Nekoliko slika sa Hubble-a

Napomena: Knjiga je izala PRIJE 1970.g, dakle Hubble svemirski teleskop nije postojao...

Sombrero galaksija u infracrvenom...

Hodge 301 Cluster Multiple Generations of Stars in theTarantula Nebula..

Barred Spiral Galaxy NGC 1300

Antennae Galaxies / NGC 4038-4039

FRED HOYLE

ASTRONOMIJA
Sadraj
PREDGOVOR 6

1. poglavlje ZEMLJA I NEBO 2. poglavlje ASTRONOMSKI INSTRUMENTI 3. poglavlje KRETANJE PLANETA I DREVNA ASTRONOMIJA 4. poglavlje KOPERNIK I KEPLER 5. poglavlje TEORIJA GRAVITACIJE 6. poglavlje RAZDOBLJE POSLIJE NEWTONA 7. poglavlje OPTIKI INSTRUMENTI I PRIRODA SVJETLOSTI 8. poglavlje ROENJE MODERNE ASTRONOMIJE 9. poglavlje ZVIJEZDE KAO TERMONUKLEARNI REAKTORI 10. poglavlje STRUKTURA NAE GALAKTIKE 11. poglavlje GALAKTIKE I IRENJE SVEMIRA Dodatak:
HiPARHOVE I PTOLEMEJEVE KONSTRUKCIJE EPICIKLA

... 8 30 70 100 130 152 188 218 248 270 302

328

PREDGOVOR

U ovoj sam knjizi pokuao upoznati itaoca s razvojem astronomije od naj ranije poznatih astronomskih otkria pa sve do najnovijih spoznaja. Ilustracije, koje su opseno i uspjeno opremili moje kolege u ovom pothvatu, namijenjene su kao stvarna pomo u praenju teksta, a ne da knjiga ljepe izgleda. Astronomija je najstarija znanost, kako se esto kae. Ali, astronomija je, u izvjesnom smislu, i najmlaa znanost, to se esto ne uvia. Veliki napredak u fizici tokom prve treine ovog stoljea odrazio se plodonosno u astronomiji do naih dana. Uenjaci su dolazili sve vie i vie do spoznaje da se samo vrlo ogranien opseg eksperimenata moe izvesti u laboratoriju na Zemlji. Svemir se snabdio mnogo finijim i mnogo raznovrsnijim laboratorijem, s mogunostima koje se nikad ne bi mogle ostvariti ovdje na Zemlji. U laboratoriju na Zemlji nikad se nee proizvesti supernova zvijezda, premda su se mnogi procesi, koji izazivaju eksploziju ovih zvijezda, zaista prouavali eksperimentima na Zemlji. Upravo se tu nalazi vanost: u eksperimentima na Zemlji, na sreu, bilo je do voljno otkrivenih fizikalnih zakona, koji su zatim pokazali da imaju ire podru je primjene na stanje cijelog svemira. Meutim, ova situacija nije sasvim nova. Ve su u XIX stoljeu otkria, koja su se odnosila na prirodu i svojstva svjetlosti, imala odraza u astronomiji, ne samo u proirivanju ve postojeih pravaca istraivanja nego i u pokretanju novih pravaca i u pomicanju ravnotee "vanosti" unutar astronomije uope. Imajui ovo u vidu, uoio sam da ne bi bilo dobro pisati potpuno s astronom skog stajalita. U osam poglavlja bavio sam se povijeu razvitka astronomije. Kako je ovaj razvitak bio tako usko povezan s otkriima u fizici, osjetio sam prijeku potrebu da kaem neto o znaenju ovih otkria. italac e nai sasvim iscrpne prikaze o svjetlosti, elektricitetu i magnetizmu. Nuklearna fizika prikazana je u zadnjim poglavljima, gdje su opisane nje ne vane primjene u modernoj astrofizici. Kvantna teorija i teorija relativnosti iznesene su u kraim crtama. Uoio sam da je potrebno dati neka tumaenja u povijesnim poglavljima. U pregledu astronomskih otkria, grkoj se astronomiji mora dati posebno mje sto, jer su mnoge glavne napretke sasvim sigurno postigli Grci. Ipak, precizan opis onoga to se dogodilo izmeu 500. i 200. godine prije nove ere, mislim da se ne da rekonstruirati za dananji svijet. Malo je originalnih rukopisa. Nae poznavanje tog perioda veinom potjee iz loih latinskih tekstova, koji se mo raju protumaiti u svjetlu dananjeg poznavanja - a ovo moda nije uvijek vodilo ispravnom shvaanju onoga to se stvarno zbivalo! Eratostenovo odre ivanje promjera Zemlje je jedan takav primjer. Da li je Eratosten pogrijeio za 17% ili samo za 1/2 %? Ranije generacije povjesniara znanosti uzimali su veu pogreku, loiji rezultat. itajui materijal, osvjedoio sam se u suprotno. Razlika se ne nalazi u bilo kojoj izmjeni dokumentarnog materijala, nego u iz mjeni gledita. U nae doba, uenjaci potpuno priznaju, da su ljudi u prolosti bili isto tako sposobni kao to smo mi danas. Ali se naim djedovima inilo gotovo nepristojno da je Eratosten samo primitivnim instrumentima kojima je raspolagao mogao postii izvanredno toan rezultat. On jednostavno nije imao sposobnosti da naini neto takva! Takoer sam ustanovio da je retrospektivno gledanje imalo utjecaja na mno ge naune prikaze, posebno u najpopularnijim izlaganjima. Vrlo znaajan rad

bio je s omalovaavanjem osuen kad god je kasniji razvitak skrenuo istraiva nja novim putovima. Vjerojatno ni jednog velikog ovjeka nije potomstvo tako s prezirom odbacilo kao Ptolemeja, osnivaa teorije o epiciklikom kretanju planeta. Njegova teorija dobro tumai poznate injenice, zapaene u njegovo vrijeme. Ona je preivjela vie od tisuu godina, kao najbolji tuma opaenih kretanja; a poslije njenoga pada, Ptolemejeve geometrijske metode jo su igrale vanu ulogu u presudnim trenucima Keplerova rada. U svakom sluaju, Ptolemej je bio prikazan kao neznatna pojava. Takav stav se pojavio, uvjeren sam, iz neznanja. Malo uenih ljudi misli drugaije, pa ne postoji openito shvaanje da se Ptolemej stvarno upustio u zamrenosti kretanja po elipsi. Ve su u grko doba iz promatranja bile otkrivene posljedice ekscentrinih planetskih staza. Jedna zadovoljavajua teorija ne moe uzeti staze kao krugove, niti krugove sa Suncem u centru. Mislim da najdetaljniji opis Ptolemejeva rada jo nedostaje da bi se ocijenila matematika baza njegovih geometrijskih konstrukcija. Zbog toga sam priloio matematiki dodatak na kraju knjige u kojem sam pokuao protumaiti to je Ptolemeja dovelo do ovih konstrukcija. Na kraju, nekoliko rijei o novim metodama promatranja. Danas postoji prilino rasprostranjeno vjerovanje da e tradicionalne promatrake metode astronomije uskoro ustupiti mjesto direktnim istraivanjima svemira. Moda e tako i biti, ali sumnjam u to, po svom vlastitom uvjerenju. Sve vane nove me tode, koje se pojave, imaju na prvi pogled neograniene mogunosti. Ali poslije jedne ili dvije dekade iskustvo pokazuje da se pojavljuje proces smanjenja kori sti. Svaki znaajniji novi rezultat poinje traiti sve vie u vremenu, naporima i novanim sredstvima nego to je bio sluaj u poetku. Ovaj proces se ve odvija u radio-astronomiji. Prije nekoliko godina mogla su se otkria u radio-astronomiji postii pomou prilino primitivne opreme. Danas nije tako. Novi radioteleskopi, ukoliko se eli da budu uspjeni, moraju se financirati i planirati u velikim skalama. Slina situacija se mora neizbjeno pojaviti i u neposrednom istraivanju svemira. Zbog toga moemo svjesno oekivati da e najbogatiji na rodi nastaviti neogranieno troiti znatne dijelove svojih dohodaka na slanje instrumenata i ljudi u svemirski prostor. Zbog oba ova razloga, mislim da e neposredno istraivanje svemira zajedno s radio-astronomijom konano postii ravnoteu u odnosu na najtradicionalnije metode i mislim da e u toj ravnotei glavni dio astronomije nastaviti da se razvija u mnogim smjerovima, kao to je to bilo u prolosti. Ovo e protumaiti zato nisam napisao knjigu zanesen da se astronomija sutra treba revolucionirati. Ja vidim astronomiju kao neprekidni proces, u ko jem svaka nova metoda ima svoje mjesto u odnosu na cjelinu, ali u kojoj nema posebne metode koja gui ostale.

1. poglavlje ZEMLJA I NEBO

Na je dananji svijet poplavljen promatra moe usmjeriti svoj pogled naunim otkriima. Izgleda da nita u svemirski prostor. Da ovjek nije ne moe sprijeiti takav snaan tok imao te mogunosti, pitanje je da li bi razvoja osim potpunog unitenja o ikad ustanovio smjerove sjevera, juga, vjeka. Meutim, tako nije bilo uvijek. istoka i zapada; a bez tog poznavanja Prvi koraci u znanosti svladani su pri on ne bi nikada nauio da se orijenti je nekoliko tisua godina polagano i ra na veem dijelu Zemljine povrine. probno. Gotovo je sigurno, da nije bilo Bez promatranja pravilnog ritmikog astronomije, ovi poetni, nesigurni kretanja Sunca i zvijezda, on ne bi mo koraci ne bi nikad bili svladani. Jer, gao shvatiti pojam vremena, a bez po astronomija je pramajka znanosti. kuaja mjerenja vremena i orijentacije Sreom se naziva ono to nije uo ne bi se mogao upoznati s problemima biajeno u svakidanjem ivotu. Ona obine geometrije. takoer ima izvanrednu vanost. Naj Obina geometrija, koja se esto manje etiri sretne okolnosti pridoni zove i euklidska geometrija, moe se jele su da je astronomija postala ide shvatiti kao geometrija u kojoj je Pitaalna poetna toka za ovjekov glavni gorin pouak toan. Ako trokut ABC napredak u jednom razdoblju u koje ima pravi kut u B, Pitagorin pouak mu e se prirodne pojave moi protu kae da je kvadrat na stranici AC je maiti i predskazati, u kojem se svijet dnak sumi kvadrata na stranicama nee vie predstaviti kao pozornica za AB i BC. (Pod pravim kutom podrazu odigravanje scena misterija i nepove mijevamo obini kut, koji nastaje kad zanih dogaaja. raspolovimo pravac poznatim postu Zemlja nije planet koji je potpuno pkom ravnalo-estar.) pokriven oblacima. To je prva sretna Meutim, postoje sistemi geometri okolnost, jer da je Zemlja potpuno po je u kojima Pitagorin pouak nije to krivena oblacima, kao planet Venera, an. Takve geometrije su prvi postavili ovjekove intelektualne snage ne bi se Lobaevski i Riemann sredinom XIX nikad mogle razviti. U svakom trenu stoljea. One su isto tako u skladu tku polovina Zemlje je pokrivena obla kao obina geometrija, ali su mnogo cima, dok je ostali dio bez naoblake. tee i kompliciranije, pa je i rad s nji Meutim, oblaci se pomiu, pa je obla ma sloeniji. ni pokrov negdje ei, a negdje rjei, ali uvijek ima dana kad je vedro i kad

Gore: Kretanje oblaka iznad junog dijela Grke. Dolje: Snimak dijela Zemlje pokri vene oblacima u trenutku snimanja kamerom smjete nom na raketi. Budui da je taj oblani pokrov djelomi an i nestalan, mogao je ve primitivan ovjek gledati iz bilo kojeg podruja Zemlje u nebo i stei osjeaje za vrijeme i orijentaciju. On o tome ne bi nita saznao da je Zemlja potpuno pokrivena oblacima kao planet Venera.

Jo su mezopotamski matematiari poznavali mnoge sluajeve u kojima je kvadrat na najduoj stranici pravokutnog trokuta jednak sumi kvadrata na dvije krae stranice. Ovo prvo arapsko izdanje Euklida pokazuje da Pitagorin pouak vrijedi za sve pravokutne trokute.

Postavlja se pitanje, koja se geo metrija mora upotrijebiti u rjeavanju problema u svakodnevnom ivotu. Odgovor je: euklidska geometrija, a ne kompliciranije geometrije Lobaevskog i Riemanna. Mnogi smatraju da je ovo pojednostavljenje dobrodolo, kao upo zorenje da je od svih moguih sistema euklidska geometrija jedino "prava" ge ometrija, a da su druge vie intelektu alne ekshibicije ili izmiljotine mate. Ali ovaj pogled je potpuno neispravan. Euklidska geometrija se ne moe pri mijeniti na fizikalni svijet ako je trokut ABC vrlo velik. U takvim se sluajevi ma mora upotrijebiti Riemannova geo metrija. U stvari, "prava" geometrija je kompleksna Riemannova geometrija. Ovo nam donosi drugu sretnu okol nost. Mogue je matematiki dokazati da se Riemannova geometrija nee ra zlikovati od euklidske geometrije uvi jek kada su duine male, tako se naj kompliciranija geometrija moe svesti na obinu geometriju. Na sreu, sve duine sadrane u svakodnevnom i votu i problemima mjerenja dovoljno su male da nam doputaju da se oslo nimo na obinu geometriju. Ako ovo ne bi bilo tako, problem formuliranja Riemannove geometrije omoguio bi jednu jaku, a vjerojatno nesavladivu, smetnju razvoja matematike uope. A bez matematikog orua ovjek bi po stigao malo, da upozna svijet koji ga okruuje.

S druge strane, moemo se pitati: koliko mora biti velik fizikalni trokut da prestane biti priblino pravi po Pitagorinom pouku? Vei od Zemlje, od Sunevog sustava ili moda kao Mli jeni Put! Samo, kad se pribliavamo problemima koji se odnose na najda lja podruja svemira, geometrijske za mrenosti postaju izrazitije. S takvim emo se problemima sresti u poslje dnjem poglavlju. Trea sretna okolnost, koja je dala doprinos ovjekovoj intelektualnoj po javi, najtee se objanjava. Moda je najbolje da zaponemo pitanjem: kako u fizikalnom smislu moemo opisati trokut. (Postojanje trokuta je bilo uze to samo po sebi u gornjoj tvrdnji.) Je dna metoda moe biti s ravnalima, ali je oito da se samo mali trokuti mogu izraditi ravnalima. Za opisivanje dale ko veih trokuta upotrebljava se u pra ksi metoda sa zrakama svjetlosti. Mo emo napraviti poetnu pretpostavku, da svjetlost putuje pravocrtno, tako da strane trokuta mogu biti odree ne svjetlosnim zrakama emitiranim u vrhovima. Na primjer, zraka svjetlosti emitirana iz toke A, a primljena u to ki B opisuje siranu AB trokuta ABC. Ali, da li je naa pretpostavka ispra vna? Da li svjetlost stvarno putuje pravocrtno? Toan je odgovor ne. Ovo se moe prikazali eksperimentom na slici 1.1. Neka je S mali izvor svjetlo sti, takozvani tokasti izvor. Svjetlo iz

10

njega pada na ekran u B poslije prola ska kroz otvor na neprozirnom zaslo nu u A. Ako je svjetlo zaista putovalo pravocrtno, veliina plohe svjetlosti na ekranu e se stalno poveavati ako se poveava otvor na A. Pokus pokazuje da je stvarno tako, ali pod uvjetom da otvor ostane vei od 0,01 milimetra u promjeru. Ali, kad otvor postane ma nji od ove vrijednosti, svijetla ploha na ekranu poinje se ponovo poveavati. Prema tome, pretpostavka da svjetlost putuje pravocrtno postaje pregruba ako ona prolazi kroz otvore od 0,01 ili manje milimetara u promjeru. Ali pod uvjetom da nas se ne tie prolaz svje tlosti kroz vrlo male otvore, pretpo stavka da se svjetlost iri pravocrtno vodi u neznatne pogreke. Posljedica je slijedea. Prikaz tro kuta sa zrakama svjetlosti je nuno nepotpun, jer poloaji vrhova A, B i C ne mogu se odrediti unutar udaljeno sti od oko 0,01 mm. Ali za najvei broj praktinih svrha ova neodreenost vr hova je nevana kad su strane trokuta tako enormno velike. U astronomiji su zaista strane trokuta esto vee od bi lijuna kilometara, u kojima su slua jevi pogreaka veliine milimetarskog reda razumljivo potpuno zanemarive. Ovo, dakle, predstavlja ovjekov trei dio sree. On moe, za mnoge prakti ne svrhe, reducirati vrlo sloeni put po kojem svjetlost stvarno putuje na vrlo jednostavnu sliku. A ova jedno stavna slika nije samo dostatna za odreivanje poloaja i udaljenosti Mje seca, Sunca, planeta i zvijezda, nego je takoer dovoljno tona da se upotri jebi za konstrukciju mnogih optikih instrumenata, ukljuujui teleskop, mikroskop i fotografske aparate. Uprneprozirni zaslon ekran

kos tome, ostaje injenica da fizikalni trokut nee nikad biti odreen s apso lutnom preciznou. Ne moemo pri kazati trokut u kojem su vrhovi idea lizirane toke - Euklidove apstrakcije imaju poloaje a ne dimenzije. etvrta okolnost koja je pomogla razvoju ljudske inteligencije, posta vljajui mu problem dovoljno teak da potpuno vjeba svoje umne snage, ali ne tako teak da ga sasvim odvraa, pojavila se iz golemih udaljenosti zvi jezda i galaktika. Kut pod kojim gleda promatra vrlo udaljeno tijelo izgleda da se gotovo ne mijenja, premda se udaljeno tijelo i promatra mogu kre tati u suprotnim smjerovima. U slici 1.2 A i B su dva objekta koji se kreu istom brzinom po paralelnim stazama. O je oznaka za promatraa, koji se kree istom brzinom kao A i B, ali po stazi koja nije paralelna s njiho vom. Na poetku O je u O1 A je u A1 B je u B1 tako da A i B lee u istom smjeru gledano od promatraa. Neto kasnije, O je u O2 , A je u A2, B je u B2 (Udaljenosti A1 do A2 , B1 do B2 i O1 do O2 su iste, dok se A, B i O kreu istom brzinom.) Oito je da e se smjer od O do udaljenijeg objekta B promijeni ti mnogo manje nego smjer od O do mnogo blieg objekta S. Prema uenjacima antike zvijezde, zbog svojih velikih udaljenosti, formi raju jednu prividno stalnu pozadinu pozadinu takozvanih zvijezda stajaSlika 1.1 Iz tokastog izvora svjetlo prolazi kroz otvor na ne prozirnom zaslonu do ekrana. Ako svjetlost putuje pravocrtno, osvijetljena povrina na ekranu e se smanjivati kad se smanjuje otvor na neprozirnom zaslonu. To se dogaa sve dok se promjer otvora ne reducira na oko 0,01 milimetar. Tada poinje po veanje osvijetljene povrine.

11

ica. Bez te stalne pozadine oni ne bi nebo zaista realna sfera. Jedan od nikad pronali mogunost da odrede prvih grkih pogleda bio je da veliki kretanje Zemlje. Bez te naoko nepro sferni tit zatiuje Zemlju od udalje mjenljive pozadine nema smjera koji ne vatre. Kroz rupe u titu - rupe su bi nam izgledao nepomian, pa ovjek predstavljale zvijezde - mogli su se vi ne bi nikad imao mogunosti da se ori djeti plamenovi. jentira. Osim loga, umjesto da nastoje Donekle je naivna koncepcija o ne odrediti kretanja svih tijela svemira, beskoj sferi, na kojoj se nalaze sve zvi kako to nastoje dananji astronomi, jezde, uvijek bila a i jo je, od posebne stari su astronomi pojednostavnili vanosti astronomu. Na slici 1.3 pro cijeli problem na diskusiju kretanja matra O je na Zemlji, a A, B, C i D su samo Zemlje, Mjeseca, Sunca i plane udaljeni astronomski objekti - zvijezde, ta. Dapae, rjeenje ovog ogranienog galaktike i drugo. Mjesta gdje svjetlo iz problema trailo je koncentraciju na A do O, B do O, C do O i D do O pro pora najboljih intelekata tokom perio bija veliku sferu, koja ima svoj centar da od nekoliko tisua godina. u O, oznaena su kao a, b, c i d. Pro U stvari, problem je pokazao da ima matraevo oko je sasvim nesposobno, istu teinu. Istina je da bi bio prije rije da odredi da li svjetlost koja dolazi do en da je bio laki. Ali tada matematika njega stvarno dolazi iz A, B, C i D ili nije bila u takvom stadiju da bi mogla dolazi iz a, b, c i d. Zato, ako je proma posluiti kao odskona daska za na tra zainteresiran samo za opisivanje predak moderne znanosti. Vano je da poloaja astronomskih objekata, bolje problem nije bio tako teak da ga se nije je za njega da misli da se svi oni nala moglo rijeiti, ali je bio dovoljno ilav da ze na sferi. Moemo rei da a, b, c, itd. ocijeni snagu ovjekove misli do kraj predstavljaju projekcije astronomskih njih granica. To je bilo idealno kao pod- objekata A, B, C itd. na sferi. strek ostvarenju najveeg napretka. Zamislimo da je sfera na slici 1.3 vrlo velika u odnosu na Zemlju. Ovo daje prednost jer, kada promatra O Nebeska sfera mijenja svoj poloaj na Zemlji, toke Kad gledamo zvijezde prostim okom a, b, c, itd. znatno se ne mijenjaju. i ne mislimo na njihove relativne uda Zbog toga se svi promatrai na Zemlji ljenosti meu njima, sve nam se one na bilo kojem mjestu mogu slagati oko projiciraju na sfernu povrinu okre poloaja a, b, c itd. na sferi (unutar nute kugle. Ovakav utisak je iluzija, praktikih granica). pa su stari astronomi vjerovali da je
Kako promatra (O) na naoj Zemlji, koja se kree, vidi u dva razliita momenta bli i (A) i vrlo daleki (B) objekti koji se kreu jednakom brzinom uzdu paralelnih sta za.

Slika 1.2

Slika 1.3 U opisivanju prividnih poloaja objekata A, B, C i D promatra na Zemlji ne bavi se njihovim udaljenostima. On treba samo da odredi njihove projekcije - a, b, c i d - na nebeskoj sferi.

12

ka da je Zemlja ravna ploa hirovito lei u injenici da se zamilja kako se moe udruiti pojam ravne ploe Zemlje s obinom geometrijom. Potonja poziti vno zahtijeva da uzmemo u obzir da se Zemlja vrti, upravo onako kako zahti jeva da uzmemo u obzir da se Zemlja kree oko Sunca, a ne obratno. Sasvim slino, obina euklidska geometrija za htijeva da tumaimo naa promatranja nebeske sfere u obliku vrtnje Zemlje. Kada dugo izlaemo fotografsku plou u jedno podruje nonog neba, vrtnja ili rotacija Zemlje uzrokuje da zvijezde ostavljaju tragove na ploi. Ako usmjerimo kameru prema sjever noj toki uz ispravni nagib, ovi tragovi Vrtnja Zemlje postaju dijelovi kruga, kako je poka U bilo kojem trenutku zvijezde stva zano na slijedeoj stranici. Meutim, raju odreeni lik na nebeskoj sferi. svi ovi lukovi su dijelovi krunica koje Opaanje prostim okom tokom jednog imaju isti centar. Zakljuak nije teko ili dva sata pokazuje da se cijeli ovaj donijeti. U slici 1.4 P i Q su geografski lik kree u odnosu na lokalnu okolinu polovi Zemlje, a O je promatra. Ro na Zemlji. To je kao da se cijela ne tacija Zemlje oko njene geografske osi beska sfera pomicala naokolo. Ovo je, uzrokuje tono isti prividni efekt kao naprotiv, iluzija. Prividna vrtnja nebe to je rotacija nebeske sfere u supro ske sfere nastaje zbog stvarne rotacije tnom smjeru oko osi p i q. Ove obine ili vrtnje Zemlje. toke koje lee uz ravnu liniju pred Strogo uzevi, ovaj prikaz je pod uvje stavljaju produenje osi Zemlje, a po tom da teimo euklidskoj geometriji. Ako stoje dvije mogue toke prema kojima smo pripravni da prijeemo iz euklidske kamera moe biti usmjerena da bismo geometrije ne samo na velike udaljeno nainili fotografiju kakva je pokazana. sti nego i na lokalne, zahtjev se ne bi (U stvari, naa kamera, ako se usmje mogao ostvariti. Uz veliku geometrijsku ri iz O prema q, bit e zaklonjena Ze zamrenost mogu je pogled na Zemlju mljom. Nju moemo usmjeriti prema q kao da je nepomina, a da se nebo vrti samo iz june hemisfere.) oko nje. Kad u kasnijem poglavlju bu Rotacija Zemlje nema efekta na to demo raspravljali o problemu kretanja ke p i q. One ostaju nepomine. Me Zemlje oko Sunca, pojavit e se jedno utim, zvijezda u a se kree. Ona e se stavna situacija. Moemo tada samo za pojaviti utirui krunu stazu na nebe htijevati Kopernikovu nauku da se Ze skoj sferi sa centrom kruga na prav mlja okree oko Sunca, pod uvjetom da cu Pp. Poslije polurotacije, zvijezda e naroito uvedena naa geometrija ima se pojaviti skreui prema a1 Kutovi jednostavan oblik baziran na Pitagori- O 1 O b i pO a potpuno su jednaki, jer je nom pouku; prilaz sloenoj komplek nebeska sfera vrlo velika u odnosu na snoj geometriji dozvoljava da kaemo da Zemlju. Poslije potpune rotacije, privi se Sunce okree oko Zemlje. dni poloaj zvijezde vraa se u a. Najvanije svojstvo pojavljuje se iz U stvari, uz zapanjujuu geometrij sku kompliciranost, moemo opravda ovih razmatranja. Ako promatra O no prikazati da je Zemlja ploa! Pogre na slici 1.5 povue projekciju u smje-

Elementarni udbenici katkada na vode da se nebeska sfera zamilja be skonano velikom. Ovo je sasvim ne tono. Ne smijemo zamisliti da je tako velika da obina euklidska geometrija prestaje biti pravomonom na njenoj povrini. U stvari, ona moe biti tako velika kao Mlijeni Put, ali ne smije biti mnogo vea. Galaktike, koje su vrlo udaljene od Mlijenog Puta, moraju se oito uzeti da lee izvan nebeske sfere, kao to su objekti B i D pokazani na slici 1.3. Zato je netono zamisliti da se svi astronomski objekti nalaze na nebeskoj sferi, kako se esto od toga polazi.

13

Fotografija nonog neba snimljena s dugom ekspozicijom i kamerom, koje je objektiv bio usmjeren u toku sjevera, pokazuje da zvije zde ostavljaju tragove u obliku lukova kruni ca koje imaju zajedniki centar.
ap=pa1 a1 a

ru p na horizontalnu ravninu, dobiva smjer ON. To je smjer uz koji on mora putovati da doe do P, Zemljin sjever ni geografski pol, po najkraem putu. Drugim rijeima: smjer pola p nebeske sfere odreuje toke strana svijeta. Bilo bi daleko podesnije ako bi se jedna svijetla zvijezda nalazila tono u p. Sada nema ni jedne. Ali se zvijezda Polarnica nalazi oko jedan stupanj da leko. Zbog rotacije Zemlje Polarnica se okree po vrlo uskom krugu, tako ma lom da se ne uoava prostim okom. Za sve praktine svrhe, u kojima tonost unutar jednog stupnja nije od neke va nosti, moe se ova zvijezda upotrijebi ti za odreivanje promatraeva smjera sjevera. Vjerojatno su mnogi ljudi u ne koj prilici, kad su se izgubili u bespuu, imali povoda da se zahvale za podatak koji im je dala ova najkorisnija zvijezda. Mjerenje poloaja na nebeskoj sferi Za pojedine zvijezde je vano da postoji neki nain odreivanja tonih prividnih poloaja na nebeskoj sferi. Mali je broj najsjajnijih zvijezda ozna en imenima, kao to smo upravo spo menuli Polarnicu, a svaki astronom tono zna gdje treba traiti Polarnicu, Arctura, Cappelu, Canopusa i druge. On ih pronalazi po svom sjeanju na poznati dio neba. Ali je razumljivo da on ne moe ovisiti o svojoj memoriji, kada je suoen s problemom identifi kacije jedne od milijuna slabih zvije zda, koje se mogu zapaziti s jednim snanim modernim teleskopom. Mnoge od najinteresantnijih zvije zda su slabog sjaja, ali ne zato to su one u stvari male, nego zato to se one nalaze na velikoj udaljenosti od nas. Kada astronom otkrije jedan neobian sluaj i eli o njemu izvijestiti svoje ko lege, on mora imati neke podatke, koji moraju biti vrlo precizni, da se moe tono odrediti zvijezda na koju je on mislio. Jedini nain da se ovo posti gne jest, da se odredi precizan poloaj,

Slika 1.4 Rotacija Zemlje oko PQ tumai pri vidnu vrtnju zvijezda (u suprotnom smislu) oko pq.

Slika 1.5 Uzimajui projekciju smjera p na horizontalnu ravninu, promatra Q dobiva smjer sjevera ON.

14

Ako je B na istonoj strani od X, tada e se geografska duina oznaiti sa E, primjer 110E. to ako toka B bude pala dijametralno nasuprot od X? Da li e se geografska duina pisati 180W ili 180 E? Odgovor: ispravno je jedno i drugo. Nema geografske duine vee od 180; dok nema geografske irine vee od 90. Posljednje geografsko pitanje odno si se na izabranu toku X. Kako je ona izabrana? Prije mnogo godina razne godine, ove se promjene mogu zane drave odabirale su toku kod koje ra mariti. Zato je na problem da odredi vnina kroz njihove glavne gradove si mo poloaj stalnih toaka na povrini jee ekvator i polarnu os. Ovo je vodilo prilinoj konfuziji. Krajem prolog sto sfere. Ovo je vrsta problema, s kojim ljea za X je bila prihvaena toka, po je ovjeanstvo bilo dugo upoznato, jer meunarodnom sporazumu, kod koje je odreivanje poloaja na povrini Ze ravnina kroz polarnu os i staru Gree-. nwich zvjezdarnicu sijee ekvator. mlje sasvim slino. Prije no to prijeemo na raspra Poloaji na povrini Zemlje normal vljanje o odreivanju astronomskih no su odreeni geografskom irinom koordinata ili poloaja, bit e korisno i geografskom duinom. Tri veliine neto rei o mjerenju kutova. Pomi igraju odlunu ulogu u odreivanju ni ravni krak OB ima osovinu u O, geografske irine i geografske duine: da se moe vrtjeti oko O. Na poetku geografski ekvator, polarna os i iza brana toka na ekvatoru. Na slici 1.6 se nalazi u poloaju OA. Krak napravi polarna os sijee povrinu Zemlje u jednu kompletnu rotaciju kad ponovo dva pola, oznaena sa P i Q; C je Ze- doe u poloaj OA. U praksi se kutovi mljin centar; X je izabrana toka. Da obino mjere prema skali na kojoj je odredimo geografsku irinu i geograf cijeli okret - jedna kompletna rotacija sku duinu bilo koje toke (ovdje je to - podijeljen u 360 jednakih dijelova, ka oznaena sa A), uzmimo ravninu stupnjeva. (Ima jo jedan sistem mjekoja prolazi kroz A i kroz polarnu os. Ta ravnina sijee ekvator u B. Zatim, spojimo A i B i odabranu toku X sa Slika 1.6 centrom C. Kut ABC nam sada daje Princip definiranja geografske irine i geografsku irinu toke A, dok kut duine. BCX daje njenu geografsku duinu. polarna os Ovo nije sasvim zavreno. Potrebna su jo dva daljnja dogovora. Ako je A, toka koju elimo odrediti, na sjevernoj hemisferi, oznait emo njenu geograf sku irinu sa N, na primjer 50N; ako je na junoj hemisferi, oznait emo ekvator njenu geografsku irinu sa S, odnosno 50S. Drugi dogovor se odnosi na kut BCX. Kako je nacrtano na slici, B lei zapadno od X, pa je geografska duina zato oznaena sa W, primjer 110W.

tako precizan da ne doe do mogue zabune s bliim zvijezdama. Ukratko: tono odreivanje poloaja zvijezda je osnov za izmjenjivanje podataka meu astronomima. Problem je vrlo pojednostavljen sretnom okolnou, ve spomenutom, da se slika zvijezda u biti ne mijenja. Istina je da se sve zvijezde kreu, a da se njihovi prividni poloaji u meuso bnim odnosima slabo mijenjaju; jer za krai period vremena, od tri do etiri

renja kutova u iroj primjeni, u kojem bi oekivao da je ovo ekstremno kom je jedinica jedan radijan, no on nas pliciran rad ali, u stvari, temelji mogu ovdje ne interesira.) Stupanj je podi biti jo ogranieniji nego kada smo jeljen na 60 jednakih dijelova, koji se definirali geografske koordinate. Pod zovu minute, a svaka minuta je podi uvjetom da moemo definirati ekva jeljena na 60 jednakih dijelova koji se tor, nije potrebno u poetku definirati zovu sekunde; moe se postii jo vea polarnu os. Sve moemo postii ako preciznost uzimajui decimalne dijelo uzmemo ravninu ekvatora, koja prolazi ve jedne sekunde. kroz centar C, i povuemo pravac kroz Odluka da se kutovi dijele na ovaj C okomito na ovu ravninu, kako je pri nain vrlo je nezgodna. Bilo bi daleko kazano na slici 1.7. Ova linija predsta bolje podijeliti jedan kompletni okret u vlja polarnu os. Oito, sada imamo sve 1000 jednakih dijelova, a svaki takav to je potrebno da bi se odredili poloa dio u 1000. Imat emo tada miliokrete ji na sferi i definirao ekvator zajedno s i mikrookrete, a elementarna izrau izabranom tokom na njemu. navanja e sadravati kutove koje e Jo bolje, jednostavno moemo se moi mnogo lake odrediti. odrediti bilo koju ravninu kroz C. Ova Podjela kruga na 360 jednakih di e sjei sferu u velikom krugu, kojeg jelova bila je najprije nainjena vjero moemo oznaiti kao ekvator. (Veliki jatno prije 5000 godina u mezopotam- krug je jednostavno bilo koji krug naj skoj kulturi, koja je cvjetala u dolini veeg promjera koji se moe nacrtati izmeu dvije rijeke, premda je krug na povrini sfere, a ravnina na kojoj bio podijeljen i u drugim kulturama u takav krug lei neophodno presijeca razna vremena, gdje god su ljudi spo centar sfere.) Izabrana toka na ekva znali da trajanje godine iznosi pribli toru mora se jo definirati. Tako je na no 360 dana. Podjela na 360 dijelova recept za odreivanje poloaja ili koor bila je mnogo zgodnija za ljude stare dinata na nebeskoj sferi slijedei: defi Mezopotamije nego danas za nas, jer nirana ravnina kroz centar, a to znai su oni uzimali 60 kao stalnu bazu za kroz promatraa. Uzmimo veliki krug raunanje, dok mi upotrebljavamo u kojem ova ravnina sijee nebesku deset; a kao ope pravilo, jedinice u sferu u izabranoj toki na krugu. Tada kojima su veliine mjerene, uvijek e upotrijebimo sistem irine i duine. odrati jednostavan i zgodan odnos s U principu, mogue je izabrati ra brojem koji je openito upotrijebljen vninu kroz promatraa na beskonano kao stalna baza u raunanju. mnogo naina. Meutim, u praksi, e ini se da je lake postii da ljudi tiri su prikladna i mogua naina da lete u svemir nego mijenjati na zasta se to ostvari. etiri mogue ravnine rjeli sistem kutne mjere. Mezopotamci jesu: su nam nametnuli broj 60, a mi, izgle (1) horizontalna ravnina, koja se da, nemamo snage da ga izbacimo. Isto odreuje upotrebom libele; takav apsurd se pokazuje u podjelama (2) ravnina koja je paralelna s ra dana u 24 sata, 60 minuta i 60 sekun vninom ekvatora Zemlje; da. To se, takoer, pokazalo u britan (3) ravnina kretanja Zemlje oko skom monetarnom sistemu i u britan Sunca; skim i amerikim jedinicama linearnih (4) ravnina Mlijenog Puta. mjera. Nemogunost ovjeka da se Sluaj (1) poznat je kao altazimutaloslobodi nezgodnih obiaja osobina je ni sustav ili horizontski sustav, a ima koja moe voditi do njegova unitenja. prednost da se horizontalna ravnina Ali, vratimo se naoj temi o odrei vrlo lako odredi. On ima, meutim, vanju poloaja na nebeskoj sferi; netko dva vrlo ozbiljna nedostatka. Na prvom

16

Stoljeima su razni kartografi oda birali razliite meridijane od kojih se mjerila geografska duina. Gornja karta (iz 1650. godine) imala je kao glavni meridijan onaj koji je prolazio Cape Verdeom

Meunarodnim dogovorom sada se geografske duine izraunavaju od meridijana zvjezdarnice u Greenwichu. Uski trag od mjedi, koji vodi od zgrade kojom prolazi griniki meridi jan, samo je isjeak tog meridijana.

mjestu, horizontalne ravnine nee uo pe biti paralelne za sve promatrae, a veliki e krug u kojem ravnina sijee nebesku sferu prema tome biti za sva kog promatraa drugi. Znai, tu nema zajednikog podudaranja o nainu po kojem su toke na nebeskoj sferi smjetene. Svaki promatra ima svoj vlastiti sustav. Za razmatranje drugog nedostatka, moramo se prisjetiti da za svakog datog promatraa horizontalna ravnina sijee nebesku sferu u horizontu. Zvi jezde izlaze iznad horizonta i zalaze ispod njega. Nijedna zvijezda ne stoji neprekidno na horizontu (osim za pro matraa koji se nalazi na jednom od geografskih polova). Ovo znai da se ni jedna zvijezda ne moe upotrijebi ti za odreivanje temeljne toke, bez koje poloaji ne mogu biti definirani. Zato takvu toku moramo izabrati po geografskom kriteriju, a ne po astro nomskom kriteriju: na primjer, moe mo odabrati onu koja lei prema jugu. Ova procedura ima dublji smisao, jer znai da rotacija Zemlje uzrokuje da se svakog asa poloaji astronomskih objekata polagano mijenjaju. Zato su poloaji, koje svaki promatra mjeri iz

svog samostalnog sustava, razliiti za svaki dio dana. Kao jedan osnovni metod za katalogiziranje poloaja zvijezda altazimutalni sustav ili horizontski sustav oito je neupotrebljiv. Pogledajmo slijedei sluaj (2), koji ima ravninu paralelnu s ekvatorom Zemlje. Ovaj je osloboen od nedosta taka koji se javljaju kod horizontskog sustava, a temeljni krug je, na kraju, lako definirati. Sve to se treba uini ti jest da se nae smjer jednog od po lova i povue ravnina okomita na taj smjer, kao na slici 1.8. Krug, u kojem ravnina sijee nebesku sferu, jest tra eni ekvatorski krug. Situacija je ta kva da e bilo koja zvijezda, koja lei na ekvatoru, u nekom trenutku ostati takoer na njemu u bilo kojem dru gom trenutku ili dijelu dana. Drugim rijeima: rotacija oko polarne osi ne uzrokuje promjenu irine zvijezde ako se mjeri u ovom sustavu. Zbog toga se bilo koja zvijezda, koja lei na ekvato ru, moe odabrati kao polazna toka. Kako je ovaj izbor ostvaren u praksi, opisat emo kasnije, dok promotrimo sluaj (3). Do sada smo se bavili samo mjere njem poloaja zvijezda. Problem je bio

pojednostavljen injenicom da tokom lom crteu, kada svako mjesto na Ze kraeg perioda vremena, nekoliko go mlji ima jednako trajanje duine dana. dina, zvijezde odravaju nepromijenje Kae se da K oznauje poloaj Sunca ne pozicije. u jednom ili drugom ekvinociju. Ako Mjerenje poloaja Mjeseca. Sunca je smjer pola uzet da oznauje sjever, i planeta je mnogo tee, jer ova tije tada oznauje mladenaki ili proljetni la neprekidno mijenjaju svoje poloa ekvinocij. Na suprotnoj strani od K, je. Ti se poloaji mijenjaju iz dana u gdje se dva kruga ponovo presijecaju, dan. Ako upotrijebimo sluaj (2) kao ta toka oznauje jesenski ekvinocij. sustav za mjerenje njihovih poloaja, Drugim rijeima, Sunce dolazi u K oko njihove irine i duine e se mijenjati 21. III, a u dijametralno suprotnu to s vremenom. Ako upotrijebimo sluaj ku od K oko 22. IX. (3), samo se duine mijenjaju u prvoj Dnevna rotacija Zemlje je jednaka aproksimaciji. Zbog toga je sluaj (3) rotaciji nebeske sfere u tolikoj mjeri, podesniji nego sluaj (2) ako je u pi da sudjeluje u prividnom dnevnom tanju opisivanje poloaja tijela unutar kretanju nebeskih tijela. Sunevog sustava. to to znai za jednog promatraa Da bismo ovo razumjeli, moramo se koji ivi na sjevernoj hemisferi, poka najprije podsjetiti da se Zemlja kree zano je na slici 1.10. Poloaj proma po stazi oko Sunca, koji neka za krai traa (u toki O), smjer pola, proma interval vremena lei u ravnini te sta traev zenit i njegov horizont smatrani ze. Ova ravnina sijee nebesku sferu u su nepomini - ponovo altazimutalni krugu poznatom pod imenom eklipti- sustav. Pretpostavimo da Sunce lei ka. Sada se pojavljuje pojednostavlje na ekliptici u A. Zemaljska dnevna nje, jer Mjesec i planeti lee priblino rotacija uzrokuje da se Sunce (i cije u istoj ravnini. Zato njihovi poloaji la ekliptika) okree oko polarne osi. na nebeskoj sferi padaju priblino na Samo Sunce e se kretati okolo po ekliptiku. Ovo znai da, ako se ekli- malom krugu AXYZ. (Sunce se stvarno ptiki krug upotrijebi za odreivanje ne vraa sasvim u polaznu toku na poloaja, planeti e uvijek imati irinu kraju jednog dana, jer se prividno kre priblino nula. Samo e se njihove du e po ekliptici.) Toke Y i X oznauju ine mijenjati s vremenom. izlaz i zalaz Sunca, dok je Z poloaj Ekliptika se odreuje iz promatra podneva. Od Y preko Z do X Sunce se nja. Sunce lei uvijek na ekliptici, u nalazi iznad promatraeva horizon pravom smislu rijei. Kako se Zemlja ta, tako da vrijeme uzeto za ovaj dio giba po svojoj stazi, smjer pravca po Sunevog prividnog kretanja odgovara vuen od Zemlje do Sunca se mijenja. promatraevu trajanju dana. Od X do Ovo znai, da se Sunce, gledano sa Ze Y Sunce se nalazi ispod promatrae mlje, pomie u odnosu na zvijezde. U va horizonta pa ovaj dio njegova privi stvari, Sunce se jednostavno kree po dnog kretanja odgovara promatraevu ekliptici. Pri oznaavanju staze Sunca trajanju noi. du zvijezda dobivamo samu eklipti Duine dana i noi su openito ku. nejednake. Kada se Sunce nalazi na Krug sluaja (2) i sluaja (3) sijeku ekliptici izmeu C i D, no je dua od jedan drugoga u dvije toke. Jedna dana, dok sektor izmeu D i B daje dan od tih dviju toaka zove se proljetna dui, a no krau. Prema tome, Sunce toka, a oznaena je tradicionalnim je u B na dan ljeta, a u C na dan zime. znakom K na slici 1.9. Kad je Sunce Toka D pokazuje proljetni ekvinocij, u K, njegov smjer je okomit na smjer jedna od dviju prilika u godini kad je pola. Ta je situacija prikazana na ma dan jednak noi. Suprotna toka od D

19

oznauje jesenski ekvinocij. Smjer od iti jednako dobro za oba sluaja, jer promatraa do D je promatraev za ova toka lei na dva fundamentalna pad, koji znai da Sunce zalazi u za kruga kojih se dotie. Zbog toga je po padnoj toki (a izlazi u istonoj toki) loaj Sunca meu zvijezdama u prolje na dan ekvinocij a. tnom ekvinociju definiran izabranom Izgleda da jedna stvar moe zbu tokom za sluaj (2) i sluaj (3). niti. U sustavu u kojemu promatra Razmatrali smo prva tri sustava ko promatra svoj vlastiti horizont kao ordinata koja su se u znaaju sve vie nepomian - sluaj (1), altazimutalni dopunjavala. Sluaj (1) je potpuno odre sustav - ekliptika ima prividno dnevno en na promatraev poloaj na Zemlji. kretanje. Ovo je, takoer, sluaj za Suprotno, sluaj (2) daje iste rezulta na crte (slika 1.10). Ekliptika moe te za svaki poloaj na Zemlji. Poloaji leati u pokazanom poloaju samo u mjereni u ovom sustavu imaju poseban jednom trenutku u danu. Ali u kojem odnos samo za Zemlju; oni nee imati trenutku? Na crte je nacrtan s ekli- vanosti za jednog promatraa koji nije ptikom. u poloaju podneva na dan smjeten na Zemlji. Poloaji izmjereni ljetnog solsticija. Poloaj e biti isti prema sluaju (3) imat e vanosti za u zoru jesenskog ekvinocija, u pono promatraa na bilo kojem planetu unu na dan zimskog solsticija ili pri zalazu tar Sunevog sustava, ali oni nee biti na dan proljetnog ekvinocija. U stvari, od vanosti za jednog promatraa koji na bilo koji dan postoji neki momenat ivi na planetu koji se okree oko bilo kada se ekliptika nalazi u nacrtanom koje druge zvijezde, a ne oko Sunca. poloaju. Da dobijemo sustav koji e biti jednako znaajan za sve promatrae unutar Mli Vratimo se jo jedanput mjerenjima jenog Puta, moramo primijeniti sluaj poloaja ili odreivanjima koordinata, (4), protumaen na slici 1.11. da jo vidimo kako je odreena izabra Centralna linija Mlijenog Puta for na toka za sluaj (2) kao i za sluaj (3). Ako izaberemo toku K (kako je mira osnovni krug sluaja (4). Prema pokazano na slici 1.9), ona e poslu tome, poloaji u ovom sluaju odnose
Slika 1.7 Kao prvi korak u odreivanju poloaja na nebeskoj sferi moemo uzeti ekvator. Kroz njegov centar (C) povucimo okomiti pravac. On oznauje polarnu os. Slika 1.8 Ili moemo nai smjer pola pa po vui ravninu pod pravim kutom na tu polarnu osovinu. Nebeska sfera presijeca ovu ravninu u krug nazvan ekvatorski krug. smjer pola Slika 19 Nebeske duine se mjere od proljetne toke (K). To je je dna od dviju toaka u kojima se sijeku ravnina ekvatora ravnina ekliptike.
smjer pola

ekvatorska ravnina
ekvator

ekliptika

20

se na strukturu zvijezda galaktike u ili -30. Pisane na ovaj nain, irine se kojoj mi ivimo. Krug sluaja (2) sijee zovu deklinacije, na primjer deklinacikrug sluaja (4) u dvije toke. Jedna ja +30 ili -30. Duine se slino piu, od tih je izabrana kao osnovna za slu a katkada razliito. Umjesto da se aj (4). Kut pod kojim se ova dva kruga mjere na istok ili zapad, one se mjere sijeku je oko 62, za usporedbu s ku samo od Proljetne toke i prema tome tom od oko 23,5 koji zatvara ravninu poprimaju vrijednosti od 0 do 360. Podijeljene u 24 intervala, svaki inter ekliptike s krugom sluaja (2). U praksi, poloaji astronomskih val ima 15, duine mogu biti izraene u satima. Prema tome, 15 = lh, 30 = objekata su katalogizirani u skladu sa i h h sluajem (2). Premda je ovaj sustav u 2 45 = 3 i tako dalje. U upotrebi je i vezi sa zemaljskom osi i prema tome sitnija podjela u lune minute i lune nema ope astronomsko znaenje, sekunde. Izraene na ovaj nain, dui njegov osnovni krug se koristi jer ga je ne se zovu rektascenzije. Vana karakteristika ovih sustava lako odrediti i jer je zajedniki u svih je mogunost pretvaranja koordinata zvjezdarnica na Zemlji. Taj je sustav i jednog sustava u koordinate drugog zgodan za upotrebu s obzirom na po sustava raunskim putem. Za pretva stavljanje i orijentaciju astronomskih ranje mjerenja koji su dani u izrazima instrumenata. sluaja (2) u izraze mjerenja drugih Jo neto o sluaju (2). Premda je sluajeva, upotrijebljeni su slijedei ovo jedan sustav irina i duina, koji je u biti slian onome koji je upotrije podaci. Za altazimutalni sustav, sluaj (1). bljen za odreivanje geografskih polo aja ovdje na Zemlji, treba uvesti dvije Ovdje moramo znati lokaciju proma male razlike kod astronomskih mjere traa na Zemlji, a takoer i vrijeme. nja. Umjesto irina, koje bismo ozna (Posljednji je potreban jer se poloaj avali sa N ili S, na primjer 30N ili jednog astronomskog objekta u alta30S, odgovarajue astronomske iri zimutalnom sustavu mijenja s vreme ne se piu sa + ili sa -, na primjer i 30 nom.)
Slika 1.10 Poloaj ekliptike u podne sredinom ljeta (na sjevernoj polukugli Zemlje). Zbog ro tacije Zemlje, Sunce i ekliptika se prividno okrenu u jednom danu oko kruga AXYZ. Slika 1.11 Sredinja linija Mlijenog Puta ili Kumovske Slame stvara galaktiki krug, koji slui kao osnova za jedan od sistema nebeskih koor dinata. Ovdje se vidi put pod kojim on sijee nebeski ekvator.

21

Za ekliptiki sustav, sluaj (3). Kut pod kojim ekliptika sijee osnovni krug sluaja (2) mora biti poznat. On je do voljan da se izrauna poloaj u ekliptikom sustavu. Kut je oko 23,5. Za galaktiki sustav, sluaj (4). Ovdje moramo znati rektascenziju toke kod koje galaktiki krug sijee osnovni krug sluaja (2). (Naravno, deklinacija ove toke je 0, ako je deklinacija od K.) Zajedno s kutom od 62, pod kojim se sijeku dva kruga, dovolj no je da se odrede galaktike koordi nate jednog objekta, ako su poznate rektascenzija i deklinacija. Danas se pretvaranje iz sluaja (2) u druge sluajeve moe obaviti goto vo trenutno pomou elektronskih raunara. Ekstremna brzina modernih

raunanja doputa konstrukcije in strumenata, koji omoguuju posebnu upotrebu altazimutalnog sustava referencije, kako emo vidjeti u slijedeem poglavlju. Crtane karte neba U stara vremena ljudi su podijelili zvijezde vidljive u njihovim podrujima neba u grupe i svakoj grupi dali ime esto ime jedne ivotinje, boanstva ili nekog junaka. Ove podjele na grupe ili konstelacije ili zvijea jo i danas su u upotrebi, a slue da bi se lake pro nali objekti na nebu, ali uvijek treba imati na umu da podjela neba na zvi jea nema fizikalno znaenje.

22

Popis zvijea
ime
Andromeda *Antila *Apus Aquarius Aquila Ara Aries Auriga Bootes *Caelum *Camelopardalis Cancer C a n e s Venatici Canis Major Canis Minor Capricornus *Carina Cassiopeia Centaurus Cephcus Cetus *Chamaeleon *Circinus *Columba *Coma Berenices Corona Australis Corona Borealis Corvus Crater *Crux Cygnus Delphinus *Dorado Draco Equuleus Eridanus *Fornax Gemini *Grus Hercules *Horologium Hydra *Hydrus *Indus *Lacerta Leo *Leo Minor Lepus Libra Lupus * Lynx Lyra

kratica
And Ant Aps Aqr Aql Ara Ari Aur Boo Cae Cam Cnc CVn CMa CMi Cap Car Cas Cen Cep Cet Cha Cir Col Com CrA CrB Crv Crt Cru Cyg Del Dor Dra Equ Eri For Gem Gru Her Hor Hyd Hyi Ind Lac Leo LMi Lep Lib Lup Lyn Lyr

ime
*Mensa *Microscopium *Monoceros *Musca *Norma *Octans Ophiuchus Orion *Pavo Pegasus Perseus *Phoenix *Pictor Pisces Piscis Australis *Puppis *Pyxis *Reticulum Sagitta Sagittarius Scorpius *Sculptor *Scutum Serpens *Sextans Taurus *Telescopium Triangulum *Triangulum Australe *Tucana U r s a Major Ursa Minor *Vela Virgo *Volans (Piscis) *Vulpecula

kratica
Men Mic Mon Mus Nor Oct Oph Ori Pav Peg Per Phe Pic Psc PsA Pup Pyx Ret Sge Sgr Sco Scl Set Ser Sex Tau Tel Tri TrA Tuc UMa UMi Vel Vir Vol Vul

*Novijeg porijekla

Na slijedeim dvjema stranicama nalazi se dekorativna karta neba koju je izradio Andreas Cellerius 1660. godine.

23

24

25

Zvjezdane karte

Karte na ovoj i na slijedee dvije stranice prikazuju sva glavna zvijea na nebu u osam sektora. Crte, gore, prikazuje nebesku sferu ra zrezanu u osam sektora.

26

Skala prividnih zvjezdanih veliina

Prvi znak predstavlja najsjajnije zvijezde. Slijedei znakovi predstavljaju zvjezdane veliine iji se sjajevi razlikuju za jedan stupanj skale.

27

Zvjezdane karte

Skala prividnih zvjezdanih veliina

Prvi znak predstavlja najsjajnije zvijezde. Slijedei znakovi predstavljaju zvjezdane veliine iji se sjajevi razlikuju za jedan stupanj skale.

*na sljedeoj strani:

Dio zvijea Aquariusa; prika zan crteem u perzijskom ruKopisu iz 1650-tih godina.

28

2. poglavlje ASTRONOMSKI INSTRUMENTI

Vidjeli smo da je primitivan ovjek bio sposoban da razvije osjeaje za vri jeme i orijentaciju, ali samo zahvalju jui promatranjima nebeskog svoda. Kada uzmemo u obzir sloenost privi dnih kretanja Sunca, Mjeseca, zvije zda i planeta, mora nas veoma zauditi koliko je on saznao najjednostavnijom moguom opremom. Moemo shvatiti koliko je ovo istinito, ako sebe zamisli mo da smo suoeni s istim problemi ma i da posjedujemo iste naprave kao na primitivni prethodnik. Pretpostavimo da ste se nasukali na jedan pusti otok s jednim prijateljem. Kako ete prii odreivanju vremena dana, duine godine, datuma solsticija i ekvinocija? Kako ete odrediti strane svijeta, izmjeriti kut izmeu ekliptike i ekvatora i odrediti vlastitu geografsku irinu? Moete li, moda, odrediti K, to ku presjecita ekliptike i ekvatora? I, moete li izraziti poloaje Sunca, Mje seca, zvijezda i planeta, upotrebljava jui sustav deklinacije i rektascenzije opisan u 1. poglavlju? Odgovor je da vi moete obaviti sve ovo s vrlo malom spravom pod uvjetom da ne traite pre veliku tonost; potreban vam je visak, tap, dvije posude napunjene vodom i neto pomoi vaeg prijatelja. Prvo treba uvrstiti tap u uspra van poloaj, koristei visak, kako bi se on sigurno postavio vertikalno u mo guim granicama. Za vedrog dana e se neprekidno promatrati duina sje ne koju baca tap, biljeei trenutak kad je ona najkraa. U tom momen tu je Sunce u najvioj toki - drugim rijeima ono upravo prolazi kroz na meridijan. Zakljuujui da va otok lei na sjevernoj hemisferi, Sunce e tada biti na jugu. (Ako je va otok na

junoj hemisferi, Sunce e tada biti na sjeveru.) Okrenete li se sada Suncu, koristei neke udaljene objekte, dobit ete jedan stalan smjer. Takav stalan smjer bit e oznaen objektom koji e uvijek leati na jugu vae primitivne promatranice, neovisan o dobu dana i neovisan o tome da li je Sunce vidlji vo ili zastrto oblacima. Budui da Sunce blijeti, prema tome zasljepljuje oko, va smjer juga nee biti, vjerojatno, jo sasvim toan. Moete poboljati rezultat opaanjem neke svijetle zvijezde na nain kako je pokazan u slici 2.1. Sjednite priblino koliko moete prema sjeveru od viska, upotrebljavajui tap kao mjeru da izmjerite udaljenost od svog poloaja do viska. Zatim motrite na jednu pose bnu svijetlu zvijezdu na junom dijelu neba sve dotle dok, zbog rotacije Ze mlje, ne prijee preko niti viska. Neka va pomonik oznai toku A na niti viska, gdje je zvijezda prola, a tako er i toku B, gdje linija od vaeg oka do udaljenog horizonta presijeca liniju viska. Sada izmjerite udaljenost AB i odredite omjer AB naprama BO (vaa izmjerena udaljenost od viska). Za bilo koju zvijezdu ovaj e omjer biti najvei kada se nalazite potpuno na sjeveru od viska. Potrebno je izvri ti vei broj nonih promatranja na isti nain s istom zvijezdom, premjetaju i svaki put svoj poloaj malo desno ili lijevo od poetnog. Kada omjer AB prema BO bude najvei, postignut je toan poloaj prema visku i udaljenom objektu. Va smjer sjever-jug bit e tada odreen s dovoljnom tonosti. Ukoliko elite, neka se sada visak postavi prema sjeveru, pa moete na initi slinu seriju promatranja neke

30

Tonost astronomskih promatranja najvie ovisi o stupnju preciznosti astronomskih instrumena ta, a to znai da ovisi o tehnolokom napretku. Li jevo: uroenici na Borneu upotrebljavaju okomit tap da bi izmjerili duinu sjene koju baca tap osvijetljen Suncem oko ljetnog solsticija. Gore: fotografija pokazuje unutranjost kupole u kojoj je smjeten teleskop od 508 cm promjera obje ktiva na planini Palomar. To je danas najprecizniji instrument za vizuelna promatranja kojim moe raspolagati astronom.

31

svijetle zvijezde na sjevernom dijelu neba, jer ovo je sluaj traenja smje ra u kojem je omjer AB prema 130 naj manji. Visak tada daje prihvatljivu to nost odreenog sjevera. Jednom, kad odredite jug i sjever, moete raspoloviti liniju koja ih spaja da dobijete pribli ne smjerove zapada i istoka. Ovo mo ete nainiti odoka, ili, ako elite veu tonost, koliima i konopcem kojeg ete upotrijebiti kao estar. Zatim, upotrebljavajui tap posta vljen vertikalno u zemlju, izmjerite du inu sjene to je on baca u podne sva kog dana. (Jo uvijek uz pretpostavku da je va otok na sjeveru od tropa, po dne je, naravno, momenat kad je Sun ce tono na jugu od vas, a tap baca sjenu pravo na sjever.) Duina sjene tapa u podne malo e se razlikovati iz dana u dan. Ona e biti najdua na dan poetka zime, a najkraa na dan poetka ljeta. Ako ste dovoljno ustrajni, moete, takoer, promatrati poloaje Sunca u zoru ili svitanje svakoga dana. Tokom cijele godine Sunce e se pojaviti samo dva puta tono na istoku. To je za vre mena ekvinocija, proljetni ekvinocij, koji nastupa na oko pola puta izmeu zime i ljeta, i jesenski ekvinocij, koji nastupa na oko pola puta izmeu ljeta i zime. Kada vi znate toku, u kojoj se Sunce nalazi na dan proljetnog ekvi nocija, vi znate K, jer K jednostavno oznauje tu toku. Sunce se ne zau stavlja u K u svakom sluaju, jer se on prividno kree po ekliptici; ali bilo koja zvijezda koja se pojavi na istoku u mo mentu Suneva zalaza na dan jesen skog ekvinocija, oznauje gotovo toan poloaj K. Kada ste odredili takvu zvi jezdu, moete je upotrijebiti kao toku referencije za odreivanje rektascenzija. Kako, vidjet emo kasnije. Duina godine moe se, takoer, odrediti iz ovih promatranja. Na pri mjer, broj dana koji proteknu izmeu uzastopnog godinjeg prolaza Sunca

Slika 2.1 Metoda odreivanja smjera sjever-jug pomou viska.

Slika 2.2 Kut izmeu promatraa, smjera kad se Sunce nae u podne u najveoj vi sini tokom godine, i smjera kad Sunce doe u podne u najniu visinu, uvijek je isti.

Slika 2.3 Kut izmeu zemaljskog ekvatora i ra vnine ekliptike za polovinu je manji od gornjeg kuta.

Slika 2.4 Opaanja, prikazana na slici 2.2, slue za odreivanje geografske irine.

32

kroz proljetnu toku, ili broj dana koji proteknu izmeu poetka zime do dru gog poetka zime daje duinu godine. Duina godine, datumi poetka lje ta i poetka zime, mogu se, takoer, odrediti pomou vaeg viska, ukoliko moete konstruirati jednu jednosta vnu napravu koja bi smanjila bljetavilo Sunca. uplja cijev s tankom, poluprozirnom krikom neke biljne supstancije, postavljenom na jednom kraju, zadovoljila bi kao jednostavna vizirna cijev. Sjedei na pravcu sjever no od viska, vi ete svom pomoniku davati znakove kada on treba da ozna i toke im centar Sunca doe preko niti viska u podne svakog dana. Od poetka zime do poetka ljeta takvo odreivanje toke na niti viska poka zuje da se ona pomie gore. Od poe tka ljeta do poetka zime ona se pomi e prema dolje. Toka je u najveem poloaju na dan ljeta, a u najniem na dan zime. Broj dana, potrebnih za je dnu potpunu oscilaciju toke, odreu je duinu godine. Do sada smo upotrijebili samo naj primitivniju opremu koja se mogla za misliti. Da bismo pokupili mnogo vie podataka iz naih opaanja, sada tre bamo neto profinjenije - jedan veliki kutomjer za mjerenje kutova. Najvia i najnia oznaka, koje je na pomo nik nainio na niti viska tokom za dnje serije opaanja, pokazuju maksi mum promjene u kutnoj visini Sunca u podne tokom godinjeg puta. Ova promjena je jednaka dvostrukom kutu izmeu ravnine zemaljskog ekvatora i ravnine ekliptike. Slika 2.2 pokazuje da emo, ako izmjerimo taj kut, nai da on iznosi oko 47, to pokazuje da Zemljin ekvator zatvara kut od oko 23,5 s ekliptikom, kao u slici 2.3. Osim toga, moete upotrijebiti ova dva ekstremna poloaja Sunca u po dne kako biste odredili svoju irinu; jer, linija koja raspolavlja kut izmeu ovih poloaja - linija koja oznauje po loaj Sunca u podne na dan ekvinoci-

S!ika2.5 Mjerenje visine Polarnice daje geografsku irinu pro matraa.

Slika 2.6 Princip mjerenja deklinacije.

33

ja, kada je on nad glavom na ekvato ru - zatvara jedan kut s viskom. Ovaj drugi kut, oznaen na slici 2.4, vaa je geografska irina. Jo jednostavnije, postavite se u poloaj da vam visak bude okrenut prema sjeveru, a lea okrenite prema jugu, gledajui tako u zvijezdu Polarnicu. Tada viskom i sluei se metoda ma koje su prethodno opisane, moete izmjeriti kutnu visinu te zvijezde. Ovaj je kut, kako pokazuje slika 2.5, tako er vaa geografska irina. Ako ste bili nasukani dosta dugo, mogli ste iskoristiti sve ono to ste nainili da s oduevljenjem sastavite jednostavan katalog zvijezda - katalog koji e dati deklinaciju i rektascenziju svake najsjajnije i svih najlake uolji vih zvijezda. Deklinacije se lako odre uju, kako emo vidjeti iz slike 2.6. Vi biste samo trebali izmjeriti kutnu visinu svake zvijezde u trenutku kad se ona nae tono na jugu s ve po znatom metodom viska. Tada dobiva te deklinaciju zvijezde jednostavnim procesom, odbijajui svoj komplement irine. (Va komplement irine je 90 manje vaa geografska irina.) Mjerenja rektascenzije bit e jedna ko laka ukoliko imate pouzdan runi ili depni sat. Ako ste prethodno sa vjesno izveli svoja promatranja na pu stom otoku, vi ste ve odredili neku standardnu zvijezdu blizu K, neku zvi-

Dva instrumenta koja su se upo trebljavala u starom Egiptu za mjerenje vremena: sunev sat i vodeni sat. Oba su mjeriia satove koji nisu bili istog trajanja.

Sve do XV stoljea mehaniki satovi nisu bili jedinstveni. Ovaj sat s brojanikom iz oko 1500. godine bio je podeen da po kazuje danje i none sate u Nurnbergu. Poslije studenoga pokazivao je 16 nonih i 8 danjih sati, a poslije svibnja 16 danjih i 8 nonih sati.

34

jezdu koja izlazi na istoku kad Sun ma kojima smo se bavili na pustom ce zalazi na dan jesenskog ekvinocija. otoku, a njihovi instrumenti bili su ri Zabiljeite vrijeme kada ta standardna jetko kompliciraniji od onih koje smo zvijezda proe preko niti viska i vrije upotrijebili na pustom otoku. me kada zvijezda, koja e biti katalo Nou, a moda i danju, oni su mje gizirana, prijee, takoer, preko niti. rili vrijeme pomou obinih satova na Razlika u vremenu, izraena u satima vodu. Izgleda da su astronomi Mezo i minutama, jest rektascenzija zvijezde potamije favorizirali modele s otjecakoju elite katalogizirati. njem - posude iz kojih je voda istjecala Naravno, zapreka je u tome to ne kroz rupu jednakom brzinom i u koji mate ni runi ni depni sat. Ali su tu ma je padala, gdje je bio vodomjer to vae dvije posude i voda. Napunite je je oznaavao proteklo vrijeme. Egipa dnu posudu vodom i na dnu probuite ni su upotrebljavali i modele s istjeca vrlo malu rupicu, tako da voda polaga njem i utjecanjem, dok su kasnije na no kapa u drugu posudu, postavljenu stale posude u kojima je voda kapala ispod prve napunjene vodom. Oznaite jednakim tempom, rastui u vodomjenivo do kojeg voda naraste u ovoj dru ru koji je oznaavao protekle sate. goj posudi tokom cijelog dana, koji se Ambicija da se ostvare sve vee izmjeri od podneva do podneva. Tada, standardne tonosti, u drevnoj Mezo prosuujui odoka najpaljivije, podi potamiji morala je biti isto toliko sna jelimo razmak izmeu dna i zabiljee na kao i ambicije u dananjem svijetu, nog nivoa u posudi na dvadeset i etiri jer su astronomi ve prije 3000 godina jednaka dijela. Svaka podjela na plohi otkrili jedan vaan nain poboljanja posude oznauje jedan sat. Sada imate onakvog vodenog sata kakvog smo mi vodeni sat - jedan vrlo grubi sat. Ako imali na pustom otoku. Ako upotrije upotrijebite samo istu vodu i pazite bimo cilindrinu posudu, uoit emo da se rupica na vaoj gornjoj posudi da voda bre protjee kroz rupu kada ne zabrtvi, bit ete u mogunosti, za je posuda gotovo puna nego kada je jedan krai period, da izmjerite vrije gotovo prazna jer, ako nivo vode pada, me unutar jedne etvrtine sata. Pogre tlak vode pada s njim. Astronomi an ka te vrijednosti stvara pogreku od tikog doba svladali su ovu tekou oko 4 nebeske duine. Meutim, po upotrebljavajui posude napravljene u navljajui promatranja nekoliko puta i obliku krnjeg stoca. Jo e voda izlaziuzimajui za konanu vrijednost sre dinu svih odreenih vrijednosti, posto Sunevi satovi sa tapovima (gnomoni), koji ji mogunost da se pogreka reducira su postavljeni pod kutom geografske irine na 1. U jednom primitivnom katalogu mjesta, mjerili su satove jednake duine. neba, ovakva tonost mjerenja bila bi Kada je ovaj bio izraen (oko 1550. god.),, potpuno prihvatljiva. ovakvi su satovi koriteni za kontrolu tono
sti mehanikih satova.

Jednostavni

instrumenti

antike

Sada moemo razumjeti golemu vanost vrlo grubih, jednostavnih in strumenata koji su se upotrebljavali u ranoj povijesti astronomije. Doista, tokom cijelog drugog tisuljea prije naeg raunanja vremena, egipatski i mezopotamski sveenici bili su ugla vnom zabavljeni onim istim problemi

35

U starom Egiptu upotrebljavala se sprava merkhet za promatranje prola za zvijezda kroz meridijan. Ona se sa stojala od vizirnog tapa i dva viska.

ti iz ovakve posude bre kada je gotovo puna nego kada je ona gotovo prazna, ali za svaki centimetar vertikalne visi ne blizu vrha posude vei je volumen vode koji treba da istjee nego za svaki centimetar vertikalne visine blizu dna posude. Prema tome, pet litara na sat moe istjecati kada je posuda gotovo puna, a samo tri litre na sat kada je ona gotovo prazna, ali nivo vode koji padne u vertikalnoj mjeri priblino je isti u oba sluaja. (Na naem pu stom otoku moemo doi sasvim blizu ovom stupnju tonosti jednostavnom upotrebom vrlo iroke posude s vrlo malim otvorom za vodu, a u najvioj toki esto dolijevati, tako da se goto vo uvijek odri jednaki nivo vode.) U neto kasnijem stadiju razvoja, vodeni satovi su bili esto snabdjeveni plutajuim pokazivaem, koji se sputao i padao zajedno s nivoom vode. On je pokazivao na satnu skalu, koja je bila nanesena na jednom tapu. Sveenicima Egipta i Mezopotami je (kao i stanovnicima drevne Grke i Rima ili graanima srednjovjekovne Europe) jedan sat nije znaio obino dvadeset i etvrti dio cijelog dana. Oni su vie voljeli uzimati period od jedne dvanaestine izmeu izlaza i zalaza Sunca ili jedne dvanaestine perioda izmeu zalaza i izlaza Sunca. U sje vernim podrujima Egipta je trajanje dana na dan ljeta oko 40% due nego trajanje dana na dan zime. (U irina ma srednjih sjevernih luka, razlika je oko 110%.) Zadatak badarenja tapa da se izmjere svi satovi tokom godi njih sezona, bio je zato vrlo komplici ran. Ploice iskopane u Mezopotamiji pokazuju da matematiari katkada zahvaaju problem na drugi nain. Oni su izradili savrene tablice, koje navode iznos vode to bi se trebala naliti u vodene satove u svakoj godinjoj sezoni, da bi se ispraznili izmeu zala za i izlaza Sunca. Jedna dvanaestina potpunog sputanja nivoa vode tokom bilo koje noi odgovarat e tada jednoj

36

dvanaestini perioda izmeu zalaza i gura da u bilo kojoj sezoni od svitanja izlaza Sunca u toj pojedinoj sezoni. padne na dui horizontalni tap. Kroz U visokim civilizacijama izmeu dvi cijelo jutro, kad se Sunce uspinjalo po je velike rijeke postavljali su se tanki nebu i kretalo jednolino preko jugoi kameni stupovi obino u podrujima stoka da dosegne jug u podne, kratki hramova. Ovi su stupovi izraeni tako tap e bacati sve krau sjenu na dui precizno vertikalno, kako nijedan sta tap, a on je tako badaren da se iz novnik pustog otoka ne bi mogao da duine sjene moe oitati sat dana. U postavi tap u zemlju, a bacali su sje podne se cijeli instrument okrene tako ne daleko vee duine, osiguravajui da kraa ipka bude usmjerena tono odreivanje vremena podneva sa zna u toku zapada. Tada, kad se Sunce tnom preciznou, biljeei trenutak poinje sputati kreui se jednolino u danu kad je sjena najkraa. Smjer preko jugozapada prema zapadu, kra koji sjena pokazuje u tom trenutku a ipka baca sve due sjene na duu takoer oznauje gotovo tono smjer ipku. Ponovo se na njoj moe oitati sjevera. Duina, a donekle smjer, sje duina sjene kao sat dana. ne koju baca takav tanki stup moe Sluajno bi to bilo sve do doba kri se takoer upotrijebiti da se procijene ara, da astronomi islamskog imperija satovi dana. nisu izmislili sunane satove koji, bilo Istovremeno, izmeu desetog i gdje na Zemlji, mogu biti badareni da osmog stoljea prije nae ere, Egipani pokazuju satove jednake duine bilo su razvili jo napredniji tip sunanog kada tokom godine. Umjesto posta sata. On se sastojao od jedne duge, vljanja gnomona, ili tapa za bacanje horizontalne ipke, koja je privrena sjene, okomito, kao u prvim suna na jednom kraju na krau horizontal nim satovima, oni sada postavljaju nu ipku, postavljenu pod pravim ku tap paralelno sa Zemljinom osi - to tom prema veoj i podignutoj za neko je kut koji je jednak geografskoj irini liko centimetara iznad nje. U zoru se mjesta gdje e se instrument postaviti. instrument tako postavljao, da je to Sunani satovi ovakve vrste nisu bili no prema istoku bio okrenut kraj na svagdanji u Europi sve do kraja XV kojem je bila privrena kraa ipka. stoljea, u vrijeme kada su grubi me Pa, premda Sunce izlazi u istonoj to haniki satovi doli u upotrebu. ki na dan ekvinocija, sjeverno od isto Za promatranje prolaza zvijezda, ne toke na poetku ljeta, a juno od astronomi starog Egipta upotrebljava istone toke na dan zime, ova je kra li su napravu poznatu kao markhet, tka ipka bila dovoljno dugaka da osi koja se sastojala od jednostavnog taSlika 2.7 Ptolemejev stup za mjerenje visine Sunca u podne.

Slika 2.8 Triquetrum. Ovaj primjerak, koji je upotrebljavao Kopernik, na kraju je postao vlasnitvo Tycha Brahea.

37

Stup koji je Ptolemej opisao (slika pa za viziranje s uskim otvorom i dva viska objeena u ravninu opaaeva 2.7), bio je obini komad kamena, s meridijana. Promatranja su se oba jedne strane odrezan i izglaan i, ko vljala u osnovi sasvim na isti nain liko je bilo mogue, istesan u obliku etvorokuta. Stup je bio postavljen na kao na naem pustom otoku. Zajednika je osobina svih ovih pri tlo i izniveliran pomou klinastih pre mitivnih instrumenata da oni ne sadr dmeta, a izglaana se strana posta e ni jedan pokretni dio u tehnikom vljala tono prema istoku. U gornjem znaenju izraza. Jedini sigurni pokret junom uglu na izglaanom dijelu bio se pojavljuje kod vodenih satova pri je horizontalni klin, koji je sluio da dizanju plovka, ali on ne trai osobito kao gnomon baca sjenu na graduirani teki proces izrade. I u promatranjima luni kvadrant ugraviran na kamenu. prolaza zvijezde preko viska postoji da Na donjem junom rubu nalazi se dru kako, vrlo vaan pokret - kada pomo gi klin. Kada visak, koji je objeen na nik oznai toke prolaza preko linije. gornjem klinu, dotie donji klin, pro Koristei pomonika nemamo potrebe matra moe biti siguran da je stup za instrumentom s pokretnim meha postavljen potpuno vodoravno. Dok nikim dijelovima. Isto tako, koristei je izglaana strana okrenuta tono na instrument s pokretnim mehanikim istok, gornji klin baca sjenu na nju dijelovima, nemamo potrebe za pomo samo do podne, kada se Sunce nae nikom. Zaista, ako elimo da pobolj tono na jugu. U tom momentu, prije amo promatranja na naem pustom nego se sjena izgubi, njezin kut, a pre otoku, slijedei korak u profinjavanju ma tome i kutna visina Sunca, moe i prednosti bio bi oslobaanje od go se oitati na kvadrantu. Upotrebom tovo beskrajnog niza verbalnih upu sjene Sunca, problem bljetavila je ri ta koje su potrebne da pomonik sa jeen. svom panjom oznai toke prolaza Ptolemej takoer spominje jo je zvijezde. Pokuat emo konstruirati dan instrument, triquetrum ili Ptole instrumente kojima bi mogao rukovati mejev mjera (slika 2.8), koji treba da samo jedan promatra. omogui astronomu da izmjeri visinu zvijezde kad proe kroz meridijan. Poduzimajui ovaj korak, jo smo Jedan od problema izrade takvog in bez prednosti radionica pa emo se strumenta bio je da se s pouzdanjem ograniiti na jednostavne drvene kon nanese kutna skala; jer, u stadiju te strukcije, moda s metalnim uskim hnikog razvoja u Ptolemej evo vrijeme, trakama na kojima e biti oznaene nije bila jednostavna stvar izraditi luk skale. U stvari, mi emo se prirodno od metala i na njemu nanijeti male i osvrnuti na vrstu instrumenta, koju jednake kutne podjele. Triquetrum je su upotrebljavali astronomi klasinog mimoiao problem. On se sastojao od doba, kao to su bili Hiparh i Ptolemej. jednog vertikalnog stupa s dva kraka Napose elimo konstruirati instrumen okovana na njemu, jedan vii, drugi te za mjerenje visine Sunca i zvijezda. nii. Vii krak je bio snabdjeven prste Ptolemej je opisao jedan instrument nom ili ljebiem kroz koji je nii bio koji se upotrebljavao u njegovo vrije uvuen. Osnovni uvjet je bio da uda me - oko 150. godine - za mjerenje ku tne visine Sunca. Brodolomac na pu ljenost izmeu vieg i nieg okova na stom otoku, koji je snabdjeven samo s vertikalnom stupu bude jednaka uda malim brojem jednostavnih pomagala, ljenosti na viem kraku izmeu ljebivjerojatno bi mogao nainili tu kopi a i gornjeg okova, tako da dva kraka ju, iako bi je sigurno izradio u drvetu i stup ine jedan istokraan trokut. Vii krak je bio snabdjeven vizirima umjesto u kamenu.

38

na jednom kraju, kroz koje se pro matrala zvijezda ili planet. Ako sada znamo sve tri duine stranica troku ta, lako je, pomou obine euklidske geometrije, izraunati kutove trokuta. U sluaju triquetruma, duine dviju stranica (vii krak i udaljenost izmeu dva okova na stupu) bile su unapri jed poznate. Ostaje samo da se izmjeri udaljenost izmeu nieg okova i toke gdje vii krak presijeca nii; a li nii krak je urezana linearna mjera koja nam upravo oznauje tu udaljenost. Nakon itanja vrijednosti na niem kraku promatra treba samo iz svojih tablica (obine trigonometrijske tabli ce) izvaditi kutove u vrhovima trokuta. On moe, prema tome, nai kutnu vi sinu zvijezde koju promatra. Istina je da upotreba triquetruma tra i pomo tablica, ali je sam instrument takve vrste da ga moemo konstruirati na pustom otoku koristei samo koma de drveta, ostatke metala i neto malo obinog pribora. Meutim, bez mnogo boljih pomagala, ovo je po svoj prilici najvie to bismo mogli dobiti. Za slije dei korak trebalo bi nam neoekivane sree, koja bi nam omoguila postaviti dobro opremljenu radionicu s bogatom opremom metala. Umjesto omeavanja skale urezivanjem po ravnom kraku, kao to je Ptolemejev mjera, moemo se tada latiti jo teeg zadatka ureziva njem skale na metalni luk. Ovo bi omo guilo konstrukciju jednog kvadranta sa skalom i s mogunosti vrtnje oko vertikalne osi, kako je pokazano na sli i 2.9. U centar kvadranta O moemo montirati pokretni krak na takav nain da se on moe slobodno pomicati u vertikalnoj ravnini kvadranta. Slobodni kraj ima pokaziva koji omoguava bo e itanje na skali. Na kraku se, takoer, nalaze dva mala otvora kroz koja se zvijezda promatra. Takav instrument bi imao oitu prednost u nesavitljivosti, a kao posljedi cu, veu tonost od Ptolemejeva mje raa. Jer, zbog mogunosti kretanja

kvadranta oko vertikalne osi, proma tranje zvijezde ne bi bilo ogranieno na njen prolaz preko junog meridijana. Moemo zvijezdu slijediti neprekidno; a zapisujui trenutak maksimalne vi sine, moemo, u stvari, odrediti juni meridijan s daleko veom preciznou nego to smo to mogli bilo primitivnim nepokretnim instrumentima ili drve nim pokretnim instrumentima. Na instrument bi imao osnovne karakteristike pokretnog kvadran ta Tycha Brahea. Ptolemejev mjera pripada drevnoj klasici. Tycho Braheov kvadrant pripada XVI stoljeu. Bilo je potrebno petnaest stoljea da se premosti provalija koja se nalazila izmeu njih. Potekoa uope ne lei u intelektualnim shvaanjima, nego u razvitku potrebnih tehnikih obrada metala. Prvobitni analogni raunati Analogni raunar je moderno ime uzorka koji je izmiljen da oponaa neke prirodne pojave svijeta. Ve smo upoznali jedan takav analogni raunar - vodeni sat. Vodeni sat nam omogu ava da oponaamo rotaciju Zemlje. U mogunosti smo da procijenimo za ko liko se Zemlja okrene izmeu prolaza zvijezde blizu K i prolaza neke druge zvijezde jednostavnim procesom mje renja iznosa vode koji iscuri iz posude izmeu dva prolaza. Prije pronalaska teleskopa mnogi astronomski instrumenti su se upo trebljavali kao analogni raunari. U najveem broju sluajeva oni su se zasnivali na jednostavnoj injenici da, ako podignemo ravninu diska ili ra vninu prstena, paralelno zemaljskom ekvatoru, paralelizam nije poremeen Zemljinom rotacijom. Niti je poreme eno kretanje Zemlje okolo Sunca. Najjednostavniji instrument koji je iskoristio ovo svojstvo, jest jedan jedi ni nepomino privren tanki metalni prsten. Vjerojatno se takav instrument

39

Kvadrant

Slika 2.9 Metalni kvadrant sa stupanjskom podjelom i po kretnom vizurom. Postoji i mogunost vrtnje oko vertikalne osi. Takvim instrumentom promatra moe neprekidno slijediti zvijezdu, itajui njene visine u bilo kojem trenutku.

Veliki metalni kvadrant Tycha Brahea, promje ra od oko 2 metra, bio je podijeljen i na manje dijelove stupnja, to mu je omoguilo mjerenje poloaja zvijezda s tonou kakvu dotada nitko nije ni priblino postigao. Koritenje kvadranata danas I u srednjem vijeku

40

Ekvatorijalna armilara

Hiparhov prsten, vrio jednostavan analogni raunar, zasnovan je na injenici da se para lelizam nee poremetiti zemaljskom rotacijom ako je ravnina prstena postavljena paralelno sa zemaljskim ekvatorom. Samo kad nastaju ekvinociji, sjena s prednje strane prstena padne na njegov stranji dio.

Bakrorez velike ekvatorijalne armilare Tycha Brahea iz njegove knjige Astronomiae Instruratae Mechanica. Slika 2.10 Osnova u konstrukciji armilare je oso vina koja se moe vrtjeti, a postavlja se paralelno sa zemaljskom osi rotacije. Na osovinu je postavljen krug sa stupanjskom podjelom po kojem se pomie vi zura. Poloaj vizure na krugu u trenutku promatranja daje deklinaciju zvijezde ili planeta. Slika 2.10A Zvijezda ili planet viziran je naizmjenice kroz dva uska pro reza na nianu S. Krak SC na slici 2.10 okrene se toliko da objekt koji se pojavio u vizuri bude jednako sjajan na oba proreza. Slika 2.11 Na ovoj je slici dodan jo jedan krug sa stupanjskom podjelom. On mjeri rotaciju osovine PQ na slici 2.10. iz dva itanja na njegovoj skali bilo je mogue odrediti duinu zvijezde ili planeta.

41

Dio Chaucerova rukopisa Rasprava o astrolabu, sa stavljenog vjerojatno 1391. godine iz latinskih i engleskih prijevoda starijih arapskih radova iz astronomije.

upotrebljavao u 2. stoljeu pr. n. e., da se odrede toni poeci ekvinocija. Za vrijeme ekvinocija Sunce se nalazi u ravnini zemaljskog ekvatora, pa e sjena koju baca prednji dio Hiparhova prstena zato pasti tono na zadnji dio prstena. U drugim vremenima sjena pada jednom iznad, a drugi put ispod stranjeg dijela prstena. Vjerojatno je ovaj jednostavni nain doveo Hiparha do velikog otkria precesije ekvinocija, otkria koje emo spominjati u slijede im poglavljima. Daleko od jednostavno uvrenog kruga Hiparhova bila je Braheova veli ka ekvatorijalna armilara, jedan drugi instrumentalni tip analognog rauna42

ra. Njezina konstrukcija se moe razu mjeti iz slike 2.10. Osovina PQ se moe vrtjeti u leajevima postavljenim u P i Q, a smjer PQ se postavlja paralelno s osi rotacije Zemlje. Metalni krug je pri vren za osovinu PQ. Ovaj krug slui da se na njemu postavi vizura S, koja moe kliziti po opsegu kruga. Vizura je takoer privrena za krak SC, koji se okree oko centra C kad S klizi po krugu. U C je montiran cilindrini koli okomito na ravninu kruga, a slui za viziranje na nain kako je pokazano na slici 2.10A. Zvijezda ili planet viziran je naiz mjence kroz dva uska proreza na ni anu S . Krak SC na slici 2.10 okrene se toliko da objekt, koji se pojavio u vizuri, bude jednako sjajan na oba proreza. Poloaj vizure S na opsegu kruga daje deklinaciju zvijezde ili planeta, dok rotacija PQ daje duinu. Da se oita duina, dodana je slici 2.10 dalj nja skala za itanje. To je pokazano na slici 2.11. Na ovoj skali se jednostavno ita poloaj kruga. Jedno jednostavno itanje nije, naravno, dalo duinu. Dok se itanja mijenjaju neprekidno zbog rotacije Zemlje, pojedino itanje oito nema posebno znaenje. Ali, ako u kratkom vremenskom intervalu oi tamo poloaje dviju raznih zvijezda, razlika izmeu itanja e biti jednaka razlici duine dviju zvijezda. Za zvije zdu u K duina je 0, dok je K izabrana toka na ekvatoru od koje se raunaju duine. Zato, ako izaberemo zvijezdu koja je vrlo blizu K kao jednu od naih dviju zvijezda, naa dva itanja daju duinu druge zvijezde. Budui da je duina obino jedna ka rektascenziji - jedan sat rektascenzije jednak je 15 - i deklinacije i rektascenzije zvijezda i planeta lako se dobiju ovim vanim instrumentom. Doista, promatranja koja je vrio Tycho Brahe kroz ekvatorijalnu armilaru i drugim instrumentima, omoguila su Kepleru da pronae zakone kreta-

Ploa, unutar satne skale dvaput numerirane od 1 do 12, s nanesenom projekcijom nebe ske sfere.

Reta koja se moe vrtjeti unutar urezane satne skale. Astrolab, kao ekvatorijalna armilara, nije se upotrebljavao samo za proma tranje nego, takoer, i za odravanje vremena. Za razliku od armilare, on je bio prenosiv i relativno jeftin.

Kazaljka (koja dolazi s prednje strane instrumenta preko rete), vizura (koja se postavlja sa stranje strane) i vijak s ma ticom.

43

nja planeta. A ovi zakoni su omoguili Newtonu da doe do velikog sistema univerzalne dinamike. Okretanjem oko PQ, treba slijediti bilo koju pojedinu zvijezdu s ekvato rijalnom armilarom, mjeri se vrijeme prolaza zvijezde; 15 odgovara l h . Zato ekvatorijalna armilara moe posluiti kao sat, jedan sat daleko vee tonosti nego bilo koji mehaniki kronometar koji se upotrebljavao u doba Tycha Brahea. Ona je zato mogla obaviti va nu funkciju provjeravanja tonosti mehanikih satova, a Tycho Brahe ju je zato i koristio. Meutim, ekvatorijalna armilara je bila visoko profinjeni instrument za specijalistu, kao to je dananji veli ki teleskop nepristupaan za prosje nog ovjeka. Zato ona nije sluila za svakodnevno mjerenje vremena. Ovo je bila funkcija sunanog sata. Ali, bio je jedan drugi instrument koji je sluio za spomenutu svrhu, i to vrlo uspjeno, za sasvim iroko podruje profesionalnih ljudi kojima je mjere nje vremena bilo od vanosti - astro lab. Premda mnogo manje toan nego to je ekvatorijalna armilara, astrolab je bio prikladne veliine za noenje, a izrada mu nije bila prekomjerno sku pa. Donji sloj njegove konstrukcije je bio tako fino izravnan, da ga je teko usporediti s bilo kojim instrumentom tog perioda. Neki oblik astrolaba bio je vjerojatno poznat u drevna vremena, jer je Ptolemej ukazao na slinu napravu. Takav instrument iz tog perioda nije preivio, a o njemu moemo govoriti samo ako ga poznamo - jer je to naprava, koja mnogo duguje svoju dosjetljivost, ako ne svoje originalne koncepcije, arap skim i perzijskim astronomima i zana tlijama od IX do XI stoljea, a praktiki je ostala nepromijenjena poslije njenog uvoenja u sjeverozapadnu Europu jedan ili dva stoljea kasnije. Ona se sastoji uglavnom od krune metalne ploe na kojoj je ugravirana

projekcija nebeske sfere, a predstavlja ravninu paralelnu s ekvatorom. Ova projekcija pokazuje azimute (velike krune lukove od zenita do horizonta) i almukantarate (krugove visina pa ralelne s horizontom), a omeena je Jarevom povratnicom. Oko ove pro jekcije je skala za mjerenje vremena u satima. Iznad glavne ploe montirana je druga ploa, koja se zove reta, izre zana u obliku jedne vrste planisfere ili karte najsjajnijih zvijezda. Na ovoj karti zvijezda (takoer omeena Jar evom povratnicom) ekliptika je ozna ena kao ekscentrini krug, koji je podijeljen prema simbolima zodijaka. Na reti se nalazi nekoliko razgranjenih crta, iji vrhovi oznauju poloaj svije tle zvijezde, a svaka podloga ime zvije zde koju oni pokazuju. Reta i kazaljka su vijkom privrene u centru glavne ploe. Na stranjoj strani astrolaba je skala za mjerenje kutova u stupnjevi ma i vizirni krak. Promatra objesi astrolab vertikal no za njegov prsten i mjeri visinu zvi jezde pomou vizirnog kraka i kutne skale. On zatim okrene retu oko vij ka, sve dok poloaj te zvijezde, kako je oznaena na reti, ne lei na almukantaratu koji odgovara visini zvije zde. Zatim on okree kazalo sve dok ono ne doe do toke na ekliptici, koja odgovara poloaju Sunca na ekliptici. (Ovaj podatak mora biti poznat za dan promatranja, jer se poloaj Sunca mi jenja iz dana u dan kroz cijelu godinu.) Pokaziva kazaljke tada daje tono vri jeme na ugraviranoj skali satova. Posebno otrouman analogni raunar, torguetum, bio je razvijen u islam skim zemljama da se suprotstavi te koi koja sada vie ne postoji. Vidjeli smo u 1. poglavlju da se jednom poznat poloaj zvijezde u sustavu rektascenzije i deklinacije moe raunskim putem odrediti u ekliptiki sustav koordinate (sluaj 3, 1. poglavlje). Danas se takva raunanja mogu obaviti gotovo trenu tno pomou automatskog raunara, ali

44

Slika 2.12 U torquetumu je nepomina ploa posta vljena paralelno s ravninom zemaljskog ekvatora. Gornja baza rotirajueg cilindra nagne se prema ploi za kut od 23,5, to znai da lei u ravnini ekliptike.

Najstariji torquetum koji postoji u Euro pi; kupio ga je Nikola Kuzanski 1444. godine.

Siika 2.13 Ovo je kompletan torquetum s gornjim dijelom (obojen plavo). Instrument omoguuje promatrau da oita ne samo deklinaciju i rektascenziju nego, takoer, i ekliptike koordinate.

45

su jo dugo nakon srednjeg vijeka ova raunanja bila duga i tegobna. Zbog toga je bilo poeljno da se konstrui ra jedan instrument koji e omoguiti promatrau da oita ekliptike koor dinate zvijezde (ili jo obinije planet) neposredno na instrumentu. Moda je najrazvijeniji torquetum bio onaj kojeg je upotrebljavao Regiomontanus. Da razumijemo neobinu konstru kciju trquetuma, poi emo od ravne privrene ploe, paralelne sa zemalj skim ekvatorom. (Ova nepomino pri vrena ploa nagnuta je prema hori zontu za kut promatraeve geografske irine, koja je odbijena od 90.) Na ploi je montiran cilindrini stup, koji ima mogunost vrtnje oko centralne osi. Ravni krajevi pokretnog cilindra su nagnuti prema nepominoj ploi pod kutom od 23,5 u svrhu postavlja nja jedne strane paralelno s ravninom ekliptike. Vizirni krak je montiran na toj nagnutoj strani i tako privren, da se moe okretati oko osi okomite na tu ravninu. Sve je pokazano na slici 2.12. Na ovoj nagnutoj ravnini tako er je nanesena kruna skala od 0 do 360, koja je tako orijentirana da vi zirni krak pokazuje 0 kada je zvijezda blizu K. Kako je nepomina ploa paralelna sa Zemljinim ekvatorom, zvijezda blizu K nalazi se u biti u ravnini ploe. Cilj promatraa je da postavi pokretni ci lindar tako da se zvijezda takoer na

lazi u ravnini nagnutog kraja cilindra. Za tu svrhu mora se cilindar okrenuti, vizirni krak pomicati sve dotle dok se zvijezda u K ne nae u vizuri. Cilindar je tada tono orijentiran, snabdjeven pokazivaem na kraku, koji pokazuje na 0, na skali koja se nalazi na cilin dru, a to znai da je ispravno posta vljen. U slici 2.13 vidimo kompletan torq uetum. Sada je vizirni krak privren na plou, koja je nastala od nagnute baze cilindra, pa se na njoj nalazi i kruna stupanj ska skala. Drugi po kretni krak je privren u centar ove krune skale. Sa cilindrom, ispravno orijentiranim kako je upravo opisano, ekliptike koordinate bilo koje zvijezde ili planeta mogu se odmah oitati viziranjem objekta drugim krakom. Takvo viziranje obino trai da se naine dva pomicanja. Prvo e biti okretanje cijele ploaste strukture koja e pomaknuti nii krak preko skale na kraju cilindra. itajui poloaj nieg kraka na skali na kraju cilindra, promatra tada dobiva ekliptinu duinu zvijezde ili planeta. Drugo e biti rotacija gornjeg vizirnog kraka. Promatra tada oita poloaj zvijezde ili planeta na gornjoj krunoj ploi koja daje ekliptiku irinu. Sve ovo pokazuje da nikad nije ne dostajalo otroumnosti u izradi astro nomskih instrumenata ili njihovoj upo trebi. Dananji su instrumenti mnogo superiorniji nad primitivnim naprava-

Slika 2.14 Na granici izmeu zraka i stakla upadna zra ka se lomi i otklanja prema okomici. Kut pod kojim se zraka reflektira jednak je kutu pod kojim je zraka upala.

Slika 2.15 Ako su upadna zraka AB i otklonjena zraka jednako duge, omjer izmeu DY i AX je uvi jek isti za dato sredstvo.

46

ma iz dva razloga, ali nijedan ni drugi nisu produkt superiornijeg intelekta. Danas moemo rukovati mnogo veim ureajima, podijeliti skale mnogo fini je i moemo nainiti pouzdanije meha nike i elektrine satove. Mi takoer mnogo vie znamo, to je posljedica opeg napretka znanosti, o prirodi i ponaanju svjetla, a posebno o opti kim osobinama. Jer, ova superiornija tehnologija i superiornije znanje pri pada dananjim instrumentima, ali u cijelosti kao razliiti stupanj opleme njivanja od Braheovih pokretnih kvadranata i armilarnih sfera. Umjesto pogreke u mjerenju kutova od oko 1' lune, danas moemo postii bolju to nost od 0,1". Problem tonosti je jo i danas aktualan, kao to je bio u doba Tycha Brahea, jer bi dananji astro nom elio pomaknuti granicu tonosti ispod 0,001". Instrumenti se mijenja ju, ali intelektualni problemi ostaju. Refrakcija i refleksija Kako smo vidjeli, razvoj astronom skih promatrakih i mjernih ureaja do doba Tycha Brahea bio je jako uvje tovan porastom poznavanja svojstava svjetlosti. Najprije, bilo je dovoljno za misliti svjetlost kao skup estica, koje se kreu pravocrtno, osim kad prelaze iz jednog sredstva u drugo - na pri mjer na granici izmeu zraka i stakla.

Zato je potrebno poznavati zakone re frakcije i refleksije. Slika 2.14 pokazuje upadnu zraku svjetla AB na komad stakla, dok se zraka BC reflektira pod istim kutom pod kojim je i upala, a lomljena zra ka BD nastavlja put u staklu. Ova je zraka otklonjena prema okomici XY, a okomica je jedna zamiljena linija koja prolazi kroz B pod pravim kutom na povrinu stakla. Sve tri zrake AB, BC, BD, a takoer i okomica XY, nalaze se u istoj ravnini. injenica da se zraka svjetla pona a na ovakav nain kada udari u sta klo, bila je bez sumnje poznata u stara vremena. Ali precizan opis smjera lomljene zrake nije bio otkriven sve do 1621. godine, vie nego jedne dekade poslije konstruiranja prvog teleskopa. ovjek, koji je to otkrio, bio je Willebrord Snell, holandski astronom i ma tematiar. to Snellovo otkrie znai, prika zano je na slici 2.15. Vidimo upadnu, okomitu i lomljenu zraku. Dvije su toke tako izabrane da su udaljenosti AB i BD jednake. Snell je otkrio da je omjer DF prema AX uvijek isti za danu promjenu sredstva. To e rei, ako pro mijenimo kut koji upadna zraka za tvara s okomicom, omjer DY prema AX ostat e nepromijenjen. Kad jednom znamo vrijednost tog omjera za svaku posebnu promjenu sredstva, lako je

Slika 2.16 Kada upadne zrake padaju na staklo pod ma kutovima, dobiva se jako otklonjena zraka, a reflektirana zraka je oslabljena. Zbog toga je staklo nepodesno za dalekozore reflektore.

Slika 2.17 Gore: Fokusiranje s konveksnom leom. Desno: Povrine lea koje imaju razliite polumjere zakrivljenosti smanjuju sfernu aberaciju na minimum.

47

odrediti smjer lomljene zrake za svaku pojedinu upadnu zraku. Kada upotrebljavamo bilo koji pro zirni materijal, kao staklo, u optikim instrumentima, mi se mnogo vie ba vimo lomljenom zrakom nego reflekti ranom zrakom iz razloga pokazanih na slici 2.16. Dio svjetla se uvijek apsor bira kada prolazi kroz materiju, po stajui progresivno slabije to se dalje probija. Ali, u prozirnim materijalima je omjer gubitka relativno mali, tako da lomljena zraka ne gubi na intenzi tetu. U drugu ruku, prozirni materijali imaju takoer svojstvo da daju samo slabo reflektiranu zraku uvijek kada je upadni kut mali; a u astronomskim instrumentima se gotovo uvijek bavi mo malim upadnim kutovima. Zato, ako elimo da konstruiramo teleskop refraktor u kojem su sve lomljene zra ke vane, a reflektirane bez vanosti, mi emo oito upotrijebiti lee od sta kla. Ako elimo napraviti teleskop re flektor, izbor materijala za zrcalo nije tako izrazit. Staklo, kako smo vidjeli, daje samo slabo reflektiranu zraku kod malih upadnih kutova, pa ono prema tome nije podesno. Metali, u drugu ruku, daju vrlo jaku reflektira nu zraku, a jer su snani upijai svje tla, praktiki ne lome zraku. Na prvi pogled izgleda da izbor pada potpu no na metal. Ali, na nesreu, metali se ire i suzuju znatno s promjenom

temperature, pa e zrcalo, koje se po tpuno sastoji od metala, imati ozbiljan nedostatak zbog promjene veliine i oblika, koje bi tetno djelovale na smjer reflektiranih zraka. Staklo je, u drugu ruku, relativno osloboeno od takve termalne promjene, ali je ono vrlo slab reflektor. Problem je u tome da se otkrije kako se staklo, slobodno od termikih promjena, moe udruiti s visokom refleksivnou metala. Ovaj problem nije bio rijeen zadovoljavaju e sve do praga ovog stoljea. Rjeenje ovog tehnolokog problema otvorilo je put konstrukcijama velikih dananjih teleskopa. Izrada 1,52-metarskog re flektora za zvjezdarnicu Mount Wilson godine 1908. oznauje poetak nove ere. Baza dananjeg teleskopskog zrca la je blok ili disk stakla, koji je obliko van s tonou od jednog 400 000-dijela centimetra. Zatim se na povrinu stakla poloi tanki jednoliki sloj me tala. Takva kombinacija daje najbolji rezultat. Oblik povrine je kontroliran staklom i zato se ne mijenja s tempe raturom, posebno ako je upotrijeblje na specijalna vrsta slabo rastezljivog stakla. Metalna prevlaka, premda vrlo tanka, dovoljna je da daje visoku reflektivnost malih upadnih kutova. Prve metalne povrine bile su od srebra. One su davale visoku reflektivnost za crvenu i zelenu svjetlost, ali mnogo slabiju za plavu svjetlost. Me-

Slika 2.18 Kada je objekt 0 izvan optike osi, u fokusu 0' pojavit e se pogreke: koma za objekte koji su neznatno izvan osi, a astigmatizam za one koji su dalje od optike osi.

Slika 2.19 Sve toke na objektu p lee u istoj ravnini. U fokalnoj ravnini p', pojavit e se iskrivlje nje i zakrivljenost objekta.

48

utim, uskoro je pronaeno da sloj krivljenost stakla u tokama A i B moe aluminija daje jednoliku reflektivnost se zanemariti. Zato je zraka nagnuta za sve boje, tj. za cijeli normalni spe prema okomici u A, a dalje od okomice ktar, pa se zbog toga danas u svim u toki B tono na nain o kojem smo veim zvjezdarnicama upotrebljavaju govorili. Zbog simetrije lee zraka koja izlazi iz B mora nastaviti putovanje u aluminizirana zrcala. Meutim, aluminijska prevlaka ne ravnini koju formira OC i OA. Zato ona daje dobru reflektivnost za ultraviole- moe presjei os u O'. Ako je A blie tno svjetlo. Ovo nije zapreka za astro bridu lee, vei je stupanj otklona B'O noma koji ima bazu na povrini Ze od OA. Sada se pojavilo vano pitanje. mlje, jer on nije vezan za ultravioletnu Mogu li sve zrake iz O, koje prou kroz svjetlost, budui da se ona ne moe leu proi kroz istu toku O? Odgovor probiti kroz atmosferu. Ali pronalaza je da, ako su dvije povrine lee tono opreme za umjetne satelite i svemir oblikovane, zrake mogu zaista proi ske rakete moe, zaista, zahtijevati da kroz O's ekstremno visokim stupnjem se radi s ultravioletnim svjetlom. On tonosti. Meutim, tonosti nema ako mora, prema tome, rijeili problem se udaljenost tokastog objekta O od pronalaenja prikladnog materijala za lee uope izrazito premjeta. Iz tog presvlaku zrcala. Slojevi magnezije razloga lee nisu obino izvedene u va florida ve su bili upotrijebljeni sa kompliciranim oblicima, koji bi za znatnim uspjehom za ovu svrhu, ali su mnoga istraivanja ovog problema htijevali da proizvode gotovo idealnu arinu daljinu za jedan poseban i jo u razvoju. precizan poloaj O. Umjesto toga, po vrine lee su sferne. A to je vodilo uvi jek nepotpunom fokusiranju, defektu Lee i teleskopi refraktori poznatom kao sferna aberacija. Da Poetkom XVII stoljea, kada je prvi se smanji na najmanju mjeru sferna teleskop postao orue astronomije, ve aberacija, izbruse se dvije sferne po je dugo bila razvijena proizvodnja lea vrine razliitog radijusa, kako je po u Europi, ali jo nije dolo vrijeme da kazano na slici 2.17. Ovo daje mnogo se izrauju zrcala visoke optike kva bolji rezultat nego to bi dala simetri litete. Zato nije ni udo da su prvi tele na lea. Na trenutak emo zaboraviti skopi bili refraktori. Prije upoznavanja na ovo pitanje o sfernoj aberaciji. To s principima rada teleskopa refrakto- e rei da imamo idealno arite u O'. ra, potrebno je da prouimo vladanje svjetla koje prolazi kroz staklene lee. Slika 2.17 pokazuje presjek kroz konveksnu leu sa centralom osi OC. (Smatramo da je lea tako napravljena da bi presjek bio isti za svaku ravninu koja sadri pravac OCO.) O je objekt koji emitira zrake svjetlosti u svim smjerovima. Vidimo da zraka uzdu OC putuje kroz leu bez otklona, ali su sve druge zrake, koje su slomljene Slika 2.20 u lei, otklonjene. Stupanj devijacije ili Kada je lea udaljena od p za arinu otklona svake pojedine lomljene zrake daljinu, to znai da je p u aritu lee, moe se stvarno izraunati iz zakona ravnina p' je u neizmjernosti. Ako je p loma kojeg je otkrio Snell jer, ako je u neizmjernosti, udaljenost od lee do povrina lee sasvim izjednaena, za p' jednaka je arinoj daljini.

49

Mi emo, takoer, uzeti idealno ari koliko je mogue, od ovih nedostata te kad je objekt izvan osi, kao na slici ka. Meutim, na trenutak se moemo 2.18, premda se stvarno s tim uvode ne obazirati se na sve ove potekoe, daljnji nedostaci arita. Oni su po jer je na neposredni cilj da upoznamo znati kao koma za objekte koji su blizu princip rada teleskopa, a ne usavra osi, a kao astigmatizam za objekte koji vanje njegovih odlika. su daleko od osi. S tim ciljem moemo ponovo po U prvom pokuaju da razumijemo gledati sliku 2.19 i pitati, kako veli iri princip teleskopa refraktora mo inu slike na p' usporediti s njenom emo dopustiti da ne uzmemo u obzir veliinom na p. Je li slika poveana ili praktine nedostatke lea, ali je vano smanjena? Odgovor e zavisiti o uda da znamo da takve pogreke postoje i ljenosti lee od p. Ako je lea dovoljno da sferna aberacija, koma i astigmati razmaknuta od p, slika na p' je manja zam nisu jedine. Prije no to prijee nego u originalu. Ali, ako pomiemo mo dalje, bit e dobro da razmotrimo i leu prema p, poveava se veliina na druge. U slici 2.19 ravnina p je okomita p' sve dok ona ne bude vea od ori na os lee. Pretpostavimo da vei broj ginalne. Veliina na p' postajat e sve toaka na p emitira svjetlost, moda vea i vea bez ogranienja, sve dok u obliku neke slike. Prema onome to lea ne doe u kritinu udaljenost od p smo ve rekli, svaka e toka emisije poznatu kao arina daljina lee. Ako prouzrokovati jedno otro arite na leu primaknemo jo blie p, ravnina desno od lee. Hoe li sve toke arita p' se ne moe uope nai. Da bude jasnije, mora se predoiti leati na istoj ravnini p'? U stvari, one nee leati tono na istoj ravnini, nego da p' nije nepomina ravnina. Ako se na jednom zakrivljenom polju. Hoe li lea pomie (p je nepomino), ravnina slika koja se formirala na p' biti tona p' na koju dolaze zraci u arite takoer kopija slike na p ili e se pojaviti di- se pomie. Ako se lea pomie prema p, storzija? Tamo e, stvarno, biti iskri ravnina p' kree dalje i dalje nadesno. vljenja ili distorzije. Konano, da li se A kad udaljenost od lee do p postane lea ponaa na isti nain i za svjetlo jednaka arinoj daljini lee, ravnina raznih boja? Ne! Vratimo se natrag na p' odlazi u neizmjernost. Poslije ovoga, zakon loma ilustriranog na slici 2.15. ravnina p' se ne moe nai. to je kritina udaljenost, ova a Istina je da je omjer AX prema DY ne zavisno o kutu upada, ali se vrijednost rina daljina lee, i o emu ona ovisi? omjera mijenja s bojom svjetla, jer sta Jednostavno o dvije povrine lee. Ako klo razliito lomi boje svjetla. Ovo zna su one sfernog oblika s radijima r1 i r2 i da dani tokasti objekt, kao to je 0 tada je reciprona vrijednost arine na slici 2.17, daje razliitu arinu da daljine jednaka sumi recipronih vri ljinu O', prema boji svjetla. Ovaj efekt jednosti r1 i r2. Drugim rijeima: je poznat kao kromatska aberacija. Praktiki ni jedan optiki sistem nije potpuno osloboen od sferne aberacije, kome, astigmatizma, zakri Sve ovo moemo prikazati vrlo je vljenosti polja, distorzije i kromatske dnostavno. Dvije slike, original na p i aberacije. Meutim, ovi se nedostaci lik slike na p'. zatvaraju iste kutove u mogu smanjiti do najmanje mjere naj- centru lee. Ako zamislimo promatra paljivijim slaganjem sistema i uvje a smjetenog u centar lee, on e zato tima pod kojim e se upotrebljavati. vidjeti dvije slike koje imaju potpuno Povijest teleskopa je u velikoj mjeri iste veliine. Ovo znai da je lik slike povijest pokuaja da ga se oslobodi, povean ako se lea nalazi blie p nego

50

p', dok je na drugi nain reducirana. tru lee biti iste veliine kao originalni Slika 2.20 pokazuje da postoji vana objekt na p.) Zato, ako uzmemo seriju simetrija izmeu p i p', koja ima sli lea sve veih promjera, ali sve s istom jedee znaenje. Ako se lea pomie arinom daljinom, slika u p' e imati prema p ravnina p' se pomie nadesno istu veliinu za svaki sluaj. Ali slike a prema neizmjernosti kada lea doe nee biti jednako svijetle. Lea najve na udaljenost svoje arine daljine od eg otvora dat e najsjajniju sliku, je p. Slino e biti ako se p pomie pre dnostavno jer ona prima najvie svjetla ma neizmjernosti, udaljenost lee od iz objekta ravnine p; lea najmanjeg p' postaje jednaka njenoj arinoj da promjera dat e najslabiju sliku, jer ljini. ona prima najmanje svjetla iz p. Nije teko vidjeti kako je ovo primi Prema tome, moemo vidjeti koja je jenjeno na fotografiju. Ako elimo da prva vana funkcija teleskopa. On mora fotografiramo daleke objekte, moramo sluiti kao sakuplja svjetla. Ovom zgo zamisliti da se oni nalaze na istoj uda dom moda je vrijedno napomenuti da ljenoj ravnini, p. Film je postavljen u teleskop s leom promjera pola metra kameri na ravninu p', a slika se stvori sakupi 10 000 puta vie svjetla nego u arinoj daljini lee p'. (S obzirom na tami prilagoeno prosto oko. sliku 2.19, koja pokazuje da je slika U principu, moemo upotrijebiti nastala obratno, a lijevo i desno su veliku leu teleskopa kao kameru za zamijenjeni. Ali, kako je negativ prozi fotografiranje neba, jednostavno po ran, mogue je da se gleda kroz njega stavljajui film u p'. U praksi, takva se i ponovo dobiti ispravnu orijentaciju procedura izjalovi jer je slika n a p ' p r e originalne slike.) Poznato je da se blii mala. Uzmimo da elimo fotografirati objekti ne mogu fotografirati besprije jednu uoljivu veliinu dijela Mjeseca, korno; neki od njih e biti u aritu a recimo podruje Mora Kia. Veliina neki izvan arita. Ovo je zato jer ne slike Mora Kia na p' ovisi o arinoj moemo predoiti da blii trodimen daljini lee. Kod malih amaterskih te zionalni objekti lee u jednoj ravnini, leskopa, sa arinom daljinom od oko dok se udaljeni objekti mogu zamisliti 1 metra, slika ima promjer manji od u takvom poloaju - prema odgovara 0,25 centimetra, dok je za veliki tele juem stupnju tonosti. skop, arine daljine 15 metara, pro U astronomiji smo se bavili proma mjer slike samo oko 2,5 centimetra. tranjem objekata na dalekoj nebeskoj Zato moramo poveati sliku na p' prije sferi, jer se najvei dio astronoma za no to pokuamo fotografirati. dovoljava da u nekom trenutku pro Ovo je lako nainiti. Jednostavno matra samo neznatni dio nebeske sfe postavimo drugu leu iza p', kao na re. Za jedan ekstremno visoki stupanj slici 2.21. Ova lea sakuplja svjetlo iz tonosti ovaj se neznatni dio moe za p' u drugo arite na drugu ravninu misliti da pripada jednoj vrlo udaljenoj slike u p". A u sluaju da je druga lea ravnini. Zato, kad je p vrlo daleko, sli blia p' nego p", slika p" e biti vea ka ravnine p' je razmaknuta od velike nego kad je nap'. Doista, moemo osi glavne lee teleskopa upravo za ari- gurati da e slika na p" dosei kori nu daljinu lee. snu veliinu jednostavnim postavlja Pretpostavimo da smo smjestili je njem druge lee na daljinu od p' koja dan bijeli ekran u p'. Veliina slike na je dovoljno blizu svojoj arinoj daljini. ekranu zavisit e samo od arine dalji Postavljajui film u p", moemo sada ne lee, a uope nee zavisiti od njenog fotografirati mala podruja nebeske promjera. (To je zato, to e slika za sfere traene veliine. Ukratko, imamo jednog zamiljenog promatraa u cen teleskop s kamerom.

51

Zatim, vidimo da se teleskop u osnovi sastoji od dva dijela: jednog sa kupljaa svjetla, koji mora imati veliki promjer, i jedne lupe, koja mora biti namjetena tako da dade konanu sli ku traene veliine. Sakuplja svjetla se obino naziva objektivom teleskopa, a lupa okularom. Umjesto fotografiranja, moemo zaeljeti pogledati nebo prostim okom kroz teleskop. U tom sluaju, druga se slika mora formirati na retini oka. Tada je situacija neto vie komplici rana, jer samo oko sadri leu, a ona lea djeluje zajedno s okularom, pa fokusiranjem nastane druga slika na retini. Budui da oni miii mogu promijeniti arinu daljinu one lee, nema jedinstvene kombinacije okolea i okular. U praksi promatra pri lagodi svoje oko poloaju za koji nae da je najpogodniji, a taj poloaj ovisi o promatrau, posebno za kratkovidno ga ili dalekovidnoga. Ovo objanjava zato svaki promatra mora za sebe prilagoditi okular. Kada teleskop upotrijebimo s kame rom, slika p" se uvijek pokae manje sjajnom nego slika na p', iz jednosta vnog razloga to je druga slika postala mnogo vea. Budui da je u astronom skom radu svjetlo uvijek u velikoj mje ri dragocjeno, nekorisno je poveavati sliku na p" veliinu koja prelazi realne mogunosti. U fotografiranju vrlo sla bih objekata astronom je prisiljen da ini kompromis. Vea slika omogua va vie detalja, ali je zato ona slabija i tea za fotografiranje. Tako se u slu aju najslabijih objekata detalji mora ju neizbjeno rtvovati. Ali u sluaju svijetlog objekta velika se slika moe upotrijebiti s velikom koristi, jer dopu ta da se vidi vie detalja. Meutim, injenica je da postoji granica do koje se moe ii u detalje. Ne moe se be skonano poveavati detalj uzimajui sve vei i vei stupanj poveanja. Kada okom gledamo kroz teleskop, pojavljuje se jedan oito drugaiji pro

blem. U ovom sluaju, ako je druga slika prevelika, sve svjetlo nee ui u oko. Dio svjetlosti, koji bi se inae mogao nai na retini, bit e blokiran nepropusnim prednjim dijelom oka, kao na slici 2.22. Drugim rijeima, dio svjetlosti sakupljen objektivom bit e izgubljen. Da se ovo sprijei, povea nje izmeu p' i p" ne smije prekoraiti odnos izmeu promjera D objektiva i promjera d otvora oka. U svrhu promatranja slike na p" s maksimalnim detaljem, to je vrijedno usprkos gubitku neto svjetlosti, a po gotovo ako se radi o svijetlom objektu kao to je Mjesec. Stvarno se moe po kazati da to nije tako, jer maksimalni stupanj detalja, spomenut gore, ve je dosegao upravo onaj stupanj kod kojeg se svjetlost poinje blokirati na prednjem nepropusnom dijelu oka. Ali, gotovo svi vizuelni promatrai upotrebljavaju poveanja vea od D/ d. Ovo je djelomino zato, to vizuelni promatrai gotovo uvijek rade na vrlo svijetlim objektima gdje gubitak svje tlosti nema neko znaenje; djelomino zato to vee poveanje vjerojatno vie odgovara oku; i djelomino zato to je sebe lake prevariti u pogledu onoga to je stvarno vieno. Postoji, takoer, bolji razlog da vee poveanje pomo gne da se svladaju nedostaci distorzije oka, koju uzrokuje ona lea i pomanj kanje razlikovanja, koje je uzrokovano ogranienom veliinom prutia i unjia retine. Kad se radi o fotografiji, katkada e biti potrebno prekoraiti odnos D/d tako da se postigne pove anje dovoljno da svladamo "zrnatost" filma ili ploe. Jednostavniji ali manje pogodan raspored nego to je na slici 2.21 jest mjesto druge lee ispred p'. U ovom sluaju druga lea mora biti konka vna, kao na slici 2.23. Ona uzrokuje poveanje udaljenosti p' od objektiva i poveanje veliine slike. Sada imamo samo jednu ravninu slike, koja je u p'.

52

Gore: Podruje Mora Kia (Mare Imbrium) fotografirano kroz 508-cm Hale teleskop koji ima arinu daljinu od 16,5 metara. Desno: Crte Mjeseca to ga je napravio Galilei nakon promatranja kroz dalekozor koji je imao vrlo malu arinu daljinu.

53

Prvi astronomski teleskop, koji je konstruirao Galilei, izraen je prema slici 2.23. Mnogo bolji sistem, slika 2.21, predloio je Kepler. Ironino, Ke pler kojeg se smatralo glupim za pro matranje i nespretnim za mehaniki rad. Slike 2.21 i 2.23 pokazuju samo idealizirane teleskope. Da se naini stvarni teleskop, lee se moraju mon tirati po nekom nainu. Uobiajeni ra spored je takav da je na jednom kra ju cijevi objektiv, a na drugom kraju okular, kao na slici 2.24. Poeljno je da se namjesti okular tako da se vodi rauna o razlikama u samom oku, pa se on zato mora pomicati paralelno s osi cijevi. Ovo se obino ostvaruje po mou zupaste naprave. Sada preostaje da montiramo tele skop. Nain da se ovo napravi neposre dno je jasan iz ekvatorijalne armilare Tycha Brahea. U biti, sve to treba da napravimo jest da se zamijeni Braheov vizirni krak s teleskopom. Ali, budui da su prvi teleskopski promatrai vie bili zainteresirani za promatranje Sun ca, Mjeseca i planeta nego za odreiva nje njihovih tonih poloaja, mogli su se rijeiti prilino sloene ekvatorijal ne armilare, posebno njenih krunih metalnih prstenova. Danas se moe mo mirno rijeiti ovih prstenova, jer imamo druge i bolje metode mjerenja

vrtnje. Tako je kod montae teleskopa vanjski dio ekvatorijalne armilare za mijenjen s parom nosaa to podupi ru os na kojoj je montiran unutarnji dio. Ova os je postavljena paralelno sa zemaljskom rotacionom osi, tono kao kod armilare. Os se moe okretati u leitima koja se nalaze na nosaima. Druga os je privrena pod pravim kutom na prvu os. Teleskop se zatim montira na jedan kraj ove druge cije vi na takav nain da se moe okretati oko nje. Na suprotnoj strani druge osi postavlja se protuuteg, koji slui da se izbalansira okretni moment teleskopa oko prve osi. Pravac u kojem je usmjeren tele skop moe se odrediti iz stupnja okre ta oko dviju osi. Prva os daje satni kut (a sa znanjem zvjezdanog vremena i rektascenziju), druga os daje deklinaciju. U poetku, ova su mjerenja bila grublja nego to ih je postigao Tycho Brahe. S vremenom su se astronomi ponovo zainteresirali za pozicionu to nost, pa je bilo mogue da se mjere okretanja oko osi s takvom velikom preciznou da nije bilo potrebno da se prihvati metoda Tycha Brahea. U svakom sluaju, poziciona tonost se mogla uvijek dobiti s posebnim kva drantima koji su bili snabdjeveni teleskopskim vizirima. U doba Isaaca Newtona standardna poziciona tonost je bila postepeno dotjerivana od Tycho Braheove jedne lune minute do oko pet lunih sekunda. Danas je posti gnuta vea tonost od jedne desetinke lune sekunde.
Slika 2.21 Objektiv dalekozora obino daje samo malu sliku u p'. Ona se zbog toga po veava za fotografiranje u p".

Slika 2.22 Poveanu sliku moemo gledati okom Ali, ako je slika prevelika, dio svjetlosti blokira nepropusni prednji dio oka.

54

Ovaj tip montae dalekozora, prika zan na suprotnoj stranici, u poetku nije dao veliku pozicionu tonost. Ali, kad se montaa usavrila, po loaj zvijezde mjeren je s tonou od 5 lunih sekunda. Lijevo je 10cm meridijanski krug iz 1806. go dine kojim je Groombridge odredio poloaje 4000 zvijezda. Meridijanski krug na gornjoj slici upotreblja vao je W. H. Smyth 1830-tih godina za promatranje dvojnih zvijezda.

Slika 2.23 Princip rada Gaiilejeva prvog astronomskog dalekozora.

Siika 2.24 Uobiajni smjetaj objektiva i okulara koji se moe pomicati

55

Zrcala i teleskopi reflektori Teleskop ima vanu prednost nad mnogim drugim optikim instrumen tima. Budui da astronom nije obino zainteresiran za svjetlo koje dolazi na objektiv pod zanemarujuim kutovi ma, nedostaci sferne aberacije, kome, zakrivljenosti polja i distorzije mogu se smatrati da su uklonjeni ili da se nalaze unutar prihvatljivih granica. Ali, bilo gdje se lee koriste, kao to se moraju u teleskopima refraktorima, postoji jedna nesavrenost koju je tee otkloniti. Obina lea lomi svjetlo ra znih boja razliito, pa se prema tome svjetlo raznih boja ne sastaje u istom aritu. Jo se u prvim danima teleskopa smatralo da je ova kromatska aberacija veliki nedostatak. U 1636. godini, dvadeset i pet godina poslije Galilejeva prvog teleskopa, Marin Mersenne, fra njevaki redovnik, predlagao je kon strukciju teleskopa reflektora. Godine 1663. James Gregory je predloio dru gaiju konstrukciju teleskopa reflekto ra, dok su u godinama 1670-72. Isaac Newton i Francuz Cassegrain predla gali jo praktinija rjeenja. Ideja teleskopa reflektora sastoji se u tome da se zamijeni objektiv telesko pa refraktora sa zrcalom. To znai, da je zrcalo upotrijebljeno kao sakuplja svjetlosti umjesto lee. A to donosi dvi je vane prednosti. Prvo, dok lea lomi

svjetlo svih boja razliito, zrcalo odbija sve boje podjednako, pa prema tome svjetlo svih boja iz istog izvora dola zi u isto arite. Drugo, ako je zrcalo izbrueno u obliku paraboloida, svje tlo udaljenog objekta dolazi u smjeru osi paraboloida i dolazi u arite bez sferne aberacije. Usavrenje optikih sistema u je dnom smjeru, obino ukljuuje po javu ozbiljnog nedostatka u nekom drugom odnosu. Paraboloidno zrcalo ima komu, pa je nepodesno za objekte koji se ne nalaze u smjeru ili vrlo blizu smjeru osi. Kod dananjih instrume nata ova je potekoa otklonjena korekcionim ureajem koji je smjeten u okularu. Umjesto da upotrijebimo je dnu leu kao okular, danas koristimo sloen optiki sistem u kojem se lee razliito rasporeuju da bi ispravile pogreke nastale zbog kome. Najjednostavniji oblik teleskopa re flektora je pokazan u slici 2.25. Zrcalo stvara slike objekata na naoj udalje noj ravnini p u arite p'. Tono kao prije, slika p' je zatim poveana na p", gdje se moe bilo fotografirati bilo promatrati prostim okom. Meutim, u Newtonovo vrijeme je bilo mogue promatrati samo okom, a tu se bilo teko postaviti da poloaj ovjejeg oka u p" ne blokira svjetlo koje treba pasti na zrcalo, jer su zrcala u to vri jeme bila mala, naravno, u usporedbi s dimenzijama ovjeka. Ovako jedno stavan ureaj, kao na slici 2.25, nije bio tada mogu u praksi. Ovaj precizni sistem je sada u upotrebi na 5,08-metarskom teleskopu reflektoru na Mo unt Palomaru. Zrcalo palomarskog in strumenta ima tako veliki promjer da ovjek moe sjesti unutar teleskopa, bez mogunosti velike blokade svjetla. Meutim, promatra ne gleda sliku
Ekvatorijalnoj montai nedostaju samo metalni prsteni ekvatorijalne armilare Tycha Brahea, a na mjestu vizure postavljen je dalekozor.

56

okom direktno. On se nalazi unutar u centru glavnog zrcala upravo slui za teleskopa da bi upotrijebio kameru (i tu svrhu. U sluaju Cassegraina (slika druge instrumente) i da bi osigurao da 2.27) sekundarno zrcalo je bilo para se slika ravnine p" nalazi u ispravnom boloid, a druga arina ravnina p" se poloaju u odnosu na kameru. formira iza arita sekundarnog zrca U mnogim pogledima 5,08-metar- la. Slika u p' nije se stvarno formirala, ski teleskop je u najveoj mjeri je kako se moe vidjeti iz slike 2.27. Slika dnostavan u svojoj zamisli. Umjesto ravnine p' je u ovom sluaju virtuelna. jednostavne osi, koja je postavljena U Gregoryjevom teleskopu, u drugu u leajeve na nepokretnim temeljima, ruku, slika se na ravnini p' stvarno for ima potkovu unutar koje je postavljen mirala, pa se kae da je realna. sam teleskop. Ona osim toga okree Ali ni Gregory ni Cassegrain nisu deklinacionu os koja prolazi kroz le bili u mogunosti da ostvare svoj pri ite uvrena na potkovi. Ova dekli- jedlog u praksi. To je bilo preputeno naciona os je postavljena okomito na Newtonu, koji je konstruirao upotre os potkove. Ovakav sistem ne treba bljivi model teleskopa reflektora s je protuutege. dnostavnom napravom koja je imala Kada je 5,08-metarski teleskop u ravno zrcalo nagnuto za 45 ispred p', upotrebi kao na slici 2.25, kae se da kao na slici 2.28. Sve zrake koje dola je upotrijebljen u primarnom aritu. ze do p' reflektiraju se s ravnog zrcala i Kasnije emo vidjeti da se on moe stvaraju sliku u ravnini p" pod pravim kutom od p'. Promatra gleda sliku u upotrijebiti i na druge naine. Ali, ovakvo rjeenje problema refle p" normalnim okularom montiranim ktora nije bilo mogue u XVII stoljeu. na cijev teleskopa. Gregory je predloio postavljanje ma Izravna prednost Newtonove na log sekundarnog zrcala iza ravnine p', prave lei u injenici da se ravno zrca dok je Cassegrain predlagao da se se lo moe lako napraviti, dok je mnogo kundarno zrcalo postavi ispred p'. tee izraditi s potrebnom preciznou U sluaju Gregoryja (ilustrirano na sekundarna zrcala, koja su opisali slici 2.26) zrcalo je bilo elipsoidalno, a Gregory i Cassegrain. Gregory je an presijecalo je centralnu os u p' kao bli gairao najbolje londonske optiare da e arite. Druga arina ravnina p" se izrade njegov teleskop, ali su rezultati formira dalje od arita sekundarnog bili obeshrabrujui. Kada se Newton zrcala. Slika na p" se sada moe pro sukobio s Cassegrainovim rjeenjem, matrati s normalnim okularom, a otvor napisao je: "Ne vidim prednost ove na-

Hale teleskop je tako velik da pro matra moe sjesti unutar njegove cijevi, a da pri tome ne blokira mno go svjetlosti. Smjetaj na slici 2.25 je praktiki problem. Za ovakvu upo trebu teleskopa kae se da se radi u primarnom aritu

Slika 2.25 Najjednostavniji oblik teleskopa-reflektora - neostvariv u Newtonovo doba.

57

prave, jer su gubici tako veliki i neotklonjivi i ja vjerujem da ona u praksi nee nikada dati dobre rezultate . . . " Napredak je pokazao da se ova ne milosrdna kritika vrijednosti, to ju je dao Newton o Cassegrainovom tele skopu, nije ostvarila, jer je u 5,08-metarskom teleskopu upravo ostvarena Cassegrainova zamisao, a ne Newtonova! S drugog gledita, Newtonov sistem ima ozbiljne nedostatke, jer se promatra mora popeti do vrha tele skopa. Meutim, promatrai moraju mijenjat svoj poloaj kad se i teleskop pomie. Za ovo je potrebna gotovo gi mnastika spretnost, koja se mora, naravno, obaviti u mraku, a to znai da moe biti i opasna. Nasuprot Newtonovoj metodi promatranja, proma tra u primarnom aritu 5,08-metarskog teleskopa sjedi u kabini koja se kree zajedno s teleskopom. On nije u opasnosti da padne - a to je stvar koja treba da bude ozbiljno razmatrana, jer se radi o visini od 15 do 30 metara iznad podnoja. Bolji ureaj no to je Newtonov ili Cassegrainov, jest njihova kombinaci ja pokazana shematski na slici 2.29. Ravno zrcalo je upotrijebljeno kao kod Newtona ali ispred ravnine p" Casse grainova postava. Ovo se poboljanje pojavilo 40-tih godina prolog stoljea,

Cassegrainov reflektor od 122 cm postavljen u Melbourneu, Australija, godine 1860. Imao je jednu prednost od Newtonova tipa. Promatra je bio kod podnoja, a ne smjeten viso ko i nesigurno blizu vrha cijevi.

Slika 2.26 Princip rada teleskopa refle ktora koji je dao Gregory.

Slika 2.27 Cassegrainov reflektor. Za nje ga je Newton rekao: "Nema ni kakve prednosti."

58

Lijevo: Newtonov prvi teleskop reflektor izraen 1688. Gore: pogled na teleskop kroz cijev pokazuje oba zrcala i poloaj okulara.

Reflektor od 122 cm, Newtonova tipa, koriten na Malti 1860-tih godina. Pro matra je koristio toranj s kabinom da bi mogao dosei okularni dio. Toranj je bio smjeten na pokretnoj platformi, pa je promatra mogao pratiti zvijezdu.

Slika 2.28 Princip rada Newtonova teleskopa.

59

a izveo ga je James Nasmyth, izumitelj parnog ekia. Znaajna karakteristika Nasmythova teleskopa je bila da se mogao usmje riti u svaki objekt na nebu, a da se pri tom promatra ne pomie. Ovo operaciono pojednostavljenje bilo je postignuto uza znatnu cijenu; meutim, Nasmythova je montaa bila altazimutalnog tipa, a ne ekvatorijalnog tipa. To znai da je za praenje objekta bilo potrebno nadoknaditi vrtnju Zemlje pomou dva istovremena pomicanja teleskopa, je dno u azimutu, drugo po visini. Ekvatorijalna montaa ima, nara vno, veliku prednost, jer kod nje ima samo jedno kretanje, okretanje oko osi koja je paralelna sa Zemljinom rota cionom osi. Jedna konana profinje na Nasmythova ideja bit e priznata kad promatra stalno ostane na istom mjestu i kad se upotrijebi ekvatorijal na montaa. Nie ravno zrcalo na slici 2.29 umjesto da ostane fiksno u odno su na teleskop, treba se okretati s po kretnim draem postavljenim kroz glavno zrcalo. Ako je pogon takav da precizno pokree teleskop, ravnina sli ke p"' uvijek e se formirati u jednom te istom smjeru. Ovo je baza dana njeg coude sistema. Sve do sredine prolog stoljea znaajno ogranienje u konstrukciji teleskopa reflektora pojavilo se iz i njenice, da se mnogostruke refleksije nastoje izbjei koliko je god mogue jer se prilino gubilo svjetlosti kod svakog zrcala, radi slabe refleksione moi. I danas se nastoje izbjei mnogostruke refleksije uvijek kada se istrauju vrlo slabi objekti. Upravo zato promatra radi u primarnom aritu 5,08-metarskog teleskopa (slika 2.25) uvijek kada ima posla s krajnje slabim objektima. On mora na silu prihvatiti neprikladni smjetaj unutar teleskopa, u kojem se esto nalazi i nekoliko sati, ali on ipak koristi ovaj nain od daleko prikladni jeg sistema prikazanog na slici 2.29. Ovaj se upotrebljava, naravno, uvijek

Gore: Dio Nasmythova 41-centimetarskog CassegrainNewtonova tipa teleskopa poka zuje poloa] okulara u odnosu na montau Dolje: Nasmyth je upotrebljavao instrument koji se mogao usmje riti u bilo koji dio neba, a da se pri tom promatra ne pomie.

Slika 2.29 Usavravanje Nasmythove ide je dalo je bazu za dananji cou de sistem.

60

kad se istrauju relativno svijetli obje kti. (Svjetlo svijee na udaljenosti od 160 kilometara moe se zamisliti kao svijetli objekt.) Refraktori protiv reflektora

Prvi teleskopi reflektori potpuno su rjeavali problem kromatske aberacije, ali su donosili drugi problem, koji je bio isto tako teak. Zrcala su bila homogene diskaste metalne legure, a zbog toga predmet opipljive promjene oblika uslijed promjena temperature. Zato nije bilo iznenaenja, kada je sre dinom 18. stoljea pronaeno rjeenje kromatske aberacije kod teleskopa refraktora, da su reflektori odmah za postavljeni. Zbog toga se ni interes za reflektore nije vratio sve do sredine prolog stoljea, tek poslije gotovo sto tinu godina, kada je Foucault otkrio metodu polaganja tankog sloja srebra na staklenu povrinu. Da bismo mogli razumjeti kako je rijeen problem kromatske aberacije, istrait emo detaljnije njene pojave. Na slici 2.15 vidimo da je omjer udalje nosti AX prema DY uvijek isti za svjetlo jedne boje. Ovaj omjer se neznatno ne slae s bojom svjetla. Ovo uzrokuje da se svjetlo, koje prolazi kroz gornji dio lee, rastavlja u boje od kojih se sastojalo (slika 2.30). To se zove disperzija. Nasuprot tome, svjetlo svih boja pro lazi ravno kroz centar lee, pa prema tome nema ni loma ni disperzije. Ako lea ima konkavan, umjesto konve ksan oblik, disperzija je obratna, kao to se vidi na slici 2.31. Prema tome, metoda ispravljanja disperzije neposredno se sama predla e, To je pokazano na slici 2.32. Je dnostavno postavimo konkavnu leu na desnu stranu od konveksne lee. Ovo objanjava gledite koje moe na neki nain izgledati zagonetno. Kako to da je astronome toliko smeta la kromatska aberacija koju je stvarao objektiv teleskopa refraktora, a nije ih

smetala kromatska aberacija okulara? I teleskop reflektor upotrebljava lee u okularu! Odgovor je u tome, da je okular sa stavljen od dvije lee jo u doba Newtona, jer je prvi primjerak takvog oku lara nainio Christian Huygens. Dvije lee proizvode neto efekta pokazana na slici 2.32, tako da su kromatska iskrivljenja proizvedena u okularu mnogo manje ozbiljna nego ona koje proizvodi objektiv. Razlog zato se je dan objektiv ne moe neposredno ko rigirati upotrebom druge lee jest u tome to bi dvije lee, ako su napra vljene od istog stakla, morale biti jako razmaknute, a to je ozbiljna poteko a. Okulari, u drugu ruku, mali su i podnose adekvatno razdvajanje bez bilo kakve pojave potekoa. Vratimo se objektivu teleskopa re fraktora: kako je bila ispravljena kro matska aberacija, budui da se to nije moglo rijeiti irokim razmakom lea? Ovdje su upletena dva sasvim razliita razmatranja: stvarna vrijednost omjera AX prema DY (slika 2.15) za svjetlost pojedine boje i stupanj pod kojim se taj omjer mijenja kada se izmijeni boja. Ova se dva faktora ne mijenjaju tono na isti nain kada promijenimo vrstu stakla od koje je lea napravljena, to znai da je za svaku vrstu stakla dru gaija. To takoer znai da dvije lee od razliitog materijala imaju razliite omjere AX prema DY u utom svjetlu, ali isti stupanj disperzije omjera s pro mjenom boje. Zatim, izradivi jednu konveksnu leu iz materijala veeg omjera, a jednu konkavnu leu iz ma terijala manjeg omjera, moemo posti i eljenu situaciju u kojoj su suprotni disperzioni efekti dviju lea (slika 2.30 i 2.31) jedan drugog kompenzirali, ali u kojoj jo ima ist stupanj refrakcije. Ako, meutim, lee podesno obliku jemo, moemo ih montirati zajedno u par u obliku kako je pokazano na slici 2.33, koja tada daje arinu ravninu p' koja je stvarno ista za sve boje.

61

Izgleda udno da je ovjek koji je ot krio metodu izrade ahromatskih obje ktiva bio Chester Moor Hall, londonski odvjetnik, iji je hobi bio pravljenje optikih eksperimenata. Po prirodi ne to tajnovit ovjek, Hall se 1733. godi ne obratio dvojici londonskih optiara: jednome da mu izbrusi konveksnu po lovinu para, a drugome da mu izbru si konkavnu polovinu. Doista je bilo udno da su oba optiara imala radni ugovor s istim majstorom, Georgeom Bassom. Otkrivi da su obje lee na mijenjene istom kupcu, Bass ih je sa stavio i saznao za njihovo ahromatsko svojstvo. Bass je bio manje utljiv nego Hall, i tokom slijedeih godina nekoli ko je londonskih optiara to saznalo te su zapoeli izraivati ahromatske lee za sebe. Meu njima je bio John Dolland, ovjek vrlo velike reputacije u znanstvenom svijetu, kojeg je njegov sin Peter povezao s trgovinom. Peter Dolland je nagovorio svog oca da patentira ovaj novi pronalazak i, premda nitko nije tvrdio da je J o h n Dolland izumitelj, patent je bio propi sno odobren. Ipak, sve do kraja ivo ta Johna Dollanda britanski optiari proizvodili su ahromatske objektive bez smetnje ili zapreke. Ali je odmah poslije smrti svoga oca, Peter Dolland pokrenuo akciju protiv jednog od njih, i to s uspjehom. Zatim su londonski optiari podnijeli peticiju Tajnom vi jeu traei da se patent povue. Le galne procedure, koje su slijedile, bile su duge i komplicirane, ali je konani rezultat bio u korist Dollanda. Sud, kojem je predsjedavao Lord Camden, smatrao je da je Chester Moor Hall "osoba koja svoj izum zadrava za sebe", pa nije osoba koja moe koristi ti patent. Prava osoba, koja ga moe koristiti, jest Dolland "koji ga je iznio na vidjelo za opu korist". U stvari, sumnjivo je da li je odo bravanje takvih irokih patentnih pra va uvijek umjesna politika, jer korite nje ideja drugih ne daje ohrabrenje, a

u odsutnosti natjecanja monopolist je sklon da postane lijen. Svakako, teko je patentna prava pravdati na moral nim temeljima, jer vea ideja, manja je povlastica. Vi moete mnogo dobiti patentirajui bolji nain izrade naliv pera, ali neete dobiti ni dinara od pa tentnih prava za otkrie nove naune teorije dosega i snage Einsteina. Dru tvo je svjesno da se samo kraljevska cijena moe platiti za stvarno veliku znanstvenu ideju, to znai da za nju nema cijene. U svakom sluaju, odobravanje Dollandova patenta imalo je gotovo katastrofalan efekt na smjer optike industrije u Britaniji. S izumom ahromatskog objektiva dolo je do kona ne bitke izmeu teleskopa refraktora i reflektora. Ali Britanci, koji su igrali tako veliku ulogu u prvom razvoju re flektora i koji su napravili prvi astro nomski objektiv za refraktor, jedva jedvice su uhvatili daljnji dio u tehno lokom razvitku ovih dvaju instrume nata. Monopol odobren Dollandovima omoguio im je da bez velikog napora proizvedu bolje teleskope refraktore nego to su mogli proizvesti njihovi neposredni rivali. Njihovi rivali, obe shrabreni uskraivanjem upotrebe ispravne metode, poeli su izumirati. Nekih pedeset godina poslije Dollan dova sluaja, drava, diui uzbunu zbog brzog rasta njemake optike in dustrije, na kraju je pokuala preko Kraljevskog drutva poticati proizvo dnju boljeg optikog stakla u Britaniji. Ali, projekt je propao sramotno, jer je u to vrijeme sav istinski precizni pro fesionalni rad u Engleskoj bio gotovo uniten. U Njemakoj su stvari pole sasvim razliitim smjerom. Kada je u prvim godinama XIX stoljea Dollandove te leskope kritiki ispitao mladi Nijemac Joseph Fraunhofer, ustanovljeno je da nijedan od vanijih problema refrakto ra nije bio rijeen, za vrijeme od pede set godina, koliko je prolo od rjeenja

62

U coude sistemu (gore) okular je na gornjem kraju polarne osi ijom se rotaci jom mijenjaju satni kutovi Promjena deklinacije po stie se rotacijom ravnog zrcala koje se postavlja ispred objektiva od lea. Promatra moe vidjeti bilo koji dio neba a da se pri tom ne pomie. Lijevo: Veliki coude ekvatorijal, koji se upotrebljavao u Parikoj zvjezdarnici pred kraj prolog stoljea.

63

Lorda Camdena. Osnovni problem objektiva refraktora bio je u izboru ma terijala i oblikovanju njihovih povrina na takav nain koji nee dati samo ko rekciju za kromatsku aberaciju nego i osloboenje od sferne aberacije i kome. Ovo je bilo meu prvim problemima u povijesti ovjeanstva da se istovre meno zahtijeva: tonost matematikog uvida i strunost praktine tehnologije. Matematiki uvid je bio ispravan u En gleskoj, ali je bilo ozbiljnog pomanjka nja praktine tehnologije. Dvije su se stvari udruile u Fraunhoferovoj linosti. Nije suvie ako se kae da je Fraunhofer proveo, ugla vnom vlastitom snagom, istraivaki program kojeg bi danas pripisali jednoj grupi vrijednih uenjaka. Siromaan djeak, Fraunhofer se pripremao za staklarskog tehniara. Kasnije je na uio i matematiku. Kod ovoga ener ginog, mladog, genijalnog ovjeka povezivanje se pokazalo neodoljivim. On je doao do toga da mora poeti od mjerenja loma raznih vrsta stakala za pojedine boje. a ne s bijelom svjetlo sti koja sadri pojedine boje. Ovo ga je dovelo do fundamentalnog tehnolo kog otkria, da jedna posebna vrsta stakla - flint staklo - ne ponovi rezul tate ukoliko se uvjeti proizvodnje ne kontroliraju s izuzetnom panjom. Te razlike uzrokuju neistoe. Fraunho fer najprije eksperimentira s masom podataka koje je postigao Francuz Pierre Louis Guinand. Postojale su pei za taljenje u kojima se moglo pro izvoditi staklo postojane optike kvali tete. Ostalo su uinili Fraunhoferovo majstorstvo u bruenju stakla i nje govo matematiko poznavanje optike. Rezultat je bio: teleskopski objektivi znatno osloboeni kromatske aberaci je, sferne aberacije i kome. Fraunhofer je na jednostavan na in poboljao ukoenost i tonost nor malno montiranog ekvatorijala. Kona an proizvod je bio na takvom stupnju savrenstva, koje dotada nitko nije

mogao poslii. Njegov Dorpatski 24centimetarski refraktor donio mu je osloboenje od poreza u Munchenu. Jo vie od toga. To je streslo samoza dovoljstvo Britanije osobito zbog prije spomenutog projekta proizvodnje sta kla koji je propao. Ali sve nije bez ko risti. S propasti projekta proizvodnje stakla drava je jo jednom pala u te hnoloku pospanost. Tokom cijelog svog kratkog ivota (umro je od tuberkuloze u 39. godini) Fraunhofer je bio smatran "pravim tehnologom". On je bio pozivan da prati znanstvene sastanke, ali ne i da govo ri! Zbog toga je zadovoljstvo zabiljeiti da je on u svom ivotnom djelu nai nio osnovna otkria, koja su ga dove la daleko iznad stupnja razvitka zna nosti njegova doba, ravno u znanost XX stoljea. Njegovo otkrie posebno vanih spektralnih linija srest emo u kasnijem poglavlju. Tokom ere Dollandovih refraktora, reflektor nije potpuno zanemaren. U zadnjoj etvrtini XVIII stoljea William Herschel, slavan po otkriu planeta Urana, konstruirao je i dovrio s vjeti nom seriju teleskopa reflektora, od ko-

Slika 2.30 Kromatska aberacija nastaje kod kraj njih rubova konveksne lee.

Slika 2.31 Konkavna lea stvara obrnuti rasap.

64

jih je jedan imao otvor od 1,22 metra. Ali, premda su bili ostvareni veliki re zultati ovim instrumentima, oni su svi pokazivali ve spomenute pogreke. Izvanredni Fraunhoferovi refraktori preobratili su situaciju. Sada su pro fesionalni astronomi po cijelom svije tu, bez sumnje, vie cijenili refraktor od reflektora. Svatko je elio imati Fraunhoferov refraktor. Istina je da su se reflektori mogli napraviti s veim otvo rima, ali zbog neuspjele refleksije na povrini zrcala, bilo je proraunato da kod datog otvora reflektor nema svje tlosnu jainu veu od jednog refraktora koji ima otvor za pola manji. U Engleskoj su ve bili konstruira ni reflektori, ali su sada to uglavnom obavljali amateri astronomi, kao to je bio Nasmyth, iji smo dosjetljivi in strument ve vidjeli, zatim Lord Rosse, iji je najvei reflektor imao u promjeru 1,8 metra. Rosse je bio u manjini koja je smatrala da je reflektor bolji instru ment nego refraktor. Veina astrono ma je smatrala da je Fraunhofer donio konaan trijumf teleskopu refraktoru. Ironino je da su Fraunhoferova ot kria stvarno pokazala krajnju neizvje snost refraktora. Fraunhoferov uspjeh je bio zasnovan na vrhunskoj optikoj kvaliteti njegova stakla. Moralo je biti osloboeno od mjehuria i nehomo genosti. A ove je karakteristike krajnje teko ostvariti u leama znatnog otvo ra. Dorpatski refraktor, Fraunhoferovo remek-djelo, imao je otvor od samo 24 cm. Uprkos slaboj reflektivnoj sposo bnosti zrcala toga vremena, nije bilo veih potekoa u ostvarenju vee pra ktine svjetlosne jaine. Da bi jedan refraktor imao iste kvalitete kao veliko zrcalo Rossea, otvor bi mu trebao biti oko 76 cm. Prema tome. bili su uinjeni neminovni napori da se poveaju pro mjeri refraktorskih objektiva. Ovo je bilo ostvareno tek posljednjih dvadeset godina prolog stoljea. Tako su 70-tih godina prolog stoljea dvije amerike zvjezdarnice (Washington i McCormick,

Charlottesville) postavile 66-centimetarske refraktore, dok je Be imao jedan sa 69-centimetarskim otvorom. Sredinom 1880. godine Pulkovska zvjezdarnica u Rusiji i Bischoffstein zvjezdarnica u Francuskoj imale su 76-centimetarske instrumente. Prije 1888. godine bio je instaliran refraktor s jo veim promje rom - 91 -centimetarski teleskop na Li ko voj zvjezdarnici u SAD. U to vrijeme je Foucault otkrio kako se moe posrebriti zrcalo od stakla. Od tada reflektori vie nisu bili uzrok velikog gubitka svjetlosti ili ozbiljnih deformacija uslijed promjene tempe rature. Sada su reflektori brzo krenuli naprijed, jer je njihova izrada imala manje zahtjeva u tehnologiji stakla nego to je bilo potrebno za refraktor. Disk stakla od kojeg e se napraviti veliko zrcalo mora svakako zadovoljiti uvjet nesavitljivosti i imati mali tem peraturni koeficijent rastezanja, ali nije potrebno da staklo bude visoke optike kvalitete. Moe imati i mnogo mjehuria unutar stakla dokle god oni ne smetaju izbruenu povrinu. Na suprot, staklo, odabrano za objektiv refraktora, mora zadovoljiti najstroe

Slika 2.32 Dvije jako razmaknute lee od istog stakla mogu ponititi rasap (disperzi ju).

Slika 2.33 Ako su lee od raznih vrsti stakala, ra zmak meu njima nije vie potreban.

65

optike uvjete. Zato se vrlo velika zrca refraktora i loih klimatskih uvjeta, s la mogu nainili mnogo lake i s manje kojima su se sretali astronomi to su rizika netonosti nego to se mogu na upotrebljavali veliki Rosseov reflektor. initi velike lee. Iz opravdanih tehno Znaajniji je razlog, da su se britanski lokih razloga, izgleda da smo dosegli astronomi gotovo posve posvetili istra konaan kraj trke izmeu refraktora i ivanju Sunca. Za to nije potreban reflektora. Najvei refraktor na svijetu veliki reflektor, jer svjetlosti sa Sunca je 1,02-metarski instrument zvjezdar ima previe! Nije pretjerano rei, da je nice Yerkes Williams Bay, SAD. Nasu provoenje ope promatrake astro prot njemu imade mnogo reflektora s nomije u Britaniji bilo gotovo uniteno otvorima koji prekorauju 1,5 metra. jednostranom orijentacijom na istrai Slijedi popis najveih: vanje Sunca. Postoji konani ishod koji se odnosi na bitku izmeu refraktora i reflekto zvjezdarnica otvor postavljen ra. Premda se reflektor konano uveo Mount Wilson (SAD) 1,52 m 1908. kao najvei sakuplja svjetla, tradici Harvard, Bloemfontein (J. Afrika) 1,52 1933. onalni paraboloidni reflektor pati vie Bosque Alegre (Argentina) 1,52 1942. od kome nego refraktor. Ovo znai da Harvard, Oak Ridge (SAD) 1,55 1937. se reflektor ne moe korisno upotrije Perkins, Delaware (SAD) 1,78 1932. biti kada zraci s objekta dolaze na zr Dominion, Victoria (Kanada) 1,83 1919. calo pod kutom koji je nagnut prema Dunlap, Toronto (Kanada) 1,88 1935. optikoj osi zrcala. Drugim rijeima, Radcliffe, Pretoria (J. Afrika) 1,88 1948. reflektor obavezno ima samo malo vi Mount Stromlo (Australija) 1,88 1955. dno polje. Haute-Provence (Francuska) 1,88 1958. Ovaj bi nedostatak vjerojatno po McDonald, Mount Locke, (SAD) 2,08 1939. sluio da se odri refraktor "u upotre Mount Wilson (SAD) 2,54 1917. Lick, Mount Hamilton (SAD) 3,05 1959. bi", da nije bilo pronalaska novog tipa Mount Palomar (SAD) 5,08 1948. reflektora s mnogo manjom komom Kavkaz (SSSR) 6,10 1971. nego to je proizvedena u tradicional nim paraboloidnim zrcalima. Optike Ovoj listi od 15 velikih reflektora karakteristike novog sistema prona potrebno je pridruiti jo gotovo to ao je Kellner 1910. godine, ali je prvi liko drugih slinih dimenzija koji se teleskop, ostvaren po Kellnerovoj ideji, izrauju ili su izraeni u raznim dije konstruirao tek 1930. godine Bernlovima svijeta. Zaista je ironija da su hard Schmidt. Ovakvi su teleskopi da u Engleskoj bili izgraeni najvei re nas poznati kao Schmidtovi teleskopi. Kada zraci prou kroz kruni otvor flektori u danima kada su teleskopi reflektori bili snabdjeveni metalnim prema sfernom zrcalu, kao na slici zrcalima, pa su imali slabu reflekti- 2.34, dou u arite bez kome, astivnost i promjenu lika. Ali, kad su ove gmatizma ili kromatske aberacije. Ali potekoe bile svladane, kad je posta sferna aberacija je sada prilino veli lo mogue da se izgradi gotovo savr ka. Otklanjanje ove pogreke vri se en reflektor, Engleska nije napravi korekcionom ploom koja se izrauje la nijedan instrument velikog otvora, od najkvalitetnijeg optikog stakla, a iako je istina da je nedavno planiran postavlja se na kruni otvor. Povrine 2,49-metarski reflektor. Potrebno je stakla su najpaljivije izbruene, i to navesti nekoliko razloga koji su prido tako da dadu to slabiju refrakciju, nijeli ovoj udnoj situaciji, a ukljuuju upravo toliku da ispravi sfernu aberapomanjkanje pouzdanja koje se poja ciju zrcala. Naravno, samo zrcalo uvo vilo prigodom uspjeha Fraunhoferovih di optike pogreke koje nisu neznatne

66

Kad su refraktori stjecali premo, reflektori nisu nikako bili zasje njeni. Ovaj 180-centimetarski re flektor Lorda Rossea, postavljen blizu Bog Allena u 1840. godini, bio je poznat kao div od Parsonstowna. Fraunhoferov refraktor u Dorpatu, s otvorom od 24 centimetra, bio je jednak po mogunosti sakupljanja svjetlosti s reflektorom koji ima dvostruko vei otvor objektiva. Ali je velike lee mnogo tee napraviti nego velika zrcala.

67

kod vrlo velikog otvora, gdje kromatska aberacija izaziva nove potekoe. Schmidtov teleskop je u stvari "mje anac" izmeu refraktora i reflektora. Zrcalo je posueno od reflektora, a korekciona ploa od refraktora. Sasvim odvojeno od kromatske pogreke, ve spomenute, ima potekoa kod veih otvora u dobivanju i oblikovanju veli ke staklene ploe odgovarajue kvali tete. Zato se nitko ne prihvaa izrade korekcione ploe veeg promjera od 1,22 metra. Meutim, manje je posla s oblikovanjem takve ploe sa slabom refrakcijom nego da se izbrusi objekti vna lea jednakog otvora. Prije nekoliko godina Schmidtov te leskop je potvrdio vrhunsku popular nost, jer njegovo vidno polje omogua va promatrau da sakupi mnogo vie i bre astronomskog materijala nego s tradicionalnim reflektorom. Ovaj za kljuak moemo potvrditi injenicom da je pomou takvog teleskopa izraen opsean nebeski katalog prije dvade set godina na zvjezdarnicama Mount Wilson i Palomar. Prirodno je da je in strument popularan na zvjezdarnica ma koje su smjetene u nepovoljnim klimama, jer se u rijetkim periodima
Skoro sve do kraja prolog stoljea nije bilo teleskopa opremljenog s leom promjera od 90 centimetara. Danas je najvei na svijetu refraktor 102-centimetarski instrument Yerkesove zvjezdarnice u Williams Bayu, SAD, prikazan gore. Na prvoj slici vidi se velika lea Yerkesova refraktora, a na drugoj glavno zr calo Hale reflektora. Razlike u veliina ma oituju se usporedbom s ljudima na objema slikama.

68

pogodnim za astronomska promatra nja moe dobili vrlo mnogo materijala. Schmidtov teleskop je takoer dobar za voenje statistikih podataka, koji mogu ukljuivati veliki broj objekata, zvijezda ili galaktika. Tradicionalni re flektori su bolji za ispitivanje pojedi nih objekata jer ih mogu najdetaljnije istraiti. Meutim, napomenuli smo vie nego jedanput, da rjeenje jedne opti ke pogreke uvijek uzrokuje pojavu novih pogreaka. Tako je i sa Schmidtovim teleskopom. U praksi, otvori Schmidlovih teleskopa su ogranieni zbog pogreaka koje stvara korekciona lea ili ploa. Sada moramo dodati da Schmidtov sistem ima otro i neraz dvojno zakrivljeno vidno polje. Slika u aritu se uope ne formira na ravni ni, kao to se formira kod normalnog teleskopa, nego na sfernu povrinu. Iz ovog slijedi da se fotografiranje vri na filmu ili ploama koje su zakrivljene na sferni oblik. Zbog toga se Schmidtov teleskop ne moe upotrijebiti za preci zni mjerni rad. Istraivanja, usmjerena prema otklanjanju ovih nedostataka

danas se aktivno nastavljaju. Najvei Schmidtov teleskop danas se nalazi u Jeni, a ima promjer od 2 metra.

Slika 2.34 Princip rada Schmidtova telesko pa, kojem je od refraktora uzeta korekciona ploa, a od reflektora zrcalo.

122-centimetarski Schmidtov te leskop, kojim su zvjezdarnice Mt. Wilson i Palomar izradile fotograf ski atlas neba, publiciran 1950. godine.

69

3. poglavlje KRETANJE PLANETA I DREVNA ASTRONOMIJA

Ljudi na Zemlji, naeg intelektual nog razvoja, promatraju nebo ve 25 tisua godina. Kroz pet do est tisua godina, za koje postoje pisani povije sni zapisi, znamo to su oni nauili u razna vremena i na raznim mjestima, to je djelomino ovisilo o nunim in teresima baziranim na njihovim pro matranjima, djelomino o instrumen tima i njihovoj upotrebi, djelomino o marljivosti kojom su zapisivali rezul tate svojih promatranja i djelomino o vjetini i otroumnosti kojom su tu maili ove rezultate. Sasvim je sigurno da sve do neda vno zaista nije bilo ozbiljnih pokuaja da se odrede mase ili struktura nebe skih tijela. Bez poznavanja univerzal nih zakona gravitacije i bez pomoi vi soko razvijenih optikih instrumenata svaki e takav pokuaj biti osuen na propast. Zato su prvi astronomi bili zainteresirani gotovo iskljuivo za bi ljeenje i tumaenje prividnih kretanja Sunca, Mjeseca, zvijezda i planeta. Zvijezde su se kretale pravilno i po relativno jednostavnoj abloni. Kreta nja Sunca i Mjeseca, premda mnogo sloenija, bila su oigledno obiljeena znatnim pravilnim ritmom. Kretanja planeta su najvie zbunjivala, jer se

nisu mogla lako prepoznati. Zato su kretanja planeta predstavljala glavnu preokupaciju astronomije u antiko doba, to je trajalo jo dugo nakon srednjeg vijeka. Mnogo od onoga to slijedi u ovom i u slijedea dva poglavlja moi emo lake razumjeti ako ponemo problem promatrati iz nae perspektive. Tri naina shvaanja problema Kretanja planeta su ili vrlo jedno stavna ili vrlo komplicirana, prema stupnju finoe s kojom netko gleda na problem, pa e biti korisno da se defini raju tri stadija finoe. U najslabije pro finjenom stadiju moemo smatrati da se planeti kreu po krunim stazama oko Sunca. Sunce formira centar svake staze, a planeti se kreu jednakim br zinama po svojim stazama. Meutim, sve ove staze ili krugovi lee u istoj ra vnini. Ovaj vrlo jednostavni pogled sumi ran je u stavkama koje su prikazane u Tablici I na vrhu strane 72.

70

Babilonski astronomi su biljeili svoja promatranja planeta i iz njih sastavljali kataloge. Grki astrono mi su promatrali kretanja planeta kao geometrijski problem. Dolje: Dio babilonskog zapisa o kretanju planeta Jupitera u I i II stoljeu pr. n. e. Gore: Geometrijska slika sta za planeta iz XVII stoljea.

71

Tablicu 1
udaljenost od Sunca usporeeno s udaljeno u mili sti Zemlje = junima planet 1.000 km 0,387 Merkur 58 Venera Zemlja Mars Jupiter Saturn Uran Neptun Pluton 0,723 1.000 1,524 5,203 9,539 19,19 30,07 39,52 108 150 228 778 1427 2869 4498 5900

sideriki period godina 0,2408 0,6152 1,0000 1,8808 11,862 29,457 84,013 248,420

sinodiki period dana 116 584 780 399 378 370 367

164,783 367

Ovdje je dana potpuna lista plane ta, premda, naravno, Uran, Neptun i Pluton nisu bili poznati antikom svi jetu. Prve dvije kolone daju polumjere krugova za razne planete, prva kolona je u jedinici polumjera staze Zemlje, druga u milijunima kilometara. Dru ga kolona predstavlja broj godina koje su potrebne da planeti jedanput obiu oko Sunca. Poslije jednog takvog obi laska zamiljeni promatra na Suncu vidio bi planet kako se vratio na pret hodni poloaj u odnosu na pozadinu udaljenih zvijezda. etvrta kolona daje period, koji se odnosi na plane te kad se vrate u prethodne poloaje kako ih vidi promatra ovdje na Zemlji, tj. povratak koji nastupi kad se planet vrati u svoj prvobitni poloaj nasuprot opoj zvjezdanoj pozadini. Posljednje se dvije kolone razliku ju, jer kretanje Zemlje ne utjee na takozvani zvjezdani period (period kojeg vidi promatra na Suncu), dok je, naprotiv, sinodiki period (period kojeg vidi promatra na Zemlji), nara vno, ovisan o kretanju Zemlje. Doista, posljednji planeti imaju trajanja svo jih prividnih kretanja u neto manje od obine godine, premda se oni za to vrijeme jedva pomaknu po svojim sta zama oko Sunca. Prividno kretanje je, naravno, nastalo zbog kretanja Zemlje oko Sunca. 72

Slika 3.1 nam pokazuje kako mo emo protumaiti prividno vladanje Venere, ako prihvatimo neprofinjeni ili grubi pogled da svi planeti imaju kru ne koncentrine staze po kojima se kreu oko Sunca. Slika pokazuje sta zu Venere i Zemlje. Budui da se ova dva planeta kreu oko Sunca razlii tim brzinama, postoje trenuci kada li nija povuena od Zemlje prema Veneri predstavlja tangentu na stazu Venere. Postoje dva takva sluaja. Prvi, kada se Venera nalazi desno od Sunca (tan genta EV1) i drugi kad se ona nalazi li jevo od Sunca (EV2). Ako se podsjetimo da je Zemlja, koja se vrti oko osi koja je nagnuta za oko 23 prema ravnini staze prikazane na slici 3.1, a streli com oznaen smjer vrtnje, slijedi da je Venera jutarnja zvijezda kad je u po loaju V1 a veernja zvijezda kad je u poloaju V2 . U prvom sluaju Venera se pojavljuje prije Sunca, a u drugom zalazi poslije Sunca. Na slici 3.2 imamo situaciju kad se na istom pravcu nau Zemlja, Venera i Sunce. Kad je planet u poloaju V, kae se da je u donjoj konjunkciji, a kad je u poloaju V1 onda je u gornjoj konjunkciji. Budui da Venera refle ktira Sunevo svjetlo, kao Mjesec, vidi se kao tanki srp kada je blizu poloaja V, a kao puni disk kad je u blizini V1 Oito e prividni promjer srpa u po loaju V biti znatno vei nego prividni promjer diska kod V 1 , jednostavno zato jer je V mnogo blie nama nego V1 . Sve se ovo odnosi na prvi stadij profinjenja. Imamo sliku krajnje pra vilnosti i jednostavnosti. Meutim, ove kvalitete poinju iezavati kada uzmemo u obzir drugi stadij. U ovom stadiju moramo uzeti u obzir injeni cu, da staze planeta nisu tono kru govi, nego priblino - krune elipse. Staza Zemlje, iz ovog drugog gledita, pokazana je na slici 3.3, meutim, eliptinost je jako poveana da se istakne novi efekt. Umjesto da se Sunce nala zi u centru kruga, ono se sada nala-

zi u jednom aritu elipse, oznaenom sa S. Zemlja je najblie Suncu u toki P, poznatoj kao perihel njene staze, a najudaljenija od Sunca je u afelu, to ki koja je oznaena sa A. Ako oznai mo a za polumjer pravog kruga, kojeg smo uzeli kao pretpostavku u prvom stadiju profinjenja, tada je udaljenost Zemlje od Sunca manja od a za velii nu koju moemo pisati kao produkt a x e, Svojstvo je elipse da u toki afela udaljenost Zemlje od Sunca prekora uje a tono za isti iznos za koliko je ona kraa u toki perihela, naime za a x e. Prema tome, udaljenost Zemlje od Sunca poprima dvije krajnosti: najveu a + ae i najmanju a - ae. Za Zemlju je veliina e jednaka 0,0167. Drugim ri jeima, Zemljina srednja udaljenost od Sunca se mijenja priblino jedan i pol posto svakom prigodom. Ovo znai da je Zemlja blie Suncu u perihelu nego u afelu za oko 3 posto. U 1. poglavlju smo vidjeli da ra vnina ekliptike sijee ravninu nebe skog ekvatora u dvije toke, od kojih je jedna proljetna toka (K). Poloaj pravca koji je usmjeren iz Sunca pre ma K (kako je bilo poetkom sijenja 1920. godine) pokazan je na slici 3.3 u odnosu na smjer perihel-afel. Treba se podsjetiti da se u doba proljetnog ekvinocija Sunce nalazi u smjeru K, kako se vidi sa Zemlje dok se, naprotiv, ono nalazi u doba jesenskog ekvinocija u potpuno suprotnom smjeru. Poloaji dvaju ekvinocija oznaeni su na slici, a s obzirom na smisao kretanja Zemlje, ljeto je lijevo a zima desno od pravca koji je usmjeren prema K. Kada bi Zemljina os rotacije bila tono postavljena pod pravim kutom na ravninu njene staze, ne bi bilo go dinjih doba. Mislei jo u postavka ma naeg drugog stadija profinjenja, moemo rei da os Zemlje oko koje se vrti ima konstantan smjer u prostoru, koji se stalno odrava tokom kruenja po stazi prikazanoj na slici 3.3. Ljeti se os rotacije naginje prema Suncu, a

Slika 3.1 Venera je Jutarnja zvijezda ili Danica kad doe u poloaj V1 a kad je u po loaju V2 , zove se Veernja zvijezda.

Slika 3.2 V oznauje poloaj Venere u do njoj konjunkciji, a V1 njen poloaj u gornjoj konjunkciji

Slika 3.3 Staza Zemlje je elipsa, a u jednom nje nom fokusu nalazi se Sunce. A je afel a P perihel.

73

zimi udaljuje od njega (ljeto i zima su ovdje uraunati u sjevernu hemisferu). Zbog eliptinosti staze Zemlje, put od proljea kroz toku A do jeseni neto je vei nego put od jeseni kroz toku P do proljea. Razlika iznosi oko sedam dana, a to je bilo lako otkriti pomou promatrakih metoda koje su upotre bljavali astronomi antikog svijeta. Zato je u antiko doba ve bilo raspo loivog materijala za eliptiki karakter Zemljine staze, ali on nije bio ispravno protumaen. U drugom stadiju profinjenja mora mo uzeti u obzir injenicu da su staze drugih planeta takoer eliptine. Odgo varajue vrijednosti ekscentriciteta (e) za sve planete, koje su bile poznate u staro doba. dane su u prvoj koloni ta blice 2, iz koje je vidljivo da je staza Zemlje manje eliptina nego bilo kojeg drugog planeta, osim Venere. Doista, kolebanja u udaljenosti od Sunca su sasvim stvarna u sluaju Marsa, a jo vea u sluaju Merkura, iznosei gru bo plus ili minus 10% i plus ili minus 20%, za Mars, odnosno Merkur. Iz slike 3.3 vidimo da smjer perihela glavne osi staze Zemlje zatvara kut od 101 34' sa smjerom K, koji je prosuen iz poloaja zvijezda na nebu. Odgovarajui kutovi za druge planete dani su u drugoj koloni tablice 2.
Tablica 2
ekscentrici- duina nagib prema tet staze perihela stazi Zemlje 0,2056 76 13' 7 0' 0,0068 0,0167 0,0933 0,0484 0,0558 130 27' 101 34' 334 35' 13 2' 91 29' 1 51' 1 18' 2 29' 3 24'

planet Merkur Venera Zemlja Mars Jupiter Saturn

Daljnja vana toka u ovom dru gom stadiju finoe je u tome da se sta ze planeta ne nalaze u istoj ravnini. Svaka staza je odreena posebnom ravninom, ali su jedna prema drugoj 74

nagnute za vrlo male kutove. Kutove, koje ravnine drugih planetskih staza zatvaraju s ravninom staze Zemlje, nalazimo u treoj koloni tablice 2. Jasno je, da ima bitnih razlika izme u naa dva stadija finoe. U prvom su stadiju imali jednostavnu sliku, u kojoj su u sutini svi planeti imali iste karakteristike, naime, kretali su se po krunim stazama oko Sunca s jednoli kim brzinama. U drugom stadiju nema nita jedinstveno kod staza planeta. Svi njihovi ekscentriciteti su razliiti, orijentacije njihovih glavnih osi su sve razliite, kao i nagibi ravnina njihovih staza. Zato prolazimo iz jedinstvenosti prema krajnjoj nepravilnosti. Ova nepravilnost postaje jo izraajnija kada prijeemo na trei stadij finoe. U ovom stadiju treba da spo znamo da staze planeta nisu ni prave elipse. Staza planeta oko Sunca bila bi elipsa samo ako bi se moglo komple tno zanemariti cjelokupni gravitacioni utjecaj osim utjecaja Sunca. Mada je istina da je Sunevo gravitaciono dje lovanje mnogo vee nego djelovanje svih planeta zajedno, ostaje injenica da se planeti meusobno privlae gra vitacionim poljima upravo takvim ka kvo je na njih utjecanje polja Sunca. Ovi mali utjecaji uzrokuju male nepra vilnosti na stazama planeta. Za antiko doba je bila srea da ove fine nepravilnosti u kretanju planeta nisu otkrivene s promatrakim instru mentima, jer bi inae problem planet skih kretanja u kompletnim detaljima bio sasvim nepristupaan. Nepravil nosti drugog stadija su bile dostiive antikom svijetu koji to, kako emo vidjeti, nije iskoristio. Osim toga, bile su dvije stvari treeg stadija finoe koje su takoer bile na dohvat antikim astronomima. Ovo su bile finoe u kretanjima Zemlje i Mje seca. Do sada nita nije bilo reeno o kretanju Mjeseca, a tu ponovo moemo opisati situaciju u tri stadija. U prvom grubom stadiju moemo zamisliti da

se Mjesec kree po krunoj stazi polu mjera 400 000 kilometara iji je cen tar u centru Zemlje. Takoer moemo zamisliti da je ravnina Mjeseeve staze paralelna s ravninom staze Zemlje oko Sunca. U ovoj jednostavnoj slici staza Mjeseca je maleni krug u usporedbi s krugom Zemlje oko Sunca. U stvari, radijus staze Zemlje je oko 370 puta vei od radijusa staze Mjeseca. U drugom stadiju moramo uzeti u obzir injenicu, da je staza Mjeseca eliptina, sa ekscentrinosti od 0,0549 i da ravnina staze zatvara kut od 5 9' s ravninom Zemljine staze. Kada doemo do treeg stadija fi noe, u kojem moramo uzeti u obzir vie od jednog gravitacionog polja, nai emo da ono stvara mnogo vee razlike u kretanju Mjeseca nego to se javljaju u kretanjima planeta. Domi nirajui gravitacioni utjecaj na Mjesec dolazi od Zemlje, a ne od Sunca, je dnostavno zbog toga to je Mjesec tako blizu Zemlji. Ali, premda je Sunce ne usporedivo dalje, njegova velika masa uzrokuje vrlo ozbiljne perturbacije ili poremeaje na stazi Mjeseca, mnogo vee nego bilo kakve perturbacije koje gravitaciono polje jednog planeta pro izvodi na stazi drugog planeta. Prema tome, perturbacije na stazi Mjeseca, to e rei finoe treeg stadija, vie su zamjetljive nego perturbacije na stazama planeta. Doista, one su tako uoljive da su stvarno bile u dohvatu antikom svijetu. Prijeimo sada na fine detalje kreta nja Zemlje. Ve smo rekli da Zemljina os rotacije uvijek zadrava stalni smjer u prostoru. To zaista nije tako. Os se polagano kree oko stoca, kojemu je vrh u centru Zemlje i ija je os okomi ta na ravninu staze Zemlje. Polu-kut 1 stoca je upravo 23 /2, a to je kut za koji je os Zemlje uvijek nagnuta prema ravnini staze Zemlje. (Ovo je prikaza no na slici 6.1 u 6. poglavlju.) Vrijeme koje je potrebno da os jedanput obie oko stoca iznosi oko 26.000 godina.

Ovo znai da se polovi nebeske sfere, o kojima je raspravljano u 1. poglavlju, polagano mijenjaju s vremenom. Osim toga, takoer se mijenja pravac presjecita ravnine ekvatora Zemlje i ravnine staze Zemlje. Ovo uzrokuje da se pra vac SK, oznaen na slici 3.3, polagano okree naokolo, opisujui kompletnu rotaciju za oko 26.000 godina. Budui da se u svakom trenutku moe odrediti ravnina ekvatora Zemlje sa znatnom tonosti, pa i s pomou samo primitivnih instrumenata, moe se takoer odrediti s pristojnom pre ciznou trenutak u godini kada se Sunce nae u ravnini ekvatora Zemlje. Zato se pravac SK moe tono odrediti, recimo na nekoliko lunih minuta. A ovo se moe vriti svake godine. Ako se sada pravac SK polagano okree s vre menom, uinak mora stvarno postati uoljiv im se usporede promatranja od sto i vie godina, jer se za stolje e pravac SK okrene priblino za 11/2, a ovo je mnogo vie nego bilo kakve vjerojatne pogreke mjerenja. Tono je
Nacrtani kamen na dnu ove grke vaze s crvenim likovima ena, oznauje "pupak svijeta" u Delfiju. Stari narodi, koji su razmi ljali o svom poloaju u svemiru, doli su do zakljuka da je Zemlja sredite svijeta, a ne Sunce, to je bio sasvim prirodan za kljuak.

75

Slika 3.4 Uzmemo li da je Zemlja centar, slika 3.3 se mora simetrino odraziti, kako je gore prikazano. Perigej odgovara perihelu, a apogej afelu.

Slika 3.5 Primjer refleksne simetrije. Nalijevo uzimamo da je S nepomian, a Z da se kree. Nadesno se S kree, a Z je nepomino.

Slika 3.6 (lijevo) Staze Venere i Zemlje, ako uzmemo da je Sunce nepomini centar. Slika 3.7 (desno) Staze Venere i Sunca, ako uzmemo da je Zemlja nepomini centar.

da efekt nije velik za period od nekoli ko stoljea, ali za ovjeka sposobnosti Hiparha to je bilo unutar granica pro matranja. Do sada smo sve promatrali s da nanjeg stajalita, u kojem je Sunce centar Suneva sustava. Ali, za prve astronome bilo je prirodno da se sma tra da je Zemlja centar. Zato se poja vilo pitanje kao to je opisano na slici gore. Ako, na primjer, uzmemo Zemlju da miruje, a ne Sunce, tada umjesto slike 3.3 moramo izraditi sliku 3.4, gdje se Sunce kree po stazi oko Ze mlje, stazi potpuno slinog oblika kao na slici 3.3, ali u reflektivnoj simetriji. Vanost refiektivne simetrije moe se najjasnije razumjeti pomou zamilje nog primjera pokazanog na slici 3.5. Tu imamo tijelo Z, koje se kree oko drugog tijela S; crte lijevo daje kre tanje Z kako ga je odredio promatra smjeten u S. Odgovor je pokazan u crteu desno, gdje imamo potpuno sli nu krivulju, ali s reflektivnom sime trijom, to e rei da je cijela krivulja okrenuta za 180. Ovo je ope svojstvo za bilo kakvu vrstu oblika krivulja. Kada gledamo sa Zemlje, smjer K je, naravno, isti kao to je bio i sa Sunca, a to je jednostavno zato jer je smjer K povezan sa zvjezdanom pozadinom, a zvijezde su tako daleko udaljene, da se one pojave u istom smjeru bez obzira da li ih gledamo sa Zemlje ili sa Sunca. Toka na slici 3.4, gdje je Sunce najblie Zemlji, sada se zove perigej, a toka najvee udaljenosti se zove apo gej. Godinja doba su takoer oznae na na slici. Pogledajmo sada sliku 3.6, gdje su staze Venere i Zemlje ponovo pokaza ne u uvjetima heliocentrinog sustava. Kako ovo vidi promatra na Zemlji? Zbog pojednostavljenja, vratimo se na na prvi stadij profmjenja i uzmimo u obzir sluaj gdje su staze krugovi. Mo emo smatrati da se Sunce okree oko Zemlje po krunoj stazi, dok se, tako er, moe smatrati da se Venera kree

76

Slika 3.8 Staze Zemlje i vanjskog planeta, ako uzmemo da je Sunce nepomini cen tar.

Slika 3.9 Staza tog istog planeta, ako uzmemo da je Zemlja centar. Mala slika nago vjetava kako se ekscentrini krug na veoj slici moe pretvoriti u epicikl, kao to je na slici 3.7.

po krunoj stazi oko Sunca, kako je to prikazano na slici 3.7, gdje je Sunce oznaeno tokom S. Ali se sama toka S sada kree, pa se prema tome cijela kruna staza Venere kree zajedno s njom. Tako je kretanje Venere sasta vljeno iz dva dijela: kretanje po krugu oko centra S i kretanje centra kruga. Kretanje ovakve vrste zove se kretanje po epiciklu ili epicikliko kretanje. U slikama 3.6 i 3.7 crne toke oznau ju poloaje Zemlje, Sunca i Venere u odreenom trenutku. Trokuti ESV imaju tono isti oblik u oba sluaja, a odgovarajue stranice ovih trokuta su paralelne jedna prema drugoj. Do sada smo razmatrali samo kre tanje Venere, planeta koji je blii Sun cu nego naa Zemlja. to se dogaa kad prijeemo iz heliocentrinog na geocentrini pogled s obzirom na kre tanje planeta koji je udaljeniji od Sun ca nego naa Zemlja. Slika 3.8 poka zuje staze Zemlje i vanjskog planeta u heliocentrinom sustavu. Prvi dio slike 3.9 pokazuje njihove staze u geocentrinom sustavu. Sunce se sada okree oko Zemlje po krunoj stazi, a vanjski planet krui oko Sunca koje se takoer kree. Dok prvi krug ima polumjer je dnak polumjeru staze Zemlje, a drugi krug ima polumjer jednak polumjeru staze vanjskog planeta, jasno je da je drugi krug vei od prvoga. I u slikama 3.8 i 3.9 crne toke predstavljaju po loaje Zemlje, Sunca i datog vanjskog planeta u odreenom trenutku. Tro-

Slika 3.10 Slika epicikla istog vanjskog planeta.

Primedba skenera: "prosto ko pasulj" :p

77

kuti ESO su slini u oba sluaja; oni su iste veliine, a njihove odgovaraju e stranice su paralelne. Opisani tip, koji je prikazan na slici 3.9, poznat je kao ekscentrini kruni prikaz, a onaj u slici 3.7 kao epicikliki prikaz. Sada nije teko uvidjeti, da se pre dodba ekscentrinog kruga moe pretvoriti u epicikliki krug i obratno. Uzmimo, na primjer, sluaj pokazan na slici 3.9. Povucimo liniju kroz Z pa ralelnu sa SO i liniju kroz O paralelnu sa SZ, pa se dvije nove linije presijecaju u C. Zato je SOCZ paralelogram poka zan na drugom crteu u slici 3.9. Pre ma tome je ZC jednak polumjeru staze vanjskog planeta, a OC je jednak polu mjeru staze Zemlje. Ovo nam dozvolja va da konstruiramo epicikliki prikaz kretanja vanjskog planeta, kako je po kazano na slici 3.10. Sada nacrtajmo krug iji je centar Zemlja, a prolazi kroz O i C, pa znai da je polumjer tog kruga jednak polumjeru staze vanj skog planeta, a nije jednak polumjeru staze Zemlje. C je toka na ovom kru gu. Sada uzmimo C kao centar i oko njega nacrtajmo krug, iji je polumjer jednak polumjeru staze Zemlje. Kreta nje vanjskog planeta se sada pokazalo
Slika 3.11 Na ovoj je slici ekscentrini krug uzet kao epicikl Venere, prikazan na slici 3.7. Mala slika daje bazu za promjenu.

kao epicikliko kretanje u kojem se C kree po velikom krugu za period koji je jednak periodu kretanja vanjskog planeta oko Sunca, dok se vanjski pla net kree oko malog kruga u periodu koji je jednak periodu kretanja Zemlje oko Sunca. Ovo je zato jer je u drugom crteu slike 3.9 linija ZC paralelna sa SO, pa se jednom okrene za period koji je jednak periodu vanjskog planeta oko Sunca, dok je OC paralelno sa SZ, pa se zato jedanput okrene za godinu dana - to e rei - za period kretanja Zemlje oko Sunca. Crne toke na slici 3.10 pokazuju poloaje Zemlje, Sunca i vanjskog planeta i epicikliki centar C koji odgovara istom trenutku poloaja planeta prikazanom na slici 3.10 *. Na slian nain moe se epicikliki prikaz, pokazan za Veneru na slici 3.7, zamijeniti ekscentrinom krunom predodbom, jer je metoda potpuno ista. Povucimo liniju kroz Z paralelno sa SV i liniju kroz V paralelno sa SZ, pa se ove nove linije presijecaju u C, kao u drugom crteu slike 3.11. Linija ZC je jednaka duini polumjera staze Venere, pa prijee kompletnu rotaciju, koja je jednaka periodu kretanja Ve nere oko Sunca. Zato se toka C kree
Slika 3.12 Ako razmotrimo sliku svih epicikala planeta, C e predstavljati Sunce samo za unutarnje planete, dok S pokazuje poloaj Sunca za vanjske planete.

78

Slika 3.13 Prividno kretanje planeta kako se vidi sa Zemlje. Planet se kree suprotno od smjera kazaljke na satu od X do linije ZA a zatim u smjeru kazaljke na satu natrag do linije ZA2.

Ova je fotografija nainjena u Munchenskom planetariju, gdje je mehanikim putem istovremeno izvedeno kretanje planeta za period od sedamnaest godi na. Fotografija pokazuje prividne petlje u stazama planeta Merkura, Venere i Mar sa, a takoer i projekcije kretanja planeta Jupitera i Saturna. Sloenost ovog primje ra objanjava zato su kretanja planeta predstavljala astronomima antike gotovo nerjeiv problem.

79

oko Zemlje u vremenu koje je jedna neta tako dalekih kao Mars, Jupiter i ko kretanju Venere oko Sunca. Ovo je Saturn. Metoda je vrlo dobro primije pokazano u drugom crteu slike 3.11. njena na Veneru, ali iz razloga obja Linija CV je jednaka duini polumjera njenog u matematikom dodatku ove staze Zemlje i zato naini kompletnu knjige, nije izraena za Merkur. Ovaj rotaciju za tono jednu godinu. Zbog neuspjeh za Merkur pojavio se upravo toga je kretanje Venere sastavljeno iz upotrebe epiciklike predodbe. Da od dvije komponente: prva, kretanje je Ptolemej proveo tono istu konstru oko centra C, gdje je SV jednako po kciju za Merkur, kao za druge planete, lumjeru staze Zemlje, a vrijeme kreta uzimajui ekscentrinu krunu pre nja oko C iznosi jednu godinu; druga, dodbu umjesto epiciklike, njegova kretanje C oko manjeg kruga koji ima bi metoda takoer bila uspjena i za polumjer jednak polumjeru staze Ve Merkur. nere, a vrijeme kretanja je jednako pe Ako je epiciklika predodba upo riodu Venere. Slina se konstrukcija, trijebljena u svim sluajevima, kao to oigledno, primijeni na sluaj planeta je na slici 3.12, tada centar C epiciMerkura, dok se konstrukcije sline kla predstavlja poloaj Sunca samo konstrukcijama na slikama 3.9 i 3.10 za planete koje se nalaze blie Sun primjenjuju na sve planete koji se na cu nego Zemlja, unutarnje planete. Za laze dalje od Zemlje. vanjske planete Sunce se ne nalazi u Ova se stvar dugo razmatrala, jer C nego na pravcu koji je povuen kroz je bilo sumnje da li su prvi astronomi Z paralelno sa CP, na udaljenosti od Z razumjeli jednaku vrijednost epicikli- koja je jednaka udaljenosti od P do C, kog i ekscentrinog krunog predsta a oznaena je znakom S. vljanja za sluajeve Veneru i Merkura. Zbog kretanja po epiciklu, ni jedan Bilo je sigurno shvaeno za vanjske planet se ne kree jednostavno oko planete, jer je Ptolemej sasvim jasno Zemlje. Zaista, pojava koju vidi pro ukazao da su te dvije predodbe po- matra na Zemlji stvara oblik pokazan tpuno ekvivalentne. Drugima je vje na slici 3.13. Ona pokazuje da se pra rojatno bilo mnogo manje jasno o toj vac povuen od Zemlje prema planetu stvari nego Ptolemeju; neki su podu ne kree ravno unaokolo u smjeru su pirali samo jednu predodbu, a neki protnom od kretanja kazaljke na satu. bez jasnog saznanja tvrdili da su to Zaista, planet u X slijedei put slike iste stvari. Bilo je neke sumnje da li 3.13, kree se na takav nain da se je Ptolemej jasno spoznao ekvivalen linija povuena od njega prema Zemlji tnost za sluajeve Venere i Merkura. Kasnije emo vidjeti da je Ptolemej kree okolo u smjeru koji je suprotan doao do otroumne konstrukcije za smjeru kretanja kazaljke na satu sve preinaenje epiciklike predodbe na dok ne doe u poloaj ZA1 kada se takav nain, koji je djelomino uzimao pone kretati u smjeru kretanja ka u obzir eliptini karakter staza pla- zaljke na satu sve do ZA2 Poslije toga ponovo nastaje kretanje u suprotnom smjeru od kretanja kazaljke na satu sve do slijedee petlje. Linije kao ZA1 Prethodna slika: i ZA2 , u kojima smjer planeta okrene Ova egipatska rezbarija na kamenu iz V stonjegovo kutno kretanje, zovu se staci ljea pr. n. e. pokazuje Nut, boginju neba, preonarni smjerovi. Oito je da kut A1Zsvoenu preko Zemlje. Dva broda nalaze se na A2 ovisi o polumjeru staze planeta i o desnoj i lijevoj strani diska Zemlje. Egipatski brzini kojom se on kree po toj stazi. astronomi su dugo vjerovali da Sunce napravi Openito, to je vei polumjer epicikla nevidljivi put svake noi od zapadnog do isto u usporedbi s polumjerom veeg krunog horizonta u brodu niz rijeku.

81

ga, to je vei kut A1ZA2, kut koji kae kad je planet retrogradan. Ovo znai da je kut mnogo vei za Mars nego za Jupiter, a vei je za Jupiter nego za Saturn. Slino, kut je vei za Veneru nego za Merkur. S ovim uvodnim napomenama, koje treba pamtiti, moi emo razumjeti za to je problem kretanja planeta stvorio takvu dominantnu temu stare astro nomije; a bit emo, takoer, u boljem poloaju da ocijenimo otroumnost mnogih pokuaja da se nae zadovo ljavajue rjeenje. Openito o drevnoj astronomiji Drevna astronomija je imala dvije arine toke, jalnu u Mezopotamiji, a drugu u Grkoj. Premda je bilo mno go toga uinjeno za razvoj astronomi je u Indiji i u Kini, mnogi su radovi, obavljeni tamo, vjerojatno preneseni iz Mezopotamije. Razvitak u Grkoj i Me zopotamiji nije bio istovremen. Mezo potamija je u svojoj fazi maksimalnog dostignua vjerojatno imala prednost prvenstva od pet stoljea. Sigurno je grka astronomija 1000 godina p. n. e. bila sasvim beznaajna, dok je u Babiloniji u to vrijeme astronomija ve imala snaan razvitak. tavie, prije Babilonaca mogue je da su Sumera-

ni posjedovali znatnu koliinu prilino profinjenih astronomskih podataka. Zbog razlike u trenucima njihovih najveih dostignua, posve je sigurno da je tada grka astronomija bila pod utjecajem ideja, koje su dolazile s Bli skog istoka. Nedavno se zaista tvrdilo daje Hiparh, oko 130. godine p . n . e . , sigurno dobio svoje rezultate od Ba bilonaca i da su ih oni ve uglavnom imali pripremljene. Neugebauer, na primjer, upozorava da bi, ako bismo mogli primjerno odmjeriti pouzdanost prvih razvitaka, mnogo toga to se prethodno pripisivalo Grcima, trebalo prenijeti na Babilonce. Premda tu ima istine, pisac je sklon da ukae da su metode rada dviju grupa bile sasvim posebne i da glavne karakteristike gr kog naina miljenja nisu bile pre uzete od babilonskih astronoma. Na protiv, izgleda vjerojatno da su grke ideje iz III stoljea p . n . e . naovamo izazvale znatne odjeke u Mezopotamiji, kao na primjer, heliocentrina teorija Aristarha, koju je prouavao Seleuk, astronom iz Seleukije na rijeci Tigris. Moja je vlastita slutnja da je rad Babilonaca bio gotovo numeriki. Drugim rijeima, babilonski astro nomi promatrali su poloaje planeta, a naroito Mjesec, sa znatnom preci znou, to je omoguilo da se otkriju

82

pravilnosti meu njihovim promatra njima, a zatim koritenje otkrivenih pravilnosti da se predskau budui poloaji Mjeseca i planeta. Pravilnosti su bile otkrivene empiriki; zatim su one prilagoene raznim matematikim formulama, a one su koritene u pre dvianju buduih poloaja. Grka metoda bila je potpuno ra zliita. Umjesto gledanja na problem kao na neku ifriranu zbirku, oni su shvatili kretanja nebeskih tijela u vidu geometrijskog modela. Planeti i Mjesec su uzimani da se kreu po odreenim geometrijskim stazama, a uinci njiho vih kretanja po tim su stazama izrau navani i zatim usporeivani s proma tranjima. I tako je neospornost modela, kojeg su oni prihvatili, bila ili potvre na ili nepotvrena. Kasnije su pokuali usavriti geometrijsku predodbu. Postoji i odsudna razlika izmeu babilonskih i grkih metoda pristu pa. Ako netko trai samo algebarske formule, koje e predstaviti stvarno promatrane poloaje planeta, tada je sasvim nepotrebno da se rjeava pro blem gdje su planeti kad se ne vide, odnosno, kad oni zau ispod horizon ta. Netko e pitati, da li planeti i zvi jezde nastavljaju svoja kretanja ispod horizonta po stazama koje e ih pono vo dovesti do toaka gdje oni izlaze.
- Prethodna slika:

Ali, bilo tko ne moe postaviti razbori: geometrijski model ukoliko se ne moe odgovoriti na pitanja o privremenom boravku zvijezda i planeta kada su oni iznad i ispod horizonta. Uvjerenje da su Grci prvi shvatili astronomske probleme u obliku geo metrijskog modela bazirano je na lo gikom zakljuku. Znamo da su naj stariji Grci, u VIII i VII stoljeu p. n. e., smatrali da Sunce, Mjesec, planeti i zvijezde ne nastavljaju svoja prividna dnevna kruna kretanja poslije zala za na zapadu, to znai da se oni ne nastavljaju kretati po svojim dnevnim krunim stazama ispod Zemlje. Vjero valo se da se oni kreu ispod Zemlje preko sjevera sve dok ponovo ne dou do odreenih toaka na istoku iz kojih izlaze. U Egiptu se smatralo da Sunce prevaljuje svoj put od zapada prema sjeveru i natrag do istoka u jednom amcu po rijeci. Budui da su egipat ska astronomija, matematika i ope znanje bili uglavnom slabi u odnosu na babilonsku astronomiju, matemati ku i ope znanje, ini se jasno da sami Babilonci nisu rjeavali geometrijske modele. Slino, teko je vjerovati da su Grci VIII stoljea pr. n. e. mogli prihva titi sline primitivne predodbe ako je bilo valjanijih koncepcija u Babiloniji. S tim u vezi moramo se podsjetiti da

Moderna fotografija pomrine Sunca: Mje seev disk pokrio je Sunce. injenica da Sunce i Mjesec imaju iste prividne promjere i injenica da se kretanja obaju tijela mogu grubo uklopiti u ciklus godinjih doba, davalo je mogunost starim astronomima da jedno od ova dva kretanja upotrijebe kao bazu za kalendar. Malo je grkih geometrijskih prilaza pro blemima astronomije preivjelo neizmi jenjen oblik u ranom i srednjem kran skom svijetu. Godinama su prepisivai unosili pogreke i iskrivljavali originale. Nadesno je talijanski rukopis iz XV sto ljea u kojem je umjetnik pobrkao ime astronoma Ptolemeja s Ptolemejem iz egipatske dinastije.

Babilonska tablica za pisanje sadri detalj ne podatke o poloajima, fazama i pomri nama Mjeseca tokom II stoljea p. n. e. To no predvianje kretanja Mjeseca bilo je od ivotne vanosti zbog obrade zemljita. Ovo je upravo problem gdje je numeriko-logini pristup dao bolje rezultate od geometrijskog pristupa. Na ovom se meanjem kamenu iz 1100. god. pr n, e. Mjesec pojavljuje izmeu svoje dvoje "djece" - Venere (lijevo) i Sunca (de sno). Mjesec je bio tako vaan u mezopotamskoj kulturi da je izabran kao osnova za kalendar usprkos svim praktinim tekoa ma sloenog primjera.

je VIII stoljee p . n . e . predstavljalo gotovo najvii domet astronomije na Bliskom istoku. Ovo ne znai da su sami Babilon ci vjerovali u apsurd poput onoga da se Sunce vozi u amcu oko horizonta. Vjerojatno njihova zanimanja u astro nomiji nisu jednostavno bila usmje rena prema geometrijskim idejama uope. Postoji poseban razlog zato je ba tako. Jasno je da je kretanje Mjeseca postalo vano u ivotu Mezopotamije i okolnih podruja, a posebno predvi anja kretanja Mjeseca i odreivanja datuma novog Mjeseca (Mlaaka) zbog kulturnih zbivanja. (Stari zavjet vrvi od prikaza svetkovina i obreda pove zanih s Mlaakom, a i dan-danas je datum za jednu od glavnih kranskih svetkovina, Uskrs, dobiven od prvog Utapa ili punog Mjeseca koji se poja vljuje poslije proljetnog ekvinocija.) Sluaj Mjeseca je upravo onaj u ko jem je geometrijski prilaz bio sasvim nemogu ako se traila visoka tonost, jer je to sluaj u kojem je potrebno pri mijeniti na trei stadij profinjenosti. Bez pomoi gravitacione teorije, Babi lonci nisu mogli odrediti stazu Mjese ca potrebnog stupnja tonosti. Nume riki, empiriki prilaz problemu bila je samo njihova nada. A, ako je ovo bio njihov prilaz, na kojeg su gledali kao na najvaniji problem, lako je uvidjeti zato je isti nain miljenja bio vjero jatno primijenjen na planete i zvijezde. Prema Grcima, u drugu ruku, Mjesec nije bio najinteresantniji sluaj. Prema njima, nije bilo potrebno iznad svega drugoga da se budui poloaji Mjeseca tono predvide. Zaista, oni su mnogo kasnije rjeavali problem zapletenosti u kretanju Mjeseca. Ne moe se tvrditi da je ovaj pogled sigurno toan, jer utvreni materijal, koji je na raspolaganju, a lako se mo gao deifrirati i itati, nije dovoljan da se odredi povijest drevne astronomije u najsitnijim detaljima, posebno s obzi-

rom na obrazloenja. U kojoj je mjeri Mezopotamija sudjelovala, doznalo se iz nekoliko tisua ploica dobivenih iskapanjima, a ovo se moe smatra ti vrlo nezamjetljivom reprezentaci jom misli i aktivnosti civilizacije koja se pruala nekoliko tisua godina. U sluaju grke civilizacije pojavile su se razne potekoe. Osim Ptolemejeva Amagesta, vrlo malo je preivje lo originalnih rukopisa velikih grkih uenjaka. Postojei tekstovi su kopije originalnih tekstova. U toku pada gr ke nauke u rimsko doba, oni koji su kopirali bili su manje intelektualne snage nego prvobitni grki uenjaci, a katkada su, zaista, bili potpuno tupi. Zato su se pojavila oigledna izoblie nja, a najvjerojatnija prava prvenstva su bila krivo porazdijeljena. Meutim, samo su oni pogledi Grka, shvatljivi u prvim stoljeima kranske ere, bili sauvani. Neshvatljive teorije, kao to je bila heliocentrina teorija Aristarha, preivjele su samo preko sluajnih pri mjedaba u rukopisima drugih naroda. Zato se pojavila muna situacija da su one grke ideje, koje su od najve eg zanimanja za dananji nazor, vei nom upravo one ideje o kojima imamo najmanje sigurnih podataka. Pokuaj rekonstrukcije u preostalom dijelu ovog poglavlja mora se zato sagledati u svjetlu koje upozorava. Godinja doba i kalendar im je ovjek preao iz nomadskog ivota u ratarstvo, poznavanje trajanja godinjih doba postalo je najvanije. Morao je biti poznat toan trenutak sjetve. Na raspolaganju je bilo vrlo je dnostavno pravilo koje proizlazi samo po sebi iz prethodnog poglavlja. Dne vno kretanje Sunca odreuje smjer juga bilo kojem promatrau smjete nom bilo gdje na sjevernoj hemisferi. Zato se mogu, takoer, odrediti smje rovi zapada i istoka jednostavno pro matrajui Sunce u bilo kojem danu

u godini. Postoje samo dva momen ta u godini kada Sunce izae tono u istonoj toki i zae tono u zapadnoj toki - proljetni i jesenski ekvinocij; a ekvinocij koji je dolazio poslije zime bio je prikladan za odreivanje trenu tka proljetne sjetve. Da Zemlja nije imala satelita, ova bi metoda, ili neka bolja, imala univerzalniju upotrebu i ovjeanstvo bi imalo manje briga u postizanju jednog osje tljivog kalendara. Apsurdno je da je Mjesec uvelike komplicirao situaciju. Mjesec se oko Zemlje okrene u oko 271/3 dana, to znai da se on u 27 1 / 3 dana vrati u potpuno isti poloaj u odnosu na pozadinu zvijezda. Ali, prosjeno vrijeme izmeu dvaju uza stopnih pojava novog mjeseca ili uta pa je oko 29 1 / 2 dana. Razlika nastane zbog kretanja Zemlje oko Sunca. Ovo uzrokuje da Mjesec treba da napravi vie od jednog cijelog kruga da doe direktno u pravac sa Suncem, to je, naravno, uvjet da doe do nastanka novog ili punog mjeseca. Drugi period od 29 1 / 2 dana nazvan je sinodiki mje sec, a pravi period od 271/3 dana siderini mjesec. Ako uzmemo grubu vrijednost, mo emo zaokruiti sinodiki mjesec na 30 dana. Tada dvanaest sinodikih mje seci imaju 360 dana, to je priblino duina godine. Prema dananjem mi ljenju, ovo bi bilo znaajno kad bi bilo neke veze izmeu duine dana, duine sinodikog mjeseca i duine godine. U stvari, prosjena duina sinodikog mjeseca je 29 dana, 12 sati, 44 minute i 2,78 sekundi, dok je duina godine, odreena kao interval izmeu uzasto pnih prolaza Sunca preko nebeskog ekvatora, 365 dana, 5 sati, 48 minu ta i 46,0 sekundi. Ali je, prema starim shvaanjima, bez preciznih poznavanja ovih vrijednosti, bilo mnogo razloga da se upadne u zamku uzimajui neku rijetku vezu koja postoji izmeu Mje seca i Sunca. Kada gledamo Sunce i Mjesec na nebu, zapaamo da oni ima-

85

Zemlja ne prijee svoju stazu oko Sunca za okrugli broj dana, pa se poseban dan mora dodavati godini od vremena do vremena. Do godine 1582. kalendar Julija Cezara ve je pokazivao veliko odstupanje s godinjim dobima, premda je imao sistem prostih i prijestupnih godina. Na gornjoj slici je sabor, kojeg je sazvao papa Grgur XIII, u cilju uvoenja novog gregorijanskog kalendara koji je i danas u upotrebi

Britanija je tek 1752. prihvatila ovu reformu kalendara. Tada je razlika izmeu starog i novog kalendara iznosila 11 dana. Ova slika Hogartha prikazuje izgred u doba reforme. Parola izgrednika je bila: "Vratite nam naih jedana est dana."

86

ju gotovo isti prividni promjer. Danas znamo da je to puka sluajnost, ali su stari astronomi ovo smatrali najveom vanou. Nadalje je bilo podudaranja izmeu perioda Mjeseca i menstrual nog perioda ena. Tako, kada su gruba promatranja ukazala da ima dvanaest lunarnih mjeseci u godini, bilo je sa svim prirodno da se ovo uzme kao gla vna pravilnost u ponaanju fizikalnog svijeta. Ova pretpostavka, premda sa svim prirodna, pokazala se pogubnom. Ne samo da je bila kriva, ne samo da je vodila prema pomaku gotovo deset dana u raunanju vremena proljetnog ekvinocija, nego je, takoer, postavila namjere ljudi na potpuno krivi put. Kao to smo ve vidjeli, ovo je vjerojatno bio pouzdan usmjera puta mezopotamske astronomije, ne samo kroz stoljea, nego kroz milenija. To je bila zabluda koje se nismo oslobodili do naih dana. To se pokazalo, na primjer, u rauna nju datuma Uskrsa i to se pokazalo u podjeli kruga na 360. Zemljoradnike potrebe nisu mo gle, razumljivo, tolerirati progresivnu pogreku od deset dana na godinu u raunanju trenutka proljetnog ekvino cija. Na sreu, nesklad je bio tako oi gledan, da su za praktine svrhe godi nja doba bila jednostavno odreena iz prividnog kretanja Sunca. Prema tome, Mjesec je izgubio svoju vanost u odreivanju godinjih doba; ali to je on izgubio u praktinoj vanosti, dobio je u mistinom smislu i ispunio je mjesto u kulturnim religijama na roda Bliskog istoka. A iz ovog razloga mezopotamski astronomi su bili oito spremni da pribjegnu raznim smicali cama kako bi nastavili da Mjesec kori ste za kalendarske svrhe. Gotovo je sigurno da su Babilonci otkrili tzv. metoniki ciklus; 235 sinodikih mjeseci su gotovo jednaki ili odgovaraju trajanju 19 godina. Ovo je otkrie pokazalo kako funkcionira mjeseev kalendar sa povoljnom to nou. Kalendar mora dijeliti 19 go

dina u dvije cjeline: 12 godina u jednoj sa 12 lunarnih mjeseci, a 7 godina u drugoj sa po 13 mjeseci u svakoj go dini. Kako su i 12 i 7 bili brojevi pose bnog mistinog znaenja, ovaj je ka lendar morao izgledati kao znaajna pojava. Daljnja je nesretna podudar nost daje 19-godinji metoniki ciklus bio vrlo blizu 18,6 godina, periodu za koji se okrenula ravnina staze Mjese ca. (O tome e biti rijei detaljno u 6. poglavlju.) Postojanje posljednjeg peri oda sigurno je bilo poznato Babilon cima, jer je on stvarao vaan element u njihovu sistemu predvianja pomr ina. Ovdje bi bilo zgodno da se pridoda nekoliko rijei o konstrukciji kalen dara. Za praktine svrhe je vano da godinji kalendar sadri potpuni broj dana. Ovo znai da se kalendarska go dina ne moe slagati s astronomskom godinom. Zato se datumi sve vie i vie razilaze iz godine u godinu, osim ako broj dana u kalendarskoj godini nije uvijek isti. Kako astronomska godina ima priblino 365 1 / 4 dana, najjedno stavniji sistem bi trebalo da ima tri kalendarske godine sa po 365 dana, a jednu, etvrtu, sa po 366 dana. Ovo je upravo poznati sistem prijestupne godine, kojeg je prvi uveo Julije Cezar 45. godine prije nove ere. Ali, naravno, trajanje astronomske 1 godine nije tono 365 / 4 dana; ona je kraa od ove vrijednosti za 11 minuta i 14 sekundi. Premda ovo nije naroito velika razlika, ona je dodavana nepre kidno stoljeima nakon uvoenja tzv. Julijanskog kalendara, pa je 1582. go dine razilaenje iznosilo oko 10 dana. Da bi ovo ispravio, papa Grgur XIII na redio je da kalendar bude ispravljen za deset dana na taj nain da se dan 5. li stopada 1582. rauna kao 15. listopa da 1582. godine. Ova je promjena bila odmah prihvaena u svim katolikim zemljama, ali su grka crkva i veina protestantskih naroda odbili da pri-

87

znaju papinu naredbu. Engleska nije ila ukorak s veinom zapadne Eu rope sve do 1752, kada je na osnovu zakona koji je donio parlament, bilo odbaeno jedanaest dana iz godine, jer se jedanaesti dan nagomilao od 1582. godine. Da bi se osiguralo od ponovne po jave sline potekoe, predloeno je da neke godine, koje bi bile prijestupne u sistemu Julijanske godine, sada ne budu prijestupne godine. Te su godine 1700, 1800, 1900, 2100, 2200, 2300, 2500, itd., a pravilo kae da, gdje broj godine svrava sa dvije nule, bit e uzeta kao prijestupna godina samo ona kod koje su prve dvije znamenke djeljive sa etiri. Novi kalendar s ovim profinjenjem poznat je kao Gregorijan ski kalendar.

sjene se mijenja bre poslije svanua i upravo prije zalaza nego oko podneva, tako ako odredimo prelaenje vremena prema omjeru promjene, vrijeme bre prolazi ujutro i uveer nego u podne. Teko je vjerovati da ljudi nisu bili subjektivno svjesni ove razlike. Vjero jatno je, naprotiv, ne samo da je nisu bili svjesni, nego im je ona dobrodola, budui da je bilo drutvene prednosti za jedinicu vremena koja je bila dua blizu podneva nego ujutro i uveer. U ovoj povezanosti znaajno je da, kada su bili pronaeni logino pouzdani vo deni satovi, bilo je posveeno mnogo panje da se osigura da oni ne mjere vrijeme priblino jednakim nainom, odrazujui vrijeme kretanja u kojem nebo pokazuje da se okree; zaista, oni se odrazuju u vladanju duine sjene. Jo je nedostatak tonosti satova, ne samo u antiko doba, nego sve do Vrijeme dana Newtona, a i poslije, imao jednu zna Poznavanje godinjih doba samo je ajnu omaku. To je znailo da se jedan aspekt mjerenja vremena. Nama longitude nisu mogle sistematino je danas teko shvatiti, jer vladamo odreivati, pa zato tonost karata nije raznim vremenima, da antiki svijet bila zadovoljavajua. Prije kraja XVIII nije imao prikladnu metodu mjerenja stoljea, nakon izuma pouzdanih krovremena dana. Ali u polaganom tempu nometara, pojavile su se karte s izvan ivota, kojeg su oni imali, to im vjero rednom tonosti. jatno nije stvaralo veliku nevolju. Onaj Hiparh je dao otrouman prijedlog tko se privikao da ne nosi sat, ubrzo da se longitude ili duine velikog broja razvije subjektivno prosuivanje vre mjesta mogu ustanoviti koristei po mena, koje je obino tono unutar e mrinu Sunca na taj nain da se isto tvrtine sata. A u antiko je doba pro dobno odrede trenuci u svim mjesti suivanje vremena ovakve vrste bilo ma. Metoda nije mogla, naravno, dati dovoljno za najpraktinije svrhe. striktnu istodobnost, jer pomrina ne poinje istovremeno u svakoj toki Sunani i vodeni satovi sluili su uzdu puta sjene Mjeseca. Ali bi me za praktino mjerenje vremena, kako toda dala tonije rezultate od onih koji smo ve vidjeli. Sasvim razliito od su bili prethodno na raspolaganju, njihovih nedostataka u tonosti pre samo kad bi se paljivo izvela. Na ne ma dananjim standardima, ove na sreu, sam promiljen pokuaj da se prave nisu mogle podijeliti vrijeme u iskoristi Hiparhov prijedlog ini se da jednake dijelove. Ovo nije izgleda bilo je bio spetljan. Bila je nainjena zna namjerno, ali se pojavilo odstupanje. tna pogreka, a da se nikako nije mo Duina sjene, koju baca tap, mije gla otkriti. Ovo se odrazilo u kartama nja se tokom dana ali se ne mijenja u jednakom odnosu. Tako, ako netko dugo godina. uzme duinu sjene kao mjeru vreme na, dobiva nejednaki sistem. Duina

88

Oblik i veliina Zemlje S vremenom su se ljudi poeli ba viti irinom i duinom. Ve su vjero vali da Zemlja ima sferni ili priblino sferni oblik. Ali ovo vjerovanje nije bilo univerzalno tokom cijelog grkog perioda. Prema prvim Grcima, Zemlja je imala oblik krunog diska, koji je bio okruen velikim oceanom, iznad kojeg je bila polusferna kugla neba. Ovakva je predodba bez sumnje objavljena u djelima Homera i bila je oito prihvaena sve do VI stoljea prije nove ere. Ova predodba jasno postavlja problem kao - to se dogaa sa zvijezdama, Suncem, Mjesecom i planetima kad oni zau ispod zapa dnog horizonta. Kako smo ve vidjeli, ini se da je prvo vjerovanje bilo, da sva nebeska tijela krue u nekom liku oko horizonta preko sjevera, da bi se kasnije ponovo pojavili na istoku, na stavljajui svoje krune staze preko neba. Promatranja koja su pobila konce pciju o Zemlji kao ploi pokazala su da zvijezde, ako se promatraju iz raznih irina, nisu uvijek iste. U Egiptu, na primjer, zvijezde koje se stalno vide, ne vide se sve iz Grke. U Grkoj se vidi zvijee Velikog Medvjeda kako se cijelo okree oko pola, a da ni jedna zvijezda ne zae ispod horizonta, dok se, naprotiv, u Egiptu moglo vidjeti da on uroni u pijesak pustinje. Ova su promatranja jasno pokazala da je na slian nain zakrivljena povrina Ze mlje. Prvu ideju o tome kako je Zemlja zakrivljena dao je Anaksimandar. On je postavio udnu hipotezu da je Ze mlja zakrivljena prema sjeveru i jugu, ali da je ravna prema istoku i zapadu, formirajui povrinu kao to je cilin dar. Ova hipoteza mu je omoguila da objasni mijenjanje izgleda zvijezda u Grkoj i Egiptu, gdje je razlika sadr ana u sutini u geografskoj irini, a u isto vrijeme da sauva staru narodnu mitologiju da podruje smrti lei vrlo daleko na zapad.

Prema Teofrastu, ueniku Sokratovu, Parmenid, sljedbenik Pitagore, bio je prvi koji je smatrao da Zemlja ima sfernu povrinu. (Kasniji tumai prve ere kranstva dali su priznanje za ovaj veliki korak samom Pitagori, jer su u njihovo vrijeme pogledi pitagoraca bili vrlo potovani, a Pitagora je postao potovo legendarni junak.) Par menid je ivio krajem VI i poetkom V stoljea pr. n. e. i njegov je argument za sferni oblik Zemlje bio neoboriv. On je dokazivao da bi tijelo svakog drugog oblika osim sfernog ili okruglog, palo u sebe - dok je sfera oblik, koji bi ostao prirodno u ravnotei. Bez sumnje je, takoer, polusferna kupola neba bila velika pomo da se doe do ideje o Ze mlji kao kugli. A ideja, koja se jednom pojavi, dobiva podrku iz injenice da je pruila jednostavno tumaenje o tome ta se dogaa sa zvijezdama, Suncem, Mjesecom i planetima po slije njihova zalaza na zapadu, tj. da se oni nastavljaju kretati po krunim stazama kako bi se ponovo pojavili na istoku. Ideja o Zemlji kao sferi ili kugli nije bila openito prihvaena sve do Plato na, poslije sto ili vie godina. Platonov argument je bio filozofski i dapae slab: da je kugla najidealniji oblik ti jela, da kugla ima potpunu simetriju i da zato Zemlja, kao centar svemira, mora biti kugla. Premda ovakav ar gument nije bio tako dobar kao pra vi argument kojeg je Parmenid iznio, Platonovo snano posredovanje ui nilo je da se ideja utemelji. Od tada pa nadalje svi su Grci vjerovali da je Zemlja kugla a, kada doemo do Ari stotela, pojavit e se krajnje uspjean i konaan argument. esto, kada se Sunce, Zemlja i Mjesec nau pribli no u istom pravcu, a Zemlja izmeu njih, Mjesec prolazi kroz sjenu koju baca Zemlja. Tom se prilikom sjena na Mjesecu vidi stalno okrugla, to ne bi bio sluaj u svim prilikama da Ze mlja nije kugla.

89

Sa saznanjem da je Zemlja kugla, nastao je problem odreivanja njene veliine, a najznaajnije odreivanje u antiko doba bilo je ono koje je nainio Eratosten, vjerojatno oko 230. godine p. n. e. Metoda, koju je on upotrije bio, ilustrirana je na slici 3.14. Erato sten je znao da u podne na dan ljetnog solsticija vertikalni tap u Syeni (Asuanu) ne baca sjenu, to znai da je Sunce tono u zenitu ili iznad glave. U Aleksandriji u istom trenutku Sunce zatvara kut s vertikalom od 7 12', ili jednog pedesetog dijela opsega kruga. Zato, ako je Aleksandrija bila tono sje verno do Syene, to je Eratosten uzeo kao sigurno, razlika u geografskoj iri ni izmeu ova dva mjesta iznosi 7 12', ili jedna pedesetina opsega Zemlje. Sli jedei je korak bio da se odredi udalje nost od Syene i Aleksandrije. Zemljin promjer daje vrijednost koju dobijemo kada podijelimo produkt: izmeu 50 i izmjerene udaljenosti i 'Pi'. Ovom meto dom dobio je Eratosten vrijednost od 12,50, vrijednost koja je samo oko 112 kilometara manja nego dananja vrije dnost Zemljinog promjera, jer Zemlja nije tono okrugla, polarni promjer iznosi oko 12 640 kilometara, ekvato rijalni oko 12 680 kilometara.)

je Eratosten napisao knjigu posebno o ovoj metodi i samom odreivanju; i premda ta knjiga nije preivjela, inje nica da je ona bila napisana pokazuje da je Eratosten metodu dobro zamislio i izveo s najveom panjom. Na dru gom mjestu imamo nezavisan dokaz tonosti Eratostena kao promatraa. On je znao odrediti kut kojeg ini os Zemlje sa ravninom staze Zemlje oko Sunca. U stvari, on je mjerio nagib ekvatora Zemlje prema ekliptici. Vrije dnost koju je on dobio iznosila je 2351', dok je prava vrijednost tog nagiba u njegovo doba bila 2343', to znai da je pogreka iznosila samo oko 0,56 posto. (Dananja vrijednost je 2336', promjena koja je nastala zbog finih detalja u naem treem stadiju profinjenja o emu je prethodno raspra vljano.) Stvarna geografska irina Syene je 245'. Zato u doba Eralostena Sunce nije bilo potpuno tono iznad glave u doba ljetnog solsticija, nego neto izvan te toke za 22'. Na osnovu ovoga mo emo oekivati pogreku od pet posto u Eratostenovu konanom raunu, ali je na sreu nadoknaivanje pogreke napravljeno u geografskoj irini Ale ksandrije. Prema tome, stvarna razlika Rezultat Eratostena je tako preci ovih gradova je 75', ako usporedimo zan da danas mnogi ljudi sumnjaju u s Eratostenovom vrijednosti od 7 12'. njega. Ja sam, ne vidim nikakav ra Ovo reducira pogreku na oko jedan i zlog da posumnjam u njegovu auten pol posto. Takoer je bio prigovor da tinost. Na prvom mjestu znamo da Aleksandrija ne lei tono na sjeveru od Syene, pa razlika u geografskoj du ini iznosi oko tri stupnja. Ali pogre Slika 3.14 ka koja bi se pojavila iz ovoga, samo Kad je podne, Sunce u Syeni je u zenitu, a je iznos razlike kosinusa tri stupnja od istovremeno u Aleksandriji zatvara s vertika jedinice, a to je samo malo vie od 0,1 lom kut od 712 '. Ako se oba mjesta nalaze na istom meridijanu, udaljenost izmeu njih posto. Zato potpuna pogreka, koja se iznosi upravo 1/50 Zemljinog opsega. pojavila kod odreivanja kuta, iznosi jedan posto; Eratostenova vrijednost bi bila mnogo manja od ovog iznosa. A ovaj je upravo - 12 560 kilometara, ako se usporedi sa 12 670. Sve bi ovo, naravno, bilo obuhvae no da je udaljenost od Syene do Ale ksandrije bila izmjerena s punom to90

nou, a o tome se postavilo pitanje. Udaljenost je bila izmjerena u jedini cama stadija. Na nesreu, tri razne jedinice, koje su nosile ovo ime, bile su tada u upotrebi: putni stadij, koji se upotrebljavao u mjerenju udalje nosti putovanja, a iznosio je oko 157 metara; olimpijski stadij od 185 meta ra i kraljevski egipatski stadij od 210 metara. Plinije navodi da je Eratosten upotrebljavao putni stadij, a ovo uspo reuje s nezavisnim prigovorom da je Eratosten dobio udaljenost od pro fesionalnih teklia - procedura koja izgleda prirodno sasvim dovoljna, jer se prenoenje vanih vijesti u Egiptu moralo odravati preko profesional nih teklia vie od dvije tisue godina. Ovo ne izgleda na kraju ni nevjeroja tno, da bi stoljeima specijalni tekli i u ravnoj zemlji, kao to je Egipat, ustanovili udaljenost unutar granice od jedan posto. Drugo bi stanovite (da je Eratosten upotrijebio olimpijski stadij) ukazalo da su teklii naini li pogreku od oko 17 posto u svojim odreivanjima udaljenosti, a to izgleda gotovo fantastino. Kozmologija Grka Prvi korak u shvaanju neba nije vjerojatno tei od prvog koraka prema uoavanju Zemljine sferinosti. Je dnostavno je zamijetiti da se dnevno kretanje zvijezda preko neba pojavljuje zbog rotacije Zemlje. Grki svijet kao cjelina nije nikad doao do ove spoznaje, premda je, kako emo vidjeti, bilo pojedinaca koji su to shvaali; ali ovi ljudi nisu nikada bili sposobni da uvjere svoje suvremenike. Prvi korak u pravom smjeru nainio je Filolaj, filozof Pitagorejske kole. On je nauavao da glavno djelovanje u sve miru mora dolaziti iz njegova centra i da zato glavno djelovanje ne moe doi iz Zemlje, jer Zemlja nije u njegovu cen tru. Ovo bi ukazivalo da bi se Zemlja morala kretati oko centra. Na prvi po

gled netko moe pretpostaviti da je ovo bio prvi korak prema heliocentrinoj teoriji, ali Filolaj nije postavio Sunce u centru sistema; on ga je zamiljao kao disk koji postaje vru od brzog prolaza zraka kroza nj. Umjesto njega, on je za miljao da je centar sistema gigantska vatra koju od nas skriva Zemljino tijelo. Premda je ovo bila fantastina ideja pre ma naem dananjem shvaanju, Filo laj je zasluio priznanje iz dva razloga: prvi, za ideju da se centar sistema moe oitovati uplivom na cjelinu, a drugi za spoznaju da bi se kretanje Zemlje oko centra moglo odraziti u suprotnom kre tanju zvijezda, koji bi protumaio privi dnu dnevnu rotaciju neba. Filolaj je bio suvremenik Sokrata, a ivio je neto prije Platona. Platon o ovome nije imao svoje miljenje niti ga je imao Aristotel. Samo, kada doemo do drugog giganta grke astronomi je, Heraklida, nai emo ideju ponovo oivljenu i razvijenu. Heraklid se oslo bodio udnog pojma centralne vatre i jednostavno je uzeo da se Zemlja vrti oko svoje osi, kao mi danas. Heraklid je pripadao IV stoljeu pr. n. e., a Aristarh, koji je najvie radio na svom djelu sredinom slijedeeg stoljea, vjerojatno je bio pod njego vim utjecajem. Apolonij je bio najvei matematiki astronom III stoljea pr. n. e., Hiparh II stoljea pr. n. e. i Ptolemej, koji je ivio u II stoljeu nove ere, bio je zadnji velikan. Na alost, dok smo doli do Hiparha i Ptolemeja, Heraklidova velika ideja je bila odbaena, pa je jo jednom nebo, a ne Zemlja, preuzelo dnevno kretanje. I Hiparh i Ptolemej su imali razloga za odbaciva nje ideje da se Zemlja okree, premda je nemogue rei da li su oni osjeti li njenu snagu. To je moglo biti samo izgovor za odbacivanje ideje koju oni nisu voljeli. Njihov tobonji prigovor je bio da, ako se Zemlja vrti, tada bi tijelo baeno u zrak naprosto palo iza mje sta iz kojeg je baeno.

91

Moda je vredniji razlog za odbaci u epiciklima na slikama 3.7 i 3.10, ali vanje ideje da se Zemlja vrti, to takva nije bilo kretanja koja nisu bila izrae teorija ne moe protumaiti prividno na krugovima. Ova hipoteza nije samo kretanje planeta. Slika 3.13 pokazuje prikrivala potrebu za fizikalnom teori kako se sa Zemlje vide katkada kreta jom; ona se takoer slagala sa filozo nja planeta u suprotnom smjeru. Re fijom simetrije, koju je Platon razloio dovito se pravac od Zemlje prema pla za sluaj sfera. Upravo kao to sfera netu okrene u suprotnom smjeru od ima najvei stupanj simetrije kao tro kretanja kazaljke na satu, zatim dose dimenzionalno tijelo, tako krug ima gne stacionarnu toku, od koje krene najvei stupanj simetrije za zatvorenu suprotno u smjeru kazaljke na satu; krivulju. nastavi kretanje u direktnom smjeru Bez prilino jednostavne, smione sve dok ne doe do druge stacionarne pretpostavke grkih astronoma, sve toke od koje ponovo poinje kretanje mir bi izgledao potpuno bezakonsko u suprotnom smjeru od smjera kazalj mjesto. Premda danas ne simpatizira ke na satu. Veliki problem u pripisiva mo takav pogled, moramo se podsjetiti nju bilo kojem jednostavnom geome da je on trajao sve do Keplerova doba, trijskom obliku kretanja planeta bilo a tek je Kepler s tekom mukom kona je da se dobije opis ovih retrogradnih, no odbacio pojam krunog kretanja. kretanja pomou staza planeta. Moda, takoer, moemo imati vie Tada se to nije moglo suvie uvjer simpatije prema Grcima ako se sjeti ljivo naglasiti budui da Grci nisu ima mo da dananji uenjaci oekuju da li fizikalnu teoriju gravitacije, pa nisu fizikalni zakoni imaju eleganciju i si imali pojma zato se planeti kreu po metriju, tavie, ako oni i ne oekuju, stazama. Da svladaju svoje fizikalno materijalni e se svijet manifestirati neznanje, oni su smiono pretpostavi ovim kvalitetama. Imamo jednostavnu li da su sva kretanja planeta kruna. zamjenu Platonova pojma slinim, ali Kombinacije krunog kretanja su bile dubljim pojmom. doputene u njihovim shemama, kao Prvi ozbiljni matematiki pokuaj shvaanja sloenosti kretanja planeta

92

Ovdje je podjednostavljen moderni dijagram koji se katkada oznauje kao "grka" ideja sistema sfera. Brojevi pokazuju sfere: nevidljivu, zvijezda, Saturna, Jupitera, Marsa, Sunca, Venere, Merkura. Mjeseca i Zemlje. Teorija Eudoksa je bila istovre meno sloenija i suptilnija, no to se moe i zamisli ti. Eudokso je zamiljao da polarne osi njegovih idealnih sfera nisu meusobno paralelne, nego su meu sobno povezane kao kompas na stoeru, kao to je prikazano gore.

nainio je veliki grki matematiar Eu- dokso se izgleda nije bavio pokuajem dokso. esto se govorilo, donekle ma da protumai odreeno kretanje ne glovito, da su "Grci" vjerovali u sistem beskog tijela u odreenom trenutku. kristalnih sfera: Mjesec je bio privr Umjesto toga, on se ograniio na po en na najblioj sferi, a zatim su se kuaj tumaenja opih karakteristi nizale sfere za Sunce, planete (prema ka njihovih kretanja u geometrijskim redu Merkur, Venera, Mars, Jupiter i izrazima. A da se razjasne kretanja Saturn) i posljednja sfera za sve zvije planeta u svim detaljima, bilo je potre zde. Sve su ove sfere imale svoje cen bno dodati jo sfera, koje je prvobitno tre u Zemlji. Ova je pria, ini se, bila predloio Eudokso. Prema tome, serije sastavljena iz ranijih vjerovanja i teo sfera su se postepeno proirivale, na rije Eudoksa, a ona je sigurno potpu roito u Eudoksova uenika Kalipa. no obrnuta od teorije koju je iznio na ini se sasvim jasnim da Eudokso razmatranje Eudokso. nije nikada namjeravao svoje sfere za U Eudoksovoj teoriji samo se zvije misliti kao da imaju stvarnu fizikalnu zde kreu u jednoj sferi. Dok Mjesec egzistenciju. Prema njemu, one su bile i Sunce imaju seriju od tri sfere, pla samo matematiko sredstvo za pred neti imaju svaki po etiri. Posljednja stavljanje kretanja planeta. Njegova sfera svake serije kree se na isti na teorija se pojavila u vrijeme koje je in kao sfera zvijezda. Druga krajnja oznaavalo starost Platona i prve go sfera je privrena svojim polovima dine zrelosti Aristotela, pa nalazimo na posljednju sferu i moe se slobo njeno puno prihvaanje u rukopisi dno vrtjeti oko osi koja prolazi njenim ma Aristotela. Ali je Aristotel nainio polovima. Trea sfera je privrena ozbiljnu pogreku pridodavajui fi na drugu sferu na slian nain, i tako zikalnu sutinu sferama Eudoksa, a redom. Konano, planet, ili Sunce, ili ova ga je pogreka prisilila da pokua Mjesec privren je na najunutarnji- spojiti posebne serije sfera za razne u sferu. Polarne osi raznih sfera nisu planete u jednu divovsku mehaniku paralelne, nego imaju razne poloaje. strukturu. Prema tome, nastala je te Na ovakav nain dolazi do vrlo sloe orija s fantastinim brojem od pedeset i pet sfera. nih kretanja najunutarnjije sfere. Poloaj ima neku analogiju sa iro Poslije Aristotela bila je odbaena kompasom. Matematiki problem je teorija Eudoksa. Ona je sasvim dobro bio da se izaberu polarne osi, njihove tumaila promjenu smjera planeta, toke privrenja i kretanje sfera na ali nije mogla protumaiti zato pla takav nain da prikau opaena kreta neti mijenjaju sjaj, zato, na primjer, nja planeta, Sunca i Mjeseca. Mars ima katkada vei sjaj, a katkada Koliko je u tome uspio Eudokso? U slabiji. Prema teoriji Eudoksa, Mars je stvari, on je bio u mogunosti da pri uvijek jednako udaljen od Zemlje i ne kae mijenjanje smjerova planeta, dje- bi trebalo da mijenja svoj sjaj. Sasvim lomino njihova retrogradna kretanja. je oito da Mars mora biti blie Zemlji Nadalje, njegova teorija automatski kad je sjajniji nego kad je slabog sjaja. zahtijeva da smjerovi planeta ne mora- Bilo je pokuaja da se protumai ova ju leati u ravnini kretanja Sunca oko pojava, pa su grki kozmografi pristu Zemlje. Drugim rijeima, on je poao pili epiciklikom prikazu kretanja pla na neki nain prema tumaenju efe- neta poput onih koji su ve prikazani kta nagiba staze planeta prema stazi na slikama 3.7 i 3.10. Zemlje. Za razliku od mezopotamskih Sa stajalita dananje heliocentriastronoma prije njega i za razliku od ne teorije, vidimo da u slici 3.10 radiHiparha i Ptolemeja, poslije njega, Eu jus (OC) malog kruga mora biti jednak

93

radijusu staze Zemlje, a da radijus ili polumjer (CZ) velikog kruga mora biti jednak polumjeru staze naeg vanj skog planeta. Ali ova informacija nije potrebna ni za razumijevanje promje ne smjerova, na primjer, Marsa, ni za razumijevanje promjene relativne uda ljenosti Marsa. Za ove svrhe, sve to mi trebamo jest odnos OC prema CZ. Zatim, ako uzmemo da vrijeme koje je potrebno da se jednom okrene veliki krug odgovara vremenu koje je potre bno da se Mars jedanput okrene oko Sunca, i ako uzmemo da vrijeme koje je potrebno da se mali krug jednom okrene bude jednako vremenu za koje se Zemlja jednom okrene oko Sun ca, tada e epicikliki prikaz jednako predstaviti opaeno kretanje Marsa. Drugim rijeima, tonost prikazivanja, koja je na raspolaganju na slici 3.10, ne ovisi o postavljanju prave skale dvaju krugova, nego samo o postavlja Slika 3.15

nju odnosa njihovih polumjera. Potpuno slina razmatranja pri mijenjena su na slici 3.7. Tamo radi jus ili polumjer kruga sa centrom u Z moe imati razne vrijednosti; ali je potrebno da odnos polumjera velikog kruga prema polumjeru malog kruga bude toan. Prema tome, u crtanju slike 3.7 nije bilo neposrednog uvjeta da Sun ce bude u centru malog kruga. Bilo je bitno da Zemlja, Sunce i centar malog kruga budu na pravcu, kao to su na slici 3.15. Odatle nije bilo odmah jasno ljudima, koji su prvi upotrijebili epicikliku predodbu kretanja planeta, da Sunce mora biti u centru epicikla. Ipak, bilo je jasno predosjeanje da toke Z, S i C moraju uvijek biti na jednom pravcu. Ovo zahtijeva dva podudaranja: prvo, da se C treba kretati oko Zemlje u potpuno istom periodu
Slika 3.16 Slino je kod crtanja ekscentrinog kruga kretanja vanjskog planeta. I tu Sunce nije postavljeno u centru veeg kruga, nego opet na liniji ZC.

Stari astronomi nisu Sunce metnuli u centar epicikla po kojem se kree Ve nera. Ali on je postavljen na liniji ZC.

94

kao S, i drugo, da Z, S i C budu po redani poetno u istom smjeru. Vjero jatno je da je ova podudarnost navela Heraklida da polumjer kruga Sunca treba uzeti da bude jednak polumjeru kruga na kojem se kree centar epicikla Venere - to e rei, da bi toka S trebala biti u toki C, kao to je poka zano na slici 3.7. (Razlika izmeu slike 3.15 i slike 3.7, naravno, nastala je samo iz pro matranja i iz teorije: slika 3.15 je izra ena iz promatranja, dok je slika 3.7 izraena iz prvobitnog poznavanja heliocentrine teorije.) Epicikliki prikaz kretanja Merku ra mogao bi se popraviti ili dopuniti na pravcima Heraklidova ukazivanja upravo na isti nain kao to se mogla dati epiciklika slika za Veneru. Ali je
Slika 3.17 Slike epicikala i ekscentrinih krugova su ekvivalentne, pa moemo napraviti epicikle za sve planete. Ako uzmemo da je ZS jednako ZC, tada dobivamo tzv. Tychonovu siiku svijeta.

Na gornjim dijelovima ovih strana je dio astronomskog papirusa, nazvan "Naua vanje Leptinusa" ili "Umijee Eudoksa", koje je napisano u Egiptu izmeu 331. i 111. god. pr. n. e. Poznat je po brojnim di jagramima za razna tumaenja.

Slika 3.18 Pitanje, kree li se Sunce oko Zemlje ili se Zemlja kree oko Sunca, relativan je po jam. Ako prihvatimo drugi zakljuak, slika 3.17 se pojednostavljuje pa se dobiva heliocentrini sustav svijeta.

Slika 3.19 Kad je Mjesec u kvadraturi, poznat nam je jedan kut u trokutu kojeg sainjavaju Sunce, Mjesec i Zemlja; drugog moemo mjeriti. Ari starh je koristio ovaj sluaj da odredi odnos udaljenosti Sunca prema udaljenosti Mjese ca.

Slika 3.20 Aristarh je smatrao da se Zemlja ne kree oko Sunca po krugu, jer se tada ne bi moglo protumaiti razliito trajanje godinjih doba. Protumaiti se moe samo ako se Sunce na lazi izvan centra, kao to je na gornjoj slici

situacija bila jo nemonija za vanjske planete. Ovo je jasno ako se vratimo slici 3.10. Tu, ako ne postavimo daje polumjer kruga Sunca (udaljenost SZ) jednak polumjeru epicikla (OC), tada je sve to moemo rei da linija SZ mora biti paralelna sa OC. Kritini detalj je nestao, naime udaljenost od Sunca do planeta (udaljenost SO) mora uvijek biti jednaka udaljenosti ZC, a prema tome planet odrava konstantnu udaljenost od Sunca. Zato otkrie heliocentrinog pogleda, koje je dolazilo jednostavno iz promatranja, nije bilo tako lako u slu aju vanjskog planeta kao to je bilo u sluaju Venere i Merkura. Jo postoji neosporivo svjedoan stvo jednog od njegovih suvremenika, Arhimeda, koji je Aristarha uveo u heliocentrini pogled na svijet vjerojatno oko godine 260. prije nove ere. Moe mo samo nagaati na koji je nain on

uspio da naini ovaj znaajni korak. Vjerojatno je ostvario jednakost epiciklike i ekscentrine krune predodbe o kojoj se raspravljalo prije u ovom po glavlju. On je, takoer, ostvario da se opis kretanja jednog vanjskog planeta kao to je na slici 3.9 moe prevesti u vrstu opisanu na slici 3.16. Budu i da je nedostajalo poznavanje prave skale krugova na slici 3.16, trebalo je jo samo dokazati da Sunce mora biti na pravcu CZ, upravo kao sluaj na slici 3.15. Sada je mogue da se uini isti korak kao to je uinio Heraklid u svojoj slici kretanja unutarnjih pla neta. Mogue je uzeti polumjer kruga Sunca da je jednak udaljenosti od C do E, tako da Sunce padne u toku C, kao na slici 3.9, i tako da planet zadr ava stalnu udaljenost od Sunca. Na osnovu ovoga doli smo u si tuaciju u kojoj se svaki planet kree po stazi oko Sunca, a samo se Sunce kree po stazi oko Zemlje, to je poka zano na slici 3.17. Ovo je takozvana Tychonikova slika svijeta, slika koju e Tycho Brahe prihvatiti gotovo dvije tisue godina kasnije. Ali je Aristarh otiao dalje od ovoga. On je jasno spo znao da se slika svijeta, prikazana na slici 3.17, moe jo pojednostavniti, jer je relativno pitanje da li se Sunce kree oko Zemlje ili se Zemlja kree oko Sunca. I, ako prihvatimo da se Ze mlja kree oko Sunca, tada se moe pokazati kako se svi planeti kreu oko Sunca, upravo onako kako je pokaza no na slici 3.18. Napomene Arhimeda takoer po kazuju da je Aristarh uinio daljnji znaajni korak. On je doao do sazna nja da, ako se Zemlja zaista kree oko Sunca, postoji samo jedno tumaenje zato se pozadina zvijezda ne mijenja tokom godine: zvijezde moraju biti vrlo daleko od nas.

96

Poznavajui udaljenost Mjeseca u polumjerima Zemlje, on je tada tako Aristarh je takoer nainio sjajan er znao udaljenost Sunca. Nadalje, napor da se odredi pravo mjerilo u bilo je mogue izraunati polumjere Sunevom sustavu. On je pokazao da staza svih poznatih planeta izraene u u trenutku kad je Mjesec u kvadraturi jedinicama udaljenosti Zemlja-Sunce. (kada je, gledano sa Zemlje, pola nje Zato je Aristarh prvi odreivao mjerilo gove povrine osvijetljeno od Sunca, Sunevog sustava. Uzimajui Eratostenovu vrijednost a polovina u mraku), smjerovi Sunca i Zemlje, gledano sa Mjeseca, mora polumjera Zemlje, ili dapae ranije ju zatvarati pravi kut. Prema tome, u i manje tonije vrijednosti, Aristarh tom trenutku Sunce, Mjesec i Zemlja je izraunao da je udaljenost Sunca stvaraju pravokutni trokut, kako je oko etiri ili pet milijuna kilometara. pokazano na slici 3.19. Kut SMZ je Premda je ovo bilo mnogo manje od poznat kao pravi kut, kut SZM moe stvarne vrijednosti, ipak je bilo naro se mjeriti, a kut MSZ moe se prema ito korisno za ustanovljivanje nekog tome izraunati. Jednostavan raun opeg reda u veliini Sunevog susta tada odreuje odnos udaljenosti Sun va. Nedostatak u Aristarhovoj metodi, ca prema udaljenosti Mjeseca. Mjerei koja je koritena, nalazi se, naravno, kut SZM, naao je Aristarh vrijednost u tekoi poznavanja tonog trenutka od 87, a njegov je raun, baziran na kvadrature Mjeseca. Ovo je teko pro ovom mjerenju, pokazao da je Sunce vesti, jer oblik Mjeseca nije striktno oko dvadeset puta dalje od nas nego kruan. Ako trenutak kvadrature nije to je Mjesec. Kasnije emo vidjeti da tono procijenjen, tada je kut izmjeren je ova procjena bila grubo manjkava, u E netoan, a i mala pogreka u ovom ali Aristarh nije bio toga svjestan. Pre sluaju daje vrlo velike razlike u-rezulma tome, on je smatrao da bi ako bi tatu. Na primjer, ako je izmjereni kut mogao odrediti apsolutnu udaljenost bio 89 umjesto 87, izraunata uda Mjeseca, lako mogao ustanoviti uda ljenost Sunca e se utrostruili; a ako ljenost Sunca. je bio oko 895/6, Aristarhov rezultat Ustanovljivanje udaljenosti Mjeseca bio bi gotovo toan. Izgleda da je Aristarh svoju teoriju je bilo relativno lako. Na primjer, mogla postavio na razmatranje samo u pro se ustanoviti za vrijeme pomrine Mje seca. Ve smo ustanovili da rub sjene bni uzorak. On nije opseno izloio to je baca Zemlja kad se stere preko svoje argumente u knjizi, pa moemo Mjeseca uvijek ima kruni oblik. Uspo opravdano pitati zato. Vjerojatno je reujui prividni polumjer ovog kruga s to bilo zato, to je on bio svjestan da prividnim polumjerom Mjeseca, svatko se njegova teorija, kako je postavljena, moe otkriti odnos polumjera Zemlje jednostavno ne bi slagala sa injenica prema polumjeru Mjeseca. Poznavaju ma. Ve smo napomenuli da godinja i ovo i poznavajui Mjeseev prividni doba imaju nejednako trajanje. Zato kutni promjer, lako je izraunati uda bi to bilo, ako se Zemlja kree oko Sun ljenost Mjeseca u polumjerima Zemlje. ca po krunoj stazi? Ova bi se tekoa Na ovaj se nain moe dobiti vrlo tona u trajanju godinjih doba mogla protu vrijednost, a oko stotinu godina kasnije maiti pretpostavkom da se Zemlja ne dobio je Hiparh vrijednost koja je bila kree oko Sunca, nego oko toke koja unutar jedan posto od tone vrijedno je neto udaljena od Sunca, kao na sli sti. Ranija su odreivanja bila manje ci 3.20. Ali bi takvo prisvajanje unitilo tona, ali su ona bila dovoljno tona za ve usklaenu jednostavnost heliocenAristarhovu svrhu. trine slike svijeta. Nadalje, Aristarh je

Ustanovljivanje mjerila Sunevog su stava

97

morao znati da smjerovi planeta ne lee openito u ravnini staze Zemlje i je dnostavnost njegove teorije bi takoer djelomino bila poremeena zahtjevom da ravnine staza raznih planeta nisu u podudarnosti. U poetku ovog poglavlja vidjeli smo da se nepravilnosti pojave im se udaljimo od prvog stadija profinjenja i krenemo prema drugom, a ovo je bilo upravo ono to je bilo protiv Aristarha. Njegova je slika svijeta bila divno pri lagoena prvom stadiju profinjenja, ali nije bila prilagoena drugom stadiju. Za nju bi bilo potrebno razbiti staru ideju o krunim kretanjima i prijei na eliptina kretanja. A ovaj korak Grci nisu bili sposobni da naprave. Istina je da na tako daleke objekte, kao to su planeti, efekti koji se pojavljuju u drugom stadiju profinjenja relativno su mali ili su se smatrali takvima u grko vrijeme. Ali ovo nije tono za Mjesec. Dapae, u antiko doba, bilo je relativno lako uoljivo da se Mjesec ne kree oko Zemlje pravilno po kru noj stazi. Njegovo se kretanje moglo prilino dobro predstaviti epiciklom, jer je epicikl mogao oponaati efekte eliptinog kretanja u prvoj aproksima ciji. Zato je Grcima izgledalo kao da se Mjesecu mora dopustiti da se kree po epiciklu a, ako je netko bio primo ran da preuzme kretanje po epiciklu za Mjesec, zato ne bi takoer i za planete? Izgleda da su ovo bili uzroci koji su spreavali Aristarha da forsira svoje heliocentrine poglede. Sigurno je da su ovo bili glavni razlozi koji su spreavali i uenjake poput Hiparha i Ptolemeja da prihvate takve nazore.

parh i Ptolemej odbacili veliku Heraklidovu ideju o rotaciji Zemlje i prihva tili staru ideju o dnevnoj rotaciji neba; a sada smo vidjeli zato heliocentrinu teoriju, koju je pronaao Aristarh, nisu prihvatili astronomi koji su slije dili poslije njega. Ovdje imamo znaajan primjer koji nam pokazuje kako nije uvijek dobro znati suvie o stvarnim injenicama. Konano, nema teorije koja bi protu maila sve injenice i, dapae, najko risnija e teorija biti odbaena ako su protivne injenice upoznate u prera nom stadiju. Ovo ne bi trebalo biti do slovno shvaeno kao opravdanje da se injenice zanemaruju. Moemo se na dati, da se protivne injenice nee po javiti sve dok to ne ustanove vrednije teorije. Da je grka astronomija ostala u prvom stadiju profinjenja pet stoti na godina na ovaj ili onaj nain posli je Aristarha, tako da je heliocentrina teorija mogla postati stalno uvedena, tada bi povijest astronomije od poe tka nove ere do naeg doba mogla biti potpuno drugaija. S atronomskog se gledita pokazalo gotovo zlokobno da naa Zemlja posje duje satelit. Da nema Mjeseca, razvoj astronomije bio bi mnogo laki. U naj ranijim stadijima nije bilo problema u pokuaju da se izravnaju suna ni i mjeseev kalendar; u grko doba razilaenja od jednostavnog krunog kretanja nisu bila tako napadno upa dljiva; a dananji astronom, u svom zanimanju, ne bi nastojao da prove de sve svoje najdelikatnije radove za vrijeme od pola mjeseca, kada Mjesec nije vidljiv na nebu. Znaajno je da poslije Aristarha ima Poslije Aristarha grka se astrono mo dvije sasvim suprotne tendencije. S mija razvijala pravcima koji se mogu praktine strane, ocjenjivanje proma nazvati geometrijskim ekvivalentom trake situacije postalo je sve vie i vie numerologije Babilonaca. Razlog za precizno, pa je grka astronomija prela ovakav razvoj je sasvim jasan. Grci, u drugi stadij profinjenja. Ali, s teorijske kao Babilonci prije njih, pokuali su strane, ideje Grka su se kretale stalno da opiu fenomene koji su bili presve dalje i dalje od ispravne slike svijeta. komplicirani za njih. Na kraju, svijet Ranije smo napomenuli da su Hi- je trebao da eka gotovo dvije tisue

98

godina prije no to je Kepler uspio da datnim stupnjevima slobode Ptolemej ostvari drugi stadij profinjenja, uvode je bio u mogunosti da prikae mnoge i eliptino kretanje. A Kepler je imao karakteristike eliptinog kretanja. Premda znamo da on nije bio na prednost to je ivio u vrijeme kada je Nikola Kopernik snano izrazio vrije dobrom putu, njegove otroumne konstrukcije pobuuju nae divljenje dnost heliocentrine teorije. Prije nego zavrimo ovo poglavlje omoguavajui nam da razumijemo rei emo neto kratko o radu Hipar- ta one stvarno znae. Na nesreu su ha i Ptolemeja. Ovaj rad se odvijao ove konstrukcije obino opisane na na osnovi pretpostavke da sva kre nain koji ih prikazuje svojevoljno i tanja moraju biti sastavljena iz kru neprivlano. Ovo je jednostavno zato jer su opisane sa sasvim nedostatnom nih kretanja - u sutini je to slina matematikom pozadinom. Ovdje su pretpostavka koju je iznio Eudokso one dane u dodatku na kraju knjige, tri stotine godina prije njih. Predmet gdje je glavna konstrukcija, u izrazima prema ovom uvjetu postaje zadovoljen krunog kretanja, matematiki uspo montiranjem stupnjeva sloenosti koji reena sa stvarnom situacijom, tj. sa su uzimani u obzir. Planeti su se jo situacijom za eliptino kretanje. Dok uvijek kretali oko krunih epicikala, a e Ptolemejevi zakljuci biti izneseni centri epicikala su se kretali oko kru pojednostavljeni u slijedeem pogla gova, ali se nije trailo da centri krugo vlju, onaj tko nije matematiar, moe va budu tono u centru Zemlje. Osim prijei preko ovog dodatka bez osjea toga, nije bilo uvjeta da se centri epi ja da je propustio bilo ta od bitnosti cikala moraju kretati po svojim krugo da razumije preostala poglavlja ove vima jednolikom brzinom. S ovim do knjige.

99

4. poglavlje KOPERNIK I KEPLER

Luther: Budala bi preokrenula sve nje gruboj predodbi da zvijezde i Sun o astronomiji. U Bibliji itamo da je ce, nakon zalaza na zapadu, mijenja Jehova naredio da Sunce stane, a ne ju svoje staze kreui se preko sjevera Zemlja. ispod horizonta sve dok ne dou u po Kopernik: Da me se napadne iskri loaj za ponovni izlazak na istoku. vljenjem odlomka iz Biblije, zadnje je Istina je da je bilo manje lanova utoite nekoga koji prisvaja pravo o Crkve bez predrasuda, kao to je bio stvarima koje ne razumije. sv. Augustin, koji je ivio krajem IV i Vjerojatno nita vie ne bi iznena poetkom V stoljea i koji nije tretirao dilo Grka Ptolemeja nego da je bilo re grku znanost s omalovaanjem; ali na eno, da znaajnog napretka u astro nesreu izreke u Bibliji, kao "nebeski nomiji poslije njegova djela Almagest svod i gornje vode", onemoguile su da nee biti za buduih etrnaest stotina oni prihvate bilo kakvu razboritu sli godina. ku svijeta. Tokom stoljea stvari su se Razloge za dugi zastoj nije teko polagano poboljavale. Odmah nakon nai. Poveavanje rascjepa izmeu zavretka VII stoljea teolog Beda je istone i zapadne Europe, koji je ozna bio sklon da razmotri ideju po kojoj bi en propadanjem i padom Rimskog Zemlja mogla biti kugla. On spominje imperija, a povezan s porastom kr zone Zemlje navodei da su samo dvije anstva, dovelo je do gotovo komple- od njih nastanjene, ali da nije potre tnog unitenja grke znanosti na Za bno govoriti o Antipodima, budui da padu. idovski narod, iji su rukopisi nitko nije uo ili itao o nekome koji je popunili opseg Biblije, nikad nije bio proao treu zonu i naao ljudska bia osobito zainteresiran za astronomiju, nastanjena dalje od nje (trea zona je a kao posljedica je ovih rukopisa to tropski pojas). Ovo bi bio iznenauju posebno knjiga Geneze, prva knjiga i iskaz s obzirom na to to su Afriku Starog zavjeta, sadri naivno astro oplovili Feniani u slubi egipatskog nomsko posuivanje od drugih naro kralja Nehoa prije vie od deset tisua da. Nebo je bilo nebeski svod koji je godina. dijelio gornje i donje vode. Oko IX stoljea sferinost Zemlje i Ovakvi iskazi samim idovima nisu grke poglede o kretanju planeta jo kodili, ali u rukama rane Crkve oni jednom je nairoko prihvatio napre su gotovo kompletno unitili znanost. dni dio Crkve. Posljednji grki pisci, Sada Biblija doslovno tumai: stvarno posebno Ptolemej, ponovo se itaju, postoji nebeski svod koji odjeljuje gor premda samo u arapskim prijevodi nje vode od donjih. Drugim rijeima, ma. Meutim, ovo je trebalo naglasiti, gore na nebu postoji jo jedan ocean jer je malo ljudi bilo upoznato s opim koji se u trenutku upozorenja moe pregledom grke astronomije. U popu izliti potpuno na Zemlju i potopiti je, larnoj predodbi pojam o ravnoj Zemlji kao to je bilo u doba Noe. Takve je nastavio je da ivi sve do XV stoljea i predodbe bilo lako prihvatiti ako se kasnije. Osim toga, bilo je malo ili uo uzme da je Zemlja ravna. Tako na pe nije bilo razumijevanja za bilo to lazimo komentatore kao to su bili osim za grube astronomske injenice. Laktancije i Kosmas, koji su obasuli Profinjeni detalji, koji su toliko namu porugom ideju o Zemlji kao kugli, pa ili Grke, bili su nepoznati u srednjo prema tome poricali prvo veliko otkrie vjekovnoj Europi, a ni Europa nije bila Grka. Nasuprot tome, nalazimo vraa u takvom umnom stanju da za sebe

100

Pogled zapadnog kranstva na svemir bio je dugo optereen starim naivnim idovskim astronomskim rukopisima. Slika svemira Piera di Puccia, nacrtana u XIV stoljeu, ti pina je za taj period. Od grkog doba pa sve do Kopernika Europa nije postigla neki napredak u kozmologiji.

101

odredi takve detaljne injenice. To je bila cijena prihvaanja Biblije doslo vno i u potpunosti. Meutim, astronomski se duh odr avao u drugih naroda. Baklja je naj prije prela Indijcima, a vjerojatno od njih Arapima, koji su postali strastveni promatrai neba. U ovome su oni vje rojatno bili potpomognuti i ohrabreni istoom pustinjske klime. Poetkom sadanjeg tisuljea Arapi su postali duboko zainteresirani za finije detalje kretanja planeta. Oni su nauili zamr ene teorije Ptolemeja i ustanovili da one ne objanjavaju injenice koje su oni pronali. Ovdje je potrebno tumaenje. Ptolemejeva teorija je bila izraena da po mogne astronomima, polazei od po znate situacije, da odrede gdje e se planeti nai u nekom kasnijem asu i osiguraju da predvianja mnogo ne odstupe, to se pokazalo prilino do bro. Ali, kad su se uzimali dui perio di vremena, predvianja su postajala sve netonija, za vie od sto godina, u odnosu na godinu ili dvije, manjkavost teorije postala je potpuno oevidna. Vrijeme koje je razdvajalo Ptolemeja od arapskih astronoma bilo je sasvim ne sposobno da daje tona predvianja. Sada Arapi prouavaju i teorijske i praktine aspekte astronomije. S teo rijske strane oni su pokuali da usa vre Ptolemejevu teoriju, ali bez uspje ha, uprkos velikoj sloenosti sistema krugova i sfera koje su upotrebljavali. Njihov promatraki rad bio je i pomo i zapreka buduem razvoju astronomi je. Pomo se sastojala u tome to je arapski utjecaj u panjolskoj veoma poticao da se Europa zainteresira za promatraku astronomiju. Zapreka je bila u tome to je Kopernik imao pre veliko povjerenje u njihovu tonost, kako emo vidjeti kasnije. Neodoljivo privlai da se razmotre uzroci velike znanstvene eksplozije u Europi odmah poslije 1500. godine, eksplozije u kojoj je Kopernik igrao

tako istaknutu ulogu. Vjerojatno su politika raznovrsnost Europe i nakon reformacije njena religiozna raznovr snost pomogle da doe do toga. Prem da je Kopernik bio obavezan provesti opomenu unutar svoje vlastite Crkve, on se nije bojao da se sukobi s Lutherom. Svakako, veliki Kopernikov rad ne bi uope nikad bio publiciran u Njemakoj tokom egzistencije pro testantizma. Prednost je religiozne ra znovrsnosti to zabrana jedne ideje od religioznih faktora na nekom mjestu ne ukljuuje zabranu te ideje od dru gih faktora na drugom mjestu. Jer, naravno, znanstvena revolucija u Europi nastala je u velikoj mjeri kao rezultat dugog perioda tokom kojeg su se grke ideje postepeno ponovo uvodi le u zapadnu Europu, a astronomija je bila, prirodno, samo jedan dio grkog uenja koji je pobudio skolastiku pa nju. Ponovno otkrie grkih autora, posebno u originalnom grkom jeziku, izazvalo je veliki interes, pogotovu za djela Aristotela. Ve je u XIII stoljeu Aristotel bio podignut iznad svih filo-. zofa, prema pisanju sv. Tome Akvinskog. Treba se podsjetiti daje Aristotel, koji je ivio prije otkria teorije epiciklikog kretanja planeta, vjerovao u Eudoksove sfere. Potovanje koje se razvilo prema radovima Aristotelovim u godinama koje su prethodile 1500. znailo je da se pored teorije Ptolemeja sada poinje razmatrati i teorija homocentrinih sfera. Ovo je pomoglo da se oslabi dugotrajni autoritet Ptolemeja i da se ljudi prihvate istraivanja dru ge teorije, drugaije od obiju poznatih antikih teorija. Unutar same Crkve bilo je znakova revolucije. Ljudi, poput Engleza Rogera Bacona, franjevakog redovnika, otvo reno su traili raskid sa starim ideja ma, premda je sam Bacon bio izoliran da napravi veliki korak koji se prostire otvoren svakome sve od vremena Aristarha. Ipak je Bacon - jedan od osni vaa eksperimentalne znanosti - moda

102

U srednjem vijeku astronomija je uglavnom cvala u muslimanskim zemljama. Slika gore desno predstavlja Ulagha Bega, istaknutog promatraa XV stoljea iz Samarkanda.

Astronomi istanbulske zvjezdarnice. Ovi promatrai prouavaju Ptolemejeve teorije. Oni su takoer uvidjeli da se mnoge injenice ne slau s teori jama.

Rekonstrukcija zvjezdarnice u Samarkandu. Lijevo: opi pogled. Sredina: crte pokazuje poloaj i veliinu velikog zidnog kvadranta. Desno: pogled na kvadrant.

103

Tovin, rodno mjesto Kopernika, kako je izgledalo pred kraj srednjeg vijeka.

najbolji primjer opeg umnog nemira i zrak posjeduje dva osnovna nezavisna vrenja koja su se razvijala meu misli kretanja: kruno kretanje, to dolazi ocima u XIII i XVIV stoljeu. od rotacije Zemlje, i gibanje gore i do Sredinom XV stoljea astronomi, lje. Budui da mi sami sudjelujemo u kao to je bio J o h a n n Miiller, pozna krunom gibanju, ne moemo ga uo tiji kao Regiomontanus, privikli su se iti na tijelu; uoavamo samo kreta na finije detalje Ptolemejeva sistema, nje gore i dolje. Na argument da bi se koji je sada uzet iz grkog, a ne iz lo Zemlja razletjela ako bi se vrtjela oko ih prijevoda. Knjige su bile napisane svoje osi, Kopernik je odgovorio da bi tako da su isticale grke ideje i bile se i sfera zvijezda morala neusporedi potpuno pristupane. Pred kraj XV vo jae razletjeti na komadie kada bi stoljea originalne grke ideje bile se vrtjela; jer bi se udaljene zvijezde su gotovo kompletno ponovo otkri morale gibati mnogo veom brzinom vene. One su takoer postale iroko nego Zemlja da bi nainile kompletnu rasprostranjene u brojnim zemljama rotaciju u 24 sata. s razliitim politikim i religioznim Premda, na nesreu, nemamo pre shvaanjima. Ovi faktori, zajedno s ciznih podataka koji bi nam govorili o naveliko poboljanim fizikalnim zna njegovim idejama, izgleda da bi jasna njem, izgleda da su osigurali teme pretpostavka s kojom je poao Koper lje na kojima su osnovani izvanredni nik pokazala kako je on smatrao da znanstveni razvoji u stoljeima koja je fizikalno najrazumljivije pretposta su slijedila. viti da se Zemlja vrti, a ne da se vrti Sasvim je oevidno, kad netko pre cijeli ostali svijet. A vjerojatno je ovaj gleda Kopernikova djela, da on posje poetak njega vodio malo-pomalo pre duje mnogo bolje razvijeno fizikalno ma njegovoj velikoj teoriji o kretanju znanje nego njegovi grki prethodni planeta. ci. Ptolemej je odbacio predodbu o Kako je on doao do ove odlune Zemlji kao rotirajuem tijelu koja se zamisli? Kopernik je bio sigurno izvan zasnivala na tome da, ako Zemlja roti redan ovjek, ali je bilo znaajnih ljudi ra, tijela baena prema gore zaostaju. i meu Grcima. Vrlo je vjerojatno da Kopernik je odbacio takvu primjedbu su Europljani XV i XVI stoljea posje dokazujui ispravno da tijelo baeno u dovali bolji razvoj fizikalnih shvaanja

104

Kopernik i (desno) Lukas Watzelrode, njegov stric, koji mu je mnogo poma gao u razvoju i kolovanju

od drevnih Grka, jednostavno zato jer skog uio astronomiju i matematiku. je u Europi tokom nastupajuih sto Kako se dolikovalo mladom ovjeku, ljea rijeeno mnogo malih praktinih on je nakon nekih pet godina preao problema. Kao na primjer, gradnja ve na jedan od glavnih centara europskih likih srednjovjekovnih katedrala pred uilita, na sveuilite u Bologni, gdje stavljala je veliki broj praktinih pro je neko vrijeme studirao pod vodstvom blema, koji su bili sasvim sigurno tei Maria da Navara, od kojeg je nauio nego oni s kojima su se susretali grki elemente praktine astronomije. Godi graditelji. Nadalje, u vrijeme srednjeg ne 1500. otputovao je u Rim, a ve sli vijeka, mehaniki ureaji, kao mlinovi jedee 1501. godine naglo se vratio u na vjetar i na vodu, dobili su veliku sjeveroistonu Europu - u Frombork, praktinu i ekonomsku vanost, dok gdje je bio postavljen za kanonika na su za Grke bili malo vie nego igrake. nagovor svoga ujaka biskupa Lukasa Takvi strojevi su traili iroku upotre Watzelrodea. bu jednostavnih matematikih prora Kopernik je oigledno ustanovio da una, to je dovelo do prvih matemati je intelektualna atmosfera Italije oso kih tablica. Na primjer, u XV stoljeu bito prikladna, jer je nekoliko mjeseci su bile sastavljene tone tablice trigo nakon imenovanja za kanonika u ve nometrijskih funkcija. Bez ovakvih ta likoj urbi otputovao u Italiju, sada u blica promatraki bi rad u XVI stolje Padovu, i ostao u Italiji daljnjih pet go u bio uvelike usporen. Tycho Brahe, dina. Za vrijeme tih deset godina koje najvei astronom-promatra tog sto je proveo u Italiji studirao je pravo, te ljea, nije bio ovisan o grubim sistemi ologiju, medicinu, matematiku, astro ma mjernih instrumenata koje je imao nomiju i klasine jezike. Studij klasi Ptolemej. nih jezika bio je naroito vaan, jer Nicolaus Koppernigk, poznat po mu je omoguio da ita radove velikih koljenjima kao Kopernik, rodio se u grkih astronoma na njihovu jeziku. Malo znamo o koracima pomou Tovinu na Visli 19. II 1473. Godine 1491. upisao se na sveuilite u Kra- kojih je Kopernik doao do velikih kowu, gdje je kod Alberta Brudzew- ideja koje je objavio u svom De revo-

105

lutionibus orbium coelestium. Ve smo Vrlo je vjerojatno da su ove ideje ili spomenuli da je bio impresioniran njihove klice zaokupile Kopernika ve injenicom kako je mnogo lake pre za vrijeme studentskih dana. Samo tpostaviti da se Zemlja vrti nego pre tako je mogue razumjeti zato je on tpostaviti da se cijela sfera zvijezda napustio svoju srodnu okolinu u Itali dnevno vrti oko neba. On nije mogao ji 1506. godine i otiao najprije u Hepretpostaviti da je Zemlja jedino tije ilsberg, a kasnije natrag u Frombork, lo u svemiru koje se ne kree. im je uglavnom da bi ivio kao intelektualni ideja o kretanju Zemlje bila prihvae pustinjak do kraja ivota. Sasvim je si na, neobini dio uloge Sunca u teoriji gurno shvatio da bi opisivanje planetPtolemeja sigurno je morao nainiti skih staza kao jednostavnih krugova, duboku impresiju. Prema Ptolemeju, u ijim bi se centrima nalazilo Sunce, vanjski planeti se gibaju po svojim bilo manje zadovoljavajue njegovim epiciklima u istom periodu u kojem suvremenicima nego to je bilo u da se Sunce giba oko Zemlje. Ali zato? nima Aristarha. Zato, da bi nova heOpet, prema Ptolemeju, Sunce je bli liocentrina teorija bila prihvatljiva, zu centru epicikla Merkura i Venere. trebalo bi zadovoljiti zahtjeve iz pret Zato? hodnog poglavlja koje smo prozvali Kopernik je morao uvidjeti da bi se drugim stadijem profmjenja; nadalje, na ova pitanja moglo odmah odgovori ona bi morala da postigne najmanje ti ako se pretpostavi da Zemlja krui onoliko koliko i teorija Ptolemeja. A za oko Sunca, jer tada ove neobine po ovaj veliki zadatak trebalo je da Koper jave postaju jednostavno odraz kre nik ivi povueno. tanja Zemlje. Zbog toga, postavljajui Iz onoga to je reeno, bit e prika Zemlju treu po redu po udaljenosti zano da su openito prihvaene ideje od Sunca, bilo je mogue podijeliti koje su se odnosile na rad Kopernika planete u dvije grupe: Merkur i Venera divlja travestija injenica. Kopernik se nalaze blie Suncu nego Zemlja, a Mars, Jupiter i Saturn dalje od Zemlje. nije dao jednostavnu krunu predo Tada je bilo lako vidjeti zato su obje dbu kretanja planeta. On nije bio na grupe morale biti razliito tretirane u ivina da ne bi opazio potekoe s ko teoriji Ptolemeja. Bilo je najvanije da jima se susreo Aristarh i koje su uzro su se retrogradna gibanja planeta lako kovale da se napusti heliocentrina teorija u korist epiciklike teorije. Za protumaila. datak, kojeg je sam sebi postavio, bio je da pronae sliku kretanja planeta koja bi bila jednostavnija od Ptolemejeve i bolje se slagala s promatrakim injenicama. Kopernik je sasvim sigurno znao miljenja Heraklida i Aristarha, pa je bio naroito oduevljen da je otkrio kako su drugi prije njega doli do spoznaje da se Zemlja giblje. Njegova veliina lei u injenici da se sukobio s tekoama koje su uzrokovale da Slika 4.1 su Hiparh i Ptolemej napustili helioModerna slika staze planeta s velikom centrinu teoriju. Samo u ovom nije ekscentrinou. C oznauje centar, a S uspio, kako emo vidjeti, ali je prona poloaj Sunca. Dio s kojim se mora dui na Cl mnoiti da se dobije duina CS, jest ao sustav koji je bio gotovo za dlaku u ekscentricitet staze. skladu s promatranjima njegova doba.

106

Gore: Geometrijska soba u Krakowu, gdje je Kopernik poeo prouavati astronomiju i ma tematiku u vrijeme kada je Kolumbo prvi za koraio u Novi svijet. Mnogi poznati eukiidski dijagrami potpuno pokrivaju zidove. Lijevo: Predavanja iz anatomije u Padovi, neto prije dolaska Kopernika na studij medicine u ovaj grad.

107

Da nije bio loe sree, mogao je pretei potrebno da ih smatramo kao krugove Keplera. pri svakom razmatranju. U naim rau Da bismo ocijenili Kopernikovo po nanjima mogue je da ukljuimo boljanje slike kretanja planeta s kru sve lanove koji sadre veliinu e, govima, najprije emo dobro pogledati ali da zanemarimo sve koji sadre e2, dananju sliku staze planeta. Na slici e3 itd. Moe se rei da je raunanje 4.1 imamo planet P, koji se kree po provedeno za prvi red ekscentrinosti, svojoj stazi oko Sunca. Zanemarujui a da su zanemareni lanovi drugog i utjecaj drugih planeta, staza je elipsa viih redova. Ovo daje mnogo bliu sa Suncem, S, u jednom od arita. aproksimaciju pravoj stazi nego upo Toka I predstavlja poloaj planeta, treba slike s jednostavnim krugom. kada je on najblie Suncu, a toka H Da smatramo stazu Marsa krunicom, poloaj kad je on najudaljeniji od Sun bilo bi nam potrebno 10% tonosti, ca. C je centar elipse. Ako je a duina dok je ukljuenjem lanova ekscen linije od C do I, a a x e je udaljenost trinosti, ali ne s kvadratima, tonost od C do Sunca, tada se e zove ekscen- bolja od 1% - stvarno oko 1/4%. Gle tricitet staze. Vrijednosti za e za staze dajui to s dananjeg stajalita, geo svih planeta, poznate u doba Koperni- metrijske su konstrukcije i Ptolemeja ka, nalaze se u tablici u prethodnom i Kopernika iste. One ukljuuju efekte poglavlju. Kako se vidi u tablici, sve lanova prvoga reda ekscentriciteta, su vrijednosti mnogo manje od jedan. ali ne one drugog reda. Ekscentricitet je najvei za Merkur (0,Na slici 4.2 imamo Ptolemejevu 2056), a zatim za Mars (0,0933); slije konstrukciju koja je spomenuta u de Saturn i Jupiter s ekscentricitetom prethodnom poglavlju i jo potpunije oko 0,05, zatim Zemlja sa 0,0167 i na objanjena u matematikom dodatku kraju Venera sa 0,0068. na kraju knjige. Neka se planet P giba injenica da su sve vrijednosti od e oko kruga polumjera a i sa centrom C. mnogo manje od jedan, znai da su sve Udaljenost od C do Sunca S ponovo je staze planeta sline krunicama. Zai produkt a x e. Udaljenost od C do S je sta, u prvoj gruboj aproksimaciji, one jednaka udaljenosti od C do toke A. se mogu smatrati krugovima, upravo Znaenje toke A je u tome da se ravna kako ih smatramo kada pogreno upu linija povuena od A do Pokrene okolo ujemo na Kopernikovu sliku. Zato nije ravnomjerno, dok se pravac od C do P Slika 4.2
Ptolemejeva konstrukcija staze planeta. Udaljenost od C do S (Sunce) dobiva se kao produkt polumjera (a) i ekscen trinosti.

Slika 4.3

Odgovarajua Kopernikova konstrukcija. Ovdje se L kree oko K u istom odnosu kao AP u slici

ne okree ravnomjerno. A je Ptolemejev punctum aequans. Naravno, slika 4.2 je ovdje nacrtana na bazi heliocentrikog gledita. U Ptolemejevoj teoriji toka S nije dana kao Sunce nego kao Zemlja. Usprkos tome, slika 4.2 jo je u biti konstrukcija Ptolemeja. Na slici 4.3 pojavila se sasvim razli ita konstrukcija. S je ponovo poloaj Sunca, ali udaljenost S od K (centar velikog kruga) sada je za polovinu vea od udaljenosti od C do S na slici 4.2. To e rei, jedna polovina pomnoena produktom a x e. Udaljenost od K do L je ponovo a. L se sada giba jednoliko oko kruga, koji ima centar u K - tono za isti iznos za koji se pravac A do P okrene u slici 4.2. Ali L nije sada po loaj planeta. P planet, giba se po ma lom epiciklu sa centrom u L, polumjer L do P je jedna polovina pomnoena sa a x e; a pravac od L do P okrene se okolo dvaput, dok se pravac LK okre ne jedanput. Prema tome, planet P napravi dva okreta na epiciklu, dok se L jednom okrene po glavnom krugu. (Rotacije se odnose na stalne smjero ve odreene po smjeru neke posebne zvijezde.) Slika 4.3 u biti je Kopernikova kon strukcija. S matematikog je gledita potpuno tono ekvivalentna slici 4.2, konstrukciji Ptolemeja. Obje su slike

Kopernik je znao da su rezultati heliocentrine teorije u skladu s proma trakim injenicama. Gore je njegova studijska soba. Dolje: usnuli grad Frombork.

ekvivalentne eliptinom kretanju na slici 4.1 gdje su zanemareni lanovi drugog i viih redova ekscentrinosti. Kopernik je slici 4.3 dao prednost nad slikom 4.2, jer mu je izgledalo ne prirodno da se polumjer CP na slici 4.2 ne bi smio okretati jednoliko okolo. (Na slici 4.3 i polumjeri KL i LP okreu se jednoliko.) Kako su stvari pokazale, Kopernik je skupo platio svoju sklo nost za kompliciraniju konstrukciju. Da je dao prednost konstrukciji na slici 4.2, kako je to kasnije uinio Ke pler, vjerojatno bi izbjegao svoje dvije pogreke. Uprkos tome, da je upotrijebio kon strukciju 4.3 dosljedno za sve planete, on bi dobio teoriju koja bi se potpuno slagala s promatranjima dobivenim u njegovo vrijeme. Sve to je trebalo da on napravi sastojalo se u koritenju podataka, da odredi neznatne razlike ravnina staza planeta, da nae toku K za svaku stazu i duinu polumjera KL za svaku stazu. Ovo bi mu dalo kompletnu teoriju. Njegova jedina po greka je bila u zanemarivanju lano va drugog reda ekscentriciteta. Bitna karakteristika teorije je u tome, da je toka S ista za sve planete. Toka K je razliita za svaki planet i mora se odrediti iz promatranja; isto vrijedi i za polumjer kruga KL. Udalje nost od L do P ne treba posebno odre diti, jer je ova udaljenost jednaka 1/3 udaljenosti od K do S. Jedan daljnji detalj je potrebno odrediti iz proma tranja, tj. odreeni poloaj svakog pla neta u jednom odreenom trenutku vremena. Gdje je tono bila konstru kcija toke P za neki odreeni datum? Kad bi ovo bilo odreeno za svaki pla net, teorija bi se mogla upotrijebiti za izraunavanje buduih poloaja. Kako smo upravo napomenuli, to ka S mora biti ista za sve staze pla neta, a to mora biti Sunce. Kopernik je uoio vanost prvog od ovih zahtjeva, ali je on nainio udnu pogreku na drugom. Umjesto da je za S uzeo Sun

ce, nainio je pogreku u svim slua jevima osim u pretpostavci da je S to ka K za stazu Zemlje. To e rei da je on pronaao toku K za stazu Zemlje i smatrao da je toka S za sve druge staze identina s ovom tokom. Ova pogreka je udna pogreka, jer je u svim drugim pogledima Kopernik bio sasvim jasan da Zemlji treba oduzeti svaku vanost kao centru; jo je ovdje bio pridodao jedno posebno znaenje nekoj posebnoj toki, koja je povezana sa stazom Zemlje. Meutim, ovdje je bila samo jedna pogreka za koju bi se Kopernik mogao okriviti, dok su pogre ke Keplera, gotovo sto godina kasnije, bile mnogobrojne. Moda je ova znaajna pogreka, koju smo upravo iznijeli, na neki nain potekla iz druge pogreke. U posebnom sluaju Zemlje, Kopernik je dopustio epicikl slike 4.3 i nije teko da se posta ve vjerojatni razlozi zato je on tako po stupio. Odbacujui dvije tisue godina staru predrasudu da se Zemlja uope ne kree, on joj je ve pripisao razna gi banja: prvo, dnevnu rotaciju, drugo, go dinje kruenje oko centra K i, tree, po-

Slika 4.4 Kopernik je zamiljao da se Zemlja kree oko sredita K kao njihalo s utegom obje eno u toki N. Desno je odlomak iz uvodnog prikaza Kopernikove teorije to ga je napisao Rheticus. Dalje desno je naslovna stranica Kopernikova djela: Knjiga VI.

110

trebu da se protumai pojava precesije. Kopernik je predoio kretanje oko cen tra K kao gibanje utega privrenog za konopac koji je objeen na nepominu toku, kao na slici 4.4. N je nepomina toka, a E1 E2 E3 E4 i E5 je niz toaka na stazi Zemlje. Uinak kretanja je bio da se Zemljina os dnevne rotacije uvijek usmjeri u nepominu toku N. Prema tome, kad je Zemlja bila u E1 , os rotacije je bila usmjerena u smjeru pravca E1N, kad je u E2 , os je usmjerena u smjeru E2N i tako dalje; budui da toka N nije bila tako daleko kao zvijezde, polarna os Zemlje bit e usmjerena u raznim smjerovima u odnosu na zvjezdanu po zadinu u raznim trenucima godine. Ovo se nije slagalo s promatranjima. Zato je Kopernik smatrao da Zemljina os ro tacije mora imati protu-kretanje, koje bi poravnalo uinak pokazan na slici 4.4. Zatim je dola potekoa u doka zivanju. Moda protu-kretanja tono ne poravnavaju ljuljanje pokazano na slici 4.4. Ako je to tako, tada bi nebo imalo vrlo polaganu rotaciju, a to je upravo fenomen precesije. Kasniji su pisci kritizirali Kopernika za neprirodnost uvoenja ovog
Odlomak iz uvodnog prikaza Kopernikove teorije to ga je napisao Rheticus.

protu-kretanja. Zato nije jednostavno postavio polagano kretanje rotacione osi Zemlje kao uzrok precesije? Zato uvoditi dva velika, suprotna godinja kretanja. Odgovor, moda, lei u ne pojmljivoj sporosti precesije. Potrebno je 26 000 godina da os Zemlje naini jedan potpun okret. Kopernik je vjero jatno smatrao da bi se ovo gibanje u to likoj mjeri razlikovalo u usporedbi s br zinom dnevne rotacije Zemlje i njenim godinjim kretanjem da bi predstavlja lo neznatnu razliku njihovih brzih gi banja. Dajui promjenu u smjeru osi Zemlje, pokazano na slici 4.4 zajedno s nekim kompenzirajuim kretanjem, netko moe pravilno pitati, zato bi ova dva kretanja tono kompenzirala jedno drugo. Kopernik bi vjerojatno odgovorio da se ona sasvim ne kompenziraju i da je nedostajanje precizne kompenzacije razlog pojave precesije. Kopernik se suoio s drugim dugo ronim problemima koji su povezani sa stazom Zemlje. Ako primijenimo sliku 4.3 na sluaj Zemlje, uoit emo da pravac od S do K nije striktno stalnog smjera. On se stalno okree. To e rei da se pravac I do H na slici 4.1 stalNaslovnica Kopernikova djela: Knjiga VI.

no vrti zbog utjecaja drugih planeta. Ovakav efekt je ve bio otkriven uspo reivanjem promatranja Grka s pro matranjima arapskih astronoma, to je navelo Kopernika da je za stazu Zemlje uveo polagano kretanje toke K. Sada dolazi prava nezgoda. Pored ovog potpuno ispravnog djelovanja iz usporedbe grkih i arapskih promatra nja, drugi dugotrajni efekti su bili ta koer izvedeni. Ovi su bili iluzorni, jer su se pojavili iz promatrakih pogre aka, posebno pogreaka u arapskim promatranjima. Tako su mislili da ra vnina staze Zemlje oscilira, te smatrali da pojava precesije nije stalna. Ove su pogreke prisilile Kopernika da uvede razliite polagane vibracije u svoju sli ku staze Zemlje. Zato je njegova slika kretanja Zemlje sadravala: dnevnu rotaciju; godinje kretanje oko kruga s centrom u K (slika 4.3); tree gibanje za objanjenje precesije; sporu pro mjenu u smjeru pravca od K prema S i razliite vibracije u stazi, kao to su promjene u ravnini staze. Sva su mu ova kretanja nametnula promatranja. Lako je vidjeti da mu je to izgledalo komplicirano, pa se premiljao

da doda jo jedno kretanje iz teorijskog razloga, tj. kretanje po malom epiciklu s centrom u L. Iz toga razloga nije uveo pravilni epicikliki prikaz kretanja Ze mlje, pa je ovo izostavljanje zahtijevalo da se dodaju komplikacije kretanjima Merkura i Venere. Tako nalazimo kom pliciran prikaz toke K i nepotrebna kretanja posljednja dva planeta. Sve se ovo moglo izbjei da se slika 4.3 usvo jila u cjelini za sluaj Zemlje. Ako eli mo pogledati kroz prste, moemo rei da bi Kopernik trebalo da zaboravi na vibracije, da zaboravi na precesiju i na upotrebu konstrukcije slike 4.3 jedna ko za sve planete, uzimajui toku 5 za sve sluajeve istu, to jest poloaj Sun ca. Tako je Kopernik dao bolju teoriju nego Ptolemej. Nije bila samo jednosta vnija u svojoj geometrijskoj konstru kciji, nego se, takoer, bolje slagala s injenicama. Posebno je bolje slaganje s injenicama, kad se uzmu u obzir neznatne razlike izmeu ravnina staza raznih planeta. U Ptolemejevoj teoriji ravnine staza svih planeta prolaze kroz Zemlju. U Kopernikovoj teoriji sve one prolaze kroz toku K staze Zemlje. U stvari, sve one prolaze kroz Sunce. Ali,
Lijevo: Staze planeta, kako ih je opisao Kopernik u svom velikom djelu: De revolutionibus orbium coelestium. Dolje: Giese, protestantski biskup kojem je djelo najprije poslano

premda je Kopernik grijeio, on je samo neznatno pogrijeio. Za primjer Zemlje je udaljenost od K do S (slika 4.3) pri blino 1/40 udaljenosti od K do L. Ta kva pogreka u Kopernikovu sustavu bila je samo oko 2% Ptolemejeve. To su bila razmatranja koja su za okupila Kopernika poslije njegova po vratka u Frombork. Praktiki problem, koji mu se postavio, bio je odreiva nje toke K za stazu Zemlje, a zatim supstituirati tako odreenu toku s tokom S na slici 4.3 smatrajui ovu toku nepominom tokom reterencije za sve druge staze planeta. Jo je pre ostalo da odredi K za druge planete i takoer da odredi duinu pravca KL za svaki sluaj. Svi prorauni udaljenosti, kao to je KL ili SK ili LP, izraeni su u jedinici udaljenosti od K do L u sluaju Zemlje, tj. u jedinici srednjeg polumje ra staze Zemlje. Apsolutna udaljenost se tada nije mogla nai. Promatranja Ptolemeja i Arapa nisu bila dovoljno kompletna za Koperniko vu svrhu i on je zato morao sam obaviti razna promatranja. Neki su komenta tori kritizirali njegova promatranja da su bila fragmentarna i nekompletna. Ali ona su bila toliko precizna koliko je trebalo Koperniku. Ona su izvede na bez velikih napora, a njihova to nost se moe procijeniti usporedbom s dananjim vrijednostima. Podaci za usporedbu dani su u slijedeoj tablisrednji polumjer staze (usporeen sa srednjim polumjerom staze Zemlje [= 1,0000 ] ) planet Merkur Venera Zemlja Mars Jupiter Saturn Kopernikova vrijednost 0,3763 0,7193 1,0000 1,5198 5,2192 9,1743 danas 0,3871 0,7233 1,0000 1,5237 5,2028 9,5388

Poetna stranica tetnog predgovora koji je dodao Osiander (prijevod je dan nie dolje). Mnogi su mislili da je taj pre dgovor napisao Kopernik, jer je bio ne potpisan, dok nije Kepler 1609. dokazao da to nije predgovor Kopernika. Upozorenje itaocu na hipotezu iznesenu u ovom djelu. Sigurno ima uenih ljudi, ogorenih glasinama koje se ve ire, a u vezi su sa udnim novim hipoteza ma iznesenim u ovom djelu: da se Zemlja kree, a da je Sunce nepokretno u centru svemira. Ovi ijudi smatraju da je nauka bila ustanovila injenice oda vna i da one ne smiju biti prepravljene. Ali, ako oni ele razmotriti pitanje temeljito, nai e da autor nije nita uinio to zasluuje predbacivanje. Dunost astronoma je da sakuplja zabiljeke o kretanjima nebeskih tijela s marljivou i preciznou. Ako. tada, on ne moe nai prave uzroke ili hipotezom objasniti dobivene podatke, on mora zamisliti i izra diti takve hipoteze, koje e mu omoguiti izrauna vanje ovih kretanja iz osnovnih principa geometrije, za budunost kao i za prolost. Autor ovog djela je potpuno izvrio svaku od ovih dunosti. Ove hi poteze nisu nuno istinite ili, dapae, vjerojatne ali ako one pruaju takve metode raunanja koje daju podatke to se podudaraju s promatranjima, to je

Ako uzmemo u obzir da je ovo prva relativna skala staza planeta koja je dobivena, tada je Kopernikovo dosti gnue izvanredan uspjeh. Istina je

113

Kopernikova teorija potakla je promatranja, pa je u XVI stoljeu Europa imala prvog stvarno velikog promatraa Tycha Brahea. Lijevo je portret Tycha, a gore njegova vla stita slika svijeta.

da je Ptolemej mogao dobiti sline re S dananjeg stajalita izgleda u zultate da je postavio hipotezu da svi dno da je Kopernik bio voljan raditi tri krugovi, i epicikli i deferenti, prelaze u deset godina bez potrebe da primi pri godinjem periodu jednake polumjere. znanje za svoja velika otkria. Premda injenica da Ptolemej nije nainio taj nemamo jasnog uvida zato se odluio korak - koji je za Kopernika bio sasvim protiv publiciranja, nije teko vidjeti prirodan - jest mjerilo usavrenja Ko- da je njegova odluka nastala iz jasne pernikove teorije u odnosu na Grke. i tone procjene vjerske razdraenosti Nova teorija se brzo proula i iza doba u kojem je ivio. zvala je vrue rasprave, naroito na Fragmentarni podaci koje imamo jugu. U Wurttembergu se mladi pro pokazuju Kopernika kao ovjeka ustra fesor Rheticus naroito interesirao i jasnih odluka. Premda je bio zajedljiva za teoriju. Poslije niza predavanja u karaktera, bio je spreman na kompro kojima je pokuao pobiti Koperni- mise u ivotu. Kao to je bio spreman kovu teoriju, ipak je vidio prednost da rtvuje ugodnosti to mu ih je pru heliocentrine predodbe, no nije ra ala Italija za intelektualnu slobodu zumio detalje. Zbog toga se 1539. go i priprosti ivot u Fromborku. tako je dine uputio u Frombork. Kopernik ga bio voljan da radije rtvuje svoje ivotno je primio srdano i dozvolio mu da djelo nego proganjanje svoje vlastite Cr prouava novo djelo. Slijedee godine kve. Vjerojatno je vidio sasvim jasno to Rheticus je shvatio Kopernikovu ide bi mu donijela takva publikacija - mno ju pa je napisao preliminarni izvjetaj, go jasnije nego je to uvidio Galilei - koja kojem je dao naslov Primci navratio de bi ga gotovo sigurno dovela do inkvizici libris revolutionum Copernici. Ovaj je je. Bez sumnje je sam uvidio i znao da izvjetaj izazvao veliku senzaciju, pa je put koji je izabrao nee napustiti. Kopernik, kojemu je tada bilo 67 godi Konano mu je u zadnjoj godini i na, pritiskan sa svih strana da publi vota publicirana njegova teorija. Vjero cira svoju teoriju. jatno kao rezultat posjeta Rheticusa,

114

Crte prostorije u Uraniborgu, gdje se nalazio njegov veliki kvadrant. Na zidovima su slike Tycha i nekih njegovih instrumenata.

115

116

Zvjezdarnica Tycha Brahea

Gore na preth.strani je zvjezdarnica Uraniborg, koju je za Tycha Brahea izgradio jedan njemaki arhitekt, smatrajui da e to biti epohalno u skandinavskoj arhitekturi. Dolje na preth.strani je Stjoerneborg, aneks, to ga je Tycho dao izgraditi kada mu je slava omoguila da zaposli mnogo pomonika. Najvei broj instrumenata nalazio se ispod zemlje, da bi bili zatieni od vjetra. Presjek zvjezdarnice Uraniborg (gore) pokazuje gdje su bili smjeteni najvaniji instrumenti. Ispod svoda nalijevo je Tychova najvea nebeska sfera. Ispod ovog presjeka je presjek Stjoerneborga, gdje se vide poloaji glavnih instrumenata. Desno je karta otoka Hven.

117

povjerio je publiciranje svog velikog djela protestantima, aljui ga Gieseu, biskupu od Kulma. Giese je odmah povjerio publiciranje Rheticusu, koji je dao djelo tampati u Nurnbergu. Na nesreu, prije nego to je tampanje dovreno, morao je Rheticus napustiti Nurnberg i preuzeti profesorsko mjesto u Leipzigu pa je prepustio nadzor nad tampanjem luteranskom teologu iz Nurnberga Andreasu Osianderu. Osiander je iskoristio priliku i u knjigu je dodao predgovor, kojeg je sam napisao a nije potpisao, pa je izgledalo da su to rijei samog Kopernika. U predgo voru se kae da se hipoteza o kretanju Zemlje moe iskoristiti da se objasne injenice, ali da to ne znai da je ta hi poteza istinita ili vjerojatna. Na ovaj je nain Osiander pokuao umanjiti ve liinu i snagu najveeg naunog djela koje se pojavilo od grkog doba. Giese i Rheticus su odmah znali da predgovor nije napisao Kopernik, jer su bili upoznati s publiciranjem, ali su svi ostali vjerovali u to gotovo tri etvr tine stoljea. Tada je Kepler pronaao pravog autora, odnosno njegovo ime, pomou svog kolege u Nurnbergu, pa je sve to iznio u svojoj knjigi o Marsu, koja je izala 1609. godine. Kopernik je umro 1543. godine u 70. godini. Slijedee stoljee je bilo ispunjeno intenzivnim kontroverzija ma o Kopernikovoj teoriji. Izuzimaju i samo diskusije bez pravog temelja, kojih je bilo vie nego mnogo, ilo se za tim, da li je nova teorija u moguno sti da najtonije prikae promatranje kretanja planeta. Zato je teorija dala novi impuls za promatranja i u zadnjoj etvrtini XVI stoljea pojavio se u Dan skoj Tycho Brahe, prvi stvarno izvan redni astronom promatra. Upravo kao to je Kopernik bio prvi Europlja nin od grkog doba veliine Aristarha i Ptolemeja u teorijskom podruju, tako je Tycho Brahe bio prvi koji je dosegao veliinu Hiparha kao astronom pro matra.

Na slici dolje je neuspio Keplerov po kuaj da povee staze planeta sa siste mom pravilnih tijela upisanih u sferu kugle.

118

Tycho je bio istinski protiv Kopernikove teorije. Njegovi prigovori nisu bili u vezi s vjerskom pobonou. ini se da su prije proizali iz jedne karakte ristike koja je znaajna za gotovo sve velike promatrae: da svijet kako ga oni vide ima neposredniju emocionalnu re alnost nego kako ga vidi obian ovjek, a jo mnogo vie nego kako ga vidi te oretiar. Ovaj mistini odnos izmeu opaaa i objekta izgleda da se pojavio samo kao rezultat svjetlosti, koja zaista ulazi u oko ili teleskop, a ne postoji, na primjer, kad se gleda fotografija nebe skog objekta. Ova psiholoka znaajka vodi promatraa do sumnje o realnosti stanja, jer s njima ne moe uspostavi ti isti fizikalni kontakt. Na primjer, ne moemo direktno osjetiti kretanje Ze mlje. Zaista, nai osjeaji nam govore da Zemlja miruje, a da se svemir okre e oko nje. Ovo je vjerojatan uzrok Tycho Braheovih prigovora Kopernikovoj teoriji, a da zadovolji svoje predrasude, bilo je potrebno da postavi teoriju da se Ze mlja ne kree. Naao je, da je mogue izgraditi takvu teoriju u kojoj bi se svi planeti osim Zemlje kretali oko Sunca, tono kao u Kopernikovoj teoriji, ali da samo Sunce krui oko Zemlje. Do kra ja svog ivota nije mogao uvidjeti da je takozvana nova teorija tono ista kao Kopernikova teorija. Premda je Tycho bio bez sumnje sasvim naivan u ovoj stvari, njegov je promatraki rad postavio veliki spomenik ljudskim nastojanjima. Na osnovu ovog promatrakog materijala Kepler je nainio odlune korake. Sa svim odvojeno od svojih promatranja planeta, Tycho je doao do raznih za kljuaka koji su mogli uzrokovati veli ku uzbuenost u XVII stoljeu. On je pokazao, na primjer, da vibracije, koje su tako uznemirile Kopernika, ne po stoje, nego su bile pogreke promatra nja; ravnina staze Zemlje nije podlona promjenama, koje su muile Koperni ka, niti je dio precesije nepravilan. Iz

Presjek kroz originalni Kepierov sistem kocaka upisanih u kugle. On daje slabo usporedive vrijednosti sa stazama planeta

Keplerov originalni dijagram sfera i upisa nih pravilnih tijela. Ovo je dalo dovoljno dobre rezultate da ohrabre Keplera da se time bavi.

119

120

Na naslovnoj strani, (Nadgrobni spomenik Tychu Braheuu Pragu) Kepler je zahtijevao da se dadu istaknuta mjesta Koperniku, Uraniborgu i njegovom starom upravitelju Tychu.

svojih promatranja kometa 1577. go dine Tycho je prvi napomenuo da se nebeska tijela mogu kretati po krivulji koja nije krunica. Njegova promatra nja nove zvijezde (supernova) iz 1572. godine bila su tako tona da su podaci i danas dragocjeni. Johann Kepler, koji za svoj rad mnogo duguje Tychu Braheu, rodio se u Wurttembergu 27. XII 1571, gotovo sto godina poslije Kopernika. Sa 18 go dina se upisao na sveuilite u Tbingenu, gdje se kroz predavanja Mstli na upoznao s Kopernikovom teorijom. On se njome odmah oduevio i odluio da sav svoj ivot posveti astronomiji. Njegov prvi rad, Mysterium Cosmographicum, koji se pojavio 1596. godine, zanimljiv je iz dva razloga. Prvo, dao je jasan opis Kopernikove teorije, poka zujui njene prednosti nad Ptolemejevom. Drugo, otkriva neto o udnom traenju prirode Keplerova mentalnog sastava. S obzirom na prvu toku, vje rojatno je Kepler u to vrijeme spoznao ekvivalentnost konstrukcija pokaza nih u slikama 4.2 i 4.3. S obzirom na drugo, bit e dobro da Keplerove ideje objasnimo detaljnije jer, iako one da nas izgledaju fantastine, privukle su Keplerovu panju kroz cijeli njegov i vot i bez sumnje su bile pokretaka sila prema njegovim velikim otkriima. Ve smo napomenuli, u ovome i prethodnom poglavlju, vrijednosti srednjih polumjera i vrijednosti ekscentriciteta staza planeta. Prema Nadgrobni spomenik Tychu Braheu u Pragu. Na ploi gore pie: Ni sna dnanjem miljenju, ove vrijednosti ga ni bogatstvo, nego samoodranje nemaju posebne oznake, osim da se s mu je naelo. Keplerov se tempera njima pokae nain kako su se formi ment nije mogao sloiti s Braheovim, rali planeti i kako su se oni razvijali usprkos tome bio je uvijek spreman polaganim dinamikim promjenama da se pokori promatranjima te je t i a m a milijuna godina. Kepler je mnogo nauio radei kao Tychov smatrao da on mora dati uvjerljivo tu pomonik zadnje dvije godine ivo ta svoga upravitelja. Iz zahvalnosti maenje zato polumjeri i ekscentrici- Kepler je posvetio svoje Rudolfinske teti imaju upravo ove vrijednosti, a ne tablice Tychu. druge. To bi bila jedinstvena teorija. Njegov pokuaj da se povee s ovim sasvim nepotrebnim problemom bio je naj udniji.

121

Odreivanje stvarne staze planeta Marsa pomoglo je Kepleru da se istakne kao veliki otkriva. Gore su dvije od nekoliko stotina stranica prorauna koje su ovaj vaan rad ostavili u vjenu batinu.

122

Zamislite kocku kojoj je izvana opisana kugla. Zatim nacrtajte kuglu unutar kocke i tako redom. Na taj na in emo dobiti niz kugli razliitih po lumjera. Sada zamislimo da polumjeri ovih kugli imaju iste odnose jedni pre ma drugima kao to ih imaju polumjeri planeta. Tada emo imati neprirodno i misteriozno tumaenje zato polumje ri staza planeta imaju posebne vrije dnosti, to ih u stvari imaju. Takva je bila baza Keplerove zamisli. Pogledaj mo kamo ga je ona povela. Niz sfera ili kugli, koji su izraunani na ovaj nain, nije se uope slagao s polumjerima staza planeta. Ovo je pri sililo Keplera da promijeni ideju u deta ljima, a ne u principu. Umjesto upisi vanja druge kocke unutar druge kugle, na njeno je mjesto upisan tetraedar. Zatim je unutar tetraedra upisana tre a kugla. Unutar tree kugle upisan je dodekaedar, a etvrta kugla unutar nje ga; unutar etvrte sfere doao je ikosaedar. Petoj kugli je dodan oktaedar, pa na kraju dolazi kugla unutar oktaedra. Kako se odnose polumjeri ovih sfera s relativnim polumjerima staza planeta? Vrijednosti su pokazane u prvoj koloni donje tabele, a izraene su jedinicama polumjera staze Zemlje.
planet Merkur Venera Zemlja Mars Jupiter Saturn Keplerova vrijednost 0,56 0,79 1,00 1,26 3,77 6,54 Kopernikova vrijednost 0,38 0,72 1,00 1,52 5,22 9,17

Slaganja nije bilo, pa je to bilo do voljno da potakne neumornog Keple ra. Slijedei korak je bio, da se svaka kugla zamijeni s dvije kugle. Uzeo je za svaki planet dvije kugle, manja kugla predstavlja najmanju vrijednost uda ljenosti planeta od centra, a najvea kugla odgovara najveoj udaljenosti

planeta od centra. Po ovoj slici imamo dvije kugle za Saturn, zatim kocku unutar unutarnjije od dviju kugala: slijede dvije sfere ili kugle za Jupiter sa tetraedrom unutar unutarnjije i tako dalje. Premda i sada slaganje s promatranjem nije bilo dobro, Kepler nije bio obeshrabren. Postavio je sebi pitanje, to je centar? Da li je zaista centar Zemljine staze, kako je Kopernik pretpostavio, ili je centar Sunce. Ovdje imamo tipian primjer Keplerovih metoda. Tokom cijelog svog ivo ta napravio je najmanje tri pogreke na svaki ispravni korak koji je poduzeo, ali su ti ispravni koraci bili tako golemi da su uvelike prevagnuli pogreke. Ovim opaskama, koje su se odnosile na Keplerov nain miljenja, moramo dodati daljnju znaajnu karakteristiku. Nikad se nije zadovoljavao s osrednjim slaga njem izmeu teorije i promatranja. Ako se teorija ne bi tono prilagodila unu tar podruja promatranja, trebalo je potraiti druge mogunosti. Koliko god su prvotna raunanja traila mnogo vremena i napora, ona su se imala za vriti. Upravo kako su Keplerovi uspje si prevagnuli njegove pogreke, tako je karakteristino da se uvijek pokoravao promatranjima, koja su prevagnula ne obine plodove njegove svojevrsne nestvarnosti. Kod prouavanja svoje ideje o tije lima i kuglama zapazio je da je Kopernik drugaije tretirao sluaj Zemlje od drugih planeta. To je podbolo Keplera jer, ako je Kopernik ovdje pogrijeio i ako bi se Zemlja tretirala na isti nain kao i svi drugi planeti, njegova bi se neobina teorija mogla bolje uskladiti s promatranjima. Zato se Kepler dao na odreivanje tone staze Zemlje. Za ovo su mu bila potrebna najtonija proma tranja, pa je odluio da postane pomo nik Tycha Brahea. Velika udaljenost od Graza, gdje je Kepler ivio, do Dan ske moda bi ga sprijeila da otputuje Tychu, ali na sreu se Tycho posvaao s mnogim ljudima u Danskoj i bojei se

123

da mu ne uzmu njegove instrumente je bio svjestan da se ovaj sustav samo napustio je Dansku 1597. godine i na neznatno razlikuje od Kopernikova selio se u ekoj pred kraj XVI stoljea. sustava. U svojim kasnijim radovima Kepler je u meuvremenu pobjegao iz on se savjesno drao obeanja. Graza zbog religioznih progona i doao Tako se Kepler sam latio zada u Prag u sijenju 1600. godine. Tako tka odreivanja prave staze Zemlje u se Kepler lako mogao povezati s Tyc- odnosu na Sunce. Radei na ovome hom - lako s geografskog gledita. Ali postavio je jednu odlunu pretpostav to povezivanje za Keplera nije bilo lako ku, koja je na sreu priblino zadovo s ljudskog gledita jer, kako je sam pri ljavala: tj. da je planet, kada je u istom mijetio, Tycho je ovjek s kojim nitko smjeru sa Suncem (u odnosu na po ne moe ivjeti bez izvrgavanja najve zadinu zvijezda), tada uvijek jednako im uvredama. Zato nema veeg doka udaljen od Sunca. Ova je pretpostavka za, koji pristaje Keplerovom karakteru, priblino tona za odreeno vrijeme, nego da je poslije 25 godina svoje velike takva kakvu su obuhvaala promatra planetarne tablice Tabuli Rudolphinae nja Tycha Brahea. posvetio uspomeni Tycha Brahea. Na slici 4.5 S predstavlja Sunce, a Kepler nije dugo gutao uvrede, jer M poloaj Marsa. Izaberimo niz trenu je Tycho umro 1601. godine ostavlja taka kada je smjer od S prema M uvi jui Kepleru etvu svojih promatranja. jek isti, a kako smo rekli, udaljenost Bez ovih bi promatranja Kepler tekom od S do M je uvijek ista. Jer je vrijeme mukom doao do pravih staza plane ophoda Zemlje razliito od vremena ta. Na svojoj samrtnoj postelji Tycho je ophoda Marsa, Zemlja nee openito zaklinjao Keplera da ne zaboravi su biti u istom poloaju kada Mars bude stav koji je on zastupao, da se Sunce u istom poloaju. Zato dobivamo niz okree oko Zemlje, a da se svi ostali poloaja Z2 Z3 Z4 itd. za Zemlju. Kad planeti okreu oko Sunca. Kepler je je Zemlja u poloaju Z1 promatranja obeao da to nee zaboraviti, premda daju i kut izmeu MS i SZ i takoer
Slika 4.5 Kepler je izabrao niz trenutaka, kada je smjer S prema M (od Sunca prema Marsu) bio isti. Kod svakog izabranog trenutka poloaj Zemlje (Z) je bio razliit. Poloaji Z2 Z2 itd. oznauju markirani dio Zemljine staze.

Zvjezdarnica u Pragu gdje je Kepler radio.

124

kut izmeu MZ1 i Z1S. Prema tome, kutovi trokuta su poznati, tako da se omjer udaljenosti od S do M i od S do Z1 moe izraunati. Odreujui ovo za svaki poloaj Zemlje Z1 Z2 Z3 itd., Kepler je dobio odgovarajue vrijedno sti Zemljine udaljenosti od Sunca na raznim poloajima ili tokama njene staze, to je udaljenost od S do Z , od S do Z2 i tako redom. Na taj nain on je mogao ucrtati stazu Zemlje unutar tonosti koju su dala promatranja. On je naao da je to Ptolemejeva konstru kcija koja je dana na slici 4.2. Napomenimo da je ta konstru kcija ispravna za lanove prvog reda ekscentriciteta. Jer je ekscentrinost staze Zemlje vrlo mala, lanovi drugog reda (lanovi s kvadratom na e) bili su premaleni da bi bili otkriveni proma tranjima Tycha Brahea. Zato je Kepler dobio za Zemlju konstrukciju koja je identina Ptolemejevoj. Budui da je
Dolje je Keplerov prikaz staze Marsa. Iscrtkana linija oznauje stazu. Sunce se nalazi kod n, jednom od arita elipse.

Ptolemejeva konstrukcija, kako smo vidjeli, potpuno ekvivalentna Kopernikovoj konstrukciji na slici 4.3, pokaza la se ispravnom Keplerova slutnja da je ovdje Kopernik nainio pogreku. Ako staza Zemlje odgovara Ptolemejevoj konstrukciji, moda ona odgo vara i svim stazama ostalih planeta. Zato je Keplerov slijedei korak bio da upotrijebi konstrukciju slike 4.2 za sve planete, ali, naravno, s razliitim smjerovima za pravac od S prema C i s razliitim vrijednostima za ekscentricitete staza (to e rei, s razliitim vrijednostima za odnose udaljenosti SC prema udaljenosti CP). Sada je Ke pler popravio dvije Kopernikove pogre ke. On je dodao Zemljinom kretanju epicikl i ispravno je ustanovio da Sun ce nije sredite glavnog kruga Zemlje nego centar svih staza planeta. Ako uzmemo u obzir da je Ptoleme jeva teorija vladala gotovo 1400 godiSlika 4.7 Kada planet prijee od P1 do P2 on opisuje povrinu P1SP2. Uprkos dvjema pogrekama u izradi Kepler je doao do tonog rezul tata: da je povrina proporcional na vremenu koje je proteklo od P1 do P2 .

Slika 4.6 Elipsa predstavlja stazu planeta. Oko nje je opisan krug. S oznauje Sunce, a P poloaj planeta. Kepler je otkrio da je udaljenost SP uvijek jednaka Cl - eCI cos(QCI).

125

na i da je Kopernikova teorija postoja katkada daju poloaje Marsa gotovo la gotovo 100 godina, moglo se oeki tono, ali su se na nekim drugim po vati da e ta nova slika vrijediti neko loajima odstupanja od 8' ponovo po vrijeme. U biti je Kepler ponovo otkrio kazala. Vjerojatno je da veinu ljudi da su eliptina kretanja planeta ispra takva odstupanja ne bi mnogo intere vna za prvi red ekscentrinosti, pa se sirala. Oni bi bili zadovoljni s injeni moglo oekivati da je to veliki mea com da teorija daje priblino ispravna u astronomiji. Ironija sudbine je tada predvianja. (Zaista je situacija za sve htjela da se nova slika nije zadrala druge planete bila mnogo bolja, osim ni godinu dana. Vlastita promatranja za sluaj Merkura, za kojega proma Tycha Brahea, koja su omoguila Ke- tranja nisu bila potpuna.) Ali, Kepler pleru da ispravi Kopernikovu teoriju, nije bio ovjek koji bi preao preko sama su pokazala da Keplerova slika takvih pogreaka. Upravo kako se on ne predstavlja tono kretanje Marsa odluio da nae pravu stazu Zemlje, po njegovoj stazi. U sluaju Marsa sada se odluio da nae pravu stazu udaljenost od C do S je gotovo 10% Marsa. Kepler se ovim odreivanjem udaljenosti od C do P. Kako smo vidje pokazao kao veliki otkriva, a ne samo li, slike 4.1. i 4.2. nisu identine kad kao korektor dviju pogreaka u Koperse uzmu u obzir veliine ekscentricite- nikovom radu. ta s drugom potencijom; a lan s kva Prije nego promotrimo Keplera dratom ekscentrinosti daje razliku od u ovoj ulozi, bit e dobro da se kae 1/400. Ovo znai da Keplerova teori malo o konstrukciji na slici 4.5. Kako ja daje poloaj Marsa s pogrekom od je bilo mogue da se zna da je pravac 1/4%. Prema tome, stvarni se poloaj od S prema M uvijek usmjeren u sta Marsa moe razlikovati od izraunatog lan smjer za svaku toku Z Z Z 1 2 3 poloaja za oko 8 lunih minuta, a ova itd.? Jednostavno, poznavajui ophorazlika se nalazi unutar podruja to dno vrijeme Marsa i uzimajui sigur nosti promatranja Tycha Brahea. no da su toke Z 1 Z 2 Z 3 itd. uzete Naravno, Mars nije uvijek izvan iz odreenog broja Marsovih godina. izraunatog poloaja. U tokama I i H Zatim, kako su se izmjerili kutovi u u slici 4.1, na primjer, pogreka je bila trokutu SMZ? Kut SZM je bio dan iz sasvim drugaija od one kad se Mars neposrednog promatranja. Kut SMZ nalazio u nekom srednjem poloaju se takoer mogao odrediti neposre svoje staze. U stvari, izraunavanja dnim promatranjem, uzevi da je zvi-

Odlomak iz Keplerova Sommniuma, najrani jeg ili jednog od najranijih radova naune fikcije. U ovom je pothvatu Kepler opisao rizike leta u svemir. ovjek moe biti odba en uvis, kae on, kao kod eksplozije puanog praha. On bi prema tome bio oamuen, dok bi svoje ruke i noge trebalo da zatiti kako ne bi bile otrgnute.

jezda, prema kojoj je usmjeren pravac SM, poznata unaprijed; sve to je bilo potrebno da se uini, bilo je da se iz mjeri kut izmeu zvijezda u smjeru od Z prema M i onih u smjeru od S pre ma M. Potrebna informacija, tj. smjer prema kojem je pravac SM usmjeren, mogla se dobiti pod pretpostavkom da se jedna od toaka Z 1 Z 2 Z 3 itd. nala zi na pravcu SM, to e rei, ukoliko je jedna od toaka koje su izabrane u opoziciji Marsa. Doli smo do Keplerova odreivanja prave staze Marsa. Metoda, kojaje isko ritena, bila je sloena u svim detalji ma; ali je njen princip bio jednostavan da se izvede rad koji je prikazan na sli ci 4.5 za vei broj smjerova pravca SM (udaljenosti Marsa od Sunca u raznim trenucima). Staza Zemlje je ista za sve sluajeve, a ovo doputa da udaljeno sti od S do M budu neposredno uspo redne u raznim sluajevima. Rezultat je pokazao da staza Marsa ima oblik simetrinog ovala, kako je pokazan na slici 4.1, a Sunce se nalazi na velikoj osi ovala. Ovalu je lako opisati krug,

kao to je na slici 4.6, a za bilo koju toku P ovala moe se nai odgovara jua toka Q na krugu. Ako povuemo pravac okomit na veliku os ovala, Q je jednostavno toka u kojoj ovaj okomiti pravac sijee opisani krug. Poslije mnogih pokuaja i krivih poetaka, Kepler je konano nainio znaajno otkrie, da je udaljenost od Sunca S do planeta P uvijek dana, bez obzira gdje je planet bio na svojoj stazi, slijedeim jednostavnim odno som. Udaljenost SP je uvijek jednaka udaljenosti CI smanjenoj za produkt CI i nekog stalnog broja, kojeg moe mo oznaiti sa e i cosinusa kuta QCI. Ovo moemo mnogo krae napisati u formi: SP = CI - e,CI cos (QCI). Ovo je relacija za toku na elipsi sa Suncem S u jednom od njenih arita. Veliki je problem bio na kraju rijeen. Planeti se kreu po elipsama, a Sunce se na lazi u jednom od arita elipse. Tako je princip kretanja po krugo vima konano bio odbaen. Moda su pri poduzimanju ovog odlunog koraka Kepleru pomogla TycKepler oznauje kraj jedne ere. Pre tea moderne astronomije, on je bio povezan i s astrolozima. Napravio je ovaj horoskop za velikog pustolova Wallensteina, ali je to uinio s upozo renjem da se astroloka predvianja ne mogu prihvatiti a da se ne uzme u obzir karakter ovjeka.

Podruje zvukova koje je Kepler pridavao planetima, a zasnovao na njihovim brzinama i ekscentrinosti njhovih staza.

127

hova promatranja kometa iz 1577. go obrnuto njihovim udaljenostima od dine, o kojima smo ve govorili kako je Sunca s matematikom pogrekom sam Tycho napomenuo da mu izgleda u ocjenjivanju povrine pokazane na da se komet ne kree po krunoj stazi. slici 4.7. Obje pogreke se meusobno Da postavimo fizikalna otkri ponitavaju. Kepler e, u stvari, otkriti a Galileja i njegovih sljedbenika u svoju matematiku pogreku, ali za ispravnom svjetlu, bit e dobro da udo nee uoiti da je s njom bila po zakljuimo ovo poglavlje s jo nekim vezana druga pogreka. Do kraja svog neobinim Keplerovim predodbama. ivota on je vjerovao da brzine planeta Da protumai zato planeti krue oko opadaju obrnuto sa svojim udaljeno Sunca, postavio je hipotezu da Sunce stima od Sunca. Bila je udna stvar da zrai neku vrstu upliva, a zraenje bi se ovaj zakljuak nije mogao upotrije bilo slino djelovanju bica na kotau. biti od planeta do planeta, nego samo Zbog vrtnje Sunca bice prititu pla za isti planet na raznim daljinama od nete, gurajui ih oko gotovo krunih Sunca. injenica da periodi obilaska staza. Zato je Kepler vjerovao da su planeta oko Sunca ne ovise o kvadra uzroci kretanja planeta sile koje dje tu njihovih udaljenosti, pokazala bi luju pod pravim kutovima na smjer od Kepleru da njegova zamisao nije bila Sunca do planeta. U slijedeem emo ispravna. Nasuprot tome, Kepler je ot poglavlju vidjeti da pravo fizikalno tu krio najznaajniji odnos izmeu perio maenje kretanja planeta ovisi o sili da obilaska planeta i njihovih srednjih koja nije poprena na smjer od Sun udaljenosti od Sunca: on kae da je ca do planeta, nego uzdu tog smje kvadrat perioda proporcionalan kubura. Zatim je Kepler vjerovao da Sunce sima udaljenosti. zrai nejednako u svim smjerovima Druga izrazito udna zamisao Kei samo uzdu ravnina staza planeta. plera je bila da period ophoda Merku Ovo ga je dovelo da vjeruje kako utje ra oko Sunca mora biti u istoj relaciji caj Sunca opada s poveanjem udalje s iznosom rotacije Sunca, kao period nosti ili jednostavno da je ona obrnuto ophoda Mjeseca oko Zemlje, kao iznos proporcionalna udaljenosti. Gravitaci rotacije Zemlje. Ovo znai da bi se Sun ona teorija, naravno, zahtijeva da sila ce trebalo jedanput okrenuti oko svo kojom djeluje Sunce opada obrnuto s je osi za oko 27-mi dio perioda opho kvadratom udaljenosti. da Merkura, koji iznosi oko 88 dana; udna je anomalija da je Kepler, prema tome, Sunce bi trebalo da se radei po ovoj netonoj osnovi, ipak jedanput okrene oko svoje osi rotacije doao do potpuno ispravnog rezultata, za oko 3 dana. Galilejevo otkrie Sun tj. da planeti opisuju iste povrine u evih pjega dovelo je do prvog odreiva jednakim vremenima. Na slici 4.7 to nja rotacije Sunca, a ono je neposredno ke P1 i P2 predstavljaju dva poloaja pokazalo da je ovo neobino shvaanje planeta, a osjenanu povrinu zatva bilo vrlo daleko od pravog. raju pravci SP1 SP2 i luk P1P2 staze Kepler nije nikada napustio ideju planeta. Zatim, osjenana povrina je o kocki, tetraedru itd., jer je razvio je upravo proporcionalna vremenu koje dnu novu udnu teoriju, koja se oi je proteklo dok je planet doao iz Pl to mnogo bolje slagala s injenicama. do P 2 Dvostruka povrina, dva puta Smatrao je da planeti emitiraju neku vee vrijeme: ini se da je razlog za vrstu harmonije analogne muzikim to je Kepler doao do ovog ispravnog tonovima, gdje bi jakost tona bila zakljuka bio u tome to je on kom proporcionalna brzini planeta. Upo binirao fizikalnu pogreku pretposta trebljavajui poznatu veliinu staza vljajui da se brzine planeta smanjuju planeta, njihovih ekscentriciteta i

128

njihovih perioda, on je dobio sistem tonova. Planeti Merkur i Mars imaju pri lino veliko podruje tonova, jer su njihovi ekscentriciteti relativno veliki. Ovo znai da oni imaju relativno velike promjene svojih udaljenosti od Sunca, i zato, prema Kepleru, velike promjene u svojim brzinama i emisijama tonova. S druge strane. Venera ima vrlo mali ekscentricitet, pa se vrlo malo mije nja njena udaljenost od Sunca. Zato Venera emitira isti ton. Naravno, nije bilo sluaja da su se izraunati tonovi precizno slagali u frekvenciji s muzi kim tonovima koji su ovdje prikazani. Moe li ovo dolaziti od pogreaka pro matranja? Smatramo da su dobiveni tonovi tono takvi kakvi bi trebalo da budu na prikladno tempiranoj skali i da zatim iz ovih unesemo maksimal ne i minimalne udaljenosti planeta od Sunca. Kako se slau rezultati uspo reeni s promatranjem? Odgovor je pokazan u slijedeoj tablici, gdje su vrijednosti afela (maksimalna udalje nost) i perihela (minimalna udaljenost) usporeeni; prvo je dano po Keplerovoj harmonijskoj teoriji, a drugo po stvarnim promatranjima koja je izveo Tycho Brahe.
afel
harmonija perihel

Slaganje je zapanjujue dobro - za panjujue, jer ideja nema fizikalnog znaaja. Sasvim odijeljeno od njegovih znanstvenih aktivnosti, Keplerov ivot je vrlo interesantan. Ve smo napo menuli udnu kombinaciju sitniavih razlika do promatranja s najdivljijim spekulativnim fantazijama. Pravedno je da se kae kako je Kepler imao da leko vei respekt za injenice nego to ih ima prosjeni uenjak, i da je bio, takoer, prilino udniji od prosjenog uenjaka. Ovim znaajnim karakteri stikama treba dodati vrlo buran ivot - skrb za enu, vjersko proganjanje, obranu majke koja je okrivljena kao vjetica, i pisanje koje je moglo vrlo lako biti prva znanstvena fantastina pria. Ovim kvalitetama je Kepler po stao gotovo idealna studija za biografa pa je o njemu i njegovu radu napisano mnotvo studija.

planet

Afel

Tycho Brahe perihel

Merkur Venera Zemlja Mars Jupiter Satum

0,476 0,726 1,017 1,661 5,464 10,118

0,308 0,716 0,983 1,384 4,948 8,994

0,470 0,729 1,018 1,665 5,451 10,052

0,307 0,719 0,982 1,382 4,949 8,968

129

5. poglavlje TEORIJA GRAVITACIJE

Veliki rad Keplera na stazama pla da neprekidno gibanje strijele uzroku neta bio je izveden tokom prvih pet go je zrak koji je slijedi straga, gurajui je dina XVII stoljea. Veliki rad Newtona konstantno. Ovaj neobian pojam nije na teoriji kretanja planeta izveden je naao potporu u Europi XIII stoljea. nekih 80 godina kasnije. Golemo po Pretpostavimo da je strelica izbaena druje umnoga rada razdvaja Newto nasuprot vjetru, to tada? Kasnije, na od Keplera, jedno podruje ljudske kada su se pojavili topovi, moglo se misli mnogo vee nego ono koje je raz postaviti jo jedno pitanje: da li vjetar takoer gura topovsko tane? dvajalo Keplera od Ptolemeja. Ovakva pitanja nisu mogla nai Sve do Keplera astronomi su sebi postavljali relativno skroman cilj - da odgovor, sve dok nije doao povoljan ispravno opiu kako se kreu planeti. trenutak u XVII stoljeu. Ve smo spo Oni su bili zadovoljni s geometrijskim menuli iroki ponor izmeu polumiopisivanjem staza planeta. Ali, zato se stinih predodbi Keplera i fizikalnu planeti kreu po takvim stazama? Po sigurnost uenjaka nekih 70 ili 80 go sebno, zato se planet kree po takvoj dina kasnije. Ukoliko se ova velika promjena eliptinoj stazi, a ne po nekoj drugoj moe pripisati jednom ovjeku, to se krivulji? Ovo je problem kojeg je New mora pripisati Galileu Galileju. ton rijeio u svom najznaajnijem djelu Kada usporedimo rad ova dva o Principia. Razlika izmeu vrste proble vjeka, teko je vjerovati da su Galilei ma kojeg je Kepler uzeo kao zadatak, i Kepler bili suvremenici. Galilei je bio i vrste problema kojeg je Newton uzeo Sedam godina mlai od Keplera, a ro kao zadatak, jest razlika izmeu kidio se u Pizi 1564. godine. Galilejev rad nematike i dinamike. U kinematici se je bio u sutini moderan u svom nai jednostavno opisuju staze uzdu kojih se kreu planeti. U dinamici je cilj da nu, dok je u mnogim pogledima Kepler se protumai zato se tijela gibaju po u sutini bio srednjovjekovan. Kepler je, moe se rei, zakljuio jednu eru, svojim stazama. dok je Galilei otvorio novu eru. Razlika Dinamika je bila mnogo tea, tako izmeu ova dva ovjeka pojavila se iz da ni Grci nisu nainili u njoj bilo ka razlike naina miljenja, koji je dobro kav napredak. Osnovna je potekoa poznat u dananje doba, ali koji nije davanje precizne definicije za silu. Je tako jednostavno prepoznat poetkom dan neodreen kvalitativan pojam sile, XVII stoljea. Galilei je bio po svom in naravno, pojavljuje se u svakodne stinktu eksperimentalni fiziar, dok je vnom ivotu. Rije sila esto upotre Kepler bio matematiki teoretiar. Rabljavamo u obinom govoru ali, kada tono sila djeluje, a kada ne? Aristotel je dao naoko uvjerljiv odgovor, ali je bio potpuno kriv. Rekao je da sila djeluje uvijek kada se tijelo giba. im sila prestane djelovati, tijelo se prestane gibati. Prividna istina ovog zakljuka moe se vidjeti guranjem au tomobila po ravnoj cesti. im ga pre stanemo gurati, on stane. Ali, kako je s letom strijele? Aristotel je pretpostavio Na sljedeoj stranici: 130
Neto manje od stoljea dijelilo je Newtonov rad od Keplerovoga, premda su intelektualne snage rasle u to vrijeme ne zadrivim tempom. Galileo Galilei je bio tem on XVI dalekozo i lano n je dlje ukazao toljea i dinamici ih. hGal IG lina koji lejev m, jeg iroke jUpotrebom u iva ad lk trebljava mogunosti na p p jih omat tdalekozora lu je G e dao lilejev rada odel vi je

131

zlika se jasno pokazala u njihovu dra Obje metode pristupaju osnovi za nju prema otkriu teleskopa nekog ni napredak u znanosti, ali poetkom zozemskog optiara. Galilejeva reakcija XVII stoljea je Galilejeva metoda bila je bila trenutna, pa je odmah konstru posebno potrebna. Znanost je postala irao teleskop za sebe, a da nije suvie zrela za pojavu eksperimentalnog fizi razmiljao o nainu njegova djelovanja, ara. Ovo je bilo polje na kojem se na nego je usmjerio svoj instrument u predak mogao najlake postii. Keplenebo da pogleda kako izgledaju Sun rova razmiljanja o stazama planeta, o ce, Mjesec, planeti i zvijezde. Kepler, uzrocima njihovih kretanja oko Sunca na drugoj strani, latio se izrade optike i o njihovim relativnim razmacima, teorije teleskopa; ali ga nije nainio, jer nisu bila korisna, jer tada fizika nije je bio, kako je sam rekao, nespretan u bila dovoljno razvijena da omogui te takvim stvarima. Razlika je jo mnogo oretiaru da se uspjeno uhvati ukovea ako uzmemo u obzir da se prije tac s ovim problemima. Zaista, bilo izuma teleskopa Kepler pridruio kao je potrebno pola stoljea napretka u asistent Tychu Braheu. fizici prije nego se ovo moglo ostvariti. Sve ovo ne govori da je Kepler ma Bit e dovoljan jedan primjer. Kepler nje cijenio promatranja nego Galilei. U je postavio teoriju da je odnos perioda stvari, on ih je vie cijenio. Galilei ne rotacije Zemlje prema periodu obila bi nikad vjerovao u finije promatrake ska Mjeseca oko Zemlje isti kao odnos detalje pomou kojih je Kepler izveo perioda rotacije Sunca prema periodu eliptine staze planeta. Razlika izmeu ophoda Merkura oko Sunca. Prema teoretiara i eksperimentatora je dale ovoj teoriji, period rotacije Sunca iznosi ko od toga da bude razlika u stupnju oko tri dana. Svojim teleskopom Galilei njihovih odnosa prema promatranjima. je ustanovio da Sunce u stvari ne rotira U stvari, sasvim je lako nai teoretiare za tri dana, nego za 27 dana. Ovo je koji vie cijene promatranja od samih odredio promatranjem pjega na Suncu, promatraa, kao to je Keplerov sluaj. koje se gibaju od zapadnog ruba Sunca Razlika je u instinktu. Keplerov instinkt prema njegovu istonom rubu, jer se je bio da sazna kako radi teleskop; Ga- Sunce vrti oko svoje osi. lilejev je bio da izradi teleskop. (Otkrie pjega na Suncu, usput,

132

Gore: Galilejevi crtei Sunevih pjega pri kazani u njegovu djelu Delle Macchie Solari. Desno: Niz fotografija, snimljenih na Mt Wilsonu 1947, pokazuje kako se uslijed rotacije Sunca pomiu pjege s jednog kraja na drugi kraj Suneva diska.

nije prvi objavio Galilei, nego Cristoph Sunca nije tono okomita na ravninu Scheiner. Razlog za to je bio to se Gali staze Zemlje. lei suzdravao objaviti svoja promatra Galilejev ivotni rad i njegov lini nja Sunevih pjega gotovo dvije godi karakter moda se najbolje moe pri ne, vjerojatno zato to je elio da bude kazati opisivanjem jednog njegova ek apsolutno siguran da su pjege stvarno sperimenta. Prema Aristotelovoj fizici, povezane sa Suncem, a ne da su je tijela koja padaju imaju teinu, a ona dnostavna mala tijela izmeu Zemlje i koja ne padaju, nemaju teinu. Zrak Sunca. Od pamtivijeka su se vrlo veli ne pada pa zato nema teinu. Galilei je ke pjege morale vidjeti na disku Sunca izaao na kraj s ovom stvari na krajnje prostim okom, tako da teleskopsko ot jednostavan nain. Mjehur je napunio krie Sunevih pjega nije stvarno nji zrakom, zaepio ga i izvagao. Zatim ga hovo prvo otkrie; ali su promatranja je probio, pa je zrak izaao i ponovo prostim okom uvijek pripisivana pro izvagao. Teina kod drugog vaganja je lazima tijela ispred Sunca. U jednom zapaenom sluaju smatralo se da je bila manja nego kod prvog, to je po planet Merkur doao izmeu Zemlje i kazalo da je zrak koji je izaao imao te Sunca.) inu. Izgleda jasno, da je Galilei postavio Korist koju je Galilei dobio iz svojih kao neko pravilo, da je gotovo sve ono promatranja pjega na Suncu, iznena dila je sve njegove suvremenike. Ne to su prethodne generacije rekle o fi samo da ih je upotrijebio da odredi vri zikalnom svijetu bilo neispravno. Nje jeme rotacije Sunca, nego je ustanovio gova tehnika je bila da izabere bilo koje da one nisu apsolutno tamne. One su rasprostranjeno miljenje, da izrazi su tamne samo zbog toga to ih usporeu mnju u njegovu vrijednost i da ispla jemo sa svijetlim okolnim podrujima nira eksperiment da ga provjeri. Motiv diska Sunca. On je takoer ustanovio za prihvaanje ove tehnike je vjerojatno da su pjege ograniene na ekvatorijal bio u tome to se Galilei sigurno rado ni pojas Sunca, jer se rijetko nalaze na vao okovima i iznenaenjima to su heliografskim irinama veim od 30. ih uzrokovala njegova otkria. Jasno je Galilei je ak ustanovio da os rotacije da je bio mnogo sretniji kad je eksperi-

Scheiner je objavio otkrie Sunevih pjega prije nego je na njih upozorio Galilei. Na slici se vidi kako je on dobivao obrnute slike Sunca pomou dalekozora na neprozirnom zastoru.

133

ZVJEZDANI GLASNIK Otkrivi velike, neobine i izvanredne prizore, koji izazivaju potovanje svakog ovjeka, a osobito filozofa astronoma, pomou dalekozora koji je sam nedavno izmislio, Galileo Galilei patricij firentinski profesor matematike na sveuilitu u Padovi, na povrini Mjeseca, kod bezbrojnih zvijezda stajaica, kod maglica i etiriju gornjih planeta koji se polagano okreu oko Jupitera na raznim daljinama i periodima za koje nitko prije nije znao od autora, koji ih je nedavno opisao i odluio da im dade ime Mediejske zvijezde Venecija 1610 Naslovna strana, s prijevodom Galilejeva Sidereus Nuncius. Objavljeno 1610. godine, najavljuje prvi utje caj teleskopa na istraivanje neba,

ment opovrgao staro ustaljeno shvaa nje nego kad ga je potvrdio. Smatralo se da teka tijela bre padaju na zemlju nego laka tijela. Galilei je jednostavno pustio nekoliko tijela raznih teina iz velike visine pred nosovima svojih ko lega. Sva su tijela gotovo istovremeno udarila u tlo. Neznatne razlike koje su postojale, Galilei je tono pripisao razli itim efektima otpora zraka, kroz koje prolaze razna tijela. Jedan eksperiment koji je vjerojatno zapoeo s motivom "da ismije" samou vjerene kolovane ljude oko sebe, do veo je Galileja do otkria od najvee va nosti, otkria da se sva tijela, koja su se poela kretati na isti nain, u istom gravitacionom polju, nastavljaju kre tati po identinim stazama, bez obzira na njihove razliite mase. Ovo je otkri e imalo vrlo znaajno mjesto u Newtonovoj teoriji gravitacije, a oko etiri stoljea kasnije je bilo kamen temeljac Einsteinove ope teorije relativnosti. Galilejeva metoda rada sumnje, ek sperimenta i ismijavanja dovela ga je, prirodno, do krajnje nepopularnosti 134

meu njegovim kolegama na sveuilitu u Padovi, ali je zato bio vrlo popularan meu studentima. Dok su njegove ko lege mogle skucati neto vie od kvoru ma studenata na predavanjima, Galilei je predavao pred najveim moguim auditorijem. Ovo bi bilo dovoljno da se u sveuilinoj atmosferi steknu mnogi neprijatelji, tavie, sve da je Galilei bio prijazan i trpeljiv, a on nije bio ni jedno ni drugo. On je bio otvoren i poten, ra zdraljiv i podrugljiv, a iznad svega nije mogao trpjeti glupane. Kada je Galilei primio vijesti o izu mu teleskopa, on je vjerojatno osjetio mogunost izlaza iz napete atmosfere na sveuilitu u Padovi na iri ivot izvan ove sredine. On je uperio svoj prvi jednostavni instrument ne samo na Sunce nego, takoer, i na Mjesec, planete i zvijezde. On jeustanovio da Mjesec nema glatku povrinu, kako su uvjeravali filozofi. Tamo ima planina i dolina, kao i ovdje na Zemlji, a naroi to se zapaaju kruni bedemi kratera. On je vidio sjene to ih planine i krateri bacaju osvijetljeni Suncem, a pomou

Ove stranice iz Galilejeve knjiice pokazuju mnogo "novih" zvijezda koje je otkrio prvi teleskop. Prije 1610. pojas i tit Oriona (lijevo) bio je poznat kao grupa od samo devet zvijezda, Plejade (Vlaii), desno, kao grupa od samo sedam zvijezda. Nalije vo je kopija jednog Galilejeva teleskopa.

njih je bio u mogunosti da izrauna visine planina i da pokae kako se one mogu usporediti s ovima na Zemlji. On je ustanovio da planet Jupiter ima eti ri mala satelita, koji se gibaju po staza ma oko centralnog masivnog planeta, isto onako kako se planeti gibaju po stazama oko Sunca. On je ustanovio da Venera pokazuje faze ili mijene poput Mjeseca. Ova su otkria bila objavljena u Knjizi Sidereus Nuncius, koja je izdana u Veneciji u oujku 1610. godine. Knji ga je izazvala veliku senzaciju. Ona je Galileja podigla iz prilino uskogrudne atmosfere sveuilinog ivota do polo aja gdje je mogao govoriti na jednakoj nozi ili gotovo jednakoj s knezovima i Kardinalima, a od kojih je on mogao zatraiti, a i dobiti, brojne audijencije s papom. Iste godine, u kojoj je knjiga objavljena, preselio se u Firencu, gdje je predavao darovitim sluaocima iz svih dijelova Europe. Jedna interesantna ideja, koju je Galilei razvio u to vrijeme, nastala je

iz njegovih promatranja satelita Jupi tera. Poloaji ovih satelita se mijenja ju iz dana u dan zbog njihova kretanja oko Jupitera. Galilei je smatrao da se njihovi poloaji mogu unaprijed izrau nati, kao to se unaprijed mogu izra unati poloaji planeta koji se gibaju oko Sunca. Budui da je Jupiter tako daleko od Zemlje, pogledi na satelite bi bili isti iz svih dijelova Zemlje. Zato se, s bilo kojeg dijela Zemlje, moe izmjeri ti vrijeme opaenog rasporeda satelita i usporediti ga s predvienim poloaji ma satelita u katalogu, to omoguava odreivanje geografske duine. Zami sao je bila dobra. Potpun uspjeh ovisi o tome da li su budui poloaji satelita izraunati s dovoljnom preciznou. Problem je bio upuen Kepleru, koji je doao do zakljuka da se to ne moe postii. Galilei se s tim nije sloio, ali se ovdje radi o teorijskom problemu, a ne o promatrakom problemu, pa je Keplerovo miljenje bilo ispravno. Galilei je bio silno impresioniran estim vezama izmeu svojih teleskop135

skih promatranja i Kopernikove teorije o kretanju planeta. Takvi sluajevi su bili sistem Jupiterovih satelita i faze Venere. Osim toga, Galilejev eksperi mentalni rad je pokazao kako su bili potpuno bez temelja prethodni prigo vori o kretanju Zemlje - prigovor koji bi takvo kretanje pokazao padanjem tije la, na primjer, Tycho Brane je vjerovao da bi se, ako se teko tijelo baci s tor nja, morao uoiti efekt ako se Zemlja kree. Galilei je odbacio ovaj prigovor i upozorio da se ne javlja takav efekt ako je tijelo baeno s jarbola broda koji se kree po glatkoj povrini vode. (U stva ri, kretanje Zemlje e prouzroiti vrlo mali efekt na putanju tijela koje pada, pa je ovaj efekt premali da bi se zamije tio poetkom XVII stoljea. To se javlja iz injenice da se Zemlja vrti, tako da se toka na povrini Zemlje ne pomie pravocrtno, nego po zakrivljenoj stazi.) Ovdje je Galilei naao klicu za jo je dno veliko fizikalno otkrie, da jedno liko pravocrtno kretanje laboratorija nema uinka na dogaaje koji se zbi vaju unutar laboratorija. Ovo je kamen temeljac specijalne teorije relativnosti. Fiziar i danas upotrebljava Galilejev sistem referencije, a predstavlja ga sva ki jednoliko gibajui laboratorij. Sa svoga novog visokog poloaja Galilei je sebi postavio zadatak da uve de Kopernikov sustav u Italiji i time u cijelom katolikom svijetu. Njegov neuspjeh da to postigne je predobro poznat, pa nije potrebno da se ovdje posebno opie. Meutim, on je dobro zapoeo, osjetivi kolebanje u Crkvi. Na jednoj strani su zdrav razum i racional nost ukazivali na prihvaanje Kopernikova sustava, ali je na drugoj strani gotovo sigurno da je protestantska reformacija ukazala papskim podrujima da je potrebna odluna obrana Crkve i njenih dogmi ukoliko se eli zadra ti jedinstvo. Ovo je takoer zahtijevalo odbacivanje Kopernikove teorije. Imam utisak da je Crkva sa aljenjem prihva tila ovaj zakljuak, ali Galilei, koji je bio 136

uenjak, nije uope mogao prihvatiti takav zakljuak. On je vjerovao da se poloaj nikad ne moe oslabiti prihva anjem istine, to je dovelo do poetka njegove nesretne borbe. U poetku su ga prijateljski opo minjali da ne ui i ne zastupa ideju o kretanju Zemlje; bio je slobodan da to smatra hipotezom, ali nije smio rei da se Zemlja stvarno kree. Deset godina se Galilei zgraao nad ovim ogranie njem. Zatim, kada mu je bilo gotovo 60 godina, bio je izabran novi papa, Urban VIII, koji je, kao kardinal Barberini, bio prema njemu prijateljski naklonjen. Galilei je odmah otiao u Rim i u nizu sastanaka s papom zala gao se za prihvaanje Kopernikove te orije. Papa je istaknuo da Kopernikova doktrina nije slubeno proglaena krivovjernom; nju Crkva smatra nepotvr enom. Ovo je ponukalo Galileja da se vrati u Firencu i da se da na posao, kako bi je dokazao. To je pokuao u svojoj glasovitoj knjizi Dialogo. U stvari, Galilei nije imao uope nikakav dokaz. Ve smo napomenuli u prethodnom poglavlju da je teorija Tycha Brahea, po kojoj se svi planeti osim Zemlje gibaju oko Sunca, a samo se Sunce giba oko Zemlje, stvarno po tpuno ekvivalentna, ukoliko se odnosi na prividna kretanja planeta, Kopernikovoj teoriji. Dokaz za Kopernikovu teoriju se moe dati, ali ne onako kako je to iznio Galilei. U slijedeem pogla vlju doi emo do znaenja Bradleyjeva otkria aberacije. Ovo zahtijeva da pri hvatimo Kopernikovu sliku, a ne Tychovu sliku. (Prema teoriji relativnosti je, naravno, uvijek mogue smatrati da Zemlja miruje pod uvjetom da napusti mo obinu euklidsku geometriju. Ali, ako ostanemo vjerni euklidskoj geo metriji, tada moemo pokazati pomou aberacije da se Zemlja mora gibati oko Sunca, a ne vice versa.) Galilei je bio tako impresioniran jednostavnou i finoom Koperniko ve slike usporeujui je sa sloeno-

u Ptolemejeve slike, da je emotivno osjeao kako ona mora biti istinita; a u odsutnosti uvjerljivog fizikalnog ar gumenta, njegova metoda diskusije je stvarno iznosila malo vie od ismija vanja kompliciranosti Ptolemejeva su stava. Bilo je prirodno da e se Crkva suprotstaviti ovom ruganju. Nasuprot tome, Galilei je potpuno krivo prosudio razloge koji su tada djelovali na odlu ke Crkve. Kada se pojavilo prvo izda nje knjige Dialogo, bilo je primljeno s opim odobravanjem. Podupirali su ga isusovci i papin tajnik na isti nain kao to su ga podupirali iri krugovi koji su mogli procijeniti zdrav razum na kojem je bazirana cijela diskusija. Ali je situa cija bila takva da zdrav razum u to vri jeme nije odgovarao politici Crkve. Me utim, Galilei je napisao svoju knjigu u potpuno nekompromisnom stilu. Zato se takva situacija nije mogla ignorirati. Za Galileja je bila srea da je njegov sluaj ispitivala posebna komisija, a ne Sveti oficij, no na njegovu nesreu bilo mu je urueno upozorenje sedamna est godina ranije, koje je bilo slubeno uvedeno u zapisnik. Sada, na njegovo zaprepatenje, ovo je navedeno pro tiv njega. Naravno, bilo je jasno da se nije mogao logiki braniti, osim da u takvim sluajevima porekne autoritet Crkve. Uvjeravao je kako njegova knji ga ne zastupa ideju da se Zemlja kree. Sasvim je vjerojatno uvidio, ispitujui ponovo svoje vlastite argumente, da oni stvarno ne dokazuju kretanje Zemlje, a to mu je, moda, sugeriralo da postavi obrambenu liniju. Ali, njegova je knji ga bila tako jasno napisana s emoci onalnom naklonou za Kopernikovu teoriju, da je takva obrana imala malo izgleda za uspjeh, pa je Galilei bio oso bno upozoren na to. Pred njim se nala samo alternativa, ako je elio da izbje gne muenje, osudu i smrt, da prizna pogreku i trai milost, a openito je poznato da je on tako i postupio. Mnogo je bilo napisano i za i pro tiv Galileja zbog ovakve njegove odlu

ke. Meni se ini da svi oni koji nikada nisu bili ugroeni neposrednim mue njem, nisu u stanju da procijene si tuaciju. Uostalom, sumnjivo je bi li se ita ostvarilo uzimanjem muenikog puta, puta koji je uzeo Giordano Bru no nekoliko godina ranije. Moemo procijeniti Brunove kva litete usporeujui neke od njegovih ideja s onima Keplera. Kepler je vje rovao da su sve zvijezde ograniene na jedan udaljeni omota, koji je deNa dan 7. sijenja 1610. Jupiter se vidio u mom te leskopu sa tri zvijezde ovako: istok * * 0 * zapad. Oni se nisu mogli vidjeti bez teleskopa. Na dan 8. sijenja bili su ovako 0* * * Oni su zato bili direktni, a ne retrogradni, kako je prethodno izraunano. Na dan 9. sijenja bilo je oblano. Desetoga sam ih ponovo vidio ovako: * * 0. Najzapadniji je izgledao da e okultirati. Na dan 11. sijenja oni su bili postavljeni ovako: * * 0, a najblia zvijezda Jupiteru bila je pola veliine od druge i pribliavala joj se. Drugih noi one su se pojavljivale jednake veliine i udaljenosti. Iz ovoga proizlazi da postoje 3 lutajue zvijezde oko Jupitera, prethodno nevidljive za svakoga. Nie je stranica iz biljenice, koju je Galilei napisao o satelitima Ju pitera. Gore je prijevod nekoliko prvih redaka.

beo samo tri kilometra, dok je Bruno smatrao da su one tijela kao Sunce i da se zato nalaze u enormnoj udalje nosti od nas. Ovaj pojam je proirio do neizmjernosti, smatrajui da prostor moe biti neizmjeran, a da svemir moe biti vjean, bez poetka i kraja. Ovakve ideje, koje su znaajne za nae doba, dovele su ga na lomau. Spaljen je u Rimu 1600. godine. Njegova posljednja izjava na sudskom procesu bila je: "Ja oekujem vau osudu s manje straha nego vi. Doi e vrijeme kada e svi vidjeti ono to ja vidim." To vrijeme je zaista dolo, ali je Brunovo muenitvo vjerojatno malo tome pridonijelo. Moe se takoer rei da bi racionalni nain miljenja trebao biti u mogunosti da sam trijumfira, bez potrebe za muenitvom. Muenitvo sadri suprotsta vljanje emocije emociji, a to nije suti na racionalnog miljenja. Posljedica sudskog procesa je bila da je Galilei bio primoran odrei se KoNaslovna stranica prvog izdanja Dialogo, pernikove doktrine te je bio stavljen u koja predstavlja Aristotela, Ptolemeja kuni pritvor u svojoj ladanjskoj kui Kopernika. U ovom radu on se vratio blizu Firence do kraja ivota. Primao je na Kopernikovu teoriju i tako doao u posjetioce, pa su mnogi ljudi iz raznih sukob s Crkvom. mjesta hodoastili da ga vide. Oslijepio je u posljednjoj godini svoje osmogodi nje konfirmacije, ali je njegov ispitiva ki duh ostao zdrav. Godine 1600. Giordano Bruno je Moe se rei, a to je najznaajnije od umro muenikom smru, odbijajui da odbaci svoje heretike poglede na svega, da je Galilejeva ivotna povijest svemir. zapoela, a ne zavrila s razdobljem njegova kunog pritvora. Da je Crkva prihvatila njegov Dialogo, Galilei bi bio spominjan u povijesti kao izvanredan uenjak, iako ne kao jedan od najveih. Utemeljio je eksperimentalnu metodu, ali je nije prvi uveo; drugi su prije njega koristili eksperimente da ispitaju ideje. On je nainio vana astronomska ot kria, ali su ona bila kvalitativne vrste i nisu predstavljala mnotvo preciznih podataka na kojima bi se mogle bazirati teorije, kao to su bila promatranja Tycha Brahea. Galilei nije stvarno izumio teleskop, premda mu je svojim proma tranjima dao odluan motiv za njegov 138

razvoj kao naunog instrumenta. On je, takoer, preutio veliko Keplerovo otkrie eliptinih staza planeta. Istina je da su Tycho Braheova promatranja bila na raspolaganju samo Kepleru, ali da je i Galilei imao pristup do njih, go tovo je sigurno da on ne bi bio ovjek koji bi se latio sitniavog, zamornog ra"Ja, Galileo, sin pokojnog Vincenza Galileja iz Firence, u svojoj 70. godini, lino pristupivi pred sud i na koljenima pred vama, najuzorniji i najpreasniji kardinali, glavni inkvizitori u cijelom kran skom svijetu protiv krivovjerne izopaenosti, imaju i pred svojim oima nepovrediva Evanelja, koja dodirujem svojim rukama, zaklinjem se da sam uvijek vjerovao, vjerujem sada i s bojom pomoi u vjerovati i ubudue u sve ono to vjeruje, to propovijeda i nauava Sveta katolika i apostolska crkva. Ali, premda mi je ova Sveta inkvizicija su dbeno naredila da potpuno napustim lano milje nje da je Sunce sredite svijeta i da se ne kree, a Zemlja da nije sredite svijeta i da se kree, da ne podravam, ne branim i ne nauavam na bilo koji nain, ni usmeno ni pismeno, spomenutu la nu znanost i, nakon to mi je bilo reeno da je ta znanost u protivnosti sa Sv. pismom, ja sam napi sao i tampao knjigu u kojoj sam se bavio tom ve odbaenom naukom i navodio razloge s mnogo argumenata njoj u prilog, a da nisam donio nika kvo rjeenje, i bio sam smatran vrlo sumnjivim s krivovjerja, tj. da sam drao i vjerovao da je Sunce sredite svijeta i nepomino, a da Zemlja nije sredite i da se kree. Zato, elei da uklonim iz pameti vaih uzoritosti i svakog vjernog kranina tu snanu sumnju, koju sam ispravno shvatio, iskrenim srcem i nehinjenim uvjerenjem odriem se, proklinjem i mrzim spome nute zablude i krivovjerje, te openito svaku i bilo k oju drugu zabludu, krivovjerje i sektu protivnu Sv. crkvi. Zaklinjem se da ubudue neu nikada vie ni rei ni tvrditi, usmeno ili pismeno, takve stvari zbog kojih bi na mene mogla pasti slina sumnja; ali ukoliko budem upoznao nekog krivovjernika, prijavit u ga ovom Svetom uredu ili, tonije, inkvizitoru ili ordinariusu onoga mjesta u kojem se bu naiazio. Prisiem, takoer, i obeavam da u vriti i drati se u potpunosti svih pokora koje su mi bile ili e mi biti nametnute od ovog Svetog ureda. Ukoliko se ogrijeim o bilo koje od mojih navedenih obeanja i zakletvi (a to ne dao Bog), podvrgavam se svim pokorama i kaznama, to ih nalau i propisuju sveta pravila i drugi opi i posebni propisi, koji su donijeti i proglaeni protiv slinih delikvenata. Tako mi Bog pomogao i ova Sveta evanelja koja.."

Galilei se odluio za opoziv. Nadesno je dio doku menta u kojem se on pod prisegom i prokletstvom odrekao svojih krivih uvjerenja, a dolje je prijevod tog dokumenta. Kako god gledali na Galilejevu odluku, sumnjivo je da li je on mogao postii mno go muenitvom. Javno opozivanje mu je dalo osam godina ivota koje je iskoristio za polaganje temelja dinamike.

139

unanja koje je proveo Kepler. Galilei ki izmeu nepomine toke i utega u je, zaista, nainio dva velika otkria u trenutku kada paga doe u vertikal zametku - relativnost uniformnog gi ni poloaj, uteg bi dosegao istu visinu. banja i injenicu da tijela koja zaponu Ovo je pokazalo da je kretanje utega gibanja na slian nain u istom gravi njihala amo-tamo bilo stvarno sasvim tacionom polju imaju identine staze; nezavisno od page. Kugla, koja se ko ali vanost ovih dvaju otkria nije bila trlja naprijed i natrag, a da se ne sklize odmah jasna. Oni bi bili vjerojatno unutar zdjele, koja ima oblik kuglinog zaboravljeni i ponovo otkriveni nekog odsjeka, imat e potpuno isto svoj kasnijeg datuma, osim posljednjeg go stvo. To e rei, da bi se ona kotrljala lemog otkria do kojeg je Galilei doao naprijed i natrag, doseui uvijek istu tokom kunog pritvora. visinu sve dok trenje i otpor zraka po Galilei se uvijek zanimao za njihalo. stepeno ne oslabe gibanje. U Padovi, kao mladi, otkrio je da je vri Pretpostavimo sada da zdjela nije jeme koje je potrebno njihalu za jedan nainjena kao dio unutarnje povrine potpun njihaj, neovisno o kutu njiha- kugle; pretpostavimo da je strmija na ja, pod pretpostavkom da je kut mali. jednoj strani. Da li e lopta dosei istu To mu je ukazalo da njihalo moe dati visinu na obadvije sirane? Galilei je na odlinu metodu za mjerenje vremena. ao da e se to ostvariti. Zamislimo za Meutim, na nesreu, amplitude njiha trenutak samo manje strmiju stranu. la postajale su postepeno manje i ma Ako nainimo da ova strana bude jo nje zbog zranog otpora, pa Galilei nije manje strma, lopta e nastavili da dosi mogao nai zadovoljavajui nain odr e istu visinu kao prije, ali e zbog sma avanja njihanja njihala prema ovom njene strmine stvarna udaljenost biti otporu. Zamislio je njihanje njihala u vea nego prije. Ako nastavimo smanji vakuumu, ali je to bilo izvan podruja vati strminu, lopta e se kotrljati sve njegove eksperimentalne tehnike, a dalje i dalje u horizontalnom znaenju problem odranja njihanja njihala nije prije nego postigne odgovarajuu visi bio rijeen na jednostavan nain sve do nekih 70 godina kasnije, to je uinio nu. to e se dogoditi ako smanjenje strmosti dosegne nulu? Odgovor je, da Hooke u Engleskoj. e se lopta kotrljati beskonano, uvijek Sada, u svojim posljednjim godina pokuavajui da dosegne odgovarajuu ma, Galilei je ponovo posvetio panju visinu koju, naravno, nee biti u mogu njihalu. On je uoio da je samo onda nosti da dosegne. visina koju uteg dosegne uvijek ista, Posljednja je karika u lancu razmi ako brzina utega njihala na najniem ljanja, koju je Galilei smislio, da se dijelu ostane nepromijenjena, bez izgubi iz vida zdjela i da se upita, to obzira na duinu page koja je bila pri e se dogoditi ako pustimo da se kugla vrena na nepominu toku. Na pri kotrlja po horizontalnoj ploi. U stvari, mjer, ako je uhvatio pagu u nekoj touvjeti su isti kao prije, tako da e se lopta kotrljati beskonano. Na kraju je potrebno objanjenje. U svakodne vnom ivotu moemo zamislili hori zontalnu plou u kojoj je privlaenje gravitacionog polja Zemlje u svakoj to ki okomito na plou. Ali, ovo oito vri jedi samo ako je ploa vrlo ograniene Galilei je ustanovio da na visinu do veliine. Ne moemo uzeti u obzir uda koje se uteg popne ne utjee promje ljenosti na ploi koje bi bile usporedive na duine konopca ako brzina utega s polumjerom Zemlje, inae vie ne bi 140
njihala kod dna njegova njihaja osta ne nepromijenjena. Ovo navodi da vladanje utega ne ovisi o postojanju

vrijedilo da je gravitaciona sila okomi u tome, to u prirodi ne vidimo pra ta u svakoj toki na ploi. Prema tome vocrtna kretanja tijela. A to je zato to Galilejev rezultat obuhvaa samo plo na sva tijela koja vidimo djeluju sile, u ograniene veliine u odnosu pre pa tijela ili miruju ili se kreu. Ako ma kojoj se zakrivljenost Zemlje moe prestane gurati svoj auto, on e stati, zanemariti. Ali, osnovna toka je bila ali sile jo uvijek djeluju na njega. Ovo nainjena. Dok su sve sile normalne nam danas izgleda razumljivo, ali to na plou - okomite na nju - lopta e nije uope bilo razumljivo sve do Galise kotrljati bez kraja. lejeva otkria. A sve dok se nije moglo Ve smo uklonili njihalo i zdjelu iz definirati stanje u kojem je sila jedna problema. Sada moemo ukloniti Ze ka nuli ili stanje u kojem sila ne djelu mlju i razmotriti apstraktnu plou po je, nije bilo mogue definirati i mjeriti kojoj se kotrlja lopta. Ukoliko ne djelu sile na bilo kakav kvantitativni nain. ju sile na loptu u smjeru njenog kreta Zato je bilo nemogue doi do bilo ka nja, ukoliko uope nema sila ili ukoli kvog logikog sistema dinamike. ko ima sila koje samo djeluju okomilo Galilei je takoer ispravno ocije na plou, lopta e se kotrljati bez kra nio vanost Kopernikova izlaganja, ja; a brzina e joj biti konstantna. Za ne samo za znanost nego, takoer, za dnji stupanj apstrakcije je uklanjanje Italiju i cijeli katoliki svijet. Svojom ploe. Razmotrimo esticu, koju zami presudom Crkva je zaista zaustavila slimo u podruju prostora gdje uope napredak znanosti tamo gdje je bila nema sila. to e se dogoditi? estica dovoljno jaka da nametne svoje odlu e se i dalje kretati s jednolikom brzi ke; a s propadanjem znanosti nije se nom i po svom prvotnom smjeru. mogao slijediti brzi razvitak tehnologi Napomenimo razvojne stadije apstra je XVII i XVIII stoljea. Zato su Italija kcije do koje smo stigli kod ovog rezul i panjolska, koje su do tada odigrale tata. Poeli smo s njihalom, zatim smo znaajnu ulogu u proirivanju polja uklonili pagu i zamijenili je zdjelom, a ovjekova saznanja, postale slabe i nakon toga smo zamijenili zdjelu hori nazadne. Razvitak znanosti je u veli zontalnom ploom. Zatim smo uklonili koj mjeri prenesen na protestantske Zemlju da konano uklonimo i plou. zemlje (Francuska je bila iznimka, jer Ovo na kraju daje zakljuak da se tijelo u njoj katolicizam nije imao potpunu na koje ne djeluje sila giba konstantnom vlast). Iz ovog razloga nalazimo veliki brzinom i konstantnim smjerom. znanstveni razvitak ne u Italiji, koja je Iz ovoga moemo lako dati odgovor do tada bila centar intelektualnog ra na pitanje koje je bilo postavljeno go zvoja, nego na udaljenom otoku izvan tovo na poetku ovog poglavlja: kada kontinentalne Europe, u Engleskoj. djeluje sila na tijelo? Odgovor je: uvi jek kada se tijelo ne giba konstantnom brzinom i pravocrtno. Ovo definira pri sustvo sile. Stupnjem, za koji kretanje tijela odstupa od konstantnosti, mjeri se sila koja djeluje na tijelo. Ovo veli ko otkrie Galileja u vrijeme njegova kunog pritvora, bilo je otkrie koje je svijet ekao dvije tisue godina. Od tada pa na dalje znanost o dinamici Kugla, koja se kotrlja bez sklizanja u zdjeli, napredovala je vratolomnom brzinom. vlada se na isti nain. Meutim, stranice zdjela se razlikuju u nagnutosti, ali e ku Razlog zato se trebalo tako dugo gla uvijek pokuati da dosegne istu visinu ekati na oito jednostavan rezultat je
na obje strane. Ako jedna "stranica" po stane horizontalna, kugla se kotrlja neo granieno u istom smjeru.

Prije nego prijeemo na Newtonovu revoluciju, bit e dobro da razmotrimo vaan korak koji je ostvario Huygens. Upravo smo vidjeli da se sila koja dje luje na tijelo mjeri stupnjem za koje tijelo odstupi od pravocrtnog kretanja i stalne brzine. Razmotrimo poseban sluaj kada se tijelo kree po krugu. Kakva sila djeluje na njega? Vrlo je dnostavan pokus omoguuje nam da se uhvatimo s problemom. Privrsti teki uteg na jedan kraj page, pa za vrti uteg da opisuje krug, tako da dru gi kraj page predstavlja centar kruga. Ovdje imamo tijelo koje se kree po krugu pod utjecajem sile koja se pre nosi po pagi. Napeta paga moe pre nositi silu samo po njenoj duini, a ne popreno. Zato u bilo kojem trenutku sila koja djeluje na uteg mora uvijek biti usmjerena du page, a to znai, prema centru kruga. Huygens je ustanovio da se veliina sile poveava s kvadratom brzine utega, a da se smanjuje obrnuto s duinom page. Osim toga, ako se koliina mate rijala u utegu promijeni, proporcional no se promijeni i sila. Ako, na primjer, imamo dvostruku koliinu materijala u utegu, tada e biti potrebna dvaput vea sila nego je prethodno bila, ako elimo imati kretanje po krugu istog polumjera i iste brzine. Uzimajui ova tri rezultata zajedno, sila se moe na 2 pisali kao m V r, gdje je V brzina utega po krugu, r polumjer kruga, a m kolii na materijala u utegu.

Sila koja djeluje na tijelo izmje rena je stupnjem kojim se tijelo odvoji od kretanja u pravcu kod stalne brzine. Huygens je (gore) otkrio kako da se izmjeri sila koja je potrebna da odrava kretanje tijela u krugu. Posve je isto da li se sila prenosi uz konopac ili, po put gravitacije, kroz prostor.

Pravilo: sila je jednaka masi tijela pomnoena kvadratom njene brzine podijeljene s polumje rom kruga.

142

to se dogodi ako odstranimo pagu mamo sluaj dvaju tijela vrlo razliitih i postavimo jako masivno tijelo u cen masa, nego sluaj dviju estica uspo tru kruga? Ukoliko masivno centralno redive mase. Neka su njihove mase m 1 tijelo privlai uteg prema sebi silom F i m 2 , a razmak izmeu njih neka je r. Iz koja je jednaka m V2 r, uteg e se na onoga to smo do sada rekli, gravita staviti gibati oko centralnog tijela, koje ciona sila, koja se oituje djelovanjem ga privlai, tono onako kako se gibao m1 na m2 moe se napisati A x m2 : r2 kad je bio privren za kraj page. ili A m2 r2. Ako sada postavimo razbo Sila F, koju od sada deklariramo kao rit uvjet da se i m1 i m2 moraju pojaviti gravitaciona sila, preuzima napetost u izrazu za F s jednakim znaenjima, koja je prethodno nastala u pagi. tada A mora sadravati faktor ml. Ovo Jednadbi F = m V2 r moemo do e rei da se A moe napisati kao pro dati drugu jednadbu. Duina ophoda dukt G + m1 pa izraz za F sada popri 2 kruga, kojeg je opisivao uteg, jest 2rpi, ma oblik G x m1 x m2 : r , gdje veliina a vrijeme, koje je potrebno da se uteg G osigurava da se ukljui bilo koji jo jedanput okrene oko kruga je 2rpi V. neodreeni faktor. Ako nazovemo ovu duinu vremena Vratimo se formuli za P2 za sluaj periodom P, moemo pisati P = 2rpi V. centralnog tijela s velikom masom. Iz ove dvije jednadbe moemo izvesti Neka je m masa utega, a M masa cen treu jednadbu, u kojoj je brzina V tralnog tijela. Iz onoga to smo do sada eliminirana. Ova se jednadba moe rekli sila F je jednaka G x m M x r2. napisati u obliku P = 4r mpi2 F. Ubacivanjem ovoga u izraz za P2, dobi Uzmimo u obzir trei Keplerov za je se P2 = 4r3pi2 G M. Ovo je sada trei kon, da je kvadrat od P proporciona Keplerov zakon primjenjiv za plane lan kubusu od r. Vidimo, da veliina te koji se kreu po krunim stazama. F, sila gravitacije, mora bili proporci On je takoer priblino toan za pra onalna sa 1 r2. Ako takoer uzmemo ve planete koji se gibaju po ne sasvim u obzir Galilejev rezultat da staza tije krunim stazama. On e, takoer, po la koje se giba u gravitacionom polju sluiti za satelite planeta - na primjer, ne ovisi o masi tijela nego o poetnom za sluaj Mjeseca. uvjetu, vidimo da period P ne moe Oito je, ako su veliine P i r odreene ovisiti o masi m utega. Zbog toga sama promatranjima za pojedini sluaj, da se sila mora sadravati faktor m. Kombi moe izraunati produkt G x M iz gornje nirajui ova dva uvjeta, moemo pisati jednadbe. A ako na neki nain odredi 2 F = A m r , gdje veliina A moe sadr mo veliinu G, tada se masa M, centra avati jo neke neodreene faktore. privlaenja, moe odmah dobiti. Pretpo Sada razmotrimo gravitacionu silu stavimo na trenutak da je G poznato pa izmeu dvije jednake estice - gdje ne razmotrimo odreivanje P i r za planete.

143

Sljedea strana pokazuje Ljudevi ta XIV u posjetu Francuskoj aka demiji znanosti koju je osnovao sredinom XVII stoljea. Kroz de sni prozor vidi se Parika zvje zdarnica koja se tada gradila. (Slika kompletne zvjezdarnice je nalijevo.) lanovi novoosno vane Akademije izvrili su prvo znatno ispravno odreivanje udaljenosti Marsa i Sunca.

Period P je bio, naravno, poznat s dobrom tonou jo u doba Grka. S relativno visokom tonou je bio po znat Tychu Braheu, ali je bio poznat samo odnos polumjera staza planeta, a ne njihove apsolutne vrijednosti koje su predstavljene u naoj jednadbi sa r. Vidjeli smo u treem poglavlju da je Aristarhovo odreivanje udaljenosti Sunca, premda znaajni korak za ovo vrijeme, dalo rezultat koji je bio daleko premalen. Kepler je uoio ovu injeni cu, ali je i njegova vrijednost premala. Ona je iznosila oko 24 milijuna kilome tara, dok je stvarna vrijednost oko 150 milijuna kilometara. Mora se rei. me utim, da je Kepler dao ovu vrijednost kao najniu granicu. On je rekao da Sunce mora biti najmanje udaljeno 24 milijuna kilometara. Prvu dovoljno tonu procjenu prave skale Suneva sustava dobili su lano vi francuske Akademije znanosti, koju je osnovao Ljudevit XIV sredinom XVII stoljea. Oni su odredili udaljenost Marsa jednostavnom triangulacijom, gdje je jedna od strana trokuta bila udaljenost izmeu Pariza i Cayennea. Udaljenost izmeu dva grada je bila odreena mjerenjem smjerova Marsa sa svakog kraja bazne linije tono u istom trenutku. Zatim je bilo jednosta vno trigonometrijskim putem odrediti udaljenost od Marsa do Zemlje. Meto da nije mogla dati sasvim toan odgo vor, jer je udaljenost izmeu Pariza i Cayennea bila vrlo mala u usporedbi 144

s udaljenosti Marsa. Ipak je dobivena vrijednost bila tona unutar 10%. Napiimo sada ponovo jednadbu koja povezuje P, r i M u obliku G M = 4r3pi2 P2. Poznavajui r i P, moe se izra unati desna strana ove jednadbe, pa se zato produkt G x M moe odrediti. Prema tome, ako je G poznat, masa M Sunca se lako dobiva. Veliina G nije bila poznata u XVII stoljeu, tako da je u to vrijeme bio poznat samo pro dukt G x M. Ali je bilo mogue izvesti iz sluaja Zemlja i Mjesec potpuno isti argument. U naoj jednadbi sada M predstavlja masu Zemlje; P predstavlja period ophoda Mjeseca oko Zemlje; a r predstavlja polumjer staze Mjeseca. Period P je poznat, a odreivanje r je mnogo lake nego je to bilo za sluaj planeta. Jo je Hiparhu r bio poznat s tonou unutar 1%. Tako se produkt G x M mogao odrediti za sluaj Zemlje. Ako je, sada, veliina G ista u oba slu aja, tada jednostavno podijelimo pro dukt G x M za Sunce s produktom G x M za Zemlju, ponitava se nepoznati G, a ostaje omjer izmeu mase Sunca i mase Zemlje kao poznati broj. Raun pokazuje da je masa Sunca oko 300 000 puta vea od mase Zemlje. Za odreivanje vrijednosti G bila je potrebna drugaija metoda. Vratimo se naim dvjema esticama mase m1 i mase m2. Sila privlaenja izmeu dvije estice je produkt G x m1 x m2 podije 2 ljen sa r , gdje je r razmak izmeu njih. Pretpostavimo da smo smislili eksperi-

145

ment u kojem je sila privlaenja stvar no izmjerena za dvije estice poznate mase i poznatog razmaka meu njima. Izjednaimo li izmjerenu vrijednost sile s naom formulom, do sada nepozna ta veliina G e biti odreena. U stvari, ovakav eksperiment se nije mogao izve sti u XVII stoljeu. Trebalo je ekati sve do gotovo poetka XIX stoljea kada ga je izveo Henry Cavendish. Do sada smo razmatrali samo jedno stavne sluajeve planeta ili satelita koji se kreu po krunoj stazi oko glavnog tijela. Da li je potrebno da staza bude kruna? Moe li biti da se sluaj krune staze javlja samo ako se planet ili sa telit prvotno gibao na svojstven nain, a da staza nee biti krug ako se kre tao na neki drugi nain? Formulirajmo problem preciznije. Imamo tijelo velike mase, koje emo oznaiti sa M, i tijelo male mase, koje emo oznaiti sa m. Sila koja djeluje na malo tijelo usmjerena je prema velikom tijelu, a njena veliina je G x M x m : r2 gdje je r udaljenost dvaju tijela u datom trenutku, a G je konstan ta. Kakva e biti staza mase m, kada je nastupilo prvotno kretanje na neki posebni specifini nain? Prije nego po kuamo odgovoriti na pitanje, vrijedno je spomenuti korake razmatranja koji su nas doveli do njega. Prvo smo iza brali jednostavan sluaj krunih staza da bismo odgonetnuti formulu za gra vitacionu silu. Zatim smo, opremljeni ovom formulom, okrenuli cijelo pitanje da bismo pitali kakva je opa priroda
Newton (desno) nije samo formulirao zakon univerzal ne gravitacije; on je, takoer, pokazao da spljotena elipti na staza zadovoljava zakon gravitacije upravo tako dobro kao i krunu stazu. Newtonov dijagram pokazuje kako projektil izbaen pri ra znim brzinama s velike visine iznad Zemlje poprima razne putanje. Izbacivanjem iz po trebne visine i potrebnom br zinom, projektil e kruiti oko Zemlje kao satelit.

146

Desno: Posjed Woolsthorpe gdje je Newton zapoeo svoj rad na gra vitaciji za vrijeme velike Kuge. Gore: Trinity Colle ge, Cambridge, gdje se njegov matematiki genij prvi put pokazao. Desno u prvom planu je zgrada, gdje je stanovao, i strogo pravilan vrt, tako izraa jan za njegov karakter.

147

staze planeta ili satelita na kojega dje na nain koji je zahtijevao da se kreu luje gravitaciona sila. po gotovo krunim stazama. Neznatna Opremljena s prikladnom matemati odstupanja od krunog gibanja tako kom tehnikom, tj. diferencijalnim i in er ovise o nainu na koji je sustav tegralnim raunima, vjerojatno bi jedna nastao, a ne o takvim mistinim uzro osoba na oko tisuu ili moda jedna na cima koje je Kepler zamiljao. stotinu, mogla odgovoriti na postavljeno Bilo je prirodno, slijedei Newtonovo pitanje. Ali u XVII stoljeu, prije nego je otkrie, da se nastavi dalje razmatrali ova tehnika bila na raspolaganju, mo ovo pitanje. Imajui mogunost izrau da bi jedna osoba na sto milijuna ili navanja kretanja planeta, mogu li se dapae jedna osoba na tisuu milijuna ona izraunati unatrag, umjesto una bila kadra odgovoriti na pitanje. esto prijed, pa tako izvesti nain na koji su se kae da matematika i znanost posta oni nastali? Poslije razmatranja proble ju tei i tei to vie znamo o njima. To ma, Newton je doao do zakljuka da se je pogreno jer, premda problemi mogu tako enormno raunanje ne bi moglo, postati najsloeniji, tehnike s kojima su u stvari, provesti, a kasnije iskustvo je uenjaci opremljeni da ih rijee postaju potvrdilo njegovu otroumnost. Danas sve vie i vie efektne. imamo ideje o tome kako su nastali U XVII stoljeu bila su moda dva planeti, ali su se one pojavile iz potpu ovjeka sposobna da odgovore na nae no drugaijih razmatranja, kako emo pitanje: Newton i Leibniz. Leibniz je bio vidjeti u posljednjem poglavlju. matematiar koji se prvenstveno nije Ima li nebeskih tijela ije staze nisu zanimao za astronomiju, pa zbog toga priblino krune? Odgovor je da, ko nije ni pokuao rijeili problem. New meti. Newton je ustanovio da komet, ton je problem rijeio izmeu 1680. i koji je promatran 1680. godine, ima 1685. godine. Njegov odgovor je sadr vrlo spljotenu eliptinu stazu. Ovo avao dva dijela. Ako tijelo m izbacimo pokazuje da vrlo spljotena eliptina s dovoljno velikom brzinom, ono e se staza zadovoljava zakon gravitacije okretati oko masivnog tijela i konano upravo poput gotovo krune staze. se izgubiti u vrlo velikoj udaljenosti - u Stupanj eliptinosti staze jednostavno neizmjernost - od njega po stazi koja je ovisi o prvotnom uvjetu pod kojim se poznata kao hiperbola. Ali, ako je brzi tijelo poelo kretati. na izbacivanja m manja od ove, tada e U 3. poglavlju smo vidjeli da se opi tijelo oblikovati zatvorenu stazu - eli sivanje staza planeta moe dati sa tri psu, a masivno tijelo M e se nalaziti stadija profmjenja. U prvom stadiju se u jednom od arita elipse. Konano, staze mogu smatrati obinim kruni malo tijelo m e opisivati iste povri cama. U drugom stadiju su odstupa ne na svojoj stazi u jednaka vremena. nja od krunica takva da se staze pla Prema tome je Newton pokazao da je neta mogu smatrati gotovo krunim zakone koje je Kepler otkrio empiriki elipsama. U treem stadiju, u kojem mogue izvesti matematiki iz zakona se meusobni utjecaji planeta uzima gravitacione sile. koji je dobiven iz je ju u obzir, kao i glavni utjecaj Sunca, dnostavnog sluaja krune staze. staze planeta se moraju smatrati sta zama koje se neznatno mijenjaju s vre Budui da nam Newtonov odgovor menom. Sada vidimo da se svjetlo Nena na problem navodi samo da e wtonove teorije proirilo na staze koje staze planeta biti eliptine, moemo zahtijevaju sva tri stadija profinjenja. pitati, zato se planeti u stvari kreu Prvi se pojavio iz naina na koji su po stazama eliptinim, koje su goto planeti zapoeli kretanje: drugi je bio, vo krune. Odgovor je, da su njihova prirodno, posljedica zakona gravitacikretanja zapoela na poseban nain, 148

Prije Newtona se smatralo da je sasvim nemogue predvidjeti kretanje kometa. Dio Bayeuxove tapiserije na slijedeoj stranici, prikazuje kako je kralj Harold gledao pojavu neobine zvijezde samo kao jednu slutnju nesree. Godine 1682. Halley je vidio isti komet, izraunao njegovu stazu i, gotovo tono, predvi dio njegov povratak. Gornja slika prikazuje njegov slijedei povratak, kako se vidio iz Londona godine 1759. Crte pokazuje krajnju eliptinost staze Halleyjeva kometa, usporeenog s gotovo krunom sta zom planeta.

149

je; trei je samom Newtonu postavio zadatak kojeg je istraivao raunom. Newton je poeo u potankosti ispi tivati sluaj kretanja Mjeseca, jer je u ovom sluaju trei stadij profinjenja, koji uzima u obzir djelovanje vie gravi tacionih polja; to je krajnje vano, kako smo ve vidjeli u 3. poglavlju. Newton je uzeo u obzir gravitaciono djelovanje Zemlje i Sunca na Mjesec. On je usta novio da se gotovo sve nepravilnosti u kretanju Mjeseca, koje su zadavale brige astronomima antike, mogu pro tumaiti novom teorijom. Bilo je jo ne znatnih odstupanja izmeu promatra nja i rauna, a na njih emo upozoriti ponovo u slijedeem poglavlju. Dovolj no je, za trenutak, da je glavni dio do sada tvrdokornog problema o kretanju Mjeseca rijeen. Nekoliko puta smo u prethodnim poglavljima imali povoda da upozo rimo na precesiju. Os rotacije Zemlje nije okomita na ravninu staze Zemlje. Za krai vremenski period, nekoliko godina, moe se smatrati da je smjer osi Zemlje ostao nepromijenjen, ali se za dui vremenski period uoava da se os giba oko konusne povrine. Os ko nusa ili stoca je okomita na ravninu

staze Zemlje, a polovina kuta stoca iznosi 231/2. Os rotacije Zemlje se kre e oko stoca na takav nain da uvi jek prolazi kroz vrh stoca. Jedan njen potpuni okret oko stoca traje 26 000 godina. Ovo gibanje osi zove se precesija. Newton je otkrio da je to poslje dica injenice to Zemlja nije idealna kugla. Ona je spljoteni sferoid, iji je polarni promjer oko 43 kilometra ma nji od ekvatorskog promjera. Jer Ze mlja nema oblik kugle, gravitaciona sila, kojom Mjesec i Sunce djeluju na nju uzrokuje neznatno okretanje osi Zemlje. A ovo okretanje uzrokuje da se os rotacije Zemlje pomie oko stoca. Newton je izraunao vrijeme koje je potrebno za kretanje oko stoca i do bio gotovo toan rezultat. Vratimo se od ovog treeg stadija profinjenja na jednostavan sluaj kre tanja planeta oko Sunca - po krunoj stazi. Iznenaujua je stvar da nije po trebna poprena sila po opsegu kruga da se odri gibanje planeta. Gravitaci ona teorija je pokazala da je sila, koja ulazi u problem, samo radijalna sila usmjerena od planeta prema Suncu. Ideja, da je potrebna sila da odri gu ranje planeta po njihovim stazama ideja, koju su podravali kontinentalni

matematiari, kao to je bio Huygens - mogla se sada potpuno odbaciti. Ostaje da se razmotri jedan detalj: da se prihvati da je veliina G ista za sve sluajeve - ona je konstanta. New ton je ve iskuavao ovu kariku u lan cu dokaza kada se, u dobi od 23 godi ne, vratio iz Cambridgea u svoje rodno mjesto Woolsthorpe u Lincolnshireu zbog izbijanja kuge. Formula G x M x m : r2 nije se koristila samo za odreivanje vremena ophoda Mjeseca oko Zemlje na nain kako je gore opisano, nego se takoer koristila za pronalaenje brzi ne kojom tijelo, koje vertikalno pada, udari o povrinu Zemlje. Veliina M predstavlja masu Zemlje u oba slua ja. Veliina r e, meutim, biti razliita u oba sluaja. U prvom sluaju ona e predstavljati polumjer staze Mjeseca, a u drugom sluaju ona e predstavljati polumjer same Zemlje. (Masa m e ta koer biti razliita u oba sluaja, ali to nema vanosti jer se m ponitava u oba raunanja. Ve smo spomenuli veliko Galilejevo otkrie da staza tijela u gra vitacionom polju ne ovisi o masi tijela.) Iz ovoga slijedi: ako je poznat omjer vrijednosti od r u oba sluaja, zatim period ophoda Mjeseca oko Zemlje i brzina kojom tijelo koje pada s po znate visine udari u povrinu Zemlje, dobit emo vrijednost produkta G x M za oba sluaja. Budui da je naeno da je produkt u oba sluaja ista, mo rala je veliina G biti ista, jer je masa Zemlje M sigurno bila ista. Pored ovog ispitivanja konstantnosti vrijednosti G, ovaj je otroumni dokaz takoer po kazao vrlo jasno da je Mjesec vezan za svoju stazu radijalnom silom, a ne po prenom ili transverzalnom silom, jer je oito samo radijalna sila uzrokovala
Desno: Naslovna stranica Principia. Lijevo: Izvod iz zapisnika Kraljevskog drutva. U ovom je radu Newton prvi put pokazao da su fenomeni fizikal nog svijeta dostizivi da se precizno izraunaju. Od tog je doba astronomija krenuia u novu eru.

da su tijela pala vertikalno na tlo. Ovo je bilo godine 1665. Dvadeset i dvije godine kasnije, 1687. godine, Newtonovo veliko djelo Philosophiae Naturalis Principia Mathematica ugledalo je svjetlo dana. U njemu je Newton prvi pokazao da su pojave fizikalnog svijeta dostupne preciznim proraunima. Ako znamo poetne uvjete nekog susta va, moe se izraunati njegovo kasnije ponaanje. Ovo je bila znanost o dina mici. Istina je da Newton nije pokazao da su svi prirodni fenomeni dostupni matematikom istraivanju; on je sma trao da je podruje fenomena dovoljno iroko da se ovjeanstvo uvjeri o opoj tvrdnji: ako netko poznaje kompletno sadanje stanje stvari, moe izraunati budue stanje. S nekim ogradama, koje se odnose na dananje razvitke u kvantnoj teo riji, sve daljnje znanstvene spoznaje potvrdile su ovu kolosalnu ideju. Pri vidno nedokuiva ikara, s kojom su se dotada muili uenjaci, iznenada je nestala, a pred njima se otvorila nova staza.

151

6. poglavlje RAZDOBLJE POSLIJE NEWTONA

Napredak u matematici i fizici to kom Newtonove ere je bio tako velik da je astronomima trebalo sto pede set godina da u potpunosti iskoriste te rezultate. Njihova se ostvarenja za vrijeme tog perioda, koji je zapoeo poetkom XVIII stoljea i trajao sve do sredine XIX stoljea, mogu praktino podijeliti u tri dijela. Prvi: oni posti u mnogo veu tonost u mjerenjima poloaja zvijezda i planeta nego ikada ranije. Drugi: oni koriste Newtonovu matematiku teoriju da bi protumaili ne samo izrazite karakteristike kre tanja planeta nego, takoer, i mnogo zamrenije detalje kretanja unutar Suneva sustava. Trei: oni poinju s prouavanjima izvan Suneva sustava u ira svemirska prostranstva. Naj jednostavnije je razmotriti svaki ovaj glavni razvitak posebno. Poloaji zvijezda i planeta Razdoblje poslije Newtona poelo je s jakim naglaskom na praktinoj upotre bi astronomije. Godine 1714. britanski su pomorski kapetani predali peticiju Donjem domu traei rjeenje za pro blem odreivanja geografske duine na moru. Kako smo vidjeli u 2. poglavlju, odreivanje geografske irine je relati vno lako; potrebno je samo odrediti vi sinu Sunca u podne. Ali je odreivanje geografske duine mnogo tee. Ako ste pali padobranom na neku zabaenu, a vama nepoznatu toku na povrini Zemlje, uvidjet ete da vam je sasvim nemogue izraunati svoju geografsku duinu, osim ako ste imali podatak o vremenu koji se odnosi na neki standardni meridijan na Zemlji, tj. meridijan zvjezdarnice u Greenwichu. Ako ste imali takav podatak, mogli ste isto tako lako odrediti svoju geograf sku duinu kako ste odredili geograf sku irinu. Vi treba da naete samo 152 trenutak podneva u svom poloaju i usporedite ga s vremenom koje je tada bilo registrirano u Greenwichu. Razli ka od jednog sata izmeu dva vreme na odgovara razlici od 15 geografske irine. Na primjer, pretpostavimo da je u vae podne griniko vrijeme bilo 9 ujutro, to znai da se nalazite tri sata istono od Greenwicha. Drugim rijei ma, vaa geografska duina bi bila 45 stupnjeva istono od Greenwicha. Danas, ukoliko imate radio-prijemnik, moete lako primiti signale grinikog srednjeg vremena (GMT), ali u XVIII stoljeu nije bilo takvo sredstvo na raspolaganju. Istina, bilo je sato va s njihalom, ali je valjanje i ljuljanje broda izazivalo tako velike pogreke, da se oni nisu mogli koristiti s pouzda njem da e pokazati isto vrijeme kao satovi u matinoj luci, s kojima su bili poravnani na poetku putovanja. Zato je bilo prirodno da ljudi usmjere svoju panju na upotrebu kretanja planeta i njihovih satelita - koji se mogu vidjeti istovremeno iz mnogih dijelova Zemlje - kao nain utvrivanja vremena na nekom standardnom meridijanu. Gotovo sto godina ranije Galilei je razmiljao o istim stvarima. Njegova je ideja bila da se za ovu svrhu iskoriste sateliti Jupitera. Ako bi netko unapri jed precizno izraunao poloaje ovih mjeseci, iz sata u sat za nekoliko mje seci, tada bi bilo mogue da se pomo rac opskrbi s jednim godinjakom, gdje e ti podaci biti prikazani tabelarno u nekom standardnom vremenu, recimo po grinikom vremenu ili denovskom
Neodgodiv praktini problem na poetku XVIII stoljea bio je da se nae nain odreivanja ge ografske duine na moru. Najbolje je rjeenje bilo omogueno pomou Harrisonova pomorskog kronometra. (Gore je njegov prvi model iz 1735. godine, a dolje Kendalova kopija njegova etvrtog modela iz 1759. godine, s primjedbom kapetana Cooka o njegovoj pouzdanosti.) Ali sve do pojave kronometara problem geografske duine davao je veliki impuls da se detaljnije prouavaju kretanja Mjeseca, planeta i njihovih satelita.

153

vremenu. Pomorac bi tada bio u mo Sam je Newton pokuao izraunati bu gunosti da promatra poloaje mjese due kretanje Mjeseca, ali mu je to bilo ci, pronae u godinjaku iste poloaje tako teko te je sam izjavio kako mu i oita standardno vrijeme. Nedostatak je jedino taj problem zadao glavobolju. je ove sheme bio, da se poloaji nebe Zaista, ovo se nije rijeilo sve do Euleskih tijela ne mogu promatrati kada ra, koji je pronaao nove matematike je oblano, ali je projekt propao iz dva metode, koje su prihvatljivom tonou podjednako uvjerljiva razloga. Prvi, raunanja buduih kretanja Mjeseca bilo je nemogue da se izvedu potre postale praktine. Takva je raunanja bna promatranja s palube broda koji stvarno izveo Tobias Mayer, koji je svo se valja; drugi, pokazalo se nepojmlji je tablice izdao u prikladnom obliku za vo teko obaviti raunanja koja trai odreivanje geografske irine na moru. takav astronomski godinjak. Bilo je to 1752. godine. Kada je ovaj problem iznesen pred Ali se sudbina naalila jer, upravo Newtona, on je zamislio slian, ali je kad je poslalo mogue da se Mjesec dnostavniji nain. Na Mjesec se stalno koristi kao astronomski sat, jedan je pomie u odnosu na pozadinu zvijezda. mehaniki izum nainio ovu metodu Ako bi netko izraunao unaprijed gdje zastarjelom. Engleski izumitelj, John e Mjesec biti iz sata u sat, tada bi se Harrison, nainio je kronometar kojeg mogao pripremiti godinjak o kretanji ne regulira njihalo, a koji se pokazao ma Mjeseca. U ovom bi sluaju pomo sposobnim da odrava tono vrijeme na rac promatrao zvijezde koje se nalaze moru za dui vremenski period. Mayeu blizini Mjeseca i, koristei mjeseev rov mjeseev sat i Harrisonov pomorski godinjak, saznao standardno vrijeme. kronometar ispitivao je tadanji kra Druga potekoa, koja se pojavila u Ga- ljevski astronom Nevil Maskelyne koji lilejevoj ideji, pojavila se takoer i u Ne- je ustanovio da Harrisonov kronometar wtonovoj pa je zbog toga proteklo nekih daje bolje rezultate. Mjeseevim salom 40 godina prije nego se do loga dolo. bilo je mogue odrediti geografsku du-

U teoriji, geografska duina se mogla nai iz promatranja poloaja Jupiterovih mjeseci i kori tenjem tablice koja je imala popis vremena ovih poloaja u poznatom mjestu. Meutim, sve do XVIII stoljea bilo je teko i izraditi tablice i izvriti promatranja s broda koji se ljulja.

154

inu s tonou unutar etiri lune mi nute; kronometrom je krajnja pogreka bila samo oko jedne lune minute. Maskelyne se bio suoio s prilino osjetljivim ljudskim problemom. Britan ska vlada je stavila na raspolaganje na gradu od 20 000 funti onome tko rijei problem geografske duine, a Maskelyneu je dano da odlui kako e se novac razdijeliti. Njegova je odluka bila da se iznos podijeli jednako za obje metode. To je bilo poteno. Samo je bilo sumnjivo da je od pola nagrade, koja je bila dana za mjeseev sat, Euler dobio vrlo malo, dok je najvei dio od te polovine za mjeseev sat primila Mayerova udovica. U doba peticije pomoraca, nekih etrdeset godina ranije, problem mje seeva sata bio je povjeren novoustanovljenoj zvjezdarnici u Greenwichu. Prvi kraljevski astronom, John Flamsteed, smatrao je da bi najbolje mo gao pomoi projektu ako izradi tonu kartu zvjezdane pozadine preko koje prolazi Mjesec. On je za ovu namjenu odredio poloaje za skoro 3000 zvije zda s tonou od oko 10 lunih se

kunda - oko est puta tonije od to nosti koju je postigao Tycho Brahe, a iznosila je jednu lunu minutu. Ovaj je rad, koji je Flamsteed zapoeo kao neto potpuno sporedno, izrastao u izvanrednu astronomsku vanost; jer je u nastavljanju programa mjerenja tonog poloaja trei kraljevski astro nom, James Bradley, nainio znaajno otkrie koje je uvelike pomoglo nasta nak dananje astronomije. Da ocijenimo vanost Bradleyjeva otkria, moramo po drugi put promo triti problem definiranja poloaja na nebeskoj sferi, koji smo obradili u 1. poglavlju. Tamo smo vidjeli, da u je dnom sistemu moemo smatrati po larnu os nebeske sfere kao produe tak osi rotacije Zemlje, a da ekvator nebeske sfere lei u ravnini koja s tom osi zatvara pravi kut. Prije nego mo emo izraziti duinu zvijezde, moramo odrediti neku poetnu toku na nebe skom ekvatoru od koje emo zapoeti mjerenje. U ekvatorskom sistemu za poetnu toku izabrana je proljetna toka (K), jedna od dviju toaka u kojoj

155

ravnina staze Zemlje oko Sunca (ekliptika) sijee nebeski ekvator. U svim naim prethodnim diskusi jama smatrali smo da je smjer osi ro tacije Zemlje nepomian u odnosu na vrlo udaljene objekte u svemiru. Je li to tako? Odgovor je - ne. Smjer polarne osi Zemlje se stalno mijenja. To znai da se i nebeski ekva tor takoer mijenja. Dapae, i prolje tna toka se konstantno mijenja, a tu je injenicu uoio veliki grki astro nom Hiparh. Hiparh je ovo vjerojatno ustanovio usporeujui svoja vlastita promatranja ekvinocija, koja je izveo pomou prstena, opisanog u 2. pogla vlju, s podacima koje su sakupili sta riji babilonski astronomi. Usporeenje je pokazalo da se poloaj Sunca u ekvinocijima, u odnosu na zvjezdanu pozadinu, znatno promijenio za period od oko 2000 godina. Duina ove vremenske skale je znaajna. Ako nismo zainteresirani za promatranja koja su izvrena u dugom vremenskom periodu i ako nismo za interesirani za vrhunsku tonost, tada je dovoljno da se i ne uzme u obzir mijenjanje smjera polarne osi Zemlje. Ali, ako hoemo da postignemo dana nje standarde tonosti, moramo sa svim sigurno uzeti u raun neznatne promjene iz godine u godinu. Mnogo godina poslije Hiparha nitko nije mogao objasniti zato se mijenja smjer polarne osi Zemlje. Newtonova teorija gravitacije daje kompletno objanjenje pojave. Razmotrimo situa ciju pokazanu na slici 6.1. Pravac OA je povuen okomito na ekliptiku, koja je ravnina kretanja Zemlje oko Sunca. Zemaljska os rotacije zatvara kut od priblino 231/2 s ovim pravcem, a ovaj kut se zadrava za vrijeme kretanja osi rotacije. To e rei, os rotacije se pomie oko OA na isti nain kako se pomie os rotacije zvrka oko vertikalnog smjera. Ovo se precesiono kretanje javlja jer Zemlja nije idealna kugla. Zemljin po larni promjer je oko 43 kilometra manji 156

nego njen ekvatorski promjer. Ovo uzro kuje gravitaciono privlaenje Sunca i Mjeseca, koje nastoji da savije os Ze mlje to uzrokuje precesiono kretanje. Uprkos mnogo manjoj masi, Mjesec igra veu ulogu nego Sunce u ovom savija nju zbog toga to nam je mnogo blii. Vrijeme koje je potrebno za jednu kompletnu precesiju osi Zemlje iznosi oko 26 000 godina, pa je zato od godi ne do godine kretanje vrlo polagano. U stvari, rotaciona os se u godini dana pomakne za kut od nekih 20 lunih sekunda. Ali jednom, kad postanemo zainteresirani za poloajne tonosti od deset sekundi ili jo bolje, kao to su bili Flamsteed i Bradley, moramo uzeli u raun mijenjanje standardne pola zne toke. Budui da je glavni uinak precesije sasvim jednak iz godine u godinu, nema potekoe da se ta kore ktura uzme u raun. Meutim, pored ove jednakomjerne precesije, postoji mnogo manje kre tanje koje varira iz godine u godinu. Ako bi ravnina kretanja Mjeseca oko Zemlje bila u ravnini kretanja Zemlje oko Sunca, ova druga pojava ne bi po stojala. Ali je staza Mjeseca neto malo nagnuta prema ekliptici a nije ni stalna u odnosu na Zemlju i ekliptiku. Doista, Mjesec se kree samo priblino u ravni ni - ravnini koja se kree u suprotnom smjeru s obzirom na os OA slike 6.1. Situacija je ilustrirana na slici 6.2, gdje je pravac OB povuen okomito na ravninu staze Mjeseca, a OA je ponovo povuen okomito na ekliptiku. Moe mo uzeti za period od nekoliko mjeseci da se Mjesec kree po stazi koja je po kazana na slici 6.2. Ali za dui period moramo uzeti u obzir injenicu da se pravac OB pomie oko OA i da je peri od precesije 18,6 godina. Oito je da se ravnina staze Mjese ca mijenja iz godine u godinu, a ovo uzrokuje da se efekt privlaenja Mje seca na Zemlju mijenja takoer iz go dine u godinu. Zbog ove promjenlji vosti postoje odgovarajua kolebanja

Gore: dananji izgled osmorokutne sobe u Greenwichu, sada muzej. Dolje: ista soba u doba Flamsteeda. Iz ove sobe je Flamsteed biljeio projekciju Mjeseca na pozadinu zvijezda nasuprot kojima se Mjesec kree. Nalijevo je zvjezdana karta iz njegova Atlas Coelestis. Flamsteed je unio poloaje gotovo tri tisue zvijezda s tonou unutar deset sekundi.

157

u iznosu precesije osi Zemlje, a svaki U ovoj potrazi za tonosti u mjere kompletni ciklus ovih kolebanja traje nju poloaja zvijezda i planeta, Bra 18,6 godina. Bradley je prvi otkrio ovaj dley je nainio jo jedno otkrie, koje efekt, nazvan nutacija. je imalo dalekosene posljedice - ot Vidjeli smo da se precesija javlja krie pojave aberacije. zbog toga to Zemlja nije idealna ku Na slici 6.3 pustilo se svjetlo zvije gla. Saznanje vanosti odstupanja Ze zde kroz pukotinu S1 . Pojavilo se sad mlje od idealnog sfernog oblika potaklo pitanje: gdje se mora postaviti drugi je veliki interes u geodeziji. Napose je otvor S2 da svjetlo takoer proe kroz cijeli problem oblika Zemlje zaokupio S2, prisjeajui se da se svjetlost kre francusku Akademiju nauka i u godi e pravocrtno? Odgovor je: na pravcu nama poslije 1735. izvrena su mjere koji vee S1 sa zvijezdom, ali tako da se nja neuvene tonosti u mjestima koja zvijezda i oba otvora nalaze na istom su bila vrlo udaljena; jedno u Peruu, a pravcu. Odgovor je ispravan ako pu drugo u Laplandiji, pa je bilo mogue kotine miruju ali, ako se oni kreu u da se prvi put u ljudskoj povijesti sa smjeru poprenom na smjer zvijezde, zna ispravni oblik Zemlje. situacija postaje drugaija. Drugaija, Prije naputanja problema precesije, jer svjetlost treba odreeni trenutak vrijedno je napomenuti da za dui pe vremena da doe od S1 do S2 , a za to riod vremena precesija uzrokuje velike vrijeme se S2 pomaklo u odnosu na S1 promjene godinjih doba. Os rotacije U tom sluaju emo postaviti pukotinu Zemlje prijee polovinu precesionog S2 izvan pravca koji povezuje S1 i zvije ciklusa za 13 000 godina, a u tom se zdu, kako je pokazano na slici 6.4. vremenu ljeto i zima potpuno zamijene. Situacija je jasnije prikazana na dva To e rei da dio staze Zemlje, gdje sada crtea na slici 6.5. Na prvom crteu ima sjeverna hemisfera proivljava ljeto a mo puis svjetlosti koji upravo prolazi juna hemisfera zimu, za 13 000 godina kroz pukotinu S1 . U drugom crteu puls e biti dio gdje sjeverna hemisfera pro svjetlosti sada dolazi do S2 , a u intervalu ivljava zimu, a juna hemisfera ljeto. izmeu ova dva poloaja, pukotine S1 i

Slika 6.1 OA je okomito na ekliptiku. Os ro tacije Zemlje pomie se oko OA upravo kao to se os vrtnje vrha pomie oko vertikalnog smjera. Vrijeme jedne potpune vrtnje iznosi oko 26 000 godina.

158

Slika 6.2 Precesija uzrokuje polagano OB je okomito na ravninu Mje pomicanje centra oko kojeg zvi seeve staze, OA je okomito na jezde prividno krue. Ovdje su ekiiptiku. OB se pomie oko OA, nanesena dva niza zvjezdanih a period iznosi 18,6 godina. Pre tragova, jedan iz 1907. godine, ma tome se mijenja ravnina sta a drugi iz 1941. godine. Obratite ze Mjeseca (i efekt privlaenja panju kako se centri ovih nizova Mjeseca na Zemlju). Ovo uzroku razlikuju. je kolebanje (nutaciju) u odnosu na precesiju slike 6.1.

Slika 6.3 Postavljanje dvaju otvora, S i S tako da svjetlo sa zvijezde proe kroz oba. Ako se otvori ne kreu popreno na smjer zvijezde, S2 mora leati na pravcu koji povezuje S i zvijezdu.

Slika 6.4 Ako se otvori mogu kretati u smjeru poprenom na smjer zvijezde, ST mora leati izvan te linije za iznos koji daje gornja formula.

Slika 6.5 Svjetlo i oba otvo ra kreu se kona nim brzinama. S2 se mora tako smjestiti, da se za isto vrijeme po makne od prvog do drugog polo aja za koje svje tlo prijee udalje nost S1 do S2.

Slika 6.6 Slike 6.4 i 6.5 tumae zato os telesko pa obino mora biti poravnana kada se promatra zvijezda. Ali je stupanj po ravnanja raziiit. Kad je Zemlja u poka zanom poloaju, maksimalni iznos bit e za drugu zvijezdu, a nula za prvu. Kada je Zemlja u P, sluaj je obrnut.

S2 su se pomakle, kako je prikazano. Vratimo se slici 6.4 gdje vidimo da linija, koja vee Sl i S2 , zatvara nezna tni kut prema smjeru koji vee S1 sa zvijezdom. Ovaj zakljuak je vaan, kad se uzme u obzir problem usmjeravanja teleskopa u zvijezdu. Zamislimo S1 kao objektiv teleskopa, a S2 kao okular. Pra vac koji prolazi kroz S1 i S2 predstavlja os teleskopa. Vidimo da ova os mora biti neznatno nagnuta da bismo opazili zvijezdu od smjera koji bi bio upotrije bljen da nema kretanja teleskopa. Ako je stupanj nagiba uvijek isti za sve zvijezde, ovaj aberacioni efekt ne bi imao praktinu vanost. Da to nije tako moemo vidjeti iz slike 6.6. Tu imamo Zemlju u posebnoj toki na njenoj putanji oko Sunca. Ako usmje rimo teleskop prema prvoj zvijezdi, koja se nalazi u smjeru kretanja Ze mlje, nee biti kretanja teleskopa pre ko smjera zvijezde. Zato tamo nee biti aberacionog efekta. Sada pretpostavi mo da smo usmjerili teleskop u drugu zvijezdu. U ovom je sluaju kretanje Zemlje, a prema tome i kretanje te leskopa, potpuno preko smjera zvije zde, pa je efekt aberacije maksimalan. U stvari, nagnutost teleskopa, da se moe promatrati druga zvijezda, izno sila bi oko 20 lunih sekunda. Zato vidimo da aberacija ne otklanja smje rove zvijezda na jednaki nain. Situacija je najkompliciranija kod mijenjanja smjera kretanja Zemlje. Na primjer, poslije etvrt godine, kada se Zemlja pomakla do toke P na slici 6.6, situacija je potpuno obrnuta. Kretanje Zemlje, a zato i kretanje teleskopa bit e tada preko smjera prve zvijezde, pa e. doi do pojave aberacije; a s druge strane, kretanje je sada u smjeru druge zvijezde, pa tu nee doi do pojave abe racije. Tako za svaku zvijezdu aberacija varira tokom cijele godine. Za zvijezde koje se nalaze u ravnini staze Zemlje, aberacija je nekad nula a nekad ma ksimalna. Za zvijezde koje se ne nalaze u ravnini staze Zemlje, aberacija uvijek 159

160

Preth.: Stranica iz knjige poetkom XIX stoljea pokazuje zenitni instrument koji je James Bradley upotrebljavao za svoja mno gobrojna promatranja. Gore: Fotografija dijela instrumenta (sauvan u Greenwichu) i Dolje: dio zabiljeaka nainjenih tokom jednog od Bradleyjevih promatranja.

postoji. Razmotrimo, na primjer, zvi jezdu koja se nalazi u smjeru okomi tom na ravninu staze Zemlje. Kad se teleskop uperi u takvu zvijezdu, kreta nje Zemlje je uvijek popreno na njen smjer tokom cijele godine. Da ponovimo, kretanje Zemlje iskrivi slike zvijezda na nebu. Iskrivljenje vari ra kroz cijelu godinu, a takoer i prema kutu to ga doglednica zatvara s ravni nom staze Zemlje: iskrivljenje openito iznosi oko 20 lunih sekundi. Ovo je bilo znaajno Bradleyjevo otkrie. Ako se drimo obine geometrije, izbjegavajui komplikacije koje su spo menute u poetku, u 1. poglavlju, tada pojava aberacije daje uvjerljiv dokaz da se Zemlja kree oko Sunca - vrsta do kaza za kojim je Galilei uzalud tragao. Vidjeli smo da u pomanjkanju takvog dokaza, sustav Tycha Brahea, u kojem se uzima da se Sunce okree oko Ze mlje a svi drugi planeti oko Sunca, daje tako dobar opis kretanja planeta kao i Kopernikov sustav. Ali sustav Tycha Brahea ne moe objasniti aberacije koje je Bradley promatrao. Zato mora mo prihvatiti Kopernikov sustav. Meutim, usput se moe upozoriti da dananja teorija relativnosti do puta da smatramo Zemlju kao cen tar svega, ukoliko elimo da se oslo bodimo obine euklidske geometrije. Ali, ako ustrajemo da je Zemlja nepo mina, treba da daleko prekoraimo sloenosti Ptolemejeve predodbe ili Tychove predodbe da bismo objasnili pojavu aberacije. Jasno je da se ova pojava ne bi ja vila kad bi svjetlost putovala besko nanom brzinom, jer bi svjetlost tada prela od pukotine S1 do pukotine S2, na slici 6.3, prije nego bi same puko tine imale vremena da se pomaknu. Zato je aberacija pojava koja ovisi o konanoj brzini svjetlosti. Zaista, kut iskrivljenja, pokazan na slici 6.4, je dnostavno je odnos brzine poprenog kretanja pukotina prema brzini same svjetlosti. Ovo izbacuje neposredno pi161

tanje; to je brzina svjetlosti? Klasino tome koliko je udaljen Jupiter od Ze odreivanje je djelo danskog astrono mlje. U stvari, zastoj je jednostavno ma Olafa, ili Olausa, Romera, koji je udaljenost Zemlje od Jupitera podije 1675. godine bio cijenjen, ija princi ljena s brzinom svjetlosti. Ukoliko je pijelna nesigurnost proizlazi iz neto zastoj potpuno isti za dva uzastopna nog poznavanja prave veliine staze trenutka pomrine - tj. ukoliko je uda Zemlje. Slijedi opis Romerove metode. ljenost od Zemlje do Jupitera potpuno Slika 6.7 pokazuje stazu satelita ista - tada je ispravna naa metoda Io, najunutarnjijeg od etiri velika sa mjerenja ophodnog vremena satelita telita Jupitera, koje je prvi otkrio Ga Io. Ali, ako se udaljenost izmeu Jupi lilei. Njegova udaljenost od planeta je tera i Zemlje mijenja od jedne do druge sasvim slina udaljenosti Mjeseca od pomrine, jasno je da e naa metoda Zemlje. Mi smo u mogunosti da vidi biti sasvim netona, jer e iznos zasto mo Io, jer se zraci Sunca reflektiraju s ja biti razliit u dva sluaja. njegove povrine, ali ga za vrijeme nje Zato se postavlja pitanje, da li se gova prolaza kroz sjenu koju baca sam udaljenost od Zemlje do Jupitera mi Jupiter ne moemo vidjeti. Pretposta jenja ili ne mijenja tokom vremenskog vimo, sada, da elimo odrediti vrijeme intervala izmeu dvije uzastopne po trajanja obilaska satelita Io oko Jupi mrine. Odgovor glasi da se ona mora tera. Oita bi metoda bila da se odredi mijenjati ako se Zemlja kree prema trenutak ulaska satelita u sjenu Ju Jupiteru ili se udaljuje od njega. Slika pitera. Tako moemo rei da interval 6.8 pokazuje da se situacija u ovom vremena izmeu uzastopnih ulazaka pogledu mijenja kroz cijelu godinu. odreuje vrijeme ophoda satelita oko Kod toaka A i C na stazi Zemlje, Ze Jupitera. Ali, je li ovo potpuno ispra mlja se kree popreno na smjer Ju vno? Da to ocijenimo, moramo najde pitera, a udaljenost Zemlje od Jupite taljnije prouiti to se dogaa kada ra se tada ne mijenja znatno izmeu izvrimo naa promatranja. dvije uzastopne pomrine satelita Io. U trenutku ulaza satelita u sjenu, Ali, kada je Zemlja u D, udaljenost se prestane se reflektirati svjetlo s nje sigurno skrauje, to znai da emo gove povrine. Posljednja zraka svje potcijeniti vrijeme izmeu uzastopnih tla putuje prostorom od Jupitera do pomrina. Kad je Zemlja u B, nastaje Zemlje, lako da se prekid osvjetljenja suprotna situacija: udaljenost se tada na Zemlji registrira samo neto ka sigurno poveava, to znai da emo snije od stvarnog prekida. Ali, koliko precijeniti vrijeme izmeu uzastopnih dugo nakon prekida? Odgovor ovisi o pomrina.
Slika 6.7 Oit nain da se nae kako dugo Io treba da jedanput obie svoju stazu, sastoji se u mjerenju intervala izmeu dvaju uzastopnih dogaaja kad se on kree u sjeni Jupitera. Slika 6.8 Kad je Zemlja u D, udaljenost izmeu Ze mlje i Jupitera se smanjuje, a i vrijeme izme u uzastopnih pomrina lo-a. Svjetlo, koje se kree konanom brzinom, treba manje vremena do nas, pa mi prema tome potcjenjujemo vrijeme izmeu dvije pomrine. Kada je Zemlja u B, sluaj je obrnut.

162

Godine 1675. Olaf Romer iskoristio je produenja i skraenja prividnih perioda satelita Jupitera da odredi brzinu svjetlosti. Slika prikazuje Romera za svojim meridijanskim instrumentom 1689. godine. 163

Slika 6.9 Budui da ravnina staze Venere nije identi na s ravninom staze Zemlje, rijetko se do gaa da se Zemlja, Sunce i Venera nau na pravcu. Takve pojave daju povoljnu priliku za mjerenje udaljenosti Venere od Zemlje.

Slika 6.10 Laki je nain da se odrede kutovi iz kojih je planet promatran s dva poloaja, iji je razmak izmjeren u istom trenutku, i provede jednostavni trigonometrijski raun. Ali je u XVIII stoljeu bilo teko ustanoviti istovremenost.

Romer je ustanovio da su prividni periodi kretanja Jupiterova satelita skraeni kada se Zemlja kree prema Jupiteru, a produeni kada se Zemlja udaljuje od Jupitera. I, zaista, iz izno sa skraenja i produenja on je bio u mogunosti da odredi brzinu kojom se kree svjetlost. U stvari, neznatni dio promijenjenog perioda staze je napro sto omjer brzine kretanja Zemlje pre ma brzini svjetlosti. Romer je izmjerio neznatno skraenje perioda satelita, a poznavajui priblino brzinu kretanja Zemlje, bio je u mogunosti da odredi brzinu svjetlosti. Na taj nain je on po kazao njenu enormnu vrijednost - oko 300 000 kilometara u sekundi. Njegovi suvremenici su skeptino gledali na do biveni rezultat, pa nije bio ire prihva en sve do Bradleyjeva otkria pojave aberacije. A ta pojava daje jedno neza visno mjerenje brzine svjetlosti koje se sasvim podudaralo s Romerovim rezul tatima. Kako se obavilo ovo nezavisno mjerenje, moemo vidjeti ako se pono vo vratimo na sliku 6.4. Kut aberacije, pokazan na slici, odreen je tono u istom omjeru kao neznatno skraenje

perioda krunog kretanja satelita Jupi tera, tj. omjerom izmeu brzine kreta nja Zemlje i brzine svjetlosti. Matematika Sunevog sustava

Danas moemo logiki oekivati od svakog mladog inteligentnog studenta i aka da zna da je udaljenost od Zemlje do Sunca oko 149 000 000 kilometara; ali najvei astronomi klasinog doba nisu znali ovu vanu injenicu. Sve do Newtonovih dana. ova je udaljenost bila poznata samo unutar pogreke od 30%. Tako su se kroz cijeli dugi spor izmeu Kopernikovih i Ptolemejevih sljedbenika, kao i rada Keplera, Gali leja i Newtona, uzimali u obzir oblici i relativne veliine planetskih staza, a ne njihove prave ili apsolutne veliine. Daljnji napredak u poznavanju mno gih preciznih detalja u Sunevu susta vu ovisilo je uglavnom o odreivanju apsolutnih veliina. Ovo je bio problem sve dok ga nije rijeio drugi kraljevski astronom Edmund Halley, kako se oslovljavao tokom svog slubovanja od 1720. do svoje smrti 1742. godine.

Metoda odreivanja skale Sune va sustava, koju je pronaao Halley, prikazana je na slici 6.9. Tu je staza Venere i Zemlje. Budui da se Venera kree mnogo bre po svojoj stazi nego Zemlja, esto nastaje situacija kada se Sunce, Venera i Zemlja nau priblino u istom pravcu. Meutim, nikad nee doi do potpunog poklapanja centra Sunca, Venere i Zemlje, jer ravnina staze Venere nije identian s ravninom staze Zemlje. Pri svakom kruenju oko svoje staze Venera sijee ravninu staze Zemlje u dvije toke. Ako se u jednom od ovih sluajeva dogodi da Zemlja bude u zgodnom poloaju na svojoj stazi, moglo bi doi do pribline podu darnosti. Kod takvog rijetkog dogaaja Venera se projicira kao jedna tamna okrugla kapljica na disk Sunca, ako se usporedi sa svijetlom Sunevom pozadinom. Promatra na Zemlji zato vidi tamnu pjegu koja se kree preko
Britanski uenjaci, 1807-1808. Potpisi su posta vljeni redoslijedom kao i njihovi potpisnici na sli ci, ukljuujui Cavendisha, Maskelynea, Josepha Banksa i Williama Herschela, svih koji su igrali ista knutu ulogu u razvitku astronomije

Prolaz Venere 1769.

Planovi za promatranja prolaza Venere bili su provedeni u 1761. i u 1769. godini. U 1769. godini Sir Joseph Banks i kapetan Cook izvrili su promatranja s Tahitija. Gore su Cookovi brodovi u zaljevu Matavie. Nade sno, karta zaljeva oznauje tvravu Venera i rt Venera.

166

Gore: Lalandova karta, izraena prije ranijeg prolaza, pokazuje efekt koji bi nastao od paralakse za vrijeme ulaska i izlaska planeta kod prolaza 1769. godine. Desno: glavna promatraka mje sta 1769. godine. Dolje: Sir Joseph Banks pokazuje teleskop uroenicima Tahitija, pre ma zamisli umjetnika. Dolje desno: kamp u tvravi Ve nera,

167

Suneva diska, a ta pojava kretanja, - u odnosu na prijanje, poboljanje naravno, nastaje od kretanja Zemlje iznosi 20% do 30%. Da se iskoristi ova i Venere po njihovim stazama. U Hal- metoda za daljnje pokuaje, trebalo je leyjevo doba je bilo poznato da e se ekati XIX stoljee kad su pomno pri takva rijetka kombinacija okolnosti premljeni podaci za pogodne prolaze dogoditi 1761. godine. 1874. i 1882. godine. Pripremanja je bio izvrio tadanji kraljevski astro Halleyjeva zamisao je nastala iz nom George Airy u suradnji s Kra okolnosti da prolaz Venere preko Sun ljevskim astronomskim drutvom, ali ca nije isti za sve promatrae na Ze uprkos svim oprezima, rezultati ovih mlji. Zato e dva promatraa na Ze promatranja su razoarali. Nevolja se mlji vidjeti s raznih geografskih irina pojavila zbog Venerine atmosfere, koja Veneru kako prolazi preko Sunca na je sprijeila da se poloaj planeta na dvije razliite trase, to ovisi o veliini Suncu odredi s dovoljnom tonou. same Zemlje, o geografskim irinama promatraa i stvarnoj veliini Sune Prije naputanja metode prolaza va sustava. Prva dva od ovih faktora Venere, interesantno je da se upita, mogu se smatrati poznatima. Dok se zato se nije dala prednost mnogo je trei faktor - pravi odnos veliina u dnostavnijem geometrijskom sistemu Sunevu sustavu - moe odrediti ako ilustriranom na slici 6.10. S kutom u samo izmjerimo razlike izmeu trasa s A i kutom u B, oba poznata kod pro potrebnom tonou. matranja Venere u istom trenutku i s Halleyjevi planovi za promatranje udaljenosti izmeu dviju stanica na prolaza Venere s raznih geografskih Zemlji A i B tono izmjereni, mogu se irina bili su ostvareni tokom 1761. lako izraunati druge veliine trokuta. godine, a i za kasniji povoljan prolaz Meutim, ova bi se vrlo jednostavna 1769. Rezultat je dao prave dimenzi metoda mogla izvesti u bilo koje vri je Suneva sustava s tonosti od 5% jeme, pa nema razloga da se eka na
Asteroidi, prikazani na ovoj fotografiji, pojavljuju se kao izduene kapljice. Kroz teleskop se oni pojavljuju kao prave toke svjetla. Prema tome ih te leskopi mogu pokazati bez nejasnoe. Ovo omoguuje promatraima da na prave vrlo tone proraune apsolutne skale Suneva sustava. Ako znamo veliinu staze Zemlje oko Sunca i stazu Mjeseca oko Zemlje, Newtonov zakon univer zalne gravitacije omoguuje nam da odredimo kolika je masa Sunca usporeena s masom Zemlje. Da odredimo ove mase u apsolutnom znaenju, moramo najprije ustano viti gravitaciono privlaenje nekog standardnog komada materijala. Prvi ovjek koji je to nainio bio je Henry Cavendish (na sljedeoj stranici). Aparaturom nadesno, on je izmjerio otklon malih viseih ku glica (x) prema velikim poznatim utezima, oznaenim sa W.

168

prolaz Venere, jer bi prisustvo Sunca prije nakodilo nego koristilo ovoj me todi. Razlog za naputanje ove jednosta vne metode je bio u tome to u Halleyjevo doba nije bilo naina odreivanja istovremenosti za promatrae A i B, a ukoliko se ovo ne bi nainilo s velikom tonou, metodu bi pokvarile pogre ke zbog kretanja Zemlje i Venere. Ali, s pronalaenjem pouzdanih mehani kih satova, situacija se sasvim izmi jenila. Jednostavna trigonometrijska metoda slike 6.10 moe se upotrijebi ti. Nije trebalo dugo ekati na prolaze Venere, jer se Mars mogao upotrijebiti umjesto Venere; a ovo osigurava dvije daljnje prednosti. Kada je Mars nama najblii (na udaljenosti od oko 55 mi lijuna kilometara), on se nalazi na nonom nebu, dok se Venera u svojoj najblioj udaljenosti nalazi uz samo svijetlo Sunce pa ju je zato mnogo tee promatrati. Meutim, Mars nije planet pokriven oblacima, pa je zato lake odrediti definirane toke na njegovoj povrini prema kojima e razni pro

matrai direktno svojim teleskopima izmjeriti kutove. Do sada nita nije reeno o malim planetima ili asteroidima. Najvei mali planet nije vei od Mjeseca, a najmanji su veliki kao gromade kamenja. Vei na se kree po stazama koje se nalaze izmeu staza Marsa i Jupitera, ali se neki gibaju izvan ovog podruja, a ne koliko ih se posve priblie Zemlji. Planetoidi, koji dolaze blizu Zemlje, osigurali bi veu mogunost za odrei vanje skale Suneva sustava. Za ovu svrhu asteroidi imaju veliku prednost pred planetima. Zbog svojih malih ve liina, oni se pojavljuju kao svijetle tokice, tako da nema mogunosti za dvosmislenost u postavljanju telesko pa nekoliko promatraa. Danas se, promatranjem asteroida, moe odredi ti udaljenost Sunca s tonou znatno veom od 0,1%. Usporeujui veliinu Zemljine sta ze oko Sunca s veliinom staze Mje seca oko Zemlje, mogue je pomou Newtonova zakona univerzalne gra vitacije pouzdano odrediti bez pote-

169

Fridrih Veliki je bio rekao da je sve ono to je vano u znanosti ve otkriveno. S obzirom na velike napretke ere poslije Newtona, malo bi se astronoma tog vre mena tome usprotivilo. Zbog toga je do lo kao bomba, kada je William Herschel otkrio novi planet. Detalj s Herschelova portreta (desno) podsjea na njegovu e lju da nadjene ime svom otkriu po svom patronu, Georgeu III. Njegove zabiljeke za oujak 1781. godine pokazuju kako je najprije mislio da je otkrio "neobinu magliastu zvijezdu ili moda komet".

koa odnos mase Sunca prema masi Zemlje. Tako je dobiveno da je masa Sunca oko treinu milijuna puta vea od mase Zemlje. Ako elimo ii dalje u usporeivanju, usporedimo masu Sunca s komadom materije kojim se moe rukovati u laboratoriju. Pri je nego napravimo takvu usporedbu, moramo biti u mogunosti da izmjeri mo gravitaciono privlaenje ili gravita cionu snagu naeg malog komada ma terijala. Takvo je mjerenje prvi nainio Henry Cavendish krajem XVIII stolje a. Ovo je omoguilo da se usporedi gravitaciona snaga standardnog ko mada materijala s gravitacionom sna gom Sunca a, jer je gravitaciona sila direktno proporcionalna masi, moe mo takoer usporediti masu Sunca s masom nekih standardnih komada materijala, recimo, komadom koji tei jedan kilogram. Na ovaj nain je bilo ustanovljeno da Sunce ima masu go tovo dva milijuna milijuna milijuna milijuna milijuna kilograma. Moemo odrediti masu planeta na slian nain, koji je upravo opisan, ukoliko on ima najmanje jedan satelit. Ako znamo veliinu i oblik staze sate lita i vrijeme ophoda, moemo izrau nati masu planeta iz Newtonove teorije gravitacije. Dva od tri njegova podatka 170

koja trebamo, oblik staze i vrijeme ophoda satelita oko planeta, mogu se odrediti direktnim promatranjima. Ali, u cilju da odredimo apsolutnu velii nu staze, moramo znati i udaljenost planeta od Zemlje. A ovo opet trai poznavanje apsolutne skale Suneva sustava. Zato slijedi, da ne samo odre ivanje mase Sunca nego, takoer, i odreivanje masa svih planeta sa sa telitima, ovisi o poznavanju apsolutne skale Suneva sustava. Ovom solidno ustanovljenom apso lutnom veliinom astronomi su mogli odrediti mase pet planeta sa sateliti ma. Jupiter ima masu priblino 320 puta veu od mase Zemlje, Saturn oko 95 puta veu, Uran priblino 15 puta veu, a Neptun malo iznad 17 puta veu; nasuprot ovim velikim planeti ma, Mars ima masu za oko 11% mase Zemlje. Slijedea tablica daje podatke dobivene kombinacijom direktnog pro matranja planeta i odreivanja apso lutne skale Suneva sustava.
ime Mars Jupiter Saturn Uran Neptun masa (Zemlja = 1) 0,11 318,35 95,30 14,58 17,26

Vie smo puta u prethodnoj disku siji upozorili na fine detalje Suneva sustava. Kakvi su to fini detalji? U ra nijim poglavljima smo govorili o staza ma planeta koje su iskljuivo odree ne gravitacionim poljem Sunca. Vidjeli smo da su ove staze elipse i da se Sunce nalazi u jednom od arita. Ali se planeti, u stvari, ne gibaju u izoliranom gravitacionom polju Sunca. Oni su, takoer, podloni gravitacionim utjecajima drugih planeta. Istina je da je masa Sunca tako velika u uspore dbi sa svim masama planeta zajedno da gravitaciono polje Sunca dominira kretanjima planeta i istina je da su njihove staze gotovo prave elipse. Ali one to nisu. U stvari, poslije jednog kruenja oko Sunca, staza se tono ne zatvara u sebe. Problem odreivanja staza planeta s velikom preciznou oito je jedna od nedostiivih tekoa, jer su svi pla neti u neprekidnom kretanju, a kreu se raznim stazama, tako da se njihovo udrueno gravitaciono polje stalno preinauje i nikad se tono ne ponovi. Perturbacije na stazama, prouzrokoane ovim malim sloenim efektima, pripadaju finim detaljima Suneva sustava. Oito je da emo, ako se ovi fini detalji mogu matematiki prikazati i

dokazati da se slau s promatranjima, dobiti otrouman i dalekosean dokaz Newtonove teorije gravitacije. Ovo je bio veliki problem nebeske mehanike, na kojeg su matematiari u drugoj po lovini XVIII stoljea i u prvoj polovini XIX stoljea usmjerili svoju panju. Ime Eulera je ve spomenuto. Njegovu se imenu moraju pridodati imena dvo jice velikih francuskih matematiara, Lagrangea i Laplacea. Rezultatom rada ovih ljudi problem je bio u velikoj mje ri briljantno rijeen. Promatranja po kazuju da se planeti u stvari ne kreu striktno po eliptinim stazama. Oni se kreu po najkompliciranijim stazama koje bi se mogle logiki pretpostaviti iz Newtonova zakona gravitacije. Na ovom sluaju ukazat emo na odlunu razliku pogleda dananje znanosti i geometrijskog miljenja kla sinog doba. Platon je mislio da sva kretanja moraju biti po krunicama i pravcima, jer te geometrijske forme imaju prirodnu jednostavnost i pro finjenost. Ptolemejevo i, dapae, Kopernikovo opisivanje kretanja plane ta bilo je potpuno u obliku krugova. Za Keplera je bio udarac to je naao tako kompliciranu krivulju, kao to je bila elipsa, iznosei analizu svog pro matrakog materijala. A sada, kada 171

Gore: Herschelova kua u Datchetu, blizu Windsora, i teleskop koji je upotrebljavao za mnogobrojna promatranja neba tokom 1780-tih godina. Ovaj 6-metarski dugi tele skop reflektor imao je otvor od 30 centimetara. Desno: Odlomci iz dnevnika Karoline Herschel u kojima je opisano kako su ona i njen brat radili u to vrijeme.

172

uzmemo u obzir fine detalje kretanja planeta, svi izgledi jednostavnosti i elegancije nestaju. Uprkos postojeim smetnjama i poveanju kompliciranosti, uenjaci XVIII i XIX stoljea su bili oduevljeni kad su ustanovili da su se njihovi komplicirani prorauni odrazili u prirodi. U dananjoj znanosti ne mislimo da bi kretanje materije bilo jednostavno i elegantno, ali ono to se nadamo i to oekujemo, jesu jednostavni i elegan tni zakoni. Prema tome, bilo je golemo zadovoljstvo to se mnoge zamrenosti planetskih staza mogu potpuno pro tumaiti u vrlo jednostavnim oblicima zakona gravitacije, o kojem je raspra vljano u 5. poglavlju. U gornjoj tablici planetskih masa nisu dane vrijednosti za masu Merku ra i za masu Venere. Ni jedan od ovih planeta nema satelite, tako da se je dnostavna metoda odreivanja mase, koja je opisana gore, ne moe primi jeniti. Umjesto toga, mase se moraju odrediti iz analize gravitacionih uina

ka koje ovi planeti vre jedan na dru goga ili na Zemlju. Na primjer, Vene ra uzrokuje slabe poremeaje na stazi Merkura, a iznos poremeaja koji se javi, naravno, ovisi o masi Venere. Ako sada odredimo vrlo tono stazu Mer kura ili Zemlje i, ako uzmemo u obzir sve efekte to ih uzrokuju svi planeti poznate mase, kao Jupiter i Saturn, tada se jo preostali poremeaji mogu pripisati Veneri. Na ovakav se nain odreuje masa Venere. Iz ovakvih prorauna je ustanovljeno da je masa Venere oko 82% mase Zemlje, a masa Merkura je oko 5%. Mjesec ima masu oko 1/80 mase Zemlje. Ona je odreena iz naina i veliine kojim Mjesec utjee na kreta nje Zemlje. Ve smo razmatrali jedan takav vaan utjecaj, tj. kolebanja koja se odnose na precesiju rotacione osi Zemlje. Samo se u jednom drugom sluaju upotrijebila slina metoda da se odredi masa satelita - sluaj Neptuna. U svim drugim primjerima mase su satelita tako male, u usporedbi s

173

masama planeta, da se bilo kakvi utje caji nisu mogli opaziti. Zato se moraju upotrijebiti perturbacione metode. Ovo je mogue za sluaj Jupitera i Saturna, jer oba ova planeta imaju mnogo satelita. Metoda se sastoji u proua vanju gravitacionog djelovanja jednog satelita na staze drugih, a prorau ni, koji ovdje dolaze u obzir, spadaju meu najtee u teoriji gravitacije. No ova metoda nee odrediti mase svih satelita, jer su neki sateliti premali da izazovu bilo kakve mjerljive perturba cione efekte. Interesantna je pojava da ima samo est drugih satelita u cijelom Sunevu sustavu koji su usporedivi s masom Mjeseca. Jupiter ima etiri od est - etiri koja je otkrio jo Galilei, Saturn i Neptun imaju po jednoga. Dva planeta, koji se nalaze u tablici planetnih masa, Uran i Neptun, nisu uope bili poznati u Newtonovo vrije me. Povijest njihovih otkria je jedno od najveih dostignua doba poslije Newtona. Fridrih Veliki je rekao da je sve zna ajno to je bilo u znanosti ve otkri veno, a pri kraju XVIII stoljea su to smatrali ispravnim zakljukom. Bio je otkriven zakon gravitacije. Ljudi su nauili kako da izraunaju zamrena kretanja planeta i njihovih satelita. Njihovi su se prorauni slagali s po javama u prirodi. Zato nije udo da je otkrie novog planeta 1781. godine odjeknulo kao bomba na samozado voljni znanstveni svijet. Otkriva je bio William Herschel, uitelj glazbe u Bathu. Njegov je ivot tamo bio vrlo aktivan, svirajui orgulje u crkvi, dajui koncerte, a vodio je i oratorije koji su u to vrijeme imali veli ki orkestar i zbor. Nou je itao knjige iz matematike i astronomije i proma trao nebo, upotrebljavajui za prvo vri jeme samo mali teleskop koji je kupio. Meutim, on je uskoro izradio cijelu seriju teleskopa, a najvei je bio refle ktor s promjerom od 1,22 metra, gi gantski otvor za prilike XVIII stoljea. 174

Herschelova sklonost za izradu velikih stvari pokazala se u veliini orkestara i u veliini njegovih teleskopa. Meutim, za otkrie Urana nije tre bao osobito veliki teleskop. Hersche lova ostvarenja su manje pripadala njegovim teleskopima nego njegovoj metodi rada i njegovu razumu. Dok su drugi astronomi usmjeravali svoje teleskope u poznate i unaprijed odre ene objekte, obino s ciljem da iz mjere njihove poloaje, Herschel je bio istraiva. On je sistematski istraivao nebo, da bi mogao bilo ta pronai. Izraivao je popise objekata. Glavna je tema njegova astronomskog ivota bilo istraivanje svih nebeskih objekata, promatranih sve veim teleskopima. Zanimljiva je sluajnost, da je najde taljniji dananji katalog neba nainjen instrumentom identinog otvora po put najveeg Herschelova teleskopa, tj. 1,22-metarskim Schmidtovim tele skopom na planini Palomar. Dana 13. III 1781. godine, dok je Herschel pretraivao nebo 18-centimetarskim teleskopom reflektorom, proao je preko neobino sjajnog obje kta. Bilo je sigurno da nije zvijezda, jer se ona vidi u teleskopu u obliku odre enog tokastog diska. Herschel ni u snu nije pomislio da je to novi planet,

pa je najprije mislio da se radi o novom bio otkriven, njegova staza poznata, a kometu. Na njegovu planetarnu priro izraunata je i staza po kojoj se oeki du bio je, u stvari, ukazao Lexell iz St. valo da e se kretati. Petersburga, oko godinu dana kasni Ali tokom druge etvrtine XIX sto je, kada je naao raunskim putem da ljea postepeno su rasle sumnje da se se novi objekt nalazi iza Saturna i da Uran ne kree po oznaenoj stazi. Kao se kree po krunoj stazi oko Sunca. to je svima poznato, odstupanja su Herschelu je odmah ukazalo poast bila mala, ali su ona bila prilino izvan Kraljevsko drutvo u Londonu. Kralj je podruja da bi se mogla uzeti kao po postao njegovim zatitnikom, dodjelju greka. Odstupanje Urana od njegova jui mu penziju koja mu je omoguila oekivanog poloaja iznosilo je oko 20 da se posveti astronomiji. Zauzvrat je lunih sekundi. Herschel nazvao novi planet Georgium ta je uzrokovalo ove poremeaje? Sidus, imenom koje, prirodno, nije na Moda Uran nije najudaljeniji planet u ilo na odobravanje svih astronoma na Sunevu sustavu! Moda postoji neki svijetu, jer su vie voljeli ime Uran, to jo udaljeniji planet iji gravitacioni ga je predloio Bode. efekt uzrokuje promatrana odstupa Ovaj uspjeh Herschel je postigao nja na stazi Urana! Otkrie samog svojom metodom rada, koja je ukazala Urana otvorilo je ljudskom mozgu mi na injenicu da su i drugi astronomi sao da omeenje Suneva sustava jo mnogo puta opazili Uran, ali nisu uo nije zavreno, a takva su razmatranja ili njegove neobine karakteristike. bila sasvim prirodna. Samo su se dva Nekoliko takvih promatranja izvrio je matematiara prihvatila problema koji francuski astronom Lemonnier. Ova je proizaao iz nastalih razmatranja. Iz su prethodna promatranja imala ve danih odstupanja u stazi Urana treba liku vrijednost u izraunavanju staze lo je nai isto teorijskim raunanjem novog planeta; iz njih je bilo mogue masu i poloaj hipotetinog novog pla predvidjeti njegove budue poloaje. neta; zatim, iz dobivenog teorijskog Razne tablice, koje su dale ove budu poloaja potraiti nepoznati planet te e poloaje, izradio je ugledni talijan leskopom. ski astronom Barnabas Oriani. Tako Ta dvojica su bili J o h n Couch je krajem XVIII stoljea novi planet Adams, mladi diplomant St. J o h n Col-

Memorandum na prethodnoj stranici navodi da se ne oekuju perturbacije u stazi Urana, koje su poticale Adamsa da trai drugi planet. Trei horizontalni niz simbola u naoj tablici pokazuje usporedbu staza planeta, kako su oekivane iz Bodeova zakona. Posljednji niz simbola pokazuje usporedbu staza koje su ustanovljene iz stvarnih promatranja (i nacrtane u dijagramu). Kada se prvi put posumnjalo da se jo jedan planet nalazi iza Urana, uenjaci su oekivali da e njegova staza biti priblino tamo gdje pokazuje Bodeov zakon. U stvari, ona se pokazala mnogo manjom.

175

George III je odobrio ukupno 4 000 funti za izgradnju ovog 1,22-metarskog reflektora - najveeg Herschelova teleskopa. Herschel je koristio ovaj instrument u popisivanju neba u najsitnijim detaljima i u studiji Mlijenog Puta. Nadesno je dananja fotografija maglice Sjeverna Amerika u Labudu koja pokazuje stanovita tamna podruja gotovo bez zvijezda. Herschel je upozorio da se Mlijeni Put u podruju izmeu korpiona i Labuda dijeli u dvije grane. Ovo se pojavljuje, jer su mnoge zvijezde nama zaklonjene relativno guim oblacima praine. Ali, prema Herschelu, otvor izgleda poput prozora koji gleda u daleki prostor.

176

legea, Cambridge, i francuski astro vljen u nekom priznatom znanstve nom Urbain Jean Leverrier. Adams je nom asopisu? tavie, jedno bi pismo prvi zapoeo izraunavanjima i prvi ih u tampi bilo dovoljno da se ustanovi zavrio. Svoje rezultate je poslao bri autentinost Adamsovih zahtjeva ili, tanskim astronomskim strunjacima, bolje rei, zahtjeva koje su postavi kraljevskom astronomu Sir Georgeu li njegovi podupiratelji, kao to je sin Airyju i direktoru zvjezdarnice u Cam- otkrivaa Urana, Sir J o h n Herschel. bridgeu, Reverrendu J. Challisu. Ova Sam Adams nije sudjelovao u diskusi su dvojica bila skeptina u pogledu jama koje su nastale u ovom sporu. vrijednosti i tonosti Adamsova rada Mnogo je bilo napisano u ovom ne pa se nisu urili da potrae novi pla sretnom sporu. Krivicu, ako je bilo kri net na nebu. vice, nije lako ustanoviti, jer bi trebalo Leverrier je provodio stvari s mno uzeti u obzir neobino sloene ljudske go veom djelotvornosti. Dok je Adams i znanstvene vrijednosti. Bilo je eleme radio gotovo pet godina na svojim ra nata jakog konzervativizma i, tavie, unima, Leverrier ih je zavrio za dvi tatine u dranjima Airyja i Challisa; je godine. Svoje rezultate je poslao sam Adams je bio pretjerano utljiv; a astronomu berlinske zvjezdarnice miljenje Airyja i mnogih drugih astro J. G. Galleu. Galle je pronaao novi noma da je problem matematiki ne planet, gotovo odmah, ve slijedeeg rjeiv, bilo je blizu istini. Da se sluaj dana po primitku rezultata, 23. IX dogodio 75 godina prije ili 75 godina 1846. godine, i smjesta poslao vijest kasnije, problem bi zaista bio nerjeiv. o svom otkriu Leverrieru. Galle je za Na veliku sreu, Neptun je bio na ta novi planet predlagao ime J a n u s , ali kvom dijelu svoje staze da je bilo mo je Leverrier traio da se zove Neptun, gue rijeiti problem; inae bi napori pa je pod tim imenom objavio njegovo i Adamsa i Leverriera bili osueni na neuspjeh. otkrie u Parizu. Obojica su postavili vrlo nepouzda Tek je poslije ove objave znanstve ni svijet bio upoznat s radom Adam- nu pretpostavku u svojim raunima. sa. Francuzu su zahtjevi za prvenstvo Oni su pretpostavili da se Neptun po Adamsa na tom radu mirisali na pla korava jednom empirikom pravilu, gijat. Zato njegov rad nije bio obja poznatom kao Bodeov zakon. Pravilo

Maskelyne i Lalande su mjerili prividno kretanje zvijezda koje nastaje kao posljedica stvarnog kretanja Suneva sustava kroz prostor. Koristei ova mjerenja, Herschel je bio u mogunosti da ukae na smjer ovog kretanja s iznenaujuom tonosti. Na slici se Sunce kree prema Apeksu. Prema tome se zvijezde prividno kreu prema Antiapeksu. Nasuprot ovome, Herschelovi su pogledi o Suncu bili vrlo naivni. U ovoj slici on je prikazao glavni volumen Sunca (AB) kao krutu stijenu, opkoljenu vanjskim ovojem vatre (PF). On je zamiljao pjege na Suncu (de) kao rupe u vatri ovojnice, kroz koju je mogue vidjeti kamenu unutranjost, moda nastanjenu.

178

je izraeno slijedeom jednostavnom formulom. Za svaki se planet najpri je napie etiri, a zatim doda broj koji je razliit za svaki planet: za Merkur, najunutarnjiji planet, broj je nula; za Veneru 3. Poslije Venere se broj jedno stavno podvostruuje. Za Zemlju 6, Mars 12, itd. Brojevi dobiveni na ovaj nain formiraju niz 4, 7, 10, 16, 28, 52, 100, 196 i 388. Ako izraunate polumjere planetskih staza izrazimo jedinicama, kojima je polumjer staze Zemlje izraen sa 10, tada e polumje ri planetskih staza formirati slijedei niz: 3,9; 7,2; 10; 15,2 itd. Ovi se bro jevi napadno podudaraju s Bodeovim nizom. I danas su astronomi podijeljeni u miljenjima, da li ovo blisko poduda ranje ima neko dublje fizikalno znae nje ili je to samo koincidencija. Skepti ci ukazuju da se za svaki dani konani niz brojeva uvijek nae neko pravilo koje e se dobro prilagoditi nizu. Ali, u doba Adamsa i Leverriera, nitko nije sumnjao u Bodeov zakon. Doista, bila su dva oigledno vrlo dobra razloga za prihvaanje njegove vrijednosti. Kada je njemaki astronom Johann Elert Bode prvi predloio ovaj zakon 1772. godine, nije bio poznat planet Uran. Devet godina kasnije, kada je on bio otkriven, pokazalo se da se iznenau jue dobro prilagouje mjestu iza Saturna koje je predvidio Bodeov zakon. Predviena veliina staze je bila 169 jedinica, dok su promatranja dala vri jednost 191,6 jedinica. Moda je bio najuspjeniji ulazak u tablicu izmeu Marsa i Jupitera. U Bodeovo vrijeme je ovdje bila evidentna praznina, jer na tom mjestu nije bio poznat nikakav planet. Ali je 1801. godine Piazzi ot krio mali planet Ceres koji je ispunio prazninu gotovo perfektno, jer je staza Ceresa imala vrijednost 27,7 jedinica, dok je Bodeova hipotetska vrijednost iznosila 28 jedinica. Zato je Adamsu i Leverrieru izgle dalo potpuno prirodno da pretpostave

da se njihov novi planet takoer poko rava Bodeovu zakonu. U stvari, staza Neptuna ima vrijednost 300,7 jedini ca, znatno manje od 388, koliko je tre balo oekivati po Bodeovu zakonu. Zbog sretne okolnosti, ova pogre ka nije utjecala na poloaje Neptuna koje su izraunali Adams i Leverrier za godinu 1846. Ali se pokazalo da su njihova raunanja Neptunove staze i njegovih buduih poloaja potpuno kriva. Nedavno je R. A. Lyttleton u vrlo interesantnom lanku ukazao, da su, umjesto oslanjanja na Bodeov zakon, Adams i Leverrier pretpostavili da je staza Neptuna krunica, tada bi izvo enje njihovih prorauna bilo mnogo jednostavnije i s mnogo veim stu pnjem tonosti. Nakon spora s Neptunom, Adams i Leverrier su se ponovo sukobili oko finih detalja na stazi Mjeseca. Ovog puta je veina francuskih uenjaka podupirala Adamsa, koji je zaista, kako se pokazalo, bio u pravu. Spor je u biti bio samo jedan dio mnogo vee rasprave zapoete u doba Newtona i nastavljene do naeg sto ljea. Prva Newtonova rasprava o kretanju Mjeseca dovela je Edmunda Halleyja do vjerovanja da se period re volucije Mjeseca oko Zemlje promije nio od babilonskih vremena. Pojavila se zato sumnja o potpunoj ispravno sti Newtonova zakona gravitacije, jer on ne prua objanjenje takve pojave. Drugi je dio rasprave povezan s ime nom Laplacea, koji je problem prora dio detaljnije. U stvari, Laplaceova su raunanja ispunila prazninu izmeu teorije promatranja, pokazujui da za kon gravitacije nije pogrean. Adams je doao na scenu 1853. go dine, kada je publicirao lanak u ko jem je tvrdio da je Laplaceova raspra va o tom problemu nepotpuna i da ponovno paljivo ispitivanje obnavlja neslaganje izmeu promatranja i te orije. Slijedee primjedbe Delaunayja u 1864. godini komentiraju spor izme179

Panoramska fotografska karta Mlijenog Puta, izraena od velikog broja pojedinih fo tografija. Tamne pukotine, za koje je Herschel mislio da su prozori prostora, smjetene su u podruju ravnine Mlijenog Puta. Koordi nate, upotrijebljene na karti, galaktike su irine i duine (sluaj [4] u 1. poglavlju).

180

181

u Leverriera i Adamsa. "Publiciranje Adamsova lanka stvarno oznauje znaajan korak naprijed, jednu cijelu revoluciju u ovoj grani teorijske astro nomije. Zato je njegov rezultat bio vrlo napadan . . . Ali i svi argumenti izne seni protiv Adamsova lanka nisu bili toni, a insistiranje s kojim su pred stavljeni i podravani izazvalo je po tpuno suprotan efekt od oekivano ga." De launay je zakljuio izjavom da je Adamsova analiza, koja je bila pro glaena sumnjivom i netonom, bila priznata kao tona. Posljednji dio prie nastao je u na em stoljeu, kada se prvi put spo znalo, kao rezultat rada Sir Geoffreyja Taylora, da je tekoa dolazila od za nemarivanja uinka trenja Mjeseevih plima i oseka. Najprije se mislilo da oceanske plime i oseke, kada se suda raju s kontinentima Zemlje, tvore cije li efekt. Meutim, sada je poznato da efekti plime i oseke ne nastaju samo u oceanskim vodama nego, takoer, i u unutarnjem materijalu Zemlje, igraju i vanu ulogu u rjeavanju ovog sta rog nesklada. Sredinom XIX stoljea veliki se val znanstvenog razvitka, koji je poeo s Newtonom, uvelike iscrpio, ali su dola zili do izraaja elementi nove revolucije

u astronomiji. To su bila tri elementa razliite vrste, i uenjaku XIX stolje a izgledalo bi nevjerojatno da se oni mogu korisno povezati. Prvo, prodor izvan Suneva sustava, to e biti opi sano u posljednjem dijelu ovog pogla vlja; drugo, dolo je do znaajnih otkri a na polju elektriciteta i magnetizma, o kojima emo diskutirati u detalje u 7. poglavlju; tree, dolo je do daljnjeg rada na finim detaljima kretanja pla neta, koji emo sada razmotriti. Ve smo naglasili da Venera nema satelita, pa je jedini praktini nain da se odredi njena masa promatranje efekata koje ona stvara na stazi Zemlje, Marsa i Merkura. Astronomi XIX sto ljea su bili suoeni sa zbunjujuom injenicom da masa Venere, dobivena iz perturbacija staza Marsa i Zemlje, nije sasvim ista kao vrijednost dobive na iz perturbacije staze Merkura. Kako se vrijednosti dobivene iz Marsa i Ze mlje dobro slau, to je logino da se smatra da su ova odreivanja sasvim tona, a da je vrijednost dobivena iz staze Merkura neispravna iz nekog ra zloga. Ovo znai, da i poslije uzimanja u obzir gravitacionih efekata svih pla neta (uzimajui masu Venere dobive nu iz njenog uinka na Zemlju i Mars)

Zbog godinjeg kretanja Zemlje oko Sunca, bliske zvijezde e prividno opisati male godi nje oscilacije u odnosu na nepominu poza dinu udaljenih zvijezda. Ako moemo izdvo jiti i mjeriti tu oscilaciju, moemo izraunati udaljenost bliske zvijezde. Godine 1838. Friedrich Wilhelm Bessel postao je prvi ovjek koji je odredio udaljenost zvijezde.

ostaje jo neka neobjanjiva smetnja u stazi Merkura. Leverrier je mislio da ova smetnja nastaje od jo neotkri venog planeta koji mora biti jo blii Suncu. Neumorni napori da se prona e taj planet su propali. Pred kraj XIX stoljea je ameriki astronom Simon Newcomb, nakon analize cijelog pro blema, pokazao da je nesklad sumnje realan. To je ostalo neobjanjeno sve dok nije Einsteinova opa teorija rela tivnosti pokazala da Newtonov zakon gravitacije zaista nije potpuno toan. Prema tome, iz finih detalja Suneva sustava doao je odluan dokaz nove teorije koja je drastino izmijenila na pogled to se odnosio na prostor i vri jeme i koja nam danas omoguuje da se uhvatimo ukotac sa svim proble mima svemira. Prodor izvan Suneva sustava Glavni Herschelov cilj pri konstrui ranju sve veih teleskopa bio je u pre gledavanju neba u sve veim detalji ma. Brojio je zvijezde u raznim podru jima neba, pokazujui kvalitativno da su one okupljene oko neke ravnine, tj. ravnine Mlijenog Puta. Posebno zanimljiva su bila jata zvi

jezda i maglice. Maglice su bezobline mase svjetla. Herschel je najprije za kljuio da su to jata zvijezda, ali da se nalaze u tako velikim daljinama da se teleskopom ne mogu vidjeti rastavlje ne na zvijezde. Kasnije je napustio ovu ideju, kada je postalo jasno da maglice i jata zvijezda pokazuju znaajnu ra zliku u raspodjeli. Dok su zvjezdana jata okupljena oko Mlijenog Puta, Herschelova su brojanja maglica na raznim dijelovima neba ukazala da maglice tee da izbjegnu Mlijeni Put. Meutim, ustanovio je da su maglice sigurno usko povezane s odreenom centralnom zvijezdom. Ovo je ukazi valo da maglice uope nisu zvijezde, ali da sadre svijetlu tekuinu protka nu u prostoru izmeu zvijezda. Ako je to tako, nije bilo razloga misliti da su osobito udaljene od nas. Sada znamo da su obje ove ideje o prirodi maglica djelomino tone. Neke su od njih zaista svijetli oblaci plina, koji nisu smjeteni jako daleko od nas. Druge su velike grupe vrlo udaljenih zvijezda. Najznaajnije proroanstvo, koje se odnosi na prirodu ovih uda ljenih grupa, dao je J. H. Lambert, matematiar, koji se posebno bavio problemom svjetlosti sredinom XVIII

183

stoljea. Lambert je postavio zaudo otroumnu kvalitetnu sliku struktu re svemira. On je smatrao da zvije zde Mlijenog Puta tvore jednu veliku skupinu i da se te zvijezde okreu oko zajednikog centra, tako da se Sun ce i planeti kreu zajedno oko centra, upravo onako kako se sami planeti kreu oko Sunca. Lambert je tvrdio da su maglice obine gigantske nakupi ne zvijezda koje se nalaze daleko izvan granica Mlijenog Puta. Za veliki broj maglica ovo je ispra vna predodba, koju je veina profesi onalnih astronoma odbila da prihvati sve do druge ili dapae tree dekade XX stoljea. Temelji za skepticizam su se pojavili iz Herschelovih proma tranja da veina maglica izbjegava ra vninu Mlijenog Puta. Zato bi se to dogaalo ako su one daleko izvan Mli jenog Puta? Odgovor: oblaci praine i plina su koncentrirani blizu ravnine Mlijenog Puta, djeluju kao magla i pokrivaju

udaljene objekte koji se nalaze direktno izvan njih. Herschel je uoio da se Mli jeni Put, u podruju izmeu zvijea korpiona i Labuda, prividno cijepa u dvije grane. Ova pukotina nije stvarna; ona se javlja iz relativno gustog oblaka praine, koji pokriva mnotvo zvijezda to se nalaze iza njega. Ali je Herschel mislio da su pukotine stvarne rupe u prostoru i vjerovao da se kroz njih vidi daleki prostor. Gledajui unatrag, vidimo da su se takve pogreke i netonosti javljale iz pomanjkanja fizikalnog znanja. Godi ne 1800. ljudi su imali tono i precizno znanje o pojavi gravitacije, ali su njihove ideje, one koje su se odnosile na druge grane fizike, bile potpuno nerazvijene. Znaajni kontrast izmeu iskrivljenju i naivnosti moemo vidjeti u druga dva pogleda u Herschelovu radu. Tobias Mayer je ve upozorio da, ako se Sunce kree, mora postojati sistematsko privi dno kretanje zvijezda na nebu: zvijezde, koje se nalaze u istom smjeru u kojem

184

se Sunce kree, moraju se prividno ra astronoma ne bi mogla znati o kojoj se zmicati jedna od druge, dok se one, koje zvijezdi radi. U svom pionirskom radu se nalaze u suprotnom smjeru, moraju Flamsteed je izmjerio gotovo 3000 zvi prividno sakupljati. Oekivano kretanje jezda. Friedrich Argelander se kasnije je bilo iz godine u godinu, naravno, vrlo latio jo ambicioznijeg zadatka. U svom malo, ali je Mayer smatrao da je ipak znamenitom Bonner Durchmusterung, izmjerljivo. Mjerenja su obavili Maske- izdanom izmeu 1852. i 1862. godi lyne i Lalande, a koristei ova mjerenja ne, on je katalogizirao preko 300 000 Herschel je mogao odrediti smjer Sun zvijezda sjeverne hemisfere, pa je po eva kretanja s iznenaujuom tono stavio osnov za kataloge koje upotre sti. Meutim, na drugoj strani, Herschel bljavaju dananji astronomi. Veliina je imao predodbu o Suncu koja nam Argelanderova ostvarenja naroito se se danas ini potpuno besmislenom. istie injenicom da je ono ostvareno Smatrao je da je unutranjost Sunca bez upotrebe fotografije. hladna, a da su pjege na Suncu mje Ideju o izradi fotografske karte sta gdje je vanjski ovoj vatre prekinut, neba prvi je iznio David Gill 1886. go to nam omoguava da vidimo tamnu dine. Projekt je ostvaren nakon 50-gokamenitu unutranjost. Najsmjenije je dinjeg rada, na kojem su suraivale od svega to je vjerovao da su hladnija brojne zvjezdarnice na cijeloj Zemlji. Rezultat je bio: zvjezdana karta, koja podruja nastanjena ljudima. Astronomi su poeli masovno prou je sadravala 100 milijuna zvijezda, a avati zvijezde. Bilo je nuno potrebno pridodan joj je katalog od 6 milijuna da se sastavi katalog tonih poloaja najsvjetlijih zvijezda. velikog broja zvijezda, jer inae dva U daljnjem prodiranju u prostor
Slika 6.11 Kako se presjeeni objektiv upotrebljavao da bi stvorio dvije slike iste zvijezde.

Instrument koji je prvi posluio da se izmje re udaljenosti zvijezda, bio je heliometar. Lijevo je heliometar, instaliran u Oxfordskoj zvjezdarnici 1848. godine. Nadesno je de talj okulara i presjeeni objektiv.

185

Herschel je pokazao da Newtonov za kon gravitacije vrijedi i izvan Suneva sustava. Naao je mnogo vie slua jeva gdje je par zvijezda bio vrlo blizu jedna drugoj nego to bi se oekivalo na osnovu same koincidencije. Ovo je ukazivalo da se mnogi takvi paro vi moraju sastojati od zvijezda koje su stvarno povezane jedna s drugom tako da jedna krui oko druge, kao to Ze mlja krui oko Sunca. Herschel je sebi postavio zadatak da otkrije, da li stvarno postoji takvo kretanje. Da ovo postigne, bilo je po trebno da promatra da li se poloaji dviju zvijezda mijenjaju iz godine u godinu u odnosu na pozadinu koju formiraju udaljenije zvijezde. Castor, najsjajnija zvijezda u zvijeu Bliza naca, rastavi se u malom teleskopu u dvije svijetle zvijezde slabijeg sjaja. Usporeujui svoja promatranja ovih dviju zvijezda s promatranjima koje je prethodno izvrio Bradley, Herschel je mogao pokazati da se ove dvije zvijezde zaista okreu jedna oko druge po sta zama koje su oekivane. Vrijeme po trebno za jedan potpuni ophod moglo se izraunati. Herschelova vrijednost od 342 godine ne razlikuje se mnogo od dananje vrijednosti. Oko etvrt stoljea kasnije, siste matsko prouavanje dvojnih zvijezda, kako su one nazvane, uveo je Friedrich Wilhelm Struve, osniva velike Pulkovske zvjezdarnice u blizini Lenjingrada. Svojim radom je potvrdio da zakon gra vitacije vrijedi izvan Suneva sustava i da je on zaista univerzalni zakon. Ta koer je postalo jasno da dvojne zvije zde nisu rijetkost, da postoje sistemi koji sadre i vie zvijezda. Prodiranjem dalje u prostor pono vo se nametnulo pitanje koje je mui lo astronome vie od dvije tisue go dina: kako su daleko zvijezde? Meu drugim razlozima grki je astronom Hiparh odbacio heliocentrinu sliku svijeta Aristarha iz Samosa na osnovu zakljuka da bi se, ako se Zemlja kre186

e oko Sunca, morale pojaviti godinje promjene poloaja zvijezda. Kako nije zapazio takve promjene, zakljuio je da je Aristarhova zamisao kriva. Kad je Kopernik oivio Aristarhovu ideju, poraslo je vjerovanje da takva promje na mora postojati, ali da je nije lako opaziti jer su zvijezde od nas vrlo dale ko. S razvojem sve preciznijih instru menata, astronomi su se uvijek nadali da e moi otkriti tu promjenu, a iz mjerom te promjene, mogla bi se lako izraunati i udaljenost te zvijezde. Mnogo je radova druge polovine XVIII stoljea bilo motivirano nadom da e ova paralaksa, kako je nazvana, biti na kraju izmjerena. Rad Jamesa Bradleyja je dao poetak ovoj nadi. On je pokuao izmjeriti paralaksu, a ot krio je aberaciju i nutaciju jer, sve dok se nisu otkrili ovi efekti, s mukom bi se rijeio tei problem paralakse. Problem se moe formulirati na sli jedei nain. Za dovoljno udaljene obje kte moemo smatrati da predstavljaju stvarno nepromijenjenu pozadinu. Pre ma ovoj e se pozadini relativno bliska zvijezda pomicati iz tri razloga. Prvi je, jer se samo Sunce kree; drugi, jer se i zvijezde kreu; i trei, jer se Zemlja giba oko Sunca. Ako se trei od ovih efekata moe osloboditi od druga dva, tada se udaljenost zvijezde moe lako odrediti trigonometrijskim raunom. Da napravimo takvu separaciju, upozoravamo da su prva dva efekta si stematski, to e rei da oni uzrokuju da se zvijezda pomie uzdu stalnog puta u odnosu na udaljenu pozadinu. Kreta nje Zemlje, u drugu ruku, uzrokuje da poloaj zvijezde izvede jednu godinju oscilaciju. Tako imamo jednu oscilaciju nanesenu na stalni smjer, a na je pro blem da izdvojimo oscilaciju. Danas se jednostavno fotografski snime zvijezde nasuprot svojoj pozadini u razna vre mena tokom godine. Zatim se fotogra fije mogu izmjeriti u slobodno vrijeme i separirati oscilatorno kretanje. Ali prije pojave fotografije, sva su

mjerenja morala biti nainjena telesko Cygni, a njena je udaljenost iznosila pom. Kako su mjerenja precizna, nisu oko 11 godina svjetlosti, ili udaljenost se mogla nainiti brzo. To znai da se do koje svjetlost putuje 11 godina, to teleskop morao okretati da bi kompen iznosi oko 106 bilijuna kilometara. Sli zirao rotaciju Zemlje. Zato je prvi uvjet jedee je godine Thomas Henderson bio da se teleskop jednoliko i tono vrti. u zvjezdarnici Cape dobio udaljenost Drugi je bio u potrebi mjerenje kutova najsjajnije zvijezde june hemisfere. To izmeu zvijezde koja je uzeta u obzir i je najsjajnija zvijezda u zvijeu Cenveeg broja zvijezda stajaica na poza taurus. Njena udaljenost je manja od dini. Ovo je zahtijevalo montiranje niti, udaljenosti Besselove zvijezde, oko 4 koje je trebalo osvijetliti u arinoj ra godine svjetlosti. Neposredno poslije vnini teleskopa, a ove su se niti morale ovih mjerenja je Struve u zvjezdarnici pomicati pomou mikrometra. Sve je to Pulkovo izmjerio udaljenost zvijezde bilo vrlo teko i nije uspjelo sve do go Vege. U godinama koje su slijedile, astro tovo sredine XIX stoljea. nomi su izmjerili udaljenost mnogih Udaljenosti zvijezda najprije su iz drugih zvijezda paralaktikom meto mjerene pomou izvanrednog instru dom. Ali se ova metoda moe primije menta, poznatog kao heliometar, koji niti samo na relativno bliske zvijezde. je tako nazvan jer je bio namijenjen Morale su se otkriti sasvim nove te problemima vezanim za Sunce. Helio hnike, dosad nepoznate, pomou ko metar je teleskop refraktor s prereza jih bi se mogle izmjeriti mnogo vee nim objektivom. A to omoguava po udaljenosti. micanje dviju polovina lee objektiva, Sluei svojoj namjeni, heliome kako je pokazano na slici 6.11. Ovo tar je brzo postao neupotrebljiv, jer pomicanje stvara dvostruke slike koje je zastario. Uskoro su teleskopi mogli se pojave u arinoj ravnini; jedna je tono pratiti objekte; uskoro je foto nastala od gornje polovine, a druga od grafija postala upotrebljiva; uskoro je, donje polovine objektiva. To e rei, zaista, astronomija ula u novu eru, da svaka zvijezda naini dvije slike, kada e biti odreena skala Mlijenog odvojene za razmak koji ovisi o veliini Puta. Ali, da bismo razumjeli upotre pomaka dviju polovina objektiva. Pre bu instrumenata u dananjoj astro tpostavimo sada da elimo mjeriti kut nomiji, potrebno je najprije vidjeti to izmeu neke poznate zvijezde i neke su uenjaci nauili o prirodi svjetlosti referentne toke u pozadini. Kod mi od Newtonova doba naovamo i kako jenjanja poloaja (I) u poloaj (II), dije je primijenjeno njihovo uvijek rastue limo sliku nae zvijezde u dvije jasno poznavanje ovog predmeta. razdvojene toke svjetla, a kod prikla dnog postavljanja dviju polovina obje ktiva moemo namjestiti da su nae dvije slike odvojene tono za istu uda ljenost kao to su i zvijezda i referen tna toka. Tada se lako moe dokazati da je na traeni kut naprosto razmak odijeljenih dviju polovina objektiva po dijeljen sa arinom duinom telesko pa kojeg smo upotrijebili. Pomou ovakve naprave njemaki je astronom Friedrich Wilhelm Bessel obavio prvo mjerenje zvjezdane dalji ne u godini 1838. Bila je to zvijezda 61 187

7. poglavlje

OPTIKI INSTRUMENTI I PRIRODA SVJETLOSTI

Katkada iznenauje injenica da je potekoama koje su se suprotstavlja za izradu nekih vanih optikih instru le Newtonovoj predodbi o svjetlosti. menata, ukljuujui fotografski aparat, Jedna od ovih potekoa pojavila teleskop i mikroskop, potrebno vrlo se onog trenutka kada se uzelo u ra malo znanja o prirodi svjetla. Ukoliko zmatranje pitanje: kako svjetlo putuje je netko upoznat sa zakonima refleksi iz udaljenog izvora. Sve zrake svjetlo je i refrakcije, dovoljno mu je da svjetlo sti iz takvog izvora kreu se u sutini zamilja kao niz vrlo brzih estica koje paralelno jedna prema drugoj, kao na se gibaju pravocrtno. Ovo je, u stvari, slici 7.2. Neto svjetlosti prolazi kroz Newtonova predodba o svjetlosti, ali rupu AB na jednoj inae neprozirnoj su i on i drugi, koji su prihvatili ova kvu predodbu uoili da ona postavlja ploi prema ekranu. Svjetlo, koje je upravo prolo uz rub rupe kod A, do nekoliko neugodnih problema. lo je na ekran u C, a svjetlo, koje je Najprije promotrimo zakone refle upravo prolo uzrub kod B, dolo je na ksije i refrakcije. Na slici 7.1 vidimo ekran u D. Tako vidimo povrinu koja zraku svjetlosti koja pada na povrinu je osvijetljena na ekranu, a protee se stakla. Zbivaju se dvije stvari: dio svje od C do D. Sve se ovo moe vrlo jedno tlosti se reflektira natrag u zrak, dok stavno objasniti Newtonovom predo drugi dio nastavi put u staklo, tako da imamo reflektiranu zraku i propusnu dbom o svjetlosti. Moemo rei da se zraku. Kako moemo protumaiti ovaj estice, koje su upravo prole uz rub jednostavni eksperimentalni rezultat otvora na neprozirnoj ploi kod A, na na osnovu Newtonove predodbe? Mo stavljaju kretati pravocrtno sve dok ne emo rei da je upadna zraka niz esti udare na ekran kod C, dok one, koje ca koje se kreu kroz zrak i udare na su upravo prole uz rub otvora kod staklenu povrinu, zbog ega se neke B, nastavljaju da se kreu sve dok ne odbiju natrag u zrak u smjeru reflekti udare na ekran kod D. rane zrake, dok druge uu u staklo i Pretpostavimo da se veliina rupe ili kreu se u smjeru propusne zrake. Ali otvora AB smanji; to e se dogoditi? smo se sada suoili s vrlo zamrenim pitanjem. to odluuje da pojedina e Dokle god otvor ostane dovoljno velik, stica bude reflektirana ili proputena? veliina se svijetle pjege CD na ekranu smanjuje tono onako kako moemo Newton je odgovorio na ovu zago oekivati na osnovu Newtonove predo netku na potpuno neobian nain. dbe. Ali, ako se promjer otvora reduci Smatrao je da estice djeluju u nastu pima, tako da e se estica katkada ra na mali dio milimetra, dogodi se ne odbiti natrag u zrak, dok e u drugim to sasvim suprotno. Svijetla pjega na prilikama, pod identinim okolnosti ekranu se tada poinje poveavati po ma, nastaviti put u staklo. Ideja, da u novo, tako da imamo oigledno parado identinim okolnostima estica moe ksalan rezultat da, ako otvor na nepro katkada initi jednu stvar, a u drugo zirnoj ploi postane jo manji, povrina vrijeme neto sasvim drugaiju stvar, svjetla na ekranu postaje vea. Ovo bila je neobino proroanska s gledita moemo pokuati da protumaimo, dananje kvantne teorije. Meutim, ako kaemo da je na neki nain svjetlo Newtonovi neposredni nasljednici nisu uspjelo obii ugao, ali je ovo neto to ovo uoili: a kroz cijelo XVIII stoljee i nae estice ne mogu nainiti, jer se u u IX stoljeu oni su postajali sve vie Newtonovoj predodbi tvrdi, da se one i vie impresionirani stalno rastuim kreu stalno pravocrtno. 188

Newton je zamiljao svjetlo kao struju estica koje se kreu pravocrtno. Ali. kako se vidi iz gornje definicije, on je ta koer pretpostavljao da estice djeluju u nastupima.

Slika 7.1 Bez takve pretpostavke teko je protu maiti zato neke estice od ove upa dne zrake ulaze u staklo, dok se druge od njega odbijaju

189

Cestice ili valovi? Dok ne moemo dozvoliti esticama mogunost da obilaze uglove, moemo to dozvoliti valovima. Slika 7.3 pokazu je niz valova koji napreduju prema va lobranu, koji ima vertikalnu pukotinu u toki P. Ako valovi dosegnu valobran, kroz pukotinu prolazi poremeaj. Novi valovi putuju vani iz toke P na supro tnoj strani valobrana, i to radijalno. Ovo je upravo ista vrsta pojave koja na staje kada se baci kamen na mirnu po vrinu vode. Ovo znai da, ako postoji druga zapreka iza valobrana - recimo, zid - poremeaj iz P e doi do zapreke na iroko podruje i nee biti jednosta vno omeiti centralnu pjegu kod C koja se nalazi direktno nasuprot P. Drugim rijeima, valovi koji su dolazili jedan za drugim zaobilazili su ugao. Prema tome, nain na koji svjetlo putuje kroz vrlo male otvore, a pove zujui to s onim to su oni znali o uobiajnim valovima na vodi, mnogi su Newtonovi nasljednici nagovjetavali da se neki oblici kretanja valova mogu povezati s prirodom svjetlosti i da ideja o esticama svjetlosti moe biti potpu no neispravna. Eksperimentalni pokus dat e odgovor na gornji problem. Prije razmatranja potrebnog poku sa razmotrimo jo neke pojave valova na vodi. Pretpostavimo da imamo dvije vertikalne pukotine u valobranu, kod P i kod Q, kao na slici 7.4. Svaka e toka na suprotnoj strani valobrana sada doivjeti poremeaje i iz P i iz Q. to e se dogoditi u pojedinoj toki, za visi o fazi valova. Ako se vrhovi dvaju valova nau u istom trenutku u nekoj toki, nastat e naroito veliki val; ali ako vrhovi valova iz P dou istovreme no sa dolovima valova iz Q, tada e vrh ili tjeme i dol teiti da se ponite i tu e biti malo ili nikakvog poremeaja. Takva situacija je ilustrirana u slici 7.5. Pretpostavimo da su P i Q potpu no sline pukotine u valobranu, a da je toka O tono u sredini izmeu njih. Iz O moemo povui vei broj radijalnih 190

linija, a jedna od njih, OC, pokazuje smjer prvotnog kretanja vala. U bilo kojoj toki uzdu OC vrhovi valova iz P i Q dolaze istovremeno. Dolovi valo va dolaze takoer istovremeno. Tako u svim tokama uzdu OC ima izrazito visokih tjemena i izrazito niskih dolo va. Potpuno isto vrijedi uzdu drugih deblje oznaenih radijalnih linija iz O. Ali, izmeu ovih linija nalaze se druge linije koje su tanje. Uzdu ovih, vrhovi valova iz jedne pukotine u valobranu dolaze istovremeno s dolovima valova iz druge pukotine, tako da uope nema poremeaja. Ovo su linije mirne vode. Da kompletiramo sliku, pretpostavi mo sada da imamo obalu unutar va lobrana, kako je pokazano na slici 7.6. Tada, u tokama A, C i E, gdje se deblje linije sreu s obalom, valovi e biti vrlo visoki i vrlo niski; ali e izmeu ovih toaka, u B i D, voda ostati mirna. Eksperiment pokazuje da se potpuno analogan fenomen pokazuje u sluaju svjetlosti. U stvari, moemo zamijeniti prvobitne vodene valove lijeve slike 7.6 sa svjetlou iz udaljenog izvora. Mo emo takoer zamijeniti valobran s ne prozirnom ploom, na kojoj su urezana dva paralelna proreza ili pukotine u to kama P i Q, a obalu moemo zamijeni ti ekranom. Na ekranu emo vidjeti da smo dobili niz svijetlih traka ili pruga, kako se moe vidjeti na slici 7.7. Ali, moramo upozoriti na najmanje jedan odnos u primjenjivanju analogi je s vodenim valovima. irina pruga u slici 7.7 nije nastala od rasta i pada valova. Jednostavno ovisi o veliini pukotina kod P i Q. Ako su one na injene ire, tada e i pruge biti ire. Sjajnost na ekranu je ono u emu je prava analogija rasta i pada vodenih valova. Toke na ekranu, u kojima valovi u velikom broju rastu i padaju, pojavljuju se svijetle; toke gdje se va lovi ponitavaju - gdje dol iz jedne pu kotine doe istovremeno s tjemenom iz druge - pojavljuju se tamne. Tako je svaka toka svijetle pruge mjesto gdje

Slika 7.2 Teorija estica objanjava pona anje svjetlosti pri prolazu kroz mali otvor. Ali teorija estica ne moe protumaiti kako svjetlost moe doprijeti do krajeva zasto ra, kao to se to moe vidjeti na slici, 11. stranica. Slika 7.3 (prva desno) Moe se, meutim, protumaiti kako valovi dopiru do krajeva zastora, nakon prolaza kroz usku pukotinu vaiobrana. Slika 7.4 (posve desno) Ako postoje dvije pukotine, nastat e poveanje vala kad se nau istovremeno dva tjemena, a po nitenje vala kad se istovremeno susretnu tjeme i dolina vala, sva ki iz drugog izvora.

Slika 7.6 Ovaj presjek kroz dio slike 7.5 pokazuje da kod toaka A, C i E na unutranjoj stranici zatitnog zida valobrana valovi rastu i pa daju. Kod B i D voda je gotovo mirna.

Slika 7.5 Uzdu OC i drugih zbitih linija pojaanje proizvodi visoka tjeme na, a niske doline. Uzdu svjetlije oznaenih linija ponitavanje prozvodi efekat gotovo mirnoe.

191

se valovi visoko uspinju i nisko pada ju, dok je svaka toka tamnog podru ja mjesto gdje nastaje interferencija valova i nastoje da se ponite. Vratimo se za trenutak ponaanju vodenih valova, kako je pokazano na slici 7.6. Ako se razmaci izmeu val nih tjemena prvobitnih valova nalije vo od valobrana promijene, tada e se takoer promijeniti na obali toke A, B, C, D i E. to je ire razmaknue pr vobitnih valova, vea e biti udaljenost od A do B do C itd. U stvari, paljivo mjerei udaljenosti izmeu pukotina u valobranu, udaljenosti koja razdvaja obalu od valobrana i udaljenosti izme u toaka A i B, B i C itd., moemo izraunati razmaknue prvobitnih va lova. Na ovaj nain moe promatra na obali odrediti udaljenost izmeu uzastopnih tjemena prvobitnih valova, bez potrebe da gleda izvan valobrana.

tlosti. U stvari, kako smo ve vidjeli u 1. poglavlju, ona mora biti manja od 1/100 milimetra. Prema svakidanjim standardima ovo bi oito bilo sasvim izuzetna uska pukotina koja objanja va zato ne uspijevamo vidjeti kako svjetlo obilazi uglove. U sluaju iste boje, stalna se uda ljenost izmeu valnih tjemena zove razumljivim imenom valna duina. Obina bijela svjetlost, kako je zove mo, jest mjeavina istih boja. Ona se sastoji od cijelog niza razliitih valova s raznim valnim duinama. Meutim, ovi se razni valovi mogu separirati na nain koji je spomenut u 2. poglavlju. Kut za koji se zraka svjetlosti otkloni pri ulazu u staklenu plou ovisi i o pri rodi samog stakla i o boji svjetla. Po sebno, plava se svjetlost jae otkloni nego crvena, kako moemo vidjeti na slici 7.8. Ako zraka svjetlosti, koja se sastoji od raznih boja, padne na sta Kakva je analogija s ovim u sluaju klenu prizmu, razliite e se boje pri svjetlosti i kakva je, posebno, analo prolazu kroz prizmu razliito lomili, i to gija udaljenosti izmeu tjemena prvo na takav nain da se mogu separirati bitnih valova nalijevo od valobrana? pri izlazu na drugoj strani prizme. Ovo Odgovor je: boja. Svaka se ista boja je pokazano na slici 7.9, gdje upotre sastoji od valova s istim odreenim bom ekrana moemo promatrati odvo stalnim razmakom od jednog valnog jene boje. Plava svjetlost se pojavljuje tjemena do drugoga. Ovaj razmak je na jednom kraju, crvena na drugom, razliit za razne boje. Za plavu svje a ostale boje spektra se nalaze izmeu tlost je oko 1/3000 dio milimetra, za ove dvije. Tako se ovim jednostavnim uto svjetlo priblino 1/2000 dio mili ureajem odvojilo obinu bijelu svje metra, a za crveno svjetlo oko 1/1600 tlost u dugine boje. Zaista, kod pojamilimetra. Da svjetlo zaobie uglove, potrebno je da irina pukotine na ne Slika 7.8 prozirnoj ploi ne bude mnogo vea Kut pod kojim se lomi zraka svjetlosti ulazei u plo od razmaka izmeu tjemena vala svje u stakla ovisi o boji svjetla - a to znai o njenoj
valnoj duini.

Slika 7.7 Ako pustimo svjetlo kroz vrlo usku pu kotinu na zastor, dobit emo takoer mjesta pojaanja (pokazuju se kao svi jetle pruge) i ponitenja (tamne pruge).

192

ve duge, vodene kapljice u atmosferi imaju funkciju slinu funkciji prizme u naoj slici, razdvajajui obinu bijelu svjetlost Sunca u njene sastavne boje. Ako elimo odvojiti samo jednu posebnu boju od svih drugih boja od kojih se sastoji bijela svjetlost, upo trijebit emo jo jednostavniju meto du. Sve to treba da napravimo jest da pustimo svjetlo kroz filter. Na pri mjer, ako elimo dobiti uto svjetlo, je dnostavno pustimo bijelo svjetlo kroz komad utog stakla. uto staklo do zvoljava samo utom svjetlu da proe skroz, dok sve ostale boje upija. Upravo kao to udaljenost izmeu toaka A i B, B i C itd., na slici 7.6 ovisi o valnoj duini originalnih vode nih valova s vanjske strane valobrana, tako i udaljenost izmeu pruga na slici 7.7 ovisi o valnoj duini svjetlo sti. to je dua valna duina, pruge su ire razmaknute. Sve se ovo moe lako pokazati jednostavnim eksperi mentom pokazanim na slici 7.10. a rulja L ima valjkast izvor oznaen sa S. Kako arulja ne emitira svjetlo je dne boje, mora se upotrijebiti filter F. (U praksi, nijedan filter ne daje istu boju. Mala disperzija valnih duina jo ostane poslije prolaza kroz filter, ali su preostale valne duine dovoljno sline jedna drugoj za svrhe naeg ekspe rimenta.) "Valobran", koji je oznaen sa D, sastoji se od jedne obine foto grafske ploe na kojoj su pukotine, ra zmaknute oko pola milimetra, ureza ne otricom noa. Pruge interferencije
Slika 7.9 Zbog ovog razloga moemo upotriebiti staklenu prizmu da izdvojimo oojedine boje, pomijeane u bijeloj svjetlosti, projicirajui ih na zastor.

se mogu vidjeti direktno postavljaju i oko neposredno iza ove fotografske ploe. Upravo onako kako na pro matra na obali moe saznati o val noj duini originalnih valova s druge strane valobrana iz poloaja toaka A, B, C itd. na slici 7.6, tako ovdje moe mo izraunati valnu duinu svjetlosti mjerei udaljenosti izmeu susjednih pruga. Mijenjanjem filtera promijenit e se udaljenosti izmeu pruga. Pru ge su najvie razmaknute kod crvenog svjetla, a najmanje kod plavoga. to e se dogoditi ako ponovimo ovaj eksperiment bez upotrebe filtra? Tada emo imati pruge koje e se for mirati iz svih boja koje emitira arulja; a budui da pruge za razne boje pa daju na razliita mjesta, svijetle pruge jedne boje mogu pasti na tamne pruge koje pripadaju drugoj boji. Tako umje sto dobivanja serija jasno odreenih svijetlih traka kao u slici 7.7, dobit emo kontinuiranu prugu svjetlosti. Ali pruga nee biti oito jednako obo jena. Mjesta gdje padaju plave pruge, bit e plavkasta, a mjesta gdje pada ju crvene pruge, bit e crvenkasta. To znai da su dvije pukotine u naem valobranu posluile da se odvoje boje koje su bile u prvotnoj svjetlosti to ih je emitirala arulja. Ovaj nam rezultat nudi izazov. Da lije mogue, s prikladnim rasporedom pukotina u valobranu, da se odvoje razne boje koje emitira arulja na si stematski nain, tako da pruge raznih boja padnu u pravilan red umjesto
Slika 7.10 Na slici 7.7 razmak izmeu svijetlih i ta mnih pruga ovisi o valnoj duini svjetlo sti. Ovaj filter proputa samo neke valne duine. "Reetka" nam omoguuje mje renje razmaka izmeu pruga, a zatim ra unskim putem dobivanje valne duine.

193

Slika 7.11 Pruge raznih boja ne padaju na isto mje sto. Ako je "reetka" s mnogo zbitih uskih pukotina, moemo dobiti uske svijetle tra ke za svaku boju, jednu do druge, sasvim bez tamnih pruga.

Slika 7.12 Valovi, raspreni iz niza sipki usko posta vljenih, vladaju se kao valovi koji su proli kroz usko razmaknute pukotine.

Slika 7.13 Difrakciona reetka se osniva na princi pu koji je posluio na slici 7.12, jednako razmaknuti ljebovi na staklu slue kao "kolii". Umjesto da svjetlost prolazi kroz ipke, reetku osvijetlimo sa strane pa do bivamo djelotvorno separiranje boja.

da lee jedna preko druge bez ika kva reda? Ako moemo ovo napraviti, uspjet emo separirati svjetlo u sasta vne boje, upravo kao u sluaju prizme, to je pokazano na slici 7.9, U stvari, mi emo uspjeti da napravimo instru ment poznat kao optika reetka. Zamislimo na trenutak pruge koje su nastale od jedne boje. Ako moemo nainiti da praznine izmeu uzasto pnih pruga postanu vee u usporedbi sa irinama samih pruga, tada e, ja sno, biti mnogo lake da se postavi niz pruga razliitih boja jedna uz drugu, bez opasnosti da se one pokrivaju. I eksperiment i raun pokazuju da po stoji jednostavno pravilo za povea vanje udaljenosti izmeu uzastopnih pruga. Da to postignemo, potrebno je samo povui dvije pukotine u naem valobranu jednu blie drugoj no to su bile prije. Meutim, na nesreu, pove avaju se takoer i same pruge, tako da jo postoji opasnost pokrivanja. Rjeenje problema je pokazalo da ne samo to moramo izrezati pukotine vrlo blizu jednu drugoj, nego da, tako er, moramo imali veliki broj pukotina u naem valobranu, kako je pokazano na slici 7.11. Premda mnogo kompli ciranija, situacija je u principu tono ista kakva je bila prije. Meutim, sada imamo valove koji se ire iz velikog broja pukotina. U nekim smjerovima valovi iz svih pukotina pojaavaju je dan drugoga, upravo onako kao u slu aju dviju pukotina i, gdje ovi smjerovi udare na na ekran, ponovo imamo svijetle trake. U drugim smjerovima valovi interferiraju jedan s drugim, jer se tjemena nekih valova nau isto vremeno s dolovima drugih; gdje ovi smjerovi udare na na ekran, imamo tamne trake. Dogaa se, meutim, da su svijetle trake mnogo ue od tamnih. Ovo je upravo stanje koje elimo posti i. Ako sada uzmemo svjetlo sastavlje no od svih boja, umjesto svjetla jedne posebne valne duine, moe se postii da svijetle trake raznih valnih duina

194

padnu jedna do druge, a da se potpu no ne ispune tamna podruja. Ovaj se rezultat jasnije vidi kod svijetlih pruga koje padnu na vanjski rub ekrana, re cimo blizu toke A na slici 7.11, nego kod onih blizu centra kod C. Raspored disperzije svjetla, prikazan na slici 7.11, je kompliciraniji i za razu mijevanje i da se eksperimentalno pro izvede nego to je jednostavna disperzi ja u prizmi, pokazana na slici 7.9. Zato moe biti udno zato astronom daje prednost optikoj reetki, a ne prizmi kod dobivanja spektara. Razlog je u tome to optika reetka separira boje mnogo djelotvornije nego prizma. Pretpostavimo da elimo razdvojiti svjetlo dviju razliitih boja. Ukoliko su one vrlo razliitih valnih duina, zada tak razdvajanja je lagan ali, ako su one vrlo slinih valnih duina, problem po staje vrlo teak. Doista, svaka poznata metoda razdvajanja svjetla zataji prije ili kasnije ako valne duine postanu go tovo jednake. Prizma je relativno grubi ureaj za razdvajanje, jer zataji mnogo prije nego optika reetka. Prizmom je mogue razdvojiti dvije valne duine koje se razlikuju jedna od druge za oko 1/10 000; optikom reetkom valne du ine koje se razlikuju za vrlo mali iznos od 1/100 000. Da se separiraju valne duine s jo manjim razlikama - tako malim kao to je 1/1000 000 - potre bno je upotrijebiti vrlo specijaliziranu opremu koja nas ovdje ne zanima. Prije nego napustimo razmatranje optikih reetaka, vrijedno je upozo riti da se slian fenomen pojavi ako umjesto valobrana s mnogim pukoti nama koristimo seriju kolaca, kao to je prikazano na slici 7.12. Valovi se raspruju od kolaca pa interferiraju ili se pojaavaju tono na isti nain, kako je ve prikazano. Ova nam injenica uvelike pomae da praktino izradimo optiku reetku. Metoda se sastoji u tome da se na ravnoj staklenoj povrini ureze veliki broj jednako razmaknutih linija, koje

Desno: Prvi stroj koji je vukao linije i osiguravao njihove jednake razma ke na staklu. Dolje: Reetka, koja ma 5000 linija na 2,54 cm, kako se vidi mikroskopom. Na dnu: Difrakciona reetka razdvaja boje mnogo djelotvornije nego prizma.

195

se izvlae na staklu dijamantom ili ne kim drugim tvrdim predmetom. Veliku panju treba posvetiti osiguranju da li nije budu precizno jednako razmaknu te jedna od druge. One e tada izgledati kao kolci na slici 7.12, ali sada, umje sto da pustimo svjetlo kroz kolie, sta klenu plou osvijetlimo sa strane, kako je pokazano na slici 7.13. Usjekline na staklenoj ploi sada raspruju valove svjetla upravo onako kao na slici 7.12, a raspreni valovi pojaavaju jedan drugoga u nekim smjerovima kao i na slici 7.11. Gledajui svjetlo, koje je ra spreno u ovim smjerovima, vidimo da je dobiven spektar; imamo na raspola ganju osnovni instrument koji se zove spektroskop; on u dananjoj astrono miji igra znaajnu ulogu. Tonost urezivanja optike reetke je tehniki problem koji se smatra vrlo tekim, a najznaajniji pionirski rad na ovom polju nainio je H. A. Rowland. On je 1882. godine uspjeno konstrui rao stroj za urezivanje, koji je bio spo soban da izvue 15 000 linija na 2,54 centimetra na povrini metalnog zr cala, tvrde slitine bakra i kositra. Kao to smo vidjeli, glavni su uvjeti dobre reetke da linije budu to blie jedna drugoj i da budu jednako razmaknu te. Da se dobije takav rezultat, potre bno je da poslije svake usjekline stroj podigne dijamantni no i pomakne ga za odreeni razmak koji regulira mali rotacioni vijak. Vijak mora biti gotovo perfektno izraen, a to je uspjelo Rowlandu gotovo do savrenosti. U dananje doba reetke se izrauju na aluminiziranim staklenim povrina ma umjesto na metalnim zrcalima. Pri sutnost aluminija uzrokuje da usjekli ne daju mnogo jae raspravanje, tako da se mnogo manje svjetla gubi u tom procesu nego to se izgubi kod mree na neobraenoj staklenoj povrini. Ovo je posebno vano pri promatranju vrlo slabih astronomskih objekata. Sada moemo usporediti valnu pre dodbu svjetlosti s Newtonovom pre196

Slika 7.14 Ako uzmemo da valovi putuju polaga nije kroz staklo nego kroz zrak, valna teorija moe protumaiti fokusiranje pravilno konveksne lee.

Slika 7.15 Ona moe, takoer, protumaiti kako ta kva lea skuplja svjetlo iz S u arite O.

Slika 7.16 Valna teorija tumai kako svjetlo iz S do lazi do pravog arita u O1 .

Slika 7.17 Konkavna lea naglaava sferni oblik vala iz S. Prema tome, centar izlazeeg vala vidi se u O1

dodbom estica. Vidjeli smo da valna brzini kojom val putuje kroz staklo, kao predodba daje razumljivo objanjenje to bi se dogodilo, na primjer, ako u sta kako svjetlost zaobilazi ugao i kako klu ima mjehuria zraka. optika reetka djeluje - objanjenje, Upravo na slian nain moemo ra koje ne moe dati predodba esti zumjeti fokusiranje svjetlosti iz izvora ca. Na drugoj strani, vidjeli smo u 2. S, pokazan na slici 7.15. Val svjetlosti poglavlju da predodba estica daje iz S kree se radijalno prema vani, sve zadovoljavajue objanjenje konstru dok ne dosegne leu. Zbog zastoja kroz kcije i rada teleskopa. Moemo li obja centralni dio lee, oblik vala e se pro sniti svojstvo fokusiranja teleskopa, ili mijeniti kad on izae na desnu stranu. pojedine lee, u okviru valne predo Sve dok je zastoj u centru lee dovolj dbe svjetlosti? Ako se to moe, tada no velik u usporedbi sa zastojem na jo vrijede svi zakljuci dobiveni u 2. rubovima lee, izlazni val e se promi poglavlju, pa valna teorija oito pru jeniti u konvergentni, kako je pokaza a ire podruje potrebnih objanjenja no. Meutim, ako je zastoj nedovoljan, nego Newtonova teorija estica. val e izai modificiran, ali jo sfernog Pogledajmo najprije sliku 7.14, oblika, a svjetlo se nee sakupiti u re gdje se niz valova, putujui u smjeru alnom aritu. Tada emo imati situa strelica, susree s konveksnom leom. ciju, prikazanu na slici 7.16. U ovom Postavimo vrlo vanu pretpostavku, sluaju, centar izlaznog sfernog vala da val putuje polaganije kroz staklo lei nalijevo od S i kaemo da ima virnego kroz zrak. Budui da neki dijelo tuelno arite u toki O1 Slino, takoer, valna nam pre vi vala moraju putovati due kroz sta klo nego drugi dijelovi, tjemena valova dodba omoguuje da shvatimo dje bit e zakrivljena kada izlaze iz lee, lovanja konkavnih lea. Kod njih su umjesto da budu poredani u paralel vei zastoji na rubovima lee nego u nim ravninama kako su bili prije ula centru, to uzrokuje da poetni sferni ska u leu. Ukoliko je lea nainjena oblik vala iz S na slici 7.17 bude jae ispravno, moemo zadrati centralni naglaen. Centar divergencije sfernog dio vala upravo toliko da osiguramo vala nadesno od lee mora zato leati da pri izlaenju nadesno od lee val blie lei nego toka S - u O1 na slici poprimi konvergentni sferni oblik. Ovo 7.17. Zato je jasno da se sve osnovne je vrlo jednostavno shvatili, ako se pri karakteristike djelovanja lea mogu sjetimo kako se ire valovi na vodi u objasniti i s valnom predodbom svje koncentrinim krugovima kad bacimo tlosti i s predodbom svjetlosti kao e kamen u vodu. Ovdje imamo potpuno sticama, uzimajui da svjetlo putuje suprotnu situaciju: u ovom sluaju, polaganije u staklu nego u zraku. umjesto irenja, valovi se skupljaju. Prema valnoj predodbi, to je upravo Slika 7.18 ona konvergencija koja tvori svojstvo U arinoj toki O svi mali valovi poveavaju jedan drugoga. Oni fokusiranja lee. Znaajno je da valna predodba vrlo ponitavaju jedan drugoga u P, ako je razmak OP dan gornjom jasno istie potrebu za ispravnim obli formulom kovanjem lee. Ako lea nije napravlje na jednoliko, valovi nee izai u sferinoj formi, pa se u tom sluaju nee sastati u jednoj toki. Valna predodba takoer objanjava potrebu izrade lea od izvan rednog optikog stakla, jer je potrebno da ne bude nekontroliranih promjena u 197

Sada se javlja zanimljivo pitanje. Ako ponovo pogledamo na sliku 7.14, moemo opravdano pitati, da li val proizvodi neki poremeaj u tokama blizu O. Ovo pitanje moemo rijei ti koristei pojednostavljenje koje je prvi otkrio Huygens. Budue vlada nje vala moe se odrediti najprije iz uzimanja poloaja vala u sadanjem trenutku i smatrajui da se dopun ski valovi ire iz svih toaka sada nje valne fronte. U slici 7.18 imamo sferni val koji izlazi iz lee. Ovo e biti "sadanje" stanje stvari. Da se izrauna "budue", zamislimo nove valie da se ire kako je pokazano. Ako sada elimo da naemo kakav se poremeaj pojavio u nekoj toki P blizu O, moramo izraunati kako su svi ovi dopunski valii utjecali jedan na drugoga sve dok nisu doli do to ke P. Svi se ti dopunski valii putem zbrajaju sve dok ne dou do O, arine toke, pa je oito da e se pove ati u O. Raun pokazuje da e se svi dopunski valii ponitavati u toki P kada udaljenost od O do P dana for mulom OP = 1,22 F / D , gdje je val na duina svjetlosti o kojoj se radi, F je udaljenost od lee do O, a D je promjer lee. Drugim rijeima, nee biti poremeaja u P ako je udaljenost OP vea od valne duine svjetla po mnoena s omjerom udaljenosti F i
Slika 7.19 Valna teorija svjetlosti je odriva samo ako svjetlost putuje sporije kroz medijum, kao to su staklo ili voda, nego kroz zrak. Na slici je ureaj koji je upotrijebio Foucault da bi to dokazao.

promjerom D i ponovo pomnoena s brojem 1.22 koji je blizu jedinici. Moemo napisati ovaj rezultat na ne znatno razliit, ali ekvivalentan na in. Spojimo toku P s centrom lee. Kut izmeu ove linije i osi lee gotovo je jednak omjeru OP i F, a po naoj formuli ovo je upravo jednako omje ru valne duine svjetlosti podijeljene s promjerom lee i pomnoene s bro jem 1,22. Ovu kompliciranost je vrijedno pri hvatiti, jer ima zanimljivu primjenu na razlunu mo teleskopa. Zamisli mo jedan teleskop usmjeren prema udaljenoj zvijezdi. Prema Newtonovoj predodbi, slika zvijezde se formira tono u odreenoj toki arine ra vnine - toki O na slici 7.18. Prema valnoj predodbi, ako postavimo ekran u arinoj ravnini teleskopa, mi nee mo dobiti samo svijetlu toku, nego kruni disk svjetla. Doista, sve dok ne dosegnemo udaljenost jednaku OP od centra ovog svijetlog kruga, bit e ekran taman. Slijedea je pretpostav ka da ima jo jedna zvijezda koja se nalazi sasvim blizu prvoj zvijezdi. Slika druge zvijezde u arinoj ravnini bit e takoer svijetli krug. Ukoliko se ovaj drugi krug dobro ne razlikuje od pr vog kruga, teleskop nam nee pokaza ti da postoji druga zvijezda uope, jer e se dva kruga fuzionirati. Da se dva svijetla kruga dobro razdvoje jedan od drugoga, osnovno je da centar drugog bude udaljen od centra prvog za uda ljenost koja je jednaka ili vea od uda ljenosti od P do O. Ovo znai da kut izmeu smjerova dviju zvijezda mora biti najmanje jednak kutu oznaenom na slici 7.18, tj. 1,22 puta valna du ina podijeljena s otvorom teleskopa. Ako su dvije zvijezde rastavljene pri manjem kulu nego to je ovaj, njihove e se slike rasplinuti, pa neemo imati sigurnu potvrdu njihove odvojenosti. Evo nekoliko primjera koji sadre ovu injenicu. Ljudsko oko i teleskop imaju istu primjenu. U sluaju oka,

198

promjer D je vrlo mali - pod normal nim okolnostima oko 2 milimetra. Ako se prisjetimo da je valna duina samo oko 1/2000 dio milimetra, lako je izra unati da pod normalnim okolnostima ljudsko oko nije u mogunosti da razabire dva objekta koji su razdvojeni pri kutu manjem od oko jedne lune mi nute. To je red tonosti koji su ostva rivali najbolji promatrai prije otkria teleskopa. U 2. poglavlju je reeno da je Tycho Brahe uspio odrediti poloa je zvijezda istog reda tonosti - jednu lunu minutu. Ali koritenjem telesko pa, koji ima otvor od 50 centimetara, teorijski je mogue razluiti dvije zvi jezde pri kutu od 1/4 lune sekunde. Teleskopom na Mt. Palomaru, koji ima otvor od oko 500 centimetara, teorijsko je razluivanje oko 1/40 lune sekun de. U stvari, treperenje zvijezda, uzro kovano prolazom svjetlosti kroz atmo sferu Zemlje, koje nikada ne prestaje, ni u najjasnijim i najmirnijim noima, spreava da se u praksi postignu razlune moi velikih teleskopa. Ova nas razmatranja jasno podsje aju da teleskop nije potpuni sakuplja svjetlosti. On, takoer, nadvladava pri roeni nedostatak ljudskog oka - koje ne moe, bez pomoi, razluiti dva obje kta to lee priblino u istom smjeru. Sukob izmeu dviju teorija Newtonov ugled je bio tako velik da su mnogi ljudi jo odbijali da prihvate oevidnost valne prirode svjetlosti, da pae i poslije izvoenja eksperimenata Fresnela i Thomasa Younga. eksperi menata kakve smo mi upravo razma trali. Zbog toga su nainjeni pokuaji da se nae odluan pokus, koji bi ko nano dao ocjenu izmeu Newtonove i valne predodbe. Takav je eksperiment bio zaista naen. Vidjeli smo da je valna teorija odriva samo ako je ispravno da valovi svjetlosti putuju sporije kroz medijum, kao to je staklo, nego kroz zrak. Ne-

wtonova predodba, na drugoj strani, vrijedi samo ako svjetlost putuje bre kroz staklo nego kroz zrak. Podsjetimo se da se svjetlo, koje prolazi kroz zrak i pada na staklenu plou, lomi prema okomici. Newton je objasnio ovu inje nicu pretpostavkom da njegove estice ili kuglice dobivaju na brzini kada uu u staklo. Dokazivao je da staklo pri vlai estice tako da svjetlo, koje udari na ravnu staklenu povrinu, dobiva veu brzinu, a poveanje brzine bi bilo potpuno u smjeru okomice na staklu. Lako je vidjeti da e ovo uzrokovati da smjer kretanja estica postane blii okomici nego to je njihov smjer bio tokom prolaza kroz zrak. Ovo se moe ispitati mjerenjem brzine svjetlosti koja prolazi kroz kruti ili tekui medi jum, pa je usporediti s brzinom kojom se ona kree kroz zrak. Prema Newtonovoj predodbi, brzi na bi bila vea u guem medijumu; prema valnoj predodbi, ona bi bila vea u zraku. Pokus je stvarno izveo Foucault 1850. godine. Oprema, koju je on upotrijebio, pokazana je shematski na slici 7.19. Svjetlo iz izvora S prola zi kroz malu rupu. Zatim dio svjetlo sti prolazi kroz poluposrebreno zrcalo G. Slijedi fokusiranje kroz leu L na ravninu zrcala R. Kad je R u poloa ju 1, svjetlo se reflektira na zrcalo M1 koje slui da vrati odmah svjetlo na trag na R. Meutim, zrcalo R se brzo vrti, tako da, premda svjetlo treba vrlo malo vremena da prijee od R do M1 i ponovo natrag, dotle dok svjetlo nai ni ovaj dvostruki put, R nije sasvim u istom poloaju u kojem je bilo prije. To e rei, da ono nije sasvim u poloaju 1. Zato R skrene zraku svjetla na leu L po neto razliitoj stazi. Dio svjetla udari na polusrebreno zrcalo G i refle ktira se u oko kod toke E1 . Pokus se ponovi, ali sada s rotirajuim zrcalom R, koje poinje rotaciju u poloaju 2. U ovom sluaju je svjetlo poslano prema zrcalu M2 umjesto prema M1 Udalje199

Sl. 7.20 U svakoj toki vala postoji jedan titraj. 8 oznauje valnu duinu.

Slika 7.21 Kretanje plovka pokazuje da titraj u bilo kojoj toki treba isto vrijeme za koje se cijeli val pomakne za udaljenost jednaku valnoj duini.

Slika 7.22 Valni tokovi su uvijek konane duine. Visina valova opada prema granicama valnog toka.

nost izmeu R i M 2 je potpuno ista kao udaljenost od R do M1, ali izmeu R i M2 je cijev s vodom (T), tako da svjetlo prolazi kroz vodu da bi dolo od R do M2 a takoer da bi se vratilo od M2 do R. Zrcalo se R vrti tono istom brzinom kao u prvom pokusu, a zbog toga se ovo svjetlo vraa na leu L ponovo po stazi, malo razliitoj od one izvorne ko jom je prolazila na svom putu od izvo ra do R. Svjetlo se ponovo reflektira od zrcala G u nae oko, ali sada u E2 . Ovdje dolazimo do najvanije stvari. Ako svjetlost putuje bre kroz vodu nego kroz zrak, kako zahtijeva Newtonova predodba, tada e se toka E2 nalaziti lijevo od E1 . Ali, ako svjetlost putuje po laganije kroz vodu, kako zahtijeva valna predodba, tada e se toka E2 nalaziti desno od E1 . Foucault je ustanovio da se E2 u stvari, nalazi desno od E1 pa je prema tome obranio valnu teoriju. Od tada, do kraja XIX stoljea, nitko nije ozbiljno vjerovao u Newtonovu predo dbu. Kako emo vidjeti kasnije, razvoj u XX stoljeu nas je prisilio da ponovo mislimo, svakako djelomino, na New tonovu predodbu, ali najprije slijedimo valnu predodbu jo dalje, do trenutka njenog najveeg trijumfa. Moemo poeti s pokuajem da ra zumijemo malo jasnije pojam vala. Vo deni val ima tri osnovna svojstva. Prvo, u svakoj njegovoj toki postoji njihanje - voda se kree gore i dolje. To je lako pokazati postavljanjem plovka na po vrinu vode. Drugo, postoji prostorna relacija izmeu kretanja gore i dolje u raznim tokama. Ovo je ilustrirano na slici 7.20. Vrhu ili tjemenu u A slije di dol u B, a ovom dolu slijedi zatim drugi vrh u C itd. Ne njie se svaka toka samo za se nego, takoer, razne toke imaju jedan ureen odnos. Ako je u jednoj toki val na vrhu, tada e u susjednoj toki on biti dolje, itd. Ovo se prostorno ureenje mjeri valnom duinom (), udaljenosti izmeu dva ju susjednih tjemena ili dva susjedna valna dola. S vremenom se cijela pro-

200

stoma slika kree onako kako je poka zano na slici 7.21. Posljedica ovog kre tanja je njihanje svake odvojene toke. U jednom trenutku, na danom mjestu, val je gore, a u kasnijem trenutku on je dolje. Vrijeme potrebno za potpuno njihanje u svakoj toki je jednostavno vrijeme potrebno valu da prijee uda ljenost koja je jednaka valnoj duini. Ako je brzina kretanja vala V, tada je vrijeme, koje je potrebno da se val po makne za , jednako :V. Ovo je vri jeme za koje se plovak, postavljen na vodi, pomie od svog najvieg do svog najnieg poloaja i natrag. Tree je svojstvo valova na vodi da oni uzrokuju potpuno irenje niza va lova, kao kad bacimo kamen u mirni ribnjak. Valovi se ire prema vani - oni stvarno putuju prema vani po vodi. U nekom trenutku valovi jo ne dosegnu neku toku. A u nekom kasnijem oni su je ve preli. U stvari, nizovi valova su uvijek konane duine. Visine valova se postepeno smanjuju prema krajevima, kao to se moe vidjeti na slici 7.22. Prema tome su ova tri osnovna svoj stva valova: u svakoj toki mora biti neto to titra (u sluaju vodenih valo va to je gibanje vode gore-dolje); zatim postoji relacija izmeu stanja ovog ti tranja u raznim tokama, jedan pravi lan niz vrhova i dolova; i s vremenom se cijela prostorna slika kree, uzro kujui da se jedan konani niz valova sam rasprostire. Prije nego se odlu imo da prihvatimo valnu predodbu svjetlosti, bilo bi logino da se upitamo ima li svjetlost ova tri svojstva. Razmotrimo ih obrnutim redom. Svjetlo sigurno ima sposobnost da se rasprostire. Svjetlosni signal, emitiran iz nekog izvora, sigurno putuje iz tog izvora na takav nain da ga u jednom kasnijem trenutku moe primiti uda ljeni promatra. Pri malim udaljeno stima mi nismo svjesni vremena koje je potrebno svjetlosnom signalu da doe do nas, jednostavno zato to se svjetlost kree velikom brzinom. Ali

Gore: Dijagram linija jakosti u uzbu enom polju, uzeto iz djela Maxwella: Treatise on Electricity and Magnetism.

Dolje: James Clerk Maxwell, ovjek koji je pokazao da je veliina koja titra u valu svjetlosti elektrino polje.

201

Mnogi je pionirski rad o magnetizmu elektricitetu trebalo da bude nainjen prije no to se shvatila priroda valova svjetlosti. Gornja siika iz 18. stoljea prikazuje eksperiment da bi se poka zao znaajan efekt stvaranja elektrici teta trenjem. Dolje je tip torzione vage koju je upotrebljavao Coulomb za for muliranje zakona sile izmeu elektri nih naboja.

svjetlo, emitirano s daleke zvijezde, treba na tisue godina da putuje kroz prostor da bi dolo do nas. Svjetlo ta koer ima i drugo svojstvo naih va lova, prostornu relaciju koja je izrae na u nizu pravilno poredanih vrhova i dolova, kako je nacrtano na slici 7.20. Ali, da li svjetlo predstavlja oscilaciju svake pojedine toke, a ako predsta vlja, to to titra? Ovdje postoji bitna razlika. U slua ju vode, stvar koja titra je sama voda; ona se stvarno kree gore-dolje. Ali kre tanje same vode i kretanje vala uope nisu slini. Val je jedna struktura, je dna organizacija koja se kree naprijed. Sama voda se ne kree naprijed, ona se jednostavno giba gore-dolje. Materijal ne estice vode se kreu na ovaj nain izraujui titranje. Dok svjetlo moe pu tovati kroz podruja, gdje u biti nema materijalnih estica, pa se zato na ovaj nain ne moe prenositi oscilatorno gi banje. Ali kretanje materijalnih estica nije osnovno stanje za opstanak vala. Sasvim je mogue da postoji neto to oscilira u svakoj toki bez bilo kakvog pomicanja estica uope. Kad se ovo shvati, postaje relativno lako da se uvi di razlika izmeu svjetlosnog vala i vo denog vala. Da to bude jasnije, razmo trimo poneto fantastinu poredbu. U nekoj dravi su gradovi izgraeni na jednakim daljinama uzdu duge ra vne ceste. Svaki dan se u prvom gradu na cesti daje novi film. U ponedjeljak je film bio dobar pa je posjeenost ki nima bila vrlo velika. U utorak film nije bio tako dobar, pa je posjeenost bila neto slabija. U srijedu je film bio jo loiji, pa je posjeenost bila jo manja, dok je u etvrtak film bio tako lo da toga dana nitko nije iao u kino. Me utim, u petak, film je bio neto bolji, pa se poboljanje nastavilo i u subotu i nedjelju, dok u ponedjeljak nije prispio tako izvrstan film da je posjeenost po novo bila najvea. Tako se nastavlja lo iz tjedna u tjedan. Na ovaj nain je oscilaciju proizveo broj ljudi koji su do-

202

lazili u kino svakog dana. Posjeenost je svakog ponedjeljka bila najvea, a svakog etvrtka najmanja. I priliv nov ca u blagajnama je takoer bio takav. Iz dana u dan filmovi, koji su bili prikazivani u prvom gradu, slani su uzdu ceste po dostavljau, tako da se film, koji se prikazivao u ponedjeljak u prvom gradu, mogao prikazivati u uto rak u drugom gradu. Ovo znai, da je i u drugom gradu bilo oscilacije u po sjetima kinu. Tu je najvie posjeta bilo utorkom, a najmanje petkom jer se sve ponavljalo jedan dan kasnije nego u pr vom gradu. A poslije prikazivanja filma u drugom gradu, dostavlja je nastavio prenoenje slijedeeg dana u trei grad. Tako je u treem gradu najbolji film bio prikazivan srijedom, a najloiji u subo tu. I tako se to nastavljalo iz grada u grad, s pomakom od jednog dana izme u susjednih gradova uzdu ceste. Jasno je da se u prvom, osmom, pe tnaestom gradu i tako redom, prikazi vao najbolji film ponedjeljkom, dok su u drugom, devetom, esnaestom gra du, i tako redom, prikazivao utorkom. Zato su prvi grad, osmi grad, i tako re dom, imali vrh posjeenosti ponedjelj kom, a dol posjeenosti etvrtkom. Drugi grad, deveti grad i tako redom, imali su vrh posjeenosti utorkom, a dol posjeenosti petkom. Val ove usporedbe jasno pokazu je drugo i tree osnovno svojstvo vo denog vala. Udaljenost od prvog do osmog vala odreuje valnu duinu ovog sustava, dok sam val prijee za jedan dan udaljenosti izmeu gradova koje su jednake. Ovaj val nae fanta zije takoer ima prvo svojstvo vode nog vala, jer ima neto to oscilira u svakom gradu. Ali ovdje sigurno nema materijalnih estica, kao kod vodenog vala, koje su nosioci oscilacije; ovdje oscilira broj ljudi koji posjeuju kino iz dana u dan. Ukratko, val je jednosta vno kretanje strukturalne organizaci je, jedna organizacija nekog oscilatornog svojstva od toke do toke, sasvim

Najdramatiniji oblik izmjenjivanja supro tnih naboja, koji se mogu promatrati na Zemlji, vien iznad Moskve.

203

Oersted je prvi dokazao da sva ki naboj proizvede elektrino poije, ali e samo naboj koji se kree proizvesti magnetsko polje. Gore je model aparature, koju je upotrebljavao da bi pokazao efekt, koji ima direktna struja na iglu kompasa, smjetenu na sto eru ispod ice to je povlai.

nezavisnog od toga to moe biti oscilatorno svojstvo. Danas nam nije potrebno shvaa nje oscilacije kao premjetanje estice i estica, ali uenjaci XIX stoljea nisu mislili tako. Oni su bili opsjednuti ide jom da svaka oscilacija nuno sadra va premjetanje estica, kao u sluaju vala na vodi. Oni su dobro znali da se svjetlost moe kretati kroz prostor gdje imade nedovoljno estica da budu no sioci takvih oscilacija. Kako ovo mo emo dovesti u sklad s valnom predo dbom svjetlosti? I najvei uenjaci su bili tako sme teni kad se postavljalo ovo pitanje, da su vjerovali u postojanje idealnog krutog tijela koje ispunjava cijeli pro stor. Oito je da to nije bilo kruto tijelo u obinom smislu rijei, nego su oni smatrali da se ono ne moe zamijetiti nikakvim osjetima. Ono postoji u ma teriji i vakuumu, praznom prostoru. Oni su mu. tavie, dali i ime - eter. Mislilo se da se svjetlost sastoji iz ti tranja ovog elastinog krutog tijela, a raunanja titranja ovog krutog tijela obavljala su se na gotovo jednak nain kako su se obavljala raunanja u slu204

aju svakidanjeg krutog tijela. Najve i matematiari XIX stoljea radili su na ovom problemu. Na ovaj nain su Gauss, Couchy i Riemann pokuali da rijee problem. Ali, uvijek kada su ra uni pokazali neki novi rezultat, koji bi se mogao potvrditi eksperimentom, on bi se gotovo uvijek pokazao neispra vnim. Uprkos tome, uenjaci i mate matiari su se jo uvijek drali pojma eter, jer su bili opsjednuti idejom da je za titranje vala nuno potrebno pre mjetanje estica. Ironino je da James Clerk Maxw ell, koji je rijeio zagonetku u treem kvartalu XIX stoljea, nije mogao ja sno razumjeti dublji smisao svog vla stitog rada. Premda je dobio ispravan odgovor, odgovor koji je zahtijevao ope odbacivanje etera, on je do kraja svog ivota pokuavao tumaiti svo ju teoriju na prisutnosti etera. On je smatrao da njegova teorija ima neki nedostatak kad se ne moe dovoljno prilagoditi koncepciji etera. Konano je Einstein rasprio pojam etera, po jam, koji je potpuno smeo ljude u pe riodu od sto godina. Sada se pojavilo zanimljivo povije sno pitanje. Kako je Maxwell mogao doi do ispravnog odgovora, a sam je bio obuzet predrasudom u korist podreene koncepcije? Odgovor je u tome, to je Maxwvell radio na rezulta tima eksperimenata umjesto da je ra zvijao isto matematiku koncepciju, kao to su to radili Gauss, Riemann i Couchy. Maxwell je uzimao rezulta te golemog broja eksperimenata i njih pretvarao u matematiki oblik. Tako smo pokazali da titranje ne za htijeva kretanje estica; nismo pokaza li u emu se sastoji titranje svjetlosti. Prije nego prijeemo na ispitivanje rje enja Maxwella, bit e potrebno da se vratimo natrag i pogledamo postignuti razvitak u drugim granama znanosti. U XVIII stoljeu je ve bilo pozna to da postoje dvije vrste elektriciteta. Danas znamo da se ove dvije vrste

Slika prikazuje jednu od soba Faradayjeva laboratorija. Faraday je po kazao da se elektrino polje moe oroizvesti iz magnetskog polja pod uvjetom da se magnetsko polje mi jenja s vremenom. Magnet se mora kretati.

elektriciteta pojavljuju iz dva razliita tipa naboja, kojeg nose bazine vrste estica od kojih je izgraena materija. Elektroni nose jednu vrstu, a proto ni drugu. Ako trljamo povrine dva ju materijala, vidjet emo da je jedna dobila preobilje jedne vrste naboja a, naravno, druga e povrina imati pre obilje druge vrste. Ovo je lako opaziti u brojnim svakodnevnim iskustvima. Na primjer, ako se eljamo, a zrak je suh, ealj e postati nabijen velikim brojem jedne vrste estica, a kosa veli kim brojem druge vrste. Isto se dogodi ako brzo skinemo najlonsku koulju. Dva razlina tipa naboja se privlae. To e rei, ako ih imamo odvojene, oni e pokuati da se ponovo pomijeaju, tako da se jedan tip izmjenjuje s dru gim, umjesto da se i jedan i drugi dre odvojeno. Moda je najdramatiniji oblik takve mjeavine, koju moemo promatrati na Zemlji, udarac munje. to se dogaa u olujnom oblaku? Kapi vode imaju obilje jednog tipa naboja, dok zrak oko njih ima obilje drugog tipa naboja, tako da su u poetku ova dva tipa naboja podnoljivo pomijea na. Ali, kada kapi vode ponu padati kao kia, one sa sobom nose i svoje naboje. Oblak ostane samo s jednim tipom naboja enormne koliine. Ova se koliina poveava sve dok elektrine

sile izmeu oblaka i zemlje ne postanu tako velike da proizvedu munju. Ovo je jednostavno ekstremno brz prijenos naboja izmeu oblaka i zemljita, koji omoguuje dvama razliitim tipovima naboja da se ponovo izmijeaju. Pred kraj XVIII stoljea Coulomb je otkrio zakon sile koji djeluje izmeu elektrinih naboja. On se moe naj bolje shvatiti pomou novog pojma - elektrino polje. Pod tim imenom se podrazumijeva elektrino polje koje moe postojati u nekom podruju pro stora bez obzira da li u tom podruju ima ili nema materije. Elektrina polja se mogu zamisliti kao neto to gura elektrine naboje i pokuava ih pokre nuti kako bi zapoeli kretanje. Snaga pritiska ovisi o snazi polja, a smjer pritiska ovisi o smjeru polja. I jedno i drugo su openito promjenljivi od to ke do toke. Naboji stvaraju elektrina polja, a Coulomb je otkrio nain na koji oni to postiu. Moemo zamisliti reakciju izmeu dvaju razliitih naboja na slije dei nain. Prvi naboj stvara elektrino polje po Coulombovu zakonu, a ono iza ziva mehaniku reakciju na drugi naboj. Potpuno je isto ako kaemo da drugi naboj stvara elektrino polje koje reagi ra na prvi naboj. Na ovaj nain dobiva mo mehaniku silu koja djeluje na oba

205

Heinrich Hertz

Jednom je ve pokazano da su veliine koje titraju u vatu svjetlosti elektrino ili magnet sko polje. Heinrich Hertz je umjetno proizveo valove raznih valnih duina. Gore su njegov oscilator ili odailja, i njegov rezonator ili prijemnik.

naboja. Ako su oba naboja istog tipa, ne nestane elektrino polje u toki. mehanike sile tee da ih udalje ali, ako Za daljnji trenutak vremena razvije se su oni suprotnog tipa, mehanike sile slabo elektrino polje, koje je usmjere tee da ih priblie. Coulombov zakon se no ulijevo, pa otada ono poinje rasti moe izraziti preciznim matematikim sve dok ne postane snano poput onog koje je bilo usmjereno udesno. Poslije oblikom, a to je nainio Gauss. Budui da se naboji nalaze u elek ovoga, lijevo usmjereno polje poinje trinom polju, oni su podloni mehani slabiti sve dok, takoer, ne padne na koj sili pa e se poeti kretati ukoliko nulu, poslije ega se ponovo pojavlju nisu na neki nain zadrani, a veliki je polje, koje je usmjereno udesno i broj naboja, koji se kree, nazvan je nastavi rasti sve dok ne postigne istu elektrina struja. To se upravo dogaa snagu kao prethodno desno orijentira kada struja tee po ici. Unutar ice no polje. Ovim se zatvorio jedan krug postoji elektrino polje koje stvara tok -jedno titranje elektrinog polja. elektrona du ice. Ovo elektrino po Naa elektrina mrea je tako izve lje je paralelno sa icom a, ako je ono dena da ima pedeset takvih titraja u jednolino i stalno, elektroni e imati sekundi, dok u Sjedinjenim Ameri stalni tok uzdu ice. To je ono to zo kim Dravama standardna frekvenci vemo istosmjerna struja. ja ili broj titraja u sekundi iznosi 60. Ali, to je izmjenina struja s kojom Ovdje imamo vrlo razliit pojam o se najvie susreemo u svakodnevnom titranju od onoga koji je dan kod vo ivotu? Izmjenina struja je ona u ko denih valova. Imamo titranje polja u joj elektroni struje izmjenino: jedan toki, a ne premjetanje materijalnih put u jednom smjeru, a drugi put u estica, kao u sluaju valova na vodi. suprotnom smjeru po ici. Da se stvo Ovo nam daje poetak uvida u Maxwri takvo osciliranje u smjeru kretanja ellovo rjeenje problema prirode svje elektrona, potrebno je da elektrino tlosti, jer je veliina koja titra kod vala polje oscilira u svakoj toki unutar svjetlosti, ili, bolje, jedna od veliina, ice. U bilo kojoj danoj toki zamislimo elektrino polje. da je elektrino polje najprije usmjere Ali je ovo bio pojam koji se nije mogao no udesno. Kako vrijeme protjee, po lako shvatiti prije sto godina, kada trilje slabi, ali jo pokazuje udesno. Sla trajne struje jo nisu bile karakteristine bljenje se nastavlja sve dok konano za svakidanji ivot. Nasuprot, elektrine

206

struje koje su prouavali uenjaci poe tkom XIX stoljea, bile su istosmjerne. Oko 1820. godine je Oersted otkrio da takva stalna istosmjerna struja stvara magnetsko polje. Magnetska polja nisu bila neto novo za znanost, jer se prije Oerstedova otkria smatralo da nastaju samo kod magneta. Oersted je pokazao da, dok naboj stvara elektrino polje bez obzira da li se kree ili ne kree, magnet sko e polje nastati samo ako se on kre e. Poslije Oerstedova otkria Ampere je izveo niz vanih eksperimenata koji su omoguili Maxwellu da nae matemati ku jednadbu po kojoj se moe preci Maxwell i Hertz su utrli put za radio. zno izraunati magnetsko polje, to ga Ova fotografija, snimljena pred kraj stvara stalna struja. Maxwell je uspio stoljea, pokazuje prvu Marconijevu napraviti za stalne struje i magnetska radio-instalaciju. polja ono to je Gauss ve napravio za naboje i elektrina polja. struja potekla. Ovo je Faradayjev prin Sada je bilo lako uvidjeti da je s cip indukcije. Kada je Maxvell pregledao Faraday elektrinim poljem mogue stvoriti magnetsko polje; jer elektrino polje, jev rad s matematikog gledita, otkrio koje djeluje na naboje, moe uzroko je relaciju izmeu elektrinog polja i vati njihovo kretanje, a naboji koji se magnetskog polja potpuno nezavisnu kreu, ili struje, stvorit e magnetsko od neposrednog prisustva bilo magne polje. Ali, je li mogue i suprotno? ta bilo zavojnice. Ovo je bilo neto to Moe li se zapoeti s magnetskim po se moralo primijeniti u svakoj toki, ljem i stvoriti elektrino polje? Rjeenje bez obzira je li ili nije u toj toki ko ovog problema je bilo krunsko ostva mad ice ili magneta. U ovom znae renje Faradayja. Do ovog se rjeenja nju je nova relacija koja je bila nalik nije dolo lako, jer je Faraday, kao i Gaussovoj generalizaciji Coulombovih svi drugi u to vrijeme, poao od pogre eksperimenata; to je takoer bilo na ne pretpostavke. Jer u sluaju isto lik Maxwellovom vlastitom izraavanju smjerne struje stalno elektrino polje rezultata Oersteda i Amperea. Nova se stvara stalno magnetsko polje, pa su relacija sada razlikovala od stare rela svi pokuavali preokrenuti situaciju. cije u tome to je promjena s vreme To znai da su oni pokuavali stvoriti nom postala vrhunski vana. Maxwell stalno elektrino polje iz stalnog ma nije pronaao direktnu relaciju izme gnetskog polja, ali se na ovakav nain u elektrinog polja i magnetskog po problem nije mogao rijeiti. Elektrino lja u nekoj toki, nego nain na koji polje se moe stvoriti iz magnetskog se elektrino polje mijenja od toke polja samo ako se to magnetsko polje do toke prostora i odnos po kojem se mijenja s vremenom. Ako imate ma magnetsko polje mijenja od trenutka gnet i zavojnicu, nikada neete stvoriti do trenutka vremena. struju u ici ako ica i magnet osta Uvoenje vremenske promjene bilo nu u nepromijenjenom odnosu. Tek je je sasvim novo. Pokazalo se da elektri Faraday doao na ideju da se magnet no i magnetsko polje nisu odvojene, treba pomicali. Na taj nain je elektri nezavisne sutine. Samo kada je svaka no polje, zaista, nastalo u ici, pa je i stvar stalna i nita se ne mijenja s vre-

207

U poetku su se dui valovi lake proi zvodili nego krai. Ali, pred kraj 19. sto ljea otkrivene su X-zrake (rendgenske zrake) - valne duine do stotine i tisue puta krae nego valovi plave svjetlosti. Ovaj rendgenski snimak nainjen je 1897. godine. Danas poznajemo jo mnogo krae valove u gama-zrakama atomskih eksplozija.

Slika 7.23 Bijela svjetlost se raspruje pomou prizme, a samo svjetlo odreene boje prolazi kroz otvor S na metalni listi. Metal reflektira dio svjetlo sti, a dio upija ili apsorbira. Apsorpcija uzroku je da elektroni budu izbaeni iz metala. Brzina kojom se elektroni emitiraju ovisi samo o boji svjetlosti, a ne o intenzitetu. Slika 7 25 Ovakav je postav, kod kojeg rasprena svje tlost pada direktno na film za registraciju, je dnostavniji; ali postav, kao u slici 7.24, moe dati mnogo puta veu osjetljivost. Teleskop od 76 centimetara, koji koristi postav slike 7.24. postaje potencijalno jednak teleskopu od 760 centimetara koji upotrebljava jednostavniju napravu. Slika 7.24 Bijela svjetlost se ponovo raspruje, ali ovog puta razne boje padaju na razna podruja li stia. Ako elektrone, proizvedene apsorpcijom svake boje, moemo separirati, struje elektro na svake boje mogu udariti na razne toke na filmu ili ploi za registraciju.

208

menom, tada su polja nezavisna jedno od drugoga, ali kada nastaje promjena s vremenom, vidi se da su oba polja nerazmrsivo povezana zajedno. Nemo gue je da se magnetsko polje mijenja s vremenom bez pojave odgovarajueg elektrinog polja. Takva je bila situacija. Maxwell je imao na raspolaganju tri razliita ma tematika rezultata. Gaussov mu je omoguio da odredi elektrino polje od niza naboja; njegova vlastita jedna dba mu je omoguila da odredi ma gnetsko polje nastalo od toka struje; a nova je jednadba, dobivena od Faradayjevih rezultata, pokazivala relaciju izmeu elektrinog polja i vremensku zavisnost magnetskog polja. Kada je Maxwell razmotrio ova tri rezultata za jedno, naao je da su oni matematiki nespojivi. Elektrino polje, koje je odre eno prvom jednadbom (Gaussovom jednadbom), i magnetsko polje, koje je odreeno drugom jednadbom, nisu se u svim sluajevima slagali s treom jednadbom, jednadbom koja je izve dena iz Faradayjevih eksperimenata. Naravno, matematiko se neslaganje nije moglo tolerirati, pa se Maxwell dao na posao da modificira jednadbe na takav nain da se postigne slaga nje. Trebalo je paziti da se ne unese u jednadbe nita to bi kvarilo njihovo slaganje s eksperimentima Coulomba, Oersteda i Amperea ili Faradayja. Maxwell je ustanovio da moe po stii suglasnost uvoenjem novog izraza u drugu od jednadbi, jedna dbom kojom je on sam predstavio eksperimente Oersteda i Amperea. U prijanjem obliku je ova jednadba povezivala magnetsko polje s tokom stalne istosmjerne struje. Maxwell je sada vidio da mora u nju uvesti izraz koji zavisi o mjeri kojom se elektrino polje mijenja s vremenom. Situacija je sada imala zadovoljavajuu simetriju. Druga jednadba sada povezuje magnetsko polje s vremenskom pro mjenom elektrinog polja, dok trea

jednadba, izvedena iz Faradayjevih rezultata, povezuje elektrino polje s vremenskom promjenom magnetskog polja. Osim toga, novi izraz jednosta vno iezava ne dajui doprinos ispod utvrenih uvjeta i zato nije kvario sla ganja s Oerstedovim i Ampereovim ek sperimentima. Sada je doao rezultat, koji je omo guio uenjacima da konano izbace neugodan eter u kojem su tako dugo glibila njihova razmiljanja. Kada su nove jednadbe primijenjene na va kuum, gdje nema ni naboja ni struje, ustanovljeno je da su elektrino i ma gnetsko polje bili, u stvari, prenoeni valovima, a da ti valovi imaju sva svoj stva svjetlosti. Ovdje je bio odgovor na pitanje o prirodi svjetlosti. Veliina koja titra u svjetlosnom valu je elektri no polje, ili, ako vie volite, magnet sko polje. Moete izabrati oboje jer, ako je poznato jedno, moe se odrediti drugo iz Maxwellovih jednadbi. Stvar koja titra u svjetlosnom valu u stvari je sposobnost da se guraju elektrini naboji, tj. elektrino polje; a Maxwellova jednadba pokazuje da elektrino polje ima potpunu stru kturnu organizaciju vala. U posebnim trenucima postoje analogije s valnim tjemenima i valnim dolovima, a ovi su povezani meusobno u smjeru kreta nja svjetlosti. Kad kaemo da u odre enom trenutku val ima vrh u odre enoj toki, jednostavno mislimo da elektrino polje ima svoju maksimalnu snagu u odreenom smjeru, kaemo udesno; kada kaemo da ono ima dol, mislimo da elektrino polje ima svoju maksimalnu snagu suprotnog smjera, kaemo ulijevo. Nema kretanja goredolje kao kod vala na vodi, a sigurno nema titranja zamiljenog etera. Na prvi pogled bi se pomislilo da teorija svjetlosti vrijedi samo za ogra nieno podruje valnih duina, za koje smo nali da ih ima svjetlost. Zato je svjetlost ograniena na podruje val nih duina izmeu priblino 1/3000 i 209

Slika 7.26 Svjetlost iz vrueg plina prolazi kroz otvor raspruje se pomou prizme i zatim pada na zaslon. Zaslon pokazuje svijetle linije, para lelne s otvorom, koje su pale na mjesta to odgovaraju karakteristinim bojama a koje atomi plina emitiraju.

Slika 7.27 Spektralne linije, proizvedene na gornji na in.

Dio spektra to ga proizvodi plinoviti natrij Dvije jake linije (ute) su takozvane D linije.

Slika 7.28 Vrui plin, koji sadri slobodne elektrone, kao i atome, emitira svjetlo s kontinuiranim spek trom. Pri prolazu kroz hladniji plin neto se svjetlosti apsorbira. Tako apsorbirano svjetlo ima iste diskretne boje kao to bi imao hla dniji plin emitiran pod uvjetima kao na slici 7.28. Zato svjetlost kod izlaska ima manjak tih posebnih boja.

1/1500 dijela milimetra? Maxwellova teorija ne daje odgovor na takvo pita nje. U teoriji nema nita to bi sprea valo mogunost postojanja valova koje god duine. Ako prihvatimo Maxwellovu teoriju, prihvaamo, takoer, da u biti postoji neogranieno podruje valnih duina u prirodi, a razlog zato smo rekli da je svjetlost ograniena na vrlo usko podruje nalazi se u tome to su nae oi osjetljive samo za to usko podruje valnih duina. U vrije me kada je Maxwell dao svoju teoriju, nisu bile poznate u prirodi ni vrlo duge ni vrlo kratke valne duine. Odmah se pojavilo pitanje, da li se mogu proizve sti umjetno u laboratoriju nove valne duine s kojima se jo nije eksperi mentiralo? Iz tehnikih razloga je bilo u poetku lake proizvesti duge valove nego kratke, i, zaista, nekoliko godina poslije iznoenja Maxwellovih rezulta ta, duge valne duine je nainio Heinrich Hertz. Teorijska otkria Maxwella i pionirski rad Hertza postavili su osnovu dananje radio-tehnologije. U slijedeim godinama, bile su ot krivene krae valne duine. Pred kraj XIX stoljea bile su otkrivene X-zrake ili rendgenske zrake, koje imaju valne duine 100 do 1000 puta krae od pla ve svjetlosti, a nedavno smo se upo znali i s gama-zrakama koje nastaju u eksplozijama atomskih oruja. Ove zrake su naprosto zraenja s valnim duinama oko milijun puta manjim od onih u obinoj svjetlosti. Tako vidimo da je Maxwell uspio ne samo u obja njenju prirode svjetla nego, takoer, i u predvianju postojanja mnotva novih zraenja koja tada bisu bila po znata nauci. Tokom cijele povijesti ovjeka vjero jatno nije dano ovakvo znaajno pre dvianje. Kvantna teorija svjetlosti Ironija je da su se u valnoj predo dbi pokazale pukotine u trenutku

210

njenog najveeg trijumfa; jer. ubrzo ju nego oni koji sainjavaju infracrvese pokazalo da valna teorija sama ne no svjetlo. Oni koji sainjavaju ultramoe objasniti to se dogaa kada na ljubiasto svjetlo imaju veu energiju staje apsorpcija svjetlosti. nego oni koji sainjavaju plavo svjetlo, Razmotrimo situaciju pokazanu na dok oni koji izgrauju x-zrake imaju slici 7.23, gdje je bijela svjetlost rasta jo veu. Kvanti koji izgrauju gamavljena pomou prizme u svoje sastavne zrake imaju najveu energiju uope. boje. One su pale na ekran koji ima pu Drugi ekstrem su radio-valovi koji kotinu kod S tako postavljenu da samo imaju najmanje energije. svjetlo odreene boje prolazi kroz nju Ukratko, kvantna energija igra istu na drugu stranu ekrana. Ova svjetlost ulogu u kvantnoj teoriji svjetlosti kakvu padne na metalnu foliju, gdje se dio valna duina igra u valnoj predodbi: reflektira od metala, a dio apsorbira. najkraa valna duina najvea kvan Moe se dokazati eksperimentom da tna energija. Zato kvanti koji sainja je apsorpcija uzrokovala izbacivanje iz vaju x-zrake i gama-zrake imaju tako metala nabijenih estica. Ove su esti velike energije da oteuju bioloka ce elektroni. (Treba se sjetiti da u svim tkiva; kvanti radio-valova su relativno normalnim atomima ima relativno nekodljivi, jer imaju male energije. prostran oblak elektrona koji okruu Kvantna teorija ima neposrednu ju malu teku jezgru. Iz ovih se oblaka vezu s konstrukcijama i izradama da elektrona izbacuju pojedini elektroni nanjih astronomskih instrumenata. kada metal apsorbira svjetlost.) Mnogi nebeski objekti koje astronomi Iznenaujue je da brzina s kojom ele da prouavaju, tako su stvarno se elektroni emitiraju ovisi samo o boji slabi, da se ne moe koristiti oko da svjetla, a ne o njenom intenzitetu. Ovo otkrije njihovu svjetlost koju skuplja je jaki dokaz da je "bijela" svjetlost nai teleskop. U najveem broju sluaja ko njena od zasebnih jedinica i da su te je riste se fotografske ploe, ali se u po dinice razliite za razne boje. Nazovimo sljednje vrijeme nastoji raditi s elektrosada ove jedinice kvantima i opiimo apsorpciju svjetlosti kvantima. Kaemo da atom metala apsorbira kvant, a da Slika 7.29 kao rezultat apsorpcije on emitira elek Ako je svjetlo slike 7.28 raspreno i pa tron sa svoje povrine. Slaba se svje dne na ekran, ono e proizvesti svijetlu tlost sastoji od samo malo kvanta, jaka pozadinu i tamne linije. Linije odgova svjetlost od mnogo kvanta; ali, ukoliko raju bojama koje apsorbiraju atomi hla dnijeg plina. je boja svjetlosti ista, pojedini se kvanti ne razlikuju. Zato su za svjetlost jedne boje, dok je emisija svakog elektrona individualni proces koji se odnosi samo na jedan kvant, elektroni uvijek emiti rani istom brzinom i energijom. Meutim, energija emisije elektrona se mijenja kako se mijenja boja svje tlosti, pa je najvea za plavu svjetlost, a najmanja za crvenu. Zato kaemo da svi kvanti koji izgrauju plavo svjetlo imaju pojedinano veu energiju nego Svjetlo koje emitira povrina Sunca, kvanti koji izgrauju crveno svjetlo. prolazi kroz sline procese, pokazane Slino, kvanti koji sainjavaju crveno na slici 7.28. Slika 7.29 je u stvari spe ktar Suneve svjetlosti svjetlo imaju pojedinano veu energi 211

nima koji nastaju pri takvom procesu, kako je pokazano na slici 7.23. Iznos svjetla, primljen od slabog svemirskog objekta, moe se tono izmjeriti ako izbrojimo elektrone koji su emitirani s metalne povrine. Ili, inae, umjesto da brojimo pojedine elektrone, mo emo ih uzeti kao jednu cjelinu. Kad oni napuste metalnu foliju ili katodu, kako se ona obino zove, mogu se kanalizirati u isti smjer da bi stvorili elektrinu struju, a jakost takve struje moe se izmjeriti velikom preciznou. Na ovaj nain danas astronomi mjere prividne sjajeve zvijezda. Raspored, prikazan na slici 7.23, takoer otvara i druge mogunosti. S mijenjanjem poloaja pukotine mo emo urediti da svjetlost raznih boja padne u katodu, tako da se sjaj zvije zde s obzirom na jednu posebnu boju moe izmjeriti. Na taj nain mogue je precizno rei kako su plave ili kako su crvene zvijezde, a astronomi mogu dobiti mnotvo informacija iz takvih mjerenja, kako emo vidjeti u kasni jim poglavljima. Istraivanje je sada usmjereno na jo ambiciozniju napravu. Ako se oslobo dimo pukotine i dozvolimo da sve svje tlo padne na katodu, kao na slici 7.24, elektroni e biti izbaeni iz katode od 212

svjetla svih boja. Ako moemo na neki nain sprijeiti sve ove elektrone da se pomijeaju, ako moemo drati odvoje no elektrone plave svjetlosti od onih cr vene svjetlosti itd., moemo postii da odvojene struje udare na razne toke filma. Na taj nain moemo dobiti sliku na filmu preko posredovanja elektrona, a ne neposredno preko svjetlosti. Svrha je svega ovoga da nam ova kva naprava omogui prouavanje objekata s mnogo slabijom svjetlou. U stvari, naprava pokazana na slici 7.24, mogla bi se napraviti oko stoti nu puta osjetljivija nego naprava koja upotrebljava jednostavan film, kao na slici 7.25. Ovo znai da e teleskop s otvorom od samo 76 centimetara biti potencijalno jednak teleskopu otvora od 7,60 metara. Do sada smo raspravljali samo o apsorpciji svjetlosti. to se dogaa kada materija emitira ili isijava svje tlo? Razmotrimo jednostavan sluaj toplog plina u kojem su pojedini atomi odvojeni, osim u kratkim trenucima sudara. esto, kada se takvi sudari dogode, atomi se vladaju kao kugle bilijara: one se odbijaju i kreu u dru gim smjerovima, a da pri tom ne gube energiju. Meutim, u drugim sluaje vima, energija se gubi pri sudaru ato-

Lijevo: Pogled na 80-metarsko zrcalo radio-teleskopa u Jodrell Banku. Njegova altazimutalna montaa je prikazana crteom. Desno: pogled iz kontrolne sobe.

ma. Sudarima se atomi aktiviraju ili pobuuju a pobueni atomi tada emi tiraju jedan ili vie kvanta svjetlosti. Poseban tip atoma je sposoban da emitira samo kvante odreenih boja koje su karakteristine za njega. Ispra vnom aparaturom moemo iskoristiti ovu injenicu, da bismo odredili kakve vrste atoma ima emitirajua svjetlost. Na slici 7.26 prolazi svjetlost iz vru eg plina kroz pukotinu i zatim se, prolazei kroz prizmu, rastavlja na sa stavne boje koje se mogu promatrati na ekranu. Na njemu neemo vidjeti kontinuirani niz boja, nego veliki broj svijetlih linija, paralelnih s pukoti nom, koje su pale na mjestima koja odgovaraju pojedinim bojama to ih atomi vrueg plina emitiraju. Ove su linije poznate kao spektralne linije (sli ka 7.27). Slijedea fotografija pokazuje dio spektra kojeg stvara vrua natrijeva para. On ima dvije izrazito jake li nije. Ovo su takozvane D linije, a boja im je uta. To objanjava zato aka obine soli (natrijev klorid), kad se baci u vatru, emitira uto svjetlo. Neki od natrijevih atoma u soli su isparili, a poslije meusobnih sudaranja oni emitiraju jake ute D linije. Kako svaki tip atoma ima svoje karakteristine svijetle linije, to studij

ovih linija daje odlinu metodu kemij ske analize. Ako elimo znati kakvih atoma ima u datoj kemijskoj probi, sve to je potrebno da nainimo jest da je ugrijemo i isparimo te ispitamo svjetlo koje emitira vrui plin. Palji vim studiranjem nastalih svijetlih lini ja moemo tono rei kojih atoma je bilo u kemijskoj probi. Meutim, ova metoda analize ima dva nedostatka. Pri isparivanju probe unitili smo nje nu prvotnu strukturu tako da, dok e nam naa analiza rei od kojih se tipova atoma ona sastoji, neemo uo pe nita znati o nainu na koji su ovi atomi bili vezani u spojeve. Drugo, u spektralnoj analizi je teko, ali ne i nemogue, da se odrede relativne pro porcije raznih tipova atoma. Vidjeli smo kako razni tipovi ato ma emitiraju samo svoje karakteri stine boje. Ostaje da se vidi, kako je mogue da materija emitira svjetlo s kontinuiranim podrujem boja. Ako se plin dovoljno ugrije, neki, ili, moda, svi elektroni bit e oguljeni od atoma, tako da e doi do sudaranja ne samo izmeu atoma nego i izmeu elektrona i atoma. U ovim se potonjim sudarima emitira kontinuirano podruje boja, a i zvjezdane povrine emitiraju na taj nain kontinuirano podruje boja. 213

Lijevo na slici 7.28 imamo vrui no pojavila na Suncu. Povrina Sunca, plin koji sadri elektrone i atome to se poznata kao fotosfera, emitira svjetlost slobodno gibaju. Svjetlo s kontinuira svih boja, ali slojevi koji se nalaze iznad nim podrujem boja, koje on emitira, fotosfere predstavljaju hladniji plin, pa puteno je da proe kroz hladniji plin pri prolazu svjetla iz fotosfere kroz ove koji se sastoji od jednostavnih atoma. hladnije slojeve plina dolazi do apsor Neto svjetla apsorbiraju atomi hladni pcije te se pojavljuju tamne linije. jeg plina. Tako apsorbirano svjetlo ima Ono to smo saznali o emisiji i tono iste boje koje bi emitirao hladniji apsorpciji svjetlosti od materije, pred plin ako bi bio podloan eksperimen stavlja snaan dokaz da se ovo odi tu pokazanom na slici 7.26. Ovo jasno grava kroz posredovanje pojedinih za znai da e poslije izlaska iz hladni sebnih jedinica poznatih kao kvanti. jeg plina svjetlo biti bez ovih posebnih Zato je ovdje potrebno da se vratimo boja. Ako se sada ovo svjetlo rastavi Newtonovoj predodbi o esticama, ali pomou prizme i uhvati na ekran, imat to ne znai da moramo potpuno na emo situaciju opisanu na slici 7.29. pustiti valnu predodbu i vratiti se s Nasuprot jednoj kontinuiranoj svije oduevljenjem Newtonovoj predodbi, tloj pozadini imat emo mnogo tamnih jer kvanti nisu lokalizirali estice Nelinija, tamnih linija koje se pojavljuju wtonovom znaenju. Bolje je da poje na mjestima koja odgovaraju odree dine kvante zamislimo kao odvojeni nim bojama to su ih apsorbirali atomi mali vali. Zatim, moemo zamisliti da hladnog plina. Prema tome, slike 7.27 je svjetlo u cjelini izgraeno od mno i 7.29 odgovaraju suprotnim situacija tva pojedinih valia. Kada atom emiti ma. U prvoj slici imamo emisiju svije ra kvant, povea se jedan broj valia tlih spektralnih linija vrueg plina, dok koji sastavljaju svjetlost; suprotno, u drugoj imamo tamne spektralne lini kada atom apsorbira kvant svjetlosti, je, nastale procesom apsorpcije. on smanji broj valia za jedan. Ovo je bitna toka. Kada uzimamo Spektar s tamnim crtama na slici 7.29 ima posebno znaenje. To je spe u obzir obino svjetlo, imamo posla s ktar Suneve svjetlosti. To znai da se velikim brojem kvanta. Svaki od njih situacija pokazana na slici 7.28 stvar- je odvojeni vali, a svi se posebni valii povezuju na takav nain da daju svoj Ove fotografije Milliard opservatorija, stva valne predodbe svjetlosti. Premda Cambridge, pokazuju prvu gigantsku je Newton bio u pravu, pretpostavljaju radio-antenu, montiranu na 300 metara i da svjetlost ima odijeljenu strukturu, dugu tranicu u smjeru sjever-jug, i nepo on nije bio u pravu sa svojom idejom. kretnu radio-antenu, dugu 450 metara, po One nisu odvojene, nego manje ili vie stavljenu u smjeru istok-zapad. Opremom nepovezane estice. One su valii po ovakve vrsti mogu se promatrati maglice vezani na najfiniji nain. Da bismo todaleko 5 milijardi godina svjetlosti.

214

no razumjeli kako se ovo povezivanje odigrava, morali bismo prodrijeti du boko u dananju fiziku - zadatak koji lei izvan namjene ove knjige. Potrebno je samo upozoriti na konaan rezultat - da su oigledna svojstva valne predo dbe, kako je odredio Maxwell, pono vo ostvarena ukoliko je vrlo velik broj kvanta s kojima radimo.

premda jo ne postoje refrakcioni radioteleskopi, svaki metal moe dati povri nu koja e reflektirati radio-valove. To znai da se zrcala i teleskopi reflektori mogu izgraditi za radio-valove. U takvim teleskopima zrcala slue da fokusiraju radio-valove, u osnovi na isti nain na koji optika zrcala fokusiraju svjetlost. Radio-teleskopi imaju konano veliku prednost s konstrukcionog gledita. Zr cala ne moraju biti nainjena priblino Radio-astronomija tako tono kao zrcala za optike tele Kako je struktura radio-vala jednaka skope. Da, ima dobra fokusna svojstva, kao kod vala svjetlosti, logian problem jedno optiko zrcalo se mora nainiti s konstrukcije radio-teleskopa je slian tolerancijom od oko 1/10 000 dio mili konstrukciji obinog optikog telesko metra. Nasuprot tome, radio-zrcalo e pa. Meutim, postoje praktike razlike. dati istu tonost fokusa s tolerancijom Kada radio-valovi prolaze kroz tvari, oni od 2,54 do 5,08 centimetara. Zato se rase ne vladaju na isti nain kao svjetlost. dio-zrcala mogu nainiti enormno vea Neobino je teko da se izradi lea koja nego optika zrcala, bez velikog rizika bi lomila radio-valove, jer nema jedno prekoraenja potrebne tolerancije. Zrca stavne tvari koja bi jednako djelovala na lo radio-teleskopa u Jodrell Banku ima radio-valove kao staklo na svjetlost. Ali, petnaest puta vei promjer od najveeg optikog zrcala, a ve se planira izrada Radio-astronom moe mjeriti i kartirati rajo veih. (Najvei na svijetu izgraen je dio-intenzitet raznih podruja neba u bilo i postavljen 1970. kod Bonna u Njema kojoj valnoj duini. Konture na donjoj karti, koj i ima promjer zrcala 100 metara. oznauju snagu radio-emisija na frekven Op. prev.) Ali nema planova za izradu ciji od 160 megacikla (1,875 m) za podru optikih zrcala stvarno veih nego to je neba vidljivo iz Cambridgea.

je onaj na Mt. Palomaru. (U SSSR-u je Automatski kompjuter je spasio ve izraen i montiran teleskop vei od situaciju kod velikih altazimutalnih Mt. Palomarskog a ima promjer od 6,10 radio-teleskopa, jer obavlja potrebna metara. Smjeten je na Kavkazu. Op. aritmetska raunanja vrlo brzo, a prev.) upotrebom automatskih mehanizama Enormno vea veliina i teina ra- pokree se teleskop u njegovo kompli dio-zrcala postavljaju mehanike pro cirano dvostruko kretanje, jedno oko bleme razliite od onih koji se susreu vertikalne osi, a drugo oko horizontal pri konstrukcijama optikih telesko ne. Konstrukcija velikog altazimutal pa. Velika teina sili konstruktora da nog teleskopa mogua je samo upotre izbjegne montau radio-teleskopa ka bom ovih dananjih ureaja. Slini se kvu imaju optiki instrumenti Na pri ureaji, naravno, mogu pripraviti za mjer, ekvatorijalna montaa, koja je optike instrumente ali, kako nema tako prikladna za optike teleskope, posebnih potekoa oko gradnje ekva najavljuje teke probleme raspodjele torijalnih montaa, nitko na to nije teine za sluaj radio-instrumenta. obraao panju. Ovi su problemi bili rijeeni za sluaj Vidjeli smo da radio-teleskopi saku 27-metarskog zrcala radio-teleskopa pljaju ili fokusiraju radio-valove na sli kojeg upotrebljavaju radio-astronomi an nain kao optiki teleskopi svjetlo. Kalifornijskog tehnolokog instituta, Ali. to se dogaa radio-valovima posli ali bi tehnika, koju su oni iskoristili, je njihova sakupljanja u arite? Oito bila vrlo teka za znatno vea zrcala, da ih ne moemo direktno vidjeti okom kao to je zrcalo u Jodrell Banku. Za niti ih moemo fotografirati. Odgovor tako velika zrcala bolje je koristiti alta- je da ih pokupi mala antena smjete zimutalni tip montaa. na u aritu, a zatim su odvedeni ka belima do radio-prijemnika. Prijemnik Podsjetimo se iz 2. poglavlja da je kod pojaava radio-signal, dajui napetost altazimutalne montae potrebno da se direktno proporcionalnu signalu, koji teleskop neprekidno pomie i po verti se zatim koristi da aktivira neke ure kalnoj i po horizontalnoj osi, kako bi se aje za registraciju - u najveem broju kompenzirala rotacija Zemlje. S druge sluajeva to je pisa. Ova tehnika, koju strane, kod ekvatorijalne montae je po nuno mora prihvatiti radio-astronom, trebno kretanje samo oko jedne osi. Osim na nesreu daje mnogo manje infor toga, potrebno kretanje za ekvatorijalnu macija nego optika fotografija. U ramontau je isto kod svih zvjezdarnica, dio-teleskopu zrcalo sakuplja valove u bez obzira na geografsku irinu, dok kre cjelini, a prima ih prijemnik, gdje oni tanje potrebno za altazimutalnu monta u ovisi o poloaju promatraa i razlikuje stvaraju samo jedan napon. To je tako se od jedne do druge geografske irine. kao da jedan optiki teleskop, umjesto Tako je problem kretanja altazimutalnog snimka jednog podruja neba, sakupi teleskopa mnogo kompliciraniji nego sve svjetlo u jednu jedinu svijetlu pjekretanje ekvatorijalnog teleskopa. Osim gu. To nam nita ne bi reklo, osim o toga, postoje daljnje potekoe, jer su u totalnom sjaju svih objekata koji se na katalozima poloaji astronomskih obje laze unutar vidnog polja teleskopa. To kata dani u ekvatorijalnom sustavu, pa nam onemoguava da prosudimo, da svaki promatra, koji upotrebljava altazi- li u vidnom polju imamo jedan, dva ili mutalni postav, mora prije obaviti dosa veliki broj svijetlih objekata. Upravo je dno aritmetiko pretvaranje da bi naao ovakvo stanje nesigurnosti kod radiosmjer u koji treba uperiti svoj teleskop teleskopa. On nam jednostavno daje kako bi promatrao odreenu zvijezdu u totalni radio-sjaj svih objekata u svom vidnom polju. odreeno vrijeme. 216

Usmjeravajui radio-teleskop u Danas postoje dva shvaanja meu razne dijelove neba, moemo istraiti radio-astronomima. Ima onih koji vje razna vidna polja, a to je najvie to ruju da e se vei detalji na nebu za jedan radio-teleskop moe uiniti. Je paziti samo gradnjom velikih zrcala, a dnom, kad se potpuno pregleda nebo s ima i onih koji vjeruju da je za to najbo danim teleskopom, mogue je napra lji nain upotreba kraih valnih dui viti radio-kartu, koja pokazuje relati na. Meu onima koji trae vea zrcala, vni radio-sjaj raznih predjela, ali samo nema jedinstvenih pogleda. Neki trae stupnjem tonosti odreenim vidnim teleskope reflektore konstrukcije poput poljem teleskopa. Da dobijemo bolju onoga u Jodrell Banku. Drugi, osobito kartu, precizniju, potrebno je izraditi radio-astronomi u Cambridgeu, vjeruju novi teleskop koji ima manje vidno po da se nikad nee moi izgraditi pokretni lje. To znai da je potrebno konstrui radio-teleskop koji bi imao zrcalo pro rati teleskop s jo veim zrcalom, jer je mjera od oko 150 do 300 metara. Oni vidno polje odreeno veliinom zrcala; trae takve teleskope gdje bi se potpu vee zrcalo, manje vidno polje. no rtvovala sloboda kretanja, ali bi se Sve se ovo odnosi samo na rad ra- zauzvrat dobio efektivni promjer gotovo dio-teleskopa s jednom odreenom fantastino velikih dimenzija. valnom duinom. Radio-zrcalo slui da Mogli bismo pomisliti da je rjeenje sakupi u arite sve radio-valove, bez ovih problema u pronalaenju neke obzira na njihovu valnu duinu, upravo vrste radio-fotograflje, ali to nije tono, kako optiko zrcalo sakupi svjetlost u jer tekoa s kojom se suoio radioarite, bez obzira na njenu boju. to to astronom, nije samo u tehnici nego u odreuje valnu duinu na kojoj radio- principu. Iz nae diskusije o optikom teleskop operira? Odgovor je, posebna teleskopu treba da se podsjetimo da antena i prijemnik koji koristi priku postoji priroeno ogranienje razlune pljene radio-valove. Ako se oni promije moi teleskopa. Nemogue je razdvojiti ne, promijenit e se odgovarajua valna dva objekta kada je kut izmeu njiho duina kojom teleskop operira; a, ako vih smjerova manji od razlune moi se prijenosna antena i prijemnik urede dane valnom duinom (A), pomnoene da prime krae valne duine, reducira sa 1,22 i podijeljene s promjerom otvo se vidno polje teleskopa. U tom sluaju ra teleskopa. Tono isto ogranienje e teleskop dati vie informacija o ra javlja se i u sluaju radio-teleskopa, spodjeli radio-intenziteta preko neba. a budui da su u ovom sluaju valne Tako postoje dva naina na koje ra- duine mnogo vee nego u optikom dio-astronom moe dobiti vie informa sluaju, ogranienje je mnogo jae cija o nebu. On moe izgraditi teleskope izraeno. Razmotrimo, na primjer, ra sa sve veim zrcalima ili moe koristi dio-teleskop otvora od 60 metara koji ti sve krae valne duine. Na nesreu, operira na valnoj duini od 3 metra. nije lako postii oboje, jer je pri kori- Naa formula pokazuje da se takvim enju kraih valnih duina potrebno s teleskopom mogu razluiti dva objekta veom tonou izraditi zrcalo a, nara koji moraju biti razmaknuti za oko 3. vno, vee je zrcalo tee izraditi unutar Vidno polje radio-teleskopa odluuje traene tonosti. Osim toga, stvarni ra o ovom ogranienju. Jasno je da nas dio-sjaj neba se smanjuje svugdje gdje ne spreava samo tehniko neznanje valna duina postaje kraa, pa je potre u odreivanju detalja unutar vidnog bno da se mjere sve slabiji signali. Zbog polja radio-teleskopa. To nam onemo ovih razloga, sama redukcija valne du guuje struktura radio-valova. ine ne predstavlja rjeenje problema radio-astronoma. 217

8. poglavlje ROENJE MODERNE ASTRONOMIJE

Prije stotinu godina astronomi su Ovo je ogranienje odreeno raznim se bavili samo poloajima, kretanjima i uzrocima. Sunce emitira najvie zra masama nebeskih tijela. Fizikalnu stru enja u n u t a r ovog podruja, s maksi kturu zvijezda poznavali su malo ili go malnom emisijom koja se pojavljuje u tovo nita, a nisu imali ni namjeru da se utom dijelu spektra, blizu valne du time bave. Pa ipak, danas je to jedno od ine od oko 5000 angstrema. Cjeloku prvih zanimanja astronomije. Ova revo pno zraenje kraih valnih duina ne lucionarna promjena pripada u velikoj dolazi do naih teleskopa, jer se ono mjeri rezultatima ovjekovog sve veeg apsorbira u plinskom omotau nae i veeg poznavanja prirode svjetla, a po atmosfere. Dua valna zraenja u po sebno dvama rezultatima: sposobnosti druju od 10 000 angstrema takoer izrade spektroskopa, koji moe rastaviti nailaze na tekoe da se probiju kroz svjetlo to dolazi iz udaljenog izvora u njegove komponente, koje se sastoje iz atmosferu; neka i prodru kroz atmo raznih valnih duina, i saznanju da sva sferu, ali fotografske ploe nisu osje ki razliiti tip atoma emitira samo linije tljive u podruju od 10 000 angstrema i zbog toga ih ne moemo otkriti. Moe karakteristinih valnih duina. se upotrijebiti posebna foto-elektrina Kada je otvor spektroskopa osvi jetljen Sunevom svjetlou, spektar oprema, da se protegne podruje osje Sunca moe se bez potekoa proma tljivosti dalje od 10 000 angstrema, ali trati ili fotografirati. On sadri kon je danas takva oprema mnogo manje tinuiranu svijetlu pozadinu boja od podesna za praktinu upotrebu nego crvene, najvee valne duine, do lju fotografska ploa. biaste, najkrae valne duine. Ova je Dio spektra Sunca pokazan je na svijetla pozadina ispresijecana mno slici 7.29 (str. 199). Znamo daje svije gim poprenim uskim tamnim linija tla kontinuirana pozadina proizvedena ma, koje se zovu Fraunhoferove lini sudarom elektrona s atomima u fotoje, u ast velikog njemakog uenjaka sferi Sunca, dok su tamne linije na Fraunhofera koji ih je prvi otkrio. stale od pojedinih atoma koji se nalaze Valne duine su obino izmjerene u hladnijim plinovima iznad atmosfe u jedinicama, koje zovemo angstremi, re. Ovi atomi apsorbiraju upravo one po imenu vedskog fiziara Andersa valne duine koje i njih karakterizi Angstroma. Angstrem je jedinica du raju, dok je snaga apsorpcije razliita ine jednaka jednom deset milijun- za razne atome; ona, takoer, ovisi o tom dijelu jednog milimetra (1/10,000 temperaturi i o raznim valnim dui 000). Plava svjetlost ima valnu duinu nama za isti atom. Sve ovo uzrokuje oko 4000 angstrema, uta svjetlost da tamne linije u spektru Sunca jako oko 5000 a crvena oko 6000 angstre ma. Ljudsko oko je osjetljivo samo za variraju u irini. Kada je snaga pojedi podruje od 4000 do 8000 angstrema, nog atoma slaba, odgovarajua linija a ovo je najvjerojatnije odreeno biolo se pojavi kao uska crta; kada je jaka, kom adaptacijom, a ne sluajem, jer odgovarajua se linija pojavi kao iro najvie svjetla koje emitira Sunce pada ka crta. Dvije su linije u spektru Sun unutar ovog podruja. Zapravo je spe ca naroito iroke. Ove linije nastaju ktar Sunca, koji se moe fotografirati s od atoma kalcija koji su izgubili jedan uobiajnom astronomskom opremom, od svojih elektrona. Takvi atomi ima ogranien na podruje izmeu 3000 i ju enormnu snagu apsorpcije pri ovim posebnim valnim duinama. 10 000 angstrema. 218

Kroz rad prvih spektroskopista ovjek je dobivao prvi uvid u sastav zvijezda. U 1860. William Huggins iz Londona upotrebljavao je svoj 20-centimetarski refraktor snabdjeven spektroskopom (u svijetlom krugu) za dobivanje spektara zvijezda. Usporei vanje sa spektrima, proizvedenima u zvjezdarnici, pokazuje da zvijezde imaju mnogo elemenata koje nalazimo i na naoj Zemlji.

219

to kau spektralne linije Kao to smo dobili spektar Sunca, upravo tako moemo dobiti i spektre zvijezda. Prouavanje njihovih odlika glavna je grana dananje astronomije koja daje tri iroke struje informacija. Prva nam govori vrlo mnogo o fizikal nim stanjima na povrinama zvijezda - o temperaturi i gustoi plinovitog materijala koji proizvodi spektralne linije. Druga nam govori o kemiji zvi jezda jer, budui da razni atomi imaju razliite karakteristine linije, moe mo zakljuiti o kojim se atomima radi, prepoznavanjem njihovih linija. Trea, paljiva studija valnih duina u koji ma su naene linije daje vana upori ta za odreivanja kretanja zvijezda. Najprije pogledajmo posljednju to ku. Razmotrimo izvor svjetlosti koji se kree prema promatrau, sjeajui se daje svjetlost slijed tjemena i dolo va. Ako tjemena jedna za drugim do laze do promatraa, oni e bili neto
Spektri 0, B, A, F, G, K i M zvijezda. Kod sva kog tipa broj iza slova oznauje podtip. Krae su valne duine kod svih spektara na lijevoj strani, a due na desnoj. U prikazanom nizu, ovaj sistem podjele je takoer pokaziva tem peratura zvijezda, idui od 0 (najtoplije) do M (najhladnije).

zbijeniji nego u sluaju da je izvor ne pomian. To znai da je valna duina postala neto manja no to je inae, pa e se svjetlost promatrau pojaviti neto plavije. Da ovo uoimo, najprije napomeni mo da je vrijeme, koje je potrebno da odreeno valno tjeme doe od izvora do promatraa, jednako udaljenosti izmeu izvora i promatraa podijelje no s brzinom svjetlosti. Ali, kada se izvor kree prema promatrau, sma njuje se razmak od jednog tjemena do slijedeeg. To znai da tjemena dou do promatraa s progresivno kraim vremenom. Drugim rijeima, interval vremena izmeu prispjelih uzastopnih tjemena je manji nego interval vreme na izmeu emisije uzastopnih valova iz izvora. Budui da valovi prolaze pored promatraa s konstantnom brzinom svjetlosti, slijedi da razmak izmeu valnih tjemena mora biti manji nego to bi bio da je izvor nepomian. Zato se svjetlo pojavljuje plavije promatra u nego nekom drugom koji se giba zajedno s izvorom. Iz ovih razmatranja moemo izvesti jednostavnu matematiku formulu. Pretpostavimo da je V brzina s kojom se izvor kree prema promatrau, a t vrijeme izmeu emisije uzastopnih

valnih tjemena u izvoru. Tada se u vre ke vlaku, kada se vlak kree prema menu t izvor pomakne na udaljenost V promatrau. Stupanj za koji se pove x t prema promatrau. ava visina tona, tono ovisi o naoj Zato drugo valno tjeme treba ma jednadbi. nje vremena da doe do promatraa Ostaje jo jedan detalj na koji treba nego prvo valno tjeme: tj. za iznos koji upozoriti. Potpuno ista razmatranja je jednak V x t/c, gdje je c brzina svje vrijede kada se izvor svjetlosti (ili zvu tlosti. ka) udaljuje od promatraa. Situacija Ako je izvor svjetlosti nepokretan, je tada obrnuta. Umjesto smanjenja uzastopna bi valna tjemena takoer valne duine, imamo produenje val trebala t vremena da dou do proma ne duine za iznos koji je dan istom traa ali, kada se kree s brzinom V, jednadbom. Tako da, kada se izvor tada se vrijeme reducira za V x t/c. To udaljuje od promatraa, dobivamo po e rei, vrijeme je proporcionalno redu mak prema crvenom dijelu spektra. cirano za V/c, ovo je upravo iznos za Ostavljajui na stranu pitanje po koji se reducira valna duina propor maka valne duine, koji je sada vaan cionalno. Uzmimo da je nepomaknuta u prouavanju kretanja galaktika, bile valna duina , a da je pomaknuta val su dvije vrsti informacija to su ih pi na duina ; tada je proporcional oniri dananje spektroskopije oekiva ni pomak valne duine jednak , a li da dobiju od prouavanja spektara on mora biti jednak V/c. Prema tome zvijezda. Prva, oni su se nadali da e dobivamo jednostavnu jednadbu odrediti fizikalna stanja na povrina ma zvijezda, posebno temperaturu i gustou materijala u kojem se formi raju spektralne linije. Druga, oni su Iz ove jednostavne jednadbe mno se nadali da e odrediti kemijski sa go znamo o kretanjima zvijezda i o stav samog materijala. Ovo je bio te strukturi nae galaktike, a i nae se ak i ambiciozan program kojem su se ideje o svemiru takoer osnivaju na astronomi pribliili tek nedavno. ovoj jednadbi. Ona se moe primije U prvoj etapi postalo je jasno da se niti potpuno i na valove na vodi i na spektri zvijezda mogu klasificirati u zvune valove, jer se openito izvodi iz nekoliko irih grupa, prema tome koje pojma valnog kretanja. Iz iskustva se su u njima linije dominantne. Postoji zna da se poveava visina tona pitalj- grupa u kojoj linije najjednostavnijeg od svih elemenata, vodika, formiraju dominirajui izgled. Takve zvijezde su Ovaj izvor svjetlosti (prikazan tokom kod poznate kao zvijezde A tipa. Postoje zvi centra najmanjeg kruga) kree se prema jezde u kojima drugi najjednostavniji promatrau. Do njega dolaze zbijeniji valo vi nego to bi bili da je izvor valova nepo element, helij, pokazuje dominantne mian. Prema tome, svjetlost se pojavljuje linije u spektru. Ove se zvijezde mogu plavija. Promatrau kojem se izvor svjetlo podijeliti u dvije grupe, prema tome da sti udaljuje, svjetlost e se pojaviti crvenija. li dominiraju linije normalnog neutral nog oblika atoma helija ili dominiraju linije nastale od atoma helija koji su izgubili jedan od svoja dva elektrona. Ove se dvije grupe zovu B i O tip zvi jezda. Ve smo spomenuli da su vrlo jake linije nastale od atoma kalcija u atmo sferi Sunca. Postoji grupa zvijezda, F 221

tip zvijezda, u kojima su linije vodika i zvijezda pogrene ili iskrivljene, i to kalcija podjednako jake. Linije metala, vie to su dalje od nas. Zvijezde kla ili linije koje nastaju od atoma metala, se O su relativno rijetke, a nijedna se takoer su izrazite u zvijezdama F tipa, od njih ne nalazi u naoj blizini, pa su dok se linije metala openito slabo po zvijezde O tipa crvenije zbog efekta inkazuju u B i O grupama, a neredovito terstelarne praine nego blie zvijezde se pojavljuju u A grupi. Zatim dolaze B i A tipa. Iz ovog razloga nije odmah zvijezde sa spektrom nalik Sunevu. bilo jasno prvim spektroskopistima, Tu su kalcijeve linije jae od vodiko- da spektralna klasifikacija, iznesena vih linija i veliko se obilje linija metala, gore, takoer moe dati klasifikaciju posebno od eljeza poinje pojavljivati. po bojama - poevi od plave prema Ove su zvijezde G tipa. crvenoj. Da to postignemo, moramo Slijedea su grupa zvijezde K tipa, grupe premjestiti u slijedei red: O, B, takoer slinog spektra koji se moe A, F, G, K i M. opaziti u Suncu, jer K tip ima spektar Svakodnevno promatranje nam go slian spektru Sunevih pjega. Sun vori da toplija vatra emitira plavije svje eve pjege nisu tamne zato to svjetlo tlo. Zato je na niz zvijezda od plave do iz njih uope ne dolazi; one su tamne crvene ili od tipa O do tipa M takoer samo zbog usporedbe s okolnim po temperaturni niz, gdje su O zvijezde drujima iz kojih dolazi znatno vie najtoplije, a M zvijezde najhladnije (na svjetla. Ako iskljuimo svjetlo okolnih svojim povrinama). Lako je pokazati podruja, dobit emo spektar Sune da je to tono za G i K niz. Vidjeli smo vih pjega koji se razlikuje od normal da G odgovara normalnom Sunevu nog spektra Sunca u tome da su linije spektru, dok K odgovara spektru Sun vodika postale znatno oslabljene. Ova evih pjega a, naravno, pjege su tamne kva je situacija kod zvijezda K tipa. jer su hladnije od okolnih podruja. Konano, postoje zvijezde sa spek Prema dananjim istraivanjima, trima u kojima se pojavljuju linije mo temperature su stvarno obuhvaene lekula i atoma i gdje su molekularne u spektralnu klasifikaciju na slijede linije zaista dominantne. Ovo su M zvi i nain: O tip iznad 35 000C; B tip jezde. Spektroskopisti su podijelili ove od oko 11 000 do oko 35 000; A tip molekularne zvijezde u etiri odvojene od 7500 do 11 000; F tip od 6000 grupe: M, N. R i S. Meutim, izgleda do 7500; G tip 5100 do 6000; K tip da ove podjele proizlaze iz kemijskih od 3600 do 5100; M je tip hladniji razlika, dok su razlike koje smo do od 3600. (Ovo su temperature na po sada razmatrali nastale iz tempera vrinama zvijezda; temperature u nji turnih razlika. Kako nije poeljno da hovim unutranjostima su enormno mijeamo zajedno efekte temperature i vee, kako emo kasnije vidjeti.) Temkemije, neemo se obazirati na detalj peraturno podruje za neke grupe - B niju podjelu M zvijezda. Zato imamo zvijezde - na primjer - vrlo je iroko. slijedee grupe: A, B, O, F, G, K, M. Da pokrije irinu podruja od 11 000 do 35 000, uvedeno je 10 podtipova. Ve smo u 7. poglavlju napomenuli Ova podruja od B0 kod 35 000, pa da prostor izmeu zvijezda sadri fine preko B1 B2 B3 itd. do B9 odgovara estice praine. Veliina ovih estica ju prosjeno temperaturi od 12 000. ima openito oko tri tisue angstrema. Druge glavne grupe slino su podi One uzrokuju da se plava svjetlost jeljene u potklase, a prouavanjem jae raspruje i apsorbira nego crve spektra zvijezde astronom moe klasi na. Zato nam se svjetlost iz dalekog ficirati zvijezde ne samo u glavne, ire izvora pokazuje crvenija nego to je u grupe nego, takoer, i u potklase. stvarnosti. Zato su promatrane boje

222

Razmotrimo zvijezde F. U potklasi F0 linije vodika su jo jae od linija kalcija, dok je u potklasi F 8 situacija obrnuta. Cijeli niz potklasa F0 F1 F2 itd. zaista je baziran na relativno jakim linijama kalcija i vodika. Ako proemo du niza, nalazimo da linije vodika slabe u usporedbi s linijama kalcija. Sposobnost astronoma da klasificira zvijezde u ove podgrupe, omoguuje mu odreivanje temperatura zvijezda s velikom tonosti. Kod zvijezda G i K temperature se mogu procijeniti na tonost do 200, kod zvijezda tipa A unutar 500, kod tipa B unutar 2000, a kod tipa O na oko 5000. Slijedi pitanje o kemiji zvijezda. Ako elimo samo saznati koji su atomi pri sutni u raznim zvijezdama, problem bi bio relativno jednostavan. Trebalo bi da samo usporedimo spektralne linije, koje se nalaze u spektrima zvijezda, s linijama koje stvaraju razni tipovi atoma u laboratoriju. Upravo je na taj nain pokazano da zvijezde sadre sve osnovne elemente koji su naeni na Zemlji. Ali mi elimo znati mnogo vie od toga. Nismo zadovoljni s kvalitati vnom kemijskom analizom zvijezda; elimo da znamo koncentracije raznih elemenata, a kod toga se pojavljuju potekoe. Najprije moramo znati vrlo tono zvjezdane temperature, a kad ovo utvrdimo, dolazi daljnja tekoa koja nam govori da se razni atomi jako ra zlikuju u sposobnostima stvaranja spektralnih linija. Dok se atomi helija jako odupiru da proizvode spektralne linije, tavie, i kod visokih tempera tura, kalcijevi atomi to ine vrlo rado, tavie i kod relativno niskih tempe ratura. Sve se ove priroene razlike izmeu razliitih vrsta atoma moraju uzeti u obzir, a takva je majstorija pre maivala sposobnosti prvih radnika na tom polju. Prvi je veliki korak nainjen prije tridesetak godina, kada je rad profeso ra Henryja Norrisa Russella sa sveu

ilita u Princetonu jasno pokazao da se sastav zvijezda razlikuje u jednom bitnom pogledu od onoga na Zemlji. Zvijezde sadre u neusporedivo veoj proporciji vodik, helij i druge lake pli nove kao to su kisik, duik i neon, nego Zemlja. Cijeli se problem kemijske struktu re zvijezda jo aktivno istrauje i mno go ostaje da se naini prije nego kom pletiramo njenu sliku. Meutim, sada imamo vrlo dobru sliku o kemijskom sastavu Sunca. Atomi vodika su oko deset puta brojniji od atoma helija, dok su atomi vodika i helija oko tisu u puta brojniji od atoma svih drugih elemenata zajedno. Od ostalih su kisik i neon najobilniji elementi, pa slijede ugljik i duik. Poslije ovih, oko deset puta manje od kisika, dolaze magne zij, silicij, a zatim eljezo, pa aluminij, sumpor, kalcij i metali poput nikla i kroma. Zato imamo situaciju da grupa la kih elemenata, poevi od ugljika do

Komparacija rasprostranjenosti atoma razliitih elemenata na Suncu (prva traka u paru) i na Zemlji (druga traka u paru). Horizontalna skala je logaritam ska; 1 oznauje 101, 2 oznauje 102 tako dalje. Relativne rasprostranjenosti su badarene u skladu s elementom si licijem, koji je uzet kao osnovno mjerilo u raspravama o relativnoj rasprostranje nosti atoma.

223

neona, ini neto vie od 1% mase Sunca. Elementi iz kojih je sastavlje na Zemlja, tj. magnezij, silicij i obini metali, ine oko 1/5% mase Sunca. Koncentracija ostalih elemenata, kao kositar, barij, europij, iva, srebro i uran su gotovo zanemarujui. Veina zvijezda, koje vidimo na nebu, ima slian sastav kao Sunce, ali sada znamo da su neke izrazito razliite. Detaljnije, postoje zvijezde s vrlo malom koncentracijom obinih metala - zvijezde u kojima je propor cija eljeza, na primjer, samo 1/100 od one koja je na Suncu. Na drugoj strani, postoje zvijezde s abnormalno visokom koncentracijom nekih naro itih elemenata - barija, stroncija ili cirkonija. Postoje i zvijezde s visokom koncentracijom rijetkih zemalja. Jedan tip zvijezda sadri element koji uope ne postoji na Zemlji. To je element tehnecij. Tehnecij je prirodno nestabilan, to znai da se odmah ra spada u druge elemente. Trajanje poluivota njegova najdue ivog izotopa jest oko dvije stotine tisua godina. To znai da se polovica svake dane koli ine raspada u druge elemente u dvije stotine tisua godina, polovica ostatka
Gravira iz Lockyerove knjige Kemija Sunca pokazuje aparaturu koju je upotrijebio za odreivanje podudaranja spektralnih lini ja Sunca i iinija metala. U toku svog rada Lockyer je otkrio u Sunevu spektru lini je koje je prouzrokovao neki dotada ne poznati element.

u slijedeih dvije stotine tisua godi na, itd. Pod tim bi okolnostima i zna tna koliina potpuno nestala, recimo za dvadeset milijuna godina. Na Zemlji ga jo nije nitko naao iz jednostavnog razloga, to je odavno nestao, ako ga je i bilo. Tehnecij je naen u nekim zvije zdama, to ukazuje da je proizveden u nekoj formi nuklearne transmutacije. U slijedeem poglavlju jo emo detalj nije razmotriti ovo pitanje a, takoer, i cijeli problem razlikovanja zvijezda u njihovim kemijskim sastavima. Istraivanje povrine Sunca

Jedan je od prvih trijumfa spektroskopije, kad je 1868. godine Sir Nor man Lockyer pomou spektroskopa otkrio prisutnost dotada nepoznatog elementa na Suncu. injenica je da Sunce ima prorijeenu vanjsku atmo sferu iznad fotosfere, to je ve bilo potvreno direktnim promatranjem za vrijeme potpunih pomrina Sunca. Promatrai su tada vidjeli luku sline strukture u ovoj vanjskoj atmosferi, lukove s osnovicama koje su se spu tale u fotosferu. To su bile protube rance. Jedan je od znaajnih LockyePred kraj XIX stoljea Sir William Ramsay pronaao je da ovaj element - helij - postoji i na Ze mlji. Desno je faksimil zabiljeaka, napravljenih na dan otkria, prema Ramsayjevu diktatu.

224

rovih doprinosa spektroskopiji otkri e da se spektri protuberanci mogu promatrati i onda kada Sunce nije po mraeno, na danjem svjetlu. Kod tih promatranja on je pronaao jednu li niju u spektru, koja nije odgovarala ni jednoj karakteristinoj liniji to su ih davali u laboratoriju do tada poznati elementi. On je ukazao da novu liniju stvara potpuno "novi" element, kojem je on dao ime helij, to je i odgovaralo jer ga je naao na Suncu. Posljednjih nekoliko godina XIX stoljea je Sir William Ramsay otkrio prisutnost helija u nekim radioakti vnim materijalima na Zemlji. U stva ri, helij stalno nastaje iz radioaktivnih materijala u kori Zemlje i stalno odla zi u atmosferu Zemlje. Usput, helij se mijenja iz plinovitog stanja u tekue pri niim temperaturama nego bilo koja druga supstancija. Njegova je to ka kljuanja -269C i sve do 1908. godine nije ga se uspjelo dobiti u teku em stanju. Otada je helij u tekuem obliku otvorio potpuno novu granu fi zike, granu poznatu kao fizika niskih temperatura. Vidjeli smo ranije da helij ne stvara rado spektralne linije, osim pri viso kim temperaturama. Pa kako su spek tralne linije helija nastale na Suncu? Odgovor: vanjska atmosfera Sunca je zaista vrua, jer nastane znaajna si tuacija ako krenemo iznad fotosfere.

Najprije temperatura pada. U tom po druju nastaju tamne Fraunhoferove linije Suneva spektra. Zatim se situ acija preokrene. Na visini od nekih 6 do 8 hiljada kilometara iznad fotosfe re temperatura raste od 5000 do 100 000 i vie, ako nastavimo da idemo dalje u Sunevu koronu. (Korona je veliki halo koji okruuje Sunce i koja se sama pokazuje tako velianstveno za vrijeme potpune pomrine Sunca.) Pa zato ovaj topli plin ne stvara mno go plave svjetlosti, kao plin na povr inama B zvijezde ili O tipa zvijezde? Odgovor se sastoji u tome, to je ovdje gustoa plina premala da bi omogui la emitiranje vrlo mnogo svjetlosti. Ali mali iznos svjetlosti, to ga ona emi tira, ima isto visoko temperaturno svojstvo, zbog kojeg nastaju linije he lija u spektru. Jasniju predodbu jednog visokog temperaturnog svojstva moemo do biti razmatranjem spektralnih linija vanjske korone Sunca. Dugo je vre mena porijeklo ovih linija bilo zavijeno u misterij, jer uenjaci u laboratoriju nisu nali nita to bi bilo njima sli no. Sjeajui se Lockyerova otkria helija, neki su mislili da ove misterio zne linije stvaraju neki drugi elementi, koji su jo nepoznati ili jo nisu otkri veni na Zemlji. Problem je rijeio, prije nekih etrdeset godina, vedski fiziar B. Edlen. Edlen je pronaao u labora-

toriju da su ove linije nastale od dobro poznatih elemenata, eljeza i kalcija, ali iji su atomi izgubili znatan broj elektrona. Na primjer, jedna najsvjetli ja linija se javlja od atoma eljeza koji je izgubio 13 elektrona. Razlog zato postoje atomi u takvom stanju u Sun evoj koroni jest vrlo visoka tempera tura koja tamo vlada, pa su podvrgnu ti snanim sudarima. Postojanje ovih linija u spektru korone najsigurniji je dokaz da su u njoj temperature ek stremno visoke. Vidjeli smo da, idui dalje od po vrine Sunca prema vanjskoj koroni, postoji inverzija temperature. Postoje sline inverzije kada idemo dalje od povrine Zemlje. Temperatura najprije pada, ali se na visini od nekih 24 ki lometra poinje ponovo poveavati, a Ako se udaljujemo od Suneve po na visini od nekih 56 kilometara ona vrine, temperatura najprije opada. padne natrag na normalnu zemljinu Zatim, ako se udaljujemo jo vie, temperaturu. Zatim dalje pada, ali na prema Sunevoj koroni, temperatura nekih 96 kilometara iznad povrine naglo raste. Zemlje poinje ponovo rasti, i to se nastavlja sve dok temperature ne pre korae 1000, koje dosegnu u visokoj Slino je ako se udaljujemo od povr atmosferi. To je podruje ionosfere Zemlje. Ioine Zemlje. Temperatura opada do visine od oko 16 kilometara, a zatim nosfera ima dva glavna sloja, jedan se poinje rasti. zove E sloj, a drugi F sloj; posljednji se dijeli u dva dijela: F1 i F 2 . U E sloju, koji se nalazi na visini od 96 kilometara, plinovi atmosfere apsorbiraju x-zrake koje emitira korona Sunca. Ova apsor pcija uzrokuje da se elektroni odvajaju od atoma, to e rei da atomi postaju ionizirani. Glavni F sloj se nalazi na vi sini izmeu 192 i 320 kilometara. Bilo je iznenaenja, kada se nedavno usta novilo pomou raketa, da ionizaciju u F sloju stvaraju zraenjem helijeve linije koje se pojavljuju na valnoj duini blizu 500 angstrema. Prema tome, glavnina ionosfere Zemlje nastaje od zraenja koja emitira topla atmosfera Sunca. Bez ovih zraenja ne bi bilo ionosfere, a radio-prijenos na duge udaljenosti, koji ovisi o refleksiji elektromagnetskih va lova od ovog sloja, ne bi bio mogu.

226

Ova fotografija Suneve korone snimljena je u Su danu za vrijeme pomrine 25. II 1952. Oblik koro ne ovisi o fazi 11-godinjeg ciklusa Sunevih pjega. Prvi crte desno pokazuje tipini oblik korone kada je aktivnost pjega kod maksimuma, a drugi crte pokazuje tipini oblik kada je aktivnost pjega kod minimuma.

227

Neto ionizacije takoer nastaje u naoj atmosferi na visinama mno go niim od sloja E. Izgleda da i ovo nastaje od x-zraka sa Sunca, ali su u ovom sluaju x-zrake znatno kra e valne duine nego one koje emiti ra korona. Ove tvrde x-zrake dolaze iz podruja fotosfere, gdje nastaju u po javama poznatim pod imenom Sunev bljesak. Bljeskovi su jako povezani s pjegama na Suncu, pa je dobro da se neto kae to astronomi znaju o pje gama. Schwabe, njemaki apotekar, za sluan je za otkrie da se na Suncu periodino pojavljuje maksimalni i minimalni broj pjega. On je to obja vio 1843. godine, ali je ve pred kraj XVIII stoljea Horrebow objavio da se pjege na Suncu vjerojatno javljaju po zakonu periodiciteta, a Sir William Herschel je ve smatrao da su neki dogaaji na Zemlji, kao rast ita, u vezi s periodinosti Suneve aktivno sti. Schwabe je za periodinost pjega na Suncu naao vrijednost od 10 go dina. Nekoliko godina kasnije R. Wolf je naao vrijednost 11.1, to je blizu dananjoj vrijednosti. Pojave pjega na Suncu mogu biti u fazi maksimuma sto puta vee nego u fazi minimuma. Gotovo se sve pjege javljaju na irinama manjim od 40, a manje ili vie su simetrino raspo reene izmeu dviju Sunevih hemi sfera. U svakom danom trenutku pje ge su obino rasporeene uzdu dva sloja, jedan na sjevernoj hemisferi, a drugi na junoj hemisferi. Na poetku

svakog novog ciklusa slojevi se nala ze u svojim najveim udaljenostima od ekvatora, na oko 40N i 40S. Ra zvojem ciklusa ovi se slojevi pomiu prema ekvatoru, a u doba maksimal ne aktivnosti njihove su irine obino izmeu 15 i 20. Na kraju ciklusa oni dolaze gotovo do ekvatora, ali obino nestaju na oko 5. Prve pjege novog ciklusa ponovo se pojave na irinama 40N i 40S. Individualna pjega zapoinje svoj ivot, koji moe trajati od jednog dana do nekoliko tjedana, kao mnogostruke male tamne mrljice. Zatim se ove mrljice zgusnu u tamnu pjegu, koja moe iznositi desetke tisua kilometara do stotine tisua kilometara u promjeru. Pjege se obino pojavljuju u parovima, jedna je na zapadu, druga na istoku. U 5. poglavlju smo vidjeli kako je Galilei upotrijebio pjege na Suncu da izmjeri period rotacije Sunca i dobio je vrijednost oko 27 dana. Ponavljaju i Galilejeva promatranja jo paljivi je, Carrington i Sporer su oko godine 1860. pokazali da period rotacije Sun ca nije potpuno isti za razne Suneve irine. Nali su da Sunce najbre roti ra na ekvatoru, a s porastom irine pe riod rotacije postaje progresivno dui. Varijacije u vremenu rotacije izmeu ekvatorskih i polarnih podruja iznose do tri ili etiri dana. Prolo je ve stotinu godina, a ovaj je znaajni rezultat jo neobjanjen. Problem je izvanredno zanimljiv, jer su sva razmatranja donosila suprotnu situaciju. Sva naa oekivanja su bila

Dijagram pokazuje raspodjelu Sunevih pjega na raznim heliografskim irinama (vertikalna skala) od 1933. do 1947. godine. Mjesto raspodjele pomie se stal no prema ekvatoru Sunca kad aktivnost poinje, raste i nastaje. Prve pjege slijedeeg ciklusa pojavljuju se na irinama od oko 40N i 40S.

228

U svakom paru pjega, na gornjoj sli ci, jedna je gotovo uvijek zapadno od druge. Mrljice mogu kasnije postati velike pjege. Ako pjege postavimo na liniju jednog meridijana (prvi cr te), one koje su u blizini ekvatora poveavat e svoje duljine (longitu de) mnogo bre nego one udaljenije od ekvatora (drugi crte).

229

da se Sunce polaganije vrti na ekva toru. Poetkom naeg stoljea George Ellery Hale je doao do znaajnog otkri a. Upotrebljavajui sloene spektroskopske metode, otkrio je prisutnost jakog magnetskog polja u pjegi. Ovo je bio prvi direktni dokaz postojanja magnetskih polja u jednom astro nomskom problemu. Sada, nedavno, magnetska polja su poela igrati do minantnu ulogu u gotovo svim astro nomskim razmatranjima. Sasvim odijeljeno od pjega, fotografije korone Sunca, snimljene za vrijeme potpunih pomrina, pokazuju da se iz povrine Sunca pojavljuju snana magnetska polja u okolni prostor. Pomicanje protuberanci i njihovih struktura takoer snano ukazuje na prisutnost ma gnetskih polja koja izviru iz podnoja protuberanci. Ovo nas ponovo vraa na pitanje Sunevih bljesaka, a zemaljska e nam analogija pomoi da razumijemo to to moe biti. Pretpostavimo da je presjeen vod visoke naponske mree, kaemo struje. Na prvi pogled bi ne tko pomislio da je tok struje u vodu jednostavno prekinut. Ali nam isku stvo pokazuje da to nije tako. Struja nastoji da i dalje tee i, ukoliko se ne poduzmu adekvatne mjere, moe na stati ozbiljno oteenje generatora u elektrinoj centrali. Iz tog razloga, elektrine centrale koriste ureaje koii

odmah prekinu tok struje. Sve se to moe objasniti na slijedei nain. Gdje postoji struja, postoji takoer i ma gnetsko polje, a u sluaju jake struje, magnetsko polje posjeduje vei iznos energije. Ova energija ne prestaje po stojati kada doe do prekida voda. Ona se mora nekako rasipati, a to je ono to treba da urade elektrine centrale preko svog prekidaa. U prekidaima se pojave snane iskre zbog pranje nja, a ova pranjenja rasipaju energiju magnetskog polja. Slino se, izgleda, zbiva na Suncu, jer postoje situacije u kojima se poni tavaju magnetska polja. Ovdje, kao i na Zemlji, energija koju imaju ta po lja ne nestaje iznenada, u trenu. Ona se rasipa u obliku pranjenja, a to su Sunevi bljeskovi. U toku pranjenja elektroni i atom ske jezgre ubrzavaju se do velikih br zina. To stvara dva vana efekta. Prvi, ove vrlo brze estice, sudarajui se me usobno, a takoer i s vie ili manje stacionarnim esticama, proizvode vi soko energetske x-zrake koje stvaraju najniu ionizacionu zonu u atmosferi Zemlje. Drugi, golemi broj vrlo brzih estica naputa Sunce u obliku zraka. Ako se dogodi da se Zemlja nae na stazi ovih zraka estica, one udare na vanjsko magnetsko polje Zemlje. Ovo uzrokuje tzv. magnetske bure. Tako er, izgleda da pri procesu sudaranja nastanu vrlo brzi elektroni, koje Ze-

Grafikon pokazuje aktivnost Sun evih pjega od 1750. do 1950. godine. Brojevi na vertikalnoj skaii oznauju Wolfove reiativne brojeve koji se dobiju ako se jedna pjega broji kao jedinica, a svaka grupa pjega kao desetica.

Teleskopska fotografija Sunevih pjega snimijena iz balona na visini od 24 kilometra iznad Zemlje. Pjege su jezgre relativno ohlaenih plinova, udruenih s jakim magnet skim poljima, dok ih obavijaju pla menovi toplijih plinova.

230

mlja zarobljava, nalazei svoje staze u ovisi o naem poznavanju magnetskih polja. Budui da su magnetska polja magnetskom polju Zemlje. Izgleda da se na taj nain formirao prvi put ula u astronomske probleme vanjski pojas van Allenove radijacije. poslije njihova pronalaska u pjegama Van Allenovi pojasovi radijacije, neda na Suncu, nije neumjesno da pitamo vno otkriveni pomou umjetnih satelita, to smo saznali o tim pjegama. Sma upravo sadre takve vrlo brze elektrone tramo da magnetska polja igraju va koji su uhvaeni u magnetsko polje nu ulogu pri postanku tamnih pjega, Zemlje. Njihajui se naprijed i natrag jer ona sudjeluju u prenoenju ener izmeu sjevernog i junog pola Zemlje, gije iz podfotosferskih podruja izvan trebajui manje od jedne sekunde za same fotosfere. Osim toga, nauili smo svako okolno skakutanje, ovi elektroni iznenaujue malo. Zato pjege rastu i padaju u periodu od 11 godina, zato stvaraju neobinu polarnu svjetlost. Ve smo vidjeli da postoji uvjerljiv one formiraju slojeve oko Sunca i za dokaz da je vanjska atmosfera Sunca to se ovi slojevi pomiu prema ekva ekstremno topla, ali jo nismo pitali toru kad je ciklus u toku? Odgovor na zato. Prethodna diskusija o nasta to jo ne znamo. Moemo jedino rei janju Sunevih bljeskova pomoi e da se nalazimo pred krajnje rijetkim i nam da shvatimo odgovor koji najra sloenim procesima ija su objanje nja vrlo zapletena. dije daju astronomi. Prouavanje aktivnosti na povrini Znamo da je materija ispod fotosfere Sunca u stalnom konvektivnom Sunca i njenih odnosa prema Zemlji kretanju - vrsta kretanja vode kada se detaljno se provodi ve sto godina, pa zagrije u kotlu. Ovo kretanje mora pro je sakupljen golem broj promatranja, izvesti magnetsku energiju na troak to je sav ovaj veliki napor postigao u svoje vlastite mehanike energije. Tako usporedbi s dostignuima drugih gra proizvedena magnetska polja izlaze iz na astronomije? ini mi se da odgovor fotosfere u atmosferu Sunca, gdje do ne moe biti osobito radostan. Najinte lazi do procesa rasipanja. Sunev blje resantniji i najkorisniji razvici pojavili sak je ekstremni primjer takvog proce sa, ali za najvei dio pranjenja nema Desna gore fotografija prikazuje nekih posebnih karakteristika. Oni na gigantsku protuberancu u obliku taj nain proizvode veliku toplinu ne petlje na rubu diska Sunca. Djelova tako veliku kakvu proizvode bljeskovi, nje i struktura protuberanca vrsto gdje se vrlo brze estice izbacuju sa ukazuju na prisutnost magnetskih Sunca u prostor, ali sasvim dovoljnu polja koja se pojavljuju kod njiho vih korijena iz unutranjosti Sunca. da se ugrije atmosfera Sunca na vrlo injenica je da magnetska polja visoku temperaturu. uzrokuju da se uobiajene atom Ukratko, danas veina astronoma ske linije u spektru dijele u nekoliko smatra da atmosfera Sunca dobiva komponenata, pa ih je zbog toga svoju energiju iz konvektivnog kreta mogue otkriti upotrebom sloenih nja koje se odvija ispod fotosfere. Ma spektrografskih metoda. gnetsko polje je prenosilac energije i u tome je njegova vanost. Ono dobiva Fotografija Suneva diska snimljena energiju od kretanja materijala ispod je 18. VII 1953. Iza nje je magnetska fotosfere i prenosi je u atmosferu Sun karta Sunca napravljena istog dana. ca, gdje se u procesu rasipanja poja Ona pokazuje poloaj, intenzitet i vljuje kao toplina. polaritet slabih magnetskih polja u fotosferi, bez obzira na Suneve Mnogo od toga to znamo i to vje pjege. rujemo o povrini i atmosferi Sunca

232

233

su se nedavno, u naem poveanom Niz fotografija jedne eruptivne protu razumijevanju vanosti magnetskih berance, snimljene 4. VI 1946. godine. procesa. Ali je napredak kao cjelina Mali krug iznad prve slike pokazuje Ze mlju u istoj skali. bez sumnje bio slab u usporedbi s drugima u astronomiji. Ova razmatranja imaju posebnu kom posljednjih stotinu godina. Upra vanost za britansku astronomiju. vo kako je krivi osjeaj vodio britanske Pojavom spektroskopije i interesa za astronome da napuste ire astronom Sunce, britanski su astronomi mnogo ske probleme, tako pretjerana svemir izgubili to se nisu interesirali za ire ska istraivanja mogu ponovo stvoriti probleme. Pravci istraivanja koje su situaciju u kojoj se glavni problemi zapoeli ljudi poput Herschela bili su mogu izgubiti iz vida. Da dokaemo kako su ove primje naputeni, jer za promatranje Sunca nisu bili potrebni veliki instrumenti, dbe na mjestu, moemo napustiti po pa u Britaniji u posljednjih pedeset vrinske pojave na Suncu i razmotriti godina nije izgraen teleskop znatnijeg neke privlane probleme koji se poja otvora. Sada, dok se ova knjiga tam vljuju kada istraujemo njegovu unu pa, Britanija ne posjeduje teleskop tranjost. Ovdje emo se susresti s s otvorom koji bi bio jednak velikom pojavama koje su openito vane i za Herschelovu teleskopu. Ovo alosno zvijezde, a koje, takoer, imaju primje pomanjkanje posljedica je prekomjer nu na svemir u irini. nog angairanja na istraivanju Sun ca. Treba rei da ono nema tako veli ku vanost da bi se zanemarile ostale Unutranjost Sunca grane astronomije. (U meuvremenu u Ako bacite loptu u zrak, ona e pa Engleskoj je izraen i vei teleskop od sti natrag na zemlju. To se zbiva, jer Herschelovog. On je montiran 1968. u je prema dolje vue sila gravitacije. Herstmoneuxu u Engleskoj, a ima pro Kako gravitacija ne prestaje djelovati mjer zrcala 2,50 metara. Op. prev.) kada lopta dodirne tlo, zato lopta ne Sve to ima vano znaenje, jer su nastavlja padati sve dok ne dosegne istraivanja u svemiru nastavila pro centar Zemlje? Odgovor je, naravno, uavanja aktivnosti povrine Sunca. da Zemlja pritie loptu prema gore A vanost koja se sada pridaje istrai silom jednakom onoj kojom gravitacija vanjima u svemiru, posebno u SAD i vue loptu prema dolje. Ovo vrijedi za SSSR, u mnogome je slina putovima sve materijale na Zemlji, a cijeli na koji su bili postavljeni u Britaniji to- planet je u ravnotei, jer je gravitacija 234

u svakoj toki izjednaena s pritiscima koji postoje kroz cijelo tijelo Zemlje. Ovo jednako vrijedi i za atmosferske plinove. Oni bi takoer pali pod djelo vanjem gravitacije, ako ne bi bilo tlaka unutar njih. Tlak koji odrava ravno teu na morskom nivou, jest takozvani normalni atmosferski tlak, oko 1 kilopond na kvadratni centimetar. Tlak koji postoji u sreditu Zemlje, milijune puta je vei. Ista razmatranja vrijede i za Sun ce ali, kako je Sunce mnogo tee nego Zemlja, tlakovi su u njegovoj unutra njosti odgovarajue vei. Tlak u sre ditu Sunca je oko sto tisua milijuna puta vei od tlaka na morskoj razini na Zemlji. Kako smo ovo saznali? U 6. pogla vlju smo vidjeli da se masa Sunca moe odrediti iz kretanja planeta. Takoer znamo daljinu Sunca, pa zato i njego vu pravu veliinu. Poznavajui masu i veliinu Sunca, moe se na jedno stavan nain izraunati gravitacija na njegovoj povrini. Dobiva se oko tride set puta vea gravitacija nego to je na povrini Zemlje. Na prvi pogled razlika nije vrlo velika, ali ona postaje sve zna ajnija kada prodiremo u unutranjost Sunca. Kako Sunce sadri mnogo vie materijala nego Zemlja, teina gornjih slojeva postaje sve vea to se pribli avamo sreditu, a da bi ono odoljelo ovoj velikoj teini gornjih slojeva, po trebni su tako strahoviti tlakovi.

Slijedee je pitanje: pod kojim se uvjetom tlakovi odravaju. Ve su fi ziari XIX stoljea shvatili da obina kruta i tekua tijela mogu odoljeti tla ku do izvjesne granice. Zbog toga ne mogu odoljeti onim tlakovima koji mo raju postojati u unutranjosti Sunca. Prema tome, u unutranjosti Sunca nema mogunosti opstanka krutih ili tekuih tijela, kako je to zamiljao William Herschel. No, otkria XIX sto ljea, koja su se odnosila na prirodu plinova, pokazala su da bi potrebne tlakove dali plinovi kad bi bili dovoljno vrui. Tlak, koji postoji u plinu, ovisi o tri stvari: gustoi, temperaturi i prirodi estica iz kojih je sastavljen plin. Ra zmotrimo ove tri stvari. Ve je u XVII stoljeu Robert Boyle ustanovio da tlak plina raste s gustoom a, ukoliko gustoa nije prevelika, tlak je direk tno proporcionalan s njom, to e rei - ako se podvostrui gustoa i tlak e se podvostruiti. Ovo je poznato kao Boyleov zakon. U XVIII stoljeu je J. A. Charles pokazao da postoji slina direktna proporcionalnost izmeu temperature i tlaka: ako je temperatu ra plina, izmjerena od apsolutne nule, podvostruena, tlak e se takoer po dvostruiti. Ova otkria moemo pisati u obliku jednostavne jednadbe. Ako uzmemo P za tlak, T za temperaturu, a grko slovo p (ro) za gustou, moe mo pisati jednadbu: P = A x p x T. U

235

naoj jednadbi je A konstanta koja ovisi o prirodi estica od koje je plin sastavljen. Da odredimo konstantu A, potre bno je da znamo dvije stvari: prvu ke mijski sastav plina - koncentraciju raznih tipova atoma u njemu; dru gu, stanje u kojem su ti atomi. Kako smo ve vidjeli, znamo kemijski sastav Sunca, a i mnogih drugih zvijezda, ali ova informacija nije bila na raspolaga nju prvim istraivaima. Ipak je jedan od njih, J. Homer Lane, iznenaujue dobro pogodio odgovor na drugi dio problema - koji se odnosio na stanje pod kojim atomi egzistiraju u unutra njosti Sunca - gotovo prije sto godi na. Lane je smatrao da pri vrlo viso kim temperaturama, koje vjerojatno postoje unutar Sunca, dolazi do silnih sudara izmeu atoma, to moe prou zroiti da se rascijepaju. To se slae s pogledima dananje fizike. Atomi se ci jepaju u smislu odstranjenja njihovih elektrona, koji inae normalno obilaze oko teke jezgre atoma. Prema tome, jezgre atoma se slobodno kreu samo bez svojih elektrona, a i elektroni se, takoer, kreu slobodno. Tako se plin u unutranjosti Sunca sastoji iz dviju

Ameriki astronomi su zadnjih godina dobi li jasnije fotografije Suneve povrine nego ikad prije, i to iz balona bez ljudske posade, s visina gdje je "tetni sloj", proizveden od Zemljine atmosfere, eliminiran. Fotografije pokazuju pripremanje za lansiranje i stvarni uspon za vrijeme leta u rujnu 1957. godine. Crte pokazuje montau teleskopa.

236

vrsta estica koje se kreu slobodno i odvojeno: golih atomskih jezgri i elek trona. Znajui ovo i znajui relativne koliine raznih atoma i stupnjeve do kojih su oni izgubili svoje elektrone, moemo odrediti veliinu A. Ukoliko, takoer, znamo gustou i temperatu ru plina, moemo iskoristiti nau for mulu da izraunamo njegov tlak; ili, ako znamo tlak i gustou, moemo upotrijebiti istu formulu da izrauna mo temperaturu. Sada moemo, u stvari, znati opi tlak P, koji mora postojati unutar Sunca, iz naeg zakljuka o gravitaci ji. Jer, znamo li masu i veliinu Sun ca, znamo takoer openito gustou D. Konstanta A je odreena razmatra njem u zadnjem paragrafu. Zato mo emo upotrijebiti nau jednadbu da dobijemo opi uvid o temperaturi T unutar Sunca. Grubi raun pokazuje neposredno da ona mora iznositi oko deset mili juna stupnjeva. Raun je grub u tom smislu, jer nam ne daje preciznu tem peraturu. No nije tako grub da bi bila velika odstupanja, to e rei da re zultat ne moe biti ni manji ni vei od tri puta. Temperatura moe biti malo nia ili malo via, ali mora biti u podru ju od deset milijuna stupnjeva. Dana nja je vrijednost dobivena preciznijim

raunom: blizu 15 milijuna stupnjeva u sreditu Sunca. Kako je u unutranjosti Sunca mnogo toplije nego na povrinskim podrujima, tamo mora doi do silnog istjecanja topline prema fotosferi, jer toplina u materiji uvijek struji iz po druja vie temperature prema podru ju nie temperature. Ovo nam obja njava zato je Sunce svijetli objekt, dok tijelo poput Mjeseca ne emitira svjetlost, nego sjaji zbog toga to je osvijetljeno od Sunca. Osnovna je ra zlika izmeu planeta ili satelita na je dnoj strani i zvijezda na drugoj strani u tome to je unutar planeta ili sate lita tlak, potreban za izravnanje sile tee, relativno mali, pa ga mogu dati kruta i tekua tijela. Zato temperature unutar planeta i satelita ne treba da budu tako visoke kao unutar zvijezda, a upravo zbog manjih temperatura ne postoji otjecanje topline u velikoj mjeri iz unutranjih podruja prema povr ini. Kako se tono prenosi energija iz sredinjih podruja Sunca prema fo tosferi? Toplina putuje po metalnoj i pki od toplijeg kraja prema hladnijem voenjem, to znai da se tople estice metala ne kreu po metalu nego se nji hova toplina jednostavno prenosi na hladnije estice. Ali raun pokazuje da

Pogled s leteeg teleskopa na Sunevu povrinu (lijevo) pokazuje svijetle pjege (stupove vrueg plina koji se die) - i tamnija podruja (mase hla dnijeg plina koji se sputa). Srednja fotografija je primjer konvekcije proizveden u vruem tankom sloju; desna fotografija pokazuje primjer konvekcije u vruem dubljem sloju. Druga nalikuje granulaciji Sunca.

237

se na Suncu ne moe toplina prenosi grama na kubini centimetar. Zato ti voenjem, jer je to prelagan proces. ne bi zakon takoer prestao vrijediti Druga mogunost je konvekcija, a to pri istim gustoama unutar Sunca ili je kretanje toplih estica, kao kod gri unutar zvijezda? janja vode u kotlu. Odgovor bi trebalo nai u ekstre Prvo matematiko prouavanje mno visokim temperaturama koje strukture Sunca J. Homera Lanea tamo vladaju. Ove visoke temperatu 1869. godine osnivalo se na pretpo re odvajaju elektrone od jezgri atoma, stavci da se energija iz sredita Sunca stvarajui materiju vrlo velikih gusto prenosi upravo na taj nain - konve- a, vladajui se kao plin na Zemlji. kcijom. Ako poznajemo kemijski sa Zato je Boyleov zakon primjenljiv na stav Sunca, a s tim i vrijednost kon mnogo vee gustoe nego to smo mo stante A, mogue je pomou formule P gli na prvi pogled oekivati. U stvari, = A x p x T izraunati strukturu Sunca. pri vrlo visokim temperaturama nee Izraunata temperatura u sreditu je se pojaviti znatna razilaenja sve dok sasvim blizu 10 milijuna stupnjeva. gustoa ne doe do 1000 grama na Gustoa je oko 50 grama na kubini kubini centimetar. Zato naa jedno centimetar, ili oko 50 puta vea od gu stavna formula za tlak vrijedi bilo gdje stoe destilirane hladne vode na povr u unutranjosti Sunca. ini mora. Vratimo se sada strujanju energije S ovim se pojavilo pitanje, koje je iz unutarnjih podruja Sunca prema bilo sve do prije etrdeset godina ne njegovoj povrini. Astronomi 19. sto rijeeno. Moemo li s pravom smatra ljea bili su svjesni mogunosti da se ti materiju s tako visokim gustoama dio ili cijela energija prenosi zraenjem plinovima? Ako moemo, je li logino a ne konvekcijom, kao to se prenosi oekivati da se prilagode gornjoj je energija od Sunca do Zemlje. Problem dnostavnoj formuli za tlak? Sjetimo je bio, kako izraunati efekt radijaci se, da je Boyleov zakon, koji nam kae je. Tek je 1906. godine Karl Schwarda je tlak plina direktno proporciona zschild otkrio plan da se to postigne. lan njegovoj gustoi, primjenljiv samo Danas se moe pokazati da se struja ako gustoa nije prevelika. Vrijednost energije duboko u unutranjosti Sun zakona u zemaljskom laboratoriju si ca zaista ponaa prema jednadbama gurno prestaje pri gustoama od 50 koje je dao Schwarzschild. To e rei,

Slika 8.1 Odnos masa-sjaj. Ako poznajemo masu zvijezde kao i prosjeni polumjer zvije zde sline mase, moemo izraunati njen apsolutni sjaj. Eddington (gore) je otkrio ovu povezanost i 1924. god. objavio to ot krie. Dio rukopisa prikazan je desno.

238

da se energija prenosi zraenjem a ne konvekcijom, kako su pretpostavlja li prvi istraivai na ovom polju, kao Lane. Premda je ovo tono za duboku unutranjost, konvekcija postaje va na u bliim povrinskim slojevima, kako nam pokazuju fotografije, prilo ene dolje. Zato je pri diskusiji o stru kturi Sunca potrebno paljivo razmo triti i zraenje i konvekciju. Ne treba da se zadovoljimo samo s opisanim kvalitativnim nainom prije nosa energije unutar Sunca. Mogue je provesti kvantitativan raun. Re zultat takvog rauna nam moe rei o sjaju Sunca, to moemo provjeriti promatranjem. Teorija i promatranja se danas slau, ali prije nego doemo do toga, moramo pogledati pionirski rad koji je u ovoj oblasti astronomije obavio Eddington. Ovo se razmatranje odnosi ne samo na Sunce nego i na bilo koju zvijezdu. Temperatura u njenom sreditu nee biti nuno ista kao u Suncu. Ona e ovisiti o masi zvijezde i njenoj veliini. Ovo su vani faktori, jer odreuju ja kost gravitacije, a time i tlak, potreban da joj dri ravnoteu. to je vea masa zvijezde, vea je i gravitaciona sila. Ovo zahtijeva da i temperature kod ve ih masa budu vee, a zbog tih veih

unutarnjih temperatura bit e i vei tok zraenja iz unutranjih podruja prema povrini. Zato oekujemo da zvijezde vee mase budu svjetlije od zvijezda male mase. To je zaista tako, kako emo uskoro vidjeti. Utjecaj polumjera zvijezde na njen sjaj moe se takoer razmatrati na slian nain. Ako su dvije zvijezde je dnake mase ali razliitih polumjera, gravitacija e biti manja u zvijezdi ve eg polumjera. Zato e unutranji tlak i unutarnja temperatura biti takoer manji, a iz ovog e razloga izljev ener gije iz unutarnjih podruja biti manji. Drugim rijeima, vea e zvijezda biti manjeg sjaja od manje zvijezde. Ovo su bile ideje koje je Eddington podvrgao raunu. On je dobio mate matike formule, iz kojih je mogao izvesti vrijednost za sjaj iz mase i po lumjera. Pri sretnoj okolnosti dogaa se da polumjer ne ulazi u raunanja s osjetljivim znaenjem. Bez nekog bitnog gubljenja tonosti moe se izo staviti precizno odreen polumjer i zamijeniti ga prikladnim prosjenim vrijednostima koje su promatrane. Na primjer, ako elimo odrediti sjaj po znate mase, ali nepoznatog polumjera, jednostavno ubacimo u na raun pro sjeni polumjer, odreen iz stvarnog promatranja za zvijezde takve mase.

U svakom datom primjeru stvarni e se polumjer vjerojatno razlikovati od prosjene upotrijebljene vrijednosti, ali to nee utjecati na rezultat. Zato je mogue da se izrauna sjaj za svaku vrijednost mase. Eddingtonovi rezultati su prikazani na slici 8.1, gdje krivulja daje rezul tate raunanja. Vertikalna skala nali jevo predstavlja sjaj (L), dok horizon talna skala na dnu predstavlja masu (M). Masa (M) je nanesena logaritam ski. Pogodno je da se uzme za jedinicu mase M masa Sunca, tako da se vrije dnosti u masama Sunca lako oitaju iz slike. Ali je situacija kompliciranija za skalu sjaja. Ovo je skala veliina koja trai neko objanjenje. S dananjeg stajalita skala veliina mora bili tono definirana. Skala ima povijesnu vezu jo od Hiparha i Ptolemeja, a to je razlog da se ona lako ne naputa. Razlika u sjaju jedne veliine odgovara priblino faktoru 2,512. To e rei, ako se dvije zvijezde razlikuju za jednu veliinu jedna je 2,512 puta sjajnija od druge; ako je razlika za pet veliina, jedna je 100 puta sjajnija od druge (ili 2,512 5 puta). Napomenimo

da veliine idu prividno neprikladnim nainom, tako da svjetlija od dviju zvi jezda ima manju veliinu. Prema tome, ako je zvijezda A 2,512 puta svjetlija od zvijezde B, veliina A je za jednu ve liinu manja od veliine B. Razlike veliina izmeu dviju zvije zda je mjera njihovih razlika u sjaju. Ukoliko uzmemo poznati sjaj neke zvi jezde i damo joj neku izabranu stal nu veliinu, moemo takoer dati vri jednost veliina svih drugih zvijezda poznatog sjaja. Ali, koju emo zvijezdu izabrati kao nae mjerilo i kakvu emo joj dodijeliti veliinu? Netko bi oeki vao da se izabralo Sunce i da mu se dodijelila veliina O ili, moda, 1, ali to nije lako. U stvari, iz povijesnih ra zloga, koji su ovdje sporedni, Suncu je dodijeljena veliina 4,7; a s ovim su izborom sve druge veliine odreene. Postoji jedna druga vrsta veliina koju moramo spomenuti. Veliine koje pokazuju prave sjajeve zvijezda, tj. iznos zraenja koji one stvarno emiti raju, poznate su kao apsolutne velii ne. Njih treba razlikovati od prividnih sjajeva zvijezda. Prividni sjaj zvijezde je sjaj koji nam se prikazuje na nebu. Dvije zvijezde s istim pravim sjajem mogu imati sasvim razliite prividne sjajeve, jer se ne nalaze na jednakim udaljenostima od nas. Zato su privi dni sjajevi i prividne veliine razliite od apsolutnih sjajeva i apsolutnih ve liina. Pravi sjaj zvijezde ukljuuje cjelo kupno zraenje koje ona emitira, pa se rije bolometrijski katkada ukljuu je da oznai taj pojam. Zato moemo govoriti o bolometrijskom sjaju ili bolometrijskoj apsolutnoj veliini, da bi smo naglasili kako se radi o totalnom zraenju koje emitira zvijezda. Ovaj pojam proizlazi iz injenice da, kada promatramo zvijezdu, ni nae oko ni nae fotografske ploe nisu osjetljive na cjelokupnu svjetlost koja dolazi od nje. Sve svjetlo ne prodire do nas kroz plinove atmosfere Zemlje. Izmjereni

sjajevi ne mogu po svojim svojstvima nutak emo pretpostaviti da znamo biti bolometrijski sjajevi. Astronomi udaljenost svake zvijezde koju elimo uzimaju u obzir ovu injenicu pripi istraiti. Slijedei je korak, da se odre sujui im vizuelni sjaj, plavi sjaj, ili di prividni sjaj za odreeno podruje ultravioletni sjaj, definirajui svaki od valnih duina, na primjer, za vizuelno ovih iznosom svjetlosti to ga zvijezda podruje. Ovo mora biti izvedeno naj emitira unutar odreenog podruja tonije upotrebom fotoelektrine tehni valnih duina. U sluaju vizuelnog ke. Tada jednostavan raun (baziran sjaja odreeno podruje valnih du na injenici, da stupanj sjaja, kojeg mi ina je priblino ono podruje koje je vidimo, varira obrnuto proporcionalno osjetljivo za ljudsko oko; plavi sjaj se s kvadratom udaljenosti izvora svje odnosi na podruje valnih duina koje tlosti) daje apsolutni sjaj za podruje su manje od onih kod vizuelnog sja valne duine o kojoj se radi. Posljednji ja, a ultravioletni sjaj se odnosi na jo je korak da se naini korektura s obzi rom na dio zraenja zvijezde koji nije krae valne duine. Iz svega ovog je jasno da se bolo bio ukljuen u nae izabrano podruje metrijski sjajevi ne mogu odrediti iz valnih duina. Ovo daje apsolutni bo izravnih promatranja. Oni se odreuju lometrijski sjaj zvijezde. Koliko je toan konani rezultat do djelomino iz promatranja, a djelomi no raunom. Raunanje je potrebno biven na taj nain? Ako je upotrijeblje da se uzme u obzir dio svjetlosti koji se na fotoelektrina tehnika, netonost izgubio jer nije mogao proi kroz nau promatranja je vrlo mala. Stvarna se atmosferu i za koje nai instrumenti pogreka pojavljuje iz procjene udalje nosti i iz konane korekture s obzirom nisu osjetljivi. Sada, kada smo se upoznali sa zna na zraenje koje nije bilo ukljueno u enjem skala, koje su koritene, mo podruje valnih duina upotrijeblje emo ponovo pogledati Eddingtonov nih pri promatranjima. Za zvijezde s dijagram sjaja (slika 8.1). Krivulja se povrinskom temperaturom izmeu odnosi na izraunate vrijednosti bo- oko 4000 i 20 000 ova je korektulometrijskog sjaja, a kruii na bolometrijske sjajeve pojedinih zvijezda. Slaganje izmeu teorije i promatranja je izvanredno, jasno pokazujui opu tonost fizikalnih zamisli na kojima su bazirani prorauni. Sjajevi, polumjeri i mase zvijezda Kako se astronom hvata ukotac s problemom odreivanja sjajeva, polu mjera i masa zvijezda? Da se odredi pravi sjaj zvijezde, potrebno je znati njenu udaljenost. Metoda za odrei vanje udaljenosti najbliih zvijezda, paralaktika metoda, koja se temelji na godinjem kretanju Zemlje, bila je opisana u 6. poglavlju. Za udaljenije zvijezde, meutim, treba upotrijebiti druge metode, o kojima emo disku tirati u slijedeem poglavlju. Na tre

Slika 8.2 Prividna staza je staza kako je vidi mo projiciranu na ravninu okomitu na smjer doglednice. Od onog to vidimo, moramo odrediti pravu stazu. Omjer duina udaljenosti do teita, oko kojeg se vrte obje zvijezde, daje relativne mase dviju zvijezda. Ako je poznata udalje nost, nije teko odrediti njihove apsolutne mase.

241

ra razmjerno tona, tako da je pogre ka u mjerenjima udaljenosti gotovo potpuno zanemariva. Ali za zvijezde vrlo visoke povrinske temperature i za zvijezde vrlo niske povrinske tem perature korekcioni su faktori nepo uzdani. Mogu se pojaviti pogreke od 100% u naoj procjeni sjajeva ovih zvi jezda iz pogreaka u samom korekcionom faktoru. Ukoliko ne uzmemo u obzir vrlo udaljene zvijezde, pogreke koje se pojavljuju iz mjerenja udalje nosti nee biti tako velike. Moe se, naravno, dogoditi da se ove dvije vrste pogreaka pojave u najveem iznosu, ali se moe, takoer, dogoditi, da su iznosi pogreaka suprotnog znaenja pa se ponitavaju. Na slijedei problem, odreivanje polumjera zvijezde, gotovo je rijeen ukoliko znamo njen apsolutni bolometrijski sjaj i njen spektralni tip. Sjaj, polumjer i povrinska temperatura su povezani jednadbom L = D x R2 x T4, u kojoj je L sjaj, R polumjer, a T temperatura; D je konstanta, iju pre ciznu vrijednost znamo iz fizike. Dje poznato precizno, a T se moe odrediti iz spektralnog tipa zvijezde o kojoj je rije prema opisanom nainu u ovom poglavlju. L se moe odrediti iz razma tranja u prethodnim paragrafima, pa je sada lako izraunati polumjer R.

Mnogo je tee odrediti mase zvi jezda nego njihove sjajeve ili njihove polumjere. Veina je naeg znanja o masama zvijezda, koja je vrlo ograni ena, dobivena iz binarnih sistema, tj. iz sistema koji sadre dvije zvijezde. U 6. poglavlju smo vidjeli kako je Herschel otkrio postojanje takvih sistema i kako je ustrajnost astronoma Struvea dala rezultate u odreivanju staza po kojima se dvije zvijezde kreu oko zajednikog leita. Poslije Struvea su mnogi entuzijasti promatrali dvojne zvijezde. Pogledajmo kako je jedan takav promatra poeo raditi na jednom idealnom sluaju. On je vidio dvije zvijezde dvojnog sustava odvojene jednu od druge na nebu. Za miljena linija, koja ih je povezivala, vrtjela se, ako su se one gibale jedna oko druge, a vrijeme za koje se linija jedanput okrene okolo, odreuje peri od ophoda. Period moe trajati mnogo godina, ali s dovoljno strpljivosti prvog promatraa - i njegovih nasljednika - mogue ga je na ovaj nain odrediti. Premda se obje zvijezde dvojnog su stava kreu u odnosu na sliku udalje nih zvijezda, postoji jedna toka koja se nalazi izmeu njih i koja je gotovo uvijek nepomina u odnosu na uda ljenu pozadinu; oko te toke okreu se zvijezde. To je tzv. teite. U povolj-

nim sluajevima je pomicanje teita u odnosu na pozadinu udaljenih zvi jezda tako neznatno da ga za svrhe naeg idealiziranog sluaja moemo zanemariti. Tako, u bilo kojem tre nutku imamo dvije zvijezde i njihovo teite na jednom pravcu. U stvari, te ite dijeli pravac u dva dijela, tako da moemo vrlo lako odrediti omjer ovih dijelova; a iz tog omjera moemo odre diti omjer masa dviju zvijezda. Ako, na primjer, teite dijeli pravac na omjer 2:, tada zvijezda blie teitu ima dva puta veu masu od dalje zvijezde. Ovo, naravno, odreuje samo omjer masa. Odreivanje apsolutnih masa povlai za sobom sasvim druga razmatranja. Promatranja poloaja dviju zvijezda i kroz cijeli period ophoda ne daju pravu stazu dvojnog sustava, osim u sluaju kada je doglednica okomita na ravninu staze sustava. U svim drugim sluaje vima vidimo projekciju prave staze na pozadinu neba, to e rei, projekcija na ravninu koja je okomita na doglednicu, kao na slici 8.2. Tako je na slijedei problem: rekonstruirati pravu stazu. Ovo je zamrena stvar ali, ako su prva promatranja nainjena dovolj no tono, to se moe postii pomou paljivog raunanja i pune ustrajnosti. Kada je to postignuto, ostaje jo jedna stvar. Da bismo odredili pravu

skalu staze, moramo znati udaljenost dvojnog sustava. Postoji nekoliko na ina da se to postigne, a jedan je - paralaktika metoda - ve opisana u 6. poglavlju. Poznavajui oblik staze i njenu pravu skalu, lako je izrauna ti prosjenu udaljenost izmeu dviju zvijezda za cijeli period ophoda. Da odredimo apsolutne mase zvijezda, upotrijebimo trei Keplerov zakon. On nam govori da je omjer masa dviju zvi jezda prema masi Sunca jednak omje ru kuba prosjene udaljenosti izmeu njih prema kvadratu perioda ophoda. Ako oznaimo S1 i S2 dvije zvijezde, naa jednadba glasi:

U ovoj jednadbi je prosjena uda ljenost izmjerena u jedinicama pro sjene udaljenosti izmeu Zemlje i Sunca, u astronomskim jedinicama; period ophoda je dan u godinama. Kako ve znamo masu Sunca, prosje nu udaljenost izmeu S1 i S2 i peri od ophoda, naa e nam jednadba dati zajedniku masu zvijezda S1 i S2 u apsolutnom iznosu. Ovaj rezultat, zajedno s naim prethodnim odreiva njem omjera masa dviju komponena-

Slika 8.3 Kad se jedna zvijezda dvojnog sistema kree prema nama, druga se udaljuje od nas. Spektralne linije prve zvijezde pomaknute su prema piavom dijelu spektra, a spektralne linije druge zvijezde poma knute su prema crvenom dijelu. Zbog toga su linije cijelog sistema udvostruene. Kad zvijezde prijeu daljnju etvrtinu puta, tada nam se niti pribliuju niti udaljuju. Linije u spektru su superponirane. Lijevo su spektri Mizara, dvojne u zvijeu Velikog Med-

Slika 8.4 Ako se staza priblino nalazi u smjeru doglednice jednog dvojnog sistema, tada e zvijezda periodi no pokriti jedna drugu. Tako moemo izraunati njihove mase iz njihovih brzina i ophodnog vreme na. Dijagram pokazuje promjene sjaja jedne pomrinske dvojne zvijezde. Vei pad nastaje kada sla bija zvijezda pokrije svjetliju, a manji pad nastaje kada svjetlija pokrije slabiju.

243

Slika 8.5 Hertzsprung-Russellov dijagram, na kojem su apso lutne vizuelne veliine zvijezda (vertikalna os) nane sene prema njihovim spektralnim tipovima. Zvijezde koje su ovdje nanesene kao primjer, s podruja su Mlijenog Puta, relativno blizu Sunca.

244

ta, odreuje njihove pojedinane mase u apsolutnom iznosu. U nekim sluajevima su zvijezde dvojnog sustava tako blizu jedna dru goj da se ne mogu razdvojiti ni vrlo velikim teleskopom. Ukoliko jedna zvi jezda nije enormno svjetlija od druge, moemo saznati da li se radi o dvojnom sustavu. Obje zvijezde stvaraju spektralne linije, a jer se kreu jedna oko druge, nastaje pomicanje spektralnih linija, o emu smo diskutirali na poe tku ovog poglavlja. Ako se jedna zvije zda kree prema nama, a druga udaljuje od nas, kao na slici 8.3, nastat e pomak linija prema plavom dijelu spektra kod prve zvijezde, a kod druge pomak prema crvenom dijelu spektra. Meutim, ovi se efekti mijenjaju pri kruenju jedne oko druge jer, ako se jedna sada kree prema nama, kasnije e se ona udaljavati od nas i obratno. Zato pomaci spektralnih linija variraju od trenutka do trenutka. Otkrivanjem ovih varijacija moemo zakljuiti radi li se o dvojnom sustavu. esto je jednostavnije odrediti re lativne mase komponenata u dvojnom sustavu, gdje su one relativno blizu jedna drugoj, nego u sustavu gdje su one jako razmaknute. Staze bliskih sustava, tzv. spektroskopske dvojne, gotovo su uvijek krunice, dok su u jako razmaknutim sustavima esto vrlo izduene elipse. Kada se spektralne linije komponenata mogu odvoje

no razlikovati, relativno je laka stvar da se odrede brzine obiju zvijezda na njihovim stazama. Ovo odmah daje omjer masa dviju zvijezda, jer je omjer brzina jednak omjerima veliina obiju staza. Ovo mora biti tako, jer obje zvi jezde imaju tono iste periode. Rijetko kada moemo prijei dalje, jer u veini sluajeva moramo neizbje no ostaviti nepoznat kut izmeu doglednice i ravnine staze obiju zvijezda. Postoji jedan poseban sluaj, u kojem se ovaj kut moe odrediti vrlo tono, tj. sluaj gdje je kut gotovo jednak nuli. U ovom se sluaju doglednica nalazi gotovo u ravnini staze, a u izvjesnim e trenucima jedna zvijezda proi ne posredno ispred druge i pokriti je. Ovo pokrivanje uzrokuje promjene jakosti svjetlosti koje primamo iz sustava. Moemo rei sada ovako: kada pro matramo pomrinski efekt, moemo sigurno uzeti da je kut izmeu doglednice i ravnine staze jednak nuli. U takvom sluaju poznavanje brzi na obiju zvijezda na njihovim stazama, zajedno s periodom ophoda, odreuje apsolutnu veliinu staza. Zatim, iz Keplerova zakona se moe dobiti zaje dnika masa obiju zvijezda, a koristei omjer masa, dobiven iz odnosa brzina, moemo odrediti njihove pojedinane mase u apsolutnom iznosu. Na slici 8.4 imamo tipini sluaj promjene svjetla koja nastaje u je dnom takvom pomrinskom sustavu.

Henry Norris Russell iz Princetons, jedan je od dvojice koji su nezavisno pronal znaajan dijagram, prikazan na pretho dnoj stranici. 1929. Russell je takoer izra dio jedno od prvih opsenih odreivanja relativne rasprostranjenosti atoma raznih elemenata u Suncu.

245

Vidi se da postoje dva uleknua kri vulje promjene svjetla, jedan dublji od drugoga. Dublje uleknue oito nasta je kada slabija zvijezda prolazi ispred svjetlije zvijezde; slabije uleknue na staje kada svjetlija zvijezda prolazi ispred slabije zvijezde. Hertzsprung-Russeilov dijagram

Kakve zakljuke moemo izvui iz naeg poznavanja sjajeva, polumjera i masa zvijezda? Prije nego li odgovori mo na ovo pitanje, potrebno je da vidi mo to znamo. Na raspolaganju su nam spektri za veliki broj zvijezda, a za sve njih zna mo pribline povrinske temperature. Broj zvijezda za koje takoer imamo prilino tono odreene udaljenosti i za koje zato znamo sjajeve, polumje re, kao i povrinske temperature, jo je znatno ogranien. Jo vie je ogra nien broj zvijezda za koje, pored svih ovih drugih stvari, takoer imamo to no odreenu masu. Ova posljednja grupa je zaista tako mala, da se ne moe uzeti kao baza za razmatranje svojstava zvijezda kao cjeline. Za ovo se moramo osloniti na srednji i prikla dni broj grupa za koje znamo spektralne tipove, sjajeve i polumjere. Metodu prikazivanja ovih zvijezda pronali su nezavisno jedan od drugo ga E. Hertzsprung iz Leydena i H. N. Russell. Njihov prikaz, danas poznat kao Hertzsprung-Russeilov dijagram, prikazan je na slici 8.5. Na vertikalnoj osi nanesene su apsolutne vizuelne ve liine. (Kako smo ve vidjeli, apsolutne vizuelne veliine odgovaraju vie direk tnim promatranjima nego bolometrijske veliine, ali za razliku od bolometrijskih veliina, one ne predstavljaju totalnu emisiju zraenja sa zvijezde nego samo zraenje koje je ogranieno podrujem valnih duina.) Na horizontalnoj osi di jagrama naneseni su spektralni tipovi, poevi od tipova O i B nalijevo, pa A, F, G, a K i tip M nadesno.

Zvijezde, prikazane u dijagramu, iz podruja su Mlijenog Puta, a na laze se relativno blizu Suncu. Sada se podsjetimo da je zvjezdani spektralni tip mjera njegove povrinske tempe rature a, kada su poznati povrinska temperatura i sjaj, polumjer se moe lako odrediti. Zato, kada je poznat poloaj zvijezde na Hertzsprung-Russellovu dijagramu, njezin polumjer se moe nai ukoliko nainimo korekciju iz njene vizuelne veliine u njenu bolometrijsku veliinu. Izrazita karakteristika raspodjele zvijezda u dijagramu je koncentracija prema pravcu koji se protee od de snog dna prema lijevom vrhu. Postoji jaka koncentracija zvijezda oko spektralnog tipa K i apsolutnih vizuelnih veliina oko O. Ovo su zvijezde veli kih polumjera, poznate kao giganti. Te dvije glavne karakteristike istakle su Hertzsprung-Russeilov dijagram za zvijezde u blizini Sunca. Ako se nanesu zvijezde iz jo udaljenijih dijelova Mlijenog Puta, nai emo da su neke od njih pale na sasvim razliita mje sta. Na primjer, vrlo sjajne zvijezde s vizuelnim veliinama od -8 i spektralnim tipovima F i G mogu se nai. One su poznate kao supergiganti. Koji je razlog za diferenciranje poloaja zvijezda na Hertzsprung-Russelllovu dijagramu? Prije nego pokuamo odgovoriti na ovo pitanje, bit e najbolje, da najprije pogledamo predloene teorije - teoriju giganata i patuljaka, koju je predloio Henry Norris Rus sell. Jo od Kanta, a vjerojatno i prije, veina je uenjaka smatrala da zvijezde nastaju procesom kondenzacije iz difuznog plina u meuzvjezdanom prostoru. Danas zaista znamo da takva plinovita materija postoji i da se nove zvijezde iz nje neprekidno formiraju. Russellova je bila ideja da su prvobi tne zvijezde, prije nego su se konano kondenzirale, bile velike i difuzne i da su imale niske povrinske temperatu-

246

re. Ovo bi bio uzrok to one lee na de snoj strani u dijagramu. Zato, prema Russellovu shvaanju, ovi bi se gigan ti, ako nastave kondenziranje, poste peno kretali prema glavnom nizu, ko jeg je on smatrao kao poloaj zvijezda normalne kondenzacije. Na pitanje to odreuje naroiti poloaj koji zvijezda zauzme na glavnom nizu, Russell je odgovorio da je to njezina masa; to je vea masa, to e se zvijezda nalaziti na viem poloaju na glavnom nizu. Rus sell je otiao korak dalje. Smatrao je da poslije dolaska na glavni niz, zvije zde nastavljaju evoluciju prema dolje. Njegova je bila ideja da zvijezde naj prije dou na glavni niz na gornji lijevi ugao, a zatim se sputaju po dijagra mu prema desnom uglu dijagrama, gubei masu neprekidno. Neke se od ovih ideja podudaraju s dananjom teorijom. Novoformirane zvijezde e se sigurno pojaviti u de snom dijelu dijagrama a, ako se one zgusnu, moraju se kretati nalijevo sve dok ne dou na glavni niz. Do sada je dobro ali, kako emo vidjeti u slijede em poglavlju, ove novozgusnute zvi jezde nisu giganti. Situacija za gigante je potpuno suprotna od one koju je predviao Russell.

Pokazalo se da su se gigantske zvi jezde, koje su nekad bile na glavnom nizu, pomakle iz glavnog niza ude sno, kao rezultat nuklearnih procesa, nastalih unutar njih. To znai da se giganti kreu udesno, a ne ulijevo u dijagramu. Meutim, kretanje udesno moe se zaustaviti, pa se zvijezde po novo kreu ulijevo. To e rei, poslije proirenja u gigante, one se ponovo sa imaju, a njihova se povrinska tempe ratura pri tome saimanju poveava. O ovim problemima se nastavlja ju istraivanja, koja nailaze na velike matematike potekoe. Da li se novozgusnute zvijezde, koje su dole na glavni niz, kreu po nje mu dolje? Gube li one, u stvari, mase? Ova stara Russellova pretpostavka do vodi do kontroverznih situacija. Mnogi svjetski astronomi vjeruju da posto ji gubitak mase, ali ovakvo gledite openito nije prihvaeno, a pogotovu ne izvan SSSR-a. Svako prouavanje ove kontroverzi je ili svaka budua diskusija o Hertzsprung-Russellovu dijagramu dovest e do pitanja koja su vezana s nukle arnom fizikom. Predmeti koji se sada pojavljuju, od takve su vanosti da im se mora dati posebno poglavlje.

247

9. poglavlje ZVIJEZDE KAO TERMONUKLEARNI REAKTORI

Vrlo siuni dio energije Sunca koji padne na Zemlju - procijenjen na peti dio od sto milijuna milijuna - oko 100 000 puta je vei nego sva energija upotrijebljena u svjetskim industrija ma. Totalna energija, koju Sunce emi tira u jednoj sekundi, bila bi dovoljna da odri potroak od jednog kilovata nekog elektrinog ureaja u vremenu od 10 000 milijuna milijuna godina. Drugim rijeima: energija, koju Sun ce emitira u jednoj sekundi vea je od cjelokupnog iznosa energije koju je ovjeanstvo potroilo u cijeloj svojoj povijesti. Razmotrili smo kako se ovaj silan iznos energije otprema iz unutranjo sti Sunca, ali jo nismo pitali kako je ona proizvedena. Sigurno je da ona nije proizvedena bilo kojim uobiajnim procesom izgaranja. Da je Sunce vatra obinog ugljena, ono bi se pretvorilo u pepeo za oko tisuu godina. ak bi i silniji oblici kemijskih izgaranja, kao oni koji se pojavljuju kada se spajaju vodik i kisik u vodu, dali Suncu ener giju za samo nekih dvije tisue godi na. Tako ideja da Sunce dobiva svoju energiju iz bilo kakvog kemijskog pro cesa izgaranja, mora biti naputena. U XIX stoljeu su uenjaci Kelvin i Helmholtz predloili rjeenje koje je objasnilo na koji nain Sunce moe proizvesti svoju enormnu energiju za period mnogo vei od dvije tisue go dina. Njihovo tumaenje se zasniva na gravitaciji, a moi emo ga najlake razumjeti ako razmotrimo to se do gaa s kamenom koji padne s visokog tornja. Privuen dolje gravitacijom Ze mlje, kamen dobiva na brzini i energiji tokom svog pada a, kada udari u tlo, veliki dio ove se energije pretvori u to plinu. Na slian nain e se osloboditi toplina ako kamen padne na Sunce. Budui da je gravitaciono polje Sunca mnogo jae od gravitacionog polja Ze mlje, kamen e poprimiti mnogo veu brzinu i on e prema tome osloboditi mnogo veu koliinu topline pri uda ru. Sada pretpostavimo da umjesto jednog kamena, koji padne na Sunce, na cijelu njegovu povrinu pada ne prekidna kia tijela iz svemira, na pri mjer, stalna kia meteorita; tada bi se oslobaala energija na njegovoj cijeloj povrini. Moe li to objasniti porijeklo energije koju Sunce stalno zrai u pro stor? Odgovor mora biti ne, iz dva razlo ga. Prvi, ako postoji bilo kakva struja tjelesa, moramo ih otkriti dananjim instrumentima, a mi ih nismo registri rali. Drugi, kako smo vidjeli u pret hodnom poglavlju, Suneva energija predstavlja neprekidni tok energije, koja odlazi iz njegovih unutranjih po druja, pa je jasno da moramo traiti izvor energije unutar Sunca, a ne jedi no na njegovoj povrini. Ali se osnovna ideja, da se energija proizvodi pomou gravitacije, moe modificirati ako se uzmu u obzir oba prigovora. Umjesto uzimanja kie materijala, koja pada na povrinu Sunca izvana, moemo pretpostaviti da se cijelo Sunce nezna tno, ali neprekidno, smanjuje. Sunce bi se na taj nain polagano stezalo kao jedna cjelina, a energija bi se oslobo dila na isti nain kao prije. Istina je da bi, ako uzmemo da je stezanje vrlo polagano, energija dobivena od svakog kilograma materije bila mnogo manja od energije koja bi se dobila od sva kog kilograma materije ako bi pala na Sunce izvana. Budui da je sada obu hvaen cijeli materijal Sunca, a taj je golem, energija koja bi se mogla dobiti
Ova fotografija Sunca, snimljena u vodikovoj svje tlosti, daje utisak strahovite snage. injenica je da Sunce emitira vie energije u jednoj sekundi nego to bi je ovjeanstvo potroilo u cijeloj svojoj povi jesti. Tokom XIX stoljea uenjaci su se pitali, kako se ova silna proizvodnja energije moe podravati milijunima godina.

248

249

na takav nain zaista bi bila enormna; bila bi oko 10 000 puta vea od one koja bi se mogla proizvesti najsnani jom kemijskom reakcijom. Ovu su teoriju iznijeli Helmholtz i Kelvin. Ona bi sigurno zadovoljila u objanjenju neprekidnog emitiranja golemih koliina energije Sunca za mnogo tisua godina. Raun pokazuje da bi, po ovoj teoriji, redukcija promje ra Sunca iznosila samo oko 50 metara godinje, da objasni poznatu produ kciju energije. Ovakvo je stezanje vrlo malo, jer bi se za vrijeme koje je prolo od invazije Rimljana na Britaniju do danas Sunce steglo samo za oko 80 ki lometara. tavie, da su mjerni ureaji antikog doba bili jednaki dananjima, bilo bi sasvim nemogue da se otkrije tako malo stezanje poput ovoga. Uprkos tome to bi teorija Helmholtza i Kelvina bila ispravna, promjer Sunca bi se vidno smanjio za period od nekoliko milijuna godina. Ali iz geo lokih podataka znamo da do toga nije dolo. Iz fosila je poznato da su neke vrste ivotinja - brahiopodi, a i neki guteri, na primjer, ostale relativno nepromijenjene u posljednjih stotinu milijuna godina. Ovo je uvjerljiv dokaz stalnosti fizikalne okolice na Zemlji, koja bi bila nemogua da je Sunce promijenilo svoj promjer u veem izno su za vrijeme tog perioda. U stvari, iz

fosilnih ostataka znamo da je Sunce moralo sijati snagom kakvom danas sjaji najmanje milijardu godina. Zato je jednostavno neodriva ideja da ne znatno stezanje Sunca moe objasniti energiju koju ono zrai. Ukratko, ideje Kelvina i Helmholtza mogle su objasniti izvor energije 10 000 puta vei od bilo kojeg oblika kemijskog izgaranja; ali s obzirom na ono to su pokazali fosilni ostaci, mo ramo ponovo traiti objanjenje za ovu 10 000 puta veu snagu. Takvo obja njenje zaista imamo na raspolaganju, ako zamislimo Sunce kao divovski termonuklearni reaktor; a za prijenos problema iz kemije u nuklearnu fiziku moe se rei da simbolizira ulazak u njenu najsuvremeniju fazu. Nuklearni su procesi po proizvodnji energije oko sto milijuna puta snani ji od kemijskih procesa. Na primjer, izgaranje jednog kilograma obinog kemijskog goriva proizvodi samo toliko energije da odri u radu od oko jednog sata grijalicu od 1000 vata, ali potro nja jednog kilograma najefektivnijeg nuklearnog goriva odrala bi u radu istu grijalicu oko deset tisua godina. Da bismo shvatili odakle se pojavila ova velika razlika, moramo razmotriti nuklearnu fiziku i kemijske procese.

Ako bi se energija Sunca dobi vala iz kemijskih izgaranja, ona se ne bi mogla odravati vie od dvije tisue godina. Keivin (lijevo) i Helmholtz (do njega) iznijeli su pretpostavku da se cijelo Sunce polagano stee. Ono bi kod polaganog stezanja oslobaalo energiju. Ovo moe objasniti silnu proizvodnju ener gije za nekoliko milijuna godina, ali ono, takoer, pretpostavlja da se Sunev promjer za taj pe riod mora uoljivo stegnuti.

250

Gravitaciona, polja

elektrina

nuklearna

Vratimo se za trenutak padajuem kamenu koji smo razmatrali u kon tekstu Kelvin-Helmholtzove teorije. Pri padanju kamen dobiva energiju, jer se ubrzava prema sreditu Zemlje privla nom silom gravitacije. Slino ubrza nje s kojim se kao posljedica dobiva energija moe, u stvari, proizvesti sva ka privlana sila. Sile koje kontroliraju kemijske pro cese u prirodi su elektrine, a dok je gravitaciona sila izmeu dva tijela uvi jek privlana, elektrine sile izmeu njih mogu biti ili privlane ili odbojne. Koja je od njih, ovisi o tome kako su A, kada doemo do nuklearne tijela izgraena od elementarnih esti energije, situacija je jo, u principu, ca, elektrona i protona, koji predsta ista. Ponovo imamo privlaenje izme vljaju dva postojana oblika elektrinog u estica, ali sada to privlaenje ne naboja. Pokazalo se da su sile izme uzrokuje ni gravitaciono polje ni elek u atoma u najveem dijelu privlane, trino polje, nego nuklearno polje. Nu zbog ega oni tee da se veu u grupe. klearno polje direktno utjee na dvije Ove su grupe nazvane molekulama, a vrste estica, protone i neutrone, pa ih ima ih od jednostavnih struktura, kao kasnije moramo razmotriti, ali najpri molekula obine soli koja se sastoji samo od jednog atoma natrija i jednog je pogledajmo kako djeluje nuklearno atoma klora, pa sve do vrlo komplici privlaenje. Postoji osnovna razlika izmeu nu ranih, sreemo ih u biolokim organi zmima, koji mogu sadravati oko mili klearne sile i elektrinih ili gravitacio nih sila. Dva tijela privlae jedno dru jun pojedinih atoma. Kada je elektrina sila izmeu ato go zbog gravitacije i onda kada su vrlo ma privlana, atomi dobivaju brzinu udaljena. Sunce, na primjer, privlai ako se pribliavaju jedan drugome. u mjerljivoj vrijednosti gravitaciono Ako se, poslije pribliavanja, atomi polje zvijezda koje su daleko nekoli opet razdvoje, doi e, naravno, do gu ko godina svjetlosti od nas. Situacija

bitka energije; to znai, atomi najprije dobivaju brzinu, a to znai energiju pri pribliavanju, a zatim pri odvajanju gube brzinu i energiju, pa dolazi do kompenzacije gubitka energije. Meu tim, kada doe do kemijskog spajanja, ne dolazi do takve kompenzacije gubi tka energije, jer se atomi vie ne raz dvajaju; oni ostanu zajedno u spoju molekule. Zato nastaje viak energije koji se na kraju pojavljuje kao topli na. Ovo je, prema tome, izvor kemijske energije. On se pojavljuje iz privlanih elektrinih sila i u principu je slian izvoru energije kamena koji pada. Ra zlika se pojavila iz razlike u prirodi sile to uzrokuje privlaenje.

Ako se stvarno Sunev promjer mnogo mijenjao bilo bi nemogue za bilo koju formu ivota da osta ne relativno nepromijenjena mnogo milijuna godi na. Ipak, znamo neto to to pobija. Lijevo je fosil primitivne lingule koja je ivjela prije 400 000 000 godina. Dolje je lingula koja jo ivi u Tihom ocea nu. Jedino ako zamislimo Sunce kao snani termonuklearni reaktor, moemo protumaiti kako ono stalno emitira energiju kroz dugi period vremena.

251

je ista i kod elektrinih sila. Dvije se naelektrizirane estice i dalje privlae ili odbijaju i kada se njihova meu sobna udaljenost poveava. Tono je da se djelovanje sile smanjuje ako se udaljenost izmeu njih poveava, ali se ona ne prekida potpuno. Ona opa da obrnuto s kvadratom udaljenosti izmeu njih, to e rei, da se za svako podvostruenje razmaka djelotvornost sila smanjuje za jednu etvrtinu svoje vrijednosti. Prema tome, elektrine sile djelu ju na velike udaljenosti na potpuno isti nain kao gravitacione sile. Ali je njihovo dugo podruje efektivnosti u astronomiji prikriveno iz vrlo jednosta vnog razloga. Ve smo napomenuli da postoje dvije vrste elektrinog naboja, negativni naboj (-) koji imaju elektroni i pozitivan naboj (+) koji imaju protoni. Sila izmeu elektrona i protona je pri vlana, ali sila izmeu dva elektrona ili izmeu dva protona je odbojna. Ve lika tijela, kao zvijezde, slabo su nae lektrizirana, jer se ona u osnovi sasto je od istog broja protona i elektrona, pa zato privlana i odbojna djelovanja nastoje da se ponite. Kod gravitacio nih sila, koje su uvijek privlane, ne moe doi do takvog ponitenja samo zato to gravitaciona polja, a ne elek trina, dominiraju pojavama na velike udaljenosti. Sasvim drugaije od elektrinih sila ili gravitacionih sila, nuklearna sila je djelotvorna na samo vrlo male udalje nosti. Nuklearna sila izmeu dvije e stice, bila to dva protona, dva neutrona ili jedan neutron i jedan proton, djelu je samo ako su te dvije estice razma knute najvie oko jedan deset-bilijunti dio centimetra. Nuklearna sila postaje sasvim zanemarivana ako je razmak znatno vei od ovoga, ali je zato ona silno privlana za razmake unutar tog reda. Prema tome, ako se protoni i ne utroni - estica na koje djeluju nukle arne sile - priblie sasvim blizu jedan drugome, dobit e brzinu zbog djelo-

Jezgre najobinijih izotopa osam najla kih elemenata.

Slika 9.1 Usporedba izmeu dobivene energije, proizvedene sakupljanjem jednog grama od devet razliitih kemijskih elemenata.

252

vanja nuklearne sile. Ova je situacija okolnom oblaku nego da su protoni potpuno analogna sluaju kemijske u jezgri. U stvari, normalni neutralni reakcije. Atomi privueni elektrinim oblik atoma ima broj elektrona jednak silama i koji se spajaju u molekule, broju protona u jezgri. oslobaaju kemijsku energiju. Protoni i neutroni privueni nuklearnim sila ma koji se spajaju u trajnu struktu Nuklearna energija ru analognu molekulama, oslobaaju Vidjeli smo da se energija dobiva nuklearnu energiju. kada protoni i neutroni formiraju je Prije nego prijeemo dalje da vidimo zgre atoma. Ali taj dobiveni iznos va kakve su to strukture, razmotrimo ove rira s brojem estica koje izgrauju dvije vrste estica koje tu sudjeluju. jezgre elemenata. Kako je, na primjer, Neutroni nemaju elektrini naboj, tako velik iznos nuklearne energije proizve da izmeu njih djeluju samo privlane den spajanjem jednog grama kisika, u nuklearne sile. Protoni, nasuprot, ima usporedbi s energijom koja je proizve ju pozitivni elektrini naboj; zato izme dena spajanjem jednog grama eljeza? u njih djeluju privlana nuklearna Odgovor na ovo i druga slina pita sila i odbojna elektrina sila. Ali, kada nja sadran je na slici 9.1. Vertikalna izoliramo uinak nuklearne sile od os predstavlja, u jedinicama od deset uinka elektrine sile, tada je nukle godina, duinu vremena za koju pro arna sila izmeu dva protona ista kao izvod nuklearne energije moe odra sila izmeu dva neutrona ili izmeu je vati elektrinu pe od 1000 vata. Ho dnog neutrona i jednog protona. rizontalna os predstavlja broj protona Kako su sastavljene strukture koje i neutrona koji se moraju spojiti da bi stvaraju neutroni i protoni? One su formirali jezgru elementa o kojem se nukleusi ili teke jezgre atoma. Reeno radi. na drugi nain, jezgre atoma su jedno Treba jo upozoriti na broj esti stavno sastavljene strukture protona ca koje su prikazane za jezgru sva i neutrona, a svaku moguu stabil kog elementa na naoj slici. Kemijska nu kombinaciju ove vrste susreemo svojstva nekog atoma odreena su meu kemijskim elementima. Jezgre brojem elektrona koji okruuju nje atoma moraju biti vrlo male u uspo govu jezgru, a ovo je odreeno brojem redbi s veliinama cijelih atoma zbog protona u jezgri. Zato su kemijska kratkog podruja djelovanja nuklear svojstva konano odreena iskljuivo ne sile; jer, samo onda kada su proto brojem protona u jezgri. To znai da ni i neutroni vrlo blizu jedan drugome djelovat e nuklearna sila izmeu njih i povezati ih u jedinstvenu strukturu. Dimenzije oblaka oko jezgri nekog obi nog atoma su preko deset tisua puta vee od dimenzije jezgri. Zato elektroni okruuju jezgre obi nih atoma? Zbog elektrinih sila. Pri sutnost protona u jezgrama oituje se u privlaenju elektrinom silom okol Lijevo: strukture dvaju razliitih izotopa nih elektrona. Ukoliko je temperatura helija. Desno: strukture dvaju razliitih vrlo velika, kao u centralnim podruji izotopa litija. Razni izotopi istog elementa ma zvijezda, elektrina sila je dovolj imaju isti broj protona i isti broj elektrona. na da vee elektrone uz jezgru, uvijek Oni se razlikuju samo u broju neutrona u uz pretpostavku da nema elektrona u njihovim jezgrama.

253

e dva atoma, koji imaju isti broj pro Sada moemo vidjeti zato slika 9.1 tona ali razliit broj neutrona u svojim pokazuje maksimum nakon kojeg se jezgrama, imati jo u sutini identina energija ponovo smanjuje. Tako dugo kemijska svojstva. To su razni izotopi dok je broj neutrona i protona u jezgri istog kemijskog elementa. U stvari, mali, uinak elektrinih sila na ener mnogi elementi imaju dva ili vie razli giju, koja se oslobaa dodavanjem itih izotopa, ali se vrijednosti, dane u sve vie estica, relativno je nevaan. naoj slici, odnose na najobiniji izo Meutim, ukoliko broj protona u je top, tj. na izotop koji je najvie raspro zgri postane tako velik da se poveava stranjen na Zemlji. elektrina sila, nastaje znatno sma Slika pokazuje da najvie energi njenje energije koja se oslobaa. Do je dobivamo spajanjem jezgra eljeza. lazi do toke gdje je dobivena energija Proizvedena energija raste s brojem uslijed privlane nuklearne sile manja neutrona i protona koji sastavljaju je od izgubljene energije uslijed odbojne zgru, sve dok taj broj ne dosegne e elektrine sile. Iz ovog razloga izgra zdeset ili toliko otprilike. Poslije toga, dnja atoma, koji sadre vei broj pro dobivena energija polagano opada. tona i neutrona, daje manje energije Zato se do ovog broja dobiva maksi nego izgradnja atoma eljeza. mum energije? Zato ona ne raste sa Naa nam slika takoer omoguu sve veim brojem neutrona i protona je da odgovorimo na druga vana pi koji se dodaju jezgri? tanja. Pretpostavimo da dodamo tri Da odgovorimo na ova pitanja, mo jezgre helija da bismo dobili ugljik; ramo imati na umu da djeluju elektri kako se ugljik nalazi iznad helija u ne i nuklearne sile. Kada se neutron naem dijagramu, doi e do osloba doda jezgri, ne sudjeluje elektrina sila. anja energije ovim procesom fuzije. Da takav neutron moe biti zarobljen od Slino, ako dodamo dvije jezgre uglji jezgre, mora biti ispaljen vrlo tono pre ka da se formira magnezij, dobit emo ma svom cilju, jer inae nikad nee doi opet energiju, jer je magnezij na viem u usko podruje djelovanja nuklearnih poloaju u dijagramu nego ugljik. Ova sila. Meutim, ako je ispaljenje tono, a situacija vrijedi za sve lake elemen neutron postao zarobljen od jezgre, dolazi te, tj. za elemente koji sadre relativno do oslobaanja energije. Uvjeti, potrebni malo neutrona i protona u svojim je za dobivanje protona jezgri jo su stroi. zgrama. Ako ih fuzioniramo, dobiva Ne samo da se on mora tono usmje mo energiju. Ali je situacija obratna za riti da doe u podruje nuklearne sile, tee jezgre. Tu ne dobivamo energiju nego on mora imati vrlo veliku poetnu fuzijom, nego suprotnim procesom: ci brzinu da bi svladao odbojnu elektrinu jepanjem. Ako, na primjer, razbijemo silu koja postoji izmeu njega i protona jezgru urana na dva dijela, doi e do koji su ve u jezgri. Bez te velike poetne oslobaanja energije. Ovo je zato, to brzine, on e se jednostavno odbiti prije nego doe unutar podruja nuklearne sile. tavie, ako upadni proton bude dosegao jezgru i bude zarobljen od nje, dobivena energija e biti manja nego u sluaju neutrona, jednostavno zato jer je proton izgubio brzinu za vrijeme svog leta zbog odbojne elektrine sile. A jasno Izgradnja tekih jezgri zahtijeva vee je da e ova odbojna sila postajati jaa temperature nego izgradnja lakih je zgri. Ovdje je prikazana temperatur kada jezgra sadri sve vie i vie proto na skala kod koje se formiraju jezgre na. raznih elemenata.

254

se ova dva dijela nalaze u dijagramu iznad urana koji je uzet u obzir prije cijepanja. Nuklearni procesi u glavnom nizu zvi jezda Napomenuli smo, da bi izgradnja lake jezgre u teu jezgru dodavanjem protona zahtijevala da protoni moraju imati velike poetne brzine; inae oni ne bi mogli dosei jezgru, jer odbojna elektrina sila, koja djeluje na njih to kom njihova puta, nastoji to sprijeiti. Odakle dolazi ova velika poetna br zina? Stvara je visoka temperatura u unutranjosti zvijezde. Zaista, zbog tih visokih temperatura, potrebnih da se potakne proces za dobivanje energije, upotrijebljena je rije termonuklearni proces. Kako odbojne elektrine sile postaju vee kad su jezgre vee, oito je da e biti potrebne vee brzine, a time i vie temperature da se izgradi teka jezgra nego laka. Da se izgradi najjednosta vnija laka jezgra, tj. jezgra helija koja se sastoji od dva protona i dva neutro na, potrebne su temperature od oko deset milijuna stupnjeva. Izgradnja drugih obinih lakih jezgri, kao to su ugljik, duik i neon, trai temperatu re od oko sto milijuna stupnjeva. Da se izgrade magnezij, silicij, sumpor ili kalcij, potrebne su temperature u po druju od tisuu milijuna stupnjeva, a za izgradnju eljeza temperatura mora biti oko tri tisue milijuna stupnjeva. Kako e nam sve ovo pomoi da odgovorimo na pitanja o HertzsprungRussellovu dijagramu, koja su ostala bez odgovora na kraju prethodnog po glavlja? to se tie Russellove teorije o gigantima i patuljcima, treba da se podsjetimo da se novoformirane zvije zde pojavljuju nadesno u dijagramu; kako se zguuju, kreu se ulijevo sve dok ne dou do glavnog niza; a tokom tog stezanja raste njihova unutranja temperatura. Ovaj dio Russellove te

orije sasvim odgovara ideji Kelvina i Helmholtza. Za vrijeme svog formira nja i zguivanja zvijezda zaista do biva energiju od svog gravitacionog polja. Dio se ove energije zrai u okol ni prostor, a dio slui da se proizvodi stalni porast temperature u unutra njosti. Oito je da e prve nuklearne reakcije biti one koje zahtijevaju naj nie temperature, a te su, kako smo upravo vidjeli, reakcije u kojima se formira helij. Zato oekujemo da e se prve nuklearne reakcije pojaviti unu tar onih novoformiranih zvijezda, u kojima se helijeve jezgre sastavljaju iz sastavnih estica. Zato se zvijezde prestanu kretati ulijevo kada dou na glavni niz Hertzsprung-Russellova dijagrama? Odgo vor: glavni niz oznauje zvijezde u ko jima poinje produkcija helija. Drugim rijeima, on oznauje zvijezde koje su se poele vladati kao termonuklearni reaktori. U prethodnom poglavlju smo vidje li da su preteno najrasprostranjeniji atomi unutar Sunca vodikovi atomi, a to je i kod svih drugih zvijezda u vrije me njihovih formiranja. Normalni ne utralni vodik ima jezgru koja se sastoji od samo jednog protona i vanjske "lju ske", a ona se sastoji od samo jednog elektrona; ali unutar zvijezda vodikovi atomi ne postoje u neutralnom obliku. Zbog visoke temperature elektroni su odvojeni od protona, formirajui plin u kojem se elektroni i protoni slobodno i nezavisno kreu jedan od drugoga. Protoni formiraju sirovi materijal iz ko jeg se grade helijeve jezgre. Budui da se jezgra helija sastoji od dva protona i dva neutrona, netko moe pitati, otku da su doli neutroni? U stvari, slobo dan neutron se spontano promijeni u proton i druge estice; a slino, ali iz vrlo kompliciranih razloga, mogue je da se proton pretvori u neutron. Najprije uzmimo jednostavniji slu aj. U fizici postoji ope pravilo, da e materija uvijek teiti da postigne svo-

255

je najnie mogue energetsko stanje. kako dolazi do te promjene. Vidjeli (U stvari, kako smo zakljuili iz nae smo da se neutron mijenja u proton diskusije o slici 9.1, najnii se oblik emisijom jednog elektrona i antineuenergije javlja kada se formira eljezo. trina. Slino, kad se proton pretvara Razlog zato se sva materija u svemiru u neutron nastaju takoer dvije esti ne povee u jezgre atoma eljeza jest u ce, pozitron i neutrino. Neutrino, kao tome to nema drugih fizikalnih pro i antineutrino, zbog slabe povezanosti cesa koji bi bili na raspolaganju, osim s materijom neemo dalje razmatrati. unutar nekih zvijezda, gdje vladaju Pozitron, kojeg emitira proton pri pre temperature u podruju od tri tisue tvaranju u neutron, moe se najbolje milijuna stupnjeva; kod niih tem opisati kao elektron koji ima pozitivan peratura od ove, upadni elektroni ne umjesto negativan naboj. mogu doi do jezgre eljeza, jer djeluju Protoni se ve poinju mijenjati u jake odbojne elektrine sile.) Kada se neutrone pri pokuaju da izgradimo slobodni neutron spontano pretvori u jezgru koja se sastoji samo od dva proton, elektron i treu esticu, koja je protona. Jedan od ta dva postaje neu poznata kao antineutrino, on postie tron, formirajui jezgru, koja se sastoji nie energetsko stanje. Proton i elek od jednog protona i jednog neutrona. tron zajedno imaju neto manju masu Ona se zove deutron, a to je jezgra te od prvotnog neutrona, a to kae da oni kog vodika, sastavni dio teke vode. imaju i neto manju energiju. (Antine Deutroni, proizvedeni na taj nain, utrino nema gotovo nikakvog utjecaja mogu zatim pokupiti jo jedan proton, na materiju i ne igra nikakvu ulogu u pa nastaje jezgra od dva protona i je proizvodnji energije unutar zvijezda, dnog neutrona. Ovo je jezgra helijeva tako da ga vie neemo spominjati.) izotopa. Premda ona sadri samo je Premda sam proton ima manju dan neutron, sadri dva protona; zato masu (a time i manju energiju) od ne e atomi s takvim jezgrama imati ista utrona, jezgra sastavljena potpuno od svojstva kao obini atomi helija ije protona ne bi imala manju energiju od jezgre sadre dva neutrona i dva pro jezgre sastavljene od podesne mjeavi tona. ne protona i neutrona. Jedan se razlog Ali, kako se obini ili normalni helij nalazi u odbojnim elektrinim silama; formira u termonuklearnim reaktoridrugi ovisi o nainu na koji se estice poveu zajedno, a to su detalji koji nas Prve nuklearne reakcije, koje se ne interesiraju. Sada je vano da e, javljaju unutar jedne novoformi rane zvijezde, jesu one u kojima ako izgradimo jezgru koja sadri mno se helijeve jezgre sakupljaju. Na go protona, ona imati vee energetsko crteima je pokazan glavni pro stanje nego kad bi bila sastavljena iz ces pri kojem se u unutranjosti protona i neutrona. S obzirom na ope Sunca izgrauju jezgre helija. pravilo iz fizike, ve smo napomenuli da e se jedan ili vie protona pretvo Sudarom dvaju protona jedan riti u neutron. Jezgra zato postie nie postane neutron te nastane deuterij (teki vodik). energetsko stanje nego to je imala prije. Deuterij dobiva proton. Formira Vana injenica da se protoni mogu se jezgra lakog izotopa helija. pretvoriti u neutrone dovoljna je da protumai kako je, polazei samo od Sudarom dviju ovakvih jezgri protona, mogue izgraditi jezgre koje izbacuju se dva protona i formira obina helijeva jezgra. sadre i protone i neutrone; pa se ovdje moemo zaustaviti da vidimo

256

ma zvijezda? Odgovor je neto kompli ciran, jer pretvorba moe nastati na razne naine. U unutranjosti Sunca je glavni proces onaj u kojem se su daraju dvije jezgre ovog lakog helija. Dok je svaki od njih sadravao po dva protona i jedan neutron, rezultat nji hove fuzije je nova jezgra koja e imati etiri protona i dva neutrona. Ovo je laki oblik elementa berilija; ali, ovaj oblik nije stabilan, pa stabilitet moe postii na jedan od dva naina. Jedan od etiri protona se moe pretvoriti u neutron stvarajui jezgru s tri proto na i tri neutrona. Ovo je jezgra izotopa litija koji stvara vitalnu komponentu vodikove bombe. Druga je mogunost da laki berilij, njegova jezgra, moe izbaciti dva protona pa nastaje jezgra od dva protona i dva neutrona. To je jezgra obinog helija, a vjerojatno ovaj drugi proces prevladava u unutranjo sti Sunca. Prema tome, postavili smo nepre kidnu liniju reakcija, poevi samo od protona do obinih helijevih jezgri; a energija se stvarala u nekoliko faza du linije. Dva protona, izbaena u za dnjoj fazi, gibaju se velikim brzinama. Unutar Sunca se veina njihovih giba nja izgubi u sudarima s drugim esti cama, a njihova se energija kretanja odrazi u opem porastu kretanja svih estica, to e rei, u obliku topline. U drugim se reakcijama emitira manje energije. U prvoj fazi, kada se sudare dva protona, jedan se od njih pretvori u neutron pri emu se emitira jedan pozitron. Ovaj pozitron se brzo vee s jednim od elektrona koje sretne na svom putu. Tada se elektron i pozitron uzajamno unite proizvodei kvant zraenja. Trei izvor energije dolazi od dodavanja protona deuteriju. U ovom se procesu takoer emitira kvant zra enja. Zato je cjelokupna energija, koja je na raspolaganju, dijelom u obliku zraenja, a dijelom u obliku topline. Ovo je rjeenje vrlo starog pitanja, kako nastaje Suneva energija.

U glavnom nizu zvijezde s masama veim od mase Sunca imaju visoke unutar nje temperature. Crte poka zuje jedan nuklearni proces koji se tada dogaa.

Spajanjem protona s obi nom jezgrom ugljika nasta je jezgra lakog duika.

Jedan proton u takvoj stru kturi postaje neutron. Rezul tat je teka jezgra izotopa ugljika.

Izotop dobiva drugi proton i nastaje jezgra obinog du ika.

Jo jedan proton spaja ovu strukturu, ali jedan proton prelazi u neutron. Rezultat je teka jezgra duika.

Ova jezgra dobiva jo jedan proton i postaje jezgra obi nog kisika, ali uzbuenog stanja.

Jezgra se oslobaa takvog stanja izbacivanjem dvaju protona i dvaju neutrona (to zajedno predstavlja jednu jezgru helija). Tako preostaje jezgra obinog ugljika.

257

Temperature u unutranjosti Sun proizvodnja jezgri helija. Laki izotop ca nisu dovoljno visoke da omogue duika (sedam protona i est neutro najkompliciranije nuklearne procese. na), koji je nastao iz ugljika, izmijeni Kao primjer najkompliciranijeg pro se u teki izotop ugljika (est protona cesa moemo smatrati sudar proto i sedam neutrona). Posljednja jezgra na s jezgrom ugljika. Ukoliko proton dobiva daljnji proton pa daje normalni ima dovoljno veliku poetnu brzinu da oblik duika (sedam protona i sedam svlada odbojnu elektrinu silu izmeu neutrona). Ovaj normalni oblik duika sebe i jezgre ugljika, moe se pojaviti zatim stekne jo jedan proton; ali se reakcija u kojoj je proton dodat jezgri jedan proton u jezgri brzo pretvori u ugljika stvarajui zato jezgru lakog neutron. Rezultat, struktura koja se izotopa duika. U ovom procesu je ta sada sastoji od sedam protona i osam koer proizvedena energija u obliku neutrona, jest jezgra tekog izotopa zraenja. duika, izotopa, koji se zaista nalazi u Ovakvi procesi nemaju neko veliko plinovima atmosfere Zemlje, ali samo znaenje unutar Sunca, jer su tem u vrlo maloj koncentraciji. Ova stru perature preniske da dadu protone ktura zarobljava jo jedan proton, pa potrebnih poetnih brzina. Meutim, se zato formira jezgra s osam protona vidjeli smo u prethodnom poglavlju i osam neutrona. To je jezgra normal da se temperature u unutranjosti nog kisika. Ali jezgra kisika, ovako for zvijezda glavnog niza poveavaju ako mirana, u stanju je silne uzbuenosti, se kreemo od Sunca prema gornjem tj. osam protona i osam neutrona se lijevom kutu Hertzsprung-Russellova gibaju snano unutar jezgre, mnogo dijagrama. Drugim rijeima, unutra snanije nego to se gibaju unutar je nja temperatura je via unutar gla zgre normalnog atoma kisika. vnog niza zvijezda ako one imaju veu Mogu se pojaviti dvije mogunosti. masu od Sunca, to se precizno moe Uzbuenost jezgre mogla bi smiriti rei: one su sjajnije od Sunca. Kod tih kretanje estica zraenjem, pa dolazi visokih temperatura, nuklearne re do formiranja obinog stabilnog kisika. akcije vrste koju smo upravo opisali Ili, da izbaci jezgru helija (dva protona nastaju u velikom opsegu. i dva neutrona). Ova druga mogunost U stvari, pokazalo se, da postoji niz je vjerojatnija, tako da se u najveem procesa koji poinju s formiranjem broju sluajeva formira jezgra kisika duika iz ugljika, a konani je rezultat koja nije postojana. Poslije izbaciva-

Siika 9.2 (gore) Lijevo: zvijezda s masom priblinoj masi Sun ca. Desno: najmasivnija zvijezda na gornjem dijelu glavnog niza. Zasjenjenja oznauju po druja gdje se energija prenosi uglavnom konvektivnim putem. U nezasjenjenim podrujima prijenos se vri zraenjem.

258

nja jezgre helija, ostaje struktura koja koji se prenosi kondukcijom. Imamo sadri est protona i est neutrona, a dva potpuno razliita sluaja. U ma to je normalni oblik ugljena, od kojeg je sivnim zvijezdama imamo konvekciju zapoeo cijeli proces. Moemo rei, da blizu sredita, a zraenje izvan sre ugljik djeluje kao katalizator. On slu dita, dok kod zvijezda Suneva tipa i da se proizvede serija reakcija, a na zraenje dolazi iz unutranjosti, a kraju se sam ponovo pojavi. konvekcija je u gornjim slojevima. Oni Zato postoji drugi nain proizvo prenose energiju konvekcijom u vanj dnje helija, a on je mnogo vaniji kod ska podruja Sunca, to je, vjerojatno, zvijezda velike mase nego u unutra u velikoj mjeri uzrok najkomplicirani njosti Sunca, jer su temperature u jeg vladanja plinova u atmosferi Sun masivnijim zvijezdama znatno vee ca, o kojem smo diskutirali u pretho nego u Suncu. Zaista, ovaj ugljiko-du- dnom poglavlju. ikov ciklus, kako se on zove, predsta vlja glavni proces proizvodnje helija u Evolucija iznad glavnog niza zvijezdama koje su dva puta masivnije od Sunca. Sve zvijezde, koje lee na U konvektivnom podruju zvijezde gornjem dijelu glavnog niza, proizvo sav e se helij, proizveden iz nuklear de preteni dio svoje energije preko nih reakcija, pomijeati manje ili vie ugljiko-duikovog ciklusa, a ne pre jednoliko. Zato se u masivnoj zvijezdi, ko jednostavnijih procesa kakvi su u pokazanoj na slici 9.2, helij, proizve den u toplim centralnim podrujima, Suncu. Razliiti naini proizvodnje energije potpuno izmijea u unutarnjim dijelo u masivnim zvijezdama (ugljiko-dui- vima konvenktivne kore. Ali u zvijezdi kov ciklus) i u zvijezdama male mase, Suneva tipa (lijevo na slici 9.2) nema koje moemo opisati kao zvijezde Sun mijeanja, osim u vanjskim dijelovi eva tipa, vode do interesantnih razli ma, gdje je proizvodnja helija zanemaka u njihovim unutarnjim struktura rujua, jer temperature nisu dovoljno ma. Ovo je ilustrirano na slici 9.2. U visoke, da pokrenu nuklearne reakci osjenanim dijelovima svake zvijezde, je. Zato, u zvijezdi Suneva tipa helij energija se prenosi uglavnom konve- ostane tamo, gdje i nastane, pa prema kcijom, dok se u neosjenanim dijelo tome koncentracija helija raste vie u vima prijenos energije obavlja potpuno centralnim podrujima nego bilo gdje zraenjem, osim za zanemarujui dio, drugdje. Ako se sve vie i vie vodika
Slika 9.3 (lijevo) Samo u konvektivnom podruju zvijezde stvara se helij nuklearnim reakcijama ujednaenim mijea njem. Zbog toga kod zvijezda Suneva tipa helij ostaje tamo gdje je proizveden. Kemijski sastav takvih zvijezda postaje sve vie i vie neujednae nim. To uzrokuje da se takve zvijezde kreu prema desnoj strani Hertzsprung-Russellova dijagrama, kako je pokazano. Slika 9.4 (desno) Promjenljive zvijezde cefeide pravilno pulziraju, pa se njihovi polumjeri naizmjence poveavaju i sma njuju. Period oscilacije je u direktnoj vezi s apsolutnim sjajem zvijezde, i to na nain kako je ovdje pokazano. Ova je injenica omoguila da astrono mi upotrijebe cefeide za odreivanje udaljenosti objekata u svemiru.

259

pretvara u helij, kemijski sastav zvije glavnom nizu, tj. zvijezde koje se nala zde postaje izrazito nejednolik. ze u gornjem lijevom uglu dijagrama, Ovo se zaista ve dogodilo s na kreu se manje ili vie direktno ude im Suncem. U vanjskim dijelovima sno. One ulaze u podruje dijagrama je sastav jo isti, onakav kakav je bio koje oznauje tzv. supergigante. Takve pri stvaranju Sunca u oblaku plina: su zvijezde rijetke, djelomino jer ih koncentracija vodika je bila oko 70% je malo nastalo, a djelomino jer kra mase. Ali danas, poslije nekih 5 mi tko ive. Nijedna nije naena u blizini lijardi godina, koncentracija vodika u Sunca, a to objanjava zato nema ni jedne u dijagramu, danom u pretho sreditu Sunca je pala na oko 30%. Posljedica je ove stalno rastue ne dnom poglavlju. Zvijezde koje poinju da se kreu jednolikosti kemijskog sastava, da se zvijezda kree udesno u Hertzsprung- udesno neto nie, prolaze kroz podru Russellovu dijagramu. Ope karakte je oznaeno kao cefeide, promjenljive ristike ovog kretanja prikazane su na zvijezde. Ovo su zvijezde koje pulsira slici 9.3. Zvijezde, koje su visoko na ju u potpuno pravilnim periodama, pa

260

se njihovi polumjeri naizmjence ire i steu. Tokom ekspanzije polumjer se poveava i do 10% od svoje srednje vrijednosti. Period promjene sjaja kod cefeida direktno je povezan s njenim apsolutnim sjajem, onako kako je prikazano na slici 9.4. To znai da se takve zvijezde mogu upotrijebiti kao pokazivai udaljenosti. Relaciju izme u perioda i sjaja kod cefeida otkrila je 1913. godine Miss Leavitt s Harvardske zvjezdarnice, koja je iz June Amerike promatrala cefeide u Magellanovim Oblacima. Ameriki astronom Harlow Shapley prvi je ovo upotrijebio za odreivanje udaljenosti. Metodu nije teko shvatiti. Pretpo stavimo da elimo odrediti udaljenost neke cefeide. Udaljenost nam je nepo znata, ali moemo izmjeriti njen privi dni sjaj, a ne njen apsolutni sjaj. Ali mi moemo, takoer, izmjeriti period njene promjene sjaja. Iz nae krivulje, koja je prikazana na slici 9.4, moemo jednostavno oitati apsolutni sjaj. Za tim, poznavajui apsolutni sjaj i privi dni sjaj, moemo vrlo lako izraunati udaljenost zvijezde. Premda su cefeide odigrale znaajnu ulogu u posljednjih 60 godina, i premSlika 9.6 Zvijezde iz jata Hyada smjetene u Hertzsprung-Russellovu dijagramu. Njihovi poloaji oznauju njihove staze razvoja.

Slika 9.5 (gore) Gdje se energija proizvodi i kako se ona prenosi u zvijezdi predstavlja veli ku fazu njenog razvoja.

Lijevo: dio vanjskog podruja velike spiralne maglice u Andromedi, M 31. Oznaena zvijezda blizu centra je ce feida s periodom od oko 18 dana. Na slici je u momentu najveeg sjaja.

Slika 9.7 (desno) H-R dijagram zvijezda jata Messier 67.

261

da je o njima napisan niz teorija, jo koje uzrokuje prekid proizvodnje ener nitko nije u mogunosti da na potpu gije u tom podruju, a to opet uzroku no zadovoljavajui nain objasni uzrok je evoluciju u podruju giganata. Situ promjene njihova sjaja. Ove zvijezde acija je opisana na slici 9.5. Zvijezda se nalaze samo u jednom dijelu Hertz- ima unutranju jezgru, koja se sastoji sprung-Russellova dijagrama, a izgleda uglavnom od helija, jer se vodik iscr da one postaju promjenljive kada pro pio nuklearnim reakcijama. Ali, izvan laze putem koji zapoinje na glavnom jezgre jo ima vodika koji okruuje je zgru predstavljajui sada glavnu pro nizu, a zavrava daleko udesno. Kada promotrimo zvijezde koje za dukciju energije zvijezde. Ovo uzroku poinju svoje putove sve nie i nie na je, da se sve vie i vie helija dodaje glavnom nizu, nai emo putove evo povrini jezgre koja zato stalno raste u lucije ne samo udesno, nego takoer i masi. S vremenom zvijezda ue u fazu prema gore, uspon. Zato, svi putovi iz giganta u svojoj evoluciji, a porast je nie polovine glavnog niza tee da se zgre helija iznosi oko 30% od njene priblie i sakupe u jednom dijelu po cjelokupne mase. Na slikama 9.6 i 9.7 vidimo zvijezde druja, tj. onom koji je ispunjen gigan dvaju dobro poznatih jata nanesenih tima, zvijezdama velikog polumjera, o u Hertzsprung-Russellov dijagram. kojima smo raspravljali u prethodnom Poloaji zvijezda oznauju njihove evopoglavlju. Ove su zvijezde mnogo broj lucione staze. Slika 9.6 pokazuje zvi nije nego supergiganti ili cefeide, dje jezde Hijada, dok slika 9.7 pokazuje lomino zato, to je broj zvijezda koje ispunjavaju niu polovinu glavnog zvijezde jata M 67. Ovdje imamo nepo niza mnogo vei od broja zvijezda na sredni promatraki podatak za oblike gornjoj polovini, a djelomino zato to evolucije, prikazane na slici 9.3. U prethodnom poglavlju vidjeli smo je vrijeme potrebno za evoluciju mno da poznavanje spektralnog tipa zvije go due za slabije zvijezde. U stvari, zde sadri i poznavanje njene povrin zvijezde u okolici Sunca nisu srednje ske temperature. Zato, kada znamo veliine, jer ima i onih koje mogu pa sti u podruje giganata. Ovo tumai Slika 9.8 raspodjelu zvijezda u Hertzsprung- Krivulje pokazuju poloaje u Hertzsprung-RusselloRussellovu dijagramu, kako je dan u vu dijagramu za zvijezde s polumjerima jednakim prethodnom poglavlju, gdje relativno polumjeru Sunca (1), deset puta veim od Sunca bliske zvijezde tee da se koncentriraju (10) i sto puta veim od Sunca (100). na glavnom nizu ili blizu glavnog niza ili u podruju giganata. U prethodnom poglavlju smo ustanovili da giganti nisu novoformirane zvijezde, koje se kreu ulijevo, kako je Russell prvotno smatrao, nego da su one zvijezde koje se kreu od glavnog niza udesno. Sada smo opravdali ovo stajalite. Zvijezde se kreu udesno, jer se poveava kon centracija helija u njihovim centralnim podrujima. Raun pokazuje da nema znaka kretanja udesno sve dok je koncentra cija vodika u krajnje sredinjim dije lovima iznad nule. U stvari, to je iscr pljivanje vodika iz sredinjih podruja,

262

poloaj zvijezde u Hertzsprung-Russellovu dijagramu, znamo i njenu po vrinsku temperaturu i apsolutni sjaj. Pomou toga moe se polumjer zvijezde izraunati iz jednadbe L = D x R2 x T4, spomenute u 8. poglavlju. (Sjetimo se da u ovoj jednadbi L oznauje sjaj, D konstantu, R polumjer, a T povrin sku temperaturu.) Prema tome, kada znamo poloaj zvijezde u HertzsprungRussellovu dijagramu, znamo takoer njen polumjer. Slika 9.8 pokazuje tri krivulje na nesene na Hertzsprung-Russellov di jagram. Jedna povezuje toke gdje je polumjer svake zvijezde jednak polu mjeru Sunca; druga vee toke gdje je polumjer deset puta vei od Sunca; a trea povezuje toke gdje je polumjer sto puta vei od Sunca. Vidljivo je da krivulja povuena za polumjer od sto polumjera Sunca prolazi preko po druja giganata na dijagramu. Iz toga vidimo da su giganti zaista zvijezde s vrlo velikim polumjerima. Polumjer staze Zemlje je neto vei od 200 polu mjera Sunca. Da je Sunce gigant - to e postati u budunosti - Zemlja bi se nalazila relativno blizu njegovoj povr

ini. tavie, Zemlja bi se mogla nala ziti i u unutranjosti Sunca kad bi on bio gigant. Budui da takva zvijezda ili gigant ima golem polumjer, gravitacija na njegovoj povrini je mnogo slabija nego na povrini Sunca - neto izmeu 10 000 i 100 000 puta. Iz tog su razloga uznemirenosti na povrinama takvih zvijezda sline uznemirenostima ka kve su sada na Suncu, pa uzrokuju izbacivanje materijala u jo vee uda ljenosti nego to je to u sluaju Sunca. Razlika je u tome, to je takvo izbaci vanje materijala u prostor tako snano da se moe potpuno osloboditi gravi tacione sile. Promatraki materijal je zaista pokazao da gigantske zvijezde, a takoer i supergiganti, stalno izba cuju materijal sa svojih povrina. Zato vanjski slojevi zvijezda neprestano otpadaju. Uzevi da je dosta vanjskih slojeva otpalo, unutranja podruja, gdje se odigravaju nuklearni procesi, bit e postepeno otkrivena. Tako je mogue da se nuklearni procesi, koji su se odvijali u dubokoj unutranjosti zvijezde, pojave na povrini zvijezde. A jednom, kad se to dogodi, one postaju

Veliine staza prvih etiriju planeta uspo reene s veliinama dviju gigantskih zvi jezda, Mire i Betelgeuse.

Slika 9.9 Zvijezde kuglastog jata M 3 smjetene u Hertzsprung-Russellovu dijagramu. Zvije zde u horizontalnom ogranku imaju razvoj ni stupanj divova. Njihova je karakteristika pomanjkanje vodika i pojaavanje sjaja.

263

predmet promatranja pomou spektroskopske tehnike, o kojoj se raspra vljalo u prethodnom poglavlju. Pogledajmo neke dokaze proizvo da nuklearnih procesa i vidimo to oni sadre. Sjetit emo se da zvijezde spektralnog tipa M imaju povrinsku temperaturu niu od oko 3 600. Do minantna raspodjela u spektru takvih zvijezda normalno dolazi od molekula cirkonijeva oksida, ali u klasi giganata postoje neke zvijezde u ijim spektrima dominiraju linije nastale od molekula ugljika. Oito je da ove zvijezde imaju veliku koncentraciju ugljika na svojim povrinama. Kako ovo nastaje? Vidjeli smo da zvijezda, ako se kree udesno prema podruju giga nata na dijagramu, razvija unutarnju jezgru koja je sastavljena uglavnom od helija, a ne sadri vodik. Ako se zvijezda razvija i nastavi da se kree udesno, temperatura u n u t a r jezgre stalno e se poveavati. Raun poka zuje da ona dosegne oko 100 miliju na stupnjeva ako doe do podruja giganata, a pri takvim temperatura ma poinju djelovati nove interesan tne nuklearne reakcije. Kod prve ta kve reakcije tri se jezgre helija (svaka sa dva protona i dva neutrona) spoje u jezgru ugljika (est protona i est neutrona). Slijedeim dodavanjem daljnjih jezgri helija nastane najpri je kisik, a zatim neon. Ovdje imamo primjer, koji je bio gore naglaen, da vie temperature u n u t a r zvijezda znae jo kompliciranije nuklearne reakcije. Situacija koja se javlja u unutranjosti gigantskih zvijezda pri temperaturama od oko 100 milijuna stupnjeva, omoguava heliju, koji je nastao iz vodika, da se sam spaja, stvarajui vane nove elemente kao to su ugljik, kisik i neon. A proizvo dnja ugljika objanjava zato na ne kim zvijezdama moemo opaziti vee koncentracije ugljika. To su zvijezde kod kojih su vanjski slojevi odstra njeni procesom, opisanim ranije. 264

Nova, u zvijeu Orla, poveala je enormno sjaj tokom 1918. godine. Ove fotografije, sni mljene na Mt Wilsonu 1922, 1926. i 1931, po kazuju irenje plinovitog omotaa oko nove zvijezde.

Plinovi izbaeni iz Nove Persei u 1901. godini formirali su maglicu, kako se vidi na gornjoj fotografiji, snimljenoj 5,08-metarskim daleko zorom Hale na Mt Palomaru.

265

Kao nusprodukt helijeve fuzije, koji on se mijenja, zbog raspadanja proto stvara ugljik, kisik i neon, javlja se re na u neutron, u molibden. Ali tehnecij akcija, u kojoj se oslobode neutroni. jest zapaen u nekim zvijezdama - koje Pri ovakvim temperaturama ove ne se zovu S zvijezde, a takoer sadre utrone ne apsorbiraju ugljik, kisik ili nenormalno obilje stroncija, cirkonija neon, a ni helij. Njih takoer ne moe itd. Oito je da je tehnecij nastao ne apsorbirati ni prvobitni vodik, jer je davno - tokom posljednjih sto tisua ve davno istroen. Smatra se da se godina - u nuklearnim reakcijama. oni spajaju s mnogo teim jezgrama, Da li se zvijezda i dalje razvija na prisutnima u manjim koncentracija kon to doe u podruje giganata? ma za vrijeme kada se zvijezda formi Slika 9.9 pokazuje primjer jata zvi rala. eljezo je primjer takve jezgre. U jezda, u kojem takva daljnja evolu prethodnom poglavlju smo vidjeli da je cija gotovo sigurno postoji. Konana poetna koncentracija eljeza iznosila faza evolucionog puta, prikazana na 1%. Ovo je tako malo, da jezgre tee da ovoj slici, otro se okree prema lije budu preteno apsorbirane od neutro vo, a za zvijezde u ovoj konanoj fazi na. Drugim rijeima, one ne pokupe se kae da pripadaju "horizontalnoj samo jedan neutron, nego cijeli niz ne grani". Do sada nemamo pouzdane utrona. Na ovaj se nain atomi elje raune koji bi bili na raspolaganju za postepeno pretvaraju u atome sve za takve zvijezde, ali postoji razlog da teih elemenata: najprije kobalt, zatim vjerujemo kako je ovaj povratak ulije nikal, bakar, cink i tako do stroncija, vo, tokom kojeg zvijezde postignu vei cirkonija, itd. U nekim sluajevima se sjaj nego u poetku svoje evolucije, formiraju teki elementi kao kositar, uzrokovan pomanjkanjem vodika u barij, rijetke zemlje i, tavie, olovo. cijeloj zvijezdi, a ne samo u unutra Postoje oiti promatraki dokazi za njim podrujima. Takav se gubitak ove rezultate. U podruju giganata na vodika moe pojaviti ili kao rezultat dijagramu moemo promatrati zvijezde nuklearnih reakcija ili odbacivanja u kojima posebno obiluje stroncij, cir- povrinskog materijala u prostor to konij, barij i rijetke zemlje. Najznaaj kom stadija giganta. nije je od svega to neke imaju tehneOva su razmatranja, ponovo, do cij. Tehnecij nije pronaen na Zemlji kazana promatranjima. Astronomi su jer je nestabilan. Za sto tisua godina nali zvijezdu koja se nalazi daleko

Astronomi Daiekog istoka vidjeli su supernovu, koja je zasjala 1054. go dine. Materijal izbaen iz nje kree se enormnom brzinom formirajui pozna tu Crab maglicu (lijevo), sada veliine 640 bilijuna kilometara. Cirus maglica, na desnoj stranici, jo se iri i zbog toga, moda, svoje porijeklo vue iz sli nog dogaaja, ali koji nije zabiljeen.

266

ulijevo u dijagramu, a ija atmosfera vo sigurno, da spektakularna klasa ne sadri nikakve tragove vodika. zvijezda, koje su stvarno promatrali Ako se zapitamo, to se dogodi kada astronomi, lei daleko nalijevo u dija zvijezda doe do kraja puta, pokazanog gramu. Ovo je klasa eksplodirajuih na slici 9.9, moramo traiti odgovor u zvijezda, od kojih supernova predsta promatranju klase zvijezda vrlo razlii vlja najsnaniji primjerak. Superno te od svake do sada spomenute - bijele va je zvjezdana eksplozija u kojoj se patuljke. Bijeli patuljak je karakterizi goleme koliine materijala izbacuju ran vrlo malim sjajem i vrlo je malog van brzinama od oko 1600 kilometa promjera; polumjer je, u stvari, uspo ra u sekundi. Poznata Crab maglica, rediv s polumjerom jednog veeg plane pokazana nie, sastavljena je od izba ta, takvog kao to je Saturn. A zbog tog enog materijala supernove koju su vrlo malog polumjera, gustoa na koju vidjeli kineski astronomi 1054. godi je materijal sabit unutar bijelog patulj ne. Tokom posljednjih devet stoljea ka ekstremno je velika, tako velika da izbaeni se materijal nastavio kretati se ne moe uope usporediti s pozna enormnom brzinom sve do sadanjih tim stvarima na Zemlji. Jedan dobro oblika maglice koja ima opseg od 64 poznati bijeli patuljak je Pup, pratilac milijuna milijuna kilometara. Sirijusa. Tako je gusto zbijen materijal Osim toga, postoje teorijski razlozi u njegovu sreditu, da bi u obinoj ku za vjerovanje da temperatura unutar tiji ibica teio nekoliko tona. Jasno je zvijezda nastavlja rasti, iako se one kre da su bijeli patuljci zvijezde koje su do u ulijevo u Hertzsprung-Russellovom le do kraja svoje evolucije, zvijezde u dijagramu. Ve smo napomenuli da su kojima su prestali termonuklearni pro temperature od 100 milijuna stupnje cesi. Termonuklearni reaktor je mrtav, va postignute u fazi giganta; tokom po a ostaci se sada hlade. Stanje bijelog vratka ulijevo, unutranje temperature patuljka je stanje smrti zvijezde do koje mogu se podii na 1000 milijuna stu e doi sve zvijezde. pnjeva. Pri ovom stadiju poinju nove Ali, kakve su evolucione promjene nuklearne reakcije. Kod oko 1000 mili kroz koje zvijezda prolazi od poetka juna stupnjeva ugljik i kisik, proizvede povratka ulijevo, pa dok ne doe do ni tokom faze giganta, poinju se sami stanja bijelog patuljka? Ispravan je spajati, proizvodei takve elemente kao odgovor - jo ne znamo. To je pote to su magnezij, silicij, argon i kalcij. koa koja stoji na naem putu. Zvije Ali, jo nije dolo do produkcije eljeza. zde koje lee daleko nalijevo u Hertz- Za to su potrebne temperature vie od sprung-Russellovu dijagramu imaju 3000 milijuna stupnjeva. Samo onda vrlo visoke povrinske temperature kada se ostvare takve temperature, - temperature koje vjerojatno prekora materija padne u svoje najnie energet uju 100 000. Svjetlo emitirano pri ta sko stanje koje je, kako smo vidjeli, po kvim temperaturama je uglavnom ul- stignuto s produkcijom eljeza, titana, travioletno i zato se ne uspijeva probiti vanadijuma, kroma, magnezija, nikla, kroz plinove atmosfere Zemlje; jedan kobalta i bakra. dio je vjerojatno apsorbiran u plinovi Ve smo rekli kako, poevi s vodi ma koji se nalaze izmeu zvijezda, pa kom, najjednostavnijim od svih eleme zato nikad ne dosegnu Sunev sustav. nata, termonuklearni reaktori zvijezda Tako nai teleskopi mogu malo otkriti izgrauju razne lake elemente: najpri o onome to se dogaa u zvijezdama je helij, zatim ugljik i duik, koji uve visoke povrinske temperature. liko izgrauju naa tijela, zatim kisik Ali mi imamo neke interesantne koji diemo. U kasnijim stadijima, ovi fragmentarne dokaze. Izgleda goto se materijali upotrebljavaju u izgra-

268

dnji tekih elemenata: magnezija i si licija, koji formiraju vrlo velike dijelove Zemljine kore, a i obinih metala, kao eljeza i bakra koji su u svakodnevnoj upotrebi. Kako da takvi elementi, proizvedeni samo pri fantastino visokim tempe raturama unutar zvijezda, formiraju nau Zemlju? To je predmet koji mora mo odgoditi za slijedee poglavlje, gdje emo razmotriti strukturu i porijeklo

Mlijenog Puta s posebnim naglaskom na porijeklo Suneva sustava. Postoji jo jedno pitanje, koje pri pada ovom poglavlju, a na njega nije odgovoreno. Vidjeli smo kako je mogu e da se pokae porijeklo svih eleme nata, poevi samo s vodikom. Moe mo ii i dalje i pitati o porijeklu samog vodika? Ovo je mnogo dublje pitanje pa ga moramo ostaviti po strani sve do posljednjeg poglavlja.

269

10. poglavlje STRUKTURA NAE G A L A K T I K E

Moda se moemo najbolje pribliiti problemu planetske formacije ako naj prije pogledamo to je poznato o stru kturi i sastavu nae galaktike kao cje line. Moemo poi od pitanja: kako su astronomi uspjeli da izmjere dimenzi je i odrede kretanja unutar Mlijenog Puta. galaktike koja se sastoji od nekih 100 000 milijuna zvijezda. To je bio i ostaje grandiozni zadatak. Kretanja su sloena i ne ukljuuju samo kretanja u smjeru doglednice, direktno prema ili direktno od zemaljskog promatraa; ona, takoer, ukljuuju poprena kre tanja - kretanja preko doglednice pro matraa. Najvee udaljenosti su tako velike da se ne mogu izmjeriti trigono metrijskim metodama. Kako, onda, da zaponemo? U 8. poglavlju smo vidjeli da astro nomi imaju pouzdanu i tonu metodu za odreivanje brzine kretanja bilo kojeg objekta direktno prema Zemlji ili od Zemlje. Takvo kretanje uzrokuje pomak spektralnih linija. Ako je kreta nje takvo da se objekt udaljuje od nas, linije su pomaknute prema crvenom kraju spektra; ako se nama priblia va, one su pomaknute prema plavom dijelu spektra. Na alost, nema pouzdane metode odreivanja kretanja preko linije do glednice. Slika 10.1 pokazuje zvije zdu ije je kretanje sastavljeno iz dvije komponente, jedna je linija doglednice od Zemlje, a druga je sijee. Kretanje du linije doglednice moe se stvarno odrediti iz pomaka spektralnih linija zvijezde, ali je popreno kretanje mno go tee odrediti, jer se ono ne odrazuje na spektralnim linijama. Stvarno se popreno kretanje pokazuje samo u vrlo polaganoj promjeni smjera zvije zde. Ovo se moe vidjeti iz slike 10.2. Uzimajui zbog jednostavnosti da je Zemlja nepokretna, zvijezda se nala zi u nekom trenutku u toki S1 , a u nekom kasnijem trenutku u toki S2. Prema tome, spojnica Zemlja-zvijezda mijenja svoj smjer. Kada bismo mogli izmjeriti promjenu, mogli bismo izra unati popreno kretanje zvijezde, a u praksi je uvijek mogue uzeti u obzir kretanje Zemlje oko Sunca. Meutim, takva je procedura teka i nespretna. Potekoa je u vrlo maloj promjeni kuta; a nespretnost je u du gom ekanju izmeu mjerenja, jer e u duem intervalu vremena biti vea promjena kuta i bit e lake mjeriti tu promjenu. U praksi, potreban interval vremena iznosi 50 godina. Ovo poveava praktine probleme. Teleskopi nisu potpuno krute struktu re; oni se polagano savijaju. Moemo li biti sigurni da je stupanj savijanja isti danas kao to je bio prije 50 godina? Ako upotrijebimo isti dalekozor, moe mo biti potpuno sigurni u to. Ali, nije uvijek mogue, iz praktinih razloga, da se koristi isti teleskop jer, ukoliko bismo zaista pokuali da to prove demo, sprijeili bismo bilo kakvo po boljanje razvoja teleskopa za potrebe mjerenja, jer bismo bili obavezni da ra dimo s instrumentima starim preko 50 godina. Iz ovih razloga su raspoloive procjene kretanja zvijezda preko dogle dnice relativno slabe kvalitete i u sva kom sluaju su ti podaci raspoloivi za relativno bliske zvijezde. Zbog toga su astronomi prisiljeni da se pomau s poznavanjem kretanja po doglednici. Modernom tehnikom je mogue u velikoj mjeri proiriti mjerenja popre nih kretanja. Ali, tko se god upusti u takav program, mora obavezno poi od injenice da e ekati oko 50 go dina da bi mogao koristiti rezultate. Takav program trai upornu strplji vost i odricanje, koje posjeduje manji broj uenjaka. Svaki mladi astronom, koji bi usmjerio svoje napore ovakvom zadatku, sigurno bi dobio priznanje budue generacije. Poprena kretanja se katkada mogu izvesti iz teorijskih

270

Gore: mnotvo zvijezda u dijelu Mlijenog Puta, fotografirano 1,22-metarskim Schmidtovim daleko zorom. Zadatak mjerenja dimenzija i kretanja unu tar galaktike sastavljene od oko 100 000 milijuna zvijezda bio je i jo je uvijek golem zadatak.

Slika 10.1 Samo se radijalna komponenta zvijezde moe mjeriti pomou po maka njenih spektralnih linija.

Slika 10.2 Popreno kretanje oituje se samo u po laganom mijenjaju smjera doglednice od Zemlje do zvijezde.

271

preraunavanja, ali ona u veini osta ju nepoznata. Da bismo odredili strukturu nae galaktike, moramo imati metode za odreivanje udaljenosti zvijezda i nji hovih kretanja. U 6. poglavlju smo vi djeli da moemo izmjeriti udaljenosti najbliih zvijezda paralaktikom meto dom - direktna trigonometrijska me toda koja ovisi o kretanju Zemlje oko Sunca. Ovo kretanje uzrokuje nezna tnu godinju oscilaciju u smjeru sva ke zvijezde. Ako se ovaj siuni uinak moe izmjeriti, tada se udaljenost zvi jezde moe lako odrediti. U praksi se ovo moe nainiti s prihvatljivom to nosti samo za oko 10 000 zvijezda, onih 10 000 koje su u naoj blizini, a unutar udaljenosti manjoj od 100 godina svjetlosti ili oko 960 milijuna milijuna kilometara. Premda je ovo samo mali uzorak u usporedbi sa 100 000 milijuna zvi jezda cijelog Mlijenog Puta, dovoljan je da dozvoli astronomima da ustano ve jo uspjeniju metodu za mjerenje mnogo veih udaljenosti. Kada nam je poznata udaljenost zvijezde, moemo lako izraunati apsolutnu veliinu, po znavajui prividnu veliinu a, naravno, uvijek moemo odrediti i njen spektralni tip. Zato svaku od zvijezda za koju raspolaemo s dobrom trigonometrij skom udaljenosti moemo nanijeti u Hertzsprung-Russellov dijagram. Na primjer od 10 000 izmjerenih udalje nosti zvijezda je dovoljan da odredi nii dio glavnog niza sa znatnom tonosti, premda nema dovoljno mjerenja za zvi jezde u gornjem dijelu glavnog nizu da nam omogui da opiemo taj dio niza s adekvatnom tonosti. Poznavajui tako nii dio glavnog niza, moemo to iskoristiti da odredi mo udaljenosti mnogo irih uzoraka zvijezda. Razmotrimo zvijezdu koja je tako daleko da se ne moe izmjeriti tri gonometrijskom metodom, ali koja je uprkos tome dovoljno blizu da moe mo odrediti njen spektralni tip. Pretpo-

stavimo da je njen spektralni tip slian spektralnom tipu Sunca. Ovo zahtijeva da zvijezda lei na glavnom nizu ili vrlo blizu glavnog niza, jer je njen apsolutni sjaj nalik apsolutnom sjaju Sunca. Po znavajui apsolutnu veliinu zvijezde, moemo odrediti njenu udaljenost, jer moemo izmjeriti njenu prividnu veli inu. Udaljenost svake zvijezde, koja padne na nii dio glavnog niza, moe se odrediti na taj nain, ukoliko je njen spektar tono poznat.

Na slijedeoj stranici prikazani su Veliki i Mali Magellanovi Oblaci. Opaajui promjenljive zvijezde tipa cefeide u Malom Oblaku, ije se zvijezde pra ktiki nalaze na istoj udaljenosti od Zemlje, Miss Leavitt je mogla pokazati da je odnos izmeu periode i prividne veliine isti kao i odnos izmeu periode i apsolutne veliine. Prema tome, izmjeri mo li udaljenost jedne cefeide, moemo odrediti udaljenosti drugih, direktno mjerei njihove perio de i prividne veliine. Metodom mjerenja pomou glavnog niza (koji je izraen iz metoda trigonome trijskih paralaksa), astronomi su odredili udalje nost nekoliko cefeida. Prema tome, druge cefeide na velikim udaljenostima, ako su svijetle zvijezde mogu se upotrijebiti za mjerenje prostranih dimen zija nae galaktike. Donja slika na slijedeoj stra nici pokazuje Mali Magellanov Oblak, dobiven iz negativa to ga je snimila Miss Leavitt.

272

273

Premda je ova metoda velika i dobi vena trigonometrijskom metodom, ona nam ne omoguava da protegnemo mjerenja udaljenosti daleko u prostor, jer na nesreu ona slui za relativno slabe zvijezde - one koje lee na niem dijelu glavnog niza. Da dobijemo jo uspjeniji sistem mjerenja, moramo se ponovo vratiti cefeidama, koje smo ukratko spomenuli u prolom pogla vlju. Tamo smo vidjeli da cefeide slue kao pokazivai udaljenosti, jer postoji znaajan odnos izmeu njihovih apso lutnih veliina i njihova perioda pro mjene sjaja. Ova relacija je prikazana na slici 9.4, a ovdje emo postaviti pi tanje, kako je dobivena ova slika. Prva promatranja Miss Leavitt bila su obavljena u Magellanovim Oblaci ma, u kojima ima vei broj cefeida, s razliitim periodima promjene sjaja. Mali Magellanov Oblak sadri mnogo manje praine, koja zaklanja i apsorbi ra dio svjetlosti zvijezda, od Velikoga i zato daje promatrau bolju mogunost tonijeg odreivanja prividnih veliina cefeida. Miss Leavitt je usporedila iz mjerene prividne veliine cefeida s nji hovim periodima. Zatim je nanoenjem prividnih veliina na jednu os grafiko na, a periode na drugu os, dobila kri vulju slinu onoj na slici 9.4. Sada mo ramo uzeti u obzir da su Magellanovi Oblaci vrlo mali u usporedbi s njihovim udaljenostima od Zemlje. Zato moemo smatrati da se i Mali i Veliki Oblak (ali ne oba zajedno) nalaze u biti na istoj udaljenosti od nas. Prema tome je rela cija izmeu prividne veliine i apsolu tne veliine ista za sve njih. Jasno je da postoji slina relacija izmeu prividne veliine i perioda, kao to postoji izme u apsolutne veliine i perioda. Sada, ako uzmemo cefeide u svrhu odreivanja udaljenosti, moramo zna ti relaciju izmeu apsolutne veliine i perioda, a ovo nije dano iz promatra nja Magellanovih Oblaka, iz jednosta vnog razloga to ne znamo udaljenost Oblaka iz direktnih mjerenja. Sve to

znamo za poetak jest to da su oni vrlo udaljeni od nas. (Smatra se da su njihove udaljenosti preko 100 000 godina svjetlosti.) Da pretvorimo rela ciju izmeu prividne veliine i perioda u relaciju izmeu apsolutne veliine i perioda, moramo odrediti udaljenost najmanje jedne cefeide, jer emo samo tako znati relaciju izmeu prividne veliine i apsolutne veliine za tu cefeidu. Zatim, jer za sve cefeide mora vrijediti relacija izmeu prividne veli ine i perioda, pokazanog na slici 9.4, postat e fiksirana skala apsolutne ve liine na ovoj slici. Ali, kako moemo odrediti udalje nost najmanje jedne cefeide, sjetivi se da ni jedna nije tako blizu da je moe mo izmjeriti tonom trigonometrijskom metodom? Na sreu su otkrivene cefei de u kuglastim jatima zvijezda. Zvijezde u jatu se u biti nalaze na istoj udalje nosti od nas, a njihova udaljenost nije vrlo velika. Tako, ako moemo odredi ti udaljenost bilo koje zvijezde u jatu, odredit emo i udaljenost cefeide, jer je ona lan jata. Ovo je bilo sretno ostva reno u nekoliko sluajeva, koristei metodu mjerenja glavnog niza, koja je bila opisana gore. Odatle znamo uda ljenosti aice cefeida, koje omoguuju da se odredi tona skala krivulje na slici 9.4. Tek sada, kada je odreena prava skala krivulje, ona se moe upo trijebiti za odreivanje udaljenosti na nain opisan u 9. poglavlju. Vanost metode se nalazi u ovome: cefeide su svijetle zvijezde, pa se zato mogu promatrati u velikim udaljeno stima. Osim toga, promjena njihova sjaja je pojava koju je lako uoiti. Zato se one mogu upotrijebiti za odreiva nje mnogo veih udaljenosti od onih koje moe dati metoda glavnog niza. Sada moemo vidjeti da postoji cije li lanac metoda mjerenja udaljenosti. Do sada smo spomenuli etiri karike. Prva je mjerenje udaljenosti unutar Suneva sustava, posebno udaljeno sti od Zemlje do Sunca. Ovo je fun-

274

damentalno mjerenje, jer veliina Zemljine staze formira osnovni podatak u trigonometrijskoj metodi mjerenja udaljenosti bliih zvijezda. Ova trigonometrijska metoda - paralaktina metoda - druga je karika u lancu. Metoda glavnog niza, ija je skala odreena pomou trigonome trijske metode, trea je karika. I sada imamo etvrtu kariku - metoda cefeida - ija je skala odreena pomou metode glavnog niza. Svaka slijedea karika omoguuje mjerenja sve veih i veih dubina prostora, a svaka kari ka ovisi o prethodnoj. U posljednjem poglavlju dodat emo daljnje dvije ka rike iza cefeida. Ove su daljnje karike potrebne samo onda kada gledamo u svemir dalje od nae galaktike i ra zmatramo udaljenosti izvan Mlijenog Puta. Za sada e biti dovoljne etiri karike u naem lancu. Oblik, veliina, kretanje i sastav Prije gotovo dvije stotine godina bilo je jasno Thomasu Wrightu, mornaru iz Durhama, a i Williamu Herschelu, da je Mlijeni Put ploaste strukture, a da se Sunce i Sunev sustav nalaze unu tar te ploaste strukture. Ali bez po moi mjerenja, s kojim dananji astro nomi raspolau, prvi su istraivai bili sasvim nemoni da odrede veliinu ci jele strukture, precizni poloaj Sunca

unutar nje i opu prirodu kretanja zvi jezda. Sve su ove stvari bile predmeti spekuliranja, ali su neka nagaanja bila zauujue blizu cilju. Prije dvje sta godina J. H. Lambert je nasluivao da se sve zvijezde galaktike kreu oko zajednikog centra u Sunevu susta vu. Ova je ideja bila ispravna. Zvijezde se zaista kreu oko zaje dnikog centra, tj. centralne izboine nae galaktike. Ope karakteristike sadanje slike nae galaktike pokazane su shemat ski na slici 10.3 i 10.4. Prva daje boni izgled, a druga gornji ili donji izgled, a esto se to kae pogled sa strane i po gled sprijeda. Iz slike 10.3 vidimo da se Sunce nalazi gotovo na rubu galakti ke. Njegova je udaljenost od centra oko 25 000 godina svjetlosti. U centralnim podrujima galaktike iezava ploasta struktura. Ona je zamijenjena odree nom izboinom, koja ima debljinu oko 10 000 godina svjetlosti. Podruje izbo ine je poznato kao jezgra galaktike, a vana je karakteristika ove jezgre u velikoj gustoi zvijezda, jer je gustoa znatno manja u vanjskim ploastim podrujima. Detaljnije, vjerojatno je da gustoa zvijezda postaje vrlo velika bli zu krajnjeg centra galaktike. Sunce se giba po gotovo krunoj stazi oko centra galaktike, a brzina kretanja mu iznosi oko 240 kilometa-

Slika 10.3 Shematski izgled galaktike sa strane.

Slika 10.4 Shematski izgled galaktike sprijeda. Spi ralna struktura predstavlja poloaje jako svijetlih zvijezda, nedavno formiranih iz meuzvjezdanog plina.

275

ra u sekundi. Ovo kretanje na Zemlji ne zapaamo, jer je zajedniko i Suncu i svim planetima. Najvei dio drugih zvijezda se takoer kree oko centra po gotovo krunim stazama. Relacija izmeu brzine na ovim stazama i uda ljenosti od centra prikazana je na slici 10.5. Vidi se da brzina raste do maksi muma kod udaljenosti od oko 15 000 godina svjetlosti od centra. Poslije toga ona polagano opada. Sunce se nalazi na dijelu krivulje koji opada. Slika 10.5 ne pokazuje brzine za zvijezde jezgre, tj. za zvijezde koje se nalaze na udaljenosti manjoj od oko 5000 godina svjetlosti od centra. Ra zlog za ovo vjerojatno lei u kretanjima zvijezda unutar jezgre koja nisu jedno stavna. Takve se zvijezde vjerojatno ne kreu oko centra po krunim sta zama. Neke zvijezde, koje se nalaze na udaljenosti od centra kao nae Sunce, kreu se zaista po stazama koje nisu ni priblino krune. Ove su zvijezde poznate kao zvijezde trkaice; ime je nastalo iz injenice da su one blizu Suncu i da se kreu velikim brzinama u odnosu na Sunce. Ovo se svojstvo pojavilo iz razlika u stazama Sunca i ovih zvijezda. To ne znai da ove zvi jezde imaju posebno velike brzine na svojim stazama; njihove se staze razli kuju u obliku. Razlika izmeu oblika njihovih staza i staze Sunca je prika zana na slici 10.6 dolje.

Do sada smo se bavili samo zvije zdama galaktike ali, kako smo napo menuli u ranijim poglavljima, izmeu zvijezda se nalazi plin, a on je tako er vana komponenta galaktike. Plin sadri i fine estice praine - praine koja uzrokuje smetnje zaklanjanjem, na to je upozoreno u 6. poglavlju. O kemijskom sastavu ove praine znamo vrlo malo ili nita, ali mnogi astronomi vjeruju da se ona veinom sastoji od estica leda. Poslije otkria prisutno sti interstelarne materije astronomi su upoznali njene efekte, koji su im omo guili da izmjere dimenzije nae gala ktike s dovoljnom tonou. Premda praina svoju prisutnost lako pokazuje, plin je osobito teko otkriti. Uprkos tome, taj plin stvara spektralne linije u spektru udaljene zvijezde. Ove su linije tamne, kao i Fraunhoferove linije u spektru Sunca (vidi stranicu 199), koje su proizve dene u biti na slian nain. Sjetimo se da su Fraunhoferove linije nastale zbog toga to svjetlost s neprekidnim podrujem boja, emitirana iz fotosfere, prolazi kroz hladniji plin koji se nala zi iznad fotosfere; atomi unutar ovog hladnog plina tada apsorbiraju svjetlo svojih vlastitih valnih duina, tako da su ove pojedine valne duine nestale kada svjetlost doe do Zemlje. Slina situacija nastaje sa svjetlom udaljene zvijezde, kad ono prolazi kroz interste-

Slika 10.5 Odnos izmeu udaljenosti zvijezda od centra gala ktike i brzina na njihovim stazama oko tog centra.

Slika 10.6 Staze Sunca i zvijezde koja ima veliku brzinu kre tanja na stazi

276

Neka karakteristina podruja nae galaktike u okolici Sunca otkrivena modernim promatranjima. Imena se odnose na tamne i svijetle oblake vodika. Strelice s oznaenim stupnjevima pokazuju galaktike duine. Krug, u ijem se centru nalazi Sun ce, ima radijus od oko 10 000 svjetlosnih godina.

277

larni plin. Atomi unutar plina apsorbi tranja T. Dunhama na zvjezdarnici Mt raju svjetlo onih valnih duina koje su Wilson otkrila su zatim prisutnost to i za njih karakteristine. plih povrina vodika s temperaturom Efekt je posebno naglaen za atome od oko 10 000. Koncentracija vodikonatrija i kalcija, ali on nee biti osobito vih atoma u ovim povrinama je bila uoljiv kod zvijezde iji spektar ve sa oko milijun puta vea nego koncentra dri tamne linije koje su nainili atomi cija atoma natrija i kalcija. Najprije se natrija i kalcija u njenoj vlastitoj atmo pomislilo da je sav meuzvjezdani plin sferi. Ve smo vidjeli da spektar zvije ovako vru, ali danas znamo da su ta zda visoke povrinske temperature, B kve tople povrine vodika relativno ri i O tip zvijezda, sadri u biti samo li jetke. Veina meuzvjezdanog plina je nije vodika i helija. Razlog, zato nema zaista vrlo hladna s temperaturom od linija natrija i kalcija u spektru takvih 100 apsolutne skale. (To je skala na zvijezda, nalazi se u njihovim visokim kojoj je toka taljenja leda na 273.) povrinskim temperaturama, gdje su Hladni plin vodika ne moe se otkri atomi natrija i kalcija izgubili toliko ti optiki. Ukoliko atomi postoje sami elektrona da je njihova apsorpciona za sebe, tj. ukoliko atomi nisu poveza snaga izgubila svaku vanost. Zbog ni u molekule - vodik moe emitirati toga je bilo sumnjivo kada su naene spektralnu liniju, a karakteristina je tamne linije natrija i kalcija u svjetlu valna duina linije blizu 21 centimetar, udaljenih zvijezda s visokom povrin tako da ona pada u podruje radio-vaskom temperaturom. Ispravno tuma lova i zato se moe otkriti samo radioenje njihove prisutnosti je dao Sir Ar teleskopima. Zato optika astronomija thur Eddington, tj. da su one nastale ne moe otkriti prisutnost neutralnih od atoma natrija i kalcija koji se nala vodikovih atoma u meuzvjezdanom ze u meuzvjezdanom plinu. plinu, no to moe radio-astronomija. Premda su linije natrija i kalcija bile Slika 10.7 pokazuje kartu raspodjele vane u otkrivanju prisutnosti meuz- vodika, kako je odreena radio-metovjezdanog plina, one nisu otkrile nje dom. Ovu su kartu izradili nizozemski gov najglavniji sastav, kao to su atomi i australski radio-astronomi radei u vodika i helija. Najprije se spoznalo, da suradnji, jer su mjerenja na sjevernom vodik mora biti u mnogo veem opsegu nebu obavili Nizozemci, a na junom u sastavu meuzvjezdanog plina nego nebu Australci. natrij i kalcij, jer se prije 25 godina Radio-metoda ima nedostatak: ne otkrilo slabo zraenje vodika. Proma moe otkriti molekule vodika, nego

Slika 10.7 Karta prikazuje raspodjelu i gustou neutralnog vodi ka u galaktici. Mjerenja na sjevernom nebu izvrili su nizozemski astronomi, a mjerenja na junom nebu australski astronomi. Na ovoj stranici je nizozemski radiodalekozor kod Dwingelooa, dok je na suprotnoj stranici dalekozor Mills Cross, u bli zini Sydneyja u Australiji

samo neutralne vodikove atome koji se nisu vezali. Zato je naa karta ne kompletna, jer ne obuhvaa raspodje lu molekularnog vodika. Tu vanost ne moemo ocijeniti. Astronomi se vrlo razilaze u svojim pogledima na to pita nje, neki vjeruju da su molekule glavni sastav plina, dok drugi vjeruju da su one sasvim nevane. Ako su molekule zaista nevane, tada cjelokupna masa meuzvjezdanog plina iznosi samo dva ili tri posto od cjelokupne mase zvije zda. Ako se, u drugu ruku, pokae da su vane, tada e cjelokupna masa plina biti odgovarajue vea. Magnetska polja i kozmike zrake Teko je oekivati da magnetsko polje ispunjava nau galaktiku. Prem da se njegova struktura jo nije odre dila, postoje neke stvari o kojima treba neto rei. Magnetsko polje je najlake zamisliti pomou magnetskih silnica. Kada eljeznu pilovinu postavimo u blizinu magneta, ona e se sama ra sporediti na nain kakav je pokazan na slici 10.8. Smjer silnica u bilo kojoj toki je jednostavno smjer magnetskog polja. Sjetimo se iz 7. poglavlja, da se prisutnost magnetskog polja pokazuje efektom koji se oituje na naelektrizi rano tijelo koje se kree. Silnice unutar meuzvjezdanog pli na izgleda da su poravnate uglavnom

Slika 10. 8 eljezne strugotine otkrivaju linije sila u magnetskom polju u ipka stom magnetu.

Slika 10.9 Shematski prikaz magnetskog polja galaktike. ini se da su silnice ugla vnom poredane paralelno s galaktikom ravninom. Druge vjerojatno izlaze iz jezgre formirajui halo koji okruuje cijelu razdiobu zvijezda. Ovaj magnetski mjehur slui za za dravanje kozmikih zraka.

Pogled na unutranjost kru ne graevine CERN-ovog 28-milijardnog elektro-voltnog izmjeninog napona protonskog sinhrotrona. Ovdje su protoni ubrzavani do 99,9 posto brzine svje tlosti. Kozmike zrake se sa stoje od estica - uglavnom protona - neto veih ener gija.

280

paralelno s ravninom galaktike, ali bi izgledalo, da on mora zahvatiti cijeli ovo nije cijela pria. Silnice vjerojatno mjehur prikazan na slici 10.9. Meu izlaze iz jezgre galaktike u golemi halo, tim, postoji razlika. Plin slike 10.7 re koji potpuno okruuje zvijezde, kako lativno je gust, a njegova temperatura je pokazano shematski na slici 10.9. niska, dok je plin unutar mjehura ili Zato je cijela galaktika vjerojatno oba haloa veoma vru i ima visoku tempe vljena ogromnim magnetskim mjehu raturu - vjerojatno vie od milijun stu rom; a ovaj magnetski mjehur slui da pnjeva - a njegova gustoa mora biti zadri kozmike zrake. relativno niska. Premda gustoa halo Ovo su estice - uglavnom protoni plina mora sigurno biti mnogo manja - sa snano velikim energijama. Neki od gustoe plina diska, ne znai da od njih imaju, tavie, vee energi je cjelokupna masa halo plina manja je nego to ih podijelimo protonima od cjelokupne mase plina diska, jer je u laboratoriju, ak takvim snanim volumen haloa neuporedivo vei nego strojevima koji nam stoje na raspola volumen diska. Ne postoji ope slaga ganju na primjer u CERN-laboratoriju nje meu astronomima o masi halo u enevi. Jo ne postoji sasvim za plina. Neki vjeruju da je on usporediv dovoljavajua teorija o porijeklu ko s masom plina diska; drugi smatraju zmikih zraka. Takve zrake, relativno da je on mnogo vei zbog golemog vo nie energije, stvara Sunce vjerojatno lumena. za vrijeme bljeskova. Ali, zvijezde kao Kozmike zrake visoke energije, Sunce ne mogu biti principijelni izvor koje se kreu brzinama blizu brzini produkcije. Mnogi astronomi i fiziari svjetlosti, neredovito se sudaraju sa vjeruju da se glavna produkcija pojavi halo plinom i pri takvim sudarima na u eksplozijama supernovih. Oni sma staju elektroni i pozitroni visoke ener traju da se kozmike zrake stalno pro gije. Ako ove estice imaju elektrine izvode u zvijezdama koje eksplodiraju, naboje, njih e otkloniti magnetsko a da umjesto slobodnog putovanja u polje, pa e ga oni zaobii. Protoni ko prostor izvan galaktike ostaju ulovlje zmikih zraka su takoer elektrine ne u velikom magnetskom mjehuru. estice, pa e se i one nai u zaobiMeutim, postoji sumnja da porijeklo lasku magnetskog polja. Kako protoni kozmikih zraka treba traiti u veem imaju daleko vee mase od elektrona, broju pojava. Odluka o ovim raznim njihovi e otkloni biti mnogo slabi shvaanjima ostaje za budunost. ji - njihovi su zaobilasci strmi. Kada ini se nevjerojatnim da je cjeloku elektrina estica naini zaobilazak, pni meuzvjezdani plin ogranien na ona zrai energiju, a otriji zaobilasci disk galaktike, kao na slici 10.7. Prije - veu energiju. Tako magnetsko po-

Slika 10.10 Veina astronoma vjeruje da se galaktika formirala iz gi gantskog oblaka plina koji se lagano okretao. Kad se ovaj plin zgusnuo, brzina rotacije se poveala u tom opsegu da budue saimanje nije moglo ii prema osi rotacije nego samo paralelno sa smjerom rotacije. Ovo bi protumailo izgled slike 10.3.

281

lje uzrokuje da protoni i dakako laki elektroni i pozitroni zrae, ali su elek troni i pozitroni mnogo efektivniji, jer putuju po zbijenijim krivuljama. Ovo se zraenje pojavljuje na valnim duinama koje ne daje spektralne lini je; u stvari, cijelo podruje valnih dui na spada u podruje radio-valova. Zato zraenje koje emitiraju elektroni u halou galaktike nuno moraju otkriti radio-astronomi, a ne optiki astronomi. Zato naa galaktika nije samo emiter svjetlosti, nego, takoer, i emiter radio-valova. Preteni dio svjetlosti do lazi sa zvijezda, a ona je dobivena iz energije koju stvaraju nuklearni pro cesi unutar njih. Radio-valovi dolaze
Preth.: kuglasto jato M 13 u zvijeu Herkula. Ovakva se jata nalaze uglavnom u galaktikom halou i sadre zvijezde koje su se formirale u ranijem stadiju kondenzacionog procesa u galaktici. Ukupna masa zvijezda u halou iznosi samo 10% od mase zvijezda u disku. Crte nalijevo dolje pokazuje opu raspodjelu kuglastih jata u odnosu na galaktiku ravninu. Slika 10.11 Poloaji zvijezda jata NGC 188 u Hertzsprung-Russellovu dijagramu, a slijedea slika je fotografija tog jata. Slika 9.3 (str. 259) pokazuje vrste evolucionih putova, koje zvijezde slijede na dijagramu, a vri jeme, potrebno da se prijee po datoj pu tanji, moe se izraunati. Takvo raunanje za ovu putanju pokazuje da je NGC 188 staro oko 15 milijardi godina.

od vrlo brzih pozitrona i elektrona, koji se kreu u najveem dijelu u magnet skom mjehuru to okruuje galaktiku. (Postoje takoer elektroni koji se giba ju u meuzvjezdanom plinu u disku galaktike, ali je radio-emisija iz ovih komponenata znatno slabija od onih u halou.) Elektroni, koji emitiraju, vje rojatno su nastali iz kozmikih zraka, a oni su opet dobiveni iz zvijezda pri likom eksplozija supernove zvijezde, na primjer. Cjelokupno radio-zraenje galaktike je slabije oko sto tisua puta nego optika emisija. Meutim, ta vrijednost varira od jedne do druge galaktike. Formiranje galaktike

Velika veina astronoma vjeruje da je galaktika formirana iz oblaka plina vrlo velikih dimenzija, sigurno s pro mjerom od nekoliko stotina tisua svjetlosnih godina. U poetku se oblak polagano vrtio ali, kako se zgunjavao, brzina se rotacije postepeno poveava la, uzrokujui postepeno spljotavanje oblaka. Konano je vrtnja postala toli ka da vie nije bilo mogue sakupljanje prema osi vrtnje. Tada je bilo mogue samo zgunjavanje paralelno s osi ro tacije, kako je na slici 10.10. Krajnji je rezultat bio diskasta struktura koju smo vidjeli na slici 10.3. Tokom ovog perioda zgunjavanja samo se mali broj zvijezda formirao;

283

284

one sada okruuju glavnu strukturu galaktike. Ove su zvijezde naene u halou galaktike, a njihova je cjeloku pna masa oko 10% od masa diska zvi jezda. Katkada se zvijezde haloa nau u jatima. To su globularna jata, od ko jih je jedan primjer pokazan na foto grafiji na suprotnoj stranici. Ali je velika masa plina dosegla diskast oblik slike 10.3 prije zgunjenja u zvijezde. U ovom stadiju poelo je brzo formiranje zvijezda. Meutim, malo je ostalo plina koji se nije zgu snuo u zvijezde, formirajui tako meuzvjezdani plin diska. Slino je jedan dio plina ostao u halou, za kojeg vjeru jemo da danas predstavlja halo. Ova slika formiranja galaktike je kvalitativna, ali nije sigurno da je ispravna. Meutim, postavimo odree ni test. U 9. poglavlju smo vidjeli da su svi elementi, osim vodika, nastali u termonuklearnim reaktorima unu tar zvijezda. Zbog toga su se eljezo i kalcij, koji se izrazito pokazuju spek trima nekih zvijezda, morali nastati pri takvim reakcijama. Ako je naa slika o formiranju galaktike pouzdana, oeki vat emo da je poetni oblak plina sa dravao malo tekih jezgri, jer su takve zvijezde nastale u unutranjosti zvije zda, pa emo zato oekivati da u spek trima prvih zvijezda budu samo trago vi eljeza i kalcija. U kasnijem stadiju, kad su se formirale ve mnoge zvijezde i bilo je vremena da nastanu takvi ele menti, moemo oekivati da u zgusnutijem plinu bude i tekih jezgri. To zna i da moemo oekivati kod zvijezda koje su se formirale u kasnijem stadiju prisutnost vee koncentracije eljeza i kalcija. Na toj osnovi zvijezde haloa bi sadravale manje koncentracije takvih elemenata nego zvijezde diska.
Preth. fotografija Orionove maglice pokazu je golema tamna podruja koja se sastoje od gustih oblaka plina i praine. Premda je formiranje zvijezda u naoj galaktici poelo prije 15 milijardi godina, u Orionovoj maglici se gotovo sigurno jo odvija taj proces. NGC 6611. Ovo je orijaki oblak pli na koji se iri, vjerojatno kao rezultat zraenja novoformiranih zvijezda. Tek kada oblak postane prostraniji, bit e mogue vidjeti da li on sadri novoformirane zvijezde.

285

Ovo oekivanje je potvrdilo pro matranje. Koncentracije izmjerene u nekim halo zvijezdama iznose 1% od koncentracije koja je naena na Sun cu. Osim potvrde gornje ope slike formiranja galaktike, ovo promatranje takoer daje snanu potvrdu o onome to smo rekli u prethodnom poglavlju, da je vodik osnovna baza iz koje su sa graeni svi drugi elementi. Meutim, mora se dodati da, prem da se ovo promatranje slae s onim to smo oekivali na osnovu nae slike for miranja galaktike, to jo ne dokazuje da je ta slika ispravna. Jer, postoje i drugi naini da objasne malu koncen traciju eljeza i kalcija u halou zvijezde. Dalje o tome neemo raspravljati, jer bi nas to dovelo na nesigurne pozicije. Vraajui se na nau opu sliku, moemo pitati o vremenu koje je tre balo da protekne da bi se sve ovo zbi lo - ili, kako je stara naa galaktika? Tehnike promatranja i proraunavanja, opisane u prethodnom poglavlju, omoguuju nam da to pitanje dri mo u vlasti. Za trenutak ponovo po gledajmo slike 9.3, 9.6 i 9.7. Vidimo da iscrpljivanje vodika iz centralnih podruja zvijezde uzrokuje kretanje zvijezde iz glavnog niza udesno, dok je nekoliko takvih evolucionalnih pu tova pokazano na slici 9.3. Raunom se moe pokazati da se zvijezda kree du putova ove vrste, a raunanjima se takoer moe odrediti koliko dugo traje evolucija. Za zvijezde na gornjem dijelu glavnog niza vrijeme je mnogo krae nego za zvijezde u donjem dije lu glavnog niza. Vremena evolucije su najdua za zvijezde koje su relativno najnie na glavnom nizu i slijede puta nje udesno i gore. Na slici 9.6 i 9.7 vidjeli smo primjere stvarnih jata zvijezda. Ako izraunamo
Prethodna slika: Maglica Lagun u zvijeu Strijelca, foto grafirana 5,08-metarskim dalekozorom Hale. Ovo je emisiona maglica. U takvoj maglici gustoa vodika je mnogo puta vea nego u meuzvjezdanom plinu.

evolucioni put, prikazan na slici 9.7, dobit emo starost jata M 67. Slinom e se procedurom za sliku 9.6 odrediti starost grupe zvijezda - Hijade. Rezul tati dvaju rauna se sigurno nee sla gati. Razlog je, naravno, da su se ova dva jata formirala u raznim epohama. M 67 je starije od grupe Hijade. Slijedi da je potrebno odrediti niz grupa zvije zda, da bismo mogli odgovoriti na tra eno pitanje, jer e najstarija grupa dati starost galaktike. Ako imamo sreu da ukljuimo u raunanje grupu zvijezda koja se formirala u najranijoj fazi povi jesti galaktike, dobit emo najbliu vri jednost starosti same galaktike. Na slici 10.11 imamo poloaje na Hertzsprung-Russellovu dijagramu jato NGC 188, za koje se vjeruje da je jedno od najstarijih u galaktici. Ra un pokazuje njegovu starost na oko 15 milijardi godina. Ovo je odgovor na nae pitanje, jer ta vrijednost mora biti blizu starosti galaktike. Sunce i Sunev sustav su mnogo mladi. Stijene Zemljine kore i meteoriti nam govore, da je starost Suneva sustava oko 5 milijardi godina, to je treina starosti same galaktike. Sunce nije bilo meu prvim formiranim zvije zdama u galaktici, jer je ono relativno mlada zvijezda. Formiranje zvijezda

Budui da je u galaktici jo prisu tan plin u disku, postoji mogunost da se formiraju nove zvijezde; a vrlo jednostavan argument dokazuje da se zvijezde jo formiraju. U prethodnom poglavlju, naa ra sprava o slici 9.3 uinila je jasnim da zvijezde na gornjem dijelu glavnog niza prolaze svoju evoluciju u relativno kra tkom vremenu. Najsjajnije poznate zvi jezde trebaju samo oko milijun godina da kompletiraju svoje evolucije. Kako moemo promatrati takve zvijezde - ne veliki broj - slijedi da su se one formi rale unutar posljednjih milijun godina.

287

Oito bi bilo nerealistino pretpostaviti plinu. estice praine u meuzvjezdada je formiranje zvijezda, koje je zapo nom prostoru vjerojatno igraju vanu elo prije 15 milijardi godina i koje sa ulogu u povezivanju atoma u moleku svim jasno ide sve do posljednjih mili le. Dogodi se da pojedini atomi udare jun godina, iznenada prestalo, recimo, i zabiju se u povrine estica praine. prije sto tisua godina. Zato, premda Ovo ih dovodi do kontakata to im stvarno ne vidimo formiranje novih zvi omoguuje spajanje u molekule. Za jezda u sadanjem trenutku, sasvim je tim, molekule ispare s povrina esti oito da se takav proces formiranja go ca praine. tovo sigurno jo odvija. Ova praina, koja vjerojatno igra Razlog zato ne vidimo doslovno tako vitalnu ulogu u formiranju mole formiranje novih zvijezda nije teko kula, u hlaenju plina a i u postanku razumjeti. Nove zvijezde se raaju u zvijezda, nije jednoliko rasprostranje gustim oblacima plina i praine kao na u meuzvjezdanom plinu. Gotovo to je Orionova maglica. Zbog velike svaka fotografija Mlijenog Puta poka koliine praine ne moemo vidjeti zuje izrazito tamna podruja. Ipak, to unutranjost ovih oblaka gdje se for jo ne znai da tamo nema zvijezda; mira zvijezda. Moramo ekati sve dok one su, jednostavno reeno, smjetene se zvijezda stvarno ne pojavi. Jednom, gdje se estice praine nalaze izmeu kad vrlo sjajna zvijezda pone zrai Zemlje i zvijezda. injenica da su ta ti, ona brzo ugrijava okolni plin, a to kva mjesta nepravilno razbacana oko uzrokuje da se oblak iri. Zato oblak galaktike, pokazuje sasvim jasno da postaje jo rjei, to nam omoguava praina nije jednoliko rasprostranje da vidimo kroz njega, pa je u takvom na. Zbog ovog efekta hlaenja praina stadiju zaista nedavno promatrano ra nije jednolika. Neka se lokalna podru anje zvijezda. Ovakva je situacija u ja bre hlade od drugih. Gdje je praina najgua, hlaenje Orionovoj maglici. plina je najbre. Tlak unutar hladnog Nuno stanje za formiranje zvijezda podruja opada i postaje manji nego je postojanje gustih oblaka plina i pra tlak u okolnim podrujima. Okolna ine, pa emo prirodno razmotriti lo podruja tiskaju plin hladnijim podru kaciju i porijeklo takvih oblaka. Sada jima prema unutra, pa nastaje formi je plin u halou galaktike prerijedak ranje gustog oblaka. Na takav nain i pretopao da se dopusti formiranje se formiraju vee gustoe unutar kojih oblaka poput onih u Orionovoj magli moe poeti formiranje zvijezda. ci. Zato izgleda da se zvijezde u halou slabo ili nikako formiraju. Zvijezde se ne formiraju ni u jezgri galaktike, jer ini se vrlo vjerojatnim da tamo nema plina i praine. Najgui se Sunce neprekidno zgu njavalo iz rotirajueg obla plin se pojavljuje u vanjskim podru ka plina, okreui se bre jima galaktike, drugim rijeima, u bre, a zbog toga je na takvom podruju u kakvom se nalazi njegovu ekvatoru izboina postajala sve vea i vea. Sunce. Oblaci su vjerojatno formirani iz Kad se zgusnulo na veli procesa hlaenja. Ako ne bi bilo hla inu planeta Merkura, nje gov je ekvatorski promjer enja, imala bi zvijezda koja nastaje iznosio dva puta vie nego temperaturu plina od oko 10 000. polarni promjer. Raunanja Zbog toga su astronomi vjerovali da pokazuju da e tada plin meuzvjezdani plin ima takvu tempe formirati u ekvatorskom po raturu. Oni su previdjeli jednu stvar: druju disk koji e se gibati snagu hlaenja praine i molekula u oko Sunca. 288

Oekivali bismo da zvijezde dobiju rotacije, a raun pokazuje brzine od dva vana svojstva od svog roditelja - mnogo stotina kilometara u sekundi oblaka plina: magnetsko polje i veliku da se dosegne vrijeme formiranja zvi brzinu rotacije. Razmotrimo najprije jezde. magnetsko polje. Vidjeli smo da ma Sada su se pojavila dva pitanja. Da gnetsko polje postoji unutar meuzvje- li sve zvijezde imaju magnetska polja zdanog plina. Ako se poveava gustoa i da li sve one imaju velike brzine ro plina, silnice ovog polja se zgunjava tacije? Odgovor je na prvo pitanje da ju; a, jer raste gustoa do goleme vrije mnoge zvijezde zaista pokazuju vrlo dnosti kada se zvijezda formira, raste snana magnetska polja. Babcock je i magnetski intenzitet do odgovarajue pronaao metodu otkrivanja magnet veliine. Zato, ako je magnetsko polje skih polja zvijezda, ali ona vrijedi samo u meuzvjezdanom plinu prvotno sla pri posebnim okolnostima. Na primjer, bo, polje proizvedeno unutar zvijezde ako bismo promatrali Sunce iz velike moe biti vrlo snano. Smatra se da udaljenosti i primijenili Babcockovu su zvijezde formirale svoja magnetska metodu, ne bismo otkrili prisutnost polja na ovaj nain. Ona su nastala je magnetskog polja. Zato na nae pita dnostavnim zgunjavanjem prvobitnih nje moemo odgovoriti dvojako: poziti silnica koje su ispunjavale meuzvje- vno, da mnoge zvijezde imaju sasvim zdani plin iz kojeg su se formirale zvije sigurno snana magnetska polja i, ne zde. Vrlo je vjerojatno da je magnetsko gativno, da za druge nema dokaza o polje Sunca nastalo na taj nain. Ra prisutnosti magnetskog polja. nije smo vidjeli da Sunevo magnetsko Mjerenje rotacije zvijezde mnogo polje igra znaajnu ulogu u mnogim je lake nego mjerenje jakosti njenog pojavama koje promatramo na povr magnetskog polja. Ako zvijezda rotira, ini Sunca. Ona mogu dugovati svoje neki e se dijelovi njene povrine giba porijeklo stanjima unutar prvobitnog ti prema nama, a drugi e nam se dije plina iz kojeg se Sunce zgusnulo. lovi udaljavati. Ovo kretanje uzrokuje Sada razmotrimo drugu naslijee neznatno pomicanje spektralnih linija, nu karakteristiku, koju oekujemo da koje dolaze iz raznih dijelova povrine zvijezde posjeduju, tj. brzu rotaciju. zvijezde. Valne duine linija iz ovih di Svi meuzvjezdani oblaci koje proma jelova koji se gibaju prema nama neto tramo imaju neko vrtlono kretanje, a su smanjene, dok valne duine linija iz to znai da e svaki dio takvog oblaka, onih podruja koji se udaljuju od nas koji se stisne u zvijezdu, imati takoer neto su poveane. Ovo uzrokuje pro rotaciju. Pri zapoinjanju kondenza- irenje spektralnih linija. Na nesreu, cionog procesa rotacija je mala i re postoje drugi sluajevi, koji takoer lativno nevana, ali se porastom kon- mogu proizvesti proirenje spektralnih denzacionog procesa poveava i brzina linija ali, ako o ovim drugima vodimo

Slika 10.12 Samo izbacivanje diska plina nee pro tumaiti zato Sunce rotira sporije nego to bi oekivali iz njegove teorije formi ranja. Tumaenje je mogue s magnet skim silnicama, koje se ponaaju kao elastine ice opremljene zaokretnim momentom veui Sunce i disk (kasnije formiran od diska izmeu Sunca i pla-

289

rauna, mogue je da odredimo stu panj rotacije zvijezde. Zvijezde koje lee visoko na gla vnom nizu, rotiraju brzo, a to se sla e s naim oekivanjima; ali zvijezde na donjem dijelu glavnog niza rotiraju vrlo polagano, kao nae Sunce. Ovdje imamo neslaganje s onim to smo na prvi pogled oekivali. Kako da objasni mo ovu kontradikciju? Odgovor navo di na direktno razmatranje cijelog pro blema planetne formacije. Porijeklo planeta Iznenaujua je stvar da bi se, kada bismo sve planete pokupili i smjestili u unutranjost Sunca, uprkos bezna ajnosti njihove cjelokupne mase u poreenju sa Sunevom masom, brzi na rotacije Sunca znatno poveala. U stvari, ona bi se poveala gotovo sto struko. Ovo nastaje zbog velike uda ljenosti planeta od Sunca. Daljnja razmatranja ukazuju da e se, ako se sav prvobitni planetarni ma terijal postavi unutar Sunca, njegova brzina rotacije jo vie poveati. Ovo emo najbolje razumjeti ako ukratko razmotrimo kemijski sastav planeta. Veliki vanjski planeti Uran i Neptun sa dre vrlo malo vodika i helija u odnosu na najvee unutarnje planete, Jupite ra i Saturna, koji imaju velike koncen tracije vodika i helija. Sastavi Jupitera i Saturna su slini Suncu, to ukazuje da je porijeklo planetarnog materijala sa Sunca. U ovom sluaju vodik i helij su morali u nekom stadiju pobjei iz periferije Suneva sustava, jer se ne bi moglo objasniti zalo ih nema na Uranu i Neptunu. Kako je dolo do tog bjeanja? Vo dik i helij su najlaki plinovi, pa je utjecaj Suneva gravitacionog polja na granici sustava slab. Zato su ovi pli novi jednostavno pobjegli u prostor. Ako masu ovih "izgubljenih" plinova, zajedno s masama planeta, moemo postaviti unutar Sunca, njegova e se 290

brzina rotacije poveati gotovo tisuu puta. A to je upravo ono to nai rau ni o formiranju zvijezda trae. Zato je vrlo vjerojatno da su naa oekivanja u vezi s rotacijom zvijezda u principu ispravna, ali da je rotacija Sunca i drugih zvijezda mala na gla vnom nizu, da bi bila prenesena na vanjski sustav planeta. Zbog toga nastavimo nae razma tranje o formiranju zvijezda. Kad je tek formirano Sunce nastavilo svoju kon denzaciju, nastavilo se i ubrzavanje rotacije, to je uzrokovalo formiranje sve vee i vee izboine na ekvatoru. S vremenom se stislo na polumjer pla neta Merkura, najunutarnjijeg plane ta Suneva sustava, pa je njegov ekvatorski promjer postao gotovo dva puta vei od polarnog promjera. Kompli cirani rauni pokazuju da bi u ovom stadiju plin napustio brzo-vrtea ekva torijalna podruja i formirao disk koji se kree oko Sunca i lei izvan njega. A pouzdanost ovih rauna potvruju promatranja. Izvjesne zvijezde, koje lee visoko na glavnom nizu i zaista imaju brze rotacije, izgleda da imaju upravo takav disk plina, koji lei izvan glavnog tijela zvijezde i kree se oko nje po krunoj stazi. Jedan je primjer Pleona, lan Vlaia ili Plejada. Prije vie od sto godina Laplace je postavio teoriju o postanku planeta, koja je imala slinost s ovim razmatra njima. Smatrao je da zvijezda koja na staje moe formirati prstenove upravo na takav nain, a da se planeti mogu zatim formirati iz materijala diska. Ali ovu teoriju nisu prihvatili astronomi, posebno poetkom ovog stoljea, iz je dnog vanog razloga. Samo se tvrdi da zvijezda izbacuje disk plina, ali nema objanjenja zato dolazi do smanjenja brzine rotacije. Pleona ima zaista veli ku brzinu, pa nastali disk sigurno ne sadri cijelu priu. Da bismo objasnili opadanje rota cije, moramo pokazati da postoji neka veza izmeu zvijezde i diska - veza

koja prenosi vrtnju zvijezde na disk. To ne bi samo objasnilo opadanje, to bi takoer objasnilo zato se sam disk udaljuje i kako se planeti, koji su for mirani iz njega, mogu nalaziti u tako velikim udaljenostima od zvijezde ro ditelja. Kamen spoticaja oko prihvaa nja Laplaceove teorije bio je u tome da astronomi sve do nedavno nisu mogli pokazati prirodu takve veze. Kako je, na primjer, Sunce moglo biti poveza no s vanjskim diskom plina? Kakav bi utjecaj bio izmeu Sunca i diska, budui da se prostor izmeu njih po veava? Za odgovor se moramo vratiti ja kom magnetskom polju, koje je bilo prisutno pri kondenzaciji Sunca. Kad se disk plina odvoji od Sunca, vjero jatno je, da magnetske silnice nasta vljaju povezivanje materijala diska s materijalom Sunca, usprkos povea vanju udaljenosti izmeu njih. Jo iz Faradayjova vremena znamo da se magnetske silnice ponaaju na razne naine, poput napetih elastinih ica. Takve ice povezuju Sunce s vanjskim diskom i mogu odigrati ulogu otpremaa okretanja. Situacija je pokaza na u ravnini na slici 10.12. Magnet ske silnice izlaze iz Suneva ekvatora, prelaze prostor izmeu Sunca i diska, pa ulaze u materijal diska. Tako dugo dok Sunce rotira bre od diska, silnice e biti zapletene, kao to se vidi na sli ci. Sjeajui se da se one ponaaju kao napete elastine ice, lako je pokazati da one tee ne samo da oslabe rotaci ju Sunca, nego, takoer, sile materijal diska da se udaljuje od Sunca. Do sada imamo objanjenje kako Sunce moe razviti vanjski disk plina i kako taj disk moe smanjivati rotaciju Sunca; ali jo nismo razmatrali pitanje formiranja planeta iz materijala diska. Kakav je prvi korak? Sigurno je da nije bilo jednostavno sakupljanje pli novitog materijala, jer bi snani gravi tacioni uinak samog Sunca sprijeio bilo kakav proces sakupljanja unutar

diska. Ali, ono to gravitaciono polje Sunca ne moe sprijeiti, jest formi ranje malih tijela, a moda i tekuih, estica unutar plina. U 8. poglavlju smo vidjeli da Sunce ne sadri samo atome vodika i helija, nego takoer - vrlo mnogo manjim po stocima - atome kisika neona, ugljika, duika, magnezija, silicija i obinih metala u vrlo malim koliinama kosi tra, barija, ive, olova i urana. Tako se mogu stvoriti iz diska Suneva mate rijala estice ovih elemenata ili kombi nacija ovih elemenata. Takve se esti ce formiraju kao kapljice u oblacima zemaljske atmosfere. Premda Sunev gravitacioni utjecaj ne spreava kon denzaciju ovakvog tipa, njegovo zra enje ima vaan uinak. Na primjer, nee se formirati ni vodene kapljice ni kapi amonijaka ako je plin prevru; zato, samo ako se plin u disku kree stalno sve dalje od Sunca i hladi sve vie, doi e do stadija kad e se voda i amonijak poeti kondenzirati. Usta novljeno je, da takva udaljenost odgo vara udaljenostima planeta Jupitera i Saturna za amonijak, ali ne i za vodu.

Plutona moemo smatrati odbjeglim sa telitom Neptuna, a ne planetom. Crte pokazuje kako sadanji satelit, Triton, moe na nekom dijelu staze oko Neptu na naii na Plutona. Takav jedan susret e toliko ubrzati Plutona da mu omo guuje bijeg. To bi takoer dovelo do promjene smjera kretanja Tritona.

291

Prema tome, planetarni plinovi se kre polagano smanjivala rotaciju Sunca, u sve dotle dok dosegnu blizinu ovih planetarni plinovi su se kretali brzo staza, da bi moglo doi do kondenzaci od Sunca. Ako su se oni kretali kroz je amonijaka. podruja, sada zauzeta od unutarnjih Ali bi se estice stijena i metala lako planeta, male estice stijena i metala kondenzirale pri viim temperaturama su se kondenzirale iz plina i zaostale, i zbog toga blie Suncu. U stvari, one dok je glavni dio plinova nastavio da se ve mogu kondenzirati na udalje se udaljuje od Sunca. estice stijenja nostima unutarnjih planeta - na uda i metala, koje su zaostale, poele su ljenostima Merkura, Venere, Zemlje i se postepeno nagomilavati. Konano, Marsa. Jedan udarac objanjava tri nastao je vei broj tijela znatne veli znaajne karakteristike unutarnjih ine - usporedive s Mjesecom. U ko planeta: prvo, njihov neobian sastav nanoj fazi su se ova tijela spojila u - injenica je da oni sadre vrlo visoku aicu unutarnjih planeta koje danas koncentraciju takvih elemenata kao poznajemo. Na graninom podruju to je magnezij, silicij i eljezo, elemen kondenzacije stijena i metala - a koje te koji su bili relativno rijetki u prvo je iz staze Marsa - bilo je premalo e bitnom planetarnom materijalu, izno stica da se formira planet znatne veli sei u masi oko 1/10%, tono koliko ine, pa e upravo zbog toga tamo doi smo danas nali u Suncu; drugo, nji do djelomine kondenzacije. Ovo je hove male mase; i tree, injenica da podruje ispunjeno mnotvom malih oni lee blizu Suncu. Vidimo da su ove tijela, tj. asteroida ili planetoida. tri karakteristike meusobno tijesno S vremenom su se unutarnji pla povezane. Prve dvije su direktno kom neti sakupili u tijela sa znatnim gra plementarne jedna drugoj: unutarnji vitacionim poljima, a glavna se masa planeti su male mase jednostavno zato planetskih plinova pruila do podru jer su oni sastavljeni od elemenata koji ja velikih planeta, Jupitera i Saturna. su bili prisutni u maloj koncentraciji Gravitaciona polja unutarnjih planeta u prvobitnom planetarnom materija nisu mogla da zahvate mnogo plina, jer lu. Ovi elementi imaju svojstvo da su ga je bilo malo na raspolaganju. Mali se njihovi kruti oblici kondenzirali kao iznos, koji je jo bio na raspolaganju, estice iz plina relativno visoke tempe nalazimo danas, na primjer, u duiku rature: ovo objanjava zato se stijene Zemljine atmosfere, u vodi oceana i u i eljezo planeta nalaze relativno blizu ugljikovu dioksidu. Suncu. Razmotrimo sada velike planete. Sada moemo lako predoiti niz Ve smo vidjeli da je kondenzacija dogaaja. Ako je djelovala sila koja je amonijaka u podruju sadanjih sta-

Merkur, najunutarnjiji i najmanji planet moe se vidjeti na disku Sunca. Fotografija tumai kako je bilo lako da prvi promatrai zamijene Suneve pjege s pro lazom Merkura preko Suneva diska.

292

Ova reprodukcija jednog od najbo ljih novijih crtea Marsa, koju je izra dio dr de Vaucouleur s Harvardske zvjezdarnice, pokazuje vidljive kara kteristike planeta; ini se da je oluja ute praine prohujala preko njego ve povrine.

Venera - gotovo blizanka Zemlji u masi, promjeru i sastavu - u fazi srpa. Dok je ona neprekidno obavl jena platem neprozirne atmosfere, astronomi jo ne mogu rei je li nje na povrina slina Zemljinoj.

293

za Jupitera i Saturna ostvarena. Kru ktirane Suneve svjetlosti. Merkur se te estice amonijaka formirale su tijela nalazi gotovo u ravnini ekliptike, tako sa znatnim gravitacionim poljima, pa da se pojavljuje prije ili poslije Sunca, su ova primitivna tijela lako privukla to ovisi o njegovu poloaju na stazi. vee koliine plina, jer je ovdje situ Kada je Merkur ispred Sunca, vidimo acija bila sasvim razliita od one kod ga na istonom nebu prije zore; kad unutarnjih planeta. Plin diska nije bio je iza Sunca, vidimo ga na zapadnom sav gurnut iza staza Jupitera i Satur nebu, neto poslije zalaska Sunca. U na, tako da ga je mnogo ostalo i bilo antiko doba nisu uoili da se radi o zahvaeno gravitacionim utjecajem istom planetu. Dali su mu ime Hermes prvobitnih planeta. To su bile velike ili Merkur za veernju pojavu, Apolon koliine vodika i helija, koje su tako za jutarnju pojavu. formirale tijela s velikim masama, Ju Pod najpovoljnijim okolnostima piter i Saturn, ako ih usporedimo s Merkur je lako vidljiv objekt sa sjajem, onim unutarnjih planeta. koji je usporediv sa sjajem zvijezde SiFormiranje Urana i Neptuna razli rijus. Kada se takve povoljne prilike po kuje se od formiranja Jupitera i Satur jave, treba da se iskoriste, jer Merkur na u jednom bitnom pogledu. Dok su mijenja svoj poloaj vrlo brzo. Gledaju prve prvobitne kondenzacije postale i sa Zemlje, on izvri jedno kompletno dovoljno velike da su gravitacionim si kretanje - od poloaja ispred Sunca do lama privlaile plin, veina mase pli ponovnog poloaja ispred Sunca - za na je nestala u svemirski prostor; jer, samo 116 dana. Njegov stvarni period kada se disk plinova udaljio od Sun kretanja oko Sunca je 88 dana, i, ako ca, vodik i helij nisu vie bili pod utje iskljuimo Plutona, njegova je staza cajem gravitacione sile Sunca. Zato najizduenija elipsa. su samo plinovi, kao metan i ugljini Njegov promjer je okruglo 4800 monoksid, ostali iz podruja Urana i kilometara ili 40%, vei od promjera Neptuna. Ove su plinove zaista poku Mjeseca, a njegova masa etiri ili pet pile njihove prvobitne jezgre, a bilo ih puta vea od mase Mjeseca. Uzgred, je dovoljno da Uranu i Neptunu dadu unutarnja gustoa Merkura je, izgle mnogo vee mase nego to su mase da, vea nego gustoa ostala tri unu unutarnjih planeta, ali ne onolike ko tarnja planeta. Ova velika gustoa do like imaju Jupiter i Saturn. lazi otuda, to je u sastavu Merkura Postoji jo neto da se spomene. vea proporcija metala nego kod Ve Jo jedan planet, Pluton, nalazi se iza nere, Zemlje ili Marsa. Venera i Zemlja staze Neptuna. Ima malu masu i nije izgleda da sadre istu proporciju sti slian Uranu i Neptunu. Ali, kako je jenja i metala; Merkur sadri vie me iznio Lyttleton, Pluton je moda odbje tala, a manje stijenja, dok Mars sadri gli satelit Neptuna, pa ga uope ne vie stijenja, a manje metala. moramo smatrati planetom. Satelite Na sljedeoj, dole: emo razmatrati, ali emo najprije ne to rei o fizikalnim karakteristikama "Karta" Marsa koju je izradio Percival planeta, poevi od najunutarnjijeg, Lowefi 1901. godine. Loweli je mislio da su ispresijecane kanale na Marsu izradi Merkura. Merkur Kod Merkura se zapaaju faze nalik fazama Mjeseca, jer se Merkur nala zi unutar staze Zemlje i sjaji od refle 294
la inteligentna bia. (Na originalnoj karti mnogi od ovih "kanala", izvueni kao savrene geometrijske linije, oznaen su imenima.) Tada je malo ljudi, a sada jo manje, dolazilo do takvog zakljuka iz oskudnih promatrakih podataka koji su bili na raspolaganju.

Zemlje. Na nesreu, ovo se pitanje ne moe rijeiti direktnim promatranjem, jer je Venera neprekidno pokrivena bi jelim oblacima. A ovi oblaci ne samo da zaklanjaju pogled; oni, takoer, onemoguuju da saznamo je li Venera djelomino pokrivena oceanima. Poznato je da atmosfera Venere sa dri velike koliine ugljinog dioksida, a nedavno je, kao rezultat promatra nja balonima u Sjedinjenim Ameri kim Dravama, u njoj otkrivena ne znatna koliina vode. To se otkrie moe interpretirati na dva razliita u cijelom planetarnom sustavu. naina, koja ovise o tome, za koju se temperaturu oblaka Venere odluimo. Venera Ako je njihova temperatura vrlo viso Venera se, takoer, nalazi blie ka, tada nas injenica, da je otkriven Suncu nego Zemlja i, poput Merku neznatni dio vode, sili da zakljuimo ra, ona takoer pokazuje faze, koje da bi na Veneri zaista moglo biti vrlo su nalik fazama Mjeseca. Ona se ta malo vode. Meutim, ako su oblaci koer vidi prije izlaza i poslije zalaza vrlo hladni, ne moemo oekivati da Sunca. To znai da je katkad vidimo naemo mnogo vode u oblacima, ali na veernjem nebu poslije zalaza Sun je mnogo lei ispod njih. (Oito je da ca a katkada na jutarnjem nebu prije moemo promatrati sadraj atmosfere zore. Za nju su Grci imali dva imena koja lei iznad oblaka, a ne one ispod - Hesper, kada se pojavljivala na ve njih; i, ako su oblaci i podruje iznad ernjem nebu, i Fosforos, kada se po- njih vrlo hladni, tada e sva voda biti smrznuta.) javljujivala u zoru. Ova druga interpretacija nailazi na Venera je gotovo bliznakinja Ze mlje. Ona je samo neznatno manja ozbiljnu potekou. Ukoliko je tempe u masi i promjeru, ima gotovo istu ratura -75, postojat e vie vodene unutarnju gustou, a vjerojatno i isti pare nego to je naeno. Kako oblaci sastav. Postavlja se zbog toga pitanje mogu odrati tako nisku temperaturu, da li je njena povrina slina povrini kada su oni neprekidno podvrgnuti in-

Merkur ima malo atmosferskih pli nova, pa je atmosfera rijetka, to nam omoguava da dobro vidimo njegovu povrinu koja je, izgleda, nalik povri ni Mjeseca; a, jer moemo vidjeti nje govu povrinu, moemo lako odrediti rotaciju. Tokom posljednjeg stoljea Schiaparelli je pokazao da je Merkurov period rotacije isti kao period njegova kretanja oko Sunca, tako da je polovi na planeta neprekidno osvijetljena, a druga neprekidno u mraku. Zato Mer kur ima najtoplije i najhladnije mjesto

296

tenzivnom grijanju sa Sunca? U stva Mars ri, oni bi to mogli i odrati kad bi imali Marsova je staza izvan Zemljine, pa svojstva da odbijaju i proputaju Sun zato kod njega nikada neemo vidjeti evu svjetlost, a ne da je apsorbiraju. faze kao kod Merkura i Venere. Kada U tom sluaju bi se dio upadnog svjetla je najblii, nalazi se u opoziciji Suncu, reflektirao natrag u prostor, a ostatak za razliku od Venere koja se, kad je bi proao kroz oblake u nia podru najblia Zemlji, nalazi u istom smje ja; zapravo, ne bi dolo do apsorpcije, ru sa Suncem. Zato se Mars nalazi na koja bi ugrijala oblake. Ako se ovako nonom nebu kada je nama najblii. dogaa, problem prirode oblaka moe To je povoljna okolnost za astronoma, se rijeiti vrlo jednostavno. Oblaci bi a ona postaje jo bolja ako se zna da je bili magla, sastavljena od finih krutih Marsova atmosfera vrlo rijetka. Mora estica ugljinog dioksida, a ispod njih mo se podsjetiti da je pogled na Mars bi se nalazili oblaci vodene pare. Na taj kroz bolji teleskop pod najpovoljnijim nain bi Venera mogla imati oceane okolnostima jo slabiji nego pogled na poput onih na Zemlji. Odluku izme Mjesec prostim okom. u ove dvije pretpostavke dat e skora Promatranje raznih povrinskih predjela pokazuje da je trajanje Marbudunost. sove rotacije 24 sata 37 minuta i 23 sekunde. Zato, dok Mars treba gotovo Zemlja dvije zemaljske godine da se jedanput Fotografije Zemlje su nainjene tek okrene oko Sunca, Marsov dan je go nedavno pomou raketa i iz umjetnih tovo jednak duini zemaljskog dana, satelita. One nam daju najbolji prikaz a Marsova os rotacije je nagnuta pre ma ekliptici za gotovo isti kut prema Zemlje kao planeta.
Preth.: ova slika iz oko 1700. godine od Donata Cretija prikazuje astronome kako promatraju Jupiter. U gornjem dijelu slike nacrtan je Jupiter kako se vidio njihovim dalekozorom, sa crvenom pjegom i jasno vidljivim satelitima. Nie je dananji crte Jupitera u boji, tog najmasivnijeg planeta u Sunevu sustavu. Ovaj crte Saturna prikazuje velianstveni sistem prstenova koji mu daju najupadljivi ju vizuelnu karakteristiku. Premda impresi vni, oni su sasvim nebitni. Ako sve estice, iz kojih su oni napravljeni, metnemo u je dno tijelo, ono bi bilo samo siuni satelit Saturna.

297

ekliptici kao os Zemlje. Ove slino Barnard, s ijim se stajalitem da sti postavljaju pitanje, postoji li ivot nas veina astronoma slae. Barnard na Marsu. Iz onoga to znamo o ke je rekao da mu Mars ostavlja utisak mijskom sastavu atmosfere Marsa, "kugle, ija je cijela povrina obojena ne bismo mogli zamisliti takvu mo njenom bojom na kojoj su tamni de gunost. Atmosfera Marsa vjerojatno talji obojeni sivom bojom pomou gru sadri male koliine vode i ugljinog be etke, koja je proizvela mrvasti ili dioksida, a moda neto vee koliine prugasti i snopasti efekt u tamnijim duika. Ne moemo rei ni da Marso- podrujima". Smatrao je da nije pame ve temperature iskljuuju mogunost tno izvui pouzdane zakljuke iz tako ivota. Bijela polarna kapa se razvija krte vizuelne predodbe, i dodao da tokom zime na svakoj hemisferi, ali se "nitko ne moe tono odrediti udnu one tope tako brzo kada doe ljeto, da sloenost detalja, koji su bili vieni u ne mogu biti duboke. Vjerojatno je to trenutku najvee stabilnosti". Ovo posljednje odnosilo se na efekt tanki sloj inja. Mogue je da ivot postoji na Mar treperenja u naoj atmosferi, koji ne su, ali je on ogranien na niske forme dozvoljava da promatramo fine deta bilja. Openito govorei, temperature lje na Marsovoj povrini s velikom to su preniske, a cijela fizikalna i kemij nosti. Ovaj bi se efekt mogao otklo ska okolina oskudna i primitivna za niti programom, koji je izradio Martin Schwarzschild u SAD. Pokuat e se bilo kakvu bujniju floru i faunu. Prije nekih pedeset godina bilo je Gotovo sve tisue milijuna zvijezda male dosta suprotnih miljenja ima li na mase u Mlijenom Putu imaju sporu rota Marsu ili nema nekih viih formi i ciju. To je pokazatelj da gotovo sve imaju vota. Percival Lowell, na jednoj stra formirane svoje vlastite planetarne siste ni, podravao je shvaanje da je Mars me. Kako uvjeti koji omoguuju ivot na ispresijecan mreom linija ili kanala, Zemlji nisu tako specijalni kako se nekad koje su izgradila inteligentna bia na vjerovalo, postoji velika vjerojatnost da i Marsu. Na drugoj je strani bio E. E. vot nije monopol naeg malog planeta.

298

pomou balona podii vei teleskop na velike visine i otuda izvriti promatra nja Marsa ime bi se uklonili efekti ze maljske atmosfere. Jupiter

do znaajnih i snanih elektrinih efekata. Zaista, unutranjost Jupitera se moe ponaati kao golemi dinamo koji stvara veliko i snano magnetsko po lje. Takva bi mogunost objasnila komeanja, koja promatramo na njego voj povrini, posebno elektrine bure

Ve i u malom teleskopu Jupiter vi koje se po svoj prilici tamo pojavljuju. dimo kao nebesko tijelo. Njegova povr ina pokazuje razliite detalje i vrlo je Saturn bogata bojom, s dominantnom crvenom i smeom, a ima i nijansi zelene. Detalji Saturn je vjerojatno slian Jupite se neprekidno izmjenjuju kako planet ru u svim osnovnim karakteristika rotira oko osi. Sve su te karakteristi ma, ali pojasovi, opaeni na njegovoj ke u slojevima, manje-vie paralelnim povrini, manje su izraajni i manje s ekvatorom. Sami se slojevi mijenjaju promjenljivi od onih na Jupiteru. Ima, godinama, varirajui u irinama i broje takoer, mnogo manje crvene i smee vima; obino ima etiri takva sloja. boje; podruja oko ekvatora su uta, Osim ovih promjenljivih karakte a polarni predjeli zeleni. Boje su kod ristika, Jupiter takoer ima na svojoj oba planeta vjerojatno nastale od kon povrini i drugih znaajki. Najpoznati denzacije malih tekuih estica, ija ja od njih je crvena pjega. Ova je poja su stanja bila razliita u oba sluaja, va vjerojatno povezana s unutarnjom jer je atmosfera Saturna hladnija od strukturom samog planeta - moda s atmosfere Jupitera. konfiguracijom magnetskog polja -jer Za oko je najupadljivija karakte se ini da Jupiter ima snano magnet ristika Saturna njegov velianstveni sko polje. sistem prstenova - tri plosnata kon Glavni sastav Jupiterove atmosfe centrina prstena, koja se nalaze u re je vodik i helij, metan i amonijak. ravnini ekvatora planeta. Galilei nije Raun pokazuje da je ova atmosfera prstenove vidio jasno, promatrajui ih dosta plitka. Pri prodiranju u Jupiter 1610. godine, a glavnu podjelu na dva brzo bi se sukobili s krutim ili tekuim vanjska prstena je prvi zapazio Cassimaterijalom. Sigurno je veina unu ni pred kraj XVII stoljea. Tek je sre tranjosti iz krutog ili tekueg vodika, dinom XIX stoljea Bond prvi zapazio a znaajna je karakteristika ovog vodi slabi najunutarnjiji prsten. ka da postoji u obliku kovine. U cen Premda su oni vizuelno vrlo uolji tralnom podruju postoji gua jezgra, vi, u naravi su vrlo krhki. Oni predsta koja predstavlja prvobitnu kondenza vljaju rojeve siunih estica, vjeroja ciju oko koje su se sakupljali vodik i tno kristale leda. helij. Nita nije poznato o temperaturi Urari i Neptun unutar Jupitera. Vjerojatno je vrlo vi Uran i Neptun se uglavnom sasto soka. Privlano je pretpostaviti da unutar je od vode, amonijaka, metana i, mo ovog masivnog planeta postoji izvor da, ugljinog monoksida. Oni zahva energije - moda koncentracija radio ljuju velike mase vodiku i heliju, koji aktivnih materijala, kao urana. Takav karakterizira Jupiter i Saturn, iz ve izvor energije moe posluiti da se pro spomenutog razloga. U stvari, ova su izvede konvektivno kretanje u teku dva vanjska planeta vjerojatno slina em kovinastom vodiku, koji bi doveo jezgrama Jupitera i Saturna. Mnogo 299

se ne moe rei o njihovom izgledu, jer su oni objekti koji se ne mogu razlu iti ni pomou velikog teleskopa. Oni predstavljaju male zelenkaste diskove, a njihove boje vie nalikuju bojama Saturna nego Jupitera. Sateliti planeta

Cjelokupna rasprava o svim deta ljima Suneva sustava zauzimala bi mnogo prostora. Ovdje emo spome nuti samo jedan: porijeklo satelita pla neta. Moemo odvojiti dva razliita proce sa. Prvi je proces zarobljavanja - pro ces pri kojem privlana sila planeta prisiljava tijelo relativno male mase da krui oko njega. Mali sateliti veli Brojnost planetarnih sustava kih planeta Jupitera, Saturna, Urana i Neptuna, izgleda da su steeni na Kljuna toka u teoriji porijekla ovaj nain. Takoer je vjerojatno da je planeta jest, naravno, polagana rota Zemlja stekla Mjesec procesom zaro ciona brzina Sunca. Vidjeli smo da je bljavanja. Meutim, jasno je da se gla ova polagana brzina rotacije objanje vni sateliti velikih planeta, kao to su na nastankom i postojanjem planeta. etiri Galilejeva satelita Jupitera, ne Ako elimo znati koliko drugih zvijezda, mogu objasniti na ovaj nain. Mnogo osim Sunca, takoer imaju planetarne je vjerojatnije da su nastali od svojih sustave, bilo bi prirodno da razmotrimo roditelja planeta, na gotovo isti nain koliko mnogo zvijezda polagano rotira. na koji su oni nastali od Sunca. Smatramo da stvarno sve zvijezde ma Veliki planeti, kad su se formirali, lih masa imaju takve sustave, jer sve rotirali su vrlo brzo. Ovo je uzrokovalo one polagano rotiraju. Njihov broj u Mli da izbace disk plina u biti na isti na jenom Putu iznosi oko 100 milijardi. in kao Sunce. Meutim, gravitacione Zato na zakljuak ukazuje da postoji sile planeta nisu bile tako snane kao vjerojatno oko 100 000 milijuna plane Suneve. Zato su se najlaki plinovi tarnih sustava unutar nae galaktike. - obilje vodika i helija - isparili dalje Ovom zapanjujuem zakljuku od diska, ostavljajui iza sebe krute i moemo dodati jedno zapanjujue tekue estice, posebno vodu, a mo pitanje. Jesu li uvjeti, koji su potakli da i neto estica stijenja i metala. ivot ovdje na Zemlji, na neki nain Sakupljanjem ovih estica nastali su osobitost Suneva sustava, ili se oni sateliti velikih planeta. mogu smatrati sasvim uobiajenima i Izgleda da magnetska polja nisu za onih 100 000 milijuna sluajeva? igrala onu ulogu u formiranju satelita Na prvi pogled izgleda da je potrebno koju su igrala pri formiranju planeta. mnogo posebnih zahtjeva za opstanak To se moe objasniti na vrlo zadovo ivota, ali e ovo razmatranje razbiti ljavajui nain, upadljivom razlikom takvo gledanje na problem, koje je po izmeu sustava planeta i sustava sa sljedica naeg neznanja. telita. Formiranje planeta smanjivalo Uzmimo, na primjer, udaljenost Ze je brzinu rotacije Sunca, jer je jako mlje od Sunca. Na prvi pogled izgle-

magnetsko polje snabdjeveno silom povezivanja izmeu Sunca i diska pli na koji je ono odbacilo; ali ovdje nije bilo magnetske sile povezivanja, kako bi povezala planete s njihovim okol nim diskovima plina, pa zato planeti nisu smanjivali brzinu rotacije. Ako je ova teorija ispravna, diskovi plina ne bi bili odgurani daleko od svojih rodi telja planeta pa bismo zato oekivali da se sateliti nalaze relativno blizu svojim roditeljima planetima. A to i nalazimo. Ovdje imamo oit dokaz vanosti sile povezivanja u smanjivanju brzine rotacije nebeskog tijela koje je izbacilo disk plina.

300

da da je posebno prilagoena da daje ispravnu temperaturu za bioloke pojave ovdje na Zemlji. Kakva je slu ajnost da se planet nalazi na pravoj udaljenosti od svog roditelja zvijezde? U stvari, sluajnost je sasvim velika, jer centralna zvijezda nema stalan sjaj. Vidjeli smo da zvijezde sa starou postaju svjetlije, tako da planet koji je bio u poetku predaleko od centralne zvijezde, moe kasnije dobiti potrebnu temperaturu za razvoj ivo ta. Ovo se upravo dogodilo na Zemlji. Prvobitno Sunce je bilo znatno slabije nego danas. Kroz cijelu povijest Zemlje sjaj Sunca se poveao za 5% od svog prvobitnog sjaja. Prvobitna Zemlja nije bila prehladna da sprijei mogunost ivota, ali je njena temperatura mora la sigurno biti znatno ispod optimalne vrijednosti. Nadalje, situacija u pogledu kemije planeta, to se vidi sada, nije bila ne bitna. Mali stjenoviti i eljezni plane ti, poput Zemlje i Venere, uvijek e se nalaziti u unutarnjem pojasu svakog planetarnog sustava iz istog razloga. Ugljik, duik i kisik uvijek e biti pri sutni meu prvobitnim planetskim plinovima, jer su ti elementi naeni u svakoj zvijezdi. Duik se vjerojatno kondenzirao u materijal iz kojeg se Zemlja formirala kao amonijev klorid; kisik je bio sadran u vodi; ugljik je vjerojatno dobiven iz ugljinog monoksida.

Moda je najodluniji detalj stanja ovdje na Zemlji koliina vode u ocea nima. Ovo je samo mali dio cjelokupne mase Zemlje, a da je taj dio samo malo vei, cijela bi povrina Zemlje bila po plavljena. Ovo vjerojatno ne bi zausta vilo pojavljivanje ivota; ono bi samo zaustavilo prebacivanje ivota iz mora na kopno. Koliki je iznos vode na povr ini Zemlje dovoljan za ovaj sluaj, ne znamo. Zamreni detalji kondenzacije planeta jo su nepoznati. Osim toga, mogue je da postoje velike koliine vode unutar Zemlje. Ako je to tako, ako postoji gruba proporcionalnost izmeu iznosa vode i iznosa kontinen talnih stijena, tada moe dio stijenja doi iznad nivoa vode. Zbog toga bi nuno morali postojati oceani i kopno. U tom sluaju bi nestala i posljednja koincidencija, potrebna za razvitak i vota na Zemlji. Ve smo vidjeli da su astronomi aktivno istraivali problem oceana na Veneri, koja je slina po masi, velii ni i kemijskom sastavu Zemlje. Ako bi odgovor bio: da, tada bi postojala veli ka vjerojatnost da golem broj planeta unutar nae galaktike ima uvjete da odrava ivot kakav je ovdje na Zemlji.

301

11. poglavlje GALAKTIKE I IRENJE SVEMIRA

Vidjeli smo da je nae Sunce lan jedne goleme skupine zvijezda, skupi ne koju zovemo galaktika. U svemiru postoje i druge skupine, druge galakti ke. Najblia, koja se moe usporediti s naom po veliini i masi, pokazana je na priloenoj fotografiji. (Nekoliko relativno manjih skupina nalaze se u neposrednoj okolici nae galaktike.) Ovo je glasovita galaktika u zvijeu Andromede. Njen poloaj je pokazan na karti, na, strani 180. S ove kar te, kao vodia, lako je doi do Andromedine maglice, koja izgleda, kad je promatramo prostim okom, kao slaba svijetla mrlja. ukaste je boje, jer ono to mi vidimo samo je svijetli centralni dio galaktike, dio koji je na priloenoj fotografiji ute boje. Andromedina maglica je posebno zanimljiva, jer je vrlo slina naoj ga laktici. Izgleda kao spljotena kruna ploa sa centralnom izboinom. Razlog zato je ne vidimo krunu jest u tome to je prema nama nagnuta. Najvie plina i praine u naoj ga laktici, a takoer i u Andromedinoj, lei daleko od centralnih podruja. To znai da se u ovim podrujima zvije zde ne formiraju. Zbog toga se central na podruja sastoje gotovo sasvim od starih zvijezda, na donjem kraju gla vnog niza, kao Sunce, ili zvijezde koje su u razvoju krenule od glavnog niza u Hertzsprung-Russellovu dijagramu prema podruju giganata. Zapravo, najvie svjetla to dolazi iz centralnog dijela, emitiraju gigantske zvijezde koje imaju nisku povrinsku tempera turu, pa svjetlo iz centralnog dijela ima ukastu boju. Daleko od centralne izboine, ili jezgre kako je astronomi zovu, ima znatno novoformiranih zvi jezda, koje su mnogo masivnije od na eg Sunca. One lee na gornjem kraju glavnog niza i plave su boje, pa zato vanjski dijelovi Andromedine maglice na fotografiji imaju plavkasti izgled. Prema tome, obojenje Andromedine maglice (i nae galaktike kad bismo je gledali iz takve udaljenosti) dolazi od prisutnosti plina i praine u vanjskim predjelima i zbog njihove odsutnosti u unutarnjim predjelima. Ono to obina optika fotografija Andromedine maglice ne moe poka zati jest otkrie iz nedavnih godina - da su Andromedina maglica, naa galaktika i druge vrlo sline najvee galaktike okruene haloima vrlo toplog plina. Ovi haloi emitiraju X-zrake, pa ih ne moemo vidjeti naim teleskopi ma; ali ne zato to su one slabe, nego zato to ih naa atmosfera ne propu ta, pa uope ne dolaze do naih tele skopa. Halo takoer sadri ekstremno energetske elektrone, elektrone koji se kreu gotovo brzinom svjetlosti. Ovi elektroni skreu sa svojih staza dje lovanjem magnetskih polja to prodi ru u halo, a to skretanje uzrokuje da oni emitiraju radio-valove. Ovi valovi prodiru kroz nau atmosferu, pa ih radio-astronom moe uhvatiti. Zaista je nalaz radio-astronoma omoguio nae znanje o halou, tom toplom plinu to okruuje galaktike. Premda je, prosu ujui po zemaljskim standardima, emitiranje radio-valova iz Androme dine maglice vrlo jako, ono je slabo u usporedbi s drugim sluajevima koje emo kasnije opisati. Priloene fotografije pokazuju neko liko galaktika raznih strukturnih obli ka. Klasina metoda klasificiranja ga laktika pripada amerikom astronomu Edwinu Hubbleu (1889-1953). HubbleAndromedina maglica - najblia naku pina zvijezda koja se moe usporediti sa naom galaktikom u veliini i masi. ukasto svjetlo centralnog dijela do lazi od starih zvijezda s niskom povr inskom temperaturom. Plavilo vanj skih podruja dolazi od zvijezda koje su toplije i koje su se tek formirale od plina i praine.

302

ova klasifikacija, bazirana na tome da li galaktika ima ili nema spiralnu stru kturu, sastoji se od tri niza. Prvi je niz bez spiralne strukture, eliptine gala ktike. Na jednom kraju eliptinog niza imamo gotovo krune oblike - galakti ke koje se, izgleda, sastoje od divovskih zvijezda; na drugom su kraju galakti ke vrlo spljotene, ali imaju izboenu centralnu jezgru. Galaktike na kraju ovog eliptinog niza donekle su sline izgledu nae galaktike, premda je po znato da naa galaktika pripada spiral noj klasi, a ne eliptinoj. Zaista je cijela spiralna vrsta slina jako spljotenoj eliptinoj galaktici, ukoliko se to odnosi na opi izgled, ali spiralne se razlikuju od eliptinih u tome to sadre znatne koliine plina i praine. Dva su niza spiralnih oblika bazi rana na tome ima li spirala ili nema ravnu centralnu preku. Razlog zato neke galaktike imaju takve preke a druge nemaju, nije potpuno shvatljiv, ali se vjeruje da je to u vezi s uzaja mnim djelovanjem izmeu efekata ro tacije i efekata magnetskog polja. U spiralama s ravnom prekom magnet ske i rotacione sile nastoje da se izje dnae, meutim spiralama bez preke prevladavaju rotacione sile.
Klasina metoda klasifikacije galaktika potjee od amerikog astronoma Edwina Hubblea. Ispod njegove fotografije dijagramski je prikazan njegov sistem. E ozna uje eliptine galaktike. S spiralne, a SB spiralne s prekom. Oznake uz E, S i SB oznauju razliku u podgrupama. Na ovoj i na slijedeoj stranici nalazi se devet fotografija galaktika, snimljenih na zvjezdarnici Mt Wilson 1,5-metarskim dalekozorom. Svaka je oznaena prema Hubbleovom sistemu klasifikaci je. Eliptine galaktike s veim brojem imaju veu spljotenost. Kod spiralnih galaktika struktura je jae naglaena kad je jezgra mala. Smatra se da su kod galaktika s prekom rotacione i magnetske sile podjednake, dok kod normalnih spiralnih gala ktika dominiraju rotacione sile.

U Hubbleovu sistemu klasifikacije nove i prainu, te odreeni broj gala sve su spiralne galaktike bez preke ktika koje uope ne pokazuju izrazitu oznaene sa S, a sve spirale s prekom strukturu. Posljednje je Hubble na sa SB. Stezanje S ili SB oznaeno je zvao nepravilnima i smatrao ih je ri kod obiju sa a, b ili c, sa svrhom da jetkim pojavama. Ali, ako uzmemo u se ukae na relativnu vanost cen raun veliki broj manjih galaktika, za tralne jezgre. Ustanovljeno je da ga koje znamo da postoje, tada dobivamo laktike s veom jezgrom imaju slabo drugi odnos. Nepravilne u tom slua razvijenu spiralnu strukturu, kako se ju po svoj prilici, premauju one mamoe vidjeti na donjim fotografijama. sivnije galaktike koje imaju pravilno Eliptine galaktike je Hubble oznaio izraene strukture. slovom E, dok brojevi uz slovo oznau Uprkos tome, Hubbleova klasifika ju oblik spljotenosti; O za one gotovo cija pokazuje vrlo jasno da vee gala krune, a 7 za one najspljotenije. ktike, u svakom sluaju, odgovaraju Bilo je neke nesigurnosti u pogledu takvoj raspodjeli. Premda su astronomi povezanosti ova tri niza galaktika: S, nedavno iznijeli drugaiji sistem klasi SB i E. Sam Hubble je podupirao ideju fikacije, koja ipak nastavlja sa stupnje takvog povezivanja s tipom galaktike vanjem tipova, izuzimajui neke nizove kojoj je dao oznaku S. Ovaj povezuju posebnih primjeraka. Dublji smisao je i tip S slian je eliptinim galaktika- u tome to se struktura galaktika ne ma zato to on nema primjetnu spiral formira iz sluajnih efekata, nego iz nu strukturu; ali je on, takoer, slian izravnavanja raznih fizikalnih faktora. spirali zato to je on najspljoteniji od Stupanj rotacije, koju galaktike posje svih eliptinih, spljoteniji od tipa E 7 . duju, primjer je fizikalnog faktora. Sa Dakako jedna S galaktika slina je je svim je jasno da niz eliptinih galaktika dnoj Sa galaktici iz koje se nazire sla od E0 do E7 jest niz ija je karakteristi ka poveavanje rotacije. Kuglaste gala ba spiralna struktura. Znaajno je za Hubbleovu klasifi ktike E 0 mogu imati neznatnu rotaciju, kaciju da se otprilike 97% svih veih dok galaktike E 7 imaju naglaen stu galaktika, koje je on promatrao, mogu panj rotacije zbog jake spljotenosti. svrstati u njoj. Meu izuzecima ima Situacija kod posljednjeg tipa pojavlju nekoliko eliptinih koje posjeduju pli je se u svim spiralnim galaktikama.

Preth. fotografija, snimljena 1,22-metarskim dalekozorom sistema Schmidt, po kazuje tip Sc galaktike u zvijeu Troku ta. Negativ iste galaktike, na gornjoj slici, istie karakteristino razvijene spiralne krakove. Ova galaktika u zvijeu Sculptora s ozna kom NGC 253 predstavlja posebnu podgrupu Sc galaktika. U ovom sluaju su krakovi razgranieni oblacima praine i svjetlou zvijezda.

Sada stupanj rotacije galaktike predstavlja faktor koji moe pokazi vati vrijeme proteklo od formiranja galaktike. Ako su svi svrsishodni fizi kalni faktori bili prisutni pri raanju galaktika, tada e se niz strukturalnih formi jednostavno odraziti u razliitim uvjetima porijekla. Jedna e galaktika postati eliptina, a druga spiralna, jer su prvobitni uvjeti bili razliiti u oba sluaja. Po ovoj osnovi nema razloga da vjerujemo kako galaktika mijenja svoju strukturnu formu s vremenom. Meutim, moemo uzeti suprotno sta jalite. Jedini je mogui zakljuak da su sada opaene osobine bilo koje ga laktike bile samo djelomino odreene prvobitnim uvjetima; da kod galakti ka postoji neprekidna revolucija; da tokom svog ivota galaktike prelaze iz jednog tipa u drugi. injenica je da kod ispitivanja ra spoloivih podataka o prisutnosti ne kog stupnja evolucije nailazimo na teak problem. Najprije pogledajmo to kod spirala. Poznato je da je spiralna struktura u galaktikama u uskoj vezi s prisutnou plina i praine. Kako vanjski dijelovi galaktike mnogo spo rije rotiraju nego unutranji dijelovi, postoji stalna tendencija da razdiobe novih svijetlih zvijezda, koje se formi raju unutar plina, budu protegnute na spiralnu strukturu. Premda ovo nije cijela pria o tome kako nastaju spiralne forme, to je ne sumnjivo vana komponenta prie. Iznos plina i praine unutar galaktike mora se mijenjati s vremenom. Ova bi se promjena morala odraziti u omjeru u kojem su formirane nove zvijezde i u stupnju isticanja spiralnih struktura. Danas se misli da plin i praina sadre oko 5% ukupne mase nae galaktike, a i u istom iznosu i kod Andromedine maglice. Stvarni iznos blii je vrijedno sti 10%. Na zanimljiv put, kojim mogu proi galaktike da prijeu iz jednog tipa u drugi, ukazali su prije nekoliko godina

307

308

NGC 5128. snani izvor radio-valova. Slika, moda, predstavlja sudar izmeu dviju galaktika, jed kuglaste, a druge spiralne. U takvom sudaru obje galaktike mogu izgubiti svoje plinske komponent to bi znailo da se ubudue u njima ne bi mogle formirati zvijezde.

Lyman Spitzer i pokojni Walter Baa- su galaktike postale eliptinog tipa. de. Od vremena na vrijeme galaktike Na taj nain promjena tipa, kako ga je se mogu sudariti jedna s drugom. Kod ocijenio promatra na Zemlji, nije fun takvog sudara galaktike e glatko pro kcija vremena. i jedna kroz drugu, jer se njihove jako Ova ideja vjerojatno ispravno tu razmaknute zvijezde nee sudariti. Ali mai porijeklo galaktika tipa S 0 , ali su e situacija za njihove plinske kompo istraivanja posljednjih nekoliko godi nente biti sasvim razliita. Plin u je na jasno pokazala da ona ne tumai dnoj galaktici sudarit e se s plinom najznaajnije primjerke galaktika eli druge galaktite i kod oekivane brzi ptinog tipa, jer su po njoj eliptine ne sudara on e postati tako vru da galaktike neizbjeno slabije i manje e, slino isparavanju, otii u prostor masivne nego spiralne galaktike koje naputajui potpuno svoje roditelje: su se sudarile. injenica pokazuje su galaktike. Na taj nain mogue je da protnu situaciju, jer se naroito istiu dvije galaktike pri sudaru izgube svoje gigantske eliptine galaktike. One su plinske komponente. Ni u jednoj se od dva do pet puta sjajnije od najsjajni njih nee ubudue formirati zvijezde, jih spiralnih galaktika, a mase su im tako da e njihova spiralna struktura gotovo deset puta vee. Ovo nam do postepeno nestajati. zvoljava da uzmemo u obzir jedno od One e tada biti vrlo sline galakti- dvaju svojstava. Prvo, da nema pro kama tipa S0, pa su Baade i Spitzer mjena tokom vremena ili, drugo, da su pretpostavili da su S 0 galaktike zaista promjene jo drastinije nego to su ih mogle nastati na taj nain. To je tako zamiljali Baade i Spitzer. Za promje er pokazivalo da se ni jedna nova zvi nu spiralnih galaktika u gigantske eli jezda ne formira u vanjskim dijelovima ptine galaktike potrebno je zamano takve galaktike, iji bi dijelovi postali poveanje mase, moda na raun uni mnogo slabiji nego prije. To znai da se, verzalnog plinskog medija koji ispu kad se ona promatra iz velike daljine, njava prostor izmeu galaktika. teko mogu zapaziti vanjski dijelovi, a Dok jo nije sigurno koji je od ovih mogu se i ne zapaziti ako se galaktika dvaju pogleda ispravan, radio-astrononalazi u vrlo velikoj udaljenosti. Kod mija je pokazala da su masivne elipti ovakvih galaktika promatra e vidjeti ne galaktike sigurno takvih struktu samo mnogo svjetlije unutranje dije ra koje nisu mrtve. Sakupljeni podaci love, koji e se njemu pokazati upravo u zadnjih nekoliko godina pokazuju kao da posjeduju karakteristike jedne da su najjai radio-izvori upravo u eli eliptine galaktike. Zato poslije sudara ptinim galaktikama velike mase. To izmeu udaljenih spiralnih galaktika ne znai da su sve takve galaktike jaki promatra moe dobro procijeniti koje radio-izvori; trebalo je rei da su naj-

Na fotografiji de sno pahuljasti objekt blizu centru prikazuje sudar galaktika, koje su vjerojatno obje spiralne, a nalaze se u zvijeu Labuda. Ovo je najsnaniji izvor radio-valova poznat do danas.

309

snaniji radio-izvori uglavnom prona eni meu klasom masivnih eliptinih galaktika. Iz takvog su izvora emisije radio-valova milijun puta veeg inten ziteta nego iz nae galaktike ili iz Andromedine maglice. To pokazuje jaku prisutnost aktivnih fizikalnih procesa u galaktikama E tipa. Jedno posve drugaije opaanje po kazuje da gigantske galaktike takoer igraju dominantnu ulogu meu dru gim galaktikama. Do sada nita nije reeno o raspodjeli galaktika u pro storu. Prostor je s njima posut. U pro sjeku je udaljenost izmeu susjednih galaktika samo oko stotinu puta vea nego veliina jedne individualne gala ktike. Zamislimo da jedna galaktika ima promjer jedan metar, tada e se susjedna zamiljena galaktika nalaziti na udaljenosti od 20 metara. Situacija meu zvijezdama unutar galaktike je drugaija jer, ako zamislimo zvijezdu s promjerom od jednog metra, tada e se susjedna zvijezda nalaziti na uda ljenosti od 20 000 kilometara. Zvijezde su vrlo jako razmaknute u odnosu na
Preth.: Pojedine zvijezde galaktike su jako udaljene jedna od druge, dok su galakti ke, u odnosu na svoje veliine, relativno blizu jedna drugoj. One se, takoer, ja vljaju u skupinama. Fotografija pokazuje skupinu u zvijeu Sjeverne Krune. Male okrugle pjege i objekti s "bodljikama" su zvijezde. Drugi oblici su galaktike.

svoje veliine, dok su galaktike rela tivno vrlo blizu jedna drugoj. Postoje sluajevi gdje su galaktike jo zbijenije, jer one tee da se okupe u grupama. Njihovi razmaci unutar pojedine gru pe mogu biti prilino mali. U centrima nekih grupa, koje imaju vei broj la nova, gotovo da se galaktike dodiruju. Male grupe sadre oko 10 lanova, dok vee grupe mogu sadravati i nekoliko tisua. Male su grupe daleko brojnije od velikih grupa galaktika. Znaajno je za malu grupu galakti ka da u njoj dominira gigantska eli ptina galaktika. Najvie lanova ta kve grupe obino sainjavaju spiralne galaktike, oko tri do etiri puta slabije nego dominirajua eliptina galaktika. Jasno je da masivne eliptine galakti ke igraju meu njima najvaniju ulo gu. One kontroliraju situaciju unutar pojedinih grupa. To je jo jedan dokaz da su velike eliptine galaktike akti vne. Moda bi bilo korisno da rezimira mo ono to smo do sada iznijeli. Na osnovu njihovih vidljivih strukturnih
Dolje na prvoj slici vidi se naa lokalna grupa galaktika projicirana na ravninu Mlijenog Puta. Na drugoj slici, nacrtano u mnogo manjoj skali, cijela je naa lo kalna grupa reducirana na malu toku u centru slike. Sve ostale takve male toke predstavljaju skupine koje broje manje od 50 galaktika. Vee toke predstavljaju skupine galaktika koje imaju vie od 50 galaktika.

311

formi, galaktike bi se mogle uklopiti u jednostavnu empiriku shemu klasi fikacije u kojoj se jedan tip bez sme tnji mijenja u drugi. To ukazuje da su strukturne karakteristike galaktike kontrolirane izrazitim fizikalnim fa ktorima, kao to je stupanj rotacije, a ne da su to samo sluajne promjene. Vaan zakljuak: jesu li svi glavni fizikalni faktori bili odreeni u doba nastanka galaktike ili su galaktike u procesu stalne promjene s vremenom, jo nije donesen. irenje svemira Galaktike se prividno razvlae po prostoru unedogled. Ima ih oko tisuu milijuna unutar dometa najveih tele skopa. Premda postoje lokalne nepra vilnosti u njihovim raspodjelama - na primjer, nepravilnosti lokalnih skupi na - u velikoj skali izgleda da nema znaajne razlike izmeu raznih dije lova svemira. Drugim rijeima, opa raspodjela galaktika izgleda da ima veliku skalu homogenosti. Osim toga, izgleda da nema razlike meu proma tranjima u bilo kojem smjeru prosto

ra. Prostor je izotropan, to znai da on ima iste fizikalne osobine u svim smjerovima. To se sve lako moe povezati sa svakodnevnim pojmovima. Zamislite da ste promatra koji je postavljen nasumice u svemiru, tada iz promatra nja velike skale raspodjele galaktika neete nai gdje ste. Ako se kreete u odnosu na sistem galaktika, tada nee biti vano kamo: putovanje u jednom smjeru pokazat e iste stvari kao to bi pokazalo putovanje u kojem dru gom smjeru. Da li galaktike same imaju neko kretanje? Odgovor je - da. Njihovo kre tanje predstavlja irenje svemira. Vidjeli smo u 8. poglavlju da su spektralne linije, koje emitiraju ato mi udaljenog objekta, pomaknute ako postoji relativno kretanje izmeu nas i udaljenog objekta. Ako se objekt udaljuje od nas, poveane su valne dui ne i linije su pomaknute prema crve nom dijelu spektra. Ako nam se objekt pribliava, valne duine se smanjuju, a linije su pomaknute prema plavom dijelu spektra. Vidjeli smo, takoer, da se opseg, za koji se udaljenosti
Na ovoj fotografiji jasne okrugle to ke su zvijezde koje se nalaze u na oj galaktici. Skupina slabih nejasnih tokica u blizini sredine slike su naju daljenije galaktike ija je udaljenost odreena u lipnju 1960. godine (3c295 u zvijeu Bootesa). One se od nas udaljuju brzinom od oko 112 000 kilometara u sekundi. Na sljed. slici crte u svakom pravo kutniku predstavljaju poloaje H i K linija u spektru koji je napravljen u la boratoriju na Zemlji. Svijetli centralni trak je spektar galaktike u kojem se vide odgovarajue linije. U svakom sluaju linije su pomaknute udesno - prema crvenom dijelu spektra - oznaujui da se galaktika udaljuje od nas. Vea udaljenost galaktike, vei crveni pomak, a to znai vea brzina udaljavanja od nas.

312

313

dane su vrijednosti V za veliki broj ga laktika, kao i njihove prividne veliine. Ako bismo sada mogli postaviti dvije pretpostavke, slika 11.1 bi mo gla pokazati da postoji jednostavnije znaenje opaene pojave. Prva pretpo stavka je u tome, da sve galaktike o kojima je rije, imaju jednaki stvarni ili apsolutni sjaj. Ovo sigurno nee biti tono ali, ako su nae galaktike prikladno izabrane, tada bi naa pre tpostavka jednakih sjajeva mogla biti na kraju priblino ispravna. Druga je pretpostavka da prostor ima euklidsku geometriju (ovdje smo doli do geometrijskih zakljuaka koji su se pojavili u 1. poglavlju). Ako je to tako, tada je mogue da se izrazi skala pri vidnih veliina u slici 11.1 kao skala daljina, a jedinica udaljenosti ovisila bi o apsolutnom sjaju kojeg uzmemo za galaktike. Slika 11.2 je nacrtana na osnovu pretpostavke da galaktike imaju apso

Slika 11.2 Uzimajui da su sve apsolutne veliine iste uzimajui da je prostor euklidski, slika 11.1 se moe preurediti u novi odnos izme u udaljenosti i brzine.

lutni sjaj jednak apsolutnom sjaju nae galaktike. Sada vidimo da slika 11.2 otkriva vaan odnos izmeu uda ljenosti galaktike i njene brzine. Brzi na V je upravo proporcionalna udalje nosti. Dva puta vea udaljenost, dva puta vea brzina. Ovo moemo izraziti formulom V = H x R, gdje je R udalje nost, a H konstanta poznata kao Hubbleova konstanta, u ast Hubblea koji je otkrio ovaj znaajni odnos. Prije nego prijeemo na ispitivanje posljedica ovog odnosa brzina-udaljenost, moramo jasno spoznati da li promatranja stvarno daju to znaenje. Da li izmjerene vrijednosti stvarno pokazuju da se galaktike udaljuju od nas ili, moda, postoji neko drugo tu maenje? Osim jedne ili dvije iznimke, astronomi i fiziari nisu skloni da vje ruju u mogunost neke druge inter pretacije iz razloga koji je lako razu mjeti. Vidjeli smo da je raspodjela gala ktika u velikoj skali homogena i izotropna. To znai da promatra u bilo kojoj toki prostora nema mogunost da otkrije bilo to posebno u pogle du svog poloaja ili u pogledu raznih smjerova u prostoru. Ovaj se iskaz odnosi na odreeni trenutak vreme na. Ako uzmemo u obzir da se gala ktike kreu, mijenjajui svoje poloaje s vremenom, ali, takoer, zahtijevamo da takva kretanja ne smiju poremetiti prostornu homogenost i izotropnost, kakvo je kretanje galaktika mogue? Odgovor se moe dati pomou ma tematike koja pokazuje da je jedino mogue kretanje upravo irenje koje smo gore razmatrali. Ovo podudaranje izmeu promatranja i matematikih zahtjeva homogenosti i izotropnosti je tako oito da gotovo svi uenjaci osje aju da promatranja stvarno znae to no ono to nam kae obina fizika: da se udaljenosli izmeu galaktika stalno poveavaju. Ideje, katkada iznijete u popularnim komentarima da, moda, postoje neki nepoznati procesi, koji

314

su danas nepoznati znanosti, a koji bi mogli proizvesti promatrane rezultate, izgledaju sasvim nevjerojatne. Ovo je prikladan trenutak da, pri je nego se vratimo naem glavnom predmetu, detaljnije prouimo mje renje udaljenosti. Prije je bilo reeno da je skala udaljenosti slike 11.2 bila odreena sa zahtjevom da pojedine galaktike imaju apsolutni sjaj jednak apsolutnom sjaju nae galaktike. Kakve su osnove da to povjerujemo? Zaista, kako se astronom pribliavao problemu odreivanja apsolutnog sja ja galaktika? Odgovor je u proirenju sistema mjerenja udaljenosti, koji je opisan u prvom dijelu 10. poglavlja. Polazna toka za mjerenja udalje nosti je trigonometrijska metoda koja koristi kretanje Zemlje oko Sunca. Ova metoda omoguuje mjerenje udalje nosti od oko 10 tisua bliih zvijezda, odreenih velikom tonou. Premda su udaljenosti izmjerene ovim prvim korakom male, tavie i u usporedbi

Slika 11.1 Odnos izmeu prividnih veliina broja gala ktika (horizontalna skala) i brzina kojima se one udaljuju od nas (vertikalna skala).

s veliinom nae galaktike, besprije korno odreivanje slabo vidljivog kra ja glavnog niza moe biti nainjeno iz ovog primjera. Tada se uzima u obzir najudaljenije jato zvijezda, ali ne tako udaljeno da se njegove slabije zvijezde ne bi mogle ra zluiti. Slabi kraj glavnog niza jata upo trijebimo za lokalne zvijezde. Ovo odre uje i udaljenost jata i oblik glavnog niza za svjetlije zvijezde jata. Zaista, ako je jato bilo prikladno izabrano, sada imamo oblik glavnog niza koji se protee sve do sasvim bijelih zvijezda. Na taj se nain moe nai potpuni oblik glavnog niza zajedno s udaljenostima mnogih jata. U nekim jatima mogu se nai pose bni tipovi zvijezda, na primjer, promjen ljive zvijezde tipa cefeide, o kojima smo raspravljali u 9. i 10. poglavlju. S odreenim daljinama nekih cefeida u zvjezdanim jatima badarena je cijela grupa promjenljivih zvijezda tipa cefeida na nain opisan u 10. poglavlju. Cefeide su stvarno svijetle zvijezde, pa nam one mogu posluiti kao pokaziva udaljenosti u mnogo veem volumenu prostora nego to je to mogla zahvatiti trigonometrijska metoda. U stvari, ce feide slue da odredimo udaljenost u cijeloj naoj galaktici, tavie, mogu se upotrijebiti za odreivanje udaljenosti malog broja bliskih galaktika koje sa injavaju lokalnu grupu. Posljednje odreivanje vodi prema krajnjim kora cima u procesu mjerenja udaljenosti. Danas smatramo svaku bliu ga laktiku golemom zbirkom zvijezda. Pomou poznate udaljenosti, dobive ne pomou cefeida, znamo udaljenost svake pojedine zvijezde koja se moe razluiti u galaktici, dok moemo sma trati da se sve zvijezde galaktike nala ze na istoj udaljenosti od nas. Sada se pojavljuje zanimljiva stvar, da najsjajnije zvijezde imaju gotovo isti apsolutni sjaj u svim ovim bliim galaktikama. Pretpostavimo da je ovakva situacija ista u svim drugim galaktikama slinog tipa - da njihove najsjajnije 315

zvijezde imaju iste apsolutne sjajeve. tima euklidske geometrije nema mate Ova prihvatljiva hipoteza omoguava rijalnog tijela koje bi se moglo kretati da se proiri podruje mjerenja uda brzinom, u odnosu na nas, veom od ljenosti mnogo dalje nego pomou ce- brzine svjetlosti. feida. Premda su cefeide bez sumnje Prema tome, ovo je kritina toka vrlo svijetle, one sigurno nisu najsvje euklidske geometrije. Mnogi ljudi, koji tlije zvijezde. Cefeide se mogu upotri nisu ni fiziari ni matematiari, nee jebiti do udaljenosti od oko 5 milijuna shvatiti zahtjev o prirodi geometrije svjetlosnih godina, dok se najsvjetlije koja se upotrebljava. Ova je toka od zvijezde mogu upotrijebiti do udalje velike vanosti, jer veina astronoma nosti od oko 25 milijuna svjetlosnih vjeruje da se rjeenje nalazi u drugoj godina. Pojavila se i posljednja vana alternativi. To znai, da oni vjeruju da toka naeg razmatranja. Na sreu je kod dovoljno velikih udaljenosti eu udaljenost od 25 milijuna svjetlosnih klidska geometrija prestaje vrijediti jer godina dovoljno velika da se obuhvati bi, s obzirom na injenice, bio odvaan dovoljno primjeraka galaktika - tisuu, ovjek koji bi danas rekao da brzine a moda i vie. S njihovim poznatim galaktika ne bi mogle rasti do brzine udaljenostima dobili smo informaciju svjetlosti. Posljednja promatranja Rune samo o individualnim zvijezdama, dolfa Minkowskog galaktika, daju vri nego i o totalnom stvarnom sjaju ci jednost V koja je vea od jedne treine jele galaktike. Ovo nas ponovo vodi brzine svjetlosti, a ovo je dva puta vea na ranije postavljeno pitanje: na koji vrijednost od brzina izmjerenih prije emo nain saznati o apsolutnom sja 1960. godine. Zadnjih etrdeset go ju galaktika? Iz primjeraka, koje smo dina izmjerene brzine poveavane su izmjerili u podruju koje zahvaa 25 od 1% brzine svjetlosti do blizu 40%, a milijuna svjetlosnih godina. Konano, pouzdano se predvia da e ovo rasti poznavajui apsolutni sjaj cijelih gala i u budunosti s poboljanom proma ktika, odreeno je mnotvo udaljeno trakom tehnikom. Osim toga, fizika sti, koje su unesene na slici 11.2, na Einsteinove ope teorije relativnosti ve spomenuti nain. (ne njegove specijalne teorije) poka Znaajno je primijetiti u ovom nizu zuje da u bilo kojem sluaju moramo dokazivanja kako su odreene najvee napustiti euklidsku geometriju kada udaljenosti od tisua milijuna svjetlo vrlo velike udaljenosti dolaze u razma snih godina metodom koja je nastala tranje. korak po korak iz elementarnog tri Sada se vratimo fenomenu irenja gonometrijskog sistema baziranog na svemira. Ako u odreenom trenutku kretanju Zemlje. izaberemo po svojoj volji konaan Ako se sada vratimo naoj jedna broj galaktika, koje su znatno udalje dbi V = H x R, vidjet emo da e br ne jedna od druge, moemo smatrati zina V rasti do brzine svjetlosti ako je da tako izabrane galaktike formira R dovoljno veliko. Ovo nas sili ili da ne ju mreu toaka. U jednom kasnijem priznamo, da e jednadba neprekidno trenutku moemo ponovo izabrati iste vrijediti ako R raste i da tvrdimo kako galaktike; i one e takoer formirati brzina nee dosei brzinu svjetlosti, ili mreu toaka. Prema Hubbleovu za da napustimo nau pretpostavku da je konu o irenju svemira, druga e mre euklidska geometrija ispravna kada R a imati potpuno istu formu kao prva postane dovoljno veliko. Razlog, zato mrea; samo e se promijeniti njihova traimo jednu od ovih alternativa, jest skala. Na primjer, ako izaberemo tri u tome to znamo iz Einsteinove spe galaktike da formiraju tri toke tro cijalne teorije relativnosti da pod uvje kuta, trokut e imati isti oblik u ka316

snijem trenutku vremena, kao to su imali u ranijem trenutku. Promjena e se odraziti samo u duinama svih triju stranica trokuta koje e se poveati. Potrebno je upozoriti na neto dru go. Homogenost i izotropnost prostora zahtijeva nepostojanje centra irenja, inae bi promatra u centru bio u mogunosti da ocijeni kako je on bio u centru te bi mogao razlikovati svoj poseban poloaj u svemiru. Kako je, tada, mogue da se sve galaktike od nas udaljuju, a da na poloaj nije u centru svemira? Vrlo jednostavan po kus daje nam odgovor. Oznaite veliki broj toaka nasumice na povrini ba lona, zatim ga malo napuhnite. Uda ljenost izmeu svakog para toaka e se poveati, to je analogno situaciji galaktika; oito je da u ovom sluaju nema centralne toke. Izaberete li bilo koju toku, sve e se druge udaljavati od nje. Za mjerenje galaktike udaljenosti upotrijebili smo istu jedinicu kojom smo mjerili udaljenosti unutar gala ktike. Na primjer, moemo odrediti da upotrebljavamo udaljenost od Zemlje do Sunca kao nau jedinicu, ili smo mogli odrediti da upotrebljavamo kilo metar kao jedinicu ili bilo koju stan dardnu mjeru. Kada kaemo da se udaljenost izmeu nas i galaktike po veava, znamo da se s vremenom broj jedinica daljine, koja nas od te gala ktike razdvaja, poveava. Zato kaemo
irenje svemira u skladu s Hubbleovim zakonom ukazuje na to da, ako u danom trenutku pro matramo odreeni broj galaktika koje formiraju mreu toaka, u nekom e kasnijem trenutku iste galaktike formirati drugu mreu koja e se razliko vati od prve samo u mjeri lu, a ne u obliku. irenjem svemira mijenja se samo mjerilo trokuta ABC.

da se udaljenosti izvan nae galaktike poveavaju u odnosu na udaljenosti unutar nae galaktike - u odnosu na udaljenost od Zemlje do Sunca ili od Sunca do centra nae galaktike ili u odnosu na samu veliinu Zemlje. To znai da unutar galaktike nema su djelovanja u opem irenju svemira. Drugim rijeima, to je odnos izmeu vanjskih udaljenosti galaktika i unu tarnjih udaljenosti u galaktikama koji se mijenja s vremenom. Zato, kada go vorimo o irenju svemira, sve se moe ispravno utvrditi u promjeni ovog odnosa. Naprotiv, kad bi bilo mogue odrati vanjske udaljenosti nepromije njene, tada bi se pojedine galaktike i bilo to u njihovim unutranjostima, ukljuujui i nau samu, smanjivale s vremenom. Ali, ovakva nam toka gledita izgleda nekako poniujua naem vlastitom ja, tako da nam je ugodnije misliti o sebi kao o neemu to zadrava stalnu veliinu; a, kada ovo prihvaamo, moramo uzeti da se udaljenosti izmeu galaktika stalno poveavaju s vremenom. To je ono po veanje koje sainjava irenje svemira, poveanje u omjeru nae mree, ranije opisane. Prije nego prijeemo na posljedice ovog irenja svemira, postoji jo jedna toka detalja koju je vrijedno spome nuti. Ve je napomenuto da se gala ktike okupljaju u grupe. Obine grupe imaju oko deset lanova, a velike gru-

317

pe nekoliko tisua lanova, no one su mnogo rjee. Da li se ove skupine gala ktika ire? Sigurno je da se udaljenosti izmeu razliitih skupina poveavaju, ali je situacija unutar mnogih grupa slina onoj unutar mnogih galaktika. Udaljenosti unutar mnogih grupa se ne poveavaju s vremenom; grupe ne sudjeluju u irenju svemira. Meutim, mora se upozoriti da su neka nedavna promatranja ukazala da su neke grupe u stanju irenja, premda je vjerojatno da je opi odnos irenja za cjelokupni svemir mnogo vei nego to je unutar ovih specijalnih skupina. Kozmoloke teorije

Promatranje ima priroeno opte reenje da nam nikada ne moe rei nedvomisleno kako se stvari mijenjaju s vremenom za cijeli period ovjekova ivota, dapae, za cijeli period ljudske povijesti, jer se malo astronomskih objekata promijeni u tom periodu na bilo koji nain. (Ima iznimaka, na pri mjer, Crab maglica, ali se na njima neemo zadravati.) Najbolje to nam promatranja mogu predoiti jest ne prekidno podruje stanja, kao na pri mjer, podruje zvijezda u raznim sta
Ako se sve skupine galaktika udaljuju jedna od druge, jedini mogui zakljuak jest, da su one ne kad bile sabijene u hrpu. Ako je tempo irenja sve mira konstantan (ili je usporavanje tako slabo da se moe zanemariti u raunu), moe se procijeniti koliko je prolo vremena od poetka irenja. Ova razmatranja daju prednost kozmolokim teorijama, u kojima je svemir konaan, a "eksplozivnog" je porijekla. U mnogim teorijama procijenjena starost svemira iznosi manje nego starost nae galaktike. U Lemaitreovom konanom svemiru, koji je ovdje prikazan u dijagramima, neslaganja se uklanjaju. (1) prikazuje pragaiaktiki atom u trenutku kad je eksplodirao. Neposredno poslije toga (2) njegova temperatura je pala od nekoliko milijardi na jednu milijardu stupnjeva, a estice su se spajale, obrazovavi jezgre atoma. Za trideset milijuna godina (3) temperature su pale jo nie; iz plinova i praine formirale su se ve galaktike. (4) prikazuje dana nji svemir, 20 milijardi godina poslije eksplozije. Strelice oznauju veliine irenja.

dijima evolucije. Gledajui na razne primjerke u raznim stadijima, mogue je zakljuiti kako se pojedini primjerak mijenja s vremenom, a to je, zaista, mogue nainiti kod zvijezda. No to je mogue samo zato jer imamo pouzda nu fizikalnu teoriju o strukturi i razvo ju zvijezda. Kada nema takve teorije na raspolaganju, kao u sluaju stu pnjevanja strukturnih formi galaktika, promatranje nam ne moe predstaviti jasnu situaciju. Izravno promatranje niza strukturnih tipova ne moe nam samo rei da li su galaktike nastale po takvom rasporedu ili se pojedine gala ktike razvijaju po takvom nizu tokom svojih ivota. Ova je slabost promatrake metode najizrazitija kada se doe do razma tranja prolosti ili budunosti svemira kao cjeline. Promatranje, samo za se, jednostavno nam ne moe rei to bi vidio promatra, koji je ivio prije pet tisua milijuna godina, niti nam ono moe rei to e vidjeti promatra za pet tisua milijuna godina. Da se odgovori na takva pitanja, mora se promatranji ma dodati kozmoloka teorija. U ovom pogledu situacija nije razliita od one u sluaju evolucije zvijezda; ali velika je praktina razlika nastala iz injenice

318

da dananja kozmoloka teorija ne po nesklad moe biti pravi, a dokaz se, sjeduje nita to je slino stupnju vri moda, ini da jest pravi. Ako je tako, jednosti i preciznosti kao to su nae nali smo se u situaciji, gdje je najifizikalne teorije o zvijezdama. Svaka zravnije razmatranje irenja svemira tvrdnja, koju postavimo u prolosti ili - u izrazima obine fizike - neodrivo. budunosti cijelog svemira, nuno se Drugim rijeima, mi smo suoeni sa nalazi na granicama naeg znanja. situacijom koja trai promjenu u na Pod tim uvjetima, odmicanje ga oj dananjoj fizici. laktika moemo slijediti u njihovim Neki su kozmolozi, kao znameni teorijskim implikacijama. Kako oe ti Abbe Lemaitre, pronali teorijsku kujemo da galaktike budu dalje u bu metodu izbjegavanja nesklada. U nji dunosti no to su danas, tako oeku hovim se kozmologijama gravitaci jemo da su bile u prolosti blie jedna ja drugaije vlada od one u obinom drugoj. Ali, kako su bile blizu? Razmo iskustvu. Prema toj teoriji, kada su trimo ovo pitanje najprije na osnovu galaktike bile dovoljno razdvojene, pretpostavke da su se galaktike uvijek gravitacija je teila da povea brzinu odmicale dananjim razmjerom. Tada njihovih razmicanja, a ne da je sma emo na osnovu promatranja doi do njuje. Zato je u Lemaitrevoj kozmolo zakljuka da su sve galaktike bile je giji brzina odmicanja danas vea nego dna do druge prije nekih 12 milijardi je bila u prolosti. U odreenom peri godina. Ovo vrijeme je skoro jednako odu u prolosti brzina irenja je bila starosti nae galaktike, o kojoj smo stvarno manja nego je danas. Na pr raspravljali u prethodnom poglavlju, vobitni raun od 12 milijardi godina naime oko 15 milijardi godina. Oito je za cjelokupno vrijeme irenja je sada da naa galaktika ne moe biti starija prenizak, ali nije ni previsok. Zato u od svemira, a nesklad izmeu starosti ovoj kozmologiji nema sukoba izmeu od 15 milijardi godina za nau galakti starosti svemira, ako se izvede iz brzi ku i 12 milijardi godina za cijeli svemir ne irenja, i starosti nae galaktike. treba traiti u pogrekama mjerenja. Meutim, nesklad postaje vei ako uzmemo u obzir da je irenje imalo razliite razmjere. Smatra se da je i renje poelo od eksplozije prvobitnog stanja cijelog svemira. Gravitacija, kako znamo iz fizike, predstavlja pri vlanu silu koja tei da reducira br zinu eksplozije, tj. da reducira brzinu Abbe Lemaitre. Njego razmicanja galaktika, pa zato moemo va teorija svemira dala oekivati da su se one odmicale veim je za starost svemira brzinama u prolosti nego danas. Kad veu vrijednost nego se uzme ovaj efekt u razmatranje, do za nau galaktiku, to lazimo do rezultata da je starost sve je logiki zahtjev, uz pretpostavku da je vri mira smanjena od 30 do 40%, tj. sada jednost, kod koje se ga iznosi izmeu 7 i 8 milijardi godina, laktika giba odvojeno, to je samo polovina starosti nae ga toliko daleko od uspo laktike. Sada je nesklad prevelik da bi ravanja da ima stvarno se objasnio nekom pogrekom, bilo u poveanje gibanja. Ovo procjenjivanju starosti nae galaktike mijenja zakon gravitaci ili u omjeru irenja svemira. Meu je, ako se primijeni na tim, takva pogreka nije mogua. No, svakidanje iskustvo. 319

Premda ovo modificira zakon gravi tacije, Lemaitreova kozmologija se ne razlikuje od jednostavne kozmologije, koju smo razmatrali najprije, u ne kom bitnom pogledu: ona jo zahtijeva odreeno porijeklo cijelog svemira. Ovo je porijeklo zamiljeno kao beskonano gusto stanje materije kod beskonano visoke temperature. Meutim, pojavile su se razlike, kao iznos koliine mate rije. U nekim teorijama je iznos besko naan, a u drugima konaan. U Lemaitreovoj kozmologiji je iznos konaan. Dok je gustoa materije u poetku be skonana u svim teorijama, potpuni iznos materije ne moe biti konaan ukoliko prostor poinje s volumenom nula. U takvom sluaju moemo zami sliti da je toka porijeklo svemira. U svim teorijama, koje smo do sada razmatrali, vidjeli smo da gustoa ma terije brzo opada s vremenom. U ko zmologijama, kao to su Lemaitreova, ako gustoa materije pada, prostor se poveava od toke do konanog volu mena, volumena koji brzo raste da bi zadrao stalni konani iznos materije. S vremenom gustoa materije pada sve nie, a volumen prostora postaje sve vei. Moemo postaviti pitanje, u kojem se stadiju formiraju galaktike po ovim kozmologijama? Odgovor je, u stadiju kada gustoa padne na vrlo ni sku vrijednost koja nije mnogo vea od dananje vrijednosti. Ovo vodi novom pitanju, zato bi se galaktike formirale u ovaj poseban stadij, a ne prije. Na ovo pitanje nema stvarno uvjerljivog odgovora. Poetak odgovora moe se dati Lemaitreovom kozmologijom, ali ne, sumnjam, u drugim sluajevima. Dunost je znanstvenika da obra di sve mogue teorije. Zatim se kori ste promatranja da se odredi koja se od teorijski predloenih mogunosti moe priznati i prihvatiti, a koju treba odbaciti. Zato je vano da se upita, je li mogue izraditi teoriju koja bi obja snila promatrano irenje galaktike bez zahtjeva da svemir ima odreeno

porijeklo. Jedna takva teorija ima be skonanu prolost i beskonanu bu dunost, prolazei kroz beskonane cikluse irenja i stezanja. Ozbiljna potekoa u ovoj teoriji lei u preokretu, u prijelazu izmeu irenja i saimanja. Lako je razumjeti kako faza irenja nastupa poslije faze sakupljanja, ali jo nije naeno uvjer ljivo tumaenje kako nastupa faza sa kupljanja poslije faze irenja. Izgleda da se sakupljanje nastavlja sve dok se prostor ne sabije u toku, dok gustoa materije ne postane beskonana. Po tekoa lei u tumaenju, kako zapo inje irenje iz ovog stanja. Teorija pulzirajueg svemira po stavlja zanimljivo pitanje. Nuno je da ne bude kemijske promjene iz jednog cikla u drugi. Vodik se sistematski pretvara u helij u zvijezdama tokom svakog ciklusa, pa je jasno da bi, ako nema ponovnog pretvaranja helija u vodik, dolo do nestajanja vodika u svemiru. A to je, naravno, u supro tnosti s promatranjem. Da se ostvari ponovno pretvaranje helija u vodik, bilo bi potrebno da se svemir sakupi na takvu gustou materije kakva je u atomskim jezgrama. To znai da bi se sve galaktike i zvijezde unitile tokom faze sakupljanja. Prema tome, vidimo da teorija pulziranja ne izbjegava zahtjev da materija svemira prolazi kroz fazu velike gusto e i vrlo velike temperature. Nasuprot, ovo zahtijeva da materija proe kroz takvu fazu beskonano mnogo puta. Doista, sve teorije zahtijevaju stanje visoke gustoe i visoke temperature, a to postavlja vrlo vano pitanje. Moe li se nai direktni promatraki dokaz da je materija stvarno bila u stadiju krajnje visoke gustoe? Odgovor je ne moe. Mogue je da je neto helija, kojeg promatramo u zvijezdama nae galaktike i susjednih galaktika, proi zvedeno u fazi vrlo visoke gustoe, ali se o drugim elementima ne moe nita rei. Bit e prije da su oni nastali unu-

320

tar pojedinih zvijezda, kako je opisano tar svih moguih polja. Prema tome, u 9. poglavlju. postoji mogunost da se pojavi neko Pomanjkanje svakog jasnog dokaza novo polje, koje nije dosad poznato iz o fazi visoke gustoe i temperature u eksperimenata na Zemlji te moe po povijesti svemira je na kraju krajeva stati vano u kozmolokom opsegu. sumnjiv sluaj. Da bismo ouvali bilo Ako netko naini ovakvu hipotezu, koju od teorija, prisiljeni smo rei da, tada bi se novi tip teorije, koji bi izbje premda je sva materija svemira prola gao zahtjev za fazom velike gustoe i najmanje jedanput najznaajnije sta temperature, mogao zaista nai. Tra nje, veliku gustou, za vrijeme koje su ei najjednostavniju vrstu novog po se odvijale nuklearne reakcije, nita lja, matematiki emo doi do toga to od tih efekata nije preivjelo osim, mo je postalo poznato kao stalno-stanje da, helij; u drugom pogledu, dok svi svemira. jet oko nas pokazuje puno dokaza da Teorija stalnog-stanja svemira je postao procesima unutar zvijezda, bazirana je na fizikalnom polju koje on ne pokazuje znaajan dokaz da je omoguuje postanak nove materije. nastao procesima velike gustoe i tem Nema nita posebno revolucionarnog perature svemira. u ovoj ideji, jer su fizici ve poznata Na osnovu svega moemo postaviti polja koja omoguuju postanak ma pitanje, postoji li ikoja teorija koja ne terije. (Normalne gama zrake, na pri trai da materija svemira prolazi fazu mjer, mogu proizvesti parove elektro velike gustoe i temperature. Istra na.) Problem se razlikuje u detaljima, ivanje pokazuje da ne moemo nai ali ne u principu od situacije za koju takvu teoriju, ako stvar promatramo ve znamo da postoji. Novo je u deta normalnim fizikalnim mislima. Ali, je lju to, to se moe nai veza izmeu smo li obavezni da se ograniimo nor irenja svemira i brzine stvaranja ma malnim fizikalnim mislima? Odgovori terije. Ovo je povezivanje takve priro mo na ovaj nain. Fiziaru su poznata de da se, ako se zna brzina stvaranja mnoga razna polja: gravitaciono polje materije, tada moe iz teorije izvesti koje tvori gravitacija; elektromagnet brzina irenja svemira. Suprotno, ako sko polje koje nastaje pojavom elektri se zna brzina irenja svemira, kao to citeta i magnetizma; nuklearno polje to moemo znati iz promatranja, tada koje povezuje estice atomske jezgre. S je brzina stvaranja materije odree vremena na vrijeme otkrivaju se nova na teorijom. Pokazalo se da je potre polja u eksperimentima u laboratoriju bna mjera vrlo mala; iznosi oko jedan - na primjer, mezonska polja dananje atom na stoljee za svaku jedinicu fizike koja su otkrivena u posljednje volumena koji odgovara najveoj ljud vrijeme. Zato nije nipoto sigurno da skoj graevini. Tako nije uope teko fiziar ve posjeduje kompletan inven- da razumijemo, zato proces, ako se
Kozmoloka teorija stalnog-stanja pridonosi tumaenju kako je svemir, kroz konstantno irenje, mogao imati beskonanu prolost i moe imati be skonanu budunost. Ovo zahtijeva da se nova materija direktno stvara u razmjeru sa irenjem svemira. Pre ma tome, premda se postojee gala ktike udaljuju jedna od druge, nove galaktike mogu zadrati oblik stalne gustoe u bilo kojem poveanom vo lumenu prostora, kao to je to prika zano shematski u dijagramu.

stvarno javlja, nije otkriven u zemalj skom laboratoriju. Uprkos ovoj maloj mjeri, efekt bi ta kvog stvaranja materije u velikoj skali bio enormno velik. Povezivanje izme u irenja svemira i stvaranja materije nalazi se u takvom odnosu da prosje na gustoa materije u prostoru osta je konstantna. Premda irenje tei da reducira gustou, ova se tendencija precizno kompenzira stvaranjem nove materije. Zato oekujemo da u cijelom prostoru svemira postoji difuzni plin i da se nove galaktike mogu neprekidno formirati od njega. Prema tome, prem da se irenje odnosi i na ve postojee galaktike, bez obzira jedna na drugu, prosjena gustoa galaktika u prosto ru moe ostati stalna, jer se formiraju nove. Ovo je sasvim razliita slika na ina kako se svemir s vremenom mije nja. U drugim se teorijama galaktike kreu i udaljuju jedna od druge tako da bi promatra u budunosti naao prostor manje nastanjen galaktikama
Slika 11.3 Uzimajui da sve skupine galaktika imaju iste apsolutne veliine, moemo iz teorije izraunati vrijednosti, koje treba da oekujemo za brzine "bjeanja" razliitih skupina u odnosu na njiho ve prividne veliine. Za daleke skupine, razne su teorije, uzimajui polazne toke koje su se razlikovale od euklidske geometrije, dobile ra zna rjeenja. Na slici su rezultati promatranja 18 vrlo udaljenih skupina, usporeeni s oeki vanjima jednostavnih "eksplodirajuih" kozmogonija i teorije stalnog-stanja.

nego to je sada. U teoriji stalnog-sta nja, s druge strane, situacija ostaje stalna. U svakoj epohi e promatra tono vidjeti istu sliku. Pojedine se galaktike mijenjaju s vremenom ili se mogu mijenjati s vremenom, upravo onako kako se ovjek mijenja s vre menom: upravo onako, kako mlade generacije ljudskog roda zamjenjuju starije, tako novoformirane galaktike zamjenjuju starije galaktike kad se one udalje. Ovo predstavlja znaajnu promjenu u gledanju na prostorno-vremensku simetriju. Bilo je spomenuto da jedan promatra ne moe otkriti nita pose bno o svom poloaju u prostoru. Sada dodajemo daljnju znaajnu toku, da on ne moe nita posebno saznati o svojoj epohi. Svemir je u velikoj slici isti iz svih toaka prostora i vremena. A, naravno, jer stvari izgledaju iste u svim vremenima, nema ni poetka ni kraja svemira. Za koju da se odluimo od ovih ra znih teorija? Za onu, ija se predvia nja najbolje slau s promatranjima. Ukratko, da pogledamo kako danas stoje stvari. Ve smo vidjeli da neki sistemi ko zmologije nailaze na znatne tekoe pri ocjenjivanju starosti svemira, jer se dobivaju manje vrijednosti nego to je procijenjena starost nae galakti ke. Takoer smo vidjeli da je kriterij starosti za Lemaitreovu kozmologiju povoljan. Povoljna je i situacija i za te oriju stalnog-stanja, jer u njoj svemir ima beskonanu starost, pa se zato ne moe postaviti pitanje starosti izmeu nae galaktike i svemira. Na drugoj strani, nedavna promatranja ne daju prednost ni Lemaitreovoj kozmologiji i kozmologiji stalnog-stanja, tako da je sadanja situacija nekako izjednaena u pogledu obiju teorija. Pretpostavimo da sve galaktike imaju jednak pravi ili apsolutni sjaj. Tada bismo mogli izraunati, isto teorijski, kakvu bismo mogli oekiva-

322

ti brzinu odmicanja raznih galaktika prema promjeni njihovih udaljenosti ili, jo korisnije, prema njihovim pri vidnim veliinama. Za galaktike, koje nisu previe udaljene od nas, rezultati su isti za sve teorije. Ovi su rezultati ve dani na slici 11.2. Ali se za gala ktike, prilino udaljene, mora uzeti u obzir odustajanje od euklidske geome trije, a ova su odustajanja razliita za razne teorije, kako se moe vidjeti na slici 11.3. Na ovoj slici su zajedno pri kazane: kozmologija stalnog-stanja i obina, jednostavna kozmologija, koja je razmatrana na poetku i u kojoj je svemir nastao prije odreenog vreme na. Ovo govori, da promatranja daju prednost kozmologiji koja je prva ra
Slika 11.4 Na vertikalnoj skali je promatrani broj radioizvora, a na horizontalnoj skali specificirana prividna veliina. Njihove su vrijednosti uspo reene s onima to bismo oekivali, ako je nji hova frekvencija u prostoru jednaka, a prostor euklidski. Razlika izmeu oekivanja i opaa nja poveava se ako se primijeni Einsteinova geometrija.

zmatrana. Opirnije, nedavno je slino promatranje W. Bauma vrlo udaljene galaktike pokazalo, prema miljenjima nekih astronoma, ozbiljno neslaganje s predvianjem kozmologije stalnogstanja, a i sa Lemaitreovom kozmolo gijom. Ali, naravno, pretpostavka da sve galaktike imaju isti stvarni sjaj, sigurno nije u sebi ispravna. Galakti ke se ne slau po svojim sjajevima, a neke su i 100% sjajnije, a to je i red vrijednosti neslaganja. Mogue je da je Baum jednostavno promatrao pose bno svijetlu galaktiku. Prerano je da se unaprijed o tome donosi neki za kljuak. Jedna je od karakteristika teorije stalnog-stanja da se galaktike mora ju neprekidno stvarati. Teorija zahti jeva da se one formiraju na poetku kao sasvim neznatni objekti, koji na stavljaju da rastu s vremenom, tako da su najvee galaktike i najstarije galaktike. Na osnovu toga, gigantske eliptine galaktike, koje su razmatra ne na poetku ovog poglavlja, bile bi najstarije galaktike. Poeli su se evi dentirati podaci koji pokazuju, da se nove galaktike zaista formiraju, to ide u prilog teorije stalnog-stanja. Ali, da li galaktike stalno rastu u veliini i masi, jo je nepoznato. Jedna gru pa astronoma vjeruje da su galaktike u stanju neprekidne evolucije, kako zahtijeva teorija stalnog-stanja; drugi vjeruju da, kad se jednom galaktika formira, ostane gotovo nepromijenjena tokom cijelog svog ivota. Posljednje promatrake testove ko zmologije stalnog-stanja, na koje ovdje treba upozoriti, zasnovali su Martin Ryle i njegovi kolege u Cambridgeu, koji su sredili brojne podatke radioizvora to su oni mogli otkriti na nebu. Neki od ovih izvora imaju jaki inten zitet, a drugi mnogo slabiji. Ryle ih je svrstao u brojeve raznog intenziteta - broj jakih izvora, broj neto slabijih izvora, broj jo slabijih izvora, itd. de finirajui razne kategorije, naravno,

323

prema eksperimentalnim mjerenjima. Jo preciznije, specificiran je nivo pri vidnog sjaja, a broj izvora svjetlijih od specificiranog nivoa je izraunat. To je nainjeno za niz vrijednosti odreenog nivoa. Rezultati su prikazani dijagramski na slici 11.4 (desno). Jedna krivu lja na ovoj slici (iscrtkana) predstavlja oekivani broj izvora, koji su izraunani na osnovu da je njihova uestalost u svemiru jednolika i da je geometrija prostora euklidska. Sada je vano da je druga krivulja (neiscrtkana), koja se prianja rezultatima promatranja, str mija od prve. Na prvi pogled bi se oekivalo da je eksperimentalna krivulja strmija od oekivane krivulje, kao daljnji dokaz da geometrija prostora nije euklidska geometrija, jer je sasvim sigurno da promjena geometrije mijenja oekiva nu krivulju. Ali, na nesreu, stvari idu loim putem. Zamjena geometrije Eu klida s geometrijom Einsteina donosi smanjenje nagiba oekivane krivulje, to poveava nesklad. Nesklad, kako ga naa slika po kazuje, jest u tome to ima premnogo slabih izvora u usporedbi s brojem jaih izvora. Ryle je ovo objasnio na slijedei nain. Radio-valovi putuju istom brzinom kao svjetlost, pa kao to svjetlost treba vremena da stigne do nas od udaljenog izvora, tako isto trebaju i radio-valovi. Vrijeme koje je potrebno da zraenje stigne do nas od zvijezde unutar nae galaktike, moe biti izmjereno godinama, stoljeima ili tisuama godina; ali vrijeme koje je potrebno da svjetlost ili radio-valo vi dou do nas iz galaktike, moe biti izmjereno u milijunima, stotinama milijuna ili, tavie, u milijardama go dina. Zaista, radio-valovi iz nekih na jintenzivnijih izvora, koje razmatramo, trebaju vie od 500 milijuna godina da stignu do nas. Drugim rijeima, oni su bili stvarno emitirani iz svojih izvora u doba kada su se u naim oceanima pojavile prve primitivne forme ivota.

A radio-valovi iz najslabijih Rylejevih izvora trebaju i dvije, tri ili etiri mili jarde godina da dou do nas. Oni su zapoeli svoja putovanja preko prosto ra u vrijeme kada se formirao na pla netarni sustav. Druga od dviju toaka, na kojima je bazirano objanjenje Rylejevih rezulta ta, ovisi o injenici, da je sluajnost to je neka galaktika snaan radio-izvor - tj. dovoljno snaan, da ga se ukljui u Rylejev popis - vrlo malena. Misli se da je samo jedna galaktika na milijun galaktika takvog tipa, pa tu proporciju moemo nazvati p. Naa promatranja vrlo udaljenih galaktika ne kau nam o njihovim dananjim situacijama, nego o njihovim situacijama od prije nekoliko stotina milijuna godina. Zato Ryle pokazuje da je injenica to je p vee od oekivanoga za vrlo udaljene galaktike, pa dokazuje daje veliina p sigurno bila vea u prolosti nego da nas i da je tada bilo vie radio-izvora. Ako je ovaj zakljuak ispravan, tada nije ispravna kozmologija stalnog-stanja, jer prema teoriji stalnog-stanja stvari moraju biti u sutini iste u bilo kojem trenutku, tako da veliina p nije mogla biti vea u prolosti nego to je danas. Prema teoriji stalnog-stanja, ako je p izmjereno kao jedan prosjek za dovoljno veliki volumen, tada e rezultirajua koliina biti ista bilo gdje i bilo kada. Slijedi da, ako su proma tranja bila ispravno obavljena, teorija pretpostavlja da veliina p nije bila iz mjerena za dovoljno veliki volumen. Na prvi bi pogled ovo izgledao bezi zgledan oblik obrane, jer je sigurno da su Rylejeva promatranja obuhvaa la golem volumen prostora, volumen, koji je vei od onoga to je dostupan najveim optikim teleskopima. Me utim, postoji samo jedan mogui izgovor. Ako neko svojstvo, kao to je, recimo, radio-izvor, raste u vjerojatno sti sa starosti galaktike, ne moe biti definirano relativno malim volumeni ma. Doista, ako svojstvo raste u vje-

324

rojatnosti bre od efekta slabljenja i vora na nae pitanje. Mislilo se da se renja svemira, pojavljuje se neobina snani radio-izvori pojavljuju prilikom situacija u kojoj nije mogue definira sudara galaktika. Ako je to tono, tada ti prosjeno svojstvo malog podruja se Rylejev zakljuak mora bolje ocije prostora. U takvom se sluaju izgled niti nego zakljuak teorije stalnog-sta pronalaenja galaktike s potrebnim nja; jer, u svim kozmologijama, osim svojstvom poveava sa starosti gala u kozmologiji stalnog-stanja, gustoa ktike na takav nain da e se veina galaktika je bila u prolosti vea nego naih promatranja odnositi na gala je danas, pa se zato moglo oekiva ktike na vrlo velikim udaljenostima. ti vei broj sudara nego to je danas. Matematikim izrazima, postoji tenja Zato se sve kozmologije, osim kozmolo prema razilaenju svojstva za galakti gije stalnog-stanja, podudaraju s pro ke, kojima se poveavaju udaljenosti, matranjima Ryleja. Posljednjih godina razilaenje, koje jedino spreava neeu- su radio-astronomi napustili ideju da klidski karakter geometrije. snani radio-izvori nastaju iz sudara Zato slijedi konani rezultat. Pre galaktika, jer je na takvoj osnovi teko ma Rylejevom gleditu, za galaktiku je razumjeli nadmonost gigantskih ga vea vjerojatnost da je bila snaan ra- laktika meu snanim radio-izvorima. dio-izvor u prolosti nego to je sada; A ovdje, kod ovog vrlo nesigurnog gle drugim rijeima, za galaktiku je vie dita, naputamo pitanje. vjerojatno da je bila snaan radioizvor tokom prvog dijela svoje ivotne povijesti nego u kasnijoj eri. Ako je Osnovne razlike izmeu kozmologija ovo gledite ispravno, tada izgleda da Razne kozmologije se mogu podije kozmologija stalnog-stanja nije dobra, liti u dvije vrste: one, koje zahtijevaju jer kozmologija stalnog-stanja zahtije da je svemir imao potpuno odreeno va: ili su promatranja netona ili, ako porijeklo i one, u kojima svemir uope nisu, onda je vjerojatnije da e gala nema porijeklo. U kozmologijama prve ktika postati jaki radio-izvor u starijoj vrste, dananja situacija nije samo fazi. posljedica zakona fizike nego, takoer, Pojavilo se pitanje, kakvo je stvar i posebno naina u kojem je zapoeo no stanje, ali se na njega ne moe dati svemir. U kozmologijama druge vrste definitivan odgovor. Ve smo vidjeli, sadanja situacija je posljedica samo da su u velikoj proporciji jake radio- zakona fizike. U terminologiji fiziara, galaktike eliptini sustavi, sustavi za moemo rei, da u prethodnom slua koje vjerujemo da se sastoje od sta ju dananja svojstva svemira ovise i rih zvijezda i vrlo malo plina i praine. o zakonima fizike i o poetnim grani Prisutnost starih zvijezda poduprlo bi nim stanjima; u drugom sluaju ne izgleda gledite teorije stalnog-stanja, postoje poetna ograniena stanja. da su ove galaktike zaista vrlo stari Ukoliko netko eli traiti neke ope sustavi. U svakom sluaju, kozmolo principe, po kojima bi procijenio, gdje gija stalnog-stanja je dosljedna u ra je stvarna vjerojatnost ovih dviju vrsta zvrstavanju galaktika po starosnom kozmologija, naii e na sloenu situ nizu, u kojem su eliptine galaktike aciju. Sloene situacije su posljedica najstarije, a ovo se razvrstavanje slae djelovanja fizikalnih zakona. Na pri sasvim nezavisno od zahtjeva koji smo mjer, sloena atomska jezgra je izgra upravo razmatrali za radio-izvore. ena od najjednostavnijeg elementa, Kad saznamo zato je galaktika jaki vodika, u procesima koji se odvijaju izvor radio-zraenja, bit e bez sumnje u sreditima zvijezda; tu nije bilo po mnogo lake doi do definitivnog odgo etka sa sloenom jezgrom. Slina je 325

situacija i u kemiji. Iz pojedinih atoma se formiraju molekule - najprije relati vno jednostavne - zatim sve sloenije i sloenije, dok nije dolo do goleme za mrenosti procesa ivota. Prema tome, nije zapoelo sa ivotom. Ako netko prihvati ovu ideju evo lucije od jednostavnih oblika prema sloenim oblicima, tada se kozmoloke teorije prve vrste, koje trae da svemir ima odreeno porijeklo, mora ju iskljuiti; za takve kozmologije, koje trae glavna svojstva svemira kako ga opaamo danas, ve su izgraena u poetnim uvjetima. Primjer je formi ranje galaktika. Prema kozmologijama prve vrste, galaktike su formirane, jer su stvari zapoele na poseban nain. U kozmologijama druge vrste, pose bno u kozmologiji stalnog-stanja. nije postojala mogunost obraanja pose bnim stanjima. Bilo ta, ukljuujui formiranje galaktika, mora slijediti iz fizikalnih zakona. S tim u vezi kozmologija stalnogstanja je ve neto stvorila na bazi da je opi plin u prostoru vrlo vru, kako zaista mora biti, ako se formira nova materija u formi neutrona. Neutroni se spontano raspadaju u vodikove atome, a energija, osloboena raspadanjem, ugrijava vodik do vrlo visokih tempe ratura. Hlaenje unutar toplog plina vodi u situaciju u kojoj se galaktike, a i jata galaktika, mogu formirati. Ra nije je u ovom poglavlju spomenuto da naa galaktika i Andromedina maglica posjeduju haloe vrlo toplog plina. Ovi bi haloi predstavljali podruja prije nosa izmeu mnogo hladnijeg, gueg plina, koji se nalazi unutar diskaste strukture ovih galaktika i potpuno vanjskim plinom visoke temperature. Efekti hlaenja unutar toplog plina mogu proizvesti brzine kretanja od oko 3200 kilometara na sekundu. One su tako velike da se smatra moguom pojava jakih elektromagnetskih efekata u meugalaktikom prostoru. Tu bi dolo do ubrzavanja estica, to bi

vodilo do nastanka kozmikih zraka. Vrlo brzi elektroni meu kozmikim zrakama zatim bi doveli do emisije radio-valova. Doista, cjelokupni predmet ekstragalaktike radio-stronomije postao je tijesno povezan s ovim vanj skim svijetom visoke energije. Tako nam teorija stalnog-stanja predstavlja zanimljiv pogled stanja koja mogu postojati u meugalaktikom prostoru. Prema ovoj teoriji je meugalaktiki prostor mjesto velike aktivno sti. To je mjesto u kojem se neprestano stvaraju galaktike i u kojem se ve po stojee galaktike stalno mijenjaju s vre menom. Drugim rijeima, ve postojee galaktike su u meusobnom djelovanju sa sredinom koja ih okruuje. Ova je slika potpuno razliita od onih to ih daju druge kozmologije, u kojima je meugalaktiki prostor mrtvo podruje u kojem se gotovo nita ne odigrava. Vjerojatno e se na ovoj razlici do nijeti konana odluka o ispravnosti teorija. Prije ili kasnije e se pomou promatrake tehnike saznati da li po stoji ili ne postoji svijet visoke energije izvan galaktika. Moda u pojavama ko zmikih zraka i kozmikih magnetskih polja, a kroz ekstragalaktiku radioastronomiju, ve posjedujemo neke dokaze o postojanju takvog svijeta.

326

NAPOMENA PREVODIOCA Otkria, kojima se F. Hoyle nije po zabavio u ovoj knjizi, jer su se zbila po slije njenog izdavanja, nesumnjivo bi nala vidno mjesto u ovom djelu. Pro blemi, koji su se s njima pojavili, pred stavljaju najvee zagonetke s kojima su se suoile astronomija i fizika naega doba. Upravo od izlaska ove knjige pa sve do naih dana, astronomi su otkri li neobine objekte zvjezdolikog oblika, kojima su dali ime Kvazari. Istraiva nja i mjerenja su pokazala da ti obje kti imaju enormnu snagu zraenja i da se nalaze od nas na udaljenostima koje iznose milijarde svjetlosnih godi na. Njihovo istraivanje je u toku, jer nije mogue napreac objasniti proce se koji ravnaju tako silnim zraenjima, katkada snanijima i od cjelokupnog zraenja pojedine galaktike. Nedavno su otkriveni i objekti, koji su isto tako zagonetni, a dobili su ime pulzari. To su objekti, ija radio-zraenja pokazu ju potpuno pravilne periode, pa neki smatraju da oni predstavljaju tzv. neutronske zvijezde. Najprije su otkrive ni radio-teleskopima, a prole godine (1970) i optiki (Crab maglica; vidi str. 250). Uz ove velike zagonetke dananje astronomije, potrebno je dodati jo tri znaajna dostignua: 1. 21. VII 1969. ovjek je prvi put zakoraio na jedno drugo svemirsko ti jelo: na Mjesec. 2. Snimljen je planet Mars iz nepo sredne blizine pomou istraivakih sondi tipa Mariner br. 4, 6 i 7, koje su poslale na Zemlju fotografije, to su potpuno iznenadile sve astronome. Fotografije pokazuju da je Mars gotovo potpuno slian Mjesecu, jer je i njego va povrina ispresijecana kraterima i krunim brdima, to ukazuje, najvje rojatnije, da je i on mrtvi planet - bez ivota. 3. Na planet Veneru sovjetski su astronomi i astronautiari spustili na unu sondu, tipa Venera, koja je posla la niz podataka o Veneri (temperaturi, sastavu atmosfre, magnetskom polju). Ve ova tri podatka pokazuju da je zapoela nova era istraivanja svemira - neposredno istraivanje svemirskih objekata, o kojem se govori u predogovoru ove knjige. - Ne zaboravimo dakle da je knjiga tiskana prije 70-te g. prolog st.; - Svemirski teleskop Hubble jo nije bio u orbiti; - I, najnovije: Otkriveno je da galaksije ne samo da ne usporavaju ili stagniraju u svojoj brzini udaljavanja jedna od druge, nego UBRZAVAJU!!

Milton Humason, koji je s Hubbleom ustanovio odnos izmeu uda ljenosti i brzine bjeanja galaktika.

327

Dodatak:

HIPARHOVE I PTOLEMEJEVE KONSTRUKCIJE EPICIKLA

Sunce uzrokuje da Mjesec ubrzava svoje kretanje na nekim dijelovima staze, a na nekim dijelovima usporava (to je tzv. evekcija). Ovo je omoguilo Ptolemeju da prikae proirenje Hiparhove teorije, proirenje u kojem centar kruga deferenta nije vie trebalo da to no padne u Zemlju i u kojem wd vie nije bilo uniformno kutno kretanje. Ali, prije no to se nastavi Ptolemejeva teorija Mjeseca, bilo bi pounije da se uzmu u obzir sline ideje koje su pri lagoene kretanjima planeta. Na slici A.l neka F predstavlja Sun ce, a neka P predstavlja bilo koji pla net. Dajmo svim veliinama indeks P. Prema tome, poloaj Pje dan sa (9), ali s indeksom P, tj.:

Gornje analize su bazirane na pre tpostavci da se ravnine staza planeta i Zemlje podudaraju. Da bi se uzeo u obzir efekt nagnutosti staza planeta, Ptolemej je uveo dodatnu kompliciranost koja je zahtijevala da ravnina epicikla ne bude u istoj ravnini u ko joj je deferent. Premda nije korisno da se ukljuimo detaljno u ovaj predmet (jer nema novih materijala koji bi sadr avali neto od bitnosti) vrijedno ga je zabiljeiti kao daljnji dokaz Ptolemejeve otroumnosti. 331
=KRAJ=