Nekoliko slika sa Hubble-a
Napomena: Knjiga je izašla PRIJE 1970.g, dakle Hubble svemirski teleskop nije postojao...

Sombrero galaksija u infracrvenom...

Hodge 301 Cluster Multiple Generations of Stars in theTarantula Nebula..

Barred Spiral Galaxy NGC 1300

Antennae Galaxies / NGC 4038-4039

FRED HOYLE

ASTRONOMIJA
Sadržaj
PREDGOVOR 6

1. poglavlje ZEMLJA I NEBO 2. poglavlje ASTRONOMSKI INSTRUMENTI 3. poglavlje KRETANJE PLANETA I DREVNA ASTRONOMIJA 4. poglavlje KOPERNIK I KEPLER 5. poglavlje TEORIJA GRAVITACIJE 6. poglavlje RAZDOBLJE POSLIJE NEWTONA 7. poglavlje OPTIČKI INSTRUMENTI I PRIRODA SVJETLOSTI 8. poglavlje ROĐENJE MODERNE ASTRONOMIJE 9. poglavlje ZVIJEZDE KAO TERMONUKLEARNI REAKTORI 10. poglavlje STRUKTURA NAŠE GALAKTIKE 11. poglavlje GALAKTIKE I ŠIRENJE SVEMIRA Dodatak:
HiPARHOVE I PTOLEMEJEVE KONSTRUKCIJE EPICIKLA

... 8 30 70 100 130 152 188 218 248 270 302
328

5

PREDGOVOR

U ovoj sam knjizi pokušao upoznati čitaoca s razvojem astronomije od naj­ ranije poznatih astronomskih otkrića pa sve do najnovijih spoznaja. Ilustracije, koje su opsežno i uspješno opremili moje kolege u ovom pothvatu, namijenjene su kao stvarna pomoć u praćenju teksta, a ne da knjiga ljepše izgleda. Astronomija je najstarija znanost, kako se često kaže. Ali, astronomija je, u izvjesnom smislu, i najmlađa znanost, što se često ne uviđa. Veliki napredak u fizici tokom prve trećine ovog stoljeća odrazio se plodonosno u astronomiji do naših dana. Učenjaci su dolazili sve više i više do spoznaje da se samo vrlo ograničen opseg eksperimenata može izvesti u laboratoriju na Zemlji. Svemir se snabdio mnogo finijim i mnogo raznovrsnijim laboratorijem, s mogućnostima koje se nikad ne bi mogle ostvariti ovdje na Zemlji. U laboratoriju na Zemlji nikad se neće proizvesti supernova zvijezda, premda su se mnogi procesi, koji izazivaju eksploziju ovih zvijezda, zaista proučavali eksperimentima na Zemlji. Upravo se tu nalazi važnost: u eksperimentima na Zemlji, na sreću, bilo je do­ voljno otkrivenih fizikalnih zakona, koji su zatim pokazali da imaju šire podru­ čje primjene na stanje cijelog svemira. Međutim, ova situacija nije sasvim nova. Već su u XIX stoljeću otkrića, koja su se odnosila na prirodu i svojstva svjetlosti, imala odraza u astronomiji, ne samo u proširivanju već postojećih pravaca istraživanja nego i u pokretanju novih pravaca i u pomicanju ravnoteže "važnosti" unutar astronomije uopće. Imajući ovo u vidu, uočio sam da ne bi bilo dobro pisati potpuno s astronom­ skog stajališta. U osam poglavlja bavio sam se poviješću razvitka astronomije. Kako je ovaj razvitak bio tako usko povezan s otkrićima u fizici, osjetio sam prijeku potrebu da kažem nešto o značenju ovih otkrića. Čitalac će naći sasvim iscrpne prikaze o svjetlosti, elektricitetu i magnetizmu. Nuklearna fizika prikazana je u zadnjim poglavljima, gdje su opisane nje­ ne važne primjene u modernoj astrofizici. Kvantna teorija i teorija relativnosti iznesene su u kraćim crtama. Uočio sam da je potrebno dati neka tumačenja u povijesnim poglavljima. U pregledu astronomskih otkrića, grčkoj se astronomiji mora dati posebno mje­ sto, jer su mnoge glavne napretke sasvim sigurno postigli Grci. Ipak, precizan opis onoga što se dogodilo između 500. i 200. godine prije nove ere, mislim da se ne da rekonstruirati za današnji svijet. Malo je originalnih rukopisa. Naše poznavanje tog perioda većinom potječe iz loših latinskih tekstova, koji se mo­ raju protumačiti u svjetlu današnjeg poznavanja - a ovo možda nije uvijek vodilo ispravnom shvaćanju onoga što se stvarno zbivalo! Eratostenovo odre­ đivanje promjera Zemlje je jedan takav primjer. Da li je Eratosten pogriješio za 17% ili samo za 1/2 %? Ranije generacije povjesničara znanosti uzimali su veću pogrešku, lošiji rezultat. Čitajući materijal, osvjedočio sam se u suprotno. Razlika se ne nalazi u bilo kojoj izmjeni dokumentarnog materijala, nego u iz­ mjeni gledišta. U naše doba, učenjaci potpuno priznaju, da su ljudi u prošlosti bili isto tako sposobni kao što smo mi danas. Ali se našim djedovima činilo gotovo nepristojno da je Eratosten samo primitivnim instrumentima kojima je raspolagao mogao postići izvanredno točan rezultat. On jednostavno nije imao sposobnosti da načini nešto takva! Također sam ustanovio da je retrospektivno gledanje imalo utjecaja na mno­ ge naučne prikaze, posebno u najpopularnijim izlaganjima. Vrlo značajan rad

6

zapažene u njegovo vrijeme. Ja vidim astronomiju kao neprekidni proces. Mislim da najdetaljniji opis Ptolemejeva rada još nedostaje da bi se ocijenila matematička baza njegovih geometrijskih konstrukcija. Njegova teorija dobro tumači poznate činjenice. Ali poslije jedne ili dvije dekade iskustvo pokazuje da se pojavljuje proces smanjenja kori­ sti. Ona je preživjela više od tisuću godina. kao najbolji tumač opaženih kretanja. iz neznanja. mislim da će neposredno istraživanje svemira zajedno s radio-astronomijom konačno postići ravnotežu u odnosu na najtradicionalnije metode i mislim da će u toj ravnoteži glavni dio astronomije nastaviti da se razvija u mnogim smjerovima. pa ne postoji općenito shvaćanje da se Ptolemej stvarno upustio u zamršenosti kretanja po elipsi. u ko­ jem svaka nova metoda ima svoje mjesto u odnosu na cjelinu. Već su u grčko doba iz promatranja bile otkrivene posljedice ekscentričnih planetskih staza. po svom vlastitom uvjerenju. Ptolemej je bio prikazan kao neznatna pojava. Danas postoji prilično rasprostranjeno vjerovanje da će tradicionalne promatračke metode astronomije uskoro ustupiti mjesto direktnim istraživanjima svemira. Ovaj proces se već odvija u radio-astronomiji. Vjerojatno ni jednog velikog čovjeka nije potomstvo tako s prezirom odbacilo kao Ptolemeja. ukoliko se želi da budu uspješni. koje se pojave. U svakom slučaju. Možda će tako i biti. Zbog toga možemo svjesno očekivati da će najbogatiji na­ rodi nastaviti neograničeno trošiti znatne dijelove svojih dohodaka na slanje instrumenata i ljudi u svemirski prostor. Malo učenih ljudi misli drugačije. osnivača teorije o epicikličkom kretanju planeta. Prije nekoliko godina mogla su se otkrića u radio-astronomiji postići pomoću prilično primitivne opreme. ali u kojoj nema posebne metode koja guši ostale. kao što je to bilo u prošlosti. Jedna zadovoljavajuća teorija ne može uzeti staze kao krugove. Takav stav se pojavio. niti krugove sa Suncem u centru. Zbog oba ova razloga. naporima i novčanim sredstvima nego što je bio slučaj u početku. Sve važne nove me­ tode. nekoliko riječi o novim metodama promatranja. imaju na prvi pogled neograničene mogućnosti. Slična situacija se mora neizbježno pojaviti i u neposrednom istraživanju svemira. Novi radioteleskopi. ali sumnjam u to. Svaki značajniji novi rezultat počinje tražiti sve više u vremenu. moraju se financirati i planirati u velikim skalama. Na kraju. Danas nije tako. uvjeren sam.bio je s omalovažavanjem osuđen kad god je kasniji razvitak skrenuo istraživa­ nja novim putovima. a poslije njenoga pada. Ptolemejeve geometrijske metode još su igrale važnu ulogu u presudnim trenucima Keplerova rada. Zbog toga sam priložio matematički dodatak na kraju knjige u kojem sam pokušao protumačiti što je Ptolemeja dovelo do ovih konstrukcija. 7 . Ovo će protumačiti zašto nisam napisao knjigu zanesen da se astronomija sutra treba revolucionirati.

da nije bilo Bez promatranja pravilnog ritmičkog astronomije. Naj­ Obična geometrija. To je prva sretna Međutim. U svakom trenu­ stoljeća. Da čovjek nije ne može spriječiti takav snažan tok imao te mogućnosti. probno. a bez po­ astronomija je pramajka znanosti. pitanje je da li bi razvoja osim potpunog uništenja čo­ ikad ustanovio smjerove sjevera. jer da je Zemlja potpuno po­ je u kojima Pitagorin poučak nije to­ krivena oblacima. čan. oblaci se pomiču. čni pokrov negdje češći. postoje sistemi geometri­ okolnost. Ako trokut ABC napredak u jednom razdoblju u koje­ ima pravi kut u B. Ona obične geometrije.1. (Pod pravim kutom podrazu­ odigravanje scena misterija i nepove­ mijevamo obični kut.) pokriven oblacima. Jer. u kojem se svijet dnak sumi kvadrata na stranicama neće više predstaviti kao pozornica za AB i BC. ali uvijek ima dana kad je vedro i kad 8 . pa je i rad s nji­ Međutim. raspolovimo pravac poznatim postu­ Zemlja nije planet koji je potpuno pkom ravnalo-šestar. nesigurni kretanja Sunca i zvijezda. a bez tog poznavanja Prvi koraci u znanosti svladani su pri­ on ne bi nikada naučio da se orijenti­ je nekoliko tisuća godina polagano i ra na većem dijelu Zemljine površine. Međutim. on ne bi mo­ koraci ne bi nikad bili svladani. One su isto tako u skladu tku polovina Zemlje je pokrivena obla­ kao obična geometrija. ovi početni. teže i kompliciranije. koji nastaje kad zanih događaja. koja se često manje četiri sretne okolnosti pridoni­ zove i euklidska geometrija. Gotovo je sigurno. tako nije bilo uvijek. a negdje rjeđi. juga. Izgleda da ništa u svemirski prostor. kao planet Venera. gao shvatiti pojam vremena. može se jele su da je astronomija postala ide­ shvatiti kao geometrija u kojoj je Pitaalna početna točka za čovjekov glavni gorin poučak točan. ali su mnogo cima. poglavlje ZEMLJA I NEBO Naš je današnji svijet poplavljen promatrač može usmjeriti svoj pogled naučnim otkrićima. dok je ostali dio bez naoblake. kušaja mjerenja vremena i orijentacije Srećom se naziva ono što nije uo­ ne bi se mogao upoznati s problemima bičajeno u svakidašnjem životu. vjeka. istoka i zapada. pa je obla­ ma složeniji. Pitagorin poučak mu će se prirodne pojave moći protu­ kaže da je kvadrat na stranici AC je­ mačiti i predskazati. također ima izvanrednu važnost. Takve geometrije su prvi postavili čovjekove intelektualne snage ne bi se Lobačevski i Riemann sredinom XIX nikad mogle razviti.

Gore: Kretanje oblaka iznad južnog dijela Grčke. Budući da je taj oblačni pokrov djelomi­ čan i nestalan. mogao je već primitivan čovjek gledati iz bilo kojeg područja Zemlje u nebo i steći osjećaje za vrijeme i orijentaciju. Dolje: Snimak dijela Zemlje pokri­ vene oblacima u trenutku snimanja kamerom smješte­ nom na raketi. 9 . On o tome ne bi ništa saznao da je Zemlja potpuno pokrivena oblacima kao planet Venera.

da svjetlost putuje pravocrtno. Ali. A bez matematičkog oruđa čovjek bi po­ stigao malo. a vjerojatno nesavladivu. U stvari. možemo se pitati: koliko mora biti velik fizikalni trokut da prestane biti približno pravi po Pitagorinom poučku? Veći od Zemlje. Na sreću. a ne kompliciranije geometrije Lobačevskog i Riemanna. Odgovor je: euklidska geometrija.Još su mezopotamski matematičari poznavali mnoge slučajeve u kojima je kvadrat na najdužoj stranici pravokutnog trokuta jednak sumi kvadrata na dvije kraće stranice. Ovo prvo arapsko izdanje Euklida pokazuje da Pitagorin poučak vrijedi za sve pravokutne trokute. kad se približavamo problemima koji se odnose na najda­ lja područja svemira. Ako ovo ne bi bilo tako. geometrijske za­ mršenosti postaju izrazitije. Mo­ žemo napraviti početnu pretpostavku. tako se naj­ kompliciranija geometrija može svesti na običnu geometriju. takozvani točkasti izvor. da li je naša pretpostavka ispra­ vna? Da li svjetlost stvarno putuje pravocrtno? Točan je odgovor ne. Ovo se može prikazali eksperimentom na slici 1. koja je dala doprinos čovjekovoj intelektualnoj po­ javi. Na primjer. tako da strane trokuta mogu biti određe­ ne svjetlosnim zrakama emitiranim u vrhovima. najteže se objašnjava. Ovo nam donosi drugu sretnu okol­ nost. Treća sretna okolnost. koja se geo­ metrija mora upotrijebiti u rješavanju problema u svakodnevnom životu.1. ali je očito da se samo mali trokuti mogu izraditi ravnalima. sve dužine sadržane u svakodnevnom ži­ votu i problemima mjerenja dovoljno su male da nam dopuštaju da se oslo­ nimo na običnu geometriju. a primljena u to­ čki B opisuje siranu AB trokuta ABC.) Je­ dna metoda može biti s ravnalima. Moguće je matematički dokazati da se Riemannova geometrija neće ra­ zlikovati od euklidske geometrije uvi­ jek kada su dužine male. a da su druge više intelektu­ alne ekshibicije ili izmišljotine mašte. da upozna svijet koji ga okružuje. Za opisivanje dale­ ko većih trokuta upotrebljava se u pra­ ksi metoda sa zrakama svjetlosti. problem formuliranja Riemannove geometrije omogućio bi jednu jaku. Ali ovaj pogled je potpuno neispravan. (Postojanje trokuta je bilo uze­ to samo po sebi u gornjoj tvrdnji. od Sunčevog sustava ili možda kao Mli­ ječni Put! Samo. Možda je najbolje da započnemo pitanjem: kako u fizikalnom smislu možemo opisati trokut. S takvim ćemo se problemima sresti u poslje­ dnjem poglavlju. Mnogi smatraju da je ovo pojednostavljenje dobrodošlo. Neka je S mali izvor svjetlo­ sti. Svjetlo iz 10 . "prava" geometrija je kompleksna Riemannova geometrija. kao upo­ zorenje da je od svih mogućih sistema euklidska geometrija jedino "prava" ge­ ometrija. U takvim se slučajevi­ ma mora upotrijebiti Riemannova geo­ metrija. zraka svjetlosti emitirana iz točke A. S druge strane. Euklidska geometrija se ne može pri­ mijeniti na fizikalni svijet ako je trokut ABC vrlo velik. smetnju razvoja matematike uopće. Postavlja se pitanje.

osvijetljena površina na ekranu će se smanjivati kad se smanjuje otvor na neprozirnom zaslonu. On može. A ova jedno­ stavna slika nije samo dostatna za određivanje položaja i udaljenosti Mje­ seca. Ali. kad otvor postane ma­ nji od ove vrijednosti. Prikaz tro­ kuta sa zrakama svjetlosti je nužno nepotpun. Četvrta okolnost koja je pomogla razvoju ljudske inteligencije. Prema učenjacima antike zvijezde. uključujući teleskop. reducirati vrlo složeni put po kojem svjetlost stvarno putuje na vrlo jednostavnu sliku. premda se udaljeno tijelo i promatrač mogu kre­ tati u suprotnim smjerovima. jer položaji vrhova A.njega pada na ekran u B poslije prola­ ska kroz otvor na neprozirnom zaslo­ nu u A.1 Iz točkastog izvora svjetlo prolazi kroz otvor na ne­ prozirnom zaslonu do ekrana.01 milimetra u promjeru. A je u A2. ali ne tako težak da ga sasvim odvraća. dok se A. zbog svojih velikih udaljenosti. U astronomiji su zaista strane trokuta često veće od bi­ lijuna kilometara. pojavila se iz golemih udaljenosti zvi­ jezda i galaktika.01 milimetar. Uprneprozirni zaslon ekran kos tome. za mnoge prakti­ čne svrhe. formi­ raju jednu prividno stalnu pozadinu pozadinu takozvanih zvijezda stajaSlika 1. ali po stazi koja nije paralelna s njiho­ vom.01 ili manje milimetara u promjeru.01 mm. ali pod uvjetom da otvor ostane veći od 0. Ako je svjetlo zaista putovalo pravocrtno. Ne možemo pri­ kazati trokut u kojem su vrhovi idea­ lizirane točke . planeta i zvijezda. Prema tome. Tada počinje po­ većanje osvijetljene površine. O je oznaka za promatrača. veličina plohe svjetlosti na ekranu će se stalno povećavati ako se povećava otvor na A. posta­ vljajući mu problem dovoljno težak da potpuno vježba svoje umne snage. O je u O2 . B je u B2 (Udaljenosti A1 do A2 .2 A i B su dva objekta koji se kreću istom brzinom po paralelnim stazama. koji se kreće istom brzinom kao A i B. Posljedica je slijedeća. Ali za najveći broj praktičnih svrha ova neodređenost vr­ hova je nevažna kad su strane trokuta tako enormno velike. Ali pod uvjetom da nas se ne tiče prolaz svje­ tlosti kroz vrlo male otvore. Ako svjetlost putuje pravocrtno. B i O kreću istom brzinom. 11 . nego je također dovoljno točna da se upotri­ jebi za konstrukciju mnogih optičkih instrumenata. dakle. U slici 1. predstavlja čovjekov treći dio sreće. svijetla ploha na ekranu počinje se ponovo povećavati. pretpostavka da svjetlost putuje pravocrtno postaje pregruba ako ona prolazi kroz otvore od 0. u kojima su sluča­ jevi pogrešaka veličine milimetarskog reda razumljivo potpuno zanemarive. mikroskop i fotografske aparate. Sunca. ostaje činjenica da fizikalni trokut neće nikad biti određen s apso­ lutnom preciznošću. pretpo­ stavka da se svjetlost širi pravocrtno vodi u neznatne pogreške.) Očito je da će se smjer od O do udaljenijeg objekta B promijeni­ ti mnogo manje nego smjer od O do mnogo bližeg objekta S. Nešto kasnije. Na početku O je u O1 A je u A1 B je u B1 tako da A i B leže u istom smjeru gledano od promatrača. Pokus pokazuje da je stvarno tako. B i C ne mogu se odrediti unutar udaljeno­ sti od oko 0. B1 do B2 i O1 do O2 su iste.Euklidove apstrakcije imaju položaje a ne dimenzije. To se događa sve dok se promjer otvora ne reducira na oko 0. Kut pod kojim gleda promatrač vrlo udaljeno tijelo izgleda da se gotovo ne mijenja. Ovo.

B. problem je pokazao da ima matračevo oko je sasvim nesposobno. znatno se ne mijenjaju. koja se kreće. Važno je da položaja astronomskih objekata. od posebne stari su astronomi pojednostavnili važnosti astronomu. Slika 1. Na slici 1. b.rupe su bi nam izgledao nepomičan. Ovakav utisak je iluzija.2 Slika 1. istu težinu. Osim loga. Zato. Zamislimo da je sfera na slici 1. jentira. ocijeni snagu čovjekove misli do kraj­ predstavljaju projekcije astronomskih njih granica. c i d.na nebeskoj sferi. Mjesta gdje svjetlo iz problema tražilo je koncentraciju na­ A do O. u O. ali je bio dovoljno žilav da ze na sferi. rješenje ovog ograničenog galaktike i drugo.objekata A. b. C itd. sve nam se one na bilo kojem mjestu mogu slagati oko projiciraju na sfernu površinu okre­ položaja a.a.3 U opisivanju prividnih položaja objekata A. pa čovjek predstavljale zvijezde .3 pro­ cijeli problem na diskusiju kretanja matrač O je na Zemlji. umjesto da nastoje Donekle je naivna koncepcija o ne­ odrediti kretanja svih tijela svemira. Istina je da bi bio prije rije­ da odredi da li svjetlost koja dolazi do šen da je bio lakši. Bez te naoko nepro­ sferni štit zaštićuje Zemlju od udalje­ mjenljive pozadine nema smjera koji ne vatre. Jedan od nikad pronašli mogućnost da odrede prvih grčkih pogleda bio je da veliki kretanje Zemlje. Ali tada matematika njega stvarno dolazi iz A. c i d . praktičkih granica). na sferi (unutar nute kugle. B do O. na kojoj se nalaze sve zvi­ kako to nastoje današnji astronomi. ako je proma­ poslužiti kao odskočna daska za na­ trač zainteresiran samo za opisivanje predak moderne znanosti. b. Kroz rupe u štitu . strek ostvarenju najvećeg napretka. b. C i D su samo Zemlje.3 vrlo velika u odnosu na Zemlju. To je bilo idealno kao pod. c itd. itd. a A. c. ta. Mjeseca. Ovo daje prednost jer. B. C i D promatrač na Zemlji ne bavi se njihovim udaljenostima. beskoj sferi. uvijek bila a i još je. B. On treba samo da odredi njihove projekcije . Bez te stalne pozadine oni ne bi nebo zaista realna sfera.zvijezde. koja ima svoj centar da od nekoliko tisuća godina. c i d. jezde. c. Sunca i plane­ udaljeni astronomski objekti . kada promatrač O Nebeska sfera mijenja svoj položaj na Zemlji. vidi u dva različita momenta bli­ ži (A) i vrlo daleki (B) objekti koji se kreću jednakom brzinom uzduž paralelnih sta­ za. C do O i D do O pro­ pora najboljih intelekata tokom perio­ bija veliku sferu. C i D ili nije bila u takvom stadiju da bi mogla dolazi iz a. b.mogli su se vi­ ne bi nikad imao mogućnosti da se ori­ djeti plamenovi.čica. bolje problem nije bio tako težak da ga se nije je za njega da misli da se svi oni nala­ moglo riješiti. itd. 12 . na sferi. i ne mislimo na njihove relativne uda­ Zbog toga se svi promatrači na Zemlji ljenosti među njima. Pro­ U stvari. označena su kao a. Možemo reći da a. b. točke Kad gledamo zvijezde prostim okom a. Dapače. B. pa su stari astronomi vjerovali da je Kako promatrač (O) na našoj Zemlji.

pojavit će se jedno­ đutim. Prividna vrtnja nebe­ što je rotacija nebeske sfere u supro­ ske sfere nastaje zbog stvarne rotacije tnom smjeru oko osi p i q. Ako stoje dvije moguće točke prema kojima smo pripravni da prijeđemo iz euklidske kamera može biti usmjerena da bismo geometrije ne samo na velike udaljeno­ načinili fotografiju kakva je pokazana. Poslije polurotacije. Ro­ na Zemlji. Ne smijemo zamisliti da je tako velika da obična euklidska geometrija prestaje biti pravomoćnom na njenoj površini. Kada dugo izlažemo fotografsku ploču u jedno područje noćnog neba.5 povuče projekciju u smje- Elementarni udžbenici katkada na­ vode da se nebeska sfera zamišlja be­ skonačno velikom. upravo onako kako zahti­ jeva da uzmemo u obzir da se Zemlja kreće oko Sunca. točke koje leže uz ravnu liniju pred­ Strogo uzevši.O 1 O b i pO a potpuno su jednaki. Galaktike. Uz veliku geometrijsku ri iz O prema q. moraju se očito uzeti da leže izvan nebeske sfere. obična euklidska geometrija za­ htijeva da tumačimo naša promatranja nebeske sfere u obliku vrtnje Zemlje.3. 13 . ona može biti tako velika kao Mliječni Put. sti nego i na lokalne. svi ovi lukovi su dijelovi kružnica koje Opažanje prostim okom tokom jednog imaju isti centar. Nju možemo usmjeriti prema q kao da je nepomična. To je kao da se cijela ne­ tacija Zemlje oko njene geografske osi beska sfera pomicala naokolo.ška da je Zemlja ravna ploča hirovito leži u činjenici da se zamišlja kako se može udružiti pojam ravne ploče Zemlje s običnom geometrijom. dni položaj zvijezde vraća se u a. kao što su objekti B i D pokazani na slici 1. Ovo je sasvim ne­ točno. možemo opravda­ ovih razmatranja. a po­ tom da težimo euklidskoj geometriji. uz zapanjujuću geometrij­ sku kompliciranost.) oko nje. U stvari. kako je poka­ U bilo kojem trenutku zvijezde stva­ zano na slijedećoj stranici. Kad u kasnijem poglavlju bu­ Rotacija Zemlje nema efekta na to­ demo raspravljali o problemu kretanja čke p i q. Možemo tada samo za­ pojaviti utirući kružnu stazu na nebe­ htijevati Kopernikovu nauku da se Ze­ skoj sferi sa centrom kruga na prav­ mlja okreće oko Sunca. Me­ Zemlje oko Sunca. Ako promatrač O no prikazati da je Zemlja ploča! Pogre­ na slici 1. koje su vrlo udaljene od Mliječnog Puta.4 P i Q su geografski lik kreće u odnosu na lokalnu okolinu polovi Zemlje. ovaj prikaz je pod uvje­ stavljaju produženje osi Zemlje. naša kamera. a ne obratno. a O je promatrač. a da se nebo vrti samo iz južne hemisfere. kako se često od toga polazi. vrtnja ili rotacija Zemlje uzrokuje da zvijezde ostavljaju tragove na ploči. bit će zaklonjena Ze­ zamršenost moguć je pogled na Zemlju mljom. Sasvim slično. privi­ se Sunce okreće oko Zemlje. raju određeni lik na nebeskoj sferi. Međutim. Ako usmjerimo kameru prema sjever­ noj točki uz ispravni nagib. Poslije potpune rotacije. uzrokuje točno isti prividni efekt kao naprotiv. Potonja poziti­ vno zahtijeva da uzmemo u obzir da se Zemlja vrti. Zaključak nije teško ili dva sata pokazuje da se cijeli ovaj donijeti. One ostaju nepomične. Ovo je. U slici 1. zvijezda u a se kreće. Ove obične ili vrtnje Zemlje. iluzija. pod uvjetom da cu Pp. jer je nom poučku. ovi tragovi Vrtnja Zemlje postaju dijelovi kruga. zvijezda će naročito uvedena naša geometrija ima se pojaviti skrećući prema a1 Kutovi jednostavan oblik baziran na Pitagori. Najvažnije svojstvo pojavljuje se iz U stvari. zahtjev se ne bi (U stvari. ali ne smije biti mnogo veća. Zato je netočno zamisliti da se svi astronomski objekti nalaze na nebeskoj sferi. prilaz složenoj komplek­ nebeska sfera vrlo velika u odnosu na snoj geometriji dozvoljava da kažemo da Zemlju. Ona će se stavna situacija. ako se usmje­ mogao ostvariti.

Cappelu. dobiva smjer ON. To je smjer uz koji on mora putovati da dođe do P. 14 . da se može točno odrediti zvijezda na koju je on mislio. Arctura. kada je suočen s problemom identifi­ kacije jedne od milijuna slabih zvije­ zda. ap=pa1 a1 a ru p na horizontalnu ravninu. Jedini način da se ovo posti­ gne jest. Mnoge od najinteresantnijih zvije­ zda su slabog sjaja. Bilo bi daleko podesnije ako bi se jedna svijetla zvijezda nalazila točno u p. kao što smo upravo spo­ menuli Polarnicu. Ali se zvijezda Polarnica nalazi oko jedan stupanj da­ leko. Slika 1. Zbog rotacije Zemlje Polarnica se okreće po vrlo uskom krugu. ali ne zato što su one u stvari male. tako ma­ lom da se ne uočava prostim okom. Zemljin sjever­ ni geografski pol. on mora imati neke podatke. On ih pronalazi po svom sjećanju na poznati dio neba. a svaki astronom točno zna gdje treba tražiti Polarnicu. Ali je razumljivo da on ne može ovisiti o svojoj memoriji. Mali je broj najsjajnijih zvijezda ozna­ čen imenima. Drugim riječima: smjer pola p nebeske sfere određuje točke strana svijeta. može se ova zvijezda upotrijebi­ ti za određivanje promatračeva smjera sjevera.Fotografija noćnog neba snimljena s dugom ekspozicijom i kamerom.5 Uzimajući projekciju smjera p na horizontalnu ravninu. imali povoda da se zahvale za podatak koji im je dala ova najkorisnija zvijezda. Vjerojatno su mnogi ljudi u ne­ koj prilici. kad su se izgubili u bespuću. koje je objektiv bio usmjeren u točku sjevera. Canopusa i druge. nego zato što se one nalaze na velikoj udaljenosti od nas.4 Rotacija Zemlje oko PQ tumači pri­ vidnu vrtnju zvijezda (u suprotnom smislu) oko pq. koje se mogu zapaziti s jednim snažnim modernim teleskopom. pokazuje da zvije­ zde ostavljaju tragove u obliku lukova kružni­ ca koje imaju zajednički centar. Mjerenje položaja na nebeskoj sferi Za pojedine zvijezde je važno da postoji neki način određivanja točnih prividnih položaja na nebeskoj sferi. promatrač Q dobiva smjer sjevera ON. koji moraju biti vrlo precizni. u kojima točnost unutar jednog stupnja nije od neke va­ žnosti. po najkraćem putu. Za sve praktične svrhe. Sada nema ni jedne. da se odredi precizan položaj. Kada astronom otkrije jedan neobičan slučaj i želi o njemu izvijestiti svoje ko­ lege. q Slika 1.

na sjevernoj hemisferi. spojimo A i B i odabranu točku X sa Slika 1. Ukratko: točno određivanje položaja zvijezda je osnov za izmjenjivanje podataka među astronomima. s kojim ljeća za X je bila prihvaćena točka. dok kut dužine. Ovo je vodilo priličnoj konfuziji. Drugi dogovor se odnosi na kut BCX. X je izabrana točka.Ako je B na istočnoj strani od X. uzmimo ravninu stupnjeva. Problem je vrlo pojednostavljen sretnom okolnošću. Istina je da se sve zvijezde kreću. tako precizan da ne dođe do moguće zabune s bližim zvijezdama. od tri do četiri .jedna kompletna rotacija sku dužinu bilo koje točke (ovdje je to­ .podijeljen u 360 jednakih dijelova. Potrebna su još dva daljnja dogovora. Ovo je vrsta problema. da se slika zvijezda u biti ne mijenja. Tri veličine nešto reći o mjerenju kutova. jer za kraći period vremena. Na slici 1. polarna os i iza­ brana točka na ekvatoru.6 se nalazi u položaju OA.6 centrom C. (Ima još jedan sistem mjekoja prolazi kroz A i kroz polarnu os. mlje sasvim slično. B leži zapadno od X. a da se njihovi prividni položaji u međuso­ bnim odnosima slabo mijenjaju. Kako je nacrtano na slici. Nema geografske dužine veće od 180°. bit će korisno i geografskom dužinom. U praksi se kutovi mljin centar. ove se promjene mogu zane­ države odabirale su točku kod koje ra­ mariti. kod koje je određivanje položaja na površini Ze­ ravnina kroz polarnu os i staru Gree-. ako je na južnoj hemisferi. Zatim. po je čovječanstvo bilo dugo upoznato. točka koju želimo odrediti. nwich zvjezdarnicu siječe ekvator. Pomi­ igraju odlučnu ulogu u određivanju čni ravni krak OB ima osovinu u O. Da obično mjere prema skali na kojoj je odredimo geografsku širinu i geograf­ cijeli okret . dok nema geografske širine veće od 90°. Ako je A. Kako je ona izabrana? Prije mnogo godina razne godine. Kut ABC nam sada daje Princip definiranja geografske širine i geografsku širinu točke A. primjer 110°E. BCX daje njenu geografsku dužinu. Ta ravnina siječe ekvator u B. označit ćemo njenu geograf­ sku širinu sa N. jer međunarodnom sporazumu. Krajem prošlog sto­ sfere. Što ako točka B bude pala dijametralno nasuprot od X? Da li će se geografska dužina pisati 180°W ili 180 E? Odgovor: ispravno je jedno i drugo. na primjer 50°N. tada će se geografska dužina označiti sa E.dođe u položaj OA. Prije no što prijeđemo na raspra­ Položaji na površini Zemlje normal­ vljanje o određivanju astronomskih no su određeni geografskom širinom koordinata ili položaja. već spomenutom. Na početku geografski ekvator. označit ćemo ekvator njenu geografsku širinu sa S. odnosno 50°S. čka označena sa A). označena sa P i Q. Krak napravi polarna os siječe površinu Zemlje u jednu kompletnu rotaciju kad ponovo dva pola. Zato je naš problem da odredi­ vnina kroz njihove glavne gradove si­ mo položaj stalnih točaka na površini ječe ekvator i polarnu os. primjer 110°W. Posljednje geografsko pitanje odno­ si se na izabranu točku X. pa je geografska dužina zato označena sa W. polarna os Ovo nije sasvim završeno. C je Ze. geografske širine i geografske dužine: da se može vrtjeti oko O.

može se postići još veća polarnu os. u stvari. dok mi upotrebljavamo u kojem ova ravnina siječe nebesku deset. On ima. a svaka minuta je podi­ uvjetom da možemo definirati ekva­ jeljena na 60 jednakih dijelova koji se tor. kroz centar C. če­ Čini se da je lakše postići da ljudi tiri su prikladna i moguća načina da lete u svemir nego mijenjati naš zasta­ se to ostvari. vanju položaja na nebeskoj sferi. Isto određuje upotrebom libele. nije potrebno u početku definirati zovu sekunde. premda je krug na površini sfere. također. Ova Podjela kruga na 360 jednakih di­ će sjeći sferu u velikom krugu. kako je pri­ način vrlo je nezgodna. u praksi. Bilo bi daleko kazano na slici 1. takav apsurd se pokazuje u podjelama (2) ravnina koja je paralelna s ra­ dana u 24 sata. a ima koja može voditi do njegova uništenja. i povučemo pravac kroz Odluka da se kutovi dijele na ovaj C okomito na ovu ravninu. 60 minuta i 60 sekun­ vninom ekvatora Zemlje. mnogo načina. netko dva vrlo ozbiljna nedostatka.) Stupanj je podi­ biti još ograničeniji nego kada smo jeljen na 60 jednakih dijelova. kojeg jelova bila je najprije načinjena vjero­ možemo označiti kao ekvator. jednostavno možemo se moći mnogo lakše odrediti. (Veliki jatno prije 5000 godina u mezopotam. koji se definirali geografske koordinate. moguće je izabrati ra­ brojem koji je općenito upotrijebljen vninu kroz promatrača na beskonačno kao stalna baza u računanju. koja je cvjetala u dolini većeg promjera koji se može nacrtati između dvije rijeke. Tada kojima su veličine mjerene. koja prolazi ve jedne sekunde. Ova linija predsta­ bolje podijeliti jedan kompletni okret u vlja polarnu os. Očito. vratimo se našoj temi o određi­ vrlo lako odredi. Pod zovu minute. navanja će sadržavati kutove koje će Još bolje. pokazalo u britan­ (3) ravnina kretanja Zemlje oko skom monetarnom sistemu i u britan­ Sunca. a svaki takav što je potrebno da bi se odredili položa­ dio u 1000. Uzmimo veliki krug računanje. održati jednostavan i zgodan odnos s U principu. sada imamo sve 1000 jednakih dijelova. Imat ćemo tada miliokrete ji na sferi i definirao ekvator zajedno s i mikrookrete.) Izabrana točka na ekva­ znali da trajanje godine iznosi pribli­ toru mora se još definirati. odrediti bilo koju ravninu kroz C. da.krug je jednostavno bilo koji krug naj­ skoj kulturi. a to znači su oni uzimali 60 kao stalnu bazu za kroz promatrača. prednost da se horizontalna ravnina Ali. nemamo snage da ga izbacimo. koja se da. Podjela na 360 dijelova recept za određivanje položaja ili koor­ bila je mnogo zgodnija za ljude stare dinata na nebeskoj sferi slijedeći: defi­ Mezopotamije nego danas za nas. a ravnina na kojoj bio podijeljen i u drugim kulturama u takav krug leži neophodno presijeca razna vremena. no on nas pliciran rad ali. a mi. a kao opće pravilo. izgle­ (1) horizontalna ravnina. Mezopotamci jesu: su nam nametnuli broj 60. jer nirana ravnina kroz centar.7. gdje god su ljudi spo­ centar sfere. To se. Četiri moguće ravnine rjeli sistem kutne mjere. Sve možemo postići ako preciznost uzimajući decimalne dijelo­ uzmemo ravninu ekvatora. jedinice u sferu u izabranoj točki na krugu. Tako je naš žno 360 dana. mjera. uvijek će upotrijebimo sistem širine i dužine. u kojem bi očekivao da je ovo ekstremno kom­ je jedinica jedan radijan. temelji mogu ovdje ne interesira. Međutim.renja kutova u široj primjeni. Nemogućnost čovjeka da se Slučaj (1) poznat je kao altazimutaloslobodi nezgodnih običaja osobina je ni sustav ili horizontski sustav. međutim. skim i američkim jedinicama linearnih (4) ravnina Mliječnog Puta. a elementarna izraču­ izabranom točkom na njemu. Na prvom 16 .

samo je isječak tog meridijana. . Uski trag od mjedi. koji vodi od zgrade kojom prolazi grinički meridi­ jan. godine) imala je kao glavni meridijan onaj koji je prolazio Cape Verdeom Međunarodnim dogovorom sada se geografske dužine izračunavaju od meridijana zvjezdarnice u Greenwichu.Stoljećima su razni kartografi oda­ birali različite meridijane od kojih se mjerila geografska dužina. Gornja karta (iz 1650.

u kojem ravnina siječe nebesku sferu. opisat ćemo kasnije. može­ mo odabrati onu koja leži prema jugu. Zato takvu točku moramo izabrati po geografskom kriteriju. Drugim riječima: rotacija oko polarne osi ne uzrokuje promjenu širine zvijezde ako se mjeri u ovom sustavu. Zato su položaji. Ova procedura ima dublji smisao. koja leži na ekvatoru. moramo se prisjetiti da za svakog datog promatrača horizontalna ravnina siječe nebesku sferu u horizontu. jest tra­ ženi ekvatorski krug. Problem je bio . a temeljni krug je. a veliki će krug u kojem ravnina siječe nebesku sferu prema tome biti za sva­ kog promatrača drugi. Situacija je ta­ kva da će bilo koja zvijezda. Zbog toga se bilo koja zvijezda. jer znači da rotacija Zemlje uzrokuje da se svakog časa položaji astronomskih objekata polagano mijenjaju. Ovo znači da se ni jedna zvijezda ne može upotrijebi­ ti za određivanje temeljne točke. Zvi­ jezde izlaze iznad horizonta i zalaze ispod njega. Ovaj je oslobođen od nedosta­ taka koji se javljaju kod horizontskog sustava. Za razmatranje drugog nedostatka. horizontalne ravnine neće uo­ pće biti paralelne za sve promatrače. Sve što se treba učini­ ti jest da se nađe smjer jednog od po­ lova i povuče ravnina okomita na taj smjer. na kraju. a ne po astro­ nomskom kriteriju: na primjer. koje svaki promatrač mjeri iz svog samostalnog sustava. koji ima ravninu paralelnu s ekvatorom Zemlje. Znači. Krug. koja leži na ekvato­ ru. Nijedna zvijezda ne stoji neprekidno na horizontu (osim za pro­ matrača koji se nalazi na jednom od geografskih polova). Pogledajmo slijedeći slučaj (2).mjestu. Kako je ovaj izbor ostvaren u praksi. kao na slici 1. tu nema zajedničkog podudaranja o načinu po kojem su točke na nebeskoj sferi smještene. Kao jedan osnovni metod za katalogiziranje položaja zvijezda altazimutalni sustav ili horizontski sustav očito je neupotrebljiv. Svaki promatrač ima svoj vlastiti sustav. može odabrati kao polazna točka. Do sada smo se bavili samo mjere­ njem položaja zvijezda. lako definirati. različiti za svaki dio dana. u nekom trenutku ostati također na njemu u bilo kojem dru­ gom trenutku ili dijelu dana. dok promotrimo slučaj (3).8. bez koje položaji ne mogu biti definirani.

Ako Mjerenje položaja Mjeseca. sustav za mjerenje njihovih položaja.9. zvijezde održavaju nepromijenje­ Kaže se da K označuje položaj Sunca ne pozicije. jer se prividno kre­ približno nula. planeti će uvijek imati širinu kraju jednog dana. Što to znači za jednog promatrača Da bismo ovo razumjeli. duž zvijezda dobivamo samu eklipti­ Dužine dana i noći su općenito ku. nejednake. podesniji nego slučaj (2) ako je u pi­ da sudjeluje u prividnom dnevnom tanju opisivanje položaja tijela unutar kretanju nebeskih tijela. tako da vrijeme uzeto za ovaj dio giba po svojoj stazi. moramo se koji živi na sjevernoj hemisferi. a noć kraću. Prema tome. izlaz i zalaz Sunca. Zato njihovi položaji la ekliptika) okreće oko polarne osi. Samo će se njihove du­ će po ekliptici. dina.) Točke Y i X označuju žine mijenjati s vremenom. jer ova tije­ tada označuje mladenački ili proljetni la neprekidno mijenjaju svoje položa­ ekvinocij. dok je Z položaj Ekliptika se određuje iz promatra­ podneva. Sunce leži uvijek na ekliptici. (3). Sunce dolazi u K oko njihove širine i dužine će se mijenjati 21. Kada se Sunce nalazi na Krug slučaja (2) i slučaja (3) sijeku ekliptici između C i D. Sunca je smjer pola uzet da označuje sjever. Ova ravnina siječe nebesku sferu u su nepomični . na nebeskoj sferi padaju približno na Samo Sunce će se kretati okolo po ekliptiku. a označena je tradicionalnim je u B na dan ljeta. Kako se Zemlja ta. Ako upotrijebimo slučaj (2) kao ta točka označuje jesenski ekvinocij. Drugim riječima. U va horizonta pa ovaj dio njegova privi­ stvari. noć je duža od jedan drugoga u dvije točke. Ako upotrijebimo slučaj čku od K oko 22.malom krugu AXYZ. znakom K na slici 1. u jednom ili drugom ekvinociju. je. poka­ najprije podsjetiti da se Zemlja kreće zano je na slici 1. u K. dan. kada svako mjesto na Ze­ kraćeg perioda vremena. Pri označavanju staze Sunca trajanju noći.sustav. Zemaljska dnevna nje. Ta je situacija prikazana na ma­ dan jednak noći. Pretpostavimo da Sunce leži ka. III. nekoliko go­ mlji ima jednako trajanje dužine dana. dok sektor između D i B daje dan od tih dviju točaka zove se proljetna duži.10. Položaj proma­ po stazi oko Sunca. njegov smjer je okomit na smjer jedna od dviju prilika u godini kad je pola. jer Mjesec i planeti leže približno rotacija uzrokuje da se Sunce (i cije­ u istoj ravnini. pomiče u odnosu na zvijezde. samo se dužine mijenjaju u prvoj Dnevna rotacija Zemlje je jednaka aproksimaciji. i planeta je mnogo teže. koji neka za kraći trača (u točki O). ako se ekli. Jedna dana. proma­ interval vremena leži u ravnini te sta­ tračev zenit i njegov horizont smatrani ze. Od X do Ovo znači. Ti se položaji mijenjaju iz dana u gdje se dva kruga ponovo presijecaju. smjer pola. u nalazi iznad promatračeva horizon­ pravom smislu riječi. Ovo znači da. IX.ponovo altazimutalni krugu poznatom pod imenom eklipti. Suprotna točka od D 19 .pojednostavljen činjenicom da tokom lom crtežu. da se Sunce. (Sunce se stvarno ptički krug upotrijebi za određivanje ne vraća sasvim u polaznu točku na položaja. Sunčevog sustava. Na suprotnoj strani od K. Od Y preko Z do X Sunce se nja. Kad je Sunce Točka D pokazuje proljetni ekvinocij. a u dijametralno suprotnu to­ s vremenom. smjer pravca po­ Sunčevog prividnog kretanja odgovara vučen od Zemlje do Sunca se mijenja. Sunce se jednostavno kreće po dnog kretanja odgovara promatračevu ekliptici. gledano sa Ze­ Y Sunce se nalazi ispod promatrače­ mlje. Sunce točka. a u C na dan zime. Zbog toga je slučaj (3) rotaciji nebeske sfere u tolikoj mjeri. Sada se pojavljuje pojednostavlje­ na ekliptici u A. promatračevu trajanju dana.

ekliptika ima prividno dnevno đen na promatračev položaj na Zemlji. Položaji izmjereni ljetnog solsticija.8 Ili možemo naći smjer pola pa po­ vući ravninu pod pravim kutom na tu polarnu osovinu. Položaj će biti isti prema slučaju (3) imat će važnosti za u zoru jesenskog ekvinocija. slučaj za Suprotno. smjer pola ekvatorska ravnina ekvator ekliptika 20 .slučaj (1). Slučaj (1) je potpuno odre­ sustav . da još vidimo kako je određena izabra­ Centralna linija Mliječnog Puta for­ na točka za slučaj (2) kao i za slučaj (3). smjer pola Slika 19 Nebeske dužine se mjere od proljetne točke (K). slučaj (2) daje iste rezulta­ naš crtež (slika 1. a ne oko Sunca. U stvari. Prema pokazano na slici 1. u položaju podneva na dan smješten na Zemlji.važnosti za jednog promatrača koji nije ptikom. Da dobijemo sustav koji će biti jednako značajan za sve promatrače unutar Mli­ Vratimo se još jedanput mjerenjima ječnog Puta. Ekliptika može te za svaki položaj na Zemlji. U sustavu u kojemu promatrač Razmatrali smo prva tri sustava ko­ promatra svoj vlastiti horizont kao ordinata koja su se u značaju sve više nepomičan . Smjer od žiti jednako dobro za oba slučaja. koji znači da Sunce zalazi u za­ kruga kojih se dotiče. od važnosti za jednog promatrača koji na bilo koji dan postoji neki momenat živi na planetu koji se okreće oko bilo kada se ekliptika nalazi u nacrtanom koje druge zvijezde.11. u ponoć promatrača na bilo kojem planetu unu­ na dan zimskog solsticija ili pri zalazu tar Sunčevog sustava. Ako izaberemo točku K (kako je mira osnovni krug slučaja (4). ali oni neće biti na dan proljetnog ekvinocija. (4). Kroz njegov centar (C) povucimo okomiti pravac. položaji u ovom slučaju odnose Slika 1. tnom ekvinociju definiran izabranom Izgleda da jedna stvar može zbu­ točkom za slučaj (2) i slučaj (3). Nebeska sfera presijeca ovu ravninu u krug nazvan ekvatorski krug. ona će poslu­ tome. Položaji ležati u pokazanom položaju samo u mjereni u ovom sustavu imaju poseban jednom trenutku u danu. Slika 1. moramo primijeniti slučaj položaja ili određivanjima koordinata. također.označuje jesenski ekvinocij. Ali u kojem odnos samo za Zemlju. položaju. altazimutalni dopunjavala. kretanje.7 Kao prvi korak u određivanju položaja na nebeskoj sferi možemo uzeti ekvator. Zbog toga je po­ padnoj točki (a izlazi u istočnoj točki) ložaj Sunca među zvijezdama u prolje­ na dan ekvinocij a. On označuje polarnu os. Ovo je.9). To je je­ dna od dviju točaka u kojima se sijeku ravnina ekvatora ravnina ekliptike. niti. oni neće imati trenutku? Naš crtež je nacrtan s ekli. jer promatrača do D je promatračev za­ ova točka leži na dva fundamentalna pad. protumačen na slici 1.10).

Za altazimutalni sustav.se na strukturu zvijezda galaktike u ili -30°.11 Središnja linija Mliječnog Puta ili Kumovske Slame stvara galaktički krug. dužine mogu biti izražene u satima. na primjer deklinacikrug slučaja (4) u dvije točke. Izražene na ovaj način. koji služi kao osnova za jedan od sistema nebeskih koor­ dinata. Važna karakteristika ovih sustava lako odrediti i jer je zajednički u svih je mogućnost pretvaranja koordinata zvjezdarnica na Zemlji. U praksi. 21 . Jedna ja +30° ili -30°. nja. na primjer 30°N ili jednog astronomskog objekta u alta30°S. 30° = objekata su katalogizirani u skladu sa i h h slučajem (2). širine se kojoj mi živimo. Krug slučaja (2) siječe zovu deklinacije. Premda je slučajeva. slučaja (2) u izraze mjerenja drugih Još nešto o slučaju (2). Umjesto da se čaj (4). Dužine se slično pišu. položaji astronomskih val ima 15°. odgovarajuće astronomske širi­ zimutalnom sustavu mijenja s vreme­ ne se pišu sa + ili sa -. Prema tome. za usporedbu s ku­ samo od Proljetne točke i prema tome tom od oko 23.10 Položaj ekliptike u podne sredinom ljeta (na sjevernoj polukugli Zemlje). 15° = lh. upotrijebljeni su slijedeći ovo jedan sustav širina i dužina. bljen za određivanje geografskih polo­ žaja ovdje na Zemlji. Umjesto širina. koje bismo ozna­ (Posljednji je potreban jer se položaj čavali sa N ili S. na primjer i 30° nom. od tih je izabrana kao osnovna za slu­ a katkada različito. Podijeljene u 24 intervala. slučaj (1). Premda je ovaj sustav u 2 45° = 3 i tako dalje. svaki inter­ ekliptike s krugom slučaja (2). Zbog ro­ tacije Zemlje. U upotrebi je i vezi sa zemaljskom osi i prema tome sitnija podjela u lučne minute i lučne nema opće astronomsko značenje.5° koji zatvara ravninu poprimaju vrijednosti od 0 do 360°. one se mjere sijeku je oko 62°. koji je u biti sličan onome koji je upotrije­ podaci. duži­ njegov osnovni krug se koristi jer ga je ne se zovu rektascenzije. Sunce i ekliptika se prividno okrenu u jednom danu oko kruga AXYZ.) Slika 1. Taj je sustav i jednog sustava u koordinate drugog zgodan za upotrebu s obzirom na po­ sustava računskim putem. Ovdje se vidi put pod kojim on siječe nebeski ekvator. Kut pod kojim se ova dva kruga mjere na istok ili zapad. treba uvesti dvije Ovdje moramo znati lokaciju proma­ male razlike kod astronomskih mjere­ trača na Zemlji. Slika 1. sekunde. Pisane na ovaj način. a također i vrijeme. Za pretva­ stavljanje i orijentaciju astronomskih ranje mjerenja koji su dani u izrazima instrumenata.

ako su poznate rektascenzija i deklinacija.5°. dovolj­ no je da se odrede galaktičke koordi­ nate jednog objekta. Crtane karte neba U stara vremena ljudi su podijelili zvijezde vidljive u njihovim područjima neba u grupe i svakoj grupi dali ime često ime jedne životinje. Ove podjele na grupe ili konstelacije ili zviježđa još i danas su u upotrebi. (Naravno. a služe da bi se lakše pro­ našli objekti na nebu.Za ekliptički sustav. ali uvijek treba imati na umu da podjela neba na zvi­ ježđa nema fizikalno značenje. deklinacija ove točke je 0°. slučaj (4). On je do­ voljan da se izračuna položaj u ekliptičkom sustavu. Danas se pretvaranje iz slučaja (2) u druge slučajeve može obaviti goto­ vo trenutno pomoću elektronskih računara. Kut pod kojim ekliptika siječe osnovni krug slučaja (2) mora biti poznat. Ovdje moramo znati rektascenziju točke kod koje galaktički krug siječe osnovni krug slučaja (2). Ekstremna brzina modernih računanja dopušta konstrukcije in­ strumenata. 22 . Kut je oko 23.) Zajedno s kutom od 62°. pod kojim se sijeku dva kruga. slučaj (3). božanstva ili nekog junaka. ako je deklinacija od K. koji omogućuju posebnu upotrebu altazimutalnog sustava referencije. Za galaktički sustav. kako ćemo vidjeti u slijedećem poglavlju.

23 .Popis zviježđa ime Andromeda *Antila *Apus Aquarius Aquila Ara Aries Auriga Bootes *Caelum *Camelopardalis Cancer C a n e s Venatici Canis Major Canis Minor Capricornus *Carina Cassiopeia Centaurus Cephcus Cetus *Chamaeleon *Circinus *Columba *Coma Berenices Corona Australis Corona Borealis Corvus Crater *Crux Cygnus Delphinus *Dorado Draco Equuleus Eridanus *Fornax Gemini *Grus Hercules *Horologium Hydra *Hydrus *Indus *Lacerta Leo *Leo Minor Lepus Libra Lupus * Lynx Lyra kratica And Ant Aps Aqr Aql Ara Ari Aur Boo Cae Cam Cnc CVn CMa CMi Cap Car Cas Cen Cep Cet Cha Cir Col Com CrA CrB Crv Crt Cru Cyg Del Dor Dra Equ Eri For Gem Gru Her Hor Hyd Hyi Ind Lac Leo LMi Lep Lib Lup Lyn Lyr ime *Mensa *Microscopium *Monoceros *Musca *Norma *Octans Ophiuchus Orion *Pavo Pegasus Perseus *Phoenix *Pictor Pisces Piscis Australis *Puppis *Pyxis *Reticulum Sagitta Sagittarius Scorpius *Sculptor *Scutum Serpens *Sextans Taurus *Telescopium Triangulum *Triangulum Australe *Tucana U r s a Major Ursa Minor *Vela Virgo *Volans (Piscis) *Vulpecula kratica Men Mic Mon Mus Nor Oct Oph Ori Pav Peg Per Phe Pic Psc PsA Pup Pyx Ret Sge Sgr Sco Scl Set Ser Sex Tau Tel Tri TrA Tuc UMa UMi Vel Vir Vol Vul *Novijeg porijekla Na slijedećim dvjema stranicama nalazi se dekorativna karta neba koju je izradio Andreas Cellerius 1660. godine.

24 .

25 .

Zvjezdane karte Karte na ovoj i na slijedeće dvije stranice prikazuju sva glavna zviježđa na nebu u osam sektora. gore. Crtež. prikazuje nebesku sferu ra­ zrezanu u osam sektora. 26 .

Skala prividnih zvjezdanih veličina Prvi znak predstavlja najsjajnije zvijezde. 27 . Slijedeći znakovi predstavljaju zvjezdane veličine čiji se sjajevi razlikuju za jedan stupanj skale.

28 .Zvjezdane karte Skala prividnih zvjezdanih veličina Prvi znak predstavlja najsjajnije zvijezde. prika­ zan crtežem u perzijskom ruKopisu iz 1650-tih godina. Slijedeći znakovi predstavljaju zvjezdane veličine čiji se sjajevi razlikuju za jedan stupanj skale. *na sljedećoj strani: Dio zviježđa Aquariusa.

.

prema tome zasljepljuje oko. Mje­ seca. pa možete na­ činiti sličnu seriju promatranja neke 30 . dobit ćete jedan stalan smjer. Kako ćete prići određivanju vremena dana. Mjeseca. ali samo zahvalju­ jući promatranjima nebeskog svoda. upotrebljavajući štap kao mjeru da izmjerite udaljenost od svog položaja do viska. Kada omjer AB prema BO bude najveći. upotrebljava­ jući sustav deklinacije i rektascenzije opisan u 1. možda. Budući da Sunce bliješti. Sunce će tada biti na sjeveru. Sada izmjerite udaljenost AB i odredite omjer AB naprama BO (vaša izmjerena udaljenost od viska).drugim riječima ono upravo prolazi kroz naš meridijan. vaš smjer juga neće biti. štap. Sjednite približno koliko možete prema sjeveru od viska. ako sebe zamisli­ mo da smo suočeni s istim problemi­ ma i da posjedujemo iste naprave kao naš primitivni prethodnik. potreban vam je visak. to­ čku presjecišta ekliptike i ekvatora? I. dužine godine.1. Za vedrog dana će se neprekidno promatrati dužina sje­ ne koju baca štap. a tako­ đer i točku B. možete li izraziti položaje Sunca. poglavlju? Odgovor je da vi možete obaviti sve ovo s vrlo malom spravom pod uvjetom da ne tražite pre­ veliku točnost. Zaključujući da vaš otok leži na sjevernoj hemisferi. odrediti K. još sasvim točan. Za bilo koju zvijezdu ovaj će omjer biti najveći kada se nalazite potpuno na sjeveru od viska. mora nas veoma začuditi koliko je on saznao najjednostavnijom mogućom opremom. ne prijeđe preko niti viska. dvije posude napunjene vodom i nešto pomoći vašeg prijatelja. Možemo shvatiti koliko je ovo istinito. Prvo treba učvrstiti štap u uspra­ van položaj. Možete poboljšati rezultat opažanjem neke svijetle zvijezde na način kako je pokazan u slici 2.) Okrenete li se sada Suncu. datuma solsticija i ekvinocija? Kako ćete odrediti strane svijeta. Sunce će tada biti na jugu. postignut je točan položaj prema visku i udaljenom objektu. zbog rotacije Ze­ mlje. izmjeriti kut između ekliptike i ekvatora i odrediti vlastitu geografsku širinu? Možete li. Ukoliko želite. koristeći neke udaljene objekte. Takav stalan smjer bit će označen objektom koji će uvijek ležati na jugu vaše primitivne promatračnice. zvijezda i planeta. zvije­ zda i planeta. neovisan o dobu dana i neovisan o tome da li je Sunce vidlji­ vo ili zastrto oblacima. Pretpostavimo da ste se nasukali na jedan pusti otok s jednim prijateljem. poglavlje ASTRONOMSKI INSTRUMENTI Vidjeli smo da je primitivan čovjek bio sposoban da razvije osjećaje za vri­ jeme i orijentaciju. premještaju­ ći svaki put svoj položaj malo desno ili lijevo od početnog. gdje je zvijezda prošla. gdje linija od vašeg oka do udaljenog horizonta presijeca liniju viska. U tom momen­ tu je Sunce u najvišoj točki . Vaš smjer sjever-jug bit će tada određen s dovoljnom točnosti. kako bi se on sigurno postavio vertikalno u mo­ gućim granicama. (Ako je vaš otok na južnoj hemisferi. Potrebno je izvrši­ ti veći broj noćnih promatranja na isti način s istom zvijezdom. bilježeći trenutak kad je ona najkraća. Kada uzmemo u obzir složenost privi­ dnih kretanja Sunca. koristeći visak. Zatim motrite na jednu pose­ bnu svijetlu zvijezdu na južnom dijelu neba sve dotle dok. Neka vaš pomoćnik označi točku A na niti viska.2. neka se sada visak postavi prema sjeveru. vjerojatno.

Točnost astronomskih promatranja najviše ovisi o stupnju preciznosti astronomskih instrumena­ ta. To je danas najprecizniji instrument za vizuelna promatranja kojim može raspolagati astronom. 31 . Li­ jevo: urođenici na Borneu upotrebljavaju okomit štap da bi izmjerili dužinu sjene koju baca štap osvijetljen Suncem oko ljetnog solsticija. Gore: fotografija pokazuje unutrašnjost kupole u kojoj je smješten teleskop od 508 cm promjera obje­ ktiva na planini Palomar. a to znači da ovisi o tehnološkom napretku.

po­ dne je. Ako ste dovoljno ustrajni. također. kolčićima i konopcem kojeg ćete upotrijebiti kao šestar. a najkraća na dan početka ljeta. momenat kad je Sun­ ce točno na jugu od vas. ako želite veću točnost. koji nastupa na oko pola puta između ljeta i zime. možete. izmjerite du­ žinu sjene što je on baca u podne sva­ kog dana.2 Kut između promatrača. Ovo mo­ žete načiniti odoka. služe za određivanje geografske širine. u kojoj se Sunce nalazi na dan proljetnog ekvi­ nocija. Dužina godine može se. smjera kad se Sunce nađe u podne u najvećoj vi­ sini tokom godine. naravno. i jesenski ekvinocij. a štap baca sjenu pravo na sjever. 32 . prikazana na slici 2. Na pri­ mjer. Kada ste odredili takvu zvi­ jezdu. vidjet ćemo kasnije. Ona će biti najduža na dan početka zime. označuje gotovo točan položaj K.) Dužina sjene štapa u podne malo će se razlikovati iz dana u dan. Slika 2. Sunce se ne zau­ stavlja u K u svakom slučaju. kad odredite jug i sjever. i smjera kad Sunce dođe u podne u najnižu visinu. odrediti iz ovih promatranja. broj dana koji proteknu između uzastopnog godišnjeg prolaza Sunca Slika 2. jer ovo je slučaj traženja smje­ ra u kojem je omjer AB prema 130 naj­ manji. Tokom cijele godine Sunce će se pojaviti samo dva puta točno na istoku.2.1 Metoda određivanja smjera sjever-jug pomoću viska. Slika 2. upotrebljavajući štap posta­ vljen vertikalno u zemlju. također. uvijek je isti. Kada vi znate točku.4 Opažanja. koji nastupa na oko pola puta između zime i ljeta. (Još uvijek uz pretpostavku da je vaš otok na sjeveru od tropa. možete je upotrijebiti kao točku referencije za određivanje rektascenzija. Jednom. ili. promatrati položaje Sunca u zoru ili svitanje svakoga dana. Visak tada daje prihvatljivu to­ čnost određenog sjevera. vi znate K.svijetle zvijezde na sjevernom dijelu neba. Slika 2. jer K jednostavno označuje tu točku. Kako. jer se on prividno kreće po ekliptici. To je za vre­ mena ekvinocija. Zatim. možete raspoloviti liniju koja ih spaja da dobijete pribli­ žne smjerove zapada i istoka. ali bilo koja zvijezda koja se pojavi na istoku u mo­ mentu Sunčeva zalaza na dan jesen­ skog ekvinocija.3 Kut između zemaljskog ekvatora i ra­ vnine ekliptike za polovinu je manji od gornjeg kuta. proljetni ekvinocij.

Da bismo pokupili mnogo više podataka iz naših opažanja.jedan veliki kutomjer za mjerenje kutova. možete upotrijebiti ova dva ekstremna položaja Sunca u po­ dne kako biste odredili svoju širinu. Slika 2. ako izmjerimo taj kut. Ova promjena je jednaka dvostrukom kutu između ravnine zemaljskog ekvatora i ravnine ekliptike. ili broj dana koji proteknu između početka zime do dru­ gog početka zime daje dužinu godine.kroz proljetnu točku. Slika 2. potrebnih za je­ dnu potpunu oscilaciju točke. određu­ je dužinu godine. naći da on iznosi oko 47°. Sjedeći na pravcu sjever­ no od viska. poluprozirnom kriškom neke biljne supstancije. što pokazuje da Zemljin ekvator zatvara kut od oko 23.6 Princip mjerenja deklinacije. ukoliko možete konstruirati jednu jednosta­ vnu napravu koja bi smanjila blještavilo Sunca. zadovoljila bi kao jednostavna vizirna cijev. Šuplja cijev s tankom. Broj dana. Osim toga. mogu se. a u najnižem na dan zime. jer. Od početka zime do početka ljeta takvo određivanje točke na niti viska poka­ zuje da se ona pomiče gore.5° s ekliptikom. postavljenom na jednom kraju. linija koja raspolavlja kut između ovih položaja . također. Dužina godine.3. Do sada smo upotrijebili samo naj­ primitivniju opremu koja se mogla za­ misliti.linija koja označuje po­ ložaj Sunca u podne na dan ekvinoci- S!ika2. 33 . Točka je u najvećem položaju na dan ljeta. pokazuju maksi­ mum promjene u kutnoj visini Sunca u podne tokom godišnjeg puta. kao u slici 2.2 pokazuje da ćemo. odrediti pomoću vašeg viska. Najviša i najniža oznaka. Od poče­ tka ljeta do početka zime ona se pomi­ če prema dolje.5 Mjerenje visine Polarnice daje geografsku širinu pro­ matrača. sada tre­ bamo nešto profinjenije . vi ćete svom pomoćniku davati znakove kada on treba da ozna­ či točke čim centar Sunca dođe preko niti viska u podne svakog dana. datumi početka lje­ ta i početka zime. koje je naš pomo­ ćnik načinio na niti viska tokom za­ dnje serije opažanja.

vi ste već odredili neku standardnu zvijezdu blizu K. kako pokazuje slika 2. kada je on nad glavom na ekvato­ ru .5. 34 . Ako ste prethodno sa­ vjesno izveli svoja promatranja na pu­ stom otoku.zatvara jedan kut s viskom.4. odbijajući svoj komplement širine.6. Oba su mjeriia satove koji nisu bili istog trajanja. vaša je geografska širina. a leđa okrenite prema jugu. Ako ste bili nasukani dosta dugo. Još jednostavnije. mogli ste iskoristiti sve ono što ste načinili da s oduševljenjem sastavite jednostavan katalog zvijezda . Ovaj je kut.katalog koji će dati deklinaciju i rektascenziju svake najsjajnije i svih najlakše uočlji­ vih zvijezda. neku zvi- Dva instrumenta koja su se upo­ trebljavala u starom Egiptu za mjerenje vremena: sunčev sat i vodeni sat. možete izmjeriti kutnu visinu te zvijezde.ja. Poslije studenoga pokazivao je 16 noćnih i 8 danjih sati. godine bio je podešen da po­ kazuje danje i noćne sate u Nurnbergu. Ovaj sat s brojčanikom iz oko 1500.) Mjerenja rektascenzije bit će jedna­ ko laka ukoliko imate pouzdan ručni ili džepni sat. kako ćemo vidjeti iz slike 2. označen na slici 2. Tada viskom i služeći se metoda­ ma koje su prethodno opisane. Tada dobiva­ te deklinaciju zvijezde jednostavnim procesom. Sve do XV stoljeća mehanički satovi nisu bili jedinstveni. Ovaj drugi kut. a poslije svibnja 16 danjih i 8 noćnih sati. tako­ đer vaša geografska širina. gledajući tako u zvijezdu Polarnicu. postavite se u položaj da vam visak bude okrenut prema sjeveru. (Vaš komplement širine je 90° manje vaša geografska širina. Deklinacije se lako odre­ đuju. Vi biste samo trebali izmjeriti kutnu visinu svake zvijezde u trenutku kad se ona nađe točno na jugu s već po­ znatom metodom viska.

bit ćete u mogućnosti. izražena u satima vodu. Sada imate onakvog vodenog sata kakvog smo mi vodeni sat . a njihovi instrumenti bili su ri­ Zabilježite vrijeme kada ta standardna jetko kompliciraniji od onih koje smo zvijezda prođe preko niti viska i vrije­ upotrijebili na pustom otoku. jest rektascenzija zvijezde potamije favorizirali modele s otjecakoju želite katalogizirati. postavljenu stale posude u kojima je voda kapala ispod prve napunjene vodom. Egipća­ dnu posudu vodom i na dnu probušite ni su upotrebljavali i modele s istjeca­ vrlo malu rupicu. Doista. Ali su tu ma je padala.jedan vrlo grubi sat. Tada. Još će voda izlaziuzimajući za konačnu vrijednost sre­ dinu svih određenih vrijednosti. Međutim.jezdu koja izlazi na istoku kad Sun­ ma kojima smo se bavili na pustom ce zalazi na dan jesenskog ekvinocija. tako da voda polaga­ njem i utjecanjem. me unutar jedne četvrtine sata. za je posuda gotovo puna nego kada je jedan kraći period. rili vrijeme pomoću običnih satova na Razlika u vremenu. preko niti. god. njem . uočit ćemo da se rupica na vašoj gornjoj posudi da voda brže protječe kroz rupu kada ne zabrtvi.. potpuno prihvatljiva. Ako imali na pustom otoku. Napunite je­ je označavao proteklo vrijeme. Astronomi an­ ška te vrijednosti stvara pogrešku od tičkog doba svladali su ovu teškoću oko 4° nebeske dužine. u drevnoj Mezo­ prosuđujući odoka najpažljivije. egipatski i mezopotamski svećenici bili su ugla­ vnom zabavljeni onim istim problemi­ 35 . ovakvi su satovi korišteni za kontrolu točno­ sti mehaničkih satova. Označite jednakim tempom. po­ upotrebljavajući posude napravljene u navljajući promatranja nekoliko puta i obliku krnjeg stošca. ovakva točnost mjerenja bila bi Kada je ovaj bio izrađen (oko 1550. U jednom primitivnom katalogu mjesta. me kada zvijezda. tokom cijelog drugog tisućljeća prije našeg računanja vremena. podi­ potamiji morala je biti isto toliko sna­ jelimo razmak između dna i zabilježe­ žna kao i ambicije u današnjem svijetu. prijeđe. koji se Ambicija da se ostvare sve veće izmjeri od podneva do podneva. jednostavnih in­ strumenata koji su se upotrebljavali u ranoj povijesti astronomije. a možda i danju. neba. goj posudi tokom cijelog dana. mjerili su satove jednake dužine. ako nivo vode pada. gdje je bio vodomjer što vaše dvije posude i voda. zapreka je u tome što ne­ kroz rupu jednakom brzinom i u koji­ mate ni ručni ni džepni sat. posto­ Sunčevi satovi sa štapovima (gnomoni).posude iz kojih je voda istjecala Naravno. dok su kasnije na­ no kapa u drugu posudu. da izmjerite vrije­ gotovo prazna jer. Jednostavni instrumenti antike Sada možemo razumjeti golemu važnost vrlo grubih. Svaka podjela na plohi otkrili jedan važan način poboljšanja posude označuje jedan sat. nog nivoa u posudi na dvadeset i četiri jer su astronomi već prije 3000 godina jednaka dijela. otoku. Ako upotrije­ upotrijebite samo čistu vodu i pazite bimo cilindričnu posudu. također. standardne točnosti.). rastući u vodomjenivo do kojeg voda naraste u ovoj dru­ ru koji je označavao protekle sate. koji ji mogućnost da se pogreška reducira su postavljeni pod kutom geografske širine na 1°. Izgleda da su astronomi Mezo­ i minutama. oni su mje­ gizirana. koja će biti katalo­ Noću. Pogre­ tlak vode pada s njim.

Oni su izradili savršene tablice. Prema tome. U sje­ vernim područjima Egipta je trajanje dana na dan ljeta oko 40% duže nego trajanje dana na dan zime. koji se spuštao i padao zajedno s nivoom vode. Svećenicima Egipta i Mezopotami­ je (kao i stanovnicima drevne Grčke i Rima ili građanima srednjovjekovne Europe) jedan sat nije značio obično dvadeset i četvrti dio cijelog dana. vodeni satovi su bili često snabdjeveni plutajućim pokazivačem. On je pokazivao na satnu skalu. ali za svaki centimetar vertikalne visi­ ne blizu vrha posude veći je volumen vode koji treba da istječe nego za svaki centimetar vertikalne visine blizu dna posude.U starom Egiptu upotrebljavala se sprava merkhet za promatranje prola­ za zvijezda kroz meridijan. (Na našem pu­ stom otoku možemo doći sasvim blizu ovom stupnju točnosti jednostavnom upotrebom vrlo široke posude s vrlo malim otvorom za vodu. razlika je oko 110%. tako da se goto­ vo uvijek održi jednaki nivo vode.) Zadatak baždarenja štapa da se izmjere svi satovi tokom godi­ šnjih sezona. koja je bila nanesena na jednom štapu. Ona se sa­ stojala od vizirnog štapa i dva viska. a samo tri litre na sat kada je ona gotovo prazna. Pločice iskopane u Mezopotamiji pokazuju da matematičari katkada zahvaćaju problem na drugi način. Oni su više voljeli uzimati period od jedne dvanaestine između izlaza i zalaza Sunca ili jedne dvanaestine perioda između zalaza i izlaza Sunca. Jedna dvanaestina potpunog spuštanja nivoa vode tokom bilo koje noći odgovarat će tada jednoj 36 . ali nivo vode koji padne u vertikalnoj mjeri približno je isti u oba slučaja. a u najvišoj točki često dolijevati. bio je zato vrlo komplici­ ran. koje navode iznos vode što bi se trebala naliti u vodene satove u svakoj godišnjoj sezoni. da bi se ispraznili između zala­ za i izlaza Sunca. pet litara na sat može istjecati kada je posuda gotovo puna.) U nešto kasnijem stadiju razvoja. ti iz ovakve posude brže kada je gotovo puna nego kada je ona gotovo prazna. (U širina­ ma srednjih sjevernih luka.

a bacali su sje­ podne se cijeli instrument okrene tako ne daleko veće dužine. On se sastojao od jedne duge. postavljenu pod pravim ku­ štap paralelno sa Zemljinom osi . Slika 2. Ovaj primjerak. Ponovo se na njoj može očitati sjevera. koji je upotrebljavao Kopernik. a južno od astronomi starog Egipta upotrebljava­ istočne točke na dan zime. osiguravajući da kraća šipka bude usmjerena točno određivanje vremena podneva sa zna­ u točku zapada. vljanja gnomona. ova je kra­ li su napravu poznatu kao markhet. a donekle smjer. a on je tako baždaren da se iz novnik pustog otoka ne bi mogao da dužine sjene može očitati sat dana. kako nijedan sta­ štap. kad se Sunce uspinjalo po je velike rijeke postavljali su se tanki nebu i kretalo jednolično preko jugoi­ kameni stupovi obično u područjima stoka da dosegne jug u podne. premda Sunce izlazi u istočnoj to­ hanički satovi došli u upotrebu. kratki hramova. na kraju je postao vlasništvo Tycha Brahea. padne na duži horizontalni štap. instrument tako postavljao. Egipćani pokazuju satove jednake dužine bilo su razvili još napredniji tip sunčanog kada tokom godine. sjeverno od isto­ Za promatranje prolaza zvijezda.7 Ptolemejev stup za mjerenje visine Sunca u podne. U zoru se mjesta gdje će se instrument postaviti.8 Triquetrum. ne koju baca takav tanki stup može Slučajno bi to bilo sve do doba kri­ se također upotrijebiti da se procijene žara. Smjer preko jugozapada prema zapadu. 37 . da je to­ Sunčani satovi ovakve vrste nisu bili čno prema istoku bio okrenut kraj na svagdašnji u Europi sve do kraja XV kojem je bila pričvršćena kraća šipka.dvanaestini perioda između zalaza i gura da u bilo kojoj sezoni od svitanja izlaza Sunca u toj pojedinoj sezoni. između desetog i gdje na Zemlji. bilo Istovremeno. oni sada postavljaju nu šipku. ili štapa za bacanje horizontalne šipke. sje­ dužina sjene kao sat dana. čne točke na početku ljeta. čki na dan ekvinocija. kao u prvim sunča­ na jednom kraju na kraću horizontal­ nim satovima. kad se Sunce tnom preciznošću. u vrijeme kada su grubi me­ Pa. okomito. Dužina. Kroz U visokim civilizacijama između dvi­ cijelo jutro. Ovi su stupovi izrađeni tako štap će bacati sve kraću sjenu na duži precizno vertikalno. U postavi štap u zemlju. koja je pričvršćena sjene. Umjesto posta­ sata. stoljeća. bilježeći trenutak počinje spuštati krećući se jednolično u danu kad je sjena najkraća. mogu biti baždareni da osmog stoljeća prije naše ere. Tada. nisu izmislili sunčane satove koji. tka šipka bila dovoljno dugačka da osi­ koja se sastojala od jednostavnog štaSlika 2. kra­ koji sjena pokazuje u tom trenutku ća šipka baca sve duže sjene na dužu također označuje gotovo točno smjer šipku.to tom prema većoj i podignutoj za neko­ je kut koji je jednak geografskoj širini liko centimetara iznad nje. da astronomi islamskog imperija satovi dana.

ali on ne traži osobito kao gnomon baca sjenu na graduirani teški proces izrade. On se sastojao od doba. pro­ Koristeći pomoćnika nemamo potrebe matrač može biti siguran da je stup za instrumentom s pokretnim meha­ postavljen potpuno vodoravno. problem blještavila je ri­ ta koje su potrebne da pomoćnik sa ješen. U gornjem značenju izraza. Brodolomac na pu­ ljenost između višeg i nižeg okova na stom otoku. U stvari. jedan viši. ako želimo da pobolj­ točno na jugu. koji treba da samo jedan promatrač. Pokušat ćemo konstruirati dan instrument. dotiče donji klin. Zaista. Poduzimajući ovaj korak. jer. slijedeći korak u profinjavanju ma tome i kutna visina Sunca. jednog vertikalnog stupa s dva kraka Napose želimo konstruirati instrumen­ okovana na njemu. trakama na kojima će biti označene nije bila jednostavna stvar izraditi luk skale.kada pomo­ gi klin. koji je snabdjeven samo s vertikalnom stupu bude jednaka uda­ malim brojem jednostavnih pomagala. ko­ vljala u osnovi sasvim na isti način liko je bilo moguće. njezin kut. a izglačana se strana posta­ že ni jedan pokretni dio u tehničkom vljala točno prema istoku. prije šamo promatranja na našem pustom nego se sjena izgubi. Upotrebom tovo beskrajnog niza verbalnih upu­ sjene Sunca. Stup je bio postavljen na kao na našem pustom otoku. Jedini sigurni pokret južnom uglu na izglačanom dijelu bio se pojavljuje kod vodenih satova pri je horizontalni klin. gornji klin baca sjenu na nju dijelovima. koristeći je izglačana strana okrenuta točno na instrument s pokretnim mehaničkim istok. Triquetrum je su upotrebljavali astronomi klasičnog mimoišao problem.7). koji je obješen na ćnik označi točke prolaza preko linije. u stadiju te­ strukcije. kada se Sunce nađe ćnikom. još smo Jedan od problema izrade takvog in­ bez prednosti radionica pa ćemo se strumenta bio je da se s pouzdanjem ograničiti na jednostavne drvene kon­ nanese kutna skala. Zajednička je osobina svih ovih pri­ tlo i izniveliran pomoću klinastih pre­ mitivnih instrumenata da oni ne sadr­ dmeta. možda s metalnim uskim hničkog razvoja u Ptolemej evo vrijeme. vrlo važan pokret . Viši krak je bio snabdjeven prste­ Ptolemej je opisao jedan instrument nom ili žljebićem kroz koji je niži bio koji se upotrebljavao u njegovo vrije­ uvučen. svom pažnjom označi točke prolaza Ptolemej također spominje još je­ zvijezde. koji je služio da dizanju plovka. može i prednosti bio bi oslobađanje od go­ se očitati na kvadrantu. kao što su bili Hiparh i Ptolemej. godine . nemamo potrebe za pomo­ samo do podne. istesan u obliku četvorokuta. bio je obični komad kamena. mi ćemo se prirodno od metala i na njemu nanijeti male i osvrnuti na vrstu instrumenta. gornjem klinu.Stup koji je Ptolemej opisao (slika pa za viziranje s uskim otvorom i dva viska obješena u ravninu opažačeva 2.za mjerenje ku­ tne visine Sunca. ljenosti na višem kraku između žljebivjerojatno bi mogao načinili tu kopi­ ća i gornjeg okova. omogući astronomu da izmjeri visinu zvijezde kad prođe kroz meridijan. a pre­ otoku. Dok ničkim dijelovima. tako da dva kraka ju. 38 . U tom momentu.oko 150.8). drugi te za mjerenje visine Sunca i zvijezda. Viši krak je bio snabdjeven vizirima umjesto u kamenu. Kada visak. niži. Promatranja su se oba­ jedne strane odrezan i izglačan i. Osnovni uvjet je bio da uda­ me . Isto tako. koju jednake kutne podjele. triquetrum ili Ptole­ instrumente kojima bi mogao rukovati mejev mjerač (slika 2. s meridijana. prolaza zvijezde preko viska postoji da­ Na donjem južnom rubu nalazi se dru­ kako. I u promatranjima lučni kvadrant ugraviran na kamenu. iako bi je sigurno izradio u drvetu i stup čine jedan istokračan trokut.

kako je pokazano na sli­ ­i 2. jest jedan jedi­ ni nepomično pričvršćen tanki metalni prsten. Umjesto omeđavanja skale urezivanjem po ravnom kraku. Možemo zvijezdu slijediti neprekidno. ovo je po svoj prilici najviše što bismo mogli dobiti. Ako sada znamo sve tri dužine stranica troku­ ta. kao što je Ptolemejev mjerač. koja bi nam omogućila postaviti dobro opremljenu radionicu s bogatom opremom metala. možemo se tada latiti još težeg zadatka ureziva­ njem skale na metalni luk.vodeni sat. Ovo bi omo­ gućilo konstrukciju jednog kvadranta sa skalom i s mogućnosti vrtnje oko vertikalne osi. veću točnost od Ptolemejeva mje­ rača. Bilo je potrebno petnaest stoljeća da se premosti provalija koja se nalazila između njih. Tycho Braheov kvadrant pripada XVI stoljeću. također. U najvećem broju slučajeva oni su se zasnivali na jednostavnoj činjenici da. prema tome. proma­ tranje zvijezde ne bi bilo ograničeno na njen prolaz preko južnog meridijana. Najjednostavniji instrument koji je iskoristio ovo svojstvo. a zapisujući trenutak maksimalne vi­ sine. pomoću obične euklidske geometrije. možemo. U slučaju triquetruma. odrediti južni meridijan s daleko većom preciznošću nego što smo to mogli bilo primitivnim nepokretnim instrumentima ili drve­ nim pokretnim instrumentima. Nakon čitanja vrijednosti na nižem kraku promatrač treba samo iz svojih tablica (obične trigonometrijske tabli­ ce) izvaditi kutove u vrhovima trokuta. Istina je da upotreba triquetruma tra­ ži pomoć tablica. Vjerojatno se takav instrument 39 . kroz koje se pro­ matrala zvijezda ili planet. Niti je poreme­ ćeno kretanje Zemlje okolo Sunca. Ostaje samo da se izmjeri udaljenost između nižeg okova i točke gdje viši krak presijeca niži. Prvobitni analogni računati Analogni računar je moderno ime uzorka koji je izmišljen da oponaša neke prirodne pojave svijeta. izračunati kutove trokuta. On može. paralelno zemaljskom ekvatoru. Poteškoća uopće ne leži u intelektualnim shvaćanjima. Ptolemejev mjerač pripada drevnoj klasici. nalaze dva mala otvora kroz koja se zvijezda promatra. zbog mogućnosti kretanja kvadranta oko vertikalne osi. U mogućnosti smo da procijenimo za ko­ liko se Zemlja okrene između prolaza zvijezde blizu K i prolaza neke druge zvijezde jednostavnim procesom mje­ renja iznosa vode koji iscuri iz posude između dva prolaza. a li niži krak je urezana linearna mjera koja nam upravo označuje tu udaljenost. Naš instrument bi imao osnovne karakteristike pokretnog kvadran­ ta Tycha Brahea. Već smo upoznali jedan takav analogni računar . ali je sam instrument takve vrste da ga možemo konstruirati na pustom otoku koristeći samo koma­ de drveta. Slobodni kraj ima pokazivač koji omogućava bo­ ­­e čitanje na skali. lako je. Takav instrument bi imao očitu prednost u nesavitljivosti. Vodeni sat nam omogu­ ćava da oponašamo rotaciju Zemlje. ostatke metala i nešto malo običnog pribora. Jer. nego u razvitku potrebnih tehničkih obrada metala. paralelizam nije poremećen Zemljinom rotacijom. U centar kvadranta O možemo montirati pokretni krak na takav način da se on može slobodno pomicati u vertikalnoj ravnini kvadranta. Međutim. Prije pronalaska teleskopa mnogi astronomski instrumenti su se upo­ trebljavali kao analogni računari. dužine dviju stranica (viši krak i udaljenost između dva okova na stupu) bile su unapri­ jed poznate. naći kutnu vi­ sinu zvijezde koju promatra. bez mnogo boljih pomagala.na jednom kraju.9. Za slije­ deći korak trebalo bi nam neočekivane sreće. Na kraku se. ako podignemo ravninu diska ili ra­ vninu prstena. u stvari. a kao posljedi­ cu.

što mu je omogućilo mjerenje položaja zvijezda s točnošću kakvu dotada nitko nije ni približno postigao. Takvim instrumentom promatrač može neprekidno slijediti zvijezdu. čitajući njene visine u bilo kojem trenutku. bio je podijeljen i na manje dijelove stupnja.Kvadrant Slika 2. Postoji i mogućnost vrtnje oko vertikalne osi.9 Metalni kvadrant sa stupanjskom podjelom i po­ kretnom vizurom. Korištenje kvadranata danas I u srednjem vijeku 40 . promje­ ra od oko 2 metra. Veliki metalni kvadrant Tycha Brahea.

10.10A Zvijezda ili planet viziran je naizmjenice kroz dva uska pro­ reza na nišanu S. On mjeri rotaciju osovine PQ na slici 2.10 Osnova u konstrukciji armilare je oso­ vina koja se može vrtjeti. 41 . sjena s prednje strane prstena padne na njegov stražnji dio. Samo kad nastaju ekvinociji. Slika 2. vrio jednostavan analogni računar.Ekvatorijalna armilara Hiparhov prsten.11 Na ovoj je slici dodan još jedan krug sa stupanjskom podjelom. iz dva čitanja na njegovoj skali bilo je moguće odrediti dužinu zvijezde ili planeta. Bakrorez velike ekvatorijalne armilare Tycha Brahea iz njegove knjige Astronomiae Instruratae Mechanica. Krak SC na slici 2. Položaj vizure na krugu u trenutku promatranja daje deklinaciju zvijezde ili planeta. zasnovan je na činjenici da se para­ lelizam neće poremetiti zemaljskom rotacijom ako je ravnina prstena postavljena paralelno sa zemaljskim ekvatorom. Na osovinu je postavljen krug sa stupanjskom podjelom po kojem se pomiče vi­ zura. Slika 2.10 okrene se toliko da objekt koji se pojavio u vizuri bude jednako sjajan na oba proreza. a postavlja se paralelno sa zemaljskom osi rotacije. Slika 2.

10 dalj­ nja skala za čitanje. e. Na ovoj skali se jednostavno čita položaj kruga. naša dva čitanja daju dužinu druge zvijezde.10. Krak SC na slici 2. a drugi put ispod stražnjeg dijela prstena. otkrića koje ćemo spominjati u slijede­ ćim poglavljima. Dok se čitanja mijenjaju neprekidno zbog rotacije Zemlje.. To je pokazano na slici 2.i deklinacije i rektascenzije zvijezda i planeta lako se dobiju ovim važnim instrumentom. upotrebljavao u 2. U C je montiran cilindrični kolčić okomito na ravninu kruga. sa­ stavljenog vjerojatno 1391.10 okrene se toliko da objekt. dalo dužinu. omogućila su Kepleru da pronađe zakone kreta- . koji se okreće oko centra C kad S klizi po krugu. dok je K izabrana točka na ekvatoru od koje se računaju dužine. godine iz latinskih i engleskih prijevoda starijih arapskih radova iz astronomije. a služi za viziranje na način kako je pokazano na slici 2. Vjerojatno je ovaj jednostavni način doveo Hiparha do velikog otkrića precesije ekvinocija. bude jednako sjajan na oba proreza.jedan sat rektascenzije jednak je 15° . Doista. dok rotacija PQ daje dužinu. Zvijezda ili planet viziran je naiz­ mjence kroz dva uska proreza na ni­ šanu S . Zato. Ali. koji se pojavio u vizuri. razlika između čitanja će biti jednaka razlici dužine dviju zvijezda.Dio Chaucerova rukopisa Rasprava o astrolabu. Za vrijeme ekvinocija Sunce se nalazi u ravnini zemaljskog ekvatora. Ovaj krug služi da se na njemu postavi vizura S. Jedno jednostavno čitanje nije. pa će sjena koju baca prednji dio Hiparhova prstena zato pasti točno na zadnji dio prstena. promatranja koja je vršio Tycho Brahe kroz ekvatorijalnu armilaru i drugim instrumentima. ako izaberemo zvijezdu koja je vrlo blizu K kao jednu od naših dviju zvijezda. stoljeću pr. da se odrede točni počeci ekvinocija. naravno. Položaj vizure S na opsegu kruga daje deklinaciju zvijezde ili planeta.11. dodana je slici 2.10A. Vizura je također pričvršćena za krak SC. ako u kratkom vremenskom intervalu oči­ tamo položaje dviju raznih zvijezda. pojedino čitanje očito nema posebno značenje. Metalni krug je pri­ čvršćen za osovinu PQ. Da se očita dužina. Njezina konstrukcija se može razu­ mjeti iz slike 2. U drugim vremenima sjena pada jednom iznad. Budući da je dužina obično jedna­ ka rektascenziji . jedan drugi instrumentalni tip analognog računa42 ra. n. koja može kliziti po opsegu kruga. Daleko od jednostavno učvršćenog kruga Hiparhova bila je Braheova veli­ ka ekvatorijalna armilara. Za zvije­ zdu u K dužina je 0°. Osovina PQ se može vrtjeti u ležajevima postavljenim u P i Q. a smjer PQ se postavlja paralelno s osi rotacije Zemlje.

također. kao ekvatorijalna armilara. 43 .Ploča. on je bio prenosiv i relativno jeftin. Astrolab. Kazaljka (koja dolazi s prednje strane instrumenta preko rete). unutar satne skale dvaput numerirane od 1 do 12. Za razliku od armilare. Reta koja se može vrtjeti unutar urezane satne skale. i za održavanje vremena. vizura (koja se postavlja sa stražnje strane) i vijak s ma­ ticom. nije se upotrebljavao samo za proma­ tranje nego. s nanesenom projekcijom nebe­ ske sfere.

(Ovaj podatak mora biti poznat za dan promatranja. poglavlje). izre­ zana u obliku jedne vrste planisfere ili karte najsjajnijih zvijezda. Ova projekcija pokazuje azimute (velike kružne lukove od zenita do horizonta) i almukantarate (krugove visina pa­ ralelne s horizontom). i to vrlo uspješno. Zatim on okreće kazalo sve dok ono ne dođe do točke na ekliptici. a predstavlja ravninu paralelnu s ekvatorom. treba slijediti bilo koju pojedinu zvijezdu s ekvato­ rijalnom armilarom. Donji sloj njegove konstrukcije je bio tako fino izravnan. Zato ekvatorijalna armilara može poslužiti kao sat. kao što je današnji veli­ ki teleskop nepristupačan za prosje­ čnog čovjeka. jer je Ptolemej ukazao na sličnu napravu. Međutim. torguetum. kako je označena na reti. čiji vrhovi označuju položaj svije­ tle zvijezde. a izrada mu nije bila prekomjerno sku­ pa. da ga je teško usporediti s bilo kojim instrumentom tog perioda. za sasvim široko područje profesionalnih ljudi kojima je mjere­ nje vremena bilo od važnosti . Posebno oštrouman analogni računar.nja planeta. A ovi zakoni su omogućili Newtonu da dođe do velikog sistema univerzalne dinamike. Oko ove pro­ jekcije je skala za mjerenje vremena u satima. Na ovoj karti zvijezda (također omeđena Jar­ čevom povratnicom) ekliptika je ozna­ čena kao ekscentrični krug. koja odgovara položaju Sunca na ekliptici. Na stražnjoj strani astrolaba je skala za mjerenje kutova u stupnjevi­ ma i vizirni krak. koji je podijeljen prema simbolima zodijaka. bio je jedan drugi instrument koji je služio za spomenutu svrhu. jer se položaj Sunca mi­ jenja iz dana u dan kroz cijelu godinu. ne leži na almukantaratu koji odgovara visini zvije­ zde. ako ne svoje originalne koncepcije. astrolab je bio prikladne veličine za nošenje. Takav instrument iz tog perioda nije preživio. Na reti se nalazi nekoliko razgranjenih crta. poglavlju da se jednom poznat položaj zvijezde u sustavu rektascenzije i deklinacije može računskim putem odrediti u ekliptički sustav koordinate (slučaj 3.jer je to naprava. On zatim okrene retu oko vij­ ka. a Tycho Brahe ju je zato i koristio. 15° odgovara l h . jedan sat daleko veće točnosti nego bilo koji mehanički kronometar koji se upotrebljavao u doba Tycha Brahea. Vidjeli smo u 1. a o njemu možemo govoriti samo ako ga poznamo . sve dok položaj te zvijezde. arap­ skim i perzijskim astronomima i zana­ tlijama od IX do XI stoljeća. Ali. Reta i kazaljka su vijkom pričvršćene u centru glavne ploče. Iznad glavne ploče montirana je druga ploča. mjeri se vrijeme prolaza zvijezde. Danas se takva računanja mogu obaviti gotovo trenu­ tno pomoću automatskog računara. Promatrač objesi astrolab vertikal­ no za njegov prsten i mjeri visinu zvi­ jezde pomoću vizirnog kraka i kutne skale.) Pokazivač kazaljke tada daje točno vri­ jeme na ugraviranoj skali satova. ali 44 . Okretanjem oko PQ. ekvatorijalna armilara je bila visoko profinjeni instrument za specijalistu. Ona se sastoji uglavnom od kružne metalne ploče na kojoj je ugravirana projekcija nebeske sfere. 1. Ona je zato mogla obaviti va­ žnu funkciju provjeravanja točnosti mehaničkih satova. Ovo je bila funkcija sunčanog sata. Zato ona nije služila za svakodnevno mjerenje vremena. Premda mnogo manje točan nego što je ekvatorijalna armilara. a svaka podloga ime zvije­ zde koju oni pokazuju. koja se zove reta. Neki oblik astrolaba bio je vjerojatno poznat u drevna vremena. a praktički je ostala nepromijenjena poslije njenog uvođenja u sjeverozapadnu Europu jedan ili dva stoljeća kasnije. koja mnogo duguje svoju dosjetljivost.astro­ lab. a omeđena je Jarčevom povratnicom. bio je razvijen u islam­ skim zemljama da se suprotstavi te­ škoći koja sada više ne postoji.

što znači da leži u ravnini ekliptike.12 U torquetumu je nepomična ploča posta­ vljena paralelno s ravninom zemaljskog ekvatora. kupio ga je Nikola Kuzanski 1444. 45 . i ekliptičke koordinate. Siika 2. Instrument omogućuje promatraču da očita ne samo deklinaciju i rektascenziju nego.5°.Slika 2.13 Ovo je kompletan torquetum s gornjim dijelom (obojen plavo). također. Najstariji torquetum koji postoji u Euro­ pi. godine. Gornja baza rotirajućeg cilindra nagne se prema ploči za kut od 23.

Sve je pokazano na slici 2.) Na ploči je montiran cilindrični stup. pa se na njoj nalazi i kružna stupanj ska skala. koja je odbijena od 90°. Promatrač tada očita položaj zvijezde ili planeta na gornjoj kružnoj ploči koja daje ekliptičku širinu. a to znači da je ispravno posta­ vljen. Sa cilindrom. promatrač tada dobiva ekliptičnu dužinu zvijezde ili planeta. na skali koja se nalazi na cilin­ dru. ekliptičke koordinate bilo koje zvijezde ili planeta mogu se odmah očitati viziranjem objekta drugim krakom. Sve ovo pokazuje da nikad nije ne­ dostajalo oštroumnosti u izradi astro­ nomskih instrumenata ili njihovoj upo­ trebi. snabdjeven pokazivačem na kraku.15 Ako su upadna zraka AB i otklonjena zraka jednako duge. koja je nastala od nagnute baze cilindra. koji ima mogućnost vrtnje oko centralne osi. (Ova nepomično pri­ čvršćena ploča nagnuta je prema hori­ zontu za kut promatračeve geografske širine. koja je tako orijentirana da vi­ zirni krak pokazuje 0° kada je zvijezda blizu K. Na ovoj nagnutoj ravnini tako­ đer je nanesena kružna skala od 0° do 360°. Čitajući položaj nižeg kraka na skali na kraju cilindra. Možda je najrazvijeniji torquetum bio onaj kojeg je upotrebljavao Regiomontanus. Zbog toga je bilo poželjno da se konstrui­ ra jedan instrument koji će omogućiti promatraču da očita ekliptičke koor­ dinate zvijezde (ili još običnije planet) neposredno na instrumentu. Vizirni krak je montiran na toj nagnutoj strani i tako pričvršćen. omjer između DY i AX je uvi­ jek isti za dato sredstvo. Cilj promatrača je da postavi pokretni ci­ lindar tako da se zvijezda također na­ lazi u ravnini nagnutog kraja cilindra. Današnji su instrumenti mnogo superiorniji nad primitivnim naprava- Slika 2. Slika 2. paralelne sa zemalj­ skim ekvatorom. poći ćemo od ravne pričvršćene ploče. Sada je vizirni krak pričvršćen na ploču. da se može okretati oko osi okomite na tu ravninu. koji pokazuje na 0°. Takvo viziranje obično traži da se načine dva pomicanja. Drugi po­ kretni krak je pričvršćen u centar ove kružne skale. Prvo će biti okretanje cijele pločaste strukture koja će pomaknuti niži krak preko skale na kraju cilindra.su još dugo nakon srednjeg vijeka ova računanja bila duga i tegobna. Kako je nepomična ploča paralelna sa Zemljinim ekvatorom. U slici 2. Kut pod kojim se zraka reflektira jednak je kutu pod kojim je zraka upala. Ravni krajevi pokretnog cilindra su nagnuti prema nepomičnoj ploči pod kutom od 23. Da razumijemo neobičnu konstru­ kciju trquetuma. Cilindar je tada točno orijentiran. Za tu svrhu mora se cilindar okrenuti.14 Na granici između zraka i stakla upadna zra­ ka se lomi i otklanja prema okomici.13 vidimo kompletan torq­ uetum.5° u svrhu postavlja­ nja jedne strane paralelno s ravninom ekliptike.12. vizirni krak pomicati sve dotle dok se zvijezda u K ne nađe u vizuri. ispravno orijentiranim kako je upravo opisano. 46 . zvijezda blizu K nalazi se u biti u ravnini ploče. Drugo će biti rotacija gornjeg vizirnog kraka.

a posebno o opti­ čkim osobinama. omjer DY prema AX ostat će nepromijenjen. ali u cijelosti kao različiti stupanj opleme­ njivanja od Braheovih pokretnih kvadranata i armilarnih sfera. Danas možemo rukovati mnogo većim uređajima. što je posljedica općeg napretka znanosti. Problem točnosti je još i danas aktualan. bilo je dovoljno za­ misliti svjetlost kao skup čestica. Refrakcija i refleksija Kako smo vidjeli. Ova je zraka otklonjena prema okomici XY. Dvije su točke tako izabrane da su udaljenosti AB i BD jednake. Desno: Površine leća koje imaju različite polumjere zakrivljenosti smanjuju sfernu aberaciju na minimum.na pri­ mjer na granici između zraka i stakla. nalaze se u istoj ravnini. Čovjek. dok se zraka BC reflektira pod istim kutom pod kojim je i upala. bila je bez sumnje poznata u stara vremena.14 pokazuje upadnu zraku svjetla AB na komad stakla. više nego jedne dekade poslije konstruiranja prvog teleskopa.ma iz dva razloga.16 Kada upadne zrake padaju na staklo pod ma­ ­­­ kutovima. Slika 2. Zato je potrebno poznavati zakone re­ frakcije i refleksije.1". a lomljena zra­ ka BD nastavlja put u staklu. ako pro­ mijenimo kut koji upadna zraka za­ tvara s okomicom. Snell je otkrio da je omjer DF prema AX uvijek isti za danu promjenu sredstva.17 Gore: Fokusiranje s konveksnom lećom. Umjesto pogreške u mjerenju kutova od oko 1' lučne. To će reći. a također i okomica XY.15. koje se kreću pravocrtno. Kad jednom znamo vrijednost tog omjera za svaku posebnu promjenu sredstva. kao što je bio u doba Tycha Brahea. jer bi današnji astro­ nom želio pomaknuti granicu točnosti ispod 0. godine. holandski astronom i ma­ tematičar. Vidimo upadnu. o prirodi i ponašanju svjetla. dobiva se jako otklonjena zraka. Jer. koji je to otkrio. Sve tri zrake AB. Mi također mnogo više znamo. razvoj astronom­ skih promatračkih i mjernih uređaja do doba Tycha Brahea bio je jako uvje­ tovan porastom poznavanja svojstava svjetlosti. Što Snellovo otkriće znači. prika­ zano je na slici 2. ali nijedan ni drugi nisu produkt superiornijeg intelekta. Najprije. ali intelektualni problemi ostaju. a okomica je jedna zamišljena linija koja prolazi kroz B pod pravim kutom na površinu stakla. BD. bio je Willebrord Snell. podijeliti skale mnogo fini­ je i možemo načiniti pouzdanije meha­ ničke i električne satove. a reflektirana zraka je oslabljena. danas možemo postići bolju to­ čnost od 0. Činjenica da se zraka svjetla pona­ ša na ovakav način kada udari u sta­ klo. Zbog toga je staklo nepodesno za dalekozore reflektore. Ali precizan opis smjera lomljene zrake nije bio otkriven sve do 1621. okomitu i lomljenu zraku. 47 .001". Instrumenti se mijenja­ ju. Slika 2. osim kad prelaze iz jednog sredstva u drugo . BC. ova superiornija tehnologija i superiornije znanje pri­ pada današnjim instrumentima. lako je Slika 2.

Staklo je. U drugu ruku. pa će zrcalo. koje se po­ tpuno sastoji od metala. daju vrlo jaku reflektira­ nu zraku. Ako želimo napraviti teleskop re­ flektor. može udružiti s visokom refleksivnošću metala. Ovaj problem nije bio riješen zadovoljavaju­ će sve do praga ovog stoljeća. posebno ako je upotrijeblje­ na specijalna vrsta slabo rastezljivog stakla.52-metarskog re­ flektora za zvjezdarnicu Mount Wilson godine 1908. Staklo. daje samo slabo reflektiranu zraku kod malih upadnih kutova. U fokalnoj ravnini p'. slobodno od termičkih promjena. Metalna prevlaka. u prozirnim materijalima je omjer gubitka relativno mali. praktički ne lome zraku. pojavit će se iskrivlje­ nje i zakrivljenost objekta. u optičkim instrumentima. Ali. prozirni materijali imaju također svojstvo da daju samo slabo reflektiranu zraku uvijek kada je upadni kut mali. Problem je u tome da se otkrije kako se staklo. Izrada 1. po­ stajući progresivno slabije što se dalje probija. na nesreću.odrediti smjer lomljene zrake za svaku pojedinu upadnu zraku. Zato. Zatim se na površinu stakla položi tanki jednoliki sloj me­ tala. koji je obliko­ van s točnošću od jednog 400 000-dijela centimetra. a reflektirane bez važnosti. premda vrlo tanka. kako smo vidjeli. Na prvi pogled izgleda da izbor pada potpu­ no na metal.16. Ali. imati ozbiljan nedostatak zbog promjene veličine i oblika. Dio svjetla se uvijek apsor­ bira kada prolazi kroz materiju. u drugu ruku. Baza današnjeg teleskopskog zrca­ la je blok ili disk stakla. tako da lomljena zraka ne gubi na intenzi­ tetu. Me- Slika 2. Takva kombinacija daje najbolji rezultat. Rješenje ovog tehnološkog problema otvorilo je put konstrukcijama velikih današnjih teleskopa. a astigmatizam za one koji su dalje od optičke osi. koje bi štetno djelovale na smjer reflektiranih zraka. dovoljna je da daje visoku reflektivnost malih upadnih kutova. Kada upotrebljavamo bilo koji pro­ zirni materijal. označuje početak nove ere. a u astronomskim instrumentima se gotovo uvijek bavi­ mo malim upadnim kutovima. a jer su snažni upijači svje­ tla. izbor materijala za zrcalo nije tako izrazit. ali mnogo slabiju za plavu svjetlost. mi ćemo očito upotrijebiti leće od sta­ kla.18 Kada je objekt 0 izvan optičke osi. u fokusu 0' pojavit će se pogreške: koma za objekte koji su neznatno izvan osi. ali je ono vrlo slab reflektor. u drugu ruku. 48 . Metali. relativno oslobođeno od takve termalne promjene. metali se šire i suzuju znatno s promjenom temperature. Slika 2. Prve metalne površine bile su od srebra. pa ono prema tome nije podesno. kao staklo. One su davale visoku reflektivnost za crvenu i zelenu svjetlost. Oblik površine je kontroliran staklom i zato se ne mijenja s tempe­ raturom. mi se mnogo više ba­ vimo lomljenom zrakom nego reflekti­ ranom zrakom iz razloga pokazanih na slici 2. ako želimo da konstruiramo teleskop refraktor u kojem su sve lomljene zra­ ke važne.19 Sve točke na objektu p leže u istoj ravnini.

koji bi za­ znatnim uspjehom za ovu svrhu.20 u leći. Ako je A bliže tno svjetlo. Ovo daje mnogo se izrađuju zrcala visoke optičke kva­ bolji rezultat nego što bi dala simetri­ litete. kada je prvi se smanji na najmanju mjeru sferna teleskop postao oruđe astronomije.će reći da imamo idealno žarište u O'. jer on nije vezan za ultravioletnu Mogu li sve zrake iz O. Iz tog presvlaku zrcala. pa se zbog toga danas u svim u točki B točno na način o kojem smo većim zvjezdarnicama upotrebljavaju govorili. već aberacija. Međutim. ali su sve druge zrake. To s principima rada teleskopa refrakto. Zato ona daje dobru reflektivnost za ultraviole. za­ p' jednaka je žarišnoj daljini. ra. koje prođu kroz svjetlost. prema tome. Ako je p loma kojeg je otkrio Snell jer. On točnosti. tj.može presjeći os u O'. A to je vodilo uvi­ jek nepotpunom fokusiranju. (Smatramo da je leća tako napravljena da bi presjek bio isti za svaku ravninu koja sadrži pravac OCO.) O je objekt koji emitira zrake svjetlosti u svim smjerovima.17. po­ vršine leće su sferne. potrebno je da proučimo vladanje svjetla koje prolazi kroz staklene leće. uskoro je pronađeno da sloj krivljenost stakla u točkama A i B može aluminija daje jednoliku reflektivnost se zanemariti. veći je stupanj otklona B'O noma koji ima bazu na površini Ze­ od OA. Sada se pojavilo važno pitanje. što znači da je p u žarištu leće. Slojevi magnezije­ razloga leće nisu obično izvedene u va florida već su bili upotrijebljeni sa kompliciranim oblicima. Prije upoznavanja na ovo pitanje o sfernoj aberaciji. zaista. koje su slomljene Slika 2. točnosti nema ako mora. defektu Leće i teleskopi refraktori poznatom kao sferna aberacija. zrake mogu zaista proći ske rakete može. Stupanj devijacije ili Kada je leća udaljena od p za žarišnu otklona svake pojedine lomljene zrake daljinu. Da Početkom XVII stoljeća. Zato je zraka nagnuta za sve boje. može se stvarno izračunati iz zakona ravnina p' je u neizmjernosti. zahtijevati da kroz O's ekstremno visokim stupnjem se radi s ultravioletnim svjetlom. ako je u neizmjernosti. mlje. kako je po­ u Europi. ako su dvije površine leće točno opreme za umjetne satelite i svemir­ oblikovane. otklonjene. za cijeli normalni spe­ prema okomici u A. Ali pronalazač je da. precizan položaj O.đutim. izbruse se dvije sferne po­ je dugo bila razvijena proizvodnja leća vršine različitog radijusa. Zbog simetrije leće zraka koja izlazi iz B mora nastaviti putovanje u aluminizirana zrcala. Slika 2. budući da se ona ne može leću proći kroz istu točku O? Odgovor probiti kroz atmosferu. 49 . udaljenost od leće do površina leće sasvim izjednačena. riješili problem se udaljenost točkastog objekta O od pronalaženja prikladnog materijala za leće uopće izrazito premješta. Zato nije ni čudo da su prvi tele­ čna leća. Vidimo da zraka uzduž OC putuje kroz leću bez otklona. Međutim. ali još nije došlo vrijeme da kazano na slici 2. a dalje od okomice ktar. ali su mnoga istraživanja ovog problema htijevali da proizvode gotovo idealnu žarišnu daljinu za jedan poseban i još u razvoju. Umjesto toga. aluminijska prevlaka ne ravnini koju formira OC i OA. Na trenutak ćemo zaboraviti skopi bili refraktori. Ovo nije zapreka za astro­ bridu leće.17 pokazuje presjek kroz konveksnu leću sa centralom osi OC.

15. mora se predočiti ležati na istoj ravnini p'? U stvari. Veličina na p' postajat će sve točaka na p emitira svjetlost. one neće ležati točno na istoj ravnini. storzija? Tamo će. Hoće li sve točke žarišta p' se ne može uopće naći. ravnina raznih boja? Ne! Vratimo se natrag na p' odlazi u neizmjernost. kao na slici ka.se pomiče. uzeti idealno žari­ koliko je moguće. također. on će zato tima pod kojim će se upotrebljavati. zakon loma ilustriranog na slici 2.centru leće. Ako se leća pomiče prema p. Oni su po­ jer je naš neposredni cilj da upoznamo znati kao koma za objekte koji su blizu princip rada teleskopa. vidjeti dvije slike koje imaju potpuno Povijest teleskopa je u velikoj mjeri iste veličine. sve dok u obliku neke slike. možda veća i veća bez ograničenja. Što je kritična udaljenost.18. Ali. Ako zamislimo promatra­ pažljivijim slaganjem sistema i uvje­ ča smještenog u centar leće. distorzije i kromatske dnostavno. Praktički ni jedan optički sistem nije potpuno oslobođen od sferne aberacije. kao što je 0 tada je recipročna vrijednost žarišne na slici 2. kako veli­ širi princip teleskopa refraktora mo­ činu slike na p' usporediti s njenom žemo dopustiti da ne uzmemo u obzir veličinom na p. ravnina p' se ne može naći. Ako se na jednom zakrivljenom polju. a ne usavrša­ osi. Dvije slike. ravnina desno od leće. slika na p' je manja zam nisu jedine. Ako prouzrokovati jedno oštro žarište na­ leću primaknemo još bliže p. a kao astigmatizam za objekte koji vanje njegovih odlika.Mi ćemo. astigmatizma. Prije no što prijeđe­ nego u originalu. od ovih nedostata­ šte kad je objekt izvan osi. koma i astigmati­ razmaknuta od p. da li se A kad udaljenost od leće do p postane leća ponaša na isti način i za svjetlo jednaka žarišnoj daljini leće. Konačno. prema boji svjetla. bit će dobro da razmotrimo i leću prema p. Međutim. zatvaraju iste kutove u mogu smanjiti do najmanje mjere naj. Ovaj efekt jednosti r1 i r2. Ako je leća dovoljno da sferna aberacija. Je li slika povećana ili praktične nedostatke leća. Pretpostavimo da veći broj ginalne. i o čemu ona ovisi? omjera mijenja s bojom svjetla. povećan ako se leća nalazi bliže p nego 50 . Drugim riječima: je poznat kao kromatska aberacija. ravnina slika koja se formirala na p' biti točna p' na koju dolaze zraci u žarište također kopija slike na p ili će se pojaviti di. jer sta­ Jednostavno o dvije površine leće. na trenutak se možemo 2. vljenja ili distorzije. kome. ova ža­ Istina je da je omjer AX prema DY ne­ zavisno o kutu upada. premda se stvarno s tim uvode ne obazirati se na sve ove poteškoće.19 ravnina p je okomita p' sve dok ona ne bude veća od ori­ na os leće. povećava se veličina na druge. Ovo zna­ su one sfernog oblika s radijima r1 i r2 či da dani točkasti objekt. U slici 2. ovi se nedostaci lik slike na p'. nego da p' nije nepomična ravnina. Ako klo različito lomi boje svjetla.17. Poslije ovoga. ali se vrijednost rišna daljina leće. daljnji nedostaci žarišta. Da bude jasnije. stvarno. Prema onome što leća ne dođe u kritičnu udaljenost od p smo već rekli. ali je važno smanjena? Odgovor će zavisiti o uda­ da znamo da takve pogreške postoje i ljenosti leće od p. daje različitu žarišnu da­ daljine jednaka sumi recipročnih vri­ ljinu O'. Hoće li leća pomiče (p je nepomično). su daleko od osi. zakri­ Sve ovo možemo prikazati vrlo je­ vljenosti polja. original na p i aberacije.19 i pitati. ako pomičemo mo dalje. S tim ciljem možemo ponovo po­ U prvom pokušaju da razumijemo gledati sliku 2. svaka će točka emisije poznatu kao žarišna daljina leće. biti iskri­ ravnina p' kreće dalje i dalje nadesno. Međutim. Ovo znači da je lik slike povijest pokušaja da ga se oslobodi.

možemo osi­ glavne leće teleskopa upravo za žari. On mora fotografiramo daleke objekte. jednostavno po­ ran. ako uzmemo seriju simetrija između p i p'.) Poznato je da se bliži mala. Ukratko. Ovo je zato jer ne slike Mora Kiša na p' ovisi o žarišnoj možemo predočiti da bliži trodimen­ daljini leće. Film je postavljen u teleskop s lećom promjera pola metra kameri na ravninu p'. snu veličinu jednostavnim postavlja­ Pretpostavimo da smo smjestili je­ njem druge leće na daljinu od p' koja dan bijeli ekran u p'. skop. slika ima promjer manji od u takvom položaju . Ali slike a prema neizmjernosti kada leća dođe neće biti jednako svijetle. Kod malih amaterskih te­ zionalni objekti leže u jednoj ravnini. takva se i ponovo dobiti ispravnu orijentaciju procedura izjalovi jer je slika n a p ' p r e originalne slike.20 pokazuje da postoji važna objekt na p. pro­ U astronomiji smo se bavili proma­ mjer slike samo oko 2. možemo upotrijebiti nastala obratno. imamo jednog zamišljenog promatrača u cen­ teleskop s kamerom.25 centimetra. Jednostavno matra samo neznatni dio nebeske sfe­ postavimo drugu leću iza p'. sliku 2. slika p" će biti veća ka ravnine p' je razmaknuta od velike nego kad je nap'. Ovom zgo­ zamisliti da se oni nalaze na istoj uda­ dom možda je vrijedno napomenuti da ljenoj ravnini. Slično će biti ako se p pomiče pre­ dnostavno jer ona prima najviše svjetla ma neizmjernosti. Ako želimo da prva važna funkcija teleskopa. Ova leća sakuplja svjetlo iz točnosti ovaj se neznatni dio može za­ p' u drugo žarište na drugu ravninu misliti da pripada jednoj vrlo udaljenoj slike u p". Ali. Veličina neki izvan žarišta. možemo vidjeti koja je jenjeno na fotografiju. možemo sada ne leće. (To je zato. a slika se stvori sakupi 10 000 puta više svjetla nego u žarišnoj daljini leće p'.gurati da će slika na p" doseći kori­ šnu daljinu leće. dok je na drugi način reducirana. Leća najve­ na udaljenost svoje žarišne daljine od ćeg otvora dat će najsjajniju sliku. Za jedan ekstremno visoki stupanj slici 2. neki od njih će biti u žarištu a recimo područje Mora Kiša. sa žarišnom daljinom od oko dok se udaljeni objekti mogu zamisliti 1 metra.) Zato. jer se najveći dio astronoma za­ no što pokušamo fotografirati.21. koja pokazuje da je slika U principu. a uopće neće zavisiti od njenog fotografirati mala područja nebeske promjera. ekranu zavisit će samo od žarišne dalji­ Postavljajući film u p". moguće je da se gleda kroz njega stavljajući film u p'. p. leća najmanjeg p' postaje jednaka njenoj žarišnoj da­ promjera dat će najslabiju sliku. Doista. slika u p' će imati prema p ravnina p' se pomiče nadesno istu veličinu za svaki slučaj. Zato. (S obzirom na tami prilagođeno prosto oko. ona prima najmanje svjetla iz p. moramo služiti kao sakupljač svjetla. Nije teško vidjeti kako je ovo primi­ Prema tome. koja ima sli­ leća sve većih promjera. udaljenost leće od iz objekta ravnine p. leskopa.prema odgovara­ 0.19. A u slučaju da je druga leća ravnini. 51 .p'. a lijevo i desno su veliku leću teleskopa kao kameru za zamijenjeni. žarišne daljine 15 metara. sli­ bliža p' nego p". kao na re. korno. Ako se leća pomiče žarišnom daljinom. U praksi. jer ljini. Veličina slike na je dovoljno blizu svojoj žarišnoj daljini.5 centimetra. tranjem objekata na dalekoj nebeskoj Zato moramo povećati sliku na p' prije sferi. dovoljava da u nekom trenutku pro­ Ovo je lako načiniti. Uzmimo da želimo fotografirati objekti ne mogu fotografirati besprije­ jednu uočljivu veličinu dijela Mjeseca. kako je negativ prozi­ fotografiranje neba. tru leće biti iste veličine kao originalni Slika 2. dok je za veliki tele­ jućem stupnju točnosti. je­ p. što će slika za sfere tražene veličine. ali sve s istom jedeće značenje. kad je p vrlo daleko.

vidimo da se teleskop u osnovi sastoji od dva dijela: jednog sa­ kupljača svjetla. Tada je situacija nešto više komplici­ rana. pojavljuje se jedan očito drugačiji pro­ blem. i jedne lupe. U ovom slučaju. bolji razlog da veće povećanje pomo­ gne da se svladaju nedostaci distorzije oka. Kada teleskop upotrijebimo s kame­ rom. djelomično zato što veće povećanje vjerojatno više odgovara oku. Veća slika omoguća­ va više detalja. koje je uzrokovano ograničenom veličinom prutića i čunjića retine. Budući da je u astronom­ skom radu svjetlo uvijek u velikoj mje­ ri dragocjeno. pa fokusiranjem nastane druga slika na retini. Sada imamo samo jednu ravninu slike. U svrhu promatranja slike na p" s maksimalnim detaljem. Tako se u slu­ čaju najslabijih objekata detalji mora­ ju neizbježno žrtvovati. Ovo objašnjava zašto svaki promatrač mora za sebe prilagoditi okular.23. koja je u p'. Ovo je djelomično zato. posebno za kratkovidno­ ga ili dalekovidnoga.Zatim. ako je druga slika prevelika.21 jest mjesto druge leće ispred p'. već je dosegao upravo onaj stupanj kod kojeg se svjetlost počinje blokirati na prednjem nepropusnom dijelu oka. kao na slici 2. iz jednosta­ vnog razloga što je druga slika postala mnogo veća. Ona uzrokuje povećanje udaljenosti p' od objektiva i povećanje veličine slike. 52 . slika p" se uvijek pokaže manje sjajnom nego slika na p'. također. ali je zato ona slabija i teža za fotografiranje. a po­ gotovo ako se radi o svijetlom objektu kao što je Mjesec. katkada će biti potrebno prekoračiti odnos D/d tako da se postigne pove­ ćanje dovoljno da svladamo "zrnatost" filma ili ploče. koji mora imati veliki promjer. a taj položaj ovisi o promatraču. sve svjetlo neće ući u oko. i djelomično zato što je sebe lakše prevariti u pogledu onoga što je stvarno viđeno. kao na slici 2. jer maksimalni stupanj detalja. poveća­ nje između p' i p" ne smije prekoračiti odnos između promjera D objektiva i promjera d otvora oka. Sakupljač svjetla se obično naziva objektivom teleskopa. Kad se radi o fotografiji. Drugim riječima. možemo zaželjeti pogledati nebo prostim okom kroz teleskop. što vizuelni promatrači gotovo uvijek rade na vrlo svijetlim objektima gdje gubitak svje­ tlosti nema neko značenje. koju uzrokuje očna leća i pomanj­ kanje razlikovanja. U fotografiranju vrlo sla­ bih objekata astronom je prisiljen da čini kompromis. jer samo oko sadrži leću. Dio svjetlosti. Budući da očni mišići mogu promijeniti žarišnu daljinu očne leće. Postoji. Umjesto fotografiranja. U praksi promatrač pri­ lagodi svoje oko položaju za koji nađe da je najpogodniji. nema jedinstvene kombinacije okoleća i okular. a očna leća djeluje zajedno s okularom. dio svjetlosti sakupljen objektivom bit će izgubljen. Kada okom gledamo kroz teleskop. Ali u slučaju svijetlog objekta velika se slika može upotrijebiti s velikom koristi. U ovom slučaju druga leća mora biti konka­ vna. gotovo svi vizuelni promatrači upotrebljavaju povećanja veća od D/ d. koji bi se inače mogao naći na retini. to je vrijedno usprkos gubitku nešto svjetlosti. Jednostavniji ali manje pogodan raspored nego što je na slici 2. bit će blokiran nepropusnim prednjim dijelom oka. Međutim. Ali. Da se ovo spriječi. Stvarno se može po­ kazati da to nije tako. Ne može se be­ skonačno povećavati detalj uzimajući sve veći i veći stupanj povećanja. U tom slučaju. jer dopu­ šta da se vidi više detalja. koja mora biti namještena tako da dade konačnu sli­ ku tražene veličine. činjenica je da postoji granica do koje se može ići u detalje.22. nekorisno je povećavati sliku na p" veličinu koja prelazi realne mogućnosti. spomenut gore. druga se slika mora formirati na retini oka. a lupa okularom.

53 . Desno: Crtež Mjeseca što ga je napravio Galilei nakon promatranja kroz dalekozor koji je imao vrlo malu žarišnu daljinu.5 metara.Gore: Područje Mora Kiša (Mare Imbrium) fotografirano kroz 508-cm Hale teleskop koji ima žarišnu daljinu od 16.

sve što treba da napravimo jest da se zamijeni Braheov vizirni krak s teleskopom. Ke­ pler kojeg se smatralo glupim za pro­ matranje i nespretnim za mehanički rad. Tako je kod montaže teleskopa vanjski dio ekvatorijalne armilare za­ mijenjen s parom nosača što podupi­ ru os na kojoj je montiran unutarnji dio. U početku. Slike 2. Uobičajeni ra­ spored je takav da je na jednom kra­ ju cijevi objektiv.23. izrađen je prema slici 2. Teleskop se zatim montira na jedan kraj ove druge cije­ vi na takav način da se može okretati oko nje. Slika 2. Druga os je pričvršćena pod pravim kutom na prvu os. Danas je posti­ gnuta veća točnost od jedne desetinke lučne sekunde. Način da se ovo napravi neposre­ dno je jasan iz ekvatorijalne armilare Tycha Brahea.21 Objektiv dalekozora obično daje samo malu sliku u p'. leće se moraju mon­ tirati po nekom načinu. ako je slika prevelika. a na drugom kraju okular.24.21 i 2. Ona se zbog toga po­ većava za fotografiranje u p". S vremenom su se astronomi ponovo zainteresirali za pozicionu to­ čnost.23 pokazuju samo idealizirane teleskope. U biti. pa se on zato mora pomicati paralelno s osi cijevi. budući da su prvi teleskopski promatrači više bili zainteresirani za promatranje Sun­ ca. točno kao kod armilare. Sada preostaje da montiramo tele­ skop. koji je konstruirao Galilei. Danas se može­ mo mirno riješiti ovih prstenova. druga os daje deklinaciju. Poželjno je da se namjesti okular tako da se vodi računa o razlikama u samom oku. 54 . dio svjetlosti blokira nepropusni prednji dio oka. Os se može okretati u ležištima koja se nalaze na nosačima. Ova os je postavljena paralelno sa zemaljskom rotacionom osi. posebno njenih kružnih metalnih prstenova.Prvi astronomski teleskop. Pravac u kojem je usmjeren tele­ skop može se odrediti iz stupnja okre­ ta oko dviju osi. Na suprotnoj strani druge osi postavlja se protuuteg. Mjeseca i planeta nego za određiva­ nje njihovih točnih položaja. U svakom slučaju. mogli su se riješiti prilično složene ekvatorijal­ ne armilare. slika 2. kao na slici 2. Prva os daje satni kut (a sa znanjem zvjezdanog vremena i rektascenziju). predložio je Kepler. Slika 2. poziciona točnost se mogla uvijek dobiti s posebnim kva­ drantima koji su bili snabdjeveni teleskopskim vizirima. U doba Isaaca Newtona standardna poziciona točnost je bila postepeno dotjerivana od Tycho Braheove jedne lučne minute do oko pet lučnih sekunda. Ali. pa je bilo moguće da se mjere okretanja oko osi s takvom velikom preciznošću da nije bilo potrebno da se prihvati metoda Tycha Brahea.22 Povećanu sliku možemo gledati okom Ali. ova su mjerenja bila grublja nego što ih je postigao Tycho Brahe. Ovo se obično ostvaruje po­ moću zupčaste naprave.21. koji služi da se izbalansira okretni moment teleskopa oko prve osi. jer imamo druge i bolje metode mjerenja vrtnje. Mnogo bolji sistem. Ironično. Da se načini stvarni teleskop.

Meridijanski krug na gornjoj slici upotreblja­ vao je W. Siika 2. Ali. Slika 2. prika­ zan na suprotnoj stranici. Smyth 1830-tih godina za promatranje dvojnih zvijezda. Lijevo je 10cm meridijanski krug iz 1806.23 Princip rada Gaiilejeva prvog astronomskog dalekozora.Ovaj tip montaže dalekozora. kad se montaža usavršila. go­ dine kojim je Groombridge odredio položaje 4000 zvijezda.24 Uobičajni smještaj objektiva i okulara koji se može pomicati 55 . po­ ložaj zvijezde mjeren je s točnošću od 5 lučnih sekunda. u početku nije dao veliku pozicionu točnost. H.

u usporedbi s dimenzijama čovjeka. nedostaci sferne aberacije. a na mjestu vizure postavljen je dalekozor. Godine 1663. dok leća lomi svjetlo svih boja različito. Prvo. Isaac Newton i Francuz Cassegrain predla­ gali još praktičnija rješenja. kao na slici 2. predlagao je kon­ strukciju teleskopa reflektora. bez mogućnosti velike blokade svjetla. naravno. zakrivljenosti polja i distorzije mogu se smatrati da su uklonjeni ili da se nalaze unutar prihvatljivih granica. Usavršenje optičkih sistema u je­ dnom smjeru. Umjesto da upotrijebimo je­ dnu leću kao okular. slika p' je zatim povećana na p". Budući da astronom nije obično zainteresiran za svjetlo koje dolazi na objektiv pod zanemarujućim kutovi­ ma. Ideja teleskopa reflektora sastoji se u tome da se zamijeni objektiv telesko­ pa refraktora sa zrcalom. Paraboloidno zrcalo ima komu. James Gregory je predložio dru­ gačiju konstrukciju teleskopa reflekto­ ra. gdje se može bilo fotografirati bilo promatrati prostim okom. kome. Ovako jedno­ stavan uređaj. dok su u godinama 1670-72. fra­ njevački redovnik. Međutim. nije bio tada moguć u praksi. Obična leća lomi svjetlo ra­ znih boja različito. zrcalo odbija sve boje podjednako.25.Zrcala i teleskopi reflektori Teleskop ima važnu prednost nad mnogim drugim optičkim instrumen­ tima. godini. danas koristimo složen optički sistem u kojem se leće različito raspoređuju da bi ispravile pogreške nastale zbog kome. Najjednostavniji oblik teleskopa re­ flektora je pokazan u slici 2. a tu se bilo teško postaviti da položaj čovječjeg oka u p" ne blokira svjetlo koje treba pasti na zrcalo. Još se u prvim danima teleskopa smatralo da je ova kromatska aberacija veliki nedostatak. pa prema tome svjetlo svih boja iz istog izvora dola­ zi u isto žarište. u Newtonovo vrijeme je bilo moguće promatrati samo okom. postoji jedna nesavršenost koju je teže otkloniti. U 1636. ako je zrcalo izbrušeno u obliku paraboloida. bilo gdje se leće koriste. Kod današnjih instrume­ nata ova je poteškoća otklonjena korekcionim uređajem koji je smješten u okularu. Točno kao prije. da je zrcalo upotrijebljeno kao sakupljač svjetlosti umjesto leće. jer su zrcala u to vri­ jeme bila mala. kao što se moraju u teleskopima refraktorima. 56 . Međutim.08-metarskom teleskopu reflektoru na Mo­ unt Palomaru. pa se prema tome svjetlo raznih boja ne sastaje u istom žarištu. dvadeset i pet godina poslije Galilejeva prvog teleskopa. obično uključuje po­ javu ozbiljnog nedostatka u nekom drugom odnosu. svje­ tlo udaljenog objekta dolazi u smjeru osi paraboloida i dolazi u žarište bez sferne aberacije. Zrcalo palomarskog in­ strumenta ima tako veliki promjer da čovjek može sjesti unutar teleskopa. Ali. Drugo. Zrcalo stvara slike objekata na našoj udalje­ noj ravnini p u žarište p'.25. pa je nepodesno za objekte koji se ne nalaze u smjeru ili vrlo blizu smjeru osi. promatrač ne gleda sliku Ekvatorijalnoj montaži nedostaju samo metalni prsteni ekvatorijalne armilare Tycha Brahea. Marin Mersenne. A to donosi dvi­ je važne prednosti. To znači. Ovaj precizni sistem je sada u upotrebi na 5.

Gregory je an­ presijecalo je centralnu os u p' kao bli­ gažirao najbolje londonske optičare da že žarište. koji je konstruirao upotre­ os potkove. koja su opisali slici 2. ruku. Slika dnostavan u svojoj zamisli. On se nalazi unutar u centru glavnog zrcala upravo služi za teleskopa da bi upotrijebio kameru (i tu svrhu. a da pri tome ne blokira mno­ go svjetlosti. na cijev teleskopa. teže izraditi s potrebnom preciznošću U slučaju Gregoryja (ilustrirano na sekundarna zrcala.neostvariv u Newtonovo doba.08-metarski teleskop u ravno zrcalo nagnuto za 45° ispred p'. Slika u p' nije se stvarno formirala. pa se kaže da je realna.okom direktno. slika se na ravnini p' stvarno for­ ima potkovu unutar koje je postavljen mirala.jedlog u praksi.25 Najjednostavniji oblik teleskopa-reflektora . a Gregory i Cassegrain. Ovakav sistem ne treba bljivi model teleskopa reflektora s je­ protuutege. ski teleskop je u najvećoj mjeri je­ kako se može vidjeti iz slike 2. Za ovakvu upo­ trebu teleskopa kaže se da se radi u primarnom žarištu Slika 2. Sve zrake koje dola­ je upotrijebljen u primarnom žarištu. Druga žarišna ravnina p" se izrade njegov teleskop. Promatrač gleda sliku u upotrijebiti i na druge načine. ali su rezultati formira dalje od žarišta sekundarnog bili obeshrabrujući.25 je praktički problem. Ali.08-metar. ze do p' reflektiraju se s ravnog zrcala i Kasnije ćemo vidjeti da se on može stvaraju sliku u ravnini p" pod pravim kutom od p'. Ona osim toga okreće Ali ni Gregory ni Cassegrain nisu deklinacionu os koja prolazi kroz le­ bili u mogućnosti da ostvare svoj pri­ žište učvršćena na potkovi. Gregory je predložio postavljanje ma­ Izravna prednost Newtonove na­ log sekundarnog zrcala iza ravnine p'.la. To je bilo prepušteno naciona os je postavljena okomito na Newtonu. formira iza žarišta sekundarnog zrca­ U mnogim pogledima 5. U slučaju Cassegraina (slika druge instrumente) i da bi osigurao da 2. matrati s normalnim okularom. 57 . ovakvo rješenje problema refle­ p" normalnim okularom montiranim ktora nije bilo moguće u XVII stoljeću.27. dok je mnogo kundarno zrcalo postavi ispred p'.26) zrcalo je bilo elipsoidalno. prave leži u činjenici da se ravno zrca­ dok je Cassegrain predlagao da se se­ lo može lako napraviti. sam teleskop. Ova dekli. Kada se Newton zrcala. dnostavnom napravom koja je imala Kada je 5. upotrebi kao na slici 2. Smještaj na slici 2. jednostavne osi. koja je postavljena U Gregoryjevom teleskopu. a otvor napisao je: "Ne vidim prednost ove na- Hale teleskop je tako velik da pro­ matrač može sjesti unutar njegove cijevi. a druga žarišna ravnina p" se položaju u odnosu na kameru.28. Umjesto ravnine p' je u ovom slučaju virtuelna. Slika na p" se sada može pro­ sukobio s Cassegrainovim rješenjem.25.27) sekundarno zrcalo je bilo para­ se slika ravnine p" nalazi u ispravnom boloid. u drugu u ležajeve na nepokretnim temeljima. kaže se da kao na slici 2.

jest njihova kombinaci­ ja pokazana shematski na slici 2. a to znači da može biti i opasna. nije ostvarila. On nije u opasnosti da padne . Newtonov sistem ima ozbiljne nedostatke. što ju je dao Newton o Cassegrainovom tele­ skopu.27 Cassegrainov reflektor.29.a to je stvar koja treba da bude ozbiljno razmatrana. a ne smješten viso­ ko i nesigurno blizu vrha cijevi." 58 . Bolji uređaj no što je Newtonov ili Cassegrainov. jer je u 5. Slika 2. Promatrač je bio kod podnožja.prave. koja se mora. godine 1860. Za ovo je potrebna gotovo gi­ mnastička spretnost. jer su gubici tako veliki i neotklonjivi i ja vjerujem da ona u praksi neće nikada dati dobre rezultate . Ravno zrcalo je upotrijebljeno kao kod Newtona ali ispred ravnine p" Casse­ grainova postava. promatrači moraju mijenjat svoj položaj kad se i teleskop pomiče. Australija. a ne Newtonova! S drugog gledišta.08-metarskog teleskopa sjedi u kabini koja se kreće zajedno s teleskopom. Nasuprot Newtonovoj metodi promatranja. proma­ trač u primarnom žarištu 5. " Napredak je pokazao da se ova ne­ milosrdna kritika vrijednosti. Za nje­ ga je Newton rekao: "Nema ni­ kakve prednosti. obaviti u mraku. . Slika 2. Međutim.26 Princip rada teleskopa refle­ ktora koji je dao Gregory. Cassegrainov reflektor od 122 cm postavljen u Melbourneu. Imao je jednu prednost od Newtonova tipa. naravno. jer se radi o visini od 15 do 30 metara iznad podnožja. . Ovo se poboljšanje pojavilo 40-tih godina prošlog stoljeća.08-metarskom teleskopu upravo ostvarena Cassegrainova zamisao. jer se promatrač mora popeti do vrha tele­ skopa.

pa je promatrač mogao pratiti zvijezdu. Newtonova tipa. korišten na Malti 1860-tih godina. Gore: pogled na teleskop kroz cijev pokazuje oba zrcala i položaj okulara. 59 .28 Princip rada Newtonova teleskopa. Reflektor od 122 cm. Pro­ matrač je koristio toranj s kabinom da bi mogao doseći okularni dio. Slika 2.Lijevo: Newtonov prvi teleskop reflektor izrađen 1688. Toranj je bio smješten na pokretnoj platformi.

u kojem se često nalazi i nekoliko sati. radi slabe refleksione moći.29. Upravo zato promatrač radi u primarnom žarištu 5. Nasmythova je montaža bila altazimutalnog tipa. Ovo je baza dana­ šnjeg coude sistema. Jedna konačna profinje­ na Nasmythova ideja bit će priznata kad promatrač stalno ostane na istom mjestu i kad se upotrijebi ekvatorijal­ na montaža. međutim. nara­ vno. Sve do sredine prošlog stoljeća značajno ograničenje u konstrukciji teleskopa reflektora pojavilo se iz či­ njenice.08-metarskog teleskopa (slika 2.29 umjesto da ostane fiksno u odno­ su na teleskop. veliku prednost. To znači da je za praćenje objekta bilo potrebno nadoknaditi vrtnju Zemlje pomoću dva istovremena pomicanja teleskopa. treba se okretati s po­ kretnim držačem postavljenim kroz glavno zrcalo. Slika 2. Ako je pogon takav da precizno pokreće teleskop. okretanje oko osi koja je paralelna sa Zemljinom rota­ cionom osi. ravnina sli­ ke p"' uvijek će se formirati u jednom te istom smjeru. da se mnogostruke refleksije nastoje izbjeći koliko je god moguće jer se prilično gubilo svjetlosti kod svakog zrcala. a da se pri tom promatrač ne pomiče.25) uvijek kada ima posla s krajnje slabim objektima. izumitelj parnog čekića. a da se pri tom promatrač ne pomiče. je­ dno u azimutu. a ne ekvatorijalnog tipa. naravno. Značajna karakteristika Nasmythova teleskopa je bila da se mogao usmje­ riti u svaki objekt na nebu. Ekvatorijalna montaža ima.a izveo ga je James Nasmyth.29 Usavršavanje Nasmythove ide­ je dalo je bazu za današnji cou­ de sistem. jer kod nje ima samo jedno kretanje. Niže ravno zrcalo na slici 2. On mora na silu prihvatiti neprikladni smještaj unutar teleskopa. Ovo operaciono pojednostavljenje bilo je postignuto uza znatnu cijenu. drugo po visini. I danas se nastoje izbjeći mnogostruke refleksije uvijek kada se istražuju vrlo slabi objekti. uvijek Gore: Dio Nasmythova 41-centimetarskog CassegrainNewtonova tipa teleskopa poka­ zuje položa] okulara u odnosu na montažu Dolje: Nasmyth je upotrebljavao instrument koji se mogao usmje­ riti u bilo koji dio neba. ali on ipak koristi ovaj način od daleko prikladni­ jeg sistema prikazanog na slici 2. 60 . Ovaj se upotrebljava.

Da bismo mogli razumjeti kako je riješen problem kromatske aberacije.31. Zrcala su bila homogene diskaste metalne legure. morale biti jako razmaknute. kada je sre­ dinom 18.32. ako su napra­ vljene od istog stakla. stoljeća pronađeno rješenje kromatske aberacije kod teleskopa refraktora. možemo posti­ ći željenu situaciju u kojoj su suprotni disperzioni efekti dviju leća (slika 2. budući da se to nije moglo riješiti širokim razmakom leća? Ovdje su upletena dva sasvim različita razmatranja: stvarna vrijednost omjera AX prema DY (slika 2. a jednu konkavnu leću iz ma­ terijala manjeg omjera. pa prema tome nema ni loma ni disperzije. disperzija je obratna. Razlog zašto se je­ dan objektiv ne može neposredno ko­ rigirati upotrebom druge leće jest u tome što bi dvije leće. možemo ih montirati zajedno u par u obliku kako je pokazano na slici 2. Je­ dnostavno postavimo konkavnu leću na desnu stranu od konveksne leće. svjetlo svih boja pro­ lazi ravno kroz centar leće. koja tada daje žarišnu ravninu p' koja je stvarno ista za sve boje.15 vidimo da je omjer udalje­ nosti AX prema DY uvijek isti za svjetlo jedne boje. kada je Foucault otkrio metodu polaganja tankog sloja srebra na staklenu površinu. Nasuprot tome.) Refraktori protiv reflektora Prvi teleskopi reflektori potpuno su rješavali problem kromatske aberacije. Prema tome. Na slici 2. a zbog toga predmet opipljive promjene oblika uslijed promjena temperature. ali su donosili drugi problem.15) za svjetlost pojedine boje i stupanj pod kojim se taj omjer mijenja kada se izmijeni boja. Ova se dva faktora ne mijenjaju točno na isti način kada promijenimo vrstu stakla od koje je leća napravljena. Zatim. Zbog toga se ni interes za reflektore nije vratio sve do sredine prošlog stoljeća. metoda ispravljanja disperzije neposredno se sama predla­ že. leće podesno obliku­ jemo. da su reflektori odmah za­ postavljeni. a nije ih smetala kromatska aberacija okulara? I teleskop reflektor upotrebljava leće u okularu! Odgovor je u tome. Kako to da je astronome toliko smeta­ la kromatska aberacija koju je stvarao objektiv teleskopa refraktora.33. To se zove disperzija. da je okular sa­ stavljen od dvije leće još u doba Newtona. Ako leća ima konkavan. Ako. mali su i podnose adekvatno razdvajanje bez bilo kakve pojave poteškoća. Vratimo se objektivu teleskopa re­ fraktora: kako je bila ispravljena kro­ matska aberacija. tek poslije gotovo sto­ tinu godina. Ovo objašnjava gledište koje može na neki način izgledati zagonetno. (Svjetlo svijeće na udaljenosti od 160 kilometara može se zamisliti kao svijetli objekt. koji je bio isto tako težak.30). izradivši jednu konveksnu leću iz materijala većeg omjera. 61 . To također znači da dvije leće od različitog materijala imaju različite omjere AX prema DY u žutom svjetlu. Zato nije bilo iznenađenja.31) jedan drugog kompenzirali.32. jer je prvi primjerak takvog oku­ lara načinio Christian Huygens. Ovaj omjer se neznatno ne slaže s bojom svjetla. kao što se vidi na slici 2. u drugu ruku. ali u kojoj još ima čist stupanj refrakcije. istražit ćemo detaljnije njene pojave. To je pokazano na slici 2. tako da su kromatska iskrivljenja proizvedena u okularu mnogo manje ozbiljna nego ona koje proizvodi objektiv. Ovo uzrokuje da se svjetlo.30 i 2. koje prolazi kroz gornji dio leće. međutim. Okulari. a to je ozbiljna poteško­ ća. rastavlja u boje od kojih se sastojalo (slika 2. Dvije leće proizvode nešto efekta pokazana na slici 2. što znači da je za svaku vrstu stakla dru­ gačija.kad se istražuju relativno svijetli obje­ kti. ali isti stupanj disperzije omjera s pro­ mjenom boje. umjesto konve­ ksan oblik.

Po prirodi ne­ što tajnovit čovjek. kojem je predsjedavao Lord Camden. Ali. Prava osoba. Njihovi rivali. država. a u odsutnosti natjecanja monopolist je sklon da postane lijen. Druš­ tvo je svjesno da se samo kraljevska cijena može platiti za stvarno veliku znanstvenu ideju. U stvari. S izumom ahromatskog objektiva došlo je do kona­ čne bitke između teleskopa refraktora i reflektora. za vrijeme od pede­ set godina. Georgeom Bassom. jedva jedvice su uhvatili daljnji dio u tehno­ loškom razvitku ovih dvaju instrume­ nata. odobravanje Dollandova patenta imalo je gotovo katastrofalan efekt na smjer optičke industrije u Britaniji. jer veća ideja. Zatim su londonski optičari podnijeli peticiju Tajnom vi­ jeću tražeći da se patent povuče. premda nitko nije tvrdio da je J o h n Dolland izumitelj. i tokom slijedećih godina nekoli­ ko je londonskih optičara to saznalo te su započeli izrađivati ahromatske leće za sebe. Otkrivši da su obje leće na­ mijenjene istom kupcu. sumnjivo je da li je odo­ bravanje takvih širokih patentnih pra­ va uvijek umjesna politika. koji su igrali tako veliku ulogu u prvom razvoju re­ flektora i koji su napravili prvi astro­ nomski objektiv za refraktor. čiji je hobi bio pravljenje optičkih eksperimenata. Peter Dolland pokrenuo akciju protiv jednog od njih. ali je konačni rezultat bio u korist Dollanda. U Njemačkoj su stvari pošle sasvim različitim smjerom. sve do kraja živo­ ta Johna Dollanda britanski optičari proizvodili su ahromatske objektive bez smetnje ili zapreke. smatrao je da je Chester Moor Hall "osoba koja svoj izum zadržava za sebe". Vi možete mnogo dobiti patentirajući bolji način izrade naliv­ pera. dižući uzbunu zbog brzog rasta njemačke optičke in­ dustrije. koja ga može koristiti. jer je u to vrijeme sav istinski precizni pro­ fesionalni rad u Engleskoj bio gotovo uništen. čovjek vrlo velike reputacije u znanstvenom svijetu. U svakom slučaju. jer korište­ nje ideja drugih ne daje ohrabrenje. koliko je prošlo od rješenja 62 . Peter Dolland je nagovorio svog oca da patentira ovaj novi pronalazak i. počeli su izumirati. a drugome da mu izbru­ si konkavnu polovinu. što znači da za nju nema cijene. ali nećete dobiti ni dinara od pa­ tentnih prava za otkriće nove naučne teorije dosega i snage Einsteina. teško je patentna prava pravdati na moral­ nim temeljima. bile su duge i komplicirane. na kraju je pokušala preko Kraljevskog društva poticati proizvo­ dnju boljeg optičkog stakla u Britaniji. Svakako. Hall se 1733. koje su slijedile. manja je povlastica. Le­ galne procedure. Ipak. jest Dolland "koji ga je iznio na vidjelo za opću korist". Bass ih je sa­ stavio i saznao za njihovo ahromatsko svojstvo. Kada je u prvim godinama XIX stoljeća Dollandove te­ leskope kritički ispitao mladi Nijemac Joseph Fraunhofer. Nekih pedeset godina poslije Dollan­ dova slučaja. patent je bio propi­ sno odobren. ustanovljeno je da nijedan od važnijih problema refrakto­ ra nije bio riješen. londonski odvjetnik. godi­ ne obratio dvojici londonskih optičara: jednome da mu izbrusi konveksnu po­ lovinu para. pa nije osoba koja može koristi­ ti patent. Ali je odmah poslije smrti svoga oca. Bass je bio manje šutljiv nego Hall. Među njima je bio John Dolland. obe­ shrabreni uskraćivanjem upotrebe ispravne metode. i to s uspjehom. projekt je propao sramotno. Doista je bilo čudno da su oba optičara imala radni ugovor s istim majstorom. Sud.Izgleda čudno da je čovjek koji je ot­ krio metodu izrade ahromatskih obje­ ktiva bio Chester Moor Hall. kojeg je njegov sin Peter povezao s trgovinom. Ali Britanci. Monopol odobren Dollandovima omogućio im je da bez velikog napora proizvedu bolje teleskope refraktore nego što su mogli proizvesti njihovi neposredni rivali.

Promatrač može vidjeti bilo koji dio neba a da se pri tom ne pomiče.U coude sistemu (gore) okular je na gornjem kraju polarne osi čijom se rotaci­ jom mijenjaju satni kutovi Promjena deklinacije po­ stiže se rotacijom ravnog zrcala koje se postavlja ispred objektiva od leća. 63 . Lijevo: Veliki coude ekvatorijal. koji se upotrebljavao u Pariškoj zvjezdarnici pred kraj prošlog stoljeća.

Nije suviše ako se kaže da je Fraunhofer proveo.flint staklo . koje dotada nitko nije mogao poslići. Tokom ere Dollandovih refraktora. U zadnjoj četvrtini XVIII stoljeća William Herschel. Njegov Dorpatski 24centimetarski refraktor donio mu je oslobođenje od poreza u Munchenu. Postojale su peći za taljenje u kojima se moglo pro­ izvoditi staklo postojane optičke kvali­ tete. Fraunho­ fer najprije eksperimentira s masom podataka koje je postigao Francuz Pierre Louis Guinand. genijalnog čovjeka povezivanje se pokazalo neodoljivim.Lorda Camdena. Slika 2.30 Kromatska aberacija nastaje kod kraj­ njih rubova konveksne leće. reflektor nije potpuno zanemaren. Ostalo su učinili Fraunhoferovo majstorstvo u brušenju stakla i nje­ govo matematičko poznavanje optike. godini) Fraunhofer je bio smatran "pravim tehnologom". istraživački program kojeg bi danas pripisali jednoj grupi vrijednih učenjaka. ugla­ vnom vlastitom snagom. Matematički uvid je bio ispravan u En­ gleskoj. Rezultat je bio: teleskopski objektivi znatno oslobođeni kromatske aberaci­ je. Ali sve nije bez ko­ risti. On je došao do toga da mora početi od mjerenja loma raznih vrsta stakala za pojedine boje. koja su ga dove­ la daleko iznad stupnja razvitka zna­ nosti njegova doba.ne ponovi rezul­ tate ukoliko se uvjeti proizvodnje ne kontroliraju s izuzetnom pažnjom. konstruirao je i dovršio s vješti­ nom seriju teleskopa reflektora.31 Konkavna leća stvara obrnuti rasap. 64 . Kasnije je na­ učio i matematiku. Te razlike uzrokuju nečistoće. To je streslo samoza­ dovoljstvo Britanije osobito zbog prije spomenutog projekta proizvodnje sta­ kla koji je propao. S propasti projekta proizvodnje stakla država je još jednom pala u te­ hnološku pospanost. sferne aberacije i kome. ali ne i da govo­ ri! Zbog toga je zadovoljstvo zabilježiti da je on u svom životnom djelu nači­ nio osnovna otkrića. ravno u znanost XX stoljeća. Ovo ga je dovelo do fundamentalnog tehnolo­ škog otkrića. Osnovni problem objektiva refraktora bio je u izboru ma­ terijala i oblikovanju njihovih površina na takav način koji neće dati samo ko­ rekciju za kromatsku aberaciju nego i oslobođenje od sferne aberacije i kome. Fraunhofer je na jednostavan na­ čin poboljšao ukočenost i točnost nor­ malno montiranog ekvatorijala. Dvije su se stvari udružile u Fraunhoferovoj ličnosti. da jedna posebna vrsta stakla . Još više od toga. a ne s bijelom svjetlo­ sti koja sadrži pojedine boje. ali je bilo ozbiljnog pomanjka­ nja praktične tehnologije. Siromašan dječak. mladog. On je bio pozivan da prati znanstvene sastanke. Tokom cijelog svog kratkog života (umro je od tuberkuloze u 39. Kona­ čan proizvod je bio na takvom stupnju savršenstva. slavan po otkriću planeta Urana. Njegovo otkriće posebno važnih spektralnih linija srest ćemo u kasnijem poglavlju. Fraunhofer se pripremao za staklarskog tehničara. od ko- Slika 2. Kod ovoga ener­ gičnog. Ovo je bilo među prvim problemima u povijesti čovječanstva da se istovre­ meno zahtijeva: točnost matematičkog uvida i stručnost praktične tehnologije.

Prema tome. godine bio je instaliran refraktor s još većim promje­ rom . Sredinom 1880. Sada su reflektori brzo krenuli naprijed. Da bi jedan refraktor imao iste kvalitete kao veliko zrcalo Rossea. bez sumnje. Moralo je biti oslobođeno od mjehurića i nehomo­ genosti. U to vrijeme je Foucault otkrio kako se može posrebriti zrcalo od stakla. godine Pulkovska zvjezdarnica u Rusiji i Bischoffstein zvjezdarnica u Francuskoj imale su 76-centimetarske instrumente. Dorpatski refraktor. A ove je karakteristike krajnje teško ostvariti u lećama znatnog otvo­ ra.jih je jedan imao otvor od 1. Sada su pro­ fesionalni astronomi po cijelom svije­ tu. bili su učinjeni neminovni napori da se povećaju pro­ mjeri refraktorskih objektiva. Fraunhoferovo remek-djelo. čiji je najveći reflektor imao u promjeru 1. zatim Lord Rosse. Slika 2. ra­ zmak među njima nije više potreban. Izvanredni Fraunhoferovi refraktori preobratili su situaciju. ali nije potrebno da staklo bude visoke optičke kvalitete. Na­ suprot. ali su sada to uglavnom obavljali amateri astronomi. otvor bi mu trebao biti oko 76 cm. imao je otvor od samo 24 cm. Istina je da su se reflektori mogli napraviti s većim otvo­ rima. oni su svi pokazivali već spomenute pogreške. odabrano za objektiv refraktora.22 metra. kao što je bio Nasmyth. mora zadovoljiti najstrože Slika 2. ali zbog neuspjele refleksije na površini zrcala. U Engleskoj su već bili konstruira­ ni reflektori. bilo je proračunato da kod datog otvora reflektor nema svje­ tlosnu jačinu veću od jednog refraktora koji ima otvor za pola manji. Svatko je želio imati Fraunhoferov refraktor.8 metra. Fraunhoferov uspjeh je bio zasnovan na vrhunskoj optičkoj kvaliteti njegova stakla. nije bilo većih poteškoća u ostvarenju veće pra­ ktične svjetlosne jačine. Većina astrono­ ma je smatrala da je Fraunhofer donio konačan trijumf teleskopu refraktoru. 65 . Od tada reflektori više nisu bili uzrok velikog gubitka svjetlosti ili ozbiljnih deformacija uslijed promjene tempe­ rature. čiji smo dosjetljivi in­ strument već vidjeli.33 Ako su leće od raznih vrsti stakala. Ali. Rosse je bio u manjini koja je smatrala da je reflektor bolji instru­ ment nego refraktor. jer je njihova izrada imala manje zahtjeva u tehnologiji stakla nego što je bilo potrebno za refraktor. Charlottesville) postavile 66-centimetarske refraktore. Može imati i mnogo mjehurića unutar stakla dokle god oni ne smetaju izbrušenu površinu. premda su bili ostvareni veliki re­ zultati ovim instrumentima.91 -centimetarski teleskop na Li­ čko voj zvjezdarnici u SAD. više cijenili refraktor od reflektora. Tako su 70-tih godina prošlog stoljeća dvije američke zvjezdarnice (Washington i McCormick. Disk stakla od kojeg će se napraviti veliko zrcalo mora svakako zadovoljiti uvjet nesavitljivosti i imati mali tem­ peraturni koeficijent rastezanja. Ovo je bilo ostvareno tek posljednjih dvadeset godina prošlog stoljeća.32 Dvije jako razmaknute leće od istog stakla mogu poništiti rasap (disperzi­ ju). Ironično je da su Fraunhoferova ot­ krića stvarno pokazala krajnju neizvje­ snost refraktora. Prije 1888. dok je Beč imao jedan sa 69-centimetarskim otvorom. staklo. Uprkos slaboj reflektivnoj sposo­ bnosti zrcala toga vremena.

Ovaj bi nedostatak vjerojatno po­ McDonald. SAD. Afrika) 1. Mount Hamilton (SAD) 3. dođu u žarište bez kome. Afrika) 1. Otklanjanje ove pogreške vrši se šen reflektor. nego što je proizvedena u tradicional­ nim paraboloidnim zrcalima.05 1959. samo zrcalo uvo­ vilo prigodom uspjeha Fraunhoferovih di optičke pogreške koje nisu neznatne 66 . od najkvalitetnijeg optičkog stakla. Toronto (Kanada) 1.02-metarski instrument zvjezdar­ ima previše! Nije pretjerano reći.52 1933.08 1948.88 1935. jer svjetlosti sa Sunca je 1. onalni paraboloidni reflektor pati više Bosque Alegre (Argentina) 1. tradici­ Harvard.83 1919. kad je posta­ sferna aberacija je sada prilično veli­ lo moguće da se izgradi gotovo savr­ ka.88 1955.52 m 1908.88 1958. služio da se održi refraktor "u upotre­ Mount Wilson (SAD) 2. Optičke Ovoj listi od 15 velikih reflektora karakteristike novog sistema prona­ potrebno je pridružiti još gotovo to­ šao je Kellner 1910. Pretoria (J.2. od kome nego refraktor.optičke uvjete. Radcliffe. optičkoj osi zrcala. ali je prvi liko drugih sličnih dimenzija koji se teleskop. biti kada zraci s objekta dolaze na zr­ Dominion. reflektora s mnogo manjom komom Kavkaz (SSSR) 6. Zato se vrlo velika zrca­ refraktora i loših klimatskih uvjeta. s la mogu načinili mnogo lakše i s manje kojima su se sretali astronomi što su rizika netočnosti nego što se mogu na­ upotrebljavali veliki Rosseov reflektor. kao na slici zrcalima.54 1917.52 1942. Lick. pa su imali slabu reflekti. Najveći refraktor na svijetu veliki reflektor. Naravno.49-metarski reflektor. Bloemfontein (J. Potrebno je stakla su najpažljivije izbrušene. Ali. Delaware (SAD) 1. izgleda da smo dosegli astronomi gotovo posve posvetili istra­ konačan kraj trke između refraktora i živanju Sunca. Nasu­ provođenje opće promatračke astro­ prot njemu imade mnogo reflektora s nomije u Britaniji bilo gotovo uništeno otvorima koji prekoračuju 1. ostvaren po Kellnerovoj ideji. dno polje. činiti velike leće. Iz opravdanih tehno­ Značajniji je razlog. da su se britanski loških razloga. a uključuju upravo toliku da ispravi sfernu aberapomanjkanje pouzdanja koje se poja­ ciju zrcala. izrađuju ili su izrađeni u raznim dije­ konstruirao tek 1930. Drugim riječima. da je nice Yerkes Williams Bay.55 1937. Engleska nije napravi­ korekcionom pločom koja se izrađuje la nijedan instrument velikog otvora.08 1939. nijeli ovoj čudnoj situaciji. Kada zraci prođu kroz kružni otvor flektori u danima kada su teleskopi reflektori bili snabdjeveni metalnim prema sfernom zrcalu. da nije bilo pronalaska novog tipa Mount Palomar (SAD) 5.5 metra. Postoji konačni ishod koji se odnosi na bitku između refraktora i reflekto­ zvjezdarnica otvor postavljen ra. Zaista je ironija da su hard Schmidt. jednostranom orijentacijom na istraži­ Slijedi popis najvećih: vanje Sunca. Haute-Provence (Francuska) 1. bi". Victoria (Kanada) 1. a iako je istina da je nedavno planiran postavlja se na kružni otvor. godine Bernlovima svijeta.34. Za to nije potreban reflektora. se reflektor ne može korisno upotrije­ Perkins. kad su ove gmatizma ili kromatske aberacije. i to navesti nekoliko razloga koji su prido­ tako da dadu što slabiju refrakciju. kao najveći sakupljač svjetla.88 1948. Oak Ridge (SAD) 1. Ovo znači da Harvard. godine. Ali poteškoće bile svladane. Premda se reflektor konačno uveo Mount Wilson (SAD) 1.10 1971. Površine 2. calo pod kutom koji je nagnut prema Dunlap. astivnost i promjenu lika. reflektor obavezno ima samo malo vi­ Mount Stromlo (Australija) 1. Mount Locke.78 1932. (SAD) 2. Ovakvi su teleskopi da­ u Engleskoj bili izgrađeni najveći re­ nas poznati kao Schmidtovi teleskopi.

67 . godini. postavljen blizu Bog Allena u 1840. reflektori nisu nikako bili zasje­ njeni. bio je poznat kao div od Parsonstowna.Kad su refraktori stjecali premoć. Ali je velike leće mnogo teže napraviti nego velika zrcala. Fraunhoferov refraktor u Dorpatu. s otvorom od 24 centimetra. Ovaj 180-centimetarski re­ flektor Lorda Rossea. bio je jednak po mogućnosti sakupljanja svjetlosti s reflektorom koji ima dvostruko veći otvor objektiva.

kod vrlo velikog otvora. Ovaj za­ ključak možemo potvrditi činjenicom da je pomoću takvog teleskopa izrađen opsežan nebeski katalog prije dvade­ set godina na zvjezdarnicama Mount Wilson i Palomar. jer njegovo vidno polje omoguća­ va promatraču da sakupi mnogo više i brže astronomskog materijala nego s tradicionalnim reflektorom.22 metra. Zrcalo je posuđeno od reflektora. Razlike u veličina­ ma očituju se usporedbom s ljudima na objema slikama. jer se u rijetkim periodima Skoro sve do kraja prošlog stoljeća nije bilo teleskopa opremljenog s lećom promjera od 90 centimetara. a korekciona ploča od refraktora. ima poteškoća kod većih otvora u dobivanju i oblikovanju veli­ ke staklene ploče odgovarajuće kvali­ tete. Danas je najveći na svijetu refraktor 102-centimetarski instrument Yerkesove zvjezdarnice u Williams Bayu. a na drugoj glavno zr­ calo Hale reflektora. gdje kromatska aberacija izaziva nove poteškoće. Sasvim odvojeno od kromatske pogreške. Međutim. manje je posla s oblikovanjem takve ploče sa slabom refrakcijom nego da se izbrusi objekti­ vna leća jednakog otvora. Schmidtov teleskop je u stvari "mje­ šanac" između refraktora i reflektora. Prije nekoliko godina Schmidtov te­ leskop je potvrdio vrhunsku popular­ nost. 68 . SAD. prikazan gore. Prirodno je da je in­ strument popularan na zvjezdarnica­ ma koje su smještene u nepovoljnim klimama. Na prvoj slici vidi se velika leća Yerkesova refraktora. Zato se nitko ne prihvaća izrade korekcione ploče većeg promjera od 1. već spomenute.

nego na sfernu površinu. publiciran 1950. Tradicionalni re­ flektori su bolji za ispitivanje pojedi­ nih objekata jer ih mogu najdetaljnije istražiti. 122-centimetarski Schmidtov te­ leskop. kojem je od refraktora uzeta korekciona ploča. Schmidtov teleskop je također dobar za vođenje statističkih podataka.34 Princip rada Schmidtova telesko­ pa. da rješenje jedne opti­ čke pogreške uvijek uzrokuje pojavu novih pogrešaka.pogodnim za astronomska promatra­ nja može dobili vrlo mnogo materijala. Međutim. a ima promjer od 2 metra. Sada moramo dodati da Schmidtov sistem ima oštro i neraz­ dvojno zakrivljeno vidno polje. kao što se formira kod normalnog teleskopa. koji mogu uključivati veliki broj objekata. Slika u žarištu se uopće ne formira na ravni­ ni. U praksi. godine. kojim su zvjezdarnice Mt. Slika 2. Zbog toga se Schmidtov teleskop ne može upotrijebiti za preci­ zni mjerni rad. usmjerena prema otklanjanju ovih nedostataka danas se aktivno nastavljaju. Najveći Schmidtov teleskop danas se nalazi u Jeni. a od reflektora zrcalo. Wilson i Palomar izradile fotograf­ ski atlas neba. 69 . otvori Schmidlovih teleskopa su ograničeni zbog pogrešaka koje stvara korekciona leća ili ploča. napomenuli smo više nego jedanput. Tako je i sa Schmidtovim teleskopom. Iz ovog slijedi da se fotografiranje vrši na filmu ili pločama koje su zakrivljene na sferni oblik. zvijezda ili galaktika. Istraživanja.

što je djelomično ovisilo o nužnim in­ teresima baziranim na njihovim pro­ matranjima. U najslabije pro­ finjenom stadiju možemo smatrati da se planeti kreću po kružnim stazama oko Sunca. Sasvim je sigurno da sve do neda­ vno zaista nije bilo ozbiljnih pokušaja da se odrede mase ili struktura nebe­ skih tijela. što je trajalo još dugo nakon srednjeg vijeka. Zato su prvi astronomi bili zainteresirani gotovo isključivo za bi­ lježenje i tumačenje prividnih kretanja Sunca. Sunce formira centar svake staze. Zvijezde su se kretale pravilno i po relativno jednostavnoj šabloni. Zato su kretanja planeta predstavljala glavnu preokupaciju astronomije u antičko doba. Ovaj vrlo jednostavni pogled sumi­ ran je u stavkama koje su prikazane u Tablici I na vrhu strane 72. za koje postoje pisani povije­ sni zapisi. Bez poznavanja univerzal­ nih zakona gravitacije i bez pomoći vi­ soko razvijenih optičkih instrumenata svaki će takav pokušaj biti osuđen na propast. djelomično o instrumen­ tima i njihovoj upotrebi. sve ove staze ili krugovi leže u istoj ra­ vnini. a planeti se kreću jednakim br­ zinama po svojim stazama. Mjeseca. djelomično o marljivosti kojom su zapisivali rezul­ tate svojih promatranja i djelomično o vještini i oštroumnosti kojom su tu­ mačili ove rezultate. Kroz pet do šest tisuća godina. premda mnogo složenija. Međutim. znamo što su oni naučili u razna vremena i na raznim mjestima. Mnogo od onoga što slijedi u ovom i u slijedeća dva poglavlja moći ćemo lakše razumjeti ako počnemo problem promatrati iz naše perspektive. prema stupnju finoće s kojom netko gleda na problem. našeg intelektual­ nog razvoja. Tri načina shvaćanja problema Kretanja planeta su ili vrlo jedno­ stavna ili vrlo komplicirana. pa će biti korisno da se defini­ raju tri stadija finoće. poglavlje KRETANJE PLANETA I DREVNA ASTRONOMIJA Ljudi na Zemlji.3. Kretanja planeta su najviše zbunjivala. zvijezda i planeta. 70 . jer se nisu mogla lako prepoznati. Kreta­ nja Sunca i Mjeseca. bila su očigledno obilježena znatnim pravilnim ritmom. promatraju nebo već 25 tisuća godina.

Dolje: Dio babilonskog zapisa o kretanju planeta Jupitera u I i II stoljeću pr. 71 . Grčki astrono­ mi su promatrali kretanja planeta kao geometrijski problem. e. n.Babilonski astronomi su bilježili svoja promatranja planeta i iz njih sastavljali kataloge. Gore: Geometrijska slika sta­ za planeta iz XVII stoljeća.

premda se oni za to vrijeme jedva pomaknu po svojim sta­ zama oko Sunca. Posljednje se dvije kolone razliku­ ju. jednostavno zato jer je V mnogo bliže nama nego V1 . kao Mjesec.524 5. druga u milijunima kilometara. Dru­ ga kolona predstavlja broj godina koje su potrebne da planeti jedanput obiđu oko Sunca. nara­ vno. međutim. ovisan o kretanju Zemlje. Postoje dva takva slučaja. dok je.07 39. premda. slijedi da je Venera jutarnja zvijezda kad je u po­ ložaju V1 a večernja zvijezda kad je u položaju V2 .1 nam pokazuje kako mo­ žemo protumačiti prividno vladanje Venere.1. 72 Slika 3.420 sinodički period dana 116 584 780 399 378 370 367 164. naravno. Doista. Na slici 3. koji se odnosi na plane­ te kad se vrate u prethodne položaje kako ih vidi promatrač ovdje na Zemlji.539 19.862 29.2 imamo situaciju kad se na istom pravcu nađu Zemlja.783 367 Ovdje je dana potpuna lista plane­ ta. a streli­ com označen smjer vrtnje. U prvom slučaju Venera se pojavljuje prije Sunca. Venera i Sunce. nego približno . posljednji planeti imaju trajanja svo­ jih prividnih kretanja u nešto manje od obične godine.000 1. Neptun i Pluton nisu bili poznati antičkom svi­ jetu. a kad je u položaju V1 onda je u gornjoj konjunkciji.457 84.000 km 0. povratak koji nastupi kad se planet vrati u svoj prvobitni položaj nasuprot općoj zvjezdanoj pozadini.013 248.kružne elipse. Budući da se ova dva planeta kreću oko Sunca različi­ tim brzinama. iz ovog drugog gledišta. Prve dvije kolone daju polumjere krugova za razne planete. Budući da Venera refle­ ktira Sunčevo svjetlo. U ovom stadiju moramo uzeti u obzir činjeni­ cu. Međutim. jer kretanje Zemlje ne utječe na takozvani zvjezdani period (period kojeg vidi promatrač na Suncu). ono se sada nala- . naprotiv.387 Merkur 58 Venera Zemlja Mars Jupiter Saturn Uran Neptun Pluton 0. Prvi. ove kvalitete počinju iščezavati kada uzmemo u obzir drugi stadij. Imamo sliku krajnje pra­ vilnosti i jednostavnosti. nastalo zbog kretanja Zemlje oko Sunca. prva kolona je u jedinici polumjera staze Zemlje. Ako se podsjetimo da je Zemlja.19 30. tj.8808 11.723 1. kada se Venera nalazi desno od Sunca (tan­ genta EV1) i drugi kad se ona nalazi li­ jevo od Sunca (EV2). naravno. kaže se da je u donjoj konjunkciji.52 108 150 228 778 1427 2869 4498 5900 siderički period godina 0. Staza Zemlje. vidi se kao tanki srp kada je blizu položaja V. sinodički period (period kojeg vidi promatrač na Zemlji).Tablicu 1 udaljenost od Sunca uspoređeno s udaljeno­ u mili­ sti Zemlje = junima planet 1. Umjesto da se Sunce nala­ zi u centru kruga. Uran. postoje trenuci kada li­ nija povučena od Zemlje prema Veneri predstavlja tangentu na stazu Venere. da staze planeta nisu točno kru­ govi. ako prihvatimo neprofinjeni ili grubi pogled da svi planeti imaju kru­ žne koncentrične staze po kojima se kreću oko Sunca. a kao puni disk kad je u blizini V1 Očito će prividni promjer srpa u po­ ložaju V biti znatno veći nego prividni promjer diska kod V 1 .6152 1. Sve se ovo odnosi na prvi stadij profinjenja. a u drugom zalazi poslije Sunca.3. Prividno kretanje je. Kad je planet u položaju V. Slika pokazuje sta­ zu Venere i Zemlje. Poslije jednog takvog obi­ laska zamišljeni promatrač na Suncu vidio bi planet kako se vratio na pret­ hodni položaj u odnosu na pozadinu udaljenih zvijezda. koja se vrti oko osi koja je nagnuta za oko 23° prema ravnini staze prikazane na slici 3. Četvrta kolona daje period.0000 1.2408 0. eliptičnost je jako povećana da se istakne novi efekt.203 9. pokazana je na slici 3.

1 Venera je Jutarnja zvijezda ili Danica kad dođe u položaj V1 a kad je u po­ ložaju V2 . ne bi bilo go­ dišnjih doba. a s obzirom na smisao kretanja Zemlje. 73 .3. Prema tome. godine) pokazan je na slici 3. koji se stalno održava tokom kruženja po stazi prikazanoj na slici 3. Treba se podsjetiti da se u doba proljetnog ekvinocija Sunce nalazi u smjeru K. poznatoj kao perihel njene staze. Položaji dvaju ekvinocija označeni su na slici. zove se Večernja zvijezda. a najudaljenija od Sunca je u afelu.3 u odnosu na smjer perihel-afel.ae. označenom sa S. to­ čki koja je označena sa A. kojeg smo uzeli kao pretpostavku u prvom stadiju profinjenja. Ovo znači da je Zemlja bliže Suncu u perihelu nego u afelu za oko 3 posto. kako se vidi sa Zemlje dok se. Ako označi­ mo a za polumjer pravog kruga. tada je udaljenost Zemlje od Sunca manja od a za veliči­ nu koju možemo pisati kao produkt a x e. A je afel a P perihel. a u jednom nje­ nom fokusu nalazi se Sunce. udaljenost Zemlje od Sunca poprima dvije krajnosti: najveću a + ae i najmanju a . Zemljina srednja udaljenost od Sunca se mijenja približno jedan i pol posto svakom prigodom. možemo reći da os Zemlje oko koje se vrti ima konstantan smjer u prostoru. a V1 njen položaj u gornjoj konjunkciji Slika 3. Ljeti se os rotacije naginje prema Suncu. a Slika 3. Slika 3. od kojih je jedna proljetna točka (K). naime za a x e. Kada bi Zemljina os rotacije bila točno postavljena pod pravim kutom na ravninu njene staze. ono nalazi u doba jesenskog ekvinocija u potpuno suprotnom smjeru. Misleći još u postavka­ ma našeg drugog stadija profinjenja. ljeto je lijevo a zima desno od pravca koji je usmjeren prema K. Za Zemlju je veličina e jednaka 0.0167. U 1. Položaj pravca koji je usmjeren iz Sunca pre­ ma K (kako je bilo početkom siječnja 1920.2 V označuje položaj Venere u do­ njoj konjunkciji. Drugim ri­ ječima.zi u jednom žarištu elipse.3 Staza Zemlje je elipsa. Zemlja je najbliže Suncu u točki P. naprotiv. poglavlju smo vidjeli da ra­ vnina ekliptike siječe ravninu nebe­ skog ekvatora u dvije točke. Svojstvo je elipse da u točki afela udaljenost Zemlje od Sunca prekora­ čuje a točno za isti iznos za koliko je ona kraća u točki perihela.

da ima bitnih razlika izme­ đu naša dva stadija finoće. Ovi mali utjecaji uzrokuju male nepra­ vilnosti na stazama planeta.dužina nagib prema tet staze perihela stazi Zemlje 0. Odgo­ varajuće vrijednosti ekscentriciteta (e) za sve planete.3 vidimo da smjer perihela glavne osi staze Zemlje zatvara kut od 101° 34' sa smjerom K. Za antičko doba je bila sreća da ove fine nepravilnosti u kretanju planeta nisu otkrivene s promatračkim instru­ mentima. Ovo su bile finoće u kretanjima Zemlje i Mje­ seca. naime. Zbog eliptičnosti staze Zemlje. nije iskoristio. kao i nagibi ravnina njihovih staza. dane su u prvoj koloni ta­ blice 2. koje ravnine drugih planetskih staza zatvaraju s ravninom staze Zemlje. Kutove. Doista. Do sada ništa nije bilo rečeno o kretanju Mjeseca. Zato prolazimo iz jedinstvenosti prema krajnjoj nepravilnosti. koji je prosuđen iz položaja zvijezda na nebu.0933 0. Ova nepravilnost postaje još izražajnija kada prijeđemo na treći stadij finoće. U drugom stadiju profinjenja mora­ mo uzeti u obzir činjenicu da su staze drugih planeta također eliptične. Staza planeta oko Sunca bila bi elipsa samo ako bi se moglo komple­ tno zanemariti cjelokupni gravitacioni utjecaj osim utjecaja Sunca. ali su jedna prema drugoj 74 nagnute za vrlo male kutove. Zato je u antičko doba već bilo raspo­ loživog materijala za eliptički karakter Zemljine staze. u kojoj su u suštini svi planeti imali iste karakteristike. jer bi inače problem planet­ skih kretanja u kompletnim detaljima bio sasvim nepristupačan.0167 0. koje su bile poznate u staro doba. kretali su se po kružnim stazama oko Sunca s jednoli­ kim brzinama.0558 130° 27' 101° 34' 334° 35' 13° 2' 91° 29' 1° 51' 1° 18' 2° 29' 3° 24' planet Merkur Venera Zemlja Mars Jupiter Saturn Daljnja važna točka u ovom dru­ gom stadiju finoće je u tome da se sta­ ze planeta ne nalaze u istoj ravnini. kolebanja u udaljenosti od Sunca su sasvim stvarna u slučaju Marsa. Svi njihovi ekscentriciteti su različiti. iz koje je vidljivo da je staza Zemlje manje eliptična nego bilo kojeg drugog planeta. a to je bilo lako otkriti pomoću promatračkih metoda koje su upotre­ bljavali astronomi antičkog svijeta. kako ćemo vidjeti. nalazimo u trećoj koloni tablice 2.0484 0. orijentacije njihovih glavnih osi su sve različite.0068 0. U prvom su stadiju imali jednostavnu sliku. U prvom grubom stadiju možemo zamisliti da . U drugom stadiju nema ništa jedinstveno kod staza planeta. Tablica 2 ekscentrici. Mada je istina da je Sunčevo gravitaciono dje­ lovanje mnogo veće nego djelovanje svih planeta zajedno. Svaka staza je određena posebnom ravninom. za Mars. ostaje činjenica da se planeti međusobno privlače gra­ vitacionim poljima upravo takvim ka­ kvo je na njih utjecanje polja Sunca. ali on nije bio ispravno protumačen. iznoseći gru­ bo plus ili minus 10% i plus ili minus 20%. osim Venere. Razlika iznosi oko sedam dana. Nepravil­ nosti drugog stadija su bile dostižive antičkom svijetu koji to. Odgovarajući kutovi za druge planete dani su u drugoj koloni tablice 2. bile su dvije stvari trećeg stadija finoće koje su također bile na­ dohvat antičkim astronomima. U ovom stadiju treba da spo­ znamo da staze planeta nisu ni prave elipse. Iz slike 3. odnosno Merkur. put od proljeća kroz točku A do jeseni nešto je veći nego put od jeseni kroz točku P do proljeća. Osim toga.2056 76° 13' 7° 0' 0.zimi udaljuje od njega (ljeto i zima su ovdje uračunati u sjevernu hemisferu). a još veća u slučaju Merkura. Jasno je. a tu ponovo možemo opisati situaciju u tri stadija.

Točno je Nacrtani kamen na dnu ove grčke vaze s crvenim likovima žena. perturbacije na stazi Mjeseca. a to je kut za koji je os Zemlje uvijek nagnuta prema ravnini staze Zemlje. Ali. 75 . premda je Sunce ne­ usporedivo dalje. Osim toga. došli su do zaključka da je Zemlja središte svijeta. također se mijenja pravac presjecišta ravnine ekvatora Zemlje i ravnine staze Zemlje. označuje "pupak svijeta" u Delfiju. Doista. je­ dnostavno zbog toga što je Mjesec tako blizu Zemlji. polagano mijenjaju s vremenom.) Vrijeme koje je potrebno da os jedanput obiđe oko stošca iznosi oko 26. polagano okreće naokolo.000 godina. a ne od Sunca. može se također odrediti s pristojnom pre­ ciznošću trenutak u godini kada se Sunce nađe u ravnini ekvatora Zemlje. što je bio sasvim prirodan za­ ključak. Ovo znači da se polovi nebeske sfere. Prema tome. a ovo je mnogo više nego bilo kakve vjerojatne pogreške mjerenja. recimo na nekoliko lučnih minuta. učinak mora stvarno postati uočljiv čim se usporede promatranja od sto i više godina. U ovoj jednostavnoj slici staza Mjeseca je maleni krug u usporedbi s krugom Zemlje oko Sunca. mnogo veće nego bilo kakve perturbacije koje gravitaciono polje jednog planeta pro­ izvodi na stazi drugog planeta. u kojem moramo uzeti u obzir više od jednog gravitacionog polja. one su tako uočljive da su stvarno bile u dohvatu antičkom svijetu. Prijeđimo sada na fine detalje kreta­ nja Zemlje. (Ovo je prikaza­ no na slici 6. kojemu je vrh u centru Zemlje i čija je os okomi­ ta na ravninu staze Zemlje. Već smo rekli da Zemljina os rotacije uvijek zadržava stalni smjer u prostoru. a ne Sunce. Domi­ nirajući gravitacioni utjecaj na Mjesec dolazi od Zemlje. Također možemo zamisliti da je ravnina Mjesečeve staze paralelna s ravninom staze Zemlje oko Sunca. poglavlju. Budući da se u svakom trenutku može odrediti ravnina ekvatora Zemlje sa znatnom točnosti. U drugom stadiju moramo uzeti u obzir činjenicu. označen na slici 3. što će reći finoće trećeg stadija. Ovo uzrokuje da se pra­ vac SK. koji su razmi­ šljali o svom položaju u svemiru. radijus staze Zemlje je oko 370 puta veći od radijusa staze Mjeseca. Polu-kut 1 stošca je upravo 23 /2°.1 u 6.se Mjesec kreće po kružnoj stazi polu­ mjera 400 000 kilometara čiji je cen­ tar u centru Zemlje. Kada dođemo do trećeg stadija fi­ noće. o kojima je raspravljano u 1. U stvari. poglavlju.000 godina. Zato se pravac SK može točno odrediti. pa i s pomoću samo primitivnih instrumenata. opisujući kompletnu rotaciju za oko 26. jer se za stolje­ će pravac SK okrene približno za 11/2°.3. Stari narodi. To zaista nije tako. da je staza Mjeseca eliptična.0549 i da ravnina staze zatvara kut od 5° 9' s ravninom Zemljine staze. njegova velika masa uzrokuje vrlo ozbiljne perturbacije ili poremećaje na stazi Mjeseca. sa ekscentričnosti od 0. Os se polagano kreće oko stošca. Ako se sada pravac SK polagano okreće s vre­ menom. više su zamjetljive nego perturbacije na stazama planeta. naći ćemo da ono stvara mnogo veće razlike u kretanju Mjeseca nego što se javljaju u kretanjima planeta. A ovo se može vršiti svake godine.

6 (lijevo) Staze Venere i Zemlje. ali s reflektivnom sime­ trijom. Nalijevo uzimamo da je S nepomičan. ali za čovjeka sposobnosti Hiparha to je bilo unutar granica pro­ matranja. gdje su staze Venere i Zemlje ponovo pokaza­ ne u uvjetima heliocentričnog sustava. Ako. da efekt nije velik za period od nekoli­ ko stoljeća. Ali. za prve astronome bilo je prirodno da se sma­ tra da je Zemlja centar. smjer K je. dok se.3 se mora simetrično odraziti. tada umjesto slike 3.4 Uzmemo li da je Zemlja centar. da se one pojave u istom smjeru bez obzira da li ih gledamo sa Zemlje ili sa Sunca. gdje se Sunce kreće po stazi oko Ze­ mlje. slika 3. na primjer. Odgovor je pokazan u crtežu desno. Kada gledamo sa Zemlje. a to je jednostavno zato jer je smjer K povezan sa zvjezdanom pozadinom. stazi potpuno sličnog oblika kao na slici 3. Zato se poja­ vilo pitanje kao što je opisano na slici gore. a Z da se kreće. gdje je Sunce najbliže Zemlji. a ne Sunce. Tu imamo tijelo Z. gdje imamo potpuno sli­ čnu krivulju. sada se zove perigej. naravno.3. što će reći da je cijela krivulja okrenuta za 180°. Slika 3. može smatrati da se Venera kreće 76 .3 moramo izraditi sliku 3. kako je gore prikazano. crtež lijevo daje kre­ tanje Z kako ga je odredio promatrač smješten u S. vratimo se na naš prvi stadij profmjenja i uzmimo u obzir slučaj gdje su staze krugovi. Godišnja doba su također označe­ na na slici. Ovo je opće svojstvo za bilo kakvu vrstu oblika krivulja. Pogledajmo sada sliku 3.4. Važnost refiektivne simetrije može se najjasnije razumjeti pomoću zamišlje­ nog primjera pokazanog na slici 3. uzmemo Zemlju da miruje. a zvijezde su tako daleko udaljene.7 (desno) Staze Venere i Sunca. a apogej afelu. Perigej odgovara perihelu. Do sada smo sve promatrali s da­ našnjeg stajališta. Nadesno se S kreće.5 Primjer refleksne simetrije.5.6. ako uzmemo da je Sunce nepomični centar. a točka najveće udaljenosti se zove apo­ gej.4.Slika 3. Točka na slici 3. isti kao što je bio i sa Sunca. Mo­ žemo smatrati da se Sunce okreće oko Zemlje po kružnoj stazi. ali u reflektivnoj simetriji. Slika 3. tako­ đer. ako uzmemo da je Zemlja nepomični centar. a Z je nepomično. Kako ovo vidi promatrač na Zemlji? Zbog pojednostavljenja. Slika 3. koje se kreće oko drugog tijela S. u kojem je Sunce centar Sunčeva sustava.

7 crne točke označu­ ju položaje Zemlje. planeta koji je bliži Sun­ cu nego naša Zemlja. a odgovarajuće stranice ovih trokuta su paralelne jedna prema drugoj.6 i 3. Dok prvi krug ima polumjer je­ dnak polumjeru staze Zemlje. Do sada smo razmatrali samo kre­ tanje Venere. Tako je kretanje Venere sasta­ vljeno iz dva dijela: kretanje po krugu oko centra S i kretanje centra kruga. I u slikama 3.7. po kružnoj stazi oko Sunca.9 Staza tog istog planeta. Primedba skenera: "prosto ko pasulj" :p 77 .8 i 3. ako uzmemo da je Zemlja centar. Slika 3. Što se događa kad prijeđemo iz heliocentričnog na geocentrični pogled s obzirom na kre­ tanje planeta koji je udaljeniji od Sun­ ca nego naša Zemlja. Kretanje ovakve vrste zove se kretanje po epiciklu ili epicikličko kretanje. U slikama 3. Tro- Slika 3. Trokuti ESV imaju točno isti oblik u oba slučaja. Sunca i datog vanjskog planeta u određenom trenutku. kao što je na slici 3. pa se prema tome cijela kružna staza Venere kreće zajedno s njom.9 pokazuje njihove staze u geocentričnom sustavu. Ali se sama točka S sada kreće. gdje je Sunce označeno točkom S. a drugi krug ima polumjer jednak polumjeru staze vanjskog planeta.9 crne točke predstavljaju po­ ložaje Zemlje. Sunce se sada okreće oko Zemlje po kružnoj stazi.Slika 3. kako je to prikazano na slici 3. a vanjski planet kruži oko Sunca koje se također kreće. Sunca i Venere u određenom trenutku. Mala slika nago­ vještava kako se ekscentrični krug na većoj slici može pretvoriti u epicikl.10 Slika epicikla istog vanjskog planeta.8 poka­ zuje staze Zemlje i vanjskog planeta u heliocentričnom sustavu.8 Staze Zemlje i vanjskog planeta. Prvi dio slike 3. Slika 3. ako uzmemo da je Sunce nepomični cen­ tar. jasno je da je drugi krug veći od prvoga.7.

čiji je polumjer jednak polumjeru staze Zemlje. Pre­ ma tome je ZC jednak polumjeru staze vanjskog planeta. Ovo je zato jer je u drugom crtežu slike 3. koja je jednaka periodu kretanja Ve­ nere oko Sunca. pa se dvije nove linije presijecaju u C. a nije jednak polumjeru staze Zemlje. a onaj u slici 3. pa se ove nove linije presijecaju u C. pa se zato jedanput okrene za godinu dana .12 Ako razmotrimo sliku svih epicikala planeta. a njihove odgovaraju­ će stranice su paralelne. Sunca i vanjskog planeta i epiciklički centar C koji odgovara istom trenutku položaja planeta prikazanom na slici 3. slučaj pokazan na slici 3. zamijeniti ekscentričnom kružnom predodžbom.9. Crne točke na slici 3.7.za period kretanja Zemlje oko Sunca. Povucimo liniju kroz Z pa­ ralelnu sa SO i liniju kroz O paralelnu sa SZ. Linija ZC je jednaka dužini polumjera staze Venere. pa se jednom okrene za period koji je jednak periodu vanjskog planeta oko Sunca. dok se vanjski pla­ net kreće oko malog kruga u periodu koji je jednak periodu kretanja Zemlje oko Sunca. Sada nacrtajmo krug čiji je centar Zemlja. kako je po­ kazano na slici 3. Sada uzmimo C kao centar i oko njega nacrtajmo krug.11.što će reći . Opisani tip. Zato se točka C kreće Slika 3.11 Na ovoj je slici ekscentrični krug uzet kao epicikl Venere. kao u drugom crtežu slike 3.7 kao epiciklički prikaz. Kreta­ nje vanjskog planeta se sada pokazalo Slika 3. poznat je kao ekscentrični kružni prikaz. a OC je jednak polu­ mjeru staze Zemlje.9.10 pokazuju položaje Zemlje. dok je OC paralelno sa SZ. Na sličan način može se epiciklički prikaz. pa prijeđe kompletnu rotaciju. Mala slika daje bazu za promjenu.9. oni su iste veličine. koji je prikazan na slici 3. pa znači da je polumjer tog kruga jednak polumjeru staze vanj­ skog planeta. na primjer. Povucimo liniju kroz Z paralelno sa SV i liniju kroz V paralelno sa SZ. C je točka na ovom kru­ gu.10 *. pokazan za Veneru na slici 3.10. prikazan na slici 3. dok S pokazuje položaj Sunca za vanjske planete. Uzmimo. C će predstavljati Sunce samo za unutarnje planete. jer je metoda potpuno ista.7.9 linija ZC paralelna sa SO. a prolazi kroz O i C. kao epicikličko kretanje u kojem se C kreće po velikom krugu za period koji je jednak periodu kretanja vanjskog planeta oko Sunca. Sada nije teško uvidjeti. Ovo nam dozvolja­ va da konstruiramo epiciklički prikaz kretanja vanjskog planeta. da se pre­ dodžba ekscentričnog kruga može pretvoriti u epiciklički krug i obratno.kuti ESO su slični u oba slučaja. Zato je SOCZ paralelogram poka­ zan na drugom crtežu u slici 3. 78 .

gdje je mehaničkim putem istovremeno izvedeno kretanje planeta za period od sedamnaest godi­ na. 79 . Ova je fotografija načinjena u Munchenskom planetariju. Venere i Mar­ sa. Složenost ovog primje­ ra objašnjava zašto su kretanja planeta predstavljala astronomima antike gotovo nerješiv problem.Slika 3. Planet se kreće suprotno od smjera kazaljke na satu od X do linije ZA„ a zatim u smjeru kazaljke na satu natrag do linije ZA2. a također i projekcije kretanja planeta Jupitera i Saturna. Fotografija pokazuje prividne petlje u stazama planeta Merkura.13 Prividno kretanje planeta kako se vidi sa Zemlje.

.

koja je jednaka udaljenosti od P do C. primijeni na slučaj planeta je na slici 3. boginju neba. Egipatski brzini kojom se on kreće po toj stazi. Slična se konstrukcija. Za laze dalje od Zemlje. Očito je da kut A1Zsvođenu preko Zemlje. a vrijeme kreta­ uzimajući ekscentričnu kružnu pre­ nja oko C iznosi jednu godinu. zovu se staci­ ljeća pr. što je veći polumjer epicikla nevidljivi put svake noći od zapadnog do isto­ u usporedbi s polumjerom većeg kručnog horizonta u brodu niz rijeku.9 i 3. tada centar C epiciMerkura. kao za druge planete. a neki protnom od kretanja kazaljke na satu. nere. bez jasnog saznanja tvrdili da su to Zaista. astronomi su dugo vjerovali da Sunce napravi Općenito. Metoda je vrlo dobro primije­ pokazano u drugom crtežu slike 3. lumjeru staze Zemlje. Zbog neuspjeh za Merkur pojavio se upravo toga je kretanje Venere sastavljeno iz upotrebe epicikličke predodžbe. trijebljena u svim slučajevima. dodžbu umjesto epicikličke. pokazuje Nut. Ona pokazuje da se pra­ rojatno bilo mnogo manje jasno o toj vac povučen od Zemlje prema planetu stvari nego Ptolemeju.matrač na Zemlji stvara oblik pokazan tpuno ekvivalentne. ni jedan Bilo je sigurno shvaćeno za vanjske planet se ne kreće jednostavno oko planete. Da od dvije komponente: prva. njena na Veneru. n. gdje je SV jednako po­ kciju za Merkur. kreće se na takav način da se je Ptolemej jasno spoznao ekvivalen­ linija povučena od njega prema Zemlji tnost za slučajeve Venere i Merkura. unutarnje planete. neki su podu­ ne kreće ravno unaokolo u smjeru su­ pirali samo jednu predodžbu. u kojima smjer planeta okrene Ova egipatska rezbarija na kamenu iz V stonjegovo kutno kretanje. druga. jer je Ptolemej sasvim jasno Zemlje. Ovaj rotaciju za točno jednu godinu. na udaljenosti od Z razumjeli jednaku vrijednost epicikli. nije izrađena za Merkur. Ovo je Saturn. a vrijeme kretanja je jednako pe­ Ako je epiciklička predodžba upo­ riodu Venere.zaljke na satu sve do ZA2 Poslije toga ponovo nastaje kretanje u suprotnom smjeru od kretanja kazaljke na satu sve do slijedeće petlje. Bilo je neke sumnje da li 3.13. kretanje je Ptolemej proveo točno istu konstru­ oko centra C. Jupiter i ko kretanju Venere oko Sunca. e. pojava koju vidi pro­ ukazao da su te dvije predodžbe po. preonarni smjerovi. planet u X slijedeći put slike iste stvari. Kasnije ćemo vidjeti da je Ptolemej kreće okolo u smjeru koji je suprotan došao do oštroumne konstrukcije za smjeru kretanja kazaljke na satu sve preinačenje epicikličke predodžbe na dok ne dođe u položaj ZA1 kada se takav način.10 za planete koje se nalaze bliže Sun­ primjenjuju na sve planete koji se na­ cu nego Zemlja.oko Zemlje u vremenu koje je jedna­ neta tako dalekih kao Mars. 81 . Linije kao ZA1 Prethodna slika: i ZA2 .13. vljanja za slučajeve Veneru i Merkura. njegova kretanje C oko manjeg kruga koji ima bi metoda također bila uspješna i za polumjer jednak polumjeru staze Ve­ Merkur. Drugima je vje­ na slici 3. kao što očigledno. vanjske planete Sunce se ne nalazi u Ova se stvar dugo razmatrala. jer C nego na pravcu koji je povučen kroz je bilo sumnje da li su prvi astronomi Z paralelno sa CP. Dva broda nalaze se na A2 ovisi o polumjeru staze planeta i o desnoj i lijevoj strani diska Zemlje. ali iz razloga obja­ Linija CV je jednaka dužini polumjera šnjenog u matematičkom dodatku ove staze Zemlje i zato načini kompletnu knjige.11. čkog i ekscentričnog kružnog predsta­ a označena je znakom S. dok se konstrukcije slične kla predstavlja položaj Sunca samo konstrukcijama na slikama 3. Zaista.12. Zbog kretanja po epiciklu. koji je djelomično uzimao počne kretati u smjeru kretanja ka­ u obzir eliptični karakter staza pla.

sigurno dobio svoje rezultate od Ba­ bilonaca i da su ih oni već uglavnom imali pripremljene. Sigurno je grčka astronomija 1000 godina p. kao na primjer. heliocentrična teorija Aristarha. pisac je sklon da ukaže da su metode rada dviju grupa bile sasvim posebne i da glavne karakteristike gr­ čkog načina mišljenja nisu bile pre­ uzete od babilonskih astronoma. Neugebauer. a drugu u Grčkoj. mnogo toga što se prethodno pripisivalo Grcima. kut koji kaže kad je planet retrogradan. babilonski astro­ nomi promatrali su položaje planeta.ga. bila sasvim beznačajna. trebalo prenijeti na Babilonce. Nedavno se zaista tvrdilo daje Hiparh. naovamo izazvale znatne odjeke u Mezopotamiji. a naročito Mjesec. to je veći kut A1ZA2. Zbog razlike u trenucima njihovih najvećih dostignuća. kut je veći za Veneru nego za Merkur. upozorava da bi. također. posve je sigurno da je tada grčka astronomija bila pod utjecajem ideja. koju je proučavao Seleuk. e. Razvitak u Grčkoj i Me­ zopotamiji nije bio istovremen. astronom iz Seleukije na rijeci Tigris. vjerojatno preneseni iz Mezopotamije. jalnu u Mezopotamiji. prije Babilonaca moguće je da su Sumera- ni posjedovali znatnu količinu prilično profinjenih astronomskih podataka. koje su dolazile s Bli­ skog istoka. Mezo­ potamija je u svojoj fazi maksimalnog dostignuća vjerojatno imala prednost prvenstva od pet stoljeća. a bit ćemo. Drugim riječima. n. e . u boljem položaju da ocijenimo oštroumnost mnogih pokušaja da se nađe zadovo­ ljavajuće rješenje. Ovo znači da je kut mnogo veći za Mars nego za Jupiter. moći ćemo razumjeti za­ što je problem kretanja planeta stvorio takvu dominantnu temu stare astro­ nomije. e . Premda tu ima istine. Moja je vlastita slutnja da je rad Babilonaca bio gotovo numerički. Premda je bilo mno­ go toga učinjeno za razvoj astronomi­ je u Indiji i u Kini. a veći je za Jupiter nego za Saturn. Na­ protiv. godine p . koje treba pamtiti. oko 130. na primjer. n . Štaviše. n . Općenito o drevnoj astronomiji Drevna astronomija je imala dvije žarišne točke. S ovim uvodnim napomenama. . dok je u Babiloniji u to vrijeme astronomija već imala snažan razvitak. sa znatnom preci­ znošću. mnogi su radovi. obavljeni tamo. što je omogućilo da se otkriju 82 . izgleda vjerojatno da su grčke ideje iz III stoljeća p . ako bismo mogli primjerno odmjeriti pouzdanost prvih razvitaka. Slično.

n. e. Znamo da su naj­ stariji Grci. da li planeti i zvi­ jezde nastavljaju svoja kretanja ispod horizonta po stazama koje će ih pono­ vo dovesti do točaka gdje oni izlaze. koje će predstaviti stvarno promatrane položaje planeta. zatim su one prilagođene raznim matematičkim formulama. oni su shvatili kretanja nebeskih tijela u vidu geometrijskog modela. matemati­ ku i opće znanje. mogli prihva­ titi slične primitivne predodžbe ako je bilo valjanijih koncepcija u Babiloniji. tada je sasvim nepotrebno da se rješava pro­ blem gdje su planeti kad se ne vide. Netko će pitati. planeti i zvijezde ne nastavljaju svoja prividna dnevna kružna kretanja poslije zala­ za na zapadu. Umjesto gledanja na problem kao na neku šifriranu zbirku. Planeti i Mjesec su uzimani da se kreću po određenim geometrijskim stazama. teško je vjerovati da su Grci VIII stoljeća pr. davalo je mogućnost starim astronomima da jedno od ova dva kretanja upotrijebe kao bazu za kalendar. u VIII i VII stoljeću p. . a učinci njiho­ vih kretanja po tim su stazama izraču­ navani i zatim uspoređivani s proma­ tranjima. Malo je grčkih geometrijskih prilaza pro­ blemima astronomije preživjelo neizmi­ jenjen oblik u ranom i srednjem kršćan­ skom svijetu. Budući da su egipat­ ska astronomija. Pravilnosti su bile otkrivene empirički. . a zatim korištenje otkrivenih pravilnosti da se predskažu budući položaji Mjeseca i planeta. S tim u vezi moramo se podsjetiti da Moderna fotografija pomrčine Sunca: Mje­ sečev disk pokrio je Sunce. e. bilo tko ne može postaviti razbori: geometrijski model ukoliko se ne može odgovoriti na pitanja o privremenom boravku zvijezda i planeta kada su oni iznad i ispod horizonta. Slično. Vjero­ valo se da se oni kreću ispod Zemlje preko sjevera sve dok ponovo ne dođu do određenih točaka na istoku iz kojih izlaze. Uvjerenje da su Grci prvi shvatili astronomske probleme u obliku geo­ metrijskog modela bazirano je na lo­ gičkom zaključku.Prethodna slika: Ali.. Godinama su prepisivači unosili pogreške i iskrivljavali originale. smatrali da Sunce. U Egiptu se smatralo da Sunce prevaljuje svoj put od zapada prema sjeveru i natrag do istoka u jednom čamcu po rijeci. bila ili potvrđe­ na ili nepotvrđena. Postoji i odsudna razlika između babilonskih i grčkih metoda pristu­ pa. što znači da se oni ne nastavljaju kretati po svojim dnevnim kružnim stazama ispod Zemlje. odnosno. Mjesec. matematika i opće znanje bili uglavnom slabi u odnosu na babilonsku astronomiju. Činjenica da Sunce i Mjesec imaju iste prividne promjere i činjenica da se kretanja obaju tijela mogu grubo uklopiti u ciklus godišnjih doba. I tako je neospornost modela. Nadesno je talijanski rukopis iz XV sto­ ljeća u kojem je umjetnik pobrkao ime astronoma Ptolemeja s Ptolemejem iz egipatske dinastije. Kasnije su pokušali usavršiti geometrijsku predodžbu. n. kojeg su oni prihvatili. a one su korištene u pre­ dviđanju budućih položaja. Ako netko traži samo algebarske formule.pravilnosti među njihovim promatra­ njima. kad oni zađu ispod horizon­ ta. čini se jasno da sami Babilonci nisu rješavali geometrijske modele. Grčka metoda bila je potpuno ra­ zličita.

fazama i pomrči­ nama Mjeseca tokom II stoljeća p. A. e. (Stari zavjet vrvi od prikaza svetkovina i obreda pove­ zanih s Mlađakom. e . Bez pomoći gravitacione teorije. god. na kojeg su gledali kao na najvažniji problem. To­ čno predviđanje kretanja Mjeseca bilo je od životne važnosti zbog obrade zemljišta. empirički prilaz problemu bila je samo njihova nada. a posebno predvi­ đanja kretanja Mjeseca i određivanja datuma novog Mjeseca (Mlađaka) zbog kulturnih zbivanja. jer utvrđeni materijal.) Slučaj Mjeseca je upravo onaj u ko­ jem je geometrijski prilaz bio sasvim nemoguć ako se tražila visoka točnost. koji je na raspolaganju. Jasno je da je kretanje Mjeseca postalo važno u životu Mezopotamije i okolnih područja. Zaista. Vjerojatno njihova zanimanja u astro­ nomiji nisu jednostavno bila usmje­ rena prema geometrijskim idejama uopće. oni su mnogo kasnije rješavali problem zapletenosti u kretanju Mjeseca.Venere (lijevo) i Sunca (de­ sno). Mjesec pojavljuje između svoje dvoje "djece" . Prema njima. Nume­ rički.Babilonska tablica za pisanje sadrži detalj­ ne podatke o položajima. Ne može se tvrditi da je ovaj pogled sigurno točan. a lako se mo­ gao dešifrirati i čitati. Prema Grcima. n . Ovo ne znači da su sami Babilon­ ci vjerovali u apsurd poput onoga da se Sunce vozi u čamcu oko horizonta. u drugu ruku. e. predstavljalo gotovo najviši domet astronomije na Bliskom istoku. n. jer je to slučaj u kojem je potrebno pri­ mijeniti naš treći stadij profinjenosti. pr n. Ovo je upravo problem gdje je numeričko-logični pristup dao bolje rezultate od geometrijskog pristupa. Mjesec nije bio najinteresantniji slučaj. Na ovom se međašnjem kamenu iz 1100. nije bilo potrebno iznad svega drugoga da se budući položaji Mjeseca točno predvide. ako je ovo bio njihov prilaz. je VIII stoljeće p . Postoji poseban razlog zašto je baš tako. posebno s obzi- . Uskrs. a i dan-danas je datum za jednu od glavnih kršćanskih svetkovina. Babi­ lonci nisu mogli odrediti stazu Mjese­ ca potrebnog stupnja točnosti. lako je uvidjeti zašto je isti način mišljenja bio vjero­ jatno primijenjen na planete i zvijezde. dobiven od prvog Uštapa ili punog Mjeseca koji se poja­ vljuje poslije proljetnog ekvinocija. nije dovoljan da se odredi povijest drevne astronomije u najsitnijim detaljima. Mjesec je bio tako važan u mezopotamskoj kulturi da je izabran kao osnova za kalendar usprkos svim praktičnim teškoća­ ma složenog primjera.

U toku pada gr­ čke nauke u rimsko doba.78 sekundi. U slučaju grčke civilizacije pojavile su se razne poteškoće. Neshvatljive teorije. također. Razlika nastane zbog kretanja Zemlje oko Sunca. prosječno vrijeme između dvaju uza­ stopnih pojava novog mjeseca ili ušta­ pa je oko 29 1 / 2 dana. Drugi period od 29 1 / 2 dana nazvan je sinodički mje­ sec. Postoje samo dva momen­ ta u godini kada Sunce izađe točno u istočnoj točki i zađe točno u zapadnoj točki . Godišnja doba i kalendar Čim je čovjek prešao iz nomadskog života u ratarstvo. Dne­ vno kretanje Sunca određuje smjer juga bilo kojem promatraču smješte­ nom bilo gdje na sjevernoj hemisferi. dok je dužina godine. Prema današnjem mi­ šljenju.proljetni i jesenski ekvinocij. U stvari. poznavanje trajanja godišnjih doba postalo je najvažnije. U kojoj je mjeri Mezopotamija sudjelovala. a najvjerojatnija prava prvenstva su bila krivo porazdijeljena. zapažamo da oni ima- 85 . samo su oni pogledi Grka. a katkada su. što je približno dužina godine. Postojeći tekstovi su kopije originalnih tekstova. a ovo se može smatra­ ti vrlo nezamjetljivom reprezentaci­ jom misli i aktivnosti civilizacije koja se pružala nekoliko tisuća godina. ovo bi bilo značajno kad bi bilo neke veze između dužine dana. zaista. određena kao interval između uzasto­ pnih prolaza Sunca preko nebeskog ekvatora. dužine sinodičkog mjeseca i dužine godine. prema starim shvaćanjima. Tada dvanaest sinodičkih mje­ seci imaju 360 dana. shvatljivi u prvim stoljećima kršćanske ere. Ali je. ova bi metoda. Ovo uzrokuje da Mjesec treba da napravi više od jednog cijelog kruga da dođe direktno u pravac sa Suncem. koje su od najve­ ćeg zanimanja za današnji nazor. mo­ žemo zaokružiti sinodički mjesec na 30 dana. što je. Ako uzmemo grubu vrijednost. uvjet da dođe do nastanka novog ili punog mjeseca. Osim Ptolemejeva Amagesta. odrediti smje­ rovi zapada i istoka jednostavno pro­ matrajući Sunce u bilo kojem danu u godini. ili neka bolja. kao što je bila heliocentrična teorija Aristarha. veći­ nom upravo one ideje o kojima imamo najmanje sigurnih podataka. vrlo malo je preživje­ lo originalnih rukopisa velikih grčkih učenjaka. a ekvinocij koji je dolazio poslije zime bio je prikladan za određivanje trenu­ tka proljetne sjetve. Zato su se pojavila očigledna izobliče­ nja. Ali. oni koji su kopirali bili su manje intelektualne snage nego prvobitni grčki učenjaci. Apsurdno je da je Mjesec uvelike komplicirao situaciju.0 sekundi. 12 sati. Zato se mogu. Međutim. što znači da se on u 27 1 / 3 dana vrati u potpuno isti položaj u odnosu na pozadinu zvijezda. 365 dana. preživjele su samo preko slučajnih pri­ mjedaba u rukopisima drugih naroda. Da Zemlja nije imala satelita. naravno. 48 minu­ ta i 46. Na raspolaganju je bilo vrlo je­ dnostavno pravilo koje proizlazi samo po sebi iz prethodnog poglavlja. Zato se pojavila mučna situacija da su one grčke ideje. Mjesec se oko Zemlje okrene u oko 271/3 dana. imala univerzalniju upotrebu i čovječanstvo bi imalo manje briga u postizanju jednog osje­ tljivog kalendara. bili potpuno tupi. prosječna dužina sinodičkog mjeseca je 29 dana. doznalo se iz nekoliko tisuća pločica dobivenih iskapanjima. bili sačuvani. 44 minute i 2. Pokušaj rekonstrukcije u preostalom dijelu ovog poglavlja mora se zato sagledati u svjetlu koje upozorava. bez preciznih poznavanja ovih vrijednosti. Morao je biti poznat točan trenutak sjetve.rom na obrazloženja. a pravi period od 271/3 dana siderični mjesec. 5 sati. Kada gledamo Sunce i Mjesec na nebu. bilo mnogo razloga da se upadne u zamku uzimajući neku rijetku vezu koja postoji između Mje­ seca i Sunca.

u cilju uvođenja novog gregorijanskog kalendara koji je i danas u upotrebi Britanija je tek 1752. Parola izgrednika je bila: "Vratite nam naših jedana­ est dana. kalendar Julija Cezara već je pokazivao veliko odstupanje s godišnjim dobima. Tada je razlika između starog i novog kalendara iznosila 11 dana. prihvatila ovu reformu kalendara." 86 . premda je imao sistem prostih i prijestupnih godina. kojeg je sazvao papa Grgur XIII.Zemlja ne prijeđe svoju stazu oko Sunca za okrugli broj dana. Na gornjoj slici je sabor. Ova slika Hogartha prikazuje izgred u doba reforme. pa se poseban dan mora dodavati godini od vremena do vremena. Do godine 1582.

nesklad je bio tako oči­ gledan. premda sa­ svim prirodna. A iz ovog razloga mezopotamski astronomi su bili očito spremni da pribjegnu raznim smicali­ cama kako bi nastavili da Mjesec kori­ ste za kalendarske svrhe. Ova je promjena bila odmah prihvaćena u svim katoličkim zemljama. razumljivo. kada su gruba promatranja ukazala da ima dvanaest lunarnih mjeseci u godini. Ovo je upravo poznati sistem prijestupne godine. (O tome će biti riječi detaljno u 6. osim ako broj dana u kalendarskoj godini nije uvijek isti. ovo je vjerojatno bio pouzdan usmjerač puta mezopotamske astronomije. 235 sinodičkih mjeseci su gotovo jednaki ili odgovaraju trajanju 19 godina. poglavlju.ju gotovo isti prividni promjer. Danas znamo da je to puka slučajnost.6 godina. računa kao 15. Ovo je otkriće pokazalo kako funkcionira mjesečev kalendar sa povoljnom to­ čnošću. a jednu. go­ dine razilaženje iznosilo oko 10 dana. Kako su i 12 i 7 bili brojevi pose­ bnog mističnog značenja. papa Grgur XIII na­ redio je da kalendar bude ispravljen za deset dana na taj način da se dan 5. ali su grčka crkva i većina protestantskih naroda odbili da pri- 87 . Ne samo da je bila kriva. ona je dodavana nepre­ kidno stoljećima nakon uvođenja tzv. listopa­ da 1582. pokazala se pogubnom. Prema tome. metonički ciklus. godine prije nove ere. Kalendar mora dijeliti 19 go­ dina u dvije cjeline: 12 godina u jednoj sa 12 lunarnih mjeseci. a 7 godina u drugoj sa po 13 mjeseci u svakoj go­ dini. li­ stopada 1582. Nadalje je bilo podudaranja između perioda Mjeseca i menstrual­ nog perioda žena. u računa­ nju datuma Uskrsa i to se pokazalo u podjeli kruga na 360°. To je bila zabluda koje se nismo oslobodili do naših dana.) Postojanje posljednjeg peri­ oda sigurno je bilo poznato Babilon­ cima. Kao što smo već vidjeli. Daljnja je nesretna podudar­ nost daje 19-godišnji metonički ciklus bio vrlo blizu 18. na primjer. trajanje astronomske 1 godine nije točno 365 / 4 dana. Na sreću. To se pokazalo. ovaj je ka­ lendar morao izgledati kao značajna pojava. ali su stari astronomi ovo smatrali najvećom važnošću. pa je 1582. najjedno­ stavniji sistem bi trebalo da ima tri kalendarske godine sa po 365 dana. ona je kraća od ove vrijednosti za 11 minuta i 14 sekundi. periodu za koji se okrenula ravnina staze Mjese­ ca. Ovdje bi bilo zgodno da se pridoda nekoliko riječi o konstrukciji kalen­ dara. dobio je u mističnom smislu i ispunio je mjesto u kulturnim religijama na­ roda Bliskog istoka. nego kroz milenija. ne samo kroz stoljeća. Mjesec je izgubio svoju važnost u određivanju godišnjih doba. Zato se datumi sve više i više razilaze iz godine u godinu. Ali. godine. bilo je sa­ svim prirodno da se ovo uzme kao gla­ vna pravilnost u ponašanju fizikalnog svijeta. Ova pretpostavka. Ovo znači da se kalendarska go­ dina ne može slagati s astronomskom godinom. Da bi ovo ispravio. postavila namjere ljudi na potpuno krivi put. Za praktične svrhe je važno da godišnji kalendar sadrži potpuni broj dana. da su za praktične svrhe godi­ šnja doba bila jednostavno određena iz prividnog kretanja Sunca. sa po 366 dana. Zemljoradničke potrebe nisu mo­ gle. Kako astronomska godina ima približno 365 1 / 4 dana. tolerirati progresivnu pogrešku od deset dana na godinu u računanju trenutka proljetnog ekvino­ cija. nego je. također. ne samo da je vodila prema pomaku gotovo deset dana u računanju vremena proljetnog ekvinocija. Gotovo je sigurno da su Babilonci otkrili tzv. Tako. naravno. kojeg je prvi uveo Julije Cezar 45. Julijanskog kalendara. ali što je on izgubio u praktičnoj važnosti. Premda ovo nije naročito velika razlika. jer je on stvarao važan element u njihovu sistemu predviđanja pomr­ čina. četvrtu.

Ali u polaganom tempu nometara. budući da je bilo društvene prednosti za jedinicu vremena koja je bila duža blizu podneva nego ujutro i uvečer. jer se jedanaesti dan nagomilao od 1582. koje bi bile prijestupne u sistemu Julijanske godine. zaista. nakon izuma pouzdanih krovremena dana. nego im je ona dobrodošla. Prije kraja XVIII nije imao prikladnu metodu mjerenja stoljeća. Ovo nije izgleda bilo je bio spetljan. odrazujući vrijeme kretanja u kojem nebo pokazuje da se okreće. oni se odrazuju u vladanju dužine sjene. 1800. koju baca štap. pa zato točnost karata nije raznim vremenima. Te su godine 1700. bit će uzeta kao prijestupna godina samo ona kod koje su prve dvije znamenke djeljive sa četiri. naprotiv. 2200. imao jednu zna­ Poznavanje godišnjih doba samo je čajnu omašku. ove na­ sreću. Onaj Hiparh je dao oštrouman prijedlog tko se privikao da ne nosi sat. U ovoj povezanosti značajno je da. mije­ gla otkriti. to im vjero­ rednom točnosti. ubrzo da se longitude ili dužine velikog broja razvije subjektivno prosuđivanje vre­ mjesta mogu ustanoviti koristeći po­ mena. kako toda dala točnije rezultate od onih koji smo već vidjeli. Bila je načinjena zna­ namjerno. uzme dužinu sjene kao mjeru vreme­ na. ne samo da je nisu bili svjesni. 2500. godine. da antički svijet bila zadovoljavajuća. ali se pojavilo odstupanje. a i poslije. kada su bili pronađeni logično pouzdani vo­ deni satovi. sjene se mijenja brže poslije svanuća i upravo prije zalaza nego oko podneva. Engleska nije išla ukorak s većinom zapadne Eu­ rope sve do 1752. a da se nikako nije mo­ Dužina sjene. Teško je vjerovati da ljudi nisu bili subjektivno svjesni ove razlike. predloženo je da neke godine. ne samo u antičko doba. dati dovoljno za najpraktičnije svrhe.. sada ne budu prijestupne godine. Da bi se osiguralo od ponovne po­ jave slične poteškoće. Ovo se odrazilo u kartama nja se tokom dana ali se ne mijenja u jednakom odnosu. a pravilo kaže da. gdje broj godine svršava sa dvije nule. Novi kalendar s ovim profinjenjem poznat je kao Gregorijan­ ski kalendar. Tako. pojavile su se karte s izvan­ života. 2100. sam promišljen pokušaj da se prave nisu mogle podijeliti vrijeme u iskoristi Hiparhov prijedlog čini se da jednake dijelove. tako ako odredimo prelaženje vremena prema omjeru promjene. kada je na osnovu zakona koji je donio parlament. Vjero­ jatno je. striktnu istodobnost. koje je obično točno unutar če­ mrčinu Sunca na taj način da se isto­ tvrtine sata. itd. tna pogreška. naravno. Na ne­ ma današnjim standardima. Metoda nije mogla. A u antičko je doba pro­ dobno odrede trenuci u svim mjesti­ suđivanje vremena ovakve vrste bilo ma. 2300. Sasvim različito od su bili prethodno na raspolaganju.znaju papinu naredbu. jer vladamo određivati. kojeg su oni imali. jer pomrčina ne počinje istovremeno u svakoj točki Sunčani i vodeni satovi služili su uzduž puta sjene Mjeseca. bilo odbačeno jedanaest dana iz godine. Još je nedostatak točnosti satova. jatno nije stvaralo veliku nevolju. Ali bi me­ za praktično mjerenje vremena. To je značilo da se jedan aspekt mjerenja vremena. Nama longitude nisu mogle sistematično je danas teško shvatiti. dobiva nejednaki sistem. vrijeme brže prolazi ujutro i uvečer nego u podne. bilo je posvećeno mnogo pažnje da se osigura da oni ne mjere vrijeme približno jednakim načinom. Dužina 88 . nego sve do Vrijeme dana Newtona. 1900. njihovih nedostataka u točnosti pre­ samo kad bi se pažljivo izvela. ako netko dugo godina.

Platonov argument je bio filozofski i dapače slab: da je kugla najidealniji oblik ti­ jela. Kako smo već vidjeli. zvijezde koje se stalno vide. dobiva podršku iz činjenice da je pružila jednostavno tumačenje o tome šta se događa sa zvijezdama. n. Već su vjero­ vali da Zemlja ima sferni ili približno sferni oblik. Promatranja koja su pobila konce­ pciju o Zemlji kao ploči pokazala su da zvijezde. On je postavio čudnu hipotezu da je Ze­ mlja zakrivljena prema sjeveru i jugu. i njegov je argument za sferni oblik Zemlje bio neoboriv. Često. dok se. Ova predodžba jasno postavlja problem kao . Ova su promatranja jasno pokazala da je na sličan način zakrivljena površina Ze­ mlje. jer su u njihovo vrijeme pogledi pitagoraca bili vrlo poštovani. što ne bi bio slučaj u svim prilikama da Ze­ mlja nije kugla. (Kasniji tumači prve ere kršćanstva dali su priznanje za ovaj veliki korak samom Pitagori. bio je prvi koji je smatrao da Zemlja ima sfernu površinu. a Pitagora je postao potovo legendarni junak. na primjer. U Grčkoj se vidi zviježđe Velikog Medvjeda kako se cijelo okreće oko pola. koji je bio okružen velikim oceanom. kao centar svemira. u Egiptu moglo vidjeti da on uroni u pijesak pustinje. Ovakva je predodžba bez sumnje objavljena u djelima Homera i bila je očito prihvaćena sve do VI stoljeća prije nove ere. kada dođemo do Ari­ stotela. Mjesec prolazi kroz sjenu koju baca Zemlja. Ideja o Zemlji kao sferi ili kugli nije bila općenito prihvaćena sve do Plato­ na. Suncem. Platonovo snažno posredovanje uči­ nilo je da se ideja utemelji. a da ni jedna zvijezda ne zađe ispod horizonta. učeniku Sokratovu. čini se da je prvo vjerovanje bilo. koji bi ostao prirodno u ravnoteži. tj. Zemlja i Mjesec nađu pribli­ žno u istom pravcu. a u isto vrijeme da sačuva staru narodnu mitologiju da područje smrti leži vrlo daleko na zapad. sljedbenik Pitagore. palo u sebe . U Egiptu. Prema prvim Grcima. gdje je razlika sadr­ žana u suštini u geografskoj širini. Mjesecom i planetima po­ slije njihova zalaza na zapadu. Premda ovakav ar­ gument nije bio tako dobar kao pra­ vi argument kojeg je Parmenid iznio. da sva nebeska tijela kruže u nekom liku oko horizonta preko sjevera. Prvu ideju o tome kako je Zemlja zakrivljena dao je Anaksimandar. Zemlja je imala oblik kružnog diska. Mjesecom i planetima kad oni zađu ispod zapa­ dnog horizonta. da se oni nastavljaju kretati po kružnim stazama kako bi se ponovo pojavili na istoku. a Zemlja između njih. iznad kojeg je bila polusferna kugla neba. nisu uvijek iste. također. ne vide se sve iz Grčke. na­ stavljajući svoje kružne staze preko neba. mora biti kugla. Ali ovo vjerovanje nije bilo univerzalno tokom cijelog grčkog perioda. poslije sto ili više godina. Bez sumnje je. Ova hipoteza mu je omogućila da objasni mijenjanje izgleda zvijezda u Grčkoj i Egiptu.) Par­ menid je živio krajem VI i početkom V stoljeća pr.dok je sfera oblik. kada se Sunce. koja se jednom pojavi. da bi se kasnije ponovo pojavili na istoku. formirajući površinu kao što je cilin­ dar. On je dokazivao da bi tijelo svakog drugog oblika osim sfernog ili okruglog. da kugla ima potpunu simetriju i da zato Zemlja. pojavit će se krajnje uspješan i konačan argument. ali da je ravna prema istoku i zapadu. polusferna kupola neba bila velika pomoć da se dođe do ideje o Ze­ mlji kao kugli. Parmenid.Oblik i veličina Zemlje S vremenom su se ljudi počeli ba­ viti širinom i dužinom. A ideja. naprotiv. Tom se prilikom sjena na Mjesecu vidi stalno okrugla. Od tada pa nadalje svi su Grci vjerovali da je Zemlja kugla a. Prema Teofrastu. e.što se događa sa zvijezdama. Suncem. ako se promatraju iz raznih širina. 89 .

polarni promjer iznosi oko 12 640 kilometara. (Današnja vrijednost je 23°36'. udaljenost između njih posto.Sa saznanjem da je Zemlja kugla. ako je Aleksandrija bila točno sje­ verno do Syene. ako se usporedi sa 12 670. promjena koja je nastala zbog finih detalja u našem trećem stadiju profinjenja o čemu je prethodno raspra­ vljano. Također je bio prigovor da tičnost. nastao je problem određivanja njene veličine. naravno.) Stvarna geografska širina Syene je 24°5'. što znači da je Sunce točno u zenitu ili iznad glave. Na osnovu ovoga mo­ žemo očekivati pogrešku od pet posto u Eratostenovu konačnom računu. ilustrirana je na slici 3. Prema tome. Metoda. pa razlika u geografskoj du­ žini iznosi oko tri stupnja. Ali pogre­ Slika 3. i premda ta knjiga nije preživjela. n. stvarna razlika Rezultat Eratostena je tako preci­ ovih gradova je 7°5'.) je Eratosten napisao knjigu posebno o ovoj metodi i samom određivanju.50.14. A ovaj je upravo . razlika u geografskoj širi­ ni između ova dva mjesta iznosi 7° 12'. Ako se oba mjesta nalaze na istom meridijanu. e. U Aleksandriji u istom trenutku Sunce zatvara kut s vertikalom od 7° 12'. Sve bi ovo.14 ška koja bi se pojavila iz ovoga. bilo obuhvaće­ no da je udaljenost od Syene do Ale­ ksandrije bila izmjerena s punom to90 . Erato­ sten je znao da u podne na dan ljetnog solsticija vertikalni štap u Syeni (Asuanu) ne baca sjenu. Na prvom mjestu znamo da Aleksandrija ne leži točno na sjeveru od Syene. Zato u doba Eralostena Sunce nije bilo potpuno točno iznad glave u doba ljetnog solsticija. što znači da je pogreška iznosila samo oko 0. ali je na sreću nadoknađivanje pogreške napravljeno u geografskoj širini Ale­ ksandrije. vrijednost koja je samo oko 112 kilometara manja nego današnja vrije­ dnost Zemljinog promjera.56 posto. On je znao odrediti kut kojeg čini os Zemlje sa ravninom staze Zemlje oko Sunca. Sunce u Syeni je u zenitu. U stvari. ili jednog pedesetog dijela opsega kruga. Sli­ jedeći je korak bio da se odredi udalje­ nost od Syene i Aleksandrije. iznosi jedan posto. koju je on upotrije­ bio. ili jedna pedesetina opsega Zemlje.12 560 kilometara. njega. Vrije­ dnost koju je on dobio iznosila je 23°51'. Eratostenova vrijednost bi bila mnogo manja od ovog iznosa. ako usporedimo zan da danas mnogi ljudi sumnjaju u s Eratostenovom vrijednosti od 7° 12'. Zato. Ovom meto­ dom dobio je Eratosten vrijednost od 12. a najznačajnije određivanje u antičko doba bilo je ono koje je načinio Eratosten. vjerojatno oko 230. Zato potpuna pogreška.1 lom kut od 7°12 '. a je iznos razlike kosinusa tri stupnja od istovremeno u Aleksandriji zatvara s vertika­ jedinice. činje­ nica da je ona bila napisana pokazuje da je Eratosten metodu dobro zamislio i izveo s najvećom pažnjom. pojavila kod određivanja kuta. što je Eratosten uzeo kao sigurno. koja se iznosi upravo 1/50 Zemljinog opsega. ekvato­ rijalni oko 12 680 kilometara. on je mjerio nagib ekvatora Zemlje prema ekliptici. Zemljin promjer daje vrijednost koju dobijemo kada podijelimo produkt: između 50 i izmjerene udaljenosti i 'Pi'. Na dru­ gom mjestu imamo nezavisan dokaz točnosti Eratostena kao promatrača. godine p. samo Kad je podne. Ja sam. a to je samo malo više od 0. dok je prava vrijednost tog nagiba u njegovo doba bila 23°43'. jer Zemlja nije točno okrugla. ne vidim nikakav ra­ Ovo reducira pogrešku na oko jedan i zlog da posumnjam u njegovu auten­ pol posto. nego nešto izvan te točke za 22'.

on ga je zamišljao kao disk koji postaje vruć od brzog prolaza zraka kroza nj. Ovo bi ukazivalo da bi se Zemlja morala kretati oko centra. i Ptolemej. koji bi protumačio privi­ dnu dnevnu rotaciju neba. tri razne jedinice. a drugi za spoznaju da bi se kretanje Zemlje oko centra moglo odraziti u suprotnom kre­ tanju zvijezda. n. Njihov tobožnji prigovor je bio da. koji je živio u II stoljeću nove ere.. a to izgleda gotovo fantastično. Na prvi po­ gled netko može pretpostaviti da je ovo bio prvi korak prema heliocentričnoj teoriji. pa je još jednom nebo. On je naučavao da glavno djelovanje u sve­ miru mora dolaziti iz njegova centra i da zato glavno djelovanje ne može doći iz Zemlje. I Hiparh i Ptolemej su imali razloga za odbaciva­ nje ideje da se Zemlja okreće. e. filozof Pitagorejske škole. Platon o ovome nije imao svoje mišljenje niti ga je imao Aristotel. dok smo došli do Hiparha i Ptolemeja. Heraklid je pripadao IV stoljeću pr. Samo. jer se prenošenje važnih vijesti u Egiptu moralo održavati preko profesional­ nih teklića više od dvije tisuće godina. ako se Zemlja vrti. a o tome se postavilo pitanje. Grčki svijet kao cjelina nije nikad došao do ove spoznaje. a Aristarh. a živio je nešto prije Platona. Filo­ laj je zaslužio priznanje iz dva razloga: prvi. on je za­ mišljao da je centar sistema gigantska vatra koju od nas skriva Zemljino tijelo. Apolonij je bio najveći matematički astronom III stoljeća pr. vjerojatno je bio pod njego­ vim utjecajem. premda je nemoguće reći da li su oni osjeti­ li njenu snagu. Filolaj je bio suvremenik Sokrata. kada dođemo do drugog giganta grčke astronomi­ je. naći ćemo ideju ponovo oživljenu i razvijenu. Na žalost. bilo pojedinaca koji su to shvaćali. Na nesreću. kao mi danas. Heraklidova velika ideja je bila odbačena. n. Umjesto njega. n. Hiparh II stoljeća pr. za ideju da se centar sistema može očitovati uplivom na cjelinu. kako ćemo vidjeti.čnošću.. premda je. Je­ dnostavno je zamijetiti da se dnevno kretanje zvijezda preko neba pojavljuje zbog rotacije Zemlje. Ovo ne izgleda na kraju ni nevjeroja­ tno. a ovo uspo­ ređuje s nezavisnim prigovorom da je Eratosten dobio udaljenost od pro­ fesionalnih teklića . tada bi tijelo bačeno u zrak naprosto palo iza mje­ sta iz kojeg je bačeno. 91 . da bi stoljećima specijalni tekli­ ći u ravnoj zemlji. e. bile su tada u upotrebi: putni stadij. preuzelo dnevno kretanje. koji je najviše radio na svom djelu sredinom slijedećeg stoljeća. ustanovili udaljenost unutar granice od jedan posto.procedura koja izgleda prirodno sasvim dovoljna. Heraklida. olimpijski stadij od 185 meta­ ra i kraljevski egipatski stadij od 210 metara. Heraklid se oslo­ bodio čudnog pojma centralne vatre i jednostavno je uzeo da se Zemlja vrti oko svoje osi. ali Filolaj nije postavio Sunce u centru sistema. ali ovi ljudi nisu nikada bili sposobni da uvjere svoje suvremenike. To je moglo biti samo izgovor za odbacivanje ideje koju oni nisu voljeli. Drugo bi stanovište (da je Eratosten upotrijebio olimpijski stadij) ukazalo da su teklići načini­ li pogrešku od oko 17 posto u svojim određivanjima udaljenosti. a iznosio je oko 157 metara. a ne Zemlja. Udaljenost je bila izmjerena u jedini­ cama stadija. jer Zemlja nije u njegovu cen­ tru. koje su nosile ovo ime. Prvi korak u pravom smjeru načinio je Filolaj. bio je zadnji velikan. Premda je ovo bila fantastična ideja pre­ ma našem današnjem shvaćanju. Kozmologija Grka Prvi korak u shvaćanju neba nije vjerojatno teži od prvog koraka prema uočavanju Zemljine sferičnosti. Plinije navodi da je Eratosten upotrebljavao putni stadij. koji se upotrebljavao u mjerenju udalje­ nosti putovanja. kao što je Egipat. e.

Slika 3. Mjeseca i Zemlje. također.7 i 3. moramo se podsjetiti nju bilo kojem jednostavnom geome­ da je on trajao sve do Keplerova doba. trijskom obliku kretanja planeta bilo a tek je Kepler s teškom mukom kona­ je da se dobije opis ovih retrogradnih. Da svladaju svoje fizikalno materijalni će se svijet manifestirati neznanje. dopuštene u njihovim shemama. zvijezda. Marsa. štaviše. Venere. Merkura. možemo imati više Tada se to nije moglo suviše uvjer­ simpatije prema Grcima ako se sjeti­ ljivo naglasiti budući da Grci nisu ima­ mo da današnji učenjaci očekuju da li fizikalnu teoriju gravitacije. Saturna. zatim dose­ dimenzionalno tijelo. ona se također slagala sa filozo­ nja planeta u suprotnom smjeru. kao Prvi ozbiljni matematički pokušaj shvaćanja složenosti kretanja planeta 92 Ovdje je podjednostavljen moderni dijagram koji se katkada označuje kao "grčka" ideja sistema sfera. zamjenu Platonova pojma sličnim. Re­ fijom simetrije. ali vanje ideje da se Zemlja vrti. što takva nije bilo kretanja koja nisu bila izraže­ teorija ne može protumačiti prividno na krugovima. ako oni i ne očekuju. sve­ točke od koje ponovo počinje kretanje mir bi izgledao potpuno bezakonsko u suprotnom smjeru od smjera kazalj­ mjesto. nego su među­ sobno povezane kao kompas na stožeru. Veliki problem u pripisiva­ mo takav pogled. stazama. Brojevi pokazuju sfere: nevidljivu. oni su smiono pretpostavi­ ovim kvalitetama. ali Kombinacije kružnog kretanja su bile dubljim pojmom. . Možda.13 pokazuje prikrivala potrebu za fizikalnom teori­ kako se sa Zemlje vide katkada kreta­ jom.Možda je vredniji razlog za odbaci­ u epiciklima na slikama 3. Teorija Eudoksa je bila istovre­ meno složenija i suptilnija. Upravo kao što sfera netu okrene u suprotnom smjeru od ima najveći stupanj simetrije kao tro­ kretanja kazaljke na satu. Ova hipoteza nije samo kretanje planeta. tako krug ima gne stacionarnu točku. pa nisu fizikalni zakoni imaju eleganciju i si­ imali pojma zašto se planeti kreću po metriju. smione sve dok ne dođe do druge stacionarne pretpostavke grčkih astronoma. čno odbacio pojam kružnog kretanja. koju je Platon razložio dovito se pravac od Zemlje prema pla­ za slučaj sfera. Sunca. od koje krene najveći stupanj simetrije za zatvorenu suprotno u smjeru kazaljke na satu. Eudokso je zamišljao da polarne osi njegovih idealnih sfera nisu međusobno paralelne.10. Imamo jednostavnu li da su sva kretanja planeta kružna. krivulju. kretanja pomoću staza planeta. kao što je prikazano gore. Premda danas ne simpatizira­ ke na satu. nastavi kretanje u direktnom smjeru Bez prilično jednostavne. Jupitera. no što se može i zamisli­ ti.

Sve su ove sfere imale svoje cen­ bno dodati još sfera.spojiti posebne serije sfera za razne u sferu. točke pričvršćenja i kretanje sfera na ali nije mogla protumačiti zašto pla­ takav način da prikažu opažena kreta­ neti mijenjaju sjaj. planet. a zatim su se kušaj tumačenja općih karakteristi­ nizale sfere za Sunce. je očito da Mars mora biti bliže Zemlji Nadalje. na­ rije Eudoksa. Za razliku od mezopotamskih Sa stajališta današnje heliocentriastronoma prije njega i za razliku od čne teorije. nego imaju razne položaje.10 radiHiparha i Ptolemeja. njegova teorija automatski kad je sjajniji nego kad je slabog sjaja. one su bile i Sunce imaju seriju od tri sfere. Prema njemu. Zemlje. kristalnih sfera: Mjesec je bio pričvr­ Umjesto toga. Mars ima katkada veći sjaj. zahtijeva da smjerovi planeta ne mora. nja planeta. dje. Ova je priča. Mars. Prema tome. nih kretanja najunutarnjije sfere. Njegova sfera svake serije kreće se na isti na­ teorija se pojavila u vrijeme koje je čin kao sfera zvijezda. on se ograničio na po­ šćen na najbližoj sferi. no obrnuta od teorije koju je iznio na Čini se sasvim jasnim da Eudokso razmatranje Eudokso. nastala je te­ Na ovakav način dolazi do vrlo slože­ orija s fantastičnim brojem od pedeset i pet sfera.neta poput onih koji su već prikazani kta nagiba staze planeta prema stazi na slikama 3.bi trebalo da mijenja svoj sjaj. koje je prvobitno tre u Zemlji. zašto. Drugim riječima. poslije njega. donekle ma­ da protumači određeno kretanje ne­ glovito. Venera. Dok Mjesec egzistenciju. Sunca i Mjeseca. Jupiter i izrazima.dokso se izgleda nije bavio pokušajem dokso. on je pošao pili epicikličkom prikazu kretanja pla­ na neki način prema tumačenju efe. nije nikada namjeravao svoje sfere za­ U Eudoksovoj teoriji samo se zvije­ misliti kao da imaju stvarnu fizikalnu zde kreću u jednoj sferi. čini se. Konačno. Treća sfera je pričvršćena ozbiljnu pogrešku pridodavajući fi­ na drugu sferu na sličan način. pa su grčki kozmografi pristu­ Zemlje. Matematički problem je teorija Eudoksa. Ona je sasvim dobro bio da se izaberu polarne osi. na primjer. Često se govorilo. Polarne osi raznih sfera nisu planete u jednu divovsku mehaničku paralelne. Posljednja stavljanje kretanja planeta.7 i 3. bila predložio Eudokso. bilo je potre­ zde.10.načinio je veliki grčki matematičar Eu. njihove tumačila promjenu smjera planeta. Eu­ jus (OC) malog kruga mora biti jednak 93 . Ali je Aristotel načinio polovima. vidimo da u slici 3.Bilo je pokušaja da se protumači ova ju ležati u ravnini kretanja Sunca oko pojava. Mars je stvari. Druga krajnja označavalo starost Platona i prve go­ sfera je pričvršćena svojim polovima dine zrelosti Aristotela. a ona je sigurno potpu­ ročito u Eudoksova učenika Kalipa. A da se razjasne kretanja Saturn) i posljednja sfera za sve zvije­ planeta u svim detaljima. da su "Grci" vjerovali u sistem beskog tijela u određenom trenutku. planete (prema ka njihovih kretanja u geometrijskim redu Merkur. serije sastavljena iz ranijih vjerovanja i teo­ sfera su se postepeno proširivale. Sasvim lomično njihova retrogradna kretanja. pla­ samo matematičko sredstvo za pred­ neti imaju svaki po četiri. a redom. Položaj ima neku analogiju sa žiro Poslije Aristotela bila je odbačena kompasom. Prema tome. on je bio u mogućnosti da pri­ uvijek jednako udaljen od Zemlje i ne kaže mijenjanje smjerova planeta. strukturu. ili ova ga je pogreška prisilila da pokuša Mjesec pričvršćen je na najunutarnji. ili Sunce. pa nalazimo na posljednju sferu i može se slobo­ njeno puno prihvaćanje u rukopisi­ dno vrtjeti oko osi koja prolazi njenim ma Aristotela. a katkada Koliko je u tome uspio Eudokso? U slabiji. Prema teoriji Eudoksa. i tako zikalnu suštinu sferama Eudoksa.

bilo je jasno predosjećanje da točke Z. koja je na raspolaganju na slici 3. 94 . ako uzmemo da vrijeme koje je potrebno da se jednom okrene veliki krug odgovara vremenu koje je potre­ bno da se Mars jedanput okrene oko Sunca.7 nije bilo neposrednog uvjeta da Sun­ ce bude u centru malog kruga. u crtanju slike 3.radijusu staze Zemlje. Ali ova informacija nije potrebna ni za razumijevanje promje­ ne smjerova. Drugim riječima. Odatle nije bilo odmah jasno ljudima. tada će epiciklički prikaz jednako predstaviti opaženo kretanje Marsa. koji su prvi upotrijebili epicikličku predodžbu kretanja planeta. ne ovisi o postavljanju prave skale dvaju krugova.10. ali je potrebno da odnos polumjera velikog kruga prema polumjeru malog kruga bude točan. nego samo o postavlja­ Slika 3. Tamo radi­ jus ili polumjer kruga sa centrom u Z može imati razne vrijednosti.15 nju odnosa njihovih polumjera. na primjer. Prema tome. Ipak. I tu Sunce nije postavljeno u centru većeg kruga.16 Slično je kod crtanja ekscentričnog kruga kretanja vanjskog planeta. S i C moraju uvijek biti na jednom pravcu. nego opet na liniji ZC. sve što mi trebamo jest odnos OC prema CZ. Za ove svrhe. i ako uzmemo da vrijeme koje je potrebno da se mali krug jednom okrene bude jednako vremenu za koje se Zemlja jednom okrene oko Sun­ ca. Ali on je postavljen na liniji ZC. Potpuno slična razmatranja pri­ mijenjena su na slici 3. da se C treba kretati oko Zemlje u potpuno istom periodu Slika 3.7. Stari astronomi nisu Sunce metnuli u centar epicikla po kojem se kreće Ve­ nera. Marsa. Sunce i centar malog kruga budu na pravcu.15. kao što su na slici 3. Ovo zahtijeva dva podudaranja: prvo. Zatim. a da radijus ili polumjer (CZ) velikog kruga mora biti jednak polumjeru staze našeg vanj­ skog planeta. da Sunce mora biti u centru epicikla. Bilo je bitno da Zemlja. ni za razumijevanje promjene relativne uda­ ljenosti Marsa. točnost prikazivanja.

dok je slika 3.7. . slika 3.15 i slike 3. (Razlika između slike 3. S i C budu po­ redani početno u istom smjeru. god. Tychonovu siiku svijeta.kao S. Slika 3. kreće li se Sunce oko Zemlje ili se Zemlja kreće oko Sunca. da bi točka S trebala biti u točki C. n.) Epiciklički prikaz kretanja Merku­ ra mogao bi se popraviti ili dopuniti na pravcima Heraklidova ukazivanja upravo na isti način kao što se mogla dati epiciklička slika za Veneru. nastala je samo iz pro­ matranja i iz teorije: slika 3. i drugo. Ako prihvatimo drugi zaključak.15 je izra­ đena iz promatranja.17 Slike epicikala i ekscentričnih krugova su ekvivalentne. Na gornjim dijelovima ovih strana je dio astronomskog papirusa. Ali je Slika 3. koje je napisano u Egiptu između 331. da Z.7 izrađena iz prvobitnog poznavanja heliocentrične teorije. tada dobivamo tzv. relativan je po­ jam. pr.18 Pitanje. e. i 111.17 se pojednostavljuje pa se dobiva heliocentrični sustav svijeta.to će reći. kao što je poka­ zano na slici 3. nazvan "Nauča­ vanje Leptinusa" ili "Umijeće Eudoksa".7. Ako uzmemo da je ZS jednako ZC. Vjero­ jatno je da je ova podudarnost navela Heraklida da polumjer kruga Sunca treba uzeti da bude jednak polumjeru kruga na kojem se kreće centar epicikla Venere . naravno. Poznat je po brojnim di­ jagramima za razna tumačenja. pa možemo napraviti epicikle za sve planete.

ako se Zemlja zaista kreće oko Sunca. naime udaljenost od Sunca do planeta (udaljenost SO) mora uvijek biti jednaka udaljenosti ZC.17. Vjerojatno je ostvario jednakost epicikličke i ekscentrične kružne predodžbe o kojoj se raspravljalo prije u ovom po­ glavlju. Ovo je jasno ako se vratimo slici 3. i tako da planet zadr­ žava stalnu udaljenost od Sunca. Zato otkriće heliocentričnog pogleda.19 Kad je Mjesec u kvadraturi. kao na slici 3. Ali je Aristarh otišao dalje od ovoga.Slika 3. Još postoji neosporivo svjedočan­ stvo jednog od njegovih suvremenika. također. I. prije nove ere. Slika 3. Sada je moguće da se učini isti korak kao što je učinio Heraklid u svojoj slici kretanja unutarnjih pla­ neta. tada je sve što možemo reći da linija SZ mora biti paralelna sa OC. Budu­ ći da je nedostajalo poznavanje prave skale krugova na slici 3. tako da Sunce padne u točku C.20 Aristarh je smatrao da se Zemlja ne kreće oko Sunca po krugu. drugog možemo mjeriti. Mjesec i Zemlja. On je jasno spo­ znao da se slika svijeta. jer je relativno pitanje da li se Sunce kreće oko Zemlje ili se Zemlja kreće oko Sunca.9 može prevesti u vrstu opisanu na slici 3. Ari­ starh je koristio ovaj slučaj da odredi odnos udaljenosti Sunca prema udaljenosti Mjese­ ca.15. postoji samo jedno tumačenje zašto se pozadina zvijezda ne mijenja tokom godine: zvijezde moraju biti vrlo daleko od nas. Moguće je uzeti polumjer kruga Sunca da je jednak udaljenosti od C do E. upravo onako kako je pokaza­ no na slici 3. a prema tome planet održava konstantnu udaljenost od Sunca. ostvario da se opis kretanja jednog vanjskog planeta kao što je na slici 3. Arhimeda. tada se može pokazati kako se svi planeti kreću oko Sunca. Tu. može još pojednostavniti. Kritični detalj je nestao. Protumačiti se može samo ako se Sunce na­ lazi izvan centra. prikazana na slici 3. a samo se Sunce kreće po stazi oko Zemlje. Na osnovu ovoga došli smo u si­ tuaciju u kojoj se svaki planet kreće po stazi oko Sunca.17.16. što je poka­ zano na slici 3. trebalo je još samo dokazati da Sunce mora biti na pravcu CZ. nije bilo tako lako u slu­ čaju vanjskog planeta kao što je bilo u slučaju Venere i Merkura. 96 . jer se tada ne bi moglo protumačiti različito trajanje godišnjih doba.9. ako prihvatimo da se Ze­ mlja kreće oko Sunca. slika koju će Tycho Brahe prihvatiti gotovo dvije tisuće godina kasnije. koje je dolazilo jednostavno iz promatranja. koji je Aristarha uveo u heliocentrični pogled na svijet vjerojatno oko godine 260.10.16. kao što je na gornjoj slici situacija bila još nemoćnija za vanjske planete. upravo kao slučaj na slici 3. poznat nam je jedan kut u trokutu kojeg sačinjavaju Sunce.18. On je došao do sazna­ nja da. On je. Napomene Arhimeda također po­ kazuju da je Aristarh učinio daljnji značajni korak. Ovo je takozvana Tychonikova slika svijeta. ako ne postavimo daje polumjer kruga Sunca (udaljenost SZ) jednak polumjeru epicikla (OC). Može­ mo samo nagađati na koji je način on uspio da načini ovaj značajni korak.

On je pokazao da staza svih poznatih planeta izražene u u trenutku kad je Mjesec u kvadraturi jedinicama udaljenosti Zemlja-Sunce. ili dapače ranije ju zatvarati pravi kut. Uspo­ opravdano pitati zašto. izračunata uda­ Mjeseca. Sunčevog sustava. svatko se njegova teorija. ako je izmjereni kut mogao odrediti apsolutnu udaljenost bio 89° umjesto 87°. kut SZM može stvarne vrijednosti. pokazano na slici 3. a kut MSZ može se prema čito korisno za ustanovljivanje nekog tome izračunati. kao na sli­ sti. mogla postavio na razmatranje samo u pro­ se ustanoviti za vrijeme pomrčine Mje­ seca. u E netočan. Izgleda da je Aristarh svoju teoriju je bilo relativno lako. ako se Zemlja kreće oko Sun­ ljenost Mjeseca u polumjerima Zemlje. Vjerojatno je ređujući prividni polumjer ovog kruga s to bilo zato. Pre­ slučaju daje vrlo velike razlike u-rezulma tome.19. Nadalje. nego oko točke koja unutar jedan posto od točne vrijedno­ je nešto udaljena od Sunca. baziran na kvadrature Mjeseca. Nedostatak u Aristarhovoj metodi. smjerovi Sunca i Zemlje. Ovo je teško pro­ ovom mjerenju. Već smo ustanovili da rub sjene bni uzorak. u i manje točnije vrijednosti. ipak je bilo naro­ se mjeriti. Kut SMZ je Premda je ovo bilo mnogo manje od poznat kao pravi kut. on je tada tako­ Aristarh je također načinio sjajan đer znao udaljenost Sunca. Na primjer. mora­ polumjera Zemlje. Prema tome. pokazao da je Sunce vesti. ca prema udaljenosti Mjeseca. Kasnije ćemo vidjeti da točno procijenjen. Mjereći koja je korištena. napor da se odredi pravo mjerilo u bilo je moguće izračunati polumjere Sunčevom sustavu. trične slike svijeta. ali su ona bila dovoljno točna za već usklađenu jednostavnost heliocenAristarhovu svrhu. a njegov je račun. Već smo napomenuli da godišnja ći ovo i poznavajući Mjesečev prividni doba imaju nejednako trajanje. (kada je. Uzimajući Eratostenovu vrijednost a polovina u mraku). tada je kut izmjeren je ova procjena bila grubo manjkava. a i mala pogreška u ovom ali Aristarh nije bio toga svjestan. ca po kružnoj stazi? Ova bi se teškoća Na ovaj se način može dobiti vrlo točna u trajanju godišnjih doba mogla protu­ vrijednost. gledano sa Mjeseca.Poznavajući udaljenost Mjeseca u polumjerima Zemlje. a ako ljenost Sunca. Ranija su određivanja bila manje ci 3. a oko stotinu godina kasnije mačiti pretpostavkom da se Zemlja ne dobio je Hiparh vrijednost koja je bila kreće oko Sunca. Zašto kutni promjer. Nadalje. gledano sa Zemlje. Jednostavan račun općeg reda u veličini Sunčevog susta­ tada određuje odnos udaljenosti Sun­ va. Aristarh je Ustanovljivanje mjerila Sunčevog su­ stava 97 . on je smatrao da bi ako bi tatu. naravno.20. našao je Aristarh vrijednost u teškoći poznavanja točnog trenutka od 87°. Na primjer. Ako trenutak kvadrature nije što je Mjesec. Mjesec i Zemlja je izračunao da je udaljenost Sunca stvaraju pravokutni trokut. Aristarhov rezultat Ustanovljivanje udaljenosti Mjeseca bio bi gotovo točan. kako je oko četiri ili pet milijuna kilometara. jer oblik Mjeseca nije striktno oko dvadeset puta dalje od nas nego kružan. pola nje­ Zato je Aristarh prvi određivao mjerilo gove površine osvijetljeno od Sunca. lako je izračunati uda­ bi to bilo. pa možemo Mjeseca uvijek ima kružni oblik. Aristarh tom trenutku Sunce. kut SZM. lako mogao ustanoviti uda­ ljenost Sunca će se utrostručili. On nije opsežno izložio što je baca Zemlja kad se stere preko svoje argumente u knjizi. kako je postavljena. Ali bi takvo prisvajanje uništilo točna. što je on bio svjestan da prividnim polumjerom Mjeseca. je bio oko 895/6°. nalazi se. Poznavaju­ ma. može otkriti odnos polumjera Zemlje jednostavno ne bi slagala sa činjenica­ prema polumjeru Mjeseca.

Njegova je slika svijeta bila divno pri­ lagođena prvom stadiju profinjenja. a ovo je bilo upravo ono što je bilo protiv Aristarha. Da nema Mjeseca. ali nije bila prilagođena drugom stadiju. a današnji astronom. ne bi nastojao da prove­ de sve svoje najdelikatnije radove za vrijeme od pola mjeseca. u drugi stadij profinjenja. S mija razvijala pravcima koji se mogu praktične strane. dapače. Grci. U početku ovog poglavlja vidjeli smo da se nepravilnosti pojave čim se udaljimo od prvog stadija profinjenja i krenemo prema drugom. Za nju bi bilo potrebno razbiti staru ideju o kružnim kretanjima i prijeći na eliptična kretanja. nisu prihvatili astronomi koji su slije­ dili poslije njega. pa je grčka astronomija prešla ovakav razvoj je sasvim jasan. Istina je da na tako daleke objekte. U naj­ ranijim stadijima nije bilo problema u pokušaju da se izravnaju sunča­ ni i mjesečev kalendar. svijet Ranije smo napomenuli da su Hi. Njegovo se kretanje moglo prilično dobro predstaviti epiciklom. Značajno je da poslije Aristarha ima­ Poslije Aristarha grčka se astrono­ mo dvije sasvim suprotne tendencije. Možemo se na­ dati. ideje Grka su se kretale stalno da opišu fenomene koji su bili presve dalje i dalje od ispravne slike svijeta. razvoj astronomije bio bi mnogo lakši. Ovo ne bi trebalo biti do­ slovno shvaćeno kao opravdanje da se činjenice zanemaruju. efekti koji se pojavljuju u drugom stadiju profinjenja relativno su mali ili su se smatrali takvima u grčko vrijeme. nema teorije koja bi protu­ mačila sve činjenice i. Na kraju. Sigurno je da su ovo bili glavni razlozi koji su sprečavali i učenjake poput Hiparha i Ptolemeja da prihvate takve nazore. Razlog za precizno. najko­ risnija će teorija biti odbačena ako su protivne činjenice upoznate u prera­ nom stadiju. tako da je heliocentrična teorija mogla postati stalno uvedena. s teorijske kao Babilonci prije njih. ako je netko bio primo­ ran da preuzme kretanje po epiciklu za Mjesec. Ali. A ovaj korak Grci nisu bili sposobni da naprave.morao znati da smjerovi planeta ne leže općenito u ravnini staze Zemlje i je­ dnostavnost njegove teorije bi također djelomično bila poremećena zahtjevom da ravnine staza raznih planeta nisu u podudarnosti. pokušali su strane. u svom zanimanju. tada bi povijest astronomije od poče­ tka nove ere do našeg doba mogla biti potpuno drugačija. u grčko doba razilaženja od jednostavnog kružnog kretanja nisu bila tako napadno upa­ dljiva. S atronomskog se gledišta pokazalo gotovo zlokobno da naša Zemlja posje­ duje satelit. Da je grčka astronomija ostala u prvom stadiju profinjenja pet stoti­ na godina na ovaj ili onaj način posli­ je Aristarha. a sada smo vidjeli zašto heliocentričnu teoriju. u antičko doba. Konačno. koju je pronašao Aristarh. Dapače. bilo je relativno lako uočljivo da se Mjesec ne kreće oko Zemlje pravilno po kru­ žnoj stazi. Ovdje imamo značajan primjer koji nam pokazuje kako nije uvijek dobro znati suviše o stvarnim činjenicama. kao što su planeti. Ali ovo nije točno za Mjesec. zašto ne bi također i za planete? Izgleda da su ovo bili uzroci koji su sprečavali Aristarha da forsira svoje heliocentrične poglede. komplicirani za njih. Zato je Grcima izgledalo kao da se Mjesecu mora dopustiti da se kreće po epiciklu a. jer je epicikl mogao oponašati efekte eliptičnog kretanja u prvoj aproksima­ ciji. ocjenjivanje proma­ nazvati geometrijskim ekvivalentom tračke situacije postalo je sve više i više numerologije Babilonaca. da se protivne činjenice neće po­ javiti sve dok to ne ustanove vrednije teorije. parh i Ptolemej odbacili veliku Heraklidovu ideju o rotaciji Zemlje i prihva­ tili staru ideju o dnevnoj rotaciji neba. kada Mjesec nije vidljiv na nebu.je trebao da čeka gotovo dvije tisuće 98 .

Prije nego završimo ovo poglavlje omogućavajući nam da razumijemo reći ćemo nešto kratko o radu Hipar. u izrazima prema ovom uvjetu postaje zadovoljen kružnog kretanja. Ovdje su pretpostavka koju je iznio Eudokso one dane u dodatku na kraju knjige. S ovim do­ knjige. može va budu točno u centru Zemlje.godina prije no što je Kepler uspio da datnim stupnjevima slobode Ptolemej ostvari drugi stadij profinjenja. 99 . Osim prijeći preko ovog dodatka bez osjeća­ toga. nije bilo uvjeta da se centri epi­ ja da je propustio bilo šta od bitnosti cikala moraju kretati po svojim krugo­ da razumije preostala poglavlja ove vima jednolikom brzinom. Predmet gdje je glavna konstrukcija. Dok uvijek kretali oko kružnih epicikala. matematički uspo­ montiranjem stupnjeva složenosti koji ređena sa stvarnom situacijom. tri stotine godina prije njih. A Kepler je imao karakteristike eliptičnog kretanja.šta one stvarno znače.u suštini je to slična matematičkom pozadinom. Planeti su se još situacijom za eliptično kretanje. njegove oštroumne konstrukcije pobuđuju naše divljenje dnost heliocentrične teorije. Premda znamo da on nije bio na prednost što je živio u vrijeme kada je Nikola Kopernik snažno izrazio vrije­ dobrom putu. uvode­ je bio u mogućnosti da prikaže mnoge ći eliptično kretanje. onaj tko nije matematičar. Na nesreću su ha i Ptolemeja. Ovo je jednostavno zato jer su opisane sa sasvim nedostatnom žnih kretanja . tj. sa su uzimani u obzir. ali se nije tražilo da centri krugo­ vlju. Ovaj rad se odvijao ove konstrukcije obično opisane na na osnovi pretpostavke da sva kre­ način koji ih prikazuje svojevoljno i tanja moraju biti sastavljena iz kru­ neprivlačno. a će Ptolemejevi zaključci biti izneseni centri epicikala su se kretali oko kru­ pojednostavljeni u slijedećem pogla­ gova.

koji je ozna­ bio sklon da razmotri ideju po kojoj bi čen propadanjem i padom Rimskog Zemlja mogla biti kugla. Laktancije i Kosmas. Tokom stoljeća stvari su se Razloge za dugi zastoj nije teško polagano poboljšavale. kao "nebeski nomiji poslije njegova djela Almagest svod i gornje vode". Židovski narod. budući da padu. ku svijeta. dovelo je do gotovo komple. zadnje je Istina je da je bilo manje članova utočište nekoga koji prisvaja pravo o Crkve bez predrasuda. koji je živio krajem IV i Vjerojatno ništa više ne bi iznena­ početkom V stoljeća i koji nije tretirao dilo Grka Ptolemeja nego da je bilo re­ grčku znanost s omalovažanjem. ali na čeno. Osim toga. mijenja­ Jehova naredio da Sunce stane. Drugim riječima. Povećavanje rascjepa između završetka VII stoljeća teolog Beda je istočne i zapadne Europe. bili su nepoznati u srednjo­ prema tome poricali prvo veliko otkriće vjekovnoj Europi. sadrži naivno astro­ oplovili Feničani u službi egipatskog nomsko posuđivanje od drugih naro­ kralja Nehoa prije više od deset tisuća da. Odmah nakon naći. dijelio gornje i donje vode. vljenjem odlomka iz Biblije. Sada Biblija doslovno tumači: stvarno posebno Ptolemej. nikad nije bio prošao treću zonu i našao ljudska bića osobito zainteresiran za astronomiju. ponovo se čitaju.4. ma. Takve je nastavio je da živi sve do XV stoljeća i predodžbe bilo lako prihvatiti ako se kasnije. a ni Europa nije bila Grka. Međutim. nalazimo vraća­ u takvom umnom stanju da za sebe 100 . ali da nije potre­ tnog uništenja grčke znanosti na Za­ bno govoriti o Antipodima. U Bibliji čitamo da je ce. čiji su rukopisi nitko nije čuo ili čitao o nekome koji je popunili opseg Biblije. Nasuprot tome. pa čili Grke. larnoj predodžbi pojam o ravnoj Zemlji kao što je bilo u doba Noe. On spominje imperija. gore na nebu postoji još jedan ocean jer je malo ljudi bilo upoznato s općim koji se u trenutku upozorenja može pregledom grčke astronomije. bilo je malo ili uo­ uzme da je Zemlja ravna. Oko IX stoljeća sferičnost Zemlje i Ovakvi iskazi samim Židovima nisu grčke poglede o kretanju planeta još škodili. Nebo je bilo nebeski svod koji je godina. Tako na­ pće nije bilo razumijevanja za bilo što lazimo komentatore kao što su bili osim za grube astronomske činjenice. a povezan s porastom kr­ zone Zemlje navodeći da su samo dvije šćanstva. onemogućile su da neće biti za budućih četrnaest stotina oni prihvate bilo kakvu razboritu sli­ godina. kao što je bio stvarima koje ne razumije. U popu­ izliti potpuno na Zemlju i potopiti je. dni dio Crkve. da značajnog napretka u astro­ nesreću izreke u Bibliji. a ne ju svoje staze krećući se preko sjevera Zemlja. postoji nebeski svod koji odjeljuje gor­ premda samo u arapskim prijevodi­ nje vode od donjih. ali u rukama rane Crkve oni jednom je naširoko prihvatio napre­ su gotovo kompletno uništili znanost. prva knjiga ći iskaz s obzirom na to što su Afriku Starog zavjeta. Posljednji grčki pisci. sv. koji su toliko namu­ porugom ideju o Zemlji kao kugli.od njih nastanjene. poglavlje KOPERNIK I KEPLER Luther: Budala bi preokrenula sve nje gruboj predodžbi da zvijezde i Sun­ o astronomiji. nakon zalaza na zapadu. Ovo bi bio iznenađuju­ posebno knjiga Geneze. Augustin. ispod horizonta sve dok ne dođu u po­ Kopernik: Da me se napadne iskri­ ložaj za ponovni izlazak na istoku. ovo je trebalo naglasiti. koji su obasuli Profinjeni detalji. nastanjena dalje od nje (treća zona je a kao posljedica je ovih rukopisa što tropski pojas).

nacrtana u XIV stoljeću. 101 . ti­ pična je za taj period. Slika svemira Piera di Puccia.Pogled zapadnog kršćanstva na svemir bio je dugo opterećen starim naivnim židovskim astronomskim rukopisima. Od grčkog doba pa sve do Kopernika Europa nije postigla neki napredak u kozmologiji.

Ptolemejeva teorija je bila izrađena da po­ mogne astronomima. za više od sto godina. Ali. Pomoć se sastojala u tome što je arapski utjecaj u Španjolskoj veoma poticao da se Europa zainteresira za promatračku astronomiju. drugačije od obiju poznatih antičkih teorija. Tome Akvinskog. značilo je da se pored teorije Ptolemeja sada počinje razmatrati i teorija homocentričnih sfera. polazeći od po­ znate situacije.odredi takve detaljne činjenice. Oni su naučili zamr­ šene teorije Ptolemeja i ustanovili da one ne objašnjavaju činjenice koje su oni pronašli. Vrijeme koje je razdvajalo Ptolemeja od arapskih astronoma bilo je sasvim ne­ sposobno da daje točna predviđanja. Ovo je pomoglo da se oslabi dugotrajni autoritet Ptolemeja i da se ljudi prihvate istraživanja dru­ ge teorije. Zapreka je bila u tome što je Kopernik imao pre­ veliko povjerenje u njihovu točnost. koji je živio prije otkrića teorije epicikličkog kretanja planeta. ali bez uspje­ ha. izazvalo je veliki interes. što se pokazalo prilično do­ bro. znanstvena revolucija u Europi nastala je u velikoj mjeri kao rezultat dugog perioda tokom kojeg su se grčke ideje postepeno ponovo uvodi­ le u zapadnu Europu.jedan od osni­ vača eksperimentalne znanosti . Ovdje je potrebno tumačenje. Početkom sadašnjeg tisućljeća Arapi su postali duboko zainteresirani za finije detalje kretanja planeta. Prednost je religiozne ra­ znovrsnosti što zabrana jedne ideje od religioznih faktora na nekom mjestu ne uključuje zabranu te ideje od dru­ gih faktora na drugom mjestu. naravno. Poštovanje koje se razvilo prema radovima Aristotelovim u godinama koje su prethodile 1500. u odnosu na godinu ili dvije. posebno u originalnom grčkom jeziku. prirodno. vjerovao u Eudoksove sfere. zofa. Ljudi. Već je u XIII stoljeću Aristotel bio podignut iznad svih filo-. koji su postali strastveni promatrači neba. uprkos velikoj složenosti sistema krugova i sfera koje su upotrebljavali. eksplozije u kojoj je Kopernik igrao tako istaknutu ulogu. Vjerojatno su politička raznovrsnost Europe i nakon reformacije njena religiozna raznovr­ snost pomogle da dođe do toga.možda 102 . on se nije bojao da se sukobi s Lutherom. a vjerojatno od njih Arapima. premda je sam Bacon bio izoliran da napravi veliki korak koji se prostire otvoren svakome sve od vremena Aristarha. da odrede gdje će se planeti naći u nekom kasnijem času i osiguraju da predviđanja mnogo ne odstupe. predviđanja su postajala sve netočnija. pogotovu za djela Aristotela. samo jedan dio grčkog učenja koji je pobudio skolastičku pa­ žnju. Ponovno otkriće grčkih autora. astronomski se duh odr­ žavao u drugih naroda. Njihov promatrački rad bio je i pomoć i zapreka budućem razvoju astronomi­ je. a astronomija je bila. U ovome su oni vje­ rojatno bili potpomognuti i ohrabreni čistoćom pustinjske klime. Svakako. prema pisanju sv. Treba se podsjetiti daje Aristotel. S teo­ rijske strane oni su pokušali da usa­ vrše Ptolemejevu teoriju. To je bila cijena prihvaćanja Biblije doslo­ vno i u potpunosti. Unutar same Crkve bilo je znakova revolucije. veliki Kopernikov rad ne bi uopće nikad bio publiciran u Njemačkoj tokom egzistencije pro­ testantizma. Jer. godine. Neodoljivo privlači da se razmotre uzroci velike znanstvene eksplozije u Europi odmah poslije 1500. kako ćemo vidjeti kasnije. Ipak je Bacon . Sada Arapi proučavaju i teorijske i praktične aspekte astronomije. Prem­ da je Kopernik bio obavezan provesti opomenu unutar svoje vlastite Crkve. otvo­ reno su tražili raskid sa starim ideja­ ma. poput Engleza Rogera Bacona. Međutim. franjevačkog redovnika. manjkavost teorije postala je potpuno očevidna. Baklja je naj­ prije prešla Indijcima. kad su se uzimali duži perio­ di vremena.

Lijevo: opći pogled. Astronomi istanbulske zvjezdarnice. 103 .U srednjem vijeku astronomija je uglavnom cvala u muslimanskim zemljama. Slika gore desno predstavlja Ulagha Bega. Ovi promatrači proučavaju Ptolemejeve teorije. Sredina: crtež pokazuje položaj i veličinu velikog zidnog kvadranta. Oni su također uvidjeli da se mnoge činjenice ne slažu s teori­ jama. Desno: pogled na kvadrant. Rekonstrukcija zvjezdarnice u Samarkandu. istaknutog promatrača XV stoljeća iz Samarkanda.

i među Grcima. uočavamo samo kreta­ na finije detalje Ptolemejeva sistema. ali je bilo značajnih ljudi ra. ci. od rotacije Zemlje. Ovi faktori. kad netko pre­ cijeli ostali svijet. tijela bačena prema gore zaostaju. izgleda da su osigurali teme­ pretpostavka s kojom je pošao Koper­ lje na kojima su osnovani izvanredni nik pokazala kako je on smatrao da znanstveni razvoji u stoljećima koja je fizikalno najrazumljivije pretposta­ su slijedila. A vjerojatno je ovaj gleda Kopernikova djela. izgleda da bi jasna njem. Vrlo je vjerojatno da Kopernik je odbacio takvu primjedbu su Europljani XV i XVI stoljeća posje­ dokazujući ispravno da tijelo bačeno u dovali bolji razvoj fizikalnih shvaćanja 104 . Kopernik je odgovorio da bi tako da su isticale grčke ideje i bile se i sfera zvijezda morala neusporedi­ potpuno pristupačne. ako Zemlja roti­ redan čovjek. najbolji primjer općeg umnog nemira i zrak posjeduje dva osnovna nezavisna vrenja koja su se razvijala među misli­ kretanja: kružno kretanje.Tovin. na nesreću. viti da se Zemlja vrti. što dolazi ocima u XIII i XVIV stoljeću. da on posje­ početak njega vodio malo-pomalo pre­ duje mnogo bolje razvijeno fizikalno ma njegovoj velikoj teoriji o kretanju znanje nego njegovi grčki prethodni­ planeta. lje. zajedno s ciznih podataka koji bi nam govorili o naveliko poboljšanim fizikalnim zna­ njegovim idejama. nemamo pre­ shvaćanjima. rodno mjesto Kopernika. ne možemo ga uo­ tiji kao Regiomontanus. pozna­ kružnom gibanju. privikli su se čiti na tijelu. Knjige su bile napisane svoje osi. Na argument da bi se koji je sada uzet iz grčkog. a ne da se vrti Sasvim je očevidno. Budući da mi sami sudjelujemo u kao što je bio J o h a n n Miiller. One su također postale široko nego Zemlja da bi načinile kompletnu rasprostranjene u brojnim zemljama rotaciju u 24 sata. kako je izgledalo pred kraj srednjeg vijeka. a ne iz lo­ Zemlja razletjela ako bi se vrtjela oko ših prijevoda. Ptolemej je odbacio predodžbu o Kako je on došao do ove odlučne Zemlji kao rotirajućem tijelu koja se zamisli? Kopernik je bio sigurno izvan­ zasnivala na tome da. Pred kraj XV vo jače razletjeti na komadiće kada bi stoljeća originalne grčke ideje bile se vrtjela. i gibanje gore i do­ Sredinom XV stoljeća astronomi. jer bi se udaljene zvijezde su gotovo kompletno ponovo otkri­ morale gibati mnogo većom brzinom vene. s različitim političkim i religioznim Premda. nje gore i dolje.

godine naglo se vratio u na vjetar i na vodu. Studij klasi­ Ptolemej.Kopernik i (desno) Lukas Watzelrode. i ostao u Italiji daljnjih pet go­ ću bio uvelike usporen. II 1473. Na primjer. je u Europi tokom nastupajućih sto­ Kako se dolikovalo mladom čovjeku. Nadalje. upisao se na sveučilište u Kra. na sveučilište u Bologni. Malo znamo o koracima pomoću Tovinu na Visli 19. jer Nicolaus Koppernigk. što je dovelo do prvih matemati­ je intelektualna atmosfera Italije oso­ čkih tablica. otputovao je u Rim. koji su bili sasvim sigurno teži Maria da Navara. Godine 1491. matematiku. te­ ljeća. koji mu je mnogo poma­ gao u razvoju i školovanju od drevnih Grka. nagovor svoga ujaka biskupa Lukasa Takvi strojevi su tražili široku upotre­ Watzelrodea. kao mlinovi jedeće 1501. od kojeg je naučio nego oni s kojima su se susretali grčki elemente praktične astronomije. jednostavno zato jer skog učio astronomiju i matematiku. dina. sada u blica promatrački bi rad u XVI stolje­ Padovu. Bez ovakvih ta­ likoj žurbi otputovao u Italiju. poznat po­ mu je omogućio da čita radove velikih koljenjima kao Kopernik. u vrijeme srednjeg ne 1500. mehanički uređaji. Za vrijeme tih deset godina koje najveći astronom-promatrač tog sto­ je proveo u Italiji studirao je pravo. gradnja ve­ na jedan od glavnih centara europskih likih srednjovjekovnih katedrala pred­ učilišta. medicinu. a već sli­ vijeka. gdje je kod Alberta Brudzew. njegov stric. astro­ ma mjernih instrumenata koje je imao nomiju i klasične jezike.ideja koje je objavio u svom De revo- 105 . bu jednostavnih matematičkih prora­ Kopernik je očigledno ustanovio da čuna. u XV stoljeću bito prikladna.u Frombork. nije bio ovisan o grubim sistemi­ ologiju. Kao na primjer. dobili su veliku sjeveroistočnu Europu . Tycho Brahe. čnih jezika bio je naročito važan. gdje stavljala je veliki broj praktičnih pro­ je neko vrijeme studirao pod vodstvom blema. ljeća riješeno mnogo malih praktičnih on je nakon nekih pet godina prešao problema. jer je nekoliko mjeseci su bile sastavljene točne tablice trigo­ nakon imenovanja za kanonika u ve­ nometrijskih funkcija. rodio se u grčkih astronoma na njihovu jeziku. dok gdje je bio postavljen za kanonika na su za Grke bili malo više nego igračke. Godi­ graditelji. praktičnu i ekonomsku važnost.kojih je Kopernik došao do velikih kowu.

A za oko Sunca. Njegova veličina leži u činjenici da se sukobio s teškoćama koje su uzrokovale da Slika 4. a kasnije natrag u Frombork. Čim je uglavnom da bi živio kao intelektualni ideja o kretanju Zemlje bila prihvaće­ pustinjak do kraja života. Zbog toga. skladu s promatranjima njegova doba. a S uspio. bio je da pronađe sliku kretanja planeta koja bi bila jednostavnija od Ptolemejeve i bolje se slagala s promatračkim činjenicama. Prema Ptolemeju. Za­ protumačila. da bi nova heOpet. Sasvim je si­ na.1 su Hiparh i Ptolemej napustili helioModerna slika staze planeta s velikom centričnu teoriju. postavljajući Iz onoga što je rečeno. a Mars. C označuje centar. Kopernik je sasvim sigurno znao mišljenja Heraklida i Aristarha. trebalo bi zadovoljiti zahtjeve iz pret­ Zašto? hodnog poglavlja koje smo prozvali Kopernik je morao uvidjeti da bi se drugim stadijem profmjenja. zu centru epicikla Merkura i Venere. tanja Zemlje. kako ćemo vidjeti. datak. Jupiter i Saturn dalje od Zemlje. Samo u ovom nije ekscentričnošću. u čijim bi se centrima nalazilo Sunce. jer tada ove neobične po­ ovaj veliki zadatak trebalo je da Koper­ jave postaju jednostavno odraz kre­ nik živi povučeno. On nije mogao ji 1506. Bilo je najvažnije da jima se susreo Aristarh i koje su uzro­ su se retrogradna gibanja planeta lako kovale da se napusti heliocentrična teorija u korist epicikličke teorije. lo u svemiru koje se ne kreće. na ova pitanja moglo odmah odgovori­ ona bi morala da postigne najmanje ti ako se pretpostavi da Zemlja kruži onoliko koliko i teorija Ptolemeja. kojeg je sam sebi postavio. Samo tpostaviti da se Zemlja vrti nego pre­ tako je moguće razumjeti zašto je on tpostaviti da se cijela sfera zvijezda napustio svoju srodnu okolinu u Itali­ dnevno vrti oko neba. nije dao jednostavnu kružnu predo­ Tada je bilo lako vidjeti zašto su obje džbu kretanja planeta. duboku impresiju. Sunce je bli­ liocentrična teorija bila prihvatljiva. neobični dio uloge Sunca u teoriji gurno shvatio da bi opisivanje planetPtolemeja sigurno je morao načiniti skih staza kao jednostavnih krugova. vanjski planeti se gibaju po svojim bilo manje zadovoljavajuće njegovim epiciklima u istom periodu u kojem suvremenicima nego što je bilo u da­ se Sunce giba oko Zemlje. bilo je moguće podijeliti koje su se odnosile na rad Kopernika planete u dvije grupe: Merkur i Venera divlja travestija činjenica. ali je prona­ položaj Sunca. Dio s kojim se mora duži­ na Cl množiti da se dobije dužina CS. pa je bio naročito oduševljen da je otkrio kako su drugi prije njega došli do spoznaje da se Zemlja giblje.lutionibus orbium coelestium. 106 . On nije bio na­ grupe morale biti različito tretirane u ivčina da ne bi opazio poteškoće s ko­ teoriji Ptolemeja. Već smo Vrlo je vjerojatno da su ove ideje ili spomenuli da je bio impresioniran njihove klice zaokupile Kopernika već činjenicom kako je mnogo lakše pre­ za vrijeme studentskih dana. jest šao sustav koji je bio gotovo za dlaku u ekscentricitet staze. prema Ptolemeju. bit će prika­ Zemlju treću po redu po udaljenosti zano da su općenito prihvaćene ideje od Sunca. Zato. Kopernik se nalaze bliže Suncu nego Zemlja. nadalje. godine i otišao najprije u Hepretpostaviti da je Zemlja jedino tije­ ilsberg. Ali zašto? nima Aristarha.

Mnogi poznati eukiidski dijagrami potpuno pokrivaju zidove. gdje je Kopernik počeo proučavati astronomiju i ma­ tematiku u vrijeme kada je Kolumbo prvi za­ koračio u Novi svijet. nešto prije dolaska Kopernika na studij medicine u ovaj grad. 107 .Gore: Geometrijska soba u Krakowu. Lijevo: Predavanja iz anatomije u Padovi.

3 Odgovarajuća Kopernikova konstrukcija.stvarno oko 1/4%. U našim raču­ Da bismo ocijenili Kopernikovo po­ nanjima moguće je da uključimo boljšanje slike kretanja planeta s kru­ sve članove koji sadrže veličinu e.1 imamo planet P. nalaze se u tablici u prethodnom i Kopernika iste. najprije ćemo dobro pogledati ali da zanemarimo sve koji sadrže e2. slije­ konstrukciju koja je spomenuta u de Saturn i Jupiter s ekscentricitetom prethodnom poglavlju i još potpunije oko 0. Na slici e3 itd. aproksimaciju pravoj stazi nego upo­ Točka I predstavlja položaj planeta. a zatim za Mars (0. sve članova prvoga reda ekscentriciteta. Zato nije ravnomjerno. Vrijednosti za e za staze dajući to s današnjeg stajališta.0167 i na objašnjena u matematičkom dodatku kraju Venera sa 0. na kraju knjige. Kako se vidi u tablici. se mogu smatrati krugovima.bolja od 1% . Udaljenost od C do S (Sunce) dobiva se kao produkt polumjera (a) i ekscen­ tričnosti. su vrijednosti mnogo manje od jedan. ali ne s kvadratima.2 imamo Ptolemejevu 2056). kada je on najbliže Suncu. točnost od C do Sunca. tada se e zove ekscen. ali ne one drugog reda. staza je elipsa viših redova. znači da su sve Udaljenost od C do Sunca S ponovo je staze planeta slične kružnicama. One uključuju efekte poglavlju. mnogo manje od jedan. u prvoj gruboj aproksimaciji. one jednaka udaljenosti od C do točke A. koji se kreće po provedeno za prvi red ekscentričnosti. poznate u doba Koperni. Ovo daje mnogo bližu sa Suncem. Udaljenost od C do S je sta. zatim Zemlja sa 0. S. Ekscentricitet je najveći za Merkur (0. a točka H Da smatramo stazu Marsa kružnicom. a a x e je udaljenost tričnosti. govima. upravo Značenje točke A je u tome da se ravna kako ih smatramo kada pogrešno upu­ linija povučena od A do Pokrene okolo ćujemo na Kopernikovu sliku. treba slike s jednostavnim krugom.0068. Ovdje se L kreće oko K u istom odnosu kao AP u slici . Slika 4. Neka se planet P giba Činjenica da su sve vrijednosti od e oko kruga polumjera a i sa centrom C. Zai­ produkt a x e.metrijske su konstrukcije i Ptolemeja ka. dok se pravac od C do P Slika 4. u jednom od žarišta.0933).Na slici 4.2 Ptolemejeva konstrukcija staze planeta. Može se reći da je računanje 4. C je centar elipse. ca. svojoj stazi oko Sunca.Da nije bio loše sreće. Gle­ tricitet staze. položaj kad je on najudaljeniji od Sun­ bilo bi nam potrebno 10% točnosti. Ako je a dužina dok je uključenjem članova ekscen­ linije od C do I. geo­ svih planeta. mogao je preteći potrebno da ih smatramo kao krugove Keplera. Zanemarujući a da su zanemareni članovi drugog i utjecaj drugih planeta.05. današnju sliku staze planeta. pri svakom razmatranju.

slika 4. jedna polovina pomnožena produktom a x e. P planet. Prema tome. Obje su slike Kopernik je znao da su rezultati heliocentrične teorije u skladu s proma­ tračkim činjenicama. L se sada giba jednoliko oko kruga.točno za isti iznos za koji se pravac A do P okrene u slici 4. To će reći. S je ponovo položaj Sunca. A je Ptolemejev punctum aequans. ali udaljenost S od K (centar velikog kruga) sada je za polovinu veća od udaljenosti od C do S na slici 4.3 pojavila se sasvim razli­ čita konstrukcija. U Ptolemejevoj teoriji točka S nije dana kao Sunce nego kao Zemlja. Udaljenost od K do L je ponovo a. Ali L nije sada po­ ložaj planeta. Na slici 4. (Rotacije se odnose na stalne smjero­ ve određene po smjeru neke posebne zvijezde.2. polumjer L do P je jedna polovina pomnožena sa a x e. S matematičkog je gledišta potpuno točno ekvivalentna slici 4.2 još je u biti konstrukcija Ptolemeja.) Slika 4. Gore je njegova studijska soba.ne okreće ravnomjerno. koji ima centar u K . Naravno. dok se pravac LK okre­ ne jedanput. . giba se po ma­ lom epiciklu sa centrom u L.2. dok se L jednom okrene po glavnom krugu. Dolje: usnuli grad Frombork.3 u biti je Kopernikova kon­ strukcija. planet P napravi dva okreta na epiciklu.2. slika 4.2 je ovdje nacrtana na bazi heliocentričkog gledišta. Usprkos tome. konstrukciji Ptolemeja. a pravac od L do P okrene se okolo dvaput.

još je ovdje bio pridodao jedno posebno značenje nekoj posebnoj točki. jer je u svim drugim pogledima Kopernik bio sasvim jasan da Zemlji treba oduzeti svaku važnost kao centru. Kako smo upravo napomenuli. Dalje desno je naslovna stranica Kopernikova djela: Knjiga VI.3 dao prednost nad slikom 4. ovdje je bila samo jedna pogreška za koju bi se Kopernik mogao okriviti. jer mu je izgledalo ne­ prirodno da se polumjer CP na slici 4. To će reći da je on pronašao točku K za stazu Zemlje i smatrao da je točka S za sve druge staze identična s ovom točkom. Kopernik je skupo platio svoju sklo­ nost za kompliciraniju konstrukciju. koju smo upravo iznijeli. on joj je već pripisao razna gi­ banja: prvo. po- Slika 4. Točka K je različita za svaki planet i mora se odrediti iz promatranja. gotovo sto godina kasnije. Sve što je trebalo da on napravi sastojalo se u korištenju podataka. tj.4 Kopernik je zamišljao da se Zemlja kreće oko središta K kao njihalo s utegom obje­ šeno u točki N. Bitna karakteristika teorije je u tome. Njegova jedina po­ greška je bila u zanemarivanju člano­ va drugog reda ekscentriciteta. Gdje je točno bila konstru­ kcija točke P za neki određeni datum? Kad bi ovo bilo određeno za svaki pla­ net. teorija bi se mogla upotrijebiti za izračunavanje budućih položaja. to­ čka S mora biti ista za sve staze pla­ neta. (Na slici 4. Kopernik je uočio važnost prvog od ovih zahtjeva.2. Da je dao prednost konstrukciji na slici 4. Uprkos tome. 110 . Jedan daljnji detalj je potrebno odrediti iz proma­ tranja. načinio je pogrešku u svim sluča­ jevima osim u pretpostavci da je S to­ čka K za stazu Zemlje. Odbacujući dvije tisuće godina staru predrasudu da se Zemlja uopće ne kreće. treće. isto vrijedi i za polumjer kruga KL. Udalje­ nost od L do P ne treba posebno odre­ diti. Međutim.3 dosljedno za sve planete. on bi dobio teoriju koja bi se potpuno slagala s promatranjima dobivenim u njegovo vrijeme. jer je ova udaljenost jednaka 1/3 udaljenosti od K do S. Umjesto da je za S uzeo Sun­ ce.3 i nije teško da se posta­ ve vjerojatni razlozi zašto je on tako po­ stupio. koja je povezana sa stazom Zemlje. a to mora biti Sunce. određeni položaj svakog pla­ neta u jednom određenom trenutku vremena.1 gdje su zanemareni članovi drugog i viših redova ekscentričnosti. Ovo bi mu dalo kompletnu teoriju.3 i polumjeri KL i LP okreću se jednoliko.ekvivalentne eliptičnom kretanju na slici 4. vjerojatno bi izbjegao svoje dvije pogreške. U posebnom slučaju Zemlje. da je točka S ista za sve planete. dok su pogre­ ške Keplera. ali je on načinio čudnu pogrešku na drugom. da nađe točku K za svaku stazu i dužinu polumjera KL za svaku stazu. Desno je odlomak iz uvodnog prikaza Kopernikove teorije što ga je napisao Rheticus.) Kako su stvari pokazale. bile mnogobrojne. Kopernik je slici 4. Ova pogreška je čudna pogreška. go­ dišnje kruženje oko centra K i. dnevnu rotaciju. na neki način potekla iz druge pogreške. da je upotrijebio kon­ strukciju 4. kako je to kasnije učinio Ke­ pler. Možda je ova značajna pogreška. Kopernik je dopustio epicikl slike 4. da odredi neznatne razlike ravnina staza planeta. drugo.2.2 ne bi smio okretati jednoliko okolo.

Potrebno je 26 000 godina da os Zemlje načini jedan potpun okret.3 na slučaj Zemlje. Kopernik bi vjerojatno odgovorio da se ona sasvim ne kompenziraju i da je nedostajanje precizne kompenzacije razlog pojave precesije. To će reći da se pravac I do H na slici 4. Možda protu-kretanja točno ne poravnavaju ljuljanje pokazano na slici 4.1 stalNaslovnica Kopernikova djela: Knjiga VI. koje bi poravnalo učinak pokazan na slici 4. . Zatim je došla poteškoća u doka­ zivanju. netko može pravilno pitati. kad je u E2 . Kopernik je vjero­ jatno smatrao da bi se ovo gibanje u to­ likoj mjeri razlikovalo u usporedbi s br­ zinom dnevne rotacije Zemlje i njenim godišnjim kretanjem da bi predstavlja­ lo neznatnu razliku njihovih brzih gi­ banja. leži u ne­ pojmljivoj sporosti precesije.4 zajedno s nekim kompenzirajućim kretanjem. uočit ćemo da pravac od S do K nije striktno stalnog smjera. Kasniji su pisci kritizirali Kopernika za neprirodnost uvođenja ovog Odlomak iz uvodnog prikaza Kopernikove teorije što ga je napisao Rheticus. polarna os Zemlje bit će usmjerena u raznim smjerovima u odnosu na zvjezdanu po­ zadinu u raznim trenucima godine. pokazano na slici 4. On se stalno okreće. kad je Zemlja bila u E1 . tada bi nebo imalo vrlo polaganu rotaciju. kao na slici 4. os je usmjerena u smjeru E2N i tako dalje. Ako primijenimo sliku 4. protu-kretanja.4. Ovo se nije slagalo s promatranjima. možda.4. Dajući promjenu u smjeru osi Zemlje. Odgovor. Učinak kretanja je bio da se Zemljina os dnevne rotacije uvijek usmjeri u nepomičnu točku N. Prema tome. N je nepomična točka. a E1 E2 E3 E4 i E5 je niz točaka na stazi Zemlje. zašto bi ova dva kretanja točno kompenzirala jedno drugo. Zato je Kopernik smatrao da Zemljina os ro­ tacije mora imati protu-kretanje. Ako je to tako. Kopernik je predočio kretanje oko cen­ tra K kao gibanje utega pričvršćenog za konopac koji je obješen na nepomičnu točku.4. a to je upravo fenomen precesije. suprotna godišnja kretanja. os rotacije je bila usmjerena u smjeru pravca E1N. budući da točka N nije bila tako daleko kao zvijezde. Zašto nije jednostavno postavio polagano kretanje rotacione osi Zemlje kao uzrok precesije? Zašto uvoditi dva velika. Kopernik se suočio s drugim dugo­ ročnim problemima koji su povezani sa stazom Zemlje.trebu da se protumači pojava precesije.

Sve se ovo moglo izbjeći da se slika 4. uzimajući točku 5 za sve slučajeve istu. Ali. kretanje po malom epiciklu s centrom u L. Tako nalazimo kom­ pliciran prikaz točke K i nepotrebna kretanja posljednja dva planeta. kako ih je opisao Kopernik u svom velikom djelu: De revolutionibus orbium coelestium. da zaboravi na precesiju i na upotrebu konstrukcije slike 4. sporu pro­ mjenu u smjeru pravca od K prema S i različite vibracije u stazi. Lako je vidjeti da mu je to izgledalo komplicirano. Ovi su bili iluzorni. Sva su mu ova kretanja nametnula promatranja.3). te smatrali da pojava precesije nije stalna. što je navelo Kopernika da je za stazu Zemlje uveo polagano kretanje točke K. U stvari. pa se premišljao da doda još jedno kretanje iz teorijskog razloga. Dolje: Giese. tj. sve one prolaze kroz Sunce. godišnje kretanje oko kruga s centrom u K (slika 4. nego se. treće gibanje za objašnjenje precesije. Ako želi­ mo pogledati kroz prste. Tako su mislili da ra­ vnina staze Zemlje oscilira. kad se uzmu u obzir neznatne razlike između ravnina staza raznih planeta.3 jedna­ ko za sve planete.3 usvo­ jila u cjelini za slučaj Zemlje. također.no vrti zbog utjecaja drugih planeta. Tako je Kopernik dao bolju teoriju nego Ptolemej. Pored ovog potpuno ispravnog djelovanja iz usporedbe grčkih i arapskih promatra­ nja. Nije bila samo jednosta­ vnija u svojoj geometrijskoj konstru­ kciji. bolje slagala s činjenicama. kao što su promjene u ravnini staze. Posebno je bolje slaganje s činjenicama. pa je ovo izostavljanje zahtijevalo da se dodaju komplikacije kretanjima Merkura i Venere. Ovakav efekt je već bio otkriven uspo­ ređivanjem promatranja Grka s pro­ matranjima arapskih astronoma. Lijevo: Staze planeta. Iz toga razloga nije uveo pravilni epiciklički prikaz kretanja Ze­ mlje. U Kopernikovoj teoriji sve one prolaze kroz točku K staze Zemlje. jer su se pojavili iz promatračkih pogre­ šaka. posebno pogrešaka u arapskim promatranjima. drugi dugotrajni efekti su bili ta­ kođer izvedeni. to jest položaj Sun­ ca. U Ptolemejevoj teoriji ravnine staza svih planeta prolaze kroz Zemlju. Ove su pogreške prisilile Kopernika da uvede različite polagane vibracije u svoju sli­ ku staze Zemlje. Sada dolazi prava nezgoda. možemo reći da bi Kopernik trebalo da zaboravi na vibracije. protestantski biskup kojem je djelo najprije poslano . Zato je njegova slika kretanja Zemlje sadržavala: dnevnu rotaciju.

3871 0. kao što je KL ili SK ili LP. Ove hi­ poteze nisu nužno istinite ili.3) pri­ bližno 1/40 udaljenosti od K do L. Autor ovog djela je potpuno izvršio svaku od ovih dužnosti. Praktički problem.0000 ] ) planet Merkur Venera Zemlja Mars Jupiter Saturn Kopernikova vrijednost 0. Ali ona su bila toliko precizna koliko je trebalo Koperniku.5237 5.7233 1. Istina je 113 . Ta­ kva pogreška u Kopernikovu sustavu bila je samo oko 2% Ptolemejeve. ako oni žele razmotriti pitanje temeljito. Upozorenje čitaocu na hipotezu iznesenu u ovom djelu. a u vezi su sa čudnim novim hipoteza­ ma iznesenim u ovom djelu: da se Zemlja kreće. Ali. dok nije Kepler 1609.3763 0.5388 Početna stranica štetnog predgovora koji je dodao Osiander (prijevod je dan niže dolje).5198 5.premda je Kopernik griješio.1743 danas 0. a njihova to­ čnost se može procijeniti usporedbom s današnjim vrijednostima. koji mu se postavio. Svi proračuni udaljenosti. Za primjer Zemlje je udaljenost od K do S (slika 4.2028 9.3 smatrajući ovu točku nepomičnom točkom reterencije za sve druge staze planeta. To su bila razmatranja koja su za­ okupila Kopernika poslije njegova po­ vratka u Frombork. to je Ako uzmemo u obzir da je ovo prva relativna skala staza planeta koja je dobivena. a zatim supstituirati tako određenu točku s točkom S na slici 4. ogorčenih glasinama koje se već šire. Sigurno ima učenih ljudi.0000 1. Podaci za usporedbu dani su u slijedećoj tablisrednji polumjer staze (uspoređen sa srednjim polumjerom staze Zemlje [= 1. Ako. on mora zamisliti i izra­ diti takve hipoteze. dapače. tada. a da je Sunce nepokretno u centru svemira. koje će mu omogućiti izračuna­ vanje ovih kretanja iz osnovnih principa geometrije. u jedinici srednjeg polumje­ ra staze Zemlje. Ona su izvede­ na bez velikih napora.7193 1. tada je Kopernikovo dosti­ gnuće izvanredan uspjeh. Neki su komenta­ tori kritizirali njegova promatranja da su bila fragmentarna i nekompletna. Mnogi su mislili da je taj pre­ dgovor napisao Kopernik.2192 9. naći će da autor nije ništa učinio što zaslužuje predbacivanje. dokazao da to nije predgovor Kopernika. Promatranja Ptolemeja i Arapa nisu bila dovoljno kompletna za Koperniko­ vu svrhu i on je zato morao sam obaviti razna promatranja. za budućnost kao i za prošlost. Još je pre­ ostalo da odredi K za druge planete i također da odredi dužinu pravca KL za svaki slučaj. izrađeni su u jedinici udaljenosti od K do L u slučaju Zemlje. tj. vjerojatne ali ako one pružaju takve metode računanja koje daju podatke što se podudaraju s promatranjima. bio je određiva­ nje točke K za stazu Zemlje. on je samo neznatno pogriješio. jer je bio ne­ potpisan.0000 1. Apsolutna udaljenost se tada nije mogla naći. Dužnost astronoma je da sakuplja zabilješke o kretanjima nebeskih tijela s marljivošću i preciznošću. Ovi ijudi smatraju da je nauka bila ustanovila činjenice oda­ vna i da one ne smiju biti prepravljene. on ne može naći prave uzroke ili hipotezom objasniti dobivene podatke.

Bez sumnje je sam uvidio i znao da izvještaj izazvao veliku senzaciju. go jasnije nego je to uvidio Galilei . pa je put koji je izabrao neće napustiti.koji je za Kopernika bio sasvim protiv publiciranja. Premda Činjenica da Ptolemej nije načinio taj nemamo jasnog uvida zašto se odlučio korak . nije teško vidjeti prirodan . 114 . naročito na Fragmentarni podaci koje imamo jugu. i točne procjene vjerske razdraženosti Nova teorija se brzo pročula i iza­ doba u kojem je živio. jatno kao rezultat posjeta Rheticusa. pritiskan sa svih strana da publi­ vota publicirana njegova teorija. tako je dine uputio u Frombork. Vjero­ cira svoju teoriju.Kopernikova teorija potakla je promatranja.da je njegova odluka nastala iz jasne pernikove teorije u odnosu na Grke. Zbog toga se 1539. kojemu je tada bilo 67 godi­ Konačno mu je u zadnjoj godini ži­ na. bio je spreman na kompro­ kojima je pokušao pobiti Koperni. znanje za svoja velika otkrića. Kao što je bio spreman kovu teoriju.koja kojem je dao naslov Primci navratio de bi ga gotovo sigurno dovela do inkvizici­ libris revolutionum Copernici. pa je u XVI stoljeću Europa imala prvog stvarno velikog promatrača Tycha Brahea. Premda je bio zajedljiva za teoriju. Slijedeće godine kve. Vjerojatno je vidio sasvim jasno što Rheticus je shvatio Kopernikovu ide­ bi mu donijela takva publikacija .mise u životu.mno­ ju pa je napisao preliminarni izvještaj. no nije ra­ žala Italija za intelektualnu slobodu zumio detalje. i epicikli i deferenti. Ovaj je je.jest mjerilo usavršenja Ko. a gore njegova vla­ stita slika svijeta. go­ i priprosti život u Fromborku. Kopernik. Kopernik ga bio voljan da radije žrtvuje svoje životno je primio srdačno i dozvolio mu da djelo nego proganjanje svoje vlastite Cr­ proučava novo djelo. prelaze u deset godina bez potrebe da primi pri­ godišnjem periodu jednake polumjere. U Wurttembergu se mladi pro­ pokazuju Kopernika kao čovjeka žustra fesor Rheticus naročito interesirao i jasnih odluka. ipak je vidio prednost da žrtvuje ugodnosti što mu ih je pru­ heliocentrične predodžbe. da je Ptolemej mogao dobiti slične re­ S današnjeg stajališta izgleda ču­ zultate da je postavio hipotezu da svi dno da je Kopernik bio voljan raditi tri­ krugovi. Poslije niza predavanja u karaktera. zvala je vruće rasprave. Lijevo je portret Tycha.

gdje se nalazio njegov veliki kvadrant. Na zidovima su slike Tycha i nekih njegovih instrumenata.Crtež prostorije u Uraniborgu. 115 .

116 .

strani je Stjoerneborg. Dolje na preth. Ispod ovog presjeka je presjek Stjoerneborga. smatrajući da će to biti epohalno u skandinavskoj arhitekturi. Desno je karta otoka Hven. 117 . koju je za Tycha Brahea izgradio jedan njemački arhitekt. Presjek zvjezdarnice Uraniborg (gore) pokazuje gdje su bili smješteni najvažniji instrumenti.Zvjezdarnica Tycha Brahea Gore na preth. gdje se vide položaji glavnih instrumenata. Najveći broj instrumenata nalazio se ispod zemlje. što ga je Tycho dao izgraditi kada mu je slava omogućila da zaposli mnogo pomoćnika.strani je zvjezdarnica Uraniborg. aneks. da bi bili zaštićeni od vjetra. Ispod svoda nalijevo je Tychova najveća nebeska sfera.

Giese je odmah povjerio publiciranje Rheticusu.povjerio je publiciranje svog velikog djela protestantima. da li je nova teorija u mogućno­ sti da najtočnije prikaže promatranje kretanja planeta. koja je izašla 1609. morao je Rheticus napustiti Nurnberg i preuzeti profesorsko mjesto u Leipzigu pa je prepustio nadzor nad štampanjem luteranskom teologu iz Nurnberga Andreasu Osianderu. 118 . godini. jer su bili upoznati s publiciranjem. Osiander je iskoristio priliku i u knjigu je dodao predgovor. godine u 70. ali da to ne znači da je ta hi­ poteza istinita ili vjerojatna. kojih je bilo više nego mnogo. Tada je Kepler pronašao pravog autora. prije nego što je štampanje dovršeno. pa je sve to iznio u svojoj knjigi o Marsu. Giese i Rheticus su odmah znali da predgovor nije napisao Kopernik. išlo se za tim. ali su svi ostali vjerovali u to gotovo tri četvr­ tine stoljeća. Na slici dolje je neuspio Keplerov po­ kušaj da poveže staze planeta sa siste­ mom pravilnih tijela upisanih u sferu kugle. tako je Tycho Brahe bio prvi koji je dosegao veličinu Hiparha kao astronom pro­ matrač. Na ovaj je način Osiander pokušao umanjiti ve­ ličinu i snagu najvećeg naučnog djela koje se pojavilo od grčkog doba. Izuzimaju­ ći samo diskusije bez pravog temelja. Na nesreću. Kopernik je umro 1543. godine. šaljući ga Gieseu. kojeg je sam napisao a nije potpisao. prvi stvarno izvan­ redni astronom promatrač. U predgo­ voru se kaže da se hipoteza o kretanju Zemlje može iskoristiti da se objasne činjenice. Upravo kao što je Kopernik bio prvi Europlja­ nin od grčkog doba veličine Aristarha i Ptolemeja u teorijskom području. pa je izgledalo da su to riječi samog Kopernika. Slijedeće stoljeće je bilo ispunjeno intenzivnim kontroverzija­ ma o Kopernikovoj teoriji. koji je dao djelo štampati u Nurnbergu. odnosno njegovo ime. Zato je teorija dala novi impuls za promatranja i u zadnjoj četvrtini XVI stoljeća pojavio se u Dan­ skoj Tycho Brahe. pomoću svog kolege u Nurnbergu. biskupu od Kulma.

Do kra­ ja svog života nije mogao uvidjeti da je takozvana nova teorija točno ista kao Kopernikova teorija. a da zadovolji svoje predrasude. koja zaista ulazi u oko ili teleskop. Iz Presjek kroz originalni Kepierov sistem kocaka upisanih u kugle. Ovo je dalo dovoljno dobre rezultate da ohrabre Keplera da se time bavi. naši osjećaji nam govore da Zemlja miruje. Ova psihološka značajka vodi promatrača do sumnje o realnosti stanja. a još mnogo više nego kako ga vidi te­ oretičar. ne po­ stoje. Našao je. jer s njima ne može uspostavi­ ti isti fizikalni kontakt. koje su mučile Koperni­ ka.Tycho je bio istinski protiv Kopernikove teorije. nego su bile pogreške promatra­ nja. ali da samo Sunce kruži oko Zemlje. točno kao u Kopernikovoj teoriji. Na primjer. bilo je potrebno da postavi teoriju da se Ze­ mlja ne kreće. na primjer. Njegovi prigovori nisu bili u vezi s vjerskom pobožnošću. niti je dio precesije nepravilan. Zaista. da vibracije. da je moguće izgraditi takvu teoriju u kojoj bi se svi planeti osim Zemlje kretali oko Sunca. a ne postoji. Premda je Tycho bio bez sumnje sasvim naivan u ovoj stvari. On daje slabo usporedive vrijednosti sa stazama planeta Keplerov originalni dijagram sfera i upisa­ nih pravilnih tijela. ravnina staze Zemlje nije podložna promjenama. koje su tako uznemirile Kopernika. 119 . Ovo je vjerojatan uzrok Tycho Braheovih prigovora Kopernikovoj teoriji. a da se svemir okre­ će oko nje. kad se gleda fotografija nebe­ skog objekta. ne možemo direktno osjetiti kretanje Ze­ mlje. njegov je promatrački rad postavio veliki spomenik ljudskim nastojanjima. Tycho je došao do raznih za­ ključaka koji su mogli uzrokovati veli­ ku uzbuđenost u XVII stoljeću. On je pokazao. Sa­ svim odvojeno od svojih promatranja planeta. Na osnovu ovog promatračkog materijala Kepler je načinio odlučne korake. Čini se da su prije proizašli iz jedne karakte­ ristike koja je značajna za gotovo sve velike promatrače: da svijet kako ga oni vide ima neposredniju emocionalnu re­ alnost nego kako ga vidi običan čovjek. na primjer. Ovaj mistični odnos između opažača i objekta izgleda da se pojavio samo kao rezultat svjetlosti.

Uraniborgu i njegovom starom upravitelju Tychu. . (Nadgrobni spomenik Tychu Braheuu Pragu) Kepler je zahtijevao da se dadu istaknuta mjesta Koperniku.120 Na naslovnoj strani.

a ne tablice Tychu. S obzirom na drugo. Sa 18 go­ dina se upisao na sveučilište u Tübingenu. Kepler je mnogo naučio radeći kao Tychov smatrao da on mora dati uvjerljivo tu­ pomoćnik zadnje dvije godine živo­ ta svoga upravitelja. gotovo sto godina poslije Kopernika. Keplerov se tempera­ njima pokaže način kako su se formi­ ment nije mogao složiti s Braheovim. 121 . nego samoodržanje nemaju posebne oznake. Johann Kepler. Prvo. otkriva nešto o čudnom traženju prirode Keplerova mentalnog sastava. dao je jasan opis Kopernikove teorije. ove vrijednosti ga ni bogatstvo. koji za svoj rad mnogo duguje Tychu Braheu. druge.2 i 4. u ovome i prethodnom poglavlju. godine. Prema Nadgrobni spomenik Tychu Braheu u Pragu. Njegov prvi rad. Drugo. iako one da­ nas izgledaju fantastične. godine bila su tako točna da su podaci i danas dragocjeni.3.svojih promatranja kometa 1577. Iz zahvalnosti mačenje zašto polumjeri i ekscentrici. osim da se s mu je načelo. koji se pojavio 1596. To bi bila jedinstvena teorija. Njegova promatra­ nja nove zvijezde (supernova) iz 1572. privukle su Keplerovu pažnju kroz cijeli njegov ži­ vot i bez sumnje su bile pokretačka sila prema njegovim velikim otkrićima. Mysterium Cosmographicum. poka­ zujući njene prednosti nad Ptolemejevom. Njegov pokušaj da se poveže s ovim sasvim nepotrebnim problemom bio je naj čudniji. gdje se kroz predavanja Mästli­ na upoznao s Kopernikovom teorijom. go­ dine Tycho je prvi napomenuo da se nebeska tijela mogu kretati po krivulji koja nije kružnica. Na ploči gore piše: Ni sna­ dnašnjem mišljenju. vje­ rojatno je Kepler u to vrijeme spoznao ekvivalentnost konstrukcija pokaza­ nih u slikama 4. bit će dobro da Keplerove ideje objasnimo detaljnije jer. S obzirom na prvu točku. Već smo napomenuli.Kepler je posvetio svoje Rudolfinske teti imaju upravo ove vrijednosti. XII 1571. vrijednosti srednjih polumjera i vrijednosti ekscentriciteta staza planeta. zanimljiv je iz dva razloga. rali planeti i kako su se oni razvijali usprkos tome bio je uvijek spreman polaganim dinamičkim promjenama da se pokori promatranjima te je t i ć a m a milijuna godina. rodio se u Wurttembergu 27. On se njome odmah oduševio i odlučio da sav svoj život posveti astronomiji.

Gore su dvije od nekoliko stotina stranica proračuna koje su ovaj važan rad ostavili u vječnu baštinu.Određivanje stvarne staze planeta Marsa pomoglo je Kepleru da se istakne kao veliki otkrivač. 122 .

Zamislite kocku kojoj je izvana opisana kugla. Zatim nacrtajte kuglu unutar kocke i tako redom. Na taj na­ čin ćemo dobiti niz kugli različitih po­ lumjera. Sada zamislimo da polumjeri ovih kugli imaju iste odnose jedni pre­ ma drugima kao što ih imaju polumjeri planeta. Tada ćemo imati neprirodno i misteriozno tumačenje zašto polumje­ ri staza planeta imaju posebne vrije­ dnosti, što ih u stvari imaju. Takva je bila baza Keplerove zamisli. Pogledaj­ mo kamo ga je ona povela. Niz sfera ili kugli, koji su izračunani na ovaj način, nije se uopće slagao s polumjerima staza planeta. Ovo je pri­ sililo Keplera da promijeni ideju u deta­ ljima, a ne u principu. Umjesto upisi­ vanja druge kocke unutar druge kugle, na njeno je mjesto upisan tetraedar. Zatim je unutar tetraedra upisana tre­ ća kugla. Unutar treće kugle upisan je dodekaedar, a četvrta kugla unutar nje­ ga; unutar četvrte sfere došao je ikosaedar. Petoj kugli je dodan oktaedar, pa na kraju dolazi kugla unutar oktaedra. Kako se odnose polumjeri ovih sfera s relativnim polumjerima staza planeta? Vrijednosti su pokazane u prvoj koloni donje tabele, a izražene su jedinicama polumjera staze Zemlje.
planet Merkur Venera Zemlja Mars Jupiter Saturn Keplerova vrijednost 0,56 0,79 1,00 1,26 3,77 6,54 Kopernikova vrijednost 0,38 0,72 1,00 1,52 5,22 9,17

Slaganja nije bilo, pa je to bilo do­ voljno da potakne neumornog Keple­ ra. Slijedeći korak je bio, da se svaka kugla zamijeni s dvije kugle. Uzeo je za svaki planet dvije kugle, manja kugla predstavlja najmanju vrijednost uda­ ljenosti planeta od centra, a najveća kugla odgovara najvećoj udaljenosti

planeta od centra. Po ovoj slici imamo dvije kugle za Saturn, zatim kocku unutar unutarnjije od dviju kugala: slijede dvije sfere ili kugle za Jupiter sa tetraedrom unutar unutarnjije i tako dalje. Premda i sada slaganje s promatranjem nije bilo dobro, Kepler nije bio obeshrabren. Postavio je sebi pitanje, što je centar? Da li je zaista centar Zemljine staze, kako je Kopernik pretpostavio, ili je centar Sunce. Ovdje imamo tipičan primjer Keplerovih metoda. Tokom cijelog svog živo­ ta napravio je najmanje tri pogreške na svaki ispravni korak koji je poduzeo, ali su ti ispravni koraci bili tako golemi da su uvelike prevagnuli pogreške. Ovim opaskama, koje su se odnosile na Keplerov način mišljenja, moramo dodati daljnju značajnu karakteristiku. Nikad se nije zadovoljavao s osrednjim slaga­ njem između teorije i promatranja. Ako se teorija ne bi točno prilagodila unu­ tar područja promatranja, trebalo je potražiti druge mogućnosti. Koliko god su prvotna računanja tražila mnogo vremena i napora, ona su se imala za­ vršiti. Upravo kako su Keplerovi uspje­ si prevagnuli njegove pogreške, tako je karakteristično da se uvijek pokoravao promatranjima, koja su prevagnula ne­ obične plodove njegove svojevrsne nestvarnosti. Kod proučavanja svoje ideje o tije­ lima i kuglama zapazio je da je Kopernik drugačije tretirao slučaj Zemlje od drugih planeta. To je podbolo Keplera jer, ako je Kopernik ovdje pogriješio i ako bi se Zemlja tretirala na isti način kao i svi drugi planeti, njegova bi se neobična teorija mogla bolje uskladiti s promatranjima. Zato se Kepler dao na određivanje točne staze Zemlje. Za ovo su mu bila potrebna najtočnija proma­ tranja, pa je odlučio da postane pomo­ ćnik Tycha Brahea. Velika udaljenost od Graza, gdje je Kepler živio, do Dan­ ske možda bi ga spriječila da otputuje Tychu, ali na sreću se Tycho posvađao s mnogim ljudima u Danskoj i bojeći se

123

da mu ne uzmu njegove instrumente je bio svjestan da se ovaj sustav samo napustio je Dansku 1597. godine i na­ neznatno razlikuje od Kopernikova selio se u Češkoj pred kraj XVI stoljeća. sustava. U svojim kasnijim radovima Kepler je u međuvremenu pobjegao iz on se savjesno držao obećanja. Graza zbog religioznih progona i došao Tako se Kepler sam latio zada­ u Prag u siječnju 1600. godine. Tako tka određivanja prave staze Zemlje u se Kepler lako mogao povezati s Tyc- odnosu na Sunce. Radeći na ovome hom - lako s geografskog gledišta. Ali postavio je jednu odlučnu pretpostav­ to povezivanje za Keplera nije bilo lako ku, koja je na sreću približno zadovo­ s ljudskog gledišta jer, kako je sam pri­ ljavala: tj. da je planet, kada je u istom mijetio, Tycho je čovjek s kojim nitko smjeru sa Suncem (u odnosu na po­ ne može živjeti bez izvrgavanja najve­ zadinu zvijezda), tada uvijek jednako ćim uvredama. Zato nema većeg doka­ udaljen od Sunca. Ova je pretpostavka za, koji pristaje Keplerovom karakteru, približno točna za određeno vrijeme, nego da je poslije 25 godina svoje velike takva kakvu su obuhvaćala promatra­ planetarne tablice Tabuli Rudolphinae nja Tycha Brahea. posvetio uspomeni Tycha Brahea. Na slici 4.5 S predstavlja Sunce, a Kepler nije dugo gutao uvrede, jer M položaj Marsa. Izaberimo niz trenu­ je Tycho umro 1601. godine ostavlja­ taka kada je smjer od S prema M uvi­ jući Kepleru žetvu svojih promatranja. jek isti, a kako smo rekli, udaljenost Bez ovih bi promatranja Kepler teškom od S do M je uvijek ista. Jer je vrijeme mukom došao do pravih staza plane­ ophoda Zemlje različito od vremena ta. Na svojoj samrtnoj postelji Tycho je ophoda Marsa, Zemlja neće općenito zaklinjao Keplera da ne zaboravi su­ biti u istom položaju kada Mars bude stav koji je on zastupao, da se Sunce u istom položaju. Zato dobivamo niz okreće oko Zemlje, a da se svi ostali položaja Z2 Z3 Z4 itd. za Zemlju. Kad planeti okreću oko Sunca. Kepler je je Zemlja u položaju Z1 promatranja obećao da to neće zaboraviti, premda daju i kut između MS i SZ i također
Slika 4.5 Kepler je izabrao niz trenutaka, kada je smjer S prema M (od Sunca prema Marsu) bio isti. Kod svakog izabranog trenutka položaj Zemlje (Z) je bio različit. Položaji Z2 Z2 itd. označuju markirani dio Zemljine staze.

Zvjezdarnica u Pragu gdje je Kepler radio.

124

kut između MZ1 i Z1S. Prema tome, kutovi trokuta su poznati, tako da se omjer udaljenosti od S do M i od S do Z1 može izračunati. Određujući ovo za svaki položaj Zemlje Z1 Z2 Z3 itd., Kepler je dobio odgovarajuće vrijedno­ sti Zemljine udaljenosti od Sunca na raznim položajima ili točkama njene staze, što je udaljenost od S do Z , od S do Z2 i tako redom. Na taj način on je mogao ucrtati stazu Zemlje unutar točnosti koju su dala promatranja. On je našao da je to Ptolemejeva konstru­ kcija koja je dana na slici 4.2. Napomenimo da je ta konstru­ kcija ispravna za članove prvog reda ekscentriciteta. Jer je ekscentričnost staze Zemlje vrlo mala, članovi drugog reda (članovi s kvadratom na e) bili su premaleni da bi bili otkriveni proma­ tranjima Tycha Brahea. Zato je Kepler dobio za Zemlju konstrukciju koja je identična Ptolemejevoj. Budući da je
Dolje je Keplerov prikaz staze Marsa. Iscrtkana linija označuje stazu. Sunce se nalazi kod n, jednom od žarišta elipse.

Ptolemejeva konstrukcija, kako smo vidjeli, potpuno ekvivalentna Kopernikovoj konstrukciji na slici 4.3, pokaza­ la se ispravnom Keplerova slutnja da je ovdje Kopernik načinio pogrešku. Ako staza Zemlje odgovara Ptolemejevoj konstrukciji, možda ona odgo­ vara i svim stazama ostalih planeta. Zato je Keplerov slijedeći korak bio da upotrijebi konstrukciju slike 4.2 za sve planete, ali, naravno, s različitim smjerovima za pravac od S prema C i s različitim vrijednostima za ekscentricitete staza (što će reći, s različitim vrijednostima za odnose udaljenosti SC prema udaljenosti CP). Sada je Ke­ pler popravio dvije Kopernikove pogre­ ške. On je dodao Zemljinom kretanju epicikl i ispravno je ustanovio da Sun­ ce nije središte glavnog kruga Zemlje nego centar svih staza planeta. Ako uzmemo u obzir da je Ptoleme­ jeva teorija vladala gotovo 1400 godiSlika 4.7 Kada planet prijeđe od P1 do P2 on opisuje površinu P1SP2. Uprkos dvjema pogreškama u izradi Kepler je došao do točnog rezul­ tata: da je površina proporcional­ na vremenu koje je proteklo od P1 do P2 .

Slika 4.6 Elipsa predstavlja stazu planeta. Oko nje je opisan krug. S označuje Sunce, a P položaj planeta. Kepler je otkrio da je udaljenost SP uvijek jednaka Cl - eCI cos(QCI).

125

na i da je Kopernikova teorija postoja­ katkada daju položaje Marsa gotovo la gotovo 100 godina, moglo se očeki­ točno, ali su se na nekim drugim po­ vati da će ta nova slika vrijediti neko ložajima odstupanja od 8' ponovo po­ vrijeme. U biti je Kepler ponovo otkrio kazala. Vjerojatno je da većinu ljudi da su eliptična kretanja planeta ispra­ takva odstupanja ne bi mnogo intere­ vna za prvi red ekscentričnosti, pa se sirala. Oni bi bili zadovoljni s činjeni­ moglo očekivati da je to veliki međaš com da teorija daje približno ispravna u astronomiji. Ironija sudbine je tada predviđanja. (Zaista je situacija za sve htjela da se nova slika nije zadržala druge planete bila mnogo bolja, osim ni godinu dana. Vlastita promatranja za slučaj Merkura, za kojega proma­ Tycha Brahea, koja su omogućila Ke- tranja nisu bila potpuna.) Ali, Kepler pleru da ispravi Kopernikovu teoriju, nije bio čovjek koji bi prešao preko sama su pokazala da Keplerova slika takvih pogrešaka. Upravo kako se on ne predstavlja točno kretanje Marsa odlučio da nađe pravu stazu Zemlje, po njegovoj stazi. U slučaju Marsa sada se odlučio da nađe pravu stazu udaljenost od C do S je gotovo 10% Marsa. Kepler se ovim određivanjem udaljenosti od C do P. Kako smo vidje­ pokazao kao veliki otkrivač, a ne samo li, slike 4.1. i 4.2. nisu identične kad kao korektor dviju pogrešaka u Koperse uzmu u obzir veličine ekscentricite- nikovom radu. ta s drugom potencijom; a član s kva­ Prije nego promotrimo Keplera dratom ekscentričnosti daje razliku od u ovoj ulozi, bit će dobro da se kaže 1/400. Ovo znači da Keplerova teori­ malo o konstrukciji na slici 4.5. Kako ja daje položaj Marsa s pogreškom od je bilo moguće da se zna da je pravac 1/4%. Prema tome, stvarni se položaj od S prema M uvijek usmjeren u sta­ Marsa može razlikovati od izračunatog lan smjer za svaku točku Z Z Z 1 2 3 položaja za oko 8 lučnih minuta, a ova itd.? Jednostavno, poznavajući ophorazlika se nalazi unutar područja to­ dno vrijeme Marsa i uzimajući sigur­ čnosti promatranja Tycha Brahea. no da su točke Z 1 Z 2 Z 3 itd. uzete Naravno, Mars nije uvijek izvan iz određenog broja Marsovih godina. izračunatog položaja. U točkama I i H Zatim, kako su se izmjerili kutovi u u slici 4.1, na primjer, pogreška je bila trokutu SMZ? Kut SZM je bio dan iz sasvim drugačija od one kad se Mars neposrednog promatranja. Kut SMZ nalazio u nekom srednjem položaju se također mogao odrediti neposre­ svoje staze. U stvari, izračunavanja dnim promatranjem, uzevši da je zvi-

Odlomak iz Keplerova Sommniuma, najrani­ jeg ili jednog od najranijih radova naučne fikcije. U ovom je pothvatu Kepler opisao rizike leta u svemir. Čovjek može biti odba­ čen uvis, kaže on, kao kod eksplozije puščanog praha. On bi prema tome bio ošamućen, dok bi svoje ruke i noge trebalo da zaštiti kako ne bi bile otrgnute.

jezda, prema kojoj je usmjeren pravac SM, poznata unaprijed; sve što je bilo potrebno da se učini, bilo je da se iz­ mjeri kut između zvijezda u smjeru od Z prema M i onih u smjeru od S pre­ ma M. Potrebna informacija, tj. smjer prema kojem je pravac SM usmjeren, mogla se dobiti pod pretpostavkom da se jedna od točaka Z 1 Z 2 Z 3 itd. nala­ zi na pravcu SM, što će reći, ukoliko je jedna od točaka koje su izabrane u opoziciji Marsa. Došli smo do Keplerova određivanja prave staze Marsa. Metoda, kojaje isko­ rištena, bila je složena u svim detalji­ ma; ali je njen princip bio jednostavan da se izvede rad koji je prikazan na sli­ ci 4.5 za veći broj smjerova pravca SM (udaljenosti Marsa od Sunca u raznim trenucima). Staza Zemlje je ista za sve slučajeve, a ovo dopušta da udaljeno­ sti od S do M budu neposredno uspo­ redne u raznim slučajevima. Rezultat je pokazao da staza Marsa ima oblik simetričnog ovala, kako je pokazan na slici 4.1, a Sunce se nalazi na velikoj osi ovala. Ovalu je lako opisati krug,

kao što je na slici 4.6, a za bilo koju točku P ovala može se naći odgovara­ juća točka Q na krugu. Ako povučemo pravac okomit na veliku os ovala, Q je jednostavno točka u kojoj ovaj okomiti pravac siječe opisani krug. Poslije mnogih pokušaja i krivih početaka, Kepler je konačno načinio značajno otkriće, da je udaljenost od Sunca S do planeta P uvijek dana, bez obzira gdje je planet bio na svojoj stazi, slijedećim jednostavnim odno­ som. Udaljenost SP je uvijek jednaka udaljenosti CI smanjenoj za produkt CI i nekog stalnog broja, kojeg može­ mo označiti sa e i cosinusa kuta QCI. Ovo možemo mnogo kraće napisati u formi: SP = CI - e,CI cos (QCI). Ovo je relacija za točku na elipsi sa Suncem S u jednom od njenih žarišta. Veliki je problem bio na kraju riješen. Planeti se kreću po elipsama, a Sunce se na­ lazi u jednom od žarišta elipse. Tako je princip kretanja po krugo­ vima konačno bio odbačen. Možda su pri poduzimanju ovog odlučnog koraka Kepleru pomogla TycKepler označuje kraj jedne ere. Pre­ teča moderne astronomije, on je bio povezan i s astrolozima. Napravio je ovaj horoskop za velikog pustolova Wallensteina, ali je to učinio s upozo­ renjem da se astrološka predviđanja ne mogu prihvatiti a da se ne uzme u obzir karakter čovjeka.

Područje zvukova koje je Kepler pridavao planetima, a zasnovao na njihovim brzinama i ekscentričnosti njhovih staza.

127

hova promatranja kometa iz 1577. go­ obrnuto njihovim udaljenostima od dine, o kojima smo već govorili kako je Sunca s matematičkom pogreškom sam Tycho napomenuo da mu izgleda u ocjenjivanju površine pokazane na da se komet ne kreće po kružnoj stazi. slici 4.7. Obje pogreške se međusobno Da postavimo fizikalna otkri­ poništavaju. Kepler će, u stvari, otkriti ća Galileja i njegovih sljedbenika u svoju matematičku pogrešku, ali za­ ispravnom svjetlu, bit će dobro da čudo neće uočiti da je s njom bila po­ zaključimo ovo poglavlje s još nekim vezana druga pogreška. Do kraja svog neobičnim Keplerovim predodžbama. života on je vjerovao da brzine planeta Da protumači zašto planeti kruže oko opadaju obrnuto sa svojim udaljeno­ Sunca, postavio je hipotezu da Sunce stima od Sunca. Bila je čudna stvar da zrači neku vrstu upliva, a zračenje bi se ovaj zaključak nije mogao upotrije­ bilo slično djelovanju žbica na kotaču. biti od planeta do planeta, nego samo Zbog vrtnje Sunca žbice pritištu pla­ za isti planet na raznim daljinama od nete, gurajući ih oko gotovo kružnih Sunca. Činjenica da periodi obilaska staza. Zato je Kepler vjerovao da su planeta oko Sunca ne ovise o kvadra­ uzroci kretanja planeta sile koje dje­ tu njihovih udaljenosti, pokazala bi luju pod pravim kutovima na smjer od Kepleru da njegova zamisao nije bila Sunca do planeta. U slijedećem ćemo ispravna. Nasuprot tome, Kepler je ot­ poglavlju vidjeti da pravo fizikalno tu­ krio najznačajniji odnos između perio­ mačenje kretanja planeta ovisi o sili da obilaska planeta i njihovih srednjih koja nije poprečna na smjer od Sun­ udaljenosti od Sunca: on kaže da je ca do planeta, nego uzduž tog smje­ kvadrat perioda proporcionalan kubura. Zatim je Kepler vjerovao da Sunce sima udaljenosti. zrači nejednako u svim smjerovima Druga izrazito čudna zamisao Kei samo uzduž ravnina staza planeta. plera je bila da period ophoda Merku­ Ovo ga je dovelo da vjeruje kako utje­ ra oko Sunca mora biti u istoj relaciji caj Sunca opada s povećanjem udalje­ s iznosom rotacije Sunca, kao period nosti ili jednostavno da je ona obrnuto ophoda Mjeseca oko Zemlje, kao iznos proporcionalna udaljenosti. Gravitaci­ rotacije Zemlje. Ovo znači da bi se Sun­ ona teorija, naravno, zahtijeva da sila ce trebalo jedanput okrenuti oko svo­ kojom djeluje Sunce opada obrnuto s je osi za oko 27-mi dio perioda opho­ kvadratom udaljenosti. da Merkura, koji iznosi oko 88 dana; Čudna je anomalija da je Kepler, prema tome, Sunce bi trebalo da se radeći po ovoj netočnoj osnovi, ipak jedanput okrene oko svoje osi rotacije došao do potpuno ispravnog rezultata, za oko 3 dana. Galilejevo otkriće Sun­ tj. da planeti opisuju iste površine u čevih pjega dovelo je do prvog određiva­ jednakim vremenima. Na slici 4.7 to­ nja rotacije Sunca, a ono je neposredno čke P1 i P2 predstavljaju dva položaja pokazalo da je ovo neobično shvaćanje planeta, a osjenčanu površinu zatva­ bilo vrlo daleko od pravog. raju pravci SP1 SP2 i luk P1P2 staze Kepler nije nikada napustio ideju planeta. Zatim, osjenčana površina je o kocki, tetraedru itd., jer je razvio je­ upravo proporcionalna vremenu koje dnu novu čudnu teoriju, koja se oči­ je proteklo dok je planet došao iz Pl to mnogo bolje slagala s činjenicama. do P 2 Dvostruka površina, dva puta Smatrao je da planeti emitiraju neku veće vrijeme: Čini se da je razlog za­ vrstu harmonije analogne muzičkim što je Kepler došao do ovog ispravnog tonovima, gdje bi jakost tona bila zaključka bio u tome što je on kom­ proporcionalna brzini planeta. Upo­ binirao fizikalnu pogrešku pretposta­ trebljavajući poznatu veličinu staza vljajući da se brzine planeta smanjuju planeta, njihovih ekscentriciteta i

128

njihovih perioda, on je dobio sistem tonova. Planeti Merkur i Mars imaju pri­ lično veliko područje tonova, jer su njihovi ekscentriciteti relativno veliki. Ovo znači da oni imaju relativno velike promjene svojih udaljenosti od Sunca, i zato, prema Kepleru, velike promjene u svojim brzinama i emisijama tonova. S druge strane. Venera ima vrlo mali ekscentricitet, pa se vrlo malo mije­ nja njena udaljenost od Sunca. Zato Venera emitira isti ton. Naravno, nije bilo slučaja da su se izračunati tonovi precizno slagali u frekvenciji s muzi­ čkim tonovima koji su ovdje prikazani. Može li ovo dolaziti od pogrešaka pro­ matranja? Smatramo da su dobiveni tonovi točno takvi kakvi bi trebalo da budu na prikladno tempiranoj skali i da zatim iz ovih unesemo maksimal­ ne i minimalne udaljenosti planeta od Sunca. Kako se slažu rezultati uspo­ ređeni s promatranjem? Odgovor je pokazan u slijedećoj tablici, gdje su vrijednosti afela (maksimalna udalje­ nost) i perihela (minimalna udaljenost) uspoređeni; prvo je dano po Keplerovoj harmonijskoj teoriji, a drugo po stvarnim promatranjima koja je izveo Tycho Brahe.
afel
harmonija perihel

Slaganje je zapanjujuće dobro - za­ panjujuće, jer ideja nema fizikalnog značaja. Sasvim odijeljeno od njegovih znanstvenih aktivnosti, Keplerov život je vrlo interesantan. Već smo napo­ menuli čudnu kombinaciju sitničavih razlika do promatranja s najdivljijim spekulativnim fantazijama. Pravedno je da se kaže kako je Kepler imao da­ leko veći respekt za činjenice nego što ih ima prosječni učenjak, i da je bio, također, prilično čudniji od prosječnog učenjaka. Ovim značajnim karakteri­ stikama treba dodati vrlo buran život - skrb za ženu, vjersko proganjanje, obranu majke koja je okrivljena kao vještica, i pisanje koje je moglo vrlo lako biti prva znanstvena fantastična priča. Ovim kvalitetama je Kepler po­ stao gotovo idealna studija za biografa pa je o njemu i njegovu radu napisano mnoštvo studija.

planet

Afel

Tycho Brahe perihel

Merkur Venera Zemlja Mars Jupiter Satum

0,476 0,726 1,017 1,661 5,464 10,118

0,308 0,716 0,983 1,384 4,948 8,994

0,470 0,729 1,018 1,665 5,451 10,052

0,307 0,719 0,982 1,382 4,949 8,968

129

5. poglavlje TEORIJA GRAVITACIJE

Veliki rad Keplera na stazama pla­ da neprekidno gibanje strijele uzroku­ neta bio je izveden tokom prvih pet go­ je zrak koji je slijedi straga, gurajući je dina XVII stoljeća. Veliki rad Newtona konstantno. Ovaj neobičan pojam nije na teoriji kretanja planeta izveden je našao potporu u Europi XIII stoljeća. nekih 80 godina kasnije. Golemo po­ Pretpostavimo da je strelica izbačena dručje umnoga rada razdvaja Newto­ nasuprot vjetru, što tada? Kasnije, na od Keplera, jedno područje ljudske kada su se pojavili topovi, moglo se misli mnogo veće nego ono koje je raz­ postaviti još jedno pitanje: da li vjetar također gura topovsko tane? dvajalo Keplera od Ptolemeja. Ovakva pitanja nisu mogla naći Sve do Keplera astronomi su sebi postavljali relativno skroman cilj - da odgovor, sve dok nije došao povoljan ispravno opišu kako se kreću planeti. trenutak u XVII stoljeću. Već smo spo­ Oni su bili zadovoljni s geometrijskim menuli široki ponor između polumiopisivanjem staza planeta. Ali, zašto se stičnih predodžbi Keplera i fizikalnu planeti kreću po takvim stazama? Po­ sigurnost učenjaka nekih 70 ili 80 go­ sebno, zašto se planet kreće po takvoj dina kasnije. Ukoliko se ova velika promjena eliptičnoj stazi, a ne po nekoj drugoj može pripisati jednom čovjeku, to se krivulji? Ovo je problem kojeg je New­ mora pripisati Galileu Galileju. ton riješio u svom najznačajnijem djelu Kada usporedimo rad ova dva čo­ Principia. Razlika između vrste proble­ vjeka, teško je vjerovati da su Galilei ma kojeg je Kepler uzeo kao zadatak, i Kepler bili suvremenici. Galilei je bio i vrste problema kojeg je Newton uzeo Sedam godina mlađi od Keplera, a ro­ kao zadatak, jest razlika između kidio se u Pizi 1564. godine. Galilejev rad nematike i dinamike. U kinematici se je bio u suštini moderan u svom nači­ jednostavno opisuju staze uzduž kojih se kreću planeti. U dinamici je cilj da nu, dok je u mnogim pogledima Kepler se protumači zašto se tijela gibaju po u suštini bio srednjovjekovan. Kepler je, može se reći, zaključio jednu eru, svojim stazama. dok je Galilei otvorio novu eru. Razlika Dinamika je bila mnogo teža, tako između ova dva čovjeka pojavila se iz da ni Grci nisu načinili u njoj bilo ka­ razlike načina mišljenja, koji je dobro kav napredak. Osnovna je poteškoća poznat u današnje doba, ali koji nije davanje precizne definicije za silu. Je­ tako jednostavno prepoznat početkom dan neodređen kvalitativan pojam sile, XVII stoljeća. Galilei je bio po svom in­ naravno, pojavljuje se u svakodne­ stinktu eksperimentalni fizičar, dok je vnom životu. Riječ sila često upotre­ Kepler bio matematički teoretičar. Rabljavamo u običnom govoru ali, kada točno sila djeluje, a kada ne? Aristotel je dao naoko uvjerljiv odgovor, ali je bio potpuno kriv. Rekao je da sila djeluje uvijek kada se tijelo giba. Čim sila prestane djelovati, tijelo se prestane gibati. Prividna istina ovog zaključka može se vidjeti guranjem au­ tomobila po ravnoj cesti. Čim ga pre­ stanemo gurati, on stane. Ali, kako je s letom strijele? Aristotel je pretpostavio Na sljedećoj stranici: 130
Nešto manje od stoljeća dijelilo je Newtonov rad od Keplerovoga, premda su intelektualne snage rasle u to vrijeme ne­ zadrživim tempom. Galileo Galilei je bio tem on XVI dalekozo i lano n je dlje ukazao toljeća i dinamici ih. hGal IG lina koji lejev m, jeg široke jUpotrebom u iva ad lk đ trebljava mogućnosti na p p jih omat tdalekozora lu je G e dao č lilejev rada odel vi je

131

zlika se jasno pokazala u njihovu drža­ Obje metode pristupaju osnovi za nju prema otkriću teleskopa nekog ni­ napredak u znanosti, ali početkom zozemskog optičara. Galilejeva reakcija XVII stoljeća je Galilejeva metoda bila je bila trenutna, pa je odmah konstru­ posebno potrebna. Znanost je postala irao teleskop za sebe, a da nije suviše zrela za pojavu eksperimentalnog fizi­ razmišljao o načinu njegova djelovanja, čara. Ovo je bilo polje na kojem se na­ nego je usmjerio svoj instrument u predak mogao najlakše postići. Keplenebo da pogleda kako izgledaju Sun­ rova razmišljanja o stazama planeta, o ce, Mjesec, planeti i zvijezde. Kepler, uzrocima njihovih kretanja oko Sunca na drugoj strani, latio se izrade optičke i o njihovim relativnim razmacima, teorije teleskopa; ali ga nije načinio, jer nisu bila korisna, jer tada fizika nije je bio, kako je sam rekao, nespretan u bila dovoljno razvijena da omogući te­ takvim stvarima. Razlika je još mnogo oretičaru da se uspješno uhvati ukoveća ako uzmemo u obzir da se prije štac s ovim problemima. Zaista, bilo izuma teleskopa Kepler pridružio kao je potrebno pola stoljeća napretka u asistent Tychu Braheu. fizici prije nego se ovo moglo ostvariti. Sve ovo ne govori da je Kepler ma­ Bit će dovoljan jedan primjer. Kepler nje cijenio promatranja nego Galilei. U je postavio teoriju da je odnos perioda stvari, on ih je više cijenio. Galilei ne rotacije Zemlje prema periodu obila­ bi nikad vjerovao u finije promatračke ska Mjeseca oko Zemlje isti kao odnos detalje pomoću kojih je Kepler izveo perioda rotacije Sunca prema periodu eliptične staze planeta. Razlika između ophoda Merkura oko Sunca. Prema teoretičara i eksperimentatora je dale­ ovoj teoriji, period rotacije Sunca iznosi ko od toga da bude razlika u stupnju oko tri dana. Svojim teleskopom Galilei njihovih odnosa prema promatranjima. je ustanovio da Sunce u stvari ne rotira U stvari, sasvim je lako naći teoretičare za tri dana, nego za 27 dana. Ovo je koji više cijene promatranja od samih odredio promatranjem pjega na Suncu, promatrača, kao što je Keplerov slučaj. koje se gibaju od zapadnog ruba Sunca Razlika je u instinktu. Keplerov instinkt prema njegovu istočnom rubu, jer se je bio da sazna kako radi teleskop; Ga- Sunce vrti oko svoje osi. lilejev je bio da izradi teleskop. (Otkriće pjega na Suncu, usput,

132

Gore: Galilejevi crteži Sunčevih pjega pri­ kazani u njegovu djelu Delle Macchie Solari. Desno: Niz fotografija, snimljenih na Mt Wilsonu 1947, pokazuje kako se uslijed rotacije Sunca pomiču pjege s jednog kraja na drugi kraj Sunčeva diska.

nije prvi objavio Galilei, nego Cristoph Sunca nije točno okomita na ravninu Scheiner. Razlog za to je bio što se Gali­ staze Zemlje. lei suzdržavao objaviti svoja promatra­ Galilejev životni rad i njegov lični nja Sunčevih pjega gotovo dvije godi­ karakter možda se najbolje može pri­ ne, vjerojatno zato što je želio da bude kazati opisivanjem jednog njegova ek­ apsolutno siguran da su pjege stvarno sperimenta. Prema Aristotelovoj fizici, povezane sa Suncem, a ne da su je­ tijela koja padaju imaju težinu, a ona dnostavna mala tijela između Zemlje i koja ne padaju, nemaju težinu. Zrak Sunca. Od pamtivijeka su se vrlo veli­ ne pada pa zato nema težinu. Galilei je ke pjege morale vidjeti na disku Sunca izašao na kraj s ovom stvari na krajnje prostim okom, tako da teleskopsko ot­ jednostavan način. Mjehur je napunio kriće Sunčevih pjega nije stvarno nji­ zrakom, začepio ga i izvagao. Zatim ga hovo prvo otkriće; ali su promatranja je probio, pa je zrak izašao i ponovo prostim okom uvijek pripisivana pro­ izvagao. Težina kod drugog vaganja je lazima tijela ispred Sunca. U jednom zapaženom slučaju smatralo se da je bila manja nego kod prvog, što je po­ planet Merkur došao između Zemlje i kazalo da je zrak koji je izašao imao te­ Sunca.) žinu. Izgleda jasno, da je Galilei postavio Korist koju je Galilei dobio iz svojih kao neko pravilo, da je gotovo sve ono promatranja pjega na Suncu, iznena­ dila je sve njegove suvremenike. Ne što su prethodne generacije rekle o fi­ samo da ih je upotrijebio da odredi vri­ zikalnom svijetu bilo neispravno. Nje­ jeme rotacije Sunca, nego je ustanovio gova tehnika je bila da izabere bilo koje da one nisu apsolutno tamne. One su rasprostranjeno mišljenje, da izrazi su­ tamne samo zbog toga što ih uspoređu­ mnju u njegovu vrijednost i da ispla­ jemo sa svijetlim okolnim područjima nira eksperiment da ga provjeri. Motiv diska Sunca. On je također ustanovio za prihvaćanje ove tehnike je vjerojatno da su pjege ograničene na ekvatorijal­ bio u tome što se Galilei sigurno rado­ ni pojas Sunca, jer se rijetko nalaze na vao šokovima i iznenađenjima što su heliografskim širinama većim od 30°. ih uzrokovala njegova otkrića. Jasno je Galilei je čak ustanovio da os rotacije da je bio mnogo sretniji kad je eksperi-

Scheiner je objavio otkriće Sunčevih pjega prije nego je na njih upozorio Galilei. Na slici se vidi kako je on dobivao obrnute slike Sunca pomoću dalekozora na neprozirnom zastoru.

133

s prijevodom Galilejeva Sidereus Nuncius. štaviše. a osobito filozofa astronoma. pomoću dalekozora koji je sam nedavno izmislio.ZVJEZDANI GLASNIK Otkrivši velike. do­ veo je Galileja do otkrića od najveće va­ žnosti. kroz koje prolaze razna tijela. također. a iznad svega nije mogao trpjeti glupane. kao i ovdje na Zemlji. Galileo Galilei patricij firentinski profesor matematike na sveučilištu u Padovi. Dok su njegove ko­ lege mogle skucati nešto više od kvoru­ ma studenata na predavanjima. otkrića da se sva tijela. Galilei je jednostavno pustio nekoliko tijela raznih težina iz velike visine pred nosovima svojih ko­ lega. Objavljeno 1610. Ovo bi bilo dovoljno da se u sveučilišnoj atmosferi steknu mnogi neprijatelji. a pomoću . On jeustanovio da Mjesec nema glatku površinu. Neznatne razlike koje su postojale. na površini Mjeseca. kod bezbrojnih zvijezda stajačica. prirodno. ra­ zdražljiv i podrugljiv. a oko četiri stoljeća kasnije je bilo kamen temeljac Einsteinove opće teorije relativnosti. Ovo je otkri­ će imalo vrlo značajno mjesto u Newtonovoj teoriji gravitacije. a on nije bio ni jedno ni drugo. Jedan eksperiment koji je vjerojatno započeo s motivom "da ismije" samou­ vjerene školovane ljude oko sebe. Galilejeva metoda rada sumnje. On je vidio sjene što ih planine i krateri bacaju osvijetljeni Suncem. Galilei je točno pripisao razli­ čitim efektima otpora zraka. Tamo ima planina i dolina. On je bio otvoren i pošten. neobične i izvanredne prizore. Sva su tijela gotovo istovremeno udarila u tlo. ek­ sperimenta i ismijavanja dovela ga je. sve da je Galilei bio prijazan i trpeljiv. On je uperio svoj prvi jednostavni instrument ne samo na Sunce nego. bez obzira na njihove različite mase. ali je zato bio vrlo popularan među studentima. planete i zvijezde. godine. koji izazivaju poštovanje svakog čovjeka. ment opovrgao staro ustaljeno shvaća­ nje nego kad ga je potvrdio. on je vjerojatno osjetio mogućnost izlaza iz napete atmosfere na sveučilištu u Padovi na širi život izvan ove sredine. kod maglica i četiriju gornjih planeta koji se polagano okreću oko Jupitera na raznim daljinama i periodima za koje nitko prije nije znao od autora. nastavljaju kre­ tati po identičnim stazama. Kada je Galilei primio vijesti o izu­ mu teleskopa. kako su uvjeravali filozofi. Galilei je predavao pred najvećim mogućim auditorijem. koji ih je nedavno opisao i odlučio da im dade ime Medičejske zvijezde Venecija 1610 Naslovna strana. koja su se počela kretati na isti način. u istom gravitacionom polju. a naroči­ to se zapažaju kružni bedemi kratera. Smatralo se da teška tijela brže padaju na zemlju nego lakša tijela. do krajnje nepopularnosti 134 među njegovim kolegama na sveučilištu u Padovi. najavljuje prvi utje­ caj teleskopa na istraživanje neba. i na Mjesec.

a ne o promatračkom problemu. Galilei se s tim nije složio. godine. Iste godine. gdje je predavao darovitim slušaocima iz svih dijelova Europe. Ova su otkrića bila objavljena u Knjizi Sidereus Nuncius. brojne audijencije s papom. Zami­ sao je bila dobra. s bilo kojeg dijela Zemlje. Budući da je Jupiter tako daleko od Zemlje. koji je došao do zaključka da se to ne može postići. isto onako kako se planeti gibaju po stazama oko Sunca. koji se gibaju po staza­ ma oko centralnog masivnog planeta. Položaji ovih satelita se mijenja­ ju iz dana u dan zbog njihova kretanja oko Jupitera. koju je Galilei razvio u to vrijeme. koja je izdana u Veneciji u ožujku 1610. njih je bio u mogućnosti da izračuna visine planina i da pokaže kako se one mogu usporediti s ovima na Zemlji. a od kojih je on mogao zatražiti. pojas i štit Oriona (lijevo) bio je poznat kao grupa od samo devet zvijezda. Plejade (Vlašići). Problem je bio upućen Kepleru. desno. Galilei je smatrao da se njihovi položaji mogu unaprijed izraču­ nati. kao što se unaprijed mogu izra­ čunati položaji planeta koji se gibaju oko Sunca. a i dobiti.Ove stranice iz Galilejeve knjižice pokazuju mnogo "novih" zvijezda koje je otkrio prvi teleskop. što omogućava određivanje geografske dužine. Jedna interesantna ideja. kao grupa od samo sedam zvijezda. Knji­ ga je izazvala veliku senzaciju. Potpun uspjeh ovisi o tome da li su budući položaji satelita izračunati s dovoljnom preciznošću. može izmjeri­ ti vrijeme opaženog rasporeda satelita i usporediti ga s predviđenim položaji­ ma satelita u katalogu. Zato se. pogledi na satelite bi bili isti iz svih dijelova Zemlje. preselio se u Firencu. Nalije­ vo je kopija jednog Galilejeva teleskopa. On je ustanovio da Venera pokazuje faze ili mijene poput Mjeseca. nastala je iz njegovih promatranja satelita Jupi­ tera. On je ustanovio da planet Jupiter ima četi­ ri mala satelita. pa je Keplerovo mišljenje bilo ispravno. ali se ovdje radi o teorijskom problemu. Galilei je bio silno impresioniran čestim vezama između svojih teleskop135 . Ona je Galileja podigla iz prilično uskogrudne atmosfere sveučilišnog života do polo­ žaja gdje je mogao govoriti na jednakoj nozi ili gotovo jednakoj s knezovima i Kardinalima. u kojoj je knjiga objavljena. Prije 1610.

ali ne onako kako je to iznio Galilei. stvarno po­ tpuno ekvivalentna. bio je slobodan da to smatra hipotezom. pa je ovaj efekt premali da bi se zamije­ tio početkom XVII stoljeća. kada mu je bilo gotovo 60 godina. po kojoj se svi planeti osim Zemlje gibaju oko Sunca. Sa svoga novog visokog položaja Galilei je sebi postavio zadatak da uve­ de Kopernikov sustav u Italiji i time u cijelom katoličkom svijetu. na primjer. U početku su ga prijateljski opo­ minjali da ne uči i ne zastupa ideju o kretanju Zemlje. koji je bio 136 učenjak. a samo se Sunce giba oko Zemlje. To je pokušao u svojoj glasovitoj knjizi Dialogo. U stvari. koji je.) Ovdje je Galilei našao klicu za još je­ dno veliko fizikalno otkriće. Ovo je ponukalo Galileja da se vrati u Firencu i da se da na posao. Deset godina se Galilei zgražao nad ovim ograniče­ njem. Njegov neuspjeh da to postigne je predobro poznat.) Galilei je bio tako impresioniran jednostavnošću i finoćom Koperniko­ ve slike uspoređujući je sa složeno- . nije uopće mogao prihvatiti takav zaključak. ali je na drugoj strani gotovo sigurno da je protestantska reformacija ukazala papskim područjima da je potrebna odlučna obrana Crkve i njenih dogmi ukoliko se želi zadrža­ ti jedinstvo. naravno. Galilei je odmah otišao u Rim i u nizu sastanaka s papom zala­ gao se za prihvaćanje Kopernikove te­ orije. kako bi je dokazao. Galilei nije imao uopće nikakav dokaz. Na jednoj strani su zdrav razum i racional­ nost ukazivali na prihvaćanje Kopernikova sustava. Osim toga. ako se teško tijelo baci s tor­ nja. a predstavlja ga sva­ ki jednoliko gibajući laboratorij.prigovor koji bi takvo kretanje pokazao padanjem tije­ la. (Prema teoriji relativnosti je. (U stva­ ri. kao kardinal Barberini. uvijek moguće smatrati da Zemlja miruje pod uvjetom da napusti­ mo običnu euklidsku geometriju. Fizičar i danas upotrebljava Galilejev sistem referencije. Takvi slučajevi su bili sistem Jupiterovih satelita i faze Venere. on je dobro započeo. kretanje Zemlje će prouzročiti vrlo mali efekt na putanju tijela koje pada. nju Crkva smatra nepotvr­ đenom. a ne Tychovu sliku. Galilejev eksperi­ mentalni rad je pokazao kako su bili potpuno bez temelja prethodni prigo­ vori o kretanju Zemlje . Ovo zahtijeva da pri­ hvatimo Kopernikovu sliku. osjetivši kolebanje u Crkvi. tada možemo pokazati pomoću aberacije da se Zemlja mora gibati oko Sunca. ukoliko se odnosi na prividna kretanja planeta. Zatim. ali nije smio reći da se Zemlja stvarno kreće. Imam utisak da je Crkva sa žaljenjem prihva­ tila ovaj zaključak. Dokaz za Kopernikovu teoriju se može dati. Ovo je također zahtijevalo odbacivanje Kopernikove teorije. On je vjerovao da se položaj nikad ne može oslabiti prihva­ ćanjem istine. bio je izabran novi papa. morao uočiti efekt ako se Zemlja kreće. a ne vice versa. Ovo je kamen temeljac specijalne teorije relativnosti. tako da se točka na površini Zemlje ne pomiče pravocrtno. ali Galilei.skih promatranja i Kopernikove teorije o kretanju planeta. Međutim. Papa je istaknuo da Kopernikova doktrina nije službeno proglašena krivovjernom. To se javlja iz činjenice da se Zemlja vrti. Urban VIII. Već smo napomenuli u prethodnom poglavlju da je teorija Tycha Brahea. Tycho Brane je vjerovao da bi se. ako ostanemo vjerni euklidskoj geo­ metriji. Galilei je odbacio ovaj prigovor i upozorio da se ne javlja takav efekt ako je tijelo bačeno s jarbola broda koji se kreće po glatkoj površini vode. Kopernikovoj teoriji. pa nije potrebno da se ovdje posebno opiše. bio prema njemu prijateljski naklonjen. da jedno­ liko pravocrtno kretanje laboratorija nema učinka na događaje koji se zbi­ vaju unutar laboratorija. Ali. što je dovelo do početka njegove nesretne borbe. nego po zakrivljenoj stazi. U slijedećem pogla­ vlju doći ćemo do značenja Bradleyjeva otkrića aberacije.

. Me­ đutim. Desetoga sam ih ponovo vidio ovako: * * 0. nisu u stanju da procijene si­ tuaciju. osim da u takvim slučajevima porekne autoritet Crkve. Oni se nisu mogli vidjeti bez teleskopa. a najbliža zvijezda Jupiteru bila je pola veličine od druge i približavala joj se. Mnogo je bilo napisano i za i pro­ tiv Galileja zbog ovakve njegove odlu­ ke. da je takva obrana imala malo izgleda za uspjeh. Bilo je prirodno da će se Crkva suprotstaviti ovom ruganju. možda. Galilei je potpuno krivo prosudio razloge koji su tada djelovali na odlu­ ke Crkve. Nasuprot tome. sugeriralo da postavi obrambenu liniju. a ne Sveti oficij. Iz ovoga proizlazi da postoje 3 lutajuće zvijezde oko Jupitera. Pred njim se našla samo alternativa. Kada se pojavilo prvo izda­ nje knjige Dialogo. ako je želio da izbje­ gne mučenje. Na dan 11. njegova je knji­ ga bila tako jasno napisana s emoci­ onalnom naklonošću za Kopernikovu teoriju. siječnja 1610. njegova metoda diskusije je stvarno iznosila malo više od ismija­ vanja kompliciranosti Ptolemejeva su­ stava. Ali je situa­ cija bila takva da zdrav razum u to vri­ jeme nije odgovarao politici Crkve. siječnja bilo je oblačno. da prizna pogrešku i traži milost. pa je Galilei bio oso­ bno upozoren na to. da oni stvarno ne dokazuju kretanje Zemlje. Sasvim je vjerojatno uvidio. bilo je jasno da se nije mogao logički braniti. Niže je stranica iz bilježnice. koji je deNa dan 7. Ali. Sada. puta koji je uzeo Giordano Bru­ no nekoliko godina ranije. siječnja bili su ovako 0* * * Oni su zato bili direktni. Uvjeravao je kako njegova knji­ ga ne zastupa ideju da se Zemlja kreće. a ne retrogradni. a općenito je poznato da je on tako i postupio. Kepler je vje­ rovao da su sve zvijezde ograničene na jedan udaljeni omotač. no na njegovu nesreću bilo mu je uručeno upozorenje sedamna­ est godina ranije. bilo je primljeno s općim odobravanjem. na njegovo zaprepaštenje. Galilei je napisao svoju knjigu u potpuno nekompromisnom stilu. ovo je navedeno pro­ tiv njega. koje je bilo službeno uvedeno u zapisnik. ispitujući ponovo svoje vlastite argumente. prethodno nevidljive za svakoga. siječnja oni su bili postavljeni ovako: * * 0. Meni se čini da svi oni koji nikada nisu bili ugroženi neposrednim muče­ njem. Na dan 9. Možemo procijeniti Brunove kva­ litete uspoređujući neke od njegovih ideja s onima Keplera. Najzapadniji je izgledao da će okultirati. Na dan 8. Gore je prijevod nekoliko prvih redaka. Za Galileja je bila sreća da je njegov slučaj ispitivala posebna komisija. Jupiter se vidio u mom te­ leskopu sa tri zvijezde ovako: istok * * 0 * zapad. da je emotivno osjećao kako ona mora biti istinita. Drugih noći one su se pojavljivale jednake veličine i udaljenosti. Uostalom. a u odsutnosti uvjerljivog fizikalnog ar­ gumenta. Podupirali su ga isusovci i papin tajnik na isti način kao što su ga podupirali širi krugovi koji su mogli procijeniti zdrav razum na kojem je bazirana cijela diskusija. osudu i smrt. a to mu je. sumnjivo je bi li se išta ostvarilo uzimanjem mučeničkog puta. koju je Galilei napisao o satelitima Ju­ pitera. kako je prethodno izračunano.šću Ptolemejeve slike. Zato se takva situacija nije mogla ignorirati. Naravno.

On je načinio važna astronomska ot­ krića. Godine 1600. godine. koje su značajne za naše doba. Galilei bi bio spominjan u povijesti kao izvanredan učenjak. ali su ona bila kvalitativne vrste i nisu predstavljala mnoštvo preciznih podataka na kojima bi se mogle bazirati teorije." To vrijeme je zaista došlo. premda mu je svojim proma­ tranjima dao odlučan motiv za njegov 138 . započela. iako ne kao jedan od najvećih. odbijajući da odbaci svoje heretičke poglede na svega. Ovaj pojam je proširio do neizmjernosti. bez početka i kraja. a to nije sušti­ na racionalnog mišljenja. Da je Crkva prihvatila njegov Dialogo. Njegova posljednja izjava na sudskom procesu bila je: "Ja očekujem vašu osudu s manje straha nego vi. ali je njegov ispitiva­ čki duh ostao zdrav. Utemeljio je eksperimentalnu metodu. Giordano Bruno je Može se reći. Primao je na Kopernikovu teoriju i tako došao u posjetioce. dovele su ga na lomaču. Spaljen je u Rimu 1600. da je Galilejeva životna povijest svemir. mjesta hodočastili da ga vide. bez potrebe za mučeništvom. a da svemir može biti vječan. Mučeništvo sadrži suprotsta­ vljanje emocije emociji. kao što su bila promatranja Tycha Brahea. Posljedica sudskog procesa je bila da je Galilei bio primoran odreći se KoNaslovna stranica prvog izdanja Dialogo. pernikove doktrine te je bio stavljen u koja predstavlja Aristotela. smatrajući da prostor može biti neizmjeran. Ptolemeja kućni pritvor u svojoj ladanjskoj kući Kopernika. drugi su prije njega koristili eksperimente da ispitaju ideje. U ovom radu on se vratio blizu Firence do kraja života. Oslijepio je u posljednjoj godini svoje osmogodi­ šnje konfirmacije. Galilei nije stvarno izumio teleskop. pa su mnogi ljudi iz raznih sukob s Crkvom. Može se također reći da bi racionalni način mišljenja trebao biti u mogućnosti da sam trijumfira. a ne završila s razdobljem njegova kućnog pritvora.beo samo tri kilometra. dok je Bruno smatrao da su one tijela kao Sunce i da se zato nalaze u enormnoj udalje­ nosti od nas. ali je nije prvi uveo. Doći će vrijeme kada će svi vidjeti ono što ja vidim. ali je Brunovo mučeništvo vjerojatno malo tome pridonijelo. Ovakve ideje. a to je najznačajnije od umro mučeničkom smrću.

Prisižem. ja sam napi­ sao i štampao knjigu u kojoj sam se bavio tom već odbačenom naukom i navodio razloge s mnogo argumenata njoj u prilog. Ali. želeći da uklonim iz pameti vaših uzoritosti i svakog vjernog kršćanina tu snažnu sumnju. takve stvari zbog kojih bi na mene mogla pasti slična sumnja. Nadesno je dio doku­ menta u kojem se on pod prisegom i prokletstvom odrekao svojih krivih uvjerenja. ne branim i ne naučavam na bilo koji način. lično pristupivši pred sud i na koljenima pred vama. da ne podržavam. Kako god gledali na Galilejevu odluku. a dolje je prijevod tog dokumenta. točnije. a da nisam donio nika­ kvo rješenje. usmeno ili pismeno. što propovijeda i naučava Sveta katolička i apostolska crkva. Javno opozivanje mu je dalo osam godina života koje je iskoristio za polaganje temelja dinamike. ali da je i Galilei imao pristup do njih. a da Zemlja nije središte i da se kreće. imaju­ ći pred svojim očima nepovrediva Evanđelja. Ukoliko se ogriješim o bilo koje od mojih navedenih obećanja i zakletvi (a to ne dao Bog). proklinjem i mrzim spome­ nute zablude i krivovjerje. Galileo. u svojoj 70. najuzorniji i najprečasniji kardinali. da sam držao i vjerovao da je Sunce središte svijeta i nepomično. i bio sam smatran vrlo sumnjivim s krivovjerja. 139 . sin pokojnog Vincenza Galileja iz Firence. nakon što mi je bilo rečeno da je ta znanost u protivnosti sa Sv. sumnjivo je da li je on mogao postići mno­ go mučeništvom. inkvizitoru ili ordinariusu onoga mjesta u kojem se bu­ ­­­ naiazio. te općenito svaku i bilo k oju drugu zabludu. koji su donijeti i proglašeni protiv sličnih delikvenata. i obećavam da ću vršiti i držati se u potpunosti svih pokora koje su mi bile ili će mi biti nametnute od ovog Svetog ureda. prijavit ću ga ovom Svetom uredu ili. On je. spomenutu la­ žnu znanost i. Tako mi Bog pomogao i ova Sveta evanđelja koja.razvoj kao naučnog instrumenta. pismom. Istina je da su Tycho Braheova promatranja bila na raspolaganju samo Kepleru." Galilei se odlučio za opoziv. iskrenim srcem i nehinjenim uvjerenjem odričem se. zaklinjem se da sam uvijek vjerovao. podvrgavam se svim pokorama i kaznama. vjerujem sada i s božjom pomoći ću vjerovati i ubuduće u sve ono što vjeruje. koju sam ispravno shvatio. crkvi. što ih nalažu i propisuju sveta pravila i drugi opći i posebni propisi.. Zaklinjem se da ubuduće neću nikada više ni reći ni tvrditi. glavni inkvizitori u cijelom kršćan­ skom svijetu protiv krivovjerne izopačenosti. ali ukoliko budem upoznao nekog krivovjernika. prešutio veliko Keplerovo otkriće eliptičnih staza planeta. također. tj. ni usmeno ni pismeno. premda mi je ova Sveta inkvizicija su­ dbeno naredila da potpuno napustim lažno mišlje­ nje da je Sunce središte svijeta i da se ne kreće. koja dodirujem svojim rukama. a Zemlja da nije središte svijeta i da se kreće. također. godini. Zato. go­ tovo je sigurno da on ne bi bio čovjek koji bi se latio sitničavog. zamornog ra"Ja. krivovjerje i sektu protivnu Sv.

Kugla. što je učinio nu. Zamislio je njihanje njihala u veća nego prije. uteg bi dosegao istu visinu. ali će zbog sma­ žavanja njihanja njihala prema ovom njene strmine stvarna udaljenost biti otporu. Na kraju je potrebno objašnjenje. Što će se dogoditi ako smanjenje strmosti dosegne nulu? Odgovor je. Galilei je ponovo posvetio pažnju visinu koju. kao mladić. Ako nastavimo smanji­ vakuumu. Oni bi bili vjerojatno unutar zdjele. mjer. Ali. U stvari.čunanja koje je proveo Kepler. naravno. To će reći. a dalje i dalje u horizontalnom značenju problem održanja njihanja njihala nije prije nego postigne odgovarajuću visi­ bio riješen na jednostavan način sve do nekih 70 godina kasnije. banja i činjenicu da tijela koja započnu Ovo je pokazalo da je kretanje utega gibanja na sličan način u istom gravi­ njihala amo-tamo bilo stvarno sasvim tacionom polju imaju identične staze. načinio dva velika otkrića u trenutku kada špaga dođe u vertikal­ zametku . otkrio je da je vri­ Pretpostavimo sada da zdjela nije jeme koje je potrebno njihalu za jedan načinjena kao dio unutarnje površine potpun njihaj. dosežući uvijek istu tokom kućnog pritvora. bez izgubi iz vida zdjela i da se upita. U svakodne­ vnom životu možemo zamislili hori­ zontalnu ploču u kojoj je privlačenje gravitacionog polja Zemlje u svakoj to­ čki okomito na ploču. lopta će nastavili da dosi­ mogao naći zadovoljavajući način odr­ že istu visinu kao prije. uvijek Sada. koju je Galilei smislio. nezavisno od špage. jednoj strani. tako da će se lopta kotrljati beskonačno. Da li će lopta doseći istu To mu je ukazalo da njihalo može dati visinu na obadvije sirane? Galilei je na­ odličnu metodu za mjerenje vremena. amplitude njiha­ trenutak samo manje strmiju stranu. pa Galilei nije manje strma. na nesreću. ali je to bilo izvan područja vati strminu. Posljednja je karika u lancu razmi­ ako brzina utega njihala na najnižem šljanja. On je uočio da je samo onda ćnosti da dosegne. neće biti u mogu­ njihalu. Na pri­ kotrlja po horizontalnoj ploči. a da se ne sklize odmah jasna. koja se ko­ ali važnost ovih dvaju otkrića nije bila trlja naprijed i natrag. Ne možemo uzeti u obzir uda­ koje se uteg popne ne utječe promje­ ljenosti na ploči koje bi bile usporedive na dužine konopca ako brzina utega s polumjerom Zemlje. lopta će se kotrljati sve njegove eksperimentalne tehnike. će se lopta kotrljati beskonačno. šao da će se to ostvariti. osim posljednjeg go­ stvo. da bi se ona kotrljala lemog otkrića do kojeg je Galilei došao naprijed i natrag. stepeno ne oslabe gibanje.relativnost uniformnog gi­ ni položaj. neovisno o kutu njiha. visinu sve dok trenje i otpor zraka po­ Galilei se uvijek zanimao za njihalo. pretpostavimo da je strmija na ja. zaista. la postajale su postepeno manje i ma­ Ako načinimo da ova strana bude još nje zbog zračnog otpora. ako je uhvatio špagu u nekoj touvjeti su isti kao prije. koja ima oblik kuglinog zaboravljeni i ponovo otkriveni nekog odsječka. što obzira na dužinu špage koja je bila pri­ će se dogoditi ako pustimo da se kugla čvršćena na nepomičnu točku. da Hooke u Engleskoj. da se dijelu ostane nepromijenjena.kugle. imat će potpuno isto svoj­ kasnijeg datuma. ovo očito vri­ jedi samo ako je ploča vrlo ograničene Galilei je ustanovio da na visinu do veličine. Ovo navodi da vladanje utega ne ovisi o postojanju . u svojim posljednjim godina­ pokušavajući da dosegne odgovarajuću ma. U Padovi. pod pretpostavkom da je kut mali. Galilei čki između nepomične točke i utega u je. Zamislimo za Međutim. visina koju uteg dosegne uvijek ista. inače više ne bi 140 njihala kod dna njegova njihaja osta­ ne nepromijenjena.

Zato su Italija kcije do koje smo stigli kod ovog rezul­ i Španjolska. ču ograničene veličine u odnosu pre­ pa tijela ili miruju ili se kreću. u Engleskoj. Međutim. vlada se na isti način. Ukoliko ne djelu­ sile na bilo kakav kvantitativni način. djeluje sila na tijelo? Odgovor je: uvi­ jek kada se tijelo ne giba konstantnom brzinom i pravocrtno. što u prirodi ne vidimo pra­ ta u svakoj točki na ploči. bilo je otkriće koje je svijet čekao dvije tisuće godina. Sada možemo ukloniti Ze­ ka nuli ili stanje u kojem sila ne djelu­ mlju i razmotriti apstraktnu ploču po je. a brzina će joj biti konstantna. Ako jedna "stranica" po­ stane horizontalna. Ako ma kojoj se zakrivljenost Zemlje može prestaneš gurati svoj auto. koja se kotrlja bez sklizanja u zdjeli. znanstveni razvitak ne u Italiji. koja je Iz ovoga možemo lako dati odgovor do tada bila centar intelektualnog ra­ na pitanje koje je bilo postavljeno go­ zvoja. Iz ovog razloga nalazimo veliki brzinom i konstantnim smjerom. Ovo načinjena.vrijedilo da je gravitaciona sila okomi­ u tome. Stupnjem. također. postale slabe i nakon toga smo zamijenili zdjelu hori­ nazadne. Razmotrimo česticu. ja. za dnji stupanj apstrakcije je uklanjanje Italiju i cijeli katolički svijet. lopta će se kotrljati bez kra­ nio važnost Kopernikova izlaganja. A sve dok se nije moglo Već smo uklonili njihalo i zdjelu iz definirati stanje u kojem je sila jedna­ problema. ali će ku­ Razlog zašto se trebalo tako dugo gla uvijek pokušati da dosegne istu visinu čekati na očito jednostavan rezultat je na obje strane.lopta će nije uopće bilo razumljivo sve do Galise kotrljati bez kraja. ko ima sila koje samo djeluju okomilo Galilei je također ispravno ocije­ na ploču. koje su do tada odigrale tata. Dok su sve sile normalne nam danas izgleda razumljivo. mjeri se sila koja djeluje na tijelo. Ali. on će stati. Za­ ne samo za znanost nego. lejeva otkrića. zanemariti. ali to na ploču . Zatim smo uklonili koj mjeri prenesen na protestantske Zemlju da konačno uklonimo i ploču. ukoliko uopće nema sila ili ukoli­ kvog logičkog sistema dinamike. Što će se dogoditi? Čestica dovoljno jaka da nametne svoje odlu­ će se i dalje kretati s jednolikom brzi­ ke. zatim smo značajnu ulogu u proširivanju polja uklonili špagu i zamijenili je zdjelom.okomite na nju . a s propadanjem znanosti nije se nom i po svom prvotnom smjeru. Ovo definira pri­ sustvo sile. osnovna točka je bila ali sile još uvijek djeluju na njega. Razvitak znanosti je u veli­ zontalnom pločom. kugla se kotrlja neo­ graničeno u istom smjeru. . A to je zato što Galilejev rezultat obuhvaća samo plo­ na sva tijela koja vidimo djeluju sile. mogao slijediti brzi razvitak tehnologi­ Napomenimo razvojne stadije apstra­ je XVII i XVIII stoljeća. napredovala je vratolomnom brzinom. Ovo veli­ ko otkriće Galileja u vrijeme njegova kućnog pritvora. zemlje (Francuska je bila iznimka. Prema tome vocrtna kretanja tijela. ju sile na loptu u smjeru njenog kreta­ Zato je bilo nemoguće doći do bilo ka­ nja. koju zami­ presudom Crkva je zaista zaustavila slimo u području prostora gdje uopće napredak znanosti tamo gdje je bila nema sila. nego na udaljenom otoku izvan tovo na početku ovog poglavlja: kada kontinentalne Europe. stranice zdjela se razlikuju u nagnutosti. za koji kretanje tijela odstupa od konstantnosti. Počeli smo s njihalom. nije bilo moguće definirati i mjeriti kojoj se kotrlja lopta. jer Ovo na kraju daje zaključak da se tijelo u njoj katolicizam nije imao potpunu na koje ne djeluje sila giba konstantnom vlast). a čovjekova saznanja. Svojom ploče. Od tada pa na dalje znanost o dinamici Kugla.

Pravilo: sila je jednaka masi tijela pomnožena kvadratom njene brzine podijeljene s polumje­ rom kruga. Razmotrimo poseban slučaj kada se tijelo kreće po krugu. kroz prostor. ako se količina mate­ rijala u utegu promijeni. Ako. Napeta špaga može pre­ nositi silu samo po njenoj dužini. gdje je V brzina utega po krugu. r polumjer kruga. Posve je isto da li se sila prenosi uz konopac ili.Prije nego prijeđemo na Newtonovu revoluciju. Huygens je (gore) otkrio kako da se izmjeri sila koja je potrebna da održava kretanje tijela u krugu. Sila koja djeluje na tijelo izmje­ rena je stupnjem kojim se tijelo odvoji od kretanja u pravcu kod stalne brzine. proporcional­ no se promijeni i sila. Osim toga. a m količi­ na materijala u utegu. Kakva sila djeluje na njega? Vrlo je­ dnostavan pokus omogućuje nam da se uhvatimo s problemom. Pričvrsti teški uteg na jedan kraj špage. tako da dru­ gi kraj špage predstavlja centar kruga. po­ put gravitacije. na primjer. Zato u bilo kojem trenutku sila koja djeluje na uteg mora uvijek biti usmjerena duž špage. prema centru kruga. a da se smanjuje obrnuto s dužinom špage. a to znači. a ne poprečno. Uzimajući ova tri rezultata zajedno. tada će biti potrebna dvaput veća sila nego je prethodno bila. 142 . Huygens je ustanovio da se veličina sile povećava s kvadratom brzine utega. pa za­ vrti uteg da opisuje krug. ako želimo imati kretanje po krugu istog polumjera i iste brzine. Upravo smo vidjeli da se sila koja dje­ luje na tijelo mjeri stupnjem za koje tijelo odstupi od pravocrtnog kretanja i stalne brzine. Ovdje imamo tijelo koje se kreće po krugu pod utjecajem sile koja se pre­ nosi po špagi. bit će dobro da razmotrimo važan korak koji je ostvario Huygens. imamo dvostruku količinu materijala u utegu. sila se može na­ 2 pisali kao m V r.

a M masa cen­ treću jednadžbu. privlačenja. Ako nazovemo ovu dužinu vremena Vratimo se formuli za P2 za slučaj periodom P. može odmah dobiti.gdje ne­ razmotrimo određivanje P i r za planete. napisati u obliku P = 4r mpi2 F. Kombi­ može izračunati produkt G x M iz gornje nirajući ova dva uvjeta. Ovo je sada treći kon. Ovo Jednadžbi F = m V2 r možemo do­ će reći da se A može napisati kao pro­ dati drugu jednadžbu. ne ovisi o masi tijela nego o početnom za slučaj Mjeseca.na primjer. ako su veličine P i r određene ovisiti o masi m utega. tada se masa M. koju od sada deklariramo kao rit uvjet da se i m1 i m2 moraju pojaviti gravitaciona sila. koje je potrebno da se uteg G osigurava da se uključi bilo koji još jedanput okrene oko kruga je 2rpi V. gravita­ staviti gibati oko centralnog tijela. centralnog tijela s velikom masom. mora bili proporci­ On je također približno točan za pra­ onalna sa 1 r2. ma oblik G x m1 x m2 : r . Ako sada postavimo razbo­ Sila F. koja se očituje djelovanjem ga privlači. Vidimo. da se sila mora sadržavati faktor m. 143 . neodređeni faktor. ili A m2 r2. A ako na neki način odredi­ 2 F = A m r . tada A mora sadržavati faktor ml. Ova se jednadžba može rekli sila F je jednaka G x m M x r2. također. F. nego slučaj dviju čestica uspo­ tru kruga? Ukoliko masivno centralno redive mase. Ako također uzmemo ve planete koji se gibaju po ne sasvim u obzir Galilejev rezultat da staza tije­ kružnim stazama. dobi­ Uzmimo u obzir treći Keplerov za­ je se P2 = 4r3pi2 G M. možemo pisati jednadžbe. Dužina ophoda dukt G + m1 pa izraz za F sada popri­ 2 kruga. koja je prethodno nastala u špagi. Neka su njihove mase m 1 tijelo privlači uteg prema sebi silom F i m 2 . gdje veličina a vrijeme. Zbog toga sama promatranjima za pojedini slučaj. da veličina te koji se kreću po kružnim stazama.Što se dogodi ako odstranimo špagu mamo slučaj dvaju tijela vrlo različitih i postavimo jako masivno tijelo u cen­ masa. jest 2rpi. a razmak između njih neka je r. točno onako kako se gibao m1 na m2 može se napisati A x m2 : r2 kad je bio pričvršćen za kraj špage. Iz ove dvije jednadžbe možemo izvesti Neka je m masa utega. centra žavati još neke neodređene faktore. Pretpo­ Sada razmotrimo gravitacionu silu stavimo na trenutak da je G poznato pa između dvije jednake čestice . uvjetu. koje ciona sila. uteg će se na­ onoga što smo do sada rekli. u kojoj je brzina V tralnog tijela. kojeg je opisivao uteg. vidimo da period P ne može Očito je. možemo pisati P = 2rpi V. Iz koja je jednaka m V2 r. da je kvadrat od P proporciona­ Keplerov zakon primjenjiv za plane­ lan kubusu od r. preuzima napetost u izrazu za F s jednakim značenjima. gdje veličina A može sadr­ mo veličinu G. Ubacivanjem ovoga u izraz za P2. po­ la koje se giba u gravitacionom polju služiti za satelite planeta . sila gravitacije. Iz onoga što smo do sada eliminirana. On će.

P predstavlja period ophoda Mjeseca oko Zemlje. da je Kepler dao ovu vrijednost kao najnižu granicu. Ona je iznosila oko 24 milijuna kilome­ tara. koju je osnovao Ljudevit XIV sredinom XVII stoljeća. Još je Hiparhu r bio poznat s točnošću unutar 1%. Ipak je dobivena vrijednost bila točna unutar 10%. naravno. Ako je. Prvu dovoljno točnu procjenu prave skale Sunčeva sustava dobili su člano­ vi francuske Akademije znanosti. dalo rezultat koji je bio daleko premalen. On je rekao da Sunce mora biti najmanje udaljeno 24 milijuna kilometara. gdje je jedna od strana trokuta bila udaljenost između Pariza i Cayennea. sada. premda značajni korak za ovo vrijeme. Za određivanje vrijednosti G bila je potrebna drugačija metoda. Vratimo se našim dvjema česticama mase m1 i mase m2. Udaljenost između dva grada je bila određena mjerenjem smjerova Marsa sa svakog kraja bazne linije točno u istom trenutku. dok je stvarna vrijednost oko 150 milijuna kilometara. ali je bio poznat samo odnos polumjera staza planeta. ali je i njegova vrijednost premala. Napišimo sada ponovo jednadžbu koja povezuje P. ako je G poznat. me­ đutim. Period P je bio. r i M u obliku G M = 4r3pi2 P2. Zatim je bilo jednosta­ vno trigonometrijskim putem odrediti udaljenost od Marsa do Zemlje. Oni su odredili udaljenost Marsa jednostavnom triangulacijom. Veličina G nije bila poznata u XVII stoljeću. S relativno visokom točnošću je bio po­ znat Tychu Braheu. U našoj jednadžbi sada M predstavlja masu Zemlje. tada jednostavno podijelimo pro­ dukt G x M za Sunce s produktom G x M za Zemlju. Pretpostavimo da smo smislili eksperi- .) Članovi novoosno­ vane Akademije izvršili su prvo znatno ispravno određivanje udaljenosti Marsa i Sunca. (Slika kompletne zvjezdarnice je nalijevo. Meto­ da nije mogla dati sasvim točan odgo­ vor. Kroz de­ sni prozor vidi se Pariška zvje­ zdarnica koja se tada gradila. Poznavajući r i P. veličina G ista u oba slu­ čaja. Kepler je uočio ovu činjeni­ cu. poznat s dobrom točnošću još u doba Grka. jer je udaljenost između Pariza i Cayennea bila vrlo mala u usporedbi 144 s udaljenosti Marsa. Prema tome. a r predstavlja polumjer staze Mjeseca. Račun pokazuje da je masa Sunca oko 300 000 puta veća od mase Zemlje. Ali je bilo moguće izvesti iz slučaja Zemlja i Mjesec potpuno isti argument. poništava se nepoznati G. gdje je r razmak između njih.Sljedeća strana pokazuje Ljudevi­ ta XIV u posjetu Francuskoj aka­ demiji znanosti koju je osnovao sredinom XVII stoljeća. masa M Sunca se lako dobiva. može se izra­ čunati desna strana ove jednadžbe. tako da je u to vrijeme bio poznat samo pro­ dukt G x M. a određivanje r je mnogo lakše nego je to bilo za slučaj planeta. Period P je poznat. Vidjeli smo u trećem poglavlju da je Aristarhovo određivanje udaljenosti Sunca. a ne njihove apsolutne vrijednosti koje su predstavljene u našoj jednadžbi sa r. Sila privlačenja između dvije čestice je produkt G x m1 x m2 podije­ 2 ljen sa r . pa se zato produkt G x M može odrediti. a ostaje omjer između mase Sunca i mase Zemlje kao poznati broj. Mora se reći. Tako se produkt G x M mogao odrediti za slučaj Zemlje.

145 .

koje ćemo označiti sa m. Sila koja djeluje na malo tijelo usmjerena je prema velikom tijelu. Imamo tijelo velike mase. i tijelo male mase. Newtonov dijagram pokazuje kako projektil izbačen pri ra­ znim brzinama s velike visine iznad Zemlje poprima razne putanje. opremljeni ovom formulom. Do sada smo razmatrali samo jedno­ stavne slučajeve planeta ili satelita koji se kreću po kružnoj stazi oko glavnog tijela. Trebalo je čekati sve do gotovo početka XIX stoljeća kada ga je izveo Henry Cavendish. Izbacivanjem iz po­ trebne visine i potrebnom br­ zinom. projektil će kružiti oko Zemlje kao satelit. U stvari. a da staza neće biti krug ako se kre­ tao na neki drugi način? Formulirajmo problem preciznije. 146 . kada je nastupilo prvotno kretanje na neki posebni specifični način? Prije nego po­ kušamo odgovoriti na pitanje. on je. Kakva će biti staza mase m. pokazao da spljoštena elipti­ čna staza zadovoljava zakon gravitacije upravo tako dobro kao i kružnu stazu. a njena veličina je G x M x m : r2 gdje je r udaljenost dvaju tijela u datom trenutku. Zatim smo. a G je konstan­ ta. koje ćemo označiti sa M. također. do sada nepozna­ ta veličina G će biti određena. vrijedno je spomenuti korake razmatranja koji su nas doveli do njega. okrenuli cijelo pitanje da bismo pitali kakva je opća priroda Newton (desno) nije samo formulirao zakon univerzal­ ne gravitacije. Prvo smo iza­ brali jednostavan slučaj kružnih staza da bismo odgonetnuti formulu za gra­ vitacionu silu. ovakav eksperiment se nije mogao izve­ sti u XVII stoljeću. Da li je potrebno da staza bude kružna? Može li biti da se slučaj kružne staze javlja samo ako se planet ili sa­ telit prvotno gibao na svojstven način. Izjednačimo li izmjerenu vrijednost sile s našom formulom.ment u kojem je sila privlačenja stvar­ no izmjerena za dvije čestice poznate mase i poznatog razmaka među njima.

tako izraža­ jan za njegov karakter. Cambridge. Desno u prvom planu je zgrada.Desno: Posjed Woolsthorpe gdje je Newton započeo svoj rad na gra­ vitaciji za vrijeme velike Kuge. 147 . Gore: Trinity Colle­ ge. i strogo pravilan vrt. gdje je stanovao. gdje se njegov matematički genij prvi put pokazao.

na izbacivanja m manja od ove. nja od kružnica takva da se staze pla­ Prema tome je Newton pokazao da je neta mogu smatrati gotovo kružnim zakone koje je Kepler otkrio empirički elipsama. tada će U 3. mogla odgovoriti na postavljeno Bilo je prirodno. poglavlju smo vidjeli da se opi­ tijelo oblikovati zatvorenu stazu . Njegov odgovor je sadr­ vrlo spljoštenu eliptičnu stazu. ima 1685.od njega po stazi koja je ovisi o prvotnom uvjetu pod kojim se poznata kao hiperbola. ono će se staza zadovoljava zakon gravitacije okretati oko masivnog tijela i konačno upravo poput gotovo kružne staze. a kasnije iskustvo je učenjaci opremljeni da ih riješe postaju potvrdilo njegovu oštroumnost. mo­ ovo pitanje. pitati. U prvom stadiju se u jednom od žarišta elipse. provesti.eli­ sivanje staza planeta može dati sa tri psu. godine. Konačno. imamo ideje o tome kako su nastali U XVII stoljeću bila su možda dva planeti.u Stupanj eliptičnosti staze jednostavno neizmjernost . ko­ nije ni pokušao riješili problem. Sada vidimo da se svjetlo Nena naš problem navodi samo da će wtonove teorije proširilo na staze koje staze planeta biti eliptične. vjerojatno bi jedna nastao. se izgubiti u vrlo velikoj udaljenosti . Leibniz je bio vidjeti u posljednjem poglavlju. ali su se one pojavile iz potpu­ čovjeka sposobna da odgovore na naše no drugačijih razmatranja. dnostavnog slučaja kružne staze. Neznatna Opremljena s prikladnom matemati­ odstupanja od kružnog gibanja tako­ čkom tehnikom. premda problemi mogu tako enormno računanje ne bi moglo. u kojem moguće izvesti matematički iz zakona se međusobni utjecaji planeta uzima­ gravitacione sile. To ma. diferencijalnim i in­ đer ovise o načinu na koji je sustav tegralnim računima. Ako tijelo m izbacimo pokazuje da vrlo spljoštena eliptična s dovoljno velikom brzinom. kako ćemo pitanje: Newton i Leibniz. Često prijed. posljedica zakona gravitacikretanja započela na poseban način. stotinu. pa tako izvesti način na koji su se kaže da matematika i znanost posta­ oni nastali? Poslije razmatranja proble­ ju teži i teži što više znamo o njima. staze mogu smatrati običnim kružni­ malo tijelo m će opisivati iste površi­ cama. Odgovor je. kao i glavni utjecaj Sunca.staze planeta ili satelita na kojega dje­ na način koji je zahtijevao da se kreću luje gravitaciona sila. ako je brzi­ tijelo počelo kretati. Danas sve više i više efektne. ton je problem riješio između 1680. a ne o takvim mističnim uzro­ osoba na oko tisuću ili možda jedna na cima koje je Kepler zamišljao. da su njihova prirodno. mogu li se dapače jedna osoba na tisuću milijuna ona izračunati unatrag. Ali u XVII stoljeću. matematičar koji se prvenstveno nije Ima li nebeskih tijela čije staze nisu zanimao za astronomiju. staze planeta se moraju smatrati sta­ zama koje se neznatno mijenjaju s vre­ Budući da nam Newtonov odgovor menom. i koji je promatran 1680. Newton je ustanovio da komet. slijedeći Newtonovo pitanje. Imajući mogućnost izraču­ žda bi jedna osoba na sto milijuna ili navanja kretanja planeta. tehnike s kojima su u stvari. da se nastavi dalje razmatrali ova tehnika bila na raspolaganju. New­ meti. koje su goto­ planeti započeli kretanje: drugi je bio. prije nego je otkriće. tj. U drugom stadiju su odstupa­ ne na svojoj stazi u jednaka vremena. vo kružne. Ali. koji je dobiven iz je­ ju u obzir. a masivno tijelo M će se nalaziti stadija profmjenja. Newton je došao do zaključka da se je pogrešno jer. pa zbog toga približno kružne? Odgovor je da. U trećem stadiju. po gotovo kružnim stazama. postati najsloženiji. 148 . Ovo žavao dva dijela. možemo zahtijevaju sva tri stadija profinjenja. umjesto una­ bila kadra odgovoriti na pitanje. zašto se planeti u stvari kreću Prvi se pojavio iz načina na koji su po stazama eliptičnim. godine.

149 . uspoređenog s gotovo kružnom sta­ zom planeta. Godine 1682. Crtež pokazuje krajnju eliptičnost staze Halleyjeva kometa. gotovo točno. Gornja slika prikazuje njegov slijedeći povratak. prikazuje kako je kralj Harold gledao pojavu neobične zvijezde samo kao jednu slutnju nesreće. predvi­ dio njegov povratak.Prije Newtona se smatralo da je sasvim nemoguće predvidjeti kretanje kometa. Dio Bayeuxove tapiserije na slijedećoj stranici. kako se vidio iz Londona godine 1759. izračunao njegovu stazu i. Halley je vidio isti komet.

a na njih ćemo upozoriti ponovo u slijedećem poglavlju. za trenutak. Os ko­ nusa ili stošca je okomita na ravninu staze Zemlje. Vratimo se od ovog trećeg stadija profinjenja na jednostavan slučaj kre­ tanja planeta oko Sunca . mogu pro­ tumačiti novom teorijom. poglavlju. Jedan njen potpuni okret oko stošca traje 26 000 godina. Iznenađujuća je stvar da nije po­ trebna poprečna sila po opsegu kruga da se održi gibanje planeta. Newton je izračunao vrijeme koje je potrebno za kretanje oko stošca i do­ bio gotovo točan rezultat. čiji je polarni promjer oko 43 kilometra ma­ nji od ekvatorskog promjera. On je usta­ novio da se gotovo sve nepravilnosti u kretanju Mjeseca. treći je samom Newtonu postavio zadatak kojeg je istraživao računom. Newton je uzeo u obzir gravitaciono djelovanje Zemlje i Sunca na Mjesec. a polovina kuta stošca iznosi 231/2°. Nekoliko puta smo u prethodnim poglavljima imali povoda da upozo­ rimo na precesiju. A ovo okretanje uzrokuje da se os rotacije Zemlje pomiče oko stošca. koja ulazi u problem. koji uzima u obzir djelovanje više gravi­ tacionih polja. Ona je spljošteni sferoid. može se smatrati da je smjer osi Zemlje ostao nepromijenjen. nekoliko godina. Ideja. koje su zadavale brige astronomima antike. Newton je počeo u potankosti ispi­ tivati slučaj kretanja Mjeseca. Za kraći vremenski period. Gravitaci­ ona teorija je pokazala da je sila. Newton je otkrio da je to poslje­ dica činjenice što Zemlja nije idealna kugla. Bilo je još ne­ znatnih odstupanja između promatra­ nja i računa. da je glavni dio do sada tvrdokornog problema o kretanju Mjeseca riješen. da je potrebna sila da održi gu­ ranje planeta po njihovim stazama ideja. Ovo gibanje osi zove se precesija. ali se za duži vremenski period uočava da se os giba oko konusne površine. koju su podržavali kontinentalni . kako smo već vidjeli u 3. Dovolj­ no je. samo radijalna sila usmjerena od planeta prema Suncu. to je krajnje važno. gravitaciona sila. Os rotacije Zemlje nije okomita na ravninu staze Zemlje. Jer Ze­ mlja nema oblik kugle. Os rotacije Zemlje se kre­ će oko stošca na takav način da uvi­ jek prolazi kroz vrh stošca. kojom Mjesec i Sunce djeluju na nju uzrokuje neznatno okretanje osi Zemlje.po kružnoj stazi.je. jer je u ovom slučaju treći stadij profinjenja.

zatim period ophoda Mjeseca oko Zemlje i brzina kojom tijelo koje pada s po­ znate visine udari u površinu Zemlje. mo­ rala je veličina G biti ista.mogla se sada potpuno odbaciti. jer je masa Zemlje M sigurno bila ista. Ako znamo početne uvjete nekog susta­ va. New­ ton je već iskušavao ovu kariku u lan­ cu dokaza kada se. Veličina r će. Pri­ vidno nedokučiva šikara. Već smo spomenuli veliko Galilejevo otkriće da staza tijela u gra­ vitacionom polju ne ovisi o masi tijela. (Masa m će ta­ kođer biti različita u oba slučaja. 1687. U njemu je Newton prvi pokazao da su pojave fizikalnog svijeta dostupne preciznim proračunima. da su tijela pala vertikalno na tlo. Pored ovog ispitivanja konstantnosti vrijednosti G. kao što je bio Huygens . godine. Formula G x M x m : r2 nije se koristila samo za određivanje vremena ophoda Mjeseca oko Zemlje na način kako je gore opisano. Ovo je bila znanost o dina­ mici. S nekim ogradama. dobit ćemo vrijednost produkta G x M za oba slučaja. jer je očito samo radijalna sila uzrokovala Desno: Naslovna stranica Principia. s kojom su se dotada mučili učenjaci. Od tog je doba astronomija krenuia u novu eru. Veličina M predstavlja masu Zemlje u oba sluča­ ja. sve daljnje znanstvene spoznaje potvrdile su ovu kolosalnu ideju. Dvadeset i dvije godine kasnije. udari o površinu Zemlje. ali to nema važnosti jer se m poništava u oba računanja. a u drugom slučaju ona će predstavljati polumjer same Zemlje. a ne po­ prečnom ili transverzalnom silom. U ovom je radu Newton prvi put pokazao da su fenomeni fizikal­ nog svijeta dostizivi da se precizno izračunaju. U prvom slučaju ona će predstavljati polumjer staze Mjeseca. a pred njima se otvorila nova staza. ovaj je oštroumni dokaz također po­ kazao vrlo jasno da je Mjesec vezan za svoju stazu radijalnom silom. Lijevo: Izvod iz zapisnika Kraljevskog društva. vratio iz Cambridgea u svoje rodno mjesto Woolsthorpe u Lincolnshireu zbog izbijanja kuge. 151 . Istina je da Newton nije pokazao da su svi prirodni fenomeni dostupni matematičkom istraživanju. Ostaje da se razmotri jedan detalj: da se prihvati da je veličina G ista za sve slučajeve . koje vertikalno pada. iznenada je nestala. u dobi od 23 godi­ ne.ona je konstanta. može izračunati buduće stanje.matematičari. međutim. nego se također koristila za pronalaženje brzi­ ne kojom tijelo. Budući da je nađeno da je produkt u oba slučaja ista. Newtonovo veliko djelo Philosophiae Naturalis Principia Mathematica ugledalo je svjetlo dana.) Iz ovoga slijedi: ako je poznat omjer vrijednosti od r u oba slučaja. Ovo je bilo godine 1665. on je sma­ trao da je područje fenomena dovoljno široko da se čovječanstvo uvjeri o općoj tvrdnji: ako netko poznaje kompletno sadašnje stanje stvari. može se izračunati njegovo kasnije ponašanje. biti različita u oba slučaja. koje se odnose na današnje razvitke u kvantnoj teo­ riji.

mogli ste isto tako lako odrediti svoju geograf­ sku dužinu kako ste odredili geograf­ sku širinu. a vama nepoznatu točku na površini Zemlje. a dolje Kendalova kopija njegova četvrtog modela iz 1759. ukoliko imate radio-prijemnik. . također. vaša geografska dužina bi bila 45 stupnjeva istočno od Greenwicha. s kojima su bili poravnani na početku putovanja. planeta i njihovih satelita. ali u XVIII stoljeću nije bilo takvo sredstvo na raspolaganju. mogu praktično podijeliti u tri dijela.6. Gotovo sto godina ranije Galilei je razmišljao o istim stvarima. Vi treba da nađete samo 152 trenutak podneva u svom položaju i usporedite ga s vremenom koje je tada bilo registrirano u Greenwichu. određivanje geografske širine je relati­ vno lako. Ako ste imali takav podatak. to znači da se nalazite tri sata istočno od Greenwicha. britanski su pomorski kapetani predali peticiju Donjem domu tražeći rješenje za pro­ blem određivanja geografske dužine na moru. bilo je sato­ va s njihalom. Ako bi netko unapri­ jed precizno izračunao položaje ovih mjeseci. Drugim riječi­ ma. Najbolje je rješenje bilo omogućeno pomoću Harrisonova pomorskog kronometra. poglavlje RAZDOBLJE POSLIJE NEWTONA Napredak u matematici i fizici to­ kom Newtonove ere je bio tako velik da je astronomima trebalo sto pede­ set godina da u potpunosti iskoriste te rezultate. godine. s primjedbom kapetana Cooka o njegovoj pouzdanosti. godine.koji se mogu vidjeti istovremeno iz mnogih dijelova Zemlje . Ako ste pali padobranom na neku zabačenu. poglavlju. Kako smo vidjeli u 2. meridijan zvjezdarnice u Greenwichu. ali je valjanje i ljuljanje broda izazivalo tako velike pogreške. pretpostavimo da je u vaše podne griničko vrijeme bilo 9 ujutro.kao način utvrđivanja vremena na nekom standardnom meridijanu. tj. recimo po griničkom vremenu ili denovskom Neodgodiv praktični problem na početku XVIII stoljeća bio je da se nađe način određivanja ge­ ografske dužine na moru. koji je započeo početkom XVIII stoljeća i trajao sve do sredine XIX stoljeća. Naj­ jednostavnije je razmotriti svaki ovaj glavni razvitak posebno. Ali je određivanje geografske dužine mnogo teže. Prvi: oni posti­ žu mnogo veću točnost u mjerenjima položaja zvijezda i planeta nego ikada ranije. Godine 1714. da se oni nisu mogli koristiti s pouzda­ njem da će pokazati isto vrijeme kao satovi u matičnoj luci. Njegova je ideja bila da se za ovu svrhu iskoriste sateliti Jupitera. (Gore je njegov prvi model iz 1735. gdje će ti podaci biti prikazani tabelarno u nekom standardnom vremenu. Razli­ ka od jednog sata između dva vreme­ na odgovara razlici od 15° geografske širine.) Ali sve do pojave kronometara problem geografske dužine davao je veliki impuls da se detaljnije proučavaju kretanja Mjeseca. uvidjet ćete da vam je sasvim nemoguće izračunati svoju geografsku dužinu. iz sata u sat za nekoliko mje­ seci. Istina. možete lako primiti signale griničkog srednjeg vremena (GMT). osim ako ste imali podatak o vremenu koji se odnosi na neki standardni meridijan na Zemlji. Na primjer. Drugi: oni koriste Newtonovu matematičku teoriju da bi protumačili ne samo izrazite karakteristike kre­ tanja planeta nego. Položaji zvijezda i planeta Razdoblje poslije Newtona počelo je s jakim naglaskom na praktičnoj upotre­ bi astronomije. Zato je bilo prirodno da ljudi usmjere svoju pažnju na upotrebu kretanja planeta i njihovih satelita . Njihova se ostvarenja za vrijeme tog perioda. Treći: oni počinju s proučavanjima izvan Sunčeva sustava u šira svemirska prostranstva. tada bi bilo moguće da se pomo­ rac opskrbi s jednim godišnjakom. potrebno je samo odrediti vi­ sinu Sunca u podne. i mnogo zamršenije detalje kretanja unutar Sunčeva sustava. Danas.

153 .

Engleski izumitelj. Takva je računanja bna promatranja s palube broda koji stvarno izveo Tobias Mayer. godine.je ustanovio da Harrisonov kronometar wtonovoj pa je zbog toga proteklo nekih daje bolje rezultate. 154 . Mjesečevim salom 40 godina prije nego se do loga došlo. načinio je kronometar kojeg mogao pripremiti godišnjak o kretanji­ ne regulira njihalo. pronađe u godišnjaku iste položaje tako teško te je sam izjavio kako mu i očita standardno vrijeme. Pomorac bi tada bio u mo­ Sam je Newton pokušao izračunati bu­ gućnosti da promatra položaje mjese­ duće kretanje Mjeseca. ali je­ kad je poslalo moguće da se Mjesec dnostavniji način. tada bi se Harrison. koji je pronašao nove matematičke je oblačno. kronometar ispitivao je tadašnji kra­ Druga poteškoća.vremenu. saznao standardno vrijeme. mehanički izum načinio ovu metodu Ako bi netko izračunao unaprijed gdje zastarjelom. a koji se pokazao ma Mjeseca. je ove sheme bio. da se položaji nebe­ Zaista. koje su prihvatljivom točnošću podjednako uvjerljiva razloga. ali mu je to bilo ci. pokazalo se nepojmlji­ je tablice izdao u prikladnom obliku za vo teško obaviti računanja koja traži određivanje geografske širine na moru. Kada je ovaj problem iznesen pred Ali se sudbina našalila jer. koristeći mjesečev rov mjesečev sat i Harrisonov pomorski godišnjak. Međutim. koja se pojavila u Ga. U ovom bi slučaju pomo­ sposobnim da održava točno vrijeme na rac promatrao zvijezde koje se nalaze moru za duži vremenski period. koji je svo­ se valja. bilo je moguće odrediti geografsku du- U teoriji. sve do XVIII stoljeća bilo je teško i izraditi tablice i izvršiti promatranja s broda koji se ljulja. računanja budućih kretanja Mjeseca bilo je nemoguće da se izvedu potre­ postale praktične. ali je projekt propao iz dva metode. Bilo je to 1752. jedan je pomiče u odnosu na pozadinu zvijezda. takav astronomski godišnjak. ovo se nije riješilo sve do Euleskih tijela ne mogu promatrati kada ra. upravo Newtona. drugi. Prvi. Naš Mjesec se stalno koristi kao astronomski sat. Nedostatak je jedino taj problem zadao glavobolju.ljevski astronom Nevil Maskelyne koji lilejevoj ideji. Mayeu blizini Mjeseca i. pojavila se također i u Ne. on je zamislio sličan. John će Mjesec biti iz sata u sat. geografska dužina se mogla naći iz promatranja položaja Jupiterovih mjeseci i kori­ štenjem tablice koja je imala popis vremena ovih položaja u poznatom mjestu.

To je bilo pošteno. poglavlju. a da ekvator nebeske sfere leži u ravnini koja s tom osi zatvara pravi kut. jedna od dviju točaka u kojoj 155 . moramo po drugi put promo­ triti problem definiranja položaja na nebeskoj sferi. Njegova je odluka bila da se iznos podijeli jednako za obje metode. problem mje­ sečeva sata bio je povjeren novoustanovljenoj zvjezdarnici u Greenwichu. da u je­ dnom sistemu možemo smatrati po­ larnu os nebeske sfere kao produže­ tak osi rotacije Zemlje. Samo je bilo sumnjivo da je od pola nagrade. Britan­ ska vlada je stavila na raspolaganje na­ gradu od 20 000 funti onome tko riješi problem geografske dužine. Da ocijenimo važnost Bradleyjeva otkrića. smatrao je da bi najbolje mo­ gao pomoći projektu ako izradi točnu kartu zvjezdane pozadine preko koje prolazi Mjesec. James Bradley. On je za ovu namjenu odredio položaje za skoro 3000 zvije­ zda s točnošću od oko 10 lučnih se­ kunda . a Maskelyneu je dano da odluči kako će se novac razdijeliti. Prvi kraljevski astronom. Maskelyne se bio suočio s prilično osjetljivim ljudskim problemom. načinio značajno otkriće koje je uvelike pomoglo nasta­ nak današnje astronomije.žinu s točnošću unutar četiri lučne mi­ nute. kronometrom je krajnja pogreška bila samo oko jedne lučne minute. Euler dobio vrlo malo. U doba peticije pomoraca. jer je u nastavljanju programa mjerenja točnog položaja treći kraljevski astro­ nom. a iznosila je jednu lučnu minutu.oko šest puta točnije od to­ čnosti koju je postigao Tycho Brahe. Tamo smo vidjeli. koji smo obradili u 1. koji je Flamsteed započeo kao nešto potpuno sporedno. koja je bila dana za mjesečev sat. John Flamsteed. Ovaj je rad. U ekvatorskom sistemu za početnu točku izabrana je proljetna točka (K). moramo odrediti neku početnu točku na nebe­ skom ekvatoru od koje ćemo započeti mjerenje. nekih četrdeset godina ranije. izrastao u izvanrednu astronomsku važnost. dok je najveći dio od te polovine za mjesečev sat primila Mayerova udovica. Prije nego mo­ žemo izraziti dužinu zvijezde.

postoji mnogo manje kre­ tanje koje varira iz godine u godinu. Newtonova teorija gravitacije daje kompletno objašnjenje pojave. gdje je pravac OB povučen okomito na ravninu staze Mjeseca. Ovo uzro­ kuje gravitaciono privlačenje Sunca i Mjeseca. Budući da je glavni učinak precesije sasvim jednak iz godine u godinu. Smjer polarne osi Zemlje se stalno mijenja. Ako bi ravnina kretanja Mjeseca oko Zemlje bila u ravnini kretanja Zemlje oko Sunca. Uspoređenje je pokazalo da se položaj Sunca u ekvinocijima. Je li to tako? Odgovor je .2. a tu je činjenicu uočio veliki grčki astro­ nom Hiparh. Mnogo godina poslije Hiparha nitko nije mogao objasniti zašto se mijenja smjer polarne osi Zemlje. Ako nismo zainteresirani za promatranja koja su izvršena u dugom vremenskom periodu i ako nismo za­ interesirani za vrhunsku točnost.ravnina staze Zemlje oko Sunca (ekliptika) siječe nebeski ekvator. Može­ mo uzeti za period od nekoliko mjeseci da se Mjesec kreće po stazi koja je po­ kazana na slici 6. rotaciona os se u godini dana pomakne za kut od nekih 20 lučnih sekunda. pogla­ vlju.6 godina. tada je dovoljno da se i ne uzme u obzir mijenjanje smjera polarne osi Zemlje. koje nastoji da savije os Ze­ mlje što uzrokuje precesiono kretanje. Ali. Zemaljska os rotacije zatvara kut od približno 231/2° s ovim pravcem. pa je zato od godi­ ne do godine kretanje vrlo polagano. To znači da se i nebeski ekva­ tor također mijenja. Ali za duži period moramo uzeti u obzir činjenicu da se pravac OB pomiče oko OA i da je peri­ od precesije 18. Dapače. Zbog ove promjenlji­ vosti postoje odgovarajuća kolebanja . i prolje­ tna točka se konstantno mijenja. Mjesec igra veću ulogu nego Sunce u ovom savija­ nju zbog toga što nam je mnogo bliži. Vrijeme koje je potrebno za jednu kompletnu precesiju osi Zemlje iznosi oko 26 000 godina. kao što su bili Flamsteed i Bradley.1. a OA je ponovo povučen okomito na ekliptiku. Uprkos mnogo manjoj masi. U stvari. kad postanemo zainteresirani za položajne točnosti od deset sekundi ili još bolje. u odnosu na zvjezdanu pozadinu. pored ove jednakomjerne precesije. znatno promijenio za period od oko 2000 godina. Doista. nema poteškoće da se ta kore­ ktura uzme u račun. To će reći.ne. Očito je da se ravnina staze Mjese­ ca mijenja iz godine u godinu. koja je ravnina kretanja Zemlje oko Sunca. ova druga pojava ne bi po­ stojala. s podacima koje su sakupili sta­ riji babilonski astronomi.ravnini koja se kreće u suprotnom smjeru s obzirom na os OA slike 6. Zemljin po­ larni promjer je oko 43 kilometra manji 156 nego njen ekvatorski promjer. Mjesec se kreće samo približno u ravni­ ni . Razmotrimo situa­ ciju pokazanu na slici 6. koja je izveo pomoću prstena. Situacija je ilustrirana na slici 6. opisanog u 2. Pravac OA je povučen okomito na ekliptiku. Ali jednom. U svim našim prethodnim diskusi­ jama smatrali smo da je smjer osi ro­ tacije Zemlje nepomičan u odnosu na vrlo udaljene objekte u svemiru. a ovaj kut se zadržava za vrijeme kretanja osi rotacije.2. Ali je staza Mjeseca nešto malo nagnuta prema ekliptici a nije ni stalna u odnosu na Zemlju i ekliptiku. Dužina ove vremenske skale je značajna.1. a ovo uzrokuje da se efekt privlačenja Mje­ seca na Zemlju mijenja također iz go­ dine u godinu. Ovo se precesiono kretanje javlja jer Zemlja nije idealna kugla. os rotacije se pomiče oko OA na isti način kako se pomiče os rotacije zvrka oko vertikalnog smjera. Hiparh je ovo vjerojatno ustanovio uspoređujući svoja vlastita promatranja ekvinocija. Međutim. moramo sa­ svim sigurno uzeti u račun neznatne promjene iz godine u godinu. moramo uzeli u račun mijenjanje standardne pola­ zne točke. ako hoćemo da postignemo dana­ šnje standarde točnosti.

Dolje: ista soba u doba Flamsteeda. Flamsteed je unio položaje gotovo tri tisuće zvijezda s točnošću unutar deset sekundi. Nalijevo je zvjezdana karta iz njegova Atlas Coelestis.Gore: današnji izgled osmorokutne sobe u Greenwichu. Iz ove sobe je Flamsteed bilježio projekciju Mjeseca na pozadinu zvijezda nasuprot kojima se Mjesec kreće. sada muzej. 157 .

4. godine. koje efekt. Ovdje su ekiiptiku. Saznanje važnosti odstupanja Ze­ zde kroz pukotinu S1 .3 pustilo se svjetlo zvije­ gla. a za to riod vremena precesija uzrokuje velike vrijeme se S2 pomaklo u odnosu na S1 promjene godišnjih doba. jedan iz 1907. ali tako da se nja nečuvene točnosti u mjestima koja zvijezda i oba otvora nalaze na istom su bila vrlo udaljena. a u intervalu življava zimu.1 OA je okomito na ekliptiku. a pravcu. zna ispravni oblik Zemlje. izvršena su mjere­ koji veže S1 sa zvijezdom. jer svjetlost treba određeni trenutak vrijedno je napomenuti da za duži pe­ vremena da dođe od S1 do S2 . nanesena dva niza zvjezdanih a period iznosi 18.2 Precesija uzrokuje polagano OB je okomito na ravninu Mje­ pomicanje centra oko kojeg zvi­ sečeve staze. Ovo uzroku­ razlikuju.1. . Os rotacije U tom slučaju ćemo postaviti pukotinu Zemlje prijeđe polovinu precesionog S2 izvan pravca koji povezuje S1 i zvije­ ciklusa za 13 000 godina. vremenu ljeto i zima potpuno zamijene.6 godina. Bradley je prvi otkrio ovaj dley je načinio još jedno otkriće.ot­ Vidjeli smo da se precesija javlja kriće pojave aberacije. gdje sada crteža na slici 6. za 13 000 godina kroz pukotinu S1 . ako se oni kreću u da se prvi put u ljudskoj povijesti sa­ smjeru poprečnom na smjer zvijezde.u iznosu precesije osi Zemlje. Pojavilo se sad mlje od idealnog sfernog oblika potaklo pitanje: gdje se mora postaviti drugi je veliki interes u geodeziji. Pre­ tragova. Odgovor je ispravan ako pu­ drugo u Laplandiji. Bra­ 18. OA je okomito na jezde prividno kruže. Os ro­ tacije Zemlje pomiče se oko OA upravo kao što se os vrtnje vrha pomiče oko vertikalnog smjera. Drugačija. Na prvom crtežu ima­ sjeverna hemisfera proživljava ljeto a mo puis svjetlosti koji upravo prolazi južna hemisfera zimu. 158 Slika 6. godine. a južna hemisfera ljeto. između ova dva položaja. prisjećajući se da se svjetlost kre­ francusku Akademiju nauka i u godi­ će pravocrtno? Odgovor je: na pravcu nama poslije 1735. zbog toga što Zemlja nije idealna ku­ Na slici 6. kako je pokazano na slici 6. Vrijeme jedne potpune vrtnje iznosi oko 26 000 godina. Situacija je jasnije prikazana na dva To će reći da dio staze Zemlje. je kolebanje (nutaciju) u odnosu na precesiju slike 6. Napose je otvor S2 da svjetlo također prođe kroz cijeli problem oblika Zemlje zaokupio S2. Obratite ze Mjeseca (i efekt privlačenja pažnju kako se centri ovih nizova Mjeseca na Zemlju). je imalo dalekosežne posljedice . situacija postaje drugačija. Prije napuštanja problema precesije. ma tome se mijenja ravnina sta­ a drugi iz 1941. pa je bilo moguće kotine miruju ali.6 godina.5. nazvan nutacija. a u tom se zdu. U drugom crtežu puls će biti dio gdje sjeverna hemisfera pro­ svjetlosti sada dolazi do S2 . jedno u Peruu. a svaki U ovoj potrazi za točnosti u mjere­ kompletni ciklus ovih kolebanja traje nju položaja zvijezda i planeta. pukotine S1 i Slika 6. OB se pomiče oko OA.

6.3 Postavljanje dvaju otvora. a zato i kretanje teleskopa bit će tada preko smjera prve zvijezde. Kada je Zemlja u P. situacija je potpuno obrnuta. Za zvijezde koje se ne nalaze u ravnini staze Zemlje. koja veže Sl i S2 . ST mora ležati izvan te linije za iznos koji daje gornja formula. Sada pretpostavi­ mo da smo usmjerili teleskop u drugu zvijezdu. pa tu neće doći do pojave abe­ racije.6. pa će.6 Slike 6.5 Svjetlo i oba otvo­ ra kreću se kona­ čnim brzinama. S i S tako da svjetlo sa zvijezde prođe kroz oba. a nula za prvu. U ovom je slučaju kretanje Zemlje. Tako za svaku zvijezdu aberacija varira tokom cijele godine. kada se Zemlja pomakla do točke P na slici 6. Ovaj zaključak je važan. Slika 6. Vratimo se slici 6.4 gdje vidimo da linija. Ako se otvori ne kreću poprečno na smjer zvijezde. Za zvijezde koje se nalaze u ravnini staze Zemlje. pa je efekt aberacije maksimalan. kad se uzme u obzir problem usmjeravanja teleskopa u zvijezdu. Pra­ vac koji prolazi kroz S1 i S2 predstavlja os teleskopa. ovaj aberacioni efekt ne bi imao praktičnu važnost. aberacija je nekad nula a nekad ma­ ksimalna. Zato vidimo da aberacija ne otklanja smje­ rove zvijezda na jednaki način. kako je prikazano. Situacija je najkompliciranija kod mijenjanja smjera kretanja Zemlje. aberacija uvijek 159 . Slika 6. slučaj je obrnut. Kad je Zemlja u poka­ zanom položaju. a prema tome i kretanje te­ leskopa. doći do pojave aberacije.4 Ako se otvori mogu kretati u smjeru poprečnom na smjer zvijezde. Ako je stupanj nagiba uvijek isti za sve zvijezde. neće biti kretanja teleskopa pre­ ko smjera zvijezde. da se za isto vrijeme po­ makne od prvog do drugog polo­ žaja za koje svje­ tlo prijeđe udalje­ nost S1 do S2.5 tumače zašto os telesko­ pa obično mora biti poravnana kada se promatra zvijezda. koja se nalazi u smjeru kretanja Ze­ mlje. maksimalni iznos bit će za drugu zvijezdu. Da to nije tako možemo vidjeti iz slike 6. izno­ sila bi oko 20 lučnih sekunda.Slika 6. potpuno preko smjera zvije­ zde. Kretanje Zemlje. Zato tamo neće biti aberacionog efekta. Ali je stupanj po­ ravnanja raziičit.4 i 6. da se može promatrati druga zvijezda. S2 mora ležati na pravcu koji povezuje S i zvijezdu. poslije četvrt godine. nagnutost teleskopa. Slika 6. kretanje je sada u smjeru druge zvijezde. Ako usmje­ rimo teleskop prema prvoj zvijezdi. Na primjer. S2 se mora tako smjestiti. Zamislimo S1 kao objektiv teleskopa. a s druge strane. zatvara nezna­ tni kut prema smjeru koji veže S1 sa zvijezdom. U stvari. a S2 kao okular. Tu imamo Zemlju u posebnoj točki na njenoj putanji oko Sunca. Vidimo da ova os mora biti neznatno nagnuta da bismo opazili zvijezdu od smjera koji bi bio upotrije­ bljen da nema kretanja teleskopa. S2 su se pomakle.

160

Preth.: Stranica iz knjige početkom XIX stoljeća pokazuje zenitni instrument koji je James Bradley upotrebljavao za svoja mno­ gobrojna promatranja. Gore: Fotografija dijela instrumenta (sačuvan u Greenwichu) i Dolje: dio zabilježaka načinjenih tokom jednog od Bradleyjevih promatranja.

postoji. Razmotrimo, na primjer, zvi­ jezdu koja se nalazi u smjeru okomi­ tom na ravninu staze Zemlje. Kad se teleskop uperi u takvu zvijezdu, kreta­ nje Zemlje je uvijek poprečno na njen smjer tokom cijele godine. Da ponovimo, kretanje Zemlje iskrivi slike zvijezda na nebu. Iskrivljenje vari­ ra kroz cijelu godinu, a također i prema kutu što ga doglednica zatvara s ravni­ nom staze Zemlje: iskrivljenje općenito iznosi oko 20 lučnih sekundi. Ovo je bilo značajno Bradleyjevo otkriće. Ako se držimo obične geometrije, izbjegavajući komplikacije koje su spo­ menute u početku, u 1. poglavlju, tada pojava aberacije daje uvjerljiv dokaz da se Zemlja kreće oko Sunca - vrsta do­ kaza za kojim je Galilei uzalud tragao. Vidjeli smo da u pomanjkanju takvog dokaza, sustav Tycha Brahea, u kojem se uzima da se Sunce okreće oko Ze­ mlje a svi drugi planeti oko Sunca, daje tako dobar opis kretanja planeta kao i Kopernikov sustav. Ali sustav Tycha Brahea ne može objasniti aberacije koje je Bradley promatrao. Zato mora­ mo prihvatiti Kopernikov sustav. Međutim, usput se može upozoriti da današnja teorija relativnosti do­ pušta da smatramo Zemlju kao cen­ tar svega, ukoliko želimo da se oslo­ bodimo obične euklidske geometrije. Ali, ako ustrajemo da je Zemlja nepo­ mična, treba da daleko prekoračimo složenosti Ptolemejeve predodžbe ili Tychove predodžbe da bismo objasnili pojavu aberacije. Jasno je da se ova pojava ne bi ja­ vila kad bi svjetlost putovala besko­ načnom brzinom, jer bi svjetlost tada prešla od pukotine S1 do pukotine S2, na slici 6.3, prije nego bi same puko­ tine imale vremena da se pomaknu. Zato je aberacija pojava koja ovisi o konačnoj brzini svjetlosti. Zaista, kut iskrivljenja, pokazan na slici 6.4, je­ dnostavno je odnos brzine poprečnog kretanja pukotina prema brzini same svjetlosti. Ovo izbacuje neposredno pi161

tanje; što je brzina svjetlosti? Klasično tome koliko je udaljen Jupiter od Ze­ određivanje je djelo danskog astrono­ mlje. U stvari, zastoj je jednostavno ma Olafa, ili Olausa, Romera, koji je udaljenost Zemlje od Jupitera podije­ 1675. godine bio cijenjen, čija princi­ ljena s brzinom svjetlosti. Ukoliko je pijelna nesigurnost proizlazi iz neto­ zastoj potpuno isti za dva uzastopna čnog poznavanja prave veličine staze trenutka pomrčine - tj. ukoliko je uda­ Zemlje. Slijedi opis Romerove metode. ljenost od Zemlje do Jupitera potpuno Slika 6.7 pokazuje stazu satelita ista - tada je ispravna naša metoda Io, najunutarnjijeg od četiri velika sa­ mjerenja ophodnog vremena satelita telita Jupitera, koje je prvi otkrio Ga­ Io. Ali, ako se udaljenost između Jupi­ lilei. Njegova udaljenost od planeta je tera i Zemlje mijenja od jedne do druge sasvim slična udaljenosti Mjeseca od pomrčine, jasno je da će naša metoda Zemlje. Mi smo u mogućnosti da vidi­ biti sasvim netočna, jer će iznos zasto­ mo Io, jer se zraci Sunca reflektiraju s ja biti različit u dva slučaja. njegove površine, ali ga za vrijeme nje­ Zato se postavlja pitanje, da li se gova prolaza kroz sjenu koju baca sam udaljenost od Zemlje do Jupitera mi­ Jupiter ne možemo vidjeti. Pretposta­ jenja ili ne mijenja tokom vremenskog vimo, sada, da želimo odrediti vrijeme intervala između dvije uzastopne po­ trajanja obilaska satelita Io oko Jupi­ mrčine. Odgovor glasi da se ona mora tera. Očita bi metoda bila da se odredi mijenjati ako se Zemlja kreće prema trenutak ulaska satelita u sjenu Ju­ Jupiteru ili se udaljuje od njega. Slika pitera. Tako možemo reći da interval 6.8 pokazuje da se situacija u ovom vremena između uzastopnih ulazaka pogledu mijenja kroz cijelu godinu. određuje vrijeme ophoda satelita oko Kod točaka A i C na stazi Zemlje, Ze­ Jupitera. Ali, je li ovo potpuno ispra­ mlja se kreće poprečno na smjer Ju­ vno? Da to ocijenimo, moramo najde­ pitera, a udaljenost Zemlje od Jupite­ taljnije proučiti što se događa kada ra se tada ne mijenja znatno između izvršimo naša promatranja. dvije uzastopne pomrčine satelita Io. U trenutku ulaza satelita u sjenu, Ali, kada je Zemlja u D, udaljenost se prestane se reflektirati svjetlo s nje­ sigurno skraćuje, što znači da ćemo gove površine. Posljednja zraka svje­ potcijeniti vrijeme između uzastopnih tla putuje prostorom od Jupitera do pomrčina. Kad je Zemlja u B, nastaje Zemlje, lako da se prekid osvjetljenja suprotna situacija: udaljenost se tada na Zemlji registrira samo nešto ka­ sigurno povećava, što znači da ćemo snije od stvarnog prekida. Ali, koliko precijeniti vrijeme između uzastopnih dugo nakon prekida? Odgovor ovisi o pomrčina.
Slika 6.7 Očit način da se nađe kako dugo Io treba da jedanput obiđe svoju stazu, sastoji se u mjerenju intervala između dvaju uzastopnih događaja kad se on kreće u sjeni Jupitera. Slika 6.8 Kad je Zemlja u D, udaljenost između Ze­ mlje i Jupitera se smanjuje, a i vrijeme izme­ đu uzastopnih pomrčina lo-a. Svjetlo, koje se kreće konačnom brzinom, treba manje vremena do nas, pa mi prema tome potcjenjujemo vrijeme između dvije pomrčine. Kada je Zemlja u B, slučaj je obrnut.

162

Godine 1675. Olaf Romer iskoristio je produženja i skraćenja prividnih perioda satelita Jupitera da odredi brzinu svjetlosti. Slika prikazuje Romera za svojim meridijanskim instrumentom 1689. godine. 163

Slika 6.9 Budući da ravnina staze Venere nije identi­ čna s ravninom staze Zemlje, rijetko se do­ gađa da se Zemlja, Sunce i Venera nađu na pravcu. Takve pojave daju povoljnu priliku za mjerenje udaljenosti Venere od Zemlje.

Slika 6.10 Lakši je način da se odrede kutovi iz kojih je planet promatran s dva položaja, čiji je razmak izmjeren u istom trenutku, i provede jednostavni trigonometrijski račun. Ali je u XVIII stoljeću bilo teško ustanoviti istovremenost.

Romer je ustanovio da su prividni periodi kretanja Jupiterova satelita skraćeni kada se Zemlja kreće prema Jupiteru, a produženi kada se Zemlja udaljuje od Jupitera. I, zaista, iz izno­ sa skraćenja i produženja on je bio u mogućnosti da odredi brzinu kojom se kreće svjetlost. U stvari, neznatni dio promijenjenog perioda staze je napro­ sto omjer brzine kretanja Zemlje pre­ ma brzini svjetlosti. Romer je izmjerio neznatno skraćenje perioda satelita, a poznavajući približno brzinu kretanja Zemlje, bio je u mogućnosti da odredi brzinu svjetlosti. Na taj način je on po­ kazao njenu enormnu vrijednost - oko 300 000 kilometara u sekundi. Njegovi suvremenici su skeptično gledali na do­ biveni rezultat, pa nije bio šire prihva­ ćen sve do Bradleyjeva otkrića pojave aberacije. A ta pojava daje jedno neza­ visno mjerenje brzine svjetlosti koje se sasvim podudaralo s Romerovim rezul­ tatima. Kako se obavilo ovo nezavisno mjerenje, možemo vidjeti ako se pono­ vo vratimo na sliku 6.4. Kut aberacije, pokazan na slici, određen je točno u istom omjeru kao neznatno skraćenje

perioda kružnog kretanja satelita Jupi­ tera, tj. omjerom između brzine kreta­ nja Zemlje i brzine svjetlosti. Matematika Sunčevog sustava

Danas možemo logički očekivati od svakog mladog inteligentnog studenta i đaka da zna da je udaljenost od Zemlje do Sunca oko 149 000 000 kilometara; ali najveći astronomi klasičnog doba nisu znali ovu važnu činjenicu. Sve do Newtonovih dana. ova je udaljenost bila poznata samo unutar pogreške od 30%. Tako su se kroz cijeli dugi spor između Kopernikovih i Ptolemejevih sljedbenika, kao i rada Keplera, Gali­ leja i Newtona, uzimali u obzir oblici i relativne veličine planetskih staza, a ne njihove prave ili apsolutne veličine. Daljnji napredak u poznavanju mno­ gih preciznih detalja u Sunčevu susta­ vu ovisilo je uglavnom o određivanju apsolutnih veličina. Ovo je bio problem sve dok ga nije riješio drugi kraljevski astronom Edmund Halley, kako se oslovljavao tokom svog službovanja od 1720. do svoje smrti 1742. godine.

Metoda određivanja skale Sunče­ va sustava, koju je pronašao Halley, prikazana je na slici 6.9. Tu je staza Venere i Zemlje. Budući da se Venera kreće mnogo brže po svojoj stazi nego Zemlja, često nastaje situacija kada se Sunce, Venera i Zemlja nađu približno u istom pravcu. Međutim, nikad neće doći do potpunog poklapanja centra Sunca, Venere i Zemlje, jer ravnina staze Venere nije identičan s ravninom staze Zemlje. Pri svakom kruženju oko svoje staze Venera siječe ravninu staze Zemlje u dvije točke. Ako se u jednom od ovih slučajeva dogodi da Zemlja bude u zgodnom položaju na svojoj stazi, moglo bi doći do približne podu­ darnosti. Kod takvog rijetkog događaja Venera se projicira kao jedna tamna okrugla kapljica na disk Sunca, ako se usporedi sa svijetlom Sunčevom pozadinom. Promatrač na Zemlji zato vidi tamnu pjegu koja se kreće preko
Britanski učenjaci, 1807-1808. Potpisi su posta­ vljeni redoslijedom kao i njihovi potpisnici na sli­ ci, uključujući Cavendisha, Maskelynea, Josepha Banksa i Williama Herschela, svih koji su igrali ista­ knutu ulogu u razvitku astronomije

godini Sir Joseph Banks i kapetan Cook izvršili su promatranja s Tahitija. Nade­ sno. 166 . i u 1769.Prolaz Venere 1769. U 1769. Planovi za promatranja prolaza Venere bili su provedeni u 1761. godini. karta zaljeva označuje tvrđavu Venera i rt Venera. Gore su Cookovi brodovi u zaljevu Matavie.

Dolje desno: kamp u tvrđavi Ve­ nera. Dolje: Sir Joseph Banks pokazuje teleskop urođenicima Tahitija.Gore: Lalandova karta. izrađena prije ranijeg prolaza. 167 . Desno: glavna promatračka mje­ sta 1769. godine. godine. pokazuje efekt koji bi nastao od paralakse za vrijeme ulaska i izlaska planeta kod prolaza 1769. pre­ ma zamisli umjetnika.

lako izračunati druge veličine trokuta. S kutom u samo izmjerimo razlike između trasa s A i kutom u B. . a i za kasniji povoljan prolaz Međutim. nastaje od kretanja Zemlje iznosi 20% do 30%. ova bi se vrlo jednostavna 1769. 168 .10. Nevolja se mlji vidjeti s raznih geografskih širina pojavila zbog Venerine atmosfere. i 1882. Pripremanja je bio izvršio tadašnji kraljevski astro­ Halleyjeva zamisao je nastala iz nom George Airy u suradnji s Kra­ okolnosti da prolaz Venere preko Sun­ ljevskim astronomskim društvom. Ako znamo veličinu staze Zemlje oko Sunca i stazu Mjeseca oko Zemlje. Prva dva od ovih faktora Venere. Prema tome ih te­ leskopi mogu pokazati bez nejasnoće. prikazani na ovoj fotografiji. rezultati ovih mlji. Kroz teleskop se oni pojavljuju kao prave točke svjetla. o geografskim širinama promatrača i stvarnoj veličini Sunče­ Prije napuštanja metode prolaza va sustava. matranja Venere u istom trenutku i s Halleyjevi planovi za promatranje udaljenosti između dviju stanica na prolaza Venere s raznih geografskih Zemlji A i B točno izmjereni. Ovo omogućuje promatračima da na­ prave vrlo točne proračune apsolutne skale Sunčeva sustava. Da odredimo ove mase u apsolutnom značenju. Dok se zašto se nije dala prednost mnogo je­ treći faktor . poboljšanje naravno.može odrediti ako ilustriranom na slici 6. Aparaturom nadesno. godine. mogu se širina bili su ostvareni tokom 1761. koja Veneru kako prolazi preko Sunca na je spriječila da se položaj planeta na dvije različite trase.pravi odnos veličina u dnostavnijem geometrijskom sistemu Sunčevu sustavu . godine. Prvi čovjek koji je to načinio bio je Henry Cavendish (na sljedećoj stranici). ali ca nije isti za sve promatrače na Ze­ uprkos svim oprezima. interesantno je da se upita. Zato će dva promatrača na Ze­ promatranja su razočarali. godine. 1874.metoda za daljnje pokušaje. Rezultat je dao prave dimenzi­ metoda mogla izvesti u bilo koje vri­ je Sunčeva sustava s točnosti od 5% jeme. same Zemlje. Da se iskoristi ova i Venere po njihovim stazama. moramo najprije ustano­ viti gravitaciono privlačenje nekog standardnog komada materijala. pa nema razloga da se čeka na Asteroidi. trebalo je leyjevo doba je bilo poznato da će se čekati XIX stoljeće kad su pomno pri­ takva rijetka kombinacija okolnosti premljeni podaci za pogodne prolaze dogoditi 1761. a ta pojava kretanja. mogu se smatrati poznatima. U Hal.u odnosu na prijašnje. označenim sa W.Sunčeva diska. pojavljuju se kao izdužene kapljice. što ovisi o veličini Suncu odredi s dovoljnom točnošću. on je izmjerio otklon malih visećih ku­ glica (x) prema velikim poznatim utezima. oba poznata kod pro­ potrebnom točnošću. Newtonov zakon univer­ zalne gravitacije omogućuje nam da odredimo kolika je masa Sunca uspoređena s masom Zemlje.

promatranjem asteroida. metodu bi pokvarile pogre­ ške zbog kretanja Zemlje i Venere. jer bi prisustvo Sunca prije naškodilo nego koristilo ovoj me­ todi. jer se Mars mogao upotrijebiti umjesto Venere. Danas se. dok se Venera u svojoj najbližoj udaljenosti nalazi uz samo svijetlo Sunce pa ju je zato mnogo teže promatrati. Ali. Zbog svojih malih ve­ ličina. Međutim. Razlog za napuštanje ove jednosta­ vne metode je bio u tome što u Halleyjevo doba nije bilo načina određivanja istovremenosti za promatrače A i B. s pronalaženjem pouzdanih mehani­ čkih satova. Za ovu svrhu asteroidi imaju veliku prednost pred planetima. Veći­ na se kreće po stazama koje se nalaze između staza Marsa i Jupitera. Do sada ništa nije rečeno o malim planetima ili asteroidima. moguće je pomoću Newtonova zakona univerzalne gra­ vitacije pouzdano odrediti bez pote- 169 . osigurali bi veću mogućnost za određi­ vanje skale Sunčeva sustava.10 može se upotrijebi­ ti. Uspoređujući veličinu Zemljine sta­ ze oko Sunca s veličinom staze Mje­ seca oko Zemlje. Planetoidi. Mars nije planet pokriven oblacima. oni se pojavljuju kao svijetle točkice. on se nalazi na noćnom nebu. Jednostavna trigonometrijska metoda slike 6.1%. Nije trebalo dugo čekati na prolaze Venere. pa je zato lakše odrediti definirane točke na njegovoj površini prema kojima će razni pro­ matrači direktno svojim teleskopima izmjeriti kutove. situacija se sasvim izmi­ jenila. a ovo osigurava dvije daljnje prednosti. ali se neki gibaju izvan ovog područja. a najmanji su veliki kao gromade kamenja. tako da nema mogućnosti za dvosmislenost u postavljanju telesko­ pa nekoliko promatrača. Kada je Mars nama najbliži (na udaljenosti od oko 55 mi­ lijuna kilometara).prolaz Venere. koji dolaze blizu Zemlje. a ne­ koliko ih se posve približe Zemlji. a ukoliko se ovo ne bi načinilo s velikom točnošću. Najveći mali planet nije veći od Mjeseca. može odredi­ ti udaljenost Sunca s točnošću znatno većom od 0.

Zato slijedi. Njegove zabilješke za ožujak 1781. godine pokazuju kako je najprije mislio da je otkrio "neobičnu magličastu zvijezdu ili možda komet". Jupiter ima masu približno 320 puta veću od mase Zemlje. mogu se odrediti direktnim promatranjima. koji je upravo opisan. Zbog toga je do­ šlo kao bomba. u cilju da odredimo apsolutnu veliči­ nu staze. Ali. Na ovaj način je bilo ustanovljeno da Sunce ima masu go­ tovo dva milijuna milijuna milijuna milijuna milijuna kilograma. nasuprot ovim velikim planeti­ ma. škoća odnos mase Sunca prema masi Zemlje. Takvo je mjerenje prvi načinio Henry Cavendish krajem XVIII stolje­ ća.Fridrih Veliki je bio rekao da je sve ono što je važno u znanosti već otkriveno.30 14.26 . ukoliko on ima najmanje jedan satelit. moramo znati i udaljenost planeta od Zemlje. kada je William Herschel otkrio novi planet. ovisi o poznavanju apsolutne skale Sunčeva sustava. ime Mars Jupiter Saturn Uran Neptun masa (Zemlja = 1) 0. Ovo je omogućilo da se usporedi gravitaciona snaga standardnog ko­ mada materijala s gravitacionom sna­ gom Sunca a. Georgeu III. Pri­ je nego napravimo takvu usporedbu. Tako je dobiveno da je masa Sunca oko trećinu milijuna puta veća od mase Zemlje. jer je gravitaciona sila direktno proporcionalna masi. također. usporedimo masu Sunca s komadom materije kojim se može rukovati u laboratoriju. da ne samo odre­ đivanje mase Sunca nego. oblik staze i vrijeme ophoda satelita oko planeta. Možemo odrediti masu planeta na sličan način. moramo biti u mogućnosti da izmjeri­ mo gravitaciono privlačenje ili gravita­ cionu snagu našeg malog komada ma­ terijala. a Neptun malo iznad 17 puta veću.11 318. Uran približno 15 puta veću. malo bi se astronoma tog vre­ mena tome usprotivilo. Ovom solidno ustanovljenom apso­ lutnom veličinom astronomi su mogli odrediti mase pet planeta sa sateliti­ ma. može­ mo također usporediti masu Sunca s masom nekih standardnih komada materijala. i određivanje masa svih planeta sa sa­ telitima. A ovo opet traži poznavanje apsolutne skale Sunčeva sustava.58 17. Saturn oko 95 puta veću. Dva od tri njegova podatka 170 koja trebamo.35 95. Mars ima masu za oko 11% mase Zemlje. Slijedeća tablica daje podatke dobivene kombinacijom direktnog pro­ matranja planeta i određivanja apso­ lutne skale Sunčeva sustava. S obzirom na velike napretke ere poslije Newtona. komadom koji teži jedan kilogram. Ako znamo veličinu i oblik staze sate­ lita i vrijeme ophoda. Ako želimo ići dalje u uspoređivanju. Detalj s Herschelova portreta (desno) podsjeća na njegovu že­ lju da nadjene ime svom otkriću po svom patronu. recimo. možemo izraču­ nati masu planeta iz Newtonove teorije gravitacije.

Kopernikovo opisivanje kretanja plane­ ta bilo je potpuno u obliku krugova. a kreću se raznim stazama. dobiti oštrouman i dalekosežan dokaz Newtonove teorije gravitacije. prouzrokoane ovim malim složenim efektima. A sada. podložni gravitacionim utjecajima drugih planeta. u stvari. Problem određivanja staza planeta s velikom preciznošću očito je jedna od nedostiživih teškoća. Istina je da je masa Sunca tako velika u uspore­ dbi sa svim masama planeta zajedno da gravitaciono polje Sunca dominira kretanjima planeta i istina je da su njihove staze gotovo prave elipse. Oni su. Ali one to nisu. Oni se kreću po najkompliciranijim stazama koje bi se mogle logički pretpostaviti iz Newtonova zakona gravitacije. U stvari. također. ne gibaju u izoliranom gravitacionom polju Sunca. kada 171 . Vidjeli smo da su ove staze elipse i da se Sunce nalazi u jednom od žarišta. Perturbacije na stazama. dapače. Kakvi su to fini detalji? U ra­ nijim poglavljima smo govorili o staza­ ma planeta koje su isključivo određe­ ne gravitacionim poljem Sunca.Više smo puta u prethodnoj disku­ siji upozorili na fine detalje Sunčeva sustava. poslije jednog kruženja oko Sunca. kao što je bila elipsa. Ali se planeti. jer su svi pla­ neti u neprekidnom kretanju. Za Keplera je bio udarac što je našao tako kompliciranu krivulju. Očito je da ćemo. Njegovu se imenu moraju pridodati imena dvo­ jice velikih francuskih matematičara. Rezultatom rada ovih ljudi problem je bio u velikoj mje­ ri briljantno riješen. Na ovom slučaju ukazat ćemo na odlučnu razliku pogleda današnje znanosti i geometrijskog mišljenja kla­ sičnog doba. Ime Eulera je već spomenuto. tako da se njihovo udruženo gravitaciono polje stalno preinačuje i nikad se točno ne ponovi. pripadaju finim detaljima Sunčeva sustava. iznoseći analizu svog pro­ matračkog materijala. na kojeg su matematičari u drugoj po­ lovini XVIII stoljeća i u prvoj polovini XIX stoljeća usmjerili svoju pažnju. staza se točno ne zatvara u sebe. Platon je mislio da sva kretanja moraju biti po kružnicama i pravcima. ako se ovi fini detalji mogu matematički prikazati i dokazati da se slažu s promatranjima. Ovo je bio veliki problem nebeske mehanike. jer te geometrijske forme imaju prirodnu jednostavnost i pro­ finjenost. Lagrangea i Laplacea. Promatranja po­ kazuju da se planeti u stvari ne kreću striktno po eliptičnim stazama. Ptolemejevo i.

i teleskop koji je upotrebljavao za mnogobrojna promatranja neba tokom 1780-tih godina.Gore: Herschelova kuća u Datchetu. 172 . Desno: Odlomci iz dnevnika Karoline Herschel u kojima je opisano kako su ona i njen brat radili u to vrijeme. Ovaj 6-metarski dugi tele­ skop reflektor imao je otvor od 30 centimetara. blizu Windsora.

Vene­ ra uzrokuje slabe poremećaje na stazi Merkura. U današnjoj znanosti ne mislimo da bi kretanje materije bilo jednostavno i elegantno. tako da se je­ dnostavna metoda određivanja mase.uzmemo u obzir fine detalje kretanja planeta. ako uzmemo u obzir sve efekte što ih uzrokuju svi planeti poznate mase. Mjesec ima masu oko 1/80 mase Zemlje. ne može primi­ jeniti. u usporedbi s 173 . Na ovakav se način određuje masa Venere. Već smo razmatrali jedan takav važan utjecaj. naravno. U gornjoj tablici planetskih masa nisu dane vrijednosti za masu Merku­ ra i za masu Venere. jesu jednostavni i elegan­ tni zakoni. Prema tome. Samo se u jednom drugom slučaju upotrijebila slična metoda da se odredi masa satelita . poglavlju. svi izgledi jednostavnosti i elegancije nestaju. bilo je golemo zadovoljstvo što se mnoge zamršenosti planetskih staza mogu potpuno pro­ tumačiti u vrlo jednostavnim oblicima zakona gravitacije. o kojem je raspra­ vljano u 5. tj. ali ono što se nadamo i što očekujemo. učenjaci XVIII i XIX stoljeća su bili oduševljeni kad su ustanovili da su se njihovi komplicirani proračuni odrazili u prirodi. ovisi o masi Venere.slučaj Neptuna. U svim drugim primjerima mase su satelita tako male. a iznos poremećaja koji se javi. mase se moraju odrediti iz analize gravitacionih učina­ ka koje ovi planeti vrše jedan na dru­ goga ili na Zemlju. Umjesto toga. Ni jedan od ovih planeta nema satelite. Ona je određena iz načina i veličine kojim Mjesec utječe na kreta­ nje Zemlje. Ako sada odredimo vrlo točno stazu Mer­ kura ili Zemlje i. kao Jupiter i Saturn. koja je opisana gore. Iz ovakvih proračuna je ustanovljeno da je masa Venere oko 82% mase Zemlje. Na primjer. Uprkos postojećim smetnjama i povećanju kompliciranosti. kolebanja koja se odnose na precesiju rotacione osi Zemlje. tada se još preostali poremećaji mogu pripisati Veneri. a masa Merkura je oko 5%.

On je sistematski istraživao nebo. koji se nalaze u tablici planetnih masa. tj. da bi mogao bilo šta pronaći. Bilo je sigurno da nije zvijezda. gi­ gantski otvor za prilike XVIII stoljeća. Bio je otkriven zakon gravitacije. Herschel ni u snu nije pomislio da je to novi planet. Međutim. Ljudi su naučili kako da izračunaju zamršena kretanja planeta i njihovih satelita. a najveći je bio refle­ ktor s promjerom od 1.22 metra. da je najde­ taljniji današnji katalog neba načinjen instrumentom identičnog otvora po­ put najvećeg Herschelova teleskopa. a pri kraju XVIII stoljeća su to smatrali ispravnim zaključkom. Zato nije čudo da je otkriće novog planeta 1781. Povijest njihovih otkrića je jedno od najvećih dostignuća doba poslije Newtona. . koji ovdje dolaze u obzir. godine odjeknulo kao bomba na samozado­ voljni znanstveni svijet. spadaju među najteže u teoriji gravitacije. Međutim. a vodio je i oratorije koji su u to vrijeme imali veli­ ki orkestar i zbor.četiri koja je otkrio još Galilei. Njegov je život tamo bio vrlo aktivan.22-metarskim Schmidtovim tele­ skopom na planini Palomar. Hersche­ lova ostvarenja su manje pripadala njegovim teleskopima nego njegovoj metodi rada i njegovu razumu. nisu uopće bili poznati u Newtonovo vrije­ me.masama planeta. Zato se moraju upotrijebiti perturbacione metode. Glavna je tema njegova astronomskog života bilo istraživanje svih nebeskih objekata. on je uskoro izradio cijelu seriju teleskopa. Fridrih Veliki je rekao da je sve zna­ čajno što je bilo u znanosti već otkri­ veno. godine. Interesantna je pojava da ima samo šest drugih satelita u cijelom Sunčevu sustavu koji su usporedivi s masom Mjeseca. svirajući orgulje u crkvi. jer oba ova planeta imaju mnogo satelita. Uran i Neptun. III 1781. za otkriće Urana nije tre­ bao osobito veliki teleskop. Herschel je bio istraživač. Dva planeta. No ova metoda neće odrediti mase svih satelita. učitelj glazbe u Bathu. promatranih sve većim teleskopima. jer su neki sateliti premali da izazovu bilo kakve mjerljive perturba­ cione efekte. Noću je čitao knjige iz matematike i astronomije i proma­ trao nebo. da se bilo kakvi utje­ caji nisu mogli opaziti. a proraču­ ni. Dok su drugi astronomi usmjeravali svoje teleskope u poznate i unaprijed odre­ đene objekte. 1. Jupiter ima četiri od šest . Zanimljiva je slučajnost. Njihovi su se proračuni slagali s po­ javama u prirodi. Metoda se sastoji u prouča­ vanju gravitacionog djelovanja jednog satelita na staze drugih. Ovo je moguće za slučaj Jupitera i Saturna. Izrađivao je popise objekata. dok je Herschel pretraživao nebo 18-centimetarskim teleskopom reflektorom. obično s ciljem da iz­ mjere njihove položaje. Saturn i Neptun imaju po jednoga. 174 Herschelova sklonost za izradu velikih stvari pokazala se u veličini orkestara i u veličini njegovih teleskopa. upotrebljavajući za prvo vri­ jeme samo mali teleskop koji je kupio. jer se ona vidi u teleskopu u obliku odre­ đenog točkastog diska. dajući koncerte. Dana 13. Otkrivač je bio William Herschel. prošao je preko neobično sjajnog obje­ kta.

koja je ukazala Urana otvorilo je ljudskom mozgu mi­ na činjenicu da su i drugi astronomi sao da omeđenje Sunčeva sustava još mnogo puta opazili Uran. Samo su se dva Nekoliko takvih promatranja izvršio je matematičara prihvatila problema koji francuski astronom Lemonnier. ski astronom Barnabas Oriani. a takva su razmatranja čili njegove neobične karakteristike. Na njegovu planetarnu priro­ izračunata je i staza po kojoj se očeki­ du bio je. Herschel nazvao novi planet Georgium Šta je uzrokovalo ove poremećaje? Sidus. zatim. bila sasvim prirodna. neta. učenjaci su očekivali da će njegova staza biti približno tamo gdje pokazuje Bodeov zakon. iz njih je bilo moguće masu i položaj hipotetičnog novog pla­ predvidjeti njegove buduće položaje. Iz su prethodna promatranja imala ve­ danih odstupanja u stazi Urana treba­ liku vrijednost u izračunavanju staze lo je naći čisto teorijskim računanjem novog planeta. što još udaljeniji planet čiji gravitacioni ga je predložio Bode. iz dobivenog teorijskog Razne tablice. valo da će se kretati. koje su dale ove budu­ položaja potražiti nepoznati planet te­ će položaje. J o h n Col- Memorandum na prethodnoj stranici navodi da se ne očekuju perturbacije u stazi Urana. a kometu. Tako Ta dvojica su bili J o h n Couch je krajem XVIII stoljeća novi planet Adams. Posljednji niz simbola pokazuje usporedbu staza koje su ustanovljene iz stvarnih promatranja (i nacrtane u dijagramu). Odstupanje Urana od njegova jući mu penziju koja mu je omogućila očekivanog položaja iznosilo je oko 20 da se posveti astronomiji. ali nisu uo­ nije završeno. Kao se kreće po kružnoj stazi oko Sunca. kako su očekivane iz Bodeova zakona. što je svima poznato. imenom koje. nije na­ Možda Uran nije najudaljeniji planet u išlo na odobravanje svih astronoma na Sunčevu sustavu! Možda postoji neki svijetu. jer su više voljeli ime Uran. ona se pokazala mnogo manjom. prirodno. oko godinu dana kasni­ Ali tokom druge četvrtine XIX sto­ je. Kada se prvi put posumnjalo da se još jedan planet nalazi iza Urana. mladi diplomant St. efekt uzrokuje promatrana odstupa­ Ovaj uspjeh Herschel je postigao nja na stazi Urana! Otkriće samog svojom metodom rada. Zauzvrat je lučnih sekundi. koje su poticale Adamsa da traži drugi planet. dodjelju­ greška. njegova staza poznata. odstupanja su Herschelu je odmah ukazalo počast bila mala. Kralj je područja da bi se mogla uzeti kao po­ postao njegovim zaštitnikom. Petersburga. izradio je ugledni talijan­ leskopom. Ova je proizašao iz nastalih razmatranja. U stvari.pa je najprije mislio da se radi o novom bio otkriven. kada je našao računskim putem da ljeća postepeno su rasle sumnje da se se novi objekt nalazi iza Saturna i da Uran ne kreće po označenoj stazi. Treći horizontalni niz simbola u našoj tablici pokazuje usporedbu staza planeta. ukazao Lexell iz St. u stvari. 175 . ali su ona bila prilično izvan Kraljevsko društvo u Londonu.

Herschel je upozorio da se Mliječni Put u području između Škorpiona i Labuda dijeli u dvije grane. otvor izgleda poput prozora koji gleda u daleki prostor. Herschel je koristio ovaj instrument u popisivanju neba u najsitnijim detaljima i u studiji Mliječnog Puta. prema Herschelu.najvećeg Herschelova teleskopa. Ovo se pojavljuje. jer su mnoge zvijezde nama zaklonjene relativno gušćim oblacima prašine.George III je odobrio ukupno 4 000 funti za izgradnju ovog 1. 176 . Ali. Nadesno je današnja fotografija maglice Sjeverna Amerika u Labudu koja pokazuje stanovita tamna područja gotovo bez zvijezda.22-metarskog reflektora .

.

gotovo odmah. problem bi zaista bio nerješiv. Cambridge. jer bi trebalo Leverrier je provodio stvari s mno­ uzeti u obzir neobično složene ljudske go većom djelotvornosti. kroz koju je moguće vidjeti kamenu unutrašnjost. G. vrijednosti i točnosti Adamsova rada Mnogo je bilo napisano u ovom ne­ pa se nisu žurili da potraže novi pla­ sretnom sporu. 23. Ova Sam Adams nije sudjelovao u diskusi­ su dvojica bila skeptična u pogledu jama koje su nastale u ovom sporu. ako je bilo kri­ net na nebu. možda nastanjenu. tanskim astronomskim stručnjacima. Zašto njegov rad nije bio obja­ poznatom kao Bodeov zakon. Neptun je bio na ta­ novi planet predlagao ime J a n u s . opkoljenu vanjskim ovojem vatre (PF). kao što je sin Airyju i direktoru zvjezdarnice u Cam. otkriće u Parizu. Galleu. godine. već slijedećeg rješiv. bolje reći. Francuzu su zahtjevi za prvenstvo Oni su pretpostavili da se Neptun po­ Adamsa na tom radu mirisali na pla­ korava jednom empiričkom pravilu. je godine. Herschel je bio u mogućnosti da ukaže na smjer ovog kretanja s iznenađujućom točnosti. nije lako ustanoviti. Pravilo Maskelyne i Lalande su mjerili prividno kretanje zvijezda koje nastaje kao posljedica stvarnog kretanja Sunčeva sustava kroz prostor. Galle je za Na veliku sreću. U ovoj slici on je prikazao glavni volumen Sunca (AB) kao krutu stijenu. Da se slučaj dana po primitku rezultata. Leverrier ih je završio za dvi­ taštine u držanjima Airyja i Challisa. Svoje rezultate je poslao sam Adams je bio pretjerano šutljiv. čunima. jedno bi pismo prvi započeo izračunavanjima i prvi ih u štampi bilo dovoljno da se ustanovi završio. inače bi napori pa je pod tim imenom objavio njegovo i Adamsa i Leverriera bili osuđeni na neuspjeh. štaviše. bilo je blizu istini.nu pretpostavku u svojim računima. gijat. Svoje rezultate je poslao bri­ autentičnost Adamsovih zahtjeva ili. zahtjeva koje su postavi­ kraljevskom astronomu Sir Georgeu li njegovi podupiratelji. Galle je pronašao novi noma da je problem matematički ne­ planet. Sir J o h n Herschel. On je zamišljao pjege na Suncu (de) kao rupe u vatri ovojnice. sa. Krivicu. bridgeu.otkrivača Urana. 178 . Bilo je eleme­ radio gotovo pet godina na svojim ra­ nata jakog konzervativizma i. guće riješiti problem. Adams je nom časopisu? Štaviše. i francuski astro­ vljen u nekom priznatom znanstve­ nom Urbain Jean Leverrier. Obojica su postavili vrlo nepouzda­ Tek je poslije ove objave znanstve­ ni svijet bio upoznat s radom Adam. a astronomu berlinske zvjezdarnice mišljenje Airyja i mnogih drugih astro­ J. Nasuprot ovome. Herschelovi su pogledi o Suncu bili vrlo naivni. i smjesta poslao vijest kasnije. vice. Dok je Adams i znanstvene vrijednosti. Koristeći ova mjerenja. Reverrendu J. o svom otkriću Leverrieru. IX dogodio 75 godina prije ili 75 godina 1846. ali kvom dijelu svoje staze da je bilo mo­ je Leverrier tražio da se zove Neptun. Challisu. Prema tome se zvijezde prividno kreću prema Antiapeksu.legea. Na slici se Sunce kreće prema Apeksu.

Adams i Leverrier su se ponovo sukobili oko finih detalja na stazi Mjeseca. Mars 12. znatno manje od 388. kojima je polumjer staze Zemlje izražen sa 10. Laplaceova su računanja ispunila prazninu između teorije promatranja. bio u pravu. a zatim doda broj koji je različit za svaki planet: za Merkur. Lyttleton u vrlo interesantnom članku ukazao. 7. ova pogre­ ška nije utjecala na položaje Neptuna koje su izračunali Adams i Leverrier za godinu 1846. staza Neptuna ima vrijednost 300. 10. U stvari. broj je nula. godine Piazzi ot­ krio mali planet Ceres koji je ispunio prazninu gotovo perfektno. kako se pokazalo. 52. Nakon spora s Neptunom. Zbog sretne okolnosti. pokazalo se da se iznenađu­ juće dobro prilagođuje mjestu iza Saturna koje je predvidio Bodeov zakon. najunutarnjiji planet. Pojavila se zato sumnja o potpunoj ispravno­ sti Newtonova zakona gravitacije. Ali se pokazalo da su njihova računanja Neptunove staze i njegovih budućih položaja potpuno kriva. tada bi izvo­ đenje njihovih proračuna bilo mnogo jednostavnije i s mnogo većim stu­ pnjem točnosti. Ako izračunate polumjere planetskih staza izrazimo jedinicama. jer na tom mjestu nije bio poznat nikakav planet. U Bodeovo vrijeme je ovdje bila evidentna praznina. go­ dine.2 itd. tada će polumje­ ri planetskih staza formirati slijedeći niz: 3. A. 10.7 jedinica. 7. Devet godina kasnije. Adams i Leverrier pretpostavili da je staza Neptuna kružnica.9. Za Zemlju 6. Spor je u biti bio samo jedan dio mnogo veće rasprave započete u doba Newtona i nastavljene do našeg sto­ ljeća. Brojevi dobiveni na ovaj način formiraju niz 4. 16. godini komentiraju spor izme179 . Zato je Adamsu i Leverrieru izgle­ dalo potpuno prirodno da pretpostave da se njihov novi planet također poko­ rava Bodeovu zakonu. Nedavno je R. Doista. Slijedeće primjedbe Delaunayja u 1864. I danas su astronomi podijeljeni u mišljenjima. Skepti­ ci ukazuju da se za svaki dani konačni niz brojeva uvijek nađe neko pravilo koje će se dobro prilagoditi nizu. pokazujući da za­ kon gravitacije nije pogrešan.7 jedini­ ca. jer je staza Ceresa imala vrijednost 27. Možda je bio najuspješniji ulazak u tablicu između Marsa i Jupitera. Poslije Venere se broj jedno­ stavno podvostručuje. za Veneru 3. da li ovo blisko poduda­ ranje ima neko dublje fizikalno znače­ nje ili je to samo koincidencija. godine. 100. dok su promatranja dala vri­ jednost 191. nitko nije sumnjao u Bodeov zakon. Predviđena veličina staze je bila 169 jedinica. Ali je 1801. jer on ne pruža objašnjenje takve pojave. u doba Adamsa i Leverriera. Za svaki se planet najpri­ je napiše četiri.2.6 jedinica. da su. 196 i 388. Kada je njemački astronom Johann Elert Bode prvi predložio ovaj zakon 1772. Prva Newtonova rasprava o kretanju Mjeseca dovela je Edmunda Halleyja do vjerovanja da se period re­ volucije Mjeseca oko Zemlje promije­ nio od babilonskih vremena. umjesto oslanjanja na Bodeov zakon. dok je Bodeova hipotetska vrijednost iznosila 28 jedinica. 28. koji je problem prora­ dio detaljnije. Ovog puta je većina francuskih učenjaka podupirala Adamsa. 15. Adams je došao na scenu 1853. Ali. Ovi se bro­ jevi napadno podudaraju s Bodeovim nizom. bila su dva očigledno vrlo dobra razloga za prihvaćanje njegove vrijednosti. nije bio poznat planet Uran. kada je publicirao članak u ko­ jem je tvrdio da je Laplaceova raspra­ va o tom problemu nepotpuna i da ponovno pažljivo ispitivanje obnavlja neslaganje između promatranja i te­ orije.je izraženo slijedećom jednostavnom formulom. koliko je tre­ balo očekivati po Bodeovu zakonu. koji je zaista. U stvari. itd. Drugi je dio rasprave povezan s ime­ nom Laplacea. kada je on bio otkriven.

180 . izrađena od velikog broja pojedinih fo­ tografija. smještene su u području ravnine Mliječnog Puta. Tamne pukotine. poglavlju). upotrijebljene na karti. galaktičke su širine i dužine (slučaj [4] u 1. za koje je Herschel mislio da su prozori prostora.Panoramska fotografska karta Mliječnog Puta. Koordi­ nate.

181 .

bliske zvijezde će prividno opisati male godi­ šnje oscilacije u odnosu na nepomičnu poza­ dinu udaljenih zvijezda. Zato je njegov rezultat bio vrlo napadan . također. uvelike iscrpio. Sredinom XIX stoljeća veliki se val znanstvenog razvitka. a insistiranje s kojim su pred­ stavljeni i podržavani izazvalo je po­ tpuno suprotan efekt od očekivano­ ga. Međutim. da je teškoća dolazila od za­ nemarivanja učinka trenja Mjesečevih plima i oseka. "Publiciranje Adamsova članka stvarno označuje značajan korak naprijed. Godine 1838. koji je počeo s Newtonom. što će biti opi­ sano u posljednjem dijelu ovog pogla­ vlja. bila priznata kao točna. . dobivena iz perturbacija staza Marsa i Zemlje. drugo. tvore cije­ li efekt. možemo izračunati udaljenost bliske zvijezde. Ovo znači." De launay je zaključio izjavom da je Adamsova analiza. Kako se vrijednosti dobivene iz Marsa i Ze­ mlje dobro slažu. . Posljednji dio priče nastao je u na­ šem stoljeću. kada se prvi put spo­ znalo. Ako možemo izdvo­ jiti i mjeriti tu oscilaciju. prodor izvan Sunčeva sustava. jednu cijelu revoluciju u ovoj grani teorijske astro­ nomije. to je logično da se smatra da su ova određivanja sasvim točna. Marsa i Merkura. kada se suda­ raju s kontinentima Zemlje. koja je bila pro­ glašena sumnjivom i netočnom. Astronomi XIX sto­ ljeća su bili suočeni sa zbunjujućom činjenicom da masa Venere. Prvo. ali su dola­ zili do izražaja elementi nove revolucije u astronomiji. došlo je do daljnjeg rada na finim detaljima kretanja pla­ neta. Već smo naglasili da Venera nema satelita. o kojima ćemo diskutirati u detalje u 7. pa je jedini praktični način da se odredi njena masa promatranje efekata koje ona stvara na stazi Zemlje. Ali i svi argumenti izne­ seni protiv Adamsova članka nisu bili točni. Najprije se mislilo da oceanske plime i oseke. došlo je do značajnih otkri­ ća na polju elektriciteta i magnetizma. koji ćemo sada razmotriti. poglavlju. treće. igraju­ ći važnu ulogu u rješavanju ovog sta­ rog nesklada. kao rezultat rada Sir Geoffreyja Taylora. Friedrich Wilhelm Bessel postao je prvi čovjek koji je odredio udaljenost zvijezde. . sada je poznato da efekti plime i oseke ne nastaju samo u oceanskim vodama nego.đu Leverriera i Adamsa. nije sasvim ista kao vrijednost dobive­ na iz perturbacije staze Merkura. i učenjaku XIX stolje­ ća izgledalo bi nevjerojatno da se oni mogu korisno povezati. da i poslije uzimanja u obzir gravitacionih efekata svih pla­ neta (uzimajući masu Venere dobive­ nu iz njenog učinka na Zemlju i Mars) Zbog godišnjeg kretanja Zemlje oko Sunca. i u unutarnjem materijalu Zemlje. To su bila tri elementa različite vrste. a da je vrijednost dobivena iz staze Merkura neispravna iz nekog ra­ zloga.

Ovo je ukazi­ valo da maglice uopće nisu zvijezde. pokazujući kvalitativno da su one okupljene oko neke ravnine. iz finih detalja Sunčeva sustava došao je odlučan dokaz nove teorije koja je drastično izmijenila naš pogled što se odnosio na prostor i vri­ jeme i koja nam danas omogućuje da se uhvatimo ukoštac sa svim proble­ mima svemira. Brojio je zvijezde u raznim podru­ čjima neba. koji nisu smješteni jako daleko od nas. pokazao da je nesklad sumnje realan. Sada znamo da su obje ove ideje o prirodi maglica djelomično točne. Prodor izvan Sunčeva sustava Glavni Herschelov cilj pri konstrui­ ranju sve većih teleskopa bio je u pre­ gledavanju neba u sve većim detalji­ ma. Prema tome. Neumorni napori da se prona­ đe taj planet su propali. nije bilo razloga misliti da su osobito udaljene od nas. Herschel je najprije za­ ključio da su to jata zvijezda. Kasnije je napustio ovu ideju. ravnine Mliječnog Puta. ali da sadrže svijetlu tekućinu protka­ nu u prostoru između zvijezda. Pred kraj XIX stoljeća je američki astronom Simon Newcomb. Herschelova su brojanja maglica na raznim dijelovima neba ukazala da maglice teže da izbjegnu Mliječni Put. To je ostalo neobjašnjeno sve dok nije Einsteinova opća teorija rela­ tivnosti pokazala da Newtonov zakon gravitacije zaista nije potpuno točan. kada je postalo jasno da maglice i jata zvijezda pokazuju značajnu ra­ zliku u raspodjeli. Druge su velike grupe vrlo udaljenih zvijezda. koji se posebno bavio problemom svjetlosti sredinom XVIII 183 . tj. Dok su zvjezdana jata okupljena oko Mliječnog Puta. ustanovio je da su maglice sigurno usko povezane s određenom centralnom zvijezdom. Lambert. Leverrier je mislio da ova smetnja nastaje od još neotkri­ venog planeta koji mora biti još bliži Suncu. H. Maglice su bezoblične mase svjetla. nakon analize cijelog pro­ blema. Neke su od njih zaista svijetli oblaci plina. Međutim. Posebno zanimljiva su bila jata zvi­ jezda i maglice. ali da se nalaze u tako velikim daljinama da se teleskopom ne mogu vidjeti rastavlje­ ne na zvijezde. Najznačajnije proročanstvo. dao je J.ostaje još neka neobjašnjiva smetnja u stazi Merkura. matematičar. Ako je to tako. koje se odnosi na prirodu ovih uda­ ljenih grupa.

ako se Sunce kreće. Zašto bi se to događalo ako su one daleko izvan Mli­ ječnog Puta? Odgovor: oblaci prašine i plina su koncentrirani blizu ravnine Mliječnog Puta. Značajni kontrast između iskrivljenju i naivnosti možemo vidjeti u druga dva pogleda u Herschelovu radu. u području između zviježđa Škorpiona i Labuda. ali su njihove ideje. Lambert je tvrdio da su maglice obične gigantske nakupi­ ne zvijezda koje se nalaze daleko izvan granica Mliječnog Puta. Godi­ ne 1800. one koje su se odnosile na druge grane fizike. bile potpuno nerazvijene. koju je većina profesi­ onalnih astronoma odbila da prihvati sve do druge ili dapače treće dekade XX stoljeća. Ova pukotina nije stvarna.stoljeća. ona se javlja iz relativno gustog oblaka prašine. ljudi su imali točno i precizno znanje o pojavi gravitacije. tako da se Sun­ ce i planeti kreću zajedno oko centra. On je smatrao da zvije­ zde Mliječnog Puta tvore jednu veliku skupinu i da se te zvijezde okreću oko zajedničkog centra. upravo onako kako se sami planeti kreću oko Sunca. koji pokriva mnoštvo zvijezda što se nalaze iza njega. vidimo da su se takve pogreške i netočnosti javljale iz pomanjkanja fizikalnog znanja. prividno cijepa u dvije grane. koje se nalaze u istom smjeru u kojem 184 . Temelji za skepticizam su se pojavili iz Herschelovih proma­ tranja da većina maglica izbjegava ra­ vninu Mliječnog Puta. Tobias Mayer je već upozorio da. Za veliki broj maglica ovo je ispra­ vna predodžba. Lambert je postavio začudo oštroumnu kvalitetnu sliku struktu­ re svemira. Ali je Herschel mislio da su pukotine stvarne rupe u prostoru i vjerovao da se kroz njih vidi daleki prostor. djeluju kao magla i pokrivaju udaljene objekte koji se nalaze direktno izvan njih. Gledajući unatrag. mora postojati sistematsko privi­ dno kretanje zvijezda na nebu: zvijezde. Herschel je uočio da se Mli­ ječni Put.

Projekt je ostvaren nakon 50-gokamenitu unutrašnjost. Mjerenja su obavili Maske. a da su pjege na Suncu mje­ Ideju o izradi fotografske karte sta gdje je vanjski ovoj vatre prekinut. Herschel bljavaju današnji astronomi. moraju Flamsteed je izmjerio gotovo 3000 zvi­ prividno sakupljati. instaliran u Oxfordskoj zvjezdarnici 1848. Lijevo je heliometar. naravno. Međutim. U svom pionirskom radu se nalaze u suprotnom smjeru. Najsmješnije je dišnjeg rada. neba prvi je iznio David Gill 1886. ističe činjenicom da je ono ostvareno Smatrao je da je unutrašnjost Sunca bez upotrebe fotografije. ali je Mayer smatrao da je ipak znamenitom Bonner Durchmusterung. 185 . hladna. U svom malo. Veličina je imao predodžbu o Suncu koja nam Argelanderova ostvarenja naročito se se danas čini potpuno besmislenom. na kojem su surađivale od svega što je vjerovao da su hladnija brojne zvjezdarnice na cijeloj Zemlji. a čavati zvijezde. Astronomi su počeli masovno prou­ je sadržavala 100 milijuna zvijezda. Očekivano kretanje jezda.izdanom između 1852. jer inače dva U daljnjem prodiranju u prostor Slika 6. go­ što nam omogućava da vidimo tamnu dine. koje zvijezdi radi. a koristeći ova mjerenja ne.11 Kako se presječeni objektiv upotrebljavao da bi stvorio dvije slike iste zvijezde. moraju se prividno ra­ astronoma ne bi mogla znati o kojoj se zmicati jedna od druge. Bilo je nužno potrebno pridodan joj je katalog od 6 milijuna da se sastavi katalog točnih položaja najsvjetlijih zvijezda.se Sunce kreće. izmjerljivo. godi­ lyne i Lalande. Friedrich Argelander se kasnije je bilo iz godine u godinu. Instrument koji je prvi poslužio da se izmje­ re udaljenosti zvijezda. i 1862. godine. Rezultat je bio: zvjezdana karta. on je katalogizirao preko 300 000 Herschel je mogao odrediti smjer Sun­ zvijezda sjeverne hemisfere. koja područja nastanjena ljudima. Nadesno je de­ talj okulara i presječeni objektiv. pa je po­ čeva kretanja s iznenađujućom točno­ stavio osnov za kataloge koje upotre­ sti. na drugoj strani. velikog broja zvijezda. vrlo latio još ambicioznijeg zadatka. dok se one. bio je heliometar.

Ako se treći od ovih efekata može osloboditi od druga dva. Prvi je. i treći. Za dovoljno udaljene obje­ kte možemo smatrati da predstavljaju stvarno nepromijenjenu pozadinu. zaključio je da je Aristarhova zamisao kriva. kao što Ze­ mlja kruži oko Sunca. Castor. jer se samo Sunce kreće. astronomi su se uvijek nadali da će moći otkriti tu promjenu. Ta­ kođer je postalo jasno da dvojne zvije­ zde nisu rijetkost.Herschel je pokazao da Newtonov za­ kon gravitacije vrijedi i izvan Sunčeva sustava. uzrokuje da položaj zvijezde izvede jednu godišnju oscilaciju. Uspoređujući svoja promatranja ovih dviju zvijezda s promatranjima koje je prethodno izvršio Bradley. biti na kraju izmjerena. jer se i zvijezde kreću. tada se udaljenost zvijezde može lako odrediti trigonometrijskim računom. Herschel je mogao pokazati da se ove dvije zvijezde zaista okreću jedna oko druge po sta­ zama koje su očekivane. Herschelova vrijednost od 342 godine ne razlikuje se mnogo od današnje vrijednosti. poraslo je vjerovanje da takva promje­ na mora postojati. Svojim radom je potvrdio da zakon gra­ vitacije vrijedi izvan Sunčeva sustava i da je on zaista univerzalni zakon. da postoje sistemi koji sadrže i više zvijezda. a ot­ krio je aberaciju i nutaciju jer. u drugu ruku. Mnogo je radova druge polovine XVIII stoljeća bilo motivirano nadom da će ova paralaksa. Tako imamo jednu oscilaciju nanesenu na stalni smjer. siste­ matsko proučavanje dvojnih zvijezda. jer se Zemlja giba oko Sunca. Danas se jednostavno fotografski snime zvijezde nasuprot svojoj pozadini u razna vre­ mena tokom godine. Kako nije zapazio takve promjene. da li stvarno postoji takvo kretanje. Da napravimo takvu separaciju. kako su one nazvane. sve dok se nisu otkrili ovi efekti. ako se Zemlja kre186 će oko Sunca. uveo je Friedrich Wilhelm Struve. On je pokušao izmjeriti paralaksu. drugi. kako je nazvana. Našao je mnogo više sluča­ jeva gdje je par zvijezda bio vrlo blizu jedna drugoj nego što bi se očekivalo na osnovu same koincidencije. a naš je pro­ blem da izdvojimo oscilaciju. bilo je po­ trebno da promatra da li se položaji dviju zvijezda mijenjaju iz godine u godinu u odnosu na pozadinu koju formiraju udaljenije zvijezde. mogla bi se lako izračunati i udaljenost te zvijezde. a iz­ mjerom te promjene. što će reći da oni uzrokuju da se zvijezda pomiče uzduž stalnog puta u odnosu na udaljenu pozadinu. rastavi se u malom teleskopu u dvije svijetle zvijezde slabijeg sjaja. Kreta­ nje Zemlje. Herschel je sebi postavio zadatak da otkrije. Ali prije pojave fotografije. Pre­ ma ovoj će se pozadini relativno bliska zvijezda pomicati iz tri razloga. s mukom bi se riješio teži problem paralakse. upozoravamo da su prva dva efekta si­ stematski. Prodiranjem dalje u prostor pono­ vo se nametnulo pitanje koje je muči­ lo astronome više od dvije tisuće go­ dina: kako su daleko zvijezde? Među drugim razlozima grčki je astronom Hiparh odbacio heliocentričnu sliku svijeta Aristarha iz Samosa na osnovu zaključka da bi se. ali da je nije lako opaziti jer su zvijezde od nas vrlo dale­ ko. osnivač velike Pulkovske zvjezdarnice u blizini Lenjingrada. Ovo je ukazivalo da se mnogi takvi paro­ vi moraju sastojati od zvijezda koje su stvarno povezane jedna s drugom tako da jedna kruži oko druge. sva su . Rad Jamesa Bradleyja je dao početak ovoj nadi. Problem se može formulirati na sli­ jedeći način. S razvojem sve preciznijih instru­ menata. Da ovo postigne. Oko četvrt stoljeća kasnije. morale pojaviti godišnje promjene položaja zvijezda. Kad je Kopernik oživio Aristarhovu ideju. najsjajnija zvijezda u zviježđu Bliza­ naca. Zatim se fotogra­ fije mogu izmjeriti u slobodno vrijeme i separirati oscilatorno kretanje. Vrijeme po­ trebno za jedan potpuni ophod moglo se izračunati.

dosad nepoznate. Pomoću ovakve naprave njemački je astronom Friedrich Wilhelm Bessel obavio prvo mjerenje zvjezdane dalji­ ne u godini 1838. kada će biti određena skala Mliječnog odvojene za razmak koji ovisi o veličini Puta.mjerenja morala biti načinjena telesko­ Cygni. oko 4 koje je trebalo osvijetliti u žarišnoj ra­ godine svjetlosti. nomi su izmjerili udaljenost mnogih Udaljenosti zvijezda najprije su iz­ drugih zvijezda paralaktičkom meto­ mjerene pomoću izvanrednog instru­ dom. a druga od grafija postala upotrebljiva. Ovo tar je brzo postao neupotrebljiv. Kod mi­ od Newtonova doba naovamo i kako jenjanja položaja (I) u položaj (II).11. udaljenosti Besselove zvijezde. Pre­ bu instrumenata u današnjoj astro­ tpostavimo sada da želimo mjeriti kut nomiji. Tada se lako može dokazati da je naš traženi kut naprosto razmak odijeljenih dviju polovina objektiva po­ dijeljen sa žarišnom dužinom telesko­ pa kojeg smo upotrijebili. uskoro je. u zvjezdarnici Cape dobio udaljenost Drugi je bio u potrebi mjerenje kutova najsjajnije zvijezde južne hemisfere. Neposredno poslije vnini teleskopa. a njena je udaljenost iznosila pom. a kod prikla­ dnog postavljanja dviju polovina obje­ ktiva možemo namjestiti da su naše dvije slike odvojene točno za istu uda­ ljenost kao što su i zvijezda i referen­ tna točka. što teleskop morao okretati da bi kompen­ iznosi oko 106 bilijuna kilometara. Zato je prvi uvjet jedeće je godine Thomas Henderson bio da se teleskop jednoliko i točno vrti. To će reći. Kako su mjerenja precizna. U godinama koje su slijedile. ili udaljenost se mogla načiniti brzo. To znači da se do koje svjetlost putuje 11 godina. potrebno je najprije vidjeti što između neke poznate zvijezde i neke su učenjaci naučili o prirodi svjetlosti referentne točke u pozadini. Njena udaljenost je manja od dini. donje polovine objektiva. astronomija ušla u novu eru. Sli­ zirao rotaciju Zemlje. Ali. da svaka zvijezda načini dvije slike. heliome­ kako je pokazano na slici 6. Ovo je zahtijevalo montiranje niti. A to omogućava po­ udaljenosti. Uskoro su teleskopi mogli se pojave u žarišnoj ravnini. Bila je to zvijezda 61 187 . dije­ je primijenjeno njihovo uvijek rastuće limo sliku naše zvijezde u dvije jasno poznavanje ovog predmeta. a ove su se niti morale ovih mjerenja je Struve u zvjezdarnici pomicati pomoću mikrometra. pomoću ko­ metar je teleskop refraktor s prereza­ jih bi se mogle izmjeriti mnogo veće nim objektivom. da bismo razumjeli upotre­ pomaka dviju polovina objektiva. astro­ tovo sredine XIX stoljeća. micanje dviju polovina leće objektiva. uskoro je foto­ nastala od gornje polovine. Sve je to Pulkovo izmjerio udaljenost zvijezde bilo vrlo teško i nije uspjelo sve do go­ Vege. nisu oko 11 godina svjetlosti. Helio­ hnike. zaista. Ali se ova metoda može primije­ menta. Služeći svojoj namjeni. poznatog kao heliometar. je tako nazvan jer je bio namijenjen Morale su se otkriti sasvim nove te­ problemima vezanim za Sunce. To između zvijezde koja je uzeta u obzir i je najsjajnija zvijezda u zviježđu Cenvećeg broja zvijezda stajaćica na poza­ taurus. jedna je točno pratiti objekte. koji niti samo na relativno bliske zvijezde. razdvojene točke svjetla. jer pomicanje stvara dvostruke slike koje je zastario.

Jedna od ovih poteškoća pojavila teleskop i mikroskop. dok stavno objasniti Newtonovom predo­ drugi dio nastavi put u staklo. današnje kvantne teorije. Možemo reći da se zraku. rane zrake. Tako vidimo površinu koja zraku svjetlosti koja pada na površinu je osvijetljena na ekranu. Što odlučuje da pojedina če­ Dokle god otvor ostane dovoljno velik. a u drugo zirnoj ploči postane još manji. uključujući fotografski aparat. zbog čega se neke B. koje ca koje se kreću kroz zrak i udare na su upravo prošle uz rub otvora kod staklenu površinu.7. jer se u u IX stoljeću oni su postajali sve više Newtonovoj predodžbi tvrdi. ali je ovo nešto što ovo uočili: a kroz cijelo XVIII stoljeće i naše čestice ne mogu načiniti. a svjetlo. nastavljaju da se kreću sve dok ne odbiju natrag u zrak u smjeru reflekti­ udare na ekran kod D. Sve se ovo može vrlo jedno­ tlosti se reflektira natrag u zrak. Ali. Ovo je. Međutim. Zbivaju se dvije stvari: dio svje­ od C do D. Na slici 7. slici 7. koji su prihvatili ova­ kvu predodžbu uočili da ona postavlja ploči prema ekranu. koje je upravo prošlo uz rub rupe kod A. dogodi se ne­ odbiti natrag u zrak. stica bude reflektirana ili propuštena? veličina se svijetle pjege CD na ekranu smanjuje točno onako kako možemo Newton je odgovorio na ovu zago­ očekivati na osnovu Newtonove predo­ netku na potpuno neobičan način. menata. tako da imamo očigledno parado­ identičnim okolnostima čestica može ksalan rezultat da. Ukoliko zmatranje pitanje: kako svjetlo putuje je netko upoznat sa zakonima refleksi­ iz udaljenog izvora.1 vidimo ekran u D. ako kažemo da je na neki način svjetlo Newtonovi neposredni nasljednici nisu uspjelo obići ugao. ako otvor na nepro­ katkada činiti jednu stvar. dok druge uđu u staklo i Pretpostavimo da se veličina rupe ili kreću se u smjeru propusne zrake. džbe. na­ na osnovu Newtonove predodžbe? Mo­ stavljaju kretati pravocrtno sve dok ne žemo reći da je upadna zraka niz česti­ udare na ekran kod C. Svijetla pjega na prilikama. Kako možemo protumačiti ovaj čestice. koje je Najprije promotrimo zakone refle­ upravo prošlo uzrub kod B. svjetla na ekranu postaje veća. da se one i više impresionirani stalno rastućim kreću stalno pravocrtno. Ali otvora AB smanji. poglavlje OPTIČKI INSTRUMENTI I PRIRODA SVJETLOSTI Katkada iznenađuje činjenica da je poteškoćama koje su se suprotstavlja­ za izradu nekih važnih optičkih instru­ le Newtonovoj predodžbi o svjetlosti. došlo je na ksije i refrakcije. Nešto svjetlosti prolazi kroz Newtonova predodžba o svjetlosti. Sve zrake svjetlo­ je i refrakcije. ako se promjer otvora reduci­ Smatrao je da čestice djeluju u nastu­ pima. kao na se gibaju pravocrtno. Svjetlo. koje su upravo prošle uz rub jednostavni eksperimentalni rezultat otvora na neprozirnoj ploči kod A. dovoljno mu je da svjetlo sti iz takvog izvora kreću se u suštini zamišlja kao niz vrlo brzih čestica koje paralelno jedna prema drugoj. nastaviti put u staklo. šlo je na ekran u C.2. ali rupu AB na jednoj inače neprozirnoj su i on i drugi. do­ nekoliko neugodnih problema. površina vrijeme nešto sasvim drugačiju stvar. potrebno vrlo se onog trenutka kada se uzelo u ra­ malo znanja o prirodi svjetla. dok one. pod identičnim okolnosti­ ekranu se tada počinje povećavati po­ ma. što će se dogoditi? smo se sada suočili s vrlo zamršenim pitanjem. tako da imamo reflektiranu zraku i propusnu džbom o svjetlosti. Ideja. da u novo. tako da će se čestica katkada ra na mali dio milimetra. a proteže se stakla. 188 . Ovo bila je neobično proročanska s gledišta možemo pokušati da protumačimo. u stvari. dok će u drugim što sasvim suprotno.

Newton je zamišljao svjetlo kao struju čestica koje se kreću pravocrtno. Ali.1 Bez takve pretpostavke teško je protu­ mačiti zašto neke čestice od ove upa­ dne zrake ulaze u staklo. on je ta­ kođer pretpostavljao da čestice djeluju u nastupima. kako se vidi iz gornje definicije. dok se druge od njega odbijaju 189 . Slika 7.

tako da uopće nema poremećaja. u točkama A. Da kompletiramo sliku. kako se može vidjeti na slici 7. Ali.pojavljuju se tamne. Ako se vrhovi dvaju valova nađu u istom trenutku u nekoj točki. Prije razmatranja potrebnog poku­ sa razmotrimo još neke pojave valova na vodi. pojavljuju se svijetle. OC. Svaka će točka na suprotnoj strani valobrana sada doživjeti poremećaje i iz P i iz Q.3 pokazu­ je niz valova koji napreduju prema va­ lobranu. i to radijalno. vrhovi valova iz jedne pukotine u valobranu dolaze istovremeno s dolovima valova iz druge pukotine. pokazuje smjer prvotnog kretanja vala. Ovo je upravo ista vrsta pojave koja na­ staje kada se baci kamen na mirnu po­ vršinu vode. za­ visi o fazi valova. Ovo znači da. mnogi su Newtonovi nasljednici nagovještavali da se neki oblici kretanja valova mogu povezati s prirodom svjetlosti i da ideja o česticama svjetlosti može biti potpu­ no neispravna. valovi će biti vrlo visoki i vrlo niski. a da je točka O točno u sredini između njih. voda ostati mirna. kod P i kod Q. Na ekranu ćemo vidjeti da smo dobili niz svijetlih traka ili pruga. možemo zamijeniti prvobitne vodene valove lijeve slike 7. nastat će naročito veliki val.6 sa svjetlošću iz udaljenog izvora. u kojima valovi u velikom broju rastu i padaju. Pretpostavimo da su P i Q potpu­ no slične pukotine u valobranu. gdje se deblje linije sreću s obalom. Mo­ žemo također zamijeniti valobran s ne­ prozirnom pločom. U bilo kojoj točki uzduž OC vrhovi valova iz P i Q dolaze istovremeno. Širina pruga u slici 7. ali će između ovih točaka. a jedna od njih.Cestice ili valovi? Dok ne možemo dozvoliti česticama mogućnost da obilaze uglove. Točke na ekranu. kako je pokazano na slici 7. Eksperimentalni pokus dat će odgovor na gornji problem. na kojoj su urezana dva paralelna proreza ili pukotine u to­ čkama P i Q.recimo. a pove­ zujući to s onim što su oni znali o uobičajnim valovima na vodi. Jednostavno ovisi o veličini pukotina kod P i Q. možemo to dozvoliti valovima. tada će vrh ili tjeme i dol težiti da se ponište i tu će biti malo ili nikakvog poremećaja. u B i D. tada će i pruge biti šire. Tako je svaka točka svijetle pruge mjesto gdje .gdje dol iz jedne pu­ kotine dođe istovremeno s tjemenom iz druge . U stvari. koji ima vertikalnu pukotinu u točki P. Uzduž ovih. način na koji svjetlo putuje kroz vrlo male otvore. Eksperiment pokazuje da se potpuno analogan fenomen pokazuje u slučaju svjetlosti. zid . Tada. Prema tome. Ako valovi dosegnu valobran. kroz pukotinu prolazi poremećaj. a obalu možemo zamijeni­ ti ekranom. Ako su one na­ činjene šire. Ovo su linije mirne vode. Novi valovi putuju vani iz točke P na supro­ tnoj strani valobrana. ali ako vrhovi valova iz P dođu istovreme­ no sa dolovima valova iz Q.5. C i E. Dolovi valo­ va dolaze također istovremeno. točke gdje se va­ lovi poništavaju . pretpostavi­ mo sada da imamo obalu unutar va­ lobrana. Sjajnost na ekranu je ono u čemu je prava analogija rasta i pada vodenih valova. između ovih linija nalaze se druge linije koje su tanje.poremećaj iz P će doći do zapreke na široko područje i neće biti jednosta­ vno omeđiti centralnu pjegu kod C koja se nalazi direktno nasuprot P. Pretpostavimo da imamo dvije vertikalne pukotine u valobranu. ako postoji druga zapreka iza valobrana . kao na slici 7. Što će se dogoditi u pojedinoj točki.4. Drugim riječima.7 nije nastala od rasta i pada valova. Tako u svim točkama uzduž OC ima izrazito visokih tjemena i izrazito niskih dolo­ va. Slika 7. Potpuno isto vrijedi uzduž drugih deblje označenih radijalnih linija iz O. moramo upozoriti na najmanje jedan odnos u primjenjivanju analogi­ je s vodenim valovima.7. Takva situacija je ilustrirana u slici 7. Ali.6. valovi koji su dolazili jedan za drugim zaobilazili su ugao. Iz O možemo povući veći broj radijalnih 190 linija.

Slika 7.2 Teorija čestica objašnjava pona­ šanje svjetlosti pri prolazu kroz mali otvor. a po­ ništenje vala kad se istovremeno susretnu tjeme i dolina vala. kao što se to može vidjeti na slici.5 pokazuje da kod točaka A. Slika 7. 11. Slika 7.Slika 7. protumačiti kako valovi dopiru do krajeva zastora. nakon prolaza kroz usku pukotinu vaiobrana.3 (prva desno) Može se. stranica. 191 . sva­ ki iz drugog izvora. nastat će povećanje vala kad se nađu istovremeno dva tjemena.5 Uzduž OC i drugih zbitih linija pojačanje proizvodi visoka tjeme­ na.6 Ovaj presjek kroz dio slike 7. a niske doline. Kod B i D voda je gotovo mirna. Ali teorija čestica ne može protumačiti kako svjetlost može doprijeti do krajeva zasto­ ra. C i E na unutrašnjoj stranici zaštitnog zida valobrana valovi rastu i pa­ daju.4 (posve desno) Ako postoje dvije pukotine. Slika 7. Uzduž svjetlije označenih linija poništavanje prozvodi efekat gotovo mirnoće. međutim.

8. ovi se razni valovi mogu separirati na način koji je spomenut u 2. C. različite će se boje pri svjetlosti i kakva je. U stvari. D i E. dok je svaka točka tamnog podru­ čja mjesto gdje nastaje interferencija valova i nastoje da se ponište. Na ovaj način može promatrač na obali odrediti udaljenost između uzastopnih tjemena prvobitnih valova. crvena na drugom.9. stalna se uda­ ljenost između valnih tjemena zove razumljivim imenom valna dužina. kako možemo vidjeti na slici 7. Da svjetlo zaobiđe uglove. možemo izračunati razmaknuće prvobitnih va­ lova. koja se sastoji od raznih boja. veća će biti udaljenost od A do B do C itd.7 Ako pustimo svjetlo kroz vrlo usku pu­ kotinu na zastor. Plava svjetlost se pojavljuje tjemena do drugoga. Za plavu svje­ a ostale boje spektra se nalaze između tlost je oko 1/3000 dio milimetra. Ovaj razmak je na jednom kraju. kod pojamilimetra. Kut za koji se zraka svjetlosti otkloni pri ulazu u staklenu ploču ovisi i o pri­ rodi samog stakla i o boji svjetla. Vratimo se za trenutak ponašanju vodenih valova. analo­ prolazu kroz prizmu različito lomili. Prema svakidašnjim standardima ovo bi očito bilo sasvim izuzetna uska pukotina koja objašnja­ va zašto ne uspijevamo vidjeti kako svjetlo obilazi uglove. posebno. B i C itd. i to gija udaljenosti između tjemena prvo­ na takav način da se mogu separirati bitnih valova nalijevo od valobrana? pri izlazu na drugoj strani prizme. U stvari. Ako zraka svjetlosti. Svaka se čista boja je pokazano na slici 7. kako smo već vidjeli u 1.6. Ovo Odgovor je: boja. Ona se sastoji od cijelog niza različitih valova s raznim valnim dužinama.a to znači o njenoj valnoj dužini.. potrebno je da širina pukotine na ne­ Slika 7. Slika 7. pažljivo mjereći udaljenosti između pukotina u valobranu. Tako se ovim jednostavnim žuto svjetlo približno 1/2000 dio mili­ uređajem odvojilo običnu bijelu svje­ metra. plava se svjetlost jače otkloni nego crvena. 192 .8 prozirnoj ploči ne bude mnogo veća Kut pod kojim se lomi zraka svjetlosti ulazeći u plo­ od razmaka između tjemena vala svje­ ču stakla ovisi o boji svjetla . Zaista. ona mora biti manja od 1/100 milimetra. Ako se razmaci između val­ nih tjemena prvobitnih valova nalije­ vo od valobrana promijene. bez potrebe da gleda izvan valobrana. udaljenosti koja razdvaja obalu od valobrana i udaljenosti izme­ đu točaka A i B. padne na sta­ Kakva je analogija s ovim u slučaju klenu prizmu. Obična bijela svjetlost. Međutim.se valovi visoko uspinju i nisko pada­ ju. kako je pokazano na slici 7. Što je šire razmaknuće pr­ vobitnih valova. jest mješavina čistih boja. za ove dvije. poglavlju. poglavlju. tada će se također promijeniti na obali točke A. dobit ćemo također mjesta pojačanja (pokazuju se kao svi­ jetle pruge) i poništenja (tamne pruge). B. a za crveno svjetlo oko 1/1600 tlost u dugine boje. kako je zove­ mo. U slučaju čiste boje. različit za razne boje. Po­ sebno. gdje upotre­ sastoji od valova s istim određenim bom ekrana možemo promatrati odvo­ stalnim razmakom od jednog valnog jene boje. tlosti.

tako da pruge raznih boja padnu u pravilan red umjesto Slika 7. Mjesta gdje padaju plave pruge. koji je označen sa D. Upravo onako kako naš pro­ matrač na obali može saznati o val­ noj dužini originalnih valova s druge strane valobrana iz položaja točaka A. razdvajajući običnu bijelu svjetlost Sunca u njene sastavne boje. Mijenjanjem filtera promijenit će se udaljenosti između pruga. Sve se ovo može lako pokazati jednostavnim eksperi­ mentom pokazanim na slici 7. dok sve ostale boje upija. B i C itd. Ovaj filter propušta samo neke valne dužine. Ovaj nam rezultat nudi izazov. projicirajući ih na zastor. ako želimo dobiti žuto svjetlo. To znači da su dvije pukotine u našem valobranu poslužile da se odvoje boje koje su bile u prvotnoj svjetlosti što ih je emitirala žarulja. Upravo kao što udaljenost između točaka A i B. 193 . Da lije moguće. a budući da pruge za razne boje pa­ daju na različita mjesta. "Rešetka" nam omogućuje mje­ renje razmaka između pruga. nijedan filter ne daje čistu boju. Mala disperzija valnih dužina još ostane poslije prolaza kroz filter.9 Zbog ovog razloga možemo upotriebiti staklenu prizmu da izdvojimo oojedine boje. bit će crvenkasta.7 razmak između svijetlih i ta­ mnih pruga ovisi o valnoj dužini svjetlo­ sti. Što je duža valna dužina. ureza­ ne oštricom noža.6 ovisi o valnoj dužini originalnih vode­ nih valova s vanjske strane valobrana. vodene kapljice u atmosferi imaju funkciju sličnu funkciji prizme u našoj slici. C itd. a mjesta gdje pada­ ju crvene pruge. Kako žarulja ne emitira svjetlo je­ dne boje. s prikladnim rasporedom pukotina u valobranu. na slici 7. Tako umje­ sto dobivanja serija jasno određenih svijetlih traka kao u slici 7. a zatim ra­ čunskim putem dobivanje valne dužine. ali su preostale valne dužine dovoljno slične jedna drugoj za svrhe našeg ekspe­ rimenta. svijetle pruge jedne boje mogu pasti na tamne pruge koje pripadaju drugoj boji. Što će se dogoditi ako ponovimo ovaj eksperiment bez upotrebe filtra? Tada ćemo imati pruge koje će se for­ mirati iz svih boja koje emitira žarulja. dobit ćemo kontinuiranu prugu svjetlosti. tako ovdje može­ mo izračunati valnu dužinu svjetlosti mjereći udaljenosti između susjednih pruga. ra­ zmaknute oko pola milimetra. Žuto staklo do­ zvoljava samo žutom svjetlu da prođe skroz.7. a najmanje kod plavoga. (U praksi.) "Valobran". je­ dnostavno pustimo bijelo svjetlo kroz komad žutog stakla. sastoji se od jedne obične foto­ grafske ploče na kojoj su pukotine.. se mogu vidjeti direktno postavljaju­ ći oko neposredno iza ove fotografske ploče. B. da se odvoje razne boje koje emitira žarulja na si­ stematski način.6.10.7 ovisi o valnoj dužini svjetlo­ sti. Pru­ ge su najviše razmaknute kod crvenog svjetla. Ali pruga neće biti očito jednako obo­ jena. upo­ trijebit ćemo još jednostavniju meto­ du. Na pri­ mjer. Sve što treba da napravimo jest da pustimo svjetlo kroz filter. pruge su šire razmaknute. pomiješane u bijeloj svjetlosti. Pruge interferencije Slika 7. tako i udaljenost između pruga na slici 7. mora se upotrijebiti filter F. bit će plavkasta. na slici 7. Ža­ rulja L ima valjkast izvor označen sa S. Ako želimo odvojiti samo jednu posebnu boju od svih drugih boja od kojih se sastoji bijela svjetlost.ve duge.10 Na slici 7.

gdje ovi smjerovi udare na naš ekran. Ako sada uzmemo svjetlo sastavlje­ no od svih boja. uspjet ćemo separirati svjetlo u sasta­ vne boje. biti mnogo lakše da se postavi niz pruga različitih boja jedna uz drugu. I eksperiment i račun pokazuju da po­ stoji jednostavno pravilo za poveća­ vanje udaljenosti između uzastopnih pruga. da leže jedna preko druge bez ika­ kva reda? Ako možemo ovo napraviti. tako­ đer. na nesreću. Međutim.13 Difrakciona rešetka se osniva na princi­ pu koji je poslužio na slici 7. Ako je "rešetka" s mnogo zbitih uskih pukotina. U stvari. imamo tamne trake. sada imamo valove koji se šire iz velikog broja pukotina. može se postići da svijetle trake raznih valnih dužina 194 . što je pokazano na slici 7. vladaju se kao valovi koji su prošli kroz usko razmaknute pukotine. Rješenje problema je pokazalo da ne samo što moramo izrezati pukotine vrlo blizu jednu drugoj. sasvim bez tamnih pruga. Međutim. raspršeni iz niza sipki usko posta­ vljenih. gdje ovi smjerovi udare na naš ekran. umjesto svjetla jedne posebne valne dužine.12 Valovi. Slika 7. tako da još postoji opasnost pokrivanja. U drugim smjerovima valovi interferiraju jedan s drugim. Umjesto da svjetlost prolazi kroz šipke. bez opasnosti da se one pokrivaju. mi ćemo uspjeti da napravimo instru­ ment poznat kao optička rešetka. jednako razmaknuti žljebovi na staklu služe kao "kolčići". nego da. Premda mnogo kompli­ ciranija. jednu do druge.Slika 7. tada će. upravo kao u slučaju prizme.11. ponovo imamo svijetle trake. moramo imali veliki broj pukotina u našem valobranu.12. pove­ ćavaju se također i same pruge. Zamislimo na trenutak pruge koje su nastale od jedne boje. Ovo je upravo stanje koje želimo posti­ ći. potrebno je samo povući dvije pukotine u našem valobranu jednu bliže drugoj no što su bile prije. Događa se. možemo dobiti uske svijetle tra­ ke za svaku boju. Slika 7. ja­ sno. jer se tjemena nekih valova nađu isto­ vremeno s dolovima drugih. Da to postignemo.9. upravo onako kao u slu­ čaju dviju pukotina i. Ako možemo načiniti da praznine između uzasto­ pnih pruga postanu veće u usporedbi sa širinama samih pruga. međutim. U nekim smjerovima valovi iz svih pukotina pojačavaju je­ dan drugoga.11 Pruge raznih boja ne padaju na isto mje­ sto. da su svijetle trake mnogo uže od tamnih. kako je pokazano na slici 7. rešetku osvijetlimo sa strane pa do­ bivamo djelotvorno separiranje boja. situacija je u principu točno ista kakva je bila prije.

kako se vidi mikroskopom. Pretpostavimo da želimo razdvojiti svjetlo dviju različitih boja. Na dnu: Difrakciona rešetka razdvaja boje mnogo djelotvornije nego prizma.54 cm. Da se separiraju valne dužine s još manjim razlikama . svaka poznata metoda razdvajanja svjetla zataji prije ili kasnije ako valne dužine postanu go­ tovo jednake. Ova nam činjenica uvelike pomaže da praktično izradimo optičku rešetku. vrijedno je upozo­ riti da se sličan fenomen pojavi ako umjesto valobrana s mnogim pukoti­ nama koristimo seriju kolaca. koja ma 5000 linija na 2. kao što je prikazano na slici 7. re­ cimo blizu točke A na slici 7.tako malim kao što je 1/1000 000 . Dolje: Rešetka. pokazana na slici 7. 195 . jer zataji mnogo prije nego optička rešetka. koje Desno: Prvi stroj koji je vukao linije i osiguravao njihove jednake razma­ ke na staklu. Zato može biti čudno zašto astronom daje prednost optičkoj rešetki. Prije nego napustimo razmatranje optičkih rešetaka.11.12. nego kod onih blizu centra kod C. Razlog je u tome što optička rešetka separira boje mnogo djelotvornije nego prizma. a ne prizmi kod dobivanja spektara.11.padnu jedna do druge. prikazan na slici 7. optičkom rešetkom valne du­ žine koje se razlikuju za vrlo mali iznos od 1/100 000.potre­ bno je upotrijebiti vrlo specijaliziranu opremu koja nas ovdje ne zanima.9. Ukoliko su one vrlo različitih valnih dužina. ako su one vrlo sličnih valnih dužina. zada­ tak razdvajanja je lagan ali. je kompliciraniji i za razu­ mijevanje i da se eksperimentalno pro­ izvede nego što je jednostavna disperzi­ ja u prizmi. Prizma je relativno grubi uređaj za razdvajanje. Ovaj se rezultat jasnije vidi kod svijetlih pruga koje padnu na vanjski rub ekrana. Metoda se sastoji u tome da se na ravnoj staklenoj površini ureze veliki broj jednako razmaknutih linija. Prizmom je moguće razdvojiti dvije valne dužine koje se razlikuju jedna od druge za oko 1/10 000. problem po­ staje vrlo težak. Raspored disperzije svjetla. Doista. Valovi se raspršuju od kolaca pa interferiraju ili se pojačavaju točno na isti način. kako je već prikazano. a da se potpu­ no ne ispune tamna područja.

centar izlazećeg vala vidi se u O1 . a najznačajniji pionirski rad na ovom polju načinio je H.13. sta­ klenu ploču osvijetlimo sa strane. koji je bio spo­ soban da izvuče 15 000 linija na 2. on u današnjoj astrono­ miji igra značajnu ulogu. također. On je 1882. tako da se mnogo manje svjetla gubi u tom procesu nego što se izgubi kod mreže na neobrađenoj staklenoj površini. protumačiti kako ta­ kva leća skuplja svjetlo iz S u žarište O. Da se dobije takav rezultat. A. koje je ra­ spršeno u ovim smjerovima. Točnost urezivanja optičke rešetke je tehnički problem koji se smatra vrlo teškim. One će tada izgledati kao kolci na slici 7. tvrde slitine bakra i kositra. Prema tome. imamo na raspola­ ganju osnovni instrument koji se zove spektroskop. valna teorija može protumačiti fokusiranje pravilno konveksne leće.16 Valna teorija tumači kako svjetlo iz S do lazi do pravog žarišta u O1 .se izvlače na staklu dijamantom ili ne­ kim drugim tvrdim predmetom. kako je pokazano na slici 7. vidimo da je dobiven spektar. Gledajući svjetlo. a raspršeni valovi pojačavaju jedan drugoga u nekim smjerovima kao i na slici 7. Usjekline na staklenoj ploči sada raspršuju valove svjetla upravo onako kao na slici 7. potre­ bno je da poslije svake usjekline stroj podigne dijamantni nož i pomakne ga za određeni razmak koji regulira mali rotacioni vijak. Pri­ sutnost aluminija uzrokuje da usjekli­ ne daju mnogo jače raspršavanje.54 centimetra na površini metalnog zr­ cala.12. Rowland. umje­ sto da pustimo svjetlo kroz kolčiće. U današnje doba rešetke se izrađuju na aluminiziranim staklenim površina­ ma umjesto na metalnim zrcalima. glavni su uvjeti dobre rešetke da linije budu što bliže jedna drugoj i da budu jednako razmaknu­ te. Slika 7. Slika 7.14 Ako uzmemo da valovi putuju polaga­ nije kroz staklo nego kroz zrak.11. Kao što smo vidjeli.17 Konkavna leća naglašava sferni oblik vala iz S. Vijak mora biti gotovo perfektno izrađen. ali sada. Slika 7. a to je uspjelo Rowlandu gotovo do savršenosti.15 Ona može. Sada možemo usporediti valnu pre­ dodžbu svjetlosti s Newtonovom pre196 Slika 7. Veliku pažnju treba posvetiti osiguranju da li­ nije budu precizno jednako razmaknu­ te jedna od druge.12. godine uspješno konstrui­ rao stroj za urezivanje. Ovo je posebno važno pri promatranju vrlo slabih astronomskih objekata.

u okviru valne predo­ Sve dok je zastoj u centru leće dovolj­ džbe svjetlosti? Ako se to može. pa se u tom slučaju neće sastati u jednoj točki. Ovdje imamo potpuno sticama. Upravo na sličan način možemo ra­ koje ne može dati predodžba česti­ zumjeti fokusiranje svjetlosti iz izvora ca. oblika. ili mijeniti kad on izađe na desnu stranu. što uzrokuje da početni sferni ska u leću. Budući da neki dijelo­ tuelno žarište u točki O1 Slično. valna nam pre­ vi vala moraju putovati duže kroz sta­ klo nego drugi dijelovi. oblik vala će se pro­ sniti svojstvo fokusiranja teleskopa. susreće s konveksnom lećom. pojedine leće. Ovo 7. S. sve zadovoljavajuće objašnjenje konstru­ dok ne dosegne leću. prikazanu na slici 7. kako je pokaza­ ža šire područje potrebnih objašnjenja no. centar izlaznog sfernog vala da val putuje polaganije kroz staklo leži nalijevo od S i kažemo da ima virnego kroz zrak.15.u O1 na slici poprimi konvergentni sferni oblik. Centar divergencije sfernog dio vala upravo toliko da osiguramo vala nadesno od leće mora zato ležati da pri izlaženju nadesno od leće val bliže leći nego točka S . Prema valnoj predodžbi.16. Kod njih su umjesto da budu poredani u paralel­ veći zastoji na rubovima leće nego u nim ravninama kako su bili prije ula­ centru. Zato je jasno da se sve osnovne je vrlo jednostavno shvatili. Vidjeli smo da valna brzini kojom val putuje kroz staklo. kao predodžba daje razumljivo objašnjenje što bi se dogodilo.18 ona konvergencija koja tvori svojstvo U žarišnoj točki O svi mali valovi povećavaju jedan drugoga. Zbog zastoja kroz kcije i rada teleskopa. vidjeli smo u 2. Oni fokusiranja leće. optička rešetka djeluje . ako je zastoj nedovoljan. tjemena valova dodžba omogućuje da shvatimo dje­ bit će zakrivljena kada izlaze iz leće.objašnjenje. U ovom Postavimo vrlo važnu pretpostavku. ako se pri­ karakteristike djelovanja leća mogu sjetimo kako se šire valovi na vodi u objasniti i s valnom predodžbom svje­ koncentričnim krugovima kad bacimo tlosti i s predodžbom svjetlosti kao če­ kamen u vodu. Možemo li obja­ centralni dio leće. Valna predodžba također objašnjava potrebu izrade leća od izvan­ rednog optičkog stakla. Val svjetlosti poglavlju da predodžba čestica daje iz S kreće se radijalno prema vani. uzimajući da svjetlo putuje suprotnu situaciju: u ovom slučaju. također. pokazan na slici 7. Ako leća nije napravlje­ na jednoliko. rubovima leće. a svjetlo se neće sakupiti u re­ gdje se niz valova. ako je razmak OP dan gornjom jasno ističe potrebu za ispravnim obli­ formulom kovanjem leće. to je upravo Slika 7. umjesto širenja. jer je potrebno da ne bude nekontroliranih promjena u 197 . ciju. val će izaći modificiran. valovi se skupljaju. Tada ćemo imati situa­ strelica. pa valna teorija očito pru­ jeniti u konvergentni. izlazni val će se promi­ poglavlju. polaganije u staklu nego u zraku. ako u sta­ kako svjetlost zaobilazi ugao i kako klu ima mjehurića zraka. nego Newtonova teorija čestica. Na drugoj strani.dodžbom čestica. možemo zadržati centralni naglašen. slučaju. valovi neće izaći u sferičnoj formi. Ukoliko je leća načinjena oblik vala iz S na slici 7. na primjer. tada no velik u usporedbi sa zastojem na još vrijede svi zaključci dobiveni u 2.17 bude jače ispravno. Značajno je da valna predodžba vrlo poništavaju jedan drugoga u P.17. lovanja konkavnih leća. Međutim. putujući u smjeru alnom žarištu. ali još sfernog Pogledajmo najprije sliku 7.14.

Prema Newtonovoj predodžbi. tj. jer će se dva kruga fuzionirati. Ovo pitanje možemo riješi­ ti koristeći pojednostavljenje koje je prvi otkrio Huygens. a po našoj formuli ovo je upravo jednako omje­ ru valne dužine svjetlosti podijeljene s promjerom leće i pomnožene s bro­ jem 1. neće biti poremećaja u P ako je udaljenost OP veća od valne dužine svjetla po­ množena s omjerom udaljenosti F i Slika 7. pa nećemo imati sigurnu potvrdu njihove odvojenosti. slika zvijezde se formira točno u određenoj točki žarišne ra­ vnine .Sada se javlja zanimljivo pitanje. Zamisli­ mo jedan teleskop usmjeren prema udaljenoj zvijezdi. njihove će se slike rasplinuti.točki O na slici 7. teleskop nam neće pokaza­ ti da postoji druga zvijezda uopće. moramo izračunati kako su svi ovi dopunski valići utjecali jedan na drugoga sve dok nisu došli do to­ čke P. Ako sada želimo da nađemo kakav se poremećaj pojavio u nekoj točki P blizu O. Da se izračuna "buduće".18. mi neće­ mo dobiti samo svijetlu točku. Račun pokazuje da će se svi dopunski valići poništavati u točki P kada udaljenost od O do P dana for­ mulom OP = 1. jer ima zanimljivu primjenu na razlučnu moć teleskopa. Da se dva svijetla kruga dobro razdvoje jedan od drugoga. Ako su dvije zvijezde rastavljene pri manjem kulu nego što je ovaj.18. Možemo napisati ovaj rezultat na ne­ znatno različit. Spojimo točku P s centrom leće. U slučaju oka. Slijedeća je pretpostav­ ka da ima još jedna zvijezda koja se nalazi sasvim blizu prvoj zvijezdi.22 puta valna du­ žina podijeljena s otvorom teleskopa. Prema valnoj predodžbi.22 koji je blizu jedinici. možemo opravdano pitati. Buduće vlada­ nje vala može se odrediti najprije iz uzimanja položaja vala u sadašnjem trenutku i smatrajući da se dopun­ ski valovi šire iz svih točaka sada­ šnje valne fronte. Slika druge zvijezde u žarišnoj ravnini bit će također svijetli krug. nego kružni disk svjetla. Na slici je uređaj koji je upotrijebio Foucault da bi to dokazao. nego kroz zrak.22 F / D .19 Valna teorija svjetlosti je održiva samo ako svjetlost putuje sporije kroz medijum. promjerom D i ponovo pomnožena s brojem 1.22. Svi se ti dopunski valići putem zbrajaju sve dok ne dođu do O. a D je promjer leće.14. gdje je val­ na dužina svjetlosti o kojoj se radi. F je udaljenost od leće do O. Kut između ove linije i osi leće gotovo je jednak omjeru OP i F.18 imamo sferni val koji izlazi iz leće. Doista. Ovo će biti "sadašnje" stanje stvari. sve dok ne dosegnemo udaljenost jednaku OP od centra ovog svijetlog kruga. pa je očito da će se pove­ ćati u O. 1. 198 . žarišne točke. Ovu kompliciranost je vrijedno pri­ hvatiti. Ukoliko se ovaj drugi krug dobro ne razlikuje od pr­ vog kruga. ali ekvivalentan na­ čin. U slici 7. Ako ponovo pogledamo na sliku 7. osnovno je da centar drugog bude udaljen od centra prvog za uda­ ljenost koja je jednaka ili veća od uda­ ljenosti od P do O. bit će ekran taman. kao što su staklo ili voda. Ljudsko oko i teleskop imaju istu primjenu. Evo nekoliko primjera koji sadrže ovu činjenicu. ako postavimo ekran u žarišnoj ravnini teleskopa. da li val proizvodi neki poremećaj u točkama blizu O. Ovo znači da kut između smjerova dviju zvijezda mora biti najmanje jednak kutu označenom na slici 7. Drugim riječima. zamislimo nove valiće da se šire kako je pokazano.

Ne- wtonova predodžba. koje nikada ne prestaje. bez pomoći. Zbog toga su načinjeni pokušaji da se nađe odlučan pokus. Pokus je stvarno izveo Foucault 1850. koje udari na ravnu staklenu površinu. Međutim. Dio svjetla udari na polusrebreno zrcalo G i refle­ ktira se u oko kod točke E1 . zrcalo R se brzo vrti. Teleskopom na Mt. lomi prema okomici. Sukob između dviju teorija Newtonov ugled je bio tako velik da su mnogi ljudi još odbijali da prihvate očevidnost valne prirode svjetlosti. eksperi­ menata kakve smo mi upravo razma­ trali. ni u najjasnijim i najmirnijim noćima. dobiva veću brzinu. Ako se prisjetimo da je valna dužina samo oko 1/2000 dio milimetra. teorijsko je razlučivanje oko 1/40 lučne sekun­ de. Newton je objasnio ovu činje­ nicu pretpostavkom da njegove čestice ili kuglice dobivaju na brzini kada uđu u staklo. Ovo se može ispitati mjerenjem brzine svjetlosti koja prolazi kroz kruti ili tekući medi­ jum. koji bi ko­ načno dao ocjenu između Newtonove i valne predodžbe. Vidjeli smo da je valna teorija održiva samo ako je ispravno da valovi svjetlosti putuju sporije kroz medijum. brzi­ na bi bila veća u gušćem medijumu. premda svjetlo treba vrlo malo vremena da prijeđe od R do M1 i ponovo natrag.pod normal­ nim okolnostima oko 2 milimetra. vrijedi samo ako svjetlost putuje brže kroz staklo nego kroz zrak. uzro­ kovano prolazom svjetlosti kroz atmo­ sferu Zemlje. teorijski je moguće razlučiti dvije zvi­ jezde pri kutu od 1/4 lučne sekunde. na drugoj strani. pa je usporediti s brzinom kojom se ona kreće kroz zrak.promjer D je vrlo mali . To će reći. Podsjetimo se da se svjetlo. a povećanje brzine bi bilo potpuno u smjeru okomice na staklu. Zato R skrene zraku svjetla na leću L po nešto različitoj stazi. prema valnoj predodžbi. Lako je vidjeti da će ovo uzrokovati da smjer kretanja čestica postane bliži okomici nego što je njihov smjer bio tokom prolaza kroz zrak. Prema Newtonovoj predodžbi. Oprema. Ali korištenjem telesko­ pa. koje počinje rotaciju u položaju 2. R nije sasvim u istom položaju u kojem je bilo prije. razlučiti dva obje­ kta što leže približno u istom smjeru. treperenje zvijezda. koji ima otvor od 50 centimetara.jednu lučnu minutu.koje ne može. koji ima otvor od oko 500 centimetara. nadvladava pri­ rođeni nedostatak ljudskog oka . Palomaru. sprečava da se u praksi postignu razlučne moći velikih teleskopa. također. dotle dok svjetlo nači­ ni ovaj dvostruki put. Slijedi fokusiranje kroz leću L na ravninu zrcala R. svjetlo se reflektira na zrcalo M1 koje služi da vrati odmah svjetlo na­ trag na R. Kad je R u položa­ ju 1. ali sada s rotirajućim zrcalom R.19. godine. U ovom slučaju je svjetlo poslano prema zrcalu M2 umjesto prema M1 Udalje199 . poglavlju je rečeno da je Tycho Brahe uspio odrediti položa­ je zvijezda istog reda točnosti . U stvari. koju je on upotrijebio. U 2. ona bi bila veća u zraku. Dokazivao je da staklo pri­ vlači čestice tako da svjetlo. koje prolazi kroz zrak i pada na staklenu ploču. nego kroz zrak. Zatim dio svjetlo­ sti prolazi kroz poluposrebreno zrcalo G. pokazana je shematski na slici 7. On. da ono nije sasvim u položaju 1. lako je izra­ čunati da pod normalnim okolnostima ljudsko oko nije u mogućnosti da razabire dva objekta koji su razdvojeni pri kutu manjem od oko jedne lučne mi­ nute. To je red točnosti koji su ostva­ rivali najbolji promatrači prije otkrića teleskopa. Takav je eksperiment bio zaista nađen. da­ pače i poslije izvođenja eksperimenata Fresnela i Thomasa Younga. Pokus se ponovi. tako da. Svjetlo iz izvora S prola­ zi kroz malu rupu. kao što je staklo. Ova nas razmatranja jasno podsje­ ćaju da teleskop nije potpuni sakupljač svjetlosti.

8 označuje valnu dužinu. nalazi desno od E1 pa je prema tome obranio valnu teoriju. Slika 7. Ako je u jednoj točki val na vrhu. udaljenosti između dva­ ju susjednih tjemena ili dva susjedna valna dola. Ali. tako da svjetlo prolazi kroz vodu da bi došlo od R do M2 a također da bi se vratilo od M2 do R. ali sada u E2 .20. svakako djelomično. tada će se točka E2 nalaziti lijevo od E1 . 7. Slika 7. u svakoj njegovoj točki postoji njihanje . Možemo početi s pokušajem da ra­ zumijemo malo jasnije pojam vala. Ne njiše se svaka točka samo za se nego. Vo­ deni val ima tri osnovna svojstva. nost između R i M 2 je potpuno ista kao udaljenost od R do M1. postoji prostorna relacija između kretanja gore i dolje u raznim točkama. na New­ tonovu predodžbu. razne točke imaju jedan uređen odnos. Zrcalo se R vrti točno istom brzinom kao u prvom pokusu. Od tada. ako svjetlost putuje po­ laganije kroz vodu. Vrhu ili tjemenu u A slije­ di dol u B.Sl. kako zahtijeva Newtonova predodžba. malo različitoj od one izvorne ko­ jom je prolazila na svom putu od izvo­ ra do R. do trenutka njenog najvećeg trijumfa. Ovo se prostorno uređenje mjeri valnom dužinom (Ł).21 Kretanje plovka pokazuje da titraj u bilo kojoj točki treba isto vrijeme za koje se cijeli val pomakne za udaljenost jednaku valnoj dužini. a zbog toga se ovo svjetlo vraća na leću L ponovo po stazi. do kraja XIX stoljeća. Svjetlo se ponovo reflektira od zrcala G u naše oko. također. Prvo. ali između R i M2 je cijev s vodom (T). ali najprije slijedimo valnu predodžbu još dalje. itd. kako zahtijeva valna predodžba. razvoj u XX stoljeću nas je prisilio da ponovo mislimo. To je lako pokazati postavljanjem plovka na po­ vršinu vode. Foucault je ustanovio da se E2 u stvari. nitko nije ozbiljno vjerovao u Newtonovu predo­ džbu. Ovo je ilustrirano na slici 7.voda se kreće gore i dolje.20 U svakoj točki vala postoji jedan titraj. Kako ćemo vidjeti kasnije. tada će se točka E2 nalaziti desno od E1 . Ako svjetlost putuje brže kroz vodu nego kroz zrak. Visina valova opada prema granicama valnog toka. Drugo.22 Valni tokovi su uvijek konačne dužine. Ovdje dolazimo do najvažnije stvari. a ovom dolu slijedi zatim drugi vrh u C itd. S vremenom se cijela pro- 200 . tada će u susjednoj točki on biti dolje.

U stvari. bilo bi logično da se upitamo ima li svjetlost ova tri svojstva. a u kasnijem trenutku on je dolje. kao što se može vidjeti na slici 7. Ovo je vri­ jeme za koje se plovak. A u nekom kasnijem oni su je već prešli. zatim postoji relacija između stanja ovog ti­ tranja u raznim točkama. Visine valova se postepeno smanjuju prema krajevima. Posljedica ovog kre­ tanja je njihanje svake odvojene točke. Dolje: James Clerk Maxwell. postavljen na vodi. Treće je svojstvo valova na vodi da oni uzrokuju potpuno širenje niza va­ lova. Razmotrimo ih obrnutim redom. jednako :V. Prema tome su ova tri osnovna svoj­ stva valova: u svakoj točki mora biti nešto što titra (u slučaju vodenih valo­ va to je gibanje vode gore-dolje). tada je vrijeme. čovjek koji je pokazao da je veličina koja titra u valu svjetlosti električno polje. sigurno putuje iz tog izvora na takav način da ga u jednom kasnijem trenutku može primiti uda­ ljeni promatrač. uzro­ kujući da se jedan konačni niz valova sam rasprostire.oni stvarno putuju prema vani po vodi. Svjetlosni signal. jednostavno zato što se svjetlost kreće velikom brzinom.stoma slika kreće onako kako je poka­ zano na slici 7. na danom mjestu. Svjetlo sigurno ima sposobnost da se rasprostire. Vrijeme potrebno za potpuno njihanje u svakoj točki je jednostavno vrijeme potrebno valu da prijeđe uda­ ljenost koja je jednaka valnoj dužini. pomiče od svog najvišeg do svog najnižeg položaja i natrag. Ako je brzina kretanja vala V. val je gore.21. jedan pravi­ lan niz vrhova i dolova. U nekom trenutku valovi još ne dosegnu neku točku. kao kad bacimo kamen u mirni ribnjak. i s vremenom se cijela prostorna slika kreće. Prije nego se odlu­ čimo da prihvatimo valnu predodžbu svjetlosti. nizovi valova su uvijek konačne dužine. emitiran iz nekog izvora. Pri malim udaljeno­ stima mi nismo svjesni vremena koje je potrebno svjetlosnom signalu da dođe do nas. Valovi se šire prema vani . koje je potrebno da se val po­ makne za . U jednom trenutku. uzeto iz djela Maxwella: Treatise on Electricity and Magnetism. Ali Gore: Dijagram linija jakosti u uzbu­ đenom polju. 201 .22.

ona se stvarno kreće gore-dolje. Svjetlo ta­ kođer ima i drugo svojstvo naših va­ lova. svjetlo. pa je posjećenost bila još manja. postaje relativno lako da se uvi­ di razlika između svjetlosnog vala i vo­ denog vala. Tako se nastavlja­ lo iz tjedna u tjedan. Val je jedna struktura. emitirano s daleke zvijezde. Gornja siika iz 18.20. pa se poboljšanje nastavilo i u subotu i nedjelju. pa je posjećenost bila nešto slabija. Dolje je tip torzione vage koju je upotrebljavao Coulomb za for­ muliranje zakona sile između elektri­ čnih naboja. Sama voda se ne kreće naprijed. stvar koja titra je sama voda. Dok svjetlo može pu­ tovati kroz područja. gdje u biti nema materijalnih čestica. Ali. stoljeća prikazuje eksperiment da bi se poka­ zao značajan efekt stvaranja elektrici­ teta trenjem. dok je u četvrtak film bio tako loš da toga dana nitko nije išao u kino. U ponedjeljak je film bio dobar pa je posjećenost ki­ nima bila vrlo velika. ona se jednostavno giba gore-dolje. Sasvim je moguće da postoji nešto što oscilira u svakoj točki bez bilo kakvog pomicanja čestica uopće. Ali kre­ tanje same vode i kretanje vala uopće nisu slični. U srijedu je film bio još lošiji. prostornu relaciju koja je izraže­ na u nizu pravilno poredanih vrhova i dolova. U utorak film nije bio tako dobar. U nekoj državi su gradovi izgrađeni na jednakim daljinama uzduž duge ra­ vne ceste. a ako predsta­ vlja. Da to bude jasnije. film je bio nešto bolji. U sluča­ ju vode.Mnogi je pionirski rad o magnetizmu elektricitetu trebalo da bude načinjen prije no što se shvatila priroda valova svjetlosti. što to titra? Ovdje postoji bitna razlika. Svaki dan se u prvom gradu na cesti daje novi film. pa se zato na ovaj način ne može prenositi oscilatorno gi­ banje. Materijal­ ne čestice vode se kreću na ovaj način izražujući titranje. dok u ponedjeljak nije prispio tako izvrstan film da je posjećenost po­ novo bila najveća. je­ dna organizacija koja se kreće naprijed. Ali kretanje materijalnih čestica nije osnovno stanje za opstanak vala. da li svjetlo predstavlja oscilaciju svake pojedine točke. Kad se ovo shvati. Me­ đutim. razmo­ trimo ponešto fantastičnu poredbu. kako je nacrtano na slici 7. treba na tisuće godina da putuje kroz prostor da bi došlo do nas. Na ovaj način je oscilaciju proizveo broj ljudi koji su do- 202 . u petak.

Tu je najviše posjeta bilo utorkom. Udaljenost od prvog do osmog vala određuje valnu dužinu ovog sustava. koji se prikazivao u ponedjeljak u prvom gradu.lazili u kino svakog dana. 203 . imali su vrh posjećenosti utorkom. osmom. prikazi­ vao najbolji film ponedjeljkom. Posjećenost je svakog ponedjeljka bila najveća. deveti grad i tako redom. pe­ tnaestom gradu i tako redom. Val ove usporedbe jasno pokazu­ je drugo i treće osnovno svojstvo vo­ denog vala. a dol posjećenosti petkom. koji su bili prikazivani u prvom gradu. i tako re­ dom. tako da se film. Ukratko. šesnaestom gra­ du. jer ima nešto što oscilira u svakom gradu. dok sam val prijeđe za jedan dan udaljenosti između gradova koje su jednake. s pomakom od jednog dana izme­ đu susjednih gradova uzduž ceste. Tako je u trećem gradu najbolji film bio prikazivan srijedom. viđen iznad Moskve. da je i u drugom gradu bilo oscilacije u po­ sjetima kinu. Ovaj val naše fanta­ zije također ima prvo svojstvo vode­ nog vala. osmi grad. mogao prikazivati u uto­ rak u drugom gradu. devetom. jedna organizacija nekog oscilatornog svojstva od točke do točke. i tako redom. a svakog četvrtka najmanja. prikazivao utorkom. ovdje oscilira broj ljudi koji posjećuju kino iz dana u dan. a najlošiji u subo­ tu. Iz dana u dan filmovi. koje su nosioci oscilacije. Ali ovdje sigurno nema materijalnih čestica. a najmanje petkom jer se sve ponavljalo jedan dan kasnije nego u pr­ vom gradu. Zato su prvi grad. val je jednosta­ vno kretanje strukturalne organizaci­ je. sasvim Najdramatičniji oblik izmjenjivanja supro­ tnih naboja. a dol posjećenosti četvrtkom. Ovo znači. dok su u drugom. kao kod vodenog vala. dostavljač je nastavio prenošenje slijedećeg dana u treći grad. A poslije prikazivanja filma u drugom gradu. I tako se to nastavljalo iz grada u grad. I priliv nov­ ca u blagajnama je također bio takav. slani su uzduž ceste po dostavljaču. Drugi grad. imali vrh posjećenosti ponedjelj­ kom. Jasno je da se u prvom. koji se mogu promatrati na Zemlji.

dali i ime . nije mogao ja­ sno razumjeti dublji smisao svog vla­ stitog rada. Oni su dobro znali da se svjetlost može kretati kroz prostor gdje imade nedovoljno čestica da budu no­ sioci takvih oscilacija. Ironično je da James Clerk Maxw­ ell. on bi se gotovo uvijek pokazao neispra­ vnim. Kako ovo mo­ žemo dovesti u sklad s valnom predo­ džbom svjetlosti? I najveći učenjaci su bili tako sme­ teni kad se postavljalo ovo pitanje. koju je upotrebljavao da bi pokazao efekt. Oni su bili opsjednuti ide­ jom da svaka oscilacija nužno sadrža­ va premještanje čestica. smještenu na sto­ žeru ispod žice što je povlači. jer su bili opsjednuti idejom da je za titranje vala nužno potrebno pre­ mještanje čestica. On je smatrao da njegova teorija ima neki nedostatak kad se ne može dovoljno prilagoditi koncepciji etera. U XVIII stoljeću je već bilo pozna­ to da postoje dvije vrste elektriciteta. Najve­ ći matematičari XIX stoljeća radili su na ovom problemu. ali učenjaci XIX stoljeća nisu mislili tako.Oersted je prvi dokazao da sva­ ki naboj proizvede električno poije. kao što su to radili Gauss. Couchy i Riemann pokušali da riješe problem.eter. uvijek kada su ra­ čuni pokazali neki novi rezultat. Riemann i Couchy. on je do kraja svog života pokušavao tumačiti svo­ ju teoriju na prisutnosti etera. praznom prostoru. koji ima direktna struja na iglu kompasa. Danas znamo da se ove dvije vrste . što je Maxwvell radio na rezulta­ tima eksperimenata umjesto da je ra­ zvijao čisto matematičku koncepciju. Mislilo se da se svjetlost sastoji iz ti­ tranja ovog elastičnog krutog tijela. a sam je bio obuzet predrasudom u korist podređene koncepcije? Odgovor je u tome. kao u slučaju vala na vodi. Konačno je Einstein raspršio pojam etera. štaviše. nego su oni smatrali da se ono ne može zamijetiti nikakvim osjetima. Uprkos tome. koji je riješio zagonetku u trećem kvartalu XIX stoljeća. nezavisnog od toga što može biti oscilatorno svojstvo. a računanja titranja ovog krutog tijela obavljala su se na gotovo jednak način kako su se obavljala računanja u slu204 čaju svakidašnjeg krutog tijela. Ali. Premda je dobio ispravan odgovor. koji bi se mogao potvrditi eksperimentom. Maxwell je uzimao rezulta­ te golemog broja eksperimenata i njih pretvarao u matematički oblik. bit će potrebno da se vratimo natrag i pogledamo postignuti razvitak u drugim granama znanosti. koji je potpuno smeo ljude u pe­ riodu od sto godina. odgovor koji je zahtijevao opće odbacivanje etera. učenjaci i mate­ matičari su se još uvijek držali pojma eter. Ono postoji u ma­ teriji i vakuumu. po­ jam. Sada se pojavilo zanimljivo povije­ sno pitanje. Prije nego prijeđemo na ispitivanje rje­ šenja Maxwella. Gore je model aparature. Tako smo pokazali da titranje ne za­ htijeva kretanje čestica. Oni su mu. Na ovaj način su Gauss. da su vjerovali u postojanje idealnog krutog tijela koje ispunjava cijeli pro­ stor. ali će samo naboj koji se kreće proizvesti magnetsko polje. Kako je Maxwell mogao doći do ispravnog odgovora. Danas nam nije potrebno shvaća­ nje oscilacije kao premještanje čestice i čestica. Očito je da to nije bilo kruto tijelo u običnom smislu riječi. nismo pokaza­ li u čemu se sastoji titranje svjetlosti.

one sa sobom nose i svoje naboje. kojeg nose bazične vrste čestica od kojih je izgrađena materija. Snaga pritiska ovisi o snazi polja. Na ovaj način dobiva­ mo mehaničku silu koja djeluje na oba 205 . Električna polja se mogu zamisliti kao nešto što gura električne naboje i pokušava ih pokre­ nuti kako bi započeli kretanje. Magnet se mora kretati. Ovo je lako opaziti u brojnim svakodnevnim iskustvima. koju možemo promatrati na Zemlji.Slika prikazuje jednu od soba Faradayjeva laboratorija. umjesto da se i jedan i drugi drže odvojeno. ako ih imamo odvojene. a smjer pritiska ovisi o smjeru polja. To će reći. Možda je najdramatičniji oblik takve mješavine. češalj će postati nabijen velikim brojem jedne vrste čestica. elektriciteta pojavljuju iz dva različita tipa naboja. a proto­ ni drugu. Isto se dogodi ako brzo skinemo najlonsku košulju. tako da su u početku ova dva tipa naboja podnošljivo pomiješa­ na. tako da se jedan tip izmjenjuje s dru­ gim.električno polje. Možemo zamisliti reakciju između dvaju različitih naboja na slije­ deći način. I jedno i drugo su općenito promjenljivi od to­ čke do točke. a kosa veli­ kim brojem druge vrste. a ono iza­ ziva mehaničku reakciju na drugi naboj. oni će pokušati da se ponovo pomiješaju. ako se češljamo. Oblak ostane samo s jednim tipom naboja enormne količine. Na primjer. Dva različna tipa naboja se privlače. a Coulomb je otkrio način na koji oni to postižu. koji omogućuje dvama različitim tipovima naboja da se ponovo izmiješaju. Potpuno je isto ako kažemo da drugi naboj stvara električno polje koje reagi­ ra na prvi naboj. Što se događa u olujnom oblaku? Kapi vode imaju obilje jednog tipa naboja. a zrak je suh. Ali. Ako trljamo površine dva­ ju materijala. Naboji stvaraju električna polja. dok zrak oko njih ima obilje drugog tipa naboja. Pred kraj XVIII stoljeća Coulomb je otkrio zakon sile koji djeluje između električnih naboja. druga će površina imati pre­ obilje druge vrste. Prvi naboj stvara električno polje po Coulombovu zakonu. Pod tim imenom se podrazumijeva električno polje koje može postojati u nekom području pro­ stora bez obzira da li u tom području ima ili nema materije. kada kapi vode počnu padati kao kiša. Faraday je po­ kazao da se električno polje može oroizvesti iz magnetskog polja pod uvjetom da se magnetsko polje mi­ jenja s vremenom. naravno. udarac munje. Ovo je jednostavno ekstremno brz prijenos naboja između oblaka i zemljišta. vidjet ćemo da je jedna dobila preobilje jedne vrste naboja a. On se može naj­ bolje shvatiti pomoću novog pojma . Ova se količina povećava sve dok električne sile između oblaka i zemlje ne postanu tako velike da proizvedu munju. Elektroni nose jednu vrstu.

Kako vrijeme protječe. i njegov rezonator ili prijemnik. Unutar žice no polje. suprotnom smjeru po žici. lijevo usmjereno polje počinje tričnom polju. U bilo kojoj danoj točki zamislimo električno polje. To se upravo događa snagu kao prethodno desno orijentira­ kada struja teče po žici. ali još pokazuje udesno. naboja. električne 206 . ako Za daljnji trenutak vremena razvije se su oni suprotnog tipa. a veliki je polje. Nasuprot. jedna od veličina. Budući da se naboji nalaze u elek­ ovoga. nazvan je nastavi rasti sve dok ne postigne istu električna struja. poslije čega se ponovo pojavlju­ nisu na neki način zadržani. bolje. koje je usmjereno udesno i broj naboja. što je izmjenična struja s kojom Ovdje imamo vrlo različit pojam o se najviše susrećemo u svakodnevnom titranju od onoga koji je dan kod vo­ životu? Izmjenična struja je ona u ko­ denih valova. žice. Ali. Ako su oba naboja istog tipa. a drugi put u čestica. da je električno polje najprije usmjere­ Ali je ovo bio pojam koji se nije mogao no udesno. također. a to je načinio Gauss. po­ lako shvatiti prije sto godina. Imamo titranje polja u joj elektroni struje izmjenično: jedan­ točki. Coulombov zakon se no ulijevo.Heinrich Hertz Jednom je već pokazano da su veličine koje titraju u vatu svjetlosti električno ili magnet­ sko polje. pa otada ono počinje rasti može izraziti preciznim matematičkim sve dok ne postane snažno poput onog koje je bilo usmjereno udesno. Poslije oblikom. oni su podložni mehani­ slabiti sve dok. kao u slučaju valova na vodi. mehaničke sile teže da ih udalje ali. ne nestane električno polje u točki. Ovim se zatvorio jedan krug postoji električno polje koje stvara tok -jedno titranje električnog polja. elektroni će imati sekundi. Sla­ trajne struje još nisu bile karakteristične bljenje se nastavlja sve dok konačno za svakidašnji život. ne padne na čkoj sili pa će se početi kretati ukoliko nulu. elektrona duž žice. koje je usmjere­ teže da ih približe. Ovo električno po­ Naša električna mreža je tako izve­ lje je paralelno sa žicom a. jer je veličina koja titra kod vala polje oscilira u svakoj točki unutar svjetlosti. koji se kreće. kada trilje slabi. a ne premještanje materijalnih put u jednom smjeru. ako je ono dena da ima pedeset takvih titraja u jednolično i stalno. ili. To je ono što zo­ čkim Državama standardna frekvenci­ vemo istosmjerna struja. mehaničke sile slabo električno polje. Gore su njegov oscilator ili odašiljač. dok u Sjedinjenim Ameri­ stalni tok uzduž žice. Da se stvo­ Ovo nam daje početak uvida u Maxwri takvo osciliranje u smjeru kretanja ellovo rješenje problema prirode svje­ elektrona. ja ili broj titraja u sekundi iznosi 60. potrebno je da električno tlosti. Heinrich Hertz je umjetno proizveo valove raznih valnih dužina.

to je također bilo na­ šne pretpostavke. Do ovog se rješenja nju je nova relacija koja je bila nalik nije došlo lako. jer električno polje.struje koje su proučavali učenjaci poče­ tkom XIX stoljeća. pa su relacija sada razlikovala od stare rela­ svi pokušavali preokrenuti situaciju. pa je i stvar stalna i ništa se ne mijenja s vre- 207 . zaista. nastalo u žici. Ovo je Faradayjev prin­ Sada je bilo lako uvidjeti da je s cip indukcije. nikada nećete stvoriti do trenutka vremena. struja potekla. magnet­ sko će polje nastati samo ako se on kre­ će. Oersted je pokazao da. jer je Faraday. stvorit će magnetsko od neposrednog prisustva bilo magne­ polje. Kada je Maxvell pregledao Faraday­ električnim poljem moguće stvoriti magnetsko polje. Električno lja u nekoj točki. što ga Ova fotografija. Magnetska polja nisu bila nešto novo za znanost. nego način na koji polje se može stvoriti iz magnetskog se električno polje mijenja od točke polja samo ako se to magnetsko polje do točke prostora i odnos po kojem se mijenja s vremenom. Samo kada je svaka čno polje. Jer u slučaju isto­ lik Maxwellovom vlastitom izražavanju smjerne struje stalno električno polje rezultata Oersteda i Amperea. Poslije Oerstedova otkrića Ampere je izveo niz važnih eksperimenata koji su omogućili Maxwellu da nađe matemati­ čku jednadžbu po kojoj se može preci­ Maxwell i Hertz su utrli put za radio. Pokazalo se da elektri­ Faraday došao na ideju da se magnet čno i magnetsko polje nisu odvojene. pokazuje prvu Marconijevu napraviti za stalne struje i magnetska radio-instalaciju. Maxwell je uspio stoljeća. je li moguće i suprotno? ta bilo zavojnice. jer se prije Oerstedova otkrića smatralo da nastaju samo kod magneta. Tek je je sasvim novo. godine je Oersted otkrio da takva stalna istosmjerna struja stvara magnetsko polje. ili struje. snimljena pred kraj stvara stalna struja. Ali. treba pomicali. ljem i stvoriti električno polje? Rješenje bez obzira je li ili nije u toj točki ko­ ovog problema je bilo krunsko ostva­ mad žice ili magneta. struju u žici ako žica i magnet osta­ Uvođenje vremenske promjene bilo nu u nepromijenjenom odnosu. ali se na ovakav način đu električnog polja i magnetskog po­ problem nije mogao riješiti. a naboji koji se magnetskog polja potpuno nezavisnu kreću. može uzroko­ je relaciju između električnog polja i vati njihovo kretanje. Na taj način je elektri­ nezavisne suštine. polja ono što je Gauss već napravio za naboje i električna polja. Ako imate ma­ magnetsko polje mijenja od trenutka gnet i zavojnicu. Maxwell stalno električno polje iz stalnog ma­ nije pronašao direktnu relaciju izme­ gnetskog polja. Oko 1820. Nova se stvara stalno magnetsko polje. bile su istosmjerne. Ovo je bilo nešto što Može li se započeti s magnetskim po­ se moralo primijeniti u svakoj točki. zno izračunati magnetsko polje. jev rad s matematičkog gledišta. cije u tome što je promjena s vreme­ To znači da su oni pokušavali stvoriti nom postala vrhunski važna. U ovom znače­ renje Faradayja. otkrio koje djeluje na naboje. kao i Gaussovoj generalizaciji Coulombovih svi drugi u to vrijeme. dok naboj stvara električno polje bez obzira da li se kreće ili ne kreće. pošao od pogre­ eksperimenata.

24. Slika 7. struje elektro­ na svake boje mogu udariti na razne točke na filmu ili ploči za registraciju. je­ dnostavniji. proizvedene apsorpcijom svake boje. Brzina kojom se elektroni emitiraju ovisi samo o boji svjetlosti. Ali. a samo svjetlo određene boje prolazi kroz otvor S na metalni listić.valne dužine do stotine i tisuće puta kraće nego valovi plave svjetlosti. Metal reflektira dio svjetlo­ sti. Slika 7. Teleskop od 76 centimetara.U početku su se duži valovi lakše proi­ zvodili nego kraći. Slika 7 25 Ovakav je postav. 208 .23 Bijela svjetlost se raspršuje pomoću prizme.24. ali postav. možemo separirati. postaje potencijalno jednak teleskopu od 760 centimetara koji upotrebljava jednostavniju napravu. a ne o intenzitetu. a dio upija ili apsorbira. Danas poznajemo još mnogo kraće valove u gama-zrakama atomskih eksplozija. kod kojeg raspršena svje­ tlost pada direktno na film za registraciju. godine.24 Bijela svjetlost se ponovo raspršuje. koji koristi postav slike 7. Ovaj rendgenski snimak načinjen je 1897. Ako elektrone. može dati mnogo puta veću osjetljivost. pred kraj 19. Apsorpcija uzroku­ je da elektroni budu izbačeni iz metala. ali ovog puta razne boje padaju na razna područja li­ stića. kao u slici 7. sto­ ljeća otkrivene su X-zrake (rendgenske zrake) .

kada kažemo da ono ima dol. novi izraz jednosta­ vno iščezava ne dajući doprinos ispod utvrđenih uvjeta i zato nije kvario sla­ ganja s Oerstedovim i Ampereovim ek­ sperimentima. U prijašnjem obliku je ova jednadžba povezivala magnetsko polje s tokom stalne istosmjerne struje. kažemo udesno. Naravno. dok treća jednadžba. Kada su nove jednadžbe primijenjene na va­ kuum. Kada je Maxwell razmotrio ova tri rezultata za­ jedno. u stvari. dobivena od Faradayjevih rezultata. a da ti valovi imaju sva svoj­ stva svjetlosti. Druga jednadžba sada povezuje magnetsko polje s vremenskom pro­ mjenom električnog polja. jednadžbom koja je izve­ dena iz Faradayjevih eksperimenata. pokazivala relaciju između električnog polja i vremensku zavisnost magnetskog polja. Maxwell je sada vidio da mora u nju uvesti izraz koji zavisi o mjeri kojom se električno polje mijenja s vremenom. Ovdje je bio odgovor na pitanje o prirodi svjetlosti.menom. Sada je došao rezultat. prenošeni valovima. Zašto je svjetlost ograničena na područje val­ nih dužina između približno 1/3000 i 209 . Električno polje. i magnetsko polje. mislimo da električno polje ima svoju maksimalnu snagu suprotnog smjera. našao je da su oni matematički nespojivi. tj. Na prvi pogled bi se pomislilo da teorija svjetlosti vrijedi samo za ogra­ ničeno područje valnih dužina. pa se Maxwell dao na posao da modificira jednadžbe na takav način da se postigne slaga­ nje. Takva je bila situacija. a nova je jednadžba. U posebnim trenucima postoje analogije s valnim tjemenima i valnim dolovima. koje je odre­ đeno prvom jednadžbom (Gaussovom jednadžbom). jednostavno mislimo da električno polje ima svoju maksimalnu snagu u određenom smjeru. za koje smo našli da ih ima svjetlost. vidi se da su oba polja nerazmrsivo povezana zajedno. nisu se u svim slučajevima slagali s trećom jednadžbom. jedna­ džbom kojom je on sam predstavio eksperimente Oersteda i Amperea. Možete izabrati oboje jer. tada su polja nezavisna jedno od drugoga. magnet­ sko polje. a sigurno nema titranja zamišljenog etera. ako više volite. Osim toga. povezuje električno polje s vremenskom promjenom magnetskog polja. koji je omo­ gućio učenjacima da konačno izbace neugodan eter u kojem su tako dugo glibila njihova razmišljanja. kažemo ulijevo. ali kada nastaje promjena s vremenom. električno polje. izvedena iz Faradayjevih rezultata. gdje nema ni naboja ni struje. Gaussov mu je omogućio da odredi električno polje od niza naboja. ako je poznato jedno. Stvar koja titra u svjetlosnom valu u stvari je sposobnost da se guraju električni naboji. Kad kažemo da u odre­ đenom trenutku val ima vrh u odre­ đenoj točki. a ovi su povezani međusobno u smjeru kreta­ nja svjetlosti. matematičko se neslaganje nije moglo tolerirati. a Maxwellova jednadžba pokazuje da električno polje ima potpunu stru­ kturnu organizaciju vala. Situacija je sada imala zadovoljavajuću simetriju. Trebalo je paziti da se ne unese u jednadžbe ništa što bi kvarilo njihovo slaganje s eksperimentima Coulomba. Maxwell je imao na raspolaganju tri različita ma­ tematička rezultata. ustanovljeno je da su električno i ma­ gnetsko polje bili. Maxwell je ustanovio da može po­ stići suglasnost uvođenjem novog izraza u drugu od jednadžbi. Nema kretanja goredolje kao kod vala na vodi. koje je određeno drugom jednadžbom. Oersteda i Amperea ili Faradayja. može se odrediti drugo iz Maxwellovih jednadžbi. ili. njegova vlastita jedna­ džba mu je omogućila da odredi ma­ gnetsko polje nastalo od toka struje. Nemo­ guće je da se magnetsko polje mijenja s vremenom bez pojave odgovarajućeg električnog polja. Veličina koja titra u svjetlosnom valu je elektri­ čno polje.

Tokom cijele povijesti čovjeka vjero­ jatno nije dano ovakvo značajno pre­ dviđanje. U teoriji nema ništa što bi spreča­ valo mogućnost postojanja valova koje god dužine. para­ lelne s otvorom. Kvantna teorija svjetlosti Ironija je da su se u valnoj predo­ džbi pokazale pukotine u trenutku 210 .26 Svjetlost iz vrućeg plina prolazi kroz otvor raspršuje se pomoću prizme i zatim pada na zaslon. koji sadrži slobodne elektrone.27 Spektralne linije. Tako apsorbirano svjetlo ima iste diskretne boje kao što bi imao hla­ dniji plin emitiran pod uvjetima kao na slici 7. nekoliko godina poslije iznošenja Maxwellovih rezulta­ ta. prihvaćamo. emitira svjetlo s kontinuiranim spek­ trom. Odmah se pojavilo pitanje. zaista. nisu bile poznate u prirodi ni vrlo duge ni vrlo kratke valne dužine. proizvedene na gornji na­ čin. Slika 7.Slika 7. Tako vidimo da je Maxwell uspio ne samo u obja­ šnjenju prirode svjetla nego. i. Zato svjetlost kod izlaska ima manjak tih posebnih boja. također. a razlog zašto smo rekli da je svjetlost ograničena na vrlo usko područje nalazi se u tome što su naše oči osjetljive samo za to usko područje valnih dužina. Dio spektra što ga proizvodi plinoviti natrij Dvije jake linije (žute) su takozvane D linije. Slika 7. a nedavno smo se upo­ znali i s gama-zrakama koje nastaju u eksplozijama atomskih oružja. kao i atome. bile su ot­ krivene kraće valne dužine. koje su pale na mjesta što odgovaraju karakterističnim bojama a koje atomi plina emitiraju. Ako prihvatimo Maxwellovu teoriju. U slijedećim godinama. i u predviđanju postojanja mnoštva novih zračenja koja tada bisu bila po­ znata nauci. Zaslon pokazuje svijetle linije. koje imaju valne dužine 100 do 1000 puta kraće od pla­ ve svjetlosti. također.28. duge valne dužine je načinio Heinrich Hertz. 1/1500 dijela milimetra? Maxwellova teorija ne daje odgovor na takvo pita­ nje. Teorijska otkrića Maxwella i pionirski rad Hertza postavili su osnovu današnje radio-tehnologije. Pri prolazu kroz hladniji plin nešto se svjetlosti apsorbira. da li se mogu proizve­ sti umjetno u laboratoriju nove valne dužine s kojima se još nije eksperi­ mentiralo? Iz tehničkih razloga je bilo u početku lakše proizvesti duge valove nego kratke. Ove zrake su naprosto zračenja s valnim dužinama oko milijun puta manjim od onih u običnoj svjetlosti. Pred kraj XIX stoljeća bile su otkrivene X-zrake ili rendgenske zrake. da u biti postoji neograničeno područje valnih dužina u prirodi.28 Vrući plin. U vrije­ me kada je Maxwell dao svoju teoriju.

prostran oblak elektrona koji okružu­ Kvantna teorija ima neposrednu ju malu tešku jezgru. jaka pozadinu i tamne linije. Zato su za svjetlost jedne boje.28. jer imaju male energije. pa je najveća za plavu svjetlost. pokazane Slično. Razmotrimo situaciju pokazanu na dok oni koji izgrađuju x-zrake imaju slici 7. energija emisije elektrona se mijenja kako se mijenja boja svje­ tlosti. kvanti koji izgrađuju crveno svjetlo. Kažemo da atom metala apsorbira kvant. U najvećem broju slučaja ko­ njena od zasebnih jedinica i da su te je­ riste se fotografske ploče. Ova svjetlost ulogu u kvantnoj teoriji svjetlosti kakvu padne na metalnu foliju. gdje se dio valna dužina igra u valnoj predodžbi: reflektira od metala.29 kao rezultat apsorpcije on emitira elek­ Ako je svjetlo slike 7. jer.23. Slaba se svje­ dne na ekran.) Mnogi nebeski objekti koje astronomi Iznenađujuće je da brzina s kojom žele da proučavaju. da se ne može koristiti oko da svjetla. a ne o njenom intenzitetu. Zato kvanti koji sačinja­ je apsorpcija uzrokovala izbacivanje iz vaju x-zrake i gama-zrake imaju tako metala nabijenih čestica. Zato kažemo da svi kvanti koji izgrađuju plavo svjetlo imaju pojedinačno veću energiju nego Svjetlo koje emitira površina Sunca. najkraća valna dužina najveća kvan­ Može se dokazati eksperimentom da tna energija. Slika 7. elektroni uvijek emiti­ rani istom brzinom i energijom. a najmanja za crvenu. tako su stvarno se elektroni emitiraju ovisi samo o boji slabi. je boja svjetlosti ista. kvanti koji sačinjavaju crveno na slici 7. prolazi kroz slične procese.29 je u stvari spe­ ktar Sunčeve svjetlosti svjetlo imaju pojedinačno veću energi­ 211 . nego oni koji sačinjavaju plavo svjetlo. (Treba se sjetiti da u svim tkiva. ali. kvantna energija igra istu na drugu stranu ekrana. Međutim. gdje je bijela svjetlost rasta­ još veću. dok je emisija svakog elektrona individualni proces koji se odnosi samo na jedan kvant. pojedini se kvanti ne razlikuju. Kvanti koji izgrađuju gamavljena pomoću prizme u svoje sastavne zrake imaju najveću energiju uopće. Nazovimo sljednje vrijeme nastoji raditi s elektrosada ove jedinice kvantima i opišimo apsorpciju svjetlosti kvantima. ukoliko raju bojama koje apsorbiraju atomi hla­ dnijeg plina. Oni koji sačinjavaju ultramože objasniti što se događa kada na­ ljubičasto svjetlo imaju veću energiju staje apsorpcija svjetlosti.28 raspršeno i pa­ tron sa svoje površine. boje. svjetlo određene boje prolazi kroz nju Ukratko. ubrzo ju nego oni koji sačinjavaju infracrvese pokazalo da valna teorija sama ne no svjetlo. Ovo otkrije njihovu svjetlost koju skuplja je jaki dokaz da je "bijela" svjetlost nači­ teleskop. One su pale na ekran koji ima pu­ Drugi ekstrem su radio-valovi koji kotinu kod S tako postavljenu da samo imaju najmanje energije. Ove su česti­ velike energije da oštećuju biološka ce elektroni. kvanti radio-valova su relativno normalnim atomima ima relativno neškodljivi. Iz ovih se oblaka vezu s konstrukcijama i izradama da­ elektrona izbacuju pojedini elektroni našnjih astronomskih instrumenata. a dio apsorbira. ono će proizvesti svijetlu tlost sastoji od samo malo kvanta. kada metal apsorbira svjetlost. ali se u po­ dinice različite za razne boje. a da Slika 7.njenog najvećeg trijumfa. Linije odgova­ svjetlost od mnogo kvanta.

tako da se sjaj zvije­ zde s obzirom na jednu posebnu boju može izmjeriti.24. Na taj način moguće je precizno reći kako su plave ili kako su crvene zvijezde. Iznos svjetla. u drugim slučaje­ vima. možemo postići da odvojene struje udare na razne točke filma. primljen od slabog svemirskog objekta. umjesto da brojimo pojedine elektrone. Raspored. Svrha je svega ovoga da nam ova­ kva naprava omogući proučavanje objekata s mnogo slabijom svjetlošću. kada se takvi sudari dogode. Međutim. Ili. a da pri tom ne gube energiju. mo­ žemo ih uzeti kao jednu cjelinu. Na taj način možemo dobiti sliku na filmu preko posredovanja elektrona.. a astronomi mogu dobiti mnoštvo informacija iz takvih mjerenja. kako je pokazano na slici 7. energija se gubi pri sudaru ato- .23. Ako se oslobo­ dimo pukotine i dozvolimo da sve svje­ tlo padne na katodu. Istraživanje je sada usmjereno na još ambiciozniju napravu. kao na slici 7. Kad oni napuste metalnu foliju ili katodu. kao na slici 7. elektroni će biti izbačeni iz katode od 212 svjetla svih boja. kako se ona obično zove. ako možemo držati odvoje­ no elektrone plave svjetlosti od onih cr­ vene svjetlosti itd. Na ovaj način danas astronomi mjere prividne sjajeve zvijezda. Što se događa kada materija emitira ili isijava svje­ tlo? Razmotrimo jednostavan slučaj toplog plina u kojem su pojedini atomi odvojeni. osim u kratkim trenucima sudara. naprava pokazana na slici 7. a ne neposredno preko svjetlosti. Ovo znači da će teleskop s otvorom od samo 76 centimetara biti potencijalno jednak teleskopu otvora od 7. prikazan na slici 7. atomi se vladaju kao kugle bilijara: one se odbijaju i kreću u dru­ gim smjerovima. a jakost takve struje može se izmjeriti velikom preciznošću. S mijenjanjem položaja pukotine mo­ žemo urediti da svjetlost raznih boja padne u katodu.25.nima koji nastaju pri takvom procesu.24. mogla bi se napraviti oko stoti­ nu puta osjetljivija nego naprava koja upotrebljava jednostavan film. Ako možemo na neki način spriječiti sve ove elektrone da se pomiješaju. Do sada smo raspravljali samo o apsorpciji svjetlosti. mogu se kanalizirati u isti smjer da bi stvorili električnu struju. kako ćemo vidjeti u kasni­ jim poglavljima.23. inače. U stvari.60 metara. može se točno izmjeriti ako izbrojimo elektrone koji su emitirani s metalne površine. Često. također otvara i druge mogućnosti.

Poseban tip atoma je sposoban da emitira samo kvante određenih boja koje su karakteristične za njega. a boja im je žuta. Desno: pogled iz kontrolne sobe. rastavlja na sa­ stavne boje koje se mogu promatrati na ekranu. On ima dvije izrazito jake li­ nije. Međutim. paralelnih s pukoti­ nom. ali ne i nemoguće. nego veliki broj svijetlih linija.27). ili. a i zvjezdane površine emitiraju na taj način kontinuirano područje boja. Ovo su takozvane D linije. Ove su linije poznate kao spektralne linije (sli­ ka 7. To objašnjava zašto šaka obične soli (natrijev klorid). Pažlji­ vim studiranjem nastalih svijetlih lini­ ja možemo točno reći kojih atoma je bilo u kemijskoj probi. Drugo. Na slici 7. Ostaje da se vidi.Lijevo: Pogled na 80-metarsko zrcalo radio-teleskopa u Jodrell Banku. kad se baci u vatru. sve što je potrebno da načinimo jest da je ugrijemo i isparimo te ispitamo svjetlo koje emitira vrući plin. Na njemu nećemo vidjeti kontinuirani niz boja. Neki od natrijevih atoma u soli su isparili. Kako svaki tip atoma ima svoje karakteristične svijetle linije. da se odrede relativne pro­ porcije raznih tipova atoma. Sudarima se atomi aktiviraju ili pobuđuju a pobuđeni atomi tada emi­ tiraju jedan ili više kvanta svjetlosti. emitira žuto svjetlo. U ovim se potonjim sudarima emitira kontinuirano područje boja. neki. Slijedeća fotografija pokazuje dio spektra kojeg stvara vruća natrijeva para. koje su pale na mjestima koja odgovaraju pojedinim bojama što ih atomi vrućeg plina emitiraju. ma. a poslije međusobnih sudaranja oni emitiraju jake žute D linije. možda. dok će nam naša analiza reći od kojih se tipova atoma ona sastoji. tako da će doći do sudaranja ne samo između atoma nego i između elektrona i atoma. ova metoda analize ima dva nedostatka. svi elektroni bit će oguljeni od atoma. to studij ovih linija daje odličnu metodu kemij­ ske analize. kako je moguće da materija emitira svjetlo s kontinuiranim područjem boja. Njegova altazimutalna montaža je prikazana crtežom. Ako želimo znati kakvih atoma ima u datoj kemijskoj probi. u spektralnoj analizi je teško.26 prolazi svjetlost iz vru­ ćeg plina kroz pukotinu i zatim se. Vidjeli smo kako razni tipovi ato­ ma emitiraju samo svoje karakteri­ stične boje. 213 . Pri isparivanju probe uništili smo nje­ nu prvotnu strukturu tako da. Ako se plin dovoljno ugrije. Ispra­ vnom aparaturom možemo iskoristiti ovu činjenicu. da bismo odredili kakve vrste atoma ima emitirajuća svjetlost. nećemo uo­ pće ništa znati o načinu na koji su ovi atomi bili vezani u spojeve. prolazeći kroz prizmu.

dok koji sastavljaju svjetlost. U prvoj slici imamo emisiju svije­ ra kvant. Ako se sada ovo svjetlo rastavi Newtonovoj predodžbi o česticama. jeg plina svjetlo biti bez ovih posebnih Zato je ovdje potrebno da se vratimo boja.29. po­ One nisu odvojene. koje on emitira. Kada atom emiti­ ma. ali slojevi koji se nalaze iznad nim područjem boja. imat to ne znači da moramo potpuno na­ ćemo situaciju opisanu na slici 7. Ovo je bitna točka. je. 214 . nego manje ili više stavljenu u smjeru istok-zapad. To znači da se velikim brojem kvanta. Tako apsorbirano svjetlo ima Ono što smo saznali o emisiji i točno iste boje koje bi emitirao hladniji apsorpciji svjetlosti od materije. Premda Cambridge. plin koji sadrži elektrone i atome što se poznata kao fotosfera. Kada uzimamo Spektar s tamnim crtama na slici 7. jeg plina. možemo zamisliti da hladnog plina. Svjetlo s kontinuira­ svih boja. Površina Sunca. on smanji broj valića za jedan. fotosfere predstavljaju hladniji plin.29 ima posebno značenje. kretnu radio-antenu.27 je svjetlo u cjelini izgrađeno od mnoš­ i 7. dugu 450 metara. Prema tome. imamo posla s ktar Sunčeve svjetlosti. stva valne predodžbe svjetlosti. Ovo jasno grava kroz posredovanje pojedinih za­ znači da će poslije izlaska iz hladni­ sebnih jedinica poznatih kao kvanti. montiranu na 300 metara ći da svjetlost ima odijeljenu strukturu. nastale procesom apsorpcije.28 imamo vrući no pojavila na Suncu. ali pomoću prizme i uhvati na ekran. pokazuju prvu gigantsku je Newton bio u pravu. pred­ plin ako bi bio podložan eksperimen­ stavlja snažan dokaz da se ovo odi­ tu pokazanom na slici 7. u drugoj imamo tamne spektralne lini­ kada atom apsorbira kvant svjetlosti. slike 7.28 stvar. tloj pozadini imat ćemo mnogo tamnih jer kvanti nisu lokalizirali čestice Nelinija. i nepo­ on nije bio u pravu sa svojom idejom. pa pušteno je da prođe kroz hladniji plin pri prolazu svjetla iz fotosfere kroz ove koji se sastoji od jednostavnih atoma. pustiti valnu predodžbu i vratiti se s Nasuprot jednoj kontinuiranoj svije­ oduševljenjem Newtonovoj predodžbi. pretpostavljaju­ radio-antenu.29 odgovaraju suprotnim situacija­ tva pojedinih valića. poveća se jedan broj valića tlih spektralnih linija vrućeg plina. Bolje je da poje­ na mjestima koja odgovaraju određe­ dine kvante zamislimo kao odvojeni nim bojama što su ih apsorbirali atomi mali valić. Svaki od njih situacija pokazana na slici 7. suprotno. tamnih linija koje se pojavljuju wtonovom značenju. Zatim. Da bismo todaleko 5 milijardi godina svjetlosti. Opremom nepovezane čestice. To je spe­ u obzir obično svjetlo. a svi se posebni valići povezuju na takav način da daju svoj­ Ove fotografije Milliard opservatorija.je odvojeni valić. dugu tračnicu u smjeru sjever-jug.26. One su valići po­ ovakve vrsti mogu se promatrati maglice vezani na najfiniji način.Lijevo na slici 7. hladnije slojeve plina dolazi do apsor­ Nešto svjetla apsorbiraju atomi hladni­ pcije te se pojavljuju tamne linije. emitira svjetlost slobodno gibaju.

Ali. Međutim. (Najveći na svijetu izgrađen je dio-intenzitet raznih područja neba u bilo i postavljen 1970. u osnovi na isti način na koji optička zrcala fokusiraju svjetlost.) Ali nema planova za izradu ciji od 160 megacikla (1. prev. Zrca­ stavne tvari koja bi jednako djelovala na lo radio-teleskopa u Jodrell Banku ima radio-valove kao staklo na svjetlost. Zr­ cala ne moraju biti načinjena približno Radio-astronomija tako točno kao zrcala za optičke tele­ Kako je struktura radio-vala jednaka skope. premda još ne postoje refrakcioni radioteleskopi.875 m) za podru­ optičkih zrcala stvarno većih nego što čje neba vidljivo iz Cambridgea. Zato se rase ne vladaju na isti način kao svjetlost.čno razumjeli kako se ovo povezivanje odigrava. Nasuprot tome.54 do 5. Radio-teleskopi imaju konačno veliku prednost s konstrukcionog gledišta. morali bismo prodrijeti du­ boko u današnju fiziku . . Potrebno je samo upozoriti na konačan rezultat .08 centimetara. bez velikog rizika bi lomila radio-valove. Da. petnaest puta veći promjer od najvećeg optičkog zrcala. dio-zrcala mogu načiniti enormno veća Neobično je teško da se izradi leća koja nego optička zrcala. U takvim teleskopima zrcala služe da fokusiraju radio-valove. a već se planira izrada Radio-astronom može mjeriti i kartirati rajoš većih. radio-zrcalo će pa. ima dobra fokusna svojstva. postoje praktičke razlike. To znači da se zrcala i teleskopi reflektori mogu izgraditi za radio-valove. dati istu točnost fokusa s tolerancijom Kada radio-valovi prolaze kroz tvari.zadatak koji leži izvan namjene ove knjige. označuju snagu radio-emisija na frekven­ Op. svaki metal može dati površi­ nu koja će reflektirati radio-valove. logičan problem jedno optičko zrcalo se mora načiniti s konstrukcije radio-teleskopa je sličan tolerancijom od oko 1/10 000 dio mili­ konstrukciji običnog optičkog telesko­ metra.da su očigledna svojstva valne predo­ džbe. Konture na donjoj karti. čkoj i ima promjer zrcala 100 metara. pono­ vo ostvarena ukoliko je vrlo velik broj kvanta s kojima radimo. kako je odredio Maxwell. kao kod vala svjetlosti. kod Bonna u Njema­ kojoj valnoj dužini. oni od 2. jer nema jedno­ prekoračenja potrebne tolerancije.

obraćao pažnju. koji upotrebljava altazi. Palomaru. Slični se kvu imaju optički instrumenti Na pri­ uređaji.u najvećem broju kompenzirala rotacija Zemlje.10 radio-teleskopa. sakupi teleskopa mnogo kompliciraniji nego sve svjetlo u jednu jedinu svijetlu pjekretanje ekvatorijalnog teleskopa. kao da jedan optički teleskop. koji teleskop neprekidno pomiče i po verti­ se zatim koristi da aktivira neke ure­ kalnoj i po horizontalnoj osi. Velika težina sili konstruktora da nog teleskopa moguća je samo upotre­ izbjegne montažu radio-teleskopa ka­ bom ovih današnjih uređaja. jedno oko bleme različite od onih koji se susreću vertikalne osi. je njihova sakupljanja u žarište? Očito bila vrlo teška za znatno veća zrcala. gdje oni tanje potrebno za altazimutalnu monta­ žu ovisi o položaju promatrača i razlikuje stvaraju samo jedan napon. određeno vrijeme.je da ih pokupi mala antena smješte­ zimutalni tip montaža. To nam ništa ne bi reklo. Za niti ih možemo fotografirati. osim o toga. Ovi su problemi bili riješeni za slučaj Vidjeli smo da radio-teleskopi saku­ 27-metarskog zrcala radio-teleskopa pljaju ili fokusiraju radio-valove na sli­ kojeg upotrebljavaju radio-astronomi čan način kao optički teleskopi svjetlo. Odgovor tako velika zrcala bolje je koristiti alta.) upotrebom automatskih mehanizama Enormno veća veličina i težina ra. Upravo je dno aritmetičko pretvaranje da bi našao ovakvo stanje nesigurnosti kod radiosmjer u koji treba uperiti svoj teleskop teleskopa. Konstrukcija velikog altazimutal­ pa. posebnih poteškoća oko gradnje ekva­ najavljuje teške probleme raspodjele torijalnih montaža. pa nam onemogućava da prosudimo. poglavlja da je kod pojačava radio-signal. nitko na to nije težine za slučaj radio-instrumenta. jer su u totalnom sjaju svih objekata koji se na­ katalozima položaji astronomskih obje­ laze unutar vidnog polja teleskopa. To kata dani u ekvatorijalnom sustavu.je onaj na Mt. naravno. a zatim su odvedeni ka­ belima do radio-prijemnika. mora prije obaviti dosa­ veliki broj svijetlih objekata. a drugo oko horizontal­ pri konstrukcijama optičkih telesko­ ne. Osim gu. (U SSSR-u je Automatski kompjuter je spasio već izrađen i montiran teleskop veći od situaciju kod velikih altazimutalnih Mt.li u vidnom polju imamo jedan. kako bi se đaje za registraciju . na u žarištu. Kalifornijskog tehnološkog instituta. dio-teleskopu zrcalo sakuplja valove u bez obzira na geografsku širinu. koju su oni iskoristili. mogu pripraviti za mjer. U ramontažu je isto kod svih zvjezdarnica. Ova tehnika. da svaki promatrač. potrebno kretanje za ekvatorijalnu macija nego optička fotografija. dva ili mutalni postav. trebno kretanje samo oko jedne osi. a prev. što se događa radio-valovima posli­ ali bi tehnika. dok kre­ cjelini. Op. Prijemnik Podsjetimo se iz 2. To je tako se od jedne do druge geografske širine. dajući napetost altazimutalne montaže potrebno da se direktno proporcionalnu signalu. S druge slučajeva to je pisač.pokreće se teleskop u njegovo kompli­ dio-zrcala postavljaju mehaničke pro­ cirano dvostruko kretanje. postoje daljnje poteškoće. kako nema tako prikladna za optičke teleskope. koja je optičke instrumente ali. a prima ih prijemnik. Smješten je na Kavkazu. umjesto Tako je problem kretanja altazimutalnog snimka jednog područja neba. Palomarskog a ima promjer od 6. koju strane. Osim na nesreću daje mnogo manje infor­ toga. aritmetska računanja vrlo brzo. jer obavlja potrebna metara. da ih ne možemo direktno vidjeti okom kao što je zrcalo u Jodrell Banku. On nam jednostavno daje kako bi promatrao određenu zvijezdu u totalni radio-sjaj svih objekata u svom vidnom polju. 216 . Ali. kod ekvatorijalne montaže je po­ nužno mora prihvatiti radio-astronom. ekvatorijalna montaža.

Neki traže stupnjem točnosti određenim vidnim teleskope reflektore konstrukcije poput poljem teleskopa. Među onima koji traže veća zrcala. operira na valnoj dužini od 3 metra. veće je zrcalo teže izraditi unutar Vidno polje radio-teleskopa odlučuje tražene točnosti. na primjer. kako optičko zrcalo sakupi svjetlost u jer teškoća s kojom se suočio radiožarište. stvarni ra­ o ovom ograničenju. Ako se oni promije­ moći teleskopa. no žrtvovala sloboda kretanja. ograničenje je mnogo jače cija o nebu. bez ovih problema u pronalaženju neke obzira na njihovu valnu dužinu. ali samo nema jedinstvenih pogleda. traže takve teleskope gdje bi se potpu­ veće zrcalo. Točno isto ograničenje će teleskop dati više informacija o ra­ javlja se i u slučaju radio-teleskopa. promijenit će se odgovarajuća valna dva objekta kada je kut između njiho­ dužina kojom teleskop operira.zauzvrat dobio efektivni promjer gotovo dio-teleskopa s jednom određenom fantastično velikih dimenzija. vno. Što to astronom. kad se potpuno pregleda nebo s ima i onih koji vjeruju da je za to najbo­ danim teleskopom.dužine mnogo veće nego u optičkom dio-astronom može dobiti više informa­ slučaju. vni radio-sjaj raznih predjela. a dnom. Drugi. Radio-zrcalo služi da Mogli bismo pomisliti da je rješenje sakupi u žarište sve radio-valove. To znači da je potrebno konstrui­ radio-teleskop koji bi imao zrcalo pro­ rati teleskop s još većim zrcalom. Zbog polja radio-teleskopa. posebna teleskopu treba da se podsjetimo da antena i prijemnik koji koristi priku­ postoji prirođeno ograničenje razlučne pljene radio-valove. Iz naše diskusije o optičkom teleskop operira? Odgovor je. možemo istražiti radio-astronomima. To nam onemo­ ovih razloga. osobito kartu. jer je mjera od oko 150 do 300 metara. moguće je napra­ lji način upotreba kraćih valnih duži­ viti radio-kartu.Usmjeravajući radio-teleskop u Danas postoje dva shvaćanja među razne dijelove neba.principu. nije samo u tehnici nego u određuje valnu dužinu na kojoj radio. Ima onih koji vje­ razna vidna polja. manje vidno polje. a budući da su u ovom slučaju valne Tako postoje dva načina na koje ra. Razmotrimo. Oni vidno polje određeno veličinom zrcala. nije lako postići oboje. ali to nije točno. ako vih smjerova manji od razlučne moći se prijenosna antena i prijemnik urede dane valnom dužinom (A). bez obzira na njenu boju. a. precizniju. pomnožene da prime kraće valne dužine. 217 .Naša formula pokazuje da se takvim šćenju kraćih valnih dužina potrebno s teleskopom mogu razlučiti dva objekta većom točnošću izraditi zrcalo a. nara­ koji moraju biti razmaknuti za oko 3°. U tom slučaju ra teleskopa. potrebno je izraditi radio-astronomi u Cambridgeu. Jasno je da nas dio-sjaj neba se smanjuje svugdje gdje ne sprečava samo tehničko neznanje valna dužina postaje kraća. spodjeli radio-intenziteta preko neba. On može izgraditi teleskope izraženo. sama redukcija valne du­ gućuje struktura radio-valova. reducira sa 1. Osim toga. žine ne predstavlja rješenje problema radio-astronoma. valnom dužinom. pa je potre­ u određivanju detalja unutar vidnog bno da se mjere sve slabiji signali. Da dobijemo bolju onoga u Jodrell Banku. Je­ paziti samo gradnjom velikih zrcala. jer je pri kori. a to je najviše što ruju da će se veći detalji na nebu za­ jedan radio-teleskop može učiniti. vjeruju novi teleskop koji ima manje vidno po­ da se nikad neće moći izgraditi pokretni lje.22 i podijeljene s promjerom otvo­ se vidno polje teleskopa. Nemoguće je razdvojiti ne. upravo vrste radio-fotograflje. koja pokazuje relati­ na. ali bi se Sve se ovo odnosi samo na rad ra. ra­ sa sve većim zrcalima ili može koristi­ dio-teleskop otvora od 60 metara koji ti sve kraće valne dužine. Na nesreću.

29 (str. dok je snaga apsorpcije različita žine jednaka jednom deset milijun. najveće valne dužine. dok su tamne linije na­ Fraunhofera koji ih je prvi otkrio. se upotrijebiti posebna foto-električna Kada je otvor spektroskopa osvi­ jetljen Sunčevom svjetlošću. koje se zovu Fraunhoferove lini­ sudarom elektrona s atomima u fotoje. spektar oprema. Kada je snaga pojedi­ područje od 4000 do 8000 angstrema. neka i prodru kroz atmo­ raznih valnih dužina. Duža valna zračenja u po­ sebno dvama rezultatima: sposobnosti dručju od 10 000 angstrema također izrade spektroskopa. Znamo daje svije­ gim poprečnim uskim tamnim linija­ tla kontinuirana pozadina proizvedena ma.za razne atome. Takvi atomi ima­ ograničen na područje između 3000 i ju enormnu snagu apsorpcije pri ovim posebnim valnim dužinama. re. danas je to jedno od žine od oko 5000 angstrema. bičaste. ona. ovisi o tom dijelu jednog milimetra (1/10. žuta svjetlost da tamne linije u spektru Sunca jako oko 5000 a crvena oko 6000 angstre­ ma. kada je jaka. Ljudsko oko je osjetljivo samo za variraju u širini. od svojih elektrona.8. Ova revo­ pno zračenje kraćih valnih dužina ne lucionarna promjena pripada u velikoj dolazi do naših teleskopa. 218 . On sadrži kon­ je danas takva oprema mnogo manje tinuiranu svijetlu pozadinu boja od podesna za praktičnu upotrebu nego crvene.000 temperaturi i o raznim valnim duži­ 000). poglavlje ROĐENJE MODERNE ASTRONOMIJE Prije stotinu godina astronomi su Ovo je ograničenje određeno raznim se bavili samo položajima. Sunce emitira najviše zra­ masama nebeskih tijela. Cjeloku­ prvih zanimanja astronomije. blizu valne du­ time bave. s maksi­ kturu zvijezda poznavali su malo ili go­ malnom emisijom koja se pojavljuje u tovo ništa. u čast velikog njemačkog učenjaka sferi Sunca. također. odgovarajuća linija a ovo je najvjerojatnije određeno biolo­ se pojavi kao uska crta. do lju­ fotografska ploča. a po­ atmosfere. Ove linije nastaju ktar Sunca. Ovi atomi apsorbiraju upravo one po imenu švedskog fizičara Andersa valne dužine koje i njih karakterizi­ Angstroma. koji može rastaviti nailaze na teškoće da se probiju kroz svjetlo što dolazi iz udaljenog izvora u njegove komponente. Dvije su linije u spektru Sun­ unutar ovog područja. stale od pojedinih atoma koji se nalaze Valne dužine su obično izmjerene u hladnijim plinovima iznad atmosfe­ u jedinicama. kretanjima i uzrocima. škom adaptacijom. Ova je Dio spektra Sunca pokazan je na svijetla pozadina ispresijecana mno­ slici 7. koje se sastoje iz atmosferu. a ne slučajem. nog atoma slaba. Angstrem je jedinica du­ raju. najkraće valne dužine. jer odgovarajuća se linija pojavi kao širo­ najviše svjetla koje emitira Sunce pada ka crta. i saznanju da sva­ sferu. koji se može fotografirati s od atoma kalcija koji su izgubili jedan uobičajnom astronomskom opremom. Sve ovo uzrokuje oko 4000 angstrema. Zapravo je spe­ ca naročito široke. Plava svjetlost ima valnu dužinu nama za isti atom. Pa ipak. da se protegne područje osje­ Sunca može se bez poteškoća proma­ tljivosti dalje od 10 000 angstrema. Fizikalnu stru­ čenja u n u t a r ovog područja. jer se ono mjeri rezultatima čovjekovog sve većeg apsorbira u plinskom omotaču naše i većeg poznavanja prirode svjetla. ali fotografske ploče nisu osje­ ki različiti tip atoma emitira samo linije tljive u području od 10 000 angstrema i zbog toga ih ne možemo otkriti. 10 000 angstrema. ali trati ili fotografirati. koje zovemo angstremi. 199). Može karakterističnih valnih dužina. a nisu imali ni namjeru da se žutom dijelu spektra.

Kroz rad prvih spektroskopista čovjek je dobivao prvi uvid u sastav zvijezda. proizvedenima u zvjezdarnici. pokazuje da zvijezde imaju mnogo elemenata koje nalazimo i na našoj Zemlji. Uspoređi­ vanje sa spektrima. William Huggins iz Londona upotrebljavao je svoj 20-centimetarski refraktor snabdjeven spektroskopom (u svijetlom krugu) za dobivanje spektara zvijezda. 219 . U 1860.

a duže na desnoj. oni će bili nešto Spektri 0. K i M zvijezda. To znači da je valna dužina postala nešto manja no što je inače. a t vrijeme između emisije uzastopnih . Kod sva­ kog tipa broj iza slova označuje podtip. U prikazanom nizu. idući od 0 (najtoplije) do M (najhladnije). upravo tako možemo dobiti i spektre zvijezda. jednako udaljenosti između izvora i promatrača podijelje­ no s brzinom svjetlosti. pažljiva studija valnih dužina u koji­ ma su nađene linije daje važna upori­ šta za određivanja kretanja zvijezda. prepoznavanjem njihovih linija. Najprije pogledajmo posljednju to­ čku. može­ mo zaključiti o kojim se atomima radi. ovaj sistem podjele je također pokazivač tem­ peratura zvijezda. budući da razni atomi imaju različite karakteristične linije. sjećajući se daje svjetlost slijed tjemena i dolo­ va. Kraće su valne dužine kod svih spektara na lijevoj strani. Razmotrimo izvor svjetlosti koji se kreće prema promatraču.o temperaturi i gustoći plinovitog materijala koji proizvodi spektralne linije. B. Proučavanje njihovih odlika glavna je grana današnje astronomije koja daje tri široke struje informacija. Prva nam govori vrlo mnogo o fizikal­ nim stanjima na površinama zvijezda . Drugim riječima. pa će se svjetlost promatraču pojaviti nešto plavije. kada se izvor kreće prema promatraču. Pretpostavimo da je V brzina s kojom se izvor kreće prema promatraču. Zato se svjetlo pojavljuje plavije promatra­ ču nego nekom drugom koji se giba zajedno s izvorom. interval vremena između prispjelih uzastopnih tjemena je manji nego interval vreme­ na između emisije uzastopnih valova iz izvora. najprije napomeni­ mo da je vrijeme. G. zbijeniji nego u slučaju da je izvor ne­ pomičan. koje je potrebno da određeno valno tjeme dođe od izvora do promatrača. Ali. Da ovo uočimo. sma­ njuje se razmak od jednog tjemena do slijedećeg. Treća. Iz ovih razmatranja možemo izvesti jednostavnu matematičku formulu. slijedi da razmak između valnih tjemena mora biti manji nego što bi bio da je izvor nepomičan. F. A. Ako tjemena jedna za drugim do­ laze do promatrača. Druga nam govori o kemiji zvi­ jezda jer. To znači da tjemena dođu do promatrača s progresivno kraćim vremenom. Budući da valovi prolaze pored promatrača s konstantnom brzinom svjetlosti.Što kažu spektralne linije Kao što smo dobili spektar Sunca.

pokazuje dominantne mičan. kada se kreće s brzinom V. Druga. Uzmimo da je nepomaknuta u proučavanju kretanja galaktika. formiraju dominirajući izgled. točno ovisi o našoj Zato drugo valno tjeme treba ma­ jednadžbi. gdje je c brzina svje­ vrijede kada se izvor svjetlosti (ili zvu­ tlosti. a da je pomaknuta val­ su dvije vrsti informacija što su ih pi­ na dužina . imamo produženje val­ trebala t vremena da dođu do proma­ ne dužine za iznos koji je dan istom trača ali. Postoji zna da se povećava visina tona pištalj. posebno temperaturu i gustoću materijala u kojem se formi­ raju spektralne linije. kada se izvor tada se vrijeme reducira za V x t/c. svjetlost se pojavljuje linije u spektru. a i naše se žak i ambiciozan program kojem su se ideje o svemiru također osnivaju na astronomi približili tek nedavno. oni su se nadali da će dobivamo jednostavnu jednadžbu odrediti fizikalna stanja na površina­ ma zvijezda. Postoji grupa zvijezda. Iz iskustva se su u njima linije dominantne. je tada obrnuta. svjetlost će se pojaviti crvenija. Već smo spomenuli da su vrlo jake linije nastale od atoma kalcija u atmo­ sferi Sunca. ka) udaljuje od promatrača.grupa u kojoj linije najjednostavnijeg od svih elemenata. kada se vlak kreće prema menu t izvor pomakne na udaljenost V promatraču. nje vremena da dođe do promatrača Ostaje još jedan detalj na koji treba nego prvo valno tjeme: tj. a li da dobiju od proučavanja spektara on mora biti jednak V/c. Stupanj za koji se pove­ x t prema promatraču. Potpuno ista razmatranja je jednak V x t/c. Tada se u vre­ ke vlaku. Umjesto smanjenja uzastopna bi valna tjemena također valne dužine. Tako da. Prema tome zvijezda. Ona se može primije­ U prvoj etapi postalo je jasno da se niti potpuno i na valove na vodi i na spektri zvijezda mogu klasificirati u zvučne valove. ovoj jednadžbi. Ove se zvijezde mogu plavija. F 221 . za iznos koji upozoriti. vodika. cirano za V/c. ćava visina tona. Promatraču kojem se izvor svjetlo­ podijeliti u dvije grupe. Postoje zvi­ centra najmanjeg kruga) kreće se prema jezde u kojima drugi najjednostavniji promatraču. ovo je upravo iznos za Ostavljajući na stranu pitanje po­ koji se reducira valna dužina propor­ maka valne dužine. li dominiraju linije normalnog neutral­ nog oblika atoma helija ili dominiraju linije nastale od atoma helija koji su izgubili jedan od svoja dva elektrona. Prema tome. jer se općenito izvodi iz nekoliko širih grupa. Takve zvijezde su Ovaj izvor svjetlosti (prikazan točkom kod poznate kao zvijezde A tipa. dobivamo po­ će reći. tada je proporcional­ oniri današnje spektroskopije očekiva­ ni pomak valne dužine jednak . prema tome da sti udaljuje. To udaljuje od promatrača. jednadžbom. Ovo je bio te­ strukturi naše galaktike. prema tome koje pojma valnog kretanja. Ove se dvije grupe zovu B i O tip zvi­ jezda.valnih tjemena u izvoru. vrijeme je proporcionalno redu­ mak prema crvenom dijelu spektra. oni su Iz ove jednostavne jednadžbe mno­ se nadali da će odrediti kemijski sa­ go znamo o kretanjima zvijezda i o stav samog materijala. bile valna dužina . koji je sada važan cionalno. helij. Do njega dolaze zbijeniji valo­ vi nego što bi bili da je izvor valova nepo­ element. Situacija Ako je izvor svjetlosti nepokretan. Prva.

i to kalcija podjednako jake. se O su relativno rijetke. pjege su tamne kva je situacija kod zvijezda K tipa.počevši od plave prema Ove su zvijezde G tipa. A tip molekularne zvijezde u četiri odvojene od 7500° do 11 000°. pa su dok se linije metala općenito slabo po­ zvijezde O tipa crvenije zbog efekta inkazuju u B i O grupama. slijedeće grupe: A. Da pokrije širinu područja od 11 000° do 35 000°. K i M. gore. B tip jezde. do B9 odgovara­ čestice prašine. G. naravno. F tip od 6000 grupe: M. i u potklase. G tip 5100° do 6000°. stvarnosti. pa da prostor između zvijezda sadrži fine preko B1 B2 B3 itd. po bojama . Već smo u 7. Međutim. R i S. a nijedna se također su izrazite u zvijezdama F tipa. F. grupe premjestiti u slijedeći red: O.tip zvijezda.na primjer . moramo Slijedeća su grupa zvijezde K tipa. Ovo su M zvi­ ći način: O tip iznad 35 000°C. N. a neredovito terstelarne prašine nego bliže zvijezde se pojavljuju u A grupi. u kojima su linije vodika i zvijezda pogrešne ili iskrivljene. Zvijezde kla­ ili linije koje nastaju od atoma metala. jer K tip ima spektar Svakodnevno promatranje nam go­ sličan spektru Sunčevih pjega. dok K odgovara spektru Sun­ vodika postale znatno oslabljene. B. trima u kojima se pojavljuju linije mo­ temperature su stvarno obuhvaćene lekula i atoma i gdje su molekularne u spektralnu klasifikaciju na slijede­ linije zaista dominantne. M je tip hladniji razlika. također. Kako nije poželjno da hovim unutrašnjostima su enormno miješamo zajedno efekte temperature i veće. postoje zvijezde sa spek­ Prema današnjim istraživanjima. (Ovo su temperature na po­ sada razmatrali nastale iz tempera­ vršinama zvijezda. dobit ćemo spektar Sunče­ da je to točno za G i K niz. K tip da ove podjele proizlaze iz kemijskih od 3600° do 5100°.) Temkemije. M. dok su razlike koje smo do od 3600°. kako ćemo kasnije vidjeti. poglavlju napomenuli Ova područja od B0 kod 35 000°. Iz ovog razloga nije odmah zvijezde sa spektrom nalik Sunčevu. Ako isključimo svjetlo okolnih svojim površinama). više što su dalje od nas. Spektroskopisti su podijelili ove od oko 11 000° do oko 35 000°. izgleda do 7500°. a proučavanjem jače raspršuje i apsorbira nego crve­ spektra zvijezde astronom može klasi­ na. Veličina ovih čestica ju prosječno temperaturi od 12 000°. također sličnog spektra koji se može A. G. Zato su promatrane boje 222 . od njih ne nalazi u našoj blizini. bilo jasno prvim spektroskopistima. Druge glavne grupe slično su podi­ One uzrokuju da se plava svjetlost jeljene u potklase. Vidjeli smo vih pjega koji se razlikuje od normal­ da G odgovara normalnom Sunčevu nog spektra Sunca u tome da su linije spektru. uvedeno je 10 podtipova. jer su hladnije od okolnih područja. Zato imamo zvijezde . O. Zato je naš niz zvijezda od plave do iz njih uopće ne dolazi.da spektralna klasifikacija. one su tamne crvene ili od tipa O do tipa M također samo zbog usporedbe s okolnim po­ temperaturni niz. ima općenito oko tri tisuće angstrema. crvenoj. opaziti u Suncu. iznesena vih linija i veliko se obilje linija metala.B niju podjelu M zvijezda. B. gdje su O zvijezde dručjima iz kojih dolazi znatno više najtoplije. a M zvijezde najhladnije (na svjetla. Tu su kalcijeve linije jače od vodiko. Sun­ vori da toplija vatra emitira plavije svje­ čeve pjege nisu tamne zato što svjetlo tlo. Lako je pokazati područja. Konačno. Zatim dolaze B i A tipa. Linije metala. F. K. također može dati klasifikaciju posebno od željeza počinje pojavljivati. Ova­ čevih pjega a. Zato nam se svjetlost iz dalekog ficirati zvijezde ne samo u glavne. šire izvora pokazuje crvenija nego što je u grupe nego.vrlo je široko. nećemo se obazirati na detalj­ peraturno područje za neke grupe . Da to postignemo. temperature u nji­ turnih razlika.

Sve se ove prirođene razlike između različitih vrsta atoma moraju uzeti u obzir. U potklasi F0 linije vodika su još jače od linija kalcija. nalazimo da linije vodika slabe u usporedbi s linijama kalcija. Od ostalih su kisik i neon najobilniji elementi. kod tipa B unutar 2000°. Relativne rasprostranjenosti su baždarene u skladu s elementom si­ licijem. Horizontalna skala je logaritam­ ska. Sposobnost astronoma da klasificira zvijezde u ove podgrupe. Ako želimo samo saznati koji su atomi pri­ sutni u raznim zvijezdama. a kad ovo utvrdimo. 2 označuje 102 tako dalje. Dok se atomi helija jako odupiru da proizvode spektralne linije. zaista je baziran na relativno jakim linijama kalcija i vodika. Poslije ovih. kod zvijezda tipa A unutar 500°. Najprije moramo znati vrlo točno zvjezdane temperature. želimo da znamo koncentracije raznih elemenata. Cijeli se problem kemijske struktu­ re zvijezda još aktivno istražuje i mno­ go ostaje da se načini prije nego kom­ pletiramo njenu sliku. koji je uzet kao osnovno mjerilo u raspravama o relativnoj rasprostranje­ nosti atoma. Međutim. nego Zemlja. dušik i neon.Razmotrimo zvijezde F. a takva je majstorija pre­ mašivala sposobnosti prvih radnika na tom polju. a kod tipa O na oko 5000°. kada je rad profeso­ ra Henryja Norrisa Russella sa sveu­ čilišta u Princetonu jasno pokazao da se sastav zvijezda razlikuje u jednom bitnom pogledu od onoga na Zemlji. a kod toga se pojavljuju poteškoće. s linijama koje stvaraju razni tipovi atoma u laboratoriju. Prvi je veliki korak načinjen prije tridesetak godina. a zatim željezo. Zato imamo situaciju da grupa la­ kih elemenata. helij i druge lake pli­ nove kao što su kisik. dolaze magne­ zij. 223 . Kod zvijezda G i K temperature se mogu procijeniti na točnost do 200°. oko deset puta manje od kisika. pa slijede ugljik i dušik. 1 označuje 101. Trebalo bi da samo usporedimo spektralne linije. kalcijevi atomi to čine vrlo rado. problem bi bio relativno jednostavan. sumpor. dok je u potklasi F 8 situacija obrnuta. i kod visokih tempera­ tura. štaviše i kod relativno niskih tempe­ ratura. pa aluminij. Nismo zadovoljni s kvalitati­ vnom kemijskom analizom zvijezda. Cijeli niz potklasa F0 F1 F2 itd. Slijedi pitanje o kemiji zvijezda. sada imamo vrlo dobru sliku o kemijskom sastavu Sunca. Ako prođemo duž niza. Atomi vodika su oko deset puta brojniji od atoma helija. Ali mi želimo znati mnogo više od toga. silicij. počevši od ugljika do Komparacija rasprostranjenosti atoma različitih elemenata na Suncu (prva traka u paru) i na Zemlji (druga traka u paru). Upravo je na taj način pokazano da zvijezde sadrže sve osnovne elemente koji su nađeni na Zemlji. dok su atomi vodika i helija oko tisu­ ću puta brojniji od atoma svih drugih elemenata zajedno. koje se nalaze u spektrima zvijezda. kalcij i metali poput nikla i kroma. Zvijezde sadrže u neusporedivo većoj proporciji vodik. dolazi daljnja teškoća koja nam govori da se razni atomi jako ra­ zlikuju u sposobnostima stvaranja spektralnih linija. štaviše. omogućuje mu određivanje temperatura zvijezda s velikom točnosti.

koje vidimo na nebu. U slijedećem poglavlju još ćemo detalj­ nije razmotriti ovo pitanje a. što ukazuje da je proizveden u nekoj formi nuklearne transmutacije. godine Sir Nor­ man Lockyer pomoću spektroskopa otkrio prisutnost dotada nepoznatog elementa na Suncu. ako ga je i bilo. magnezij.postoji i na Ze­ mlji.zvijezde u kojima je propor­ cija željeza. Detaljnije. itd. silicij i obični metali.barija. Jedan tip zvijezda sadrži element koji uopće ne postoji na Zemlji. čini nešto više od 1% mase Sunca.helij . napravljenih na dan otkrića. 224 . Trajanje poluživota njegova najduže živog izotopa jest oko dvije stotine tisuća godina. Činjenica je da Sunce ima prorijeđenu vanjsku atmo­ sferu iznad fotosfere. barij. Većina zvijezda. prema Ramsayjevu diktatu. tj. lukove s osnovicama koje su se spu­ štale u fotosferu. kad je 1868. samo 1/100 od one koja je na Suncu. To je element tehnecij. Postoje i zvijezde s visokom koncentracijom rijetkih zemalja. živa. Na drugoj strani. To su bile protube­ rance. polovica ostatka Gravira iz Lockyerove knjige Kemija Sunca pokazuje aparaturu koju je upotrijebio za određivanje podudaranja spektralnih lini­ ja Sunca i iinija metala. što znači da se odmah ra­ spada u druge elemente. također. čine oko 1/5% mase Sunca. kao kositar. što je već bilo potvrđeno direktnim promatranjem za vrijeme potpunih pomrčina Sunca. srebro i uran su gotovo zanemarujući. Elementi iz kojih je sastavlje­ na Zemlja. Jedan je od značajnih LockyePred kraj XIX stoljeća Sir William Ramsay pronašao je da ovaj element . na primjer. postoje zvijezde s abnormalno visokom koncentracijom nekih naro­ čitih elemenata . europij. Promatrači su tada vidjeli luku slične strukture u ovoj vanjskoj atmosferi. To znači da se polovica svake dane koli­ čine raspada u druge elemente u dvije stotine tisuća godina. Na Zemlji ga još nije nitko našao iz jednostavnog razloga. što je odavno nestao. ali sada znamo da su neke izrazito različite. Tehnecij je nađen u nekim zvije­ zdama. Desno je faksimil zabilježaka. ima sličan sastav kao Sunce. Koncentracija ostalih elemenata. Pod tim bi okolnostima i zna­ tna količina potpuno nestala. Istraživanje površine Sunca Jedan je od prvih trijumfa spektroskopije. U toku svog rada Lockyer je otkrio u Sunčevu spektru lini­ je koje je prouzrokovao neki dotada ne­ poznati element. stroncija ili cirkonija. Tehnecij je prirodno nestabilan. recimo za dvadeset milijuna godina. u slijedećih dvije stotine tisuća godi­ na. i cijeli problem razlikovanja zvijezda u njihovim kemijskim sastavima.neona. postoje zvijezde s vrlo malom koncentracijom običnih metala .

Pa kako su spek­ tralne linije helija nastale na Suncu? Odgovor: vanjska atmosfera Sunca je zaista vruća. koja nije odgovarala ni jednoj karakterističnoj liniji što su ih davali u laboratoriju do tada poznati elementi. (Korona je veliki halo koji okružuje Sunce i koja se sama pokazuje tako veličanstveno za vrijeme potpune pomrčine Sunca. Njegova je to­ čka ključanja -269°C i sve do 1908. Vidjeli smo ranije da helij ne stvara rado spektralne linije. Posljednjih nekoliko godina XIX stoljeća je Sir William Ramsay otkrio prisutnost helija u nekim radioakti­ vnim materijalima na Zemlji. U tom po­ dručju nastaju tamne Fraunhoferove linije Sunčeva spektra. Kod tih promatranja on je pronašao jednu li­ niju u spektru. granu poznatu kao fizika niskih temperatura. neki su mislili da ove misterio­ zne linije stvaraju neki drugi elementi.) Pa zašto ovaj topli plin ne stvara mno­ go plave svjetlosti. Otada je helij u tekućem obliku otvorio potpuno novu granu fi­ zike. na danjem svjetlu. Problem je riješio. Sjećajući se Lockyerova otkrića helija. godine nije ga se uspjelo dobiti u teku­ ćem stanju. jer učenjaci u laboratoriju nisu našli ništa što bi bilo njima sli­ čno. Edlen je pronašao u labora- . Usput. što je i odgovaralo jer ga je našao na Suncu. jer nastane značajna si­ tuacija ako krenemo iznad fotosfere. Na visini od nekih 6 do 8 hiljada kilometara iznad fotosfe­ re temperatura raste od 5000° do 100 000° i više. švedski fizičar B. kojem je on dao ime helij. ima čisto visoko temperaturno svojstvo. Dugo je vre­ mena porijeklo ovih linija bilo zavijeno u misterij. Najprije temperatura pada. ako nastavimo da idemo dalje u Sunčevu koronu. helij stalno nastaje iz radioaktivnih materijala u kori Zemlje i stalno odla­ zi u atmosferu Zemlje. U stva­ ri.rovih doprinosa spektroskopiji otkri­ će da se spektri protuberanci mogu promatrati i onda kada Sunce nije po­ mračeno. Ali mali iznos svjetlosti. osim pri viso­ kim temperaturama. Jasniju predodžbu jednog visokog temperaturnog svojstva možemo do­ biti razmatranjem spektralnih linija vanjske korone Sunca. što ga ona emi­ tira. zbog kojeg nastaju linije he­ lija u spektru. kao plin na povr­ šinama B zvijezde ili O tipa zvijezde? Odgovor se sastoji u tome. helij se mijenja iz plinovitog stanja u tekuće pri nižim temperaturama nego bilo koja druga supstancija. koji su još nepoznati ili još nisu otkri­ veni na Zemlji. prije nekih četrdeset godina. Edlen. Zatim se situ­ acija preokrene. što je ovdje gustoća plina premala da bi omogući­ la emitiranje vrlo mnogo svjetlosti. On je ukazao da novu liniju stvara potpuno "novi" element.

jedan se počinje rasti. Zatim dalje pada. glavnina ionosfere Zemlje nastaje od zračenja koja emitira topla atmosfera Sunca. Temperatura opada do visine od oko 16 kilometara. Zemlje počinje ponovo rasti. temperatura najprije opada. posljednji se dijeli u dva dijela: F1 i F 2 . Prema tome. Ova apsor­ pcija uzrokuje da se elektroni odvajaju od atoma. plinovi atmosfere apsorbiraju x-zrake koje emitira korona Sunca. Na primjer. U E sloju. a drugi F sloj. To je područje ionosfere Zemlje. ako se udaljujemo još više. Temperatura najprije pada. Iošine Zemlje. ali na prema Sunčevoj koroni. temperatura nekih 96 kilometara iznad površine naglo raste. i to se nastavlja sve dok temperature ne pre­ korače 1000°. Razlog zašto postoje atomi u takvom stanju u Sun­ čevoj koroni jest vrlo visoka tempera­ tura koja tamo vlada. koji ovisi o refleksiji elektromagnetskih va­ lova od ovog sloja.toriju da su ove linije nastale od dobro poznatih elemenata. ne bi bio moguć. kada se nedavno usta­ novilo pomoću raketa. pa su podvrgnu­ ti snažnim sudarima. postoji inverzija temperature. Bilo je iznenađenja. jedna najsvjetli­ ja linija se javlja od atoma željeza koji je izgubio 13 elektrona. padne natrag na normalnu zemljišnu Zatim. Postojanje ovih linija u spektru korone najsigurniji je dokaz da su u njoj temperature ek­ stremno visoke. željeza i kalcija. da ionizaciju u F sloju stvaraju zračenjem helijeve linije koje se pojavljuju na valnoj dužini blizu 500 angstrema. a zatim nosfera ima dva glavna sloja. zove E sloj. ali čiji su atomi izgubili znatan broj elektrona. Glavni F sloj se nalazi na vi­ sini između 192 i 320 kilometara. Postoje slične inverzije kada idemo dalje od površine Zemlje. koji se nalazi na visini od 96 kilometara. temperaturu. a Ako se udaljujemo od Sunčeve po­ na visini od nekih 56 kilometara ona vršine. ali se na visini od nekih 24 ki­ lometra počinje ponovo povećavati. 226 . što će reći da atomi postaju ionizirani. idući dalje od po­ vršine Sunca prema vanjskoj koroni. Bez ovih zračenja ne bi bilo ionosfere. koje dosegnu u visokoj Slično je ako se udaljujemo od povr­ atmosferi. a radio-prijenos na duge udaljenosti. Vidjeli smo da.

II 1952.Ova fotografija Sunčeve korone snimljena je u Su­ danu za vrijeme pomrčine 25. Prvi crtež desno pokazuje tipični oblik korone kada je aktivnost pjega kod maksimuma. Oblik koro­ ne ovisi o fazi 11-godišnjeg ciklusa Sunčevih pjega. 227 . a drugi crtež pokazuje tipični oblik kada je aktivnost pjega kod minimuma.

Izgleda da i ovo nastaje od x-zraka sa Sunca. Našli su da Sunce najbrže roti­ ra na ekvatoru. On je to obja­ vio 1843. njemački apotekar. do 1947. koja može iznositi desetke tisuća kilometara do stotine tisuća kilometara u promjeru. druga na istoku. gdje nastaju u po­ javama poznatim pod imenom Sunčev bljesak. godine. a u doba maksimal­ ne aktivnosti njihove su širine obično između 15° i 20°. Pjege se obično pojavljuju u parovima. 228 . na oko 40°N i 40°S. ali obično nestaju na oko 5°. za­ služan je za otkriće da se na Suncu periodično pojavljuje maksimalni i minimalni broj pjega. Carrington i Sporer su oko godine 1860. Pojave pjega na Suncu mogu biti u fazi maksimuma sto puta veće nego u fazi minimuma. Problem je izvanredno zanimljiv. a manje ili više su simetrično raspo­ ređene između dviju Sunčevih hemi­ sfera. Schwabe. Na početku svakog novog ciklusa slojevi se nala­ ze u svojim najvećim udaljenostima od ekvatora. Schwabe je za periodičnost pjega na Suncu našao vrijednost od 10 go­ dina. Prošlo je već stotinu godina. kao mnogostruke male tamne mrljice. ali je već pred kraj XVIII stoljeća Horrebow objavio da se pjege na Suncu vjerojatno javljaju po zakonu periodiciteta. koji može trajati od jednog dana do nekoliko tjedana. a ovaj je značajni rezultat još neobjašnjen. kao rast žita. raste i nastaje. Gotovo se sve pjege javljaju na širinama manjim od 40°. jedna je na zapadu. Ra­ zvojem ciklusa ovi se slojevi pomiču prema ekvatoru. poglavlju smo vidjeli kako je Galilei upotrijebio pjege na Suncu da izmjeri period rotacije Sunca i dobio je vrijednost oko 27 dana. U svakom danom trenutku pje­ ge su obično raspoređene uzduž dva sloja. Ponavljaju­ ći Galilejeva promatranja još pažljivi­ je. pokazali da period rotacije Sun­ ca nije potpuno isti za razne Sunčeve širine. pa je dobro da se nešto kaže što astronomi znaju o pje­ gama. ali su u ovom slučaju x-zrake znatno kra­ će valne dužine nego one koje emiti­ ra korona. jer su sva razmatranja donosila suprotnu situaciju. U 5. Zatim se ove mrljice zgusnu u tamnu pjegu. a Sir William Herschel je već smatrao da su neki događaji na Zemlji. Varijacije u vremenu rotacije između ekvatorskih i polarnih područja iznose do tri ili četiri dana. Sva naša očekivanja su bila Dijagram pokazuje raspodjelu Sunčevih pjega na raznim heliografskim širinama (vertikalna skala) od 1933. Bljeskovi su jako povezani s pjegama na Suncu.1. Na kraju ciklusa oni dolaze gotovo do ekvatora. što je blizu današnjoj vrijednosti. u vezi s periodičnosti Sunčeve aktivno­ sti. Individualna pjega započinje svoj život. Nekoliko godina kasnije R. Mjesto raspodjele pomiče se stal­ no prema ekvatoru Sunca kad aktivnost počinje. Prve pjege novog ciklusa ponovo se pojave na širinama 40°N i 40°S. Wolf je našao vrijednost 11. Ove tvrde x-zrake dolaze iz područja fotosfere. Prve pjege slijedećeg ciklusa pojavljuju se na širinama od oko 40°N i 40°S. a drugi na južnoj hemisferi. a s porastom širine pe­ riod rotacije postaje progresivno duži. godine. jedan na sjevernoj hemisferi.Nešto ionizacije također nastaje u našoj atmosferi na visinama mno­ go nižim od sloja E.

Mrljice mogu kasnije postati velike pjege. 229 . na gornjoj sli­ ci. Ako pjege postavimo na liniju jednog meridijana (prvi cr­ tež). jedna je gotovo uvijek zapadno od druge. one koje su u blizini ekvatora povećavat će svoje duljine (longitu­ de) mnogo brže nego one udaljenije od ekvatora (drugi crtež).U svakom paru pjega.

udruženih s jakim magnet­ skim poljima. Iz tog razloga. može na­ stati ozbiljno oštećenje generatora u električnoj centrali. U prekidačima se pojave snažne iskre zbog pražnje­ nja. Ako se dogodi da se Zemlja nađe na stazi ovih zraka čestica. magnetska polja su počela igrati do­ minantnu ulogu u gotovo svim astro­ nomskim razmatranjima. To stvara dva važna efekta.da se Sunce polaganije vrti na ekva­ toru. do 1950. Gdje postoji struja. dok ih obavijaju pla­ menovi toplijih plinova. Drugi. izgleda da pri procesu sudaranja nastanu vrlo brzi elektroni. izgleda. a također i s više ili manje stacionarnim česticama. Slično se. nedavno. one udare na vanjsko magnetsko polje Zemlje. pokazuju da se iz površine Sunca pojavljuju snažna magnetska polja u okolni prostor. Teleskopska fotografija Sunčevih pjega snimijena iz balona na visini od 24 kilometra iznad Zemlje. u trenu. a ova pražnjenja rasipaju energiju magnetskog polja. postoji također i ma­ gnetsko polje. Početkom našeg stoljeća George Ellery Hale je došao do značajnog otkri­ ća. Tako­ đer. Na prvi pogled bi ne­ tko pomislio da je tok struje u vodu jednostavno prekinut. Sasvim odijeljeno od pjega. jer postoje situacije u kojima se poni­ štavaju magnetska polja. električne centrale koriste uređaje koii odmah prekinu tok struje. kažemo struje. koje Ze- Grafikon pokazuje aktivnost Sun­ čevih pjega od 1750. snimljene za vrijeme potpunih pomrčina. ove vrlo brze čestice. magnetske bure. Sada. a zemaljska će nam analogija pomoći da razumijemo što to može biti. Ova energija ne prestaje po­ stojati kada dođe do prekida voda. Sve se to može objasniti na slijedeći način. Ovo nas ponovo vraća na pitanje Sunčevih bljesaka. a u slučaju jake struje. otkrio je prisutnost jakog magnetskog polja u pjegi. golemi broj vrlo brzih čestica napušta Sunce u obliku zraka. energija koju imaju ta po­ lja ne nestaje iznenada. Pjege su jezgre relativno ohlađenih plinova. Ovo uzrokuje tzv. Ali nam isku­ stvo pokazuje da to nije tako. fotografije korone Sunca. Ovo je bio prvi direktni dokaz postojanja magnetskih polja u jednom astro­ nomskom problemu. sudarajući se me­ đusobno. magnetsko polje posjeduje veći iznos energije. a svaka grupa pjega kao desetica. Struja nastoji da i dalje teče i. a to su Sunčevi bljeskovi. Pomicanje protuberanci i njihovih struktura također snažno ukazuje na prisutnost ma­ gnetskih polja koja izviru iz podnožja protuberanci. Ovdje. Pretpostavimo da je presječen vod visoke naponske mreže. a to je ono što treba da urade električne centrale preko svog prekidača. 230 . kao i na Zemlji. godine. ukoliko se ne poduzmu adekvatne mjere. Ona se rasipa u obliku pražnjenja. Prvi. proizvode vi­ soko energetske x-zrake koje stvaraju najnižu ionizacionu zonu u atmosferi Zemlje. zbiva na Suncu. Ona se mora nekako rasipati. Upotrebljavajući složene spektroskopske metode. Brojevi na vertikalnoj skaii označuju Wolfove reiativne brojeve koji se dobiju ako se jedna pjega broji kao jedinica. U toku pražnjenja elektroni i atom­ ske jezgre ubrzavaju se do velikih br­ zina.

.

Budući da su magnetska polja magnetskom polju Zemlje. da se ugrije atmosfera Sunca na vrlo Činjenica je da magnetska polja visoku temperaturu.mlja zarobljava. neda­ na Suncu. pa zagrije u kotlu. naučili smo svako okolno skakutanje. VII 1953. Najinte­ lazi do procesa rasipanja. bez obzira na Sunčeve Mnogo od toga što znamo i što vje­ pjege. Proučavanje aktivnosti na površini Znamo da je materija ispod fotosfere Sunca u stalnom konvektivnom Sunca i njenih odnosa prema Zemlji kretanju . Zašto pjege rastu i padaju u periodu od 11 godina. nje i struktura protuberanca čvrsto gdje se vrlo brze čestice izbacuju sa ukazuju na prisutnost magnetskih Sunca u prostor. gije iz podfotosferskih područja izvan trebajući manje od jedne sekunde za same fotosfere. danas većina astronoma ske linije u spektru dijele u nekoliko smatra da atmosfera Sunca dobiva komponenata. gdje se u procesu rasipanja poja­ Ona pokazuje položaj. zašto stvaraju neobičnu polarnu svjetlost. ali još nismo pitali toru kad je ciklus u toku? Odgovor na zašto. Prethodna diskusija o nasta­ to još ne znamo. Zemlje. Iza nje je magnetska fotosfere i prenosi je u atmosferu Sun­ karta Sunca napravljena istog dana. Ovo kretanje mora pro­ je sakupljen golem broj promatranja. gdje do­ ne može biti osobito radostan. ali za najveći dio pražnjenja nema Desna gore fotografija prikazuje nekih posebnih karakteristika. Možemo jedino reći janju Sunčevih bljeskova pomoći će da se nalazimo pred krajnje rijetkim i nam da shvatimo odgovor koji najra­ složenim procesima čija su objašnje­ nja vrlo zapletena. Izgleda da se na taj način formirao prvi put ušla u astronomske probleme vanjski pojas van Allenove radijacije. Sma­ upravo sadrže takve vrlo brze elektrone tramo da magnetska polja igraju va­ koji su uhvaćeni u magnetsko polje žnu ulogu pri postanku tamnih pjega. nalazeći svoje staze u ovisi o našem poznavanju magnetskih polja. što smo saznali o tim pjegama. polaritet slabih magnetskih polja u fotosferi. ovi elektroni iznenađujuće malo. poslije njihova pronalaska u pjegama Van Allenovi pojasovi radijacije. Ono dobiva Fotografija Sunčeva diska snimljena energiju od kretanja materijala ispod je 18. intenzitet i vljuje kao toplina. Sunčev blje­ resantniji i najkorisniji razvici pojavili sak je ekstremni primjer takvog proce­ sa. Već smo vidjeli da postoji uvjerljiv one formiraju slojeve oko Sunca i za­ dokaz da je vanjska atmosfera Sunca što se ovi slojevi pomiču prema ekva­ ekstremno topla. Njihajući se naprijed i natrag jer ona sudjeluju u prenošenju ener­ između sjevernog i južnog pola Zemlje. dije daju astronomi. Oni na gigantsku protuberancu u obliku taj način proizvode veliku toplinu ne petlje na rubu diska Sunca. pa ih je zbog toga svoju energiju iz konvektivnog kreta­ moguće otkriti upotrebom složenih nja koje se odvija ispod fotosfere. Osim toga. izvesti magnetsku energiju na trošak što je sav ovaj veliki napor postigao u svoje vlastite mehaničke energije. Djelova­ tako veliku kakvu proizvode bljeskovi. Ma­ spektrografskih metoda.vrsta kretanja vode kada se detaljno se provodi već sto godina. ali sasvim dovoljnu polja koja se pojavljuju kod njiho­ vih korijena iz unutrašnjosti Sunca. rujemo o površini i atmosferi Sunca 232 . nije neumjesno da pitamo vno otkriveni pomoću umjetnih satelita. Tako usporedbi s dostignućima drugih gra­ proizvedena magnetska polja izlaze iz na astronomije? Čini mi se da odgovor fotosfere u atmosferu Sunca. ca. uzrokuju da se uobičajene atom­ Ukratko. gnetsko polje je prenosilac energije i u tome je njegova važnost.

233 .

snimljene 4. Britanija ne posjeduje teleskop trašnjost. imaju primje­ pomanjkanje posljedica je prekomjer­ nu na svemir u širini. britanski su astronomi mnogo ske probleme. On je montiran 1968. naravno. VI 1946. u je prema dolje vuče sila gravitacije. vo kako je krivi osjećaj vodio britanske Pojavom spektroskopije i interesa za astronome da napuste šire astronom­ Sunce. Ovo žalosno zvijezde. Ovo vrijedi za SSSR. učavanja aktivnosti površine Sunca. Ovdje ćemo se susresti s s otvorom koji bi bio jednak velikom pojavama koje su općenito važne i za Herschelovu teleskopu. također. Pravci istraživanja koje su situaciju u kojoj se glavni problemi započeli ljudi poput Herschela bili su mogu izgubiti iz vida. u mnogome je slična putovima sve materijale na Zemlji.50 metara. a cijeli naš koji su bili postavljeni u Britaniji to. Upra­ važnost za britansku astronomiju. Op. ona će pa­ Engleskoj je izrađen i veći teleskop od sti natrag na zemlju. prev. Treba reći da ono nema tako veli­ ku važnost da bi se zanemarile ostale Unutrašnjost Sunca grane astronomije. u našem povećanom Niz fotografija jedne eruptivne protu­ razumijevanju važnosti magnetskih berance. Ali je napredak kao cjelina Mali krug iznad prve slike pokazuje Ze­ mlju u istoj skali.planet je u ravnoteži.su se nedavno. bez sumnje bio slab u usporedbi s drugima u astronomiji. jer za promatranje Sunca nisu bili potrebni veliki instrumenti. Sada. tako pretjerana svemir­ izgubili što se nisu interesirali za šire ska istraživanja mogu ponovo stvoriti probleme. godine. da Zemlja pritišće loptu prema gore A važnost koja se sada pridaje istraži­ silom jednakom onoj kojom gravitacija vanjima u svemiru. To se zbiva. Ova razmatranja imaju posebnu kom posljednjih stotinu godina. zašto lopta ne Sve to ima važno značenje.) kada lopta dodirne tlo. (U međuvremenu u Ako bacite loptu u zrak. a koje. nog angažiranja na istraživanju Sun­ ca. procesa. dbe na mjestu. dok se ova knjiga štam­ vljuju kada istražujemo njegovu unu­ pa. Herstmoneuxu u Engleskoj. jer Herschelovog. a ima pro­ Kako gravitacija ne prestaje djelovati mjer zrcala 2. posebno u SAD i vuče loptu prema dolje. Da dokažemo kako su ove primje­ napušteni. možemo napustiti po­ pa u Britaniji u posljednjih pedeset vršinske pojave na Suncu i razmotriti godina nije izgrađen teleskop znatnijeg neke privlačne probleme koji se poja­ otvora. jer su nastavlja padati sve dok ne dosegne istraživanja u svemiru nastavila pro­ centar Zemlje? Odgovor je. jer je gravitacija 234 .

Kako Sunce sadrži mnogo više materijala nego Zemlja. ako ne bi bilo tlaka unutar njih. tlak će se također po­ dvostručiti.u svakoj točki izjednačena s pritiscima koji postoje kroz cijelo tijelo Zemlje. a grčko slovo p (ro) za gustoću. jest takozvani normalni atmosferski tlak. izmjerena od apsolutne nule. Slijedeće je pitanje: pod kojim se uvjetom tlakovi održavaju. Ako uzmemo P za tlak. pogla­ vlju smo vidjeli da se masa Sunca može odrediti iz kretanja planeta. Tlak. Tlak koji postoji u središtu Zemlje. tlakovi su u njegovoj unutra­ šnjosti odgovarajuće veći. A. koji postoji u plinu. Tlak u sre­ dištu Sunca je oko sto tisuća milijuna puta veći od tlaka na morskoj razini na Zemlji. Također znamo daljinu Sunca. Već je u XVII stoljeću Robert Boyle ustanovio da tlak plina raste s gustoćom a. oko 1 kilopond na kvadratni centimetar. Oni bi također pali pod djelo­ vanjem gravitacije. Ra­ zmotrimo ove tri stvari. Već su fi­ zičari XIX stoljeća shvatili da obična kruta i tekuća tijela mogu odoljeti tla­ ku do izvjesne granice. pa zato i njego­ vu pravu veličinu. može se na jedno­ stavan način izračunati gravitacija na njegovoj površini. Zbog toga ne mogu odoljeti onim tlakovima koji mo­ raju postojati u unutrašnjosti Sunca. Ista razmatranja vrijede i za Sun­ ce ali. može­ mo pisati jednadžbu: P = A x p x T. Prema tome. što će reći . težina gornjih slojeva postaje sve veća što se pribli­ žavamo središtu. po­ trebni su tako strahoviti tlakovi. ovisi o tri stvari: gustoći. kako je to zamišljao William Herschel. Poznavajući masu i veličinu Sunca. U XVIII stoljeću je J. Ovo je poznato kao Boyleov zakon. ali ona postaje sve zna­ čajnija kada prodiremo u unutrašnjost Sunca. u unutrašnjosti Sunca nema mogućnosti opstanka krutih ili tekućih tijela. kako je Sunce mnogo teže nego Zemlja. Ova otkrića možemo pisati u obliku jednostavne jednadžbe. Ovo jednako vrijedi i za atmosferske plinove. U 235 . Na prvi pogled razlika nije vrlo velika. milijune puta je veći. otkrića XIX sto­ ljeća. No. koja su se odnosila na prirodu plinova. Dobiva se oko tride­ set puta veća gravitacija nego što je na površini Zemlje. temperaturi i prirodi čestica iz kojih je sastavljen plin. T za temperaturu. a da bi ono odoljelo ovoj velikoj težini gornjih slojeva.ako se podvostruči gustoća i tlak će se podvostručiti. ukoliko gustoća nije prevelika. Charles pokazao da postoji slična direktna proporcionalnost između temperature i tlaka: ako je temperatu­ ra plina. pokazala su da bi potrebne tlakove dali plinovi kad bi bili dovoljno vrući. Kako smo ovo saznali? U 6. podvostručena. tlak je direk­ tno proporcionalan s njom. Tlak koji održava ravno­ težu na morskom nivou.

potre­ bno je da znamo dvije stvari: prvu ke­ mijski sastav plina . Da odredimo konstantu A. a i mnogih drugih zvijezda.našoj jednadžbi je A konstanta koja ovisi o prirodi čestica od koje je plin sastavljen. dru­ gu. Ipak je jedan od njih.gotovo prije sto godi­ na. eliminiran. Crtež pokazuje montažu teleskopa. Prema tome. iznenađujuće dobro pogodio odgovor na drugi dio problema . Fotografije pokazuju pripremanje za lansiranje i stvarni uspon za vrijeme leta u rujnu 1957. Homer Lane. i to iz balona bez ljudske posade. proizveden od Zemljine atmosfere. godine. dolazi do silnih sudara između atoma. koji inače normalno obilaze oko teške jezgre atoma. ali ova informacija nije bila na raspolaga­ nju prvim istraživačima. jezgre atoma se slobodno kreću samo bez svojih elektrona.koji se odnosio na stanje pod kojim atomi egzistiraju u unutra­ šnjosti Sunca . znamo kemijski sastav Sunca. To se slaže s pogledima današnje fizike. J. a i elektroni se. kreću slobodno. s visina gdje je "štetni sloj". 236 . Tako se plin u unutrašnjosti Sunca sastoji iz dviju Američki astronomi su zadnjih godina dobi­ li jasnije fotografije Sunčeve površine nego ikad prije.koncentraciju raznih tipova atoma u njemu. Atomi se ci­ jepaju u smislu odstranjenja njihovih elektrona. Lane je smatrao da pri vrlo viso­ kim temperaturama. također. koje vjerojatno postoje unutar Sunca. stanje u kojem su ti atomi. Kako smo već vidjeli. što može prou­ zročiti da se rascijepaju.

Zato temperature unutar planeta i satelita ne treba da budu tako visoke kao unutar zvijezda. što znači da se tople čestice metala ne kreću po metalu nego se nji­ hova toplina jednostavno prenosi na hladnije čestice. ali mora biti u podru­ čju od deset milijuna stupnjeva. Temperatura može biti malo niža ili malo viša. Znajući ovo i znajući relativne količine raznih atoma i stupnjeve do kojih su oni izgubili svoje elektrone. Druga nalikuje granulaciji Sunca. Jer. Grubi račun pokazuje neposredno da ona mora iznositi oko deset mili­ juna stupnjeva. znamo također općenito gustoću D. 237 . možemo upotrijebiti istu formulu da izračuna­ mo temperaturu. desna fotografija pokazuje primjer konvekcije u vrućem dubljem sloju.i tamnija područja (mase hla­ dnijeg plina koji se spušta). Ali račun pokazuje da Pogled s letećeg teleskopa na Sunčevu površinu (lijevo) pokazuje svijetle pjege (stupove vrućeg plina koji se diže) . jer nam ne daje preciznu tem­ peraturu. možemo odrediti veličinu A. Osnovna je ra­ zlika između planeta ili satelita na je­ dnoj strani i zvijezda na drugoj strani u tome što je unutar planeta ili sate­ lita tlak. ili. Ukoliko. možemo iskoristiti našu for­ mulu da izračunamo njegov tlak. znamo gustoću i temperatu­ ru plina. Kako se točno prenosi energija iz središnjih područja Sunca prema fo­ tosferi? Toplina putuje po metalnoj ši­ pki od toplijeg kraja prema hladnijem vođenjem. potreban za izravnanje sile teže. iz našeg zaključka o gravitaci­ ji.vrsta čestica koje se kreću slobodno i odvojeno: golih atomskih jezgri i elek­ trona. pa ga mogu dati kruta i tekuća tijela. koji mora postojati unutar Sunca. dok tijelo poput Mjeseca ne emitira svjetlost. Zato mo­ žemo upotrijebiti našu jednadžbu da dobijemo opći uvid o temperaturi T unutar Sunca. znamo li masu i veličinu Sun­ ca. što će reći da re­ zultat ne može biti ni manji ni veći od tri puta. ako znamo tlak i gustoću. znati opći tlak P. Srednja fotografija je primjer konvekcije proizveden u vrućem tankom sloju. Ovo nam obja­ šnjava zašto je Sunce svijetli objekt. također. Dana­ šnja je vrijednost dobivena preciznijim računom: blizu 15 milijuna stupnjeva u središtu Sunca. No nije tako grub da bi bila velika odstupanja. Račun je grub u tom smislu. tamo mora doći do silnog istjecanja topline prema fotosferi. nego sjaji zbog toga što je osvijetljeno od Sunca. a upravo zbog manjih temperatura ne postoji otjecanje topline u velikoj mjeri iz unutrašnjih područja prema povr­ šini. Sada možemo. Kako je u unutrašnjosti Sunca mnogo toplije nego na površinskim područjima. Konstanta A je određena razmatra­ njem u zadnjem paragrafu. jer toplina u materiji uvijek struji iz po­ dručja više temperature prema podru­ čju niže temperature. u stvari. relativno mali.

Astronomi 19. moguće je pomoću formule P gli na prvi pogled očekivati. primjenljiv samo Danas se može pokazati da se struja ako gustoća nije prevelika. Zato naša jedno­ centimetar.1 Odnos masa-sjaj. da je Boyleov zakon. gustoća ne dođe do 1000 grama na Gustoća je oko 50 grama na kubični kubični centimetar. Vratimo se sada strujanju energije S ovim se pojavilo pitanje.ća. Možemo li s pravom smatra­ ljeća bili su svjesni mogućnosti da se ti materiju s tako visokim gustoćama dio ili cijela energija prenosi zračenjem plinovima? Ako možemo. lan njegovoj gustoći.konve. sto­ riješeno. kao kod gri­ unutar zvijezda? janja vode u kotlu. jer je to prelagan proces. a to pri istim gustoćama unutar Sunca ili je kretanje toplih čestica. Zašto ti vođenjem. Odgovor bi trebalo naći u ekstre­ Prvo matematičko proučavanje mno visokim temperaturama koje strukture Sunca J. To će reći. god. Tek je 1906. koji nam kaže je. godine osnivalo se na pretpo­ re odvajaju elektrone od jezgri atoma. Homera Lanea tamo vladaju. šini mora. Slika 8. Dio rukopisa prikazan je desno. kcijom. možemo izračunati njen apsolutni sjaj. a s tim i vrijednost kon­ mnogo veće gustoće nego što smo mo­ stante A. godine Karl Schwarda je tlak plina direktno proporciona­ zschild otkrio plan da se to postigne. = A x p x T izračunati strukturu Sunca. Problem dnostavnoj formuli za tlak? Sjetimo je bio. objavio to ot­ kriće. pri vrlo visokim temperaturama neće Izračunata temperatura u središtu je se pojaviti znatna razilaženja sve dok sasvim blizu 10 milijuna stupnjeva. koje je iz unutarnjih područja Sunca prema bilo sve do prije četrdeset godina ne­ njegovoj površini.se na Suncu ne može toplina prenosi­ grama na kubični centimetar. ili oko 50 puta veća od gu­ stavna formula za tlak vrijedi bilo gdje stoće destilirane hladne vode na povr­ u unutrašnjosti Sunca. Ove visoke temperatu­ 1869. vladajući se kao plin na Zemlji. Vrijednost energije duboko u unutrašnjosti Sun­ zakona u zemaljskom laboratoriju si­ ca zaista ponaša prema jednadžbama gurno prestaje pri gustoćama od 50 koje je dao Schwarzschild. kao što se prenosi očekivati da se prilagode gornjoj je­ energija od Sunca do Zemlje. ne bi zakon također prestao vrijediti Druga mogućnost je konvekcija. Ako poznajemo kemijski sa­ Zato je Boyleov zakon primjenljiv na stav Sunca. je li logično a ne konvekcijom. 238 . Eddington (gore) je otkrio ovu povezanost i 1924. Ako poznajemo masu zvijezde kao i prosječni polumjer zvije­ zde slične mase. kako izračunati efekt radijaci­ se. stavci da se energija iz središta Sunca stvarajući materiju vrlo velikih gusto­ prenosi upravo na taj način . U stvari.

Ovo zahtijeva da i temperature kod ve­ ćih masa budu veće. ali prije nego dođemo do toga. konvekcija postaje va­ žna u bližim površinskim slojevima. Pri sretnoj okolnosti događa se da polumjer ne ulazi u računanja s osjetljivim značenjem. On je dobio mate­ matičke formule. Drugim riječima. Zato očekujemo da zvijezde veće mase budu svjetlije od zvijezda male mase. kako nam pokazuju fotografije. gravitacija će biti manja u zvijezdi ve­ ćeg polumjera. Re­ zultat takvog računa nam može reći o sjaju Sunca. što možemo provjeriti promatranjem. veća će zvijezda biti manjeg sjaja od manje zvijezde. Utjecaj polumjera zvijezde na njen sjaj može se također razmatrati na sličan način. jednostavno ubacimo u naš račun pro­ sječni polumjer. veća je i gravitaciona sila. Teorija i promatranja se danas slažu. a time i tlak. kao Lane. Na primjer.da se energija prenosi zračenjem a ne konvekcijom. Zato će unutrašnji tlak i unutarnja temperatura biti također manji. potreban da joj drži ravnotežu. ali nepoznatog polumjera. . Temperatura u njenom središtu neće biti nužno ista kao u Suncu. Zato je pri diskusiji o stru­ kturi Sunca potrebno pažljivo razmo­ triti i zračenje i konvekciju. Ovo se razmatranje odnosi ne samo na Sunce nego i na bilo koju zvijezdu. Ona će ovisiti o masi zvijezde i njenoj veličini. a zbog tih većih unutarnjih temperatura bit će i veći tok zračenja iz unutrašnjih područja prema površini. Što je veća masa zvijezde. Moguće je provesti kvantitativan račun. To je zaista tako. određen iz stvarnog promatranja za zvijezde takve mase. prilo­ žene dolje. moramo pogledati pionirski rad koji je u ovoj oblasti astronomije obavio Eddington. Ovo su bile ideje koje je Eddington podvrgao računu. iz kojih je mogao izvesti vrijednost za sjaj iz mase i po­ lumjera. ako želimo odrediti sjaj po­ znate mase. kako su pretpostavlja­ li prvi istraživači na ovom polju. kako ćemo uskoro vidjeti. Ne treba da se zadovoljimo samo s opisanim kvalitativnim načinom prije­ nosa energije unutar Sunca. Premda je ovo točno za duboku unutrašnjost. Ovo su važni faktori. Ako su dvije zvijezde je­ dnake mase ali različitih polumjera. jer određuju ja­ kost gravitacije. a iz ovog će razloga izljev ener­ gije iz unutarnjih područja biti manji. Bez nekog bitnog gubljenja točnosti može se izo­ staviti precizno određen polumjer i zamijeniti ga prikladnim prosječnim vrijednostima koje su promatrane.

Ali. Izmjereni . Vertikalna skala nali­ jevo predstavlja sjaj (L). Zato možemo govoriti o bolometrijskom sjaju ili bolometrijskoj apsolutnoj veličini.7. Pravi sjaj zvijezde uključuje cjelo­ kupno zračenje koje ona emitira. Masa (M) je nanesena logaritam­ ski. S današnjeg stajališta skala veličina mora bili točno definirana.1.512 puta svjetlija od zvijezde B.512 5 puta). Ovaj pojam proizlazi iz činjenice da. Razlike veličina između dviju zvije­ zda je mjera njihovih razlika u sjaju. Njih treba razlikovati od prividnih sjajeva zvijezda. ali to nije lako. Ovo je skala veličina koja traži neko objašnjenje. 1. tako da se vrije­ dnosti u masama Sunca lako očitaju iz slike. tako da svjetlija od dviju zvi­ jezda ima manju veličinu. Ukoliko uzmemo poznati sjaj neke zvi­ jezde i damo joj neku izabranu stal­ nu veličinu. ali to neće utjecati na rezultat. Postoji jedna druga vrsta veličina koju moramo spomenuti. Suncu je dodijeljena veličina 4. Sve svjetlo ne prodire do nas kroz plinove atmosfere Zemlje. To će reći. tj. poznate su kao apsolutne veliči­ ne. Ali je situacija kompliciranija za skalu sjaja. Pogodno je da se uzme za jedinicu mase M masa Sunca. pa se riječ bolometrijski katkada uključu­ je da označi taj pojam. kada promatramo zvijezdu. iz povijesnih ra­ zloga. U stvari. možemo također dati vri­ jednost veličina svih drugih zvijezda poznatog sjaja.512.512 puta sjajnija od druge. Eddingtonovi rezultati su prikazani na slici 8. jedna je 100 puta sjajnija od druge (ili 2. Veličine koje pokazuju prave sjajeve zvijezda. da bi­ smo naglasili kako se radi o totalnom zračenju koje emitira zvijezda. ni naše oko ni naše fotografske ploče nisu osjetljive na cjelokupnu svjetlost koja dolazi od nje. dok horizon­ talna skala na dnu predstavlja masu (M). Zato je moguće da se izračuna sjaj za svaku vrijednost mase. Prema tome. a to je razlog da se ona lako ne napušta. ako je zvijezda A 2.U svakom datom primjeru stvarni će se polumjer vjerojatno razlikovati od prosječne upotrijebljene vrijednosti. Napomenimo da veličine idu prividno neprikladnim načinom. Dvije zvijezde s istim pravim sjajem mogu imati sasvim različite prividne sjajeve. koji su ovdje sporedni. ako se dvije zvijezde razlikuju za jednu veličinu jedna je 2. a s ovim su izborom sve druge veličine određene. iznos zračenja koji one stvarno emiti­ raju. Zato su privi­ dni sjajevi i prividne veličine različite od apsolutnih sjajeva i apsolutnih ve­ ličina. Prividni sjaj zvijezde je sjaj koji nam se prikazuje na nebu. Skala ima povijesnu vezu još od Hiparha i Ptolemeja. Razlika u sjaju jedne veličine odgovara približno faktoru 2. možda. koju ćemo zvijezdu izabrati kao naše mjerilo i kakvu ćemo joj dodijeliti veličinu? Netko bi očeki­ vao da se izabralo Sunce i da mu se dodijelila veličina O ili. jer se ne nalaze na jednakim udaljenostima od nas. veličina A je za jednu ve­ ličinu manja od veličine B. ako je razlika za pet veličina. gdje krivulja daje rezul­ tate računanja.

na primjer. plavi sjaj se s kvadratom udaljenosti izvora svje­ odnosi na područje valnih dužina koje tlosti) daje apsolutni sjaj za područje su manje od onih kod vizuelnog sja­ valne dužine o kojoj se radi. da stupanj sjaja. ili di prividni sjaj za određeno područje ultravioletni sjaj.oko 4000° i 20 000° ova je korektulometrijskog sjaja. koja se temelji na godišnjem kretanju Zemlje. za vizuelno ovih iznosom svjetlosti što ga zvijezda područje. U slučaju vizuelnog ke. oko kojeg se vrte obje zvijezde. Računanje je potrebno biven na taj način? Ako je upotrijeblje­ da se uzme u obzir dio svjetlosti koji se na fotoelektrična tehnika. mo­ područje valnih dužina upotrijeblje­ žemo ponovo pogledati Eddingtonov nih pri promatranjima. Posljednji ja. o kojima ćemo disku­ tirati u slijedećem poglavlju. Od onog što vidimo. potrebno je znati njenu udaljenost. Stvarna se atmosferu i za koje naši instrumenti pogreška pojavljuje iz procjene udalje­ nosti i iz konačne korekture s obzirom nisu osjetljivi. Krivulja se površinskom temperaturom između odnosi na izračunate vrijednosti bo. Koliko je točan konačni rezultat do­ djelomično iz promatranja. Slijedeći je korak. plavi sjaj. 241 . definirajući svaki od valnih dužina. poglavlju. kada smo se upoznali sa zna­ na zračenje koje nije bilo uključeno u čenjem skala.sjajevi ne mogu po svojim svojstvima nutak ćemo pretpostaviti da znamo biti bolometrijski sjajevi. Omjer dužina udaljenosti do težišta. Sada. Ovo daje apsolutni bo­ izravnih promatranja. bila je opisana u 6. Ako je poznata udalje­ nost. Sjajevi. a ultravioletni sjaj se odnosi na još je korak da se načini korektura s obzi­ rom na dio zračenja zvijezde koji nije kraće valne dužine.1). varira obrnuto proporcionalno osjetljivo za ljudsko oko. Za zvijezde s dijagram sjaja (slika 8. Metoda za određi­ vanje udaljenosti najbližih zvijezda. polu­ mjera i masa zvijezda? Da se odredi pravi sjaj zvijezde. Tada jednostavan račun (baziran sjaja određeno područje valnih du­ na činjenici. Ovo mora biti izvedeno naj­ emitira unutar određenog područja točnije upotrebom fotoelektrične tehni­ valnih dužina. jasno pokazujući opću točnost fizikalnih zamisli na kojima su bazirani proračuni. nije teško odrediti njihove apsolutne mase. međutim. treba upotrijebiti druge metode. koje su korištene. polumjeri i mase zvijezda Kako se astronom hvata ukoštac s problemom određivanja sjajeva. netočnost izgubio jer nije mogao proći kroz našu promatranja je vrlo mala. Slaganje između teorije i promatranja je izvanredno. daje relativne mase dviju zvijezda. moramo odrediti pravu stazu. Iz svega ovog je jasno da se bolo­ bio uključen u naše izabrano područje metrijski sjajevi ne mogu odrediti iz valnih dužina. kojeg mi žina je približno ono područje koje je vidimo. Za udaljenije zvijezde. a djelomi­ čno računom. a kružići na bolometrijske sjajeve pojedinih zvijezda. Na tre­ Slika 8.2 Prividna staza je staza kako je vidi­ mo projiciranu na ravninu okomitu na smjer doglednice. Oni se određuju lometrijski sjaj zvijezde. da se odre­ sujući im vizuelni sjaj. paralaktička metoda. Astronomi udaljenost svake zvijezde koju želimo uzimaju u obzir ovu činjenicu pripi­ istražiti.

pogreške koje se pojavljuju iz mjerenja udalje­ nosti neće biti tako velike. Ukoliko ne uzmemo u obzir vrlo udaljene zvijezde. U 6. također. čiju pre­ ciznu vrijednost znamo iz fizike. Može se. Naš slijedeći problem. tj.i njegovih nasljednika . koja ih je povezivala. u kojoj je L sjaj. ako su se one gibale jedna oko druge. Mnogo je teže odrediti mase zvi­ jezda nego njihove sjajeve ili njihove polumjere. To je tzv. dogoditi da se ove dvije vrste pogrešaka pojave u najvećem iznosu. iz sistema koji sadrže dvije zvijezde. koja je vrlo ograni­ čena. ali se može. određivanje polumjera zvijezde. pa je sada lako izračunati polumjer R. Poslije Struvea su mnogi entuzijasti promatrali dvojne zvijezde. Za­ mišljena linija. gotovo je riješen ukoliko znamo njen apsolutni bolometrijski sjaj i njen spektralni tip. Premda se obje zvijezde dvojnog su­ stava kreću u odnosu na sliku udalje­ nih zvijezda. određuje peri­ od ophoda. a T se može odrediti iz spektralnog tipa zvijezde o kojoj je riječ prema opisanom načinu u ovom poglavlju. ali s dovoljno strpljivosti prvog promatrača . polumjer i površinska temperatura su povezani jednadžbom L = D x R2 x T4. Dje poznato precizno. naravno. dogoditi.moguće ga je na ovaj način odrediti. oko te točke okreću se zvijezde. a vrijeme za koje se linija jedanput okrene okolo. Period može trajati mnogo godina. L se može odrediti iz razma­ tranja u prethodnim paragrafima. Mogu se pojaviti pogreške od 100% u našoj procjeni sjajeva ovih zvi­ jezda iz pogrešaka u samom korekcionom faktoru. težište.ra razmjerno točna. poglavlju smo vidjeli kako je Herschel otkrio postojanje takvih sistema i kako je ustrajnost astronoma Struvea dala rezultate u određivanju staza po kojima se dvije zvijezde kreću oko zajedničkog ležišta. da su iznosi pogrešaka suprotnog značenja pa se poništavaju. D je konstanta. a T temperatura. R polumjer. Ali za zvijezde vrlo visoke površinske temperature i za zvijezde vrlo niske površinske tem­ perature korekcioni su faktori nepo­ uzdani. Sjaj. On je vidio dvije zvijezde dvojnog sustava odvojene jednu od druge na nebu. vrtjela se. U povolj- . dobivena iz binarnih sistema. postoji jedna točka koja se nalazi između njih i koja je gotovo uvijek nepomična u odnosu na uda­ ljenu pozadinu. Većina je našeg znanja o masama zvijezda. tako da je pogre­ ška u mjerenjima udaljenosti gotovo potpuno zanemariva. Pogledajmo kako je jedan takav promatrač počeo raditi na jednom idealnom slučaju.

period ophoda je dan u godinama. dvojne u zviježđu Velikog Med- Slika 8. naša jednadžba glasi: U ovoj jednadžbi je prosječna uda­ ljenost izmjerena u jedinicama pro­ sječne udaljenosti između Zemlje i Sunca. osim u slučaju kada je doglednica okomita na ravninu staze sustava. u bilo kojem tre­ nutku imamo dvije zvijezde i njihovo težište na jednom pravcu. težište dijeli pravac na omjer 2:. ostaje još jedna stvar.nim slučajevima je pomicanje težišta u odnosu na pozadinu udaljenih zvi­ jezda tako neznatno da ga za svrhe našeg idealiziranog slučaja možemo zanemariti. što će reći. naša će nam jednadžba dati zajedničku masu zvijezda S1 i S2 u apsolutnom iznosu. tako da možemo vrlo lako odrediti omjer ovih dijelova.već opisana u 6. Da bismo odredili pravu skalu staze. On nam govori da je omjer masa dviju zvi­ jezda prema masi Sunca jednak omje­ ru kuba prosječne udaljenosti između njih prema kvadratu perioda ophoda. Postoji nekoliko na­ čina da se to postigne. Spektralne linije prve zvijezde pomaknute su prema piavom dijelu spektra. U stvari. poglavlju. tada nam se niti približuju niti udaljuju.4 Ako se staza približno nalazi u smjeru doglednice jednog dvojnog sistema.3 Kad se jedna zvijezda dvojnog sistema kreće prema nama. Da odredimo apsolutne mase zvijezda. Dijagram pokazuje promjene sjaja jedne pomrčinske dvojne zvijezde. a manji pad nastaje kada svjetlija pokrije slabiju. Lijevo su spektri Mizara. upotrijebimo treći Keplerov zakon. Linije u spektru su superponirane. Veći pad nastaje kada sla­ bija zvijezda pokrije svjetliju. a spektralne linije druge zvijezde poma­ knute su prema crvenom dijelu.paralaktička metoda . Kada je to postignuto. lako je izračuna­ ti prosječnu udaljenost između dviju zvijezda za cijeli period ophoda. a iz tog omjera možemo odre­ diti omjer masa dviju zvijezda. Ako označimo S1 i S2 dvije zvijezde. Ovaj rezultat. Kako već znamo masu Sunca. u astronomskim jedinicama. Zbog toga su linije cijelog sistema udvostručene. prosje­ čnu udaljenost između S1 i S2 i peri­ od ophoda. a jedan je . to se može postići pomoću pažljivog računanja i pune ustrajnosti. Tako. te­ žište dijeli pravac u dva dijela. Ovo je zamršena stvar ali. tada zvijezda bliže težištu ima dva puta veću masu od dalje zvijezde. Ovo. tada će zvijezda periodi­ čno pokriti jedna drugu. određuje samo omjer masa. Tako možemo izračunati njihove mase iz njihovih brzina i ophodnog vreme­ na. Ako. druga se udaljuje od nas. Promatranja položaja dviju zvijezda i kroz cijeli period ophoda ne daju pravu stazu dvojnog sustava. projekcija na ravninu koja je okomita na doglednicu. zajedno s našim prethodnim određiva­ njem omjera masa dviju komponena- Slika 8. Poznavajući oblik staze i njenu pravu skalu. Određivanje apsolutnih masa povlači za sobom sasvim druga razmatranja. ako su prva promatranja načinjena dovolj­ no točno. kao na slici 8. naravno. Kad zvijezde prijeđu daljnju četvrtinu puta. U svim drugim slučaje­ vima vidimo projekciju prave staze na pozadinu neba. na primjer. 243 . Tako je naš slijedeći problem: rekonstruirati pravu stazu. moramo znati udaljenost dvojnog sustava.2.

244 .5 Hertzsprung-Russellov dijagram. s područja su Mliječnog Puta. Zvijezde koje su ovdje nanesene kao primjer.Slika 8. relativno blizu Sunca. na kojem su apso­ lutne vizuelne veličine zvijezda (vertikalna os) nane­ sene prema njihovim spektralnim tipovima.

možemo saznati da li se radi o dvojnom sustavu. U nekim slučajevima su zvijezde dvojnog sustava tako blizu jedna dru­ goj da se ne mogu razdvojiti ni vrlo velikim teleskopom. određuje apsolutnu veličinu staza. prikazan na pretho­ dnoj stranici. a druga udaljuje od nas. iz Keplerova zakona se može dobiti zaje­ dnička masa obiju zvijezda. relativno je laka stvar da se odrede brzine obiju zvijezda na njihovim stazama. U ovom se slučaju doglednica nalazi gotovo u ravnini staze. jer u većini slučajeva moramo neizbje­ žno ostaviti nepoznat kut između doglednice i ravnine staze obiju zvijezda. Postoji jedan poseban slučaj. Ukoliko jedna zvi­ jezda nije enormno svjetlija od druge.3.4 imamo tipični slučaj promjene svjetla koja nastaje u je­ dnom takvom pomrčinskom sustavu. Zato pomaci spektralnih linija variraju od trenutka do trenutka. Često je jednostavnije odrediti re­ lativne mase komponenata u dvojnom sustavu. slučaj gdje je kut gotovo jednak nuli. jer je omjer brzina jednak omjerima veličina obiju staza. Ako se jedna zvije­ zda kreće prema nama. dok su u jako razmaknutim sustavima često vrlo izdužene elipse. u kojem se ovaj kut može odrediti vrlo točno. gdje su one relativno blizu jedna drugoj. Otkrivanjem ovih varijacija možemo zaključiti radi li se o dvojnom sustavu. Kada se spektralne linije komponenata mogu odvoje­ no razlikovati. 1929. Međutim. Henry Norris Russell iz Princetons. nastat će pomak linija prema plavom dijelu spektra kod prve zvijezde. a koristeći omjer masa. ako se jedna sada kreće prema nama. Možemo reći sada ovako: kada pro­ matramo pomrčinski efekt. Obje zvijezde stvaraju spektralne linije. možemo sigurno uzeti da je kut između doglednice i ravnine staze jednak nuli. jedan je od dvojice koji su nezavisno pronašl značajan dijagram. Russell je također izra­ dio jedno od prvih opsežnih određivanja relativne rasprostranjenosti atoma raznih elemenata u Suncu. nastaje pomicanje spektralnih linija. o čemu smo diskutirali na poče­ tku ovog poglavlja. zajedno s periodom ophoda. jer obje zvi­ jezde imaju točno iste periode. a u izvjesnim će trenucima jedna zvijezda proći ne­ posredno ispred druge i pokriti je. Ovo odmah daje omjer masa dviju zvijezda. Ovo mora biti tako.ta. 245 . možemo odrediti njihove pojedinačne mase u apsolutnom iznosu. a kod druge pomak prema crvenom dijelu spektra. U takvom slučaju poznavanje brzi­ na obiju zvijezda na njihovim stazama. kao na slici 8. Staze bliskih sustava. spektroskopske dvojne. nego u sustavu gdje su one jako razmaknute. gotovo su uvijek kružnice. Ovo pokrivanje uzrokuje promjene jakosti svjetlosti koje primamo iz sustava. tzv. Rijetko kada možemo prijeći dalje. kasnije će se ona udaljavati od nas i obratno. Zatim. tj. a jer se kreću jedna oko druge. određuje njihove pojedinačne mase u apsolutnom iznosu. ovi se efekti mijenjaju pri kruženju jedne oko druge jer. dobiven iz odnosa brzina. Na slici 8.

počevši od tipova O i B nalijevo. potrebno je da vidi­ mo što znamo. Ovo su zvijezde veli­ kih polumjera. prikazan je na slici 8. Russellova je bila ideja da su prvobi­ tne zvijezde. F. da se ne može uzeti kao baza za razmatranje svojstava zvijezda kao cjeline. slabije uleknuće na­ staje kada svjetlija zvijezda prolazi ispred slabije zvijezde. naći ćemo da su neke od njih pale na sasvim različita mje­ sta. jedan dublji od drugoga. vrlo sjajne zvijezde s vizuelnim veličinama od -8 i spektralnim tipovima F i G mogu se naći. pa A. N. Postoji jaka koncentracija zvijezda oko spektralnog tipa K i apsolutnih vizuelnih veličina oko O. Metodu prikazivanja ovih zvijezda pronašli su nezavisno jedan od drugo­ ga E. a na­ laze se relativno blizu Suncu. Danas zaista znamo da takva plinovita materija postoji i da se nove zvijezde iz nje neprekidno formiraju. njezin polumjer se može naći ukoliko načinimo korekciju iz njene vizuelne veličine u njenu bolometrijsku veličinu. iz područja su Mliječnog Puta. Ova posljednja grupa je zaista tako mala. G. prije nego su se konačno kondenzirale. kada su poznati površinska temperatura i sjaj. da najprije pogledamo predložene teorije .teoriju giganata i patuljaka. Te dvije glavne karakteristike istakle su Hertzsprung-Russeilov dijagram za zvijezde u blizini Sunca. Sada se podsjetimo da je zvjezdani spektralni tip mjera njegove površinske tempe­ rature a. većina je učenjaka smatrala da zvijezde nastaju procesom kondenzacije iz difuznog plina u međuzvjezdanom prostoru. Zato. a K i tip M nadesno. ali za razliku od bolometrijskih veličina. koju je predložio Henry Norris Rus­ sell.) Na horizontalnoj osi di­ jagrama naneseni su spektralni tipovi. one ne predstavljaju totalnu emisiju zračenja sa zvijezde nego samo zračenje koje je ograničeno područjem valnih dužina.5. Na vertikalnoj osi nanesene su apsolutne vizuelne ve­ ličine. Hertzsprung iz Leydena i H. Zvijezde. One su poznate kao supergiganti. a za sve njih zna­ mo približne površinske temperature. polumjera i masa zvijezda? Prije nego li odgovori­ mo na ovo pitanje. poznate kao giganti. Na primjer. bit će najbolje. polumjer se može lako odrediti. prikazane u dijagramu. pored svih ovih drugih stvari. Još od Kanta. danas poznat kao Hertzsprung-Russeilov dijagram. također imamo to­ čno određenu masu.Vidi se da postoje dva uleknuća kri­ vulje promjene svjetla. Još više je ogra­ ničen broj zvijezda za koje. Njihov prikaz. bile velike i difuzne i da su imale niske površinske temperatu- 246 . polumje­ re. Ako se nanesu zvijezde iz još udaljenijih dijelova Mliječnog Puta. Za ovo se moramo osloniti na srednji i prikla­ dni broj grupa za koje znamo spektralne tipove. sjajeve i polumjere. Russell. (Kako smo već vidjeli. a vjerojatno i prije. Dublje uleknuće očito nasta­ je kada slabija zvijezda prolazi ispred svjetlije zvijezde. Hertzsprung-Russeilov dijagram Kakve zaključke možemo izvući iz našeg poznavanja sjajeva. Izrazita karakteristika raspodjele zvijezda u dijagramu je koncentracija prema pravcu koji se proteže od de­ snog dna prema lijevom vrhu. kao i površinske temperature. Broj zvijezda za koje također imamo prilično točno određene udaljenosti i za koje zato znamo sjajeve. apsolutne vizuelne veličine odgovaraju više direk­ tnim promatranjima nego bolometrijske veličine. kada je poznat položaj zvijezde na Hertzsprung-Russellovu dijagramu. Na raspolaganju su nam spektri za veliki broj zvijezda. još je znatno ograničen. Koji je razlog za diferenciranje položaja zvijezda na Hertzsprung-Russelllovu dijagramu? Prije nego pokušamo odgovoriti na ovo pitanje.

u stvari. Da li se novozgusnute zvijezde. a zatim se spuštaju po dijagra­ mu prema desnom uglu dijagrama. ako se one zgusnu. koje su došle na glavni niz. poslije proširenja u gigante.re. mase? Ova stara Russellova pretpostavka do­ vodi do kontroverznih situacija. koje su nekad bile na glavnom nizu. Pokazalo se da su se gigantske zvi­ jezde. kako ćemo vidjeti u slijede­ ćem poglavlju. ove novozgusnute zvi­ jezde nisu giganti. kreću po nje­ mu dolje? Gube li one. To će reći. poste­ peno kretali prema glavnom nizu. Smatrao je da poslije dolaska na glavni niz. Predmeti koji se sada pojavljuju. pomakle iz glavnog niza ude­ sno. a ne ulijevo u dijagramu. Njegova je bila ideja da zvijezde naj­ prije dođu na glavni niz na gornji lijevi ugao. zvije­ zde nastavljaju evoluciju prema dolje. a pogotovu ne izvan SSSR-a. Rus­ sell je otišao korak dalje. pa se zvijezde po­ novo kreću ulijevo. 247 . ako nastave kondenziranje. Ovo bi bio uzrok što one leže na de­ snoj strani u dijagramu. Na pitanje što određuje naročiti položaj koji zvijezda zauzme na glavnom nizu. kretanje udesno može se zaustaviti. Novoformirane zvijezde će se sigurno pojaviti u de­ snom dijelu dijagrama a. gubeći masu neprekidno. kao rezultat nuklearnih procesa. ko­ jeg je on smatrao kao položaj zvijezda normalne kondenzacije. od takve su važnosti da im se mora dati posebno poglavlje. ali ovakvo gledište općenito nije prihvaćeno. Neke se od ovih ideja podudaraju s današnjom teorijom. Zato. a njihova se površinska tempe­ ratura pri tome sažimanju povećava. to će se zvijezda nalaziti na višem položaju na glavnom nizu. Situacija za gigante je potpuno suprotna od one koju je predviđao Russell. prema Russellovu shvaćanju. Do sada je dobro ali. nastalih unutar njih. Svako proučavanje ove kontroverzi­ je ili svaka buduća diskusija o Hertzsprung-Russellovu dijagramu dovest će do pitanja koja su vezana s nukle­ arnom fizikom. ovi bi se gigan­ ti. To znači da se giganti kreću udesno. Mnogi svjetski astronomi vjeruju da posto­ ji gubitak mase. O ovim problemima se nastavlja­ ju istraživanja. koja nailaze na velike matematičke poteškoće. moraju se kretati nalijevo sve dok ne dođu na glavni niz. one se ponovo sa­ žimaju. Međutim. što je veća masa. Russell je odgovorio da je to njezina masa.

kako se ova silna proizvodnja energije može podržavati milijunima godina. na pri­ mjer. Sunčeva energija predstavlja neprekidni tok energije.oko 100 000 puta je veći nego sva energija upotrijebljena u svjetskim industrija­ ma. dali Suncu ener­ giju za samo nekih dvije tisuće godi­ na. Sigurno je da ona nije proizvedena bilo kojim uobičajnim procesom izgaranja. bila bi dovoljna da održi potrošak od jednog kilovata nekog električnog uređaja u vremenu od 10 000 milijuna milijuna godina. kada udari u tlo.9.procijenjen na peti dio od sto milijuna milijuna . Budući da je sada obu­ hvaćen cijeli materijal Sunca. Može li to objasniti porijeklo energije koju Sunce stalno zrači u pro­ stor? Odgovor mora biti ne. ali još nismo pitali kako je ona proizvedena. moramo ih otkriti današnjim instrumentima. kao oni koji se pojavljuju kada se spajaju vodik i kisik u vodu. na cijelu njegovu površinu pada ne­ prekidna kiša tijela iz svemira. tada bi se oslobađala energija na njegovoj cijeloj površini. kamen dobiva na brzini i energiji tokom svog pada a. Drugim riječima: energija. Razmotrili smo kako se ovaj silan iznos energije otprema iz unutrašnjo­ sti Sunca. stalna kiša meteorita. iz dva razlo­ ga. pa je jasno da moramo tražiti izvor energije unutar Sunca. Činjenica je da Sunce emitira više energije u jednoj sekundi nego što bi je čovječanstvo potrošilo u cijeloj svojoj povi­ jesti. energija dobivena od svakog kilograma materije bila mnogo manja od energije koja bi se dobila od sva­ kog kilograma materije ako bi pala na Sunce izvana. Na sličan način će se osloboditi toplina ako kamen padne na Sunce. energija koja bi se mogla dobiti Ova fotografija Sunca. ono bi se pretvorilo u pepeo za oko tisuću godina. koja odlazi iz njegovih unutrašnjih po­ dručja. Umjesto uzimanja kiše materijala. a taj je golem. a energija bi se oslobo­ dila na isti način kao prije. Ali se osnovna ideja. koji padne na Sunce. koju Sunce emi­ tira u jednoj sekundi. Tako ideja da Sunce dobiva svoju energiju iz bilo kakvog kemijskog pro­ cesa izgaranja. kako smo vidjeli u pret­ hodnom poglavlju. Istina je da bi. Tokom XIX stoljeća učenjaci su se pitali. Prvi. koju Sun­ ce emitira u jednoj sekundi veća je od cjelokupnog iznosa energije koju je čovječanstvo potrošilo u cijeloj svojoj povijesti. ali neprekidno. a moći ćemo ga najlakše razumjeti ako razmotrimo što se do­ gađa s kamenom koji padne s visokog tornja. Totalna energija. može modificirati ako se uzmu u obzir oba prigovora. ako uzmemo da je stezanje vrlo polagano. mora biti napuštena. a ne jedi­ no na njegovoj površini. Drugi. U XIX stoljeću su učenjaci Kelvin i Helmholtz predložili rješenje koje je objasnilo na koji način Sunce može proizvesti svoju enormnu energiju za period mnogo veći od dvije tisuće go­ dina. poglavlje ZVIJEZDE KAO TERMONUKLEARNI REAKTORI Vrlo sićušni dio energije Sunca koji padne na Zemlju . 248 . da se energija proizvodi pomoću gravitacije. možemo pretpostaviti da se cijelo Sunce nezna­ tno. Sunce bi se na taj način polagano stezalo kao jedna cjelina. smanjuje. ako postoji bilo kakva struja tjelesa. Budući da je gravitaciono polje Sunca mnogo jače od gravitacionog polja Ze­ mlje. Njihovo tumačenje se zasniva na gravitaciji. Privučen dolje gravitacijom Ze­ mlje. snimljena u vodikovoj svje­ tlosti. veliki dio ove se energije pretvori u to­ plinu. koja pada na površinu Sunca izvana. kamen će poprimiti mnogo veću brzinu i on će prema tome osloboditi mnogo veću količinu topline pri uda­ ru. Čak bi i silniji oblici kemijskih izgaranja. Sada pretpostavimo da umjesto jednog kamena. daje utisak strahovite snage. Da je Sunce vatra običnog ugljena. a mi ih nismo registri­ rali.

249 .

Keivin (lijevo) i Helmholtz (do njega) iznijeli su pretpostavku da se cijelo Sunce polagano steže. ali potro­ šnja jednog kilograma najefektivnijeg nuklearnog goriva održala bi u radu istu grijalicu oko deset tisuća godina. 250 . Ukratko. jer bi se za vrijeme koje je prošlo od invazije Rimljana na Britaniju do danas Sunce steglo samo za oko 80 ki­ lometara. U stvari. da objasni poznatu produ­ kciju energije. Iz fosila je poznato da su neke vrste životinja . na primjer. Uprkos tome što bi teorija Helmholtza i Kelvina bila ispravna. ali ono.brahiopodi. ako zamislimo Sunce kao divovski termonuklearni reaktor. po ovoj teoriji. Da bismo shvatili odakle se pojavila ova velika razlika. Ovu su teoriju iznijeli Helmholtz i Kelvin. Takvo obja­ šnjenje zaista imamo na raspolaganju. iz fosilnih ostataka znamo da je Sunce moralo sijati snagom kakvom danas sjaji najmanje milijardu godina. Nuklearni su procesi po proizvodnji energije oko sto milijuna puta snažni­ ji od kemijskih procesa.na takav način zaista bi bila enormna. Račun pokazuje da bi. Ovakvo je stezanje vrlo malo. Ovo je uvjerljiv dokaz stalnosti fizikalne okolice na Zemlji. Ona bi sigurno zadovoljila u objašnjenju neprekidnog emitiranja golemih količina energije Sunca za mnogo tisuća godina. promjer Sunca bi se vidno smanjio za period od nekoliko milijuna godina. moramo razmotriti nuklearnu fiziku i kemijske procese. a i neki gušteri. mo­ ramo ponovo tražiti objašnjenje za ovu 10 000 puta veću snagu. bilo bi sasvim nemoguće da se otkrije tako malo stezanje poput ovoga. Zato je jednostavno neodrživa ideja da ne­ znatno stezanje Sunca može objasniti energiju koju ono zrači. Ako bi se energija Sunca dobi­ vala iz kemijskih izgaranja. a za prijenos problema iz kemije u nuklearnu fiziku može se reći da simbolizira ulazak u njenu najsuvremeniju fazu. ali s obzirom na ono što su pokazali fosilni ostaci. da su mjerni uređaji antičkog doba bili jednaki današnjima. Na primjer. redukcija promje­ ra Sunca iznosila samo oko 50 metara godišnje. ideje Kelvina i Helmholtza mogle su objasniti izvor energije 10 000 puta veći od bilo kojeg oblika kemijskog izgaranja. Ono bi kod polaganog stezanja oslobađalo energiju. Ovo može objasniti silnu proizvodnju ener­ gije za nekoliko milijuna godina. pretpostavlja da se Sunčev promjer za taj pe­ riod mora uočljivo stegnuti. izgaranje jednog kilograma običnog kemijskog goriva proizvodi samo toliko energije da održi u radu od oko jednog sata grijalicu od 1000 vata. bila bi oko 10 000 puta veća od one koja bi se mogla proizvesti najsnažni­ jom kemijskom reakcijom. Ali iz geo­ loških podataka znamo da do toga nije došlo. Štaviše. također. ostale relativno nepromijenjene u posljednjih stotinu milijuna godina. ona se ne bi mogla održavati više od dvije tisuće godina. koja bi bila nemoguća da je Sunce promijenilo svoj promjer u većem izno­ su za vrijeme tog perioda.

kao kasnije moramo razmotriti. privlači ako se približavaju jedan drugome. Ovo je. nego nuklearno polje. Jedino ako zamislimo Sunce kao snažni termonuklearni reaktor. jer se ubrzava prema središtu Zemlje privla­ čnom silom gravitacije. klearno polje direktno utječe na dvije Ove su grupe nazvane molekulama.Gravitaciona. Situacija bitka energije. a zatim pri odvajanju gube brzinu i energiju. atomi najprije dobivaju brzinu. to znači. oni ostanu zajedno u spoju molekule. elektrona i protona. Zato nastaje višak energije koji se na kraju pojavljuje kao topli­ na. ali najpri­ molekula obične soli koja se sastoji samo od jednog atoma natrija i jednog je pogledajmo kako djeluje nuklearno atoma klora. do gu­ ko godina svjetlosti od nas. trično polje. izvor kemijske energije. doći će. ne dolazi do takve kompenzacije gubi­ tka energije. električne sile između njih mogu biti ili privlačne ili odbojne. Lijevo je fosil primitivne lingule koja je živjela prije 400 000 000 godina. pa ih ima ih od jednostavnih struktura. koji predsta­ ista. poslije približavanja. situacija je još. u stvari. koji mogu sadržavati oko mili­ klearne sile i električnih ili gravitacio­ nih sila. pa sve do vrlo komplici­ privlačenje. On se pojavljuje iz privlačnih električnih sila i u principu je sličan izvoru energije kamena koji pada. u principu. Ako se stvarno Sunčev promjer mnogo mijenjao bilo bi nemoguće za bilo koju formu života da osta­ ne relativno nepromijenjena mnogo milijuna godi­ na. ali sada to privlačenje ne naboja. kada dođemo do nuklearne tijela izgrađena od elementarnih česti­ energije. pa dolazi do kompenzacije gubitka energije. ca. ovisi o tome kako su A. polja električna i nuklearna Vratimo se za trenutak padajućem kamenu koji smo razmatrali u kon­ tekstu Kelvin-Helmholtzove teorije. Pokazalo se da su sile izme­ uzrokuje ni gravitaciono polje ni elek­ đu atoma u najvećem dijelu privlačne. Postoji osnovna razlika između nu­ ranih. Dva tijela privlače jedno dru­ jun pojedinih atoma. Pri padanju kamen dobiva energiju. kada dođe do kemijskog spajanja. atomi dobivaju brzinu udaljena. Ra­ zlika se pojavila iz razlike u prirodi sile što uzrokuje privlačenje. a vrste čestica. Kada je električna sila između ato­ go zbog gravitacije i onda kada su vrlo ma privlačna. Dolje je lingula koja još živi u Tihom ocea­ nu. proizvesti sva­ ka privlačna sila. Ponovo imamo privlačenje izme­ vljaju dva postojana oblika električnog đu čestica. Slično ubrza­ nje s kojim se kao posljedica dobiva energija može. jer se atomi više ne raz­ dvajaju. Sunce. atomi polje zvijezda koje su daleko nekoli­ opet razdvoje. naravno. prema tome. a dok je gravitaciona sila između dva tijela uvi­ jek privlačna. na primjer. srećemo ih u biološkim organi­ zmima. možemo protumačiti kako ono stalno emitira energiju kroz dugi period vremena. protone i neutrone. u mjerljivoj vrijednosti gravitaciono Ako se. a to znači energiju pri približavanju. Među­ tim. Ipak. Koja je od njih. Nu­ zbog čega oni teže da se vežu u grupe. znamo nešto što to pobija. Sile koje kontroliraju kemijske pro­ cese u prirodi su električne. 251 .

negativni naboj (-) koji imaju elektroni i pozitivan naboj (+) koji imaju protoni. Sasvim drugačije od električnih sila ili gravitacionih sila.1 Usporedba između dobivene energije. Kod gravitacio­ nih sila. proizvedene sakupljanjem jednog grama od devet različitih kemijskih elemenata. Dvije se naelektrizirane čestice i dalje privlače ili odbijaju i kada se njihova među­ sobna udaljenost povećava.približe sasvim blizu jedan drugome. slabo su nae­ lektrizirana. dva neutrona ili jedan neutron i jedan proton.čestica na koje djeluju nukle­ arne sile . ako se protoni i ne­ utroni . 252 . Ali je njihovo dugo područje efektivnosti u astronomiji prikriveno iz vrlo jednosta­ vnog razloga. Prema tome.je ista i kod električnih sila. da se za svako podvostručenje razmaka djelotvornost sila smanjuje za jednu četvrtinu svoje vrijednosti. djelu­ je samo ako su te dvije čestice razma­ knute najviše oko jedan deset-bilijunti dio centimetra. Prema tome. Nuklearna sila postaje sasvim zanemarivana ako je razmak znatno veći od ovoga. ali je zato ona silno privlačna za razmake unutar tog reda. ali sila između dva elektrona ili između dva protona je odbojna. Ve­ lika tijela. Nuklearna sila između dvije če­ stice. što će reći. jer se ona u osnovi sasto­ je od istog broja protona i elektrona. pa zato privlačna i odbojna djelovanja nastoje da se ponište. bila to dva protona. dominiraju pojavama na velike udaljenosti. ali se ona ne prekida potpuno. dobit će brzinu zbog djelo- Jezgre najobičnijih izotopa osam najla­ kših elemenata. Već smo napomenuli da postoje dvije vrste električnog naboja. Slika 9. koje su uvijek privlačne. Sila između elektrona i protona je pri­ vlačna. električne sile djelu­ ju na velike udaljenosti na potpuno isti način kao gravitacione sile. Ona opa­ da obrnuto s kvadratom udaljenosti između njih. Točno je da se djelovanje sile smanjuje ako se udaljenost između njih povećava. kao zvijezde. a ne elek­ trična. nuklearna sila je djelotvorna na samo vrlo male udalje­ nosti. ne može doći do takvog poništenja samo zato što gravitaciona polja.

Ukoliko je temperatura helija. na da veže elektrone uz jezgru. razmotrimo ove rira s brojem čestica koje izgrađuju dvije vrste čestica koje tu sudjeluju. Protoni.vanja nuklearne sile. oslobađaju Vidjeli smo da se energija dobiva nuklearnu energiju. dužinu vremena za koju pro­ arna sila između dva protona ista kao izvod nuklearne energije može održa­ sila između dva neutrona ili između je­ vati električnu peć od 1000 vata. 253 . nasuprot. Dimenzije oblaka oko jezgri nekog obi­ čnog atoma su preko deset tisuća puta veće od dimenzije jezgri. normalni neutralni reakcije. kada protoni i neutroni formiraju je­ Prije nego prijeđemo dalje da vidimo zgre atoma. tako velik iznos nuklearne energije proizve­ da između njih djeluju samo privlačne den spajanjem jednog grama kisika. Ali. Kemijska nu kombinaciju ove vrste susrećemo svojstva nekog atoma određena su među kemijskim elementima. ima­ usporedbi s energijom koja je proizve­ ju pozitivni električni naboj. Desno: strukture dvaju različitih vrlo velika. Pri­ sutnost protona u jezgrama očituje se u privlačenju električnom silom okol­ Lijevo: strukture dvaju različitih izotopa nih elektrona. Kako je. jer. tada je nukle­ godina. a svaku moguću stabil­ kog elementa na našoj slici. električna sila je dovolj­ imaju isti broj protona i isti broj elektrona.1. rizontalna os predstavlja broj protona Kako su sastavljene strukture koje i neutrona koji se moraju spojiti da bi stvaraju neutroni i protoni? One su formirali jezgru elementa o kojem se nukleusi ili teške jezgre atoma. Rečeno radi. Jezgre brojem elektrona koji okružuju nje­ atoma moraju biti vrlo male u uspo­ govu jezgru. Ho­ dnog neutrona i jednog protona. Razni izotopi istog elementa ma zvijezda. Protoni i neutroni privučeni nuklearnim sila­ ma koji se spajaju u trajnu struktu­ Nuklearna energija ru analognu molekulama. jezgre elemenata. Ali taj dobiveni iznos va­ kakve su to strukture. Zato su kemijska kratkog područja djelovanja nuklear­ svojstva konačno određena isključivo ne sile. broju protona u jezgri. Atomi privučeni električnim oblik atoma ima broj elektrona jednak silama i koji se spajaju u molekule. na primjer. U stvari. uvijek Oni se razlikuju samo u broju neutrona u uz pretpostavku da nema elektrona u njihovim jezgrama. kao u centralnim područji­ izotopa litija. Ova je situacija okolnom oblaku nego da su protoni potpuno analogna slučaju kemijske u jezgri. u nuklearne sile. a ovo je određeno brojem redbi s veličinama cijelih atoma zbog protona u jezgri. Neutroni nemaju električni naboj. oslobađaju kemijsku energiju. Zašto elektroni okružuju jezgre obi­ čnih atoma? Zbog električnih sila. zato izme­ dena spajanjem jednog grama željeza? đu njih djeluju privlačna nuklearna Odgovor na ovo i druga slična pita­ sila i odbojna električna sila. na drugi način. kada nja sadržan je na slici 9. Vertikalna izoliramo učinak nuklearne sile od os predstavlja. u jedinicama od deset učinka električne sile. jezgre atoma su jedno­ Treba još upozoriti na broj česti­ stavno sastavljene strukture protona ca koje su prikazane za jezgru sva­ i neutrona. To znači da ni i neutroni vrlo blizu jedan drugome djelovat će nuklearna sila između njih i povezati ih u jedinstvenu strukturu. samo onda kada su proto­ brojem protona u jezgri.

Ovdje je prikazana temperatur­ kada jezgra sadrži sve više i više proto­ na skala kod koje se formiraju jezgre na. ramo imati na umu da djeluju elektri­ kako se ugljik nalazi iznad helija u čne i nuklearne sile. električna sila. jer inače nikad neće doći opet energiju. za elemente koji sadrže relativno do oslobađanja energije. ne sudjeluje električna sila. potrebni malo neutrona i protona u svojim je­ za dobivanje protona jezgri još su stroži. Uvjeti. ukoliko broj protona u je­ top. mo­ jezgre helija da bismo dobili ugljik. tona i neutrona. učinak električnih sila na ener­ mnogi elementi imaju dva ili više razli­ giju. Ali je situacija obratna za riti da dođe u područje nuklearne sile. ali se vrijednosti.će dva atoma. dnja atoma. nego suprotnim procesom: ci­ brzinu da bi svladao odbojnu električnu jepanjem. Poslije toga. na izotop koji je najviše raspro­ zgri postane tako velik da se povećava stranjen na Zemlji. dolazi te. 254 . zgrama. nastaje znatno sma­ Slika pokazuje da najviše energi­ njenje energije koja se oslobađa. Bez te velike početne oslobađanja energije. Ako. on će se jednostavno odbiti prije nego dođe unutar područja nuklearne sile. Da takav neutron može biti zarobljen od Slično. odnose na najobičniji izo­ Međutim. doći će do koji su već u jezgri. imati još u suštini identična energija ponovo smanjuje. tj. U stvari. koji sadrže veći broj pro­ dobivena energija polagano opada. koji imaju isti broj pro­ Sada možemo vidjeti zašto slika 9. Do­ je dobivamo spajanjem jezgra željeza. Ova sila. dobiva­ Ne samo da se on mora točno usmje­ mo energiju. na primjer. đanja energije ovim procesom fuzije. daje manje energije Zašto se do ovog broja dobiva maksi­ nego izgradnja atoma željeza. ako upadni proton bude dosegao jezgru i bude zarobljen od nje. dobit ćemo ma svom cilju. A jasno Izgradnja teških jezgri zahtijeva veće je da će ova odbojna sila postajati jača temperature nego izgradnja lakih je­ zgri. Pretpostavimo da dodamo tri Da odgovorimo na ova pitanja. relativno je nevažan. što brzine. Ovo je zato. doći će do osloba­ doda jezgri. To su razni izotopi dok je broj neutrona i protona u jezgri istog kemijskog elementa. razbijemo silu koja postoji između njega i protona jezgru urana na dva dijela. mora biti ispaljen vrlo točno pre­ ka da se formira magnezij. mum energije? Zašto ona ne raste sa Naša nam slika također omoguću­ sve većim brojem neutrona i protona je da odgovorimo na druga važna pi­ koji se dodaju jezgri? tanja. Međutim. našoj slici. raznih elemenata. dane u sve više čestica.1 tona ali različit broj neutrona u svojim pokazuje maksimum nakon kojeg se jezgrama. jednostavno zato jer je proton izgubio brzinu za vrijeme svog leta zbog odbojne električne sile. dobivena energija će biti manja nego u slučaju neutrona. Ako ih fuzioniramo. a situacija vrijedi za sve lakše elemen­ neutron postao zarobljen od jezgre. sve dok taj broj ne dosegne še­ električne sile. mali. koja se oslobađa dodavanjem čitih izotopa. jer je magnezij na višem u usko područje djelovanja nuklearnih položaju u dijagramu nego ugljik. Tu ne dobivamo energiju nego on mora imati vrlo veliku početnu fuzijom. ako dodamo dvije jezgre uglji­ jezgre. teže jezgre. Tako dugo kemijska svojstva. Štaviše. Kada se neutron našem dijagramu. tj. Iz ovog razloga izgra­ zdeset ili toliko otprilike. lazi do točke gdje je dobivena energija Proizvedena energija raste s brojem uslijed privlačne nuklearne sile manja neutrona i protona koji sastavljaju je­ od izgubljene energije uslijed odbojne zgru. ako je ispaljenje točno.

Za vrijeme svog formira­ nja i zgušćivanja zvijezda zaista do­ biva energiju od svog gravitacionog polja. U prethodnom poglavlju smo vidje­ li da su pretežno najrasprostranjeniji atomi unutar Sunca vodikovi atomi. Kako će nam sve ovo pomoći da odgovorimo na pitanja o HertzsprungRussellovu dijagramu. formirajući plin u kojem se elektroni i protoni slobodno i nezavisno kreću jedan od drugoga. zbog tih visokih temperatura. Zaista. kreću se ulijevo sve dok ne dođu do glavnog niza. upotrijebljena je riječ termonuklearni proces. kako smo upravo vidjeli. ali iz vrlo kompliciranih razloga. a to je i kod svih drugih zvijezda u vrije­ me njihovih formiranja. treba da se podsjetimo da se novoformirane zvije­ zde pojavljuju nadesno u dijagramu. inače oni ne bi mogli doseći jezgru. jer odbojna električna sila. Kako odbojne električne sile postaju veće kad su jezgre veće. Nuklearni procesi u glavnom nizu zvi­ jezda Napomenuli smo. Zašto se zvijezde prestanu kretati ulijevo kada dođu na glavni niz Hertzsprung-Russellova dijagrama? Odgo­ vor: glavni niz označuje zvijezde u ko­ jima počinje produkcija helija. Protoni formiraju sirovi materijal iz ko­ jeg se grade helijeve jezgre.se ova dva dijela nalaze u dijagramu iznad urana koji je uzet u obzir prije cijepanja. netko može pitati. potrebne su temperature od oko deset milijuna stupnjeva. traži temperatu­ re od oko sto milijuna stupnjeva. koja djeluje na njih to­ kom njihova puta. koja su ostala bez odgovora na kraju prethodnog po­ glavlja? Što se tiče Russellove teorije o gigantima i patuljcima. u kojima se helijeve jezgre sastavljaju iz sastavnih čestica. potrebnih da se potakne proces za dobivanje energije. a tokom tog stezanja raste njihova unutrašnja temperatura. Očito je da će prve nuklearne reakcije biti one koje zahtijevaju naj­ niže temperature. očito je da će biti potrebne veće brzine. a ona se sastoji od samo jednog elektrona. Budući da se jezgra helija sastoji od dva protona i dva neutrona. a time i više temperature da se izgradi teška jezgra nego lakša. Zato očekujemo da će se prve nuklearne reakcije pojaviti unu­ tar onih novoformiranih zvijezda. da će materija uvijek težiti da postigne svo- 255 . ali unutar zvijezda vodikovi atomi ne postoje u neutralnom obliku. jezgra helija koja se sastoji od dva protona i dva neutro­ na. Ovaj dio Russellove te­ orije sasvim odgovara ideji Kelvina i Helmholtza. Najprije uzmimo jednostavniji slu­ čaj. a slično. on označuje zvijezde koje su se počele vladati kao termonuklearni reaktori. a dio služi da se proizvodi stalni porast temperature u unutra­ šnjosti. potrebne su temperature u po­ dručju od tisuću milijuna stupnjeva. Zbog visoke temperature elektroni su odvojeni od protona. silicij. Drugim riječima. Normalni ne­ utralni vodik ima jezgru koja se sastoji od samo jednog protona i vanjske "lju­ ske". sumpor ili kalcij. a za izgradnju željeza temperatura mora biti oko tri tisuće milijuna stupnjeva. U fizici postoji opće pravilo. da bi izgradnja lake jezgre u težu jezgru dodavanjem protona zahtijevala da protoni moraju imati velike početne brzine. Izgradnja drugih običnih lakih jezgri. slobo­ dan neutron se spontano promijeni u proton i druge čestice. kao što su ugljik. a te su. tj. kako se zgušćuju. Da se izgrade magnezij. dušik i neon. reakcije u kojima se formira helij. Odakle dolazi ova velika početna br­ zina? Stvara je visoka temperatura u unutrašnjosti zvijezde. otku­ da su došli neutroni? U stvari. Da se izgradi najjednosta­ vnija laka jezgra. moguće je da se proton pretvori u neutron. nastoji to spriječiti. Dio se ove energije zrači u okol­ ni prostor.

koja se sastoji niže energetsko stanje. dnog neutrona. upadni elektroni ne umjesto negativan naboj. jer djeluju Protoni se već počinju mijenjati u jake odbojne električne sile. kad se proton pretvara Razlog zašto se sva materija u svemiru u neutron nastaju također dvije česti­ ne poveže u jezgre atoma željeza jest u ce. koja je protona. kako dolazi do te promjene. već smo napomenuli da će se jedan ili više protona pretvo­ Sudarom dvaju protona jedan riti u neutron. Neutrino. kako se obični ili normalni helij nalazi u odbojnim električnim silama. Proton i elek­ od jednog protona i jednog neutrona. najniži se oblik emisijom jednog elektrona i antineuenergije javlja kada se formira željezo. kako smo zaključili iz naše smo da se neutron mijenja u proton diskusije o slici 9. moguće izgraditi jezgre koje izbacuju se dva protona i formira obična helijeva jezgra. S obzirom na opće Sunca izgrađuju jezgre helija. pa se ovdje možemo zaustaviti da vidimo 256 .je najniže moguće energetsko stanje. zato masu (a time i manju energiju) od ne­ će atomi s takvim jezgrama imati ista utrona. sadrže i protone i neutrone. energetsko stanje nego što je imala prije. utrino nema gotovo nikakvog utjecaja mogu zatim pokupiti još jedan proton. kod nižih tem­ opisati kao elektron koji ima pozitivan peratura od ove. sastavni dio teške vode. Formira Važna činjenica da se protoni mogu se jezgra lakog izotopa helija. unutar nekih zvijezda. ona imati veće energetsko crtežima je pokazan glavni pro­ stanje nego kad bi bila sastavljena iz ces pri kojem se u unutrašnjosti protona i neutrona. javljaju unutar jedne novoformi­ rane zvijezde. formirajući jezgru.) izotopa. jesu one u kojima ako izgradimo jezgru koja sadrži mno­ se helijeve jezgre sakupljaju. formira u termonuklearnim reaktoridrugi ovisi o načinu na koji se čestice povežu zajedno. Jedan se razlog Ali.1. pozitron i neutrino. kojeg emitira proton pri pre­ temperature u području od tri tisuće tvaranju u neutron. polazeći samo od Sudarom dviju ovakvih jezgri protona. osim s materijom nećemo dalje razmatrati. gdje vladaju Pozitron. Sada je važno da će. sadrži dva protona. Ovo je jezgra helijeva tako da ga više nećemo spominjati. Premda ona sadrži samo je­ Premda sam proton ima manju dan neutron. tron zajedno imaju nešto manju masu Ona se zove deutron. imaju i nešto manju energiju. Jezgra zato postiže niže postane neutron te nastane deuterij (teški vodik). Deuterij dobiva proton. može se najbolje milijuna stupnjeva.) Kada se neutrone pri pokušaju da izgradimo slobodni neutron spontano pretvori u jezgru koja se sastoji samo od dva proton. on postiže tron. (Antine­ Deutroni. ne protona i neutrona. pretvoriti u neutrone dovoljna je da protumači kako je. Slično. pravilo iz fizike. a to je jezgra te­ od prvotnog neutrona. trina. a to kaže da oni škog vodika. Jedan od ta dva postaje neu­ poznata kao antineutrino. elektron i treću česticu. Vidjeli (U stvari. a to su detalji koji nas Prve nuklearne reakcije. Na go protona. koje se ne interesiraju. jezgra sastavljena potpuno od svojstva kao obični atomi helija čije protona ne bi imala manju energiju od jezgre sadrže dva neutrona i dva pro­ jezgre sastavljene od podesne mješavi­ tona. kao tome što nema drugih fizikalnih pro­ i antineutrino. mogu doći do jezgre željeza. zbog slabe povezanosti cesa koji bi bili na raspolaganju. proizvedeni na taj način. na materiju i ne igra nikakvu ulogu u pa nastaje jezgra od dva protona i je­ proizvodnji energije unutar zvijezda.

dijelom u obliku zračenja. Ovo je rješenje vrlo starog pitanja. njegova jezgra. ovaj oblik nije stabilan. Izotop dobiva drugi proton i nastaje jezgra običnog du­ šika. U glavnom nizu zvijezde s masama većim od mase Sunca imaju visoke unutar­ nje temperature. počevši samo od protona do običnih helijevih jezgri. ali. a njihova se energija kretanja odrazi u općem porastu kretanja svih čestica. ali jedan proton prelazi u neutron. a vjerojatno ovaj drugi proces prevladava u unutrašnjo­ sti Sunca. Ova jezgra dobiva još jedan proton i postaje jezgra obi­ čnog kisika. jer pretvorba može nastati na razne načine. kada se sudare dva protona. što će reći. Jezgra se oslobađa takvog stanja izbacivanjem dvaju protona i dvaju neutrona (što zajedno predstavlja jednu jezgru helija). Ovo je laki oblik elementa berilija.ma zvijezda? Odgovor je nešto kompli­ ciran. može izbaciti dva protona pa nastaje jezgra od dva protona i dva neutrona. koja je na raspolaganju. Jedan od četiri protona se može pretvoriti u neutron stvarajući jezgru s tri proto­ na i tri neutrona. To je jezgra običnog helija. rezultat nji­ hove fuzije je nova jezgra koja će imati četiri protona i dva neutrona. Dva protona. kako nastaje Sunčeva energija. Tada se elektron i pozitron uzajamno unište proizvodeći kvant zračenja. gibaju se velikim brzinama. pa stabilitet može postići na jedan od dva načina. Unutar Sunca se većina njihovih giba­ nja izgubi u sudarima s drugim česti­ cama. Dok je svaki od njih sadržavao po dva protona i jedan neutron. 257 . U prvoj fazi. jedan se od njih pretvori u neutron pri čemu se emitira jedan pozitron. a dijelom u obliku topline. U drugim se reakcijama emitira manje energije. Tako preostaje jezgra običnog ugljika. Ovo je jezgra izotopa litija koji stvara vitalnu komponentu vodikove bombe. U unutrašnjosti Sunca je glavni proces onaj u kojem se su­ daraju dvije jezgre ovog lakog helija. Prema tome. Jedan proton u takvoj stru­ kturi postaje neutron. izbačena u za­ dnjoj fazi. a energija se stvarala u nekoliko faza duž linije. Treći izvor energije dolazi od dodavanja protona deuteriju. Još jedan proton spaja ovu strukturu. U ovom se procesu također emitira kvant zra­ čenja. Crtež poka­ zuje jedan nuklearni proces koji se tada događa. u obliku topline. Druga je mogućnost da laki berilij. postavili smo nepre­ kidnu liniju reakcija. ali uzbuđenog stanja. Ovaj pozitron se brzo veže s jednim od elektrona koje sretne na svom putu. Spajanjem protona s obi­ čnom jezgrom ugljika nasta­ je jezgra lakog dušika. Zato je cjelokupna energija. Rezul­ tat je teška jezgra izotopa ugljika. Rezultat je teška jezgra dušika.

nuklearne re­ do formiranja običnog stabilnog kisika. U nezasjenjenim područjima prijenos se vrši zračenjem. akcije vrste koju smo upravo opisali Ili. pokazalo se. mnogo dijagrama. ali se reakcija u kojoj je proton dodat jezgri jedan proton u jezgri brzo pretvori u ugljika stvarajući zato jezgru lakog neutron. može se pojaviti zatim stekne još jedan proton. izotopa. se zato formira jezgra s osam protona vidjeli smo u prethodnom poglavlju i osam neutrona. Zasjenjenja označuju po­ dručja gdje se energija prenosi uglavnom konvektivnim putem. osam protona i osam neutrona se lijevom kutu Hertzsprung-Russellova gibaju snažno unutar jezgre. da izbaci jezgru helija (dva protona nastaju u velikom opsegu. Ukoliko proton dobiva daljnji proton pa daje normalni ima dovoljno veliku početnu brzinu da oblik dušika (sedam protona i sedam svlada odbojnu električnu silu između neutrona). Poslije izbaciva- Siika 9.Temperature u unutrašnjosti Sun­ proizvodnja jezgri helija. Ova stru­ perature preniske da dadu protone ktura zarobljava još jedan proton. masu od Sunca. Desno: najmasivnija zvijezda na gornjem dijelu glavnog niza. jest jezgra teškog izotopa zračenja. koji je nastao iz ugljika. dušika. ovako for­ zvijezda glavnog niza povećavaju ako mirana. da postoji niz je vjerojatnija. ali samo značenje unutar Sunca. u stanju je silne uzbuđenosti. 258 .2 (gore) Lijevo: zvijezda s masom približnoj masi Sun­ ca. izmijeni Kao primjer najkompliciranijeg pro­ se u teški izotop ugljika (šest protona cesa možemo smatrati sudar proto­ i sedam neutrona). Ali jezgra kisika. Ova druga mogućnost U stvari. Kod tih kretanje čestica zračenjem. struktura koja se izotopa dušika. Posljednja jezgra na s jezgrom ugljika. na). što se precizno može Uzbuđenost jezgre mogla bi smiriti reći: one su sjajnije od Sunca. Drugim riječima. tako da se u najvećem procesa koji počinju s formiranjem broju slučajeva formira jezgra kisika dušika iz ugljika. pa potrebnih početnih brzina. unutra­ snažnije nego što se gibaju unutar je­ šnja temperatura je viša unutar gla­ zgre normalnog atoma kisika. koji se zaista nalazi u Ovakvi procesi nemaju neko veliko plinovima atmosfere Zemlje. Rezultat. Ovaj normalni oblik dušika sebe i jezgre ugljika. To je jezgra normal­ da se temperature u unutrašnjosti nog kisika. Međutim. vnog niza zvijezda ako one imaju veću Mogu se pojaviti dvije mogućnosti. pa dolazi visokih temperatura. U ovom procesu je ta­ sada sastoji od sedam protona i osam kođer proizvedena energija u obliku neutrona. i dva neutrona). a konačni je rezultat koja nije postojana. jer su tem­ u vrlo maloj koncentraciji. Laki izotop ca nisu dovoljno visoke da omoguće dušika (sedam protona i šest neutro­ najkompliciranije nuklearne procese. se krećemo od Sunca prema gornjem tj.

Ovo je ilustrirano na slici 9. ovaj ugljiko-du. da blizu središta. U visoke. Slika 9. a on je mnogo važniji kod ska područja Sunca. Zato. je. a dva potpuno različita slučaja. proizve­ den u toplim centralnim područjima. dok se u neosjenčanim dijelo­ tome koncentracija helija raste više u vima prijenos energije obavlja potpuno centralnim područjima nego bilo gdje zračenjem. Zaista. Zato se u masivnoj zvijezdi. ko jednostavnijih procesa kakvi su u pokazanoj na slici 9. Ako se sve više i više vodika Slika 9. osim u vanjskim dijelovi­ čeva tipa. Period oscilacije je u direktnoj vezi s apsolutnim sjajem zvijezde. gdje i nastane. Sunčeva tipa (lijevo na slici 9. jer su temperature u jeg vladanja plinova u atmosferi Sun­ masivnijim zvijezdama znatno veće ca. To uzrokuje da se takve zvijezde kreću prema desnoj strani Hertzsprung-Russellova dijagrama.ostane tamo. od kojeg je sivnim zvijezdama imamo konvekciju započeo cijeli proces. Oni Zato postoji drugi način proizvo­ prenose energiju konvekcijom u vanj­ dnje helija. zvijezda velike mase nego u unutra­ u velikoj mjeri uzrok najkomplicirani­ šnjosti Sunca. Sve zvijezde. koje leže na U konvektivnom području zvijezde gornjem dijelu glavnog niza.nja jezgre helija. i to na način kako je ovdje pokazano.dnom poglavlju. kako je pokazano. pa se njihovi polumjeri naizmjence povećavaju i sma­ njuju. U ma­ to je normalni oblik ugljena.2. a zračenje izvan sre­ ugljik djeluje kao katalizator. kako se on zove. Ova je činjenica omogućila da astrono­ mi upotrijebe cefeide za određivanje udaljenosti objekata u svemiru. drugdje. a na zračenje dolazi iz unutrašnjosti. pomiješati manje ili više ugljiko-dušikovog ciklusa.2) nema koje možemo opisati kao zvijezde Sun­ miješanja. proizvo­ sav će se helij. helij. 259 .3 (lijevo) Samo u konvektivnom području zvijezde stvara se helij nuklearnim reakcijama ujednačenim miješa­ njem. a kraju se sam ponovo pojavi.2. vjerojatno. predsta­ vlja glavni proces proizvodnje helija u Evolucija iznad glavnog niza zvijezdama koje su dva puta masivnije od Sunca. Suncu. On slu­ dišta. šikov ciklus. osim za zanemarujući dio. o kojem smo diskutirali u pretho­ nego u Suncu. a ne pre­ jednoliko. Zbog toga kod zvijezda Sunčeva tipa helij ostaje tamo gdje je proizveden. konvekcija je u gornjim slojevima. Možemo reći. u zvijezdi Sunčeva tipa helij energija se prenosi uglavnom konve.4 (desno) Promjenljive zvijezde cefeide pravilno pulziraju. Imamo sadrži šest protona i šest neutrona. Ali u zvijezdi kov ciklus) i u zvijezdama male mase. što je. proizveden iz nuklear­ de pretežni dio svoje energije preko nih reakcija. da pokrenu nuklearne reakci­ osjenčanim dijelovima svake zvijezde. Različiti načini proizvodnje energije potpuno izmiješa u unutarnjim dijelo­ u masivnim zvijezdama (ugljiko-duši. Kemijski sastav takvih zvijezda postaje sve više i više neujednače­ nim.vima konvenktivne kore. pa prema kcijom. ostaje struktura koja koji se prenosi kondukcijom. gdje je proizvodnja helija zanemaka u njihovim unutarnjim struktura­ rujuća. jer temperature nisu dovoljno ma. dok kod zvijezda Sunčeva tipa ži da se proizvede serija reakcija. vode do interesantnih razli­ ma.

pretvara u helij. Ali danas. Takve pri stvaranju Sunca u oblaku plina: su zvijezde rijetke. djelomično jer ih koncentracija vodika je bila oko 70% je malo nastalo. zvijezde koje se nala­ zde postaje izrazito nejednolik. Zvijezde koje počinju da se kreću jednolikosti kemijskog sastava. Opće karakte­ čje označeno kao cefeide. Posljedica je ove stalno rastuće ne­ dnom poglavlju. a djelomično jer kra­ mase. tj. supergigante. poslije nekih 5 mi­ tko žive.3. prolaze kroz podru­ Russellovu dijagramu. ze u gornjem lijevom uglu dijagrama. onakav kakav je bio koje označuje tzv. danom u pretho­ središtu Sunca je pala na oko 30%. Nijedna nije nađena u blizini lijardi godina. da se zvijezda kreće udesno u Hertzsprung. One ulaze u područje dijagrama je sastav još isti. Zvijezde. Ovo se zaista već dogodilo s na­ kreću se manje ili više direktno ude­ šim Suncem. a to objašnjava zašto nema ni­ jedne u dijagramu.udesno nešto niže. koncentracija vodika u Sunca. pa 260 . koje su visoko na ju u potpuno pravilnim periodama. U vanjskim dijelovima sno. promjenljive ristike ovog kretanja prikazane su na zvijezde. kemijski sastav zvije­ glavnom nizu. Ovo su zvijezde koje pulsira­ slici 9.

Udaljenost nam je nepo­ znata. koja je prikazana na slici 9. Za­ tim. možemo jednostavno očitati apsolutni sjaj. Relaciju izme­ đu perioda i sjaja kod cefeida otkrila je 1913. Na slici je u momentu najvećeg sjaja. Slika 9. Njihovi položaji označuju njihove staze razvoja. koja je iz Južne Amerike promatrala cefeide u Magellanovim Oblacima.6 Zvijezde iz jata Hyada smještene u Hertzsprung-Russellovu dijagramu. Premda su cefeide odigrale značajnu ulogu u posljednjih 60 godina. i premSlika 9. Slika 9.4.5 (gore) Gdje se energija proizvodi i kako se ona prenosi u zvijezdi predstavlja veli­ ku fazu njenog razvoja. To znači da se takve zvijezde mogu upotrijebiti kao pokazivači udaljenosti. Označena zvijezda blizu centra je ce­ feida s periodom od oko 18 dana. Lijevo: dio vanjskog područja velike spiralne maglice u Andromedi. godine Miss Leavitt s Harvardske zvjezdarnice. Period promjene sjaja kod cefeida direktno je povezan s njenim apsolutnim sjajem. Pretpo­ stavimo da želimo odrediti udaljenost neke cefeide. onako kako je prikazano na slici 9. Američki astronom Harlow Shapley prvi je ovo upotrijebio za određivanje udaljenosti. također.se njihovi polumjeri naizmjence šire i stežu. ali možemo izmjeriti njen privi­ dni sjaj. M 31. a ne njen apsolutni sjaj. Metodu nije teško shvatiti. 261 . Tokom ekspanzije polumjer se povećava i do 10% od svoje srednje vrijednosti. izmjeriti period njene promjene sjaja. možemo vrlo lako izračunati udaljenost zvijezde.4. poznavajući apsolutni sjaj i privi­ dni sjaj. Ali mi možemo.7 (desno) H-R dijagram zvijezda jata Messier 67. Iz naše krivulje.

jer se vodik iscr­ da one postaju promjenljive kada pro­ pio nuklearnim reakcijama. kako je dan u vu dijagramu za zvijezde s polumjerima jednakim prethodnom poglavlju.Krivulje pokazuju položaje u Hertzsprung-RusselloRussellovu dijagramu. o u Hertzsprung-Russellov dijagram. deset puta većim od Sunca bliske zvijezde teže da se koncentriraju (10) i sto puta većim od Sunca (100). Ovdje imamo nepo­ niza mnogo veći od broja zvijezda na sredni promatrački podatak za oblike gornjoj polovini. to je iscr­ pljivanje vodika iz središnjih područja. Ove zvijezde acija je opisana na slici 9. zvijezdama velikog polumjera. izvan laze putem koji započinje na glavnom jezgre još ima vodika koji okružuje je­ zgru predstavljajući sada glavnu pro­ nizu. Kada promotrimo zvijezde koje za­ dukciju energije zvijezde.5. Ove su zvijezde mnogo broj­ lucione staze. a porast je­ niže polovine glavnog niza teže da se zgre helija iznosi oko 30% od njene približe i sakupe u jednom dijelu po­ cjelokupne mase. a djelomično zato što evolucije. U prethodnom poglavlju vidjeli smo je vrijeme potrebno za evoluciju mno­ da poznavanje spektralnog tipa zvije­ go duže za slabije zvijezde. nego da su one zvijezde koje se kreću od glavnog niza udesno. Zvijezde se kreću udesno. U prethodnom poglavlju smo ustanovili da giganti nisu novoformirane zvijezde. kojima smo raspravljali u prethodnom Položaji zvijezda označuju njihove evopoglavlju. onom koji je ispunjen gigan­ dvaju dobro poznatih jata nanesenih tima. Situ­ promjene njihova sjaja. zde sadrži i poznavanje njene površin­ zvijezde u okolici Sunca nisu srednje ske temperature. Ali.8 raspodjelu zvijezda u Hertzsprung. U stvari. S vremenom zvijezda uđe u fazu prema gore. još koje uzrokuje prekid proizvodnje ener­ nitko nije u mogućnosti da na potpu­ gije u tom području. dok slika 9.da je o njima napisan niz teorija.3.7 pokazuje lomično zato. Zato.7 vidimo zvijezde dručja. a to opet uzroku­ no zadovoljavajući način objasni uzrok je evoluciju u području giganata. dje­ jezde Hijada. naći ćemo putove evo­ površini jezgre koja zato stalno raste u lucije ne samo udesno. jer se povećava kon­ centracija helija u njihovim centralnim područjima. koje se kreću ulijevo. prikazane na slici 9. koja se sastoji sprung-Russellova dijagrama. Ovo uzroku­ počinju svoje putove sve niže i niže na je. kako je Russell prvotno smatrao. tj. Ovo tumači Slika 9. da se sve više i više helija dodaje glavnom nizu. kada znamo veličine. Slika 9.6 i 9. a završava daleko udesno. a izgleda uglavnom od helija. nego također i masi. Sada smo opravdali ovo stajalište. svi putovi iz giganta u svojoj evoluciji. Na slikama 9. Zvijezda se nalaze samo u jednom dijelu Hertz. što je broj zvijezda koje ispunjavaju nižu polovinu glavnog zvijezde jata M 67. U stvari.ima unutrašnju jezgru. Zato. na glavnom nizu ili blizu glavnog niza ili u području giganata.6 pokazuje zvi­ nije nego supergiganti ili cefeide. 262 . uspon. jer ima i onih koje mogu pa­ sti u područje giganata. Račun pokazuje da nema znaka kretanja udesno sve dok je koncentra­ cija vodika u krajnje središnjim dije­ lovima iznad nule. gdje relativno polumjeru Sunca (1).

druga veže točke gdje je polumjer deset puta veći od Sunca. Jedna povezuje točke gdje je polumjer svake zvijezde jednak polu­ mjeru Sunca. Iz toga vidimo da su giganti zaista zvijezde s vrlo velikim polumjerima. poglavlju. one postaju Veličine staza prvih četiriju planeta uspo­ ređene s veličinama dviju gigantskih zvi­ jezda. Da je Sunce gigant . Iz tog su razloga uznemirenosti na površinama takvih zvijezda slične uznemirenostima ka­ kve su sada na Suncu. Njihova je karakteristika pomanjkanje vodika i pojačavanje sjaja. Mire i Betelgeuse. pa uzrokuju izbacivanje materijala u još veće uda­ ljenosti nego što je to u slučaju Sunca. spomenute u 8. R polumjer. Pomoću toga može se polumjer zvijezde izračunati iz jednadžbe L = D x R2 x T4. a treća povezuje točke gdje je polumjer sto puta veći od Sunca. znamo također njen polumjer. a također i supergiganti. Promatrački materijal je zaista pokazao da gigantske zvijezde. unutrašnja područja. Uzevši da je dosta vanjskih slojeva otpalo. gravitacija na njegovoj površini je mnogo slabija nego na površini Sunca . pojave na površini zvijezde. koji su se odvijali u dubokoj unutrašnjosti zvijezde. Štaviše.položaj zvijezde u Hertzsprung-Russellovu dijagramu. 263 . gdje se odigravaju nuklearni procesi.Zemlja bi se nalazila relativno blizu njegovoj povr­ šini.) Prema tome. Budući da takva zvijezda ili gigant ima golem polumjer. Tako je moguće da se nuklearni procesi. Zvije­ zde u horizontalnom ogranku imaju razvoj­ ni stupanj divova. D konstantu. stalno izba­ cuju materijal sa svojih površina. Slika 9. što je takvo izbaci­ vanje materijala u prostor tako snažno da se može potpuno osloboditi gravi­ tacione sile.8 pokazuje tri krivulje na­ nesene na Hertzsprung-Russellov di­ jagram. kad se to dogodi. Zemlja bi se mogla nala­ ziti i u unutrašnjosti Sunca kad bi on bio gigant. Polumjer staze Zemlje je nešto veći od 200 polu­ mjera Sunca. Zato vanjski slojevi zvijezda neprestano otpadaju.nešto između 10 000 i 100 000 puta. a T površin­ sku temperaturu. Vidljivo je da krivulja povučena za polumjer od sto polumjera Sunca prolazi preko po­ dručja giganata na dijagramu. (Sjetimo se da u ovoj jednadžbi L označuje sjaj. znamo i njenu po­ vršinsku temperaturu i apsolutni sjaj. kada znamo položaj zvijezde u HertzsprungRussellovu dijagramu. A jednom. bit će postepeno otkrivena. Razlika je u tome.što će postati u budućnosti . Slika 9.9 Zvijezde kuglastog jata M 3 smještene u Hertzsprung-Russellovu dijagramu.

omogućava heliju. razvija unutarnju jezgru koja je sastavljena uglavnom od helija. To su zvijezde kod kojih su vanjski slojevi odstra­ njeni procesom. ako se kreće udesno prema području giga­ nata na dijagramu. Očito je da ove zvijezde imaju veliku koncentraciju ugljika na svojim površinama. opisanim ranije. 264 Nova. Račun poka­ zuje da ona dosegne oko 100 miliju­ na stupnjeva ako dođe do područja giganata. ali u klasi giganata postoje neke zvijezde u čijim spektrima dominiraju linije nastale od molekula ugljika. po­ kazuju širenje plinovitog omotača oko nove zvijezde. Kako ovo nastaje? Vidjeli smo da zvijezda. a pri takvim temperatura­ ma počinju djelovati nove interesan­ tne nuklearne reakcije. povećala je enormno sjaj tokom 1918. i 1931. Kod prve ta­ kve reakcije tri se jezgre helija (svaka sa dva protona i dva neutrona) spoje u jezgru ugljika (šest protona i šest neutrona). a ne sadrži vodik. sni­ mljene na Mt Wilsonu 1922. Sjetit ćemo se da zvijezde spektralnog tipa M imaju površinsku temperaturu nižu od oko 3 600°. da više temperature u n u t a r zvijezda znače još kompliciranije nuklearne reakcije. temperatura u n u t a r jezgre stalno će se povećavati. godine. 1926. Situacija koja se javlja u unutrašnjosti gigantskih zvijezda pri temperaturama od oko 100 milijuna stupnjeva.predmet promatranja pomoću spektroskopske tehnike. koji je bio gore naglašen. u zviježđu Orla. . Ovdje imamo primjer. Slijedećim dodavanjem daljnjih jezgri helija nastane najpri­ je kisik. A proizvo­ dnja ugljika objašnjava zašto na ne­ kim zvijezdama možemo opaziti veće koncentracije ugljika. Do­ minantna raspodjela u spektru takvih zvijezda normalno dolazi od molekula cirkonijeva oksida. da se sam spaja. kisik i neon. a zatim neon. stvarajući važne nove elemente kao što su ugljik. koji je nastao iz vodika. Ove fotografije. Pogledajmo neke dokaze proizvo­ da nuklearnih procesa i vidimo što oni sadrže. o kojoj se raspra­ vljalo u prethodnom poglavlju. Ako se zvijezda razvija i nastavi da se kreće udesno.

265 . godini formirali su maglicu. snimljenoj 5.Plinovi izbačeni iz Nove Persei u 1901. kako se vidi na gornjoj fotografiji.08-metarskim daleko­ zorom Hale na Mt Palomaru.

cijeloj zvijezdi. barij i rijetke zemlje. Željezo je primjer takve jezgre. go­ dine. u molibden. javlja se re­ na u neutron.tokom posljednjih sto tisuća već davno istrošen. ali postoji razlog da težih elemenata: najprije kobalt.Kao nusprodukt helijeve fuzije. formiraju teški elementi kao kositar. Takav se gubitak ove rezultate. zbog raspadanja proto­ stvara ugljik. Najznačaj­ kom stadija giganta. oni spajaju s mnogo težim jezgrama. cink i tako do stroncija. jer je davno . cir.9 pokazuje primjer jata zvi­ rala. Njih također ne može itd. 266 . Tehnecij nije pronađen na Zemlji kazana promatranjima. na desnoj stranici. a ni helij. Da li se zvijezda i dalje razvija na­ prisutnima u manjim koncentracija­ kon što dođe u područje giganata? ma za vrijeme kada se zvijezda formi­ Slika 9. svoje porijeklo vuče iz sli­ čnog događaja. Cirus maglica. vo. jest zapažen u nekim zvijezdama . koji on se mijenja. Ovo je tako malo. U području giganata na vodika može pojaviti ili kao rezultat dijagramu možemo promatrati zvijezde nuklearnih reakcija ili odbacivanja u kojima posebno obiluje stroncij. u kojoj se oslobode neutroni. nije je od svega što neke imaju tehneOva su razmatranja. Smatra se da se godina . prikazana na 1%. olovo. možda. Za sto tisuća godina našli zvijezdu koja se nalazi daleko Astronomi Daiekog istoka vidjeli su supernovu. zatim vjerujemo kako je ovaj povratak ulije­ nikal. ponovo. da jezgre teže da ovoj slici. rijetke zemlje i. bakar. Materijal izbačen iz nje kreće se enormnom brzinom formirajući pozna­ tu Crab maglicu (lijevo). uzrokovan pomanjkanjem vodika u barij. one ne pokupe se kaže da pripadaju "horizontalnoj samo jedan neutron. itd.koje Pri ovakvim temperaturama ove ne­ se zovu S zvijezde. do­ cij. ali koji nije zabilježen. još se širi i zbog toga. kisik ili nenormalno obilje stroncija. Drugim riječima. tokom kojeg zvijezde postignu veći cirkonija. a također sadrže utrone ne apsorbiraju ugljik. sada veličine 640 bilijuna kilometara.površinskog materijala u prostor to­ konij. Konačna početna koncentracija željeza iznosila faza evolucionog puta. a ne samo u unutra­ Postoje očiti promatrački dokazi za šnjim područjima. U jezda. U nekim slučajevima se sjaj nego u početku svoje evolucije. koja je zasjala 1054. nego cijeli niz ne­ grani". cirkonija neon. oštro se okreće prema lije­ budu pretežno apsorbirane od neutro­ vo. a za zvijezde u ovoj konačnoj fazi na. Ali tehnecij akcija. Do sada nemamo pouzdane utrona. kisik i neon.u nuklearnim reakcijama. Astronomi su jer je nestabilan. štaviše. u kojem takva daljnja evolu­ prethodnom poglavlju smo vidjeli da je cija gotovo sigurno postoji. Na ovaj se način atomi želje­ račune koji bi bili na raspolaganju za postepeno pretvaraju u atome sve za takve zvijezde. Očito je da je tehnecij nastao ne­ apsorbirati ni prvobitni vodik.

.

Već smo napomenuli da su kojima su prestali termonuklearni pro­ temperature od 100 milijuna stupnje­ cesi. uspo­ ra u sekundi. pokazanog gramu. polumjer je. nikla. iako se one kre­ da su bijeli patuljci zvijezde koje su do­ ću ulijevo u Hertzsprung-Russellovom šle do kraja svoje evolucije. Superno­ te od svake do sada spomenute . U kasnijim stadijima. kroma. Izgleda goto­ se materijali upotrebljavaju u izgra- 268 . argon i kalcij. pratilac milijuna milijuna kilometara. Kod oko 1000 mili­ kroz koje zvijezda prolazi od početka juna stupnjeva ugljik i kisik. termonuklearni reaktori zvijezda Tako naši teleskopi mogu malo otkriti izgrađuju razne lake elemente: najpri­ o onome što se događa u zvijezdama je helij. dio je vjerojatno apsorbiran u plinovi­ Već smo rekli kako.Za to su potrebne temperature više od sprung-Russellovu dijagramu imaju 3000 milijuna stupnjeva. va postignute u fazi giganta. Stanje bijelog vratka ulijevo. Svjetlo emitirano pri ta­ sko stanje koje je. proizvodeći takve elemente kao odgovor . titana. zde koje leže daleko nalijevo u Hertz. travioletno i zato se ne uspijeva probiti vanadijuma. To je pote­ što su magnezij. Samo onda vrlo visoke površinske temperature kada se ostvare takve temperature. Jedan dobro oblika maglice koja ima opseg od 64 poznati bijeli patuljak je Pup. pnjeva. kakve su evolucione promjene nuklearne reakcije. silicij. jedan kobalta i bakra. zatim ugljik i dušik. što se dogodi kada astronomi. Sirijusa. takvog kao što je Saturn. počevši s vodi­ ma koji se nalaze između zvijezda. postoje teorijski razlozi u njegovu središtu. a čija atmosfera vo sigurno.još ne znamo. tako velika da izbačeni se materijal nastavio kretati se ne može uopće usporediti s pozna­ enormnom brzinom sve do sadašnjih tim stvarima na Zemlji. kako smo vidjeli. počinju se sami stanja bijelog patuljka? Ispravan je spajati. proizvede­ povratka ulijevo. da bi u običnoj ku­ za vjerovanje da temperatura unutar tiji šibica težio nekoliko tona. škoća koja stoji na našem putu.ulijevo u dijagramu. magnezija. u stvari. leži daleko nalijevo u dija­ zvijezda dođe do kraja puta. po­ kvim temperaturama je uglavnom ul. od kojih supernova predsta­ promatranju klase zvijezda vrlo različi­ vlja najsnažniji primjerak. Bijeli patuljak je karakterizi­ goleme količine materijala izbacuju ran vrlo malim sjajem i vrlo je malog van brzinama od oko 1600 kilometa­ promjera. koji uve­ visoke površinske temperature. moramo tražiti odgovor u zvijezda. pa kom. gustoća na koju vidjeli kineski astronomi 1054. da spektakularna klasa ne sadrži nikakve tragove vodika. nata. A zbog tog čenog materijala supernove koju su vrlo malog polumjera. liko izgrađuju naša tijela. zvijezda. pa dok ne dođe do ni tokom faze giganta.9. Termonuklearni reaktor je mrtav. Ovo je klasa eksplodirajućih na slici 9. Pri ovom stadiju počinju nove Ali. Poznata Crab maglica.bijele va je zvjezdana eksplozija u kojoj se patuljke. Tako je gusto zbijen materijal Osim toga. rediv s polumjerom jednog većeg plane­ pokazana niže. zvijezde u dijagramu. koje su stvarno promatrali Ako se zapitamo. još nije došlo do produkcije željeza. najjednostavnijim od svih eleme­ zato nikad ne dosegnu Sunčev sustav. kroz plinove atmosfere Zemlje. ovi fragmentarne dokaze. Zvije­ Ali.stignuto s produkcijom željeza. Jasno je zvijezda nastavlja rasti. . tokom po­ a ostaci se sada hlade.temperature koje vjerojatno prekora­ materija padne u svoje najniže energet­ čuju 100 000°. sastavljena je od izba­ ta. unutrašnje temperature patuljka je stanje smrti zvijezde do koje mogu se podići na 1000 milijuna stu­ će doći sve zvijezde. zatim kisik Ali mi imamo neke interesantne koji dišemo. godi­ je materijal sabit unutar bijelog patulj­ ne. Tokom posljednjih devet stoljeća ka ekstremno je velika.

koje pri­ pada ovom poglavlju. gdje ćemo razmotriti strukturu i porijeklo Mliječnog Puta s posebnim naglaskom na porijeklo Sunčeva sustava. koji formiraju vrlo velike dijelove Zemljine kore.dnji teških elemenata: magnezija i si­ licija. Vidjeli smo kako je mogu­ će da se pokaže porijeklo svih eleme­ nata. a na njega nije odgovoreno. Postoji još jedno pitanje. Može­ mo ići i dalje i pitati o porijeklu samog vodika? Ovo je mnogo dublje pitanje pa ga moramo ostaviti po strani sve do posljednjeg poglavlja. kao željeza i bakra koji su u svakodnevnoj upotrebi. počevši samo s vodikom. 269 . Kako da takvi elementi. formiraju našu Zemlju? To je predmet koji mora­ mo odgoditi za slijedeće poglavlje. a i običnih metala. proizvedeni samo pri fantastično visokim tempe­ raturama unutar zvijezda.

Međutim.2. To je bio i ostaje grandiozni zadatak. zvijezda se nala­ zi u nekom trenutku u točki S1 . jer bismo bili obavezni da ra­ dimo s instrumentima starim preko 50 godina. jedna je linija doglednice od Zemlje. iz praktičnih razloga. Stvarno se poprečno kretanje pokazuje samo u vrlo polaganoj promjeni smjera zvije­ zde. ona. koji bi usmjerio svoje napore ovakvom zadatku. Kada bismo mogli izmjeriti promjenu. linije su pomaknute prema crvenom kraju spektra. Ovo se može vidjeti iz slike 10. onda. Na žalost. Ovo povećava praktične probleme. Prema tome. ukoliko bismo zaista pokušali da to prove­ demo. Kretanje duž linije doglednice može se stvarno odrediti iz pomaka spektralnih linija zvijezde. ali je poprečno kretanje mno­ go teže odrediti. jer će u dužem intervalu vremena biti veća promjena kuta i bit će lakše mjeriti tu promjenu. U praksi. koje posjeduje manji broj učenjaka.1 pokazuje zvije­ zdu čije je kretanje sastavljeno iz dvije komponente. potreban interval vremena iznosi 50 godina. direktno prema ili direktno od zemaljskog promatrača. Ako je kreta­ nje takvo da se objekt udaljuje od nas.10. Takav program traži upornu strplji­ vost i odricanje.kretanja preko doglednice pro­ matrača. Možemo li biti sigurni da je stupanj savijanja isti danas kao što je bio prije 50 godina? Ako upotrijebimo isti dalekozor. a u nekom kasnijem trenutku u točki S2. uključuju poprečna kre­ tanja . takva je procedura teška i nespretna. Poteškoća je u vrlo maloj promjeni kuta. jer se ono ne odrazuje na spektralnim linijama. Poprečna kretanja se katkada mogu izvesti iz teorijskih 270 . oni se polagano savijaju. može­ mo biti potpuno sigurni u to. Iz ovih razloga su raspoložive procjene kretanja zvijezda preko dogle­ dnice relativno slabe kvalitete i u sva­ kom slučaju su ti podaci raspoloživi za relativno bliske zvijezde. Možemo poći od pitanja: kako su astronomi uspjeli da izmjere dimenzi­ je i odrede kretanja unutar Mliječnog Puta. također. nije uvijek moguće. Slika 10. poglavlju smo vidjeli da astro­ nomi imaju pouzdanu i točnu metodu za određivanje brzine kretanja bilo kojeg objekta direktno prema Zemlji ili od Zemlje. mora obavezno poći od činjenice da će čekati oko 50 go­ dina da bi mogao koristiti rezultate. Modernom tehnikom je moguće u velikoj mjeri proširiti mjerenja popre­ čnih kretanja. a u praksi je uvijek moguće uzeti u obzir kretanje Zemlje oko Sunca. sigurno bi dobio priznanje buduće generacije. Kretanja su složena i ne uključuju samo kretanja u smjeru doglednice. a druga je siječe. Uzimajući zbog jednostavnosti da je Zemlja nepokretna. Ali. Zbog toga su astronomi prisiljeni da se pomažu s poznavanjem kretanja po doglednici. Kako. Svaki mladi astronom. spriječili bismo bilo kakvo po­ boljšanje razvoja teleskopa za potrebe mjerenja. da se koristi isti teleskop jer. tko se god upusti u takav program. nema pouzdane metode određivanja kretanja preko linije do­ glednice. mogli bismo izra­ čunati poprečno kretanje zvijezde. galaktike koja se sastoji od nekih 100 000 milijuna zvijezda. Takvo kretanje uzrokuje pomak spektralnih linija. Teleskopi nisu potpuno krute struktu­ re. Najveće udaljenosti su tako velike da se ne mogu izmjeriti trigono­ metrijskim metodama. Ali. a nespretnost je u du­ gom čekanju između mjerenja. da započnemo? U 8. poglavlje STRUKTURA NAŠE G A L A K T I K E Možda se možemo najbolje približiti problemu planetske formacije ako naj­ prije pogledamo što je poznato o stru­ kturi i sastavu naše galaktike kao cje­ line. spojnica Zemlja-zvijezda mijenja svoj smjer. ako se nama približa­ va. one su pomaknute prema plavom dijelu spektra.

Gore: mnoštvo zvijezda u dijelu Mliječnog Puta, fotografirano 1,22-metarskim Schmidtovim daleko­ zorom. Zadatak mjerenja dimenzija i kretanja unu­ tar galaktike sastavljene od oko 100 000 milijuna zvijezda bio je i još je uvijek golem zadatak.

Slika 10.1 Samo se radijalna komponenta zvijezde može mjeriti pomoću po­ maka njenih spektralnih linija.

Slika 10.2 Poprečno kretanje očituje se samo u po­ laganom mijenjaju smjera doglednice od Zemlje do zvijezde.

271

preračunavanja, ali ona u većini osta­ ju nepoznata. Da bismo odredili strukturu naše galaktike, moramo imati metode za određivanje udaljenosti zvijezda i nji­ hovih kretanja. U 6. poglavlju smo vi­ djeli da možemo izmjeriti udaljenosti najbližih zvijezda paralaktičkom meto­ dom - direktna trigonometrijska me­ toda koja ovisi o kretanju Zemlje oko Sunca. Ovo kretanje uzrokuje nezna­ tnu godišnju oscilaciju u smjeru sva­ ke zvijezde. Ako se ovaj sićušni učinak može izmjeriti, tada se udaljenost zvi­ jezde može lako odrediti. U praksi se ovo može načiniti s prihvatljivom to­ čnosti samo za oko 10 000 zvijezda, onih 10 000 koje su u našoj blizini, a unutar udaljenosti manjoj od 100 godina svjetlosti ili oko 960 milijuna milijuna kilometara. Premda je ovo samo mali uzorak u usporedbi sa 100 000 milijuna zvi­ jezda cijelog Mliječnog Puta, dovoljan je da dozvoli astronomima da ustano­ ve još uspješniju metodu za mjerenje mnogo većih udaljenosti. Kada nam je poznata udaljenost zvijezde, možemo lako izračunati apsolutnu veličinu, po­ znavajući prividnu veličinu a, naravno, uvijek možemo odrediti i njen spektralni tip. Zato svaku od zvijezda za koju raspolažemo s dobrom trigonometrij­ skom udaljenosti možemo nanijeti u Hertzsprung-Russellov dijagram. Naš primjer od 10 000 izmjerenih udalje­ nosti zvijezda je dovoljan da odredi niži dio glavnog niza sa znatnom točnosti, premda nema dovoljno mjerenja za zvi­ jezde u gornjem dijelu glavnog nizu da nam omogući da opišemo taj dio niza s adekvatnom točnosti. Poznavajući tako niži dio glavnog niza, možemo to iskoristiti da odredi­ mo udaljenosti mnogo širih uzoraka zvijezda. Razmotrimo zvijezdu koja je tako daleko da se ne može izmjeriti tri­ gonometrijskom metodom, ali koja je uprkos tome dovoljno blizu da može­ mo odrediti njen spektralni tip. Pretpo-

stavimo da je njen spektralni tip sličan spektralnom tipu Sunca. Ovo zahtijeva da zvijezda leži na glavnom nizu ili vrlo blizu glavnog niza, jer je njen apsolutni sjaj nalik apsolutnom sjaju Sunca. Po­ znavajući apsolutnu veličinu zvijezde, možemo odrediti njenu udaljenost, jer možemo izmjeriti njenu prividnu veli­ činu. Udaljenost svake zvijezde, koja padne na niži dio glavnog niza, može se odrediti na taj način, ukoliko je njen spektar točno poznat.

Na slijedećoj stranici prikazani su Veliki i Mali Magellanovi Oblaci. Opažajući promjenljive zvijezde tipa cefeide u Malom Oblaku, čije se zvijezde pra­ ktički nalaze na istoj udaljenosti od Zemlje, Miss Leavitt je mogla pokazati da je odnos između periode i prividne veličine isti kao i odnos između periode i apsolutne veličine. Prema tome, izmjeri­ mo li udaljenost jedne cefeide, možemo odrediti udaljenosti drugih, direktno mjereći njihove perio­ de i prividne veličine. Metodom mjerenja pomoću glavnog niza (koji je izrađen iz metoda trigonome­ trijskih paralaksa), astronomi su odredili udalje­ nost nekoliko cefeida. Prema tome, druge cefeide na velikim udaljenostima, ako su svijetle zvijezde mogu se upotrijebiti za mjerenje prostranih dimen­ zija naše galaktike. Donja slika na slijedećoj stra­ nici pokazuje Mali Magellanov Oblak, dobiven iz negativa što ga je snimila Miss Leavitt.

272

273

Premda je ova metoda velika i dobi­ vena trigonometrijskom metodom, ona nam ne omogućava da protegnemo mjerenja udaljenosti daleko u prostor, jer na nesreću ona služi za relativno slabe zvijezde - one koje leže na nižem dijelu glavnog niza. Da dobijemo još uspješniji sistem mjerenja, moramo se ponovo vratiti cefeidama, koje smo ukratko spomenuli u prošlom pogla­ vlju. Tamo smo vidjeli da cefeide služe kao pokazivači udaljenosti, jer postoji značajan odnos između njihovih apso­ lutnih veličina i njihova perioda pro­ mjene sjaja. Ova relacija je prikazana na slici 9.4, a ovdje ćemo postaviti pi­ tanje, kako je dobivena ova slika. Prva promatranja Miss Leavitt bila su obavljena u Magellanovim Oblaci­ ma, u kojima ima veći broj cefeida, s različitim periodima promjene sjaja. Mali Magellanov Oblak sadrži mnogo manje prašine, koja zaklanja i apsorbi­ ra dio svjetlosti zvijezda, od Velikoga i zato daje promatraču bolju mogućnost točnijeg određivanja prividnih veličina cefeida. Miss Leavitt je usporedila iz­ mjerene prividne veličine cefeida s nji­ hovim periodima. Zatim je nanošenjem prividnih veličina na jednu os grafiko­ na, a periode na drugu os, dobila kri­ vulju sličnu onoj na slici 9.4. Sada mo­ ramo uzeti u obzir da su Magellanovi Oblaci vrlo mali u usporedbi s njihovim udaljenostima od Zemlje. Zato možemo smatrati da se i Mali i Veliki Oblak (ali ne oba zajedno) nalaze u biti na istoj udaljenosti od nas. Prema tome je rela­ cija između prividne veličine i apsolu­ tne veličine ista za sve njih. Jasno je da postoji slična relacija između prividne veličine i perioda, kao što postoji izme­ đu apsolutne veličine i perioda. Sada, ako uzmemo cefeide u svrhu određivanja udaljenosti, moramo zna­ ti relaciju između apsolutne veličine i perioda, a ovo nije dano iz promatra­ nja Magellanovih Oblaka, iz jednosta­ vnog razloga što ne znamo udaljenost Oblaka iz direktnih mjerenja. Sve što

znamo za početak jest to da su oni vrlo udaljeni od nas. (Smatra se da su njihove udaljenosti preko 100 000 godina svjetlosti.) Da pretvorimo rela­ ciju između prividne veličine i perioda u relaciju između apsolutne veličine i perioda, moramo odrediti udaljenost najmanje jedne cefeide, jer ćemo samo tako znati relaciju između prividne veličine i apsolutne veličine za tu cefeidu. Zatim, jer za sve cefeide mora vrijediti relacija između prividne veli­ čine i perioda, pokazanog na slici 9.4, postat će fiksirana skala apsolutne ve­ ličine na ovoj slici. Ali, kako možemo odrediti udalje­ nost najmanje jedne cefeide, sjetivši se da ni jedna nije tako blizu da je može­ mo izmjeriti točnom trigonometrijskom metodom? Na sreću su otkrivene cefei­ de u kuglastim jatima zvijezda. Zvijezde u jatu se u biti nalaze na istoj udalje­ nosti od nas, a njihova udaljenost nije vrlo velika. Tako, ako možemo odredi­ ti udaljenost bilo koje zvijezde u jatu, odredit ćemo i udaljenost cefeide, jer je ona član jata. Ovo je bilo sretno ostva­ reno u nekoliko slučajeva, koristeći metodu mjerenja glavnog niza, koja je bila opisana gore. Odatle znamo uda­ ljenosti šačice cefeida, koje omogućuju da se odredi točna skala krivulje na slici 9.4. Tek sada, kada je određena prava skala krivulje, ona se može upo­ trijebiti za određivanje udaljenosti na način opisan u 9. poglavlju. Važnost metode se nalazi u ovome: cefeide su svijetle zvijezde, pa se zato mogu promatrati u velikim udaljeno­ stima. Osim toga, promjena njihova sjaja je pojava koju je lako uočiti. Zato se one mogu upotrijebiti za određiva­ nje mnogo većih udaljenosti od onih koje može dati metoda glavnog niza. Sada možemo vidjeti da postoji cije­ li lanac metoda mjerenja udaljenosti. Do sada smo spomenuli četiri karike. Prva je mjerenje udaljenosti unutar Sunčeva sustava, posebno udaljeno­ sti od Zemlje do Sunca. Ovo je fun-

274

damentalno mjerenje, jer veličina Zemljine staze formira osnovni podatak u trigonometrijskoj metodi mjerenja udaljenosti bližih zvijezda. Ova trigonometrijska metoda - paralaktična metoda - druga je karika u lancu. Metoda glavnog niza, čija je skala određena pomoću trigonome­ trijske metode, treća je karika. I sada imamo četvrtu kariku - metoda cefeida - čija je skala određena pomoću metode glavnog niza. Svaka slijedeća karika omogućuje mjerenja sve većih i većih dubina prostora, a svaka kari­ ka ovisi o prethodnoj. U posljednjem poglavlju dodat ćemo daljnje dvije ka­ rike iza cefeida. Ove su daljnje karike potrebne samo onda kada gledamo u svemir dalje od naše galaktike i ra­ zmatramo udaljenosti izvan Mliječnog Puta. Za sada će biti dovoljne četiri karike u našem lancu. Oblik, veličina, kretanje i sastav Prije gotovo dvije stotine godina bilo je jasno Thomasu Wrightu, mornaru iz Durhama, a i Williamu Herschelu, da je Mliječni Put pločaste strukture, a da se Sunce i Sunčev sustav nalaze unu­ tar te pločaste strukture. Ali bez po­ moći mjerenja, s kojim današnji astro­ nomi raspolažu, prvi su istraživači bili sasvim nemoćni da odrede veličinu ci­ jele strukture, precizni položaj Sunca

unutar nje i opću prirodu kretanja zvi­ jezda. Sve su ove stvari bile predmeti spekuliranja, ali su neka nagađanja bila začuđujuće blizu cilju. Prije dvje­ sta godina J. H. Lambert je naslućivao da se sve zvijezde galaktike kreću oko zajedničkog centra u Sunčevu susta­ vu. Ova je ideja bila ispravna. Zvijezde se zaista kreću oko zaje­ dničkog centra, tj. centralne izbočine naše galaktike. Opće karakteristike sadašnje slike naše galaktike pokazane su shemat­ ski na slici 10.3 i 10.4. Prva daje bočni izgled, a druga gornji ili donji izgled, a često se to kaže pogled sa strane i po­ gled sprijeda. Iz slike 10.3 vidimo da se Sunce nalazi gotovo na rubu galakti­ ke. Njegova je udaljenost od centra oko 25 000 godina svjetlosti. U centralnim područjima galaktike iščezava pločasta struktura. Ona je zamijenjena određe­ nom izbočinom, koja ima debljinu oko 10 000 godina svjetlosti. Područje izbo­ čine je poznato kao jezgra galaktike, a važna je karakteristika ove jezgre u velikoj gustoći zvijezda, jer je gustoća znatno manja u vanjskim pločastim područjima. Detaljnije, vjerojatno je da gustoća zvijezda postaje vrlo velika bli­ zu krajnjeg centra galaktike. Sunce se giba po gotovo kružnoj stazi oko centra galaktike, a brzina kretanja mu iznosi oko 240 kilometa-

Slika 10.3 Shematski izgled galaktike sa strane.

Slika 10.4 Shematski izgled galaktike sprijeda. Spi­ ralna struktura predstavlja položaje jako svijetlih zvijezda, nedavno formiranih iz međuzvjezdanog plina.

275

ra u sekundi. Ovo kretanje na Zemlji ne zapažamo, jer je zajedničko i Suncu i svim planetima. Najveći dio drugih zvijezda se također kreće oko centra po gotovo kružnim stazama. Relacija između brzine na ovim stazama i uda­ ljenosti od centra prikazana je na slici 10.5. Vidi se da brzina raste do maksi­ muma kod udaljenosti od oko 15 000 godina svjetlosti od centra. Poslije toga ona polagano opada. Sunce se nalazi na dijelu krivulje koji opada. Slika 10.5 ne pokazuje brzine za zvijezde jezgre, tj. za zvijezde koje se nalaze na udaljenosti manjoj od oko 5000 godina svjetlosti od centra. Ra­ zlog za ovo vjerojatno leži u kretanjima zvijezda unutar jezgre koja nisu jedno­ stavna. Takve se zvijezde vjerojatno ne kreću oko centra po kružnim sta­ zama. Neke zvijezde, koje se nalaze na udaljenosti od centra kao naše Sunce, kreću se zaista po stazama koje nisu ni približno kružne. Ove su zvijezde poznate kao zvijezde trkačice; ime je nastalo iz činjenice da su one blizu Suncu i da se kreću velikim brzinama u odnosu na Sunce. Ovo se svojstvo pojavilo iz razlika u stazama Sunca i ovih zvijezda. To ne znači da ove zvi­ jezde imaju posebno velike brzine na svojim stazama; njihove se staze razli­ kuju u obliku. Razlika između oblika njihovih staza i staze Sunca je prika­ zana na slici 10.6 dolje.

Do sada smo se bavili samo zvije­ zdama galaktike ali, kako smo napo­ menuli u ranijim poglavljima, između zvijezda se nalazi plin, a on je tako­ đer važna komponenta galaktike. Plin sadrži i fine čestice prašine - prašine koja uzrokuje smetnje zaklanjanjem, na što je upozoreno u 6. poglavlju. O kemijskom sastavu ove prašine znamo vrlo malo ili ništa, ali mnogi astronomi vjeruju da se ona većinom sastoji od čestica leda. Poslije otkrića prisutno­ sti interstelarne materije astronomi su upoznali njene efekte, koji su im omo­ gućili da izmjere dimenzije naše gala­ ktike s dovoljnom točnošću. Premda prašina svoju prisutnost lako pokazuje, plin je osobito teško otkriti. Uprkos tome, taj plin stvara spektralne linije u spektru udaljene zvijezde. Ove su linije tamne, kao i Fraunhoferove linije u spektru Sunca (vidi stranicu 199), koje su proizve­ dene u biti na sličan način. Sjetimo se da su Fraunhoferove linije nastale zbog toga što svjetlost s neprekidnim područjem boja, emitirana iz fotosfere, prolazi kroz hladniji plin koji se nala­ zi iznad fotosfere; atomi unutar ovog hladnog plina tada apsorbiraju svjetlo svojih vlastitih valnih dužina, tako da su ove pojedine valne dužine nestale kada svjetlost dođe do Zemlje. Slična situacija nastaje sa svjetlom udaljene zvijezde, kad ono prolazi kroz interste-

Slika 10.5 Odnos između udaljenosti zvijezda od centra gala­ ktike i brzina na njihovim stazama oko tog centra.

Slika 10.6 Staze Sunca i zvijezde koja ima veliku brzinu kre­ tanja na stazi

276

Krug. u čijem se centru nalazi Sun­ ce. Imena se odnose na tamne i svijetle oblake vodika.Neka karakteristična područja naše galaktike u okolici Sunca otkrivena modernim promatranjima. Strelice s označenim stupnjevima pokazuju galaktičke dužine. ima radijus od oko 10 000 svjetlosnih godina. 277 .

larni plin. da suradnji. a karakteristična je tamne linije natrija i kalcija u svjetlu valna dužina linije blizu 21 centimetar. nego . nalazi se u njihovim visokim kojoj je točka taljenja leda na 273°. udaljenih zvijezda s visokom površin­ tako da ona pada u područje radio-vaskom temperaturom.7 pokazuje kartu raspodjele važne u otkrivanju prisutnosti međuz. Većina međuzvjezdanog plina je nije vodika i helija. ali danas znamo da su ta­ zda visoke površinske temperature. Premda su linije natrija i kalcija bile Slika 10. ukoliko atomi nisu poveza­ snaga izgubila svaku važnost. Proma­ može otkriti molekule vodika. (To je skala na zvijezda. plih površina vodika s temperaturom Efekt je posebno naglašen za atome od oko 10 000°. B kve tople površine vodika relativno ri­ i O tip zvijezda. Dunhama na zvjezdarnici Mt raju svjetlo onih valnih dužina koje su Wilson otkrila su zatim prisutnost to­ i za njih karakteristične. da su one nastale ne može otkriti prisutnost neutralnih od atoma natrija i kalcija koji se nala­ vodikovih atoma u međuzvjezdanom ze u međuzvjezdanom plinu. Koncentracija vodikonatrija i kalcija. Najprije se spoznalo. Najprije se natrija i kalcija u njenoj vlastitoj atmo­ pomislilo da je sav međuzvjezdani plin sferi. gdje su Hladni plin vodika ne može se otkri­ atomi natrija i kalcija izgubili toliko ti optički. Već smo vidjeli da spektar zvije­ ovako vruć. jer se prije 25 godina Radio-metoda ima nedostatak: ne otkrilo slabo zračenje vodika. jer su mjerenja na sjevernom vodik mora biti u mnogo većem opsegu nebu obavili Nizozemci.vodik može emitirati toga je bilo sumnjivo kada su nađene spektralnu liniju. Atomi unutar plina apsorbi­ tranja T. kako je određena radio-metovjezdanog plina.) površinskim temperaturama. Razlog. Zato optička astronomija thur Eddington. a na južnom u sastavu međuzvjezdanog plina nego nebu Australci. natrij i kalcij. Ukoliko atomi postoje sami elektrona da je njihova apsorpciona za sebe. Ispravno tuma­ lova i zato se može otkriti samo radiočenje njihove prisutnosti je dao Sir Ar­ teleskopima. no to može radio-astronomija. zašto nema zaista vrlo hladna s temperaturom od linija natrija i kalcija u spektru takvih 100° apsolutne skale. tj. kao što su atomi i australski radio-astronomi radeći u vodika i helija.vodika. sadrži u biti samo li­ jetke. one nisu otkrile nje­ dom. plinu. tj. ali on neće biti osobito vih atoma u ovim površinama je bila uočljiv kod zvijezde čiji spektar već sa­ oko milijun puta veća nego koncentra­ drži tamne linije koje su načinili atomi cija atoma natrija i kalcija. Zbog ni u molekule . Ovu su kartu izradili nizozemski gov najglavniji sastav.

dok je na suprotnoj stranici dalekozor Mills Cross. a mjerenja na južnom nebu australski astronomi. Mjerenja na sjevernom nebu izvršili su nizozemski astronomi. Na ovoj stranici je nizozemski radiodalekozor kod Dwingelooa.7 Karta prikazuje raspodjelu i gustoću neutralnog vodi­ ka u galaktici. u bli­ zini Sydneyja u Australiji .Slika 10.

ona će se sama ra­ sporediti na način kakav je pokazan na slici 10.9 posto brzine svje­ tlosti.uglavnom protona . Ovdje su protoni ubrzavani do 99. 8 Željezne strugotine otkrivaju linije sila u magnetskom polju u šipka­ stom magnetu. Kozmičke zrake se sa­ stoje od čestica . Astronomi se vrlo razilaze u svojim pogledima na to pita­ nje. Ovaj magnetski mjehur služi za za­ državanje kozmičkih zraka. Kada željeznu pilovinu postavimo u blizinu magneta. dok drugi vjeruju da su one sasvim nevažne. Druge vjerojatno izlaze iz jezgre formirajući halo koji okružuje cijelu razdiobu zvijezda. Slika 10. Magnetska polja i kozmičke zrake Teško je očekivati da magnetsko polje ispunjava našu galaktiku. tada će cjelokupna masa plina biti odgovarajuće veća.nešto većih ener­ gija.samo neutralne vodikove atome koji se nisu vezali. poglavlja. Sjetimo se iz 7.8. u drugu ruku. Ako se. Tu važnost ne možemo ocijeniti. Zato je naša karta ne­ kompletna. pokaže da su važne. 280 . Ako su molekule zaista nevažne. Čini se da su silnice ugla­ vnom poredane paralelno s galaktičkom ravninom.9 Shematski prikaz magnetskog polja galaktike. da se prisutnost magnetskog polja pokazuje efektom koji se očituje na naelektrizi­ rano tijelo koje se kreće. Silnice unutar međuzvjezdanog pli­ na izgleda da su poravnate uglavnom Slika 10. Pogled na unutrašnjost kru­ žne građevine CERN-ovog 28-milijardnog elektro-voltnog izmjeničnog napona protonskog sinhrotrona. Smjer silnica u bilo kojoj točki je jednostavno smjer magnetskog polja. neki vjeruju da su molekule glavni sastav plina. jer ne obuhvaća raspodje­ lu molekularnog vodika. tada cjelokupna masa međuzvjezdanog plina iznosi samo dva ili tri posto od cjelokupne mase zvije­ zda. Prem­ da se njegova struktura još nije odre­ dila. Magnetsko polje je najlakše zamisliti pomoću magnetskih silnica. postoje neke stvari o kojima treba nešto reći.

7 re­ koji potpuno okružuje zvijezde. štaviše. Među­ izlaze iz jezgre galaktike u golemi halo. kao na slici 10. a ovaj magnetski mjehur služi da pnjeva .a njegova gustoća mora biti zadrži kozmičke zrake. ne znači da od njih imaju. čak takvim snažnim volumen haloa neuporedivo veći nego strojevima koji nam stoje na raspola­ volumen diska. Premda gustoća halo Ovo su čestice . Mnogi astronomi i fizičari svjetlosti. kako lativno je gust. Silnice vjerojatno mjehur prikazan na slici 10. Sunce ne mogu biti principijelni izvor koje se kreću brzinama blizu brzini produkcije. Takve zrake.9. Ali. a njegova temperatura je pokazano shematski na slici 10.vjerojatno više od milijun stu­ rom. Kad se ovaj plin zgusnuo. Plin slike 10.9. stvara Sunce vjerojatno lumena.sa snažno velikim energijama. pa će se i one naći u zaobiMeđutim. njih će otkloniti magnetsko a da umjesto slobodnog putovanja u polje. Ako ove čestice imaju električne izvode u zvijezdama koje eksplodiraju.njihovi su zaobilasci strmi. Još ne postoji sasvim za­ plina. ali bi izgledalo.10 Većina astronoma vjeruje da se galaktika formirala iz gi­ gantskog oblaka plina koji se lagano okretao. Odluka o ovim raznim njihovi će otkloni biti mnogo slabi­ shvaćanjima ostaje za budućnost. relativno da je on mnogo veći zbog golemog vo­ niže energije. Protoni ko­ prostor izvan galaktike ostaju ulovlje­ zmičkih zraka su također električne ne u velikom magnetskom mjehuru. Ne postoji opće slaga­ ganju na primjer u CERN-laboratoriju nje među astronomima o masi halo u Ženevi. broju pojava.3. Oni sma­ staju elektroni i pozitroni visoke ener­ traju da se kozmičke zrake stalno pro­ gije.paralelno s ravninom galaktike.7. drugi smatraju zmičkih zraka. za vrijeme bljeskova. pa će ga oni zaobići. neredovito se sudaraju sa vjeruju da se glavna produkcija pojavi halo plinom i pri takvim sudarima na­ u eksplozijama supernovih. Kako protoni kozmičkih zraka treba tražiti u većem imaju daleko veće mase od elektrona. brzina rotacije se povećala u tom opsegu da buduće sažimanje nije moglo ići prema osi rotacije nego samo paralelno sa smjerom rotacije. dok je plin unutar mjehura ili Zato je cijela galaktika vjerojatno oba­ haloa veoma vruć i ima visoku tempe­ vljena ogromnim magnetskim mjehu­ raturu . zvijezde kao Kozmičke zrake visoke energije. Ovo bi protumačilo izgled slike 10. naboje. čestice. ji . Tako magnetsko po- Slika 10. niska. relativno niska. a oštriji zaobilasci disk galaktike.uglavnom protoni plina mora sigurno biti mnogo manja .veću energiju. pni međuzvjezdani plin ograničen na ona zrači energiju. 281 . Neki od gustoće plina diska. Kada Čini se nevjerojatnim da je cjeloku­ električna čestica načini zaobilazak. Prije . postoji sumnja da porijeklo lasku magnetskog polja. postoji razlika. veće energi­ je cjelokupna masa halo plina manja je nego što ih podijelimo protonima od cjelokupne mase plina diska. jer je u laboratoriju. da on mora zahvatiti cijeli ovo nije cijela priča. Neki vjeruju da je on usporediv dovoljavajuća teorija o porijeklu ko­ s masom plina diska. tim.

.

Radio-valovi dolaze Preth. a slijedeća slika je fotografija tog jata. nego. i emiter radio-valova. sigurno s pro­ mjerom od nekoliko stotina tisuća svjetlosnih godina.10. Takvo računanje za ovu putanju pokazuje da je NGC 188 staro oko 15 milijardi godina. U početku se oblak polagano vrtio ali. ta vrijednost varira od jedne do druge galaktike. (Postoje također elektroni koji se giba­ ju u međuzvjezdanom plinu u disku galaktike. kako se zgušnjavao. Krajnji je rezultat bio diskasta struktura koju smo vidjeli na slici 10. Zato naša galaktika nije samo emiter svjetlosti. Tada je bilo moguće samo zgušnjavanje paralelno s osi ro­ tacije. u stvari. 259) pokazuje vrste evolucionih putova. Slika 9.: kuglasto jato M 13 u zviježđu Herkula. na primjer. Pretežni dio svjetlosti do­ lazi sa zvijezda. Ovakva se jata nalaze uglavnom u galaktičkom halou i sadrže zvijezde koje su se formirale u ranijem stadiju kondenzacionog procesa u galaktici. cijelo područje valnih duži­ na spada u područje radio-valova. a ona je dobivena iz energije koju stvaraju nuklearni pro­ cesi unutar njih.3 (str. Crtež nalijevo dolje pokazuje opću raspodjelu kuglastih jata u odnosu na galaktičku ravninu. kako je na slici 10.lje uzrokuje da protoni i dakako lakši elektroni i pozitroni zrače. ali su elek­ troni i pozitroni mnogo efektivniji. od vrlo brzih pozitrona i elektrona. a vri­ jeme. Konačno je vrtnja postala toli­ ka da više nije bilo moguće sakupljanje prema osi vrtnje. može se izračunati. vje­ rojatno su nastali iz kozmičkih zraka. koje zvijezde slijede na dijagramu. Cjelokupno radio-zračenje galaktike je slabije oko sto tisuća puta nego optička emisija. brzina se rotacije postepeno povećava­ la. Zato zračenje koje emitiraju elektroni u halou galaktike nužno moraju otkriti radio-astronomi. također. Ukupna masa zvijezda u halou iznosi samo 10% od mase zvijezda u disku. Međutim. Tokom ovog perioda zgušnjavanja samo se mali broj zvijezda formirao. uzrokujući postepeno spljoštavanje oblaka. jer putuju po zbijenijim krivuljama. Formiranje galaktike Velika većina astronoma vjeruje da je galaktika formirana iz oblaka plina vrlo velikih dimenzija.) Elektroni. Ovo se zračenje pojavljuje na valnim dužinama koje ne daje spektralne lini­ je.3. potrebno da se prijeđe po datoj pu­ tanji. 283 .11 Položaji zvijezda jata NGC 188 u Hertzsprung-Russellovu dijagramu. koji emitiraju. a oni su opet dobiveni iz zvijezda pri­ likom eksplozija supernove zvijezde. koji se kreću u najvećem dijelu u magnet­ skom mjehuru što okružuje galaktiku. a ne optički astronomi. ali je radio-emisija iz ovih komponenata znatno slabija od onih u halou. Slika 10.

284 .

one sada okružuju glavnu strukturu galaktike. U 9. postavimo određe­ ni test. To zna­ či da možemo očekivati kod zvijezda koje su se formirale u kasnijem stadiju prisutnost veće koncentracije željeza i kalcija. pa ćemo zato očekivati da u spek­ trima prvih zvijezda budu samo trago­ vi željeza i kalcija. ali nije sigurno da je ispravna. fotografija Orionove maglice pokazu­ je golema tamna područja koja se sastoje od gustih oblaka plina i prašine. Ove su zvijezde nađene u halou galaktike. Katkada se zvijezde haloa nađu u jatima. vjerojatno kao rezultat zračenja novoformiranih zvijezda. NGC 6611. možemo očekivati da u zgusnutijem plinu bude i teških jezgri. morali nastati pri takvim reakcijama. od ko­ jih je jedan primjer pokazan na foto­ grafiji na suprotnoj stranici. bit će moguće vidjeti da li on sadrži novoformirane zvijezde. Tek kada oblak postane prostraniji. jer su takve zvijezde nastale u unutrašnjosti zvije­ zda. Preth. Ovo je orijaški oblak pli­ na koji se širi. formirajući tako međuzvjezdani plin diska. Međutim. 285 . Ova slika formiranja galaktike je kvalitativna. Ali je velika masa plina dosegla diskast oblik slike 10. Međutim. Premda je formiranje zvijezda u našoj galaktici počelo prije 15 milijardi godina. kad su se formirale već mnoge zvijezde i bilo je vremena da nastanu takvi ele­ menti. Slično je jedan dio plina ostao u halou. za kojeg vjeru­ jemo da danas predstavlja halo.3 prije zgušnjenja u zvijezde. u Orionovoj maglici se gotovo sigurno još odvija taj proces. koji se izrazito pokazuju spek­ trima nekih zvijezda. To su globularna jata. Na toj osnovi zvijezde haloa bi sadržavale manje koncentracije takvih elemenata nego zvijezde diska. nastali u termonuklearnim reaktorima unu­ tar zvijezda. a njihova je cjeloku­ pna masa oko 10% od masa diska zvi­ jezda. malo je ostalo plina koji se nije zgu­ snuo u zvijezde. U kasnijem stadiju. Zbog toga su se željezo i kalcij. U ovom stadiju počelo je brzo formiranje zvijezda. Ako je naša slika o formiranju galaktike pouzdana. očeki­ vat ćemo da je početni oblak plina sa­ državao malo teških jezgri. poglavlju smo vidjeli da su svi elementi. osim vodika.

.

3. Dalje o tome nećemo raspravljati. Ra­ čun pokazuje njegovu starost na oko 15 milijardi godina. dobit ćemo starost jata M 67. Sunce nije bilo među prvim formiranim zvije­ zdama u galaktici. U takvoj maglici gustoća vodika je mnogo puta veća nego u međuzvjezdanom plinu. dok je nekoliko takvih evolucionalnih pu­ tova pokazano na slici 9. da bismo mogli odgovoriti na tra­ ženo pitanje. Ovo je odgovor na naše pitanje. 9.3 učinila je jasnim da zvijezde na gornjem dijelu glavnog niza prolaze svoju evoluciju u relativno kra­ tkom vremenu. jer je ono relativno mlada zvijezda. Sličnom će se procedurom za sliku 9. Slijedi da je potrebno odrediti niz grupa zvije­ zda. Ako imamo sreću da uključimo u računanje grupu zvijezda koja se formirala u najranijoj fazi povi­ jesti galaktike. Razlog je.Ovo očekivanje je potvrdilo pro­ matranje. Rezul­ tati dvaju računa se sigurno neće sla­ gati. naravno.ne veliki broj . Za zvijezde na gornjem dijelu glavnog niza vrijeme je mnogo kraće nego za zvijezde u donjem dije­ lu glavnog niza. Ako izračunamo Prethodna slika: Maglica Lagun u zviježđu Strijelca. to još ne dokazuje da je ta slika ispravna. postoji mogućnost da se formiraju nove zvijezde. Računom se može pokazati da se zvijezda kreće duž putova ove vrste. prem­ da se ovo promatranje slaže s onim što smo očekivali na osnovu naše slike for­ miranja galaktike.6 i 9. da je vodik osnovna baza iz koje su sa­ građeni svi drugi elementi.ili. 287 .7. Formiranje zvijezda Budući da je u galaktici još prisu­ tan plin u disku. evolucioni put. U prethodnom poglavlju. mora se dodati da. možemo pitati o vremenu koje je tre­ balo da protekne da bi se sve ovo zbi­ lo . ovo promatranje također daje snažnu potvrdu o onome što smo rekli u prethodnom poglavlju. jer ta vrijednost mora biti blizu starosti galaktike. Osim potvrde gornje opće slike formiranja galaktike. Vraćajući se na našu opću sliku. Vidimo da iscrpljivanje vodika iz centralnih područja zvijezde uzrokuje kretanje zvijezde iz glavnog niza udesno. foto­ grafirana 5. Jer. Vremena evolucije su najduža za zvijezde koje su relativno najniže na glavnom nizu i slijede puta­ nje udesno i gore. Na slici 9.3.6 odrediti starost grupe zvijezda . a vrlo jednostavan argument dokazuje da se zvijezde još formiraju. Koncentracije izmjerene u nekim halo zvijezdama iznose 1% od koncentracije koja je nađena na Sun­ cu. Kako možemo promatrati takve zvijezde . naša ra­ sprava o slici 9. dobit ćemo najbližu vri­ jednost starosti same galaktike. Za trenutak ponovo po­ gledajmo slike 9.08-metarskim dalekozorom Hale. opisane u prethodnom poglavlju. Međutim.7. prikazan na slici 9. a računanjima se također može odrediti koliko dugo traje evolucija. Na slici 10.11 imamo položaje na Hertzsprung-Russellovu dijagramu jato NGC 188. jer će najstarija grupa dati starost galaktike. Ovo je emisiona maglica.7 vidjeli smo primjere stvarnih jata zvijezda.6 i 9. omogućuju nam da to pitanje drži­ mo u vlasti. da su se ova dva jata formirala u raznim epohama. Sunce i Sunčev sustav su mnogo mladi. Stijene Zemljine kore i meteoriti nam govore. jer bi nas to dovelo na nesigurne pozicije. što je trećina starosti same galaktike. Najsjajnije poznate zvi­ jezde trebaju samo oko milijun godina da kompletiraju svoje evolucije. M 67 je starije od grupe Hijade. postoje i drugi načini da objasne malu koncen­ traciju željeza i kalcija u halou zvijezde. za koje se vjeruje da je jedno od najstarijih u galaktici.Hijade.slijedi da su se one formi­ rale unutar posljednjih milijun godina. kako je stara naša galaktika? Tehnike promatranja i proračunavanja. da je starost Sunčeva sustava oko 5 milijardi godina.

Dogodi se da pojedini atomi udare jun godina. ona brzo ugrijava okolni plin. pa ćemo prirodno razmotriti lo­ područja tiskaju plin hladnijim podru­ kaciju i porijeklo takvih oblaka. premda Ovo ih dovodi do kontakata što im stvarno ne vidimo formiranje novih zvi­ omogućuje spajanje u molekule. a to kva mjesta nepravilno razbacana oko uzrokuje da se oblak širi. Za­ jezda u sadašnjem trenutku. Gdje je prašina najgušća. Zbog ovog efekta hlađenja prašina stadiju zaista nedavno promatrano ra­ nije jednolika. Zbog velike svaka fotografija Mliječnog Puta poka­ količine prašine ne možemo vidjeti zuje izrazito tamna područja. plina je najbrže. jednostavno rečeno. imala bi zvijezda koja nastaje iznosio dva puta više nego temperaturu plina od oko 10 000°. Ovakva je situacija u čja brže hlade od drugih. pokazuje sasvim jasno da postaje još rjeđi. Tlak unutar hladnog Nužno stanje za formiranje zvijezda područja opada i postaje manji nego je postojanje gustih oblaka plina i pra­ tlak u okolnim područjima. Neka se lokalna podru­ đanje zvijezda. Ipak. okrećući se brže čjima galaktike. nje­ gov je ekvatorski promjer đenja. koja vjerojatno igra Razlog zašto ne vidimo doslovno tako vitalnu ulogu u formiranju mole­ formiranje novih zvijezda nije teško kula. drugim riječima. Jednom. Okolna šine. Ova prašina. iznenada prestalo. hlađenje Orionovoj maglici. 288 . Zvijezde se ne formiraju ni u jezgri galaktike. Zato oblak galaktike. Na takav način i pretopao da se dopusti formiranje se formiraju veće gustoće unutar kojih oblaka poput onih u Orionovoj magli­ može početi formiranje zvijezda. Ako ne bi bilo hla­ činu planeta Merkura. jer Čini se vrlo vjerojatnim da tamo nema plina i prašine. pa je u takvom na. Činjenica da su ta­ ti. i zabiju se u površine čestica prašine. tovo sigurno još odvija. Računanja Zbog toga su astronomi vjerovali da pokazuju da će tada plin međuzvjezdani plin ima takvu tempe­ formirati u ekvatorskom po­ raturu. smještene se zvijezda stvarno ne pojavi. ci. Najgušći se Sunce neprekidno zgu­ šnjavalo iz rotirajućeg obla­ plin se pojavljuje u vanjskim podru­ ka plina. Moramo čekati sve dok one su. u brže. Oblaci su vjerojatno formirani iz Kad se zgusnulo na veli­ procesa hlađenja. a zbog toga je na takvom području u kakvom se nalazi njegovu ekvatoru izbočina postajala sve veća i veća. Zato izgleda da se zvijezde u halou slabo ili nikako formiraju. pa nastaje formi­ je plin u halou galaktike prerijedak ranje gustog oblaka. gdje se čestice prašine nalaze između kad vrlo sjajna zvijezda počne zrači­ Zemlje i zvijezda. Nove zvijezde se rađaju u zvijezda. mira zvijezda. sasvim je tim.Očito bi bilo nerealistično pretpostaviti plinu. što nam omogućava prašina nije jednoliko rasprostranje­ da vidimo kroz njega. Zato. u hlađenju plina a i u postanku razumjeti. Oni su previdjeli jednu stvar: dručju disk koji će se gibati snagu hlađenja prašine i molekula u oko Sunca. prije sto tisuća godina. polarni promjer. to unutrašnjost ovih oblaka gdje se for­ još ne znači da tamo nema zvijezda. recimo. Gotovo što je Orionova maglica. Sada čjima prema unutra. koje je zapo­ nom prostoru vjerojatno igraju važnu čelo prije 15 milijardi godina i koje sa­ ulogu u povezivanju atoma u moleku­ svim jasno ide sve do posljednjih mili­ le. nije jednoliko rasprostranje­ gustim oblacima plina i prašine kao na u međuzvjezdanom plinu. Čestice prašine u međuzvjezdada je formiranje zvijezda. molekule ispare s površina česti­ očito da se takav proces formiranja go­ ca prašine. Sunce.

Valne dužine linija iz ovih di­ Svi međuzvjezdani oblaci koje proma­ jelova koji se gibaju prema nama nešto tramo imaju neko vrtložno kretanje. Ovo kretanje uzrokuje Sada razmotrimo drugu naslijeđe­ neznatno pomicanje spektralnih linija. Da gnetsko polje postoji unutar međuzvje. Ona su nastala je­ magnetskog polja. Na nesreću. ne­ zde. ako je magnetsko polje skih polja zvijezda. Smatra se da udaljenosti i primijenili Babcockovu su zvijezde formirale svoja magnetska metodu.12 Samo izbacivanje diska plina neće pro­ tumačiti zašto Sunce rotira sporije nego što bi očekivali iz njegove teorije formi­ ranja. jer raste gustoća do goleme vrije­ mnoge zvijezde zaista pokazuju vrlo dnosti kada se zvijezda formira. bo. cionog procesa rotacija je mala i re­ postoje drugi slučajevi. lovi udaljavati. dok valne dužine linija iz to znači da će svaki dio takvog oblaka. ali se porastom kon.vno. brzu rotaciju. Zato na naše pita­ dnostavnim zgušnjavanjem prvobitnih nje možemo odgovoriti dvojako: poziti­ silnica koje su ispunjavale međuzvje. Ona mogu dugovati svoje neki će se dijelovi njene površine giba­ porijeklo stanjima unutar prvobitnog ti prema nama. Tumačenje je moguće s magnet­ skim silnicama. da za druge nema dokaza o polje Sunca nastalo na taj način. raste snažna magnetska polja. Ako se povećava gustoća i da li sve one imaju velike brzine ro­ plina.mogu proizvesti proširenje spektralnih denzacionog procesa povećava i brzina linija ali.li sve zvijezde imaju magnetska polja zdanog plina. šini Sunca. imati također nešto su povećane. Ovo uzrokuje pro­ rotaciju. a račun pokazuje brzine od dva važna svojstva od svog roditelja . onih područja koji se udaljuju od nas koji se stisne u zvijezdu. Vrlo je vjerojatno da je magnetsko gativno. nu karakteristiku. nije smo vidjeli da Sunčevo magnetsko Mjerenje rotacije zvijezde mnogo polje igra značajnu ulogu u mnogim je lakše nego mjerenje jakosti njenog pojavama koje promatramo na povr­ magnetskog polja. magnetsko polje.širenje spektralnih linija. a drugi će nam se dije­ plina iz kojeg se Sunce zgusnulo. a. ali ona vrijedi samo u međuzvjezdanom plinu prvotno sla­ pri posebnim okolnostima. koju očekujemo da koje dolaze iz raznih dijelova površine zvijezde posjeduju.Očekivali bismo da zvijezde dobiju rotacije. Babcock je i magnetski intenzitet do odgovarajuće pronašao metodu otkrivanja magnet­ veličine. Razmotrimo najprije jezde. Pri započinjanju kondenza. Vidjeli smo da ma­ Sada su se pojavila dva pitanja. Ra­ prisutnosti magnetskog polja. zvijezde. Na primjer.mnogo stotina kilometara u sekundi oblaka plina: magnetsko polje i veliku da se dosegne vrijeme formiranja zvi­ brzinu rotacije. koje se ponašaju kao elastične žice opremljene zaokretnim momentom vežući Sunce i disk (kasnije formiran od diska između Sunca i pla- 289 . koji također lativno nevažna. tj. ne bismo otkrili prisutnost polja na ovaj način. da mnoge zvijezde imaju sasvim zdani plin iz kojeg su se formirale zvije­ sigurno snažna magnetska polja i. ako o ovim drugima vodimo Slika 10. a su smanjene. Ako zvijezda rotira. polje proizvedeno unutar zvijezde ako bismo promatrali Sunce iz velike može biti vrlo snažno. silnice ovog polja se zgušnjava­ tacije? Odgovor je na prvo pitanje da ju. Zato.

koji imaju velike koncen­ tracije vodika i helija. zajedno s masama planeta. Smatrao je da zvijezda koja na­ staje može formirati prstenove upravo na takav način. Kompli­ cirani računi pokazuju da bi u ovom stadiju plin napustio brzo-vrteća ekva­ torijalna područja i formirao disk koji se kreće oko Sunca i leži izvan njega. ali nema objašnjenja zašto dolazi do smanjenja brzine rotacije. koja je imala sličnost s ovim razmatra­ njima. brzi­ na rotacije Sunca znatno povećala. Zato je vrlo vjerojatno da su naša očekivanja u vezi s rotacijom zvijezda u principu ispravna. Kako je došlo do tog bježanja? Vo­ dik i helij su najlakši plinovi. Samo se tvrdi da zvijezda izbacuje disk plina. Izvjesne zvijezde. najunutarnjijeg plane­ ta Sunčeva sustava. da bi bila prenesena na vanjski sustav planeta. Ovo nastaje zbog velike uda­ ljenosti planeta od Sunca. koji leži izvan glavnog tijela zvijezde i kreće se oko nje po kružnoj stazi. Ako masu ovih "izgubljenih" plinova. moramo pokazati da postoji neka veza između zvijezde i diska . Sastavi Jupitera i Saturna su slični Suncu. pa nastali disk sigurno ne sadrži cijelu priču. njegova brzina rotacije još više povećati. Kad je tek formirano Sunce nastavilo svoju kon­ denzaciju. Prije više od sto godina Laplace je postavio teoriju o postanku planeta. a da se planeti mogu zatim formirati iz materijala diska. Kako da objasni­ mo ovu kontradikciju? Odgovor navo­ di na direktno razmatranje cijelog pro­ blema planetne formacije. što je uzrokovalo formiranje sve veće i veće izbočine na ekvatoru. jer se ne bi moglo objasniti zašlo ih nema na Uranu i Neptunu. Zbog toga nastavimo naše razma­ tranje o formiranju zvijezda. A pouzdanost ovih računa potvrđuju promatranja. što ukazuje da je porijeklo planetarnog materijala sa Sunca. rotiraju brzo. a to se sla­ že s našim očekivanjima. uprkos bezna­ čajnosti njihove cjelokupne mase u poređenju sa Sunčevom masom. Pleona ima zaista veli­ ku brzinu. Da bismo objasnili opadanje rota­ cije. kao naše Sunce. ali zvijezde na donjem dijelu glavnog niza rotiraju vrlo polagano. iz je­ dnog važnog razloga. Porijeklo planeta Iznenađujuća je stvar da bi se. Jedan je primjer Pleona. moguće je da odredimo stu­ panj rotacije zvijezde.veza . možemo postaviti unutar Sunca. Daljnja razmatranja ukazuju da će se. ona bi se povećala gotovo sto­ struko. koje leže visoko na glavnom nizu i zaista imaju brze rotacije. ali da je rotacija Sunca i drugih zvijezda mala na gla­ vnom nizu. nastavilo se i ubrzavanje rotacije. pa je njegov ekvatorski promjer postao gotovo dva puta veći od polarnog promjera. Zato su ovi pli­ novi jednostavno pobjegli u prostor.računa. Ovo ćemo najbolje razumjeti ako ukratko razmotrimo kemijski sastav planeta. pa je utjecaj Sunčeva gravitacionog polja na granici sustava slab. U ovom slučaju vodik i helij su morali u nekom stadiju pobjeći iz periferije Sunčeva sustava. ako se sav prvobitni planetarni ma­ terijal postavi unutar Sunca. Ali ovu teoriju nisu prihvatili astronomi. član Vlašića ili Plejada. Jupite­ ra i Saturna. posebno početkom ovog stoljeća. kada bismo sve planete pokupili i smjestili u unutrašnjost Sunca. A to je upravo ono što naši raču­ ni o formiranju zvijezda traže. Zvijezde koje leže visoko na gla­ vnom nizu. njegova će se 290 brzina rotacije povećati gotovo tisuću puta. U stvari. S vremenom se stislo na polumjer pla­ neta Merkura. izgleda da imaju upravo takav disk plina. Veliki vanjski planeti Uran i Neptun sa­ drže vrlo malo vodika i helija u odnosu na najveće unutarnje planete. Ovdje imamo neslaganje s onim što smo na prvi pogled očekivali.

Kakav je prvi korak? Sigurno je da nije bilo jednostavno sakupljanje pli­ novitog materijala. ali ne i za vodu. barija. Do sada imamo objašnjenje kako Sunce može razviti vanjski disk plina i kako taj disk može smanjivati rotaciju Sunca. Još iz Faradayjova vremena znamo da se magnetske silnice ponašaju na razne načine. samo ako se plin u disku kreće stalno sve dalje od Sunca i hladi sve više. pa ulaze u materijal diska. Kako je. Takve se česti­ ce formiraju kao kapljice u oblacima zemaljske atmosfere. U 8. prelaze prostor između Sunca i diska. nego također .atome kisika neona. koji su for­ mirani iz njega. dušika.12. sile materijal diska da se udaljuje od Sunca. da takva udaljenost odgo­ vara udaljenostima planeta Jupitera i Saturna za amonijak. Crtež pokazuje kako sadašnji satelit. doći će do stadija kad će se voda i amonijak početi kondenzirati. Ali. To bi također dovelo do promjene smjera kretanja Tritona. a možda i tekućih. Triton. da magnetske silnice nasta­ vljaju povezivanje materijala diska s materijalom Sunca. to bi također objasnilo zašto se sam disk udaljuje i kako se planeti. čestica unutar plina. To ne bi samo objasnilo opadanje. jest formi­ ranje malih tijela. također. lako je pokazati da one teže ne samo da oslabe rotaci­ ju Sunca. vjero­ jatno je. budući da se prostor između njih po­ većava? Za odgovor se moramo vratiti ja­ kom magnetskom polju. usprkos poveća­ vanju udaljenosti između njih.koja prenosi vrtnju zvijezde na disk. Takve žice povezuju Sunce s vanjskim diskom i mogu odigrati ulogu otpremača okretanja. Tako dugo dok Sunce rotira brže od diska. ugljika. Usta­ novljeno je. a ne planetom. Takav jedan susret će toliko ubrzati Plutona da mu omo­ gućuje bijeg. Na primjer. poput napetih elastičnih žica. Premda Sunčev gravitacioni utjecaj ne sprečava kon­ denzaciju ovakvog tipa. kao što se vidi na sli­ ci. ali još nismo razmatrali pitanje formiranja planeta iz materijala diska. silicija i običnih metala u vrlo malim količinama kosi­ tra. mogu nalaziti u tako velikim udaljenostima od zvijezde ro­ ditelja. koje je bilo prisutno pri kondenzaciji Sunca. Plutona možemo smatrati odbjeglim sa­ telitom Neptuna. njegovo zra­ čenje ima važan učinak. neće se formirati ni vodene kapljice ni kapi amonijaka ako je plin prevruć. može na nekom dijelu staze oko Neptu­ na naići na Plutona. silnice će biti zapletene. Kad se disk plina odvoji od Sunca. olova i urana. ono što gravitaciono polje Sunca ne može spriječiti. žive.vrlo mnogo manjim po­ stocima . Magnet­ ske silnice izlaze iz Sunčeva ekvatora. 291 . na primjer. nego. poglavlju smo vidjeli da Sunce ne sadrži samo atome vodika i helija. Situacija je pokaza­ na u ravnini na slici 10. jer bi snažni gravi­ tacioni učinak samog Sunca spriječio bilo kakav proces sakupljanja unutar diska. zato. magnezija. Sjećajući se da se one ponašaju kao napete elastične žice. Kamen spoticaja oko prihvaća­ nja Laplaceove teorije bio je u tome da astronomi sve do nedavno nisu mogli pokazati prirodu takve veze. Sunce moglo biti poveza­ no s vanjskim diskom plina? Kakav bi utjecaj bio između Sunca i diska. Tako se mogu stvoriti iz diska Sunčeva mate­ rijala čestice ovih elemenata ili kombi­ nacija ovih elemenata.

male čestice stijena i metala kondenzirale pri višim temperaturama su se kondenzirale iz plina i zaostale. koji je još bio na raspolaganju. nji­ do djelomične kondenzacije. njihov neobičan sastav načnoj fazi su se ova tijela spojila u . tj. U stvari. Čestice stijenja nostima unutarnjih planeta . čestice iz plina relativno visoke tempe­ nalazimo danas. počele su ljenostima Merkura. Mali se njihovi kruti oblici kondenzirali kao iznos. Sada možemo lako predočiti niz Već smo vidjeli da je kondenzacija događaja.Prema tome. najunutarnjiji i najmanji planet može se vidjeti na disku Sunca. Fotografija tumači kako je bilo lako da prvi promatrači zamijene Sunčeve pjege s pro­ lazom Merkura preko Sunčeva diska. koje su zaostale. da bi moglo doći do kondenzaci­ od Sunca. činjenica da područje ispunjeno mnoštvom malih oni leže blizu Suncu. na primjer. Venere. područja. Zemlje i se postepeno nagomilavati. drugo. 292 . i treće.bilo je premalo če­ bitnom planetarnom materijalu. pa će upravo zbog toga tamo doći smo danas našli u Suncu.a koje te koji su bili relativno rijetki u prvo­ je iz staze Marsa .činjenica je da oni sadrže vrlo visoku šačicu unutarnjih planeta koje danas koncentraciju takvih elemenata kao poznajemo. Prve dvije su direktno kom­ neti sakupili u tijela sa znatnim gra­ plementarne jedna drugoj: unutarnji vitacionim poljima. sada zauzeta od unutarnjih Ali bi se čestice stijena i metala lako planeta. u vodi oceana i u i željezo planeta nalaze relativno blizu ugljikovu dioksidu. i zbog toga bliže Suncu. Suncu.usporedive s Mjesecom. Marsa. Ovo je hove male mase. Vidimo da su ove tijela. ću sve dotle dok dosegnu blizinu ovih planetarni plinovi su se kretali brzo staza. Ako su se oni kretali kroz je amonijaka. asteroida ili planetoida. u dušiku rature: ovo objašnjava zašto se stijene Zemljine atmosfere. točno koliko čine. a glavna se masa planeti su male mase jednostavno zato planetskih plinova pružila do podru­ jer su oni sastavljeni od elemenata koji čja velikih planeta. izno­ stica da se formira planet znatne veli­ seći u masi oko 1/10%. su bili prisutni u maloj koncentraciji Gravitaciona polja unutarnjih planeta u prvobitnom planetarnom materija­ nisu mogla da zahvate mnogo plina. U ko­ planeta: prvo.na uda­ i metala. one dok je glavni dio plinova nastavio da se već mogu kondenzirati na udalje­ se udaljuje od Sunca. jer lu. elemen­ kondenzacije stijena i metala . Jedan udarac objašnjava tri nastao je veći broj tijela znatne veli­ značajne karakteristike unutarnjih čine . Ovi elementi imaju svojstvo da su ga je bilo malo na raspolaganju. silicij i željezo. Razmotrimo sada velike planete. Ako je djelovala sila koja je amonijaka u području sadašnjih sta- Merkur. planetarni plinovi se kre­ polagano smanjivala rotaciju Sunca. Konačno. tri karakteristike međusobno tijesno S vremenom su se unutarnji pla­ povezane. Jupitera i Saturna. Na graničnom području što je magnezij.

promjeru i sastavu . čini se da je oluja žute prašine prohujala preko njego­ ve površine. koju je izra­ dio dr de Vaucouleur s Harvardske zvjezdarnice. astronomi još ne mogu reći je li nje­ na površina slična Zemljinoj.u fazi srpa.gotovo blizanka Zemlji u masi.Ova reprodukcija jednog od najbo­ ljih novijih crteža Marsa. pokazuje vidljive kara­ kteristike planeta. Dok je ona neprekidno obavl­ jena plaštem neprozirne atmosfere. Venera . 293 .

Plin diska nije bio je iza Sunca. dok Mars sadrži gli satelit Neptuna. njegova je staza cajem gravitacione sile Sunca. nešto poslije zalaska Sunca. To su bile velike ili Merkur za večernju pojavu. Zato najizduženija elipsa. Pluton je možda odbje­ tala. Merkur sadrži više me­ iznio Lyttleton. označen su imenima. koje su tako za jutarnju pojavu. vodik i helij nisu više bili pod utje­ isključimo Plutona. jer se Merkur nala­ zi unutar staze Zemlje i sjaji od refle­ 294 la inteligentna bića. Ju­ Pod najpovoljnijim okolnostima piter i Saturn. ako ca. veća nego gustoća ostala tri unu­ unutarnjih planeta. a sada još manje. koji je usporediv sa sjajem zvijezde SiFormiranje Urana i Neptuna razli­ rijus. Ima malu masu i nije izgleda da sadrže istu proporciju sti­ sličan Uranu i Neptunu. tako da ga je mnogo ostalo i bilo antičko doba nisu uočili da se radi o zahvaćeno gravitacionim utjecajem istom planetu. izgle­ mnogo veće mase nego što su mase da. on izvrši jedno kompletno dovoljno velike da su gravitacionim si­ kretanje . veća proporcija metala nego kod Ve­ Još jedan planet. Loweli je mislio da su ispresijecane kanale na Marsu izradi­ Merkura. ali ćemo najprije ne­ što reći o fizikalnim karakteristikama "Karta" Marsa koju je izradio Percival planeta. Uzgred. Dali su mu ime Hermes prvobitnih planeta. jer je ovdje situ­ Kada je Merkur ispred Sunca. i. veće količine plina. što je u sastavu Merkura Postoji još nešto da se spomene. Dok su mijenja svoj položaj vrlo brzo. ali ne onolike ko­ tarnja planeta. ostali iz područja Urana i kilometara ili 40%. Merkur Kod Merkura se zapažaju faze nalik fazama Mjeseca. Merkur se te čestice amonijaka formirale su tijela nalazi gotovo u ravnini ekliptike. nalazi se iza nere. Ali. pa da se pojavljuje prije ili poslije Sunca. Lowefi 1901. Venera i Zemlja staze Neptuna. dole: ćemo razmatrati. Zemlje ili Marsa. veći od promjera Neptuna. kako je jenja i metala. jer. jer Merkur na u jednom bitnom pogledu. vidimo acija bila sasvim različita od one kod ga na istočnom nebu prije zore. Pluton. je dovoljno da Uranu i Neptunu dadu unutarnja gustoća Merkura je. a manje stijenja. lazi otuda. a njegova masa četiri ili pet pile njihove prvobitne jezgre. a bilo ih puta veća od mase Mjeseca. većina mase pli­ ponovnog položaja ispred Sunca . samo 116 dana. Ova velika gustoća do­ like imaju Jupiter i Saturn. Ove su plinove zaista poku­ Mjeseca. kad unutarnjih planeta. izvučeni kao savršene geometrijske linije. moramo smatrati planetom. kao metan i ugljični Njegov promjer je okruglo 4800 monoksid. dolazilo do takvog zaključka iz oskudnih promatračkih podataka koji su bili na raspolaganju. Kru­ ktirane Sunčeve svjetlosti.za na je nestala u svemirski prostor. Gledaju­ prve prvobitne kondenzacije postale ći sa Zemlje. počevši od najunutarnjijeg. Satelite Na sljedećoj. treba da se iskoriste. vidimo ga na zapadnom sav gurnut iza staza Jupitera i Satur­ nebu. formirale tijela s velikim masama. tako sa znatnim gravitacionim poljima. Njegov stvarni period kada se disk plinova udaljio od Sun­ kretanja oko Sunca je 88 dana.) Tada je malo ljudi. . Kada se takve povoljne prilike po­ kuje se od formiranja Jupitera i Satur­ jave. ako ih usporedimo s Merkur je lako vidljiv objekt sa sjajem. a manje metala.za Jupitera i Saturna ostvarena. godine. pa ga uopće ne više stijenja. U na. su ova primitivna tijela lako privukla što ovisi o njegovu položaju na stazi. Apolon količine vodika i helija. onim unutarnjih planeta. su samo plinovi.od položaja ispred Sunca do lama privlačile plin. (Na originalnoj karti mnogi od ovih "kanala".

To se otkriće može interpretirati na dva različita u cijelom planetarnom sustavu.njih vrlo hladni. kada se pojavljivala na ve­ njih. A ovi oblaci ne samo da zaklanjaju pogled. ako su oblaci kođer vidi prije izlaza i poslije zalaza vrlo hladni. za koju se temperaturu oblaka Venere odlučimo. (Očito je da ca a katkada na jutarnjem nebu prije možemo promatrati sadržaj atmosfere zore. izgleda. Venera Ako je njihova temperatura vrlo viso­ Venera se. koja ovise o tome. tako da je polovi­ na planeta neprekidno osvijetljena. onemogućuju da saznamo je li Venera djelomično pokrivena oceanima. Kako oblaci sastav. također. Ona se ta­ malo vode. Poznato je da atmosfera Venere sa­ drži velike količine ugljičnog dioksida. oni. Ukoliko je tempe­ u masi i promjeru. postojat će više vodene unutarnju gustoću. tada nas činjenica.Zemlje. a vjerojatno i isti pare nego što je nađeno. ovo se pitanje ne može riješiti direktnim promatranjem. da li je njena površina slična površini kada su oni neprekidno podvrgnuti in- Merkur ima malo atmosferskih pli­ nova.Hesper. Na nesreću. a ne one ispod . a. u njoj otkrivena ne­ znatna količina vode. Postavlja se zbog toga pitanje mogu održati tako nisku temperaturu. Ova druga interpretacija nailazi na Venera je gotovo bliznakinja Ze­ mlje. nalik površi­ ni Mjeseca. kao rezultat promatra­ nja balonima u Sjedinjenim Ameri­ čkim Državama. tada će sva voda biti smrznuta. možemo lako odrediti rotaciju. ona također pokazuje faze. nalazi bliže ka. i. a nedavno je. ali na večernjem nebu poslije zalaza Sun­ je mnogo leži ispod njih. što nam omogućava da dobro vidimo njegovu površinu koja je. da je otkriven Suncu nego Zemlja i. također. koje da bi na Veneri zaista moglo biti vrlo su nalik fazama Mjeseca. Ona je samo neznatno manja ozbiljnu poteškoću.) javljujivala u zoru. To znači da je katkad vidimo nađemo mnogo vode u oblacima. Tokom posljednjeg stoljeća Schiaparelli je pokazao da je Merkurov period rotacije isti kao period njegova kretanja oko Sunca. jer je Venera neprekidno pokrivena bi­ jelim oblacima. ne možemo očekivati da Sunca. kada se po. ako su oblaci i područje iznad černjem nebu. Međutim. jer možemo vidjeti nje­ govu površinu. poput Merku­ neznatni dio vode. pa je atmosfera rijetka. načina. sili da zaključimo ra. Za nju su Grci imali dva imena koja leži iznad oblaka. i Fosforos. ima gotovo istu ratura -75°. Zato Mer­ kur ima najtoplije i najhladnije mjesto . a druga neprekidno u mraku.

296 .

Na taj kroz bolji teleskop pod najpovoljnijim način bi Venera mogla imati oceane okolnostima još slabiji nego pogled na poput onih na Zemlji. Oblaci bi a ona postaje još bolja ako se zna da je bili magla. Marsov dan je go­ nedavno pomoću raketa i iz umjetnih tovo jednak dužini zemaljskog dana. a ne da je apsorbiraju. Premda impresi­ vni. Niže je današnji crtež Jupitera u boji. a ispod njih mo se podsjetiti da je pogled na Mars bi se nalazili oblaci vodene pare. sove rotacije 24 sata 37 minuta i 23 sekunde. nalazi se u opoziciji Suncu. ne bi došlo do apsorpcije. oni su sasvim nebitni. Ako sve čestice. Ovaj crtež Saturna prikazuje veličanstveni sistem prstenova koji mu daju najupadljivi­ ju vizuelnu karakteristiku. ru sa Suncem. One nam daju najbolji prikaz a Marsova os rotacije je nagnuta pre­ ma ekliptici za gotovo isti kut prema Zemlje kao planeta. ono bi bilo samo sićušni satelit Saturna. Zato. Ako se ovako noćnom nebu kada je nama najbliži. a ostatak za razliku od Venere koja se. metnemo u je­ dno tijelo. đu ove dvije pretpostavke dat će skora Promatranje raznih površinskih predjela pokazuje da je trajanje Marbudućnost. zapravo. U gornjem dijelu slike nacrtan je Jupiter kako se vidio njihovim dalekozorom. nalazi u istom smje­ čja. dok Mars treba gotovo Zemlja dvije zemaljske godine da se jedanput Fotografije Zemlje su načinjene tek okrene oko Sunca. Preth. sa crvenom pjegom i jasno vidljivim satelitima. satelita. iz kojih su oni napravljeni. Mora­ čestica ugljičnog dioksida. Zato se Mars nalazi na koja bi ugrijala oblake. događa. 297 . reflektirao natrag u prostor. Kada U tom slučaju bi se dio upadnog svjetla je najbliži. godine od Donata Cretija prikazuje astronome kako promatraju Jupiter. faze kao kod Merkura i Venere. oni bi to mogli i održati kad bi imali Marsova je staza izvan Zemljine. se riješiti vrlo jednostavno. kad je bi prošao kroz oblake u niža podru­ najbliža Zemlji. Odluku izme­ Mjesec prostim okom.tenzivnom grijanju sa Sunca? U stva­ Mars ri. sastavljena od finih krutih Marsova atmosfera vrlo rijetka.: ova slika iz oko 1700. tog najmasivnijeg planeta u Sunčevu sustavu. pa svojstva da odbijaju i propuštaju Sun­ zato kod njega nikada nećemo vidjeti čevu svjetlost. problem prirode oblaka može To je povoljna okolnost za astronoma.

Iz onoga što znamo o ke­ je rekao da mu Mars ostavlja utisak mijskom sastavu atmosfere Marsa. i dodao da tokom zime na svakoj hemisferi. Ovo posljednje odnosilo se na efekt tanki sloj inja. E. koji je izradio Martin Schwarzschild u SAD.ekliptici kao os Zemlje. ali se "nitko ne može točno odrediti čudnu one tope tako brzo kada dođe ljeto. Smatrao je da nije pame­ ve temperature isključuju mogućnost tno izvući pouzdane zaključke iz tako života. a možda nešto veće količine prugasti i snopasti efekt u tamnijim dušika. Ne možemo reći ni da Marso. Ovaj bi se efekt mogao otklo­ ska okolina oskudna i primitivna za niti programom. da složenost detalja. s čijim se stajalištem da­ sti postavljaju pitanje. vot nije monopol našeg malog planeta. Atmosfera Marsa vjerojatno talji obojeni sivom bojom pomoću gru­ sadrži male količine vode i ugljičnog be četke. Ove slično­ Barnard. koja je proizvela mrvasti ili dioksida. na jednoj stra­ formirane svoje vlastite planetarne siste­ ni. ali je on ograničen na niske forme dozvoljava da promatramo fine deta­ bilja.područjima". Općenito govoreći. čija je cijela površina obojena ne bismo mogli zamisliti takvu mo­ nježnom bojom na kojoj su tamni de­ gućnost. Kako uvjeti koji omogućuju život na ispresijecan mrežom linija ili kanala. Zemlji nisu tako specijalni kako se nekad koje su izgradila inteligentna bića na vjerovalo. Vjerojatno je to trenutku najveće stabilnosti". podržavao je shvaćanje da je Mars me. Na drugoj je strani bio E. Prije nekih pedeset godina bilo je Gotovo sve tisuće milijuna zvijezda male dosta suprotnih mišljenja ima li na mase u Mliječnom Putu imaju sporu rota­ Marsu ili nema nekih viših formi ži­ ciju. a cijela fizikalna i kemij­ čnosti. koji ne su. postoji velika vjerojatnost da ži­ Marsu. "kugle. To je pokazatelj da gotovo sve imaju vota. Pokušat će se bilo kakvu bujniju floru i faunu. 298 . Moguće je da život postoji na Mar­ treperenja u našoj atmosferi. Bijela polarna kapa se razvija škrte vizuelne predodžbe. koji su bili viđeni u ne mogu biti duboke. Barnard na Marsu. Percival Lowell. temperature lje na Marsovoj površini s velikom to­ su preniske. postoji li život nas većina astronoma slaže.

boje. Oni predsta­ koja predstavlja prvobitnu kondenza­ vljaju rojeve sićušnih čestica.možda koncentracija radio­ ljuju velike mase vodiku i heliju.tri plosnata kon­ Glavni sastav Jupiterove atmosfe­ centrična prstena. vi. Ima. Galilei nije Račun pokazuje da je ova atmosfera prstenove vidio jasno. Ništa nije poznato o temperaturi Urari i Neptun unutar Jupitera. obično ima četiri takva sloja. amonijaka. manje su izražajni i manje s ekvatorom. godinama. a ima i nijansi zelene. unutrašnjost Jupitera se može ponašati kao golemi dinamo koji stvara veliko i snažno magnetsko po­ lje. Detalji Saturn je vjerojatno sličan Jupite­ se neprekidno izmjenjuju kako planet ru u svim osnovnim karakteristika­ rotira oko osi. Mnogo 299 . Najpoznati­ denzacije malih tekućih čestica. manje-više paralelnim površini. Privlačno je pretpostaviti da unutar je od vode. ugljičnog monoksida. Jupiter također ima na svojoj oba planeta vjerojatno nastale od kon­ površini i drugih značajki. Jupiter do značajnih i snažnih električnih efekata. u naravi su vrlo krhki. godine. ali pojasovi. sistem prstenova . ka da postoji u obliku kovine. U stvari. vjeroja­ ciju oko koje su se sakupljali vodik i tno kristale leda. Boje su kod ristika. koja se nalaze u re je vodik i helij. Sve su te karakteristi­ ma. konfiguracijom magnetskog polja -jer Za oko je najupadljivija karakte­ se čini da Jupiter ima snažno magnet­ ristika Saturna njegov veličanstveni sko polje. Sami se slojevi mijenjaju promjenljivi od onih na Jupiteru. metana i. U cen­ Premda su oni vizuelno vrlo uočlji­ tralnom području postoji gušća jezgra. dimo kao nebesko tijelo. opaženi na njegovoj ke u slojevima. posebno električne bure Već i u malom teleskopu Jupiter vi­ koje se po svoj prilici tamo pojavljuju. helij. Sigurno je većina unu­ ni pred kraj XVII stoljeća. Osim ovih promjenljivih karakte­ a polarni predjeli zeleni. dinom XIX stoljeća Bond prvi zapazio a značajna je karakteristika ovog vodi­ slabi najunutarnjiji prsten. varirajući u širinama i broje­ također. ova su izvede konvektivno kretanje u teku­ dva vanjska planeta vjerojatno slična ćem kovinastom vodiku. koji bi doveo jezgrama Jupitera i Saturna. s dominantnom crvenom i smeđom. mnogo manje crvene i smeđe vima. metan i amonijak. područja oko ekvatora su žuta. iz već izvor energije može poslužiti da se pro­ spomenutog razloga. ravnini ekvatora planeta. čija ja od njih je crvena pjega. Zaista. koji aktivnih materijala. Njegova povr­ šina pokazuje različite detalje i vrlo je Saturn bogata bojom. mo­ ovog masivnog planeta postoji izvor žda.možda s atmosfere Jupitera. Tek je sre­ trašnjosti iz krutog ili tekućeg vodika. kao urana. Ova je poja­ su stanja bila različita u oba slučaja. Oni zahva­ energije .pomoću balona podići veći teleskop na velike visine i otuda izvršiti promatra­ nja Marsa čime bi se uklonili efekti ze­ maljske atmosfere. Takva bi mogućnost objasnila komešanja. va vjerojatno povezana s unutarnjom jer je atmosfera Saturna hladnija od strukturom samog planeta . a glavnu podjelu na dva brzo bi se sukobili s krutim ili tekućim vanjska prstena je prvi zapazio Cassimaterijalom. Takav karakterizira Jupiter i Saturn. Pri prodiranju u Jupiter 1610. promatrajući ih dosta plitka. Vjerojatno je vrlo vi­ Uran i Neptun se uglavnom sasto­ soka. koja promatramo na njego­ voj površini.

naravno. posebno vodu.obilje vodika i helija . Ovdje ćemo spome­ nuti samo jedan: porijeklo satelita pla­ neta. na koji su oni nastali od Sunca. ili se oni sateliti velikih planeta. mogu objasniti na ovaj način. kao što su na nastankom i postojanjem planeta.se ne može reći o njihovom izgledu. čin kao Sunce. koje je po­ između sustava planeta i sustava sa­ sljedica našeg neznanja. jasno je da se gla­ ova polagana brzina rotacije objašnje­ vni sateliti velikih planeta. mogu smatrati sasvim uobičajenima i Izgleda da magnetska polja nisu za onih 100 000 milijuna slučajeva? igrala onu ulogu u formiranju satelita Na prvi pogled izgleda da je potrebno koju su igrala pri formiranju planeta. upadljivom razlikom takvo gledanje na problem. Formiranje planeta smanjivalo Uzmimo. jer je jako mlje od Sunca. četiri Galilejeva satelita Jupitera. Sateliti planeta Cjelokupna rasprava o svim deta­ ljima Sunčeva sustava zauzimala bi mnogo prostora. mnogo posebnih zahtjeva za opstanak To se može objasniti na vrlo zadovo­ života. Možemo odvojiti dva različita proce­ sa. a njihove boje više nalikuju bojama Saturna nego Jupitera. koji su potakli žda i nešto čestica stijenja i metala. diskovi plina ne bi bili odgurani daleko od svojih rodi­ telja planeta pa bismo zato očekivali da se sateliti nalaze relativno blizu svojim roditeljima planetima. na gotovo isti način koliko mnogo zvijezda polagano rotira. Zato su se najlakši plinovi tarnih sustava unutar naše galaktike. izgleda da su stečeni na Ključna točka u teoriji porijekla ovaj način. . kako bi povezala planete s njihovim okol­ nim diskovima plina.pro­ ces pri kojem privlačna sila planeta prisiljava tijelo relativno male mase da kruži oko njega. Međutim. ostavljajući iza sebe krute i možemo dodati jedno zapanjujuće tekuće čestice. jer su oni objekti koji se ne mogu razlu­ čiti ni pomoću velikog teleskopa. Mali sateliti veli­ Brojnost planetarnih sustava kih planeta Jupitera. jer sve rotirali su vrlo brzo. Saturna. na primjer. gravitacione Zato naš zaključak ukazuje da postoji sile planeta nisu bile tako snažne kao vjerojatno oko 100 000 milijuna plane­ Sunčeve. Prvi je proces zarobljavanja . Ovo je uzrokovalo one polagano rotiraju. pa zato planeti nisu smanjivali brzinu rotacije. Njihov broj u Mli­ da izbace disk plina u biti na isti na­ ječnom Putu iznosi oko 100 milijardi. život ovdje na Zemlji. telita. također imaju planetarne je vjerojatnije da su nastali od svojih sustave. Ako je ova teorija ispravna. Smatramo da stvarno sve zvijezde ma­ Veliki planeti. na neki način Sakupljanjem ovih čestica nastali su osobitost Sunčeva sustava. Mnogo osim Sunca. Također je vjerojatno da je planeta jest. Na prvi pogled izgle- magnetsko polje snabdjeveno silom povezivanja između Sunca i diska pli­ na koji je ono odbacilo. 300 . kad su se formirali. ali će ovo razmatranje razbiti ljavajući način. Jesu li uvjeti. Urana i Neptuna. a mo­ pitanje. Međutim. Ovdje imamo očit dokaz važnosti sile povezivanja u smanjivanju brzine rotacije nebeskog tijela koje je izbacilo disk plina.isparili dalje Ovom zapanjujućem zaključku od diska. lih masa imaju takve sustave. ali ovdje nije bilo magnetske sile povezivanja. A to i nalazimo. ne Ako želimo znati koliko drugih zvijezda. bilo bi prirodno da razmotrimo roditelja planeta. Vidjeli smo da je bljavanja. polagana rota­ Zemlja stekla Mjesec procesom zaro­ ciona brzina Sunca. Oni predstavljaju male zelenkaste diskove. udaljenost Ze­ je brzinu rotacije Sunca.

Ovo se upravo dogodilo na Zemlji. moguće je da postoje velike količine vode unutar Zemlje. potrebna za razvitak ži­ vota na Zemlji. koja je slična po masi. U tom slučaju bi nestala i posljednja koincidencija. Ako je to tako. ako postoji gruba proporcionalnost između iznosa vode i iznosa kontinen­ talnih stijena. cijela bi površina Zemlje bila po­ plavljena. situacija u pogledu kemije planeta. poput Zemlje i Venere.da da je posebno prilagođena da daje ispravnu temperaturu za biološke pojave ovdje na Zemlji. Ovo je samo mali dio cjelokupne mase Zemlje. to se vidi sada. tako da planet koji je bio u početku predaleko od centralne zvijezde. 301 . Mali stjenoviti i željezni plane­ ti. može kasnije dobiti potrebnu temperaturu za razvoj živo­ ta. kisik je bio sadržan u vodi. Možda je najodlučniji detalj stanja ovdje na Zemlji količina vode u ocea­ nima. tada bi postojala veli­ ka vjerojatnost da golem broj planeta unutar naše galaktike ima uvjete da održava život kakav je ovdje na Zemlji. Dušik se vjerojatno kondenzirao u materijal iz kojeg se Zemlja formirala kao amonijev klorid. Zamršeni detalji kondenzacije planeta još su nepoznati. tada može dio stijenja doći iznad nivoa vode. Prvobitna Zemlja nije bila prehladna da spriječi mogućnost života. ali je njena temperatura mora­ la sigurno biti znatno ispod optimalne vrijednosti. Već smo vidjeli da su astronomi aktivno istraživali problem oceana na Veneri. uvijek će se nalaziti u unutarnjem pojasu svakog planetarnog sustava iz istog razloga. Kakva je slu­ čajnost da se planet nalazi na pravoj udaljenosti od svog roditelja zvijezde? U stvari. ne znamo. Zbog toga bi nužno morali postojati oceani i kopno. Nadalje. veliči­ ni i kemijskom sastavu Zemlje. Prvobitno Sunce je bilo znatno slabije nego danas. Osim toga. Koliki je iznos vode na povr­ šini Zemlje dovoljan za ovaj slučaj. Ovo vjerojatno ne bi zausta­ vilo pojavljivanje života. Ako bi odgovor bio: da. Ugljik. jer centralna zvijezda nema stalan sjaj. a da je taj dio samo malo veći. ono bi samo zaustavilo prebacivanje života iz mora na kopno. slučajnost je sasvim velika. nije bila ne­ bitna. dušik i kisik uvijek će biti pri­ sutni među prvobitnim planetskim plinovima. Kroz cijelu povijest Zemlje sjaj Sunca se povećao za 5% od svog prvobitnog sjaja. jer su ti elementi nađeni u svakoj zvijezdi. Vidjeli smo da zvijezde sa starošću postaju svjetlije. ugljik je vjerojatno dobiven iz ugljičnog monoksida.

naša galaktika i druge vrlo slične najveće galaktike okružene haloima vrlo toplog plina. Ovi elektroni skreću sa svojih staza dje­ lovanjem magnetskih polja što prodi­ ru u halo. Razlog zašto je ne vidimo kružnu jest u tome što je prema nama nagnuta. Žućkaste je boje. Premda je. lako je doći do Andromedine maglice. ono je slabo u usporedbi s drugim slučajevima koje ćemo kasnije opisati. a to skretanje uzrokuje da oni emitiraju radio-valove.) Ovo je glasovita galaktika u zviježđu Andromede. Prema tome. kao Sunce. jer ono što mi vidimo samo je svijetli centralni dio galaktike. emitiranje radio-valova iz Androme­ dine maglice vrlo jako. pa ih ne možemo vidjeti našim teleskopi­ ma. Zbog toga se central­ na područja sastoje gotovo sasvim od starih zvijezda. HubbleAndromedina maglica . Zapravo. poglavlje GALAKTIKE I ŠIRENJE SVEMIRA Vidjeli smo da je naše Sunce član jedne goleme skupine zvijezda. kao slaba svijetla mrlja. Ono što obična optička fotografija Andromedine maglice ne može poka­ zati jest otkriće iz nedavnih godina . ali ne zato što su one slabe. Andromedina maglica je posebno zanimljiva. Plavilo vanj­ skih područja dolazi od zvijezda koje su toplije i koje su se tek formirale od plina i prašine. na donjem kraju gla­ vnog niza. skupi­ ne koju zovemo galaktika. pa uopće ne dolaze do naših tele­ skopa. druge galakti­ ke. a također i u Andromedinoj. prosu­ đujući po zemaljskim standardima. Izgleda kao spljoštena kružna ploča sa centralnom izbočinom. na. Žućkasto svjetlo centralnog dijela do­ lazi od starih zvijezda s niskom povr­ šinskom temperaturom. emitiraju gigantske zvijezde koje imaju nisku površinsku tempera­ turu. (Nekoliko relativno manjih skupina nalaze se u neposrednoj okolici naše galaktike. Halo također sadrži ekstremno energetske elektrone. nego zato što ih naša atmosfera ne propu­ šta. Najbliža. To znači da se u ovim područjima zvije­ zde ne formiraju. S ove kar­ te. Ovi haloi emitiraju X-zrake. Daleko od centralne izbočine. strani 180. Ovi valovi prodiru kroz našu atmosferu. ima znatno novoformiranih zvi­ jezda.najbliža naku­ pina zvijezda koja se može usporediti sa našom galaktikom u veličini i masi. pokazana je na priloženoj fotografiji. pa zato vanjski dijelovi Andromedine maglice na fotografiji imaju plavkasti izgled. ili jezgre kako je astronomi zovu. pa ih radio-astronom može uhvatiti. koja se može usporediti s našom po veličini i masi. Priložene fotografije pokazuju neko­ liko galaktika raznih strukturnih obli­ ka. Njen položaj je pokazan na karti. 302 . kad je promatramo prostim okom. Zaista je nalaz radio-astronoma omogućio naše znanje o halou. koje su mnogo masivnije od na­ šeg Sunca. elektrone koji se kreću gotovo brzinom svjetlosti. ili zvijezde koje su u razvoju krenule od glavnog niza u Hertzsprung-Russellovu dijagramu prema području giganata. obojenje Andromedine maglice (i naše galaktike kad bismo je gledali iz takve udaljenosti) dolazi od prisutnosti plina i prašine u vanjskim predjelima i zbog njihove odsutnosti u unutarnjim predjelima.da su Andromedina maglica.11. Najviše plina i prašine u našoj ga­ laktici. tom toplom plinu što okružuje galaktike. kao vodiča. Klasična metoda klasificiranja ga­ laktika pripada američkom astronomu Edwinu Hubbleu (1889-1953). najviše svjetla što dolazi iz centralnog dijela. U svemiru postoje i druge skupine. koja izgleda. leži daleko od centralnih područja. One leže na gornjem kraju glavnog niza i plave su boje. dio koji je na priloženoj fotografiji žute boje. jer je vrlo slična našoj ga­ laktici. pa svjetlo iz centralnog dijela ima žućkastu boju.

.

Oznake uz E. ali spiralne se razlikuju od eliptičnih u tome što sadrže znatne količine plina i prašine. S spiralne. Razlog zašto neke galaktike imaju takve prečke a druge nemaju. Klasična metoda klasifikacije galaktika potječe od američkog astronoma Edwina Hubblea. izgleda. Eliptične galaktike s većim brojem imaju veću spljoštenost. Galaktike na kraju ovog eliptičnog niza donekle su slične izgledu naše galaktike. snimljenih na zvjezdarnici Mt Wilson 1. nije potpuno shvatljiv. Na ovoj i na slijedećoj stranici nalazi se devet fotografija galaktika. Kod spiralnih galaktika struktura je jače naglašena kad je jezgra mala.5-metarskim dalekozorom. a SB spiralne s prečkom. bazirana na tome da li galaktika ima ili nema spiralnu stru­ kturu.galakti­ ke koje se. U spiralama s ravnom prečkom magnet­ ske i rotacione sile nastoje da se izje­ dnače.ova klasifikacija. Na jednom kraju eliptičnog niza imamo gotovo kružne oblike . dok kod normalnih spiralnih gala­ ktika dominiraju rotacione sile. Prvi je niz bez spiralne strukture. Dva su niza spiralnih oblika bazi­ rana na tome ima li spirala ili nema ravnu centralnu prečku. premda je po­ znato da naša galaktika pripada spiral­ noj klasi. međutim spiralama bez prečke prevladavaju rotacione sile. Zaista je cijela spiralna vrsta slična jako spljoštenoj eliptičnoj galaktici. sastoji se od tri niza. sastoje od divovskih zvijezda. E ozna­ čuje eliptične galaktike. ukoliko se to odnosi na opći izgled. na drugom su kraju galakti­ ke vrlo spljoštene. ali imaju izbočenu centralnu jezgru. S i SB označuju razliku u podgrupama. Ispod njegove fotografije dijagramski je prikazan njegov sistem. ali se vjeruje da je to u vezi s uzaja­ mnim djelovanjem između efekata ro­ tacije i efekata magnetskog polja. Svaka je označena prema Hubbleovom sistemu klasifikaci­ je. Smatra se da su kod galaktika s prečkom rotacione i magnetske sile podjednake. eliptične gala­ ktike. . a ne eliptičnoj.

za tralne jezgre. Ali. slovom E. koje je on promatrao. nedavno iznijeli drugačiji sistem klasi­ SB i E. Sa­ Dakako jedna S° galaktika slična je je­ svim je jasno da niz eliptičnih galaktika dnoj Sa galaktici iz koje se nazire sla­ od E0 do E7 jest niz čija je karakteristi­ ka povećavanje rotacije. Dublji smisao je ći tip S° sličan je eliptičnim galaktika.u tome što se struktura galaktika ne ma zato što on nema primjetnu spiral­ formira iz slučajnih efekata. duju. Ovaj povezuju­ posebnih primjeraka. izuzimajući neke nizove kojoj je dao oznaku S°. a sve spirale s prečkom strukturu. kako se ju po svoj prilici. mogu panj rotacije zbog jake spljoštenosti. ktike. ako uzmemo u se ukaže na relativnu važnost cen­ račun veliki broj manjih galaktika. a 7 za one najspljoštenije. svrstati u njoj. Kuglaste gala­ ba spiralna struktura. Nepravilne u tom sluča­ razvijenu spiralnu strukturu. b ili c. spirali zato što je on najspljošteniji od Stupanj rotacije. sa svrhom da jetkim pojavama. koja ipak nastavlja sa stupnje­ takvog povezivanja s tipom galaktike vanjem tipova. u svakom slučaju. dok brojevi uz slovo označu­ Uprkos tome. ali je on. nego iz nu strukturu. koju galaktike posje­ svih eliptičnih. Hubbleova klasifika­ ju oblik spljoštenosti. Stezanje S ili SB označeno je zvao nepravilnima i smatrao ih je ri­ kod obiju sa a. spljošteniji od tipa E 7 . premašuju one mamože vidjeti na donjim fotografijama. odgovaraju Bilo je neke nesigurnosti u pogledu takvoj raspodjeli. Premda su astronomi povezanosti ova tri niza galaktika: S. kaciju da se otprilike 97% svih većih dok galaktike E 7 imaju naglašen stu­ galaktika. Sam Hubble je podupirao ideju fikacije. sličan izravnavanja raznih fizikalnih faktora. Ustanovljeno je da ga­ koje znamo da postoje.U Hubbleovu sistemu klasifikacije nove i prašinu. Posljednje je Hubble na­ sa SB. sivnije galaktike koje imaju pravilno Eliptične galaktike je Hubble označio izražene strukture. Značajno je za Hubbleovu klasifi­ ktike E 0 mogu imati neznatnu rotaciju. te određeni broj gala­ sve su spiralne galaktike bez prečke ktika koje uopće ne pokazuju izrazitu označene sa S. Među izuzecima ima Situacija kod posljednjeg tipa pojavlju­ nekoliko eliptičnih koje posjeduju pli­ je se u svim spiralnim galaktikama. . također. O za one gotovo cija pokazuje vrlo jasno da veće gala­ kružne. primjer je fizikalnog faktora. tada dobivamo laktike s većom jezgrom imaju slabo drugi odnos.

.

da tokom svog života galaktike prelaze iz jednog tipa u drugi. Činjenica je da kod ispitivanja ra­ spoloživih podataka o prisutnosti ne­ kog stupnja evolucije nailazimo na težak problem. Negativ iste galaktike.22-metarskim dalekozorom sistema Schmidt. Po ovoj osnovi nema razloga da vjerujemo kako galaktika mijenja svoju strukturnu formu s vremenom. po­ kazuje tip Sc galaktike u zviježđu Troku­ ta. budu protegnute na spiralnu strukturu. Ova bi se promjena morala odraziti u omjeru u kojem su formirane nove zvijezde i u stupnju isticanja spiralnih struktura. ukazali su prije nekoliko godina 307 . Iznos plina i prašine unutar galaktike mora se mijenjati s vremenom. to je ne­ sumnjivo važna komponenta priče. Na zanimljiv put. Kako vanjski dijelovi galaktike mnogo spo­ rije rotiraju nego unutrašnji dijelovi. možemo uzeti suprotno sta­ jalište. Najprije pogledajmo to kod spirala. Stvarni iznos bliži je vrijedno­ sti 10%. ističe karakteristično razvijene spiralne krakove. Međutim. Jedna će galaktika postati eliptična. da kod galakti­ ka postoji neprekidna revolucija. Sada stupanj rotacije galaktike predstavlja faktor koji može pokazi­ vati vrijeme proteklo od formiranja galaktike. Poznato je da je spiralna struktura u galaktikama u uskoj vezi s prisutnošću plina i prašine. na gornjoj slici. fotografija. a i u istom iznosu i kod Andromedine maglice. Jedini je mogući zaključak da su sada opažene osobine bilo koje ga­ laktike bile samo djelomično određene prvobitnim uvjetima. koje se formi­ raju unutar plina. kojim mogu proći galaktike da prijeđu iz jednog tipa u drugi.Preth. Danas se misli da plin i prašina sadrže oko 5% ukupne mase naše galaktike. Ako su svi svrsishodni fizi­ kalni faktori bili prisutni pri rađanju galaktika. postoji stalna tendencija da razdiobe novih svijetlih zvijezda. Premda ovo nije cijela priča o tome kako nastaju spiralne forme. Ova galaktika u zviježđu Sculptora s ozna­ kom NGC 253 predstavlja posebnu podgrupu Sc galaktika. snimljena 1. tada će se niz strukturalnih formi jednostavno odraziti u različitim uvjetima porijekla. jer su prvobitni uvjeti bili različiti u oba slučaja. a druga spiralna. U ovom slučaju su krakovi razgraničeni oblacima prašine i svjetlošću zvijezda.

predstavlja sudar između dviju galaktika. a druge spiralne.308 NGC 5128. možda. U takvom sudaru obje galaktike mogu izgubiti svoje plinske komponent što bi značilo da se ubuduće u njima ne bi mogle formirati zvijezde. snažni izvor radio-valova. Slika. . jed kuglaste.

možda na račun uni­ mnogo slabiji nego prije. Na taj način moguće je da protnu situaciju. Plin u je­ na jasno pokazala da ona ne tumači dnoj galaktici sudarit će se s plinom najznačajnije primjerke galaktika eli­ druge galaktite i kod očekivane brzi­ ptičnog tipa. da su pretpostavili da su S 0 galaktike zaista promjene još drastičnije nego što su ih mogle nastati na taj način. One su plinske komponente. Za promje­ đer pokazivalo da se ni jedna nova zvi­ nu spiralnih galaktika u gigantske eli­ jezda ne formira u vanjskim dijelovima ptične galaktike potrebno je zamašno takve galaktike. Prvo. 309 . Činjenica pokazuje su­ galaktike. jih spiralnih galaktika. kako ga je se mogu sudariti jedna s drugom. jer se njihove jako Ova ideja vjerojatno ispravno tu­ razmaknute zvijezde neće sudariti. jer su po njoj eliptične ne sudara on će postati tako vruć da galaktike neizbježno slabije i manje će. slično isparavanju. Ali mači porijeklo galaktika tipa S 0 . To znači da se. verzalnog plinskog medija koji ispu­ kad se ona promatra iz velike daljine. koje su vjerojatno obje spiralne. Od vremena na vrijeme galaktike Na taj način promjena tipa.su galaktike postale eliptičnog tipa. Ovo je najsnažniji izvor radio-valova poznat do danas. Kod mija je pokazala da su masivne elipti­ ovakvih galaktika promatrač će vidjeti čne galaktike sigurno takvih struktu­ samo mnogo svjetlije unutrašnje dije­ ra koje nisu mrtve. Sakupljeni podaci love. radio-astrononalazi u vrlo velikoj udaljenosti.Lyman Spitzer i pokojni Walter Baa. drugo. a Dok još nije sigurno koji je od ovih mogu se i ne zapaziti ako se galaktika dvaju pogleda ispravan. de. zvoljava da uzmemo u obzir jedno od One će tada biti vrlo slične galakti. ali su će situacija za njihove plinske kompo­ istraživanja posljednjih nekoliko godi­ nente biti sasvim različita.dvaju svojstava. njava prostor između galaktika. čiji bi dijelovi postali povećanje mase. a nalaze se u zviježđu Labuda. teško mogu zapaziti vanjski dijelovi. koji će se njemu pokazati upravo u zadnjih nekoliko godina pokazuju kao da posjeduju karakteristike jedne da su najjači radio-izvori upravo u eli­ eliptične galaktike. otići u prostor masivne nego spiralne galaktike koje napuštajući potpuno svoje roditelje: su se sudarile. Kod ocijenio promatrač na Zemlji. To je tako­ zamišljali Baade i Spitzer. Zato poslije sudara ptičnim galaktikama velike mase. ći jedna kroz drugu. Ovo nam do­ postepeno nestajati. jer se naročito ističu dvije galaktike pri sudaru izgube svoje gigantske eliptične galaktike. To između udaljenih spiralnih galaktika ne znači da su sve takve galaktike jaki promatrač može dobro procijeniti koje radio-izvori. a mase su im tako da će njihova spiralna struktura gotovo deset puta veće. nije fun­ takvog sudara galaktike će glatko pro­ kcija vremena. trebalo je reći da su naj- Na fotografiji de­ sno pahuljasti objekt blizu centru prikazuje sudar galaktika. da nema pro­ kama tipa S0. Ni u jednoj se od dva do pet puta sjajnije od najsjajni­ njih neće ubuduće formirati zvijezde. pa su Baade i Spitzer mjena tokom vremena ili.

.

Njihovi razmaci unutar pojedine gru­ pe mogu biti prilično mali. svoje veličine. ako zamislimo zvijezdu s promjerom od jednog metra. Jedno posve drugačije opažanje po­ kazuje da gigantske galaktike također igraju dominantnu ulogu među dru­ gim galaktikama. Situacija među zvijezdama unutar galaktike je drugačija jer. nacrtano u mnogo manjoj skali. dok su galakti­ ke. dok su galaktike rela­ tivno vrlo blizu jedna drugoj. One se. Na osnovu njihovih vidljivih strukturnih Dolje na prvoj slici vidi se naša lokalna grupa galaktika projicirana na ravninu Mliječnog Puta. To je još jedan dokaz da su velike eliptične galaktike akti­ vne. tada će se susjedna zamišljena galaktika nalaziti na udaljenosti od 20 metara. također.: Pojedine zvijezde galaktike su jako udaljene jedna od druge. 311 . Fotografija pokazuje skupinu u zviježđu Sjeverne Krune. Značajno je za malu grupu galakti­ ka da u njoj dominira gigantska eli­ ptična galaktika. One kontroliraju situaciju unutar pojedinih grupa. Sve ostale takve male točke predstavljaju skupine koje broje manje od 50 galaktika. Zamislimo da jedna galaktika ima promjer jedan metar. Male grupe sadrže oko 10 članova. Drugi oblici su galaktike. gotovo da se galaktike dodiruju. Zvijezde su vrlo jako razmaknute u odnosu na Preth. Jasno je da masivne eliptične galakti­ ke igraju među njima najvažniju ulo­ gu. cijela je naša lo­ kalna grupa reducirana na malu točku u centru slike. Prostor je s njima posut. jer one teže da se okupe u grupama. tada će se susjedna zvijezda nalaziti na uda­ ljenosti od 20 000 kilometara.snažniji radio-izvori uglavnom prona­ đeni među klasom masivnih eliptičnih galaktika. dok veće grupe mogu sadržavati i nekoliko tisuća. Najviše članova ta­ kve grupe obično sačinjavaju spiralne galaktike. Postoje slučajevi gdje su galaktike još zbijenije. Male okrugle pjege i objekti s "bodljikama" su zvijezde. Iz takvog su izvora emisije radio-valova milijun puta većeg inten­ ziteta nego iz naše galaktike ili iz Andromedine maglice. oko tri do četiri puta slabije nego dominirajuća eliptična galaktika. relativno blizu jedna drugoj. Veće točke predstavljaju skupine galaktika koje imaju više od 50 galaktika. Do sada ništa nije rečeno o raspodjeli galaktika u pro­ storu. ja­ vljaju u skupinama. U centrima nekih grupa. u odnosu na svoje veličine. Na drugoj slici. To pokazuje jaku prisutnost aktivnih fizikalnih procesa u galaktikama E tipa. Možda bi bilo korisno da rezimira­ mo ono što smo do sada iznijeli. Male su grupe daleko brojnije od velikih grupa galaktika. koje imaju veći broj čla­ nova. U pro­ sjeku je udaljenost između susjednih galaktika samo oko stotinu puta veća nego veličina jedne individualne gala­ ktike.

formi. Širenje svemira Galaktike se prividno razvlače po prostoru unedogled. kao što je stupanj rotacije. a to znači veća brzina udaljavanja od nas. To se sve lako može povezati sa svakodnevnim pojmovima.prema crvenom dijelu spektra . da se opseg. također. pomaknute ako postoji relativno kretanje između nas i udaljenog objekta.na primjer. To ukazuje da su strukturne karakteristike galaktike kontrolirane izrazitim fizikalnim fa­ ktorima. opća raspodjela galaktika izgleda da ima veliku skalu homogenosti. za koji se udaljenosti Na ovoj fotografiji jasne okrugle to­ čke su zvijezde koje se nalaze u na­ šoj galaktici. Prostor je izotropan. još nije donesen. Da li galaktike same imaju neko kretanje? Odgovor je . Ima ih oko tisuću milijuna unutar dometa najvećih tele­ skopa. valne dužine se smanjuju. Vidjeli smo. povećane su valne duži­ ne i linije su pomaknute prema crve­ nom dijelu spektra. Važan zaključak: jesu li svi glavni fizikalni faktori bili određeni u doba nastanka galaktike ili su galaktike u procesu stalne promjene s vremenom. a linije su pomaknute prema plavom dijelu spektra. Premda postoje lokalne nepra­ vilnosti u njihovim raspodjelama . galaktike bi se mogle uklopiti u jednostavnu empiričku shemu klasi­ fikacije u kojoj se jedan tip bez sme­ tnji mijenja u drugi. Ako se krećete u odnosu na sistem galaktika. što znači da on ima iste fizikalne osobine u svim smjerovima. poglavlju da su spektralne linije. U svakom slučaju linije su pomaknute udesno . Osim toga. nepravilnosti lokalnih skupi­ na . slici crte u svakom pravo­ kutniku predstavljaju položaje H i K linija u spektru koji je napravljen u la­ boratoriju na Zemlji. Ako nam se objekt približava. godine (3c295 u zviježđu Bootesa). Vidjeli smo u 8. Drugim riječima. 312 . Njihovo kre­ tanje predstavlja širenje svemira. koje emitiraju ato­ mi udaljenog objekta. a ne da su to samo slučajne promjene. izgleda da nema razlike među proma­ tranjima u bilo kojem smjeru prosto­ ra. Na sljed. Ako se objekt udaljuje od nas.u velikoj skali izgleda da nema značajne razlike između raznih dije­ lova svemira. Veća udaljenost galaktike. tada neće biti važno kamo: putovanje u jednom smjeru pokazat će iste stvari kao što bi pokazalo putovanje u kojem dru­ gom smjeru. veći crveni pomak. Svijetli centralni trak je spektar galaktike u kojem se vide odgovarajuće linije. Zamislite da ste promatrač koji je postavljen nasumice u svemiru.označujući da se galaktika udaljuje od nas. One se od nas udaljuju brzinom od oko 112 000 kilometara u sekundi. Skupina slabih nejasnih točkica u blizini sredine slike su naju­ daljenije galaktike čija je udaljenost određena u lipnju 1960.da. tada iz promatra­ nja velike skale raspodjele galaktika nećete naći gdje ste.

313 .

postoje neki nepoznati procesi. tada je moguće da se izrazi skala pri­ vidnih veličina u slici 11. možda. Ako uzmemo u obzir da se gala­ ktike kreću. kao i njihove prividne veličine. postoji neko drugo tu­ mačenje? Osim jedne ili dvije iznimke. Druga je pretpostavka da prostor ima euklidsku geometriju (ovdje smo došli do geometrijskih zaključaka koji su se pojavili u 1. a H konstanta poznata kao Hubbleova konstanta. gdje je R udalje­ nost. ali. To znači da promatrač u bilo kojoj točki prostora nema mogućnost da otkrije bilo što posebno u pogle­ du svog položaja ili u pogledu raznih smjerova u prostoru. Da li izmjerene vrijednosti stvarno pokazuju da se galaktike udaljuju od nas ili. astronomi i fizičari nisu skloni da vje­ ruju u mogućnost neke druge inter­ pretacije iz razloga koji je lako razu­ mjeti. Ako je to tako.1 kao skala daljina. također. Ideje. imaju jednaki stvarni ili apsolutni sjaj. slika 11. moramo jasno spoznati da li promatranja stvarno daju to značenje. Dva puta veća udaljenost. slika 11. a jedinica udaljenosti ovisila bi o apsolutnom sjaju kojeg uzmemo za galaktike. u čast Hubblea koji je otkrio ovaj značajni odnos. Brzi­ na V je upravo proporcionalna udalje­ nosti. možda. Ako bismo sada mogli postaviti dvije pretpostavke. zahtijevamo da takva kretanja ne smiju poremetiti prostornu homogenost i izotropnost. Sada vidimo da slika 11. Prije nego prijeđemo na ispitivanje posljedica ovog odnosa brzina-udaljenost. Slika 11.1 bi mo­ gla pokazati da postoji jednostavnije značenje opažene pojave. da sve galaktike o kojima je riječ.dane su vrijednosti V za veliki broj ga­ laktika.2 Uzimajući da su sve apsolutne veličine iste uzimajući da je prostor euklidski. Prva pretpo­ stavka je u tome. poglavlju). Vidjeli smo da je raspodjela gala­ ktika u velikoj skali homogena i izotropna. kakvo je kretanje galaktika moguće? Odgovor se može dati pomoću ma­ tematike koja pokazuje da je jedino moguće kretanje upravo širenje koje smo gore razmatrali. dva puta veća brzina. lutni sjaj jednak apsolutnom sjaju naše galaktike.1 se može preurediti u novi odnos izme­ đu udaljenosti i brzine. mijenjajući svoje položaje s vremenom. tada bi naša pre­ tpostavka jednakih sjajeva mogla biti na kraju približno ispravna. katkada iznijete u popularnim komentarima da. Ovo možemo izraziti formulom V = H x R. koji 314 .2 otkriva važan odnos između uda­ ljenosti galaktike i njene brzine.2 je nacrtana na osnovu pretpostavke da galaktike imaju apso­ Slika 11. ako su naše galaktike prikladno izabrane. Ovaj se iskaz odnosi na određeni trenutak vreme­ na. Ovo sigurno neće biti točno ali. Ovo podudaranje između promatranja i matematičkih zahtjeva homogenosti i izotropnosti je tako očito da gotovo svi učenjaci osje­ ćaju da promatranja stvarno znače to­ čno ono što nam kaže obična fizika: da se udaljenosli između galaktika stalno povećavaju.

Prije je bilo rečeno da je skala udaljenosti slike 11. promjen­ ljive zvijezde tipa cefeide. U nekim jatima mogu se naći pose­ bni tipovi zvijezda. besprije­ korno određivanje slabo vidljivog kra­ ja glavnog niza može biti načinjeno iz ovog primjera. a koji bi mogli proizvesti promatrane rezultate. Cefeide su stvarno svijetle zvijezde. s veličinom naše galaktike. pri­ je nego se vratimo našem glavnom predmetu. o kojima smo raspravljali u 9. koji je opisan u prvom dijelu 10.su danas nepoznati znanosti. Posljednje određivanje vodi prema krajnjim kora­ cima u procesu mjerenja udaljenosti. Premda su udaljenosti izmjerene ovim prvim korakom male. poglavlju. da najsjajnije zvijezde imaju gotovo isti apsolutni sjaj u svim ovim bližim galaktikama. Kakve su osnove da to povjerujemo? Zaista. i 10. Sada se pojavljuje zanimljiva stvar. ako je jato bilo prikladno izabrano. ali ne tako udaljeno da se njegove slabije zvijezde ne bi mogle ra­ zlučiti. Ovo je prikladan trenutak da. poglavlja. pa nam one mogu poslužiti kao pokazivač udaljenosti u mnogo većem volumenu prostora nego što je to mogla zahvatiti trigonometrijska metoda. štaviše i u usporedbi Slika 11. mogu se upotrijebiti za određivanje udaljenosti malog broja bliskih galaktika koje sa­ činjavaju lokalnu grupu. poglavlju. određenih velikom točnošću. Ova metoda omogućuje mjerenje udalje­ nosti od oko 10 tisuća bližih zvijezda. znamo udaljenost svake pojedine zvijezde koja se može razlučiti u galaktici. dobive­ ne pomoću cefeida. sada imamo oblik glavnog niza koji se proteže sve do sasvim bijelih zvijezda. Polazna točka za mjerenja udalje­ nosti je trigonometrijska metoda koja koristi kretanje Zemlje oko Sunca. Pretpostavimo da je ovakva situacija ista u svim drugim galaktikama sličnog tipa . na primjer. dok možemo sma­ trati da se sve zvijezde galaktike nala­ ze na istoj udaljenosti od nas.1 Odnos između prividnih veličina broja gala­ ktika (horizontalna skala) i brzina kojima se one udaljuju od nas (vertikalna skala). Na taj se način može naći potpuni oblik glavnog niza zajedno s udaljenostima mnogih jata. ce­ feide služe da odredimo udaljenost u cijeloj našoj galaktici. U stvari. Pomoću poznate udaljenosti.2 bila određena sa zahtjevom da pojedine galaktike imaju apsolutni sjaj jednak apsolutnom sjaju naše galaktike.da njihove najsjajnije 315 . Ovo odre­ đuje i udaljenost jata i oblik glavnog niza za svjetlije zvijezde jata. izgledaju sasvim nevjerojatne. Danas smatramo svaku bližu ga­ laktiku golemom zbirkom zvijezda. štaviše. S određenim daljinama nekih cefeida u zvjezdanim jatima baždarena je cijela grupa promjenljivih zvijezda tipa cefeida na način opisan u 10. detaljnije proučimo mje­ renje udaljenosti. Tada se uzima u obzir najudaljenije jato zvijezda. Slabi kraj glavnog niza jata upo­ trijebimo za lokalne zvijezde. kako se astronom približavao problemu određivanja apsolutnog sja­ ja galaktika? Odgovor je u proširenju sistema mjerenja udaljenosti. Zaista.

a ovo je dva puta veća na ranije postavljeno pitanje: na koji vrijednost od brzina izmjerenih prije ćemo način saznati o apsolutnom sja­ 1960. čovjek koji bi danas rekao da brzine a možda i više. (ne njegove specijalne teorije) poka­ Značajno je primijetiti u ovom nizu zuje da u bilo kojem slučaju moramo dokazivanja kako su određene najveće napustiti euklidsku geometriju kada udaljenosti od tisuća milijuna svjetlo­ vrlo velike udaljenosti dolaze u razma­ snih godina metodom koja je nastala tranje. fizika sti. samo će se promijeniti njihova tražimo jednu od ovih alternativa. Ova je točka od zvijezde mogu upotrijebiti do udalje­ velike važnosti. Ovo nas sili ili da ne ju mrežu točaka. S njihovim poznatim galaktika ne bi mogle rasti do brzine udaljenostima dobili smo informaciju svjetlosti. da oni vjeruju da točka našeg razmatranja. u odnosu na nas. i one će također formirati brzina neće doseći brzinu svjetlosti. s obzirom na činjenice. određeno je mnoštvo udaljeno­ tračkom tehnikom. koje su znatno udalje­ džbi V = H x R. Razlog. da će jednadžba neprekidno trenutku možemo ponovo izabrati iste vrijediti ako R raste i da tvrdimo kako galaktike. Konačno.tisuću. Ovo nas ponovo vodi brzine svjetlosti. To znači. Premda su cefeide bez sumnje Prema tome. Ako u određenom trenutku kretanju Zemlje. Na sreću je kod dovoljno velikih udaljenosti eu­ udaljenost od 25 milijuna svjetlosnih klidska geometrija prestaje vrijediti jer godina dovoljno velika da se obuhvati bi. ili mrežu točaka. izaberemo po svojoj volji konačan Ako se sada vratimo našoj jedna­ broj galaktika. a milijuna svjetlosnih godina. koje smo dina izmjerene brzine povećavane su izmjerili u području koje zahvaća 25 od 1% brzine svjetlosti do blizu 40%.2. one sigurno nisu najsvje­ euklidske geometrije. ovo je kritična točka vrlo svijetle. Mnogi ljudi. jest skala. Prema Hubbleovu za­ da napustimo našu pretpostavku da je konu o širenju svemira. korak po korak iz elementarnog tri­ Sada se vratimo fenomenu širenja gonometrijskog sistema baziranog na svemira. Zadnjih četrdeset go­ ju galaktika? Iz primjeraka. Osim toga. na Einsteinove opće teorije relativnosti već spomenuti način. U jednom kasnijem priznamo. Pojavila se i posljednja važna alternativi.brzine svjetlosti. feida. zašto mreža. jer većina astronoma nosti od oko 25 milijuna svjetlosnih vjeruje da se rješenje nalazi u drugoj godina. pouzdano se predviđa da će ovo rasti poznavajući apsolutni sjaj cijelih gala­ i u budućnosti s poboljšanom proma­ ktika. neće jebiti do udaljenosti od oko 5 milijuna shvatiti zahtjev o prirodi geometrije svjetlosnih godina. možemo smatrati zina V rasti do brzine svjetlosti ako je da tako izabrane galaktike formira­ R dovoljno veliko. tima euklidske geometrije nema mate­ Ova prihvatljiva hipoteza omogućava rijalnog tijela koje bi se moglo kretati da se proširi područje mjerenja uda­ brzinom. ako izaberemo tri u tome što znamo iz Einsteinove spe­ galaktike da formiraju tri točke tro­ cijalne teorije relativnosti da pod uvje­ kuta. koji tlije zvijezde. bio odvažan dovoljno primjeraka galaktika . trokut će imati isti oblik u ka316 . Na primjer. Posljednja promatranja Rune samo o individualnim zvijezdama. dolfa Minkowskog galaktika. Cefeide se mogu upotri­ nisu ni fizičari ni matematičari. dok se najsvjetlije koja se upotrebljava.zvijezde imaju iste apsolutne sjajeve. koje su unesene na slici 11. godine. daju vri­ nego i o totalnom stvarnom sjaju ci­ jednost V koja je veća od jedne trećine jele galaktike. druga će mre­ euklidska geometrija ispravna kada R ža imati potpuno istu formu kao prva postane dovoljno veliko. vidjet ćemo da će br­ ne jedna od druge. većom od ljenosti mnogo dalje nego pomoću ce.

inače bi promatrač u centru bio u mogućnosti da ocijeni kako je on bio u centru te bi mogao razlikovati svoj poseban položaj u svemiru. kada ovo prihvaćamo. kad bi bilo moguće održati vanjske udaljenosti nepromije­ njene. Već je napomenuto da se gala­ ktike okupljaju u grupe. Označite veliki broj točaka nasumice na površini ba­ lona.snijem trenutku vremena. Zato. Zato kažemo Širenje svemira u skladu s Hubbleovim zakonom ukazuje na to da. povećava. uključujući i našu samu. da se udaljenosti izvan naše galaktike povećavaju u odnosu na udaljenosti unutar naše galaktike . To je ono po­ većanje koje sačinjava širenje svemira. sve će se druge udaljavati od nje. ovakva nam točka gledišta izgleda nekako ponižujuća našem vlastitom ja. kao što su imali u ranijem trenutku. a da naš položaj nije u centru svemira? Vrlo jednostavan po­ kus daje nam odgovor. u nekom će kasnijem trenutku iste galaktike formirati drugu mrežu koja će se razliko­ vati od prve samo u mjeri­ lu. Izaberete li bilo koju točku. ako u danom trenutku pro­ matramo određeni broj galaktika koje formiraju mrežu točaka. Obične grupe imaju oko deset članova. moramo uzeti da se udaljenosti između galaktika stalno povećavaju s vremenom. Uda­ ljenost između svakog para točaka će se povećati. Za mjerenje galaktičke udaljenosti upotrijebili smo istu jedinicu kojom smo mjerili udaljenosti unutar gala­ ktike. Naprotiv. smanjivale s vremenom. tako da nam je ugodnije misliti o sebi kao o nečemu što zadržava stalnu veličinu. tada. a. moguće da se sve galaktike od nas udaljuju. To znači da unutar galaktike nema su­ djelovanja u općem širenju svemira. tada bi se pojedine galaktike i bilo što u njihovim unutrašnjostima. znamo da se s vremenom broj jedinica daljine. očito je da u ovom slučaju nema centralne točke. možemo odrediti da upotrebljavamo udaljenost od Zemlje do Sunca kao našu jedinicu. što je analogno situaciji galaktika.u odnosu na udaljenost od Zemlje do Sunca ili od Sunca do centra naše galaktike ili u odnosu na samu veličinu Zemlje. Prije nego prijeđemo na posljedice ovog širenja svemira. Širenjem svemira mijenja se samo mjerilo trokuta ABC. koja nas od te gala­ ktike razdvaja. Potrebno je upozoriti na nešto dru­ go. zatim ga malo napuhnite. postoji još jedna točka detalja koju je vrijedno spome­ nuti. to je odnos između vanjskih udaljenosti galaktika i unu­ tarnjih udaljenosti u galaktikama koji se mijenja s vremenom. a ne u obliku. ili smo mogli odrediti da upotrebljavamo kilo­ metar kao jedinicu ili bilo koju stan­ dardnu mjeru. a velike gru- 317 . Kada kažemo da se udaljenost između nas i galaktike po­ većava. Kako je. Na primjer. Homogenost i izotropnost prostora zahtijeva nepostojanje centra širenja. povećanje u omjeru naše mreže. Ali. kada go­ vorimo o širenju svemira. Drugim riječima. Promjena će se odraziti samo u dužinama svih triju stranica trokuta koje će se povećati. sve se može ispravno utvrditi u promjeni ovog odnosa. ranije opisane.

U ovom pogledu situacija nije različita od one u slučaju evolucije zvijezda. Strelice označuju veličine širenja. niti nam ono može reći što će vidjeti promatrač za pet tisuća milijuna godina. Ova razmatranja daju prednost kozmološkim teorijama.) Najbolje što nam promatranja mogu predočiti jest ne­ prekidno područje stanja. a "eksplozivnog" je porijekla. Ako je tempo širenja sve­ mira konstantan (ili je usporavanje tako slabo da se može zanemariti u računu). promatranje nam ne može predstaviti jasnu situaciju. ali velika je praktična razlika nastala iz činjenice 318 . kao u slučaju stu­ pnjevanja strukturnih formi galaktika. Udaljenosti unutar mnogih grupa se ne povećavaju s vremenom. mora se upozoriti da su neka nedavna promatranja ukazala da su neke grupe u stanju širenja. Kada nema takve teorije na raspolaganju. a to je. jednostavno nam ne može reći što bi vidio promatrač. ali je situacija unutar mnogih grupa slična onoj unutar mnogih galaktika. Crab maglica. neslaganja se uklanjaju. Međutim. premda je vjerojatno da je opći odnos širenja za cjelokupni svemir mnogo veći nego što je unutar ovih specijalnih skupina. moguće je zaključiti kako se pojedini primjerak mijenja s vremenom. grupe ne sudjeluju u širenju svemira. za cijeli period ljudske povijesti. Gledajući na razne primjerke u raznim stadijima. Neposredno poslije toga (2) njegova temperatura je pala od nekoliko milijardi na jednu milijardu stupnjeva. obrazovavši jezgre atoma. Za trideset milijuna godina (3) temperature su pale još niže. No to je moguće samo zato jer imamo pouzda­ nu fizikalnu teoriju o strukturi i razvo­ ju zvijezda.pe nekoliko tisuća članova. dijima evolucije. U mnogim teorijama procijenjena starost svemira iznosi manje nego starost naše galaktike. iz plinova i prašine formirale su se već galaktike. U Lemaitreovom konačnom svemiru. Promatranje. 20 milijardi godina poslije eksplozije. ali se na njima nećemo zadržavati. jer se malo astronomskih objekata promijeni u tom periodu na bilo koji način. Da se odgovori na takva pitanja. Izravno promatranje niza strukturnih tipova ne može nam samo reći da li su galaktike nastale po takvom rasporedu ili se pojedine gala­ ktike razvijaju po takvom nizu tokom svojih života. samo za se. dapače. (1) prikazuje pragaiaktički atom u trenutku kad je eksplodirao. mora se promatranji­ ma dodati kozmološka teorija. jedini mogući zaključak jest. (Ima iznimaka. Kozmološke teorije Promatranje ima prirođeno opte­ rećenje da nam nikada ne može reći nedvomisleno kako se stvari mijenjaju s vremenom za cijeli period čovjekova života. u kojima je svemir konačan. koji je ovdje prikazan u dijagramima. može se procijeniti koliko je prošlo vremena od početka širenja. (4) prikazuje dana­ šnji svemir. područje zvijezda u raznim sta­ Ako se sve skupine galaktika udaljuju jedna od druge. kao na pri­ mjer. na pri­ mjer. koji je živio prije pet tisuća milijuna godina. Da li se ove skupine gala­ ktika šire? Sigurno je da se udaljenosti između različitih skupina povećavaju. Ova je slabost promatračke metode najizrazitija kada se dođe do razma­ tranja prošlosti ili budućnosti svemira kao cjeline. no one su mnogo rjeđe. zaista. da su one ne­ kad bile sabijene u hrpu. moguće načiniti kod zvijezda. a čestice su se spajale.

Očito je za cjelokupno vrijeme širenja je sada da naša galaktika ne može biti starija prenizak. a ne da je sma­ ćemo na osnovu promatranja doći do njuje. sada jednost. svakidašnje iskustvo. laktika giba odvojeno. Svaka zravnije razmatranje širenja svemira tvrdnja. kao znameni­ teorijskim implikacijama. i starosti naše galaktike. tako očeku­ hovim se kozmologijama gravitaci­ jemo da su bile u prošlosti bliže jedna ja drugačije vlada od one u običnom drugoj. Ako je tako. do­ za našu galaktiku. uz pretpostavku da je vri­ mira smanjena od 30 do 40%. Među­ je.u izrazima obične fizike . laktika možemo slijediti u njihovim Neki su kozmolozi. nužno se Drugim riječima. Međutim. Zato u od svemira. o kojoj smo stvarno manja nego je danas. takva pogreška nije moguća. što je samo polovina starosti naše ga­ toliko daleko od uspo­ laktike. Smatra se da je ši­ renje počelo od eksplozije prvobitnog stanja cijelog svemira. Ali. gdje je najifizikalne teorije o zvijezdama. Zato je u Lemaitrevoj kozmolo­ zaključka da su sve galaktike bile je­ giji brzina odmicanja danas veća nego dna do druge prije nekih 12 milijardi je bila u prošlosti. koju postavimo u prošlosti ili . No. Naš pr­ raspravljali u prethodnom poglavlju. a nesklad između starosti ovoj kozmologiji nema sukoba između od 15 milijardi godina za našu galakti­ starosti svemira. što lazimo do rezultata da je starost sve­ je logički zahtjev. Ovo vrijeme je skoro jednako odu u prošlosti brzina širenja je bila starosti naše galaktike. pa zato možemo va teorija svemira dala očekivati da su se one odmicale većim je za starost svemira brzinama u prošlosti nego danas. jednosti i preciznosti kao što su naše našli smo se u situaciji. tj. sjeduje ništa što je slično stupnju vri­ možda. vobitni račun od 12 milijardi godina naime oko 15 milijardi godina. da reducira brzinu Abbe Lemaitre. Prema toj teoriji. Kako oče­ ti Abbe Lemaitre.da današnja kozmološka teorija ne po­ nesklad može biti pravi. kada su trimo ovo pitanje najprije na osnovu galaktike bile dovoljno razdvojene. Tada njihovih razmicanja. Sada je nesklad prevelik da bi ravanja da ima stvarno se objasnio nekom pogreškom. pronašli teorijsku kujemo da galaktike budu dalje u bu­ metodu izbjegavanja nesklada. odmicanje ga­ šoj današnjoj fizici. Njego­ razmicanja galaktika. pretpostavke da su se galaktike uvijek gravitacija je težila da poveća brzinu odmicale današnjim razmjerom. Ovo procjenjivanju starosti naše galaktike mijenja zakon gravitaci­ ili u omjeru širenja svemira. predstavlja pri­ vlačnu silu koja teži da reducira br­ zinu eksplozije. čini da jest pravi. tj. bilo u povećanje gibanja. nesklad postaje veći ako uzmemo u obzir da je širenje imalo različite razmjere. kako znamo iz fizike. U određenom peri­ godina. kako su bile blizu? Razmo­ iskustvu. Gravitacija. a dokaz se.neodrživo. ako se izvede iz brzi­ ku i 12 milijardi godina za cijeli svemir ne širenja. situacijom koja traži promjenu u na­ Pod tim uvjetima. ali nije ni previsok. treba tražiti u pogreškama mjerenja. mi smo suočeni sa nalazi na granicama našeg znanja. budućnosti cijelog svemira. ako se primijeni na tim. 319 . kod koje se ga­ iznosi između 7 i 8 milijardi godina. Kad veću vrijednost nego se uzme ovaj efekt u razmatranje. U nji­ dućnosti no što su danas.

S vremenom gustoća materije pada sve niže. U Lemaitreovoj kozmologiji je iznos konačan. u stadiju kada gustoća padne na vrlo ni­ sku vrijednost koja nije mnogo veća od današnje vrijednosti. u drugim slučajevima. Teorija pulzirajućeg svemira po­ stavlja zanimljivo pitanje. a ne prije. u kojem se stadiju formiraju galaktike po ovim kozmologijama? Odgovor je. Dužnost je znanstvenika da obra­ di sve moguće teorije. Moguće je da je nešto helija. potpuni iznos materije ne može biti konačan ukoliko prostor počinje s volumenom nula. U takvom slučaju možemo zami­ sliti da je točka porijeklo svemira. ali ne. pa je jasno da bi. kako zapo­ činje širenje iz ovog stanja.Premda ovo modificira zakon gravi­ tacije. A to je. Možemo postaviti pitanje. ovo zahtijeva da materija prođe kroz takvu fazu beskonačno mnogo puta. u prijelazu između širenja i sažimanja. Prema tome. To znači da bi se sve galaktike i zvijezde uništile tokom faze sakupljanja. Međutim. kojeg promatramo u zvijezdama naše galaktike i susjednih galaktika. ali još nije nađeno uvjer­ ljivo tumačenje kako nastupa faza sa­ kupljanja poslije faze širenja. Može li se naći direktni promatrački dokaz da je materija stvarno bila u stadiju krajnje visoke gustoće? Odgovor je ne može. U svim teorijama. došlo do nestajanja vodika u svemiru. Nasuprot. u supro­ tnosti s promatranjem. kao što su Lemaitreova. U nekim teorijama je iznos besko­ načan. Početak odgovora može se dati Lemaitreovom kozmologijom. prolazeći kroz beskonačne cikluse širenja i stezanja. a to postavlja vrlo važno pitanje. zašto bi se galaktike formirale u ovaj poseban stadij. prostor se povećava od točke do konačnog volu­ mena. Vodik se sistematski pretvara u helij u zvijezdama tokom svakog ciklusa. proi­ zvedeno u fazi vrlo visoke gustoće. Doista. dok gustoća materije ne postane beskonačna. naravno. ali se o drugim elementima ne može ništa reći. bilo bi potrebno da se svemir sakupi na takvu gustoću materije kakva je u atomskim jezgrama. Ozbiljna poteškoća u ovoj teoriji leži u preokretu. Bit će prije da su oni nastali unu- 320 . Nužno je da ne bude kemijske promjene iz jednog cikla u drugi. Da se ostvari ponovno pretvaranje helija u vodik. volumena koji brzo raste da bi zadržao stalni konačni iznos materije. Jedna takva teorija ima be­ skonačnu prošlost i beskonačnu bu­ dućnost. ako nema ponovnog pretvaranja helija u vodik. a koju treba odbaciti. sve teorije zahtijevaju stanje visoke gustoće i visoke temperature. Na ovo pitanje nema stvarno uvjerljivog odgovora. Dok je gustoća materije u početku be­ skonačna u svim teorijama. pojavile su se razlike. ako gustoća materije pada. sumnjam. vidimo da teorija pulziranja ne izbjegava zahtjev da materija svemira prolazi kroz fazu velike gusto­ će i vrlo velike temperature. Ovo je porijeklo zamišljeno kao beskonačno gusto stanje materije kod beskonačno visoke temperature. je li moguće izraditi teoriju koja bi obja­ snila promatrano širenje galaktike bez zahtjeva da svemir ima određeno porijeklo. u ne­ kom bitnom pogledu: ona još zahtijeva određeno porijeklo cijelog svemira. a u drugima konačan. Lako je razumjeti kako faza širenja nastupa poslije faze sakupljanja. U ko­ zmologijama. Ovo vodi novom pitanju. a volumen prostora postaje sve veći. Zato je važno da se upita. Lemaitreova kozmologija se ne razlikuje od jednostavne kozmologije. vidjeli smo da gustoća ma­ terije brzo opada s vremenom. Zatim se kori­ ste promatranja da se odredi koja se od teorijski predloženih mogućnosti može priznati i prihvatiti. koju smo razmatrali najprije. kao iznos količine mate­ rije. koje smo do sada razmatrali. Po­ teškoća leži u tumačenju. Izgleda da se sakupljanje nastavlja sve dok se prostor ne sabije u točku.

kao što citeta i magnetizma. kroz konstantno širenje. mo­ je postalo poznato kao stalno-stanje žda. jer su fizici već poznata Na osnovu svega možemo postaviti polja koja omogućuju postanak ma­ pitanje. S je brzina stvaranja materije određe­ vremena na vrijeme otkrivaju se nova na teorijom.na primjer. u 9. bazirana je na fizikalnom polju koje on ne pokazuje značajan dokaz da je omogućuje postanak nove materije. . nastao procesima velike gustoće i tem­ Nema ništa posebno revolucionarnog perature svemira. Tako nije uopće teško fizičar već posjeduje kompletan inven. koji bi izbje­ premda je sva materija svemira prošla gao zahtjev za fazom velike gustoće i najmanje jedanput najznačajnije sta­ temperature. elektromagnet­ brzina širenja svemira.da razumijemo. tada bi se novi tip teorije. matematički ćemo doći do toga što od tih efekata nije preživjelo osim.) Problem se razlikuje u detaljima. koju od teorija. nove galaktike mogu zadržati oblik stalne gustoće u bilo kojem povećanom vo­ lumenu prostora. postoji mogućnost da se pojavi neko Pomanjkanje svakog jasnog dokaza novo polje. iznosi oko jedan . ako stvar promatramo već znamo da postoji. u ovoj ideji. kako je opisano tar svih mogućih polja. zašto proces. u drugom pogledu. na pri­ traži da materija svemira prolazi fazu mjer. postoji li ikoja teorija koja ne terije. ništa lja. mogao zaista naći. Suprotno. tada može iz teorije izvesti koje tvori gravitacija. Fizičaru su poznata de da se. Pokazalo se da je potre­ polja u eksperimentima u laboratoriju bna mjera vrlo mala. tada koje povezuje čestice atomske jezgre. mogao imati beskonačnu prošlost i može imati be­ skonačnu budućnost. što se može naći veza između smo li obavezni da se ograničimo nor­ širenja svemira i brzine stvaranja ma­ malnim fizikalnim mislima? Odgovori­ terije. dok svi­ svemira. Da bismo očuvali bilo Ako netko načini ovakvu hipotezu. Ovo zahtijeva da se nova materija direktno stvara u razmjeru sa širenjem svemira. kao što je to prika­ zano shematski u dijagramu. poglavlju. za vrijeme koje su žeći najjednostavniju vrstu novog po­ se odvijale nuklearne reakcije. Ovo je povezivanje takve priro­ mo na ovaj način. jet oko nas pokazuje puno dokaza da Teorija stalnog-stanja svemira je postao procesima unutar zvijezda. Novo je u deta­ normalnim fizikalnim mislima. Prema tome. Ali. nuklearno polje to možemo znati iz promatranja. (Normalne gama zrake. mezonska polja današnje atom na stoljeće za svaku jedinicu fizike koja su otkrivena u posljednje volumena koji odgovara najvećoj ljud­ vrijeme. je­ lju to. koje nije dosad poznato iz o fazi visoke gustoće i temperature u eksperimenata na Zemlji te može po­ povijesti svemira je na kraju krajeva stati važno u kozmološkom opsegu. helij. živanje pokazuje da ne možemo naći ali ne u principu od situacije za koju takvu teoriju.tar pojedinih zvijezda. sumnjiv slučaj. Tra­ nje. prisiljeni smo reći da. mogu proizvesti parove elektro­ velike gustoće i temperature. ako sko polje koje nastaje pojavom elektri­ se zna brzina širenja svemira. Pre­ ma tome. ako se zna brzina stvaranja mnoga razna polja: gravitaciono polje materije. Istra­ na. veliku gustoću. ako se Kozmološka teorija stalnog-stanja pridonosi tumačenju kako je svemir. premda se postojeće gala­ ktike udaljuju jedna od druge. Zato nije nipošto sigurno da skoj građevini.

prem­ da se širenje odnosi i na već postojeće galaktike. Na slici su rezultati promatranja 18 vrlo udaljenih skupina. uspoređeni s očeki­ vanjima jednostavnih "eksplodirajućih" kozmogonija i teorije stalnog-stanja. upravo onako kako se čovjek mijenja s vre­ menom: upravo onako. Povoljna je i situacija i za te­ oriju stalnog-stanja. Također smo vidjeli da je kriterij starosti za Lemaitreovu kozmologiju povoljan. Za daleke skupine. U svakoj epohi će promatrač točno vidjeti istu sliku. čija se predviđa­ nja najbolje slažu s promatranjima. čisto teorijski. koje treba da očekujemo za brzine "bježanja" različitih skupina u odnosu na njiho­ ve prividne veličine. Prema tome. bez obzira jedna na drugu. Uprkos ovoj maloj mjeri. Premda širenje teži da reducira gustoću. Na drugoj strani.3 Uzimajući da sve skupine galaktika imaju iste apsolutne veličine. Svemir je u velikoj slici isti iz svih točaka prostora i vremena. pa se zato ne može postaviti pitanje starosti između naše galaktike i svemira. tako da je sadašnja situacija nekako izjednačena u pogledu obiju teorija. s druge strane. nedavna promatranja ne daju prednost ni Lemaitreovoj kozmologiji i kozmologiji stalnog-stanja. U teoriji stalnog-sta­ nja. nema ni početka ni kraja svemira. da on ne može ništa posebno saznati o svojoj epohi. razne su teorije. Zato očekujemo da u cijelom prostoru svemira postoji difuzni plin i da se nove galaktike mogu neprekidno formirati od njega. nego što je sada. Pretpostavimo da sve galaktike imaju jednak pravi ili apsolutni sjaj. situacija ostaje stalna. Ovo predstavlja značajnu promjenu u gledanju na prostorno-vremensku simetriju. dobile ra­ zna rješenja. nije otkriven u zemalj­ skom laboratoriju. možemo iz teorije izračunati vrijednosti. Sada dodajemo daljnju značajnu točku. tako novoformirane galaktike zamjenjuju starije galaktike kad se one udalje. Pojedine se galaktike mijenjaju s vremenom ili se mogu mijenjati s vremenom. jer se formiraju nove. prosječna gustoća galaktika u prosto­ ru može ostati stalna. A. Ukratko. da pogledamo kako danas stoje stvari.stvarno javlja. kako mlade generacije ljudskog roda zamjenjuju starije. jer se dobivaju manje vrijednosti nego što je procijenjena starost naše galakti­ ke. jer u njoj svemir ima beskonačnu starost. Povezivanje izme­ đu širenja svemira i stvaranja materije nalazi se u takvom odnosu da prosje­ čna gustoća materije u prostoru osta­ je konstantna. Već smo vidjeli da neki sistemi ko­ zmologije nailaze na znatne teškoće pri ocjenjivanju starosti svemira. jer stvari izgledaju iste u svim vremenima. Tada bismo mogli izračunati. naravno. efekt bi ta­ kvog stvaranja materije u velikoj skali bio enormno velik. Za koju da se odlučimo od ovih ra­ znih teorija? Za onu. uzimajući polazne točke koje su se razlikovale od euklidske geometrije. U drugim se teorijama galaktike kreću i udaljuju jedna od druge tako da bi promatrač u budućnosti našao prostor manje nastanjen galaktikama Slika 11. ova se tendencija precizno kompenzira stvaranjem nove materije. Ovo je sasvim različita slika na­ čina kako se svemir s vremenom mije­ nja. kakvu bismo mogli očekiva- 322 . Bilo je spomenuto da jedan promatrač ne može otkriti ništa pose­ bno o svom položaju u prostoru.

Posljednje promatračke testove ko­ zmologije stalnog-stanja. kako se može vidjeti na slici 11. naravno. Razlika između očekivanja i opaža­ nja povećava se ako se primijeni Einsteinova geometrija. bile bi najstarije galaktike. što ide u prilog teorije stalnog-stanja.3. kako zahtijeva teorija stalnog-stanja. Ali. još korisnije. da promatranja daju prednost kozmologiji koja je prva ra­ Slika 11. zmatrana. ako je nji­ hova frekvencija u prostoru jednaka. Jedna gru­ pa astronoma vjeruje da su galaktike u stanju neprekidne evolucije.2. da se nove galaktike zaista formiraju. Ovo govori. prema njihovim pri­ vidnim veličinama. koji na­ stavljaju da rastu s vremenom. ozbiljno neslaganje s predviđanjem kozmologije stalnogstanja. prilično udaljene. koje nisu previše udaljene od nas. zasnovali su Martin Ryle i njegovi kolege u Cambridgeu. broj nešto slabijih izvora. mora uzeti u obzir odustajanje od euklidske geome­ trije. a i sa Lemaitreovom kozmolo­ gijom. a prostor euklidski. Na ovoj slici su zajedno pri­ kazane: kozmologija stalnog-stanja i obična. da li galaktike stalno rastu u veličini i masi. Za galaktike. pretpostavka da sve galaktike imaju isti stvarni sjaj. Neki od ovih izvora imaju jaki inten­ zitet. još je nepoznato. Na osnovu toga. itd. Galakti­ ke se ne slažu po svojim sjajevima. a ova su odustajanja različita za razne teorije. 323 . Počeli su se evi­ dentirati podaci koji pokazuju. nedavno je slično promatranje W. Ali. naravno. a drugi mnogo slabiji. koji su sredili brojne podatke radioizvora što su oni mogli otkriti na nebu.broj jakih izvora. koja je razmatrana na početku i u kojoj je svemir nastao prije određenog vreme­ na. Prerano je da se unaprijed o tome donosi neki za­ ključak. ostane gotovo nepromijenjena tokom cijelog svog života. Ryle ih je svrstao u brojeve raznog intenziteta . Opširnije. Njihove su vrijednosti uspo­ ređene s onima što bismo očekivali. Bauma vrlo udaljene galaktike pokazalo. tako da su najveće galaktike i najstarije galaktike. Ali se za gala­ ktike. a na horizontalnoj skali specificirana prividna veličina. Ovi su rezultati već dani na slici 11. Moguće je da je Baum jednostavno promatrao pose­ bno svijetlu galaktiku. a neke su i 100% sjajnije. prema mišljenjima nekih astronoma. jednostavna kozmologija. broj još slabijih izvora. de­ finirajući razne kategorije. rezultati su isti za sve teorije. koje su razmatra­ ne na početku ovog poglavlja. kad se jednom galaktika formira. drugi vjeruju da. Jedna je od karakteristika teorije stalnog-stanja da se galaktike mora­ ju neprekidno stvarati. Teorija zahti­ jeva da se one formiraju na početku kao sasvim neznatni objekti.ti brzinu odmicanja raznih galaktika prema promjeni njihovih udaljenosti ili.4 Na vertikalnoj skali je promatrani broj radioizvora. sigurno nije u sebi ispravna. na koje ovdje treba upozoriti. a to je i red vrijednosti neslaganja. gigantske eliptične galaktike.

Vrijeme koje je potrebno da zračenje stigne do nas od zvijezde unutar naše galaktike. Doista. koji je veći od onoga što je dostupan najvećim optičkim teleskopima. Sada je važno da je druga krivulja (neiscrtkana). pa kao što svjetlost treba vremena da stigne do nas od udaljenog izvora. ako svojstvo raste u vje- 324 . A radio-valovi iz najslabijih Rylejevih izvora trebaju i dvije. kao što je. ako su proma­ tranja bila ispravno obavljena. Slijedi da. koji su izračunani na osnovu da je njihova učestalost u svemiru jednolika i da je geometrija prostora euklidska. ako je p izmjereno kao jedan prosjek za dovoljno veliki volumen. Na prvi bi pogled ovo izgledao bezi­ zgledan oblik obrane. Zato Ryle pokazuje da je činjenica što je p veće od očekivanoga za vrlo udaljene galaktike. tada će rezultirajuća količina biti ista bilo gdje i bilo kada. štaviše. Ako je ovaj zaključak ispravan. tri ili četiri mili­ jarde godina da dođu do nas. volumen. stvari idu lošim putem. Radio-valovi putuju istom brzinom kao svjetlost. radio-valovi iz nekih na­ jintenzivnijih izvora. Ali. Nesklad. kao daljnji dokaz da geometrija prostora nije euklidska geometrija. u milijardama go­ dina.4 (desno). nego o njihovim situacijama od prije nekoliko stotina milijuna godina. Druga od dviju točaka. specificiran je nivo pri­ vidnog sjaja. Prema teoriji stalnog-stanja. koja se prianja rezultatima promatranja. tada nije ispravna kozmologija stalnog-stanja. raste u vjerojatno­ sti sa starosti galaktike. trebaju više od 500 milijuna godina da stignu do nas. tako da veličina p nije mogla biti veća u prošlosti nego što je danas. da ga se uključi u Rylejev popis . radio-izvor. dovoljno snažan. jer je sasvim sigurno da promjena geometrije mijenja očekiva­ nu krivulju. Drugim riječima. može biti izmjereno godinama. str­ mija od prve. teorija pretpostavlja da veličina p nije bila iz­ mjerena za dovoljno veliki volumen. a broj izvora svjetlijih od specificiranog nivoa je izračunat. ovisi o činjenici. ne može biti definirano relativno malim volumeni­ ma. može biti izmjereno u milijunima. stoljećima ili tisućama godina. oni su bili stvarno emitirani iz svojih izvora u doba kada su se u našim oceanima pojavile prve primitivne forme života. Oni su započeli svoja putovanja preko prosto­ ra u vrijeme kada se formirao naš pla­ netarni sustav. Naša promatranja vrlo udaljenih galaktika ne kažu nam o njihovim današnjim situacijama. jer prema teoriji stalnog-stanja stvari moraju biti u suštini iste u bilo kojem trenutku. pa tu proporciju možemo nazvati p. jer je sigurno da su Rylejeva promatranja obuhvaća­ la golem volumen prostora. kako ga naša slika po­ kazuje. Rezultati su prikazani dijagramski na slici 11. jest u tome što ima premnogo slabih izvora u usporedbi s brojem jačih izvora. Zaista. što povećava nesklad.tj. ali vrijeme koje je potrebno da svjetlost ili radio-valo­ vi dođu do nas iz galaktike. Zamjena geometrije Eu­ klida s geometrijom Einsteina donosi smanjenje nagiba očekivane krivulje. Ryle je ovo objasnio na slijedeći način.vrlo malena. da je slučajnost što je neka galaktika snažan radio-izvor . recimo. postoji samo jedan mogući izgovor.prema eksperimentalnim mjerenjima. Ako neko svojstvo. Me­ đutim. koje razmatramo. Na prvi pogled bi se očekivalo da je eksperimentalna krivulja strmija od očekivane krivulje. stotinama milijuna ili. pa dokazuje daje veličina p sigurno bila veća u prošlosti nego da­ nas i da je tada bilo više radio-izvora. na nesreću. To je načinjeno za niz vrijednosti određenog nivoa. na kojima je bazirano objašnjenje Rylejevih rezulta­ ta. tako isto trebaju i radio-valovi. Jedna krivu­ lja na ovoj slici (iscrtkana) predstavlja očekivani broj izvora. Misli se da je samo jedna galaktika na milijun galaktika takvog tipa. Još preciznije.

o zakonima fizike i o početnim grani­ Prisutnost starih zvijezda poduprlo bi čnim stanjima. Kad saznamo zašto je galaktika jaki vodika. ali se na njega ne može dati svemir. Slična je 325 . posljedica zakona fizike nego. ako porijeklo i one. gustoća ktike na takav način da će se većina galaktika je bila u prošlosti veća nego naših promatranja odnositi na gala­ je danas. U takvom se slučaju izgled niti nego zaključak teorije stalnog-sta­ pronalaženja galaktike s potrebnim nja. također. osim svojstvom povećava sa starosti gala­ u kozmologiji stalnog-stanja. vjerojatno da je bila snažan radioizvor tokom prvog dijela svoje životne povijesti nego u kasnijoj eri. Matematičkim izrazima. osim kozmolo­ prema razilaženju svojstva za galakti­ gije stalnog-stanja. kakvo je stvar­ i posebno načina u kojem je započeo no stanje.laktika među snažnim radio-izvorima. Složene situacije su posljedica najstarije. tada ti prosječno svojstvo malog područja se Rylejev zaključak mora bolje ocije­ prostora. koje jedino sprečava neeu. pojavljuje se neobična snažni radio-izvori pojavljuju prilikom situacija u kojoj nije moguće definira­ sudara galaktika. postoje početna ograničena stanja. A ovdje. u kojem su eliptične galaktike aciju. Pre­ galaktika. jer. U svakom slučaju. naići će na složenu situ­ nizu.rojatnosti brže od efekta slabljenja ši­ vora na naše pitanje. U kozmologijama prve ktika postati jaki radio-izvor u starijoj vrste. za galaktiku je više dišta. dio-izvor u prošlosti nego što je sada. Ako je to točno. Mislilo se da se renja svemira. u kojima svemir uopće nisu. a ovo se razvrstavanje slaže djelovanja fizikalnih zakona. Već smo vidjeli. u procesima koji se odvijaju izvor radio-zračenja. tu nije bilo po­ mnogo lakše doći do definitivnog odgo­ četka sa složenom jezgrom. Na pri­ sasvim nezavisno od zahtjeva koji smo mjer. snažni radio-izvori nastaju iz sudara Zato slijedi konačni rezultat. onda je vjerojatnije da će gala­ nema porijeklo. pa se zato moglo očekiva­ ktike na vrlo velikim udaljenostima. kod ovog vrlo nesigurnog gle­ drugim riječima. U kozmologijama druge vrste definitivan odgovor. današnja situacija nije samo fazi.su radio-astronomi napustili ideju da klidski karakter geometrije. tada izgleda da Razne kozmologije se mogu podije­ kozmologija stalnog-stanja nije dobra. za galaktiku je razumjeli nadmoćnost gigantskih ga­ veća vjerojatnost da je bila snažan ra. jer je na takvoj osnovi teško ma Rylejevom gledištu. da su ove galaktike zaista vrlo stari Ukoliko netko želi tražiti neke opće sustavi. složena atomska jezgra je izgra­ upravo razmatrali za radio-izvore. bit će bez sumnje u središtima zvijezda. Pojavilo se pitanje. po kojima bi procijenio. postoji težnja Zato se sve kozmologije. u svim kozmologijama. matranjima Ryleja. u drugom slučaju ne izgleda gledište teorije stalnog-stanja.zakona fizike. gdje gija stalnog-stanja je dosljedna u ra­ je stvarna vjerojatnost ovih dviju vrsta zvrstavanju galaktika po starosnom kozmologija. da u prethodnom sluča­ koje vjerujemo da se sastoje od sta­ ju današnja svojstva svemira ovise i rih zvijezda i vrlo malo plina i prašine. sustavi za možemo reći. liti u dvije vrste: one. đena od najjednostavnijeg elementa. galaktike eliptični sustavi. ti veći broj sudara nego što je danas. Posljednjih godina razilaženje. podudaraju s pro­ ke. sadašnja situacija je posljedica samo da su u velikoj proporciji jake radio. kozmolo­ principe. koje zahtijevaju jer kozmologija stalnog-stanja zahtije­ da je svemir imao potpuno određeno va: ili su promatranja netočna ili. napuštamo pitanje. kojima se povećavaju udaljenosti. U terminologiji fizičara. Ako je Osnovne razlike između kozmologija ovo gledište ispravno.

već su izgrađena u početnim uvjetima. ako se formira nova materija u formi neutrona. mora­ ju isključiti. Prema tome. koje traže glavna svojstva svemira kako ga opažamo danas. koje traže da svemir ima određeno porijeklo. jer su stvari započele na poseban način. Bilo šta. za takve kozmologije. Prije ili kasnije će se pomoću promatračke tehnike saznati da li po­ stoji ili ne postoji svijet visoke energije izvan galaktika. Drugim riječima. a kroz ekstragalaktičku radioastronomiju. S tim u vezi kozmologija stalnogstanja je već nešto stvorila na bazi da je opći plin u prostoru vrlo vruć. Ako netko prihvati ovu ideju evo­ lucije od jednostavnih oblika prema složenim oblicima. One su tako velike da se smatra mogućom pojava jakih elektromagnetskih efekata u međugalaktičkom prostoru. gušćeg plina. Ova je slika potpuno različita od onih što ih daju druge kozmologije. koji se nalazi unutar diskaste strukture ovih galaktika i potpuno vanjskim plinom visoke temperature. 326 . Prema kozmologijama prve vrste. Iz pojedinih atoma se formiraju molekule . uključujući formiranje galaktika.situacija i u kemiji. dok nije došlo do goleme za­ mršenosti procesa života. što bi vodilo do nastanka kozmičkih zraka. mora slijediti iz fizikalnih zakona. u kojima je međugalaktički prostor mrtvo područje u kojem se gotovo ništa ne odigrava. a energija. Neutroni se spontano raspadaju u vodikove atome. Ovi bi haloi predstavljali područja prije­ nosa između mnogo hladnijeg. galaktike su formirane. pose­ bno u kozmologiji stalnog-stanja. Tako nam teorija stalnog-stanja predstavlja zanimljiv pogled stanja koja mogu postojati u međugalaktičkom prostoru. nije započelo sa životom. već postojeće galaktike su u međusobnom djelovanju sa sredinom koja ih okružuje. Vjerojatno će se na ovoj razlici do­ nijeti konačna odluka o ispravnosti teorija. mogu formirati. Možda u pojavama ko­ zmičkih zraka i kozmičkih magnetskih polja. oslobođena raspadanjem. Hlađenje unutar toplog plina vodi u situaciju u kojoj se galaktike. Primjer je formi­ ranje galaktika. U kozmologijama druge vrste. Tu bi došlo do ubrzavanja čestica. a i jata galaktika. Ra­ nije je u ovom poglavlju spomenuto da naša galaktika i Andromedina maglica posjeduju haloe vrlo toplog plina. Prema ovoj teoriji je međugalaktički prostor mjesto velike aktivno­ sti. Efekti hlađenja unutar toplog plina mogu proizvesti brzine kretanja od oko 3200 kilometara na sekundu. Vrlo brzi elektroni među kozmičkim zrakama zatim bi doveli do emisije radio-valova. ugrijava vodik do vrlo visokih tempe­ ratura.zatim sve složenije i složenije. nije postojala mogućnost obraćanja pose­ bnim stanjima. kako zaista mora biti. cjelokupni predmet ekstragalaktičke radio-stronomije postao je tijesno povezan s ovim vanj­ skim svijetom visoke energije. tada se kozmološke teorije prve vrste. Doista. To je mjesto u kojem se neprestano stvaraju galaktike i u kojem se već po­ stojeće galaktike stalno mijenjaju s vre­ menom. već posjedujemo neke dokaze o postojanju takvog svijeta.najprije relati­ vno jednostavne .

a prošle godine (1970) i optički (Crab maglica. 250). katkada snažnijima i od cjelokupnog zračenja pojedine galaktike. Uz ove velike zagonetke današnje astronomije. VII 1969. pred­ stavljaju najveće zagonetke s kojima su se suočile astronomija i fizika našega doba. koji su isto tako zagonetni. To su objekti. vidi str.bez života.I. kojima su dali ime Kvazari. Najprije su otkrive­ ni radio-teleskopima. astronomi su otkri­ li neobične objekte zvjezdolikog oblika. o kojem se govori u predogovoru ove knjige.neposredno istraživanje svemirskih objekata. Fotografije pokazuju da je Mars gotovo potpuno sličan Mjesecu. što su potpuno iznenadile sve astronome. koji je s Hubbleom ustanovio odnos između uda­ ljenosti i brzine bježanja galaktika. 3. koji su se s njima pojavili. jer nije moguće naprečac objasniti proce­ se koji ravnaju tako silnim zračenjima. 327 .NAPOMENA PREVODIOCA Otkrića. . što ukazuje.Ne zaboravimo dakle da je knjiga tiskana prije 70-te g. koja je posla­ la niz podataka o Veneri (temperaturi. jer je i njego­ va površina ispresijecana kraterima i kružnim brdima. 2. magnetskom polju). Na planet Veneru sovjetski su astronomi i astronautičari spustili na­ učnu sondu. . tipa Venera. Njihovo istraživanje je u toku. potrebno je dodati još tri značajna dostignuća: 1. Nedavno su otkriveni i objekti. nego UBRZAVAJU!! Milton Humason. prošlog st. pa neki smatraju da oni predstavljaju tzv. Već ova tri podatka pokazuju da je započela nova era istraživanja svemira . a dobili su ime pulzari.Svemirski teleskop Hubble još nije bio u orbiti. kojima se F. sastavu atmosfre. najvje­ rojatnije. najnovije: Otkriveno je da galaksije ne samo da ne usporavaju ili stagniraju u svojoj brzini udaljavanja jedna od druge. Istraživa­ nja i mjerenja su pokazala da ti obje­ kti imaju enormnu snagu zračenja i da se nalaze od nas na udaljenostima koje iznose milijarde svjetlosnih godi­ na. jer su se zbila po­ slije njenog izdavanja.. Snimljen je planet Mars iz nepo­ sredne blizine pomoću istraživačkih sondi tipa Mariner br. 4. neutronske zvijezde. čovjek je prvi put zakoračio na jedno drugo svemirsko ti­ jelo: na Mjesec. 21. čija radio-zračenja pokazu­ ju potpuno pravilne periode. koje su poslale na Zemlju fotografije. nesumnjivo bi našla vidno mjesto u ovom djelu. Upravo od izlaska ove knjige pa sve do naših dana. da je i on mrtvi planet . Hoyle nije po­ zabavio u ovoj knjizi. Pro­ blemi. . 6 i 7.

Dodatak: HIPARHOVE I PTOLEMEJEVE KONSTRUKCIJE EPICIKLA .

.

proširenje u kojem centar kruga deferenta nije više trebalo da to­ čno padne u Zemlju i u kojem wd više nije bilo uniformno kutno kretanje. evekcija). Dajmo svim veličinama indeks P. tj. Ali. Ovo je omogućilo Ptolemeju da prikaže proširenje Hiparhove teorije.l neka F predstavlja Sun­ ce. bilo bi poučnije da se uzmu u obzir slične ideje koje su pri­ lagođene kretanjima planeta. a na nekim dijelovima usporava (to je tzv. prije no što se nastavi Ptolemejeva teorija Mjeseca. položaj Pje dan sa (9). ali s indeksom P.: .Sunce uzrokuje da Mjesec ubrzava svoje kretanje na nekim dijelovima staze. a neka P predstavlja bilo koji pla­ net. Na slici A. Prema tome.

Da bi se uzeo u obzir efekt nagnutosti staza planeta. Ptolemej je uveo dodatnu kompliciranost koja je zahtijevala da ravnina epicikla ne bude u istoj ravnini u ko­ joj je deferent.Gornje analize su bazirane na pre­ tpostavci da se ravnine staza planeta i Zemlje podudaraju. Premda nije korisno da se uključimo detaljno u ovaj predmet (jer nema novih materijala koji bi sadr­ žavali nešto od bitnosti) vrijedno ga je zabilježiti kao daljnji dokaz Ptolemejeve oštroumnosti. 331 =KRAJ= .