P. 1
Silvije Strahimir Kranjcevic - Izabrane Pjesme

Silvije Strahimir Kranjcevic - Izabrane Pjesme

|Views: 12|Likes:
Published by skendermarin

More info:

Published by: skendermarin on Feb 14, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

08/10/2013

pdf

text

original

Sections

  • BUGARKINJE (1885) (izbor)
  • USPOMENI AUGUSTA ŠENOE
  • HRVATSKOJ
  • SENJU-GRADU
  • NA NEHAJU
  • POVIJESTI SUD
  • VJEKOVNOMU MUČENIKU
  • MALENIM VELIKANOM!
  • NA ODRU STAROGA LJETA
  • PRIMORKINJI
  • [III] MOĆ ZAGRLJAJA
  • TVOJ VIJENAC
  • IZABRANE PJESME (1898)
  • VILI PJESME
  • IDEALI
  • U PONOĆJE
  • PJESMA MOJE SREĆE
  • ZAPAD SUNCA
  • MRAMORNA VENUS
  • IZA SPUŠTENIJEH TREPAVICA
  • LUCIDA INTERVALLA
  • U MASKIRANOJ GOMILI
  • U NOĆI MRTVIH
  • SAMILOST
  • SNILO MI SE, KERUB DA SAM
  • MISAO SVIJETA
  • RADNIKU
  • SVIJET I PJESMA
  • ŽIVOT I LJUBAV
  • NEVINČETU
  • LJUBAVI
  • PROLAZNOST
  • SMRTI
  • KOLO SREĆE
  • ASTREA
  • OTPUŠTENI VOJNIK
  • U BADNJOJ NOĆI
  • STARA SLIKA
  • ANĐEO BOLA
  • PRVI SNIJEG
  • PROVIDNOST
  • NEZNANI GROB
  • HERONEJSKI LAV1
  • DVA BARJAKA
  • ELI! ELI! LAMÂ AZÂVTANI?!
  • RESURRECTIO
  • ZADNJI ADAM
  • PAMET I SREĆA
  • KAKO JE POSTALA NADA
  • ANGELUS
  • NOĆ NA FORU
  • SAN ILI JAVA?
  • MOJSIJE
  • SUZI ROBLJA
  • JATAGANU
  • GOSPODSKOMU KASTORU
  • PRED KNJIGOM POVIJESTI RODA MOGA
  • SLAVENSKA LIPA
  • MOJ DOM
  • DOMOVINI
  • HRVATSKOJ BRAĆI IZ DALMACIJE
  • NA GRUDI PROŠLOSTI
  • USKOČKE ELEGIJE
  • 1. PRISTUP
  • 2. SIJELO
  • 4. STARI OPORBENJAK
  • 5. ISELJENIK
  • 6. VELEBITSKA BAKA
  • 7. SIRENIN DRAGI
  • 8. TRSATSKA SJENA
  • 9. PRED KRALJEVSKOM PLOČOM U BAŠKI
  • 10. GUSLAR
  • 11. NA OBALI USKOČKOGA GRADA
  • 12. OPROŠTAJ
  • TRZAJI (1902) (izbor)
  • ŽENI
  • HIMNA
  • OUVERTURA
  • DITIRAMB
  • ŽIVOT
  • [II] POVRATAK
  • MONOLOG
  • UTJEHA
  • SVELJUDSKI HRAM
  • PROSINAČKO SUNCE
  • PROMAŠENA KOB
  • VJETRIĆ VIJE
  • HRIST DJETETU U CRKVI
  • U ZANOSU
  • U ŽELJI LJUBAVI
  • ŠTO ME GLEDIŠ
  • NOĆI
  • ZIMSKA PJESMA
  • UZDAH
  • PJESNIK I SVIJET
  • AH, SVE JE SANJA PUSTA
  • MAJALES
  • POGLED NA ZVIJEZDE
  • AH, KAKO GORKO VIRNUH
  • IZ TRANSE
  • NA KOLODVORU
  • ZATVOR'TE VRATA!
  • MONOTONIJA
  • EXCELSIOR
  • MIR VAM!
  • PJESME (1908) (izbor)
  • MOTTO
  • PJESMO MOJA, KUD SI HTJELA?
  • PO PUČINI
  • NA BOJIŠTU
  • GROBLJE NA UMORU
  • IZGUBLJENI DANI
  • ŠTO LIJEP SI, BIJELI SVIJETE
  • TRI POZDRAVA
  • NA GOLU SJEĐAH KAMENU
  • HRISTOVA SLIKA
  • TRIPTIH
  • VIZIJA
  • ZADNJA USKOČKA ŠAJKA
  • NEUVRŠTENO U PJESNIKOVE ZBIRKE (izbor)
  • AH, VJEČNOST SE JE ZVAO ČAS
  • EJ, NA KRIŽ, NA KRIŽ
  • U KATAKOMBAH
  • USKOČKA ELEGIJA
  • ALAJ MI SE ČINIŠ VEDRA
  • NAPRIJED, BRAĆO!
  • PRIVID
  • SLOM CAMPANILA
  • I
  • U SLAVU JOSIPA JURJA STROSSMAYERA

Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme

Silvije Strahimir Kranjčević

Izabrane pjesme

1

Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme

SADRŽAJ
BUGARKINJE (1885) (izbor) __________________________ 6 USPOMENI AUGUSTA ŠENOE __________________ 7 HRVATSKOJ__________________________________ 8 SENJU-GRADU ______________________________ 10 NA NEHAJU_________________________________ 12 POVIJESTI SUD______________________________ 13 VJEKOVNOMU MUČENIKU____________________ 14 MALENIM VELIKANOM! ______________________ 16 NA ODRU STAROGA LJETA ____________________ 18 PRIMORKINJI _______________________________ 25 [I] PJENA MORA... ______________________ 25 [II] OJ, SANČE KOLIJEVKE... ______________ 26 [III] MOĆ ZAGRLJAJA ____________________ 26 TVOJ VIJENAC_______________________________ 27 IZABRANE PJESME (1898.) _________________________ VILI PJESME ________________________________ IDEALI _____________________________________ U PONOĆJE _________________________________ KAD MI KLONE... ____________________________ PJESMA MOJE SREĆE ________________________ ZAPAD SUNCA ______________________________ MRAMORNA VENUS _________________________ SAN _______________________________________ IZA SPUŠTENIJEH TREPAVICA ________________ LUCIDA INTERVALLA ________________________ U MASKIRANOJ GOMILI ______________________ U NOĆI MRTVIH _____________________________ SAMILOST __________________________________ SNILO MI SE, KERUB DA SAM...________________ MISAO SVIJETA _____________________________ RADNIKU___________________________________ SVIJET I PJESMA ____________________________ ŽIVOT I LJUBAV _____________________________ NEVINČETU ________________________________ LJUBAVI____________________________________ PROLAZNOST _______________________________ SMRTI _____________________________________ KOLO SREĆE________________________________ ASTREA ____________________________________ OTPUŠTENI VOJNIK _________________________ U BADNJOJ NOĆI ____________________________ STARA SLIKA _______________________________ ANĐEO BOLA _______________________________ PRVI SNIJEG ________________________________ PROVIDNOST _______________________________ 29 29 31 32 33 35 36 38 40 43 45 47 49 50 50 52 54 56 58 59 60 61 63 65 69 73 74 76 78 79 80

2

Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme

NEZNANI GROB _____________________________ 81 HERONEJSKI LAV____________________________ 83 DVA BARJAKA _______________________________ 84 ELI! ELI! LAMÂ AZÂVTANI?! ___________________ 87 RESURRECTIO ______________________________ 88 ZADNJI ADAM _______________________________ 90 PAMET I SREĆA _____________________________ 93 KAKO JE POSTALA NADA _____________________ 97 ANGELUS _________________________________ 102 NOĆ NA FORU______________________________ 105 SAN ILI JAVA? ______________________________ 108 MOJSIJE ___________________________________ 110 SUZI ROBLJA_______________________________ 115 JATAGANU ________________________________ 116 GOSPODSKOMU KASTORU___________________ 118 PRED KNJIGOM POVIJESTI RODA MOGA _______ 119 SLAVENSKA LIPA___________________________ 121 MOJ DOM__________________________________ 122 DOMOVINI_________________________________ 124 HRVATSKOJ BRAĆI IZ DALMACIJE_____________ 126 NA GRUDI PROŠLOSTI ______________________ 128 USKOČKE ELEGIJE _________________________ 130 1. PRISTUP ___________________________ 130 2. SIJELO _____________________________ 132 3. NAŠ ČOVO... ________________________ 134 4. STARI OPORBENJAK _________________ 135 5. ISELJENIK__________________________ 136 6. VELEBITSKA BAKA __________________ 138 7. SIRENIN DRAGI _____________________ 139 8. TRSATSKA SJENA ___________________ 140 9. PRED KRALJEVSKOM PLOČOM U BAŠKI 141 10. GUSLAR___________________________ 143 11. NA OBALI USKOČKOGA GRADA_______ 144 12. OPROŠTAJ _________________________ 145 TRZAJI (1902) (izbor) _____________________________ ŽENI______________________________________ HIMNA ____________________________________ OUVERTURA _______________________________ DITIRAMB _________________________________ ŽIVOT_____________________________________ [I] POLAZAK __________________________ [II] POVRATAK ________________________ MONOLOG_________________________________ UTJEHA ___________________________________ SVELJUDSKI HRAM _________________________ PROSINAČKO SUNCE _______________________ AL JE LIJEPA... _____________________________ PROMAŠENA KOB __________________________ VJETRIĆ VIJE ______________________________ 147 147 148 149 151 153 153 153 154 156 158 159 160 161 162

3

Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme

HRIST DJETETU U CRKVI ____________________ U ZANOSU_________________________________ U ŽELJI LJUBAVI ___________________________ ŠTO ME GLEDIŠ... __________________________ NOĆI _____________________________________ ZIMSKA PJESMA____________________________ VANI SNIJEŽI... _____________________________ UZDAH____________________________________ PJESNIK I SVIJET ___________________________ AH, SVE JE SANJA PUSTA...___________________ MAJALES __________________________________ POGLED NA ZVIJEZDE ______________________ AH, KAKO GORKO VIRNUH... _________________ IZ TRANSE_________________________________ NA KOLODVORU ___________________________ ZATVOR'TE VRATA! _________________________ MONOTONIJA ______________________________ EXCELSIOR ________________________________ MIR VAM! _________________________________ PJESME (1908) (izbor) ____________________________ MOTTO ___________________________________ PJESMO MOJA, KUD SI HTJELA? ______________ JA SAM... __________________________________ TAKO JE... _________________________________ PO PUČINI_________________________________ NA BOJIŠTU _______________________________ GROBLJE NA UMORU _______________________ IZGUBLJENI DANI __________________________ ŠTO LIJEP SI, BIJELI SVIJETE... _______________ TRI POZDRAVA _____________________________ JA MIŠLJAH... ______________________________ NA GOLU SJEĐAH KAMENU... ________________ HRISTOVA SLIKA ___________________________ TRIPTIH___________________________________ VIZIJA_____________________________________ ZADNJA USKOČKA ŠAJKA ____________________ NEUVRŠTENO U PJESNIKOVE ZBIRKE (izbor) ________ AH, VJEČNOST SE JE ZVAO ČAS... _____________ KO DAŠAK... _______________________________ EJ, NA KRIŽ, NA KRIŽ... ______________________ U KATAKOMBAH ___________________________ USKOČKA ELEGIJA _________________________ ALAJ MI SE ČINIŠ VEDRA...___________________ NAPRIJED, BRAĆO!__________________________ PRIVID ____________________________________ SLOM CAMPANILA__________________________

163 164 166 167 168 169 170 172 173 175 176 177 178 179 180 182 183 183 184 186 186 187 188 188 189 190 190 192 192 194 194 195 196 197 200 201 206 206 207 208 209 211 212 213 214 216

4

ÉGALITÉ.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme POSTUMA (izbor) ________________________________ IN TYRANNOS______________________________ U SLAVU JOSIPA JURJA STROSSMAYERA _______ <NAD RASAPOM MOGA GRADA> LIBERTÉ. FRATERNITÉ! [IV] ______ 223 223 226 228 RJEČNIK _______________________________________ 229 ABECEDNI POPIS PJESAMA _______________________ 234 5 .

Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme BUGARKINJE (1885) (izbor) USPOMENI NEUMRLOGA AUGUSTA ŠENOE POSVEĆUJE S. Et la haine du mal enfante l'hyperbole. Or donc je puis braver le regard pudibond. Si mon vers est trop cru. S. Mons vers rude et grossier est honnete homme au fond! AUGUSTE BARBIER 6 . si sa bouche est sans frein. C'est qu'il sonne aujourd'hui dans un siecle d'airain. K. Le cynisme des coeurs doit salir la parole.

I moje žice s nje su zaigrale! Tvoj ganu poj me iz junačkog grla. svud kad milo smijalo se nebo.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme USPOMENI AUGUSTA ŠENOE Kad još mi dušu maglen veo vio.slavo neumrla To pjev Tvoj bio . Na javi snivah. Čas grana tako dršće prelomljena. Kad pjesmu čuše što im snagu budi. u prsima žari. Na vatri Tvojoj što je dar s nebesa. a ne znah . A duši novi svanuli mi dani. Otkada pjenje slušo sam Ti sveto. kad mi Bože dade Te Tvoju začuh pjevačicu-vilu. Sve mladom vatrom u prsim je vrilo. I u svijest pjesan prenula me sveta.. Vijek sretan čas mi. Ko pčela po Tvom cvijeću sam leto. A lagan uzdah kidao se rado Pod vedre zvijezde . I gledah nebu one kruge tajne.božje oči sjajne. Tajnovit dašak nosio me hitra U krilo majci i iz krila njena. u sanku sam bdio.kako sretan! Izvjedljiv vid mi na sve željan pado. Kad cvijeća šar mi svaki trn još krio I motali se svud još nevin-sanci. Na pjesmi Tvojoj grudi moje mlade Odgajale se ko na majke krilu.. I čežnja rasla neznana i neka. I raj kad meni smješkao se cvjetan. Kad nit sam svijeta ni utjehe trebo. To bio glas Tvoj .diko našeg svijeta! Poimat stadoh i svoj zanos rani. Polijetah krajem kao leptir šari. A slatki nemir vio me i vio . A nijesam znao kakva kob ju čeka. I dođe tren. Već nošah dar. 7 .Sve buji srce. Ja učio sam na Tvog srca žaru. Čas sunce tako ponad vode titra. Djetinjstva dokle grijali me danci. A nijesam znao što se u njoj krilo. Ah. i mlade ove grudi Svu tajnu ovu izdisati stale.

Poimat kada genija su znali. nebesa. Dok duh se misli uvijek klanja Tvojoj: Vilovat dovijek. Vojnici rada krvcu dokle liju. Bijaše kasno da se kaju krivi.naopak jao. Pod gluhim nebom plamno si maštovo O ljepšem doba. Ah. Tebe nijesu cijenit znali. Ti mrtva glavo. o ruku joj visi Sa krvava gvožđe zarđalo znoja Takvu li te gledam. U prah pred tim boštvom. S nje kad kopren skidam.i srećan sam se nado Da i mom oku čas će sreća donit. Da na ruku Ti čelo spustim mlado. Da uzmognem se geniju poklonit! I čas je došo i . pred tom ženom spetom! Suzna su joj lica. Gospoda naša slatkim rajem sniju. Gdje plamna duša zemne brige stresa. Nad grobom mi se želja ispunila! Nek mir je Tebi! Grob gdje genij snije Vjekovita je knjiga otvorena. Dok umovi nam znojem slavu pišu. umom posvećena. ljubljah Te . Kraj križa Tvog mi korak zadrhtao. Tebe.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Na divskome Ti jačao se maru. Preporođeno gdjeno ljudstvo štije Zakonar svijeta. o Hrvatsko moja! 8 . vi čudesa. planite. Ah. il mrtvovat živ! HRVATSKOJ Raskrivaj se. tužna kakva li si. Tvoj duh nam trudne noći je žrtvovo. Zaradit krušca dok je moro danju. ljepšem pouzdanju. S anđeoskog plama u tom trenu svetom. raju. Prvaci njeg'vi na perju se nišu! O. daj da i ja na toj stazi mojoj Božanstvu s grijeha ne budem si kriv. Izmučena majko. pjesniče nam živi. Kad vita Tvoja klonula su krila. u prah.

-? . cijelim. plamom Preda te se spuštam. odojenih jadom. 9 . Mileno i blago kao doba cvjetno I to srce. Prokleli smo ovaj život od milosti. Hrvatsko sveta! kad ću tako za te Pred žrtvenik klonut čela žarka.tebi žrtvovanom. Tebe ćemo dići .Lažna ptica kuka: prah da zadnjeg kralja I budućnost tvoju zanavijek pogrebe! Ne boluješ smrtno što o žiću dvojiš. Zavidna nam usna krunu onu prosi. čekaš čas pokopa suzna. vedra?! I slobode traci kad će da te zlate.ma i krvnim radom! Do patničkog krsta sve nas oko nosi. I osjećaš skori grob da čeka tebe . To je srce majke. zar zbilja kloneš. Nek bi tebi bili. majko. sve si moje milje. Osim novca. O. trajuć kojekako. Komu li si majka? mareć tek za sebe. majko.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Skršenoj na dasci drhturiš li tako. ono nije sretno. sve je tvojoj djeci smiješno! Pogledaj me. Mila moja majko. Kraljice o časna.tvoje to okrilje! Tu se mlađan kunem: još nas ima dosti. milosrdna dara. Tu u tvoje krilo mlado čelo skladam. Jednom dušom dišem . On što čovječanstvu! O. puno nebeskoga žara. Da moljakaš ono što te Bogom patri? Ah. ta tebi ne bi mnogi od Hrvata Dao ni da žila otopiš o vatri! Gotove su ruke da pograbe tebe. Tu o tvojem vratu dug zagrljaj vijem. srce ti ne daje. Sve je moje pusto. Tu zar. Sretan što te majkom slatko zvati smijem. U grobu će mrtva zadrhtati njedra. Zapinje o čelo raspetom božanstvu. tugo moja. Prokušanih bijedom. Samo težak uzdah za uzdahom rojiš. Pod konopac da te preprodadu griješno. Da si djecu kuneš. lijepa i tužna?! Poduprijevši glavu. Šta ćeš! Je l' da kucaš nesinu o vrata. Možda za te slave ti ćeš. gdje preda te padam. majko. pa ti usnut valja. Jednu crkvu imam . S tegotnijih rana padaš u očaje.

Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme I moj uz prah stati i prošaptat tiho: Snivaj. Kad je gonit crna jata. Kroz trnje i tamo. nove. Da uzmognem. majko moja. Vedro čelo Kažeš smjelo. Ponad tebe nadnio je! Ne. Vijek joj cio 10 . Kroz vjekove Stare. o Hrvatsko moja! SENJU-GRADU Čelik-značaj. Daj da s tvojeg puta nikad ne bih skreno. Pusti da ti ruke o vrat slatki vijem Da tvog srca nemam.Zdravo. Za slobodu mučenik! Uz zagrljaj sinjeg mora Razastro si vita krila. Gdje se Nehaj. On slobode Nikad nije bio strah. I od mora I od gora Odbijao okov krut. Tu "orlovih" podno "gora" Slobodi je kuća bila. div Hrvata. moj rode. zmaj plamenit. Mrtav si mi ponos. sretna. vragu ti nad grobom Kliknut: . Dižeš nam se. Ko anđela lik stražara Kruna kruni čelo tvoje. jur bih davno sveno! Ti me tako krijepi. Kad je davni Uskok slavni Tu oštrio handžar ljut. Uskočki si strojan lik. slava stara. Na braniku lav korjenit. majko. ti me vodi sobom. grob ti čuva majka evo tvoja. slava gdje je tvoja. dok se ovo bijem. živ mi vjera bio! A gle.

Zmajske glave. Divna djeva Ko anđeo sjaji tvoj! Poput bure s tvojih krši Uzbuni se slava stara.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Vijence vio Pradjedovski braneć prah! Sva ti prošlost slave bajka. Tvojih ljudi Plamnih grudi Strašne smrti strašan pir! Ko "orlovske" kršne "stijene" Čestita ti krvca traje. žarke. Kad se strmi roda vrag. Da ti bistre oči vara. neskučene. Otkad posta. Tvoje sjeme svud se znaje. Valovlja ti krvav vir. Plam u oku. Oko sijeva. Lažna himba kad se vrši. Smrt i užas zijeva svud. Val se stresa Do nebesa. Kolju tebe siromaka 11 . vrele. Kad uskočka znala šajka Moru pričat o osveti. Himba pada. Krvi zdrave. Vječnog traja i pameti. Vavijek osta Zelen lovor na tvoj prag! Uz junačke sinke smjele Vijek svoj viju krasne kćeri. Pa Hrvata Zanos hvata Uz vila ti bajni roj. Materinjoj vjerne vjeri. Opet pjeva žarka grud! Sputavaju lava jaka. Duše žarke. Pjev se sklada. Markov-lave. Lavska duša u njem žije. Plam u skoku.

A gorak uzdah proklinjo mu vraga. U duši sveti gorio je plamen. više neg za sebe. Vijenac će ti čelo vit.plakat mi se htjelo Nad kamnom sudbom ispod kamen-grada. Kad se rodi Dan slobodi. I značaj tvrđi neg što živac-kamen. 12 . tuđe zmije. to je prošlo. sad od slave tvoje Tek djeci tvojoj jedan osta znamen. Duh slobode. za njim da mi segneš. kao sunce što je. Al niz krši Tvoje prši Povijesti nam zavjet svet: Vrh grobova Pradjedova Ko junak ćeš bit i mrijet! Senju-grade. Poštenje čisto. S braćom. Slavljena se stijega hvata Naprijed . Ta u njem sva ti orlovska je snaga. Prvi trak joj tvoj će bit! NA NEHAJU Bje noć. A srce tisuć ovijalo jada. To zapis svet ti. I mišljah: tako sjećaju se tebe I tvoje slave nekadašnjeg sjaja. Slobodu gdje je Uskok branit znao Bje noć. slogom. kad s gola Nehaju mi visa Na tamno more mutan pogled pao. i svuda goli gledah kamen I disaj slušah rodišta mi draga.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Tuđa milost. I drhtalo mi tajnim strahom tijelo. Kad zirnuh okom preko ljuta klisa.s Bogom. stara diko. tebi viko. Zlatna kruno svih Hrvata. Kad za druge si. Ti krstit znao i lava i zmaja? Da. I stajah tako .

pošteno li pregneš. I tvoja sunce ogrijat će vrata. Oćutjeh. pokoj da me blaži slađan. sa Nehajeva visa Na tamno more pogled mi je pao.. I slavlje zgledah posred noći tavne: Sve s mora. Na povrate je sa krvava pira. Kad pojmiš svako oko umiruće! 13 .tumačit ti neću.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme I ne boj mi se.Živi. I puknut zora slobodi Hrvata! POVIJESTI SUD Ajd sa mnom .zanos svladao me mlađan. rod se kupi bratski. Kad Hrvat bje tek junak nedobiti! A danas? plač'te.Ajd sa mnom! ja ti krvnu palim svijeću. Ajd sa mnom! ti si i nas nekoć znala.ja ti krvnu palim zublju I vodim tebe . Ti vijek ćeš svoga odrvati vraga. Da vidiš samu razval i ginuće! Ti znaš sve sama . U kraljevskih što nekoć sjao ruku'..prorok svomu puku! Da pokažem ti skvrn na onom rublju. Ušutjeh . moj uskočki grade. gora. sretnih dana sklesa nama i ti Na tvojoj samo vjekotrajnoj ploči. To rob se krvlju dovinuo mira! I prenuh se. I snatriv klonuh pod zidine slavne. i ti svoje prebolit ćeš jade. Kad rug nas svijeta krstio "barbari" Kad zastava nam ne bje u prah pala. A srca stresa usklik svehrvatski. Da. Da sužalost nas uzdahom nadari! Da. Slobodu gdje je Uskok branit znao Pa kliknuh: . I zirnuh okom preko ljuta klisa. plač'te. moje oči .

on. U mrak još tko je bio lancu predan. zublja gori poput rujne krvi.. A gledaj: krpa rastrgana to je! Ti misliš nešto. Ti vidiš do nje trulu onu ruku.božji kao znamen . Al vrh tog praha. i ja slutim. Na zator momu izmučenom puku Pod slave grb sramotu svim upisat .prsti ti su suhi. osvete žedan. A na sve pao zrak je groboduhi -Gle.Zar stoga gled tvoj tuj se zagledao. Mučeniče živi i jaganjče blagi. Nevoljna te duša nevoljnika voli.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Na jednu samo ja te sliku putim. I smrviv krunu . Gdje prorok blata tek bi crva pozno?! A na taj pogled .-: Nek viknu vrazi: skidaj glavu. a gle. S tirani dolje! zorom klikće eno. Baš kakve misli duhom ti se roje. Srca moga rano. sinovske rad vjere Sunce moje gasne. to je sve . povijesti. oči mi se mute. kol pravedna si grozno!! VJEKOVNOMU MUČENIKU Narode moj divni. narode moj dragi. neka! Al kob se mijenja. Tog danas veće druga sudba čeka. jao Oj. neprebolna boli. Krvolik plazi po tih kostih plamen. Njen zlatan prašak gazi nesmiljeno .krv mi stine. Kroz šuplje zglobi velik crve viri. puče! Nek krvav uzô žrtve stegne. Sa ljubavi vruće. vrh te suhe strvi Ja čitam nešto . Sve čemerom ljućim danci se čemere. Oštro trnje stere pjesniku ti pute! 14 .. tko bje patnik juče. Što s nje nam htjela svete boje zbrisat.al u to oko gviri! Ajd.A gledaj sad ju .

rubu groba vodi? Kroz vjekove teška. bolna. Projeo ga život.ljudi izmučili! Tvoja sudba gorka. teška rano moja! Čuj me. Samo srce tuži. tugo. Za neznana vraga kad ju suzom topi! Reko bih ti sinu: . Čemu crnu zemlju svojim znojem škropi. Neka krvlju brazdi. s tebe ginem s glada. moja pjesma tako Do tebe se. nek te oslobađa! Nu mi uhom cvili uzdah sinka tvoga: Oteše mi i to za harače klete! Rinuše me. zlopateća. Kad mu puna zrna za tuđina zore. Crno sijuć sjeme što kukanjem zrije. tebi tek se milo Iz ranjenih grudi svaki uzdah diže. I ja ne znam što bih: kleo ili plako. Ko kad čedo vjerno uz majčino krilo Plače pa si suze njojzi o vrat niže I do njenog čela vlažno skreće oko Gledeć gdje se briga po naborim vije. Mučeniče živi. dokle nas imade Što ko tuđi svoje obijamo pute! Reci: čim bih tebi anđeo spasa bio. Što su tvoje ljude . ako li suza opet suze rodi! Mučeniče živi. Pito bih ti sina: čemu bijednik ore. samo lijeka treba. bijedniče živi. moj rode. krili. ispod krova moga. S materine kose bič se nama plete! O. moja tugo.Trgaj gvožđe s pluga Pa zaori polje. I biti će tako. vjekovima veća Ah. usjeko duboko. 15 . žrtvo sile krute. Svaka misô na te vrelo mi je jada: S tebe mjesto cvijeća trovi da'nem ljute. Tek kroz slutnju viđam dan da mora sinut. kada? Dok osjećam gdje ti krvna kaplja znoja Poput vrelog gvožđa na srce mi pada. Na utjehu tvoju s blagog poslan neba. Kad vedrijom pjesmom tješit bih te htio. što slobodom rađa. Ko taj pogled zdvojni. tužni moj narode. Zar već tebe. vijek na nove jade Opet nove suze mute se i mute. S tebe žeđom gorim. Sakuj od njeg oštra desnici si druga.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Il da srećan klikćem? O. krvni.

Smrtno zagnat zrno u krvne mu grudi. Da se može počuti šapat slabi. Grobi dok gniju?! Ja se mržnjom ne rušim na vas. divlje da svijetlo traje. u tom sve su moje nade. Zalud ćete prezirat milost kličuć: Još smo živi! oluja huji dalje .Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Kad će tvoja žena jednom rodit ljudi. vi ste Preduboko mojega ispod suda. pobjedu ipak pozna. Ni poletna misô da po zemlji plazi. oj. što se kažete meni maglom.gromovlje će ušutit. Te ne znade. Da se vječnost tužiti nigda neće Na smrt vašu. kada svemir Gromovi grmi! Ajd . Skršiv jače. jao..silnija još vam cijena. Kaž'te meni .Kreket barâ gubi se. Da u prijestô sjedne.šutnja je. niti na trulež skori Imena vašeg! Vi. Pa sve kad mi trne . Već ko sjajna zvijezda da u zvijezde plane. Šutite samo! 16 .tvoj mi sjaj ne blijedi! MALENIM VELIKANOM! Silni ste mi .nek bude . Već da šine hrla ko munjevno tane. Nije ljudska suza da se po njoj gazi. Košto i trn silenog ispod hrasta Prenisko plazi. Vihar silni polomi hrast. Zar je vaša zaborav toli jaka. Što će hola orla sa oblaka skinut. srce tvoje vrijedi: O. moj rode. riječ vam. A u tebe suza i misli imade. znade da trgnut može Slabiji korijen. a trna Dirnut neće.

Ej. slučajno da ne zapeh O crvotoč. Da se ona malenim crvom sveti.jalovi tad vam trudi. ne bih ni crva znao! Eto.dostojno snage nije. Što je sokol. Al na leđa prima ga samo čovjek. Kojom porod lavica zdvojna brani. sileni divi moji. Tko ste i što ste? Sramite se. Da vam je srcem. Znate l' što vidjeh? Vidjeh da je zloba naravlju sile. Jeste l' za to da vam se razbor smije? Što ste dakle . ta zlobe osveta nije hrabrost. drukčije sjaji sunce Negol' ono čime sa žižak puni Žena sirota! U čem dakle vaše se plemstvo kaže. ali i zečji lavi. Srca vaša kamen su onaj crni. Što se kopa gorućem paklu iz dna. A da ne bi poznali što je sokol. Već mi ona naliči vučjem zubu. Podli il smiješni?! 17 . Mlade što kolje! Silni li ste . što bi vas digla zvijezdam.svilena nit ga nosi. na svojih prsiju i slabičak Križić prti . Visi o trudu! Niti korak obijesti neće odat Svjesne duše. U čem sila. Lavlji vuci. što li je opet gadna Velika sova! Divi moji. Jeste l' slabi .Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Ej. narodi nisu slijepi. tako upoznah silu vašu.vragaovi ili lutke. dakle. Osveta smiješna! Što ste.

ne od onih Što vilu znaju uz pun džep Pa kliču: živ'te. ondje trpe.. Već onaj koga sladi vaj. Al prorok nade svomu puku. Bijaše pjesnik .! PUŠKIN Još mlad i zelen . cijelom srećom svoga vijeka On harač svojoj plaća vili... ali ne Na nakovalu stih što kuje. Okrijepit žudi milče svoje! 18 . Kad praska vitih boca čep! Osvitkom onda drugi dan Iz čađavih se jama vuku I plaču: ja sam nevoljan.suzâ slap Bje sve što j' pjesma njemu dala! Ah. krivac tko je. al još nigdje On nije kleo kobi svoje. milioni. Jer sreća braće mir mu krijepi! Bijaše pjesnik. kukavice.krvi kap Baš svaka mu se pjesma zvala. Iz čaše kaplje rumene I rujnu zoru prorokuje! Bijaše pjesnik. Od vjerovničke bježeć hrpe U osaminu zdvojni srnu I ondje tuže. cijelom srećom. Da tuj i tjeme krvavo je! Bijaše pjesnik. Bijaše pjesnik . Ta znao je gdje se vječnost zide. Dok stupa stazom gdje ga čeka Užitak kad ga zemlja skrili! Ah. Da bile su im slabe snage.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme NA ODRU STAROGA LJETA Čuti ćeš sud gomile.. Bljedolik svjetla drhtav plam Po licu mu se nujit stao.a već sâm Na trošan mi je stolac pao. al ne taj Za slavom samo koji hlepi. Te kolijevku si kunu crnu! Na grob si strašnu kletvu rote U skute krijuć trošno lice U sanji bijedne su sirote. U zbilji .proste kukavice! Da. A pjesnik. čovjek duše blage.

Ta gine ljeto i .takav ne. Što uveče se ori smijeh.. on se prenu . A na taj udes neumolni I mozak mu se zakrvavi. Kad prerađa se život vas.. osta sâm. Othranio ga skrban kruh. 19 . kleo nije. A danas ćute prsi bone. Je l' slučaj il je kob to bila. plač ga smota. I baš kad ponoć muklo bila.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Da. a već sâm.niti kore kruha! Ej. Kol pjesme zlobna jesu djeca! Bijaše pjesnik . A sutra . mislio je. I kako nade zginuše Ko skršen čamac u talasih. gorko plako.. I nepogodâ cijeli red I zamrznulih nada led. silnog su im pjesme dojma. Odgojio ga vječni boj. pjesnik kleca! I padne . Baš ko da nebo suze lije. Aj. Još mlad i zelen. On osta gladan. Koj' lijek vam ovim ljetom svanu? I pitajuć se. Trpljenja povijest.sirota. listak bolni Pred njegovom se suzom javi. kukavice . Aj. I on se prenu . I novi tok je novoj stazi.to bje čas. Na papir teška kaplja kanu. Budućnost kada prošlost srazi. Tek pitao je: zašto tako? I plakao je. Na trošan mi je krevet pao.noći one Vjerovao je boljoj sreći. I mislio je. Da jad je njegov sve to veći. Napojio ga mrzli znoj. da se spasi. Kad rađaju se. Već pravi boštvu svom svećenik I trijezan čovjek i trpljenik Od utrobe jur majčine! Odojio ga prijegor suh. I pito se je: rane moje. kud se sve Jur moto nije. Bljedolik mu je drhtno plam.proza nema pojma. Priklonio je čelo svoje.gdje je grijeh Što uveče smo puni duha.

Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme S daleka sijeva pjesme plam. Pa nek se kora zimom zgrudi. I gledao je redom. lakom sve na trud. a ljuta glad U utrobu se vlačit uze. Pod krutim ledom val će teć! I prevareni plamnik mladi Skamenio se časak jedan. Pošteno rvat dužni boj! A jur ću . 20 . A vatru srca led još budi. Ni to ga nije mlada smelo.I snilo mu se. I stajao je tako dugo Ko očajnik na pakla vratih. jad za bijedom Čuj. Al . A onda šapnu: traj mi. A on na slami drhtat stao . još mu tužno srce para Nad odrom sreće gorak plač. I sjetio se slatke brige. u svijet zađe Plamenit. tvrdu grud. tugo. što ćeš sad? ta skrbit. redom Za jadom bijedu.misli . Mahnitao je nevoljan Drhtureć sve je jade zrio. Da spozna plamni zanos moj! I misleć tako. Snenadili ga novi jadi. Ta srce mu je uzavrelo. Da. I tô ga prenu: što ćeš sad? On pitao se sve kroz suze. Ah. Kad on je nekoč burne krvi Sveznadarke si listo knjige. Poštenim krušcem život sladit. Aj. Tek nemoj mi se zdvojnost zvati! I sjetio se na žar prvi. ne bje san. Što jur ih davno pregorio. Već suzom mu se miso krala. Na vatri će se ona sleć. radit. o tom nije snivo bijedan. A u njih zlatno bilo ime Baš sjajno ko i alem čist. uzor koj'. kolje.naći gdje Božansku dušu. kolje kao mač! Al minu sve. I duša mu je uzdisala. A zveka kuke i grobara. Uživat svoga lica znoj.ledna srca svuda nađe I okorjelu. Da spozna misli poletne.

pjesma? kako spazih. Sirotu. Baš bijah tako lud ko ti Pa mislio sam život svoj Žrtvovat vječnoj oluji. Te sad ti i moj razbor sudi. pa i ljudi. na primjer . . To ludost ti je.tako.Da. zdravo da si. I dok je drhto pjesnik mladi U dobi kad se suze rone. k njemu idem.grud mu bije. Trbušak bje mu teret vas. ta još usne šute. Svom uzoru ju na skut pusti. što te obožava! I krenu pjesnik . Pod vratom meso .pjesništvo. pjesmu pruži. O kojem prosni mladost svu.. Ti moga srca diko prava. strijele trak Ko da si ledom traži pute Bez groma. I jeknulo mu srce jadno. Da svojih "viših" ne uvrijedi! I ja ti nekoč. mladče moj. Ko mladić i ko slabo čedo O svojem snatreć uzoru. Bože moj Za prviput je onog zgledo.baš ko klepka. A on ju okom zaokruži.. Oj. A pamti: svatko neka pazi. ti me pojmi. Nedoželjen se uzdah vije U hladni onaj svjetski zrak I pliže po njem. Bijaše muž to stasa krepka. dijete moje. Što sluša boštvo. 21 . To bilo njemu prvikrat.vijek se mijenja. ti me spasi. Da trbuh ti je kutić neba! Ta gle. U praksi ti se učit treba. A svakoj zgodi priklon glas. A . Al . pa tol hladno! Al što je mogo. On otresnu se: kakvi jadi Pod njegov krov ga danas gone? I trznuo se vilin brat. A kad se vrati za čas koj'.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme I on si usni da je njime Osvjetlo Bože rajski blist. Imade štošta tuj posrijedi. Uvedoše ga.. Pa službeno si nabra usti. Jer rekoše mu da za sada Gospodin zborit "nema kada".

Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme

I moli Boga da to zlo Sad odvali od glave tvoje! Na, gledaj samo - što ti j' bolje, Da za druge svoj tupiš duh; Ti jalovo mi oreš polje, A - tim si nećeš steći kruh! To sad ti velim, a ti pazi, Po drugoj da mi kreneš stazi, Jer inače ću cijelom brigom Ja morat gledat što mi radiš, Da jošte kakvom ludom knjigom Med pukom bune ne sagradiš! A sada, zbogom - zadnjikrat Još velim, daj se ti osvijesti I - do bijesa - već jedan sat Zakasnih - zbogom - idem jesti!! I uminu ko živi glad Na vrata finih od stakala, A sve što začu pjesnik mlad, Bje mljesk još njeg'vog ideala! Aj, da ste znali kakva bo Tad u srce se njemu upi, Zagrabiv čelo plameno, Na vrata bijedni mladac hrupi I jurio je svud i svud, Dok u srcu mu vrio pakô, I nije znao na pô lud, Bi l' smijo bi se, bi li plako? A tko da pojmi, tko da zna, Baš prevarena duša što je; Joj, srce ti je Golgota, Kad izdaše te nade tvoje! I bezutješan, kad je sâm Uz plamen svijeće drhto žut, A na srcu ga stisko kam, Po mozgu huj se vio ljut, Pa suzom kad je jade piso, Utješljiv uza nj pjevnu glas, Blagoslovna ga uzni misô: Posvetit knjizi napor vas! I prosniv cijelu božju noć U pjesmi novog svoga kroka, On drugog dana vedra oka Osnutkom novim tegnu poć. Oj, koli milo njemu bje, Kad slušao je pisca stara, Gdje duše plamne, vatrene, Sve milo s njim se razgovara; On pričao mu borbe svoje, On tješio ga neka radi:

22

Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme

Krvav'te, sinko, čelo svoje, Jer patnja diže, patnja sladi! Ja vidim da vas vila obra, Da budete joj borac nov; Oj, pjesništvo je majka dobra, A život njen je - blagoslov! Al pamtite, nek značaj čvrst U vami žilje svoje plete, Ponesi najpre sâm svoj krst Pa onda viči: trpi, svijete! Ne vrijedi mnogo prazna vika, Kad sâm na svoje geslo pljuješ, Na stazi tad si značajnika, Kad vlastit zakon i sâm štuješ! Talenat tek se ondje taji, Poštenje gdje je prije hljeba; A genij time ljepše sjaji, Čim manje traži, manje treba! Al kad je u vas toga duha, To ostajte nam vjeran brat; Gorčinu spoznav knjižnog kruha, Još slatkim ćete njega zvat! Da, to mu kaza pisac star, A u njem nova vatra planu, U žilah strujnu novi čar, Na oku zanos suzom svanu. I radio je, pjevao je, Slavuljak sad je, sada grom; Kroz pjesmu mač mu sijevao je, Bje potres drijemu, zlobi slom. Al - oj, ti žaru srca, muko, Tko ne bi nujnim glasom kuko, Kad vidi iskren da mu j' trud I korist braći - vječni san, Pa ipak hladnu onu grud, Za koju misliš noć i dan! Oj, piši, pjevaj, suze toči, Uskraćuj sanka samom sebi, Uz slabu svijeću gubi oči, Ta zginuo bi, kada ne bi, I reci onda: evo sad Ja pružam vama knjigu ovu I ja se nadam živ i mlad Još svoga rada blagoslovu! Pa kazat će ti: man' se sanja! Naš narod nije stvoren za to, Tuđinstvo dneva svakidanja Unaša međ nas suho zlato! Oj, Bože, eto tim te krijepe I tim ti jare božji plam,

23

Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme

Mniš: svuda naći duše lijepe, A našao si leden kam! I plače, plače vjeđa mnoga, Književnost kad nam mladu zrije, Gdje klecava joj klone noga, Jer mnogi rađe tuđe grije! Ah, otrovani niski duh Još molit moraš svjestan rada, Da isprosiš si dnevni kruh, Da ne umre nam vila s glada! Aj, grozno to je - pjesnik kriknu I klonu čelom na tvrd log, Ko ranjen lave svijest mu riknu U pravednosti gnjeva svog. S daleka negdje pjev se širi I glazba mami nošku laku, A njemu na log mjesec gviri I čestita mu sreću svaku. Ha sreću! šapnu prezirno I sklopi oko krvavo, Jer gluha noć je - gasne svijeća, A pjesnik drijemlje: što je sreća - Poljubio mu vjeđe san, A pred okom mu svano dan I škripnula su trošna vrata, A sjena neka njemu kroči, Pa bujnom kosom vala zlata Krvosuzne mu utre oči. A on ju gleda - sve, ah, svoje Žrtvovao bi za taj čas, Ta ono slatko milče to je, Za kojim gine vas i vas. On slušao ju što mu zbori I kako sve mu jade briše; Anđelak - misli - sad ga dvori, Božanstvo - ćuti - tuda diše, I kao prorok čist i svet Govorila mu ljubav mila: Osvijestit će se i naš svijet, Veličat će se naša vila! A gdje se lovor milo vije, I blagim hlatkom ondje plodi; Za knjigu samo neka žije, Za knjigu tko se na svijet rodi. Književnik tad će moći naš Ne strepeć da će mrijet bez kruha, Slobode svoje štujuć čas, Razvijat krila svoga duha. Pri ralu ori, a pri peru, Od pera živuć, čuvaj vjeru!

24

Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme

Umuknu djeva, minu san, I zginu što je on maštovo, Kroz malo okno sjaji dan Čestitajuć mu ljeto novo! A pjesnik, hladeć čelo vruće, Tad desnicu si na grud stavi I mireć srce još dršćuće Oćuti božji zanos pravi... I pitajuć se: sreća što je? Na djevicu se onu sjeti, Al spomenu se kobi svoje I plakao je, Bože sveti, Na papir žut mu suza kresnu, U suzi suzna kipi misô; Aj, svijet ti samo čita pjesmu, Al ne pita se čim si piso?! Al neka živi pjesnik moj! U kušnji samo duh se jači, Junake rađa samo boj, Do zapećka se slabić vlači! Ta danas plačeš suzom jada, A sutra suzom boljih nada, Tek jednu vjeru genij zna: Za narod radi i u znoju Poštenjem vjenčaj dušu svoju; Da, tô je lovor lovorâ!

PRIMORKINJI
[I] PJENA MORA...
Pjena mora - bijele grudi tvoje, Sitni biser pod koraljnim usti, Glasak milen - ko da vile poje, Kad se na žal bajna večer spusti. One oči - tajna su dubina, Onaj odah - ko da lahor diše, Pa se, dušo, vodena modrina Tajnim šaptom razdragana niše... Tvoja mladost - nebo otvoreno, Drhtaj sunca povrh vala zlata;

25

Oj. [II] OJ. Aj. Budit ćemo mrtve.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Moja nada .jedro polomljeno. oj. ruke oko vrata! U ljubavnom plamu svetog kod propela Molimo se tako za trpećeg brata. Veneš mlada! Ti veneš uboga. Nadu onu? U njenu htjede grud svog milja nježni cvijet Željno stresti. tol rano srvana. cvijete moj. veni. Moja sreća . Gdje si sada? Ti. SANČE KOLIJEVKE. Slušati ću kako srce kuca tvoje. dušo.. Suza će se moja u prah tuj rasplinut. A komu ostavljaš. Anđeli će poznat boga vrh bogova. Moje čelo mračno na grud ću ti svinut. ta zar ne bih plako.. prva ljubice mog prvog proljeća. suzom blagoslova?! 26 . srećo djetinstva. jur toli zarana Mrazom klonu. Ljubav će ju svetit na spas braće moje! Gledat će nas zemlja zagrljene tako.za pjenu se hvata! Vienac. ta nekom će te svijet O križ splesti!! [III] MOĆ ZAGRLJAJA Daj da tisnem cjelov na ustanca vrela. 1884. A na tvojih njedrih.. sanče kolijevke.. Ovijmo si.

.. muku ti Baš zato .evanđelje. A ja ću jurit razbojem Ko osvetničko zrno. dušo. Il da bih u grob srno.žena buntovnika! Nad glavom će ti psikat rug.I smijat će se da te j' drug Baš izdao na vjeri. dušo. Tuj prvim. Urlikat će ti zvijeri .to je tihi dom. A ti ćeš ostat mučena. Al . zavjetom Posvetih svoje želje. A od mene će bit ti dar: Što ostavih te jadu! 27 . I neću mislit kako ti Tim ljuće jade snubim.jer te ljubim! Na oštar ću te navest trn.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme TVOJ VIJENAC Moj oltar . Ja želim. Al znaš li čim ću najljepše Ovjenčat čelo tvoje? Kad grmne prva smrtna cijev Ko trublje glas nad grobom. Zanosit tvoga srca čar Veselit će se gladu. Ta . I ti ćeš kušat udes crn. Kad bljesne mač i vatre sijev. Na krvav put junaka. Il da se vijenca dovijem. Ja dijelit ću se tobom! Do polja poć ću bojovna U četi osvetnika. I ja ti rekoh: za tebe Žrtvovat sve ću svoje.ti ćeš biti jaka. A povijest .

kad te prijeka srva kob. Kad smrt ti bude plaća. A od tog krunu dičniju Ne umijem ti splesti! 28 . dušo. Oj. na tvoj grob Oholit će se braća! I pisat će ti zahvalu: Bijaše žena svijesti.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Pa . možda.

Nije. svoga Boga. Samo ćutim. lovor da je! O. Dušu moju po vedrini. Pelenom se ovjenčao. sitno čedo. dok me traje. I plako sam s tajne želje Svoje čežnje ne znajući.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme IZABRANE PJESME (1898) VILI PJESME O. U kolijevci brbljajući. Dok progledah. peče. Svoje vjere. majko moja. Gdje u carstvu priče šarne Mali bogo sanjâ plovi. Drhtalo je srce tako Tvoje nebo gledajući. Med svojima nemam svoga. A kad dođi gluhi sati. 29 . Pa da svisnem u samoći. Kud me smâmi titrajući. Nemam nikog doli tebe. Ljuljkaju ga pjesme čarne. Pa da srćem poput sjene Jadni slijepac slijepom noći. Da ti dvorim. Kroz šarenu gdje se dugu Svijet ovaj rajem čini. ta nemoj pustit mene. majko. majko moja. Već mi nosi tajnu tugu. Pred tvoje sam noge pao. rana laka. Sve to ljuće da će peći! Što u srcu. Ni danas ti ne znam reći. Trzavo sam snivo tebe. majko. Lepet krila serafovih. A sve mislim.Što me boli. gdje ga zebe? . U oblak sam tebe gledo. ta nemoj pustit mene. Pitala je čedo mati: Što ga boli.

A uza te svemir grlim. koju srce voli. Srce tvoje . ne zapusti. Tvojim prožet zborim žarom Uzdižući kupu bola Bogu pravde pred oltarom! Vienac. suzo svih srdaca. Što nij' srcu na uzdahu! Mnogo se je.sunce to je. što su nisko pali! Al što marim. Ne zapuštaj. Ko po cvijeću trnjem hrlim. A kada se srce cijepa. Il preziru ili škode. što ga baca Toplo sunce u prazninu. O ti. Ne znam puzit. 30 . daj vatrom s toga neba Istine mi pali usti. vilo lijepa. O. Zvijezde su mi oči tvoje. Kad s pjesničke želje ginu: Sjajni trače. Samo ti me ne zapusti! Bez tebe sam mrzak sebi. Drugi.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Čudne boli. vilo. Kroz prirodu na nebištu. gola. što su previsoko. neka boli. O ti. 1891. Što srcima dobrim sjaji. Ne umijem ništa reći. Kad me tvoje zvijezde vode. Onda boli melem ištu. što se liječe Onim smiješkom sa oblaka!. Gle. Kad me tvoje misli griju... Gdje ti dišeš. Jedni. a u prahu. oko Narugalo već budali. Munje tvoji osjećaji. Da sa kama hladna. Anđeoskog daji hljeba. Neka peče. I kad dignem oči tebi. gdje se smiju. ja ne znam sreće steći. Slatka vilo slađih usti.

i vi iskre male.. Milo trepti.ko i vaše tajne! Vi. A maglica tanka. 31 . alemi vasione. Srce kano sveti plamen Pred žrtvenik ljudskom rodu. je li? Ko blažene noći one. Kad sam bio čedo malo.čedo . A iz tijela u ponor sapeta! A na umu. Gledate me čudno. laka. suhi uzdisaji. 1890. nikako i nikada Stignut. da se tako ljubi! Čiste želje . Vrh valovlja i oblaka Eno traka mjesečeva. Nedohvatne . milo sijeva. Ah.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme IDEALI Tajna večer.. Kažite mi. majko.. Mazilo se tepajući tada: Ja bih. stojni kamen I prijestolje za slobodu. Kako suza sjajnom zvijezdom biva. kud ti duh se vije Pa u vise neizmjerne leta. šta ste zadrhtale? Sjećate l' se časa mila. što sve nebo sniva. Kad sam majci o vrat bijeli Mazio se tepajući tada: Majko. zvijezde sjajne. Čvrsti osnov. toliko snova. Pa bi . ja bih onu zvijezdu rada! Vienac. Sveto nebo. Al ti želja gladna mrije. želiš hlada.. onu zvijezdu rada! Ide vrijeme: zvijezde zapadaju. Pa im šapće. Ustreba li.ko vi. ah. topli osjećaji. I krv živa nek se u prah gubi. Cijelom svijetu dosta blagoslova. Vrata raja brige zatvaraju! Žeže sunce. Lagan vjetrić.majci s krila Na nebesa pogledalo.

Bože.! Spominjem se. Ko na lice da se crni veo sklada.. Spominjem se ljudskog grijeha I bestidne. krivim. Kada šarne priče zbore. U budućnost kad se misô navrne.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme U PONOĆJE Na podbule vjeđe težak sjeda san. Al oprosti.. Bogoduhe duše znamen. kako bi duša zaplakala rada. što je zloba. danče? Istom ponoć eto! Tihim sankom snije davno svuda sve. Al i prve smrtne svijeće. Pjesmom ljubi pa zaturen plači! 32 . što mari svijet za muku. I preda se zurim kroz maglicu zlatu. majko moja. Dok ne znadoh. Što li iskra božjeg žara. prve zore. jadne jave I odurnog grohot-smijeha. Ko da rika lava na ove će prsi: Što će zanos tih njedara.. I što vidjeh: prvog groba! Mnogu noć sam mutna srca čeko . Mojim vrućim mozgom palucaju srsi. Kad ne može smrzlih ruku Na toj vatri da ogrije! Gusle uzmi te svijetom prosjači.A do zore? Uvijek daleko! Iz daljine šušti tajni uzdisaj. Prvih zvijezda. U dremovnu oku drhtav trepti sjaj. Tek mi ljubav osta sveta.. Za nju moram ja da živim! Za nju dišem i uzdišem sveto. Što vječite pjesme plamen? Aj. Kroz nemirne sjete osjet sumoran. Lijena noć se vlači zlokobrlomu satu.. Gdje si. Gdje nedjela svoja slave! Klicu zgazi noga kleta. Kad pjesničko srce vrije.. Spominjem se rajske sreće. Anđeoskog milopoja. O.

Spletite mi vijenac zadnji. Kojim svježa gora rodi. Smilujte se onda na me! Kopajte mi mirna groba Na brežuljku u slobodi.. Iz valovlja ko da utopljenik cvili. Pospite ga sitnim cvijećem. Onda si mi. kako ponoć kuca. trnja puna Ova staza.. I tu će ti gorkom stvorit! Nek su pakô njedra tvoja. crna ti si kob. Kad te kora nađe suha. ljudi moji. Ponoć kuca.. smrtne svijeće.daleko. Pjesnik.. Kad dogori svijeća moja. Kad mi mrtve oči sklopi Samilosna ruka koja I kad tuđa suza čija Oplače mi puste dane. Kad mi klone hladno čelo. pravi sin nebesa! Vapi zoru.. Tek je ponoć. muklo kobni bije bat. Na velikom čuvstvu mekan stere grob. da sve srce puca. Kuda bolna duša svih patnika staje! Odreci se mirna kruha Pa se kreni svijetom borit. kud mi poći. Kad nemoćno srce tuđe jade kaje. I dok srećni sniju. Braćo moja. tugo moja.. 33 . KAD MI KLONE. a zora . Pa i na tom hvala budi! Čekat ćemo .i dosad sam čeko. Nek si žrtva svač'jeg bijesa. u dremovni sat Moj se uzdah lako pod nebesa krili Teška li je..Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Gluha noći moja. I vijek slušaj. Za svu ljubav cvjetna kruna Svrh mene će kasno doći! Moga vijeka cijelo cvijeće Svezati će dobri ljudi Uz voštene..

iz svog kola. Da mu nešto kazat mogu. A čemu vas za njeg briga. Grobu momu neka dođe. stoput su me Nesuglasna razdragali. Čemu vam se patit s njega? Ljubite se. Ne bojte se zlobna svijeta. ja ne ću ništa znati. Nek se lako kolo vodi. Okle živa pjesma zuji. Tepao im pjevajući. I ako se desi negdje Kakva bijeda bosa. Da dijelimo i to zadnje. Gdje su leptir i slavuji Ah. te ptice i leptiri. da ti dadem. nek se grli. gola. Da po njemu rado panu Male ptice i leptiri. Veselo će tamo doći. Stoput su me. dok ste živi. Ljubio ih kano ropče Za slobodom uzdišući. U pepelu okle žara Al nek pjeva. nek se širi Svač'je srce sred njedara! Nek se pjeva. O. da te grijem.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Što po rosi ranoj miri. Da ne mroste željni svega. Što su meni ljudi dali! Vienac. O. Nemam krvi. taj dragi svijet mali. I kad čuju mlade mome. Reći ću mu: Što si došo? Nemam hljeba. Što je svijet hladno goni Iz svog tora. Nek me pusti stati malo. Ta ni sebe ne imadem! Krova nemaš? Lezi amo U moj ovaj krevet mali. Njega nema u slobodi. A ja ću se molit Bogu. 34 . A ja sam ih rado gledo. 1891.

Pa još koji vjenčić oko čela! Blago onom. Blago onom. Pa još koji križić oko vrata. mnogo srebra bijela. Blago vama. Već ga draga cjelovima budi! Blago vama. Misô mi se ko sirotno dijete Od kutića do kutića vije . I dok sanja. Blago vama. te u tihoj noći Samo gali pune želja grudi. Crne brige sjede ispod čela. I vlačim se kroz vesele čete Kao nešto. Mnogo zlata. komu je u slasti Svijet cijeli šumna plesaona! Blago onom. stoput blago svima! Šapćem crno nebo gledajući. Više. Vama nikad neće biti tako! Vienac. 1890. Nema zlata. slatko pirujući! Meni nema časti niti krune. koga rese časti. kad će draga doći.I korim se: još je jada dosti. Pjevaju mu topovi i zvona. 35 . Što gospodski pas ih ostavio! I ja rado gladnoj onoj sjeni Suzu brišem. i srcu je lako. što za ljude nije.. Imam grudi uzdisaja pune.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme PJESMA MOJE SREĆE Blago onom koji ima zlata. među umrlima Odabrani. al kako je meni. više neg sam suza lio: Prosjak traži na smetištu kosti.. srebra nema bijela.

Povija se u oblake! A kad prodrem oblak gusti. kud me nosi Moga puta vječna meta. Kroz prirodu život diše Tvoj plameni cjelov vrući. 36 . vidim i ja. Ta krvca je prva žrtva. sve site i sve gladne Tješio ti cjelov vrući. A ja jurim. ti juriš bezdnom vječnim. Zadnji trače umirući? . I ja gledim s tvoga neba. je li ti žao svijeta.Je l' mi žao ovog svijeta? Ni ne vidim mrve lake! Ne voli mi žarkog sjaja. O. Onda vidim gdje se puši Krvna ljaga u svemiru! . Zadnji trače umirući? . Ogrija li čije jade? O.tone zvijezda sveta Ko da mrije mrtvac dragi.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme ZAPAD SUNCA Srce šuti . Al ti si nas svojim žarom Iz mrtvila podigao.. I ja krv bih svoju dao. Rasplinem ga u etiru.. I ti pitaš: je l' mi žao.. zvijezdo žarka. Osuši li suzu koju.Da.. A lahorak kano uzdah blagi Pozdrav mu je svijeta . Moje trake vjekovima Kroz žile mu krvcu gone. Je l' mi žao ovog svijeta?! . Pa je li ti žao svijeta.. Nek se puši gdje je treba.. što vidje.Da se puši. Kuda li ti traka pade.O. Al ti si nam svjetlo dao.Je l' mi ovog svijeta žao? Ta gledim ga kroz eone.

Kako vedro zadnji trak mu blista! Ko ideja vječita i čista Carstvuje svemirom. A lahorak kano uzdah blagi Pozdrav mu je svijeta. što li je igra vaša Tek u gvožđe i olovo? To vas pitam. to mu je patnja ljuta.O.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Idealu što se pali. je li ti svijeta žao? U mom oku trak mu zadrhtao Kano pozdrav vasione. gdje pod obzor tone . U krpama il .. I razvedri i u život budi Kano oko. Onda junak sa tetive zlatne Oštru strijelu gromom pusti. to mu je borba cijela. Više pravde. Jadno pleme Kainovo! ... A sa zlatnog zapadnog vrhunca Bijela mi se vila smije. E.. više kruha I slobode i vidjela! Srce zape. u kom ljubav vrije. Čujem pjesmu sfera nebesnijeh I tješi me pozdrav sunca. Med zvijezdama da bi jednom I mi ljepše zasijali! .Pitaš što se čovjek pati? Kako komu vjetar dunu.. I kad crne oblačine guste Strme preda nj leđi blatne. to vas pitam. I gledam ga..vama nije Dosuđeno počinuti.baršunu! E. tone zvijezda sveta Ko kad mrije mrtvac dragi. Sa nebesa slatko nam se smije Pa prirodu ljubi. 37 . O. Kako koga rodi mati.Krv tu gledim kroz eone I sve slušam vapaj ljuti. Svemir šuti . Kako tone veličajnim mirom.

i od tada mnoga me zora Srvana nađe kraj mramorna stvora.njoj u srijedi Cjeliva mjesec mramor blijedi: Boštvo ljepote punom u jeku Kanda si uda kupa u mlijeku. Kroz toplo noćno magleno velo Sav svijet puni bujno joj tijelo.. vrati mi mir moj i Boga! Tamo sam i ja nekada upo. Pod grlom žarka staje mu duša I srce staje i trne noga. Tvoja žrtva . MRAMORNA VENUS Divna je bašta . veličajno. krv mu se gruša.stvaralačko slovo Dizati će novo doba.skupo! 38 . 1892. I tko je vidi. ljubavi i kruha I slobode i vidjela! Pobratim.svodilje tajne Čuti je često uzdahe vajne: O. Što hašiš je prede i ljubavna mâma I paome šuštaj i tajna mila.ko istočna sanja. Rastjeravaj tamu od oblaka.. I rod ljudski slobodnoga duha Cjelivat će vila bijela: Vila pravde. Gdje plačem . komu žarka krvca Grije košto božja zraka. Košto mine ono sunce sjajno Ogrijavši neživo i živo! A iz tvoga groba Rodit će se drugo sunce novo. Skrovita negdje kraj Ganga i Nila.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Tako i ti. Podaj ljudstvu svoga srca! I kad si ga gladna nasitio. Uminut ćeš tiho. Divna je bašta . Pod plaštem noći . Ah.

nikog ne pitah. Ne znam od zbilje ili od šale I .. I tko je vidi . Spustih još jednu suzicu bonu.. Pa htjedoh sjesti na stotinu zvijezda! Šta obzor tijesni i zemske međe. Skrovita negdje kraj Ganga i Nila... Evo se sunca mašam. Sitna mi bila rođena gruda I usko leglo sred majčina gnijezda. Kušaj i našega žića! Ne rekoh ništa..I onda na koncu ja i ideje U čarnu pođosmo baštu . kolo me ovi Novijeh. tamo nad zemljom prekrasno sve je... drukčijih bića.. "Zbogom.. Klikujuć: Ajde. Strpah u kovčeg sve ideale.njoj u srijedi Cjeliva mjesec mramor blijedi: Boštvo ljepote u punome jeku Kanda si uda kupa u mlijeku.. Posebnom osuto slašću . 39 .Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme A lik joj gordi sjajem kristala Ponosno u noć mliječnu se koči. Za mene jeste više i nijeste. staje mu duša..upola luda. Pobjedno u me upire oči S kraljevskog pijedestala . Šta vedrog neba krugovi plavi? Vjetropir sve to pjesnički pravi Odjednoć strpa pod vjeđe! Pjesničku brižno smotah prtljagu. Što hašiš je prede i ljubovna mâma I paome šuštaj i tajna mila. Tek mi se cijela pričini svita Ko apsolutne ideje! Oh. Divna je bašta . građane novi..krv mu se gruša. Svemirski građanin ja sam!" I dok to rekoh. Tko je i okle i gdje je. Divna je bašta .ko istočna sanja. Kroz toplo noćno magleno velo Vaskolik svijet puni joj tijelo. Srce mu staje. digoh se u balonu! .Ta bijah pjesnik .majčicu dragu. Cjelunuh zemlju . vi zemske prašnjave ceste.

Gleda nas pogledom zmije .A sa mnom cijeli svijet se klanja U divotnoj bašti ko istočna sanja Tek lik se gordi sjajem kristala Ponosno u noć mliječnu koči.nije Dugo sam ondje besvijestan ležo.samrtnika Punanu nogu joj ljube. 1894. SAN (Slika) Ko bijelo velo od tanane pređe Širi se nebo bez kraja i međe. gdje si? Tek jedva. ah . Pobjedno u nas upire oči S kraljevskog pijedestala . umiruć rad nje! A ona.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme I tako mrije I živ je i .A oko gorda. jedva glava se miče Nategom. Bježala noć je i dan je bježo. Te ledene oči dvije! Prosvjeta. zadnje. Vjerujuć u strast.. Cjelovom zadnjim.? Stoji nogom na glavi I vrat nam grije i vrat nam davi. ako još dublje Tisne mi u grud dvije paklene zublje. Gdje grmi: Adame. I mnoge noći i mnogi dani Odoše tako ko prospavani . Zvjezdice dršću na odori sjajnoj - 40 ... u suzam gube.. Ko biser sitni u hiljadu grana O vratu nimfe s dna oceana. uporno... ponosna lika Mnogi se suše. stisnusmo uho Vapijuć: Bože s nebesi! I nikoga nema... I svud po velu u maglici bajnoj. tko bi ga čuo. Već gotovo hladna se usnica tiče Kamena.A ja sam srećan.

S gordoga cedra. U nje su oči sklopljene blago.čudna joj traka Ne goni magle. Tamo pred oblačna vrata. o tebi šutke Cijeli se svemir reda i vrsta.prašnjava mrva. Ko suza s oka trapovijesna.šećerom sladi. svezo čvrsta O ruci tajnog božijeg prsta. A što je gorko . I trake mu. Ruke nebesima pruža.časom mutna i plačna. O. ne goni mraka. Ko suza . I kako pane pred teške dveri.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme A u dnu mora eterna.Kad jadnik pomoć sa neba moli. I kuda tihim korakom dođe. sa mahovine.. U dol i goru.. Al ne da svijetli. U nje nad čelom zvijezda treperi.. A u tu mrvu sila odvijeka Usadi trnje i cvijeće bujno.u svaku ružicu crva! Mjesec se kupa u prozirnom moru.bajno šareni.lutke! . Ko krvca rujno i bjelje od mlijeka. Izlazi korakom sjene. Čas vesela. Svemirske sfere tresu i nose. Najljepša onda od vilinskih kćeri Otvara lokot od zlata. trako svijetla. sveto i drago. obijesna. O tebi nijemo. Čarne su trake joj žarke! A što je bijelo . S trna i cvijeća moćno se vine. Medom medeni Čarovna zvijezda sanovne varke! 41 . mokre od eterne rose. Na uzici kreću se . Kruto tvrde i nijeme. . o. zračna. I miris tako s hiljade ruža. Ko da onudi Majka sa čedom malenim prođe. A što je crno . Zemlja se vidi . A mlijeko joj da'ne sa grudi. I . Ondje je milo..zlaćanim gradi.

želja i umor Još da'ne u počast makovi cvijetak. nečujno dođe.O. na kopnu grana. I kao kad majka pred zrake od svijeće Ruku ko blago sjenilo meće.Eto je . I s tisuće alga u bezdanu mora Šapat kroz talase bruji A ona otvora lokot od zlata.raste i pada A na te grudi ko blaga majka Lijepa vila.O.O dođi. dođi! šapće i k nebu gleda Ljubica ukraj druma . Naginje uho i oči. S pećina galebovih. . kraljica sanka. o. Ko da onudi Majka sa čedom malenim prođe. sveto i drago.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme .stupa! Lako se ziba. Izlazi korakom sjene. Libanski cedar. dođi! tihano struji S gora i dola. I grud joj vječito mlada Pada i raste . Ondje je milo. A himnu pjeva slavujak mali U sjajnom. . s dola i gora. O. dođi! šapće cvijeće i šuma. Šušne li listak il ptica makne. Ko velebne pjesme skladni svršetak. lišaj sa leda. Ko pozdrav.. I onda uz tihi šumor. I ona tako Oblačje lako Mjesecu stere po ploči.Hiljada buba kresove pali Grmu na tananom rtu. Sa lotos-cvijeta . Prirode disaj toplo se giba. Cjelovom usne tiho ih takne. I kuda tiho. A mlijeko joj kanu sa grudi. dođi! dršće s ptičijeg kljuna. Tiho se biba Talas na moru. čarobnom vrtu. Gdje kraljica priča plovi .bajnoga čuna.. 42 . Pogladi glatko.

. divno Sklopiti oči. I sitna buba.. Što mi je sunce stovrsnim vezom Veze i šara kao ko vir i oblak Na tamnoj mreži mojega oka. Sarajevo. Pa lutne katkad. i suši se tako. Što trepti za blage sutoni majske Nad mladim žitom. a tamo. kad naoko lijeće. što negdje zriče Vazda jednako. Te on.Kao kad rumen zlaćane zore Struji niz greben alema samih. 43 . Glatko se duga otegla traka I mekano plazi niz trepavke tanke Draškajuć blago zavjesu svilenu. I cvjetni pelud. I igra tako: u crvenom moru Pliva i tone zeleni kotač I bude odjednoć žutijem dimom. I to su časi. neg kad ovako Naslonim glavu lagano. meko. siromah. što pada zrio Od želje da drugi oplodi cvijetak. visi o dlaci Koprive ljute. IZA SPUŠTENIJEH TREPAVICA Nikada ljepše. s neba. A od te pjene da bude magla. 1895. Kad priroda slatko srcu ti tepa. Između mene i između svijeta. O. ala je hitra ta šarna igra.spavajte slatko! Nada.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Šane i da'ne: Ja bdijem . A negdje šuška granata lipa I veselo cvrči vrapčije jato U mladom lišću. kada mu vjetrić Bračno veselje obijesno spriječi. Što ga u rijetkom vazduhu diže Krilo u muhe. Divno je. Kad ćutiš lako i talas onaj. Iz kojeg pršte srebrne iskre . al dosadno nikad.

i ta buba i pelud onaj I bezbroj drugih nevida jošte. Koje su vazda žabam na usti. Kad ne bi vila ljudskog užitka Plašiva. kako bezumna obijest Po lijepom tvojem Edenu hara. i sve to ječi Ko himna valjda divna i sveta U slavu vječnog svemirskog sklada! Ah. A svak ih od nas napamet znade! I svakom od nas probiše uši! I kad se onda bezvoljan vraćam Kući od moje granate lipe I mislim: što to priroda sebe Ždere i gradi. I poludrijeman bez svijesti plivam Opojnim virom svemirske pjesme. Al u te je vile zečije srce! I dok te. I evo . plaha. A pusta proza u srce uđe. ostavi sama. A oči ljudske glupavo zinu.još bih mogo u svijetu S udesom nekud primirje svezat. A sve. mrzim silno glasne ideje. Što u toj zračnoj prašini titra. Svud vidiš. na krik bola Namah se rajska sklapaju vrata. što se lelija Od rajske harfe i tamjana svježa. I žaba zlatne bubice guta Pa onda sita sa hrpe mulja Krekeće krepko. Istom dok kakva osa te bocne. O. Lebdim nad strujom.. kad sveto kleči 44 . sve ti. O. I kako kobac grlče peruša. sve ti govori bratski. što je lijepo.Ah. Dokle mi kakva bezočna osa Ne sjedne na nos! . gradi i ždere. a moje usne Ne mogu pred njom moliti više Ko čedo malo. I dokle širom otvoriš oči. onda mi biva. Tek daje čedo maštanja našeg. skladno i pravo.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Jalovo suši odlično sjeme Svakako gorka. vajna sudbina! Da. da leden stojim Pred strašnom sfingom. mala košuta bila. Kako se ptica s ptičicom čupa O ciglo sitno proseno zrnce. Što se kroz devet vije nebesa I desetom ovom majčicom zemljom..

Sklopljenih vjeđa?! Vienac. što ode od mene Dal'ko.o. Vjetrić se šaljivo igra S ljudskijem suzam.Svrh mene vidim. Ah. kako brižno anđeli božji Na perju me spuštaju u grob! Bez bola. zar je zato.Pa to je njihalo lijeno. 1892. Ah. LUCIDA INTERVALLA Što j' to? . A ja sad ovdje blaženo ležim I slušam. gdje vodopad bliješti. bez želja.I to je smrt? O. što zrakom zuji. Kroz tromračni drijemež slađe ih slušam. mrem A glava ko komad leda U bezdan mi nekud tone . klonula uda Vlažne se dotiču zemlje.Kroz staklo vidim. što mi nijesu Sklopljene vjeđe. ogavni kostur. 45 .. pjane. oh. A ja ga ljubljah kroz tvoju pređu . Te mi nad glavom šeta . Neg vesele svatove. daleko . s riječima ljudskim.. lijepo vidim.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme U zipci svojoj ručice dižuć Tamo spram stare slike o zidu. i što mi sunce Ne draška više zavjese svilene Između mene i između svijeta. Već šutim i mislim i . Il svijeću mi valjda pale.ne mislim ništa! Ah.. zar je zato. Odista nikad mi tako se nisu Slatko sklapale oči . vilo šarna Što si mi slatke bajala priče I tankom pređom leptirskih krila Skrivala vječni. S mrtvačkim turobnim psalmom.

moj grofe.. Al njemu shvaćanje manjka. Kovo sam svašta. ova glava uza me Od kakva l' polazi grofa! Vi bi se gore čudili divno. Ljudi je povijest zovu. Nema razlike misli . pa ti moju podrži! Drobiš se. žarkoj oazi Suha se lubanja bijeli.. Sada mi vrati ljubav za ljubav. da j' čitavu mudrost blaženstva Čito tek na .papiru! Međutim . gore na zemlji Ja sam ti držao glavu. brate.I bogzna. Dva krila na noge Sreći. druga je klima. Treba tu solidna građa! Čvršća bje kruna naoko čela Negoli čelo samo.gdje ja sad ležim.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme . Knjigu su pisale božice dvije: 46 . I pisah na krune: Ovo je mjehur Od pjene zlatnog safuna! . Al ono je tamo na suhoj glavi Najljepši rukopis svijeta! I to sam jutros župniku kazo. Onda sam ipak drukčiji čovo.Nego mi valja pravednim biti: Taj natpis nije od mene Ja sam ga našo u suvišnoj knjizi. I nazori posebni vrlo! .. Na afričkoj pustoj. nisi ni za to. Danas šutim i šutim. gubio vrijeme Kujući novce i krune. U kakvom društvu sad ležim! Al ovdje. Od čvršćeg kaosa slupan. A crnijem slovom po čelu joj piše Veliko: Benedictus! Nekad sam znao latinskih riječi.u grobu . De. Kovo sam svijetu dva stožerna pojma.Deder. međ nama. I tvrdi. Moj prostor nije širi od mene I ja ga potpuno punim! Nekad sam bio gore kovačem Nad ovom koprenom praha.

milo. U MASKIRANOJ GOMILI Pjan je karneval . Tu spavaju orô i bijeli golub. Onda je stade čitati Pravda. vitla.divljem u bijesu Alkohol i noć škaklju u mesu Šapću se laži kroz vino i pivo... Što tren im prosto . razbludno . I baš je divno. o veliki Budha! Vienac. gore i sinu Te ženske oči u poludimu! Opojno gore iz polumaske: Žeravka čas ko munjevna letnu. A golub na orlovu perju.. Što amo ne dopire glas joj. 1893. Fosfor što tinja Ivanjske noći.. trule u daske. Tek dublje ponirem u mrak. Ja k njojzi padam brzinom munje O zdravo.ne biti ljudi! O. Čas su ko iskra. srećno i živo. Što je zar ruka zlotvorna metnu! Ciliču gusle.Resko i drsko. alaj bliješte.. nit vidim svijetla.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Istina prva se zvala. ciliču gusle . bez bola: Nit čujem ptice. Veselo sve je. tijela vitka Vitla se. Valom širokim omamna žara 47 . Koljena dršću. bez strasti. A smrt mu nijemi vratar. Pean užitka Hvata se pasa. Ovako sam i ja spavati lego Bez želja. A tamo na vratima velike noći Neka se prikaza bijeli. od srca divno.. dižu se grudi. Al zaspa na prvome listu! Od onda hrče i strahotnom bukom Pjesmu svemira kvari. Evo je ovdje blaženo carstvo.

Jedan se truni. Čelo i vlas joj.tisnuh . što sjedi carski. ravno su ušle Opojne slasti željno u krilo . * Amo te. Mramornom pandžom srca se takni. Pogled da gledaš propale bludnje . gdje mrkne?! Čemu mi čuvstva udahnu ova. čedo o bijelo. košto ih bilo! I lijer cvate.. Šesnaesto kad joj ljeto procvjeta? Nijema je stala besrdna avet. Trepavkam vještim migom pod bajnim. Zašto je tebe dovela mati. Tuže te ovdje .O.u što će biti. i ja žeđam! Nazdravit žudim U ovoj noći bijelim grudim. Rulja gdje ova krila ti blati. usnama makni. čedo malo. a drugi cvjeta. ne plaču vazda Curice mlade šesnaest od ljeta! .I htjedoh piti. cvijet se razda. i . uši.I htjedoh piti. Peto što ljeto kite ti tijelo?! Smijeh da slušaš nervozne žudnje.pet mu je ljeta Tuži te rose kapljica čista.-? .Smanuše već mu mitna stražara! De. i .nisam mogo! . život da grkne? Čemu se moja krvca ledeni Sluteći njenu zvijezdu.. Svevlasti ženskoj. Plakat da moram luđe i luđe Tuđih grijeha. Rukama gojnim. Što se na percu ljubice blista. Plećima što su mramor ko parski. svijeta udesu kruti.Našto li . stasić joj viti. Vjeri i umu podla rugavet: Stoput anđelku strgaše krilo Igrački bit će. Sfingo ledena..onda je meni Srce da vene. Pjesnik što plače. tuđih grobova Zločine tuđe?! 48 . Rad sam te čuti! Tuži te ovdje . .Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Na oči.nisam mogo. očima sjajnim..ne znajuć ništa Ovo anđelče .

što sada se kupa i tone U iskravoj pjeni sanja . Neka me vitla oluja.. Dok zvona plačiva bruje kroz turobne drvorede I pjev se dirljivi ori. grobne. samo kad ćutim. a ne znam. Lupih je o tu podlu rugavet . na pragu novoga trena Reći ću: Vjerovah. U NOĆI MRTVIH U noći spomena mrtvih. Iskra. O. Demona sumnje ću vidjet.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme . Dok dolje pod zemljom vlažnom redovi žutih kostura Leže na daskama trulim.. Ja uzeh čašu suza i krvi. da spasava vjera! Miran ću čekati pogreb: i vama sila kad klone. ko iskre divlje da blude Zvijezdi našoj po kori. svedno mi. i suncu i vaseljeni I svemu bajnomu carstvu. upored. nad carstvom spokojne smrti Cara i roba. Utaman! ko da noktom besna ptica sova Grebe u granit sfinge Misira.u meni -. poleđice. I grobni zareznik prsten s grbom plemićkim tura Il zrno u glavi samoubice.Nijema je stala besrdna avet. na konac mirijada.. Vjerujem: da sam ko ona vječit svuda i svagdje. tebi. 49 .. zemljo i majko. da s panja sam iver njena. gdje vašega vrh pokrova Strijelom nemirna oka drob vam miješa i dira. a ruke ih brišu blijede U staru krpu il komad batista. uma i lude. gdje gori joj klada! Svedno mi.Sve nek se mrvi! Vienac. dok tisuć varnica drhti S trave uvele. gordi se mramor blista I suze vrele se toče. Moje su oči suhe! Duh moj trza me negdje U bezdan svemirske magle. Počinut i ja ću negdje.. 1897.. kuda me tjera..

. do . SNILO MI SE. Ti pred okom si alem. To oko to je sunce. Cjelokup jad života po meni sav se ruši. 50 .boli srca moga. 1897..Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Bijedna ću.. I duh mu vječno lijetat po kalnoj ovoj doli. KERUB DA SAM. Posvećuje me kad me žigne! Ti moj si anđel sjetni. 1896. Kitio joj bijelo čelo Vijenac mirte i ljiljana. kroza te se u duši Sva bijeda svijeta lama i krv mi srcu digne. SAMILOST Pa u čem sjaj ti sveti. Ah. Silnijem. ti . U čemu žuč ti ko milina? . gdje s vaše lešine skače. jadan. U ruci mi strašna pala Usijana žežen-zlata. Iza vrata što ih stražim Nevinost je žila sama. vatrenim krilom po mrtvoj gomili lupa. Ko biser te si njemu u bezdnu morskih tmina? U čemu polet tvoj mi do spoznaje. U grijehu ležat on će. Besmrtan vječnost si kune i grdno buči i plače: Što nijeste umrli skupa! Vienac. do zagrljaja svijeh. Snilo mi se kerub da sam I da stražim rajska vrata. Kroz cijelu dršćuć vječnost svoj čekat sudnji zvon Al gdje mu srce. očajna. gledat. čim da moli -?! Prosvjeta. i bez njeg preduboka Tamnina zemlje koti grijeh..Boga. što pouzdana oka Do ljubavi me vodi. ko te nema.

Zadrhtali lijer i mirta.sad il nikad! Trže ruka. A nevinost blijedit stala. ko u bolu.. lijepe.umrijet će! Stražio sam strogu stražu. Tada vidjeh gdje se s pola Eter krenu k drugom polu. 51 . A ja bijah . I ako ih dašak dirne. Poda mnom se kolutalo Bezbroj zvijezda i svjetala A ja stražim vrhu svega. Spasti ću je . među lica. I zasikta oštrac ljuti Među cjelov. kerub da sam.ubojica! Vienac. bljesnu pala. Od mirisa bijelih ruža Stvorene su dojke njene. 1896... Oparit će lijer bijeli I nevinost . A krajevi svjetskih bezdna Ko dvije glave mile. Što ga žarki šapat kreće. U ruci mi strašna pala.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Snilo mi se te mi rekli: Čuvaj ovaj dah od pjene. Nevinosti da se oko Ne pomuti.. ne ugasne. Svi atomi zadrhtali Ko u slasti. Da ne bude želje strasne. ..Snilo mi se. Činilo se: žarke usne U poljubac će da slijepe .

I od onda kroz eone: oblaci su zvijezdu krili. sama. U daleko. I od onda kroz eone: vjekovi su zvijezdu snili. samo srce za njom hlepti. gdje je ona tajna zvijezda vasiona? Po vama su suze pale na iskrene dvije oči I sva bijeda čovječanstva u njima se posvjedoči. Dizale se za njom ruke. Niko pito: da l' je sito neočešljano. Recite mi. Niko ne zna.ideja je vječna. Posred dima barikada zvalo se je njeno ime. Raslo čedo prenejako i u gladu i u sramu. ljudska pravda maćeha mu. Tko će otkrit ovu zvijezdu s ovu stranu našeg groba? Epilog . 52 . Od vjekova ljudskih muka u oku mu sakrivena. kad se rodi . I veliki kad su kralji igrali se piramida. I debele knjige pišu o veličju Faraona! * Sveta bašto Getsemanska. sveta vodo od Kedrona. Kad je išlo ulicama. s odličjima na svom fraku.možda pravo onog sata. Fine gospe stiskale su nosiće si nježne.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme MISAO SVIJETA In labore requies Ima vječna zvijezda zlatna . Polusveti kad su magi bacali nas u peć Balu.. suho čedo? A gospoda sva u zlatu. male. Ogradom su oblazila malo čedo na sokaku. Na podnožju Akropole. Ne vidje je smrtno oko. Ostavila njega majka.. na proplanku kapitola. popilo ih žedno more. Adamovo teži pleme k njojzi krvlju i suzama. Tražio je staklen pogled ispod noža guillotine. Ostala je pusta priča za dječinje razgovore! A vječna je suza bila .. ili laže ovo doba..ko kad nešto krvca zida! I danas se dive ljudi. Tražile su zvijezdu onu plačne oči drevne raje.. Na pustaram zvali smo ju i po prahu i po kalu. pod povorjem Himalaje. .Njemu samo posuđena. mutno doba. Il su lažni ideali.. Srce samo zvijezdu sluti . Kada su se strašnom lupom zatvorila rajska vrata. gledajući čuda ona.za oblacim negdje trepti. Popila ih crna zemlja. one oči pune bola. niko njega nije gledo. Što i danas gordo stoje .

Gledao je pun veselja gdje se zvijezda na njeg smije. Kroz vjekove što su ljudstvu kaplju po kap krvi pili. žarkom krijesu.. glava već mu pod nebesi'! Pa sa visa. 1896 53 . Takva rumen tek se vidi...kako bilo: Jednog dana sve je gvožđe ovog svijeta pokupilo! I čekiće i lemeše i sjekire . Svjetlost ju je na nebesa za dan suda prenijela! Planu zemlja. I sve tako. poniženi.. A sa slika. Pa naviješta milim stidom osvit novog. Oblačine s neba zdera ko hartiju tan-tananu. dragi Bože: i . Nasmija se čudni junak i sva zemlja porumenje. Amo k meni.. čedo raslo.. neg bi ikad onaj bio.. gladni. Pa je protro zadovoljno žuljevite ruke dvije. Proklete su onda glave okrenule zemlji lice Ne mogavši gledat neba: strašne knjige osvetnice! A vrh svijeta azur drhtnu tamjanovim lakim dimom Nad bratskijem čovječanstvom i nad zemljom-domovinom! Glas se začu sa nebesa: Amo k meni. Starim gvožđem i kožama i još nekom izmetinom. smolom... bojom. gusti. I podiže čekić teški miškom tvrdom kao kamen. briše s čela znojne kapi. pusti! Pa su krili zvijezdu onu. svemir planu u krvavom. A ljudske je nijesu oči nikad mogle dostignuti . a nebesa namignuše na to: Amen! Vienac. s visoka toga visa. teški.. "Naprijed!" reče.topove i sabljice! U pô polja čedo sjelo pa ko vosak gvožđe mijesi. bijedni! A obasjan srijed svijeta o alat se junak štápi. jelovinom. vrele suze kapale su.Bogu hvala! muški zbori. Kapale su vrhu živih i vrh onih što su bili. preko neba noktom ma'nu. koda sumpor.Ukaza se preko neba ljudske patnje slika cijela. I sve kad bi Faraune naglavice postavio I najvišem piramidu po svećenoj metno kosi Prtili su drugi kamen. raste. Sa zemljice vjekovi ih isparili mučni. . kad se smiješi zora rana.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Milmirisnom maramicom. Nu što grijeh je. ledni. te sad bilo .takve trice. ljepšeg dana Diže desnu junak dobar. kud se samo sunce penje. A oblaci to su bili crni.. što ju ljudsko srce sluti. nek ga i on malo nosi . što je viši. pravde žedni. raste. kad bi čedo ugledale: Smrdilo im čedo uljem. uvrijeđeni. I sve raste.Haj.

kano oluj Svemir što pune! Strmiš takav. s kojima rod je ljudski Boj vojevo.. Štujući ljubne! Izjav suda kojim nas nebo kivno Za grijeh prvi u raju prvom prokle. druže. Na tim tvojim brazdama hrapavijem Štujući čitam. Vječne patnje. veslajuć teško cilju. u čijem srcu zbori Isus Hristos: Sinovi da smo ravni Jednoga oca! 54 .Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme RADNIKU Amo ruku. Nevrijedan očica onih malih Dječice drage. pruži žuljnu. gvozdenu dižuć mišku Spram nebesa. Iz sredine ljudskoga roda jadna Ti se dižeš. granitno kao deblo Put nebesa . Koju babo uzgaja kazujući Žuljnu desnu. Ko u pravijek povijest sklesa spomen Tebi u čelo. Amo ruku. Ljudskog žića krvavih priča klupko. Kada ne bi alem i žuto zlato Izmet bili napora samo tvoga. Gordi mužu. nabore da ti mučne Pjesnikova drhtava usna. njihov dok anđeo šapće: Moli i radi! Pregni samo! Tvrde si protri dlane. jedini krvi smrtne. Komu patri čelo da kruni svoje Pobjednim znakom. ručicam kad mu glade Mišku tvrdu. Ljudskog bola uzdahe.guste mu šapću grane Vječitom uhu: Ljudskih jada bezbrojni. dugi psalam. junače.

Ti si mučne trebao duge vijeke.gospodsko ili derno Štujući ljubne. pruži ruku. . Krsti mu dušu! Mukom svojom krsti ga. Zajamačno prvi put otkad gleda. Sve što raste . amo.Ljubeći zemlju! Amo. slobodan . I Bog će se sa neba nasmiješit. prosvjeta pravo budi. Gdje za djelo. Kud i carska zlatna se kola vrte. Na njoj da ti nabore one tvrde. Svjestan. Ko pobožnik svete kad moći ljubi. koji ovako nisu Kršteni bili! 55 . miran. Jednim prahom bosa dok noga kleca.želju mu žarku bude: Biti svecem. Rasklimane točkove da mu središ. Što ga griju .ne grbeći Ispred tašta ništava gotovana Pleći poštene. Ne . Ljudstvo hoće polugu: .Vijek grmi.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Dok nas gole samrtna rađa majka. što ga je u šest dana Stvorio lako. Istom crvu gojeći mukom tijelo Gdje li je plemstvo? Ah .tu je gvožđe Jače od žezla! Pa kad onda prođe uz čovjeka čovjek. junače. .Rabota tvoja! Ispod sunca koje je isto svima.lebdeći lagano povrh voda .u duši! Predsude ruši dušom! . Izim onih.pruži mu neka bude. Dok jednako teško se rastajemo. Svi će onda Mirno jesti edensku voćku slatku.

ti dižeš svijetle oči...Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme SVIJET I PJESMA (U odziv nekomu kritičaru: da je pjesništvo zastarjela stvar!) Nije moja pjesan burna u osvetne dane.. Uzdisaj je ona samo iz ljudskijeh grudi. sred stoglave bijede Kazuj. . Ovako se lišće trese kada lome grane. moje milovanje Svi te glede. Pjenio se talas gdje se Afrodita rađa? Pa si danas. zatvoraju vrata. igraju se Poncija Pilata.a mene ne znate! 56 . čini se: svijet se vrti o sakatoj ruci. Bjesni. Uzdisaj je ona samo iz ljudskijeh grudi. Kad se neko previš' grije. napolju vjetar hladni nemilo se ganja. Nije pjesan moja slavuj kada slavku žudi. Al molim je: čemu misli. Kad na Pontu Jasonova ljuljala se lađa.. je li pjesme u svijetu vrijede? Kazuj. što da misô gradi. a danas . Ovako se lišće trese kada lome grane. slađana i bôna. Aj. urla divlja sila sve bez smilovanja.kultura! Nije moja pjesan burna u osvetne dane.. Gle. Hranila ga prije glupost. Jedna suza zaostala. Nije pjesan moja slavuj kada slavku žudi. Rađaju se za to janjci da se hrane vuci. Peru ruke. Pa šta bila pjesma moja. Da l' te ono rado sluša trebajući hljeba? Il si samo vijenac suhi s klasičkih grobova.. Jedna zvijezda ugašena davnijeh vjekova. Kad je čovjek na Olimpu gledo Apolona.kažeš .Čuj. I obara silnim krilom i ruši i davi I sumornih trista misli budi mi u glavi. I vijekom će da se gosti kurjačina sura. Ta šta će im dijete ovo neznanog zanata?! Gle. da l' te tromo čovječanstvo treba. blijeda sjena one davne sanje. pjesmo. ti dižeš svoje oči i suzom se mute. Ti u svijet mirno gledaš gdje se smješka na te: Vi imate srca . pjesmo. neko previš' hladi?! A kad pravda krutom šakom udara na vrata.. tvoje usne šute. Među druge došla ljude. čudna si im.

Hranila ga prije glupost. Kad se drago zlatu svomu potihano javlja. A ljubi ih duša žarka. Dahnula je guslam zapis. danaske kultura! Al ja stištem glasne gusle.Što je ono te ga trže gdje se krvca lije? Ah. Što je ono te u srcu mučenike štuje? Što je ono te si žrtve med bogove stavlja? Ah. nek rodu valjade. srećno pleme sebi sreću kuje. Kad se lako svaka bijeda prašta. grli vjera čvrsta. Pa kad drhtne struna glasna. U rukama slijepca davna jadale su jade. bje iskra što kadikad u prsima grije. Nek čuvamo zapis tajni što ga slijepac stari Ostavio u guslama. U tišini kad se nijemo grle duše dvije. I vijekom će da se gosti kurjačina sura. Uminulo dječje doba 'spred zrelih vremena! Ko da čovjek nema više ljubavi ni suza. Kad na grani povrh srca mali slavuj diše? Naokolo kad se tajno bajna nojca vije. i od te kad se sreće stojni junak kida. Začuju se glasi kano grobu iz dubine. A uz glase kao da se i molitva vije: Nek čuvamo ono što nas u dnu srca grije. Nema suza kad se srće gdje se oči gase. Čedo. ne treba pjesme više. Plamen onaj gdje se pali mironosna žrtva. prošla joj je cijena. zaboravlja?! Il kad čedo gledi majka bez misli i glasa. bistra vida.Ne. Krvava je na nje pala pjevačeva glava. Mlađoj ruci sad ih vila u baštinu dade. da se hrane vuci. urla vjetar hladni. plamen je. Polomljeni gdje barjaci pusto polje krase . Samo znade da se nešto u grudi talasa Ah. I čini se: svijet se vrti o sakatoj ruci.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme . Rađaju se za to janjci. gudalo se vine. U guslama šapće nešto što mi nade budi. Ta zar nisu načinjene od golgotskog krsta? Zar ne znate da u njima tajni zapis spava. ljubu zadnjom grli suha. da unuke žari. A bez žrtve za budućnost sva je povijest mrtva! I kad onda nakon duga i očajna vijeka Uzgoji se narod kapljom krvavoga mlijeka. I obara silnim krilom sve bez smilovanja. Kada novo. Zar mu želji nije uska vaseljena uza? I žive mu zar već grudi ne kucaju više. nemilo se ganja. što se katkad u srcima javlja! Huji. a na vjerne grudi. 57 . I kad pade i kad dušu vječnom Bogu dade.

da nam čemer ne otruje grudi: To je zanos. I on kaže da je srećan. Da l' mu teška vječna tama. Reći će mu da je sretan. Pa kad noći slijepog vida Vječna dođe noćca blaga. anđeo lijepi. Sva mu sreća . Gdje mu prijeti kamen tvrdi. Zar još srca kćerke svoje Stari babo ne poznaje?" Kad mu klimav korak slabi Uzbrdicom mučno brdi. oče dragi. 1890. Stavit će mu uvrh groba Onaj darak kćerka draga. ŽIVOT I LJUBAV Moli. Djevojčine usne mile Tiho mole. Ima zvijezde . I tko pita starca sijeda.ona sama! Mrko li mu nebo tvrdo. koja naprijed žudi! Vienac. prosi za taj darak Njeg'va kćerka. tiho prose: "Utri suze.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Da nas drži. A ona ih s neba kupi. 58 .kćerka sama. Ne spominji tvoje vaje. Sva mu sreća . Moli. S nje mu sije sjajnim suncem Očinjega mraka tama. Anđeo mu onaj kaže. krilo duše.suze svete. U biserne dare plete. Kad mu ljute navru suze Pa mu suha lica rose. prosi svakog dana Koru krušca starac slijepi.

čedo. Tek iskrene suze dvije! Al će srećna samo duša Pojmit sreću starca slijepa I milotu onog dara Što ga savi kćerka lijepa. što zuriš. Aj. i onako Otrovat ćeš rano grudi. Vođ mu dobri . Slatko tepa. A nać ćeš je . Aj. nešto sudi. što zuriš. što zuriš u nas tako? I tvoje se svjetlo budi. i onako Dost' ćeš rano progledati.a i na to Usne mu se nasmijale. Ti se čudiš ovom šaru. NEVINČETU Probudi se. Al će minut ko što mine Slast od mlijeka majčinoga.. Nešto gledi pa se čudi I ručicu malu siše. 59 . htjelo znati? Aj. 1891. Bugarkinje.. slatko diše. Što bi. Istinu bi znati rada.ko i sada! Vienac. gle ga.ljubav mila. Senj. zlato! Kakve su ti oči male! Probudi se . Aj.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme I pitat će mnogi ljudi: Tko pod onim grobom snije? Mamit će ih ono blago. što zuriš u nas tako. I sva borba našeg vijeka Ondje se je razotkrila: Slijepac to je . 1885.. Saznat ćeš je po imenu.život ljudski. Šarne sad se slike čine U nesvijesti oka tvoga.. Nešto gledi.

iskro živa. Da okiti dugom šarom Milom zlatu mila njedra?! Tko će sa dna mora pusta Otet pjesmu od sirene. Prvi bože. Što jedino treba . sini sjajna Kroz oblake ove tame. Tko će mrijeti mlad i lijep Mirno. a za ljubav. Ah.ljubav to je U svom padu i lijetu! Tko se penje slijepim žarom Po biserje neba vedra. vilo. more što je. Majko svega što se kreće. Nebo što je. Ah. Kad ćeš k meni u samoću? Ah. Kad nas život mrzi. I krilo mu u lijetu. Gdje sve niče. dođi bajna Pa se malo nasmij na me. danče bijeli. Čist serafe u svijetu! Kada sve nam smiješno biva.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme LJUBAVI Sini. sve se gubi. Što čudesa u svijetu? Cigla svetost . vječna slasti. to biva. Tajno mila. Ti jedino nebo sreće. ljubav mi srce želi. Kuda glave spasti nije. zebe. Dođi. zvijezdo. kad se ljubi. prva vlasti. Željo moja. slađih usta Da uspava dragoj zjene?! Tko će srnut gluh i slijep.tebe! 60 . Slatka grla. Koga srce divom stvara. sve što hoću! Sanče sveti. Ljubav eto. kako svetac mrije? Mrijet će koga sred njedara Rajem puni cvijet ubav. s ljubavi.

Dođi amo . Svejedno mi . Poći ću ti nehajno o ruci.ne burka mi čuvstva. sve što hoću! Vienac. Najvječnije među besmrtnime.slobodno me nosi.s prijestolja me sruši I u crne tamnice obori. S prostačkijem šakama nek guši. otrovane.. čisto lice I omladi. Gledat ću te. ljubav mi srce želi. Svejedno mi. Daj oraji tu samoću . Što nam život ko i travu kosi Svejedno mi .. Željo vječna. i gdje strah me nije.. Vatrom pakla krv mi otruj vrelu. Blagoslovi.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Kaži. neću reći ništa. Ljubav eto.ne poželjeh kruna.zlatila mi ime.. Nisam piso zakonike društva! Dođi amo . A od tebe ne ištem računa.žile mi raspali. pogledom od stakla.. Dane trule. Nek svjetina porugom me mori. 1890. Pružit ću ti ruke obadvije! Na bojišta i na razbojišta Po svijetu me krvavom odvuci. Nisam piso zakonik svemira! Dođi amo .. 61 . što kud sa'ne. I med prve pisala me makar Sve u ploče: u mramor i bakar. vilo. čarobnice.. PROLAZNOST Dođi amo . I od mukâ na teškom raspelu Ludačku mi stezulju navali. danče bijeli.Ah. Svejedno mi .ne branim ti hira. Svejedno mi i kad bi me takla Lednom usnom.

Dođi amo . Prkosno ću glavu dizat svoju.uz gromove reci. Što ih svijet pojeftino uze. Pa ću tako jednog mrijeti dana Pred vratima grada začarana. Ne znam groba.. To su tuđe zapekle me rane. Sarajevo. Lubanja mi izbaci se suha.il se nasmijati! Nada. Reći ću ti: Trica bila mala Svaka suza te je tamo pala! Dođi amo . 62 . 1895. Zajednički nać ćemo joj groba. Da priznadem veličinu tvoju. Onda kada. Zajednički kratit ćemo vrijeme Gledeć kosti.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Ako katkad nijema suza kane. nakon duga vijeka. Ja ću naprijed . Gdje sam nekad gorke plako suze. Ne spominji samo onda ništa. Igrat ću se s anđelići mali Grešan u kost s pjesničkijeh grijeha. košto nisam znao Ni kolijevke kad sam u nju pao..bez suza i smijeha. S kojim sudi nijemo tvoje lice: Zvijezde su mi braća i sestrice. Ogolivši idealne laži. Duh mi lagan za granicu lijeta.mjesta mi pokaži. U prilici eternoga duha Ja ću lagan stati pred tebeka. očnice i tjeme. Usporedo mučat ćemo oba Kraj njezinog vječnog pokojišta Možda onda preda te ću stati Pa zaplakat . Ja ću kući gdje su ideali. U polomnoj tvrd ću stajat jeci I gledat ću u nebesna vrata Sedam nijemih tvrdijeh pečata! Zašto? Zato jer nisam od svijeta.

Košto dimom vjetar vije pusti. Mi smo crvić što mu slamka brdo. što mi živu svijeti. Tajna vilo mramornijeh usti. što nam sklapaš oči. Gdje u sreći il u kalu bijede Šareni se ovaj život toči. Svog se humka plašno spominjati. A penje se za dlačicu samo! Tajna vilo! vječno ti je slovo.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme SMRTI Tajna vilo.tu su tvoji prsti! Tajna vilo! sve u ljudskom duhu Čas je brzi. a tebi u ruci Smrt i život tek su ljudski zvuci Bez značenja Prirodi u uhu! I ja znadem da sam bio veće Pre neg škrinu zipka mog života. Al je građa vječna i jednaka. Mene tješi lako titrajući. Ti koracaš sigurno i tvrdo U vjekove od vjekova amo. nit će igda znati. 63 . Da smo isti i jednaci skupa. Da l' je bolje ili gore tako. Tajna vilo. Čije krilo vaseljenu nosi. Što sve gine silom tvoga znaka. Ja osjećam. strah me nije mrijeti. al valja da ti hire plati Svega bitka zadnje zrnce svako. I ja znadem da me nestat neće. Samo oblik . Iako je našoj volji kruto Što ti rušiš nemilo i ljuto Sve što niče da oplodiš novo. Kad bi htjele da još malo glede. Ah. U kojih se zalud milost prosi. Ne znajući. Kad me tvoja vječna sila smota! Sitna muha što se suncem kupa. ptiče milujući. I ta igra što je zakon čvrsti. Jednako će mrtva milovati. Onaj zakon.

Tamo joj se slabo oko budi. sruši i obori Sve. Niti pitam čemu je otako? Ah. Promjena si. Tu dječinski zakone goneta. promjena si puka Nakon jednog nesvršena čina! Mrviš brda kao snježne grude. srneš po netragu. Ne dam maha uzdahu ni suzi. da još drukče bude. Čas nam svaki umiranje jedno! Izišli smo. Gdje je vrijeme pečat udarilo Nijemoj leši na uvela usta. Tajna vilo. Atomi nam tvojeg vala pjena. 64 . I jedini suče od vjekova. Nesvijesna. nedoglednu. Uzalud se u to misli gube. Kroz vjekove do vječnoga vijeka Miješati ćeš ovako i 'nako. Ja ne pitam što nas ondje čeka. Zemske rane tamo joj se liječe. zapadamo s tobom Na obzorju onih što nas ljube. sfingo mramorova. Al uzalud: razorna ti ruka Rasadnik je novih tvorevina. Korak svijeta samo tvoja sjena. A kako je za mrkijem grobom. pustolina pusta. S prirodom se željna tajne grli. Moždanima na života snagu Tu je Ereb. Tamo joj je bez granice meta. I kud pošo. Pred kojim je sve jednako bilo. Led će biti. u prašinu jednu. Kako nam je pred kolijevku bilo? Kako će nam pošlje groba biti? Ljudska tlapnja zalud tamo hiti. ta ti si s nama uporedno. gdje su cvale grane. Provaliju svjetsku. što jeste. Ta ondje su vječne majke grudi. vjekovita silo. U kaosnu onu maglu stvori.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Svemirom mi mirna miso hrli. Sve drukčije. Sušiš one bezdan-oceane. Okle mlijeko svim jednako teče! Tajna vilo.

mlad i star. Brat kao tigar vreba brata. Sve hoće kola da se hvati. A na toj traci plamna slova.I preko gora i dolova Glas njezin ori. amo. vabi tajno: "O. svijet cijeli. KOLO SREĆE Ko divlji vir. Nad njime lak se veo vije. bijelu nošku laku. 1891. Sve zadnji prve ruše rede. žensko.. U bujici sav kipi svijet. Otako svijetu kipe grudi. Kroz klance spregnut oluj plane Pa raspojas se morem prospe. gdje o štaku 65 . I preko majke sinak gazi . Pod velom bijela sjaji djeva. grobe. O ruci zlatna traka sijeva. pa mrav se ospe. Kroz razuzdani živi bijes Zavrtilo se kolo sreće. Gdje njeno ime gori sjajno .Uz malu. Milijun strtih zemljom plazi. ljudi.odasvud svijet se jati: I muško. Baš ko kad žarka iskra pane U mravinjak. Ko sunce žarkim okom grije. Ljudska suza rastavit vas neće! Vienac. Sad sreća dar će svoj da dijeli!" I gle . I dječicu i starce sijede Ko vrtlog vitla koloplet. div. jedan bjesnik! Milijun ruku kolo hvata. ko paklen ples U vrtložini sve se kreće.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Kad mi pjesma do tebe se šeće . I gordi car i ubogar. Uz hitru djevu gipka struka I kljasta viđaš. bolesnik Sve jedno klupko.Zipko. Uzmotali se tako ljudi: I car i prosjak. zagrljeni druzi.

moli: "O. U plamnoj mašti brz i smjel Na njojzi svijet svoj osnovo.. srećo.misli .U svijetu mnogi cvijet mu cvao. čovjek mrije I . daj se ozri na me!" I stogodišnji sijedi djed: "O. . klima. Iz sagnjile se pruža slame I članke grči... I on se opet štake laća . gasne gled.srne I klone.ljubav mu je sve! Životu srca kucaj cijel.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Sve klima.. I pandže tuđeg ko svog jada.. A pjesnik ljubi .. I bljedne lice. 66 .Daleko od tog svjetskog kala. Nebesa sjaje na te oči. Poštenju gdje se korist ruga.tuži . I svake mu je misli mat'. Al sreći zadnji teži hrip.. I tisuć ruku suhih. Čas plane. Gdje skrvne zemlju čovjek-bjesnik. pane. s groze čas se koči.pluća kašlju.srće . tiše kuca srce: I čovjek mrzne... brat.ljubav mu je sve: I život i raj. Al . A preko leši bez života U novom klupku svijet se mota.. klima noga. A dobri duh ga natrag vraća: "Zar i ti usta sa svog loga?!" . Nad zemnim prahom lebdi pjesnik Daleko laži i od jala. oko trne. Sve tiše. Gdje sve je crna bol i tuga: Svi grijesi svijeta grud mu stisli.. Kroz zadnju suzu još ju snije. On ljubi . prosi. golih. Za sanku sav je život dao .ludi zadnjom kapljom krvce! ...On ljubi . I kako grlo s žeđi gori. Il tuži čujuć vapaj jada. sreću kuka. uzor-ljudi. srećo!" dašće zadnji hip. Ko sanka da mu zanos budi. I njoj je vijek vas žrtvovo.Pa klima dalje . I idol bje mu žarke grudi: Ko uzor-žena. Kad podlost gleda pa ga mori. otac.

Što prva njeg'va boštva gazi.tuži .jest i nije. Njeg vječitosti plamen žari.. ne daj mi se. sinko dragi!" . u znak. mašta gradi. Pred kojim samo u prah pade. Kap melema mu vječna sila Na usta šapće božja. Da žedne duše ti napajaš. 67 . Po kojim bitak . I divovi kad svi bi svisli. Koj' pojmi jade sveg života. Da čovjeka sa boštvom spajaš. tajna: Međ duh i prah te stavih.. I onu grdnu avet mazi. Ti prezri tašte dare sreće: Ni raskoš niti ljuta glad Zamamit tvoju dušu neće! * I pjesnik gleda svjetski bijes. Da srce mu se žarko koči I krv mu stine.koji ćuti pandže glada. život mori. On .osim srca . I čuje ona usta možna.S nebesa uvijek glasak blagi Uz pjesnikovo čelo da'ne: "Ne. On. U vrtložini gdje se kreće. Do koga prši uzdah jada.sav sirota. Na razval zbilja krst svoj sadi! I kad mu mnogi idol mio Uz neman se je crnu svio.. Kroz svemir koji gospodari. I svoga duha njemu dade..misli . dalje ljubi . I ko kad svježa proljet bajna Miloduh cvijetak siplje s krila. I suho grlo vatrom gori On . I zacakle se mutne oči. Životom koja svemir grije. On svetu onu ljubav pozna. I pjesnik gleda.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Al mašta kupi. Sa krvlju srca barjak kvasi I diž' ga. čovjek da si! A utjehe li trebaš kad.. Kad istina i demon laži U tebi krvav razboj traži. sine. Da misô moja svijetu sine. vid mu plane.

Nu đipaj. a ti trkni! U tvojoj zvijezdi piše tamo: Ti vozi. Pod velom bijela sjaji djeva. rob si . I tajna gdje ga nosi sila 68 .. strtih. . O krvav bljesnu sunca žar.U ludoj igri luda kob. prsa gola. na noge vas. O ruci zlatna traka sijeva.. Za suzicom mu suza pada..kruna mune. I puče bič od trista traka .Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme U divljem vrutku kuha smjes. Nek kola jure. Moj najprvi je ovo dar!" .I gle . življa. Sve gobela se zlatna vrti. Ja naprijed hoću..crkni! I zvjersko lice planulo. I preko gora i dolova Glas njezin ori. Zlatna kola Ramena drobe.. Nad blato gdje se zemno diže.I ma'nu rukom . I tiran banu. vapi I put svoj piše rujnom kapi. Ukočio se pjesnik bijedan. A kroz nju juri kolo sreće. I ćuti gdje mu rastu krila. I disnu hrpa divlja.. Milijun ruku uvis siže . . Al preko leši mrtvih. Milijun strtih zemljom gmiže. I mnogo oko zgasnulo.. I planu vika življa..Daleko od tog svjetskog jada. neka lete! A roblje samo ciči.. I mnogo tijelo klonulo. Bičalom svoje roblje plete.. Ko sunce žarkim okom sije. Sâm vraga svoga vjenča rob! .. evo krune.. trpi. Nad njime lak se veo vije. Nepomičan ko mramor ledan. vabi tajno: "De. samo. divlja.uz zadnje muke krik Ču silničkog se grla rik.. bokče sinji. A na toj traci žarka slova Ispisuju joj ime sjajno.Dragocjen vijenac pada s zraka I bezbroj ruku za njim siže: Na silničku ga glavu diže...

I čuje bajni. S dubokijem ponorima. Zemljo moja.Bila veče.. nebo moje. Pio slatku pjesmu noći. S oblačićem lakim. Zvijezda. S njim se stapaš i još više: Praštaš svemu nježno.. I dokle je strujeć ona Drhtala mi kroz sve žile. I kroz svemir šapćeš blago: Prošteno je. Kada čežnja nježi grudi. I ti grliš srce svač'je..Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Na mržnji gada Bogu bliže.. Kada usna cjelov žudi .. Kad se duša blagodarna Razmićena u se gubi Pa oprašta sve i svima I grli se svijetom cijelim. pod oblačje. Kad se ruka srcu svija.Dok sam tako u samoći Plivo trakom mjesečine. ASTREA Bila veče topla. Izgorjeti ćeš kao žrtva Bez pepela . drago. cvijeća i pučine. bijelim. prošteno je! .ko alem čist. Što se vije na visoko I srce ti sobom vodi. čarna. 1884. I šaptala vasiona Toplom usnom majke mile Silnim mahom ruka neka 69 . rajski glas. Zaneseno plije oko Po azuru.. Vienac. u slobodi. meka. bujan sanak diše. Kor serafa mu pjeva vas: I ti ćeš klonut srca mrtva S nebesne grane strunjen list.. tija. Skladan.. Ispod srca. Kad se svjetlo sjenom ljubi..

Srcem gledah krvavijem Vrela slasti. Sa dubokim ponorima I s oblačjem lakim. pogled lijeta Sad ćeš tragom moga puta. Neg što su joj oči bile. . . Ah. Kovat stade sanje zlate. Moj pjesniče. . . brdom kamenijem. tako se smiju usti. Cjelovima usne lovi. . . .A sad gledaj! . morem i dolinom I proplanu svjetlost čista. . . sanjaru u samoći! Praštao si sve i svima. Koje smijeha ne poznadu! ". dobo mila. . Ime mi je: Pravda svijeta!" * Valom. Da ti kažem svijeta čare!" Digoh oko I visoko Spazih krila silne vile. . . mjesečinom. Zemljom. Oči pune topla čara. Mene zan'je plima meka. . Što zamamna sjena krije!" .. Led što bije Topliji je.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Trže nebom. Grlio se svijetom cijelim. 70 . Ti. Njezina me diže ruka. . . ". . I ne znadoh više ništa. vrela muka.Čula sam te . amo k meni. On se kune vidom oka. bijelim.. Ah. to slika ljubavi je! U sjenici gospodara Kmetica se mlada stidi.šanu vila. A ona se lako pusti Smješkajuć se momu jadu. kad iz kuta. .opila te Meka pjesma vedre noći. . . U anđela što se vidi. . To je tako."Amo k meni.Dobo slatka. .

71 . . Ako dosle nikog nisi! A ona je blijeda. I ja vidjeh: obje ruke Bile su joj povezane! Ali diže silna krila. Protjerana sa ogrjeva. Zašto ne bi ocu hljeba?! . Gordom slavom sa grbova. . šutke. Predaje se ženskim žarom. . . . meko. Dala mu ih bezbroj puti. novom danu Svitalo je sa istoči: Vidjeh kuću ubogara. Vidjeh lomna kmeta stara. Dala mu je usne rujne. Od nedraga do nemila Motasmo se ljudskim virom. Al on hoće usne njene. Al on hoće grudi bujne . Znači trgat nit života! Dršćuć mu je o vrat pala. Da poljupce blagoslovi. . Prognao ih plemić strašni. .Ja sam Pravdu svijeta gledo. Slab mu starčić slabo treba. Svoje krvi kapljom svakom. ..Evo . . . Kune joj se časnom rakom Svoga oca i djedova. . .Noć je gluha i noć šuti! . . Njeno oko mokro.. . Pogledala samo na me.. . . Ah. .. Pred njom pjeva luda djeva. Kćerki ote vjenčić časni..vila šanu I pokri mi rukom oči. Sklopila je stidne zjene. . Zar da čovjek to odmota? A trgat mu konce svete. Reko sam joj: . kad ljubav klupko splete. Kad je skide. .ti si! Osvetit ćeš ovo čedo. što je kleko Vjerujući pred oltarom. Anđeo je. Odbismo se svijeta širom.Ajdmo sada! . . Srce mu je svoje dala..Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Zove Boga za svjedoka.

A gle ovaj lijes sjajni: Znaš plemića mlada. Zlatan lijes u sredini.. šapat tajni. A na jednom malom brdu Kopali su grob grobari. Dim se vije. Zadrhtala silna vila. grob do groba Redao se gore dolje.ti si! Osvetit ćeš ovo čedo.. Na vatrena.Znadeš li ga kako zbaci Djevi s čela vijenac čisti? Pa nu. Puče zadnja kost sirote. Ko da nema ni tu dosti. I što ponoć jošte skriva . Pogružena glavu prignu. A u grobu dvije-tri kosti I to trulo.Ja sam Pravdu svijeta gledo. nekad joj vjenčić ote. Znaš li cjelov...Gledaj kosti! . Ako dosle nikog nisi! 72 . Što je ono bajno veče Ko anđeo sjala sveti. Gavan li je u prah smlavi .. gledaj: ti mrtvaci Zajedno će u grob isti! U dno jame lijes škrinu. . i to gnjilo Dvije-tri kosti. Reko sam joj: Evo . Da i srca tu je bilo! Tada uđe sprovod sjajni. A govornik srca dira Naručenom besjedicom. živa. glazba svira Tužeć pjesmom žalobnicom.mrtvo polje Krst do krsta. Sve gospoda u crnini.. Kopajući zemlju tvrdu. al je dosti. Prah mrtvački sad joj gnjavi! .Ah.strogo reče Pa se one djeve sjeti. širna krila Vrh onog me groba dignu. Naišli su na grob stari. Red se kreće veličajni.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme I došli smo jednoč oba Na grobište . Zapuni joj svu dubinu I pritisnu suhe kosti.

Pametnije bih. ko ti živo.. Baš čudno. Bog mu prosti. Al vidi brajan: drugi red. tad Ja svoje puške ispaljivo! 73 . malne gô. tupo mu se gvožđe smješka: Ej. A eno kuća propa. Povlačio se kojekud Sve za bubnjarem usred hrpe. tko ti kriv.Ali ona naglo zginu Kao svjetlo ispred noći. I čini mu se: baš ko rug. Kud pukoše mu polja lijepa. Iz kuta lemeš s pluga teška. OTPUŠTENI VOJNIK Baš na prag sjede. Vienac. propa. 1890. Pa evo si ko igla tanak. A gledao ga stari drug. Zabludio mu tupi gled. A izjela mu lica bô I nesvijesna stara tuga. Na žutoj je l' ti lica trpe?! Ma kao rijedak čovo naš Pozlatio si svoje krpe! A glavno ti je: nek si živ...Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme . dok je steko krst. Da slučaj mene stvori kad U biće kakvo.tu je majstor čvrst I malim prstom lulu kopa.. Islužio je ljeta duga. druže. Tek. dobro došo! valjaš baš. Pa mali krst mu resi grud I kiti na njem stare krpe. Izgubi se u prazninu Ko da neće više doći... Otplatio si krvni danak. Tuđinac sad mu zemlju čepa! I drhtnu . Gle.

Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Al šutio je gladni drug. Sve gladi onaj krstić žuti! Zaboravio u taj par I pusta polja..dosti! Zvonimir. U BADNJOJ NOĆI Pred kasarom gore dolje Mrk se vojnik šeće. 1886. Sveto badnje veče! Ponoć kuca.A zarđala ona stvar Zadrijemala je u svom kutu I sniva: kud je čovjek lud Pa gubi ruke. Spas se rodi. Pa gviri kako u taj čas Bez desne ruke mladac šuti.. A lijevom srećan. 74 . A sa zvijezda i oblaka Ko da zvonca ječe . muku ljutu .dragi Bože . Ni ne ču onu šalu ljutu. O ramenu lunta visi Ko da joj se neće. tiha noći. lomi kosti I .za sav trud Tek krstić mu je jedan .mijenjaju straže! U stražari vojnik mrki Na pušku se naže. Noć nijemu lavež buni Tuđijeh mu strana. vojsku živi!" Nad kasarom oblačine Kano avet jezde. Kroz oblake bistro vire Neke male zvijezde.Tajna noći. blažen vas. I . Zakopao smrzle ruke A u rukav sivi Pa lozinku šapće suho: "Bože. A vraškim smijehom stari plug Ućutao se u svom kutu. almanah Hrvatskog akademskog društva Zagreb.

Čini mu se. Pa lozinku traže A on .jadnik .mijenjaju straže . eno vidi: Dim se k nebu vije I kroz tamjan al se žare One oči dvije! Ponoć kuca.mila zvona Skladno u noć ječe. drukčije mu Nad kućicom stoje! Ponoć kuca .. I bolno se sjeća Na majčinu milu glavu I drhtanje svijeća.Pred stražarom puška zveknu. Pa se sjeća da je lane Uz ćaku si stara Božićnicu pjesmu pjevo Kod časnog oltara.Ovedrilo zimnje nebo. A jadnika pred kasarom I zebe i siječe. nijemo. Po propisu oštro vraća: "Bože. Leden mramor sivi. Traži nebom gdje su Kola. 75 . Gdje Vlašići gusti . vojsku živi!" Vienac.upeo se. Na prozeble usti. Spas se rađa I . Ispala mu puška teška. Zvjezdice se roje. I uzdahnuv suho. 1892.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme A on misli na šarova Od dječinskih dana.. Tuđe su mu.

Jovo! . Treći časak i ... Drugi časak .Naprijed! .. al Zapovijed! Kano strijela Juri red."" Jedan časak ." ""Čuješ.nebo se stresa. I maramu što mi dika Na oproštaj dade. Kad se vesô svomu pragu vraća! * . "Čuješ. Puška s puškom Upored.još su ljudi. podaj Mari Ovaj prsten mali. Pokojni me moj babajko U čelo cjelivo.. Al bi bili valjani kopači! Bojni topi .Desno! .krv iz grudi.šapće Ivo Nesrećno sam snivo. Gdje joj dragan pade. Al bi bila torba milosnica. I taj cvijetak sa livade.šapće Jovo U grlu me pali: A panem li.gvožđe potraćeno. A panem li .ao kože puste.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme STARA SLIKA Bojni redi .Teško je.sve momak do momka. 76 . Ivo .Lijevo! .Stade Kano zid Kamen tijelo. Al bi bili valjani orači! A telećak . Kamen vid. Što je babo darovima puni Na badnjake i u dane svake.ti se vratiš Pozdravi mi majku I odnesi pozdrav ovi Na groblje babajku. Stani! .

maje Ko u selu.I gle čuda! zaljulja se Ona slika stara. Pred njom žiža sije. s klina zdrava Pade sa duvara. gata se i baje.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme To već nisu ljudi. Već hrpe od mesa! * A u selu Preko devet gora i planina Jedna baka čeka sina. A po selu Ide priča. tek se samo Ko dvije lude glede. u nju pilje Seljakinje dvije . Ne. Zaljulja se. U nju glede. 1891. Il protuže kukavice! Vienac. Plaču seje... O duvaru slika visi. Tko bi plako. ljube. A djevica svoju diku bijelu. 77 . Ako kakva slika pade. A sirotam ko da srce Puče srijedom srijede. ne plaču. Gdje se svašta Pod istinu i prima i daje! A van sela Vele: To su selske trice! Ta dakako.

eterno pritišće čelo. gdje joj je ležalo tijelo.Biti će rosa od suza... Gleda.divi! Nada. i dosadna bezglasna tama Šuti vrh groba ljudskijeh muka.pod oblačjem tamnim crno je nebo i zemlja. Kroz tu dosadnu tmušu nešto šušti i šapće.Bogu! Noćna zlokobna ptica vidje sa razvala stara. Pa tiho na jadnike kaplje . Alemi gore sjajni i živi. Dolje . crno je nebo i zemlja. svoje da poljubi suze. Gleda. I sveti poljubac čuje.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme ANĐEO BOLA Duga je umorna noć. I kroz tu dosadnu tmušu nešto šušti i šapće . u sjaju čarnih tapeta.. da trudnu napipa nogu. Kako se uzmuti voda. kud ljudsko ne vidi oko. Nižu se kutići tajni. A jadnik luta . Trula kako se slama čudno svijetliti uze.. I gleda. Sklopljenih ruku i krila ondje se anđeo bola Svojijem žrtvama .. 1895 78 .na jastuku samo nešto ostade suzâ. Nad njima čađava soba . U gomili gospodskih kuća.I opet umorna noć. kako se pomoli ruka . Al ništa . i kako se diže tada. s kojim se mučena duša Povraća.ta neka nesreća hoće Uvijek sklad da kvari! Tu se anđeo bola u vidu svijetloga duha Nad prazni naginje krevet.. Možda je rosa od suza. što se sa neba vraća Pa tiho na jadnike kaplje. Anđeo svetoga bola u vidu svijetloga duha Stoji uz prazni krevet. U suzama srca svoga.. O svojem rođenom krilu zapliva lako i voljko Morem zvjezdanih mirijada.nad oblačjem tamnim. gdje se iz vode mučena povraća duša Onamo. kako se čisti u vlastitoj krvi i znoju...sprema se . A gore . što se sa neba vraća. mirisni budoari. kako se tiho nad prazni naginje krevet.

ko pepeo zgasli kroz mliječnu maglicu dima.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme PRVI SNIJEG Olovna.. Osmijehom rajskim gleda u radosno dječinje oko: Badnje je veče . iz oka toga što blude. zima. ljetni već niste! Sada se cari vila ledena. Prirodu gledam . Uza nj se bijeda povlači. Vjetar ih vitla. baš će da pane Gorde na glave što umiru sveto. o zbogom ti.ko oko u lude Sinji. šaptaj i drhat i stiskaji ruke na samu... Šesnaestljetnoj pastorci nosi božićna hljeba: Zvona će pjevat Hosana! i s mraza će venut joj lijer. blijedo sunce za gorom.grijat se treba! Nada.. Upravo eto Anđeo smrti silazi s njima. Zbogom. Za njom se voze lakim na sanama vesele šale: Plesovi. 1897.. dižuć visoko Božićno drvce. snijegom njuška ko zvijer. S maglena tkiva je oprava njena. Snijeg . suhim nad mahom Injem vezenom obućom kroči. Salon i plazače glatke i maske što očima pale Žarče neg sunce o Petrov-danu. 79 . a velike grane Šire se spram njih ko naručaj mekan. o liste. siva mrena je neba . Brbljava lasto. okom je koči. zima! Padaju guste poljanom širnom. Zima je.. Sarajevo..veče je sreće. a njojzi pred dahom Zelen se žuti i nabire suha. Zima je. Leti nad svime badnjački anđeo. zima je.jadnika kaošto komu će zorom Nasilna mišica oči zaklopit..to smrzle suze su. stostruke darke pod njega meće. zima .

Je l' ti tuga što valjade! Poveo ju anđel boži Ravno noći u pô noći Oteglo se polje ravno. pa da vidiš. Kucnu neko u pô noći: Anđeo sam .reče . Kamen se je raspadao. majko. Kad se sedma napunila. U petak je nešto glava Zaboljela čedo malo... Nikad tužnoj majci doći. Malo čedo prenejako.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme PROVIDNOST (Narodni motiv) Hranila je čedo majka Kroz tri ljeta kojekako: O preslici i o ruci. to i znade.boži! Već su Bogu dodijale Materinje teške suze. Ustaj.. Pa će osma da se množi. U nedjelju u grob palo. Bog i .. Zakukala tužna majka. Ako ti je sinak umro. Kukala je neprestano Sedam punih godinica. I tako su jadni došli Na brežuljak neki mali Tu je noćni vjetrić zibo Jedno tijelo na vješali' - 80 . Padale su gorke suze I na trnje i na cvijeće. U subotu izdisalo. Bog ga dao. Kud se tužna majka šeće. Ako radi.uze! I što nebo od vas radi. Kako kuka kukavica.

Ostala je samo krvca. A majka je grlit stala Svoje čedo o konopu. nema znaka. Ah.reče anđel boži Takav bi ti sinak bio. Što slobodno srce ćuti. Bog je tebi dobro htio. Ljubila mu hladnu stopu.Evo . al kolom naokolo Vesela se pjesma ori. Ljubila mu hladne ruke. A krvca je postanula Domovine gruda sveta. Al na grobu nepoznatom Nema krsta. Kad ko luda preda nj pade I uskriknu groznu kletvu: A što mi ga onda dade?! NEZNANI GROB Dizao je za slobodu U junačkoj barjak šaci. Pa otari svoje suze. Strunuo je barjak slave Kroz tolika duga ljeta. 81 . Raznijeli su prah junaku. Nitko ne zna gdje se skriva Osušena krv junaka. Zgrozio se anđel boži. Puhnuli su vjetri pusti. To slobodna usna zbori.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme . Tko bi znao gdje je pao Med tolikim med mrtvaci'. Osušena na barjaku.

Slobodnom se pjesmom blaži Ah. Kazuje mu u pô čela Uspomene od handžara. Već slobodno srce igra. Golubicu svoju traži. nema znaka. Preko kola golub lijeta. On bi pao.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Tu unuku djedo priča Sva vremena ona stara. gdje je stao Onaj grobak nepoznati. otako anđel valjda Na neznanu grobu straži! 82 . Al ni ptice nema crne. Slatka pjesma srca blaži. Nitko ne zna gdje se skriva Osušena krv junaka. Pa se koban dalje vije. I gavran se crni jati. Graktajući da mu čupa Onaj stručak poljskog cvijeta. Za golubom. A na grobu nepoznatom Nema krsta. Al ga plaši pjesma orna. Pa se onda kolo krene. Gdje slobode slatke nema. Da mu vječni pokoj smeta. pticom bijelom. Gdje pjesama čuti nije.

I gdje se palma mira pod sjekirama ruši. O. u magičnoj bljedoći. U vrhu Akropole. I obore se suze po mramorovoj ploči. I kad je otac ljudi. o. na prahu Heroneje. da opet uspostavi onog lava kod Heroneje. pr. u tajnoj drijema noći Kaprena. Taj proslavljeni preostatak klasičnog doba oborio se tečajem dugih stoljeća. Gdje pjevale su nimfe i lira Apolona. što nekada poteče Za grčku zemlju dragu na krvavoj areni. g. Kroz vjekove kroz duge. To bajni joj je ležaj u magičnoj bljedoći. Sloboda kada sveta pred barbarina kleče.klone bespomoćno. Hr. Olimpa i bogova Ukočio se gledeć. gdje tuđa zvijezda sijeva Po mramoru Kadmeje i njenom Partenonu. I srce kad joj puče. 338. gdje krv se gusta puši Na maslinovoj grani. i kad joj koplje klonu. gdje je također i grob svete čete Tebanaca. na bojnome polju spomenik: lava od mramora.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme HERONEJSKI LAV1 U mjesečevu svijetlu. O. Pod svojom šapom čuva i Tebu i Atinu. Ah. kraj tvoje Heroneje. a tom zgodom uznastojalo je i grčko arheološko društvo. selo malo. A pokrila se plaštem od grimiz-epopeje. kakav grimiz to je. 1 Nakon bitke kod Heroneje. Grčka vlada pozvala je nedavno u poslu Partenona profesora Durma u Atenu. Sred gluha polja pusta. gdje sveta četa zginu. U nizu dugih ljeta. a ruševine nalaze se kraj sela Kaprene. što stoji kraj grobišta slobode. u slavu poginulim borcima protiv Filipa. kako se rumeni Neizblijedjela krvca. Iz sela kod Kaprene u ponoć kucnu zvona Sa crkvice. kraj ovakovijeh uspomena! 83 . koji padoše za svoju domovinu sve i jedan. kako se i zavjeriše. u gaju lovorova. Otkako plašt je pokri od krvne epopeje.. kad jekne zvonce noćno. svakog tako ljeta. Strahovit lav se budi i diže se i koči. selo malo. podigoše zahvalni potomci. I tešku šapu grči i . I suzu katkad pusti od mramora mu glava. Na groblju djece tvoje strahovit lave spava. Helado! Još danas u tajnoj drijema noći Kaprena. Srećna Helado. kad božica i djeva Proljevala je suze. u osvit krvne zgode.

U povorkama dugim tek primiču se sjeni. A pjesnik neznan stupi pred lava kraj Kaprene I pobriše mu suze na grobištu slobode I poljubi mu grivu u žaru uspomene. ko krv mu gore oči.ništa. evo. I grče mu se nokti i bokovi mu skaču. I pjevaju mu slavu o heronejskom maču. I pričaju mu priče. A Macedonac pada na heronejske kosti I pokornički spušta tu pobjedničku glavu. Bouillona. Preli se naroda talas. tad ih mjesec gleda u zagrljaju dugo. 84 . Na grobištu slobode gdje zagrljeni šute Svud noć i mrtvo polje i . Šesto hiljada strijela Posu u jednom mahu Saloma grada zide. Sa Heroneje grčku proširio sam slavu! Al strašni lav se diže. U strašnog lava glede sa oč'ma od kristala. I plaču mrtvi ljudi i mrtvi bozi plaču. ništa drugo. Al ranu heroneje tek lav i pjesnik ćute. veljih daljina. Sve starodavni to su i besmrtni Heleni.. što poljem popadala. Crveni krsti časni s plašta ratnika smjela Još se krvaviji vide. ko lik od mrtvačkaog voska Ti si na Golgoti stala. Čekajuć dan slobode.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Iz magle onda guste. Šalje ti preko mora. tobom ožaren. I vapi. teško vapi: Ta prošlo je. Balduina. O. I sve se nijem trese na mramorovoj ploči. Izabrane pjesme.. 1895 DVA BARJAKA Udri u cimbal šumni.prosti. Dok se ne ganu svijet. idejo evanđeoska! Jedan'est stoljeća ropskih psalam si šaputala. pa . Kad strašna ponoć mine i zadnja sjen kad ode. Uz tebe beskućni prorok gorku je tužaljku pjevo. Al on se nijem trese na mramorovoj ploči I plaču mrtvi ljudi i mrtvi bozi plaču. s napornih. da razvedre mu oči.

Plašne Judejke mome Vire iza prozora . Mitre arhipastira O južnom bljeskaju suncu.I Seldžuk pade u krv. košto vas ljubljah! A oltar? Golgotin oltar krvav je kam božanski. Duhom Hristove riječi zbor će zapjevat cijeli: Ljub'te se. Majčica Judeja čavle tek dala! I sjajna otpoče služba. Sjajna će pjevat se služba! Tu će u dražesnoj slici biskupi crni i bijeli Pružit si poljubac mira. žarka: Na golgotu! Pjevat će tamo Te deum patrijarka! * Sve čovjek čovjeka nosi."Gospod caruje danas. Isto sunašce ljubi Sjajne im aleme drage. divlja. u strahu samrtnome Oči po strancima kruže . ječe oklopi teški . tura se hrpa i gužva. Kraj njih muž i gospodar bodež ogleda tanak. Uzalud konj mu rže. da ga pjanijeg nema. lavovi to su podno spomena tvoga. u boj ga krvavi roči: Pre ginut će žena.Boga! . Penju se brdu na vrh. Svi koji pravdu ljube!" "Slava mu imenu budi!" . Ko mravi Golgotom mile. Krst li je krvav na njem.. nek strepe koljena ljudi!" "Sjedi na kerubima! Nek slave silu cara. Oni su pili čašu vjerskog oduševljenja I ubit će u ime . što kaju grijeh si viteški! 85 .Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Oni su pili piće. kuda mu glava pala?! Teso ga pomalo cijeli narod je čovječanski.s kamena saronske ruže Bujne im dršću dojke. skršeni rt handžara O svetoj zveknu zemlji ko strta ljutica guja. žarka će planuti zublja. kad Mu probiše grudi! Tamjan je zavio goru.Tamo od Maslinske gore milo osunašce zlati Ruke. kroza nj prodiru râti Silnih krstaških četa. obijesno draška i dira Kao i šiljak koplja. A krstar zapjevo glasno: "Hosanah! Aleluja!" Goni se ulicom vojnik. pa . krvi i krvave sile.Franak! Al grmnu s ulice vika. Golgoto.Bajne haremske gospe čarne skrivaju oči. pobožna. Stoljeća nakon dugih.

. što su mu vijenac vile Proročkom gradu na vrati! Maslinsku goru vidi. svetu kad riječ reče. i krv si pokapanu.On je zadrhtao gore... o Bože..... U srcu šiljak oštri reže i pali i peče.. Čuje još uvijek zvek srebrnjaka . ime je Njegovo plamno! I on je pogledo s krsta i vidje ulice mile. sustalu krv da budi. o kojem srvan pade. Kud je djetetom luto. kud ga pribiše sramno. Hiljade hiljada ljudi Udara šakom u grudi. 86 .. da'nuo iz dubine: Prosti im. plače i milost prosi... Krstaš se barjak vije. smiluj se s krsta na nas.. S križarskog krstaš-stijega krvava ljudska glava Prevrće oči i jeca . mila ga tražila mati.. premnoga suza kapa... Vienac. dok te nađosmo danas! * On je visio gore o tvrdom drvetu krsta. Plakala sva je vojska i starac patrijarka: O Bože.. Umjesto vjere odno bi komad krstove kore! Pa je otvorio oči. Psalam mu pobjedni nosi! Spram tvrda krstova drva. I kamen onaj kruti. Al gleda: krvca teče.. Davno su prošla doba. novom žaokom mladom.... Evo smo ginuli za te. Tamjan se Njemu diže. I sve što ljudstvo dade! Kad nakon stoljeća dugih eto mu osvanu slava: Lešine leže gradom. o Hriste. Nijem je gledao u svijet.. 1897.. Ljudi su pjevali dalje. kruna trnova čvrsta Cvjetala jadnim cvijetom.. Bijele viđa ruke. oči. od čuvstva silna i žarka Triput u nesvijest pade sam starac patrijarka..Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Na oči žena i djece suza je izbila žarka... Visio vjekove duge nad svojim ljubljenim gradom... I prvu šibu ćuti i zadnju smrtnu ranu. dršću žene i djeca. ne znadu što čine! .A tko bi katkad došo vrh njeg've svete gore..

. i cirkus i hijenu. Što nikad nije više onako zakucalo.. Osušila se krvca i suha još se skrvrni. sve od neba smo . o kruha! Da ukidoste ropstvo.a za kog je izda'no? Je l' pala žrtva ova il kasno ili rano? Na Golgoti je umro i svijet za to znade. sve zbog Tebe . Pa odvedoste ljudstvo u kršćansku arenu! I tu u sjajnim ložam. u zlatu i u slavi. gdje mnogi plač se gubi.. strašni.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme ELI! ELI! LAMÂ AZÂVTANI?! Na Golgoti je umro . Prošetala se povijest u sramotničkoj halji. crni.dalji! Na Golgoti je staro prelomilo se drvo.Hosana! Na Golgoti je mrtvo i vjetrić tamo tajni Tak cvili: Eli! Eli! lamâ azâvtani? A pokraj krvi davne i ispod drva suha Sve milijuni vape: O pravice. Zapremili ste i vi i vaše gospe bijele Na pozornici svijeta sve najprve fotelje! I gledajte u igru od bijede i od jada. Mi ubijamo. Gdje čovječanstvo mučno ko On pod drvom pada! I tamnice o crne. Al od te žrtve davne još ploda ne imade.i to je bilo prvo! U ime čovječanstva i bratstva i slobode Počeše krvno kolo da bezbožnički vode . Pod vijencem i pod mitrom na debeloj si glavi. I vjekovi su prošli daleki. I što smo nebu bliži. Bože.I derala se družba od gadne strasti pjana. Kad takovi su ljudi: il umri ili ubi! 87 . Pokradoše mu čavle . A krv je tekla mnoga i srce tu je stalo.

Uzvisilo se drvo i Hrist se na njem diže. Golgota je pusta. Gladna zijeva barikada. I velike sjeni baca ulicama u dubinu Pa stravične crte suče u dimljivu pozadinu. gdje trovna gamad pliže. ko na stupu od sramote Dršće poput babe stare. 88 . 1896.. trobojka se vrh nje nija. Kroz noć vrve mrkle sjeni pa valjaju kam i drvlje I penju se divljom vikom na stratila ko će prvlje. gdje su ljudstvu sve gori crni dani. Po njoj vatra sa Bastille žutorujno potitrava. RESURRECTIO Požar suklja ulicama. Prevrat mu je grimiz svuko.sablast prava. Nekada je prijesto bio pomazanim kraljevima. Badava alem gori na kruni i tijari! Ah. Ah. da nemaju želuca! I sramotu i bijedu i uvrede i varke I uzdahe i laži i mnoge suze žarke. Njom se gole pletu ruke. A usred bare ove. skinut suhe do golote..Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme I djevojčice gole. a ispred sita suca. bršivo se drvo svija. vrzu noge . i vjetrić tamo tajni Tek cvili: "Eli! Eli! lamâ azâvtani?!" Vienac. nad Parizom samrt lijeta: Osamnaestog grmi vijeka osamdeset i deveta. I papuče od zlata i orgulje i zvona! Badava tamjan mnogi i ponosni oltari. I plače: Eli! Eli! lamâ azâvtani! Badava gordo kube i mramor Panteona. imale bi obraz. Pod nogom im daska praska. Vrh gomile barikadi truo stolac deran klima. I gleda.

1897. kud je tajni stranac ."Na osvetu!" viknu drugi . barikada sva se trese. . Podigo je desnu ruku. Vidi mu se: trpio je. Nazriješe ispod suze. I pokliče: "Za jednakost i za bratstvo i slobodu!" I pojuri za neznancem na velikom njeg'vom hodu. Ko meteor. izdisahu lako. i on negdje imao je domovinu! . sve se vitla u požaru i barutu. o njegovom kažiputu Sve se kreće. Pobijedivši nisu znali. 89 . samrt staje i oštricu diže kosu.njemu oko suzom sinu. neko pada. Gledahu mu sjajnim tragom. Požar suklja.opet mu se oko svijeti. Vidi mu se.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme O kičmi mu. Stresla su se silna rebra. što na časak rasvijetli pomrčinu. al ne umije da se sveti! Već ustaje čvrstom stopom. ti'o: Hrist je ovo s križa sašo."Za Francusku!" neko viknu . Za njim rulja poderana po utrtoj srne stazi. sad je evo u nas bio! Vienac. neko kleca. Poznao ga niko nije. Rukom ma'ne: top i puška po gredama zrnje osu. Niti kleca niti pada. Vrh gomile stoji samo jedan čovjek na lik sveca. i okle je med nje došo. Pa koracim velikima na krvave grede gazi. već granitna kao stijena Stoji velik usred grada od olova ražarena. Trikolorni stijeg leprši obijesno i veselo. što im zadnja oči zali: Iz neznana da je došo i u neznan da se vinu.pošo? Samo oni. Na gomilu glavom ma'nu i naprijed podiže se. gdje su nekad odmarali kralji tijelo. što su zrnom pogođeni smrtno pali.

bez samrtnog zvona Mru bozi.. smrznu se i susta.. Niz zlaćane mu nekad trepavice Za suzom samo suzica se ledi..Oj.. . Febo! . Da vječni Sveduh nedomašan nikad Sve čudno se je smješkao kadikad. svijetlo. što je tekla Kroz žile svijeta. Svjetlonoša se izmorio sijedi I mrča mu se lice. Da snijegom zadnjeg zasiplje mrtvaca. mora i doline Pod krutim ledom leže izravnana. Oj.. zbogom.to svijetlo bi. On ne da da se smrvi! Vrhunci brda. kako brzo blijede Te sjeni. Mru . A nijemi Fatum grdan sanduk kuje I leden prevjes tke im preko čela. Bez smrtne svijeće..pozdrav je od Feba.košto sanja u prozorje mre. Ta ista nikad neviđena usta Zanijemila su. Mru bozi . Mru bozi! Čudno. na Olimpu gori Ko Moloha il čarovnu idilu. A on zar sami grobne sred tišine Da zadnji bude krajem zadnjeg dana?! 2 kristal 90 . Na pijesku puste. Mru . A on još diše zadnjim dijelkom pluća I još se giba zadnjom kapljom krvi.Tek tko se ono potrbuške svija Na lednoj kori mramorna vedraca?2 Za njime smrt se ko lavina vija. Božanstva gdje su pala umiruća. A zemlja bje ko stožer ledeni.košto magla vrh pučine.košto svijest na smrti gine I s njome ljudske tlapnje sve! ... Kad čovjek poče da nebesa tvori.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme ZADNJI ADAM Ta ista nikad neviđena usta. vasiona.glasi sa Geje struje. što ih strah i varka sprede Pod Himalajom il na vodi Nilu. Što nekada su životvorno rekla: "Nek bude svjetlo!" . zbogom. Gejo! . krvca.

Ti bajni luzi . Nek mrije sve.ta sve miluje se Kud je . mjesečina bajna I vrela krvca i milje života I cjelov žarki i još mnoga tajna. vasioni svemir.ko da biser teče. Da pita. Tajna i divota! I radost slatka . A čovjek svojim stvorio je znojem.ta sve raduje se. I more silno.gdje su?! I tropske palme do neba visoko I sjajne zvijezde u majskome krijesu I brze rijeke ..tužitelj svemira! .Tek vječni led! I žile mu se koče. što živio je dovijek..ta sve obijesno je. I obijest laka . Vjekovit blagdan .Ah. kamo? Slavujak mali.što je?! Cijela povijest pokapana krvi. Gdje su. zraka! zraka! zraka! I ne će mrijeti. I savija se zgrčenijeh šaka. ne će! ne će! ne će! Nek mriju bozi. 91 .. slabi.. jedino i samo. I tu je pao! Žile mu se koče. I . što ne vidje mu oko. A suha rebra uporno se boče. Da Bogu ruku poda?! I sve na zemlji. al ljudstvo prkoseće Svoj da'nulo mu nemir. Na odru svijeta izdišući Adam. posljednji je čovjek..Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme I tko je taj. bratstvo i sloboda! Da čovjek bude do nebesa prvi. Jednakost. Pa on je tu ko zadnji od Titana. Ko zadnji svjetlac prometejske vatre. nekada. Oblačci laki u zoru i veče. prije nego smrt ga zatre: Za čega ta nirvana? Buntovnik. Da vidi konac svjetskim mirijadam? Je l? Bog? Ne.. Sagradiv carstvo Edenovo palo O trudu samo svojem?! . što se rajem zvalo. I savija se zgrčenijeh šaka. A suha rebra uporno se boče Ah. mrtve što bogove dira.

što je bilo. U njemu vapi ljudstvo prkoseće I vječnog duha nemir! Da pita: kud je. Na tvrdi led mu mrtva glava pada Ko pitanje.upitnik! .. s ponosnih kubeta. što odgovora nema.Praminja snijeg i pokriva žurno Taj zadnji znak. I prostro se je izda'nuvši tako Cijelog ljudstva oboreni lik. ne će! ne će! ne će! Nek mriju bozi. Tek gorki grč . Sa Svetog Petra možda il Sofije Oborio ga sverazorni prst. Sagradiv carstvo Edenovo palo O trudu . A usna samo ukoči se nijema U gorki smiješak beznađa i jada. A čovjek svojim stvorio je znojem.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Ah. A na njoj čudnim odrazom se sije Sred pustog leda ukočeni krst. što ga više nema. I odvlači ga preko puste stravne Na odar zadnjeg Adama i svijeta. zraka! zraka! zraka! Još neće mrijeti. Niz led i snijeg prašti amo tamo I juri sve to bliže. Uz zadnji jecaj samrtničke muke Tek nemoćno se trznu. Na zemlji da je bio i bitiso! Praminja snijeg.samo svojem! Al gle! s daleka sjevera onamo Na polutnik se silna santa skliže. al žile mu se mrznu. što se rajem zvalo.. Oborio ga pred hiljade davne Sa gordog visa. vasioni svemir. sipa inje gusto. A blijedim noktom. I silne grude naokolo baca I krije znak pod noktima mrtvaca.ko ocjena božanstva. golema! A pod njom spava kao luda sanja Sve. da isprazno prođe 92 . Do neba gruda ledena. Na zadnjoj mrzne usni čovječanstva. zadnje što je mako: Napisao je u led . Sve više nada nj brdo valja pusto: Spomenik svijetu.. što čovjek ga je piso Ko svjedočanstvo očito i burno. I zadnjim kretom ruke On grabi krst.

Nuto čuda! tko je ono Što je tako gordo gledi? Kanda joj se drsko ruga: Baš ti hvala mnogo vrijedi! Ljuta Pamet. Klanjaju se. U prirodi gospodara. Amo-tamo..Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Bez glasna traga. Pa nosnice širi holo. što si. U sredinu braće ljudi.Ja sam veća! 93 .. dokle opet dođe Nov kaos mutni do . Blebetuše sluša koke.sve se diže. nevidovna. PAMET I SREĆA (Po pripovijedanju jednoga muhamedovca) Došla Pamet u svijet ovi.drugog izdanja! Vienac. Tko je veći? .čuda stvara.vedro bilo Pošla Pamet da se šeta. Kuda ide . gdje se moli Da ga pjetlić ne pojede. Iz koje li rupe banu?! Mrska riječ bijes rađa. Da im pospan mozak budi.Ah . tamjan pale . baš u živac Pogođena. Klanjaju se sili uma. da ih puti.al to je bilo davno! Jednog dana .Tko si. Razumije šapat cvijeta. Po granama što vam sjede. Prijestolje joj dižu slavno. I još svašta čuje. ljuće planu: . Da ih uči. Kamo stiže .. 1896. Sluša pčelu i slavuja. Sluša crva. Pa se pita: je l' tko veći U svijetu naokolo?! . eto ljudi. znade.

Pruže desne. I da nema goreg kara.I . Muka im je. da vidimo.Darujmo ga! . ludo? . . idu. . .. . . Po obali nešto luta Kano slika očajnika. Ispala mu rebra suha A kroz rupe od kaputa. ... idu. a ti. Teška bijeda i glad žuta. nikog naći Gdje bi oklad okušale.Spasimo ga! . Pa onako neka bude. Cijelo znanje ovog svijeta U prst mu je mali stalo.. . . . .. Kako će im svijet da dijeli! Idu žene. a ja . . .. i od gladi Na kostura sjeća likom.eno ga . Nahraniše gladna crva.Pamet šanu . e na kojoj Slava li će ostanuti? Al uzalud.bokca umna. Dosjeti se Pamet jedva. idu. Baš nikako da bi posto Ma ni zadnjim podvornikom! U očaj ga bijeda tjera. Jezero se malo širi Podno brda mila lika.. Uski su im svuda puti. . Čiji dar je cijena veća! Stigoše ga. . On postade umnik prvi. Kušajmo ga.Sreća! Poklaše se žene ljuto. . . oklad vežu. Idu žene. Odrediše da ga Pamet Darivati stane prva. Eno ti ga bosonoga! Amo-tamo. Da se krenu u svijet bijeli. al mu vele. Da mirnije razgovara.Ti si Pamet. idu Pa su nešto gledat stale . .Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Ja sam Pamet.doda Sreća.. . Svi ga hvale. Što ga ikad nebo dalo. . digoše ga. 94 . Da umije previš' toga . .

Umni kralju. Koliko bi okom treno.Vodite ga! . Na prijestolu sjedi kralju.Vodite ga! . Na ruke mu gvožđa meću. da mu sudi. Šta ćeš ti mu sada dati? Napunih mu punu glavu. A on evo punom glavom Ponio se ko . mrskom kućom. sejo! . Iz vode ga opet vade Pa pred kralja. Al ne dadu mrijet ljudi.budala!" Nasmija se Sreća samo. Što moj slabi um goneta. kralju. bit će nešto.grmnu kralju. gledi kralja. Vika. Pred kralja se smjelo šeta: "Čuj me. Nu. Što ti s glave krunu trže.Pamet kaže Čemu da se jadnik pati? Dala sam mu što sam mogla. moj kralju.. buka. Čin je čudan. Trže krunu i ko luda O pod naglo njome tresnu. Pred tamnicom. Mudrijeg mu nema para. grijeh je strašni.. Da vidimo tvoju krunu!" 95 . Stala Pamet zvati Sreću: "Čuj me. Istina je..Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme U talas se hladni baca.Pecite ga! Obješena za ušesa!! Odvukoše gladna miša. S glave kralju krunu trže. mudri kralju. Svijet urla: "Nek se vješa!" . Koliko sam sama znala. trista mača U rukama vjernih bljesnu! . Odjedared skoči brže.. Što u glavu bokcu dunu. Kad mu eto dovedoše Samokrvna zulumćara. mudri kralju. Ne prosuđuj čina brže. Uđe jadnik. dobri kralju.

tko ga spase. Ti ga daješ živa peći.. 1891. Živ mi bio. ... Dovode mu roba sinja. Valjda što ti život spase... kazuj. Pred kraljevim dvorom sjajnim Praštaju se žene dvije: "Tko ga diže. Plaća to je tvojoj vjeri!" U kraljevskom sjajnom dvoru Glazba bije. Što je? .reče . blijedi šute. Al se Pamet vidi ljuta. zete dragi.Stoje sluge.iz krune mrko viri Trovna glava guje ljute. Pre neg ti je mogo reći?!" Stoji kralju . kolo pije. sila veća. Evo tebi vlasti pola I evo ti moje kćeri.Bježi kralju!! . .. Osmijehom je Sreća gleda.Bože! . "Evo .. Rastaše se. Da se titra ovim svijetom?" Tako Sreća Pamet pita.. Gle .. "Ti ga mučiš.od mene ti Carska budi milostinja.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme U prašini kruna leži. 96 . Tko ga pope carskim zetom. Tko je. i od tada Sastanu se rijetko puta! Vienac. Odjedared plašna skoči Ko od zmijskog od ujeda. ti ga vješaš.zove sluge.

Zamirisa od tog cvijeta Eden-milje vaskoliko.Otvori se. Kada na prag od Edena Bog keruba stroga vrže. U srcima prvih ljudi. Onako je cvijetak niko.. suze su svemoguće I od svake kletve jače.. Al samo je tužno. Pa je tajno među lišće Jednu suzu proplakao. Što Bog tako rijetko plače! I kako mu suza pade. progutaj me! . I veliko kad je biće Odreklo nam dar milosti.. A pred rajem samo ljude Uzdišući. Kuda ljudska suza pade! I kad se je gorom.Duh veliki jednog dana Sašao je sa visina Pa je gledo Eden davni I strogoga kerubina. I kada je čovjek pado Pod teretom ništavosti. vapijući. širom raja 97 . Pitahu se ruže rajske I sve ptice i leptiri: O. tužno. I kad kerub mjesto mača Sa nebesa munju trže. Kad je demon s neba pao I u ljudske ušo grudi. dolom. Kad je Kain zemlji viko: .Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme KAKO JE POSTALA NADA U tamnini. u davnini. Što otako bajno miri? Al uzalud. gdje li je cvijetak novi. Uzdisalo "aj" i "vajme". O. U strogom mu onda srcu Bude nekud teško žao. I kad vidje zvijeri razne Edenom se igrajući. Kad se širom zemlje majke Božja riječ orit stade: Nek je kleta gruda svaka.

I potreslo kletvom vajnom I zemljicu i nebesa. Ne znajući oblijeću ga I slavuji i leptiri . Zgrozio se kerub strogi. A ljepota teško da ga Zbog ljepote tek veseli. A za njime i pred njime Stotinu se jada vija I prolaze tako vijeci Besmislena tragedija. U počinak jednog dana. Al je vidje cigli samo. Toliko je bijeda ljudska Božju srdžbu nadjačala. A za njime ljudstvo cijelo Srnulo je. Tresnu Adam grešnom rukom Na zaprta vrata raja. Našo bi ga samo onaj. 98 . Lakomo je ljudsko oko. puno bijesa. Tek što rajem izgubljenim Miomir se njegov širi. to i želi. I samoća. Da ju svake skvrni čuva. Na vrhuncu od očaja. Što iz ljudskog oka struji. Da je ne bi odat mogli Ni leptiri ni slavuji. Na troje mu puče pala. koja ju je Pod koprenu zakopala. A kerub je u nemoći Gledo divlja ljudska jata I oružje polomljeno I skršena rajska vrata ..Hrlio je Adam dotle Preko raja poput zvijezde. I zato je teško naći Onaj korijen božjeg cvijeta. Od čijeg je oka pala.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Nijesu ga našli nigdje. Nerado se ljudska noga Preko trnja do njeg šeta. I što vidi.A pred rajem zatvorenim U očaju ljudstvo luta I tvrda mu zemlja majka Izgubljene suze guta. Tko i božju suzu vidje..

Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme

Hrlio je, mislio je Da za njime braća jezde, Uz koje se prvi bori Za podrijetlo od božanstva I za ona prava sveta I za obraz čovječanstva. Ah, al Eden ima svega, I jabuka i koješta, Kroz jabuke mjesec škilji Ko svodilja stara vješta, I trajalo dugo nije, A to ljudstvo sito, pjano, Zapjevalo razdragano, Poigralo razuzdano. A zvjezdice s mirna neba Šetahu se svojim tijekom I titrahu očicama Sve od rugla nad čovjekom, Smješkajuć se onom ljutom Adamova srca jadu, Gdje mu braća slatko hrču Pod jabukom i u hladu Sve bez brige i poleta Za podrijetlo od božanstva, I bez pojma i bez volje A za obraz čovječanstva. Hrlio je Adam dotle, Dok pred božje lice panu, U duši mu sveta vatra I čovještvo i sreća mu. I kad dobri Bog ga spazi Puna svete želje same, Preblago će njemu reći: "Što mi želiš, moj Adame?" Al je drsko ljudsko čedo - Što li želim? I još pitaš, Ti, što ljudske vidiš misli, Što u ljudska srca čitaš! Zar ne vidiš zmiju ljutu Što nam žive grudi dere, I prokletstvo što ga metnu U mlijeko od matere? I čemu nas onda stvori, Kad nas prokle u sjemenu -? I je li nam očaj ovi Na čast tebi i imenu? Gle, za menom pleme moje Riječ od tebe svetu ište:

99

Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme

Odgovori, zašto stvori Zemlju ko i mučilište? I što misliš, dokle jošte Da nas tvoja ruka bije; Odgovori, o tako ti Svih nebesa velikijeh! Nasmija se milost božja: - O, Adame, čedo moje, Ogledaj se rajem mojim, Gdje li ti je pleme tvoje! Okrenu se Adam ljuti, I kad vidje što se desi, Obori se, tek što šanu: - Smiluj mi se na nebesi'! To je Bogu žao bilo; Da bi žalost manja bila, Bog Adama opet diže U nov život iz mrtvila I reče mu: - Eto, sinko, Sad si opet Adam stari; Tek se čuvaj od afekta, Jer to živce silno kvari! Vidiš, brajko, neko tamo Pod jabukom prste liže, Neko opet drukče misli I za druge bune diže Izmed srca i želuca Sporazum se zalud ište, A ja imam u toj stvari Sasvim treće stanovište! I - počeša Bog se dragi: Opet, znaš su lijepe stvari, Kad ovako ko za druge Nosi kožu po pazari'; Ima u toj tvojoj vatri Anđeoske nešto zere, I ti si mi - kako vidim Zbilja osto bez večere! Al da bude svakom pravo, Primiriši cvijetak ovi, Tu sam, mislim, negda plako Zbog gluposti čovjekovi'! I kad bude tebi teško Od jada ti u plemenu, Nać ćeš snage u tom cvijetu Na nevolji odgojenu. Nek te njegov miris prati, Al cvijet će bit uza me,

100

Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme

A ja sam ga prozvo "nadom"; A sad ajde, moj Adame! - I onda se praskom silnim Eden sruši i premota; A Adam se s ljudstvom nađe Na početku od života... Protekoše dugi vijeci, Kroz borbu se život vija Protekoše dugi vijeci Besmislena tragedija. Gine često ljubav, vjera, Ginu mnogi ideali, Samo nada, pusta nada Uvijek jošte srca gali. I kako je pala negda S rastužena oka sveta, Pod oblačnim i sad nebom Najrađe će da procvjeta. I da cvjeta, da se širi, Najbolje joj suza prija; Kroz nju nam se mili život, Besmislena tragedija. A komu je korov svjetski Zagušio miris nade, Pa mu srce pusto stoji, Pa ni suza ne imade, Već propada dublje, dublje, A sa srcem izgubljenim, Kad zaludu kucat mu je Pred nebesim zatvorenim: O, nemojte nikad kleti Izgubljenog onda sina, O, nemojte nikad reći, Da je ljudska izmetina! Smilujte se i kroz suze Na mrtvaca gleđ'te živa; Nijemo samo nebo znade, Zašto i to katkad biva!

Vienac, 1892.

101

Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme

ANGELUS
O, kako milo dršće vazduhom Tvoj meki glasak - žica srebrna, I kako mi je slatko slušati Taj blagi pozdrav snene večeri. O, reci mi, o koji dobri duh Iz tvoje čiste jeke šapuće, Pa meni ti je tako lagodno, A slušajuć te, sveta pozdravi! I nešto kao topli poljubac Golicajuć mi grudi dodira; Ko da je čisti seraf sa neba, S oblaka meni pozdrav donio. Od goluba su krila njegova, I s njima mi je oči pokrio, Da mjesečev me tračak ne budi. - O, spavaj - anđel meni govori Jer Bog je noć za one stvorio, Na koje nije danju mislio! - Ne pokrivaj mi oka, serafe, Kad duša mi je nijemo gledati, Gdje gine zadnja luč na zapadu. I onda drhtne zvonce večernje I uzvije se glas mu pod nebo, A anđel rajske dveri otvara, A tiha noć u ruhu odmornom Nad glave naše krila razastre. Ja ljubim crnu, nijemu kraljicu, Ja ljubim njezin mrtvi zagrljaj I slatko mi je glavu umornu Položit joj u krilo pospano. I onda tako polunesvijesnu Na nepomičnom njenom koljenu S daljine slušat talas zvukova. Sve oko mi se tada rastapa U bezdnu pustog, vječnog svemira, A poput rose sjajne, sićane, Moj željni pogled svud se raspline Po hiljadama sjajnih alema I prodire joj tanku odoru I u srce joj tajno ulazi Pa ondje zaspi slatkim umorom. Ah, tako valjda samo spavaju Tek do dva srca što se miluju I što su baš u dugom cjelovu Od silnog žara kucat prestala. A Bog ih gleda, i Bog govori:

102

očajno. nemojte ih budit. ljubim samo nijemo. A poljsko cvijeće ono maleno. I lutajući dugim cestama. Da gledim vedro u noć duboku. Iz luga slavuj . U duši da vas nosim vavijek Ko melem blagi mnogim ranama. mili moji mali cvjetići! Nebesa su vas sama složila. I tebe mali. čisti serafe. Vi mili moji mali cvjetići! Pa ne skrivaj mi oka.Da l' nas vidite I čujete li. i ja tako. Da budete mi oku naslada. A slaba mi je ruka gotova Da bujni onaj korov iščupa. Na kojoj ste mi lijepi niknuli. Ko šapće. Pa diže one male listiće I diše čistim. čisti listiću. 103 . serafe. Što kroz noć crnu snažno odišu.srca razgovor. vedrim mirisom. Jer njihove se duše stopiše Na drhtavici dviju usana. čujem vas. Od strasti ljubim nijemu kraljicu. Iz lišća drhtaj krila ptičijih.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme O. o poljski cvjetići. Ta vi ste moga srca utjeha! O. Tek od njega sam spleo kiticu. Na koje se je tama nadvila. malo: . na vas rado usne privijam I ljubim onu grudu blaženu. Da ljubim ono cvijeće sićano Što kroz noć tamnu divno miriše. I tebe plavi. Na rođenim je čuvam grudima. Od žarkog čuvstva tamu ponoćnu I ona mala do tri cvjetića. sitni crveni. nemojte. Što istom se je zemlji otelo. I ono hoće da nam ugodi. O. Te oko vas se trovan šepiri. bijeli nevini. I jadno bi se samo vratile U grudi natrag ko u tamnicu! O. I tebe dragi. O. A ljubav našu tiho pozdravlja Iz trave glasak sitne bubice. I ono našu ljubav miluje. što vas volimo?! O.

mraku gustome! Sve uzdišući pjesmom iz srca I pjevajući samo onima. Ah. tvoju jeku. Pa znaju što je tama ponoćna. žarkog istoka I mojim željam sunce roditi. Tvoj glas je glazba mojim mislima! A kada jednoć jekneš zoricom. A bolujući tugom jednakom! Vienac. dana novoga. još će ljepše onda cvjetati! Al dok me guši tama s ponoći. I moje cvijeće neće venuti. I cvjetićima mojim malenim. Te leži poput teška kamena Na poletnomu krilu našemu Ah. O. 104 . I mene će se nebo sjetiti. A moje cvijeće. Kad pozdravljaš mi nebo sumračno. pjevajući samo onima Što s mojim srcem nijemo uzdišu. plavomu. zvonce večernje. I crvenomu. U dugoj noći. ja ću onda ko i ptičica Uzletjet lako nebu pod oblak I pjevati ću pozdrav radosni U slavu sunca. ponoćno. Da budeš vjesnik dana novoga. Al rosu kupim.premnogo. O. Na grudima su do tri cvjetića. to je suza oku ljudskomu! I moja noć je rosom osuta I grud je moja suza prepuna. O. Kroz koju moje želje lutaju Ko rasprštana iskra ponorom. cvijeće zaljevam. Da nadoji im perca lagana.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme I kupim rosu dugim stazama. I moja noć je rosom osuta. 1892. rosom osuto. bijelom. dotle ljubim tamu s ponoći I sitno cvijeće rosom zaljevam. Pa s vedrog će se. A što je rosa cvijeću sitnomu. I moje cvijeće neće venuti! A doć će možda časak suđeni. ima rose mnogo . Uzvinut će se zvijezda velika. U kojih gori iskra ljubavi. Na koje mi je suza padala. Na obzorje mi tamno. O. O. U kojih ima vatre božije. I zato mi je blago slušati.

I toranj isti cara-okrutnika3 Sve u snu čudne preživljuje dane I na te. Novovjeka mu bajno snatre čeda. Nek laka noć ti! Rim tvoj slatko sniva. Tišina brda sedmera mu skriva. kamen. Potucaju se boginje i vile I šuljaju se preživjele sjene Uz razvaline i uz uspomene. Gdje divsku djecu vučica mu doji.. kamen se sane. Tek na to groblje. Kad dah ga glodo majčina krvnika. 105 . Tišina brda sedmera mu skriva... I svemu dođe vječna smrt i zator.Il čas mu opet u glavi se roji Glinovit Tibar i vali mu žuti.. da je s njega car pod vijencem i s lirom u ruci gledao požar i pjevao stihove o pohari Troje. Po kojem miso na uzdahu prši. starče. na lijes bez mrtvaca. Do mrtva srca kroz prašinu slazi.Tuđinac sam i ne rodih se uz te. Al tebi. 3 Neronov toranj stoji i danaske u Rimu.svjedok tvoga cvijeta Po tvojim sjetnim ostancima plazi. Tuđinac gledim razvale ti puste Ko moje da su . Bljedolik mjesec . Grud Italije dojila me nije. Vele.Nek laka noć ti! Rim tvoj slatko sniva. Nad blijede sjenke Kapitol se penje I tek se trzne pogružena lika Na kucaj sata s kršćanskog zvonika! -.srcem tako mi je! Sve prođe tvoje: rob i trijumfator. počinut se ne da! Otaca dusi u uhu ti cvile. Preda mnom stereš polomljene krši.. Ko snužden čuvar uz mrtvaca šeta .Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme NOĆ NA FORU Ko pusto groblje slave pokopane. Pred njeg'vog oka maovastom mrenom Sav bitak samo sanci jesu prazni: Čas junak Mucij kraljem pred Porsenom Na živoj vatri desnicu si kazni . Kapitol sjenom sablasnom se baca! . Preda mnom dižeš stupe rasklimane.

..... Dok Tibar pljušti oko tijela mrtva .. Na humku jednom glavom maše Tuga: "Kornelija tu . glavo pobjednice Rome? Zar Tabularij od tebe se kida. Do Palatina čas ga misli mame: Svud viđa starac čudovišta tvrda.. Oko nje muljni vali se rumene. noćna ura bije.. Gorostas mrtvac Foru diže stijenje I staje. Pod mrkim plaštem krvav kolac krije.. gdjeno srijed luga U rosi suza.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Da budu orli: pandže i kreljuti ..? . Svud suho zlato i mramorne kame I trov i ruže i presvisle grudi.. trula zida? Il što su žuti tvoga Tibra vali Na mjesečini tako zaigrali.... Sve divsko bje mu ..... U duši peku mučeničke oči Al jeknu kucaj s kršćanskog zvonika I trznu Romom pogružena lika: Pod silnom njenom kapom od nebesa Ko dalek oluj šum šumori zrakom.... a za kesu zlata Slobodi svetoj druga evo žrtva: Na kocu glava umorena brata.... u Ostiju nose Ledeno tijelo žrtve umorene.Na vodi pliva krvav pramen kose. I klonu glava Rome pobjednice...majka sniva Graccha!" ... A jedna suza mili joj niz lice. I kolac strši.....A glava gledi....... gdje se div-Kapitol toči. Što drhtnu...Čas pušta pogled na sedmera brda. A mrtvac stišće remen obla štita I munju koplja blještava i vita. Ko nekad što su. Sve teži uzdah iz dubine lijesa... pak se na Palatin penje.. Kad smrtna nojca dodija junakom. U zadnjem li se zagrljaju lome Zar i ta dva tri trošna. I šumi voda..... 106 .ljudi i neljudi! Nu mjesec titra pa ga iz sna zove I lažna varka bjega u grobove . Do dvije kaplje mjesečine blijede U noći pola crnu tminu rijede.. hladu od uzdaha. I sluša.

. Na Palatinu sijedi starac čuči Pod zlatnim rubom o čeonoj kosti. Iz praška svakog jedan šiljak bljesnu. Uz sablast sablast srne iz dubina I kida zadnji kamen Palatina.prosti. I gdje su mnogi palatinski dari Tek bili sjajni pogrebni oltari . 107 . A jedna ura jeknu s Ara Coeli. kuda jedan šiljak bljesnu.. A ja je pratih. u šir. . Ta Italija draga mat' mi nije. 1884. a prazno korak jeknu. I gore oči. vrazi.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Na Palatinu carski dvor se koči.. Al i mi Forum neoplakan znamo. prosti! Al trula čeljust uzalud se muči. I u duž. kako lako brodi Za one gore. Niz obraze mi nešto topla teknu: Tuđinac sam i ne rodih se tamo.Pa pođoh. Pa rasplinu se sve ko oblak bijeli. gdje u neslobodi I moje majke kućica je stala. kuda pogled siže.. Po grudi mnoga sveta sjen se vije. a koplje se svijeti. Tek slika još mi na mrežnici gine Ko mutna kap na mlijeku mjesečine. Za koju rt me kod Filipa srazi!" ... U njega sablast uprla je oči.Vijek proklet da si! . u šir. I čeljust miče: . puče.. I gdje mi stoput vrelim mozgom mune Sve crnja slika domovinskih jada: Najljepša gledeć kako kruna trune I na što narod bez slobode pada . Ko atom zadnji od tisuća ljeta: Baš sve što osta od povijesti svijeta! I trznuh se.- Vienac.I cijelog Fora stupovlje se stresnu.. krunu s glave smetnu.. I u duž. A strašna sablast počela je kleti: "Slobodu svetu vratite nam.Zagrmiše glasi I koplje letnu. Iz groba jedan Rimljanin se diže. stara još je Luna sjala.

Vidio sam.. I kućarke i ponosne bijele dvore. Ah. Od pô čaše . Il kraj čaša rakijinskih i stakala: "Hoće l' ljetos biti rata?" . nešto mrije Zadnji odjek ko od zvonâ mrtvačkijeh A nijesam prazne vjere.od tog časa Sve uza me nešto kuka u pô glasa.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme SAN ILI JAVA? Usnio sam ružan sanak. I krveć se pala braća u dno groba 108 . Još se koji mudrac nađi brže bolje Pa ih huškaj..šuteć ore. tek ne s njima. Mnogo sljeme propanulo. a što vidjeh.. Kolibica još najviše.tuđin neki . Znadem dobro.mudro zbore. A nijesam prazne vjere.Bože mio. prvih ljudi ima. sve se satre I domaće davno iskra zgasnu vatre. I svi rad bi postanuli bar . Ponajviše svojevoljna siromaštva! U palačam. . Zavile se mnoge kuće crnom bijedom.u tog moga jadnog svijeta Manjkala je još i bratska sloga sveta: Do pô čaše složno pili i još kako. moj nebore! I krovove trulom slamom pokrivene. Dokle susjed .Bog bi znao. I gledo sam pustom zemljom gore. . sanak mutni što valjade. pravo i koješta. Misli su im svuda. Usnio sam ružan sanak.. Ali ipak. nek se bratstvo jače kolje. to i . .. išlo redom. je l' ono samo pusti sanak bio? Usnio sam da sa brijega visokoga Gledam polja i doline roda svoga. Al' mi ga je raj al' pako prišaptao. Nad jednog se drugi koči. ali ipak . Posrijedi je vjera. Mudraci im ispred nosa vino piju! I tako je išlo dugo. Sve uza me nešto jeca. I dokle se braća tako revno biju. svuda.i sve pođi naopako! Sve ti jedno drugom prijeti. grdi nešta. vidjeh.od tog maha Ne prođe mi ni čas jedan bez uzdaha. slabe nade. doli. sve i svašta.boli! I uzalud .ministri! A seljaci u dvorištu punom kala. mnijenje bistri. Po cestama hrpe djece zapuštene Gledao sam čudne slike.

To su kosti pretpotopnog . hiljade su tomu ljeta. Sve koljeno bogzna okle posijano. To sam evo igrajuć se iskopao! Gleda djedo.I gle . Ne čuju se gusle više.Vrijeme leti . Oko starca veselo se uhvatila. 1892. je l' ono samo pusti sanak bio? Vienac. djedo. moj sinko.magareta! I otpljucnu. slabe nade.Ded mi kaži . boli -. Što je nekad u svijetu davno bilo .Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Ne znajući nikad pravo.odnekale malo čedo Preda nj skoči pa će reći: . s dlana na dlan tako meće. Ah. Znadem dobro sanak mutni što valjade. On im priča na staračku lako.od tog maha Ne prođe mi ni čas jedan bez uzdaha. I jošt' im se mrtve one mrze kosti. Misli dugo pa sigurno onda reć će: .E. tuđe pleme i sve strano. A nijesam prazne vjere. . al ne ljude! Drugi jezik. Al me sjeti jedna gorka suza samo. Davno im je zadnje drvce istrunulo. više rada. manje glada! Pred kućicom one braće starac sjedi. 109 .dug je moro vijek da bude Onda vidjeh istu zemlju. zdrava. Zadovoljna. Al' mi ga je Bog al' đavo prišaptao? I to mi je sanak ružan .Gledaj. A na domu treći im se davno gosti . čila. Al u srcu kopka. svjesna oka u svijet gledi A četica žurne djece.Stid mi krvav podbi lice I zgrozih se nad sudbinom povjesnice. Bože mio. Manje pjanih i veselih..Bog bi znao. Da mi više povjesnice ne imamo! I to mi je sanak ružan .Bog bi znao.eno . otkle zloba. kô se čulo. Što je ovo? . Manje vike.. manje buke. milo.

I bespomoćna sve je natega! . I da nam ljeti naši krvnici U utrobama djeci sudiše! O. istok amo gleđ' I sjever ondje i ovuda jug. A ti tražiš. stvore moj?! A zašto da bih ja Zbog jednog stvora drugi kido stvor?! Gle zapad tamo. Što zastire sad oči njegove! Spomeni se da ropstvo nemilo. smiluj se. al ljudska jest! Da kunem kletvom krvne silnike. I od onda smo svi mi smrtnici Komadić tvoga bića velebnog. Da bijem narod. zlokobnu. krvna željica.. sam da pogazim U prirodi mi zakon najveći! Al da je tebi stati onamo.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme MOJSIJE ".. Otkako si u svojem Edenu Iz zemlje prvog stvora izveo. Prokuni kletvom krvne silnike I spasi narod moj. Sa stožerima tvojim drmao. Izvedi narod moj. 110 . Tad vidio bi. Gospode. silni Jehova. o Gospode!" ."Nedohvatni su sudi. sićušni. Jednako mal je piramidâ rt Ko rov. o Gospode. A sve sam ovo napunio ja Života klicom. Udahnuo mu dušu besmrtnu..A luda želja! da. Al to bi mrva s tvoje mrvice. A da bi crv tvoj mali. što neznan izbaci ga krt. a zbog naroda. O. I zakoni su tvoji vječiti. Početak gdje je mojem pogledu. Ko teško ono stijenje nadgrobno. svim je mio vijek I svačije je pravo disati. Na leđima mi tlači bratskijem. Izvedi ga iz ropstva zlopatna I skini mu sa vjeđa pospanih Još onu mrenu tvrdu. ljudski jadniče. Davnina mrkla prošlost zastire. što je sićušna Ta tvoja ljudska. U kojima se nama pojavljaš. S visina mojih.

silni Jehova. Da nijesu vrijedne s tobom. Izvedi narod moj. Što u grud sam mu svetu metnuo Ko odliku u cijelom stvaranju. koja uzvija Plamičak sveti. O. smjelu. pa se u srcu 111 . jesu l' tako slabašne. gospode. O. u koje si ti U tajne svijeta postavio ključ. o Gospode. silni Jehova. Da utrnem mu onu iskricu. Da imaš krila. reci. vladu dijeliti? O. što ih diže krt. maleni. Ponosit diže čelo prevedro I teži tamo gore nad zemlju. Al tvog smo ipak bića čestica! I čovjek eto gord sa rodbinstva Sa vječitijem tvojim iskonom. ljudsku željicu. s našeg pogleda. Al ostade mu plamen iz neba Ko zapretani žar pod pepelom. I one ruke. Gospode. Gospode. I bude katkad. Gdje njegova je duha kolijevka. Zaboravih u srdžbi pravednoj Da duh svoj u tom rodu ubijem.sitni. Gdje meki. Pa. Baš ravan nije piramidâ rt Sa rovinama. kukavno. O. što smrtna žena baštini Od zagrljaja s muškim plemenom. vječiti. o silni Jehova. jadniče. o. Dok boljim pojmom grlio sam svijet. Je l' ljudsko čelo za to stvoreno. Al kod nas ovdje. Tu ludu. što sam potako U srce prvog onog čovjeka. Izvedi ga iz ropstva zlopatna I ne daj.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Pa sve što jesmo . čelom puzeći!" . klanjam ti se. svilni plove oblaci U zlatnom moru zraka sunčanih. neokajna moja pogreško! Prikratio sam vijek besmrtni. kad prokleh onda rod I sve. A u čast tvoju. da ti stvor na oblik tvoj U prahu leži. O. reci.Po riječima te poznam smjelima. sitnoj zemljici. I makar da je sve to natega! Već pomiluj mi. S visina tvojih sve je jednako Na ovoj maloj. Da u prah pada ropski.

A šta su ljudi . Al on da nije svojoj hrpi svoj! I gle . upored: I čas se prašak ljeska o suncu I preljeva se bojom šarenom.ko i prašina. I tebi baš. Ta sjajna vatra crna bit će smrt. A čas ga eno s blatom smiješana I neviđena gdje u kaljuži. vječitih. A nad svim visi krilo udesa I mota gore.ko i pustara. Al jao tebi što si želio. "Ovuda!" . kada počneš sam U ideale svoje sumnjati.bolno odmah osjeti U ovoj svojoj gustoj kaljuži. Kad zaigraju kolo vjetrovi.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Ko zublja žarka iskra razbukti. Mrijeti ti ćeš. Mrijeti ti ćeš.strašno grmio je glas "U obećani rajski Hanaan. vječitih. dolje. Kud teče mlijeko i slađani med!" A narod božji gledao je stup I šapto: Baš ga j' lijepo vidjeti! I sigrao se šale svakakve. Pred silnim ljudstvom gorio je stup Od crne zemlje pa sve do sunca. svilni plove oblaci U zlatnom moru traka sunčanih. A usred stupa žario se prst Na ruci silnog boga Jehove. Gdje meki. Da ta mu bara nije tuđa krv. I prosuo se narod pustarom Ko oblaci od guste prašine. kada počneš sam U ideale svoje sumnjati!" 112 . Po drugi put si slušo osudu: "I tebi baš. A šta je život . Al što se trese gora sinajska I što to grmi strašnom pustarom? Na hiljade su onaj čule glas. Razumio ga samo genije. Ta sjajna vatra crna bit će smrt.kad tako već je ukleto I prokleto će navijek ostati. što goriš plamenom Od ideala silnih. što goriš plamenom Od ideala silnih. Gdje njegova je duha kolijevka Al bolno . Smilovat ću se tvojoj željici. I čovjek teži gore nad sebe.

A granje onda stane pucati. Što lako im je kupit igračke! Oprosti im.i ko kad krošnjama Polako stane vjetar zibati.riječ gromovna Ko šiljak oštri srce prosjeknu. Tu navrh brda svijetli genije Raširio je ruke brižljive. okrepe. Što sjajio je ispred naroda Onuda kud je zemlja Hanaan. a ne Jehovu! ". tako krenu žagor narodom I ču se s hrpe glupa poruga: . Sagradio si tele zlaćeno I tele slavi.ko na uzici Od lanaca iz zemlje misirske?! 113 .divu . I smijeh taj je čuo Mojsije Iz vatrenoga stupa božijeg. božja odlika. Što geniji ga nose u srcu. Da nađe tamo nade. Al ima smijeha. svemožni. Al ono narod. to je dakle zemlja Hanaan?! I zato si nas vuko pustarom. Da srećniji ti budu sinovi. Da panemo na hladna ognjišta! I tko je tebi pravo podao. Da još nam za nju valja strmoglav Niz ovo gadno brdo srnuti.Aj. o Gospode!" Nasmiješio se silni Jehova. Kad okrenu se svome narodu. Ožario ga tračak sunčani. "O. O. Ljepotom još ga osu Jehova. Izvedi narod moj. evo tebi zemlje rajevne. I gdje su preko brda velikih Na medna polja puti vodili.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme I kad mu . silni. kojim sužalost Nad jadnicima suze proljeva.. vječni. Neg ti uz pune lonce misirske!" Al stoji svijet . Oprosti. evo tebi. svemožni. I sve to jače lišće uzdršće. U naroda je krivi prorok prav I narodi su djeca velika. Slobodi da nas vodiš silovno Po svojoj volji .. Slobodu svetu tu da zagrliš. O. izabran narode. o silni.

1893 114 . tko je tebi pravo podao. A gromom grmnu riječ Jehove: "I tebi baš. kada počneš sam U ideale svoje sumnjati!" Vienac. Slobodi da nas vodiš silovno Po svojoj volji . što goriš plamenom Od ideala silnih. Mrijeti ti ćeš.ko na uzici? Tek primio se srca očajno I dvije mu oči suza zalije.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Problijedio je silni genije I kroz srce mu ruglo prožignu: Da. vječitih. I glava mu se mrtvo obori. Još zadnjim trenom vid mu počinu Na obećanoj zemlji Hanaan. Ta sjajna vatra crna bit će smrt.

vajna. gorka. Dok se narod mrtvih sjeća. kad si bratska Prvoj kaplji sa nebesa Pre no riknu vrata adska. Da satare krivdu gromom? Ah.? Majka naših. U dnu duše majke blage. Kog rodiše milijuni. Rad srdaca i skeleta. Izginula nada roba? Ah. Kad pod vjeđom krvna planeš Pa čemerna. Prije groma. uz suze cijelog roda Obori se na te kosti: Slomili su granu ploda. suzo tajna. prije trijesa? Što si krila onog časa. Što ih tuđi prah pogrebe.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme SUZI ROBLJA Što li kriješ. Bog će plakat povrh tebe! 115 . Na verige ropske kaneš? Što li kriješ. Gdje nam sniva žrtva vajna. A kad dršćeš u dnu oka. Čim nas zdraviš povrh groba. ti bliještiš žarka. Kad prokine bol duboka Rad otete djece drage. suzo tajna. Kad si pala po stratištu. suzo sveta. I tvoj odsjev srca sjeća: Da imade uskrsnuća. Al sjemena osta dosti! Što li pričaš. vruća. Gdje se diže oltar spasa I gdje vrane pir si ištu?! Poput slapa u pramaljet Okrepljiva zažubori: Ne propada taj amanet I prekasno ma da zori! Što si krila kad se sruni Niza lica mužu onom...

Čeliči se desna čvrsta. ne ide danas više Da se polja krvlju tope. oštracu.-? Hej. Pitoma smo i mi djeca Milostive Europe! Prostili smo svud i svima Neplaćenu krvcu staru. mani šalu. Suze naše? kakve suze. Drukčije se danas sudi! Tlapi ti se: e su davno Svjetlali te naši stari. oštracu. 1885 JATAGANU Hej. Kakva to se šala budi U tvojemu pametaru? Hej. Ti si njemu voda krsta. Senj. Teci samo niza lica I u zvijezde zasjaj gori: Na naš badnjak repatica Sjajnim trakom rujnoj zori! Bugarkinje. il bi htio Cjelivati čije grudi . Bog je ovo tako htio. Da pošljednji budu prvi! Suzo roblja. Plemeni se čovjek cio O svom znoju i o krvi. Kad smo cijele glave dali! Hej. oštracu. gujo ljuta. Sumporna si kap goruća: I očajna i užasna.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Rob se rodi. rob te plače. 116 . suzo strašna. Što se ljuljaš o duvaru. Pred Bogom si svemoguća. Kad su one glave muške Kosile se ko u šali. Što mu više uzdah skače. Kad je babo dora jaho Po krvavih po pazari'.

te u grobu Kraljeviću Marko drijema. Što ustati Marko neće: Ta kaki je krvnik ljuti. Da za tebe posla nema. onda je bijesna luda. Serbez4 mu ih ubrisati. A pamet mu danas fina. Što lijepi svijet ruže! Što je babo tobom sjeko. Kad poteku komu suze. Krvio bi ovo sreće! Već se nama danas hoće Uništiti divlju klicu. I brnjicom vezat usti. Sinčiću su čudne stvari. kad nas sjećaš Prošlih dana. moj handžaru! Sve Sloboda svijetom hoda. 117 . Ideale druge šara: Hej. ne treba danas više Muškog srca ni handžara! Vienac. vidiš i sam. 1891. Hvala Bogu. A grunu li s novih jada. Moj handžaru. A škrine li opet zubma E. E je sinak čedo novo.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Ne volimo. 4 Turska riječ . Tanja krv mu žile žari.slobodno. Svakomu će pravo dati. I raskovat gvožđe tvoje U tananu neku žicu. Pa pohvatat bijesna srca Te se s neke krivde tuže. I još više Bogu hvala. Prosto mu je tražit suda.

Što su to ljudi . Bah . Al vi ste uvijek istoga mnijenja!). Što ću pozajmit klasičnu strofu! Majčica Gaea nešto je drukča. Ne da se tako lako zatajit. način korektan. odlična kuća i ekcelenca U vas je slavne vidjela dare. Prvi vam korak bješe da svojoj gospođi bajnoj Laznete skromno gospodsku petu. Prostite i vi. Željeli nijeste pogledat u zrak. reko bih.sigurno znate. neg'li je bila Drukčiji danas treba Apolo. Vani je zima (ne znam vam toga reći na pasju. gotovo.il je čudo: s vremena duhom pođoste naprijed. uopće psić ste moderan posve. toga se nađe baš i u ljudi. I kad su ljuske pale sa vašeg slijepoga vida. Kastore dragi. Pružili drugo. Sve vam je jasno. kičme ko britva. Kad vas je koji majčin miljenik razmićen nešto Obijesnim prstom ščepo za uho. na primjer. sjeni. Tempora! Mores! Glete. prostačke psine Podvita repa. ta zaboravnost. da se čudite nešto. vidi. Gdje vas je časna predala nekad na svijet majka. Kastore dragi. Vi ste mu odmah. nježno. gospodski psiću! Drijemajte samo mekom na sagu.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme GOSPODSKOMU KASTORU Prostite. Sipa po vrašku! Kako li samo žmirkate važno! Očito. psiću vanredni. lutajuć tihe na Letinu žalu. Kud li se trgom vucare trome. Cijela obitelj. repić podvinuv! 118 . ali izvin'te. Sve je uzalud: odlična kuća. Skitnice jedne! gotove uvijek željno zavirit Poganom njuškom u svaku tricu! Peče vas. Vidi se. Zlatna metoda! Cjelovom tijem shvatiste život! Meka vas ruka uze u krilo.

tebe svjesna. U kut iz kuta. Suza moja. Odlike više praktične vrsti! Ipak vam . al se i za te Mirisno peče masna kobasa! I ja sam. da ste . evo. cjeluješ petu. Reko j' babo čedu svomu. malko slijedili .Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Zato ste tako legnuli meko. Baštino mi pradjedova! Moj je djedo ocu momu Na samrti tebe predo.ljude! Vienac.ne hteć uditi daljem napretku vašem U uho nešto šapnuti moram: Sve mi se čini.svojom metodom. S tobom moja duša plače. kako vam reknu. Al te krepko srcu nosi. Oči moje vatrom griju. što znači biti psetancem odlična gazde! Najlakše k cilju podvita repa! Pitoma njuško. Krilo moje raste jače S tvoga daha od vjekova. Polažem lovor preda vas. Što je boštvo na oltaru! Grudi moje burno biju. 1891. PRED KNJIGOM POVIJESTI RODA MOGA Nije čelik moja desna. A ja vatrom žarke snage 119 . Kastore. Slab je to darak. ali se zato Ne pruža vaša šapa badava! Eto. Grijem tebe na svom žaru. Krvave ti liste rosi! Otvoram ti svoje grudi. A ti si ih zagrijala. I tamo mi ono budi. zato vam danas Prolazi starost kao u loju. jestive više volite stvari. Ti si njima bilo dala. kreposti vašoj savio pjesmu.uglavnom . Da sam i ja tvoje čedo.

Kud se naše kosti bijele. Jer se lako. Sa gusala nam Sloboda Ljepše dane prorokuje! Njenoj sreći moja krvca.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Do zadnjega bit ću dana: List hrvatske lipe drage I slavenskog debla grana! I kunem se ostat tako. I tako mi svega tvoga Što ti sveto i milo je. Ta sva povijest moga roda S guslinih se žica čuje. I za tvoje slovo svako I živjeti i umrijeti. Kad se povijest svoja ljubi! Pobratim. Dok mi božje sunce svijeti. A kad dođe umrijeti. 120 . Metnite mi blizu srca Povijesti nam listak sveti! I kako se ptica vije. Gdje se vrana jata gusta Sve uz našu krv vesele?! Boli spomen! al jednako Kunem ti se pravdom neba: Tvoje gorko slovo svako Oplakati. Da ne plačem. cijela sebe Žrtvovati tvomu zmaju. kako treba! I tako mi djeda moga I prsiju majke moje. lako mrije. Moj će dašak da se gubi. Na tebe ih evo skladam! To nam božje vile daše. Zagreb. 1891. da se nadam. Kad mi srce iščupaju! Ah. Iščupat će onda tebe. I tako mi moga groba I zvijezde što me vodi: Bit ću žrtvom svako doba Imenu ti i slobodi! Gle gusala slave naše. gdje nema polja pusta. I kunem se.

Pa vatrenijem žezlom prijeti I slavenski si oganj brani. krošnja ti si. Nad Labom štono činiš hlada. Do Tihog tamo okeana. Kroz stožere nas svijeta spaja. I preko silnih rijeka trista I tisuć gora i planina Svud isto gnijezdo. slavo u toj grani. drevni dube. Nad živom vodom živa pjesma Vjekovitom se slavom kune Sve tebi. U kojoj šapće duh otaca I naši djedi. ptica ista. I vrhu kama Wawelova. Gdje Perun sjedi u svom raju. Oj. Ko božićnica pjesma glatka U osvit ljudskoj sreći zvoni! 121 . Sred grada cvateš Libušina. Nad savskim šapćeš biser-virom I lovćenskijeh vrh visina. sjajni. naši bani I besmrtnih nam glas mrtvaca! Treperi njihov šapat tajni. Daljine naše ogrijava To slavenska je riječ slatka. I sveto što ti sjeme pada Po grudi grada Metodova! Od kraja svijeta drugom kraju. Do zvijezda mu se munja visi. I rod i riječ materina! Što miriš svetog Kremlja širom. Što poji divske milijune. Dok pradjedovi naši sveti Sve krile ruke ponad nami! Iz tvojih žilja bije česma. Što dva ti svijeta prekri grana: Gdje Jadran-vali žalo ljube. Što polom zemlje se romoni.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme SLAVENSKA LIPA Od iskona o drevni dube. Ko oganj gori žarki.

Mom otkinuše biću sve njojzi što uzeše. I da mi ono pane pod nokat sverazorni. Gdje Jadran biser-pjenu toči Do Tihog tamo okeana. I. Njen rug je i moj rug. Ja past ću utoma. U mrzle žile zemnog šira On topliju će stavit krvcu! I nek se kolo. Pod mirisnu ti krene granu. tek u srcu je nosim. granâ. 1897. I brda joj i dol.. Nek bratinske se usne sljube Uz majku Ladu i Živanu Te naš će soko da se vine Nad gordih ptica jata cijela. Svud rod i pjesma materina! Nada. uzalud svijet prosim. I preko silnih rijeka trista. sveti dube. gutam svoju bol! I sve što po njoj gazi. slavenski mu žar i glava. Sarajevo. 122 . Ah. po mojem srcu pleše. I ne vraćaju dug. Na golubljem što gori srcu. I pobjedne će sjat mu oči Vrh tvojih. ptica ista. MOJ DOM Ja domovinu imam. sveta lipo. Ko žića zadnji dah. On donijet će tamjan mira.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Pod dubom tvojim čedo spava Ko Mojsije na valu Nila. Gdje plavom nebu sa visine Luč sjajna bljeska dana bijela.. Ja nosim boštvo ovo . Gdje raj da ovaj prostrem. Budućnost mu se smješka mila. I tisuć gora i planina: Svud jedno gnijezdo.ko zapis čudotvorni.

Ko zvijezda sam. To moj je. vi zvijezde udivljene. U vijencu mojih sanja već sve je pogazio. moj je dom! Vienac. Nepogažene gore i šaren-đulistane I morske vile dah. mlađe sne! Kroz požar. ponajljepši san. koji suklja. 1897. Al ovaj nije cvijet. to sve je što sam spaso. I.. vreba. I preplašen se trzam i skrbno pipam rukom: O. a ja grlim mukom Na javi i u snu. tek u grud sam je skrio I bježat moram svijet. U osamničkom kutu ja slušam trubu njenu I krunidbeni pir. je li jošte tu?! Slobode koji nema. A spasoh u tom sve.. 123 . On vreba. taj o slobodi sanja. Ja obraz pronijeh njen. vreba. gledajte ju divnu. Ah. Na svojem srcu grijem već klonula joj bila I ljubim njenu sjen. . I kralje iznijeh njene i velike joj bane.. na kojoj tek njeni dusi zbore. I moja žedna duša tom sankom mom se klanja I pozdravlja joj dan.. ništa više nemam. U čemu vijek mi negda vas srećan se je glaso Kroz čarne.. Zaorit ću ko grom: O. I jedro gdje joj bojno nad šumnu strmi pjenu U pola mora šir! Sve. cvjetno kopno ovo i veliko joj more Posvećuje mi grud. Ja domovinu imam. Tek kad mi jednom s dušom po svemiru se krene.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Ah. da oprži mi krila. lutam kojekud. Svih pradjedova prah..

Širi. I da ono ralo svoje U mačeve prekovasmo. Teška li je sudba bila Zgaženog ti lovor-cvijeta. kolovoza 1891. Uz komadić skrbna kruha. tople grudi. Tvoja krv ga zali sveta. Uzdisale tvoje grudi. Genij rada pred njim leti. majko. majko. tuđi ljudi Gledali su smijehom na te. I kada si venut stala S tuđe.) Širi ruke. Pregnu sinak tvoga svijeta Čvrste ruke. Tvog radnika ubogara. Što odnosi grijehe svijeta. brige krive. Sve ti gladne i sve žedne! Davne dane. A ti osta janje malo. Anđeo se slave budi I vrh tvoga žrtvenika! Znam u kolu gordih vila Tuđe krvi. Tuđe vile. duga ljeta. Pometnuše živi da smo. mirna duha. Čeda tvoja dar ti nose: Krunom slave trudna ploda Vjenčaju ti zlatne kose. tuđeg svijeta.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme DOMOVINI (15. naprijed staze vode. Ali tko je pito za te?! Pometnuše ime tvoje. Naprijed. Evropi je cvijeće cvalo. Za Hrvata gdje se svijeti Zvijezda svijesti i slobode! 124 . majko roda. Tad je jedna suza pala Niz božije oči žive Te orosi puna žara Tvog seljaka ruke vrijedne. Dar je ovaj tvoja dika.

Cvijeće s njega nek ti veli Što ne može usna reći. U utrobu zemlje ore. Tu domaću prede žicu. svetom rukom. Nek je ljepši tvojoj sreći. majko. . Vienac. A djedovskih glas gusala Čini medom večericu. Ta motikom.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Genij rada s njim koraca. Dok je one svete grude. a takvi. Listati će stablo tvoje. 1891. 125 . Čeda svoja blagoslovi. Gdje anđeo rada vodi. tvrdom kukom. Stvorismo ti darak ovi. Mahni. Gdje je naša kuća mala. majko. Kud se naša čela znoje! Ti ponosne širi grudi. pleli. Znoj i suza svijest griju. dari Novom snagom krvcu hrane Ko da mlado sunce žari Prolistale vite grane. Vila slave već se budi Uvrh tvoga žrtvenika. I kroz polja i kroz gore Na talas se s njime baca. majko. Dan je ovaj tvoja dika. Žuljne ruke vijenac viju Napretku ti i slobodi! Mučno smo ga.O. I žarit će! Dok nas bude.

dosta ih imade. Stari trôvi novi čemer sade. Već su suze. I da svoje tuđa spase mati. Uz ognjište ispod svoga krova .Dati će vam cjelov blagoslova.za dječicom plače! A dječica željne šire ruke: "Majko. Ako suze božje pero piše. Bila ih je i puška i strijela. Nit je biser niti su oblaci.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme HRVATSKOJ BRAĆI IZ DALMACIJE (25. Povijest naša još ih više znade. Onda im je govorila majka: "Na noge se. Lijepo oko u magli se taji Ko da biser kroz oblake sjaji.Ima majka da je ljepše nema: Raj je božji ona slika njena. 126 . Majka će vas opet ugledati. vid nam nešto krije. Pisalo je naših ponajviše! Il je tako od sudbine dano. sve su gore muke. Bog će dragi dati. Tražimo te. kolovoza 1891. uzdasi i jadi. Na noge se. Do konjica od ljuta mejdana. Što su vaše izranjene grudi Za slobodu prosvjete i ljudi!" Pošla djeca širom svijeta bijela. Il od ljudi nama darovano.al ima i nade! . Stoput zrno naša srca shvati. Nisu ono biserovi traci. Ima jada . moja djeco draga.) Ima jada . majko. al sve peče jače: Majka čeka . U svijetu je pošlo naopako. Magla neka oko nas se vije. Ne da korov da se cvijet širi Što najljepše u slobodi miri.. A kad ih je othranila majka Do onoga kršnoga junaka. Ta ona je majka siročadi! Hranila je čeda si nejaka. Svejedno je. Niknulo je bilje svakojako.

Mrak nam pokri.o. rastavit se ne da! Čuj nam pozdrav. Gdje su majci od starine dvori. A ne znamo što nas ljuće peče: Il si blizu ili si daleče!" To je čuo Bože sa nebesa. Utri suze i zagrli čeda. 127 . zajedničko groblje. Kad sloboda od nas žrtvu pita. Kako vapaj Pravdi stožer stresa. Suze one. Kako skupi. djeca majci hrle. 'nako Bože sklada A na ruke svetoj vili Rada.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Bez tvog krila sve nas gore zebe. A vila nam povikuje glasno: Čvrstom vjerom u vlastitu desnu Skršit ćete sudbu zloudesnu. Krv se znade. Plod sa našeg drva jadikova. mila majko. Na riječ pada jedna suza vruća Kano pečat srca i ganuća! Pa nam vjenča slavi na vidiku Temelj bratskog rada spomeniku. On je sudac što budućnost sudi. što lijepo gori. Mrak se gali. kako je jasno. Sa grude nam krvlju zasićene. Planu sunce . zajedničke muke: Za tu vjeru stisnimo si ruke. nikad neplaćene.o. Da ugleda sunca i vidjela. Nek se znade da to nije roblje Što se grli preko Velebita! A ti. Kako djeca svoju majku ištu Na zemljici. Junačka se moja braća grle. Krv se znade. A iz njega ljepši plamen bije Neg je zlato traka sunčanijeh! Planu sunce . bratac pozna brata. Jedna braća. čuj nam zavjet sveti. Trud i muku s oznojena čela. jedne misli ljudi. Trud je jedan. Složna desna. majko združenih Hrvata. On je korijen na kom cvijet rodi Za vijenac slavi i slobodi. starom varalištu! Skupio je suze od vjekova. tebe. Rad vam sveto vjerovanje budi. Za tu vjeru otvorimo grudi.

i danas ponosito cvjeta. ti nećeš. mrijeti. NA GRUDI PROŠLOSTI (Proslavi starinarskog društva u Kninu 24. Ti si.) Pjesnik Majko moja . sve je pusto.sve je mrtvo.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Oj. Da im tlače u dno groba pepô sveti. kolovoza 1893. Pod kamenjem sve je perje sokolovo! Ne robovi i ne lanci oni kleti. slavne dveri Vire danas lijeni crvi i gušteri. jedini mu žar. U oku mu božja vatra sije. Razvaline. dijete. kamen goli. Slobodno joj i bez brige i bez straha! Utrnuše davno ondje svijetla traci: Stari zidi. suzom groblje ovo. pustoš stara i mrtvaci! Vila Ne kvasi mi. pjesničkoga juga Ljubav nosi svojoj braći druga! O. A on tebi oko čela sveta Hrvatske je jedne djece dar! Vienac. mila majko. Tu je usna davnog kralja na svom domu Molila se za nas Bogu velikomu. Sa kruništa barjak gordi krila od tri Na hrvatskoj stajao je budan smotri! 128 . Sa junačkog. kršna majko. Svijetli genij divne Dalmacije Što je grijo kroz vjekove davne Tvoja čeda niz obale slavne. U pô noći lijeće tuda sova plaha. mrijeti. S divna mora tebi sinak leti. ti nećeš. 1891. Gdje je vijekom bujni lovor cvjeto I za liru i junaštvo sveto! Gle. trnje gusto! Nad kraljevske nekad silne. majko.

nijesmo čuli! Vila Vjekovi su dugi prošli. Slobode si čuva stojne zide svete: Svoga kralja. Svijest naroda neće mrijeti. Novom slavom gdje mu krunu opet žari. majko. 129 . vjera . Sa prozora gledao ju kralju stari.tu je pustoš. na kamenu Kako li su molili se Svevišnjemu! Kroz vjekove sve se truni kamen truli. zamre jeka. Kad je četa klikovala iz daleka. razvaline. I nada se tako budi svježa. Na rastanku sunce noći oči ljubi. miri davne. stari zidi. Do kukati vrhu kama i grobišta?! Vila Vjeruj. Kazujući vječnu slavu tih mrtvaca?! I dovijeka zar nam.oči. Vjera mu je . čujem u tišini. Gdje su stope silnog kralja iz davnine. zar je palo Sve što se je gordo nebu uspinjalo?! Od sve slave zar li osta samo sjena Što je baca uspomena sa kamena. svoje dijete! Pjesnik Majko moja . dijete! Eno plamte gorski rubi. A pred dvorom stražar vjerni svjesno kroči. majko. I banova i župana sablja hola. Molitve im davno.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Pjesnik Majko moja .zar je tako. nema ništa. 1893.uzdanica u sokola? Ah. Gdje li krila . Po kamenju narod ljubi prah djedova! Pa ruš'te se.čvrsta ruka. nova. neće proći! Vienac. U srcu nam nove kule niču slavne I svemu će suđen-danak jednom doći. Sa razvala što nam kriju prah otaca. da. svoju majku.

otkad duša plače. vi muke.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme USKOČKE ELEGIJE Štuješ li slobodu. Što se teže od željezne kida. Razgovoru našem nije treba riječi: Ja tvoj uzdah. Sve tavori. 130 . Zloduh neki tuši tamburicu.rane dana naših Jad pjevaču bugarija vaših! Il na ravni il primorskoj stijeni. Vjerna suzo. moj dome . Kad mi pada pogled izvarani Vrh mojijeh krpa i prosjaka. dok u ropstvu bônom Čovječjega ne poturiš stida! Rane moje . Osta janje. Ma kukali preko groba svoga! O. Što te davi. a kroz uzdisanje. otkad živjet začeh. Prva misli. nikad oplakane. I vrh lista prava poderanih. krvava i tmurna. pustaram se vuče . suzu moju ti razumiješ! A. Ne bi li se otkupio prije. PRISTUP Ej. osta na zaklanje.na sve četir' strane Zgažen raju usred srca moga! Sanče prvi. ljubit li ju umiješ.sapeta junaka. MICKIEWICZ 1. Kad za drugog snoplje svoje veže.. Gdje god baka našu prede žicu. Okovana finom mrežom onom. Lovoriko sred poloma burna. Gdje god Hrvat tuđi kamen tuče. Za tuđ hatar pod nebo se vere. Kad za drugog sinje more bije. Ko sirota kojoj otac živi. Svuda hladne obilaze sjeni. Vrh naroda .Još si krušac od ustiju steže. Vadi zlato. Pastir mu se uz vučinu privî I ćuti se kleti prelom vjere.

Od Zemuna do istarskih voda. potresi.Ej. Ružno sanja . majko. da mi srce brodi. Što ti pjevač mrgodne je ćudi. 131 .Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Svojim znojem tuđe plaća duge . "Dok se bura tvojim hrašćem vije. Pa i nećeš . preni se. Iako te crna muka bije. Te još nijesi kao mrtva pala.na vratima sluge! Vilo moja. Crna sanka.Bogu dragom hvala: "Dok te s neba žarko sunce grije. A pjevaču mah se oči tmure Bez čuture i bez džeferdara! Pak radije mrzovoljan hoda Od Vratnika do ponosne Gere. bez srca li nijesi. . Na jug. usne. 1885. vladaru . Ah. Ne protuži s kamenih srdaca! Majko moja. iz kuta! Vienac. A kada se povrati sa puta. Pa nariče kad u gusle gudi! Takova su njegova posijela.Nekada su drugačija bila Vrh gradova tvojijeh i sela Drukča se je nekad davorila! Nu u doba pitome kulture Na Božić se više ne puškara. Jača budi od svojih mrtvaca! Vjerna suza onud mene vodi. a to je.zaturen. Kud su tebi ponajljući jadi. gdje ti more noge pere. Kud god tvoje ima potomčadi! Sve i svuda mora zlopateća Olovno je gnijezdo posavila. Gdje i božja pravda svevideća U čas težak na pomoć ti bila. što se njemu usne. "Sve nas žive zemlja ne pokrije!" Ne nabiraj na plač.

Tek stoljeća svakog jedanput. gdje leže junaci. Na otprte grobnice sjednu I šute ko ukleti. Kad nije im sastanka čas. A velika grobnica ova Ko hrvatska zemlja je sva I junačka kneževa brda I kraljeva Srbija. Sve jedna su grobnica. SIJELO Sred grada u kamenu Senju Na glasu je božiji hram. Tu dolje. A dolje u rakama trulim Kosturi se pomaknu svi.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme 2. O Zmaju i Markovu lavu. Zazveknut će oružje staro I božji se ljuljnuti dom. A bogzna. pod pločama teškim. To crkva je svetoga Franje I mrtvijeh uskoka stan. Sve ulaze redom junaci Pod krivijem ćordama. Tek katkada podignu glavu I šuplje si očnice. Kroz stoljeća snivaju svi.Kroz lubanje šuplje im šapće U dugijeh stoljeća snu. O šajci ko galebu . A bura nad krovom im pjeva: O mletačkoj galiji. I podzemni pune se kruzi. Dok ne kucne jednom u vijeku Nad rakama ponoćni glas? 132 . Kad među nje uniđe junak I sjedne na kamenje. Kad ponoćni otkucne zvon.

Sve dolaze pogleda mrka I suđeni čekaju sat. I bundžiju spremiše umah Na predivan paprikaš! Pak prolaze ljeta i vijeci. I gluha i nemila kob. Sa Dunava. I vele da . A gdjekojeg tuđinski kraj.zaplaču tad! 133 . Kad dusi se vraćaju natrag U grob. I jošte. u nepovrat. Od talasa Sitnice. A drugi na Neretvi. još čekaju malo. Na Drini je gdjekoji pao. Ko nijesu ni umrli! Nu lijena pjevčina šuti I drijema na buništu.Tek vide se stoljeća svakog. Iz litica Crnoj u Gori. dok otkucne zvon. A divovi junačkog roda Svi u grob se vraćaju! Tek jednoć je pjevnuo malo U gavana nekoga baš. Još gdjekog je proždrlo more. Save i Tise Il Bosni sa brzice. I šute ko mrgodni svi. I opet u grobnicu idu. Nad glavom im zapjevat pijevac. umah bi uskrsli opet. I timočki nekom su žali Pjevali oproštaj. A budni su zaspali pijevci. A junački pljesnivi grob .Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme I sjede vam tako i sjede. Nad velikom grobnicom? A kada bi zapjevo pijevac To utvrdo vjeruju svi: E. Zar neće. Na kratak i turoban sat.

kad smo bili ispod Lise. kako ljosnu. Ratna lađa. što bih drugo! . Svakog ljeta misu platim za pokojnog amiralja. da nam ratni barjak svuče. da ne bude poslije kasno. gospodaru. jer naš barjak zapleo se.što da naš se barjak mrsi?! . tek bilo je dugo. Pa svejedno .. 7 Pogrdna riječ. . a za njime ljosnuh i ja. ti rukavi prazno vise? . 5 6 Kljun u lađe. skote! Pa poviknuh: Amiraljo naš eviva.Tek ga nazrijeh. dobri ljudi dadu tralja. pokrih barjak u tom trenu. ko obješenjak..5 I sada bih život dao za taj smiješak Tegetova! . rekoh. Sa križa mu vojnik vreba. ti ćozote!8 . Tu izgubih obje ruke. niz pučinu samo trenuh. . Bog da prosti svima nama griješne čine I da jošte dogodine u životu podrži me.. 9 Krasno: na glasu primorsko zavjetište u Velebitu 134 . Otkad tebi.Usred dima.. ko da vrazi svi se nose. dugo.Što je dalje bilo.Pa od onda. Ja se popeh vrh fregate. usred zrnja jurnula je naša prova.Ja pomislih: "Što se u nas talijanski dereš.9 Pre neg umrem. galijote!7 .Tek križevlju silnih nava6 ljuljahu se oštri vrsi.U visini stojeć 'nako.Penzijice nešto imam.Nećeš. sad sam 'vako.rekoh sobom .Odjedanput spazih eto: Talijanac na nas suče. NAŠ ČOVO. . . . 8 Talijanski ribari. Ni ne vidjeh više mora u oblačju zadimljenu.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme 3. . moj prosjače. Padajući on je vikno: "Ev-ev-iv-va I-ta-li-a!" . A ozdo se zrnje osu i po meni i po njemu.. ne znam. kršilo je.Grmilo je. .I molim se.Pošao bih Majci božjoj na proštenje a na Krasno. da se skrušim.

Rekao je Vale: "Nek je. A kad dođi starac od izbornih žara.Nu. kad se ono s križa sruši! . Pa hvatasmo uvijek "mušjeg kapetana". spremala bi stara Izborniku hlače i kravatu novu..Pusti k bijesu sve to.Jer me peče.. zaburmućen starac. Ispod nje bi važno kritikovo gazda Što odsudna reče zagrebačka štampa . Gdje melema ima svakom uzdisanju. srca puna šale.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme . Uvrh nosa zapni tada naočale. moji zanatnici marni. Vikao bi: . srcem milodarni. Progovori stara: .Đikni.njima!" I dok starac viči.. Pri saborskim samo plani izborima.muku svakidanju Pa da Bog vas živi ispod krova toga. E. Važan majstor mudri. Bog što hoće! 135 . I nek su vam zlatne ruke zaposlene! Kremeni mi čvrsti. reske i poštene! Vijek vas gledam kako znojem lica svoga Svoj tečete krušac . eto. dokle jednoć. Vi. Ali "mušjeg cara" .oporbenjak vazda Dobričina meka.nikad ni za Boga! U pô sobe nešto visjelo ko lampa. Pasju riječ. moj starče sijedi. Sveđ vičući: "Sad je De profundis . kad za vruća dana Saplitasmo zamke na jad mušjeg roda. što krštenoj rekoh duši. "što nam život naopako plovi". A nijesam ni ja bio vazda 'vaka kljasta tralja!! 4. Jela rad bi Matu! Uz sve. kad sam ko šiparac Trčkao po mračnim vašim uglovima.. Bog da prosti. Davno to je bilo. ljudine moje.Stari majstor Vale .. psovo bi "Jehovu"! To je išlo redom. Mato rad bi Jelu. Kad je psovo Vale mater "rezultatu". rekoh je! Branio sam s obim rukam amiralja.. još cipela ima! . STARI OPORBENJAK Da ste zdravo. Bog bi znao zašto. gospodaru.

što će na faram Brazila. 1885. ISELJENIK Širnijem atlantskim morem parobrod cjepove siječe. Bezdanim vodam.. 136 . vi ste ljudi novi. ptice gdje brbljave lijeću. Blagoslov im dao .. Bog da sami znade. Razmota ih starac. O "gospodskom" nešto sve gunđa "skandalu"! . Što proročki nekad blagoslov im dade! Vienac. i oglase pače. Sunce gdje toplije trepti žarkim nad vedrijim danom. pošta kad donese Iz Zagreba bijela novine za Valu.. Primorski to je dobrijan... sa ovim malim proročkim dodatkom. Na njem su prosjaci hljeba. šapću neku muku: O porezu nešto. . 5. srće u neznane strane. opojnom cvijeću.... Stisnuli se tamo.. Unučadi smeta u spavanju slatkom Uopće je u svem oporbenjak osto! Tek podveče 'vako. A dječici vašoj bolji danak doć će!" I.. bolje tamo mu grane. Šire se na lik zlokobnih krila. tuđi sve veseli ljudi.sve se nešto srdi Svoj čitajuć žurnal..Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Mi smo ljudi stari. što će pod palminom granom Tamo robovati jadno. Kroz polumrak vide jednu suhu ruku. Draga mu obala osta negdje za leđim daleko. Bježi od kukavne sreće nekud pod obzorje novo. Misli: e. Unuka si čuje gdje za djedom plače.. Nebo je svuda i more.. ruka mu se trese."Batina im treba!" . Silnu o jarbola gredu leđim se odupro čovo. I ustaje trudno Jakobinac tvrdi. Gužva se svijet bez krova. Pak ga tako ljuljka i sve usput mrsi: Trebalo bi svima nogom nešto dati! Pa dremucka s čedom na staračkih prsih I ne čuje Matu s Jelom ispred vrati'.poslije djedom posto.. Veliki svrdlovi dima sukljaju tiho u veče.

Negdje u crnu "morovu" dvoru?! . bučno evropskom vraćao žalu Kossuth mu Lajos stalo po boku. kruna... gdje se u talasim sije. vjere mi. alem zar djevice Mare?! Kojim mu u kući dragoj. Izabrane pjesme.. vodenu bezdanu prijeko. Baš ko da "moro" odno je nije! . sliježu i bježe. gori u bezdanu i sije. u nas kad sunce žeže vrh kamena griča. Prava je "Marina kruna". Kako je divno joj zlato. Noć gdje je. On se veselo. pa i nebesa.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Piju i pjevaju bučno. kako je alema puna. Primorski samo dobrijan ukočen šuti i šuti. Sve je drukče. Prošasti spomen u srcu vjernih! Znalično dječije uho čarobnu pjesmu joj pije Pitajuć: hoće li ćaćko tamo na široku moru "Marinu" vidjeti "krunu". Nazire turobnu ženu. Pjeva im nevoljko pjesmu: "mladoj o kraljici Mari". Bršljan gdje zide djeci mu štiti. varku mu pobrkav oku.. para ih odnosi prijeko. 1898 137 . Kako joj zlaćanu krunu "moro" je odnio crni. Pjeva im narodnom dušom ispokoj sveti i stari.. smilj gdje zlati se žuti. Pilji i gleda i vidi: eno je.. Pilji i gledi i vidi: eno baš u dnu daleko Nešto ko biserna bliješti. Šume i ginu mračnu u sjenu. pljuskaju.Dotle na atlantskom moru cjepove parobrod reže.Uto se ozvao signal: naglo na šumnome valu Skliznu se parobrod drugi. Kadulja gdjeno miriši. Dječica draga maštu si žare.. kako mu dječici priča Milom i dragom o ćaćku. dal'koj o zemlji čudesa. Ćaćko uz ogradu broda pilji u talas i pjenu. Nosi im srce. Njemu je ostalo srce tamo na kamenoj lîti. Gleda ih kako se dižu. mozak i grudi.

Tek će bura tud da bridi Vrh kamena pravjekova Po grdnoj joj piramidi! 138 . Klecajući. Mukotrpna. svojoj kući I . plodna gruda Svačim rodi. posrćući.grančici ružmarina! Bako moja. Gdje ne žeže zvjezdan vrući I gdje sočna. Gdje ti koza kamen pasla... Bure vode iz daljinâ Svojoj kozi. za vrelinâ Koja prtiš uzdišući. na vrleti Kojoj cijeli vijek proteče Ko bez jutra trudno veče. Da ne moraš lomit uda! Tek u gorju. Iz pregače zemlju stereš Izmeđ drača i kamena Koji krumpir da ubereš Božjom voljom za vremena! Bako moja. Po liticam što se vereš. Ti ćeš s njime poći tuda. A tvog jada uzaludna Tinjajući zvijezda zgasla.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme 6. A preda te na daleče Nikola će izić sveti. Na staračku klimajući. Mirno li ćeš umrijeti. Velebitskoj tu na hridi Nestat će nam opet krova I bakice starog kova. VELEBITSKA BAKA Bako moja pogrbljena. veletrudna. kud te nasla Tvoje sudbe volja čudna. mirišući.

nevjero. Gdje te krune carem sred Pariza. Vapeći ti preko trista gora: Vrati mi ga. Nek u vihru što joj kida strehu. U te gledi kao i u Boga. O. A ti na to.. Sâm Bog znade kud je komu doći! Ne znaš trna ni kamenih stijena. "Kraljice od mora"! A ti možda u olujnu trenu Tonuti ćeš u bezdane vale.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme 7. nebore! A što ti ćeš svojoj majci dati. Kud majčina pronosi te noga. Slatko kad ti gugutanje sluša! Što ti želi tvoja majka mlada?. Po talasju pozdrav ćeš joj slati.! druga da se žena S tobom grli kroz varavu pjenu. Usne tvoje koraljeve boje. Ah. Ko jabuka na bijelu cvatu. Ništa nema. Kad te muška snaga usponese? Širnim morem što joj kućom trese. Hladne usne ledene Sirene Da ti piju ukočene zjene! Da ti šapću: Cjelov hoću vrući. Ah. Bar tvoj uzdah čuje na utjehu! U crkvenoj klečat će tišini I palit će Bogomajci svijeću.o mekanu vratu.. ako tebe nema. Kud uzdasi njeni polijeću. San i varka da će brzo proći. Da od djece postati će ljudi. zubma cvokoćući... Da te čuva na onoj širini.uza te luduje. Al sve ima bogata joj duša. SIRENIN DRAGI Mala glavo na majčinih grudi'.. Svetim ocem usred Petrograda! Na mjesecu tvoje vidi dvore I . ti ne znaš . Šta me briga za plač majke tvoje! . gleda te evo sasvim zbliza.. 139 .

Zađe sunce i noć dođe. Živ joj bršljan zide plete. bespomoćna. Stranoj djevi zavijek u dubine. I kad sve je prošo više. I ulazi lica mrka.. Nad njim tek je nebo više.. A još nad tim . Oko grba siva. A vjetrić je nosi s mora Među svilu mahovine. A kad kucne dvanaest puta "Majci božjoj sa Trsata". brajko. 140 . Cvrkućući laste lete . ledna srca sine. Dobra sablast. Nad liticom kula spava.Bog je samo! Kao sablast stoji noćna. I ko luda neka kleca I sve zove bane neke. TRSATSKA SJENA Uvis strši kula derna..Sa kruništa odozgora Padajući rosa sine. Sa gusala nešto jeca Kroz kamenje i opeke. grka.. 8. Ko da neka sjena luta Onoj kuli oko vrata.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Hrliti ćeš. Nakon dana tmurna. Obilazit noću groblje. sve što reče! Al joj nemoj stupat bliže. Na krunište klima tamo. Što joj curkom suza teče. Da s mrtvacim Boga prosi I srušene plače vise. U desnici nešto nosi: Gusle to su . crna.čini ti se. Plač joj. Vidi mu se: e mu kob je. Samo sova ovdje-ondje Oko rupe poigrava.

suzam time Pjesmicu je valjda spiso. brajko. Bit će došo. već ide niz skaline Ko da tešku smetnu miso.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Ta pusti ga.Gle. On će ondje plakat samo Vrh kamenja i opeka.. Ko da viče: "Katarino!" I sve ljubi kamen truli I pritišće gusle jače. tamo..nena". Kralju Dmitre Zvonimire! Rastjerajte hitre ptice.. PRED KRALJEVSKOM PLOČOM U BAŠKI Daj da spustim čelo svoje Na taj kamen poizdrti. Pusti mi ga.. I ljudske me mrze riječi.. To je dobra sablast neka. Oni idu ko na nogam Da im gvožđe neko zveči. Pustite me u samoći. 9. Lakše mu je . sama. .. Bog jedini samo znade Kako li je srcu momu U čas. tek da niže Neki đerdan od pjesama! Pa sve bane neke vapi I viđa ih hodat mimo I banice neke tlapi. brajko. Daj mi časak. da mi duša Pomoli se prije smrti! Sa njega se u srce mi Neke duge trake šire: Imena su tvoga crte. Poturite rađe glavu I panite na koljena! 141 ... nade kad ne 'made! Ne pjevajte poljem cvjetnim Laku pjesmu: "nina . A struna mu neka zvoni Ko da jedan narod plače.

Kao braća zagrljeni. Dati ću vam ponajljepše. Iskopajmo grob si velik S kraja na kraj domovine. Zadnje s vama što imadem! Pružimo si bratske ruke Rastrgane iz daljine. Da raskopam onda gnjevno Rodna polja i dolinu.ja ne mogu Da vam ljudski život dadem. Baš u srce gdje vas dira Jedna duga zraka žarka Sa imena Zvonimira?! Kako oštro ona trepti I uzalud kako lijeta. Da prolijem vrh nas more I po dolu i po gori. Da ražari srce vaše Osam stotin' dugih ljeta! Pustite me u samoći. Udruženi jednim srcem I zanavijek sjedinjeni! Vrh mogile ja ću silne Udariti natpis gore: Čudna slova. . Neka gine zemlja ova.neka u sve Začuđene oči gvire.. mi ćemo spavat skupa. ploču čudnu Za povijesne razgovore! Šta nas briga . . Aj. Kad nas sama ne umori! Šta me briga.. I lezimo u njeg mirno. Da joj pijem svu vrelinu.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Il zar evo ne vidite. Kralju Dmitre Zvonimire! 142 ...

GUSLAR . onaj stari. Nek se gosti osvjedoče. U kućicu pođi moju.torbu tvoju! Neka moje blago vide. Sve im carstvo . Koru hljeba..nije lijepo: Kud vam konji i handžari?! S grdna stida danas šta bi. bani..Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme 10. Ni prosjačit više ne smije. Pođi sa mnom. ipak . pušku grabi. Da nas zovnu mačem svojim Na pir muški. Ostati će časak samo Na odmoru. haj'te! Sablju hvataj. među stijenu. Onaj zavjet. Gdje im častim carstva cijela. U torbi si prti druga. I slobodno zapjevajte! Kuda bismo s bruke velje. Povlači se kao kuga. I odmah će da se krenu Na daleke dane hoda. Ko . da smo . Da smetnuli ništa nijesmo. Iz zakrpa izderanih Gusle vire s gladne torbe. moj lazare.koljeno im?! 143 . međ moje među zide Sva je jedna prošlost sjela! Postavite sofru amo. Misleć. slijepo. na veselje. Ti davori. žlicu čorbe!. Žuko drvo svoje pjesme.. Ipak. Napojit ću sve ti care.. Carevi su došli k meni. Ah. neviđeni..carevi i gospoda! Neka časom cure skoče. Hej. Da ljubimo sveto.. to mole kralji. Među jele. Da poviču: Momci. stara pjesmo.

Ko sanjarska duša djevojčice nujne. Gladak kao u snu nevinašca čelo . Carskom im se klanjam licu. Sad su uprav došli iz Vrbnika ljudi! Donijeli su grožđa.. NA OBALI USKOČKOGA GRADA Tiho leži. braćo. Da laganim daškom preko njega strujne. Što ne može vikom. u kamenu Senju! I začas se čuje: "Gospa!" .. Pa japanska šarna lepeza nebeska U pola zenita rujna širi rebra. Tiho leži. Ko i prosjak lutat neki! .Na obzorju cijelu tek se točka crni.. tiho. Evo pod grad stiže.. Polako se skliže i sve raste bliže.! Tiho leži. Što šećerom zore na istarskoj grudi.. Gospodska im valjda šala.Bogu hvala Idu na put. most se na kraj diže: Zdravo ste nam. A ja stojim pragu u dno. Nebo kao čisto krilo golubinje Vrbniku nad morem krvavo se pali. Posestrimi Istri čipka se na žalih. žudno.. Srebrnu i žarku u sutonskoj sjeni. Ronit joj u boje. Tamo odsjev sunca iza gore ljeska I opruža trake od zlata i srebra. Ne znam što je ovdje tako slatko meni Ožarena oka gledat niz pučinu. 11. na daleki.. pjege i dubinu. Sa jezika gipka otkida se glatka.. tiho. da ga ljubne blago. I guslara u desnicu. more moje drago. moje more sinje.. Gusle ljubim žedno. složna vesla stenju.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Ne vidješe . smokvi il melonâ. bezdan neizmjerni. tiho. A čakavska riječ kao šira slatka Sve se pjeni brza s kraja i sa lađe. to rukama nađe! 144 ."Parona". I pjena ga rubi.. A nad točkom lebdi kao jedro bijelo.il . A ni ćuha nema.

Paragrafom hladnim na prag su ti pali. bratski dijele slabu korist svoju Za tu sitnu smokvu. I uzdahne katkad: "Bože. sinje more.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Tiho leži. Gdje najljepši kraj je svijeta! Odat ću vam: da je ovo Jedna duša otrovana.Samo starac neki na lađici osta. A ja trebam više. starče. Uz rumenu kaplju da pjesmicom plane I na gradsku zere da se provrluda . doć će bolja ljeta. a rude o znoju. 145 . Poć će mlađi svijet u krčmicu kuda. Što se bajnim čarom vašim Jedna tužna sjena šeta Ko da nije srećna tamo. Tebe će otkupit i taj novčić mali. zvijezde vrh talasa. OPROŠTAJ Ne zamjer'te. 12. Zagreb. ne boj se. Eto. Što o suncu zriju. nije dosta. a ja trebam mnogo!" Čuči starac sijedi. Što na maloj lađi malo broje blago. krši gole. I vi. Uz obale neka hoda. I titra mu oko smežuranih usti I šapće mu slatko.. Broji škrti novčić što ga eto smogo. Nu. I vi. tiho. a s obala pustih Povjetarac lako spram mora ćarlija. Krvopija tvojih ni sve blago svijeta! Balkan. 1886. Pod žestokim suncem iskuckanu plaću. I kad tiha veče po brodiću pane. polja zlatoklasa. ko pjesmica tija: . moje more drago. Moje more. Čuvajte joj samo tajnu. Cijelog su ga ljeta znojem zaljevali. Pustite je među vama. za taj grozdić mali. Pa mi lako ziba ostrvljansku braću.

I . Oj. Možete joj dušu spasti.. Na kule se trošne penje. Jošte ćete ljepše cvasti. Napojte se suzom onom.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Nek se šeta ukraj cvijeća. Kao vrelo gvožđe sine. sahran'te suzu taku.luduje sve to više. krši i doline. I onda će duša ona Da se smiri i počine. Pa se skrije među cvijeće. među draču. Kao teško gvožđe pane. Odanle se onda čuje Nešto ko da nalik plaču. U grobnice tamne zađe.. 146 . Među krši. I . U njojzi je duga zima I bila je bez proljeća! Za debele noćne tmine Rado krade iz tijela se Pa tumara zemljom nekom I šulja se na talase. Zadojite svojim mirom Srca.sanjari sve to slađe! Katkad tako lutajući Iz oka joj nešto kane.

Nikada ti neću reći. I tvoje će usne male U smjehuljka nabrat dva se. Zaspij samo tu uza me.zaklopi dječje oči. zagrljeni. trpak tako. Zatureni.Oziruć se iza pleći Čim to rode čežnje moje! Ah.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme TRZAJI (1902) (izbor) ŽENI Hotio bih stihom reći Onaj grč ti. Da preda mnom još se koči! Tek po tvome čarnom polju Neka teče med i mlijeko. Ostav'mo ga među nama. Kada rumen lake šale Prelije se preko njega Pa ti licem poigra se. to bješe uzdah nijemi.nestat će ga. Kad ti pričah ponajlako . ptiče moje! Meni Bog je pjevat reko. 1898. I ja vršim božju volju I ja jedem srce svoje! Vienac. 147 . O . Toplimo ga dan i veče. Proljet buji. Što ukoči usne tvoje. A što mene vijek će peći I mutit će moje dane. Što ti zamro na usnama Pa u suze ne proteče. On će proći .

. To je nebo ko olovo. Ah. kćerko. Tek okreni leđa nama. Ne! Tuđe su staze ovo I ne vode mojoj kući.usred ljudi! Ko sirota puka bludi.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme HIMNA Nasmij mi se. Što najljuće kida stijenje. Rani mi se na zlo dalo.već igram s divnom momom. Rodila se divna mala . Lutaj svojih po nebesi'. gromom.ogorčenje! Majka joj se vjera zvala. 148 . Preplašiv se divna sklada Izmeđ svijeta .Čudna l' čuda . Sva joj sreća. Med gomilam' srće. Otac bješe sanjar ludi. Gle . Uzdahnuo jače malo. Otkad sunce tebe opi. vijek slobodna. A pritište krv pijući. kleca. zvijeri plava.izmeđ sebe! Pa .smij nam se. A ledena ruka kruta Rastvori ti silom vjeđe. svijete mio. Kad pjesmicom katkad jeca. žice. Trpio sam dugo. kad se luta Po drugome carstvu negdje. Prostit će se tvoji grijesi! Ta čedo si divna braka. tio. Mamurna si. Ime joj je . O zagrm'te. U vječita mira zvonu Slušam zveku krive vage. to biva. Luduj. U tom hramu na Sionu Trujem samo oči drage.. Kad pometnu jadno tebe. Bude l' išta od tog plodna. Što ga ikad ljubav sklopi.. I majka ti umrije mlada. svakojaka.. što poludi.

. pade po edenskom prahu. Raznio opojni etar sočnih sa latica majskih. Opijen raskošnim srhom zadrhta polubog raja. dršće i stišće i ljubi.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Nek mesnata tvoja glava Grč nam štedi na usnama. kapljica biserne rose Viseć o latici lijera čišće se sjajila nije Negoli glatko mu čelo. Polubog zani se tako. dlanaste paomne sjene Pružahu zelen šator vrh njega.rušeći se. da grli. Sve mu je šuškalo nježno. 149 . Spaja duh vječni s vječitim tijelom. rodnu i vruću i mladu. Nije već mogao drukče. bujnim pod rudežim kose Žarka dva sunca .ko miso u slici Stajao otac ljudskoga roda. cjelovom strasnim bez kraja Sve da u jednom popije dahu. nijemi U sav grohot ne sori se. Vječna je međuto sila Zašla u utrobu vječnu. Pa štropoće . Bijaše vedar i mlađan. svesilni cjelov životnim kucajem bila Puco ko pupolj u paome hladu. Sve mu je pjevalo himnu. Ah. OUVERTURA Snažno je mirnulo cvijeće šarnih sa gredica rajskih Ko da je za kišom nagli vjetrić mu ljuljnuo glave. Sve je treperilo lako zlatnoj na sunčanoj žici Jasnim pod jutarnjim nebom.. oblik i gibanje svega. Pelud sa lipa. Mlade i nevine grudi Velike buduće majke usnicom tako je vrelom Goreć u želji.. tad puca sve u meni.. Da osmješak gorki. Velike otprte zjene Lakomo srkahu boju.oči mu dvije. Tu je . Pa je poljubio zemlju. srebrn oblačak i voda Plavom se hvatahu parom. Žarki je. ruža i trave. Cijeli da obujmi svemir.

Edenom zaori uto riječ iz gromornih grudi: Množ'te se . drhtalo tiše i tiše. Mladi joj obrazi sjajni Zoricom gorili nijesu. leti. Bešćutna sjeđaše povijest suha kraj lovora mrtva. Rasuta perja... a on na toploj pučini S njome da pliva.. s kože ko rumen je ljetna Dahnula mladost opojnim srsi'! Uprav je prviput vidje. Dječja joj lica i prsi Bjehu ko jagode prve. lažni da skine im blijesak.kao u moru pijesak! Nada. 1899. Kainov nekažnjen žig je plivao morska ko zvijezda. ziba se.i oči staklo joj preli.. zgažena gnijezda. al' nebesnu više! Uto je huknula sova! Naglijem trzajem skoči Ljubavnik prvi i žena. Ljubav al' zemsku..bezdan i tajni. cjelove nikada čišće.. Eden je pjevao pean: gusto je nad njima lišće Drhtalo s disaja toplih. Kraj njeg je klečala Eva. .Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Kada je zirnuo okom polubog Edena cvjetna. Slatku im skrivalo tajnu. nebo da dostojno svijetli. Sav mu se uzljulja Eden: ko da na velikoj plimi Nose se lotos i palme. Naglo je pobriso oči. Sama mu krepka ramena Strasno se razviše spram nje. U njem se pušila po dnu zaludna Abela žrtva. Umorne mutne joj oči Bjehu okean . Trznu se s očajne slike praotac koljena ljudi. 150 . Trzaj i drhtav i vreli Savi ga. Ptičice cvrkuću u snu. kada mu šane ovo ni dijete ni žena: Moj si! .

Ah. Plamen mu slatkih cjelova pije. Maćeha zemlja što ih navuče Plešuć uz svirku eterskih sfera Okolo sunca. tamo nema varave laži. uživam onu Zaborav slatku.kako je tužno Gledat te tako mamurna lica! Kako su dosadne mojemu oku Haljine blatne.A ja na ovom kaljavom danu Iz bare ove mislima plijem Tamo nad oblak tebi. da vašeg mira Udahnem tamjan! Ah. djevica čista. Ne znajuć za se. Časak ko vječnost . tajne pokretne sile. Past će ti na nos kapljica kiše! Prirodo majko. Gorko je. ko da mari žarki vjerenik. 151 .. I vama. I ja u tihom. Što mu se baka dronjcima kiti! Ta vječni svemir Na njeg se smiješi. Ni suza ni ljudi. Svemirski sklade. s koje se mrtvim Otvara nebo.. gorko Stajat uz odar vlastite volje! A srce bješe žarko ko svijetlo.. o Sunce. I u nijemom cjelovu tako Vjekovi ginu kano i časak.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme DITIRAMB Prekrasan život! Kaljava cesta ode u maglu Digneš li glavu tamo k nebesim. A on je ljubi Ljubi i dugim trakama žarkim Sebi je svija. opojnom času. Tamo me talas eterni ziba. Plameno sunce. I na bezbrojne očice bistre Vječna praznina. .

da divna cvjetaš Ljiljanom pravde. Majko. Teži no cijeli svemir .Zemljo majko. oprosti. Onda nam budi mrtvima barem Majčica bolja. oprosti! Pusti mi samo. Koji su s tvojih premudrih hira Došli na luda kucati vrata?! I gdje su drugi. A dobro znadeš..Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Čisto ko božje biserne zvijezde. Rođen da živiš na krilu lakom Slobodne misli i da se kriliš Navijek više . iz tvog da skuta Na tužnu harfu istisnem koju Iskrenu suzu . Ako ti gorku rekoh! Ta ja bih rada. gdje mnogi jadi. Ko munja.tražeći tamo Edena kutić. Survaš se onda. zlatnoj slobodi.. najmanji za se.-?! Al opet. kada zavijeka Tebi smo samo pastorci bili! Vienac. Želje. 152 . koju uguši blato. ružom slobode.dar čovječanstvu. A ona je mogla da razbija oblak! Al opet . u kalnoj bari Ko stranac gacaš međ svojom krvi. A kada puknu i harfa i srce. Da budeš prvi svemirski alem I prvi cvijet božije misli! Kroz duge dane tekla je krvca Napretku tvomu. ko miris otajnog raja. s njime da plaču I da se smiju s njegove sreće. Da svijet grle. 1892. kapi kolike Nikad ti gasna prašina popi! I suze gdje su i genija smijeh.

sve žarči šapat dršće.čvršće! [II] POVRATAK . opet idu. I ginu u dubinu .. idu.pred hrpu čudne tvari. Sve šute.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme ŽIVOT [I] POLAZAK I zanijela me mašta . A u daljini tamo cik tople zore rani Razigrav živce tepa: Zagrl'te se. dokle? Sve idu. bez išta. a guste sjeni tuda Kraj čudne tvari idu. ah . bez volje. šute . Kad majstor bi ih pito: bi l' rado da se vrate? 153 . Ko kaplja. otkud.I prolaze kraj onih što poć će kud i oni.. Tek čini se da oni što svetokrugom sjaje. Pa prošuškavši poljem u ponor mre i .. što životvorni dlani Probudiše im tjeme. Ko zamršeno klupko u sucrvenoj šari. nijemo idu od pravijeka ovuda I silna samo ruka sa tvari one čudne Sveđ podiže se redom i tjeme sjenam dira I redom miške kreće ko nikad neutrudne Sred polusvijetle magle i vječitoga mira..u staklenom im vidu Otegnulo se pusto i poharano polje . ah.ništa. Al prolaze bez riječi. što iz gore na svjetlo izbi bijelo. Nad njome silna ruka. Tek redova iz prednjih. a bogzna što i okle. Nit plaču nit se smiju u dosadi. Nepročitano slovo pod zagonetku leži. a jedan val ih nosi. idu. šute. u vijugâ joj mreži. I sprovoda im oba sudbina ista goni Ko atome kotača sveđ naokolo osi. Raširila je prste.... Blijedosiva bješe. gle.ko snijeg u crno ždrijelo I nestaje ih tamo bez osvrta. Iz tamne noćne strane.

Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme

Ah, mrtvi već, na rubu, gdje samrt crnija je - Oborili bi glave i trgli sunovrate!

Život, Zagreb, 1900.

MONOLOG
Pišu se knjige! Gospodi bože, Gotovo evo manjka još malo, Pa nećeš naći mjesta da pljucneš Od samijeh knjiga! I kakve knjige! Ah, ja ih često sažalno gledim Sjedeć u kutu s dosade puste; A one gvire u me onako Kao i djeve koje su nekad Ljubljene bile, a sada čame Ni gospe ni djeve, e ih je sramno Pustio dragi! O, s brige i nesna blijede misli! I vi ste tako još prije braka Ostale jadne, udove, tužne! Lijepim zborom, vještim i smjelim, Mnogi je smrtnik tratio pamet, Reko vam najzad kao koketi, Punanih grudi, oblih bokova: O, ja vas ljubim! Al dođe časak - ljubavnik žarki Obično kasno prigodu steče I vidi gdje bujna, ljubljena djeva Pre no u mekan talamos liježe, Odlaže za noć teretne čare. Gleda i misli kupeći usti: Gle, luda mene, ovo što osta Za manji mogoh postići novac! I - tako... zbogom; čare odloživ, Slatku vam nojcu na policam želim! Odvraćam od vas smušenu glavu I jurim željan na ulice žive, U bučne krčme il drugi koji Ljudski zvjerinjak. Najsvježa sô je Silnom na valu velikog mora.

154

Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme

O, ne! Po vama Sporo bih svoju vjenčao dragu Od koje mi gori i srce i duša. Ja hoću naprijed za njom, za divnom, Divljijem krilom presijecam oblak I pružam ruke za biser-plaštem Tamo nad zvijezdam što mi svjetluca. Ja k nebu hoću kroz uzdah svijeta; Na grijehu srca plamene krvi Istinu tražim. Gospode, zar ćeš Kazniti volju kojom te žudim? U mračnoj noći lutanja našeg Dršće pred smrtnim očima slabim Tek jedna zvijezda sebične strasti. U srcu sve je pohlepa pusta, Zlu je i dobru sebičje klica. I ovo krilo narode vitla Tamo od Kaina; hljebac i časti - Povijesti duša! Ah, da, i onda, suzna kad oka Gledamo gdje se u muci smrtnoj Trza paćenik, ah, da, i onda, S tuđe kad boli prosuzi oko, Mislimo: al je umirat teško! I strah je onu sažeo vodu Na oči nama, i zove se: suza! Hvala, o nebo, što dade nam suze. Dosta je, dosta, sućut da čija Briše ti s čela patničke kapi Ne žaleć pri tom marame svoje! Vjerujem tvrdo jošte da nijesu Svi dobra srca pomrli ljudi Marame bar što žalili ne bi! I to je mnogo; nu za tu krepost Mudrac je malo, dosta tek - čovjek! Oštrijem noktom, pravilnom crtom Odsijeca razum čovječji pute, A živa i divlja slobodna narav Skokom krivuda i - svesilno hoće! A red i društvo, dogma i moral Vapiju: Treba pakô proširit, Što ga je božja vječna providnost Sazdala tješnje Nego što pravda zahtijeva ljudska! Ah, ti, o Tvorče, pakla ne sazdav, Al sazdav ljude - ja znam, da voliš

155

Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme

Golu na klisu divljaku svoju, Pod čijom krošnjom srce je grešnik, Grešnik i sudac! I ako nekad stupimo tamo Tebi pred oči, pravedni oče, O, ja ću onda drskijem prstom Tebi pokazat idole moje, Reći ću: Oče, ove gle ljubljah, Ljubljah i ljubljah! A ti, o suče, Ti ćeš se meni tada nasmiješit Ko što si često na mene gledo Kroz šaren-dugu i bijeli oblak Kada sam bijesan, tražeći pravdu, Srnuo ljutit s utrte ceste Vičući: Čemu si ljudma u glavu Stavio mozak - i čemu ljudi, I više: čemu li suze?! 1892.

UTJEHA
Haj, kad tuga srce kida Pa te pije poput zmije, Kad i ovo malo vida Gasne s jada krvavijeh, Kad te suhi razbor sudi I u obraz psovku baci: Što ti lude ono grudi Sve uzdišu za oblaci; Haj, kad nada svaka vara, Kad se s lica prezir čita, Kad se trista gospodara Stijenama na te hita, I kad jedan pogled holi Kazuje ti gordo dosti, Da si bokče, Lazar goli, Živareći od milosti! I kad otrov jošte veći U srce te ljuto zgodi, O, moj druže, nemoj reći: Ah, čemu me majka rodi!

156

Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme

Kreni mi se noge lake Na prirode čisto krilo, Gledaj zvijezde i oblake, Gledaj ono cvijeće milo, Slušaj, kako vjetrić šumi Uvrh lista jablanova; Gledaj, druže, i razumi Ovu igru od vjekova! I kad prst se zalud diže Skinut pečat s tih usana, Kad najdublja misô pliže Tek po pjeni okeana, I kad crv te stane peći, Gdje toj tajni svjetla nema, O, moj druže, nemoj reći, Čemu ova igra nijema?! Već se kreni vedre svijesti, Ima nešto što još vrijedi; Gledaj, druže, s radne pesti Kako krvav znoj se cijedi, Kako buši zemnu grudu I sokola seže siva, Svojom borbom i po trudu Kako čovjek divom biva! Tko li krenu sile jake, Tko bje onaj stvarajući? Stvorile su radne šake I umovi gladujući! Vrti ti se svijet tako, U patnji mu klije sila; I on skače, druže, lako, Kano Antej majci s krila! Haj, kad tuga srce kida Pa te pije poput zmije, Man' se, druže vedra vida, Onih briga tričavije'! Trut se bani, trut se šeće, Bje - i truta nema više, A lijepo malo cvijeće Sveđ se mladi, sveđ miriše...

Vienac, 1891.

157

Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme

SVELJUDSKI HRAM
Gvozdene srči i žilja pradubi sve do nebesa Streme ko u crkvi gordoj granitne potpore sure; Nikli su, prva kad miso ljudsko pod čelo se skresa, - Nek su pri ruci porad torture! Nižu se sivi u beskraj, nad njima nebo se stere Olovna kanoti maska. Oblaci nalični krpi Staračka koža su njena, što se u nabore bere, Je li od rugla, ili što trpi? S vijeka u vjekove tako... Mali i sićušni čovjek Ulazi, prolazi, pada studnom u ovome Hramu, Kleči u svetištu nijemu, temelj mu zaljeva stovjek, Timari svoju već Hakeldamu! Gore po stupovlju redom truplo do trupine žmuri, Križ što raspe im ruke, lomača utrobu spali, Vjetar im kroz rebra svira, žute se bezbroj kosturi - Besmrtni sveci u katedrali. Ne kiti zlaćani krug ih, ćivot im ne resi mošti, Suhe uz bršive glave tamjanski dim se ne mota; Ljudska tek bilježi povijest krvnički satrte kosti Sveto ko brašno u hljeb života. Samo što orgulje bruje studnom u sveljudskom Hramu, Muklo u prahimni bola pod nebo pjevaju hvalu - Vapiju svijetlo i pravdu ... Sveci na patničkom tronu Kimaju tužno u tom koralu. Dokle u svetištu Crkve tajno se služi opijelo, Ide sve čovjek i čovjek - beskrajni redovi hode; Tamo im Veliki Kostur postavlja ruku na čelo, Pogledom praznim srce probode... Beskrajna služi se služba - u nebo uprte oči Gase se, staklen im pogled trne za maglenim žalim; - - Nijemo se povrh oltara suza ko smrznuta koči Alpha u Kolima Malim - - -

Nada, 1901.

158

Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme

PROSINAČKO SUNCE
I opet zapada sunce; tamo za linije jasne Gorskomu predjelu snježnu pada u pahulje eno; Zlaćani velik monogram božjega imena gasne Plavoj na svili protkan crveno. Ravni mu traci dugački, silne ko mjedene šipke Krepko se pružaju u zrak, zadiru vitu o jelu, Što je vrh velike gore mahaljke savila gipke - Crna palmeta na modrobijelu. Sunašce tone i tone... trenutom bljesnu još samo, Nesta ga zadnjijem žiškom, časom i naglijem mahom, Ko da je krajcarsku svijeću neko na povoru tamo Zgasnuo usta punijem dahom. Umah je bljednuo oblak - prije je ličio rujan Čipkastu prevjesu toplu, mladost što japri ga zlatna, Pa mu se zgrušala krvca, i on se objesi nujan - Zgužvani komad mrtvačkog platna. Sutonske velike mrlje do neba rastu sa zemlje Ko da pod oblačje gore kaljava diže se para; ... Umrije majčica zemlja, kroz vodu evo i grmlje Duša joj na sud plašno tumara. Niko joj ne pjeva pjesme, niko ne govori ništa, Niko je ne žali, niko, šutnja sve gluha je svuda; Umrije, kako i mrije krvnica bezbrojnih Hrista, Majčica plodna bezbrojnih Juda! Tako je umrla ona; - kršćanskim želim joj srcem, Neka je umrla jednom! Pokoj i dobrim i zlima! I sâm ću spokojno leći, lednim ću ostati mrcem, - - Bje mi u ovom glumištu zima! Ah, al i mrtva joj usta masku su stavila kletu! Sutra će božićni mjesec opet se pošalit jadno; Svoje će iznijet sunce - dostojnu medalju svijetu Kroz oblak turit kratko i hladno! Božićna brujat će zvona, veselo žagorit sve će, Smrznutu gazeći cestu, u nebo gvireći mrko; Sama će sebe varakat, tračak da osjeti sreće; - - Smiješ se licem, srce o grko!

159

Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme

Blijedim pod maglenim svjetlom svi ćemo blezgati složni; Da se je nadat ljepoti, suncu i nebištu plavom, Srećni ko pisarsko lice, kad mu je predstojnik možni Ropski na pozdrav kimnuo glavom!

Prosvjeta, Zagreb, 1899.

AL JE LIJEPA...
Al je lijepa narav ova, Kad je Vesna cvijećem kiti Al je teško, al je teško U tom milju mrtvac biti! I dok cijeli svijet se smije, I dok život slavlje slavi, Teško onom komu duša Plač i smijeh zaboravi! Već na kamu zabačenu Trudnu glavu čvrsto stište; Ne zna ni sam što mu oko, Što mu puno srce ište; I kada mu pogled suhi Gdje o cvijetak zapne viti, O, što jadnik gorko šapće: Teško li je mrtvac biti! Al je lijepa narav ova, Šarno li je poljsko cvijeće, Al je teško kad ti duša Pjevat neće, plakat neće! Već uz staze srljaš gluhe, Ne mareći kud ni kamo, Kano kamen što mu isto Pao amo ili tamo.

Vienac, 1889.

160

hulje . Srce mi opi i čula.. Čučeć na jadranskoj stijeni. Svilena gdje sa kreveca gavanče maleno diše. Glavu si sagnula holu.uveče poslije zvanja Trljo bih ruke uz čašu piva! Il bih ko zaturen seljak pod krušku sio u sjeni. Proroštvo puniti staro. s utrte krenu me staze. rađe si mogla kucnut na gospodske dvore. milosnim čemu si darom Opila moje srce i čula? Zašto si stupila k meni? Kad me je majčica blijeda Rađala mračnoj u noći. majke možda te zvali. srećna i otmjena čeda..vrba nad grobnicom siva Ukratko: pravi gospodin .trista mu ćaća! Vilo. Naglijem unišla šumom. Očevi. mnogi su čeono pali Skupe na gospodske krpe. zašto je tako. cjelov ti krući il vrući Mene je momu oteo kolu! Zanavijek ostah tuđinac. izdrtih gaća.Moja je plivala duša sjajne kroz one atome. Ljuljko na koljenu sina. jedinih. svetice knjige što zbore: Tko ima mnogo. Okrutno prošla si mimo. oj. Primorskoj došla si kući. gledajuć u dnu pod njome.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme PROMAŠENA KOB Bože moj.. Noćna gdje jadra biserom plove . Zašto li tako. Slobodna dalje i više između bezdani dvije. supijan vikao ženi: Gledaj ga. Obijesno gdje joj krilo se vije.. dobit će više! 161 . . Stare me digla iz zipke. Pučinom tamo dalekom maglene vijo sam sjeni. Ko da je velika ptica. Dvojstruke zvijezde gledah: zvijezde neba i vode. Kojoj milijuni pobožno plaze? Ja bih se grbio miran udesom bršiva panja Službeno prašni uz papir . o vilo? Čemu li pamet pomete. pitome umjesto mete. zlaćanim da pod samarom Magarac preskače lako jabuku vitijeh kula?! Vilo o pjesama mojih.. Srećan u košulji staroj.. Divljom me sankom zadojiv.

. čelo hladi. Kraj nje brodolom vjernik joj plače... a u duši Otpijevaju stari jadi. 162 . ludo gubi S mekih vjeđa pjesnikovi'? . meni se priviđa regbi Kako na jadranskoj stijeni između krši i drače Crkvica cjelova tvojih tužno i osamno lebdi. VJETRIĆ VIJE Vjetrić vije. braćo-ljudi. 1898. Što tratite čemer ovi. suze suši. Tješi srce svijet što ljubi Uz sve varke i gorčinu. Glupo gledi. A pjesmica u . Vjetrić vije. Da se skiće. niti kleti! Već se stisni. Zagreb. Nek je srijed svijeta bijela Jedna žrtva i propelo! Čudno mi je. suze suši. Božji vjetrić čelo hladi. Da se suza u prah gubi.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Zato kad uskipi srce. da ne vrijedi Ni ljubit ga. Sa ljudstva su došli cijela U grud jednu na sijelo. A u bolnoj kada duši Probude se stari jadi. Suze suši.. Prosvjeta.prazninu! 1891.Al taj svijet glupo gledi Sa bezdušne prepameti.

Hihoće sav Dies irae! . gledat ćeš pred sobom tamo Suho mi. Pred tobom mekim i malim priroda u čast se diže. zlaćane zrikat će muhe Sumorna umjesto kora. o pođi odovud! Ne smetaj likove stare. patničko lice. Tvoje kad ostari srce. Ovij se o grlo njojzi. Pjevat će ševa i lišće. srebrni lune obručak. kako je šuškala svila. kako je klonulo s krsta. umjesto tamjanske zduhe Ljubit će uvojke tvoje kaduljin talas sa gora. rednju kad ispiješ kupu. ptičica s grane na tebe očicam miže. Hitro kad nekada krilo mrtvo se spusti po trupu . Ptice i zlaćane bube. Svu noć će slušati anđ'o. žive da uzdižu oči Mrtvom po oltarskom cvijeću? Pođi.Alem na svilni jastučak. kameni sveci u te sa posmijehom gvire. bijelo. kameni sveci u te s posmijehom gvire. rudasto janje. U tu će kutiju divnu Otac te sklopiti sami . jednoga dana.. Hihoće sav Dies irae! Vani. Ozbiljni.Kud si zalutalo. Pođi.Već ćeš mi klecavo ući! Stati ćeš negdje u kutu. život se ohladi vrući. Rad ti je pričat ko vila. Ozbiljni. leptiri sunčaju krila. Umjesto molitve svoje čut ćeš. Majčici blijedoj pod križem lica se s dragosti žare. Janješce blekeće bijelo. Majčici blijedoj pod križem lica se s dragosti žare. o pođi odovud! Ne smetaj likove stare.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme HRIST DJETETU U CRKVI . ah. Gdje su vam igrale sanje. gle. dijete? Što će na mramornoj ploči Pamučno tvoje koljence? Čemu da anđeli slijeću Klecat po hasuram amo.Onda. Zajedno sklopit će se s tobom leptire stobojnih krila. Kada na nebnoj kadifi kao na vezenoj grani Proplanu biserne zvijezde. gdje pucaju samo Članci u sklopljenih prsta! 163 .

. Što je ovo što me nosi. U pô noći iz sna budi? Ta i ja sam smrtnik samo.Demon sa Dies irae! I onda. Podigni krst svoj i pođi. Kud se diže hitra lasta. prije neg slaba ti mine Noga kraj školjke za vodu. Pa ne poznam sama sebe? . 1900. Kopat će me smrtni ljudi. Što je ovo. Gdje me sa bogata stropa gleda na osnovu zlatnu . Svim nam isti zakon sudi.mrtva na drvu i platnu Kako mi ugasle oči prepasno nad sebe vire. Miješala ih pa je rekla: E. ako ti utroba drhtne. Ali kida moje grudi. Što je ovo te me vitla Kao bura uvrh hrasta? Otkud meni smijeh divlji. nagni se nad nju i s oka Suzicu u nju izažmi . Ne će joj oslabit soka! Život. patniče ljudski.te mi dođe.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Gledat ćeš krvava mene . . a što se ne ženite?! 164 . Kako se ljubi i moli.Svašta znade sijeda glava Pito sam ju s čeg mi oko Katkad neće pa da spava? Miješala je baka karte Do voljice svoje site. U ZANOSU Što je ovo . Otkud ono . A što opet sve me zebe. Rodila me smrtna majka.vjeruj mi. Pitao sam staru baku .ne znam što je.Onda si shvatio moje velike ljubavi boli. čovječji sine.. Gorki i čemerni grč će učiti usnice smrtne. pa me trza.

Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme .mudru glavu Odoljena da mi dade. Što i drugi smrtni ljudi! Al mi onda uto budne Ko da leži svijet gluho. Al neka ga. drago dijete. karta laže! A . I ja stišćem papir bijeli. Pričao mu svoje jade.. 1890. nova vjero? Čito sam je. rekoh: Amo. Kajite se. Neka bjesni. Kad živite bez diete! Uzeh knjigu.. neka vrije.. Molio ga . A na koncu. Mjerio me na dva stakla. A ja bdijem . 165 . Što mu knjiga o tom kaže? Rekao mi starac časni: Laže baka. Ko da nisam i ja ono. Sve od glave pa do pete. Što ti kažeš. neka prijeti. Kako suza papir šara Onda shvatim što je bilo Divlji vulkan sred njedara. To je napast. I krv mi je tekla tuda. kajite se! ..srce ovo Pjevajuć će umrijeti! Vienac.caeterum . kada spazim. pa onda.meni neko Šapće lagan stih u uho.sve se čini Da vam zloduh dušom trese. Pošao sam do vidara. Nek raznese . čitajući Sve sam liste poizdero. ništa nema Za te moje bolne grudi. Reko mi je: Pravo vam je.. Ah. Cjelujem ga kano luda.. Aj. Pitao sam popa stara. tamo mi pjesma leži.

dođi. dođi. Srdaca sviju žuđen trenu. Ko slavuj željno tebe zivnuh. mali. Došumi dršćuć iz daljine Na snenoj zraci mjesečine I stav' mi ruku na ramena. Sva živa. Što razić će se iza brijega. Zagrli mene sred tišine! I sakriti ću vruća lica U topli baršun žudna tijela. I koju srce čeka. Nek nagli tvoj me dah golica I opija me ispod čela. neviđena. laki. Što život budiš svud i svemu. Hrvatski salon. 1898. čeka. žarka. Raširi čvrste ruke dvije. Ti.. O. Da l' kreće otkud plašna k njemu. O. Kad milmirisna grana cvati I ljubav vabi milostivnu. željo odvijeka.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme U ŽELJI LJUBAVI O. Ko talas zraka s lipe cvjetne Za polusvijetle noći ljetne. negdje iznenada. mlada. Sa vrelom krvcom strasti sretne! Ne znadem medna imena ti I ne vidjeh te nikad divnu. U velepjesni materije. 166 . dođi negdje iznenada. Na opojna ti njedra bijela.. U nesvjestici da se snije. koja griješ micaj svaki. Što smrtnim ovim putem bjega Ko oblak sitan. U zaboravi strasna sklada. bujna. Neutažena žudnjo svega. O. dođi žurno.

samo . Prostrijet ću cvijeća ti i šara.. uznosi i budi. Gospode. dopusti da ti suze pijem. poglede blagi i medeni. loše sam ga čuvo.. gledajući na te! Zakopo sam glavu u jastuke. Nebo moje. Slomljen oltar srijedom srca puca. što se žališ na me?! O. O. s koje sad me ljuto Nijemi prijekor lednim mrazom mori. Uzdisaju kano šapat cvijeća. da se molit smijem. Progovori. idole s oltara. O. Što me glediš prijekornim okom Iz daljine ledene i same.. Anđeli me moji ostaviše. Da me blaži.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme ŠTO ME GLEDIŠ. Slomljene su i noge i ruke. O. i . Smiluj mi se. Krilio se nad nebesa više. Srce mi je pakô ionako. 167 . Dignut ću te još na njemu više. sa koje je meni Novu zoru navijestila sreća. samo progovori! Ne praštaj mi . Ljubav si mi sažgao u grudi.smiluj mi se! Što me glediš. Svet i velik sâm se stvorih sebi. Vijenac dao smilja i bosilja. Usno topla. U uzdahu nijemom i dubokom. Čujem bilo.skrivih ljubavi i tebi. Smiluj mi se.. O. Nebo moje. anđele s visine. da kleknem uza te I da jecam... Što me pitaš za moj vijenac s glave? Svježe cvijeće .posušene trine. I nikada cvasti više neće! Kad sam luto bez mete i cilja. Ah. ne padaj.. anđele umoreni kruto. Gospode.šta mi oprost važi. zgazih tvoje cvijeće. gdje prijekorno kuca. I ta šutnja.. O. Sveo lijer i ljubice plave O. kako je zgaženo i suvo.

I studno srce daj otopi Na varci bolje neg . brižne tako. A sunce gori . ti. Nebo moje. Ti. Sve širne kraje neizmjerja U sanak nijaš tih. Životu budi. tek mi samo kaži. NOĆI O. jedina o slatka varko.gori . Il čim te prošlo draška doba. 1893. što svilom brčna perja.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Tek mi šapni. I varkom hitar jezik vara! O. dođi. Da slušam gdje ti đerdan zveči. pričo noći šumnih riječi. Što ne laskaš nam sebirade! Dovabni onaj šapat zore Iz mojih dana prošlih davno.. trenut vječne sluti I miješaj divlje boje žarko. I od čeg trajne nema sreće. bit što neće. cijeloj duši Bar trenut. ljuljuškav! Ti. Na talas i na zemlju cvjetnu.gori.jecajući mrijem..ovako! Zagrli sve to. boli li te jako?! I dopusti da ti suze pijem. A ja tek samo evo letnuh Na mamak prve pjesme zori. Razaspi dugu od sto šara. Ko silna noja zamah šuškav. 168 . Bespomoćan da klečim uza te I da jecam . gledajući na te! Vienac. reci: Daj zaklopi Te trudne oči. Sjem lude kuće ili groba! Jastučkom prsta daj utuši Na vjeđam drijemnim oganj ljuti. I o trn ruže vješaj mlade. Kad iznenada trak sa gore Na svježe pade more ravno. Boli li te.

Da srcem hvalim dragom Bogu. Tek pepela će pustit malo. 169 . Gdje šaptala si svašta. Bez suza gledat ja ne mogu! Pozlaćuj sve to. plivaj i djetinji! I širok kad mi duh ulijevo O neizmjerju i slobodi. Gdje ljubila ga traka majska? . pričaj. Što dalje baješ. Pa sve je zbliza il zdaleče I patničko i nesaglasno. O. I kroz smijeh sve se na plač daje.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme O.ah.. igraj.. Tek ne truj mišlju lažno milje. ZIMSKA PJESMA U peći suho drvo praska A bog bi znao gdje je cvalo. I sve što ja bih grlit radi.. Što vijek me niže skido s neba. Da o suncu se sanak topi! I sjen da draga izginut će.Sad slatko puca žuta daska. Zagreb. I sve je bol i sve su jadi. I što . svašta. Prosvjeta. Sva duša tek se grije evo Od prve zrake što je rodi. 1899. što je klokotao U škrapama mi Jadran sinji. više varke Na suhi kostur priči treba. Kad toplim me je valom zvao: O. A prevarena pusta mašta U prazan zurit onda kut će. Te sve što vidim živa o'dje. s čeg me peče I mozak moj i srce strasno. Pozlaćuj suhu sliku zbilje I žedno srce tlapnjom opi'.. miješaj više boje žarke. Sve gladim košto rana da je. možda zato dođe.

.. gušće.A plam paluca sve to jače. Sarajevo.. što ćeš mrijeti. zimno. Sve gušće. istihana . A srč joj tužnu priča cvilu. zbogom. I kad uzdah srcem prođe. I od tog milka da procvjeta Kad-tada srećna melem-grana.. Zbogom. VANI SNIJEŽI. Da obljubi ih zvjezdan vedri Ko šesnaestljetne žudne njedri. nu . Vani sniježi.. Sve slađe svijetli suha grana.. I što se sjeni više mrače.. 1901. I srce je grob otaki. A želje su iskre divlje. Iz cvjetnih sanja slatke glase. Ko pjesma vječno mladih ljeta Od želje nebu za usnama. Tamno. Stijenj dršće ko da luta Divlji oganj s groba gluha. Motaju se življe. Vani sniježi. Puca negdje grana suha. Kroz dimnjak vjetar nad njim gudi Ko sav ti šećer pepeo je. A sad.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Ko smrt se sjeni spolja vlače. Kad pupoljci li njeni jedri Ožidali su sunce vruće.drvo zgorjelo je... Mali cvijete. I u pramaljet kad je milu Sve s časa u čas vjenčala se.. Kad mjesec joj je preo svilu. Ko zimzelena palma sveta. Što ponijelo ga srce tvoje Sa pira šarnih sanja ludih! Nada. 170 . življe. Što srh ih budi pred svanuće.

Puca negdje grana suha. crvić kuca - 171 .Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Kad bi mogo suhar moju Sobom u grob ponijeti! Smrznuše se suze mnoge Što su na te negda pale. Što će doći? Što da gledim Polomljena svoja krila? Što mi može ona dati I čemu je ona bila?! . Il to suza puta ište.. Magla u toj pustolini.. To je prošlost svih srdaca. . Il se demon neki ruga Pustoj smjesi mojih snova. ove moje Ne bi tebe ogrijale! Vani sniježi. Ni ne vidjeh . zimno... Il to uzdah srce tlači.Što si došla? . pusto.. Pusto.. uza me Stoji neka sjena gluha. zimno. Dok i srce ne ozebe. I osjetih da će ona Isto tako meni doći U čas zadnji moga vijeka. Al je teško Što mi pune prsi stište.htjedoh reći..Vani sniježi.gle. Točeć drvo.. Dok u magli zadnje suze Ne izgubim nju i sebe.. prazno. Al zahvatih po praznini Ništa. Po njoj pada crna halja. Al ne mogoh reći ništa. Zbogom... Blijedjeti će tako nijemo. A zove se uspomena. Ona na me muče gledi Kano mrtvac iz grobišta. Pusto. zimno. U početak vječne noći... Pogleda je ukočena... zbogom.. I htjedoh joj primit ruku.. Sa dvije pjesme i tri suze Ode proljet pjesnikova! Vani sniježi.

. Pak sreći svojoj lanuh tu. 1891. Da ponajljepša nije.. zadnji cvijete. A po njoj mnogi žića san Ko mrtva pjena pliva. srca manje mrvu! Ta gle . I čini mi se. UZDAH Koješta mi je dao bog. I trudne skupljam vjeđe. prostački Baš po srcu me lupnu. Na moje oči pala je Ko vaša magla blijeda.. I rukom teško. što srče zraku prvu.. Tek da je meni dao bog. sivi dani jesenji..ja sjedim kao leš Uz žalo nakon bure. U carstvu divljih sanja. granje puca. Probudih u nje ljubomor.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Laka noć ti. U božjem vrtu bilo to. i moj vijek Ko pučina je siva. Zaboravih je negdje. Gdje s vilama sam igro se Bez dužna poštovanja. Vi. Vienac. .. Ah. Da tanju mi je podo krv I krilo malo tiše! Moj duh bi bio rose kap. I još bi dao više. Sve suze cure.. cure. Bez sunca i bez leda. I harfu svoju tražim ja. Ja skino bih je s očiju. A u to slano u more. Na skršen kreljut svoga sna 172 .. Te dušu sad mi pije. Vani sniježi.

I crne. Gdje vjera me je varala Da ljubljahu me ljudi! 1898. časak daj mi.svak će naći u miru blagoslova. Bar kaplju trusovine! Da slijepim staru harfu ja I pokrpam joj žice. časak . Što prikrila mi lice: Oduzmi pola srca mog. Te šanu: Što se ono bljeska? A tajni glas mu reče: To Srećine su dveri. hitre đavole. Što trepti zorom s grane. I ja ću opet pjevati I himne i peane. Ko cijelo srce preda nj meće. bože moj. I pođe pjesnik tamo: Imade l' . kaplju daj mi. O. 173 . kroz maglu gdje treperi.. Ogrlit sve ću anđele. Od alema im krov se ljeska. Sam Eol mi je harfu dô.. tako divno plave. Da svoju harfu nađem ja U pogaženoj travi. O. Ah.krova Za pjesnika u dvoru Sreće? . I bit ću ko i rose kap. O. I moju harfu razbiše Baš Eolova djeca! Ah. Ta ima . Da svakim ćuhom jeca. PJESNIK I SVIJET I vidje pjesnik zvijezdu. tako vijoglave Nek s oproštajnim poljupcem I sva me sablast mine. Što mori moje grudi. bože moj.pita .Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Oborih suzu krupnu. I mraznu maglu pobrišem.zaboravi.

tu i . Neg Srećici na zlatnim vrati'! Zaboravit se ne da ni čežnja niti rana.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme A kad se pjesnik maši. mamnoj slasti Tu se gali. U bajnom hramu strasti Grozničavo mi bilo kuca. srce. u bolnoj. Neg sjaj Sreće vrh srdaca! Ja ostajem uza te.. U trzavici vječnoj.puca! I vidje pjesnik onda. u pjeni strasti tvoje Osta srce.puca! I ode pjesnik tamo i ispita ga nađe: O. . 1896... tako čeka. gdje srcu srijed srijede Bajni alem iskre baca. U spomenu sva mi sreća! I čeka.sa pola srca samo Ne puštaju pred idola. Te pođe s bajna dvora.. Otiđi samo tamo.Ne mogu ti se vratit. vrati! . Vienac.Oj.. ta tu je meni slađe. mamnoj slasti Tu se gali. A ono nema srca pola! I nije ostat mogo . u bolnoj. A reče svijet njemu: U bajnom hramu strasti Pjesnikovo srce kuca.a spomen kao srda Ne da živjet. Vrati mi ga.. a tamo iza brda Srećina se zvijezda svijeti. vrati mi se.. 174 . tu i . Da čuvam mrtvo blago u duši zakopano. ti otepena grano Moga cvijeća i proljeća. vrati srce moje. čeka . ne da mrijeti. Ja jedem samo sebe. I reče: To su suze i meni više vrijede. da srce stavi tamo. život cijeli. Krvariti ću tako do potonjeg mi dana Rad svega što mi beznad uze.. Neuslišane mnoge suze. Tek pjesnik čeka. svijete bijeli! Na tvojim usnam žarkim.

svagdje vara oko. S oblaka pjesan začuh. Obilazili svud. Il ljudski privid lud.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme AH. Ti. I slatko poji nadom Sve . omamno li sine Tvoj kratki. srce moje.što je utaman! Pa kad je čemer ljuta Prenasitila grud: Je l' igra sve to kruta. onda vidjeh vilu Na ljudski saći put I žedne usne moje Cjelivahu joj skut. Sve želja želju guši. Sve umišljeni raj. Što lažni veze san. Što lanuo te raj! Gle. Il otrov je il melem Taj biser s oka tvog? . Ah.Ah. Ni žarke krvi. A uzdah . kratki sjaj.. A vjera časom mre: Ah. ne.. ko vjerovat može. Gdje nema nigdje svjetla. Ej. 175 . Sve kapale su suze I krvca uzalud. I ljubav da je sunce U vječni majski dan. milosrdna laži. sve je sanja pusta. Da život nije san. SVE JE SANJA PUSTA. Tog silno voli Bog! Pa u srce kad spomen Svoj nokat rine ljut. Ah.. I u tom sva ti bajna Života kipi slast: Na trnu si mi cvao I u blato ćeš past! I što smo..uzdisaj. srca gdje tu nema.

. A preko njega strujne Kadikad čudan šum. On zasuo je cvijeće I zapunio grud. U strahu samo pitam: Zar to su tvoji sni? A nešto u njoj jeca I šapće: .. To katkad cvili srce. Cjeluju čašku i list. Sada im zavjese mave bračnom na krevetu dira Zlaćanim prstićem dan. istok se zlati i rudi. 1891. Kroz koju tuži svijet. Sve umišljeni raj. On mu iz kaleža plava žrtvuje kapljicu rose. Mirisni ametist.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme A pjesma . Sve pepeo gledam svud. Tu su na peludu meku spavala do dva leptira Slađane ljubavi san.To si ti! Sve. Zlaćani vali mu tople pozdrave sunašca nose. 176 . . sve je sanja pusta. MAJALES Šumi voda i pršti. Gdje suza suzu guši.čedo njeno Ko divlja kida put. A ruga mu se um.Lijep li je život i svijet! Sočnom na zelenom busu slatko oda sna se budi Plavi perunike cvijet. A uzdah uzdisaj. A ti si harfa samo. Vienac. I sve je tvoje cvalo Za pogrebnički cvijet! Ni mislit mi se neće.

moj čovječe. . Voda što cvijeće poji. smješka se s grančice ševa. ona i . Samo na skršenu cvijetu vidi se krilo leptira.Tako je gotovo sve! Oštrim je ispio kljunom srce joj toplo i oči. I sve se više tebi grsti.. 1902. gle! Trza se. Sve hladniji je dom ti. Sarajevo. na vjeri Ko dijete bunca mašta: života zbilja kruta Varkom čemer svoj šećeri.podriva žalo. Vrebajuć hoće da opet na granu najvišu skoči. Međ noktima joj čudnih prsti'. moj brajne.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Smješka se buba u travi. Grakćući: Lijep li je svijet! Nada. Kao kad posanjan cjelov prviput trzne i draška Ružicom sakritu grud. 177 . Uto joj nenadno jastreb perje rastrese na vale. a oko naše luta Od jedne k drugoj. svileno busenje malo Tone u obijesni buk. POGLED NA ZVIJEZDE U crnom bezdnu gore. Sada ga briše o cvijet. Smješka se veliki cvijet.divljeg sred gorskoga vira Tako je nestalo sve. . Što igračka si star ja u tvrdoj ruci Tajne.. Kud se je smiješila pre. klone i tone . gali se šaleć i pjeva: Lijep li je život i svijet! Životna pjesan treperi ko duga od stobojna praška Toplo i opojno svud. Trza se malo još. Onda uz podmukli huk Veselo čupa i trga. Cijela se priroda smije. Plašivo ptičica s grane upire očice male. ah.

ej. 1902. AH. sve sanjaš .čega ne sakrivih?! Nada.boli. KAKO GORKO VIRNUH. ko sestrica anđelku. jedanput svjetlo danje Obasine te iza brda. što manje dijete! Tek gledaš. U prvu što mi pričest s oltara nasmija se. Ah. vječit mučeniče. i misliš: Čemu li je Na orlovim mi srce krili'. gledaš. što pitala si sveđe Od čega pjana bješe ta mladost moja negdje? . Kad k istoku mu pođoh po spomeni puteljku.al zaludu. Ti radoznalko mala. Ti kraj mene si išla. Sve jadniji. te zgazih sjen preda se. gledaš. i ne . što prikovan o grudu Bez svoje krivnje njome klecaš.dublje jecaš! U krupnom oku vola vijek svemir se zrcali Ko svete noći u Betlemu. neko li se šali S tvojom iskrom u tjemenu! Od rasijana blaga po tvojoj da se grudi Više topla svjetla proli?! I živohrane snage u jadnu građu ljudi.boli?! Da krst svoj teški prteć. Ko rob slobodu sanjaš. što sanke su ti bljeđe.. Tri koračaja naprijed. I što niz moje oči ko suza nešto plije Nad onim . Dok trnjem korak tvoj ševrda! Al ne! tek gledaš na se i sve se smiješiš rjeđe. Ljepšom dušom . A tebi puca: kruto..Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Ti. I ostavlja te volja. kako gorko virnuh u tvoje oči obje. a natrag je l' što manje. Što časovi više lete.I za ruku te primih i krenuh ko u groblje. Sarajevo. Životu prijeđe podne. I ne . 178 .

179 .Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Daleko pođoh s tobom po vrtu poharanu. ah. Sve ljiljane i ruže.. I gledah dječji hod ti i slušah sve bez duška. moj sanče neumrli! Sve ljiljane i ruže na podnožje joj metnuh. To pjevaše joj smiješak. I svaki džbun otada raskopah noktom tigra I svoje suze zgazih i vidjeh kako igra U svač'jem oku himba. gdje prvu zvijezdu zgledah Još puzila je mrtvo blijeda zraka njena U božičinu oku. kroz nekadašnju volju Tek grč se katkad javi na nijemoj usni mojoj. Na jednoj gdje se tački i smrt i život roči U nirvansku pustolinu. čedo moje. A svaki list je. dosada je došla i sklopila mi oči. što usnam od plamena Primamila me k srcu od polarnoga leda. dijete. što grli Sve prostore i doba i duh i tijelo svega. u svač'jem srcu zvijere! No krik moj već ne ori. po jednu krio ranu! Kad dođosmo do kutka. a bajno. al jedno strasno veče U zagrljaju mamnu mat' njena meni reče: Sad pojedoh ti dušu da krv mi žešća bude! Izgubiv svoju dušu. odlunjah od matere. svesilna. Pod tvojom lakom nogom gdje suho lišće šuška. Bje Ljubav.. I požalit je prsi u kojima se kolju! 1902 IZ TRANSE Gle. ja klekoh ispod njega I klicah: Vjerujem ti. cvjetno doba Šaputalo je priče kroz veče pramaljetnu. i suzom srećna roba Zapajah vijene njene. Šutke zurim u prazninu. Izrodih kćerku s njome i tad je tlapnjom lude Okrstih dušom našom. To kriče bog i đavo u vječnoj kavzi svojoj.

A na njoj mrlju vidim . kroz smrtno velo crno Sviće evo vječnost sama. I sad samo gledam tupo. Ne dolaz'te više k meni.. Pre neg jekne zvonce sitno. NA KOLODVORU A što bijesa ne poteče Niz to pusto. kad ćemo krenut dalje! Svijet se vrti . Dosadno mi je ovdje svuda. posve. A već davno skupljam tralje. Mračan dan mi. Uspomene drage to su. čamna veče. neka hitno. Listam album na koljeni'. A mene iz sna budi i opet miso luda: Je l' moralo bit ovako?! 1902..nek se vrti. Kako svoje pazi trice. Da se pođe makar kuda.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme A zasićeno srce. Ah. Svakidašnje mršti lice I dalje se tiska glupo. ko mrtvo bojno zrno.ko plahtu za mrtvaca Vječnost širi halje svoje. zauvijeke. Pustite me. ništa više nema da zbrišem je otuda. lijen ležim. Plesao sam i ja s njime. 180 . Ona stoji tužno tako. mutno polje?! Ljut sam putnik loše volje. Ko divlju gdje će iskru huragan me odnijeti U eterske bezdni meke. Sad spokojna hladi tama. Još čvršće sklapam oči... još tvrđe hoću mrijeti. I zaspim katkad tako . Sa zla plako i miline Na njegovih njedrih škrti'. I ležim.to valjda sjenu baca Lik dosadni bîti moje! Ah. Posve.

Mutno. Podivljo me u lijetu.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Povezane sve na sreću A u kožu magareću..srećni glasak. I bez cilja i bez volje. Ni veselo niti plačno. svevideći.. Ponijet ću te tamo.. O. blijeda. Još me danas blago gleda Tvoje oko iz pozađa Mjesečino tiha. 1898.. Opili me. Ja ću propast po sudbini.. 181 .. beskonačno. Očice su tvoje čiste. Nevina ti lica sjajna. Bez otrovi ne bih pjevo. Što mu prve krasiš liste. Slatka mašto mladosti mi! Ja se s vama samo dijelim. ovjenčali Čemer-cvijećem neuvelim. sliko bajna. Da se pođe. Što ste meni milost dali.sad sklapam knjigu ovdje Pa očikam jedva časak Sitno zvonce . nekud pođe. I . . Lomnu brodu vrh komađa! Ne mogu ti "zbogom" reći. Otrov mi je grud zagrijevo. tvoja sam osto žrtva. Gdje će Bog nas vidjet samo Sveznajući. ne na te. Niz neznano pusto polje. Vienac. Ah. mrtvo.Dosta po njoj suza prosuh. Ta bio bih lago svijetu. Ti se na me nasmij mrtva. tamo.

Svetom kredom Opisah čvrsto uklet pâs. Te tresne. Što mrvama ga čupko svijet. Tu s voštanicom sam ću blijedom Očikat mirno suđen čas. Tek čudno. to je moga srca pola. Ko ne donese zalog svet. A ova ne zna što je smijeh. Ah.Svetom kredom Opisah čvrsto uklet pas. Na seoskome križu sjedi. Sve teže tuđ je guši zrak. 182 . I čuči kao plaho ptiče U podjesenji vlažni mrak. A lovorne o grane hole Tek suši gaće bablji soj! Zatvor'te vrata! . jekne. Onijemio li ptičji poj. Sirota sva već otrova se Pa crne samo sanja sne. Tu s voštanicom sam ću blijedom Očikat mirno suđen čas Ko zvono. Bajaca šarna pod njim gledi. pa se skrha I oplače si samo smrt. što ga s gorda vrha Odsiječe munje ljuti rt. Iz one pole smijah ja se. Sa blatna što se koči dna.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme ZATVOR'TE VRATA! Zatvor'te vrata! . A niko ne smije prijeći kola. čudno glavom miče. Gdje trubi: Evo Orfeja! Zar svud već šume strše gole.

da juriša na zaprte rajske dveri. ja umirem sada. U skučenu. A na nju umah crn se pepeo spusti. dosadno i prazno! I došlo mi je.. ne znam reći je l' se u njem tada Il krik il smijeh otkinuti htjede! 1902. I zapjev cijelog vilovanja draga Tu tromo mre .tako tvoja miso brodi. došlo iznenada. Sve tama guta. ponosna ljudska glavo! Okrštena u slobodi. pada. Ko čađ se spušta beskonačni. 183 . krhku tijelu Sunce li je... što će doći? Ah. A list života . Gazi kostur vijekova i kud žarke oči peri.. stegnu. niti prosi. O. Pa presjeklo me pasu srijed srijede I grč mi vrući pod kovitlac segnu I stegnu. da je sila.. Iz Ereba. ždere. Sve pada. EXCELSIOR Ko zvjezdani šuštaj plašta silnog boštva. iz prokletstva ko heruba poziv nova Vodi ljudstvo. Niti moli.posvećenoj u izbici Sebe štuje na propelu. gusti.to je velo mrazno. u svetoj trzavici Svoj je oltar i svećenik . Tek katkad iskra što kroza njeg sine. Ona znade. Pa mislim: Evo.. što se nosi Kroz svemirske bezdni tajne . Sipa svijetlo blagoslova. A ja ga gledam kako tiho pada..ah. stegnu. I sve što u njeg žarke satkah vjere.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme MONOTONIJA U mračnoj sobi dršće velo tmine. Ne.. pada.

Tek jadika tužno šušti. Tako plamti zublja svijeta! Otkad plamti? . što smo trgli uvis s bunom i nemirom. za bespravne kocku vuče. Kojom lažno svjetlo svijeta zavodnički svjetlomrca. Poput groma grmi: Umah otvarajte vrata širom! To je za nas. de iščupaj korov gusti. a svevidni Duh će reći: Dobro došla.. da još širu raku pravi. jadna duša..Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Drskom rukom naprijed kaže . Otvarajte. duge joj se rese viju. i on vlada . da u žice dira njene.divlji oganj s trula mrca. kćeri moja. Čađeći se kroz vjekove u varavoj pomrčini.Otkad vapi Smrtni porod zalud žara. Već iz kala dižući se .uvijek naprijed. Ah. Kroz nje šara čudne znake po pločama mjesečina. Grije suhu grobnu travu i kroz teški kamen vidi Da još puno mjesta ima u grobnice ove nijeme! Mješt' anđela uskršnjega lukav demon lakte suče I lopatu tvrdu diže.sad pođi sumnjat dalje! MIR VAM! Luka: XXIV. da ogrije žile svoje. naprijed samo. Kasno li te sudba šalje! Dosadno mi bje bez tebe . kojoj volja od Providi Predala je plačnu harfu. Ne grijući kao sunce i ne sjajeć na visini. ne čekamo! I ona će silom ući. Na grobove. Samo duša.tek da laže. Dok na drvu žrtvenome ljudske krvi krupne kapi Nad poglavljem povjesnice ko pečati tvrdi stoje.tek da gnjavi! 184 . Dok stadoše tamjan žeći! Takovu te vidjet htjedoh.otkako se svijet vrti. da navijesti uskrs njima. Još ne sjeda anđeo bijeli. Pokornički tromi psalam pepelom mi uši brtvi: Ah . 36-50. On u ime svijeta zbori. S neshvaćene što mi misli posijaše vijeci pusti. gdjeno misli mučeničke sanak sniju. . on moli .

. U krilo će past ti onda . gdje ti želje zakopane sanak sniju. duge joj se rese viju. Gdje jadika tužno šušti. a tvoji te apostoli ne spoznadu. Hvatajuć ti s tople usne. Šarenim ga prostre cvijećem i dade nam kupu mira I zalogaj svoga kruha . Kroz nje šara čudne znake po pločama mjesečina?! Tek svejedno! Uvijek će pjesnik uz nje da postoji.on i harfa past će mrtvo Čemu pjesnik nakon tvoje velepjesni: Aleluja?! Nada. gipkom riječi svijet zdrave.nu pogledaj kako Jude Pjenušicu slatko srču iz vječnog ti iz putira! U pročelja posjedavši. Pa kad dođeš. vječna misli .vječna žrtvo. Navještaje vječnog mira. mladu. .Vječna misli. Sarajevo. 1899. Od tamjana ne vidi se kad se rane zakrvave.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Vječna misli . 185 .a ti prostre stol ljubavi za sve ljude. On će prvi k tebi pasti. što da dršću bespomoćnoj harfi strune Uz grobove. iz topova rika grune. Kad se svrši nazdravica. nakon bura i oluja.. da navijesti uskrs njima. iz naručja toplih tvoji' Ponosno će podignuti onu glavu gordu. Gdje ne sjedi anđeo bijeli.

Teče. Pjena na sunašcu titra.Srećan ko slova joj hitra U srcu čitati znade: Da svi nam jadi i nade Imadu svoj dan i veče! 186 ..Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme PJESME (1908) (izbor) MOTTO . dok ne proteče ..

Nema ništa što vrijedi. Zagrijanu na užiću. Kad ko pčela majskih dana Lijetah cvijećem po pelude. kud si htjela. Ko da nisam u svom srcu Davao ti divnu piću. 187 . Osim suza. O.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme PJESMO MOJA. bijela. ne vjeruj da se dveri Otvaraju na nebesi'! 1889. Burne duše vrelu krvcu. Obasjana mjesečinom! Al je tebi Usud reko Da se rodiš noći treće I čemer ti bješe mlijeko. KUD SI HTJELA? Pjesmo moja. Za srećicom. Od dima se u dim vraća. Tvoje cvijeće i proljeće. čim se plaća! A što katkad za večeri Sunašce se zimsko krijesi. za milinom? Pahuljice sitna. Da mi srce ne očama Kad mi duši zima bude! Šarna sanka na smrt blijedi.

Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme JA SAM. kip od leda. Tada pjesma opet plane Ko da iskre nebom lete. dušo. A ti gledaš kako sjaje Ispred tvoga čista vida.moja čeda U srcu sam posakrivo. A kroz granje cvili čama. šta je Kad se srce tako kida! Vienac. Kako teško jesen mrije. Uvrh grane ptica sjedi Kao neka suza nijema. A ne znadeš. 1889. Lutajući. TAKO JE. mrtvo gledi. Al kad tvoje oko pane Na tu zvijezdu. A ona mu žrtvovala Pjesmu dana i san noći. 188 .. bijeda mala. Gazim trnje svoga puta Niz koji me sudba rinu. Umrlo mi srce živo. To Studeni ledom bije Žarkog Boga po zrakama. moje dijete. Gdje joj snijeg ležaj sprema. Da se o njoj lako njiše. Mrtvo sjedi.. Ja sam. Nit proljetne zore sretne Ta ne želi ništa više! Samo gleda. Zadnji listić vjetrom poći. dušo. Već ne želi krošnje cvjetne.. kako luta Mrtva zvijezda kroz prazninu. Moje pjesme ..

Onamo će mrtvo gledat U zvijezde i nebesa I u pelud lipe rodne. Nad glavom mu križ od trnja Od ružice raščupane. Ispod lipe kopat će ga. Iz tog groba zaplakat će: Pustite me zakopana! Savremenik. 189 . I sada ga voze tako. Gdje se grle raj i pako. I kad jednom nad njim jekne Strašna truba zadnjeg dana. Gdje se hitre ptice ljube. 1906. Ljubilo je. U njem voze srce neko. Sustalo je pa je stalo Lutajući predaleko. Onamo će mrtvo slušat Golubice i golube.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme PO PUČINI Po pučini čamac klizi. vječne dane. Što ga vjetrić na njeg stresa. Onamo će ležat mrtvo Vječne noći. Umrlo je prije smrti. vidjelo je.

lako. Kroz ogradu rasklimanu obijesna psiče grla. kako vijek od pametara Gavranovi kradu hostije s oltara! GROBLJE NA UMORU Tiho mrije groblje staro kao baka u dno kuta. Koracima ide diva. Suha mrvi. da iščeznu riječi! I čuti ćeš.za gavrane mlade! A da shvatiš pjesmu. Kako mrtvo pade. Od serafskog tiše perja. dozaspiva sve otako. što ovako ječi.. 190 . Tiho mrije groblje staro. da se tamo vjere.. Pod njim junak leži na zgaženoj strni. Pa umire onda sama . trula runi. A onda se gruda prhka.. kada golub ljubav sanja . Crnu vabi ljubu. što je sočno meso ždrala. Daj zatvori oči. mre nečujno. Od guguta slađe topla. I klonulom rukom čuva mrtvo blago svoga skuta. U lovornu vijencu da gnijezdo grade Za lijepi porod . dok s križevlja vjetar gnjila Nosi cunje i crvotoč kao pelud asfodila. Na čijoj su suhoj grudi pozaspala djeca mnoga. kao da su živi. Sve raspala vitla srca i moždane s njima skupa. kad se krilom bogu klanja.oholo mu silno pleće Od divljega od smijeha po nebesim drsko lupa. slatko.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme NA BOJIŠTU Na bojištu krvnu grakće gavran crni. Pokrila im plašne oči. zaprašenim plaštem smeće Pred stupajem što mu zapne . hladni prsti sivi Jošte stijeg drže.. da već jednom vide Boga. Vrh barjaka gore sit se gavran dere.

krčajući iznad suza i grobišta. u život . raskinut joj zadnje žile. Gdje se Hristu spusti glava teško. A sa njega kretati će ideali mnogi mladi. hoće li iznad njega ikad boštvo grmnut trubom: Na noge se. kud se nekad suze lile. blijedi. Nepotrebna ko i život. a sa glavnog križa tamo Hristova se desna ruka otpustila s trula klina. Gladnom njuškom što mu češu ispucanu kožu suhu. Vienac. a noga im gazi gruba. I oni će rovat grudu. izmoreno.Šuti nebo. pusto doba. 1903 191 . na rosici svježem ćuhu Leži groblje nasred ceste izbačena poput droba. Na grobištu opojanu. Srću eno blatni. Vjekovni je izraz Patnje zadnji osto povrh svega Izdišući. što si slasno istim zubom Jeo mozak poluboga kao i rep magareći! . kanibale. Raznijet će joj prah utrobe i izbacit zadnje kosti.ko i djeve u bordele na istoku. da li ima Za umornu jednu glavu jošte kakav kutić kamo. I dok i On najzad pada. Tek lisica ili vuče u stravično.ko da lipšuć s ljute gladi Iznenada zadnjom snagom hijena si ždere uda. Ah. na gnojištu poduboku.. Na mjesecu i na suncu. Ječalo je kao kajde od suzica salivene.. poput lađe razbijene Kapela se naže derna. Vrh rasapa bršivoga. što vijek jedu na po zuba. Uz dosjetke i uz psovke kolodvor se novi gradi. uvijek šuti. Trnokope oštre nose. Nad divljom se njiše travom ko da pipa. Kroz stoljeće zvonce malo praštalo se sa nje svima. neponjatna ko i ništa U očajnoj zjeni svijeta svedno s Njime il bez Njega.Pljuckat će se blatna slina. Divlji oganj uvrh trna mrtvačkoj mu liči svijeći O. kusast tornjić nad njom kima. . čamno. Srću eno. U vlastito tone ždrijelo. Što ih nije probavila od staračke od slabosti. zviždnu signal. a grobovi sebiradi Sami svoje jedu humke .Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Pod petom mu bez štovanja oplakana sjeda gruda.

Da imaš jedno srce.. I možda će ipak trgovački reći. I brbljav. raščijana žica. Aj. I tijelo i dušu u zbrkane mrve. Da je nekad bila i od . a htjede da leti. Što lijep si. Kuda li ste danas makar i otaki. bez mjere i cijene. toplije neg sunce. Varalice sjenko.. Ode brod i jedro . ah. I raskliman tako čučim kao ptica.. Kad o gredu lupne. živ i mio. titrava i kratka I slatka i gorka. omamna varko. Mir je duše blisto i toplo i skladno Tek planuše strasti. A na stijegu nekad. reska. Otopi se snijeg i sve skupa jadno. Ta rijetki su se dosad Na njemu ogrijali! Da čujem one kapi. Odapeta. Na grudi bih ga svio. 192 .. potraćeni ludo. bila si slatka..bolje vrste! ŠTO LIJEP SI. Krvavije od ruže. A tu su krvcu tebi Sve ljudske dale grudi. Da čujem kako kuca I . Kad sam srećna luda blaženo vrludo I pod vedrim nebom i po naoblaki?! O.. Što je nikad više ne možeš napeti. proplakaše oči..Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme IZGUBLJENI DANI Izgubljeni dani. Dok je kogod s metle ne uzme med prste. ko na snježnoj ploči.. Bacit će je tamo u prah iza peći... Svedno kakva bila.kroz pjenu i tmušu Razderani stijeg jedvice se rve. Što žilama ti kruže. bijeli svijete. što ostavi mene?! Što izginu naglo?! iskidavši dušu.kako slatko pali. BIJELI SVIJETE.

ko je umro.cvijeće . divni. O. Ah. A mi ćemo se smijat Ko do dvije stare lije. Što nevin sužanj čami. Pa ako mi na pamet Što u snu dođe glupa Il smiješna. promjene nam treba! Međutim. da bih puko Sa bolnom suzom skupa. A vele mudri ljudi Da čovjek ono sniva Što budan rado misli. ti si tako divan Da ne znam ti ni reći! A što kadikad kobna Zatrese trublja bojna. Što ljuba čeka vojna. Sve cvijeće .cvijeće! A kada zima pirne. o žrtvo. I onda ide kući Pa šta bi.onda ću ti pričat Što moja duša snije. A tko je živ još osto. Ah. O. Ej . čarni svijete. tad nas griju peći. A netko vapi hljeba. Taj zadovoljan šeće U šumici u hladu Po zemlji štapom piše. bijeli svijete. divni. bijeli svijete. O. Al meni ti je drijemno I sklapaju se oči. dragi. Kad proljeće se šeće. Taj hljeba više neće. Sve grobovi miriše. vrti se i toči. 193 . više! O. 1891. O draga braćo ljudi! Što lijep si.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme O lomačo. Što voli i cjeliva. Što majka negdje plače.

tko to plače. kada spava? . zemlja sam na lopati. Al idol dragi sve se nježi lako I smiješkom tepa i srcu i umu Ja gledim u nj i ne sm'jem da bih plako! 194 . moj junače. I ne tjeraj me. proljetna je šuma. živjet mi valjade.Haj. Što ti lijes zasipava. Ko aveti usred noći? -Haj. u raj izveli. Ja mišljah: evo... Što raskidano srce moje znade: Produži čas moj. veseli se.cvijet i ptić na drumu. Pjesma tvoja. karta sam proigrana. što se igraju sred druma. što si dosle zebo... JA MIŠLJAH. otvori se nebo I anđeo pred me došo je i veli: No. nu ja ne znam kako. Sav raj u oku preliva se momu. Ja mišljah: eto. otvori se nebo! I htjedoh reći Bogu ili komu.u okrepi uma! Ja mišljah: evo. što će doći! Tko to šapće kao mati Nad čedancem. Gdje samo šapat bijelih vila srećem I ptice. Tek sudba hoće da začara šumu: I sve je kamen . Pa grij se za sve. moj pjesniče! Tko to cvili.. Što okuplja me peludom i cvijećem. Ko demoni svi da skiče? .Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme TRI POZDRAVA Tko se smije s dna bezdana. to ja sam. i tebe smo. Prošlost tvoja. pod nebesa lijećem U pjesmi srca . gle.. gdje mi noga stade Jedamput jedva na prag raju tvomu! Ja mišljah tako. Veseli se. Ja mišljah: evo. veseli! .Haj.

Ne trpim blata. Preda mnom je u kaljuži Svjetlopis ležo neba. I u njem divnu crkvicu. zidah Šarengrad Od malih svojih nogu. I sve mi zamazali. Bijah ljut I vabnuh paščad na to.Sve ližu ono blato! Na ruci njina. . slina blagodarna. oštrica ti žarna. ti si . gle. Na golu sjeđah kamenu I gutah koru hljeba.čovjeka Odagnah od sebeka..Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme NA GOLU SJEĐAH KAMENU. Aj. Sve psetu dadoh . Dok nema mane sa neba. Ja brk mu zgrabih oštrice Od ljudskog srca tvrđe I rekoh: Po svoj prilici. sjaji se.. Na masni li su došli pir. tu su mogli ući svi . Uperio mi u srce Mač ljući vatre same. Pristupio mi čovjek tad I gladna psina neka. Nu u taj trenut anđeo Iskrsnuo pred me. Ah. il suza li Jednaku vrijednu hvalu. Gle. Il slina im. i ušli su. Ja nisam kriv moralu! 195 . I od nje puče. Je l'.Milosrđe? A nu. Tu svom se moljah Bogu.I veliki i mali I ušli su. anđele.

zamazana. Jadnik ju je mnogi gledo sa patničkog svoga loga I blag mu je cjelov primo izblijedjelih sa usana. Sve od sjene crkve silne . 1908. Savremenik. Al jednoga onda dana podigoše tamo ljudi Katedralu sinu. da Hristovu glavu ljubi. HRISTOVA SLIKA O stijeni slika visi. stara slika Hrista Boga. I ode glave spuštene.bez anđela.) 196 . Pa ostah sâm ... a otada sunce nije Prodirati više moglo. Ah. bez topline.oprost sami. da ga pita. kao kakva krpa teška. je l' ga boli. (Posljednja Kranjčevićeva za života objavljena pjesma. da miluje Nazarenca. I vidjeh onda . Dolazaše vazdan sunce. bez zvijeri.anđeo Ukočio se samo. Naslikana na Golgoti čemernoga nekog dana. ljubav sama Kao kad je s brda nekad dragom riječi sve cjelivo Il milovo meke kose na malenim glavicama. U raskošnim haljinama. bogzna kud i kamo. Svjetlopis gledam u blatu Svih neba deveterih. divnu. Bez čovjeka. što žrtvovah Za glupu laž životu? . Divna slika na Golgoti naslikana jednog dana Visi mrtva. Da mu teške rane kiti svetokrugom zlatna vijenca I da mu se blagoj misli vječno klanja.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Al tko da plati suze mi Za srušenu divotu I svježu srč. A Hrist se je svakog dana milo na sve osmješkivo.na usnama nema smješka. Od zidova načičkanih i tornjeva ledenijeh.pomračena. I sad Hristos mrtvo visi . vječno moli. Micale se usne žive .

štono je Sa tople kore svilen-vlatom Pod nebo bujala sočno. Pod sjenom silne papradi.vječnoj građi. živorodna.. U gromu brda vatrorjekih Rasapu vječitu . I zmajskim okom. nalik avet na paklensku. Razlivao se žarki cjelov Vatrenog oca i ljubavnika U bijesu borbe. U čijim slabim negda grudim Buntovno kucat će srce Fausta - 197 . U trusu kore. Kad divski se je pobjednik dizao Iz bara. Magle je prodiro žutorujne. gusto. I pojas bijeli. A grozni rik se maglama orio. Patili bolove s viška snage. čedom punijeh sokova Neizmoždene drage i dragana. kad mlada je utroba Sverodilice matere iskonske Pod žarkim ljupcem oca Sunca Drhtnula strastveno oplođena. muteć vodu Silnijem repinam poput pile. snježni i ljiljanski. A nad njim.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme TRIPTIH I U pradoba. što se je stezala. U dvobojima pucali vratovi U praguštera. Granitne bokove oplodi joj Vrh stožera kad u dan je poljetni. vatrenijem. Od divlje želje divskijeh udova Prvenci njeni kada su obrali Sa pune dojke prvo mlijeko. Nevinosti joj kada je pukao. Na kojoj jednoć pod nebo hladnije Istupiti će kasnije pastorče. A zlatna traka.. orljavi poplave.

O kapitolskoj kad se cigli Vrtila cijela os planeta. Kad bahati je imperator Putanju gazio lukom sunca. Božanstva mroše. Golgota brzo mu odjek vrati. I strašne mačke s libijske pustare. umorno. Ne što je sunce ljubilo je. Što vidje tamo mladom na talamu? On reći će vam: Vidje blijedu Djevicu plakati . Što urlik ga je svjetine vitlao Sa rimskog Fora orlu pod krilima. što je igro Ropskim na leđima . .je l' pitate pjesnika.tek je vrijeme Sjedilo bešćutno uz roždanik. 198 . Procvililo je dijete u krpama. svenuše rodovi Ko suho lišće.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme U pradoba . U Betlehemu zaplakalo. II Prohujali su vjekovi vjekova. Sjeme joj bijahu krv i suze. Duboke jarke krvca zali Jeftinih priča skupa tinta! Prenasićena mozgom i kostima Ta rodna gruda opet je zanijela. Tuđe u krajeve gukat dođe. mamurno. Bje duša Njeg'va . Na tvrdu drvu mutna popodneva Golubica je sjedila plašivo.pjan od praha. U doba sito.vilu bola. Što rikahu u zabludnoj proslavi.Milosrđe. Žmirucajući umornim očima U šarni svijet. A krute strane knjige mu nečitke Sve iscrtane noktom su hirovnim. Oborile su krvava zubala.

I sve što htjedoh . gorko je plakat stala. bijeloj noći. očajno kriknuvši Oborila se podno drva. hladno je u mom hramu! Ja pođoh u svijet s grančicom masline. Uz tvoje kad sam krilo nepolomno Iz kuta gledo purpur na Golgoti. A Njegov uzdah suh i zadnji Vinu se u svijet . Iskri se suzica . A misô. vječna misô plače? "Hladno je.Ovako ti ćeš jednoć se rugati. svedno il Izaku. Trnje vrh velikog znaka patnje.neshvaćeno Mojim se imenom meni ruga! Ko lasta sjedim selskom na dimnjaku I volim tamjan s pašnjaka gorskoga. Bog me sluša. ismijaču.ja te volim. Svjetlonošo. o kako je utješno. Gorko je. što crva si stavio U grudi ljudske. A kada molim. Kog ljubim. Je l' nađoste u svijetla moru Maslinsku kapljicu za noć našu?!" . predivno jer se smije! Što prstom si mi sigurnim kazao Na Svetom Petru. Sunce je trnulo.kao misô! Al u čas isti za njim je gledala Blijeda Djeva. i tebi. prokletniče.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Nijedna ptica nije još pjevala Ovako s grane. Boli me nemilo gruda zemlje!" Svjetlonošo. U prstenje ste suzu mi kovali. O jarkom suncu. 199 . Što čujem njene buntovne poklike! Gle. Gdje izmjeriste atome svjetova. III "Nijeste l' siti leta po oblačju.

. visok je 82 metra. teško 200. fantastički građena crkva na Crvenom trgu pred Kremljem. Ispod njega staje 20 ljudi.. tutnji. 11 10 200 .. duže. grmi. zrno. Sarajevo. 12 Car kolokol .ni Bog se ne moli. to se je smrznuo U kip leden izdih zadnji. A mat' Rusija gledi. Ko smrznut uzdah svetog grada.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme I jedne noći.. Visoko je 8 m. Kako raste barikada! Ne. Mi ćemo praštat se zagrljeni... češće je padalo pa sad stoji na podnožju od granita uz Ivana Velikog. najveće zvono na svijetu. Ti. duže... U kolijevci im Bog je zvijezdu darovo. kada se zamrzne Krv što me guši. Car-kolokol12 se čak ljuljuška! To idu legije iz crnih podzemlja.. Vasilj Blaženi. Nada. Car-otac Sibir. ti se ne ćeš rugati čovjeku. Kako je preteško. sluška. A zvono zvoni. Ne. Gdje Vasilj Blaženi11 strahovit sanak sni. VIZIJA Ne. Sve idu dugo. sveti ruski toranj na Kremlju. Pred njome beskrajno se groblje otvara.. A majka Rusija sa Ive Velikog10 Podnimila se u dim crni. Sagradio je Ivan Grozni 1554..000 kg. Sanak moj bijeli preko groba.. koji vidje padati bogove..car-zvono.ni Bog se ne moli. Iz razbijenih kada grudi Ipak jedanput se vine duša! Nad nama klečat blijeda će djevica Ko alabastar.. ledena zavjesa Na besmislenu pane igru. car se ne kruni .. uže! Ivan Veliki.. Što gust se podigo na dveri kremeljske. 1902. godine. car se ne kruni .

. 15 Spaskija vorota. 1906. Da onamo se pokopana smrvi. nešto teška. U rusku viknu noć.. I gleda dugi red. Ah..prezren. Da zvijezda zgine. Gdje na oko se suza krade čista. Spomenik gordi.. Da mračni bezdan proguta joj čar. Gerazim14 li se to Nijemi pope...ko nešto j' lupnulo Na Spaskim vratim15. I čuju u taj čas . kuda prolaze carevi na krunidbu. lice iz Turgenjevljeve crte "Mumu". 13 14 Crveni trg (Krasnaja ploščad) pred Kremljem. čudno. I čini ti se tek što nije pala Dubokom moru u tajnovit skut. ropče uzaludno.. A čvrstim korakom ko da je izišo Sad Raskoljnikov16. lice iz Dostojevskovog romana "Zločin i kazna". Misli se ruski narod. A mrtvi talas tvrd joj zali rub. I čuje kletva što je guta noć. Najljepši trg u Moskvi.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Al dugi njihov red sa Trga Crvenog13 U okna Kremlju drsko gviri I čini im se: Ah.. Gerazim. sve se smješka.. al ima drugih trista Na koje ljuta uroti se moć.. ZADNJA USKOČKA ŠAJKA Na crnom nebu zvijezda dršće mala. Nad gluho more strma hrid se prti. ulaz u Kremlj. što ga neće strti Ni oštri onaj Oceanov zub.. čudno. O. I sad sa Kremlja baš u rusku gleda noć. s njom da zgine prvi Na lijepom nebu ljepši adiđar. A dršće kano zadnji da je put. 16 Raskoljnikov. Savremenik. neće nje. oči širi. nekud čudno... i što su puknula Tolika srca u njih sviju.! To on je ustao sa trula ležišta On . u cijeli viknu svijet: "Sad ubih babu-krvopiju".. 201 .

Ni sanjo nije. Tek srce nešto stišće se u grudi 202 . A bog sâm znade kol se teško jeca I kako suza zadnji rosi trag.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Na tvrdoj hridi poput tvrda kama Osovio se čvrsti tajni div. A crna krpa svima vjenča stijeg. * Na oštroj crti dokle talas siže. svima im je ostaviti prag. Pa onda gledi u dno mrtva vala. Kud galeb samo katkad pane siv? U očima mu nema suzne kapi. I onda opet hladni kamen ljubi Ko zadnji da mu ono cjelov bje. Još uzdah ... Al plamen hvata čelo mu i vid.pa se u mrak tamni gubi Ko da mu nešto blizu srca mre. Čas kleca. I motri kako zvijezda dršće mala. U plamenu će cijela slava mrijet. Po tamnom žalu viđaš koračaje. To mletačka je ponosna fregata Ta davnoj želji svanuo je gôd. U luci nešto do neba se hvata. A što ga nosi. nevoljnika sama. A bolno kao zadnji da je put. Visoki jarbol božji drži svod. da će toli glatko Gusare zlatna iskopat mu pest. Ah.. A svijetli dužde može spavat slatko. Al kada kucne rana ura peta. Razblažila ga iz Madrida vijest. Razgrnut rad bi mora nijemi skut. bolno hladnu ljubi hrid. Poklopila je čudna zgoda brijeg.. Sagradila ih šaka nesapeta Otkako Uskok čudom puni svijet. Do lađe lađa na suhu se diže. A zadnji put se skuplja četa ta. Čas krvavoga nešto mu se tlapi. Ko sjena jadna što je slava daje Kad lažno sunce mjesto pravog sja! I starci slabi i žene i djeca. Uz šajke male čvrsti stoje ljudi Uz otvoreni ko da stoje grob.

Al kano gora stoji mornar čvrsti. nje ne damo. viđa miša gdje će ondje leći Kud vladao je silni Uskok-lav! Zaludu miso i suza joj sveta. stari. Pa sluša kako glavar njemški čita I kako vojnik oštri peri hod. Al plamen podbi čelo mu i vid. Al stoji. Ah. Gdje njemške čete žal mu gaze sav. Kad sama ruka zadnjeg puta ište Ogrlit brzi. I kako Nijemac žarkom zubljom hita. I vajno ćuti gdje već zora blijedi. Mi krv smo svoju za vas rado dali.. neprelomna hrid.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme I guta nijemo nenadanu kob. Ogrlio je osuđeni čun. "Ne damo palit. Zapalit ćemo sami svoje sve. Ta to je bilo jošte neki dan! A kad se prene. Tad maloj šajci planuti je red. ako krv na oči jurne Gdje suza nema da bi mogle teć. U misli slatko varav sniva san.. Slobodi kako brz je mrijeti red. U očima mu nema suzne kapi. Al šajke svoje. A mirni pogled tek je krvi pun. na jad viđa veći. Kad zapovijed je samo zapovijed! I kada kucne rana ura peta... da tuđinac pali. A mnogi kako na čun bolno klone. A vidi mu se tko mrijeti zna. Ah. ali u taj mah Do crne šajke zorni junak stiže. Sve krvavoga nešto mu se tlapi. Da veslo oštro u val sinji tone. Da pali mali uskočki mu brod. A vjerni oštrac desni drže prsti. ne!" 203 . lude muke kad se srce stište Da taji uzdah teška jada pun. A oko mrsko njemške čete gledi Što gradačka ih posla zapovijed. sura. I već se glavar njemške čete diže Da čita poraz. vjerni čun! Ta nosio ih niz talase burne Na osvetu od malih nogu već. Ni čudo.

pal'te! Nijesam od vas prvi. Al krvca podbi čelo mu i vid Na vjerni mač se čvrsta ruka štapi I stoji kano neoboriv zid. ko će prvu bacit luč?!" Ko mrtva stoji njemška četa puna.grmnu ko da svemir riče Junaci. Pa dobro. Pa što da lomno moje srce diše?! Sad sudim ja. braćo. Popalit lađe riječ carska kaže. A sad uz kucaj rane ure pete Ugasit će se i moj život sâm. pal'te!" .Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Oj. "Ha. A more gleda nevidovni krijes. Slobode nemam. gle ih! . Tek krvna zublja lik im žari blijed. Tuđinci. Pa onda Uskok junački će mrijet. ponovi mi rane.ču se divlji smijeh sa čuna Zar tako li se vrši zapovijed?! De amo zublju. a tad nek sudi bog! Junaci. Po božjoj volji i ta zapovijed. A sad mi evo cijeli kida rod! Potražih grobak gdje mi sniva dijete To u moru je osamljeni kam. "Junaci . Al jošte nešto naše ruke važe. Jedinca ote. Kad srce ste mu živu istrgali. Jednako s vama srce stisnut znam. U svijetu eto roda nemam više.žarka zublja sinu I planu vatra kano pakla bijes... Al tuđin taj mi oca zakla lane. Uskok će da pali. U očima mu nema suze kapi. rastajat se red: Po božjoj volji zlo i dobro niče. A juče Mlečić raskopa mi plod. Al rodio me ovaj s vama kam. i tu popit ćemo žuč. sipa u visinu. 204 . I kost mu neka jošte glođe svijet! Junaci. praga nemam svog. Pucketa iskra. vidje l' kako bijesni talas igra? Uskipio je narod tako živ. Jednake misli i jednake krvi. Na crnu lađu poput bijesna tigra Zaskočio se silni jedan div.

205 . Pod mutnim nebom zadnja žara trne.ko da nije živ.ču se glas sa čuna Aj. kako zadnji Uskok mre!" I pljusnu nešto povrh mora puna. A morski vjetrić vitla pepo siv. I drhtnu jošte. zbogom ..Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme "Junaci... I prsnu iskra povrh pučine... A prognan svijet mrtva srca srne I pušta prag svoj .. 1890... glete. A zvijezda jedna krvava i mala Tol žarko sinu ko da je zadnji put. pa je onda pala Dubokom moru u tajnovit skut.

Ah. anđele. Da smrtne trajem dane.. Nek po njih se poznaješ. Nek pusti mene u taj jad. daj.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme NEUVRŠTENO U PJESNIKOVE ZBIRKE (izbor) AH. I meni smrtno tijelo. vječnost će se zvati čas. Al nek ti prosto. ah. kad ti mir Bez ljubavi ne cvjeta.. Pa pusti mene u taj prah. Zar ne sjećaš se kako tad Dodijah nebu gori. VJEČNOST SE JE ZVAO ČAS. Kad klone ljubav moja! Zar ne sjećaš se kako je Još vrila duša ova. U kojem ljubav da'ne!" I gledao me stvorac moj Sve rosne tajeć zjene I šapnu: "Zanos ne zna tvoj. Na zemlju siđe sad moj raj. Blaženstvo moje cijelo. Nek smrtnikom me stvori! Govorah: "Daj. Što htio bi od mene. Na stazu od grobova. Ah. Kad za nju vječnost daješ. Bože.čedo svijeta! Kad ljubav ti je jedin žar. Te siđi dolje u taj vir I budi .božji dar. Ti uzmi gusle . Pre neg si sišla. Kad postah sjena tvoja. vječnost se je zvao čas. Svu vječnost dajem tek za dah. 206 .

KO DAŠAK. U pjesmi ispovijedam: Ah. vječnost se je zvao čas. Gdje sve ti vene cvijeće. Ko draga svetinja. 207 .. Da tebe samo gledam. Sve tvoje bit će groba plijen.pustih sve. Milolik ti je sjaj. mili anđele.znam. Kad postah sjena tvoja. dobo djetinja! Životvor ti je plam. Kad mladi miri cvijet. Da tebi. Ko anđeoski san. Ko sjajnog sunca blist. gledam te i . Kad klone ljubav moja! Vienac. Oj. 1885.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme I gledati ćeš kao sjen. vječnost će se zvati čas. Gdje j' izgubljeni raj! 1886. Ah. Ah. Što vedri ovaj svijet. Tek ljubav samo neće!" Pa nikoh smrtnik . Ko dašak svet i čist.. Tvoj mili sjaji dan.

Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme EJ.kao u hijene Razdrobit segne . Za narod bdije ma i mutnim okom. da olakša boli. jer mi braća nisu gladna! Pa nek vam dakle svaka šala prosta.. NA KRIŽ.Bog joj je svjedokom! I što ju briga. na križ s pjesmom o slobodi. Pošteno pero slabu jači ruku.ljuta buntovnika! Al čista pjesma pobjedna se vije. Kad gladni zub vam . Da pjesmom svojom tare suze puku! 1886. Vi silni ljudi. kada pjeva: Ja sit sam. da bi trovat mogla zlobom. Ej. Pod križem pada.pjesniku je dosta. Dok jedno želi i dok slatko snije. Dovikujte. Ta prorok joj je sretan. da moj ju zanos rodi Tek zato. Te gromne žice kaljajte rugobom.. kad vas pjesma prene Uz grozni vapaj iz sna blaženika. Tek zato živi . da će šiba gnjeva Na leđa past joj ionako jadna. Da ni raj ne bi snivat mogo slađe! Slobode pjesma pjevajući moli. 208 . Prokun'te pjesmu . I silni na gnjev smiješi vam se rađe. na križ. NA KRIŽ.

Po hodnicih od davna pametara. A ja se spuštah duboko. Ah.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme U KATAKOMBAH Oj. I mislim. najkrasnije šetalište rimsko. 209 . vedro kano oko Junaka tvojih pod nebom slobode. pobjedniče Rime. duboko I pustih. spoznah ga. Dok desnica mi slaba i trpeća Prislanja se k stijeni zida ledna. Oj. Što pustih tebe srca satrvena! Oj. Na zavoju staze Uz drhtav plam ja dragih dvoje zgledah. I ja bih kleo. milo li se paze I . vječni grade. Kad mrtav za svijet u crkvenoj sviti Tumarah tobom . vrijeđao bih Boga. Ah. kuda dalje -? klecala mi noga.zbrisah suzu ladnu ko od leda! 17 Monte Pincio. Ja gledam tebe i na svojem domu Te motrim tebe. Bjeh samac tuj. Gle.sit i presit hljeba. oj. Kad krenu rakam mučenika prvih? Bijaše jutro. Tim šaptom šapće samo ljubav sveta. Rime moj. i o'dje. Daleko oku. vječni grade. u krv svoju piso sam ti ime. Ko nekad tužan s Pincija17 zelena. Ko ptica tajna sve mi bliže lijeta. kol'ko uzdisaja prođe. kad se ljubi. A tužno nekud ko budućnost bijedna. Ne moguć stišat bure svoje krvi . al ne srcu momu. glasovito sa svoga divnoga vidika na čitavi grad. Gle. misli moja stara! U jednoj ruci drhtala mi svijeća.Ej. mira i počinka. kol su sretni. I digoh svijeću. da bih kleko! Tad čuj . a Hrvatska daleko! Da molim? Jao. sjećaš li se hrvatskoga sinka. to glas je. grade moj. sjećaš li se i ti Bar onog jutra ispod tvoga neba. nek me crne misli vode. Ko divljak kakav burno sam ti srno.-! ko glas da Erebom se gubi. Koracah tamom kroz svodovlje crno. kleo. Al gladan sreće.

Oj. A ja? Ja bijah bez utjehe svoje! I skočih. o moj grade davni. Pa postadoše. Ded. gdje padoh kano brza strijela Pred zide tvoje. I vodahu se u tom svetom muku. Što j' drugim sveto. Gdje zure u te kosti isušene. o čem mi se snilo. 210 . il mrtva tuj me sori! Poletih na zrak . ploča gdje ih kiti bijela. ko da smrti se ne boje. nisam već siroma.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Je l' vidje kada golupče mi bijelo Pod starom strehom uz goluba blaga? Ah. i to dvoje tako ti se splelo. I gledah. Što davno nekad zdrobiše se lako Za vjersku misô na pijesku arene. Pobjesnit mišljah do izbice svoje. samo duh moj zdvaja. tako vama svetog moga ruha I suze ove iz oka trpeća! Tad gle. I šapnuh: Znam se. gnjilo. ko spomenik slavni.prazan. I spazih. A na njoj slovo. što me jačit može. ručicom o ruku. Života daj. dajte znak mi. da me lavom stvori. Što kruži mene. u čem mi je sreća. moj Rime stari! Vienac. Oj. Slobode spomen slavno im se žari. pun očaja. Sve sretno živi. o. Da suze ronim i da čemer gutam.i gledo sam ih tako. Pritajih se . daj mi ono.. daj mi svijet moj. plakah: Vi nebesa gluha. Ta ljubav sveta sušila mi vjeđu. to je mrtvo. meni prokleto je! I srnuh. planuh: Zar da samac lutam. Tuj čitah pismo: "Martiri di Roma". Ne znajuć jada ni razornih bura. 1886. Ko s tihom srećom ona miso draga. Bez svete misli. Je l' tražiš to. ti svevideći Bože?! Oj. Tuj vidim cilj svoj. koli kostur taj mi gleđu Tol mirno. Tol svježi ponad istrula kostura.

Na nj se ona bura nesmiljeno diže.zar ognjište tvoje? Prodano je ono. što još od nas traže? Svuda bijeda gola. Obori se harač na ljude trpeće . kamen od vjekova. sinje more. gdje već nema ništa. Plač bi bio. Očajna i zdvojna propast svoju grli Pa pijanstvom gadnim ubija si jade. vedre bure leglo. znojem pradjedova.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme USKOČKA ELEGIJA Kamene moj mili. siromaštvo svuda. Neg da budeš vragom. kršne moje gore. kad anđela ne će! Što li dakle traže . gdje im sijat treba. Nek bi i to bilo . I . Sretna. da ta bijeda dade? Eno gola brda. I ti. kad ferman dođe. južno sunce pali. I ti. što bez svijesti kroz te šibe hrli. što traže jošte. Da joj bijednu djecu prehraniti smaže: Svuda carstvo skrbi. Što još od nas hoće. Skoro nema čime nit golote skriti. Što se ovo na vas razornoga sleglo? Da je ovdje plijenu preostalo išta. Tek janješce koje u tor ti je sjelo. Zaglađena bijeda obalom se šulja. Koji brodić mali žalobno ga kiti. pusta drago. Ne čudim se onda. zdušno da se diviš. tek kućerak mali Nerijetko se po njem posijani niže Po njem ono žarko.Čemu onda živiš. da ta bijeda žudi Bar na časak otet gromovlje sa neba! Nema ovdje blaga. nema ovdje zlata. Al gdje sve je pusto. Sretna. što li od nas traže? Eno. a za novčić koji! 211 . i ti.to ti je ono bogataštvo cijelo Gdje. Samo gdjegdje mala ističe se gruda. Svuda kamen suhi. Sačuvana znojem. što sad čudom mi se kaže. Sjekla ju je briga oštrim noktom glada. pusto more kotlinom se ljulja. Mala pilad gladom nuji se o vrata. čemu onda živiš. grade mali.al kad uz to ljudi Žeti hoće ondje. svuda carstvo glada: Pa što jošte hoće.

gubi! 1887.. mudri . da tu je plijenu preostalo išta. Kano oblak u svanuće. ponos tvoj im treba. Alaj mi se činiš vedra.tvoja njedra Satkana su od oblaka. ma da sve im pusti.. što sad čudom mi se kaže.srce vruće. 1889. A ta laka tvoja njedra Raj mi kriju . Al gdje sve je pusto.. ali se i sve . Ali jošte. gdje već nema ništa. Prodani je ponos vlastit napis groba. ma da jur te ubi..Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Možda djecu tvoju -? Nek se samo goje... Što li jošte hoće. Da im jača ruka za drugog se znoji! Aj. bijedo. Ta i tako katkad plaća Očajane nebo duše. U raju se suze suše. što još od nas traže? Mudri li su.. Oteše ti najpre koricu sa usti. Bar kadikad tako plaća Očajane nebo duše. Alaj mi se činiš vedra. ALAJ MI SE ČINIŠ VEDRA. On se zadnji daje. Moja dušo ... Pod oblakom raj se krije. Nije čudo. Njega jošte ne daš. Alaj mi se činiš laka.. što će mudra ljudska zloba Na tvoj ponos upet. Plač bi bio. 212 .lišili te hljeba. A pred rajem zatvorenim U suzam se pjesme guše.

kamo ide? Gdje mu dom je. on se. Otkuda je. Borci mi smo čovječanstva. našem žiću pramaljeće. Vjekove je bijednik nijemi podnosio krivdu slijepo. snivao je kao dijete. Da beskućnik sam ostane a bez kore bijela kruha. do slobode! 1896. Njegva ruka podiže vam dvorove i kuće krasne. kog je roda? I med paklom i med nebom ima l' za njeg igdje prava? Je l' ga novcem kupit moći kao pustog.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme NAPRIJED. Ali sad se i on diže. Ajde. vrijeme još je. popravite što ste krivi Jer on neće da očaja. naprijed lete. sinjeg roba? Ali tiho. vika mu je vijor silni Naprijed hrle njegve čete. Da izbjegne bijesu. A da za njeg milostiva vaša srca budu gluha? Gle. Čuj gdje ori grom zdaleka! Eno sunca! Grud mu tješi Ponosnijeh nada jeka I on smjelo k cilju spješi. Il ko mora mukla pjesma štono od sna nojcu budi? Narod to je. On vam meki ležaj stere. on se veće približava. 213 . Stog na zemlji milena je njemu svaki kut domaja. iz mrtvila našeg kreće. jasno zbore svemu svijetu: Evo svanu nama hora. naprijed kreće. Naprijed hrle. Sad nam glas je groma jeka. on tek pravo svoje traži. on vam čuva dom od bijede. Za njega se nije znalo. BRAĆO! Što će reći silna buka što odmnijeva sa svih strana Kao vijor pustim dolom. nek ne čeka: Naprijed. već ori grom zdaleka! Eno sunca! Grud mu tješi Ponosnijeh nada jeka I on smjelo k cilju spješi. ljudi. Luči pravde tek nas vode Tko je uz nas. braćo. eno. sa prirodom majsko sunce I nas sad iz zaboravi. jadu. udarajuć o drveće.

dragi. časom šuti: Da ti nikad suzâ ne bi. Sad će dahnut srce vruće! . Trepti. kroz suze vidim dvije. šuška i šapuće. Ide vila moga soja: Draga moja. žarka vjero. a nad njime Da golubi hlada čine.. Po obalam plešu bozi! ". sveto. Iz proljeća mladosti je!" . Šuti. Tražah tvoju suzu neku. evo je! Carski. Što mi nisi došla davno? "Ne mogoh ti.pjevaju ti!" I podmota krila laka I izginu u čas sa mnom U podzemlju vlažnom.. Ah. lako ljulja. Sve se njiše. Ko mrtvačka da je raka. I kad prvom na vidiku Usječene glave skobi! A trebo je da se vozi Na labudu.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme PRIVID (Motiv iz franjevačke crkve u Jajcu) Polumračno. Kad u cvjetnoj vijeka dobi Već je slušo topa riku. Na kamenu. Na siv tamjan razapeto.Poznajem ju. prije. tajno. Gle. A na krilu od pahulja.. slavno. Iz dalekih li je dana.. tamnom. na daleku. Šutila bi groblja tebi. A pod grlo nešto plije. dragi. ljubo moja. Kad pjesničkog mališana Učila si držat pero. Tu na trunu usred groba Bez lubanje kostur sjedi. Pokraj njega s reda oba Ni tko zbori nit besjedi! 214 .. A ovako ..

neizmjerni. Zagreb. A puno mu lice sije Ko nekada. Polagano. do . 1900. . dragi. Plašt se carski niza nj vije. Iz nejasne iz daleči Sumile su samo riječi: "Zbogom.. Zašto kamu na daleku Tražah tvoju suzu neku. polagano. u pjesmama Niz livade kad je rosne Razigravo dobra dóra Uz pozdrave s zelen-gora Lijepe svoje Herceg-Bosne. oplač'te ga! Ali k trupu ona stanu.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Bezglave se njišu pleći Kao sablast amo tamo.. 215 . Ah.viđenja!" Spomen-cvieće iz hrvatskih i slovenskih dubrava. Sve uza nas kralji. Što mi pjesmom srce opi. Ko od boštva . Ne čujući. Odjašismo k onoj strani. I reče mi: "De oškropi Svojom suzom smrtnu ranu! Nek se čuje slava horna. bani. Oplač'te ga. evo je životvorna!" I kostur se diže nama'.Pak sve zginu dno svemira. gordi stijezi Mahaše nam sa visina. ne videći. Gdje trobojni. A kroz šaru priviđenja. Odjašismo ko vitezi. A od mora i dubrava Orila se pirna slava: "Lijepa naša domovina!" I sred slavnog onda pira Još osjetih cjelov vjerni. Još iz zemlje oko njega Ko iste ga riječi plaše: Zadnji bješe krvi vaše.

Umro ti je Campanile! I meni se srce stisnu. a ja plačem Nad dušmanom djeda moga! U me bulji tvoj gondolir: "Haj. I sad leže ispod kršlja. Orologio i Rialto. Gdje su naši janjci pasli. Te se sruši Campanile I Loggetta Sansovina?! Pa ako će i San Marco Survati se u lagune. Ej. Suze brisat zastavama Sa Kandije i sa Cipra! 18 Regina del mar. divljim šumom Mutila su pokoj slatki Domovinskoj obali mi. Uskočka te pjesan zdravi: Div-plemiću kaplja pade. Kraljica mora 216 . Slatkoj fruli u uvali. što ti stalo. Morlače. Što olujnim. Kad pomislih. Requiem si otpjevaše Zvona slave mletačke ti! Gorda tvoja nekad zvona. Regino. Bez palente sjedit ćemo Vrh zasuta Canalazza. Regino.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme SLOM CAMPANILA I Ej. I Palazzo s njim dukale.18 utri suze. kako kriknu Anđeo mu izdišući Pred vratima Svetog Marka! Popucaše glasna zvona.

. Ne duždevu himnu više. zaklinjem te Slavom negda Bucintora. Ej.krvca moja Na usni joj opila se. kako psuje Gorda krvca tvojih dužda. Pjevala mi ona pjesmu. Oko krune ovog tornja Talijanska noć je cvala. Žustre bake. Regino. brzojeze. Pusti ove puste crijepe. Regino. sada Dopuštam vam da plačete! II Ej. udovice. Lomatajuć prste suhe. Drugu pjesmu . U gondolu sjesti ćemo Pod baldahin." Pogledo me lisac stari I kapicu podigo je: . Kada klečah pred Reginom. ako stojiš Zaprašena krečem starim Uz opeke Campanila Uzdišući. Platio si po tarifi. Zlatan. Nu rekoh mu: "Prijatelju. Čuj. Regino. kukajući. časkom ruže. Za uskočke suze nikad Ne davasmo ni centezim!" .Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Kad te vozah po kanalim. Časom plaču.Razumijem.. srebrn i biserni. Što je davno utonuo. reče. Ajdmo lunjat ulicama. 217 . U bokovim ljuljaju se. Kako pljucka sa grandezzom Pod nebesa Italije.

Aveti su izlazile. Čudnu riječ zviždnu neku. Gledaj.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Iz kaljavih dna laguna Mi ćemo ga izvaditi. košto negda Što je išla dogaresa. Ko u doba Dandulovo. sunce pozlaćuje Gordi simbol nad Piazzom. Sjedi amo . A dugačkom. 218 . Slatka glazba s trga ječi Svetom himnom Garibalda. Pjevaše mi serenatu Ko jek zvona preko mora. Ja dukate žute sipam Na kukuruz za golube. ej. U taj časak zinule su I tamnice i grobovi. vrh kojih se Kao duga spasa vije Strašni "Ponte dei sospiri". Na trulijem lubanjama Nahero im kape stale. toplom trakom. Kad bi noći o ponoći. Regino. Hitra kćerko Italije. Iz dubina. O krvavim bakljama im Bljeskali su jatagani. Razapet ga. A ti ideš. Mašeš rukom baršunastom I romoniš: Sugrađani. Sa barbarskih tamo žala Stiže amo gusar ovi Pod prozor mi sinoć stade Sa sićanom tamburicom.val nas ljulja. I uskočke galijice Uz "šćavonsku" staše "rivu". Krijuć u pô šuplje oči. Dalmatinske i istarske. Šuškaš haljom kao lovor.

Sve kost na kost nizala je Polomljenu i krvavu. A orgulje brujale su Na jeziku slavenskome.začudo . A na to je baka neka Razvezala vreću staru. Odatle su tiho pošli Bazilici svetog Marka. Gdje palače gorde stoje Kao časni namještaj mu. kako suza Na srce mi njeg'va kanu. Sa Piazze ječala je Sveta himna Garibalda. Donesenu iz tamnica. 219 . Vruć mu cjelov gorio je.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Sama zvona zazvoniše Nad salonom Venecije. A orgulje brujale su Na jeziku slavenskome.pred gusarim Gradski patron pokloni se! Na koljena tu su pali. Dok ne složi zor junaka Pod zastavom Svetog Đurđa! I otpoče crna misa. I ja vidjeh. Pružio im suzu jednu. Ovaj stranac stajao je Vrh ledena čela moga. A kada se opet prenuh. I . A u crkvi svetog Marka! U nesvijest sam nato pao. Kao da smo usred Moskve! Kod "Libera" ustao je Iz ćivota sveti Marko. Primili su nijemo suzu. Utroba mi prevrnu se Od pogleda krvavijeh I od suza svetog Marka. Primili su nijemo suzu.

što je trulo. Regino. Šapćem: Spavaj.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Nešto lupnu . 220 . Ja ne mogu krvi gledat. Mriju vijeci . Alaj grešni molili smo! Al. s čeg poludih. I ona će isprat jednom Taštu mrenu sa očiju. Već od rđe na okovim.mriju sveci. Gusar me je zagrlio. Šaptao mi tajnu neku. Samo suza ne suši se. Marka. Ja ne mogu krvi gledat. Zaljubih se. o Regino! 19 Marangona. Ne od bubnja Garibalda. Regino. Kad je zori u prozorje Zaječala marangona19 Ljuto smrsih: Što se dreči Ovo zvono zarđalo! III Ej. najveće zvono u zvoniku Sv. U dubini muljna mora Zakopani temelj grizu.u čas ovi Sve tamnice srušile se. teška kapljo! A ti si me pogledala. valjda. I noga mi kraj nje kleca. Red je. Rasplakah se nad njom. valjda. Pozdravljalo bi dan na sat prije sunca. Pokrivam je s obje ruke. ta se priča Ljupcem plaća usred srca! A što mrtvi ustali su. U taj časak u tvom oku Sinu nešto. I ljudi će reći: Bože. draga. da ustaju! Red je. na trobojci Krv ti vidjeh poštrapanu. da se trese I da pada.

strijelu ovu.s Campanila. Što ga stvori Buonarroti Mnogo ljepšeg od Adama. Što se tvojim zrakom krili Ko vječita glazba tvoja. Cjelivo sam trag krvavi Žrtvenih ti jaganjaca. Jer je.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Zaljubih se u čas oni. Piju čašu pobratimsku. Regino . Italijo. utri suze. Ljubio sam jecaj zadnji Umirućih za slobodu. divlja dušo! Utapaj se čas u suze.reče . 221 . sinko. Divnu djecu pjesnika ti I pjesnike . A glazba je udarala Ej. Gle. Kad dječinskim očima sam Gledo stroga Mojsiju ti. Regino. na kršlju Campanila Duždevi se s robljem ljube. na Pinciju U crvenim košuljama.djecu patnje Pred San Marcom. što je U grudu ti upila se. A on mi je iz svog srca Jednu zraku izvadio: Uzmi . Pođi svijetom. pjesma sjeme Za masline u Kanaan. Novom tvomu Campanilu Cjelov mira evo šalju. I novi se tornji dižu Sa slavenskih širnih ravni. IV Ej. čas u smijeh. Ko najljepša slika. Kad u tebi. Čas u suze.

. 222 . Aj.Tko to pjeva? . Bože Usred Senja ili Moskve! Nad njim prše golubovi. . Pjevat grlom mjedenijem. Tresti će se sve piazze . ta stari Campanile S mladićima slavenskijem! Legao je kao David Međ djevice. Da pomladi mahovinu. Vienac.prosti. 1902. Al rukama suhim mašu Kao pjani od veselja. Sad se spušta Bucintoro: Romanska će s njega vila Pozdraviti istok sunca.. Sa kojeg će zraka pasti.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Divna himna svijetom ječi. utri suze. Nose križe od galera. Pjesmu mira gugućući. Na ramena padaju im I ljube ih baš u usta. Ej. I svakaki još "šćavuni" Oko njega podcikuju. Pa sad igra tisućljetnik Ko da šesnaest godina mu! A nekaki Uskok ludi U tamburu kraj njeg kuca. Kao da smo . I pjevaju pjesan neku Na jeziku slavenskome. I u bratskom zagrljaju Poigrat će kolo lako.. Regino. da se mladi. Sve kosturi po njim vise. Što se drevna uhvatila Latinskijem po mirima.pitati će.

da jeste voljni svezat usne moje. ne da tajim puku. Ja ga vidim. nikad izdajicom jadnim! 3. koj' će ropstvo smlavit: Taj je junak pero u sputanih ruku! A sva vaša briga. Blizu vam je pokop .ja ga moram javit. Sakivajte lance. Klonu oči vaše. Znam.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme POSTUMA (izbor) IN TYRANNOS 1. ptica mraka bježi. ja ga prorokujem vama! 2. Pjeva ptica zore. kada mrije zloba. da vaše strasti nad osvetom strepe. A te munje prsi osvetnice goje. umujte o mreži. Pjesma je da kažem. Ne ludujte.bar ste tako htjeli Mislili ste srcu srce otet pravo. Željet će ju. Svezaste nam dušu . makar gladom očajavo! A kad roblje kipi. Možete me stvorit i žednim i gladnim Ali nikad. Znam. da ga u prah srva. . Krvav eno oblak diže se nad nama.tko slobodu želi. Trzajem se čini pogaženog crva! 4. Spavali smo dosta i javi je doba. Al su ovo dani. ljudi. tad ne znade straha: Sputana je miso slobodnijeg maha! 223 . jer ih munje slijepe. Jur je rođen junak.

danas smo prosjaci. da se brže leti! 9. ja vas žalim pače. Tek ne značaj. Ajte sa mnom. kako kune duša. Da. tko su bili ljudi. što velite na to? Posipo je povijest pepelom i solju. Da na tužnih leđih gvožđe svoje kuša. Danas smo vam niski. A da palme niču. 7. Dizalo je pero nož i barikade. Kazat ću vam samo grozne uspomene. Oj. lovori se sade! 224 . Danas mu nad grobom psi se o kost kolju. ljudstvo neće mrijeti: Okovi su krila. Srušila ga sila puka osvetnoga. uzalud sve to . Otvorit ću vam grob krvnika koga: Vidite ga.gdje da tama traje. Al on nije čuo. Kad već jedan tračak svijetla ju prorijedi. ajte . kako sve kod groba gine. Oj. ali ni prokleto ime! 6. Svezat će te jednog dana koračaje. kako obijest plače. Što velite na to. Rušile se žrtve i bile mu grobom.ostala sirota. crvi poješe mu zlato. na jednoj iskri planut će mrtvaci. Ne vodim vas smrti. Kopao je samac dubok jaz pod sobom. na jednoj vatri zgrijat će se grudi. Ali sputan korak za tri druga vrijedi. 8.ne bojte se mene. Al će povijest pisat. Slušat ćete samo. Dok čovjeka bude.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme 5. Hrpio je i on život do života. Gledat ćete. Bila mnoga majka .

tuj sloboda zbori. Ubijte nas dakle . A gdje pjesmu pjevaš.pjesmom ćemo živit.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme 10. Znajte. Na osvetne grudi narod će nas primit. Bože. nisu misli žrtve zlobe puke. ondje nek nam život gori. Ja vam rekoh svoju i ja perem ruke! 1884. 225 . Ondje.

Umijenja genij kad maslinom škropi! I kud mu sunca sine zraka čista. Tek svijetla vila besmrtna je vijek! Ti skrši krila mračnoj onoj mori. klanja mu se sve. Zadahnut strahom sud smrtnika šuti.svako srce tajnu moć mu ćuti. Po kojem prorok svoga bivaš stada. Ti spozna uzrok stoljetnih nam jada. Al sve to mine . Koliko srce bez slobode zebe. zašto narod taj tumara. Oj. I .i on nama poda Svemoguć dar u časak odsudni. Sloboda niče tek po prosvjeti! Jer što da kažeš puku zapuštenom. Da poluboštva smrtna rađa žena. Kud davno drugi dospio je puk! Božanskim sjajem svetog onog žara. Kad on će tebi usnom ustrašenom Tek vraćat vijekom . Nek grmi razlom potresnoga topa. Vilinskim djevam rajske dvore stvori.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme U SLAVU JOSIPA JURJA STROSSMAYERA biskupa bosanskoga i srijemskoga prvaka na polju hrvatske prosvjete prigodom otvoraja galerije slika Mironos hladak znat ćeš lovor-lista. U zlatu knjigu svijesnog čovječanstva Hrvata ime pisao si ti. duh je rđa okovlju tiranstva. Ginućim poda životnoga kruha. i sam da čovjek sa tvojom vrlinom Jednači sili ljudstva sjedinjena.sve netragom propa. Nek zveči sablje pobjednice zvek. Ti spozna. A to si ti. koj' krepkom rukom skinu Sa usna naših i pečat i muk Pa jakom dušom onamo nas vinu. A snagom srca snagu zbrati duha. Maglovit oblak presuda se topi. Toliko jak je genij prosvjete! A to si ti! koj' jasnim kaza činom. 226 .ne razumijem tebe! Al Bog bje velik . I on je bogom.

da ona prosvjetom se snuje. I tko svom puku bolju sreću želi. I dok god budu harne prsi bile. Al znam. 227 . Zanosit mar tvoj mora on da štuje. Veličat će te umjetnice vile. U zvijezde zanos kovati će tvoj! Sabrana djela II. 1958. Plamenit dok se pjevo bude poj.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Uz jednog oca grud trpećeg roda Jednakim žarom i ti ogrli! Slobodi ja ću vijek robovat cijeli. Zagreb.

20 Pravaški političar Fran Folnegović (1848. braćo . Što ste krivi. Otkud prašku nad olujom vlast! Otkud to . I moje srce prelomljeno sluša. ÉGALITÉ. gdje ga pušta duša. Gdje ti mi gineš. Da vas udes sa životom spoji Usred onog trnovitog gnijezda. uvijek robujuće. Grob sad čemu zapovijeda. V. Gledo sam vas oka sažalnoga. Gdje se krvlju znojila vam ruka. Uvijek bijedne. FRATERNITÉ! [IV] Fr. s kakova li grijeha Kraljevski vam ne opraše robi Sluz poroda -! i čemu li strijeha Sirotinju vječnu vam ukobi?! Zašto. 1958. Da l' može vedar pirovat se pir? Aj. Gdje vam vijencem nesmiljenog zla Tek je patnja suđena! Što ste krivi. Zagreb.da vas vijek izjeda Tuđa obijest.). Sabrana djela II. A ondje.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme <NAD RASAPOM MOGA GRADA> LIBERTÉ. A. Kako krušac služit vam valjade.-1903. 20 govor zastupnika Dr. 84. Otkud takva bô? Evo .da u sto sam vas muka Svuda gledo uvijek stradajuće. zavičaju moj.živo u mozak mi skova Vaša bijeda neprebrojne jade. Bože. uz samrtnu svijeću. Fol. trpljenici moji. ludujuća last. Starčevića izrečen dne 27. 228 . Da vam porod mutna opsja zvijezda. ko kad bijedni zapuštenik koj' Svog oca gleda.

"žrtvenik nebeski". pagliaccio) .Godefroid IV.maleni ženski salon caeterum (lat. "Dan gnjeva" divljak . nezavisnog zastupnika koji ne pripada nijednoj stranci doro .) .-336. odalečenog od zemlje.) .u starogrčkoj mitologiji jedan od naziva za carstvo mrtvih.uvjet bez kojega se ne može ćivot (grč. sjajan faram .zlatoglav. vođa prvoga križarskog rata (postao kralj Jeruzalema i vladao tamo 1099.) .) .uostalom Coelij .dragulj.cirkuski lakrdijaš. makedonski kralj.stariji izraz za današnji izraz farma Fatum (lat.uzvišen. dragulj.starogrčki mitski div.) .Apolon.) . zadavio) Apolo .pridjevak starogrčkog boga Apolona.) .) .vrsta vrlo finog platna. sin Geje.ružičnjak.tanak. pjesnik misli na crkvu Santa Maria in Aracoeli. dragocjenost Bouillon . izvanredan.) . vođa četvrtog križarskog rata i kasnije (1204.jedan od načina čitanja Kristovih riječi izrečenih na križu.jedan od sedam rimskih brežuljaka. dragocjenost. božica pravednosti: poslije zlatnog vijeka ostavila je rod čovječji bajaco (prema tal. kojega su osnovali križari osvojivši Carigrad batist (franc. komad batista.) . na Kapitolu u Rimu arhipastir .) .odar.molitva uz jutarnja i večernja zvona. v. nježan bršiv . jadni Dies irae (lat. fini džepni rupčić benedictus (lat.) brčni .) .miris Evviva Italia! (tal.početak crkvene pogrebne pjesme. vojvoda od Donje Lorene.ljubičasti poludragi kamen amiraljo .Abderićanin. "Sjajni" Filip II.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme RJEČNIK Abderita . Sudbina Febo .) . klaun Bal . svoje matere (pobijedio ga je Heraklo.star.) . Bože moj! Bože moj! zašto si me ostavio? Eol .Živjela Italija! excelsior (lat.admiral Angelus (lat.. n. starogrčki bog ljepote i zaštitnik umjetnosti (u pjesmi Gospodskomu Kastoru misli se: pjesništvo) Ara Coeli (lat.u nekadanjem hrvatskom saboru naziv za tzv. prinosile su mu se ljudske žrtve Balduin .-1100. nakit adieu (franc. podzemni svijet etar .Usud.) . koji ga je podigao uvis i tako.nesretni.) .vrsta puške đisnuti .starogrčki bog vjetra Ereb .) . malograđanin adiđar (tur. biljka nalik ljiljanu.starofenički bog.kći Zeusova i Tetidina.zbogom ametist (grč.blago. stanovnik starogrčkog grada Abdere.. (383. trošan budoar (franc.) . de Bouillon.) vladar Latinskog carstva.skočiti đulistan (tur..početni stihovi pogrebnog psalma. Iz dubine derni (tur.zid džeferdar (tur. vrt s ružama Eli! Eli! Lamâ azâvtani (hebr. nepobjediv u borbi dokle god se doticao Zemlje.blagoslovljen bijou (franc. sedmera brda conditio sine qua non (lat. 229 . Anđeo gospodnji. cvijet smrti u starogrčkoj mitologiji Astraea . Antej . katafalk ćorda (tur.daljina daleče .) .starovjeki grad u istočnoj Makedoniji.konj dorat (tamni konj) duvar (tur.) .) .nadbiskup asfodil (grč.Baudouin I.-1205. e.) . otac Aleksandra Velikoga Filipi . pr.zakrivljena sablja daleč .) .) .).daleko De profundis (lat.

onaj koji nije žedan.) .ime jednoga od dvojice Dioskura (mitoloških sinova Zeusovih. Palestina.jedan od lukova koji sastavljaju krug oko kotača. rijeka u Indiji gasan . odvratnost gviriti .radoznalo jadika .upirati oči u što. 42.u Bibliji naziv za njivu koju su Izraelci kupili za onih 30 srebrnjaka što im ih je Juda.v. dva daktilska heksametra i dva daktilska tetrametra. historija joj je sačuvala ime kao nadasve čestitoj i pravednoj ženi i uzornoj majci Kossuth. tj. nikad gasna uvijek žedna Geja . kerub hol .majka dvojice starorimskih boraca za socijalne reforme.naziv za bicikl (i uopće cestovno vozilo bez konja) krajcarska svijeća .) Getsemanska bašta . piljiti.biblijski vrt Gethsemani na podnožju Maslinske gore kod Jeruzalema.skupljati na hrpu In labore requies (lat.leđa. ljubav.tvrdava u starogrčkom gradu Tebi Kastor . nasilnika 230 .gađenje. nekadašnjeg austrijskog vojnog sjedišta granit (lat. pr.vrsta vrlo čvrstog i tvrdog kamena grič . teško disati. uporno gledati Hakeldama (hebr.) . Gaea Gera .) . naplatak (u značenju kotač) gradački .brežuljak. starozavjetna obećana zemlja hator (tur. mađarski revolucionar i borac protiv Austrije.krilo križ .prosta svijeća koja je nekada stajala jedan krajcar (sitan novac u nekadašnjoj Austriji) kreljut . Graza u Austriji. gdje je započela Kristova muka gobela .naklonost.protiv tirana.-1924. Lajos (1802.) u njegovim Žumberačhim elegijama (1885.imenica stvorena prema glagolu hripati.) . krvna njiva) Hanaan . a u pjesmi Gospodskomu Kastoru imamo alkmansku strofu tj. korist herub . krš groboduh . nazvanu po starogrčkom pjesniku Alkmanu iz 7. Tiberija i Gaja Grakha.potok u Getsemanskom vrtu kerub (hebr. vratio pošto se pokajao za svoj čin (njiva lončareva.kažiprst Kedron . žariti jur .izdisaj.koji zaudara na grob grst .grijati. nosilac mađarske državne misli i zato protivnik Hrvata koji su u ono doba živjeli u državnoj zajednici s Austrijom i Mađarskom (Kranjčevićeva slika da brod s Hrvatom odlazi u tuđinu a mađarski da se vraća u Europu. .anđeo višega reda klasična strofa .iz Gradca.tim uzvikom misli Kranjčević Katarinu Frankopan Zrinjsku kažiput .jarbol krkača . Kranjčević se i na taj način odziva pjevanju Jovana Hranilovića (1855.). smrt izvjedljivo . divlje kamenje.oštar kamen. hrid. st. glavni trg staroga Rima fregata (tal. glavica.spominjući taj žumberački vrh. volja.ohol hrip .kitica kakva se upotrebljavala u pjesništvu stare Grčke i staroga Rima (Kranjčević se u pjesmi Radniku poslužio Sapfinom strofom.) . kašljati hrpiti .-1894.već Kadmeja .jedro japriti . vrlet Kornelija .Forum Romanum.). hrbat Gaea .) . drugi je Poluks) Katarino!. izdajica Kristov.v.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme kod njega je došlo (god.) .Kanaan. Krista) do bitke u kojoj su Antonije i Oktavijan pobijedili Cezarove ubojice Bruta i Kasija For ili Forum (lat.žalosna vrba jadro . brdašce. prikazuje tadašnju političku situaciju da su u Hrvatskoj gospodarili tuđinci pa se narod morao iseljavati) koturača .vrsta ratnog broda izdih .U radu je smirenje in tyrannos (lat.Zemlja Gang .-grč. prije Krista) klis .Ganges.

čekati odje .) . u zabuni je umjesto kralja ubio njegova tajnika. jama Moloh .možda Brno. ukočiti se od čekanja očikati . nepristupačan položa nimfa . Ljevoruki) mušji . Kartažana i dr.) . prema noga (nožica) njemški .) . starorimski junak koji je htio ubiti etrurskoga kralja Porsenu kad je ovaj opsjeo Rim.) .izrod nimbus (lat.) .zamirisati Misir . autor epa "Gospodin Tadija". a možda i Solun. stijena lucida intervalla (lat. morskih i dr. riječnih. zabava u prirodi (prvotno u mjesecu maju.dinja Metodov grad .svijetli trenuci. modar. teška puška mah . raka. vatre i rata (prinosili su mu ljudske žrtve) moro .Mucije Scevola.veličanstven.ljiljan (simbol nevinosti) lijet . utjecao na našu stariju književnost miloduh .očekivati.) . umjesto mladiti se . tj.plav.nazubljeni gornji dio tvrđavnog bedema kube (tur. mladosti i ljepote Lazar . uzvišen maovast . tj.) .let (u pjesmi Na kolodvoru upotrijebljen hiper-"ijekavski" oblik iz metričkih razloga.) .mahovast.) .grob.ljekovita trava (lijek od nje umiruje rad srca) ogada . iz koje su pile duše preminulih prije nego su došle na Elizijske poljane. nimfa) noška . nemoćnik Letin žal . neshvatljiv nesin .Prag (po imenu legendarne Libuše. kao glavni grad Moravske gdje je Metod djelovao.rijeka u Češkoj i Njemačkoj.obala rijeke Lete u starogrčkom mitološkom carstvu mrtvih (rijeka zaborava.umanj.ispuniti (rajskom) radošću Orfej .njihati. tom je požrtvovnošću toliko zadivio Porsenu da je ovaj napustio opsadu (Ostavši samo s lijevom rukom.) . krš.Arapin.mjesto.mahovina majales (lat.svečanost. bezbroj miriti . a kasnije i inače) majestetičan (lat. valja čitati li-je-tu) Lisa . 1866. uhvaćen je i udaren na muke. masa.u starogrčkoj mitologiji jedna od boginja drugoga reda (bilo je gorskih.krstaš. vreva nebište . pri kojima je sam stavio svoju desnu ruku u vatru. nadahnuća (kod nekih vrsta ludila časovi kad je bolesnik pri zdravoj svijesti) lunta (njem.turski i arapski naziv za Egipat mitra (grč. na mjesto blaženstva) Libušin grad . siromah. u prenesenom smislu ta se riječ (pisana malim slovom) upotrebljava u značenju: bogalj.) .kod Feničana. nedostižan. horizont neponjatan (rus.) lit .ovdje odoljen . stiska. mnoštvo.) . prema muha naloga .navala. Mucije je prozvan Scaevola.nepojmljiv.dugo čekati. Adam (1798.) .ugled.mirisati mirnuti . Getsemanska bašta mav (tur.talijansko ime otoka Visa (u pjesmi Naš čovo prikazuje se slika iz pomorskog boja pod Visom god.ime čovjeka kojega je Krist uskrisio od mrtvih.rimski mučenici Maslinska gora . azuran melona (tal.u starogrčkoj mitologiji pjevač koji je svojim pjesmama pokretao drveće i pećine i krotio divlje zvijeri 231 .top.) .Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme krstar .v. gdje su rođeni Ćiril i Metod Mickiewicz.njemački njijati .gađenje orajiti .litica.nebeski svod. mahovinu martiri di Roma (tal.najveći poljski pjesnik romantizma.kupola Laba . bog sunca.mirisan mirijada (grč. Crnac (pjesnik misli na narodnu pjesmu "Marina kruna") Mucij .-1855. osnivačice češkoga kraljevstva) lijer . slava.prid.u slavenskoj mitologiji božica proljeća.pomlađivati se mogila (rus. ljuljati očamati . kod Hamburga se ulijeva u Sjeverno more Lada .vrlo velik broj. nalik na mah. križar (sudionik u križarskim ratovima) krunište . ljubavi.biskupska kapa mješt .

lijepa djevojka sebičje . sedmera brda palmeta (franc. čeznuti. bogat.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme Ostija . vitica Salom .grad Rim izgrađen je na sedam brežuljaka (Palatin. gubilište.prekosutra potiti se . presrt povorje .zbirna imenica prema povor. kaos. ljaga.) . đavao.stol spleen (engl. Mucij posutra . Celij.kovrčica. tajno suhar .posljednji povor . uvod Palatin . težiti. povjerljivo. hvalospjev Perun . bijes.) .) . v.anđeo najvišega reda sit venia verbo (lat.uskrsnuće roždanik .iskra. prema paoma.posljednja čaša) resurrectio (lat. oklizivati se.onaj koji dolazi po redu. pokoran polutnik . svidjeti se probabilan (lat.poluljetni tj.slutnja sljepar . šiljak razmititi .jedan od sedam rimskih brežuljaka.srčika.rt.sebično sedmera brda . smjesa.zaprepašteno prevrat . litica.razvalina. kliziti.pripadati.ekvator poljetni . nered. gospodarica patriti . osvit.aureola (krug oko glave svetaca) svjetlac .) . onaj koji dolazi u pola ljeta ponajlako . ženka slavujeva slut .omiljeti.) . uvojak. plizati.nastranost. demon stezulja .starije ime za Jeruzalem saronska ruža .v.(po imenu pokrajine Saron u Izraelu). Kapitol.osim skaline (tal. veći dio prepasno .neka bude dopušteno reći sjem . sućut svetokrug .varalica smjes .zanosna pjesma. blažen rat .) .šampanjac Seldžuk .) .vrh brda. stepenice skvrn .grad na ušću Tibera. koji mora doći (rednja kupa .pliziti.stube.prid.skrušen. čaša rajevan . gnjev. zbrka sofra (tur.staroslavenski vrhovni bog pića . suharak sužalost . raznježiti razval .sebičnost sebirad .luđačka košulja stožer .predigra.revolucija pripad . plijem) .pustinja putir (grč.mješavina. poglavica đavola 232 .povlastica.stratište.) .pustinja pustara .rajski.vjerojatan.Crno more Porsena .) . grijeh."pod ružom".plivati plizati .Lucifer.ćelav pogodica . omicati se plješiv .plaziti.lagane plitke plesne cipele pliti (prez.crkveni god.) .suha grana. mučilište strmiti .slavujica. mrlja. polagano Pont . vrag. u povjerenju.pripadnik jednoga turkmenskog plemena koje je u doba križarskih ratova držalo pod svojom vlašću neke dijelove Male Azije i Palestinu seraf (hebr. južni) stratilo . hodočašće prozorje . palma parona (tal.kalež. Kvirinal.razmaziti. moguć proštenje .horoskop rudež .) . puzati pližiti .zora. Janikul i Viminal) sekt (franc. ruševina rednji . luka grada Rima ouvertura (franc.većina.nečistoća. blijesak svjetlomrcati . srž srda .srdžba.polako.ukras u obliku palmina lista ili grančice paomni .sebičnjak sebirade . rugoba slavka .) .hrana plazače .stremiti. hlepiti sub rosa (lat.) . vrhunci premah .sažaljenje.pol (sjeverni. jutro pusta . olakšica pogružen (rus.gospođa. dolikovati pean (grč.slučaj priljubiti se .svjetlucati Svjetlonoša .) . ćudljivost srč .) . Aventin.znojiti se potonji .

) .otrovan. posljednji put zareznik .rastakati. koji je pobijedio talijansku mornaricu pod Visom god. vonj zere . o mores!. tj. rov.) . 78.suprug. unatoč utušiti .ukras u knjizi ili rukopisu u obliku sličice ili napisa vojno . vrtjeti se transa . isto što i trans (lat.dvorac nekadašnjih poljskih kraljeva u Krakovu zaburmućen . smisao. starorimska božica ljubavi i ljepote Vesna .poći uzbrdo uskos .Vremena! Običaji! (varijacija uzvika O tempora. bračna odaja tedeum . točiti se okretati se.sunce zvjezdar .soba za mladence.pohrvaćeno ime austrijskog admirala Wilhelma Tegetthoffa (1827. žlijeb u kršu. prije Krista) talam i talamos (grč) .način govora. stari frankopanski grad o kojemu pjeva narodna popijevka Vrbniče nad morem Wawel . prigušivati ubrditi . duh nekog djela ili sastavka.književno prikazati neku ozbiljnu stvar u novom.zovnuti. zanos.) . izjedati.) .obojadisan od burmuta.bakla zvjezdan .zvjezdoznanac.staroslavenska boginja proljeća vinjeta (franc. ushit. hipnotički san travestirati (lat. čudnih li vremena.Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme šira (tur.kukac.) .novac. insekt zduha . pun otrova tušiti .otrov trovan . Tebe Boga hvalimo Tegetov .užitak Venus .gušiti.malo zivnuti . čudnih li običaja) tenor (lat.(također i Živa) staroslavenska boginja Zemlje 233 .naprtnjača s ukrasom od teleće kože Tempora! Mores! (lat.mjesto na hridinama otoka Krka.Venera.ugušiti užiće . sitno samljevenog duhana koji se ušmrkava zadnjom .glas naroda Vratnik . sadržaj. spilja štapiti se .trobojan triptih (grč.duha.prijevoj na Velebitu kod Senja Vrbnik . astronom Živana .usprkos.).) .) .pukotina.prema početnim riječima kršćanske himne Te Deum laudamus (lat. miris.1871.) . zazvati zlatna pest .slatko vino.trostruka kruna rimskoga pape točiti . telećak . mito zublja .slika od triju spojenih dijelova trov . muž vox populi (lat. mošt škrapa .). 1866. podštapljivati se Tabularij . ekstaza. karikiranom obliku trh .oslanjati se. izgrizati.(kod Kranjčevića žen.). težina trikoloran (lat.državni arhiv na zapadnom kraju Foruma u Rimu (sagrađen god.teret. pravac tijara (grč.) . roda).zadnji put.

... OPROŠTAJ OTPUŠTENI VOJNIK OUVERTURA PAMET I SREĆA PJENA MORA. 188 JATAGANU 116 KAD MI KLONE..... NA GRUDI PROŠLOSTI NA KOLODVORU NA NEHAJU NA OBALI USKOČKOGA GRADA NA ODRU STAROGA LJETA NAPRIJED.. 212 ANĐEO BOLA 78 ANGELUS 102 ASTREA 69 DITIRAMB 151 DOMOVINI 124 DVA BARJAKA 84 EJ...Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme ABECEDNI POPIS PJESAMA AH. ÉGALITÉ. SVE JE SANJA PUSTA.. PJESMA MOJE SREĆE PJESMO MOJA.... 160 ALAJ MI SE ČINIŠ VEDRA... VJEČNOST SE JE ZVAO ČAS. SANČE KOLIJEVKE. NEVINČETU NEZNANI GROB NOĆ NA FORU NOĆI OJ. 178 AH. NA KRIŽ. 194 JA SAM... 33 KAKO JE POSTALA NADA 97 KO DAŠAK. KUD SI HTJELA? PJESNIK I SVIJET POGLED NA ZVIJEZDE POLAZAK PO PUČINI POVIJESTI SUD POVRATAK PRED KNJIGOM POVIJESTI RODA MOGA PRED KRALJEVSKOM PLOČOM U BAŠKI PRIMORKINJI PRISTUP PRIVID PROLAZNOST PROMAŠENA KOB 122 110 154 183 186 38 190 228 195 128 180 12 144 18 213 134 59 81 105 168 26 145 73 149 93 25 35 187 173 177 153 189 13 153 119 141 25 130 214 61 161 234 . FRATERNITÉ! [IV] 228 LUCIDA INTERVALLA 45 LJUBAVI 60 MAJALES 176 MALENIM VELIKANOM! 16 MIR VAM! 184 MISAO SVIJETA 52 MOĆ ZAGRLJAJA 26 MOJ DOM MOJSIJE MONOLOG MONOTONIJA MOTTO MRAMORNA VENUS NA BOJIŠTU <NAD RASAPOM MOGA GRADA> LIBERTÉ. NA KRIŽ. FRATERNITÉ! [IV] NA GOLU SJEĐAH KAMENU. 208 ELI! ELI! LAMÂ AZÂVTANI?! 87 EXCELSIOR 183 GOSPODSKOMU KASTORU 118 GROBLJE NA UMORU 190 GUSLAR 143 HERONEJSKI LAV 83 HIMNA 148 HRIST DJETETU U CRKVI 163 HRISTOVA SLIKA 196 HRVATSKOJ BRAĆI IZ DALMACIJE126 HRVATSKOJ 8 IDEALI 31 IN TYRANNOS 223 ISELJENIK 136 IZ TRANSE 179 IZA SPUŠTENIJEH TREPAVICA 43 IZGUBLJENI DANI 192 JA MIŠLJAH. 207 KOLO SREĆE 65 LIBERTÉ. ÉGALITÉ... 175 AH.... 206 AL JE LIJEPA.... KAKO GORKO VIRNUH... BRAĆO! NAŠ ČOVO.

. ŠTO ME GLEDIŠ..Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme PROSINAČKO SUNCE PROVIDNOST PRVI SNIJEG RADNIKU RESURRECTIO SAMILOST SAN SAN ILI JAVA? SENJU-GRADU SIJELO SIRENIN DRAGI SLAVENSKA LIPA SLOM CAMPANILA SMRTI SNILO MI SE.... TAKO JE. VELEBITSKA BAKA VILI PJESME VIZIJA VJEKOVNOMU MUČENIKU VJETRIĆ VIJE ZADNJA USKOČKA ŠAJKA ZADNJI ADAM ZAPAD SUNCA 159 80 79 54 88 50 40 108 10 132 139 121 216 63 50 76 135 115 158 56 192 167 188 194 197 140 27 74 166 209 47 49 32 211 130 226 7 156 164 172 170 138 29 200 14 162 201 90 36 ZATVOR'TE VRATA! ZIMSKA PJESMA ŽENI ŽIVOT ŽIVOT I LJUBAV 182 169 147 153 58 235 .... BIJELI SVIJETE. KERUB DA SAM.. STARA SLIKA STARI OPORBENJAK SUZI ROBLJA SVELJUDSKI HRAM SVIJET I PJESMA ŠTO LIJEP SI. TRI POZDRAVA TRIPTIH TRSATSKA SJENA TVOJ VIJENAC U BADNJOJ NOĆI U ŽELJI LJUBAVI U KATAKOMBAH U MASKIRANOJ GOMILI U NOĆI MRTVIH U PONOĆJE USKOČKA ELEGIJA USKOČKE ELEGIJE U SLAVU JOSIPA JURJA STROSSMAYERA USPOMENI AUGUSTA ŠENOE UTJEHA U ZANOSU UZDAH VANI SNIJEŽI..

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->