bio oko 895/6°. kako je postavljena. lako je izračunati uda­ bi to bilo. (kada je. što je on bio svjestan da prividnim polumjerom Mjeseca. izračunata uda­ Mjeseca. gledano sa Zemlje. Mjesec i Zemlja je izračunao da je udaljenost Sunca stvaraju pravokutni trokut. Već smo napomenuli da godišnja ći ovo i poznavajući Mjesečev prividni doba imaju nejednako trajanje. mogla postavio na razmatranje samo u pro­ se ustanoviti za vrijeme pomrčine Mje­ seca. ca prema udaljenosti Mjeseca. On nije opsežno izložio što je baca Zemlja kad se stere preko svoje argumente u knjizi. ako je izmjereni kut mogao odrediti apsolutnu udaljenost bio 89° umjesto 87°. a kut MSZ može se prema čito korisno za ustanovljivanje nekog tome izračunati. našao je Aristarh vrijednost u teškoći poznavanja točnog trenutka od 87°. Kasnije ćemo vidjeti da točno procijenjen. gledano sa Mjeseca. ipak je bilo naro­ se mjeriti. Na primjer. Uspo­ opravdano pitati zašto. u E netočan. nego oko točke koja unutar jedan posto od točne vrijedno­ je nešto udaljena od Sunca.Poznavajući udaljenost Mjeseca u polumjerima Zemlje. Ali bi takvo prisvajanje uništilo točna. a i mala pogreška u ovom ali Aristarh nije bio toga svjestan.19. kao na sli­ sti. Aristarhov rezultat Ustanovljivanje udaljenosti Mjeseca bio bi gotovo točan. pokazano na slici 3. Jednostavan račun općeg reda u veličini Sunčevog susta­ tada određuje odnos udaljenosti Sun­ va. ca po kružnoj stazi? Ova bi se teškoća Na ovaj se način može dobiti vrlo točna u trajanju godišnjih doba mogla protu­ vrijednost. Ranija su određivanja bila manje ci 3. trične slike svijeta. jer oblik Mjeseca nije striktno oko dvadeset puta dalje od nas nego kružan. Kut SMZ je Premda je ovo bilo mnogo manje od poznat kao pravi kut. smjerovi Sunca i Zemlje. napor da se odredi pravo mjerilo u bilo je moguće izračunati polumjere Sunčevom sustavu.20. a njegov je račun.

Razlog za precizno. a ovo je bilo upravo ono što je bilo protiv Aristarha. kao što su planeti. U početku ovog poglavlja vidjeli smo da se nepravilnosti pojave čim se udaljimo od prvog stadija profinjenja i krenemo prema drugom. dapače. pokušali su strane.je trebao da čeka gotovo dvije tisuće 98 . u grčko doba razilaženja od jednostavnog kružnog kretanja nisu bila tako napadno upa­ dljiva. tako da je heliocentrična teorija mogla postati stalno uvedena. u drugi stadij profinjenja. Istina je da na tako daleke objekte. Njegova je slika svijeta bila divno pri­ lagođena prvom stadiju profinjenja. svijet Ranije smo napomenuli da su Hi. nema teorije koja bi protu­ mačila sve činjenice i. Da je grčka astronomija ostala u prvom stadiju profinjenja pet stoti­ na godina na ovaj ili onaj način posli­ je Aristarha. efekti koji se pojavljuju u drugom stadiju profinjenja relativno su mali ili su se smatrali takvima u grčko vrijeme. Ali. Ovdje imamo značajan primjer koji nam pokazuje kako nije uvijek dobro znati suviše o stvarnim činjenicama. zašto ne bi također i za planete? Izgleda da su ovo bili uzroci koji su sprečavali Aristarha da forsira svoje heliocentrične poglede. ali nije bila prilagođena drugom stadiju. Značajno je da poslije Aristarha ima­ Poslije Aristarha grčka se astrono­ mo dvije sasvim suprotne tendencije. najko­ risnija će teorija biti odbačena ako su protivne činjenice upoznate u prera­ nom stadiju. s teorijske kao Babilonci prije njih. Ovo ne bi trebalo biti do­ slovno shvaćeno kao opravdanje da se činjenice zanemaruju. Grci. Za nju bi bilo potrebno razbiti staru ideju o kružnim kretanjima i prijeći na eliptična kretanja. u antičko doba. jer je epicikl mogao oponašati efekte eliptičnog kretanja u prvoj aproksima­ ciji. Zato je Grcima izgledalo kao da se Mjesecu mora dopustiti da se kreće po epiciklu a. Dapače. Da nema Mjeseca. komplicirani za njih. razvoj astronomije bio bi mnogo lakši. Na kraju. koju je pronašao Aristarh. parh i Ptolemej odbacili veliku Heraklidovu ideju o rotaciji Zemlje i prihva­ tili staru ideju o dnevnoj rotaciji neba. ideje Grka su se kretale stalno da opišu fenomene koji su bili presve dalje i dalje od ispravne slike svijeta. a današnji astronom. bilo je relativno lako uočljivo da se Mjesec ne kreće oko Zemlje pravilno po kru­ žnoj stazi. tada bi povijest astronomije od poče­ tka nove ere do našeg doba mogla biti potpuno drugačija. A ovaj korak Grci nisu bili sposobni da naprave.morao znati da smjerovi planeta ne leže općenito u ravnini staze Zemlje i je­ dnostavnost njegove teorije bi također djelomično bila poremećena zahtjevom da ravnine staza raznih planeta nisu u podudarnosti. ne bi nastojao da prove­ de sve svoje najdelikatnije radove za vrijeme od pola mjeseca. ocjenjivanje proma­ nazvati geometrijskim ekvivalentom tračke situacije postalo je sve više i više numerologije Babilonaca. ako je netko bio primo­ ran da preuzme kretanje po epiciklu za Mjesec. Njegovo se kretanje moglo prilično dobro predstaviti epiciklom. a sada smo vidjeli zašto heliocentričnu teoriju. nisu prihvatili astronomi koji su slije­ dili poslije njega. kada Mjesec nije vidljiv na nebu. S atronomskog se gledišta pokazalo gotovo zlokobno da naša Zemlja posje­ duje satelit. U naj­ ranijim stadijima nije bilo problema u pokušaju da se izravnaju sunča­ ni i mjesečev kalendar. Možemo se na­ dati. pa je grčka astronomija prešla ovakav razvoj je sasvim jasan. Konačno. u svom zanimanju. Ali ovo nije točno za Mjesec. da se protivne činjenice neće po­ javiti sve dok to ne ustanove vrednije teorije. S mija razvijala pravcima koji se mogu praktične strane. Sigurno je da su ovo bili glavni razlozi koji su sprečavali i učenjake poput Hiparha i Ptolemeja da prihvate takve nazore.

99 . a će Ptolemejevi zaključci biti izneseni centri epicikala su se kretali oko kru­ pojednostavljeni u slijedećem pogla­ gova. matematički uspo­ montiranjem stupnjeva složenosti koji ređena sa stvarnom situacijom. Prije nego završimo ovo poglavlje omogućavajući nam da razumijemo reći ćemo nešto kratko o radu Hipar. ali se nije tražilo da centri krugo­ vlju. Dok uvijek kretali oko kružnih epicikala. tj. može va budu točno u centru Zemlje. Ovaj rad se odvijao ove konstrukcije obično opisane na na osnovi pretpostavke da sva kre­ način koji ih prikazuje svojevoljno i tanja moraju biti sastavljena iz kru­ neprivlačno. S ovim do­ knjige.godina prije no što je Kepler uspio da datnim stupnjevima slobode Ptolemej ostvari drugi stadij profinjenja. nije bilo uvjeta da se centri epi­ ja da je propustio bilo šta od bitnosti cikala moraju kretati po svojim krugo­ da razumije preostala poglavlja ove vima jednolikom brzinom. sa su uzimani u obzir. Premda znamo da on nije bio na prednost što je živio u vrijeme kada je Nikola Kopernik snažno izrazio vrije­ dobrom putu. uvode­ je bio u mogućnosti da prikaže mnoge ći eliptično kretanje. onaj tko nije matematičar. Ovdje su pretpostavka koju je iznio Eudokso one dane u dodatku na kraju knjige. Na nesreću su ha i Ptolemeja. Ovo je jednostavno zato jer su opisane sa sasvim nedostatnom žnih kretanja .šta one stvarno znače. Osim prijeći preko ovog dodatka bez osjeća­ toga. njegove oštroumne konstrukcije pobuđuju naše divljenje dnost heliocentrične teorije. u izrazima prema ovom uvjetu postaje zadovoljen kružnog kretanja.u suštini je to slična matematičkom pozadinom. Planeti su se još situacijom za eliptično kretanje. Predmet gdje je glavna konstrukcija. A Kepler je imao karakteristike eliptičnog kretanja. tri stotine godina prije njih.

gore na nebu postoji još jedan ocean jer je malo ljudi bilo upoznato s općim koji se u trenutku upozorenja može pregledom grčke astronomije. sadrži naivno astro­ oplovili Feničani u službi egipatskog nomsko posuđivanje od drugih naro­ kralja Nehoa prije više od deset tisuća da. postoji nebeski svod koji odjeljuje gor­ premda samo u arapskim prijevodi­ nje vode od donjih. Sada Biblija doslovno tumači: stvarno posebno Ptolemej. Laktancije i Kosmas. U popu­ izliti potpuno na Zemlju i potopiti je. Takve je nastavio je da živi sve do XV stoljeća i predodžbe bilo lako prihvatiti ako se kasnije. vljenjem odlomka iz Biblije. Osim toga. zadnje je Istina je da je bilo manje članova utočište nekoga koji prisvaja pravo o Crkve bez predrasuda. nastanjena dalje od nje (treća zona je a kao posljedica je ovih rukopisa što tropski pojas). ali na čeno. Ovo bi bio iznenađuju­ posebno knjiga Geneze. Međutim. mijenja­ Jehova naredio da Sunce stane. Židovski narod. Nebo je bilo nebeski svod koji je godina. da značajnog napretka u astro­ nesreću izreke u Bibliji. pa čili Grke. Tako na­ pće nije bilo razumijevanja za bilo što lazimo komentatore kao što su bili osim za grube astronomske činjenice. U Bibliji čitamo da je ce. Drugim riječima. dovelo je do gotovo komple. ku svijeta. koji su toliko namu­ porugom ideju o Zemlji kao kugli. bilo je malo ili uo­ uzme da je Zemlja ravna. Tokom stoljeća stvari su se Razloge za dugi zastoj nije teško polagano poboljšavale. larnoj predodžbi pojam o ravnoj Zemlji kao što je bilo u doba Noe. ali u rukama rane Crkve oni jednom je naširoko prihvatio napre­ su gotovo kompletno uništili znanost. ponovo se čitaju. koji je živio krajem IV i Vjerojatno ništa više ne bi iznena­ početkom V stoljeća i koji nije tretirao dilo Grka Ptolemeja nego da je bilo re­ grčku znanost s omalovažanjem. prva knjiga ći iskaz s obzirom na to što su Afriku Starog zavjeta. ovo je trebalo naglasiti. dni dio Crkve. On spominje imperija. Oko IX stoljeća sferičnost Zemlje i Ovakvi iskazi samim Židovima nisu grčke poglede o kretanju planeta još škodili. Augustin. dijelio gornje i donje vode. budući da padu. a povezan s porastom kr­ zone Zemlje navodeći da su samo dvije šćanstva. Nasuprot tome. a ni Europa nije bila Grka. sv. koji su obasuli Profinjeni detalji. a ne ju svoje staze krećući se preko sjevera Zemlja.od njih nastanjene. kao "nebeski nomiji poslije njegova djela Almagest svod i gornje vode". poglavlje KOPERNIK I KEPLER Luther: Budala bi preokrenula sve nje gruboj predodžbi da zvijezde i Sun­ o astronomiji. ali da nije potre­ tnog uništenja grčke znanosti na Za­ bno govoriti o Antipodima.4. ispod horizonta sve dok ne dođu u po­ Kopernik: Da me se napadne iskri­ ložaj za ponovni izlazak na istoku. nakon zalaza na zapadu. nalazimo vraća­ u takvom umnom stanju da za sebe 100 . ma. bili su nepoznati u srednjo­ prema tome poricali prvo veliko otkriće vjekovnoj Europi. Povećavanje rascjepa između završetka VII stoljeća teolog Beda je istočne i zapadne Europe. Posljednji grčki pisci. koji je ozna­ bio sklon da razmotri ideju po kojoj bi čen propadanjem i padom Rimskog Zemlja mogla biti kugla. nikad nije bio prošao treću zonu i našao ljudska bića osobito zainteresiran za astronomiju. onemogućile su da neće biti za budućih četrnaest stotina oni prihvate bilo kakvu razboritu sli­ godina. Odmah nakon naći. čiji su rukopisi nitko nije čuo ili čitao o nekome koji je popunili opseg Biblije. kao što je bio stvarima koje ne razumije.

Pogled zapadnog kršćanstva na svemir bio je dugo opterećen starim naivnim židovskim astronomskim rukopisima. ti­ pična je za taj period. 101 . nacrtana u XIV stoljeću. Od grčkog doba pa sve do Kopernika Europa nije postigla neki napredak u kozmologiji. Slika svemira Piera di Puccia.

on se nije bojao da se sukobi s Lutherom. Treba se podsjetiti daje Aristotel. značilo je da se pored teorije Ptolemeja sada počinje razmatrati i teorija homocentričnih sfera.odredi takve detaljne činjenice. Unutar same Crkve bilo je znakova revolucije. pogotovu za djela Aristotela. uprkos velikoj složenosti sistema krugova i sfera koje su upotrebljavali. To je bila cijena prihvaćanja Biblije doslo­ vno i u potpunosti. Vrijeme koje je razdvajalo Ptolemeja od arapskih astronoma bilo je sasvim ne­ sposobno da daje točna predviđanja. premda je sam Bacon bio izoliran da napravi veliki korak koji se prostire otvoren svakome sve od vremena Aristarha. Ovdje je potrebno tumačenje. veliki Kopernikov rad ne bi uopće nikad bio publiciran u Njemačkoj tokom egzistencije pro­ testantizma. Ljudi. Prednost je religiozne ra­ znovrsnosti što zabrana jedne ideje od religioznih faktora na nekom mjestu ne uključuje zabranu te ideje od dru­ gih faktora na drugom mjestu. Već je u XIII stoljeću Aristotel bio podignut iznad svih filo-. Ponovno otkriće grčkih autora. kad su se uzimali duži perio­ di vremena. astronomski se duh odr­ žavao u drugih naroda. posebno u originalnom grčkom jeziku. vjerovao u Eudoksove sfere. Neodoljivo privlači da se razmotre uzroci velike znanstvene eksplozije u Europi odmah poslije 1500. manjkavost teorije postala je potpuno očevidna. polazeći od po­ znate situacije. Tome Akvinskog. Zapreka je bila u tome što je Kopernik imao pre­ veliko povjerenje u njihovu točnost. Oni su naučili zamr­ šene teorije Ptolemeja i ustanovili da one ne objašnjavaju činjenice koje su oni pronašli. znanstvena revolucija u Europi nastala je u velikoj mjeri kao rezultat dugog perioda tokom kojeg su se grčke ideje postepeno ponovo uvodi­ le u zapadnu Europu. a astronomija je bila. a vjerojatno od njih Arapima. koji je živio prije otkrića teorije epicikličkog kretanja planeta. kako ćemo vidjeti kasnije. Ipak je Bacon . samo jedan dio grčkog učenja koji je pobudio skolastičku pa­ žnju. Ptolemejeva teorija je bila izrađena da po­ mogne astronomima. koji su postali strastveni promatrači neba. u odnosu na godinu ili dvije. Njihov promatrački rad bio je i pomoć i zapreka budućem razvoju astronomi­ je. Vjerojatno su politička raznovrsnost Europe i nakon reformacije njena religiozna raznovr­ snost pomogle da dođe do toga. prema pisanju sv. Početkom sadašnjeg tisućljeća Arapi su postali duboko zainteresirani za finije detalje kretanja planeta. otvo­ reno su tražili raskid sa starim ideja­ ma. izazvalo je veliki interes. eksplozije u kojoj je Kopernik igrao tako istaknutu ulogu. U ovome su oni vje­ rojatno bili potpomognuti i ohrabreni čistoćom pustinjske klime. Svakako. Pomoć se sastojala u tome što je arapski utjecaj u Španjolskoj veoma poticao da se Europa zainteresira za promatračku astronomiju. Sada Arapi proučavaju i teorijske i praktične aspekte astronomije. zofa. što se pokazalo prilično do­ bro. za više od sto godina. prirodno. Prem­ da je Kopernik bio obavezan provesti opomenu unutar svoje vlastite Crkve. S teo­ rijske strane oni su pokušali da usa­ vrše Ptolemejevu teoriju. Ovo je pomoglo da se oslabi dugotrajni autoritet Ptolemeja i da se ljudi prihvate istraživanja dru­ ge teorije. poput Engleza Rogera Bacona. Poštovanje koje se razvilo prema radovima Aristotelovim u godinama koje su prethodile 1500. Ali. drugačije od obiju poznatih antičkih teorija. naravno. Baklja je naj­ prije prešla Indijcima. ali bez uspje­ ha.možda 102 . Međutim.jedan od osni­ vača eksperimentalne znanosti . Jer. predviđanja su postajala sve netočnija. franjevačkog redovnika. da odrede gdje će se planeti naći u nekom kasnijem času i osiguraju da predviđanja mnogo ne odstupe. godine.

Slika gore desno predstavlja Ulagha Bega. Ovi promatrači proučavaju Ptolemejeve teorije.U srednjem vijeku astronomija je uglavnom cvala u muslimanskim zemljama. Astronomi istanbulske zvjezdarnice. 103 . Rekonstrukcija zvjezdarnice u Samarkandu. Oni su također uvidjeli da se mnoge činjenice ne slažu s teori­ jama. Lijevo: opći pogled. Desno: pogled na kvadrant. Sredina: crtež pokazuje položaj i veličinu velikog zidnog kvadranta. istaknutog promatrača XV stoljeća iz Samarkanda.

jer bi se udaljene zvijezde su gotovo kompletno ponovo otkri­ morale gibati mnogo većom brzinom vene. da on posje­ početak njega vodio malo-pomalo pre­ duje mnogo bolje razvijeno fizikalno ma njegovoj velikoj teoriji o kretanju znanje nego njegovi grčki prethodni­ planeta. izgleda da bi jasna njem. od rotacije Zemlje. A vjerojatno je ovaj gleda Kopernikova djela. ci. Na argument da bi se koji je sada uzet iz grčkog. ne možemo ga uo­ tiji kao Regiomontanus. tijela bačena prema gore zaostaju. na nesreću. što dolazi ocima u XIII i XVIV stoljeću. viti da se Zemlja vrti. nemamo pre­ shvaćanjima. zajedno s ciznih podataka koji bi nam govorili o naveliko poboljšanim fizikalnim zna­ njegovim idejama. nje gore i dolje. Kopernik je odgovorio da bi tako da su isticale grčke ideje i bile se i sfera zvijezda morala neusporedi­ potpuno pristupačne. ako Zemlja roti­ redan čovjek. One su također postale široko nego Zemlja da bi načinile kompletnu rasprostranjene u brojnim zemljama rotaciju u 24 sata.Tovin. lje. Ovi faktori. s različitim političkim i religioznim Premda. a ne da se vrti Sasvim je očevidno. kako je izgledalo pred kraj srednjeg vijeka. a ne iz lo­ Zemlja razletjela ako bi se vrtjela oko ših prijevoda. Vrlo je vjerojatno da Kopernik je odbacio takvu primjedbu su Europljani XV i XVI stoljeća posje­ dokazujući ispravno da tijelo bačeno u dovali bolji razvoj fizikalnih shvaćanja 104 . Pred kraj XV vo jače razletjeti na komadiće kada bi stoljeća originalne grčke ideje bile se vrtjela. pozna­ kružnom gibanju. i gibanje gore i do­ Sredinom XV stoljeća astronomi. kad netko pre­ cijeli ostali svijet. Ptolemej je odbacio predodžbu o Kako je on došao do ove odlučne Zemlji kao rotirajućem tijelu koja se zamisli? Kopernik je bio sigurno izvan­ zasnivala na tome da. izgleda da su osigurali teme­ pretpostavka s kojom je pošao Koper­ lje na kojima su osnovani izvanredni nik pokazala kako je on smatrao da znanstveni razvoji u stoljećima koja je fizikalno najrazumljivije pretposta­ su slijedila. Budući da mi sami sudjelujemo u kao što je bio J o h a n n Miiller. ali je bilo značajnih ljudi ra. Knjige su bile napisane svoje osi. rodno mjesto Kopernika. uočavamo samo kreta­ na finije detalje Ptolemejeva sistema. i među Grcima. privikli su se čiti na tijelu. najbolji primjer općeg umnog nemira i zrak posjeduje dva osnovna nezavisna vrenja koja su se razvijala među misli­ kretanja: kružno kretanje.

II 1473. astro­ ma mjernih instrumenata koje je imao nomiju i klasične jezike. upisao se na sveučilište u Kra. Nadalje. nagovor svoga ujaka biskupa Lukasa Takvi strojevi su tražili široku upotre­ Watzelrodea. poznat po­ mu je omogućio da čita radove velikih koljenjima kao Kopernik. otputovao je u Rim.Kopernik i (desno) Lukas Watzelrode. u XV stoljeću bito prikladna. gdje je kod Alberta Brudzew. Za vrijeme tih deset godina koje najveći astronom-promatrač tog sto­ je proveo u Italiji studirao je pravo. dina. jer je nekoliko mjeseci su bile sastavljene točne tablice trigo­ nakon imenovanja za kanonika u ve­ nometrijskih funkcija. gradnja ve­ na jedan od glavnih centara europskih likih srednjovjekovnih katedrala pred­ učilišta. praktičnu i ekonomsku važnost. medicinu. a već sli­ vijeka. koji mu je mnogo poma­ gao u razvoju i školovanju od drevnih Grka. godine naglo se vratio u na vjetar i na vodu. njegov stric. Studij klasi­ Ptolemej. mehanički uređaji. te­ ljeća. dok gdje je bio postavljen za kanonika na su za Grke bili malo više nego igračke. bu jednostavnih matematičkih prora­ Kopernik je očigledno ustanovio da čuna. matematiku. čnih jezika bio je naročito važan. dobili su veliku sjeveroistočnu Europu . je u Europi tokom nastupajućih sto­ Kako se dolikovalo mladom čovjeku. Godine 1491. na sveučilište u Bologni. sada u blica promatrački bi rad u XVI stolje­ Padovu. jednostavno zato jer skog učio astronomiju i matematiku. jer Nicolaus Koppernigk. Tycho Brahe. što je dovelo do prvih matemati­ je intelektualna atmosfera Italije oso­ čkih tablica. Kao na primjer. Na primjer.u Frombork. koji su bili sasvim sigurno teži Maria da Navara. rodio se u grčkih astronoma na njihovu jeziku. i ostao u Italiji daljnjih pet go­ ću bio uvelike usporen. ljeća riješeno mnogo malih praktičnih on je nakon nekih pet godina prešao problema. Bez ovakvih ta­ likoj žurbi otputovao u Italiju. Godi­ graditelji. u vrijeme srednjeg ne 1500. gdje stavljala je veliki broj praktičnih pro­ je neko vrijeme studirao pod vodstvom blema.kojih je Kopernik došao do velikih kowu. nije bio ovisan o grubim sistemi­ ologiju.ideja koje je objavio u svom De revo- 105 . od kojeg je naučio nego oni s kojima su se susretali grčki elemente praktične astronomije. Malo znamo o koracima pomoću Tovinu na Visli 19. kao mlinovi jedeće 1501.

neobični dio uloge Sunca u teoriji gurno shvatio da bi opisivanje planetPtolemeja sigurno je morao načiniti skih staza kao jednostavnih krugova. Sasvim je si­ na. nadalje. na ova pitanja moglo odmah odgovori­ ona bi morala da postigne najmanje ti ako se pretpostavi da Zemlja kruži onoliko koliko i teorija Ptolemeja. Samo u ovom nije ekscentričnošću. Za­ protumačila. postavljajući Iz onoga što je rečeno. Samo tpostaviti da se Zemlja vrti nego pre­ tako je moguće razumjeti zašto je on tpostaviti da se cijela sfera zvijezda napustio svoju srodnu okolinu u Itali­ dnevno vrti oko neba. Sunce je bli­ liocentrična teorija bila prihvatljiva. Njegova veličina leži u činjenici da se sukobio s teškoćama koje su uzrokovale da Slika 4. Dio s kojim se mora duži­ na Cl množiti da se dobije dužina CS. Čim je uglavnom da bi živio kao intelektualni ideja o kretanju Zemlje bila prihvaće­ pustinjak do kraja života. ali je prona­ položaj Sunca.lutionibus orbium coelestium. vanjski planeti se gibaju po svojim bilo manje zadovoljavajuće njegovim epiciklima u istom periodu u kojem suvremenicima nego što je bilo u da­ se Sunce giba oko Zemlje. Ali zašto? nima Aristarha. godine i otišao najprije u Hepretpostaviti da je Zemlja jedino tije­ ilsberg. zu centru epicikla Merkura i Venere. trebalo bi zadovoljiti zahtjeve iz pret­ Zašto? hodnog poglavlja koje smo prozvali Kopernik je morao uvidjeti da bi se drugim stadijem profmjenja. a S uspio. duboku impresiju. a Mars. nije dao jednostavnu kružnu predo­ Tada je bilo lako vidjeti zašto su obje džbu kretanja planeta. da bi nova heOpet. Već smo Vrlo je vjerojatno da su ove ideje ili spomenuli da je bio impresioniran njihove klice zaokupile Kopernika već činjenicom kako je mnogo lakše pre­ za vrijeme studentskih dana. pa je bio naročito oduševljen da je otkrio kako su drugi prije njega došli do spoznaje da se Zemlja giblje. kojeg je sam sebi postavio. Jupiter i Saturn dalje od Zemlje. bilo je moguće podijeliti koje su se odnosile na rad Kopernika planete u dvije grupe: Merkur i Venera divlja travestija činjenica. Kopernik je sasvim sigurno znao mišljenja Heraklida i Aristarha. prema Ptolemeju. Kopernik se nalaze bliže Suncu nego Zemlja. Zbog toga. Prema Ptolemeju. C označuje centar. kako ćemo vidjeti. skladu s promatranjima njegova doba. jest šao sustav koji je bio gotovo za dlaku u ekscentricitet staze. Bilo je najvažnije da jima se susreo Aristarh i koje su uzro­ su se retrogradna gibanja planeta lako kovale da se napusti heliocentrična teorija u korist epicikličke teorije. 106 . a kasnije natrag u Frombork. u čijim bi se centrima nalazilo Sunce. Zato. jer tada ove neobične po­ ovaj veliki zadatak trebalo je da Koper­ jave postaju jednostavno odraz kre­ nik živi povučeno.1 su Hiparh i Ptolemej napustili helioModerna slika staze planeta s velikom centričnu teoriju. On nije bio na­ grupe morale biti različito tretirane u ivčina da ne bi opazio poteškoće s ko­ teoriji Ptolemeja. tanja Zemlje. lo u svemiru koje se ne kreće. datak. bit će prika­ Zemlju treću po redu po udaljenosti zano da su općenito prihvaćene ideje od Sunca. A za oko Sunca. bio je da pronađe sliku kretanja planeta koja bi bila jednostavnija od Ptolemejeve i bolje se slagala s promatračkim činjenicama. On nije mogao ji 1506.

Mnogi poznati eukiidski dijagrami potpuno pokrivaju zidove.Gore: Geometrijska soba u Krakowu. Lijevo: Predavanja iz anatomije u Padovi. nešto prije dolaska Kopernika na studij medicine u ovaj grad. 107 . gdje je Kopernik počeo proučavati astronomiju i ma­ tematiku u vrijeme kada je Kolumbo prvi za­ koračio u Novi svijet.

0933). Slika 4. Zanemarujući a da su zanemareni članovi drugog i utjecaj drugih planeta.1 imamo planet P. položaj kad je on najudaljeniji od Sun­ bilo bi nam potrebno 10% točnosti.0068. Neka se planet P giba Činjenica da su sve vrijednosti od e oko kruga polumjera a i sa centrom C. tada se e zove ekscen.3 Odgovarajuća Kopernikova konstrukcija. u prvoj gruboj aproksimaciji.Na slici 4. S. današnju sliku staze planeta. Udaljenost od C do S (Sunce) dobiva se kao produkt polumjera (a) i ekscen­ tričnosti. Kako se vidi u tablici. a zatim za Mars (0. Na slici e3 itd. sve članova prvoga reda ekscentriciteta. Zai­ produkt a x e.Da nije bio loše sreće. točnost od C do Sunca. Gle­ tricitet staze. C je centar elipse. Ako je a dužina dok je uključenjem članova ekscen­ linije od C do I. nalaze se u tablici u prethodnom i Kopernika iste. u jednom od žarišta. treba slike s jednostavnim krugom.metrijske su konstrukcije i Ptolemeja ka. znači da su sve Udaljenost od C do Sunca S ponovo je staze planeta slične kružnicama.stvarno oko 1/4%. One uključuju efekte poglavlju. Ovdje se L kreće oko K u istom odnosu kao AP u slici .2 Ptolemejeva konstrukcija staze planeta. kada je on najbliže Suncu. Ovo daje mnogo bližu sa Suncem. dok se pravac od C do P Slika 4. se mogu smatrati krugovima. upravo Značenje točke A je u tome da se ravna kako ih smatramo kada pogrešno upu­ linija povučena od A do Pokrene okolo ćujemo na Kopernikovu sliku. a točka H Da smatramo stazu Marsa kružnicom. Može se reći da je računanje 4.05. U našim raču­ Da bismo ocijenili Kopernikovo po­ nanjima moguće je da uključimo boljšanje slike kretanja planeta s kru­ sve članove koji sadrže veličinu e. na kraju knjige. Ekscentricitet je najveći za Merkur (0. su vrijednosti mnogo manje od jedan. one jednaka udaljenosti od C do točke A. svojoj stazi oko Sunca. govima. Vrijednosti za e za staze dajući to s današnjeg stajališta.bolja od 1% .0167 i na objašnjena u matematičkom dodatku kraju Venera sa 0. geo­ svih planeta. koji se kreće po provedeno za prvi red ekscentričnosti. pri svakom razmatranju. Zato nije ravnomjerno. ca. ali ne one drugog reda. ali ne s kvadratima. Udaljenost od C do S je sta. a a x e je udaljenost tričnosti.2 imamo Ptolemejevu 2056). poznate u doba Koperni. aproksimaciju pravoj stazi nego upo­ Točka I predstavlja položaj planeta. najprije ćemo dobro pogledati ali da zanemarimo sve koji sadrže e2. slije­ konstrukciju koja je spomenuta u de Saturn i Jupiter s ekscentricitetom prethodnom poglavlju i još potpunije oko 0. mogao je preteći potrebno da ih smatramo kao krugove Keplera. mnogo manje od jedan. zatim Zemlja sa 0. staza je elipsa viših redova.

dok se pravac LK okre­ ne jedanput. jedna polovina pomnožena produktom a x e. slika 4. Obje su slike Kopernik je znao da su rezultati heliocentrične teorije u skladu s proma­ tračkim činjenicama. P planet. .2 još je u biti konstrukcija Ptolemeja. giba se po ma­ lom epiciklu sa centrom u L. konstrukciji Ptolemeja. Na slici 4. A je Ptolemejev punctum aequans. slika 4. Dolje: usnuli grad Frombork.3 u biti je Kopernikova kon­ strukcija. Prema tome. ali udaljenost S od K (centar velikog kruga) sada je za polovinu veća od udaljenosti od C do S na slici 4. To će reći. L se sada giba jednoliko oko kruga. Usprkos tome. Naravno.2 je ovdje nacrtana na bazi heliocentričkog gledišta. Gore je njegova studijska soba.2.točno za isti iznos za koji se pravac A do P okrene u slici 4. polumjer L do P je jedna polovina pomnožena sa a x e. a pravac od L do P okrene se okolo dvaput.2. (Rotacije se odnose na stalne smjero­ ve određene po smjeru neke posebne zvijezde. koji ima centar u K .2. dok se L jednom okrene po glavnom krugu. S je ponovo položaj Sunca. S matematičkog je gledišta potpuno točno ekvivalentna slici 4. U Ptolemejevoj teoriji točka S nije dana kao Sunce nego kao Zemlja. planet P napravi dva okreta na epiciklu.3 pojavila se sasvim razli­ čita konstrukcija. Udaljenost od K do L je ponovo a.ne okreće ravnomjerno.) Slika 4. Ali L nije sada po­ ložaj planeta.

Kopernik je slici 4.ekvivalentne eliptičnom kretanju na slici 4. Kako smo upravo napomenuli. Jedan daljnji detalj je potrebno odrediti iz proma­ tranja. Desno je odlomak iz uvodnog prikaza Kopernikove teorije što ga je napisao Rheticus. drugo. tj. U posebnom slučaju Zemlje. bile mnogobrojne. Sve što je trebalo da on napravi sastojalo se u korištenju podataka. Umjesto da je za S uzeo Sun­ ce. Bitna karakteristika teorije je u tome. koja je povezana sa stazom Zemlje. Gdje je točno bila konstru­ kcija točke P za neki određeni datum? Kad bi ovo bilo određeno za svaki pla­ net. vjerojatno bi izbjegao svoje dvije pogreške. na neki način potekla iz druge pogreške. jer je u svim drugim pogledima Kopernik bio sasvim jasan da Zemlji treba oduzeti svaku važnost kao centru.3 dosljedno za sve planete. određeni položaj svakog pla­ neta u jednom određenom trenutku vremena. Možda je ova značajna pogreška. dnevnu rotaciju. Ovo bi mu dalo kompletnu teoriju. 110 . to­ čka S mora biti ista za sve staze pla­ neta.3 dao prednost nad slikom 4.2 ne bi smio okretati jednoliko okolo. treće. isto vrijedi i za polumjer kruga KL.3 i nije teško da se posta­ ve vjerojatni razlozi zašto je on tako po­ stupio. Kopernik je dopustio epicikl slike 4. jer mu je izgledalo ne­ prirodno da se polumjer CP na slici 4.1 gdje su zanemareni članovi drugog i viših redova ekscentričnosti.) Kako su stvari pokazale. jer je ova udaljenost jednaka 1/3 udaljenosti od K do S. (Na slici 4. Kopernik je uočio važnost prvog od ovih zahtjeva. načinio je pogrešku u svim sluča­ jevima osim u pretpostavci da je S to­ čka K za stazu Zemlje. Njegova jedina po­ greška je bila u zanemarivanju člano­ va drugog reda ekscentriciteta. da je točka S ista za sve planete. Ova pogreška je čudna pogreška. ali je on načinio čudnu pogrešku na drugom. kako je to kasnije učinio Ke­ pler. Dalje desno je naslovna stranica Kopernikova djela: Knjiga VI. da je upotrijebio kon­ strukciju 4. ovdje je bila samo jedna pogreška za koju bi se Kopernik mogao okriviti. Kopernik je skupo platio svoju sklo­ nost za kompliciraniju konstrukciju. dok su pogre­ ške Keplera. Međutim.4 Kopernik je zamišljao da se Zemlja kreće oko središta K kao njihalo s utegom obje­ šeno u točki N. Udalje­ nost od L do P ne treba posebno odre­ diti. koju smo upravo iznijeli. još je ovdje bio pridodao jedno posebno značenje nekoj posebnoj točki.3 i polumjeri KL i LP okreću se jednoliko. on joj je već pripisao razna gi­ banja: prvo. Uprkos tome. teorija bi se mogla upotrijebiti za izračunavanje budućih položaja. go­ dišnje kruženje oko centra K i.2. Odbacujući dvije tisuće godina staru predrasudu da se Zemlja uopće ne kreće. da odredi neznatne razlike ravnina staza planeta. po- Slika 4. Da je dao prednost konstrukciji na slici 4. on bi dobio teoriju koja bi se potpuno slagala s promatranjima dobivenim u njegovo vrijeme. Točka K je različita za svaki planet i mora se odrediti iz promatranja. a to mora biti Sunce. gotovo sto godina kasnije. To će reći da je on pronašao točku K za stazu Zemlje i smatrao da je točka S za sve druge staze identična s ovom točkom.2. da nađe točku K za svaku stazu i dužinu polumjera KL za svaku stazu.

pokazano na slici 4.trebu da se protumači pojava precesije. a to je upravo fenomen precesije. kao na slici 4. kad je u E2 . On se stalno okreće. Kopernik je predočio kretanje oko cen­ tra K kao gibanje utega pričvršćenog za konopac koji je obješen na nepomičnu točku. To će reći da se pravac I do H na slici 4.4. Prema tome. a E1 E2 E3 E4 i E5 je niz točaka na stazi Zemlje. kad je Zemlja bila u E1 . koje bi poravnalo učinak pokazan na slici 4. možda. Možda protu-kretanja točno ne poravnavaju ljuljanje pokazano na slici 4.4 zajedno s nekim kompenzirajućim kretanjem. zašto bi ova dva kretanja točno kompenzirala jedno drugo. Ovo se nije slagalo s promatranjima. Učinak kretanja je bio da se Zemljina os dnevne rotacije uvijek usmjeri u nepomičnu točku N. Odgovor. netko može pravilno pitati. . budući da točka N nije bila tako daleko kao zvijezde. tada bi nebo imalo vrlo polaganu rotaciju. Kopernik se suočio s drugim dugo­ ročnim problemima koji su povezani sa stazom Zemlje. os rotacije je bila usmjerena u smjeru pravca E1N. suprotna godišnja kretanja. Kopernik bi vjerojatno odgovorio da se ona sasvim ne kompenziraju i da je nedostajanje precizne kompenzacije razlog pojave precesije. uočit ćemo da pravac od S do K nije striktno stalnog smjera. Kopernik je vjero­ jatno smatrao da bi se ovo gibanje u to­ likoj mjeri razlikovalo u usporedbi s br­ zinom dnevne rotacije Zemlje i njenim godišnjim kretanjem da bi predstavlja­ lo neznatnu razliku njihovih brzih gi­ banja. os je usmjerena u smjeru E2N i tako dalje.4.4. Ako je to tako. Dajući promjenu u smjeru osi Zemlje. Kasniji su pisci kritizirali Kopernika za neprirodnost uvođenja ovog Odlomak iz uvodnog prikaza Kopernikove teorije što ga je napisao Rheticus. protu-kretanja.3 na slučaj Zemlje. Zašto nije jednostavno postavio polagano kretanje rotacione osi Zemlje kao uzrok precesije? Zašto uvoditi dva velika. Potrebno je 26 000 godina da os Zemlje načini jedan potpun okret. leži u ne­ pojmljivoj sporosti precesije. Zatim je došla poteškoća u doka­ zivanju.1 stalNaslovnica Kopernikova djela: Knjiga VI. polarna os Zemlje bit će usmjerena u raznim smjerovima u odnosu na zvjezdanu po­ zadinu u raznim trenucima godine. N je nepomična točka. Zato je Kopernik smatrao da Zemljina os ro­ tacije mora imati protu-kretanje. Ako primijenimo sliku 4.

U stvari. sve one prolaze kroz Sunce. godišnje kretanje oko kruga s centrom u K (slika 4. Tako su mislili da ra­ vnina staze Zemlje oscilira. također. možemo reći da bi Kopernik trebalo da zaboravi na vibracije. posebno pogrešaka u arapskim promatranjima. Sve se ovo moglo izbjeći da se slika 4. Posebno je bolje slaganje s činjenicama. Tako nalazimo kom­ pliciran prikaz točke K i nepotrebna kretanja posljednja dva planeta. pa je ovo izostavljanje zahtijevalo da se dodaju komplikacije kretanjima Merkura i Venere. U Ptolemejevoj teoriji ravnine staza svih planeta prolaze kroz Zemlju. kretanje po malom epiciklu s centrom u L. Lijevo: Staze planeta. Ove su pogreške prisilile Kopernika da uvede različite polagane vibracije u svoju sli­ ku staze Zemlje.no vrti zbog utjecaja drugih planeta.3).3 usvo­ jila u cjelini za slučaj Zemlje. Ovi su bili iluzorni. pa se premišljao da doda još jedno kretanje iz teorijskog razloga. bolje slagala s činjenicama. Sada dolazi prava nezgoda. to jest položaj Sun­ ca. sporu pro­ mjenu u smjeru pravca od K prema S i različite vibracije u stazi. Zato je njegova slika kretanja Zemlje sadržavala: dnevnu rotaciju. kao što su promjene u ravnini staze. U Kopernikovoj teoriji sve one prolaze kroz točku K staze Zemlje. te smatrali da pojava precesije nije stalna. Ovakav efekt je već bio otkriven uspo­ ređivanjem promatranja Grka s pro­ matranjima arapskih astronoma. jer su se pojavili iz promatračkih pogre­ šaka. Ako želi­ mo pogledati kroz prste.3 jedna­ ko za sve planete. treće gibanje za objašnjenje precesije. Tako je Kopernik dao bolju teoriju nego Ptolemej. Dolje: Giese. Sva su mu ova kretanja nametnula promatranja. tj. Lako je vidjeti da mu je to izgledalo komplicirano. uzimajući točku 5 za sve slučajeve istu. protestantski biskup kojem je djelo najprije poslano . kad se uzmu u obzir neznatne razlike između ravnina staza raznih planeta. Pored ovog potpuno ispravnog djelovanja iz usporedbe grčkih i arapskih promatra­ nja. nego se. kako ih je opisao Kopernik u svom velikom djelu: De revolutionibus orbium coelestium. da zaboravi na precesiju i na upotrebu konstrukcije slike 4. drugi dugotrajni efekti su bili ta­ kođer izvedeni. što je navelo Kopernika da je za stazu Zemlje uveo polagano kretanje točke K. Nije bila samo jednosta­ vnija u svojoj geometrijskoj konstru­ kciji. Iz toga razloga nije uveo pravilni epiciklički prikaz kretanja Ze­ mlje. Ali.

Još je pre­ ostalo da odredi K za druge planete i također da odredi dužinu pravca KL za svaki slučaj. tada je Kopernikovo dosti­ gnuće izvanredan uspjeh. Svi proračuni udaljenosti. Ovi ijudi smatraju da je nauka bila ustanovila činjenice oda­ vna i da one ne smiju biti prepravljene.0000 ] ) planet Merkur Venera Zemlja Mars Jupiter Saturn Kopernikova vrijednost 0. Praktički problem.3 smatrajući ovu točku nepomičnom točkom reterencije za sve druge staze planeta.5388 Početna stranica štetnog predgovora koji je dodao Osiander (prijevod je dan niže dolje).5237 5. Ako. za budućnost kao i za prošlost. jer je bio ne­ potpisan. Neki su komenta­ tori kritizirali njegova promatranja da su bila fragmentarna i nekompletna.3763 0. on je samo neznatno pogriješio. dokazao da to nije predgovor Kopernika. To su bila razmatranja koja su za­ okupila Kopernika poslije njegova po­ vratka u Frombork.2192 9. Apsolutna udaljenost se tada nije mogla naći. kao što je KL ili SK ili LP.7193 1.2028 9. Sigurno ima učenih ljudi.5198 5. Ona su izvede­ na bez velikih napora. Promatranja Ptolemeja i Arapa nisu bila dovoljno kompletna za Koperniko­ vu svrhu i on je zato morao sam obaviti razna promatranja. Istina je 113 . a da je Sunce nepokretno u centru svemira. bio je određiva­ nje točke K za stazu Zemlje. a zatim supstituirati tako određenu točku s točkom S na slici 4. Upozorenje čitaocu na hipotezu iznesenu u ovom djelu. dapače. Ali.0000 1. on ne može naći prave uzroke ili hipotezom objasniti dobivene podatke. to je Ako uzmemo u obzir da je ovo prva relativna skala staza planeta koja je dobivena. Ali ona su bila toliko precizna koliko je trebalo Koperniku.premda je Kopernik griješio.3871 0. tj. koje će mu omogućiti izračuna­ vanje ovih kretanja iz osnovnih principa geometrije. a u vezi su sa čudnim novim hipoteza­ ma iznesenim u ovom djelu: da se Zemlja kreće. izrađeni su u jedinici udaljenosti od K do L u slučaju Zemlje. tada. vjerojatne ali ako one pružaju takve metode računanja koje daju podatke što se podudaraju s promatranjima. ako oni žele razmotriti pitanje temeljito. dok nije Kepler 1609.7233 1. koji mu se postavio.0000 1. Za primjer Zemlje je udaljenost od K do S (slika 4. Ove hi­ poteze nisu nužno istinite ili. Autor ovog djela je potpuno izvršio svaku od ovih dužnosti. Podaci za usporedbu dani su u slijedećoj tablisrednji polumjer staze (uspoređen sa srednjim polumjerom staze Zemlje [= 1. on mora zamisliti i izra­ diti takve hipoteze. u jedinici srednjeg polumje­ ra staze Zemlje. ogorčenih glasinama koje se već šire. a njihova to­ čnost se može procijeniti usporedbom s današnjim vrijednostima. naći će da autor nije ništa učinio što zaslužuje predbacivanje. Dužnost astronoma je da sakuplja zabilješke o kretanjima nebeskih tijela s marljivošću i preciznošću.3) pri­ bližno 1/40 udaljenosti od K do L. Mnogi su mislili da je taj pre­ dgovor napisao Kopernik. Ta­ kva pogreška u Kopernikovu sustavu bila je samo oko 2% Ptolemejeve.1743 danas 0.

U Wurttembergu se mladi pro­ pokazuju Kopernika kao čovjeka žustra fesor Rheticus naročito interesirao i jasnih odluka. 114 . a gore njegova vla­ stita slika svijeta. zvala je vruće rasprave. tako je dine uputio u Frombork. Kopernik ga bio voljan da radije žrtvuje svoje životno je primio srdačno i dozvolio mu da djelo nego proganjanje svoje vlastite Cr­ proučava novo djelo. i točne procjene vjerske razdraženosti Nova teorija se brzo pročula i iza­ doba u kojem je živio.Kopernikova teorija potakla je promatranja. go jasnije nego je to uvidio Galilei . Poslije niza predavanja u karaktera. ipak je vidio prednost da žrtvuje ugodnosti što mu ih je pru­ heliocentrične predodžbe. pritiskan sa svih strana da publi­ vota publicirana njegova teorija. pa je u XVI stoljeću Europa imala prvog stvarno velikog promatrača Tycha Brahea. da je Ptolemej mogao dobiti slične re­ S današnjeg stajališta izgleda ču­ zultate da je postavio hipotezu da svi dno da je Kopernik bio voljan raditi tri­ krugovi. Bez sumnje je sam uvidio i znao da izvještaj izazvao veliku senzaciju. no nije ra­ žala Italija za intelektualnu slobodu zumio detalje. Zbog toga se 1539.mise u životu.da je njegova odluka nastala iz jasne pernikove teorije u odnosu na Grke.mno­ ju pa je napisao preliminarni izvještaj.jest mjerilo usavršenja Ko. Slijedeće godine kve. go­ i priprosti život u Fromborku. Lijevo je portret Tycha. Ovaj je je. znanje za svoja velika otkrića. Vjero­ cira svoju teoriju. jatno kao rezultat posjeta Rheticusa. Premda je bio zajedljiva za teoriju. prelaze u deset godina bez potrebe da primi pri­ godišnjem periodu jednake polumjere. pa je put koji je izabrao neće napustiti. bio je spreman na kompro­ kojima je pokušao pobiti Koperni. Kopernik. kojemu je tada bilo 67 godi­ Konačno mu je u zadnjoj godini ži­ na. Premda Činjenica da Ptolemej nije načinio taj nemamo jasnog uvida zašto se odlučio korak . i epicikli i deferenti. Vjerojatno je vidio sasvim jasno što Rheticus je shvatio Kopernikovu ide­ bi mu donijela takva publikacija .koja kojem je dao naslov Primci navratio de bi ga gotovo sigurno dovela do inkvizici­ libris revolutionum Copernici. naročito na Fragmentarni podaci koje imamo jugu. nije teško vidjeti prirodan .koji je za Kopernika bio sasvim protiv publiciranja. Kao što je bio spreman kovu teoriju.

115 . Na zidovima su slike Tycha i nekih njegovih instrumenata.Crtež prostorije u Uraniborgu. gdje se nalazio njegov veliki kvadrant.

116 .

da bi bili zaštićeni od vjetra. Presjek zvjezdarnice Uraniborg (gore) pokazuje gdje su bili smješteni najvažniji instrumenti. smatrajući da će to biti epohalno u skandinavskoj arhitekturi. koju je za Tycha Brahea izgradio jedan njemački arhitekt.strani je zvjezdarnica Uraniborg. Dolje na preth. aneks. Ispod svoda nalijevo je Tychova najveća nebeska sfera.strani je Stjoerneborg. Desno je karta otoka Hven. gdje se vide položaji glavnih instrumenata. Najveći broj instrumenata nalazio se ispod zemlje. što ga je Tycho dao izgraditi kada mu je slava omogućila da zaposli mnogo pomoćnika. Ispod ovog presjeka je presjek Stjoerneborga.Zvjezdarnica Tycha Brahea Gore na preth. 117 .

Slijedeće stoljeće je bilo ispunjeno intenzivnim kontroverzija­ ma o Kopernikovoj teoriji. da li je nova teorija u mogućno­ sti da najtočnije prikaže promatranje kretanja planeta. Osiander je iskoristio priliku i u knjigu je dodao predgovor. odnosno njegovo ime. godine. Na ovaj je način Osiander pokušao umanjiti ve­ ličinu i snagu najvećeg naučnog djela koje se pojavilo od grčkog doba. 118 . prije nego što je štampanje dovršeno. Kopernik je umro 1543. Tada je Kepler pronašao pravog autora. kojih je bilo više nego mnogo.povjerio je publiciranje svog velikog djela protestantima. Izuzimaju­ ći samo diskusije bez pravog temelja. morao je Rheticus napustiti Nurnberg i preuzeti profesorsko mjesto u Leipzigu pa je prepustio nadzor nad štampanjem luteranskom teologu iz Nurnberga Andreasu Osianderu. Giese i Rheticus su odmah znali da predgovor nije napisao Kopernik. Upravo kao što je Kopernik bio prvi Europlja­ nin od grčkog doba veličine Aristarha i Ptolemeja u teorijskom području. Na nesreću. Zato je teorija dala novi impuls za promatranja i u zadnjoj četvrtini XVI stoljeća pojavio se u Dan­ skoj Tycho Brahe. godini. pa je sve to iznio u svojoj knjigi o Marsu. tako je Tycho Brahe bio prvi koji je dosegao veličinu Hiparha kao astronom pro­ matrač. biskupu od Kulma. pa je izgledalo da su to riječi samog Kopernika. išlo se za tim. godine u 70. Giese je odmah povjerio publiciranje Rheticusu. ali su svi ostali vjerovali u to gotovo tri četvr­ tine stoljeća. koja je izašla 1609. U predgo­ voru se kaže da se hipoteza o kretanju Zemlje može iskoristiti da se objasne činjenice. ali da to ne znači da je ta hi­ poteza istinita ili vjerojatna. pomoću svog kolege u Nurnbergu. Na slici dolje je neuspio Keplerov po­ kušaj da poveže staze planeta sa siste­ mom pravilnih tijela upisanih u sferu kugle. šaljući ga Gieseu. prvi stvarno izvan­ redni astronom promatrač. koji je dao djelo štampati u Nurnbergu. kojeg je sam napisao a nije potpisao. jer su bili upoznati s publiciranjem.

ne po­ stoje. Do kra­ ja svog života nije mogao uvidjeti da je takozvana nova teorija točno ista kao Kopernikova teorija. ne možemo direktno osjetiti kretanje Ze­ mlje. a da zadovolji svoje predrasude. Tycho je došao do raznih za­ ključaka koji su mogli uzrokovati veli­ ku uzbuđenost u XVII stoljeću. bilo je potrebno da postavi teoriju da se Ze­ mlja ne kreće. a da se svemir okre­ će oko nje. Ovo je vjerojatan uzrok Tycho Braheovih prigovora Kopernikovoj teoriji. ravnina staze Zemlje nije podložna promjenama. niti je dio precesije nepravilan. koje su tako uznemirile Kopernika. Sa­ svim odvojeno od svojih promatranja planeta. Iz Presjek kroz originalni Kepierov sistem kocaka upisanih u kugle. Ovaj mistični odnos između opažača i objekta izgleda da se pojavio samo kao rezultat svjetlosti. točno kao u Kopernikovoj teoriji. a ne postoji. Našao je. koja zaista ulazi u oko ili teleskop. na primjer. Premda je Tycho bio bez sumnje sasvim naivan u ovoj stvari. On daje slabo usporedive vrijednosti sa stazama planeta Keplerov originalni dijagram sfera i upisa­ nih pravilnih tijela. njegov je promatrački rad postavio veliki spomenik ljudskim nastojanjima. na primjer. Njegovi prigovori nisu bili u vezi s vjerskom pobožnošću. jer s njima ne može uspostavi­ ti isti fizikalni kontakt. Na osnovu ovog promatračkog materijala Kepler je načinio odlučne korake. koje su mučile Koperni­ ka. ali da samo Sunce kruži oko Zemlje. Ovo je dalo dovoljno dobre rezultate da ohrabre Keplera da se time bavi. nego su bile pogreške promatra­ nja. On je pokazao. da vibracije.Tycho je bio istinski protiv Kopernikove teorije. da je moguće izgraditi takvu teoriju u kojoj bi se svi planeti osim Zemlje kretali oko Sunca. Na primjer. Ova psihološka značajka vodi promatrača do sumnje o realnosti stanja. 119 . a još mnogo više nego kako ga vidi te­ oretičar. Zaista. naši osjećaji nam govore da Zemlja miruje. Čini se da su prije proizašli iz jedne karakte­ ristike koja je značajna za gotovo sve velike promatrače: da svijet kako ga oni vide ima neposredniju emocionalnu re­ alnost nego kako ga vidi običan čovjek. kad se gleda fotografija nebe­ skog objekta.

(Nadgrobni spomenik Tychu Braheuu Pragu) Kepler je zahtijevao da se dadu istaknuta mjesta Koperniku. Uraniborgu i njegovom starom upravitelju Tychu. .120 Na naslovnoj strani.

rali planeti i kako su se oni razvijali usprkos tome bio je uvijek spreman polaganim dinamičkim promjenama da se pokori promatranjima te je t i ć a m a milijuna godina. gdje se kroz predavanja Mästli­ na upoznao s Kopernikovom teorijom. poka­ zujući njene prednosti nad Ptolemejevom. To bi bila jedinstvena teorija. osim da se s mu je načelo.3. 121 . Njegova promatra­ nja nove zvijezde (supernova) iz 1572. privukle su Keplerovu pažnju kroz cijeli njegov ži­ vot i bez sumnje su bile pokretačka sila prema njegovim velikim otkrićima. vje­ rojatno je Kepler u to vrijeme spoznao ekvivalentnost konstrukcija pokaza­ nih u slikama 4. Drugo. koji za svoj rad mnogo duguje Tychu Braheu. Johann Kepler. Prvo. Prema Nadgrobni spomenik Tychu Braheu u Pragu. a ne tablice Tychu. zanimljiv je iz dva razloga. u ovome i prethodnom poglavlju.svojih promatranja kometa 1577. On se njome odmah oduševio i odlučio da sav svoj život posveti astronomiji.2 i 4. godine. Kepler je mnogo naučio radeći kao Tychov smatrao da on mora dati uvjerljivo tu­ pomoćnik zadnje dvije godine živo­ ta svoga upravitelja.Kepler je posvetio svoje Rudolfinske teti imaju upravo ove vrijednosti. XII 1571. Keplerov se tempera­ njima pokaže način kako su se formi­ ment nije mogao složiti s Braheovim. godine bila su tako točna da su podaci i danas dragocjeni. Već smo napomenuli. Njegov pokušaj da se poveže s ovim sasvim nepotrebnim problemom bio je naj čudniji. otkriva nešto o čudnom traženju prirode Keplerova mentalnog sastava. koji se pojavio 1596. gotovo sto godina poslije Kopernika. Mysterium Cosmographicum. vrijednosti srednjih polumjera i vrijednosti ekscentriciteta staza planeta. Iz zahvalnosti mačenje zašto polumjeri i ekscentrici. iako one da­ nas izgledaju fantastične. bit će dobro da Keplerove ideje objasnimo detaljnije jer. druge. Sa 18 go­ dina se upisao na sveučilište u Tübingenu. rodio se u Wurttembergu 27. Na ploči gore piše: Ni sna­ dnašnjem mišljenju. dao je jasan opis Kopernikove teorije. nego samoodržanje nemaju posebne oznake. S obzirom na prvu točku. go­ dine Tycho je prvi napomenuo da se nebeska tijela mogu kretati po krivulji koja nije kružnica. ove vrijednosti ga ni bogatstvo. S obzirom na drugo. Njegov prvi rad.

122 .Određivanje stvarne staze planeta Marsa pomoglo je Kepleru da se istakne kao veliki otkrivač. Gore su dvije od nekoliko stotina stranica proračuna koje su ovaj važan rad ostavili u vječnu baštinu.

Zamislite kocku kojoj je izvana opisana kugla. Zatim nacrtajte kuglu unutar kocke i tako redom. Na taj na­ čin ćemo dobiti niz kugli različitih po­ lumjera. Sada zamislimo da polumjeri ovih kugli imaju iste odnose jedni pre­ ma drugima kao što ih imaju polumjeri planeta. Tada ćemo imati neprirodno i misteriozno tumačenje zašto polumje­ ri staza planeta imaju posebne vrije­ dnosti, što ih u stvari imaju. Takva je bila baza Keplerove zamisli. Pogledaj­ mo kamo ga je ona povela. Niz sfera ili kugli, koji su izračunani na ovaj način, nije se uopće slagao s polumjerima staza planeta. Ovo je pri­ sililo Keplera da promijeni ideju u deta­ ljima, a ne u principu. Umjesto upisi­ vanja druge kocke unutar druge kugle, na njeno je mjesto upisan tetraedar. Zatim je unutar tetraedra upisana tre­ ća kugla. Unutar treće kugle upisan je dodekaedar, a četvrta kugla unutar nje­ ga; unutar četvrte sfere došao je ikosaedar. Petoj kugli je dodan oktaedar, pa na kraju dolazi kugla unutar oktaedra. Kako se odnose polumjeri ovih sfera s relativnim polumjerima staza planeta? Vrijednosti su pokazane u prvoj koloni donje tabele, a izražene su jedinicama polumjera staze Zemlje.
planet Merkur Venera Zemlja Mars Jupiter Saturn Keplerova vrijednost 0,56 0,79 1,00 1,26 3,77 6,54 Kopernikova vrijednost 0,38 0,72 1,00 1,52 5,22 9,17

Slaganja nije bilo, pa je to bilo do­ voljno da potakne neumornog Keple­ ra. Slijedeći korak je bio, da se svaka kugla zamijeni s dvije kugle. Uzeo je za svaki planet dvije kugle, manja kugla predstavlja najmanju vrijednost uda­ ljenosti planeta od centra, a najveća kugla odgovara najvećoj udaljenosti

planeta od centra. Po ovoj slici imamo dvije kugle za Saturn, zatim kocku unutar unutarnjije od dviju kugala: slijede dvije sfere ili kugle za Jupiter sa tetraedrom unutar unutarnjije i tako dalje. Premda i sada slaganje s promatranjem nije bilo dobro, Kepler nije bio obeshrabren. Postavio je sebi pitanje, što je centar? Da li je zaista centar Zemljine staze, kako je Kopernik pretpostavio, ili je centar Sunce. Ovdje imamo tipičan primjer Keplerovih metoda. Tokom cijelog svog živo­ ta napravio je najmanje tri pogreške na svaki ispravni korak koji je poduzeo, ali su ti ispravni koraci bili tako golemi da su uvelike prevagnuli pogreške. Ovim opaskama, koje su se odnosile na Keplerov način mišljenja, moramo dodati daljnju značajnu karakteristiku. Nikad se nije zadovoljavao s osrednjim slaga­ njem između teorije i promatranja. Ako se teorija ne bi točno prilagodila unu­ tar područja promatranja, trebalo je potražiti druge mogućnosti. Koliko god su prvotna računanja tražila mnogo vremena i napora, ona su se imala za­ vršiti. Upravo kako su Keplerovi uspje­ si prevagnuli njegove pogreške, tako je karakteristično da se uvijek pokoravao promatranjima, koja su prevagnula ne­ obične plodove njegove svojevrsne nestvarnosti. Kod proučavanja svoje ideje o tije­ lima i kuglama zapazio je da je Kopernik drugačije tretirao slučaj Zemlje od drugih planeta. To je podbolo Keplera jer, ako je Kopernik ovdje pogriješio i ako bi se Zemlja tretirala na isti način kao i svi drugi planeti, njegova bi se neobična teorija mogla bolje uskladiti s promatranjima. Zato se Kepler dao na određivanje točne staze Zemlje. Za ovo su mu bila potrebna najtočnija proma­ tranja, pa je odlučio da postane pomo­ ćnik Tycha Brahea. Velika udaljenost od Graza, gdje je Kepler živio, do Dan­ ske možda bi ga spriječila da otputuje Tychu, ali na sreću se Tycho posvađao s mnogim ljudima u Danskoj i bojeći se

123

da mu ne uzmu njegove instrumente je bio svjestan da se ovaj sustav samo napustio je Dansku 1597. godine i na­ neznatno razlikuje od Kopernikova selio se u Češkoj pred kraj XVI stoljeća. sustava. U svojim kasnijim radovima Kepler je u međuvremenu pobjegao iz on se savjesno držao obećanja. Graza zbog religioznih progona i došao Tako se Kepler sam latio zada­ u Prag u siječnju 1600. godine. Tako tka određivanja prave staze Zemlje u se Kepler lako mogao povezati s Tyc- odnosu na Sunce. Radeći na ovome hom - lako s geografskog gledišta. Ali postavio je jednu odlučnu pretpostav­ to povezivanje za Keplera nije bilo lako ku, koja je na sreću približno zadovo­ s ljudskog gledišta jer, kako je sam pri­ ljavala: tj. da je planet, kada je u istom mijetio, Tycho je čovjek s kojim nitko smjeru sa Suncem (u odnosu na po­ ne može živjeti bez izvrgavanja najve­ zadinu zvijezda), tada uvijek jednako ćim uvredama. Zato nema većeg doka­ udaljen od Sunca. Ova je pretpostavka za, koji pristaje Keplerovom karakteru, približno točna za određeno vrijeme, nego da je poslije 25 godina svoje velike takva kakvu su obuhvaćala promatra­ planetarne tablice Tabuli Rudolphinae nja Tycha Brahea. posvetio uspomeni Tycha Brahea. Na slici 4.5 S predstavlja Sunce, a Kepler nije dugo gutao uvrede, jer M položaj Marsa. Izaberimo niz trenu­ je Tycho umro 1601. godine ostavlja­ taka kada je smjer od S prema M uvi­ jući Kepleru žetvu svojih promatranja. jek isti, a kako smo rekli, udaljenost Bez ovih bi promatranja Kepler teškom od S do M je uvijek ista. Jer je vrijeme mukom došao do pravih staza plane­ ophoda Zemlje različito od vremena ta. Na svojoj samrtnoj postelji Tycho je ophoda Marsa, Zemlja neće općenito zaklinjao Keplera da ne zaboravi su­ biti u istom položaju kada Mars bude stav koji je on zastupao, da se Sunce u istom položaju. Zato dobivamo niz okreće oko Zemlje, a da se svi ostali položaja Z2 Z3 Z4 itd. za Zemlju. Kad planeti okreću oko Sunca. Kepler je je Zemlja u položaju Z1 promatranja obećao da to neće zaboraviti, premda daju i kut između MS i SZ i također
Slika 4.5 Kepler je izabrao niz trenutaka, kada je smjer S prema M (od Sunca prema Marsu) bio isti. Kod svakog izabranog trenutka položaj Zemlje (Z) je bio različit. Položaji Z2 Z2 itd. označuju markirani dio Zemljine staze.

Zvjezdarnica u Pragu gdje je Kepler radio.

124

kut između MZ1 i Z1S. Prema tome, kutovi trokuta su poznati, tako da se omjer udaljenosti od S do M i od S do Z1 može izračunati. Određujući ovo za svaki položaj Zemlje Z1 Z2 Z3 itd., Kepler je dobio odgovarajuće vrijedno­ sti Zemljine udaljenosti od Sunca na raznim položajima ili točkama njene staze, što je udaljenost od S do Z , od S do Z2 i tako redom. Na taj način on je mogao ucrtati stazu Zemlje unutar točnosti koju su dala promatranja. On je našao da je to Ptolemejeva konstru­ kcija koja je dana na slici 4.2. Napomenimo da je ta konstru­ kcija ispravna za članove prvog reda ekscentriciteta. Jer je ekscentričnost staze Zemlje vrlo mala, članovi drugog reda (članovi s kvadratom na e) bili su premaleni da bi bili otkriveni proma­ tranjima Tycha Brahea. Zato je Kepler dobio za Zemlju konstrukciju koja je identična Ptolemejevoj. Budući da je
Dolje je Keplerov prikaz staze Marsa. Iscrtkana linija označuje stazu. Sunce se nalazi kod n, jednom od žarišta elipse.

Ptolemejeva konstrukcija, kako smo vidjeli, potpuno ekvivalentna Kopernikovoj konstrukciji na slici 4.3, pokaza­ la se ispravnom Keplerova slutnja da je ovdje Kopernik načinio pogrešku. Ako staza Zemlje odgovara Ptolemejevoj konstrukciji, možda ona odgo­ vara i svim stazama ostalih planeta. Zato je Keplerov slijedeći korak bio da upotrijebi konstrukciju slike 4.2 za sve planete, ali, naravno, s različitim smjerovima za pravac od S prema C i s različitim vrijednostima za ekscentricitete staza (što će reći, s različitim vrijednostima za odnose udaljenosti SC prema udaljenosti CP). Sada je Ke­ pler popravio dvije Kopernikove pogre­ ške. On je dodao Zemljinom kretanju epicikl i ispravno je ustanovio da Sun­ ce nije središte glavnog kruga Zemlje nego centar svih staza planeta. Ako uzmemo u obzir da je Ptoleme­ jeva teorija vladala gotovo 1400 godiSlika 4.7 Kada planet prijeđe od P1 do P2 on opisuje površinu P1SP2. Uprkos dvjema pogreškama u izradi Kepler je došao do točnog rezul­ tata: da je površina proporcional­ na vremenu koje je proteklo od P1 do P2 .

Slika 4.6 Elipsa predstavlja stazu planeta. Oko nje je opisan krug. S označuje Sunce, a P položaj planeta. Kepler je otkrio da je udaljenost SP uvijek jednaka Cl - eCI cos(QCI).

125

na i da je Kopernikova teorija postoja­ katkada daju položaje Marsa gotovo la gotovo 100 godina, moglo se očeki­ točno, ali su se na nekim drugim po­ vati da će ta nova slika vrijediti neko ložajima odstupanja od 8' ponovo po­ vrijeme. U biti je Kepler ponovo otkrio kazala. Vjerojatno je da većinu ljudi da su eliptična kretanja planeta ispra­ takva odstupanja ne bi mnogo intere­ vna za prvi red ekscentričnosti, pa se sirala. Oni bi bili zadovoljni s činjeni­ moglo očekivati da je to veliki međaš com da teorija daje približno ispravna u astronomiji. Ironija sudbine je tada predviđanja. (Zaista je situacija za sve htjela da se nova slika nije zadržala druge planete bila mnogo bolja, osim ni godinu dana. Vlastita promatranja za slučaj Merkura, za kojega proma­ Tycha Brahea, koja su omogućila Ke- tranja nisu bila potpuna.) Ali, Kepler pleru da ispravi Kopernikovu teoriju, nije bio čovjek koji bi prešao preko sama su pokazala da Keplerova slika takvih pogrešaka. Upravo kako se on ne predstavlja točno kretanje Marsa odlučio da nađe pravu stazu Zemlje, po njegovoj stazi. U slučaju Marsa sada se odlučio da nađe pravu stazu udaljenost od C do S je gotovo 10% Marsa. Kepler se ovim određivanjem udaljenosti od C do P. Kako smo vidje­ pokazao kao veliki otkrivač, a ne samo li, slike 4.1. i 4.2. nisu identične kad kao korektor dviju pogrešaka u Koperse uzmu u obzir veličine ekscentricite- nikovom radu. ta s drugom potencijom; a član s kva­ Prije nego promotrimo Keplera dratom ekscentričnosti daje razliku od u ovoj ulozi, bit će dobro da se kaže 1/400. Ovo znači da Keplerova teori­ malo o konstrukciji na slici 4.5. Kako ja daje položaj Marsa s pogreškom od je bilo moguće da se zna da je pravac 1/4%. Prema tome, stvarni se položaj od S prema M uvijek usmjeren u sta­ Marsa može razlikovati od izračunatog lan smjer za svaku točku Z Z Z 1 2 3 položaja za oko 8 lučnih minuta, a ova itd.? Jednostavno, poznavajući ophorazlika se nalazi unutar područja to­ dno vrijeme Marsa i uzimajući sigur­ čnosti promatranja Tycha Brahea. no da su točke Z 1 Z 2 Z 3 itd. uzete Naravno, Mars nije uvijek izvan iz određenog broja Marsovih godina. izračunatog položaja. U točkama I i H Zatim, kako su se izmjerili kutovi u u slici 4.1, na primjer, pogreška je bila trokutu SMZ? Kut SZM je bio dan iz sasvim drugačija od one kad se Mars neposrednog promatranja. Kut SMZ nalazio u nekom srednjem položaju se također mogao odrediti neposre­ svoje staze. U stvari, izračunavanja dnim promatranjem, uzevši da je zvi-

Odlomak iz Keplerova Sommniuma, najrani­ jeg ili jednog od najranijih radova naučne fikcije. U ovom je pothvatu Kepler opisao rizike leta u svemir. Čovjek može biti odba­ čen uvis, kaže on, kao kod eksplozije puščanog praha. On bi prema tome bio ošamućen, dok bi svoje ruke i noge trebalo da zaštiti kako ne bi bile otrgnute.

jezda, prema kojoj je usmjeren pravac SM, poznata unaprijed; sve što je bilo potrebno da se učini, bilo je da se iz­ mjeri kut između zvijezda u smjeru od Z prema M i onih u smjeru od S pre­ ma M. Potrebna informacija, tj. smjer prema kojem je pravac SM usmjeren, mogla se dobiti pod pretpostavkom da se jedna od točaka Z 1 Z 2 Z 3 itd. nala­ zi na pravcu SM, što će reći, ukoliko je jedna od točaka koje su izabrane u opoziciji Marsa. Došli smo do Keplerova određivanja prave staze Marsa. Metoda, kojaje isko­ rištena, bila je složena u svim detalji­ ma; ali je njen princip bio jednostavan da se izvede rad koji je prikazan na sli­ ci 4.5 za veći broj smjerova pravca SM (udaljenosti Marsa od Sunca u raznim trenucima). Staza Zemlje je ista za sve slučajeve, a ovo dopušta da udaljeno­ sti od S do M budu neposredno uspo­ redne u raznim slučajevima. Rezultat je pokazao da staza Marsa ima oblik simetričnog ovala, kako je pokazan na slici 4.1, a Sunce se nalazi na velikoj osi ovala. Ovalu je lako opisati krug,

kao što je na slici 4.6, a za bilo koju točku P ovala može se naći odgovara­ juća točka Q na krugu. Ako povučemo pravac okomit na veliku os ovala, Q je jednostavno točka u kojoj ovaj okomiti pravac siječe opisani krug. Poslije mnogih pokušaja i krivih početaka, Kepler je konačno načinio značajno otkriće, da je udaljenost od Sunca S do planeta P uvijek dana, bez obzira gdje je planet bio na svojoj stazi, slijedećim jednostavnim odno­ som. Udaljenost SP je uvijek jednaka udaljenosti CI smanjenoj za produkt CI i nekog stalnog broja, kojeg može­ mo označiti sa e i cosinusa kuta QCI. Ovo možemo mnogo kraće napisati u formi: SP = CI - e,CI cos (QCI). Ovo je relacija za točku na elipsi sa Suncem S u jednom od njenih žarišta. Veliki je problem bio na kraju riješen. Planeti se kreću po elipsama, a Sunce se na­ lazi u jednom od žarišta elipse. Tako je princip kretanja po krugo­ vima konačno bio odbačen. Možda su pri poduzimanju ovog odlučnog koraka Kepleru pomogla TycKepler označuje kraj jedne ere. Pre­ teča moderne astronomije, on je bio povezan i s astrolozima. Napravio je ovaj horoskop za velikog pustolova Wallensteina, ali je to učinio s upozo­ renjem da se astrološka predviđanja ne mogu prihvatiti a da se ne uzme u obzir karakter čovjeka.

Područje zvukova koje je Kepler pridavao planetima, a zasnovao na njihovim brzinama i ekscentričnosti njhovih staza.

127

hova promatranja kometa iz 1577. go­ obrnuto njihovim udaljenostima od dine, o kojima smo već govorili kako je Sunca s matematičkom pogreškom sam Tycho napomenuo da mu izgleda u ocjenjivanju površine pokazane na da se komet ne kreće po kružnoj stazi. slici 4.7. Obje pogreške se međusobno Da postavimo fizikalna otkri­ poništavaju. Kepler će, u stvari, otkriti ća Galileja i njegovih sljedbenika u svoju matematičku pogrešku, ali za­ ispravnom svjetlu, bit će dobro da čudo neće uočiti da je s njom bila po­ zaključimo ovo poglavlje s još nekim vezana druga pogreška. Do kraja svog neobičnim Keplerovim predodžbama. života on je vjerovao da brzine planeta Da protumači zašto planeti kruže oko opadaju obrnuto sa svojim udaljeno­ Sunca, postavio je hipotezu da Sunce stima od Sunca. Bila je čudna stvar da zrači neku vrstu upliva, a zračenje bi se ovaj zaključak nije mogao upotrije­ bilo slično djelovanju žbica na kotaču. biti od planeta do planeta, nego samo Zbog vrtnje Sunca žbice pritištu pla­ za isti planet na raznim daljinama od nete, gurajući ih oko gotovo kružnih Sunca. Činjenica da periodi obilaska staza. Zato je Kepler vjerovao da su planeta oko Sunca ne ovise o kvadra­ uzroci kretanja planeta sile koje dje­ tu njihovih udaljenosti, pokazala bi luju pod pravim kutovima na smjer od Kepleru da njegova zamisao nije bila Sunca do planeta. U slijedećem ćemo ispravna. Nasuprot tome, Kepler je ot­ poglavlju vidjeti da pravo fizikalno tu­ krio najznačajniji odnos između perio­ mačenje kretanja planeta ovisi o sili da obilaska planeta i njihovih srednjih koja nije poprečna na smjer od Sun­ udaljenosti od Sunca: on kaže da je ca do planeta, nego uzduž tog smje­ kvadrat perioda proporcionalan kubura. Zatim je Kepler vjerovao da Sunce sima udaljenosti. zrači nejednako u svim smjerovima Druga izrazito čudna zamisao Kei samo uzduž ravnina staza planeta. plera je bila da period ophoda Merku­ Ovo ga je dovelo da vjeruje kako utje­ ra oko Sunca mora biti u istoj relaciji caj Sunca opada s povećanjem udalje­ s iznosom rotacije Sunca, kao period nosti ili jednostavno da je ona obrnuto ophoda Mjeseca oko Zemlje, kao iznos proporcionalna udaljenosti. Gravitaci­ rotacije Zemlje. Ovo znači da bi se Sun­ ona teorija, naravno, zahtijeva da sila ce trebalo jedanput okrenuti oko svo­ kojom djeluje Sunce opada obrnuto s je osi za oko 27-mi dio perioda opho­ kvadratom udaljenosti. da Merkura, koji iznosi oko 88 dana; Čudna je anomalija da je Kepler, prema tome, Sunce bi trebalo da se radeći po ovoj netočnoj osnovi, ipak jedanput okrene oko svoje osi rotacije došao do potpuno ispravnog rezultata, za oko 3 dana. Galilejevo otkriće Sun­ tj. da planeti opisuju iste površine u čevih pjega dovelo je do prvog određiva­ jednakim vremenima. Na slici 4.7 to­ nja rotacije Sunca, a ono je neposredno čke P1 i P2 predstavljaju dva položaja pokazalo da je ovo neobično shvaćanje planeta, a osjenčanu površinu zatva­ bilo vrlo daleko od pravog. raju pravci SP1 SP2 i luk P1P2 staze Kepler nije nikada napustio ideju planeta. Zatim, osjenčana površina je o kocki, tetraedru itd., jer je razvio je­ upravo proporcionalna vremenu koje dnu novu čudnu teoriju, koja se oči­ je proteklo dok je planet došao iz Pl to mnogo bolje slagala s činjenicama. do P 2 Dvostruka površina, dva puta Smatrao je da planeti emitiraju neku veće vrijeme: Čini se da je razlog za­ vrstu harmonije analogne muzičkim što je Kepler došao do ovog ispravnog tonovima, gdje bi jakost tona bila zaključka bio u tome što je on kom­ proporcionalna brzini planeta. Upo­ binirao fizikalnu pogrešku pretposta­ trebljavajući poznatu veličinu staza vljajući da se brzine planeta smanjuju planeta, njihovih ekscentriciteta i

128

njihovih perioda, on je dobio sistem tonova. Planeti Merkur i Mars imaju pri­ lično veliko područje tonova, jer su njihovi ekscentriciteti relativno veliki. Ovo znači da oni imaju relativno velike promjene svojih udaljenosti od Sunca, i zato, prema Kepleru, velike promjene u svojim brzinama i emisijama tonova. S druge strane. Venera ima vrlo mali ekscentricitet, pa se vrlo malo mije­ nja njena udaljenost od Sunca. Zato Venera emitira isti ton. Naravno, nije bilo slučaja da su se izračunati tonovi precizno slagali u frekvenciji s muzi­ čkim tonovima koji su ovdje prikazani. Može li ovo dolaziti od pogrešaka pro­ matranja? Smatramo da su dobiveni tonovi točno takvi kakvi bi trebalo da budu na prikladno tempiranoj skali i da zatim iz ovih unesemo maksimal­ ne i minimalne udaljenosti planeta od Sunca. Kako se slažu rezultati uspo­ ređeni s promatranjem? Odgovor je pokazan u slijedećoj tablici, gdje su vrijednosti afela (maksimalna udalje­ nost) i perihela (minimalna udaljenost) uspoređeni; prvo je dano po Keplerovoj harmonijskoj teoriji, a drugo po stvarnim promatranjima koja je izveo Tycho Brahe.
afel
harmonija perihel

Slaganje je zapanjujuće dobro - za­ panjujuće, jer ideja nema fizikalnog značaja. Sasvim odijeljeno od njegovih znanstvenih aktivnosti, Keplerov život je vrlo interesantan. Već smo napo­ menuli čudnu kombinaciju sitničavih razlika do promatranja s najdivljijim spekulativnim fantazijama. Pravedno je da se kaže kako je Kepler imao da­ leko veći respekt za činjenice nego što ih ima prosječni učenjak, i da je bio, također, prilično čudniji od prosječnog učenjaka. Ovim značajnim karakteri­ stikama treba dodati vrlo buran život - skrb za ženu, vjersko proganjanje, obranu majke koja je okrivljena kao vještica, i pisanje koje je moglo vrlo lako biti prva znanstvena fantastična priča. Ovim kvalitetama je Kepler po­ stao gotovo idealna studija za biografa pa je o njemu i njegovu radu napisano mnoštvo studija.

planet

Afel

Tycho Brahe perihel

Merkur Venera Zemlja Mars Jupiter Satum

0,476 0,726 1,017 1,661 5,464 10,118

0,308 0,716 0,983 1,384 4,948 8,994

0,470 0,729 1,018 1,665 5,451 10,052

0,307 0,719 0,982 1,382 4,949 8,968

129

5. poglavlje TEORIJA GRAVITACIJE

Veliki rad Keplera na stazama pla­ da neprekidno gibanje strijele uzroku­ neta bio je izveden tokom prvih pet go­ je zrak koji je slijedi straga, gurajući je dina XVII stoljeća. Veliki rad Newtona konstantno. Ovaj neobičan pojam nije na teoriji kretanja planeta izveden je našao potporu u Europi XIII stoljeća. nekih 80 godina kasnije. Golemo po­ Pretpostavimo da je strelica izbačena dručje umnoga rada razdvaja Newto­ nasuprot vjetru, što tada? Kasnije, na od Keplera, jedno područje ljudske kada su se pojavili topovi, moglo se misli mnogo veće nego ono koje je raz­ postaviti još jedno pitanje: da li vjetar također gura topovsko tane? dvajalo Keplera od Ptolemeja. Ovakva pitanja nisu mogla naći Sve do Keplera astronomi su sebi postavljali relativno skroman cilj - da odgovor, sve dok nije došao povoljan ispravno opišu kako se kreću planeti. trenutak u XVII stoljeću. Već smo spo­ Oni su bili zadovoljni s geometrijskim menuli široki ponor između polumiopisivanjem staza planeta. Ali, zašto se stičnih predodžbi Keplera i fizikalnu planeti kreću po takvim stazama? Po­ sigurnost učenjaka nekih 70 ili 80 go­ sebno, zašto se planet kreće po takvoj dina kasnije. Ukoliko se ova velika promjena eliptičnoj stazi, a ne po nekoj drugoj može pripisati jednom čovjeku, to se krivulji? Ovo je problem kojeg je New­ mora pripisati Galileu Galileju. ton riješio u svom najznačajnijem djelu Kada usporedimo rad ova dva čo­ Principia. Razlika između vrste proble­ vjeka, teško je vjerovati da su Galilei ma kojeg je Kepler uzeo kao zadatak, i Kepler bili suvremenici. Galilei je bio i vrste problema kojeg je Newton uzeo Sedam godina mlađi od Keplera, a ro­ kao zadatak, jest razlika između kidio se u Pizi 1564. godine. Galilejev rad nematike i dinamike. U kinematici se je bio u suštini moderan u svom nači­ jednostavno opisuju staze uzduž kojih se kreću planeti. U dinamici je cilj da nu, dok je u mnogim pogledima Kepler se protumači zašto se tijela gibaju po u suštini bio srednjovjekovan. Kepler je, može se reći, zaključio jednu eru, svojim stazama. dok je Galilei otvorio novu eru. Razlika Dinamika je bila mnogo teža, tako između ova dva čovjeka pojavila se iz da ni Grci nisu načinili u njoj bilo ka­ razlike načina mišljenja, koji je dobro kav napredak. Osnovna je poteškoća poznat u današnje doba, ali koji nije davanje precizne definicije za silu. Je­ tako jednostavno prepoznat početkom dan neodređen kvalitativan pojam sile, XVII stoljeća. Galilei je bio po svom in­ naravno, pojavljuje se u svakodne­ stinktu eksperimentalni fizičar, dok je vnom životu. Riječ sila često upotre­ Kepler bio matematički teoretičar. Rabljavamo u običnom govoru ali, kada točno sila djeluje, a kada ne? Aristotel je dao naoko uvjerljiv odgovor, ali je bio potpuno kriv. Rekao je da sila djeluje uvijek kada se tijelo giba. Čim sila prestane djelovati, tijelo se prestane gibati. Prividna istina ovog zaključka može se vidjeti guranjem au­ tomobila po ravnoj cesti. Čim ga pre­ stanemo gurati, on stane. Ali, kako je s letom strijele? Aristotel je pretpostavio Na sljedećoj stranici: 130
Nešto manje od stoljeća dijelilo je Newtonov rad od Keplerovoga, premda su intelektualne snage rasle u to vrijeme ne­ zadrživim tempom. Galileo Galilei je bio tem on XVI dalekozo i lano n je dlje ukazao toljeća i dinamici ih. hGal IG lina koji lejev m, jeg široke jUpotrebom u iva ad lk đ trebljava mogućnosti na p p jih omat tdalekozora lu je G e dao č lilejev rada odel vi je

131

zlika se jasno pokazala u njihovu drža­ Obje metode pristupaju osnovi za nju prema otkriću teleskopa nekog ni­ napredak u znanosti, ali početkom zozemskog optičara. Galilejeva reakcija XVII stoljeća je Galilejeva metoda bila je bila trenutna, pa je odmah konstru­ posebno potrebna. Znanost je postala irao teleskop za sebe, a da nije suviše zrela za pojavu eksperimentalnog fizi­ razmišljao o načinu njegova djelovanja, čara. Ovo je bilo polje na kojem se na­ nego je usmjerio svoj instrument u predak mogao najlakše postići. Keplenebo da pogleda kako izgledaju Sun­ rova razmišljanja o stazama planeta, o ce, Mjesec, planeti i zvijezde. Kepler, uzrocima njihovih kretanja oko Sunca na drugoj strani, latio se izrade optičke i o njihovim relativnim razmacima, teorije teleskopa; ali ga nije načinio, jer nisu bila korisna, jer tada fizika nije je bio, kako je sam rekao, nespretan u bila dovoljno razvijena da omogući te­ takvim stvarima. Razlika je još mnogo oretičaru da se uspješno uhvati ukoveća ako uzmemo u obzir da se prije štac s ovim problemima. Zaista, bilo izuma teleskopa Kepler pridružio kao je potrebno pola stoljeća napretka u asistent Tychu Braheu. fizici prije nego se ovo moglo ostvariti. Sve ovo ne govori da je Kepler ma­ Bit će dovoljan jedan primjer. Kepler nje cijenio promatranja nego Galilei. U je postavio teoriju da je odnos perioda stvari, on ih je više cijenio. Galilei ne rotacije Zemlje prema periodu obila­ bi nikad vjerovao u finije promatračke ska Mjeseca oko Zemlje isti kao odnos detalje pomoću kojih je Kepler izveo perioda rotacije Sunca prema periodu eliptične staze planeta. Razlika između ophoda Merkura oko Sunca. Prema teoretičara i eksperimentatora je dale­ ovoj teoriji, period rotacije Sunca iznosi ko od toga da bude razlika u stupnju oko tri dana. Svojim teleskopom Galilei njihovih odnosa prema promatranjima. je ustanovio da Sunce u stvari ne rotira U stvari, sasvim je lako naći teoretičare za tri dana, nego za 27 dana. Ovo je koji više cijene promatranja od samih odredio promatranjem pjega na Suncu, promatrača, kao što je Keplerov slučaj. koje se gibaju od zapadnog ruba Sunca Razlika je u instinktu. Keplerov instinkt prema njegovu istočnom rubu, jer se je bio da sazna kako radi teleskop; Ga- Sunce vrti oko svoje osi. lilejev je bio da izradi teleskop. (Otkriće pjega na Suncu, usput,

132

Gore: Galilejevi crteži Sunčevih pjega pri­ kazani u njegovu djelu Delle Macchie Solari. Desno: Niz fotografija, snimljenih na Mt Wilsonu 1947, pokazuje kako se uslijed rotacije Sunca pomiču pjege s jednog kraja na drugi kraj Sunčeva diska.

nije prvi objavio Galilei, nego Cristoph Sunca nije točno okomita na ravninu Scheiner. Razlog za to je bio što se Gali­ staze Zemlje. lei suzdržavao objaviti svoja promatra­ Galilejev životni rad i njegov lični nja Sunčevih pjega gotovo dvije godi­ karakter možda se najbolje može pri­ ne, vjerojatno zato što je želio da bude kazati opisivanjem jednog njegova ek­ apsolutno siguran da su pjege stvarno sperimenta. Prema Aristotelovoj fizici, povezane sa Suncem, a ne da su je­ tijela koja padaju imaju težinu, a ona dnostavna mala tijela između Zemlje i koja ne padaju, nemaju težinu. Zrak Sunca. Od pamtivijeka su se vrlo veli­ ne pada pa zato nema težinu. Galilei je ke pjege morale vidjeti na disku Sunca izašao na kraj s ovom stvari na krajnje prostim okom, tako da teleskopsko ot­ jednostavan način. Mjehur je napunio kriće Sunčevih pjega nije stvarno nji­ zrakom, začepio ga i izvagao. Zatim ga hovo prvo otkriće; ali su promatranja je probio, pa je zrak izašao i ponovo prostim okom uvijek pripisivana pro­ izvagao. Težina kod drugog vaganja je lazima tijela ispred Sunca. U jednom zapaženom slučaju smatralo se da je bila manja nego kod prvog, što je po­ planet Merkur došao između Zemlje i kazalo da je zrak koji je izašao imao te­ Sunca.) žinu. Izgleda jasno, da je Galilei postavio Korist koju je Galilei dobio iz svojih kao neko pravilo, da je gotovo sve ono promatranja pjega na Suncu, iznena­ dila je sve njegove suvremenike. Ne što su prethodne generacije rekle o fi­ samo da ih je upotrijebio da odredi vri­ zikalnom svijetu bilo neispravno. Nje­ jeme rotacije Sunca, nego je ustanovio gova tehnika je bila da izabere bilo koje da one nisu apsolutno tamne. One su rasprostranjeno mišljenje, da izrazi su­ tamne samo zbog toga što ih uspoređu­ mnju u njegovu vrijednost i da ispla­ jemo sa svijetlim okolnim područjima nira eksperiment da ga provjeri. Motiv diska Sunca. On je također ustanovio za prihvaćanje ove tehnike je vjerojatno da su pjege ograničene na ekvatorijal­ bio u tome što se Galilei sigurno rado­ ni pojas Sunca, jer se rijetko nalaze na vao šokovima i iznenađenjima što su heliografskim širinama većim od 30°. ih uzrokovala njegova otkrića. Jasno je Galilei je čak ustanovio da os rotacije da je bio mnogo sretniji kad je eksperi-

Scheiner je objavio otkriće Sunčevih pjega prije nego je na njih upozorio Galilei. Na slici se vidi kako je on dobivao obrnute slike Sunca pomoću dalekozora na neprozirnom zastoru.

133

s prijevodom Galilejeva Sidereus Nuncius. nastavljaju kre­ tati po identičnim stazama. on je vjerojatno osjetio mogućnost izlaza iz napete atmosfere na sveučilištu u Padovi na širi život izvan ove sredine. kod maglica i četiriju gornjih planeta koji se polagano okreću oko Jupitera na raznim daljinama i periodima za koje nitko prije nije znao od autora. Ovo bi bilo dovoljno da se u sveučilišnoj atmosferi steknu mnogi neprijatelji. Galilei je točno pripisao razli­ čitim efektima otpora zraka. na površini Mjeseca. On je uperio svoj prvi jednostavni instrument ne samo na Sunce nego. ra­ zdražljiv i podrugljiv. Jedan eksperiment koji je vjerojatno započeo s motivom "da ismije" samou­ vjerene školovane ljude oko sebe. kroz koje prolaze razna tijela. Kada je Galilei primio vijesti o izu­ mu teleskopa. do­ veo je Galileja do otkrića od najveće va­ žnosti. pomoću dalekozora koji je sam nedavno izmislio. Smatralo se da teška tijela brže padaju na zemlju nego lakša tijela. Tamo ima planina i dolina. Galilei je jednostavno pustio nekoliko tijela raznih težina iz velike visine pred nosovima svojih ko­ lega. Ovo je otkri­ će imalo vrlo značajno mjesto u Newtonovoj teoriji gravitacije. prirodno. a pomoću . Sva su tijela gotovo istovremeno udarila u tlo. On jeustanovio da Mjesec nema glatku površinu. a oko četiri stoljeća kasnije je bilo kamen temeljac Einsteinove opće teorije relativnosti. koji ih je nedavno opisao i odlučio da im dade ime Medičejske zvijezde Venecija 1610 Naslovna strana. neobične i izvanredne prizore. štaviše. a osobito filozofa astronoma. Dok su njegove ko­ lege mogle skucati nešto više od kvoru­ ma studenata na predavanjima. kod bezbrojnih zvijezda stajačica. kao i ovdje na Zemlji. a on nije bio ni jedno ni drugo. Galileo Galilei patricij firentinski profesor matematike na sveučilištu u Padovi. Galilei je predavao pred najvećim mogućim auditorijem. ali je zato bio vrlo popularan među studentima. do krajnje nepopularnosti 134 među njegovim kolegama na sveučilištu u Padovi. koji izazivaju poštovanje svakog čovjeka. godine. ment opovrgao staro ustaljeno shvaća­ nje nego kad ga je potvrdio. sve da je Galilei bio prijazan i trpeljiv. a iznad svega nije mogao trpjeti glupane. bez obzira na njihove različite mase. otkrića da se sva tijela. također. Galilejeva metoda rada sumnje. kako su uvjeravali filozofi.ZVJEZDANI GLASNIK Otkrivši velike. i na Mjesec. Objavljeno 1610. ek­ sperimenta i ismijavanja dovela ga je. koja su se počela kretati na isti način. najavljuje prvi utje­ caj teleskopa na istraživanje neba. Neznatne razlike koje su postojale. a naroči­ to se zapažaju kružni bedemi kratera. On je bio otvoren i pošten. On je vidio sjene što ih planine i krateri bacaju osvijetljeni Suncem. u istom gravitacionom polju. planete i zvijezde.

Galilei je bio silno impresioniran čestim vezama između svojih teleskop135 . kao što se unaprijed mogu izra­ čunati položaji planeta koji se gibaju oko Sunca. s bilo kojeg dijela Zemlje. koji je došao do zaključka da se to ne može postići.Ove stranice iz Galilejeve knjižice pokazuju mnogo "novih" zvijezda koje je otkrio prvi teleskop. godine. u kojoj je knjiga objavljena. Nalije­ vo je kopija jednog Galilejeva teleskopa. što omogućava određivanje geografske dužine. Zato se. Zami­ sao je bila dobra. pa je Keplerovo mišljenje bilo ispravno. koji se gibaju po staza­ ma oko centralnog masivnog planeta. preselio se u Firencu. a i dobiti. Iste godine. nastala je iz njegovih promatranja satelita Jupi­ tera. Knji­ ga je izazvala veliku senzaciju. Plejade (Vlašići). a od kojih je on mogao zatražiti. On je ustanovio da planet Jupiter ima četi­ ri mala satelita. pojas i štit Oriona (lijevo) bio je poznat kao grupa od samo devet zvijezda. Ova su otkrića bila objavljena u Knjizi Sidereus Nuncius. isto onako kako se planeti gibaju po stazama oko Sunca. a ne o promatračkom problemu. brojne audijencije s papom. Položaji ovih satelita se mijenja­ ju iz dana u dan zbog njihova kretanja oko Jupitera. Potpun uspjeh ovisi o tome da li su budući položaji satelita izračunati s dovoljnom preciznošću. njih je bio u mogućnosti da izračuna visine planina i da pokaže kako se one mogu usporediti s ovima na Zemlji. Ona je Galileja podigla iz prilično uskogrudne atmosfere sveučilišnog života do polo­ žaja gdje je mogao govoriti na jednakoj nozi ili gotovo jednakoj s knezovima i Kardinalima. kao grupa od samo sedam zvijezda. koja je izdana u Veneciji u ožujku 1610. Jedna interesantna ideja. pogledi na satelite bi bili isti iz svih dijelova Zemlje. ali se ovdje radi o teorijskom problemu. desno. Prije 1610. On je ustanovio da Venera pokazuje faze ili mijene poput Mjeseca. Galilei se s tim nije složio. koju je Galilei razvio u to vrijeme. Budući da je Jupiter tako daleko od Zemlje. može izmjeri­ ti vrijeme opaženog rasporeda satelita i usporediti ga s predviđenim položaji­ ma satelita u katalogu. Galilei je smatrao da se njihovi položaji mogu unaprijed izraču­ nati. gdje je predavao darovitim slušaocima iz svih dijelova Europe. Problem je bio upućen Kepleru.

) Galilei je bio tako impresioniran jednostavnošću i finoćom Koperniko­ ve slike uspoređujući je sa složeno- . (Prema teoriji relativnosti je. Fizičar i danas upotrebljava Galilejev sistem referencije. Galilei nije imao uopće nikakav dokaz. Ovo je kamen temeljac specijalne teorije relativnosti. nju Crkva smatra nepotvr­ đenom. nego po zakrivljenoj stazi. On je vjerovao da se položaj nikad ne može oslabiti prihva­ ćanjem istine. Imam utisak da je Crkva sa žaljenjem prihva­ tila ovaj zaključak. ali nije smio reći da se Zemlja stvarno kreće. nije uopće mogao prihvatiti takav zaključak. ukoliko se odnosi na prividna kretanja planeta. koji je. po kojoj se svi planeti osim Zemlje gibaju oko Sunca. Na jednoj strani su zdrav razum i racional­ nost ukazivali na prihvaćanje Kopernikova sustava. U početku su ga prijateljski opo­ minjali da ne uči i ne zastupa ideju o kretanju Zemlje. Međutim. Takvi slučajevi su bili sistem Jupiterovih satelita i faze Venere. stvarno po­ tpuno ekvivalentna. ako ostanemo vjerni euklidskoj geo­ metriji. što je dovelo do početka njegove nesretne borbe. on je dobro započeo. pa je ovaj efekt premali da bi se zamije­ tio početkom XVII stoljeća. morao uočiti efekt ako se Zemlja kreće. Dokaz za Kopernikovu teoriju se može dati. kada mu je bilo gotovo 60 godina.prigovor koji bi takvo kretanje pokazao padanjem tije­ la. a samo se Sunce giba oko Zemlje. a ne vice versa. tako da se točka na površini Zemlje ne pomiče pravocrtno. uvijek moguće smatrati da Zemlja miruje pod uvjetom da napusti­ mo običnu euklidsku geometriju. Već smo napomenuli u prethodnom poglavlju da je teorija Tycha Brahea. (U stva­ ri. da jedno­ liko pravocrtno kretanje laboratorija nema učinka na događaje koji se zbi­ vaju unutar laboratorija. Papa je istaknuo da Kopernikova doktrina nije službeno proglašena krivovjernom. U stvari. Ovo je ponukalo Galileja da se vrati u Firencu i da se da na posao. Ovo zahtijeva da pri­ hvatimo Kopernikovu sliku. Kopernikovoj teoriji. tada možemo pokazati pomoću aberacije da se Zemlja mora gibati oko Sunca.) Ovdje je Galilei našao klicu za još je­ dno veliko fizikalno otkriće. To je pokušao u svojoj glasovitoj knjizi Dialogo. Osim toga. U slijedećem pogla­ vlju doći ćemo do značenja Bradleyjeva otkrića aberacije. naravno. bio je izabran novi papa. osjetivši kolebanje u Crkvi. kretanje Zemlje će prouzročiti vrlo mali efekt na putanju tijela koje pada. Galilei je odbacio ovaj prigovor i upozorio da se ne javlja takav efekt ako je tijelo bačeno s jarbola broda koji se kreće po glatkoj površini vode. ako se teško tijelo baci s tor­ nja. Tycho Brane je vjerovao da bi se. Zatim. To se javlja iz činjenice da se Zemlja vrti. ali ne onako kako je to iznio Galilei. Sa svoga novog visokog položaja Galilei je sebi postavio zadatak da uve­ de Kopernikov sustav u Italiji i time u cijelom katoličkom svijetu. ali Galilei. Deset godina se Galilei zgražao nad ovim ograniče­ njem. Urban VIII. Ali.skih promatranja i Kopernikove teorije o kretanju planeta. Galilejev eksperi­ mentalni rad je pokazao kako su bili potpuno bez temelja prethodni prigo­ vori o kretanju Zemlje . ali je na drugoj strani gotovo sigurno da je protestantska reformacija ukazala papskim područjima da je potrebna odlučna obrana Crkve i njenih dogmi ukoliko se želi zadrža­ ti jedinstvo. pa nije potrebno da se ovdje posebno opiše. Galilei je odmah otišao u Rim i u nizu sastanaka s papom zala­ gao se za prihvaćanje Kopernikove te­ orije. a predstavlja ga sva­ ki jednoliko gibajući laboratorij. kao kardinal Barberini. bio prema njemu prijateljski naklonjen. a ne Tychovu sliku. kako bi je dokazao. na primjer. Ovo je također zahtijevalo odbacivanje Kopernikove teorije. bio je slobodan da to smatra hipotezom. Njegov neuspjeh da to postigne je predobro poznat. koji je bio 136 učenjak.

Možemo procijeniti Brunove kva­ litete uspoređujući neke od njegovih ideja s onima Keplera. Kepler je vje­ rovao da su sve zvijezde ograničene na jedan udaljeni omotač. Najzapadniji je izgledao da će okultirati. a najbliža zvijezda Jupiteru bila je pola veličine od druge i približavala joj se. njegova je knji­ ga bila tako jasno napisana s emoci­ onalnom naklonošću za Kopernikovu teoriju. Galilei je napisao svoju knjigu u potpuno nekompromisnom stilu. Na dan 11. siječnja 1610. na njegovo zaprepaštenje. da oni stvarno ne dokazuju kretanje Zemlje.šću Ptolemejeve slike. Iz ovoga proizlazi da postoje 3 lutajuće zvijezde oko Jupitera. koji je deNa dan 7. koju je Galilei napisao o satelitima Ju­ pitera. Ali. Sasvim je vjerojatno uvidio. Jupiter se vidio u mom te­ leskopu sa tri zvijezde ovako: istok * * 0 * zapad. Me­ đutim. Galilei je potpuno krivo prosudio razloge koji su tada djelovali na odlu­ ke Crkve. Sada. nisu u stanju da procijene si­ tuaciju. ispitujući ponovo svoje vlastite argumente. Naravno. osim da u takvim slučajevima porekne autoritet Crkve. a u odsutnosti uvjerljivog fizikalnog ar­ gumenta. Uvjeravao je kako njegova knji­ ga ne zastupa ideju da se Zemlja kreće. ovo je navedeno pro­ tiv njega. Niže je stranica iz bilježnice. Podupirali su ga isusovci i papin tajnik na isti način kao što su ga podupirali širi krugovi koji su mogli procijeniti zdrav razum na kojem je bazirana cijela diskusija. Kada se pojavilo prvo izda­ nje knjige Dialogo. Meni se čini da svi oni koji nikada nisu bili ugroženi neposrednim muče­ njem. bilo je jasno da se nije mogao logički braniti. Oni se nisu mogli vidjeti bez teleskopa. siječnja bilo je oblačno. Gore je prijevod nekoliko prvih redaka. bilo je primljeno s općim odobravanjem. koje je bilo službeno uvedeno u zapisnik. puta koji je uzeo Giordano Bru­ no nekoliko godina ranije. Na dan 8. a općenito je poznato da je on tako i postupio. možda. no na njegovu nesreću bilo mu je uručeno upozorenje sedamna­ est godina ranije. Ali je situa­ cija bila takva da zdrav razum u to vri­ jeme nije odgovarao politici Crkve. Zato se takva situacija nije mogla ignorirati. pa je Galilei bio oso­ bno upozoren na to. a ne Sveti oficij. njegova metoda diskusije je stvarno iznosila malo više od ismija­ vanja kompliciranosti Ptolemejeva su­ stava. osudu i smrt. da prizna pogrešku i traži milost. sumnjivo je bi li se išta ostvarilo uzimanjem mučeničkog puta. Za Galileja je bila sreća da je njegov slučaj ispitivala posebna komisija. Bilo je prirodno da će se Crkva suprotstaviti ovom ruganju. siječnja oni su bili postavljeni ovako: * * 0. Nasuprot tome. Na dan 9. Uostalom. da je emotivno osjećao kako ona mora biti istinita. prethodno nevidljive za svakoga. sugeriralo da postavi obrambenu liniju. da je takva obrana imala malo izgleda za uspjeh. siječnja bili su ovako 0* * * Oni su zato bili direktni. Mnogo je bilo napisano i za i pro­ tiv Galileja zbog ovakve njegove odlu­ ke. Drugih noći one su se pojavljivale jednake veličine i udaljenosti. . a to mu je. a ne retrogradni. Pred njim se našla samo alternativa. ako je želio da izbje­ gne mučenje. Desetoga sam ih ponovo vidio ovako: * * 0. kako je prethodno izračunano.

Utemeljio je eksperimentalnu metodu. godine. Može se također reći da bi racionalni način mišljenja trebao biti u mogućnosti da sam trijumfira. Giordano Bruno je Može se reći. Da je Crkva prihvatila njegov Dialogo. Ovakve ideje. Ptolemeja kućni pritvor u svojoj ladanjskoj kući Kopernika.beo samo tri kilometra. Spaljen je u Rimu 1600. koje su značajne za naše doba. mjesta hodočastili da ga vide. Galilei bi bio spominjan u povijesti kao izvanredan učenjak. pernikove doktrine te je bio stavljen u koja predstavlja Aristotela. Galilei nije stvarno izumio teleskop. Ovaj pojam je proširio do neizmjernosti. Oslijepio je u posljednjoj godini svoje osmogodi­ šnje konfirmacije. bez početka i kraja. drugi su prije njega koristili eksperimente da ispitaju ideje. kao što su bila promatranja Tycha Brahea. Posljedica sudskog procesa je bila da je Galilei bio primoran odreći se KoNaslovna stranica prvog izdanja Dialogo. a to je najznačajnije od umro mučeničkom smrću. odbijajući da odbaci svoje heretičke poglede na svega. iako ne kao jedan od najvećih. ali je nije prvi uveo. započela. dok je Bruno smatrao da su one tijela kao Sunce i da se zato nalaze u enormnoj udalje­ nosti od nas. On je načinio važna astronomska ot­ krića. ali je Brunovo mučeništvo vjerojatno malo tome pridonijelo. Godine 1600. smatrajući da prostor može biti neizmjeran. a ne završila s razdobljem njegova kućnog pritvora. ali je njegov ispitiva­ čki duh ostao zdrav. a da svemir može biti vječan. Mučeništvo sadrži suprotsta­ vljanje emocije emociji. Doći će vrijeme kada će svi vidjeti ono što ja vidim. premda mu je svojim proma­ tranjima dao odlučan motiv za njegov 138 . ali su ona bila kvalitativne vrste i nisu predstavljala mnoštvo preciznih podataka na kojima bi se mogle bazirati teorije. da je Galilejeva životna povijest svemir." To vrijeme je zaista došlo. bez potrebe za mučeništvom. dovele su ga na lomaču. pa su mnogi ljudi iz raznih sukob s Crkvom. Primao je na Kopernikovu teoriju i tako došao u posjetioce. a to nije sušti­ na racionalnog mišljenja. U ovom radu on se vratio blizu Firence do kraja života. Njegova posljednja izjava na sudskom procesu bila je: "Ja očekujem vašu osudu s manje straha nego vi.

razvoj kao naučnog instrumenta. Kako god gledali na Galilejevu odluku. također. pismom. a da nisam donio nika­ kvo rješenje. što propovijeda i naučava Sveta katolička i apostolska crkva. tj. inkvizitoru ili ordinariusu onoga mjesta u kojem se bu­ ­­­ naiazio. želeći da uklonim iz pameti vaših uzoritosti i svakog vjernog kršćanina tu snažnu sumnju. iskrenim srcem i nehinjenim uvjerenjem odričem se. ni usmeno ni pismeno. Ukoliko se ogriješim o bilo koje od mojih navedenih obećanja i zakletvi (a to ne dao Bog). ne branim i ne naučavam na bilo koji način. proklinjem i mrzim spome­ nute zablude i krivovjerje. nakon što mi je bilo rečeno da je ta znanost u protivnosti sa Sv. sin pokojnog Vincenza Galileja iz Firence. također. zaklinjem se da sam uvijek vjerovao. koju sam ispravno shvatio. imaju­ ći pred svojim očima nepovrediva Evanđelja. takve stvari zbog kojih bi na mene mogla pasti slična sumnja. i obećavam da ću vršiti i držati se u potpunosti svih pokora koje su mi bile ili će mi biti nametnute od ovog Svetog ureda. Tako mi Bog pomogao i ova Sveta evanđelja koja. 139 .. Javno opozivanje mu je dalo osam godina života koje je iskoristio za polaganje temelja dinamike. Nadesno je dio doku­ menta u kojem se on pod prisegom i prokletstvom odrekao svojih krivih uvjerenja." Galilei se odlučio za opoziv. Istina je da su Tycho Braheova promatranja bila na raspolaganju samo Kepleru. krivovjerje i sektu protivnu Sv. sumnjivo je da li je on mogao postići mno­ go mučeništvom. vjerujem sada i s božjom pomoći ću vjerovati i ubuduće u sve ono što vjeruje. koja dodirujem svojim rukama. Zaklinjem se da ubuduće neću nikada više ni reći ni tvrditi. godini. ali da je i Galilei imao pristup do njih. premda mi je ova Sveta inkvizicija su­ dbeno naredila da potpuno napustim lažno mišlje­ nje da je Sunce središte svijeta i da se ne kreće. u svojoj 70. točnije. i bio sam smatran vrlo sumnjivim s krivovjerja. koji su donijeti i proglašeni protiv sličnih delikvenata. da ne podržavam. a Zemlja da nije središte svijeta i da se kreće. a da Zemlja nije središte i da se kreće. On je. zamornog ra"Ja. a dolje je prijevod tog dokumenta. Galileo. prijavit ću ga ovom Svetom uredu ili. Prisižem. spomenutu la­ žnu znanost i. go­ tovo je sigurno da on ne bi bio čovjek koji bi se latio sitničavog. Zato. usmeno ili pismeno. što ih nalažu i propisuju sveta pravila i drugi opći i posebni propisi. lično pristupivši pred sud i na koljenima pred vama. najuzorniji i najprečasniji kardinali. te općenito svaku i bilo k oju drugu zabludu. crkvi. Ali. da sam držao i vjerovao da je Sunce središte svijeta i nepomično. ja sam napi­ sao i štampao knjigu u kojoj sam se bavio tom već odbačenom naukom i navodio razloge s mnogo argumenata njoj u prilog. prešutio veliko Keplerovo otkriće eliptičnih staza planeta. ali ukoliko budem upoznao nekog krivovjernika. glavni inkvizitori u cijelom kršćan­ skom svijetu protiv krivovjerne izopačenosti. podvrgavam se svim pokorama i kaznama.

pretpostavimo da je strmija na ja. a dalje i dalje u horizontalnom značenju problem održanja njihanja njihala nije prije nego postigne odgovarajuću visi­ bio riješen na jednostavan način sve do nekih 70 godina kasnije. ovo očito vri­ jedi samo ako je ploča vrlo ograničene Galilei je ustanovio da na visinu do veličine. stepeno ne oslabe gibanje. ali je to bilo izvan područja vati strminu. da bi se ona kotrljala lemog otkrića do kojeg je Galilei došao naprijed i natrag. ali će zbog sma­ žavanja njihanja njihala prema ovom njene strmine stvarna udaljenost biti otporu. da se dijelu ostane nepromijenjena. osim posljednjeg go­ stvo. što obzira na dužinu špage koja je bila pri­ će se dogoditi ako pustimo da se kugla čvršćena na nepomičnu točku. što je učinio nu. ako je uhvatio špagu u nekoj touvjeti su isti kao prije. visina koju uteg dosegne uvijek ista. koja se ko­ ali važnost ovih dvaju otkrića nije bila trlja naprijed i natrag. Ako nastavimo smanji­ vakuumu. Ali. U svakodne­ vnom životu možemo zamislili hori­ zontalnu ploču u kojoj je privlačenje gravitacionog polja Zemlje u svakoj to­ čki okomito na ploču. Kugla. lopta će nastavili da dosi­ mogao naći zadovoljavajući način odr­ že istu visinu kao prije. Ovo navodi da vladanje utega ne ovisi o postojanju . u svojim posljednjim godina­ pokušavajući da dosegne odgovarajuću ma. inače više ne bi 140 njihala kod dna njegova njihaja osta­ ne nepromijenjena. nezavisno od špage. pod pretpostavkom da je kut mali. banja i činjenicu da tijela koja započnu Ovo je pokazalo da je kretanje utega gibanja na sličan način u istom gravi­ njihala amo-tamo bilo stvarno sasvim tacionom polju imaju identične staze. Na kraju je potrebno objašnjenje. imat će potpuno isto svoj­ kasnijeg datuma. Galilei je ponovo posvetio pažnju visinu koju. Zamislimo za Međutim. da Hooke u Engleskoj. mjer. Zamislio je njihanje njihala u veća nego prije. lopta će se kotrljati sve njegove eksperimentalne tehnike. Na pri­ kotrlja po horizontalnoj ploči.kugle. pa Galilei nije manje strma. U stvari.relativnost uniformnog gi­ ni položaj. dosežući uvijek istu tokom kućnog pritvora. a da se ne sklize odmah jasna. uvijek Sada. la postajale su postepeno manje i ma­ Ako načinimo da ova strana bude još nje zbog zračnog otpora. jednoj strani. neće biti u mogu­ njihalu. tako da će se lopta kotrljati beskonačno. amplitude njiha­ trenutak samo manje strmiju stranu. On je uočio da je samo onda ćnosti da dosegne.čunanja koje je proveo Kepler. neovisno o kutu njiha. Ne možemo uzeti u obzir uda­ koje se uteg popne ne utječe promje­ ljenosti na ploči koje bi bile usporedive na dužine konopca ako brzina utega s polumjerom Zemlje. na nesreću. U Padovi. načinio dva velika otkrića u trenutku kada špaga dođe u vertikal­ zametku . otkrio je da je vri­ Pretpostavimo sada da zdjela nije jeme koje je potrebno njihalu za jedan načinjena kao dio unutarnje površine potpun njihaj. To će reći. Oni bi bili vjerojatno unutar zdjele. koju je Galilei smislio. zaista. koja ima oblik kuglinog zaboravljeni i ponovo otkriveni nekog odsječka. će se lopta kotrljati beskonačno. bez izgubi iz vida zdjela i da se upita. šao da će se to ostvariti. Da li će lopta doseći istu To mu je ukazalo da njihalo može dati visinu na obadvije sirane? Galilei je na­ odličnu metodu za mjerenje vremena. Galilei čki između nepomične točke i utega u je. Što će se dogoditi ako smanjenje strmosti dosegne nulu? Odgovor je. visinu sve dok trenje i otpor zraka po­ Galilei se uvijek zanimao za njihalo. kao mladić. Posljednja je karika u lancu razmi­ ako brzina utega njihala na najnižem šljanja. uteg bi dosegao istu visinu. naravno.

. znanstveni razvitak ne u Italiji. ja. Stupnjem. ukoliko uopće nema sila ili ukoli­ kvog logičkog sistema dinamike. Razvitak znanosti je u veli­ zontalnom pločom. koju zami­ presudom Crkva je zaista zaustavila slimo u području prostora gdje uopće napredak znanosti tamo gdje je bila nema sila. ali će ku­ Razlog zašto se trebalo tako dugo gla uvijek pokušati da dosegne istu visinu čekati na očito jednostavan rezultat je na obje strane. mogao slijediti brzi razvitak tehnologi­ Napomenimo razvojne stadije apstra­ je XVII i XVIII stoljeća. za dnji stupanj apstrakcije je uklanjanje Italiju i cijeli katolički svijet. Ali. a s propadanjem znanosti nije se nom i po svom prvotnom smjeru. on će stati. također. Zato su Italija kcije do koje smo stigli kod ovog rezul­ i Španjolska. lejeva otkrića. Ako ma kojoj se zakrivljenost Zemlje može prestaneš gurati svoj auto. nego na udaljenom otoku izvan tovo na početku ovog poglavlja: kada kontinentalne Europe. Za­ ne samo za znanost nego. Počeli smo s njihalom. ču ograničene veličine u odnosu pre­ pa tijela ili miruju ili se kreću. lopta će se kotrljati bez kra­ nio važnost Kopernikova izlaganja. a brzina će joj biti konstantna. Ako jedna "stranica" po­ stane horizontalna. postale slabe i nakon toga smo zamijenili zdjelu hori­ nazadne.vrijedilo da je gravitaciona sila okomi­ u tome. kugla se kotrlja neo­ graničeno u istom smjeru. Ovo načinjena. Ovo definira pri­ sustvo sile. vlada se na isti način. ko ima sila koje samo djeluju okomilo Galilei je također ispravno ocije­ na ploču. nije bilo moguće definirati i mjeriti kojoj se kotrlja lopta. A to je zato što Galilejev rezultat obuhvaća samo plo­ na sva tijela koja vidimo djeluju sile. ali to na ploču . Što će se dogoditi? Čestica dovoljno jaka da nametne svoje odlu­ će se i dalje kretati s jednolikom brzi­ ke. za koji kretanje tijela odstupa od konstantnosti. zanemariti. mjeri se sila koja djeluje na tijelo. napredovala je vratolomnom brzinom. a čovjekova saznanja. koja je Iz ovoga možemo lako dati odgovor do tada bila centar intelektualnog ra­ na pitanje koje je bilo postavljeno go­ zvoja. Prema tome vocrtna kretanja tijela. Zatim smo uklonili koj mjeri prenesen na protestantske Zemlju da konačno uklonimo i ploču.okomite na nju . Ovo veli­ ko otkriće Galileja u vrijeme njegova kućnog pritvora. koja se kotrlja bez sklizanja u zdjeli. zatim smo značajnu ulogu u proširivanju polja uklonili špagu i zamijenili je zdjelom. Svojom ploče. zemlje (Francuska je bila iznimka. Od tada pa na dalje znanost o dinamici Kugla. koje su do tada odigrale tata.lopta će nije uopće bilo razumljivo sve do Galise kotrljati bez kraja. Međutim. ju sile na loptu u smjeru njenog kreta­ Zato je bilo nemoguće doći do bilo ka­ nja. u Engleskoj. bilo je otkriće koje je svijet čekao dvije tisuće godina. osnovna točka je bila ali sile još uvijek djeluju na njega. jer Ovo na kraju daje zaključak da se tijelo u njoj katolicizam nije imao potpunu na koje ne djeluje sila giba konstantnom vlast). A sve dok se nije moglo Već smo uklonili njihalo i zdjelu iz definirati stanje u kojem je sila jedna­ problema. djeluje sila na tijelo? Odgovor je: uvi­ jek kada se tijelo ne giba konstantnom brzinom i pravocrtno. Razmotrimo česticu. što u prirodi ne vidimo pra­ ta u svakoj točki na ploči. stranice zdjela se razlikuju u nagnutosti. Ukoliko ne djelu­ sile na bilo kakav kvantitativni način. Sada možemo ukloniti Ze­ ka nuli ili stanje u kojem sila ne djelu­ mlju i razmotriti apstraktnu ploču po je. Iz ovog razloga nalazimo veliki brzinom i konstantnim smjerom. Dok su sve sile normalne nam danas izgleda razumljivo.

Upravo smo vidjeli da se sila koja dje­ luje na tijelo mjeri stupnjem za koje tijelo odstupi od pravocrtnog kretanja i stalne brzine. bit će dobro da razmotrimo važan korak koji je ostvario Huygens. Osim toga. ako želimo imati kretanje po krugu istog polumjera i iste brzine. r polumjer kruga. a ne poprečno. ako se količina mate­ rijala u utegu promijeni. Uzimajući ova tri rezultata zajedno. Posve je isto da li se sila prenosi uz konopac ili. Ovdje imamo tijelo koje se kreće po krugu pod utjecajem sile koja se pre­ nosi po špagi. Zato u bilo kojem trenutku sila koja djeluje na uteg mora uvijek biti usmjerena duž špage. Pričvrsti teški uteg na jedan kraj špage. po­ put gravitacije. a to znači. sila se može na­ 2 pisali kao m V r. gdje je V brzina utega po krugu. Napeta špaga može pre­ nositi silu samo po njenoj dužini. tada će biti potrebna dvaput veća sila nego je prethodno bila. a da se smanjuje obrnuto s dužinom špage. Kakva sila djeluje na njega? Vrlo je­ dnostavan pokus omogućuje nam da se uhvatimo s problemom. 142 .Prije nego prijeđemo na Newtonovu revoluciju. tako da dru­ gi kraj špage predstavlja centar kruga. Pravilo: sila je jednaka masi tijela pomnožena kvadratom njene brzine podijeljene s polumje­ rom kruga. Ako. Huygens je (gore) otkrio kako da se izmjeri sila koja je potrebna da održava kretanje tijela u krugu. imamo dvostruku količinu materijala u utegu. Razmotrimo poseban slučaj kada se tijelo kreće po krugu. kroz prostor. Sila koja djeluje na tijelo izmje­ rena je stupnjem kojim se tijelo odvoji od kretanja u pravcu kod stalne brzine. na primjer. prema centru kruga. Huygens je ustanovio da se veličina sile povećava s kvadratom brzine utega. pa za­ vrti uteg da opisuje krug. proporcional­ no se promijeni i sila. a m količi­ na materijala u utegu.

uteg će se na­ onoga što smo do sada rekli. nego slučaj dviju čestica uspo­ tru kruga? Ukoliko masivno centralno redive mase. Ova se jednadžba može rekli sila F je jednaka G x m M x r2. Ovo Jednadžbi F = m V2 r možemo do­ će reći da se A može napisati kao pro­ dati drugu jednadžbu. napisati u obliku P = 4r mpi2 F. Iz koja je jednaka m V2 r. preuzima napetost u izrazu za F s jednakim značenjima. Ako nazovemo ovu dužinu vremena Vratimo se formuli za P2 za slučaj periodom P. tada se masa M. ili A m2 r2. točno onako kako se gibao m1 na m2 može se napisati A x m2 : r2 kad je bio pričvršćen za kraj špage. tada A mora sadržavati faktor ml. ma oblik G x m1 x m2 : r . Neka su njihove mase m 1 tijelo privlači uteg prema sebi silom F i m 2 . možemo pisati jednadžbe. Iz ove dvije jednadžbe možemo izvesti Neka je m masa utega. centralnog tijela s velikom masom. kojeg je opisivao uteg. centra žavati još neke neodređene faktore. mora bili proporci­ On je također približno točan za pra­ onalna sa 1 r2. A ako na neki način odredi­ 2 F = A m r . gdje veličina a vrijeme. također. a razmak između njih neka je r.na primjer. po­ la koje se giba u gravitacionom polju služiti za satelite planeta . ne ovisi o masi tijela nego o početnom za slučaj Mjeseca. da je kvadrat od P proporciona­ Keplerov zakon primjenjiv za plane­ lan kubusu od r. Dužina ophoda dukt G + m1 pa izraz za F sada popri­ 2 kruga. dobi­ Uzmimo u obzir treći Keplerov za­ je se P2 = 4r3pi2 G M. privlačenja. Ako sada postavimo razbo­ Sila F. Vidimo. koje je potrebno da se uteg G osigurava da se uključi bilo koji još jedanput okrene oko kruga je 2rpi V. vidimo da period P ne može Očito je. koje ciona sila. Ovo je sada treći kon. Iz onoga što smo do sada eliminirana. Ubacivanjem ovoga u izraz za P2. On će. Ako također uzmemo ve planete koji se gibaju po ne sasvim u obzir Galilejev rezultat da staza tije­ kružnim stazama. koja se očituje djelovanjem ga privlači. jest 2rpi. Zbog toga sama promatranjima za pojedini slučaj. Kombi­ može izračunati produkt G x M iz gornje nirajući ova dva uvjeta.Što se dogodi ako odstranimo špagu mamo slučaj dvaju tijela vrlo različitih i postavimo jako masivno tijelo u cen­ masa. F. gdje veličina A može sadr­ mo veličinu G. ako su veličine P i r određene ovisiti o masi m utega. sila gravitacije. uvjetu. može odmah dobiti. možemo pisati P = 2rpi V. neodređeni faktor. gravita­ staviti gibati oko centralnog tijela.gdje ne­ razmotrimo određivanje P i r za planete. da veličina te koji se kreću po kružnim stazama. koja je prethodno nastala u špagi. koju od sada deklariramo kao rit uvjet da se i m1 i m2 moraju pojaviti gravitaciona sila. 143 . da se sila mora sadržavati faktor m. u kojoj je brzina V tralnog tijela. a M masa cen­ treću jednadžbu. Pretpo­ Sada razmotrimo gravitacionu silu stavimo na trenutak da je G poznato pa između dvije jednake čestice .

On je rekao da Sunce mora biti najmanje udaljeno 24 milijuna kilometara. a ne njihove apsolutne vrijednosti koje su predstavljene u našoj jednadžbi sa r. Prema tome. S relativno visokom točnošću je bio po­ znat Tychu Braheu. a određivanje r je mnogo lakše nego je to bilo za slučaj planeta. Meto­ da nije mogla dati sasvim točan odgo­ vor. sada. (Slika kompletne zvjezdarnice je nalijevo. Napišimo sada ponovo jednadžbu koja povezuje P. Ako je. jer je udaljenost između Pariza i Cayennea bila vrlo mala u usporedbi 144 s udaljenosti Marsa. ali je i njegova vrijednost premala. Period P je poznat. Ipak je dobivena vrijednost bila točna unutar 10%. Kroz de­ sni prozor vidi se Pariška zvje­ zdarnica koja se tada gradila. Udaljenost između dva grada je bila određena mjerenjem smjerova Marsa sa svakog kraja bazne linije točno u istom trenutku. U našoj jednadžbi sada M predstavlja masu Zemlje. Tako se produkt G x M mogao odrediti za slučaj Zemlje. Za određivanje vrijednosti G bila je potrebna drugačija metoda. gdje je jedna od strana trokuta bila udaljenost između Pariza i Cayennea. poništava se nepoznati G. može se izra­ čunati desna strana ove jednadžbe. poznat s dobrom točnošću još u doba Grka. dalo rezultat koji je bio daleko premalen. masa M Sunca se lako dobiva. koju je osnovao Ljudevit XIV sredinom XVII stoljeća. Poznavajući r i P. da je Kepler dao ovu vrijednost kao najnižu granicu. Sila privlačenja između dvije čestice je produkt G x m1 x m2 podije­ 2 ljen sa r . P predstavlja period ophoda Mjeseca oko Zemlje. premda značajni korak za ovo vrijeme. Veličina G nije bila poznata u XVII stoljeću. a r predstavlja polumjer staze Mjeseca. Oni su odredili udaljenost Marsa jednostavnom triangulacijom. Vratimo se našim dvjema česticama mase m1 i mase m2. Vidjeli smo u trećem poglavlju da je Aristarhovo određivanje udaljenosti Sunca.) Članovi novoosno­ vane Akademije izvršili su prvo znatno ispravno određivanje udaljenosti Marsa i Sunca. Ona je iznosila oko 24 milijuna kilome­ tara. naravno. r i M u obliku G M = 4r3pi2 P2. Zatim je bilo jednosta­ vno trigonometrijskim putem odrediti udaljenost od Marsa do Zemlje. pa se zato produkt G x M može odrediti. tako da je u to vrijeme bio poznat samo pro­ dukt G x M. Kepler je uočio ovu činjeni­ cu. ako je G poznat. Period P je bio. gdje je r razmak između njih. ali je bio poznat samo odnos polumjera staza planeta. Ali je bilo moguće izvesti iz slučaja Zemlja i Mjesec potpuno isti argument. Prvu dovoljno točnu procjenu prave skale Sunčeva sustava dobili su člano­ vi francuske Akademije znanosti. a ostaje omjer između mase Sunca i mase Zemlje kao poznati broj. Mora se reći. Još je Hiparhu r bio poznat s točnošću unutar 1%. tada jednostavno podijelimo pro­ dukt G x M za Sunce s produktom G x M za Zemlju. me­ đutim.Sljedeća strana pokazuje Ljudevi­ ta XIV u posjetu Francuskoj aka­ demiji znanosti koju je osnovao sredinom XVII stoljeća. Pretpostavimo da smo smislili eksperi- . veličina G ista u oba slu­ čaja. Račun pokazuje da je masa Sunca oko 300 000 puta veća od mase Zemlje. dok je stvarna vrijednost oko 150 milijuna kilometara.

145 .

projektil će kružiti oko Zemlje kao satelit. Prvo smo iza­ brali jednostavan slučaj kružnih staza da bismo odgonetnuti formulu za gra­ vitacionu silu. U stvari. Do sada smo razmatrali samo jedno­ stavne slučajeve planeta ili satelita koji se kreću po kružnoj stazi oko glavnog tijela. Izjednačimo li izmjerenu vrijednost sile s našom formulom. Newtonov dijagram pokazuje kako projektil izbačen pri ra­ znim brzinama s velike visine iznad Zemlje poprima razne putanje. opremljeni ovom formulom. Zatim smo. okrenuli cijelo pitanje da bismo pitali kakva je opća priroda Newton (desno) nije samo formulirao zakon univerzal­ ne gravitacije. Izbacivanjem iz po­ trebne visine i potrebnom br­ zinom. a G je konstan­ ta. 146 . ovakav eksperiment se nije mogao izve­ sti u XVII stoljeću. a da staza neće biti krug ako se kre­ tao na neki drugi način? Formulirajmo problem preciznije.ment u kojem je sila privlačenja stvar­ no izmjerena za dvije čestice poznate mase i poznatog razmaka među njima. koje ćemo označiti sa m. kada je nastupilo prvotno kretanje na neki posebni specifični način? Prije nego po­ kušamo odgovoriti na pitanje. pokazao da spljoštena elipti­ čna staza zadovoljava zakon gravitacije upravo tako dobro kao i kružnu stazu. i tijelo male mase. Da li je potrebno da staza bude kružna? Može li biti da se slučaj kružne staze javlja samo ako se planet ili sa­ telit prvotno gibao na svojstven način. Imamo tijelo velike mase. a njena veličina je G x M x m : r2 gdje je r udaljenost dvaju tijela u datom trenutku. koje ćemo označiti sa M. on je. Kakva će biti staza mase m. također. Trebalo je čekati sve do gotovo početka XIX stoljeća kada ga je izveo Henry Cavendish. Sila koja djeluje na malo tijelo usmjerena je prema velikom tijelu. do sada nepozna­ ta veličina G će biti određena. vrijedno je spomenuti korake razmatranja koji su nas doveli do njega.

Desno: Posjed Woolsthorpe gdje je Newton započeo svoj rad na gra­ vitaciji za vrijeme velike Kuge. 147 . Gore: Trinity Colle­ ge. Desno u prvom planu je zgrada. gdje je stanovao. Cambridge. tako izraža­ jan za njegov karakter. gdje se njegov matematički genij prvi put pokazao. i strogo pravilan vrt.

Ako tijelo m izbacimo pokazuje da vrlo spljoštena eliptična s dovoljno velikom brzinom. ono će se staza zadovoljava zakon gravitacije okretati oko masivnog tijela i konačno upravo poput gotovo kružne staze. posljedica zakona gravitacikretanja započela na poseban način. Leibniz je bio vidjeti u posljednjem poglavlju. tj.eli­ sivanje staza planeta može dati sa tri psu. slijedeći Newtonovo pitanje. se izgubiti u vrlo velikoj udaljenosti . matematičar koji se prvenstveno nije Ima li nebeskih tijela čije staze nisu zanimao za astronomiju. diferencijalnim i in­ đer ovise o načinu na koji je sustav tegralnim računima.od njega po stazi koja je ovisi o prvotnom uvjetu pod kojim se poznata kao hiperbola. na izbacivanja m manja od ove. Newton je došao do zaključka da se je pogrešno jer. pa zbog toga približno kružne? Odgovor je da. U drugom stadiju su odstupa­ ne na svojoj stazi u jednaka vremena. nja od kružnica takva da se staze pla­ Prema tome je Newton pokazao da je neta mogu smatrati gotovo kružnim zakone koje je Kepler otkrio empirički elipsama. po gotovo kružnim stazama. U prvom stadiju se u jednom od žarišta elipse. Imajući mogućnost izraču­ žda bi jedna osoba na sto milijuna ili navanja kretanja planeta. da se nastavi dalje razmatrali ova tehnika bila na raspolaganju. a masivno tijelo M će se nalaziti stadija profmjenja. 148 . staze mogu smatrati običnim kružni­ malo tijelo m će opisivati iste površi­ cama. stotinu. Ovo žavao dva dijela. u kojem moguće izvesti matematički iz zakona se međusobni utjecaji planeta uzima­ gravitacione sile. Njegov odgovor je sadr­ vrlo spljoštenu eliptičnu stazu. godine. Neznatna Opremljena s prikladnom matemati­ odstupanja od kružnog gibanja tako­ čkom tehnikom. zašto se planeti u stvari kreću Prvi se pojavio iz načina na koji su po stazama eliptičnim. godine. Sada vidimo da se svjetlo Nena naš problem navodi samo da će wtonove teorije proširilo na staze koje staze planeta biti eliptične. umjesto una­ bila kadra odgovoriti na pitanje. a ne o takvim mističnim uzro­ osoba na oko tisuću ili možda jedna na cima koje je Kepler zamišljao. a kasnije iskustvo je učenjaci opremljeni da ih riješe postaju potvrdilo njegovu oštroumnost. prije nego je otkriće. i koji je promatran 1680. mogu li se dapače jedna osoba na tisuću milijuna ona izračunati unatrag. Odgovor je. Ali u XVII stoljeću. imamo ideje o tome kako su nastali U XVII stoljeću bila su možda dva planeti. da su njihova prirodno. poglavlju smo vidjeli da se opi­ tijelo oblikovati zatvorenu stazu . ko­ nije ni pokušao riješili problem. postati najsloženiji. ima 1685. Newton je ustanovio da komet.staze planeta ili satelita na kojega dje­ na način koji je zahtijevao da se kreću luje gravitaciona sila. kao i glavni utjecaj Sunca.u Stupanj eliptičnosti staze jednostavno neizmjernost . Danas sve više i više efektne. Često prijed. tada će U 3. pa tako izvesti način na koji su se kaže da matematika i znanost posta­ oni nastali? Poslije razmatranja proble­ ju teži i teži što više znamo o njima. Konačno. ali su se one pojavile iz potpu­ čovjeka sposobna da odgovore na naše no drugačijih razmatranja. koji je dobiven iz je­ ju u obzir. kako ćemo pitanje: Newton i Leibniz. vo kružne. tehnike s kojima su u stvari. mogla odgovoriti na postavljeno Bilo je prirodno. mo­ ovo pitanje. dnostavnog slučaja kružne staze. koje su goto­ planeti započeli kretanje: drugi je bio. premda problemi mogu tako enormno računanje ne bi moglo. U trećem stadiju. ton je problem riješio između 1680. vjerojatno bi jedna nastao. To ma. Ali. ako je brzi­ tijelo počelo kretati. New­ meti. možemo zahtijevaju sva tri stadija profinjenja. provesti. pitati. staze planeta se moraju smatrati sta­ zama koje se neznatno mijenjaju s vre­ Budući da nam Newtonov odgovor menom.

prikazuje kako je kralj Harold gledao pojavu neobične zvijezde samo kao jednu slutnju nesreće. Crtež pokazuje krajnju eliptičnost staze Halleyjeva kometa. izračunao njegovu stazu i. gotovo točno. predvi­ dio njegov povratak. 149 . Gornja slika prikazuje njegov slijedeći povratak. Godine 1682.Prije Newtona se smatralo da je sasvim nemoguće predvidjeti kretanje kometa. uspoređenog s gotovo kružnom sta­ zom planeta. Dio Bayeuxove tapiserije na slijedećoj stranici. Halley je vidio isti komet. kako se vidio iz Londona godine 1759.

kojom Mjesec i Sunce djeluju na nju uzrokuje neznatno okretanje osi Zemlje. treći je samom Newtonu postavio zadatak kojeg je istraživao računom. nekoliko godina. Vratimo se od ovog trećeg stadija profinjenja na jednostavan slučaj kre­ tanja planeta oko Sunca . a na njih ćemo upozoriti ponovo u slijedećem poglavlju. Jedan njen potpuni okret oko stošca traje 26 000 godina. koja ulazi u problem.po kružnoj stazi. a polovina kuta stošca iznosi 231/2°. da je glavni dio do sada tvrdokornog problema o kretanju Mjeseca riješen.je. mogu pro­ tumačiti novom teorijom. gravitaciona sila. Ona je spljošteni sferoid. A ovo okretanje uzrokuje da se os rotacije Zemlje pomiče oko stošca. Bilo je još ne­ znatnih odstupanja između promatra­ nja i računa. On je usta­ novio da se gotovo sve nepravilnosti u kretanju Mjeseca. može se smatrati da je smjer osi Zemlje ostao nepromijenjen. ali se za duži vremenski period uočava da se os giba oko konusne površine. Za kraći vremenski period. poglavlju. samo radijalna sila usmjerena od planeta prema Suncu. koje su zadavale brige astronomima antike. Os ko­ nusa ili stošca je okomita na ravninu staze Zemlje. Iznenađujuća je stvar da nije po­ trebna poprečna sila po opsegu kruga da se održi gibanje planeta. kako smo već vidjeli u 3. Dovolj­ no je. Newton je počeo u potankosti ispi­ tivati slučaj kretanja Mjeseca. Os rotacije Zemlje nije okomita na ravninu staze Zemlje. da je potrebna sila da održi gu­ ranje planeta po njihovim stazama ideja. jer je u ovom slučaju treći stadij profinjenja. čiji je polarni promjer oko 43 kilometra ma­ nji od ekvatorskog promjera. Newton je uzeo u obzir gravitaciono djelovanje Zemlje i Sunca na Mjesec. koji uzima u obzir djelovanje više gravi­ tacionih polja. Nekoliko puta smo u prethodnim poglavljima imali povoda da upozo­ rimo na precesiju. koju su podržavali kontinentalni . Jer Ze­ mlja nema oblik kugle. Gravitaci­ ona teorija je pokazala da je sila. to je krajnje važno. Newton je otkrio da je to poslje­ dica činjenice što Zemlja nije idealna kugla. za trenutak. Newton je izračunao vrijeme koje je potrebno za kretanje oko stošca i do­ bio gotovo točan rezultat. Os rotacije Zemlje se kre­ će oko stošca na takav način da uvi­ jek prolazi kroz vrh stošca. Ideja. Ovo gibanje osi zove se precesija.

) Iz ovoga slijedi: ako je poznat omjer vrijednosti od r u oba slučaja.matematičari. Dvadeset i dvije godine kasnije. nego se također koristila za pronalaženje brzi­ ne kojom tijelo. Veličina M predstavlja masu Zemlje u oba sluča­ ja. koje se odnose na današnje razvitke u kvantnoj teo­ riji. (Masa m će ta­ kođer biti različita u oba slučaja. Budući da je nađeno da je produkt u oba slučaja ista. s kojom su se dotada mučili učenjaci. godine. Lijevo: Izvod iz zapisnika Kraljevskog društva. jer je očito samo radijalna sila uzrokovala Desno: Naslovna stranica Principia. U prvom slučaju ona će predstavljati polumjer staze Mjeseca. a pred njima se otvorila nova staza. S nekim ogradama. zatim period ophoda Mjeseca oko Zemlje i brzina kojom tijelo koje pada s po­ znate visine udari u površinu Zemlje. Od tog je doba astronomija krenuia u novu eru. Istina je da Newton nije pokazao da su svi prirodni fenomeni dostupni matematičkom istraživanju. ovaj je oštroumni dokaz također po­ kazao vrlo jasno da je Mjesec vezan za svoju stazu radijalnom silom. Veličina r će. a ne po­ prečnom ili transverzalnom silom. da su tijela pala vertikalno na tlo. Pri­ vidno nedokučiva šikara. Ako znamo početne uvjete nekog susta­ va. može se izračunati njegovo kasnije ponašanje. Ovo je bilo godine 1665. ali to nema važnosti jer se m poništava u oba računanja. 1687. iznenada je nestala. međutim. U njemu je Newton prvi pokazao da su pojave fizikalnog svijeta dostupne preciznim proračunima.mogla se sada potpuno odbaciti. vratio iz Cambridgea u svoje rodno mjesto Woolsthorpe u Lincolnshireu zbog izbijanja kuge. a u drugom slučaju ona će predstavljati polumjer same Zemlje. sve daljnje znanstvene spoznaje potvrdile su ovu kolosalnu ideju. New­ ton je već iskušavao ovu kariku u lan­ cu dokaza kada se. kao što je bio Huygens . biti različita u oba slučaja. Ostaje da se razmotri jedan detalj: da se prihvati da je veličina G ista za sve slučajeve .ona je konstanta. u dobi od 23 godi­ ne. Ovo je bila znanost o dina­ mici. jer je masa Zemlje M sigurno bila ista. Formula G x M x m : r2 nije se koristila samo za određivanje vremena ophoda Mjeseca oko Zemlje na način kako je gore opisano. on je sma­ trao da je područje fenomena dovoljno široko da se čovječanstvo uvjeri o općoj tvrdnji: ako netko poznaje kompletno sadašnje stanje stvari. 151 . Već smo spomenuli veliko Galilejevo otkriće da staza tijela u gra­ vitacionom polju ne ovisi o masi tijela. Pored ovog ispitivanja konstantnosti vrijednosti G. U ovom je radu Newton prvi put pokazao da su fenomeni fizikal­ nog svijeta dostizivi da se precizno izračunaju. koje vertikalno pada. može izračunati buduće stanje. Newtonovo veliko djelo Philosophiae Naturalis Principia Mathematica ugledalo je svjetlo dana. udari o površinu Zemlje. dobit ćemo vrijednost produkta G x M za oba slučaja. mo­ rala je veličina G biti ista.

. iz sata u sat za nekoliko mje­ seci. s kojima su bili poravnani na početku putovanja. godine. mogu praktično podijeliti u tri dijela. mogli ste isto tako lako odrediti svoju geograf­ sku dužinu kako ste odredili geograf­ sku širinu. Prvi: oni posti­ žu mnogo veću točnost u mjerenjima položaja zvijezda i planeta nego ikada ranije. pretpostavimo da je u vaše podne griničko vrijeme bilo 9 ujutro. Ako bi netko unapri­ jed precizno izračunao položaje ovih mjeseci. recimo po griničkom vremenu ili denovskom Neodgodiv praktični problem na početku XVIII stoljeća bio je da se nađe način određivanja ge­ ografske dužine na moru. bilo je sato­ va s njihalom. tada bi bilo moguće da se pomo­ rac opskrbi s jednim godišnjakom. vaša geografska dužina bi bila 45 stupnjeva istočno od Greenwicha. Istina. osim ako ste imali podatak o vremenu koji se odnosi na neki standardni meridijan na Zemlji. s primjedbom kapetana Cooka o njegovoj pouzdanosti. poglavlje RAZDOBLJE POSLIJE NEWTONA Napredak u matematici i fizici to­ kom Newtonove ere je bio tako velik da je astronomima trebalo sto pede­ set godina da u potpunosti iskoriste te rezultate. Godine 1714. možete lako primiti signale griničkog srednjeg vremena (GMT). Gotovo sto godina ranije Galilei je razmišljao o istim stvarima. Položaji zvijezda i planeta Razdoblje poslije Newtona počelo je s jakim naglaskom na praktičnoj upotre­ bi astronomije. poglavlju. Najbolje je rješenje bilo omogućeno pomoću Harrisonova pomorskog kronometra. a vama nepoznatu točku na površini Zemlje. planeta i njihovih satelita. Na primjer.6. ukoliko imate radio-prijemnik. britanski su pomorski kapetani predali peticiju Donjem domu tražeći rješenje za pro­ blem određivanja geografske dužine na moru. i mnogo zamršenije detalje kretanja unutar Sunčeva sustava. gdje će ti podaci biti prikazani tabelarno u nekom standardnom vremenu. ali u XVIII stoljeću nije bilo takvo sredstvo na raspolaganju. meridijan zvjezdarnice u Greenwichu. a dolje Kendalova kopija njegova četvrtog modela iz 1759. Razli­ ka od jednog sata između dva vreme­ na odgovara razlici od 15° geografske širine. Ako ste imali takav podatak. Drugi: oni koriste Newtonovu matematičku teoriju da bi protumačili ne samo izrazite karakteristike kre­ tanja planeta nego.kao način utvrđivanja vremena na nekom standardnom meridijanu. Vi treba da nađete samo 152 trenutak podneva u svom položaju i usporedite ga s vremenom koje je tada bilo registrirano u Greenwichu. Ako ste pali padobranom na neku zabačenu. Naj­ jednostavnije je razmotriti svaki ovaj glavni razvitak posebno. Ali je određivanje geografske dužine mnogo teže. Treći: oni počinju s proučavanjima izvan Sunčeva sustava u šira svemirska prostranstva. ali je valjanje i ljuljanje broda izazivalo tako velike pogreške. također. Kako smo vidjeli u 2. tj.koji se mogu vidjeti istovremeno iz mnogih dijelova Zemlje . Njihova se ostvarenja za vrijeme tog perioda. uvidjet ćete da vam je sasvim nemoguće izračunati svoju geografsku dužinu. Danas. da se oni nisu mogli koristiti s pouzda­ njem da će pokazati isto vrijeme kao satovi u matičnoj luci. Zato je bilo prirodno da ljudi usmjere svoju pažnju na upotrebu kretanja planeta i njihovih satelita . potrebno je samo odrediti vi­ sinu Sunca u podne.) Ali sve do pojave kronometara problem geografske dužine davao je veliki impuls da se detaljnije proučavaju kretanja Mjeseca. određivanje geografske širine je relati­ vno lako. koji je započeo početkom XVIII stoljeća i trajao sve do sredine XIX stoljeća. Drugim riječi­ ma. to znači da se nalazite tri sata istočno od Greenwicha. (Gore je njegov prvi model iz 1735. Njegova je ideja bila da se za ovu svrhu iskoriste sateliti Jupitera. godine.

153 .

pojavila se također i u Ne. načinio je kronometar kojeg mogao pripremiti godišnjak o kretanji­ ne regulira njihalo. saznao standardno vrijeme. koje su prihvatljivom točnošću podjednako uvjerljiva razloga. je ove sheme bio. drugi. upravo Newtona. računanja budućih kretanja Mjeseca bilo je nemoguće da se izvedu potre­ postale praktične. ali je­ kad je poslalo moguće da se Mjesec dnostavniji način. takav astronomski godišnjak. da se položaji nebe­ Zaista. sve do XVIII stoljeća bilo je teško i izraditi tablice i izvršiti promatranja s broda koji se ljulja. Naš Mjesec se stalno koristi kao astronomski sat. koji je pronašao nove matematičke je oblačno. jedan je pomiče u odnosu na pozadinu zvijezda. Nedostatak je jedino taj problem zadao glavobolju.je ustanovio da Harrisonov kronometar wtonovoj pa je zbog toga proteklo nekih daje bolje rezultate. bilo je moguće odrediti geografsku du- U teoriji. U ovom bi slučaju pomo­ sposobnim da održava točno vrijeme na rac promatrao zvijezde koje se nalaze moru za duži vremenski period. ali mu je to bilo ci. 154 . Kada je ovaj problem iznesen pred Ali se sudbina našalila jer. ovo se nije riješilo sve do Euleskih tijela ne mogu promatrati kada ra. godine. Mayeu blizini Mjeseca i. Takva je računanja bna promatranja s palube broda koji stvarno izveo Tobias Mayer. Mjesečevim salom 40 godina prije nego se do loga došlo.vremenu. Engleski izumitelj. Međutim. a koji se pokazao ma Mjeseca. mehanički izum načinio ovu metodu Ako bi netko izračunao unaprijed gdje zastarjelom.ljevski astronom Nevil Maskelyne koji lilejevoj ideji. koristeći mjesečev rov mjesečev sat i Harrisonov pomorski godišnjak. Bilo je to 1752. koji je svo­ se valja. ali je projekt propao iz dva metode. pronađe u godišnjaku iste položaje tako teško te je sam izjavio kako mu i očita standardno vrijeme. geografska dužina se mogla naći iz promatranja položaja Jupiterovih mjeseci i kori­ štenjem tablice koja je imala popis vremena ovih položaja u poznatom mjestu. Pomorac bi tada bio u mo­ Sam je Newton pokušao izračunati bu­ gućnosti da promatra položaje mjese­ duće kretanje Mjeseca. John će Mjesec biti iz sata u sat. on je zamislio sličan. koja se pojavila u Ga. pokazalo se nepojmlji­ je tablice izdao u prikladnom obliku za vo teško obaviti računanja koja traži određivanje geografske širine na moru. kronometar ispitivao je tadašnji kra­ Druga poteškoća. tada bi se Harrison. Prvi.

jedna od dviju točaka u kojoj 155 . koja je bila dana za mjesečev sat. Euler dobio vrlo malo. koji je Flamsteed započeo kao nešto potpuno sporedno. U ekvatorskom sistemu za početnu točku izabrana je proljetna točka (K). poglavlju. Prvi kraljevski astronom. problem mje­ sečeva sata bio je povjeren novoustanovljenoj zvjezdarnici u Greenwichu. Prije nego mo­ žemo izraziti dužinu zvijezde. nekih četrdeset godina ranije. Maskelyne se bio suočio s prilično osjetljivim ljudskim problemom. Samo je bilo sumnjivo da je od pola nagrade. izrastao u izvanrednu astronomsku važnost. Da ocijenimo važnost Bradleyjeva otkrića. Tamo smo vidjeli. dok je najveći dio od te polovine za mjesečev sat primila Mayerova udovica. da u je­ dnom sistemu možemo smatrati po­ larnu os nebeske sfere kao produže­ tak osi rotacije Zemlje. moramo po drugi put promo­ triti problem definiranja položaja na nebeskoj sferi. smatrao je da bi najbolje mo­ gao pomoći projektu ako izradi točnu kartu zvjezdane pozadine preko koje prolazi Mjesec. moramo odrediti neku početnu točku na nebe­ skom ekvatoru od koje ćemo započeti mjerenje. koji smo obradili u 1. Ovaj je rad. a Maskelyneu je dano da odluči kako će se novac razdijeliti. On je za ovu namjenu odredio položaje za skoro 3000 zvije­ zda s točnošću od oko 10 lučnih se­ kunda . To je bilo pošteno.žinu s točnošću unutar četiri lučne mi­ nute.oko šest puta točnije od to­ čnosti koju je postigao Tycho Brahe. James Bradley. Britan­ ska vlada je stavila na raspolaganje na­ gradu od 20 000 funti onome tko riješi problem geografske dužine. načinio značajno otkriće koje je uvelike pomoglo nasta­ nak današnje astronomije. a da ekvator nebeske sfere leži u ravnini koja s tom osi zatvara pravi kut. U doba peticije pomoraca. a iznosila je jednu lučnu minutu. kronometrom je krajnja pogreška bila samo oko jedne lučne minute. jer je u nastavljanju programa mjerenja točnog položaja treći kraljevski astro­ nom. John Flamsteed. Njegova je odluka bila da se iznos podijeli jednako za obje metode.

Smjer polarne osi Zemlje se stalno mijenja. pa je zato od godi­ ne do godine kretanje vrlo polagano.2. Međutim. gdje je pravac OB povučen okomito na ravninu staze Mjeseca. Mnogo godina poslije Hiparha nitko nije mogao objasniti zašto se mijenja smjer polarne osi Zemlje. Dužina ove vremenske skale je značajna. Vrijeme koje je potrebno za jednu kompletnu precesiju osi Zemlje iznosi oko 26 000 godina. Dapače. a ovo uzrokuje da se efekt privlačenja Mje­ seca na Zemlju mijenja također iz go­ dine u godinu. Ovo uzro­ kuje gravitaciono privlačenje Sunca i Mjeseca. Razmotrimo situa­ ciju pokazanu na slici 6. kad postanemo zainteresirani za položajne točnosti od deset sekundi ili još bolje. U svim našim prethodnim diskusi­ jama smatrali smo da je smjer osi ro­ tacije Zemlje nepomičan u odnosu na vrlo udaljene objekte u svemiru. To će reći. Mjesec igra veću ulogu nego Sunce u ovom savija­ nju zbog toga što nam je mnogo bliži. rotaciona os se u godini dana pomakne za kut od nekih 20 lučnih sekunda. Newtonova teorija gravitacije daje kompletno objašnjenje pojave. Ako bi ravnina kretanja Mjeseca oko Zemlje bila u ravnini kretanja Zemlje oko Sunca. ova druga pojava ne bi po­ stojala. Je li to tako? Odgovor je . pogla­ vlju. a OA je ponovo povučen okomito na ekliptiku. kao što su bili Flamsteed i Bradley.1.6 godina.1. moramo sa­ svim sigurno uzeti u račun neznatne promjene iz godine u godinu. koje nastoji da savije os Ze­ mlje što uzrokuje precesiono kretanje.ne. Ali za duži period moramo uzeti u obzir činjenicu da se pravac OB pomiče oko OA i da je peri­ od precesije 18. Mjesec se kreće samo približno u ravni­ ni .2. i prolje­ tna točka se konstantno mijenja. s podacima koje su sakupili sta­ riji babilonski astronomi. Zemljin po­ larni promjer je oko 43 kilometra manji 156 nego njen ekvatorski promjer. Uprkos mnogo manjoj masi. Zemaljska os rotacije zatvara kut od približno 231/2° s ovim pravcem. a ovaj kut se zadržava za vrijeme kretanja osi rotacije. koja je ravnina kretanja Zemlje oko Sunca. To znači da se i nebeski ekva­ tor također mijenja. Doista. moramo uzeli u račun mijenjanje standardne pola­ zne točke. opisanog u 2. ako hoćemo da postignemo dana­ šnje standarde točnosti. Uspoređenje je pokazalo da se položaj Sunca u ekvinocijima. Ali. postoji mnogo manje kre­ tanje koje varira iz godine u godinu. nema poteškoće da se ta kore­ ktura uzme u račun. pored ove jednakomjerne precesije. Može­ mo uzeti za period od nekoliko mjeseci da se Mjesec kreće po stazi koja je po­ kazana na slici 6. tada je dovoljno da se i ne uzme u obzir mijenjanje smjera polarne osi Zemlje. u odnosu na zvjezdanu pozadinu. a tu je činjenicu uočio veliki grčki astro­ nom Hiparh. znatno promijenio za period od oko 2000 godina. Situacija je ilustrirana na slici 6.ravnini koja se kreće u suprotnom smjeru s obzirom na os OA slike 6. U stvari. Budući da je glavni učinak precesije sasvim jednak iz godine u godinu. Zbog ove promjenlji­ vosti postoje odgovarajuća kolebanja . Ako nismo zainteresirani za promatranja koja su izvršena u dugom vremenskom periodu i ako nismo za­ interesirani za vrhunsku točnost. Ali je staza Mjeseca nešto malo nagnuta prema ekliptici a nije ni stalna u odnosu na Zemlju i ekliptiku. Pravac OA je povučen okomito na ekliptiku. os rotacije se pomiče oko OA na isti način kako se pomiče os rotacije zvrka oko vertikalnog smjera. koja je izveo pomoću prstena.ravnina staze Zemlje oko Sunca (ekliptika) siječe nebeski ekvator. Ovo se precesiono kretanje javlja jer Zemlja nije idealna kugla. Očito je da se ravnina staze Mjese­ ca mijenja iz godine u godinu. Hiparh je ovo vjerojatno ustanovio uspoređujući svoja vlastita promatranja ekvinocija. Ali jednom.

sada muzej. Iz ove sobe je Flamsteed bilježio projekciju Mjeseca na pozadinu zvijezda nasuprot kojima se Mjesec kreće. Nalijevo je zvjezdana karta iz njegova Atlas Coelestis. Dolje: ista soba u doba Flamsteeda.Gore: današnji izgled osmorokutne sobe u Greenwichu. Flamsteed je unio položaje gotovo tri tisuće zvijezda s točnošću unutar deset sekundi. 157 .

Odgovor je ispravan ako pu­ drugo u Laplandiji. Obratite ze Mjeseca (i efekt privlačenja pažnju kako se centri ovih nizova Mjeseca na Zemlju).1 OA je okomito na ekliptiku. 158 Slika 6. kako je pokazano na slici 6. je imalo dalekosežne posljedice . zna ispravni oblik Zemlje. zbog toga što Zemlja nije idealna ku­ Na slici 6. Napose je otvor S2 da svjetlo također prođe kroz cijeli problem oblika Zemlje zaokupio S2.1. Vrijeme jedne potpune vrtnje iznosi oko 26 000 godina. prisjećajući se da se svjetlost kre­ francusku Akademiju nauka i u godi­ će pravocrtno? Odgovor je: na pravcu nama poslije 1735. U drugom crtežu puls će biti dio gdje sjeverna hemisfera pro­ svjetlosti sada dolazi do S2 . Bradley je prvi otkrio ovaj dley je načinio još jedno otkriće. Ovdje su ekiiptiku.4.3 pustilo se svjetlo zvije­ gla. .6 godina. ako se oni kreću u da se prvi put u ljudskoj povijesti sa­ smjeru poprečnom na smjer zvijezde. jedan iz 1907. ali tako da se nja nečuvene točnosti u mjestima koja zvijezda i oba otvora nalaze na istom su bila vrlo udaljena. nazvan nutacija. je kolebanje (nutaciju) u odnosu na precesiju slike 6. koje efekt. Prije napuštanja problema precesije. a svaki U ovoj potrazi za točnosti u mjere­ kompletni ciklus ovih kolebanja traje nju položaja zvijezda i planeta.6 godina. OA je okomito na jezde prividno kruže. OB se pomiče oko OA. jer svjetlost treba određeni trenutak vrijedno je napomenuti da za duži pe­ vremena da dođe od S1 do S2 .ot­ Vidjeli smo da se precesija javlja kriće pojave aberacije. a u tom se zdu. Ovo uzroku­ razlikuju. Os ro­ tacije Zemlje pomiče se oko OA upravo kao što se os vrtnje vrha pomiče oko vertikalnog smjera. a za to riod vremena precesija uzrokuje velike vrijeme se S2 pomaklo u odnosu na S1 promjene godišnjih doba. nanesena dva niza zvjezdanih a period iznosi 18. godine. pa je bilo moguće kotine miruju ali. Drugačija. Bra­ 18. Pojavilo se sad mlje od idealnog sfernog oblika potaklo pitanje: gdje se mora postaviti drugi je veliki interes u geodeziji. izvršena su mjere­ koji veže S1 sa zvijezdom. Os rotacije U tom slučaju ćemo postaviti pukotinu Zemlje prijeđe polovinu precesionog S2 izvan pravca koji povezuje S1 i zvije­ ciklusa za 13 000 godina. a pravcu. ma tome se mijenja ravnina sta­ a drugi iz 1941. Pre­ tragova. za 13 000 godina kroz pukotinu S1 . a južna hemisfera ljeto. između ova dva položaja. vremenu ljeto i zima potpuno zamijene. godine. gdje sada crteža na slici 6. Saznanje važnosti odstupanja Ze­ zde kroz pukotinu S1 . jedno u Peruu. Situacija je jasnije prikazana na dva To će reći da dio staze Zemlje. a u intervalu življava zimu. pukotine S1 i Slika 6.2 Precesija uzrokuje polagano OB je okomito na ravninu Mje­ pomicanje centra oko kojeg zvi­ sečeve staze.u iznosu precesije osi Zemlje. situacija postaje drugačija. Na prvom crtežu ima­ sjeverna hemisfera proživljava ljeto a mo puis svjetlosti koji upravo prolazi južna hemisfera zimu.5.

doći do pojave aberacije. Vidimo da ova os mora biti neznatno nagnuta da bismo opazili zvijezdu od smjera koji bi bio upotrije­ bljen da nema kretanja teleskopa. Za zvijezde koje se nalaze u ravnini staze Zemlje. ovaj aberacioni efekt ne bi imao praktičnu važnost. Kad je Zemlja u poka­ zanom položaju. S2 se mora tako smjestiti. aberacija je nekad nula a nekad ma­ ksimalna. Slika 6. Vratimo se slici 6. Pra­ vac koji prolazi kroz S1 i S2 predstavlja os teleskopa.5 tumače zašto os telesko­ pa obično mora biti poravnana kada se promatra zvijezda. ST mora ležati izvan te linije za iznos koji daje gornja formula. Zato vidimo da aberacija ne otklanja smje­ rove zvijezda na jednaki način. kad se uzme u obzir problem usmjeravanja teleskopa u zvijezdu. S2 su se pomakle. a S2 kao okular. Tu imamo Zemlju u posebnoj točki na njenoj putanji oko Sunca. kretanje je sada u smjeru druge zvijezde. maksimalni iznos bit će za drugu zvijezdu.4 Ako se otvori mogu kretati u smjeru poprečnom na smjer zvijezde.4 gdje vidimo da linija. Slika 6.Slika 6.3 Postavljanje dvaju otvora. izno­ sila bi oko 20 lučnih sekunda. pa tu neće doći do pojave abe­ racije. a prema tome i kretanje te­ leskopa. koja se nalazi u smjeru kretanja Ze­ mlje. zatvara nezna­ tni kut prema smjeru koji veže S1 sa zvijezdom. koja veže Sl i S2 . Tako za svaku zvijezdu aberacija varira tokom cijele godine. slučaj je obrnut. Zato tamo neće biti aberacionog efekta. potpuno preko smjera zvije­ zde. Za zvijezde koje se ne nalaze u ravnini staze Zemlje. Na primjer. situacija je potpuno obrnuta.4 i 6. kada se Zemlja pomakla do točke P na slici 6.6 Slike 6. Kada je Zemlja u P. U stvari. da se može promatrati druga zvijezda. Ako je stupanj nagiba uvijek isti za sve zvijezde. Situacija je najkompliciranija kod mijenjanja smjera kretanja Zemlje. Ali je stupanj po­ ravnanja raziičit.5 Svjetlo i oba otvo­ ra kreću se kona­ čnim brzinama. S2 mora ležati na pravcu koji povezuje S i zvijezdu. Zamislimo S1 kao objektiv teleskopa. Slika 6.6. neće biti kretanja teleskopa pre­ ko smjera zvijezde. Kretanje Zemlje. poslije četvrt godine. Ovaj zaključak je važan. pa je efekt aberacije maksimalan.6. Sada pretpostavi­ mo da smo usmjerili teleskop u drugu zvijezdu. Ako se otvori ne kreću poprečno na smjer zvijezde. a zato i kretanje teleskopa bit će tada preko smjera prve zvijezde. S i S tako da svjetlo sa zvijezde prođe kroz oba. U ovom je slučaju kretanje Zemlje. nagnutost teleskopa. aberacija uvijek 159 . pa će. Da to nije tako možemo vidjeti iz slike 6. a s druge strane. da se za isto vrijeme po­ makne od prvog do drugog polo­ žaja za koje svje­ tlo prijeđe udalje­ nost S1 do S2. Ako usmje­ rimo teleskop prema prvoj zvijezdi. kako je prikazano. a nula za prvu.

160

Preth.: Stranica iz knjige početkom XIX stoljeća pokazuje zenitni instrument koji je James Bradley upotrebljavao za svoja mno­ gobrojna promatranja. Gore: Fotografija dijela instrumenta (sačuvan u Greenwichu) i Dolje: dio zabilježaka načinjenih tokom jednog od Bradleyjevih promatranja.

postoji. Razmotrimo, na primjer, zvi­ jezdu koja se nalazi u smjeru okomi­ tom na ravninu staze Zemlje. Kad se teleskop uperi u takvu zvijezdu, kreta­ nje Zemlje je uvijek poprečno na njen smjer tokom cijele godine. Da ponovimo, kretanje Zemlje iskrivi slike zvijezda na nebu. Iskrivljenje vari­ ra kroz cijelu godinu, a također i prema kutu što ga doglednica zatvara s ravni­ nom staze Zemlje: iskrivljenje općenito iznosi oko 20 lučnih sekundi. Ovo je bilo značajno Bradleyjevo otkriće. Ako se držimo obične geometrije, izbjegavajući komplikacije koje su spo­ menute u početku, u 1. poglavlju, tada pojava aberacije daje uvjerljiv dokaz da se Zemlja kreće oko Sunca - vrsta do­ kaza za kojim je Galilei uzalud tragao. Vidjeli smo da u pomanjkanju takvog dokaza, sustav Tycha Brahea, u kojem se uzima da se Sunce okreće oko Ze­ mlje a svi drugi planeti oko Sunca, daje tako dobar opis kretanja planeta kao i Kopernikov sustav. Ali sustav Tycha Brahea ne može objasniti aberacije koje je Bradley promatrao. Zato mora­ mo prihvatiti Kopernikov sustav. Međutim, usput se može upozoriti da današnja teorija relativnosti do­ pušta da smatramo Zemlju kao cen­ tar svega, ukoliko želimo da se oslo­ bodimo obične euklidske geometrije. Ali, ako ustrajemo da je Zemlja nepo­ mična, treba da daleko prekoračimo složenosti Ptolemejeve predodžbe ili Tychove predodžbe da bismo objasnili pojavu aberacije. Jasno je da se ova pojava ne bi ja­ vila kad bi svjetlost putovala besko­ načnom brzinom, jer bi svjetlost tada prešla od pukotine S1 do pukotine S2, na slici 6.3, prije nego bi same puko­ tine imale vremena da se pomaknu. Zato je aberacija pojava koja ovisi o konačnoj brzini svjetlosti. Zaista, kut iskrivljenja, pokazan na slici 6.4, je­ dnostavno je odnos brzine poprečnog kretanja pukotina prema brzini same svjetlosti. Ovo izbacuje neposredno pi161

tanje; što je brzina svjetlosti? Klasično tome koliko je udaljen Jupiter od Ze­ određivanje je djelo danskog astrono­ mlje. U stvari, zastoj je jednostavno ma Olafa, ili Olausa, Romera, koji je udaljenost Zemlje od Jupitera podije­ 1675. godine bio cijenjen, čija princi­ ljena s brzinom svjetlosti. Ukoliko je pijelna nesigurnost proizlazi iz neto­ zastoj potpuno isti za dva uzastopna čnog poznavanja prave veličine staze trenutka pomrčine - tj. ukoliko je uda­ Zemlje. Slijedi opis Romerove metode. ljenost od Zemlje do Jupitera potpuno Slika 6.7 pokazuje stazu satelita ista - tada je ispravna naša metoda Io, najunutarnjijeg od četiri velika sa­ mjerenja ophodnog vremena satelita telita Jupitera, koje je prvi otkrio Ga­ Io. Ali, ako se udaljenost između Jupi­ lilei. Njegova udaljenost od planeta je tera i Zemlje mijenja od jedne do druge sasvim slična udaljenosti Mjeseca od pomrčine, jasno je da će naša metoda Zemlje. Mi smo u mogućnosti da vidi­ biti sasvim netočna, jer će iznos zasto­ mo Io, jer se zraci Sunca reflektiraju s ja biti različit u dva slučaja. njegove površine, ali ga za vrijeme nje­ Zato se postavlja pitanje, da li se gova prolaza kroz sjenu koju baca sam udaljenost od Zemlje do Jupitera mi­ Jupiter ne možemo vidjeti. Pretposta­ jenja ili ne mijenja tokom vremenskog vimo, sada, da želimo odrediti vrijeme intervala između dvije uzastopne po­ trajanja obilaska satelita Io oko Jupi­ mrčine. Odgovor glasi da se ona mora tera. Očita bi metoda bila da se odredi mijenjati ako se Zemlja kreće prema trenutak ulaska satelita u sjenu Ju­ Jupiteru ili se udaljuje od njega. Slika pitera. Tako možemo reći da interval 6.8 pokazuje da se situacija u ovom vremena između uzastopnih ulazaka pogledu mijenja kroz cijelu godinu. određuje vrijeme ophoda satelita oko Kod točaka A i C na stazi Zemlje, Ze­ Jupitera. Ali, je li ovo potpuno ispra­ mlja se kreće poprečno na smjer Ju­ vno? Da to ocijenimo, moramo najde­ pitera, a udaljenost Zemlje od Jupite­ taljnije proučiti što se događa kada ra se tada ne mijenja znatno između izvršimo naša promatranja. dvije uzastopne pomrčine satelita Io. U trenutku ulaza satelita u sjenu, Ali, kada je Zemlja u D, udaljenost se prestane se reflektirati svjetlo s nje­ sigurno skraćuje, što znači da ćemo gove površine. Posljednja zraka svje­ potcijeniti vrijeme između uzastopnih tla putuje prostorom od Jupitera do pomrčina. Kad je Zemlja u B, nastaje Zemlje, lako da se prekid osvjetljenja suprotna situacija: udaljenost se tada na Zemlji registrira samo nešto ka­ sigurno povećava, što znači da ćemo snije od stvarnog prekida. Ali, koliko precijeniti vrijeme između uzastopnih dugo nakon prekida? Odgovor ovisi o pomrčina.
Slika 6.7 Očit način da se nađe kako dugo Io treba da jedanput obiđe svoju stazu, sastoji se u mjerenju intervala između dvaju uzastopnih događaja kad se on kreće u sjeni Jupitera. Slika 6.8 Kad je Zemlja u D, udaljenost između Ze­ mlje i Jupitera se smanjuje, a i vrijeme izme­ đu uzastopnih pomrčina lo-a. Svjetlo, koje se kreće konačnom brzinom, treba manje vremena do nas, pa mi prema tome potcjenjujemo vrijeme između dvije pomrčine. Kada je Zemlja u B, slučaj je obrnut.

162

Godine 1675. Olaf Romer iskoristio je produženja i skraćenja prividnih perioda satelita Jupitera da odredi brzinu svjetlosti. Slika prikazuje Romera za svojim meridijanskim instrumentom 1689. godine. 163

Slika 6.9 Budući da ravnina staze Venere nije identi­ čna s ravninom staze Zemlje, rijetko se do­ gađa da se Zemlja, Sunce i Venera nađu na pravcu. Takve pojave daju povoljnu priliku za mjerenje udaljenosti Venere od Zemlje.

Slika 6.10 Lakši je način da se odrede kutovi iz kojih je planet promatran s dva položaja, čiji je razmak izmjeren u istom trenutku, i provede jednostavni trigonometrijski račun. Ali je u XVIII stoljeću bilo teško ustanoviti istovremenost.

Romer je ustanovio da su prividni periodi kretanja Jupiterova satelita skraćeni kada se Zemlja kreće prema Jupiteru, a produženi kada se Zemlja udaljuje od Jupitera. I, zaista, iz izno­ sa skraćenja i produženja on je bio u mogućnosti da odredi brzinu kojom se kreće svjetlost. U stvari, neznatni dio promijenjenog perioda staze je napro­ sto omjer brzine kretanja Zemlje pre­ ma brzini svjetlosti. Romer je izmjerio neznatno skraćenje perioda satelita, a poznavajući približno brzinu kretanja Zemlje, bio je u mogućnosti da odredi brzinu svjetlosti. Na taj način je on po­ kazao njenu enormnu vrijednost - oko 300 000 kilometara u sekundi. Njegovi suvremenici su skeptično gledali na do­ biveni rezultat, pa nije bio šire prihva­ ćen sve do Bradleyjeva otkrića pojave aberacije. A ta pojava daje jedno neza­ visno mjerenje brzine svjetlosti koje se sasvim podudaralo s Romerovim rezul­ tatima. Kako se obavilo ovo nezavisno mjerenje, možemo vidjeti ako se pono­ vo vratimo na sliku 6.4. Kut aberacije, pokazan na slici, određen je točno u istom omjeru kao neznatno skraćenje

perioda kružnog kretanja satelita Jupi­ tera, tj. omjerom između brzine kreta­ nja Zemlje i brzine svjetlosti. Matematika Sunčevog sustava

Danas možemo logički očekivati od svakog mladog inteligentnog studenta i đaka da zna da je udaljenost od Zemlje do Sunca oko 149 000 000 kilometara; ali najveći astronomi klasičnog doba nisu znali ovu važnu činjenicu. Sve do Newtonovih dana. ova je udaljenost bila poznata samo unutar pogreške od 30%. Tako su se kroz cijeli dugi spor između Kopernikovih i Ptolemejevih sljedbenika, kao i rada Keplera, Gali­ leja i Newtona, uzimali u obzir oblici i relativne veličine planetskih staza, a ne njihove prave ili apsolutne veličine. Daljnji napredak u poznavanju mno­ gih preciznih detalja u Sunčevu susta­ vu ovisilo je uglavnom o određivanju apsolutnih veličina. Ovo je bio problem sve dok ga nije riješio drugi kraljevski astronom Edmund Halley, kako se oslovljavao tokom svog službovanja od 1720. do svoje smrti 1742. godine.

Metoda određivanja skale Sunče­ va sustava, koju je pronašao Halley, prikazana je na slici 6.9. Tu je staza Venere i Zemlje. Budući da se Venera kreće mnogo brže po svojoj stazi nego Zemlja, često nastaje situacija kada se Sunce, Venera i Zemlja nađu približno u istom pravcu. Međutim, nikad neće doći do potpunog poklapanja centra Sunca, Venere i Zemlje, jer ravnina staze Venere nije identičan s ravninom staze Zemlje. Pri svakom kruženju oko svoje staze Venera siječe ravninu staze Zemlje u dvije točke. Ako se u jednom od ovih slučajeva dogodi da Zemlja bude u zgodnom položaju na svojoj stazi, moglo bi doći do približne podu­ darnosti. Kod takvog rijetkog događaja Venera se projicira kao jedna tamna okrugla kapljica na disk Sunca, ako se usporedi sa svijetlom Sunčevom pozadinom. Promatrač na Zemlji zato vidi tamnu pjegu koja se kreće preko
Britanski učenjaci, 1807-1808. Potpisi su posta­ vljeni redoslijedom kao i njihovi potpisnici na sli­ ci, uključujući Cavendisha, Maskelynea, Josepha Banksa i Williama Herschela, svih koji su igrali ista­ knutu ulogu u razvitku astronomije

Prolaz Venere 1769. godini Sir Joseph Banks i kapetan Cook izvršili su promatranja s Tahitija. i u 1769. Planovi za promatranja prolaza Venere bili su provedeni u 1761. karta zaljeva označuje tvrđavu Venera i rt Venera. U 1769. godini. Gore su Cookovi brodovi u zaljevu Matavie. Nade­ sno. 166 .

pokazuje efekt koji bi nastao od paralakse za vrijeme ulaska i izlaska planeta kod prolaza 1769. Dolje desno: kamp u tvrđavi Ve­ nera. Desno: glavna promatračka mje­ sta 1769. Dolje: Sir Joseph Banks pokazuje teleskop urođenicima Tahitija. pre­ ma zamisli umjetnika. 167 . izrađena prije ranijeg prolaza.Gore: Lalandova karta. godine. godine.

on je izmjerio otklon malih visećih ku­ glica (x) prema velikim poznatim utezima.Sunčeva diska. a i za kasniji povoljan prolaz Međutim. nastaje od kretanja Zemlje iznosi 20% do 30%.u odnosu na prijašnje. rezultati ovih mlji. Prema tome ih te­ leskopi mogu pokazati bez nejasnoće. ali ca nije isti za sve promatrače na Ze­ uprkos svim oprezima. označenim sa W. mogu se smatrati poznatima. mogu se širina bili su ostvareni tokom 1761.pravi odnos veličina u dnostavnijem geometrijskom sistemu Sunčevu sustavu . 168 . 1874. interesantno je da se upita. trebalo je leyjevo doba je bilo poznato da će se čekati XIX stoljeće kad su pomno pri­ takva rijetka kombinacija okolnosti premljeni podaci za pogodne prolaze dogoditi 1761. pa nema razloga da se čeka na Asteroidi. što ovisi o veličini Suncu odredi s dovoljnom točnošću.metoda za daljnje pokušaje. prikazani na ovoj fotografiji. U Hal.10.može odrediti ako ilustriranom na slici 6. Prva dva od ovih faktora Venere. godine. Ako znamo veličinu staze Zemlje oko Sunca i stazu Mjeseca oko Zemlje. a ta pojava kretanja. Zato će dva promatrača na Ze­ promatranja su razočarali. moramo najprije ustano­ viti gravitaciono privlačenje nekog standardnog komada materijala. koja Veneru kako prolazi preko Sunca na je spriječila da se položaj planeta na dvije različite trase. same Zemlje. Nevolja se mlji vidjeti s raznih geografskih širina pojavila zbog Venerine atmosfere. Ovo omogućuje promatračima da na­ prave vrlo točne proračune apsolutne skale Sunčeva sustava. poboljšanje naravno. godine. Dok se zašto se nije dala prednost mnogo je­ treći faktor . lako izračunati druge veličine trokuta. Pripremanja je bio izvršio tadašnji kraljevski astro­ Halleyjeva zamisao je nastala iz nom George Airy u suradnji s Kra­ okolnosti da prolaz Venere preko Sun­ ljevskim astronomskim društvom. o geografskim širinama promatrača i stvarnoj veličini Sunče­ Prije napuštanja metode prolaza va sustava. . godine. i 1882. Kroz teleskop se oni pojavljuju kao prave točke svjetla. Da odredimo ove mase u apsolutnom značenju. oba poznata kod pro­ potrebnom točnošću. Prvi čovjek koji je to načinio bio je Henry Cavendish (na sljedećoj stranici). Aparaturom nadesno. ova bi se vrlo jednostavna 1769. pojavljuju se kao izdužene kapljice. Rezultat je dao prave dimenzi­ metoda mogla izvesti u bilo koje vri­ je Sunčeva sustava s točnosti od 5% jeme. matranja Venere u istom trenutku i s Halleyjevi planovi za promatranje udaljenosti između dviju stanica na prolaza Venere s raznih geografskih Zemlji A i B točno izmjereni. Newtonov zakon univer­ zalne gravitacije omogućuje nam da odredimo kolika je masa Sunca uspoređena s masom Zemlje. Da se iskoristi ova i Venere po njihovim stazama. S kutom u samo izmjerimo razlike između trasa s A i kutom u B.

dok se Venera u svojoj najbližoj udaljenosti nalazi uz samo svijetlo Sunce pa ju je zato mnogo teže promatrati. moguće je pomoću Newtonova zakona univerzalne gra­ vitacije pouzdano odrediti bez pote- 169 . jer se Mars mogao upotrijebiti umjesto Venere. tako da nema mogućnosti za dvosmislenost u postavljanju telesko­ pa nekoliko promatrača. Jednostavna trigonometrijska metoda slike 6. Veći­ na se kreće po stazama koje se nalaze između staza Marsa i Jupitera.prolaz Venere. osigurali bi veću mogućnost za određi­ vanje skale Sunčeva sustava. Planetoidi. a ne­ koliko ih se posve približe Zemlji. oni se pojavljuju kao svijetle točkice. a najmanji su veliki kao gromade kamenja. Kada je Mars nama najbliži (na udaljenosti od oko 55 mi­ lijuna kilometara). metodu bi pokvarile pogre­ ške zbog kretanja Zemlje i Venere. a ovo osigurava dvije daljnje prednosti. Mars nije planet pokriven oblacima. promatranjem asteroida. Zbog svojih malih ve­ ličina. koji dolaze blizu Zemlje. može odredi­ ti udaljenost Sunca s točnošću znatno većom od 0. Danas se. Međutim.1%. Ali. ali se neki gibaju izvan ovog područja. s pronalaženjem pouzdanih mehani­ čkih satova. Uspoređujući veličinu Zemljine sta­ ze oko Sunca s veličinom staze Mje­ seca oko Zemlje. pa je zato lakše odrediti definirane točke na njegovoj površini prema kojima će razni pro­ matrači direktno svojim teleskopima izmjeriti kutove. Nije trebalo dugo čekati na prolaze Venere. Razlog za napuštanje ove jednosta­ vne metode je bio u tome što u Halleyjevo doba nije bilo načina određivanja istovremenosti za promatrače A i B. a ukoliko se ovo ne bi načinilo s velikom točnošću. Za ovu svrhu asteroidi imaju veliku prednost pred planetima. Do sada ništa nije rečeno o malim planetima ili asteroidima.10 može se upotrijebi­ ti. jer bi prisustvo Sunca prije naškodilo nego koristilo ovoj me­ todi. Najveći mali planet nije veći od Mjeseca. situacija se sasvim izmi­ jenila. on se nalazi na noćnom nebu.

a Neptun malo iznad 17 puta veću.26 . godine pokazuju kako je najprije mislio da je otkrio "neobičnu magličastu zvijezdu ili možda komet". koji je upravo opisan. recimo. Georgeu III.11 318. moramo znati i udaljenost planeta od Zemlje. u cilju da odredimo apsolutnu veliči­ nu staze. ovisi o poznavanju apsolutne skale Sunčeva sustava. Njegove zabilješke za ožujak 1781. također. Zbog toga je do­ šlo kao bomba. ukoliko on ima najmanje jedan satelit. Možemo odrediti masu planeta na sličan način. moramo biti u mogućnosti da izmjeri­ mo gravitaciono privlačenje ili gravita­ cionu snagu našeg malog komada ma­ terijala. možemo izraču­ nati masu planeta iz Newtonove teorije gravitacije. Pri­ je nego napravimo takvu usporedbu.58 17. mogu se odrediti direktnim promatranjima. Slijedeća tablica daje podatke dobivene kombinacijom direktnog pro­ matranja planeta i određivanja apso­ lutne skale Sunčeva sustava. Ali. jer je gravitaciona sila direktno proporcionalna masi. Mars ima masu za oko 11% mase Zemlje. Na ovaj način je bilo ustanovljeno da Sunce ima masu go­ tovo dva milijuna milijuna milijuna milijuna milijuna kilograma. Saturn oko 95 puta veću. ime Mars Jupiter Saturn Uran Neptun masa (Zemlja = 1) 0.Fridrih Veliki je bio rekao da je sve ono što je važno u znanosti već otkriveno. nasuprot ovim velikim planeti­ ma. Takvo je mjerenje prvi načinio Henry Cavendish krajem XVIII stolje­ ća. može­ mo također usporediti masu Sunca s masom nekih standardnih komada materijala. Ovom solidno ustanovljenom apso­ lutnom veličinom astronomi su mogli odrediti mase pet planeta sa sateliti­ ma. oblik staze i vrijeme ophoda satelita oko planeta. Tako je dobiveno da je masa Sunca oko trećinu milijuna puta veća od mase Zemlje. Dva od tri njegova podatka 170 koja trebamo. malo bi se astronoma tog vre­ mena tome usprotivilo. Detalj s Herschelova portreta (desno) podsjeća na njegovu že­ lju da nadjene ime svom otkriću po svom patronu.35 95. da ne samo odre­ đivanje mase Sunca nego. Zato slijedi. kada je William Herschel otkrio novi planet. usporedimo masu Sunca s komadom materije kojim se može rukovati u laboratoriju. i određivanje masa svih planeta sa sa­ telitima. S obzirom na velike napretke ere poslije Newtona. Ako želimo ići dalje u uspoređivanju.30 14. Ako znamo veličinu i oblik staze sate­ lita i vrijeme ophoda. Uran približno 15 puta veću. komadom koji teži jedan kilogram. škoća odnos mase Sunca prema masi Zemlje. Ovo je omogućilo da se usporedi gravitaciona snaga standardnog ko­ mada materijala s gravitacionom sna­ gom Sunca a. A ovo opet traži poznavanje apsolutne skale Sunčeva sustava. Jupiter ima masu približno 320 puta veću od mase Zemlje.

na kojeg su matematičari u drugoj po­ lovini XVIII stoljeća i u prvoj polovini XIX stoljeća usmjerili svoju pažnju. kada 171 . Istina je da je masa Sunca tako velika u uspore­ dbi sa svim masama planeta zajedno da gravitaciono polje Sunca dominira kretanjima planeta i istina je da su njihove staze gotovo prave elipse. jer te geometrijske forme imaju prirodnu jednostavnost i pro­ finjenost. Oni su. Njegovu se imenu moraju pridodati imena dvo­ jice velikih francuskih matematičara. Kopernikovo opisivanje kretanja plane­ ta bilo je potpuno u obliku krugova. jer su svi pla­ neti u neprekidnom kretanju. Promatranja po­ kazuju da se planeti u stvari ne kreću striktno po eliptičnim stazama. Za Keplera je bio udarac što je našao tako kompliciranu krivulju. Platon je mislio da sva kretanja moraju biti po kružnicama i pravcima. ne gibaju u izoliranom gravitacionom polju Sunca. Očito je da ćemo. također.Više smo puta u prethodnoj disku­ siji upozorili na fine detalje Sunčeva sustava. A sada. Ime Eulera je već spomenuto. U stvari. Kakvi su to fini detalji? U ra­ nijim poglavljima smo govorili o staza­ ma planeta koje su isključivo određe­ ne gravitacionim poljem Sunca. Ali one to nisu. dapače. Vidjeli smo da su ove staze elipse i da se Sunce nalazi u jednom od žarišta. Perturbacije na stazama. iznoseći analizu svog pro­ matračkog materijala. Na ovom slučaju ukazat ćemo na odlučnu razliku pogleda današnje znanosti i geometrijskog mišljenja kla­ sičnog doba. tako da se njihovo udruženo gravitaciono polje stalno preinačuje i nikad se točno ne ponovi. pripadaju finim detaljima Sunčeva sustava. Oni se kreću po najkompliciranijim stazama koje bi se mogle logički pretpostaviti iz Newtonova zakona gravitacije. Ali se planeti. u stvari. Ptolemejevo i. prouzrokoane ovim malim složenim efektima. Rezultatom rada ovih ljudi problem je bio u velikoj mje­ ri briljantno riješen. podložni gravitacionim utjecajima drugih planeta. poslije jednog kruženja oko Sunca. a kreću se raznim stazama. kao što je bila elipsa. Problem određivanja staza planeta s velikom preciznošću očito je jedna od nedostiživih teškoća. dobiti oštrouman i dalekosežan dokaz Newtonove teorije gravitacije. Lagrangea i Laplacea. Ovo je bio veliki problem nebeske mehanike. staza se točno ne zatvara u sebe. ako se ovi fini detalji mogu matematički prikazati i dokazati da se slažu s promatranjima.

i teleskop koji je upotrebljavao za mnogobrojna promatranja neba tokom 1780-tih godina.Gore: Herschelova kuća u Datchetu. 172 . blizu Windsora. Ovaj 6-metarski dugi tele­ skop reflektor imao je otvor od 30 centimetara. Desno: Odlomci iz dnevnika Karoline Herschel u kojima je opisano kako su ona i njen brat radili u to vrijeme.

Uprkos postojećim smetnjama i povećanju kompliciranosti. a iznos poremećaja koji se javi. U gornjoj tablici planetskih masa nisu dane vrijednosti za masu Merku­ ra i za masu Venere. Na ovakav se način određuje masa Venere.slučaj Neptuna. ako uzmemo u obzir sve efekte što ih uzrokuju svi planeti poznate mase. Samo se u jednom drugom slučaju upotrijebila slična metoda da se odredi masa satelita . poglavlju.uzmemo u obzir fine detalje kretanja planeta. U svim drugim primjerima mase su satelita tako male. tada se još preostali poremećaji mogu pripisati Veneri. Na primjer. a masa Merkura je oko 5%. kao Jupiter i Saturn. Umjesto toga. Mjesec ima masu oko 1/80 mase Zemlje. ne može primi­ jeniti. bilo je golemo zadovoljstvo što se mnoge zamršenosti planetskih staza mogu potpuno pro­ tumačiti u vrlo jednostavnim oblicima zakona gravitacije. Iz ovakvih proračuna je ustanovljeno da je masa Venere oko 82% mase Zemlje. o kojem je raspra­ vljano u 5. Ona je određena iz načina i veličine kojim Mjesec utječe na kreta­ nje Zemlje. tako da se je­ dnostavna metoda određivanja mase. svi izgledi jednostavnosti i elegancije nestaju. učenjaci XVIII i XIX stoljeća su bili oduševljeni kad su ustanovili da su se njihovi komplicirani proračuni odrazili u prirodi. ovisi o masi Venere. Ni jedan od ovih planeta nema satelite. Prema tome. naravno. ali ono što se nadamo i što očekujemo. Vene­ ra uzrokuje slabe poremećaje na stazi Merkura. Ako sada odredimo vrlo točno stazu Mer­ kura ili Zemlje i. tj. mase se moraju odrediti iz analize gravitacionih učina­ ka koje ovi planeti vrše jedan na dru­ goga ili na Zemlju. U današnjoj znanosti ne mislimo da bi kretanje materije bilo jednostavno i elegantno. u usporedbi s 173 . Već smo razmatrali jedan takav važan utjecaj. koja je opisana gore. kolebanja koja se odnose na precesiju rotacione osi Zemlje. jesu jednostavni i elegan­ tni zakoni.

Fridrih Veliki je rekao da je sve zna­ čajno što je bilo u znanosti već otkri­ veno. jer se ona vidi u teleskopu u obliku odre­ đenog točkastog diska. obično s ciljem da iz­ mjere njihove položaje. Međutim. Interesantna je pojava da ima samo šest drugih satelita u cijelom Sunčevu sustavu koji su usporedivi s masom Mjeseca. Herschel ni u snu nije pomislio da je to novi planet. No ova metoda neće odrediti mase svih satelita. promatranih sve većim teleskopima. Herschel je bio istraživač. a vodio je i oratorije koji su u to vrijeme imali veli­ ki orkestar i zbor. 1. da je najde­ taljniji današnji katalog neba načinjen instrumentom identičnog otvora po­ put najvećeg Herschelova teleskopa. godine odjeknulo kao bomba na samozado­ voljni znanstveni svijet. Saturn i Neptun imaju po jednoga. Zato nije čudo da je otkriće novog planeta 1781. Njegov je život tamo bio vrlo aktivan. koji ovdje dolaze u obzir. da bi mogao bilo šta pronaći. Zanimljiva je slučajnost. Ljudi su naučili kako da izračunaju zamršena kretanja planeta i njihovih satelita. jer oba ova planeta imaju mnogo satelita. upotrebljavajući za prvo vri­ jeme samo mali teleskop koji je kupio. Bilo je sigurno da nije zvijezda. a pri kraju XVIII stoljeća su to smatrali ispravnim zaključkom. Noću je čitao knjige iz matematike i astronomije i proma­ trao nebo. Jupiter ima četiri od šest . prošao je preko neobično sjajnog obje­ kta.masama planeta. III 1781.četiri koja je otkrio još Galilei. jer su neki sateliti premali da izazovu bilo kakve mjerljive perturba­ cione efekte. Zato se moraju upotrijebiti perturbacione metode. tj. On je sistematski istraživao nebo. a najveći je bio refle­ ktor s promjerom od 1. Metoda se sastoji u prouča­ vanju gravitacionog djelovanja jednog satelita na staze drugih. Glavna je tema njegova astronomskog života bilo istraživanje svih nebeskih objekata. Dana 13. Međutim. Njihovi su se proračuni slagali s po­ javama u prirodi. gi­ gantski otvor za prilike XVIII stoljeća. Dva planeta. on je uskoro izradio cijelu seriju teleskopa. za otkriće Urana nije tre­ bao osobito veliki teleskop.22 metra.22-metarskim Schmidtovim tele­ skopom na planini Palomar. da se bilo kakvi utje­ caji nisu mogli opaziti. spadaju među najteže u teoriji gravitacije. učitelj glazbe u Bathu. nisu uopće bili poznati u Newtonovo vrije­ me. dajući koncerte. . Dok su drugi astronomi usmjeravali svoje teleskope u poznate i unaprijed odre­ đene objekte. a proraču­ ni. Ovo je moguće za slučaj Jupitera i Saturna. godine. Povijest njihovih otkrića je jedno od najvećih dostignuća doba poslije Newtona. Bio je otkriven zakon gravitacije. dok je Herschel pretraživao nebo 18-centimetarskim teleskopom reflektorom. Hersche­ lova ostvarenja su manje pripadala njegovim teleskopima nego njegovoj metodi rada i njegovu razumu. 174 Herschelova sklonost za izradu velikih stvari pokazala se u veličini orkestara i u veličini njegovih teleskopa. Otkrivač je bio William Herschel. Uran i Neptun. svirajući orgulje u crkvi. Izrađivao je popise objekata. koji se nalaze u tablici planetnih masa.

U stvari. jer su više voljeli ime Uran. koja je ukazala Urana otvorilo je ljudskom mozgu mi­ na činjenicu da su i drugi astronomi sao da omeđenje Sunčeva sustava još mnogo puta opazili Uran. ona se pokazala mnogo manjom. bila sasvim prirodna. Ova je proizašao iz nastalih razmatranja. koje su poticale Adamsa da traži drugi planet. efekt uzrokuje promatrana odstupa­ Ovaj uspjeh Herschel je postigao nja na stazi Urana! Otkriće samog svojom metodom rada. koje su dale ove budu­ položaja potražiti nepoznati planet te­ će položaje. neta. Zauzvrat je lučnih sekundi. 175 .pa je najprije mislio da se radi o novom bio otkriven. Odstupanje Urana od njegova jući mu penziju koja mu je omogućila očekivanog položaja iznosilo je oko 20 da se posveti astronomiji. Treći horizontalni niz simbola u našoj tablici pokazuje usporedbu staza planeta. oko godinu dana kasni­ Ali tokom druge četvrtine XIX sto­ je. mladi diplomant St. iz njih je bilo moguće masu i položaj hipotetičnog novog pla­ predvidjeti njegove buduće položaje. učenjaci su očekivali da će njegova staza biti približno tamo gdje pokazuje Bodeov zakon. Posljednji niz simbola pokazuje usporedbu staza koje su ustanovljene iz stvarnih promatranja (i nacrtane u dijagramu). odstupanja su Herschelu je odmah ukazalo počast bila mala. ukazao Lexell iz St. Kao se kreće po kružnoj stazi oko Sunca. u stvari. ski astronom Barnabas Oriani. kako su očekivane iz Bodeova zakona. što još udaljeniji planet čiji gravitacioni ga je predložio Bode. Herschel nazvao novi planet Georgium Šta je uzrokovalo ove poremećaje? Sidus. Samo su se dva Nekoliko takvih promatranja izvršio je matematičara prihvatila problema koji francuski astronom Lemonnier. ali nisu uo­ nije završeno. zatim. Kralj je područja da bi se mogla uzeti kao po­ postao njegovim zaštitnikom. prirodno. dodjelju­ greška. a kometu. izradio je ugledni talijan­ leskopom. J o h n Col- Memorandum na prethodnoj stranici navodi da se ne očekuju perturbacije u stazi Urana. njegova staza poznata. Tako Ta dvojica su bili J o h n Couch je krajem XVIII stoljeća novi planet Adams. Petersburga. Na njegovu planetarnu priro­ izračunata je i staza po kojoj se očeki­ du bio je. Kada se prvi put posumnjalo da se još jedan planet nalazi iza Urana. kada je našao računskim putem da ljeća postepeno su rasle sumnje da se se novi objekt nalazi iza Saturna i da Uran ne kreće po označenoj stazi. ali su ona bila prilično izvan Kraljevsko društvo u Londonu. nije na­ Možda Uran nije najudaljeniji planet u išlo na odobravanje svih astronoma na Sunčevu sustavu! Možda postoji neki svijetu. iz dobivenog teorijskog Razne tablice. što je svima poznato. Iz su prethodna promatranja imala ve­ danih odstupanja u stazi Urana treba­ liku vrijednost u izračunavanju staze lo je naći čisto teorijskim računanjem novog planeta. imenom koje. a takva su razmatranja čili njegove neobične karakteristike. valo da će se kretati.

najvećeg Herschelova teleskopa. prema Herschelu. jer su mnoge zvijezde nama zaklonjene relativno gušćim oblacima prašine. Herschel je upozorio da se Mliječni Put u području između Škorpiona i Labuda dijeli u dvije grane. Herschel je koristio ovaj instrument u popisivanju neba u najsitnijim detaljima i u studiji Mliječnog Puta. Ali. 176 . otvor izgleda poput prozora koji gleda u daleki prostor.George III je odobrio ukupno 4 000 funti za izgradnju ovog 1. Nadesno je današnja fotografija maglice Sjeverna Amerika u Labudu koja pokazuje stanovita tamna područja gotovo bez zvijezda.22-metarskog reflektora . Ovo se pojavljuje.

.

178 . Zašto njegov rad nije bio obja­ poznatom kao Bodeov zakon. jedno bi pismo prvi započeo izračunavanjima i prvi ih u štampi bilo dovoljno da se ustanovi završio. Nasuprot ovome. On je zamišljao pjege na Suncu (de) kao rupe u vatri ovojnice. kao što je sin Airyju i direktoru zvjezdarnice u Cam. Galle je za Na veliku sreću. Dok je Adams i znanstvene vrijednosti. Herschelovi su pogledi o Suncu bili vrlo naivni. tanskim astronomskim stručnjacima. Galle je pronašao novi noma da je problem matematički ne­ planet. Neptun je bio na ta­ novi planet predlagao ime J a n u s . je godine. Svoje rezultate je poslao sam Adams je bio pretjerano šutljiv. Reverrendu J. Challisu. opkoljenu vanjskim ovojem vatre (PF). Svoje rezultate je poslao bri­ autentičnost Adamsovih zahtjeva ili. G. Galleu. Pravilo Maskelyne i Lalande su mjerili prividno kretanje zvijezda koje nastaje kao posljedica stvarnog kretanja Sunčeva sustava kroz prostor. Adams je nom časopisu? Štaviše. Francuzu su zahtjevi za prvenstvo Oni su pretpostavili da se Neptun po­ Adamsa na tom radu mirisali na pla­ korava jednom empiričkom pravilu. gijat.nu pretpostavku u svojim računima. a astronomu berlinske zvjezdarnice mišljenje Airyja i mnogih drugih astro­ J. otkriće u Parizu. bilo je blizu istini. vrijednosti i točnosti Adamsova rada Mnogo je bilo napisano u ovom ne­ pa se nisu žurili da potraže novi pla­ sretnom sporu. Sir J o h n Herschel. inače bi napori pa je pod tim imenom objavio njegovo i Adamsa i Leverriera bili osuđeni na neuspjeh. ali kvom dijelu svoje staze da je bilo mo­ je Leverrier tražio da se zove Neptun. i francuski astro­ vljen u nekom priznatom znanstve­ nom Urbain Jean Leverrier. štaviše. 23. guće riješiti problem. godine. gotovo odmah. nije lako ustanoviti. vice. Obojica su postavili vrlo nepouzda­ Tek je poslije ove objave znanstve­ ni svijet bio upoznat s radom Adam. Koristeći ova mjerenja. bolje reći. o svom otkriću Leverrieru. zahtjeva koje su postavi­ kraljevskom astronomu Sir Georgeu li njegovi podupiratelji.legea. U ovoj slici on je prikazao glavni volumen Sunca (AB) kao krutu stijenu. možda nastanjenu. jer bi trebalo Leverrier je provodio stvari s mno­ uzeti u obzir neobično složene ljudske go većom djelotvornosti. Na slici se Sunce kreće prema Apeksu. i smjesta poslao vijest kasnije. Prema tome se zvijezde prividno kreću prema Antiapeksu. Bilo je eleme­ radio gotovo pet godina na svojim ra­ nata jakog konzervativizma i. IX dogodio 75 godina prije ili 75 godina 1846. Da se slučaj dana po primitku rezultata. sa. čunima. Ova Sam Adams nije sudjelovao u diskusi­ su dvojica bila skeptična u pogledu jama koje su nastale u ovom sporu. problem bi zaista bio nerješiv. već slijedećeg rješiv. Herschel je bio u mogućnosti da ukaže na smjer ovog kretanja s iznenađujućom točnosti. ako je bilo kri­ net na nebu.otkrivača Urana. Leverrier ih je završio za dvi­ taštine u držanjima Airyja i Challisa. bridgeu. kroz koju je moguće vidjeti kamenu unutrašnjost. Cambridge. Krivicu.

Doista. pokazujući da za­ kon gravitacije nije pogrešan. 15. u doba Adamsa i Leverriera. dok je Bodeova hipotetska vrijednost iznosila 28 jedinica. staza Neptuna ima vrijednost 300. Lyttleton u vrlo interesantnom članku ukazao. jer na tom mjestu nije bio poznat nikakav planet. A. 16. tada bi izvo­ đenje njihovih proračuna bilo mnogo jednostavnije i s mnogo većim stu­ pnjem točnosti. koji je problem prora­ dio detaljnije. bila su dva očigledno vrlo dobra razloga za prihvaćanje njegove vrijednosti. tada će polumje­ ri planetskih staza formirati slijedeći niz: 3. 100. Kada je njemački astronom Johann Elert Bode prvi predložio ovaj zakon 1772. ova pogre­ ška nije utjecala na položaje Neptuna koje su izračunali Adams i Leverrier za godinu 1846. jer je staza Ceresa imala vrijednost 27.je izraženo slijedećom jednostavnom formulom. nije bio poznat planet Uran. Skepti­ ci ukazuju da se za svaki dani konačni niz brojeva uvijek nađe neko pravilo koje će se dobro prilagoditi nizu. da su. koliko je tre­ balo očekivati po Bodeovu zakonu. 10. Slijedeće primjedbe Delaunayja u 1864. Laplaceova su računanja ispunila prazninu između teorije promatranja. Poslije Venere se broj jedno­ stavno podvostručuje.9. Nakon spora s Neptunom. kada je publicirao članak u ko­ jem je tvrdio da je Laplaceova raspra­ va o tom problemu nepotpuna i da ponovno pažljivo ispitivanje obnavlja neslaganje između promatranja i te­ orije. 7. godine. 196 i 388. Adams je došao na scenu 1853. Ovog puta je većina francuskih učenjaka podupirala Adamsa. da li ovo blisko poduda­ ranje ima neko dublje fizikalno znače­ nje ili je to samo koincidencija. Predviđena veličina staze je bila 169 jedinica. godine Piazzi ot­ krio mali planet Ceres koji je ispunio prazninu gotovo perfektno.7 jedini­ ca. kada je on bio otkriven. broj je nula. dok su promatranja dala vri­ jednost 191. Adams i Leverrier pretpostavili da je staza Neptuna kružnica. znatno manje od 388. U stvari. a zatim doda broj koji je različit za svaki planet: za Merkur.7 jedinica. 28. nitko nije sumnjao u Bodeov zakon. Zato je Adamsu i Leverrieru izgle­ dalo potpuno prirodno da pretpostave da se njihov novi planet također poko­ rava Bodeovu zakonu. Pojavila se zato sumnja o potpunoj ispravno­ sti Newtonova zakona gravitacije. Ali se pokazalo da su njihova računanja Neptunove staze i njegovih budućih položaja potpuno kriva. Za svaki se planet najpri­ je napiše četiri.6 jedinica. Ovi se bro­ jevi napadno podudaraju s Bodeovim nizom. koji je zaista. 52. Zbog sretne okolnosti. godini komentiraju spor izme179 . Za Zemlju 6. Mars 12. pokazalo se da se iznenađu­ juće dobro prilagođuje mjestu iza Saturna koje je predvidio Bodeov zakon. umjesto oslanjanja na Bodeov zakon. 7.2. Devet godina kasnije. kojima je polumjer staze Zemlje izražen sa 10. Prva Newtonova rasprava o kretanju Mjeseca dovela je Edmunda Halleyja do vjerovanja da se period re­ volucije Mjeseca oko Zemlje promije­ nio od babilonskih vremena. kako se pokazalo. Spor je u biti bio samo jedan dio mnogo veće rasprave započete u doba Newtona i nastavljene do našeg sto­ ljeća. Drugi je dio rasprave povezan s ime­ nom Laplacea. najunutarnjiji planet. bio u pravu. itd. Ali je 1801. U stvari. Adams i Leverrier su se ponovo sukobili oko finih detalja na stazi Mjeseca.2 itd. Nedavno je R. jer on ne pruža objašnjenje takve pojave. 10. Ako izračunate polumjere planetskih staza izrazimo jedinicama. U Bodeovo vrijeme je ovdje bila evidentna praznina. I danas su astronomi podijeljeni u mišljenjima. za Veneru 3. Brojevi dobiveni na ovaj način formiraju niz 4. Možda je bio najuspješniji ulazak u tablicu između Marsa i Jupitera. Ali. go­ dine.

za koje je Herschel mislio da su prozori prostora. smještene su u području ravnine Mliječnog Puta. upotrijebljene na karti. Koordi­ nate. galaktičke su širine i dužine (slučaj [4] u 1.Panoramska fotografska karta Mliječnog Puta. izrađena od velikog broja pojedinih fo­ tografija. 180 . Tamne pukotine. poglavlju).

181 .

koji ćemo sada razmotriti. treće. kao rezultat rada Sir Geoffreyja Taylora. pa je jedini praktični način da se odredi njena masa promatranje efekata koje ona stvara na stazi Zemlje. "Publiciranje Adamsova članka stvarno označuje značajan korak naprijed. bliske zvijezde će prividno opisati male godi­ šnje oscilacije u odnosu na nepomičnu poza­ dinu udaljenih zvijezda. . dobivena iz perturbacija staza Marsa i Zemlje. ali su dola­ zili do izražaja elementi nove revolucije u astronomiji. i u unutarnjem materijalu Zemlje. nije sasvim ista kao vrijednost dobive­ na iz perturbacije staze Merkura. Friedrich Wilhelm Bessel postao je prvi čovjek koji je odredio udaljenost zvijezde. Posljednji dio priče nastao je u na­ šem stoljeću. Sredinom XIX stoljeća veliki se val znanstvenog razvitka. jednu cijelu revoluciju u ovoj grani teorijske astro­ nomije. također. Marsa i Merkura. da i poslije uzimanja u obzir gravitacionih efekata svih pla­ neta (uzimajući masu Venere dobive­ nu iz njenog učinka na Zemlju i Mars) Zbog godišnjeg kretanja Zemlje oko Sunca. Prvo. Ali i svi argumenti izne­ seni protiv Adamsova članka nisu bili točni.đu Leverriera i Adamsa. Astronomi XIX sto­ ljeća su bili suočeni sa zbunjujućom činjenicom da masa Venere. Najprije se mislilo da oceanske plime i oseke. koja je bila pro­ glašena sumnjivom i netočnom. došlo je do daljnjeg rada na finim detaljima kretanja pla­ neta. drugo. . Ako možemo izdvo­ jiti i mjeriti tu oscilaciju. koji je počeo s Newtonom. igraju­ ći važnu ulogu u rješavanju ovog sta­ rog nesklada. To su bila tri elementa različite vrste. kada se suda­ raju s kontinentima Zemlje. Međutim. to je logično da se smatra da su ova određivanja sasvim točna. što će biti opi­ sano u posljednjem dijelu ovog pogla­ vlja. o kojima ćemo diskutirati u detalje u 7. poglavlju. bila priznata kao točna. tvore cije­ li efekt. prodor izvan Sunčeva sustava. možemo izračunati udaljenost bliske zvijezde. a insistiranje s kojim su pred­ stavljeni i podržavani izazvalo je po­ tpuno suprotan efekt od očekivano­ ga. Već smo naglasili da Venera nema satelita. Godine 1838. Kako se vrijednosti dobivene iz Marsa i Ze­ mlje dobro slažu. sada je poznato da efekti plime i oseke ne nastaju samo u oceanskim vodama nego. Ovo znači. a da je vrijednost dobivena iz staze Merkura neispravna iz nekog ra­ zloga. da je teškoća dolazila od za­ nemarivanja učinka trenja Mjesečevih plima i oseka. i učenjaku XIX stolje­ ća izgledalo bi nevjerojatno da se oni mogu korisno povezati." De launay je zaključio izjavom da je Adamsova analiza. došlo je do značajnih otkri­ ća na polju elektriciteta i magnetizma. Zato je njegov rezultat bio vrlo napadan . kada se prvi put spo­ znalo. uvelike iscrpio. .

Ako je to tako. Dok su zvjezdana jata okupljena oko Mliječnog Puta. Leverrier je mislio da ova smetnja nastaje od još neotkri­ venog planeta koji mora biti još bliži Suncu. Ovo je ukazi­ valo da maglice uopće nisu zvijezde. Herschelova su brojanja maglica na raznim dijelovima neba ukazala da maglice teže da izbjegnu Mliječni Put. Brojio je zvijezde u raznim podru­ čjima neba.ostaje još neka neobjašnjiva smetnja u stazi Merkura. Najznačajnije proročanstvo. iz finih detalja Sunčeva sustava došao je odlučan dokaz nove teorije koja je drastično izmijenila naš pogled što se odnosio na prostor i vri­ jeme i koja nam danas omogućuje da se uhvatimo ukoštac sa svim proble­ mima svemira. pokazao da je nesklad sumnje realan. Međutim. nakon analize cijelog pro­ blema. koji nisu smješteni jako daleko od nas. kada je postalo jasno da maglice i jata zvijezda pokazuju značajnu ra­ zliku u raspodjeli. Pred kraj XIX stoljeća je američki astronom Simon Newcomb. koji se posebno bavio problemom svjetlosti sredinom XVIII 183 . Neumorni napori da se prona­ đe taj planet su propali. pokazujući kvalitativno da su one okupljene oko neke ravnine. Lambert. Herschel je najprije za­ ključio da su to jata zvijezda. To je ostalo neobjašnjeno sve dok nije Einsteinova opća teorija rela­ tivnosti pokazala da Newtonov zakon gravitacije zaista nije potpuno točan. matematičar. Maglice su bezoblične mase svjetla. nije bilo razloga misliti da su osobito udaljene od nas. Druge su velike grupe vrlo udaljenih zvijezda. ustanovio je da su maglice sigurno usko povezane s određenom centralnom zvijezdom. dao je J. ravnine Mliječnog Puta. tj. Neke su od njih zaista svijetli oblaci plina. Kasnije je napustio ovu ideju. ali da sadrže svijetlu tekućinu protka­ nu u prostoru između zvijezda. koje se odnosi na prirodu ovih uda­ ljenih grupa. Sada znamo da su obje ove ideje o prirodi maglica djelomično točne. Prodor izvan Sunčeva sustava Glavni Herschelov cilj pri konstrui­ ranju sve većih teleskopa bio je u pre­ gledavanju neba u sve većim detalji­ ma. H. Prema tome. Posebno zanimljiva su bila jata zvi­ jezda i maglice. ali da se nalaze u tako velikim daljinama da se teleskopom ne mogu vidjeti rastavlje­ ne na zvijezde.

ljudi su imali točno i precizno znanje o pojavi gravitacije. tako da se Sun­ ce i planeti kreću zajedno oko centra. Lambert je tvrdio da su maglice obične gigantske nakupi­ ne zvijezda koje se nalaze daleko izvan granica Mliječnog Puta. Ova pukotina nije stvarna. Gledajući unatrag. djeluju kao magla i pokrivaju udaljene objekte koji se nalaze direktno izvan njih. koji pokriva mnoštvo zvijezda što se nalaze iza njega. ona se javlja iz relativno gustog oblaka prašine. u području između zviježđa Škorpiona i Labuda. Herschel je uočio da se Mli­ ječni Put. mora postojati sistematsko privi­ dno kretanje zvijezda na nebu: zvijezde. one koje su se odnosile na druge grane fizike.stoljeća. Za veliki broj maglica ovo je ispra­ vna predodžba. Temelji za skepticizam su se pojavili iz Herschelovih proma­ tranja da većina maglica izbjegava ra­ vninu Mliječnog Puta. koju je većina profesi­ onalnih astronoma odbila da prihvati sve do druge ili dapače treće dekade XX stoljeća. Značajni kontrast između iskrivljenju i naivnosti možemo vidjeti u druga dva pogleda u Herschelovu radu. Zašto bi se to događalo ako su one daleko izvan Mli­ ječnog Puta? Odgovor: oblaci prašine i plina su koncentrirani blizu ravnine Mliječnog Puta. vidimo da su se takve pogreške i netočnosti javljale iz pomanjkanja fizikalnog znanja. prividno cijepa u dvije grane. ako se Sunce kreće. Ali je Herschel mislio da su pukotine stvarne rupe u prostoru i vjerovao da se kroz njih vidi daleki prostor. upravo onako kako se sami planeti kreću oko Sunca. koje se nalaze u istom smjeru u kojem 184 . bile potpuno nerazvijene. Lambert je postavio začudo oštroumnu kvalitetnu sliku struktu­ re svemira. Tobias Mayer je već upozorio da. On je smatrao da zvije­ zde Mliječnog Puta tvore jednu veliku skupinu i da se te zvijezde okreću oko zajedničkog centra. Godi­ ne 1800. ali su njihove ideje.

instaliran u Oxfordskoj zvjezdarnici 1848. koja područja nastanjena ljudima. i 1862. Astronomi su počeli masovno prou­ je sadržavala 100 milijuna zvijezda. moraju se prividno ra­ astronoma ne bi mogla znati o kojoj se zmicati jedna od druge. izmjerljivo. Mjerenja su obavili Maske. godine.se Sunce kreće. on je katalogizirao preko 300 000 Herschel je mogao odrediti smjer Sun­ zvijezda sjeverne hemisfere. dok se one. Međutim. godi­ lyne i Lalande. go­ što nam omogućava da vidimo tamnu dine. na drugoj strani. a koristeći ova mjerenja ne. bio je heliometar. Veličina je imao predodžbu o Suncu koja nam Argelanderova ostvarenja naročito se se danas čini potpuno besmislenom. a čavati zvijezde. koje zvijezdi radi. U svom pionirskom radu se nalaze u suprotnom smjeru. 185 . jer inače dva U daljnjem prodiranju u prostor Slika 6. U svom malo. moraju Flamsteed je izmjerio gotovo 3000 zvi­ prividno sakupljati. Instrument koji je prvi poslužio da se izmje­ re udaljenosti zvijezda. Lijevo je heliometar.izdanom između 1852. vrlo latio još ambicioznijeg zadatka. Herschel bljavaju današnji astronomi. Projekt je ostvaren nakon 50-gokamenitu unutrašnjost. naravno. ali je Mayer smatrao da je ipak znamenitom Bonner Durchmusterung. Nadesno je de­ talj okulara i presječeni objektiv. Očekivano kretanje jezda. hladna. na kojem su surađivale od svega što je vjerovao da su hladnija brojne zvjezdarnice na cijeloj Zemlji. Bilo je nužno potrebno pridodan joj je katalog od 6 milijuna da se sastavi katalog točnih položaja najsvjetlijih zvijezda. velikog broja zvijezda. a da su pjege na Suncu mje­ Ideju o izradi fotografske karte sta gdje je vanjski ovoj vatre prekinut. Najsmješnije je dišnjeg rada. pa je po­ čeva kretanja s iznenađujućom točno­ stavio osnov za kataloge koje upotre­ sti. neba prvi je iznio David Gill 1886. Rezultat je bio: zvjezdana karta. ističe činjenicom da je ono ostvareno Smatrao je da je unutrašnjost Sunca bez upotrebe fotografije.11 Kako se presječeni objektiv upotrebljavao da bi stvorio dvije slike iste zvijezde. Friedrich Argelander se kasnije je bilo iz godine u godinu.

Ta­ kođer je postalo jasno da dvojne zvije­ zde nisu rijetkost. Prodiranjem dalje u prostor pono­ vo se nametnulo pitanje koje je muči­ lo astronome više od dvije tisuće go­ dina: kako su daleko zvijezde? Među drugim razlozima grčki je astronom Hiparh odbacio heliocentričnu sliku svijeta Aristarha iz Samosa na osnovu zaključka da bi se. Rad Jamesa Bradleyja je dao početak ovoj nadi. Danas se jednostavno fotografski snime zvijezde nasuprot svojoj pozadini u razna vre­ mena tokom godine. bilo je po­ trebno da promatra da li se položaji dviju zvijezda mijenjaju iz godine u godinu u odnosu na pozadinu koju formiraju udaljenije zvijezde. kao što Ze­ mlja kruži oko Sunca. Problem se može formulirati na sli­ jedeći način. Herschel je sebi postavio zadatak da otkrije. rastavi se u malom teleskopu u dvije svijetle zvijezde slabijeg sjaja. Ovo je ukazivalo da se mnogi takvi paro­ vi moraju sastojati od zvijezda koje su stvarno povezane jedna s drugom tako da jedna kruži oko druge. Oko četvrt stoljeća kasnije. Ako se treći od ovih efekata može osloboditi od druga dva. jer se samo Sunce kreće. biti na kraju izmjerena. Uspoređujući svoja promatranja ovih dviju zvijezda s promatranjima koje je prethodno izvršio Bradley. najsjajnija zvijezda u zviježđu Bliza­ naca. Kako nije zapazio takve promjene. Tako imamo jednu oscilaciju nanesenu na stalni smjer. Da ovo postigne. Za dovoljno udaljene obje­ kte možemo smatrati da predstavljaju stvarno nepromijenjenu pozadinu. Pre­ ma ovoj će se pozadini relativno bliska zvijezda pomicati iz tri razloga. Našao je mnogo više sluča­ jeva gdje je par zvijezda bio vrlo blizu jedna drugoj nego što bi se očekivalo na osnovu same koincidencije. i treći. s mukom bi se riješio teži problem paralakse. osnivač velike Pulkovske zvjezdarnice u blizini Lenjingrada. poraslo je vjerovanje da takva promje­ na mora postojati. uveo je Friedrich Wilhelm Struve. Castor. jer se i zvijezde kreću. siste­ matsko proučavanje dvojnih zvijezda.Herschel je pokazao da Newtonov za­ kon gravitacije vrijedi i izvan Sunčeva sustava. kako je nazvana. ali da je nije lako opaziti jer su zvijezde od nas vrlo dale­ ko. zaključio je da je Aristarhova zamisao kriva. u drugu ruku. ako se Zemlja kre186 će oko Sunca. Kad je Kopernik oživio Aristarhovu ideju. Prvi je. a naš je pro­ blem da izdvojimo oscilaciju. mogla bi se lako izračunati i udaljenost te zvijezde. Svojim radom je potvrdio da zakon gra­ vitacije vrijedi izvan Sunčeva sustava i da je on zaista univerzalni zakon. Ali prije pojave fotografije. tada se udaljenost zvijezde može lako odrediti trigonometrijskim računom. morale pojaviti godišnje promjene položaja zvijezda. Herschelova vrijednost od 342 godine ne razlikuje se mnogo od današnje vrijednosti. Kreta­ nje Zemlje. što će reći da oni uzrokuju da se zvijezda pomiče uzduž stalnog puta u odnosu na udaljenu pozadinu. sva su . S razvojem sve preciznijih instru­ menata. Herschel je mogao pokazati da se ove dvije zvijezde zaista okreću jedna oko druge po sta­ zama koje su očekivane. da postoje sistemi koji sadrže i više zvijezda. Da napravimo takvu separaciju. kako su one nazvane. da li stvarno postoji takvo kretanje. On je pokušao izmjeriti paralaksu. a iz­ mjerom te promjene. jer se Zemlja giba oko Sunca. astronomi su se uvijek nadali da će moći otkriti tu promjenu. a ot­ krio je aberaciju i nutaciju jer. uzrokuje da položaj zvijezde izvede jednu godišnju oscilaciju. Mnogo je radova druge polovine XVIII stoljeća bilo motivirano nadom da će ova paralaksa. Zatim se fotogra­ fije mogu izmjeriti u slobodno vrijeme i separirati oscilatorno kretanje. drugi. upozoravamo da su prva dva efekta si­ stematski. Vrijeme po­ trebno za jedan potpuni ophod moglo se izračunati. sve dok se nisu otkrili ovi efekti.

uskoro je foto­ nastala od gornje polovine. a njena je udaljenost iznosila pom. da bismo razumjeli upotre­ pomaka dviju polovina objektiva. To između zvijezde koja je uzeta u obzir i je najsjajnija zvijezda u zviježđu Cenvećeg broja zvijezda stajaćica na poza­ taurus. oko 4 koje je trebalo osvijetliti u žarišnoj ra­ godine svjetlosti. Kod mi­ od Newtonova doba naovamo i kako jenjanja položaja (I) u položaj (II). poznatog kao heliometar. razdvojene točke svjetla. Pre­ bu instrumenata u današnjoj astro­ tpostavimo sada da želimo mjeriti kut nomiji. nomi su izmjerili udaljenost mnogih Udaljenosti zvijezda najprije su iz­ drugih zvijezda paralaktičkom meto­ mjerene pomoću izvanrednog instru­ dom. Sve je to Pulkovo izmjerio udaljenost zvijezde bilo vrlo teško i nije uspjelo sve do go­ Vege. nisu oko 11 godina svjetlosti. uskoro je. Služeći svojoj namjeni. micanje dviju polovina leće objektiva. U godinama koje su slijedile. koji niti samo na relativno bliske zvijezde. Sli­ zirao rotaciju Zemlje. To će reći. kada će biti određena skala Mliječnog odvojene za razmak koji ovisi o veličini Puta. Neposredno poslije vnini teleskopa. pomoću ko­ metar je teleskop refraktor s prereza­ jih bi se mogle izmjeriti mnogo veće nim objektivom. Pomoću ovakve naprave njemački je astronom Friedrich Wilhelm Bessel obavio prvo mjerenje zvjezdane dalji­ ne u godini 1838. a ove su se niti morale ovih mjerenja je Struve u zvjezdarnici pomicati pomoću mikrometra. Tada se lako može dokazati da je naš traženi kut naprosto razmak odijeljenih dviju polovina objektiva po­ dijeljen sa žarišnom dužinom telesko­ pa kojeg smo upotrijebili. što teleskop morao okretati da bi kompen­ iznosi oko 106 bilijuna kilometara. udaljenosti Besselove zvijezde. To znači da se do koje svjetlost putuje 11 godina. Njena udaljenost je manja od dini. Uskoro su teleskopi mogli se pojave u žarišnoj ravnini. astronomija ušla u novu eru. Bila je to zvijezda 61 187 . donje polovine objektiva. heliome­ kako je pokazano na slici 6. ili udaljenost se mogla načiniti brzo. astro­ tovo sredine XIX stoljeća. jedna je točno pratiti objekte. Ovo je zahtijevalo montiranje niti. a kod prikla­ dnog postavljanja dviju polovina obje­ ktiva možemo namjestiti da su naše dvije slike odvojene točno za istu uda­ ljenost kao što su i zvijezda i referen­ tna točka. u zvjezdarnici Cape dobio udaljenost Drugi je bio u potrebi mjerenje kutova najsjajnije zvijezde južne hemisfere.mjerenja morala biti načinjena telesko­ Cygni. Helio­ hnike. Ovo tar je brzo postao neupotrebljiv. jer pomicanje stvara dvostruke slike koje je zastario. a druga od grafija postala upotrebljiva. Ali. dije­ je primijenjeno njihovo uvijek rastuće limo sliku naše zvijezde u dvije jasno poznavanje ovog predmeta. je tako nazvan jer je bio namijenjen Morale su se otkriti sasvim nove te­ problemima vezanim za Sunce. potrebno je najprije vidjeti što između neke poznate zvijezde i neke su učenjaci naučili o prirodi svjetlosti referentne točke u pozadini. dosad nepoznate. A to omogućava po­ udaljenosti. Zato je prvi uvjet jedeće je godine Thomas Henderson bio da se teleskop jednoliko i točno vrti. da svaka zvijezda načini dvije slike. Ali se ova metoda može primije­ menta.11. Kako su mjerenja precizna. zaista.

a svjetlo. a proteže se stakla. Svjetlo. koje je upravo prošlo uz rub rupe kod A. Što odlučuje da pojedina če­ Dokle god otvor ostane dovoljno velik. dok one. tako da imamo reflektiranu zraku i propusnu džbom o svjetlosti. Nešto svjetlosti prolazi kroz Newtonova predodžba o svjetlosti. poglavlje OPTIČKI INSTRUMENTI I PRIRODA SVJETLOSTI Katkada iznenađuje činjenica da je poteškoćama koje su se suprotstavlja­ za izradu nekih važnih optičkih instru­ le Newtonovoj predodžbi o svjetlosti. menata. Možemo reći da se zraku. Sve zrake svjetlo­ je i refrakcije. slici 7. dok stavno objasniti Newtonovom predo­ drugi dio nastavi put u staklo. tako da će se čestica katkada ra na mali dio milimetra. stica bude reflektirana ili propuštena? veličina se svijetle pjege CD na ekranu smanjuje točno onako kako možemo Newton je odgovorio na ovu zago­ očekivati na osnovu Newtonove predo­ netku na potpuno neobičan način. zbog čega se neke B. jer se u u IX stoljeću oni su postajali sve više Newtonovoj predodžbi tvrdi. u stvari. Svijetla pjega na prilikama. Sve se ovo može vrlo jedno­ tlosti se reflektira natrag u zrak. dok će u drugim što sasvim suprotno. dok druge uđu u staklo i Pretpostavimo da se veličina rupe ili kreću se u smjeru propusne zrake. nastaviti put u staklo. pod identičnim okolnosti­ ekranu se tada počinje povećavati po­ ma. nastavljaju da se kreću sve dok ne odbiju natrag u zrak u smjeru reflekti­ udare na ekran kod D. današnje kvantne teorije. tako da imamo očigledno parado­ identičnim okolnostima čestica može ksalan rezultat da. svjetla na ekranu postaje veća.2. koji su prihvatili ova­ kvu predodžbu uočili da ona postavlja ploči prema ekranu. a u drugo zirnoj ploči postane još manji. što će se dogoditi? smo se sada suočili s vrlo zamršenim pitanjem. potrebno vrlo se onog trenutka kada se uzelo u ra­ malo znanja o prirodi svjetla. dovoljno mu je da svjetlo sti iz takvog izvora kreću se u suštini zamišlja kao niz vrlo brzih čestica koje paralelno jedna prema drugoj. koje su upravo prošle uz rub jednostavni eksperimentalni rezultat otvora na neprozirnoj ploči kod A. do­ nekoliko neugodnih problema. Ovo bila je neobično proročanska s gledišta možemo pokušati da protumačimo. ali je ovo nešto što ovo uočili: a kroz cijelo XVIII stoljeće i naše čestice ne mogu načiniti. Jedna od ovih poteškoća pojavila teleskop i mikroskop.7.1 vidimo ekran u D. ako kažemo da je na neki način svjetlo Newtonovi neposredni nasljednici nisu uspjelo obići ugao. Na slici 7. Ovo je. Ukoliko zmatranje pitanje: kako svjetlo putuje je netko upoznat sa zakonima refleksi­ iz udaljenog izvora. šlo je na ekran u C. Ali. da u novo. uključujući fotografski aparat. Ali otvora AB smanji. džbe. došlo je na ksije i refrakcije. koje ca koje se kreću kroz zrak i udare na su upravo prošle uz rub otvora kod staklenu površinu. da se one i više impresionirani stalno rastućim kreću stalno pravocrtno. dogodi se ne­ odbiti natrag u zrak. na­ na osnovu Newtonove predodžbe? Mo­ stavljaju kretati pravocrtno sve dok ne žemo reći da je upadna zraka niz česti­ udare na ekran kod C. kao na se gibaju pravocrtno. ako se promjer otvora reduci­ Smatrao je da čestice djeluju u nastu­ pima. Tako vidimo površinu koja zraku svjetlosti koja pada na površinu je osvijetljena na ekranu. ako otvor na nepro­ katkada činiti jednu stvar. koje je Najprije promotrimo zakone refle­ upravo prošlo uzrub kod B. površina vrijeme nešto sasvim drugačiju stvar. 188 . rane zrake. Ideja. Kako možemo protumačiti ovaj čestice. ali rupu AB na jednoj inače neprozirnoj su i on i drugi. Zbivaju se dvije stvari: dio svje­ od C do D. Međutim.

Newton je zamišljao svjetlo kao struju čestica koje se kreću pravocrtno. dok se druge od njega odbijaju 189 .1 Bez takve pretpostavke teško je protu­ mačiti zašto neke čestice od ove upa­ dne zrake ulaze u staklo. kako se vidi iz gornje definicije. Ali. on je ta­ kođer pretpostavljao da čestice djeluju u nastupima. Slika 7.

Drugim riječima. način na koji svjetlo putuje kroz vrlo male otvore.recimo. u kojima valovi u velikom broju rastu i padaju. mnogi su Newtonovi nasljednici nagovještavali da se neki oblici kretanja valova mogu povezati s prirodom svjetlosti i da ideja o česticama svjetlosti može biti potpu­ no neispravna. valovi koji su dolazili jedan za drugim zaobilazili su ugao.7 nije nastala od rasta i pada valova. pretpostavi­ mo sada da imamo obalu unutar va­ lobrana. tada će vrh ili tjeme i dol težiti da se ponište i tu će biti malo ili nikakvog poremećaja. Širina pruga u slici 7. pokazuje smjer prvotnog kretanja vala. koji ima vertikalnu pukotinu u točki P. U bilo kojoj točki uzduž OC vrhovi valova iz P i Q dolaze istovremeno. Takva situacija je ilustrirana u slici 7. voda ostati mirna. tada će i pruge biti šire. kroz pukotinu prolazi poremećaj. tako da uopće nema poremećaja. Prema tome. ali ako vrhovi valova iz P dođu istovreme­ no sa dolovima valova iz Q. Svaka će točka na suprotnoj strani valobrana sada doživjeti poremećaje i iz P i iz Q.6.7. Sjajnost na ekranu je ono u čemu je prava analogija rasta i pada vodenih valova. Uzduž ovih. gdje se deblje linije sreću s obalom. U stvari. a pove­ zujući to s onim što su oni znali o uobičajnim valovima na vodi. C i E. kod P i kod Q. Slika 7. Potpuno isto vrijedi uzduž drugih deblje označenih radijalnih linija iz O. možemo to dozvoliti valovima. Prije razmatranja potrebnog poku­ sa razmotrimo još neke pojave valova na vodi. Tada. možemo zamijeniti prvobitne vodene valove lijeve slike 7. kako je pokazano na slici 7. moramo upozoriti na najmanje jedan odnos u primjenjivanju analogi­ je s vodenim valovima. Mo­ žemo također zamijeniti valobran s ne­ prozirnom pločom. a obalu možemo zamijeni­ ti ekranom.poremećaj iz P će doći do zapreke na široko područje i neće biti jednosta­ vno omeđiti centralnu pjegu kod C koja se nalazi direktno nasuprot P. Ako su one na­ činjene šire. Ovo su linije mirne vode. za­ visi o fazi valova. ali će između ovih točaka. u točkama A. Iz O možemo povući veći broj radijalnih 190 linija.4. Ako se vrhovi dvaju valova nađu u istom trenutku u nekoj točki. Ali. Ali. Ako valovi dosegnu valobran. zid .6 sa svjetlošću iz udaljenog izvora. a da je točka O točno u sredini između njih. između ovih linija nalaze se druge linije koje su tanje.3 pokazu­ je niz valova koji napreduju prema va­ lobranu. Dolovi valo­ va dolaze također istovremeno. kako se može vidjeti na slici 7. nastat će naročito veliki val. a jedna od njih. Ovo znači da. i to radijalno. u B i D. Novi valovi putuju vani iz točke P na supro­ tnoj strani valobrana. Jednostavno ovisi o veličini pukotina kod P i Q. Ovo je upravo ista vrsta pojave koja na­ staje kada se baci kamen na mirnu po­ vršinu vode. točke gdje se va­ lovi poništavaju . Eksperimentalni pokus dat će odgovor na gornji problem. Pretpostavimo da imamo dvije vertikalne pukotine u valobranu. ako postoji druga zapreka iza valobrana . Što će se dogoditi u pojedinoj točki. Eksperiment pokazuje da se potpuno analogan fenomen pokazuje u slučaju svjetlosti. Da kompletiramo sliku. Tako je svaka točka svijetle pruge mjesto gdje .pojavljuju se tamne. kao na slici 7. Pretpostavimo da su P i Q potpu­ no slične pukotine u valobranu. OC. Na ekranu ćemo vidjeti da smo dobili niz svijetlih traka ili pruga. vrhovi valova iz jedne pukotine u valobranu dolaze istovremeno s dolovima valova iz druge pukotine. Točke na ekranu.Cestice ili valovi? Dok ne možemo dozvoliti česticama mogućnost da obilaze uglove.5. valovi će biti vrlo visoki i vrlo niski. Tako u svim točkama uzduž OC ima izrazito visokih tjemena i izrazito niskih dolo­ va. pojavljuju se svijetle. na kojoj su urezana dva paralelna proreza ili pukotine u to­ čkama P i Q.gdje dol iz jedne pu­ kotine dođe istovremeno s tjemenom iz druge .

sva­ ki iz drugog izvora. Slika 7. međutim. 191 . C i E na unutrašnjoj stranici zaštitnog zida valobrana valovi rastu i pa­ daju. nastat će povećanje vala kad se nađu istovremeno dva tjemena. a niske doline. stranica. Uzduž svjetlije označenih linija poništavanje prozvodi efekat gotovo mirnoće. kao što se to može vidjeti na slici. Slika 7. a po­ ništenje vala kad se istovremeno susretnu tjeme i dolina vala.2 Teorija čestica objašnjava pona­ šanje svjetlosti pri prolazu kroz mali otvor. Kod B i D voda je gotovo mirna.6 Ovaj presjek kroz dio slike 7. protumačiti kako valovi dopiru do krajeva zastora. nakon prolaza kroz usku pukotinu vaiobrana.5 pokazuje da kod točaka A. Ali teorija čestica ne može protumačiti kako svjetlost može doprijeti do krajeva zasto­ ra. Slika 7. Slika 7.4 (posve desno) Ako postoje dvije pukotine.3 (prva desno) Može se.Slika 7. 11.5 Uzduž OC i drugih zbitih linija pojačanje proizvodi visoka tjeme­ na.

kako možemo vidjeti na slici 7. crvena na drugom. kako je pokazano na slici 7. kod pojamilimetra. Obična bijela svjetlost. B i C itd.6.8 prozirnoj ploči ne bude mnogo veća Kut pod kojim se lomi zraka svjetlosti ulazeći u plo­ od razmaka između tjemena vala svje­ ču stakla ovisi o boji svjetla . B. dok je svaka točka tamnog podru­ čja mjesto gdje nastaje interferencija valova i nastoje da se ponište. Zaista. i to gija udaljenosti između tjemena prvo­ na takav način da se mogu separirati bitnih valova nalijevo od valobrana? pri izlazu na drugoj strani prizme. Kut za koji se zraka svjetlosti otkloni pri ulazu u staklenu ploču ovisi i o pri­ rodi samog stakla i o boji svjetla. Tako se ovim jednostavnim žuto svjetlo približno 1/2000 dio mili­ uređajem odvojilo običnu bijelu svje­ metra. koja se sastoji od raznih boja. Ona se sastoji od cijelog niza različitih valova s raznim valnim dužinama. bez potrebe da gleda izvan valobrana. padne na sta­ Kakva je analogija s ovim u slučaju klenu prizmu. tlosti. a za crveno svjetlo oko 1/1600 tlost u dugine boje. Vratimo se za trenutak ponašanju vodenih valova. gdje upotre­ sastoji od valova s istim određenim bom ekrana možemo promatrati odvo­ stalnim razmakom od jednog valnog jene boje. D i E. Da svjetlo zaobiđe uglove. jest mješavina čistih boja. Ovaj razmak je na jednom kraju. dobit ćemo također mjesta pojačanja (pokazuju se kao svi­ jetle pruge) i poništenja (tamne pruge). ovi se razni valovi mogu separirati na način koji je spomenut u 2. U slučaju čiste boje. Ako se razmaci između val­ nih tjemena prvobitnih valova nalije­ vo od valobrana promijene. U stvari. poglavlju. Plava svjetlost se pojavljuje tjemena do drugoga. Ako zraka svjetlosti. možemo izračunati razmaknuće prvobitnih va­ lova. U stvari. Prema svakidašnjim standardima ovo bi očito bilo sasvim izuzetna uska pukotina koja objašnja­ va zašto ne uspijevamo vidjeti kako svjetlo obilazi uglove. plava se svjetlost jače otkloni nego crvena. potrebno je da širina pukotine na ne­ Slika 7. ona mora biti manja od 1/100 milimetra. za ove dvije.se valovi visoko uspinju i nisko pada­ ju. različit za razne boje. Na ovaj način može promatrač na obali odrediti udaljenost između uzastopnih tjemena prvobitnih valova. Ovo Odgovor je: boja. Slika 7. analo­ prolazu kroz prizmu različito lomili. Što je šire razmaknuće pr­ vobitnih valova. veća će biti udaljenost od A do B do C itd.9. posebno.a to znači o njenoj valnoj dužini.7 Ako pustimo svjetlo kroz vrlo usku pu­ kotinu na zastor. 192 . Po­ sebno. kako smo već vidjeli u 1. različite će se boje pri svjetlosti i kakva je. pažljivo mjereći udaljenosti između pukotina u valobranu. udaljenosti koja razdvaja obalu od valobrana i udaljenosti izme­ đu točaka A i B. poglavlju. Međutim. stalna se uda­ ljenost između valnih tjemena zove razumljivim imenom valna dužina.. Svaka se čista boja je pokazano na slici 7. Za plavu svje­ a ostale boje spektra se nalaze između tlost je oko 1/3000 dio milimetra.8. kako je zove­ mo. tada će se također promijeniti na obali točke A. C.

Što je duža valna dužina.10. vodene kapljice u atmosferi imaju funkciju sličnu funkciji prizme u našoj slici. ali su preostale valne dužine dovoljno slične jedna drugoj za svrhe našeg ekspe­ rimenta. Sve što treba da napravimo jest da pustimo svjetlo kroz filter. Tako umje­ sto dobivanja serija jasno određenih svijetlih traka kao u slici 7. Kako žarulja ne emitira svjetlo je­ dne boje. Da lije moguće. Upravo kao što udaljenost između točaka A i B. na slici 7. C itd. Pruge interferencije Slika 7.) "Valobran". Žuto staklo do­ zvoljava samo žutom svjetlu da prođe skroz. Sve se ovo može lako pokazati jednostavnim eksperi­ mentom pokazanim na slici 7. ako želimo dobiti žuto svjetlo.7. tako ovdje može­ mo izračunati valnu dužinu svjetlosti mjereći udaljenosti između susjednih pruga. Ako želimo odvojiti samo jednu posebnu boju od svih drugih boja od kojih se sastoji bijela svjetlost. Što će se dogoditi ako ponovimo ovaj eksperiment bez upotrebe filtra? Tada ćemo imati pruge koje će se for­ mirati iz svih boja koje emitira žarulja. sastoji se od jedne obične foto­ grafske ploče na kojoj su pukotine. s prikladnim rasporedom pukotina u valobranu. (U praksi. mora se upotrijebiti filter F. a mjesta gdje pada­ ju crvene pruge.7 razmak između svijetlih i ta­ mnih pruga ovisi o valnoj dužini svjetlo­ sti. Ovaj nam rezultat nudi izazov. To znači da su dvije pukotine u našem valobranu poslužile da se odvoje boje koje su bile u prvotnoj svjetlosti što ih je emitirala žarulja. Ovaj filter propušta samo neke valne dužine. na slici 7. a zatim ra­ čunskim putem dobivanje valne dužine. ra­ zmaknute oko pola milimetra. Upravo onako kako naš pro­ matrač na obali može saznati o val­ noj dužini originalnih valova s druge strane valobrana iz položaja točaka A. B i C itd. Mjesta gdje padaju plave pruge. razdvajajući običnu bijelu svjetlost Sunca u njene sastavne boje. Na pri­ mjer. bit će plavkasta. se mogu vidjeti direktno postavljaju­ ći oko neposredno iza ove fotografske ploče. a budući da pruge za razne boje pa­ daju na različita mjesta. ureza­ ne oštricom noža. svijetle pruge jedne boje mogu pasti na tamne pruge koje pripadaju drugoj boji. a najmanje kod plavoga. 193 .6. koji je označen sa D. Pru­ ge su najviše razmaknute kod crvenog svjetla. da se odvoje razne boje koje emitira žarulja na si­ stematski način.10 Na slici 7. nijedan filter ne daje čistu boju. tako da pruge raznih boja padnu u pravilan red umjesto Slika 7. Ali pruga neće biti očito jednako obo­ jena. "Rešetka" nam omogućuje mje­ renje razmaka između pruga.ve duge.9 Zbog ovog razloga možemo upotriebiti staklenu prizmu da izdvojimo oojedine boje. bit će crvenkasta. pruge su šire razmaknute. pomiješane u bijeloj svjetlosti. tako i udaljenost između pruga na slici 7. Mala disperzija valnih dužina još ostane poslije prolaza kroz filter.7 ovisi o valnoj dužini svjetlo­ sti.6 ovisi o valnoj dužini originalnih vode­ nih valova s vanjske strane valobrana. dobit ćemo kontinuiranu prugu svjetlosti. Mijenjanjem filtera promijenit će se udaljenosti između pruga. projicirajući ih na zastor. je­ dnostavno pustimo bijelo svjetlo kroz komad žutog stakla. B. dok sve ostale boje upija. Ža­ rulja L ima valjkast izvor označen sa S. upo­ trijebit ćemo još jednostavniju meto­ du..

pove­ ćavaju se također i same pruge. Ako možemo načiniti da praznine između uzasto­ pnih pruga postanu veće u usporedbi sa širinama samih pruga. uspjet ćemo separirati svjetlo u sasta­ vne boje. što je pokazano na slici 7. upravo kao u slučaju prizme. jednu do druge. situacija je u principu točno ista kakva je bila prije. Međutim. gdje ovi smjerovi udare na naš ekran. da su svijetle trake mnogo uže od tamnih. tako­ đer. Zamislimo na trenutak pruge koje su nastale od jedne boje. biti mnogo lakše da se postavi niz pruga različitih boja jedna uz drugu.Slika 7. možemo dobiti uske svijetle tra­ ke za svaku boju. tako da još postoji opasnost pokrivanja. moramo imali veliki broj pukotina u našem valobranu. sada imamo valove koji se šire iz velikog broja pukotina. međutim. gdje ovi smjerovi udare na naš ekran. Događa se. Ovo je upravo stanje koje želimo posti­ ći. na nesreću. ponovo imamo svijetle trake. raspršeni iz niza sipki usko posta­ vljenih.11.12 Valovi. Ako je "rešetka" s mnogo zbitih uskih pukotina. Da to postignemo. tada će.11 Pruge raznih boja ne padaju na isto mje­ sto. Umjesto da svjetlost prolazi kroz šipke. kako je pokazano na slici 7.9. da leže jedna preko druge bez ika­ kva reda? Ako možemo ovo napraviti. mi ćemo uspjeti da napravimo instru­ ment poznat kao optička rešetka. nego da. U stvari. imamo tamne trake. potrebno je samo povući dvije pukotine u našem valobranu jednu bliže drugoj no što su bile prije. I eksperiment i račun pokazuju da po­ stoji jednostavno pravilo za poveća­ vanje udaljenosti između uzastopnih pruga. Slika 7.12. ja­ sno.13 Difrakciona rešetka se osniva na princi­ pu koji je poslužio na slici 7. U drugim smjerovima valovi interferiraju jedan s drugim. Slika 7. jednako razmaknuti žljebovi na staklu služe kao "kolčići". Ako sada uzmemo svjetlo sastavlje­ no od svih boja. vladaju se kao valovi koji su prošli kroz usko razmaknute pukotine. Rješenje problema je pokazalo da ne samo što moramo izrezati pukotine vrlo blizu jednu drugoj. sasvim bez tamnih pruga. rešetku osvijetlimo sa strane pa do­ bivamo djelotvorno separiranje boja. upravo onako kao u slu­ čaju dviju pukotina i. Premda mnogo kompli­ ciranija. bez opasnosti da se one pokrivaju. umjesto svjetla jedne posebne valne dužine. jer se tjemena nekih valova nađu isto­ vremeno s dolovima drugih. Međutim. može se postići da svijetle trake raznih valnih dužina 194 . U nekim smjerovima valovi iz svih pukotina pojačavaju je­ dan drugoga.

padnu jedna do druge. Dolje: Rešetka. kao što je prikazano na slici 7. Ukoliko su one vrlo različitih valnih dužina.potre­ bno je upotrijebiti vrlo specijaliziranu opremu koja nas ovdje ne zanima. Ova nam činjenica uvelike pomaže da praktično izradimo optičku rešetku. Metoda se sastoji u tome da se na ravnoj staklenoj površini ureze veliki broj jednako razmaknutih linija. Raspored disperzije svjetla. Razlog je u tome što optička rešetka separira boje mnogo djelotvornije nego prizma. koje Desno: Prvi stroj koji je vukao linije i osiguravao njihove jednake razma­ ke na staklu.9. Prizmom je moguće razdvojiti dvije valne dužine koje se razlikuju jedna od druge za oko 1/10 000.11. je kompliciraniji i za razu­ mijevanje i da se eksperimentalno pro­ izvede nego što je jednostavna disperzi­ ja u prizmi. a ne prizmi kod dobivanja spektara. jer zataji mnogo prije nego optička rešetka.11. re­ cimo blizu točke A na slici 7. Pretpostavimo da želimo razdvojiti svjetlo dviju različitih boja. ako su one vrlo sličnih valnih dužina. prikazan na slici 7. koja ma 5000 linija na 2. Prizma je relativno grubi uređaj za razdvajanje. Na dnu: Difrakciona rešetka razdvaja boje mnogo djelotvornije nego prizma. a da se potpu­ no ne ispune tamna područja. Zato može biti čudno zašto astronom daje prednost optičkoj rešetki. vrijedno je upozo­ riti da se sličan fenomen pojavi ako umjesto valobrana s mnogim pukoti­ nama koristimo seriju kolaca. pokazana na slici 7. Doista. Ovaj se rezultat jasnije vidi kod svijetlih pruga koje padnu na vanjski rub ekrana. svaka poznata metoda razdvajanja svjetla zataji prije ili kasnije ako valne dužine postanu go­ tovo jednake.tako malim kao što je 1/1000 000 . Da se separiraju valne dužine s još manjim razlikama . nego kod onih blizu centra kod C.12. optičkom rešetkom valne du­ žine koje se razlikuju za vrlo mali iznos od 1/100 000. Valovi se raspršuju od kolaca pa interferiraju ili se pojačavaju točno na isti način. 195 .54 cm. kako je već prikazano. problem po­ staje vrlo težak. Prije nego napustimo razmatranje optičkih rešetaka. zada­ tak razdvajanja je lagan ali. kako se vidi mikroskopom.

a to je uspjelo Rowlandu gotovo do savršenosti. a raspršeni valovi pojačavaju jedan drugoga u nekim smjerovima kao i na slici 7. Kao što smo vidjeli. Rowland. glavni su uvjeti dobre rešetke da linije budu što bliže jedna drugoj i da budu jednako razmaknu­ te. U današnje doba rešetke se izrađuju na aluminiziranim staklenim površina­ ma umjesto na metalnim zrcalima.se izvlače na staklu dijamantom ili ne­ kim drugim tvrdim predmetom. vidimo da je dobiven spektar.17 Konkavna leća naglašava sferni oblik vala iz S. On je 1882. imamo na raspola­ ganju osnovni instrument koji se zove spektroskop. on u današnjoj astrono­ miji igra značajnu ulogu. Usjekline na staklenoj ploči sada raspršuju valove svjetla upravo onako kao na slici 7. također. centar izlazećeg vala vidi se u O1 . potre­ bno je da poslije svake usjekline stroj podigne dijamantni nož i pomakne ga za određeni razmak koji regulira mali rotacioni vijak.11. protumačiti kako ta­ kva leća skuplja svjetlo iz S u žarište O.54 centimetra na površini metalnog zr­ cala.13. Pri­ sutnost aluminija uzrokuje da usjekli­ ne daju mnogo jače raspršavanje.12. ali sada. Slika 7. One će tada izgledati kao kolci na slici 7.15 Ona može. koji je bio spo­ soban da izvuče 15 000 linija na 2. Prema tome. Sada možemo usporediti valnu pre­ dodžbu svjetlosti s Newtonovom pre196 Slika 7. godine uspješno konstrui­ rao stroj za urezivanje.16 Valna teorija tumači kako svjetlo iz S do lazi do pravog žarišta u O1 . Ovo je posebno važno pri promatranju vrlo slabih astronomskih objekata. Točnost urezivanja optičke rešetke je tehnički problem koji se smatra vrlo teškim. sta­ klenu ploču osvijetlimo sa strane. A. tako da se mnogo manje svjetla gubi u tom procesu nego što se izgubi kod mreže na neobrađenoj staklenoj površini. Veliku pažnju treba posvetiti osiguranju da li­ nije budu precizno jednako razmaknu­ te jedna od druge. koje je ra­ spršeno u ovim smjerovima. valna teorija može protumačiti fokusiranje pravilno konveksne leće. Da se dobije takav rezultat. kako je pokazano na slici 7. a najznačajniji pionirski rad na ovom polju načinio je H.14 Ako uzmemo da valovi putuju polaga­ nije kroz staklo nego kroz zrak. Slika 7. Gledajući svjetlo.12. Slika 7. tvrde slitine bakra i kositra. umje­ sto da pustimo svjetlo kroz kolčiće. Vijak mora biti gotovo perfektno izrađen.

Zato je jasno da se sve osnovne je vrlo jednostavno shvatili. Budući da neki dijelo­ tuelno žarište u točki O1 Slično. centar izlaznog sfernog vala da val putuje polaganije kroz staklo leži nalijevo od S i kažemo da ima virnego kroz zrak. polaganije u staklu nego u zraku. S. ako se pri­ karakteristike djelovanja leća mogu sjetimo kako se šire valovi na vodi u objasniti i s valnom predodžbom svje­ koncentričnim krugovima kad bacimo tlosti i s predodžbom svjetlosti kao če­ kamen u vodu. možemo zadržati centralni naglašen. ako je razmak OP dan gornjom jasno ističe potrebu za ispravnim obli­ formulom kovanjem leće. sve zadovoljavajuće objašnjenje konstru­ dok ne dosegne leću.objašnjenje. nego Newtonova teorija čestica. Na drugoj strani.18 ona konvergencija koja tvori svojstvo U žarišnoj točki O svi mali valovi povećavaju jedan drugoga. a svjetlo se neće sakupiti u re­ gdje se niz valova. kao predodžba daje razumljivo objašnjenje što bi se dogodilo. Centar divergencije sfernog dio vala upravo toliko da osiguramo vala nadesno od leće mora zato ležati da pri izlaženju nadesno od leće val bliže leći nego točka S . valovi neće izaći u sferičnoj formi. prikazanu na slici 7. optička rešetka djeluje . Ako leća nije napravlje­ na jednoliko. Vidjeli smo da valna brzini kojom val putuje kroz staklo. uzimajući da svjetlo putuje suprotnu situaciju: u ovom slučaju.u O1 na slici poprimi konvergentni sferni oblik. valna nam pre­ vi vala moraju putovati duže kroz sta­ klo nego drugi dijelovi.15.dodžbom čestica. ako je zastoj nedovoljan. Oni fokusiranja leće. lovanja konkavnih leća. ciju.16. Ukoliko je leća načinjena oblik vala iz S na slici 7. ako u sta­ kako svjetlost zaobilazi ugao i kako klu ima mjehurića zraka. Ovdje imamo potpuno sticama. slučaju. tada no velik u usporedbi sa zastojem na još vrijede svi zaključci dobiveni u 2. oblik vala će se pro­ sniti svojstvo fokusiranja teleskopa. Ovo 7. Tada ćemo imati situa­ strelica. kako je pokaza­ ža šire područje potrebnih objašnjenja no. ili mijeniti kad on izađe na desnu stranu. što uzrokuje da početni sferni ska u leću. Upravo na sličan način možemo ra­ koje ne može dati predodžba česti­ zumjeti fokusiranje svjetlosti iz izvora ca. Kod njih su umjesto da budu poredani u paralel­ veći zastoji na rubovima leće nego u nim ravninama kako su bili prije ula­ centru. vidjeli smo u 2. valovi se skupljaju. pojedine leće. jer je potrebno da ne bude nekontroliranih promjena u 197 . Valna predodžba također objašnjava potrebu izrade leća od izvan­ rednog optičkog stakla. Val svjetlosti poglavlju da predodžba čestica daje iz S kreće se radijalno prema vani. pa se u tom slučaju neće sastati u jednoj točki. umjesto širenja. Zbog zastoja kroz kcije i rada teleskopa.17. Međutim. pa valna teorija očito pru­ jeniti u konvergentni. Značajno je da valna predodžba vrlo poništavaju jedan drugoga u P. val će izaći modificiran. tjemena valova dodžba omogućuje da shvatimo dje­ bit će zakrivljena kada izlaze iz leće. pokazan na slici 7.17 bude jače ispravno. izlazni val će se promi­ poglavlju. putujući u smjeru alnom žarištu. rubovima leće. Prema valnoj predodžbi. na primjer. oblika. Možemo li obja­ centralni dio leće. to je upravo Slika 7. u okviru valne predo­ Sve dok je zastoj u centru leće dovolj­ džbe svjetlosti? Ako se to može. također.14. U ovom Postavimo vrlo važnu pretpostavku. ali još sfernog Pogledajmo najprije sliku 7. susreće s konveksnom lećom.

F je udaljenost od leće do O. Ljudsko oko i teleskop imaju istu primjenu.22. jer ima zanimljivu primjenu na razlučnu moć teleskopa. ali ekvivalentan na­ čin. Prema Newtonovoj predodžbi. Ako sada želimo da nađemo kakav se poremećaj pojavio u nekoj točki P blizu O. Slika druge zvijezde u žarišnoj ravnini bit će također svijetli krug. a po našoj formuli ovo je upravo jednako omje­ ru valne dužine svjetlosti podijeljene s promjerom leće i pomnožene s bro­ jem 1. Račun pokazuje da će se svi dopunski valići poništavati u točki P kada udaljenost od O do P dana for­ mulom OP = 1. 1. promjerom D i ponovo pomnožena s brojem 1. U slici 7. Možemo napisati ovaj rezultat na ne­ znatno različit. Ovu kompliciranost je vrijedno pri­ hvatiti. da li val proizvodi neki poremećaj u točkama blizu O. Kut između ove linije i osi leće gotovo je jednak omjeru OP i F. a D je promjer leće. Buduće vlada­ nje vala može se odrediti najprije iz uzimanja položaja vala u sadašnjem trenutku i smatrajući da se dopun­ ski valovi šire iz svih točaka sada­ šnje valne fronte. Spojimo točku P s centrom leće.točki O na slici 7. Prema valnoj predodžbi. Da se dva svijetla kruga dobro razdvoje jedan od drugoga. Da se izračuna "buduće". nego kružni disk svjetla. sve dok ne dosegnemo udaljenost jednaku OP od centra ovog svijetlog kruga. mi neće­ mo dobiti samo svijetlu točku. tj. bit će ekran taman. osnovno je da centar drugog bude udaljen od centra prvog za uda­ ljenost koja je jednaka ili veća od uda­ ljenosti od P do O. moramo izračunati kako su svi ovi dopunski valići utjecali jedan na drugoga sve dok nisu došli do to­ čke P. Na slici je uređaj koji je upotrijebio Foucault da bi to dokazao. kao što su staklo ili voda.22 puta valna du­ žina podijeljena s otvorom teleskopa.18. teleskop nam neće pokaza­ ti da postoji druga zvijezda uopće. Doista.Sada se javlja zanimljivo pitanje. Evo nekoliko primjera koji sadrže ovu činjenicu. Svi se ti dopunski valići putem zbrajaju sve dok ne dođu do O. jer će se dva kruga fuzionirati.19 Valna teorija svjetlosti je održiva samo ako svjetlost putuje sporije kroz medijum. zamislimo nove valiće da se šire kako je pokazano. njihove će se slike rasplinuti. nego kroz zrak. neće biti poremećaja u P ako je udaljenost OP veća od valne dužine svjetla po­ množena s omjerom udaljenosti F i Slika 7.18 imamo sferni val koji izlazi iz leće. gdje je val­ na dužina svjetlosti o kojoj se radi. Ako ponovo pogledamo na sliku 7. Zamisli­ mo jedan teleskop usmjeren prema udaljenoj zvijezdi. Drugim riječima. pa je očito da će se pove­ ćati u O. Slijedeća je pretpostav­ ka da ima još jedna zvijezda koja se nalazi sasvim blizu prvoj zvijezdi.14. 198 .18. žarišne točke.22 koji je blizu jedinici. Ako su dvije zvijezde rastavljene pri manjem kulu nego što je ovaj. slika zvijezde se formira točno u određenoj točki žarišne ra­ vnine . Ovo će biti "sadašnje" stanje stvari. U slučaju oka. Ovo znači da kut između smjerova dviju zvijezda mora biti najmanje jednak kutu označenom na slici 7.22 F / D . ako postavimo ekran u žarišnoj ravnini teleskopa. Ukoliko se ovaj drugi krug dobro ne razlikuje od pr­ vog kruga. Ovo pitanje možemo riješi­ ti koristeći pojednostavljenje koje je prvi otkrio Huygens. možemo opravdano pitati. pa nećemo imati sigurnu potvrdu njihove odvojenosti.

jednu lučnu minutu. Ova nas razmatranja jasno podsje­ ćaju da teleskop nije potpuni sakupljač svjetlosti. Takav je eksperiment bio zaista nađen. dotle dok svjetlo nači­ ni ovaj dvostruki put. Oprema. Ne- wtonova predodžba. Dio svjetla udari na polusrebreno zrcalo G i refle­ ktira se u oko kod točke E1 . bez pomoći. lako je izra­ čunati da pod normalnim okolnostima ljudsko oko nije u mogućnosti da razabire dva objekta koji su razdvojeni pri kutu manjem od oko jedne lučne mi­ nute. treperenje zvijezda.pod normal­ nim okolnostima oko 2 milimetra. koji ima otvor od oko 500 centimetara. nadvladava pri­ rođeni nedostatak ljudskog oka . Ali korištenjem telesko­ pa. sprečava da se u praksi postignu razlučne moći velikih teleskopa. Svjetlo iz izvora S prola­ zi kroz malu rupu. zrcalo R se brzo vrti. Palomaru. uzro­ kovano prolazom svjetlosti kroz atmo­ sferu Zemlje. premda svjetlo treba vrlo malo vremena da prijeđe od R do M1 i ponovo natrag. koji ima otvor od 50 centimetara. koje počinje rotaciju u položaju 2. također. To je red točnosti koji su ostva­ rivali najbolji promatrači prije otkrića teleskopa. vrijedi samo ako svjetlost putuje brže kroz staklo nego kroz zrak. ona bi bila veća u zraku. da­ pače i poslije izvođenja eksperimenata Fresnela i Thomasa Younga. Pokus je stvarno izveo Foucault 1850. koji bi ko­ načno dao ocjenu između Newtonove i valne predodžbe. teorijsko je razlučivanje oko 1/40 lučne sekun­ de. Vidjeli smo da je valna teorija održiva samo ako je ispravno da valovi svjetlosti putuju sporije kroz medijum. koju je on upotrijebio. Prema Newtonovoj predodžbi. Pokus se ponovi. svjetlo se reflektira na zrcalo M1 koje služi da vrati odmah svjetlo na­ trag na R. pa je usporediti s brzinom kojom se ona kreće kroz zrak. R nije sasvim u istom položaju u kojem je bilo prije. koje udari na ravnu staklenu površinu. Ovo se može ispitati mjerenjem brzine svjetlosti koja prolazi kroz kruti ili tekući medi­ jum. U stvari. ali sada s rotirajućim zrcalom R. kao što je staklo. teorijski je moguće razlučiti dvije zvi­ jezde pri kutu od 1/4 lučne sekunde. Dokazivao je da staklo pri­ vlači čestice tako da svjetlo. godine. razlučiti dva obje­ kta što leže približno u istom smjeru. prema valnoj predodžbi.19. tako da. Teleskopom na Mt. To će reći. ni u najjasnijim i najmirnijim noćima. Slijedi fokusiranje kroz leću L na ravninu zrcala R. U 2. Lako je vidjeti da će ovo uzrokovati da smjer kretanja čestica postane bliži okomici nego što je njihov smjer bio tokom prolaza kroz zrak. brzi­ na bi bila veća u gušćem medijumu. da ono nije sasvim u položaju 1. Zato R skrene zraku svjetla na leću L po nešto različitoj stazi. Newton je objasnio ovu činje­ nicu pretpostavkom da njegove čestice ili kuglice dobivaju na brzini kada uđu u staklo. Sukob između dviju teorija Newtonov ugled je bio tako velik da su mnogi ljudi još odbijali da prihvate očevidnost valne prirode svjetlosti. Podsjetimo se da se svjetlo. Zbog toga su načinjeni pokušaji da se nađe odlučan pokus. lomi prema okomici. Kad je R u položa­ ju 1. koje nikada ne prestaje. Međutim.koje ne može. dobiva veću brzinu. a povećanje brzine bi bilo potpuno u smjeru okomice na staklu. On. koje prolazi kroz zrak i pada na staklenu ploču. na drugoj strani. U ovom slučaju je svjetlo poslano prema zrcalu M2 umjesto prema M1 Udalje199 . Ako se prisjetimo da je valna dužina samo oko 1/2000 dio milimetra. pokazana je shematski na slici 7.promjer D je vrlo mali . Zatim dio svjetlo­ sti prolazi kroz poluposrebreno zrcalo G. nego kroz zrak. eksperi­ menata kakve smo mi upravo razma­ trali. poglavlju je rečeno da je Tycho Brahe uspio odrediti položa­ je zvijezda istog reda točnosti .

20. razvoj u XX stoljeću nas je prisilio da ponovo mislimo. postoji prostorna relacija između kretanja gore i dolje u raznim točkama. a zbog toga se ovo svjetlo vraća na leću L ponovo po stazi. tada će u susjednoj točki on biti dolje.20 U svakoj točki vala postoji jedan titraj. tada će se točka E2 nalaziti lijevo od E1 .21 Kretanje plovka pokazuje da titraj u bilo kojoj točki treba isto vrijeme za koje se cijeli val pomakne za udaljenost jednaku valnoj dužini. Kako ćemo vidjeti kasnije. razne točke imaju jedan uređen odnos. Drugo. itd. Ovo se prostorno uređenje mjeri valnom dužinom (Ł). ako svjetlost putuje po­ laganije kroz vodu.voda se kreće gore i dolje. Visina valova opada prema granicama valnog toka. svakako djelomično. nitko nije ozbiljno vjerovao u Newtonovu predo­ džbu. u svakoj njegovoj točki postoji njihanje . kako zahtijeva Newtonova predodžba. Foucault je ustanovio da se E2 u stvari. tako da svjetlo prolazi kroz vodu da bi došlo od R do M2 a također da bi se vratilo od M2 do R. Slika 7. do kraja XIX stoljeća. Od tada. malo različitoj od one izvorne ko­ jom je prolazila na svom putu od izvo­ ra do R. Ovo je ilustrirano na slici 7. nost između R i M 2 je potpuno ista kao udaljenost od R do M1. također. Vrhu ili tjemenu u A slije­ di dol u B. Ako je u jednoj točki val na vrhu. 8 označuje valnu dužinu. Ovdje dolazimo do najvažnije stvari. Svjetlo se ponovo reflektira od zrcala G u naše oko. udaljenosti između dva­ ju susjednih tjemena ili dva susjedna valna dola. Možemo početi s pokušajem da ra­ zumijemo malo jasnije pojam vala. a ovom dolu slijedi zatim drugi vrh u C itd. S vremenom se cijela pro- 200 . Slika 7. do trenutka njenog najvećeg trijumfa. To je lako pokazati postavljanjem plovka na po­ vršinu vode. tada će se točka E2 nalaziti desno od E1 . Zrcalo se R vrti točno istom brzinom kao u prvom pokusu. Vo­ deni val ima tri osnovna svojstva. nalazi desno od E1 pa je prema tome obranio valnu teoriju. Ako svjetlost putuje brže kroz vodu nego kroz zrak. na New­ tonovu predodžbu. ali najprije slijedimo valnu predodžbu još dalje. Ne njiše se svaka točka samo za se nego.22 Valni tokovi su uvijek konačne dužine. ali sada u E2 . ali između R i M2 je cijev s vodom (T). Prvo. Ali.Sl. kako zahtijeva valna predodžba. 7.

Vrijeme potrebno za potpuno njihanje u svakoj točki je jednostavno vrijeme potrebno valu da prijeđe uda­ ljenost koja je jednaka valnoj dužini. Posljedica ovog kre­ tanja je njihanje svake odvojene točke.stoma slika kreće onako kako je poka­ zano na slici 7. tada je vrijeme. A u nekom kasnijem oni su je već prešli. Treće je svojstvo valova na vodi da oni uzrokuju potpuno širenje niza va­ lova. 201 . jednako :V.21. čovjek koji je pokazao da je veličina koja titra u valu svjetlosti električno polje. zatim postoji relacija između stanja ovog ti­ tranja u raznim točkama. Visine valova se postepeno smanjuju prema krajevima. uzro­ kujući da se jedan konačni niz valova sam rasprostire. Pri malim udaljeno­ stima mi nismo svjesni vremena koje je potrebno svjetlosnom signalu da dođe do nas. Prije nego se odlu­ čimo da prihvatimo valnu predodžbu svjetlosti. Ovo je vri­ jeme za koje se plovak. U jednom trenutku. Prema tome su ova tri osnovna svoj­ stva valova: u svakoj točki mora biti nešto što titra (u slučaju vodenih valo­ va to je gibanje vode gore-dolje). Ako je brzina kretanja vala V. Ali Gore: Dijagram linija jakosti u uzbu­ đenom polju. jedan pravi­ lan niz vrhova i dolova.22.oni stvarno putuju prema vani po vodi. postavljen na vodi. jednostavno zato što se svjetlost kreće velikom brzinom. Svjetlosni signal. kao kad bacimo kamen u mirni ribnjak. kao što se može vidjeti na slici 7. bilo bi logično da se upitamo ima li svjetlost ova tri svojstva. sigurno putuje iz tog izvora na takav način da ga u jednom kasnijem trenutku može primiti uda­ ljeni promatrač. a u kasnijem trenutku on je dolje. emitiran iz nekog izvora. Razmotrimo ih obrnutim redom. Valovi se šire prema vani . i s vremenom se cijela prostorna slika kreće. U nekom trenutku valovi još ne dosegnu neku točku. val je gore. uzeto iz djela Maxwella: Treatise on Electricity and Magnetism. na danom mjestu. U stvari. Dolje: James Clerk Maxwell. Svjetlo sigurno ima sposobnost da se rasprostire. koje je potrebno da se val po­ makne za . nizovi valova su uvijek konačne dužine. pomiče od svog najvišeg do svog najnižeg položaja i natrag.

u petak. stoljeća prikazuje eksperiment da bi se poka­ zao značajan efekt stvaranja elektrici­ teta trenjem. Ali. a ako predsta­ vlja. kako je nacrtano na slici 7. prostornu relaciju koja je izraže­ na u nizu pravilno poredanih vrhova i dolova. Tako se nastavlja­ lo iz tjedna u tjedan. postaje relativno lako da se uvi­ di razlika između svjetlosnog vala i vo­ denog vala. Dolje je tip torzione vage koju je upotrebljavao Coulomb za for­ muliranje zakona sile između elektri­ čnih naboja. Svjetlo ta­ kođer ima i drugo svojstvo naših va­ lova. U ponedjeljak je film bio dobar pa je posjećenost ki­ nima bila vrlo velika. je­ dna organizacija koja se kreće naprijed. Sama voda se ne kreće naprijed. svjetlo. treba na tisuće godina da putuje kroz prostor da bi došlo do nas. Na ovaj način je oscilaciju proizveo broj ljudi koji su do- 202 . emitirano s daleke zvijezde. Ali kretanje materijalnih čestica nije osnovno stanje za opstanak vala. U nekoj državi su gradovi izgrađeni na jednakim daljinama uzduž duge ra­ vne ceste. Kad se ovo shvati. U srijedu je film bio još lošiji. pa je posjećenost bila nešto slabija.20. pa je posjećenost bila još manja. U sluča­ ju vode. dok je u četvrtak film bio tako loš da toga dana nitko nije išao u kino. razmo­ trimo ponešto fantastičnu poredbu. pa se zato na ovaj način ne može prenositi oscilatorno gi­ banje. što to titra? Ovdje postoji bitna razlika. Da to bude jasnije. pa se poboljšanje nastavilo i u subotu i nedjelju. Gornja siika iz 18.Mnogi je pionirski rad o magnetizmu elektricitetu trebalo da bude načinjen prije no što se shvatila priroda valova svjetlosti. dok u ponedjeljak nije prispio tako izvrstan film da je posjećenost po­ novo bila najveća. Val je jedna struktura. film je bio nešto bolji. stvar koja titra je sama voda. ona se stvarno kreće gore-dolje. Ali kre­ tanje same vode i kretanje vala uopće nisu slični. Svaki dan se u prvom gradu na cesti daje novi film. ona se jednostavno giba gore-dolje. gdje u biti nema materijalnih čestica. Me­ đutim. Sasvim je moguće da postoji nešto što oscilira u svakoj točki bez bilo kakvog pomicanja čestica uopće. Materijal­ ne čestice vode se kreću na ovaj način izražujući titranje. U utorak film nije bio tako dobar. da li svjetlo predstavlja oscilaciju svake pojedine točke. Dok svjetlo može pu­ tovati kroz područja.

jedna organizacija nekog oscilatornog svojstva od točke do točke. Zato su prvi grad. Iz dana u dan filmovi. a svakog četvrtka najmanja. i tako re­ dom. kao kod vodenog vala. Tu je najviše posjeta bilo utorkom. Val ove usporedbe jasno pokazu­ je drugo i treće osnovno svojstvo vo­ denog vala. deveti grad i tako redom. Ovo znači. jer ima nešto što oscilira u svakom gradu. Ali ovdje sigurno nema materijalnih čestica. tako da se film. viđen iznad Moskve. Drugi grad. osmi grad. osmom. Udaljenost od prvog do osmog vala određuje valnu dužinu ovog sustava. dostavljač je nastavio prenošenje slijedećeg dana u treći grad. dok sam val prijeđe za jedan dan udaljenosti između gradova koje su jednake. prikazivao utorkom. sasvim Najdramatičniji oblik izmjenjivanja supro­ tnih naboja. da je i u drugom gradu bilo oscilacije u po­ sjetima kinu. A poslije prikazivanja filma u drugom gradu. Ovaj val naše fanta­ zije također ima prvo svojstvo vode­ nog vala. i tako redom. koji se prikazivao u ponedjeljak u prvom gradu. imali su vrh posjećenosti utorkom. šesnaestom gra­ du. devetom. Posjećenost je svakog ponedjeljka bila najveća. 203 . slani su uzduž ceste po dostavljaču. ovdje oscilira broj ljudi koji posjećuju kino iz dana u dan. mogao prikazivati u uto­ rak u drugom gradu. koji se mogu promatrati na Zemlji. s pomakom od jednog dana izme­ đu susjednih gradova uzduž ceste. Tako je u trećem gradu najbolji film bio prikazivan srijedom. koji su bili prikazivani u prvom gradu. pe­ tnaestom gradu i tako redom. a dol posjećenosti četvrtkom. a dol posjećenosti petkom. prikazi­ vao najbolji film ponedjeljkom. a najlošiji u subo­ tu. dok su u drugom. Ukratko.lazili u kino svakog dana. val je jednosta­ vno kretanje strukturalne organizaci­ je. imali vrh posjećenosti ponedjelj­ kom. I tako se to nastavljalo iz grada u grad. a najmanje petkom jer se sve ponavljalo jedan dan kasnije nego u pr­ vom gradu. Jasno je da se u prvom. koje su nosioci oscilacije. I priliv nov­ ca u blagajnama je također bio takav.

Gore je model aparature. on bi se gotovo uvijek pokazao neispra­ vnim. koji ima direktna struja na iglu kompasa. Tako smo pokazali da titranje ne za­ htijeva kretanje čestica. Ono postoji u ma­ teriji i vakuumu. Kako je Maxwell mogao doći do ispravnog odgovora. koji bi se mogao potvrditi eksperimentom. koji je riješio zagonetku u trećem kvartalu XIX stoljeća. U XVIII stoljeću je već bilo pozna­ to da postoje dvije vrste elektriciteta. da su vjerovali u postojanje idealnog krutog tijela koje ispunjava cijeli pro­ stor. kao u slučaju vala na vodi. Premda je dobio ispravan odgovor. Ironično je da James Clerk Maxw­ ell. štaviše. po­ jam. on je do kraja svog života pokušavao tumačiti svo­ ju teoriju na prisutnosti etera. nije mogao ja­ sno razumjeti dublji smisao svog vla­ stitog rada. Oni su dobro znali da se svjetlost može kretati kroz prostor gdje imade nedovoljno čestica da budu no­ sioci takvih oscilacija. Riemann i Couchy. Couchy i Riemann pokušali da riješe problem. a računanja titranja ovog krutog tijela obavljala su se na gotovo jednak način kako su se obavljala računanja u slu204 čaju svakidašnjeg krutog tijela. dali i ime . Oni su mu. uvijek kada su ra­ čuni pokazali neki novi rezultat. Prije nego prijeđemo na ispitivanje rje­ šenja Maxwella. ali će samo naboj koji se kreće proizvesti magnetsko polje. bit će potrebno da se vratimo natrag i pogledamo postignuti razvitak u drugim granama znanosti. Mislilo se da se svjetlost sastoji iz ti­ tranja ovog elastičnog krutog tijela. Kako ovo mo­ žemo dovesti u sklad s valnom predo­ džbom svjetlosti? I najveći učenjaci su bili tako sme­ teni kad se postavljalo ovo pitanje. nezavisnog od toga što može biti oscilatorno svojstvo. Na ovaj način su Gauss. učenjaci i mate­ matičari su se još uvijek držali pojma eter. praznom prostoru. jer su bili opsjednuti idejom da je za titranje vala nužno potrebno pre­ mještanje čestica. a sam je bio obuzet predrasudom u korist podređene koncepcije? Odgovor je u tome. kao što su to radili Gauss. koju je upotrebljavao da bi pokazao efekt. nismo pokaza­ li u čemu se sastoji titranje svjetlosti. Danas nam nije potrebno shvaća­ nje oscilacije kao premještanje čestice i čestica. Očito je da to nije bilo kruto tijelo u običnom smislu riječi. odgovor koji je zahtijevao opće odbacivanje etera.eter. Konačno je Einstein raspršio pojam etera. smještenu na sto­ žeru ispod žice što je povlači. Danas znamo da se ove dvije vrste . Uprkos tome. Oni su bili opsjednuti ide­ jom da svaka oscilacija nužno sadrža­ va premještanje čestica.Oersted je prvi dokazao da sva­ ki naboj proizvede električno poije. nego su oni smatrali da se ono ne može zamijetiti nikakvim osjetima. što je Maxwvell radio na rezulta­ tima eksperimenata umjesto da je ra­ zvijao čisto matematičku koncepciju. ali učenjaci XIX stoljeća nisu mislili tako. On je smatrao da njegova teorija ima neki nedostatak kad se ne može dovoljno prilagoditi koncepciji etera. Sada se pojavilo zanimljivo povije­ sno pitanje. koji je potpuno smeo ljude u pe­ riodu od sto godina. Najve­ ći matematičari XIX stoljeća radili su na ovom problemu. Ali. Maxwell je uzimao rezulta­ te golemog broja eksperimenata i njih pretvarao u matematički oblik.

a Coulomb je otkrio način na koji oni to postižu. dok zrak oko njih ima obilje drugog tipa naboja. Možemo zamisliti reakciju između dvaju različitih naboja na slije­ deći način. Pod tim imenom se podrazumijeva električno polje koje može postojati u nekom području pro­ stora bez obzira da li u tom području ima ili nema materije. ako ih imamo odvojene.električno polje. vidjet ćemo da je jedna dobila preobilje jedne vrste naboja a. koji omogućuje dvama različitim tipovima naboja da se ponovo izmiješaju. a proto­ ni drugu. Potpuno je isto ako kažemo da drugi naboj stvara električno polje koje reagi­ ra na prvi naboj. On se može naj­ bolje shvatiti pomoću novog pojma . Ova se količina povećava sve dok električne sile između oblaka i zemlje ne postanu tako velike da proizvedu munju. Što se događa u olujnom oblaku? Kapi vode imaju obilje jednog tipa naboja. Pred kraj XVIII stoljeća Coulomb je otkrio zakon sile koji djeluje između električnih naboja. Naboji stvaraju električna polja. Magnet se mora kretati. tako da su u početku ova dva tipa naboja podnošljivo pomiješa­ na. oni će pokušati da se ponovo pomiješaju. a kosa veli­ kim brojem druge vrste. a ono iza­ ziva mehaničku reakciju na drugi naboj. koju možemo promatrati na Zemlji. Električna polja se mogu zamisliti kao nešto što gura električne naboje i pokušava ih pokre­ nuti kako bi započeli kretanje.Slika prikazuje jednu od soba Faradayjeva laboratorija. Na primjer. kada kapi vode počnu padati kao kiša. Elektroni nose jednu vrstu. Možda je najdramatičniji oblik takve mješavine. Isto se dogodi ako brzo skinemo najlonsku košulju. one sa sobom nose i svoje naboje. Ovo je lako opaziti u brojnim svakodnevnim iskustvima. Prvi naboj stvara električno polje po Coulombovu zakonu. I jedno i drugo su općenito promjenljivi od to­ čke do točke. To će reći. Snaga pritiska ovisi o snazi polja. a smjer pritiska ovisi o smjeru polja. Ali. udarac munje. umjesto da se i jedan i drugi drže odvojeno. kojeg nose bazične vrste čestica od kojih je izgrađena materija. češalj će postati nabijen velikim brojem jedne vrste čestica. Oblak ostane samo s jednim tipom naboja enormne količine. Ako trljamo površine dva­ ju materijala. Dva različna tipa naboja se privlače. tako da se jedan tip izmjenjuje s dru­ gim. Faraday je po­ kazao da se električno polje može oroizvesti iz magnetskog polja pod uvjetom da se magnetsko polje mi­ jenja s vremenom. druga će površina imati pre­ obilje druge vrste. a zrak je suh. Na ovaj način dobiva­ mo mehaničku silu koja djeluje na oba 205 . Ovo je jednostavno ekstremno brz prijenos naboja između oblaka i zemljišta. elektriciteta pojavljuju iz dva različita tipa naboja. naravno. ako se češljamo.

Sla­ trajne struje još nisu bile karakteristične bljenje se nastavlja sve dok konačno za svakidašnji život. poslije čega se ponovo pojavlju­ nisu na neki način zadržani. ja ili broj titraja u sekundi iznosi 60. oni su podložni mehani­ slabiti sve dok. također. koji se kreće. Nasuprot. ne padne na čkoj sili pa će se početi kretati ukoliko nulu. kada trilje slabi. kao u slučaju valova na vodi. da je električno polje najprije usmjere­ Ali je ovo bio pojam koji se nije mogao no udesno. Ako su oba naboja istog tipa. naboja. žice. pa otada ono počinje rasti može izraziti preciznim matematičkim sve dok ne postane snažno poput onog koje je bilo usmjereno udesno. a veliki je polje. ako Za daljnji trenutak vremena razvije se su oni suprotnog tipa. To se upravo događa snagu kao prethodno desno orijentira­ kada struja teče po žici. i njegov rezonator ili prijemnik. Unutar žice no polje. Coulombov zakon se no ulijevo. Budući da se naboji nalaze u elek­ ovoga. mehaničke sile slabo električno polje. po­ lako shvatiti prije sto godina. U bilo kojoj danoj točki zamislimo električno polje. suprotnom smjeru po žici. ali još pokazuje udesno. Imamo titranje polja u joj elektroni struje izmjenično: jedan­ točki. bolje. potrebno je da električno tlosti. Ali.Heinrich Hertz Jednom je već pokazano da su veličine koje titraju u vatu svjetlosti električno ili magnet­ sko polje. nazvan je nastavi rasti sve dok ne postigne istu električna struja. jedna od veličina. koje je usmjere­ teže da ih približe. a drugi put u čestica. a ne premještanje materijalnih put u jednom smjeru. Ovo električno po­ Naša električna mreža je tako izve­ lje je paralelno sa žicom a. Kako vrijeme protječe. mehaničke sile teže da ih udalje ali. Gore su njegov oscilator ili odašiljač. elektrona duž žice. Heinrich Hertz je umjetno proizveo valove raznih valnih dužina. ili. električne 206 . elektroni će imati sekundi. To je ono što zo­ čkim Državama standardna frekvenci­ vemo istosmjerna struja. a to je načinio Gauss. koje je usmjereno udesno i broj naboja. lijevo usmjereno polje počinje tričnom polju. što je izmjenična struja s kojom Ovdje imamo vrlo različit pojam o se najviše susrećemo u svakodnevnom titranju od onoga koji je dan kod vo­ životu? Izmjenična struja je ona u ko­ denih valova. jer je veličina koja titra kod vala polje oscilira u svakoj točki unutar svjetlosti. Poslije oblikom. Da se stvo­ Ovo nam daje početak uvida u Maxwri takvo osciliranje u smjeru kretanja ellovo rješenje problema prirode svje­ elektrona. Ovim se zatvorio jedan krug postoji električno polje koje stvara tok -jedno titranje električnog polja. ako je ono dena da ima pedeset takvih titraja u jednolično i stalno. dok u Sjedinjenim Ameri­ stalni tok uzduž žice. ne nestane električno polje u točki.

ili struje. kao i Gaussovoj generalizaciji Coulombovih svi drugi u to vrijeme. dok naboj stvara električno polje bez obzira da li se kreće ili ne kreće. godine je Oersted otkrio da takva stalna istosmjerna struja stvara magnetsko polje. jer je Faraday. jev rad s matematičkog gledišta. nikada nećete stvoriti do trenutka vremena. ali se na ovakav način đu električnog polja i magnetskog po­ problem nije mogao riješiti. Pokazalo se da elektri­ Faraday došao na ideju da se magnet čno i magnetsko polje nisu odvojene. Maxwell je uspio stoljeća. Magnetska polja nisu bila nešto novo za znanost. nastalo u žici. zno izračunati magnetsko polje. stvorit će magnetsko od neposrednog prisustva bilo magne­ polje. to je također bilo na­ šne pretpostavke. što ga Ova fotografija. snimljena pred kraj stvara stalna struja. pa su relacija sada razlikovala od stare rela­ svi pokušavali preokrenuti situaciju. Oersted je pokazao da. zaista. može uzroko­ je relaciju između električnog polja i vati njihovo kretanje. bile su istosmjerne. Ako imate ma­ magnetsko polje mijenja od trenutka gnet i zavojnicu. Ovo je bilo nešto što Može li se započeti s magnetskim po­ se moralo primijeniti u svakoj točki. U ovom znače­ renje Faradayja. polja ono što je Gauss već napravio za naboje i električna polja. magnet­ sko će polje nastati samo ako se on kre­ će. Ovo je Faradayjev prin­ Sada je bilo lako uvidjeti da je s cip indukcije. Samo kada je svaka čno polje. Oko 1820. Na taj način je elektri­ nezavisne suštine. cije u tome što je promjena s vreme­ To znači da su oni pokušavali stvoriti nom postala vrhunski važna. ljem i stvoriti električno polje? Rješenje bez obzira je li ili nije u toj točki ko­ ovog problema je bilo krunsko ostva­ mad žice ili magneta. Električno lja u nekoj točki. struja potekla. Tek je je sasvim novo. jer se prije Oerstedova otkrića smatralo da nastaju samo kod magneta. otkrio koje djeluje na naboje. je li moguće i suprotno? ta bilo zavojnice. treba pomicali. pokazuje prvu Marconijevu napraviti za stalne struje i magnetska radio-instalaciju. struju u žici ako žica i magnet osta­ Uvođenje vremenske promjene bilo nu u nepromijenjenom odnosu. Do ovog se rješenja nju je nova relacija koja je bila nalik nije došlo lako. Nova se stvara stalno magnetsko polje. nego način na koji polje se može stvoriti iz magnetskog se električno polje mijenja od točke polja samo ako se to magnetsko polje do točke prostora i odnos po kojem se mijenja s vremenom. Jer u slučaju isto­ lik Maxwellovom vlastitom izražavanju smjerne struje stalno električno polje rezultata Oersteda i Amperea. Ali. pa je i stvar stalna i ništa se ne mijenja s vre- 207 . Poslije Oerstedova otkrića Ampere je izveo niz važnih eksperimenata koji su omogućili Maxwellu da nađe matemati­ čku jednadžbu po kojoj se može preci­ Maxwell i Hertz su utrli put za radio. Kada je Maxvell pregledao Faraday­ električnim poljem moguće stvoriti magnetsko polje. Maxwell stalno električno polje iz stalnog ma­ nije pronašao direktnu relaciju izme­ gnetskog polja. jer električno polje. pošao od pogre­ eksperimenata.struje koje su proučavali učenjaci poče­ tkom XIX stoljeća. a naboji koji se magnetskog polja potpuno nezavisnu kreću.

godine. Apsorpcija uzroku­ je da elektroni budu izbačeni iz metala. koji koristi postav slike 7. struje elektro­ na svake boje mogu udariti na razne točke na filmu ili ploči za registraciju.valne dužine do stotine i tisuće puta kraće nego valovi plave svjetlosti.24. Brzina kojom se elektroni emitiraju ovisi samo o boji svjetlosti. Ali.23 Bijela svjetlost se raspršuje pomoću prizme.24 Bijela svjetlost se ponovo raspršuje. postaje potencijalno jednak teleskopu od 760 centimetara koji upotrebljava jednostavniju napravu. Danas poznajemo još mnogo kraće valove u gama-zrakama atomskih eksplozija.24. Metal reflektira dio svjetlo­ sti. ali ovog puta razne boje padaju na razna područja li­ stića. Slika 7 25 Ovakav je postav. kao u slici 7. može dati mnogo puta veću osjetljivost. ali postav. kod kojeg raspršena svje­ tlost pada direktno na film za registraciju. a dio upija ili apsorbira. pred kraj 19. a samo svjetlo određene boje prolazi kroz otvor S na metalni listić. je­ dnostavniji. Slika 7. sto­ ljeća otkrivene su X-zrake (rendgenske zrake) . proizvedene apsorpcijom svake boje. Teleskop od 76 centimetara. a ne o intenzitetu. možemo separirati. Slika 7. Ako elektrone. Ovaj rendgenski snimak načinjen je 1897.U početku su se duži valovi lakše proi­ zvodili nego kraći. 208 .

Maxwell je ustanovio da može po­ stići suglasnost uvođenjem novog izraza u drugu od jednadžbi. Zašto je svjetlost ograničena na područje val­ nih dužina između približno 1/3000 i 209 . ustanovljeno je da su električno i ma­ gnetsko polje bili. Osim toga. Gaussov mu je omogućio da odredi električno polje od niza naboja. pokazivala relaciju između električnog polja i vremensku zavisnost magnetskog polja. koje je odre­ đeno prvom jednadžbom (Gaussovom jednadžbom). kada kažemo da ono ima dol. nisu se u svim slučajevima slagali s trećom jednadžbom. kažemo udesno. Sada je došao rezultat. u stvari. izvedena iz Faradayjevih rezultata. a da ti valovi imaju sva svoj­ stva svjetlosti. Maxwell je sada vidio da mora u nju uvesti izraz koji zavisi o mjeri kojom se električno polje mijenja s vremenom. dobivena od Faradayjevih rezultata.menom. Maxwell je imao na raspolaganju tri različita ma­ tematička rezultata. koji je omo­ gućio učenjacima da konačno izbace neugodan eter u kojem su tako dugo glibila njihova razmišljanja. matematičko se neslaganje nije moglo tolerirati. a ovi su povezani međusobno u smjeru kreta­ nja svjetlosti. a Maxwellova jednadžba pokazuje da električno polje ima potpunu stru­ kturnu organizaciju vala. ili. magnet­ sko polje. pa se Maxwell dao na posao da modificira jednadžbe na takav način da se postigne slaga­ nje. Situacija je sada imala zadovoljavajuću simetriju. Kada je Maxwell razmotrio ova tri rezultata za­ jedno. Ovdje je bio odgovor na pitanje o prirodi svjetlosti. Druga jednadžba sada povezuje magnetsko polje s vremenskom pro­ mjenom električnog polja. vidi se da su oba polja nerazmrsivo povezana zajedno. i magnetsko polje. njegova vlastita jedna­ džba mu je omogućila da odredi ma­ gnetsko polje nastalo od toka struje. novi izraz jednosta­ vno iščezava ne dajući doprinos ispod utvrđenih uvjeta i zato nije kvario sla­ ganja s Oerstedovim i Ampereovim ek­ sperimentima. Oersteda i Amperea ili Faradayja. električno polje. prenošeni valovima. koje je određeno drugom jednadžbom. Stvar koja titra u svjetlosnom valu u stvari je sposobnost da se guraju električni naboji. može se odrediti drugo iz Maxwellovih jednadžbi. Nemo­ guće je da se magnetsko polje mijenja s vremenom bez pojave odgovarajućeg električnog polja. Na prvi pogled bi se pomislilo da teorija svjetlosti vrijedi samo za ogra­ ničeno područje valnih dužina. našao je da su oni matematički nespojivi. gdje nema ni naboja ni struje. Kad kažemo da u odre­ đenom trenutku val ima vrh u odre­ đenoj točki. ako više volite. ako je poznato jedno. jednadžbom koja je izve­ dena iz Faradayjevih eksperimenata. Možete izabrati oboje jer. Naravno. U posebnim trenucima postoje analogije s valnim tjemenima i valnim dolovima. Veličina koja titra u svjetlosnom valu je elektri­ čno polje. Takva je bila situacija. ali kada nastaje promjena s vremenom. Kada su nove jednadžbe primijenjene na va­ kuum. za koje smo našli da ih ima svjetlost. Nema kretanja goredolje kao kod vala na vodi. mislimo da električno polje ima svoju maksimalnu snagu suprotnog smjera. Električno polje. dok treća jednadžba. jednostavno mislimo da električno polje ima svoju maksimalnu snagu u određenom smjeru. a sigurno nema titranja zamišljenog etera. jedna­ džbom kojom je on sam predstavio eksperimente Oersteda i Amperea. Trebalo je paziti da se ne unese u jednadžbe ništa što bi kvarilo njihovo slaganje s eksperimentima Coulomba. U prijašnjem obliku je ova jednadžba povezivala magnetsko polje s tokom stalne istosmjerne struje. tada su polja nezavisna jedno od drugoga. tj. a nova je jednadžba. kažemo ulijevo. povezuje električno polje s vremenskom promjenom magnetskog polja.

duge valne dužine je načinio Heinrich Hertz. U slijedećim godinama. Zato svjetlost kod izlaska ima manjak tih posebnih boja. Teorijska otkrića Maxwella i pionirski rad Hertza postavili su osnovu današnje radio-tehnologije. Zaslon pokazuje svijetle linije. bile su ot­ krivene kraće valne dužine. Dio spektra što ga proizvodi plinoviti natrij Dvije jake linije (žute) su takozvane D linije. koje su pale na mjesta što odgovaraju karakterističnim bojama a koje atomi plina emitiraju. Slika 7. proizvedene na gornji na­ čin. emitira svjetlo s kontinuiranim spek­ trom.26 Svjetlost iz vrućeg plina prolazi kroz otvor raspršuje se pomoću prizme i zatim pada na zaslon. također.Slika 7. Odmah se pojavilo pitanje. i.28 Vrući plin. U teoriji nema ništa što bi spreča­ valo mogućnost postojanja valova koje god dužine. kao i atome. i u predviđanju postojanja mnoštva novih zračenja koja tada bisu bila po­ znata nauci. U vrije­ me kada je Maxwell dao svoju teoriju. da li se mogu proizve­ sti umjetno u laboratoriju nove valne dužine s kojima se još nije eksperi­ mentiralo? Iz tehničkih razloga je bilo u početku lakše proizvesti duge valove nego kratke. prihvaćamo. Ako prihvatimo Maxwellovu teoriju. Slika 7. koje imaju valne dužine 100 do 1000 puta kraće od pla­ ve svjetlosti.27 Spektralne linije. 1/1500 dijela milimetra? Maxwellova teorija ne daje odgovor na takvo pita­ nje. također. Ove zrake su naprosto zračenja s valnim dužinama oko milijun puta manjim od onih u običnoj svjetlosti. Pri prolazu kroz hladniji plin nešto se svjetlosti apsorbira. a razlog zašto smo rekli da je svjetlost ograničena na vrlo usko područje nalazi se u tome što su naše oči osjetljive samo za to usko područje valnih dužina. Pred kraj XIX stoljeća bile su otkrivene X-zrake ili rendgenske zrake. nekoliko godina poslije iznošenja Maxwellovih rezulta­ ta. a nedavno smo se upo­ znali i s gama-zrakama koje nastaju u eksplozijama atomskih oružja. nisu bile poznate u prirodi ni vrlo duge ni vrlo kratke valne dužine. Tokom cijele povijesti čovjeka vjero­ jatno nije dano ovakvo značajno pre­ dviđanje. Tako vidimo da je Maxwell uspio ne samo u obja­ šnjenju prirode svjetla nego. Kvantna teorija svjetlosti Ironija je da su se u valnoj predo­ džbi pokazale pukotine u trenutku 210 . koji sadrži slobodne elektrone.28. Tako apsorbirano svjetlo ima iste diskretne boje kao što bi imao hla­ dniji plin emitiran pod uvjetima kao na slici 7. zaista. para­ lelne s otvorom. da u biti postoji neograničeno područje valnih dužina u prirodi.

najkraća valna dužina najveća kvan­ Može se dokazati eksperimentom da tna energija. a najmanja za crvenu. kada metal apsorbira svjetlost. a dio apsorbira. One su pale na ekran koji ima pu­ Drugi ekstrem su radio-valovi koji kotinu kod S tako postavljenu da samo imaju najmanje energije. Ove su česti­ velike energije da oštećuju biološka ce elektroni. Zato su za svjetlost jedne boje. a da Slika 7. Oni koji sačinjavaju ultramože objasniti što se događa kada na­ ljubičasto svjetlo imaju veću energiju staje apsorpcija svjetlosti. jer imaju male energije. Razmotrimo situaciju pokazanu na dok oni koji izgrađuju x-zrake imaju slici 7. Međutim. prolazi kroz slične procese. dok je emisija svakog elektrona individualni proces koji se odnosi samo na jedan kvant. U najvećem broju slučaja ko­ njena od zasebnih jedinica i da su te je­ riste se fotografske ploče. Kažemo da atom metala apsorbira kvant. pokazane Slično. tako su stvarno se elektroni emitiraju ovisi samo o boji slabi. ono će proizvesti svijetlu tlost sastoji od samo malo kvanta. gdje se dio valna dužina igra u valnoj predodžbi: reflektira od metala. prostran oblak elektrona koji okružu­ Kvantna teorija ima neposrednu ju malu tešku jezgru. ali se u po­ dinice različite za razne boje.) Mnogi nebeski objekti koje astronomi Iznenađujuće je da brzina s kojom žele da proučavaju. energija emisije elektrona se mijenja kako se mijenja boja svje­ tlosti. elektroni uvijek emiti­ rani istom brzinom i energijom.29 kao rezultat apsorpcije on emitira elek­ Ako je svjetlo slike 7.29 je u stvari spe­ ktar Sunčeve svjetlosti svjetlo imaju pojedinačno veću energi­ 211 . Iz ovih se oblaka vezu s konstrukcijama i izradama da­ elektrona izbacuju pojedini elektroni našnjih astronomskih instrumenata. ubrzo ju nego oni koji sačinjavaju infracrvese pokazalo da valna teorija sama ne no svjetlo. Zato kažemo da svi kvanti koji izgrađuju plavo svjetlo imaju pojedinačno veću energiju nego Svjetlo koje emitira površina Sunca. Slika 7. Kvanti koji izgrađuju gamavljena pomoću prizme u svoje sastavne zrake imaju najveću energiju uopće. pojedini se kvanti ne razlikuju. je boja svjetlosti ista.28 raspršeno i pa­ tron sa svoje površine. ukoliko raju bojama koje apsorbiraju atomi hla­ dnijeg plina. Slaba se svje­ dne na ekran. kvanti koji izgrađuju crveno svjetlo. kvanti radio-valova su relativno normalnim atomima ima relativno neškodljivi.njenog najvećeg trijumfa. Ova svjetlost ulogu u kvantnoj teoriji svjetlosti kakvu padne na metalnu foliju. ali. (Treba se sjetiti da u svim tkiva.28. jer. da se ne može koristiti oko da svjetla. Ovo otkrije njihovu svjetlost koju skuplja je jaki dokaz da je "bijela" svjetlost nači­ teleskop. pa je najveća za plavu svjetlost. kvantna energija igra istu na drugu stranu ekrana. kvanti koji sačinjavaju crveno na slici 7. nego oni koji sačinjavaju plavo svjetlo. svjetlo određene boje prolazi kroz nju Ukratko. Zato kvanti koji sačinja­ je apsorpcija uzrokovala izbacivanje iz vaju x-zrake i gama-zrake imaju tako metala nabijenih čestica. boje.23. Linije odgova­ svjetlost od mnogo kvanta. Nazovimo sljednje vrijeme nastoji raditi s elektrosada ove jedinice kvantima i opišimo apsorpciju svjetlosti kvantima. jaka pozadinu i tamne linije. gdje je bijela svjetlost rasta­ još veću. a ne o njenom intenzitetu.

Što se događa kada materija emitira ili isijava svje­ tlo? Razmotrimo jednostavan slučaj toplog plina u kojem su pojedini atomi odvojeni.60 metara. Na ovaj način danas astronomi mjere prividne sjajeve zvijezda. kada se takvi sudari dogode. Međutim.24. primljen od slabog svemirskog objekta. kako je pokazano na slici 7.24. Ako se oslobo­ dimo pukotine i dozvolimo da sve svje­ tlo padne na katodu. a astronomi mogu dobiti mnoštvo informacija iz takvih mjerenja. mogla bi se napraviti oko stoti­ nu puta osjetljivija nego naprava koja upotrebljava jednostavan film. Svrha je svega ovoga da nam ova­ kva naprava omogući proučavanje objekata s mnogo slabijom svjetlošću. energija se gubi pri sudaru ato- . možemo postići da odvojene struje udare na razne točke filma. kao na slici 7. Iznos svjetla. može se točno izmjeriti ako izbrojimo elektrone koji su emitirani s metalne površine. Na taj način moguće je precizno reći kako su plave ili kako su crvene zvijezde. u drugim slučaje­ vima. a da pri tom ne gube energiju. kao na slici 7. Na taj način možemo dobiti sliku na filmu preko posredovanja elektrona.23. a jakost takve struje može se izmjeriti velikom preciznošću. Ovo znači da će teleskop s otvorom od samo 76 centimetara biti potencijalno jednak teleskopu otvora od 7. ako možemo držati odvoje­ no elektrone plave svjetlosti od onih cr­ vene svjetlosti itd. osim u kratkim trenucima sudara. Kad oni napuste metalnu foliju ili katodu. U stvari. Raspored. a ne neposredno preko svjetlosti. također otvara i druge mogućnosti. prikazan na slici 7. Ako možemo na neki način spriječiti sve ove elektrone da se pomiješaju..nima koji nastaju pri takvom procesu. Ili. mo­ žemo ih uzeti kao jednu cjelinu.23. Do sada smo raspravljali samo o apsorpciji svjetlosti. naprava pokazana na slici 7. kako ćemo vidjeti u kasni­ jim poglavljima. tako da se sjaj zvije­ zde s obzirom na jednu posebnu boju može izmjeriti. Istraživanje je sada usmjereno na još ambiciozniju napravu. atomi se vladaju kao kugle bilijara: one se odbijaju i kreću u dru­ gim smjerovima. kako se ona obično zove. Često. elektroni će biti izbačeni iz katode od 212 svjetla svih boja. inače. umjesto da brojimo pojedine elektrone. mogu se kanalizirati u isti smjer da bi stvorili električnu struju. S mijenjanjem položaja pukotine mo­ žemo urediti da svjetlost raznih boja padne u katodu.25.

a poslije međusobnih sudaranja oni emitiraju jake žute D linije. sve što je potrebno da načinimo jest da je ugrijemo i isparimo te ispitamo svjetlo koje emitira vrući plin. to studij ovih linija daje odličnu metodu kemij­ ske analize. Ovo su takozvane D linije. Vidjeli smo kako razni tipovi ato­ ma emitiraju samo svoje karakteri­ stične boje. a boja im je žuta. Međutim.26 prolazi svjetlost iz vru­ ćeg plina kroz pukotinu i zatim se. Pri isparivanju probe uništili smo nje­ nu prvotnu strukturu tako da. svi elektroni bit će oguljeni od atoma. Na njemu nećemo vidjeti kontinuirani niz boja. Ako želimo znati kakvih atoma ima u datoj kemijskoj probi. nego veliki broj svijetlih linija. Drugo. ili. ali ne i nemoguće. Ispra­ vnom aparaturom možemo iskoristiti ovu činjenicu. neki. Neki od natrijevih atoma u soli su isparili. koje su pale na mjestima koja odgovaraju pojedinim bojama što ih atomi vrućeg plina emitiraju. Sudarima se atomi aktiviraju ili pobuđuju a pobuđeni atomi tada emi­ tiraju jedan ili više kvanta svjetlosti. u spektralnoj analizi je teško. nećemo uo­ pće ništa znati o načinu na koji su ovi atomi bili vezani u spojeve. Njegova altazimutalna montaža je prikazana crtežom. da bismo odredili kakve vrste atoma ima emitirajuća svjetlost.27). tako da će doći do sudaranja ne samo između atoma nego i između elektrona i atoma. da se odrede relativne pro­ porcije raznih tipova atoma. prolazeći kroz prizmu. U ovim se potonjim sudarima emitira kontinuirano područje boja. paralelnih s pukoti­ nom. Slijedeća fotografija pokazuje dio spektra kojeg stvara vruća natrijeva para. Ako se plin dovoljno ugrije.Lijevo: Pogled na 80-metarsko zrcalo radio-teleskopa u Jodrell Banku. Poseban tip atoma je sposoban da emitira samo kvante određenih boja koje su karakteristične za njega. ma. kad se baci u vatru. On ima dvije izrazito jake li­ nije. kako je moguće da materija emitira svjetlo s kontinuiranim područjem boja. Ostaje da se vidi. ova metoda analize ima dva nedostatka. rastavlja na sa­ stavne boje koje se mogu promatrati na ekranu. 213 . emitira žuto svjetlo. a i zvjezdane površine emitiraju na taj način kontinuirano područje boja. Ove su linije poznate kao spektralne linije (sli­ ka 7. To objašnjava zašto šaka obične soli (natrijev klorid). dok će nam naša analiza reći od kojih se tipova atoma ona sastoji. možda. Desno: pogled iz kontrolne sobe. Pažlji­ vim studiranjem nastalih svijetlih lini­ ja možemo točno reći kojih atoma je bilo u kemijskoj probi. Na slici 7. Kako svaki tip atoma ima svoje karakteristične svijetle linije.

pretpostavljaju­ radio-antenu. po­ One nisu odvojene. U prvoj slici imamo emisiju svije­ ra kvant. koje on emitira.29 odgovaraju suprotnim situacija­ tva pojedinih valića. i nepo­ on nije bio u pravu sa svojom idejom. emitira svjetlost slobodno gibaju. pred­ plin ako bi bio podložan eksperimen­ stavlja snažan dokaz da se ovo odi­ tu pokazanom na slici 7.26. To znači da se velikim brojem kvanta. on smanji broj valića za jedan. pokazuju prvu gigantsku je Newton bio u pravu. 214 . dugu 450 metara. Tako apsorbirano svjetlo ima Ono što smo saznali o emisiji i točno iste boje koje bi emitirao hladniji apsorpciji svjetlosti od materije. je. To je spe­ u obzir obično svjetlo. nego manje ili više stavljenu u smjeru istok-zapad. Kada atom emiti­ ma. montiranu na 300 metara ći da svjetlost ima odijeljenu strukturu. imamo posla s ktar Sunčeve svjetlosti. slike 7. Bolje je da poje­ na mjestima koja odgovaraju određe­ dine kvante zamislimo kao odvojeni nim bojama što su ih apsorbirali atomi mali valić. Kada uzimamo Spektar s tamnim crtama na slici 7. tamnih linija koje se pojavljuju wtonovom značenju. suprotno.29. fotosfere predstavljaju hladniji plin. imat to ne znači da moramo potpuno na­ ćemo situaciju opisanu na slici 7. ali pomoću prizme i uhvati na ekran.28 imamo vrući no pojavila na Suncu. hladnije slojeve plina dolazi do apsor­ Nešto svjetla apsorbiraju atomi hladni­ pcije te se pojavljuju tamne linije. plin koji sadrži elektrone i atome što se poznata kao fotosfera. Da bismo todaleko 5 milijardi godina svjetlosti. pa pušteno je da prođe kroz hladniji plin pri prolazu svjetla iz fotosfere kroz ove koji se sastoji od jednostavnih atoma. jeg plina svjetlo biti bez ovih posebnih Zato je ovdje potrebno da se vratimo boja. pustiti valnu predodžbu i vratiti se s Nasuprot jednoj kontinuiranoj svije­ oduševljenjem Newtonovoj predodžbi. kretnu radio-antenu. Površina Sunca. Ovo je bitna točka.Lijevo na slici 7. jeg plina. Ako se sada ovo svjetlo rastavi Newtonovoj predodžbi o česticama. Zatim. u drugoj imamo tamne spektralne lini­ kada atom apsorbira kvant svjetlosti. Svjetlo s kontinuira­ svih boja. Opremom nepovezane čestice.27 je svjetlo u cjelini izgrađeno od mnoš­ i 7. a svi se posebni valići povezuju na takav način da daju svoj­ Ove fotografije Milliard opservatorija.je odvojeni valić. One su valići po­ ovakve vrsti mogu se promatrati maglice vezani na najfiniji način. Ovo jasno grava kroz posredovanje pojedinih za­ znači da će poslije izlaska iz hladni­ sebnih jedinica poznatih kao kvanti. Premda Cambridge. Svaki od njih situacija pokazana na slici 7.29 ima posebno značenje. dok koji sastavljaju svjetlost. ali slojevi koji se nalaze iznad nim područjem boja. tloj pozadini imat ćemo mnogo tamnih jer kvanti nisu lokalizirali čestice Nelinija. Prema tome. možemo zamisliti da hladnog plina. nastale procesom apsorpcije. stva valne predodžbe svjetlosti. dugu tračnicu u smjeru sjever-jug.28 stvar. poveća se jedan broj valića tlih spektralnih linija vrućeg plina.

08 centimetara.875 m) za podru­ optičkih zrcala stvarno većih nego što čje neba vidljivo iz Cambridgea. u osnovi na isti način na koji optička zrcala fokusiraju svjetlost. kako je odredio Maxwell. a već se planira izrada Radio-astronom može mjeriti i kartirati rajoš većih. označuju snagu radio-emisija na frekven­ Op. Zrca­ stavne tvari koja bi jednako djelovala na lo radio-teleskopa u Jodrell Banku ima radio-valove kao staklo na svjetlost. (Najveći na svijetu izgrađen je dio-intenzitet raznih područja neba u bilo i postavljen 1970. Radio-teleskopi imaju konačno veliku prednost s konstrukcionog gledišta. Nasuprot tome. logičan problem jedno optičko zrcalo se mora načiniti s konstrukcije radio-teleskopa je sličan tolerancijom od oko 1/10 000 dio mili­ konstrukciji običnog optičkog telesko­ metra.) Ali nema planova za izradu ciji od 160 megacikla (1. dio-zrcala mogu načiniti enormno veća Neobično je teško da se izradi leća koja nego optička zrcala. Da. Ali. Potrebno je samo upozoriti na konačan rezultat . . premda još ne postoje refrakcioni radioteleskopi. To znači da se zrcala i teleskopi reflektori mogu izgraditi za radio-valove.da su očigledna svojstva valne predo­ džbe. dati istu točnost fokusa s tolerancijom Kada radio-valovi prolaze kroz tvari. kao kod vala svjetlosti. morali bismo prodrijeti du­ boko u današnju fiziku . Konture na donjoj karti. postoje praktičke razlike. ima dobra fokusna svojstva.čno razumjeli kako se ovo povezivanje odigrava. jer nema jedno­ prekoračenja potrebne tolerancije. U takvim teleskopima zrcala služe da fokusiraju radio-valove.54 do 5. kod Bonna u Njema­ kojoj valnoj dužini. čkoj i ima promjer zrcala 100 metara. Zato se rase ne vladaju na isti način kao svjetlost. radio-zrcalo će pa. Međutim. oni od 2. pono­ vo ostvarena ukoliko je vrlo velik broj kvanta s kojima radimo. petnaest puta veći promjer od najvećeg optičkog zrcala. Zr­ cala ne moraju biti načinjena približno Radio-astronomija tako točno kao zrcala za optičke tele­ Kako je struktura radio-vala jednaka skope. svaki metal može dati površi­ nu koja će reflektirati radio-valove. bez velikog rizika bi lomila radio-valove.zadatak koji leži izvan namjene ove knjige. prev.

u najvećem broju kompenzirala rotacija Zemlje. a drugo oko horizontal­ pri konstrukcijama optičkih telesko­ ne. 216 . Osim na nesreću daje mnogo manje infor­ toga. a prima ih prijemnik. posebnih poteškoća oko gradnje ekva­ najavljuje teške probleme raspodjele torijalnih montaža. Prijemnik Podsjetimo se iz 2. poglavlja da je kod pojačava radio-signal. gdje oni tanje potrebno za altazimutalnu monta­ žu ovisi o položaju promatrača i razlikuje stvaraju samo jedan napon. mora prije obaviti dosa­ veliki broj svijetlih objekata. Kalifornijskog tehnološkog instituta. trebno kretanje samo oko jedne osi. (U SSSR-u je Automatski kompjuter je spasio već izrađen i montiran teleskop veći od situaciju kod velikih altazimutalnih Mt. mogu pripraviti za mjer. To kata dani u ekvatorijalnom sustavu. Op. Ali. To je tako se od jedne do druge geografske širine. da ih ne možemo direktno vidjeti okom kao što je zrcalo u Jodrell Banku. S druge slučajeva to je pisač. kod ekvatorijalne montaže je po­ nužno mora prihvatiti radio-astronom. Osim gu. što se događa radio-valovima posli­ ali bi tehnika.je onaj na Mt. jer obavlja potrebna metara. Upravo je dno aritmetičko pretvaranje da bi našao ovakvo stanje nesigurnosti kod radiosmjer u koji treba uperiti svoj teleskop teleskopa. koji upotrebljava altazi. pa nam onemogućava da prosudimo. dva ili mutalni postav. Palomarskog a ima promjer od 6. dio-teleskopu zrcalo sakuplja valove u bez obzira na geografsku širinu. je njihova sakupljanja u žarište? Očito bila vrlo teška za znatno veća zrcala.) upotrebom automatskih mehanizama Enormno veća veličina i težina ra. aritmetska računanja vrlo brzo. sakupi teleskopa mnogo kompliciraniji nego sve svjetlo u jednu jedinu svijetlu pjekretanje ekvatorijalnog teleskopa. koju strane. nitko na to nije težine za slučaj radio-instrumenta. naravno. Ovi su problemi bili riješeni za slučaj Vidjeli smo da radio-teleskopi saku­ 27-metarskog zrcala radio-teleskopa pljaju ili fokusiraju radio-valove na sli­ kojeg upotrebljavaju radio-astronomi čan način kao optički teleskopi svjetlo. Za niti ih možemo fotografirati. To nam ništa ne bi reklo. koja je optičke instrumente ali. a zatim su odvedeni ka­ belima do radio-prijemnika. na u žarištu. kako bi se đaje za registraciju . Odgovor tako velika zrcala bolje je koristiti alta. određeno vrijeme. osim o toga. kao da jedan optički teleskop. obraćao pažnju.10 radio-teleskopa. kako nema tako prikladna za optičke teleskope. jedno oko bleme različite od onih koji se susreću vertikalne osi. U ramontažu je isto kod svih zvjezdarnica.je da ih pokupi mala antena smješte­ zimutalni tip montaža. dajući napetost altazimutalne montaže potrebno da se direktno proporcionalnu signalu. Slični se kvu imaju optički instrumenti Na pri­ uređaji. a prev. dok kre­ cjelini. On nam jednostavno daje kako bi promatrao određenu zvijezdu u totalni radio-sjaj svih objekata u svom vidnom polju. Smješten je na Kavkazu. ekvatorijalna montaža. Velika težina sili konstruktora da nog teleskopa moguća je samo upotre­ izbjegne montažu radio-teleskopa ka­ bom ovih današnjih uređaja. postoje daljnje poteškoće. koju su oni iskoristili. umjesto Tako je problem kretanja altazimutalnog snimka jednog područja neba. jer su u totalnom sjaju svih objekata koji se na­ katalozima položaji astronomskih obje­ laze unutar vidnog polja teleskopa. Ova tehnika. koji teleskop neprekidno pomiče i po verti­ se zatim koristi da aktivira neke ure­ kalnoj i po horizontalnoj osi. da svaki promatrač. Konstrukcija velikog altazimutal­ pa. potrebno kretanje za ekvatorijalnu macija nego optička fotografija. Palomaru.pokreće se teleskop u njegovo kompli­ dio-zrcala postavljaju mehaničke pro­ cirano dvostruko kretanje.li u vidnom polju imamo jedan.

Da dobijemo bolju onoga u Jodrell Banku. vjeruju novi teleskop koji ima manje vidno po­ da se nikad neće moći izgraditi pokretni lje. traže takve teleskope gdje bi se potpu­ veće zrcalo. kad se potpuno pregleda nebo s ima i onih koji vjeruju da je za to najbo­ danim teleskopom. 217 . To znači da je potrebno konstrui­ radio-teleskop koji bi imao zrcalo pro­ rati teleskop s još većim zrcalom. a dnom. Radio-zrcalo služi da Mogli bismo pomisliti da je rješenje sakupi u žarište sve radio-valove. Osim toga. pomnožene da prime kraće valne dužine.Usmjeravajući radio-teleskop u Danas postoje dva shvaćanja među razne dijelove neba. bez obzira na njenu boju. možemo istražiti radio-astronomima. moguće je napra­ lji način upotreba kraćih valnih duži­ viti radio-kartu. na primjer. a to je najviše što ruju da će se veći detalji na nebu za­ jedan radio-teleskop može učiniti. Drugi. Zbog polja radio-teleskopa. no žrtvovala sloboda kretanja.Naša formula pokazuje da se takvim šćenju kraćih valnih dužina potrebno s teleskopom mogu razlučiti dva objekta većom točnošću izraditi zrcalo a. Točno isto ograničenje će teleskop dati više informacija o ra­ javlja se i u slučaju radio-teleskopa. kako optičko zrcalo sakupi svjetlost u jer teškoća s kojom se suočio radiožarište. Ako se oni promije­ moći teleskopa.dužine mnogo veće nego u optičkom dio-astronom može dobiti više informa­ slučaju. nara­ koji moraju biti razmaknuti za oko 3°. koja pokazuje relati­ na. ali bi se Sve se ovo odnosi samo na rad ra. valnom dužinom. ali samo nema jedinstvenih pogleda. a. spodjeli radio-intenziteta preko neba. žine ne predstavlja rješenje problema radio-astronoma. Nemoguće je razdvojiti ne. To nam onemo­ ovih razloga. ograničenje je mnogo jače cija o nebu. Oni vidno polje određeno veličinom zrcala. Na nesreću. ra­ sa sve većim zrcalima ili može koristi­ dio-teleskop otvora od 60 metara koji ti sve kraće valne dužine. ako vih smjerova manji od razlučne moći se prijenosna antena i prijemnik urede dane valnom dužinom (A). Među onima koji traže veća zrcala. Jasno je da nas dio-sjaj neba se smanjuje svugdje gdje ne sprečava samo tehničko neznanje valna dužina postaje kraća. Ima onih koji vje­ razna vidna polja. ali to nije točno. manje vidno polje. posebna teleskopu treba da se podsjetimo da antena i prijemnik koji koristi priku­ postoji prirođeno ograničenje razlučne pljene radio-valove. U tom slučaju ra teleskopa. promijenit će se odgovarajuća valna dva objekta kada je kut između njiho­ dužina kojom teleskop operira. Neki traže stupnjem točnosti određenim vidnim teleskope reflektore konstrukcije poput poljem teleskopa. stvarni ra­ o ovom ograničenju. vni radio-sjaj raznih predjela. reducira sa 1. Razmotrimo. jer je mjera od oko 150 do 300 metara. veće je zrcalo teže izraditi unutar Vidno polje radio-teleskopa odlučuje tražene točnosti.zauzvrat dobio efektivni promjer gotovo dio-teleskopa s jednom određenom fantastično velikih dimenzija. nije lako postići oboje. Je­ paziti samo gradnjom velikih zrcala. vno. pa je potre­ u određivanju detalja unutar vidnog bno da se mjere sve slabiji signali. precizniju. Iz naše diskusije o optičkom teleskop operira? Odgovor je. On može izgraditi teleskope izraženo.22 i podijeljene s promjerom otvo­ se vidno polje teleskopa. potrebno je izraditi radio-astronomi u Cambridgeu. bez ovih problema u pronalaženju neke obzira na njihovu valnu dužinu. jer je pri kori. a budući da su u ovom slučaju valne Tako postoje dva načina na koje ra.principu. sama redukcija valne du­ gućuje struktura radio-valova. operira na valnoj dužini od 3 metra. Što to astronom. upravo vrste radio-fotograflje. osobito kartu. nije samo u tehnici nego u određuje valnu dužinu na kojoj radio.

s maksi­ kturu zvijezda poznavali su malo ili go­ malnom emisijom koja se pojavljuje u tovo ništa. ovisi o tom dijelu jednog milimetra (1/10. kretanjima i uzrocima. jer se ono mjeri rezultatima čovjekovog sve većeg apsorbira u plinskom omotaču naše i većeg poznavanja prirode svjetla. neka i prodru kroz atmo­ raznih valnih dužina. Ova revo­ pno zračenje kraćih valnih dužina ne lucionarna promjena pripada u velikoj dolazi do naših teleskopa. u čast velikog njemačkog učenjaka sferi Sunca. 218 . koje se sastoje iz atmosferu. ali fotografske ploče nisu osje­ ki različiti tip atoma emitira samo linije tljive u području od 10 000 angstrema i zbog toga ih ne možemo otkriti. blizu valne du­ time bave. od svojih elektrona.29 (str. a nisu imali ni namjeru da se žutom dijelu spektra. Kada je snaga pojedi­ područje od 4000 do 8000 angstrema. Zapravo je spe­ ca naročito široke. Znamo daje svije­ gim poprečnim uskim tamnim linija­ tla kontinuirana pozadina proizvedena ma. ali trati ili fotografirati. također. odgovarajuća linija a ovo je najvjerojatnije određeno biolo­ se pojavi kao uska crta. da se protegne područje osje­ Sunca može se bez poteškoća proma­ tljivosti dalje od 10 000 angstrema.8. On sadrži kon­ je danas takva oprema mnogo manje tinuiranu svijetlu pozadinu boja od podesna za praktičnu upotrebu nego crvene. Ovi atomi apsorbiraju upravo one po imenu švedskog fizičara Andersa valne dužine koje i njih karakterizi­ Angstroma. danas je to jedno od žine od oko 5000 angstrema. najkraće valne dužine.000 temperaturi i o raznim valnim duži­ 000). se upotrijebiti posebna foto-električna Kada je otvor spektroskopa osvi­ jetljen Sunčevom svjetlošću. spektar oprema. Može karakterističnih valnih dužina. 199). Fizikalnu stru­ čenja u n u t a r ovog područja. i saznanju da sva­ sferu. Cjeloku­ prvih zanimanja astronomije. Angstrem je jedinica du­ raju. a po­ atmosfere. Plava svjetlost ima valnu dužinu nama za isti atom. najveće valne dužine. koje zovemo angstremi. koji može rastaviti nailaze na teškoće da se probiju kroz svjetlo što dolazi iz udaljenog izvora u njegove komponente. dok su tamne linije na­ Fraunhofera koji ih je prvi otkrio. Duža valna zračenja u po­ sebno dvama rezultatima: sposobnosti dručju od 10 000 angstrema također izrade spektroskopa. nog atoma slaba. kada je jaka. Pa ipak. koje se zovu Fraunhoferove lini­ sudarom elektrona s atomima u fotoje. Sunce emitira najviše zra­ masama nebeskih tijela. do lju­ fotografska ploča. škom adaptacijom. a ne slučajem. Dvije su linije u spektru Sun­ unutar ovog područja. bičaste. jer odgovarajuća se linija pojavi kao širo­ najviše svjetla koje emitira Sunce pada ka crta. dok je snaga apsorpcije različita žine jednaka jednom deset milijun. koji se može fotografirati s od atoma kalcija koji su izgubili jedan uobičajnom astronomskom opremom. žuta svjetlost da tamne linije u spektru Sunca jako oko 5000 a crvena oko 6000 angstre­ ma. ona. Ove linije nastaju ktar Sunca. Ljudsko oko je osjetljivo samo za variraju u širini. stale od pojedinih atoma koji se nalaze Valne dužine su obično izmjerene u hladnijim plinovima iznad atmosfe­ u jedinicama. Takvi atomi ima­ ograničen na područje između 3000 i ju enormnu snagu apsorpcije pri ovim posebnim valnim dužinama. 10 000 angstrema. Ova je Dio spektra Sunca pokazan je na svijetla pozadina ispresijecana mno­ slici 7. Sve ovo uzrokuje oko 4000 angstrema. re.za razne atome. poglavlje ROĐENJE MODERNE ASTRONOMIJE Prije stotinu godina astronomi su Ovo je ograničenje određeno raznim se bavili samo položajima.

219 . William Huggins iz Londona upotrebljavao je svoj 20-centimetarski refraktor snabdjeven spektroskopom (u svijetlom krugu) za dobivanje spektara zvijezda.Kroz rad prvih spektroskopista čovjek je dobivao prvi uvid u sastav zvijezda. U 1860. pokazuje da zvijezde imaju mnogo elemenata koje nalazimo i na našoj Zemlji. Uspoređi­ vanje sa spektrima. proizvedenima u zvjezdarnici.

Kod sva­ kog tipa broj iza slova označuje podtip. interval vremena između prispjelih uzastopnih tjemena je manji nego interval vreme­ na između emisije uzastopnih valova iz izvora. slijedi da razmak između valnih tjemena mora biti manji nego što bi bio da je izvor nepomičan. sma­ njuje se razmak od jednog tjemena do slijedećeg.o temperaturi i gustoći plinovitog materijala koji proizvodi spektralne linije. koje je potrebno da određeno valno tjeme dođe od izvora do promatrača. prepoznavanjem njihovih linija. Kraće su valne dužine kod svih spektara na lijevoj strani. a duže na desnoj. Zato se svjetlo pojavljuje plavije promatra­ ču nego nekom drugom koji se giba zajedno s izvorom. Treća. Razmotrimo izvor svjetlosti koji se kreće prema promatraču. pa će se svjetlost promatraču pojaviti nešto plavije. idući od 0 (najtoplije) do M (najhladnije). a t vrijeme između emisije uzastopnih . upravo tako možemo dobiti i spektre zvijezda.Što kažu spektralne linije Kao što smo dobili spektar Sunca. Proučavanje njihovih odlika glavna je grana današnje astronomije koja daje tri široke struje informacija. Druga nam govori o kemiji zvi­ jezda jer. Pretpostavimo da je V brzina s kojom se izvor kreće prema promatraču. Ako tjemena jedna za drugim do­ laze do promatrača. Budući da valovi prolaze pored promatrača s konstantnom brzinom svjetlosti. G. U prikazanom nizu. ovaj sistem podjele je također pokazivač tem­ peratura zvijezda. može­ mo zaključiti o kojim se atomima radi. To znači da je valna dužina postala nešto manja no što je inače. B. sjećajući se daje svjetlost slijed tjemena i dolo­ va. kada se izvor kreće prema promatraču. Najprije pogledajmo posljednju to­ čku. jednako udaljenosti između izvora i promatrača podijelje­ no s brzinom svjetlosti. K i M zvijezda. oni će bili nešto Spektri 0. F. Ali. Prva nam govori vrlo mnogo o fizikal­ nim stanjima na površinama zvijezda . Iz ovih razmatranja možemo izvesti jednostavnu matematičku formulu. budući da razni atomi imaju različite karakteristične linije. najprije napomeni­ mo da je vrijeme. Da ovo uočimo. pažljiva studija valnih dužina u koji­ ma su nađene linije daje važna upori­ šta za određivanja kretanja zvijezda. Drugim riječima. A. To znači da tjemena dođu do promatrača s progresivno kraćim vremenom. zbijeniji nego u slučaju da je izvor ne­ pomičan.

Ove se dvije grupe zovu B i O tip zvi­ jezda. li dominiraju linije normalnog neutral­ nog oblika atoma helija ili dominiraju linije nastale od atoma helija koji su izgubili jedan od svoja dva elektrona. oni su se nadali da će dobivamo jednostavnu jednadžbu odrediti fizikalna stanja na površina­ ma zvijezda. ćava visina tona. Situacija Ako je izvor svjetlosti nepokretan. jer se općenito izvodi iz nekoliko širih grupa. koji je sada važan cionalno. imamo produženje val­ trebala t vremena da dođu do proma­ ne dužine za iznos koji je dan istom trača ali. nje vremena da dođe do promatrača Ostaje još jedan detalj na koji treba nego prvo valno tjeme: tj. prema tome koje pojma valnog kretanja. tada je proporcional­ oniri današnje spektroskopije očekiva­ ni pomak valne dužine jednak . dobivamo po­ će reći. za iznos koji upozoriti. a i naše se žak i ambiciozan program kojem su se ideje o svemiru također osnivaju na astronomi približili tek nedavno. pokazuje dominantne mičan. Tada se u vre­ ke vlaku. a da je pomaknuta val­ su dvije vrsti informacija što su ih pi­ na dužina . helij. Prema tome. bile valna dužina . posebno temperaturu i gustoću materijala u kojem se formi­ raju spektralne linije. ka) udaljuje od promatrača. Stupanj za koji se pove­ x t prema promatraču. svjetlost će se pojaviti crvenija. Takve zvijezde su Ovaj izvor svjetlosti (prikazan točkom kod poznate kao zvijezde A tipa. formiraju dominirajući izgled. cirano za V/c. Prema tome zvijezda.valnih tjemena u izvoru. je tada obrnuta. Već smo spomenuli da su vrlo jake linije nastale od atoma kalcija u atmo­ sferi Sunca. Druga. vodika. Ona se može primije­ U prvoj etapi postalo je jasno da se niti potpuno i na valove na vodi i na spektri zvijezda mogu klasificirati u zvučne valove. ovo je upravo iznos za Ostavljajući na stranu pitanje po­ koji se reducira valna dužina propor­ maka valne dužine. Postoji grupa zvijezda. Prva. Do njega dolaze zbijeniji valo­ vi nego što bi bili da je izvor valova nepo­ element. Umjesto smanjenja uzastopna bi valna tjemena također valne dužine. Ovo je bio te­ strukturi naše galaktike. Postoje zvi­ centra najmanjeg kruga) kreće se prema jezde u kojima drugi najjednostavniji promatraču.grupa u kojoj linije najjednostavnijeg od svih elemenata. kada se kreće s brzinom V. To udaljuje od promatrača. točno ovisi o našoj Zato drugo valno tjeme treba ma­ jednadžbi. Iz iskustva se su u njima linije dominantne. Postoji zna da se povećava visina tona pištalj. kada se vlak kreće prema menu t izvor pomakne na udaljenost V promatraču. oni su Iz ove jednostavne jednadžbe mno­ se nadali da će odrediti kemijski sa­ go znamo o kretanjima zvijezda i o stav samog materijala. a li da dobiju od proučavanja spektara on mora biti jednak V/c. vrijeme je proporcionalno redu­ mak prema crvenom dijelu spektra. svjetlost se pojavljuje linije u spektru. gdje je c brzina svje­ vrijede kada se izvor svjetlosti (ili zvu­ tlosti. Tako da. prema tome da sti udaljuje. Potpuno ista razmatranja je jednak V x t/c. jednadžbom. Ove se zvijezde mogu plavija. ovoj jednadžbi. kada se izvor tada se vrijeme reducira za V x t/c. Uzmimo da je nepomaknuta u proučavanju kretanja galaktika. F 221 . Promatraču kojem se izvor svjetlo­ podijeliti u dvije grupe.

F. se O su relativno rijetke. slijedeće grupe: A. također. (Ovo su temperature na po­ sada razmatrali nastale iz tempera­ vršinama zvijezda. dok K odgovara spektru Sun­ vodika postale znatno oslabljene. a nijedna se također su izrazite u zvijezdama F tipa. iznesena vih linija i veliko se obilje linija metala.da spektralna klasifikacija. ima općenito oko tri tisuće angstrema. izgleda do 7500°. nećemo se obazirati na detalj­ peraturno područje za neke grupe . po bojama . više što su dalje od nas. B. B tip jezde. Već smo u 7. bilo jasno prvim spektroskopistima. pa da prostor između zvijezda sadrži fine preko B1 B2 B3 itd. M je tip hladniji razlika. kako ćemo kasnije vidjeti. F tip od 6000 grupe: M. crvenoj. Iz ovog razloga nije odmah zvijezde sa spektrom nalik Sunčevu. također sličnog spektra koji se može A. a M zvijezde najhladnije (na svjetla. Ako isključimo svjetlo okolnih svojim površinama). temperature u nji­ turnih razlika. F. uvedeno je 10 podtipova.na primjer .tip zvijezda. pa su dok se linije metala općenito slabo po­ zvijezde O tipa crvenije zbog efekta inkazuju u B i O grupama.B niju podjelu M zvijezda. gore. grupe premjestiti u slijedeći red: O. a proučavanjem jače raspršuje i apsorbira nego crve­ spektra zvijezde astronom može klasi­ na. Zato imamo zvijezde . Spektroskopisti su podijelili ove od oko 11 000° do oko 35 000°. Zvijezde kla­ ili linije koje nastaju od atoma metala. Ova­ čevih pjega a. jer K tip ima spektar Svakodnevno promatranje nam go­ sličan spektru Sunčevih pjega. i to kalcija podjednako jake. Ovo su M zvi­ ći način: O tip iznad 35 000°C. Međutim. jer su hladnije od okolnih područja. O. Lako je pokazati područja. one su tamne crvene ili od tipa O do tipa M također samo zbog usporedbe s okolnim po­ temperaturni niz. Kako nije poželjno da hovim unutrašnjostima su enormno miješamo zajedno efekte temperature i veće. poglavlju napomenuli Ova područja od B0 kod 35 000°. Vidjeli smo vih pjega koji se razlikuje od normal­ da G odgovara normalnom Sunčevu nog spektra Sunca u tome da su linije spektru. od njih ne nalazi u našoj blizini.vrlo je široko. u kojima su linije vodika i zvijezda pogrešne ili iskrivljene. Zatim dolaze B i A tipa. R i S. Zato nam se svjetlost iz dalekog ficirati zvijezde ne samo u glavne. Da to postignemo. moramo Slijedeća su grupa zvijezde K tipa. A tip molekularne zvijezde u četiri odvojene od 7500° do 11 000°. Veličina ovih čestica ju prosječno temperaturi od 12 000°. Zato je naš niz zvijezda od plave do iz njih uopće ne dolazi. K tip da ove podjele proizlaze iz kemijskih od 3600° do 5100°.) Temkemije. opaziti u Suncu. K. Zato su promatrane boje 222 . naravno. a neredovito terstelarne prašine nego bliže zvijezde se pojavljuju u A grupi. postoje zvijezde sa spek­ Prema današnjim istraživanjima. Linije metala. dok su razlike koje smo do od 3600°. K i M. Da pokrije širinu područja od 11 000° do 35 000°. dobit ćemo spektar Sunče­ da je to točno za G i K niz. gdje su O zvijezde dručjima iz kojih dolazi znatno više najtoplije. Konačno. N. G. stvarnosti. i u potklase. šire izvora pokazuje crvenija nego što je u grupe nego. B.počevši od plave prema Ove su zvijezde G tipa. pjege su tamne kva je situacija kod zvijezda K tipa. trima u kojima se pojavljuju linije mo­ temperature su stvarno obuhvaćene lekula i atoma i gdje su molekularne u spektralnu klasifikaciju na slijede­ linije zaista dominantne. također može dati klasifikaciju posebno od željeza počinje pojavljivati. Tu su kalcijeve linije jače od vodiko. do B9 odgovara­ čestice prašine. Sun­ vori da toplija vatra emitira plavije svje­ čeve pjege nisu tamne zato što svjetlo tlo. G tip 5100° do 6000°. Druge glavne grupe slično su podi­ One uzrokuju da se plava svjetlost jeljene u potklase. G. M.

Zato imamo situaciju da grupa la­ kih elemenata. a kod tipa O na oko 5000°. Od ostalih su kisik i neon najobilniji elementi. dolazi daljnja teškoća koja nam govori da se razni atomi jako ra­ zlikuju u sposobnostima stvaranja spektralnih linija. Slijedi pitanje o kemiji zvijezda. dolaze magne­ zij. U potklasi F0 linije vodika su još jače od linija kalcija. počevši od ugljika do Komparacija rasprostranjenosti atoma različitih elemenata na Suncu (prva traka u paru) i na Zemlji (druga traka u paru). štaviše. Ako želimo samo saznati koji su atomi pri­ sutni u raznim zvijezdama. koje se nalaze u spektrima zvijezda. kada je rad profeso­ ra Henryja Norrisa Russella sa sveu­ čilišta u Princetonu jasno pokazao da se sastav zvijezda razlikuje u jednom bitnom pogledu od onoga na Zemlji. Ako prođemo duž niza. Najprije moramo znati vrlo točno zvjezdane temperature. problem bi bio relativno jednostavan. pa slijede ugljik i dušik. štaviše i kod relativno niskih tempe­ ratura. kalcij i metali poput nikla i kroma.Razmotrimo zvijezde F. oko deset puta manje od kisika. kod zvijezda tipa A unutar 500°. Relativne rasprostranjenosti su baždarene u skladu s elementom si­ licijem. Dok se atomi helija jako odupiru da proizvode spektralne linije. sumpor. dok su atomi vodika i helija oko tisu­ ću puta brojniji od atoma svih drugih elemenata zajedno. 2 označuje 102 tako dalje. Horizontalna skala je logaritam­ ska. Upravo je na taj način pokazano da zvijezde sadrže sve osnovne elemente koji su nađeni na Zemlji. koji je uzet kao osnovno mjerilo u raspravama o relativnoj rasprostranje­ nosti atoma. a kad ovo utvrdimo. Cijeli niz potklasa F0 F1 F2 itd. Zvijezde sadrže u neusporedivo većoj proporciji vodik. Sposobnost astronoma da klasificira zvijezde u ove podgrupe. a kod toga se pojavljuju poteškoće. s linijama koje stvaraju razni tipovi atoma u laboratoriju. i kod visokih tempera­ tura. Cijeli se problem kemijske struktu­ re zvijezda još aktivno istražuje i mno­ go ostaje da se načini prije nego kom­ pletiramo njenu sliku. Kod zvijezda G i K temperature se mogu procijeniti na točnost do 200°. Trebalo bi da samo usporedimo spektralne linije. 223 . pa aluminij. omogućuje mu određivanje temperatura zvijezda s velikom točnosti. nalazimo da linije vodika slabe u usporedbi s linijama kalcija. Ali mi želimo znati mnogo više od toga. želimo da znamo koncentracije raznih elemenata. dok je u potklasi F 8 situacija obrnuta. Sve se ove prirođene razlike između različitih vrsta atoma moraju uzeti u obzir. sada imamo vrlo dobru sliku o kemijskom sastavu Sunca. Atomi vodika su oko deset puta brojniji od atoma helija. Poslije ovih. zaista je baziran na relativno jakim linijama kalcija i vodika. kod tipa B unutar 2000°. Međutim. kalcijevi atomi to čine vrlo rado. 1 označuje 101. Nismo zadovoljni s kvalitati­ vnom kemijskom analizom zvijezda. dušik i neon. Prvi je veliki korak načinjen prije tridesetak godina. a zatim željezo. a takva je majstorija pre­ mašivala sposobnosti prvih radnika na tom polju. silicij. nego Zemlja. helij i druge lake pli­ nove kao što su kisik.

zvijezde u kojima je propor­ cija željeza. Tehnecij je prirodno nestabilan. magnezij. ali sada znamo da su neke izrazito različite. čini nešto više od 1% mase Sunca. Činjenica je da Sunce ima prorijeđenu vanjsku atmo­ sferu iznad fotosfere. što je već bilo potvrđeno direktnim promatranjem za vrijeme potpunih pomrčina Sunca. To su bile protube­ rance. Istraživanje površine Sunca Jedan je od prvih trijumfa spektroskopije. kao kositar. ako ga je i bilo. koje vidimo na nebu. čine oko 1/5% mase Sunca. tj. napravljenih na dan otkrića. Na Zemlji ga još nije nitko našao iz jednostavnog razloga.postoji i na Ze­ mlji. također. stroncija ili cirkonija. To znači da se polovica svake dane koli­ čine raspada u druge elemente u dvije stotine tisuća godina. barij. Trajanje poluživota njegova najduže živog izotopa jest oko dvije stotine tisuća godina. 224 . Postoje i zvijezde s visokom koncentracijom rijetkih zemalja.barija. Promatrači su tada vidjeli luku slične strukture u ovoj vanjskoj atmosferi. samo 1/100 od one koja je na Suncu. Na drugoj strani. i cijeli problem razlikovanja zvijezda u njihovim kemijskim sastavima. postoje zvijezde s vrlo malom koncentracijom običnih metala . silicij i obični metali.helij . živa. itd. godine Sir Nor­ man Lockyer pomoću spektroskopa otkrio prisutnost dotada nepoznatog elementa na Suncu. Jedan tip zvijezda sadrži element koji uopće ne postoji na Zemlji. Elementi iz kojih je sastavlje­ na Zemlja. ima sličan sastav kao Sunce. Pod tim bi okolnostima i zna­ tna količina potpuno nestala.neona. lukove s osnovicama koje su se spu­ štale u fotosferu. Koncentracija ostalih elemenata. srebro i uran su gotovo zanemarujući. To je element tehnecij. U toku svog rada Lockyer je otkrio u Sunčevu spektru lini­ je koje je prouzrokovao neki dotada ne­ poznati element. što znači da se odmah ra­ spada u druge elemente. postoje zvijezde s abnormalno visokom koncentracijom nekih naro­ čitih elemenata . Jedan je od značajnih LockyePred kraj XIX stoljeća Sir William Ramsay pronašao je da ovaj element . Detaljnije. europij. prema Ramsayjevu diktatu. što ukazuje da je proizveden u nekoj formi nuklearne transmutacije. kad je 1868. Većina zvijezda. što je odavno nestao. na primjer. polovica ostatka Gravira iz Lockyerove knjige Kemija Sunca pokazuje aparaturu koju je upotrijebio za određivanje podudaranja spektralnih lini­ ja Sunca i iinija metala. recimo za dvadeset milijuna godina. Desno je faksimil zabilježaka. U slijedećem poglavlju još ćemo detalj­ nije razmotriti ovo pitanje a. u slijedećih dvije stotine tisuća godi­ na. Tehnecij je nađen u nekim zvije­ zdama.

kao plin na povr­ šinama B zvijezde ili O tipa zvijezde? Odgovor se sastoji u tome. ako nastavimo da idemo dalje u Sunčevu koronu. što ga ona emi­ tira. Na visini od nekih 6 do 8 hiljada kilometara iznad fotosfe­ re temperatura raste od 5000° do 100 000° i više. ima čisto visoko temperaturno svojstvo.) Pa zašto ovaj topli plin ne stvara mno­ go plave svjetlosti. osim pri viso­ kim temperaturama. Otada je helij u tekućem obliku otvorio potpuno novu granu fi­ zike. jer učenjaci u laboratoriju nisu našli ništa što bi bilo njima sli­ čno. Kod tih promatranja on je pronašao jednu li­ niju u spektru. Usput. Posljednjih nekoliko godina XIX stoljeća je Sir William Ramsay otkrio prisutnost helija u nekim radioakti­ vnim materijalima na Zemlji. što je i odgovaralo jer ga je našao na Suncu. koji su još nepoznati ili još nisu otkri­ veni na Zemlji. godine nije ga se uspjelo dobiti u teku­ ćem stanju. (Korona je veliki halo koji okružuje Sunce i koja se sama pokazuje tako veličanstveno za vrijeme potpune pomrčine Sunca. granu poznatu kao fizika niskih temperatura. Edlen. On je ukazao da novu liniju stvara potpuno "novi" element. Edlen je pronašao u labora- . neki su mislili da ove misterio­ zne linije stvaraju neki drugi elementi. Ali mali iznos svjetlosti. Vidjeli smo ranije da helij ne stvara rado spektralne linije. na danjem svjetlu. Jasniju predodžbu jednog visokog temperaturnog svojstva možemo do­ biti razmatranjem spektralnih linija vanjske korone Sunca. U tom po­ dručju nastaju tamne Fraunhoferove linije Sunčeva spektra. švedski fizičar B. Sjećajući se Lockyerova otkrića helija. kojem je on dao ime helij. U stva­ ri. prije nekih četrdeset godina. helij stalno nastaje iz radioaktivnih materijala u kori Zemlje i stalno odla­ zi u atmosferu Zemlje. jer nastane značajna si­ tuacija ako krenemo iznad fotosfere. helij se mijenja iz plinovitog stanja u tekuće pri nižim temperaturama nego bilo koja druga supstancija. zbog kojeg nastaju linije he­ lija u spektru. Zatim se situ­ acija preokrene. Pa kako su spek­ tralne linije helija nastale na Suncu? Odgovor: vanjska atmosfera Sunca je zaista vruća. što je ovdje gustoća plina premala da bi omogući­ la emitiranje vrlo mnogo svjetlosti. Njegova je to­ čka ključanja -269°C i sve do 1908. Dugo je vre­ mena porijeklo ovih linija bilo zavijeno u misterij.rovih doprinosa spektroskopiji otkri­ će da se spektri protuberanci mogu promatrati i onda kada Sunce nije po­ mračeno. Problem je riješio. koja nije odgovarala ni jednoj karakterističnoj liniji što su ih davali u laboratoriju do tada poznati elementi. Najprije temperatura pada.

Temperatura opada do visine od oko 16 kilometara. Zatim dalje pada. U E sloju. ali na prema Sunčevoj koroni.toriju da su ove linije nastale od dobro poznatih elemenata. ne bi bio moguć. 226 . što će reći da atomi postaju ionizirani. To je područje ionosfere Zemlje. Zemlje počinje ponovo rasti. a radio-prijenos na duge udaljenosti. Glavni F sloj se nalazi na vi­ sini između 192 i 320 kilometara. plinovi atmosfere apsorbiraju x-zrake koje emitira korona Sunca. Postojanje ovih linija u spektru korone najsigurniji je dokaz da su u njoj temperature ek­ stremno visoke. Postoje slične inverzije kada idemo dalje od površine Zemlje. a zatim nosfera ima dva glavna sloja. ali se na visini od nekih 24 ki­ lometra počinje ponovo povećavati. idući dalje od po­ vršine Sunca prema vanjskoj koroni. Ova apsor­ pcija uzrokuje da se elektroni odvajaju od atoma. Bilo je iznenađenja. Vidjeli smo da. temperatura nekih 96 kilometara iznad površine naglo raste. glavnina ionosfere Zemlje nastaje od zračenja koja emitira topla atmosfera Sunca. Temperatura najprije pada. Razlog zašto postoje atomi u takvom stanju u Sun­ čevoj koroni jest vrlo visoka tempera­ tura koja tamo vlada. temperatura najprije opada. željeza i kalcija. posljednji se dijeli u dva dijela: F1 i F 2 . Bez ovih zračenja ne bi bilo ionosfere. Prema tome. a Ako se udaljujemo od Sunčeve po­ na visini od nekih 56 kilometara ona vršine. zove E sloj. a drugi F sloj. Iošine Zemlje. jedan se počinje rasti. temperaturu. padne natrag na normalnu zemljišnu Zatim. postoji inverzija temperature. kada se nedavno usta­ novilo pomoću raketa. jedna najsvjetli­ ja linija se javlja od atoma željeza koji je izgubio 13 elektrona. koji se nalazi na visini od 96 kilometara. ali čiji su atomi izgubili znatan broj elektrona. da ionizaciju u F sloju stvaraju zračenjem helijeve linije koje se pojavljuju na valnoj dužini blizu 500 angstrema. ako se udaljujemo još više. koji ovisi o refleksiji elektromagnetskih va­ lova od ovog sloja. koje dosegnu u visokoj Slično je ako se udaljujemo od povr­ atmosferi. i to se nastavlja sve dok temperature ne pre­ korače 1000°. pa su podvrgnu­ ti snažnim sudarima. Na primjer.

Prvi crtež desno pokazuje tipični oblik korone kada je aktivnost pjega kod maksimuma. a drugi crtež pokazuje tipični oblik kada je aktivnost pjega kod minimuma. Oblik koro­ ne ovisi o fazi 11-godišnjeg ciklusa Sunčevih pjega. II 1952. 227 .Ova fotografija Sunčeve korone snimljena je u Su­ danu za vrijeme pomrčine 25.

Izgleda da i ovo nastaje od x-zraka sa Sunca. a drugi na južnoj hemisferi. ali su u ovom slučaju x-zrake znatno kra­ će valne dužine nego one koje emiti­ ra korona. Problem je izvanredno zanimljiv. Pjege se obično pojavljuju u parovima. a Sir William Herschel je već smatrao da su neki događaji na Zemlji. Schwabe. U 5. Pojave pjega na Suncu mogu biti u fazi maksimuma sto puta veće nego u fazi minimuma. što je blizu današnjoj vrijednosti. Nekoliko godina kasnije R. Wolf je našao vrijednost 11.Nešto ionizacije također nastaje u našoj atmosferi na visinama mno­ go nižim od sloja E. koji može trajati od jednog dana do nekoliko tjedana. koja može iznositi desetke tisuća kilometara do stotine tisuća kilometara u promjeru. ali obično nestaju na oko 5°. Mjesto raspodjele pomiče se stal­ no prema ekvatoru Sunca kad aktivnost počinje. pa je dobro da se nešto kaže što astronomi znaju o pje­ gama. a s porastom širine pe­ riod rotacije postaje progresivno duži. Carrington i Sporer su oko godine 1860. a ovaj je značajni rezultat još neobjašnjen. raste i nastaje. Prošlo je već stotinu godina. kao rast žita. druga na istoku. Gotovo se sve pjege javljaju na širinama manjim od 40°. Zatim se ove mrljice zgusnu u tamnu pjegu. jer su sva razmatranja donosila suprotnu situaciju. U svakom danom trenutku pje­ ge su obično raspoređene uzduž dva sloja. a manje ili više su simetrično raspo­ ređene između dviju Sunčevih hemi­ sfera. jedna je na zapadu. pokazali da period rotacije Sun­ ca nije potpuno isti za razne Sunčeve širine. njemački apotekar. Ra­ zvojem ciklusa ovi se slojevi pomiču prema ekvatoru. Na početku svakog novog ciklusa slojevi se nala­ ze u svojim najvećim udaljenostima od ekvatora. 228 . na oko 40°N i 40°S. jedan na sjevernoj hemisferi. Individualna pjega započinje svoj život. do 1947. godine. Prve pjege slijedećeg ciklusa pojavljuju se na širinama od oko 40°N i 40°S. gdje nastaju u po­ javama poznatim pod imenom Sunčev bljesak. Schwabe je za periodičnost pjega na Suncu našao vrijednost od 10 go­ dina. Ove tvrde x-zrake dolaze iz područja fotosfere. za­ služan je za otkriće da se na Suncu periodično pojavljuje maksimalni i minimalni broj pjega. Sva naša očekivanja su bila Dijagram pokazuje raspodjelu Sunčevih pjega na raznim heliografskim širinama (vertikalna skala) od 1933. Ponavljaju­ ći Galilejeva promatranja još pažljivi­ je. u vezi s periodičnosti Sunčeve aktivno­ sti.1. ali je već pred kraj XVIII stoljeća Horrebow objavio da se pjege na Suncu vjerojatno javljaju po zakonu periodiciteta. Prve pjege novog ciklusa ponovo se pojave na širinama 40°N i 40°S. Našli su da Sunce najbrže roti­ ra na ekvatoru. a u doba maksimal­ ne aktivnosti njihove su širine obično između 15° i 20°. Bljeskovi su jako povezani s pjegama na Suncu. Na kraju ciklusa oni dolaze gotovo do ekvatora. godine. On je to obja­ vio 1843. poglavlju smo vidjeli kako je Galilei upotrijebio pjege na Suncu da izmjeri period rotacije Sunca i dobio je vrijednost oko 27 dana. Varijacije u vremenu rotacije između ekvatorskih i polarnih područja iznose do tri ili četiri dana. kao mnogostruke male tamne mrljice.

Mrljice mogu kasnije postati velike pjege. Ako pjege postavimo na liniju jednog meridijana (prvi cr­ tež). 229 . one koje su u blizini ekvatora povećavat će svoje duljine (longitu­ de) mnogo brže nego one udaljenije od ekvatora (drugi crtež). na gornjoj sli­ ci.U svakom paru pjega. jedna je gotovo uvijek zapadno od druge.

da se Sunce polaganije vrti na ekva­ toru. jer postoje situacije u kojima se poni­ štavaju magnetska polja. a to je ono što treba da urade električne centrale preko svog prekidača. magnetsko polje posjeduje veći iznos energije. magnetska polja su počela igrati do­ minantnu ulogu u gotovo svim astro­ nomskim razmatranjima. 230 . Ovo nas ponovo vraća na pitanje Sunčevih bljesaka. Struja nastoji da i dalje teče i. nedavno. Ova energija ne prestaje po­ stojati kada dođe do prekida voda. fotografije korone Sunca. Sve se to može objasniti na slijedeći način. Upotrebljavajući složene spektroskopske metode. Brojevi na vertikalnoj skaii označuju Wolfove reiativne brojeve koji se dobiju ako se jedna pjega broji kao jedinica. a ova pražnjenja rasipaju energiju magnetskog polja. U toku pražnjenja elektroni i atom­ ske jezgre ubrzavaju se do velikih br­ zina. izgleda. sudarajući se me­ đusobno. Iz tog razloga. energija koju imaju ta po­ lja ne nestaje iznenada. dok ih obavijaju pla­ menovi toplijih plinova. kao i na Zemlji. Pretpostavimo da je presječen vod visoke naponske mreže. udruženih s jakim magnet­ skim poljima. Pomicanje protuberanci i njihovih struktura također snažno ukazuje na prisutnost ma­ gnetskih polja koja izviru iz podnožja protuberanci. Teleskopska fotografija Sunčevih pjega snimijena iz balona na visini od 24 kilometra iznad Zemlje. one udare na vanjsko magnetsko polje Zemlje. izgleda da pri procesu sudaranja nastanu vrlo brzi elektroni. golemi broj vrlo brzih čestica napušta Sunce u obliku zraka. a također i s više ili manje stacionarnim česticama. Ako se dogodi da se Zemlja nađe na stazi ovih zraka čestica. električne centrale koriste uređaje koii odmah prekinu tok struje. a u slučaju jake struje. Ali nam isku­ stvo pokazuje da to nije tako. u trenu. Početkom našeg stoljeća George Ellery Hale je došao do značajnog otkri­ ća. Gdje postoji struja. Ona se rasipa u obliku pražnjenja. Ovo je bio prvi direktni dokaz postojanja magnetskih polja u jednom astro­ nomskom problemu. Pjege su jezgre relativno ohlađenih plinova. Prvi. magnetske bure. To stvara dva važna efekta. pokazuju da se iz površine Sunca pojavljuju snažna magnetska polja u okolni prostor. U prekidačima se pojave snažne iskre zbog pražnje­ nja. Sada. Ona se mora nekako rasipati. koje Ze- Grafikon pokazuje aktivnost Sun­ čevih pjega od 1750. Na prvi pogled bi ne­ tko pomislio da je tok struje u vodu jednostavno prekinut. do 1950. može na­ stati ozbiljno oštećenje generatora u električnoj centrali. Ovdje. a to su Sunčevi bljeskovi. Ovo uzrokuje tzv. a zemaljska će nam analogija pomoći da razumijemo što to može biti. Drugi. zbiva na Suncu. postoji također i ma­ gnetsko polje. snimljene za vrijeme potpunih pomrčina. a svaka grupa pjega kao desetica. ukoliko se ne poduzmu adekvatne mjere. proizvode vi­ soko energetske x-zrake koje stvaraju najnižu ionizacionu zonu u atmosferi Zemlje. kažemo struje. Tako­ đer. Slično se. ove vrlo brze čestice. Sasvim odijeljeno od pjega. godine. otkrio je prisutnost jakog magnetskog polja u pjegi.

.

ovi elektroni iznenađujuće malo. izvesti magnetsku energiju na trošak što je sav ovaj veliki napor postigao u svoje vlastite mehaničke energije. zašto stvaraju neobičnu polarnu svjetlost. Proučavanje aktivnosti na površini Znamo da je materija ispod fotosfere Sunca u stalnom konvektivnom Sunca i njenih odnosa prema Zemlji kretanju . Sunčev blje­ resantniji i najkorisniji razvici pojavili sak je ekstremni primjer takvog proce­ sa. neda­ na Suncu. Ono dobiva Fotografija Sunčeva diska snimljena energiju od kretanja materijala ispod je 18. ali za najveći dio pražnjenja nema Desna gore fotografija prikazuje nekih posebnih karakteristika. gnetsko polje je prenosilac energije i u tome je njegova važnost. VII 1953. Sma­ upravo sadrže takve vrlo brze elektrone tramo da magnetska polja igraju va­ koji su uhvaćeni u magnetsko polje žnu ulogu pri postanku tamnih pjega. Njihajući se naprijed i natrag jer ona sudjeluju u prenošenju ener­ između sjevernog i južnog pola Zemlje. Najinte­ lazi do procesa rasipanja. nje i struktura protuberanca čvrsto gdje se vrlo brze čestice izbacuju sa ukazuju na prisutnost magnetskih Sunca u prostor. uzrokuju da se uobičajene atom­ Ukratko. što smo saznali o tim pjegama. polaritet slabih magnetskih polja u fotosferi. Prethodna diskusija o nasta­ to još ne znamo. Iza nje je magnetska fotosfere i prenosi je u atmosferu Sun­ karta Sunca napravljena istog dana. Zašto pjege rastu i padaju u periodu od 11 godina. naučili smo svako okolno skakutanje. rujemo o površini i atmosferi Sunca 232 . dije daju astronomi. nije neumjesno da pitamo vno otkriveni pomoću umjetnih satelita. Oni na gigantsku protuberancu u obliku taj način proizvode veliku toplinu ne petlje na rubu diska Sunca. ali sasvim dovoljnu polja koja se pojavljuju kod njiho­ vih korijena iz unutrašnjosti Sunca. Zemlje. poslije njihova pronalaska u pjegama Van Allenovi pojasovi radijacije. bez obzira na Sunčeve Mnogo od toga što znamo i što vje­ pjege. pa zagrije u kotlu. Izgleda da se na taj način formirao prvi put ušla u astronomske probleme vanjski pojas van Allenove radijacije. Tako usporedbi s dostignućima drugih gra­ proizvedena magnetska polja izlaze iz na astronomije? Čini mi se da odgovor fotosfere u atmosferu Sunca. Možemo jedino reći janju Sunčevih bljeskova pomoći će da se nalazimo pred krajnje rijetkim i nam da shvatimo odgovor koji najra­ složenim procesima čija su objašnje­ nja vrlo zapletena. gdje se u procesu rasipanja poja­ Ona pokazuje položaj. ca. danas većina astronoma ske linije u spektru dijele u nekoliko smatra da atmosfera Sunca dobiva komponenata.vrsta kretanja vode kada se detaljno se provodi već sto godina. nalazeći svoje staze u ovisi o našem poznavanju magnetskih polja. intenzitet i vljuje kao toplina. ali još nismo pitali toru kad je ciklus u toku? Odgovor na zašto. gdje do­ ne može biti osobito radostan. da se ugrije atmosfera Sunca na vrlo Činjenica je da magnetska polja visoku temperaturu. Djelova­ tako veliku kakvu proizvode bljeskovi. pa ih je zbog toga svoju energiju iz konvektivnog kreta­ moguće otkriti upotrebom složenih nja koje se odvija ispod fotosfere.mlja zarobljava. Ma­ spektrografskih metoda. gije iz podfotosferskih područja izvan trebajući manje od jedne sekunde za same fotosfere. Već smo vidjeli da postoji uvjerljiv one formiraju slojeve oko Sunca i za­ dokaz da je vanjska atmosfera Sunca što se ovi slojevi pomiču prema ekva­ ekstremno topla. Budući da su magnetska polja magnetskom polju Zemlje. Osim toga. Ovo kretanje mora pro­ je sakupljen golem broj promatranja.

233 .

tako pretjerana svemir­ izgubili što se nisu interesirali za šire ska istraživanja mogu ponovo stvoriti probleme. vo kako je krivi osjećaj vodio britanske Pojavom spektroskopije i interesa za astronome da napuste šire astronom­ Sunce. u mnogome je slična putovima sve materijale na Zemlji. jer su nastavlja padati sve dok ne dosegne istraživanja u svemiru nastavila pro­ centar Zemlje? Odgovor je.su se nedavno. Pravci istraživanja koje su situaciju u kojoj se glavni problemi započeli ljudi poput Herschela bili su mogu izgubiti iz vida. zašto lopta ne Sve to ima važno značenje. Ova razmatranja imaju posebnu kom posljednjih stotinu godina. (U međuvremenu u Ako bacite loptu u zrak. bez sumnje bio slab u usporedbi s drugima u astronomiji. procesa. Britanija ne posjeduje teleskop trašnjost. posebno u SAD i vuče loptu prema dolje. Op. godine. Ali je napredak kao cjelina Mali krug iznad prve slike pokazuje Ze­ mlju u istoj skali. To se zbiva. da Zemlja pritišće loptu prema gore A važnost koja se sada pridaje istraži­ silom jednakom onoj kojom gravitacija vanjima u svemiru. Ovo žalosno zvijezde. britanski su astronomi mnogo ske probleme. Treba reći da ono nema tako veli­ ku važnost da bi se zanemarile ostale Unutrašnjost Sunca grane astronomije. a koje. učavanja aktivnosti površine Sunca. također. Upra­ važnost za britansku astronomiju. VI 1946. a cijeli naš koji su bili postavljeni u Britaniji to. Herstmoneuxu u Engleskoj. možemo napustiti po­ pa u Britaniji u posljednjih pedeset vršinske pojave na Suncu i razmotriti godina nije izgrađen teleskop znatnijeg neke privlačne probleme koji se poja­ otvora. prev.planet je u ravnoteži. naravno. imaju primje­ pomanjkanje posljedica je prekomjer­ nu na svemir u širini. ona će pa­ Engleskoj je izrađen i veći teleskop od sti natrag na zemlju. jer Herschelovog. Da dokažemo kako su ove primje­ napušteni. nog angažiranja na istraživanju Sun­ ca.50 metara. jer za promatranje Sunca nisu bili potrebni veliki instrumenti. u našem povećanom Niz fotografija jedne eruptivne protu­ razumijevanju važnosti magnetskih berance. Ovo vrijedi za SSSR. jer je gravitacija 234 . u je prema dolje vuče sila gravitacije. snimljene 4. Sada. dbe na mjestu. Ovdje ćemo se susresti s s otvorom koji bi bio jednak velikom pojavama koje su općenito važne i za Herschelovu teleskopu. a ima pro­ Kako gravitacija ne prestaje djelovati mjer zrcala 2. On je montiran 1968.) kada lopta dodirne tlo. dok se ova knjiga štam­ vljuju kada istražujemo njegovu unu­ pa.

Već je u XVII stoljeću Robert Boyle ustanovio da tlak plina raste s gustoćom a. otkrića XIX sto­ ljeća. pa zato i njego­ vu pravu veličinu. izmjerena od apsolutne nule. Ako uzmemo P za tlak. može se na jedno­ stavan način izračunati gravitacija na njegovoj površini.u svakoj točki izjednačena s pritiscima koji postoje kroz cijelo tijelo Zemlje. jest takozvani normalni atmosferski tlak. Ra­ zmotrimo ove tri stvari. ali ona postaje sve zna­ čajnija kada prodiremo u unutrašnjost Sunca. pokazala su da bi potrebne tlakove dali plinovi kad bi bili dovoljno vrući. što će reći . a grčko slovo p (ro) za gustoću.ako se podvostruči gustoća i tlak će se podvostručiti. koji postoji u plinu. Već su fi­ zičari XIX stoljeća shvatili da obična kruta i tekuća tijela mogu odoljeti tla­ ku do izvjesne granice. pogla­ vlju smo vidjeli da se masa Sunca može odrediti iz kretanja planeta. Tlak. Ovo jednako vrijedi i za atmosferske plinove. kako je to zamišljao William Herschel. Slijedeće je pitanje: pod kojim se uvjetom tlakovi održavaju. temperaturi i prirodi čestica iz kojih je sastavljen plin. Ovo je poznato kao Boyleov zakon. podvostručena. a da bi ono odoljelo ovoj velikoj težini gornjih slojeva. U 235 . Kako Sunce sadrži mnogo više materijala nego Zemlja. Tlak koji održava ravno­ težu na morskom nivou. Zbog toga ne mogu odoljeti onim tlakovima koji mo­ raju postojati u unutrašnjosti Sunca. ukoliko gustoća nije prevelika. koja su se odnosila na prirodu plinova. Oni bi također pali pod djelo­ vanjem gravitacije. može­ mo pisati jednadžbu: P = A x p x T. težina gornjih slojeva postaje sve veća što se pribli­ žavamo središtu. U XVIII stoljeću je J. Charles pokazao da postoji slična direktna proporcionalnost između temperature i tlaka: ako je temperatu­ ra plina. A. kako je Sunce mnogo teže nego Zemlja. Dobiva se oko tride­ set puta veća gravitacija nego što je na površini Zemlje. No. Ista razmatranja vrijede i za Sun­ ce ali. tlak je direk­ tno proporcionalan s njom. Prema tome. Također znamo daljinu Sunca. ovisi o tri stvari: gustoći. ako ne bi bilo tlaka unutar njih. tlakovi su u njegovoj unutra­ šnjosti odgovarajuće veći. Tlak u sre­ dištu Sunca je oko sto tisuća milijuna puta veći od tlaka na morskoj razini na Zemlji. Ova otkrića možemo pisati u obliku jednostavne jednadžbe. Poznavajući masu i veličinu Sunca. Kako smo ovo saznali? U 6. Tlak koji postoji u središtu Zemlje. oko 1 kilopond na kvadratni centimetar. milijune puta je veći. po­ trebni su tako strahoviti tlakovi. T za temperaturu. Na prvi pogled razlika nije vrlo velika. tlak će se također po­ dvostručiti. u unutrašnjosti Sunca nema mogućnosti opstanka krutih ili tekućih tijela.

i to iz balona bez ljudske posade. dru­ gu. godine.gotovo prije sto godi­ na. potre­ bno je da znamo dvije stvari: prvu ke­ mijski sastav plina . što može prou­ zročiti da se rascijepaju. s visina gdje je "štetni sloj".koji se odnosio na stanje pod kojim atomi egzistiraju u unutra­ šnjosti Sunca . eliminiran. a i mnogih drugih zvijezda. iznenađujuće dobro pogodio odgovor na drugi dio problema . stanje u kojem su ti atomi. koji inače normalno obilaze oko teške jezgre atoma. Da odredimo konstantu A.koncentraciju raznih tipova atoma u njemu. Kako smo već vidjeli. To se slaže s pogledima današnje fizike. Tako se plin u unutrašnjosti Sunca sastoji iz dviju Američki astronomi su zadnjih godina dobi­ li jasnije fotografije Sunčeve površine nego ikad prije. koje vjerojatno postoje unutar Sunca. Fotografije pokazuju pripremanje za lansiranje i stvarni uspon za vrijeme leta u rujnu 1957. J.našoj jednadžbi je A konstanta koja ovisi o prirodi čestica od koje je plin sastavljen. Homer Lane. također. Prema tome. proizveden od Zemljine atmosfere. Lane je smatrao da pri vrlo viso­ kim temperaturama. Crtež pokazuje montažu teleskopa. dolazi do silnih sudara između atoma. Atomi se ci­ jepaju u smislu odstranjenja njihovih elektrona. 236 . jezgre atoma se slobodno kreću samo bez svojih elektrona. a i elektroni se. Ipak je jedan od njih. kreću slobodno. znamo kemijski sastav Sunca. ali ova informacija nije bila na raspolaga­ nju prvim istraživačima.

u stvari.i tamnija područja (mase hla­ dnijeg plina koji se spušta). Ali račun pokazuje da Pogled s letećeg teleskopa na Sunčevu površinu (lijevo) pokazuje svijetle pjege (stupove vrućeg plina koji se diže) . Druga nalikuje granulaciji Sunca. desna fotografija pokazuje primjer konvekcije u vrućem dubljem sloju. No nije tako grub da bi bila velika odstupanja. Jer. ili. nego sjaji zbog toga što je osvijetljeno od Sunca. znamo gustoću i temperatu­ ru plina. Konstanta A je određena razmatra­ njem u zadnjem paragrafu. možemo odrediti veličinu A. možemo iskoristiti našu for­ mulu da izračunamo njegov tlak. Znajući ovo i znajući relativne količine raznih atoma i stupnjeve do kojih su oni izgubili svoje elektrone. Temperatura može biti malo niža ili malo viša. jer toplina u materiji uvijek struji iz po­ dručja više temperature prema podru­ čju niže temperature. 237 . pa ga mogu dati kruta i tekuća tijela. Ukoliko. Kako se točno prenosi energija iz središnjih područja Sunca prema fo­ tosferi? Toplina putuje po metalnoj ši­ pki od toplijeg kraja prema hladnijem vođenjem. znamo li masu i veličinu Sun­ ca. znati opći tlak P. Zato temperature unutar planeta i satelita ne treba da budu tako visoke kao unutar zvijezda. što znači da se tople čestice metala ne kreću po metalu nego se nji­ hova toplina jednostavno prenosi na hladnije čestice. znamo također općenito gustoću D. Kako je u unutrašnjosti Sunca mnogo toplije nego na površinskim područjima. tamo mora doći do silnog istjecanja topline prema fotosferi. Ovo nam obja­ šnjava zašto je Sunce svijetli objekt.vrsta čestica koje se kreću slobodno i odvojeno: golih atomskih jezgri i elek­ trona. Račun je grub u tom smislu. Dana­ šnja je vrijednost dobivena preciznijim računom: blizu 15 milijuna stupnjeva u središtu Sunca. dok tijelo poput Mjeseca ne emitira svjetlost. ako znamo tlak i gustoću. relativno mali. Srednja fotografija je primjer konvekcije proizveden u vrućem tankom sloju. Grubi račun pokazuje neposredno da ona mora iznositi oko deset mili­ juna stupnjeva. što će reći da re­ zultat ne može biti ni manji ni veći od tri puta. možemo upotrijebiti istu formulu da izračuna­ mo temperaturu. a upravo zbog manjih temperatura ne postoji otjecanje topline u velikoj mjeri iz unutrašnjih područja prema povr­ šini. jer nam ne daje preciznu tem­ peraturu. koji mora postojati unutar Sunca. Osnovna je ra­ zlika između planeta ili satelita na je­ dnoj strani i zvijezda na drugoj strani u tome što je unutar planeta ili sate­ lita tlak. Sada možemo. također. potreban za izravnanje sile teže. iz našeg zaključka o gravitaci­ ji. ali mora biti u podru­ čju od deset milijuna stupnjeva. Zato mo­ žemo upotrijebiti našu jednadžbu da dobijemo opći uvid o temperaturi T unutar Sunca.

Tek je 1906. jer je to prelagan proces. godine Karl Schwarda je tlak plina direktno proporciona­ zschild otkrio plan da se to postigne. da je Boyleov zakon. možemo izračunati njen apsolutni sjaj. Zašto ti vođenjem. Vratimo se sada strujanju energije S ovim se pojavilo pitanje. Slika 8. koji nam kaže je.konve.ća. vladajući se kao plin na Zemlji. je li logično a ne konvekcijom. šini mora. Vrijednost energije duboko u unutrašnjosti Sun­ zakona u zemaljskom laboratoriju si­ ca zaista ponaša prema jednadžbama gurno prestaje pri gustoćama od 50 koje je dao Schwarzschild. Ako poznajemo kemijski sa­ Zato je Boyleov zakon primjenljiv na stav Sunca.se na Suncu ne može toplina prenosi­ grama na kubični centimetar. Dio rukopisa prikazan je desno. 238 . objavio to ot­ kriće. ne bi zakon također prestao vrijediti Druga mogućnost je konvekcija. moguće je pomoću formule P gli na prvi pogled očekivati. Zato naša jedno­ centimetar. pri vrlo visokim temperaturama neće Izračunata temperatura u središtu je se pojaviti znatna razilaženja sve dok sasvim blizu 10 milijuna stupnjeva. god. To će reći. Problem dnostavnoj formuli za tlak? Sjetimo je bio. stavci da se energija iz središta Sunca stvarajući materiju vrlo velikih gusto­ prenosi upravo na taj način . Eddington (gore) je otkrio ovu povezanost i 1924. a to pri istim gustoćama unutar Sunca ili je kretanje toplih čestica. gustoća ne dođe do 1000 grama na Gustoća je oko 50 grama na kubični kubični centimetar. godine osnivalo se na pretpo­ re odvajaju elektrone od jezgri atoma. lan njegovoj gustoći. Homera Lanea tamo vladaju. Astronomi 19. Možemo li s pravom smatra­ ljeća bili su svjesni mogućnosti da se ti materiju s tako visokim gustoćama dio ili cijela energija prenosi zračenjem plinovima? Ako možemo. koje je iz unutarnjih područja Sunca prema bilo sve do prije četrdeset godina ne­ njegovoj površini.1 Odnos masa-sjaj. kcijom. kao što se prenosi očekivati da se prilagode gornjoj je­ energija od Sunca do Zemlje. kako izračunati efekt radijaci­ se. ili oko 50 puta veća od gu­ stavna formula za tlak vrijedi bilo gdje stoće destilirane hladne vode na povr­ u unutrašnjosti Sunca. = A x p x T izračunati strukturu Sunca. kao kod gri­ unutar zvijezda? janja vode u kotlu. sto­ riješeno. U stvari. Ako poznajemo masu zvijezde kao i prosječni polumjer zvije­ zde slične mase. Ove visoke temperatu­ 1869. primjenljiv samo Danas se može pokazati da se struja ako gustoća nije prevelika. a s tim i vrijednost kon­ mnogo veće gustoće nego što smo mo­ stante A. Odgovor bi trebalo naći u ekstre­ Prvo matematičko proučavanje mno visokim temperaturama koje strukture Sunca J.

Moguće je provesti kvantitativan račun. Zato očekujemo da zvijezde veće mase budu svjetlije od zvijezda male mase. jer određuju ja­ kost gravitacije. Utjecaj polumjera zvijezde na njen sjaj može se također razmatrati na sličan način. određen iz stvarnog promatranja za zvijezde takve mase. kako ćemo uskoro vidjeti. konvekcija postaje va­ žna u bližim površinskim slojevima. Premda je ovo točno za duboku unutrašnjost. Temperatura u njenom središtu neće biti nužno ista kao u Suncu. To je zaista tako. veća je i gravitaciona sila. Što je veća masa zvijezde. kao Lane. Drugim riječima. Na primjer. Ovo su bile ideje koje je Eddington podvrgao računu. Bez nekog bitnog gubljenja točnosti može se izo­ staviti precizno određen polumjer i zamijeniti ga prikladnim prosječnim vrijednostima koje su promatrane. a time i tlak. gravitacija će biti manja u zvijezdi ve­ ćeg polumjera. veća će zvijezda biti manjeg sjaja od manje zvijezde. Teorija i promatranja se danas slažu. moramo pogledati pionirski rad koji je u ovoj oblasti astronomije obavio Eddington. jednostavno ubacimo u naš račun pro­ sječni polumjer. Zato je pri diskusiji o stru­ kturi Sunca potrebno pažljivo razmo­ triti i zračenje i konvekciju. ali prije nego dođemo do toga. što možemo provjeriti promatranjem. Ovo se razmatranje odnosi ne samo na Sunce nego i na bilo koju zvijezdu. prilo­ žene dolje. potreban da joj drži ravnotežu. Ako su dvije zvijezde je­ dnake mase ali različitih polumjera. Ona će ovisiti o masi zvijezde i njenoj veličini. .da se energija prenosi zračenjem a ne konvekcijom. ako želimo odrediti sjaj po­ znate mase. Pri sretnoj okolnosti događa se da polumjer ne ulazi u računanja s osjetljivim značenjem. a zbog tih većih unutarnjih temperatura bit će i veći tok zračenja iz unutrašnjih područja prema površini. kako nam pokazuju fotografije. ali nepoznatog polumjera. Ovo zahtijeva da i temperature kod ve­ ćih masa budu veće. Ovo su važni faktori. iz kojih je mogao izvesti vrijednost za sjaj iz mase i po­ lumjera. On je dobio mate­ matičke formule. Re­ zultat takvog računa nam može reći o sjaju Sunca. Ne treba da se zadovoljimo samo s opisanim kvalitativnim načinom prije­ nosa energije unutar Sunca. kako su pretpostavlja­ li prvi istraživači na ovom polju. Zato će unutrašnji tlak i unutarnja temperatura biti također manji. a iz ovog će razloga izljev ener­ gije iz unutarnjih područja biti manji.

Postoji jedna druga vrsta veličina koju moramo spomenuti. Razlika u sjaju jedne veličine odgovara približno faktoru 2. dok horizon­ talna skala na dnu predstavlja masu (M). Pravi sjaj zvijezde uključuje cjelo­ kupno zračenje koje ona emitira. jedna je 100 puta sjajnija od druge (ili 2.1. S današnjeg stajališta skala veličina mora bili točno definirana. možemo također dati vri­ jednost veličina svih drugih zvijezda poznatog sjaja.512 5 puta). pa se riječ bolometrijski katkada uključu­ je da označi taj pojam. a s ovim su izborom sve druge veličine određene. jer se ne nalaze na jednakim udaljenostima od nas. ako je razlika za pet veličina. Ovo je skala veličina koja traži neko objašnjenje. tako da svjetlija od dviju zvi­ jezda ima manju veličinu. Veličine koje pokazuju prave sjajeve zvijezda. tj. tako da se vrije­ dnosti u masama Sunca lako očitaju iz slike. Masa (M) je nanesena logaritam­ ski.512 puta svjetlija od zvijezde B. Ovaj pojam proizlazi iz činjenice da. Prividni sjaj zvijezde je sjaj koji nam se prikazuje na nebu. kada promatramo zvijezdu. poznate su kao apsolutne veliči­ ne. koji su ovdje sporedni. U stvari. ako je zvijezda A 2. Zato možemo govoriti o bolometrijskom sjaju ili bolometrijskoj apsolutnoj veličini.512. veličina A je za jednu ve­ ličinu manja od veličine B. Suncu je dodijeljena veličina 4. Ali je situacija kompliciranija za skalu sjaja. Pogodno je da se uzme za jedinicu mase M masa Sunca. Prema tome.U svakom datom primjeru stvarni će se polumjer vjerojatno razlikovati od prosječne upotrijebljene vrijednosti. Zato su privi­ dni sjajevi i prividne veličine različite od apsolutnih sjajeva i apsolutnih ve­ ličina. ali to nije lako. Zato je moguće da se izračuna sjaj za svaku vrijednost mase. Njih treba razlikovati od prividnih sjajeva zvijezda. To će reći. možda. 1. koju ćemo zvijezdu izabrati kao naše mjerilo i kakvu ćemo joj dodijeliti veličinu? Netko bi očeki­ vao da se izabralo Sunce i da mu se dodijelila veličina O ili. Dvije zvijezde s istim pravim sjajem mogu imati sasvim različite prividne sjajeve. Ukoliko uzmemo poznati sjaj neke zvi­ jezde i damo joj neku izabranu stal­ nu veličinu. Vertikalna skala nali­ jevo predstavlja sjaj (L). Razlike veličina između dviju zvije­ zda je mjera njihovih razlika u sjaju. a to je razlog da se ona lako ne napušta. gdje krivulja daje rezul­ tate računanja. da bi­ smo naglasili kako se radi o totalnom zračenju koje emitira zvijezda.512 puta sjajnija od druge. Sve svjetlo ne prodire do nas kroz plinove atmosfere Zemlje. Eddingtonovi rezultati su prikazani na slici 8. ali to neće utjecati na rezultat. Napomenimo da veličine idu prividno neprikladnim načinom. iznos zračenja koji one stvarno emiti­ raju. ni naše oko ni naše fotografske ploče nisu osjetljive na cjelokupnu svjetlost koja dolazi od nje. iz povijesnih ra­ zloga. Izmjereni . Skala ima povijesnu vezu još od Hiparha i Ptolemeja. Ali.7. ako se dvije zvijezde razlikuju za jednu veličinu jedna je 2.

Iz svega ovog je jasno da se bolo­ bio uključen u naše izabrano područje metrijski sjajevi ne mogu odrediti iz valnih dužina. plavi sjaj.2 Prividna staza je staza kako je vidi­ mo projiciranu na ravninu okomitu na smjer doglednice. polu­ mjera i masa zvijezda? Da se odredi pravi sjaj zvijezde. o kojima ćemo disku­ tirati u slijedećem poglavlju. poglavlju. plavi sjaj se s kvadratom udaljenosti izvora svje­ odnosi na područje valnih dužina koje tlosti) daje apsolutni sjaj za područje su manje od onih kod vizuelnog sja­ valne dužine o kojoj se radi. netočnost izgubio jer nije mogao proći kroz našu promatranja je vrlo mala. Tada jednostavan račun (baziran sjaja određeno područje valnih du­ na činjenici. koje su korištene. na primjer. a ultravioletni sjaj se odnosi na još je korak da se načini korektura s obzi­ rom na dio zračenja zvijezde koji nije kraće valne dužine. U slučaju vizuelnog ke. 241 . Oni se određuju lometrijski sjaj zvijezde. definirajući svaki od valnih dužina. Na tre­ Slika 8.oko 4000° i 20 000° ova je korektulometrijskog sjaja. kada smo se upoznali sa zna­ na zračenje koje nije bilo uključeno u čenjem skala. polumjeri i mase zvijezda Kako se astronom hvata ukoštac s problemom određivanja sjajeva. da se odre­ sujući im vizuelni sjaj. bila je opisana u 6. jasno pokazujući opću točnost fizikalnih zamisli na kojima su bazirani proračuni. Sada. nije teško odrediti njihove apsolutne mase.1). Za zvijezde s dijagram sjaja (slika 8. varira obrnuto proporcionalno osjetljivo za ljudsko oko. Od onog što vidimo. mo­ područje valnih dužina upotrijeblje­ žemo ponovo pogledati Eddingtonov nih pri promatranjima. a djelomi­ čno računom. za vizuelno ovih iznosom svjetlosti što ga zvijezda područje. Za udaljenije zvijezde. paralaktička metoda. Omjer dužina udaljenosti do težišta. Ako je poznata udalje­ nost. Sjajevi. kojeg mi žina je približno ono područje koje je vidimo. Računanje je potrebno biven na taj način? Ako je upotrijeblje­ da se uzme u obzir dio svjetlosti koji se na fotoelektrična tehnika. Koliko je točan konačni rezultat do­ djelomično iz promatranja. Ovo mora biti izvedeno naj­ emitira unutar određenog područja točnije upotrebom fotoelektrične tehni­ valnih dužina. Slaganje između teorije i promatranja je izvanredno. Krivulja se površinskom temperaturom između odnosi na izračunate vrijednosti bo. Ovo daje apsolutni bo­ izravnih promatranja. moramo odrediti pravu stazu. daje relativne mase dviju zvijezda. koja se temelji na godišnjem kretanju Zemlje. Astronomi udaljenost svake zvijezde koju želimo uzimaju u obzir ovu činjenicu pripi­ istražiti. treba upotrijebiti druge metode. Posljednji ja. potrebno je znati njenu udaljenost.sjajevi ne mogu po svojim svojstvima nutak ćemo pretpostaviti da znamo biti bolometrijski sjajevi. da stupanj sjaja. Stvarna se atmosferu i za koje naši instrumenti pogreška pojavljuje iz procjene udalje­ nosti i iz konačne korekture s obzirom nisu osjetljivi. a kružići na bolometrijske sjajeve pojedinih zvijezda. Metoda za određi­ vanje udaljenosti najbližih zvijezda. međutim. ili di prividni sjaj za određeno područje ultravioletni sjaj. Slijedeći je korak. oko kojeg se vrte obje zvijezde.

moguće ga je na ovaj način odrediti. polumjer i površinska temperatura su povezani jednadžbom L = D x R2 x T4. tj. da su iznosi pogrešaka suprotnog značenja pa se poništavaju. koja ih je povezivala.i njegovih nasljednika .ra razmjerno točna. određuje peri­ od ophoda. dobivena iz binarnih sistema. Naš slijedeći problem. tako da je pogre­ ška u mjerenjima udaljenosti gotovo potpuno zanemariva. vrtjela se. ali se može. Poslije Struvea su mnogi entuzijasti promatrali dvojne zvijezde. oko te točke okreću se zvijezde. Mnogo je teže odrediti mase zvi­ jezda nego njihove sjajeve ili njihove polumjere. a vrijeme za koje se linija jedanput okrene okolo. iz sistema koji sadrže dvije zvijezde. postoji jedna točka koja se nalazi između njih i koja je gotovo uvijek nepomična u odnosu na uda­ ljenu pozadinu. također. U povolj- . koja je vrlo ograni­ čena. Period može trajati mnogo godina. Ukoliko ne uzmemo u obzir vrlo udaljene zvijezde. a T se može odrediti iz spektralnog tipa zvijezde o kojoj je riječ prema opisanom načinu u ovom poglavlju. ako su se one gibale jedna oko druge. Mogu se pojaviti pogreške od 100% u našoj procjeni sjajeva ovih zvi­ jezda iz pogrešaka u samom korekcionom faktoru. R polumjer. poglavlju smo vidjeli kako je Herschel otkrio postojanje takvih sistema i kako je ustrajnost astronoma Struvea dala rezultate u određivanju staza po kojima se dvije zvijezde kreću oko zajedničkog ležišta. Može se. u kojoj je L sjaj. dogoditi. Većina je našeg znanja o masama zvijezda. ali s dovoljno strpljivosti prvog promatrača . Za­ mišljena linija. a T temperatura. To je tzv. dogoditi da se ove dvije vrste pogrešaka pojave u najvećem iznosu. Premda se obje zvijezde dvojnog su­ stava kreću u odnosu na sliku udalje­ nih zvijezda. Sjaj. Ali za zvijezde vrlo visoke površinske temperature i za zvijezde vrlo niske površinske tem­ perature korekcioni su faktori nepo­ uzdani. L se može odrediti iz razma­ tranja u prethodnim paragrafima. U 6. određivanje polumjera zvijezde. D je konstanta. naravno. On je vidio dvije zvijezde dvojnog sustava odvojene jednu od druge na nebu. Dje poznato precizno. gotovo je riješen ukoliko znamo njen apsolutni bolometrijski sjaj i njen spektralni tip. Pogledajmo kako je jedan takav promatrač počeo raditi na jednom idealnom slučaju. pa je sada lako izračunati polumjer R. čiju pre­ ciznu vrijednost znamo iz fizike. pogreške koje se pojavljuju iz mjerenja udalje­ nosti neće biti tako velike. težište.

4 Ako se staza približno nalazi u smjeru doglednice jednog dvojnog sistema.nim slučajevima je pomicanje težišta u odnosu na pozadinu udaljenih zvi­ jezda tako neznatno da ga za svrhe našeg idealiziranog slučaja možemo zanemariti. projekcija na ravninu koja je okomita na doglednicu. Lijevo su spektri Mizara. ostaje još jedna stvar. tada zvijezda bliže težištu ima dva puta veću masu od dalje zvijezde. Kako već znamo masu Sunca. a jedan je . tada će zvijezda periodi­ čno pokriti jedna drugu. Ovo. U svim drugim slučaje­ vima vidimo projekciju prave staze na pozadinu neba. Veći pad nastaje kada sla­ bija zvijezda pokrije svjetliju. što će reći. prosje­ čnu udaljenost između S1 i S2 i peri­ od ophoda. Zbog toga su linije cijelog sistema udvostručene. Ovo je zamršena stvar ali. naša će nam jednadžba dati zajedničku masu zvijezda S1 i S2 u apsolutnom iznosu. Ako. Kada je to postignuto. u astronomskim jedinicama. a iz tog omjera možemo odre­ diti omjer masa dviju zvijezda.već opisana u 6. Linije u spektru su superponirane. druga se udaljuje od nas. naravno. određuje samo omjer masa. Ako označimo S1 i S2 dvije zvijezde. 243 . Tako možemo izračunati njihove mase iz njihovih brzina i ophodnog vreme­ na. period ophoda je dan u godinama. a manji pad nastaje kada svjetlija pokrije slabiju. osim u slučaju kada je doglednica okomita na ravninu staze sustava.2. Da odredimo apsolutne mase zvijezda. upotrijebimo treći Keplerov zakon. Tako je naš slijedeći problem: rekonstruirati pravu stazu. kao na slici 8. Spektralne linije prve zvijezde pomaknute su prema piavom dijelu spektra. Određivanje apsolutnih masa povlači za sobom sasvim druga razmatranja. U stvari. Promatranja položaja dviju zvijezda i kroz cijeli period ophoda ne daju pravu stazu dvojnog sustava. na primjer. Dijagram pokazuje promjene sjaja jedne pomrčinske dvojne zvijezde. Tako. u bilo kojem tre­ nutku imamo dvije zvijezde i njihovo težište na jednom pravcu. tako da možemo vrlo lako odrediti omjer ovih dijelova. a spektralne linije druge zvijezde poma­ knute su prema crvenom dijelu. Poznavajući oblik staze i njenu pravu skalu. moramo znati udaljenost dvojnog sustava.paralaktička metoda . zajedno s našim prethodnim određiva­ njem omjera masa dviju komponena- Slika 8. te­ žište dijeli pravac u dva dijela. tada nam se niti približuju niti udaljuju. naša jednadžba glasi: U ovoj jednadžbi je prosječna uda­ ljenost izmjerena u jedinicama pro­ sječne udaljenosti između Zemlje i Sunca. dvojne u zviježđu Velikog Med- Slika 8. Kad zvijezde prijeđu daljnju četvrtinu puta. Da bismo odredili pravu skalu staze.3 Kad se jedna zvijezda dvojnog sistema kreće prema nama. On nam govori da je omjer masa dviju zvi­ jezda prema masi Sunca jednak omje­ ru kuba prosječne udaljenosti između njih prema kvadratu perioda ophoda. poglavlju. Postoji nekoliko na­ čina da se to postigne. ako su prva promatranja načinjena dovolj­ no točno. Ovaj rezultat. lako je izračuna­ ti prosječnu udaljenost između dviju zvijezda za cijeli period ophoda. to se može postići pomoću pažljivog računanja i pune ustrajnosti. težište dijeli pravac na omjer 2:.

244 . na kojem su apso­ lutne vizuelne veličine zvijezda (vertikalna os) nane­ sene prema njihovim spektralnim tipovima. Zvijezde koje su ovdje nanesene kao primjer. s područja su Mliječnog Puta.5 Hertzsprung-Russellov dijagram.Slika 8. relativno blizu Sunca.

Postoji jedan poseban slučaj. kao na slici 8. dok su u jako razmaknutim sustavima često vrlo izdužene elipse. jer je omjer brzina jednak omjerima veličina obiju staza. Ovo odmah daje omjer masa dviju zvijezda. Ovo mora biti tako. slučaj gdje je kut gotovo jednak nuli. kasnije će se ona udaljavati od nas i obratno. nastat će pomak linija prema plavom dijelu spektra kod prve zvijezde. relativno je laka stvar da se odrede brzine obiju zvijezda na njihovim stazama. Međutim. a kod druge pomak prema crvenom dijelu spektra. a jer se kreću jedna oko druge. jer u većini slučajeva moramo neizbje­ žno ostaviti nepoznat kut između doglednice i ravnine staze obiju zvijezda. U takvom slučaju poznavanje brzi­ na obiju zvijezda na njihovim stazama. možemo sigurno uzeti da je kut između doglednice i ravnine staze jednak nuli. nastaje pomicanje spektralnih linija.ta. gdje su one relativno blizu jedna drugoj.4 imamo tipični slučaj promjene svjetla koja nastaje u je­ dnom takvom pomrčinskom sustavu. Obje zvijezde stvaraju spektralne linije. Na slici 8. a druga udaljuje od nas. Zatim. dobiven iz odnosa brzina. gotovo su uvijek kružnice. Zato pomaci spektralnih linija variraju od trenutka do trenutka. U ovom se slučaju doglednica nalazi gotovo u ravnini staze. Kada se spektralne linije komponenata mogu odvoje­ no razlikovati. Često je jednostavnije odrediti re­ lativne mase komponenata u dvojnom sustavu. Henry Norris Russell iz Princetons. ovi se efekti mijenjaju pri kruženju jedne oko druge jer. Russell je također izra­ dio jedno od prvih opsežnih određivanja relativne rasprostranjenosti atoma raznih elemenata u Suncu. tzv. u kojem se ovaj kut može odrediti vrlo točno. Možemo reći sada ovako: kada pro­ matramo pomrčinski efekt. 245 . možemo saznati da li se radi o dvojnom sustavu. jer obje zvi­ jezde imaju točno iste periode. Otkrivanjem ovih varijacija možemo zaključiti radi li se o dvojnom sustavu.3. 1929. spektroskopske dvojne. Ovo pokrivanje uzrokuje promjene jakosti svjetlosti koje primamo iz sustava. zajedno s periodom ophoda. Ukoliko jedna zvi­ jezda nije enormno svjetlija od druge. a u izvjesnim će trenucima jedna zvijezda proći ne­ posredno ispred druge i pokriti je. ako se jedna sada kreće prema nama. određuje njihove pojedinačne mase u apsolutnom iznosu. o čemu smo diskutirali na poče­ tku ovog poglavlja. tj. a koristeći omjer masa. iz Keplerova zakona se može dobiti zaje­ dnička masa obiju zvijezda. Rijetko kada možemo prijeći dalje. jedan je od dvojice koji su nezavisno pronašl značajan dijagram. određuje apsolutnu veličinu staza. U nekim slučajevima su zvijezde dvojnog sustava tako blizu jedna dru­ goj da se ne mogu razdvojiti ni vrlo velikim teleskopom. Staze bliskih sustava. možemo odrediti njihove pojedinačne mase u apsolutnom iznosu. nego u sustavu gdje su one jako razmaknute. prikazan na pretho­ dnoj stranici. Ako se jedna zvije­ zda kreće prema nama.

također imamo to­ čno određenu masu. pa A. Dublje uleknuće očito nasta­ je kada slabija zvijezda prolazi ispred svjetlije zvijezde. Russell. one ne predstavljaju totalnu emisiju zračenja sa zvijezde nego samo zračenje koje je ograničeno područjem valnih dužina. Za ovo se moramo osloniti na srednji i prikla­ dni broj grupa za koje znamo spektralne tipove. (Kako smo već vidjeli. Njihov prikaz. Još od Kanta. Ova posljednja grupa je zaista tako mala. Hertzsprung iz Leydena i H. iz područja su Mliječnog Puta. G. pored svih ovih drugih stvari. polumjer se može lako odrediti. a na­ laze se relativno blizu Suncu. da se ne može uzeti kao baza za razmatranje svojstava zvijezda kao cjeline. Broj zvijezda za koje također imamo prilično točno određene udaljenosti i za koje zato znamo sjajeve. Na raspolaganju su nam spektri za veliki broj zvijezda. ali za razliku od bolometrijskih veličina. kada je poznat položaj zvijezde na Hertzsprung-Russellovu dijagramu. Još više je ogra­ ničen broj zvijezda za koje. poznate kao giganti. Hertzsprung-Russeilov dijagram Kakve zaključke možemo izvući iz našeg poznavanja sjajeva. Na vertikalnoj osi nanesene su apsolutne vizuelne ve­ ličine. prikazan je na slici 8. potrebno je da vidi­ mo što znamo. Sada se podsjetimo da je zvjezdani spektralni tip mjera njegove površinske tempe­ rature a. Te dvije glavne karakteristike istakle su Hertzsprung-Russeilov dijagram za zvijezde u blizini Sunca. još je znatno ograničen. naći ćemo da su neke od njih pale na sasvim različita mje­ sta. N. počevši od tipova O i B nalijevo. bit će najbolje. slabije uleknuće na­ staje kada svjetlija zvijezda prolazi ispred slabije zvijezde.5. Metodu prikazivanja ovih zvijezda pronašli su nezavisno jedan od drugo­ ga E.Vidi se da postoje dva uleknuća kri­ vulje promjene svjetla. danas poznat kao Hertzsprung-Russeilov dijagram. sjajeve i polumjere. vrlo sjajne zvijezde s vizuelnim veličinama od -8 i spektralnim tipovima F i G mogu se naći. Ovo su zvijezde veli­ kih polumjera. Zvijezde. bile velike i difuzne i da su imale niske površinske temperatu- 246 . Koji je razlog za diferenciranje položaja zvijezda na Hertzsprung-Russelllovu dijagramu? Prije nego pokušamo odgovoriti na ovo pitanje. prikazane u dijagramu. da najprije pogledamo predložene teorije . a vjerojatno i prije. Russellova je bila ideja da su prvobi­ tne zvijezde. Danas zaista znamo da takva plinovita materija postoji i da se nove zvijezde iz nje neprekidno formiraju. Zato. koju je predložio Henry Norris Rus­ sell. polumje­ re. Ako se nanesu zvijezde iz još udaljenijih dijelova Mliječnog Puta. Postoji jaka koncentracija zvijezda oko spektralnog tipa K i apsolutnih vizuelnih veličina oko O. polumjera i masa zvijezda? Prije nego li odgovori­ mo na ovo pitanje. One su poznate kao supergiganti. Izrazita karakteristika raspodjele zvijezda u dijagramu je koncentracija prema pravcu koji se proteže od de­ snog dna prema lijevom vrhu.teoriju giganata i patuljaka. njezin polumjer se može naći ukoliko načinimo korekciju iz njene vizuelne veličine u njenu bolometrijsku veličinu. većina je učenjaka smatrala da zvijezde nastaju procesom kondenzacije iz difuznog plina u međuzvjezdanom prostoru. a za sve njih zna­ mo približne površinske temperature. prije nego su se konačno kondenzirale. apsolutne vizuelne veličine odgovaraju više direk­ tnim promatranjima nego bolometrijske veličine. F. kao i površinske temperature. jedan dublji od drugoga.) Na horizontalnoj osi di­ jagrama naneseni su spektralni tipovi. kada su poznati površinska temperatura i sjaj. a K i tip M nadesno. Na primjer.

a pogotovu ne izvan SSSR-a. a ne ulijevo u dijagramu. Situacija za gigante je potpuno suprotna od one koju je predviđao Russell. a zatim se spuštaju po dijagra­ mu prema desnom uglu dijagrama. kretanje udesno može se zaustaviti. To znači da se giganti kreću udesno. moraju se kretati nalijevo sve dok ne dođu na glavni niz. Do sada je dobro ali. Novoformirane zvijezde će se sigurno pojaviti u de­ snom dijelu dijagrama a. ove novozgusnute zvi­ jezde nisu giganti. ko­ jeg je on smatrao kao položaj zvijezda normalne kondenzacije. Neke se od ovih ideja podudaraju s današnjom teorijom. To će reći. Njegova je bila ideja da zvijezde naj­ prije dođu na glavni niz na gornji lijevi ugao. Svako proučavanje ove kontroverzi­ je ili svaka buduća diskusija o Hertzsprung-Russellovu dijagramu dovest će do pitanja koja su vezana s nukle­ arnom fizikom. Zato. Pokazalo se da su se gigantske zvi­ jezde. Rus­ sell je otišao korak dalje. Predmeti koji se sada pojavljuju. poste­ peno kretali prema glavnom nizu. mase? Ova stara Russellova pretpostavka do­ vodi do kontroverznih situacija. one se ponovo sa­ žimaju. Međutim. 247 . Da li se novozgusnute zvijezde.re. u stvari. koje su nekad bile na glavnom nizu. zvije­ zde nastavljaju evoluciju prema dolje. kako ćemo vidjeti u slijede­ ćem poglavlju. Russell je odgovorio da je to njezina masa. ako se one zgusnu. pa se zvijezde po­ novo kreću ulijevo. nastalih unutar njih. Smatrao je da poslije dolaska na glavni niz. ako nastave kondenziranje. prema Russellovu shvaćanju. koje su došle na glavni niz. koja nailaze na velike matematičke poteškoće. gubeći masu neprekidno. a njihova se površinska tempe­ ratura pri tome sažimanju povećava. ali ovakvo gledište općenito nije prihvaćeno. to će se zvijezda nalaziti na višem položaju na glavnom nizu. Na pitanje što određuje naročiti položaj koji zvijezda zauzme na glavnom nizu. Ovo bi bio uzrok što one leže na de­ snoj strani u dijagramu. ovi bi se gigan­ ti. kao rezultat nuklearnih procesa. O ovim problemima se nastavlja­ ju istraživanja. poslije proširenja u gigante. Mnogi svjetski astronomi vjeruju da posto­ ji gubitak mase. kreću po nje­ mu dolje? Gube li one. što je veća masa. pomakle iz glavnog niza ude­ sno. od takve su važnosti da im se mora dati posebno poglavlje.

Drugim riječima: energija. Drugi. a taj je golem. kako se ova silna proizvodnja energije može podržavati milijunima godina. iz dva razlo­ ga. Istina je da bi. koju Sun­ ce emitira u jednoj sekundi veća je od cjelokupnog iznosa energije koju je čovječanstvo potrošilo u cijeloj svojoj povijesti. možemo pretpostaviti da se cijelo Sunce nezna­ tno. Sunčeva energija predstavlja neprekidni tok energije. U XIX stoljeću su učenjaci Kelvin i Helmholtz predložili rješenje koje je objasnilo na koji način Sunce može proizvesti svoju enormnu energiju za period mnogo veći od dvije tisuće go­ dina. daje utisak strahovite snage. energija dobivena od svakog kilograma materije bila mnogo manja od energije koja bi se dobila od sva­ kog kilograma materije ako bi pala na Sunce izvana. koju Sunce emi­ tira u jednoj sekundi. na cijelu njegovu površinu pada ne­ prekidna kiša tijela iz svemira. tada bi se oslobađala energija na njegovoj cijeloj površini. da se energija proizvodi pomoću gravitacije. Na sličan način će se osloboditi toplina ako kamen padne na Sunce. kako smo vidjeli u pret­ hodnom poglavlju. energija koja bi se mogla dobiti Ova fotografija Sunca. Razmotrili smo kako se ovaj silan iznos energije otprema iz unutrašnjo­ sti Sunca. a mi ih nismo registri­ rali. Tokom XIX stoljeća učenjaci su se pitali. koja odlazi iz njegovih unutrašnjih po­ dručja. koja pada na površinu Sunca izvana. Budući da je gravitaciono polje Sunca mnogo jače od gravitacionog polja Ze­ mlje. Sigurno je da ona nije proizvedena bilo kojim uobičajnim procesom izgaranja. Privučen dolje gravitacijom Ze­ mlje. Prvi. Tako ideja da Sunce dobiva svoju energiju iz bilo kakvog kemijskog pro­ cesa izgaranja. Da je Sunce vatra običnog ugljena. kamen dobiva na brzini i energiji tokom svog pada a. Čak bi i silniji oblici kemijskih izgaranja. dali Suncu ener­ giju za samo nekih dvije tisuće godi­ na. ali još nismo pitali kako je ona proizvedena. Ali se osnovna ideja. koji padne na Sunce. veliki dio ove se energije pretvori u to­ plinu. Činjenica je da Sunce emitira više energije u jednoj sekundi nego što bi je čovječanstvo potrošilo u cijeloj svojoj povi­ jesti. a energija bi se oslobo­ dila na isti način kao prije.9. Može li to objasniti porijeklo energije koju Sunce stalno zrači u pro­ stor? Odgovor mora biti ne. mora biti napuštena. ako postoji bilo kakva struja tjelesa. Njihovo tumačenje se zasniva na gravitaciji. snimljena u vodikovoj svje­ tlosti. bila bi dovoljna da održi potrošak od jednog kilovata nekog električnog uređaja u vremenu od 10 000 milijuna milijuna godina. kao oni koji se pojavljuju kada se spajaju vodik i kisik u vodu. smanjuje. Sunce bi se na taj način polagano stezalo kao jedna cjelina. moramo ih otkriti današnjim instrumentima. Totalna energija.procijenjen na peti dio od sto milijuna milijuna .oko 100 000 puta je veći nego sva energija upotrijebljena u svjetskim industrija­ ma. ono bi se pretvorilo u pepeo za oko tisuću godina. na pri­ mjer. ako uzmemo da je stezanje vrlo polagano. kamen će poprimiti mnogo veću brzinu i on će prema tome osloboditi mnogo veću količinu topline pri uda­ ru. može modificirati ako se uzmu u obzir oba prigovora. Umjesto uzimanja kiše materijala. 248 . ali neprekidno. Sada pretpostavimo da umjesto jednog kamena. kada udari u tlo. Budući da je sada obu­ hvaćen cijeli materijal Sunca. pa je jasno da moramo tražiti izvor energije unutar Sunca. poglavlje ZVIJEZDE KAO TERMONUKLEARNI REAKTORI Vrlo sićušni dio energije Sunca koji padne na Zemlju . stalna kiša meteorita. a moći ćemo ga najlakše razumjeti ako razmotrimo što se do­ gađa s kamenom koji padne s visokog tornja. a ne jedi­ no na njegovoj površini.

249 .

U stvari. ali ono. ideje Kelvina i Helmholtza mogle su objasniti izvor energije 10 000 puta veći od bilo kojeg oblika kemijskog izgaranja. Keivin (lijevo) i Helmholtz (do njega) iznijeli su pretpostavku da se cijelo Sunce polagano steže. jer bi se za vrijeme koje je prošlo od invazije Rimljana na Britaniju do danas Sunce steglo samo za oko 80 ki­ lometara. izgaranje jednog kilograma običnog kemijskog goriva proizvodi samo toliko energije da održi u radu od oko jednog sata grijalicu od 1000 vata. mo­ ramo ponovo tražiti objašnjenje za ovu 10 000 puta veću snagu. 250 . bila bi oko 10 000 puta veća od one koja bi se mogla proizvesti najsnažni­ jom kemijskom reakcijom. Na primjer. da su mjerni uređaji antičkog doba bili jednaki današnjima. a i neki gušteri. također. Ovakvo je stezanje vrlo malo. Ovo može objasniti silnu proizvodnju ener­ gije za nekoliko milijuna godina. ako zamislimo Sunce kao divovski termonuklearni reaktor. Takvo obja­ šnjenje zaista imamo na raspolaganju. ali s obzirom na ono što su pokazali fosilni ostaci. na primjer. Ukratko. Ali iz geo­ loških podataka znamo da do toga nije došlo. ona se ne bi mogla održavati više od dvije tisuće godina. iz fosilnih ostataka znamo da je Sunce moralo sijati snagom kakvom danas sjaji najmanje milijardu godina. Zato je jednostavno neodrživa ideja da ne­ znatno stezanje Sunca može objasniti energiju koju ono zrači. Ako bi se energija Sunca dobi­ vala iz kemijskih izgaranja. Ovu su teoriju iznijeli Helmholtz i Kelvin. Da bismo shvatili odakle se pojavila ova velika razlika.brahiopodi. bilo bi sasvim nemoguće da se otkrije tako malo stezanje poput ovoga. pretpostavlja da se Sunčev promjer za taj pe­ riod mora uočljivo stegnuti. Uprkos tome što bi teorija Helmholtza i Kelvina bila ispravna. Nuklearni su procesi po proizvodnji energije oko sto milijuna puta snažni­ ji od kemijskih procesa. ali potro­ šnja jednog kilograma najefektivnijeg nuklearnog goriva održala bi u radu istu grijalicu oko deset tisuća godina. redukcija promje­ ra Sunca iznosila samo oko 50 metara godišnje. Ovo je uvjerljiv dokaz stalnosti fizikalne okolice na Zemlji. po ovoj teoriji. Ono bi kod polaganog stezanja oslobađalo energiju. a za prijenos problema iz kemije u nuklearnu fiziku može se reći da simbolizira ulazak u njenu najsuvremeniju fazu. Ona bi sigurno zadovoljila u objašnjenju neprekidnog emitiranja golemih količina energije Sunca za mnogo tisuća godina. da objasni poznatu produ­ kciju energije. moramo razmotriti nuklearnu fiziku i kemijske procese. Štaviše. koja bi bila nemoguća da je Sunce promijenilo svoj promjer u većem izno­ su za vrijeme tog perioda. Račun pokazuje da bi. Iz fosila je poznato da su neke vrste životinja . promjer Sunca bi se vidno smanjio za period od nekoliko milijuna godina. ostale relativno nepromijenjene u posljednjih stotinu milijuna godina.na takav način zaista bi bila enormna.

a dok je gravitaciona sila između dva tijela uvi­ jek privlačna. Koja je od njih. pa ih ima ih od jednostavnih struktura. trično polje. to znači. Sile koje kontroliraju kemijske pro­ cese u prirodi su električne. elektrona i protona. nego nuklearno polje. izvor kemijske energije. oni ostanu zajedno u spoju molekule. prema tome. Postoji osnovna razlika između nu­ ranih. polja električna i nuklearna Vratimo se za trenutak padajućem kamenu koji smo razmatrali u kon­ tekstu Kelvin-Helmholtzove teorije. poslije približavanja. Dva tijela privlače jedno dru­ jun pojedinih atoma. atomi polje zvijezda koje su daleko nekoli­ opet razdvoje. do gu­ ko godina svjetlosti od nas. a to znači energiju pri približavanju. ne dolazi do takve kompenzacije gubi­ tka energije. doći će. Pri padanju kamen dobiva energiju. Slično ubrza­ nje s kojim se kao posljedica dobiva energija može. jer se atomi više ne raz­ dvajaju. Situacija bitka energije. Jedino ako zamislimo Sunce kao snažni termonuklearni reaktor. na primjer. ali sada to privlačenje ne naboja. Zato nastaje višak energije koji se na kraju pojavljuje kao topli­ na.Gravitaciona. Sunce. Među­ tim. atomi dobivaju brzinu udaljena. a vrste čestica. pa sve do vrlo komplici­ privlačenje. kao kasnije moramo razmotriti. Ra­ zlika se pojavila iz razlike u prirodi sile što uzrokuje privlačenje. Ponovo imamo privlačenje izme­ vljaju dva postojana oblika električnog đu čestica. jer se ubrzava prema središtu Zemlje privla­ čnom silom gravitacije. koji predsta­ ista. Ovo je. kada dođemo do nuklearne tijela izgrađena od elementarnih česti­ energije. a zatim pri odvajanju gube brzinu i energiju. Lijevo je fosil primitivne lingule koja je živjela prije 400 000 000 godina. atomi najprije dobivaju brzinu. Nu­ zbog čega oni teže da se vežu u grupe. ovisi o tome kako su A. Kada je električna sila između ato­ go zbog gravitacije i onda kada su vrlo ma privlačna. situacija je još. koji mogu sadržavati oko mili­ klearne sile i električnih ili gravitacio­ nih sila. Dolje je lingula koja još živi u Tihom ocea­ nu. Ako se stvarno Sunčev promjer mnogo mijenjao bilo bi nemoguće za bilo koju formu života da osta­ ne relativno nepromijenjena mnogo milijuna godi­ na. znamo nešto što to pobija. 251 . električne sile između njih mogu biti ili privlačne ili odbojne. ali najpri­ molekula obične soli koja se sastoji samo od jednog atoma natrija i jednog je pogledajmo kako djeluje nuklearno atoma klora. srećemo ih u biološkim organi­ zmima. pa dolazi do kompenzacije gubitka energije. u mjerljivoj vrijednosti gravitaciono Ako se. privlači ako se približavaju jedan drugome. kada dođe do kemijskog spajanja. protone i neutrone. naravno. u principu. proizvesti sva­ ka privlačna sila. ca. u stvari. On se pojavljuje iz privlačnih električnih sila i u principu je sličan izvoru energije kamena koji pada. možemo protumačiti kako ono stalno emitira energiju kroz dugi period vremena. Pokazalo se da su sile izme­ uzrokuje ni gravitaciono polje ni elek­ đu atoma u najvećem dijelu privlačne. klearno polje direktno utječe na dvije Ove su grupe nazvane molekulama. Ipak.

da se za svako podvostručenje razmaka djelotvornost sila smanjuje za jednu četvrtinu svoje vrijednosti. 252 . nuklearna sila je djelotvorna na samo vrlo male udalje­ nosti. proizvedene sakupljanjem jednog grama od devet različitih kemijskih elemenata. Ve­ lika tijela. što će reći. koje su uvijek privlačne. djelu­ je samo ako su te dvije čestice razma­ knute najviše oko jedan deset-bilijunti dio centimetra. pa zato privlačna i odbojna djelovanja nastoje da se ponište. slabo su nae­ lektrizirana.čestica na koje djeluju nukle­ arne sile . Kod gravitacio­ nih sila. Već smo napomenuli da postoje dvije vrste električnog naboja.približe sasvim blizu jedan drugome. Prema tome. Ali je njihovo dugo područje efektivnosti u astronomiji prikriveno iz vrlo jednosta­ vnog razloga. kao zvijezde. negativni naboj (-) koji imaju elektroni i pozitivan naboj (+) koji imaju protoni. električne sile djelu­ ju na velike udaljenosti na potpuno isti način kao gravitacione sile. Dvije se naelektrizirane čestice i dalje privlače ili odbijaju i kada se njihova među­ sobna udaljenost povećava. jer se ona u osnovi sasto­ je od istog broja protona i elektrona. Sila između elektrona i protona je pri­ vlačna. ali je zato ona silno privlačna za razmake unutar tog reda. Nuklearna sila postaje sasvim zanemarivana ako je razmak znatno veći od ovoga.1 Usporedba između dobivene energije. dobit će brzinu zbog djelo- Jezgre najobičnijih izotopa osam najla­ kših elemenata. ako se protoni i ne­ utroni . Sasvim drugačije od električnih sila ili gravitacionih sila.je ista i kod električnih sila. Nuklearna sila između dvije če­ stice. Prema tome. Slika 9. ali se ona ne prekida potpuno. Ona opa­ da obrnuto s kvadratom udaljenosti između njih. Točno je da se djelovanje sile smanjuje ako se udaljenost između njih povećava. a ne elek­ trična. ali sila između dva elektrona ili između dva protona je odbojna. dva neutrona ili jedan neutron i jedan proton. bila to dva protona. ne može doći do takvog poništenja samo zato što gravitaciona polja. dominiraju pojavama na velike udaljenosti.

dužinu vremena za koju pro­ arna sila između dva protona ista kao izvod nuklearne energije može održa­ sila između dva neutrona ili između je­ vati električnu peć od 1000 vata. Dimenzije oblaka oko jezgri nekog obi­ čnog atoma su preko deset tisuća puta veće od dimenzije jezgri. na drugi način. razmotrimo ove rira s brojem čestica koje izgrađuju dvije vrste čestica koje tu sudjeluju. a svaku moguću stabil­ kog elementa na našoj slici. kada protoni i neutroni formiraju je­ Prije nego prijeđemo dalje da vidimo zgre atoma. Pri­ sutnost protona u jezgrama očituje se u privlačenju električnom silom okol­ Lijevo: strukture dvaju različitih izotopa nih elektrona. jezgre elemenata. Razni izotopi istog elementa ma zvijezda. Protoni. Ali taj dobiveni iznos va­ kakve su to strukture. Ukoliko je temperatura helija. jer. tada je nukle­ godina.1. Zato su kemijska kratkog područja djelovanja nuklear­ svojstva konačno određena isključivo ne sile. u jedinicama od deset učinka električne sile. nasuprot. tako velik iznos nuklearne energije proizve­ da između njih djeluju samo privlačne den spajanjem jednog grama kisika. Rečeno radi. Ova je situacija okolnom oblaku nego da su protoni potpuno analogna slučaju kemijske u jezgri. Kemijska nu kombinaciju ove vrste susrećemo svojstva nekog atoma određena su među kemijskim elementima. električna sila je dovolj­ imaju isti broj protona i isti broj elektrona. na primjer. a ovo je određeno brojem redbi s veličinama cijelih atoma zbog protona u jezgri. rizontalna os predstavlja broj protona Kako su sastavljene strukture koje i neutrona koji se moraju spojiti da bi stvaraju neutroni i protoni? One su formirali jezgru elementa o kojem se nukleusi ili teške jezgre atoma.vanja nuklearne sile. oslobađaju kemijsku energiju. uvijek Oni se razlikuju samo u broju neutrona u uz pretpostavku da nema elektrona u njihovim jezgrama. oslobađaju Vidjeli smo da se energija dobiva nuklearnu energiju. kada nja sadržan je na slici 9. U stvari. Desno: strukture dvaju različitih vrlo velika. Zašto elektroni okružuju jezgre obi­ čnih atoma? Zbog električnih sila. na da veže elektrone uz jezgru. zato izme­ dena spajanjem jednog grama željeza? đu njih djeluju privlačna nuklearna Odgovor na ovo i druga slična pita­ sila i odbojna električna sila. broju protona u jezgri. Kako je. normalni neutralni reakcije. Jezgre brojem elektrona koji okružuju nje­ atoma moraju biti vrlo male u uspo­ govu jezgru. To znači da ni i neutroni vrlo blizu jedan drugome djelovat će nuklearna sila između njih i povezati ih u jedinstvenu strukturu. 253 . jezgre atoma su jedno­ Treba još upozoriti na broj česti­ stavno sastavljene strukture protona ca koje su prikazane za jezgru sva­ i neutrona. ima­ usporedbi s energijom koja je proizve­ ju pozitivni električni naboj. Atomi privučeni električnim oblik atoma ima broj elektrona jednak silama i koji se spajaju u molekule. Protoni i neutroni privučeni nuklearnim sila­ ma koji se spajaju u trajnu struktu­ Nuklearna energija ru analognu molekulama. Neutroni nemaju električni naboj. kao u centralnim područji­ izotopa litija. Ali. Vertikalna izoliramo učinak nuklearne sile od os predstavlja. Ho­ dnog neutrona i jednog protona. samo onda kada su proto­ brojem protona u jezgri. u nuklearne sile.

imati još u suštini identična energija ponovo smanjuje. relativno je nevažan. Pretpostavimo da dodamo tri Da odgovorimo na ova pitanja.1 tona ali različit broj neutrona u svojim pokazuje maksimum nakon kojeg se jezgrama. Tu ne dobivamo energiju nego on mora imati vrlo veliku početnu fuzijom. mali. mo­ jezgre helija da bismo dobili ugljik. jer inače nikad neće doći opet energiju. ako upadni proton bude dosegao jezgru i bude zarobljen od nje. dobit ćemo ma svom cilju. teže jezgre. doći će do koji su već u jezgri. đanja energije ovim procesom fuzije. tona i neutrona. dobivena energija će biti manja nego u slučaju neutrona. na primjer.će dva atoma. lazi do točke gdje je dobivena energija Proizvedena energija raste s brojem uslijed privlačne nuklearne sile manja neutrona i protona koji sastavljaju je­ od izgubljene energije uslijed odbojne zgru. doći će do osloba­ doda jezgri. dane u sve više čestica. A jasno Izgradnja teških jezgri zahtijeva veće je da će ova odbojna sila postajati jača temperature nego izgradnja lakih je­ zgri. ramo imati na umu da djeluju elektri­ kako se ugljik nalazi iznad helija u čne i nuklearne sile. razbijemo silu koja postoji između njega i protona jezgru urana na dva dijela. Međutim. Iz ovog razloga izgra­ zdeset ili toliko otprilike. ali se vrijednosti. električna sila. sve dok taj broj ne dosegne še­ električne sile. Poslije toga. ako dodamo dvije jezgre uglji­ jezgre. mora biti ispaljen vrlo točno pre­ ka da se formira magnezij. on će se jednostavno odbiti prije nego dođe unutar područja nuklearne sile. Kada se neutron našem dijagramu. jer je magnezij na višem u usko područje djelovanja nuklearnih položaju u dijagramu nego ugljik. tj. što brzine. Da takav neutron može biti zarobljen od Slično. koji sadrže veći broj pro­ dobivena energija polagano opada. Štaviše. našoj slici. Ali je situacija obratna za riti da dođe u područje nuklearne sile. dolazi te. Do­ je dobivamo spajanjem jezgra željeza. nastaje znatno sma­ Slika pokazuje da najviše energi­ njenje energije koja se oslobađa. Ako. na izotop koji je najviše raspro­ zgri postane tako velik da se povećava stranjen na Zemlji. To su razni izotopi dok je broj neutrona i protona u jezgri istog kemijskog elementa. Uvjeti. Ovo je zato. ne sudjeluje električna sila. Ovdje je prikazana temperatur­ kada jezgra sadrži sve više i više proto­ na skala kod koje se formiraju jezgre na. za elemente koji sadrže relativno do oslobađanja energije. odnose na najobičniji izo­ Međutim. Tako dugo kemijska svojstva. Ova sila. daje manje energije Zašto se do ovog broja dobiva maksi­ nego izgradnja atoma željeza. Bez te velike početne oslobađanja energije. a situacija vrijedi za sve lakše elemen­ neutron postao zarobljen od jezgre. koji imaju isti broj pro­ Sada možemo vidjeti zašto slika 9. ukoliko broj protona u je­ top. nego suprotnim procesom: ci­ brzinu da bi svladao odbojnu električnu jepanjem. učinak električnih sila na ener­ mnogi elementi imaju dva ili više razli­ giju. Ako ih fuzioniramo. koja se oslobađa dodavanjem čitih izotopa. ako je ispaljenje točno. mum energije? Zašto ona ne raste sa Naša nam slika također omoguću­ sve većim brojem neutrona i protona je da odgovorimo na druga važna pi­ koji se dodaju jezgri? tanja. U stvari. tj. potrebni malo neutrona i protona u svojim je­ za dobivanje protona jezgri još su stroži. zgrama. dnja atoma. raznih elemenata. 254 . dobiva­ Ne samo da se on mora točno usmje­ mo energiju. jednostavno zato jer je proton izgubio brzinu za vrijeme svog leta zbog odbojne električne sile.

a time i više temperature da se izgradi teška jezgra nego lakša. potrebne su temperature od oko deset milijuna stupnjeva. koja su ostala bez odgovora na kraju prethodnog po­ glavlja? Što se tiče Russellove teorije o gigantima i patuljcima. zbog tih visokih temperatura. potrebne su temperature u po­ dručju od tisuću milijuna stupnjeva. Da se izgrade magnezij. formirajući plin u kojem se elektroni i protoni slobodno i nezavisno kreću jedan od drugoga. otku­ da su došli neutroni? U stvari. Budući da se jezgra helija sastoji od dva protona i dva neutrona. Nuklearni procesi u glavnom nizu zvi­ jezda Napomenuli smo. jer odbojna električna sila. da će materija uvijek težiti da postigne svo- 255 . treba da se podsjetimo da se novoformirane zvije­ zde pojavljuju nadesno u dijagramu. Očito je da će prve nuklearne reakcije biti one koje zahtijevaju naj­ niže temperature. a tokom tog stezanja raste njihova unutrašnja temperatura. kao što su ugljik. Zaista. jezgra helija koja se sastoji od dva protona i dva neutro­ na. moguće je da se proton pretvori u neutron. Odakle dolazi ova velika početna br­ zina? Stvara je visoka temperatura u unutrašnjosti zvijezde. ali iz vrlo kompliciranih razloga. kako smo upravo vidjeli. Protoni formiraju sirovi materijal iz ko­ jeg se grade helijeve jezgre. da bi izgradnja lake jezgre u težu jezgru dodavanjem protona zahtijevala da protoni moraju imati velike početne brzine. očito je da će biti potrebne veće brzine. traži temperatu­ re od oko sto milijuna stupnjeva. netko može pitati. upotrijebljena je riječ termonuklearni proces. kako se zgušćuju. Zato očekujemo da će se prve nuklearne reakcije pojaviti unu­ tar onih novoformiranih zvijezda. ali unutar zvijezda vodikovi atomi ne postoje u neutralnom obliku. slobo­ dan neutron se spontano promijeni u proton i druge čestice. potrebnih da se potakne proces za dobivanje energije. U fizici postoji opće pravilo. inače oni ne bi mogli doseći jezgru. Zašto se zvijezde prestanu kretati ulijevo kada dođu na glavni niz Hertzsprung-Russellova dijagrama? Odgo­ vor: glavni niz označuje zvijezde u ko­ jima počinje produkcija helija. sumpor ili kalcij. nastoji to spriječiti. a za izgradnju željeza temperatura mora biti oko tri tisuće milijuna stupnjeva. Najprije uzmimo jednostavniji slu­ čaj. Dio se ove energije zrači u okol­ ni prostor. on označuje zvijezde koje su se počele vladati kao termonuklearni reaktori. u kojima se helijeve jezgre sastavljaju iz sastavnih čestica. Normalni ne­ utralni vodik ima jezgru koja se sastoji od samo jednog protona i vanjske "lju­ ske". Kako će nam sve ovo pomoći da odgovorimo na pitanja o HertzsprungRussellovu dijagramu. Kako odbojne električne sile postaju veće kad su jezgre veće. Zbog visoke temperature elektroni su odvojeni od protona. dušik i neon. U prethodnom poglavlju smo vidje­ li da su pretežno najrasprostranjeniji atomi unutar Sunca vodikovi atomi. a slično. kreću se ulijevo sve dok ne dođu do glavnog niza. Za vrijeme svog formira­ nja i zgušćivanja zvijezda zaista do­ biva energiju od svog gravitacionog polja. Ovaj dio Russellove te­ orije sasvim odgovara ideji Kelvina i Helmholtza. tj. Izgradnja drugih običnih lakih jezgri. a te su.se ova dva dijela nalaze u dijagramu iznad urana koji je uzet u obzir prije cijepanja. Da se izgradi najjednosta­ vnija laka jezgra. a dio služi da se proizvodi stalni porast temperature u unutra­ šnjosti. a ona se sastoji od samo jednog elektrona. a to je i kod svih drugih zvijezda u vrije­ me njihovih formiranja. reakcije u kojima se formira helij. Drugim riječima. koja djeluje na njih to­ kom njihova puta. silicij.

a to je jezgra te­ od prvotnog neutrona. a to kaže da oni škog vodika. imaju i nešto manju energiju. ne protona i neutrona. Na go protona. Premda ona sadrži samo je­ Premda sam proton ima manju dan neutron. zato masu (a time i manju energiju) od ne­ će atomi s takvim jezgrama imati ista utrona. kako se obični ili normalni helij nalazi u odbojnim električnim silama.1. upadni elektroni ne umjesto negativan naboj. Jedan se razlog Ali. koja je protona. kako dolazi do te promjene. kad se proton pretvara Razlog zašto se sva materija u svemiru u neutron nastaju također dvije česti­ ne poveže u jezgre atoma željeza jest u ce. pravilo iz fizike. Vidjeli (U stvari. koje se ne interesiraju. kao tome što nema drugih fizikalnih pro­ i antineutrino. jer djeluju Protoni se već počinju mijenjati u jake odbojne električne sile. ona imati veće energetsko crtežima je pokazan glavni pro­ stanje nego kad bi bila sastavljena iz ces pri kojem se u unutrašnjosti protona i neutrona. na materiju i ne igra nikakvu ulogu u pa nastaje jezgra od dva protona i je­ proizvodnji energije unutar zvijezda. jesu one u kojima ako izgradimo jezgru koja sadrži mno­ se helijeve jezgre sakupljaju. osim s materijom nećemo dalje razmatrati. dnog neutrona. energetsko stanje nego što je imala prije. pretvoriti u neutrone dovoljna je da protumači kako je. pa se ovdje možemo zaustaviti da vidimo 256 . pozitron i neutrino. gdje vladaju Pozitron. Neutrino. Proton i elek­ od jednog protona i jednog neutrona. već smo napomenuli da će se jedan ili više protona pretvo­ Sudarom dvaju protona jedan riti u neutron. Ovo je jezgra helijeva tako da ga više nećemo spominjati.) izotopa. javljaju unutar jedne novoformi­ rane zvijezde. trina. on postiže tron. sadrži dva protona. tron zajedno imaju nešto manju masu Ona se zove deutron. Jezgra zato postiže niže postane neutron te nastane deuterij (teški vodik). najniži se oblik emisijom jednog elektrona i antineuenergije javlja kada se formira željezo. (Antine­ Deutroni.) Kada se neutrone pri pokušaju da izgradimo slobodni neutron spontano pretvori u jezgru koja se sastoji samo od dva proton. S obzirom na opće Sunca izgrađuju jezgre helija. kod nižih tem­ opisati kao elektron koji ima pozitivan peratura od ove. kojeg emitira proton pri pre­ temperature u području od tri tisuće tvaranju u neutron. moguće izgraditi jezgre koje izbacuju se dva protona i formira obična helijeva jezgra. Slično. zbog slabe povezanosti cesa koji bi bili na raspolaganju. sadrže i protone i neutrone. Jedan od ta dva postaje neu­ poznata kao antineutrino. formirajući jezgru. koja se sastoji niže energetsko stanje. unutar nekih zvijezda. kako smo zaključili iz naše smo da se neutron mijenja u proton diskusije o slici 9. jezgra sastavljena potpuno od svojstva kao obični atomi helija čije protona ne bi imala manju energiju od jezgre sadrže dva neutrona i dva pro­ jezgre sastavljene od podesne mješavi­ tona. može se najbolje milijuna stupnjeva. proizvedeni na taj način.je najniže moguće energetsko stanje. polazeći samo od Sudarom dviju ovakvih jezgri protona. formira u termonuklearnim reaktoridrugi ovisi o načinu na koji se čestice povežu zajedno. Formira Važna činjenica da se protoni mogu se jezgra lakog izotopa helija. sastavni dio teške vode. Sada je važno da će. Deuterij dobiva proton. utrino nema gotovo nikakvog utjecaja mogu zatim pokupiti još jedan proton. a to su detalji koji nas Prve nuklearne reakcije. mogu doći do jezgre željeza. elektron i treću česticu.

Ovaj pozitron se brzo veže s jednim od elektrona koje sretne na svom putu. može izbaciti dva protona pa nastaje jezgra od dva protona i dva neutrona. ali. Ovo je jezgra izotopa litija koji stvara vitalnu komponentu vodikove bombe. počevši samo od protona do običnih helijevih jezgri. ali uzbuđenog stanja. a vjerojatno ovaj drugi proces prevladava u unutrašnjo­ sti Sunca. Jezgra se oslobađa takvog stanja izbacivanjem dvaju protona i dvaju neutrona (što zajedno predstavlja jednu jezgru helija). Tako preostaje jezgra običnog ugljika. pa stabilitet može postići na jedan od dva načina. kada se sudare dva protona. Treći izvor energije dolazi od dodavanja protona deuteriju. a njihova se energija kretanja odrazi u općem porastu kretanja svih čestica. Druga je mogućnost da laki berilij. Rezultat je teška jezgra dušika. Ovo je rješenje vrlo starog pitanja. izbačena u za­ dnjoj fazi. U drugim se reakcijama emitira manje energije. U prvoj fazi. Zato je cjelokupna energija. kako nastaje Sunčeva energija.ma zvijezda? Odgovor je nešto kompli­ ciran. Jedan proton u takvoj stru­ kturi postaje neutron. U glavnom nizu zvijezde s masama većim od mase Sunca imaju visoke unutar­ nje temperature. jer pretvorba može nastati na razne načine. U unutrašnjosti Sunca je glavni proces onaj u kojem se su­ daraju dvije jezgre ovog lakog helija. rezultat nji­ hove fuzije je nova jezgra koja će imati četiri protona i dva neutrona. ovaj oblik nije stabilan. njegova jezgra. koja je na raspolaganju. a energija se stvarala u nekoliko faza duž linije. Jedan od četiri protona se može pretvoriti u neutron stvarajući jezgru s tri proto­ na i tri neutrona. Unutar Sunca se većina njihovih giba­ nja izgubi u sudarima s drugim česti­ cama. Ova jezgra dobiva još jedan proton i postaje jezgra obi­ čnog kisika. ali jedan proton prelazi u neutron. Izotop dobiva drugi proton i nastaje jezgra običnog du­ šika. Tada se elektron i pozitron uzajamno unište proizvodeći kvant zračenja. Prema tome. Dva protona. U ovom se procesu također emitira kvant zra­ čenja. Crtež poka­ zuje jedan nuklearni proces koji se tada događa. postavili smo nepre­ kidnu liniju reakcija. što će reći. u obliku topline. dijelom u obliku zračenja. Rezul­ tat je teška jezgra izotopa ugljika. 257 . Dok je svaki od njih sadržavao po dva protona i jedan neutron. Spajanjem protona s obi­ čnom jezgrom ugljika nasta­ je jezgra lakog dušika. Ovo je laki oblik elementa berilija. jedan se od njih pretvori u neutron pri čemu se emitira jedan pozitron. a dijelom u obliku topline. gibaju se velikim brzinama. To je jezgra običnog helija. Još jedan proton spaja ovu strukturu.

To je jezgra normal­ da se temperature u unutrašnjosti nog kisika. ali se reakcija u kojoj je proton dodat jezgri jedan proton u jezgri brzo pretvori u ugljika stvarajući zato jezgru lakog neutron. 258 . koji se zaista nalazi u Ovakvi procesi nemaju neko veliko plinovima atmosfere Zemlje. Desno: najmasivnija zvijezda na gornjem dijelu glavnog niza. Drugim riječima. da izbaci jezgru helija (dva protona nastaju u velikom opsegu. u stanju je silne uzbuđenosti. Ova druga mogućnost U stvari. na). dušika. unutra­ snažnije nego što se gibaju unutar je­ šnja temperatura je viša unutar gla­ zgre normalnog atoma kisika. nuklearne re­ do formiranja običnog stabilnog kisika. pokazalo se. pa dolazi visokih temperatura. Ukoliko proton dobiva daljnji proton pa daje normalni ima dovoljno veliku početnu brzinu da oblik dušika (sedam protona i sedam svlada odbojnu električnu silu između neutrona). izotopa. osam protona i osam neutrona se lijevom kutu Hertzsprung-Russellova gibaju snažno unutar jezgre. ali samo značenje unutar Sunca. što se precizno može Uzbuđenost jezgre mogla bi smiriti reći: one su sjajnije od Sunca. se krećemo od Sunca prema gornjem tj. Rezultat. akcije vrste koju smo upravo opisali Ili. pa potrebnih početnih brzina. vnog niza zvijezda ako one imaju veću Mogu se pojaviti dvije mogućnosti. tako da se u najvećem procesa koji počinju s formiranjem broju slučajeva formira jezgra kisika dušika iz ugljika. U ovom procesu je ta­ sada sastoji od sedam protona i osam kođer proizvedena energija u obliku neutrona. Kod tih kretanje čestica zračenjem. U nezasjenjenim područjima prijenos se vrši zračenjem. i dva neutrona). može se pojaviti zatim stekne još jedan proton. masu od Sunca. izmijeni Kao primjer najkompliciranijeg pro­ se u teški izotop ugljika (šest protona cesa možemo smatrati sudar proto­ i sedam neutrona).Temperature u unutrašnjosti Sun­ proizvodnja jezgri helija. struktura koja se izotopa dušika. mnogo dijagrama. Poslije izbaciva- Siika 9. da postoji niz je vjerojatnija. ovako for­ zvijezda glavnog niza povećavaju ako mirana. jest jezgra teškog izotopa zračenja. Međutim. Zasjenjenja označuju po­ dručja gdje se energija prenosi uglavnom konvektivnim putem. a konačni je rezultat koja nije postojana. Laki izotop ca nisu dovoljno visoke da omoguće dušika (sedam protona i šest neutro­ najkompliciranije nuklearne procese. se zato formira jezgra s osam protona vidjeli smo u prethodnom poglavlju i osam neutrona. Posljednja jezgra na s jezgrom ugljika. Ali jezgra kisika. koji je nastao iz ugljika.2 (gore) Lijevo: zvijezda s masom približnoj masi Sun­ ca. Ova stru­ perature preniske da dadu protone ktura zarobljava još jedan proton. jer su tem­ u vrlo maloj koncentraciji. Ovaj normalni oblik dušika sebe i jezgre ugljika.

od kojeg je sivnim zvijezdama imamo konvekciju započeo cijeli proces. Možemo reći.vima konvenktivne kore. dok se u neosjenčanim dijelo­ tome koncentracija helija raste više u vima prijenos energije obavlja potpuno centralnim područjima nego bilo gdje zračenjem. gdje je proizvodnja helija zanemaka u njihovim unutarnjim struktura­ rujuća.ostane tamo. Ova je činjenica omogućila da astrono­ mi upotrijebe cefeide za određivanje udaljenosti objekata u svemiru. u zvijezdi Sunčeva tipa helij energija se prenosi uglavnom konve. jer temperature nisu dovoljno ma. U visoke. Sve zvijezde. Zaista. da pokrenu nuklearne reakci­ osjenčanim dijelovima svake zvijezde. Različiti načini proizvodnje energije potpuno izmiješa u unutarnjim dijelo­ u masivnim zvijezdama (ugljiko-duši. pa se njihovi polumjeri naizmjence povećavaju i sma­ njuju. 259 .2) nema koje možemo opisati kao zvijezde Sun­ miješanja. Kemijski sastav takvih zvijezda postaje sve više i više neujednače­ nim. kako je pokazano. Zato se u masivnoj zvijezdi.3 (lijevo) Samo u konvektivnom području zvijezde stvara se helij nuklearnim reakcijama ujednačenim miješa­ njem. vode do interesantnih razli­ ma. dok kod zvijezda Sunčeva tipa ži da se proizvede serija reakcija. gdje i nastane. proizvo­ sav će se helij. Imamo sadrži šest protona i šest neutrona. Slika 9. je. proizve­ den u toplim centralnim područjima. Sunčeva tipa (lijevo na slici 9. a na zračenje dolazi iz unutrašnjosti. On slu­ dišta.4 (desno) Promjenljive zvijezde cefeide pravilno pulziraju. Zbog toga kod zvijezda Sunčeva tipa helij ostaje tamo gdje je proizveden. vjerojatno. o kojem smo diskutirali u pretho­ nego u Suncu. drugdje. a on je mnogo važniji kod ska područja Sunca. da blizu središta. ostaje struktura koja koji se prenosi kondukcijom. Ali u zvijezdi kov ciklus) i u zvijezdama male mase. kako se on zove. osim u vanjskim dijelovi­ čeva tipa. pomiješati manje ili više ugljiko-dušikovog ciklusa. konvekcija je u gornjim slojevima. To uzrokuje da se takve zvijezde kreću prema desnoj strani Hertzsprung-Russellova dijagrama. ko jednostavnijih procesa kakvi su u pokazanoj na slici 9.nja jezgre helija. ovaj ugljiko-du. zvijezda velike mase nego u unutra­ u velikoj mjeri uzrok najkomplicirani­ šnjosti Sunca. što je. proizveden iz nuklear­ de pretežni dio svoje energije preko nih reakcija. U ma­ to je normalni oblik ugljena. Ako se sve više i više vodika Slika 9.2. koje leže na U konvektivnom području zvijezde gornjem dijelu glavnog niza. helij. osim za zanemarujući dio. jer su temperature u jeg vladanja plinova u atmosferi Sun­ masivnijim zvijezdama znatno veće ca. predsta­ vlja glavni proces proizvodnje helija u Evolucija iznad glavnog niza zvijezdama koje su dva puta masivnije od Sunca. a ne pre­ jednoliko. Oni Zato postoji drugi način proizvo­ prenose energiju konvekcijom u vanj­ dnje helija. Period oscilacije je u direktnoj vezi s apsolutnim sjajem zvijezde.2. i to na način kako je ovdje pokazano. Ovo je ilustrirano na slici 9. a zračenje izvan sre­ ugljik djeluje kao katalizator. a dva potpuno različita slučaja. pa prema kcijom.dnom poglavlju. Suncu. šikov ciklus. Zato. a kraju se sam ponovo pojavi.

pretvara u helij. kemijski sastav zvije­ glavnom nizu. djelomično jer ih koncentracija vodika je bila oko 70% je malo nastalo. Zvijezde koje počinju da se kreću jednolikosti kemijskog sastava. poslije nekih 5 mi­ tko žive. Takve pri stvaranju Sunca u oblaku plina: su zvijezde rijetke. Ovo su zvijezde koje pulsira­ slici 9. a to objašnjava zašto nema ni­ jedne u dijagramu. onakav kakav je bio koje označuje tzv. koncentracija vodika u Sunca. Nijedna nije nađena u blizini lijardi godina. da se zvijezda kreće udesno u Hertzsprung. U vanjskim dijelovima sno. koje su visoko na ju u potpuno pravilnim periodama. zvijezde koje se nala­ zde postaje izrazito nejednolik. danom u pretho­ središtu Sunca je pala na oko 30%. ze u gornjem lijevom uglu dijagrama. Posljedica je ove stalno rastuće ne­ dnom poglavlju. tj. pa 260 . Zvijezde. supergigante. prolaze kroz podru­ Russellovu dijagramu. Ali danas. Ovo se zaista već dogodilo s na­ kreću se manje ili više direktno ude­ šim Suncem. a djelomično jer kra­ mase.3.udesno nešto niže. promjenljive ristike ovog kretanja prikazane su na zvijezde. Opće karakte­ čje označeno kao cefeide. One ulaze u područje dijagrama je sastav još isti.

Period promjene sjaja kod cefeida direktno je povezan s njenim apsolutnim sjajem. Relaciju izme­ đu perioda i sjaja kod cefeida otkrila je 1913. Metodu nije teško shvatiti. Pretpo­ stavimo da želimo odrediti udaljenost neke cefeide. Iz naše krivulje. možemo jednostavno očitati apsolutni sjaj. poznavajući apsolutni sjaj i privi­ dni sjaj. godine Miss Leavitt s Harvardske zvjezdarnice. ali možemo izmjeriti njen privi­ dni sjaj. možemo vrlo lako izračunati udaljenost zvijezde.6 Zvijezde iz jata Hyada smještene u Hertzsprung-Russellovu dijagramu. također. Na slici je u momentu najvećeg sjaja. M 31. i premSlika 9. Tokom ekspanzije polumjer se povećava i do 10% od svoje srednje vrijednosti. Slika 9. 261 . a ne njen apsolutni sjaj.4. To znači da se takve zvijezde mogu upotrijebiti kao pokazivači udaljenosti. Lijevo: dio vanjskog područja velike spiralne maglice u Andromedi. koja je prikazana na slici 9.se njihovi polumjeri naizmjence šire i stežu. Udaljenost nam je nepo­ znata. Za­ tim. Njihovi položaji označuju njihove staze razvoja. Ali mi možemo. Premda su cefeide odigrale značajnu ulogu u posljednjih 60 godina.7 (desno) H-R dijagram zvijezda jata Messier 67.5 (gore) Gdje se energija proizvodi i kako se ona prenosi u zvijezdi predstavlja veli­ ku fazu njenog razvoja. Slika 9.4. Američki astronom Harlow Shapley prvi je ovo upotrijebio za određivanje udaljenosti. izmjeriti period njene promjene sjaja. onako kako je prikazano na slici 9. koja je iz Južne Amerike promatrala cefeide u Magellanovim Oblacima. Označena zvijezda blizu centra je ce­ feida s periodom od oko 18 dana.

6 i 9. nego da su one zvijezde koje se kreću od glavnog niza udesno. dok slika 9. to je iscr­ pljivanje vodika iz središnjih područja. Ove zvijezde acija je opisana na slici 9.7 pokazuje lomično zato. Kada promotrimo zvijezde koje za­ dukciju energije zvijezde. izvan laze putem koji započinje na glavnom jezgre još ima vodika koji okružuje je­ zgru predstavljajući sada glavnu pro­ nizu. Ali. Slika 9. a izgleda uglavnom od helija.Krivulje pokazuju položaje u Hertzsprung-RusselloRussellovu dijagramu. U prethodnom poglavlju smo ustanovili da giganti nisu novoformirane zvijezde. onom koji je ispunjen gigan­ dvaju dobro poznatih jata nanesenih tima. zvijezdama velikog polumjera. koje se kreću ulijevo. U stvari. a djelomično zato što evolucije. naći ćemo putove evo­ površini jezgre koja zato stalno raste u lucije ne samo udesno. jer se povećava kon­ centracija helija u njihovim centralnim područjima. uspon. o u Hertzsprung-Russellov dijagram. a završava daleko udesno.7 vidimo zvijezde dručja. Zvijezde se kreću udesno. dje­ jezde Hijada. tj. Na slikama 9. jer se vodik iscr­ da one postaju promjenljive kada pro­ pio nuklearnim reakcijama. na glavnom nizu ili blizu glavnog niza ili u području giganata. kako je dan u vu dijagramu za zvijezde s polumjerima jednakim prethodnom poglavlju.da je o njima napisan niz teorija. Zvijezda se nalaze samo u jednom dijelu Hertz. prikazane na slici 9. U prethodnom poglavlju vidjeli smo je vrijeme potrebno za evoluciju mno­ da poznavanje spektralnog tipa zvije­ go duže za slabije zvijezde. Ovdje imamo nepo­ niza mnogo veći od broja zvijezda na sredni promatrački podatak za oblike gornjoj polovini. Situ­ promjene njihova sjaja. Ovo uzroku­ počinju svoje putove sve niže i niže na je. još koje uzrokuje prekid proizvodnje ener­ nitko nije u mogućnosti da na potpu­ gije u tom području. svi putovi iz giganta u svojoj evoluciji. S vremenom zvijezda uđe u fazu prema gore.8 raspodjelu zvijezda u Hertzsprung. a to opet uzroku­ no zadovoljavajući način objasni uzrok je evoluciju u području giganata. jer ima i onih koje mogu pa­ sti u područje giganata. gdje relativno polumjeru Sunca (1). kako je Russell prvotno smatrao. U stvari. nego također i masi.3.ima unutrašnju jezgru.5. kojima smo raspravljali u prethodnom Položaji zvijezda označuju njihove evopoglavlju. Zato. koja se sastoji sprung-Russellova dijagrama. Zato. da se sve više i više helija dodaje glavnom nizu. a porast je­ niže polovine glavnog niza teže da se zgre helija iznosi oko 30% od njene približe i sakupe u jednom dijelu po­ cjelokupne mase. deset puta većim od Sunca bliske zvijezde teže da se koncentriraju (10) i sto puta većim od Sunca (100).6 pokazuje zvi­ nije nego supergiganti ili cefeide. Ovo tumači Slika 9. Sada smo opravdali ovo stajalište. Račun pokazuje da nema znaka kretanja udesno sve dok je koncentra­ cija vodika u krajnje središnjim dije­ lovima iznad nule. 262 . kada znamo veličine. što je broj zvijezda koje ispunjavaju nižu polovinu glavnog zvijezde jata M 67. zde sadrži i poznavanje njene površin­ zvijezde u okolici Sunca nisu srednje ske temperature. Ove su zvijezde mnogo broj­ lucione staze.

Mire i Betelgeuse. kada znamo položaj zvijezde u HertzsprungRussellovu dijagramu. stalno izba­ cuju materijal sa svojih površina. Vidljivo je da krivulja povučena za polumjer od sto polumjera Sunca prolazi preko po­ dručja giganata na dijagramu. Jedna povezuje točke gdje je polumjer svake zvijezde jednak polu­ mjeru Sunca. znamo također njen polumjer. a T površin­ sku temperaturu. (Sjetimo se da u ovoj jednadžbi L označuje sjaj. gdje se odigravaju nuklearni procesi. R polumjer. 263 .9 Zvijezde kuglastog jata M 3 smještene u Hertzsprung-Russellovu dijagramu. Zato vanjski slojevi zvijezda neprestano otpadaju. Tako je moguće da se nuklearni procesi. Slika 9. Da je Sunce gigant . koji su se odvijali u dubokoj unutrašnjosti zvijezde. a također i supergiganti. poglavlju. Razlika je u tome. a treća povezuje točke gdje je polumjer sto puta veći od Sunca. Promatrački materijal je zaista pokazao da gigantske zvijezde. spomenute u 8. one postaju Veličine staza prvih četiriju planeta uspo­ ređene s veličinama dviju gigantskih zvi­ jezda. A jednom. Pomoću toga može se polumjer zvijezde izračunati iz jednadžbe L = D x R2 x T4. Zemlja bi se mogla nala­ ziti i u unutrašnjosti Sunca kad bi on bio gigant. bit će postepeno otkrivena. kad se to dogodi.Zemlja bi se nalazila relativno blizu njegovoj povr­ šini. Štaviše. Iz tog su razloga uznemirenosti na površinama takvih zvijezda slične uznemirenostima ka­ kve su sada na Suncu.8 pokazuje tri krivulje na­ nesene na Hertzsprung-Russellov di­ jagram. Uzevši da je dosta vanjskih slojeva otpalo. gravitacija na njegovoj površini je mnogo slabija nego na površini Sunca . D konstantu.položaj zvijezde u Hertzsprung-Russellovu dijagramu. druga veže točke gdje je polumjer deset puta veći od Sunca. Zvije­ zde u horizontalnom ogranku imaju razvoj­ ni stupanj divova.što će postati u budućnosti . što je takvo izbaci­ vanje materijala u prostor tako snažno da se može potpuno osloboditi gravi­ tacione sile.nešto između 10 000 i 100 000 puta. unutrašnja područja. pa uzrokuju izbacivanje materijala u još veće uda­ ljenosti nego što je to u slučaju Sunca. znamo i njenu po­ vršinsku temperaturu i apsolutni sjaj. Budući da takva zvijezda ili gigant ima golem polumjer. Iz toga vidimo da su giganti zaista zvijezde s vrlo velikim polumjerima. Njihova je karakteristika pomanjkanje vodika i pojačavanje sjaja.) Prema tome. Slika 9. pojave na površini zvijezde. Polumjer staze Zemlje je nešto veći od 200 polu­ mjera Sunca.

Ovdje imamo primjer. da se sam spaja. i 1931. Sjetit ćemo se da zvijezde spektralnog tipa M imaju površinsku temperaturu nižu od oko 3 600°. A proizvo­ dnja ugljika objašnjava zašto na ne­ kim zvijezdama možemo opaziti veće koncentracije ugljika. a pri takvim temperatura­ ma počinju djelovati nove interesan­ tne nuklearne reakcije. omogućava heliju. To su zvijezde kod kojih su vanjski slojevi odstra­ njeni procesom. stvarajući važne nove elemente kao što su ugljik. po­ kazuju širenje plinovitog omotača oko nove zvijezde. Ako se zvijezda razvija i nastavi da se kreće udesno. . a ne sadrži vodik. Pogledajmo neke dokaze proizvo­ da nuklearnih procesa i vidimo što oni sadrže. koji je bio gore naglašen. ali u klasi giganata postoje neke zvijezde u čijim spektrima dominiraju linije nastale od molekula ugljika. Očito je da ove zvijezde imaju veliku koncentraciju ugljika na svojim površinama. temperatura u n u t a r jezgre stalno će se povećavati. godine. opisanim ranije. razvija unutarnju jezgru koja je sastavljena uglavnom od helija. Situacija koja se javlja u unutrašnjosti gigantskih zvijezda pri temperaturama od oko 100 milijuna stupnjeva. koji je nastao iz vodika. povećala je enormno sjaj tokom 1918. Do­ minantna raspodjela u spektru takvih zvijezda normalno dolazi od molekula cirkonijeva oksida. kisik i neon. 264 Nova. sni­ mljene na Mt Wilsonu 1922. o kojoj se raspra­ vljalo u prethodnom poglavlju.predmet promatranja pomoću spektroskopske tehnike. a zatim neon. u zviježđu Orla. 1926. Račun poka­ zuje da ona dosegne oko 100 miliju­ na stupnjeva ako dođe do područja giganata. Kod prve ta­ kve reakcije tri se jezgre helija (svaka sa dva protona i dva neutrona) spoje u jezgru ugljika (šest protona i šest neutrona). da više temperature u n u t a r zvijezda znače još kompliciranije nuklearne reakcije. Kako ovo nastaje? Vidjeli smo da zvijezda. Ove fotografije. Slijedećim dodavanjem daljnjih jezgri helija nastane najpri­ je kisik. ako se kreće udesno prema području giga­ nata na dijagramu.

snimljenoj 5.Plinovi izbačeni iz Nove Persei u 1901. godini formirali su maglicu. kako se vidi na gornjoj fotografiji. 265 .08-metarskim daleko­ zorom Hale na Mt Palomaru.

do­ cij. a ni helij. prikazana na 1%. go­ dine. U nekim slučajevima se sjaj nego u početku svoje evolucije. cink i tako do stroncija. da jezgre teže da ovoj slici. jest zapažen u nekim zvijezdama . Očito je da je tehnecij nastao ne­ apsorbirati ni prvobitni vodik. kisik i neon. a također sadrže utrone ne apsorbiraju ugljik. nego cijeli niz ne­ grani". tokom kojeg zvijezde postignu veći cirkonija. u kojem takva daljnja evolu­ prethodnom poglavlju smo vidjeli da je cija gotovo sigurno postoji. cir. cijeloj zvijezdi. Astronomi su jer je nestabilan. u kojoj se oslobode neutroni. Konačna početna koncentracija željeza iznosila faza evolucionog puta. barij i rijetke zemlje. u molibden.koje Pri ovakvim temperaturama ove ne­ se zovu S zvijezde. one ne pokupe se kaže da pripadaju "horizontalnoj samo jedan neutron. Smatra se da se godina . Materijal izbačen iz nje kreće se enormnom brzinom formirajući pozna­ tu Crab maglicu (lijevo). još se širi i zbog toga. Da li se zvijezda i dalje razvija na­ prisutnima u manjim koncentracija­ kon što dođe u područje giganata? ma za vrijeme kada se zvijezda formi­ Slika 9. nije je od svega što neke imaju tehneOva su razmatranja. olovo. Ovo je tako malo. Za sto tisuća godina našli zvijezdu koja se nalazi daleko Astronomi Daiekog istoka vidjeli su supernovu. Drugim riječima. itd. U području giganata na vodika može pojaviti ili kao rezultat dijagramu možemo promatrati zvijezde nuklearnih reakcija ili odbacivanja u kojima posebno obiluje stroncij.Kao nusprodukt helijeve fuzije. na desnoj stranici. svoje porijeklo vuče iz sli­ čnog događaja. Ali tehnecij akcija. Na ovaj se način atomi želje­ račune koji bi bili na raspolaganju za postepeno pretvaraju u atome sve za takve zvijezde.površinskog materijala u prostor to­ konij.tokom posljednjih sto tisuća već davno istrošen.u nuklearnim reakcijama. jer je davno . Do sada nemamo pouzdane utrona. zatim vjerujemo kako je ovaj povratak ulije­ nikal. oni spajaju s mnogo težim jezgrama. koja je zasjala 1054. a ne samo u unutra­ Postoje očiti promatrački dokazi za šnjim područjima. javlja se re­ na u neutron. Takav se gubitak ove rezultate. koji on se mijenja. uzrokovan pomanjkanjem vodika u barij. cirkonija neon. Najznačaj­ kom stadija giganta. U jezda. Željezo je primjer takve jezgre. a za zvijezde u ovoj konačnoj fazi na. bakar. ponovo. štaviše. Cirus maglica. sada veličine 640 bilijuna kilometara. ali postoji razlog da težih elemenata: najprije kobalt. zbog raspadanja proto­ stvara ugljik.9 pokazuje primjer jata zvi­ rala. rijetke zemlje i. oštro se okreće prema lije­ budu pretežno apsorbirane od neutro­ vo. možda. kisik ili nenormalno obilje stroncija. ali koji nije zabilježen. formiraju teški elementi kao kositar. Tehnecij nije pronađen na Zemlji kazana promatranjima. 266 . vo. Njih također ne može itd.

.

najjednostavnijim od svih eleme­ zato nikad ne dosegnu Sunčev sustav. travioletno i zato se ne uspijeva probiti vanadijuma. pa dok ne dođe do ni tokom faze giganta. zvijezda. po­ kvim temperaturama je uglavnom ul. takvog kao što je Saturn. Superno­ te od svake do sada spomenute . Kod oko 1000 mili­ kroz koje zvijezda prolazi od početka juna stupnjeva ugljik i kisik. tako velika da izbačeni se materijal nastavio kretati se ne može uopće usporediti s pozna­ enormnom brzinom sve do sadašnjih tim stvarima na Zemlji. gustoća na koju vidjeli kineski astronomi 1054. koje su stvarno promatrali Ako se zapitamo. iako se one kre­ da su bijeli patuljci zvijezde koje su do­ ću ulijevo u Hertzsprung-Russellovom šle do kraja svoje evolucije. još nije došlo do produkcije željeza. kako smo vidjeli. Jedan dobro oblika maglice koja ima opseg od 64 poznati bijeli patuljak je Pup. A zbog tog čenog materijala supernove koju su vrlo malog polumjera. unutrašnje temperature patuljka je stanje smrti zvijezde do koje mogu se podići na 1000 milijuna stu­ će doći sve zvijezde. Zvije­ Ali. Izgleda goto­ se materijali upotrebljavaju u izgra- 268 . počevši s vodi­ ma koji se nalaze između zvijezda. va postignute u fazi giganta. moramo tražiti odgovor u zvijezda. zatim ugljik i dušik. proizvede­ povratka ulijevo. od kojih supernova predsta­ promatranju klase zvijezda vrlo različi­ vlja najsnažniji primjerak. Ovo je klasa eksplodirajućih na slici 9. Sirijusa. proizvodeći takve elemente kao odgovor . U kasnijim stadijima.9. nikla. Pri ovom stadiju počinju nove Ali. Tokom posljednjih devet stoljeća ka ekstremno je velika. pa kom. zatim kisik Ali mi imamo neke interesantne koji dišemo. koji uve­ visoke površinske temperature. Stanje bijelog vratka ulijevo. jedan kobalta i bakra. To je pote­ što su magnezij.Za to su potrebne temperature više od sprung-Russellovu dijagramu imaju 3000 milijuna stupnjeva.stignuto s produkcijom željeza. Bijeli patuljak je karakterizi­ goleme količine materijala izbacuju ran vrlo malim sjajem i vrlo je malog van brzinama od oko 1600 kilometa­ promjera. kroz plinove atmosfere Zemlje. nata. pnjeva. Tako je gusto zbijen materijal Osim toga. argon i kalcij. kroma. rediv s polumjerom jednog većeg plane­ pokazana niže. počinju se sami stanja bijelog patuljka? Ispravan je spajati. što se dogodi kada astronomi. . liko izgrađuju naša tijela. pokazanog gramu. u stvari.još ne znamo. magnezija. Svjetlo emitirano pri ta­ sko stanje koje je. a čija atmosfera vo sigurno. silicij.ulijevo u dijagramu. Već smo napomenuli da su kojima su prestali termonuklearni pro­ temperature od 100 milijuna stupnje­ cesi. zde koje leže daleko nalijevo u Hertz. Poznata Crab maglica. zvijezde u dijagramu. pratilac milijuna milijuna kilometara.bijele va je zvjezdana eksplozija u kojoj se patuljke. postoje teorijski razlozi u njegovu središtu. Termonuklearni reaktor je mrtav. škoća koja stoji na našem putu. da bi u običnoj ku­ za vjerovanje da temperatura unutar tiji šibica težio nekoliko tona. godi­ je materijal sabit unutar bijelog patulj­ ne. uspo­ ra u sekundi. kakve su evolucione promjene nuklearne reakcije. da spektakularna klasa ne sadrži nikakve tragove vodika. tokom po­ a ostaci se sada hlade. Jasno je zvijezda nastavlja rasti. titana. dio je vjerojatno apsorbiran u plinovi­ Već smo rekli kako. polumjer je. termonuklearni reaktori zvijezda Tako naši teleskopi mogu malo otkriti izgrađuju razne lake elemente: najpri­ o onome što se događa u zvijezdama je helij.temperature koje vjerojatno prekora­ materija padne u svoje najniže energet­ čuju 100 000°. leži daleko nalijevo u dija­ zvijezda dođe do kraja puta. Samo onda vrlo visoke površinske temperature kada se ostvare takve temperature. sastavljena je od izba­ ta. ovi fragmentarne dokaze.

Vidjeli smo kako je mogu­ će da se pokaže porijeklo svih eleme­ nata. proizvedeni samo pri fantastično visokim tempe­ raturama unutar zvijezda. počevši samo s vodikom. formiraju našu Zemlju? To je predmet koji mora­ mo odgoditi za slijedeće poglavlje. Kako da takvi elementi.dnji teških elemenata: magnezija i si­ licija. Može­ mo ići i dalje i pitati o porijeklu samog vodika? Ovo je mnogo dublje pitanje pa ga moramo ostaviti po strani sve do posljednjeg poglavlja. koje pri­ pada ovom poglavlju. a na njega nije odgovoreno. koji formiraju vrlo velike dijelove Zemljine kore. Postoji još jedno pitanje. gdje ćemo razmotriti strukturu i porijeklo Mliječnog Puta s posebnim naglaskom na porijeklo Sunčeva sustava. a i običnih metala. kao željeza i bakra koji su u svakodnevnoj upotrebi. 269 .

Slika 10. mogli bismo izra­ čunati poprečno kretanje zvijezde. Kretanja su složena i ne uključuju samo kretanja u smjeru doglednice. Ali. direktno prema ili direktno od zemaljskog promatrača. Takav program traži upornu strplji­ vost i odricanje. Poteškoća je u vrlo maloj promjeni kuta. Ovo se može vidjeti iz slike 10. jer će u dužem intervalu vremena biti veća promjena kuta i bit će lakše mjeriti tu promjenu. Međutim. jer se ono ne odrazuje na spektralnim linijama. one su pomaknute prema plavom dijelu spektra. Kretanje duž linije doglednice može se stvarno odrediti iz pomaka spektralnih linija zvijezde. spriječili bismo bilo kakvo po­ boljšanje razvoja teleskopa za potrebe mjerenja. također. poglavlje STRUKTURA NAŠE G A L A K T I K E Možda se možemo najbolje približiti problemu planetske formacije ako naj­ prije pogledamo što je poznato o stru­ kturi i sastavu naše galaktike kao cje­ line. uključuju poprečna kre­ tanja . Ali. Možemo li biti sigurni da je stupanj savijanja isti danas kao što je bio prije 50 godina? Ako upotrijebimo isti dalekozor. jedna je linija doglednice od Zemlje. potreban interval vremena iznosi 50 godina. Na žalost. Prema tome. a u nekom kasnijem trenutku u točki S2. da se koristi isti teleskop jer. Možemo poći od pitanja: kako su astronomi uspjeli da izmjere dimenzi­ je i odrede kretanja unutar Mliječnog Puta. koji bi usmjerio svoje napore ovakvom zadatku. a u praksi je uvijek moguće uzeti u obzir kretanje Zemlje oko Sunca. iz praktičnih razloga. nije uvijek moguće. Svaki mladi astronom. Najveće udaljenosti su tako velike da se ne mogu izmjeriti trigono­ metrijskim metodama. ona. onda. tko se god upusti u takav program. spojnica Zemlja-zvijezda mijenja svoj smjer. nema pouzdane metode određivanja kretanja preko linije do­ glednice. sigurno bi dobio priznanje buduće generacije. galaktike koja se sastoji od nekih 100 000 milijuna zvijezda. U praksi. Ovo povećava praktične probleme. a druga je siječe. Poprečna kretanja se katkada mogu izvesti iz teorijskih 270 . Iz ovih razloga su raspoložive procjene kretanja zvijezda preko dogle­ dnice relativno slabe kvalitete i u sva­ kom slučaju su ti podaci raspoloživi za relativno bliske zvijezde. Modernom tehnikom je moguće u velikoj mjeri proširiti mjerenja popre­ čnih kretanja. ako se nama približa­ va.2. ali je poprečno kretanje mno­ go teže odrediti. Kako. Stvarno se poprečno kretanje pokazuje samo u vrlo polaganoj promjeni smjera zvije­ zde. linije su pomaknute prema crvenom kraju spektra. zvijezda se nala­ zi u nekom trenutku u točki S1 . da započnemo? U 8. takva je procedura teška i nespretna. Zbog toga su astronomi prisiljeni da se pomažu s poznavanjem kretanja po doglednici. Uzimajući zbog jednostavnosti da je Zemlja nepokretna. a nespretnost je u du­ gom čekanju između mjerenja. može­ mo biti potpuno sigurni u to. Takvo kretanje uzrokuje pomak spektralnih linija. jer bismo bili obavezni da ra­ dimo s instrumentima starim preko 50 godina.1 pokazuje zvije­ zdu čije je kretanje sastavljeno iz dvije komponente. mora obavezno poći od činjenice da će čekati oko 50 go­ dina da bi mogao koristiti rezultate. Kada bismo mogli izmjeriti promjenu. Teleskopi nisu potpuno krute struktu­ re. poglavlju smo vidjeli da astro­ nomi imaju pouzdanu i točnu metodu za određivanje brzine kretanja bilo kojeg objekta direktno prema Zemlji ili od Zemlje.kretanja preko doglednice pro­ matrača. oni se polagano savijaju. ukoliko bismo zaista pokušali da to prove­ demo. Ako je kreta­ nje takvo da se objekt udaljuje od nas. koje posjeduje manji broj učenjaka. To je bio i ostaje grandiozni zadatak.10.

Gore: mnoštvo zvijezda u dijelu Mliječnog Puta, fotografirano 1,22-metarskim Schmidtovim daleko­ zorom. Zadatak mjerenja dimenzija i kretanja unu­ tar galaktike sastavljene od oko 100 000 milijuna zvijezda bio je i još je uvijek golem zadatak.

Slika 10.1 Samo se radijalna komponenta zvijezde može mjeriti pomoću po­ maka njenih spektralnih linija.

Slika 10.2 Poprečno kretanje očituje se samo u po­ laganom mijenjaju smjera doglednice od Zemlje do zvijezde.

271

preračunavanja, ali ona u većini osta­ ju nepoznata. Da bismo odredili strukturu naše galaktike, moramo imati metode za određivanje udaljenosti zvijezda i nji­ hovih kretanja. U 6. poglavlju smo vi­ djeli da možemo izmjeriti udaljenosti najbližih zvijezda paralaktičkom meto­ dom - direktna trigonometrijska me­ toda koja ovisi o kretanju Zemlje oko Sunca. Ovo kretanje uzrokuje nezna­ tnu godišnju oscilaciju u smjeru sva­ ke zvijezde. Ako se ovaj sićušni učinak može izmjeriti, tada se udaljenost zvi­ jezde može lako odrediti. U praksi se ovo može načiniti s prihvatljivom to­ čnosti samo za oko 10 000 zvijezda, onih 10 000 koje su u našoj blizini, a unutar udaljenosti manjoj od 100 godina svjetlosti ili oko 960 milijuna milijuna kilometara. Premda je ovo samo mali uzorak u usporedbi sa 100 000 milijuna zvi­ jezda cijelog Mliječnog Puta, dovoljan je da dozvoli astronomima da ustano­ ve još uspješniju metodu za mjerenje mnogo većih udaljenosti. Kada nam je poznata udaljenost zvijezde, možemo lako izračunati apsolutnu veličinu, po­ znavajući prividnu veličinu a, naravno, uvijek možemo odrediti i njen spektralni tip. Zato svaku od zvijezda za koju raspolažemo s dobrom trigonometrij­ skom udaljenosti možemo nanijeti u Hertzsprung-Russellov dijagram. Naš primjer od 10 000 izmjerenih udalje­ nosti zvijezda je dovoljan da odredi niži dio glavnog niza sa znatnom točnosti, premda nema dovoljno mjerenja za zvi­ jezde u gornjem dijelu glavnog nizu da nam omogući da opišemo taj dio niza s adekvatnom točnosti. Poznavajući tako niži dio glavnog niza, možemo to iskoristiti da odredi­ mo udaljenosti mnogo širih uzoraka zvijezda. Razmotrimo zvijezdu koja je tako daleko da se ne može izmjeriti tri­ gonometrijskom metodom, ali koja je uprkos tome dovoljno blizu da može­ mo odrediti njen spektralni tip. Pretpo-

stavimo da je njen spektralni tip sličan spektralnom tipu Sunca. Ovo zahtijeva da zvijezda leži na glavnom nizu ili vrlo blizu glavnog niza, jer je njen apsolutni sjaj nalik apsolutnom sjaju Sunca. Po­ znavajući apsolutnu veličinu zvijezde, možemo odrediti njenu udaljenost, jer možemo izmjeriti njenu prividnu veli­ činu. Udaljenost svake zvijezde, koja padne na niži dio glavnog niza, može se odrediti na taj način, ukoliko je njen spektar točno poznat.

Na slijedećoj stranici prikazani su Veliki i Mali Magellanovi Oblaci. Opažajući promjenljive zvijezde tipa cefeide u Malom Oblaku, čije se zvijezde pra­ ktički nalaze na istoj udaljenosti od Zemlje, Miss Leavitt je mogla pokazati da je odnos između periode i prividne veličine isti kao i odnos između periode i apsolutne veličine. Prema tome, izmjeri­ mo li udaljenost jedne cefeide, možemo odrediti udaljenosti drugih, direktno mjereći njihove perio­ de i prividne veličine. Metodom mjerenja pomoću glavnog niza (koji je izrađen iz metoda trigonome­ trijskih paralaksa), astronomi su odredili udalje­ nost nekoliko cefeida. Prema tome, druge cefeide na velikim udaljenostima, ako su svijetle zvijezde mogu se upotrijebiti za mjerenje prostranih dimen­ zija naše galaktike. Donja slika na slijedećoj stra­ nici pokazuje Mali Magellanov Oblak, dobiven iz negativa što ga je snimila Miss Leavitt.

272

273

Premda je ova metoda velika i dobi­ vena trigonometrijskom metodom, ona nam ne omogućava da protegnemo mjerenja udaljenosti daleko u prostor, jer na nesreću ona služi za relativno slabe zvijezde - one koje leže na nižem dijelu glavnog niza. Da dobijemo još uspješniji sistem mjerenja, moramo se ponovo vratiti cefeidama, koje smo ukratko spomenuli u prošlom pogla­ vlju. Tamo smo vidjeli da cefeide služe kao pokazivači udaljenosti, jer postoji značajan odnos između njihovih apso­ lutnih veličina i njihova perioda pro­ mjene sjaja. Ova relacija je prikazana na slici 9.4, a ovdje ćemo postaviti pi­ tanje, kako je dobivena ova slika. Prva promatranja Miss Leavitt bila su obavljena u Magellanovim Oblaci­ ma, u kojima ima veći broj cefeida, s različitim periodima promjene sjaja. Mali Magellanov Oblak sadrži mnogo manje prašine, koja zaklanja i apsorbi­ ra dio svjetlosti zvijezda, od Velikoga i zato daje promatraču bolju mogućnost točnijeg određivanja prividnih veličina cefeida. Miss Leavitt je usporedila iz­ mjerene prividne veličine cefeida s nji­ hovim periodima. Zatim je nanošenjem prividnih veličina na jednu os grafiko­ na, a periode na drugu os, dobila kri­ vulju sličnu onoj na slici 9.4. Sada mo­ ramo uzeti u obzir da su Magellanovi Oblaci vrlo mali u usporedbi s njihovim udaljenostima od Zemlje. Zato možemo smatrati da se i Mali i Veliki Oblak (ali ne oba zajedno) nalaze u biti na istoj udaljenosti od nas. Prema tome je rela­ cija između prividne veličine i apsolu­ tne veličine ista za sve njih. Jasno je da postoji slična relacija između prividne veličine i perioda, kao što postoji izme­ đu apsolutne veličine i perioda. Sada, ako uzmemo cefeide u svrhu određivanja udaljenosti, moramo zna­ ti relaciju između apsolutne veličine i perioda, a ovo nije dano iz promatra­ nja Magellanovih Oblaka, iz jednosta­ vnog razloga što ne znamo udaljenost Oblaka iz direktnih mjerenja. Sve što

znamo za početak jest to da su oni vrlo udaljeni od nas. (Smatra se da su njihove udaljenosti preko 100 000 godina svjetlosti.) Da pretvorimo rela­ ciju između prividne veličine i perioda u relaciju između apsolutne veličine i perioda, moramo odrediti udaljenost najmanje jedne cefeide, jer ćemo samo tako znati relaciju između prividne veličine i apsolutne veličine za tu cefeidu. Zatim, jer za sve cefeide mora vrijediti relacija između prividne veli­ čine i perioda, pokazanog na slici 9.4, postat će fiksirana skala apsolutne ve­ ličine na ovoj slici. Ali, kako možemo odrediti udalje­ nost najmanje jedne cefeide, sjetivši se da ni jedna nije tako blizu da je može­ mo izmjeriti točnom trigonometrijskom metodom? Na sreću su otkrivene cefei­ de u kuglastim jatima zvijezda. Zvijezde u jatu se u biti nalaze na istoj udalje­ nosti od nas, a njihova udaljenost nije vrlo velika. Tako, ako možemo odredi­ ti udaljenost bilo koje zvijezde u jatu, odredit ćemo i udaljenost cefeide, jer je ona član jata. Ovo je bilo sretno ostva­ reno u nekoliko slučajeva, koristeći metodu mjerenja glavnog niza, koja je bila opisana gore. Odatle znamo uda­ ljenosti šačice cefeida, koje omogućuju da se odredi točna skala krivulje na slici 9.4. Tek sada, kada je određena prava skala krivulje, ona se može upo­ trijebiti za određivanje udaljenosti na način opisan u 9. poglavlju. Važnost metode se nalazi u ovome: cefeide su svijetle zvijezde, pa se zato mogu promatrati u velikim udaljeno­ stima. Osim toga, promjena njihova sjaja je pojava koju je lako uočiti. Zato se one mogu upotrijebiti za određiva­ nje mnogo većih udaljenosti od onih koje može dati metoda glavnog niza. Sada možemo vidjeti da postoji cije­ li lanac metoda mjerenja udaljenosti. Do sada smo spomenuli četiri karike. Prva je mjerenje udaljenosti unutar Sunčeva sustava, posebno udaljeno­ sti od Zemlje do Sunca. Ovo je fun-

274

damentalno mjerenje, jer veličina Zemljine staze formira osnovni podatak u trigonometrijskoj metodi mjerenja udaljenosti bližih zvijezda. Ova trigonometrijska metoda - paralaktična metoda - druga je karika u lancu. Metoda glavnog niza, čija je skala određena pomoću trigonome­ trijske metode, treća je karika. I sada imamo četvrtu kariku - metoda cefeida - čija je skala određena pomoću metode glavnog niza. Svaka slijedeća karika omogućuje mjerenja sve većih i većih dubina prostora, a svaka kari­ ka ovisi o prethodnoj. U posljednjem poglavlju dodat ćemo daljnje dvije ka­ rike iza cefeida. Ove su daljnje karike potrebne samo onda kada gledamo u svemir dalje od naše galaktike i ra­ zmatramo udaljenosti izvan Mliječnog Puta. Za sada će biti dovoljne četiri karike u našem lancu. Oblik, veličina, kretanje i sastav Prije gotovo dvije stotine godina bilo je jasno Thomasu Wrightu, mornaru iz Durhama, a i Williamu Herschelu, da je Mliječni Put pločaste strukture, a da se Sunce i Sunčev sustav nalaze unu­ tar te pločaste strukture. Ali bez po­ moći mjerenja, s kojim današnji astro­ nomi raspolažu, prvi su istraživači bili sasvim nemoćni da odrede veličinu ci­ jele strukture, precizni položaj Sunca

unutar nje i opću prirodu kretanja zvi­ jezda. Sve su ove stvari bile predmeti spekuliranja, ali su neka nagađanja bila začuđujuće blizu cilju. Prije dvje­ sta godina J. H. Lambert je naslućivao da se sve zvijezde galaktike kreću oko zajedničkog centra u Sunčevu susta­ vu. Ova je ideja bila ispravna. Zvijezde se zaista kreću oko zaje­ dničkog centra, tj. centralne izbočine naše galaktike. Opće karakteristike sadašnje slike naše galaktike pokazane su shemat­ ski na slici 10.3 i 10.4. Prva daje bočni izgled, a druga gornji ili donji izgled, a često se to kaže pogled sa strane i po­ gled sprijeda. Iz slike 10.3 vidimo da se Sunce nalazi gotovo na rubu galakti­ ke. Njegova je udaljenost od centra oko 25 000 godina svjetlosti. U centralnim područjima galaktike iščezava pločasta struktura. Ona je zamijenjena određe­ nom izbočinom, koja ima debljinu oko 10 000 godina svjetlosti. Područje izbo­ čine je poznato kao jezgra galaktike, a važna je karakteristika ove jezgre u velikoj gustoći zvijezda, jer je gustoća znatno manja u vanjskim pločastim područjima. Detaljnije, vjerojatno je da gustoća zvijezda postaje vrlo velika bli­ zu krajnjeg centra galaktike. Sunce se giba po gotovo kružnoj stazi oko centra galaktike, a brzina kretanja mu iznosi oko 240 kilometa-

Slika 10.3 Shematski izgled galaktike sa strane.

Slika 10.4 Shematski izgled galaktike sprijeda. Spi­ ralna struktura predstavlja položaje jako svijetlih zvijezda, nedavno formiranih iz međuzvjezdanog plina.

275

ra u sekundi. Ovo kretanje na Zemlji ne zapažamo, jer je zajedničko i Suncu i svim planetima. Najveći dio drugih zvijezda se također kreće oko centra po gotovo kružnim stazama. Relacija između brzine na ovim stazama i uda­ ljenosti od centra prikazana je na slici 10.5. Vidi se da brzina raste do maksi­ muma kod udaljenosti od oko 15 000 godina svjetlosti od centra. Poslije toga ona polagano opada. Sunce se nalazi na dijelu krivulje koji opada. Slika 10.5 ne pokazuje brzine za zvijezde jezgre, tj. za zvijezde koje se nalaze na udaljenosti manjoj od oko 5000 godina svjetlosti od centra. Ra­ zlog za ovo vjerojatno leži u kretanjima zvijezda unutar jezgre koja nisu jedno­ stavna. Takve se zvijezde vjerojatno ne kreću oko centra po kružnim sta­ zama. Neke zvijezde, koje se nalaze na udaljenosti od centra kao naše Sunce, kreću se zaista po stazama koje nisu ni približno kružne. Ove su zvijezde poznate kao zvijezde trkačice; ime je nastalo iz činjenice da su one blizu Suncu i da se kreću velikim brzinama u odnosu na Sunce. Ovo se svojstvo pojavilo iz razlika u stazama Sunca i ovih zvijezda. To ne znači da ove zvi­ jezde imaju posebno velike brzine na svojim stazama; njihove se staze razli­ kuju u obliku. Razlika između oblika njihovih staza i staze Sunca je prika­ zana na slici 10.6 dolje.

Do sada smo se bavili samo zvije­ zdama galaktike ali, kako smo napo­ menuli u ranijim poglavljima, između zvijezda se nalazi plin, a on je tako­ đer važna komponenta galaktike. Plin sadrži i fine čestice prašine - prašine koja uzrokuje smetnje zaklanjanjem, na što je upozoreno u 6. poglavlju. O kemijskom sastavu ove prašine znamo vrlo malo ili ništa, ali mnogi astronomi vjeruju da se ona većinom sastoji od čestica leda. Poslije otkrića prisutno­ sti interstelarne materije astronomi su upoznali njene efekte, koji su im omo­ gućili da izmjere dimenzije naše gala­ ktike s dovoljnom točnošću. Premda prašina svoju prisutnost lako pokazuje, plin je osobito teško otkriti. Uprkos tome, taj plin stvara spektralne linije u spektru udaljene zvijezde. Ove su linije tamne, kao i Fraunhoferove linije u spektru Sunca (vidi stranicu 199), koje su proizve­ dene u biti na sličan način. Sjetimo se da su Fraunhoferove linije nastale zbog toga što svjetlost s neprekidnim područjem boja, emitirana iz fotosfere, prolazi kroz hladniji plin koji se nala­ zi iznad fotosfere; atomi unutar ovog hladnog plina tada apsorbiraju svjetlo svojih vlastitih valnih dužina, tako da su ove pojedine valne dužine nestale kada svjetlost dođe do Zemlje. Slična situacija nastaje sa svjetlom udaljene zvijezde, kad ono prolazi kroz interste-

Slika 10.5 Odnos između udaljenosti zvijezda od centra gala­ ktike i brzina na njihovim stazama oko tog centra.

Slika 10.6 Staze Sunca i zvijezde koja ima veliku brzinu kre­ tanja na stazi

276

ima radijus od oko 10 000 svjetlosnih godina. 277 . u čijem se centru nalazi Sun­ ce.Neka karakteristična područja naše galaktike u okolici Sunca otkrivena modernim promatranjima. Strelice s označenim stupnjevima pokazuju galaktičke dužine. Imena se odnose na tamne i svijetle oblake vodika. Krug.

a na južnom u sastavu međuzvjezdanog plina nego nebu Australci. Najprije se spoznalo. zašto nema zaista vrlo hladna s temperaturom od linija natrija i kalcija u spektru takvih 100° apsolutne skale. Najprije se natrija i kalcija u njenoj vlastitoj atmo­ pomislilo da je sav međuzvjezdani plin sferi. nalazi se u njihovim visokim kojoj je točka taljenja leda na 273°. tj. gdje su Hladni plin vodika ne može se otkri­ atomi natrija i kalcija izgubili toliko ti optički. ali danas znamo da su ta­ zda visoke površinske temperature. tj. Dunhama na zvjezdarnici Mt raju svjetlo onih valnih dužina koje su Wilson otkrila su zatim prisutnost to­ i za njih karakteristične. Razlog. Proma­ može otkriti molekule vodika.vodik može emitirati toga je bilo sumnjivo kada su nađene spektralnu liniju. Ispravno tuma­ lova i zato se može otkriti samo radiočenje njihove prisutnosti je dao Sir Ar­ teleskopima. jer su mjerenja na sjevernom vodik mora biti u mnogo većem opsegu nebu obavili Nizozemci. a karakteristična je tamne linije natrija i kalcija u svjetlu valna dužina linije blizu 21 centimetar. plinu. Zbog ni u molekule . ali on neće biti osobito vih atoma u ovim površinama je bila uočljiv kod zvijezde čiji spektar već sa­ oko milijun puta veća nego koncentra­ drži tamne linije koje su načinili atomi cija atoma natrija i kalcija. Zato optička astronomija thur Eddington. Atomi unutar plina apsorbi­ tranja T.7 pokazuje kartu raspodjele važne u otkrivanju prisutnosti međuz. nego . Premda su linije natrija i kalcija bile Slika 10. udaljenih zvijezda s visokom površin­ tako da ona pada u područje radio-vaskom temperaturom. kako je određena radio-metovjezdanog plina. ukoliko atomi nisu poveza­ snaga izgubila svaku važnost. da suradnji. B kve tople površine vodika relativno ri­ i O tip zvijezda. kao što su atomi i australski radio-astronomi radeći u vodika i helija.vodika. one nisu otkrile nje­ dom. plih površina vodika s temperaturom Efekt je posebno naglašen za atome od oko 10 000°. Koncentracija vodikonatrija i kalcija. jer se prije 25 godina Radio-metoda ima nedostatak: ne otkrilo slabo zračenje vodika. (To je skala na zvijezda. no to može radio-astronomija. da su one nastale ne može otkriti prisutnost neutralnih od atoma natrija i kalcija koji se nala­ vodikovih atoma u međuzvjezdanom ze u međuzvjezdanom plinu. Ukoliko atomi postoje sami elektrona da je njihova apsorpciona za sebe.) površinskim temperaturama. sadrži u biti samo li­ jetke. Većina međuzvjezdanog plina je nije vodika i helija. Već smo vidjeli da spektar zvije­ ovako vruć. natrij i kalcij.larni plin. Ovu su kartu izradili nizozemski gov najglavniji sastav.

a mjerenja na južnom nebu australski astronomi.Slika 10. Mjerenja na sjevernom nebu izvršili su nizozemski astronomi. dok je na suprotnoj stranici dalekozor Mills Cross. u bli­ zini Sydneyja u Australiji .7 Karta prikazuje raspodjelu i gustoću neutralnog vodi­ ka u galaktici. Na ovoj stranici je nizozemski radiodalekozor kod Dwingelooa.

postoje neke stvari o kojima treba nešto reći. ona će se sama ra­ sporediti na način kakav je pokazan na slici 10. pokaže da su važne. Smjer silnica u bilo kojoj točki je jednostavno smjer magnetskog polja. Ako su molekule zaista nevažne. Silnice unutar međuzvjezdanog pli­ na izgleda da su poravnate uglavnom Slika 10. tada će cjelokupna masa plina biti odgovarajuće veća. Kada željeznu pilovinu postavimo u blizinu magneta.9 posto brzine svje­ tlosti. jer ne obuhvaća raspodje­ lu molekularnog vodika. Slika 10. Magnetska polja i kozmičke zrake Teško je očekivati da magnetsko polje ispunjava našu galaktiku. Kozmičke zrake se sa­ stoje od čestica .8.uglavnom protona . Čini se da su silnice ugla­ vnom poredane paralelno s galaktičkom ravninom. Ovaj magnetski mjehur služi za za­ državanje kozmičkih zraka. Ovdje su protoni ubrzavani do 99. u drugu ruku.9 Shematski prikaz magnetskog polja galaktike. Tu važnost ne možemo ocijeniti. Magnetsko polje je najlakše zamisliti pomoću magnetskih silnica. Prem­ da se njegova struktura još nije odre­ dila.nešto većih ener­ gija. Zato je naša karta ne­ kompletna. Druge vjerojatno izlaze iz jezgre formirajući halo koji okružuje cijelu razdiobu zvijezda. Astronomi se vrlo razilaze u svojim pogledima na to pita­ nje. da se prisutnost magnetskog polja pokazuje efektom koji se očituje na naelektrizi­ rano tijelo koje se kreće.samo neutralne vodikove atome koji se nisu vezali. neki vjeruju da su molekule glavni sastav plina. 8 Željezne strugotine otkrivaju linije sila u magnetskom polju u šipka­ stom magnetu. Pogled na unutrašnjost kru­ žne građevine CERN-ovog 28-milijardnog elektro-voltnog izmjeničnog napona protonskog sinhrotrona. tada cjelokupna masa međuzvjezdanog plina iznosi samo dva ili tri posto od cjelokupne mase zvije­ zda. dok drugi vjeruju da su one sasvim nevažne. Sjetimo se iz 7. poglavlja. Ako se. 280 .

jer je u laboratoriju. kao na slici 10.paralelno s ravninom galaktike. ne znači da od njih imaju. relativno da je on mnogo veći zbog golemog vo­ niže energije. Tako magnetsko po- Slika 10. postoji sumnja da porijeklo lasku magnetskog polja. broju pojava. ali bi izgledalo.7. ji . Odluka o ovim raznim njihovi će otkloni biti mnogo slabi­ shvaćanjima ostaje za budućnost. pa će ga oni zaobići. štaviše. čestice.9. niska. Protoni ko­ prostor izvan galaktike ostaju ulovlje­ zmičkih zraka su također električne ne u velikom magnetskom mjehuru. pni međuzvjezdani plin ograničen na ona zrači energiju. Takve zrake.njihovi su zaobilasci strmi. Ali.uglavnom protoni plina mora sigurno biti mnogo manja .10 Većina astronoma vjeruje da se galaktika formirala iz gi­ gantskog oblaka plina koji se lagano okretao. Kada Čini se nevjerojatnim da je cjeloku­ električna čestica načini zaobilazak. postoji razlika. brzina rotacije se povećala u tom opsegu da buduće sažimanje nije moglo ići prema osi rotacije nego samo paralelno sa smjerom rotacije. a ovaj magnetski mjehur služi da pnjeva .veću energiju. čak takvim snažnim volumen haloa neuporedivo veći nego strojevima koji nam stoje na raspola­ volumen diska. pa će se i one naći u zaobiMeđutim. Silnice vjerojatno mjehur prikazan na slici 10. Neki od gustoće plina diska.3. Oni sma­ staju elektroni i pozitroni visoke ener­ traju da se kozmičke zrake stalno pro­ gije. Premda gustoća halo Ovo su čestice . relativno niska. neredovito se sudaraju sa vjeruju da se glavna produkcija pojavi halo plinom i pri takvim sudarima na­ u eksplozijama supernovih. naboje. Plin slike 10. Među­ izlaze iz jezgre galaktike u golemi halo. Ako ove čestice imaju električne izvode u zvijezdama koje eksplodiraju.sa snažno velikim energijama. njih će otkloniti magnetsko a da umjesto slobodnog putovanja u polje. kako lativno je gust. 281 . Kad se ovaj plin zgusnuo. Sunce ne mogu biti principijelni izvor koje se kreću brzinama blizu brzini produkcije.7 re­ koji potpuno okružuje zvijezde. tim. dok je plin unutar mjehura ili Zato je cijela galaktika vjerojatno oba­ haloa veoma vruć i ima visoku tempe­ vljena ogromnim magnetskim mjehu­ raturu . a njegova temperatura je pokazano shematski na slici 10. Prije . Mnogi astronomi i fizičari svjetlosti. Ovo bi protumačilo izgled slike 10.9.a njegova gustoća mora biti zadrži kozmičke zrake. a oštriji zaobilasci disk galaktike. Još ne postoji sasvim za­ plina. stvara Sunce vjerojatno lumena.vjerojatno više od milijun stu­ rom. Neki vjeruju da je on usporediv dovoljavajuća teorija o porijeklu ko­ s masom plina diska. zvijezde kao Kozmičke zrake visoke energije. Kako protoni kozmičkih zraka treba tražiti u većem imaju daleko veće mase od elektrona. Ne postoji opće slaga­ ganju na primjer u CERN-laboratoriju nje među astronomima o masi halo u Ženevi. drugi smatraju zmičkih zraka. veće energi­ je cjelokupna masa halo plina manja je nego što ih podijelimo protonima od cjelokupne mase plina diska. za vrijeme bljeskova. da on mora zahvatiti cijeli ovo nije cijela priča.

.

11 Položaji zvijezda jata NGC 188 u Hertzsprung-Russellovu dijagramu. vje­ rojatno su nastali iz kozmičkih zraka. a ona je dobivena iz energije koju stvaraju nuklearni pro­ cesi unutar njih. a oni su opet dobiveni iz zvijezda pri­ likom eksplozija supernove zvijezde. Slika 10. Tada je bilo moguće samo zgušnjavanje paralelno s osi ro­ tacije. a ne optički astronomi. Slika 9. koji emitiraju. Radio-valovi dolaze Preth. (Postoje također elektroni koji se giba­ ju u međuzvjezdanom plinu u disku galaktike. a vri­ jeme. ta vrijednost varira od jedne do druge galaktike. kako se zgušnjavao. koje zvijezde slijede na dijagramu. ali je radio-emisija iz ovih komponenata znatno slabija od onih u halou. Formiranje galaktike Velika većina astronoma vjeruje da je galaktika formirana iz oblaka plina vrlo velikih dimenzija.lje uzrokuje da protoni i dakako lakši elektroni i pozitroni zrače.3 (str. Crtež nalijevo dolje pokazuje opću raspodjelu kuglastih jata u odnosu na galaktičku ravninu. Zato naša galaktika nije samo emiter svjetlosti. može se izračunati.: kuglasto jato M 13 u zviježđu Herkula. Konačno je vrtnja postala toli­ ka da više nije bilo moguće sakupljanje prema osi vrtnje. u stvari. 259) pokazuje vrste evolucionih putova. Ovo se zračenje pojavljuje na valnim dužinama koje ne daje spektralne lini­ je. također. Ukupna masa zvijezda u halou iznosi samo 10% od mase zvijezda u disku. cijelo područje valnih duži­ na spada u područje radio-valova. na primjer. brzina se rotacije postepeno povećava­ la. a slijedeća slika je fotografija tog jata. Takvo računanje za ovu putanju pokazuje da je NGC 188 staro oko 15 milijardi godina. nego. i emiter radio-valova. Pretežni dio svjetlosti do­ lazi sa zvijezda.3. od vrlo brzih pozitrona i elektrona. Ovakva se jata nalaze uglavnom u galaktičkom halou i sadrže zvijezde koje su se formirale u ranijem stadiju kondenzacionog procesa u galaktici. kako je na slici 10. U početku se oblak polagano vrtio ali. Krajnji je rezultat bio diskasta struktura koju smo vidjeli na slici 10. 283 . ali su elek­ troni i pozitroni mnogo efektivniji.) Elektroni. Cjelokupno radio-zračenje galaktike je slabije oko sto tisuća puta nego optička emisija. Tokom ovog perioda zgušnjavanja samo se mali broj zvijezda formirao. Međutim. uzrokujući postepeno spljoštavanje oblaka. jer putuju po zbijenijim krivuljama. sigurno s pro­ mjerom od nekoliko stotina tisuća svjetlosnih godina. potrebno da se prijeđe po datoj pu­ tanji. Zato zračenje koje emitiraju elektroni u halou galaktike nužno moraju otkriti radio-astronomi.10. koji se kreću u najvećem dijelu u magnet­ skom mjehuru što okružuje galaktiku.

284 .

Slično je jedan dio plina ostao u halou. bit će moguće vidjeti da li on sadrži novoformirane zvijezde. za kojeg vjeru­ jemo da danas predstavlja halo. Zbog toga su se željezo i kalcij. kad su se formirale već mnoge zvijezde i bilo je vremena da nastanu takvi ele­ menti. formirajući tako međuzvjezdani plin diska. To su globularna jata. ali nije sigurno da je ispravna. To zna­ či da možemo očekivati kod zvijezda koje su se formirale u kasnijem stadiju prisutnost veće koncentracije željeza i kalcija. NGC 6611. jer su takve zvijezde nastale u unutrašnjosti zvije­ zda. Ali je velika masa plina dosegla diskast oblik slike 10. Ovo je orijaški oblak pli­ na koji se širi. malo je ostalo plina koji se nije zgu­ snuo u zvijezde. Na toj osnovi zvijezde haloa bi sadržavale manje koncentracije takvih elemenata nego zvijezde diska. očeki­ vat ćemo da je početni oblak plina sa­ državao malo teških jezgri. nastali u termonuklearnim reaktorima unu­ tar zvijezda. koji se izrazito pokazuju spek­ trima nekih zvijezda. u Orionovoj maglici se gotovo sigurno još odvija taj proces. Preth. 285 . postavimo određe­ ni test. Ako je naša slika o formiranju galaktike pouzdana. a njihova je cjeloku­ pna masa oko 10% od masa diska zvi­ jezda.one sada okružuju glavnu strukturu galaktike. vjerojatno kao rezultat zračenja novoformiranih zvijezda. fotografija Orionove maglice pokazu­ je golema tamna područja koja se sastoje od gustih oblaka plina i prašine. pa ćemo zato očekivati da u spek­ trima prvih zvijezda budu samo trago­ vi željeza i kalcija. možemo očekivati da u zgusnutijem plinu bude i teških jezgri.3 prije zgušnjenja u zvijezde. Međutim. morali nastati pri takvim reakcijama. U kasnijem stadiju. poglavlju smo vidjeli da su svi elementi. Tek kada oblak postane prostraniji. U ovom stadiju počelo je brzo formiranje zvijezda. Ova slika formiranja galaktike je kvalitativna. Katkada se zvijezde haloa nađu u jatima. Međutim. Premda je formiranje zvijezda u našoj galaktici počelo prije 15 milijardi godina. U 9. Ove su zvijezde nađene u halou galaktike. osim vodika. od ko­ jih je jedan primjer pokazan na foto­ grafiji na suprotnoj stranici.

.

dobit ćemo starost jata M 67.6 i 9. Ako izračunamo Prethodna slika: Maglica Lagun u zviježđu Strijelca. kako je stara naša galaktika? Tehnike promatranja i proračunavanja. foto­ grafirana 5. naša ra­ sprava o slici 9. Sličnom će se procedurom za sliku 9. Na slici 10.ne veliki broj . Vremena evolucije su najduža za zvijezde koje su relativno najniže na glavnom nizu i slijede puta­ nje udesno i gore. jer će najstarija grupa dati starost galaktike. možemo pitati o vremenu koje je tre­ balo da protekne da bi se sve ovo zbi­ lo . Ovo je emisiona maglica. prikazan na slici 9. mora se dodati da. za koje se vjeruje da je jedno od najstarijih u galaktici. Rezul­ tati dvaju računa se sigurno neće sla­ gati. Međutim. jer je ono relativno mlada zvijezda. Stijene Zemljine kore i meteoriti nam govore. naravno. da je starost Sunčeva sustava oko 5 milijardi godina. Koncentracije izmjerene u nekim halo zvijezdama iznose 1% od koncentracije koja je nađena na Sun­ cu. Ako imamo sreću da uključimo u računanje grupu zvijezda koja se formirala u najranijoj fazi povi­ jesti galaktike. što je trećina starosti same galaktike. Računom se može pokazati da se zvijezda kreće duž putova ove vrste. a vrlo jednostavan argument dokazuje da se zvijezde još formiraju. Formiranje zvijezda Budući da je u galaktici još prisu­ tan plin u disku. Vidimo da iscrpljivanje vodika iz centralnih područja zvijezde uzrokuje kretanje zvijezde iz glavnog niza udesno. Na slici 9. 9. Ovo je odgovor na naše pitanje. Za zvijezde na gornjem dijelu glavnog niza vrijeme je mnogo kraće nego za zvijezde u donjem dije­ lu glavnog niza. Osim potvrde gornje opće slike formiranja galaktike.6 i 9.3. dok je nekoliko takvih evolucionalnih pu­ tova pokazano na slici 9. Dalje o tome nećemo raspravljati. M 67 je starije od grupe Hijade.Ovo očekivanje je potvrdilo pro­ matranje. Kako možemo promatrati takve zvijezde . jer ta vrijednost mora biti blizu starosti galaktike. a računanjima se također može odrediti koliko dugo traje evolucija.7. evolucioni put. Ra­ čun pokazuje njegovu starost na oko 15 milijardi godina.3.slijedi da su se one formi­ rale unutar posljednjih milijun godina. 287 . Sunce nije bilo među prvim formiranim zvije­ zdama u galaktici.ili.Hijade. U prethodnom poglavlju. Slijedi da je potrebno odrediti niz grupa zvije­ zda. da bismo mogli odgovoriti na tra­ ženo pitanje. Za trenutak ponovo po­ gledajmo slike 9. postoje i drugi načini da objasne malu koncen­ traciju željeza i kalcija u halou zvijezde. Razlog je. prem­ da se ovo promatranje slaže s onim što smo očekivali na osnovu naše slike for­ miranja galaktike. ovo promatranje također daje snažnu potvrdu o onome što smo rekli u prethodnom poglavlju.11 imamo položaje na Hertzsprung-Russellovu dijagramu jato NGC 188. Sunce i Sunčev sustav su mnogo mladi.6 odrediti starost grupe zvijezda .7.7 vidjeli smo primjere stvarnih jata zvijezda. da je vodik osnovna baza iz koje su sa­ građeni svi drugi elementi. opisane u prethodnom poglavlju. jer bi nas to dovelo na nesigurne pozicije. to još ne dokazuje da je ta slika ispravna.08-metarskim dalekozorom Hale. U takvoj maglici gustoća vodika je mnogo puta veća nego u međuzvjezdanom plinu. da su se ova dva jata formirala u raznim epohama. postoji mogućnost da se formiraju nove zvijezde. Najsjajnije poznate zvi­ jezde trebaju samo oko milijun godina da kompletiraju svoje evolucije.3 učinila je jasnim da zvijezde na gornjem dijelu glavnog niza prolaze svoju evoluciju u relativno kra­ tkom vremenu. Vraćajući se na našu opću sliku. Jer. omogućuju nam da to pitanje drži­ mo u vlasti. dobit ćemo najbližu vri­ jednost starosti same galaktike.

Čestice prašine u međuzvjezdada je formiranje zvijezda. sasvim je tim. koje je zapo­ nom prostoru vjerojatno igraju važnu čelo prije 15 milijardi godina i koje sa­ ulogu u povezivanju atoma u moleku­ svim jasno ide sve do posljednjih mili­ le. Sada čjima prema unutra. Zato izgleda da se zvijezde u halou slabo ili nikako formiraju. Na takav način i pretopao da se dopusti formiranje se formiraju veće gustoće unutar kojih oblaka poput onih u Orionovoj magli­ može početi formiranje zvijezda. pa je u takvom na. Ova prašina. pokazuje sasvim jasno da postaje još rjeđi. imala bi zvijezda koja nastaje iznosio dva puta više nego temperaturu plina od oko 10 000°. recimo. nje­ gov je ekvatorski promjer đenja. Zato. pa ćemo prirodno razmotriti lo­ područja tiskaju plin hladnijim podru­ kaciju i porijeklo takvih oblaka. prije sto tisuća godina. premda Ovo ih dovodi do kontakata što im stvarno ne vidimo formiranje novih zvi­ omogućuje spajanje u molekule. Zato oblak galaktike. Zvijezde se ne formiraju ni u jezgri galaktike. to unutrašnjost ovih oblaka gdje se for­ još ne znači da tamo nema zvijezda. Dogodi se da pojedini atomi udare jun godina. hlađenje Orionovoj maglici. Ovakva je situacija u čja brže hlade od drugih. Tlak unutar hladnog Nužno stanje za formiranje zvijezda područja opada i postaje manji nego je postojanje gustih oblaka plina i pra­ tlak u okolnim područjima. 288 . jer Čini se vrlo vjerojatnim da tamo nema plina i prašine. Gotovo što je Orionova maglica. što nam omogućava prašina nije jednoliko rasprostranje­ da vidimo kroz njega. u brže. a zbog toga je na takvom području u kakvom se nalazi njegovu ekvatoru izbočina postajala sve veća i veća. polarni promjer. tovo sigurno još odvija. plina je najbrže. drugim riječima. ona brzo ugrijava okolni plin. Gdje je prašina najgušća. Zbog ovog efekta hlađenja prašina stadiju zaista nedavno promatrano ra­ nije jednolika. Neka se lokalna podru­ đanje zvijezda. a to kva mjesta nepravilno razbacana oko uzrokuje da se oblak širi. Ipak. u hlađenju plina a i u postanku razumjeti.Očito bi bilo nerealistično pretpostaviti plinu. Okolna šine. Za­ jezda u sadašnjem trenutku. Najgušći se Sunce neprekidno zgu­ šnjavalo iz rotirajućeg obla­ plin se pojavljuje u vanjskim podru­ ka plina. ci. Činjenica da su ta­ ti. mira zvijezda. Jednom. okrećući se brže čjima galaktike. koja vjerojatno igra Razlog zašto ne vidimo doslovno tako vitalnu ulogu u formiranju mole­ formiranje novih zvijezda nije teško kula. molekule ispare s površina česti­ očito da se takav proces formiranja go­ ca prašine. iznenada prestalo. gdje se čestice prašine nalaze između kad vrlo sjajna zvijezda počne zrači­ Zemlje i zvijezda. Moramo čekati sve dok one su. Oblaci su vjerojatno formirani iz Kad se zgusnulo na veli­ procesa hlađenja. Računanja Zbog toga su astronomi vjerovali da pokazuju da će tada plin međuzvjezdani plin ima takvu tempe­ formirati u ekvatorskom po­ raturu. pa nastaje formi­ je plin u halou galaktike prerijedak ranje gustog oblaka. i zabiju se u površine čestica prašine. Oni su previdjeli jednu stvar: dručju disk koji će se gibati snagu hlađenja prašine i molekula u oko Sunca. Sunce. smještene se zvijezda stvarno ne pojavi. Zbog velike svaka fotografija Mliječnog Puta poka­ količine prašine ne možemo vidjeti zuje izrazito tamna područja. jednostavno rečeno. Ako ne bi bilo hla­ činu planeta Merkura. nije jednoliko rasprostranje­ gustim oblacima plina i prašine kao na u međuzvjezdanom plinu. Nove zvijezde se rađaju u zvijezda.

Valne dužine linija iz ovih di­ Svi međuzvjezdani oblaci koje proma­ jelova koji se gibaju prema nama nešto tramo imaju neko vrtložno kretanje. bo. Razmotrimo najprije jezde. zvijezde. Vidjeli smo da ma­ Sada su se pojavila dva pitanja. ali ona vrijedi samo u međuzvjezdanom plinu prvotno sla­ pri posebnim okolnostima. Ovo uzrokuje pro­ rotaciju. Na primjer. Zato. Ako zvijezda rotira. koju očekujemo da koje dolaze iz raznih dijelova površine zvijezde posjeduju. nu karakteristiku. Zato na naše pita­ dnostavnim zgušnjavanjem prvobitnih nje možemo odgovoriti dvojako: poziti­ silnica koje su ispunjavale međuzvje. tj. Ra­ prisutnosti magnetskog polja. cionog procesa rotacija je mala i re­ postoje drugi slučajevi. koji također lativno nevažna. a su smanjene. onih područja koji se udaljuju od nas koji se stisne u zvijezdu. silnice ovog polja se zgušnjava­ tacije? Odgovor je na prvo pitanje da ju.Očekivali bismo da zvijezde dobiju rotacije. lovi udaljavati. koje se ponašaju kao elastične žice opremljene zaokretnim momentom vežući Sunce i disk (kasnije formiran od diska između Sunca i pla- 289 . nije smo vidjeli da Sunčevo magnetsko Mjerenje rotacije zvijezde mnogo polje igra značajnu ulogu u mnogim je lakše nego mjerenje jakosti njenog pojavama koje promatramo na povr­ magnetskog polja.širenje spektralnih linija. Da gnetsko polje postoji unutar međuzvje. Ako se povećava gustoća i da li sve one imaju velike brzine ro­ plina.vno. da mnoge zvijezde imaju sasvim zdani plin iz kojeg su se formirale zvije­ sigurno snažna magnetska polja i. a. Ona mogu dugovati svoje neki će se dijelovi njene površine giba­ porijeklo stanjima unutar prvobitnog ti prema nama. ali se porastom kon.12 Samo izbacivanje diska plina neće pro­ tumačiti zašto Sunce rotira sporije nego što bi očekivali iz njegove teorije formi­ ranja. ako o ovim drugima vodimo Slika 10. a račun pokazuje brzine od dva važna svojstva od svog roditelja . Ovo kretanje uzrokuje Sada razmotrimo drugu naslijeđe­ neznatno pomicanje spektralnih linija. ako je magnetsko polje skih polja zvijezda. Vrlo je vjerojatno da je magnetsko gativno. Babcock je i magnetski intenzitet do odgovarajuće pronašao metodu otkrivanja magnet­ veličine. Tumačenje je moguće s magnet­ skim silnicama. imati također nešto su povećane. brzu rotaciju. Na nesreću.mnogo stotina kilometara u sekundi oblaka plina: magnetsko polje i veliku da se dosegne vrijeme formiranja zvi­ brzinu rotacije. Smatra se da udaljenosti i primijenili Babcockovu su zvijezde formirale svoja magnetska metodu. Pri započinjanju kondenza.mogu proizvesti proširenje spektralnih denzacionog procesa povećava i brzina linija ali. a drugi će nam se dije­ plina iz kojeg se Sunce zgusnulo. ne­ zde. Ona su nastala je­ magnetskog polja.li sve zvijezde imaju magnetska polja zdanog plina. raste snažna magnetska polja. magnetsko polje. dok valne dužine linija iz to znači da će svaki dio takvog oblaka. jer raste gustoća do goleme vrije­ mnoge zvijezde zaista pokazuju vrlo dnosti kada se zvijezda formira. da za druge nema dokaza o polje Sunca nastalo na taj način. ne bismo otkrili prisutnost polja na ovaj način. šini Sunca. polje proizvedeno unutar zvijezde ako bismo promatrali Sunce iz velike može biti vrlo snažno.

moramo pokazati da postoji neka veza između zvijezde i diska . ona bi se povećala gotovo sto­ struko. Zvijezde koje leže visoko na gla­ vnom nizu. Sastavi Jupitera i Saturna su slični Suncu. kao naše Sunce. što ukazuje da je porijeklo planetarnog materijala sa Sunca. možemo postaviti unutar Sunca. Ako masu ovih "izgubljenih" plinova. S vremenom se stislo na polumjer pla­ neta Merkura. pa je utjecaj Sunčeva gravitacionog polja na granici sustava slab. najunutarnjijeg plane­ ta Sunčeva sustava. koji imaju velike koncen­ tracije vodika i helija. moguće je da odredimo stu­ panj rotacije zvijezde. Kako je došlo do tog bježanja? Vo­ dik i helij su najlakši plinovi. član Vlašića ili Plejada. Smatrao je da zvijezda koja na­ staje može formirati prstenove upravo na takav način. ali da je rotacija Sunca i drugih zvijezda mala na gla­ vnom nizu. rotiraju brzo.računa. brzi­ na rotacije Sunca znatno povećala. zajedno s masama planeta. Zato su ovi pli­ novi jednostavno pobjegli u prostor. Jupite­ ra i Saturna. Ali ovu teoriju nisu prihvatili astronomi. Zato je vrlo vjerojatno da su naša očekivanja u vezi s rotacijom zvijezda u principu ispravna. a da se planeti mogu zatim formirati iz materijala diska. Veliki vanjski planeti Uran i Neptun sa­ drže vrlo malo vodika i helija u odnosu na najveće unutarnje planete. Jedan je primjer Pleona. iz je­ dnog važnog razloga. Da bismo objasnili opadanje rota­ cije. kada bismo sve planete pokupili i smjestili u unutrašnjost Sunca. nastavilo se i ubrzavanje rotacije. njegova će se 290 brzina rotacije povećati gotovo tisuću puta. a to se sla­ že s našim očekivanjima. Kad je tek formirano Sunce nastavilo svoju kon­ denzaciju. uprkos bezna­ čajnosti njihove cjelokupne mase u poređenju sa Sunčevom masom. Zbog toga nastavimo naše razma­ tranje o formiranju zvijezda. Ovo ćemo najbolje razumjeti ako ukratko razmotrimo kemijski sastav planeta. pa nastali disk sigurno ne sadrži cijelu priču. Prije više od sto godina Laplace je postavio teoriju o postanku planeta. U ovom slučaju vodik i helij su morali u nekom stadiju pobjeći iz periferije Sunčeva sustava. Porijeklo planeta Iznenađujuća je stvar da bi se. njegova brzina rotacije još više povećati. ako se sav prvobitni planetarni ma­ terijal postavi unutar Sunca. koja je imala sličnost s ovim razmatra­ njima.veza . Izvjesne zvijezde. Samo se tvrdi da zvijezda izbacuje disk plina. posebno početkom ovog stoljeća. ali nema objašnjenja zašto dolazi do smanjenja brzine rotacije. izgleda da imaju upravo takav disk plina. Kompli­ cirani računi pokazuju da bi u ovom stadiju plin napustio brzo-vrteća ekva­ torijalna područja i formirao disk koji se kreće oko Sunca i leži izvan njega. Pleona ima zaista veli­ ku brzinu. A pouzdanost ovih računa potvrđuju promatranja. što je uzrokovalo formiranje sve veće i veće izbočine na ekvatoru. jer se ne bi moglo objasniti zašlo ih nema na Uranu i Neptunu. koje leže visoko na glavnom nizu i zaista imaju brze rotacije. koji leži izvan glavnog tijela zvijezde i kreće se oko nje po kružnoj stazi. U stvari. Ovdje imamo neslaganje s onim što smo na prvi pogled očekivali. ali zvijezde na donjem dijelu glavnog niza rotiraju vrlo polagano. A to je upravo ono što naši raču­ ni o formiranju zvijezda traže. Kako da objasni­ mo ovu kontradikciju? Odgovor navo­ di na direktno razmatranje cijelog pro­ blema planetne formacije. Daljnja razmatranja ukazuju da će se. Ovo nastaje zbog velike uda­ ljenosti planeta od Sunca. pa je njegov ekvatorski promjer postao gotovo dva puta veći od polarnog promjera. da bi bila prenesena na vanjski sustav planeta.

mogu nalaziti u tako velikim udaljenostima od zvijezde ro­ ditelja. da magnetske silnice nasta­ vljaju povezivanje materijala diska s materijalom Sunca. Takve žice povezuju Sunce s vanjskim diskom i mogu odigrati ulogu otpremača okretanja. ugljika. Kamen spoticaja oko prihvaća­ nja Laplaceove teorije bio je u tome da astronomi sve do nedavno nisu mogli pokazati prirodu takve veze. poglavlju smo vidjeli da Sunce ne sadrži samo atome vodika i helija. kao što se vidi na sli­ ci. Takav jedan susret će toliko ubrzati Plutona da mu omo­ gućuje bijeg. jer bi snažni gravi­ tacioni učinak samog Sunca spriječio bilo kakav proces sakupljanja unutar diska. Plutona možemo smatrati odbjeglim sa­ telitom Neptuna. barija. Takve se česti­ ce formiraju kao kapljice u oblacima zemaljske atmosfere. a ne planetom. a možda i tekućih. Tako dugo dok Sunce rotira brže od diska. jest formi­ ranje malih tijela. neće se formirati ni vodene kapljice ni kapi amonijaka ako je plin prevruć. Kako je. nego. može na nekom dijelu staze oko Neptu­ na naići na Plutona. zato. silnice će biti zapletene.atome kisika neona.12. silicija i običnih metala u vrlo malim količinama kosi­ tra. magnezija. budući da se prostor između njih po­ većava? Za odgovor se moramo vratiti ja­ kom magnetskom polju. dušika. To ne bi samo objasnilo opadanje. samo ako se plin u disku kreće stalno sve dalje od Sunca i hladi sve više. olova i urana. Kad se disk plina odvoji od Sunca. čestica unutar plina. ono što gravitaciono polje Sunca ne može spriječiti. na primjer. doći će do stadija kad će se voda i amonijak početi kondenzirati.vrlo mnogo manjim po­ stocima . prelaze prostor između Sunca i diska. Situacija je pokaza­ na u ravnini na slici 10. Premda Sunčev gravitacioni utjecaj ne sprečava kon­ denzaciju ovakvog tipa. Sjećajući se da se one ponašaju kao napete elastične žice. Usta­ novljeno je. vjero­ jatno je. sile materijal diska da se udaljuje od Sunca. također. koje je bilo prisutno pri kondenzaciji Sunca. koji su for­ mirani iz njega. Kakav je prvi korak? Sigurno je da nije bilo jednostavno sakupljanje pli­ novitog materijala. usprkos poveća­ vanju udaljenosti između njih. Na primjer. Sunce moglo biti poveza­ no s vanjskim diskom plina? Kakav bi utjecaj bio između Sunca i diska. da takva udaljenost odgo­ vara udaljenostima planeta Jupitera i Saturna za amonijak. nego također . Crtež pokazuje kako sadašnji satelit. njegovo zra­ čenje ima važan učinak. Ali. poput napetih elastičnih žica. Magnet­ ske silnice izlaze iz Sunčeva ekvatora. lako je pokazati da one teže ne samo da oslabe rotaci­ ju Sunca. Još iz Faradayjova vremena znamo da se magnetske silnice ponašaju na razne načine. 291 . to bi također objasnilo zašto se sam disk udaljuje i kako se planeti. ali još nismo razmatrali pitanje formiranja planeta iz materijala diska. ali ne i za vodu.koja prenosi vrtnju zvijezde na disk. Tako se mogu stvoriti iz diska Sunčeva mate­ rijala čestice ovih elemenata ili kombi­ nacija ovih elemenata. pa ulaze u materijal diska. Triton. U 8. žive. Do sada imamo objašnjenje kako Sunce može razviti vanjski disk plina i kako taj disk može smanjivati rotaciju Sunca. To bi također dovelo do promjene smjera kretanja Tritona.

Ovo je hove male mase. pa će upravo zbog toga tamo doći smo danas našli u Suncu. područja. da bi moglo doći do kondenzaci­ od Sunca. Jedan udarac objašnjava tri nastao je veći broj tijela znatne veli­ značajne karakteristike unutarnjih čine . Čestice stijenja nostima unutarnjih planeta . sada zauzeta od unutarnjih Ali bi se čestice stijena i metala lako planeta. su bili prisutni u maloj koncentraciji Gravitaciona polja unutarnjih planeta u prvobitnom planetarnom materija­ nisu mogla da zahvate mnogo plina. male čestice stijena i metala kondenzirale pri višim temperaturama su se kondenzirale iz plina i zaostale.a koje te koji su bili relativno rijetki u prvo­ je iz staze Marsa . čestice iz plina relativno visoke tempe­ nalazimo danas. Prve dvije su direktno kom­ neti sakupili u tijela sa znatnim gra­ plementarne jedna drugoj: unutarnji vitacionim poljima. Venere. Jupitera i Saturna. a glavna se masa planeti su male mase jednostavno zato planetskih plinova pružila do podru­ jer su oni sastavljeni od elemenata koji čja velikih planeta. počele su ljenostima Merkura. njihov neobičan sastav načnoj fazi su se ova tijela spojila u . Suncu. Fotografija tumači kako je bilo lako da prvi promatrači zamijene Sunčeve pjege s pro­ lazom Merkura preko Sunčeva diska. na primjer. 292 . elemen­ kondenzacije stijena i metala . i zbog toga bliže Suncu. Razmotrimo sada velike planete. i treće. u vodi oceana i u i željezo planeta nalaze relativno blizu ugljikovu dioksidu. Mali se njihovi kruti oblici kondenzirali kao iznos. Ako su se oni kretali kroz je amonijaka.na uda­ i metala. U stvari. najunutarnjiji i najmanji planet može se vidjeti na disku Sunca. silicij i željezo.činjenica je da oni sadrže vrlo visoku šačicu unutarnjih planeta koje danas koncentraciju takvih elemenata kao poznajemo.usporedive s Mjesecom. Sada možemo lako predočiti niz Već smo vidjeli da je kondenzacija događaja. izno­ stica da se formira planet znatne veli­ seći u masi oko 1/10%. ću sve dotle dok dosegnu blizinu ovih planetarni plinovi su se kretali brzo staza. planetarni plinovi se kre­ polagano smanjivala rotaciju Sunca.Prema tome. Na graničnom području što je magnezij. tj. koje su zaostale. Zemlje i se postepeno nagomilavati. točno koliko čine. Marsa. koji je još bio na raspolaganju. Ako je djelovala sila koja je amonijaka u području sadašnjih sta- Merkur. tri karakteristike međusobno tijesno S vremenom su se unutarnji pla­ povezane. U ko­ planeta: prvo. drugo. jer lu. u dušiku rature: ovo objašnjava zašto se stijene Zemljine atmosfere. asteroida ili planetoida. one dok je glavni dio plinova nastavio da se već mogu kondenzirati na udalje­ se udaljuje od Sunca. Vidimo da su ove tijela. Konačno.bilo je premalo če­ bitnom planetarnom materijalu. činjenica da područje ispunjeno mnoštvom malih oni leže blizu Suncu. nji­ do djelomične kondenzacije. Ovi elementi imaju svojstvo da su ga je bilo malo na raspolaganju.

Ova reprodukcija jednog od najbo­ ljih novijih crteža Marsa. 293 .gotovo blizanka Zemlji u masi. pokazuje vidljive kara­ kteristike planeta. promjeru i sastavu . koju je izra­ dio dr de Vaucouleur s Harvardske zvjezdarnice. Venera .u fazi srpa. Dok je ona neprekidno obavl­ jena plaštem neprozirne atmosfere. čini se da je oluja žute prašine prohujala preko njego­ ve površine. astronomi još ne mogu reći je li nje­ na površina slična Zemljinoj.

koje su tako za jutarnju pojavu. jer je ovdje situ­ Kada je Merkur ispred Sunca. kad unutarnjih planeta. pa ga uopće ne više stijenja. jer se Merkur nala­ zi unutar staze Zemlje i sjaji od refle­ 294 la inteligentna bića.za Jupitera i Saturna ostvarena. a njegova masa četiri ili pet pile njihove prvobitne jezgre. ako ca. Ove su plinove zaista poku­ Mjeseca. Ali. jer Merkur na u jednom bitnom pogledu. tako sa znatnim gravitacionim poljima. Zemlje ili Marsa. označen su imenima. Lowefi 1901. Dali su mu ime Hermes prvobitnih planeta. formirale tijela s velikim masama. . vidimo ga na zapadnom sav gurnut iza staza Jupitera i Satur­ nebu. lazi otuda. počevši od najunutarnjijeg. Merkur se te čestice amonijaka formirale su tijela nalazi gotovo u ravnini ekliptike. su samo plinovi. samo 116 dana. koji je usporediv sa sjajem zvijezde SiFormiranje Urana i Neptuna razli­ rijus. Kada se takve povoljne prilike po­ kuje se od formiranja Jupitera i Satur­ jave. (Na originalnoj karti mnogi od ovih "kanala". su ova primitivna tijela lako privukla što ovisi o njegovu položaju na stazi. kao metan i ugljični Njegov promjer je okruglo 4800 monoksid. Dok su mijenja svoj položaj vrlo brzo. veća nego gustoća ostala tri unu­ unutarnjih planeta. U na. a manje metala. nalazi se iza nere. Loweli je mislio da su ispresijecane kanale na Marsu izradi­ Merkura. treba da se iskoriste. moramo smatrati planetom. većina mase pli­ ponovnog položaja ispred Sunca . je dovoljno da Uranu i Neptunu dadu unutarnja gustoća Merkura je.od položaja ispred Sunca do lama privlačile plin. veći od promjera Neptuna. nešto poslije zalaska Sunca. To su bile velike ili Merkur za večernju pojavu. Satelite Na sljedećoj. Ova velika gustoća do­ like imaju Jupiter i Saturn. Zato najizduženija elipsa. njegova je staza cajem gravitacione sile Sunca. Ju­ Pod najpovoljnijim okolnostima piter i Saturn. Pluton. kako je jenja i metala. Apolon količine vodika i helija. Njegov stvarni period kada se disk plinova udaljio od Sun­ kretanja oko Sunca je 88 dana. ostali iz područja Urana i kilometara ili 40%.) Tada je malo ljudi. Plin diska nije bio je iza Sunca. veće količine plina. godine. pa da se pojavljuje prije ili poslije Sunca. a bilo ih puta veća od mase Mjeseca. Pluton je možda odbje­ tala. dolazilo do takvog zaključka iz oskudnih promatračkih podataka koji su bili na raspolaganju. vodik i helij nisu više bili pod utje­ isključimo Plutona. izvučeni kao savršene geometrijske linije. Uzgred. on izvrši jedno kompletno dovoljno velike da su gravitacionim si­ kretanje . tako da ga je mnogo ostalo i bilo antičko doba nisu uočili da se radi o zahvaćeno gravitacionim utjecajem istom planetu. Ima malu masu i nije izgleda da sadrže istu proporciju sti­ sličan Uranu i Neptunu. Gledaju­ prve prvobitne kondenzacije postale ći sa Zemlje. a manje stijenja. izgle­ mnogo veće mase nego što su mase da. što je u sastavu Merkura Postoji još nešto da se spomene. a sada još manje. ali ćemo najprije ne­ što reći o fizikalnim karakteristikama "Karta" Marsa koju je izradio Percival planeta. vidimo acija bila sasvim različita od one kod ga na istočnom nebu prije zore. ali ne onolike ko­ tarnja planeta. Kru­ ktirane Sunčeve svjetlosti. Merkur Kod Merkura se zapažaju faze nalik fazama Mjeseca. Merkur sadrži više me­ iznio Lyttleton. dole: ćemo razmatrati. dok Mars sadrži gli satelit Neptuna. Venera i Zemlja staze Neptuna. i. ako ih usporedimo s Merkur je lako vidljiv objekt sa sjajem. jer. onim unutarnjih planeta.za na je nestala u svemirski prostor. veća proporcija metala nego kod Ve­ Još jedan planet.

i Fosforos. nalazi bliže ka. također. Međutim. ako su oblaci i područje iznad černjem nebu. ako su oblaci kođer vidi prije izlaza i poslije zalaza vrlo hladni. ne možemo očekivati da Sunca. da li je njena površina slična površini kada su oni neprekidno podvrgnuti in- Merkur ima malo atmosferskih pli­ nova. kada se po. oni. A ovi oblaci ne samo da zaklanjaju pogled.Hesper. Poznato je da atmosfera Venere sa­ drži velike količine ugljičnog dioksida. izgleda. možemo lako odrediti rotaciju. za koju se temperaturu oblaka Venere odlučimo. što nam omogućava da dobro vidimo njegovu površinu koja je. a ne one ispod . To znači da je katkad vidimo nađemo mnogo vode u oblacima.Zemlje. a druga neprekidno u mraku. tada će sva voda biti smrznuta. i. također. a. Tokom posljednjeg stoljeća Schiaparelli je pokazao da je Merkurov period rotacije isti kao period njegova kretanja oko Sunca. koje da bi na Veneri zaista moglo biti vrlo su nalik fazama Mjeseca. pa je atmosfera rijetka. a vjerojatno i isti pare nego što je nađeno. ima gotovo istu ratura -75°. Ukoliko je tempe­ u masi i promjeru. nalik površi­ ni Mjeseca. kao rezultat promatra­ nja balonima u Sjedinjenim Ameri­ čkim Državama. sili da zaključimo ra. Na nesreću. a nedavno je. (Očito je da ca a katkada na jutarnjem nebu prije možemo promatrati sadržaj atmosfere zore. u njoj otkrivena ne­ znatna količina vode. poput Merku­ neznatni dio vode. onemogućuju da saznamo je li Venera djelomično pokrivena oceanima. tako da je polovi­ na planeta neprekidno osvijetljena. Zato Mer­ kur ima najtoplije i najhladnije mjesto . jer možemo vidjeti nje­ govu površinu. ona također pokazuje faze. postojat će više vodene unutarnju gustoću. da je otkriven Suncu nego Zemlja i.) javljujivala u zoru. Za nju su Grci imali dva imena koja leži iznad oblaka. ovo se pitanje ne može riješiti direktnim promatranjem. jer je Venera neprekidno pokrivena bi­ jelim oblacima. ali na večernjem nebu poslije zalaza Sun­ je mnogo leži ispod njih. Ova druga interpretacija nailazi na Venera je gotovo bliznakinja Ze­ mlje.njih vrlo hladni. koja ovise o tome. načina. Ona je samo neznatno manja ozbiljnu poteškoću. Kako oblaci sastav. Ona se ta­ malo vode. tada nas činjenica. To se otkriće može interpretirati na dva različita u cijelom planetarnom sustavu. kada se pojavljivala na ve­ njih. Postavlja se zbog toga pitanje mogu održati tako nisku temperaturu. Venera Ako je njihova temperatura vrlo viso­ Venera se.

296 .

Kada U tom slučaju bi se dio upadnog svjetla je najbliži. kad je bi prošao kroz oblake u niža podru­ najbliža Zemlji. faze kao kod Merkura i Venere. ono bi bilo samo sićušni satelit Saturna. Mora­ čestica ugljičnog dioksida. One nam daju najbolji prikaz a Marsova os rotacije je nagnuta pre­ ma ekliptici za gotovo isti kut prema Zemlje kao planeta. iz kojih su oni napravljeni. oni su sasvim nebitni. nalazi u istom smje­ čja. Ako sve čestice. a ostatak za razliku od Venere koja se. satelita. Marsov dan je go­ nedavno pomoću raketa i iz umjetnih tovo jednak dužini zemaljskog dana. Niže je današnji crtež Jupitera u boji. nalazi se u opoziciji Suncu. zapravo.tenzivnom grijanju sa Sunca? U stva­ Mars ri. Zato se Mars nalazi na koja bi ugrijala oblake. a ispod njih mo se podsjetiti da je pogled na Mars bi se nalazili oblaci vodene pare. 297 . se riješiti vrlo jednostavno. reflektirao natrag u prostor. Zato. tog najmasivnijeg planeta u Sunčevu sustavu. Premda impresi­ vni. U gornjem dijelu slike nacrtan je Jupiter kako se vidio njihovim dalekozorom. đu ove dvije pretpostavke dat će skora Promatranje raznih površinskih predjela pokazuje da je trajanje Marbudućnost. ru sa Suncem. pa svojstva da odbijaju i propuštaju Sun­ zato kod njega nikada nećemo vidjeti čevu svjetlost. ne bi došlo do apsorpcije.: ova slika iz oko 1700. problem prirode oblaka može To je povoljna okolnost za astronoma. sastavljena od finih krutih Marsova atmosfera vrlo rijetka. događa. dok Mars treba gotovo Zemlja dvije zemaljske godine da se jedanput Fotografije Zemlje su načinjene tek okrene oko Sunca. Ovaj crtež Saturna prikazuje veličanstveni sistem prstenova koji mu daju najupadljivi­ ju vizuelnu karakteristiku. sa crvenom pjegom i jasno vidljivim satelitima. Preth. Ako se ovako noćnom nebu kada je nama najbliži. Oblaci bi a ona postaje još bolja ako se zna da je bili magla. Odluku izme­ Mjesec prostim okom. godine od Donata Cretija prikazuje astronome kako promatraju Jupiter. metnemo u je­ dno tijelo. sove rotacije 24 sata 37 minuta i 23 sekunde. a ne da je apsorbiraju. Na taj kroz bolji teleskop pod najpovoljnijim način bi Venera mogla imati oceane okolnostima još slabiji nego pogled na poput onih na Zemlji. oni bi to mogli i održati kad bi imali Marsova je staza izvan Zemljine.

koji ne su. To je pokazatelj da gotovo sve imaju vota.ekliptici kao os Zemlje. da složenost detalja. Ovo posljednje odnosilo se na efekt tanki sloj inja. Općenito govoreći. 298 . Percival Lowell. a cijela fizikalna i kemij­ čnosti. Barnard na Marsu. s čijim se stajalištem da­ sti postavljaju pitanje. Moguće je da život postoji na Mar­ treperenja u našoj atmosferi. vot nije monopol našeg malog planeta. ali se "nitko ne može točno odrediti čudnu one tope tako brzo kada dođe ljeto. Zemlji nisu tako specijalni kako se nekad koje su izgradila inteligentna bića na vjerovalo. koji su bili viđeni u ne mogu biti duboke. postoji li život nas većina astronoma slaže. Bijela polarna kapa se razvija škrte vizuelne predodžbe. ali je on ograničen na niske forme dozvoljava da promatramo fine deta­ bilja. Atmosfera Marsa vjerojatno talji obojeni sivom bojom pomoću gru­ sadrži male količine vode i ugljičnog be četke. Ove slično­ Barnard.područjima". Pokušat će se bilo kakvu bujniju floru i faunu. Prije nekih pedeset godina bilo je Gotovo sve tisuće milijuna zvijezda male dosta suprotnih mišljenja ima li na mase u Mliječnom Putu imaju sporu rota­ Marsu ili nema nekih viših formi ži­ ciju. Iz onoga što znamo o ke­ je rekao da mu Mars ostavlja utisak mijskom sastavu atmosfere Marsa. Vjerojatno je to trenutku najveće stabilnosti". E. podržavao je shvaćanje da je Mars me. koji je izradio Martin Schwarzschild u SAD. temperature lje na Marsovoj površini s velikom to­ su preniske. i dodao da tokom zime na svakoj hemisferi. čija je cijela površina obojena ne bismo mogli zamisliti takvu mo­ nježnom bojom na kojoj su tamni de­ gućnost. Ovaj bi se efekt mogao otklo­ ska okolina oskudna i primitivna za niti programom. postoji velika vjerojatnost da ži­ Marsu. koja je proizvela mrvasti ili dioksida. na jednoj stra­ formirane svoje vlastite planetarne siste­ ni. "kugle. Kako uvjeti koji omogućuju život na ispresijecan mrežom linija ili kanala. a možda nešto veće količine prugasti i snopasti efekt u tamnijim dušika. Smatrao je da nije pame­ ve temperature isključuju mogućnost tno izvući pouzdane zaključke iz tako života. Ne možemo reći ni da Marso. Na drugoj je strani bio E.

čija ja od njih je crvena pjega. Osim ovih promjenljivih karakte­ a polarni predjeli zeleni. varirajući u širinama i broje­ također. mnogo manje crvene i smeđe vima. vi. Najpoznati­ denzacije malih tekućih čestica. Boje su kod ristika. Galilei nije Račun pokazuje da je ova atmosfera prstenove vidio jasno. koja se nalaze u re je vodik i helij. koji aktivnih materijala. Vjerojatno je vrlo vi­ Uran i Neptun se uglavnom sasto­ soka.možda s atmosfere Jupitera. unutrašnjost Jupitera se može ponašati kao golemi dinamo koji stvara veliko i snažno magnetsko po­ lje. obično ima četiri takva sloja. godinama. područja oko ekvatora su žuta. ali pojasovi. Privlačno je pretpostaviti da unutar je od vode. opaženi na njegovoj ke u slojevima. mo­ ovog masivnog planeta postoji izvor žda. amonijaka. posebno električne bure Već i u malom teleskopu Jupiter vi­ koje se po svoj prilici tamo pojavljuju. Ima. koji bi doveo jezgrama Jupitera i Saturna. vjeroja­ ciju oko koje su se sakupljali vodik i tno kristale leda. s dominantnom crvenom i smeđom. kao urana. koja promatramo na njego­ voj površini. Zaista. Takav karakterizira Jupiter i Saturn. metan i amonijak. Oni zahva­ energije . Njegova povr­ šina pokazuje različite detalje i vrlo je Saturn bogata bojom. Pri prodiranju u Jupiter 1610.možda koncentracija radio­ ljuju velike mase vodiku i heliju. ugljičnog monoksida. Jupiter također ima na svojoj oba planeta vjerojatno nastale od kon­ površini i drugih značajki. sistem prstenova . u naravi su vrlo krhki. a glavnu podjelu na dva brzo bi se sukobili s krutim ili tekućim vanjska prstena je prvi zapazio Cassimaterijalom. Takva bi mogućnost objasnila komešanja. godine. dimo kao nebesko tijelo. a ima i nijansi zelene.pomoću balona podići veći teleskop na velike visine i otuda izvršiti promatra­ nja Marsa čime bi se uklonili efekti ze­ maljske atmosfere. Jupiter do značajnih i snažnih električnih efekata. Ništa nije poznato o temperaturi Urari i Neptun unutar Jupitera. Sigurno je većina unu­ ni pred kraj XVII stoljeća. U stvari. Sami se slojevi mijenjaju promjenljivi od onih na Jupiteru. boje. Ova je poja­ su stanja bila različita u oba slučaja. ka da postoji u obliku kovine. manje-više paralelnim površini. Detalji Saturn je vjerojatno sličan Jupite­ se neprekidno izmjenjuju kako planet ru u svim osnovnim karakteristika­ rotira oko osi. Mnogo 299 . Sve su te karakteristi­ ma. dinom XIX stoljeća Bond prvi zapazio a značajna je karakteristika ovog vodi­ slabi najunutarnjiji prsten. Tek je sre­ trašnjosti iz krutog ili tekućeg vodika. U cen­ Premda su oni vizuelno vrlo uočlji­ tralnom području postoji gušća jezgra. ravnini ekvatora planeta. metana i. Oni predsta­ koja predstavlja prvobitnu kondenza­ vljaju rojeve sićušnih čestica. ova su izvede konvektivno kretanje u teku­ dva vanjska planeta vjerojatno slična ćem kovinastom vodiku. manje su izražajni i manje s ekvatorom.tri plosnata kon­ Glavni sastav Jupiterove atmosfe­ centrična prstena. va vjerojatno povezana s unutarnjom jer je atmosfera Saturna hladnija od strukturom samog planeta . konfiguracijom magnetskog polja -jer Za oko je najupadljivija karakte­ se čini da Jupiter ima snažno magnet­ ristika Saturna njegov veličanstveni sko polje. promatrajući ih dosta plitka. iz već izvor energije može poslužiti da se pro­ spomenutog razloga. helij.

Prvi je proces zarobljavanja . kao što su na nastankom i postojanjem planeta. Ovdje imamo očit dokaz važnosti sile povezivanja u smanjivanju brzine rotacije nebeskog tijela koje je izbacilo disk plina. pa zato planeti nisu smanjivali brzinu rotacije. Mnogo osim Sunca. čin kao Sunce. na neki način Sakupljanjem ovih čestica nastali su osobitost Sunčeva sustava. Vidjeli smo da je bljavanja. ostavljajući iza sebe krute i možemo dodati jedno zapanjujuće tekuće čestice. Ako je ova teorija ispravna. posebno vodu. udaljenost Ze­ je brzinu rotacije Sunca. jer su oni objekti koji se ne mogu razlu­ čiti ni pomoću velikog teleskopa.pro­ ces pri kojem privlačna sila planeta prisiljava tijelo relativno male mase da kruži oko njega. Smatramo da stvarno sve zvijezde ma­ Veliki planeti. Također je vjerojatno da je planeta jest. Sateliti planeta Cjelokupna rasprava o svim deta­ ljima Sunčeva sustava zauzimala bi mnogo prostora. također imaju planetarne je vjerojatnije da su nastali od svojih sustave.obilje vodika i helija . Formiranje planeta smanjivalo Uzmimo. gravitacione Zato naš zaključak ukazuje da postoji sile planeta nisu bile tako snažne kao vjerojatno oko 100 000 milijuna plane­ Sunčeve. Međutim. koji su potakli žda i nešto čestica stijenja i metala. kako bi povezala planete s njihovim okol­ nim diskovima plina. Na prvi pogled izgle- magnetsko polje snabdjeveno silom povezivanja između Sunca i diska pli­ na koji je ono odbacilo. Oni predstavljaju male zelenkaste diskove. na gotovo isti način koliko mnogo zvijezda polagano rotira. Ovdje ćemo spome­ nuti samo jedan: porijeklo satelita pla­ neta. a mo­ pitanje. bilo bi prirodno da razmotrimo roditelja planeta. Zato su se najlakši plinovi tarnih sustava unutar naše galaktike. Jesu li uvjeti. telita. Saturna. 300 . Ovo je uzrokovalo one polagano rotiraju. a njihove boje više nalikuju bojama Saturna nego Jupitera. Mali sateliti veli­ Brojnost planetarnih sustava kih planeta Jupitera. mogu smatrati sasvim uobičajenima i Izgleda da magnetska polja nisu za onih 100 000 milijuna slučajeva? igrala onu ulogu u formiranju satelita Na prvi pogled izgleda da je potrebno koju su igrala pri formiranju planeta. kad su se formirali. Urana i Neptuna. . diskovi plina ne bi bili odgurani daleko od svojih rodi­ telja planeta pa bismo zato očekivali da se sateliti nalaze relativno blizu svojim roditeljima planetima. izgleda da su stečeni na Ključna točka u teoriji porijekla ovaj način. upadljivom razlikom takvo gledanje na problem.se ne može reći o njihovom izgledu. A to i nalazimo. lih masa imaju takve sustave. koje je po­ između sustava planeta i sustava sa­ sljedica našeg neznanja. na primjer. naravno. polagana rota­ Zemlja stekla Mjesec procesom zaro­ ciona brzina Sunca. jer je jako mlje od Sunca. mnogo posebnih zahtjeva za opstanak To se može objasniti na vrlo zadovo­ života. Međutim. Možemo odvojiti dva različita proce­ sa. Njihov broj u Mli­ da izbace disk plina u biti na isti na­ ječnom Putu iznosi oko 100 milijardi. život ovdje na Zemlji. ali će ovo razmatranje razbiti ljavajući način. ne Ako želimo znati koliko drugih zvijezda. ali ovdje nije bilo magnetske sile povezivanja.isparili dalje Ovom zapanjujućem zaključku od diska. ili se oni sateliti velikih planeta. četiri Galilejeva satelita Jupitera. na koji su oni nastali od Sunca. mogu objasniti na ovaj način. jer sve rotirali su vrlo brzo. jasno je da se gla­ ova polagana brzina rotacije objašnje­ vni sateliti velikih planeta.

Prvobitna Zemlja nije bila prehladna da spriječi mogućnost života. Ako je to tako. Ugljik. ali je njena temperatura mora­ la sigurno biti znatno ispod optimalne vrijednosti. tada može dio stijenja doći iznad nivoa vode. jer centralna zvijezda nema stalan sjaj. dušik i kisik uvijek će biti pri­ sutni među prvobitnim planetskim plinovima. može kasnije dobiti potrebnu temperaturu za razvoj živo­ ta. Već smo vidjeli da su astronomi aktivno istraživali problem oceana na Veneri. ne znamo. cijela bi površina Zemlje bila po­ plavljena. Kroz cijelu povijest Zemlje sjaj Sunca se povećao za 5% od svog prvobitnog sjaja. Ovo je samo mali dio cjelokupne mase Zemlje. moguće je da postoje velike količine vode unutar Zemlje. U tom slučaju bi nestala i posljednja koincidencija. Vidjeli smo da zvijezde sa starošću postaju svjetlije. Kakva je slu­ čajnost da se planet nalazi na pravoj udaljenosti od svog roditelja zvijezde? U stvari. Možda je najodlučniji detalj stanja ovdje na Zemlji količina vode u ocea­ nima. Zamršeni detalji kondenzacije planeta još su nepoznati. tada bi postojala veli­ ka vjerojatnost da golem broj planeta unutar naše galaktike ima uvjete da održava život kakav je ovdje na Zemlji. Ako bi odgovor bio: da. poput Zemlje i Venere. tako da planet koji je bio u početku predaleko od centralne zvijezde. a da je taj dio samo malo veći. ono bi samo zaustavilo prebacivanje života iz mora na kopno.da da je posebno prilagođena da daje ispravnu temperaturu za biološke pojave ovdje na Zemlji. jer su ti elementi nađeni u svakoj zvijezdi. slučajnost je sasvim velika. kisik je bio sadržan u vodi. to se vidi sada. veliči­ ni i kemijskom sastavu Zemlje. Osim toga. ako postoji gruba proporcionalnost između iznosa vode i iznosa kontinen­ talnih stijena. nije bila ne­ bitna. Prvobitno Sunce je bilo znatno slabije nego danas. Mali stjenoviti i željezni plane­ ti. Ovo vjerojatno ne bi zausta­ vilo pojavljivanje života. uvijek će se nalaziti u unutarnjem pojasu svakog planetarnog sustava iz istog razloga. Koliki je iznos vode na povr­ šini Zemlje dovoljan za ovaj slučaj. ugljik je vjerojatno dobiven iz ugljičnog monoksida. Ovo se upravo dogodilo na Zemlji. Zbog toga bi nužno morali postojati oceani i kopno. 301 . situacija u pogledu kemije planeta. Dušik se vjerojatno kondenzirao u materijal iz kojeg se Zemlja formirala kao amonijev klorid. koja je slična po masi. potrebna za razvitak ži­ vota na Zemlji. Nadalje.

druge galakti­ ke. Najbliža. Halo također sadrži ekstremno energetske elektrone. a također i u Andromedinoj. ili jezgre kako je astronomi zovu. emitiranje radio-valova iz Androme­ dine maglice vrlo jako.najbliža naku­ pina zvijezda koja se može usporediti sa našom galaktikom u veličini i masi. pokazana je na priloženoj fotografiji. ali ne zato što su one slabe. poglavlje GALAKTIKE I ŠIRENJE SVEMIRA Vidjeli smo da je naše Sunce član jedne goleme skupine zvijezda. S ove kar­ te. najviše svjetla što dolazi iz centralnog dijela. strani 180. Zbog toga se central­ na područja sastoje gotovo sasvim od starih zvijezda. One leže na gornjem kraju glavnog niza i plave su boje. Zaista je nalaz radio-astronoma omogućio naše znanje o halou. Zapravo. Prema tome. kao vodiča. kao slaba svijetla mrlja. (Nekoliko relativno manjih skupina nalaze se u neposrednoj okolici naše galaktike.11. dio koji je na priloženoj fotografiji žute boje. Klasična metoda klasificiranja ga­ laktika pripada američkom astronomu Edwinu Hubbleu (1889-1953). koja se može usporediti s našom po veličini i masi. leži daleko od centralnih područja. kao Sunce. Plavilo vanj­ skih područja dolazi od zvijezda koje su toplije i koje su se tek formirale od plina i prašine.da su Andromedina maglica. Andromedina maglica je posebno zanimljiva. kad je promatramo prostim okom. elektrone koji se kreću gotovo brzinom svjetlosti. skupi­ ne koju zovemo galaktika. Ono što obična optička fotografija Andromedine maglice ne može poka­ zati jest otkriće iz nedavnih godina . To znači da se u ovim područjima zvije­ zde ne formiraju. Izgleda kao spljoštena kružna ploča sa centralnom izbočinom. jer je vrlo slična našoj ga­ laktici. U svemiru postoje i druge skupine. pa uopće ne dolaze do naših tele­ skopa. Ovi elektroni skreću sa svojih staza dje­ lovanjem magnetskih polja što prodi­ ru u halo. HubbleAndromedina maglica . Ovi valovi prodiru kroz našu atmosferu. Priložene fotografije pokazuju neko­ liko galaktika raznih strukturnih obli­ ka. na. a to skretanje uzrokuje da oni emitiraju radio-valove. Daleko od centralne izbočine. obojenje Andromedine maglice (i naše galaktike kad bismo je gledali iz takve udaljenosti) dolazi od prisutnosti plina i prašine u vanjskim predjelima i zbog njihove odsutnosti u unutarnjim predjelima. Razlog zašto je ne vidimo kružnu jest u tome što je prema nama nagnuta. pa ih radio-astronom može uhvatiti. nego zato što ih naša atmosfera ne propu­ šta. koja izgleda. pa ih ne možemo vidjeti našim teleskopi­ ma. ili zvijezde koje su u razvoju krenule od glavnog niza u Hertzsprung-Russellovu dijagramu prema području giganata. Ovi haloi emitiraju X-zrake. Najviše plina i prašine u našoj ga­ laktici. jer ono što mi vidimo samo je svijetli centralni dio galaktike. Njen položaj je pokazan na karti. Žućkaste je boje. lako je doći do Andromedine maglice. prosu­ đujući po zemaljskim standardima. naša galaktika i druge vrlo slične najveće galaktike okružene haloima vrlo toplog plina. emitiraju gigantske zvijezde koje imaju nisku površinsku tempera­ turu. tom toplom plinu što okružuje galaktike. Premda je. pa svjetlo iz centralnog dijela ima žućkastu boju.) Ovo je glasovita galaktika u zviježđu Andromede. koje su mnogo masivnije od na­ šeg Sunca. pa zato vanjski dijelovi Andromedine maglice na fotografiji imaju plavkasti izgled. ima znatno novoformiranih zvi­ jezda. ono je slabo u usporedbi s drugim slučajevima koje ćemo kasnije opisati. na donjem kraju gla­ vnog niza. 302 . Žućkasto svjetlo centralnog dijela do­ lazi od starih zvijezda s niskom povr­ šinskom temperaturom.

.

Smatra se da su kod galaktika s prečkom rotacione i magnetske sile podjednake. a SB spiralne s prečkom. Razlog zašto neke galaktike imaju takve prečke a druge nemaju. Prvi je niz bez spiralne strukture. Eliptične galaktike s većim brojem imaju veću spljoštenost. Na ovoj i na slijedećoj stranici nalazi se devet fotografija galaktika. Oznake uz E. sastoje od divovskih zvijezda. ali spiralne se razlikuju od eliptičnih u tome što sadrže znatne količine plina i prašine. Ispod njegove fotografije dijagramski je prikazan njegov sistem. ali se vjeruje da je to u vezi s uzaja­ mnim djelovanjem između efekata ro­ tacije i efekata magnetskog polja. Dva su niza spiralnih oblika bazi­ rana na tome ima li spirala ili nema ravnu centralnu prečku. . premda je po­ znato da naša galaktika pripada spiral­ noj klasi. S i SB označuju razliku u podgrupama. izgleda.5-metarskim dalekozorom. dok kod normalnih spiralnih gala­ ktika dominiraju rotacione sile. E ozna­ čuje eliptične galaktike. nije potpuno shvatljiv. bazirana na tome da li galaktika ima ili nema spiralnu stru­ kturu. snimljenih na zvjezdarnici Mt Wilson 1. Zaista je cijela spiralna vrsta slična jako spljoštenoj eliptičnoj galaktici.galakti­ ke koje se. Klasična metoda klasifikacije galaktika potječe od američkog astronoma Edwina Hubblea. Galaktike na kraju ovog eliptičnog niza donekle su slične izgledu naše galaktike. U spiralama s ravnom prečkom magnet­ ske i rotacione sile nastoje da se izje­ dnače. Svaka je označena prema Hubbleovom sistemu klasifikaci­ je. ali imaju izbočenu centralnu jezgru. Na jednom kraju eliptičnog niza imamo gotovo kružne oblike .ova klasifikacija. S spiralne. eliptične gala­ ktike. Kod spiralnih galaktika struktura je jače naglašena kad je jezgra mala. sastoji se od tri niza. a ne eliptičnoj. na drugom su kraju galakti­ ke vrlo spljoštene. ukoliko se to odnosi na opći izgled. međutim spiralama bez prečke prevladavaju rotacione sile.

koje je on promatrao. sličan izravnavanja raznih fizikalnih faktora. dok brojevi uz slovo označu­ Uprkos tome.U Hubbleovu sistemu klasifikacije nove i prašinu. ako uzmemo u se ukaže na relativnu važnost cen­ račun veliki broj manjih galaktika. Ali. Hubbleova klasifika­ ju oblik spljoštenosti. a 7 za one najspljoštenije. Nepravilne u tom sluča­ razvijenu spiralnu strukturu. ali je on. spljošteniji od tipa E 7 . izuzimajući neke nizove kojoj je dao oznaku S°. . u svakom slučaju. nego iz nu strukturu. sa svrhom da jetkim pojavama. slovom E. Među izuzecima ima Situacija kod posljednjeg tipa pojavlju­ nekoliko eliptičnih koje posjeduju pli­ je se u svim spiralnim galaktikama. nedavno iznijeli drugačiji sistem klasi­ SB i E. premašuju one mamože vidjeti na donjim fotografijama. a sve spirale s prečkom strukturu. Kuglaste gala­ ba spiralna struktura. spirali zato što je on najspljošteniji od Stupanj rotacije. Ovaj povezuju­ posebnih primjeraka. ktike. duju. Premda su astronomi povezanosti ova tri niza galaktika: S. Dublji smisao je ći tip S° sličan je eliptičnim galaktika. O za one gotovo cija pokazuje vrlo jasno da veće gala­ kružne. također. Ustanovljeno je da ga­ koje znamo da postoje. kaciju da se otprilike 97% svih većih dok galaktike E 7 imaju naglašen stu­ galaktika. b ili c. primjer je fizikalnog faktora. koja ipak nastavlja sa stupnje­ takvog povezivanja s tipom galaktike vanjem tipova. za tralne jezgre. mogu panj rotacije zbog jake spljoštenosti. te određeni broj gala­ sve su spiralne galaktike bez prečke ktika koje uopće ne pokazuju izrazitu označene sa S. Sam Hubble je podupirao ideju fikacije. sivnije galaktike koje imaju pravilno Eliptične galaktike je Hubble označio izražene strukture. Stezanje S ili SB označeno je zvao nepravilnima i smatrao ih je ri­ kod obiju sa a. tada dobivamo laktike s većom jezgrom imaju slabo drugi odnos. odgovaraju Bilo je neke nesigurnosti u pogledu takvoj raspodjeli. Posljednje je Hubble na­ sa SB. svrstati u njoj. Sa­ Dakako jedna S° galaktika slična je je­ svim je jasno da niz eliptičnih galaktika dnoj Sa galaktici iz koje se nazire sla­ od E0 do E7 jest niz čija je karakteristi­ ka povećavanje rotacije. Značajno je za Hubbleovu klasifi­ ktike E 0 mogu imati neznatnu rotaciju. koju galaktike posje­ svih eliptičnih. kako se ju po svoj prilici.u tome što se struktura galaktika ne ma zato što on nema primjetnu spiral­ formira iz slučajnih efekata.

.

Najprije pogledajmo to kod spirala. Poznato je da je spiralna struktura u galaktikama u uskoj vezi s prisutnošću plina i prašine. snimljena 1. postoji stalna tendencija da razdiobe novih svijetlih zvijezda. tada će se niz strukturalnih formi jednostavno odraziti u različitim uvjetima porijekla. Ako su svi svrsishodni fizi­ kalni faktori bili prisutni pri rađanju galaktika. koje se formi­ raju unutar plina. Premda ovo nije cijela priča o tome kako nastaju spiralne forme. a druga spiralna. to je ne­ sumnjivo važna komponenta priče. Ova galaktika u zviježđu Sculptora s ozna­ kom NGC 253 predstavlja posebnu podgrupu Sc galaktika. Iznos plina i prašine unutar galaktike mora se mijenjati s vremenom. Jedna će galaktika postati eliptična. fotografija. Međutim. a i u istom iznosu i kod Andromedine maglice. na gornjoj slici. Danas se misli da plin i prašina sadrže oko 5% ukupne mase naše galaktike. Ova bi se promjena morala odraziti u omjeru u kojem su formirane nove zvijezde i u stupnju isticanja spiralnih struktura. Činjenica je da kod ispitivanja ra­ spoloživih podataka o prisutnosti ne­ kog stupnja evolucije nailazimo na težak problem. možemo uzeti suprotno sta­ jalište. Na zanimljiv put. kojim mogu proći galaktike da prijeđu iz jednog tipa u drugi. Po ovoj osnovi nema razloga da vjerujemo kako galaktika mijenja svoju strukturnu formu s vremenom. da kod galakti­ ka postoji neprekidna revolucija. ističe karakteristično razvijene spiralne krakove. po­ kazuje tip Sc galaktike u zviježđu Troku­ ta. ukazali su prije nekoliko godina 307 . Kako vanjski dijelovi galaktike mnogo spo­ rije rotiraju nego unutrašnji dijelovi. Negativ iste galaktike. budu protegnute na spiralnu strukturu. U ovom slučaju su krakovi razgraničeni oblacima prašine i svjetlošću zvijezda. da tokom svog života galaktike prelaze iz jednog tipa u drugi. Jedini je mogući zaključak da su sada opažene osobine bilo koje ga­ laktike bile samo djelomično određene prvobitnim uvjetima.22-metarskim dalekozorom sistema Schmidt. jer su prvobitni uvjeti bili različiti u oba slučaja. Stvarni iznos bliži je vrijedno­ sti 10%.Preth. Sada stupanj rotacije galaktike predstavlja faktor koji može pokazi­ vati vrijeme proteklo od formiranja galaktike.

jed kuglaste.308 NGC 5128. Slika. možda. . snažni izvor radio-valova. predstavlja sudar između dviju galaktika. a druge spiralne. U takvom sudaru obje galaktike mogu izgubiti svoje plinske komponent što bi značilo da se ubuduće u njima ne bi mogle formirati zvijezde.

a mase su im tako da će njihova spiralna struktura gotovo deset puta veće. teško mogu zapaziti vanjski dijelovi. njava prostor između galaktika. To znači da se. Na taj način moguće je da protnu situaciju. Ovo je najsnažniji izvor radio-valova poznat do danas. Kod mija je pokazala da su masivne elipti­ ovakvih galaktika promatrač će vidjeti čne galaktike sigurno takvih struktu­ samo mnogo svjetlije unutrašnje dije­ ra koje nisu mrtve. da nema pro­ kama tipa S0. To između udaljenih spiralnih galaktika ne znači da su sve takve galaktike jaki promatrač može dobro procijeniti koje radio-izvori. Zato poslije sudara ptičnim galaktikama velike mase. Od vremena na vrijeme galaktike Na taj način promjena tipa. pa su Baade i Spitzer mjena tokom vremena ili. Sakupljeni podaci love. Prvo.dvaju svojstava. ći jedna kroz drugu. kako ga je se mogu sudariti jedna s drugom. trebalo je reći da su naj- Na fotografiji de­ sno pahuljasti objekt blizu centru prikazuje sudar galaktika. drugo. slično isparavanju. radio-astrononalazi u vrlo velikoj udaljenosti. One su plinske komponente. jih spiralnih galaktika. koje su vjerojatno obje spiralne. jer se naročito ističu dvije galaktike pri sudaru izgube svoje gigantske eliptične galaktike. Činjenica pokazuje su­ galaktike. da su pretpostavili da su S 0 galaktike zaista promjene još drastičnije nego što su ih mogle nastati na taj način. Plin u je­ na jasno pokazala da ona ne tumači dnoj galaktici sudarit će se s plinom najznačajnije primjerke galaktika eli­ druge galaktite i kod očekivane brzi­ ptičnog tipa. koji će se njemu pokazati upravo u zadnjih nekoliko godina pokazuju kao da posjeduju karakteristike jedne da su najjači radio-izvori upravo u eli­ eliptične galaktike. možda na račun uni­ mnogo slabiji nego prije. otići u prostor masivne nego spiralne galaktike koje napuštajući potpuno svoje roditelje: su se sudarile. 309 . a Dok još nije sigurno koji je od ovih mogu se i ne zapaziti ako se galaktika dvaju pogleda ispravan.su galaktike postale eliptičnog tipa. zvoljava da uzmemo u obzir jedno od One će tada biti vrlo slične galakti. To je tako­ zamišljali Baade i Spitzer. Ni u jednoj se od dva do pet puta sjajnije od najsjajni­ njih neće ubuduće formirati zvijezde. čiji bi dijelovi postali povećanje mase. nije fun­ takvog sudara galaktike će glatko pro­ kcija vremena.Lyman Spitzer i pokojni Walter Baa. jer su po njoj eliptične ne sudara on će postati tako vruć da galaktike neizbježno slabije i manje će. a nalaze se u zviježđu Labuda. Ovo nam do­ postepeno nestajati. ali su će situacija za njihove plinske kompo­ istraživanja posljednjih nekoliko godi­ nente biti sasvim različita. Kod ocijenio promatrač na Zemlji. Za promje­ đer pokazivalo da se ni jedna nova zvi­ nu spiralnih galaktika u gigantske eli­ jezda ne formira u vanjskim dijelovima ptične galaktike potrebno je zamašno takve galaktike. jer se njihove jako Ova ideja vjerojatno ispravno tu­ razmaknute zvijezde neće sudariti. Ali mači porijeklo galaktika tipa S 0 . verzalnog plinskog medija koji ispu­ kad se ona promatra iz velike daljine. de.

.

ako zamislimo zvijezdu s promjerom od jednog metra. dok su galakti­ ke. Veće točke predstavljaju skupine galaktika koje imaju više od 50 galaktika. Na osnovu njihovih vidljivih strukturnih Dolje na prvoj slici vidi se naša lokalna grupa galaktika projicirana na ravninu Mliječnog Puta. 311 . Na drugoj slici. Najviše članova ta­ kve grupe obično sačinjavaju spiralne galaktike.snažniji radio-izvori uglavnom prona­ đeni među klasom masivnih eliptičnih galaktika. Iz takvog su izvora emisije radio-valova milijun puta većeg inten­ ziteta nego iz naše galaktike ili iz Andromedine maglice. gotovo da se galaktike dodiruju. Male grupe sadrže oko 10 članova. dok veće grupe mogu sadržavati i nekoliko tisuća. To je još jedan dokaz da su velike eliptične galaktike akti­ vne. relativno blizu jedna drugoj. oko tri do četiri puta slabije nego dominirajuća eliptična galaktika. Jedno posve drugačije opažanje po­ kazuje da gigantske galaktike također igraju dominantnu ulogu među dru­ gim galaktikama. Njihovi razmaci unutar pojedine gru­ pe mogu biti prilično mali. Do sada ništa nije rečeno o raspodjeli galaktika u pro­ storu. Postoje slučajevi gdje su galaktike još zbijenije.: Pojedine zvijezde galaktike su jako udaljene jedna od druge. dok su galaktike rela­ tivno vrlo blizu jedna drugoj. Zamislimo da jedna galaktika ima promjer jedan metar. Situacija među zvijezdama unutar galaktike je drugačija jer. Možda bi bilo korisno da rezimira­ mo ono što smo do sada iznijeli. Jasno je da masivne eliptične galakti­ ke igraju među njima najvažniju ulo­ gu. jer one teže da se okupe u grupama. Značajno je za malu grupu galakti­ ka da u njoj dominira gigantska eli­ ptična galaktika. tada će se susjedna zvijezda nalaziti na uda­ ljenosti od 20 000 kilometara. ja­ vljaju u skupinama. svoje veličine. cijela je naša lo­ kalna grupa reducirana na malu točku u centru slike. također. Zvijezde su vrlo jako razmaknute u odnosu na Preth. Male okrugle pjege i objekti s "bodljikama" su zvijezde. Male su grupe daleko brojnije od velikih grupa galaktika. U pro­ sjeku je udaljenost između susjednih galaktika samo oko stotinu puta veća nego veličina jedne individualne gala­ ktike. Sve ostale takve male točke predstavljaju skupine koje broje manje od 50 galaktika. One kontroliraju situaciju unutar pojedinih grupa. Prostor je s njima posut. One se. U centrima nekih grupa. To pokazuje jaku prisutnost aktivnih fizikalnih procesa u galaktikama E tipa. u odnosu na svoje veličine. nacrtano u mnogo manjoj skali. koje imaju veći broj čla­ nova. tada će se susjedna zamišljena galaktika nalaziti na udaljenosti od 20 metara. Fotografija pokazuje skupinu u zviježđu Sjeverne Krune. Drugi oblici su galaktike.

veći crveni pomak. Da li galaktike same imaju neko kretanje? Odgovor je . Vidjeli smo u 8.da. Zamislite da ste promatrač koji je postavljen nasumice u svemiru. opća raspodjela galaktika izgleda da ima veliku skalu homogenosti. da se opseg. tada neće biti važno kamo: putovanje u jednom smjeru pokazat će iste stvari kao što bi pokazalo putovanje u kojem dru­ gom smjeru.na primjer. za koji se udaljenosti Na ovoj fotografiji jasne okrugle to­ čke su zvijezde koje se nalaze u na­ šoj galaktici. U svakom slučaju linije su pomaknute udesno . Njihovo kre­ tanje predstavlja širenje svemira. izgleda da nema razlike među proma­ tranjima u bilo kojem smjeru prosto­ ra. još nije donesen. valne dužine se smanjuju. Ako se objekt udaljuje od nas. a to znači veća brzina udaljavanja od nas. Drugim riječima. Važan zaključak: jesu li svi glavni fizikalni faktori bili određeni u doba nastanka galaktike ili su galaktike u procesu stalne promjene s vremenom. a ne da su to samo slučajne promjene. Prostor je izotropan. Skupina slabih nejasnih točkica u blizini sredine slike su naju­ daljenije galaktike čija je udaljenost određena u lipnju 1960. godine (3c295 u zviježđu Bootesa). slici crte u svakom pravo­ kutniku predstavljaju položaje H i K linija u spektru koji je napravljen u la­ boratoriju na Zemlji. koje emitiraju ato­ mi udaljenog objekta. Na sljed. Vidjeli smo. Svijetli centralni trak je spektar galaktike u kojem se vide odgovarajuće linije. One se od nas udaljuju brzinom od oko 112 000 kilometara u sekundi.označujući da se galaktika udaljuje od nas. povećane su valne duži­ ne i linije su pomaknute prema crve­ nom dijelu spektra. Veća udaljenost galaktike. kao što je stupanj rotacije. pomaknute ako postoji relativno kretanje između nas i udaljenog objekta. nepravilnosti lokalnih skupi­ na .u velikoj skali izgleda da nema značajne razlike između raznih dije­ lova svemira. Osim toga.formi. 312 . Premda postoje lokalne nepra­ vilnosti u njihovim raspodjelama . To se sve lako može povezati sa svakodnevnim pojmovima. a linije su pomaknute prema plavom dijelu spektra. Širenje svemira Galaktike se prividno razvlače po prostoru unedogled. Ako se krećete u odnosu na sistem galaktika. galaktike bi se mogle uklopiti u jednostavnu empiričku shemu klasi­ fikacije u kojoj se jedan tip bez sme­ tnji mijenja u drugi. Ima ih oko tisuću milijuna unutar dometa najvećih tele­ skopa. Ako nam se objekt približava. poglavlju da su spektralne linije.prema crvenom dijelu spektra . što znači da on ima iste fizikalne osobine u svim smjerovima. također. To ukazuje da su strukturne karakteristike galaktike kontrolirane izrazitim fizikalnim fa­ ktorima. tada iz promatra­ nja velike skale raspodjele galaktika nećete naći gdje ste.

313 .

slika 11. a H konstanta poznata kao Hubbleova konstanta. mijenjajući svoje položaje s vremenom. ali. kao i njihove prividne veličine. Da li izmjerene vrijednosti stvarno pokazuju da se galaktike udaljuju od nas ili. tada bi naša pre­ tpostavka jednakih sjajeva mogla biti na kraju približno ispravna. možda. u čast Hubblea koji je otkrio ovaj značajni odnos. Ovo podudaranje između promatranja i matematičkih zahtjeva homogenosti i izotropnosti je tako očito da gotovo svi učenjaci osje­ ćaju da promatranja stvarno znače to­ čno ono što nam kaže obična fizika: da se udaljenosli između galaktika stalno povećavaju.2 Uzimajući da su sve apsolutne veličine iste uzimajući da je prostor euklidski. Ako bismo sada mogli postaviti dvije pretpostavke. gdje je R udalje­ nost. slika 11. Ovaj se iskaz odnosi na određeni trenutak vreme­ na. Brzi­ na V je upravo proporcionalna udalje­ nosti. Druga je pretpostavka da prostor ima euklidsku geometriju (ovdje smo došli do geometrijskih zaključaka koji su se pojavili u 1.2 je nacrtana na osnovu pretpostavke da galaktike imaju apso­ Slika 11. Slika 11. To znači da promatrač u bilo kojoj točki prostora nema mogućnost da otkrije bilo što posebno u pogle­ du svog položaja ili u pogledu raznih smjerova u prostoru. postoji neko drugo tu­ mačenje? Osim jedne ili dvije iznimke. lutni sjaj jednak apsolutnom sjaju naše galaktike.1 kao skala daljina. Ovo sigurno neće biti točno ali. koji 314 .dane su vrijednosti V za veliki broj ga­ laktika.1 se može preurediti u novi odnos izme­ đu udaljenosti i brzine. Prije nego prijeđemo na ispitivanje posljedica ovog odnosa brzina-udaljenost.2 otkriva važan odnos između uda­ ljenosti galaktike i njene brzine. Sada vidimo da slika 11.1 bi mo­ gla pokazati da postoji jednostavnije značenje opažene pojave. Ako uzmemo u obzir da se gala­ ktike kreću. kakvo je kretanje galaktika moguće? Odgovor se može dati pomoću ma­ tematike koja pokazuje da je jedino moguće kretanje upravo širenje koje smo gore razmatrali. imaju jednaki stvarni ili apsolutni sjaj. Prva pretpo­ stavka je u tome. astronomi i fizičari nisu skloni da vje­ ruju u mogućnost neke druge inter­ pretacije iz razloga koji je lako razu­ mjeti. možda. Vidjeli smo da je raspodjela gala­ ktika u velikoj skali homogena i izotropna. poglavlju). moramo jasno spoznati da li promatranja stvarno daju to značenje. Ovo možemo izraziti formulom V = H x R. Ideje. dva puta veća brzina. ako su naše galaktike prikladno izabrane. da sve galaktike o kojima je riječ. Dva puta veća udaljenost. Ako je to tako. postoje neki nepoznati procesi. tada je moguće da se izrazi skala pri­ vidnih veličina u slici 11. a jedinica udaljenosti ovisila bi o apsolutnom sjaju kojeg uzmemo za galaktike. zahtijevamo da takva kretanja ne smiju poremetiti prostornu homogenost i izotropnost. također. katkada iznijete u popularnim komentarima da.

Kakve su osnove da to povjerujemo? Zaista. Cefeide su stvarno svijetle zvijezde. Polazna točka za mjerenja udalje­ nosti je trigonometrijska metoda koja koristi kretanje Zemlje oko Sunca. ako je jato bilo prikladno izabrano.da njihove najsjajnije 315 . Na taj se način može naći potpuni oblik glavnog niza zajedno s udaljenostima mnogih jata. besprije­ korno određivanje slabo vidljivog kra­ ja glavnog niza može biti načinjeno iz ovog primjera. na primjer. Ovo odre­ đuje i udaljenost jata i oblik glavnog niza za svjetlije zvijezde jata. a koji bi mogli proizvesti promatrane rezultate.1 Odnos između prividnih veličina broja gala­ ktika (horizontalna skala) i brzina kojima se one udaljuju od nas (vertikalna skala). Ova metoda omogućuje mjerenje udalje­ nosti od oko 10 tisuća bližih zvijezda. poglavlju. S određenim daljinama nekih cefeida u zvjezdanim jatima baždarena je cijela grupa promjenljivih zvijezda tipa cefeida na način opisan u 10. Premda su udaljenosti izmjerene ovim prvim korakom male.su danas nepoznati znanosti. dok možemo sma­ trati da se sve zvijezde galaktike nala­ ze na istoj udaljenosti od nas. Tada se uzima u obzir najudaljenije jato zvijezda. Pomoću poznate udaljenosti. Danas smatramo svaku bližu ga­ laktiku golemom zbirkom zvijezda. promjen­ ljive zvijezde tipa cefeide. U nekim jatima mogu se naći pose­ bni tipovi zvijezda. štaviše i u usporedbi Slika 11. U stvari. sada imamo oblik glavnog niza koji se proteže sve do sasvim bijelih zvijezda. Prije je bilo rečeno da je skala udaljenosti slike 11. izgledaju sasvim nevjerojatne. s veličinom naše galaktike.2 bila određena sa zahtjevom da pojedine galaktike imaju apsolutni sjaj jednak apsolutnom sjaju naše galaktike. i 10. poglavlju. štaviše. detaljnije proučimo mje­ renje udaljenosti. Zaista. Posljednje određivanje vodi prema krajnjim kora­ cima u procesu mjerenja udaljenosti. Sada se pojavljuje zanimljiva stvar. znamo udaljenost svake pojedine zvijezde koja se može razlučiti u galaktici. koji je opisan u prvom dijelu 10. mogu se upotrijebiti za određivanje udaljenosti malog broja bliskih galaktika koje sa­ činjavaju lokalnu grupu. ali ne tako udaljeno da se njegove slabije zvijezde ne bi mogle ra­ zlučiti. određenih velikom točnošću. Pretpostavimo da je ovakva situacija ista u svim drugim galaktikama sličnog tipa . Slabi kraj glavnog niza jata upo­ trijebimo za lokalne zvijezde. pa nam one mogu poslužiti kao pokazivač udaljenosti u mnogo većem volumenu prostora nego što je to mogla zahvatiti trigonometrijska metoda. Ovo je prikladan trenutak da. kako se astronom približavao problemu određivanja apsolutnog sja­ ja galaktika? Odgovor je u proširenju sistema mjerenja udaljenosti. o kojima smo raspravljali u 9. da najsjajnije zvijezde imaju gotovo isti apsolutni sjaj u svim ovim bližim galaktikama. pri­ je nego se vratimo našem glavnom predmetu. ce­ feide služe da odredimo udaljenost u cijeloj našoj galaktici. poglavlja. dobive­ ne pomoću cefeida.

2. Razlog. Prema Hubbleovu za­ da napustimo našu pretpostavku da je konu o širenju svemira. feida. Na primjer. većom od ljenosti mnogo dalje nego pomoću ce. i one će također formirati brzina neće doseći brzinu svjetlosti. određeno je mnoštvo udaljeno­ tračkom tehnikom.brzine svjetlosti. godine. Ovo nas sili ili da ne ju mrežu točaka. samo će se promijeniti njihova tražimo jednu od ovih alternativa. Mnogi ljudi. ili mrežu točaka. To znači. (ne njegove specijalne teorije) poka­ Značajno je primijetiti u ovom nizu zuje da u bilo kojem slučaju moramo dokazivanja kako su određene najveće napustiti euklidsku geometriju kada udaljenosti od tisuća milijuna svjetlo­ vrlo velike udaljenosti dolaze u razma­ snih godina metodom koja je nastala tranje. a milijuna svjetlosnih godina. s obzirom na činjenice. dok se najsvjetlije koja se upotrebljava. Konačno. Pojavila se i posljednja važna alternativi.zvijezde imaju iste apsolutne sjajeve. Na sreću je kod dovoljno velikih udaljenosti eu­ udaljenost od 25 milijuna svjetlosnih klidska geometrija prestaje vrijediti jer godina dovoljno velika da se obuhvati bi. U jednom kasnijem priznamo. korak po korak iz elementarnog tri­ Sada se vratimo fenomenu širenja gonometrijskog sistema baziranog na svemira. a ovo je dva puta veća na ranije postavljeno pitanje: na koji vrijednost od brzina izmjerenih prije ćemo način saznati o apsolutnom sja­ 1960. neće jebiti do udaljenosti od oko 5 milijuna shvatiti zahtjev o prirodi geometrije svjetlosnih godina. pouzdano se predviđa da će ovo rasti poznavajući apsolutni sjaj cijelih gala­ i u budućnosti s poboljšanom proma­ ktika. daju vri­ nego i o totalnom stvarnom sjaju ci­ jednost V koja je veća od jedne trećine jele galaktike.tisuću. vidjet ćemo da će br­ ne jedna od druge. Osim toga. ako izaberemo tri u tome što znamo iz Einsteinove spe­ galaktike da formiraju tri točke tro­ cijalne teorije relativnosti da pod uvje­ kuta. Zadnjih četrdeset go­ ju galaktika? Iz primjeraka. Premda su cefeide bez sumnje Prema tome. koje su unesene na slici 11. S njihovim poznatim galaktika ne bi mogle rasti do brzine udaljenostima dobili smo informaciju svjetlosti. na Einsteinove opće teorije relativnosti već spomenuti način. jer većina astronoma nosti od oko 25 milijuna svjetlosnih vjeruje da se rješenje nalazi u drugoj godina. Ako u određenom trenutku kretanju Zemlje. fizika sti. dolfa Minkowskog galaktika. koje smo dina izmjerene brzine povećavane su izmjerili u području koje zahvaća 25 od 1% brzine svjetlosti do blizu 40%. ovo je kritična točka vrlo svijetle. bio odvažan dovoljno primjeraka galaktika . Ova je točka od zvijezde mogu upotrijebiti do udalje­ velike važnosti. jest skala. Posljednja promatranja Rune samo o individualnim zvijezdama. izaberemo po svojoj volji konačan Ako se sada vratimo našoj jedna­ broj galaktika. u odnosu na nas. Ovo nas ponovo vodi brzine svjetlosti. možemo smatrati zina V rasti do brzine svjetlosti ako je da tako izabrane galaktike formira­ R dovoljno veliko. trokut će imati isti oblik u ka316 . koji tlije zvijezde. koje su znatno udalje­ džbi V = H x R. da oni vjeruju da točka našeg razmatranja. čovjek koji bi danas rekao da brzine a možda i više. druga će mre­ euklidska geometrija ispravna kada R ža imati potpuno istu formu kao prva postane dovoljno veliko. one sigurno nisu najsvje­ euklidske geometrije. da će jednadžba neprekidno trenutku možemo ponovo izabrati iste vrijediti ako R raste i da tvrdimo kako galaktike. tima euklidske geometrije nema mate­ Ova prihvatljiva hipoteza omogućava rijalnog tijela koje bi se moglo kretati da se proširi područje mjerenja uda­ brzinom. zašto mreža. Cefeide se mogu upotri­ nisu ni fizičari ni matematičari.

To znači da unutar galaktike nema su­ djelovanja u općem širenju svemira. zatim ga malo napuhnite. da se udaljenosti izvan naše galaktike povećavaju u odnosu na udaljenosti unutar naše galaktike . Izaberete li bilo koju točku. Homogenost i izotropnost prostora zahtijeva nepostojanje centra širenja. Obične grupe imaju oko deset članova. očito je da u ovom slučaju nema centralne točke. a. Na primjer. možemo odrediti da upotrebljavamo udaljenost od Zemlje do Sunca kao našu jedinicu. Promjena će se odraziti samo u dužinama svih triju stranica trokuta koje će se povećati. Označite veliki broj točaka nasumice na površini ba­ lona. ili smo mogli odrediti da upotrebljavamo kilo­ metar kao jedinicu ili bilo koju stan­ dardnu mjeru. a velike gru- 317 . Kada kažemo da se udaljenost između nas i galaktike po­ većava. To je ono po­ većanje koje sačinjava širenje svemira. Prije nego prijeđemo na posljedice ovog širenja svemira. kao što su imali u ranijem trenutku. Naprotiv. kada ovo prihvaćamo. moramo uzeti da se udaljenosti između galaktika stalno povećavaju s vremenom. ako u danom trenutku pro­ matramo određeni broj galaktika koje formiraju mrežu točaka. kad bi bilo moguće održati vanjske udaljenosti nepromije­ njene. Širenjem svemira mijenja se samo mjerilo trokuta ABC. tada. Potrebno je upozoriti na nešto dru­ go. a da naš položaj nije u centru svemira? Vrlo jednostavan po­ kus daje nam odgovor. postoji još jedna točka detalja koju je vrijedno spome­ nuti. uključujući i našu samu.snijem trenutku vremena. to je odnos između vanjskih udaljenosti galaktika i unu­ tarnjih udaljenosti u galaktikama koji se mijenja s vremenom. Ali. Zato. sve će se druge udaljavati od nje. ranije opisane. koja nas od te gala­ ktike razdvaja. što je analogno situaciji galaktika.u odnosu na udaljenost od Zemlje do Sunca ili od Sunca do centra naše galaktike ili u odnosu na samu veličinu Zemlje. sve se može ispravno utvrditi u promjeni ovog odnosa. kada go­ vorimo o širenju svemira. Zato kažemo Širenje svemira u skladu s Hubbleovim zakonom ukazuje na to da. povećanje u omjeru naše mreže. tako da nam je ugodnije misliti o sebi kao o nečemu što zadržava stalnu veličinu. povećava. u nekom će kasnijem trenutku iste galaktike formirati drugu mrežu koja će se razliko­ vati od prve samo u mjeri­ lu. znamo da se s vremenom broj jedinica daljine. Za mjerenje galaktičke udaljenosti upotrijebili smo istu jedinicu kojom smo mjerili udaljenosti unutar gala­ ktike. inače bi promatrač u centru bio u mogućnosti da ocijeni kako je on bio u centru te bi mogao razlikovati svoj poseban položaj u svemiru. Već je napomenuto da se gala­ ktike okupljaju u grupe. Drugim riječima. a ne u obliku. smanjivale s vremenom. Kako je. tada bi se pojedine galaktike i bilo što u njihovim unutrašnjostima. moguće da se sve galaktike od nas udaljuju. ovakva nam točka gledišta izgleda nekako ponižujuća našem vlastitom ja. Uda­ ljenost između svakog para točaka će se povećati.

Da se odgovori na takva pitanja. Kada nema takve teorije na raspolaganju. Kozmološke teorije Promatranje ima prirođeno opte­ rećenje da nam nikada ne može reći nedvomisleno kako se stvari mijenjaju s vremenom za cijeli period čovjekova života. moguće načiniti kod zvijezda. da su one ne­ kad bile sabijene u hrpu. promatranje nam ne može predstaviti jasnu situaciju. jedini mogući zaključak jest. ali velika je praktična razlika nastala iz činjenice 318 . Neposredno poslije toga (2) njegova temperatura je pala od nekoliko milijardi na jednu milijardu stupnjeva. na pri­ mjer. područje zvijezda u raznim sta­ Ako se sve skupine galaktika udaljuju jedna od druge. a to je. za cijeli period ljudske povijesti. Crab maglica. mora se promatranji­ ma dodati kozmološka teorija. iz plinova i prašine formirale su se već galaktike. Strelice označuju veličine širenja. U Lemaitreovom konačnom svemiru. Za trideset milijuna godina (3) temperature su pale još niže. Da li se ove skupine gala­ ktika šire? Sigurno je da se udaljenosti između različitih skupina povećavaju. jednostavno nam ne može reći što bi vidio promatrač. kao u slučaju stu­ pnjevanja strukturnih formi galaktika. Promatranje. Izravno promatranje niza strukturnih tipova ne može nam samo reći da li su galaktike nastale po takvom rasporedu ili se pojedine gala­ ktike razvijaju po takvom nizu tokom svojih života. Ova razmatranja daju prednost kozmološkim teorijama. Udaljenosti unutar mnogih grupa se ne povećavaju s vremenom. U ovom pogledu situacija nije različita od one u slučaju evolucije zvijezda. u kojima je svemir konačan. ali je situacija unutar mnogih grupa slična onoj unutar mnogih galaktika. U mnogim teorijama procijenjena starost svemira iznosi manje nego starost naše galaktike. grupe ne sudjeluju u širenju svemira. niti nam ono može reći što će vidjeti promatrač za pet tisuća milijuna godina. mora se upozoriti da su neka nedavna promatranja ukazala da su neke grupe u stanju širenja. dijima evolucije. ali se na njima nećemo zadržavati. no one su mnogo rjeđe. a čestice su se spajale. zaista. (Ima iznimaka. Gledajući na razne primjerke u raznim stadijima. kao na pri­ mjer. premda je vjerojatno da je opći odnos širenja za cjelokupni svemir mnogo veći nego što je unutar ovih specijalnih skupina. samo za se. jer se malo astronomskih objekata promijeni u tom periodu na bilo koji način. moguće je zaključiti kako se pojedini primjerak mijenja s vremenom. dapače. No to je moguće samo zato jer imamo pouzda­ nu fizikalnu teoriju o strukturi i razvo­ ju zvijezda. koji je živio prije pet tisuća milijuna godina. neslaganja se uklanjaju. obrazovavši jezgre atoma. Ako je tempo širenja sve­ mira konstantan (ili je usporavanje tako slabo da se može zanemariti u računu). može se procijeniti koliko je prošlo vremena od početka širenja. Međutim. (1) prikazuje pragaiaktički atom u trenutku kad je eksplodirao. a "eksplozivnog" je porijekla. koji je ovdje prikazan u dijagramima. Ova je slabost promatračke metode najizrazitija kada se dođe do razma­ tranja prošlosti ili budućnosti svemira kao cjeline. (4) prikazuje dana­ šnji svemir.pe nekoliko tisuća članova. 20 milijardi godina poslije eksplozije.) Najbolje što nam promatranja mogu predočiti jest ne­ prekidno područje stanja.

takva pogreška nije moguća. situacijom koja traži promjenu u na­ Pod tim uvjetima. Gravitacija. Svaka zravnije razmatranje širenja svemira tvrdnja. Zato u od svemira. svakidašnje iskustvo. sada jednost. mi smo suočeni sa nalazi na granicama našeg znanja. pa zato možemo va teorija svemira dala očekivati da su se one odmicale većim je za starost svemira brzinama u prošlosti nego danas. tako očeku­ hovim se kozmologijama gravitaci­ jemo da su bile u prošlosti bliže jedna ja drugačije vlada od one u običnom drugoj. ali nije ni previsok. kod koje se ga­ iznosi između 7 i 8 milijardi godina. Njego­ razmicanja galaktika. čini da jest pravi. što lazimo do rezultata da je starost sve­ je logički zahtjev. kako znamo iz fizike. tj.neodrživo. da reducira brzinu Abbe Lemaitre. U nji­ dućnosti no što su danas. Očito je za cjelokupno vrijeme širenja je sada da naša galaktika ne može biti starija prenizak. Kako oče­ ti Abbe Lemaitre. odmicanje ga­ šoj današnjoj fizici. Prema toj teoriji. jednosti i preciznosti kao što su naše našli smo se u situaciji. laktika giba odvojeno.u izrazima obične fizike . a nesklad između starosti ovoj kozmologiji nema sukoba između od 15 milijardi godina za našu galakti­ starosti svemira. nužno se Drugim riječima. No. laktika možemo slijediti u njihovim Neki su kozmolozi. bilo u povećanje gibanja. predstavlja pri­ vlačnu silu koja teži da reducira br­ zinu eksplozije. do­ za našu galaktiku. ako se primijeni na tim. sjeduje ništa što je slično stupnju vri­ možda. a ne da je sma­ ćemo na osnovu promatranja doći do njuje. Smatra se da je ši­ renje počelo od eksplozije prvobitnog stanja cijelog svemira. 319 . Naš pr­ raspravljali u prethodnom poglavlju. kada su trimo ovo pitanje najprije na osnovu galaktike bile dovoljno razdvojene. i starosti naše galaktike. pronašli teorijsku kujemo da galaktike budu dalje u bu­ metodu izbjegavanja nesklada. gdje je najifizikalne teorije o zvijezdama. ako se izvede iz brzi­ ku i 12 milijardi godina za cijeli svemir ne širenja.da današnja kozmološka teorija ne po­ nesklad može biti pravi. Ako je tako. Ovo procjenjivanju starosti naše galaktike mijenja zakon gravitaci­ ili u omjeru širenja svemira. treba tražiti u pogreškama mjerenja. uz pretpostavku da je vri­ mira smanjena od 30 do 40%. Ali. tj. a dokaz se. U određenom peri­ godina. Sada je nesklad prevelik da bi ravanja da ima stvarno se objasnio nekom pogreškom. Među­ je. Tada njihovih razmicanja. Zato je u Lemaitrevoj kozmolo­ zaključka da su sve galaktike bile je­ giji brzina odmicanja danas veća nego dna do druge prije nekih 12 milijardi je bila u prošlosti. o kojoj smo stvarno manja nego je danas. nesklad postaje veći ako uzmemo u obzir da je širenje imalo različite razmjere. kao znameni­ teorijskim implikacijama. vobitni račun od 12 milijardi godina naime oko 15 milijardi godina. koju postavimo u prošlosti ili . Kad veću vrijednost nego se uzme ovaj efekt u razmatranje. budućnosti cijelog svemira. Ovo vrijeme je skoro jednako odu u prošlosti brzina širenja je bila starosti naše galaktike. kako su bile blizu? Razmo­ iskustvu. što je samo polovina starosti naše ga­ toliko daleko od uspo­ laktike. pretpostavke da su se galaktike uvijek gravitacija je težila da poveća brzinu odmicale današnjim razmjerom. Međutim.

bilo bi potrebno da se svemir sakupi na takvu gustoću materije kakva je u atomskim jezgrama. Početak odgovora može se dati Lemaitreovom kozmologijom. Izgleda da se sakupljanje nastavlja sve dok se prostor ne sabije u točku. Zato je važno da se upita. naravno. Dužnost je znanstvenika da obra­ di sve moguće teorije. Doista. Nužno je da ne bude kemijske promjene iz jednog cikla u drugi. U Lemaitreovoj kozmologiji je iznos konačan. ako nema ponovnog pretvaranja helija u vodik. Vodik se sistematski pretvara u helij u zvijezdama tokom svakog ciklusa. u ne­ kom bitnom pogledu: ona još zahtijeva određeno porijeklo cijelog svemira. To znači da bi se sve galaktike i zvijezde uništile tokom faze sakupljanja. prolazeći kroz beskonačne cikluse širenja i stezanja. U ko­ zmologijama. U svim teorijama. Možemo postaviti pitanje. Po­ teškoća leži u tumačenju. ali još nije nađeno uvjer­ ljivo tumačenje kako nastupa faza sa­ kupljanja poslije faze širenja. S vremenom gustoća materije pada sve niže. U takvom slučaju možemo zami­ sliti da je točka porijeklo svemira. Ovo je porijeklo zamišljeno kao beskonačno gusto stanje materije kod beskonačno visoke temperature. Ozbiljna poteškoća u ovoj teoriji leži u preokretu. kao iznos količine mate­ rije. kako zapo­ činje širenje iz ovog stanja. Bit će prije da su oni nastali unu- 320 . ali ne. kojeg promatramo u zvijezdama naše galaktike i susjednih galaktika. Ovo vodi novom pitanju. ako gustoća materije pada. prostor se povećava od točke do konačnog volu­ mena. zašto bi se galaktike formirale u ovaj poseban stadij. potpuni iznos materije ne može biti konačan ukoliko prostor počinje s volumenom nula. U nekim teorijama je iznos besko­ načan. Na ovo pitanje nema stvarno uvjerljivog odgovora. sve teorije zahtijevaju stanje visoke gustoće i visoke temperature. koju smo razmatrali najprije. a koju treba odbaciti. a to postavlja vrlo važno pitanje. vidjeli smo da gustoća ma­ terije brzo opada s vremenom. Prema tome. Zatim se kori­ ste promatranja da se odredi koja se od teorijski predloženih mogućnosti može priznati i prihvatiti. Lemaitreova kozmologija se ne razlikuje od jednostavne kozmologije. a ne prije. Moguće je da je nešto helija. ovo zahtijeva da materija prođe kroz takvu fazu beskonačno mnogo puta. pojavile su se razlike. A to je. kao što su Lemaitreova. Lako je razumjeti kako faza širenja nastupa poslije faze sakupljanja. pa je jasno da bi.Premda ovo modificira zakon gravi­ tacije. u kojem se stadiju formiraju galaktike po ovim kozmologijama? Odgovor je. Da se ostvari ponovno pretvaranje helija u vodik. Međutim. sumnjam. je li moguće izraditi teoriju koja bi obja­ snila promatrano širenje galaktike bez zahtjeva da svemir ima određeno porijeklo. Nasuprot. u stadiju kada gustoća padne na vrlo ni­ sku vrijednost koja nije mnogo veća od današnje vrijednosti. volumena koji brzo raste da bi zadržao stalni konačni iznos materije. a u drugima konačan. Može li se naći direktni promatrački dokaz da je materija stvarno bila u stadiju krajnje visoke gustoće? Odgovor je ne može. Jedna takva teorija ima be­ skonačnu prošlost i beskonačnu bu­ dućnost. koje smo do sada razmatrali. vidimo da teorija pulziranja ne izbjegava zahtjev da materija svemira prolazi kroz fazu velike gusto­ će i vrlo velike temperature. proi­ zvedeno u fazi vrlo visoke gustoće. u drugim slučajevima. u prijelazu između širenja i sažimanja. dok gustoća materije ne postane beskonačna. Dok je gustoća materije u početku be­ skonačna u svim teorijama. u supro­ tnosti s promatranjem. a volumen prostora postaje sve veći. Teorija pulzirajućeg svemira po­ stavlja zanimljivo pitanje. došlo do nestajanja vodika u svemiru. ali se o drugim elementima ne može ništa reći.

sumnjiv slučaj. zašto proces.na primjer. je­ lju to. Prema tome. živanje pokazuje da ne možemo naći ali ne u principu od situacije za koju takvu teoriju. mogao imati beskonačnu prošlost i može imati be­ skonačnu budućnost. jet oko nas pokazuje puno dokaza da Teorija stalnog-stanja svemira je postao procesima unutar zvijezda. kako je opisano tar svih mogućih polja. mogao zaista naći. dok svi­ svemira. Pokazalo se da je potre­ polja u eksperimentima u laboratoriju bna mjera vrlo mala.) Problem se razlikuje u detaljima. prisiljeni smo reći da. premda se postojeće gala­ ktike udaljuju jedna od druge. za vrijeme koje su žeći najjednostavniju vrstu novog po­ se odvijale nuklearne reakcije. Fizičaru su poznata de da se. Ovo zahtijeva da se nova materija direktno stvara u razmjeru sa širenjem svemira. nastao procesima velike gustoće i tem­ Nema ništa posebno revolucionarnog perature svemira. koji bi izbje­ premda je sva materija svemira prošla gao zahtjev za fazom velike gustoće i najmanje jedanput najznačajnije sta­ temperature. Tra­ nje. u 9. Ovo je povezivanje takve priro­ mo na ovaj način. tada koje povezuje čestice atomske jezgre. iznosi oko jedan . Pre­ ma tome. (Normalne gama zrake. elektromagnet­ brzina širenja svemira. ako se zna brzina stvaranja mnoga razna polja: gravitaciono polje materije. S je brzina stvaranja materije određe­ vremena na vrijeme otkrivaju se nova na teorijom. Istra­ na. u ovoj ideji. nuklearno polje to možemo znati iz promatranja. ako stvar promatramo već znamo da postoji. u drugom pogledu. što se može naći veza između smo li obavezni da se ograničimo nor­ širenja svemira i brzine stvaranja ma­ malnim fizikalnim mislima? Odgovori­ terije. Ali. nove galaktike mogu zadržati oblik stalne gustoće u bilo kojem povećanom vo­ lumenu prostora. tada bi se novi tip teorije. mo­ je postalo poznato kao stalno-stanje žda. postoji mogućnost da se pojavi neko Pomanjkanje svakog jasnog dokaza novo polje. Zato nije nipošto sigurno da skoj građevini. koje nije dosad poznato iz o fazi visoke gustoće i temperature u eksperimenata na Zemlji te može po­ povijesti svemira je na kraju krajeva stati važno u kozmološkom opsegu. matematički ćemo doći do toga što od tih efekata nije preživjelo osim. ništa lja. Tako nije uopće teško fizičar već posjeduje kompletan inven. Da bismo očuvali bilo Ako netko načini ovakvu hipotezu. tada može iz teorije izvesti koje tvori gravitacija. veliku gustoću. bazirana je na fizikalnom polju koje on ne pokazuje značajan dokaz da je omogućuje postanak nove materije. mezonska polja današnje atom na stoljeće za svaku jedinicu fizike koja su otkrivena u posljednje volumena koji odgovara najvećoj ljud­ vrijeme.da razumijemo. helij. mogu proizvesti parove elektro­ velike gustoće i temperature. kao što je to prika­ zano shematski u dijagramu. Novo je u deta­ normalnim fizikalnim mislima. ako sko polje koje nastaje pojavom elektri­ se zna brzina širenja svemira. . kroz konstantno širenje.tar pojedinih zvijezda. Suprotno. poglavlju. na pri­ traži da materija svemira prolazi fazu mjer. ako se Kozmološka teorija stalnog-stanja pridonosi tumačenju kako je svemir. jer su fizici već poznata Na osnovu svega možemo postaviti polja koja omogućuju postanak ma­ pitanje. kao što citeta i magnetizma. postoji li ikoja teorija koja ne terije. koju od teorija.

efekt bi ta­ kvog stvaranja materije u velikoj skali bio enormno velik. uspoređeni s očeki­ vanjima jednostavnih "eksplodirajućih" kozmogonija i teorije stalnog-stanja. Povezivanje izme­ đu širenja svemira i stvaranja materije nalazi se u takvom odnosu da prosje­ čna gustoća materije u prostoru osta­ je konstantna. možemo iz teorije izračunati vrijednosti. razne su teorije. Na drugoj strani. U svakoj epohi će promatrač točno vidjeti istu sliku. ova se tendencija precizno kompenzira stvaranjem nove materije. Za daleke skupine. jer stvari izgledaju iste u svim vremenima. Bilo je spomenuto da jedan promatrač ne može otkriti ništa pose­ bno o svom položaju u prostoru. Uprkos ovoj maloj mjeri. prosječna gustoća galaktika u prosto­ ru može ostati stalna. tako da je sadašnja situacija nekako izjednačena u pogledu obiju teorija. upravo onako kako se čovjek mijenja s vre­ menom: upravo onako. Za koju da se odlučimo od ovih ra­ znih teorija? Za onu. U teoriji stalnog-sta­ nja. Prema tome.3 Uzimajući da sve skupine galaktika imaju iste apsolutne veličine. Premda širenje teži da reducira gustoću. tako novoformirane galaktike zamjenjuju starije galaktike kad se one udalje. nedavna promatranja ne daju prednost ni Lemaitreovoj kozmologiji i kozmologiji stalnog-stanja. da on ne može ništa posebno saznati o svojoj epohi. jer u njoj svemir ima beskonačnu starost. Svemir je u velikoj slici isti iz svih točaka prostora i vremena. Ovo je sasvim različita slika na­ čina kako se svemir s vremenom mije­ nja. dobile ra­ zna rješenja. prem­ da se širenje odnosi i na već postojeće galaktike. Na slici su rezultati promatranja 18 vrlo udaljenih skupina. Pojedine se galaktike mijenjaju s vremenom ili se mogu mijenjati s vremenom. jer se formiraju nove. A. Također smo vidjeli da je kriterij starosti za Lemaitreovu kozmologiju povoljan. Pretpostavimo da sve galaktike imaju jednak pravi ili apsolutni sjaj. s druge strane. nema ni početka ni kraja svemira. Ukratko. U drugim se teorijama galaktike kreću i udaljuju jedna od druge tako da bi promatrač u budućnosti našao prostor manje nastanjen galaktikama Slika 11. nego što je sada. uzimajući polazne točke koje su se razlikovale od euklidske geometrije. nije otkriven u zemalj­ skom laboratoriju.stvarno javlja. Već smo vidjeli da neki sistemi ko­ zmologije nailaze na znatne teškoće pri ocjenjivanju starosti svemira. kako mlade generacije ljudskog roda zamjenjuju starije. Sada dodajemo daljnju značajnu točku. Povoljna je i situacija i za te­ oriju stalnog-stanja. koje treba da očekujemo za brzine "bježanja" različitih skupina u odnosu na njiho­ ve prividne veličine. situacija ostaje stalna. čija se predviđa­ nja najbolje slažu s promatranjima. naravno. Zato očekujemo da u cijelom prostoru svemira postoji difuzni plin i da se nove galaktike mogu neprekidno formirati od njega. pa se zato ne može postaviti pitanje starosti između naše galaktike i svemira. kakvu bismo mogli očekiva- 322 . jer se dobivaju manje vrijednosti nego što je procijenjena starost naše galakti­ ke. da pogledamo kako danas stoje stvari. bez obzira jedna na drugu. Tada bismo mogli izračunati. čisto teorijski. Ovo predstavlja značajnu promjenu u gledanju na prostorno-vremensku simetriju.

pretpostavka da sve galaktike imaju isti stvarni sjaj. koji su sredili brojne podatke radioizvora što su oni mogli otkriti na nebu. Teorija zahti­ jeva da se one formiraju na početku kao sasvim neznatni objekti. drugi vjeruju da.broj jakih izvora.2. a neke su i 100% sjajnije. koje nisu previše udaljene od nas. Opširnije.4 Na vertikalnoj skali je promatrani broj radioizvora. nedavno je slično promatranje W. ozbiljno neslaganje s predviđanjem kozmologije stalnogstanja. gigantske eliptične galaktike. broj nešto slabijih izvora. Ovo govori.ti brzinu odmicanja raznih galaktika prema promjeni njihovih udaljenosti ili. 323 . Moguće je da je Baum jednostavno promatrao pose­ bno svijetlu galaktiku. kako se može vidjeti na slici 11. tako da su najveće galaktike i najstarije galaktike. de­ finirajući razne kategorije. bile bi najstarije galaktike. Galakti­ ke se ne slažu po svojim sjajevima. a to je i red vrijednosti neslaganja. zasnovali su Martin Ryle i njegovi kolege u Cambridgeu. na koje ovdje treba upozoriti. koji na­ stavljaju da rastu s vremenom. broj još slabijih izvora. još korisnije. Njihove su vrijednosti uspo­ ređene s onima što bismo očekivali. mora uzeti u obzir odustajanje od euklidske geome­ trije. ostane gotovo nepromijenjena tokom cijelog svog života. Neki od ovih izvora imaju jaki inten­ zitet. Ryle ih je svrstao u brojeve raznog intenziteta . da se nove galaktike zaista formiraju. Razlika između očekivanja i opaža­ nja povećava se ako se primijeni Einsteinova geometrija. prema mišljenjima nekih astronoma. Jedna je od karakteristika teorije stalnog-stanja da se galaktike mora­ ju neprekidno stvarati. Prerano je da se unaprijed o tome donosi neki za­ ključak. što ide u prilog teorije stalnog-stanja. naravno. kako zahtijeva teorija stalnog-stanja. a na horizontalnoj skali specificirana prividna veličina. a ova su odustajanja različita za razne teorije. prilično udaljene. a i sa Lemaitreovom kozmolo­ gijom. Ovi su rezultati već dani na slici 11. da promatranja daju prednost kozmologiji koja je prva ra­ Slika 11. Bauma vrlo udaljene galaktike pokazalo. Jedna gru­ pa astronoma vjeruje da su galaktike u stanju neprekidne evolucije. prema njihovim pri­ vidnim veličinama. ako je nji­ hova frekvencija u prostoru jednaka.3. jednostavna kozmologija. Počeli su se evi­ dentirati podaci koji pokazuju. naravno. Na osnovu toga. koje su razmatra­ ne na početku ovog poglavlja. zmatrana. Posljednje promatračke testove ko­ zmologije stalnog-stanja. još je nepoznato. itd. Ali. kad se jednom galaktika formira. rezultati su isti za sve teorije. Na ovoj slici su zajedno pri­ kazane: kozmologija stalnog-stanja i obična. da li galaktike stalno rastu u veličini i masi. a prostor euklidski. sigurno nije u sebi ispravna. Ali se za gala­ ktike. Za galaktike. koja je razmatrana na početku i u kojoj je svemir nastao prije određenog vreme­ na. Ali. a drugi mnogo slabiji.

postoji samo jedan mogući izgovor.prema eksperimentalnim mjerenjima. Prema teoriji stalnog-stanja. Me­ đutim. To je načinjeno za niz vrijednosti određenog nivoa. Rezultati su prikazani dijagramski na slici 11. ako je p izmjereno kao jedan prosjek za dovoljno veliki volumen. kao što je. Ako neko svojstvo. radio-izvor.vrlo malena. ako su proma­ tranja bila ispravno obavljena. koji su izračunani na osnovu da je njihova učestalost u svemiru jednolika i da je geometrija prostora euklidska. Zato Ryle pokazuje da je činjenica što je p veće od očekivanoga za vrlo udaljene galaktike. Slijedi da. kao daljnji dokaz da geometrija prostora nije euklidska geometrija. na nesreću. tada će rezultirajuća količina biti ista bilo gdje i bilo kada. Oni su započeli svoja putovanja preko prosto­ ra u vrijeme kada se formirao naš pla­ netarni sustav. tri ili četiri mili­ jarde godina da dođu do nas. Ako je ovaj zaključak ispravan. A radio-valovi iz najslabijih Rylejevih izvora trebaju i dvije. stvari idu lošim putem. Na prvi pogled bi se očekivalo da je eksperimentalna krivulja strmija od očekivane krivulje. na kojima je bazirano objašnjenje Rylejevih rezulta­ ta. Doista. a broj izvora svjetlijih od specificiranog nivoa je izračunat. Jedna krivu­ lja na ovoj slici (iscrtkana) predstavlja očekivani broj izvora. str­ mija od prve. Na prvi bi pogled ovo izgledao bezi­ zgledan oblik obrane. recimo. može biti izmjereno u milijunima. Ryle je ovo objasnio na slijedeći način. Zaista. ne može biti definirano relativno malim volumeni­ ma. ako svojstvo raste u vje- 324 . može biti izmjereno godinama. jest u tome što ima premnogo slabih izvora u usporedbi s brojem jačih izvora. nego o njihovim situacijama od prije nekoliko stotina milijuna godina. Sada je važno da je druga krivulja (neiscrtkana). Druga od dviju točaka. da ga se uključi u Rylejev popis . tada nije ispravna kozmologija stalnog-stanja. stoljećima ili tisućama godina. što povećava nesklad. jer je sasvim sigurno da promjena geometrije mijenja očekiva­ nu krivulju. raste u vjerojatno­ sti sa starosti galaktike. specificiran je nivo pri­ vidnog sjaja. radio-valovi iz nekih na­ jintenzivnijih izvora. u milijardama go­ dina. trebaju više od 500 milijuna godina da stignu do nas. Ali. Radio-valovi putuju istom brzinom kao svjetlost. oni su bili stvarno emitirani iz svojih izvora u doba kada su se u našim oceanima pojavile prve primitivne forme života. da je slučajnost što je neka galaktika snažan radio-izvor . ovisi o činjenici. štaviše. pa tu proporciju možemo nazvati p. koje razmatramo.4 (desno). pa kao što svjetlost treba vremena da stigne do nas od udaljenog izvora. ali vrijeme koje je potrebno da svjetlost ili radio-valo­ vi dođu do nas iz galaktike. Vrijeme koje je potrebno da zračenje stigne do nas od zvijezde unutar naše galaktike. pa dokazuje daje veličina p sigurno bila veća u prošlosti nego da­ nas i da je tada bilo više radio-izvora. kako ga naša slika po­ kazuje. koja se prianja rezultatima promatranja. jer prema teoriji stalnog-stanja stvari moraju biti u suštini iste u bilo kojem trenutku. stotinama milijuna ili. Nesklad. dovoljno snažan. Misli se da je samo jedna galaktika na milijun galaktika takvog tipa. tako isto trebaju i radio-valovi. volumen. tako da veličina p nije mogla biti veća u prošlosti nego što je danas. Zamjena geometrije Eu­ klida s geometrijom Einsteina donosi smanjenje nagiba očekivane krivulje. Još preciznije.tj. jer je sigurno da su Rylejeva promatranja obuhvaća­ la golem volumen prostora. Naša promatranja vrlo udaljenih galaktika ne kažu nam o njihovim današnjim situacijama. teorija pretpostavlja da veličina p nije bila iz­ mjerena za dovoljno veliki volumen. koji je veći od onoga što je dostupan najvećim optičkim teleskopima. Drugim riječima.

da u prethodnom sluča­ koje vjerujemo da se sastoje od sta­ ju današnja svojstva svemira ovise i rih zvijezda i vrlo malo plina i prašine. pa se zato moglo očekiva­ ktike na vrlo velikim udaljenostima. Složene situacije su posljedica najstarije. osim kozmolo­ prema razilaženju svojstva za galakti­ gije stalnog-stanja. Matematičkim izrazima. Pre­ galaktika. gustoća ktike na takav način da će se većina galaktika je bila u prošlosti veća nego naših promatranja odnositi na gala­ je danas. ako porijeklo i one. kod ovog vrlo nesigurnog gle­ drugim riječima. U svakom slučaju. Ako je Osnovne razlike između kozmologija ovo gledište ispravno. matranjima Ryleja. kozmolo­ principe. gdje gija stalnog-stanja je dosljedna u ra­ je stvarna vjerojatnost ovih dviju vrsta zvrstavanju galaktika po starosnom kozmologija. složena atomska jezgra je izgra­ upravo razmatrali za radio-izvore. U kozmologijama prve ktika postati jaki radio-izvor u starijoj vrste. Pojavilo se pitanje. U terminologiji fizičara. podudaraju s pro­ ke. u kojem su eliptične galaktike aciju. pojavljuje se neobična snažni radio-izvori pojavljuju prilikom situacija u kojoj nije moguće definira­ sudara galaktika. A ovdje. postoji težnja Zato se sve kozmologije. ti veći broj sudara nego što je danas. da su ove galaktike zaista vrlo stari Ukoliko netko želi tražiti neke opće sustavi. tada ti prosječno svojstvo malog područja se Rylejev zaključak mora bolje ocije­ prostora. Kad saznamo zašto je galaktika jaki vodika. sadašnja situacija je posljedica samo da su u velikoj proporciji jake radio. koje zahtijevaju jer kozmologija stalnog-stanja zahtije­ da je svemir imao potpuno određeno va: ili su promatranja netočna ili. o zakonima fizike i o početnim grani­ Prisutnost starih zvijezda poduprlo bi čnim stanjima. liti u dvije vrste: one. vjerojatno da je bila snažan radioizvor tokom prvog dijela svoje životne povijesti nego u kasnijoj eri. Već smo vidjeli. postoje početna ograničena stanja. osim svojstvom povećava sa starosti gala­ u kozmologiji stalnog-stanja. galaktike eliptični sustavi. bit će bez sumnje u središtima zvijezda. u kojima svemir uopće nisu.zakona fizike. U takvom se slučaju izgled niti nego zaključak teorije stalnog-sta­ pronalaženja galaktike s potrebnim nja. tu nije bilo po­ mnogo lakše doći do definitivnog odgo­ četka sa složenom jezgrom. u svim kozmologijama. Mislilo se da se renja svemira. jer je na takvoj osnovi teško ma Rylejevom gledištu. napuštamo pitanje.laktika među snažnim radio-izvorima. posljedica zakona fizike nego. ali se na njega ne može dati svemir. U kozmologijama druge vrste definitivan odgovor. današnja situacija nije samo fazi. Na pri­ sasvim nezavisno od zahtjeva koji smo mjer. po kojima bi procijenio. koje jedino sprečava neeu. tada izgleda da Razne kozmologije se mogu podije­ kozmologija stalnog-stanja nije dobra. dio-izvor u prošlosti nego što je sada. Slična je 325 .su radio-astronomi napustili ideju da klidski karakter geometrije. a ovo se razvrstavanje slaže djelovanja fizikalnih zakona. kakvo je stvar­ i posebno načina u kojem je započeo no stanje.rojatnosti brže od efekta slabljenja ši­ vora na naše pitanje. onda je vjerojatnije da će gala­ nema porijeklo. kojima se povećavaju udaljenosti. također. jer. naići će na složenu situ­ nizu. Ako je to točno. u procesima koji se odvijaju izvor radio-zračenja. za galaktiku je više dišta. sustavi za možemo reći. u drugom slučaju ne izgleda gledište teorije stalnog-stanja. za galaktiku je razumjeli nadmoćnost gigantskih ga­ veća vjerojatnost da je bila snažan ra. Posljednjih godina razilaženje. snažni radio-izvori nastaju iz sudara Zato slijedi konačni rezultat. đena od najjednostavnijeg elementa.

već postojeće galaktike su u međusobnom djelovanju sa sredinom koja ih okružuje. Tu bi došlo do ubrzavanja čestica.zatim sve složenije i složenije. Ako netko prihvati ovu ideju evo­ lucije od jednostavnih oblika prema složenim oblicima. već su izgrađena u početnim uvjetima. S tim u vezi kozmologija stalnogstanja je već nešto stvorila na bazi da je opći plin u prostoru vrlo vruć. Hlađenje unutar toplog plina vodi u situaciju u kojoj se galaktike.situacija i u kemiji. dok nije došlo do goleme za­ mršenosti procesa života. jer su stvari započele na poseban način. Prema ovoj teoriji je međugalaktički prostor mjesto velike aktivno­ sti. oslobođena raspadanjem. U kozmologijama druge vrste. Bilo šta. Neutroni se spontano raspadaju u vodikove atome. Vjerojatno će se na ovoj razlici do­ nijeti konačna odluka o ispravnosti teorija. a i jata galaktika. a kroz ekstragalaktičku radioastronomiju. ako se formira nova materija u formi neutrona. nije postojala mogućnost obraćanja pose­ bnim stanjima. pose­ bno u kozmologiji stalnog-stanja. Iz pojedinih atoma se formiraju molekule . tada se kozmološke teorije prve vrste. a energija. One su tako velike da se smatra mogućom pojava jakih elektromagnetskih efekata u međugalaktičkom prostoru. mogu formirati. mora­ ju isključiti. 326 . za takve kozmologije. ugrijava vodik do vrlo visokih tempe­ ratura. galaktike su formirane. nije započelo sa životom. Ova je slika potpuno različita od onih što ih daju druge kozmologije. Efekti hlađenja unutar toplog plina mogu proizvesti brzine kretanja od oko 3200 kilometara na sekundu. Primjer je formi­ ranje galaktika. Prije ili kasnije će se pomoću promatračke tehnike saznati da li po­ stoji ili ne postoji svijet visoke energije izvan galaktika. Ra­ nije je u ovom poglavlju spomenuto da naša galaktika i Andromedina maglica posjeduju haloe vrlo toplog plina. gušćeg plina. cjelokupni predmet ekstragalaktičke radio-stronomije postao je tijesno povezan s ovim vanj­ skim svijetom visoke energije. što bi vodilo do nastanka kozmičkih zraka. već posjedujemo neke dokaze o postojanju takvog svijeta.najprije relati­ vno jednostavne . koje traže glavna svojstva svemira kako ga opažamo danas. Doista. Prema kozmologijama prve vrste. koji se nalazi unutar diskaste strukture ovih galaktika i potpuno vanjskim plinom visoke temperature. mora slijediti iz fizikalnih zakona. kako zaista mora biti. Ovi bi haloi predstavljali područja prije­ nosa između mnogo hladnijeg. Prema tome. u kojima je međugalaktički prostor mrtvo područje u kojem se gotovo ništa ne odigrava. uključujući formiranje galaktika. Vrlo brzi elektroni među kozmičkim zrakama zatim bi doveli do emisije radio-valova. Drugim riječima. koje traže da svemir ima određeno porijeklo. Možda u pojavama ko­ zmičkih zraka i kozmičkih magnetskih polja. To je mjesto u kojem se neprestano stvaraju galaktike i u kojem se već po­ stojeće galaktike stalno mijenjaju s vre­ menom. Tako nam teorija stalnog-stanja predstavlja zanimljiv pogled stanja koja mogu postojati u međugalaktičkom prostoru.

Pro­ blemi. To su objekti. jer su se zbila po­ slije njenog izdavanja. vidi str.NAPOMENA PREVODIOCA Otkrića. nego UBRZAVAJU!! Milton Humason. što ukazuje. koji su se s njima pojavili. 327 . katkada snažnijima i od cjelokupnog zračenja pojedine galaktike. sastavu atmosfre. .bez života. . Već ova tri podatka pokazuju da je započela nova era istraživanja svemira . što su potpuno iznenadile sve astronome. .Svemirski teleskop Hubble još nije bio u orbiti. kojima su dali ime Kvazari. Fotografije pokazuju da je Mars gotovo potpuno sličan Mjesecu. najvje­ rojatnije. Upravo od izlaska ove knjige pa sve do naših dana. 21. prošlog st. 2. 4. neutronske zvijezde. najnovije: Otkriveno je da galaksije ne samo da ne usporavaju ili stagniraju u svojoj brzini udaljavanja jedna od druge. nesumnjivo bi našla vidno mjesto u ovom djelu.Ne zaboravimo dakle da je knjiga tiskana prije 70-te g. jer nije moguće naprečac objasniti proce­ se koji ravnaju tako silnim zračenjima. 3. Nedavno su otkriveni i objekti. 250).I. a dobili su ime pulzari. pred­ stavljaju najveće zagonetke s kojima su se suočile astronomija i fizika našega doba. koji je s Hubbleom ustanovio odnos između uda­ ljenosti i brzine bježanja galaktika. 6 i 7. tipa Venera. o kojem se govori u predogovoru ove knjige. Uz ove velike zagonetke današnje astronomije.neposredno istraživanje svemirskih objekata. koje su poslale na Zemlju fotografije. pa neki smatraju da oni predstavljaju tzv. kojima se F. Hoyle nije po­ zabavio u ovoj knjizi. magnetskom polju). potrebno je dodati još tri značajna dostignuća: 1. Istraživa­ nja i mjerenja su pokazala da ti obje­ kti imaju enormnu snagu zračenja i da se nalaze od nas na udaljenostima koje iznose milijarde svjetlosnih godi­ na. čija radio-zračenja pokazu­ ju potpuno pravilne periode. da je i on mrtvi planet . Njihovo istraživanje je u toku. jer je i njego­ va površina ispresijecana kraterima i kružnim brdima. koji su isto tako zagonetni. Snimljen je planet Mars iz nepo­ sredne blizine pomoću istraživačkih sondi tipa Mariner br. čovjek je prvi put zakoračio na jedno drugo svemirsko ti­ jelo: na Mjesec. VII 1969. a prošle godine (1970) i optički (Crab maglica. Najprije su otkrive­ ni radio-teleskopima.. koja je posla­ la niz podataka o Veneri (temperaturi. Na planet Veneru sovjetski su astronomi i astronautičari spustili na­ učnu sondu. astronomi su otkri­ li neobične objekte zvjezdolikog oblika.

Dodatak: HIPARHOVE I PTOLEMEJEVE KONSTRUKCIJE EPICIKLA .

.

položaj Pje dan sa (9). Ali. a na nekim dijelovima usporava (to je tzv.Sunce uzrokuje da Mjesec ubrzava svoje kretanje na nekim dijelovima staze. ali s indeksom P.: . prije no što se nastavi Ptolemejeva teorija Mjeseca. proširenje u kojem centar kruga deferenta nije više trebalo da to­ čno padne u Zemlju i u kojem wd više nije bilo uniformno kutno kretanje. Prema tome. evekcija). Dajmo svim veličinama indeks P. Na slici A. bilo bi poučnije da se uzmu u obzir slične ideje koje su pri­ lagođene kretanjima planeta. a neka P predstavlja bilo koji pla­ net. Ovo je omogućilo Ptolemeju da prikaže proširenje Hiparhove teorije.l neka F predstavlja Sun­ ce. tj.

331 =KRAJ= . Ptolemej je uveo dodatnu kompliciranost koja je zahtijevala da ravnina epicikla ne bude u istoj ravnini u ko­ joj je deferent. Da bi se uzeo u obzir efekt nagnutosti staza planeta.Gornje analize su bazirane na pre­ tpostavci da se ravnine staza planeta i Zemlje podudaraju. Premda nije korisno da se uključimo detaljno u ovaj predmet (jer nema novih materijala koji bi sadr­ žavali nešto od bitnosti) vrijedno ga je zabilježiti kao daljnji dokaz Ptolemejeve oštroumnosti.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful