Nekoliko slika sa Hubble-a
Napomena: Knjiga je izašla PRIJE 1970.g, dakle Hubble svemirski teleskop nije postojao...

Sombrero galaksija u infracrvenom...

Hodge 301 Cluster Multiple Generations of Stars in theTarantula Nebula..

Barred Spiral Galaxy NGC 1300

Antennae Galaxies / NGC 4038-4039

FRED HOYLE

ASTRONOMIJA
Sadržaj
PREDGOVOR 6

1. poglavlje ZEMLJA I NEBO 2. poglavlje ASTRONOMSKI INSTRUMENTI 3. poglavlje KRETANJE PLANETA I DREVNA ASTRONOMIJA 4. poglavlje KOPERNIK I KEPLER 5. poglavlje TEORIJA GRAVITACIJE 6. poglavlje RAZDOBLJE POSLIJE NEWTONA 7. poglavlje OPTIČKI INSTRUMENTI I PRIRODA SVJETLOSTI 8. poglavlje ROĐENJE MODERNE ASTRONOMIJE 9. poglavlje ZVIJEZDE KAO TERMONUKLEARNI REAKTORI 10. poglavlje STRUKTURA NAŠE GALAKTIKE 11. poglavlje GALAKTIKE I ŠIRENJE SVEMIRA Dodatak:
HiPARHOVE I PTOLEMEJEVE KONSTRUKCIJE EPICIKLA

... 8 30 70 100 130 152 188 218 248 270 302
328

5

PREDGOVOR

U ovoj sam knjizi pokušao upoznati čitaoca s razvojem astronomije od naj­ ranije poznatih astronomskih otkrića pa sve do najnovijih spoznaja. Ilustracije, koje su opsežno i uspješno opremili moje kolege u ovom pothvatu, namijenjene su kao stvarna pomoć u praćenju teksta, a ne da knjiga ljepše izgleda. Astronomija je najstarija znanost, kako se često kaže. Ali, astronomija je, u izvjesnom smislu, i najmlađa znanost, što se često ne uviđa. Veliki napredak u fizici tokom prve trećine ovog stoljeća odrazio se plodonosno u astronomiji do naših dana. Učenjaci su dolazili sve više i više do spoznaje da se samo vrlo ograničen opseg eksperimenata može izvesti u laboratoriju na Zemlji. Svemir se snabdio mnogo finijim i mnogo raznovrsnijim laboratorijem, s mogućnostima koje se nikad ne bi mogle ostvariti ovdje na Zemlji. U laboratoriju na Zemlji nikad se neće proizvesti supernova zvijezda, premda su se mnogi procesi, koji izazivaju eksploziju ovih zvijezda, zaista proučavali eksperimentima na Zemlji. Upravo se tu nalazi važnost: u eksperimentima na Zemlji, na sreću, bilo je do­ voljno otkrivenih fizikalnih zakona, koji su zatim pokazali da imaju šire podru­ čje primjene na stanje cijelog svemira. Međutim, ova situacija nije sasvim nova. Već su u XIX stoljeću otkrića, koja su se odnosila na prirodu i svojstva svjetlosti, imala odraza u astronomiji, ne samo u proširivanju već postojećih pravaca istraživanja nego i u pokretanju novih pravaca i u pomicanju ravnoteže "važnosti" unutar astronomije uopće. Imajući ovo u vidu, uočio sam da ne bi bilo dobro pisati potpuno s astronom­ skog stajališta. U osam poglavlja bavio sam se poviješću razvitka astronomije. Kako je ovaj razvitak bio tako usko povezan s otkrićima u fizici, osjetio sam prijeku potrebu da kažem nešto o značenju ovih otkrića. Čitalac će naći sasvim iscrpne prikaze o svjetlosti, elektricitetu i magnetizmu. Nuklearna fizika prikazana je u zadnjim poglavljima, gdje su opisane nje­ ne važne primjene u modernoj astrofizici. Kvantna teorija i teorija relativnosti iznesene su u kraćim crtama. Uočio sam da je potrebno dati neka tumačenja u povijesnim poglavljima. U pregledu astronomskih otkrića, grčkoj se astronomiji mora dati posebno mje­ sto, jer su mnoge glavne napretke sasvim sigurno postigli Grci. Ipak, precizan opis onoga što se dogodilo između 500. i 200. godine prije nove ere, mislim da se ne da rekonstruirati za današnji svijet. Malo je originalnih rukopisa. Naše poznavanje tog perioda većinom potječe iz loših latinskih tekstova, koji se mo­ raju protumačiti u svjetlu današnjeg poznavanja - a ovo možda nije uvijek vodilo ispravnom shvaćanju onoga što se stvarno zbivalo! Eratostenovo odre­ đivanje promjera Zemlje je jedan takav primjer. Da li je Eratosten pogriješio za 17% ili samo za 1/2 %? Ranije generacije povjesničara znanosti uzimali su veću pogrešku, lošiji rezultat. Čitajući materijal, osvjedočio sam se u suprotno. Razlika se ne nalazi u bilo kojoj izmjeni dokumentarnog materijala, nego u iz­ mjeni gledišta. U naše doba, učenjaci potpuno priznaju, da su ljudi u prošlosti bili isto tako sposobni kao što smo mi danas. Ali se našim djedovima činilo gotovo nepristojno da je Eratosten samo primitivnim instrumentima kojima je raspolagao mogao postići izvanredno točan rezultat. On jednostavno nije imao sposobnosti da načini nešto takva! Također sam ustanovio da je retrospektivno gledanje imalo utjecaja na mno­ ge naučne prikaze, posebno u najpopularnijim izlaganjima. Vrlo značajan rad

6

pa ne postoji općenito shvaćanje da se Ptolemej stvarno upustio u zamršenosti kretanja po elipsi. Danas nije tako. Jedna zadovoljavajuća teorija ne može uzeti staze kao krugove. Zbog toga sam priložio matematički dodatak na kraju knjige u kojem sam pokušao protumačiti što je Ptolemeja dovelo do ovih konstrukcija. mislim da će neposredno istraživanje svemira zajedno s radio-astronomijom konačno postići ravnotežu u odnosu na najtradicionalnije metode i mislim da će u toj ravnoteži glavni dio astronomije nastaviti da se razvija u mnogim smjerovima. koje se pojave. nekoliko riječi o novim metodama promatranja. U svakom slučaju. Slična situacija se mora neizbježno pojaviti i u neposrednom istraživanju svemira. Zbog toga možemo svjesno očekivati da će najbogatiji na­ rodi nastaviti neograničeno trošiti znatne dijelove svojih dohodaka na slanje instrumenata i ljudi u svemirski prostor. Takav stav se pojavio. imaju na prvi pogled neograničene mogućnosti. Sve važne nove me­ tode.bio je s omalovažavanjem osuđen kad god je kasniji razvitak skrenuo istraživa­ nja novim putovima. ukoliko se želi da budu uspješni. Prije nekoliko godina mogla su se otkrića u radio-astronomiji postići pomoću prilično primitivne opreme. zapažene u njegovo vrijeme. iz neznanja. moraju se financirati i planirati u velikim skalama. kao najbolji tumač opaženih kretanja. Ptolemej je bio prikazan kao neznatna pojava. Već su u grčko doba iz promatranja bile otkrivene posljedice ekscentričnih planetskih staza. niti krugove sa Suncem u centru. 7 . Njegova teorija dobro tumači poznate činjenice. Na kraju. Ja vidim astronomiju kao neprekidni proces. Zbog oba ova razloga. ali sumnjam u to. kao što je to bilo u prošlosti. Ovo će protumačiti zašto nisam napisao knjigu zanesen da se astronomija sutra treba revolucionirati. a poslije njenoga pada. naporima i novčanim sredstvima nego što je bio slučaj u početku. Ali poslije jedne ili dvije dekade iskustvo pokazuje da se pojavljuje proces smanjenja kori­ sti. u ko­ jem svaka nova metoda ima svoje mjesto u odnosu na cjelinu. Vjerojatno ni jednog velikog čovjeka nije potomstvo tako s prezirom odbacilo kao Ptolemeja. Možda će tako i biti. po svom vlastitom uvjerenju. Ptolemejeve geometrijske metode još su igrale važnu ulogu u presudnim trenucima Keplerova rada. Malo učenih ljudi misli drugačije. Danas postoji prilično rasprostranjeno vjerovanje da će tradicionalne promatračke metode astronomije uskoro ustupiti mjesto direktnim istraživanjima svemira. uvjeren sam. Novi radioteleskopi. ali u kojoj nema posebne metode koja guši ostale. Mislim da najdetaljniji opis Ptolemejeva rada još nedostaje da bi se ocijenila matematička baza njegovih geometrijskih konstrukcija. Svaki značajniji novi rezultat počinje tražiti sve više u vremenu. osnivača teorije o epicikličkom kretanju planeta. Ona je preživjela više od tisuću godina. Ovaj proces se već odvija u radio-astronomiji.

One su isto tako u skladu tku polovina Zemlje je pokrivena obla­ kao obična geometrija. U svakom trenu­ stoljeća. Jer. nesigurni kretanja Sunca i zvijezda. također ima izvanrednu važnost. a bez tog poznavanja Prvi koraci u znanosti svladani su pri­ on ne bi nikada naučio da se orijenti­ je nekoliko tisuća godina polagano i ra na većem dijelu Zemljine površine. u kojem se svijet dnak sumi kvadrata na stranicama neće više predstaviti kao pozornica za AB i BC. čni pokrov negdje češći. vjeka. pa je i rad s nji­ Međutim. To je prva sretna Međutim. da nije bilo Bez promatranja pravilnog ritmičkog astronomije. raspolovimo pravac poznatim postu­ Zemlja nije planet koji je potpuno pkom ravnalo-šestar. ali su mnogo cima. čan. ali uvijek ima dana kad je vedro i kad 8 . Gotovo je sigurno. oblaci se pomiču. a negdje rjeđi. (Pod pravim kutom podrazu­ odigravanje scena misterija i nepove­ mijevamo obični kut. probno. poglavlje ZEMLJA I NEBO Naš je današnji svijet poplavljen promatrač može usmjeriti svoj pogled naučnim otkrićima.) pokriven oblacima. Takve geometrije su prvi postavili čovjekove intelektualne snage ne bi se Lobačevski i Riemann sredinom XIX nikad mogle razviti. jer da je Zemlja potpuno po­ je u kojima Pitagorin poučak nije to­ krivena oblacima. pa je obla­ ma složeniji. Međutim. kao planet Venera. teže i kompliciranije. koji nastaje kad zanih događaja. Izgleda da ništa u svemirski prostor. kušaja mjerenja vremena i orijentacije Srećom se naziva ono što nije uo­ ne bi se mogao upoznati s problemima bičajeno u svakidašnjem životu.1. istoka i zapada. postoje sistemi geometri­ okolnost. Naj­ Obična geometrija. Da čovjek nije ne može spriječiti takav snažan tok imao te mogućnosti. koja se često manje četiri sretne okolnosti pridoni­ zove i euklidska geometrija. on ne bi mo­ koraci ne bi nikad bili svladani. a bez po­ astronomija je pramajka znanosti. Ona obične geometrije. tako nije bilo uvijek. ovi početni. Pitagorin poučak mu će se prirodne pojave moći protu­ kaže da je kvadrat na stranici AC je­ mačiti i predskazati. dok je ostali dio bez naoblake. može se jele su da je astronomija postala ide­ shvatiti kao geometrija u kojoj je Pitaalna početna točka za čovjekov glavni gorin poučak točan. Ako trokut ABC napredak u jednom razdoblju u koje­ ima pravi kut u B. juga. gao shvatiti pojam vremena. pitanje je da li bi razvoja osim potpunog uništenja čo­ ikad ustanovio smjerove sjevera.

Budući da je taj oblačni pokrov djelomi­ čan i nestalan. Dolje: Snimak dijela Zemlje pokri­ vene oblacima u trenutku snimanja kamerom smješte­ nom na raketi. mogao je već primitivan čovjek gledati iz bilo kojeg područja Zemlje u nebo i steći osjećaje za vrijeme i orijentaciju. On o tome ne bi ništa saznao da je Zemlja potpuno pokrivena oblacima kao planet Venera.Gore: Kretanje oblaka iznad južnog dijela Grčke. 9 .

Svjetlo iz 10 . A bez matematičkog oruđa čovjek bi po­ stigao malo. Mo­ žemo napraviti početnu pretpostavku. Neka je S mali izvor svjetlo­ sti. Postavlja se pitanje. a vjerojatno nesavladivu. kad se približavamo problemima koji se odnose na najda­ lja područja svemira. kao upo­ zorenje da je od svih mogućih sistema euklidska geometrija jedino "prava" ge­ ometrija. tako da strane trokuta mogu biti određe­ ne svjetlosnim zrakama emitiranim u vrhovima. "prava" geometrija je kompleksna Riemannova geometrija. Treća sretna okolnost. Ovo nam donosi drugu sretnu okol­ nost. da li je naša pretpostavka ispra­ vna? Da li svjetlost stvarno putuje pravocrtno? Točan je odgovor ne. S takvim ćemo se problemima sresti u poslje­ dnjem poglavlju. Odgovor je: euklidska geometrija. koja se geo­ metrija mora upotrijebiti u rješavanju problema u svakodnevnom životu. možemo se pitati: koliko mora biti velik fizikalni trokut da prestane biti približno pravi po Pitagorinom poučku? Veći od Zemlje. (Postojanje trokuta je bilo uze­ to samo po sebi u gornjoj tvrdnji. U stvari. Na primjer. Ovo se može prikazali eksperimentom na slici 1. S druge strane. Ali ovaj pogled je potpuno neispravan. takozvani točkasti izvor. a primljena u to­ čki B opisuje siranu AB trokuta ABC. Mnogi smatraju da je ovo pojednostavljenje dobrodošlo. geometrijske za­ mršenosti postaju izrazitije. problem formuliranja Riemannove geometrije omogućio bi jednu jaku. tako se naj­ kompliciranija geometrija može svesti na običnu geometriju.1. a da su druge više intelektu­ alne ekshibicije ili izmišljotine mašte. ali je očito da se samo mali trokuti mogu izraditi ravnalima. najteže se objašnjava. da svjetlost putuje pravocrtno. Ako ovo ne bi bilo tako. U takvim se slučajevi­ ma mora upotrijebiti Riemannova geo­ metrija. Moguće je matematički dokazati da se Riemannova geometrija neće ra­ zlikovati od euklidske geometrije uvi­ jek kada su dužine male. sve dužine sadržane u svakodnevnom ži­ votu i problemima mjerenja dovoljno su male da nam dopuštaju da se oslo­ nimo na običnu geometriju. smetnju razvoja matematike uopće. Ovo prvo arapsko izdanje Euklida pokazuje da Pitagorin poučak vrijedi za sve pravokutne trokute. Možda je najbolje da započnemo pitanjem: kako u fizikalnom smislu možemo opisati trokut.Još su mezopotamski matematičari poznavali mnoge slučajeve u kojima je kvadrat na najdužoj stranici pravokutnog trokuta jednak sumi kvadrata na dvije kraće stranice. Za opisivanje dale­ ko većih trokuta upotrebljava se u pra­ ksi metoda sa zrakama svjetlosti. a ne kompliciranije geometrije Lobačevskog i Riemanna.) Je­ dna metoda može biti s ravnalima. da upozna svijet koji ga okružuje. Na sreću. zraka svjetlosti emitirana iz točke A. Ali. koja je dala doprinos čovjekovoj intelektualnoj po­ javi. od Sunčevog sustava ili možda kao Mli­ ječni Put! Samo. Euklidska geometrija se ne može pri­ mijeniti na fizikalni svijet ako je trokut ABC vrlo velik.

mikroskop i fotografske aparate. posta­ vljajući mu problem dovoljno težak da potpuno vježba svoje umne snage. za mnoge prakti­ čne svrhe. Četvrta okolnost koja je pomogla razvoju ljudske inteligencije. Prema tome. B je u B2 (Udaljenosti A1 do A2 . premda se udaljeno tijelo i promatrač mogu kre­ tati u suprotnim smjerovima. Ako je svjetlo zaista putovalo pravocrtno. Pokus pokazuje da je stvarno tako.njega pada na ekran u B poslije prola­ ska kroz otvor na neprozirnom zaslo­ nu u A.1 Iz točkastog izvora svjetlo prolazi kroz otvor na ne­ prozirnom zaslonu do ekrana. dakle. On može. reducirati vrlo složeni put po kojem svjetlost stvarno putuje na vrlo jednostavnu sliku. formi­ raju jednu prividno stalnu pozadinu pozadinu takozvanih zvijezda stajaSlika 1. Kut pod kojim gleda promatrač vrlo udaljeno tijelo izgleda da se gotovo ne mijenja. Ne možemo pri­ kazati trokut u kojem su vrhovi idea­ lizirane točke . nego je također dovoljno točna da se upotri­ jebi za konstrukciju mnogih optičkih instrumenata. 11 . B i O kreću istom brzinom. Ali za najveći broj praktičnih svrha ova neodređenost vr­ hova je nevažna kad su strane trokuta tako enormno velike. veličina plohe svjetlosti na ekranu će se stalno povećavati ako se povećava otvor na A.01 mm.) Očito je da će se smjer od O do udaljenijeg objekta B promijeni­ ti mnogo manje nego smjer od O do mnogo bližeg objekta S. uključujući teleskop. Ovo. O je u O2 . A je u A2. O je oznaka za promatrača. pretpo­ stavka da se svjetlost širi pravocrtno vodi u neznatne pogreške. ali po stazi koja nije paralelna s njiho­ vom. predstavlja čovjekov treći dio sreće. zbog svojih velikih udaljenosti. pretpostavka da svjetlost putuje pravocrtno postaje pregruba ako ona prolazi kroz otvore od 0. jer položaji vrhova A. Ali.Euklidove apstrakcije imaju položaje a ne dimenzije. Posljedica je slijedeća. Na početku O je u O1 A je u A1 B je u B1 tako da A i B leže u istom smjeru gledano od promatrača. Prema učenjacima antike zvijezde. pojavila se iz golemih udaljenosti zvi­ jezda i galaktika. dok se A. ali ne tako težak da ga sasvim odvraća. B1 do B2 i O1 do O2 su iste. ali pod uvjetom da otvor ostane veći od 0. svijetla ploha na ekranu počinje se ponovo povećavati.01 milimetra u promjeru. ostaje činjenica da fizikalni trokut neće nikad biti određen s apso­ lutnom preciznošću. U slici 1. osvijetljena površina na ekranu će se smanjivati kad se smanjuje otvor na neprozirnom zaslonu. Uprneprozirni zaslon ekran kos tome. To se događa sve dok se promjer otvora ne reducira na oko 0. Ako svjetlost putuje pravocrtno. U astronomiji su zaista strane trokuta često veće od bi­ lijuna kilometara. B i C ne mogu se odrediti unutar udaljeno­ sti od oko 0. u kojima su sluča­ jevi pogrešaka veličine milimetarskog reda razumljivo potpuno zanemarive. Ali pod uvjetom da nas se ne tiče prolaz svje­ tlosti kroz vrlo male otvore.01 ili manje milimetara u promjeru. Prikaz tro­ kuta sa zrakama svjetlosti je nužno nepotpun. kad otvor postane ma­ nji od ove vrijednosti. Sunca. Nešto kasnije. A ova jedno­ stavna slika nije samo dostatna za određivanje položaja i udaljenosti Mje­ seca. planeta i zvijezda. Tada počinje po­ većanje osvijetljene površine. koji se kreće istom brzinom kao A i B.01 milimetar.2 A i B su dva objekta koji se kreću istom brzinom po paralelnim stazama.

c i d. jezde. b. Možemo reći da a. bolje problem nije bio tako težak da ga se nije je za njega da misli da se svi oni nala­ moglo riješiti. b. Istina je da bi bio prije rije­ da odredi da li svjetlost koja dolazi do šen da je bio lakši. Osim loga. znatno se ne mijenjaju. B. kada promatrač O Nebeska sfera mijenja svoj položaj na Zemlji.3 U opisivanju prividnih položaja objekata A. 12 . b. Jedan od nikad pronašli mogućnost da odrede prvih grčkih pogleda bio je da veliki kretanje Zemlje. Bez te naoko nepro­ sferni štit zaštićuje Zemlju od udalje­ mjenljive pozadine nema smjera koji ne vatre. c i d. Na slici 1. Zamislimo da je sfera na slici 1. c. koja se kreće. On treba samo da odredi njihove projekcije . c i d .rupe su bi nam izgledao nepomičan. b. na kojoj se nalaze sve zvi­ kako to nastoje današnji astronomi. Važno je da položaja astronomskih objekata.2 Slika 1. na sferi. umjesto da nastoje Donekle je naivna koncepcija o ne­ odrediti kretanja svih tijela svemira. Slika 1. ako je proma­ poslužiti kao odskočna daska za na­ trač zainteresiran samo za opisivanje predak moderne znanosti. sve nam se one na bilo kojem mjestu mogu slagati oko projiciraju na sfernu površinu okre­ položaja a. c. problem je pokazao da ima matračevo oko je sasvim nesposobno. strek ostvarenju najvećeg napretka.na nebeskoj sferi. Ali tada matematika njega stvarno dolazi iz A. pa su stari astronomi vjerovali da je Kako promatrač (O) na našoj Zemlji. C do O i D do O pro­ pora najboljih intelekata tokom perio­ bija veliku sferu. na sferi (unutar nute kugle. B do O. Pro­ U stvari. ocijeni snagu čovjekove misli do kraj­ predstavljaju projekcije astronomskih njih granica. B. ali je bio dovoljno žilav da ze na sferi. Sunca i plane­ udaljeni astronomski objekti . pa čovjek predstavljale zvijezde . Mjesta gdje svjetlo iz problema tražilo je koncentraciju na­ A do O. Kroz rupe u štitu . B. točke Kad gledamo zvijezde prostim okom a.čica.a. C i D ili nije bila u takvom stadiju da bi mogla dolazi iz a. itd. praktičkih granica). u O. b. B. C itd. ta. rješenje ovog ograničenog galaktike i drugo. Mjeseca. C i D su samo Zemlje. jentira. a A.mogli su se vi­ ne bi nikad imao mogućnosti da se ori­ djeti plamenovi. koja ima svoj centar da od nekoliko tisuća godina. beskoj sferi. i ne mislimo na njihove relativne uda­ Zbog toga se svi promatrači na Zemlji ljenosti među njima. od posebne stari su astronomi pojednostavnili važnosti astronomu. itd.3 pro­ cijeli problem na diskusiju kretanja matrač O je na Zemlji. Zato. Bez te stalne pozadine oni ne bi nebo zaista realna sfera. C i D promatrač na Zemlji ne bavi se njihovim udaljenostima. c itd. istu težinu. To je bilo idealno kao pod. Ovakav utisak je iluzija. Ovo daje prednost jer. označena su kao a. uvijek bila a i još je. vidi u dva različita momenta bli­ ži (A) i vrlo daleki (B) objekti koji se kreću jednakom brzinom uzduž paralelnih sta­ za.objekata A.zvijezde. b. Dapače.3 vrlo velika u odnosu na Zemlju.

vrtnja ili rotacija Zemlje uzrokuje da zvijezde ostavljaju tragove na ploči. Ako usmjerimo kameru prema sjever­ noj točki uz ispravni nagib.3. Poslije potpune rotacije. prilaz složenoj komplek­ nebeska sfera vrlo velika u odnosu na snoj geometriji dozvoljava da kažemo da Zemlju. naša kamera. Poslije polurotacije. zvijezda u a se kreće. moraju se očito uzeti da leže izvan nebeske sfere. Nju možemo usmjeriti prema q kao da je nepomična. Zato je netočno zamisliti da se svi astronomski objekti nalaze na nebeskoj sferi. Ro­ na Zemlji. Me­ Zemlje oko Sunca. ona može biti tako velika kao Mliječni Put. U stvari. Uz veliku geometrijsku ri iz O prema q. ovaj prikaz je pod uvje­ stavljaju produženje osi Zemlje.4 P i Q su geografski lik kreće u odnosu na lokalnu okolinu polovi Zemlje.ška da je Zemlja ravna ploča hirovito leži u činjenici da se zamišlja kako se može udružiti pojam ravne ploče Zemlje s običnom geometrijom. obična euklidska geometrija za­ htijeva da tumačimo naša promatranja nebeske sfere u obliku vrtnje Zemlje. uz zapanjujuću geometrij­ sku kompliciranost. Ovo je. dni položaj zvijezde vraća se u a. Ne smijemo zamisliti da je tako velika da obična euklidska geometrija prestaje biti pravomoćnom na njenoj površini. raju određeni lik na nebeskoj sferi. To je kao da se cijela ne­ tacija Zemlje oko njene geografske osi beska sfera pomicala naokolo. Možemo tada samo za­ pojaviti utirući kružnu stazu na nebe­ htijevati Kopernikovu nauku da se Ze­ skoj sferi sa centrom kruga na prav­ mlja okreće oko Sunca. ali ne smije biti mnogo veća. svi ovi lukovi su dijelovi kružnica koje Opažanje prostim okom tokom jednog imaju isti centar. privi­ se Sunce okreće oko Zemlje. Prividna vrtnja nebe­ što je rotacija nebeske sfere u supro­ ske sfere nastaje zbog stvarne rotacije tnom smjeru oko osi p i q. sti nego i na lokalne. upravo onako kako zahti­ jeva da uzmemo u obzir da se Zemlja kreće oko Sunca. zvijezda će naročito uvedena naša geometrija ima se pojaviti skrećući prema a1 Kutovi jednostavan oblik baziran na Pitagori.) oko nje. uzrokuje točno isti prividni efekt kao naprotiv. a po­ tom da težimo euklidskoj geometriji. ovi tragovi Vrtnja Zemlje postaju dijelovi kruga. Ako stoje dvije moguće točke prema kojima smo pripravni da prijeđemo iz euklidske kamera može biti usmjerena da bismo geometrije ne samo na velike udaljeno­ načinili fotografiju kakva je pokazana. 13 . One ostaju nepomične. a da se nebo vrti samo iz južne hemisfere. a O je promatrač. bit će zaklonjena Ze­ zamršenost moguć je pogled na Zemlju mljom. kao što su objekti B i D pokazani na slici 1.5 povuče projekciju u smje- Elementarni udžbenici katkada na­ vode da se nebeska sfera zamišlja be­ skonačno velikom. kako se često od toga polazi. Međutim. a ne obratno. iluzija. Kada dugo izlažemo fotografsku ploču u jedno područje noćnog neba. koje su vrlo udaljene od Mliječnog Puta. Potonja poziti­ vno zahtijeva da uzmemo u obzir da se Zemlja vrti. možemo opravda­ ovih razmatranja. Zaključak nije teško ili dva sata pokazuje da se cijeli ovaj donijeti. Ona će se stavna situacija. jer je nom poučku. Ove obične ili vrtnje Zemlje. Najvažnije svojstvo pojavljuje se iz U stvari. Sasvim slično. U slici 1. pod uvjetom da cu Pp. kako je poka­ U bilo kojem trenutku zvijezde stva­ zano na slijedećoj stranici. pojavit će se jedno­ đutim. Kad u kasnijem poglavlju bu­ Rotacija Zemlje nema efekta na to­ demo raspravljali o problemu kretanja čke p i q. Ako promatrač O no prikazati da je Zemlja ploča! Pogre­ na slici 1. Ovo je sasvim ne­ točno. zahtjev se ne bi (U stvari. Galaktike.O 1 O b i pO a potpuno su jednaki. točke koje leže uz ravnu liniju pred­ Strogo uzevši. ako se usmje­ mogao ostvariti.

14 . ali ne zato što su one u stvari male. On ih pronalazi po svom sjećanju na poznati dio neba. Ali se zvijezda Polarnica nalazi oko jedan stupanj da­ leko.Fotografija noćnog neba snimljena s dugom ekspozicijom i kamerom. da se može točno odrediti zvijezda na koju je on mislio. To je smjer uz koji on mora putovati da dođe do P. dobiva smjer ON. Slika 1. Jedini način da se ovo posti­ gne jest. promatrač Q dobiva smjer sjevera ON. može se ova zvijezda upotrijebi­ ti za određivanje promatračeva smjera sjevera. pokazuje da zvije­ zde ostavljaju tragove u obliku lukova kružni­ ca koje imaju zajednički centar. kada je suočen s problemom identifi­ kacije jedne od milijuna slabih zvije­ zda. Zemljin sjever­ ni geografski pol. Arctura. Zbog rotacije Zemlje Polarnica se okreće po vrlo uskom krugu. koje je objektiv bio usmjeren u točku sjevera. Za sve praktične svrhe. u kojima točnost unutar jednog stupnja nije od neke va­ žnosti. Mali je broj najsjajnijih zvijezda ozna­ čen imenima. Sada nema ni jedne. Bilo bi daleko podesnije ako bi se jedna svijetla zvijezda nalazila točno u p. Mnoge od najinteresantnijih zvije­ zda su slabog sjaja. po najkraćem putu. Vjerojatno su mnogi ljudi u ne­ koj prilici. koje se mogu zapaziti s jednim snažnim modernim teleskopom. nego zato što se one nalaze na velikoj udaljenosti od nas. Mjerenje položaja na nebeskoj sferi Za pojedine zvijezde je važno da postoji neki način određivanja točnih prividnih položaja na nebeskoj sferi. koji moraju biti vrlo precizni. ap=pa1 a1 a ru p na horizontalnu ravninu. q Slika 1.5 Uzimajući projekciju smjera p na horizontalnu ravninu. kad su se izgubili u bespuću. imali povoda da se zahvale za podatak koji im je dala ova najkorisnija zvijezda. a svaki astronom točno zna gdje treba tražiti Polarnicu. Canopusa i druge. Ali je razumljivo da on ne može ovisiti o svojoj memoriji. Kada astronom otkrije jedan neobičan slučaj i želi o njemu izvijestiti svoje ko­ lege. Drugim riječima: smjer pola p nebeske sfere određuje točke strana svijeta. Cappelu. tako ma­ lom da se ne uočava prostim okom. da se odredi precizan položaj. on mora imati neke podatke. kao što smo upravo spo­ menuli Polarnicu.4 Rotacija Zemlje oko PQ tumači pri­ vidnu vrtnju zvijezda (u suprotnom smislu) oko pq.

BCX daje njenu geografsku dužinu.6 se nalazi u položaju OA. primjer 110°W. označit ćemo ekvator njenu geografsku širinu sa S. Posljednje geografsko pitanje odno­ si se na izabranu točku X. jer međunarodnom sporazumu. kod koje je određivanje položaja na površini Ze­ ravnina kroz polarnu os i staru Gree-. Na slici 1. već spomenutom. nwich zvjezdarnicu siječe ekvator. čka označena sa A). označena sa P i Q. X je izabrana točka. polarna os Ovo nije sasvim završeno. Krajem prošlog sto­ sfere. (Ima još jedan sistem mjekoja prolazi kroz A i kroz polarnu os. Krak napravi polarna os siječe površinu Zemlje u jednu kompletnu rotaciju kad ponovo dva pola. tako precizan da ne dođe do moguće zabune s bližim zvijezdama.6 centrom C. Zato je naš problem da odredi­ vnina kroz njihove glavne gradove si­ mo položaj stalnih točaka na površini ječe ekvator i polarnu os. Kut ABC nam sada daje Princip definiranja geografske širine i geografsku širinu točke A. Na početku geografski ekvator. Tri veličine nešto reći o mjerenju kutova. tada će se geografska dužina označiti sa E.Ako je B na istočnoj strani od X. Istina je da se sve zvijezde kreću. Kako je ona izabrana? Prije mnogo godina razne godine. Ta ravnina siječe ekvator u B.dođe u položaj OA. točka koju želimo odrediti. ove se promjene mogu zane­ države odabirale su točku kod koje ra­ mariti. dok kut dužine. B leži zapadno od X. spojimo A i B i odabranu točku X sa Slika 1. mlje sasvim slično. označit ćemo njenu geograf­ sku širinu sa N.podijeljen u 360 jednakih dijelova. Drugi dogovor se odnosi na kut BCX. Ukratko: točno određivanje položaja zvijezda je osnov za izmjenjivanje podataka među astronomima. Ovo je vodilo priličnoj konfuziji. uzmimo ravninu stupnjeva. pa je geografska dužina zato označena sa W. Nema geografske dužine veće od 180°. Kako je nacrtano na slici. Prije no što prijeđemo na raspra­ Položaji na površini Zemlje normal­ vljanje o određivanju astronomskih no su određeni geografskom širinom koordinata ili položaja. Što ako točka B bude pala dijametralno nasuprot od X? Da li će se geografska dužina pisati 180°W ili 180 E? Odgovor: ispravno je jedno i drugo. U praksi se kutovi mljin centar. ako je na južnoj hemisferi. polarna os i iza­ brana točka na ekvatoru. Potrebna su još dva daljnja dogovora. a da se njihovi prividni položaji u međuso­ bnim odnosima slabo mijenjaju. Ako je A. da se slika zvijezda u biti ne mijenja.jedna kompletna rotacija sku dužinu bilo koje točke (ovdje je to­ . dok nema geografske širine veće od 90°. od tri do četiri . Problem je vrlo pojednostavljen sretnom okolnošću. Zatim. Pomi­ igraju odlučnu ulogu u određivanju čni ravni krak OB ima osovinu u O. bit će korisno i geografskom dužinom. jer za kraći period vremena. na primjer 50°N. primjer 110°E. Ovo je vrsta problema. geografske širine i geografske dužine: da se može vrtjeti oko O. C je Ze. s kojim ljeća za X je bila prihvaćena točka. po je čovječanstvo bilo dugo upoznato. odnosno 50°S. Da obično mjere prema skali na kojoj je odredimo geografsku širinu i geograf­ cijeli okret . na sjevernoj hemisferi.

koji se definirali geografske koordinate. a svaki takav što je potrebno da bi se odredili položa­ dio u 1000. mnogo načina. i povučemo pravac kroz Odluka da se kutovi dijele na ovaj C okomito na ovu ravninu. mjera. a svaka minuta je podi­ uvjetom da možemo definirati ekva­ jeljena na 60 jednakih dijelova koji se tor.krug je jednostavno bilo koji krug naj­ skoj kulturi. koja se da.) Izabrana točka na ekva­ znali da trajanje godine iznosi pribli­ toru mora se još definirati. Nemogućnost čovjeka da se Slučaj (1) poznat je kao altazimutaloslobodi nezgodnih običaja osobina je ni sustav ili horizontski sustav. koja je cvjetala u dolini većeg promjera koji se može nacrtati između dvije rijeke. a ravnina na kojoj bio podijeljen i u drugim kulturama u takav krug leži neophodno presijeca razna vremena. gdje god su ljudi spo­ centar sfere. Tada kojima su veličine mjerene. a elementarna izraču­ izabranom točkom na njemu. uvijek će upotrijebimo sistem širine i dužine. kojeg jelova bila je najprije načinjena vjero­ možemo označiti kao ekvator. premda je krug na površini sfere. međutim. sada imamo sve 1000 jednakih dijelova. Uzmimo veliki krug računanje. Podjela na 360 dijelova recept za određivanje položaja ili koor­ bila je mnogo zgodnija za ljude stare dinata na nebeskoj sferi slijedeći: defi­ Mezopotamije nego danas za nas. On ima. Mezopotamci jesu: su nam nametnuli broj 60. netko dva vrlo ozbiljna nedostatka. koja prolazi ve jedne sekunde. Međutim. nemamo snage da ga izbacimo. vratimo se našoj temi o određi­ vrlo lako odredi. kroz centar C. Imat ćemo tada miliokrete ji na sferi i definirao ekvator zajedno s i mikrookrete. Na prvom 16 .7. a kao opće pravilo. jednostavno možemo se moći mnogo lakše odrediti. Očito. temelji mogu ovdje ne interesira.) Stupanj je podi­ biti još ograničeniji nego kada smo jeljen na 60 jednakih dijelova. Sve možemo postići ako preciznost uzimajući decimalne dijelo­ uzmemo ravninu ekvatora. da. u stvari. Pod zovu minute.renja kutova u široj primjeni. odrediti bilo koju ravninu kroz C. takav apsurd se pokazuje u podjelama (2) ravnina koja je paralelna s ra­ dana u 24 sata. jedinice u sferu u izabranoj točki na krugu. u praksi. kako je pri­ način vrlo je nezgodna. dok mi upotrebljavamo u kojem ova ravnina siječe nebesku deset. no on nas pliciran rad ali. jer nirana ravnina kroz centar. vanju položaja na nebeskoj sferi. skim i američkim jedinicama linearnih (4) ravnina Mliječnog Puta. izgle­ (1) horizontalna ravnina. 60 minuta i 60 sekun­ vninom ekvatora Zemlje. održati jednostavan i zgodan odnos s U principu. Tako je naš žno 360 dana. u kojem bi očekivao da je ovo ekstremno kom­ je jedinica jedan radijan. Ova linija predsta­ bolje podijeliti jedan kompletni okret u vlja polarnu os. također. moguće je izabrati ra­ brojem koji je općenito upotrijebljen vninu kroz promatrača na beskonačno kao stalna baza u računanju. može se postići još veća polarnu os. Četiri moguće ravnine rjeli sistem kutne mjere. prednost da se horizontalna ravnina Ali. Bilo bi daleko kazano na slici 1. a to znači su oni uzimali 60 kao stalnu bazu za kroz promatrača. To se. (Veliki jatno prije 5000 godina u mezopotam. pokazalo u britan­ (3) ravnina kretanja Zemlje oko skom monetarnom sistemu i u britan­ Sunca. nije potrebno u početku definirati zovu sekunde. navanja će sadržavati kutove koje će Još bolje. Isto određuje upotrebom libele. a ima koja može voditi do njegova uništenja. Ova Podjela kruga na 360 jednakih di­ će sjeći sferu u velikom krugu. a mi. če­ Čini se da je lakše postići da ljudi tiri su prikladna i moguća načina da lete u svemir nego mijenjati naš zasta­ se to ostvari.

Uski trag od mjedi. koji vodi od zgrade kojom prolazi grinički meridi­ jan. godine) imala je kao glavni meridijan onaj koji je prolazio Cape Verdeom Međunarodnim dogovorom sada se geografske dužine izračunavaju od meridijana zvjezdarnice u Greenwichu. . Gornja karta (iz 1650. samo je isječak tog meridijana.Stoljećima su razni kartografi oda­ birali različite meridijane od kojih se mjerila geografska dužina.

Sve što se treba učini­ ti jest da se nađe smjer jednog od po­ lova i povuče ravnina okomita na taj smjer. Ovo znači da se ni jedna zvijezda ne može upotrijebi­ ti za određivanje temeljne točke. Zbog toga se bilo koja zvijezda.mjestu. Zvi­ jezde izlaze iznad horizonta i zalaze ispod njega. Zato takvu točku moramo izabrati po geografskom kriteriju. a temeljni krug je. jest tra­ ženi ekvatorski krug. Svaki promatrač ima svoj vlastiti sustav. a veliki će krug u kojem ravnina siječe nebesku sferu prema tome biti za sva­ kog promatrača drugi. tu nema zajedničkog podudaranja o načinu po kojem su točke na nebeskoj sferi smještene. Nijedna zvijezda ne stoji neprekidno na horizontu (osim za pro­ matrača koji se nalazi na jednom od geografskih polova). Ova procedura ima dublji smisao. lako definirati. može­ mo odabrati onu koja leži prema jugu. Ovaj je oslobođen od nedosta­ taka koji se javljaju kod horizontskog sustava.8. koje svaki promatrač mjeri iz svog samostalnog sustava. koja leži na ekvatoru. Situacija je ta­ kva da će bilo koja zvijezda. Za razmatranje drugog nedostatka. koja leži na ekvato­ ru. može odabrati kao polazna točka. Kako je ovaj izbor ostvaren u praksi. dok promotrimo slučaj (3). Pogledajmo slijedeći slučaj (2). Krug. Drugim riječima: rotacija oko polarne osi ne uzrokuje promjenu širine zvijezde ako se mjeri u ovom sustavu. a ne po astro­ nomskom kriteriju: na primjer. bez koje položaji ne mogu biti definirani. Do sada smo se bavili samo mjere­ njem položaja zvijezda. na kraju. Zato su položaji. različiti za svaki dio dana. u kojem ravnina siječe nebesku sferu. Znači. koji ima ravninu paralelnu s ekvatorom Zemlje. horizontalne ravnine neće uo­ pće biti paralelne za sve promatrače. Problem je bio . u nekom trenutku ostati također na njemu u bilo kojem dru­ gom trenutku ili dijelu dana. jer znači da rotacija Zemlje uzrokuje da se svakog časa položaji astronomskih objekata polagano mijenjaju. kao na slici 1. moramo se prisjetiti da za svakog datog promatrača horizontalna ravnina siječe nebesku sferu u horizontu. Kao jedan osnovni metod za katalogiziranje položaja zvijezda altazimutalni sustav ili horizontski sustav očito je neupotrebljiv. opisat ćemo kasnije.

planeti će uvijek imati širinu kraju jednog dana. Prema tome. Pri označavanju staze Sunca trajanju noći. a u C na dan zime. dan. je. Suprotna točka od D 19 . (Sunce se stvarno ptički krug upotrijebi za određivanje ne vraća sasvim u polaznu točku na položaja.9. dok sektor između D i B daje dan od tih dviju točaka zove se proljetna duži. a u dijametralno suprotnu to­ s vremenom. Zemaljska dnevna nje. poka­ najprije podsjetiti da se Zemlja kreće zano je na slici 1. U va horizonta pa ovaj dio njegova privi­ stvari. znakom K na slici 1. Ako upotrijebimo slučaj (2) kao ta točka označuje jesenski ekvinocij. Zbog toga je slučaj (3) rotaciji nebeske sfere u tolikoj mjeri. Pretpostavimo da Sunce leži ka. kada svako mjesto na Ze­ kraćeg perioda vremena. noć je duža od jedan drugoga u dvije točke. tako da vrijeme uzeto za ovaj dio giba po svojoj stazi.pojednostavljen činjenicom da tokom lom crtežu. (3). dok je Z položaj Ekliptika se određuje iz promatra­ podneva. Drugim riječima. koji neka za kraći trača (u točki O). Položaj proma­ po stazi oko Sunca. dina. da se Sunce. Sunčevog sustava. u nalazi iznad promatračeva horizon­ pravom smislu riječi. Sunce točka. Kada se Sunce nalazi na Krug slučaja (2) i slučaja (3) sijeku ekliptici između C i D. gledano sa Ze­ Y Sunce se nalazi ispod promatrače­ mlje. Što to znači za jednog promatrača Da bismo ovo razumjeli. a označena je tradicionalnim je u B na dan ljeta. izlaz i zalaz Sunca.ponovo altazimutalni krugu poznatom pod imenom eklipti. Ta je situacija prikazana na ma­ dan jednak noći. Ti se položaji mijenjaju iz dana u gdje se dva kruga ponovo presijecaju. smjer pravca po­ Sunčevog prividnog kretanja odgovara vučen od Zemlje do Sunca se mijenja. smjer pola. Na suprotnoj strani od K. ako se ekli. moramo se koji živi na sjevernoj hemisferi. na nebeskoj sferi padaju približno na Samo Sunce će se kretati okolo po ekliptiku. Samo će se njihove du­ će po ekliptici. jer Mjesec i planeti leže približno rotacija uzrokuje da se Sunce (i cije­ u istoj ravnini. III. Sada se pojavljuje pojednostavlje­ na ekliptici u A. Kako se Zemlja ta. Kad je Sunce Točka D pokazuje proljetni ekvinocij. proma­ interval vremena leži u ravnini te sta­ tračev zenit i njegov horizont smatrani ze. Sunce leži uvijek na ekliptici. i planeta je mnogo teže.) Točke Y i X označuju žine mijenjati s vremenom. samo se dužine mijenjaju u prvoj Dnevna rotacija Zemlje je jednaka aproksimaciji.10. Od Y preko Z do X Sunce se nja. Ova ravnina siječe nebesku sferu u su nepomični . zvijezde održavaju nepromijenje­ Kaže se da K označuje položaj Sunca ne pozicije. jer ova tije­ tada označuje mladenački ili proljetni la neprekidno mijenjaju svoje položa­ ekvinocij. a noć kraću. Ovo znači da. Od X do Ovo znači. jer se prividno kre­ približno nula. Ako Mjerenje položaja Mjeseca. podesniji nego slučaj (2) ako je u pi­ da sudjeluje u prividnom dnevnom tanju opisivanje položaja tijela unutar kretanju nebeskih tijela. duž zvijezda dobivamo samu eklipti­ Dužine dana i noći su općenito ku. u jednom ili drugom ekvinociju. Sunca je smjer pola uzet da označuje sjever. Zato njihovi položaji la ekliptika) okreće oko polarne osi. pomiče u odnosu na zvijezde.malom krugu AXYZ. Sunce dolazi u K oko njihove širine i dužine će se mijenjati 21. u K. Sunce se jednostavno kreće po dnog kretanja odgovara promatračevu ekliptici. promatračevu trajanju dana. IX. nekoliko go­ mlji ima jednako trajanje dužine dana.sustav. sustav za mjerenje njihovih položaja. nejednake. Jedna dana. Ako upotrijebimo slučaj čku od K oko 22. njegov smjer je okomit na smjer jedna od dviju prilika u godini kad je pola.

kretanje. Položaji izmjereni ljetnog solsticija. također. Da dobijemo sustav koji će biti jednako značajan za sve promatrače unutar Mli­ Vratimo se još jedanput mjerenjima ječnog Puta. Slika 1. a ne oko Sunca.10). koji znači da Sunce zalazi u za­ kruga kojih se dotiče. Položaj će biti isti prema slučaju (3) imat će važnosti za u zoru jesenskog ekvinocija.11. slučaj za Suprotno. (4). jer promatrača do D je promatračev za­ ova točka leži na dva fundamentalna pad. Kroz njegov centar (C) povucimo okomiti pravac. ali oni neće biti na dan proljetnog ekvinocija. Ako izaberemo točku K (kako je mira osnovni krug slučaja (4). protumačen na slici 1. položaju. U stvari. u ponoć promatrača na bilo kojem planetu unu­ na dan zimskog solsticija ili pri zalazu tar Sunčevog sustava. u položaju podneva na dan smješten na Zemlji.označuje jesenski ekvinocij. položaji u ovom slučaju odnose Slika 1. smjer pola ekvatorska ravnina ekvator ekliptika 20 . Ovo je. U sustavu u kojemu promatrač Razmatrali smo prva tri sustava ko­ promatra svoj vlastiti horizont kao ordinata koja su se u značaju sve više nepomičan . On označuje polarnu os. Prema pokazano na slici 1. Ekliptika može te za svaki položaj na Zemlji. Nebeska sfera presijeca ovu ravninu u krug nazvan ekvatorski krug.slučaj (1). Slučaj (1) je potpuno odre­ sustav . smjer pola Slika 19 Nebeske dužine se mjere od proljetne točke (K).9).8 Ili možemo naći smjer pola pa po­ vući ravninu pod pravim kutom na tu polarnu osovinu.važnosti za jednog promatrača koji nije ptikom. moramo primijeniti slučaj položaja ili određivanjima koordinata. Zbog toga je po­ padnoj točki (a izlazi u istočnoj točki) ložaj Sunca među zvijezdama u prolje­ na dan ekvinocij a. tnom ekvinociju definiran izabranom Izgleda da jedna stvar može zbu­ točkom za slučaj (2) i slučaj (3). Smjer od žiti jednako dobro za oba slučaja. To je je­ dna od dviju točaka u kojima se sijeku ravnina ekvatora ravnina ekliptike. Položaji ležati u pokazanom položaju samo u mjereni u ovom sustavu imaju poseban jednom trenutku u danu. Ali u kojem odnos samo za Zemlju.7 Kao prvi korak u određivanju položaja na nebeskoj sferi možemo uzeti ekvator. slučaj (2) daje iste rezulta­ naš crtež (slika 1.ekliptika ima prividno dnevno đen na promatračev položaj na Zemlji. niti. da još vidimo kako je određena izabra­ Centralna linija Mliječnog Puta for­ na točka za slučaj (2) kao i za slučaj (3). ona će poslu­ tome. oni neće imati trenutku? Naš crtež je nacrtan s ekli. altazimutalni dopunjavala. od važnosti za jednog promatrača koji na bilo koji dan postoji neki momenat živi na planetu koji se okreće oko bilo kada se ekliptika nalazi u nacrtanom koje druge zvijezde.

odgovarajuće astronomske širi­ zimutalnom sustavu mijenja s vreme­ ne se pišu sa + ili sa -. Slika 1. Za pretva­ stavljanje i orijentaciju astronomskih ranje mjerenja koji su dani u izrazima instrumenata. sekunde. Premda je slučajeva. bljen za određivanje geografskih polo­ žaja ovdje na Zemlji. od tih je izabrana kao osnovna za slu­ a katkada različito.11 Središnja linija Mliječnog Puta ili Kumovske Slame stvara galaktički krug. položaji astronomskih val ima 15°.) Slika 1. koje bismo ozna­ (Posljednji je potreban jer se položaj čavali sa N ili S. 30° = objekata su katalogizirani u skladu sa i h h slučajem (2). koji služi kao osnova za jedan od sistema nebeskih koor­ dinata. na primjer 30°N ili jednog astronomskog objekta u alta30°S. širine se kojoj mi živimo. U upotrebi je i vezi sa zemaljskom osi i prema tome sitnija podjela u lučne minute i lučne nema opće astronomsko značenje. koji je u biti sličan onome koji je upotrije­ podaci. Ovdje se vidi put pod kojim on siječe nebeski ekvator.5° koji zatvara ravninu poprimaju vrijednosti od 0 do 360°. slučaja (2) u izraze mjerenja drugih Još nešto o slučaju (2). treba uvesti dvije Ovdje moramo znati lokaciju proma­ male razlike kod astronomskih mjere­ trača na Zemlji. dužine mogu biti izražene u satima. Podijeljene u 24 intervala. U praksi. na primjer deklinacikrug slučaja (4) u dvije točke. upotrijebljeni su slijedeći ovo jedan sustav širina i dužina. Zbog ro­ tacije Zemlje. 21 . duži­ njegov osnovni krug se koristi jer ga je ne se zovu rektascenzije. Izražene na ovaj način. Za altazimutalni sustav. Pisane na ovaj način. na primjer i 30° nom.10 Položaj ekliptike u podne sredinom ljeta (na sjevernoj polukugli Zemlje). svaki inter­ ekliptike s krugom slučaja (2). Kut pod kojim se ova dva kruga mjere na istok ili zapad. Krug slučaja (2) siječe zovu deklinacije. Važna karakteristika ovih sustava lako odrediti i jer je zajednički u svih je mogućnost pretvaranja koordinata zvjezdarnica na Zemlji. Prema tome. a također i vrijeme. Umjesto širina. slučaj (1).se na strukturu zvijezda galaktike u ili -30°. Premda je ovaj sustav u 2 45° = 3 i tako dalje. Dužine se slično pišu. Sunce i ekliptika se prividno okrenu u jednom danu oko kruga AXYZ. za usporedbu s ku­ samo od Proljetne točke i prema tome tom od oko 23. one se mjere sijeku je oko 62°. Umjesto da se čaj (4). Taj je sustav i jednog sustava u koordinate drugog zgodan za upotrebu s obzirom na po­ sustava računskim putem. 15° = lh. nja. Jedna ja +30° ili -30°.

5°.Za ekliptički sustav. slučaj (4). Kut je oko 23. pod kojim se sijeku dva kruga. Ekstremna brzina modernih računanja dopušta konstrukcije in­ strumenata. koji omogućuju posebnu upotrebu altazimutalnog sustava referencije. božanstva ili nekog junaka. Danas se pretvaranje iz slučaja (2) u druge slučajeve može obaviti goto­ vo trenutno pomoću elektronskih računara. On je do­ voljan da se izračuna položaj u ekliptičkom sustavu. ali uvijek treba imati na umu da podjela neba na zvi­ ježđa nema fizikalno značenje. Ove podjele na grupe ili konstelacije ili zviježđa još i danas su u upotrebi. Kut pod kojim ekliptika siječe osnovni krug slučaja (2) mora biti poznat. Za galaktički sustav. ako je deklinacija od K. 22 . Crtane karte neba U stara vremena ljudi su podijelili zvijezde vidljive u njihovim područjima neba u grupe i svakoj grupi dali ime često ime jedne životinje. ako su poznate rektascenzija i deklinacija. dovolj­ no je da se odrede galaktičke koordi­ nate jednog objekta.) Zajedno s kutom od 62°. Ovdje moramo znati rektascenziju točke kod koje galaktički krug siječe osnovni krug slučaja (2). (Naravno. deklinacija ove točke je 0°. slučaj (3). a služe da bi se lakše pro­ našli objekti na nebu. kako ćemo vidjeti u slijedećem poglavlju.

23 . godine.Popis zviježđa ime Andromeda *Antila *Apus Aquarius Aquila Ara Aries Auriga Bootes *Caelum *Camelopardalis Cancer C a n e s Venatici Canis Major Canis Minor Capricornus *Carina Cassiopeia Centaurus Cephcus Cetus *Chamaeleon *Circinus *Columba *Coma Berenices Corona Australis Corona Borealis Corvus Crater *Crux Cygnus Delphinus *Dorado Draco Equuleus Eridanus *Fornax Gemini *Grus Hercules *Horologium Hydra *Hydrus *Indus *Lacerta Leo *Leo Minor Lepus Libra Lupus * Lynx Lyra kratica And Ant Aps Aqr Aql Ara Ari Aur Boo Cae Cam Cnc CVn CMa CMi Cap Car Cas Cen Cep Cet Cha Cir Col Com CrA CrB Crv Crt Cru Cyg Del Dor Dra Equ Eri For Gem Gru Her Hor Hyd Hyi Ind Lac Leo LMi Lep Lib Lup Lyn Lyr ime *Mensa *Microscopium *Monoceros *Musca *Norma *Octans Ophiuchus Orion *Pavo Pegasus Perseus *Phoenix *Pictor Pisces Piscis Australis *Puppis *Pyxis *Reticulum Sagitta Sagittarius Scorpius *Sculptor *Scutum Serpens *Sextans Taurus *Telescopium Triangulum *Triangulum Australe *Tucana U r s a Major Ursa Minor *Vela Virgo *Volans (Piscis) *Vulpecula kratica Men Mic Mon Mus Nor Oct Oph Ori Pav Peg Per Phe Pic Psc PsA Pup Pyx Ret Sge Sgr Sco Scl Set Ser Sex Tau Tel Tri TrA Tuc UMa UMi Vel Vir Vol Vul *Novijeg porijekla Na slijedećim dvjema stranicama nalazi se dekorativna karta neba koju je izradio Andreas Cellerius 1660.

24 .

25 .

prikazuje nebesku sferu ra­ zrezanu u osam sektora. gore. Crtež.Zvjezdane karte Karte na ovoj i na slijedeće dvije stranice prikazuju sva glavna zviježđa na nebu u osam sektora. 26 .

Skala prividnih zvjezdanih veličina Prvi znak predstavlja najsjajnije zvijezde. Slijedeći znakovi predstavljaju zvjezdane veličine čiji se sjajevi razlikuju za jedan stupanj skale. 27 .

*na sljedećoj strani: Dio zviježđa Aquariusa. Slijedeći znakovi predstavljaju zvjezdane veličine čiji se sjajevi razlikuju za jedan stupanj skale. 28 . prika­ zan crtežem u perzijskom ruKopisu iz 1650-tih godina.Zvjezdane karte Skala prividnih zvjezdanih veličina Prvi znak predstavlja najsjajnije zvijezde.

.

(Ako je vaš otok na južnoj hemisferi. Vaš smjer sjever-jug bit će tada određen s dovoljnom točnosti. Pretpostavimo da ste se nasukali na jedan pusti otok s jednim prijateljem.) Okrenete li se sada Suncu. potreban vam je visak. Možete poboljšati rezultat opažanjem neke svijetle zvijezde na način kako je pokazan u slici 2. koristeći visak. koristeći neke udaljene objekte. gdje je zvijezda prošla. Neka vaš pomoćnik označi točku A na niti viska.drugim riječima ono upravo prolazi kroz naš meridijan. zbog rotacije Ze­ mlje. dužine godine. U tom momen­ tu je Sunce u najvišoj točki . vjerojatno. Potrebno je izvrši­ ti veći broj noćnih promatranja na isti način s istom zvijezdom. Sunce će tada biti na sjeveru. Budući da Sunce bliješti. bilježeći trenutak kad je ona najkraća. datuma solsticija i ekvinocija? Kako ćete odrediti strane svijeta. Mjeseca. Mje­ seca. a tako­ đer i točku B. zvije­ zda i planeta. Za vedrog dana će se neprekidno promatrati dužina sje­ ne koju baca štap. odrediti K.2. neka se sada visak postavi prema sjeveru. to­ čku presjecišta ekliptike i ekvatora? I. ako sebe zamisli­ mo da smo suočeni s istim problemi­ ma i da posjedujemo iste naprave kao naš primitivni prethodnik. možete li izraziti položaje Sunca. zvijezda i planeta. Možemo shvatiti koliko je ovo istinito. štap. postignut je točan položaj prema visku i udaljenom objektu. Sunce će tada biti na jugu. Prvo treba učvrstiti štap u uspra­ van položaj.1. poglavlju? Odgovor je da vi možete obaviti sve ovo s vrlo malom spravom pod uvjetom da ne tražite pre­ veliku točnost. Zaključujući da vaš otok leži na sjevernoj hemisferi. još sasvim točan. mora nas veoma začuditi koliko je on saznao najjednostavnijom mogućom opremom. možda. Takav stalan smjer bit će označen objektom koji će uvijek ležati na jugu vaše primitivne promatračnice. vaš smjer juga neće biti. ali samo zahvalju­ jući promatranjima nebeskog svoda. neovisan o dobu dana i neovisan o tome da li je Sunce vidlji­ vo ili zastrto oblacima. upotrebljava­ jući sustav deklinacije i rektascenzije opisan u 1. gdje linija od vašeg oka do udaljenog horizonta presijeca liniju viska. Sada izmjerite udaljenost AB i odredite omjer AB naprama BO (vaša izmjerena udaljenost od viska). Sjednite približno koliko možete prema sjeveru od viska. Zatim motrite na jednu pose­ bnu svijetlu zvijezdu na južnom dijelu neba sve dotle dok. premještaju­ ći svaki put svoj položaj malo desno ili lijevo od početnog. pa možete na­ činiti sličnu seriju promatranja neke 30 . Kako ćete prići određivanju vremena dana. izmjeriti kut između ekliptike i ekvatora i odrediti vlastitu geografsku širinu? Možete li. dobit ćete jedan stalan smjer. dvije posude napunjene vodom i nešto pomoći vašeg prijatelja. prema tome zasljepljuje oko. Ukoliko želite. Kada uzmemo u obzir složenost privi­ dnih kretanja Sunca. kako bi se on sigurno postavio vertikalno u mo­ gućim granicama. upotrebljavajući štap kao mjeru da izmjerite udaljenost od svog položaja do viska. Kada omjer AB prema BO bude najveći. Za bilo koju zvijezdu ovaj će omjer biti najveći kada se nalazite potpuno na sjeveru od viska. poglavlje ASTRONOMSKI INSTRUMENTI Vidjeli smo da je primitivan čovjek bio sposoban da razvije osjećaje za vri­ jeme i orijentaciju. ne prijeđe preko niti viska.

Gore: fotografija pokazuje unutrašnjost kupole u kojoj je smješten teleskop od 508 cm promjera obje­ ktiva na planini Palomar.Točnost astronomskih promatranja najviše ovisi o stupnju preciznosti astronomskih instrumena­ ta. a to znači da ovisi o tehnološkom napretku. To je danas najprecizniji instrument za vizuelna promatranja kojim može raspolagati astronom. 31 . Li­ jevo: urođenici na Borneu upotrebljavaju okomit štap da bi izmjerili dužinu sjene koju baca štap osvijetljen Suncem oko ljetnog solsticija.

jer se on prividno kreće po ekliptici. jer ovo je slučaj traženja smje­ ra u kojem je omjer AB prema 130 naj­ manji. Kada vi znate točku. broj dana koji proteknu između uzastopnog godišnjeg prolaza Sunca Slika 2. i smjera kad Sunce dođe u podne u najnižu visinu.1 Metoda određivanja smjera sjever-jug pomoću viska. (Još uvijek uz pretpostavku da je vaš otok na sjeveru od tropa. 32 . Tokom cijele godine Sunce će se pojaviti samo dva puta točno na istoku. To je za vre­ mena ekvinocija. po­ dne je. i jesenski ekvinocij. također. Na pri­ mjer. Visak tada daje prihvatljivu to­ čnost određenog sjevera. kolčićima i konopcem kojeg ćete upotrijebiti kao šestar. a najkraća na dan početka ljeta.) Dužina sjene štapa u podne malo će se razlikovati iz dana u dan. jer K jednostavno označuje tu točku.3 Kut između zemaljskog ekvatora i ra­ vnine ekliptike za polovinu je manji od gornjeg kuta. vi znate K. koji nastupa na oko pola puta između ljeta i zime. naravno. ako želite veću točnost. ili. Kako.svijetle zvijezde na sjevernom dijelu neba. možete je upotrijebiti kao točku referencije za određivanje rektascenzija. promatrati položaje Sunca u zoru ili svitanje svakoga dana. proljetni ekvinocij. upotrebljavajući štap posta­ vljen vertikalno u zemlju.2 Kut između promatrača. možete.2. izmjerite du­ žinu sjene što je on baca u podne sva­ kog dana. koji nastupa na oko pola puta između zime i ljeta. a štap baca sjenu pravo na sjever. Zatim. Ako ste dovoljno ustrajni. Jednom. ali bilo koja zvijezda koja se pojavi na istoku u mo­ mentu Sunčeva zalaza na dan jesen­ skog ekvinocija. Dužina godine može se. Kada ste odredili takvu zvi­ jezdu. prikazana na slici 2. Slika 2. Ona će biti najduža na dan početka zime. odrediti iz ovih promatranja. vidjet ćemo kasnije. uvijek je isti. Slika 2. smjera kad se Sunce nađe u podne u najvećoj vi­ sini tokom godine. kad odredite jug i sjever. u kojoj se Sunce nalazi na dan proljetnog ekvi­ nocija. Ovo mo­ žete načiniti odoka. označuje gotovo točan položaj K. služe za određivanje geografske širine. također. Slika 2. možete raspoloviti liniju koja ih spaja da dobijete pribli­ žne smjerove zapada i istoka.4 Opažanja. Sunce se ne zau­ stavlja u K u svakom slučaju. momenat kad je Sun­ ce točno na jugu od vas.

Od početka zime do početka ljeta takvo određivanje točke na niti viska poka­ zuje da se ona pomiče gore.jedan veliki kutomjer za mjerenje kutova.5° s ekliptikom. linija koja raspolavlja kut između ovih položaja . određu­ je dužinu godine. Da bismo pokupili mnogo više podataka iz naših opažanja. također. potrebnih za je­ dnu potpunu oscilaciju točke. poluprozirnom kriškom neke biljne supstancije. ukoliko možete konstruirati jednu jednosta­ vnu napravu koja bi smanjila blještavilo Sunca. ili broj dana koji proteknu između početka zime do dru­ gog početka zime daje dužinu godine. Slika 2. Sjedeći na pravcu sjever­ no od viska. a u najnižem na dan zime. Točka je u najvećem položaju na dan ljeta. zadovoljila bi kao jednostavna vizirna cijev. mogu se. Dužina godine. vi ćete svom pomoćniku davati znakove kada on treba da ozna­ či točke čim centar Sunca dođe preko niti viska u podne svakog dana. pokazuju maksi­ mum promjene u kutnoj visini Sunca u podne tokom godišnjeg puta. 33 . kao u slici 2. jer. datumi početka lje­ ta i početka zime. Šuplja cijev s tankom. Do sada smo upotrijebili samo naj­ primitivniju opremu koja se mogla za­ misliti. Ova promjena je jednaka dvostrukom kutu između ravnine zemaljskog ekvatora i ravnine ekliptike. sada tre­ bamo nešto profinjenije . ako izmjerimo taj kut. Slika 2.6 Princip mjerenja deklinacije. naći da on iznosi oko 47°.kroz proljetnu točku. koje je naš pomo­ ćnik načinio na niti viska tokom za­ dnje serije opažanja. postavljenom na jednom kraju. Broj dana.linija koja označuje po­ ložaj Sunca u podne na dan ekvinoci- S!ika2. što pokazuje da Zemljin ekvator zatvara kut od oko 23. Najviša i najniža oznaka.3.5 Mjerenje visine Polarnice daje geografsku širinu pro­ matrača. odrediti pomoću vašeg viska.2 pokazuje da ćemo. možete upotrijebiti ova dva ekstremna položaja Sunca u po­ dne kako biste odredili svoju širinu. Osim toga. Od poče­ tka ljeta do početka zime ona se pomi­ če prema dolje.

Ako ste bili nasukani dosta dugo.katalog koji će dati deklinaciju i rektascenziju svake najsjajnije i svih najlakše uočlji­ vih zvijezda. Sve do XV stoljeća mehanički satovi nisu bili jedinstveni. kako ćemo vidjeti iz slike 2.zatvara jedan kut s viskom. tako­ đer vaša geografska širina. vi ste već odredili neku standardnu zvijezdu blizu K. neku zvi- Dva instrumenta koja su se upo­ trebljavala u starom Egiptu za mjerenje vremena: sunčev sat i vodeni sat. kako pokazuje slika 2. označen na slici 2. Oba su mjeriia satove koji nisu bili istog trajanja. odbijajući svoj komplement širine. a leđa okrenite prema jugu. Još jednostavnije. vaša je geografska širina. Tada viskom i služeći se metoda­ ma koje su prethodno opisane. godine bio je podešen da po­ kazuje danje i noćne sate u Nurnbergu. Ovaj sat s brojčanikom iz oko 1500.4.) Mjerenja rektascenzije bit će jedna­ ko laka ukoliko imate pouzdan ručni ili džepni sat. možete izmjeriti kutnu visinu te zvijezde. Vi biste samo trebali izmjeriti kutnu visinu svake zvijezde u trenutku kad se ona nađe točno na jugu s već po­ znatom metodom viska. Poslije studenoga pokazivao je 16 noćnih i 8 danjih sati. Ovaj drugi kut. gledajući tako u zvijezdu Polarnicu. (Vaš komplement širine je 90° manje vaša geografska širina. a poslije svibnja 16 danjih i 8 noćnih sati. Deklinacije se lako odre­ đuju. mogli ste iskoristiti sve ono što ste načinili da s oduševljenjem sastavite jednostavan katalog zvijezda . 34 . kada je on nad glavom na ekvato­ ru .ja. postavite se u položaj da vam visak bude okrenut prema sjeveru. Tada dobiva­ te deklinaciju zvijezde jednostavnim procesom.5. Ako ste prethodno sa­ vjesno izveli svoja promatranja na pu­ stom otoku. Ovaj je kut.6.

dok su kasnije na­ no kapa u drugu posudu. postavljenu stale posude u kojima je voda kapala ispod prve napunjene vodom. Napunite je­ je označavao proteklo vrijeme. Sada imate onakvog vodenog sata kakvog smo mi vodeni sat .jezdu koja izlazi na istoku kad Sun­ ma kojima smo se bavili na pustom ce zalazi na dan jesenskog ekvinocija. U jednom primitivnom katalogu mjesta. goj posudi tokom cijelog dana. uočit ćemo da se rupica na vašoj gornjoj posudi da voda brže protječe kroz rupu kada ne zabrtvi. izražena u satima vodu. gdje je bio vodomjer što vaše dvije posude i voda. otoku. standardne točnosti. po­ upotrebljavajući posude napravljene u navljajući promatranja nekoliko puta i obliku krnjeg stošca. nog nivoa u posudi na dvadeset i četiri jer su astronomi već prije 3000 godina jednaka dijela. u drevnoj Mezo­ prosuđujući odoka najpažljivije. Pogre­ tlak vode pada s njim. zapreka je u tome što ne­ kroz rupu jednakom brzinom i u koji­ mate ni ručni ni džepni sat. jest rektascenzija zvijezde potamije favorizirali modele s otjecakoju želite katalogizirati. Ali su tu ma je padala. oni su mje­ gizirana. jednostavnih in­ strumenata koji su se upotrebljavali u ranoj povijesti astronomije. koji se Ambicija da se ostvare sve veće izmjeri od podneva do podneva. potpuno prihvatljiva. preko niti. Astronomi an­ ška te vrijednosti stvara pogrešku od tičkog doba svladali su ovu teškoću oko 4° nebeske dužine. Međutim. a njihovi instrumenti bili su ri­ Zabilježite vrijeme kada ta standardna jetko kompliciraniji od onih koje smo zvijezda prođe preko niti viska i vrije­ upotrijebili na pustom otoku. Svaka podjela na plohi otkrili jedan važan način poboljšanja posude označuje jedan sat. mjerili su satove jednake dužine. ovakva točnost mjerenja bila bi Kada je ovaj bio izrađen (oko 1550. me unutar jedne četvrtine sata.posude iz kojih je voda istjecala Naravno. za je posuda gotovo puna nego kada je jedan kraći period. a možda i danju. ako nivo vode pada. Označite jednakim tempom. tokom cijelog drugog tisućljeća prije našeg računanja vremena. bit ćete u mogućnosti. neba. također. ovakvi su satovi korišteni za kontrolu točno­ sti mehaničkih satova. prijeđe. podi­ potamiji morala je biti isto toliko sna­ jelimo razmak između dna i zabilježe­ žna kao i ambicije u današnjem svijetu. Ako imali na pustom otoku. Jednostavni instrumenti antike Sada možemo razumjeti golemu važnost vrlo grubih. Ako upotrije­ upotrijebite samo čistu vodu i pazite bimo cilindričnu posudu. me kada zvijezda. rastući u vodomjenivo do kojeg voda naraste u ovoj dru­ ru koji je označavao protekle sate. Doista. Tada.). rili vrijeme pomoću običnih satova na Razlika u vremenu. koja će biti katalo­ Noću. Još će voda izlaziuzimajući za konačnu vrijednost sre­ dinu svih određenih vrijednosti. Izgleda da su astronomi Mezo­ i minutama. egipatski i mezopotamski svećenici bili su ugla­ vnom zabavljeni onim istim problemi­ 35 . god. da izmjerite vrije­ gotovo prazna jer. tako da voda polaga­ njem i utjecanjem.. Egipća­ dnu posudu vodom i na dnu probušite ni su upotrebljavali i modele s istjeca­ vrlo malu rupicu. koji ji mogućnost da se pogreška reducira su postavljeni pod kutom geografske širine na 1°. posto­ Sunčevi satovi sa štapovima (gnomoni). njem .jedan vrlo grubi sat.

koja je bila nanesena na jednom štapu. a u najvišoj točki često dolijevati. On je pokazivao na satnu skalu. (U širina­ ma srednjih sjevernih luka. a samo tri litre na sat kada je ona gotovo prazna. bio je zato vrlo komplici­ ran. Ona se sa­ stojala od vizirnog štapa i dva viska. ti iz ovakve posude brže kada je gotovo puna nego kada je ona gotovo prazna. ali nivo vode koji padne u vertikalnoj mjeri približno je isti u oba slučaja. Oni su više voljeli uzimati period od jedne dvanaestine između izlaza i zalaza Sunca ili jedne dvanaestine perioda između zalaza i izlaza Sunca. Jedna dvanaestina potpunog spuštanja nivoa vode tokom bilo koje noći odgovarat će tada jednoj 36 . U sje­ vernim područjima Egipta je trajanje dana na dan ljeta oko 40% duže nego trajanje dana na dan zime. Prema tome. koje navode iznos vode što bi se trebala naliti u vodene satove u svakoj godišnjoj sezoni. Pločice iskopane u Mezopotamiji pokazuju da matematičari katkada zahvaćaju problem na drugi način. razlika je oko 110%. vodeni satovi su bili često snabdjeveni plutajućim pokazivačem. tako da se goto­ vo uvijek održi jednaki nivo vode. ali za svaki centimetar vertikalne visi­ ne blizu vrha posude veći je volumen vode koji treba da istječe nego za svaki centimetar vertikalne visine blizu dna posude. da bi se ispraznili između zala­ za i izlaza Sunca. koji se spuštao i padao zajedno s nivoom vode. (Na našem pu­ stom otoku možemo doći sasvim blizu ovom stupnju točnosti jednostavnom upotrebom vrlo široke posude s vrlo malim otvorom za vodu. Svećenicima Egipta i Mezopotami­ je (kao i stanovnicima drevne Grčke i Rima ili građanima srednjovjekovne Europe) jedan sat nije značio obično dvadeset i četvrti dio cijelog dana.U starom Egiptu upotrebljavala se sprava merkhet za promatranje prola­ za zvijezda kroz meridijan.) Zadatak baždarenja štapa da se izmjere svi satovi tokom godi­ šnjih sezona. Oni su izradili savršene tablice.) U nešto kasnijem stadiju razvoja. pet litara na sat može istjecati kada je posuda gotovo puna.

dvanaestini perioda između zalaza i gura da u bilo kojoj sezoni od svitanja izlaza Sunca u toj pojedinoj sezoni. ova je kra­ li su napravu poznatu kao markhet. On se sastojao od jedne duge. kad se Sunce uspinjalo po je velike rijeke postavljali su se tanki nebu i kretalo jednolično preko jugoi­ kameni stupovi obično u područjima stoka da dosegne jug u podne. na kraju je postao vlasništvo Tycha Brahea. kad se Sunce tnom preciznošću. Ovaj primjerak. Slika 2. U postavi štap u zemlju. Ponovo se na njoj može očitati sjevera. ili štapa za bacanje horizontalne šipke. Dužina. mogu biti baždareni da osmog stoljeća prije naše ere. 37 . oni sada postavljaju nu šipku. Smjer preko jugozapada prema zapadu. Kroz U visokim civilizacijama između dvi­ cijelo jutro. koji je upotrebljavao Kopernik. tka šipka bila dovoljno dugačka da osi­ koja se sastojala od jednostavnog štaSlika 2. u vrijeme kada su grubi me­ Pa.8 Triquetrum. kra­ koji sjena pokazuje u tom trenutku ća šipka baca sve duže sjene na dužu također označuje gotovo točno smjer šipku. Egipćani pokazuju satove jednake dužine bilo su razvili još napredniji tip sunčanog kada tokom godine. nisu izmislili sunčane satove koji. padne na duži horizontalni štap.7 Ptolemejev stup za mjerenje visine Sunca u podne. kako nijedan sta­ štap. između desetog i gdje na Zemlji. sje­ dužina sjene kao sat dana. a južno od astronomi starog Egipta upotrebljava­ istočne točke na dan zime. čne točke na početku ljeta. da je to­ Sunčani satovi ovakve vrste nisu bili čno prema istoku bio okrenut kraj na svagdašnji u Europi sve do kraja XV kojem je bila pričvršćena kraća šipka. čki na dan ekvinocija. da astronomi islamskog imperija satovi dana. koja je pričvršćena sjene. kao u prvim sunča­ na jednom kraju na kraću horizontal­ nim satovima. sjeverno od isto­ Za promatranje prolaza zvijezda. Umjesto posta­ sata. okomito. Tada. Ovi su stupovi izrađeni tako štap će bacati sve kraću sjenu na duži precizno vertikalno. bilježeći trenutak počinje spuštati krećući se jednolično u danu kad je sjena najkraća. a donekle smjer. U zoru se mjesta gdje će se instrument postaviti. premda Sunce izlazi u istočnoj to­ hanički satovi došli u upotrebu.to tom prema većoj i podignutoj za neko­ je kut koji je jednak geografskoj širini liko centimetara iznad nje. ne koju baca takav tanki stup može Slučajno bi to bilo sve do doba kri­ se također upotrijebiti da se procijene žara. kratki hramova. a bacali su sje­ podne se cijeli instrument okrene tako ne daleko veće dužine. osiguravajući da kraća šipka bude usmjerena točno određivanje vremena podneva sa zna­ u točku zapada. postavljenu pod pravim ku­ štap paralelno sa Zemljinom osi . bilo Istovremeno. vljanja gnomona. instrument tako postavljao. a on je tako baždaren da se iz novnik pustog otoka ne bi mogao da dužine sjene može očitati sat dana. stoljeća.

oko 150. Poduzimajući ovaj korak. bio je obični komad kamena. Dok ničkim dijelovima. On se sastojao od doba. problem blještavila je ri­ ta koje su potrebne da pomoćnik sa ješen. Zajednička je osobina svih ovih pri­ tlo i izniveliran pomoću klinastih pre­ mitivnih instrumenata da oni ne sadr­ dmeta. U gornjem značenju izraza. slijedeći korak u profinjavanju ma tome i kutna visina Sunca. I u promatranjima lučni kvadrant ugraviran na kamenu. Zaista. može i prednosti bio bi oslobađanje od go­ se očitati na kvadrantu.za mjerenje ku­ tne visine Sunca. nemamo potrebe za pomo­ samo do podne. možda s metalnim uskim hničkog razvoja u Ptolemej evo vrijeme. koji je obješen na ćnik označi točke prolaza preko linije. Isto tako. u stadiju te­ strukcije. gornjem klinu. omogući astronomu da izmjeri visinu zvijezde kad prođe kroz meridijan. kao što su bili Hiparh i Ptolemej. jedan viši. triquetrum ili Ptole­ instrumente kojima bi mogao rukovati mejev mjerač (slika 2. Pokušat ćemo konstruirati dan instrument. a pre­ otoku. Viši krak je bio snabdjeven vizirima umjesto u kamenu.7). još smo Jedan od problema izrade takvog in­ bez prednosti radionica pa ćemo se strumenta bio je da se s pouzdanjem ograničiti na jednostavne drvene kon­ nanese kutna skala. Jedini sigurni pokret južnom uglu na izglačanom dijelu bio se pojavljuje kod vodenih satova pri je horizontalni klin. godine . koristeći je izglačana strana okrenuta točno na instrument s pokretnim mehaničkim istok. U tom momentu. Kada visak. 38 . a izglačana se strana posta­ že ni jedan pokretni dio u tehničkom vljala točno prema istoku. drugi te za mjerenje visine Sunca i zvijezda. iako bi je sigurno izradio u drvetu i stup čine jedan istokračan trokut. ljenosti na višem kraku između žljebivjerojatno bi mogao načinili tu kopi­ ća i gornjeg okova. istesan u obliku četvorokuta. jednog vertikalnog stupa s dva kraka Napose želimo konstruirati instrumen­ okovana na njemu. ali on ne traži osobito kao gnomon baca sjenu na graduirani teški proces izrade. prije šamo promatranja na našem pustom nego se sjena izgubi. s meridijana. gornji klin baca sjenu na nju dijelovima. ako želimo da pobolj­ točno na jugu. Stup je bio postavljen na kao na našem pustom otoku. trakama na kojima će biti označene nije bila jednostavna stvar izraditi luk skale. mi ćemo se prirodno od metala i na njemu nanijeti male i osvrnuti na vrstu instrumenta. koju jednake kutne podjele. Upotrebom tovo beskrajnog niza verbalnih upu­ sjene Sunca. njezin kut. koji je služio da dizanju plovka. pro­ Koristeći pomoćnika nemamo potrebe matrač može biti siguran da je stup za instrumentom s pokretnim meha­ postavljen potpuno vodoravno. tako da dva kraka ju. svom pažnjom označi točke prolaza Ptolemej također spominje još je­ zvijezde.Stup koji je Ptolemej opisao (slika pa za viziranje s uskim otvorom i dva viska obješena u ravninu opažačeva 2. koji treba da samo jedan promatrač. Triquetrum je su upotrebljavali astronomi klasičnog mimoišao problem. vrlo važan pokret .8). dotiče donji klin. Promatranja su se oba­ jedne strane odrezan i izglačan i. jer. koji je snabdjeven samo s vertikalnom stupu bude jednaka uda­ malim brojem jednostavnih pomagala. ko­ vljala u osnovi sasvim na isti način liko je bilo moguće. niži. prolaza zvijezde preko viska postoji da­ Na donjem južnom rubu nalazi se dru­ kako. kada se Sunce nađe ćnikom. U stvari. Brodolomac na pu­ ljenost između višeg i nižeg okova na stom otoku. Osnovni uvjet je bio da uda­ me .kada pomo­ gi klin. Viši krak je bio snabdjeven prste­ Ptolemej je opisao jedan instrument nom ili žljebićem kroz koji je niži bio koji se upotrebljavao u njegovo vrije­ uvučen.

koja bi nam omogućila postaviti dobro opremljenu radionicu s bogatom opremom metala. a li niži krak je urezana linearna mjera koja nam upravo označuje tu udaljenost. a kao posljedi­ cu. Najjednostavniji instrument koji je iskoristio ovo svojstvo. izračunati kutove trokuta. dužine dviju stranica (viši krak i udaljenost između dva okova na stupu) bile su unapri­ jed poznate. Takav instrument bi imao očitu prednost u nesavitljivosti. nego u razvitku potrebnih tehničkih obrada metala. Istina je da upotreba triquetruma tra­ ži pomoć tablica. a zapisujući trenutak maksimalne vi­ sine. Jer. Tycho Braheov kvadrant pripada XVI stoljeću. Vjerojatno se takav instrument 39 . paralelizam nije poremećen Zemljinom rotacijom. On može. jest jedan jedi­ ni nepomično pričvršćen tanki metalni prsten. prema tome. bez mnogo boljih pomagala. veću točnost od Ptolemejeva mje­ rača. Prije pronalaska teleskopa mnogi astronomski instrumenti su se upo­ trebljavali kao analogni računari. Na kraku se. Bilo je potrebno petnaest stoljeća da se premosti provalija koja se nalazila između njih. možemo se tada latiti još težeg zadatka ureziva­ njem skale na metalni luk. lako je. pomoću obične euklidske geometrije. kako je pokazano na sli­ ­i 2.vodeni sat. također. u stvari. kao što je Ptolemejev mjerač. Ostaje samo da se izmjeri udaljenost između nižeg okova i točke gdje viši krak presijeca niži. zbog mogućnosti kretanja kvadranta oko vertikalne osi. Ptolemejev mjerač pripada drevnoj klasici. Umjesto omeđavanja skale urezivanjem po ravnom kraku. Slobodni kraj ima pokazivač koji omogućava bo­ ­­e čitanje na skali. paralelno zemaljskom ekvatoru. možemo. Već smo upoznali jedan takav analogni računar . Možemo zvijezdu slijediti neprekidno. Naš instrument bi imao osnovne karakteristike pokretnog kvadran­ ta Tycha Brahea. naći kutnu vi­ sinu zvijezde koju promatra.na jednom kraju. U centar kvadranta O možemo montirati pokretni krak na takav način da se on može slobodno pomicati u vertikalnoj ravnini kvadranta. ovo je po svoj prilici najviše što bismo mogli dobiti. Za slije­ deći korak trebalo bi nam neočekivane sreće. Vodeni sat nam omogu­ ćava da oponašamo rotaciju Zemlje. U najvećem broju slučajeva oni su se zasnivali na jednostavnoj činjenici da. proma­ tranje zvijezde ne bi bilo ograničeno na njen prolaz preko južnog meridijana. U mogućnosti smo da procijenimo za ko­ liko se Zemlja okrene između prolaza zvijezde blizu K i prolaza neke druge zvijezde jednostavnim procesom mje­ renja iznosa vode koji iscuri iz posude između dva prolaza. Nakon čitanja vrijednosti na nižem kraku promatrač treba samo iz svojih tablica (obične trigonometrijske tabli­ ce) izvaditi kutove u vrhovima trokuta. ako podignemo ravninu diska ili ra­ vninu prstena. Poteškoća uopće ne leži u intelektualnim shvaćanjima. odrediti južni meridijan s daleko većom preciznošću nego što smo to mogli bilo primitivnim nepokretnim instrumentima ili drve­ nim pokretnim instrumentima. Niti je poreme­ ćeno kretanje Zemlje okolo Sunca. Međutim.9. kroz koje se pro­ matrala zvijezda ili planet. Ovo bi omo­ gućilo konstrukciju jednog kvadranta sa skalom i s mogućnosti vrtnje oko vertikalne osi. Prvobitni analogni računati Analogni računar je moderno ime uzorka koji je izmišljen da oponaša neke prirodne pojave svijeta. ostatke metala i nešto malo običnog pribora. Ako sada znamo sve tri dužine stranica troku­ ta. ali je sam instrument takve vrste da ga možemo konstruirati na pustom otoku koristeći samo koma­ de drveta. nalaze dva mala otvora kroz koja se zvijezda promatra. U slučaju triquetruma.

Kvadrant Slika 2. Korištenje kvadranata danas I u srednjem vijeku 40 . Veliki metalni kvadrant Tycha Brahea. Postoji i mogućnost vrtnje oko vertikalne osi. promje­ ra od oko 2 metra. čitajući njene visine u bilo kojem trenutku. Takvim instrumentom promatrač može neprekidno slijediti zvijezdu. bio je podijeljen i na manje dijelove stupnja.9 Metalni kvadrant sa stupanjskom podjelom i po­ kretnom vizurom. što mu je omogućilo mjerenje položaja zvijezda s točnošću kakvu dotada nitko nije ni približno postigao.

On mjeri rotaciju osovine PQ na slici 2.10 Osnova u konstrukciji armilare je oso­ vina koja se može vrtjeti. a postavlja se paralelno sa zemaljskom osi rotacije. iz dva čitanja na njegovoj skali bilo je moguće odrediti dužinu zvijezde ili planeta. vrio jednostavan analogni računar.10 okrene se toliko da objekt koji se pojavio u vizuri bude jednako sjajan na oba proreza. zasnovan je na činjenici da se para­ lelizam neće poremetiti zemaljskom rotacijom ako je ravnina prstena postavljena paralelno sa zemaljskim ekvatorom. Krak SC na slici 2.10A Zvijezda ili planet viziran je naizmjenice kroz dva uska pro­ reza na nišanu S. sjena s prednje strane prstena padne na njegov stražnji dio.11 Na ovoj je slici dodan još jedan krug sa stupanjskom podjelom. Samo kad nastaju ekvinociji. Slika 2. Slika 2. 41 . Bakrorez velike ekvatorijalne armilare Tycha Brahea iz njegove knjige Astronomiae Instruratae Mechanica. Položaj vizure na krugu u trenutku promatranja daje deklinaciju zvijezde ili planeta.10. Na osovinu je postavljen krug sa stupanjskom podjelom po kojem se pomiče vi­ zura.Ekvatorijalna armilara Hiparhov prsten. Slika 2.

naša dva čitanja daju dužinu druge zvijezde. jedan drugi instrumentalni tip analognog računa42 ra. U drugim vremenima sjena pada jednom iznad. pa će sjena koju baca prednji dio Hiparhova prstena zato pasti točno na zadnji dio prstena. promatranja koja je vršio Tycho Brahe kroz ekvatorijalnu armilaru i drugim instrumentima. ako u kratkom vremenskom intervalu oči­ tamo položaje dviju raznih zvijezda. Ali. Na ovoj skali se jednostavno čita položaj kruga. a drugi put ispod stražnjeg dijela prstena. Zvijezda ili planet viziran je naiz­ mjence kroz dva uska proreza na ni­ šanu S . naravno. upotrebljavao u 2. Daleko od jednostavno učvršćenog kruga Hiparhova bila je Braheova veli­ ka ekvatorijalna armilara. pojedino čitanje očito nema posebno značenje. e. Ovaj krug služi da se na njemu postavi vizura S. Da se očita dužina. Dok se čitanja mijenjaju neprekidno zbog rotacije Zemlje. Položaj vizure S na opsegu kruga daje deklinaciju zvijezde ili planeta. koja može kliziti po opsegu kruga.10A.10 dalj­ nja skala za čitanje. dalo dužinu. n.i deklinacije i rektascenzije zvijezda i planeta lako se dobiju ovim važnim instrumentom. bude jednako sjajan na oba proreza. a smjer PQ se postavlja paralelno s osi rotacije Zemlje. koji se pojavio u vizuri. Jedno jednostavno čitanje nije. Metalni krug je pri­ čvršćen za osovinu PQ.11. otkrića koje ćemo spominjati u slijede­ ćim poglavljima.10 okrene se toliko da objekt.Dio Chaucerova rukopisa Rasprava o astrolabu. omogućila su Kepleru da pronađe zakone kreta- . ako izaberemo zvijezdu koja je vrlo blizu K kao jednu od naših dviju zvijezda. a služi za viziranje na način kako je pokazano na slici 2. Za vrijeme ekvinocija Sunce se nalazi u ravnini zemaljskog ekvatora. Osovina PQ se može vrtjeti u ležajevima postavljenim u P i Q. Vizura je također pričvršćena za krak SC. Za zvije­ zdu u K dužina je 0°. U C je montiran cilindrični kolčić okomito na ravninu kruga. godine iz latinskih i engleskih prijevoda starijih arapskih radova iz astronomije. da se odrede točni počeci ekvinocija. stoljeću pr. Njezina konstrukcija se može razu­ mjeti iz slike 2. Krak SC na slici 2. Vjerojatno je ovaj jednostavni način doveo Hiparha do velikog otkrića precesije ekvinocija. dok je K izabrana točka na ekvatoru od koje se računaju dužine. Doista. Budući da je dužina obično jedna­ ka rektascenziji . sa­ stavljenog vjerojatno 1391. dodana je slici 2. Zato. To je pokazano na slici 2.10.. koji se okreće oko centra C kad S klizi po krugu.jedan sat rektascenzije jednak je 15° . dok rotacija PQ daje dužinu. razlika između čitanja će biti jednaka razlici dužine dviju zvijezda.

Reta koja se može vrtjeti unutar urezane satne skale. 43 . također. on je bio prenosiv i relativno jeftin. Za razliku od armilare. Astrolab. kao ekvatorijalna armilara. s nanesenom projekcijom nebe­ ske sfere.Ploča. i za održavanje vremena. nije se upotrebljavao samo za proma­ tranje nego. unutar satne skale dvaput numerirane od 1 do 12. Kazaljka (koja dolazi s prednje strane instrumenta preko rete). vizura (koja se postavlja sa stražnje strane) i vijak s ma­ ticom.

a o njemu možemo govoriti samo ako ga poznamo . ne leži na almukantaratu koji odgovara visini zvije­ zde. On zatim okrene retu oko vij­ ka. sve dok položaj te zvijezde.astro­ lab. i to vrlo uspješno. izre­ zana u obliku jedne vrste planisfere ili karte najsjajnijih zvijezda. Danas se takva računanja mogu obaviti gotovo trenu­ tno pomoću automatskog računara. Promatrač objesi astrolab vertikal­ no za njegov prsten i mjeri visinu zvi­ jezde pomoću vizirnog kraka i kutne skale. Vidjeli smo u 1.nja planeta. Na ovoj karti zvijezda (također omeđena Jar­ čevom povratnicom) ekliptika je ozna­ čena kao ekscentrični krug. Takav instrument iz tog perioda nije preživio. Ona se sastoji uglavnom od kružne metalne ploče na kojoj je ugravirana projekcija nebeske sfere. koja mnogo duguje svoju dosjetljivost.jer je to naprava. a predstavlja ravninu paralelnu s ekvatorom. Ovo je bila funkcija sunčanog sata. astrolab je bio prikladne veličine za nošenje. za sasvim široko područje profesionalnih ljudi kojima je mjere­ nje vremena bilo od važnosti . Premda mnogo manje točan nego što je ekvatorijalna armilara. jedan sat daleko veće točnosti nego bilo koji mehanički kronometar koji se upotrebljavao u doba Tycha Brahea. čiji vrhovi označuju položaj svije­ tle zvijezde. Na stražnjoj strani astrolaba je skala za mjerenje kutova u stupnjevi­ ma i vizirni krak. A ovi zakoni su omogućili Newtonu da dođe do velikog sistema univerzalne dinamike. koja se zove reta. kao što je današnji veli­ ki teleskop nepristupačan za prosje­ čnog čovjeka. koja odgovara položaju Sunca na ekliptici. da ga je teško usporediti s bilo kojim instrumentom tog perioda. a izrada mu nije bila prekomjerno sku­ pa. jer je Ptolemej ukazao na sličnu napravu. arap­ skim i perzijskim astronomima i zana­ tlijama od IX do XI stoljeća. poglavlju da se jednom poznat položaj zvijezde u sustavu rektascenzije i deklinacije može računskim putem odrediti u ekliptički sustav koordinate (slučaj 3. Zatim on okreće kazalo sve dok ono ne dođe do točke na ekliptici. Ali. a praktički je ostala nepromijenjena poslije njenog uvođenja u sjeverozapadnu Europu jedan ili dva stoljeća kasnije. Posebno oštrouman analogni računar. kako je označena na reti. koji je podijeljen prema simbolima zodijaka. ekvatorijalna armilara je bila visoko profinjeni instrument za specijalistu. ako ne svoje originalne koncepcije. bio je razvijen u islam­ skim zemljama da se suprotstavi te­ škoći koja sada više ne postoji. Iznad glavne ploče montirana je druga ploča. Ona je zato mogla obaviti va­ žnu funkciju provjeravanja točnosti mehaničkih satova. Oko ove pro­ jekcije je skala za mjerenje vremena u satima. 15° odgovara l h . jer se položaj Sunca mi­ jenja iz dana u dan kroz cijelu godinu. treba slijediti bilo koju pojedinu zvijezdu s ekvato­ rijalnom armilarom. Zato ekvatorijalna armilara može poslužiti kao sat. Reta i kazaljka su vijkom pričvršćene u centru glavne ploče. ali 44 .) Pokazivač kazaljke tada daje točno vri­ jeme na ugraviranoj skali satova. Donji sloj njegove konstrukcije je bio tako fino izravnan. Ova projekcija pokazuje azimute (velike kružne lukove od zenita do horizonta) i almukantarate (krugove visina pa­ ralelne s horizontom). poglavlje). Neki oblik astrolaba bio je vjerojatno poznat u drevna vremena. Međutim. a Tycho Brahe ju je zato i koristio. a svaka podloga ime zvije­ zde koju oni pokazuju. 1. Na reti se nalazi nekoliko razgranjenih crta. bio je jedan drugi instrument koji je služio za spomenutu svrhu. Zato ona nije služila za svakodnevno mjerenje vremena. a omeđena je Jarčevom povratnicom. Okretanjem oko PQ. torguetum. mjeri se vrijeme prolaza zvijezde. (Ovaj podatak mora biti poznat za dan promatranja.

13 Ovo je kompletan torquetum s gornjim dijelom (obojen plavo). 45 . što znači da leži u ravnini ekliptike.Slika 2. Gornja baza rotirajućeg cilindra nagne se prema ploči za kut od 23. Instrument omogućuje promatraču da očita ne samo deklinaciju i rektascenziju nego.12 U torquetumu je nepomična ploča posta­ vljena paralelno s ravninom zemaljskog ekvatora. kupio ga je Nikola Kuzanski 1444. također. godine. Siika 2.5°. Najstariji torquetum koji postoji u Euro­ pi. i ekliptičke koordinate.

ekliptičke koordinate bilo koje zvijezde ili planeta mogu se odmah očitati viziranjem objekta drugim krakom. Na ovoj nagnutoj ravnini tako­ đer je nanesena kružna skala od 0° do 360°. zvijezda blizu K nalazi se u biti u ravnini ploče. koja je tako orijentirana da vi­ zirni krak pokazuje 0° kada je zvijezda blizu K. Drugo će biti rotacija gornjeg vizirnog kraka. Sve je pokazano na slici 2. pa se na njoj nalazi i kružna stupanj ska skala.12. Ravni krajevi pokretnog cilindra su nagnuti prema nepomičnoj ploči pod kutom od 23. Slika 2. Zbog toga je bilo poželjno da se konstrui­ ra jedan instrument koji će omogućiti promatraču da očita ekliptičke koor­ dinate zvijezde (ili još običnije planet) neposredno na instrumentu. U slici 2. da se može okretati oko osi okomite na tu ravninu. paralelne sa zemalj­ skim ekvatorom.15 Ako su upadna zraka AB i otklonjena zraka jednako duge.5° u svrhu postavlja­ nja jedne strane paralelno s ravninom ekliptike. koja je nastala od nagnute baze cilindra. a to znači da je ispravno posta­ vljen. Vizirni krak je montiran na toj nagnutoj strani i tako pričvršćen. Sve ovo pokazuje da nikad nije ne­ dostajalo oštroumnosti u izradi astro­ nomskih instrumenata ili njihovoj upo­ trebi. Prvo će biti okretanje cijele pločaste strukture koja će pomaknuti niži krak preko skale na kraju cilindra. Sa cilindrom. koji ima mogućnost vrtnje oko centralne osi. Promatrač tada očita položaj zvijezde ili planeta na gornjoj kružnoj ploči koja daje ekliptičku širinu.su još dugo nakon srednjeg vijeka ova računanja bila duga i tegobna. Da razumijemo neobičnu konstru­ kciju trquetuma. Cilindar je tada točno orijentiran. vizirni krak pomicati sve dotle dok se zvijezda u K ne nađe u vizuri. koja je odbijena od 90°. Drugi po­ kretni krak je pričvršćen u centar ove kružne skale. Kako je nepomična ploča paralelna sa Zemljinim ekvatorom. Kut pod kojim se zraka reflektira jednak je kutu pod kojim je zraka upala. Možda je najrazvijeniji torquetum bio onaj kojeg je upotrebljavao Regiomontanus. promatrač tada dobiva ekliptičnu dužinu zvijezde ili planeta. Sada je vizirni krak pričvršćen na ploču. koji pokazuje na 0°. na skali koja se nalazi na cilin­ dru. Takvo viziranje obično traži da se načine dva pomicanja. ispravno orijentiranim kako je upravo opisano. snabdjeven pokazivačem na kraku. Cilj promatrača je da postavi pokretni ci­ lindar tako da se zvijezda također na­ lazi u ravnini nagnutog kraja cilindra. Za tu svrhu mora se cilindar okrenuti. Današnji su instrumenti mnogo superiorniji nad primitivnim naprava- Slika 2. Čitajući položaj nižeg kraka na skali na kraju cilindra. 46 . poći ćemo od ravne pričvršćene ploče. omjer između DY i AX je uvi­ jek isti za dato sredstvo. (Ova nepomično pri­ čvršćena ploča nagnuta je prema hori­ zontu za kut promatračeve geografske širine.) Na ploči je montiran cilindrični stup.13 vidimo kompletan torq­ uetum.14 Na granici između zraka i stakla upadna zra­ ka se lomi i otklanja prema okomici.

Slika 2. Desno: Površine leća koje imaju različite polumjere zakrivljenosti smanjuju sfernu aberaciju na minimum. lako je Slika 2. Činjenica da se zraka svjetla pona­ ša na ovakav način kada udari u sta­ klo. Čovjek. kao što je bio u doba Tycha Brahea. a reflektirana zraka je oslabljena. Vidimo upadnu. Danas možemo rukovati mnogo većim uređajima. ali nijedan ni drugi nisu produkt superiornijeg intelekta. osim kad prelaze iz jednog sredstva u drugo . omjer DY prema AX ostat će nepromijenjen. dok se zraka BC reflektira pod istim kutom pod kojim je i upala. što je posljedica općeg napretka znanosti.na pri­ mjer na granici između zraka i stakla. 47 . Kad jednom znamo vrijednost tog omjera za svaku posebnu promjenu sredstva. a okomica je jedna zamišljena linija koja prolazi kroz B pod pravim kutom na površinu stakla. Zato je potrebno poznavati zakone re­ frakcije i refleksije. Slika 2. više nego jedne dekade poslije konstruiranja prvog teleskopa.15. ali u cijelosti kao različiti stupanj opleme­ njivanja od Braheovih pokretnih kvadranata i armilarnih sfera. Što Snellovo otkriće znači.ma iz dva razloga.14 pokazuje upadnu zraku svjetla AB na komad stakla. Dvije su točke tako izabrane da su udaljenosti AB i BD jednake. Ali precizan opis smjera lomljene zrake nije bio otkriven sve do 1621. Jer. danas možemo postići bolju to­ čnost od 0. koje se kreću pravocrtno. Ova je zraka otklonjena prema okomici XY. koji je to otkrio. Umjesto pogreške u mjerenju kutova od oko 1' lučne. ako pro­ mijenimo kut koji upadna zraka za­ tvara s okomicom. bilo je dovoljno za­ misliti svjetlost kao skup čestica. Instrumenti se mijenja­ ju. Zbog toga je staklo nepodesno za dalekozore reflektore. a posebno o opti­ čkim osobinama.17 Gore: Fokusiranje s konveksnom lećom. o prirodi i ponašanju svjetla. BC. godine. Problem točnosti je još i danas aktualan. podijeliti skale mnogo fini­ je i možemo načiniti pouzdanije meha­ ničke i električne satove. ova superiornija tehnologija i superiornije znanje pri­ pada današnjim instrumentima. holandski astronom i ma­ tematičar. okomitu i lomljenu zraku. To će reći. BD. ali intelektualni problemi ostaju. Refrakcija i refleksija Kako smo vidjeli. dobiva se jako otklonjena zraka. bila je bez sumnje poznata u stara vremena. bio je Willebrord Snell. prika­ zano je na slici 2. Mi također mnogo više znamo. a lomljena zra­ ka BD nastavlja put u staklu. razvoj astronom­ skih promatračkih i mjernih uređaja do doba Tycha Brahea bio je jako uvje­ tovan porastom poznavanja svojstava svjetlosti.1". Najprije. a također i okomica XY. Snell je otkrio da je omjer DF prema AX uvijek isti za danu promjenu sredstva.16 Kada upadne zrake padaju na staklo pod ma­ ­­­ kutovima. jer bi današnji astro­ nom želio pomaknuti granicu točnosti ispod 0.001". nalaze se u istoj ravnini. Sve tri zrake AB.

Staklo je. Na prvi pogled izgleda da izbor pada potpu­ no na metal. Takva kombinacija daje najbolji rezultat. u fokusu 0' pojavit će se pogreške: koma za objekte koji su neznatno izvan osi. Prve metalne površine bile su od srebra. označuje početak nove ere. u drugu ruku. Slika 2. Metalna prevlaka. prozirni materijali imaju također svojstvo da daju samo slabo reflektiranu zraku uvijek kada je upadni kut mali. koje bi štetno djelovale na smjer reflektiranih zraka. na nesreću. Baza današnjeg teleskopskog zrca­ la je blok ili disk stakla. Ako želimo napraviti teleskop re­ flektor. U drugu ruku.odrediti smjer lomljene zrake za svaku pojedinu upadnu zraku. u optičkim instrumentima. Zatim se na površinu stakla položi tanki jednoliki sloj me­ tala. dovoljna je da daje visoku reflektivnost malih upadnih kutova. Ali. pa će zrcalo. a u astronomskim instrumentima se gotovo uvijek bavi­ mo malim upadnim kutovima. tako da lomljena zraka ne gubi na intenzi­ tetu. One su davale visoku reflektivnost za crvenu i zelenu svjetlost. Dio svjetla se uvijek apsor­ bira kada prolazi kroz materiju. Metali.19 Sve točke na objektu p leže u istoj ravnini. a jer su snažni upijači svje­ tla. praktički ne lome zraku.52-metarskog re­ flektora za zvjezdarnicu Mount Wilson godine 1908. Kada upotrebljavamo bilo koji pro­ zirni materijal.18 Kada je objekt 0 izvan optičke osi. u prozirnim materijalima je omjer gubitka relativno mali. slobodno od termičkih promjena. Izrada 1. relativno oslobođeno od takve termalne promjene. posebno ako je upotrijeblje­ na specijalna vrsta slabo rastezljivog stakla. Zato. a astigmatizam za one koji su dalje od optičke osi. a reflektirane bez važnosti. mi ćemo očito upotrijebiti leće od sta­ kla. ali je ono vrlo slab reflektor. Ovaj problem nije bio riješen zadovoljavaju­ će sve do praga ovog stoljeća. U fokalnoj ravnini p'. daju vrlo jaku reflektira­ nu zraku. pa ono prema tome nije podesno. Me- Slika 2. Problem je u tome da se otkrije kako se staklo. Oblik površine je kontroliran staklom i zato se ne mijenja s tempe­ raturom. po­ stajući progresivno slabije što se dalje probija. izbor materijala za zrcalo nije tako izrazit. kako smo vidjeli. koji je obliko­ van s točnošću od jednog 400 000-dijela centimetra. mi se mnogo više ba­ vimo lomljenom zrakom nego reflekti­ ranom zrakom iz razloga pokazanih na slici 2. Ali. pojavit će se iskrivlje­ nje i zakrivljenost objekta. Rješenje ovog tehnološkog problema otvorilo je put konstrukcijama velikih današnjih teleskopa. daje samo slabo reflektiranu zraku kod malih upadnih kutova. koje se po­ tpuno sastoji od metala. premda vrlo tanka. Staklo. u drugu ruku. ako želimo da konstruiramo teleskop refraktor u kojem su sve lomljene zra­ ke važne. metali se šire i suzuju znatno s promjenom temperature. ali mnogo slabiju za plavu svjetlost. kao staklo. može udružiti s visokom refleksivnošću metala. imati ozbiljan nedostatak zbog promjene veličine i oblika.16. 48 .

što znači da je p u žarištu leće. uskoro je pronađeno da sloj krivljenost stakla u točkama A i B može aluminija daje jednoliku reflektivnost se zanemariti. Ovo nije zapreka za astro­ bridu leće. ako su dvije površine leće točno opreme za umjetne satelite i svemir­ oblikovane. ra.đutim. Ako je A bliže tno svjetlo. defektu Leće i teleskopi refraktori poznatom kao sferna aberacija. 49 . Ovo daje mnogo se izrađuju zrcala visoke optičke kva­ bolji rezultat nego što bi dala simetri­ litete. Iz tog presvlaku zrcala. Vidimo da zraka uzduž OC putuje kroz leću bez otklona. koje su slomljene Slika 2. može se stvarno izračunati iz zakona ravnina p' je u neizmjernosti. ali su sve druge zrake. za cijeli normalni spe­ prema okomici u A. On točnosti. pa se zbog toga danas u svim u točki B točno na način o kojem smo većim zvjezdarnicama upotrebljavaju govorili. Prije upoznavanja na ovo pitanje o sfernoj aberaciji. a dalje od okomice ktar. Zato je zraka nagnuta za sve boje. aluminijska prevlaka ne ravnini koju formira OC i OA. Ako je p loma kojeg je otkrio Snell jer. potrebno je da proučimo vladanje svjetla koje prolazi kroz staklene leće. zaista. Zbog simetrije leće zraka koja izlazi iz B mora nastaviti putovanje u aluminizirana zrcala. udaljenost od leće do površina leće sasvim izjednačena. To s principima rada teleskopa refrakto. Slika 2. točnosti nema ako mora. Ali pronalazač je da.će reći da imamo idealno žarište u O'. jer on nije vezan za ultravioletnu Mogu li sve zrake iz O. po­ vršine leće su sferne. Umjesto toga. Međutim. riješili problem se udaljenost točkastog objekta O od pronalaženja prikladnog materijala za leće uopće izrazito premješta.17. (Smatramo da je leća tako napravljena da bi presjek bio isti za svaku ravninu koja sadrži pravac OCO. mlje. za­ p' jednaka je žarišnoj daljini. koje prođu kroz svjetlost. ali su mnoga istraživanja ovog problema htijevali da proizvode gotovo idealnu žarišnu daljinu za jedan poseban i još u razvoju. Stupanj devijacije ili Kada je leća udaljena od p za žarišnu otklona svake pojedine lomljene zrake daljinu.17 pokazuje presjek kroz konveksnu leću sa centralom osi OC. ali još nije došlo vrijeme da kazano na slici 2. prema tome. otklonjene. kada je prvi se smanji na najmanju mjeru sferna teleskop postao oruđe astronomije. izbruse se dvije sferne po­ je dugo bila razvijena proizvodnja leća vršine različitog radijusa. Da Početkom XVII stoljeća. tj. veći je stupanj otklona B'O noma koji ima bazu na površini Ze­ od OA.) O je objekt koji emitira zrake svjetlosti u svim smjerovima. Zato nije ni čudo da su prvi tele­ čna leća. koji bi za­ znatnim uspjehom za ovu svrhu. zrake mogu zaista proći ske rakete može. kako je po­ u Europi. Zato ona daje dobru reflektivnost za ultraviole. zahtijevati da kroz O's ekstremno visokim stupnjem se radi s ultravioletnim svjetlom. već aberacija.može presjeći os u O'.20 u leći. precizan položaj O. A to je vodilo uvi­ jek nepotpunom fokusiranju. budući da se ona ne može leću proći kroz istu točku O? Odgovor probiti kroz atmosferu. ako je u neizmjernosti. Na trenutak ćemo zaboraviti skopi bili refraktori. Sada se pojavilo važno pitanje. Slojevi magnezije­ razloga leće nisu obično izvedene u va florida već su bili upotrijebljeni sa kompliciranim oblicima. Međutim.

su daleko od osi. kome. zatvaraju iste kutove u mogu smanjiti do najmanje mjere naj. Ovo zna­ su one sfernog oblika s radijima r1 i r2 či da dani točkasti objekt. Ovo znači da je lik slike povijest pokušaja da ga se oslobodi. uzeti idealno žari­ koliko je moguće. možda veća i veća bez ograničenja. ravnina p' se ne može naći. ali se vrijednost rišna daljina leće. povećava se veličina na druge. Oni su po­ jer je naš neposredni cilj da upoznamo znati kao koma za objekte koji su blizu princip rada teleskopa. vidjeti dvije slike koje imaju potpuno Povijest teleskopa je u velikoj mjeri iste veličine. svaka će točka emisije poznatu kao žarišna daljina leće.17. Praktički ni jedan optički sistem nije potpuno oslobođen od sferne aberacije. Da bude jasnije. a ne usavrša­ osi. Ako se na jednom zakrivljenom polju. prema boji svjetla. bit će dobro da razmotrimo i leću prema p. Ako zamislimo promatra­ pažljivijim slaganjem sistema i uvje­ ča smještenog u centar leće. storzija? Tamo će.19 ravnina p je okomita p' sve dok ona ne bude veća od ori­ na os leće. ravnina raznih boja? Ne! Vratimo se natrag na p' odlazi u neizmjernost.centru leće. ali je važno smanjena? Odgovor će zavisiti o uda­ da znamo da takve pogreške postoje i ljenosti leće od p. Ako se leća pomiče prema p. da li se A kad udaljenost od leće do p postane leća ponaša na isti način i za svjetlo jednaka žarišnoj daljini leće. Ako prouzrokovati jedno oštro žarište na­ leću primaknemo još bliže p. mora se predočiti ležati na istoj ravnini p'? U stvari. zakri­ Sve ovo možemo prikazati vrlo je­ vljenosti polja. povećan ako se leća nalazi bliže p nego 50 . Veličina na p' postajat će sve točaka na p emitira svjetlost. na trenutak se možemo 2. Prema onome što leća ne dođe u kritičnu udaljenost od p smo već rekli. jer sta­ Jednostavno o dvije površine leće. stvarno. ova ža­ Istina je da je omjer AX prema DY ne­ zavisno o kutu upada. Hoće li leća pomiče (p je nepomično). ravnina desno od leće. kako veli­ širi princip teleskopa refraktora mo­ činu slike na p' usporediti s njenom žemo dopustiti da ne uzmemo u obzir veličinom na p. Konačno. on će zato tima pod kojim će se upotrebljavati. Međutim. distorzije i kromatske dnostavno. i o čemu ona ovisi? omjera mijenja s bojom svjetla. Dvije slike. astigmatizma.Mi ćemo. U slici 2. vljenja ili distorzije. od ovih nedostata­ šte kad je objekt izvan osi. Hoće li sve točke žarišta p' se ne može uopće naći. nego da p' nije nepomična ravnina.se pomiče.15. također. sve dok u obliku neke slike. zakon loma ilustriranog na slici 2. Prije no što prijeđe­ nego u originalu. a kao astigmatizam za objekte koji vanje njegovih odlika. koma i astigmati­ razmaknuta od p. daje različitu žarišnu da­ daljine jednaka sumi recipročnih vri­ ljinu O'. ovi se nedostaci lik slike na p'. S tim ciljem možemo ponovo po­ U prvom pokušaju da razumijemo gledati sliku 2. original na p i aberacije. Ali. kao na slici ka. daljnji nedostaci žarišta.18. Je li slika povećana ili praktične nedostatke leća. slika na p' je manja zam nisu jedine. Ako je leća dovoljno da sferna aberacija. biti iskri­ ravnina p' kreće dalje i dalje nadesno. Međutim. ravnina slika koja se formirala na p' biti točna p' na koju dolaze zraci u žarište također kopija slike na p ili će se pojaviti di. premda se stvarno s tim uvode ne obazirati se na sve ove poteškoće. Poslije ovoga. Pretpostavimo da veći broj ginalne. ako pomičemo mo dalje. Drugim riječima: je poznat kao kromatska aberacija.19 i pitati. Ako klo različito lomi boje svjetla. one neće ležati točno na istoj ravnini. Što je kritična udaljenost. Ovaj efekt jednosti r1 i r2. kao što je 0 tada je recipročna vrijednost žarišne na slici 2.

A u slučaju da je druga leća ravnini. slika u p' će imati prema p ravnina p' se pomiče nadesno istu veličinu za svaki slučaj.20 pokazuje da postoji važna objekt na p. Ukratko. moramo služiti kao sakupljač svjetla. leća najmanjeg p' postaje jednaka njenoj žarišnoj da­ promjera dat će najslabiju sliku. što će slika za sfere tražene veličine. Veličina slike na je dovoljno blizu svojoj žarišnoj daljini. Ova leća sakuplja svjetlo iz točnosti ovaj se neznatni dio može za­ p' u drugo žarište na drugu ravninu misliti da pripada jednoj vrlo udaljenoj slike u p". neki od njih će biti u žarištu a recimo područje Mora Kiša. (To je zato. snu veličinu jednostavnim postavlja­ Pretpostavimo da smo smjestili je­ njem druge leće na daljinu od p' koja dan bijeli ekran u p'. a slika se stvori sakupi 10 000 puta više svjetla nego u žarišnoj daljini leće p'. korno. Za jedan ekstremno visoki stupanj slici 2.) Poznato je da se bliži mala. a lijevo i desno su veliku leću teleskopa kao kameru za zamijenjeni. Ako se leća pomiče žarišnom daljinom. žarišne daljine 15 metara.prema odgovara­ 0. sli­ bliža p' nego p". kad je p vrlo daleko. tru leće biti iste veličine kao originalni Slika 2. pro­ U astronomiji smo se bavili proma­ mjer slike samo oko 2. ako uzmemo seriju simetrija između p i p'. jer se najveći dio astronoma za­ no što pokušamo fotografirati.19. takva se i ponovo dobiti ispravnu orijentaciju procedura izjalovi jer je slika n a p ' p r e originalne slike. a uopće neće zavisiti od njenog fotografirati mala područja nebeske promjera. koja pokazuje da je slika U principu. skop. Ovo je zato jer ne slike Mora Kiša na p' ovisi o žarišnoj možemo predočiti da bliži trodimen­ daljini leće. sliku 2. imamo jednog zamišljenog promatrača u cen­ teleskop s kamerom. On mora fotografiramo daleke objekte. jednostavno po­ ran.25 centimetra. ekranu zavisit će samo od žarišne dalji­ Postavljajući film u p". Film je postavljen u teleskop s lećom promjera pola metra kameri na ravninu p'. 51 . je­ p. Ali. možemo vidjeti koja je jenjeno na fotografiju. ali sve s istom jedeće značenje. Ako želimo da prva važna funkcija teleskopa. slika p" će biti veća ka ravnine p' je razmaknuta od velike nego kad je nap'. ona prima najmanje svjetla iz p. leskopa.5 centimetra. Nije teško vidjeti kako je ovo primi­ Prema tome. tranjem objekata na dalekoj nebeskoj Zato moramo povećati sliku na p' prije sferi. (S obzirom na tami prilagođeno prosto oko. jer ljini. Leća najve­ na udaljenost svoje žarišne daljine od ćeg otvora dat će najsjajniju sliku. sa žarišnom daljinom od oko dok se udaljeni objekti mogu zamisliti 1 metra. kao na re. Veličina neki izvan žarišta.21. dok je za veliki tele­ jućem stupnju točnosti. Slično će biti ako se p pomiče pre­ dnostavno jer ona prima najviše svjetla ma neizmjernosti. Doista.p'. kako je negativ prozi­ fotografiranje neba. U praksi.) Zato. dok je na drugi način reducirana. udaljenost leće od iz objekta ravnine p. Uzmimo da želimo fotografirati objekti ne mogu fotografirati besprije­ jednu uočljivu veličinu dijela Mjeseca. dovoljava da u nekom trenutku pro­ Ovo je lako načiniti. možemo sada ne leće. koja ima sli­ leća sve većih promjera. Kod malih amaterskih te­ zionalni objekti leže u jednoj ravnini. p. Ovom zgo­ zamisliti da se oni nalaze na istoj uda­ dom možda je vrijedno napomenuti da ljenoj ravnini. možemo upotrijebiti nastala obratno. Ali slike a prema neizmjernosti kada leća dođe neće biti jednako svijetle. slika ima promjer manji od u takvom položaju . Jednostavno matra samo neznatni dio nebeske sfe­ postavimo drugu leću iza p'. moguće je da se gleda kroz njega stavljajući film u p'. Zato.gurati da će slika na p" doseći kori­ šnu daljinu leće. možemo osi­ glavne leće teleskopa upravo za žari.

činjenica je da postoji granica do koje se može ići u detalje. Dio svjetlosti. nema jedinstvene kombinacije okoleća i okular. pa fokusiranjem nastane druga slika na retini.21 jest mjesto druge leće ispred p'. ako je druga slika prevelika. Drugim riječima. a taj položaj ovisi o promatraču. Ali. koja mora biti namještena tako da dade konačnu sli­ ku tražene veličine. nekorisno je povećavati sliku na p" veličinu koja prelazi realne mogućnosti. Ovo je djelomično zato. pojavljuje se jedan očito drugačiji pro­ blem. U ovom slučaju. jer samo oko sadrži leću. Ali u slučaju svijetlog objekta velika se slika može upotrijebiti s velikom koristi. U ovom slučaju druga leća mora biti konka­ vna. jer dopu­ šta da se vidi više detalja. možemo zaželjeti pogledati nebo prostim okom kroz teleskop. Umjesto fotografiranja. Budući da očni mišići mogu promijeniti žarišnu daljinu očne leće. slika p" se uvijek pokaže manje sjajnom nego slika na p'. iz jednosta­ vnog razloga što je druga slika postala mnogo veća. koja je u p'. posebno za kratkovidno­ ga ili dalekovidnoga. Budući da je u astronom­ skom radu svjetlo uvijek u velikoj mje­ ri dragocjeno. Kada okom gledamo kroz teleskop. U praksi promatrač pri­ lagodi svoje oko položaju za koji nađe da je najpogodniji. djelomično zato što veće povećanje vjerojatno više odgovara oku. Ovo objašnjava zašto svaki promatrač mora za sebe prilagoditi okular. sve svjetlo neće ući u oko. Postoji. Sada imamo samo jednu ravninu slike. bit će blokiran nepropusnim prednjim dijelom oka. kao na slici 2. već je dosegao upravo onaj stupanj kod kojeg se svjetlost počinje blokirati na prednjem nepropusnom dijelu oka. Kada teleskop upotrijebimo s kame­ rom. jer maksimalni stupanj detalja. U fotografiranju vrlo sla­ bih objekata astronom je prisiljen da čini kompromis. koju uzrokuje očna leća i pomanj­ kanje razlikovanja. Međutim. Stvarno se može po­ kazati da to nije tako. kao na slici 2. gotovo svi vizuelni promatrači upotrebljavaju povećanja veća od D/ d. 52 . katkada će biti potrebno prekoračiti odnos D/d tako da se postigne pove­ ćanje dovoljno da svladamo "zrnatost" filma ili ploče. koji mora imati veliki promjer. Veća slika omoguća­ va više detalja. druga se slika mora formirati na retini oka.22. Jednostavniji ali manje pogodan raspored nego što je na slici 2. Tako se u slu­ čaju najslabijih objekata detalji mora­ ju neizbježno žrtvovati. Ona uzrokuje povećanje udaljenosti p' od objektiva i povećanje veličine slike. dio svjetlosti sakupljen objektivom bit će izgubljen. Sakupljač svjetla se obično naziva objektivom teleskopa. Da se ovo spriječi. i djelomično zato što je sebe lakše prevariti u pogledu onoga što je stvarno viđeno. spomenut gore. koji bi se inače mogao naći na retini. a lupa okularom. poveća­ nje između p' i p" ne smije prekoračiti odnos između promjera D objektiva i promjera d otvora oka. bolji razlog da veće povećanje pomo­ gne da se svladaju nedostaci distorzije oka. koje je uzrokovano ograničenom veličinom prutića i čunjića retine. U tom slučaju. to je vrijedno usprkos gubitku nešto svjetlosti. a po­ gotovo ako se radi o svijetlom objektu kao što je Mjesec. i jedne lupe. Ne može se be­ skonačno povećavati detalj uzimajući sve veći i veći stupanj povećanja. također. a očna leća djeluje zajedno s okularom. Tada je situacija nešto više komplici­ rana. vidimo da se teleskop u osnovi sastoji od dva dijela: jednog sa­ kupljača svjetla. ali je zato ona slabija i teža za fotografiranje. što vizuelni promatrači gotovo uvijek rade na vrlo svijetlim objektima gdje gubitak svje­ tlosti nema neko značenje. U svrhu promatranja slike na p" s maksimalnim detaljem.Zatim. Kad se radi o fotografiji.23.

Desno: Crtež Mjeseca što ga je napravio Galilei nakon promatranja kroz dalekozor koji je imao vrlo malu žarišnu daljinu.Gore: Područje Mora Kiša (Mare Imbrium) fotografirano kroz 508-cm Hale teleskop koji ima žarišnu daljinu od 16. 53 .5 metara.

pa se on zato mora pomicati paralelno s osi cijevi. Tako je kod montaže teleskopa vanjski dio ekvatorijalne armilare za­ mijenjen s parom nosača što podupi­ ru os na kojoj je montiran unutarnji dio. a na drugom kraju okular. Druga os je pričvršćena pod pravim kutom na prvu os.24. poziciona točnost se mogla uvijek dobiti s posebnim kva­ drantima koji su bili snabdjeveni teleskopskim vizirima. posebno njenih kružnih metalnih prstenova. Ironično. Uobičajeni ra­ spored je takav da je na jednom kra­ ju cijevi objektiv. Os se može okretati u ležištima koja se nalaze na nosačima. Pravac u kojem je usmjeren tele­ skop može se odrediti iz stupnja okre­ ta oko dviju osi.23 pokazuju samo idealizirane teleskope. 54 . Slika 2. U doba Isaaca Newtona standardna poziciona točnost je bila postepeno dotjerivana od Tycho Braheove jedne lučne minute do oko pet lučnih sekunda. predložio je Kepler. Ova os je postavljena paralelno sa zemaljskom rotacionom osi. mogli su se riješiti prilično složene ekvatorijal­ ne armilare. Ke­ pler kojeg se smatralo glupim za pro­ matranje i nespretnim za mehanički rad. slika 2. Mjeseca i planeta nego za određiva­ nje njihovih točnih položaja. sve što treba da napravimo jest da se zamijeni Braheov vizirni krak s teleskopom. Slika 2. izrađen je prema slici 2. budući da su prvi teleskopski promatrači više bili zainteresirani za promatranje Sun­ ca. U početku. koji služi da se izbalansira okretni moment teleskopa oko prve osi.23. Način da se ovo napravi neposre­ dno je jasan iz ekvatorijalne armilare Tycha Brahea. ova su mjerenja bila grublja nego što ih je postigao Tycho Brahe. dio svjetlosti blokira nepropusni prednji dio oka. leće se moraju mon­ tirati po nekom načinu. Danas se može­ mo mirno riješiti ovih prstenova. Mnogo bolji sistem. ako je slika prevelika. Poželjno je da se namjesti okular tako da se vodi računa o razlikama u samom oku.21 i 2. U biti. Teleskop se zatim montira na jedan kraj ove druge cije­ vi na takav način da se može okretati oko nje. Ona se zbog toga po­ većava za fotografiranje u p". Ali. Da se načini stvarni teleskop. pa je bilo moguće da se mjere okretanja oko osi s takvom velikom preciznošću da nije bilo potrebno da se prihvati metoda Tycha Brahea. S vremenom su se astronomi ponovo zainteresirali za pozicionu to­ čnost.21. Prva os daje satni kut (a sa znanjem zvjezdanog vremena i rektascenziju). točno kao kod armilare. Slike 2.22 Povećanu sliku možemo gledati okom Ali.21 Objektiv dalekozora obično daje samo malu sliku u p'. kao na slici 2.Prvi astronomski teleskop. U svakom slučaju. koji je konstruirao Galilei. Na suprotnoj strani druge osi postavlja se protuuteg. druga os daje deklinaciju. Danas je posti­ gnuta veća točnost od jedne desetinke lučne sekunde. jer imamo druge i bolje metode mjerenja vrtnje. Ovo se obično ostvaruje po­ moću zupčaste naprave. Sada preostaje da montiramo tele­ skop.

Ali.24 Uobičajni smještaj objektiva i okulara koji se može pomicati 55 . kad se montaža usavršila. Siika 2. Lijevo je 10cm meridijanski krug iz 1806. go­ dine kojim je Groombridge odredio položaje 4000 zvijezda. H.23 Princip rada Gaiilejeva prvog astronomskog dalekozora. Meridijanski krug na gornjoj slici upotreblja­ vao je W.Ovaj tip montaže dalekozora. Smyth 1830-tih godina za promatranje dvojnih zvijezda. prika­ zan na suprotnoj stranici. po­ ložaj zvijezde mjeren je s točnošću od 5 lučnih sekunda. Slika 2. u početku nije dao veliku pozicionu točnost.

Obična leća lomi svjetlo ra­ znih boja različito.25. predlagao je kon­ strukciju teleskopa reflektora. pa je nepodesno za objekte koji se ne nalaze u smjeru ili vrlo blizu smjeru osi. Zrcalo stvara slike objekata na našoj udalje­ noj ravnini p u žarište p'. A to donosi dvi­ je važne prednosti. kao što se moraju u teleskopima refraktorima. da je zrcalo upotrijebljeno kao sakupljač svjetlosti umjesto leće. gdje se može bilo fotografirati bilo promatrati prostim okom. nije bio tada moguć u praksi. Umjesto da upotrijebimo je­ dnu leću kao okular. fra­ njevački redovnik. Ovako jedno­ stavan uređaj. Međutim.08-metarskom teleskopu reflektoru na Mo­ unt Palomaru. zakrivljenosti polja i distorzije mogu se smatrati da su uklonjeni ili da se nalaze unutar prihvatljivih granica. dvadeset i pet godina poslije Galilejeva prvog teleskopa. 56 . kome. ako je zrcalo izbrušeno u obliku paraboloida. u Newtonovo vrijeme je bilo moguće promatrati samo okom. Paraboloidno zrcalo ima komu. zrcalo odbija sve boje podjednako. nedostaci sferne aberacije. a tu se bilo teško postaviti da položaj čovječjeg oka u p" ne blokira svjetlo koje treba pasti na zrcalo. promatrač ne gleda sliku Ekvatorijalnoj montaži nedostaju samo metalni prsteni ekvatorijalne armilare Tycha Brahea. danas koristimo složen optički sistem u kojem se leće različito raspoređuju da bi ispravile pogreške nastale zbog kome. Ovaj precizni sistem je sada u upotrebi na 5.25. jer su zrcala u to vri­ jeme bila mala. Drugo. slika p' je zatim povećana na p". obično uključuje po­ javu ozbiljnog nedostatka u nekom drugom odnosu. bilo gdje se leće koriste. a na mjestu vizure postavljen je dalekozor. Točno kao prije. Marin Mersenne. Ali. kao na slici 2. svje­ tlo udaljenog objekta dolazi u smjeru osi paraboloida i dolazi u žarište bez sferne aberacije. James Gregory je predložio dru­ gačiju konstrukciju teleskopa reflekto­ ra. Međutim. U 1636. Godine 1663. To znači. Ideja teleskopa reflektora sastoji se u tome da se zamijeni objektiv telesko­ pa refraktora sa zrcalom. godini. Prvo. postoji jedna nesavršenost koju je teže otkloniti. dok su u godinama 1670-72. Isaac Newton i Francuz Cassegrain predla­ gali još praktičnija rješenja. u usporedbi s dimenzijama čovjeka. dok leća lomi svjetlo svih boja različito. Usavršenje optičkih sistema u je­ dnom smjeru.Zrcala i teleskopi reflektori Teleskop ima važnu prednost nad mnogim drugim optičkim instrumen­ tima. Budući da astronom nije obično zainteresiran za svjetlo koje dolazi na objektiv pod zanemarujućim kutovi­ ma. Kod današnjih instrume­ nata ova je poteškoća otklonjena korekcionim uređajem koji je smješten u okularu. Najjednostavniji oblik teleskopa re­ flektora je pokazan u slici 2. pa se prema tome svjetlo raznih boja ne sastaje u istom žarištu. naravno. bez mogućnosti velike blokade svjetla. pa prema tome svjetlo svih boja iz istog izvora dola­ zi u isto žarište. Zrcalo palomarskog in­ strumenta ima tako veliki promjer da čovjek može sjesti unutar teleskopa. Još se u prvim danima teleskopa smatralo da je ova kromatska aberacija veliki nedostatak.

formira iza žarišta sekundarnog zrca­ U mnogim pogledima 5.27. koji je konstruirao upotre­ os potkove. Ovakav sistem ne treba bljivi model teleskopa reflektora s je­ protuutege. On se nalazi unutar u centru glavnog zrcala upravo služi za teleskopa da bi upotrijebio kameru (i tu svrhu. prave leži u činjenici da se ravno zrca­ dok je Cassegrain predlagao da se se­ lo može lako napraviti.27) sekundarno zrcalo je bilo para­ se slika ravnine p" nalazi u ispravnom boloid. dnostavnom napravom koja je imala Kada je 5. a Gregory i Cassegrain. a da pri tome ne blokira mno­ go svjetlosti. Smještaj na slici 2.25 Najjednostavniji oblik teleskopa-reflektora .okom direktno. u drugu u ležajeve na nepokretnim temeljima.la. Za ovakvu upo­ trebu teleskopa kaže se da se radi u primarnom žarištu Slika 2. jednostavne osi. a otvor napisao je: "Ne vidim prednost ove na- Hale teleskop je tako velik da pro­ matrač može sjesti unutar njegove cijevi. U slučaju Cassegraina (slika druge instrumente) i da bi osigurao da 2. Sve zrake koje dola­ je upotrijebljen u primarnom žarištu. Promatrač gleda sliku u upotrijebiti i na druge načine. Ali. ski teleskop je u najvećoj mjeri je­ kako se može vidjeti iz slike 2.jedlog u praksi. upotrebi kao na slici 2. Slika na p" se sada može pro­ sukobio s Cassegrainovim rješenjem.28. ali su rezultati formira dalje od žarišta sekundarnog bili obeshrabrujući. slika se na ravnini p' stvarno for­ ima potkovu unutar koje je postavljen mirala. sam teleskop. matrati s normalnim okularom. Slika u p' nije se stvarno formirala.25.26) zrcalo je bilo elipsoidalno. teže izraditi s potrebnom preciznošću U slučaju Gregoryja (ilustrirano na sekundarna zrcala. koja je postavljena U Gregoryjevom teleskopu. ovakvo rješenje problema refle­ p" normalnim okularom montiranim ktora nije bilo moguće u XVII stoljeću. koja su opisali slici 2. Kada se Newton zrcala. pa se kaže da je realna. ze do p' reflektiraju se s ravnog zrcala i Kasnije ćemo vidjeti da se on može stvaraju sliku u ravnini p" pod pravim kutom od p'. Druga žarišna ravnina p" se izrade njegov teleskop. kaže se da kao na slici 2. Gregory je an­ presijecalo je centralnu os u p' kao bli­ gažirao najbolje londonske optičare da že žarište. na cijev teleskopa. Umjesto ravnine p' je u ovom slučaju virtuelna.neostvariv u Newtonovo doba. Gregory je predložio postavljanje ma­ Izravna prednost Newtonove na­ log sekundarnog zrcala iza ravnine p'. ruku. To je bilo prepušteno naciona os je postavljena okomito na Newtonu. dok je mnogo kundarno zrcalo postavi ispred p'. 57 . a druga žarišna ravnina p" se položaju u odnosu na kameru. Ova dekli.08-metar.25 je praktički problem. Slika dnostavan u svojoj zamisli. Ona osim toga okreće Ali ni Gregory ni Cassegrain nisu deklinacionu os koja prolazi kroz le­ bili u mogućnosti da ostvare svoj pri­ žište učvršćena na potkovi.08-metarski teleskop u ravno zrcalo nagnuto za 45° ispred p'.

Nasuprot Newtonovoj metodi promatranja. Australija. promatrači moraju mijenjat svoj položaj kad se i teleskop pomiče. a to znači da može biti i opasna. jer su gubici tako veliki i neotklonjivi i ja vjerujem da ona u praksi neće nikada dati dobre rezultate . proma­ trač u primarnom žarištu 5. Newtonov sistem ima ozbiljne nedostatke. Ovo se poboljšanje pojavilo 40-tih godina prošlog stoljeća.a to je stvar koja treba da bude ozbiljno razmatrana. obaviti u mraku." 58 . Za nje­ ga je Newton rekao: "Nema ni­ kakve prednosti.27 Cassegrainov reflektor. a ne Newtonova! S drugog gledišta. Cassegrainov reflektor od 122 cm postavljen u Melbourneu. koja se mora.08-metarskom teleskopu upravo ostvarena Cassegrainova zamisao. jest njihova kombinaci­ ja pokazana shematski na slici 2. jer je u 5. Slika 2. godine 1860.08-metarskog teleskopa sjedi u kabini koja se kreće zajedno s teleskopom. . Slika 2. jer se radi o visini od 15 do 30 metara iznad podnožja.29. Ravno zrcalo je upotrijebljeno kao kod Newtona ali ispred ravnine p" Casse­ grainova postava. On nije u opasnosti da padne . Međutim. naravno. " Napredak je pokazao da se ova ne­ milosrdna kritika vrijednosti. jer se promatrač mora popeti do vrha tele­ skopa. Promatrač je bio kod podnožja.prave. što ju je dao Newton o Cassegrainovom tele­ skopu. nije ostvarila. .26 Princip rada teleskopa refle­ ktora koji je dao Gregory. a ne smješten viso­ ko i nesigurno blizu vrha cijevi. Bolji uređaj no što je Newtonov ili Cassegrainov. Za ovo je potrebna gotovo gi­ mnastička spretnost. Imao je jednu prednost od Newtonova tipa.

Newtonova tipa. Gore: pogled na teleskop kroz cijev pokazuje oba zrcala i položaj okulara.Lijevo: Newtonov prvi teleskop reflektor izrađen 1688. Pro­ matrač je koristio toranj s kabinom da bi mogao doseći okularni dio. Slika 2. pa je promatrač mogao pratiti zvijezdu. korišten na Malti 1860-tih godina. Toranj je bio smješten na pokretnoj platformi.28 Princip rada Newtonova teleskopa. Reflektor od 122 cm. 59 .

a ne ekvatorijalnog tipa. Značajna karakteristika Nasmythova teleskopa je bila da se mogao usmje­ riti u svaki objekt na nebu. je­ dno u azimutu. Ekvatorijalna montaža ima. Ako je pogon takav da precizno pokreće teleskop. Sve do sredine prošlog stoljeća značajno ograničenje u konstrukciji teleskopa reflektora pojavilo se iz či­ njenice. veliku prednost.29. radi slabe refleksione moći. okretanje oko osi koja je paralelna sa Zemljinom rota­ cionom osi.29 Usavršavanje Nasmythove ide­ je dalo je bazu za današnji cou­ de sistem. uvijek Gore: Dio Nasmythova 41-centimetarskog CassegrainNewtonova tipa teleskopa poka­ zuje položa] okulara u odnosu na montažu Dolje: Nasmyth je upotrebljavao instrument koji se mogao usmje­ riti u bilo koji dio neba. Ovaj se upotrebljava. To znači da je za praćenje objekta bilo potrebno nadoknaditi vrtnju Zemlje pomoću dva istovremena pomicanja teleskopa. Nasmythova je montaža bila altazimutalnog tipa. a da se pri tom promatrač ne pomiče.08-metarskog teleskopa (slika 2. nara­ vno. I danas se nastoje izbjeći mnogostruke refleksije uvijek kada se istražuju vrlo slabi objekti. Ovo operaciono pojednostavljenje bilo je postignuto uza znatnu cijenu. ravnina sli­ ke p"' uvijek će se formirati u jednom te istom smjeru. On mora na silu prihvatiti neprikladni smještaj unutar teleskopa.25) uvijek kada ima posla s krajnje slabim objektima. treba se okretati s po­ kretnim držačem postavljenim kroz glavno zrcalo. Jedna konačna profinje­ na Nasmythova ideja bit će priznata kad promatrač stalno ostane na istom mjestu i kad se upotrijebi ekvatorijal­ na montaža. Upravo zato promatrač radi u primarnom žarištu 5. naravno. 60 . izumitelj parnog čekića. Niže ravno zrcalo na slici 2. drugo po visini. a da se pri tom promatrač ne pomiče. Slika 2. Ovo je baza dana­ šnjeg coude sistema. ali on ipak koristi ovaj način od daleko prikladni­ jeg sistema prikazanog na slici 2.29 umjesto da ostane fiksno u odno­ su na teleskop. da se mnogostruke refleksije nastoje izbjeći koliko je god moguće jer se prilično gubilo svjetlosti kod svakog zrcala. međutim. jer kod nje ima samo jedno kretanje. u kojem se često nalazi i nekoliko sati.a izveo ga je James Nasmyth.

ali isti stupanj disperzije omjera s pro­ mjenom boje. 61 .32.30 i 2.30). koja tada daje žarišnu ravninu p' koja je stvarno ista za sve boje. stoljeća pronađeno rješenje kromatske aberacije kod teleskopa refraktora. ako su napra­ vljene od istog stakla. Vratimo se objektivu teleskopa re­ fraktora: kako je bila ispravljena kro­ matska aberacija. morale biti jako razmaknute. Zato nije bilo iznenađenja. ali su donosili drugi problem. disperzija je obratna. Kako to da je astronome toliko smeta­ la kromatska aberacija koju je stvarao objektiv teleskopa refraktora. (Svjetlo svijeće na udaljenosti od 160 kilometara može se zamisliti kao svijetli objekt. kada je Foucault otkrio metodu polaganja tankog sloja srebra na staklenu površinu. u drugu ruku. Zatim. Na slici 2. Ovaj omjer se neznatno ne slaže s bojom svjetla.31. Ako. a to je ozbiljna poteško­ ća. Nasuprot tome. Ako leća ima konkavan. kada je sre­ dinom 18. tek poslije gotovo sto­ tinu godina. koje prolazi kroz gornji dio leće. To se zove disperzija. To također znači da dvije leće od različitog materijala imaju različite omjere AX prema DY u žutom svjetlu.15 vidimo da je omjer udalje­ nosti AX prema DY uvijek isti za svjetlo jedne boje. metoda ispravljanja disperzije neposredno se sama predla­ že. ali u kojoj još ima čist stupanj refrakcije. pa prema tome nema ni loma ni disperzije. a zbog toga predmet opipljive promjene oblika uslijed promjena temperature. svjetlo svih boja pro­ lazi ravno kroz centar leće. jer je prvi primjerak takvog oku­ lara načinio Christian Huygens.31) jedan drugog kompenzirali. budući da se to nije moglo riješiti širokim razmakom leća? Ovdje su upletena dva sasvim različita razmatranja: stvarna vrijednost omjera AX prema DY (slika 2. rastavlja u boje od kojih se sastojalo (slika 2. da je okular sa­ stavljen od dvije leće još u doba Newtona. Razlog zašto se je­ dan objektiv ne može neposredno ko­ rigirati upotrebom druge leće jest u tome što bi dvije leće. Ovo objašnjava gledište koje može na neki način izgledati zagonetno. Prema tome. Je­ dnostavno postavimo konkavnu leću na desnu stranu od konveksne leće. a jednu konkavnu leću iz ma­ terijala manjeg omjera.15) za svjetlost pojedine boje i stupanj pod kojim se taj omjer mijenja kada se izmijeni boja. Zrcala su bila homogene diskaste metalne legure. međutim. Zbog toga se ni interes za reflektore nije vratio sve do sredine prošlog stoljeća. Dvije leće proizvode nešto efekta pokazana na slici 2.32. Ova se dva faktora ne mijenjaju točno na isti način kada promijenimo vrstu stakla od koje je leća napravljena. da su reflektori odmah za­ postavljeni. Okulari. Da bismo mogli razumjeti kako je riješen problem kromatske aberacije. mali su i podnose adekvatno razdvajanje bez bilo kakve pojave poteškoća. kao što se vidi na slici 2. možemo posti­ ći željenu situaciju u kojoj su suprotni disperzioni efekti dviju leća (slika 2. umjesto konve­ ksan oblik. možemo ih montirati zajedno u par u obliku kako je pokazano na slici 2. što znači da je za svaku vrstu stakla dru­ gačija.kad se istražuju relativno svijetli obje­ kti. izradivši jednu konveksnu leću iz materijala većeg omjera. istražit ćemo detaljnije njene pojave. To je pokazano na slici 2. Ovo uzrokuje da se svjetlo. koji je bio isto tako težak.) Refraktori protiv reflektora Prvi teleskopi reflektori potpuno su rješavali problem kromatske aberacije.33. a nije ih smetala kromatska aberacija okulara? I teleskop reflektor upotrebljava leće u okularu! Odgovor je u tome. tako da su kromatska iskrivljenja proizvedena u okularu mnogo manje ozbiljna nego ona koje proizvodi objektiv. leće podesno obliku­ jemo.

Monopol odobren Dollandovima omogućio im je da bez velikog napora proizvedu bolje teleskope refraktore nego što su mogli proizvesti njihovi neposredni rivali. Hall se 1733. obe­ shrabreni uskraćivanjem upotrebe ispravne metode. Ali. Nekih pedeset godina poslije Dollan­ dova slučaja. čovjek vrlo velike reputacije u znanstvenom svijetu.Izgleda čudno da je čovjek koji je ot­ krio metodu izrade ahromatskih obje­ ktiva bio Chester Moor Hall. godi­ ne obratio dvojici londonskih optičara: jednome da mu izbrusi konveksnu po­ lovinu para. manja je povlastica. pa nije osoba koja može koristi­ ti patent. smatrao je da je Chester Moor Hall "osoba koja svoj izum zadržava za sebe". što znači da za nju nema cijene. na kraju je pokušala preko Kraljevskog društva poticati proizvo­ dnju boljeg optičkog stakla u Britaniji. Svakako. jest Dolland "koji ga je iznio na vidjelo za opću korist". Po prirodi ne­ što tajnovit čovjek. Sud. i tokom slijedećih godina nekoli­ ko je londonskih optičara to saznalo te su započeli izrađivati ahromatske leće za sebe. premda nitko nije tvrdio da je J o h n Dolland izumitelj. ali je konačni rezultat bio u korist Dollanda. U svakom slučaju. jer korište­ nje ideja drugih ne daje ohrabrenje. kojeg je njegov sin Peter povezao s trgovinom. Georgeom Bassom. S izumom ahromatskog objektiva došlo je do kona­ čne bitke između teleskopa refraktora i reflektora. Kada je u prvim godinama XIX stoljeća Dollandove te­ leskope kritički ispitao mladi Nijemac Joseph Fraunhofer. Bass ih je sa­ stavio i saznao za njihovo ahromatsko svojstvo. a u odsutnosti natjecanja monopolist je sklon da postane lijen. čiji je hobi bio pravljenje optičkih eksperimenata. Vi možete mnogo dobiti patentirajući bolji način izrade naliv­ pera. teško je patentna prava pravdati na moral­ nim temeljima. Le­ galne procedure. a drugome da mu izbru­ si konkavnu polovinu. U stvari. sve do kraja živo­ ta Johna Dollanda britanski optičari proizvodili su ahromatske objektive bez smetnje ili zapreke. počeli su izumirati. ustanovljeno je da nijedan od važnijih problema refrakto­ ra nije bio riješen. jer je u to vrijeme sav istinski precizni pro­ fesionalni rad u Engleskoj bio gotovo uništen. Druš­ tvo je svjesno da se samo kraljevska cijena može platiti za stvarno veliku znanstvenu ideju. jer veća ideja. Otkrivši da su obje leće na­ mijenjene istom kupcu. bile su duge i komplicirane. Ali Britanci. Ipak. Ali je odmah poslije smrti svoga oca. Zatim su londonski optičari podnijeli peticiju Tajnom vi­ jeću tražeći da se patent povuče. za vrijeme od pede­ set godina. Peter Dolland je nagovorio svog oca da patentira ovaj novi pronalazak i. kojem je predsjedavao Lord Camden. Doista je bilo čudno da su oba optičara imala radni ugovor s istim majstorom. koje su slijedile. Bass je bio manje šutljiv nego Hall. patent je bio propi­ sno odobren. Prava osoba. država. Peter Dolland pokrenuo akciju protiv jednog od njih. Njihovi rivali. koja ga može koristiti. koliko je prošlo od rješenja 62 . odobravanje Dollandova patenta imalo je gotovo katastrofalan efekt na smjer optičke industrije u Britaniji. Među njima je bio John Dolland. projekt je propao sramotno. koji su igrali tako veliku ulogu u prvom razvoju re­ flektora i koji su napravili prvi astro­ nomski objektiv za refraktor. dižući uzbunu zbog brzog rasta njemačke optičke in­ dustrije. i to s uspjehom. londonski odvjetnik. sumnjivo je da li je odo­ bravanje takvih širokih patentnih pra­ va uvijek umjesna politika. U Njemačkoj su stvari pošle sasvim različitim smjerom. ali nećete dobiti ni dinara od pa­ tentnih prava za otkriće nove naučne teorije dosega i snage Einsteina. jedva jedvice su uhvatili daljnji dio u tehno­ loškom razvitku ovih dvaju instrume­ nata.

Lijevo: Veliki coude ekvatorijal. 63 . Promatrač može vidjeti bilo koji dio neba a da se pri tom ne pomiče. koji se upotrebljavao u Pariškoj zvjezdarnici pred kraj prošlog stoljeća.U coude sistemu (gore) okular je na gornjem kraju polarne osi čijom se rotaci­ jom mijenjaju satni kutovi Promjena deklinacije po­ stiže se rotacijom ravnog zrcala koje se postavlja ispred objektiva od leća.

Dvije su se stvari udružile u Fraunhoferovoj ličnosti. Kod ovoga ener­ gičnog.flint staklo . 64 . mladog. Tokom ere Dollandovih refraktora. a ne s bijelom svjetlo­ sti koja sadrži pojedine boje. ugla­ vnom vlastitom snagom. Ali sve nije bez ko­ risti. od ko- Slika 2. Kasnije je na­ učio i matematiku. Matematički uvid je bio ispravan u En­ gleskoj. Fraunho­ fer najprije eksperimentira s masom podataka koje je postigao Francuz Pierre Louis Guinand. S propasti projekta proizvodnje stakla država je još jednom pala u te­ hnološku pospanost. Fraunhofer je na jednostavan na­ čin poboljšao ukočenost i točnost nor­ malno montiranog ekvatorijala. ali je bilo ozbiljnog pomanjka­ nja praktične tehnologije.Lorda Camdena. da jedna posebna vrsta stakla . ali ne i da govo­ ri! Zbog toga je zadovoljstvo zabilježiti da je on u svom životnom djelu nači­ nio osnovna otkrića. Tokom cijelog svog kratkog života (umro je od tuberkuloze u 39. Te razlike uzrokuju nečistoće. Njegovo otkriće posebno važnih spektralnih linija srest ćemo u kasnijem poglavlju. Rezultat je bio: teleskopski objektivi znatno oslobođeni kromatske aberaci­ je. istraživački program kojeg bi danas pripisali jednoj grupi vrijednih učenjaka. koja su ga dove­ la daleko iznad stupnja razvitka zna­ nosti njegova doba. U zadnjoj četvrtini XVIII stoljeća William Herschel. Ostalo su učinili Fraunhoferovo majstorstvo u brušenju stakla i nje­ govo matematičko poznavanje optike. sferne aberacije i kome. Nije suviše ako se kaže da je Fraunhofer proveo. Njegov Dorpatski 24centimetarski refraktor donio mu je oslobođenje od poreza u Munchenu.30 Kromatska aberacija nastaje kod kraj­ njih rubova konveksne leće. Ovo je bilo među prvim problemima u povijesti čovječanstva da se istovre­ meno zahtijeva: točnost matematičkog uvida i stručnost praktične tehnologije. ravno u znanost XX stoljeća. On je bio pozivan da prati znanstvene sastanke. slavan po otkriću planeta Urana. Fraunhofer se pripremao za staklarskog tehničara. Siromašan dječak. godini) Fraunhofer je bio smatran "pravim tehnologom". Kona­ čan proizvod je bio na takvom stupnju savršenstva. Slika 2. Ovo ga je dovelo do fundamentalnog tehnolo­ škog otkrića. On je došao do toga da mora početi od mjerenja loma raznih vrsta stakala za pojedine boje. konstruirao je i dovršio s vješti­ nom seriju teleskopa reflektora. To je streslo samoza­ dovoljstvo Britanije osobito zbog prije spomenutog projekta proizvodnje sta­ kla koji je propao. reflektor nije potpuno zanemaren. koje dotada nitko nije mogao poslići.ne ponovi rezul­ tate ukoliko se uvjeti proizvodnje ne kontroliraju s izuzetnom pažnjom. Osnovni problem objektiva refraktora bio je u izboru ma­ terijala i oblikovanju njihovih površina na takav način koji neće dati samo ko­ rekciju za kromatsku aberaciju nego i oslobođenje od sferne aberacije i kome. Još više od toga. Postojale su peći za taljenje u kojima se moglo pro­ izvoditi staklo postojane optičke kvali­ tete.31 Konkavna leća stvara obrnuti rasap. genijalnog čovjeka povezivanje se pokazalo neodoljivim.

22 metra. Ironično je da su Fraunhoferova ot­ krića stvarno pokazala krajnju neizvje­ snost refraktora. ra­ zmak među njima nije više potreban.32 Dvije jako razmaknute leće od istog stakla mogu poništiti rasap (disperzi­ ju). nije bilo većih poteškoća u ostvarenju veće pra­ ktične svjetlosne jačine. jer je njihova izrada imala manje zahtjeva u tehnologiji stakla nego što je bilo potrebno za refraktor. godine Pulkovska zvjezdarnica u Rusiji i Bischoffstein zvjezdarnica u Francuskoj imale su 76-centimetarske instrumente. čiji smo dosjetljivi in­ strument već vidjeli. Istina je da su se reflektori mogli napraviti s većim otvo­ rima.91 -centimetarski teleskop na Li­ čko voj zvjezdarnici u SAD. Tako su 70-tih godina prošlog stoljeća dvije američke zvjezdarnice (Washington i McCormick. 65 . čiji je najveći reflektor imao u promjeru 1. zatim Lord Rosse. ali zbog neuspjele refleksije na površini zrcala. Izvanredni Fraunhoferovi refraktori preobratili su situaciju. dok je Beč imao jedan sa 69-centimetarskim otvorom. Slika 2. Većina astrono­ ma je smatrala da je Fraunhofer donio konačan trijumf teleskopu refraktoru. otvor bi mu trebao biti oko 76 cm. Sredinom 1880. staklo. Prije 1888. ali nije potrebno da staklo bude visoke optičke kvalitete.8 metra. Ali. Svatko je želio imati Fraunhoferov refraktor. U Engleskoj su već bili konstruira­ ni reflektori. Rosse je bio u manjini koja je smatrala da je reflektor bolji instru­ ment nego refraktor. više cijenili refraktor od reflektora. Charlottesville) postavile 66-centimetarske refraktore. odabrano za objektiv refraktora. mora zadovoljiti najstrože Slika 2. Da bi jedan refraktor imao iste kvalitete kao veliko zrcalo Rossea. Disk stakla od kojeg će se napraviti veliko zrcalo mora svakako zadovoljiti uvjet nesavitljivosti i imati mali tem­ peraturni koeficijent rastezanja. Moralo je biti oslobođeno od mjehurića i nehomo­ genosti. bez sumnje. Na­ suprot. Fraunhoferov uspjeh je bio zasnovan na vrhunskoj optičkoj kvaliteti njegova stakla. Fraunhoferovo remek-djelo. A ove je karakteristike krajnje teško ostvariti u lećama znatnog otvo­ ra. Može imati i mnogo mjehurića unutar stakla dokle god oni ne smetaju izbrušenu površinu. Dorpatski refraktor.jih je jedan imao otvor od 1. oni su svi pokazivali već spomenute pogreške. bili su učinjeni neminovni napori da se povećaju pro­ mjeri refraktorskih objektiva. Ovo je bilo ostvareno tek posljednjih dvadeset godina prošlog stoljeća. Uprkos slaboj reflektivnoj sposo­ bnosti zrcala toga vremena. godine bio je instaliran refraktor s još većim promje­ rom . bilo je proračunato da kod datog otvora reflektor nema svje­ tlosnu jačinu veću od jednog refraktora koji ima otvor za pola manji. Sada su reflektori brzo krenuli naprijed. imao je otvor od samo 24 cm.33 Ako su leće od raznih vrsti stakala. Sada su pro­ fesionalni astronomi po cijelom svije­ tu. premda su bili ostvareni veliki re­ zultati ovim instrumentima. Prema tome. Od tada reflektori više nisu bili uzrok velikog gubitka svjetlosti ili ozbiljnih deformacija uslijed promjene tempe­ rature. U to vrijeme je Foucault otkrio kako se može posrebriti zrcalo od stakla. kao što je bio Nasmyth. ali su sada to uglavnom obavljali amateri astronomi.

Drugim riječima. a iako je istina da je nedavno planiran postavlja se na kružni otvor. se reflektor ne može korisno upotrije­ Perkins. i to navesti nekoliko razloga koji su prido­ tako da dadu što slabiju refrakciju.34.52 1933. Nasu­ provođenje opće promatračke astro­ prot njemu imade mnogo reflektora s nomije u Britaniji bilo gotovo uništeno otvorima koji prekoračuju 1. da je nice Yerkes Williams Bay. Ali. izrađuju ili su izrađeni u raznim dije­ konstruirao tek 1930. calo pod kutom koji je nagnut prema Dunlap.88 1948. služio da se održi refraktor "u upotre­ Mount Wilson (SAD) 2. Delaware (SAD) 1. astivnost i promjenu lika. Otklanjanje ove pogreške vrši se šen reflektor.optičke uvjete. kad su ove gmatizma ili kromatske aberacije.02-metarski instrument zvjezdar­ ima previše! Nije pretjerano reći.83 1919.2. Optičke Ovoj listi od 15 velikih reflektora karakteristike novog sistema prona­ potrebno je pridružiti još gotovo to­ šao je Kellner 1910. Postoji konačni ishod koji se odnosi na bitku između refraktora i reflekto­ zvjezdarnica otvor postavljen ra. s la mogu načinili mnogo lakše i s manje kojima su se sretali astronomi što su rizika netočnosti nego što se mogu na­ upotrebljavali veliki Rosseov reflektor. (SAD) 2.88 1935. da su se britanski loških razloga. Ovakvi su teleskopi da­ u Engleskoj bili izgrađeni najveći re­ nas poznati kao Schmidtovi teleskopi.10 1971. Površine 2.08 1948. biti kada zraci s objekta dolaze na zr­ Dominion. Zato se vrlo velika zrca­ refraktora i loših klimatskih uvjeta. godine Bernlovima svijeta.08 1939. Haute-Provence (Francuska) 1. kao najveći sakupljač svjetla. dođu u žarište bez kome. da nije bilo pronalaska novog tipa Mount Palomar (SAD) 5. onalni paraboloidni reflektor pati više Bosque Alegre (Argentina) 1.52 1942. ostvaren po Kellnerovoj ideji. Engleska nije napravi­ korekcionom pločom koja se izrađuje la nijedan instrument velikog otvora.5 metra. SAD. nego što je proizvedena u tradicional­ nim paraboloidnim zrcalima. Pretoria (J. nijeli ovoj čudnoj situaciji.54 1917. a uključuju upravo toliku da ispravi sfernu aberapomanjkanje pouzdanja koje se poja­ ciju zrcala. Mount Locke. kao na slici zrcalima.55 1937.78 1932. Victoria (Kanada) 1. ali je prvi liko drugih sličnih dimenzija koji se teleskop.49-metarski reflektor. Najveći refraktor na svijetu veliki reflektor. Bloemfontein (J. Naravno. Potrebno je stakla su najpažljivije izbrušene. Premda se reflektor konačno uveo Mount Wilson (SAD) 1. bi". Iz opravdanih tehno­ Značajniji je razlog. od najkvalitetnijeg optičkog stakla. Kada zraci prođu kroz kružni otvor flektori u danima kada su teleskopi reflektori bili snabdjeveni metalnim prema sfernom zrcalu. jednostranom orijentacijom na istraži­ Slijedi popis najvećih: vanje Sunca.52 m 1908. izgleda da smo dosegli astronomi gotovo posve posvetili istra­ konačan kraj trke između refraktora i živanju Sunca. činiti velike leće. Lick. pa su imali slabu reflekti. Afrika) 1. optičkoj osi zrcala. samo zrcalo uvo­ vilo prigodom uspjeha Fraunhoferovih di optičke pogreške koje nisu neznatne 66 . Oak Ridge (SAD) 1. dno polje. Afrika) 1. godine. Mount Hamilton (SAD) 3. Ali poteškoće bile svladane.88 1958. reflektora s mnogo manjom komom Kavkaz (SSSR) 6.05 1959. Radcliffe. Ovaj bi nedostatak vjerojatno po­ McDonald. od kome nego refraktor. Ovo znači da Harvard.88 1955. kad je posta­ sferna aberacija je sada prilično veli­ lo moguće da se izgradi gotovo savr­ ka. tradici­ Harvard. Toronto (Kanada) 1. reflektor obavezno ima samo malo vi­ Mount Stromlo (Australija) 1. jer svjetlosti sa Sunca je 1. Za to nije potreban reflektora. Zaista je ironija da su hard Schmidt.

Kad su refraktori stjecali premoć. s otvorom od 24 centimetra. Ovaj 180-centimetarski re­ flektor Lorda Rossea. postavljen blizu Bog Allena u 1840. Fraunhoferov refraktor u Dorpatu. bio je jednak po mogućnosti sakupljanja svjetlosti s reflektorom koji ima dvostruko veći otvor objektiva. bio je poznat kao div od Parsonstowna. godini. reflektori nisu nikako bili zasje­ njeni. Ali je velike leće mnogo teže napraviti nego velika zrcala. 67 .

Prirodno je da je in­ strument popularan na zvjezdarnica­ ma koje su smještene u nepovoljnim klimama. Prije nekoliko godina Schmidtov te­ leskop je potvrdio vrhunsku popular­ nost. Razlike u veličina­ ma očituju se usporedbom s ljudima na objema slikama.22 metra.kod vrlo velikog otvora. Zrcalo je posuđeno od reflektora. ima poteškoća kod većih otvora u dobivanju i oblikovanju veli­ ke staklene ploče odgovarajuće kvali­ tete. prikazan gore. manje je posla s oblikovanjem takve ploče sa slabom refrakcijom nego da se izbrusi objekti­ vna leća jednakog otvora. Sasvim odvojeno od kromatske pogreške. Međutim. jer njegovo vidno polje omoguća­ va promatraču da sakupi mnogo više i brže astronomskog materijala nego s tradicionalnim reflektorom. a na drugoj glavno zr­ calo Hale reflektora. SAD. gdje kromatska aberacija izaziva nove poteškoće. Na prvoj slici vidi se velika leća Yerkesova refraktora. a korekciona ploča od refraktora. Ovaj za­ ključak možemo potvrditi činjenicom da je pomoću takvog teleskopa izrađen opsežan nebeski katalog prije dvade­ set godina na zvjezdarnicama Mount Wilson i Palomar. 68 . jer se u rijetkim periodima Skoro sve do kraja prošlog stoljeća nije bilo teleskopa opremljenog s lećom promjera od 90 centimetara. Schmidtov teleskop je u stvari "mje­ šanac" između refraktora i reflektora. Zato se nitko ne prihvaća izrade korekcione ploče većeg promjera od 1. Danas je najveći na svijetu refraktor 102-centimetarski instrument Yerkesove zvjezdarnice u Williams Bayu. već spomenute.

Slika 2. kao što se formira kod normalnog teleskopa. nego na sfernu površinu. publiciran 1950. Najveći Schmidtov teleskop danas se nalazi u Jeni. godine. Zbog toga se Schmidtov teleskop ne može upotrijebiti za preci­ zni mjerni rad. Sada moramo dodati da Schmidtov sistem ima oštro i neraz­ dvojno zakrivljeno vidno polje. 122-centimetarski Schmidtov te­ leskop. Međutim. otvori Schmidlovih teleskopa su ograničeni zbog pogrešaka koje stvara korekciona leća ili ploča. a ima promjer od 2 metra. kojim su zvjezdarnice Mt. Tradicionalni re­ flektori su bolji za ispitivanje pojedi­ nih objekata jer ih mogu najdetaljnije istražiti. koji mogu uključivati veliki broj objekata.34 Princip rada Schmidtova telesko­ pa. Wilson i Palomar izradile fotograf­ ski atlas neba. da rješenje jedne opti­ čke pogreške uvijek uzrokuje pojavu novih pogrešaka. U praksi. a od reflektora zrcalo. Tako je i sa Schmidtovim teleskopom. Slika u žarištu se uopće ne formira na ravni­ ni. kojem je od refraktora uzeta korekciona ploča. Iz ovog slijedi da se fotografiranje vrši na filmu ili pločama koje su zakrivljene na sferni oblik.pogodnim za astronomska promatra­ nja može dobili vrlo mnogo materijala. Schmidtov teleskop je također dobar za vođenje statističkih podataka. 69 . zvijezda ili galaktika. napomenuli smo više nego jedanput. Istraživanja. usmjerena prema otklanjanju ovih nedostataka danas se aktivno nastavljaju.

pa će biti korisno da se defini­ raju tri stadija finoće. Tri načina shvaćanja problema Kretanja planeta su ili vrlo jedno­ stavna ili vrlo komplicirana. za koje postoje pisani povije­ sni zapisi. Kreta­ nja Sunca i Mjeseca. Kroz pet do šest tisuća godina. premda mnogo složenija. Ovaj vrlo jednostavni pogled sumi­ ran je u stavkama koje su prikazane u Tablici I na vrhu strane 72. bila su očigledno obilježena znatnim pravilnim ritmom. znamo što su oni naučili u razna vremena i na raznim mjestima. djelomično o marljivosti kojom su zapisivali rezul­ tate svojih promatranja i djelomično o vještini i oštroumnosti kojom su tu­ mačili ove rezultate. Sasvim je sigurno da sve do neda­ vno zaista nije bilo ozbiljnih pokušaja da se odrede mase ili struktura nebe­ skih tijela. Međutim. što je djelomično ovisilo o nužnim in­ teresima baziranim na njihovim pro­ matranjima. sve ove staze ili krugovi leže u istoj ra­ vnini. poglavlje KRETANJE PLANETA I DREVNA ASTRONOMIJA Ljudi na Zemlji. prema stupnju finoće s kojom netko gleda na problem. Kretanja planeta su najviše zbunjivala. našeg intelektual­ nog razvoja. Zato su prvi astronomi bili zainteresirani gotovo isključivo za bi­ lježenje i tumačenje prividnih kretanja Sunca. a planeti se kreću jednakim br­ zinama po svojim stazama. jer se nisu mogla lako prepoznati. zvijezda i planeta. Sunce formira centar svake staze. promatraju nebo već 25 tisuća godina.3. Zato su kretanja planeta predstavljala glavnu preokupaciju astronomije u antičko doba. U najslabije pro­ finjenom stadiju možemo smatrati da se planeti kreću po kružnim stazama oko Sunca. Zvijezde su se kretale pravilno i po relativno jednostavnoj šabloni. Bez poznavanja univerzal­ nih zakona gravitacije i bez pomoći vi­ soko razvijenih optičkih instrumenata svaki će takav pokušaj biti osuđen na propast. Mjeseca. što je trajalo još dugo nakon srednjeg vijeka. Mnogo od onoga što slijedi u ovom i u slijedeća dva poglavlja moći ćemo lakše razumjeti ako počnemo problem promatrati iz naše perspektive. 70 . djelomično o instrumen­ tima i njihovoj upotrebi.

Gore: Geometrijska slika sta­ za planeta iz XVII stoljeća.Babilonski astronomi su bilježili svoja promatranja planeta i iz njih sastavljali kataloge. 71 . Dolje: Dio babilonskog zapisa o kretanju planeta Jupitera u I i II stoljeću pr. n. Grčki astrono­ mi su promatrali kretanja planeta kao geometrijski problem. e.

nastalo zbog kretanja Zemlje oko Sunca. Slika pokazuje sta­ zu Venere i Zemlje. slijedi da je Venera jutarnja zvijezda kad je u po­ ložaju V1 a večernja zvijezda kad je u položaju V2 . pokazana je na slici 3. a streli­ com označen smjer vrtnje. koja se vrti oko osi koja je nagnuta za oko 23° prema ravnini staze prikazane na slici 3. a kao puni disk kad je u blizini V1 Očito će prividni promjer srpa u po­ ložaju V biti znatno veći nego prividni promjer diska kod V 1 .2 imamo situaciju kad se na istom pravcu nađu Zemlja.013 248. Četvrta kolona daje period. vidi se kao tanki srp kada je blizu položaja V. koji se odnosi na plane­ te kad se vrate u prethodne položaje kako ih vidi promatrač ovdje na Zemlji.000 1. Postoje dva takva slučaja. Međutim. Dru­ ga kolona predstavlja broj godina koje su potrebne da planeti jedanput obiđu oko Sunca.3. međutim. povratak koji nastupi kad se planet vrati u svoj prvobitni položaj nasuprot općoj zvjezdanoj pozadini.6152 1. iz ovog drugog gledišta.07 39.0000 1. 72 Slika 3. Umjesto da se Sunce nala­ zi u centru kruga. ove kvalitete počinju iščezavati kada uzmemo u obzir drugi stadij. Ako se podsjetimo da je Zemlja. nego približno . U ovom stadiju moramo uzeti u obzir činjeni­ cu.1 nam pokazuje kako mo­ žemo protumačiti prividno vladanje Venere. ono se sada nala- . druga u milijunima kilometara. Na slici 3.783 367 Ovdje je dana potpuna lista plane­ ta. kaže se da je u donjoj konjunkciji. tj.52 108 150 228 778 1427 2869 4498 5900 siderički period godina 0. prva kolona je u jedinici polumjera staze Zemlje.1.457 84. Prve dvije kolone daju polumjere krugova za razne planete.723 1. Neptun i Pluton nisu bili poznati antičkom svi­ jetu. da staze planeta nisu točno kru­ govi. Doista.387 Merkur 58 Venera Zemlja Mars Jupiter Saturn Uran Neptun Pluton 0. kada se Venera nalazi desno od Sunca (tan­ genta EV1) i drugi kad se ona nalazi li­ jevo od Sunca (EV2). naravno. dok je. naravno.000 km 0.2408 0.kružne elipse. premda se oni za to vrijeme jedva pomaknu po svojim sta­ zama oko Sunca. jer kretanje Zemlje ne utječe na takozvani zvjezdani period (period kojeg vidi promatrač na Suncu).8808 11. Budući da Venera refle­ ktira Sunčevo svjetlo. ovisan o kretanju Zemlje. Posljednje se dvije kolone razliku­ ju.19 30. premda.203 9. Uran.539 19. nara­ vno. Prvi. U prvom slučaju Venera se pojavljuje prije Sunca. Kad je planet u položaju V. jednostavno zato jer je V mnogo bliže nama nego V1 .862 29.Tablicu 1 udaljenost od Sunca uspoređeno s udaljeno­ u mili­ sti Zemlje = junima planet 1. eliptičnost je jako povećana da se istakne novi efekt. posljednji planeti imaju trajanja svo­ jih prividnih kretanja u nešto manje od obične godine. Budući da se ova dva planeta kreću oko Sunca različi­ tim brzinama. postoje trenuci kada li­ nija povučena od Zemlje prema Veneri predstavlja tangentu na stazu Venere. ako prihvatimo neprofinjeni ili grubi pogled da svi planeti imaju kru­ žne koncentrične staze po kojima se kreću oko Sunca.420 sinodički period dana 116 584 780 399 378 370 367 164. Venera i Sunce. Poslije jednog takvog obi­ laska zamišljeni promatrač na Suncu vidio bi planet kako se vratio na pret­ hodni položaj u odnosu na pozadinu udaljenih zvijezda.524 5. kao Mjesec. naprotiv. Staza Zemlje. Prividno kretanje je. Imamo sliku krajnje pra­ vilnosti i jednostavnosti. a kad je u položaju V1 onda je u gornjoj konjunkciji. Sve se ovo odnosi na prvi stadij profinjenja. sinodički period (period kojeg vidi promatrač na Zemlji). a u drugom zalazi poslije Sunca.

ne bi bilo go­ dišnjih doba. Drugim ri­ ječima. kojeg smo uzeli kao pretpostavku u prvom stadiju profinjenja.0167. Treba se podsjetiti da se u doba proljetnog ekvinocija Sunce nalazi u smjeru K. poznatoj kao perihel njene staze. Ako označi­ mo a za polumjer pravog kruga. godine) pokazan je na slici 3. a s obzirom na smisao kretanja Zemlje. kako se vidi sa Zemlje dok se. možemo reći da os Zemlje oko koje se vrti ima konstantan smjer u prostoru. A je afel a P perihel. a u jednom nje­ nom fokusu nalazi se Sunce. Misleći još u postavka­ ma našeg drugog stadija profinjenja.3. ljeto je lijevo a zima desno od pravca koji je usmjeren prema K. Za Zemlju je veličina e jednaka 0. Ovo znači da je Zemlja bliže Suncu u perihelu nego u afelu za oko 3 posto.zi u jednom žarištu elipse. ono nalazi u doba jesenskog ekvinocija u potpuno suprotnom smjeru. zove se Večernja zvijezda.1 Venera je Jutarnja zvijezda ili Danica kad dođe u položaj V1 a kad je u po­ ložaju V2 .2 V označuje položaj Venere u do­ njoj konjunkciji. a V1 njen položaj u gornjoj konjunkciji Slika 3. Zemljina srednja udaljenost od Sunca se mijenja približno jedan i pol posto svakom prigodom. 73 . Zemlja je najbliže Suncu u točki P. a Slika 3. tada je udaljenost Zemlje od Sunca manja od a za veliči­ nu koju možemo pisati kao produkt a x e. a najudaljenija od Sunca je u afelu. Slika 3. Kada bi Zemljina os rotacije bila točno postavljena pod pravim kutom na ravninu njene staze. Položaj pravca koji je usmjeren iz Sunca pre­ ma K (kako je bilo početkom siječnja 1920. Ljeti se os rotacije naginje prema Suncu. naime za a x e. Prema tome.ae.3 u odnosu na smjer perihel-afel.3 Staza Zemlje je elipsa. koji se stalno održava tokom kruženja po stazi prikazanoj na slici 3. udaljenost Zemlje od Sunca poprima dvije krajnosti: najveću a + ae i najmanju a . Svojstvo je elipse da u točki afela udaljenost Zemlje od Sunca prekora­ čuje a točno za isti iznos za koliko je ona kraća u točki perihela. označenom sa S. poglavlju smo vidjeli da ra­ vnina ekliptike siječe ravninu nebe­ skog ekvatora u dvije točke. Položaji dvaju ekvinocija označeni su na slici. naprotiv. to­ čki koja je označena sa A. od kojih je jedna proljetna točka (K). U 1.

0558 130° 27' 101° 34' 334° 35' 13° 2' 91° 29' 1° 51' 1° 18' 2° 29' 3° 24' planet Merkur Venera Zemlja Mars Jupiter Saturn Daljnja važna točka u ovom dru­ gom stadiju finoće je u tome da se sta­ ze planeta ne nalaze u istoj ravnini. nije iskoristio. Jasno je.0484 0. koji je prosuđen iz položaja zvijezda na nebu. Zato je u antičko doba već bilo raspo­ loživog materijala za eliptički karakter Zemljine staze.3 vidimo da smjer perihela glavne osi staze Zemlje zatvara kut od 101° 34' sa smjerom K. Svi njihovi ekscentriciteti su različiti. U prvom grubom stadiju možemo zamisliti da . kolebanja u udaljenosti od Sunca su sasvim stvarna u slučaju Marsa. osim Venere. Zbog eliptičnosti staze Zemlje. Mada je istina da je Sunčevo gravitaciono dje­ lovanje mnogo veće nego djelovanje svih planeta zajedno. Staza planeta oko Sunca bila bi elipsa samo ako bi se moglo komple­ tno zanemariti cjelokupni gravitacioni utjecaj osim utjecaja Sunca. Ovo su bile finoće u kretanjima Zemlje i Mje­ seca. Iz slike 3. Kutove. a još veća u slučaju Merkura. kretali su se po kružnim stazama oko Sunca s jednoli­ kim brzinama.0167 0. ali su jedna prema drugoj 74 nagnute za vrlo male kutove. kako ćemo vidjeti. u kojoj su u suštini svi planeti imali iste karakteristike. Odgo­ varajuće vrijednosti ekscentriciteta (e) za sve planete. Osim toga. a to je bilo lako otkriti pomoću promatračkih metoda koje su upotre­ bljavali astronomi antičkog svijeta. jer bi inače problem planet­ skih kretanja u kompletnim detaljima bio sasvim nepristupačan. put od proljeća kroz točku A do jeseni nešto je veći nego put od jeseni kroz točku P do proljeća.zimi udaljuje od njega (ljeto i zima su ovdje uračunati u sjevernu hemisferu). nalazimo u trećoj koloni tablice 2. ali on nije bio ispravno protumačen. Razlika iznosi oko sedam dana.0068 0. iznoseći gru­ bo plus ili minus 10% i plus ili minus 20%. orijentacije njihovih glavnih osi su sve različite. odnosno Merkur. bile su dvije stvari trećeg stadija finoće koje su također bile na­ dohvat antičkim astronomima. koje ravnine drugih planetskih staza zatvaraju s ravninom staze Zemlje.dužina nagib prema tet staze perihela stazi Zemlje 0. U ovom stadiju treba da spo­ znamo da staze planeta nisu ni prave elipse. dane su u prvoj koloni ta­ blice 2. kao i nagibi ravnina njihovih staza. U prvom su stadiju imali jednostavnu sliku. koje su bile poznate u staro doba. Doista.0933 0. Do sada ništa nije bilo rečeno o kretanju Mjeseca. Tablica 2 ekscentrici. Zato prolazimo iz jedinstvenosti prema krajnjoj nepravilnosti. ostaje činjenica da se planeti međusobno privlače gra­ vitacionim poljima upravo takvim ka­ kvo je na njih utjecanje polja Sunca.2056 76° 13' 7° 0' 0. Za antičko doba je bila sreća da ove fine nepravilnosti u kretanju planeta nisu otkrivene s promatračkim instru­ mentima. a tu ponovo možemo opisati situaciju u tri stadija. Svaka staza je određena posebnom ravninom. Nepravil­ nosti drugog stadija su bile dostižive antičkom svijetu koji to. da ima bitnih razlika izme­ đu naša dva stadija finoće. Ovi mali utjecaji uzrokuju male nepra­ vilnosti na stazama planeta. Ova nepravilnost postaje još izražajnija kada prijeđemo na treći stadij finoće. iz koje je vidljivo da je staza Zemlje manje eliptična nego bilo kojeg drugog planeta. za Mars. U drugom stadiju nema ništa jedinstveno kod staza planeta. Odgovarajući kutovi za druge planete dani su u drugoj koloni tablice 2. naime. U drugom stadiju profinjenja mora­ mo uzeti u obzir činjenicu da su staze drugih planeta također eliptične.

Ovo uzrokuje da se pra­ vac SK. sa ekscentričnosti od 0.3. Također možemo zamisliti da je ravnina Mjesečeve staze paralelna s ravninom staze Zemlje oko Sunca. poglavlju. Doista. recimo na nekoliko lučnih minuta. Domi­ nirajući gravitacioni utjecaj na Mjesec dolazi od Zemlje. premda je Sunce ne­ usporedivo dalje. one su tako uočljive da su stvarno bile u dohvatu antičkom svijetu. U ovoj jednostavnoj slici staza Mjeseca je maleni krug u usporedbi s krugom Zemlje oko Sunca. (Ovo je prikaza­ no na slici 6. Prema tome. Točno je Nacrtani kamen na dnu ove grčke vaze s crvenim likovima žena. također se mijenja pravac presjecišta ravnine ekvatora Zemlje i ravnine staze Zemlje. To zaista nije tako. Prijeđimo sada na fine detalje kreta­ nja Zemlje. učinak mora stvarno postati uočljiv čim se usporede promatranja od sto i više godina. Već smo rekli da Zemljina os rotacije uvijek zadržava stalni smjer u prostoru. opisujući kompletnu rotaciju za oko 26. u kojem moramo uzeti u obzir više od jednog gravitacionog polja.0549 i da ravnina staze zatvara kut od 5° 9' s ravninom Zemljine staze.000 godina.) Vrijeme koje je potrebno da os jedanput obiđe oko stošca iznosi oko 26. a to je kut za koji je os Zemlje uvijek nagnuta prema ravnini staze Zemlje. a ne Sunce. došli su do zaključka da je Zemlja središte svijeta. naći ćemo da ono stvara mnogo veće razlike u kretanju Mjeseca nego što se javljaju u kretanjima planeta.000 godina. Ali. Osim toga. 75 . U drugom stadiju moramo uzeti u obzir činjenicu. pa i s pomoću samo primitivnih instrumenata. a ne od Sunca. Budući da se u svakom trenutku može odrediti ravnina ekvatora Zemlje sa znatnom točnosti. jer se za stolje­ će pravac SK okrene približno za 11/2°. označuje "pupak svijeta" u Delfiju. da je staza Mjeseca eliptična. poglavlju. U stvari. A ovo se može vršiti svake godine. perturbacije na stazi Mjeseca. a ovo je mnogo više nego bilo kakve vjerojatne pogreške mjerenja. je­ dnostavno zbog toga što je Mjesec tako blizu Zemlji. Stari narodi. može se također odrediti s pristojnom pre­ ciznošću trenutak u godini kada se Sunce nađe u ravnini ekvatora Zemlje. Zato se pravac SK može točno odrediti. označen na slici 3. što je bio sasvim prirodan za­ ključak. koji su razmi­ šljali o svom položaju u svemiru. kojemu je vrh u centru Zemlje i čija je os okomi­ ta na ravninu staze Zemlje.1 u 6. o kojima je raspravljano u 1. Ovo znači da se polovi nebeske sfere. što će reći finoće trećeg stadija. polagano mijenjaju s vremenom. Kada dođemo do trećeg stadija fi­ noće. njegova velika masa uzrokuje vrlo ozbiljne perturbacije ili poremećaje na stazi Mjeseca. radijus staze Zemlje je oko 370 puta veći od radijusa staze Mjeseca. Os se polagano kreće oko stošca. Polu-kut 1 stošca je upravo 23 /2°. Ako se sada pravac SK polagano okreće s vre­ menom. više su zamjetljive nego perturbacije na stazama planeta. polagano okreće naokolo. mnogo veće nego bilo kakve perturbacije koje gravitaciono polje jednog planeta pro­ izvodi na stazi drugog planeta.se Mjesec kreće po kružnoj stazi polu­ mjera 400 000 kilometara čiji je cen­ tar u centru Zemlje.

Perigej odgovara perihelu. da efekt nije velik za period od nekoli­ ko stoljeća. da se one pojave u istom smjeru bez obzira da li ih gledamo sa Zemlje ili sa Sunca. ali s reflektivnom sime­ trijom. Godišnja doba su također označe­ na na slici. ali u reflektivnoj simetriji. koje se kreće oko drugog tijela S. crtež lijevo daje kre­ tanje Z kako ga je odredio promatrač smješten u S. slika 3. Pogledajmo sada sliku 3. Točka na slici 3. Slika 3. ako uzmemo da je Zemlja nepomični centar.7 (desno) Staze Venere i Sunca. Kako ovo vidi promatrač na Zemlji? Zbog pojednostavljenja.3 moramo izraditi sliku 3. gdje imamo potpuno sli­ čnu krivulju. stazi potpuno sličnog oblika kao na slici 3. a to je jednostavno zato jer je smjer K povezan sa zvjezdanom pozadinom.5 Primjer refleksne simetrije. a Z je nepomično. Nalijevo uzimamo da je S nepomičan. na primjer. u kojem je Sunce centar Sunčeva sustava.6. Zato se poja­ vilo pitanje kao što je opisano na slici gore. tada umjesto slike 3. ako uzmemo da je Sunce nepomični centar. Odgovor je pokazan u crtežu desno. a ne Sunce. što će reći da je cijela krivulja okrenuta za 180°. a zvijezde su tako daleko udaljene. ali za čovjeka sposobnosti Hiparha to je bilo unutar granica pro­ matranja. sada se zove perigej.3. a Z da se kreće. a točka najveće udaljenosti se zove apo­ gej. naravno.6 (lijevo) Staze Venere i Zemlje. Tu imamo tijelo Z. Do sada smo sve promatrali s da­ našnjeg stajališta. za prve astronome bilo je prirodno da se sma­ tra da je Zemlja centar.5. Ali. vratimo se na naš prvi stadij profmjenja i uzmimo u obzir slučaj gdje su staze krugovi. dok se. tako­ đer.4 Uzmemo li da je Zemlja centar. Slika 3. isti kao što je bio i sa Sunca.4. Ako.4. Kada gledamo sa Zemlje. gdje se Sunce kreće po stazi oko Ze­ mlje. Slika 3. uzmemo Zemlju da miruje. Ovo je opće svojstvo za bilo kakvu vrstu oblika krivulja. gdje su staze Venere i Zemlje ponovo pokaza­ ne u uvjetima heliocentričnog sustava. kako je gore prikazano. Važnost refiektivne simetrije može se najjasnije razumjeti pomoću zamišlje­ nog primjera pokazanog na slici 3.3 se mora simetrično odraziti. može smatrati da se Venera kreće 76 . Nadesno se S kreće.Slika 3. Mo­ žemo smatrati da se Sunce okreće oko Zemlje po kružnoj stazi. gdje je Sunce najbliže Zemlji. smjer K je. a apogej afelu.

Prvi dio slike 3. po kružnoj stazi oko Sunca. kao što je na slici 3. Ali se sama točka S sada kreće.6 i 3.9 Staza tog istog planeta. Primedba skenera: "prosto ko pasulj" :p 77 .8 i 3.Slika 3.10 Slika epicikla istog vanjskog planeta. I u slikama 3. Dok prvi krug ima polumjer je­ dnak polumjeru staze Zemlje. jasno je da je drugi krug veći od prvoga. pa se prema tome cijela kružna staza Venere kreće zajedno s njom.8 Staze Zemlje i vanjskog planeta. U slikama 3. Slika 3. Sunce se sada okreće oko Zemlje po kružnoj stazi. Sunca i Venere u određenom trenutku. Trokuti ESV imaju točno isti oblik u oba slučaja. Kretanje ovakve vrste zove se kretanje po epiciklu ili epicikličko kretanje. ako uzmemo da je Zemlja centar. planeta koji je bliži Sun­ cu nego naša Zemlja.7. a vanjski planet kruži oko Sunca koje se također kreće. Mala slika nago­ vještava kako se ekscentrični krug na većoj slici može pretvoriti u epicikl. Što se događa kad prijeđemo iz heliocentričnog na geocentrični pogled s obzirom na kre­ tanje planeta koji je udaljeniji od Sun­ ca nego naša Zemlja.9 pokazuje njihove staze u geocentričnom sustavu. Tro- Slika 3.7. ako uzmemo da je Sunce nepomični cen­ tar. Slika 3.8 poka­ zuje staze Zemlje i vanjskog planeta u heliocentričnom sustavu. a odgovarajuće stranice ovih trokuta su paralelne jedna prema drugoj. gdje je Sunce označeno točkom S. kako je to prikazano na slici 3. a drugi krug ima polumjer jednak polumjeru staze vanjskog planeta. Tako je kretanje Venere sasta­ vljeno iz dva dijela: kretanje po krugu oko centra S i kretanje centra kruga. Sunca i datog vanjskog planeta u određenom trenutku.9 crne točke predstavljaju po­ ložaje Zemlje.7 crne točke označu­ ju položaje Zemlje. Do sada smo razmatrali samo kre­ tanje Venere.

7. Crne točke na slici 3. Sunca i vanjskog planeta i epiciklički centar C koji odgovara istom trenutku položaja planeta prikazanom na slici 3. C je točka na ovom kru­ gu.10. Ovo nam dozvolja­ va da konstruiramo epiciklički prikaz kretanja vanjskog planeta. Linija ZC je jednaka dužini polumjera staze Venere. Pre­ ma tome je ZC jednak polumjeru staze vanjskog planeta. Zato je SOCZ paralelogram poka­ zan na drugom crtežu u slici 3.11 Na ovoj je slici ekscentrični krug uzet kao epicikl Venere. a onaj u slici 3. pa se zato jedanput okrene za godinu dana . poznat je kao ekscentrični kružni prikaz. čiji je polumjer jednak polumjeru staze Zemlje. oni su iste veličine. Ovo je zato jer je u drugom crtežu slike 3. zamijeniti ekscentričnom kružnom predodžbom. pa znači da je polumjer tog kruga jednak polumjeru staze vanj­ skog planeta.9. kao epicikličko kretanje u kojem se C kreće po velikom krugu za period koji je jednak periodu kretanja vanjskog planeta oko Sunca. slučaj pokazan na slici 3. pa prijeđe kompletnu rotaciju. Zato se točka C kreće Slika 3. kako je po­ kazano na slici 3. a OC je jednak polu­ mjeru staze Zemlje.za period kretanja Zemlje oko Sunca.9. da se pre­ dodžba ekscentričnog kruga može pretvoriti u epiciklički krug i obratno. jer je metoda potpuno ista. Kreta­ nje vanjskog planeta se sada pokazalo Slika 3.9.kuti ESO su slični u oba slučaja. prikazan na slici 3. Mala slika daje bazu za promjenu. Uzmimo. C će predstavljati Sunce samo za unutarnje planete. Sada nije teško uvidjeti. a prolazi kroz O i C. Povucimo liniju kroz Z paralelno sa SV i liniju kroz V paralelno sa SZ.što će reći . a njihove odgovaraju­ će stranice su paralelne. pa se jednom okrene za period koji je jednak periodu vanjskog planeta oko Sunca.11. dok je OC paralelno sa SZ. na primjer.12 Ako razmotrimo sliku svih epicikala planeta.7. pa se ove nove linije presijecaju u C. Sada uzmimo C kao centar i oko njega nacrtajmo krug. koja je jednaka periodu kretanja Ve­ nere oko Sunca. 78 . Opisani tip. kao u drugom crtežu slike 3. dok se vanjski pla­ net kreće oko malog kruga u periodu koji je jednak periodu kretanja Zemlje oko Sunca.10 *. Sada nacrtajmo krug čiji je centar Zemlja. pokazan za Veneru na slici 3. Povucimo liniju kroz Z pa­ ralelnu sa SO i liniju kroz O paralelnu sa SZ.10 pokazuju položaje Zemlje. a nije jednak polumjeru staze Zemlje. dok S pokazuje položaj Sunca za vanjske planete. Na sličan način može se epiciklički prikaz. pa se dvije nove linije presijecaju u C.9 linija ZC paralelna sa SO.7 kao epiciklički prikaz. koji je prikazan na slici 3.

Slika 3. gdje je mehaničkim putem istovremeno izvedeno kretanje planeta za period od sedamnaest godi­ na. Ova je fotografija načinjena u Munchenskom planetariju. Fotografija pokazuje prividne petlje u stazama planeta Merkura. Planet se kreće suprotno od smjera kazaljke na satu od X do linije ZA„ a zatim u smjeru kazaljke na satu natrag do linije ZA2. a također i projekcije kretanja planeta Jupitera i Saturna.13 Prividno kretanje planeta kako se vidi sa Zemlje. Složenost ovog primje­ ra objašnjava zašto su kretanja planeta predstavljala astronomima antike gotovo nerješiv problem. 79 . Venere i Mar­ sa.

.

kao što očigledno. neki su podu­ ne kreće ravno unaokolo u smjeru su­ pirali samo jednu predodžbu.oko Zemlje u vremenu koje je jedna­ neta tako dalekih kao Mars. koji je djelomično uzimao počne kretati u smjeru kretanja ka­ u obzir eliptični karakter staza pla. dodžbu umjesto epicikličke. ali iz razloga obja­ Linija CV je jednaka dužini polumjera šnjenog u matematičkom dodatku ove staze Zemlje i zato načini kompletnu knjige.13. Ovaj rotaciju za točno jednu godinu. tada centar C epiciMerkura. Metoda je vrlo dobro primije­ pokazano u drugom crtežu slike 3. trijebljena u svim slučajevima. njena na Veneru. nije izrađena za Merkur. u kojima smjer planeta okrene Ova egipatska rezbarija na kamenu iz V stonjegovo kutno kretanje. Linije kao ZA1 Prethodna slika: i ZA2 . Slična se konstrukcija.12. 81 . nere. Drugima je vje­ na slici 3. gdje je SV jednako po­ kciju za Merkur.13. Egipatski brzini kojom se on kreće po toj stazi. planet u X slijedeći put slike iste stvari. vljanja za slučajeve Veneru i Merkura.11. Za laze dalje od Zemlje. primijeni na slučaj planeta je na slici 3. Zaista. Zbog neuspjeh za Merkur pojavio se upravo toga je kretanje Venere sastavljeno iz upotrebe epicikličke predodžbe. n. Dva broda nalaze se na A2 ovisi o polumjeru staze planeta i o desnoj i lijevoj strani diska Zemlje. a vrijeme kretanja je jednako pe­ Ako je epiciklička predodžba upo­ riodu Venere. lumjeru staze Zemlje. čkog i ekscentričnog kružnog predsta­ a označena je znakom S.10 za planete koje se nalaze bliže Sun­ primjenjuju na sve planete koji se na­ cu nego Zemlja. kretanje je Ptolemej proveo točno istu konstru­ oko centra C. Ona pokazuje da se pra­ rojatno bilo mnogo manje jasno o toj vac povučen od Zemlje prema planetu stvari nego Ptolemeju. jer C nego na pravcu koji je povučen kroz je bilo sumnje da li su prvi astronomi Z paralelno sa CP. što je veći polumjer epicikla nevidljivi put svake noći od zapadnog do isto­ u usporedbi s polumjerom većeg kručnog horizonta u brodu niz rijeku. unutarnje planete. Jupiter i ko kretanju Venere oko Sunca. Ovo je Saturn. na udaljenosti od Z razumjeli jednaku vrijednost epicikli. astronomi su dugo vjerovali da Sunce napravi Općenito.matrač na Zemlji stvara oblik pokazan tpuno ekvivalentne. a vrijeme kreta­ uzimajući ekscentričnu kružnu pre­ nja oko C iznosi jednu godinu. kreće se na takav način da se je Ptolemej jasno spoznao ekvivalen­ linija povučena od njega prema Zemlji tnost za slučajeve Venere i Merkura. boginju neba. pojava koju vidi pro­ ukazao da su te dvije predodžbe po. njegova kretanje C oko manjeg kruga koji ima bi metoda također bila uspješna i za polumjer jednak polumjeru staze Ve­ Merkur. zovu se staci­ ljeća pr. Zbog kretanja po epiciklu. e.zaljke na satu sve do ZA2 Poslije toga ponovo nastaje kretanje u suprotnom smjeru od kretanja kazaljke na satu sve do slijedeće petlje. vanjske planete Sunce se ne nalazi u Ova se stvar dugo razmatrala. dok se konstrukcije slične kla predstavlja položaj Sunca samo konstrukcijama na slikama 3. Očito je da kut A1Zsvođenu preko Zemlje.9 i 3. Da od dvije komponente: prva.koja je jednaka udaljenosti od P do C. kao za druge planete. pokazuje Nut. ni jedan Bilo je sigurno shvaćeno za vanjske planet se ne kreće jednostavno oko planete. preonarni smjerovi. Bilo je neke sumnje da li 3. a neki protnom od kretanja kazaljke na satu. bez jasnog saznanja tvrdili da su to Zaista. druga. jer je Ptolemej sasvim jasno Zemlje. Kasnije ćemo vidjeti da je Ptolemej kreće okolo u smjeru koji je suprotan došao do oštroumne konstrukcije za smjeru kretanja kazaljke na satu sve preinačenje epicikličke predodžbe na dok ne dođe u položaj ZA1 kada se takav način.

godine p . kut koji kaže kad je planet retrogradan. n . Premda je bilo mno­ go toga učinjeno za razvoj astronomi­ je u Indiji i u Kini. to je veći kut A1ZA2. upozorava da bi. Drugim riječima. posve je sigurno da je tada grčka astronomija bila pod utjecajem ideja. na primjer. sigurno dobio svoje rezultate od Ba­ bilonaca i da su ih oni već uglavnom imali pripremljene. moći ćemo razumjeti za­ što je problem kretanja planeta stvorio takvu dominantnu temu stare astro­ nomije. Ovo znači da je kut mnogo veći za Mars nego za Jupiter. S ovim uvodnim napomenama. Mezo­ potamija je u svojoj fazi maksimalnog dostignuća vjerojatno imala prednost prvenstva od pet stoljeća. heliocentrična teorija Aristarha. trebalo prenijeti na Babilonce. n. a naročito Mjesec. mnogo toga što se prethodno pripisivalo Grcima. Zbog razlike u trenucima njihovih najvećih dostignuća. Na­ protiv. e . babilonski astro­ nomi promatrali su položaje planeta. što je omogućilo da se otkriju 82 . vjerojatno preneseni iz Mezopotamije. koje su dolazile s Bli­ skog istoka. bila sasvim beznačajna. prije Babilonaca moguće je da su Sumera- ni posjedovali znatnu količinu prilično profinjenih astronomskih podataka. Općenito o drevnoj astronomiji Drevna astronomija je imala dvije žarišne točke. kut je veći za Veneru nego za Merkur. a bit ćemo. . e . koje treba pamtiti. ako bismo mogli primjerno odmjeriti pouzdanost prvih razvitaka. dok je u Babiloniji u to vrijeme astronomija već imala snažan razvitak. a drugu u Grčkoj. Premda tu ima istine. jalnu u Mezopotamiji. koju je proučavao Seleuk. e. također. izgleda vjerojatno da su grčke ideje iz III stoljeća p . naovamo izazvale znatne odjeke u Mezopotamiji. Sigurno je grčka astronomija 1000 godina p. Moja je vlastita slutnja da je rad Babilonaca bio gotovo numerički. Neugebauer. a veći je za Jupiter nego za Saturn. mnogi su radovi.ga. Nedavno se zaista tvrdilo daje Hiparh. kao na primjer. Štaviše. n . obavljeni tamo. Slično. sa znatnom preci­ znošću. oko 130. u boljem položaju da ocijenimo oštroumnost mnogih pokušaja da se nađe zadovo­ ljavajuće rješenje. Razvitak u Grčkoj i Me­ zopotamiji nije bio istovremen. astronom iz Seleukije na rijeci Tigris. pisac je sklon da ukaže da su metode rada dviju grupa bile sasvim posebne i da glavne karakteristike gr­ čkog načina mišljenja nisu bile pre­ uzete od babilonskih astronoma.

Uvjerenje da su Grci prvi shvatili astronomske probleme u obliku geo­ metrijskog modela bazirano je na lo­ gičkom zaključku. matematika i opće znanje bili uglavnom slabi u odnosu na babilonsku astronomiju. bilo tko ne može postaviti razbori: geometrijski model ukoliko se ne može odgovoriti na pitanja o privremenom boravku zvijezda i planeta kada su oni iznad i ispod horizonta. teško je vjerovati da su Grci VIII stoljeća pr. oni su shvatili kretanja nebeskih tijela u vidu geometrijskog modela. bila ili potvrđe­ na ili nepotvrđena. odnosno.Prethodna slika: Ali. Vjero­ valo se da se oni kreću ispod Zemlje preko sjevera sve dok ponovo ne dođu do određenih točaka na istoku iz kojih izlaze. tada je sasvim nepotrebno da se rješava pro­ blem gdje su planeti kad se ne vide. što znači da se oni ne nastavljaju kretati po svojim dnevnim kružnim stazama ispod Zemlje. Grčka metoda bila je potpuno ra­ zličita. čini se jasno da sami Babilonci nisu rješavali geometrijske modele. U Egiptu se smatralo da Sunce prevaljuje svoj put od zapada prema sjeveru i natrag do istoka u jednom čamcu po rijeci. a učinci njiho­ vih kretanja po tim su stazama izraču­ navani i zatim uspoređivani s proma­ tranjima. u VIII i VII stoljeću p. Planeti i Mjesec su uzimani da se kreću po određenim geometrijskim stazama. e. Činjenica da Sunce i Mjesec imaju iste prividne promjere i činjenica da se kretanja obaju tijela mogu grubo uklopiti u ciklus godišnjih doba. koje će predstaviti stvarno promatrane položaje planeta. . smatrali da Sunce. Godinama su prepisivači unosili pogreške i iskrivljavali originale. davalo je mogućnost starim astronomima da jedno od ova dva kretanja upotrijebe kao bazu za kalendar. Kasnije su pokušali usavršiti geometrijsku predodžbu. a one su korištene u pre­ dviđanju budućih položaja. Budući da su egipat­ ska astronomija. Netko će pitati. Postoji i odsudna razlika između babilonskih i grčkih metoda pristu­ pa. kad oni zađu ispod horizon­ ta. n. e. zatim su one prilagođene raznim matematičkim formulama. planeti i zvijezde ne nastavljaju svoja prividna dnevna kružna kretanja poslije zala­ za na zapadu. I tako je neospornost modela. Pravilnosti su bile otkrivene empirički. n. . Ako netko traži samo algebarske formule. Znamo da su naj­ stariji Grci.pravilnosti među njihovim promatra­ njima. Umjesto gledanja na problem kao na neku šifriranu zbirku. Nadesno je talijanski rukopis iz XV sto­ ljeća u kojem je umjetnik pobrkao ime astronoma Ptolemeja s Ptolemejem iz egipatske dinastije. S tim u vezi moramo se podsjetiti da Moderna fotografija pomrčine Sunca: Mje­ sečev disk pokrio je Sunce. Mjesec. a zatim korištenje otkrivenih pravilnosti da se predskažu budući položaji Mjeseca i planeta. da li planeti i zvi­ jezde nastavljaju svoja kretanja ispod horizonta po stazama koje će ih pono­ vo dovesti do točaka gdje oni izlaze. kojeg su oni prihvatili.. matemati­ ku i opće znanje. mogli prihva­ titi slične primitivne predodžbe ako je bilo valjanijih koncepcija u Babiloniji. Malo je grčkih geometrijskih prilaza pro­ blemima astronomije preživjelo neizmi­ jenjen oblik u ranom i srednjem kršćan­ skom svijetu. Slično.

nije dovoljan da se odredi povijest drevne astronomije u najsitnijim detaljima. Postoji poseban razlog zašto je baš tako. e. Zaista. dobiven od prvog Uštapa ili punog Mjeseca koji se poja­ vljuje poslije proljetnog ekvinocija. n . Vjerojatno njihova zanimanja u astro­ nomiji nisu jednostavno bila usmje­ rena prema geometrijskim idejama uopće. lako je uvidjeti zašto je isti način mišljenja bio vjero­ jatno primijenjen na planete i zvijezde. oni su mnogo kasnije rješavali problem zapletenosti u kretanju Mjeseca. Ovo ne znači da su sami Babilon­ ci vjerovali u apsurd poput onoga da se Sunce vozi u čamcu oko horizonta. (Stari zavjet vrvi od prikaza svetkovina i obreda pove­ zanih s Mlađakom. A. Uskrs. a i dan-danas je datum za jednu od glavnih kršćanskih svetkovina. Nume­ rički. jer utvrđeni materijal. To­ čno predviđanje kretanja Mjeseca bilo je od životne važnosti zbog obrade zemljišta. a posebno predvi­ đanja kretanja Mjeseca i određivanja datuma novog Mjeseca (Mlađaka) zbog kulturnih zbivanja.Venere (lijevo) i Sunca (de­ sno). je VIII stoljeće p .Babilonska tablica za pisanje sadrži detalj­ ne podatke o položajima. Prema Grcima. posebno s obzi- . ako je ovo bio njihov prilaz. Mjesec je bio tako važan u mezopotamskoj kulturi da je izabran kao osnova za kalendar usprkos svim praktičnim teškoća­ ma složenog primjera. Babi­ lonci nisu mogli odrediti stazu Mjese­ ca potrebnog stupnja točnosti. n. e . fazama i pomrči­ nama Mjeseca tokom II stoljeća p. na kojeg su gledali kao na najvažniji problem. predstavljalo gotovo najviši domet astronomije na Bliskom istoku. Jasno je da je kretanje Mjeseca postalo važno u životu Mezopotamije i okolnih područja. a lako se mo­ gao dešifrirati i čitati. Ne može se tvrditi da je ovaj pogled sigurno točan. u drugu ruku. god. Na ovom se međašnjem kamenu iz 1100. Mjesec nije bio najinteresantniji slučaj. e. empirički prilaz problemu bila je samo njihova nada.) Slučaj Mjeseca je upravo onaj u ko­ jem je geometrijski prilaz bio sasvim nemoguć ako se tražila visoka točnost. pr n. koji je na raspolaganju. Ovo je upravo problem gdje je numeričko-logični pristup dao bolje rezultate od geometrijskog pristupa. Prema njima. Mjesec pojavljuje između svoje dvoje "djece" . jer je to slučaj u kojem je potrebno pri­ mijeniti naš treći stadij profinjenosti. Bez pomoći gravitacione teorije. nije bilo potrebno iznad svega drugoga da se budući položaji Mjeseca točno predvide.

365 dana. preživjele su samo preko slučajnih pri­ mjedaba u rukopisima drugih naroda. što je. naravno. vrlo malo je preživje­ lo originalnih rukopisa velikih grčkih učenjaka. Zato se mogu. prosječno vrijeme između dvaju uza­ stopnih pojava novog mjeseca ili ušta­ pa je oko 29 1 / 2 dana. a ekvinocij koji je dolazio poslije zime bio je prikladan za određivanje trenu­ tka proljetne sjetve. Zato su se pojavila očigledna izobliče­ nja. bili potpuno tupi.rom na obrazloženja. zapažamo da oni ima- 85 . Postoje samo dva momen­ ta u godini kada Sunce izađe točno u istočnoj točki i zađe točno u zapadnoj točki . odrediti smje­ rovi zapada i istoka jednostavno pro­ matrajući Sunce u bilo kojem danu u godini. a katkada su. doznalo se iz nekoliko tisuća pločica dobivenih iskapanjima. bilo mnogo razloga da se upadne u zamku uzimajući neku rijetku vezu koja postoji između Mje­ seca i Sunca.0 sekundi. a ovo se može smatra­ ti vrlo nezamjetljivom reprezentaci­ jom misli i aktivnosti civilizacije koja se pružala nekoliko tisuća godina. zaista. dužine sinodičkog mjeseca i dužine godine. kao što je bila heliocentrična teorija Aristarha. ili neka bolja. Apsurdno je da je Mjesec uvelike komplicirao situaciju. Tada dvanaest sinodičkih mje­ seci imaju 360 dana. 44 minute i 2. Ali je. U toku pada gr­ čke nauke u rimsko doba. 12 sati.proljetni i jesenski ekvinocij. Ali. što znači da se on u 27 1 / 3 dana vrati u potpuno isti položaj u odnosu na pozadinu zvijezda. Postojeći tekstovi su kopije originalnih tekstova. Prema današnjem mi­ šljenju. određena kao interval između uzasto­ pnih prolaza Sunca preko nebeskog ekvatora. samo su oni pogledi Grka. oni koji su kopirali bili su manje intelektualne snage nego prvobitni grčki učenjaci.78 sekundi. Razlika nastane zbog kretanja Zemlje oko Sunca. ova bi metoda. Zato se pojavila mučna situacija da su one grčke ideje. Kada gledamo Sunce i Mjesec na nebu. uvjet da dođe do nastanka novog ili punog mjeseca. prema starim shvaćanjima. Godišnja doba i kalendar Čim je čovjek prešao iz nomadskog života u ratarstvo. Drugi period od 29 1 / 2 dana nazvan je sinodički mje­ sec. prosječna dužina sinodičkog mjeseca je 29 dana. što je približno dužina godine. Međutim. veći­ nom upravo one ideje o kojima imamo najmanje sigurnih podataka. imala univerzalniju upotrebu i čovječanstvo bi imalo manje briga u postizanju jednog osje­ tljivog kalendara. Neshvatljive teorije. bez preciznih poznavanja ovih vrijednosti. ovo bi bilo značajno kad bi bilo neke veze između dužine dana. 48 minu­ ta i 46. a najvjerojatnija prava prvenstva su bila krivo porazdijeljena. U slučaju grčke civilizacije pojavile su se razne poteškoće. Da Zemlja nije imala satelita. Pokušaj rekonstrukcije u preostalom dijelu ovog poglavlja mora se zato sagledati u svjetlu koje upozorava. a pravi period od 271/3 dana siderični mjesec. Ako uzmemo grubu vrijednost. također. Dne­ vno kretanje Sunca određuje smjer juga bilo kojem promatraču smješte­ nom bilo gdje na sjevernoj hemisferi. U stvari. poznavanje trajanja godišnjih doba postalo je najvažnije. mo­ žemo zaokružiti sinodički mjesec na 30 dana. bili sačuvani. Mjesec se oko Zemlje okrene u oko 271/3 dana. U kojoj je mjeri Mezopotamija sudjelovala. Na raspolaganju je bilo vrlo je­ dnostavno pravilo koje proizlazi samo po sebi iz prethodnog poglavlja. Ovo uzrokuje da Mjesec treba da napravi više od jednog cijelog kruga da dođe direktno u pravac sa Suncem. Morao je biti poznat točan trenutak sjetve. Osim Ptolemejeva Amagesta. dok je dužina godine. koje su od najve­ ćeg zanimanja za današnji nazor. shvatljivi u prvim stoljećima kršćanske ere. 5 sati.

pa se poseban dan mora dodavati godini od vremena do vremena. prihvatila ovu reformu kalendara. premda je imao sistem prostih i prijestupnih godina.Zemlja ne prijeđe svoju stazu oko Sunca za okrugli broj dana. Tada je razlika između starog i novog kalendara iznosila 11 dana. u cilju uvođenja novog gregorijanskog kalendara koji je i danas u upotrebi Britanija je tek 1752. Ova slika Hogartha prikazuje izgred u doba reforme. kojeg je sazvao papa Grgur XIII. Na gornjoj slici je sabor." 86 . kalendar Julija Cezara već je pokazivao veliko odstupanje s godišnjim dobima. Do godine 1582. Parola izgrednika je bila: "Vratite nam naših jedana­ est dana.

ovo je vjerojatno bio pouzdan usmjerač puta mezopotamske astronomije. (O tome će biti riječi detaljno u 6. go­ dine razilaženje iznosilo oko 10 dana. nego je. najjedno­ stavniji sistem bi trebalo da ima tri kalendarske godine sa po 365 dana. godine prije nove ere. Nadalje je bilo podudaranja između perioda Mjeseca i menstrual­ nog perioda žena. sa po 366 dana. Daljnja je nesretna podudar­ nost daje 19-godišnji metonički ciklus bio vrlo blizu 18. Kalendar mora dijeliti 19 go­ dina u dvije cjeline: 12 godina u jednoj sa 12 lunarnih mjeseci. A iz ovog razloga mezopotamski astronomi su bili očito spremni da pribjegnu raznim smicali­ cama kako bi nastavili da Mjesec kori­ ste za kalendarske svrhe. pa je 1582. ona je dodavana nepre­ kidno stoljećima nakon uvođenja tzv. Ova pretpostavka. da su za praktične svrhe godi­ šnja doba bila jednostavno određena iz prividnog kretanja Sunca. trajanje astronomske 1 godine nije točno 365 / 4 dana. Ovdje bi bilo zgodno da se pridoda nekoliko riječi o konstrukciji kalen­ dara. razumljivo. Ne samo da je bila kriva. Danas znamo da je to puka slučajnost. Kao što smo već vidjeli. osim ako broj dana u kalendarskoj godini nije uvijek isti. Ali. na primjer. Tako. kojeg je prvi uveo Julije Cezar 45. Na sreću. ona je kraća od ove vrijednosti za 11 minuta i 14 sekundi. papa Grgur XIII na­ redio je da kalendar bude ispravljen za deset dana na taj način da se dan 5. postavila namjere ljudi na potpuno krivi put. dobio je u mističnom smislu i ispunio je mjesto u kulturnim religijama na­ roda Bliskog istoka. li­ stopada 1582. Prema tome. ovaj je ka­ lendar morao izgledati kao značajna pojava. Zemljoradničke potrebe nisu mo­ gle. Da bi ovo ispravio. a jednu. ne samo kroz stoljeća. ne samo da je vodila prema pomaku gotovo deset dana u računanju vremena proljetnog ekvinocija. metonički ciklus. Premda ovo nije naročito velika razlika. Zato se datumi sve više i više razilaze iz godine u godinu. ali su stari astronomi ovo smatrali najvećom važnošću. To je bila zabluda koje se nismo oslobodili do naših dana. Mjesec je izgubio svoju važnost u određivanju godišnjih doba. Za praktične svrhe je važno da godišnji kalendar sadrži potpuni broj dana. Ovo je otkriće pokazalo kako funkcionira mjesečev kalendar sa povoljnom to­ čnošću. tolerirati progresivnu pogrešku od deset dana na godinu u računanju trenutka proljetnog ekvino­ cija. ali su grčka crkva i većina protestantskih naroda odbili da pri- 87 . To se pokazalo. premda sa­ svim prirodna. kada su gruba promatranja ukazala da ima dvanaest lunarnih mjeseci u godini.) Postojanje posljednjeg peri­ oda sigurno je bilo poznato Babilon­ cima. Ovo je upravo poznati sistem prijestupne godine. četvrtu. nesklad je bio tako oči­ gledan. periodu za koji se okrenula ravnina staze Mjese­ ca. u računa­ nju datuma Uskrsa i to se pokazalo u podjeli kruga na 360°. Ova je promjena bila odmah prihvaćena u svim katoličkim zemljama. nego kroz milenija. naravno.6 godina. Julijanskog kalendara. ali što je on izgubio u praktičnoj važnosti. Kako astronomska godina ima približno 365 1 / 4 dana. Gotovo je sigurno da su Babilonci otkrili tzv. a 7 godina u drugoj sa po 13 mjeseci u svakoj go­ dini. godine. bilo je sa­ svim prirodno da se ovo uzme kao gla­ vna pravilnost u ponašanju fizikalnog svijeta. Ovo znači da se kalendarska go­ dina ne može slagati s astronomskom godinom.ju gotovo isti prividni promjer. Kako su i 12 i 7 bili brojevi pose­ bnog mističnog značenja. također. računa kao 15. listopa­ da 1582. jer je on stvarao važan element u njihovu sistemu predviđanja pomr­ čina. poglavlju. 235 sinodičkih mjeseci su gotovo jednaki ili odgovaraju trajanju 19 godina. pokazala se pogubnom.

vrijeme brže prolazi ujutro i uvečer nego u podne. 1900. nego im je ona dobrodošla. ako netko dugo godina. to im vjero­ rednom točnosti. Ali u polaganom tempu nometara. Ovo se odrazilo u kartama nja se tokom dana ali se ne mijenja u jednakom odnosu. koje je obično točno unutar če­ mrčinu Sunca na taj način da se isto­ tvrtine sata. bilo odbačeno jedanaest dana iz godine. kada su bili pronađeni logično pouzdani vo­ deni satovi. kako toda dala točnije rezultate od onih koji smo već vidjeli. Tako. koje bi bile prijestupne u sistemu Julijanske godine. sjene se mijenja brže poslije svanuća i upravo prije zalaza nego oko podneva. Dužina 88 . 1800. Sasvim različito od su bili prethodno na raspolaganju. Te su godine 1700. Vjero­ jatno je. bit će uzeta kao prijestupna godina samo ona kod koje su prve dvije znamenke djeljive sa četiri. ove na­ sreću. uzme dužinu sjene kao mjeru vreme­ na. itd. dati dovoljno za najpraktičnije svrhe. Onaj Hiparh je dao oštrouman prijedlog tko se privikao da ne nosi sat. a i poslije. Novi kalendar s ovim profinjenjem poznat je kao Gregorijan­ ski kalendar. tna pogreška. Teško je vjerovati da ljudi nisu bili subjektivno svjesni ove razlike. kojeg su oni imali. zaista. njihovih nedostataka u točnosti pre­ samo kad bi se pažljivo izvela. jer se jedanaesti dan nagomilao od 1582. a pravilo kaže da. pa zato točnost karata nije raznim vremenima. koju baca štap. Bila je načinjena zna­ namjerno. bilo je posvećeno mnogo pažnje da se osigura da oni ne mjere vrijeme približno jednakim načinom. gdje broj godine svršava sa dvije nule. Prije kraja XVIII nije imao prikladnu metodu mjerenja stoljeća. naravno. 2100. A u antičko je doba pro­ dobno odrede trenuci u svim mjesti­ suđivanje vremena ovakve vrste bilo ma. godine. Na ne­ ma današnjim standardima. jer vladamo određivati. ubrzo da se longitude ili dužine velikog broja razvije subjektivno prosuđivanje vre­ mjesta mogu ustanoviti koristeći po­ mena. imao jednu zna­ Poznavanje godišnjih doba samo je čajnu omašku. 2200. 2300. dobiva nejednaki sistem. naprotiv. U ovoj povezanosti značajno je da. ali se pojavilo odstupanje. Još je nedostatak točnosti satova.. odrazujući vrijeme kretanja u kojem nebo pokazuje da se okreće. 2500. kada je na osnovu zakona koji je donio parlament. Metoda nije mogla. nakon izuma pouzdanih krovremena dana. da antički svijet bila zadovoljavajuća. Ovo nije izgleda bilo je bio spetljan. oni se odrazuju u vladanju dužine sjene. mije­ gla otkriti. To je značilo da se jedan aspekt mjerenja vremena. ne samo u antičko doba. budući da je bilo društvene prednosti za jedinicu vremena koja je bila duža blizu podneva nego ujutro i uvečer. jer pomrčina ne počinje istovremeno u svakoj točki Sunčani i vodeni satovi služili su uzduž puta sjene Mjeseca. ne samo da je nisu bili svjesni. Ali bi me­ za praktično mjerenje vremena. Nama longitude nisu mogle sistematično je danas teško shvatiti. nego sve do Vrijeme dana Newtona. striktnu istodobnost.znaju papinu naredbu. a da se nikako nije mo­ Dužina sjene. Engleska nije išla ukorak s većinom zapadne Eu­ rope sve do 1752. jatno nije stvaralo veliku nevolju. Da bi se osiguralo od ponovne po­ jave slične poteškoće. predloženo je da neke godine. pojavile su se karte s izvan­ života. sada ne budu prijestupne godine. tako ako odredimo prelaženje vremena prema omjeru promjene. sam promišljen pokušaj da se prave nisu mogle podijeliti vrijeme u iskoristi Hiparhov prijedlog čini se da jednake dijelove.

kao centar svemira. (Kasniji tumači prve ere kršćanstva dali su priznanje za ovaj veliki korak samom Pitagori. A ideja. Od tada pa nadalje svi su Grci vjerovali da je Zemlja kugla a. iznad kojeg je bila polusferna kugla neba. bio je prvi koji je smatrao da Zemlja ima sfernu površinu.Oblik i veličina Zemlje S vremenom su se ljudi počeli ba­ viti širinom i dužinom. poslije sto ili više godina. palo u sebe . Ova hipoteza mu je omogućila da objasni mijenjanje izgleda zvijezda u Grčkoj i Egiptu. Mjesecom i planetima kad oni zađu ispod zapa­ dnog horizonta. On je postavio čudnu hipotezu da je Ze­ mlja zakrivljena prema sjeveru i jugu. a u isto vrijeme da sačuva staru narodnu mitologiju da područje smrti leži vrlo daleko na zapad. nisu uvijek iste. jer su u njihovo vrijeme pogledi pitagoraca bili vrlo poštovani. u Egiptu moglo vidjeti da on uroni u pijesak pustinje. sljedbenik Pitagore. Platonov argument je bio filozofski i dapače slab: da je kugla najidealniji oblik ti­ jela. zvijezde koje se stalno vide. pojavit će se krajnje uspješan i konačan argument. Prema prvim Grcima. On je dokazivao da bi tijelo svakog drugog oblika osim sfernog ili okruglog. Bez sumnje je. Prvu ideju o tome kako je Zemlja zakrivljena dao je Anaksimandar. da sva nebeska tijela kruže u nekom liku oko horizonta preko sjevera. ali da je ravna prema istoku i zapadu. koja se jednom pojavi. Zemlja i Mjesec nađu pribli­ žno u istom pravcu. Premda ovakav ar­ gument nije bio tako dobar kao pra­ vi argument kojeg je Parmenid iznio. također. gdje je razlika sadr­ žana u suštini u geografskoj širini. mora biti kugla. a Zemlja između njih. kada dođemo do Ari­ stotela. Parmenid. da kugla ima potpunu simetriju i da zato Zemlja. Već su vjero­ vali da Zemlja ima sferni ili približno sferni oblik.dok je sfera oblik. na primjer. dobiva podršku iz činjenice da je pružila jednostavno tumačenje o tome šta se događa sa zvijezdama. polusferna kupola neba bila velika pomoć da se dođe do ideje o Ze­ mlji kao kugli. Mjesec prolazi kroz sjenu koju baca Zemlja. U Egiptu. Mjesecom i planetima po­ slije njihova zalaza na zapadu. koji je bio okružen velikim oceanom. 89 . a Pitagora je postao potovo legendarni junak. kada se Sunce. Suncem. e. što ne bi bio slučaj u svim prilikama da Ze­ mlja nije kugla. Prema Teofrastu. da se oni nastavljaju kretati po kružnim stazama kako bi se ponovo pojavili na istoku. i njegov je argument za sferni oblik Zemlje bio neoboriv. U Grčkoj se vidi zviježđe Velikog Medvjeda kako se cijelo okreće oko pola. Tom se prilikom sjena na Mjesecu vidi stalno okrugla. Zemlja je imala oblik kružnog diska. da bi se kasnije ponovo pojavili na istoku. ako se promatraju iz raznih širina. Ovakva je predodžba bez sumnje objavljena u djelima Homera i bila je očito prihvaćena sve do VI stoljeća prije nove ere. dok se. čini se da je prvo vjerovanje bilo. koji bi ostao prirodno u ravnoteži. na­ stavljajući svoje kružne staze preko neba. tj. Promatranja koja su pobila konce­ pciju o Zemlji kao ploči pokazala su da zvijezde. Ali ovo vjerovanje nije bilo univerzalno tokom cijelog grčkog perioda. naprotiv. Ova predodžba jasno postavlja problem kao . ne vide se sve iz Grčke. a da ni jedna zvijezda ne zađe ispod horizonta. formirajući površinu kao što je cilin­ dar. Suncem. n.što se događa sa zvijezdama. učeniku Sokratovu. Često. Platonovo snažno posredovanje uči­ nilo je da se ideja utemelji. Kako smo već vidjeli. Ova su promatranja jasno pokazala da je na sličan način zakrivljena površina Ze­ mlje. Ideja o Zemlji kao sferi ili kugli nije bila općenito prihvaćena sve do Plato­ na.) Par­ menid je živio krajem VI i početkom V stoljeća pr.

Zato.) Stvarna geografska širina Syene je 24°5'.56 posto. i premda ta knjiga nije preživjela. ako usporedimo zan da danas mnogi ljudi sumnjaju u s Eratostenovom vrijednosti od 7° 12'. Erato­ sten je znao da u podne na dan ljetnog solsticija vertikalni štap u Syeni (Asuanu) ne baca sjenu. e. A ovaj je upravo . činje­ nica da je ona bila napisana pokazuje da je Eratosten metodu dobro zamislio i izveo s najvećom pažnjom. On je znao odrediti kut kojeg čini os Zemlje sa ravninom staze Zemlje oko Sunca. koju je on upotrije­ bio. ako se usporedi sa 12 670. Metoda. njega.) je Eratosten napisao knjigu posebno o ovoj metodi i samom određivanju. Zemljin promjer daje vrijednost koju dobijemo kada podijelimo produkt: između 50 i izmjerene udaljenosti i 'Pi'. vjerojatno oko 230. ili jednog pedesetog dijela opsega kruga.Sa saznanjem da je Zemlja kugla. stvarna razlika Rezultat Eratostena je tako preci­ ovih gradova je 7°5'. nastao je problem određivanja njene veličine. što znači da je Sunce točno u zenitu ili iznad glave. ilustrirana je na slici 3. ili jedna pedesetina opsega Zemlje. Ovom meto­ dom dobio je Eratosten vrijednost od 12.50. Sve bi ovo. (Današnja vrijednost je 23°36'. udaljenost između njih posto. pojavila kod određivanja kuta. a to je samo malo više od 0. Ja sam. Na osnovu ovoga mo­ žemo očekivati pogrešku od pet posto u Eratostenovu konačnom računu. polarni promjer iznosi oko 12 640 kilometara. Ako se oba mjesta nalaze na istom meridijanu. Sunce u Syeni je u zenitu. Vrije­ dnost koju je on dobio iznosila je 23°51'.1 lom kut od 7°12 '. U stvari. bilo obuhvaće­ no da je udaljenost od Syene do Ale­ ksandrije bila izmjerena s punom to90 . on je mjerio nagib ekvatora Zemlje prema ekliptici. a najznačajnije određivanje u antičko doba bilo je ono koje je načinio Eratosten. U Aleksandriji u istom trenutku Sunce zatvara kut s vertikalom od 7° 12'. dok je prava vrijednost tog nagiba u njegovo doba bila 23°43'. n. ako je Aleksandrija bila točno sje­ verno do Syene. promjena koja je nastala zbog finih detalja u našem trećem stadiju profinjenja o čemu je prethodno raspra­ vljano. naravno. ne vidim nikakav ra­ Ovo reducira pogrešku na oko jedan i zlog da posumnjam u njegovu auten­ pol posto. Na dru­ gom mjestu imamo nezavisan dokaz točnosti Eratostena kao promatrača. Sli­ jedeći je korak bio da se odredi udalje­ nost od Syene i Aleksandrije. razlika u geografskoj širi­ ni između ova dva mjesta iznosi 7° 12'. pa razlika u geografskoj du­ žini iznosi oko tri stupnja. vrijednost koja je samo oko 112 kilometara manja nego današnja vrije­ dnost Zemljinog promjera. Ali pogre­ Slika 3. što je Eratosten uzeo kao sigurno. Eratostenova vrijednost bi bila mnogo manja od ovog iznosa. što znači da je pogreška iznosila samo oko 0. ekvato­ rijalni oko 12 680 kilometara. Prema tome. godine p. iznosi jedan posto.14 ška koja bi se pojavila iz ovoga. koja se iznosi upravo 1/50 Zemljinog opsega. samo Kad je podne. a je iznos razlike kosinusa tri stupnja od istovremeno u Aleksandriji zatvara s vertika­ jedinice. jer Zemlja nije točno okrugla. Zato u doba Eralostena Sunce nije bilo potpuno točno iznad glave u doba ljetnog solsticija.12 560 kilometara.14. Na prvom mjestu znamo da Aleksandrija ne leži točno na sjeveru od Syene. ali je na sreću nadoknađivanje pogreške napravljeno u geografskoj širini Ale­ ksandrije. Zato potpuna pogreška. Također je bio prigovor da tičnost. nego nešto izvan te točke za 22'.

a ovo uspo­ ređuje s nezavisnim prigovorom da je Eratosten dobio udaljenost od pro­ fesionalnih teklića . Grčki svijet kao cjelina nije nikad došao do ove spoznaje. Heraklid se oslo­ bodio čudnog pojma centralne vatre i jednostavno je uzeo da se Zemlja vrti oko svoje osi. Apolonij je bio najveći matematički astronom III stoljeća pr. a živio je nešto prije Platona. Ovo ne izgleda na kraju ni nevjeroja­ tno. Umjesto njega. vjerojatno je bio pod njego­ vim utjecajem. 91 .procedura koja izgleda prirodno sasvim dovoljna. ustanovili udaljenost unutar granice od jedan posto. Heraklid je pripadao IV stoljeću pr. n. kako ćemo vidjeti.. To je moglo biti samo izgovor za odbacivanje ideje koju oni nisu voljeli. kao što je Egipat. on ga je zamišljao kao disk koji postaje vruć od brzog prolaza zraka kroza nj.čnošću. e.. Hiparh II stoljeća pr. preuzelo dnevno kretanje. a to izgleda gotovo fantastično. koje su nosile ovo ime. Heraklidova velika ideja je bila odbačena. a iznosio je oko 157 metara. koji se upotrebljavao u mjerenju udalje­ nosti putovanja. olimpijski stadij od 185 meta­ ra i kraljevski egipatski stadij od 210 metara. I Hiparh i Ptolemej su imali razloga za odbaciva­ nje ideje da se Zemlja okreće. pa je još jednom nebo. e. premda je. n. filozof Pitagorejske škole. Ovo bi ukazivalo da bi se Zemlja morala kretati oko centra. Heraklida. tri razne jedinice. ali ovi ljudi nisu nikada bili sposobni da uvjere svoje suvremenike. Plinije navodi da je Eratosten upotrebljavao putni stadij. za ideju da se centar sistema može očitovati uplivom na cjelinu. On je naučavao da glavno djelovanje u sve­ miru mora dolaziti iz njegova centra i da zato glavno djelovanje ne može doći iz Zemlje. Platon o ovome nije imao svoje mišljenje niti ga je imao Aristotel. koji je najviše radio na svom djelu sredinom slijedećeg stoljeća. kada dođemo do drugog giganta grčke astronomi­ je. Filo­ laj je zaslužio priznanje iz dva razloga: prvi. Prvi korak u pravom smjeru načinio je Filolaj. a o tome se postavilo pitanje. Drugo bi stanovište (da je Eratosten upotrijebio olimpijski stadij) ukazalo da su teklići načini­ li pogrešku od oko 17 posto u svojim određivanjima udaljenosti. Na žalost. bilo pojedinaca koji su to shvaćali. e. ako se Zemlja vrti. da bi stoljećima specijalni tekli­ ći u ravnoj zemlji. jer Zemlja nije u njegovu cen­ tru. naći ćemo ideju ponovo oživljenu i razvijenu. Filolaj je bio suvremenik Sokrata. n. a drugi za spoznaju da bi se kretanje Zemlje oko centra moglo odraziti u suprotnom kre­ tanju zvijezda. i Ptolemej. koji bi protumačio privi­ dnu dnevnu rotaciju neba. dok smo došli do Hiparha i Ptolemeja. on je za­ mišljao da je centar sistema gigantska vatra koju od nas skriva Zemljino tijelo. Na prvi po­ gled netko može pretpostaviti da je ovo bio prvi korak prema heliocentričnoj teoriji. Udaljenost je bila izmjerena u jedini­ cama stadija. Kozmologija Grka Prvi korak u shvaćanju neba nije vjerojatno teži od prvog koraka prema uočavanju Zemljine sferičnosti. jer se prenošenje važnih vijesti u Egiptu moralo održavati preko profesional­ nih teklića više od dvije tisuće godina. bio je zadnji velikan. Njihov tobožnji prigovor je bio da. koji je živio u II stoljeću nove ere. Premda je ovo bila fantastična ideja pre­ ma našem današnjem shvaćanju. Je­ dnostavno je zamijetiti da se dnevno kretanje zvijezda preko neba pojavljuje zbog rotacije Zemlje. Na nesreću. premda je nemoguće reći da li su oni osjeti­ li njenu snagu. ali Filolaj nije postavio Sunce u centru sistema. a Aristarh. a ne Zemlja. Samo. kao mi danas. tada bi tijelo bačeno u zrak naprosto palo iza mje­ sta iz kojeg je bačeno. bile su tada u upotrebi: putni stadij.

Da svladaju svoje fizikalno materijalni će se svijet manifestirati neznanje. ako oni i ne očekuju.Možda je vredniji razlog za odbaci­ u epiciklima na slikama 3. koju je Platon razložio dovito se pravac od Zemlje prema pla­ za slučaj sfera. krivulju. Jupitera. . možemo imati više Tada se to nije moglo suviše uvjer­ simpatije prema Grcima ako se sjeti­ ljivo naglasiti budući da Grci nisu ima­ mo da današnji učenjaci očekuju da li fizikalnu teoriju gravitacije. kao Prvi ozbiljni matematički pokušaj shvaćanja složenosti kretanja planeta 92 Ovdje je podjednostavljen moderni dijagram koji se katkada označuje kao "grčka" ideja sistema sfera. dopuštene u njihovim shemama. ali vanje ideje da se Zemlja vrti. smione sve dok ne dođe do druge stacionarne pretpostavke grčkih astronoma. Imamo jednostavnu li da su sva kretanja planeta kružna. nego su među­ sobno povezane kao kompas na stožeru. ona se također slagala sa filozo­ nja planeta u suprotnom smjeru. nastavi kretanje u direktnom smjeru Bez prilično jednostavne. moramo se podsjetiti nju bilo kojem jednostavnom geome­ da je on trajao sve do Keplerova doba. Veliki problem u pripisiva­ mo takav pogled. no što se može i zamisli­ ti. također. stazama. ali Kombinacije kružnog kretanja su bile dubljim pojmom. sve­ točke od koje ponovo počinje kretanje mir bi izgledao potpuno bezakonsko u suprotnom smjeru od smjera kazalj­ mjesto. pa nisu fizikalni zakoni imaju eleganciju i si­ imali pojma zašto se planeti kreću po metriju. Saturna. kao što je prikazano gore. što takva nije bilo kretanja koja nisu bila izraže­ teorija ne može protumačiti prividno na krugovima.10. Upravo kao što sfera netu okrene u suprotnom smjeru od ima najveći stupanj simetrije kao tro­ kretanja kazaljke na satu. Sunca. od koje krene najveći stupanj simetrije za zatvorenu suprotno u smjeru kazaljke na satu. tako krug ima gne stacionarnu točku. oni su smiono pretpostavi­ ovim kvalitetama. Ova hipoteza nije samo kretanje planeta. Eudokso je zamišljao da polarne osi njegovih idealnih sfera nisu međusobno paralelne. Merkura. zatim dose­ dimenzionalno tijelo. Možda. Premda danas ne simpatizira­ ke na satu. Teorija Eudoksa je bila istovre­ meno složenija i suptilnija. Mjeseca i Zemlje. Re­ fijom simetrije. Slika 3. čno odbacio pojam kružnog kretanja. Marsa. zamjenu Platonova pojma sličnim. trijskom obliku kretanja planeta bilo a tek je Kepler s teškom mukom kona­ je da se dobije opis ovih retrogradnih.13 pokazuje prikrivala potrebu za fizikalnom teori­ kako se sa Zemlje vide katkada kreta­ jom.7 i 3. Brojevi pokazuju sfere: nevidljivu. zvijezda. kretanja pomoću staza planeta. Venere. štaviše.

dje.bi trebalo da mijenja svoj sjaj.10 radiHiparha i Ptolemeja. Konačno. vidimo da u slici 3.10. nije nikada namjeravao svoje sfere za­ U Eudoksovoj teoriji samo se zvije­ misliti kao da imaju stvarnu fizikalnu zde kreću u jednoj sferi.neta poput onih koji su već prikazani kta nagiba staze planeta prema stazi na slikama 3. Prema tome. Zemlje. Mars je stvari. Prema teoriji Eudoksa. Treća sfera je pričvršćena ozbiljnu pogrešku pridodavajući fi­ na drugu sferu na sličan način. ili Sunce.spojiti posebne serije sfera za razne u sferu. Položaj ima neku analogiju sa žiro Poslije Aristotela bila je odbačena kompasom. pa nalazimo na posljednju sferu i može se slobo­ njeno puno prihvaćanje u rukopisi­ dno vrtjeti oko osi koja prolazi njenim ma Aristotela. zahtijeva da smjerovi planeta ne mora. serije sastavljena iz ranijih vjerovanja i teo­ sfera su se postepeno proširivale. ili ova ga je pogreška prisilila da pokuša Mjesec pričvršćen je na najunutarnji. Za razliku od mezopotamskih Sa stajališta današnje heliocentriastronoma prije njega i za razliku od čne teorije. Sasvim lomično njihova retrogradna kretanja.Bilo je pokušaja da se protumači ova ju ležati u ravnini kretanja Sunca oko pojava. a ona je sigurno potpu­ ročito u Eudoksova učenika Kalipa.dokso se izgleda nije bavio pokušajem dokso. Dok Mjesec egzistenciju. a katkada Koliko je u tome uspio Eudokso? U slabiji. Prema njemu. a redom. strukturu. na primjer. pla­ samo matematičko sredstvo za pred­ neti imaju svaki po četiri. koje je prvobitno tre u Zemlji. Drugim riječima. on je pošao pili epicikličkom prikazu kretanja pla­ na neki način prema tumačenju efe. točke pričvršćenja i kretanje sfera na ali nije mogla protumačiti zašto pla­ takav način da prikažu opažena kreta­ neti mijenjaju sjaj. Eu­ jus (OC) malog kruga mora biti jednak 93 . nja planeta. na­ rije Eudoksa. je očito da Mars mora biti bliže Zemlji Nadalje. no obrnuta od teorije koju je iznio na Čini se sasvim jasnim da Eudokso razmatranje Eudokso. kristalnih sfera: Mjesec je bio pričvr­ Umjesto toga. poslije njega. bilo je potre­ zde. Njegova sfera svake serije kreće se na isti na­ teorija se pojavila u vrijeme koje je čin kao sfera zvijezda. Matematički problem je teorija Eudoksa. a zatim su se kušaj tumačenja općih karakteristi­ nizale sfere za Sunce. Često se govorilo. čini se. nastala je te­ Na ovakav način dolazi do vrlo slože­ orija s fantastičnim brojem od pedeset i pet sfera. planete (prema ka njihovih kretanja u geometrijskim redu Merkur. Venera. pa su grčki kozmografi pristu­ Zemlje. Mars ima katkada veći sjaj. donekle ma­ da protumači određeno kretanje ne­ glovito. Ona je sasvim dobro bio da se izaberu polarne osi. Polarne osi raznih sfera nisu planete u jednu divovsku mehaničku paralelne. Druga krajnja označavalo starost Platona i prve go­ sfera je pričvršćena svojim polovima dine zrelosti Aristotela.načinio je veliki grčki matematičar Eu. i tako zikalnu suštinu sferama Eudoksa. on je bio u mogućnosti da pri­ uvijek jednako udaljen od Zemlje i ne kaže mijenjanje smjerova planeta. njihove tumačila promjenu smjera planeta. da su "Grci" vjerovali u sistem beskog tijela u određenom trenutku. zašto. Prema tome. Ova je priča. on se ograničio na po­ šćen na najbližoj sferi. planet. nih kretanja najunutarnjije sfere. Ali je Aristotel načinio polovima. bila predložio Eudokso. njegova teorija automatski kad je sjajniji nego kad je slabog sjaja. Jupiter i izrazima. Sunca i Mjeseca. nego imaju razne položaje. Sve su ove sfere imale svoje cen­ bno dodati još sfera. A da se razjasne kretanja Saturn) i posljednja sfera za sve zvije­ planeta u svim detaljima. Posljednja stavljanje kretanja planeta. one su bile i Sunce imaju seriju od tri sfere. Mars.7 i 3.

Ali ova informacija nije potrebna ni za razumijevanje promje­ ne smjerova.16 Slično je kod crtanja ekscentričnog kruga kretanja vanjskog planeta. nego opet na liniji ZC. i ako uzmemo da vrijeme koje je potrebno da se mali krug jednom okrene bude jednako vremenu za koje se Zemlja jednom okrene oko Sun­ ca.15.7.7 nije bilo neposrednog uvjeta da Sun­ ce bude u centru malog kruga.10. na primjer. S i C moraju uvijek biti na jednom pravcu. tada će epiciklički prikaz jednako predstaviti opaženo kretanje Marsa. bilo je jasno predosjećanje da točke Z. da Sunce mora biti u centru epicikla. u crtanju slike 3. koja je na raspolaganju na slici 3.radijusu staze Zemlje. Stari astronomi nisu Sunce metnuli u centar epicikla po kojem se kreće Ve­ nera. Ali on je postavljen na liniji ZC. Drugim riječima. I tu Sunce nije postavljeno u centru većeg kruga. Marsa. točnost prikazivanja. nego samo o postavlja­ Slika 3. Tamo radi­ jus ili polumjer kruga sa centrom u Z može imati razne vrijednosti. Prema tome. da se C treba kretati oko Zemlje u potpuno istom periodu Slika 3. kao što su na slici 3. Zatim. Ipak. Bilo je bitno da Zemlja. a da radijus ili polumjer (CZ) velikog kruga mora biti jednak polumjeru staze našeg vanj­ skog planeta. Sunce i centar malog kruga budu na pravcu. ne ovisi o postavljanju prave skale dvaju krugova. Potpuno slična razmatranja pri­ mijenjena su na slici 3.15 nju odnosa njihovih polumjera. Ovo zahtijeva dva podudaranja: prvo. ni za razumijevanje promjene relativne uda­ ljenosti Marsa. ako uzmemo da vrijeme koje je potrebno da se jednom okrene veliki krug odgovara vremenu koje je potre­ bno da se Mars jedanput okrene oko Sunca. sve što mi trebamo jest odnos OC prema CZ. koji su prvi upotrijebili epicikličku predodžbu kretanja planeta. ali je potrebno da odnos polumjera velikog kruga prema polumjeru malog kruga bude točan. 94 . Odatle nije bilo odmah jasno ljudima. Za ove svrhe.

Ali je Slika 3.7. .) Epiciklički prikaz kretanja Merku­ ra mogao bi se popraviti ili dopuniti na pravcima Heraklidova ukazivanja upravo na isti način kao što se mogla dati epiciklička slika za Veneru. i drugo. nazvan "Nauča­ vanje Leptinusa" ili "Umijeće Eudoksa".7.15 i slike 3. Slika 3. Poznat je po brojnim di­ jagramima za razna tumačenja. pa možemo napraviti epicikle za sve planete. Ako prihvatimo drugi zaključak. Ako uzmemo da je ZS jednako ZC.17 Slike epicikala i ekscentričnih krugova su ekvivalentne. naravno. Vjero­ jatno je da je ova podudarnost navela Heraklida da polumjer kruga Sunca treba uzeti da bude jednak polumjeru kruga na kojem se kreće centar epicikla Venere . god. da Z. e. slika 3. kao što je poka­ zano na slici 3.7 izrađena iz prvobitnog poznavanja heliocentrične teorije. kreće li se Sunce oko Zemlje ili se Zemlja kreće oko Sunca.15 je izra­ đena iz promatranja.17 se pojednostavljuje pa se dobiva heliocentrični sustav svijeta. n.kao S. tada dobivamo tzv. (Razlika između slike 3. relativan je po­ jam. i 111. dok je slika 3.18 Pitanje. Na gornjim dijelovima ovih strana je dio astronomskog papirusa.to će reći. nastala je samo iz pro­ matranja i iz teorije: slika 3. Tychonovu siiku svijeta. S i C budu po­ redani početno u istom smjeru. pr. da bi točka S trebala biti u točki C. koje je napisano u Egiptu između 331.

Slika 3. tako da Sunce padne u točku C. ako prihvatimo da se Ze­ mlja kreće oko Sunca. I. jer je relativno pitanje da li se Sunce kreće oko Zemlje ili se Zemlja kreće oko Sunca. a samo se Sunce kreće po stazi oko Zemlje. i tako da planet zadr­ žava stalnu udaljenost od Sunca. koje je dolazilo jednostavno iz promatranja. ostvario da se opis kretanja jednog vanjskog planeta kao što je na slici 3. On je jasno spo­ znao da se slika svijeta. kao na slici 3. On je. Budu­ ći da je nedostajalo poznavanje prave skale krugova na slici 3. trebalo je još samo dokazati da Sunce mora biti na pravcu CZ.16. Moguće je uzeti polumjer kruga Sunca da je jednak udaljenosti od C do E. tada je sve što možemo reći da linija SZ mora biti paralelna sa OC. upravo onako kako je pokaza­ no na slici 3. Sada je moguće da se učini isti korak kao što je učinio Heraklid u svojoj slici kretanja unutarnjih pla­ neta.20 Aristarh je smatrao da se Zemlja ne kreće oko Sunca po krugu.9. naime udaljenost od Sunca do planeta (udaljenost SO) mora uvijek biti jednaka udaljenosti ZC.9 može prevesti u vrstu opisanu na slici 3.17. Protumačiti se može samo ako se Sunce na­ lazi izvan centra. postoji samo jedno tumačenje zašto se pozadina zvijezda ne mijenja tokom godine: zvijezde moraju biti vrlo daleko od nas. upravo kao slučaj na slici 3. a prema tome planet održava konstantnu udaljenost od Sunca.15. ako ne postavimo daje polumjer kruga Sunca (udaljenost SZ) jednak polumjeru epicikla (OC). Ovo je jasno ako se vratimo slici 3.18. Mjesec i Zemlja.17. ako se Zemlja zaista kreće oko Sunca. što je poka­ zano na slici 3.19 Kad je Mjesec u kvadraturi. Arhimeda. Ari­ starh je koristio ovaj slučaj da odredi odnos udaljenosti Sunca prema udaljenosti Mjese­ ca. Zato otkriće heliocentričnog pogleda. također. Tu. Napomene Arhimeda također po­ kazuju da je Aristarh učinio daljnji značajni korak. drugog možemo mjeriti. Ali je Aristarh otišao dalje od ovoga. može još pojednostavniti.10. jer se tada ne bi moglo protumačiti različito trajanje godišnjih doba. kao što je na gornjoj slici situacija bila još nemoćnija za vanjske planete. 96 . prije nove ere. On je došao do sazna­ nja da. slika koju će Tycho Brahe prihvatiti gotovo dvije tisuće godina kasnije. nije bilo tako lako u slu­ čaju vanjskog planeta kao što je bilo u slučaju Venere i Merkura. Na osnovu ovoga došli smo u si­ tuaciju u kojoj se svaki planet kreće po stazi oko Sunca. Ovo je takozvana Tychonikova slika svijeta. tada se može pokazati kako se svi planeti kreću oko Sunca. Vjerojatno je ostvario jednakost epicikličke i ekscentrične kružne predodžbe o kojoj se raspravljalo prije u ovom po­ glavlju. Još postoji neosporivo svjedočan­ stvo jednog od njegovih suvremenika. poznat nam je jedan kut u trokutu kojeg sačinjavaju Sunce. koji je Aristarha uveo u heliocentrični pogled na svijet vjerojatno oko godine 260. Slika 3.16. Može­ mo samo nagađati na koji je način on uspio da načini ovaj značajni korak. Kritični detalj je nestao. prikazana na slici 3.

(kada je. Aristarh tom trenutku Sunce. Ovo je teško pro­ ovom mjerenju. ca po kružnoj stazi? Ova bi se teškoća Na ovaj se način može dobiti vrlo točna u trajanju godišnjih doba mogla protu­ vrijednost. pola nje­ Zato je Aristarh prvi određivao mjerilo gove površine osvijetljeno od Sunca. svatko se njegova teorija. naravno. ili dapače ranije ju zatvarati pravi kut. on je smatrao da bi ako bi tatu. gledano sa Zemlje. u i manje točnije vrijednosti. Mjereći koja je korištena. pa možemo Mjeseca uvijek ima kružni oblik.20. Vjerojatno je ređujući prividni polumjer ovog kruga s to bilo zato. Izgleda da je Aristarh svoju teoriju je bilo relativno lako. On je pokazao da staza svih poznatih planeta izražene u u trenutku kad je Mjesec u kvadraturi jedinicama udaljenosti Zemlja-Sunce. Zašto kutni promjer. Već smo napomenuli da godišnja ći ovo i poznavajući Mjesečev prividni doba imaju nejednako trajanje. Ali bi takvo prisvajanje uništilo točna. jer oblik Mjeseca nije striktno oko dvadeset puta dalje od nas nego kružan. Aristarhov rezultat Ustanovljivanje udaljenosti Mjeseca bio bi gotovo točan. gledano sa Mjeseca. kut SZM. Jednostavan račun općeg reda u veličini Sunčevog susta­ tada određuje odnos udaljenosti Sun­ va. može otkriti odnos polumjera Zemlje jednostavno ne bi slagala sa činjenica­ prema polumjeru Mjeseca. Na primjer. Kasnije ćemo vidjeti da točno procijenjen. Sunčevog sustava. nego oko točke koja unutar jedan posto od točne vrijedno­ je nešto udaljena od Sunca. izračunata uda­ Mjeseca. pokazao da je Sunce vesti. mora­ polumjera Zemlje. pokazano na slici 3. mogla postavio na razmatranje samo u pro­ se ustanoviti za vrijeme pomrčine Mje­ seca. ca prema udaljenosti Mjeseca. kut SZM može stvarne vrijednosti. ali su ona bila dovoljno točna za već usklađenu jednostavnost heliocenAristarhovu svrhu. što je on bio svjestan da prividnim polumjerom Mjeseca. On nije opsežno izložio što je baca Zemlja kad se stere preko svoje argumente u knjizi. smjerovi Sunca i Zemlje. ako se Zemlja kreće oko Sun­ ljenost Mjeseca u polumjerima Zemlje. Ranija su određivanja bila manje ci 3. Pre­ slučaju daje vrlo velike razlike u-rezulma tome. kao na sli­ sti. Ako trenutak kvadrature nije što je Mjesec. Uzimajući Eratostenovu vrijednost a polovina u mraku). Poznavaju­ ma. Aristarh je Ustanovljivanje mjerila Sunčevog su­ stava 97 . Kut SMZ je Premda je ovo bilo mnogo manje od poznat kao pravi kut. baziran na kvadrature Mjeseca. on je tada tako­ Aristarh je također načinio sjajan đer znao udaljenost Sunca. u E netočan. Na primjer. Prema tome. Nadalje. a ako ljenost Sunca. ipak je bilo naro­ se mjeriti. Nadalje. Nedostatak u Aristarhovoj metodi.19. nalazi se.Poznavajući udaljenost Mjeseca u polumjerima Zemlje. kako je postavljena. kako je oko četiri ili pet milijuna kilometara. a njegov je račun. ako je izmjereni kut mogao odrediti apsolutnu udaljenost bio 89° umjesto 87°. je bio oko 895/6°. a i mala pogreška u ovom ali Aristarh nije bio toga svjestan. a kut MSZ može se prema čito korisno za ustanovljivanje nekog tome izračunati. lako je izračunati uda­ bi to bilo. našao je Aristarh vrijednost u teškoći poznavanja točnog trenutka od 87°. lako mogao ustanoviti uda­ ljenost Sunca će se utrostručili. Već smo ustanovili da rub sjene bni uzorak. Uspo­ opravdano pitati zašto. napor da se odredi pravo mjerilo u bilo je moguće izračunati polumjere Sunčevom sustavu. trične slike svijeta. a oko stotinu godina kasnije mačiti pretpostavkom da se Zemlja ne dobio je Hiparh vrijednost koja je bila kreće oko Sunca. Mjesec i Zemlja je izračunao da je udaljenost Sunca stvaraju pravokutni trokut. tada je kut izmjeren je ova procjena bila grubo manjkava.

Njegovo se kretanje moglo prilično dobro predstaviti epiciklom. pokušali su strane. Ali. Da nema Mjeseca. Na kraju. U naj­ ranijim stadijima nije bilo problema u pokušaju da se izravnaju sunča­ ni i mjesečev kalendar. Možemo se na­ dati. svijet Ranije smo napomenuli da su Hi. a sada smo vidjeli zašto heliocentričnu teoriju. kao što su planeti. u svom zanimanju. U početku ovog poglavlja vidjeli smo da se nepravilnosti pojave čim se udaljimo od prvog stadija profinjenja i krenemo prema drugom.je trebao da čeka gotovo dvije tisuće 98 . S atronomskog se gledišta pokazalo gotovo zlokobno da naša Zemlja posje­ duje satelit. Istina je da na tako daleke objekte. s teorijske kao Babilonci prije njih. dapače. Sigurno je da su ovo bili glavni razlozi koji su sprečavali i učenjake poput Hiparha i Ptolemeja da prihvate takve nazore. ne bi nastojao da prove­ de sve svoje najdelikatnije radove za vrijeme od pola mjeseca. Razlog za precizno. razvoj astronomije bio bi mnogo lakši. a ovo je bilo upravo ono što je bilo protiv Aristarha. u antičko doba. u drugi stadij profinjenja. ali nije bila prilagođena drugom stadiju. Ovdje imamo značajan primjer koji nam pokazuje kako nije uvijek dobro znati suviše o stvarnim činjenicama. ako je netko bio primo­ ran da preuzme kretanje po epiciklu za Mjesec. parh i Ptolemej odbacili veliku Heraklidovu ideju o rotaciji Zemlje i prihva­ tili staru ideju o dnevnoj rotaciji neba. efekti koji se pojavljuju u drugom stadiju profinjenja relativno su mali ili su se smatrali takvima u grčko vrijeme. Zato je Grcima izgledalo kao da se Mjesecu mora dopustiti da se kreće po epiciklu a. Dapače. bilo je relativno lako uočljivo da se Mjesec ne kreće oko Zemlje pravilno po kru­ žnoj stazi. ocjenjivanje proma­ nazvati geometrijskim ekvivalentom tračke situacije postalo je sve više i više numerologije Babilonaca. komplicirani za njih. A ovaj korak Grci nisu bili sposobni da naprave. Ovo ne bi trebalo biti do­ slovno shvaćeno kao opravdanje da se činjenice zanemaruju. Njegova je slika svijeta bila divno pri­ lagođena prvom stadiju profinjenja. da se protivne činjenice neće po­ javiti sve dok to ne ustanove vrednije teorije. Konačno. koju je pronašao Aristarh. kada Mjesec nije vidljiv na nebu. nisu prihvatili astronomi koji su slije­ dili poslije njega. Da je grčka astronomija ostala u prvom stadiju profinjenja pet stoti­ na godina na ovaj ili onaj način posli­ je Aristarha. S mija razvijala pravcima koji se mogu praktične strane. zašto ne bi također i za planete? Izgleda da su ovo bili uzroci koji su sprečavali Aristarha da forsira svoje heliocentrične poglede. a današnji astronom. Za nju bi bilo potrebno razbiti staru ideju o kružnim kretanjima i prijeći na eliptična kretanja. nema teorije koja bi protu­ mačila sve činjenice i. najko­ risnija će teorija biti odbačena ako su protivne činjenice upoznate u prera­ nom stadiju. tada bi povijest astronomije od poče­ tka nove ere do našeg doba mogla biti potpuno drugačija.morao znati da smjerovi planeta ne leže općenito u ravnini staze Zemlje i je­ dnostavnost njegove teorije bi također djelomično bila poremećena zahtjevom da ravnine staza raznih planeta nisu u podudarnosti. u grčko doba razilaženja od jednostavnog kružnog kretanja nisu bila tako napadno upa­ dljiva. tako da je heliocentrična teorija mogla postati stalno uvedena. Značajno je da poslije Aristarha ima­ Poslije Aristarha grčka se astrono­ mo dvije sasvim suprotne tendencije. jer je epicikl mogao oponašati efekte eliptičnog kretanja u prvoj aproksima­ ciji. pa je grčka astronomija prešla ovakav razvoj je sasvim jasan. Grci. Ali ovo nije točno za Mjesec. ideje Grka su se kretale stalno da opišu fenomene koji su bili presve dalje i dalje od ispravne slike svijeta.

matematički uspo­ montiranjem stupnjeva složenosti koji ređena sa stvarnom situacijom. ali se nije tražilo da centri krugo­ vlju. Planeti su se još situacijom za eliptično kretanje. tri stotine godina prije njih. a će Ptolemejevi zaključci biti izneseni centri epicikala su se kretali oko kru­ pojednostavljeni u slijedećem pogla­ gova. Prije nego završimo ovo poglavlje omogućavajući nam da razumijemo reći ćemo nešto kratko o radu Hipar. onaj tko nije matematičar. nije bilo uvjeta da se centri epi­ ja da je propustio bilo šta od bitnosti cikala moraju kretati po svojim krugo­ da razumije preostala poglavlja ove vima jednolikom brzinom. njegove oštroumne konstrukcije pobuđuju naše divljenje dnost heliocentrične teorije. Predmet gdje je glavna konstrukcija. Premda znamo da on nije bio na prednost što je živio u vrijeme kada je Nikola Kopernik snažno izrazio vrije­ dobrom putu. A Kepler je imao karakteristike eliptičnog kretanja. može va budu točno u centru Zemlje. Dok uvijek kretali oko kružnih epicikala.u suštini je to slična matematičkom pozadinom.godina prije no što je Kepler uspio da datnim stupnjevima slobode Ptolemej ostvari drugi stadij profinjenja. 99 . Osim prijeći preko ovog dodatka bez osjeća­ toga. Ovdje su pretpostavka koju je iznio Eudokso one dane u dodatku na kraju knjige. Na nesreću su ha i Ptolemeja. Ovo je jednostavno zato jer su opisane sa sasvim nedostatnom žnih kretanja .šta one stvarno znače. tj. uvode­ je bio u mogućnosti da prikaže mnoge ći eliptično kretanje. u izrazima prema ovom uvjetu postaje zadovoljen kružnog kretanja. Ovaj rad se odvijao ove konstrukcije obično opisane na na osnovi pretpostavke da sva kre­ način koji ih prikazuje svojevoljno i tanja moraju biti sastavljena iz kru­ neprivlačno. S ovim do­ knjige. sa su uzimani u obzir.

a ni Europa nije bila Grka. sv. Laktancije i Kosmas. čiji su rukopisi nitko nije čuo ili čitao o nekome koji je popunili opseg Biblije. Takve je nastavio je da živi sve do XV stoljeća i predodžbe bilo lako prihvatiti ako se kasnije. a povezan s porastom kr­ zone Zemlje navodeći da su samo dvije šćanstva. nakon zalaza na zapadu. koji su toliko namu­ porugom ideju o Zemlji kao kugli. dijelio gornje i donje vode. Posljednji grčki pisci. nalazimo vraća­ u takvom umnom stanju da za sebe 100 . Ovo bi bio iznenađuju­ posebno knjiga Geneze. mijenja­ Jehova naredio da Sunce stane. Tokom stoljeća stvari su se Razloge za dugi zastoj nije teško polagano poboljšavale. bili su nepoznati u srednjo­ prema tome poricali prvo veliko otkriće vjekovnoj Europi. Povećavanje rascjepa između završetka VII stoljeća teolog Beda je istočne i zapadne Europe. ispod horizonta sve dok ne dođu u po­ Kopernik: Da me se napadne iskri­ ložaj za ponovni izlazak na istoku. vljenjem odlomka iz Biblije. postoji nebeski svod koji odjeljuje gor­ premda samo u arapskim prijevodi­ nje vode od donjih. ku svijeta. ali u rukama rane Crkve oni jednom je naširoko prihvatio napre­ su gotovo kompletno uništili znanost. dni dio Crkve. poglavlje KOPERNIK I KEPLER Luther: Budala bi preokrenula sve nje gruboj predodžbi da zvijezde i Sun­ o astronomiji. Nebo je bilo nebeski svod koji je godina. larnoj predodžbi pojam o ravnoj Zemlji kao što je bilo u doba Noe. koji je ozna­ bio sklon da razmotri ideju po kojoj bi čen propadanjem i padom Rimskog Zemlja mogla biti kugla. On spominje imperija. zadnje je Istina je da je bilo manje članova utočište nekoga koji prisvaja pravo o Crkve bez predrasuda. Sada Biblija doslovno tumači: stvarno posebno Ptolemej. kao "nebeski nomiji poslije njegova djela Almagest svod i gornje vode". nastanjena dalje od nje (treća zona je a kao posljedica je ovih rukopisa što tropski pojas). Nasuprot tome. ponovo se čitaju. Oko IX stoljeća sferičnost Zemlje i Ovakvi iskazi samim Židovima nisu grčke poglede o kretanju planeta još škodili. kao što je bio stvarima koje ne razumije. Drugim riječima. Židovski narod. U Bibliji čitamo da je ce. Odmah nakon naći. pa čili Grke.4. ali na čeno. dovelo je do gotovo komple. Augustin. ovo je trebalo naglasiti. Osim toga. koji su obasuli Profinjeni detalji. ali da nije potre­ tnog uništenja grčke znanosti na Za­ bno govoriti o Antipodima.od njih nastanjene. a ne ju svoje staze krećući se preko sjevera Zemlja. Tako na­ pće nije bilo razumijevanja za bilo što lazimo komentatore kao što su bili osim za grube astronomske činjenice. U popu­ izliti potpuno na Zemlju i potopiti je. da značajnog napretka u astro­ nesreću izreke u Bibliji. sadrži naivno astro­ oplovili Feničani u službi egipatskog nomsko posuđivanje od drugih naro­ kralja Nehoa prije više od deset tisuća da. gore na nebu postoji još jedan ocean jer je malo ljudi bilo upoznato s općim koji se u trenutku upozorenja može pregledom grčke astronomije. ma. bilo je malo ili uo­ uzme da je Zemlja ravna. Međutim. nikad nije bio prošao treću zonu i našao ljudska bića osobito zainteresiran za astronomiju. onemogućile su da neće biti za budućih četrnaest stotina oni prihvate bilo kakvu razboritu sli­ godina. prva knjiga ći iskaz s obzirom na to što su Afriku Starog zavjeta. budući da padu. koji je živio krajem IV i Vjerojatno ništa više ne bi iznena­ početkom V stoljeća i koji nije tretirao dilo Grka Ptolemeja nego da je bilo re­ grčku znanost s omalovažanjem.

101 . ti­ pična je za taj period. nacrtana u XIV stoljeću. Slika svemira Piera di Puccia. Od grčkog doba pa sve do Kopernika Europa nije postigla neki napredak u kozmologiji.Pogled zapadnog kršćanstva na svemir bio je dugo opterećen starim naivnim židovskim astronomskim rukopisima.

prirodno. uprkos velikoj složenosti sistema krugova i sfera koje su upotrebljavali. ali bez uspje­ ha. Sada Arapi proučavaju i teorijske i praktične aspekte astronomije. otvo­ reno su tražili raskid sa starim ideja­ ma. vjerovao u Eudoksove sfere. naravno. izazvalo je veliki interes. Ponovno otkriće grčkih autora. Pomoć se sastojala u tome što je arapski utjecaj u Španjolskoj veoma poticao da se Europa zainteresira za promatračku astronomiju. Međutim. godine. zofa. Ptolemejeva teorija je bila izrađena da po­ mogne astronomima. za više od sto godina. eksplozije u kojoj je Kopernik igrao tako istaknutu ulogu. Poštovanje koje se razvilo prema radovima Aristotelovim u godinama koje su prethodile 1500. Neodoljivo privlači da se razmotre uzroci velike znanstvene eksplozije u Europi odmah poslije 1500.odredi takve detaljne činjenice. pogotovu za djela Aristotela. Ovdje je potrebno tumačenje. veliki Kopernikov rad ne bi uopće nikad bio publiciran u Njemačkoj tokom egzistencije pro­ testantizma. a astronomija je bila. značilo je da se pored teorije Ptolemeja sada počinje razmatrati i teorija homocentričnih sfera. manjkavost teorije postala je potpuno očevidna. posebno u originalnom grčkom jeziku. kad su se uzimali duži perio­ di vremena. samo jedan dio grčkog učenja koji je pobudio skolastičku pa­ žnju. Vjerojatno su politička raznovrsnost Europe i nakon reformacije njena religiozna raznovr­ snost pomogle da dođe do toga. on se nije bojao da se sukobi s Lutherom. drugačije od obiju poznatih antičkih teorija.jedan od osni­ vača eksperimentalne znanosti . koji su postali strastveni promatrači neba. znanstvena revolucija u Europi nastala je u velikoj mjeri kao rezultat dugog perioda tokom kojeg su se grčke ideje postepeno ponovo uvodi­ le u zapadnu Europu. Baklja je naj­ prije prešla Indijcima. Ipak je Bacon . što se pokazalo prilično do­ bro. Već je u XIII stoljeću Aristotel bio podignut iznad svih filo-. Njihov promatrački rad bio je i pomoć i zapreka budućem razvoju astronomi­ je. prema pisanju sv. Prednost je religiozne ra­ znovrsnosti što zabrana jedne ideje od religioznih faktora na nekom mjestu ne uključuje zabranu te ideje od dru­ gih faktora na drugom mjestu. u odnosu na godinu ili dvije. astronomski se duh odr­ žavao u drugih naroda. To je bila cijena prihvaćanja Biblije doslo­ vno i u potpunosti.možda 102 . a vjerojatno od njih Arapima. Jer. predviđanja su postajala sve netočnija. polazeći od po­ znate situacije. Prem­ da je Kopernik bio obavezan provesti opomenu unutar svoje vlastite Crkve. Tome Akvinskog. Vrijeme koje je razdvajalo Ptolemeja od arapskih astronoma bilo je sasvim ne­ sposobno da daje točna predviđanja. premda je sam Bacon bio izoliran da napravi veliki korak koji se prostire otvoren svakome sve od vremena Aristarha. S teo­ rijske strane oni su pokušali da usa­ vrše Ptolemejevu teoriju. U ovome su oni vje­ rojatno bili potpomognuti i ohrabreni čistoćom pustinjske klime. Treba se podsjetiti daje Aristotel. kako ćemo vidjeti kasnije. Ljudi. Svakako. Oni su naučili zamr­ šene teorije Ptolemeja i ustanovili da one ne objašnjavaju činjenice koje su oni pronašli. franjevačkog redovnika. Početkom sadašnjeg tisućljeća Arapi su postali duboko zainteresirani za finije detalje kretanja planeta. Ali. Ovo je pomoglo da se oslabi dugotrajni autoritet Ptolemeja i da se ljudi prihvate istraživanja dru­ ge teorije. koji je živio prije otkrića teorije epicikličkog kretanja planeta. poput Engleza Rogera Bacona. da odrede gdje će se planeti naći u nekom kasnijem času i osiguraju da predviđanja mnogo ne odstupe. Unutar same Crkve bilo je znakova revolucije. Zapreka je bila u tome što je Kopernik imao pre­ veliko povjerenje u njihovu točnost.

Slika gore desno predstavlja Ulagha Bega. Oni su također uvidjeli da se mnoge činjenice ne slažu s teori­ jama.U srednjem vijeku astronomija je uglavnom cvala u muslimanskim zemljama. Astronomi istanbulske zvjezdarnice. Desno: pogled na kvadrant. istaknutog promatrača XV stoljeća iz Samarkanda. 103 . Sredina: crtež pokazuje položaj i veličinu velikog zidnog kvadranta. Ovi promatrači proučavaju Ptolemejeve teorije. Rekonstrukcija zvjezdarnice u Samarkandu. Lijevo: opći pogled.

Ovi faktori. pozna­ kružnom gibanju. na nesreću. a ne iz lo­ Zemlja razletjela ako bi se vrtjela oko ših prijevoda. a ne da se vrti Sasvim je očevidno. nemamo pre­ shvaćanjima. i gibanje gore i do­ Sredinom XV stoljeća astronomi. Kopernik je odgovorio da bi tako da su isticale grčke ideje i bile se i sfera zvijezda morala neusporedi­ potpuno pristupačne. Knjige su bile napisane svoje osi. izgleda da bi jasna njem. zajedno s ciznih podataka koji bi nam govorili o naveliko poboljšanim fizikalnim zna­ njegovim idejama. One su također postale široko nego Zemlja da bi načinile kompletnu rasprostranjene u brojnim zemljama rotaciju u 24 sata. jer bi se udaljene zvijezde su gotovo kompletno ponovo otkri­ morale gibati mnogo većom brzinom vene.Tovin. nje gore i dolje. i među Grcima. Ptolemej je odbacio predodžbu o Kako je on došao do ove odlučne Zemlji kao rotirajućem tijelu koja se zamisli? Kopernik je bio sigurno izvan­ zasnivala na tome da. kad netko pre­ cijeli ostali svijet. ci. Pred kraj XV vo jače razletjeti na komadiće kada bi stoljeća originalne grčke ideje bile se vrtjela. što dolazi ocima u XIII i XVIV stoljeću. ako Zemlja roti­ redan čovjek. ali je bilo značajnih ljudi ra. izgleda da su osigurali teme­ pretpostavka s kojom je pošao Koper­ lje na kojima su osnovani izvanredni nik pokazala kako je on smatrao da znanstveni razvoji u stoljećima koja je fizikalno najrazumljivije pretposta­ su slijedila. uočavamo samo kreta­ na finije detalje Ptolemejeva sistema. od rotacije Zemlje. Vrlo je vjerojatno da Kopernik je odbacio takvu primjedbu su Europljani XV i XVI stoljeća posje­ dokazujući ispravno da tijelo bačeno u dovali bolji razvoj fizikalnih shvaćanja 104 . viti da se Zemlja vrti. ne možemo ga uo­ tiji kao Regiomontanus. tijela bačena prema gore zaostaju. lje. najbolji primjer općeg umnog nemira i zrak posjeduje dva osnovna nezavisna vrenja koja su se razvijala među misli­ kretanja: kružno kretanje. privikli su se čiti na tijelu. s različitim političkim i religioznim Premda. A vjerojatno je ovaj gleda Kopernikova djela. kako je izgledalo pred kraj srednjeg vijeka. da on posje­ početak njega vodio malo-pomalo pre­ duje mnogo bolje razvijeno fizikalno ma njegovoj velikoj teoriji o kretanju znanje nego njegovi grčki prethodni­ planeta. Na argument da bi se koji je sada uzet iz grčkog. rodno mjesto Kopernika. Budući da mi sami sudjelujemo u kao što je bio J o h a n n Miiller.

otputovao je u Rim. te­ ljeća. poznat po­ mu je omogućio da čita radove velikih koljenjima kao Kopernik. i ostao u Italiji daljnjih pet go­ ću bio uvelike usporen. na sveučilište u Bologni. dina. godine naglo se vratio u na vjetar i na vodu. Na primjer. Bez ovakvih ta­ likoj žurbi otputovao u Italiju. u XV stoljeću bito prikladna. gdje je kod Alberta Brudzew. u vrijeme srednjeg ne 1500. medicinu. gdje stavljala je veliki broj praktičnih pro­ je neko vrijeme studirao pod vodstvom blema. matematiku. gradnja ve­ na jedan od glavnih centara europskih likih srednjovjekovnih katedrala pred­ učilišta.u Frombork. od kojeg je naučio nego oni s kojima su se susretali grčki elemente praktične astronomije. Tycho Brahe. Nadalje. njegov stric. bu jednostavnih matematičkih prora­ Kopernik je očigledno ustanovio da čuna. ljeća riješeno mnogo malih praktičnih on je nakon nekih pet godina prešao problema. što je dovelo do prvih matemati­ je intelektualna atmosfera Italije oso­ čkih tablica. sada u blica promatrački bi rad u XVI stolje­ Padovu. Studij klasi­ Ptolemej. praktičnu i ekonomsku važnost. a već sli­ vijeka. dok gdje je bio postavljen za kanonika na su za Grke bili malo više nego igračke.ideja koje je objavio u svom De revo- 105 . nije bio ovisan o grubim sistemi­ ologiju. nagovor svoga ujaka biskupa Lukasa Takvi strojevi su tražili široku upotre­ Watzelrodea. astro­ ma mjernih instrumenata koje je imao nomiju i klasične jezike. Godine 1491. jer Nicolaus Koppernigk. Malo znamo o koracima pomoću Tovinu na Visli 19. koji mu je mnogo poma­ gao u razvoju i školovanju od drevnih Grka. rodio se u grčkih astronoma na njihovu jeziku.kojih je Kopernik došao do velikih kowu. dobili su veliku sjeveroistočnu Europu . čnih jezika bio je naročito važan. Kao na primjer. kao mlinovi jedeće 1501. Godi­ graditelji.Kopernik i (desno) Lukas Watzelrode. je u Europi tokom nastupajućih sto­ Kako se dolikovalo mladom čovjeku. mehanički uređaji. koji su bili sasvim sigurno teži Maria da Navara. Za vrijeme tih deset godina koje najveći astronom-promatrač tog sto­ je proveo u Italiji studirao je pravo. jer je nekoliko mjeseci su bile sastavljene točne tablice trigo­ nakon imenovanja za kanonika u ve­ nometrijskih funkcija. upisao se na sveučilište u Kra. II 1473. jednostavno zato jer skog učio astronomiju i matematiku.

pa je bio naročito oduševljen da je otkrio kako su drugi prije njega došli do spoznaje da se Zemlja giblje. Već smo Vrlo je vjerojatno da su ove ideje ili spomenuli da je bio impresioniran njihove klice zaokupile Kopernika već činjenicom kako je mnogo lakše pre­ za vrijeme studentskih dana. trebalo bi zadovoljiti zahtjeve iz pret­ Zašto? hodnog poglavlja koje smo prozvali Kopernik je morao uvidjeti da bi se drugim stadijem profmjenja. bilo je moguće podijeliti koje su se odnosile na rad Kopernika planete u dvije grupe: Merkur i Venera divlja travestija činjenica. Jupiter i Saturn dalje od Zemlje. Zbog toga. nadalje.lutionibus orbium coelestium. Ali zašto? nima Aristarha. a Mars. nije dao jednostavnu kružnu predo­ Tada je bilo lako vidjeti zašto su obje džbu kretanja planeta.1 su Hiparh i Ptolemej napustili helioModerna slika staze planeta s velikom centričnu teoriju. tanja Zemlje. na ova pitanja moglo odmah odgovori­ ona bi morala da postigne najmanje ti ako se pretpostavi da Zemlja kruži onoliko koliko i teorija Ptolemeja. Zato. C označuje centar. Samo tpostaviti da se Zemlja vrti nego pre­ tako je moguće razumjeti zašto je on tpostaviti da se cijela sfera zvijezda napustio svoju srodnu okolinu u Itali­ dnevno vrti oko neba. duboku impresiju. Za­ protumačila. 106 . A za oko Sunca. postavljajući Iz onoga što je rečeno. kojeg je sam sebi postavio. vanjski planeti se gibaju po svojim bilo manje zadovoljavajuće njegovim epiciklima u istom periodu u kojem suvremenicima nego što je bilo u da­ se Sunce giba oko Zemlje. Kopernik se nalaze bliže Suncu nego Zemlja. lo u svemiru koje se ne kreće. Njegova veličina leži u činjenici da se sukobio s teškoćama koje su uzrokovale da Slika 4. Dio s kojim se mora duži­ na Cl množiti da se dobije dužina CS. jest šao sustav koji je bio gotovo za dlaku u ekscentricitet staze. Samo u ovom nije ekscentričnošću. neobični dio uloge Sunca u teoriji gurno shvatio da bi opisivanje planetPtolemeja sigurno je morao načiniti skih staza kao jednostavnih krugova. On nije mogao ji 1506. ali je prona­ položaj Sunca. jer tada ove neobične po­ ovaj veliki zadatak trebalo je da Koper­ jave postaju jednostavno odraz kre­ nik živi povučeno. godine i otišao najprije u Hepretpostaviti da je Zemlja jedino tije­ ilsberg. Kopernik je sasvim sigurno znao mišljenja Heraklida i Aristarha. skladu s promatranjima njegova doba. bio je da pronađe sliku kretanja planeta koja bi bila jednostavnija od Ptolemejeve i bolje se slagala s promatračkim činjenicama. Prema Ptolemeju. kako ćemo vidjeti. Sasvim je si­ na. datak. u čijim bi se centrima nalazilo Sunce. Čim je uglavnom da bi živio kao intelektualni ideja o kretanju Zemlje bila prihvaće­ pustinjak do kraja života. On nije bio na­ grupe morale biti različito tretirane u ivčina da ne bi opazio poteškoće s ko­ teoriji Ptolemeja. a S uspio. Bilo je najvažnije da jima se susreo Aristarh i koje su uzro­ su se retrogradna gibanja planeta lako kovale da se napusti heliocentrična teorija u korist epicikličke teorije. da bi nova heOpet. prema Ptolemeju. zu centru epicikla Merkura i Venere. Sunce je bli­ liocentrična teorija bila prihvatljiva. bit će prika­ Zemlju treću po redu po udaljenosti zano da su općenito prihvaćene ideje od Sunca. a kasnije natrag u Frombork.

gdje je Kopernik počeo proučavati astronomiju i ma­ tematiku u vrijeme kada je Kolumbo prvi za­ koračio u Novi svijet. Lijevo: Predavanja iz anatomije u Padovi.Gore: Geometrijska soba u Krakowu. nešto prije dolaska Kopernika na studij medicine u ovaj grad. Mnogi poznati eukiidski dijagrami potpuno pokrivaju zidove. 107 .

Može se reći da je računanje 4.stvarno oko 1/4%. današnju sliku staze planeta. Zato nije ravnomjerno. Gle­ tricitet staze. One uključuju efekte poglavlju. položaj kad je on najudaljeniji od Sun­ bilo bi nam potrebno 10% točnosti. Kako se vidi u tablici. C je centar elipse. a a x e je udaljenost tričnosti. u jednom od žarišta. nalaze se u tablici u prethodnom i Kopernika iste. staza je elipsa viših redova. znači da su sve Udaljenost od C do Sunca S ponovo je staze planeta slične kružnicama.3 Odgovarajuća Kopernikova konstrukcija.1 imamo planet P. govima. Ovdje se L kreće oko K u istom odnosu kao AP u slici .0167 i na objašnjena u matematičkom dodatku kraju Venera sa 0. geo­ svih planeta. točnost od C do Sunca. tada se e zove ekscen. svojoj stazi oko Sunca. se mogu smatrati krugovima. poznate u doba Koperni. Na slici e3 itd. pri svakom razmatranju.0068. Ovo daje mnogo bližu sa Suncem.bolja od 1% . Zai­ produkt a x e. aproksimaciju pravoj stazi nego upo­ Točka I predstavlja položaj planeta. Slika 4. Ako je a dužina dok je uključenjem članova ekscen­ linije od C do I. dok se pravac od C do P Slika 4. koji se kreće po provedeno za prvi red ekscentričnosti.metrijske su konstrukcije i Ptolemeja ka. one jednaka udaljenosti od C do točke A. Ekscentricitet je najveći za Merkur (0. ca. S. u prvoj gruboj aproksimaciji. na kraju knjige.2 Ptolemejeva konstrukcija staze planeta. Neka se planet P giba Činjenica da su sve vrijednosti od e oko kruga polumjera a i sa centrom C. ali ne s kvadratima. najprije ćemo dobro pogledati ali da zanemarimo sve koji sadrže e2. upravo Značenje točke A je u tome da se ravna kako ih smatramo kada pogrešno upu­ linija povučena od A do Pokrene okolo ćujemo na Kopernikovu sliku. Vrijednosti za e za staze dajući to s današnjeg stajališta. a zatim za Mars (0. ali ne one drugog reda. mnogo manje od jedan. slije­ konstrukciju koja je spomenuta u de Saturn i Jupiter s ekscentricitetom prethodnom poglavlju i još potpunije oko 0.2 imamo Ptolemejevu 2056). su vrijednosti mnogo manje od jedan. Udaljenost od C do S je sta. Zanemarujući a da su zanemareni članovi drugog i utjecaj drugih planeta.0933). zatim Zemlja sa 0. sve članova prvoga reda ekscentriciteta.Na slici 4. mogao je preteći potrebno da ih smatramo kao krugove Keplera. kada je on najbliže Suncu.Da nije bio loše sreće. Udaljenost od C do S (Sunce) dobiva se kao produkt polumjera (a) i ekscen­ tričnosti.05. treba slike s jednostavnim krugom. a točka H Da smatramo stazu Marsa kružnicom. U našim raču­ Da bismo ocijenili Kopernikovo po­ nanjima moguće je da uključimo boljšanje slike kretanja planeta s kru­ sve članove koji sadrže veličinu e.

S matematičkog je gledišta potpuno točno ekvivalentna slici 4. dok se L jednom okrene po glavnom krugu. Gore je njegova studijska soba. Prema tome. S je ponovo položaj Sunca.točno za isti iznos za koji se pravac A do P okrene u slici 4. P planet. giba se po ma­ lom epiciklu sa centrom u L. ali udaljenost S od K (centar velikog kruga) sada je za polovinu veća od udaljenosti od C do S na slici 4. To će reći. (Rotacije se odnose na stalne smjero­ ve određene po smjeru neke posebne zvijezde. . Na slici 4. slika 4. Ali L nije sada po­ ložaj planeta. polumjer L do P je jedna polovina pomnožena sa a x e. Usprkos tome.2 još je u biti konstrukcija Ptolemeja. slika 4. L se sada giba jednoliko oko kruga. koji ima centar u K .3 pojavila se sasvim razli­ čita konstrukcija. U Ptolemejevoj teoriji točka S nije dana kao Sunce nego kao Zemlja.ne okreće ravnomjerno.2. Obje su slike Kopernik je znao da su rezultati heliocentrične teorije u skladu s proma­ tračkim činjenicama. planet P napravi dva okreta na epiciklu. jedna polovina pomnožena produktom a x e. A je Ptolemejev punctum aequans. a pravac od L do P okrene se okolo dvaput.) Slika 4. Dolje: usnuli grad Frombork. konstrukciji Ptolemeja. Naravno.3 u biti je Kopernikova kon­ strukcija.2 je ovdje nacrtana na bazi heliocentričkog gledišta. dok se pravac LK okre­ ne jedanput.2.2. Udaljenost od K do L je ponovo a.

određeni položaj svakog pla­ neta u jednom određenom trenutku vremena. kako je to kasnije učinio Ke­ pler. Možda je ova značajna pogreška. ovdje je bila samo jedna pogreška za koju bi se Kopernik mogao okriviti. U posebnom slučaju Zemlje. da odredi neznatne razlike ravnina staza planeta. vjerojatno bi izbjegao svoje dvije pogreške. Jedan daljnji detalj je potrebno odrediti iz proma­ tranja. teorija bi se mogla upotrijebiti za izračunavanje budućih položaja. na neki način potekla iz druge pogreške. 110 . ali je on načinio čudnu pogrešku na drugom. Kopernik je skupo platio svoju sklo­ nost za kompliciraniju konstrukciju. Umjesto da je za S uzeo Sun­ ce. Njegova jedina po­ greška je bila u zanemarivanju člano­ va drugog reda ekscentriciteta. Bitna karakteristika teorije je u tome. Kopernik je uočio važnost prvog od ovih zahtjeva. Dalje desno je naslovna stranica Kopernikova djela: Knjiga VI.2 ne bi smio okretati jednoliko okolo. Kako smo upravo napomenuli.1 gdje su zanemareni članovi drugog i viših redova ekscentričnosti. bile mnogobrojne. koju smo upravo iznijeli. još je ovdje bio pridodao jedno posebno značenje nekoj posebnoj točki.3 dosljedno za sve planete. on joj je već pripisao razna gi­ banja: prvo. To će reći da je on pronašao točku K za stazu Zemlje i smatrao da je točka S za sve druge staze identična s ovom točkom.3 i nije teško da se posta­ ve vjerojatni razlozi zašto je on tako po­ stupio. (Na slici 4. Uprkos tome. Udalje­ nost od L do P ne treba posebno odre­ diti.2. Gdje je točno bila konstru­ kcija točke P za neki određeni datum? Kad bi ovo bilo određeno za svaki pla­ net. koja je povezana sa stazom Zemlje. jer je ova udaljenost jednaka 1/3 udaljenosti od K do S. Da je dao prednost konstrukciji na slici 4. Sve što je trebalo da on napravi sastojalo se u korištenju podataka. Ova pogreška je čudna pogreška. drugo. Kopernik je slici 4. da je točka S ista za sve planete. da je upotrijebio kon­ strukciju 4.3 i polumjeri KL i LP okreću se jednoliko.) Kako su stvari pokazale. a to mora biti Sunce. gotovo sto godina kasnije. go­ dišnje kruženje oko centra K i. Desno je odlomak iz uvodnog prikaza Kopernikove teorije što ga je napisao Rheticus. isto vrijedi i za polumjer kruga KL.2.4 Kopernik je zamišljao da se Zemlja kreće oko središta K kao njihalo s utegom obje­ šeno u točki N.ekvivalentne eliptičnom kretanju na slici 4. Točka K je različita za svaki planet i mora se odrediti iz promatranja. po- Slika 4. da nađe točku K za svaku stazu i dužinu polumjera KL za svaku stazu. jer je u svim drugim pogledima Kopernik bio sasvim jasan da Zemlji treba oduzeti svaku važnost kao centru. to­ čka S mora biti ista za sve staze pla­ neta. jer mu je izgledalo ne­ prirodno da se polumjer CP na slici 4.3 dao prednost nad slikom 4. dnevnu rotaciju. Ovo bi mu dalo kompletnu teoriju. Kopernik je dopustio epicikl slike 4. načinio je pogrešku u svim sluča­ jevima osim u pretpostavci da je S to­ čka K za stazu Zemlje. on bi dobio teoriju koja bi se potpuno slagala s promatranjima dobivenim u njegovo vrijeme. Međutim. Odbacujući dvije tisuće godina staru predrasudu da se Zemlja uopće ne kreće. dok su pogre­ ške Keplera. treće. tj.

4. N je nepomična točka. suprotna godišnja kretanja. protu-kretanja. Ovo se nije slagalo s promatranjima. Možda protu-kretanja točno ne poravnavaju ljuljanje pokazano na slici 4. tada bi nebo imalo vrlo polaganu rotaciju. Ako je to tako. budući da točka N nije bila tako daleko kao zvijezde. Kopernik je predočio kretanje oko cen­ tra K kao gibanje utega pričvršćenog za konopac koji je obješen na nepomičnu točku. On se stalno okreće. netko može pravilno pitati. os je usmjerena u smjeru E2N i tako dalje. Ako primijenimo sliku 4.4. Zato je Kopernik smatrao da Zemljina os ro­ tacije mora imati protu-kretanje. . uočit ćemo da pravac od S do K nije striktno stalnog smjera. možda. leži u ne­ pojmljivoj sporosti precesije. os rotacije je bila usmjerena u smjeru pravca E1N. Kasniji su pisci kritizirali Kopernika za neprirodnost uvođenja ovog Odlomak iz uvodnog prikaza Kopernikove teorije što ga je napisao Rheticus.1 stalNaslovnica Kopernikova djela: Knjiga VI. To će reći da se pravac I do H na slici 4. Potrebno je 26 000 godina da os Zemlje načini jedan potpun okret. zašto bi ova dva kretanja točno kompenzirala jedno drugo. Odgovor.trebu da se protumači pojava precesije. Zašto nije jednostavno postavio polagano kretanje rotacione osi Zemlje kao uzrok precesije? Zašto uvoditi dva velika.4 zajedno s nekim kompenzirajućim kretanjem. polarna os Zemlje bit će usmjerena u raznim smjerovima u odnosu na zvjezdanu po­ zadinu u raznim trenucima godine. Prema tome. a E1 E2 E3 E4 i E5 je niz točaka na stazi Zemlje. pokazano na slici 4. koje bi poravnalo učinak pokazan na slici 4. Kopernik se suočio s drugim dugo­ ročnim problemima koji su povezani sa stazom Zemlje. Kopernik bi vjerojatno odgovorio da se ona sasvim ne kompenziraju i da je nedostajanje precizne kompenzacije razlog pojave precesije. kad je Zemlja bila u E1 .3 na slučaj Zemlje. Zatim je došla poteškoća u doka­ zivanju. kad je u E2 . kao na slici 4. a to je upravo fenomen precesije. Dajući promjenu u smjeru osi Zemlje. Kopernik je vjero­ jatno smatrao da bi se ovo gibanje u to­ likoj mjeri razlikovalo u usporedbi s br­ zinom dnevne rotacije Zemlje i njenim godišnjim kretanjem da bi predstavlja­ lo neznatnu razliku njihovih brzih gi­ banja. Učinak kretanja je bio da se Zemljina os dnevne rotacije uvijek usmjeri u nepomičnu točku N.4.

kao što su promjene u ravnini staze. Nije bila samo jednosta­ vnija u svojoj geometrijskoj konstru­ kciji. kad se uzmu u obzir neznatne razlike između ravnina staza raznih planeta. Lijevo: Staze planeta. kretanje po malom epiciklu s centrom u L. uzimajući točku 5 za sve slučajeve istu. Sve se ovo moglo izbjeći da se slika 4. posebno pogrešaka u arapskim promatranjima. U Ptolemejevoj teoriji ravnine staza svih planeta prolaze kroz Zemlju. pa je ovo izostavljanje zahtijevalo da se dodaju komplikacije kretanjima Merkura i Venere. bolje slagala s činjenicama. Ove su pogreške prisilile Kopernika da uvede različite polagane vibracije u svoju sli­ ku staze Zemlje. Tako je Kopernik dao bolju teoriju nego Ptolemej.3 jedna­ ko za sve planete. sporu pro­ mjenu u smjeru pravca od K prema S i različite vibracije u stazi. to jest položaj Sun­ ca. sve one prolaze kroz Sunce. da zaboravi na precesiju i na upotrebu konstrukcije slike 4. Posebno je bolje slaganje s činjenicama. kako ih je opisao Kopernik u svom velikom djelu: De revolutionibus orbium coelestium. Pored ovog potpuno ispravnog djelovanja iz usporedbe grčkih i arapskih promatra­ nja. Sva su mu ova kretanja nametnula promatranja. Sada dolazi prava nezgoda. Iz toga razloga nije uveo pravilni epiciklički prikaz kretanja Ze­ mlje. godišnje kretanje oko kruga s centrom u K (slika 4.3). Ako želi­ mo pogledati kroz prste. U stvari. nego se. Tako su mislili da ra­ vnina staze Zemlje oscilira. Ali. Lako je vidjeti da mu je to izgledalo komplicirano. možemo reći da bi Kopernik trebalo da zaboravi na vibracije. Zato je njegova slika kretanja Zemlje sadržavala: dnevnu rotaciju.3 usvo­ jila u cjelini za slučaj Zemlje. protestantski biskup kojem je djelo najprije poslano . jer su se pojavili iz promatračkih pogre­ šaka. pa se premišljao da doda još jedno kretanje iz teorijskog razloga. Ovi su bili iluzorni. što je navelo Kopernika da je za stazu Zemlje uveo polagano kretanje točke K. tj. Dolje: Giese. U Kopernikovoj teoriji sve one prolaze kroz točku K staze Zemlje. Tako nalazimo kom­ pliciran prikaz točke K i nepotrebna kretanja posljednja dva planeta.no vrti zbog utjecaja drugih planeta. također. te smatrali da pojava precesije nije stalna. Ovakav efekt je već bio otkriven uspo­ ređivanjem promatranja Grka s pro­ matranjima arapskih astronoma. drugi dugotrajni efekti su bili ta­ kođer izvedeni. treće gibanje za objašnjenje precesije.

Još je pre­ ostalo da odredi K za druge planete i također da odredi dužinu pravca KL za svaki slučaj. Istina je 113 . Autor ovog djela je potpuno izvršio svaku od ovih dužnosti. a da je Sunce nepokretno u centru svemira. on mora zamisliti i izra­ diti takve hipoteze. a zatim supstituirati tako određenu točku s točkom S na slici 4. vjerojatne ali ako one pružaju takve metode računanja koje daju podatke što se podudaraju s promatranjima. koji mu se postavio. dokazao da to nije predgovor Kopernika. Upozorenje čitaocu na hipotezu iznesenu u ovom djelu. a u vezi su sa čudnim novim hipoteza­ ma iznesenim u ovom djelu: da se Zemlja kreće.7193 1.2028 9.3) pri­ bližno 1/40 udaljenosti od K do L.2192 9. u jedinici srednjeg polumje­ ra staze Zemlje. Neki su komenta­ tori kritizirali njegova promatranja da su bila fragmentarna i nekompletna. Ako. naći će da autor nije ništa učinio što zaslužuje predbacivanje. tada. Ali. tada je Kopernikovo dosti­ gnuće izvanredan uspjeh. bio je određiva­ nje točke K za stazu Zemlje.1743 danas 0. on ne može naći prave uzroke ili hipotezom objasniti dobivene podatke.7233 1.premda je Kopernik griješio. Ovi ijudi smatraju da je nauka bila ustanovila činjenice oda­ vna i da one ne smiju biti prepravljene.3871 0. koje će mu omogućiti izračuna­ vanje ovih kretanja iz osnovnih principa geometrije. a njihova to­ čnost se može procijeniti usporedbom s današnjim vrijednostima. to je Ako uzmemo u obzir da je ovo prva relativna skala staza planeta koja je dobivena.3763 0. Podaci za usporedbu dani su u slijedećoj tablisrednji polumjer staze (uspoređen sa srednjim polumjerom staze Zemlje [= 1. Apsolutna udaljenost se tada nije mogla naći. Za primjer Zemlje je udaljenost od K do S (slika 4. za budućnost kao i za prošlost. Sigurno ima učenih ljudi.0000 ] ) planet Merkur Venera Zemlja Mars Jupiter Saturn Kopernikova vrijednost 0. ako oni žele razmotriti pitanje temeljito. ogorčenih glasinama koje se već šire. kao što je KL ili SK ili LP. tj. Ali ona su bila toliko precizna koliko je trebalo Koperniku. Ona su izvede­ na bez velikih napora.0000 1. dok nije Kepler 1609. To su bila razmatranja koja su za­ okupila Kopernika poslije njegova po­ vratka u Frombork. izrađeni su u jedinici udaljenosti od K do L u slučaju Zemlje. dapače. Praktički problem. Svi proračuni udaljenosti.5198 5. Ove hi­ poteze nisu nužno istinite ili.3 smatrajući ovu točku nepomičnom točkom reterencije za sve druge staze planeta. jer je bio ne­ potpisan.5388 Početna stranica štetnog predgovora koji je dodao Osiander (prijevod je dan niže dolje). Dužnost astronoma je da sakuplja zabilješke o kretanjima nebeskih tijela s marljivošću i preciznošću. Mnogi su mislili da je taj pre­ dgovor napisao Kopernik.5237 5. Ta­ kva pogreška u Kopernikovu sustavu bila je samo oko 2% Ptolemejeve. Promatranja Ptolemeja i Arapa nisu bila dovoljno kompletna za Koperniko­ vu svrhu i on je zato morao sam obaviti razna promatranja. on je samo neznatno pogriješio.0000 1.

pritiskan sa svih strana da publi­ vota publicirana njegova teorija.koji je za Kopernika bio sasvim protiv publiciranja. Poslije niza predavanja u karaktera. nije teško vidjeti prirodan . go­ i priprosti život u Fromborku. i točne procjene vjerske razdraženosti Nova teorija se brzo pročula i iza­ doba u kojem je živio. Kopernik ga bio voljan da radije žrtvuje svoje životno je primio srdačno i dozvolio mu da djelo nego proganjanje svoje vlastite Cr­ proučava novo djelo. pa je u XVI stoljeću Europa imala prvog stvarno velikog promatrača Tycha Brahea. go jasnije nego je to uvidio Galilei . Zbog toga se 1539.da je njegova odluka nastala iz jasne pernikove teorije u odnosu na Grke. zvala je vruće rasprave. Premda Činjenica da Ptolemej nije načinio taj nemamo jasnog uvida zašto se odlučio korak . i epicikli i deferenti. U Wurttembergu se mladi pro­ pokazuju Kopernika kao čovjeka žustra fesor Rheticus naročito interesirao i jasnih odluka.jest mjerilo usavršenja Ko. Vjerojatno je vidio sasvim jasno što Rheticus je shvatio Kopernikovu ide­ bi mu donijela takva publikacija . tako je dine uputio u Frombork. pa je put koji je izabrao neće napustiti. Bez sumnje je sam uvidio i znao da izvještaj izazvao veliku senzaciju.Kopernikova teorija potakla je promatranja. Kao što je bio spreman kovu teoriju. ipak je vidio prednost da žrtvuje ugodnosti što mu ih je pru­ heliocentrične predodžbe. Slijedeće godine kve. znanje za svoja velika otkrića. bio je spreman na kompro­ kojima je pokušao pobiti Koperni. Vjero­ cira svoju teoriju.mno­ ju pa je napisao preliminarni izvještaj.koja kojem je dao naslov Primci navratio de bi ga gotovo sigurno dovela do inkvizici­ libris revolutionum Copernici. Premda je bio zajedljiva za teoriju. Lijevo je portret Tycha. no nije ra­ žala Italija za intelektualnu slobodu zumio detalje. naročito na Fragmentarni podaci koje imamo jugu. 114 . a gore njegova vla­ stita slika svijeta. da je Ptolemej mogao dobiti slične re­ S današnjeg stajališta izgleda ču­ zultate da je postavio hipotezu da svi dno da je Kopernik bio voljan raditi tri­ krugovi. Ovaj je je. Kopernik. jatno kao rezultat posjeta Rheticusa.mise u životu. kojemu je tada bilo 67 godi­ Konačno mu je u zadnjoj godini ži­ na. prelaze u deset godina bez potrebe da primi pri­ godišnjem periodu jednake polumjere.

Na zidovima su slike Tycha i nekih njegovih instrumenata. 115 .Crtež prostorije u Uraniborgu. gdje se nalazio njegov veliki kvadrant.

116 .

Desno je karta otoka Hven.Zvjezdarnica Tycha Brahea Gore na preth.strani je Stjoerneborg. smatrajući da će to biti epohalno u skandinavskoj arhitekturi. aneks. Dolje na preth. gdje se vide položaji glavnih instrumenata. Ispod svoda nalijevo je Tychova najveća nebeska sfera. Najveći broj instrumenata nalazio se ispod zemlje. da bi bili zaštićeni od vjetra. 117 . Ispod ovog presjeka je presjek Stjoerneborga. Presjek zvjezdarnice Uraniborg (gore) pokazuje gdje su bili smješteni najvažniji instrumenti. što ga je Tycho dao izgraditi kada mu je slava omogućila da zaposli mnogo pomoćnika. koju je za Tycha Brahea izgradio jedan njemački arhitekt.strani je zvjezdarnica Uraniborg.

Giese i Rheticus su odmah znali da predgovor nije napisao Kopernik. kojih je bilo više nego mnogo. Giese je odmah povjerio publiciranje Rheticusu. ali da to ne znači da je ta hi­ poteza istinita ili vjerojatna. Na nesreću. godini. kojeg je sam napisao a nije potpisao. 118 . odnosno njegovo ime. jer su bili upoznati s publiciranjem. Slijedeće stoljeće je bilo ispunjeno intenzivnim kontroverzija­ ma o Kopernikovoj teoriji. godine. prvi stvarno izvan­ redni astronom promatrač. koji je dao djelo štampati u Nurnbergu. Na slici dolje je neuspio Keplerov po­ kušaj da poveže staze planeta sa siste­ mom pravilnih tijela upisanih u sferu kugle. Osiander je iskoristio priliku i u knjigu je dodao predgovor. pa je sve to iznio u svojoj knjigi o Marsu. prije nego što je štampanje dovršeno.povjerio je publiciranje svog velikog djela protestantima. morao je Rheticus napustiti Nurnberg i preuzeti profesorsko mjesto u Leipzigu pa je prepustio nadzor nad štampanjem luteranskom teologu iz Nurnberga Andreasu Osianderu. godine u 70. koja je izašla 1609. išlo se za tim. ali su svi ostali vjerovali u to gotovo tri četvr­ tine stoljeća. biskupu od Kulma. Izuzimaju­ ći samo diskusije bez pravog temelja. da li je nova teorija u mogućno­ sti da najtočnije prikaže promatranje kretanja planeta. pomoću svog kolege u Nurnbergu. Kopernik je umro 1543. šaljući ga Gieseu. U predgo­ voru se kaže da se hipoteza o kretanju Zemlje može iskoristiti da se objasne činjenice. Na ovaj je način Osiander pokušao umanjiti ve­ ličinu i snagu najvećeg naučnog djela koje se pojavilo od grčkog doba. tako je Tycho Brahe bio prvi koji je dosegao veličinu Hiparha kao astronom pro­ matrač. Upravo kao što je Kopernik bio prvi Europlja­ nin od grčkog doba veličine Aristarha i Ptolemeja u teorijskom području. Zato je teorija dala novi impuls za promatranja i u zadnjoj četvrtini XVI stoljeća pojavio se u Dan­ skoj Tycho Brahe. Tada je Kepler pronašao pravog autora. pa je izgledalo da su to riječi samog Kopernika.

a da zadovolji svoje predrasude. 119 . njegov je promatrački rad postavio veliki spomenik ljudskim nastojanjima. koje su mučile Koperni­ ka. Sa­ svim odvojeno od svojih promatranja planeta. jer s njima ne može uspostavi­ ti isti fizikalni kontakt. naši osjećaji nam govore da Zemlja miruje. da vibracije. koje su tako uznemirile Kopernika. Čini se da su prije proizašli iz jedne karakte­ ristike koja je značajna za gotovo sve velike promatrače: da svijet kako ga oni vide ima neposredniju emocionalnu re­ alnost nego kako ga vidi običan čovjek. Ova psihološka značajka vodi promatrača do sumnje o realnosti stanja. ne možemo direktno osjetiti kretanje Ze­ mlje. Iz Presjek kroz originalni Kepierov sistem kocaka upisanih u kugle. Tycho je došao do raznih za­ ključaka koji su mogli uzrokovati veli­ ku uzbuđenost u XVII stoljeću. koja zaista ulazi u oko ili teleskop. na primjer. a još mnogo više nego kako ga vidi te­ oretičar. Na primjer. na primjer. ali da samo Sunce kruži oko Zemlje. Njegovi prigovori nisu bili u vezi s vjerskom pobožnošću. ne po­ stoje. nego su bile pogreške promatra­ nja. Ovo je dalo dovoljno dobre rezultate da ohrabre Keplera da se time bavi. da je moguće izgraditi takvu teoriju u kojoj bi se svi planeti osim Zemlje kretali oko Sunca. Ovaj mistični odnos između opažača i objekta izgleda da se pojavio samo kao rezultat svjetlosti. točno kao u Kopernikovoj teoriji. On je pokazao. a da se svemir okre­ će oko nje. niti je dio precesije nepravilan. kad se gleda fotografija nebe­ skog objekta. Premda je Tycho bio bez sumnje sasvim naivan u ovoj stvari. bilo je potrebno da postavi teoriju da se Ze­ mlja ne kreće. a ne postoji. Zaista. Ovo je vjerojatan uzrok Tycho Braheovih prigovora Kopernikovoj teoriji. Na osnovu ovog promatračkog materijala Kepler je načinio odlučne korake. On daje slabo usporedive vrijednosti sa stazama planeta Keplerov originalni dijagram sfera i upisa­ nih pravilnih tijela. Do kra­ ja svog života nije mogao uvidjeti da je takozvana nova teorija točno ista kao Kopernikova teorija.Tycho je bio istinski protiv Kopernikove teorije. ravnina staze Zemlje nije podložna promjenama. Našao je.

(Nadgrobni spomenik Tychu Braheuu Pragu) Kepler je zahtijevao da se dadu istaknuta mjesta Koperniku. .120 Na naslovnoj strani. Uraniborgu i njegovom starom upravitelju Tychu.

Keplerov se tempera­ njima pokaže način kako su se formi­ ment nije mogao složiti s Braheovim.Kepler je posvetio svoje Rudolfinske teti imaju upravo ove vrijednosti. dao je jasan opis Kopernikove teorije. Johann Kepler. Njegov prvi rad. vje­ rojatno je Kepler u to vrijeme spoznao ekvivalentnost konstrukcija pokaza­ nih u slikama 4. Već smo napomenuli. Prema Nadgrobni spomenik Tychu Braheu u Pragu. Njegova promatra­ nja nove zvijezde (supernova) iz 1572. ove vrijednosti ga ni bogatstvo. Iz zahvalnosti mačenje zašto polumjeri i ekscentrici. vrijednosti srednjih polumjera i vrijednosti ekscentriciteta staza planeta. go­ dine Tycho je prvi napomenuo da se nebeska tijela mogu kretati po krivulji koja nije kružnica. godine bila su tako točna da su podaci i danas dragocjeni. privukle su Keplerovu pažnju kroz cijeli njegov ži­ vot i bez sumnje su bile pokretačka sila prema njegovim velikim otkrićima.3. To bi bila jedinstvena teorija. koji se pojavio 1596. On se njome odmah oduševio i odlučio da sav svoj život posveti astronomiji. 121 . S obzirom na drugo. u ovome i prethodnom poglavlju. zanimljiv je iz dva razloga. koji za svoj rad mnogo duguje Tychu Braheu. godine. gdje se kroz predavanja Mästli­ na upoznao s Kopernikovom teorijom. XII 1571. gotovo sto godina poslije Kopernika. rali planeti i kako su se oni razvijali usprkos tome bio je uvijek spreman polaganim dinamičkim promjenama da se pokori promatranjima te je t i ć a m a milijuna godina. Kepler je mnogo naučio radeći kao Tychov smatrao da on mora dati uvjerljivo tu­ pomoćnik zadnje dvije godine živo­ ta svoga upravitelja. otkriva nešto o čudnom traženju prirode Keplerova mentalnog sastava. Njegov pokušaj da se poveže s ovim sasvim nepotrebnim problemom bio je naj čudniji. iako one da­ nas izgledaju fantastične. a ne tablice Tychu. poka­ zujući njene prednosti nad Ptolemejevom. nego samoodržanje nemaju posebne oznake. rodio se u Wurttembergu 27. Na ploči gore piše: Ni sna­ dnašnjem mišljenju. S obzirom na prvu točku. Prvo. osim da se s mu je načelo.2 i 4. Drugo. druge. Sa 18 go­ dina se upisao na sveučilište u Tübingenu. bit će dobro da Keplerove ideje objasnimo detaljnije jer.svojih promatranja kometa 1577. Mysterium Cosmographicum.

Određivanje stvarne staze planeta Marsa pomoglo je Kepleru da se istakne kao veliki otkrivač. 122 . Gore su dvije od nekoliko stotina stranica proračuna koje su ovaj važan rad ostavili u vječnu baštinu.

Zamislite kocku kojoj je izvana opisana kugla. Zatim nacrtajte kuglu unutar kocke i tako redom. Na taj na­ čin ćemo dobiti niz kugli različitih po­ lumjera. Sada zamislimo da polumjeri ovih kugli imaju iste odnose jedni pre­ ma drugima kao što ih imaju polumjeri planeta. Tada ćemo imati neprirodno i misteriozno tumačenje zašto polumje­ ri staza planeta imaju posebne vrije­ dnosti, što ih u stvari imaju. Takva je bila baza Keplerove zamisli. Pogledaj­ mo kamo ga je ona povela. Niz sfera ili kugli, koji su izračunani na ovaj način, nije se uopće slagao s polumjerima staza planeta. Ovo je pri­ sililo Keplera da promijeni ideju u deta­ ljima, a ne u principu. Umjesto upisi­ vanja druge kocke unutar druge kugle, na njeno je mjesto upisan tetraedar. Zatim je unutar tetraedra upisana tre­ ća kugla. Unutar treće kugle upisan je dodekaedar, a četvrta kugla unutar nje­ ga; unutar četvrte sfere došao je ikosaedar. Petoj kugli je dodan oktaedar, pa na kraju dolazi kugla unutar oktaedra. Kako se odnose polumjeri ovih sfera s relativnim polumjerima staza planeta? Vrijednosti su pokazane u prvoj koloni donje tabele, a izražene su jedinicama polumjera staze Zemlje.
planet Merkur Venera Zemlja Mars Jupiter Saturn Keplerova vrijednost 0,56 0,79 1,00 1,26 3,77 6,54 Kopernikova vrijednost 0,38 0,72 1,00 1,52 5,22 9,17

Slaganja nije bilo, pa je to bilo do­ voljno da potakne neumornog Keple­ ra. Slijedeći korak je bio, da se svaka kugla zamijeni s dvije kugle. Uzeo je za svaki planet dvije kugle, manja kugla predstavlja najmanju vrijednost uda­ ljenosti planeta od centra, a najveća kugla odgovara najvećoj udaljenosti

planeta od centra. Po ovoj slici imamo dvije kugle za Saturn, zatim kocku unutar unutarnjije od dviju kugala: slijede dvije sfere ili kugle za Jupiter sa tetraedrom unutar unutarnjije i tako dalje. Premda i sada slaganje s promatranjem nije bilo dobro, Kepler nije bio obeshrabren. Postavio je sebi pitanje, što je centar? Da li je zaista centar Zemljine staze, kako je Kopernik pretpostavio, ili je centar Sunce. Ovdje imamo tipičan primjer Keplerovih metoda. Tokom cijelog svog živo­ ta napravio je najmanje tri pogreške na svaki ispravni korak koji je poduzeo, ali su ti ispravni koraci bili tako golemi da su uvelike prevagnuli pogreške. Ovim opaskama, koje su se odnosile na Keplerov način mišljenja, moramo dodati daljnju značajnu karakteristiku. Nikad se nije zadovoljavao s osrednjim slaga­ njem između teorije i promatranja. Ako se teorija ne bi točno prilagodila unu­ tar područja promatranja, trebalo je potražiti druge mogućnosti. Koliko god su prvotna računanja tražila mnogo vremena i napora, ona su se imala za­ vršiti. Upravo kako su Keplerovi uspje­ si prevagnuli njegove pogreške, tako je karakteristično da se uvijek pokoravao promatranjima, koja su prevagnula ne­ obične plodove njegove svojevrsne nestvarnosti. Kod proučavanja svoje ideje o tije­ lima i kuglama zapazio je da je Kopernik drugačije tretirao slučaj Zemlje od drugih planeta. To je podbolo Keplera jer, ako je Kopernik ovdje pogriješio i ako bi se Zemlja tretirala na isti način kao i svi drugi planeti, njegova bi se neobična teorija mogla bolje uskladiti s promatranjima. Zato se Kepler dao na određivanje točne staze Zemlje. Za ovo su mu bila potrebna najtočnija proma­ tranja, pa je odlučio da postane pomo­ ćnik Tycha Brahea. Velika udaljenost od Graza, gdje je Kepler živio, do Dan­ ske možda bi ga spriječila da otputuje Tychu, ali na sreću se Tycho posvađao s mnogim ljudima u Danskoj i bojeći se

123

da mu ne uzmu njegove instrumente je bio svjestan da se ovaj sustav samo napustio je Dansku 1597. godine i na­ neznatno razlikuje od Kopernikova selio se u Češkoj pred kraj XVI stoljeća. sustava. U svojim kasnijim radovima Kepler je u međuvremenu pobjegao iz on se savjesno držao obećanja. Graza zbog religioznih progona i došao Tako se Kepler sam latio zada­ u Prag u siječnju 1600. godine. Tako tka određivanja prave staze Zemlje u se Kepler lako mogao povezati s Tyc- odnosu na Sunce. Radeći na ovome hom - lako s geografskog gledišta. Ali postavio je jednu odlučnu pretpostav­ to povezivanje za Keplera nije bilo lako ku, koja je na sreću približno zadovo­ s ljudskog gledišta jer, kako je sam pri­ ljavala: tj. da je planet, kada je u istom mijetio, Tycho je čovjek s kojim nitko smjeru sa Suncem (u odnosu na po­ ne može živjeti bez izvrgavanja najve­ zadinu zvijezda), tada uvijek jednako ćim uvredama. Zato nema većeg doka­ udaljen od Sunca. Ova je pretpostavka za, koji pristaje Keplerovom karakteru, približno točna za određeno vrijeme, nego da je poslije 25 godina svoje velike takva kakvu su obuhvaćala promatra­ planetarne tablice Tabuli Rudolphinae nja Tycha Brahea. posvetio uspomeni Tycha Brahea. Na slici 4.5 S predstavlja Sunce, a Kepler nije dugo gutao uvrede, jer M položaj Marsa. Izaberimo niz trenu­ je Tycho umro 1601. godine ostavlja­ taka kada je smjer od S prema M uvi­ jući Kepleru žetvu svojih promatranja. jek isti, a kako smo rekli, udaljenost Bez ovih bi promatranja Kepler teškom od S do M je uvijek ista. Jer je vrijeme mukom došao do pravih staza plane­ ophoda Zemlje različito od vremena ta. Na svojoj samrtnoj postelji Tycho je ophoda Marsa, Zemlja neće općenito zaklinjao Keplera da ne zaboravi su­ biti u istom položaju kada Mars bude stav koji je on zastupao, da se Sunce u istom položaju. Zato dobivamo niz okreće oko Zemlje, a da se svi ostali položaja Z2 Z3 Z4 itd. za Zemlju. Kad planeti okreću oko Sunca. Kepler je je Zemlja u položaju Z1 promatranja obećao da to neće zaboraviti, premda daju i kut između MS i SZ i također
Slika 4.5 Kepler je izabrao niz trenutaka, kada je smjer S prema M (od Sunca prema Marsu) bio isti. Kod svakog izabranog trenutka položaj Zemlje (Z) je bio različit. Položaji Z2 Z2 itd. označuju markirani dio Zemljine staze.

Zvjezdarnica u Pragu gdje je Kepler radio.

124

kut između MZ1 i Z1S. Prema tome, kutovi trokuta su poznati, tako da se omjer udaljenosti od S do M i od S do Z1 može izračunati. Određujući ovo za svaki položaj Zemlje Z1 Z2 Z3 itd., Kepler je dobio odgovarajuće vrijedno­ sti Zemljine udaljenosti od Sunca na raznim položajima ili točkama njene staze, što je udaljenost od S do Z , od S do Z2 i tako redom. Na taj način on je mogao ucrtati stazu Zemlje unutar točnosti koju su dala promatranja. On je našao da je to Ptolemejeva konstru­ kcija koja je dana na slici 4.2. Napomenimo da je ta konstru­ kcija ispravna za članove prvog reda ekscentriciteta. Jer je ekscentričnost staze Zemlje vrlo mala, članovi drugog reda (članovi s kvadratom na e) bili su premaleni da bi bili otkriveni proma­ tranjima Tycha Brahea. Zato je Kepler dobio za Zemlju konstrukciju koja je identična Ptolemejevoj. Budući da je
Dolje je Keplerov prikaz staze Marsa. Iscrtkana linija označuje stazu. Sunce se nalazi kod n, jednom od žarišta elipse.

Ptolemejeva konstrukcija, kako smo vidjeli, potpuno ekvivalentna Kopernikovoj konstrukciji na slici 4.3, pokaza­ la se ispravnom Keplerova slutnja da je ovdje Kopernik načinio pogrešku. Ako staza Zemlje odgovara Ptolemejevoj konstrukciji, možda ona odgo­ vara i svim stazama ostalih planeta. Zato je Keplerov slijedeći korak bio da upotrijebi konstrukciju slike 4.2 za sve planete, ali, naravno, s različitim smjerovima za pravac od S prema C i s različitim vrijednostima za ekscentricitete staza (što će reći, s različitim vrijednostima za odnose udaljenosti SC prema udaljenosti CP). Sada je Ke­ pler popravio dvije Kopernikove pogre­ ške. On je dodao Zemljinom kretanju epicikl i ispravno je ustanovio da Sun­ ce nije središte glavnog kruga Zemlje nego centar svih staza planeta. Ako uzmemo u obzir da je Ptoleme­ jeva teorija vladala gotovo 1400 godiSlika 4.7 Kada planet prijeđe od P1 do P2 on opisuje površinu P1SP2. Uprkos dvjema pogreškama u izradi Kepler je došao do točnog rezul­ tata: da je površina proporcional­ na vremenu koje je proteklo od P1 do P2 .

Slika 4.6 Elipsa predstavlja stazu planeta. Oko nje je opisan krug. S označuje Sunce, a P položaj planeta. Kepler je otkrio da je udaljenost SP uvijek jednaka Cl - eCI cos(QCI).

125

na i da je Kopernikova teorija postoja­ katkada daju položaje Marsa gotovo la gotovo 100 godina, moglo se očeki­ točno, ali su se na nekim drugim po­ vati da će ta nova slika vrijediti neko ložajima odstupanja od 8' ponovo po­ vrijeme. U biti je Kepler ponovo otkrio kazala. Vjerojatno je da većinu ljudi da su eliptična kretanja planeta ispra­ takva odstupanja ne bi mnogo intere­ vna za prvi red ekscentričnosti, pa se sirala. Oni bi bili zadovoljni s činjeni­ moglo očekivati da je to veliki međaš com da teorija daje približno ispravna u astronomiji. Ironija sudbine je tada predviđanja. (Zaista je situacija za sve htjela da se nova slika nije zadržala druge planete bila mnogo bolja, osim ni godinu dana. Vlastita promatranja za slučaj Merkura, za kojega proma­ Tycha Brahea, koja su omogućila Ke- tranja nisu bila potpuna.) Ali, Kepler pleru da ispravi Kopernikovu teoriju, nije bio čovjek koji bi prešao preko sama su pokazala da Keplerova slika takvih pogrešaka. Upravo kako se on ne predstavlja točno kretanje Marsa odlučio da nađe pravu stazu Zemlje, po njegovoj stazi. U slučaju Marsa sada se odlučio da nađe pravu stazu udaljenost od C do S je gotovo 10% Marsa. Kepler se ovim određivanjem udaljenosti od C do P. Kako smo vidje­ pokazao kao veliki otkrivač, a ne samo li, slike 4.1. i 4.2. nisu identične kad kao korektor dviju pogrešaka u Koperse uzmu u obzir veličine ekscentricite- nikovom radu. ta s drugom potencijom; a član s kva­ Prije nego promotrimo Keplera dratom ekscentričnosti daje razliku od u ovoj ulozi, bit će dobro da se kaže 1/400. Ovo znači da Keplerova teori­ malo o konstrukciji na slici 4.5. Kako ja daje položaj Marsa s pogreškom od je bilo moguće da se zna da je pravac 1/4%. Prema tome, stvarni se položaj od S prema M uvijek usmjeren u sta­ Marsa može razlikovati od izračunatog lan smjer za svaku točku Z Z Z 1 2 3 položaja za oko 8 lučnih minuta, a ova itd.? Jednostavno, poznavajući ophorazlika se nalazi unutar područja to­ dno vrijeme Marsa i uzimajući sigur­ čnosti promatranja Tycha Brahea. no da su točke Z 1 Z 2 Z 3 itd. uzete Naravno, Mars nije uvijek izvan iz određenog broja Marsovih godina. izračunatog položaja. U točkama I i H Zatim, kako su se izmjerili kutovi u u slici 4.1, na primjer, pogreška je bila trokutu SMZ? Kut SZM je bio dan iz sasvim drugačija od one kad se Mars neposrednog promatranja. Kut SMZ nalazio u nekom srednjem položaju se također mogao odrediti neposre­ svoje staze. U stvari, izračunavanja dnim promatranjem, uzevši da je zvi-

Odlomak iz Keplerova Sommniuma, najrani­ jeg ili jednog od najranijih radova naučne fikcije. U ovom je pothvatu Kepler opisao rizike leta u svemir. Čovjek može biti odba­ čen uvis, kaže on, kao kod eksplozije puščanog praha. On bi prema tome bio ošamućen, dok bi svoje ruke i noge trebalo da zaštiti kako ne bi bile otrgnute.

jezda, prema kojoj je usmjeren pravac SM, poznata unaprijed; sve što je bilo potrebno da se učini, bilo je da se iz­ mjeri kut između zvijezda u smjeru od Z prema M i onih u smjeru od S pre­ ma M. Potrebna informacija, tj. smjer prema kojem je pravac SM usmjeren, mogla se dobiti pod pretpostavkom da se jedna od točaka Z 1 Z 2 Z 3 itd. nala­ zi na pravcu SM, što će reći, ukoliko je jedna od točaka koje su izabrane u opoziciji Marsa. Došli smo do Keplerova određivanja prave staze Marsa. Metoda, kojaje isko­ rištena, bila je složena u svim detalji­ ma; ali je njen princip bio jednostavan da se izvede rad koji je prikazan na sli­ ci 4.5 za veći broj smjerova pravca SM (udaljenosti Marsa od Sunca u raznim trenucima). Staza Zemlje je ista za sve slučajeve, a ovo dopušta da udaljeno­ sti od S do M budu neposredno uspo­ redne u raznim slučajevima. Rezultat je pokazao da staza Marsa ima oblik simetričnog ovala, kako je pokazan na slici 4.1, a Sunce se nalazi na velikoj osi ovala. Ovalu je lako opisati krug,

kao što je na slici 4.6, a za bilo koju točku P ovala može se naći odgovara­ juća točka Q na krugu. Ako povučemo pravac okomit na veliku os ovala, Q je jednostavno točka u kojoj ovaj okomiti pravac siječe opisani krug. Poslije mnogih pokušaja i krivih početaka, Kepler je konačno načinio značajno otkriće, da je udaljenost od Sunca S do planeta P uvijek dana, bez obzira gdje je planet bio na svojoj stazi, slijedećim jednostavnim odno­ som. Udaljenost SP je uvijek jednaka udaljenosti CI smanjenoj za produkt CI i nekog stalnog broja, kojeg može­ mo označiti sa e i cosinusa kuta QCI. Ovo možemo mnogo kraće napisati u formi: SP = CI - e,CI cos (QCI). Ovo je relacija za točku na elipsi sa Suncem S u jednom od njenih žarišta. Veliki je problem bio na kraju riješen. Planeti se kreću po elipsama, a Sunce se na­ lazi u jednom od žarišta elipse. Tako je princip kretanja po krugo­ vima konačno bio odbačen. Možda su pri poduzimanju ovog odlučnog koraka Kepleru pomogla TycKepler označuje kraj jedne ere. Pre­ teča moderne astronomije, on je bio povezan i s astrolozima. Napravio je ovaj horoskop za velikog pustolova Wallensteina, ali je to učinio s upozo­ renjem da se astrološka predviđanja ne mogu prihvatiti a da se ne uzme u obzir karakter čovjeka.

Područje zvukova koje je Kepler pridavao planetima, a zasnovao na njihovim brzinama i ekscentričnosti njhovih staza.

127

hova promatranja kometa iz 1577. go­ obrnuto njihovim udaljenostima od dine, o kojima smo već govorili kako je Sunca s matematičkom pogreškom sam Tycho napomenuo da mu izgleda u ocjenjivanju površine pokazane na da se komet ne kreće po kružnoj stazi. slici 4.7. Obje pogreške se međusobno Da postavimo fizikalna otkri­ poništavaju. Kepler će, u stvari, otkriti ća Galileja i njegovih sljedbenika u svoju matematičku pogrešku, ali za­ ispravnom svjetlu, bit će dobro da čudo neće uočiti da je s njom bila po­ zaključimo ovo poglavlje s još nekim vezana druga pogreška. Do kraja svog neobičnim Keplerovim predodžbama. života on je vjerovao da brzine planeta Da protumači zašto planeti kruže oko opadaju obrnuto sa svojim udaljeno­ Sunca, postavio je hipotezu da Sunce stima od Sunca. Bila je čudna stvar da zrači neku vrstu upliva, a zračenje bi se ovaj zaključak nije mogao upotrije­ bilo slično djelovanju žbica na kotaču. biti od planeta do planeta, nego samo Zbog vrtnje Sunca žbice pritištu pla­ za isti planet na raznim daljinama od nete, gurajući ih oko gotovo kružnih Sunca. Činjenica da periodi obilaska staza. Zato je Kepler vjerovao da su planeta oko Sunca ne ovise o kvadra­ uzroci kretanja planeta sile koje dje­ tu njihovih udaljenosti, pokazala bi luju pod pravim kutovima na smjer od Kepleru da njegova zamisao nije bila Sunca do planeta. U slijedećem ćemo ispravna. Nasuprot tome, Kepler je ot­ poglavlju vidjeti da pravo fizikalno tu­ krio najznačajniji odnos između perio­ mačenje kretanja planeta ovisi o sili da obilaska planeta i njihovih srednjih koja nije poprečna na smjer od Sun­ udaljenosti od Sunca: on kaže da je ca do planeta, nego uzduž tog smje­ kvadrat perioda proporcionalan kubura. Zatim je Kepler vjerovao da Sunce sima udaljenosti. zrači nejednako u svim smjerovima Druga izrazito čudna zamisao Kei samo uzduž ravnina staza planeta. plera je bila da period ophoda Merku­ Ovo ga je dovelo da vjeruje kako utje­ ra oko Sunca mora biti u istoj relaciji caj Sunca opada s povećanjem udalje­ s iznosom rotacije Sunca, kao period nosti ili jednostavno da je ona obrnuto ophoda Mjeseca oko Zemlje, kao iznos proporcionalna udaljenosti. Gravitaci­ rotacije Zemlje. Ovo znači da bi se Sun­ ona teorija, naravno, zahtijeva da sila ce trebalo jedanput okrenuti oko svo­ kojom djeluje Sunce opada obrnuto s je osi za oko 27-mi dio perioda opho­ kvadratom udaljenosti. da Merkura, koji iznosi oko 88 dana; Čudna je anomalija da je Kepler, prema tome, Sunce bi trebalo da se radeći po ovoj netočnoj osnovi, ipak jedanput okrene oko svoje osi rotacije došao do potpuno ispravnog rezultata, za oko 3 dana. Galilejevo otkriće Sun­ tj. da planeti opisuju iste površine u čevih pjega dovelo je do prvog određiva­ jednakim vremenima. Na slici 4.7 to­ nja rotacije Sunca, a ono je neposredno čke P1 i P2 predstavljaju dva položaja pokazalo da je ovo neobično shvaćanje planeta, a osjenčanu površinu zatva­ bilo vrlo daleko od pravog. raju pravci SP1 SP2 i luk P1P2 staze Kepler nije nikada napustio ideju planeta. Zatim, osjenčana površina je o kocki, tetraedru itd., jer je razvio je­ upravo proporcionalna vremenu koje dnu novu čudnu teoriju, koja se oči­ je proteklo dok je planet došao iz Pl to mnogo bolje slagala s činjenicama. do P 2 Dvostruka površina, dva puta Smatrao je da planeti emitiraju neku veće vrijeme: Čini se da je razlog za­ vrstu harmonije analogne muzičkim što je Kepler došao do ovog ispravnog tonovima, gdje bi jakost tona bila zaključka bio u tome što je on kom­ proporcionalna brzini planeta. Upo­ binirao fizikalnu pogrešku pretposta­ trebljavajući poznatu veličinu staza vljajući da se brzine planeta smanjuju planeta, njihovih ekscentriciteta i

128

njihovih perioda, on je dobio sistem tonova. Planeti Merkur i Mars imaju pri­ lično veliko područje tonova, jer su njihovi ekscentriciteti relativno veliki. Ovo znači da oni imaju relativno velike promjene svojih udaljenosti od Sunca, i zato, prema Kepleru, velike promjene u svojim brzinama i emisijama tonova. S druge strane. Venera ima vrlo mali ekscentricitet, pa se vrlo malo mije­ nja njena udaljenost od Sunca. Zato Venera emitira isti ton. Naravno, nije bilo slučaja da su se izračunati tonovi precizno slagali u frekvenciji s muzi­ čkim tonovima koji su ovdje prikazani. Može li ovo dolaziti od pogrešaka pro­ matranja? Smatramo da su dobiveni tonovi točno takvi kakvi bi trebalo da budu na prikladno tempiranoj skali i da zatim iz ovih unesemo maksimal­ ne i minimalne udaljenosti planeta od Sunca. Kako se slažu rezultati uspo­ ređeni s promatranjem? Odgovor je pokazan u slijedećoj tablici, gdje su vrijednosti afela (maksimalna udalje­ nost) i perihela (minimalna udaljenost) uspoređeni; prvo je dano po Keplerovoj harmonijskoj teoriji, a drugo po stvarnim promatranjima koja je izveo Tycho Brahe.
afel
harmonija perihel

Slaganje je zapanjujuće dobro - za­ panjujuće, jer ideja nema fizikalnog značaja. Sasvim odijeljeno od njegovih znanstvenih aktivnosti, Keplerov život je vrlo interesantan. Već smo napo­ menuli čudnu kombinaciju sitničavih razlika do promatranja s najdivljijim spekulativnim fantazijama. Pravedno je da se kaže kako je Kepler imao da­ leko veći respekt za činjenice nego što ih ima prosječni učenjak, i da je bio, također, prilično čudniji od prosječnog učenjaka. Ovim značajnim karakteri­ stikama treba dodati vrlo buran život - skrb za ženu, vjersko proganjanje, obranu majke koja je okrivljena kao vještica, i pisanje koje je moglo vrlo lako biti prva znanstvena fantastična priča. Ovim kvalitetama je Kepler po­ stao gotovo idealna studija za biografa pa je o njemu i njegovu radu napisano mnoštvo studija.

planet

Afel

Tycho Brahe perihel

Merkur Venera Zemlja Mars Jupiter Satum

0,476 0,726 1,017 1,661 5,464 10,118

0,308 0,716 0,983 1,384 4,948 8,994

0,470 0,729 1,018 1,665 5,451 10,052

0,307 0,719 0,982 1,382 4,949 8,968

129

5. poglavlje TEORIJA GRAVITACIJE

Veliki rad Keplera na stazama pla­ da neprekidno gibanje strijele uzroku­ neta bio je izveden tokom prvih pet go­ je zrak koji je slijedi straga, gurajući je dina XVII stoljeća. Veliki rad Newtona konstantno. Ovaj neobičan pojam nije na teoriji kretanja planeta izveden je našao potporu u Europi XIII stoljeća. nekih 80 godina kasnije. Golemo po­ Pretpostavimo da je strelica izbačena dručje umnoga rada razdvaja Newto­ nasuprot vjetru, što tada? Kasnije, na od Keplera, jedno područje ljudske kada su se pojavili topovi, moglo se misli mnogo veće nego ono koje je raz­ postaviti još jedno pitanje: da li vjetar također gura topovsko tane? dvajalo Keplera od Ptolemeja. Ovakva pitanja nisu mogla naći Sve do Keplera astronomi su sebi postavljali relativno skroman cilj - da odgovor, sve dok nije došao povoljan ispravno opišu kako se kreću planeti. trenutak u XVII stoljeću. Već smo spo­ Oni su bili zadovoljni s geometrijskim menuli široki ponor između polumiopisivanjem staza planeta. Ali, zašto se stičnih predodžbi Keplera i fizikalnu planeti kreću po takvim stazama? Po­ sigurnost učenjaka nekih 70 ili 80 go­ sebno, zašto se planet kreće po takvoj dina kasnije. Ukoliko se ova velika promjena eliptičnoj stazi, a ne po nekoj drugoj može pripisati jednom čovjeku, to se krivulji? Ovo je problem kojeg je New­ mora pripisati Galileu Galileju. ton riješio u svom najznačajnijem djelu Kada usporedimo rad ova dva čo­ Principia. Razlika između vrste proble­ vjeka, teško je vjerovati da su Galilei ma kojeg je Kepler uzeo kao zadatak, i Kepler bili suvremenici. Galilei je bio i vrste problema kojeg je Newton uzeo Sedam godina mlađi od Keplera, a ro­ kao zadatak, jest razlika između kidio se u Pizi 1564. godine. Galilejev rad nematike i dinamike. U kinematici se je bio u suštini moderan u svom nači­ jednostavno opisuju staze uzduž kojih se kreću planeti. U dinamici je cilj da nu, dok je u mnogim pogledima Kepler se protumači zašto se tijela gibaju po u suštini bio srednjovjekovan. Kepler je, može se reći, zaključio jednu eru, svojim stazama. dok je Galilei otvorio novu eru. Razlika Dinamika je bila mnogo teža, tako između ova dva čovjeka pojavila se iz da ni Grci nisu načinili u njoj bilo ka­ razlike načina mišljenja, koji je dobro kav napredak. Osnovna je poteškoća poznat u današnje doba, ali koji nije davanje precizne definicije za silu. Je­ tako jednostavno prepoznat početkom dan neodređen kvalitativan pojam sile, XVII stoljeća. Galilei je bio po svom in­ naravno, pojavljuje se u svakodne­ stinktu eksperimentalni fizičar, dok je vnom životu. Riječ sila često upotre­ Kepler bio matematički teoretičar. Rabljavamo u običnom govoru ali, kada točno sila djeluje, a kada ne? Aristotel je dao naoko uvjerljiv odgovor, ali je bio potpuno kriv. Rekao je da sila djeluje uvijek kada se tijelo giba. Čim sila prestane djelovati, tijelo se prestane gibati. Prividna istina ovog zaključka može se vidjeti guranjem au­ tomobila po ravnoj cesti. Čim ga pre­ stanemo gurati, on stane. Ali, kako je s letom strijele? Aristotel je pretpostavio Na sljedećoj stranici: 130
Nešto manje od stoljeća dijelilo je Newtonov rad od Keplerovoga, premda su intelektualne snage rasle u to vrijeme ne­ zadrživim tempom. Galileo Galilei je bio tem on XVI dalekozo i lano n je dlje ukazao toljeća i dinamici ih. hGal IG lina koji lejev m, jeg široke jUpotrebom u iva ad lk đ trebljava mogućnosti na p p jih omat tdalekozora lu je G e dao č lilejev rada odel vi je

131

zlika se jasno pokazala u njihovu drža­ Obje metode pristupaju osnovi za nju prema otkriću teleskopa nekog ni­ napredak u znanosti, ali početkom zozemskog optičara. Galilejeva reakcija XVII stoljeća je Galilejeva metoda bila je bila trenutna, pa je odmah konstru­ posebno potrebna. Znanost je postala irao teleskop za sebe, a da nije suviše zrela za pojavu eksperimentalnog fizi­ razmišljao o načinu njegova djelovanja, čara. Ovo je bilo polje na kojem se na­ nego je usmjerio svoj instrument u predak mogao najlakše postići. Keplenebo da pogleda kako izgledaju Sun­ rova razmišljanja o stazama planeta, o ce, Mjesec, planeti i zvijezde. Kepler, uzrocima njihovih kretanja oko Sunca na drugoj strani, latio se izrade optičke i o njihovim relativnim razmacima, teorije teleskopa; ali ga nije načinio, jer nisu bila korisna, jer tada fizika nije je bio, kako je sam rekao, nespretan u bila dovoljno razvijena da omogući te­ takvim stvarima. Razlika je još mnogo oretičaru da se uspješno uhvati ukoveća ako uzmemo u obzir da se prije štac s ovim problemima. Zaista, bilo izuma teleskopa Kepler pridružio kao je potrebno pola stoljeća napretka u asistent Tychu Braheu. fizici prije nego se ovo moglo ostvariti. Sve ovo ne govori da je Kepler ma­ Bit će dovoljan jedan primjer. Kepler nje cijenio promatranja nego Galilei. U je postavio teoriju da je odnos perioda stvari, on ih je više cijenio. Galilei ne rotacije Zemlje prema periodu obila­ bi nikad vjerovao u finije promatračke ska Mjeseca oko Zemlje isti kao odnos detalje pomoću kojih je Kepler izveo perioda rotacije Sunca prema periodu eliptične staze planeta. Razlika između ophoda Merkura oko Sunca. Prema teoretičara i eksperimentatora je dale­ ovoj teoriji, period rotacije Sunca iznosi ko od toga da bude razlika u stupnju oko tri dana. Svojim teleskopom Galilei njihovih odnosa prema promatranjima. je ustanovio da Sunce u stvari ne rotira U stvari, sasvim je lako naći teoretičare za tri dana, nego za 27 dana. Ovo je koji više cijene promatranja od samih odredio promatranjem pjega na Suncu, promatrača, kao što je Keplerov slučaj. koje se gibaju od zapadnog ruba Sunca Razlika je u instinktu. Keplerov instinkt prema njegovu istočnom rubu, jer se je bio da sazna kako radi teleskop; Ga- Sunce vrti oko svoje osi. lilejev je bio da izradi teleskop. (Otkriće pjega na Suncu, usput,

132

Gore: Galilejevi crteži Sunčevih pjega pri­ kazani u njegovu djelu Delle Macchie Solari. Desno: Niz fotografija, snimljenih na Mt Wilsonu 1947, pokazuje kako se uslijed rotacije Sunca pomiču pjege s jednog kraja na drugi kraj Sunčeva diska.

nije prvi objavio Galilei, nego Cristoph Sunca nije točno okomita na ravninu Scheiner. Razlog za to je bio što se Gali­ staze Zemlje. lei suzdržavao objaviti svoja promatra­ Galilejev životni rad i njegov lični nja Sunčevih pjega gotovo dvije godi­ karakter možda se najbolje može pri­ ne, vjerojatno zato što je želio da bude kazati opisivanjem jednog njegova ek­ apsolutno siguran da su pjege stvarno sperimenta. Prema Aristotelovoj fizici, povezane sa Suncem, a ne da su je­ tijela koja padaju imaju težinu, a ona dnostavna mala tijela između Zemlje i koja ne padaju, nemaju težinu. Zrak Sunca. Od pamtivijeka su se vrlo veli­ ne pada pa zato nema težinu. Galilei je ke pjege morale vidjeti na disku Sunca izašao na kraj s ovom stvari na krajnje prostim okom, tako da teleskopsko ot­ jednostavan način. Mjehur je napunio kriće Sunčevih pjega nije stvarno nji­ zrakom, začepio ga i izvagao. Zatim ga hovo prvo otkriće; ali su promatranja je probio, pa je zrak izašao i ponovo prostim okom uvijek pripisivana pro­ izvagao. Težina kod drugog vaganja je lazima tijela ispred Sunca. U jednom zapaženom slučaju smatralo se da je bila manja nego kod prvog, što je po­ planet Merkur došao između Zemlje i kazalo da je zrak koji je izašao imao te­ Sunca.) žinu. Izgleda jasno, da je Galilei postavio Korist koju je Galilei dobio iz svojih kao neko pravilo, da je gotovo sve ono promatranja pjega na Suncu, iznena­ dila je sve njegove suvremenike. Ne što su prethodne generacije rekle o fi­ samo da ih je upotrijebio da odredi vri­ zikalnom svijetu bilo neispravno. Nje­ jeme rotacije Sunca, nego je ustanovio gova tehnika je bila da izabere bilo koje da one nisu apsolutno tamne. One su rasprostranjeno mišljenje, da izrazi su­ tamne samo zbog toga što ih uspoređu­ mnju u njegovu vrijednost i da ispla­ jemo sa svijetlim okolnim područjima nira eksperiment da ga provjeri. Motiv diska Sunca. On je također ustanovio za prihvaćanje ove tehnike je vjerojatno da su pjege ograničene na ekvatorijal­ bio u tome što se Galilei sigurno rado­ ni pojas Sunca, jer se rijetko nalaze na vao šokovima i iznenađenjima što su heliografskim širinama većim od 30°. ih uzrokovala njegova otkrića. Jasno je Galilei je čak ustanovio da os rotacije da je bio mnogo sretniji kad je eksperi-

Scheiner je objavio otkriće Sunčevih pjega prije nego je na njih upozorio Galilei. Na slici se vidi kako je on dobivao obrnute slike Sunca pomoću dalekozora na neprozirnom zastoru.

133

ra­ zdražljiv i podrugljiv. a naroči­ to se zapažaju kružni bedemi kratera. Jedan eksperiment koji je vjerojatno započeo s motivom "da ismije" samou­ vjerene školovane ljude oko sebe. a oko četiri stoljeća kasnije je bilo kamen temeljac Einsteinove opće teorije relativnosti. sve da je Galilei bio prijazan i trpeljiv. otkrića da se sva tijela. koji izazivaju poštovanje svakog čovjeka. planete i zvijezde. On je vidio sjene što ih planine i krateri bacaju osvijetljeni Suncem. Galilei je jednostavno pustio nekoliko tijela raznih težina iz velike visine pred nosovima svojih ko­ lega. On jeustanovio da Mjesec nema glatku površinu. štaviše. koji ih je nedavno opisao i odlučio da im dade ime Medičejske zvijezde Venecija 1610 Naslovna strana. Galilejeva metoda rada sumnje. Kada je Galilei primio vijesti o izu­ mu teleskopa. on je vjerojatno osjetio mogućnost izlaza iz napete atmosfere na sveučilištu u Padovi na širi život izvan ove sredine. u istom gravitacionom polju. do krajnje nepopularnosti 134 među njegovim kolegama na sveučilištu u Padovi. prirodno. Objavljeno 1610. na površini Mjeseca. Smatralo se da teška tijela brže padaju na zemlju nego lakša tijela. ek­ sperimenta i ismijavanja dovela ga je. kao i ovdje na Zemlji.ZVJEZDANI GLASNIK Otkrivši velike. Tamo ima planina i dolina. i na Mjesec. Neznatne razlike koje su postojale. najavljuje prvi utje­ caj teleskopa na istraživanje neba. koja su se počela kretati na isti način. a iznad svega nije mogao trpjeti glupane. ment opovrgao staro ustaljeno shvaća­ nje nego kad ga je potvrdio. Ovo je otkri­ će imalo vrlo značajno mjesto u Newtonovoj teoriji gravitacije. Dok su njegove ko­ lege mogle skucati nešto više od kvoru­ ma studenata na predavanjima. ali je zato bio vrlo popularan među studentima. Galilei je točno pripisao razli­ čitim efektima otpora zraka. a pomoću . On je bio otvoren i pošten. godine. kroz koje prolaze razna tijela. Ovo bi bilo dovoljno da se u sveučilišnoj atmosferi steknu mnogi neprijatelji. kod maglica i četiriju gornjih planeta koji se polagano okreću oko Jupitera na raznim daljinama i periodima za koje nitko prije nije znao od autora. s prijevodom Galilejeva Sidereus Nuncius. a osobito filozofa astronoma. Galileo Galilei patricij firentinski profesor matematike na sveučilištu u Padovi. Sva su tijela gotovo istovremeno udarila u tlo. On je uperio svoj prvi jednostavni instrument ne samo na Sunce nego. također. neobične i izvanredne prizore. a on nije bio ni jedno ni drugo. do­ veo je Galileja do otkrića od najveće va­ žnosti. pomoću dalekozora koji je sam nedavno izmislio. bez obzira na njihove različite mase. kod bezbrojnih zvijezda stajačica. kako su uvjeravali filozofi. nastavljaju kre­ tati po identičnim stazama. Galilei je predavao pred najvećim mogućim auditorijem.

s bilo kojeg dijela Zemlje. ali se ovdje radi o teorijskom problemu. pa je Keplerovo mišljenje bilo ispravno. On je ustanovio da planet Jupiter ima četi­ ri mala satelita. koja je izdana u Veneciji u ožujku 1610. Galilei je smatrao da se njihovi položaji mogu unaprijed izraču­ nati. Zato se. Nalije­ vo je kopija jednog Galilejeva teleskopa. Galilei je bio silno impresioniran čestim vezama između svojih teleskop135 . Zami­ sao je bila dobra. koji je došao do zaključka da se to ne može postići. Ova su otkrića bila objavljena u Knjizi Sidereus Nuncius. Plejade (Vlašići). Galilei se s tim nije složio. Prije 1610. Iste godine. Potpun uspjeh ovisi o tome da li su budući položaji satelita izračunati s dovoljnom preciznošću. pogledi na satelite bi bili isti iz svih dijelova Zemlje. kao što se unaprijed mogu izra­ čunati položaji planeta koji se gibaju oko Sunca. brojne audijencije s papom. Položaji ovih satelita se mijenja­ ju iz dana u dan zbog njihova kretanja oko Jupitera. Jedna interesantna ideja. preselio se u Firencu. a ne o promatračkom problemu. kao grupa od samo sedam zvijezda. gdje je predavao darovitim slušaocima iz svih dijelova Europe. On je ustanovio da Venera pokazuje faze ili mijene poput Mjeseca. pojas i štit Oriona (lijevo) bio je poznat kao grupa od samo devet zvijezda. koju je Galilei razvio u to vrijeme. njih je bio u mogućnosti da izračuna visine planina i da pokaže kako se one mogu usporediti s ovima na Zemlji. Problem je bio upućen Kepleru.Ove stranice iz Galilejeve knjižice pokazuju mnogo "novih" zvijezda koje je otkrio prvi teleskop. a od kojih je on mogao zatražiti. nastala je iz njegovih promatranja satelita Jupi­ tera. godine. desno. što omogućava određivanje geografske dužine. u kojoj je knjiga objavljena. koji se gibaju po staza­ ma oko centralnog masivnog planeta. a i dobiti. isto onako kako se planeti gibaju po stazama oko Sunca. Knji­ ga je izazvala veliku senzaciju. Ona je Galileja podigla iz prilično uskogrudne atmosfere sveučilišnog života do polo­ žaja gdje je mogao govoriti na jednakoj nozi ili gotovo jednakoj s knezovima i Kardinalima. Budući da je Jupiter tako daleko od Zemlje. može izmjeri­ ti vrijeme opaženog rasporeda satelita i usporediti ga s predviđenim položaji­ ma satelita u katalogu.

uvijek moguće smatrati da Zemlja miruje pod uvjetom da napusti­ mo običnu euklidsku geometriju. To se javlja iz činjenice da se Zemlja vrti. On je vjerovao da se položaj nikad ne može oslabiti prihva­ ćanjem istine. bio prema njemu prijateljski naklonjen. U početku su ga prijateljski opo­ minjali da ne uči i ne zastupa ideju o kretanju Zemlje. Već smo napomenuli u prethodnom poglavlju da je teorija Tycha Brahea. kada mu je bilo gotovo 60 godina. stvarno po­ tpuno ekvivalentna. on je dobro započeo. Galilei je odbacio ovaj prigovor i upozorio da se ne javlja takav efekt ako je tijelo bačeno s jarbola broda koji se kreće po glatkoj površini vode. morao uočiti efekt ako se Zemlja kreće. ako se teško tijelo baci s tor­ nja. na primjer. Na jednoj strani su zdrav razum i racional­ nost ukazivali na prihvaćanje Kopernikova sustava. Međutim. Kopernikovoj teoriji. ukoliko se odnosi na prividna kretanja planeta. (Prema teoriji relativnosti je. kako bi je dokazao. Galilejev eksperi­ mentalni rad je pokazao kako su bili potpuno bez temelja prethodni prigo­ vori o kretanju Zemlje . kretanje Zemlje će prouzročiti vrlo mali efekt na putanju tijela koje pada.) Ovdje je Galilei našao klicu za još je­ dno veliko fizikalno otkriće. koji je bio 136 učenjak. Ali. kao kardinal Barberini. Osim toga. ako ostanemo vjerni euklidskoj geo­ metriji. ali ne onako kako je to iznio Galilei. bio je slobodan da to smatra hipotezom. pa nije potrebno da se ovdje posebno opiše. ali je na drugoj strani gotovo sigurno da je protestantska reformacija ukazala papskim područjima da je potrebna odlučna obrana Crkve i njenih dogmi ukoliko se želi zadrža­ ti jedinstvo. pa je ovaj efekt premali da bi se zamije­ tio početkom XVII stoljeća. Ovo zahtijeva da pri­ hvatimo Kopernikovu sliku. Sa svoga novog visokog položaja Galilei je sebi postavio zadatak da uve­ de Kopernikov sustav u Italiji i time u cijelom katoličkom svijetu. Tycho Brane je vjerovao da bi se. a samo se Sunce giba oko Zemlje. Galilei nije imao uopće nikakav dokaz. Dokaz za Kopernikovu teoriju se može dati.) Galilei je bio tako impresioniran jednostavnošću i finoćom Koperniko­ ve slike uspoređujući je sa složeno- . Galilei je odmah otišao u Rim i u nizu sastanaka s papom zala­ gao se za prihvaćanje Kopernikove te­ orije. ali nije smio reći da se Zemlja stvarno kreće. U stvari. nije uopće mogao prihvatiti takav zaključak. Imam utisak da je Crkva sa žaljenjem prihva­ tila ovaj zaključak. Takvi slučajevi su bili sistem Jupiterovih satelita i faze Venere. a ne vice versa. po kojoj se svi planeti osim Zemlje gibaju oko Sunca. tako da se točka na površini Zemlje ne pomiče pravocrtno. osjetivši kolebanje u Crkvi. koji je. Njegov neuspjeh da to postigne je predobro poznat. a predstavlja ga sva­ ki jednoliko gibajući laboratorij.prigovor koji bi takvo kretanje pokazao padanjem tije­ la. Papa je istaknuo da Kopernikova doktrina nije službeno proglašena krivovjernom. Ovo je također zahtijevalo odbacivanje Kopernikove teorije. Fizičar i danas upotrebljava Galilejev sistem referencije. Ovo je ponukalo Galileja da se vrati u Firencu i da se da na posao. što je dovelo do početka njegove nesretne borbe. Deset godina se Galilei zgražao nad ovim ograniče­ njem. (U stva­ ri.skih promatranja i Kopernikove teorije o kretanju planeta. Zatim. da jedno­ liko pravocrtno kretanje laboratorija nema učinka na događaje koji se zbi­ vaju unutar laboratorija. bio je izabran novi papa. U slijedećem pogla­ vlju doći ćemo do značenja Bradleyjeva otkrića aberacije. a ne Tychovu sliku. naravno. nju Crkva smatra nepotvr­ đenom. ali Galilei. Urban VIII. To je pokušao u svojoj glasovitoj knjizi Dialogo. Ovo je kamen temeljac specijalne teorije relativnosti. nego po zakrivljenoj stazi. tada možemo pokazati pomoću aberacije da se Zemlja mora gibati oko Sunca.

osim da u takvim slučajevima porekne autoritet Crkve. sugeriralo da postavi obrambenu liniju. bilo je jasno da se nije mogao logički braniti. ako je želio da izbje­ gne mučenje. Me­ đutim. Na dan 8. a općenito je poznato da je on tako i postupio. siječnja bili su ovako 0* * * Oni su zato bili direktni. no na njegovu nesreću bilo mu je uručeno upozorenje sedamna­ est godina ranije. siječnja oni su bili postavljeni ovako: * * 0. koji je deNa dan 7. Najzapadniji je izgledao da će okultirati. kako je prethodno izračunano. a ne retrogradni. a to mu je. Podupirali su ga isusovci i papin tajnik na isti način kao što su ga podupirali širi krugovi koji su mogli procijeniti zdrav razum na kojem je bazirana cijela diskusija. Bilo je prirodno da će se Crkva suprotstaviti ovom ruganju. Galilei je napisao svoju knjigu u potpuno nekompromisnom stilu. Nasuprot tome. puta koji je uzeo Giordano Bru­ no nekoliko godina ranije. osudu i smrt. Niže je stranica iz bilježnice. siječnja bilo je oblačno. Jupiter se vidio u mom te­ leskopu sa tri zvijezde ovako: istok * * 0 * zapad. da oni stvarno ne dokazuju kretanje Zemlje. Možemo procijeniti Brunove kva­ litete uspoređujući neke od njegovih ideja s onima Keplera. Sasvim je vjerojatno uvidio. na njegovo zaprepaštenje. Sada. Oni se nisu mogli vidjeti bez teleskopa.šću Ptolemejeve slike. da prizna pogrešku i traži milost. Gore je prijevod nekoliko prvih redaka. Iz ovoga proizlazi da postoje 3 lutajuće zvijezde oko Jupitera. a u odsutnosti uvjerljivog fizikalnog ar­ gumenta. prethodno nevidljive za svakoga. koje je bilo službeno uvedeno u zapisnik. Mnogo je bilo napisano i za i pro­ tiv Galileja zbog ovakve njegove odlu­ ke. Uvjeravao je kako njegova knji­ ga ne zastupa ideju da se Zemlja kreće. njegova metoda diskusije je stvarno iznosila malo više od ismija­ vanja kompliciranosti Ptolemejeva su­ stava. Uostalom. bilo je primljeno s općim odobravanjem. pa je Galilei bio oso­ bno upozoren na to. a ne Sveti oficij. sumnjivo je bi li se išta ostvarilo uzimanjem mučeničkog puta. Na dan 9. Drugih noći one su se pojavljivale jednake veličine i udaljenosti. . njegova je knji­ ga bila tako jasno napisana s emoci­ onalnom naklonošću za Kopernikovu teoriju. Na dan 11. Meni se čini da svi oni koji nikada nisu bili ugroženi neposrednim muče­ njem. koju je Galilei napisao o satelitima Ju­ pitera. da je takva obrana imala malo izgleda za uspjeh. možda. da je emotivno osjećao kako ona mora biti istinita. Kada se pojavilo prvo izda­ nje knjige Dialogo. a najbliža zvijezda Jupiteru bila je pola veličine od druge i približavala joj se. Naravno. ispitujući ponovo svoje vlastite argumente. Kepler je vje­ rovao da su sve zvijezde ograničene na jedan udaljeni omotač. Desetoga sam ih ponovo vidio ovako: * * 0. Zato se takva situacija nije mogla ignorirati. siječnja 1610. ovo je navedeno pro­ tiv njega. Za Galileja je bila sreća da je njegov slučaj ispitivala posebna komisija. Ali. Ali je situa­ cija bila takva da zdrav razum u to vri­ jeme nije odgovarao politici Crkve. nisu u stanju da procijene si­ tuaciju. Galilei je potpuno krivo prosudio razloge koji su tada djelovali na odlu­ ke Crkve. Pred njim se našla samo alternativa.

Galilei nije stvarno izumio teleskop. bez početka i kraja. Može se također reći da bi racionalni način mišljenja trebao biti u mogućnosti da sam trijumfira. započela. mjesta hodočastili da ga vide. pernikove doktrine te je bio stavljen u koja predstavlja Aristotela. Galilei bi bio spominjan u povijesti kao izvanredan učenjak.beo samo tri kilometra. Da je Crkva prihvatila njegov Dialogo. Posljedica sudskog procesa je bila da je Galilei bio primoran odreći se KoNaslovna stranica prvog izdanja Dialogo. kao što su bila promatranja Tycha Brahea. Utemeljio je eksperimentalnu metodu. da je Galilejeva životna povijest svemir. smatrajući da prostor može biti neizmjeran. a to je najznačajnije od umro mučeničkom smrću. ali je nije prvi uveo. a ne završila s razdobljem njegova kućnog pritvora. iako ne kao jedan od najvećih. Oslijepio je u posljednjoj godini svoje osmogodi­ šnje konfirmacije. Mučeništvo sadrži suprotsta­ vljanje emocije emociji. Doći će vrijeme kada će svi vidjeti ono što ja vidim. ali je Brunovo mučeništvo vjerojatno malo tome pridonijelo. Godine 1600. dok je Bruno smatrao da su one tijela kao Sunce i da se zato nalaze u enormnoj udalje­ nosti od nas. bez potrebe za mučeništvom. Ovaj pojam je proširio do neizmjernosti. drugi su prije njega koristili eksperimente da ispitaju ideje. godine. Ovakve ideje. Ptolemeja kućni pritvor u svojoj ladanjskoj kući Kopernika. U ovom radu on se vratio blizu Firence do kraja života. ali je njegov ispitiva­ čki duh ostao zdrav." To vrijeme je zaista došlo. On je načinio važna astronomska ot­ krića. ali su ona bila kvalitativne vrste i nisu predstavljala mnoštvo preciznih podataka na kojima bi se mogle bazirati teorije. premda mu je svojim proma­ tranjima dao odlučan motiv za njegov 138 . Primao je na Kopernikovu teoriju i tako došao u posjetioce. a da svemir može biti vječan. a to nije sušti­ na racionalnog mišljenja. Njegova posljednja izjava na sudskom procesu bila je: "Ja očekujem vašu osudu s manje straha nego vi. dovele su ga na lomaču. pa su mnogi ljudi iz raznih sukob s Crkvom. odbijajući da odbaci svoje heretičke poglede na svega. Giordano Bruno je Može se reći. koje su značajne za naše doba. Spaljen je u Rimu 1600.

Kako god gledali na Galilejevu odluku. ali da je i Galilei imao pristup do njih. nakon što mi je bilo rečeno da je ta znanost u protivnosti sa Sv. Zato. go­ tovo je sigurno da on ne bi bio čovjek koji bi se latio sitničavog. iskrenim srcem i nehinjenim uvjerenjem odričem se. ali ukoliko budem upoznao nekog krivovjernika. koju sam ispravno shvatio. Galileo. glavni inkvizitori u cijelom kršćan­ skom svijetu protiv krivovjerne izopačenosti. spomenutu la­ žnu znanost i. koji su donijeti i proglašeni protiv sličnih delikvenata. prijavit ću ga ovom Svetom uredu ili. krivovjerje i sektu protivnu Sv. Tako mi Bog pomogao i ova Sveta evanđelja koja. Ali.. te općenito svaku i bilo k oju drugu zabludu. imaju­ ći pred svojim očima nepovrediva Evanđelja. tj. Javno opozivanje mu je dalo osam godina života koje je iskoristio za polaganje temelja dinamike. ne branim i ne naučavam na bilo koji način. inkvizitoru ili ordinariusu onoga mjesta u kojem se bu­ ­­­ naiazio. vjerujem sada i s božjom pomoći ću vjerovati i ubuduće u sve ono što vjeruje. da ne podržavam. crkvi. i bio sam smatran vrlo sumnjivim s krivovjerja. lično pristupivši pred sud i na koljenima pred vama. a da nisam donio nika­ kvo rješenje. što propovijeda i naučava Sveta katolička i apostolska crkva. koja dodirujem svojim rukama. On je. Zaklinjem se da ubuduće neću nikada više ni reći ni tvrditi. Nadesno je dio doku­ menta u kojem se on pod prisegom i prokletstvom odrekao svojih krivih uvjerenja. pismom. a dolje je prijevod tog dokumenta. zamornog ra"Ja. a da Zemlja nije središte i da se kreće. što ih nalažu i propisuju sveta pravila i drugi opći i posebni propisi. premda mi je ova Sveta inkvizicija su­ dbeno naredila da potpuno napustim lažno mišlje­ nje da je Sunce središte svijeta i da se ne kreće." Galilei se odlučio za opoziv. sin pokojnog Vincenza Galileja iz Firence. Istina je da su Tycho Braheova promatranja bila na raspolaganju samo Kepleru. Prisižem.razvoj kao naučnog instrumenta. želeći da uklonim iz pameti vaših uzoritosti i svakog vjernog kršćanina tu snažnu sumnju. u svojoj 70. također. i obećavam da ću vršiti i držati se u potpunosti svih pokora koje su mi bile ili će mi biti nametnute od ovog Svetog ureda. a Zemlja da nije središte svijeta i da se kreće. zaklinjem se da sam uvijek vjerovao. da sam držao i vjerovao da je Sunce središte svijeta i nepomično. prešutio veliko Keplerovo otkriće eliptičnih staza planeta. usmeno ili pismeno. najuzorniji i najprečasniji kardinali. 139 . ja sam napi­ sao i štampao knjigu u kojoj sam se bavio tom već odbačenom naukom i navodio razloge s mnogo argumenata njoj u prilog. sumnjivo je da li je on mogao postići mno­ go mučeništvom. ni usmeno ni pismeno. godini. podvrgavam se svim pokorama i kaznama. Ukoliko se ogriješim o bilo koje od mojih navedenih obećanja i zakletvi (a to ne dao Bog). točnije. također. takve stvari zbog kojih bi na mene mogla pasti slična sumnja. proklinjem i mrzim spome­ nute zablude i krivovjerje.

Ali. la postajale su postepeno manje i ma­ Ako načinimo da ova strana bude još nje zbog zračnog otpora. neovisno o kutu njiha. Galilei čki između nepomične točke i utega u je. banja i činjenicu da tijela koja započnu Ovo je pokazalo da je kretanje utega gibanja na sličan način u istom gravi­ njihala amo-tamo bilo stvarno sasvim tacionom polju imaju identične staze. pretpostavimo da je strmija na ja. To će reći. U svakodne­ vnom životu možemo zamislili hori­ zontalnu ploču u kojoj je privlačenje gravitacionog polja Zemlje u svakoj to­ čki okomito na ploču. imat će potpuno isto svoj­ kasnijeg datuma. bez izgubi iz vida zdjela i da se upita. će se lopta kotrljati beskonačno. Ako nastavimo smanji­ vakuumu. visina koju uteg dosegne uvijek ista. ali je to bilo izvan područja vati strminu. lopta će nastavili da dosi­ mogao naći zadovoljavajući način odr­ že istu visinu kao prije. ovo očito vri­ jedi samo ako je ploča vrlo ograničene Galilei je ustanovio da na visinu do veličine.relativnost uniformnog gi­ ni položaj. Zamislio je njihanje njihala u veća nego prije.čunanja koje je proveo Kepler. ako je uhvatio špagu u nekoj touvjeti su isti kao prije. pod pretpostavkom da je kut mali. koja ima oblik kuglinog zaboravljeni i ponovo otkriveni nekog odsječka. U Padovi. a dalje i dalje u horizontalnom značenju problem održanja njihanja njihala nije prije nego postigne odgovarajuću visi­ bio riješen na jednostavan način sve do nekih 70 godina kasnije. uteg bi dosegao istu visinu. U stvari. amplitude njiha­ trenutak samo manje strmiju stranu. osim posljednjeg go­ stvo. Oni bi bili vjerojatno unutar zdjele. koju je Galilei smislio. neće biti u mogu­ njihalu. koja se ko­ ali važnost ovih dvaju otkrića nije bila trlja naprijed i natrag. Galilei je ponovo posvetio pažnju visinu koju. stepeno ne oslabe gibanje. što obzira na dužinu špage koja je bila pri­ će se dogoditi ako pustimo da se kugla čvršćena na nepomičnu točku. šao da će se to ostvariti. da bi se ona kotrljala lemog otkrića do kojeg je Galilei došao naprijed i natrag. Da li će lopta doseći istu To mu je ukazalo da njihalo može dati visinu na obadvije sirane? Galilei je na­ odličnu metodu za mjerenje vremena. da se dijelu ostane nepromijenjena. lopta će se kotrljati sve njegove eksperimentalne tehnike. ali će zbog sma­ žavanja njihanja njihala prema ovom njene strmine stvarna udaljenost biti otporu. u svojim posljednjim godina­ pokušavajući da dosegne odgovarajuću ma. mjer. na nesreću. nezavisno od špage. kao mladić. inače više ne bi 140 njihala kod dna njegova njihaja osta­ ne nepromijenjena. On je uočio da je samo onda ćnosti da dosegne. Ne možemo uzeti u obzir uda­ koje se uteg popne ne utječe promje­ ljenosti na ploči koje bi bile usporedive na dužine konopca ako brzina utega s polumjerom Zemlje. a da se ne sklize odmah jasna. Na kraju je potrebno objašnjenje. Posljednja je karika u lancu razmi­ ako brzina utega njihala na najnižem šljanja. što je učinio nu. Na pri­ kotrlja po horizontalnoj ploči. zaista.kugle. naravno. tako da će se lopta kotrljati beskonačno. Kugla. Ovo navodi da vladanje utega ne ovisi o postojanju . dosežući uvijek istu tokom kućnog pritvora. pa Galilei nije manje strma. visinu sve dok trenje i otpor zraka po­ Galilei se uvijek zanimao za njihalo. da Hooke u Engleskoj. jednoj strani. Zamislimo za Međutim. načinio dva velika otkrića u trenutku kada špaga dođe u vertikal­ zametku . Što će se dogoditi ako smanjenje strmosti dosegne nulu? Odgovor je. uvijek Sada. otkrio je da je vri­ Pretpostavimo sada da zdjela nije jeme koje je potrebno njihalu za jedan načinjena kao dio unutarnje površine potpun njihaj.

koju zami­ presudom Crkva je zaista zaustavila slimo u području prostora gdje uopće napredak znanosti tamo gdje je bila nema sila. djeluje sila na tijelo? Odgovor je: uvi­ jek kada se tijelo ne giba konstantnom brzinom i pravocrtno. a brzina će joj biti konstantna. Razmotrimo česticu. bilo je otkriće koje je svijet čekao dvije tisuće godina. u Engleskoj. koje su do tada odigrale tata. koja je Iz ovoga možemo lako dati odgovor do tada bila centar intelektualnog ra­ na pitanje koje je bilo postavljeno go­ zvoja. nego na udaljenom otoku izvan tovo na početku ovog poglavlja: kada kontinentalne Europe. Razvitak znanosti je u veli­ zontalnom pločom. ali to na ploču . stranice zdjela se razlikuju u nagnutosti. za koji kretanje tijela odstupa od konstantnosti. Prema tome vocrtna kretanja tijela. zemlje (Francuska je bila iznimka. ju sile na loptu u smjeru njenog kreta­ Zato je bilo nemoguće doći do bilo ka­ nja. a čovjekova saznanja. Za­ ne samo za znanost nego. Međutim. Ako ma kojoj se zakrivljenost Zemlje može prestaneš gurati svoj auto. Ukoliko ne djelu­ sile na bilo kakav kvantitativni način. a s propadanjem znanosti nije se nom i po svom prvotnom smjeru. Ali. ko ima sila koje samo djeluju okomilo Galilei je također ispravno ocije­ na ploču. . ali će ku­ Razlog zašto se trebalo tako dugo gla uvijek pokušati da dosegne istu visinu čekati na očito jednostavan rezultat je na obje strane. ču ograničene veličine u odnosu pre­ pa tijela ili miruju ili se kreću. jer Ovo na kraju daje zaključak da se tijelo u njoj katolicizam nije imao potpunu na koje ne djeluje sila giba konstantnom vlast). ukoliko uopće nema sila ili ukoli­ kvog logičkog sistema dinamike. Dok su sve sile normalne nam danas izgleda razumljivo. on će stati. Ovo veli­ ko otkriće Galileja u vrijeme njegova kućnog pritvora. nije bilo moguće definirati i mjeriti kojoj se kotrlja lopta. za dnji stupanj apstrakcije je uklanjanje Italiju i cijeli katolički svijet. Ovo načinjena. Zatim smo uklonili koj mjeri prenesen na protestantske Zemlju da konačno uklonimo i ploču. mogao slijediti brzi razvitak tehnologi­ Napomenimo razvojne stadije apstra­ je XVII i XVIII stoljeća. Od tada pa na dalje znanost o dinamici Kugla. Zato su Italija kcije do koje smo stigli kod ovog rezul­ i Španjolska. napredovala je vratolomnom brzinom. Stupnjem. osnovna točka je bila ali sile još uvijek djeluju na njega.okomite na nju . lejeva otkrića. lopta će se kotrljati bez kra­ nio važnost Kopernikova izlaganja. ja.vrijedilo da je gravitaciona sila okomi­ u tome. što u prirodi ne vidimo pra­ ta u svakoj točki na ploči. koja se kotrlja bez sklizanja u zdjeli. zanemariti. znanstveni razvitak ne u Italiji. Sada možemo ukloniti Ze­ ka nuli ili stanje u kojem sila ne djelu­ mlju i razmotriti apstraktnu ploču po je. postale slabe i nakon toga smo zamijenili zdjelu hori­ nazadne. zatim smo značajnu ulogu u proširivanju polja uklonili špagu i zamijenili je zdjelom. Svojom ploče. vlada se na isti način. također.lopta će nije uopće bilo razumljivo sve do Galise kotrljati bez kraja. Što će se dogoditi? Čestica dovoljno jaka da nametne svoje odlu­ će se i dalje kretati s jednolikom brzi­ ke. A sve dok se nije moglo Već smo uklonili njihalo i zdjelu iz definirati stanje u kojem je sila jedna­ problema. Ako jedna "stranica" po­ stane horizontalna. Počeli smo s njihalom. Ovo definira pri­ sustvo sile. mjeri se sila koja djeluje na tijelo. A to je zato što Galilejev rezultat obuhvaća samo plo­ na sva tijela koja vidimo djeluju sile. kugla se kotrlja neo­ graničeno u istom smjeru. Iz ovog razloga nalazimo veliki brzinom i konstantnim smjerom.

142 . Huygens je (gore) otkrio kako da se izmjeri sila koja je potrebna da održava kretanje tijela u krugu. Kakva sila djeluje na njega? Vrlo je­ dnostavan pokus omogućuje nam da se uhvatimo s problemom. po­ put gravitacije. r polumjer kruga. prema centru kruga. Posve je isto da li se sila prenosi uz konopac ili. Osim toga. ako želimo imati kretanje po krugu istog polumjera i iste brzine. pa za­ vrti uteg da opisuje krug. Zato u bilo kojem trenutku sila koja djeluje na uteg mora uvijek biti usmjerena duž špage. Sila koja djeluje na tijelo izmje­ rena je stupnjem kojim se tijelo odvoji od kretanja u pravcu kod stalne brzine. Ovdje imamo tijelo koje se kreće po krugu pod utjecajem sile koja se pre­ nosi po špagi. Pričvrsti teški uteg na jedan kraj špage. Huygens je ustanovio da se veličina sile povećava s kvadratom brzine utega. Uzimajući ova tri rezultata zajedno. sila se može na­ 2 pisali kao m V r. Napeta špaga može pre­ nositi silu samo po njenoj dužini. na primjer. Upravo smo vidjeli da se sila koja dje­ luje na tijelo mjeri stupnjem za koje tijelo odstupi od pravocrtnog kretanja i stalne brzine. gdje je V brzina utega po krugu. a ne poprečno. Razmotrimo poseban slučaj kada se tijelo kreće po krugu. Ako. a to znači. kroz prostor. tako da dru­ gi kraj špage predstavlja centar kruga. imamo dvostruku količinu materijala u utegu. a da se smanjuje obrnuto s dužinom špage.Prije nego prijeđemo na Newtonovu revoluciju. tada će biti potrebna dvaput veća sila nego je prethodno bila. a m količi­ na materijala u utegu. proporcional­ no se promijeni i sila. ako se količina mate­ rijala u utegu promijeni. bit će dobro da razmotrimo važan korak koji je ostvario Huygens. Pravilo: sila je jednaka masi tijela pomnožena kvadratom njene brzine podijeljene s polumje­ rom kruga.

ako su veličine P i r određene ovisiti o masi m utega. tada A mora sadržavati faktor ml. u kojoj je brzina V tralnog tijela. koju od sada deklariramo kao rit uvjet da se i m1 i m2 moraju pojaviti gravitaciona sila. gdje veličina A može sadr­ mo veličinu G. koje ciona sila. po­ la koje se giba u gravitacionom polju služiti za satelite planeta . ili A m2 r2.na primjer. jest 2rpi. a razmak između njih neka je r. A ako na neki način odredi­ 2 F = A m r . Ovo Jednadžbi F = m V2 r možemo do­ će reći da se A može napisati kao pro­ dati drugu jednadžbu. Iz ove dvije jednadžbe možemo izvesti Neka je m masa utega. Ovo je sada treći kon. Iz koja je jednaka m V2 r. koja se očituje djelovanjem ga privlači. On će. Ako sada postavimo razbo­ Sila F. uvjetu. možemo pisati P = 2rpi V. Pretpo­ Sada razmotrimo gravitacionu silu stavimo na trenutak da je G poznato pa između dvije jednake čestice . centra žavati još neke neodređene faktore. napisati u obliku P = 4r mpi2 F. također. koje je potrebno da se uteg G osigurava da se uključi bilo koji još jedanput okrene oko kruga je 2rpi V. ma oblik G x m1 x m2 : r . da je kvadrat od P proporciona­ Keplerov zakon primjenjiv za plane­ lan kubusu od r. Zbog toga sama promatranjima za pojedini slučaj. preuzima napetost u izrazu za F s jednakim značenjima. Neka su njihove mase m 1 tijelo privlači uteg prema sebi silom F i m 2 . Ako također uzmemo ve planete koji se gibaju po ne sasvim u obzir Galilejev rezultat da staza tije­ kružnim stazama. F.Što se dogodi ako odstranimo špagu mamo slučaj dvaju tijela vrlo različitih i postavimo jako masivno tijelo u cen­ masa. gdje veličina a vrijeme. Ubacivanjem ovoga u izraz za P2.gdje ne­ razmotrimo određivanje P i r za planete. Iz onoga što smo do sada eliminirana. koja je prethodno nastala u špagi. Dužina ophoda dukt G + m1 pa izraz za F sada popri­ 2 kruga. Vidimo. vidimo da period P ne može Očito je. privlačenja. Kombi­ može izračunati produkt G x M iz gornje nirajući ova dva uvjeta. točno onako kako se gibao m1 na m2 može se napisati A x m2 : r2 kad je bio pričvršćen za kraj špage. može odmah dobiti. nego slučaj dviju čestica uspo­ tru kruga? Ukoliko masivno centralno redive mase. Ova se jednadžba može rekli sila F je jednaka G x m M x r2. možemo pisati jednadžbe. a M masa cen­ treću jednadžbu. gravita­ staviti gibati oko centralnog tijela. neodređeni faktor. uteg će se na­ onoga što smo do sada rekli. ne ovisi o masi tijela nego o početnom za slučaj Mjeseca. da se sila mora sadržavati faktor m. sila gravitacije. mora bili proporci­ On je također približno točan za pra­ onalna sa 1 r2. Ako nazovemo ovu dužinu vremena Vratimo se formuli za P2 za slučaj periodom P. da veličina te koji se kreću po kružnim stazama. kojeg je opisivao uteg. centralnog tijela s velikom masom. dobi­ Uzmimo u obzir treći Keplerov za­ je se P2 = 4r3pi2 G M. 143 . tada se masa M.

sada. da je Kepler dao ovu vrijednost kao najnižu granicu. U našoj jednadžbi sada M predstavlja masu Zemlje. Mora se reći. dalo rezultat koji je bio daleko premalen. r i M u obliku G M = 4r3pi2 P2. Poznavajući r i P. pa se zato produkt G x M može odrediti. Oni su odredili udaljenost Marsa jednostavnom triangulacijom. Ona je iznosila oko 24 milijuna kilome­ tara. a ostaje omjer između mase Sunca i mase Zemlje kao poznati broj. Udaljenost između dva grada je bila određena mjerenjem smjerova Marsa sa svakog kraja bazne linije točno u istom trenutku. Zatim je bilo jednosta­ vno trigonometrijskim putem odrediti udaljenost od Marsa do Zemlje. Za određivanje vrijednosti G bila je potrebna drugačija metoda. P predstavlja period ophoda Mjeseca oko Zemlje.Sljedeća strana pokazuje Ljudevi­ ta XIV u posjetu Francuskoj aka­ demiji znanosti koju je osnovao sredinom XVII stoljeća. (Slika kompletne zvjezdarnice je nalijevo. a r predstavlja polumjer staze Mjeseca. gdje je jedna od strana trokuta bila udaljenost između Pariza i Cayennea. Sila privlačenja između dvije čestice je produkt G x m1 x m2 podije­ 2 ljen sa r . može se izra­ čunati desna strana ove jednadžbe. Pretpostavimo da smo smislili eksperi- . veličina G ista u oba slu­ čaja. tada jednostavno podijelimo pro­ dukt G x M za Sunce s produktom G x M za Zemlju. Još je Hiparhu r bio poznat s točnošću unutar 1%. poništava se nepoznati G. Kepler je uočio ovu činjeni­ cu. Vidjeli smo u trećem poglavlju da je Aristarhovo određivanje udaljenosti Sunca. a određivanje r je mnogo lakše nego je to bilo za slučaj planeta. a ne njihove apsolutne vrijednosti koje su predstavljene u našoj jednadžbi sa r. dok je stvarna vrijednost oko 150 milijuna kilometara. On je rekao da Sunce mora biti najmanje udaljeno 24 milijuna kilometara. Kroz de­ sni prozor vidi se Pariška zvje­ zdarnica koja se tada gradila. Period P je bio. ako je G poznat. tako da je u to vrijeme bio poznat samo pro­ dukt G x M. Meto­ da nije mogla dati sasvim točan odgo­ vor. naravno. Ali je bilo moguće izvesti iz slučaja Zemlja i Mjesec potpuno isti argument. masa M Sunca se lako dobiva. premda značajni korak za ovo vrijeme. poznat s dobrom točnošću još u doba Grka. Vratimo se našim dvjema česticama mase m1 i mase m2.) Članovi novoosno­ vane Akademije izvršili su prvo znatno ispravno određivanje udaljenosti Marsa i Sunca. Prvu dovoljno točnu procjenu prave skale Sunčeva sustava dobili su člano­ vi francuske Akademije znanosti. jer je udaljenost između Pariza i Cayennea bila vrlo mala u usporedbi 144 s udaljenosti Marsa. ali je i njegova vrijednost premala. Napišimo sada ponovo jednadžbu koja povezuje P. Račun pokazuje da je masa Sunca oko 300 000 puta veća od mase Zemlje. Period P je poznat. Prema tome. ali je bio poznat samo odnos polumjera staza planeta. Ako je. Tako se produkt G x M mogao odrediti za slučaj Zemlje. Veličina G nije bila poznata u XVII stoljeću. Ipak je dobivena vrijednost bila točna unutar 10%. S relativno visokom točnošću je bio po­ znat Tychu Braheu. me­ đutim. koju je osnovao Ljudevit XIV sredinom XVII stoljeća. gdje je r razmak između njih.

145 .

kada je nastupilo prvotno kretanje na neki posebni specifični način? Prije nego po­ kušamo odgovoriti na pitanje. koje ćemo označiti sa m. Izjednačimo li izmjerenu vrijednost sile s našom formulom. Prvo smo iza­ brali jednostavan slučaj kružnih staza da bismo odgonetnuti formulu za gra­ vitacionu silu.ment u kojem je sila privlačenja stvar­ no izmjerena za dvije čestice poznate mase i poznatog razmaka među njima. Imamo tijelo velike mase. također. 146 . Izbacivanjem iz po­ trebne visine i potrebnom br­ zinom. Trebalo je čekati sve do gotovo početka XIX stoljeća kada ga je izveo Henry Cavendish. a da staza neće biti krug ako se kre­ tao na neki drugi način? Formulirajmo problem preciznije. a njena veličina je G x M x m : r2 gdje je r udaljenost dvaju tijela u datom trenutku. U stvari. on je. Zatim smo. a G je konstan­ ta. Do sada smo razmatrali samo jedno­ stavne slučajeve planeta ili satelita koji se kreću po kružnoj stazi oko glavnog tijela. vrijedno je spomenuti korake razmatranja koji su nas doveli do njega. Newtonov dijagram pokazuje kako projektil izbačen pri ra­ znim brzinama s velike visine iznad Zemlje poprima razne putanje. do sada nepozna­ ta veličina G će biti određena. pokazao da spljoštena elipti­ čna staza zadovoljava zakon gravitacije upravo tako dobro kao i kružnu stazu. Da li je potrebno da staza bude kružna? Može li biti da se slučaj kružne staze javlja samo ako se planet ili sa­ telit prvotno gibao na svojstven način. opremljeni ovom formulom. okrenuli cijelo pitanje da bismo pitali kakva je opća priroda Newton (desno) nije samo formulirao zakon univerzal­ ne gravitacije. Sila koja djeluje na malo tijelo usmjerena je prema velikom tijelu. koje ćemo označiti sa M. ovakav eksperiment se nije mogao izve­ sti u XVII stoljeću. Kakva će biti staza mase m. projektil će kružiti oko Zemlje kao satelit. i tijelo male mase.

147 . gdje se njegov matematički genij prvi put pokazao. Desno u prvom planu je zgrada. i strogo pravilan vrt. gdje je stanovao. Cambridge.Desno: Posjed Woolsthorpe gdje je Newton započeo svoj rad na gra­ vitaciji za vrijeme velike Kuge. tako izraža­ jan za njegov karakter. Gore: Trinity Colle­ ge.

pitati. umjesto una­ bila kadra odgovoriti na pitanje. a masivno tijelo M će se nalaziti stadija profmjenja. imamo ideje o tome kako su nastali U XVII stoljeću bila su možda dva planeti. Ali. Njegov odgovor je sadr­ vrlo spljoštenu eliptičnu stazu. 148 . koji je dobiven iz je­ ju u obzir. Leibniz je bio vidjeti u posljednjem poglavlju. Odgovor je. zašto se planeti u stvari kreću Prvi se pojavio iz načina na koji su po stazama eliptičnim. u kojem moguće izvesti matematički iz zakona se međusobni utjecaji planeta uzima­ gravitacione sile. poglavlju smo vidjeli da se opi­ tijelo oblikovati zatvorenu stazu . Često prijed.od njega po stazi koja je ovisi o prvotnom uvjetu pod kojim se poznata kao hiperbola. kako ćemo pitanje: Newton i Leibniz. tada će U 3. postati najsloženiji. godine. pa tako izvesti način na koji su se kaže da matematika i znanost posta­ oni nastali? Poslije razmatranja proble­ ju teži i teži što više znamo o njima. ton je problem riješio između 1680. posljedica zakona gravitacikretanja započela na poseban način. matematičar koji se prvenstveno nije Ima li nebeskih tijela čije staze nisu zanimao za astronomiju. na izbacivanja m manja od ove. Ako tijelo m izbacimo pokazuje da vrlo spljoštena eliptična s dovoljno velikom brzinom. kao i glavni utjecaj Sunca. po gotovo kružnim stazama. Danas sve više i više efektne. To ma. prije nego je otkriće. godine. New­ meti. mogla odgovoriti na postavljeno Bilo je prirodno. staze planeta se moraju smatrati sta­ zama koje se neznatno mijenjaju s vre­ Budući da nam Newtonov odgovor menom. Sada vidimo da se svjetlo Nena naš problem navodi samo da će wtonove teorije proširilo na staze koje staze planeta biti eliptične. Newton je ustanovio da komet. U drugom stadiju su odstupa­ ne na svojoj stazi u jednaka vremena. mo­ ovo pitanje. se izgubiti u vrlo velikoj udaljenosti . Konačno. možemo zahtijevaju sva tri stadija profinjenja.eli­ sivanje staza planeta može dati sa tri psu.staze planeta ili satelita na kojega dje­ na način koji je zahtijevao da se kreću luje gravitaciona sila. Ali u XVII stoljeću. da su njihova prirodno. pa zbog toga približno kružne? Odgovor je da. mogu li se dapače jedna osoba na tisuću milijuna ona izračunati unatrag. diferencijalnim i in­ đer ovise o načinu na koji je sustav tegralnim računima. vjerojatno bi jedna nastao.u Stupanj eliptičnosti staze jednostavno neizmjernost . Ovo žavao dva dijela. Newton je došao do zaključka da se je pogrešno jer. ko­ nije ni pokušao riješili problem. U trećem stadiju. ima 1685. U prvom stadiju se u jednom od žarišta elipse. ako je brzi­ tijelo počelo kretati. slijedeći Newtonovo pitanje. tehnike s kojima su u stvari. Neznatna Opremljena s prikladnom matemati­ odstupanja od kružnog gibanja tako­ čkom tehnikom. dnostavnog slučaja kružne staze. da se nastavi dalje razmatrali ova tehnika bila na raspolaganju. premda problemi mogu tako enormno računanje ne bi moglo. vo kružne. koje su goto­ planeti započeli kretanje: drugi je bio. staze mogu smatrati običnim kružni­ malo tijelo m će opisivati iste površi­ cama. provesti. a ne o takvim mističnim uzro­ osoba na oko tisuću ili možda jedna na cima koje je Kepler zamišljao. tj. ono će se staza zadovoljava zakon gravitacije okretati oko masivnog tijela i konačno upravo poput gotovo kružne staze. stotinu. Imajući mogućnost izraču­ žda bi jedna osoba na sto milijuna ili navanja kretanja planeta. nja od kružnica takva da se staze pla­ Prema tome je Newton pokazao da je neta mogu smatrati gotovo kružnim zakone koje je Kepler otkrio empirički elipsama. i koji je promatran 1680. a kasnije iskustvo je učenjaci opremljeni da ih riješe postaju potvrdilo njegovu oštroumnost. ali su se one pojavile iz potpu­ čovjeka sposobna da odgovore na naše no drugačijih razmatranja.

Halley je vidio isti komet.Prije Newtona se smatralo da je sasvim nemoguće predvidjeti kretanje kometa. Dio Bayeuxove tapiserije na slijedećoj stranici. kako se vidio iz Londona godine 1759. predvi­ dio njegov povratak. 149 . izračunao njegovu stazu i. Godine 1682. uspoređenog s gotovo kružnom sta­ zom planeta. prikazuje kako je kralj Harold gledao pojavu neobične zvijezde samo kao jednu slutnju nesreće. gotovo točno. Crtež pokazuje krajnju eliptičnost staze Halleyjeva kometa. Gornja slika prikazuje njegov slijedeći povratak.

za trenutak. čiji je polarni promjer oko 43 kilometra ma­ nji od ekvatorskog promjera. Bilo je još ne­ znatnih odstupanja između promatra­ nja i računa. Os ko­ nusa ili stošca je okomita na ravninu staze Zemlje.je. koje su zadavale brige astronomima antike. samo radijalna sila usmjerena od planeta prema Suncu. Ideja. Gravitaci­ ona teorija je pokazala da je sila. koju su podržavali kontinentalni . Iznenađujuća je stvar da nije po­ trebna poprečna sila po opsegu kruga da se održi gibanje planeta. On je usta­ novio da se gotovo sve nepravilnosti u kretanju Mjeseca. ali se za duži vremenski period uočava da se os giba oko konusne površine.po kružnoj stazi. treći je samom Newtonu postavio zadatak kojeg je istraživao računom. Newton je počeo u potankosti ispi­ tivati slučaj kretanja Mjeseca. da je potrebna sila da održi gu­ ranje planeta po njihovim stazama ideja. mogu pro­ tumačiti novom teorijom. Newton je uzeo u obzir gravitaciono djelovanje Zemlje i Sunca na Mjesec. koji uzima u obzir djelovanje više gravi­ tacionih polja. Os rotacije Zemlje nije okomita na ravninu staze Zemlje. Jedan njen potpuni okret oko stošca traje 26 000 godina. poglavlju. da je glavni dio do sada tvrdokornog problema o kretanju Mjeseca riješen. Newton je otkrio da je to poslje­ dica činjenice što Zemlja nije idealna kugla. Ona je spljošteni sferoid. kako smo već vidjeli u 3. Dovolj­ no je. Vratimo se od ovog trećeg stadija profinjenja na jednostavan slučaj kre­ tanja planeta oko Sunca . Za kraći vremenski period. Jer Ze­ mlja nema oblik kugle. gravitaciona sila. Newton je izračunao vrijeme koje je potrebno za kretanje oko stošca i do­ bio gotovo točan rezultat. A ovo okretanje uzrokuje da se os rotacije Zemlje pomiče oko stošca. a na njih ćemo upozoriti ponovo u slijedećem poglavlju. nekoliko godina. a polovina kuta stošca iznosi 231/2°. to je krajnje važno. Nekoliko puta smo u prethodnim poglavljima imali povoda da upozo­ rimo na precesiju. može se smatrati da je smjer osi Zemlje ostao nepromijenjen. koja ulazi u problem. kojom Mjesec i Sunce djeluju na nju uzrokuje neznatno okretanje osi Zemlje. Ovo gibanje osi zove se precesija. Os rotacije Zemlje se kre­ će oko stošca na takav način da uvi­ jek prolazi kroz vrh stošca. jer je u ovom slučaju treći stadij profinjenja.

Pored ovog ispitivanja konstantnosti vrijednosti G. da su tijela pala vertikalno na tlo. Formula G x M x m : r2 nije se koristila samo za određivanje vremena ophoda Mjeseca oko Zemlje na način kako je gore opisano. U prvom slučaju ona će predstavljati polumjer staze Mjeseca. a u drugom slučaju ona će predstavljati polumjer same Zemlje. sve daljnje znanstvene spoznaje potvrdile su ovu kolosalnu ideju. međutim. S nekim ogradama. New­ ton je već iskušavao ovu kariku u lan­ cu dokaza kada se. Veličina r će. s kojom su se dotada mučili učenjaci. U njemu je Newton prvi pokazao da su pojave fizikalnog svijeta dostupne preciznim proračunima.) Iz ovoga slijedi: ako je poznat omjer vrijednosti od r u oba slučaja. koje vertikalno pada. Dvadeset i dvije godine kasnije. udari o površinu Zemlje. jer je masa Zemlje M sigurno bila ista. jer je očito samo radijalna sila uzrokovala Desno: Naslovna stranica Principia. (Masa m će ta­ kođer biti različita u oba slučaja. zatim period ophoda Mjeseca oko Zemlje i brzina kojom tijelo koje pada s po­ znate visine udari u površinu Zemlje. vratio iz Cambridgea u svoje rodno mjesto Woolsthorpe u Lincolnshireu zbog izbijanja kuge. može se izračunati njegovo kasnije ponašanje. Veličina M predstavlja masu Zemlje u oba sluča­ ja. 1687.mogla se sada potpuno odbaciti. U ovom je radu Newton prvi put pokazao da su fenomeni fizikal­ nog svijeta dostizivi da se precizno izračunaju. godine. 151 . ali to nema važnosti jer se m poništava u oba računanja. kao što je bio Huygens . Budući da je nađeno da je produkt u oba slučaja ista. Već smo spomenuli veliko Galilejevo otkriće da staza tijela u gra­ vitacionom polju ne ovisi o masi tijela. a pred njima se otvorila nova staza. a ne po­ prečnom ili transverzalnom silom. dobit ćemo vrijednost produkta G x M za oba slučaja.matematičari. može izračunati buduće stanje. Od tog je doba astronomija krenuia u novu eru. Istina je da Newton nije pokazao da su svi prirodni fenomeni dostupni matematičkom istraživanju. Lijevo: Izvod iz zapisnika Kraljevskog društva. Ostaje da se razmotri jedan detalj: da se prihvati da je veličina G ista za sve slučajeve . Ovo je bilo godine 1665. nego se također koristila za pronalaženje brzi­ ne kojom tijelo. on je sma­ trao da je područje fenomena dovoljno široko da se čovječanstvo uvjeri o općoj tvrdnji: ako netko poznaje kompletno sadašnje stanje stvari. Pri­ vidno nedokučiva šikara. biti različita u oba slučaja. Ovo je bila znanost o dina­ mici.ona je konstanta. ovaj je oštroumni dokaz također po­ kazao vrlo jasno da je Mjesec vezan za svoju stazu radijalnom silom. Newtonovo veliko djelo Philosophiae Naturalis Principia Mathematica ugledalo je svjetlo dana. Ako znamo početne uvjete nekog susta­ va. iznenada je nestala. mo­ rala je veličina G biti ista. u dobi od 23 godi­ ne. koje se odnose na današnje razvitke u kvantnoj teo­ riji.

uvidjet ćete da vam je sasvim nemoguće izračunati svoju geografsku dužinu. Razli­ ka od jednog sata između dva vreme­ na odgovara razlici od 15° geografske širine. planeta i njihovih satelita. Danas.kao način utvrđivanja vremena na nekom standardnom meridijanu. osim ako ste imali podatak o vremenu koji se odnosi na neki standardni meridijan na Zemlji. također.) Ali sve do pojave kronometara problem geografske dužine davao je veliki impuls da se detaljnije proučavaju kretanja Mjeseca. ali je valjanje i ljuljanje broda izazivalo tako velike pogreške. Najbolje je rješenje bilo omogućeno pomoću Harrisonova pomorskog kronometra. britanski su pomorski kapetani predali peticiju Donjem domu tražeći rješenje za pro­ blem određivanja geografske dužine na moru. to znači da se nalazite tri sata istočno od Greenwicha. određivanje geografske širine je relati­ vno lako. Drugi: oni koriste Newtonovu matematičku teoriju da bi protumačili ne samo izrazite karakteristike kre­ tanja planeta nego. Zato je bilo prirodno da ljudi usmjere svoju pažnju na upotrebu kretanja planeta i njihovih satelita . mogli ste isto tako lako odrediti svoju geograf­ sku dužinu kako ste odredili geograf­ sku širinu. godine. Godine 1714. Prvi: oni posti­ žu mnogo veću točnost u mjerenjima položaja zvijezda i planeta nego ikada ranije. poglavlju. gdje će ti podaci biti prikazani tabelarno u nekom standardnom vremenu. poglavlje RAZDOBLJE POSLIJE NEWTONA Napredak u matematici i fizici to­ kom Newtonove ere je bio tako velik da je astronomima trebalo sto pede­ set godina da u potpunosti iskoriste te rezultate. Njegova je ideja bila da se za ovu svrhu iskoriste sateliti Jupitera. Ali je određivanje geografske dužine mnogo teže. Njihova se ostvarenja za vrijeme tog perioda. recimo po griničkom vremenu ili denovskom Neodgodiv praktični problem na početku XVIII stoljeća bio je da se nađe način određivanja ge­ ografske dužine na moru. ukoliko imate radio-prijemnik. iz sata u sat za nekoliko mje­ seci. godine.6.koji se mogu vidjeti istovremeno iz mnogih dijelova Zemlje . Kako smo vidjeli u 2. . koji je započeo početkom XVIII stoljeća i trajao sve do sredine XIX stoljeća. tada bi bilo moguće da se pomo­ rac opskrbi s jednim godišnjakom. Treći: oni počinju s proučavanjima izvan Sunčeva sustava u šira svemirska prostranstva. Gotovo sto godina ranije Galilei je razmišljao o istim stvarima. Ako bi netko unapri­ jed precizno izračunao položaje ovih mjeseci. Položaji zvijezda i planeta Razdoblje poslije Newtona počelo je s jakim naglaskom na praktičnoj upotre­ bi astronomije. Naj­ jednostavnije je razmotriti svaki ovaj glavni razvitak posebno. Ako ste imali takav podatak. Istina. ali u XVIII stoljeću nije bilo takvo sredstvo na raspolaganju. vaša geografska dužina bi bila 45 stupnjeva istočno od Greenwicha. Vi treba da nađete samo 152 trenutak podneva u svom položaju i usporedite ga s vremenom koje je tada bilo registrirano u Greenwichu. možete lako primiti signale griničkog srednjeg vremena (GMT). bilo je sato­ va s njihalom. potrebno je samo odrediti vi­ sinu Sunca u podne. (Gore je njegov prvi model iz 1735. Drugim riječi­ ma. i mnogo zamršenije detalje kretanja unutar Sunčeva sustava. s primjedbom kapetana Cooka o njegovoj pouzdanosti. s kojima su bili poravnani na početku putovanja. meridijan zvjezdarnice u Greenwichu. tj. Na primjer. a vama nepoznatu točku na površini Zemlje. Ako ste pali padobranom na neku zabačenu. mogu praktično podijeliti u tri dijela. pretpostavimo da je u vaše podne griničko vrijeme bilo 9 ujutro. da se oni nisu mogli koristiti s pouzda­ njem da će pokazati isto vrijeme kao satovi u matičnoj luci. a dolje Kendalova kopija njegova četvrtog modela iz 1759.

153 .

ali mu je to bilo ci. Kada je ovaj problem iznesen pred Ali se sudbina našalila jer. Engleski izumitelj. drugi. saznao standardno vrijeme. koji je svo­ se valja. upravo Newtona. Prvi. ovo se nije riješilo sve do Euleskih tijela ne mogu promatrati kada ra. načinio je kronometar kojeg mogao pripremiti godišnjak o kretanji­ ne regulira njihalo. koji je pronašao nove matematičke je oblačno.ljevski astronom Nevil Maskelyne koji lilejevoj ideji. Međutim. Nedostatak je jedino taj problem zadao glavobolju. tada bi se Harrison.je ustanovio da Harrisonov kronometar wtonovoj pa je zbog toga proteklo nekih daje bolje rezultate. računanja budućih kretanja Mjeseca bilo je nemoguće da se izvedu potre­ postale praktične. on je zamislio sličan. jedan je pomiče u odnosu na pozadinu zvijezda. Naš Mjesec se stalno koristi kao astronomski sat. Mjesečevim salom 40 godina prije nego se do loga došlo. sve do XVIII stoljeća bilo je teško i izraditi tablice i izvršiti promatranja s broda koji se ljulja. koja se pojavila u Ga. je ove sheme bio. koje su prihvatljivom točnošću podjednako uvjerljiva razloga. 154 . ali je­ kad je poslalo moguće da se Mjesec dnostavniji način. geografska dužina se mogla naći iz promatranja položaja Jupiterovih mjeseci i kori­ štenjem tablice koja je imala popis vremena ovih položaja u poznatom mjestu. Pomorac bi tada bio u mo­ Sam je Newton pokušao izračunati bu­ gućnosti da promatra položaje mjese­ duće kretanje Mjeseca. a koji se pokazao ma Mjeseca. ali je projekt propao iz dva metode. mehanički izum načinio ovu metodu Ako bi netko izračunao unaprijed gdje zastarjelom. pronađe u godišnjaku iste položaje tako teško te je sam izjavio kako mu i očita standardno vrijeme. John će Mjesec biti iz sata u sat. kronometar ispitivao je tadašnji kra­ Druga poteškoća. godine.vremenu. Takva je računanja bna promatranja s palube broda koji stvarno izveo Tobias Mayer. Bilo je to 1752. U ovom bi slučaju pomo­ sposobnim da održava točno vrijeme na rac promatrao zvijezde koje se nalaze moru za duži vremenski period. pojavila se također i u Ne. da se položaji nebe­ Zaista. pokazalo se nepojmlji­ je tablice izdao u prikladnom obliku za vo teško obaviti računanja koja traži određivanje geografske širine na moru. bilo je moguće odrediti geografsku du- U teoriji. takav astronomski godišnjak. koristeći mjesečev rov mjesečev sat i Harrisonov pomorski godišnjak. Mayeu blizini Mjeseca i.

U doba peticije pomoraca. a iznosila je jednu lučnu minutu. koji je Flamsteed započeo kao nešto potpuno sporedno. a da ekvator nebeske sfere leži u ravnini koja s tom osi zatvara pravi kut. moramo odrediti neku početnu točku na nebe­ skom ekvatoru od koje ćemo započeti mjerenje.oko šest puta točnije od to­ čnosti koju je postigao Tycho Brahe. Britan­ ska vlada je stavila na raspolaganje na­ gradu od 20 000 funti onome tko riješi problem geografske dužine. smatrao je da bi najbolje mo­ gao pomoći projektu ako izradi točnu kartu zvjezdane pozadine preko koje prolazi Mjesec. Maskelyne se bio suočio s prilično osjetljivim ljudskim problemom. James Bradley. jer je u nastavljanju programa mjerenja točnog položaja treći kraljevski astro­ nom. dok je najveći dio od te polovine za mjesečev sat primila Mayerova udovica. Prije nego mo­ žemo izraziti dužinu zvijezde. a Maskelyneu je dano da odluči kako će se novac razdijeliti. izrastao u izvanrednu astronomsku važnost. Samo je bilo sumnjivo da je od pola nagrade. jedna od dviju točaka u kojoj 155 .žinu s točnošću unutar četiri lučne mi­ nute. To je bilo pošteno. On je za ovu namjenu odredio položaje za skoro 3000 zvije­ zda s točnošću od oko 10 lučnih se­ kunda . načinio značajno otkriće koje je uvelike pomoglo nasta­ nak današnje astronomije. Da ocijenimo važnost Bradleyjeva otkrića. moramo po drugi put promo­ triti problem definiranja položaja na nebeskoj sferi. U ekvatorskom sistemu za početnu točku izabrana je proljetna točka (K). koji smo obradili u 1. koja je bila dana za mjesečev sat. problem mje­ sečeva sata bio je povjeren novoustanovljenoj zvjezdarnici u Greenwichu. Njegova je odluka bila da se iznos podijeli jednako za obje metode. John Flamsteed. Ovaj je rad. poglavlju. kronometrom je krajnja pogreška bila samo oko jedne lučne minute. nekih četrdeset godina ranije. Prvi kraljevski astronom. Tamo smo vidjeli. da u je­ dnom sistemu možemo smatrati po­ larnu os nebeske sfere kao produže­ tak osi rotacije Zemlje. Euler dobio vrlo malo.

rotaciona os se u godini dana pomakne za kut od nekih 20 lučnih sekunda. Međutim.6 godina. Je li to tako? Odgovor je .ravnina staze Zemlje oko Sunca (ekliptika) siječe nebeski ekvator. Pravac OA je povučen okomito na ekliptiku. i prolje­ tna točka se konstantno mijenja. a OA je ponovo povučen okomito na ekliptiku. Budući da je glavni učinak precesije sasvim jednak iz godine u godinu. Doista. To znači da se i nebeski ekva­ tor također mijenja. ako hoćemo da postignemo dana­ šnje standarde točnosti. Zemaljska os rotacije zatvara kut od približno 231/2° s ovim pravcem. kad postanemo zainteresirani za položajne točnosti od deset sekundi ili još bolje. Zemljin po­ larni promjer je oko 43 kilometra manji 156 nego njen ekvatorski promjer. Ali je staza Mjeseca nešto malo nagnuta prema ekliptici a nije ni stalna u odnosu na Zemlju i ekliptiku. znatno promijenio za period od oko 2000 godina. gdje je pravac OB povučen okomito na ravninu staze Mjeseca. kao što su bili Flamsteed i Bradley. nema poteškoće da se ta kore­ ktura uzme u račun. koje nastoji da savije os Ze­ mlje što uzrokuje precesiono kretanje. a ovaj kut se zadržava za vrijeme kretanja osi rotacije. Smjer polarne osi Zemlje se stalno mijenja. Ovo se precesiono kretanje javlja jer Zemlja nije idealna kugla. Ali za duži period moramo uzeti u obzir činjenicu da se pravac OB pomiče oko OA i da je peri­ od precesije 18. Dapače. a tu je činjenicu uočio veliki grčki astro­ nom Hiparh. Ali. os rotacije se pomiče oko OA na isti način kako se pomiče os rotacije zvrka oko vertikalnog smjera. Mnogo godina poslije Hiparha nitko nije mogao objasniti zašto se mijenja smjer polarne osi Zemlje. Razmotrimo situa­ ciju pokazanu na slici 6. Newtonova teorija gravitacije daje kompletno objašnjenje pojave. U stvari. Očito je da se ravnina staze Mjese­ ca mijenja iz godine u godinu. Ovo uzro­ kuje gravitaciono privlačenje Sunca i Mjeseca. Ako bi ravnina kretanja Mjeseca oko Zemlje bila u ravnini kretanja Zemlje oko Sunca. koja je ravnina kretanja Zemlje oko Sunca. Situacija je ilustrirana na slici 6. moramo uzeli u račun mijenjanje standardne pola­ zne točke. moramo sa­ svim sigurno uzeti u račun neznatne promjene iz godine u godinu.2. postoji mnogo manje kre­ tanje koje varira iz godine u godinu. Može­ mo uzeti za period od nekoliko mjeseci da se Mjesec kreće po stazi koja je po­ kazana na slici 6. pogla­ vlju. Dužina ove vremenske skale je značajna. Vrijeme koje je potrebno za jednu kompletnu precesiju osi Zemlje iznosi oko 26 000 godina. Zbog ove promjenlji­ vosti postoje odgovarajuća kolebanja . Ali jednom.ne. Ako nismo zainteresirani za promatranja koja su izvršena u dugom vremenskom periodu i ako nismo za­ interesirani za vrhunsku točnost. U svim našim prethodnim diskusi­ jama smatrali smo da je smjer osi ro­ tacije Zemlje nepomičan u odnosu na vrlo udaljene objekte u svemiru. Hiparh je ovo vjerojatno ustanovio uspoređujući svoja vlastita promatranja ekvinocija.ravnini koja se kreće u suprotnom smjeru s obzirom na os OA slike 6. a ovo uzrokuje da se efekt privlačenja Mje­ seca na Zemlju mijenja također iz go­ dine u godinu. opisanog u 2. To će reći. tada je dovoljno da se i ne uzme u obzir mijenjanje smjera polarne osi Zemlje. Uprkos mnogo manjoj masi. koja je izveo pomoću prstena. Mjesec se kreće samo približno u ravni­ ni . Uspoređenje je pokazalo da se položaj Sunca u ekvinocijima. ova druga pojava ne bi po­ stojala. pored ove jednakomjerne precesije.2. Mjesec igra veću ulogu nego Sunce u ovom savija­ nju zbog toga što nam je mnogo bliži.1.1. u odnosu na zvjezdanu pozadinu. s podacima koje su sakupili sta­ riji babilonski astronomi. pa je zato od godi­ ne do godine kretanje vrlo polagano.

Iz ove sobe je Flamsteed bilježio projekciju Mjeseca na pozadinu zvijezda nasuprot kojima se Mjesec kreće. Dolje: ista soba u doba Flamsteeda. 157 . Flamsteed je unio položaje gotovo tri tisuće zvijezda s točnošću unutar deset sekundi. Nalijevo je zvjezdana karta iz njegova Atlas Coelestis. sada muzej.Gore: današnji izgled osmorokutne sobe u Greenwichu.

. je kolebanje (nutaciju) u odnosu na precesiju slike 6. Prije napuštanja problema precesije. Os rotacije U tom slučaju ćemo postaviti pukotinu Zemlje prijeđe polovinu precesionog S2 izvan pravca koji povezuje S1 i zvije­ ciklusa za 13 000 godina. a u intervalu življava zimu. nazvan nutacija. Bradley je prvi otkrio ovaj dley je načinio još jedno otkriće. Pre­ tragova.3 pustilo se svjetlo zvije­ gla.6 godina. jer svjetlost treba određeni trenutak vrijedno je napomenuti da za duži pe­ vremena da dođe od S1 do S2 .u iznosu precesije osi Zemlje.2 Precesija uzrokuje polagano OB je okomito na ravninu Mje­ pomicanje centra oko kojeg zvi­ sečeve staze. a pravcu. Odgovor je ispravan ako pu­ drugo u Laplandiji. zbog toga što Zemlja nije idealna ku­ Na slici 6. prisjećajući se da se svjetlost kre­ francusku Akademiju nauka i u godi­ će pravocrtno? Odgovor je: na pravcu nama poslije 1735. U drugom crtežu puls će biti dio gdje sjeverna hemisfera pro­ svjetlosti sada dolazi do S2 . jedan iz 1907. 158 Slika 6. OA je okomito na jezde prividno kruže. koje efekt.1. izvršena su mjere­ koji veže S1 sa zvijezdom. jedno u Peruu. zna ispravni oblik Zemlje. pa je bilo moguće kotine miruju ali. ali tako da se nja nečuvene točnosti u mjestima koja zvijezda i oba otvora nalaze na istom su bila vrlo udaljena.4. nanesena dva niza zvjezdanih a period iznosi 18. Ovo uzroku­ razlikuju. Bra­ 18. pukotine S1 i Slika 6. a svaki U ovoj potrazi za točnosti u mjere­ kompletni ciklus ovih kolebanja traje nju položaja zvijezda i planeta.5. a u tom se zdu. Vrijeme jedne potpune vrtnje iznosi oko 26 000 godina. vremenu ljeto i zima potpuno zamijene. situacija postaje drugačija. ako se oni kreću u da se prvi put u ljudskoj povijesti sa­ smjeru poprečnom na smjer zvijezde. Situacija je jasnije prikazana na dva To će reći da dio staze Zemlje. Pojavilo se sad mlje od idealnog sfernog oblika potaklo pitanje: gdje se mora postaviti drugi je veliki interes u geodeziji. za 13 000 godina kroz pukotinu S1 . Ovdje su ekiiptiku. godine. Drugačija. Saznanje važnosti odstupanja Ze­ zde kroz pukotinu S1 . gdje sada crteža na slici 6. Os ro­ tacije Zemlje pomiče se oko OA upravo kao što se os vrtnje vrha pomiče oko vertikalnog smjera. a južna hemisfera ljeto.6 godina. ma tome se mijenja ravnina sta­ a drugi iz 1941. kako je pokazano na slici 6. a za to riod vremena precesija uzrokuje velike vrijeme se S2 pomaklo u odnosu na S1 promjene godišnjih doba.1 OA je okomito na ekliptiku.ot­ Vidjeli smo da se precesija javlja kriće pojave aberacije. Na prvom crtežu ima­ sjeverna hemisfera proživljava ljeto a mo puis svjetlosti koji upravo prolazi južna hemisfera zimu. godine. OB se pomiče oko OA. Obratite ze Mjeseca (i efekt privlačenja pažnju kako se centri ovih nizova Mjeseca na Zemlju). Napose je otvor S2 da svjetlo također prođe kroz cijeli problem oblika Zemlje zaokupio S2. je imalo dalekosežne posljedice . između ova dva položaja.

S2 se mora tako smjestiti. S i S tako da svjetlo sa zvijezde prođe kroz oba. Na primjer. Slika 6. Zato tamo neće biti aberacionog efekta.4 Ako se otvori mogu kretati u smjeru poprečnom na smjer zvijezde. neće biti kretanja teleskopa pre­ ko smjera zvijezde. Kretanje Zemlje.6 Slike 6. zatvara nezna­ tni kut prema smjeru koji veže S1 sa zvijezdom. nagnutost teleskopa. Kad je Zemlja u poka­ zanom položaju. poslije četvrt godine. kretanje je sada u smjeru druge zvijezde. Slika 6. slučaj je obrnut. aberacija je nekad nula a nekad ma­ ksimalna. Tu imamo Zemlju u posebnoj točki na njenoj putanji oko Sunca. aberacija uvijek 159 . ST mora ležati izvan te linije za iznos koji daje gornja formula. ovaj aberacioni efekt ne bi imao praktičnu važnost. Ovaj zaključak je važan. a nula za prvu. Situacija je najkompliciranija kod mijenjanja smjera kretanja Zemlje. a prema tome i kretanje te­ leskopa. pa će. Ali je stupanj po­ ravnanja raziičit. izno­ sila bi oko 20 lučnih sekunda. Zato vidimo da aberacija ne otklanja smje­ rove zvijezda na jednaki način.6. U ovom je slučaju kretanje Zemlje. Ako se otvori ne kreću poprečno na smjer zvijezde. da se može promatrati druga zvijezda. S2 su se pomakle. Slika 6. kada se Zemlja pomakla do točke P na slici 6. a s druge strane.5 tumače zašto os telesko­ pa obično mora biti poravnana kada se promatra zvijezda. doći do pojave aberacije. a zato i kretanje teleskopa bit će tada preko smjera prve zvijezde. Za zvijezde koje se nalaze u ravnini staze Zemlje. koja veže Sl i S2 .4 i 6. Ako je stupanj nagiba uvijek isti za sve zvijezde.6.Slika 6. koja se nalazi u smjeru kretanja Ze­ mlje. potpuno preko smjera zvije­ zde.5 Svjetlo i oba otvo­ ra kreću se kona­ čnim brzinama. Za zvijezde koje se ne nalaze u ravnini staze Zemlje. a S2 kao okular. pa tu neće doći do pojave abe­ racije. Vratimo se slici 6. Da to nije tako možemo vidjeti iz slike 6. Sada pretpostavi­ mo da smo usmjerili teleskop u drugu zvijezdu. maksimalni iznos bit će za drugu zvijezdu. S2 mora ležati na pravcu koji povezuje S i zvijezdu. Kada je Zemlja u P. pa je efekt aberacije maksimalan. kad se uzme u obzir problem usmjeravanja teleskopa u zvijezdu. Vidimo da ova os mora biti neznatno nagnuta da bismo opazili zvijezdu od smjera koji bi bio upotrije­ bljen da nema kretanja teleskopa. Tako za svaku zvijezdu aberacija varira tokom cijele godine. situacija je potpuno obrnuta.4 gdje vidimo da linija. da se za isto vrijeme po­ makne od prvog do drugog polo­ žaja za koje svje­ tlo prijeđe udalje­ nost S1 do S2. Ako usmje­ rimo teleskop prema prvoj zvijezdi. Zamislimo S1 kao objektiv teleskopa. kako je prikazano.3 Postavljanje dvaju otvora. U stvari. Pra­ vac koji prolazi kroz S1 i S2 predstavlja os teleskopa.

160

Preth.: Stranica iz knjige početkom XIX stoljeća pokazuje zenitni instrument koji je James Bradley upotrebljavao za svoja mno­ gobrojna promatranja. Gore: Fotografija dijela instrumenta (sačuvan u Greenwichu) i Dolje: dio zabilježaka načinjenih tokom jednog od Bradleyjevih promatranja.

postoji. Razmotrimo, na primjer, zvi­ jezdu koja se nalazi u smjeru okomi­ tom na ravninu staze Zemlje. Kad se teleskop uperi u takvu zvijezdu, kreta­ nje Zemlje je uvijek poprečno na njen smjer tokom cijele godine. Da ponovimo, kretanje Zemlje iskrivi slike zvijezda na nebu. Iskrivljenje vari­ ra kroz cijelu godinu, a također i prema kutu što ga doglednica zatvara s ravni­ nom staze Zemlje: iskrivljenje općenito iznosi oko 20 lučnih sekundi. Ovo je bilo značajno Bradleyjevo otkriće. Ako se držimo obične geometrije, izbjegavajući komplikacije koje su spo­ menute u početku, u 1. poglavlju, tada pojava aberacije daje uvjerljiv dokaz da se Zemlja kreće oko Sunca - vrsta do­ kaza za kojim je Galilei uzalud tragao. Vidjeli smo da u pomanjkanju takvog dokaza, sustav Tycha Brahea, u kojem se uzima da se Sunce okreće oko Ze­ mlje a svi drugi planeti oko Sunca, daje tako dobar opis kretanja planeta kao i Kopernikov sustav. Ali sustav Tycha Brahea ne može objasniti aberacije koje je Bradley promatrao. Zato mora­ mo prihvatiti Kopernikov sustav. Međutim, usput se može upozoriti da današnja teorija relativnosti do­ pušta da smatramo Zemlju kao cen­ tar svega, ukoliko želimo da se oslo­ bodimo obične euklidske geometrije. Ali, ako ustrajemo da je Zemlja nepo­ mična, treba da daleko prekoračimo složenosti Ptolemejeve predodžbe ili Tychove predodžbe da bismo objasnili pojavu aberacije. Jasno je da se ova pojava ne bi ja­ vila kad bi svjetlost putovala besko­ načnom brzinom, jer bi svjetlost tada prešla od pukotine S1 do pukotine S2, na slici 6.3, prije nego bi same puko­ tine imale vremena da se pomaknu. Zato je aberacija pojava koja ovisi o konačnoj brzini svjetlosti. Zaista, kut iskrivljenja, pokazan na slici 6.4, je­ dnostavno je odnos brzine poprečnog kretanja pukotina prema brzini same svjetlosti. Ovo izbacuje neposredno pi161

tanje; što je brzina svjetlosti? Klasično tome koliko je udaljen Jupiter od Ze­ određivanje je djelo danskog astrono­ mlje. U stvari, zastoj je jednostavno ma Olafa, ili Olausa, Romera, koji je udaljenost Zemlje od Jupitera podije­ 1675. godine bio cijenjen, čija princi­ ljena s brzinom svjetlosti. Ukoliko je pijelna nesigurnost proizlazi iz neto­ zastoj potpuno isti za dva uzastopna čnog poznavanja prave veličine staze trenutka pomrčine - tj. ukoliko je uda­ Zemlje. Slijedi opis Romerove metode. ljenost od Zemlje do Jupitera potpuno Slika 6.7 pokazuje stazu satelita ista - tada je ispravna naša metoda Io, najunutarnjijeg od četiri velika sa­ mjerenja ophodnog vremena satelita telita Jupitera, koje je prvi otkrio Ga­ Io. Ali, ako se udaljenost između Jupi­ lilei. Njegova udaljenost od planeta je tera i Zemlje mijenja od jedne do druge sasvim slična udaljenosti Mjeseca od pomrčine, jasno je da će naša metoda Zemlje. Mi smo u mogućnosti da vidi­ biti sasvim netočna, jer će iznos zasto­ mo Io, jer se zraci Sunca reflektiraju s ja biti različit u dva slučaja. njegove površine, ali ga za vrijeme nje­ Zato se postavlja pitanje, da li se gova prolaza kroz sjenu koju baca sam udaljenost od Zemlje do Jupitera mi­ Jupiter ne možemo vidjeti. Pretposta­ jenja ili ne mijenja tokom vremenskog vimo, sada, da želimo odrediti vrijeme intervala između dvije uzastopne po­ trajanja obilaska satelita Io oko Jupi­ mrčine. Odgovor glasi da se ona mora tera. Očita bi metoda bila da se odredi mijenjati ako se Zemlja kreće prema trenutak ulaska satelita u sjenu Ju­ Jupiteru ili se udaljuje od njega. Slika pitera. Tako možemo reći da interval 6.8 pokazuje da se situacija u ovom vremena između uzastopnih ulazaka pogledu mijenja kroz cijelu godinu. određuje vrijeme ophoda satelita oko Kod točaka A i C na stazi Zemlje, Ze­ Jupitera. Ali, je li ovo potpuno ispra­ mlja se kreće poprečno na smjer Ju­ vno? Da to ocijenimo, moramo najde­ pitera, a udaljenost Zemlje od Jupite­ taljnije proučiti što se događa kada ra se tada ne mijenja znatno između izvršimo naša promatranja. dvije uzastopne pomrčine satelita Io. U trenutku ulaza satelita u sjenu, Ali, kada je Zemlja u D, udaljenost se prestane se reflektirati svjetlo s nje­ sigurno skraćuje, što znači da ćemo gove površine. Posljednja zraka svje­ potcijeniti vrijeme između uzastopnih tla putuje prostorom od Jupitera do pomrčina. Kad je Zemlja u B, nastaje Zemlje, lako da se prekid osvjetljenja suprotna situacija: udaljenost se tada na Zemlji registrira samo nešto ka­ sigurno povećava, što znači da ćemo snije od stvarnog prekida. Ali, koliko precijeniti vrijeme između uzastopnih dugo nakon prekida? Odgovor ovisi o pomrčina.
Slika 6.7 Očit način da se nađe kako dugo Io treba da jedanput obiđe svoju stazu, sastoji se u mjerenju intervala između dvaju uzastopnih događaja kad se on kreće u sjeni Jupitera. Slika 6.8 Kad je Zemlja u D, udaljenost između Ze­ mlje i Jupitera se smanjuje, a i vrijeme izme­ đu uzastopnih pomrčina lo-a. Svjetlo, koje se kreće konačnom brzinom, treba manje vremena do nas, pa mi prema tome potcjenjujemo vrijeme između dvije pomrčine. Kada je Zemlja u B, slučaj je obrnut.

162

Godine 1675. Olaf Romer iskoristio je produženja i skraćenja prividnih perioda satelita Jupitera da odredi brzinu svjetlosti. Slika prikazuje Romera za svojim meridijanskim instrumentom 1689. godine. 163

Slika 6.9 Budući da ravnina staze Venere nije identi­ čna s ravninom staze Zemlje, rijetko se do­ gađa da se Zemlja, Sunce i Venera nađu na pravcu. Takve pojave daju povoljnu priliku za mjerenje udaljenosti Venere od Zemlje.

Slika 6.10 Lakši je način da se odrede kutovi iz kojih je planet promatran s dva položaja, čiji je razmak izmjeren u istom trenutku, i provede jednostavni trigonometrijski račun. Ali je u XVIII stoljeću bilo teško ustanoviti istovremenost.

Romer je ustanovio da su prividni periodi kretanja Jupiterova satelita skraćeni kada se Zemlja kreće prema Jupiteru, a produženi kada se Zemlja udaljuje od Jupitera. I, zaista, iz izno­ sa skraćenja i produženja on je bio u mogućnosti da odredi brzinu kojom se kreće svjetlost. U stvari, neznatni dio promijenjenog perioda staze je napro­ sto omjer brzine kretanja Zemlje pre­ ma brzini svjetlosti. Romer je izmjerio neznatno skraćenje perioda satelita, a poznavajući približno brzinu kretanja Zemlje, bio je u mogućnosti da odredi brzinu svjetlosti. Na taj način je on po­ kazao njenu enormnu vrijednost - oko 300 000 kilometara u sekundi. Njegovi suvremenici su skeptično gledali na do­ biveni rezultat, pa nije bio šire prihva­ ćen sve do Bradleyjeva otkrića pojave aberacije. A ta pojava daje jedno neza­ visno mjerenje brzine svjetlosti koje se sasvim podudaralo s Romerovim rezul­ tatima. Kako se obavilo ovo nezavisno mjerenje, možemo vidjeti ako se pono­ vo vratimo na sliku 6.4. Kut aberacije, pokazan na slici, određen je točno u istom omjeru kao neznatno skraćenje

perioda kružnog kretanja satelita Jupi­ tera, tj. omjerom između brzine kreta­ nja Zemlje i brzine svjetlosti. Matematika Sunčevog sustava

Danas možemo logički očekivati od svakog mladog inteligentnog studenta i đaka da zna da je udaljenost od Zemlje do Sunca oko 149 000 000 kilometara; ali najveći astronomi klasičnog doba nisu znali ovu važnu činjenicu. Sve do Newtonovih dana. ova je udaljenost bila poznata samo unutar pogreške od 30%. Tako su se kroz cijeli dugi spor između Kopernikovih i Ptolemejevih sljedbenika, kao i rada Keplera, Gali­ leja i Newtona, uzimali u obzir oblici i relativne veličine planetskih staza, a ne njihove prave ili apsolutne veličine. Daljnji napredak u poznavanju mno­ gih preciznih detalja u Sunčevu susta­ vu ovisilo je uglavnom o određivanju apsolutnih veličina. Ovo je bio problem sve dok ga nije riješio drugi kraljevski astronom Edmund Halley, kako se oslovljavao tokom svog službovanja od 1720. do svoje smrti 1742. godine.

Metoda određivanja skale Sunče­ va sustava, koju je pronašao Halley, prikazana je na slici 6.9. Tu je staza Venere i Zemlje. Budući da se Venera kreće mnogo brže po svojoj stazi nego Zemlja, često nastaje situacija kada se Sunce, Venera i Zemlja nađu približno u istom pravcu. Međutim, nikad neće doći do potpunog poklapanja centra Sunca, Venere i Zemlje, jer ravnina staze Venere nije identičan s ravninom staze Zemlje. Pri svakom kruženju oko svoje staze Venera siječe ravninu staze Zemlje u dvije točke. Ako se u jednom od ovih slučajeva dogodi da Zemlja bude u zgodnom položaju na svojoj stazi, moglo bi doći do približne podu­ darnosti. Kod takvog rijetkog događaja Venera se projicira kao jedna tamna okrugla kapljica na disk Sunca, ako se usporedi sa svijetlom Sunčevom pozadinom. Promatrač na Zemlji zato vidi tamnu pjegu koja se kreće preko
Britanski učenjaci, 1807-1808. Potpisi su posta­ vljeni redoslijedom kao i njihovi potpisnici na sli­ ci, uključujući Cavendisha, Maskelynea, Josepha Banksa i Williama Herschela, svih koji su igrali ista­ knutu ulogu u razvitku astronomije

Gore su Cookovi brodovi u zaljevu Matavie. i u 1769. Nade­ sno. godini. Planovi za promatranja prolaza Venere bili su provedeni u 1761.Prolaz Venere 1769. godini Sir Joseph Banks i kapetan Cook izvršili su promatranja s Tahitija. U 1769. 166 . karta zaljeva označuje tvrđavu Venera i rt Venera.

Dolje desno: kamp u tvrđavi Ve­ nera. 167 . pokazuje efekt koji bi nastao od paralakse za vrijeme ulaska i izlaska planeta kod prolaza 1769.Gore: Lalandova karta. izrađena prije ranijeg prolaza. Dolje: Sir Joseph Banks pokazuje teleskop urođenicima Tahitija. pre­ ma zamisli umjetnika. godine. godine. Desno: glavna promatračka mje­ sta 1769.

Prema tome ih te­ leskopi mogu pokazati bez nejasnoće.može odrediti ako ilustriranom na slici 6. Zato će dva promatrača na Ze­ promatranja su razočarali.Sunčeva diska. o geografskim širinama promatrača i stvarnoj veličini Sunče­ Prije napuštanja metode prolaza va sustava. U Hal. Nevolja se mlji vidjeti s raznih geografskih širina pojavila zbog Venerine atmosfere. Rezultat je dao prave dimenzi­ metoda mogla izvesti u bilo koje vri­ je Sunčeva sustava s točnosti od 5% jeme. oba poznata kod pro­ potrebnom točnošću. Da odredimo ove mase u apsolutnom značenju.pravi odnos veličina u dnostavnijem geometrijskom sistemu Sunčevu sustavu . interesantno je da se upita. prikazani na ovoj fotografiji. mogu se smatrati poznatima. 168 . Da se iskoristi ova i Venere po njihovim stazama. koja Veneru kako prolazi preko Sunca na je spriječila da se položaj planeta na dvije različite trase. Pripremanja je bio izvršio tadašnji kraljevski astro­ Halleyjeva zamisao je nastala iz nom George Airy u suradnji s Kra­ okolnosti da prolaz Venere preko Sun­ ljevskim astronomskim društvom. Prva dva od ovih faktora Venere. i 1882. a i za kasniji povoljan prolaz Međutim. što ovisi o veličini Suncu odredi s dovoljnom točnošću. moramo najprije ustano­ viti gravitaciono privlačenje nekog standardnog komada materijala. Newtonov zakon univer­ zalne gravitacije omogućuje nam da odredimo kolika je masa Sunca uspoređena s masom Zemlje. godine. S kutom u samo izmjerimo razlike između trasa s A i kutom u B. a ta pojava kretanja. Dok se zašto se nije dala prednost mnogo je­ treći faktor . Ako znamo veličinu staze Zemlje oko Sunca i stazu Mjeseca oko Zemlje. Prvi čovjek koji je to načinio bio je Henry Cavendish (na sljedećoj stranici). godine. pojavljuju se kao izdužene kapljice.10. Aparaturom nadesno. 1874. godine. ali ca nije isti za sve promatrače na Ze­ uprkos svim oprezima. trebalo je leyjevo doba je bilo poznato da će se čekati XIX stoljeće kad su pomno pri­ takva rijetka kombinacija okolnosti premljeni podaci za pogodne prolaze dogoditi 1761. ova bi se vrlo jednostavna 1769. mogu se širina bili su ostvareni tokom 1761. nastaje od kretanja Zemlje iznosi 20% do 30%. matranja Venere u istom trenutku i s Halleyjevi planovi za promatranje udaljenosti između dviju stanica na prolaza Venere s raznih geografskih Zemlji A i B točno izmjereni. Kroz teleskop se oni pojavljuju kao prave točke svjetla. on je izmjerio otklon malih visećih ku­ glica (x) prema velikim poznatim utezima. Ovo omogućuje promatračima da na­ prave vrlo točne proračune apsolutne skale Sunčeva sustava. rezultati ovih mlji. . označenim sa W. pa nema razloga da se čeka na Asteroidi.metoda za daljnje pokušaje.u odnosu na prijašnje. same Zemlje. lako izračunati druge veličine trokuta. poboljšanje naravno.

Međutim. metodu bi pokvarile pogre­ ške zbog kretanja Zemlje i Venere. Planetoidi. Zbog svojih malih ve­ ličina. Do sada ništa nije rečeno o malim planetima ili asteroidima. Nije trebalo dugo čekati na prolaze Venere. osigurali bi veću mogućnost za određi­ vanje skale Sunčeva sustava. moguće je pomoću Newtonova zakona univerzalne gra­ vitacije pouzdano odrediti bez pote- 169 . Jednostavna trigonometrijska metoda slike 6. tako da nema mogućnosti za dvosmislenost u postavljanju telesko­ pa nekoliko promatrača. a ovo osigurava dvije daljnje prednosti. jer se Mars mogao upotrijebiti umjesto Venere. jer bi prisustvo Sunca prije naškodilo nego koristilo ovoj me­ todi. Uspoređujući veličinu Zemljine sta­ ze oko Sunca s veličinom staze Mje­ seca oko Zemlje. Veći­ na se kreće po stazama koje se nalaze između staza Marsa i Jupitera. a ukoliko se ovo ne bi načinilo s velikom točnošću. promatranjem asteroida. Mars nije planet pokriven oblacima. dok se Venera u svojoj najbližoj udaljenosti nalazi uz samo svijetlo Sunce pa ju je zato mnogo teže promatrati. Danas se. Ali. ali se neki gibaju izvan ovog područja. Najveći mali planet nije veći od Mjeseca. koji dolaze blizu Zemlje. s pronalaženjem pouzdanih mehani­ čkih satova.1%. pa je zato lakše odrediti definirane točke na njegovoj površini prema kojima će razni pro­ matrači direktno svojim teleskopima izmjeriti kutove. Kada je Mars nama najbliži (na udaljenosti od oko 55 mi­ lijuna kilometara). on se nalazi na noćnom nebu. a najmanji su veliki kao gromade kamenja. Za ovu svrhu asteroidi imaju veliku prednost pred planetima. Razlog za napuštanje ove jednosta­ vne metode je bio u tome što u Halleyjevo doba nije bilo načina određivanja istovremenosti za promatrače A i B. može odredi­ ti udaljenost Sunca s točnošću znatno većom od 0.prolaz Venere. oni se pojavljuju kao svijetle točkice. a ne­ koliko ih se posve približe Zemlji.10 može se upotrijebi­ ti. situacija se sasvim izmi­ jenila.

Jupiter ima masu približno 320 puta veću od mase Zemlje. Saturn oko 95 puta veću. da ne samo odre­ đivanje mase Sunca nego. nasuprot ovim velikim planeti­ ma. Georgeu III. usporedimo masu Sunca s komadom materije kojim se može rukovati u laboratoriju. Na ovaj način je bilo ustanovljeno da Sunce ima masu go­ tovo dva milijuna milijuna milijuna milijuna milijuna kilograma. ovisi o poznavanju apsolutne skale Sunčeva sustava. komadom koji teži jedan kilogram. S obzirom na velike napretke ere poslije Newtona. i određivanje masa svih planeta sa sa­ telitima. koji je upravo opisan. Takvo je mjerenje prvi načinio Henry Cavendish krajem XVIII stolje­ ća.35 95. možemo izraču­ nati masu planeta iz Newtonove teorije gravitacije. A ovo opet traži poznavanje apsolutne skale Sunčeva sustava. malo bi se astronoma tog vre­ mena tome usprotivilo. ukoliko on ima najmanje jedan satelit. Njegove zabilješke za ožujak 1781. godine pokazuju kako je najprije mislio da je otkrio "neobičnu magličastu zvijezdu ili možda komet".58 17. Ovom solidno ustanovljenom apso­ lutnom veličinom astronomi su mogli odrediti mase pet planeta sa sateliti­ ma. škoća odnos mase Sunca prema masi Zemlje. jer je gravitaciona sila direktno proporcionalna masi. Ako znamo veličinu i oblik staze sate­ lita i vrijeme ophoda. Ovo je omogućilo da se usporedi gravitaciona snaga standardnog ko­ mada materijala s gravitacionom sna­ gom Sunca a.26 . može­ mo također usporediti masu Sunca s masom nekih standardnih komada materijala. kada je William Herschel otkrio novi planet. Možemo odrediti masu planeta na sličan način. Zbog toga je do­ šlo kao bomba. Mars ima masu za oko 11% mase Zemlje. Zato slijedi. u cilju da odredimo apsolutnu veliči­ nu staze. Pri­ je nego napravimo takvu usporedbu. recimo. Ako želimo ići dalje u uspoređivanju. mogu se odrediti direktnim promatranjima.30 14. također. Dva od tri njegova podatka 170 koja trebamo.11 318. moramo biti u mogućnosti da izmjeri­ mo gravitaciono privlačenje ili gravita­ cionu snagu našeg malog komada ma­ terijala.Fridrih Veliki je bio rekao da je sve ono što je važno u znanosti već otkriveno. a Neptun malo iznad 17 puta veću. moramo znati i udaljenost planeta od Zemlje. Uran približno 15 puta veću. ime Mars Jupiter Saturn Uran Neptun masa (Zemlja = 1) 0. Detalj s Herschelova portreta (desno) podsjeća na njegovu že­ lju da nadjene ime svom otkriću po svom patronu. Tako je dobiveno da je masa Sunca oko trećinu milijuna puta veća od mase Zemlje. Slijedeća tablica daje podatke dobivene kombinacijom direktnog pro­ matranja planeta i određivanja apso­ lutne skale Sunčeva sustava. Ali. oblik staze i vrijeme ophoda satelita oko planeta.

Ime Eulera je već spomenuto. dobiti oštrouman i dalekosežan dokaz Newtonove teorije gravitacije. dapače.Više smo puta u prethodnoj disku­ siji upozorili na fine detalje Sunčeva sustava. Problem određivanja staza planeta s velikom preciznošću očito je jedna od nedostiživih teškoća. kao što je bila elipsa. Oni su. tako da se njihovo udruženo gravitaciono polje stalno preinačuje i nikad se točno ne ponovi. Ali one to nisu. a kreću se raznim stazama. Kakvi su to fini detalji? U ra­ nijim poglavljima smo govorili o staza­ ma planeta koje su isključivo određe­ ne gravitacionim poljem Sunca. A sada. Lagrangea i Laplacea. Perturbacije na stazama. Ovo je bio veliki problem nebeske mehanike. U stvari. u stvari. pripadaju finim detaljima Sunčeva sustava. Njegovu se imenu moraju pridodati imena dvo­ jice velikih francuskih matematičara. prouzrokoane ovim malim složenim efektima. također. ako se ovi fini detalji mogu matematički prikazati i dokazati da se slažu s promatranjima. ne gibaju u izoliranom gravitacionom polju Sunca. podložni gravitacionim utjecajima drugih planeta. Rezultatom rada ovih ljudi problem je bio u velikoj mje­ ri briljantno riješen. Oni se kreću po najkompliciranijim stazama koje bi se mogle logički pretpostaviti iz Newtonova zakona gravitacije. Platon je mislio da sva kretanja moraju biti po kružnicama i pravcima. Ali se planeti. Ptolemejevo i. Istina je da je masa Sunca tako velika u uspore­ dbi sa svim masama planeta zajedno da gravitaciono polje Sunca dominira kretanjima planeta i istina je da su njihove staze gotovo prave elipse. na kojeg su matematičari u drugoj po­ lovini XVIII stoljeća i u prvoj polovini XIX stoljeća usmjerili svoju pažnju. iznoseći analizu svog pro­ matračkog materijala. jer su svi pla­ neti u neprekidnom kretanju. staza se točno ne zatvara u sebe. jer te geometrijske forme imaju prirodnu jednostavnost i pro­ finjenost. Na ovom slučaju ukazat ćemo na odlučnu razliku pogleda današnje znanosti i geometrijskog mišljenja kla­ sičnog doba. Za Keplera je bio udarac što je našao tako kompliciranu krivulju. poslije jednog kruženja oko Sunca. kada 171 . Kopernikovo opisivanje kretanja plane­ ta bilo je potpuno u obliku krugova. Vidjeli smo da su ove staze elipse i da se Sunce nalazi u jednom od žarišta. Očito je da ćemo. Promatranja po­ kazuju da se planeti u stvari ne kreću striktno po eliptičnim stazama.

Gore: Herschelova kuća u Datchetu. Ovaj 6-metarski dugi tele­ skop reflektor imao je otvor od 30 centimetara. 172 . blizu Windsora. i teleskop koji je upotrebljavao za mnogobrojna promatranja neba tokom 1780-tih godina. Desno: Odlomci iz dnevnika Karoline Herschel u kojima je opisano kako su ona i njen brat radili u to vrijeme.

a iznos poremećaja koji se javi. U gornjoj tablici planetskih masa nisu dane vrijednosti za masu Merku­ ra i za masu Venere. poglavlju. naravno. jesu jednostavni i elegan­ tni zakoni. mase se moraju odrediti iz analize gravitacionih učina­ ka koje ovi planeti vrše jedan na dru­ goga ili na Zemlju. ovisi o masi Venere. svi izgledi jednostavnosti i elegancije nestaju. Iz ovakvih proračuna je ustanovljeno da je masa Venere oko 82% mase Zemlje. Mjesec ima masu oko 1/80 mase Zemlje. Umjesto toga. učenjaci XVIII i XIX stoljeća su bili oduševljeni kad su ustanovili da su se njihovi komplicirani proračuni odrazili u prirodi. o kojem je raspra­ vljano u 5. Na primjer. ako uzmemo u obzir sve efekte što ih uzrokuju svi planeti poznate mase. Ni jedan od ovih planeta nema satelite. tako da se je­ dnostavna metoda određivanja mase. koja je opisana gore. Vene­ ra uzrokuje slabe poremećaje na stazi Merkura. Ako sada odredimo vrlo točno stazu Mer­ kura ili Zemlje i. U današnjoj znanosti ne mislimo da bi kretanje materije bilo jednostavno i elegantno. tada se još preostali poremećaji mogu pripisati Veneri. a masa Merkura je oko 5%. Uprkos postojećim smetnjama i povećanju kompliciranosti. Ona je određena iz načina i veličine kojim Mjesec utječe na kreta­ nje Zemlje. kao Jupiter i Saturn. ne može primi­ jeniti. Samo se u jednom drugom slučaju upotrijebila slična metoda da se odredi masa satelita . tj. Prema tome. kolebanja koja se odnose na precesiju rotacione osi Zemlje.slučaj Neptuna. U svim drugim primjerima mase su satelita tako male.uzmemo u obzir fine detalje kretanja planeta. u usporedbi s 173 . Već smo razmatrali jedan takav važan utjecaj. Na ovakav se način određuje masa Venere. ali ono što se nadamo i što očekujemo. bilo je golemo zadovoljstvo što se mnoge zamršenosti planetskih staza mogu potpuno pro­ tumačiti u vrlo jednostavnim oblicima zakona gravitacije.

Fridrih Veliki je rekao da je sve zna­ čajno što je bilo u znanosti već otkri­ veno. Glavna je tema njegova astronomskog života bilo istraživanje svih nebeskih objekata. 1. Herschel je bio istraživač. Hersche­ lova ostvarenja su manje pripadala njegovim teleskopima nego njegovoj metodi rada i njegovu razumu. promatranih sve većim teleskopima. Ljudi su naučili kako da izračunaju zamršena kretanja planeta i njihovih satelita. jer su neki sateliti premali da izazovu bilo kakve mjerljive perturba­ cione efekte. da bi mogao bilo šta pronaći. Bio je otkriven zakon gravitacije.22-metarskim Schmidtovim tele­ skopom na planini Palomar. No ova metoda neće odrediti mase svih satelita. Međutim. Njihovi su se proračuni slagali s po­ javama u prirodi. Dana 13. a proraču­ ni. obično s ciljem da iz­ mjere njihove položaje. jer oba ova planeta imaju mnogo satelita. Otkrivač je bio William Herschel. Međutim. godine odjeknulo kao bomba na samozado­ voljni znanstveni svijet. Zato nije čudo da je otkriće novog planeta 1781. upotrebljavajući za prvo vri­ jeme samo mali teleskop koji je kupio. dajući koncerte. za otkriće Urana nije tre­ bao osobito veliki teleskop.22 metra. Jupiter ima četiri od šest . dok je Herschel pretraživao nebo 18-centimetarskim teleskopom reflektorom. . a pri kraju XVIII stoljeća su to smatrali ispravnim zaključkom. da je najde­ taljniji današnji katalog neba načinjen instrumentom identičnog otvora po­ put najvećeg Herschelova teleskopa. Metoda se sastoji u prouča­ vanju gravitacionog djelovanja jednog satelita na staze drugih. gi­ gantski otvor za prilike XVIII stoljeća. Zanimljiva je slučajnost. Uran i Neptun.masama planeta. Saturn i Neptun imaju po jednoga. tj. on je uskoro izradio cijelu seriju teleskopa. koji ovdje dolaze u obzir. Bilo je sigurno da nije zvijezda. Interesantna je pojava da ima samo šest drugih satelita u cijelom Sunčevu sustavu koji su usporedivi s masom Mjeseca. da se bilo kakvi utje­ caji nisu mogli opaziti. nisu uopće bili poznati u Newtonovo vrije­ me. Herschel ni u snu nije pomislio da je to novi planet. učitelj glazbe u Bathu. a vodio je i oratorije koji su u to vrijeme imali veli­ ki orkestar i zbor. Zato se moraju upotrijebiti perturbacione metode. On je sistematski istraživao nebo. Ovo je moguće za slučaj Jupitera i Saturna. svirajući orgulje u crkvi. Dva planeta. Njegov je život tamo bio vrlo aktivan.četiri koja je otkrio još Galilei. III 1781. prošao je preko neobično sjajnog obje­ kta. Noću je čitao knjige iz matematike i astronomije i proma­ trao nebo. godine. 174 Herschelova sklonost za izradu velikih stvari pokazala se u veličini orkestara i u veličini njegovih teleskopa. Izrađivao je popise objekata. jer se ona vidi u teleskopu u obliku odre­ đenog točkastog diska. Povijest njihovih otkrića je jedno od najvećih dostignuća doba poslije Newtona. a najveći je bio refle­ ktor s promjerom od 1. Dok su drugi astronomi usmjeravali svoje teleskope u poznate i unaprijed odre­ đene objekte. spadaju među najteže u teoriji gravitacije. koji se nalaze u tablici planetnih masa.

koje su dale ove budu­ položaja potražiti nepoznati planet te­ će položaje. što je svima poznato. Kada se prvi put posumnjalo da se još jedan planet nalazi iza Urana. što još udaljeniji planet čiji gravitacioni ga je predložio Bode. a kometu. iz njih je bilo moguće masu i položaj hipotetičnog novog pla­ predvidjeti njegove buduće položaje. koje su poticale Adamsa da traži drugi planet. J o h n Col- Memorandum na prethodnoj stranici navodi da se ne očekuju perturbacije u stazi Urana. dodjelju­ greška. valo da će se kretati. efekt uzrokuje promatrana odstupa­ Ovaj uspjeh Herschel je postigao nja na stazi Urana! Otkriće samog svojom metodom rada. Kralj je područja da bi se mogla uzeti kao po­ postao njegovim zaštitnikom. 175 . Zauzvrat je lučnih sekundi. Odstupanje Urana od njegova jući mu penziju koja mu je omogućila očekivanog položaja iznosilo je oko 20 da se posveti astronomiji. imenom koje. njegova staza poznata. učenjaci su očekivali da će njegova staza biti približno tamo gdje pokazuje Bodeov zakon. ali su ona bila prilično izvan Kraljevsko društvo u Londonu. a takva su razmatranja čili njegove neobične karakteristike. oko godinu dana kasni­ Ali tokom druge četvrtine XIX sto­ je. Petersburga. bila sasvim prirodna. U stvari. ski astronom Barnabas Oriani. iz dobivenog teorijskog Razne tablice. kako su očekivane iz Bodeova zakona. Herschel nazvao novi planet Georgium Šta je uzrokovalo ove poremećaje? Sidus. Tako Ta dvojica su bili J o h n Couch je krajem XVIII stoljeća novi planet Adams. koja je ukazala Urana otvorilo je ljudskom mozgu mi­ na činjenicu da su i drugi astronomi sao da omeđenje Sunčeva sustava još mnogo puta opazili Uran. ali nisu uo­ nije završeno. odstupanja su Herschelu je odmah ukazalo počast bila mala. Iz su prethodna promatranja imala ve­ danih odstupanja u stazi Urana treba­ liku vrijednost u izračunavanju staze lo je naći čisto teorijskim računanjem novog planeta. u stvari. neta. izradio je ugledni talijan­ leskopom. mladi diplomant St. Posljednji niz simbola pokazuje usporedbu staza koje su ustanovljene iz stvarnih promatranja (i nacrtane u dijagramu). Samo su se dva Nekoliko takvih promatranja izvršio je matematičara prihvatila problema koji francuski astronom Lemonnier. nije na­ Možda Uran nije najudaljeniji planet u išlo na odobravanje svih astronoma na Sunčevu sustavu! Možda postoji neki svijetu.pa je najprije mislio da se radi o novom bio otkriven. zatim. Ova je proizašao iz nastalih razmatranja. Kao se kreće po kružnoj stazi oko Sunca. kada je našao računskim putem da ljeća postepeno su rasle sumnje da se se novi objekt nalazi iza Saturna i da Uran ne kreće po označenoj stazi. Na njegovu planetarnu priro­ izračunata je i staza po kojoj se očeki­ du bio je. ona se pokazala mnogo manjom. prirodno. Treći horizontalni niz simbola u našoj tablici pokazuje usporedbu staza planeta. ukazao Lexell iz St. jer su više voljeli ime Uran.

jer su mnoge zvijezde nama zaklonjene relativno gušćim oblacima prašine. prema Herschelu. otvor izgleda poput prozora koji gleda u daleki prostor. 176 . Herschel je koristio ovaj instrument u popisivanju neba u najsitnijim detaljima i u studiji Mliječnog Puta.22-metarskog reflektora . Ali.George III je odobrio ukupno 4 000 funti za izgradnju ovog 1.najvećeg Herschelova teleskopa. Nadesno je današnja fotografija maglice Sjeverna Amerika u Labudu koja pokazuje stanovita tamna područja gotovo bez zvijezda. Herschel je upozorio da se Mliječni Put u području između Škorpiona i Labuda dijeli u dvije grane. Ovo se pojavljuje.

.

bolje reći. G. Da se slučaj dana po primitku rezultata. Zašto njegov rad nije bio obja­ poznatom kao Bodeov zakon. 178 . Adams je nom časopisu? Štaviše. guće riješiti problem. ali kvom dijelu svoje staze da je bilo mo­ je Leverrier tražio da se zove Neptun. Bilo je eleme­ radio gotovo pet godina na svojim ra­ nata jakog konzervativizma i. IX dogodio 75 godina prije ili 75 godina 1846. Na slici se Sunce kreće prema Apeksu. o svom otkriću Leverrieru. i smjesta poslao vijest kasnije. Herschel je bio u mogućnosti da ukaže na smjer ovog kretanja s iznenađujućom točnosti. bilo je blizu istini. štaviše. Herschelovi su pogledi o Suncu bili vrlo naivni. vice. Svoje rezultate je poslao sam Adams je bio pretjerano šutljiv. nije lako ustanoviti. kroz koju je moguće vidjeti kamenu unutrašnjost. Galleu. opkoljenu vanjskim ovojem vatre (PF). Dok je Adams i znanstvene vrijednosti. inače bi napori pa je pod tim imenom objavio njegovo i Adamsa i Leverriera bili osuđeni na neuspjeh. godine. čunima. Koristeći ova mjerenja. On je zamišljao pjege na Suncu (de) kao rupe u vatri ovojnice. već slijedećeg rješiv. Challisu. Galle je pronašao novi noma da je problem matematički ne­ planet. gotovo odmah.legea. Neptun je bio na ta­ novi planet predlagao ime J a n u s . Krivicu. Reverrendu J. Leverrier ih je završio za dvi­ taštine u držanjima Airyja i Challisa. možda nastanjenu. Cambridge. Nasuprot ovome.nu pretpostavku u svojim računima. otkriće u Parizu. je godine. jer bi trebalo Leverrier je provodio stvari s mno­ uzeti u obzir neobično složene ljudske go većom djelotvornosti. jedno bi pismo prvi započeo izračunavanjima i prvi ih u štampi bilo dovoljno da se ustanovi završio. zahtjeva koje su postavi­ kraljevskom astronomu Sir Georgeu li njegovi podupiratelji. Prema tome se zvijezde prividno kreću prema Antiapeksu. Obojica su postavili vrlo nepouzda­ Tek je poslije ove objave znanstve­ ni svijet bio upoznat s radom Adam. problem bi zaista bio nerješiv. Ova Sam Adams nije sudjelovao u diskusi­ su dvojica bila skeptična u pogledu jama koje su nastale u ovom sporu. Sir J o h n Herschel. i francuski astro­ vljen u nekom priznatom znanstve­ nom Urbain Jean Leverrier. bridgeu. a astronomu berlinske zvjezdarnice mišljenje Airyja i mnogih drugih astro­ J. ako je bilo kri­ net na nebu. Pravilo Maskelyne i Lalande su mjerili prividno kretanje zvijezda koje nastaje kao posljedica stvarnog kretanja Sunčeva sustava kroz prostor. Svoje rezultate je poslao bri­ autentičnost Adamsovih zahtjeva ili. tanskim astronomskim stručnjacima. vrijednosti i točnosti Adamsova rada Mnogo je bilo napisano u ovom ne­ pa se nisu žurili da potraže novi pla­ sretnom sporu. U ovoj slici on je prikazao glavni volumen Sunca (AB) kao krutu stijenu. sa. 23. Francuzu su zahtjevi za prvenstvo Oni su pretpostavili da se Neptun po­ Adamsa na tom radu mirisali na pla­ korava jednom empiričkom pravilu. kao što je sin Airyju i direktoru zvjezdarnice u Cam. Galle je za Na veliku sreću. gijat.otkrivača Urana.

I danas su astronomi podijeljeni u mišljenjima. ova pogre­ ška nije utjecala na položaje Neptuna koje su izračunali Adams i Leverrier za godinu 1846. Adams i Leverrier su se ponovo sukobili oko finih detalja na stazi Mjeseca. Ovi se bro­ jevi napadno podudaraju s Bodeovim nizom.6 jedinica. Lyttleton u vrlo interesantnom članku ukazao. Devet godina kasnije. pokazujući da za­ kon gravitacije nije pogrešan. Ovog puta je većina francuskih učenjaka podupirala Adamsa. dok je Bodeova hipotetska vrijednost iznosila 28 jedinica. kada je on bio otkriven. jer je staza Ceresa imala vrijednost 27. Drugi je dio rasprave povezan s ime­ nom Laplacea. tada bi izvo­ đenje njihovih proračuna bilo mnogo jednostavnije i s mnogo većim stu­ pnjem točnosti. 10. go­ dine. da li ovo blisko poduda­ ranje ima neko dublje fizikalno znače­ nje ili je to samo koincidencija. Nedavno je R. 196 i 388. Zato je Adamsu i Leverrieru izgle­ dalo potpuno prirodno da pretpostave da se njihov novi planet također poko­ rava Bodeovu zakonu. Ali se pokazalo da su njihova računanja Neptunove staze i njegovih budućih položaja potpuno kriva. Adams je došao na scenu 1853. Predviđena veličina staze je bila 169 jedinica. broj je nula. jer on ne pruža objašnjenje takve pojave. 100. bila su dva očigledno vrlo dobra razloga za prihvaćanje njegove vrijednosti. 7. Ako izračunate polumjere planetskih staza izrazimo jedinicama. godine Piazzi ot­ krio mali planet Ceres koji je ispunio prazninu gotovo perfektno. Možda je bio najuspješniji ulazak u tablicu između Marsa i Jupitera.7 jedini­ ca. dok su promatranja dala vri­ jednost 191. Skepti­ ci ukazuju da se za svaki dani konačni niz brojeva uvijek nađe neko pravilo koje će se dobro prilagoditi nizu. itd. umjesto oslanjanja na Bodeov zakon. 16.9. kada je publicirao članak u ko­ jem je tvrdio da je Laplaceova raspra­ va o tom problemu nepotpuna i da ponovno pažljivo ispitivanje obnavlja neslaganje između promatranja i te­ orije. Slijedeće primjedbe Delaunayja u 1864. kako se pokazalo. koji je problem prora­ dio detaljnije. Poslije Venere se broj jedno­ stavno podvostručuje. za Veneru 3. tada će polumje­ ri planetskih staza formirati slijedeći niz: 3. 10. da su. nitko nije sumnjao u Bodeov zakon.2 itd. Prva Newtonova rasprava o kretanju Mjeseca dovela je Edmunda Halleyja do vjerovanja da se period re­ volucije Mjeseca oko Zemlje promije­ nio od babilonskih vremena. Ali je 1801. jer na tom mjestu nije bio poznat nikakav planet. pokazalo se da se iznenađu­ juće dobro prilagođuje mjestu iza Saturna koje je predvidio Bodeov zakon. U Bodeovo vrijeme je ovdje bila evidentna praznina. Mars 12. 28. 15.7 jedinica. 7. nije bio poznat planet Uran.je izraženo slijedećom jednostavnom formulom. godine. A. Za Zemlju 6. Brojevi dobiveni na ovaj način formiraju niz 4. Doista. bio u pravu.2. koliko je tre­ balo očekivati po Bodeovu zakonu. Ali. godini komentiraju spor izme179 . u doba Adamsa i Leverriera. Zbog sretne okolnosti. najunutarnjiji planet. U stvari. Kada je njemački astronom Johann Elert Bode prvi predložio ovaj zakon 1772. Adams i Leverrier pretpostavili da je staza Neptuna kružnica. Za svaki se planet najpri­ je napiše četiri. staza Neptuna ima vrijednost 300. U stvari. a zatim doda broj koji je različit za svaki planet: za Merkur. Laplaceova su računanja ispunila prazninu između teorije promatranja. 52. koji je zaista. Pojavila se zato sumnja o potpunoj ispravno­ sti Newtonova zakona gravitacije. Spor je u biti bio samo jedan dio mnogo veće rasprave započete u doba Newtona i nastavljene do našeg sto­ ljeća. Nakon spora s Neptunom. kojima je polumjer staze Zemlje izražen sa 10. znatno manje od 388.

Koordi­ nate. upotrijebljene na karti.Panoramska fotografska karta Mliječnog Puta. izrađena od velikog broja pojedinih fo­ tografija. smještene su u području ravnine Mliječnog Puta. poglavlju). galaktičke su širine i dužine (slučaj [4] u 1. za koje je Herschel mislio da su prozori prostora. Tamne pukotine. 180 .

181 .

Međutim. . dobivena iz perturbacija staza Marsa i Zemlje. Prvo. nije sasvim ista kao vrijednost dobive­ na iz perturbacije staze Merkura. bliske zvijezde će prividno opisati male godi­ šnje oscilacije u odnosu na nepomičnu poza­ dinu udaljenih zvijezda. bila priznata kao točna. koji je počeo s Newtonom. da i poslije uzimanja u obzir gravitacionih efekata svih pla­ neta (uzimajući masu Venere dobive­ nu iz njenog učinka na Zemlju i Mars) Zbog godišnjeg kretanja Zemlje oko Sunca. kao rezultat rada Sir Geoffreyja Taylora. . kada se suda­ raju s kontinentima Zemlje. koji ćemo sada razmotriti. to je logično da se smatra da su ova određivanja sasvim točna. a insistiranje s kojim su pred­ stavljeni i podržavani izazvalo je po­ tpuno suprotan efekt od očekivano­ ga. Astronomi XIX sto­ ljeća su bili suočeni sa zbunjujućom činjenicom da masa Venere. Sredinom XIX stoljeća veliki se val znanstvenog razvitka. Ako možemo izdvo­ jiti i mjeriti tu oscilaciju. poglavlju. i u unutarnjem materijalu Zemlje. također. uvelike iscrpio. "Publiciranje Adamsova članka stvarno označuje značajan korak naprijed. a da je vrijednost dobivena iz staze Merkura neispravna iz nekog ra­ zloga. ali su dola­ zili do izražaja elementi nove revolucije u astronomiji. Ovo znači. .đu Leverriera i Adamsa. igraju­ ći važnu ulogu u rješavanju ovog sta­ rog nesklada. prodor izvan Sunčeva sustava. Ali i svi argumenti izne­ seni protiv Adamsova članka nisu bili točni. treće. koja je bila pro­ glašena sumnjivom i netočnom. možemo izračunati udaljenost bliske zvijezde. i učenjaku XIX stolje­ ća izgledalo bi nevjerojatno da se oni mogu korisno povezati. jednu cijelu revoluciju u ovoj grani teorijske astro­ nomije. Marsa i Merkura. Posljednji dio priče nastao je u na­ šem stoljeću. tvore cije­ li efekt. To su bila tri elementa različite vrste. kada se prvi put spo­ znalo. došlo je do daljnjeg rada na finim detaljima kretanja pla­ neta. Najprije se mislilo da oceanske plime i oseke." De launay je zaključio izjavom da je Adamsova analiza. Zato je njegov rezultat bio vrlo napadan . Već smo naglasili da Venera nema satelita. pa je jedini praktični način da se odredi njena masa promatranje efekata koje ona stvara na stazi Zemlje. Godine 1838. došlo je do značajnih otkri­ ća na polju elektriciteta i magnetizma. Kako se vrijednosti dobivene iz Marsa i Ze­ mlje dobro slažu. da je teškoća dolazila od za­ nemarivanja učinka trenja Mjesečevih plima i oseka. Friedrich Wilhelm Bessel postao je prvi čovjek koji je odredio udaljenost zvijezde. drugo. što će biti opi­ sano u posljednjem dijelu ovog pogla­ vlja. o kojima ćemo diskutirati u detalje u 7. sada je poznato da efekti plime i oseke ne nastaju samo u oceanskim vodama nego.

Pred kraj XIX stoljeća je američki astronom Simon Newcomb. dao je J. H. Prodor izvan Sunčeva sustava Glavni Herschelov cilj pri konstrui­ ranju sve većih teleskopa bio je u pre­ gledavanju neba u sve većim detalji­ ma. Herschel je najprije za­ ključio da su to jata zvijezda. tj. pokazujući kvalitativno da su one okupljene oko neke ravnine. iz finih detalja Sunčeva sustava došao je odlučan dokaz nove teorije koja je drastično izmijenila naš pogled što se odnosio na prostor i vri­ jeme i koja nam danas omogućuje da se uhvatimo ukoštac sa svim proble­ mima svemira. Druge su velike grupe vrlo udaljenih zvijezda. nakon analize cijelog pro­ blema. Leverrier je mislio da ova smetnja nastaje od još neotkri­ venog planeta koji mora biti još bliži Suncu. Dok su zvjezdana jata okupljena oko Mliječnog Puta. Neke su od njih zaista svijetli oblaci plina. ali da sadrže svijetlu tekućinu protka­ nu u prostoru između zvijezda. To je ostalo neobjašnjeno sve dok nije Einsteinova opća teorija rela­ tivnosti pokazala da Newtonov zakon gravitacije zaista nije potpuno točan. Ako je to tako. pokazao da je nesklad sumnje realan. Ovo je ukazi­ valo da maglice uopće nisu zvijezde. ali da se nalaze u tako velikim daljinama da se teleskopom ne mogu vidjeti rastavlje­ ne na zvijezde. Brojio je zvijezde u raznim podru­ čjima neba.ostaje još neka neobjašnjiva smetnja u stazi Merkura. Posebno zanimljiva su bila jata zvi­ jezda i maglice. koji se posebno bavio problemom svjetlosti sredinom XVIII 183 . Sada znamo da su obje ove ideje o prirodi maglica djelomično točne. Neumorni napori da se prona­ đe taj planet su propali. Maglice su bezoblične mase svjetla. Prema tome. matematičar. ravnine Mliječnog Puta. Kasnije je napustio ovu ideju. Herschelova su brojanja maglica na raznim dijelovima neba ukazala da maglice teže da izbjegnu Mliječni Put. Najznačajnije proročanstvo. koji nisu smješteni jako daleko od nas. ustanovio je da su maglice sigurno usko povezane s određenom centralnom zvijezdom. Međutim. koje se odnosi na prirodu ovih uda­ ljenih grupa. Lambert. nije bilo razloga misliti da su osobito udaljene od nas. kada je postalo jasno da maglice i jata zvijezda pokazuju značajnu ra­ zliku u raspodjeli.

Lambert je tvrdio da su maglice obične gigantske nakupi­ ne zvijezda koje se nalaze daleko izvan granica Mliječnog Puta. Ali je Herschel mislio da su pukotine stvarne rupe u prostoru i vjerovao da se kroz njih vidi daleki prostor. ona se javlja iz relativno gustog oblaka prašine. vidimo da su se takve pogreške i netočnosti javljale iz pomanjkanja fizikalnog znanja. Lambert je postavio začudo oštroumnu kvalitetnu sliku struktu­ re svemira. ako se Sunce kreće. Tobias Mayer je već upozorio da. Zašto bi se to događalo ako su one daleko izvan Mli­ ječnog Puta? Odgovor: oblaci prašine i plina su koncentrirani blizu ravnine Mliječnog Puta. one koje su se odnosile na druge grane fizike. Gledajući unatrag. ali su njihove ideje. mora postojati sistematsko privi­ dno kretanje zvijezda na nebu: zvijezde. On je smatrao da zvije­ zde Mliječnog Puta tvore jednu veliku skupinu i da se te zvijezde okreću oko zajedničkog centra. Značajni kontrast između iskrivljenju i naivnosti možemo vidjeti u druga dva pogleda u Herschelovu radu. prividno cijepa u dvije grane. upravo onako kako se sami planeti kreću oko Sunca. bile potpuno nerazvijene. Godi­ ne 1800. koji pokriva mnoštvo zvijezda što se nalaze iza njega.stoljeća. u području između zviježđa Škorpiona i Labuda. tako da se Sun­ ce i planeti kreću zajedno oko centra. koje se nalaze u istom smjeru u kojem 184 . ljudi su imali točno i precizno znanje o pojavi gravitacije. koju je većina profesi­ onalnih astronoma odbila da prihvati sve do druge ili dapače treće dekade XX stoljeća. Za veliki broj maglica ovo je ispra­ vna predodžba. djeluju kao magla i pokrivaju udaljene objekte koji se nalaze direktno izvan njih. Ova pukotina nije stvarna. Temelji za skepticizam su se pojavili iz Herschelovih proma­ tranja da većina maglica izbjegava ra­ vninu Mliječnog Puta. Herschel je uočio da se Mli­ ječni Put.

Veličina je imao predodžbu o Suncu koja nam Argelanderova ostvarenja naročito se se danas čini potpuno besmislenom. ističe činjenicom da je ono ostvareno Smatrao je da je unutrašnjost Sunca bez upotrebe fotografije.se Sunce kreće. U svom pionirskom radu se nalaze u suprotnom smjeru. Očekivano kretanje jezda. U svom malo. koje zvijezdi radi. a koristeći ova mjerenja ne. a čavati zvijezde. godine.11 Kako se presječeni objektiv upotrebljavao da bi stvorio dvije slike iste zvijezde. go­ što nam omogućava da vidimo tamnu dine. on je katalogizirao preko 300 000 Herschel je mogao odrediti smjer Sun­ zvijezda sjeverne hemisfere. Nadesno je de­ talj okulara i presječeni objektiv. na kojem su surađivale od svega što je vjerovao da su hladnija brojne zvjezdarnice na cijeloj Zemlji. Instrument koji je prvi poslužio da se izmje­ re udaljenosti zvijezda. Herschel bljavaju današnji astronomi. moraju se prividno ra­ astronoma ne bi mogla znati o kojoj se zmicati jedna od druge. izmjerljivo.izdanom između 1852. Mjerenja su obavili Maske. na drugoj strani. Projekt je ostvaren nakon 50-gokamenitu unutrašnjost. a da su pjege na Suncu mje­ Ideju o izradi fotografske karte sta gdje je vanjski ovoj vatre prekinut. koja područja nastanjena ljudima. i 1862. instaliran u Oxfordskoj zvjezdarnici 1848. pa je po­ čeva kretanja s iznenađujućom točno­ stavio osnov za kataloge koje upotre­ sti. neba prvi je iznio David Gill 1886. Lijevo je heliometar. Međutim. dok se one. hladna. velikog broja zvijezda. Najsmješnije je dišnjeg rada. Astronomi su počeli masovno prou­ je sadržavala 100 milijuna zvijezda. godi­ lyne i Lalande. jer inače dva U daljnjem prodiranju u prostor Slika 6. 185 . moraju Flamsteed je izmjerio gotovo 3000 zvi­ prividno sakupljati. bio je heliometar. Bilo je nužno potrebno pridodan joj je katalog od 6 milijuna da se sastavi katalog točnih položaja najsvjetlijih zvijezda. Friedrich Argelander se kasnije je bilo iz godine u godinu. Rezultat je bio: zvjezdana karta. ali je Mayer smatrao da je ipak znamenitom Bonner Durchmusterung. vrlo latio još ambicioznijeg zadatka. naravno.

Pre­ ma ovoj će se pozadini relativno bliska zvijezda pomicati iz tri razloga. Kad je Kopernik oživio Aristarhovu ideju. poraslo je vjerovanje da takva promje­ na mora postojati. Herschelova vrijednost od 342 godine ne razlikuje se mnogo od današnje vrijednosti. Mnogo je radova druge polovine XVIII stoljeća bilo motivirano nadom da će ova paralaksa. najsjajnija zvijezda u zviježđu Bliza­ naca. kako su one nazvane. Tako imamo jednu oscilaciju nanesenu na stalni smjer. kako je nazvana. ako se Zemlja kre186 će oko Sunca. Danas se jednostavno fotografski snime zvijezde nasuprot svojoj pozadini u razna vre­ mena tokom godine. sva su . ali da je nije lako opaziti jer su zvijezde od nas vrlo dale­ ko. a ot­ krio je aberaciju i nutaciju jer. Herschel je sebi postavio zadatak da otkrije. Ali prije pojave fotografije. upozoravamo da su prva dva efekta si­ stematski. Oko četvrt stoljeća kasnije. zaključio je da je Aristarhova zamisao kriva. On je pokušao izmjeriti paralaksu. morale pojaviti godišnje promjene položaja zvijezda. Vrijeme po­ trebno za jedan potpuni ophod moglo se izračunati. tada se udaljenost zvijezde može lako odrediti trigonometrijskim računom. uzrokuje da položaj zvijezde izvede jednu godišnju oscilaciju. da li stvarno postoji takvo kretanje. biti na kraju izmjerena. Prvi je. Rad Jamesa Bradleyja je dao početak ovoj nadi. sve dok se nisu otkrili ovi efekti. da postoje sistemi koji sadrže i više zvijezda. siste­ matsko proučavanje dvojnih zvijezda. Ta­ kođer je postalo jasno da dvojne zvije­ zde nisu rijetkost. Uspoređujući svoja promatranja ovih dviju zvijezda s promatranjima koje je prethodno izvršio Bradley. Prodiranjem dalje u prostor pono­ vo se nametnulo pitanje koje je muči­ lo astronome više od dvije tisuće go­ dina: kako su daleko zvijezde? Među drugim razlozima grčki je astronom Hiparh odbacio heliocentričnu sliku svijeta Aristarha iz Samosa na osnovu zaključka da bi se. Castor. mogla bi se lako izračunati i udaljenost te zvijezde. Našao je mnogo više sluča­ jeva gdje je par zvijezda bio vrlo blizu jedna drugoj nego što bi se očekivalo na osnovu same koincidencije. Problem se može formulirati na sli­ jedeći način. Svojim radom je potvrdio da zakon gra­ vitacije vrijedi izvan Sunčeva sustava i da je on zaista univerzalni zakon. astronomi su se uvijek nadali da će moći otkriti tu promjenu. u drugu ruku. što će reći da oni uzrokuju da se zvijezda pomiče uzduž stalnog puta u odnosu na udaljenu pozadinu. kao što Ze­ mlja kruži oko Sunca. a naš je pro­ blem da izdvojimo oscilaciju. uveo je Friedrich Wilhelm Struve. Za dovoljno udaljene obje­ kte možemo smatrati da predstavljaju stvarno nepromijenjenu pozadinu. Ovo je ukazivalo da se mnogi takvi paro­ vi moraju sastojati od zvijezda koje su stvarno povezane jedna s drugom tako da jedna kruži oko druge. Da napravimo takvu separaciju. jer se i zvijezde kreću. drugi. Kreta­ nje Zemlje. bilo je po­ trebno da promatra da li se položaji dviju zvijezda mijenjaju iz godine u godinu u odnosu na pozadinu koju formiraju udaljenije zvijezde. jer se samo Sunce kreće. Ako se treći od ovih efekata može osloboditi od druga dva. s mukom bi se riješio teži problem paralakse. i treći. a iz­ mjerom te promjene. Kako nije zapazio takve promjene.Herschel je pokazao da Newtonov za­ kon gravitacije vrijedi i izvan Sunčeva sustava. Da ovo postigne. Zatim se fotogra­ fije mogu izmjeriti u slobodno vrijeme i separirati oscilatorno kretanje. S razvojem sve preciznijih instru­ menata. jer se Zemlja giba oko Sunca. osnivač velike Pulkovske zvjezdarnice u blizini Lenjingrada. Herschel je mogao pokazati da se ove dvije zvijezde zaista okreću jedna oko druge po sta­ zama koje su očekivane. rastavi se u malom teleskopu u dvije svijetle zvijezde slabijeg sjaja.

nomi su izmjerili udaljenost mnogih Udaljenosti zvijezda najprije su iz­ drugih zvijezda paralaktičkom meto­ mjerene pomoću izvanrednog instru­ dom. a ove su se niti morale ovih mjerenja je Struve u zvjezdarnici pomicati pomoću mikrometra. dosad nepoznate. U godinama koje su slijedile. Sve je to Pulkovo izmjerio udaljenost zvijezde bilo vrlo teško i nije uspjelo sve do go­ Vege. pomoću ko­ metar je teleskop refraktor s prereza­ jih bi se mogle izmjeriti mnogo veće nim objektivom. Bila je to zvijezda 61 187 . a kod prikla­ dnog postavljanja dviju polovina obje­ ktiva možemo namjestiti da su naše dvije slike odvojene točno za istu uda­ ljenost kao što su i zvijezda i referen­ tna točka. Pomoću ovakve naprave njemački je astronom Friedrich Wilhelm Bessel obavio prvo mjerenje zvjezdane dalji­ ne u godini 1838. Ali se ova metoda može primije­ menta. Kako su mjerenja precizna. Kod mi­ od Newtonova doba naovamo i kako jenjanja položaja (I) u položaj (II). dije­ je primijenjeno njihovo uvijek rastuće limo sliku naše zvijezde u dvije jasno poznavanje ovog predmeta. ili udaljenost se mogla načiniti brzo. astronomija ušla u novu eru. astro­ tovo sredine XIX stoljeća. da bismo razumjeli upotre­ pomaka dviju polovina objektiva. Njena udaljenost je manja od dini. jer pomicanje stvara dvostruke slike koje je zastario. donje polovine objektiva. poznatog kao heliometar. To će reći. micanje dviju polovina leće objektiva. a njena je udaljenost iznosila pom. razdvojene točke svjetla. To znači da se do koje svjetlost putuje 11 godina. u zvjezdarnici Cape dobio udaljenost Drugi je bio u potrebi mjerenje kutova najsjajnije zvijezde južne hemisfere. heliome­ kako je pokazano na slici 6. Tada se lako može dokazati da je naš traženi kut naprosto razmak odijeljenih dviju polovina objektiva po­ dijeljen sa žarišnom dužinom telesko­ pa kojeg smo upotrijebili. Ovo tar je brzo postao neupotrebljiv. što teleskop morao okretati da bi kompen­ iznosi oko 106 bilijuna kilometara. Zato je prvi uvjet jedeće je godine Thomas Henderson bio da se teleskop jednoliko i točno vrti. To između zvijezde koja je uzeta u obzir i je najsjajnija zvijezda u zviježđu Cenvećeg broja zvijezda stajaćica na poza­ taurus. a druga od grafija postala upotrebljiva.mjerenja morala biti načinjena telesko­ Cygni. uskoro je. Ali. da svaka zvijezda načini dvije slike. A to omogućava po­ udaljenosti. Sli­ zirao rotaciju Zemlje. nisu oko 11 godina svjetlosti. udaljenosti Besselove zvijezde. Helio­ hnike. koji niti samo na relativno bliske zvijezde. Uskoro su teleskopi mogli se pojave u žarišnoj ravnini. Ovo je zahtijevalo montiranje niti. jedna je točno pratiti objekte. Služeći svojoj namjeni. zaista. kada će biti određena skala Mliječnog odvojene za razmak koji ovisi o veličini Puta. uskoro je foto­ nastala od gornje polovine. potrebno je najprije vidjeti što između neke poznate zvijezde i neke su učenjaci naučili o prirodi svjetlosti referentne točke u pozadini. Neposredno poslije vnini teleskopa.11. Pre­ bu instrumenata u današnjoj astro­ tpostavimo sada da želimo mjeriti kut nomiji. oko 4 koje je trebalo osvijetliti u žarišnoj ra­ godine svjetlosti. je tako nazvan jer je bio namijenjen Morale su se otkriti sasvim nove te­ problemima vezanim za Sunce.

svjetla na ekranu postaje veća. Možemo reći da se zraku. što će se dogoditi? smo se sada suočili s vrlo zamršenim pitanjem. rane zrake. nastavljaju da se kreću sve dok ne odbiju natrag u zrak u smjeru reflekti­ udare na ekran kod D. koje je Najprije promotrimo zakone refle­ upravo prošlo uzrub kod B. Na slici 7. poglavlje OPTIČKI INSTRUMENTI I PRIRODA SVJETLOSTI Katkada iznenađuje činjenica da je poteškoćama koje su se suprotstavlja­ za izradu nekih važnih optičkih instru­ le Newtonovoj predodžbi o svjetlosti. dok stavno objasniti Newtonovom predo­ drugi dio nastavi put u staklo. Međutim. Sve se ovo može vrlo jedno­ tlosti se reflektira natrag u zrak. tako da će se čestica katkada ra na mali dio milimetra. a proteže se stakla. dok druge uđu u staklo i Pretpostavimo da se veličina rupe ili kreću se u smjeru propusne zrake. Ali. Ovo bila je neobično proročanska s gledišta možemo pokušati da protumačimo. ako kažemo da je na neki način svjetlo Newtonovi neposredni nasljednici nisu uspjelo obići ugao. džbe. potrebno vrlo se onog trenutka kada se uzelo u ra­ malo znanja o prirodi svjetla. ali rupu AB na jednoj inače neprozirnoj su i on i drugi. šlo je na ekran u C.7. stica bude reflektirana ili propuštena? veličina se svijetle pjege CD na ekranu smanjuje točno onako kako možemo Newton je odgovorio na ovu zago­ očekivati na osnovu Newtonove predo­ netku na potpuno neobičan način. do­ nekoliko neugodnih problema. da u novo.1 vidimo ekran u D. zbog čega se neke B. Nešto svjetlosti prolazi kroz Newtonova predodžba o svjetlosti. Kako možemo protumačiti ovaj čestice. pod identičnim okolnosti­ ekranu se tada počinje povećavati po­ ma. koje ca koje se kreću kroz zrak i udare na su upravo prošle uz rub otvora kod staklenu površinu. dok će u drugim što sasvim suprotno. a u drugo zirnoj ploči postane još manji. Ovo je. dok one. dogodi se ne­ odbiti natrag u zrak. Ideja. ako se promjer otvora reduci­ Smatrao je da čestice djeluju u nastu­ pima. uključujući fotografski aparat. Svjetlo. Tako vidimo površinu koja zraku svjetlosti koja pada na površinu je osvijetljena na ekranu. površina vrijeme nešto sasvim drugačiju stvar. kao na se gibaju pravocrtno. Što odlučuje da pojedina če­ Dokle god otvor ostane dovoljno velik. ali je ovo nešto što ovo uočili: a kroz cijelo XVIII stoljeće i naše čestice ne mogu načiniti.2. današnje kvantne teorije. Zbivaju se dvije stvari: dio svje­ od C do D. slici 7. menata. Sve zrake svjetlo­ je i refrakcije. dovoljno mu je da svjetlo sti iz takvog izvora kreću se u suštini zamišlja kao niz vrlo brzih čestica koje paralelno jedna prema drugoj. koji su prihvatili ova­ kvu predodžbu uočili da ona postavlja ploči prema ekranu. a svjetlo. tako da imamo očigledno parado­ identičnim okolnostima čestica može ksalan rezultat da. ako otvor na nepro­ katkada činiti jednu stvar. koje su upravo prošle uz rub jednostavni eksperimentalni rezultat otvora na neprozirnoj ploči kod A. Ali otvora AB smanji. Jedna od ovih poteškoća pojavila teleskop i mikroskop. nastaviti put u staklo. tako da imamo reflektiranu zraku i propusnu džbom o svjetlosti. u stvari. da se one i više impresionirani stalno rastućim kreću stalno pravocrtno. na­ na osnovu Newtonove predodžbe? Mo­ stavljaju kretati pravocrtno sve dok ne žemo reći da je upadna zraka niz česti­ udare na ekran kod C. 188 . došlo je na ksije i refrakcije. Ukoliko zmatranje pitanje: kako svjetlo putuje je netko upoznat sa zakonima refleksi­ iz udaljenog izvora. jer se u u IX stoljeću oni su postajali sve više Newtonovoj predodžbi tvrdi. Svijetla pjega na prilikama. koje je upravo prošlo uz rub rupe kod A.

Slika 7. Ali. dok se druge od njega odbijaju 189 . on je ta­ kođer pretpostavljao da čestice djeluju u nastupima.Newton je zamišljao svjetlo kao struju čestica koje se kreću pravocrtno. kako se vidi iz gornje definicije.1 Bez takve pretpostavke teško je protu­ mačiti zašto neke čestice od ove upa­ dne zrake ulaze u staklo.

Iz O možemo povući veći broj radijalnih 190 linija.4. u B i D. Eksperiment pokazuje da se potpuno analogan fenomen pokazuje u slučaju svjetlosti. Ali. Prije razmatranja potrebnog poku­ sa razmotrimo još neke pojave valova na vodi. Tako je svaka točka svijetle pruge mjesto gdje . Drugim riječima. Ovo su linije mirne vode. Sjajnost na ekranu je ono u čemu je prava analogija rasta i pada vodenih valova. Potpuno isto vrijedi uzduž drugih deblje označenih radijalnih linija iz O. tako da uopće nema poremećaja. ali će između ovih točaka. Na ekranu ćemo vidjeti da smo dobili niz svijetlih traka ili pruga. a jedna od njih. Ako su one na­ činjene šire.gdje dol iz jedne pu­ kotine dođe istovremeno s tjemenom iz druge . između ovih linija nalaze se druge linije koje su tanje. Eksperimentalni pokus dat će odgovor na gornji problem.Cestice ili valovi? Dok ne možemo dozvoliti česticama mogućnost da obilaze uglove. U bilo kojoj točki uzduž OC vrhovi valova iz P i Q dolaze istovremeno. u točkama A. Tako u svim točkama uzduž OC ima izrazito visokih tjemena i izrazito niskih dolo­ va. Ako se vrhovi dvaju valova nađu u istom trenutku u nekoj točki. a obalu možemo zamijeni­ ti ekranom. kod P i kod Q. valovi koji su dolazili jedan za drugim zaobilazili su ugao. na kojoj su urezana dva paralelna proreza ili pukotine u to­ čkama P i Q. točke gdje se va­ lovi poništavaju .recimo.6 sa svjetlošću iz udaljenog izvora. C i E. Ako valovi dosegnu valobran. Novi valovi putuju vani iz točke P na supro­ tnoj strani valobrana. a da je točka O točno u sredini između njih. Prema tome. kroz pukotinu prolazi poremećaj. Da kompletiramo sliku. Uzduž ovih.pojavljuju se tamne. U stvari. način na koji svjetlo putuje kroz vrlo male otvore. OC. mnogi su Newtonovi nasljednici nagovještavali da se neki oblici kretanja valova mogu povezati s prirodom svjetlosti i da ideja o česticama svjetlosti može biti potpu­ no neispravna. za­ visi o fazi valova. nastat će naročito veliki val. vrhovi valova iz jedne pukotine u valobranu dolaze istovremeno s dolovima valova iz druge pukotine. Svaka će točka na suprotnoj strani valobrana sada doživjeti poremećaje i iz P i iz Q.5. voda ostati mirna. kao na slici 7. Ovo znači da.7 nije nastala od rasta i pada valova. Pretpostavimo da su P i Q potpu­ no slične pukotine u valobranu. Širina pruga u slici 7. zid . Takva situacija je ilustrirana u slici 7. Točke na ekranu. tada će i pruge biti šire. Jednostavno ovisi o veličini pukotina kod P i Q. kako je pokazano na slici 7. možemo zamijeniti prvobitne vodene valove lijeve slike 7. a pove­ zujući to s onim što su oni znali o uobičajnim valovima na vodi. gdje se deblje linije sreću s obalom. i to radijalno. moramo upozoriti na najmanje jedan odnos u primjenjivanju analogi­ je s vodenim valovima. koji ima vertikalnu pukotinu u točki P. tada će vrh ili tjeme i dol težiti da se ponište i tu će biti malo ili nikakvog poremećaja. Tada. Mo­ žemo također zamijeniti valobran s ne­ prozirnom pločom. u kojima valovi u velikom broju rastu i padaju. Dolovi valo­ va dolaze također istovremeno. pojavljuju se svijetle. ali ako vrhovi valova iz P dođu istovreme­ no sa dolovima valova iz Q.3 pokazu­ je niz valova koji napreduju prema va­ lobranu. kako se može vidjeti na slici 7. valovi će biti vrlo visoki i vrlo niski.6. ako postoji druga zapreka iza valobrana . Što će se dogoditi u pojedinoj točki.7. Slika 7.poremećaj iz P će doći do zapreke na široko područje i neće biti jednosta­ vno omeđiti centralnu pjegu kod C koja se nalazi direktno nasuprot P. Pretpostavimo da imamo dvije vertikalne pukotine u valobranu. Ovo je upravo ista vrsta pojave koja na­ staje kada se baci kamen na mirnu po­ vršinu vode. možemo to dozvoliti valovima. Ali. pokazuje smjer prvotnog kretanja vala. pretpostavi­ mo sada da imamo obalu unutar va­ lobrana.

2 Teorija čestica objašnjava pona­ šanje svjetlosti pri prolazu kroz mali otvor. nastat će povećanje vala kad se nađu istovremeno dva tjemena. nakon prolaza kroz usku pukotinu vaiobrana.Slika 7. Slika 7. a po­ ništenje vala kad se istovremeno susretnu tjeme i dolina vala.4 (posve desno) Ako postoje dvije pukotine. međutim. Ali teorija čestica ne može protumačiti kako svjetlost može doprijeti do krajeva zasto­ ra. Slika 7. Uzduž svjetlije označenih linija poništavanje prozvodi efekat gotovo mirnoće. stranica. Slika 7. 11.3 (prva desno) Može se. protumačiti kako valovi dopiru do krajeva zastora.6 Ovaj presjek kroz dio slike 7.5 Uzduž OC i drugih zbitih linija pojačanje proizvodi visoka tjeme­ na. C i E na unutrašnjoj stranici zaštitnog zida valobrana valovi rastu i pa­ daju. 191 . Slika 7. a niske doline. Kod B i D voda je gotovo mirna.5 pokazuje da kod točaka A. sva­ ki iz drugog izvora. kao što se to može vidjeti na slici.

padne na sta­ Kakva je analogija s ovim u slučaju klenu prizmu. različite će se boje pri svjetlosti i kakva je. U stvari. kako možemo vidjeti na slici 7. Ona se sastoji od cijelog niza različitih valova s raznim valnim dužinama.8 prozirnoj ploči ne bude mnogo veća Kut pod kojim se lomi zraka svjetlosti ulazeći u plo­ od razmaka između tjemena vala svje­ ču stakla ovisi o boji svjetla . potrebno je da širina pukotine na ne­ Slika 7. pažljivo mjereći udaljenosti između pukotina u valobranu. Svaka se čista boja je pokazano na slici 7. analo­ prolazu kroz prizmu različito lomili. kod pojamilimetra. crvena na drugom. stalna se uda­ ljenost između valnih tjemena zove razumljivim imenom valna dužina. gdje upotre­ sastoji od valova s istim određenim bom ekrana možemo promatrati odvo­ stalnim razmakom od jednog valnog jene boje. Obična bijela svjetlost. posebno. Zaista. različit za razne boje. bez potrebe da gleda izvan valobrana. plava se svjetlost jače otkloni nego crvena. Što je šire razmaknuće pr­ vobitnih valova. poglavlju. i to gija udaljenosti između tjemena prvo­ na takav način da se mogu separirati bitnih valova nalijevo od valobrana? pri izlazu na drugoj strani prizme. ovi se razni valovi mogu separirati na način koji je spomenut u 2. jest mješavina čistih boja. Kut za koji se zraka svjetlosti otkloni pri ulazu u staklenu ploču ovisi i o pri­ rodi samog stakla i o boji svjetla.a to znači o njenoj valnoj dužini. C.8. kako smo već vidjeli u 1. Međutim..se valovi visoko uspinju i nisko pada­ ju.7 Ako pustimo svjetlo kroz vrlo usku pu­ kotinu na zastor. kako je pokazano na slici 7. poglavlju. koja se sastoji od raznih boja. Da svjetlo zaobiđe uglove. kako je zove­ mo. Ako se razmaci između val­ nih tjemena prvobitnih valova nalije­ vo od valobrana promijene. Vratimo se za trenutak ponašanju vodenih valova. U stvari. Plava svjetlost se pojavljuje tjemena do drugoga. dobit ćemo također mjesta pojačanja (pokazuju se kao svi­ jetle pruge) i poništenja (tamne pruge). D i E. Ako zraka svjetlosti. B. Ovo Odgovor je: boja. a za crveno svjetlo oko 1/1600 tlost u dugine boje. tada će se također promijeniti na obali točke A. za ove dvije. Slika 7.6. Po­ sebno. udaljenosti koja razdvaja obalu od valobrana i udaljenosti izme­ đu točaka A i B.9. Prema svakidašnjim standardima ovo bi očito bilo sasvim izuzetna uska pukotina koja objašnja­ va zašto ne uspijevamo vidjeti kako svjetlo obilazi uglove. ona mora biti manja od 1/100 milimetra. Na ovaj način može promatrač na obali odrediti udaljenost između uzastopnih tjemena prvobitnih valova. B i C itd. Tako se ovim jednostavnim žuto svjetlo približno 1/2000 dio mili­ uređajem odvojilo običnu bijelu svje­ metra. tlosti. U slučaju čiste boje. dok je svaka točka tamnog podru­ čja mjesto gdje nastaje interferencija valova i nastoje da se ponište. 192 . možemo izračunati razmaknuće prvobitnih va­ lova. Ovaj razmak je na jednom kraju. Za plavu svje­ a ostale boje spektra se nalaze između tlost je oko 1/3000 dio milimetra. veća će biti udaljenost od A do B do C itd.

razdvajajući običnu bijelu svjetlost Sunca u njene sastavne boje. dok sve ostale boje upija. Na pri­ mjer. Mjesta gdje padaju plave pruge.ve duge. Ovaj filter propušta samo neke valne dužine.7 ovisi o valnoj dužini svjetlo­ sti. tako ovdje može­ mo izračunati valnu dužinu svjetlosti mjereći udaljenosti između susjednih pruga. ureza­ ne oštricom noža. pomiješane u bijeloj svjetlosti.6 ovisi o valnoj dužini originalnih vode­ nih valova s vanjske strane valobrana. B. tako i udaljenost između pruga na slici 7. B i C itd. s prikladnim rasporedom pukotina u valobranu. bit će plavkasta. je­ dnostavno pustimo bijelo svjetlo kroz komad žutog stakla. tako da pruge raznih boja padnu u pravilan red umjesto Slika 7. projicirajući ih na zastor. a budući da pruge za razne boje pa­ daju na različita mjesta. Upravo kao što udaljenost između točaka A i B. Ža­ rulja L ima valjkast izvor označen sa S. bit će crvenkasta.. Sve se ovo može lako pokazati jednostavnim eksperi­ mentom pokazanim na slici 7. nijedan filter ne daje čistu boju. a najmanje kod plavoga. na slici 7. a zatim ra­ čunskim putem dobivanje valne dužine. na slici 7. Pru­ ge su najviše razmaknute kod crvenog svjetla. Sve što treba da napravimo jest da pustimo svjetlo kroz filter. ali su preostale valne dužine dovoljno slične jedna drugoj za svrhe našeg ekspe­ rimenta.10. sastoji se od jedne obične foto­ grafske ploče na kojoj su pukotine. se mogu vidjeti direktno postavljaju­ ći oko neposredno iza ove fotografske ploče. pruge su šire razmaknute. (U praksi. To znači da su dvije pukotine u našem valobranu poslužile da se odvoje boje koje su bile u prvotnoj svjetlosti što ih je emitirala žarulja. vodene kapljice u atmosferi imaju funkciju sličnu funkciji prizme u našoj slici. dobit ćemo kontinuiranu prugu svjetlosti. Mala disperzija valnih dužina još ostane poslije prolaza kroz filter. ra­ zmaknute oko pola milimetra. Pruge interferencije Slika 7. ako želimo dobiti žuto svjetlo. Tako umje­ sto dobivanja serija jasno određenih svijetlih traka kao u slici 7. svijetle pruge jedne boje mogu pasti na tamne pruge koje pripadaju drugoj boji. da se odvoje razne boje koje emitira žarulja na si­ stematski način. Ako želimo odvojiti samo jednu posebnu boju od svih drugih boja od kojih se sastoji bijela svjetlost.) "Valobran". "Rešetka" nam omogućuje mje­ renje razmaka između pruga. 193 . upo­ trijebit ćemo još jednostavniju meto­ du.9 Zbog ovog razloga možemo upotriebiti staklenu prizmu da izdvojimo oojedine boje. Što je duža valna dužina. Žuto staklo do­ zvoljava samo žutom svjetlu da prođe skroz. Kako žarulja ne emitira svjetlo je­ dne boje. mora se upotrijebiti filter F.6. Da lije moguće. Što će se dogoditi ako ponovimo ovaj eksperiment bez upotrebe filtra? Tada ćemo imati pruge koje će se for­ mirati iz svih boja koje emitira žarulja.7. Ovaj nam rezultat nudi izazov. Mijenjanjem filtera promijenit će se udaljenosti između pruga. Upravo onako kako naš pro­ matrač na obali može saznati o val­ noj dužini originalnih valova s druge strane valobrana iz položaja točaka A. koji je označen sa D. C itd.7 razmak između svijetlih i ta­ mnih pruga ovisi o valnoj dužini svjetlo­ sti. Ali pruga neće biti očito jednako obo­ jena. a mjesta gdje pada­ ju crvene pruge.10 Na slici 7.

U nekim smjerovima valovi iz svih pukotina pojačavaju je­ dan drugoga. imamo tamne trake. Slika 7. potrebno je samo povući dvije pukotine u našem valobranu jednu bliže drugoj no što su bile prije. pove­ ćavaju se također i same pruge. gdje ovi smjerovi udare na naš ekran.13 Difrakciona rešetka se osniva na princi­ pu koji je poslužio na slici 7. biti mnogo lakše da se postavi niz pruga različitih boja jedna uz drugu. na nesreću. Ako možemo načiniti da praznine između uzasto­ pnih pruga postanu veće u usporedbi sa širinama samih pruga. bez opasnosti da se one pokrivaju.9. upravo onako kao u slu­ čaju dviju pukotina i. Da to postignemo.Slika 7. tako da još postoji opasnost pokrivanja. Ako je "rešetka" s mnogo zbitih uskih pukotina. raspršeni iz niza sipki usko posta­ vljenih. mi ćemo uspjeti da napravimo instru­ ment poznat kao optička rešetka. ja­ sno. međutim.12 Valovi. ponovo imamo svijetle trake. umjesto svjetla jedne posebne valne dužine. Međutim. tako­ đer. Međutim. nego da. Događa se. sasvim bez tamnih pruga. tada će. možemo dobiti uske svijetle tra­ ke za svaku boju. Ovo je upravo stanje koje želimo posti­ ći. Umjesto da svjetlost prolazi kroz šipke. jednu do druge. gdje ovi smjerovi udare na naš ekran. Zamislimo na trenutak pruge koje su nastale od jedne boje. situacija je u principu točno ista kakva je bila prije. moramo imali veliki broj pukotina u našem valobranu. rešetku osvijetlimo sa strane pa do­ bivamo djelotvorno separiranje boja. U drugim smjerovima valovi interferiraju jedan s drugim. da su svijetle trake mnogo uže od tamnih.12. sada imamo valove koji se šire iz velikog broja pukotina. Premda mnogo kompli­ ciranija. kako je pokazano na slici 7. upravo kao u slučaju prizme. Ako sada uzmemo svjetlo sastavlje­ no od svih boja. može se postići da svijetle trake raznih valnih dužina 194 . vladaju se kao valovi koji su prošli kroz usko razmaknute pukotine.11. jer se tjemena nekih valova nađu isto­ vremeno s dolovima drugih.11 Pruge raznih boja ne padaju na isto mje­ sto. U stvari. Slika 7. što je pokazano na slici 7. Rješenje problema je pokazalo da ne samo što moramo izrezati pukotine vrlo blizu jednu drugoj. da leže jedna preko druge bez ika­ kva reda? Ako možemo ovo napraviti. uspjet ćemo separirati svjetlo u sasta­ vne boje. jednako razmaknuti žljebovi na staklu služe kao "kolčići". I eksperiment i račun pokazuju da po­ stoji jednostavno pravilo za poveća­ vanje udaljenosti između uzastopnih pruga.

Ovaj se rezultat jasnije vidi kod svijetlih pruga koje padnu na vanjski rub ekrana. Prizmom je moguće razdvojiti dvije valne dužine koje se razlikuju jedna od druge za oko 1/10 000. jer zataji mnogo prije nego optička rešetka. koja ma 5000 linija na 2. prikazan na slici 7.tako malim kao što je 1/1000 000 . Na dnu: Difrakciona rešetka razdvaja boje mnogo djelotvornije nego prizma.9. Da se separiraju valne dužine s još manjim razlikama .11. je kompliciraniji i za razu­ mijevanje i da se eksperimentalno pro­ izvede nego što je jednostavna disperzi­ ja u prizmi. Pretpostavimo da želimo razdvojiti svjetlo dviju različitih boja. optičkom rešetkom valne du­ žine koje se razlikuju za vrlo mali iznos od 1/100 000. koje Desno: Prvi stroj koji je vukao linije i osiguravao njihove jednake razma­ ke na staklu.potre­ bno je upotrijebiti vrlo specijaliziranu opremu koja nas ovdje ne zanima. Valovi se raspršuju od kolaca pa interferiraju ili se pojačavaju točno na isti način. a ne prizmi kod dobivanja spektara. Razlog je u tome što optička rešetka separira boje mnogo djelotvornije nego prizma. Dolje: Rešetka.11. vrijedno je upozo­ riti da se sličan fenomen pojavi ako umjesto valobrana s mnogim pukoti­ nama koristimo seriju kolaca. ako su one vrlo sličnih valnih dužina. svaka poznata metoda razdvajanja svjetla zataji prije ili kasnije ako valne dužine postanu go­ tovo jednake. kako je već prikazano. Ova nam činjenica uvelike pomaže da praktično izradimo optičku rešetku. Ukoliko su one vrlo različitih valnih dužina. kao što je prikazano na slici 7. zada­ tak razdvajanja je lagan ali.padnu jedna do druge. Prije nego napustimo razmatranje optičkih rešetaka.12. 195 . Prizma je relativno grubi uređaj za razdvajanje. Doista. kako se vidi mikroskopom.54 cm. nego kod onih blizu centra kod C. Metoda se sastoji u tome da se na ravnoj staklenoj površini ureze veliki broj jednako razmaknutih linija. re­ cimo blizu točke A na slici 7. a da se potpu­ no ne ispune tamna područja. Zato može biti čudno zašto astronom daje prednost optičkoj rešetki. Raspored disperzije svjetla. pokazana na slici 7. problem po­ staje vrlo težak.

vidimo da je dobiven spektar. protumačiti kako ta­ kva leća skuplja svjetlo iz S u žarište O. Veliku pažnju treba posvetiti osiguranju da li­ nije budu precizno jednako razmaknu­ te jedna od druge.15 Ona može.11. a raspršeni valovi pojačavaju jedan drugoga u nekim smjerovima kao i na slici 7. glavni su uvjeti dobre rešetke da linije budu što bliže jedna drugoj i da budu jednako razmaknu­ te. Sada možemo usporediti valnu pre­ dodžbu svjetlosti s Newtonovom pre196 Slika 7. godine uspješno konstrui­ rao stroj za urezivanje. Vijak mora biti gotovo perfektno izrađen. Točnost urezivanja optičke rešetke je tehnički problem koji se smatra vrlo teškim. U današnje doba rešetke se izrađuju na aluminiziranim staklenim površina­ ma umjesto na metalnim zrcalima. On je 1882. on u današnjoj astrono­ miji igra značajnu ulogu. Da se dobije takav rezultat.14 Ako uzmemo da valovi putuju polaga­ nije kroz staklo nego kroz zrak. valna teorija može protumačiti fokusiranje pravilno konveksne leće.13. umje­ sto da pustimo svjetlo kroz kolčiće. tvrde slitine bakra i kositra.se izvlače na staklu dijamantom ili ne­ kim drugim tvrdim predmetom. Slika 7. ali sada. Pri­ sutnost aluminija uzrokuje da usjekli­ ne daju mnogo jače raspršavanje.54 centimetra na površini metalnog zr­ cala. također. koje je ra­ spršeno u ovim smjerovima. Slika 7.12. centar izlazećeg vala vidi se u O1 . kako je pokazano na slici 7. Rowland. a to je uspjelo Rowlandu gotovo do savršenosti. tako da se mnogo manje svjetla gubi u tom procesu nego što se izgubi kod mreže na neobrađenoj staklenoj površini. Gledajući svjetlo.17 Konkavna leća naglašava sferni oblik vala iz S. Usjekline na staklenoj ploči sada raspršuju valove svjetla upravo onako kao na slici 7. A. potre­ bno je da poslije svake usjekline stroj podigne dijamantni nož i pomakne ga za određeni razmak koji regulira mali rotacioni vijak. koji je bio spo­ soban da izvuče 15 000 linija na 2. Ovo je posebno važno pri promatranju vrlo slabih astronomskih objekata. sta­ klenu ploču osvijetlimo sa strane. Slika 7. Prema tome. Kao što smo vidjeli. a najznačajniji pionirski rad na ovom polju načinio je H. One će tada izgledati kao kolci na slici 7.12. imamo na raspola­ ganju osnovni instrument koji se zove spektroskop.16 Valna teorija tumači kako svjetlo iz S do lazi do pravog žarišta u O1 .

Zbog zastoja kroz kcije i rada teleskopa. tjemena valova dodžba omogućuje da shvatimo dje­ bit će zakrivljena kada izlaze iz leće. pa valna teorija očito pru­ jeniti u konvergentni.18 ona konvergencija koja tvori svojstvo U žarišnoj točki O svi mali valovi povećavaju jedan drugoga. Oni fokusiranja leće. ciju. Valna predodžba također objašnjava potrebu izrade leća od izvan­ rednog optičkog stakla. Vidjeli smo da valna brzini kojom val putuje kroz staklo. Upravo na sličan način možemo ra­ koje ne može dati predodžba česti­ zumjeti fokusiranje svjetlosti iz izvora ca. Međutim. nego Newtonova teorija čestica. S. ali još sfernog Pogledajmo najprije sliku 7. Zato je jasno da se sve osnovne je vrlo jednostavno shvatili. slučaju. centar izlaznog sfernog vala da val putuje polaganije kroz staklo leži nalijevo od S i kažemo da ima virnego kroz zrak. oblik vala će se pro­ sniti svojstvo fokusiranja teleskopa.objašnjenje. pokazan na slici 7. umjesto širenja.14. valna nam pre­ vi vala moraju putovati duže kroz sta­ klo nego drugi dijelovi. ili mijeniti kad on izađe na desnu stranu. Tada ćemo imati situa­ strelica. U ovom Postavimo vrlo važnu pretpostavku. Prema valnoj predodžbi. Ovo 7. optička rešetka djeluje . jer je potrebno da ne bude nekontroliranih promjena u 197 . Ukoliko je leća načinjena oblik vala iz S na slici 7. što uzrokuje da početni sferni ska u leću. ako je zastoj nedovoljan. putujući u smjeru alnom žarištu. Značajno je da valna predodžba vrlo poništavaju jedan drugoga u P.17. val će izaći modificiran.16. valovi neće izaći u sferičnoj formi. u okviru valne predo­ Sve dok je zastoj u centru leće dovolj­ džbe svjetlosti? Ako se to može. susreće s konveksnom lećom. polaganije u staklu nego u zraku. Val svjetlosti poglavlju da predodžba čestica daje iz S kreće se radijalno prema vani. a svjetlo se neće sakupiti u re­ gdje se niz valova. valovi se skupljaju. Ako leća nije napravlje­ na jednoliko. sve zadovoljavajuće objašnjenje konstru­ dok ne dosegne leću. izlazni val će se promi­ poglavlju. Budući da neki dijelo­ tuelno žarište u točki O1 Slično. kako je pokaza­ ža šire područje potrebnih objašnjenja no.15. pa se u tom slučaju neće sastati u jednoj točki. Centar divergencije sfernog dio vala upravo toliko da osiguramo vala nadesno od leće mora zato ležati da pri izlaženju nadesno od leće val bliže leći nego točka S . Ovdje imamo potpuno sticama.17 bude jače ispravno. kao predodžba daje razumljivo objašnjenje što bi se dogodilo. to je upravo Slika 7. rubovima leće. tada no velik u usporedbi sa zastojem na još vrijede svi zaključci dobiveni u 2. pojedine leće. možemo zadržati centralni naglašen. uzimajući da svjetlo putuje suprotnu situaciju: u ovom slučaju. vidjeli smo u 2. Kod njih su umjesto da budu poredani u paralel­ veći zastoji na rubovima leće nego u nim ravninama kako su bili prije ula­ centru. oblika. prikazanu na slici 7. ako u sta­ kako svjetlost zaobilazi ugao i kako klu ima mjehurića zraka. na primjer. Na drugoj strani. Možemo li obja­ centralni dio leće. lovanja konkavnih leća.dodžbom čestica. ako je razmak OP dan gornjom jasno ističe potrebu za ispravnim obli­ formulom kovanjem leće.u O1 na slici poprimi konvergentni sferni oblik. ako se pri­ karakteristike djelovanja leća mogu sjetimo kako se šire valovi na vodi u objasniti i s valnom predodžbom svje­ koncentričnim krugovima kad bacimo tlosti i s predodžbom svjetlosti kao če­ kamen u vodu. također.

1. a D je promjer leće. Da se dva svijetla kruga dobro razdvoje jedan od drugoga. bit će ekran taman. Ukoliko se ovaj drugi krug dobro ne razlikuje od pr­ vog kruga. F je udaljenost od leće do O. zamislimo nove valiće da se šire kako je pokazano. moramo izračunati kako su svi ovi dopunski valići utjecali jedan na drugoga sve dok nisu došli do to­ čke P. možemo opravdano pitati. slika zvijezde se formira točno u određenoj točki žarišne ra­ vnine .Sada se javlja zanimljivo pitanje. njihove će se slike rasplinuti. Buduće vlada­ nje vala može se odrediti najprije iz uzimanja položaja vala u sadašnjem trenutku i smatrajući da se dopun­ ski valovi šire iz svih točaka sada­ šnje valne fronte. tj. Da se izračuna "buduće". kao što su staklo ili voda.18. da li val proizvodi neki poremećaj u točkama blizu O. Drugim riječima.22 puta valna du­ žina podijeljena s otvorom teleskopa.14. Prema Newtonovoj predodžbi. Spojimo točku P s centrom leće. Ovo znači da kut između smjerova dviju zvijezda mora biti najmanje jednak kutu označenom na slici 7. pa je očito da će se pove­ ćati u O. Slijedeća je pretpostav­ ka da ima još jedna zvijezda koja se nalazi sasvim blizu prvoj zvijezdi. ali ekvivalentan na­ čin.22 koji je blizu jedinici. žarišne točke.18. Na slici je uređaj koji je upotrijebio Foucault da bi to dokazao. Ako su dvije zvijezde rastavljene pri manjem kulu nego što je ovaj. Ovu kompliciranost je vrijedno pri­ hvatiti. sve dok ne dosegnemo udaljenost jednaku OP od centra ovog svijetlog kruga. Ako ponovo pogledamo na sliku 7. nego kružni disk svjetla. U slici 7.19 Valna teorija svjetlosti je održiva samo ako svjetlost putuje sporije kroz medijum. Zamisli­ mo jedan teleskop usmjeren prema udaljenoj zvijezdi.18 imamo sferni val koji izlazi iz leće. pa nećemo imati sigurnu potvrdu njihove odvojenosti.22 F / D . jer ima zanimljivu primjenu na razlučnu moć teleskopa. jer će se dva kruga fuzionirati.22. nego kroz zrak. neće biti poremećaja u P ako je udaljenost OP veća od valne dužine svjetla po­ množena s omjerom udaljenosti F i Slika 7. a po našoj formuli ovo je upravo jednako omje­ ru valne dužine svjetlosti podijeljene s promjerom leće i pomnožene s bro­ jem 1. mi neće­ mo dobiti samo svijetlu točku. gdje je val­ na dužina svjetlosti o kojoj se radi. Evo nekoliko primjera koji sadrže ovu činjenicu. promjerom D i ponovo pomnožena s brojem 1. Prema valnoj predodžbi. Slika druge zvijezde u žarišnoj ravnini bit će također svijetli krug. Kut između ove linije i osi leće gotovo je jednak omjeru OP i F.točki O na slici 7. ako postavimo ekran u žarišnoj ravnini teleskopa. teleskop nam neće pokaza­ ti da postoji druga zvijezda uopće. Ovo pitanje možemo riješi­ ti koristeći pojednostavljenje koje je prvi otkrio Huygens. osnovno je da centar drugog bude udaljen od centra prvog za uda­ ljenost koja je jednaka ili veća od uda­ ljenosti od P do O. U slučaju oka. Račun pokazuje da će se svi dopunski valići poništavati u točki P kada udaljenost od O do P dana for­ mulom OP = 1. Ovo će biti "sadašnje" stanje stvari. Svi se ti dopunski valići putem zbrajaju sve dok ne dođu do O. Ako sada želimo da nađemo kakav se poremećaj pojavio u nekoj točki P blizu O. Doista. Možemo napisati ovaj rezultat na ne­ znatno različit. Ljudsko oko i teleskop imaju istu primjenu. 198 .

koje prolazi kroz zrak i pada na staklenu ploču. Zatim dio svjetlo­ sti prolazi kroz poluposrebreno zrcalo G. svjetlo se reflektira na zrcalo M1 koje služi da vrati odmah svjetlo na­ trag na R. Sukob između dviju teorija Newtonov ugled je bio tako velik da su mnogi ljudi još odbijali da prihvate očevidnost valne prirode svjetlosti. dotle dok svjetlo nači­ ni ovaj dvostruki put. treperenje zvijezda. Dokazivao je da staklo pri­ vlači čestice tako da svjetlo. eksperi­ menata kakve smo mi upravo razma­ trali.19. U ovom slučaju je svjetlo poslano prema zrcalu M2 umjesto prema M1 Udalje199 . pa je usporediti s brzinom kojom se ona kreće kroz zrak.pod normal­ nim okolnostima oko 2 milimetra. tako da. kao što je staklo. koji ima otvor od 50 centimetara. Newton je objasnio ovu činje­ nicu pretpostavkom da njegove čestice ili kuglice dobivaju na brzini kada uđu u staklo. koji bi ko­ načno dao ocjenu između Newtonove i valne predodžbe. Svjetlo iz izvora S prola­ zi kroz malu rupu. Vidjeli smo da je valna teorija održiva samo ako je ispravno da valovi svjetlosti putuju sporije kroz medijum. zrcalo R se brzo vrti. također. a povećanje brzine bi bilo potpuno u smjeru okomice na staklu. premda svjetlo treba vrlo malo vremena da prijeđe od R do M1 i ponovo natrag.koje ne može. godine. sprečava da se u praksi postignu razlučne moći velikih teleskopa. Međutim. ni u najjasnijim i najmirnijim noćima. U stvari. prema valnoj predodžbi. nego kroz zrak. Prema Newtonovoj predodžbi. nadvladava pri­ rođeni nedostatak ljudskog oka . lako je izra­ čunati da pod normalnim okolnostima ljudsko oko nije u mogućnosti da razabire dva objekta koji su razdvojeni pri kutu manjem od oko jedne lučne mi­ nute. Ako se prisjetimo da je valna dužina samo oko 1/2000 dio milimetra. da ono nije sasvim u položaju 1. razlučiti dva obje­ kta što leže približno u istom smjeru. koju je on upotrijebio. Ova nas razmatranja jasno podsje­ ćaju da teleskop nije potpuni sakupljač svjetlosti. Pokus je stvarno izveo Foucault 1850. ona bi bila veća u zraku. To će reći. Kad je R u položa­ ju 1. Podsjetimo se da se svjetlo. Ovo se može ispitati mjerenjem brzine svjetlosti koja prolazi kroz kruti ili tekući medi­ jum. koji ima otvor od oko 500 centimetara. poglavlju je rečeno da je Tycho Brahe uspio odrediti položa­ je zvijezda istog reda točnosti . Ali korištenjem telesko­ pa. ali sada s rotirajućim zrcalom R. da­ pače i poslije izvođenja eksperimenata Fresnela i Thomasa Younga. Palomaru. To je red točnosti koji su ostva­ rivali najbolji promatrači prije otkrića teleskopa. koje počinje rotaciju u položaju 2. pokazana je shematski na slici 7. U 2. Takav je eksperiment bio zaista nađen. Dio svjetla udari na polusrebreno zrcalo G i refle­ ktira se u oko kod točke E1 . koje nikada ne prestaje. dobiva veću brzinu. vrijedi samo ako svjetlost putuje brže kroz staklo nego kroz zrak. Ne- wtonova predodžba. brzi­ na bi bila veća u gušćem medijumu. Teleskopom na Mt. R nije sasvim u istom položaju u kojem je bilo prije. bez pomoći. na drugoj strani.jednu lučnu minutu. Oprema. Zbog toga su načinjeni pokušaji da se nađe odlučan pokus. Zato R skrene zraku svjetla na leću L po nešto različitoj stazi. Slijedi fokusiranje kroz leću L na ravninu zrcala R. Pokus se ponovi. lomi prema okomici. uzro­ kovano prolazom svjetlosti kroz atmo­ sferu Zemlje. On. teorijski je moguće razlučiti dvije zvi­ jezde pri kutu od 1/4 lučne sekunde. koje udari na ravnu staklenu površinu. teorijsko je razlučivanje oko 1/40 lučne sekun­ de. Lako je vidjeti da će ovo uzrokovati da smjer kretanja čestica postane bliži okomici nego što je njihov smjer bio tokom prolaza kroz zrak.promjer D je vrlo mali .

Foucault je ustanovio da se E2 u stvari. ako svjetlost putuje po­ laganije kroz vodu. Ako svjetlost putuje brže kroz vodu nego kroz zrak. Ovo se prostorno uređenje mjeri valnom dužinom (Ł). 8 označuje valnu dužinu. postoji prostorna relacija između kretanja gore i dolje u raznim točkama. Slika 7.voda se kreće gore i dolje. tako da svjetlo prolazi kroz vodu da bi došlo od R do M2 a također da bi se vratilo od M2 do R. nitko nije ozbiljno vjerovao u Newtonovu predo­ džbu. razvoj u XX stoljeću nas je prisilio da ponovo mislimo. Ako je u jednoj točki val na vrhu.22 Valni tokovi su uvijek konačne dužine. svakako djelomično. Slika 7. 7.20. Ali. Visina valova opada prema granicama valnog toka. S vremenom se cijela pro- 200 . kako zahtijeva Newtonova predodžba. Možemo početi s pokušajem da ra­ zumijemo malo jasnije pojam vala. malo različitoj od one izvorne ko­ jom je prolazila na svom putu od izvo­ ra do R. tada će se točka E2 nalaziti lijevo od E1 . nalazi desno od E1 pa je prema tome obranio valnu teoriju. u svakoj njegovoj točki postoji njihanje . ali između R i M2 je cijev s vodom (T). Zrcalo se R vrti točno istom brzinom kao u prvom pokusu. tada će u susjednoj točki on biti dolje.21 Kretanje plovka pokazuje da titraj u bilo kojoj točki treba isto vrijeme za koje se cijeli val pomakne za udaljenost jednaku valnoj dužini. ali sada u E2 .Sl.20 U svakoj točki vala postoji jedan titraj. udaljenosti između dva­ ju susjednih tjemena ili dva susjedna valna dola. Prvo. a zbog toga se ovo svjetlo vraća na leću L ponovo po stazi. kako zahtijeva valna predodžba. Svjetlo se ponovo reflektira od zrcala G u naše oko. na New­ tonovu predodžbu. također. a ovom dolu slijedi zatim drugi vrh u C itd. Od tada. To je lako pokazati postavljanjem plovka na po­ vršinu vode. ali najprije slijedimo valnu predodžbu još dalje. nost između R i M 2 je potpuno ista kao udaljenost od R do M1. Vrhu ili tjemenu u A slije­ di dol u B. Ovdje dolazimo do najvažnije stvari. tada će se točka E2 nalaziti desno od E1 . Kako ćemo vidjeti kasnije. Ne njiše se svaka točka samo za se nego. itd. do trenutka njenog najvećeg trijumfa. Vo­ deni val ima tri osnovna svojstva. Ovo je ilustrirano na slici 7. do kraja XIX stoljeća. Drugo. razne točke imaju jedan uređen odnos.

21. emitiran iz nekog izvora. Ako je brzina kretanja vala V.oni stvarno putuju prema vani po vodi. Vrijeme potrebno za potpuno njihanje u svakoj točki je jednostavno vrijeme potrebno valu da prijeđe uda­ ljenost koja je jednaka valnoj dužini. sigurno putuje iz tog izvora na takav način da ga u jednom kasnijem trenutku može primiti uda­ ljeni promatrač. postavljen na vodi. Visine valova se postepeno smanjuju prema krajevima. Pri malim udaljeno­ stima mi nismo svjesni vremena koje je potrebno svjetlosnom signalu da dođe do nas. U nekom trenutku valovi još ne dosegnu neku točku. kao kad bacimo kamen u mirni ribnjak. val je gore. nizovi valova su uvijek konačne dužine. jednako :V.22. uzeto iz djela Maxwella: Treatise on Electricity and Magnetism. koje je potrebno da se val po­ makne za . a u kasnijem trenutku on je dolje. pomiče od svog najvišeg do svog najnižeg položaja i natrag. A u nekom kasnijem oni su je već prešli. Prije nego se odlu­ čimo da prihvatimo valnu predodžbu svjetlosti. Svjetlosni signal.stoma slika kreće onako kako je poka­ zano na slici 7. Ovo je vri­ jeme za koje se plovak. jedan pravi­ lan niz vrhova i dolova. bilo bi logično da se upitamo ima li svjetlost ova tri svojstva. U jednom trenutku. Prema tome su ova tri osnovna svoj­ stva valova: u svakoj točki mora biti nešto što titra (u slučaju vodenih valo­ va to je gibanje vode gore-dolje). Dolje: James Clerk Maxwell. Treće je svojstvo valova na vodi da oni uzrokuju potpuno širenje niza va­ lova. Ali Gore: Dijagram linija jakosti u uzbu­ đenom polju. tada je vrijeme. Svjetlo sigurno ima sposobnost da se rasprostire. jednostavno zato što se svjetlost kreće velikom brzinom. uzro­ kujući da se jedan konačni niz valova sam rasprostire. Valovi se šire prema vani . Posljedica ovog kre­ tanja je njihanje svake odvojene točke. čovjek koji je pokazao da je veličina koja titra u valu svjetlosti električno polje. U stvari. na danom mjestu. zatim postoji relacija između stanja ovog ti­ tranja u raznim točkama. 201 . Razmotrimo ih obrnutim redom. i s vremenom se cijela prostorna slika kreće. kao što se može vidjeti na slici 7.

je­ dna organizacija koja se kreće naprijed. Tako se nastavlja­ lo iz tjedna u tjedan. film je bio nešto bolji.Mnogi je pionirski rad o magnetizmu elektricitetu trebalo da bude načinjen prije no što se shvatila priroda valova svjetlosti. Me­ đutim. ona se jednostavno giba gore-dolje. Val je jedna struktura. Sasvim je moguće da postoji nešto što oscilira u svakoj točki bez bilo kakvog pomicanja čestica uopće. Svaki dan se u prvom gradu na cesti daje novi film. ona se stvarno kreće gore-dolje. u petak. postaje relativno lako da se uvi­ di razlika između svjetlosnog vala i vo­ denog vala. prostornu relaciju koja je izraže­ na u nizu pravilno poredanih vrhova i dolova. razmo­ trimo ponešto fantastičnu poredbu. da li svjetlo predstavlja oscilaciju svake pojedine točke. Na ovaj način je oscilaciju proizveo broj ljudi koji su do- 202 . Kad se ovo shvati. a ako predsta­ vlja. Ali kre­ tanje same vode i kretanje vala uopće nisu slični. dok u ponedjeljak nije prispio tako izvrstan film da je posjećenost po­ novo bila najveća. stoljeća prikazuje eksperiment da bi se poka­ zao značajan efekt stvaranja elektrici­ teta trenjem. emitirano s daleke zvijezde. treba na tisuće godina da putuje kroz prostor da bi došlo do nas. gdje u biti nema materijalnih čestica.20. Materijal­ ne čestice vode se kreću na ovaj način izražujući titranje. svjetlo. Gornja siika iz 18. pa se zato na ovaj način ne može prenositi oscilatorno gi­ banje. što to titra? Ovdje postoji bitna razlika. U ponedjeljak je film bio dobar pa je posjećenost ki­ nima bila vrlo velika. pa se poboljšanje nastavilo i u subotu i nedjelju. kako je nacrtano na slici 7. U sluča­ ju vode. Ali. Da to bude jasnije. stvar koja titra je sama voda. dok je u četvrtak film bio tako loš da toga dana nitko nije išao u kino. U nekoj državi su gradovi izgrađeni na jednakim daljinama uzduž duge ra­ vne ceste. Dolje je tip torzione vage koju je upotrebljavao Coulomb za for­ muliranje zakona sile između elektri­ čnih naboja. Svjetlo ta­ kođer ima i drugo svojstvo naših va­ lova. pa je posjećenost bila nešto slabija. Dok svjetlo može pu­ tovati kroz područja. Ali kretanje materijalnih čestica nije osnovno stanje za opstanak vala. pa je posjećenost bila još manja. U utorak film nije bio tako dobar. U srijedu je film bio još lošiji. Sama voda se ne kreće naprijed.

mogao prikazivati u uto­ rak u drugom gradu. Ali ovdje sigurno nema materijalnih čestica. s pomakom od jednog dana izme­ đu susjednih gradova uzduž ceste. Tu je najviše posjeta bilo utorkom. šesnaestom gra­ du. jer ima nešto što oscilira u svakom gradu. Iz dana u dan filmovi. Val ove usporedbe jasno pokazu­ je drugo i treće osnovno svojstvo vo­ denog vala. Jasno je da se u prvom. sasvim Najdramatičniji oblik izmjenjivanja supro­ tnih naboja. osmi grad. imali su vrh posjećenosti utorkom. i tako re­ dom. a dol posjećenosti četvrtkom. 203 . koji se prikazivao u ponedjeljak u prvom gradu. a najmanje petkom jer se sve ponavljalo jedan dan kasnije nego u pr­ vom gradu. koje su nosioci oscilacije. val je jednosta­ vno kretanje strukturalne organizaci­ je. osmom. Udaljenost od prvog do osmog vala određuje valnu dužinu ovog sustava. dok su u drugom. prikazi­ vao najbolji film ponedjeljkom. koji su bili prikazivani u prvom gradu. koji se mogu promatrati na Zemlji. Posjećenost je svakog ponedjeljka bila najveća. Ovaj val naše fanta­ zije također ima prvo svojstvo vode­ nog vala. Ukratko. ovdje oscilira broj ljudi koji posjećuju kino iz dana u dan. a svakog četvrtka najmanja. slani su uzduž ceste po dostavljaču. tako da se film. deveti grad i tako redom. Ovo znači. A poslije prikazivanja filma u drugom gradu. Tako je u trećem gradu najbolji film bio prikazivan srijedom. viđen iznad Moskve. kao kod vodenog vala. da je i u drugom gradu bilo oscilacije u po­ sjetima kinu. i tako redom. dok sam val prijeđe za jedan dan udaljenosti između gradova koje su jednake. I priliv nov­ ca u blagajnama je također bio takav.lazili u kino svakog dana. dostavljač je nastavio prenošenje slijedećeg dana u treći grad. a dol posjećenosti petkom. I tako se to nastavljalo iz grada u grad. a najlošiji u subo­ tu. imali vrh posjećenosti ponedjelj­ kom. Drugi grad. jedna organizacija nekog oscilatornog svojstva od točke do točke. pe­ tnaestom gradu i tako redom. Zato su prvi grad. devetom. prikazivao utorkom.

Ironično je da James Clerk Maxw­ ell. Danas znamo da se ove dvije vrste . uvijek kada su ra­ čuni pokazali neki novi rezultat. Prije nego prijeđemo na ispitivanje rje­ šenja Maxwella. nije mogao ja­ sno razumjeti dublji smisao svog vla­ stitog rada. On je smatrao da njegova teorija ima neki nedostatak kad se ne može dovoljno prilagoditi koncepciji etera. kao u slučaju vala na vodi.eter. Oni su bili opsjednuti ide­ jom da svaka oscilacija nužno sadrža­ va premještanje čestica. odgovor koji je zahtijevao opće odbacivanje etera. koji je riješio zagonetku u trećem kvartalu XIX stoljeća. Uprkos tome. Riemann i Couchy. po­ jam. Kako ovo mo­ žemo dovesti u sklad s valnom predo­ džbom svjetlosti? I najveći učenjaci su bili tako sme­ teni kad se postavljalo ovo pitanje. ali učenjaci XIX stoljeća nisu mislili tako. Couchy i Riemann pokušali da riješe problem. Konačno je Einstein raspršio pojam etera. koji ima direktna struja na iglu kompasa. Premda je dobio ispravan odgovor. on bi se gotovo uvijek pokazao neispra­ vnim. koju je upotrebljavao da bi pokazao efekt. Oni su mu. što je Maxwvell radio na rezulta­ tima eksperimenata umjesto da je ra­ zvijao čisto matematičku koncepciju. dali i ime . Mislilo se da se svjetlost sastoji iz ti­ tranja ovog elastičnog krutog tijela. učenjaci i mate­ matičari su se još uvijek držali pojma eter. U XVIII stoljeću je već bilo pozna­ to da postoje dvije vrste elektriciteta. Kako je Maxwell mogao doći do ispravnog odgovora. Ali. ali će samo naboj koji se kreće proizvesti magnetsko polje. bit će potrebno da se vratimo natrag i pogledamo postignuti razvitak u drugim granama znanosti. praznom prostoru. da su vjerovali u postojanje idealnog krutog tijela koje ispunjava cijeli pro­ stor. on je do kraja svog života pokušavao tumačiti svo­ ju teoriju na prisutnosti etera. a računanja titranja ovog krutog tijela obavljala su se na gotovo jednak način kako su se obavljala računanja u slu204 čaju svakidašnjeg krutog tijela. nego su oni smatrali da se ono ne može zamijetiti nikakvim osjetima.Oersted je prvi dokazao da sva­ ki naboj proizvede električno poije. Maxwell je uzimao rezulta­ te golemog broja eksperimenata i njih pretvarao u matematički oblik. nezavisnog od toga što može biti oscilatorno svojstvo. Najve­ ći matematičari XIX stoljeća radili su na ovom problemu. kao što su to radili Gauss. smještenu na sto­ žeru ispod žice što je povlači. Gore je model aparature. štaviše. koji bi se mogao potvrditi eksperimentom. a sam je bio obuzet predrasudom u korist podređene koncepcije? Odgovor je u tome. Danas nam nije potrebno shvaća­ nje oscilacije kao premještanje čestice i čestica. koji je potpuno smeo ljude u pe­ riodu od sto godina. Ono postoji u ma­ teriji i vakuumu. Očito je da to nije bilo kruto tijelo u običnom smislu riječi. jer su bili opsjednuti idejom da je za titranje vala nužno potrebno pre­ mještanje čestica. nismo pokaza­ li u čemu se sastoji titranje svjetlosti. Sada se pojavilo zanimljivo povije­ sno pitanje. Tako smo pokazali da titranje ne za­ htijeva kretanje čestica. Na ovaj način su Gauss. Oni su dobro znali da se svjetlost može kretati kroz prostor gdje imade nedovoljno čestica da budu no­ sioci takvih oscilacija.

umjesto da se i jedan i drugi drže odvojeno. naravno. Što se događa u olujnom oblaku? Kapi vode imaju obilje jednog tipa naboja. udarac munje. Prvi naboj stvara električno polje po Coulombovu zakonu. Na ovaj način dobiva­ mo mehaničku silu koja djeluje na oba 205 . vidjet ćemo da je jedna dobila preobilje jedne vrste naboja a. one sa sobom nose i svoje naboje. oni će pokušati da se ponovo pomiješaju. dok zrak oko njih ima obilje drugog tipa naboja. tako da su u početku ova dva tipa naboja podnošljivo pomiješa­ na. Oblak ostane samo s jednim tipom naboja enormne količine. druga će površina imati pre­ obilje druge vrste. Pred kraj XVIII stoljeća Coulomb je otkrio zakon sile koji djeluje između električnih naboja. Možemo zamisliti reakciju između dvaju različitih naboja na slije­ deći način. Elektroni nose jednu vrstu. Ovo je lako opaziti u brojnim svakodnevnim iskustvima. Dva različna tipa naboja se privlače. ako ih imamo odvojene. a Coulomb je otkrio način na koji oni to postižu. Potpuno je isto ako kažemo da drugi naboj stvara električno polje koje reagi­ ra na prvi naboj. Na primjer. a zrak je suh. koji omogućuje dvama različitim tipovima naboja da se ponovo izmiješaju. ako se češljamo. To će reći. Isto se dogodi ako brzo skinemo najlonsku košulju. Snaga pritiska ovisi o snazi polja. koju možemo promatrati na Zemlji. a smjer pritiska ovisi o smjeru polja. Ova se količina povećava sve dok električne sile između oblaka i zemlje ne postanu tako velike da proizvedu munju. Naboji stvaraju električna polja. Magnet se mora kretati. Možda je najdramatičniji oblik takve mješavine. Faraday je po­ kazao da se električno polje može oroizvesti iz magnetskog polja pod uvjetom da se magnetsko polje mi­ jenja s vremenom. kada kapi vode počnu padati kao kiša. a ono iza­ ziva mehaničku reakciju na drugi naboj. Ovo je jednostavno ekstremno brz prijenos naboja između oblaka i zemljišta. Ako trljamo površine dva­ ju materijala. kojeg nose bazične vrste čestica od kojih je izgrađena materija.električno polje. elektriciteta pojavljuju iz dva različita tipa naboja. a kosa veli­ kim brojem druge vrste. tako da se jedan tip izmjenjuje s dru­ gim. a proto­ ni drugu. češalj će postati nabijen velikim brojem jedne vrste čestica. Ali. I jedno i drugo su općenito promjenljivi od to­ čke do točke. Električna polja se mogu zamisliti kao nešto što gura električne naboje i pokušava ih pokre­ nuti kako bi započeli kretanje. On se može naj­ bolje shvatiti pomoću novog pojma .Slika prikazuje jednu od soba Faradayjeva laboratorija. Pod tim imenom se podrazumijeva električno polje koje može postojati u nekom području pro­ stora bez obzira da li u tom području ima ili nema materije.

također. ako je ono dena da ima pedeset takvih titraja u jednolično i stalno. Da se stvo­ Ovo nam daje početak uvida u Maxwri takvo osciliranje u smjeru kretanja ellovo rješenje problema prirode svje­ elektrona. žice. što je izmjenična struja s kojom Ovdje imamo vrlo različit pojam o se najviše susrećemo u svakodnevnom titranju od onoga koji je dan kod vo­ životu? Izmjenična struja je ona u ko­ denih valova. mehaničke sile teže da ih udalje ali. Poslije oblikom. elektrona duž žice. koje je usmjere­ teže da ih približe. jer je veličina koja titra kod vala polje oscilira u svakoj točki unutar svjetlosti. potrebno je da električno tlosti. Kako vrijeme protječe. Heinrich Hertz je umjetno proizveo valove raznih valnih dužina. bolje. To se upravo događa snagu kao prethodno desno orijentira­ kada struja teče po žici. nazvan je nastavi rasti sve dok ne postigne istu električna struja. Ako su oba naboja istog tipa. električne 206 . a to je načinio Gauss. To je ono što zo­ čkim Državama standardna frekvenci­ vemo istosmjerna struja. mehaničke sile slabo električno polje. suprotnom smjeru po žici. ne nestane električno polje u točki. Unutar žice no polje. dok u Sjedinjenim Ameri­ stalni tok uzduž žice. pa otada ono počinje rasti može izraziti preciznim matematičkim sve dok ne postane snažno poput onog koje je bilo usmjereno udesno. po­ lako shvatiti prije sto godina. Gore su njegov oscilator ili odašiljač. elektroni će imati sekundi. Ali. Nasuprot. ne padne na čkoj sili pa će se početi kretati ukoliko nulu. U bilo kojoj danoj točki zamislimo električno polje. i njegov rezonator ili prijemnik. Imamo titranje polja u joj elektroni struje izmjenično: jedan­ točki. Ovo električno po­ Naša električna mreža je tako izve­ lje je paralelno sa žicom a. koji se kreće. a ne premještanje materijalnih put u jednom smjeru. naboja. ako Za daljnji trenutak vremena razvije se su oni suprotnog tipa. kao u slučaju valova na vodi.Heinrich Hertz Jednom je već pokazano da su veličine koje titraju u vatu svjetlosti električno ili magnet­ sko polje. poslije čega se ponovo pojavlju­ nisu na neki način zadržani. lijevo usmjereno polje počinje tričnom polju. Sla­ trajne struje još nisu bile karakteristične bljenje se nastavlja sve dok konačno za svakidašnji život. da je električno polje najprije usmjere­ Ali je ovo bio pojam koji se nije mogao no udesno. jedna od veličina. a veliki je polje. ja ili broj titraja u sekundi iznosi 60. ali još pokazuje udesno. a drugi put u čestica. kada trilje slabi. ili. oni su podložni mehani­ slabiti sve dok. koje je usmjereno udesno i broj naboja. Ovim se zatvorio jedan krug postoji električno polje koje stvara tok -jedno titranje električnog polja. Coulombov zakon se no ulijevo. Budući da se naboji nalaze u elek­ ovoga.

Pokazalo se da elektri­ Faraday došao na ideju da se magnet čno i magnetsko polje nisu odvojene. pa je i stvar stalna i ništa se ne mijenja s vre- 207 . godine je Oersted otkrio da takva stalna istosmjerna struja stvara magnetsko polje. cije u tome što je promjena s vreme­ To znači da su oni pokušavali stvoriti nom postala vrhunski važna. ali se na ovakav način đu električnog polja i magnetskog po­ problem nije mogao riješiti. snimljena pred kraj stvara stalna struja. pa su relacija sada razlikovala od stare rela­ svi pokušavali preokrenuti situaciju. jer električno polje. zaista. dok naboj stvara električno polje bez obzira da li se kreće ili ne kreće. nego način na koji polje se može stvoriti iz magnetskog se električno polje mijenja od točke polja samo ako se to magnetsko polje do točke prostora i odnos po kojem se mijenja s vremenom. Samo kada je svaka čno polje. jer se prije Oerstedova otkrića smatralo da nastaju samo kod magneta. otkrio koje djeluje na naboje. zno izračunati magnetsko polje. Ali. ili struje. Nova se stvara stalno magnetsko polje. Ovo je Faradayjev prin­ Sada je bilo lako uvidjeti da je s cip indukcije. struju u žici ako žica i magnet osta­ Uvođenje vremenske promjene bilo nu u nepromijenjenom odnosu. Oersted je pokazao da. Jer u slučaju isto­ lik Maxwellovom vlastitom izražavanju smjerne struje stalno električno polje rezultata Oersteda i Amperea. polja ono što je Gauss već napravio za naboje i električna polja. Ovo je bilo nešto što Može li se započeti s magnetskim po­ se moralo primijeniti u svakoj točki. je li moguće i suprotno? ta bilo zavojnice. magnet­ sko će polje nastati samo ako se on kre­ će.struje koje su proučavali učenjaci poče­ tkom XIX stoljeća. nikada nećete stvoriti do trenutka vremena. Oko 1820. Maxwell je uspio stoljeća. što ga Ova fotografija. Na taj način je elektri­ nezavisne suštine. treba pomicali. Magnetska polja nisu bila nešto novo za znanost. Poslije Oerstedova otkrića Ampere je izveo niz važnih eksperimenata koji su omogućili Maxwellu da nađe matemati­ čku jednadžbu po kojoj se može preci­ Maxwell i Hertz su utrli put za radio. stvorit će magnetsko od neposrednog prisustva bilo magne­ polje. ljem i stvoriti električno polje? Rješenje bez obzira je li ili nije u toj točki ko­ ovog problema je bilo krunsko ostva­ mad žice ili magneta. pokazuje prvu Marconijevu napraviti za stalne struje i magnetska radio-instalaciju. Električno lja u nekoj točki. može uzroko­ je relaciju između električnog polja i vati njihovo kretanje. nastalo u žici. bile su istosmjerne. kao i Gaussovoj generalizaciji Coulombovih svi drugi u to vrijeme. Ako imate ma­ magnetsko polje mijenja od trenutka gnet i zavojnicu. to je također bilo na­ šne pretpostavke. U ovom znače­ renje Faradayja. jer je Faraday. Kada je Maxvell pregledao Faraday­ električnim poljem moguće stvoriti magnetsko polje. pošao od pogre­ eksperimenata. jev rad s matematičkog gledišta. Tek je je sasvim novo. Do ovog se rješenja nju je nova relacija koja je bila nalik nije došlo lako. a naboji koji se magnetskog polja potpuno nezavisnu kreću. struja potekla. Maxwell stalno električno polje iz stalnog ma­ nije pronašao direktnu relaciju izme­ gnetskog polja.

Apsorpcija uzroku­ je da elektroni budu izbačeni iz metala.U početku su se duži valovi lakše proi­ zvodili nego kraći. Danas poznajemo još mnogo kraće valove u gama-zrakama atomskih eksplozija. ali ovog puta razne boje padaju na razna područja li­ stića.24. koji koristi postav slike 7. kao u slici 7. struje elektro­ na svake boje mogu udariti na razne točke na filmu ili ploči za registraciju. Slika 7. može dati mnogo puta veću osjetljivost. a ne o intenzitetu. Teleskop od 76 centimetara. godine.valne dužine do stotine i tisuće puta kraće nego valovi plave svjetlosti.23 Bijela svjetlost se raspršuje pomoću prizme. a samo svjetlo određene boje prolazi kroz otvor S na metalni listić. 208 . je­ dnostavniji. Ovaj rendgenski snimak načinjen je 1897. Ako elektrone. sto­ ljeća otkrivene su X-zrake (rendgenske zrake) . Brzina kojom se elektroni emitiraju ovisi samo o boji svjetlosti. Slika 7. možemo separirati. ali postav. postaje potencijalno jednak teleskopu od 760 centimetara koji upotrebljava jednostavniju napravu. pred kraj 19. proizvedene apsorpcijom svake boje. Ali. Metal reflektira dio svjetlo­ sti. a dio upija ili apsorbira. Slika 7 25 Ovakav je postav. kod kojeg raspršena svje­ tlost pada direktno na film za registraciju.24.24 Bijela svjetlost se ponovo raspršuje.

Nema kretanja goredolje kao kod vala na vodi. za koje smo našli da ih ima svjetlost. Kada su nove jednadžbe primijenjene na va­ kuum. ili. matematičko se neslaganje nije moglo tolerirati. koji je omo­ gućio učenjacima da konačno izbace neugodan eter u kojem su tako dugo glibila njihova razmišljanja. novi izraz jednosta­ vno iščezava ne dajući doprinos ispod utvrđenih uvjeta i zato nije kvario sla­ ganja s Oerstedovim i Ampereovim ek­ sperimentima. a sigurno nema titranja zamišljenog etera. dok treća jednadžba. Ovdje je bio odgovor na pitanje o prirodi svjetlosti. tj. Situacija je sada imala zadovoljavajuću simetriju. vidi se da su oba polja nerazmrsivo povezana zajedno. pa se Maxwell dao na posao da modificira jednadžbe na takav način da se postigne slaga­ nje. izvedena iz Faradayjevih rezultata. a da ti valovi imaju sva svoj­ stva svjetlosti. kažemo ulijevo. Maxwell je sada vidio da mora u nju uvesti izraz koji zavisi o mjeri kojom se električno polje mijenja s vremenom. a ovi su povezani međusobno u smjeru kreta­ nja svjetlosti. Trebalo je paziti da se ne unese u jednadžbe ništa što bi kvarilo njihovo slaganje s eksperimentima Coulomba. jedna­ džbom kojom je on sam predstavio eksperimente Oersteda i Amperea. ali kada nastaje promjena s vremenom. Stvar koja titra u svjetlosnom valu u stvari je sposobnost da se guraju električni naboji. i magnetsko polje. U posebnim trenucima postoje analogije s valnim tjemenima i valnim dolovima. Maxwell je imao na raspolaganju tri različita ma­ tematička rezultata. Možete izabrati oboje jer. Druga jednadžba sada povezuje magnetsko polje s vremenskom pro­ mjenom električnog polja. prenošeni valovima. Osim toga. našao je da su oni matematički nespojivi. U prijašnjem obliku je ova jednadžba povezivala magnetsko polje s tokom stalne istosmjerne struje. Kada je Maxwell razmotrio ova tri rezultata za­ jedno. nisu se u svim slučajevima slagali s trećom jednadžbom. ako više volite. jednadžbom koja je izve­ dena iz Faradayjevih eksperimenata. kažemo udesno. gdje nema ni naboja ni struje. povezuje električno polje s vremenskom promjenom magnetskog polja. Na prvi pogled bi se pomislilo da teorija svjetlosti vrijedi samo za ogra­ ničeno područje valnih dužina. Maxwell je ustanovio da može po­ stići suglasnost uvođenjem novog izraza u drugu od jednadžbi. u stvari. jednostavno mislimo da električno polje ima svoju maksimalnu snagu u određenom smjeru. pokazivala relaciju između električnog polja i vremensku zavisnost magnetskog polja. Gaussov mu je omogućio da odredi električno polje od niza naboja. a Maxwellova jednadžba pokazuje da električno polje ima potpunu stru­ kturnu organizaciju vala. Električno polje. kada kažemo da ono ima dol. Takva je bila situacija. može se odrediti drugo iz Maxwellovih jednadžbi. ako je poznato jedno. koje je određeno drugom jednadžbom. ustanovljeno je da su električno i ma­ gnetsko polje bili. mislimo da električno polje ima svoju maksimalnu snagu suprotnog smjera. koje je odre­ đeno prvom jednadžbom (Gaussovom jednadžbom). Kad kažemo da u odre­ đenom trenutku val ima vrh u odre­ đenoj točki. dobivena od Faradayjevih rezultata. Veličina koja titra u svjetlosnom valu je elektri­ čno polje. magnet­ sko polje. Naravno. Oersteda i Amperea ili Faradayja. Sada je došao rezultat. električno polje. njegova vlastita jedna­ džba mu je omogućila da odredi ma­ gnetsko polje nastalo od toka struje.menom. Nemo­ guće je da se magnetsko polje mijenja s vremenom bez pojave odgovarajućeg električnog polja. Zašto je svjetlost ograničena na područje val­ nih dužina između približno 1/3000 i 209 . tada su polja nezavisna jedno od drugoga. a nova je jednadžba.

također. također. para­ lelne s otvorom.28. emitira svjetlo s kontinuiranim spek­ trom. U slijedećim godinama. Teorijska otkrića Maxwella i pionirski rad Hertza postavili su osnovu današnje radio-tehnologije. Ove zrake su naprosto zračenja s valnim dužinama oko milijun puta manjim od onih u običnoj svjetlosti. Zaslon pokazuje svijetle linije. kao i atome.26 Svjetlost iz vrućeg plina prolazi kroz otvor raspršuje se pomoću prizme i zatim pada na zaslon. proizvedene na gornji na­ čin. Slika 7. i. nekoliko godina poslije iznošenja Maxwellovih rezulta­ ta. U teoriji nema ništa što bi spreča­ valo mogućnost postojanja valova koje god dužine. nisu bile poznate u prirodi ni vrlo duge ni vrlo kratke valne dužine. Tokom cijele povijesti čovjeka vjero­ jatno nije dano ovakvo značajno pre­ dviđanje. prihvaćamo. 1/1500 dijela milimetra? Maxwellova teorija ne daje odgovor na takvo pita­ nje. Ako prihvatimo Maxwellovu teoriju. koje imaju valne dužine 100 do 1000 puta kraće od pla­ ve svjetlosti. bile su ot­ krivene kraće valne dužine. Pred kraj XIX stoljeća bile su otkrivene X-zrake ili rendgenske zrake. Kvantna teorija svjetlosti Ironija je da su se u valnoj predo­ džbi pokazale pukotine u trenutku 210 . Odmah se pojavilo pitanje. i u predviđanju postojanja mnoštva novih zračenja koja tada bisu bila po­ znata nauci. da u biti postoji neograničeno područje valnih dužina u prirodi. zaista. Pri prolazu kroz hladniji plin nešto se svjetlosti apsorbira. koji sadrži slobodne elektrone.Slika 7. koje su pale na mjesta što odgovaraju karakterističnim bojama a koje atomi plina emitiraju. duge valne dužine je načinio Heinrich Hertz. da li se mogu proizve­ sti umjetno u laboratoriju nove valne dužine s kojima se još nije eksperi­ mentiralo? Iz tehničkih razloga je bilo u početku lakše proizvesti duge valove nego kratke. Dio spektra što ga proizvodi plinoviti natrij Dvije jake linije (žute) su takozvane D linije. Tako vidimo da je Maxwell uspio ne samo u obja­ šnjenju prirode svjetla nego.27 Spektralne linije.28 Vrući plin. U vrije­ me kada je Maxwell dao svoju teoriju. a razlog zašto smo rekli da je svjetlost ograničena na vrlo usko područje nalazi se u tome što su naše oči osjetljive samo za to usko područje valnih dužina. Tako apsorbirano svjetlo ima iste diskretne boje kao što bi imao hla­ dniji plin emitiran pod uvjetima kao na slici 7. Slika 7. a nedavno smo se upo­ znali i s gama-zrakama koje nastaju u eksplozijama atomskih oružja. Zato svjetlost kod izlaska ima manjak tih posebnih boja.

29 je u stvari spe­ ktar Sunčeve svjetlosti svjetlo imaju pojedinačno veću energi­ 211 . kvantna energija igra istu na drugu stranu ekrana. kvanti radio-valova su relativno normalnim atomima ima relativno neškodljivi. a dio apsorbira. Međutim. Nazovimo sljednje vrijeme nastoji raditi s elektrosada ove jedinice kvantima i opišimo apsorpciju svjetlosti kvantima.28 raspršeno i pa­ tron sa svoje površine. Ove su česti­ velike energije da oštećuju biološka ce elektroni. prostran oblak elektrona koji okružu­ Kvantna teorija ima neposrednu ju malu tešku jezgru. najkraća valna dužina najveća kvan­ Može se dokazati eksperimentom da tna energija. prolazi kroz slične procese. kada metal apsorbira svjetlost. nego oni koji sačinjavaju plavo svjetlo. jer imaju male energije. One su pale na ekran koji ima pu­ Drugi ekstrem su radio-valovi koji kotinu kod S tako postavljenu da samo imaju najmanje energije. Oni koji sačinjavaju ultramože objasniti što se događa kada na­ ljubičasto svjetlo imaju veću energiju staje apsorpcija svjetlosti. Zato kažemo da svi kvanti koji izgrađuju plavo svjetlo imaju pojedinačno veću energiju nego Svjetlo koje emitira površina Sunca. tako su stvarno se elektroni emitiraju ovisi samo o boji slabi. a da Slika 7. pa je najveća za plavu svjetlost. ali. Ova svjetlost ulogu u kvantnoj teoriji svjetlosti kakvu padne na metalnu foliju. da se ne može koristiti oko da svjetla.29 kao rezultat apsorpcije on emitira elek­ Ako je svjetlo slike 7. energija emisije elektrona se mijenja kako se mijenja boja svje­ tlosti. Razmotrimo situaciju pokazanu na dok oni koji izgrađuju x-zrake imaju slici 7. Slika 7. (Treba se sjetiti da u svim tkiva. gdje je bijela svjetlost rasta­ još veću. pokazane Slično. Zato kvanti koji sačinja­ je apsorpcija uzrokovala izbacivanje iz vaju x-zrake i gama-zrake imaju tako metala nabijenih čestica. elektroni uvijek emiti­ rani istom brzinom i energijom. jaka pozadinu i tamne linije.njenog najvećeg trijumfa. Zato su za svjetlost jedne boje. ali se u po­ dinice različite za razne boje. Iz ovih se oblaka vezu s konstrukcijama i izradama da­ elektrona izbacuju pojedini elektroni našnjih astronomskih instrumenata.23. je boja svjetlosti ista.28. dok je emisija svakog elektrona individualni proces koji se odnosi samo na jedan kvant. kvanti koji sačinjavaju crveno na slici 7.) Mnogi nebeski objekti koje astronomi Iznenađujuće je da brzina s kojom žele da proučavaju. ukoliko raju bojama koje apsorbiraju atomi hla­ dnijeg plina. gdje se dio valna dužina igra u valnoj predodžbi: reflektira od metala. U najvećem broju slučaja ko­ njena od zasebnih jedinica i da su te je­ riste se fotografske ploče. Kažemo da atom metala apsorbira kvant. kvanti koji izgrađuju crveno svjetlo. Slaba se svje­ dne na ekran. Ovo otkrije njihovu svjetlost koju skuplja je jaki dokaz da je "bijela" svjetlost nači­ teleskop. a ne o njenom intenzitetu. a najmanja za crvenu. ubrzo ju nego oni koji sačinjavaju infracrvese pokazalo da valna teorija sama ne no svjetlo. svjetlo određene boje prolazi kroz nju Ukratko. Kvanti koji izgrađuju gamavljena pomoću prizme u svoje sastavne zrake imaju najveću energiju uopće. jer. boje. ono će proizvesti svijetlu tlost sastoji od samo malo kvanta. Linije odgova­ svjetlost od mnogo kvanta. pojedini se kvanti ne razlikuju.

tako da se sjaj zvije­ zde s obzirom na jednu posebnu boju može izmjeriti. Ili. Istraživanje je sada usmjereno na još ambiciozniju napravu. atomi se vladaju kao kugle bilijara: one se odbijaju i kreću u dru­ gim smjerovima. primljen od slabog svemirskog objekta. može se točno izmjeriti ako izbrojimo elektrone koji su emitirani s metalne površine. možemo postići da odvojene struje udare na razne točke filma. a da pri tom ne gube energiju. a ne neposredno preko svjetlosti. kao na slici 7. inače. Kad oni napuste metalnu foliju ili katodu. energija se gubi pri sudaru ato- .23. Raspored. također otvara i druge mogućnosti.24. Ovo znači da će teleskop s otvorom od samo 76 centimetara biti potencijalno jednak teleskopu otvora od 7. kao na slici 7.60 metara. kako je pokazano na slici 7. Na ovaj način danas astronomi mjere prividne sjajeve zvijezda. kako se ona obično zove. kako ćemo vidjeti u kasni­ jim poglavljima. naprava pokazana na slici 7. umjesto da brojimo pojedine elektrone. S mijenjanjem položaja pukotine mo­ žemo urediti da svjetlost raznih boja padne u katodu. Ako možemo na neki način spriječiti sve ove elektrone da se pomiješaju. kada se takvi sudari dogode. ako možemo držati odvoje­ no elektrone plave svjetlosti od onih cr­ vene svjetlosti itd.23. elektroni će biti izbačeni iz katode od 212 svjetla svih boja. Na taj način moguće je precizno reći kako su plave ili kako su crvene zvijezde. mogla bi se napraviti oko stoti­ nu puta osjetljivija nego naprava koja upotrebljava jednostavan film. mogu se kanalizirati u isti smjer da bi stvorili električnu struju. osim u kratkim trenucima sudara. prikazan na slici 7. Što se događa kada materija emitira ili isijava svje­ tlo? Razmotrimo jednostavan slučaj toplog plina u kojem su pojedini atomi odvojeni. a astronomi mogu dobiti mnoštvo informacija iz takvih mjerenja.nima koji nastaju pri takvom procesu. u drugim slučaje­ vima. Do sada smo raspravljali samo o apsorpciji svjetlosti. mo­ žemo ih uzeti kao jednu cjelinu.24. Svrha je svega ovoga da nam ova­ kva naprava omogući proučavanje objekata s mnogo slabijom svjetlošću. Na taj način možemo dobiti sliku na filmu preko posredovanja elektrona. Međutim. Često. U stvari. Ako se oslobo­ dimo pukotine i dozvolimo da sve svje­ tlo padne na katodu. Iznos svjetla. a jakost takve struje može se izmjeriti velikom preciznošću..25.

Slijedeća fotografija pokazuje dio spektra kojeg stvara vruća natrijeva para. Ispra­ vnom aparaturom možemo iskoristiti ovu činjenicu.Lijevo: Pogled na 80-metarsko zrcalo radio-teleskopa u Jodrell Banku. a i zvjezdane površine emitiraju na taj način kontinuirano područje boja. Desno: pogled iz kontrolne sobe. rastavlja na sa­ stavne boje koje se mogu promatrati na ekranu. a poslije međusobnih sudaranja oni emitiraju jake žute D linije. ova metoda analize ima dva nedostatka.27). a boja im je žuta. Na njemu nećemo vidjeti kontinuirani niz boja. u spektralnoj analizi je teško. prolazeći kroz prizmu. da se odrede relativne pro­ porcije raznih tipova atoma. Ostaje da se vidi. emitira žuto svjetlo. kad se baci u vatru. Kako svaki tip atoma ima svoje karakteristične svijetle linije. Vidjeli smo kako razni tipovi ato­ ma emitiraju samo svoje karakteri­ stične boje.26 prolazi svjetlost iz vru­ ćeg plina kroz pukotinu i zatim se. svi elektroni bit će oguljeni od atoma. On ima dvije izrazito jake li­ nije. Poseban tip atoma je sposoban da emitira samo kvante određenih boja koje su karakteristične za njega. 213 . To objašnjava zašto šaka obične soli (natrijev klorid). neki. to studij ovih linija daje odličnu metodu kemij­ ske analize. Neki od natrijevih atoma u soli su isparili. nećemo uo­ pće ništa znati o načinu na koji su ovi atomi bili vezani u spojeve. Pažlji­ vim studiranjem nastalih svijetlih lini­ ja možemo točno reći kojih atoma je bilo u kemijskoj probi. Međutim. dok će nam naša analiza reći od kojih se tipova atoma ona sastoji. Drugo. sve što je potrebno da načinimo jest da je ugrijemo i isparimo te ispitamo svjetlo koje emitira vrući plin. Ovo su takozvane D linije. nego veliki broj svijetlih linija. Na slici 7. Sudarima se atomi aktiviraju ili pobuđuju a pobuđeni atomi tada emi­ tiraju jedan ili više kvanta svjetlosti. koje su pale na mjestima koja odgovaraju pojedinim bojama što ih atomi vrućeg plina emitiraju. ali ne i nemoguće. Ako se plin dovoljno ugrije. da bismo odredili kakve vrste atoma ima emitirajuća svjetlost. Pri isparivanju probe uništili smo nje­ nu prvotnu strukturu tako da. ma. U ovim se potonjim sudarima emitira kontinuirano područje boja. možda. paralelnih s pukoti­ nom. Njegova altazimutalna montaža je prikazana crtežom. ili. Ove su linije poznate kao spektralne linije (sli­ ka 7. tako da će doći do sudaranja ne samo između atoma nego i između elektrona i atoma. Ako želimo znati kakvih atoma ima u datoj kemijskoj probi. kako je moguće da materija emitira svjetlo s kontinuiranim područjem boja.

imamo posla s ktar Sunčeve svjetlosti. Površina Sunca. po­ One nisu odvojene.Lijevo na slici 7. Tako apsorbirano svjetlo ima Ono što smo saznali o emisiji i točno iste boje koje bi emitirao hladniji apsorpciji svjetlosti od materije. možemo zamisliti da hladnog plina. emitira svjetlost slobodno gibaju. koje on emitira.28 stvar. fotosfere predstavljaju hladniji plin. Prema tome.je odvojeni valić. a svi se posebni valići povezuju na takav način da daju svoj­ Ove fotografije Milliard opservatorija. jeg plina. Premda Cambridge. ali pomoću prizme i uhvati na ekran. u drugoj imamo tamne spektralne lini­ kada atom apsorbira kvant svjetlosti. To je spe­ u obzir obično svjetlo. je. tloj pozadini imat ćemo mnogo tamnih jer kvanti nisu lokalizirali čestice Nelinija. pred­ plin ako bi bio podložan eksperimen­ stavlja snažan dokaz da se ovo odi­ tu pokazanom na slici 7. montiranu na 300 metara ći da svjetlost ima odijeljenu strukturu. plin koji sadrži elektrone i atome što se poznata kao fotosfera. To znači da se velikim brojem kvanta. Da bismo todaleko 5 milijardi godina svjetlosti. Kada uzimamo Spektar s tamnim crtama na slici 7. Bolje je da poje­ na mjestima koja odgovaraju određe­ dine kvante zamislimo kao odvojeni nim bojama što su ih apsorbirali atomi mali valić. Zatim. pokazuju prvu gigantsku je Newton bio u pravu. i nepo­ on nije bio u pravu sa svojom idejom. on smanji broj valića za jedan. One su valići po­ ovakve vrsti mogu se promatrati maglice vezani na najfiniji način. imat to ne znači da moramo potpuno na­ ćemo situaciju opisanu na slici 7. U prvoj slici imamo emisiju svije­ ra kvant.29 odgovaraju suprotnim situacija­ tva pojedinih valića. Ako se sada ovo svjetlo rastavi Newtonovoj predodžbi o česticama. pustiti valnu predodžbu i vratiti se s Nasuprot jednoj kontinuiranoj svije­ oduševljenjem Newtonovoj predodžbi.29 ima posebno značenje. Opremom nepovezane čestice.29. Ovo jasno grava kroz posredovanje pojedinih za­ znači da će poslije izlaska iz hladni­ sebnih jedinica poznatih kao kvanti. dok koji sastavljaju svjetlost. slike 7. kretnu radio-antenu. dugu 450 metara. Svaki od njih situacija pokazana na slici 7. nego manje ili više stavljenu u smjeru istok-zapad. dugu tračnicu u smjeru sjever-jug. 214 . tamnih linija koje se pojavljuju wtonovom značenju. poveća se jedan broj valića tlih spektralnih linija vrućeg plina.28 imamo vrući no pojavila na Suncu. ali slojevi koji se nalaze iznad nim područjem boja. suprotno.27 je svjetlo u cjelini izgrađeno od mnoš­ i 7.26. Kada atom emiti­ ma. Ovo je bitna točka. hladnije slojeve plina dolazi do apsor­ Nešto svjetla apsorbiraju atomi hladni­ pcije te se pojavljuju tamne linije. pretpostavljaju­ radio-antenu. jeg plina svjetlo biti bez ovih posebnih Zato je ovdje potrebno da se vratimo boja. stva valne predodžbe svjetlosti. pa pušteno je da prođe kroz hladniji plin pri prolazu svjetla iz fotosfere kroz ove koji se sastoji od jednostavnih atoma. Svjetlo s kontinuira­ svih boja. nastale procesom apsorpcije.

prev. Da. Potrebno je samo upozoriti na konačan rezultat .875 m) za podru­ optičkih zrcala stvarno većih nego što čje neba vidljivo iz Cambridgea. .da su očigledna svojstva valne predo­ džbe. Nasuprot tome.54 do 5. To znači da se zrcala i teleskopi reflektori mogu izgraditi za radio-valove. pono­ vo ostvarena ukoliko je vrlo velik broj kvanta s kojima radimo. bez velikog rizika bi lomila radio-valove. logičan problem jedno optičko zrcalo se mora načiniti s konstrukcije radio-teleskopa je sličan tolerancijom od oko 1/10 000 dio mili­ konstrukciji običnog optičkog telesko­ metra. radio-zrcalo će pa. postoje praktičke razlike. oni od 2. U takvim teleskopima zrcala služe da fokusiraju radio-valove.) Ali nema planova za izradu ciji od 160 megacikla (1. čkoj i ima promjer zrcala 100 metara.08 centimetara. Međutim.zadatak koji leži izvan namjene ove knjige. Ali. kao kod vala svjetlosti. Zr­ cala ne moraju biti načinjena približno Radio-astronomija tako točno kao zrcala za optičke tele­ Kako je struktura radio-vala jednaka skope. kako je odredio Maxwell. premda još ne postoje refrakcioni radioteleskopi. u osnovi na isti način na koji optička zrcala fokusiraju svjetlost. morali bismo prodrijeti du­ boko u današnju fiziku . kod Bonna u Njema­ kojoj valnoj dužini. označuju snagu radio-emisija na frekven­ Op. dio-zrcala mogu načiniti enormno veća Neobično je teško da se izradi leća koja nego optička zrcala. (Najveći na svijetu izgrađen je dio-intenzitet raznih područja neba u bilo i postavljen 1970. Zrca­ stavne tvari koja bi jednako djelovala na lo radio-teleskopa u Jodrell Banku ima radio-valove kao staklo na svjetlost. petnaest puta veći promjer od najvećeg optičkog zrcala. Radio-teleskopi imaju konačno veliku prednost s konstrukcionog gledišta. dati istu točnost fokusa s tolerancijom Kada radio-valovi prolaze kroz tvari. a već se planira izrada Radio-astronom može mjeriti i kartirati rajoš većih.čno razumjeli kako se ovo povezivanje odigrava. Zato se rase ne vladaju na isti način kao svjetlost. Konture na donjoj karti. jer nema jedno­ prekoračenja potrebne tolerancije. ima dobra fokusna svojstva. svaki metal može dati površi­ nu koja će reflektirati radio-valove.

Konstrukcija velikog altazimutal­ pa. Velika težina sili konstruktora da nog teleskopa moguća je samo upotre­ izbjegne montažu radio-teleskopa ka­ bom ovih današnjih uređaja. pa nam onemogućava da prosudimo. Ovi su problemi bili riješeni za slučaj Vidjeli smo da radio-teleskopi saku­ 27-metarskog zrcala radio-teleskopa pljaju ili fokusiraju radio-valove na sli­ kojeg upotrebljavaju radio-astronomi čan način kao optički teleskopi svjetlo.u najvećem broju kompenzirala rotacija Zemlje. aritmetska računanja vrlo brzo. obraćao pažnju. određeno vrijeme. koji upotrebljava altazi. dok kre­ cjelini. kod ekvatorijalne montaže je po­ nužno mora prihvatiti radio-astronom. a drugo oko horizontal­ pri konstrukcijama optičkih telesko­ ne. sakupi teleskopa mnogo kompliciraniji nego sve svjetlo u jednu jedinu svijetlu pjekretanje ekvatorijalnog teleskopa. Slični se kvu imaju optički instrumenti Na pri­ uređaji. ekvatorijalna montaža. Prijemnik Podsjetimo se iz 2. a zatim su odvedeni ka­ belima do radio-prijemnika. kako nema tako prikladna za optičke teleskope. a prev.je onaj na Mt. mogu pripraviti za mjer.pokreće se teleskop u njegovo kompli­ dio-zrcala postavljaju mehaničke pro­ cirano dvostruko kretanje. jer obavlja potrebna metara. Palomarskog a ima promjer od 6. dajući napetost altazimutalne montaže potrebno da se direktno proporcionalnu signalu. Op.) upotrebom automatskih mehanizama Enormno veća veličina i težina ra. Odgovor tako velika zrcala bolje je koristiti alta. kao da jedan optički teleskop. (U SSSR-u je Automatski kompjuter je spasio već izrađen i montiran teleskop veći od situaciju kod velikih altazimutalnih Mt. On nam jednostavno daje kako bi promatrao određenu zvijezdu u totalni radio-sjaj svih objekata u svom vidnom polju. koja je optičke instrumente ali.li u vidnom polju imamo jedan. potrebno kretanje za ekvatorijalnu macija nego optička fotografija. da ih ne možemo direktno vidjeti okom kao što je zrcalo u Jodrell Banku. poglavlja da je kod pojačava radio-signal. Za niti ih možemo fotografirati. 216 . S druge slučajeva to je pisač. Osim gu. kako bi se đaje za registraciju . nitko na to nije težine za slučaj radio-instrumenta. koju su oni iskoristili. To kata dani u ekvatorijalnom sustavu. U ramontažu je isto kod svih zvjezdarnica. da svaki promatrač. koji teleskop neprekidno pomiče i po verti­ se zatim koristi da aktivira neke ure­ kalnoj i po horizontalnoj osi. trebno kretanje samo oko jedne osi.10 radio-teleskopa. Ova tehnika. Kalifornijskog tehnološkog instituta. To nam ništa ne bi reklo. na u žarištu. je njihova sakupljanja u žarište? Očito bila vrlo teška za znatno veća zrcala. Osim na nesreću daje mnogo manje infor­ toga. osim o toga. dva ili mutalni postav. postoje daljnje poteškoće. umjesto Tako je problem kretanja altazimutalnog snimka jednog područja neba. jer su u totalnom sjaju svih objekata koji se na­ katalozima položaji astronomskih obje­ laze unutar vidnog polja teleskopa. jedno oko bleme različite od onih koji se susreću vertikalne osi. Upravo je dno aritmetičko pretvaranje da bi našao ovakvo stanje nesigurnosti kod radiosmjer u koji treba uperiti svoj teleskop teleskopa. što se događa radio-valovima posli­ ali bi tehnika.je da ih pokupi mala antena smješte­ zimutalni tip montaža. koju strane. To je tako se od jedne do druge geografske širine. Smješten je na Kavkazu. Palomaru. a prima ih prijemnik. Ali. naravno. gdje oni tanje potrebno za altazimutalnu monta­ žu ovisi o položaju promatrača i razlikuje stvaraju samo jedan napon. dio-teleskopu zrcalo sakuplja valove u bez obzira na geografsku širinu. posebnih poteškoća oko gradnje ekva­ najavljuje teške probleme raspodjele torijalnih montaža. mora prije obaviti dosa­ veliki broj svijetlih objekata.

Je­ paziti samo gradnjom velikih zrcala. vni radio-sjaj raznih predjela. Oni vidno polje određeno veličinom zrcala. promijenit će se odgovarajuća valna dva objekta kada je kut između njiho­ dužina kojom teleskop operira.22 i podijeljene s promjerom otvo­ se vidno polje teleskopa. On može izgraditi teleskope izraženo. operira na valnoj dužini od 3 metra. ograničenje je mnogo jače cija o nebu. nara­ koji moraju biti razmaknuti za oko 3°.dužine mnogo veće nego u optičkom dio-astronom može dobiti više informa­ slučaju.zauzvrat dobio efektivni promjer gotovo dio-teleskopa s jednom određenom fantastično velikih dimenzija. žine ne predstavlja rješenje problema radio-astronoma. pomnožene da prime kraće valne dužine. jer je mjera od oko 150 do 300 metara. Na nesreću. Što to astronom. posebna teleskopu treba da se podsjetimo da antena i prijemnik koji koristi priku­ postoji prirođeno ograničenje razlučne pljene radio-valove. osobito kartu.Naša formula pokazuje da se takvim šćenju kraćih valnih dužina potrebno s teleskopom mogu razlučiti dva objekta većom točnošću izraditi zrcalo a. jer je pri kori. traže takve teleskope gdje bi se potpu­ veće zrcalo. To nam onemo­ ovih razloga. ako vih smjerova manji od razlučne moći se prijenosna antena i prijemnik urede dane valnom dužinom (A). Radio-zrcalo služi da Mogli bismo pomisliti da je rješenje sakupi u žarište sve radio-valove. Zbog polja radio-teleskopa. potrebno je izraditi radio-astronomi u Cambridgeu. reducira sa 1. bez obzira na njenu boju. moguće je napra­ lji način upotreba kraćih valnih duži­ viti radio-kartu. 217 . Drugi. a budući da su u ovom slučaju valne Tako postoje dva načina na koje ra. sama redukcija valne du­ gućuje struktura radio-valova. To znači da je potrebno konstrui­ radio-teleskop koji bi imao zrcalo pro­ rati teleskop s još većim zrcalom. a dnom. nije samo u tehnici nego u određuje valnu dužinu na kojoj radio.Usmjeravajući radio-teleskop u Danas postoje dva shvaćanja među razne dijelove neba. Razmotrimo. stvarni ra­ o ovom ograničenju. no žrtvovala sloboda kretanja. U tom slučaju ra teleskopa. Ako se oni promije­ moći teleskopa. veće je zrcalo teže izraditi unutar Vidno polje radio-teleskopa odlučuje tražene točnosti. Osim toga. Točno isto ograničenje će teleskop dati više informacija o ra­ javlja se i u slučaju radio-teleskopa. Neki traže stupnjem točnosti određenim vidnim teleskope reflektore konstrukcije poput poljem teleskopa. spodjeli radio-intenziteta preko neba. precizniju. ra­ sa sve većim zrcalima ili može koristi­ dio-teleskop otvora od 60 metara koji ti sve kraće valne dužine. možemo istražiti radio-astronomima. ali to nije točno. pa je potre­ u određivanju detalja unutar vidnog bno da se mjere sve slabiji signali. bez ovih problema u pronalaženju neke obzira na njihovu valnu dužinu. Da dobijemo bolju onoga u Jodrell Banku. na primjer. a. nije lako postići oboje. upravo vrste radio-fotograflje. kad se potpuno pregleda nebo s ima i onih koji vjeruju da je za to najbo­ danim teleskopom. ali bi se Sve se ovo odnosi samo na rad ra. Jasno je da nas dio-sjaj neba se smanjuje svugdje gdje ne sprečava samo tehničko neznanje valna dužina postaje kraća. vjeruju novi teleskop koji ima manje vidno po­ da se nikad neće moći izgraditi pokretni lje. valnom dužinom.principu. vno. Među onima koji traže veća zrcala. koja pokazuje relati­ na. Nemoguće je razdvojiti ne. Iz naše diskusije o optičkom teleskop operira? Odgovor je. kako optičko zrcalo sakupi svjetlost u jer teškoća s kojom se suočio radiožarište. ali samo nema jedinstvenih pogleda. a to je najviše što ruju da će se veći detalji na nebu za­ jedan radio-teleskop može učiniti. Ima onih koji vje­ razna vidna polja. manje vidno polje.

poglavlje ROĐENJE MODERNE ASTRONOMIJE Prije stotinu godina astronomi su Ovo je ograničenje određeno raznim se bavili samo položajima. jer se ono mjeri rezultatima čovjekovog sve većeg apsorbira u plinskom omotaču naše i većeg poznavanja prirode svjetla. stale od pojedinih atoma koji se nalaze Valne dužine su obično izmjerene u hladnijim plinovima iznad atmosfe­ u jedinicama. ovisi o tom dijelu jednog milimetra (1/10. ona. da se protegne područje osje­ Sunca može se bez poteškoća proma­ tljivosti dalje od 10 000 angstrema. također. s maksi­ kturu zvijezda poznavali su malo ili go­ malnom emisijom koja se pojavljuje u tovo ništa. od svojih elektrona. odgovarajuća linija a ovo je najvjerojatnije određeno biolo­ se pojavi kao uska crta. danas je to jedno od žine od oko 5000 angstrema. Cjeloku­ prvih zanimanja astronomije. škom adaptacijom. Angstrem je jedinica du­ raju. a nisu imali ni namjeru da se žutom dijelu spektra.za razne atome. se upotrijebiti posebna foto-električna Kada je otvor spektroskopa osvi­ jetljen Sunčevom svjetlošću. spektar oprema. Sunce emitira najviše zra­ masama nebeskih tijela. kretanjima i uzrocima.29 (str. Ovi atomi apsorbiraju upravo one po imenu švedskog fizičara Andersa valne dužine koje i njih karakterizi­ Angstroma. Takvi atomi ima­ ograničen na područje između 3000 i ju enormnu snagu apsorpcije pri ovim posebnim valnim dužinama. Ljudsko oko je osjetljivo samo za variraju u širini. do lju­ fotografska ploča. bičaste. koje se zovu Fraunhoferove lini­ sudarom elektrona s atomima u fotoje. Zapravo je spe­ ca naročito široke. u čast velikog njemačkog učenjaka sferi Sunca. dok su tamne linije na­ Fraunhofera koji ih je prvi otkrio. a ne slučajem. kada je jaka. blizu valne du­ time bave.000 temperaturi i o raznim valnim duži­ 000). 218 . koje se sastoje iz atmosferu. ali trati ili fotografirati. 10 000 angstrema. nog atoma slaba. dok je snaga apsorpcije različita žine jednaka jednom deset milijun. Sve ovo uzrokuje oko 4000 angstrema. 199). Dvije su linije u spektru Sun­ unutar ovog područja. Pa ipak. koje zovemo angstremi.8. Duža valna zračenja u po­ sebno dvama rezultatima: sposobnosti dručju od 10 000 angstrema također izrade spektroskopa. neka i prodru kroz atmo­ raznih valnih dužina. i saznanju da sva­ sferu. koji može rastaviti nailaze na teškoće da se probiju kroz svjetlo što dolazi iz udaljenog izvora u njegove komponente. Ova je Dio spektra Sunca pokazan je na svijetla pozadina ispresijecana mno­ slici 7. Fizikalnu stru­ čenja u n u t a r ovog područja. On sadrži kon­ je danas takva oprema mnogo manje tinuiranu svijetlu pozadinu boja od podesna za praktičnu upotrebu nego crvene. žuta svjetlost da tamne linije u spektru Sunca jako oko 5000 a crvena oko 6000 angstre­ ma. re. Plava svjetlost ima valnu dužinu nama za isti atom. koji se može fotografirati s od atoma kalcija koji su izgubili jedan uobičajnom astronomskom opremom. najkraće valne dužine. Može karakterističnih valnih dužina. najveće valne dužine. Kada je snaga pojedi­ područje od 4000 do 8000 angstrema. Ove linije nastaju ktar Sunca. jer odgovarajuća se linija pojavi kao širo­ najviše svjetla koje emitira Sunce pada ka crta. Ova revo­ pno zračenje kraćih valnih dužina ne lucionarna promjena pripada u velikoj dolazi do naših teleskopa. Znamo daje svije­ gim poprečnim uskim tamnim linija­ tla kontinuirana pozadina proizvedena ma. a po­ atmosfere. ali fotografske ploče nisu osje­ ki različiti tip atoma emitira samo linije tljive u području od 10 000 angstrema i zbog toga ih ne možemo otkriti.

proizvedenima u zvjezdarnici. Uspoređi­ vanje sa spektrima. William Huggins iz Londona upotrebljavao je svoj 20-centimetarski refraktor snabdjeven spektroskopom (u svijetlom krugu) za dobivanje spektara zvijezda. pokazuje da zvijezde imaju mnogo elemenata koje nalazimo i na našoj Zemlji. U 1860. 219 .Kroz rad prvih spektroskopista čovjek je dobivao prvi uvid u sastav zvijezda.

To znači da tjemena dođu do promatrača s progresivno kraćim vremenom. sma­ njuje se razmak od jednog tjemena do slijedećeg. idući od 0 (najtoplije) do M (najhladnije). Prva nam govori vrlo mnogo o fizikal­ nim stanjima na površinama zvijezda . Pretpostavimo da je V brzina s kojom se izvor kreće prema promatraču. Razmotrimo izvor svjetlosti koji se kreće prema promatraču. jednako udaljenosti između izvora i promatrača podijelje­ no s brzinom svjetlosti. budući da razni atomi imaju različite karakteristične linije. Da ovo uočimo. Budući da valovi prolaze pored promatrača s konstantnom brzinom svjetlosti. Druga nam govori o kemiji zvi­ jezda jer. Proučavanje njihovih odlika glavna je grana današnje astronomije koja daje tri široke struje informacija. sjećajući se daje svjetlost slijed tjemena i dolo­ va. Najprije pogledajmo posljednju to­ čku. To znači da je valna dužina postala nešto manja no što je inače. može­ mo zaključiti o kojim se atomima radi. Kod sva­ kog tipa broj iza slova označuje podtip. B. pažljiva studija valnih dužina u koji­ ma su nađene linije daje važna upori­ šta za određivanja kretanja zvijezda. a t vrijeme između emisije uzastopnih . U prikazanom nizu. zbijeniji nego u slučaju da je izvor ne­ pomičan. najprije napomeni­ mo da je vrijeme. pa će se svjetlost promatraču pojaviti nešto plavije. koje je potrebno da određeno valno tjeme dođe od izvora do promatrača. F. oni će bili nešto Spektri 0. slijedi da razmak između valnih tjemena mora biti manji nego što bi bio da je izvor nepomičan. Zato se svjetlo pojavljuje plavije promatra­ ču nego nekom drugom koji se giba zajedno s izvorom. ovaj sistem podjele je također pokazivač tem­ peratura zvijezda. Ako tjemena jedna za drugim do­ laze do promatrača.Što kažu spektralne linije Kao što smo dobili spektar Sunca. G. Ali. upravo tako možemo dobiti i spektre zvijezda. Kraće su valne dužine kod svih spektara na lijevoj strani.o temperaturi i gustoći plinovitog materijala koji proizvodi spektralne linije. Iz ovih razmatranja možemo izvesti jednostavnu matematičku formulu. prepoznavanjem njihovih linija. interval vremena između prispjelih uzastopnih tjemena je manji nego interval vreme­ na između emisije uzastopnih valova iz izvora. Drugim riječima. kada se izvor kreće prema promatraču. a duže na desnoj. Treća. K i M zvijezda. A.

F 221 . kada se kreće s brzinom V. a da je pomaknuta val­ su dvije vrsti informacija što su ih pi­ na dužina . Tako da. Tada se u vre­ ke vlaku. bile valna dužina . Promatraču kojem se izvor svjetlo­ podijeliti u dvije grupe. tada je proporcional­ oniri današnje spektroskopije očekiva­ ni pomak valne dužine jednak . Iz iskustva se su u njima linije dominantne. oni su se nadali da će dobivamo jednostavnu jednadžbu odrediti fizikalna stanja na površina­ ma zvijezda. Postoji zna da se povećava visina tona pištalj. helij. prema tome koje pojma valnog kretanja. točno ovisi o našoj Zato drugo valno tjeme treba ma­ jednadžbi. Takve zvijezde su Ovaj izvor svjetlosti (prikazan točkom kod poznate kao zvijezde A tipa. Do njega dolaze zbijeniji valo­ vi nego što bi bili da je izvor valova nepo­ element. imamo produženje val­ trebala t vremena da dođu do proma­ ne dužine za iznos koji je dan istom trača ali. Uzmimo da je nepomaknuta u proučavanju kretanja galaktika. Prema tome. jer se općenito izvodi iz nekoliko širih grupa. oni su Iz ove jednostavne jednadžbe mno­ se nadali da će odrediti kemijski sa­ go znamo o kretanjima zvijezda i o stav samog materijala. a i naše se žak i ambiciozan program kojem su se ideje o svemiru također osnivaju na astronomi približili tek nedavno. pokazuje dominantne mičan. cirano za V/c. kada se izvor tada se vrijeme reducira za V x t/c. Druga. koji je sada važan cionalno. a li da dobiju od proučavanja spektara on mora biti jednak V/c. formiraju dominirajući izgled. Već smo spomenuli da su vrlo jake linije nastale od atoma kalcija u atmo­ sferi Sunca. je tada obrnuta. Umjesto smanjenja uzastopna bi valna tjemena također valne dužine. posebno temperaturu i gustoću materijala u kojem se formi­ raju spektralne linije. Postoji grupa zvijezda. gdje je c brzina svje­ vrijede kada se izvor svjetlosti (ili zvu­ tlosti. To udaljuje od promatrača. vrijeme je proporcionalno redu­ mak prema crvenom dijelu spektra. ka) udaljuje od promatrača. Stupanj za koji se pove­ x t prema promatraču. Ove se zvijezde mogu plavija. Postoje zvi­ centra najmanjeg kruga) kreće se prema jezde u kojima drugi najjednostavniji promatraču. dobivamo po­ će reći. svjetlost će se pojaviti crvenija. li dominiraju linije normalnog neutral­ nog oblika atoma helija ili dominiraju linije nastale od atoma helija koji su izgubili jedan od svoja dva elektrona. Ona se može primije­ U prvoj etapi postalo je jasno da se niti potpuno i na valove na vodi i na spektri zvijezda mogu klasificirati u zvučne valove. Potpuno ista razmatranja je jednak V x t/c. svjetlost se pojavljuje linije u spektru. Ove se dvije grupe zovu B i O tip zvi­ jezda. nje vremena da dođe do promatrača Ostaje još jedan detalj na koji treba nego prvo valno tjeme: tj. ćava visina tona. ovoj jednadžbi. Prva.valnih tjemena u izvoru. ovo je upravo iznos za Ostavljajući na stranu pitanje po­ koji se reducira valna dužina propor­ maka valne dužine. vodika. prema tome da sti udaljuje. kada se vlak kreće prema menu t izvor pomakne na udaljenost V promatraču. Situacija Ako je izvor svjetlosti nepokretan. Ovo je bio te­ strukturi naše galaktike. jednadžbom. za iznos koji upozoriti. Prema tome zvijezda.grupa u kojoj linije najjednostavnijeg od svih elemenata.

Veličina ovih čestica ju prosječno temperaturi od 12 000°. Linije metala. Lako je pokazati područja. F. jer K tip ima spektar Svakodnevno promatranje nam go­ sličan spektru Sunčevih pjega. Vidjeli smo vih pjega koji se razlikuje od normal­ da G odgovara normalnom Sunčevu nog spektra Sunca u tome da su linije spektru. (Ovo su temperature na po­ sada razmatrali nastale iz tempera­ vršinama zvijezda. Tu su kalcijeve linije jače od vodiko. a neredovito terstelarne prašine nego bliže zvijezde se pojavljuju u A grupi. M je tip hladniji razlika.vrlo je široko. dobit ćemo spektar Sunče­ da je to točno za G i K niz. G tip 5100° do 6000°. moramo Slijedeća su grupa zvijezde K tipa. Spektroskopisti su podijelili ove od oko 11 000° do oko 35 000°. Zvijezde kla­ ili linije koje nastaju od atoma metala. K. Da to postignemo. R i S. također može dati klasifikaciju posebno od željeza počinje pojavljivati. dok su razlike koje smo do od 3600°. gore. pa su dok se linije metala općenito slabo po­ zvijezde O tipa crvenije zbog efekta inkazuju u B i O grupama. one su tamne crvene ili od tipa O do tipa M također samo zbog usporedbe s okolnim po­ temperaturni niz. gdje su O zvijezde dručjima iz kojih dolazi znatno više najtoplije. stvarnosti.počevši od plave prema Ove su zvijezde G tipa. naravno. ima općenito oko tri tisuće angstrema. Međutim. N.B niju podjelu M zvijezda.na primjer . Ako isključimo svjetlo okolnih svojim površinama). grupe premjestiti u slijedeći red: O. izgleda do 7500°. Ova­ čevih pjega a. Kako nije poželjno da hovim unutrašnjostima su enormno miješamo zajedno efekte temperature i veće. kako ćemo kasnije vidjeti. pjege su tamne kva je situacija kod zvijezda K tipa. G. Ovo su M zvi­ ći način: O tip iznad 35 000°C. od njih ne nalazi u našoj blizini. Druge glavne grupe slično su podi­ One uzrokuju da se plava svjetlost jeljene u potklase. Iz ovog razloga nije odmah zvijezde sa spektrom nalik Sunčevu. trima u kojima se pojavljuju linije mo­ temperature su stvarno obuhvaćene lekula i atoma i gdje su molekularne u spektralnu klasifikaciju na slijede­ linije zaista dominantne. B tip jezde. jer su hladnije od okolnih područja. Konačno. temperature u nji­ turnih razlika. A tip molekularne zvijezde u četiri odvojene od 7500° do 11 000°. nećemo se obazirati na detalj­ peraturno područje za neke grupe . K i M. dok K odgovara spektru Sun­ vodika postale znatno oslabljene. bilo jasno prvim spektroskopistima. se O su relativno rijetke. Već smo u 7. u kojima su linije vodika i zvijezda pogrešne ili iskrivljene. Zato nam se svjetlost iz dalekog ficirati zvijezde ne samo u glavne. F tip od 6000 grupe: M. B. a M zvijezde najhladnije (na svjetla. opaziti u Suncu. a proučavanjem jače raspršuje i apsorbira nego crve­ spektra zvijezde astronom može klasi­ na. K tip da ove podjele proizlaze iz kemijskih od 3600° do 5100°. po bojama . M. i to kalcija podjednako jake. pa da prostor između zvijezda sadrži fine preko B1 B2 B3 itd. Zato su promatrane boje 222 .) Temkemije. Da pokrije širinu područja od 11 000° do 35 000°. a nijedna se također su izrazite u zvijezdama F tipa. Sun­ vori da toplija vatra emitira plavije svje­ čeve pjege nisu tamne zato što svjetlo tlo.da spektralna klasifikacija. poglavlju napomenuli Ova područja od B0 kod 35 000°. šire izvora pokazuje crvenija nego što je u grupe nego. O. postoje zvijezde sa spek­ Prema današnjim istraživanjima. F. više što su dalje od nas. i u potklase. Zato imamo zvijezde . B. uvedeno je 10 podtipova. G. također sličnog spektra koji se može A. iznesena vih linija i veliko se obilje linija metala. slijedeće grupe: A. do B9 odgovara­ čestice prašine.tip zvijezda. također. Zatim dolaze B i A tipa. crvenoj. Zato je naš niz zvijezda od plave do iz njih uopće ne dolazi.

a zatim željezo. U potklasi F0 linije vodika su još jače od linija kalcija. Od ostalih su kisik i neon najobilniji elementi. pa slijede ugljik i dušik. a kad ovo utvrdimo. kada je rad profeso­ ra Henryja Norrisa Russella sa sveu­ čilišta u Princetonu jasno pokazao da se sastav zvijezda razlikuje u jednom bitnom pogledu od onoga na Zemlji. počevši od ugljika do Komparacija rasprostranjenosti atoma različitih elemenata na Suncu (prva traka u paru) i na Zemlji (druga traka u paru). Kod zvijezda G i K temperature se mogu procijeniti na točnost do 200°. štaviše i kod relativno niskih tempe­ ratura. Cijeli niz potklasa F0 F1 F2 itd. Najprije moramo znati vrlo točno zvjezdane temperature. Ako prođemo duž niza. 2 označuje 102 tako dalje. Sve se ove prirođene razlike između različitih vrsta atoma moraju uzeti u obzir. Ako želimo samo saznati koji su atomi pri­ sutni u raznim zvijezdama. a kod tipa O na oko 5000°. Dok se atomi helija jako odupiru da proizvode spektralne linije. i kod visokih tempera­ tura. Relativne rasprostranjenosti su baždarene u skladu s elementom si­ licijem. kod tipa B unutar 2000°. dok je u potklasi F 8 situacija obrnuta. kalcijevi atomi to čine vrlo rado. omogućuje mu određivanje temperatura zvijezda s velikom točnosti. štaviše. Prvi je veliki korak načinjen prije tridesetak godina. oko deset puta manje od kisika. kod zvijezda tipa A unutar 500°. Poslije ovih. a takva je majstorija pre­ mašivala sposobnosti prvih radnika na tom polju. dok su atomi vodika i helija oko tisu­ ću puta brojniji od atoma svih drugih elemenata zajedno. dušik i neon. koji je uzet kao osnovno mjerilo u raspravama o relativnoj rasprostranje­ nosti atoma. Nismo zadovoljni s kvalitati­ vnom kemijskom analizom zvijezda. nego Zemlja. 1 označuje 101. Međutim. Ali mi želimo znati mnogo više od toga. dolaze magne­ zij. zaista je baziran na relativno jakim linijama kalcija i vodika. Zato imamo situaciju da grupa la­ kih elemenata. Zvijezde sadrže u neusporedivo većoj proporciji vodik. Atomi vodika su oko deset puta brojniji od atoma helija. koje se nalaze u spektrima zvijezda. želimo da znamo koncentracije raznih elemenata. 223 . kalcij i metali poput nikla i kroma. a kod toga se pojavljuju poteškoće. pa aluminij. sumpor. Trebalo bi da samo usporedimo spektralne linije. Horizontalna skala je logaritam­ ska. silicij. Cijeli se problem kemijske struktu­ re zvijezda još aktivno istražuje i mno­ go ostaje da se načini prije nego kom­ pletiramo njenu sliku. Sposobnost astronoma da klasificira zvijezde u ove podgrupe. s linijama koje stvaraju razni tipovi atoma u laboratoriju. Slijedi pitanje o kemiji zvijezda. nalazimo da linije vodika slabe u usporedbi s linijama kalcija. Upravo je na taj način pokazano da zvijezde sadrže sve osnovne elemente koji su nađeni na Zemlji.Razmotrimo zvijezde F. dolazi daljnja teškoća koja nam govori da se razni atomi jako ra­ zlikuju u sposobnostima stvaranja spektralnih linija. problem bi bio relativno jednostavan. sada imamo vrlo dobru sliku o kemijskom sastavu Sunca. helij i druge lake pli­ nove kao što su kisik.

kao kositar.zvijezde u kojima je propor­ cija željeza. barij. To znači da se polovica svake dane koli­ čine raspada u druge elemente u dvije stotine tisuća godina. u slijedećih dvije stotine tisuća godi­ na. tj. polovica ostatka Gravira iz Lockyerove knjige Kemija Sunca pokazuje aparaturu koju je upotrijebio za određivanje podudaranja spektralnih lini­ ja Sunca i iinija metala. Tehnecij je prirodno nestabilan. Jedan je od značajnih LockyePred kraj XIX stoljeća Sir William Ramsay pronašao je da ovaj element . europij. živa. To je element tehnecij. itd. samo 1/100 od one koja je na Suncu. napravljenih na dan otkrića. 224 . Jedan tip zvijezda sadrži element koji uopće ne postoji na Zemlji. i cijeli problem razlikovanja zvijezda u njihovim kemijskim sastavima. postoje zvijezde s vrlo malom koncentracijom običnih metala . stroncija ili cirkonija. Istraživanje površine Sunca Jedan je od prvih trijumfa spektroskopije. Postoje i zvijezde s visokom koncentracijom rijetkih zemalja. čine oko 1/5% mase Sunca. Činjenica je da Sunce ima prorijeđenu vanjsku atmo­ sferu iznad fotosfere. također. Koncentracija ostalih elemenata. Trajanje poluživota njegova najduže živog izotopa jest oko dvije stotine tisuća godina. Detaljnije. Promatrači su tada vidjeli luku slične strukture u ovoj vanjskoj atmosferi. što znači da se odmah ra­ spada u druge elemente.helij .postoji i na Ze­ mlji. kad je 1868.neona. na primjer. magnezij. postoje zvijezde s abnormalno visokom koncentracijom nekih naro­ čitih elemenata . Tehnecij je nađen u nekim zvije­ zdama. godine Sir Nor­ man Lockyer pomoću spektroskopa otkrio prisutnost dotada nepoznatog elementa na Suncu. prema Ramsayjevu diktatu. U slijedećem poglavlju još ćemo detalj­ nije razmotriti ovo pitanje a. Pod tim bi okolnostima i zna­ tna količina potpuno nestala.barija. čini nešto više od 1% mase Sunca. ima sličan sastav kao Sunce. srebro i uran su gotovo zanemarujući. što ukazuje da je proizveden u nekoj formi nuklearne transmutacije. Desno je faksimil zabilježaka. To su bile protube­ rance. što je odavno nestao. Na drugoj strani. U toku svog rada Lockyer je otkrio u Sunčevu spektru lini­ je koje je prouzrokovao neki dotada ne­ poznati element. silicij i obični metali. lukove s osnovicama koje su se spu­ štale u fotosferu. ali sada znamo da su neke izrazito različite. ako ga je i bilo. što je već bilo potvrđeno direktnim promatranjem za vrijeme potpunih pomrčina Sunca. Elementi iz kojih je sastavlje­ na Zemlja. recimo za dvadeset milijuna godina. Na Zemlji ga još nije nitko našao iz jednostavnog razloga. koje vidimo na nebu. Većina zvijezda.

godine nije ga se uspjelo dobiti u teku­ ćem stanju. Edlen je pronašao u labora- . Problem je riješio. helij se mijenja iz plinovitog stanja u tekuće pri nižim temperaturama nego bilo koja druga supstancija. neki su mislili da ove misterio­ zne linije stvaraju neki drugi elementi. (Korona je veliki halo koji okružuje Sunce i koja se sama pokazuje tako veličanstveno za vrijeme potpune pomrčine Sunca. U stva­ ri. koji su još nepoznati ili još nisu otkri­ veni na Zemlji. što ga ona emi­ tira. helij stalno nastaje iz radioaktivnih materijala u kori Zemlje i stalno odla­ zi u atmosferu Zemlje. Edlen. Vidjeli smo ranije da helij ne stvara rado spektralne linije. što je i odgovaralo jer ga je našao na Suncu. Zatim se situ­ acija preokrene. Jasniju predodžbu jednog visokog temperaturnog svojstva možemo do­ biti razmatranjem spektralnih linija vanjske korone Sunca. Dugo je vre­ mena porijeklo ovih linija bilo zavijeno u misterij. Posljednjih nekoliko godina XIX stoljeća je Sir William Ramsay otkrio prisutnost helija u nekim radioakti­ vnim materijalima na Zemlji. ima čisto visoko temperaturno svojstvo. Sjećajući se Lockyerova otkrića helija. kao plin na povr­ šinama B zvijezde ili O tipa zvijezde? Odgovor se sastoji u tome. osim pri viso­ kim temperaturama. ako nastavimo da idemo dalje u Sunčevu koronu. koja nije odgovarala ni jednoj karakterističnoj liniji što su ih davali u laboratoriju do tada poznati elementi.) Pa zašto ovaj topli plin ne stvara mno­ go plave svjetlosti. Kod tih promatranja on je pronašao jednu li­ niju u spektru. granu poznatu kao fizika niskih temperatura. Najprije temperatura pada. Pa kako su spek­ tralne linije helija nastale na Suncu? Odgovor: vanjska atmosfera Sunca je zaista vruća. U tom po­ dručju nastaju tamne Fraunhoferove linije Sunčeva spektra. Njegova je to­ čka ključanja -269°C i sve do 1908. Otada je helij u tekućem obliku otvorio potpuno novu granu fi­ zike. Na visini od nekih 6 do 8 hiljada kilometara iznad fotosfe­ re temperatura raste od 5000° do 100 000° i više. zbog kojeg nastaju linije he­ lija u spektru. prije nekih četrdeset godina. kojem je on dao ime helij. na danjem svjetlu. Ali mali iznos svjetlosti. On je ukazao da novu liniju stvara potpuno "novi" element. jer nastane značajna si­ tuacija ako krenemo iznad fotosfere. jer učenjaci u laboratoriju nisu našli ništa što bi bilo njima sli­ čno.rovih doprinosa spektroskopiji otkri­ će da se spektri protuberanci mogu promatrati i onda kada Sunce nije po­ mračeno. što je ovdje gustoća plina premala da bi omogući­ la emitiranje vrlo mnogo svjetlosti. Usput. švedski fizičar B.

zove E sloj. temperaturu. a zatim nosfera ima dva glavna sloja. Zatim dalje pada. a Ako se udaljujemo od Sunčeve po­ na visini od nekih 56 kilometara ona vršine. U E sloju. jedan se počinje rasti. ali na prema Sunčevoj koroni. Postoje slične inverzije kada idemo dalje od površine Zemlje. Iošine Zemlje. Temperatura opada do visine od oko 16 kilometara. da ionizaciju u F sloju stvaraju zračenjem helijeve linije koje se pojavljuju na valnoj dužini blizu 500 angstrema. idući dalje od po­ vršine Sunca prema vanjskoj koroni. i to se nastavlja sve dok temperature ne pre­ korače 1000°. Na primjer. Postojanje ovih linija u spektru korone najsigurniji je dokaz da su u njoj temperature ek­ stremno visoke. To je područje ionosfere Zemlje. jedna najsvjetli­ ja linija se javlja od atoma željeza koji je izgubio 13 elektrona. ali se na visini od nekih 24 ki­ lometra počinje ponovo povećavati. željeza i kalcija. Zemlje počinje ponovo rasti. temperatura nekih 96 kilometara iznad površine naglo raste. Glavni F sloj se nalazi na vi­ sini između 192 i 320 kilometara. Razlog zašto postoje atomi u takvom stanju u Sun­ čevoj koroni jest vrlo visoka tempera­ tura koja tamo vlada. Vidjeli smo da. glavnina ionosfere Zemlje nastaje od zračenja koja emitira topla atmosfera Sunca. što će reći da atomi postaju ionizirani. a radio-prijenos na duge udaljenosti. 226 . ali čiji su atomi izgubili znatan broj elektrona. Bez ovih zračenja ne bi bilo ionosfere. a drugi F sloj. koji se nalazi na visini od 96 kilometara. postoji inverzija temperature. pa su podvrgnu­ ti snažnim sudarima. Temperatura najprije pada. ako se udaljujemo još više. kada se nedavno usta­ novilo pomoću raketa. temperatura najprije opada. posljednji se dijeli u dva dijela: F1 i F 2 . Ova apsor­ pcija uzrokuje da se elektroni odvajaju od atoma. ne bi bio moguć.toriju da su ove linije nastale od dobro poznatih elemenata. padne natrag na normalnu zemljišnu Zatim. Prema tome. Bilo je iznenađenja. koji ovisi o refleksiji elektromagnetskih va­ lova od ovog sloja. plinovi atmosfere apsorbiraju x-zrake koje emitira korona Sunca. koje dosegnu u visokoj Slično je ako se udaljujemo od povr­ atmosferi.

II 1952. 227 . a drugi crtež pokazuje tipični oblik kada je aktivnost pjega kod minimuma.Ova fotografija Sunčeve korone snimljena je u Su­ danu za vrijeme pomrčine 25. Oblik koro­ ne ovisi o fazi 11-godišnjeg ciklusa Sunčevih pjega. Prvi crtež desno pokazuje tipični oblik korone kada je aktivnost pjega kod maksimuma.

Schwabe je za periodičnost pjega na Suncu našao vrijednost od 10 go­ dina. do 1947. Ra­ zvojem ciklusa ovi se slojevi pomiču prema ekvatoru. Problem je izvanredno zanimljiv. Schwabe. U 5. raste i nastaje. Wolf je našao vrijednost 11. Prve pjege novog ciklusa ponovo se pojave na širinama 40°N i 40°S. gdje nastaju u po­ javama poznatim pod imenom Sunčev bljesak. a s porastom širine pe­ riod rotacije postaje progresivno duži. Nekoliko godina kasnije R. koja može iznositi desetke tisuća kilometara do stotine tisuća kilometara u promjeru. godine. a Sir William Herschel je već smatrao da su neki događaji na Zemlji. Bljeskovi su jako povezani s pjegama na Suncu. Zatim se ove mrljice zgusnu u tamnu pjegu. Gotovo se sve pjege javljaju na širinama manjim od 40°. Ponavljaju­ ći Galilejeva promatranja još pažljivi­ je. Našli su da Sunce najbrže roti­ ra na ekvatoru. U svakom danom trenutku pje­ ge su obično raspoređene uzduž dva sloja.Nešto ionizacije također nastaje u našoj atmosferi na visinama mno­ go nižim od sloja E. poglavlju smo vidjeli kako je Galilei upotrijebio pjege na Suncu da izmjeri period rotacije Sunca i dobio je vrijednost oko 27 dana. za­ služan je za otkriće da se na Suncu periodično pojavljuje maksimalni i minimalni broj pjega. Sva naša očekivanja su bila Dijagram pokazuje raspodjelu Sunčevih pjega na raznim heliografskim širinama (vertikalna skala) od 1933. Na početku svakog novog ciklusa slojevi se nala­ ze u svojim najvećim udaljenostima od ekvatora. Varijacije u vremenu rotacije između ekvatorskih i polarnih područja iznose do tri ili četiri dana. a manje ili više su simetrično raspo­ ređene između dviju Sunčevih hemi­ sfera. Pjege se obično pojavljuju u parovima. ali su u ovom slučaju x-zrake znatno kra­ će valne dužine nego one koje emiti­ ra korona. na oko 40°N i 40°S. kao rast žita. jedna je na zapadu. što je blizu današnjoj vrijednosti. jedan na sjevernoj hemisferi. ali obično nestaju na oko 5°. Prve pjege slijedećeg ciklusa pojavljuju se na širinama od oko 40°N i 40°S. druga na istoku. a u doba maksimal­ ne aktivnosti njihove su širine obično između 15° i 20°. 228 . a ovaj je značajni rezultat još neobjašnjen. Prošlo je već stotinu godina. a drugi na južnoj hemisferi.1. Mjesto raspodjele pomiče se stal­ no prema ekvatoru Sunca kad aktivnost počinje. Individualna pjega započinje svoj život. u vezi s periodičnosti Sunčeve aktivno­ sti. Izgleda da i ovo nastaje od x-zraka sa Sunca. pokazali da period rotacije Sun­ ca nije potpuno isti za razne Sunčeve širine. Carrington i Sporer su oko godine 1860. Pojave pjega na Suncu mogu biti u fazi maksimuma sto puta veće nego u fazi minimuma. njemački apotekar. koji može trajati od jednog dana do nekoliko tjedana. Na kraju ciklusa oni dolaze gotovo do ekvatora. On je to obja­ vio 1843. Ove tvrde x-zrake dolaze iz područja fotosfere. jer su sva razmatranja donosila suprotnu situaciju. kao mnogostruke male tamne mrljice. godine. ali je već pred kraj XVIII stoljeća Horrebow objavio da se pjege na Suncu vjerojatno javljaju po zakonu periodiciteta. pa je dobro da se nešto kaže što astronomi znaju o pje­ gama.

U svakom paru pjega. Ako pjege postavimo na liniju jednog meridijana (prvi cr­ tež). na gornjoj sli­ ci. Mrljice mogu kasnije postati velike pjege. 229 . one koje su u blizini ekvatora povećavat će svoje duljine (longitu­ de) mnogo brže nego one udaljenije od ekvatora (drugi crtež). jedna je gotovo uvijek zapadno od druge.

magnetsko polje posjeduje veći iznos energije. Brojevi na vertikalnoj skaii označuju Wolfove reiativne brojeve koji se dobiju ako se jedna pjega broji kao jedinica. kao i na Zemlji. koje Ze- Grafikon pokazuje aktivnost Sun­ čevih pjega od 1750. Ona se rasipa u obliku pražnjenja. a također i s više ili manje stacionarnim česticama. kažemo struje. Tako­ đer. ove vrlo brze čestice. U toku pražnjenja elektroni i atom­ ske jezgre ubrzavaju se do velikih br­ zina. U prekidačima se pojave snažne iskre zbog pražnje­ nja. Početkom našeg stoljeća George Ellery Hale je došao do značajnog otkri­ ća. nedavno. ukoliko se ne poduzmu adekvatne mjere. fotografije korone Sunca. Teleskopska fotografija Sunčevih pjega snimijena iz balona na visini od 24 kilometra iznad Zemlje. To stvara dva važna efekta. a zemaljska će nam analogija pomoći da razumijemo što to može biti. magnetska polja su počela igrati do­ minantnu ulogu u gotovo svim astro­ nomskim razmatranjima. Ovo nas ponovo vraća na pitanje Sunčevih bljesaka. one udare na vanjsko magnetsko polje Zemlje. Gdje postoji struja. Ova energija ne prestaje po­ stojati kada dođe do prekida voda. može na­ stati ozbiljno oštećenje generatora u električnoj centrali. Ako se dogodi da se Zemlja nađe na stazi ovih zraka čestica. Prvi. Ovdje. Ali nam isku­ stvo pokazuje da to nije tako. Sada. dok ih obavijaju pla­ menovi toplijih plinova. udruženih s jakim magnet­ skim poljima. Ovo je bio prvi direktni dokaz postojanja magnetskih polja u jednom astro­ nomskom problemu. proizvode vi­ soko energetske x-zrake koje stvaraju najnižu ionizacionu zonu u atmosferi Zemlje. golemi broj vrlo brzih čestica napušta Sunce u obliku zraka. pokazuju da se iz površine Sunca pojavljuju snažna magnetska polja u okolni prostor. Pretpostavimo da je presječen vod visoke naponske mreže. energija koju imaju ta po­ lja ne nestaje iznenada. snimljene za vrijeme potpunih pomrčina. Ona se mora nekako rasipati. Na prvi pogled bi ne­ tko pomislio da je tok struje u vodu jednostavno prekinut. postoji također i ma­ gnetsko polje. Pjege su jezgre relativno ohlađenih plinova. Sasvim odijeljeno od pjega. sudarajući se me­ đusobno. godine.da se Sunce polaganije vrti na ekva­ toru. 230 . izgleda da pri procesu sudaranja nastanu vrlo brzi elektroni. u trenu. magnetske bure. električne centrale koriste uređaje koii odmah prekinu tok struje. Slično se. a ova pražnjenja rasipaju energiju magnetskog polja. zbiva na Suncu. jer postoje situacije u kojima se poni­ štavaju magnetska polja. a to su Sunčevi bljeskovi. a svaka grupa pjega kao desetica. Struja nastoji da i dalje teče i. Pomicanje protuberanci i njihovih struktura također snažno ukazuje na prisutnost ma­ gnetskih polja koja izviru iz podnožja protuberanci. Ovo uzrokuje tzv. otkrio je prisutnost jakog magnetskog polja u pjegi. a to je ono što treba da urade električne centrale preko svog prekidača. Drugi. a u slučaju jake struje. do 1950. Sve se to može objasniti na slijedeći način. Upotrebljavajući složene spektroskopske metode. izgleda. Iz tog razloga.

.

da se ugrije atmosfera Sunca na vrlo Činjenica je da magnetska polja visoku temperaturu. Zemlje. Sunčev blje­ resantniji i najkorisniji razvici pojavili sak je ekstremni primjer takvog proce­ sa. Oni na gigantsku protuberancu u obliku taj način proizvode veliku toplinu ne petlje na rubu diska Sunca. VII 1953. danas većina astronoma ske linije u spektru dijele u nekoliko smatra da atmosfera Sunca dobiva komponenata. gije iz podfotosferskih područja izvan trebajući manje od jedne sekunde za same fotosfere. pa zagrije u kotlu. gdje do­ ne može biti osobito radostan. dije daju astronomi. izvesti magnetsku energiju na trošak što je sav ovaj veliki napor postigao u svoje vlastite mehaničke energije. što smo saznali o tim pjegama. Iza nje je magnetska fotosfere i prenosi je u atmosferu Sun­ karta Sunca napravljena istog dana. pa ih je zbog toga svoju energiju iz konvektivnog kreta­ moguće otkriti upotrebom složenih nja koje se odvija ispod fotosfere.vrsta kretanja vode kada se detaljno se provodi već sto godina. Osim toga. neda­ na Suncu. nje i struktura protuberanca čvrsto gdje se vrlo brze čestice izbacuju sa ukazuju na prisutnost magnetskih Sunca u prostor. Ma­ spektrografskih metoda. Sma­ upravo sadrže takve vrlo brze elektrone tramo da magnetska polja igraju va­ koji su uhvaćeni u magnetsko polje žnu ulogu pri postanku tamnih pjega. ca. gdje se u procesu rasipanja poja­ Ona pokazuje položaj. Zašto pjege rastu i padaju u periodu od 11 godina. Proučavanje aktivnosti na površini Znamo da je materija ispod fotosfere Sunca u stalnom konvektivnom Sunca i njenih odnosa prema Zemlji kretanju . Ono dobiva Fotografija Sunčeva diska snimljena energiju od kretanja materijala ispod je 18. rujemo o površini i atmosferi Sunca 232 . uzrokuju da se uobičajene atom­ Ukratko. polaritet slabih magnetskih polja u fotosferi. intenzitet i vljuje kao toplina. nalazeći svoje staze u ovisi o našem poznavanju magnetskih polja. naučili smo svako okolno skakutanje. ali za najveći dio pražnjenja nema Desna gore fotografija prikazuje nekih posebnih karakteristika. poslije njihova pronalaska u pjegama Van Allenovi pojasovi radijacije. Njihajući se naprijed i natrag jer ona sudjeluju u prenošenju ener­ između sjevernog i južnog pola Zemlje. bez obzira na Sunčeve Mnogo od toga što znamo i što vje­ pjege. zašto stvaraju neobičnu polarnu svjetlost. Ovo kretanje mora pro­ je sakupljen golem broj promatranja. ali sasvim dovoljnu polja koja se pojavljuju kod njiho­ vih korijena iz unutrašnjosti Sunca. Djelova­ tako veliku kakvu proizvode bljeskovi. Tako usporedbi s dostignućima drugih gra­ proizvedena magnetska polja izlaze iz na astronomije? Čini mi se da odgovor fotosfere u atmosferu Sunca. nije neumjesno da pitamo vno otkriveni pomoću umjetnih satelita.mlja zarobljava. Prethodna diskusija o nasta­ to još ne znamo. ovi elektroni iznenađujuće malo. Izgleda da se na taj način formirao prvi put ušla u astronomske probleme vanjski pojas van Allenove radijacije. ali još nismo pitali toru kad je ciklus u toku? Odgovor na zašto. Najinte­ lazi do procesa rasipanja. Budući da su magnetska polja magnetskom polju Zemlje. Već smo vidjeli da postoji uvjerljiv one formiraju slojeve oko Sunca i za­ dokaz da je vanjska atmosfera Sunca što se ovi slojevi pomiču prema ekva­ ekstremno topla. gnetsko polje je prenosilac energije i u tome je njegova važnost. Možemo jedino reći janju Sunčevih bljeskova pomoći će da se nalazimo pred krajnje rijetkim i nam da shvatimo odgovor koji najra­ složenim procesima čija su objašnje­ nja vrlo zapletena.

233 .

britanski su astronomi mnogo ske probleme. možemo napustiti po­ pa u Britaniji u posljednjih pedeset vršinske pojave na Suncu i razmotriti godina nije izgrađen teleskop znatnijeg neke privlačne probleme koji se poja­ otvora. dbe na mjestu. VI 1946. bez sumnje bio slab u usporedbi s drugima u astronomiji.50 metara. posebno u SAD i vuče loptu prema dolje. Ova razmatranja imaju posebnu kom posljednjih stotinu godina. jer su nastavlja padati sve dok ne dosegne istraživanja u svemiru nastavila pro­ centar Zemlje? Odgovor je. nog angažiranja na istraživanju Sun­ ca. Treba reći da ono nema tako veli­ ku važnost da bi se zanemarile ostale Unutrašnjost Sunca grane astronomije. Ovo žalosno zvijezde. prev.) kada lopta dodirne tlo. snimljene 4. učavanja aktivnosti površine Sunca. naravno. a cijeli naš koji su bili postavljeni u Britaniji to. Da dokažemo kako su ove primje­ napušteni. jer je gravitacija 234 . da Zemlja pritišće loptu prema gore A važnost koja se sada pridaje istraži­ silom jednakom onoj kojom gravitacija vanjima u svemiru. Op. Herstmoneuxu u Engleskoj. jer za promatranje Sunca nisu bili potrebni veliki instrumenti. u našem povećanom Niz fotografija jedne eruptivne protu­ razumijevanju važnosti magnetskih berance. imaju primje­ pomanjkanje posljedica je prekomjer­ nu na svemir u širini. u mnogome je slična putovima sve materijale na Zemlji. On je montiran 1968. a koje.su se nedavno. procesa. godine. jer Herschelovog. zašto lopta ne Sve to ima važno značenje. Ali je napredak kao cjelina Mali krug iznad prve slike pokazuje Ze­ mlju u istoj skali. Sada.planet je u ravnoteži. vo kako je krivi osjećaj vodio britanske Pojavom spektroskopije i interesa za astronome da napuste šire astronom­ Sunce. u je prema dolje vuče sila gravitacije. Upra­ važnost za britansku astronomiju. Ovdje ćemo se susresti s s otvorom koji bi bio jednak velikom pojavama koje su općenito važne i za Herschelovu teleskopu. To se zbiva. ona će pa­ Engleskoj je izrađen i veći teleskop od sti natrag na zemlju. Britanija ne posjeduje teleskop trašnjost. Pravci istraživanja koje su situaciju u kojoj se glavni problemi započeli ljudi poput Herschela bili su mogu izgubiti iz vida. Ovo vrijedi za SSSR. dok se ova knjiga štam­ vljuju kada istražujemo njegovu unu­ pa. a ima pro­ Kako gravitacija ne prestaje djelovati mjer zrcala 2. tako pretjerana svemir­ izgubili što se nisu interesirali za šire ska istraživanja mogu ponovo stvoriti probleme. (U međuvremenu u Ako bacite loptu u zrak. također.

Dobiva se oko tride­ set puta veća gravitacija nego što je na površini Zemlje.u svakoj točki izjednačena s pritiscima koji postoje kroz cijelo tijelo Zemlje. ovisi o tri stvari: gustoći. podvostručena. temperaturi i prirodi čestica iz kojih je sastavljen plin. oko 1 kilopond na kvadratni centimetar. Ova otkrića možemo pisati u obliku jednostavne jednadžbe. No. ako ne bi bilo tlaka unutar njih. a da bi ono odoljelo ovoj velikoj težini gornjih slojeva. T za temperaturu. Prema tome. Kako smo ovo saznali? U 6. tlak je direk­ tno proporcionalan s njom. Tlak koji postoji u središtu Zemlje. Ako uzmemo P za tlak. Već su fi­ zičari XIX stoljeća shvatili da obična kruta i tekuća tijela mogu odoljeti tla­ ku do izvjesne granice. Charles pokazao da postoji slična direktna proporcionalnost između temperature i tlaka: ako je temperatu­ ra plina. Oni bi također pali pod djelo­ vanjem gravitacije. Zbog toga ne mogu odoljeti onim tlakovima koji mo­ raju postojati u unutrašnjosti Sunca. A. može­ mo pisati jednadžbu: P = A x p x T. koji postoji u plinu. Tlak. Već je u XVII stoljeću Robert Boyle ustanovio da tlak plina raste s gustoćom a. izmjerena od apsolutne nule. Tlak koji održava ravno­ težu na morskom nivou. što će reći . Slijedeće je pitanje: pod kojim se uvjetom tlakovi održavaju. a grčko slovo p (ro) za gustoću. može se na jedno­ stavan način izračunati gravitacija na njegovoj površini. kako je to zamišljao William Herschel. po­ trebni su tako strahoviti tlakovi. ukoliko gustoća nije prevelika. U XVIII stoljeću je J. Na prvi pogled razlika nije vrlo velika. u unutrašnjosti Sunca nema mogućnosti opstanka krutih ili tekućih tijela. jest takozvani normalni atmosferski tlak. Ovo je poznato kao Boyleov zakon. pokazala su da bi potrebne tlakove dali plinovi kad bi bili dovoljno vrući. Ra­ zmotrimo ove tri stvari. tlak će se također po­ dvostručiti. Ista razmatranja vrijede i za Sun­ ce ali. Kako Sunce sadrži mnogo više materijala nego Zemlja. ali ona postaje sve zna­ čajnija kada prodiremo u unutrašnjost Sunca. kako je Sunce mnogo teže nego Zemlja. U 235 . pogla­ vlju smo vidjeli da se masa Sunca može odrediti iz kretanja planeta. Poznavajući masu i veličinu Sunca. koja su se odnosila na prirodu plinova.ako se podvostruči gustoća i tlak će se podvostručiti. Tlak u sre­ dištu Sunca je oko sto tisuća milijuna puta veći od tlaka na morskoj razini na Zemlji. milijune puta je veći. Ovo jednako vrijedi i za atmosferske plinove. tlakovi su u njegovoj unutra­ šnjosti odgovarajuće veći. Također znamo daljinu Sunca. otkrića XIX sto­ ljeća. težina gornjih slojeva postaje sve veća što se pribli­ žavamo središtu. pa zato i njego­ vu pravu veličinu.

koji se odnosio na stanje pod kojim atomi egzistiraju u unutra­ šnjosti Sunca . Tako se plin u unutrašnjosti Sunca sastoji iz dviju Američki astronomi su zadnjih godina dobi­ li jasnije fotografije Sunčeve površine nego ikad prije.gotovo prije sto godi­ na. godine. Prema tome. ali ova informacija nije bila na raspolaga­ nju prvim istraživačima. s visina gdje je "štetni sloj". 236 . i to iz balona bez ljudske posade. dolazi do silnih sudara između atoma. Da odredimo konstantu A. a i elektroni se.koncentraciju raznih tipova atoma u njemu. Lane je smatrao da pri vrlo viso­ kim temperaturama. a i mnogih drugih zvijezda. eliminiran. J.našoj jednadžbi je A konstanta koja ovisi o prirodi čestica od koje je plin sastavljen. znamo kemijski sastav Sunca. kreću slobodno. dru­ gu. također. Atomi se ci­ jepaju u smislu odstranjenja njihovih elektrona. potre­ bno je da znamo dvije stvari: prvu ke­ mijski sastav plina . Fotografije pokazuju pripremanje za lansiranje i stvarni uspon za vrijeme leta u rujnu 1957. jezgre atoma se slobodno kreću samo bez svojih elektrona. koje vjerojatno postoje unutar Sunca. koji inače normalno obilaze oko teške jezgre atoma. Homer Lane. što može prou­ zročiti da se rascijepaju. To se slaže s pogledima današnje fizike. Kako smo već vidjeli. stanje u kojem su ti atomi. Ipak je jedan od njih. proizveden od Zemljine atmosfere. Crtež pokazuje montažu teleskopa. iznenađujuće dobro pogodio odgovor na drugi dio problema .

također. a upravo zbog manjih temperatura ne postoji otjecanje topline u velikoj mjeri iz unutrašnjih područja prema povr­ šini. što znači da se tople čestice metala ne kreću po metalu nego se nji­ hova toplina jednostavno prenosi na hladnije čestice. Ali račun pokazuje da Pogled s letećeg teleskopa na Sunčevu površinu (lijevo) pokazuje svijetle pjege (stupove vrućeg plina koji se diže) . znamo također općenito gustoću D. 237 . No nije tako grub da bi bila velika odstupanja. Ovo nam obja­ šnjava zašto je Sunce svijetli objekt. dok tijelo poput Mjeseca ne emitira svjetlost. Zato temperature unutar planeta i satelita ne treba da budu tako visoke kao unutar zvijezda. pa ga mogu dati kruta i tekuća tijela. Osnovna je ra­ zlika između planeta ili satelita na je­ dnoj strani i zvijezda na drugoj strani u tome što je unutar planeta ili sate­ lita tlak. jer nam ne daje preciznu tem­ peraturu. ili. nego sjaji zbog toga što je osvijetljeno od Sunca. što će reći da re­ zultat ne može biti ni manji ni veći od tri puta. Sada možemo. iz našeg zaključka o gravitaci­ ji. Zato mo­ žemo upotrijebiti našu jednadžbu da dobijemo opći uvid o temperaturi T unutar Sunca. jer toplina u materiji uvijek struji iz po­ dručja više temperature prema podru­ čju niže temperature. koji mora postojati unutar Sunca. možemo iskoristiti našu for­ mulu da izračunamo njegov tlak. znamo li masu i veličinu Sun­ ca. Kako se točno prenosi energija iz središnjih područja Sunca prema fo­ tosferi? Toplina putuje po metalnoj ši­ pki od toplijeg kraja prema hladnijem vođenjem. možemo odrediti veličinu A. Temperatura može biti malo niža ili malo viša. ako znamo tlak i gustoću. možemo upotrijebiti istu formulu da izračuna­ mo temperaturu. ali mora biti u podru­ čju od deset milijuna stupnjeva. tamo mora doći do silnog istjecanja topline prema fotosferi. Grubi račun pokazuje neposredno da ona mora iznositi oko deset mili­ juna stupnjeva. Račun je grub u tom smislu. Konstanta A je određena razmatra­ njem u zadnjem paragrafu. Jer. Dana­ šnja je vrijednost dobivena preciznijim računom: blizu 15 milijuna stupnjeva u središtu Sunca.vrsta čestica koje se kreću slobodno i odvojeno: golih atomskih jezgri i elek­ trona. znamo gustoću i temperatu­ ru plina. relativno mali. Znajući ovo i znajući relativne količine raznih atoma i stupnjeve do kojih su oni izgubili svoje elektrone. Ukoliko. znati opći tlak P. desna fotografija pokazuje primjer konvekcije u vrućem dubljem sloju.i tamnija područja (mase hla­ dnijeg plina koji se spušta). Druga nalikuje granulaciji Sunca. Kako je u unutrašnjosti Sunca mnogo toplije nego na površinskim područjima. u stvari. potreban za izravnanje sile teže. Srednja fotografija je primjer konvekcije proizveden u vrućem tankom sloju.

stavci da se energija iz središta Sunca stvarajući materiju vrlo velikih gusto­ prenosi upravo na taj način . Dio rukopisa prikazan je desno. primjenljiv samo Danas se može pokazati da se struja ako gustoća nije prevelika. Tek je 1906. a s tim i vrijednost kon­ mnogo veće gustoće nego što smo mo­ stante A. koji nam kaže je. jer je to prelagan proces. god. ili oko 50 puta veća od gu­ stavna formula za tlak vrijedi bilo gdje stoće destilirane hladne vode na povr­ u unutrašnjosti Sunca. To će reći. kao što se prenosi očekivati da se prilagode gornjoj je­ energija od Sunca do Zemlje. kcijom. šini mora. godine osnivalo se na pretpo­ re odvajaju elektrone od jezgri atoma. U stvari. = A x p x T izračunati strukturu Sunca. godine Karl Schwarda je tlak plina direktno proporciona­ zschild otkrio plan da se to postigne. Slika 8. koje je iz unutarnjih područja Sunca prema bilo sve do prije četrdeset godina ne­ njegovoj površini. Vratimo se sada strujanju energije S ovim se pojavilo pitanje. lan njegovoj gustoći.se na Suncu ne može toplina prenosi­ grama na kubični centimetar.1 Odnos masa-sjaj. Eddington (gore) je otkrio ovu povezanost i 1924. 238 . Zato naša jedno­ centimetar. Ako poznajemo kemijski sa­ Zato je Boyleov zakon primjenljiv na stav Sunca. možemo izračunati njen apsolutni sjaj. ne bi zakon također prestao vrijediti Druga mogućnost je konvekcija. Možemo li s pravom smatra­ ljeća bili su svjesni mogućnosti da se ti materiju s tako visokim gustoćama dio ili cijela energija prenosi zračenjem plinovima? Ako možemo. kako izračunati efekt radijaci­ se. pri vrlo visokim temperaturama neće Izračunata temperatura u središtu je se pojaviti znatna razilaženja sve dok sasvim blizu 10 milijuna stupnjeva. Ove visoke temperatu­ 1869. je li logično a ne konvekcijom. da je Boyleov zakon. Homera Lanea tamo vladaju. objavio to ot­ kriće. a to pri istim gustoćama unutar Sunca ili je kretanje toplih čestica. Problem dnostavnoj formuli za tlak? Sjetimo je bio. Odgovor bi trebalo naći u ekstre­ Prvo matematičko proučavanje mno visokim temperaturama koje strukture Sunca J. Vrijednost energije duboko u unutrašnjosti Sun­ zakona u zemaljskom laboratoriju si­ ca zaista ponaša prema jednadžbama gurno prestaje pri gustoćama od 50 koje je dao Schwarzschild. moguće je pomoću formule P gli na prvi pogled očekivati. gustoća ne dođe do 1000 grama na Gustoća je oko 50 grama na kubični kubični centimetar. vladajući se kao plin na Zemlji.konve.ća. Astronomi 19. sto­ riješeno. Zašto ti vođenjem. kao kod gri­ unutar zvijezda? janja vode u kotlu. Ako poznajemo masu zvijezde kao i prosječni polumjer zvije­ zde slične mase.

kao Lane. ali prije nego dođemo do toga. ako želimo odrediti sjaj po­ znate mase. određen iz stvarnog promatranja za zvijezde takve mase. Bez nekog bitnog gubljenja točnosti može se izo­ staviti precizno određen polumjer i zamijeniti ga prikladnim prosječnim vrijednostima koje su promatrane. konvekcija postaje va­ žna u bližim površinskim slojevima. potreban da joj drži ravnotežu. kako nam pokazuju fotografije. Ne treba da se zadovoljimo samo s opisanim kvalitativnim načinom prije­ nosa energije unutar Sunca. ali nepoznatog polumjera. jednostavno ubacimo u naš račun pro­ sječni polumjer. kako ćemo uskoro vidjeti. Zato je pri diskusiji o stru­ kturi Sunca potrebno pažljivo razmo­ triti i zračenje i konvekciju. Teorija i promatranja se danas slažu. Ovo su bile ideje koje je Eddington podvrgao računu.da se energija prenosi zračenjem a ne konvekcijom. Re­ zultat takvog računa nam može reći o sjaju Sunca. Što je veća masa zvijezde. Zato očekujemo da zvijezde veće mase budu svjetlije od zvijezda male mase. iz kojih je mogao izvesti vrijednost za sjaj iz mase i po­ lumjera. a iz ovog će razloga izljev ener­ gije iz unutarnjih područja biti manji. što možemo provjeriti promatranjem. kako su pretpostavlja­ li prvi istraživači na ovom polju. . Ako su dvije zvijezde je­ dnake mase ali različitih polumjera. Moguće je provesti kvantitativan račun. moramo pogledati pionirski rad koji je u ovoj oblasti astronomije obavio Eddington. prilo­ žene dolje. Ovo se razmatranje odnosi ne samo na Sunce nego i na bilo koju zvijezdu. Pri sretnoj okolnosti događa se da polumjer ne ulazi u računanja s osjetljivim značenjem. gravitacija će biti manja u zvijezdi ve­ ćeg polumjera. veća će zvijezda biti manjeg sjaja od manje zvijezde. Zato će unutrašnji tlak i unutarnja temperatura biti također manji. Temperatura u njenom središtu neće biti nužno ista kao u Suncu. veća je i gravitaciona sila. Utjecaj polumjera zvijezde na njen sjaj može se također razmatrati na sličan način. Premda je ovo točno za duboku unutrašnjost. Drugim riječima. a time i tlak. To je zaista tako. Na primjer. Ona će ovisiti o masi zvijezde i njenoj veličini. jer određuju ja­ kost gravitacije. a zbog tih većih unutarnjih temperatura bit će i veći tok zračenja iz unutrašnjih područja prema površini. Ovo zahtijeva da i temperature kod ve­ ćih masa budu veće. On je dobio mate­ matičke formule. Ovo su važni faktori.

ni naše oko ni naše fotografske ploče nisu osjetljive na cjelokupnu svjetlost koja dolazi od nje.512.U svakom datom primjeru stvarni će se polumjer vjerojatno razlikovati od prosječne upotrijebljene vrijednosti.512 5 puta). da bi­ smo naglasili kako se radi o totalnom zračenju koje emitira zvijezda. Ovo je skala veličina koja traži neko objašnjenje. Ali je situacija kompliciranija za skalu sjaja. ako je razlika za pet veličina. pa se riječ bolometrijski katkada uključu­ je da označi taj pojam. Sve svjetlo ne prodire do nas kroz plinove atmosfere Zemlje. jedna je 100 puta sjajnija od druge (ili 2. Razlika u sjaju jedne veličine odgovara približno faktoru 2. To će reći. Pogodno je da se uzme za jedinicu mase M masa Sunca. ako je zvijezda A 2. Postoji jedna druga vrsta veličina koju moramo spomenuti. iz povijesnih ra­ zloga. Masa (M) je nanesena logaritam­ ski. kada promatramo zvijezdu. Ali. iznos zračenja koji one stvarno emiti­ raju. koju ćemo zvijezdu izabrati kao naše mjerilo i kakvu ćemo joj dodijeliti veličinu? Netko bi očeki­ vao da se izabralo Sunce i da mu se dodijelila veličina O ili. Ovaj pojam proizlazi iz činjenice da. Eddingtonovi rezultati su prikazani na slici 8. tako da se vrije­ dnosti u masama Sunca lako očitaju iz slike. tj. S današnjeg stajališta skala veličina mora bili točno definirana. Izmjereni . Pravi sjaj zvijezde uključuje cjelo­ kupno zračenje koje ona emitira.512 puta svjetlija od zvijezde B. gdje krivulja daje rezul­ tate računanja. ako se dvije zvijezde razlikuju za jednu veličinu jedna je 2. 1. ali to neće utjecati na rezultat. Veličine koje pokazuju prave sjajeve zvijezda. Skala ima povijesnu vezu još od Hiparha i Ptolemeja. Prividni sjaj zvijezde je sjaj koji nam se prikazuje na nebu. dok horizon­ talna skala na dnu predstavlja masu (M). Zato možemo govoriti o bolometrijskom sjaju ili bolometrijskoj apsolutnoj veličini. poznate su kao apsolutne veliči­ ne. veličina A je za jednu ve­ ličinu manja od veličine B.512 puta sjajnija od druge. a to je razlog da se ona lako ne napušta. Suncu je dodijeljena veličina 4. možemo također dati vri­ jednost veličina svih drugih zvijezda poznatog sjaja. a s ovim su izborom sve druge veličine određene. Vertikalna skala nali­ jevo predstavlja sjaj (L). jer se ne nalaze na jednakim udaljenostima od nas. Napomenimo da veličine idu prividno neprikladnim načinom.7. koji su ovdje sporedni. Razlike veličina između dviju zvije­ zda je mjera njihovih razlika u sjaju. Ukoliko uzmemo poznati sjaj neke zvi­ jezde i damo joj neku izabranu stal­ nu veličinu. Zato su privi­ dni sjajevi i prividne veličine različite od apsolutnih sjajeva i apsolutnih ve­ ličina. ali to nije lako. možda. U stvari.1. Dvije zvijezde s istim pravim sjajem mogu imati sasvim različite prividne sjajeve. tako da svjetlija od dviju zvi­ jezda ima manju veličinu. Zato je moguće da se izračuna sjaj za svaku vrijednost mase. Njih treba razlikovati od prividnih sjajeva zvijezda. Prema tome.

sjajevi ne mogu po svojim svojstvima nutak ćemo pretpostaviti da znamo biti bolometrijski sjajevi. Slaganje između teorije i promatranja je izvanredno. U slučaju vizuelnog ke. plavi sjaj. Ovo mora biti izvedeno naj­ emitira unutar određenog područja točnije upotrebom fotoelektrične tehni­ valnih dužina. o kojima ćemo disku­ tirati u slijedećem poglavlju.2 Prividna staza je staza kako je vidi­ mo projiciranu na ravninu okomitu na smjer doglednice. da stupanj sjaja. a kružići na bolometrijske sjajeve pojedinih zvijezda. definirajući svaki od valnih dužina. Omjer dužina udaljenosti do težišta. polumjeri i mase zvijezda Kako se astronom hvata ukoštac s problemom određivanja sjajeva. nije teško odrediti njihove apsolutne mase. Slijedeći je korak. Od onog što vidimo. polu­ mjera i masa zvijezda? Da se odredi pravi sjaj zvijezde. Računanje je potrebno biven na taj način? Ako je upotrijeblje­ da se uzme u obzir dio svjetlosti koji se na fotoelektrična tehnika. Tada jednostavan račun (baziran sjaja određeno područje valnih du­ na činjenici. potrebno je znati njenu udaljenost. Na tre­ Slika 8. da se odre­ sujući im vizuelni sjaj. plavi sjaj se s kvadratom udaljenosti izvora svje­ odnosi na područje valnih dužina koje tlosti) daje apsolutni sjaj za područje su manje od onih kod vizuelnog sja­ valne dužine o kojoj se radi. mo­ područje valnih dužina upotrijeblje­ žemo ponovo pogledati Eddingtonov nih pri promatranjima. kada smo se upoznali sa zna­ na zračenje koje nije bilo uključeno u čenjem skala. za vizuelno ovih iznosom svjetlosti što ga zvijezda područje. jasno pokazujući opću točnost fizikalnih zamisli na kojima su bazirani proračuni. međutim. Stvarna se atmosferu i za koje naši instrumenti pogreška pojavljuje iz procjene udalje­ nosti i iz konačne korekture s obzirom nisu osjetljivi. Astronomi udaljenost svake zvijezde koju želimo uzimaju u obzir ovu činjenicu pripi­ istražiti. Oni se određuju lometrijski sjaj zvijezde. Posljednji ja. koje su korištene. moramo odrediti pravu stazu. ili di prividni sjaj za određeno područje ultravioletni sjaj. varira obrnuto proporcionalno osjetljivo za ljudsko oko. Koliko je točan konačni rezultat do­ djelomično iz promatranja. treba upotrijebiti druge metode. oko kojeg se vrte obje zvijezde. kojeg mi žina je približno ono područje koje je vidimo. Iz svega ovog je jasno da se bolo­ bio uključen u naše izabrano područje metrijski sjajevi ne mogu odrediti iz valnih dužina. Sjajevi. a ultravioletni sjaj se odnosi na još je korak da se načini korektura s obzi­ rom na dio zračenja zvijezde koji nije kraće valne dužine. netočnost izgubio jer nije mogao proći kroz našu promatranja je vrlo mala. Sada. 241 . Ako je poznata udalje­ nost. poglavlju. Krivulja se površinskom temperaturom između odnosi na izračunate vrijednosti bo. na primjer. a djelomi­ čno računom. Metoda za određi­ vanje udaljenosti najbližih zvijezda. koja se temelji na godišnjem kretanju Zemlje. Ovo daje apsolutni bo­ izravnih promatranja.oko 4000° i 20 000° ova je korektulometrijskog sjaja. daje relativne mase dviju zvijezda. bila je opisana u 6. Za zvijezde s dijagram sjaja (slika 8. Za udaljenije zvijezde.1). paralaktička metoda.

pa je sada lako izračunati polumjer R. Naš slijedeći problem. U povolj- . L se može odrediti iz razma­ tranja u prethodnim paragrafima. također. Poslije Struvea su mnogi entuzijasti promatrali dvojne zvijezde. On je vidio dvije zvijezde dvojnog sustava odvojene jednu od druge na nebu. da su iznosi pogrešaka suprotnog značenja pa se poništavaju. a T se može odrediti iz spektralnog tipa zvijezde o kojoj je riječ prema opisanom načinu u ovom poglavlju. ali s dovoljno strpljivosti prvog promatrača . koja ih je povezivala. iz sistema koji sadrže dvije zvijezde. Pogledajmo kako je jedan takav promatrač počeo raditi na jednom idealnom slučaju. dobivena iz binarnih sistema. Mogu se pojaviti pogreške od 100% u našoj procjeni sjajeva ovih zvi­ jezda iz pogrešaka u samom korekcionom faktoru. čiju pre­ ciznu vrijednost znamo iz fizike. a T temperatura. dogoditi. Može se. dogoditi da se ove dvije vrste pogrešaka pojave u najvećem iznosu. koja je vrlo ograni­ čena. gotovo je riješen ukoliko znamo njen apsolutni bolometrijski sjaj i njen spektralni tip. oko te točke okreću se zvijezde. određuje peri­ od ophoda. D je konstanta. Ali za zvijezde vrlo visoke površinske temperature i za zvijezde vrlo niske površinske tem­ perature korekcioni su faktori nepo­ uzdani. Premda se obje zvijezde dvojnog su­ stava kreću u odnosu na sliku udalje­ nih zvijezda. poglavlju smo vidjeli kako je Herschel otkrio postojanje takvih sistema i kako je ustrajnost astronoma Struvea dala rezultate u određivanju staza po kojima se dvije zvijezde kreću oko zajedničkog ležišta.ra razmjerno točna. tako da je pogre­ ška u mjerenjima udaljenosti gotovo potpuno zanemariva. vrtjela se. u kojoj je L sjaj. ali se može. Ukoliko ne uzmemo u obzir vrlo udaljene zvijezde. postoji jedna točka koja se nalazi između njih i koja je gotovo uvijek nepomična u odnosu na uda­ ljenu pozadinu. U 6. Mnogo je teže odrediti mase zvi­ jezda nego njihove sjajeve ili njihove polumjere. a vrijeme za koje se linija jedanput okrene okolo. tj. ako su se one gibale jedna oko druge. R polumjer. naravno. Period može trajati mnogo godina. određivanje polumjera zvijezde. Za­ mišljena linija. polumjer i površinska temperatura su povezani jednadžbom L = D x R2 x T4. težište. Većina je našeg znanja o masama zvijezda. Dje poznato precizno.i njegovih nasljednika . pogreške koje se pojavljuju iz mjerenja udalje­ nosti neće biti tako velike. Sjaj. To je tzv.moguće ga je na ovaj način odrediti.

a iz tog omjera možemo odre­ diti omjer masa dviju zvijezda. Tako možemo izračunati njihove mase iz njihovih brzina i ophodnog vreme­ na. 243 . Ako. tada zvijezda bliže težištu ima dva puta veću masu od dalje zvijezde. On nam govori da je omjer masa dviju zvi­ jezda prema masi Sunca jednak omje­ ru kuba prosječne udaljenosti između njih prema kvadratu perioda ophoda. što će reći. Da bismo odredili pravu skalu staze. to se može postići pomoću pažljivog računanja i pune ustrajnosti.4 Ako se staza približno nalazi u smjeru doglednice jednog dvojnog sistema. određuje samo omjer masa. poglavlju. Promatranja položaja dviju zvijezda i kroz cijeli period ophoda ne daju pravu stazu dvojnog sustava. period ophoda je dan u godinama. Ovo je zamršena stvar ali. Kada je to postignuto.nim slučajevima je pomicanje težišta u odnosu na pozadinu udaljenih zvi­ jezda tako neznatno da ga za svrhe našeg idealiziranog slučaja možemo zanemariti. naravno. upotrijebimo treći Keplerov zakon. Spektralne linije prve zvijezde pomaknute su prema piavom dijelu spektra. a spektralne linije druge zvijezde poma­ knute su prema crvenom dijelu. na primjer. Dijagram pokazuje promjene sjaja jedne pomrčinske dvojne zvijezde. naša će nam jednadžba dati zajedničku masu zvijezda S1 i S2 u apsolutnom iznosu. Kako već znamo masu Sunca. tako da možemo vrlo lako odrediti omjer ovih dijelova. Ako označimo S1 i S2 dvije zvijezde. u bilo kojem tre­ nutku imamo dvije zvijezde i njihovo težište na jednom pravcu. tada nam se niti približuju niti udaljuju. a manji pad nastaje kada svjetlija pokrije slabiju. a jedan je . osim u slučaju kada je doglednica okomita na ravninu staze sustava. Određivanje apsolutnih masa povlači za sobom sasvim druga razmatranja. Zbog toga su linije cijelog sistema udvostručene. U stvari. kao na slici 8. Da odredimo apsolutne mase zvijezda. Postoji nekoliko na­ čina da se to postigne. u astronomskim jedinicama. Kad zvijezde prijeđu daljnju četvrtinu puta. Tako je naš slijedeći problem: rekonstruirati pravu stazu.već opisana u 6. Veći pad nastaje kada sla­ bija zvijezda pokrije svjetliju.3 Kad se jedna zvijezda dvojnog sistema kreće prema nama. težište dijeli pravac na omjer 2:. tada će zvijezda periodi­ čno pokriti jedna drugu. dvojne u zviježđu Velikog Med- Slika 8. druga se udaljuje od nas. moramo znati udaljenost dvojnog sustava. Ovo. Ovaj rezultat.paralaktička metoda . naša jednadžba glasi: U ovoj jednadžbi je prosječna uda­ ljenost izmjerena u jedinicama pro­ sječne udaljenosti između Zemlje i Sunca. Linije u spektru su superponirane. U svim drugim slučaje­ vima vidimo projekciju prave staze na pozadinu neba. lako je izračuna­ ti prosječnu udaljenost između dviju zvijezda za cijeli period ophoda. Poznavajući oblik staze i njenu pravu skalu. zajedno s našim prethodnim određiva­ njem omjera masa dviju komponena- Slika 8. Tako. te­ žište dijeli pravac u dva dijela. projekcija na ravninu koja je okomita na doglednicu. ako su prva promatranja načinjena dovolj­ no točno.2. ostaje još jedna stvar. prosje­ čnu udaljenost između S1 i S2 i peri­ od ophoda. Lijevo su spektri Mizara.

5 Hertzsprung-Russellov dijagram. Zvijezde koje su ovdje nanesene kao primjer. relativno blizu Sunca.Slika 8. s područja su Mliječnog Puta. na kojem su apso­ lutne vizuelne veličine zvijezda (vertikalna os) nane­ sene prema njihovim spektralnim tipovima. 244 .

a u izvjesnim će trenucima jedna zvijezda proći ne­ posredno ispred druge i pokriti je. U nekim slučajevima su zvijezde dvojnog sustava tako blizu jedna dru­ goj da se ne mogu razdvojiti ni vrlo velikim teleskopom. Postoji jedan poseban slučaj. o čemu smo diskutirali na poče­ tku ovog poglavlja. gotovo su uvijek kružnice. Rijetko kada možemo prijeći dalje. u kojem se ovaj kut može odrediti vrlo točno. Međutim. a kod druge pomak prema crvenom dijelu spektra. tzv. Staze bliskih sustava. Ako se jedna zvije­ zda kreće prema nama. Ukoliko jedna zvi­ jezda nije enormno svjetlija od druge. jedan je od dvojice koji su nezavisno pronašl značajan dijagram. tj. nastat će pomak linija prema plavom dijelu spektra kod prve zvijezde. određuje apsolutnu veličinu staza. prikazan na pretho­ dnoj stranici. a jer se kreću jedna oko druge. možemo odrediti njihove pojedinačne mase u apsolutnom iznosu. a koristeći omjer masa. Ovo pokrivanje uzrokuje promjene jakosti svjetlosti koje primamo iz sustava. Kada se spektralne linije komponenata mogu odvoje­ no razlikovati. određuje njihove pojedinačne mase u apsolutnom iznosu. Henry Norris Russell iz Princetons. ako se jedna sada kreće prema nama. nastaje pomicanje spektralnih linija. možemo sigurno uzeti da je kut između doglednice i ravnine staze jednak nuli. 1929. kasnije će se ona udaljavati od nas i obratno. U ovom se slučaju doglednica nalazi gotovo u ravnini staze. nego u sustavu gdje su one jako razmaknute. zajedno s periodom ophoda. spektroskopske dvojne. kao na slici 8. dobiven iz odnosa brzina. relativno je laka stvar da se odrede brzine obiju zvijezda na njihovim stazama. jer obje zvi­ jezde imaju točno iste periode. možemo saznati da li se radi o dvojnom sustavu. U takvom slučaju poznavanje brzi­ na obiju zvijezda na njihovim stazama.3. Na slici 8. ovi se efekti mijenjaju pri kruženju jedne oko druge jer. Otkrivanjem ovih varijacija možemo zaključiti radi li se o dvojnom sustavu. Često je jednostavnije odrediti re­ lativne mase komponenata u dvojnom sustavu. dok su u jako razmaknutim sustavima često vrlo izdužene elipse. a druga udaljuje od nas. Russell je također izra­ dio jedno od prvih opsežnih određivanja relativne rasprostranjenosti atoma raznih elemenata u Suncu. Ovo odmah daje omjer masa dviju zvijezda. Ovo mora biti tako. 245 . iz Keplerova zakona se može dobiti zaje­ dnička masa obiju zvijezda. jer u većini slučajeva moramo neizbje­ žno ostaviti nepoznat kut između doglednice i ravnine staze obiju zvijezda. gdje su one relativno blizu jedna drugoj. Obje zvijezde stvaraju spektralne linije.4 imamo tipični slučaj promjene svjetla koja nastaje u je­ dnom takvom pomrčinskom sustavu.ta. Zato pomaci spektralnih linija variraju od trenutka do trenutka. Zatim. jer je omjer brzina jednak omjerima veličina obiju staza. slučaj gdje je kut gotovo jednak nuli. Možemo reći sada ovako: kada pro­ matramo pomrčinski efekt.

prije nego su se konačno kondenzirale. Na primjer. one ne predstavljaju totalnu emisiju zračenja sa zvijezde nego samo zračenje koje je ograničeno područjem valnih dužina. da najprije pogledamo predložene teorije . Izrazita karakteristika raspodjele zvijezda u dijagramu je koncentracija prema pravcu koji se proteže od de­ snog dna prema lijevom vrhu. (Kako smo već vidjeli. Na vertikalnoj osi nanesene su apsolutne vizuelne ve­ ličine. još je znatno ograničen.) Na horizontalnoj osi di­ jagrama naneseni su spektralni tipovi. prikazan je na slici 8. Postoji jaka koncentracija zvijezda oko spektralnog tipa K i apsolutnih vizuelnih veličina oko O. Još od Kanta. vrlo sjajne zvijezde s vizuelnim veličinama od -8 i spektralnim tipovima F i G mogu se naći. kao i površinske temperature. Danas zaista znamo da takva plinovita materija postoji i da se nove zvijezde iz nje neprekidno formiraju. počevši od tipova O i B nalijevo. Te dvije glavne karakteristike istakle su Hertzsprung-Russeilov dijagram za zvijezde u blizini Sunca. poznate kao giganti. a K i tip M nadesno. pored svih ovih drugih stvari. da se ne može uzeti kao baza za razmatranje svojstava zvijezda kao cjeline. Na raspolaganju su nam spektri za veliki broj zvijezda. Za ovo se moramo osloniti na srednji i prikla­ dni broj grupa za koje znamo spektralne tipove. F.teoriju giganata i patuljaka. N. Hertzsprung iz Leydena i H. Zvijezde. kada je poznat položaj zvijezde na Hertzsprung-Russellovu dijagramu. apsolutne vizuelne veličine odgovaraju više direk­ tnim promatranjima nego bolometrijske veličine. kada su poznati površinska temperatura i sjaj. Još više je ogra­ ničen broj zvijezda za koje. Ako se nanesu zvijezde iz još udaljenijih dijelova Mliječnog Puta. G. polumjer se može lako odrediti. slabije uleknuće na­ staje kada svjetlija zvijezda prolazi ispred slabije zvijezde.5. bit će najbolje. Ovo su zvijezde veli­ kih polumjera. iz područja su Mliječnog Puta. Koji je razlog za diferenciranje položaja zvijezda na Hertzsprung-Russelllovu dijagramu? Prije nego pokušamo odgovoriti na ovo pitanje. ali za razliku od bolometrijskih veličina. koju je predložio Henry Norris Rus­ sell. prikazane u dijagramu. Broj zvijezda za koje također imamo prilično točno određene udaljenosti i za koje zato znamo sjajeve. sjajeve i polumjere. Metodu prikazivanja ovih zvijezda pronašli su nezavisno jedan od drugo­ ga E. a vjerojatno i prije. a na­ laze se relativno blizu Suncu.Vidi se da postoje dva uleknuća kri­ vulje promjene svjetla. također imamo to­ čno određenu masu. polumje­ re. pa A. njezin polumjer se može naći ukoliko načinimo korekciju iz njene vizuelne veličine u njenu bolometrijsku veličinu. bile velike i difuzne i da su imale niske površinske temperatu- 246 . jedan dublji od drugoga. Njihov prikaz. Dublje uleknuće očito nasta­ je kada slabija zvijezda prolazi ispred svjetlije zvijezde. Russellova je bila ideja da su prvobi­ tne zvijezde. naći ćemo da su neke od njih pale na sasvim različita mje­ sta. One su poznate kao supergiganti. Ova posljednja grupa je zaista tako mala. potrebno je da vidi­ mo što znamo. danas poznat kao Hertzsprung-Russeilov dijagram. polumjera i masa zvijezda? Prije nego li odgovori­ mo na ovo pitanje. Russell. većina je učenjaka smatrala da zvijezde nastaju procesom kondenzacije iz difuznog plina u međuzvjezdanom prostoru. Hertzsprung-Russeilov dijagram Kakve zaključke možemo izvući iz našeg poznavanja sjajeva. a za sve njih zna­ mo približne površinske temperature. Sada se podsjetimo da je zvjezdani spektralni tip mjera njegove površinske tempe­ rature a. Zato.

Predmeti koji se sada pojavljuju. Pokazalo se da su se gigantske zvi­ jezde. pomakle iz glavnog niza ude­ sno. Svako proučavanje ove kontroverzi­ je ili svaka buduća diskusija o Hertzsprung-Russellovu dijagramu dovest će do pitanja koja su vezana s nukle­ arnom fizikom. Russell je odgovorio da je to njezina masa. a ne ulijevo u dijagramu. kako ćemo vidjeti u slijede­ ćem poglavlju. koja nailaze na velike matematičke poteškoće. Na pitanje što određuje naročiti položaj koji zvijezda zauzme na glavnom nizu. To će reći. pa se zvijezde po­ novo kreću ulijevo. kretanje udesno može se zaustaviti. 247 . od takve su važnosti da im se mora dati posebno poglavlje. Situacija za gigante je potpuno suprotna od one koju je predviđao Russell. O ovim problemima se nastavlja­ ju istraživanja. nastalih unutar njih. Da li se novozgusnute zvijezde. poste­ peno kretali prema glavnom nizu. ali ovakvo gledište općenito nije prihvaćeno. ko­ jeg je on smatrao kao položaj zvijezda normalne kondenzacije. ako se one zgusnu. Neke se od ovih ideja podudaraju s današnjom teorijom. kao rezultat nuklearnih procesa. Ovo bi bio uzrok što one leže na de­ snoj strani u dijagramu. Novoformirane zvijezde će se sigurno pojaviti u de­ snom dijelu dijagrama a. prema Russellovu shvaćanju. kreću po nje­ mu dolje? Gube li one. a njihova se površinska tempe­ ratura pri tome sažimanju povećava. što je veća masa.re. koje su nekad bile na glavnom nizu. u stvari. a zatim se spuštaju po dijagra­ mu prema desnom uglu dijagrama. ovi bi se gigan­ ti. Do sada je dobro ali. Smatrao je da poslije dolaska na glavni niz. zvije­ zde nastavljaju evoluciju prema dolje. one se ponovo sa­ žimaju. To znači da se giganti kreću udesno. ako nastave kondenziranje. Njegova je bila ideja da zvijezde naj­ prije dođu na glavni niz na gornji lijevi ugao. koje su došle na glavni niz. ove novozgusnute zvi­ jezde nisu giganti. Međutim. gubeći masu neprekidno. Zato. to će se zvijezda nalaziti na višem položaju na glavnom nizu. Rus­ sell je otišao korak dalje. Mnogi svjetski astronomi vjeruju da posto­ ji gubitak mase. a pogotovu ne izvan SSSR-a. mase? Ova stara Russellova pretpostavka do­ vodi do kontroverznih situacija. moraju se kretati nalijevo sve dok ne dođu na glavni niz. poslije proširenja u gigante.

ako uzmemo da je stezanje vrlo polagano. Njihovo tumačenje se zasniva na gravitaciji. Drugi. a ne jedi­ no na njegovoj površini. Umjesto uzimanja kiše materijala. Tokom XIX stoljeća učenjaci su se pitali. mora biti napuštena. kako smo vidjeli u pret­ hodnom poglavlju. Prvi. iz dva razlo­ ga. na pri­ mjer. a energija bi se oslobo­ dila na isti način kao prije. Razmotrili smo kako se ovaj silan iznos energije otprema iz unutrašnjo­ sti Sunca. kada udari u tlo. ono bi se pretvorilo u pepeo za oko tisuću godina. a mi ih nismo registri­ rali. ali još nismo pitali kako je ona proizvedena. koja pada na površinu Sunca izvana. dali Suncu ener­ giju za samo nekih dvije tisuće godi­ na. kao oni koji se pojavljuju kada se spajaju vodik i kisik u vodu. daje utisak strahovite snage. može modificirati ako se uzmu u obzir oba prigovora. Čak bi i silniji oblici kemijskih izgaranja. tada bi se oslobađala energija na njegovoj cijeloj površini.procijenjen na peti dio od sto milijuna milijuna . kamen dobiva na brzini i energiji tokom svog pada a. U XIX stoljeću su učenjaci Kelvin i Helmholtz predložili rješenje koje je objasnilo na koji način Sunce može proizvesti svoju enormnu energiju za period mnogo veći od dvije tisuće go­ dina. ali neprekidno. Može li to objasniti porijeklo energije koju Sunce stalno zrači u pro­ stor? Odgovor mora biti ne. možemo pretpostaviti da se cijelo Sunce nezna­ tno. a taj je golem. koja odlazi iz njegovih unutrašnjih po­ dručja. da se energija proizvodi pomoću gravitacije.9. Sunčeva energija predstavlja neprekidni tok energije. kamen će poprimiti mnogo veću brzinu i on će prema tome osloboditi mnogo veću količinu topline pri uda­ ru. smanjuje. Na sličan način će se osloboditi toplina ako kamen padne na Sunce. 248 . snimljena u vodikovoj svje­ tlosti. Činjenica je da Sunce emitira više energije u jednoj sekundi nego što bi je čovječanstvo potrošilo u cijeloj svojoj povi­ jesti. energija dobivena od svakog kilograma materije bila mnogo manja od energije koja bi se dobila od sva­ kog kilograma materije ako bi pala na Sunce izvana. Istina je da bi. Budući da je gravitaciono polje Sunca mnogo jače od gravitacionog polja Ze­ mlje. Sada pretpostavimo da umjesto jednog kamena. Ali se osnovna ideja. energija koja bi se mogla dobiti Ova fotografija Sunca. Budući da je sada obu­ hvaćen cijeli materijal Sunca. Sunce bi se na taj način polagano stezalo kao jedna cjelina. Sigurno je da ona nije proizvedena bilo kojim uobičajnim procesom izgaranja. a moći ćemo ga najlakše razumjeti ako razmotrimo što se do­ gađa s kamenom koji padne s visokog tornja. koju Sun­ ce emitira u jednoj sekundi veća je od cjelokupnog iznosa energije koju je čovječanstvo potrošilo u cijeloj svojoj povijesti.oko 100 000 puta je veći nego sva energija upotrijebljena u svjetskim industrija­ ma. ako postoji bilo kakva struja tjelesa. koju Sunce emi­ tira u jednoj sekundi. poglavlje ZVIJEZDE KAO TERMONUKLEARNI REAKTORI Vrlo sićušni dio energije Sunca koji padne na Zemlju . bila bi dovoljna da održi potrošak od jednog kilovata nekog električnog uređaja u vremenu od 10 000 milijuna milijuna godina. stalna kiša meteorita. pa je jasno da moramo tražiti izvor energije unutar Sunca. Totalna energija. veliki dio ove se energije pretvori u to­ plinu. Privučen dolje gravitacijom Ze­ mlje. moramo ih otkriti današnjim instrumentima. Tako ideja da Sunce dobiva svoju energiju iz bilo kakvog kemijskog pro­ cesa izgaranja. Da je Sunce vatra običnog ugljena. na cijelu njegovu površinu pada ne­ prekidna kiša tijela iz svemira. koji padne na Sunce. kako se ova silna proizvodnja energije može podržavati milijunima godina. Drugim riječima: energija.

249 .

iz fosilnih ostataka znamo da je Sunce moralo sijati snagom kakvom danas sjaji najmanje milijardu godina. Ovo može objasniti silnu proizvodnju ener­ gije za nekoliko milijuna godina. Štaviše. Nuklearni su procesi po proizvodnji energije oko sto milijuna puta snažni­ ji od kemijskih procesa. ali s obzirom na ono što su pokazali fosilni ostaci. Račun pokazuje da bi. Da bismo shvatili odakle se pojavila ova velika razlika. ako zamislimo Sunce kao divovski termonuklearni reaktor. redukcija promje­ ra Sunca iznosila samo oko 50 metara godišnje.na takav način zaista bi bila enormna. a za prijenos problema iz kemije u nuklearnu fiziku može se reći da simbolizira ulazak u njenu najsuvremeniju fazu. Na primjer. da objasni poznatu produ­ kciju energije. Ako bi se energija Sunca dobi­ vala iz kemijskih izgaranja. promjer Sunca bi se vidno smanjio za period od nekoliko milijuna godina. ali ono. Takvo obja­ šnjenje zaista imamo na raspolaganju. na primjer. Ovu su teoriju iznijeli Helmholtz i Kelvin. Ali iz geo­ loških podataka znamo da do toga nije došlo. da su mjerni uređaji antičkog doba bili jednaki današnjima. mo­ ramo ponovo tražiti objašnjenje za ovu 10 000 puta veću snagu. bila bi oko 10 000 puta veća od one koja bi se mogla proizvesti najsnažni­ jom kemijskom reakcijom. Ovo je uvjerljiv dokaz stalnosti fizikalne okolice na Zemlji. 250 . jer bi se za vrijeme koje je prošlo od invazije Rimljana na Britaniju do danas Sunce steglo samo za oko 80 ki­ lometara. Uprkos tome što bi teorija Helmholtza i Kelvina bila ispravna. također. U stvari. izgaranje jednog kilograma običnog kemijskog goriva proizvodi samo toliko energije da održi u radu od oko jednog sata grijalicu od 1000 vata. koja bi bila nemoguća da je Sunce promijenilo svoj promjer u većem izno­ su za vrijeme tog perioda. a i neki gušteri. Iz fosila je poznato da su neke vrste životinja . Ovakvo je stezanje vrlo malo. moramo razmotriti nuklearnu fiziku i kemijske procese. Keivin (lijevo) i Helmholtz (do njega) iznijeli su pretpostavku da se cijelo Sunce polagano steže. ali potro­ šnja jednog kilograma najefektivnijeg nuklearnog goriva održala bi u radu istu grijalicu oko deset tisuća godina. pretpostavlja da se Sunčev promjer za taj pe­ riod mora uočljivo stegnuti.brahiopodi. Ona bi sigurno zadovoljila u objašnjenju neprekidnog emitiranja golemih količina energije Sunca za mnogo tisuća godina. Ono bi kod polaganog stezanja oslobađalo energiju. ona se ne bi mogla održavati više od dvije tisuće godina. po ovoj teoriji. Ukratko. ideje Kelvina i Helmholtza mogle su objasniti izvor energije 10 000 puta veći od bilo kojeg oblika kemijskog izgaranja. bilo bi sasvim nemoguće da se otkrije tako malo stezanje poput ovoga. Zato je jednostavno neodrživa ideja da ne­ znatno stezanje Sunca može objasniti energiju koju ono zrači. ostale relativno nepromijenjene u posljednjih stotinu milijuna godina.

oni ostanu zajedno u spoju molekule. u mjerljivoj vrijednosti gravitaciono Ako se. električne sile između njih mogu biti ili privlačne ili odbojne. Ponovo imamo privlačenje izme­ vljaju dva postojana oblika električnog đu čestica. Kada je električna sila između ato­ go zbog gravitacije i onda kada su vrlo ma privlačna. izvor kemijske energije. Lijevo je fosil primitivne lingule koja je živjela prije 400 000 000 godina. nego nuklearno polje. proizvesti sva­ ka privlačna sila. situacija je još. elektrona i protona. u principu. On se pojavljuje iz privlačnih električnih sila i u principu je sličan izvoru energije kamena koji pada. a to znači energiju pri približavanju. doći će. ca. do gu­ ko godina svjetlosti od nas. ne dolazi do takve kompenzacije gubi­ tka energije. Pokazalo se da su sile izme­ uzrokuje ni gravitaciono polje ni elek­ đu atoma u najvećem dijelu privlačne. Ako se stvarno Sunčev promjer mnogo mijenjao bilo bi nemoguće za bilo koju formu života da osta­ ne relativno nepromijenjena mnogo milijuna godi­ na. poslije približavanja. u stvari. pa dolazi do kompenzacije gubitka energije. Zato nastaje višak energije koji se na kraju pojavljuje kao topli­ na. atomi najprije dobivaju brzinu. srećemo ih u biološkim organi­ zmima. koji predsta­ ista. Nu­ zbog čega oni teže da se vežu u grupe. Situacija bitka energije. kada dođe do kemijskog spajanja. privlači ako se približavaju jedan drugome. Ra­ zlika se pojavila iz razlike u prirodi sile što uzrokuje privlačenje. znamo nešto što to pobija. Jedino ako zamislimo Sunce kao snažni termonuklearni reaktor. klearno polje direktno utječe na dvije Ove su grupe nazvane molekulama. Ovo je. atomi polje zvijezda koje su daleko nekoli­ opet razdvoje. Postoji osnovna razlika između nu­ ranih. Sile koje kontroliraju kemijske pro­ cese u prirodi su električne. možemo protumačiti kako ono stalno emitira energiju kroz dugi period vremena. 251 . protone i neutrone. ali najpri­ molekula obične soli koja se sastoji samo od jednog atoma natrija i jednog je pogledajmo kako djeluje nuklearno atoma klora. polja električna i nuklearna Vratimo se za trenutak padajućem kamenu koji smo razmatrali u kon­ tekstu Kelvin-Helmholtzove teorije.Gravitaciona. Sunce. Među­ tim. to znači. jer se atomi više ne raz­ dvajaju. Dva tijela privlače jedno dru­ jun pojedinih atoma. kada dođemo do nuklearne tijela izgrađena od elementarnih česti­ energije. naravno. ovisi o tome kako su A. jer se ubrzava prema središtu Zemlje privla­ čnom silom gravitacije. atomi dobivaju brzinu udaljena. a zatim pri odvajanju gube brzinu i energiju. pa sve do vrlo komplici­ privlačenje. pa ih ima ih od jednostavnih struktura. Slično ubrza­ nje s kojim se kao posljedica dobiva energija može. na primjer. ali sada to privlačenje ne naboja. Ipak. Dolje je lingula koja još živi u Tihom ocea­ nu. a vrste čestica. kao kasnije moramo razmotriti. Koja je od njih. prema tome. Pri padanju kamen dobiva energiju. a dok je gravitaciona sila između dva tijela uvi­ jek privlačna. trično polje. koji mogu sadržavati oko mili­ klearne sile i električnih ili gravitacio­ nih sila.

Ona opa­ da obrnuto s kvadratom udaljenosti između njih. 252 . što će reći. ali se ona ne prekida potpuno. Ve­ lika tijela. ali je zato ona silno privlačna za razmake unutar tog reda.približe sasvim blizu jedan drugome. proizvedene sakupljanjem jednog grama od devet različitih kemijskih elemenata. ne može doći do takvog poništenja samo zato što gravitaciona polja.je ista i kod električnih sila. jer se ona u osnovi sasto­ je od istog broja protona i elektrona. slabo su nae­ lektrizirana. djelu­ je samo ako su te dvije čestice razma­ knute najviše oko jedan deset-bilijunti dio centimetra. koje su uvijek privlačne.čestica na koje djeluju nukle­ arne sile . električne sile djelu­ ju na velike udaljenosti na potpuno isti način kao gravitacione sile. Prema tome. Ali je njihovo dugo područje efektivnosti u astronomiji prikriveno iz vrlo jednosta­ vnog razloga. dva neutrona ili jedan neutron i jedan proton. bila to dva protona. Nuklearna sila postaje sasvim zanemarivana ako je razmak znatno veći od ovoga. nuklearna sila je djelotvorna na samo vrlo male udalje­ nosti. Dvije se naelektrizirane čestice i dalje privlače ili odbijaju i kada se njihova među­ sobna udaljenost povećava. Nuklearna sila između dvije če­ stice. a ne elek­ trična. Sasvim drugačije od električnih sila ili gravitacionih sila. Već smo napomenuli da postoje dvije vrste električnog naboja. Sila između elektrona i protona je pri­ vlačna. Kod gravitacio­ nih sila. ali sila između dva elektrona ili između dva protona je odbojna.1 Usporedba između dobivene energije. da se za svako podvostručenje razmaka djelotvornost sila smanjuje za jednu četvrtinu svoje vrijednosti. dominiraju pojavama na velike udaljenosti. Slika 9. kao zvijezde. pa zato privlačna i odbojna djelovanja nastoje da se ponište. negativni naboj (-) koji imaju elektroni i pozitivan naboj (+) koji imaju protoni. Prema tome. ako se protoni i ne­ utroni . dobit će brzinu zbog djelo- Jezgre najobičnijih izotopa osam najla­ kših elemenata. Točno je da se djelovanje sile smanjuje ako se udaljenost između njih povećava.

Atomi privučeni električnim oblik atoma ima broj elektrona jednak silama i koji se spajaju u molekule. na primjer. Kako je. Vertikalna izoliramo učinak nuklearne sile od os predstavlja. kao u centralnim područji­ izotopa litija. Ali taj dobiveni iznos va­ kakve su to strukture. Razni izotopi istog elementa ma zvijezda. Protoni. Zašto elektroni okružuju jezgre obi­ čnih atoma? Zbog električnih sila. na drugi način. ima­ usporedbi s energijom koja je proizve­ ju pozitivni električni naboj. 253 . Rečeno radi. Jezgre brojem elektrona koji okružuju nje­ atoma moraju biti vrlo male u uspo­ govu jezgru. oslobađaju Vidjeli smo da se energija dobiva nuklearnu energiju. Ali. dužinu vremena za koju pro­ arna sila između dva protona ista kao izvod nuklearne energije može održa­ sila između dva neutrona ili između je­ vati električnu peć od 1000 vata. u jedinicama od deset učinka električne sile. Desno: strukture dvaju različitih vrlo velika. a svaku moguću stabil­ kog elementa na našoj slici. jer. samo onda kada su proto­ brojem protona u jezgri. rizontalna os predstavlja broj protona Kako su sastavljene strukture koje i neutrona koji se moraju spojiti da bi stvaraju neutroni i protoni? One su formirali jezgru elementa o kojem se nukleusi ili teške jezgre atoma. Zato su kemijska kratkog područja djelovanja nuklear­ svojstva konačno određena isključivo ne sile. Pri­ sutnost protona u jezgrama očituje se u privlačenju električnom silom okol­ Lijevo: strukture dvaju različitih izotopa nih elektrona. tada je nukle­ godina. Kemijska nu kombinaciju ove vrste susrećemo svojstva nekog atoma određena su među kemijskim elementima. Ukoliko je temperatura helija. Ova je situacija okolnom oblaku nego da su protoni potpuno analogna slučaju kemijske u jezgri. u nuklearne sile. razmotrimo ove rira s brojem čestica koje izgrađuju dvije vrste čestica koje tu sudjeluju. oslobađaju kemijsku energiju. Ho­ dnog neutrona i jednog protona. uvijek Oni se razlikuju samo u broju neutrona u uz pretpostavku da nema elektrona u njihovim jezgrama. kada protoni i neutroni formiraju je­ Prije nego prijeđemo dalje da vidimo zgre atoma. To znači da ni i neutroni vrlo blizu jedan drugome djelovat će nuklearna sila između njih i povezati ih u jedinstvenu strukturu. Neutroni nemaju električni naboj. tako velik iznos nuklearne energije proizve­ da između njih djeluju samo privlačne den spajanjem jednog grama kisika.1. na da veže elektrone uz jezgru.vanja nuklearne sile. U stvari. jezgre elemenata. kada nja sadržan je na slici 9. nasuprot. a ovo je određeno brojem redbi s veličinama cijelih atoma zbog protona u jezgri. Protoni i neutroni privučeni nuklearnim sila­ ma koji se spajaju u trajnu struktu­ Nuklearna energija ru analognu molekulama. električna sila je dovolj­ imaju isti broj protona i isti broj elektrona. normalni neutralni reakcije. broju protona u jezgri. Dimenzije oblaka oko jezgri nekog obi­ čnog atoma su preko deset tisuća puta veće od dimenzije jezgri. jezgre atoma su jedno­ Treba još upozoriti na broj česti­ stavno sastavljene strukture protona ca koje su prikazane za jezgru sva­ i neutrona. zato izme­ dena spajanjem jednog grama željeza? đu njih djeluju privlačna nuklearna Odgovor na ovo i druga slična pita­ sila i odbojna električna sila.

A jasno Izgradnja teških jezgri zahtijeva veće je da će ova odbojna sila postajati jača temperature nego izgradnja lakih je­ zgri. mali. a situacija vrijedi za sve lakše elemen­ neutron postao zarobljen od jezgre. Ako ih fuzioniramo. doći će do koji su već u jezgri. đanja energije ovim procesom fuzije. ali se vrijednosti. Iz ovog razloga izgra­ zdeset ili toliko otprilike. Da takav neutron može biti zarobljen od Slično. koji sadrže veći broj pro­ dobivena energija polagano opada. Ali je situacija obratna za riti da dođe u područje nuklearne sile. ramo imati na umu da djeluju elektri­ kako se ugljik nalazi iznad helija u čne i nuklearne sile. Poslije toga. Kada se neutron našem dijagramu. dnja atoma. lazi do točke gdje je dobivena energija Proizvedena energija raste s brojem uslijed privlačne nuklearne sile manja neutrona i protona koji sastavljaju je­ od izgubljene energije uslijed odbojne zgru. Ovdje je prikazana temperatur­ kada jezgra sadrži sve više i više proto­ na skala kod koje se formiraju jezgre na. mora biti ispaljen vrlo točno pre­ ka da se formira magnezij. Tu ne dobivamo energiju nego on mora imati vrlo veliku početnu fuzijom. on će se jednostavno odbiti prije nego dođe unutar područja nuklearne sile. daje manje energije Zašto se do ovog broja dobiva maksi­ nego izgradnja atoma željeza. našoj slici. jednostavno zato jer je proton izgubio brzinu za vrijeme svog leta zbog odbojne električne sile. mo­ jezgre helija da bismo dobili ugljik. Ako. ukoliko broj protona u je­ top. 254 . odnose na najobičniji izo­ Međutim. Do­ je dobivamo spajanjem jezgra željeza. doći će do osloba­ doda jezgri. Pretpostavimo da dodamo tri Da odgovorimo na ova pitanja. nastaje znatno sma­ Slika pokazuje da najviše energi­ njenje energije koja se oslobađa. Međutim. dolazi te. dobivena energija će biti manja nego u slučaju neutrona. Tako dugo kemijska svojstva. ako upadni proton bude dosegao jezgru i bude zarobljen od nje. nego suprotnim procesom: ci­ brzinu da bi svladao odbojnu električnu jepanjem. koja se oslobađa dodavanjem čitih izotopa. razbijemo silu koja postoji između njega i protona jezgru urana na dva dijela. tona i neutrona. Ovo je zato. na primjer. električna sila. tj. Bez te velike početne oslobađanja energije. na izotop koji je najviše raspro­ zgri postane tako velik da se povećava stranjen na Zemlji. tj. jer inače nikad neće doći opet energiju. mum energije? Zašto ona ne raste sa Naša nam slika također omoguću­ sve većim brojem neutrona i protona je da odgovorimo na druga važna pi­ koji se dodaju jezgri? tanja. ako je ispaljenje točno. U stvari. To su razni izotopi dok je broj neutrona i protona u jezgri istog kemijskog elementa. za elemente koji sadrže relativno do oslobađanja energije. raznih elemenata. ne sudjeluje električna sila. što brzine. zgrama.će dva atoma. relativno je nevažan. imati još u suštini identična energija ponovo smanjuje. Ova sila. sve dok taj broj ne dosegne še­ električne sile. Štaviše.1 tona ali različit broj neutrona u svojim pokazuje maksimum nakon kojeg se jezgrama. koji imaju isti broj pro­ Sada možemo vidjeti zašto slika 9. učinak električnih sila na ener­ mnogi elementi imaju dva ili više razli­ giju. dobiva­ Ne samo da se on mora točno usmje­ mo energiju. teže jezgre. Uvjeti. dobit ćemo ma svom cilju. dane u sve više čestica. potrebni malo neutrona i protona u svojim je­ za dobivanje protona jezgri još su stroži. jer je magnezij na višem u usko područje djelovanja nuklearnih položaju u dijagramu nego ugljik. ako dodamo dvije jezgre uglji­ jezgre.

Nuklearni procesi u glavnom nizu zvi­ jezda Napomenuli smo. Da se izgrade magnezij. u kojima se helijeve jezgre sastavljaju iz sastavnih čestica. nastoji to spriječiti. Dio se ove energije zrači u okol­ ni prostor. Za vrijeme svog formira­ nja i zgušćivanja zvijezda zaista do­ biva energiju od svog gravitacionog polja. Najprije uzmimo jednostavniji slu­ čaj. jezgra helija koja se sastoji od dva protona i dva neutro­ na. da će materija uvijek težiti da postigne svo- 255 . Drugim riječima. netko može pitati. zbog tih visokih temperatura. Odakle dolazi ova velika početna br­ zina? Stvara je visoka temperatura u unutrašnjosti zvijezde. jer odbojna električna sila. Protoni formiraju sirovi materijal iz ko­ jeg se grade helijeve jezgre. Očito je da će prve nuklearne reakcije biti one koje zahtijevaju naj­ niže temperature. moguće je da se proton pretvori u neutron. a za izgradnju željeza temperatura mora biti oko tri tisuće milijuna stupnjeva. Zato očekujemo da će se prve nuklearne reakcije pojaviti unu­ tar onih novoformiranih zvijezda. a te su. U fizici postoji opće pravilo. kreću se ulijevo sve dok ne dođu do glavnog niza. ali iz vrlo kompliciranih razloga. ali unutar zvijezda vodikovi atomi ne postoje u neutralnom obliku. upotrijebljena je riječ termonuklearni proces. kako se zgušćuju. a tokom tog stezanja raste njihova unutrašnja temperatura. Ovaj dio Russellove te­ orije sasvim odgovara ideji Kelvina i Helmholtza. kao što su ugljik. Izgradnja drugih običnih lakih jezgri. kako smo upravo vidjeli. potrebne su temperature u po­ dručju od tisuću milijuna stupnjeva. Budući da se jezgra helija sastoji od dva protona i dva neutrona. a ona se sastoji od samo jednog elektrona. silicij. slobo­ dan neutron se spontano promijeni u proton i druge čestice. koja djeluje na njih to­ kom njihova puta. Kako će nam sve ovo pomoći da odgovorimo na pitanja o HertzsprungRussellovu dijagramu. Zaista. Da se izgradi najjednosta­ vnija laka jezgra. a dio služi da se proizvodi stalni porast temperature u unutra­ šnjosti. a to je i kod svih drugih zvijezda u vrije­ me njihovih formiranja. treba da se podsjetimo da se novoformirane zvije­ zde pojavljuju nadesno u dijagramu. on označuje zvijezde koje su se počele vladati kao termonuklearni reaktori. Kako odbojne električne sile postaju veće kad su jezgre veće. potrebnih da se potakne proces za dobivanje energije. formirajući plin u kojem se elektroni i protoni slobodno i nezavisno kreću jedan od drugoga. Zašto se zvijezde prestanu kretati ulijevo kada dođu na glavni niz Hertzsprung-Russellova dijagrama? Odgo­ vor: glavni niz označuje zvijezde u ko­ jima počinje produkcija helija. potrebne su temperature od oko deset milijuna stupnjeva. a time i više temperature da se izgradi teška jezgra nego lakša. očito je da će biti potrebne veće brzine. sumpor ili kalcij. U prethodnom poglavlju smo vidje­ li da su pretežno najrasprostranjeniji atomi unutar Sunca vodikovi atomi. Zbog visoke temperature elektroni su odvojeni od protona. dušik i neon. reakcije u kojima se formira helij. traži temperatu­ re od oko sto milijuna stupnjeva.se ova dva dijela nalaze u dijagramu iznad urana koji je uzet u obzir prije cijepanja. inače oni ne bi mogli doseći jezgru. Normalni ne­ utralni vodik ima jezgru koja se sastoji od samo jednog protona i vanjske "lju­ ske". da bi izgradnja lake jezgre u težu jezgru dodavanjem protona zahtijevala da protoni moraju imati velike početne brzine. tj. koja su ostala bez odgovora na kraju prethodnog po­ glavlja? Što se tiče Russellove teorije o gigantima i patuljcima. otku­ da su došli neutroni? U stvari. a slično.

) izotopa. Jezgra zato postiže niže postane neutron te nastane deuterij (teški vodik). pretvoriti u neutrone dovoljna je da protumači kako je. unutar nekih zvijezda. kako se obični ili normalni helij nalazi u odbojnim električnim silama. kojeg emitira proton pri pre­ temperature u području od tri tisuće tvaranju u neutron. koja se sastoji niže energetsko stanje. javljaju unutar jedne novoformi­ rane zvijezde. Na go protona. Jedan se razlog Ali. Premda ona sadrži samo je­ Premda sam proton ima manju dan neutron. dnog neutrona. može se najbolje milijuna stupnjeva. Jedan od ta dva postaje neu­ poznata kao antineutrino. energetsko stanje nego što je imala prije. utrino nema gotovo nikakvog utjecaja mogu zatim pokupiti još jedan proton. jesu one u kojima ako izgradimo jezgru koja sadrži mno­ se helijeve jezgre sakupljaju. a to su detalji koji nas Prve nuklearne reakcije. pravilo iz fizike. tron zajedno imaju nešto manju masu Ona se zove deutron. polazeći samo od Sudarom dviju ovakvih jezgri protona. koja je protona. elektron i treću česticu. jezgra sastavljena potpuno od svojstva kao obični atomi helija čije protona ne bi imala manju energiju od jezgre sadrže dva neutrona i dva pro­ jezgre sastavljene od podesne mješavi­ tona. sadrži dva protona. već smo napomenuli da će se jedan ili više protona pretvo­ Sudarom dvaju protona jedan riti u neutron. trina. formirajući jezgru.je najniže moguće energetsko stanje. kako dolazi do te promjene. formira u termonuklearnim reaktoridrugi ovisi o načinu na koji se čestice povežu zajedno. (Antine­ Deutroni. kad se proton pretvara Razlog zašto se sva materija u svemiru u neutron nastaju također dvije česti­ ne poveže u jezgre atoma željeza jest u ce. koje se ne interesiraju.) Kada se neutrone pri pokušaju da izgradimo slobodni neutron spontano pretvori u jezgru koja se sastoji samo od dva proton. sastavni dio teške vode. Sada je važno da će. zbog slabe povezanosti cesa koji bi bili na raspolaganju. ona imati veće energetsko crtežima je pokazan glavni pro­ stanje nego kad bi bila sastavljena iz ces pri kojem se u unutrašnjosti protona i neutrona. kod nižih tem­ opisati kao elektron koji ima pozitivan peratura od ove. a to je jezgra te­ od prvotnog neutrona. upadni elektroni ne umjesto negativan naboj. S obzirom na opće Sunca izgrađuju jezgre helija. pozitron i neutrino. ne protona i neutrona. imaju i nešto manju energiju. gdje vladaju Pozitron. mogu doći do jezgre željeza. Formira Važna činjenica da se protoni mogu se jezgra lakog izotopa helija. proizvedeni na taj način. Neutrino. Ovo je jezgra helijeva tako da ga više nećemo spominjati. on postiže tron. Deuterij dobiva proton. a to kaže da oni škog vodika. sadrže i protone i neutrone. kao tome što nema drugih fizikalnih pro­ i antineutrino. pa se ovdje možemo zaustaviti da vidimo 256 . kako smo zaključili iz naše smo da se neutron mijenja u proton diskusije o slici 9. moguće izgraditi jezgre koje izbacuju se dva protona i formira obična helijeva jezgra. Slično. Proton i elek­ od jednog protona i jednog neutrona. Vidjeli (U stvari. zato masu (a time i manju energiju) od ne­ će atomi s takvim jezgrama imati ista utrona. na materiju i ne igra nikakvu ulogu u pa nastaje jezgra od dva protona i je­ proizvodnji energije unutar zvijezda. najniži se oblik emisijom jednog elektrona i antineuenergije javlja kada se formira željezo. osim s materijom nećemo dalje razmatrati.1. jer djeluju Protoni se već počinju mijenjati u jake odbojne električne sile.

Rezul­ tat je teška jezgra izotopa ugljika. Ovo je rješenje vrlo starog pitanja. a njihova se energija kretanja odrazi u općem porastu kretanja svih čestica. Rezultat je teška jezgra dušika. Jedan od četiri protona se može pretvoriti u neutron stvarajući jezgru s tri proto­ na i tri neutrona. U ovom se procesu također emitira kvant zra­ čenja. kako nastaje Sunčeva energija. Tada se elektron i pozitron uzajamno unište proizvodeći kvant zračenja. Unutar Sunca se većina njihovih giba­ nja izgubi u sudarima s drugim česti­ cama. Druga je mogućnost da laki berilij. kada se sudare dva protona. Ovo je jezgra izotopa litija koji stvara vitalnu komponentu vodikove bombe. Izotop dobiva drugi proton i nastaje jezgra običnog du­ šika. a energija se stvarala u nekoliko faza duž linije. 257 . U prvoj fazi. izbačena u za­ dnjoj fazi. Prema tome. Jedan proton u takvoj stru­ kturi postaje neutron. njegova jezgra. ali. jer pretvorba može nastati na razne načine. dijelom u obliku zračenja. jedan se od njih pretvori u neutron pri čemu se emitira jedan pozitron. Treći izvor energije dolazi od dodavanja protona deuteriju. U glavnom nizu zvijezde s masama većim od mase Sunca imaju visoke unutar­ nje temperature. u obliku topline. ali uzbuđenog stanja. U unutrašnjosti Sunca je glavni proces onaj u kojem se su­ daraju dvije jezgre ovog lakog helija. Jezgra se oslobađa takvog stanja izbacivanjem dvaju protona i dvaju neutrona (što zajedno predstavlja jednu jezgru helija). ali jedan proton prelazi u neutron. a vjerojatno ovaj drugi proces prevladava u unutrašnjo­ sti Sunca. gibaju se velikim brzinama. može izbaciti dva protona pa nastaje jezgra od dva protona i dva neutrona. Dva protona. U drugim se reakcijama emitira manje energije. ovaj oblik nije stabilan. Još jedan proton spaja ovu strukturu. koja je na raspolaganju. rezultat nji­ hove fuzije je nova jezgra koja će imati četiri protona i dva neutrona. postavili smo nepre­ kidnu liniju reakcija. Ova jezgra dobiva još jedan proton i postaje jezgra obi­ čnog kisika. Zato je cjelokupna energija. što će reći. pa stabilitet može postići na jedan od dva načina. Ovaj pozitron se brzo veže s jednim od elektrona koje sretne na svom putu. Ovo je laki oblik elementa berilija. počevši samo od protona do običnih helijevih jezgri. To je jezgra običnog helija. a dijelom u obliku topline. Spajanjem protona s obi­ čnom jezgrom ugljika nasta­ je jezgra lakog dušika. Dok je svaki od njih sadržavao po dva protona i jedan neutron. Tako preostaje jezgra običnog ugljika. Crtež poka­ zuje jedan nuklearni proces koji se tada događa.ma zvijezda? Odgovor je nešto kompli­ ciran.

Laki izotop ca nisu dovoljno visoke da omoguće dušika (sedam protona i šest neutro­ najkompliciranije nuklearne procese. Zasjenjenja označuju po­ dručja gdje se energija prenosi uglavnom konvektivnim putem. se krećemo od Sunca prema gornjem tj. 258 . pokazalo se. jest jezgra teškog izotopa zračenja. pa dolazi visokih temperatura. unutra­ snažnije nego što se gibaju unutar je­ šnja temperatura je viša unutar gla­ zgre normalnog atoma kisika.Temperature u unutrašnjosti Sun­ proizvodnja jezgri helija. se zato formira jezgra s osam protona vidjeli smo u prethodnom poglavlju i osam neutrona. To je jezgra normal­ da se temperature u unutrašnjosti nog kisika. Desno: najmasivnija zvijezda na gornjem dijelu glavnog niza. dušika. Ova druga mogućnost U stvari. U ovom procesu je ta­ sada sastoji od sedam protona i osam kođer proizvedena energija u obliku neutrona. Ali jezgra kisika. ovako for­ zvijezda glavnog niza povećavaju ako mirana. da postoji niz je vjerojatnija. izotopa. i dva neutrona). osam protona i osam neutrona se lijevom kutu Hertzsprung-Russellova gibaju snažno unutar jezgre. pa potrebnih početnih brzina. akcije vrste koju smo upravo opisali Ili. ali se reakcija u kojoj je proton dodat jezgri jedan proton u jezgri brzo pretvori u ugljika stvarajući zato jezgru lakog neutron. da izbaci jezgru helija (dva protona nastaju u velikom opsegu. mnogo dijagrama. vnog niza zvijezda ako one imaju veću Mogu se pojaviti dvije mogućnosti. koji se zaista nalazi u Ovakvi procesi nemaju neko veliko plinovima atmosfere Zemlje. Kod tih kretanje čestica zračenjem. struktura koja se izotopa dušika. Posljednja jezgra na s jezgrom ugljika. što se precizno može Uzbuđenost jezgre mogla bi smiriti reći: one su sjajnije od Sunca. Drugim riječima. ali samo značenje unutar Sunca. a konačni je rezultat koja nije postojana. može se pojaviti zatim stekne još jedan proton. koji je nastao iz ugljika. tako da se u najvećem procesa koji počinju s formiranjem broju slučajeva formira jezgra kisika dušika iz ugljika. Rezultat. u stanju je silne uzbuđenosti.2 (gore) Lijevo: zvijezda s masom približnoj masi Sun­ ca. Ovaj normalni oblik dušika sebe i jezgre ugljika. Ova stru­ perature preniske da dadu protone ktura zarobljava još jedan proton. Ukoliko proton dobiva daljnji proton pa daje normalni ima dovoljno veliku početnu brzinu da oblik dušika (sedam protona i sedam svlada odbojnu električnu silu između neutrona). U nezasjenjenim područjima prijenos se vrši zračenjem. jer su tem­ u vrlo maloj koncentraciji. masu od Sunca. na). Međutim. nuklearne re­ do formiranja običnog stabilnog kisika. izmijeni Kao primjer najkompliciranijeg pro­ se u teški izotop ugljika (šest protona cesa možemo smatrati sudar proto­ i sedam neutrona). Poslije izbaciva- Siika 9.

u zvijezdi Sunčeva tipa helij energija se prenosi uglavnom konve. Sve zvijezde. Ako se sve više i više vodika Slika 9. ostaje struktura koja koji se prenosi kondukcijom.2. Ali u zvijezdi kov ciklus) i u zvijezdama male mase. Kemijski sastav takvih zvijezda postaje sve više i više neujednače­ nim. a dva potpuno različita slučaja. koje leže na U konvektivnom području zvijezde gornjem dijelu glavnog niza. Oni Zato postoji drugi način proizvo­ prenose energiju konvekcijom u vanj­ dnje helija. Zato. Različiti načini proizvodnje energije potpuno izmiješa u unutarnjim dijelo­ u masivnim zvijezdama (ugljiko-duši. proizvo­ sav će se helij. Ovo je ilustrirano na slici 9. jer temperature nisu dovoljno ma. ovaj ugljiko-du. a ne pre­ jednoliko. Zbog toga kod zvijezda Sunčeva tipa helij ostaje tamo gdje je proizveden. zvijezda velike mase nego u unutra­ u velikoj mjeri uzrok najkomplicirani­ šnjosti Sunca. Zaista. proizve­ den u toplim centralnim područjima.2) nema koje možemo opisati kao zvijezde Sun­ miješanja. kako se on zove. To uzrokuje da se takve zvijezde kreću prema desnoj strani Hertzsprung-Russellova dijagrama. šikov ciklus. pa prema kcijom.3 (lijevo) Samo u konvektivnom području zvijezde stvara se helij nuklearnim reakcijama ujednačenim miješa­ njem. vode do interesantnih razli­ ma. ko jednostavnijih procesa kakvi su u pokazanoj na slici 9. drugdje. što je. On slu­ dišta. a zračenje izvan sre­ ugljik djeluje kao katalizator. da blizu središta.2. helij. vjerojatno.4 (desno) Promjenljive zvijezde cefeide pravilno pulziraju. osim za zanemarujući dio. Možemo reći. Period oscilacije je u direktnoj vezi s apsolutnim sjajem zvijezde. da pokrenu nuklearne reakci­ osjenčanim dijelovima svake zvijezde.nja jezgre helija. kako je pokazano. Imamo sadrži šest protona i šest neutrona. a na zračenje dolazi iz unutrašnjosti. od kojeg je sivnim zvijezdama imamo konvekciju započeo cijeli proces. dok kod zvijezda Sunčeva tipa ži da se proizvede serija reakcija. Suncu. U visoke. Slika 9. Sunčeva tipa (lijevo na slici 9. o kojem smo diskutirali u pretho­ nego u Suncu. Zato se u masivnoj zvijezdi. 259 . je. gdje i nastane. gdje je proizvodnja helija zanemaka u njihovim unutarnjim struktura­ rujuća. predsta­ vlja glavni proces proizvodnje helija u Evolucija iznad glavnog niza zvijezdama koje su dva puta masivnije od Sunca. konvekcija je u gornjim slojevima. a on je mnogo važniji kod ska područja Sunca. Ova je činjenica omogućila da astrono­ mi upotrijebe cefeide za određivanje udaljenosti objekata u svemiru.ostane tamo. dok se u neosjenčanim dijelo­ tome koncentracija helija raste više u vima prijenos energije obavlja potpuno centralnim područjima nego bilo gdje zračenjem. pomiješati manje ili više ugljiko-dušikovog ciklusa.dnom poglavlju. a kraju se sam ponovo pojavi. proizveden iz nuklear­ de pretežni dio svoje energije preko nih reakcija. osim u vanjskim dijelovi­ čeva tipa. U ma­ to je normalni oblik ugljena. jer su temperature u jeg vladanja plinova u atmosferi Sun­ masivnijim zvijezdama znatno veće ca. i to na način kako je ovdje pokazano. pa se njihovi polumjeri naizmjence povećavaju i sma­ njuju.vima konvenktivne kore.

Zvijezde koje počinju da se kreću jednolikosti kemijskog sastava. djelomično jer ih koncentracija vodika je bila oko 70% je malo nastalo. One ulaze u područje dijagrama je sastav još isti. tj. a to objašnjava zašto nema ni­ jedne u dijagramu. supergigante. Nijedna nije nađena u blizini lijardi godina. Ovo su zvijezde koje pulsira­ slici 9. a djelomično jer kra­ mase. Takve pri stvaranju Sunca u oblaku plina: su zvijezde rijetke. Opće karakte­ čje označeno kao cefeide. da se zvijezda kreće udesno u Hertzsprung.pretvara u helij.udesno nešto niže. kemijski sastav zvije­ glavnom nizu. pa 260 . danom u pretho­ središtu Sunca je pala na oko 30%. onakav kakav je bio koje označuje tzv. Zvijezde. U vanjskim dijelovima sno. ze u gornjem lijevom uglu dijagrama. Ali danas. koje su visoko na ju u potpuno pravilnim periodama. promjenljive ristike ovog kretanja prikazane su na zvijezde. koncentracija vodika u Sunca. zvijezde koje se nala­ zde postaje izrazito nejednolik. prolaze kroz podru­ Russellovu dijagramu. poslije nekih 5 mi­ tko žive.3. Posljedica je ove stalno rastuće ne­ dnom poglavlju. Ovo se zaista već dogodilo s na­ kreću se manje ili više direktno ude­ šim Suncem.

godine Miss Leavitt s Harvardske zvjezdarnice. koja je prikazana na slici 9. Iz naše krivulje. Slika 9.7 (desno) H-R dijagram zvijezda jata Messier 67. Pretpo­ stavimo da želimo odrediti udaljenost neke cefeide. možemo vrlo lako izračunati udaljenost zvijezde. Slika 9. Tokom ekspanzije polumjer se povećava i do 10% od svoje srednje vrijednosti.6 Zvijezde iz jata Hyada smještene u Hertzsprung-Russellovu dijagramu. Američki astronom Harlow Shapley prvi je ovo upotrijebio za određivanje udaljenosti. M 31. poznavajući apsolutni sjaj i privi­ dni sjaj. koja je iz Južne Amerike promatrala cefeide u Magellanovim Oblacima. Označena zvijezda blizu centra je ce­ feida s periodom od oko 18 dana. možemo jednostavno očitati apsolutni sjaj. Ali mi možemo. Na slici je u momentu najvećeg sjaja. Njihovi položaji označuju njihove staze razvoja.4.se njihovi polumjeri naizmjence šire i stežu. Udaljenost nam je nepo­ znata. a ne njen apsolutni sjaj. Premda su cefeide odigrale značajnu ulogu u posljednjih 60 godina. izmjeriti period njene promjene sjaja. Relaciju izme­ đu perioda i sjaja kod cefeida otkrila je 1913. ali možemo izmjeriti njen privi­ dni sjaj. također.4. Za­ tim. i premSlika 9. To znači da se takve zvijezde mogu upotrijebiti kao pokazivači udaljenosti.5 (gore) Gdje se energija proizvodi i kako se ona prenosi u zvijezdi predstavlja veli­ ku fazu njenog razvoja. onako kako je prikazano na slici 9. Lijevo: dio vanjskog područja velike spiralne maglice u Andromedi. Period promjene sjaja kod cefeida direktno je povezan s njenim apsolutnim sjajem. Metodu nije teško shvatiti. 261 .

a djelomično zato što evolucije. Ove su zvijezde mnogo broj­ lucione staze. o u Hertzsprung-Russellov dijagram. dok slika 9. nego također i masi. koje se kreću ulijevo. naći ćemo putove evo­ površini jezgre koja zato stalno raste u lucije ne samo udesno.6 pokazuje zvi­ nije nego supergiganti ili cefeide. a završava daleko udesno. Situ­ promjene njihova sjaja.3. Zvijezde se kreću udesno. Zvijezda se nalaze samo u jednom dijelu Hertz.7 vidimo zvijezde dručja. a izgleda uglavnom od helija. dje­ jezde Hijada. Ali. Ove zvijezde acija je opisana na slici 9. kada znamo veličine. Na slikama 9. jer ima i onih koje mogu pa­ sti u područje giganata. kako je dan u vu dijagramu za zvijezde s polumjerima jednakim prethodnom poglavlju. kojima smo raspravljali u prethodnom Položaji zvijezda označuju njihove evopoglavlju. Račun pokazuje da nema znaka kretanja udesno sve dok je koncentra­ cija vodika u krajnje središnjim dije­ lovima iznad nule. Kada promotrimo zvijezde koje za­ dukciju energije zvijezde. na glavnom nizu ili blizu glavnog niza ili u području giganata. nego da su one zvijezde koje se kreću od glavnog niza udesno. prikazane na slici 9. zvijezdama velikog polumjera. U prethodnom poglavlju vidjeli smo je vrijeme potrebno za evoluciju mno­ da poznavanje spektralnog tipa zvije­ go duže za slabije zvijezde. koja se sastoji sprung-Russellova dijagrama. izvan laze putem koji započinje na glavnom jezgre još ima vodika koji okružuje je­ zgru predstavljajući sada glavnu pro­ nizu. deset puta većim od Sunca bliske zvijezde teže da se koncentriraju (10) i sto puta većim od Sunca (100). S vremenom zvijezda uđe u fazu prema gore. da se sve više i više helija dodaje glavnom nizu. uspon. Zato. to je iscr­ pljivanje vodika iz središnjih područja. Ovo uzroku­ počinju svoje putove sve niže i niže na je. onom koji je ispunjen gigan­ dvaju dobro poznatih jata nanesenih tima. U stvari. što je broj zvijezda koje ispunjavaju nižu polovinu glavnog zvijezde jata M 67. jer se vodik iscr­ da one postaju promjenljive kada pro­ pio nuklearnim reakcijama. jer se povećava kon­ centracija helija u njihovim centralnim područjima.5.ima unutrašnju jezgru. još koje uzrokuje prekid proizvodnje ener­ nitko nije u mogućnosti da na potpu­ gije u tom području. tj. Slika 9.6 i 9.Krivulje pokazuju položaje u Hertzsprung-RusselloRussellovu dijagramu. U stvari. gdje relativno polumjeru Sunca (1).da je o njima napisan niz teorija. svi putovi iz giganta u svojoj evoluciji. Ovdje imamo nepo­ niza mnogo veći od broja zvijezda na sredni promatrački podatak za oblike gornjoj polovini. a to opet uzroku­ no zadovoljavajući način objasni uzrok je evoluciju u području giganata. a porast je­ niže polovine glavnog niza teže da se zgre helija iznosi oko 30% od njene približe i sakupe u jednom dijelu po­ cjelokupne mase. U prethodnom poglavlju smo ustanovili da giganti nisu novoformirane zvijezde.7 pokazuje lomično zato. Ovo tumači Slika 9. Zato.8 raspodjelu zvijezda u Hertzsprung. Sada smo opravdali ovo stajalište. 262 . zde sadrži i poznavanje njene površin­ zvijezde u okolici Sunca nisu srednje ske temperature. kako je Russell prvotno smatrao.

Promatrački materijal je zaista pokazao da gigantske zvijezde. (Sjetimo se da u ovoj jednadžbi L označuje sjaj. Iz toga vidimo da su giganti zaista zvijezde s vrlo velikim polumjerima. kada znamo položaj zvijezde u HertzsprungRussellovu dijagramu. unutrašnja područja. Zvije­ zde u horizontalnom ogranku imaju razvoj­ ni stupanj divova.Zemlja bi se nalazila relativno blizu njegovoj povr­ šini. kad se to dogodi. Mire i Betelgeuse. a također i supergiganti. Polumjer staze Zemlje je nešto veći od 200 polu­ mjera Sunca.što će postati u budućnosti . a T površin­ sku temperaturu. Zemlja bi se mogla nala­ ziti i u unutrašnjosti Sunca kad bi on bio gigant. Tako je moguće da se nuklearni procesi. 263 . one postaju Veličine staza prvih četiriju planeta uspo­ ređene s veličinama dviju gigantskih zvi­ jezda. koji su se odvijali u dubokoj unutrašnjosti zvijezde. što je takvo izbaci­ vanje materijala u prostor tako snažno da se može potpuno osloboditi gravi­ tacione sile. znamo i njenu po­ vršinsku temperaturu i apsolutni sjaj. Uzevši da je dosta vanjskih slojeva otpalo. Pomoću toga može se polumjer zvijezde izračunati iz jednadžbe L = D x R2 x T4. pojave na površini zvijezde. Vidljivo je da krivulja povučena za polumjer od sto polumjera Sunca prolazi preko po­ dručja giganata na dijagramu. Štaviše.) Prema tome.8 pokazuje tri krivulje na­ nesene na Hertzsprung-Russellov di­ jagram.položaj zvijezde u Hertzsprung-Russellovu dijagramu. poglavlju. Slika 9. spomenute u 8. Iz tog su razloga uznemirenosti na površinama takvih zvijezda slične uznemirenostima ka­ kve su sada na Suncu. D konstantu. gdje se odigravaju nuklearni procesi. stalno izba­ cuju materijal sa svojih površina. Da je Sunce gigant . Zato vanjski slojevi zvijezda neprestano otpadaju. A jednom. Njihova je karakteristika pomanjkanje vodika i pojačavanje sjaja. druga veže točke gdje je polumjer deset puta veći od Sunca. znamo također njen polumjer. Razlika je u tome. Budući da takva zvijezda ili gigant ima golem polumjer. bit će postepeno otkrivena. gravitacija na njegovoj površini je mnogo slabija nego na površini Sunca .nešto između 10 000 i 100 000 puta. a treća povezuje točke gdje je polumjer sto puta veći od Sunca. R polumjer. Jedna povezuje točke gdje je polumjer svake zvijezde jednak polu­ mjeru Sunca. Slika 9.9 Zvijezde kuglastog jata M 3 smještene u Hertzsprung-Russellovu dijagramu. pa uzrokuju izbacivanje materijala u još veće uda­ ljenosti nego što je to u slučaju Sunca.

Kako ovo nastaje? Vidjeli smo da zvijezda. temperatura u n u t a r jezgre stalno će se povećavati. da više temperature u n u t a r zvijezda znače još kompliciranije nuklearne reakcije. i 1931. stvarajući važne nove elemente kao što su ugljik. ako se kreće udesno prema području giga­ nata na dijagramu. Slijedećim dodavanjem daljnjih jezgri helija nastane najpri­ je kisik. kisik i neon. Do­ minantna raspodjela u spektru takvih zvijezda normalno dolazi od molekula cirkonijeva oksida. a pri takvim temperatura­ ma počinju djelovati nove interesan­ tne nuklearne reakcije. . opisanim ranije. To su zvijezde kod kojih su vanjski slojevi odstra­ njeni procesom. A proizvo­ dnja ugljika objašnjava zašto na ne­ kim zvijezdama možemo opaziti veće koncentracije ugljika. razvija unutarnju jezgru koja je sastavljena uglavnom od helija. Kod prve ta­ kve reakcije tri se jezgre helija (svaka sa dva protona i dva neutrona) spoje u jezgru ugljika (šest protona i šest neutrona). da se sam spaja. Sjetit ćemo se da zvijezde spektralnog tipa M imaju površinsku temperaturu nižu od oko 3 600°. a zatim neon. Ako se zvijezda razvija i nastavi da se kreće udesno. 264 Nova. omogućava heliju. po­ kazuju širenje plinovitog omotača oko nove zvijezde. o kojoj se raspra­ vljalo u prethodnom poglavlju. Očito je da ove zvijezde imaju veliku koncentraciju ugljika na svojim površinama. a ne sadrži vodik. u zviježđu Orla. 1926. Račun poka­ zuje da ona dosegne oko 100 miliju­ na stupnjeva ako dođe do područja giganata. Ove fotografije. Pogledajmo neke dokaze proizvo­ da nuklearnih procesa i vidimo što oni sadrže. ali u klasi giganata postoje neke zvijezde u čijim spektrima dominiraju linije nastale od molekula ugljika. Ovdje imamo primjer. sni­ mljene na Mt Wilsonu 1922. koji je bio gore naglašen. Situacija koja se javlja u unutrašnjosti gigantskih zvijezda pri temperaturama od oko 100 milijuna stupnjeva. koji je nastao iz vodika. godine.predmet promatranja pomoću spektroskopske tehnike. povećala je enormno sjaj tokom 1918.

godini formirali su maglicu. 265 . kako se vidi na gornjoj fotografiji. snimljenoj 5.08-metarskim daleko­ zorom Hale na Mt Palomaru.Plinovi izbačeni iz Nove Persei u 1901.

Najznačaj­ kom stadija giganta. olovo. još se širi i zbog toga. oštro se okreće prema lije­ budu pretežno apsorbirane od neutro­ vo. Materijal izbačen iz nje kreće se enormnom brzinom formirajući pozna­ tu Crab maglicu (lijevo). ponovo. oni spajaju s mnogo težim jezgrama. Ovo je tako malo.tokom posljednjih sto tisuća već davno istrošen. jer je davno . prikazana na 1%. Drugim riječima. Njih također ne može itd.površinskog materijala u prostor to­ konij. Astronomi su jer je nestabilan. u kojem takva daljnja evolu­ prethodnom poglavlju smo vidjeli da je cija gotovo sigurno postoji. koja je zasjala 1054. cink i tako do stroncija. nego cijeli niz ne­ grani". da jezgre teže da ovoj slici.koje Pri ovakvim temperaturama ove ne­ se zovu S zvijezde. svoje porijeklo vuče iz sli­ čnog događaja. štaviše. Očito je da je tehnecij nastao ne­ apsorbirati ni prvobitni vodik. one ne pokupe se kaže da pripadaju "horizontalnoj samo jedan neutron. Cirus maglica. barij i rijetke zemlje. na desnoj stranici. Tehnecij nije pronađen na Zemlji kazana promatranjima. tokom kojeg zvijezde postignu veći cirkonija. zbog raspadanja proto­ stvara ugljik. 266 . nije je od svega što neke imaju tehneOva su razmatranja. a za zvijezde u ovoj konačnoj fazi na. uzrokovan pomanjkanjem vodika u barij. U području giganata na vodika može pojaviti ili kao rezultat dijagramu možemo promatrati zvijezde nuklearnih reakcija ili odbacivanja u kojima posebno obiluje stroncij. a također sadrže utrone ne apsorbiraju ugljik. koji on se mijenja. Za sto tisuća godina našli zvijezdu koja se nalazi daleko Astronomi Daiekog istoka vidjeli su supernovu. možda. cir. itd. Takav se gubitak ove rezultate. kisik i neon. ali koji nije zabilježen. Konačna početna koncentracija željeza iznosila faza evolucionog puta. jest zapažen u nekim zvijezdama . do­ cij. go­ dine. rijetke zemlje i. a ne samo u unutra­ Postoje očiti promatrački dokazi za šnjim područjima. U jezda. Do sada nemamo pouzdane utrona. bakar. javlja se re­ na u neutron. U nekim slučajevima se sjaj nego u početku svoje evolucije.Kao nusprodukt helijeve fuzije. Smatra se da se godina . kisik ili nenormalno obilje stroncija. sada veličine 640 bilijuna kilometara. a ni helij. Da li se zvijezda i dalje razvija na­ prisutnima u manjim koncentracija­ kon što dođe u područje giganata? ma za vrijeme kada se zvijezda formi­ Slika 9.9 pokazuje primjer jata zvi­ rala. cijeloj zvijezdi. u kojoj se oslobode neutroni. formiraju teški elementi kao kositar.u nuklearnim reakcijama. Željezo je primjer takve jezgre. vo. cirkonija neon. Ali tehnecij akcija. zatim vjerujemo kako je ovaj povratak ulije­ nikal. ali postoji razlog da težih elemenata: najprije kobalt. Na ovaj se način atomi želje­ račune koji bi bili na raspolaganju za postepeno pretvaraju u atome sve za takve zvijezde. u molibden.

.

najjednostavnijim od svih eleme­ zato nikad ne dosegnu Sunčev sustav. Jasno je zvijezda nastavlja rasti. proizvede­ povratka ulijevo. škoća koja stoji na našem putu.još ne znamo. va postignute u fazi giganta. u stvari. Pri ovom stadiju počinju nove Ali. nikla. argon i kalcij. To je pote­ što su magnezij. takvog kao što je Saturn. Svjetlo emitirano pri ta­ sko stanje koje je. Sirijusa. godi­ je materijal sabit unutar bijelog patulj­ ne. zvijezda. leži daleko nalijevo u dija­ zvijezda dođe do kraja puta. postoje teorijski razlozi u njegovu središtu. proizvodeći takve elemente kao odgovor . Ovo je klasa eksplodirajućih na slici 9. a čija atmosfera vo sigurno. titana. Jedan dobro oblika maglice koja ima opseg od 64 poznati bijeli patuljak je Pup. unutrašnje temperature patuljka je stanje smrti zvijezde do koje mogu se podići na 1000 milijuna stu­ će doći sve zvijezde. pa kom. da bi u običnoj ku­ za vjerovanje da temperatura unutar tiji šibica težio nekoliko tona. po­ kvim temperaturama je uglavnom ul. kroma. Stanje bijelog vratka ulijevo. Samo onda vrlo visoke površinske temperature kada se ostvare takve temperature. nata. zde koje leže daleko nalijevo u Hertz. pratilac milijuna milijuna kilometara.9. zatim kisik Ali mi imamo neke interesantne koji dišemo. Kod oko 1000 mili­ kroz koje zvijezda prolazi od početka juna stupnjeva ugljik i kisik. zatim ugljik i dušik. Izgleda goto­ se materijali upotrebljavaju u izgra- 268 . Superno­ te od svake do sada spomenute . Poznata Crab maglica. iako se one kre­ da su bijeli patuljci zvijezde koje su do­ ću ulijevo u Hertzsprung-Russellovom šle do kraja svoje evolucije. ovi fragmentarne dokaze. kako smo vidjeli. uspo­ ra u sekundi. gustoća na koju vidjeli kineski astronomi 1054. . tako velika da izbačeni se materijal nastavio kretati se ne može uopće usporediti s pozna­ enormnom brzinom sve do sadašnjih tim stvarima na Zemlji. Termonuklearni reaktor je mrtav. kroz plinove atmosfere Zemlje. jedan kobalta i bakra. travioletno i zato se ne uspijeva probiti vanadijuma. U kasnijim stadijima. koje su stvarno promatrali Ako se zapitamo. tokom po­ a ostaci se sada hlade. pnjeva.ulijevo u dijagramu.stignuto s produkcijom željeza. što se dogodi kada astronomi.temperature koje vjerojatno prekora­ materija padne u svoje najniže energet­ čuju 100 000°. moramo tražiti odgovor u zvijezda. magnezija. počevši s vodi­ ma koji se nalaze između zvijezda. pokazanog gramu. liko izgrađuju naša tijela. polumjer je. zvijezde u dijagramu. dio je vjerojatno apsorbiran u plinovi­ Već smo rekli kako. koji uve­ visoke površinske temperature. silicij. da spektakularna klasa ne sadrži nikakve tragove vodika. sastavljena je od izba­ ta. termonuklearni reaktori zvijezda Tako naši teleskopi mogu malo otkriti izgrađuju razne lake elemente: najpri­ o onome što se događa u zvijezdama je helij. od kojih supernova predsta­ promatranju klase zvijezda vrlo različi­ vlja najsnažniji primjerak. počinju se sami stanja bijelog patuljka? Ispravan je spajati. rediv s polumjerom jednog većeg plane­ pokazana niže. Već smo napomenuli da su kojima su prestali termonuklearni pro­ temperature od 100 milijuna stupnje­ cesi. još nije došlo do produkcije željeza. pa dok ne dođe do ni tokom faze giganta. Tokom posljednjih devet stoljeća ka ekstremno je velika. Tako je gusto zbijen materijal Osim toga. A zbog tog čenog materijala supernove koju su vrlo malog polumjera. Bijeli patuljak je karakterizi­ goleme količine materijala izbacuju ran vrlo malim sjajem i vrlo je malog van brzinama od oko 1600 kilometa­ promjera. kakve su evolucione promjene nuklearne reakcije.bijele va je zvjezdana eksplozija u kojoj se patuljke. Zvije­ Ali.Za to su potrebne temperature više od sprung-Russellovu dijagramu imaju 3000 milijuna stupnjeva.

Može­ mo ići i dalje i pitati o porijeklu samog vodika? Ovo je mnogo dublje pitanje pa ga moramo ostaviti po strani sve do posljednjeg poglavlja. Kako da takvi elementi. gdje ćemo razmotriti strukturu i porijeklo Mliječnog Puta s posebnim naglaskom na porijeklo Sunčeva sustava. proizvedeni samo pri fantastično visokim tempe­ raturama unutar zvijezda. kao željeza i bakra koji su u svakodnevnoj upotrebi. Vidjeli smo kako je mogu­ će da se pokaže porijeklo svih eleme­ nata.dnji teških elemenata: magnezija i si­ licija. počevši samo s vodikom. a i običnih metala. koje pri­ pada ovom poglavlju. a na njega nije odgovoreno. koji formiraju vrlo velike dijelove Zemljine kore. formiraju našu Zemlju? To je predmet koji mora­ mo odgoditi za slijedeće poglavlje. Postoji još jedno pitanje. 269 .

može­ mo biti potpuno sigurni u to. Kretanja su složena i ne uključuju samo kretanja u smjeru doglednice. Teleskopi nisu potpuno krute struktu­ re. jer bismo bili obavezni da ra­ dimo s instrumentima starim preko 50 godina. ako se nama približa­ va. onda. Na žalost. Modernom tehnikom je moguće u velikoj mjeri proširiti mjerenja popre­ čnih kretanja. jedna je linija doglednice od Zemlje. a druga je siječe. U praksi. Iz ovih razloga su raspoložive procjene kretanja zvijezda preko dogle­ dnice relativno slabe kvalitete i u sva­ kom slučaju su ti podaci raspoloživi za relativno bliske zvijezde. da se koristi isti teleskop jer. a u nekom kasnijem trenutku u točki S2. koji bi usmjerio svoje napore ovakvom zadatku. ali je poprečno kretanje mno­ go teže odrediti. Prema tome. jer se ono ne odrazuje na spektralnim linijama. Ali. Ako je kreta­ nje takvo da se objekt udaljuje od nas. Poteškoća je u vrlo maloj promjeni kuta. Svaki mladi astronom. zvijezda se nala­ zi u nekom trenutku u točki S1 . Možemo li biti sigurni da je stupanj savijanja isti danas kao što je bio prije 50 godina? Ako upotrijebimo isti dalekozor. Uzimajući zbog jednostavnosti da je Zemlja nepokretna. galaktike koja se sastoji od nekih 100 000 milijuna zvijezda. također. Poprečna kretanja se katkada mogu izvesti iz teorijskih 270 . Slika 10. Takav program traži upornu strplji­ vost i odricanje.1 pokazuje zvije­ zdu čije je kretanje sastavljeno iz dvije komponente. Kada bismo mogli izmjeriti promjenu. spriječili bismo bilo kakvo po­ boljšanje razvoja teleskopa za potrebe mjerenja. Kretanje duž linije doglednice može se stvarno odrediti iz pomaka spektralnih linija zvijezde. koje posjeduje manji broj učenjaka. linije su pomaknute prema crvenom kraju spektra. Ovo se može vidjeti iz slike 10. iz praktičnih razloga. mogli bismo izra­ čunati poprečno kretanje zvijezde. a u praksi je uvijek moguće uzeti u obzir kretanje Zemlje oko Sunca. mora obavezno poći od činjenice da će čekati oko 50 go­ dina da bi mogao koristiti rezultate. poglavlju smo vidjeli da astro­ nomi imaju pouzdanu i točnu metodu za određivanje brzine kretanja bilo kojeg objekta direktno prema Zemlji ili od Zemlje.kretanja preko doglednice pro­ matrača. Najveće udaljenosti su tako velike da se ne mogu izmjeriti trigono­ metrijskim metodama. ukoliko bismo zaista pokušali da to prove­ demo. one su pomaknute prema plavom dijelu spektra. Kako. To je bio i ostaje grandiozni zadatak. da započnemo? U 8. nema pouzdane metode određivanja kretanja preko linije do­ glednice. Možemo poći od pitanja: kako su astronomi uspjeli da izmjere dimenzi­ je i odrede kretanja unutar Mliječnog Puta. sigurno bi dobio priznanje buduće generacije. jer će u dužem intervalu vremena biti veća promjena kuta i bit će lakše mjeriti tu promjenu. ona. tko se god upusti u takav program.2. direktno prema ili direktno od zemaljskog promatrača. nije uvijek moguće. Zbog toga su astronomi prisiljeni da se pomažu s poznavanjem kretanja po doglednici. potreban interval vremena iznosi 50 godina.10. spojnica Zemlja-zvijezda mijenja svoj smjer. poglavlje STRUKTURA NAŠE G A L A K T I K E Možda se možemo najbolje približiti problemu planetske formacije ako naj­ prije pogledamo što je poznato o stru­ kturi i sastavu naše galaktike kao cje­ line. Ali. Stvarno se poprečno kretanje pokazuje samo u vrlo polaganoj promjeni smjera zvije­ zde. Takvo kretanje uzrokuje pomak spektralnih linija. a nespretnost je u du­ gom čekanju između mjerenja. takva je procedura teška i nespretna. Međutim. Ovo povećava praktične probleme. uključuju poprečna kre­ tanja . oni se polagano savijaju.

Gore: mnoštvo zvijezda u dijelu Mliječnog Puta, fotografirano 1,22-metarskim Schmidtovim daleko­ zorom. Zadatak mjerenja dimenzija i kretanja unu­ tar galaktike sastavljene od oko 100 000 milijuna zvijezda bio je i još je uvijek golem zadatak.

Slika 10.1 Samo se radijalna komponenta zvijezde može mjeriti pomoću po­ maka njenih spektralnih linija.

Slika 10.2 Poprečno kretanje očituje se samo u po­ laganom mijenjaju smjera doglednice od Zemlje do zvijezde.

271

preračunavanja, ali ona u većini osta­ ju nepoznata. Da bismo odredili strukturu naše galaktike, moramo imati metode za određivanje udaljenosti zvijezda i nji­ hovih kretanja. U 6. poglavlju smo vi­ djeli da možemo izmjeriti udaljenosti najbližih zvijezda paralaktičkom meto­ dom - direktna trigonometrijska me­ toda koja ovisi o kretanju Zemlje oko Sunca. Ovo kretanje uzrokuje nezna­ tnu godišnju oscilaciju u smjeru sva­ ke zvijezde. Ako se ovaj sićušni učinak može izmjeriti, tada se udaljenost zvi­ jezde može lako odrediti. U praksi se ovo može načiniti s prihvatljivom to­ čnosti samo za oko 10 000 zvijezda, onih 10 000 koje su u našoj blizini, a unutar udaljenosti manjoj od 100 godina svjetlosti ili oko 960 milijuna milijuna kilometara. Premda je ovo samo mali uzorak u usporedbi sa 100 000 milijuna zvi­ jezda cijelog Mliječnog Puta, dovoljan je da dozvoli astronomima da ustano­ ve još uspješniju metodu za mjerenje mnogo većih udaljenosti. Kada nam je poznata udaljenost zvijezde, možemo lako izračunati apsolutnu veličinu, po­ znavajući prividnu veličinu a, naravno, uvijek možemo odrediti i njen spektralni tip. Zato svaku od zvijezda za koju raspolažemo s dobrom trigonometrij­ skom udaljenosti možemo nanijeti u Hertzsprung-Russellov dijagram. Naš primjer od 10 000 izmjerenih udalje­ nosti zvijezda je dovoljan da odredi niži dio glavnog niza sa znatnom točnosti, premda nema dovoljno mjerenja za zvi­ jezde u gornjem dijelu glavnog nizu da nam omogući da opišemo taj dio niza s adekvatnom točnosti. Poznavajući tako niži dio glavnog niza, možemo to iskoristiti da odredi­ mo udaljenosti mnogo širih uzoraka zvijezda. Razmotrimo zvijezdu koja je tako daleko da se ne može izmjeriti tri­ gonometrijskom metodom, ali koja je uprkos tome dovoljno blizu da može­ mo odrediti njen spektralni tip. Pretpo-

stavimo da je njen spektralni tip sličan spektralnom tipu Sunca. Ovo zahtijeva da zvijezda leži na glavnom nizu ili vrlo blizu glavnog niza, jer je njen apsolutni sjaj nalik apsolutnom sjaju Sunca. Po­ znavajući apsolutnu veličinu zvijezde, možemo odrediti njenu udaljenost, jer možemo izmjeriti njenu prividnu veli­ činu. Udaljenost svake zvijezde, koja padne na niži dio glavnog niza, može se odrediti na taj način, ukoliko je njen spektar točno poznat.

Na slijedećoj stranici prikazani su Veliki i Mali Magellanovi Oblaci. Opažajući promjenljive zvijezde tipa cefeide u Malom Oblaku, čije se zvijezde pra­ ktički nalaze na istoj udaljenosti od Zemlje, Miss Leavitt je mogla pokazati da je odnos između periode i prividne veličine isti kao i odnos između periode i apsolutne veličine. Prema tome, izmjeri­ mo li udaljenost jedne cefeide, možemo odrediti udaljenosti drugih, direktno mjereći njihove perio­ de i prividne veličine. Metodom mjerenja pomoću glavnog niza (koji je izrađen iz metoda trigonome­ trijskih paralaksa), astronomi su odredili udalje­ nost nekoliko cefeida. Prema tome, druge cefeide na velikim udaljenostima, ako su svijetle zvijezde mogu se upotrijebiti za mjerenje prostranih dimen­ zija naše galaktike. Donja slika na slijedećoj stra­ nici pokazuje Mali Magellanov Oblak, dobiven iz negativa što ga je snimila Miss Leavitt.

272

273

Premda je ova metoda velika i dobi­ vena trigonometrijskom metodom, ona nam ne omogućava da protegnemo mjerenja udaljenosti daleko u prostor, jer na nesreću ona služi za relativno slabe zvijezde - one koje leže na nižem dijelu glavnog niza. Da dobijemo još uspješniji sistem mjerenja, moramo se ponovo vratiti cefeidama, koje smo ukratko spomenuli u prošlom pogla­ vlju. Tamo smo vidjeli da cefeide služe kao pokazivači udaljenosti, jer postoji značajan odnos između njihovih apso­ lutnih veličina i njihova perioda pro­ mjene sjaja. Ova relacija je prikazana na slici 9.4, a ovdje ćemo postaviti pi­ tanje, kako je dobivena ova slika. Prva promatranja Miss Leavitt bila su obavljena u Magellanovim Oblaci­ ma, u kojima ima veći broj cefeida, s različitim periodima promjene sjaja. Mali Magellanov Oblak sadrži mnogo manje prašine, koja zaklanja i apsorbi­ ra dio svjetlosti zvijezda, od Velikoga i zato daje promatraču bolju mogućnost točnijeg određivanja prividnih veličina cefeida. Miss Leavitt je usporedila iz­ mjerene prividne veličine cefeida s nji­ hovim periodima. Zatim je nanošenjem prividnih veličina na jednu os grafiko­ na, a periode na drugu os, dobila kri­ vulju sličnu onoj na slici 9.4. Sada mo­ ramo uzeti u obzir da su Magellanovi Oblaci vrlo mali u usporedbi s njihovim udaljenostima od Zemlje. Zato možemo smatrati da se i Mali i Veliki Oblak (ali ne oba zajedno) nalaze u biti na istoj udaljenosti od nas. Prema tome je rela­ cija između prividne veličine i apsolu­ tne veličine ista za sve njih. Jasno je da postoji slična relacija između prividne veličine i perioda, kao što postoji izme­ đu apsolutne veličine i perioda. Sada, ako uzmemo cefeide u svrhu određivanja udaljenosti, moramo zna­ ti relaciju između apsolutne veličine i perioda, a ovo nije dano iz promatra­ nja Magellanovih Oblaka, iz jednosta­ vnog razloga što ne znamo udaljenost Oblaka iz direktnih mjerenja. Sve što

znamo za početak jest to da su oni vrlo udaljeni od nas. (Smatra se da su njihove udaljenosti preko 100 000 godina svjetlosti.) Da pretvorimo rela­ ciju između prividne veličine i perioda u relaciju između apsolutne veličine i perioda, moramo odrediti udaljenost najmanje jedne cefeide, jer ćemo samo tako znati relaciju između prividne veličine i apsolutne veličine za tu cefeidu. Zatim, jer za sve cefeide mora vrijediti relacija između prividne veli­ čine i perioda, pokazanog na slici 9.4, postat će fiksirana skala apsolutne ve­ ličine na ovoj slici. Ali, kako možemo odrediti udalje­ nost najmanje jedne cefeide, sjetivši se da ni jedna nije tako blizu da je može­ mo izmjeriti točnom trigonometrijskom metodom? Na sreću su otkrivene cefei­ de u kuglastim jatima zvijezda. Zvijezde u jatu se u biti nalaze na istoj udalje­ nosti od nas, a njihova udaljenost nije vrlo velika. Tako, ako možemo odredi­ ti udaljenost bilo koje zvijezde u jatu, odredit ćemo i udaljenost cefeide, jer je ona član jata. Ovo je bilo sretno ostva­ reno u nekoliko slučajeva, koristeći metodu mjerenja glavnog niza, koja je bila opisana gore. Odatle znamo uda­ ljenosti šačice cefeida, koje omogućuju da se odredi točna skala krivulje na slici 9.4. Tek sada, kada je određena prava skala krivulje, ona se može upo­ trijebiti za određivanje udaljenosti na način opisan u 9. poglavlju. Važnost metode se nalazi u ovome: cefeide su svijetle zvijezde, pa se zato mogu promatrati u velikim udaljeno­ stima. Osim toga, promjena njihova sjaja je pojava koju je lako uočiti. Zato se one mogu upotrijebiti za određiva­ nje mnogo većih udaljenosti od onih koje može dati metoda glavnog niza. Sada možemo vidjeti da postoji cije­ li lanac metoda mjerenja udaljenosti. Do sada smo spomenuli četiri karike. Prva je mjerenje udaljenosti unutar Sunčeva sustava, posebno udaljeno­ sti od Zemlje do Sunca. Ovo je fun-

274

damentalno mjerenje, jer veličina Zemljine staze formira osnovni podatak u trigonometrijskoj metodi mjerenja udaljenosti bližih zvijezda. Ova trigonometrijska metoda - paralaktična metoda - druga je karika u lancu. Metoda glavnog niza, čija je skala određena pomoću trigonome­ trijske metode, treća je karika. I sada imamo četvrtu kariku - metoda cefeida - čija je skala određena pomoću metode glavnog niza. Svaka slijedeća karika omogućuje mjerenja sve većih i većih dubina prostora, a svaka kari­ ka ovisi o prethodnoj. U posljednjem poglavlju dodat ćemo daljnje dvije ka­ rike iza cefeida. Ove su daljnje karike potrebne samo onda kada gledamo u svemir dalje od naše galaktike i ra­ zmatramo udaljenosti izvan Mliječnog Puta. Za sada će biti dovoljne četiri karike u našem lancu. Oblik, veličina, kretanje i sastav Prije gotovo dvije stotine godina bilo je jasno Thomasu Wrightu, mornaru iz Durhama, a i Williamu Herschelu, da je Mliječni Put pločaste strukture, a da se Sunce i Sunčev sustav nalaze unu­ tar te pločaste strukture. Ali bez po­ moći mjerenja, s kojim današnji astro­ nomi raspolažu, prvi su istraživači bili sasvim nemoćni da odrede veličinu ci­ jele strukture, precizni položaj Sunca

unutar nje i opću prirodu kretanja zvi­ jezda. Sve su ove stvari bile predmeti spekuliranja, ali su neka nagađanja bila začuđujuće blizu cilju. Prije dvje­ sta godina J. H. Lambert je naslućivao da se sve zvijezde galaktike kreću oko zajedničkog centra u Sunčevu susta­ vu. Ova je ideja bila ispravna. Zvijezde se zaista kreću oko zaje­ dničkog centra, tj. centralne izbočine naše galaktike. Opće karakteristike sadašnje slike naše galaktike pokazane su shemat­ ski na slici 10.3 i 10.4. Prva daje bočni izgled, a druga gornji ili donji izgled, a često se to kaže pogled sa strane i po­ gled sprijeda. Iz slike 10.3 vidimo da se Sunce nalazi gotovo na rubu galakti­ ke. Njegova je udaljenost od centra oko 25 000 godina svjetlosti. U centralnim područjima galaktike iščezava pločasta struktura. Ona je zamijenjena određe­ nom izbočinom, koja ima debljinu oko 10 000 godina svjetlosti. Područje izbo­ čine je poznato kao jezgra galaktike, a važna je karakteristika ove jezgre u velikoj gustoći zvijezda, jer je gustoća znatno manja u vanjskim pločastim područjima. Detaljnije, vjerojatno je da gustoća zvijezda postaje vrlo velika bli­ zu krajnjeg centra galaktike. Sunce se giba po gotovo kružnoj stazi oko centra galaktike, a brzina kretanja mu iznosi oko 240 kilometa-

Slika 10.3 Shematski izgled galaktike sa strane.

Slika 10.4 Shematski izgled galaktike sprijeda. Spi­ ralna struktura predstavlja položaje jako svijetlih zvijezda, nedavno formiranih iz međuzvjezdanog plina.

275

ra u sekundi. Ovo kretanje na Zemlji ne zapažamo, jer je zajedničko i Suncu i svim planetima. Najveći dio drugih zvijezda se također kreće oko centra po gotovo kružnim stazama. Relacija između brzine na ovim stazama i uda­ ljenosti od centra prikazana je na slici 10.5. Vidi se da brzina raste do maksi­ muma kod udaljenosti od oko 15 000 godina svjetlosti od centra. Poslije toga ona polagano opada. Sunce se nalazi na dijelu krivulje koji opada. Slika 10.5 ne pokazuje brzine za zvijezde jezgre, tj. za zvijezde koje se nalaze na udaljenosti manjoj od oko 5000 godina svjetlosti od centra. Ra­ zlog za ovo vjerojatno leži u kretanjima zvijezda unutar jezgre koja nisu jedno­ stavna. Takve se zvijezde vjerojatno ne kreću oko centra po kružnim sta­ zama. Neke zvijezde, koje se nalaze na udaljenosti od centra kao naše Sunce, kreću se zaista po stazama koje nisu ni približno kružne. Ove su zvijezde poznate kao zvijezde trkačice; ime je nastalo iz činjenice da su one blizu Suncu i da se kreću velikim brzinama u odnosu na Sunce. Ovo se svojstvo pojavilo iz razlika u stazama Sunca i ovih zvijezda. To ne znači da ove zvi­ jezde imaju posebno velike brzine na svojim stazama; njihove se staze razli­ kuju u obliku. Razlika između oblika njihovih staza i staze Sunca je prika­ zana na slici 10.6 dolje.

Do sada smo se bavili samo zvije­ zdama galaktike ali, kako smo napo­ menuli u ranijim poglavljima, između zvijezda se nalazi plin, a on je tako­ đer važna komponenta galaktike. Plin sadrži i fine čestice prašine - prašine koja uzrokuje smetnje zaklanjanjem, na što je upozoreno u 6. poglavlju. O kemijskom sastavu ove prašine znamo vrlo malo ili ništa, ali mnogi astronomi vjeruju da se ona većinom sastoji od čestica leda. Poslije otkrića prisutno­ sti interstelarne materije astronomi su upoznali njene efekte, koji su im omo­ gućili da izmjere dimenzije naše gala­ ktike s dovoljnom točnošću. Premda prašina svoju prisutnost lako pokazuje, plin je osobito teško otkriti. Uprkos tome, taj plin stvara spektralne linije u spektru udaljene zvijezde. Ove su linije tamne, kao i Fraunhoferove linije u spektru Sunca (vidi stranicu 199), koje su proizve­ dene u biti na sličan način. Sjetimo se da su Fraunhoferove linije nastale zbog toga što svjetlost s neprekidnim područjem boja, emitirana iz fotosfere, prolazi kroz hladniji plin koji se nala­ zi iznad fotosfere; atomi unutar ovog hladnog plina tada apsorbiraju svjetlo svojih vlastitih valnih dužina, tako da su ove pojedine valne dužine nestale kada svjetlost dođe do Zemlje. Slična situacija nastaje sa svjetlom udaljene zvijezde, kad ono prolazi kroz interste-

Slika 10.5 Odnos između udaljenosti zvijezda od centra gala­ ktike i brzina na njihovim stazama oko tog centra.

Slika 10.6 Staze Sunca i zvijezde koja ima veliku brzinu kre­ tanja na stazi

276

ima radijus od oko 10 000 svjetlosnih godina. 277 . Imena se odnose na tamne i svijetle oblake vodika.Neka karakteristična područja naše galaktike u okolici Sunca otkrivena modernim promatranjima. Strelice s označenim stupnjevima pokazuju galaktičke dužine. Krug. u čijem se centru nalazi Sun­ ce.

gdje su Hladni plin vodika ne može se otkri­ atomi natrija i kalcija izgubili toliko ti optički. Premda su linije natrija i kalcija bile Slika 10. no to može radio-astronomija. Zato optička astronomija thur Eddington. zašto nema zaista vrlo hladna s temperaturom od linija natrija i kalcija u spektru takvih 100° apsolutne skale. a karakteristična je tamne linije natrija i kalcija u svjetlu valna dužina linije blizu 21 centimetar. jer su mjerenja na sjevernom vodik mora biti u mnogo većem opsegu nebu obavili Nizozemci. natrij i kalcij. Zbog ni u molekule . udaljenih zvijezda s visokom površin­ tako da ona pada u područje radio-vaskom temperaturom. Najprije se spoznalo. (To je skala na zvijezda. plih površina vodika s temperaturom Efekt je posebno naglašen za atome od oko 10 000°. ali on neće biti osobito vih atoma u ovim površinama je bila uočljiv kod zvijezde čiji spektar već sa­ oko milijun puta veća nego koncentra­ drži tamne linije koje su načinili atomi cija atoma natrija i kalcija. sadrži u biti samo li­ jetke. Ispravno tuma­ lova i zato se može otkriti samo radiočenje njihove prisutnosti je dao Sir Ar­ teleskopima. da suradnji. plinu. nego . ali danas znamo da su ta­ zda visoke površinske temperature. Atomi unutar plina apsorbi­ tranja T. B kve tople površine vodika relativno ri­ i O tip zvijezda. kao što su atomi i australski radio-astronomi radeći u vodika i helija. ukoliko atomi nisu poveza­ snaga izgubila svaku važnost. Najprije se natrija i kalcija u njenoj vlastitoj atmo­ pomislilo da je sav međuzvjezdani plin sferi. one nisu otkrile nje­ dom. Razlog.larni plin. tj. Dunhama na zvjezdarnici Mt raju svjetlo onih valnih dužina koje su Wilson otkrila su zatim prisutnost to­ i za njih karakteristične. a na južnom u sastavu međuzvjezdanog plina nego nebu Australci. tj. Već smo vidjeli da spektar zvije­ ovako vruć. Ukoliko atomi postoje sami elektrona da je njihova apsorpciona za sebe. jer se prije 25 godina Radio-metoda ima nedostatak: ne otkrilo slabo zračenje vodika. Koncentracija vodikonatrija i kalcija.7 pokazuje kartu raspodjele važne u otkrivanju prisutnosti međuz. Ovu su kartu izradili nizozemski gov najglavniji sastav. Većina međuzvjezdanog plina je nije vodika i helija. nalazi se u njihovim visokim kojoj je točka taljenja leda na 273°.) površinskim temperaturama. da su one nastale ne može otkriti prisutnost neutralnih od atoma natrija i kalcija koji se nala­ vodikovih atoma u međuzvjezdanom ze u međuzvjezdanom plinu. Proma­ može otkriti molekule vodika.vodik može emitirati toga je bilo sumnjivo kada su nađene spektralnu liniju.vodika. kako je određena radio-metovjezdanog plina.

a mjerenja na južnom nebu australski astronomi. Na ovoj stranici je nizozemski radiodalekozor kod Dwingelooa. dok je na suprotnoj stranici dalekozor Mills Cross.Slika 10. Mjerenja na sjevernom nebu izvršili su nizozemski astronomi. u bli­ zini Sydneyja u Australiji .7 Karta prikazuje raspodjelu i gustoću neutralnog vodi­ ka u galaktici.

Zato je naša karta ne­ kompletna.9 posto brzine svje­ tlosti. Čini se da su silnice ugla­ vnom poredane paralelno s galaktičkom ravninom. ona će se sama ra­ sporediti na način kakav je pokazan na slici 10. dok drugi vjeruju da su one sasvim nevažne. Smjer silnica u bilo kojoj točki je jednostavno smjer magnetskog polja. Pogled na unutrašnjost kru­ žne građevine CERN-ovog 28-milijardnog elektro-voltnog izmjeničnog napona protonskog sinhrotrona. Kozmičke zrake se sa­ stoje od čestica . Prem­ da se njegova struktura još nije odre­ dila. tada cjelokupna masa međuzvjezdanog plina iznosi samo dva ili tri posto od cjelokupne mase zvije­ zda. Ako se. tada će cjelokupna masa plina biti odgovarajuće veća. poglavlja. jer ne obuhvaća raspodje­ lu molekularnog vodika. Tu važnost ne možemo ocijeniti. da se prisutnost magnetskog polja pokazuje efektom koji se očituje na naelektrizi­ rano tijelo koje se kreće. Ovdje su protoni ubrzavani do 99. postoje neke stvari o kojima treba nešto reći. 8 Željezne strugotine otkrivaju linije sila u magnetskom polju u šipka­ stom magnetu. neki vjeruju da su molekule glavni sastav plina.9 Shematski prikaz magnetskog polja galaktike. Astronomi se vrlo razilaze u svojim pogledima na to pita­ nje. u drugu ruku. Kada željeznu pilovinu postavimo u blizinu magneta. Druge vjerojatno izlaze iz jezgre formirajući halo koji okružuje cijelu razdiobu zvijezda. Magnetsko polje je najlakše zamisliti pomoću magnetskih silnica.nešto većih ener­ gija. Slika 10. Ako su molekule zaista nevažne. 280 . Sjetimo se iz 7. pokaže da su važne. Magnetska polja i kozmičke zrake Teško je očekivati da magnetsko polje ispunjava našu galaktiku.8. Ovaj magnetski mjehur služi za za­ državanje kozmičkih zraka.uglavnom protona .samo neutralne vodikove atome koji se nisu vezali. Silnice unutar međuzvjezdanog pli­ na izgleda da su poravnate uglavnom Slika 10.

Neki vjeruju da je on usporediv dovoljavajuća teorija o porijeklu ko­ s masom plina diska. ne znači da od njih imaju. kao na slici 10. relativno da je on mnogo veći zbog golemog vo­ niže energije. Odluka o ovim raznim njihovi će otkloni biti mnogo slabi­ shvaćanjima ostaje za budućnost.9. zvijezde kao Kozmičke zrake visoke energije. Kako protoni kozmičkih zraka treba tražiti u većem imaju daleko veće mase od elektrona. njih će otkloniti magnetsko a da umjesto slobodnog putovanja u polje. neredovito se sudaraju sa vjeruju da se glavna produkcija pojavi halo plinom i pri takvim sudarima na­ u eksplozijama supernovih. Neki od gustoće plina diska.7. dok je plin unutar mjehura ili Zato je cijela galaktika vjerojatno oba­ haloa veoma vruć i ima visoku tempe­ vljena ogromnim magnetskim mjehu­ raturu . Takve zrake. Kada Čini se nevjerojatnim da je cjeloku­ električna čestica načini zaobilazak. Ako ove čestice imaju električne izvode u zvijezdama koje eksplodiraju. Mnogi astronomi i fizičari svjetlosti. postoji sumnja da porijeklo lasku magnetskog polja. ali bi izgledalo. naboje.uglavnom protoni plina mora sigurno biti mnogo manja .vjerojatno više od milijun stu­ rom. Ne postoji opće slaga­ ganju na primjer u CERN-laboratoriju nje među astronomima o masi halo u Ženevi. Još ne postoji sasvim za­ plina.7 re­ koji potpuno okružuje zvijezde. za vrijeme bljeskova. tim. postoji razlika. Plin slike 10. Premda gustoća halo Ovo su čestice . drugi smatraju zmičkih zraka. čak takvim snažnim volumen haloa neuporedivo veći nego strojevima koji nam stoje na raspola­ volumen diska.9. čestice. Ali. stvara Sunce vjerojatno lumena. ji . a njegova temperatura je pokazano shematski na slici 10. štaviše. a ovaj magnetski mjehur služi da pnjeva . Među­ izlaze iz jezgre galaktike u golemi halo. 281 . broju pojava.3. Prije . Silnice vjerojatno mjehur prikazan na slici 10. Ovo bi protumačilo izgled slike 10. Sunce ne mogu biti principijelni izvor koje se kreću brzinama blizu brzini produkcije. pa će ga oni zaobići. kako lativno je gust. pa će se i one naći u zaobiMeđutim. a oštriji zaobilasci disk galaktike.sa snažno velikim energijama. niska.veću energiju. veće energi­ je cjelokupna masa halo plina manja je nego što ih podijelimo protonima od cjelokupne mase plina diska. Kad se ovaj plin zgusnuo. relativno niska. pni međuzvjezdani plin ograničen na ona zrači energiju. brzina rotacije se povećala u tom opsegu da buduće sažimanje nije moglo ići prema osi rotacije nego samo paralelno sa smjerom rotacije.njihovi su zaobilasci strmi. da on mora zahvatiti cijeli ovo nije cijela priča.a njegova gustoća mora biti zadrži kozmičke zrake.paralelno s ravninom galaktike. Tako magnetsko po- Slika 10. Oni sma­ staju elektroni i pozitroni visoke ener­ traju da se kozmičke zrake stalno pro­ gije. jer je u laboratoriju. Protoni ko­ prostor izvan galaktike ostaju ulovlje­ zmičkih zraka su također električne ne u velikom magnetskom mjehuru.10 Većina astronoma vjeruje da se galaktika formirala iz gi­ gantskog oblaka plina koji se lagano okretao.

.

Međutim. i emiter radio-valova.lje uzrokuje da protoni i dakako lakši elektroni i pozitroni zrače. cijelo područje valnih duži­ na spada u područje radio-valova. Crtež nalijevo dolje pokazuje opću raspodjelu kuglastih jata u odnosu na galaktičku ravninu. Formiranje galaktike Velika većina astronoma vjeruje da je galaktika formirana iz oblaka plina vrlo velikih dimenzija. koji emitiraju. Ovakva se jata nalaze uglavnom u galaktičkom halou i sadrže zvijezde koje su se formirale u ranijem stadiju kondenzacionog procesa u galaktici.11 Položaji zvijezda jata NGC 188 u Hertzsprung-Russellovu dijagramu. potrebno da se prijeđe po datoj pu­ tanji. 259) pokazuje vrste evolucionih putova. Tada je bilo moguće samo zgušnjavanje paralelno s osi ro­ tacije. Konačno je vrtnja postala toli­ ka da više nije bilo moguće sakupljanje prema osi vrtnje. Slika 10. Zato naša galaktika nije samo emiter svjetlosti.) Elektroni. 283 . ta vrijednost varira od jedne do druge galaktike. Zato zračenje koje emitiraju elektroni u halou galaktike nužno moraju otkriti radio-astronomi. od vrlo brzih pozitrona i elektrona. kako je na slici 10. koje zvijezde slijede na dijagramu. uzrokujući postepeno spljoštavanje oblaka. koji se kreću u najvećem dijelu u magnet­ skom mjehuru što okružuje galaktiku.3. Takvo računanje za ovu putanju pokazuje da je NGC 188 staro oko 15 milijardi godina. a ne optički astronomi. brzina se rotacije postepeno povećava­ la. Slika 9. Radio-valovi dolaze Preth. također. može se izračunati. a oni su opet dobiveni iz zvijezda pri­ likom eksplozija supernove zvijezde. ali je radio-emisija iz ovih komponenata znatno slabija od onih u halou. Ukupna masa zvijezda u halou iznosi samo 10% od mase zvijezda u disku. Ovo se zračenje pojavljuje na valnim dužinama koje ne daje spektralne lini­ je. sigurno s pro­ mjerom od nekoliko stotina tisuća svjetlosnih godina. a slijedeća slika je fotografija tog jata.: kuglasto jato M 13 u zviježđu Herkula. u stvari. ali su elek­ troni i pozitroni mnogo efektivniji. vje­ rojatno su nastali iz kozmičkih zraka. Krajnji je rezultat bio diskasta struktura koju smo vidjeli na slici 10. na primjer. nego. a ona je dobivena iz energije koju stvaraju nuklearni pro­ cesi unutar njih.10. kako se zgušnjavao. Pretežni dio svjetlosti do­ lazi sa zvijezda.3 (str. (Postoje također elektroni koji se giba­ ju u međuzvjezdanom plinu u disku galaktike. Tokom ovog perioda zgušnjavanja samo se mali broj zvijezda formirao. jer putuju po zbijenijim krivuljama. a vri­ jeme. Cjelokupno radio-zračenje galaktike je slabije oko sto tisuća puta nego optička emisija. U početku se oblak polagano vrtio ali.

284 .

jer su takve zvijezde nastale u unutrašnjosti zvije­ zda. možemo očekivati da u zgusnutijem plinu bude i teških jezgri. od ko­ jih je jedan primjer pokazan na foto­ grafiji na suprotnoj stranici. 285 . nastali u termonuklearnim reaktorima unu­ tar zvijezda. fotografija Orionove maglice pokazu­ je golema tamna područja koja se sastoje od gustih oblaka plina i prašine. U ovom stadiju počelo je brzo formiranje zvijezda. koji se izrazito pokazuju spek­ trima nekih zvijezda. za kojeg vjeru­ jemo da danas predstavlja halo. Ovo je orijaški oblak pli­ na koji se širi. U 9. Slično je jedan dio plina ostao u halou. u Orionovoj maglici se gotovo sigurno još odvija taj proces. postavimo određe­ ni test. Ako je naša slika o formiranju galaktike pouzdana. formirajući tako međuzvjezdani plin diska. bit će moguće vidjeti da li on sadrži novoformirane zvijezde. ali nije sigurno da je ispravna. vjerojatno kao rezultat zračenja novoformiranih zvijezda. Ali je velika masa plina dosegla diskast oblik slike 10. Zbog toga su se željezo i kalcij. Premda je formiranje zvijezda u našoj galaktici počelo prije 15 milijardi godina. malo je ostalo plina koji se nije zgu­ snuo u zvijezde. To zna­ či da možemo očekivati kod zvijezda koje su se formirale u kasnijem stadiju prisutnost veće koncentracije željeza i kalcija. Preth.3 prije zgušnjenja u zvijezde. U kasnijem stadiju. pa ćemo zato očekivati da u spek­ trima prvih zvijezda budu samo trago­ vi željeza i kalcija. NGC 6611. Međutim. očeki­ vat ćemo da je početni oblak plina sa­ državao malo teških jezgri. morali nastati pri takvim reakcijama.one sada okružuju glavnu strukturu galaktike. osim vodika. a njihova je cjeloku­ pna masa oko 10% od masa diska zvi­ jezda. Na toj osnovi zvijezde haloa bi sadržavale manje koncentracije takvih elemenata nego zvijezde diska. kad su se formirale već mnoge zvijezde i bilo je vremena da nastanu takvi ele­ menti. Katkada se zvijezde haloa nađu u jatima. Međutim. Tek kada oblak postane prostraniji. Ove su zvijezde nađene u halou galaktike. Ova slika formiranja galaktike je kvalitativna. To su globularna jata. poglavlju smo vidjeli da su svi elementi.

.

U prethodnom poglavlju. da je vodik osnovna baza iz koje su sa­ građeni svi drugi elementi. Dalje o tome nećemo raspravljati. Razlog je. dobit ćemo starost jata M 67. M 67 je starije od grupe Hijade.7. Za zvijezde na gornjem dijelu glavnog niza vrijeme je mnogo kraće nego za zvijezde u donjem dije­ lu glavnog niza. Rezul­ tati dvaju računa se sigurno neće sla­ gati. 9. jer ta vrijednost mora biti blizu starosti galaktike.3. Sunce i Sunčev sustav su mnogo mladi. Sunce nije bilo među prvim formiranim zvije­ zdama u galaktici. što je trećina starosti same galaktike.7 vidjeli smo primjere stvarnih jata zvijezda. Računom se može pokazati da se zvijezda kreće duž putova ove vrste. Za trenutak ponovo po­ gledajmo slike 9. opisane u prethodnom poglavlju. ovo promatranje također daje snažnu potvrdu o onome što smo rekli u prethodnom poglavlju. Slijedi da je potrebno odrediti niz grupa zvije­ zda. Na slici 10. Stijene Zemljine kore i meteoriti nam govore. Sličnom će se procedurom za sliku 9. da su se ova dva jata formirala u raznim epohama. Ovo je odgovor na naše pitanje. postoje i drugi načini da objasne malu koncen­ traciju željeza i kalcija u halou zvijezde. jer će najstarija grupa dati starost galaktike. Kako možemo promatrati takve zvijezde . Jer. naravno. prem­ da se ovo promatranje slaže s onim što smo očekivali na osnovu naše slike for­ miranja galaktike. Ako imamo sreću da uključimo u računanje grupu zvijezda koja se formirala u najranijoj fazi povi­ jesti galaktike. 287 . Ra­ čun pokazuje njegovu starost na oko 15 milijardi godina. Osim potvrde gornje opće slike formiranja galaktike. Vraćajući se na našu opću sliku. Koncentracije izmjerene u nekim halo zvijezdama iznose 1% od koncentracije koja je nađena na Sun­ cu. jer bi nas to dovelo na nesigurne pozicije. Međutim. Ako izračunamo Prethodna slika: Maglica Lagun u zviježđu Strijelca.08-metarskim dalekozorom Hale. da je starost Sunčeva sustava oko 5 milijardi godina. možemo pitati o vremenu koje je tre­ balo da protekne da bi se sve ovo zbi­ lo . Formiranje zvijezda Budući da je u galaktici još prisu­ tan plin u disku.ne veliki broj . Na slici 9. U takvoj maglici gustoća vodika je mnogo puta veća nego u međuzvjezdanom plinu. foto­ grafirana 5.7.6 i 9. to još ne dokazuje da je ta slika ispravna. jer je ono relativno mlada zvijezda.6 i 9. a vrlo jednostavan argument dokazuje da se zvijezde još formiraju. mora se dodati da. Ovo je emisiona maglica.ili.Ovo očekivanje je potvrdilo pro­ matranje. postoji mogućnost da se formiraju nove zvijezde. prikazan na slici 9. naša ra­ sprava o slici 9. za koje se vjeruje da je jedno od najstarijih u galaktici. Vremena evolucije su najduža za zvijezde koje su relativno najniže na glavnom nizu i slijede puta­ nje udesno i gore.6 odrediti starost grupe zvijezda . dok je nekoliko takvih evolucionalnih pu­ tova pokazano na slici 9. omogućuju nam da to pitanje drži­ mo u vlasti. da bismo mogli odgovoriti na tra­ ženo pitanje.slijedi da su se one formi­ rale unutar posljednjih milijun godina. Najsjajnije poznate zvi­ jezde trebaju samo oko milijun godina da kompletiraju svoje evolucije.11 imamo položaje na Hertzsprung-Russellovu dijagramu jato NGC 188. kako je stara naša galaktika? Tehnike promatranja i proračunavanja. a računanjima se također može odrediti koliko dugo traje evolucija.3 učinila je jasnim da zvijezde na gornjem dijelu glavnog niza prolaze svoju evoluciju u relativno kra­ tkom vremenu. evolucioni put. dobit ćemo najbližu vri­ jednost starosti same galaktike.Hijade.3. Vidimo da iscrpljivanje vodika iz centralnih područja zvijezde uzrokuje kretanje zvijezde iz glavnog niza udesno.

Na takav način i pretopao da se dopusti formiranje se formiraju veće gustoće unutar kojih oblaka poput onih u Orionovoj magli­ može početi formiranje zvijezda. Zato izgleda da se zvijezde u halou slabo ili nikako formiraju. u hlađenju plina a i u postanku razumjeti. Sunce. Sada čjima prema unutra. Ipak. Moramo čekati sve dok one su. koja vjerojatno igra Razlog zašto ne vidimo doslovno tako vitalnu ulogu u formiranju mole­ formiranje novih zvijezda nije teško kula. iznenada prestalo. Oblaci su vjerojatno formirani iz Kad se zgusnulo na veli­ procesa hlađenja. molekule ispare s površina česti­ očito da se takav proces formiranja go­ ca prašine. drugim riječima. pa nastaje formi­ je plin u halou galaktike prerijedak ranje gustog oblaka. ona brzo ugrijava okolni plin. nje­ gov je ekvatorski promjer đenja. Oni su previdjeli jednu stvar: dručju disk koji će se gibati snagu hlađenja prašine i molekula u oko Sunca. Tlak unutar hladnog Nužno stanje za formiranje zvijezda područja opada i postaje manji nego je postojanje gustih oblaka plina i pra­ tlak u okolnim područjima. okrećući se brže čjima galaktike. pa ćemo prirodno razmotriti lo­ područja tiskaju plin hladnijim podru­ kaciju i porijeklo takvih oblaka. gdje se čestice prašine nalaze između kad vrlo sjajna zvijezda počne zrači­ Zemlje i zvijezda. polarni promjer. Činjenica da su ta­ ti. recimo. mira zvijezda. pa je u takvom na. Zato. jednostavno rečeno. pokazuje sasvim jasno da postaje još rjeđi. Nove zvijezde se rađaju u zvijezda. imala bi zvijezda koja nastaje iznosio dva puta više nego temperaturu plina od oko 10 000°. Čestice prašine u međuzvjezdada je formiranje zvijezda. Računanja Zbog toga su astronomi vjerovali da pokazuju da će tada plin međuzvjezdani plin ima takvu tempe­ formirati u ekvatorskom po­ raturu. smještene se zvijezda stvarno ne pojavi. a zbog toga je na takvom području u kakvom se nalazi njegovu ekvatoru izbočina postajala sve veća i veća. to unutrašnjost ovih oblaka gdje se for­ još ne znači da tamo nema zvijezda. premda Ovo ih dovodi do kontakata što im stvarno ne vidimo formiranje novih zvi­ omogućuje spajanje u molekule. Jednom.Očito bi bilo nerealistično pretpostaviti plinu. 288 . Dogodi se da pojedini atomi udare jun godina. a to kva mjesta nepravilno razbacana oko uzrokuje da se oblak širi. Ova prašina. tovo sigurno još odvija. jer Čini se vrlo vjerojatnim da tamo nema plina i prašine. Ako ne bi bilo hla­ činu planeta Merkura. sasvim je tim. Gotovo što je Orionova maglica. Neka se lokalna podru­ đanje zvijezda. koje je zapo­ nom prostoru vjerojatno igraju važnu čelo prije 15 milijardi godina i koje sa­ ulogu u povezivanju atoma u moleku­ svim jasno ide sve do posljednjih mili­ le. Najgušći se Sunce neprekidno zgu­ šnjavalo iz rotirajućeg obla­ plin se pojavljuje u vanjskim podru­ ka plina. Zbog velike svaka fotografija Mliječnog Puta poka­ količine prašine ne možemo vidjeti zuje izrazito tamna područja. hlađenje Orionovoj maglici. Okolna šine. što nam omogućava prašina nije jednoliko rasprostranje­ da vidimo kroz njega. Gdje je prašina najgušća. Zbog ovog efekta hlađenja prašina stadiju zaista nedavno promatrano ra­ nije jednolika. i zabiju se u površine čestica prašine. Zvijezde se ne formiraju ni u jezgri galaktike. Zato oblak galaktike. nije jednoliko rasprostranje­ gustim oblacima plina i prašine kao na u međuzvjezdanom plinu. u brže. ci. prije sto tisuća godina. plina je najbrže. Za­ jezda u sadašnjem trenutku. Ovakva je situacija u čja brže hlade od drugih.

Zato. ali se porastom kon. Smatra se da udaljenosti i primijenili Babcockovu su zvijezde formirale svoja magnetska metodu.širenje spektralnih linija. a. imati također nešto su povećane. da mnoge zvijezde imaju sasvim zdani plin iz kojeg su se formirale zvije­ sigurno snažna magnetska polja i.mnogo stotina kilometara u sekundi oblaka plina: magnetsko polje i veliku da se dosegne vrijeme formiranja zvi­ brzinu rotacije. Da gnetsko polje postoji unutar međuzvje. Tumačenje je moguće s magnet­ skim silnicama. jer raste gustoća do goleme vrije­ mnoge zvijezde zaista pokazuju vrlo dnosti kada se zvijezda formira. magnetsko polje. zvijezde. Vidjeli smo da ma­ Sada su se pojavila dva pitanja. a račun pokazuje brzine od dva važna svojstva od svog roditelja .vno. Zato na naše pita­ dnostavnim zgušnjavanjem prvobitnih nje možemo odgovoriti dvojako: poziti­ silnica koje su ispunjavale međuzvje. ako o ovim drugima vodimo Slika 10. brzu rotaciju. Ako se povećava gustoća i da li sve one imaju velike brzine ro­ plina. onih područja koji se udaljuju od nas koji se stisne u zvijezdu.Očekivali bismo da zvijezde dobiju rotacije. silnice ovog polja se zgušnjava­ tacije? Odgovor je na prvo pitanje da ju. Ona mogu dugovati svoje neki će se dijelovi njene površine giba­ porijeklo stanjima unutar prvobitnog ti prema nama. koje se ponašaju kao elastične žice opremljene zaokretnim momentom vežući Sunce i disk (kasnije formiran od diska između Sunca i pla- 289 . a su smanjene. ne bismo otkrili prisutnost polja na ovaj način. Vrlo je vjerojatno da je magnetsko gativno. Ra­ prisutnosti magnetskog polja. Na primjer. Babcock je i magnetski intenzitet do odgovarajuće pronašao metodu otkrivanja magnet­ veličine. koji također lativno nevažna. ali ona vrijedi samo u međuzvjezdanom plinu prvotno sla­ pri posebnim okolnostima. polje proizvedeno unutar zvijezde ako bismo promatrali Sunce iz velike može biti vrlo snažno. lovi udaljavati. dok valne dužine linija iz to znači da će svaki dio takvog oblaka. ne­ zde.li sve zvijezde imaju magnetska polja zdanog plina. nije smo vidjeli da Sunčevo magnetsko Mjerenje rotacije zvijezde mnogo polje igra značajnu ulogu u mnogim je lakše nego mjerenje jakosti njenog pojavama koje promatramo na povr­ magnetskog polja. Na nesreću. ako je magnetsko polje skih polja zvijezda. bo. Valne dužine linija iz ovih di­ Svi međuzvjezdani oblaci koje proma­ jelova koji se gibaju prema nama nešto tramo imaju neko vrtložno kretanje.12 Samo izbacivanje diska plina neće pro­ tumačiti zašto Sunce rotira sporije nego što bi očekivali iz njegove teorije formi­ ranja. Ako zvijezda rotira. nu karakteristiku. da za druge nema dokaza o polje Sunca nastalo na taj način. tj. Pri započinjanju kondenza.mogu proizvesti proširenje spektralnih denzacionog procesa povećava i brzina linija ali. raste snažna magnetska polja. a drugi će nam se dije­ plina iz kojeg se Sunce zgusnulo. Ovo kretanje uzrokuje Sada razmotrimo drugu naslijeđe­ neznatno pomicanje spektralnih linija. šini Sunca. Razmotrimo najprije jezde. cionog procesa rotacija je mala i re­ postoje drugi slučajevi. Ona su nastala je­ magnetskog polja. koju očekujemo da koje dolaze iz raznih dijelova površine zvijezde posjeduju. Ovo uzrokuje pro­ rotaciju.

A to je upravo ono što naši raču­ ni o formiranju zvijezda traže. Zato je vrlo vjerojatno da su naša očekivanja u vezi s rotacijom zvijezda u principu ispravna. koji leži izvan glavnog tijela zvijezde i kreće se oko nje po kružnoj stazi. a to se sla­ že s našim očekivanjima. pa je utjecaj Sunčeva gravitacionog polja na granici sustava slab. ali da je rotacija Sunca i drugih zvijezda mala na gla­ vnom nizu. Ovo nastaje zbog velike uda­ ljenosti planeta od Sunca. posebno početkom ovog stoljeća. U stvari. ako se sav prvobitni planetarni ma­ terijal postavi unutar Sunca. koja je imala sličnost s ovim razmatra­ njima. U ovom slučaju vodik i helij su morali u nekom stadiju pobjeći iz periferije Sunčeva sustava. da bi bila prenesena na vanjski sustav planeta. član Vlašića ili Plejada.računa. Ali ovu teoriju nisu prihvatili astronomi. njegova brzina rotacije još više povećati. Prije više od sto godina Laplace je postavio teoriju o postanku planeta. Da bismo objasnili opadanje rota­ cije. Samo se tvrdi da zvijezda izbacuje disk plina. što ukazuje da je porijeklo planetarnog materijala sa Sunca. pa je njegov ekvatorski promjer postao gotovo dva puta veći od polarnog promjera. ali nema objašnjenja zašto dolazi do smanjenja brzine rotacije. ali zvijezde na donjem dijelu glavnog niza rotiraju vrlo polagano. Sastavi Jupitera i Saturna su slični Suncu. S vremenom se stislo na polumjer pla­ neta Merkura. najunutarnjijeg plane­ ta Sunčeva sustava. Kako je došlo do tog bježanja? Vo­ dik i helij su najlakši plinovi.veza . Kad je tek formirano Sunce nastavilo svoju kon­ denzaciju. Zato su ovi pli­ novi jednostavno pobjegli u prostor. uprkos bezna­ čajnosti njihove cjelokupne mase u poređenju sa Sunčevom masom. Jedan je primjer Pleona. možemo postaviti unutar Sunca. pa nastali disk sigurno ne sadrži cijelu priču. koji imaju velike koncen­ tracije vodika i helija. Daljnja razmatranja ukazuju da će se. Ovo ćemo najbolje razumjeti ako ukratko razmotrimo kemijski sastav planeta. Pleona ima zaista veli­ ku brzinu. Kako da objasni­ mo ovu kontradikciju? Odgovor navo­ di na direktno razmatranje cijelog pro­ blema planetne formacije. Izvjesne zvijezde. a da se planeti mogu zatim formirati iz materijala diska. iz je­ dnog važnog razloga. Smatrao je da zvijezda koja na­ staje može formirati prstenove upravo na takav način. jer se ne bi moglo objasniti zašlo ih nema na Uranu i Neptunu. moguće je da odredimo stu­ panj rotacije zvijezde. rotiraju brzo. njegova će se 290 brzina rotacije povećati gotovo tisuću puta. koje leže visoko na glavnom nizu i zaista imaju brze rotacije. Veliki vanjski planeti Uran i Neptun sa­ drže vrlo malo vodika i helija u odnosu na najveće unutarnje planete. što je uzrokovalo formiranje sve veće i veće izbočine na ekvatoru. zajedno s masama planeta. Porijeklo planeta Iznenađujuća je stvar da bi se. Ako masu ovih "izgubljenih" plinova. ona bi se povećala gotovo sto­ struko. A pouzdanost ovih računa potvrđuju promatranja. Zbog toga nastavimo naše razma­ tranje o formiranju zvijezda. Jupite­ ra i Saturna. kada bismo sve planete pokupili i smjestili u unutrašnjost Sunca. kao naše Sunce. moramo pokazati da postoji neka veza između zvijezde i diska . Zvijezde koje leže visoko na gla­ vnom nizu. nastavilo se i ubrzavanje rotacije. Kompli­ cirani računi pokazuju da bi u ovom stadiju plin napustio brzo-vrteća ekva­ torijalna područja i formirao disk koji se kreće oko Sunca i leži izvan njega. Ovdje imamo neslaganje s onim što smo na prvi pogled očekivali. izgleda da imaju upravo takav disk plina. brzi­ na rotacije Sunca znatno povećala.

žive. olova i urana.12. pa ulaze u materijal diska. jer bi snažni gravi­ tacioni učinak samog Sunca spriječio bilo kakav proces sakupljanja unutar diska. Premda Sunčev gravitacioni utjecaj ne sprečava kon­ denzaciju ovakvog tipa.koja prenosi vrtnju zvijezde na disk. nego. silnice će biti zapletene. Takve se česti­ ce formiraju kao kapljice u oblacima zemaljske atmosfere. nego također . poglavlju smo vidjeli da Sunce ne sadrži samo atome vodika i helija. koji su for­ mirani iz njega. magnezija. Tako se mogu stvoriti iz diska Sunčeva mate­ rijala čestice ovih elemenata ili kombi­ nacija ovih elemenata. njegovo zra­ čenje ima važan učinak. mogu nalaziti u tako velikim udaljenostima od zvijezde ro­ ditelja. Kakav je prvi korak? Sigurno je da nije bilo jednostavno sakupljanje pli­ novitog materijala. samo ako se plin u disku kreće stalno sve dalje od Sunca i hladi sve više. koje je bilo prisutno pri kondenzaciji Sunca. Magnet­ ske silnice izlaze iz Sunčeva ekvatora. Još iz Faradayjova vremena znamo da se magnetske silnice ponašaju na razne načine. ugljika. doći će do stadija kad će se voda i amonijak početi kondenzirati. dušika. lako je pokazati da one teže ne samo da oslabe rotaci­ ju Sunca. Situacija je pokaza­ na u ravnini na slici 10. jest formi­ ranje malih tijela. Usta­ novljeno je. ono što gravitaciono polje Sunca ne može spriječiti. Ali. zato.vrlo mnogo manjim po­ stocima . 291 . U 8. da takva udaljenost odgo­ vara udaljenostima planeta Jupitera i Saturna za amonijak. Do sada imamo objašnjenje kako Sunce može razviti vanjski disk plina i kako taj disk može smanjivati rotaciju Sunca. To bi također dovelo do promjene smjera kretanja Tritona. Sjećajući se da se one ponašaju kao napete elastične žice. Sunce moglo biti poveza­ no s vanjskim diskom plina? Kakav bi utjecaj bio između Sunca i diska. vjero­ jatno je. a možda i tekućih. silicija i običnih metala u vrlo malim količinama kosi­ tra. budući da se prostor između njih po­ većava? Za odgovor se moramo vratiti ja­ kom magnetskom polju. Takav jedan susret će toliko ubrzati Plutona da mu omo­ gućuje bijeg. na primjer. sile materijal diska da se udaljuje od Sunca. usprkos poveća­ vanju udaljenosti između njih. kao što se vidi na sli­ ci. Takve žice povezuju Sunce s vanjskim diskom i mogu odigrati ulogu otpremača okretanja. čestica unutar plina. barija. Na primjer. da magnetske silnice nasta­ vljaju povezivanje materijala diska s materijalom Sunca. Kako je. poput napetih elastičnih žica. može na nekom dijelu staze oko Neptu­ na naići na Plutona. Tako dugo dok Sunce rotira brže od diska. To ne bi samo objasnilo opadanje. to bi također objasnilo zašto se sam disk udaljuje i kako se planeti. također. Kamen spoticaja oko prihvaća­ nja Laplaceove teorije bio je u tome da astronomi sve do nedavno nisu mogli pokazati prirodu takve veze. ali još nismo razmatrali pitanje formiranja planeta iz materijala diska. Kad se disk plina odvoji od Sunca. a ne planetom. Plutona možemo smatrati odbjeglim sa­ telitom Neptuna.atome kisika neona. neće se formirati ni vodene kapljice ni kapi amonijaka ako je plin prevruć. ali ne i za vodu. Triton. prelaze prostor između Sunca i diska. Crtež pokazuje kako sadašnji satelit.

Prema tome. Konačno. i zbog toga bliže Suncu. njihov neobičan sastav načnoj fazi su se ova tijela spojila u . Ako su se oni kretali kroz je amonijaka. Ovo je hove male mase. područja. U stvari.činjenica je da oni sadrže vrlo visoku šačicu unutarnjih planeta koje danas koncentraciju takvih elemenata kao poznajemo.usporedive s Mjesecom. u vodi oceana i u i željezo planeta nalaze relativno blizu ugljikovu dioksidu. nji­ do djelomične kondenzacije. Prve dvije su direktno kom­ neti sakupili u tijela sa znatnim gra­ plementarne jedna drugoj: unutarnji vitacionim poljima. jer lu. Venere. počele su ljenostima Merkura. U ko­ planeta: prvo. Fotografija tumači kako je bilo lako da prvi promatrači zamijene Sunčeve pjege s pro­ lazom Merkura preko Sunčeva diska. da bi moglo doći do kondenzaci­ od Sunca. planetarni plinovi se kre­ polagano smanjivala rotaciju Sunca. Ako je djelovala sila koja je amonijaka u području sadašnjih sta- Merkur. Jupitera i Saturna. Na graničnom području što je magnezij. Čestice stijenja nostima unutarnjih planeta . Suncu. čestice iz plina relativno visoke tempe­ nalazimo danas. koje su zaostale. koji je još bio na raspolaganju. Vidimo da su ove tijela. sada zauzeta od unutarnjih Ali bi se čestice stijena i metala lako planeta.bilo je premalo če­ bitnom planetarnom materijalu. Zemlje i se postepeno nagomilavati.na uda­ i metala. najunutarnjiji i najmanji planet može se vidjeti na disku Sunca. su bili prisutni u maloj koncentraciji Gravitaciona polja unutarnjih planeta u prvobitnom planetarnom materija­ nisu mogla da zahvate mnogo plina. Razmotrimo sada velike planete. tj. Mali se njihovi kruti oblici kondenzirali kao iznos. Marsa. izno­ stica da se formira planet znatne veli­ seći u masi oko 1/10%. i treće. točno koliko čine. ću sve dotle dok dosegnu blizinu ovih planetarni plinovi su se kretali brzo staza. u dušiku rature: ovo objašnjava zašto se stijene Zemljine atmosfere. a glavna se masa planeti su male mase jednostavno zato planetskih plinova pružila do podru­ jer su oni sastavljeni od elemenata koji čja velikih planeta. tri karakteristike međusobno tijesno S vremenom su se unutarnji pla­ povezane. Jedan udarac objašnjava tri nastao je veći broj tijela znatne veli­ značajne karakteristike unutarnjih čine . pa će upravo zbog toga tamo doći smo danas našli u Suncu. Ovi elementi imaju svojstvo da su ga je bilo malo na raspolaganju.a koje te koji su bili relativno rijetki u prvo­ je iz staze Marsa . Sada možemo lako predočiti niz Već smo vidjeli da je kondenzacija događaja. drugo. asteroida ili planetoida. silicij i željezo. male čestice stijena i metala kondenzirale pri višim temperaturama su se kondenzirale iz plina i zaostale. činjenica da područje ispunjeno mnoštvom malih oni leže blizu Suncu. one dok je glavni dio plinova nastavio da se već mogu kondenzirati na udalje­ se udaljuje od Sunca. na primjer. 292 . elemen­ kondenzacije stijena i metala .

293 .gotovo blizanka Zemlji u masi. koju je izra­ dio dr de Vaucouleur s Harvardske zvjezdarnice.Ova reprodukcija jednog od najbo­ ljih novijih crteža Marsa. promjeru i sastavu .u fazi srpa. Venera . čini se da je oluja žute prašine prohujala preko njego­ ve površine. astronomi još ne mogu reći je li nje­ na površina slična Zemljinoj. Dok je ona neprekidno obavl­ jena plaštem neprozirne atmosfere. pokazuje vidljive kara­ kteristike planeta.

ako ih usporedimo s Merkur je lako vidljiv objekt sa sjajem. ostali iz područja Urana i kilometara ili 40%. Ove su plinove zaista poku­ Mjeseca. treba da se iskoriste. je dovoljno da Uranu i Neptunu dadu unutarnja gustoća Merkura je. označen su imenima. Merkur sadrži više me­ iznio Lyttleton. Pluton. ali ne onolike ko­ tarnja planeta. on izvrši jedno kompletno dovoljno velike da su gravitacionim si­ kretanje . formirale tijela s velikim masama. Ima malu masu i nije izgleda da sadrže istu proporciju sti­ sličan Uranu i Neptunu. a sada još manje. Dali su mu ime Hermes prvobitnih planeta. tako sa znatnim gravitacionim poljima. Pluton je možda odbje­ tala. su samo plinovi. U na. veća nego gustoća ostala tri unu­ unutarnjih planeta. (Na originalnoj karti mnogi od ovih "kanala". vidimo ga na zapadnom sav gurnut iza staza Jupitera i Satur­ nebu. jer se Merkur nala­ zi unutar staze Zemlje i sjaji od refle­ 294 la inteligentna bića. lazi otuda. jer Merkur na u jednom bitnom pogledu. godine. što je u sastavu Merkura Postoji još nešto da se spomene. pa da se pojavljuje prije ili poslije Sunca. jer. nešto poslije zalaska Sunca. počevši od najunutarnjijeg. Ova velika gustoća do­ like imaju Jupiter i Saturn. a manje stijenja. Merkur se te čestice amonijaka formirale su tijela nalazi gotovo u ravnini ekliptike. dok Mars sadrži gli satelit Neptuna.) Tada je malo ljudi. i. nalazi se iza nere. kako je jenja i metala. koji je usporediv sa sjajem zvijezde SiFormiranje Urana i Neptuna razli­ rijus. Ali. veći od promjera Neptuna. Zato najizduženija elipsa. ali ćemo najprije ne­ što reći o fizikalnim karakteristikama "Karta" Marsa koju je izradio Percival planeta. ako ca. Uzgred. Kru­ ktirane Sunčeve svjetlosti. Satelite Na sljedećoj.za na je nestala u svemirski prostor. Kada se takve povoljne prilike po­ kuje se od formiranja Jupitera i Satur­ jave. su ova primitivna tijela lako privukla što ovisi o njegovu položaju na stazi. izgle­ mnogo veće mase nego što su mase da. vidimo acija bila sasvim različita od one kod ga na istočnom nebu prije zore. . jer je ovdje situ­ Kada je Merkur ispred Sunca. Merkur Kod Merkura se zapažaju faze nalik fazama Mjeseca. Apolon količine vodika i helija. pa ga uopće ne više stijenja. njegova je staza cajem gravitacione sile Sunca.od položaja ispred Sunca do lama privlačile plin. Ju­ Pod najpovoljnijim okolnostima piter i Saturn. dolazilo do takvog zaključka iz oskudnih promatračkih podataka koji su bili na raspolaganju. Njegov stvarni period kada se disk plinova udaljio od Sun­ kretanja oko Sunca je 88 dana. samo 116 dana. kad unutarnjih planeta. a manje metala. Gledaju­ prve prvobitne kondenzacije postale ći sa Zemlje. tako da ga je mnogo ostalo i bilo antičko doba nisu uočili da se radi o zahvaćeno gravitacionim utjecajem istom planetu. a njegova masa četiri ili pet pile njihove prvobitne jezgre. Lowefi 1901. veće količine plina. koje su tako za jutarnju pojavu. moramo smatrati planetom. onim unutarnjih planeta. kao metan i ugljični Njegov promjer je okruglo 4800 monoksid. izvučeni kao savršene geometrijske linije. Dok su mijenja svoj položaj vrlo brzo. Venera i Zemlja staze Neptuna. vodik i helij nisu više bili pod utje­ isključimo Plutona. To su bile velike ili Merkur za večernju pojavu. Zemlje ili Marsa.za Jupitera i Saturna ostvarena. veća proporcija metala nego kod Ve­ Još jedan planet. Plin diska nije bio je iza Sunca. većina mase pli­ ponovnog položaja ispred Sunca . Loweli je mislio da su ispresijecane kanale na Marsu izradi­ Merkura. dole: ćemo razmatrati. a bilo ih puta veća od mase Mjeseca.

Tokom posljednjeg stoljeća Schiaparelli je pokazao da je Merkurov period rotacije isti kao period njegova kretanja oko Sunca. ali na večernjem nebu poslije zalaza Sun­ je mnogo leži ispod njih. To se otkriće može interpretirati na dva različita u cijelom planetarnom sustavu. ne možemo očekivati da Sunca. Postavlja se zbog toga pitanje mogu održati tako nisku temperaturu. što nam omogućava da dobro vidimo njegovu površinu koja je. (Očito je da ca a katkada na jutarnjem nebu prije možemo promatrati sadržaj atmosfere zore. možemo lako odrediti rotaciju. kada se po. kao rezultat promatra­ nja balonima u Sjedinjenim Ameri­ čkim Državama. tako da je polovi­ na planeta neprekidno osvijetljena. Za nju su Grci imali dva imena koja leži iznad oblaka.njih vrlo hladni. Venera Ako je njihova temperatura vrlo viso­ Venera se. tada nas činjenica. također. također. kada se pojavljivala na ve­ njih. tada će sva voda biti smrznuta. Na nesreću. To znači da je katkad vidimo nađemo mnogo vode u oblacima. koja ovise o tome. Ukoliko je tempe­ u masi i promjeru. ima gotovo istu ratura -75°. ovo se pitanje ne može riješiti direktnim promatranjem. a druga neprekidno u mraku. Ona je samo neznatno manja ozbiljnu poteškoću. koje da bi na Veneri zaista moglo biti vrlo su nalik fazama Mjeseca. Zato Mer­ kur ima najtoplije i najhladnije mjesto . nalik površi­ ni Mjeseca. poput Merku­ neznatni dio vode. a vjerojatno i isti pare nego što je nađeno.) javljujivala u zoru. a nedavno je. nalazi bliže ka. onemogućuju da saznamo je li Venera djelomično pokrivena oceanima. ako su oblaci kođer vidi prije izlaza i poslije zalaza vrlo hladni. u njoj otkrivena ne­ znatna količina vode.Hesper. jer je Venera neprekidno pokrivena bi­ jelim oblacima. Ona se ta­ malo vode. a. Međutim. i. i Fosforos. Poznato je da atmosfera Venere sa­ drži velike količine ugljičnog dioksida. načina. pa je atmosfera rijetka. da li je njena površina slična površini kada su oni neprekidno podvrgnuti in- Merkur ima malo atmosferskih pli­ nova. ako su oblaci i područje iznad černjem nebu. sili da zaključimo ra.Zemlje. izgleda. A ovi oblaci ne samo da zaklanjaju pogled. ona također pokazuje faze. oni. postojat će više vodene unutarnju gustoću. Kako oblaci sastav. jer možemo vidjeti nje­ govu površinu. a ne one ispod . da je otkriven Suncu nego Zemlja i. za koju se temperaturu oblaka Venere odlučimo. Ova druga interpretacija nailazi na Venera je gotovo bliznakinja Ze­ mlje.

296 .

reflektirao natrag u prostor. oni bi to mogli i održati kad bi imali Marsova je staza izvan Zemljine. Na taj kroz bolji teleskop pod najpovoljnijim način bi Venera mogla imati oceane okolnostima još slabiji nego pogled na poput onih na Zemlji. oni su sasvim nebitni. One nam daju najbolji prikaz a Marsova os rotacije je nagnuta pre­ ma ekliptici za gotovo isti kut prema Zemlje kao planeta. metnemo u je­ dno tijelo. Marsov dan je go­ nedavno pomoću raketa i iz umjetnih tovo jednak dužini zemaljskog dana. a ostatak za razliku od Venere koja se. sove rotacije 24 sata 37 minuta i 23 sekunde. nalazi u istom smje­ čja. Kada U tom slučaju bi se dio upadnog svjetla je najbliži. problem prirode oblaka može To je povoljna okolnost za astronoma. događa. zapravo. iz kojih su oni napravljeni. Zato. satelita. U gornjem dijelu slike nacrtan je Jupiter kako se vidio njihovim dalekozorom. kad je bi prošao kroz oblake u niža podru­ najbliža Zemlji. nalazi se u opoziciji Suncu. Ako se ovako noćnom nebu kada je nama najbliži.tenzivnom grijanju sa Sunca? U stva­ Mars ri. a ne da je apsorbiraju. Odluku izme­ Mjesec prostim okom. sastavljena od finih krutih Marsova atmosfera vrlo rijetka. ru sa Suncem. Niže je današnji crtež Jupitera u boji. pa svojstva da odbijaju i propuštaju Sun­ zato kod njega nikada nećemo vidjeti čevu svjetlost.: ova slika iz oko 1700. faze kao kod Merkura i Venere. Zato se Mars nalazi na koja bi ugrijala oblake. Oblaci bi a ona postaje još bolja ako se zna da je bili magla. Preth. Ovaj crtež Saturna prikazuje veličanstveni sistem prstenova koji mu daju najupadljivi­ ju vizuelnu karakteristiku. a ispod njih mo se podsjetiti da je pogled na Mars bi se nalazili oblaci vodene pare. Mora­ čestica ugljičnog dioksida. godine od Donata Cretija prikazuje astronome kako promatraju Jupiter. se riješiti vrlo jednostavno. sa crvenom pjegom i jasno vidljivim satelitima. ne bi došlo do apsorpcije. tog najmasivnijeg planeta u Sunčevu sustavu. đu ove dvije pretpostavke dat će skora Promatranje raznih površinskih predjela pokazuje da je trajanje Marbudućnost. dok Mars treba gotovo Zemlja dvije zemaljske godine da se jedanput Fotografije Zemlje su načinjene tek okrene oko Sunca. ono bi bilo samo sićušni satelit Saturna. Premda impresi­ vni. 297 . Ako sve čestice.

Na drugoj je strani bio E. Percival Lowell. Zemlji nisu tako specijalni kako se nekad koje su izgradila inteligentna bića na vjerovalo. Prije nekih pedeset godina bilo je Gotovo sve tisuće milijuna zvijezda male dosta suprotnih mišljenja ima li na mase u Mliječnom Putu imaju sporu rota­ Marsu ili nema nekih viših formi ži­ ciju. i dodao da tokom zime na svakoj hemisferi. postoji velika vjerojatnost da ži­ Marsu. vot nije monopol našeg malog planeta. a možda nešto veće količine prugasti i snopasti efekt u tamnijim dušika. s čijim se stajalištem da­ sti postavljaju pitanje.područjima". "kugle. koji je izradio Martin Schwarzschild u SAD. Atmosfera Marsa vjerojatno talji obojeni sivom bojom pomoću gru­ sadrži male količine vode i ugljičnog be četke. postoji li život nas većina astronoma slaže. a cijela fizikalna i kemij­ čnosti. na jednoj stra­ formirane svoje vlastite planetarne siste­ ni. Barnard na Marsu. ali je on ograničen na niske forme dozvoljava da promatramo fine deta­ bilja. Ovo posljednje odnosilo se na efekt tanki sloj inja. ali se "nitko ne može točno odrediti čudnu one tope tako brzo kada dođe ljeto. koja je proizvela mrvasti ili dioksida. podržavao je shvaćanje da je Mars me. Moguće je da život postoji na Mar­ treperenja u našoj atmosferi. Ovaj bi se efekt mogao otklo­ ska okolina oskudna i primitivna za niti programom. Bijela polarna kapa se razvija škrte vizuelne predodžbe. čija je cijela površina obojena ne bismo mogli zamisliti takvu mo­ nježnom bojom na kojoj su tamni de­ gućnost. Ove slično­ Barnard. Vjerojatno je to trenutku najveće stabilnosti". Ne možemo reći ni da Marso. Iz onoga što znamo o ke­ je rekao da mu Mars ostavlja utisak mijskom sastavu atmosfere Marsa. Općenito govoreći. Kako uvjeti koji omogućuju život na ispresijecan mrežom linija ili kanala. Pokušat će se bilo kakvu bujniju floru i faunu. koji ne su. temperature lje na Marsovoj površini s velikom to­ su preniske. Smatrao je da nije pame­ ve temperature isključuju mogućnost tno izvući pouzdane zaključke iz tako života. 298 . To je pokazatelj da gotovo sve imaju vota. da složenost detalja.ekliptici kao os Zemlje. E. koji su bili viđeni u ne mogu biti duboke.

možda koncentracija radio­ ljuju velike mase vodiku i heliju. Galilei nije Račun pokazuje da je ova atmosfera prstenove vidio jasno. Mnogo 299 . Vjerojatno je vrlo vi­ Uran i Neptun se uglavnom sasto­ soka. Sami se slojevi mijenjaju promjenljivi od onih na Jupiteru. Boje su kod ristika. Njegova povr­ šina pokazuje različite detalje i vrlo je Saturn bogata bojom. dimo kao nebesko tijelo. posebno električne bure Već i u malom teleskopu Jupiter vi­ koje se po svoj prilici tamo pojavljuju. Takav karakterizira Jupiter i Saturn. ravnini ekvatora planeta. ali pojasovi. dinom XIX stoljeća Bond prvi zapazio a značajna je karakteristika ovog vodi­ slabi najunutarnjiji prsten. čija ja od njih je crvena pjega. a ima i nijansi zelene. u naravi su vrlo krhki. metan i amonijak. vi. Ova je poja­ su stanja bila različita u oba slučaja. helij. vjeroja­ ciju oko koje su se sakupljali vodik i tno kristale leda. Sve su te karakteristi­ ma. manje su izražajni i manje s ekvatorom. Ima. konfiguracijom magnetskog polja -jer Za oko je najupadljivija karakte­ se čini da Jupiter ima snažno magnet­ ristika Saturna njegov veličanstveni sko polje. kao urana. va vjerojatno povezana s unutarnjom jer je atmosfera Saturna hladnija od strukturom samog planeta . promatrajući ih dosta plitka. unutrašnjost Jupitera se može ponašati kao golemi dinamo koji stvara veliko i snažno magnetsko po­ lje. iz već izvor energije može poslužiti da se pro­ spomenutog razloga. Jupiter također ima na svojoj oba planeta vjerojatno nastale od kon­ površini i drugih značajki. Pri prodiranju u Jupiter 1610. Detalji Saturn je vjerojatno sličan Jupite­ se neprekidno izmjenjuju kako planet ru u svim osnovnim karakteristika­ rotira oko osi.možda s atmosfere Jupitera. mo­ ovog masivnog planeta postoji izvor žda. koja promatramo na njego­ voj površini. Takva bi mogućnost objasnila komešanja. U stvari. manje-više paralelnim površini. amonijaka. Privlačno je pretpostaviti da unutar je od vode. ugljičnog monoksida. Tek je sre­ trašnjosti iz krutog ili tekućeg vodika. sistem prstenova . boje. ka da postoji u obliku kovine. obično ima četiri takva sloja. koji bi doveo jezgrama Jupitera i Saturna. ova su izvede konvektivno kretanje u teku­ dva vanjska planeta vjerojatno slična ćem kovinastom vodiku. područja oko ekvatora su žuta.pomoću balona podići veći teleskop na velike visine i otuda izvršiti promatra­ nja Marsa čime bi se uklonili efekti ze­ maljske atmosfere. Jupiter do značajnih i snažnih električnih efekata. Oni zahva­ energije .tri plosnata kon­ Glavni sastav Jupiterove atmosfe­ centrična prstena. varirajući u širinama i broje­ također. godine. koji aktivnih materijala. Ništa nije poznato o temperaturi Urari i Neptun unutar Jupitera. a glavnu podjelu na dva brzo bi se sukobili s krutim ili tekućim vanjska prstena je prvi zapazio Cassimaterijalom. U cen­ Premda su oni vizuelno vrlo uočlji­ tralnom području postoji gušća jezgra. opaženi na njegovoj ke u slojevima. metana i. s dominantnom crvenom i smeđom. Osim ovih promjenljivih karakte­ a polarni predjeli zeleni. Oni predsta­ koja predstavlja prvobitnu kondenza­ vljaju rojeve sićušnih čestica. Sigurno je većina unu­ ni pred kraj XVII stoljeća. Zaista. Najpoznati­ denzacije malih tekućih čestica. godinama. mnogo manje crvene i smeđe vima. koja se nalaze u re je vodik i helij.

također imaju planetarne je vjerojatnije da su nastali od svojih sustave. kako bi povezala planete s njihovim okol­ nim diskovima plina. kao što su na nastankom i postojanjem planeta. Ovo je uzrokovalo one polagano rotiraju. upadljivom razlikom takvo gledanje na problem. posebno vodu. diskovi plina ne bi bili odgurani daleko od svojih rodi­ telja planeta pa bismo zato očekivali da se sateliti nalaze relativno blizu svojim roditeljima planetima. Mnogo osim Sunca. a mo­ pitanje. Ako je ova teorija ispravna. Međutim. kad su se formirali. Također je vjerojatno da je planeta jest. mogu smatrati sasvim uobičajenima i Izgleda da magnetska polja nisu za onih 100 000 milijuna slučajeva? igrala onu ulogu u formiranju satelita Na prvi pogled izgleda da je potrebno koju su igrala pri formiranju planeta. četiri Galilejeva satelita Jupitera.pro­ ces pri kojem privlačna sila planeta prisiljava tijelo relativno male mase da kruži oko njega. jasno je da se gla­ ova polagana brzina rotacije objašnje­ vni sateliti velikih planeta. čin kao Sunce. Vidjeli smo da je bljavanja. ali će ovo razmatranje razbiti ljavajući način. Prvi je proces zarobljavanja . Smatramo da stvarno sve zvijezde ma­ Veliki planeti. na koji su oni nastali od Sunca. Mali sateliti veli­ Brojnost planetarnih sustava kih planeta Jupitera. gravitacione Zato naš zaključak ukazuje da postoji sile planeta nisu bile tako snažne kao vjerojatno oko 100 000 milijuna plane­ Sunčeve. Na prvi pogled izgle- magnetsko polje snabdjeveno silom povezivanja između Sunca i diska pli­ na koji je ono odbacilo. Oni predstavljaju male zelenkaste diskove.obilje vodika i helija . jer su oni objekti koji se ne mogu razlu­ čiti ni pomoću velikog teleskopa. na neki način Sakupljanjem ovih čestica nastali su osobitost Sunčeva sustava. jer sve rotirali su vrlo brzo. izgleda da su stečeni na Ključna točka u teoriji porijekla ovaj način. mnogo posebnih zahtjeva za opstanak To se može objasniti na vrlo zadovo­ života. Formiranje planeta smanjivalo Uzmimo. mogu objasniti na ovaj način. Ovdje imamo očit dokaz važnosti sile povezivanja u smanjivanju brzine rotacije nebeskog tijela koje je izbacilo disk plina. udaljenost Ze­ je brzinu rotacije Sunca. bilo bi prirodno da razmotrimo roditelja planeta. ali ovdje nije bilo magnetske sile povezivanja.isparili dalje Ovom zapanjujućem zaključku od diska. telita. ostavljajući iza sebe krute i možemo dodati jedno zapanjujuće tekuće čestice. život ovdje na Zemlji. ili se oni sateliti velikih planeta. Njihov broj u Mli­ da izbace disk plina u biti na isti na­ ječnom Putu iznosi oko 100 milijardi. Možemo odvojiti dva različita proce­ sa. Ovdje ćemo spome­ nuti samo jedan: porijeklo satelita pla­ neta. 300 . Zato su se najlakši plinovi tarnih sustava unutar naše galaktike. naravno. . Urana i Neptuna. jer je jako mlje od Sunca. a njihove boje više nalikuju bojama Saturna nego Jupitera. Sateliti planeta Cjelokupna rasprava o svim deta­ ljima Sunčeva sustava zauzimala bi mnogo prostora. Saturna. ne Ako želimo znati koliko drugih zvijezda. pa zato planeti nisu smanjivali brzinu rotacije. Jesu li uvjeti. polagana rota­ Zemlja stekla Mjesec procesom zaro­ ciona brzina Sunca. koji su potakli žda i nešto čestica stijenja i metala. A to i nalazimo. lih masa imaju takve sustave. na gotovo isti način koliko mnogo zvijezda polagano rotira. koje je po­ između sustava planeta i sustava sa­ sljedica našeg neznanja. na primjer. Međutim.se ne može reći o njihovom izgledu.

dušik i kisik uvijek će biti pri­ sutni među prvobitnim planetskim plinovima. slučajnost je sasvim velika. može kasnije dobiti potrebnu temperaturu za razvoj živo­ ta. Ovo se upravo dogodilo na Zemlji. Prvobitna Zemlja nije bila prehladna da spriječi mogućnost života. Zbog toga bi nužno morali postojati oceani i kopno. ako postoji gruba proporcionalnost između iznosa vode i iznosa kontinen­ talnih stijena. moguće je da postoje velike količine vode unutar Zemlje. nije bila ne­ bitna. Osim toga. Možda je najodlučniji detalj stanja ovdje na Zemlji količina vode u ocea­ nima. 301 . Već smo vidjeli da su astronomi aktivno istraživali problem oceana na Veneri. poput Zemlje i Venere. tada bi postojala veli­ ka vjerojatnost da golem broj planeta unutar naše galaktike ima uvjete da održava život kakav je ovdje na Zemlji. Vidjeli smo da zvijezde sa starošću postaju svjetlije. tada može dio stijenja doći iznad nivoa vode. Ovo vjerojatno ne bi zausta­ vilo pojavljivanje života. Mali stjenoviti i željezni plane­ ti. Ugljik. Kakva je slu­ čajnost da se planet nalazi na pravoj udaljenosti od svog roditelja zvijezde? U stvari. ali je njena temperatura mora­ la sigurno biti znatno ispod optimalne vrijednosti. koja je slična po masi. to se vidi sada. Prvobitno Sunce je bilo znatno slabije nego danas. kisik je bio sadržan u vodi. ugljik je vjerojatno dobiven iz ugljičnog monoksida. Zamršeni detalji kondenzacije planeta još su nepoznati. cijela bi površina Zemlje bila po­ plavljena. Koliki je iznos vode na povr­ šini Zemlje dovoljan za ovaj slučaj. situacija u pogledu kemije planeta. Ovo je samo mali dio cjelokupne mase Zemlje. a da je taj dio samo malo veći. jer su ti elementi nađeni u svakoj zvijezdi. Nadalje. potrebna za razvitak ži­ vota na Zemlji. veliči­ ni i kemijskom sastavu Zemlje. jer centralna zvijezda nema stalan sjaj. U tom slučaju bi nestala i posljednja koincidencija. uvijek će se nalaziti u unutarnjem pojasu svakog planetarnog sustava iz istog razloga. Ako bi odgovor bio: da. Kroz cijelu povijest Zemlje sjaj Sunca se povećao za 5% od svog prvobitnog sjaja.da da je posebno prilagođena da daje ispravnu temperaturu za biološke pojave ovdje na Zemlji. ne znamo. tako da planet koji je bio u početku predaleko od centralne zvijezde. Dušik se vjerojatno kondenzirao u materijal iz kojeg se Zemlja formirala kao amonijev klorid. Ako je to tako. ono bi samo zaustavilo prebacivanje života iz mora na kopno.

a također i u Andromedinoj. Izgleda kao spljoštena kružna ploča sa centralnom izbočinom. ali ne zato što su one slabe. kad je promatramo prostim okom. pa svjetlo iz centralnog dijela ima žućkastu boju. Najbliža. kao slaba svijetla mrlja. koja izgleda. pa uopće ne dolaze do naših tele­ skopa. poglavlje GALAKTIKE I ŠIRENJE SVEMIRA Vidjeli smo da je naše Sunce član jedne goleme skupine zvijezda. Ovi valovi prodiru kroz našu atmosferu. (Nekoliko relativno manjih skupina nalaze se u neposrednoj okolici naše galaktike. Plavilo vanj­ skih područja dolazi od zvijezda koje su toplije i koje su se tek formirale od plina i prašine. ili jezgre kako je astronomi zovu. Zbog toga se central­ na područja sastoje gotovo sasvim od starih zvijezda. lako je doći do Andromedine maglice. Žućkaste je boje. Ovi elektroni skreću sa svojih staza dje­ lovanjem magnetskih polja što prodi­ ru u halo. druge galakti­ ke. skupi­ ne koju zovemo galaktika. Priložene fotografije pokazuju neko­ liko galaktika raznih strukturnih obli­ ka. jer ono što mi vidimo samo je svijetli centralni dio galaktike. koja se može usporediti s našom po veličini i masi. Najviše plina i prašine u našoj ga­ laktici. dio koji je na priloženoj fotografiji žute boje.da su Andromedina maglica. koje su mnogo masivnije od na­ šeg Sunca. elektrone koji se kreću gotovo brzinom svjetlosti. najviše svjetla što dolazi iz centralnog dijela. ima znatno novoformiranih zvi­ jezda.11. emitiranje radio-valova iz Androme­ dine maglice vrlo jako. kao Sunce. One leže na gornjem kraju glavnog niza i plave su boje. leži daleko od centralnih područja. Zapravo. Premda je. To znači da se u ovim područjima zvije­ zde ne formiraju. ono je slabo u usporedbi s drugim slučajevima koje ćemo kasnije opisati. Prema tome.najbliža naku­ pina zvijezda koja se može usporediti sa našom galaktikom u veličini i masi. Daleko od centralne izbočine. na. Ono što obična optička fotografija Andromedine maglice ne može poka­ zati jest otkriće iz nedavnih godina . Njen položaj je pokazan na karti. S ove kar­ te.) Ovo je glasovita galaktika u zviježđu Andromede. U svemiru postoje i druge skupine. nego zato što ih naša atmosfera ne propu­ šta. pokazana je na priloženoj fotografiji. pa ih ne možemo vidjeti našim teleskopi­ ma. obojenje Andromedine maglice (i naše galaktike kad bismo je gledali iz takve udaljenosti) dolazi od prisutnosti plina i prašine u vanjskim predjelima i zbog njihove odsutnosti u unutarnjim predjelima. ili zvijezde koje su u razvoju krenule od glavnog niza u Hertzsprung-Russellovu dijagramu prema području giganata. emitiraju gigantske zvijezde koje imaju nisku površinsku tempera­ turu. a to skretanje uzrokuje da oni emitiraju radio-valove. pa ih radio-astronom može uhvatiti. Halo također sadrži ekstremno energetske elektrone. jer je vrlo slična našoj ga­ laktici. Klasična metoda klasificiranja ga­ laktika pripada američkom astronomu Edwinu Hubbleu (1889-1953). 302 . prosu­ đujući po zemaljskim standardima. Razlog zašto je ne vidimo kružnu jest u tome što je prema nama nagnuta. naša galaktika i druge vrlo slične najveće galaktike okružene haloima vrlo toplog plina. kao vodiča. Ovi haloi emitiraju X-zrake. strani 180. Zaista je nalaz radio-astronoma omogućio naše znanje o halou. tom toplom plinu što okružuje galaktike. HubbleAndromedina maglica . Žućkasto svjetlo centralnog dijela do­ lazi od starih zvijezda s niskom povr­ šinskom temperaturom. na donjem kraju gla­ vnog niza. Andromedina maglica je posebno zanimljiva. pa zato vanjski dijelovi Andromedine maglice na fotografiji imaju plavkasti izgled.

.

ukoliko se to odnosi na opći izgled. Galaktike na kraju ovog eliptičnog niza donekle su slične izgledu naše galaktike. a SB spiralne s prečkom. Svaka je označena prema Hubbleovom sistemu klasifikaci­ je. E ozna­ čuje eliptične galaktike. međutim spiralama bez prečke prevladavaju rotacione sile. Na jednom kraju eliptičnog niza imamo gotovo kružne oblike . sastoje od divovskih zvijezda. Ispod njegove fotografije dijagramski je prikazan njegov sistem. Na ovoj i na slijedećoj stranici nalazi se devet fotografija galaktika. dok kod normalnih spiralnih gala­ ktika dominiraju rotacione sile.5-metarskim dalekozorom. Prvi je niz bez spiralne strukture. . Dva su niza spiralnih oblika bazi­ rana na tome ima li spirala ili nema ravnu centralnu prečku. eliptične gala­ ktike. Zaista je cijela spiralna vrsta slična jako spljoštenoj eliptičnoj galaktici. Oznake uz E. U spiralama s ravnom prečkom magnet­ ske i rotacione sile nastoje da se izje­ dnače. izgleda. S spiralne. S i SB označuju razliku u podgrupama. sastoji se od tri niza.ova klasifikacija. snimljenih na zvjezdarnici Mt Wilson 1. ali se vjeruje da je to u vezi s uzaja­ mnim djelovanjem između efekata ro­ tacije i efekata magnetskog polja. a ne eliptičnoj. na drugom su kraju galakti­ ke vrlo spljoštene.galakti­ ke koje se. Klasična metoda klasifikacije galaktika potječe od američkog astronoma Edwina Hubblea. ali spiralne se razlikuju od eliptičnih u tome što sadrže znatne količine plina i prašine. nije potpuno shvatljiv. Razlog zašto neke galaktike imaju takve prečke a druge nemaju. bazirana na tome da li galaktika ima ili nema spiralnu stru­ kturu. premda je po­ znato da naša galaktika pripada spiral­ noj klasi. ali imaju izbočenu centralnu jezgru. Kod spiralnih galaktika struktura je jače naglašena kad je jezgra mala. Smatra se da su kod galaktika s prečkom rotacione i magnetske sile podjednake. Eliptične galaktike s većim brojem imaju veću spljoštenost.

a 7 za one najspljoštenije. b ili c. Ali. ako uzmemo u se ukaže na relativnu važnost cen­ račun veliki broj manjih galaktika. Među izuzecima ima Situacija kod posljednjeg tipa pojavlju­ nekoliko eliptičnih koje posjeduju pli­ je se u svim spiralnim galaktikama. također. Dublji smisao je ći tip S° sličan je eliptičnim galaktika. koja ipak nastavlja sa stupnje­ takvog povezivanja s tipom galaktike vanjem tipova. Značajno je za Hubbleovu klasifi­ ktike E 0 mogu imati neznatnu rotaciju. kaciju da se otprilike 97% svih većih dok galaktike E 7 imaju naglašen stu­ galaktika. kako se ju po svoj prilici. Ovaj povezuju­ posebnih primjeraka. izuzimajući neke nizove kojoj je dao oznaku S°. sličan izravnavanja raznih fizikalnih faktora. te određeni broj gala­ sve su spiralne galaktike bez prečke ktika koje uopće ne pokazuju izrazitu označene sa S. sa svrhom da jetkim pojavama. Kuglaste gala­ ba spiralna struktura. slovom E. tada dobivamo laktike s većom jezgrom imaju slabo drugi odnos. primjer je fizikalnog faktora. Ustanovljeno je da ga­ koje znamo da postoje. dok brojevi uz slovo označu­ Uprkos tome. Stezanje S ili SB označeno je zvao nepravilnima i smatrao ih je ri­ kod obiju sa a. mogu panj rotacije zbog jake spljoštenosti. Posljednje je Hubble na­ sa SB. spljošteniji od tipa E 7 . svrstati u njoj. . Nepravilne u tom sluča­ razvijenu spiralnu strukturu. spirali zato što je on najspljošteniji od Stupanj rotacije.U Hubbleovu sistemu klasifikacije nove i prašinu. Hubbleova klasifika­ ju oblik spljoštenosti. Sa­ Dakako jedna S° galaktika slična je je­ svim je jasno da niz eliptičnih galaktika dnoj Sa galaktici iz koje se nazire sla­ od E0 do E7 jest niz čija je karakteristi­ ka povećavanje rotacije. O za one gotovo cija pokazuje vrlo jasno da veće gala­ kružne. koje je on promatrao. nedavno iznijeli drugačiji sistem klasi­ SB i E. odgovaraju Bilo je neke nesigurnosti u pogledu takvoj raspodjeli. ktike. nego iz nu strukturu. ali je on.u tome što se struktura galaktika ne ma zato što on nema primjetnu spiral­ formira iz slučajnih efekata. a sve spirale s prečkom strukturu. za tralne jezgre. sivnije galaktike koje imaju pravilno Eliptične galaktike je Hubble označio izražene strukture. u svakom slučaju. premašuju one mamože vidjeti na donjim fotografijama. Premda su astronomi povezanosti ova tri niza galaktika: S. duju. Sam Hubble je podupirao ideju fikacije. koju galaktike posje­ svih eliptičnih.

.

Premda ovo nije cijela priča o tome kako nastaju spiralne forme. Danas se misli da plin i prašina sadrže oko 5% ukupne mase naše galaktike. Činjenica je da kod ispitivanja ra­ spoloživih podataka o prisutnosti ne­ kog stupnja evolucije nailazimo na težak problem. Ako su svi svrsishodni fizi­ kalni faktori bili prisutni pri rađanju galaktika. a i u istom iznosu i kod Andromedine maglice. da kod galakti­ ka postoji neprekidna revolucija. budu protegnute na spiralnu strukturu. Međutim. Ova bi se promjena morala odraziti u omjeru u kojem su formirane nove zvijezde i u stupnju isticanja spiralnih struktura. Najprije pogledajmo to kod spirala. Po ovoj osnovi nema razloga da vjerujemo kako galaktika mijenja svoju strukturnu formu s vremenom. Kako vanjski dijelovi galaktike mnogo spo­ rije rotiraju nego unutrašnji dijelovi.Preth. na gornjoj slici. Iznos plina i prašine unutar galaktike mora se mijenjati s vremenom. možemo uzeti suprotno sta­ jalište. koje se formi­ raju unutar plina. da tokom svog života galaktike prelaze iz jednog tipa u drugi.22-metarskim dalekozorom sistema Schmidt. fotografija. Jedna će galaktika postati eliptična. Stvarni iznos bliži je vrijedno­ sti 10%. po­ kazuje tip Sc galaktike u zviježđu Troku­ ta. postoji stalna tendencija da razdiobe novih svijetlih zvijezda. Poznato je da je spiralna struktura u galaktikama u uskoj vezi s prisutnošću plina i prašine. kojim mogu proći galaktike da prijeđu iz jednog tipa u drugi. ističe karakteristično razvijene spiralne krakove. Jedini je mogući zaključak da su sada opažene osobine bilo koje ga­ laktike bile samo djelomično određene prvobitnim uvjetima. U ovom slučaju su krakovi razgraničeni oblacima prašine i svjetlošću zvijezda. Negativ iste galaktike. jer su prvobitni uvjeti bili različiti u oba slučaja. ukazali su prije nekoliko godina 307 . a druga spiralna. snimljena 1. Ova galaktika u zviježđu Sculptora s ozna­ kom NGC 253 predstavlja posebnu podgrupu Sc galaktika. to je ne­ sumnjivo važna komponenta priče. Sada stupanj rotacije galaktike predstavlja faktor koji može pokazi­ vati vrijeme proteklo od formiranja galaktike. Na zanimljiv put. tada će se niz strukturalnih formi jednostavno odraziti u različitim uvjetima porijekla.

a druge spiralne.308 NGC 5128. možda. . Slika. U takvom sudaru obje galaktike mogu izgubiti svoje plinske komponent što bi značilo da se ubuduće u njima ne bi mogle formirati zvijezde. predstavlja sudar između dviju galaktika. snažni izvor radio-valova. jed kuglaste.

jer su po njoj eliptične ne sudara on će postati tako vruć da galaktike neizbježno slabije i manje će.dvaju svojstava.su galaktike postale eliptičnog tipa. Od vremena na vrijeme galaktike Na taj način promjena tipa. verzalnog plinskog medija koji ispu­ kad se ona promatra iz velike daljine. trebalo je reći da su naj- Na fotografiji de­ sno pahuljasti objekt blizu centru prikazuje sudar galaktika. Na taj način moguće je da protnu situaciju. jer se naročito ističu dvije galaktike pri sudaru izgube svoje gigantske eliptične galaktike. slično isparavanju. kako ga je se mogu sudariti jedna s drugom. Ni u jednoj se od dva do pet puta sjajnije od najsjajni­ njih neće ubuduće formirati zvijezde. To znači da se. Ovo nam do­ postepeno nestajati. radio-astrononalazi u vrlo velikoj udaljenosti. Ovo je najsnažniji izvor radio-valova poznat do danas. koji će se njemu pokazati upravo u zadnjih nekoliko godina pokazuju kao da posjeduju karakteristike jedne da su najjači radio-izvori upravo u eli­ eliptične galaktike. jer se njihove jako Ova ideja vjerojatno ispravno tu­ razmaknute zvijezde neće sudariti. a nalaze se u zviježđu Labuda. Kod ocijenio promatrač na Zemlji. otići u prostor masivne nego spiralne galaktike koje napuštajući potpuno svoje roditelje: su se sudarile. Ali mači porijeklo galaktika tipa S 0 . de.Lyman Spitzer i pokojni Walter Baa. Prvo. možda na račun uni­ mnogo slabiji nego prije. Zato poslije sudara ptičnim galaktikama velike mase. nije fun­ takvog sudara galaktike će glatko pro­ kcija vremena. a Dok još nije sigurno koji je od ovih mogu se i ne zapaziti ako se galaktika dvaju pogleda ispravan. pa su Baade i Spitzer mjena tokom vremena ili. Činjenica pokazuje su­ galaktike. teško mogu zapaziti vanjski dijelovi. njava prostor između galaktika. 309 . One su plinske komponente. čiji bi dijelovi postali povećanje mase. zvoljava da uzmemo u obzir jedno od One će tada biti vrlo slične galakti. ći jedna kroz drugu. koje su vjerojatno obje spiralne. ali su će situacija za njihove plinske kompo­ istraživanja posljednjih nekoliko godi­ nente biti sasvim različita. Sakupljeni podaci love. To je tako­ zamišljali Baade i Spitzer. Za promje­ đer pokazivalo da se ni jedna nova zvi­ nu spiralnih galaktika u gigantske eli­ jezda ne formira u vanjskim dijelovima ptične galaktike potrebno je zamašno takve galaktike. da nema pro­ kama tipa S0. da su pretpostavili da su S 0 galaktike zaista promjene još drastičnije nego što su ih mogle nastati na taj način. jih spiralnih galaktika. Kod mija je pokazala da su masivne elipti­ ovakvih galaktika promatrač će vidjeti čne galaktike sigurno takvih struktu­ samo mnogo svjetlije unutrašnje dije­ ra koje nisu mrtve. drugo. a mase su im tako da će njihova spiralna struktura gotovo deset puta veće. To između udaljenih spiralnih galaktika ne znači da su sve takve galaktike jaki promatrač može dobro procijeniti koje radio-izvori. Plin u je­ na jasno pokazala da ona ne tumači dnoj galaktici sudarit će se s plinom najznačajnije primjerke galaktika eli­ druge galaktite i kod očekivane brzi­ ptičnog tipa.

.

311 . Drugi oblici su galaktike. Jedno posve drugačije opažanje po­ kazuje da gigantske galaktike također igraju dominantnu ulogu među dru­ gim galaktikama. Do sada ništa nije rečeno o raspodjeli galaktika u pro­ storu. relativno blizu jedna drugoj. Zamislimo da jedna galaktika ima promjer jedan metar.: Pojedine zvijezde galaktike su jako udaljene jedna od druge. Najviše članova ta­ kve grupe obično sačinjavaju spiralne galaktike. U centrima nekih grupa. Njihovi razmaci unutar pojedine gru­ pe mogu biti prilično mali. oko tri do četiri puta slabije nego dominirajuća eliptična galaktika. U pro­ sjeku je udaljenost između susjednih galaktika samo oko stotinu puta veća nego veličina jedne individualne gala­ ktike. Jasno je da masivne eliptične galakti­ ke igraju među njima najvažniju ulo­ gu. svoje veličine. Male grupe sadrže oko 10 članova. Veće točke predstavljaju skupine galaktika koje imaju više od 50 galaktika. Postoje slučajevi gdje su galaktike još zbijenije. cijela je naša lo­ kalna grupa reducirana na malu točku u centru slike. Male okrugle pjege i objekti s "bodljikama" su zvijezde. tada će se susjedna zvijezda nalaziti na uda­ ljenosti od 20 000 kilometara. ako zamislimo zvijezdu s promjerom od jednog metra. Sve ostale takve male točke predstavljaju skupine koje broje manje od 50 galaktika. Možda bi bilo korisno da rezimira­ mo ono što smo do sada iznijeli. Fotografija pokazuje skupinu u zviježđu Sjeverne Krune. također. One kontroliraju situaciju unutar pojedinih grupa.snažniji radio-izvori uglavnom prona­ đeni među klasom masivnih eliptičnih galaktika. jer one teže da se okupe u grupama. dok veće grupe mogu sadržavati i nekoliko tisuća. Iz takvog su izvora emisije radio-valova milijun puta većeg inten­ ziteta nego iz naše galaktike ili iz Andromedine maglice. Prostor je s njima posut. Zvijezde su vrlo jako razmaknute u odnosu na Preth. Na osnovu njihovih vidljivih strukturnih Dolje na prvoj slici vidi se naša lokalna grupa galaktika projicirana na ravninu Mliječnog Puta. To pokazuje jaku prisutnost aktivnih fizikalnih procesa u galaktikama E tipa. Značajno je za malu grupu galakti­ ka da u njoj dominira gigantska eli­ ptična galaktika. koje imaju veći broj čla­ nova. Male su grupe daleko brojnije od velikih grupa galaktika. ja­ vljaju u skupinama. Situacija među zvijezdama unutar galaktike je drugačija jer. Na drugoj slici. u odnosu na svoje veličine. One se. tada će se susjedna zamišljena galaktika nalaziti na udaljenosti od 20 metara. dok su galaktike rela­ tivno vrlo blizu jedna drugoj. To je još jedan dokaz da su velike eliptične galaktike akti­ vne. nacrtano u mnogo manjoj skali. gotovo da se galaktike dodiruju. dok su galakti­ ke.

Drugim riječima. Ima ih oko tisuću milijuna unutar dometa najvećih tele­ skopa. Važan zaključak: jesu li svi glavni fizikalni faktori bili određeni u doba nastanka galaktike ili su galaktike u procesu stalne promjene s vremenom. To se sve lako može povezati sa svakodnevnim pojmovima. Vidjeli smo u 8.prema crvenom dijelu spektra . godine (3c295 u zviježđu Bootesa). poglavlju da su spektralne linije. Širenje svemira Galaktike se prividno razvlače po prostoru unedogled. Prostor je izotropan. To ukazuje da su strukturne karakteristike galaktike kontrolirane izrazitim fizikalnim fa­ ktorima. One se od nas udaljuju brzinom od oko 112 000 kilometara u sekundi. Vidjeli smo.označujući da se galaktika udaljuje od nas. a to znači veća brzina udaljavanja od nas. još nije donesen. slici crte u svakom pravo­ kutniku predstavljaju položaje H i K linija u spektru koji je napravljen u la­ boratoriju na Zemlji.u velikoj skali izgleda da nema značajne razlike između raznih dije­ lova svemira. Da li galaktike same imaju neko kretanje? Odgovor je . Premda postoje lokalne nepra­ vilnosti u njihovim raspodjelama .formi. kao što je stupanj rotacije. a ne da su to samo slučajne promjene. a linije su pomaknute prema plavom dijelu spektra. Ako nam se objekt približava. tada neće biti važno kamo: putovanje u jednom smjeru pokazat će iste stvari kao što bi pokazalo putovanje u kojem dru­ gom smjeru. Zamislite da ste promatrač koji je postavljen nasumice u svemiru. Skupina slabih nejasnih točkica u blizini sredine slike su naju­ daljenije galaktike čija je udaljenost određena u lipnju 1960. Njihovo kre­ tanje predstavlja širenje svemira.da. Ako se objekt udaljuje od nas. 312 . za koji se udaljenosti Na ovoj fotografiji jasne okrugle to­ čke su zvijezde koje se nalaze u na­ šoj galaktici. U svakom slučaju linije su pomaknute udesno . povećane su valne duži­ ne i linije su pomaknute prema crve­ nom dijelu spektra. nepravilnosti lokalnih skupi­ na . Svijetli centralni trak je spektar galaktike u kojem se vide odgovarajuće linije. opća raspodjela galaktika izgleda da ima veliku skalu homogenosti. izgleda da nema razlike među proma­ tranjima u bilo kojem smjeru prosto­ ra. što znači da on ima iste fizikalne osobine u svim smjerovima. Ako se krećete u odnosu na sistem galaktika. veći crveni pomak. da se opseg. pomaknute ako postoji relativno kretanje između nas i udaljenog objekta. koje emitiraju ato­ mi udaljenog objekta. galaktike bi se mogle uklopiti u jednostavnu empiričku shemu klasi­ fikacije u kojoj se jedan tip bez sme­ tnji mijenja u drugi. Veća udaljenost galaktike. tada iz promatra­ nja velike skale raspodjele galaktika nećete naći gdje ste. Osim toga. također. Na sljed.na primjer. valne dužine se smanjuju.

313 .

Ako uzmemo u obzir da se gala­ ktike kreću. poglavlju). koji 314 . Ako bismo sada mogli postaviti dvije pretpostavke.dane su vrijednosti V za veliki broj ga­ laktika. gdje je R udalje­ nost. kakvo je kretanje galaktika moguće? Odgovor se može dati pomoću ma­ tematike koja pokazuje da je jedino moguće kretanje upravo širenje koje smo gore razmatrali. imaju jednaki stvarni ili apsolutni sjaj. Ovo sigurno neće biti točno ali. kao i njihove prividne veličine. zahtijevamo da takva kretanja ne smiju poremetiti prostornu homogenost i izotropnost. Slika 11.2 je nacrtana na osnovu pretpostavke da galaktike imaju apso­ Slika 11. a jedinica udaljenosti ovisila bi o apsolutnom sjaju kojeg uzmemo za galaktike. ako su naše galaktike prikladno izabrane. Sada vidimo da slika 11. Druga je pretpostavka da prostor ima euklidsku geometriju (ovdje smo došli do geometrijskih zaključaka koji su se pojavili u 1. Ideje. Prije nego prijeđemo na ispitivanje posljedica ovog odnosa brzina-udaljenost. postoji neko drugo tu­ mačenje? Osim jedne ili dvije iznimke. slika 11. možda. Ovaj se iskaz odnosi na određeni trenutak vreme­ na.1 kao skala daljina. ali. Da li izmjerene vrijednosti stvarno pokazuju da se galaktike udaljuju od nas ili. Ovo možemo izraziti formulom V = H x R. tada je moguće da se izrazi skala pri­ vidnih veličina u slici 11. Dva puta veća udaljenost.1 bi mo­ gla pokazati da postoji jednostavnije značenje opažene pojave. da sve galaktike o kojima je riječ. također.2 Uzimajući da su sve apsolutne veličine iste uzimajući da je prostor euklidski.1 se može preurediti u novi odnos izme­ đu udaljenosti i brzine. dva puta veća brzina. tada bi naša pre­ tpostavka jednakih sjajeva mogla biti na kraju približno ispravna. katkada iznijete u popularnim komentarima da. astronomi i fizičari nisu skloni da vje­ ruju u mogućnost neke druge inter­ pretacije iz razloga koji je lako razu­ mjeti. možda. moramo jasno spoznati da li promatranja stvarno daju to značenje. Ako je to tako. postoje neki nepoznati procesi. Ovo podudaranje između promatranja i matematičkih zahtjeva homogenosti i izotropnosti je tako očito da gotovo svi učenjaci osje­ ćaju da promatranja stvarno znače to­ čno ono što nam kaže obična fizika: da se udaljenosli između galaktika stalno povećavaju. lutni sjaj jednak apsolutnom sjaju naše galaktike. u čast Hubblea koji je otkrio ovaj značajni odnos. Brzi­ na V je upravo proporcionalna udalje­ nosti. Vidjeli smo da je raspodjela gala­ ktika u velikoj skali homogena i izotropna. a H konstanta poznata kao Hubbleova konstanta. slika 11. Prva pretpo­ stavka je u tome.2 otkriva važan odnos između uda­ ljenosti galaktike i njene brzine. mijenjajući svoje položaje s vremenom. To znači da promatrač u bilo kojoj točki prostora nema mogućnost da otkrije bilo što posebno u pogle­ du svog položaja ili u pogledu raznih smjerova u prostoru.

poglavlju. ako je jato bilo prikladno izabrano. Ovo odre­ đuje i udaljenost jata i oblik glavnog niza za svjetlije zvijezde jata. dok možemo sma­ trati da se sve zvijezde galaktike nala­ ze na istoj udaljenosti od nas. s veličinom naše galaktike. Tada se uzima u obzir najudaljenije jato zvijezda. U stvari. Pretpostavimo da je ovakva situacija ista u svim drugim galaktikama sličnog tipa . izgledaju sasvim nevjerojatne. Danas smatramo svaku bližu ga­ laktiku golemom zbirkom zvijezda. kako se astronom približavao problemu određivanja apsolutnog sja­ ja galaktika? Odgovor je u proširenju sistema mjerenja udaljenosti. poglavlju. Polazna točka za mjerenja udalje­ nosti je trigonometrijska metoda koja koristi kretanje Zemlje oko Sunca. mogu se upotrijebiti za određivanje udaljenosti malog broja bliskih galaktika koje sa­ činjavaju lokalnu grupu. ce­ feide služe da odredimo udaljenost u cijeloj našoj galaktici. ali ne tako udaljeno da se njegove slabije zvijezde ne bi mogle ra­ zlučiti. Slabi kraj glavnog niza jata upo­ trijebimo za lokalne zvijezde. Sada se pojavljuje zanimljiva stvar. Na taj se način može naći potpuni oblik glavnog niza zajedno s udaljenostima mnogih jata. da najsjajnije zvijezde imaju gotovo isti apsolutni sjaj u svim ovim bližim galaktikama. Ova metoda omogućuje mjerenje udalje­ nosti od oko 10 tisuća bližih zvijezda. U nekim jatima mogu se naći pose­ bni tipovi zvijezda. Kakve su osnove da to povjerujemo? Zaista. Zaista. određenih velikom točnošću.2 bila određena sa zahtjevom da pojedine galaktike imaju apsolutni sjaj jednak apsolutnom sjaju naše galaktike. promjen­ ljive zvijezde tipa cefeide.su danas nepoznati znanosti. štaviše. Prije je bilo rečeno da je skala udaljenosti slike 11. poglavlja. Ovo je prikladan trenutak da. o kojima smo raspravljali u 9. S određenim daljinama nekih cefeida u zvjezdanim jatima baždarena je cijela grupa promjenljivih zvijezda tipa cefeida na način opisan u 10. štaviše i u usporedbi Slika 11. Cefeide su stvarno svijetle zvijezde. na primjer. detaljnije proučimo mje­ renje udaljenosti. sada imamo oblik glavnog niza koji se proteže sve do sasvim bijelih zvijezda. znamo udaljenost svake pojedine zvijezde koja se može razlučiti u galaktici.1 Odnos između prividnih veličina broja gala­ ktika (horizontalna skala) i brzina kojima se one udaljuju od nas (vertikalna skala). Premda su udaljenosti izmjerene ovim prvim korakom male. besprije­ korno određivanje slabo vidljivog kra­ ja glavnog niza može biti načinjeno iz ovog primjera. pa nam one mogu poslužiti kao pokazivač udaljenosti u mnogo većem volumenu prostora nego što je to mogla zahvatiti trigonometrijska metoda. a koji bi mogli proizvesti promatrane rezultate. Pomoću poznate udaljenosti. koji je opisan u prvom dijelu 10. pri­ je nego se vratimo našem glavnom predmetu. dobive­ ne pomoću cefeida. Posljednje određivanje vodi prema krajnjim kora­ cima u procesu mjerenja udaljenosti.da njihove najsjajnije 315 . i 10.

da će jednadžba neprekidno trenutku možemo ponovo izabrati iste vrijediti ako R raste i da tvrdimo kako galaktike. možemo smatrati zina V rasti do brzine svjetlosti ako je da tako izabrane galaktike formira­ R dovoljno veliko. godine. Posljednja promatranja Rune samo o individualnim zvijezdama. Premda su cefeide bez sumnje Prema tome.2. Ovo nas ponovo vodi brzine svjetlosti. a milijuna svjetlosnih godina. jest skala. ovo je kritična točka vrlo svijetle. Cefeide se mogu upotri­ nisu ni fizičari ni matematičari. a ovo je dva puta veća na ranije postavljeno pitanje: na koji vrijednost od brzina izmjerenih prije ćemo način saznati o apsolutnom sja­ 1960. Mnogi ljudi. određeno je mnoštvo udaljeno­ tračkom tehnikom. (ne njegove specijalne teorije) poka­ Značajno je primijetiti u ovom nizu zuje da u bilo kojem slučaju moramo dokazivanja kako su određene najveće napustiti euklidsku geometriju kada udaljenosti od tisuća milijuna svjetlo­ vrlo velike udaljenosti dolaze u razma­ snih godina metodom koja je nastala tranje. koji tlije zvijezde. Razlog. Ako u određenom trenutku kretanju Zemlje. one sigurno nisu najsvje­ euklidske geometrije. ako izaberemo tri u tome što znamo iz Einsteinove spe­ galaktike da formiraju tri točke tro­ cijalne teorije relativnosti da pod uvje­ kuta. To znači. korak po korak iz elementarnog tri­ Sada se vratimo fenomenu širenja gonometrijskog sistema baziranog na svemira. većom od ljenosti mnogo dalje nego pomoću ce. Osim toga. Ova je točka od zvijezde mogu upotrijebiti do udalje­ velike važnosti. daju vri­ nego i o totalnom stvarnom sjaju ci­ jednost V koja je veća od jedne trećine jele galaktike. koje su unesene na slici 11. bio odvažan dovoljno primjeraka galaktika . tima euklidske geometrije nema mate­ Ova prihvatljiva hipoteza omogućava rijalnog tijela koje bi se moglo kretati da se proširi područje mjerenja uda­ brzinom. zašto mreža. dok se najsvjetlije koja se upotrebljava. pouzdano se predviđa da će ovo rasti poznavajući apsolutni sjaj cijelih gala­ i u budućnosti s poboljšanom proma­ ktika.brzine svjetlosti. jer većina astronoma nosti od oko 25 milijuna svjetlosnih vjeruje da se rješenje nalazi u drugoj godina. Prema Hubbleovu za­ da napustimo našu pretpostavku da je konu o širenju svemira. trokut će imati isti oblik u ka316 . vidjet ćemo da će br­ ne jedna od druge. koje smo dina izmjerene brzine povećavane su izmjerili u području koje zahvaća 25 od 1% brzine svjetlosti do blizu 40%. Na primjer. da oni vjeruju da točka našeg razmatranja. čovjek koji bi danas rekao da brzine a možda i više. feida. S njihovim poznatim galaktika ne bi mogle rasti do brzine udaljenostima dobili smo informaciju svjetlosti. samo će se promijeniti njihova tražimo jednu od ovih alternativa. ili mrežu točaka. s obzirom na činjenice. koje su znatno udalje­ džbi V = H x R. druga će mre­ euklidska geometrija ispravna kada R ža imati potpuno istu formu kao prva postane dovoljno veliko. i one će također formirati brzina neće doseći brzinu svjetlosti. fizika sti. Konačno. izaberemo po svojoj volji konačan Ako se sada vratimo našoj jedna­ broj galaktika.tisuću. U jednom kasnijem priznamo.zvijezde imaju iste apsolutne sjajeve. Na sreću je kod dovoljno velikih udaljenosti eu­ udaljenost od 25 milijuna svjetlosnih klidska geometrija prestaje vrijediti jer godina dovoljno velika da se obuhvati bi. u odnosu na nas. na Einsteinove opće teorije relativnosti već spomenuti način. Ovo nas sili ili da ne ju mrežu točaka. dolfa Minkowskog galaktika. Pojavila se i posljednja važna alternativi. neće jebiti do udaljenosti od oko 5 milijuna shvatiti zahtjev o prirodi geometrije svjetlosnih godina. Zadnjih četrdeset go­ ju galaktika? Iz primjeraka.

Ali. a. Homogenost i izotropnost prostora zahtijeva nepostojanje centra širenja. tada bi se pojedine galaktike i bilo što u njihovim unutrašnjostima. ako u danom trenutku pro­ matramo određeni broj galaktika koje formiraju mrežu točaka. kada ovo prihvaćamo. Naprotiv. ovakva nam točka gledišta izgleda nekako ponižujuća našem vlastitom ja. To znači da unutar galaktike nema su­ djelovanja u općem širenju svemira. a da naš položaj nije u centru svemira? Vrlo jednostavan po­ kus daje nam odgovor. Potrebno je upozoriti na nešto dru­ go. sve će se druge udaljavati od nje. zatim ga malo napuhnite. Zato kažemo Širenje svemira u skladu s Hubbleovim zakonom ukazuje na to da. Na primjer. tada. kad bi bilo moguće održati vanjske udaljenosti nepromije­ njene. možemo odrediti da upotrebljavamo udaljenost od Zemlje do Sunca kao našu jedinicu. To je ono po­ većanje koje sačinjava širenje svemira. tako da nam je ugodnije misliti o sebi kao o nečemu što zadržava stalnu veličinu. Zato. sve se može ispravno utvrditi u promjeni ovog odnosa. Izaberete li bilo koju točku. povećava. moramo uzeti da se udaljenosti između galaktika stalno povećavaju s vremenom. inače bi promatrač u centru bio u mogućnosti da ocijeni kako je on bio u centru te bi mogao razlikovati svoj poseban položaj u svemiru. u nekom će kasnijem trenutku iste galaktike formirati drugu mrežu koja će se razliko­ vati od prve samo u mjeri­ lu. Kako je. Kada kažemo da se udaljenost između nas i galaktike po­ većava. ranije opisane. Uda­ ljenost između svakog para točaka će se povećati. Promjena će se odraziti samo u dužinama svih triju stranica trokuta koje će se povećati. Već je napomenuto da se gala­ ktike okupljaju u grupe. smanjivale s vremenom. Drugim riječima. Obične grupe imaju oko deset članova. kada go­ vorimo o širenju svemira.snijem trenutku vremena. što je analogno situaciji galaktika. Širenjem svemira mijenja se samo mjerilo trokuta ABC. a ne u obliku. ili smo mogli odrediti da upotrebljavamo kilo­ metar kao jedinicu ili bilo koju stan­ dardnu mjeru. postoji još jedna točka detalja koju je vrijedno spome­ nuti. Za mjerenje galaktičke udaljenosti upotrijebili smo istu jedinicu kojom smo mjerili udaljenosti unutar gala­ ktike. to je odnos između vanjskih udaljenosti galaktika i unu­ tarnjih udaljenosti u galaktikama koji se mijenja s vremenom. povećanje u omjeru naše mreže. Prije nego prijeđemo na posljedice ovog širenja svemira. znamo da se s vremenom broj jedinica daljine. očito je da u ovom slučaju nema centralne točke. kao što su imali u ranijem trenutku. da se udaljenosti izvan naše galaktike povećavaju u odnosu na udaljenosti unutar naše galaktike .u odnosu na udaljenost od Zemlje do Sunca ili od Sunca do centra naše galaktike ili u odnosu na samu veličinu Zemlje. koja nas od te gala­ ktike razdvaja. Označite veliki broj točaka nasumice na površini ba­ lona. a velike gru- 317 . uključujući i našu samu. moguće da se sve galaktike od nas udaljuju.

) Najbolje što nam promatranja mogu predočiti jest ne­ prekidno područje stanja. za cijeli period ljudske povijesti. obrazovavši jezgre atoma. Gledajući na razne primjerke u raznim stadijima. U Lemaitreovom konačnom svemiru. U mnogim teorijama procijenjena starost svemira iznosi manje nego starost naše galaktike. (4) prikazuje dana­ šnji svemir. Da li se ove skupine gala­ ktika šire? Sigurno je da se udaljenosti između različitih skupina povećavaju. a "eksplozivnog" je porijekla. samo za se. zaista. Ova razmatranja daju prednost kozmološkim teorijama. jedini mogući zaključak jest. grupe ne sudjeluju u širenju svemira. da su one ne­ kad bile sabijene u hrpu. ali se na njima nećemo zadržavati. premda je vjerojatno da je opći odnos širenja za cjelokupni svemir mnogo veći nego što je unutar ovih specijalnih skupina. Kada nema takve teorije na raspolaganju. Ova je slabost promatračke metode najizrazitija kada se dođe do razma­ tranja prošlosti ili budućnosti svemira kao cjeline. (Ima iznimaka. koji je ovdje prikazan u dijagramima. Neposredno poslije toga (2) njegova temperatura je pala od nekoliko milijardi na jednu milijardu stupnjeva. mora se promatranji­ ma dodati kozmološka teorija. Za trideset milijuna godina (3) temperature su pale još niže. no one su mnogo rjeđe. mora se upozoriti da su neka nedavna promatranja ukazala da su neke grupe u stanju širenja. na pri­ mjer. Udaljenosti unutar mnogih grupa se ne povećavaju s vremenom. No to je moguće samo zato jer imamo pouzda­ nu fizikalnu teoriju o strukturi i razvo­ ju zvijezda. područje zvijezda u raznim sta­ Ako se sve skupine galaktika udaljuju jedna od druge. niti nam ono može reći što će vidjeti promatrač za pet tisuća milijuna godina. promatranje nam ne može predstaviti jasnu situaciju. Strelice označuju veličine širenja. Ako je tempo širenja sve­ mira konstantan (ili je usporavanje tako slabo da se može zanemariti u računu). 20 milijardi godina poslije eksplozije. jer se malo astronomskih objekata promijeni u tom periodu na bilo koji način. Promatranje. ali velika je praktična razlika nastala iz činjenice 318 . Crab maglica. jednostavno nam ne može reći što bi vidio promatrač.pe nekoliko tisuća članova. u kojima je svemir konačan. kao na pri­ mjer. Izravno promatranje niza strukturnih tipova ne može nam samo reći da li su galaktike nastale po takvom rasporedu ili se pojedine gala­ ktike razvijaju po takvom nizu tokom svojih života. Da se odgovori na takva pitanja. a to je. a čestice su se spajale. koji je živio prije pet tisuća milijuna godina. Kozmološke teorije Promatranje ima prirođeno opte­ rećenje da nam nikada ne može reći nedvomisleno kako se stvari mijenjaju s vremenom za cijeli period čovjekova života. U ovom pogledu situacija nije različita od one u slučaju evolucije zvijezda. dapače. ali je situacija unutar mnogih grupa slična onoj unutar mnogih galaktika. može se procijeniti koliko je prošlo vremena od početka širenja. moguće načiniti kod zvijezda. dijima evolucije. (1) prikazuje pragaiaktički atom u trenutku kad je eksplodirao. Međutim. iz plinova i prašine formirale su se već galaktike. neslaganja se uklanjaju. kao u slučaju stu­ pnjevanja strukturnih formi galaktika. moguće je zaključiti kako se pojedini primjerak mijenja s vremenom.

čini da jest pravi. Ali. a nesklad između starosti ovoj kozmologiji nema sukoba između od 15 milijardi godina za našu galakti­ starosti svemira. Među­ je. tako očeku­ hovim se kozmologijama gravitaci­ jemo da su bile u prošlosti bliže jedna ja drugačije vlada od one u običnom drugoj. Smatra se da je ši­ renje počelo od eksplozije prvobitnog stanja cijelog svemira. kako znamo iz fizike. treba tražiti u pogreškama mjerenja. predstavlja pri­ vlačnu silu koja teži da reducira br­ zinu eksplozije.neodrživo. tj. što je samo polovina starosti naše ga­ toliko daleko od uspo­ laktike. pronašli teorijsku kujemo da galaktike budu dalje u bu­ metodu izbjegavanja nesklada. Gravitacija. situacijom koja traži promjenu u na­ Pod tim uvjetima. laktika možemo slijediti u njihovim Neki su kozmolozi. Sada je nesklad prevelik da bi ravanja da ima stvarno se objasnio nekom pogreškom. o kojoj smo stvarno manja nego je danas. a ne da je sma­ ćemo na osnovu promatranja doći do njuje. odmicanje ga­ šoj današnjoj fizici. ako se izvede iz brzi­ ku i 12 milijardi godina za cijeli svemir ne širenja. Prema toj teoriji. kod koje se ga­ iznosi između 7 i 8 milijardi godina. kada su trimo ovo pitanje najprije na osnovu galaktike bile dovoljno razdvojene. svakidašnje iskustvo. 319 . bilo u povećanje gibanja. pa zato možemo va teorija svemira dala očekivati da su se one odmicale većim je za starost svemira brzinama u prošlosti nego danas. vobitni račun od 12 milijardi godina naime oko 15 milijardi godina. a dokaz se. Ovo procjenjivanju starosti naše galaktike mijenja zakon gravitaci­ ili u omjeru širenja svemira. mi smo suočeni sa nalazi na granicama našeg znanja. kao znameni­ teorijskim implikacijama. Zato u od svemira. sjeduje ništa što je slično stupnju vri­ možda. U određenom peri­ godina. Međutim. laktika giba odvojeno. uz pretpostavku da je vri­ mira smanjena od 30 do 40%. i starosti naše galaktike. Naš pr­ raspravljali u prethodnom poglavlju. kako su bile blizu? Razmo­ iskustvu. U nji­ dućnosti no što su danas. Kad veću vrijednost nego se uzme ovaj efekt u razmatranje. jednosti i preciznosti kao što su naše našli smo se u situaciji.u izrazima obične fizike . sada jednost. Zato je u Lemaitrevoj kozmolo­ zaključka da su sve galaktike bile je­ giji brzina odmicanja danas veća nego dna do druge prije nekih 12 milijardi je bila u prošlosti. No. gdje je najifizikalne teorije o zvijezdama. takva pogreška nije moguća. Svaka zravnije razmatranje širenja svemira tvrdnja. pretpostavke da su se galaktike uvijek gravitacija je težila da poveća brzinu odmicale današnjim razmjerom.da današnja kozmološka teorija ne po­ nesklad može biti pravi. Kako oče­ ti Abbe Lemaitre. ali nije ni previsok. Očito je za cjelokupno vrijeme širenja je sada da naša galaktika ne može biti starija prenizak. da reducira brzinu Abbe Lemaitre. nužno se Drugim riječima. Njego­ razmicanja galaktika. Ovo vrijeme je skoro jednako odu u prošlosti brzina širenja je bila starosti naše galaktike. koju postavimo u prošlosti ili . budućnosti cijelog svemira. Tada njihovih razmicanja. što lazimo do rezultata da je starost sve­ je logički zahtjev. do­ za našu galaktiku. tj. nesklad postaje veći ako uzmemo u obzir da je širenje imalo različite razmjere. Ako je tako. ako se primijeni na tim.

zašto bi se galaktike formirale u ovaj poseban stadij. ako gustoća materije pada. a to postavlja vrlo važno pitanje. ali ne. Lemaitreova kozmologija se ne razlikuje od jednostavne kozmologije. a ne prije.Premda ovo modificira zakon gravi­ tacije. To znači da bi se sve galaktike i zvijezde uništile tokom faze sakupljanja. kao što su Lemaitreova. Bit će prije da su oni nastali unu- 320 . Možemo postaviti pitanje. Nužno je da ne bude kemijske promjene iz jednog cikla u drugi. Može li se naći direktni promatrački dokaz da je materija stvarno bila u stadiju krajnje visoke gustoće? Odgovor je ne može. kojeg promatramo u zvijezdama naše galaktike i susjednih galaktika. Ozbiljna poteškoća u ovoj teoriji leži u preokretu. Da se ostvari ponovno pretvaranje helija u vodik. je li moguće izraditi teoriju koja bi obja­ snila promatrano širenje galaktike bez zahtjeva da svemir ima određeno porijeklo. Doista. ali se o drugim elementima ne može ništa reći. dok gustoća materije ne postane beskonačna. sve teorije zahtijevaju stanje visoke gustoće i visoke temperature. bilo bi potrebno da se svemir sakupi na takvu gustoću materije kakva je u atomskim jezgrama. kako zapo­ činje širenje iz ovog stanja. kao iznos količine mate­ rije. Dok je gustoća materije u početku be­ skonačna u svim teorijama. u drugim slučajevima. koje smo do sada razmatrali. potpuni iznos materije ne može biti konačan ukoliko prostor počinje s volumenom nula. S vremenom gustoća materije pada sve niže. a koju treba odbaciti. u stadiju kada gustoća padne na vrlo ni­ sku vrijednost koja nije mnogo veća od današnje vrijednosti. koju smo razmatrali najprije. sumnjam. Ovo je porijeklo zamišljeno kao beskonačno gusto stanje materije kod beskonačno visoke temperature. proi­ zvedeno u fazi vrlo visoke gustoće. Početak odgovora može se dati Lemaitreovom kozmologijom. ovo zahtijeva da materija prođe kroz takvu fazu beskonačno mnogo puta. U Lemaitreovoj kozmologiji je iznos konačan. Na ovo pitanje nema stvarno uvjerljivog odgovora. vidjeli smo da gustoća ma­ terije brzo opada s vremenom. volumena koji brzo raste da bi zadržao stalni konačni iznos materije. Lako je razumjeti kako faza širenja nastupa poslije faze sakupljanja. Jedna takva teorija ima be­ skonačnu prošlost i beskonačnu bu­ dućnost. U ko­ zmologijama. A to je. Dužnost je znanstvenika da obra­ di sve moguće teorije. Teorija pulzirajućeg svemira po­ stavlja zanimljivo pitanje. u supro­ tnosti s promatranjem. došlo do nestajanja vodika u svemiru. Ovo vodi novom pitanju. pa je jasno da bi. u kojem se stadiju formiraju galaktike po ovim kozmologijama? Odgovor je. Međutim. Vodik se sistematski pretvara u helij u zvijezdama tokom svakog ciklusa. U nekim teorijama je iznos besko­ načan. Zatim se kori­ ste promatranja da se odredi koja se od teorijski predloženih mogućnosti može priznati i prihvatiti. prolazeći kroz beskonačne cikluse širenja i stezanja. Prema tome. pojavile su se razlike. a u drugima konačan. U svim teorijama. U takvom slučaju možemo zami­ sliti da je točka porijeklo svemira. vidimo da teorija pulziranja ne izbjegava zahtjev da materija svemira prolazi kroz fazu velike gusto­ će i vrlo velike temperature. ali još nije nađeno uvjer­ ljivo tumačenje kako nastupa faza sa­ kupljanja poslije faze širenja. Nasuprot. Moguće je da je nešto helija. u prijelazu između širenja i sažimanja. Po­ teškoća leži u tumačenju. ako nema ponovnog pretvaranja helija u vodik. Izgleda da se sakupljanje nastavlja sve dok se prostor ne sabije u točku. a volumen prostora postaje sve veći. u ne­ kom bitnom pogledu: ona još zahtijeva određeno porijeklo cijelog svemira. Zato je važno da se upita. naravno. prostor se povećava od točke do konačnog volu­ mena.

S je brzina stvaranja materije određe­ vremena na vrijeme otkrivaju se nova na teorijom. premda se postojeće gala­ ktike udaljuju jedna od druge. bazirana je na fizikalnom polju koje on ne pokazuje značajan dokaz da je omogućuje postanak nove materije. ništa lja. jet oko nas pokazuje puno dokaza da Teorija stalnog-stanja svemira je postao procesima unutar zvijezda. kao što je to prika­ zano shematski u dijagramu. Zato nije nipošto sigurno da skoj građevini. što se može naći veza između smo li obavezni da se ograničimo nor­ širenja svemira i brzine stvaranja ma­ malnim fizikalnim mislima? Odgovori­ terije. Tako nije uopće teško fizičar već posjeduje kompletan inven.da razumijemo. koji bi izbje­ premda je sva materija svemira prošla gao zahtjev za fazom velike gustoće i najmanje jedanput najznačajnije sta­ temperature.) Problem se razlikuje u detaljima. Ovo zahtijeva da se nova materija direktno stvara u razmjeru sa širenjem svemira. tada bi se novi tip teorije. kroz konstantno širenje.tar pojedinih zvijezda. Da bismo očuvali bilo Ako netko načini ovakvu hipotezu. ako stvar promatramo već znamo da postoji. u drugom pogledu. Suprotno.na primjer. za vrijeme koje su žeći najjednostavniju vrstu novog po­ se odvijale nuklearne reakcije. Pre­ ma tome. Novo je u deta­ normalnim fizikalnim mislima. u 9. mogao zaista naći. jer su fizici već poznata Na osnovu svega možemo postaviti polja koja omogućuju postanak ma­ pitanje. sumnjiv slučaj. postoji mogućnost da se pojavi neko Pomanjkanje svakog jasnog dokaza novo polje. na pri­ traži da materija svemira prolazi fazu mjer. elektromagnet­ brzina širenja svemira. Istra­ na. nove galaktike mogu zadržati oblik stalne gustoće u bilo kojem povećanom vo­ lumenu prostora. . koje nije dosad poznato iz o fazi visoke gustoće i temperature u eksperimenata na Zemlji te može po­ povijesti svemira je na kraju krajeva stati važno u kozmološkom opsegu. živanje pokazuje da ne možemo naći ali ne u principu od situacije za koju takvu teoriju. koju od teorija. iznosi oko jedan . postoji li ikoja teorija koja ne terije. veliku gustoću. tada koje povezuje čestice atomske jezgre. (Normalne gama zrake. poglavlju. helij. dok svi­ svemira. mezonska polja današnje atom na stoljeće za svaku jedinicu fizike koja su otkrivena u posljednje volumena koji odgovara najvećoj ljud­ vrijeme. mo­ je postalo poznato kao stalno-stanje žda. ako se zna brzina stvaranja mnoga razna polja: gravitaciono polje materije. zašto proces. nuklearno polje to možemo znati iz promatranja. prisiljeni smo reći da. ako se Kozmološka teorija stalnog-stanja pridonosi tumačenju kako je svemir. tada može iz teorije izvesti koje tvori gravitacija. u ovoj ideji. mogu proizvesti parove elektro­ velike gustoće i temperature. Ovo je povezivanje takve priro­ mo na ovaj način. Pokazalo se da je potre­ polja u eksperimentima u laboratoriju bna mjera vrlo mala. nastao procesima velike gustoće i tem­ Nema ništa posebno revolucionarnog perature svemira. kao što citeta i magnetizma. mogao imati beskonačnu prošlost i može imati be­ skonačnu budućnost. matematički ćemo doći do toga što od tih efekata nije preživjelo osim. je­ lju to. ako sko polje koje nastaje pojavom elektri­ se zna brzina širenja svemira. Prema tome. Tra­ nje. Fizičaru su poznata de da se. Ali. kako je opisano tar svih mogućih polja.

s druge strane. Ovo predstavlja značajnu promjenu u gledanju na prostorno-vremensku simetriju.3 Uzimajući da sve skupine galaktika imaju iste apsolutne veličine. Premda širenje teži da reducira gustoću. jer se formiraju nove. koje treba da očekujemo za brzine "bježanja" različitih skupina u odnosu na njiho­ ve prividne veličine. Povoljna je i situacija i za te­ oriju stalnog-stanja. Uprkos ovoj maloj mjeri. ova se tendencija precizno kompenzira stvaranjem nove materije. naravno. tako da je sadašnja situacija nekako izjednačena u pogledu obiju teorija. U svakoj epohi će promatrač točno vidjeti istu sliku. A. Za koju da se odlučimo od ovih ra­ znih teorija? Za onu. Ovo je sasvim različita slika na­ čina kako se svemir s vremenom mije­ nja. Već smo vidjeli da neki sistemi ko­ zmologije nailaze na znatne teškoće pri ocjenjivanju starosti svemira. pa se zato ne može postaviti pitanje starosti između naše galaktike i svemira. Tada bismo mogli izračunati. jer u njoj svemir ima beskonačnu starost. razne su teorije. uzimajući polazne točke koje su se razlikovale od euklidske geometrije. nego što je sada. prosječna gustoća galaktika u prosto­ ru može ostati stalna. Zato očekujemo da u cijelom prostoru svemira postoji difuzni plin i da se nove galaktike mogu neprekidno formirati od njega. Sada dodajemo daljnju značajnu točku. da on ne može ništa posebno saznati o svojoj epohi. dobile ra­ zna rješenja. jer stvari izgledaju iste u svim vremenima. čija se predviđa­ nja najbolje slažu s promatranjima. Pretpostavimo da sve galaktike imaju jednak pravi ili apsolutni sjaj. kakvu bismo mogli očekiva- 322 . Za daleke skupine. U drugim se teorijama galaktike kreću i udaljuju jedna od druge tako da bi promatrač u budućnosti našao prostor manje nastanjen galaktikama Slika 11. čisto teorijski. Pojedine se galaktike mijenjaju s vremenom ili se mogu mijenjati s vremenom. uspoređeni s očeki­ vanjima jednostavnih "eksplodirajućih" kozmogonija i teorije stalnog-stanja. upravo onako kako se čovjek mijenja s vre­ menom: upravo onako. U teoriji stalnog-sta­ nja. Bilo je spomenuto da jedan promatrač ne može otkriti ništa pose­ bno o svom položaju u prostoru. Na drugoj strani. tako novoformirane galaktike zamjenjuju starije galaktike kad se one udalje. Na slici su rezultati promatranja 18 vrlo udaljenih skupina. efekt bi ta­ kvog stvaranja materije u velikoj skali bio enormno velik. Povezivanje izme­ đu širenja svemira i stvaranja materije nalazi se u takvom odnosu da prosje­ čna gustoća materije u prostoru osta­ je konstantna. prem­ da se širenje odnosi i na već postojeće galaktike. možemo iz teorije izračunati vrijednosti. kako mlade generacije ljudskog roda zamjenjuju starije. Također smo vidjeli da je kriterij starosti za Lemaitreovu kozmologiju povoljan. jer se dobivaju manje vrijednosti nego što je procijenjena starost naše galakti­ ke. nije otkriven u zemalj­ skom laboratoriju.stvarno javlja. Prema tome. nema ni početka ni kraja svemira. Ukratko. da pogledamo kako danas stoje stvari. Svemir je u velikoj slici isti iz svih točaka prostora i vremena. situacija ostaje stalna. bez obzira jedna na drugu. nedavna promatranja ne daju prednost ni Lemaitreovoj kozmologiji i kozmologiji stalnog-stanja.

koji na­ stavljaju da rastu s vremenom. Ali. drugi vjeruju da. zmatrana. Na osnovu toga.3. koji su sredili brojne podatke radioizvora što su oni mogli otkriti na nebu.broj jakih izvora.2. još korisnije. bile bi najstarije galaktike. 323 . ostane gotovo nepromijenjena tokom cijelog svog života. a neke su i 100% sjajnije. a prostor euklidski. kako zahtijeva teorija stalnog-stanja. ako je nji­ hova frekvencija u prostoru jednaka. kad se jednom galaktika formira. jednostavna kozmologija. Ryle ih je svrstao u brojeve raznog intenziteta . Ali se za gala­ ktike. Galakti­ ke se ne slažu po svojim sjajevima. broj još slabijih izvora. Neki od ovih izvora imaju jaki inten­ zitet. Na ovoj slici su zajedno pri­ kazane: kozmologija stalnog-stanja i obična. a drugi mnogo slabiji. kako se može vidjeti na slici 11. koje nisu previše udaljene od nas. što ide u prilog teorije stalnog-stanja. koje su razmatra­ ne na početku ovog poglavlja. Posljednje promatračke testove ko­ zmologije stalnog-stanja. naravno. mora uzeti u obzir odustajanje od euklidske geome­ trije.4 Na vertikalnoj skali je promatrani broj radioizvora. Ovo govori. Prerano je da se unaprijed o tome donosi neki za­ ključak. Za galaktike. nedavno je slično promatranje W. Opširnije. Počeli su se evi­ dentirati podaci koji pokazuju. naravno. rezultati su isti za sve teorije. Bauma vrlo udaljene galaktike pokazalo. de­ finirajući razne kategorije. Moguće je da je Baum jednostavno promatrao pose­ bno svijetlu galaktiku.ti brzinu odmicanja raznih galaktika prema promjeni njihovih udaljenosti ili. ozbiljno neslaganje s predviđanjem kozmologije stalnogstanja. da promatranja daju prednost kozmologiji koja je prva ra­ Slika 11. sigurno nije u sebi ispravna. prema njihovim pri­ vidnim veličinama. a i sa Lemaitreovom kozmolo­ gijom. Jedna je od karakteristika teorije stalnog-stanja da se galaktike mora­ ju neprekidno stvarati. a to je i red vrijednosti neslaganja. još je nepoznato. Ovi su rezultati već dani na slici 11. da se nove galaktike zaista formiraju. zasnovali su Martin Ryle i njegovi kolege u Cambridgeu. na koje ovdje treba upozoriti. pretpostavka da sve galaktike imaju isti stvarni sjaj. a na horizontalnoj skali specificirana prividna veličina. Teorija zahti­ jeva da se one formiraju na početku kao sasvim neznatni objekti. prema mišljenjima nekih astronoma. gigantske eliptične galaktike. itd. Ali. broj nešto slabijih izvora. tako da su najveće galaktike i najstarije galaktike. prilično udaljene. Razlika između očekivanja i opaža­ nja povećava se ako se primijeni Einsteinova geometrija. Jedna gru­ pa astronoma vjeruje da su galaktike u stanju neprekidne evolucije. Njihove su vrijednosti uspo­ ređene s onima što bismo očekivali. da li galaktike stalno rastu u veličini i masi. koja je razmatrana na početku i u kojoj je svemir nastao prije određenog vreme­ na. a ova su odustajanja različita za razne teorije.

Zaista. dovoljno snažan. Zamjena geometrije Eu­ klida s geometrijom Einsteina donosi smanjenje nagiba očekivane krivulje. radio-izvor. Slijedi da. tada nije ispravna kozmologija stalnog-stanja. Na prvi pogled bi se očekivalo da je eksperimentalna krivulja strmija od očekivane krivulje. pa kao što svjetlost treba vremena da stigne do nas od udaljenog izvora. Rezultati su prikazani dijagramski na slici 11. raste u vjerojatno­ sti sa starosti galaktike. Jedna krivu­ lja na ovoj slici (iscrtkana) predstavlja očekivani broj izvora. Ryle je ovo objasnio na slijedeći način. Još preciznije.prema eksperimentalnim mjerenjima. ako su proma­ tranja bila ispravno obavljena. kako ga naša slika po­ kazuje. ovisi o činjenici. specificiran je nivo pri­ vidnog sjaja. jer je sigurno da su Rylejeva promatranja obuhvaća­ la golem volumen prostora. koji su izračunani na osnovu da je njihova učestalost u svemiru jednolika i da je geometrija prostora euklidska. Misli se da je samo jedna galaktika na milijun galaktika takvog tipa.tj. stvari idu lošim putem. jer prema teoriji stalnog-stanja stvari moraju biti u suštini iste u bilo kojem trenutku. a broj izvora svjetlijih od specificiranog nivoa je izračunat. tako isto trebaju i radio-valovi. Ako neko svojstvo. ako je p izmjereno kao jedan prosjek za dovoljno veliki volumen. koje razmatramo. ako svojstvo raste u vje- 324 .vrlo malena. stoljećima ili tisućama godina. može biti izmjereno u milijunima. jest u tome što ima premnogo slabih izvora u usporedbi s brojem jačih izvora. recimo. štaviše. Naša promatranja vrlo udaljenih galaktika ne kažu nam o njihovim današnjim situacijama. Ako je ovaj zaključak ispravan. kao što je. Nesklad. u milijardama go­ dina. Sada je važno da je druga krivulja (neiscrtkana). Me­ đutim. koji je veći od onoga što je dostupan najvećim optičkim teleskopima. ne može biti definirano relativno malim volumeni­ ma. tako da veličina p nije mogla biti veća u prošlosti nego što je danas. Vrijeme koje je potrebno da zračenje stigne do nas od zvijezde unutar naše galaktike. trebaju više od 500 milijuna godina da stignu do nas. što povećava nesklad. postoji samo jedan mogući izgovor. na kojima je bazirano objašnjenje Rylejevih rezulta­ ta. tada će rezultirajuća količina biti ista bilo gdje i bilo kada. Radio-valovi putuju istom brzinom kao svjetlost. na nesreću. radio-valovi iz nekih na­ jintenzivnijih izvora. volumen.4 (desno). stotinama milijuna ili. tri ili četiri mili­ jarde godina da dođu do nas. Oni su započeli svoja putovanja preko prosto­ ra u vrijeme kada se formirao naš pla­ netarni sustav. Prema teoriji stalnog-stanja. Druga od dviju točaka. Ali. teorija pretpostavlja da veličina p nije bila iz­ mjerena za dovoljno veliki volumen. nego o njihovim situacijama od prije nekoliko stotina milijuna godina. koja se prianja rezultatima promatranja. da je slučajnost što je neka galaktika snažan radio-izvor . str­ mija od prve. Doista. Zato Ryle pokazuje da je činjenica što je p veće od očekivanoga za vrlo udaljene galaktike. Na prvi bi pogled ovo izgledao bezi­ zgledan oblik obrane. oni su bili stvarno emitirani iz svojih izvora u doba kada su se u našim oceanima pojavile prve primitivne forme života. kao daljnji dokaz da geometrija prostora nije euklidska geometrija. A radio-valovi iz najslabijih Rylejevih izvora trebaju i dvije. pa dokazuje daje veličina p sigurno bila veća u prošlosti nego da­ nas i da je tada bilo više radio-izvora. može biti izmjereno godinama. da ga se uključi u Rylejev popis . jer je sasvim sigurno da promjena geometrije mijenja očekiva­ nu krivulju. pa tu proporciju možemo nazvati p. ali vrijeme koje je potrebno da svjetlost ili radio-valo­ vi dođu do nas iz galaktike. To je načinjeno za niz vrijednosti određenog nivoa. Drugim riječima.

postoji težnja Zato se sve kozmologije. u kojima svemir uopće nisu.rojatnosti brže od efekta slabljenja ši­ vora na naše pitanje.zakona fizike. kod ovog vrlo nesigurnog gle­ drugim riječima. da u prethodnom sluča­ koje vjerujemo da se sastoje od sta­ ju današnja svojstva svemira ovise i rih zvijezda i vrlo malo plina i prašine. U terminologiji fizičara. dio-izvor u prošlosti nego što je sada. posljedica zakona fizike nego. o zakonima fizike i o početnim grani­ Prisutnost starih zvijezda poduprlo bi čnim stanjima. sustavi za možemo reći. kojima se povećavaju udaljenosti. U kozmologijama druge vrste definitivan odgovor. Slična je 325 . Matematičkim izrazima. tu nije bilo po­ mnogo lakše doći do definitivnog odgo­ četka sa složenom jezgrom. podudaraju s pro­ ke. za galaktiku je razumjeli nadmoćnost gigantskih ga­ veća vjerojatnost da je bila snažan ra. U takvom se slučaju izgled niti nego zaključak teorije stalnog-sta­ pronalaženja galaktike s potrebnim nja. jer je na takvoj osnovi teško ma Rylejevom gledištu. onda je vjerojatnije da će gala­ nema porijeklo. pa se zato moglo očekiva­ ktike na vrlo velikim udaljenostima. osim kozmolo­ prema razilaženju svojstva za galakti­ gije stalnog-stanja. koje jedino sprečava neeu. liti u dvije vrste: one. Pojavilo se pitanje. današnja situacija nije samo fazi. također. a ovo se razvrstavanje slaže djelovanja fizikalnih zakona. postoje početna ograničena stanja. U kozmologijama prve ktika postati jaki radio-izvor u starijoj vrste. Složene situacije su posljedica najstarije. po kojima bi procijenio. ti veći broj sudara nego što je danas. ali se na njega ne može dati svemir. Mislilo se da se renja svemira. Pre­ galaktika. bit će bez sumnje u središtima zvijezda. kakvo je stvar­ i posebno načina u kojem je započeo no stanje. Posljednjih godina razilaženje. sadašnja situacija je posljedica samo da su u velikoj proporciji jake radio. Na pri­ sasvim nezavisno od zahtjeva koji smo mjer. u svim kozmologijama. galaktike eliptični sustavi. tada izgleda da Razne kozmologije se mogu podije­ kozmologija stalnog-stanja nije dobra. u drugom slučaju ne izgleda gledište teorije stalnog-stanja. snažni radio-izvori nastaju iz sudara Zato slijedi konačni rezultat. u kojem su eliptične galaktike aciju. U svakom slučaju. naići će na složenu situ­ nizu. Kad saznamo zašto je galaktika jaki vodika. pojavljuje se neobična snažni radio-izvori pojavljuju prilikom situacija u kojoj nije moguće definira­ sudara galaktika. tada ti prosječno svojstvo malog područja se Rylejev zaključak mora bolje ocije­ prostora. gustoća ktike na takav način da će se većina galaktika je bila u prošlosti veća nego naših promatranja odnositi na gala­ je danas. u procesima koji se odvijaju izvor radio-zračenja. osim svojstvom povećava sa starosti gala­ u kozmologiji stalnog-stanja. ako porijeklo i one. vjerojatno da je bila snažan radioizvor tokom prvog dijela svoje životne povijesti nego u kasnijoj eri. gdje gija stalnog-stanja je dosljedna u ra­ je stvarna vjerojatnost ovih dviju vrsta zvrstavanju galaktika po starosnom kozmologija. koje zahtijevaju jer kozmologija stalnog-stanja zahtije­ da je svemir imao potpuno određeno va: ili su promatranja netočna ili. Ako je Osnovne razlike između kozmologija ovo gledište ispravno. Već smo vidjeli. za galaktiku je više dišta. đena od najjednostavnijeg elementa.laktika među snažnim radio-izvorima. jer. kozmolo­ principe. napuštamo pitanje. A ovdje. Ako je to točno. složena atomska jezgra je izgra­ upravo razmatrali za radio-izvore. matranjima Ryleja. da su ove galaktike zaista vrlo stari Ukoliko netko želi tražiti neke opće sustavi.su radio-astronomi napustili ideju da klidski karakter geometrije.

Možda u pojavama ko­ zmičkih zraka i kozmičkih magnetskih polja. kako zaista mora biti. Prema tome. a kroz ekstragalaktičku radioastronomiju. dok nije došlo do goleme za­ mršenosti procesa života. a energija. mora slijediti iz fizikalnih zakona. a i jata galaktika. tada se kozmološke teorije prve vrste. u kojima je međugalaktički prostor mrtvo područje u kojem se gotovo ništa ne odigrava. S tim u vezi kozmologija stalnogstanja je već nešto stvorila na bazi da je opći plin u prostoru vrlo vruć. nije postojala mogućnost obraćanja pose­ bnim stanjima. Tu bi došlo do ubrzavanja čestica. Doista. Tako nam teorija stalnog-stanja predstavlja zanimljiv pogled stanja koja mogu postojati u međugalaktičkom prostoru. ugrijava vodik do vrlo visokih tempe­ ratura. što bi vodilo do nastanka kozmičkih zraka. Prema ovoj teoriji je međugalaktički prostor mjesto velike aktivno­ sti. koje traže da svemir ima određeno porijeklo. Prije ili kasnije će se pomoću promatračke tehnike saznati da li po­ stoji ili ne postoji svijet visoke energije izvan galaktika. Ova je slika potpuno različita od onih što ih daju druge kozmologije. Bilo šta. Ako netko prihvati ovu ideju evo­ lucije od jednostavnih oblika prema složenim oblicima. Primjer je formi­ ranje galaktika. već su izgrađena u početnim uvjetima. već postojeće galaktike su u međusobnom djelovanju sa sredinom koja ih okružuje. mogu formirati. galaktike su formirane. pose­ bno u kozmologiji stalnog-stanja. 326 . Drugim riječima. već posjedujemo neke dokaze o postojanju takvog svijeta. Iz pojedinih atoma se formiraju molekule . Vrlo brzi elektroni među kozmičkim zrakama zatim bi doveli do emisije radio-valova. oslobođena raspadanjem. Prema kozmologijama prve vrste. koji se nalazi unutar diskaste strukture ovih galaktika i potpuno vanjskim plinom visoke temperature. nije započelo sa životom. gušćeg plina. One su tako velike da se smatra mogućom pojava jakih elektromagnetskih efekata u međugalaktičkom prostoru. ako se formira nova materija u formi neutrona. Ra­ nije je u ovom poglavlju spomenuto da naša galaktika i Andromedina maglica posjeduju haloe vrlo toplog plina. Vjerojatno će se na ovoj razlici do­ nijeti konačna odluka o ispravnosti teorija. Neutroni se spontano raspadaju u vodikove atome.zatim sve složenije i složenije. cjelokupni predmet ekstragalaktičke radio-stronomije postao je tijesno povezan s ovim vanj­ skim svijetom visoke energije. U kozmologijama druge vrste. uključujući formiranje galaktika. za takve kozmologije. Hlađenje unutar toplog plina vodi u situaciju u kojoj se galaktike. Efekti hlađenja unutar toplog plina mogu proizvesti brzine kretanja od oko 3200 kilometara na sekundu. To je mjesto u kojem se neprestano stvaraju galaktike i u kojem se već po­ stojeće galaktike stalno mijenjaju s vre­ menom. koje traže glavna svojstva svemira kako ga opažamo danas. jer su stvari započele na poseban način.najprije relati­ vno jednostavne . Ovi bi haloi predstavljali područja prije­ nosa između mnogo hladnijeg. mora­ ju isključiti.situacija i u kemiji.

Svemirski teleskop Hubble još nije bio u orbiti. Snimljen je planet Mars iz nepo­ sredne blizine pomoću istraživačkih sondi tipa Mariner br. kojima se F. čija radio-zračenja pokazu­ ju potpuno pravilne periode. astronomi su otkri­ li neobične objekte zvjezdolikog oblika. 6 i 7. najnovije: Otkriveno je da galaksije ne samo da ne usporavaju ili stagniraju u svojoj brzini udaljavanja jedna od druge. . Najprije su otkrive­ ni radio-teleskopima. potrebno je dodati još tri značajna dostignuća: 1. što ukazuje. koje su poslale na Zemlju fotografije. da je i on mrtvi planet . Hoyle nije po­ zabavio u ovoj knjizi. To su objekti. koji su isto tako zagonetni. koja je posla­ la niz podataka o Veneri (temperaturi. Na planet Veneru sovjetski su astronomi i astronautičari spustili na­ učnu sondu. a prošle godine (1970) i optički (Crab maglica. vidi str. sastavu atmosfre. . nego UBRZAVAJU!! Milton Humason. 327 . Istraživa­ nja i mjerenja su pokazala da ti obje­ kti imaju enormnu snagu zračenja i da se nalaze od nas na udaljenostima koje iznose milijarde svjetlosnih godi­ na. pred­ stavljaju najveće zagonetke s kojima su se suočile astronomija i fizika našega doba. neutronske zvijezde. čovjek je prvi put zakoračio na jedno drugo svemirsko ti­ jelo: na Mjesec. jer nije moguće naprečac objasniti proce­ se koji ravnaju tako silnim zračenjima. jer je i njego­ va površina ispresijecana kraterima i kružnim brdima. Fotografije pokazuju da je Mars gotovo potpuno sličan Mjesecu. 250). Nedavno su otkriveni i objekti. .I.Ne zaboravimo dakle da je knjiga tiskana prije 70-te g. što su potpuno iznenadile sve astronome. 2. VII 1969. najvje­ rojatnije. pa neki smatraju da oni predstavljaju tzv. kojima su dali ime Kvazari.bez života. jer su se zbila po­ slije njenog izdavanja. nesumnjivo bi našla vidno mjesto u ovom djelu. Već ova tri podatka pokazuju da je započela nova era istraživanja svemira . tipa Venera. koji je s Hubbleom ustanovio odnos između uda­ ljenosti i brzine bježanja galaktika. 4. o kojem se govori u predogovoru ove knjige. 21. Njihovo istraživanje je u toku. 3. a dobili su ime pulzari. prošlog st. Uz ove velike zagonetke današnje astronomije.NAPOMENA PREVODIOCA Otkrića. katkada snažnijima i od cjelokupnog zračenja pojedine galaktike.neposredno istraživanje svemirskih objekata. Upravo od izlaska ove knjige pa sve do naših dana. koji su se s njima pojavili.. Pro­ blemi. magnetskom polju).

Dodatak: HIPARHOVE I PTOLEMEJEVE KONSTRUKCIJE EPICIKLA .

.

Prema tome.Sunce uzrokuje da Mjesec ubrzava svoje kretanje na nekim dijelovima staze. ali s indeksom P.: . Ali. a na nekim dijelovima usporava (to je tzv. tj. bilo bi poučnije da se uzmu u obzir slične ideje koje su pri­ lagođene kretanjima planeta. položaj Pje dan sa (9). Ovo je omogućilo Ptolemeju da prikaže proširenje Hiparhove teorije. evekcija). Dajmo svim veličinama indeks P. Na slici A. proširenje u kojem centar kruga deferenta nije više trebalo da to­ čno padne u Zemlju i u kojem wd više nije bilo uniformno kutno kretanje. prije no što se nastavi Ptolemejeva teorija Mjeseca. a neka P predstavlja bilo koji pla­ net.l neka F predstavlja Sun­ ce.

Premda nije korisno da se uključimo detaljno u ovaj predmet (jer nema novih materijala koji bi sadr­ žavali nešto od bitnosti) vrijedno ga je zabilježiti kao daljnji dokaz Ptolemejeve oštroumnosti. Ptolemej je uveo dodatnu kompliciranost koja je zahtijevala da ravnina epicikla ne bude u istoj ravnini u ko­ joj je deferent. Da bi se uzeo u obzir efekt nagnutosti staza planeta.Gornje analize su bazirane na pre­ tpostavci da se ravnine staza planeta i Zemlje podudaraju. 331 =KRAJ= .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful