P. 1
IVAN-MUŽIĆ-MAČEK-I-LUBURIĆ-MAČEK-i-LUBURIĆ

IVAN-MUŽIĆ-MAČEK-I-LUBURIĆ-MAČEK-i-LUBURIĆ

|Views: 52|Likes:
Published by Joka Joka
jhgf
jhgf

More info:

Published by: Joka Joka on Feb 13, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

02/18/2014

pdf

text

original

IVAN MUŽIĆ/MAČEK I LUBURIĆ

MAČEK i LUBURIĆ POSEBNO IZDANJE

Lektor (Mužićeva predgovora): Ivan Bošković, prof.

Likovno rješenje ovitka: Neven Marin

Tehnički urednik i kompjutorski prijelom: Mladen Vučić

Priprema knjige: Dražen Ćaleta

Korektor: Lada Ivelić

Copyright: Ivan Mužić, Split, Čiovska 2

Sva prava pridržana. Reproduciranje ovog izdanja knjige ili bilo kojeg njezina dijela u bilo kojem obliku bez pismenog odobrenja priređivača nije dopušteno.

MAČEK U LUBURUĆEVU ZATOČENIŠTVU

Priredio: IVAN MUŽIC

II. izdanje

LAUS SPLIT 1999.

slika: VLADKO MAČEK

Izdavač: LAUS Split. .: Maček i Luburić. .Split : Laus. MAČEK u Luburićevu zatočeništvu / priredio Ivan Mužić.Bilješka o priređivaču: str.Kazalo.1 (497. . : ilustr. . . izd. Iza lože 4/II Za izdavača: Ante Oman Tisak: Dalmacijapapir. . V.5) "19" 32-05 Maček.2. Split) Om. stv. . 139 . 32-05 Luburić. Split CIP-Katalogizacija u publikaciji Sveučilišna knjižnica u Splitu UDK 323.144 str. V.(Posebno izdanje / Laus.140. 1999. . 24 cm. nasl.

Ivan ISBN 953-190-080-9 .ISBN 953-190-080-9 1. Mužić.

prazno .

132. s."(Filip Lukas.. nego Srbima.. poznata je stvar. 10..) utvrdio je "da dinarska rasa živi kompaktno bez obzira na narodnost u Dalmaciji. Zagreb.) 7 .. Izabrani eseji.2 Dvorniković je kao iskusni etnopsiholog na temelju neposrednih zapažanja zaključio da postoji "balkanski etnički kontinuitet"."1 I u današnjih Hrvata postoji snažna dinarska komponenta. Ta rasa potječe od prasjedilaca balkanskog poluotoka. (Priredili: Darko SagrakMusa Ahmeti). Šufflay.IVAN MUZIC DRZAVOTVORNOST DINARSKIH HRVATA I. 1917. Pittard je dokazao. Albaniji i dijelu Grčke. prikazi i članci. premda se ne može odbiti činjenica.. ____ 1 Milan pl. 2 "Da i mi Hrvati imamo u svom biološkom sklopu dinarsku dominantu i da su iz nje nikli najoriginalniji predstavnici našeg naroda. da je dinarski rasni tip više raširen u krajevima naseljenim Hrvatima. 1999. Hrvatska revija. Hercegovini.1937.. Crnoj Gori. Švicarski antropolog Eugen Pittard u svome djelu Les peuples des Balkans (god. da su i predstavnici drugih rasnih tipova davali svoje prinose kod našega političkoga i kulturnog razvoja. Nakladnik: Darko Sagrak. i stolnoj Bosni. br. Zagreb.

Naklada Jesenski i Turk. knjiga XXIV. 220. piće medos i dr. Ipak iz kasnog antičkog vremena imamo podatke o slavenskom jeziku i pismenosti na ovim prostorima. 30. koji je brojnim ispitivanjem kostura dokazao antropološki kontinuitet dinarskog čovjeka na području rimske Dalmacije od prapovijesti do dolaska Turaka..) 4 Đuro Basler to zaključuje ovako: "Vama već sada mogu reći da mi arheolozi u Sarajevu tvrdimo da je nakon invazije Slavena i Avara u zemlji ostalo najmanje 85 posto starog stanovništva. Trebješanin. I. latinski jezik. Narodne epske pjesme. 1964.-373. ibid.. Tomašić. gdje je očuvana zadružna kultura i gdje je poezija obredna ili lirska nema ni traga herojskoj poeziji ili herojskim tradicijama.) Dvorniković je posebno osjetio da je "brđansko ojkanje" na dinarskom području starobalkanski "muzičko-morfološki praoblik"(Dvorniković. prije i poslije doseljenja Hrvata u novu domovinu bio je. a i kasnije. a da slavenska komponenta neće biti .Tersit. Izd. Etnički je element starosjeditelja .odnosno da je čovjek "na dinarskom kršu. izd. diplomatski jezik. yladimir Dvorniković i njegovi socijalnopsihološki ogledi.-87.) Dinko Tomašić navodi da u Hrvatskom zagorju. s.. (Ž. Beograd. (D. koja su inače klesana službenim ---3 Vladimir Dvorniković. Društveni razvitak Hrvata. s. prastari Ilir. Izd.. Borba ideja. 1995. Geca Kon. "Službeni.4 Jezik je na zapadnom Balkanu bio u biti isti u antičko doba kao i danas. s. 1997. kao i pojedina nelatinička slova u osobnim imenima na nadgrobnim spomenicima. 1939. Hrvatsko sociološko društvo . s... Zagreb. Izd. Pet stoljeća hrvatske književnosti.. Delorko.) I Olinko Delorko ističe da hrvatski kajkavci poznaju samo kraću lirsku pjesmu. Žarko Trebješanin točno prosuđuje da Dvornikovićeva teoretska konstrukcija pojma "Jugosloven" karakterološki odgovara Cvijićevom "dinarskom tipu". Zagreb. Beograd. 372. 303.u antropološkom i duhovnom smislu gotovo neusporedivo veći u odnosu na sve doseljenike na teritorij rimske Dalmacije.. Karakterologija Jugoslovena.. 25. U knjizi V. Karakterologija. odnosno gorštaku. Svjedoče o tome sačuvane neke nedvojbeno slavenske riječi cerna (crna)... bog Dobrat. kao i svuda na Zapadu. s. kao i jezik Crkve. Dvornikovića. (O. Službeni list SRJ. 86. Zora-Matica hrvatska."3 Ispravnost Dvornikovićeva zaključivanja potvrdio je Živko Mikić..

Zdravko Marić.veća od 10 do 12 posto. To mišljenje zastupa i dr."(Đ. travnja 1989.) 8 . Basler u pismu koje je uputio autoru iz Sarajeva dne 24.

latinskim jezikom... Kod razrješavanja pitanja postanka hrvatskog naroda moramo uzeti u obzir još jednu činjenicu. Stari grčki pisci opširno pišu o masovnim prijelazima Slavena preko donjeg Dunava i njihovu naseljavanju u istočne pokrajine Bizantskog carstva (Meziju i Trakiju), a nema nikakva spomena o sličnim naseljavanjima Slavena u zapadne pokrajine Balkanskog poluotoka. I to bi potvrđivalo istinitost podataka o slavenskom karakteru starosjedite ja u tim pokrajinama, a koje su stari pisci nazivali različitim imenima: veneti, vendi, Iliri, Kureti. Budući da su oni prema doš jacima i osvajačima Hrvatima (bili ovi Goti ili ne) bili većina, sasvim je prirodno da su živeći sto jećima zajedno u istoj državi Hrvati prihvatili slavenski jezik starosjeditelja."5 Od Slavena, koji su prema nekim pretpostavkama u masama pristigli u VI. i VII. stoljeću nije ostao gotovo ni jedan trag u fizičkoj (antropološkoj) i duhovnoj baštini, a on bi se morao osjetiti da su se oni masovno doselili. Ostaje kao jedina mogućnost da se doseljavanje sa sjevera stvarno događalo, ali samo u manjim (ratničkim) družinama koje su se zbog svoje malobrojnosti u odnosu na starosjeditelje potpuno u njih pretopili. Čak su prihvatili i organizaciju vlasti starosjeditelja. "Liburni su do u rimsko doba bili organizirani u četrnaest općina. Sasvim je vjerojatno da su Hrvati nakon doseljenja preuzeli teritorijalnu podjelu ilirskih općina. Konstantin Porfirogenet navodi četrnaest starohrvatskih županija, koje su bile političkoupravne ustanove. Spomenili smo da su sjedišta starohrvatskih župa u sjevernoj Dalmaciji bila pretežno u prvotnim sjedištima ilirskih općina. Zato je vjerojatno da im se i područje poklapalo. Podžupanije su, možda, odgovarale ilirskim seoskim zajednicama, ili manjim političkim jedinicama. Stara hrvatska plemenska organizacija od 12 plemena nalazila se uglavnom na području sjeverne Dalmacije, upravo na području Liburna. Veze s ilirskom organizacijom nameću se same od sebe, tim više što je S. Gunjača uvjerljivo dokazao da se Petrova

---5 Benedikta Zelić, Problematika postanka i pokrštenja hrvatskog naroda. U knjizi I. Mužića, Hrvati i autohtonost na teritoriju rimske provincije Dalmacije. Izd. Dominović, Zagreb, 1998., s. 31.-33.

9

gora ili planina Gvozd, na kojoj se odigrala sudbonosna bitka posljednjeg hrvatskoga kralja Petra s Mađarima, nalazila ne u gornjoj Hrvatskoj već u srednjoj Dalmaciji. Time je razumljiv ugovor o personalnoj uniji (Pacta conventa) između 12 hrvatskih plemena i kralja Kolomana nakon te bitke."6 Temeljna osobina dinarskog čovjeka od prapovijesti do naših dana očitovala se u njegovoj snažnoj ratničkoj naram. Dinarci su, a posebno Ličani, u prošlosti bili poznati kao elitni ratnici.8 U borbi za narodni opstanak, a kasnije i u otporu turskim osvajanjima posebno su se isticali hrvatski hercegovački plemićki rodovi (Balinovići; Ivaniševići, Laste-Margetići, Lučići, Šoići i drugi).9 Dinarac vjeruje

---6 Šime Batović-Olga Oštrić, Tragovi ilirske kulturne baštine u narodnoj kulturi našeg primorskog područja. Simpozij: Predslovenski etnički elementi na Balkanu u etnogenezi južnih Slavena. ANUBiH, Posebna izdanja, knjiga XII., Sarajevo, 1969., s. 276. 7 "Dinarski tip je prototip muškarca rat nika, možda najizražajniji uopšte među svim belim rasama: sama ideja i utelovljenje toga tipa... Sirov, snažan i marcijalan morao je biti taj ilirski čovek. Violentnost koja se stalno pominje kada je reč o dinarcima, verovatno se u Ilira nalazila u još elementarnijoj formi. T. Livije, govoreći o ilirskom kralju Genciju, ističe njegovu urođenu plahovitost `violentia insita ingenio' (Ab u. c. XLIV). A. Gelije priča da je pogled u Ilira bio tako strašan i fascinativan da su mogli njime `ubiti čoveka'... I lukavstvo provejava iz ilirskog karaktera, što je sasvim u stilu brđanskog plemenika. Ima ih koji suvoparnost i neki grubi racionalizam smatraju dubljom psihičkom oznakom Ilira, više nego svu njihovu divlju hrabrost i ratničku violentnost... Junaštvo i lukavstvo uporedo se oštre - u borbi. Pored violentnosti odlikuju se i današnji dinarci, a naročito jugoslovenski, jakom crtom biološke pronicljivosti. Otuda i smisao za poslove, trgovinu i - prevaru, jer i to je takođe jedna forma borbe. "(Dvorniković, Karakterologija..., ibid., s. 208., 295.-296.). 8 "Vele da je rodom iz Like bilo dvjesta generala... Ti su graničari pripadali medu najbolje vojnike svijeta, pa je i sam Napoleon rekao da su Hrvati prvi vojnici na svijetu."(Josip Zidarić, Stanovnici hrvatskoga krša. Hrvatska prosvjeta, XIX/1932., 10., 226.)

9 Usp. Nikola Mandić, Podrijetlo hrvatskih starosjedilačkih rodova u Mostaru. Nakladnici: Sveučilište u Mostaru i Matica hrvatska, Mostar, 1999., s. 614.

10

da mediteranski i zagorski tip hrvatskog čovjeka nije revolucionaran i da su bune Matije Ivanića i Matije Gupca historiografske izmišljotine. Opažena je i činjenica da je i čovjek širega dinarskog područja koji živi u nizinama i koji se pretežno bavi zemljoradnjom biološki mekši.10 Istina je čak da se primorski ljudi, posebno oni na otocima, nisu degenerirali zahvaljujući isključivo priljevu biološki zdravog elementa iz dinarskog krša. U dinaraca prevladava kult snage i snalažljivosti. Taj element posebno zadivljava hrabrost u snazi, a karakterizira ga i subj ektivno vrednovanje etičkih noma dobra i zla. Dinarac poznaje samo strah od tajanstvenih, odnosno nadzemaljskih sila. Dinarski mentalitet je u biti isti u pravoslavnih i katolika. U snažnom dinarskom tipu11 hrvatskoga i srpskog čovjeka naslućujemo gotovo istu psihosomatsku konstituciju. Dinko Šimunović, koji je u mladosti veliki dio života proveo u Dalmatinskoj zagori, osjećao je tu istobitnost pravoslavnog i katoličkog elementa. Junaštvo je u jednih i u drugih glavno mjerilo vrijednosti.12 Dinarac prožet ratničkim

---10 Prema Hadžijahićevim istraživanjima u Bosni je na islam najviše prelazilo seljačko stanovništvo u nizinama. Cvijić je nekritički vjerovao u moć bosanskih franjevaca kad je pisao da su oni u Bosni stvorili krotke kršćane, a nije razmišljao o tome zašto to franjevcima nije uspjelo u Hercegovini. Osim toga da katolici u Bosni nisu "meki" dokazuje njihovo trajno održanje na svojim djedovskim prostorima usprkos svim progonima. 11"Dinarski čovek ne veruje da ima teškoća koje ne bi mogao savladati. Njegova je vera nepomućena, pouzdanje bezgranično..." (Jovan Cvijić Dinarski tip. U knjizi Jovana Cvijića-Ive Andrića, O balkanskim psihičkim tipovima. Izd. Službeni list SRJ, Beograd, 1996., s. 23.). 12 "Radi toga je i veselo u manastiru uvijek bilo, a i stari kaluđeri više su govorili o junaštvu nego o molitvi. Spominjalo se, koji je od njih na konju bolji binjedžija bio, koji li kamenom odbacio dalje ili mu jasno grlo bolje uz gusle ječalo. A po zidovima i uglima, među mrkim portretima monaha, visjelo oružje svake ruke."(Dinko Šimunović,Izabrana djela. Matica hrvatska, Zagreb, 1996., s. 368.)

Po mišljenju većine povjesnika. imena Vlah i 11 . iako se to ne može generalizirati.Primorski Hrvati osjećajući identičnost pravoslavnog i katoličkog elementa sve brdsko stanovništvo bez obzira na vjeru i narodnost nazivaju Vlasima.

14 Njemu je prirodno da u ljudskom društvu. Fran Kurelac. u Srbiji i Dalmaciji Rumunji. U poveljama srpskih i bosanskih vladara iz prvih desetljeća XIII. zanimanje i društveni položaj.) Međutim u Dubrovniku i u dubrovačkom zaleđu (prema usmenom kazivanju prof. što se očitovalo i na primjeru Ante Starčevića ("Oca domovine"). piše i ovo: "Čudno je to s imenom Vlah. a nepisani je zakon patrijarhalnog mentaliteta da su djeca one vjere i nacije kojoj pripada otac. 14 "Na ljude dinarskog tipa najviše uticaja imaju vođe u čijem ponašanju ima nečega tajanstvenog ili mu oni to pripisuju. s. Dinarci su u prošlosti (posebno u inozemstvu kako je to ---pastir bila su dugo vremena sinonimi... Fluminensia. "I na dinarskoj ženi zapaža se maskulina tendencija u samom tipu rase. ističući da su Vlasima u užoj Hrvatskoj i Sloveniji nazivani Srbi. 13 Međutim. 1999. predvodi samo onaj tko se ističe snagom i hrabrošću i zato doživljava parlamentarnu "demokraciju" kao ideal čovjeka mase. Naziv vlah ("vlaj") dugo je bio oznaka za socijalni status.." (Kurelac..13 Patrijarhalni dinarac ima u sebi prirođen osjećaj za hijerarhiju.. ibid. koji se posebno očituje u kultu vođe. 27. a često i od svoje žene. 215. s. U Dalmaciji stanovnici cijelog obalnog pojasa nazivaju Vlasima sve Zagorce bez obzira na vjeru. Leksikon srpskog srednjeg veka. izd. Koga god preziremo toga danas Vlahom zovemo. Zagreb. Beograd. u Bosni pravoslavni i katolici. Dinarska žena ne mora nimalo da bude ono što narodna reč zove muškobanja.) U Bosni (Vareš) pravoslavni se i danas nazivaju Vlasima." (Jovan Cvijić-Ivo Andrić. s.. kojemu je majka bila pravoslavna.) . stoljeća Vlasima se nazivaju i Dubrovčani. jednako kao u vučjem i pasjem čoporu. ibid.. u primorju Talijani. Karakterologija.. 209." (Dvorniković. 86.. pa ipak nešto muško govori iz nje. s. u Dubrovniku seljaci. taman toliko da to uđe u evropske udžbenike rasne antropologije. činjenica je da je onoliko koliko je dinarac biološki jači u odnosu na nedinarca. Nužno je napomenuti da je pogrdni smisao riječi Vlah pridavan raznim kategorijama stanovništva i da se nije odnosio samo na Srbe. Dinarskim društvom vlada muškarac. ali u pogrdnom smislu upotrebljava se riječ "vlašina". Priredili: Sima Ćirković i Rade Mihaljčić. Knowledge.). 1862.mentalitetom obrađivanje zemlje očekuje od drugih sunarodnjaka. O balkanskim psihičkim tipovima. Ivana Boškovića) od pamtivjeka katoličko stanovništvo naziva Vlasima samo pravoslavne. toliko je i njegova žena snažnija od nedinarke.

12 .

) 16 Pojava hajduka ima i odgovarajuće povijesno opravdanje. Već sama fiziognomija i mimika dinarca ima često u sebi nešto mrko. Dispozicije za jaču osećajnost izbijaju u mnogim znacima i oblicima narodnog života. otupi i za drugoga.15 U mentalitetu dinarca živi i hajdučki element. ali stil života. skučio je ispoljavanje tih osećanja u neke tvrde i rudimentarne oblike. 768.. oduvek je imala velike draži i privlačnosti za narod koji je tavorio pod krovovima svojih čifčiskih koliba i uživao da hajduk bar u pesmi davi i robi . Onaj koji bi se usred turske zemlje `odbio gori u hajduke' ispadao bi time iz svakog zakonskog i društvenog poretka. U nežnosti i ganutosti takav je čovek mnogo sporiji i uzdržljiviji. hajduk se javljao u srcu zemlje. poslovicama i uzrečicama.. Dok je Primorje i Krajina razbojište uskoka. U izvesnim epohama hajduk je bio idol i jedina nada porobljenog naroda. ma kako sumorna bila njena pozadina. Hajdučka romantika.16 Hajdučiju na balkanskom prostoru poznaje već stari tračko-ilirski Balkan.. naročito u južnim patrijarhalnim krajevima.opisano u literaturi) poznati i kao surovi ratnici među kojima ne postoji ideal srednjovjekovnoga zapadnog viteza. U Jugoslovenu razvio se u takvim životnim prilikama tip čoveka koji je isuviše biološki zaokupljen sam sobom. Ko sam mnogo pati i strada. Altruistička sentimentalnost i osećajna obazrivost prema drugome ne odgovara krutom životnom stilu čoveka borca. pretvarao se u šumsku zver da po drumovima presreće silnike i gospodare. Nije to nordska hladna bezosećajnost i nesposobnost za toplija osećanja prema drugom. pljačka i zastrašuje Turke.. Hercegovine i Srbije. ibid. ali i u tuđoj nevolji (poznata psihička crta. Bez ove psihičke veze ne bi puste hajdučke pesme. on je slobodan kao vuk u gori gdeno sude `tice kosovice'. s.' ---15 »»Surove životne prilike.. "Hajduk po pravilu nije ni u čijoj službi. postaje manje osetljiv u svojoj. morale su izazvati jak i budan nagon za samoodržavanjem. Karakterologija.... ponajviše u planinama Bosne. iako ne mora zato da bude `zao'.. zatvoreno i nepristupačno. čak i u izvesnim običajima i praznovericama. da sveti rajine muke."(Dvorniković. zapažena i na asketima).. pune krvi i osvete stekle popularnost koju naročito u Bosni i Hercegovini uživaju i dan današnji... narodnim pesmama. Neki su pisci u srednjem vijeku smatrali naše zemlje "hajdučkim zemljama".

Žandarmeriski vesnik." (Dvorniković. Bez potrebe te oduške hajdučka samohvala i fantastika ne bi naišla tolikog odjeka u narodu..) 17 V.. s.. ibid.. Sremska Kamenica. 1940. 551. 8. 13 . 553..njemu mrskog gospodara. arakterologija. Dvorniković.. Hajdukovanje kao psihološka i socijalna pojava. s.

). (Činjenica je da je Katolička Crkva na Balkanu uspjela više kristijanizirati katoličke mase nego Srpska Pravoslavna Crkva pravoslavne vjernike." (Josip Zidarić. kolika je razlika među ljudima u Kršu. ibid.20 Stoga nije slučajno da je u temeljima izgradnje sve tri ---18 "Već smo kazali kako se među ljudima na Kršu vide velike opreke karaktera. s. Kako se čini.U mnogim "junačkim" pjesmama s motivima iz prošlih. kako je to vjerno opisao Mile Budak. Fra Andrija Kačić Miošić u Razgovoru ugodnom naroda slovinskoga s oduševljenjem opisuje odsijecanje turskih glava. Da dinarac. osjećamo dah prapovijesnog divljaštva.. Dakako da svi gorštaci nisu hajduci. može biti praktični kršćanin potvrđuju primjeri stotina časnih sestara iz Dalmatinske Zagore (na primjer iz Otoka kod Sinja). bio on "Ilir" Bato ili Hercegovac Zvonko Bušić. i priznaje da treba raditi dobro. I. u kojima Marko između ostalog zna zapaliti ljubavnicu namazanu smolom da mu svijetli pri večeri. ali se nađe i mnogo zločinačkih karaktera.19 U biti dosadašnja prošlost dinarca. balkanska.. s. Tako Dinko Tomašić (otočanin iz Korčule) primitivno zaključuje da se u . a mnogobrojna izdanja toga njegova djela potvrđuju da su dinarski Hrvati to štivo prihvaćali kao izraz vlastite duše.) 19 Dvorniković.. ali se toga mlitavo drži u svagdašnjem životu. Dalje sjevernije među hrvatskih kajkavcima ima neka izjednačenost karaktera. I začudo. Vidi što je dobro. Stanovnici hrvatskoga krša. 20 Nedinarac kada pokušava vrijednovati dinarca koji je kao psihosomatski tip posve drugačiji. povijest je neustrašive borbe za pojedinačni i narodni opstanak.judi opaka značaja u Kršu hvale se svojom opačinom. ne slovensko-hrišćanska duša". ibid. 225. koji su kršćanskim življenjem za bližnje dokazali svoju vjeru. 838.18 Dinarac je poslije pokušaja kristijaniziranja nastavio živjeti svoju iracionalnu narav doživljavajući često Dekalog kao nadstvarni ideal. Karakterologija. tamo danas prevladava tip slabijega mlitavoga karaktera.. zamišlja sebe kao glavno mjerilo vrijednosti. Naći ćeš najčestitije ljude u tome kraju. Dvorniković zaključuje kako se rimokatolicizam prihvatio samo u primorskim gradovima i da dinarac "ostaje borac. ako ga se vjerski dobro pouči. Prodor tog duha očituje se u nerazmjernom prevladavanju tih "junačkih" motiva nad lirskim pjesništvom u kontinentalnoj Dalmaciji. turskih stoljeća.

i da je u ovoj sredini 14 .rodovskoplemenskoj organizaciji "rod razvio u četu pljačkaša.

Gackom i Likom. Školska knjiga. Pliva i Pset.. 1975. O Gackoj. 75. nema ni razumevanja ovog tipa.. kao da se uopšte u njegov unutrašnji svet ne mogu ni trenutno uživeti. isticanje u otimanju i u ubijanju. patrijarhalnog morala i patrijarhalnih etičkih ideala. Božidar Ferjančić konstatira da Hrvatska iz DAI "na kontinentu prema severu nije prelazila tok Kupe jer se u DAI ne spominje ni jedna župa koja se nalazi severno od te ---prvotna društvena vrijednost bila `junaštvo' tj."(Tomašić.) 21 Nada Klaić upozorava kako je. nego i udaljenije krajeve u porječju gornjega Vrbasa"..) Dvorniković navedeno mišljenje. Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku. očito da je "hrvatska granica napuštala Cetinu i preko Dinare obuhvaćala ne samo Livno i Imotski. Lici i Krbavi u ranosrednjovjekovno doba ne znamo mnogo. Prva hrvatska država na Balkanu nastala je u brdskim krajevima. Neki naši pisci grade se toliki `zapadnjaci'. s obzirom na to da su u hrvatske županije ubrojene Imota. ibid.hrvatske države na Balkanu najviše ugrađena borba dinarskog čovjeka. Prema poglavlju XXX."(Dvorniković. 797.2' a hrvatski ban vlada Krbavom. II. 68. Zagreb. O smještaju prvobitne balkanske Hrvatske suglasno izvješćuju svi postojeći povijesni izvori. s. Klaić.. s. De Administrando Imperio zemlja Hrvata proteže se od Cetine do grada Labina. iz vrlo providnih razloga. Karakterologija. nisu ušli u dušu toga tipa ni koliko površni strani turisti za koje su ti ljudi ništa drugo nego `Hammeldiebe'.-76. Oni koji govore samo o pljačkaškom ili razbojničkom tipu kao što to i u nas. očito misleći i na Tomašića.). čine neki istorici i sociolozi iz severnih i zapadnih pokrajina Jugoslavije. ibid. toliko strani tom tipu. (N. Iz pisanja Konstantina Porfirogeneta može se zaključiti da su Hrvati svoju prvobitnu organizacionu jedinicu imali baš na teritoriju na kojemu Toma arhiđakon smješta doseljenje Sklava ili Gota. Izd.. . s. komentira ovako: "Bez uživljavanja u taj unutrašnji svet vrednostnih merila.

15 .

dakle od kraja VIII. direktno graniči s Dalmacijom.. a iz toga bi slijedilo da Krk u vrijeme. Jugoslovenski istorijski časopis. Kerubin Šegvić je u izvanredno temeljitoj studiji Hrvat.121.. stoljeća pa dalje. "Sclavi ili Goti" su se. Iz Ljetopisa popa Duk janina očito je da su Hrvati bili smješteni na širem teritoriju nekadanje Liburnije. Ferjančić (priredio). prema Tomi Arhiđakonu. Nastavni vjesnik. koji su do svršetka VIII. SAN. XL. (K.). Ti su Hrvati najranije poslije početka franačkoavarskog rata. 23 Prema Viktoru Novaku u brdovite krajeve gdje su živjeli starosjeditelji "nesumnjivo. Gacke i Krbave bilo je stvarno vrlo pogodno i za širenje hrvatske vlasti i hrvatskog imena i u današnju Slavoniju. ograničuje geografski na otok Krk. odnosno kasnijem području Like. Slav u djelu Tome Splićanina.). nakon doseljenja naselili u brdovitim krajevima na sjeveru Dalmacije. u kojoj su živjeli oni koje se nazivalo Kuretima. 1959. Hrvatima su vladali banovi. II... knj.. naime. Slav u djelu Tome Splićanina istaknuo da Toma opisuje "Croatiu" "kao da je imao pred očima Liku i Gorski Kotar tamo do Save". Hrvatska brdovita zemlja koja se prostire na sjeveru Dalmacije. Šegvić.. Bijeli su Hrvati. Got. Gacke i Krbave (pored ostaloga). 35. spadaju prostori od Gvozda na jug prema dalmatinskom moru u smeru Livna i Neretve". Hrvati prema tom Ljetopisu nisu vladali cijelom goto-slavenskom državom. s. kako ih naziva hrvatska redakcija izvora. Ova tvrdnja o kontinuitetu starih granica posebno je važna zato što je ranije do Kupe dopiralo područje Japoda.. kad je Toma smještao opisana zbivanja.1. 19. Pogrešnoje ---22 B.-4. prvobitno zauzimali posebno kontinentalni pojas Donje Dalmacije. II/1936. vizantiski izvori za istoriju naroda Jugoslavije.23 Toma nije mislio da se pojam te brdovite Hrvatske."22 Područje Like.reke. do najkasnije u prvim desetljećima IX. stoljeća priznavali vrhovništvo samo gotoslavenskih kraljeva. Novak. Hrvat.. stoljeća dijelom naselili i cijeli stari teritorij Dalmata i to tako da su tijekom vremena njime u cijelosti zavladali. Bosnu te primorje. /Ljubljana-Zagreb-Beograd/. odnosno Donje Dalmacije od VI. Beograd. Got. a to bi uglavnom odgovaralo prijašnjem teritoriju Liburna i posebno Japoda. s. Tomi je. (V. Sitni prilozi. za 1931/32. . dakle samo jednu od više postojećih banovina u velikoj zajedničkoj državi.

16 .

a to kraljevstvo na sjeveru počinje od obale Dunava. 17 . a ne na sjeveru Dalmacije gdje Toma smješta Kuretiju. bio na sjeveru Dalmacije. Jugoslovenski istoriski časopis. Po naravi agresivan hrvatski dinarac od druge polovice XIX. 119. Doseljeni Hrvati bili su ratnici koji su se prema Tomi stopili s brojčano nadmoćnijim starosj editelj ima u j edan narod. 1.tumačenje da Toma Kurete izvodi prema Lukanu od stanovnika otoka Kurikte. Doseljenici su te starosjeditelje počeli podvrgavati pod svoju vlast. Iz Tominih navoda proizlazi da su Sclavi ili Goti doselili u zemlju Hrvatsku u kojoj su preostali živjeti rijetki stanovnici ("coloni"). Tu treba tražiti te retke naseljenike. preostale Snace. prema njemu... st. Tomini Kureti ne mogu biti stanovnici Krka ni zato što taj otok nije u smislu Tominih shvaćanja. II/1936. Kad Toma priča (u XIII."24 Turci su svojim osvajanjima i dovlačenjem nehrvatskih Vlaha zaprijetili opstanku zatečenoj dinarskoj jezgri uslijed čega se težište hrvatskoga političkog života premjestilo na sjever. Novak. postaje ponovno nositelj ---24 V. Iz toga se može zaključiti da se otok Krk može smjestiti samo na zapadu. poglavlju) o granicama kraljevstva Dalmacije i Hrvatske u doba narodnih vladara onda je prema njemu tom kraljevstvu na zapadu Kornška. ovi koloni zvali su se Snaci. današnj ega Krka. koje se nastavlja na sjeveru od Dalmacije. pošto se kaže da je `regio montuosa' i da sa severne strane `adheret Dalmatie'. ma ko bio korektor ovoga mesta. Ljubljana-Zagreb-Beograd. koji su dočekali `septem uel octo tribus nobilium'. Takvo je stanje trajalo stoljećima sve do slabljenja turske vlasti. koji su se nazivali Snati (Snaci). Znači. Novak cijeli citirani Tomin pasus točno interpretira ovako: "Dakle. Hrvatska je. planinsko područje. De iis qui Snaci nominantur. a ta je iz celoga konteksta nesumnjivo dalmatinska Zagora. Ti su bili nesumnjivo starosedeoci -rari coloni kao preostaci mnogobrojnog starosedelačkog seljačkog masiva -stočara (ili ratara?) -u' brdovitim krajevima docnije Tomine Hrvatske... Nesumnjivo među te krajeve spadaju prostori od Gvozda na jug prema dalmatinskom moru u smeru Livna i Neretve.-4.-121. on je hteo da doda ime ovih kolona koje su doseljenici našli u Hrvatskoj..

oni Hrvati koj i su živj eli uz događanj a na dij elu četiristolj etnoga turskoga Balkana naučili su da se samo nasiljem mogu osloboditi od nasilja. Sve i odmah. Mržnja na jugoslavenstvo postala je krajem drugog desetljeća postojanja te neprirodne državne tvorevine takva da su u samom vodstvu Hrvatske seljačke i građanske zaštite planirali Mačekovo ubojstvo zbog njegove sporazumaške politike s Beogradom. a posebno dinarski Hrvati. knjiga 13. "Ljude je ipak zanimalo jedno pitanje unutarnjih političkih odnosa koje su medusobno postavljali i o njemu raspravljali: odnos između .25 Višestoljetna nagodbenjačka politika na sjeveru Hrvatske može se razumjeti i zbog toga što se ona događala unutar jedne kršćanske monarhi je u kojoj je bilo normalno očekivati promj ene. s. 28.") III. Eugen Kvaternik je kao praktični katolički vjernik odbio pomoć talijanskog masonstva u uspostavi samostalne hrvatske države.26 Hrvatski dinarac je u doba Mačekove Banovine ---25 Ante Ciliga. 1998.. Ustaše u emigraciji nisu istupale protiv Mačeka sve dok nije počeo pregovore s Beogradom. Izmedju revolucionarnosti i oportunizma u borbi za Hrvatsku Državu. Prva jugoslavenska država stvorena je kao umjetna masonska tvorevina protiv volje hrvatskog naroda i zato su je htjeli srušiti svi. Mainz -Washington-Toronto-Lund. pa i do 1914. Ante Ciliga ispravno konstatira da su Ličani do 1903. 16. Madrid. . Hrvatski list. a da su od 1918. ("Na ljutu ranu ljutu travu. ali je zato sam protiv AustroUgarske monarhije podigao oružani ustanak u Lici 1871. bili "avangarda radikalnog krila hrvatske političke borbe". pa dalje to bili Hercegovci.. s. Drinina knjižnica. Međutim..-17. 26 Štir (Ivan Stier).nacionalne samohrvatske državne ideje. 1966.

Može se reći da je 90 posto ljudi u ustaškom logoru došlo kao 18 .Pavelića i Mačeka.

. jer su o tome neko vrijeme ljudi javno raspravljali i razgovarali. Laus. Onako usput. 1999. i da se tome čudimo. zaključivalo kako postoji sporazum izmedu Pavelića i Mačeka. Te političke kombinacije nastale među ljudima bile su poznate i Paveliću i Budaku. u slijedu ove misli. te posjeduje neke negativne osobine za državni život. izd." (Ante Moškov. ali u političkom smislu svojom mlitavošću nisu bili dorasli teretima užasne i beznadne borbe.. ali se prema Mačekovom pisanju. koji su ljudski shvaćeno divan materijal. izvire dijelom i iz činjenice. kao nešto što je samo po sebi razumljivo i o čem nema više dvojbe. dok nisu nabasali na gore spomenuto rješenje. obilježene stalnim značajkama vječnih nagodaba i beskrajnih sporazuma.ije nikada ni u logoru ni prema vani zauzeo svoje stanovište. došao po prvi put na Sveučilište. svih onih napora. Podneblje ovog kraja. Po ovome pitanju Pavelić n. Maček biti predsjednik Republike. vjerujući i u Pavelića i u Mačeka. da mi to ne znamo. Roma locuta causa fmita spomenuo je odluku Poglavnika o premještanju. koji se zahtijevaju od narodnog i političkog središta. jer je preblag i mekan. Iznenadio se. Jedan od njih nas je primio u svom uredu. one ljude.Hrvatske strastveno očekivao rat kao mogućnost konačnoga nacionalnog oslobođenja.. s.) 27 Vatroslav Murvar kao očevidac tih razmišljanja o tome svjedoči ovako: "Kada sam u jesen 1939. odnosno o stvaranju državnog središta buduće hrvatske države u Banjoj Luci. Split." . knjiga u tisku. o kojima smo u pokrajini mnogo govorili i smatrali ih pravim predstavnicima narodne borbe. a kako je protiv toga plana bio ---pristalica HSS-a. prva je misao svih nas bila pohoditi i upoznati ilegalne ustaške prvake. Paveliću je bio cilj ostvarenje samostalne hrvatske države. Pavelićevo doba. Priredio: Petar Požar. koji nije prikladan za nošenje i čuvanje državne samostalnosti. a Pavelić predsjednik Vlade i `kao Poglavnik' uglavnom voditi politiku. To je bila kombinacija prema talijanskim političkim prilikama i ondašnjoj podjeli vlasti u Italiji. što je ljudima poslužilo kao usporedba. 25. isto tako kako što je bila njihova vjera na uspomenu Stjepana Radića. kao proganjani voda HSS-a pa u početku i kao `vodi Hrvata u domovini' u listu `Hrvatski domobran'. Pavelić je u to doba odlučio zbog tobožnje "mekoće" određenoga dijela hrvatsko~7mentaliteta premjestiti glavni grad države iz Zagreba u Banja Luku. Sva tragika naše prošlosti. da je težište narodnog otpora počivalo na kraju i ljudima. Ljudi su radi toga prihvatili formulu: u budućoj će NDH kao republici. u kojem leži Zagreb nastavljao je on pogoduje razvoju jednog tipa našeg čovjeka.

) 19 .. izdao Sveučilišni pododbor Matice Hrvatske u Zagrebu. Zbornik hrvatskih sveučilištaraca. Banja Luka glavni grad Nezavisne Države Hrvatske. 1942. s.(Vatroslav Murvar. 21. Zagreb.

31 "Svatko tko ima smisla za stvaralačke napore čovječanstva. a među njima i Pavelić.28 Nezavisna Država Hrvatska29 proglašena 10. 1978."Na pragu sutrašnjice". svjetskog rata u pripremi osnutka Hrvatske pravoslavne crkve. konkretno govoreći .31 Pavelić u vjerskom smislu nije bio ni najmanje katolički isključiv tako da nikad nije mrzio ni pravoslavlje kao vjeru.. . ma kako bolni i sažaljenja vrijedni. naći će u tragičnoj povijesti ovog domaćeg hrvatskosrpskog rata. 29 Nezavisna Država Hrvatska bila je u odnosu na Njemačku suverenija nego što je danas politika beziznimno svake države na Zapadu prema zakulisnim direktivama vlasnika nadnacionalnog kapitala.. Naime.l 15. pročula vijest da će na traženje madžarske vlade kod Svete Stolice Rijeka biti odcijepljena od Senjske biskupije i postati samostalna biskupija. na kojemu se raspravljalo o toj stvari. Slom N D H. Zagreb. Izd. 30 "postanak N. već na prvom sastanku. 1911. s. Oni su se i obvezali da će poraditi kod svega pučanstva u biskupiji da to i ono učini ako Rijeka bude odcijepljena. ne samo predmet užasa. 5. bio je osobno angažiran prije I. Hrvatski Informativni Centar.Washington. dobivaju i neki stanoviti pozitivan smisao kad prate put jednog naroda kroz tamu džungle na čiste prostore. 1995. D. on se mogao osloniti jedino na Rim i Berlin. zagrebački sveučilištarci. i to tako da i sam bude njezin pripadnik. London i Pariz. travnja 1941." (Ante Ciliga. Rim. nastala je ponovno nakon osam stoljeća i narod ju je oduševljeno prihvatio30 ne identificirajući je s ustaškim režimom. na svjetlo dana." (Dragutin Kamber./. kad se g. njegovo preobraženje iz objekta (predmeta) povijesti u njen subjekt (činioca). H. potpisali su izjavu da će prijeći na pravoslavlje. pozdravila je ogromna većina Hrvata sa neopisivim oduševljenjem.). vodenog u okviru Drugog svjetskog rata.32 Bez obzira na mogućnost da ---28 Pseudohistoriografija (kako je to očito i iz pisanja Bogdana Krizmana o ustašama) interpretira lik i djelo Pavelića prema htijenjima svojih financijera. iz tuđeg sluge u svog vlastitog gospodara. Strasti. Sam kroz Europe u ratu /1939.pojedinih naroda. nego i poglavlja prave epopeje. Sumnjam da bi se u prve dane moglo naći više od 1% Hrvata koji nisu bili do dna duše obradovani. Dapače. zablude i stradanja.-1945.).. s.

Doživ jaji.32 Ante Pavelić. I. 20 . Višnja Pavelić. s. Madrid. 1968.. Izd. 66..

koji je prigovorio Paveliću da će gradnja džamije u središtu Zagreba uznemiriti katoličko pučanstvo.35 Pavelićevo je uvjerenje bilo da su muslimani "krv naše krvi. oni su cviet naše hrvatske narodnosti. s. Uspomene na političke jude i dogaclaje. nego srbijanske pete kolone. Pavelić je vjerovao da će stvaranjem HPC stvoriti građanski mir u NDH33 i da pravoslavni u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj kao potomci pravoslavnih Vlaha ne mogu biti Srbi nego samo pravoslavni Hrvati. 9.) 34 Džamija u Zagrebu.37 ---33 U jednom razgovoru poslije Meštrovićeva izlaska iz zatvora on je Meštroviću to ovako obrazložio: "Ne idem ja za istrebljenjem tobožnjih Srba.. Hrvatska revija."36 Pavelić je u susretu s Hitlerom u Berlinu dne 6. s.sama ideja o stvaranju Hrvatske pravoslavne crkve nije potekla od Ante Pavelića nedvojbena je i jedino važna činjenica da je stvaranje Hrvatske pravoslavne crkve isključivo Pavelićevo osobno djelo.. Madrid. Izd. Zagreb. 7. 36 Džamija Poglavnika Ante Pavelića. Pavelić je (jednako kao i Ante Starčević) posebno simpatizirao islam. i to iz uvjerenja da su bosanski muslimani etnički najčišći Hrvati. lipnja 1941.34 Bez uspjeha je ostala intervencija opata Marconea. 1961. ili da se smire i postanu lojalni gradani. Pavelić je. 1988. I iz Pavelićevih simpatija prema muslimanima vidi se da on nije bio katolički fanatik. s.." (Ivan Meštrović. Izd. . Zakladni odbor za izgradnju džamije u Zagrebu. izrazio mišljenje da su muslimani "najčistiji dio hrvatskog naroda". Hrvatska pravoslavna crkva. Čak je sam napravio njezin nacrt i donio ga kad se vratio u domovinu. kako piše Ismet Muftić. s kojom su nas mislili vječno u podredenom položaju držati. 35 Ante Pavelić. Madrid. Neka se oni priznadu Hrvatima. izaslanika Svete Stolice kod hrvatskog episkopata 1941. već u emigraciji bio odlučio da će se graditi džamija u Zagrebu. Briga mene za Katoličku Crkvu. Buenos Aires. 1943. Izd..-6. 5. Domovina (Višnja Pavelić). Takvih je dosta poginulo. Ne treba ih siliti da se pokatoliče. pa ću i ja primiti pravoslavlje. 1984.. Napravit ćemo mi Hrvatsku Pravoslavnu Crkvu i dokrajčiti nesporazum. Domovina.-1945. s. kao u svojoj koloniji. kako neki misle. ali više zato da se drugi uplaše i pobjegnu preko Drine. 364.

Gottingen.37 Die Kriegsjahre. 814. Akten zur deutschen auswartigen Politik 1918-1945. XII. Vandenhoeck & Ruprecht. Izd. serija D. 1969.. 2.. s. 21 . sv.

7. odveli su Nijemci smatrajući ih njemačkih državljanima.a neki su bili čisto izraelićanskog porijekla (povjerenik GUS-a Vlado Singer . . (Petar Požar: priredio).Pavelić nije bio ni antijudaist. nije bio negativan. Zdenko Vinski i drugi. povjesničar iranolog dr.) . oko 30. a 5. i njihovi potomci. Mirko Breyer. na kulturnom i znanstvenom polju istaknuti pro^ dr. bilo je oženjeno Židovkama (obitelj vojskovode viteza Slavka Kvaternika. Stav velike većine Hrvata općenito prema progonima Židova što su ih vršili njemački nacisti. napisan na njemačkom za njemački politički vrh) židovstvo tretirao kao neprijatelja Hrvata. dr.-130.. s. da bi ovi bjegunci iz neutralne Turske proslijedili u Palestinu. Sve osobe izraelićanskog porijekla u braku s hrvatskim državljanima ili državljankama. član Hrv. Te brodove su za tu svrhu iznajmile cionističke organizacije u Rumunjskoj. obitelj ministra Milovana Žanića. 1995. Oni hrvatski Židovi koji su bili zaslužni za i pri uspostavi NDH i njoj lojalni. itd. već naprotiv pozitivan. kao u Njemačkom Reichu i u drugim europskim zemljama pod njemačkim zaposjednućem ili nadzorom. 39 "Na području NDH živjelo je godine 1941.000 (prebjeglih iz Njemačke. Po tajnome nalogu zapovjednika te flotile (koji je još od prije rata pripadao Ustaškom pokretu) sva je hrvatska flotila podmornica. zdušno preuzela zaštitu brodova. obitelj državnog savezničara prof. Zagrebačka stvarnost. bili su ravnopravni državljani NDH i takove obitelji nisu bile prisiljene na rastavu. Stipe Mosner.. Tekst je očito nadahnut političkim pragmatizmom pa je razumljivo da antijudaizma nema u drugim njegovim meduratnim tekstovima. bili su smatrani počasnim arijcima i punopravnim državljanima NDH. Ustaša Dokumenti o ustaškom pokretu. David Karlović. jasno proizlazi iz slučaja '23 hrvatske flotile lovaca podmornica' na Crnom Moru tijekom rata. Vodeći te brodove kroz prolaze između minskih polja mora pred obalom. On je samo u memorandumu Hrvatsko pitanje ( iz 1936. opunomoćeni predstavnik pri bugarskoj vladi dr. koji su kradom prebacivali europske židovske izbjeglice iz rumunjske luke Konstance u Carigrad.000 stanovnika židovskog porijekla.. Državnog Sabora prof. Zagreb. Stav Hrvata prema Židovima općenito. unatoč pritisku nacista iz Njemačke. Ivan Oršanića. dočasnici i mornari. svi njeni časnici.ustaša povratnik). Austrije i Čeho-Slovačke). Nekoliko članova hrvatske državne vlade i viših dužnosnika. Samo jedan dio je bio zatočen u logorima.38 U samom vrhu ustaškog pokreta bilo je osoba židovskog podrijetla.39 Ustaški prvak ---38 Usp. bojnik Ljubo Kremzir (ustaša povratnik).

otpraćivali su ih do točke na otvorenom moru odakle su ti brodovi mogli razmjerno sigurno nastaviti sami plovidbom prema svome odredištu u Turskoj. Na taj su način hrvatski mornari pomogli spasiti 22 .štiteći ih od napada sovjetskih podmornica.

Ti su progoni bili nastavljani u raznim mjestima u Srijemu i Slavoniji u kojima su bili nastanjeni. Nikome nije ni na pamet padalo tražiti židovske pretke mnogobrojne pohrvaćene srednje klase u cijeloj Hrvatskoj. XVII/1967. (Madrid).. kao i najeminentnija figura u domovini. Golden marketing. Mene su čak prozvali judenprotektor. Isto tako da je najpoznatija figura emigracije i Eijele mlađe ekipe. i I.. pa i Pavelića. 1991. Buenos Aires. s.Kolanović: uvod napisala i uredila). 1997.. 27. I u državnom vodstvu. U vladi nitko nije pomišljao na progone Židova. Zagreb. Legije i Legionari. svugdje smo imali `svoga Židova'. agresivna njemačka osječka Volksgrupa. Eugen Dido Kvaternik (sin Slavka Kvaternika) dopunjuje tvrđenje svoga oca ."41 ---nekoliko tisuća Židova od njemačkih progona. vojskovođa i politika. Duhovni vođa emigracije bio je Židov Ivan Frank. Eugen-Dido Kvaternik bio židovske krvi."40 Važno je i svjedočanstvo Slavka Kvaternika. 61. 204. s. s. odnosno u kojima su obitavali Židovi i Nijemci. a zatim Srećko Kremzir. jer skrivam Židove u ministarstvu oružanih snaga. jer je bilo izgradjeno mišljenje o rješenju židovskog problema. Pavelić i Stepinac. Za mene nema dvojbe da su inicijatori bili Nijemci.-28. Mužić. Oni su i požurili u donašanju židovskih zakona. pukovnik i kasniji vojskovođa Slavko Kvaternik. ibid.-329. kakva li slučaja. najprije Vlado Singer. što mi je saopćio kapetan Kojentinski iz njemačkog poslanstva rekavši kako u poslanstvu postoji mišljenje da su Hrvati premeki i judehorig. s.. 41 (Nada Kisić . obadvojica Židovi iz prve ruke. Izd. i u vojničkom i političkom vodstvu. u bolnicama i jedinicama. 328. sin pravaškog vođe Dr Josipa Franka. te izdajem uvjerenja da ih še ne smije dirati. Nikome nije bila tajna da je supruga Poglavnika gđa Mara bila iz židovske obitelji.) Usp.. 1-2." (Istina o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj... koji posebno ističe sljedeće: "Progoni Židova otpočeli su u Osijeku.. Ti progoni iznenadili su svih. Sjećanja Slavka Kvaternika..Maks Luburić o tome navodi: "Na Janka-pusti (Janka Puszta) to je bio. Drina.. Što da kažemo o dijelu domovinske elite poženjene čistim Židovkama. 40 General Drinjanin (Maks Luburić). Sigurno znam da Nijemci nisu bili zadovoljni. pa i u samom Ustaškom Pokretu.

23 .

1945. istina je. 255. Samo apolitički mozak može iz osobno-sektaških motiva kriviti Hrvate za progon Židova. 24.D.H. kada sam Poglavnika pitao odgovorio je: `Da. da se Židovi spase.42 Činjenica je da su u tome ratu gotovo svi ---ovako: "Što se tiče Židova. Medutim.. Jedan je pak zagrebački rabin za vrijeme istog procesa nakon opisa progona i stradanja Židova s područja N.. Ante Pavelić je u više navrata spomenuo da je Sovjetski Savez pri kraju rata. da su Srbi mnogo radikalniji u rješavanju židovskog pitanja od nas. i sud je u Jeruzalemu na raspravi protiv Eichmanna ustanovio. da nije postojala.) 42 "Poglavnik dr. godine 1944. Nijemci su nam uvijek . Kada bi on postigao svoj cilj pogazio bi sva svoja obećanja. da su progoni Židova u Hrvatskoj bili vodeni od Nijemaca. namjesto da ističe sve. otvoreno priznao. s. s." ( Jere Jareb uredio.1941. ibid. što je sa hrvatske strane učinjeno. jer bi to bila izdaja Europe. Zagreb.prebacivali. i da su započeli već 11. bio preko svojih diplomatskih predstavnika u Švicarskoj ponudio izaslanicima NDH da će priznati hrvatsku državu. a zar ti misliš. t. Starčević.Gotovo svi Pavelićevi povratnici iz emigracije bili su dinarci. ako je s područja Hrvatske ipak spašen dosta velik broj Židova. onda se to imade pripisati korupciji visokih ustaških funkcionera i vezama obitelji Kvaternik sa Židovima. a daje i bez toga privremeno oduzetoga dijela hrvatskog teritorija Pavelićeva Hrvatska bila prostorno najveća hrvatska država u povijesti. Ja sam tada bio još u Italiji. nikada ne bih mogao na to riješenje pristati. Nacionalno nadahnuti dinarac mrzi sve što je anacionalno pa tako i internacionalni komunizam što se posebno očitovalo tijekom Drugoga svjetskog rata. da.' Poglavnik je u ono . da sam ja mogao vjerovati Staljinu.napose meni osobno .j. ukoliko ona prestane s ratnim djelatnostima protiv Sovjetskog Saveza te mirno propusti sovjetsku vojsku preko svojih granica i područja do Trsta odnosno Austrije. 1995. Poglavnik je iznio da je odmah odbio takove ponude kako zbog hrvatskog protukomunističkog uvjerenja tako i zbog osvjedočenja da one neće biti održane." (Istina o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.4. Sjećanja i zapažanja 1925 .) Jedan istaknuti ustaša vrlo bliz Paveliću u doba poslije kapitulacije NDH svjedoči ovako:"Neki su sumnjali u tu ponudu. Dinarac je na upozorenje da je Pavelić ustupio Italiji dio Dalmacije rezonirao daje to bilo trenutno rješenje. Izd. a osim toga što je najvažnije. dobio sam tu ponudu. A učinjeno je vrlo mnogo. Eugen Dido Kvaternik.

Fotokopija u autora."(Ovaj navod se nalazi u tekstu koji je napisan u Buenos Airesu.vrijeme mislio na poslijeratnu Europu. str.) 24 ..... 1 1. u rujnu 1995.

me je upitao:'Šta kažete na sve ovo?' Stiskao sam se u ramenima i odgovorio:'Kako ko ore. partizanski ---43 Ivan Meštrović (i sam iz dinarskog krša) opazio je u ratu sljedeću činjenicu:"Čudno je da su svi ustaški `prvoborci' bili redom iz onih krajeva za koje braća Srbi vele da su `čisto srpski'. bio počeo sumnjati.. nego i oni `glavni' u civilu i kad bi ih bio.' I on se je nasmijao. On me pozdravio i zaustavio me je da me pita. sina mog starog prijatelja Ivana Lorkovića. samo me je strah da će oni za koje Vi mislite. evo ne dokazaste da jesmo. Na to sam mu odgovorio:'Ja sam. uskliknuo sam drugu: `Vidi vraga. nekoga vraga imade u tom istine.43 Partizana Hrvata tijekom II. Dalmatinske Zagore i Bosne i Hercegovine gotovo da i nije bilo. ne bi mu ni na kraj pameti došlo da su Hrvati.i kad sam stigao i prvi put vidio ustaše na Jelačićevom trgu. Ima nekoga vraga u onom nazivu `Vlasi'. jesmo.valjda im je bilo milije da me tamo zatvori Poglavnik. U tome. Kad sam se nekoliko dana iza dolaska u Zagreb vidio s Milom. kad su me Talijani iz okupiranog Splita uputili u Zagreb . I nisu samo oni pod puškom tako izgledali. kad smo takvi. svjetskog rata nije bio znatan broj čak kad se računaju i oni koji su mobilizirani poslije pada Italije u rujnu 1943. koji me je htio zaštićivati. Ne zato što su popovi bili pravoslavni i s bradom nego po nečem što im je intimnije i starije od pravoslavlja. "Pred Božić 1941. iza par riječi. od onih što ureduju u glavnjači'. kako sam. ustaše. Tako. neko sreo u Beogradu. ili barem vi i oni'. ali ne bez nekog prizvuka tuge. ali se je nešto objasnilo: Razbio se je mitos o srpskom junaštvu i o hrvatskoj hiljadugodišnjoj kulturi. Hrvatskih partizana iz Like. Zub za zub. Neki su od njih imali humora. dok vi. da nemaju onaj `U' na kapi i talijanske uniforme. Nekako. pa mi uzvratio:'Svašta može biti. a neki ni da ih je sreo u Bukureštu. prije toga. kao što su učinili s velikim brojem Hrvata . . prosto mi se učinilo da sam u Plaškom.I zaista. i vidio kako popovi i njihovi vjernici izgledaju. ja bih se zakleo da su svi od reda Srbi.' Malo sam ustaša vidio. nego da me oni gone na Lipare. koga sam još kao dječaka sreo u očevoj kući. u Rumuniji. na žalost. da će žeti još gore proći nego orači. kad sam jednom bio u Sinaji."' . on me je upitao da li još vjerujem da smo sa Srbima jedan narod.. On se je na to nasmijao i lagano uzdahnuo:'Znadem šta mislite. Tako sam na ulici sreo Mladena Lorkovića.odrasli dinarski Hrvati bili u sastavu oružanih snaga NDH a ustaške dobrovoljačke formacije sastojale su se samo od njih. da Vam pravo kažem. onako će i žeti. kao i Mile. glavu za glavu. Tako. ali. šta ćete. a Vi znate zašto sam ih izbjegavao. dok me konačno nisu odveli na Savsku cestu.

Neugodni razgovori.) 25 . Danica /Chicago/. broj od 18.(I.. travnja 1951. s. Meštrović. 3.

"44 Prema objavljenim komunističkim podacima do svršetka 1941. da taj broj treba uzeti s rezervom i držati ga prije pretjeranim. 10% Slovenaca. Prema izvještaju Ministarstva oružanih snaga NDH od 3. sastav partizanskih postrojba po narodnostima bio je sljedeći: "Najvećim dielom partizani su Srbi (domaći.-1942.."45 ---44 Tomislav Jonjić. Crnogorci i Srbijanci) . Sredinom prosinca 1941. Na sveukupnu području pod zapovjedništvom tog štaba. osim Livna. Rukopis. 108. Primorju. Zanimljivo je da je u to vrijeme.5% muslimana. njihov je broj narastao na više od 20.oko 90%. 4% Crnogoraca. Uskoro su pod vojnu kompetenciju Dalmatinskog štaba. partizanski odredi u Hrvatskoj nisu brojali više od 6. u partizanskim štabovima su Srbi također u većini. siječnja 1944. a na svršetku 1942. broji oko 250 naoružanih pripadnika. prema partizanskim podatcima. te uz napomenu. Podaci vlasti NDH o nacionalnom sastavu partizana nešto se razlikuju od ovih koje je naveo Broz. Govori i članci. s. Muslimani u Bosni) oko 8%. negoli točnim. uključujući i livanjski kraj. osim spomenutih 250 partizana u Dalmaciji.. krajem 1942. 2. Pojedini pisci navode da su u partizanskim odredima na teritoriju NDH većinu boraca tvorili Srbi..000.000. dok ostale narodnosti.-175.pokret u čitavoj Dalmaciji. ali osim nešto Hrvata i . Hrvatskim Zagorjem i Dalmacijom. 174. s tim da Glavni štab nije imao nikakve izravne veze sa Slavonijom. Takav razmjer nastavio se i poslije pada Italije u rujnu 1943. kad je veći broj Hrvata u Dalmaciji mobiliziran u partizane. Hrvatska vanjska politika 1939. To je očito i iz podataka koje je Josip Broz ovako prikazao: "Po narodnosti NOV je sastavljena od 44% Srba 30% Hrvata. Beograd. (Jonjić je ove zaključke temeljio na izvorima. s. a u Hrvatskome Zagorju svega tridesetak partizana. dok u južnoj Dalmaciji `do Dubrovnika i Kotora' partizanskog pokreta do tada uopće nije bilo.500 boraca. I. u Slavoniji bilo još tristotinjak. dok ih je sredinom 1943.. došli i okruzi Bugojno. nešto Hrvata (katolici u Gorskom Kotaru. bilo više od 30.370 pripadnika. pod komandom Glavnog štaba partizanskih odreda Hrvatske bilo je 6. sredinom ožujka 1942. Dalmaciji vrlo malo u krajevima sjeverno od rieke Save. Glamoč i Tomislavgrad. ubrajajući tu i Talijane sačinjavaju 6%.) 45 Tito. partizanske su snage brojale tek 610 ljudi.

26 .

. 1943. 31. 45. 156.000. Zagreb."48 ---Slovenaca ima i dosta Židova.47 "Hrvatske oružane snage su neprekidno rasle u broju i kakvoći. Dalmaciji. 36-37.000 novaka.Prema prikupljenim podacima u NDH unovačeno je 108. Mi. II.000. Stvaranje i propast vojske NDH Hrvatska zora. Za vrijeme NDH prijavilo se 120.. Dragutin Šporer. a u jesen 1944. b) Partizanski štabovi: Srbi u većini. unatoč sve težim ratnim prilikama i pomanjkanju tvoriva i oružja. izdanje.oko 75-80 posto.). s. One su brojile: krajem godine 1941. (Priredio Vinko Nikolić. pa nešto Hrvata i Slovenaca. Bleiburska tragedija hrvatskoga naroda. s.000 dobrovoljaca . 1953.) 48 Istina o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. ibid.700. 153. 45. 47 Lorković. 1944-1945. imale 250.000 vojnika. 46 Mladen Lorković kao ministar unutrašnjih poslova NDH tvrdi da su oružane snage NDH 1944.inchen.-46). Kao što se iz ovog vidi. da je mnogo veći broj Hrvata bio u Hrvatskim oružanim snagama i branio svoju državu -nego u jugoslavenskim partizanima. Usp. s. Prema službenim podacima vlasti NDH... .. na 235. da među ovim Hrvatima ima dobar broj koji su prisilno unovačeni u partizanske postrojbe. krajem 1943. Izd.166. krajem 1942." (Lorković. Hrvati (katolici u krajevima sjeverno od Save.152.000. stanje je bilo sljedeće: "a) Partizanske postrojbe: Srbi (domaći. Ovi brojevi dokazuju. ibid. Hrvatska u borbi protiv boljševizma.000. 1977. 1944. Srbi su u Hrvatskoj u absolutnoj većini kako u partizanskim postrojbama tako i u partizanskim štabovima. legionara i nešto domobrana. a bilo je i 150.900 vojnika koji se broj potkraj 1942. u Gorskom Kotaru. Značajno je. Slovenci (u Žumberku i Gorskom Kotaru) oko 3-5 posto..oko 15-20 posto..258. Primorju.inchen-Barcelona. Velebit. Mi. ukupno 115.). s. popeo na 148. s. Crnogorci i Srbijanci) u većini .100.ustaša. 138. Knjižnica Hrvatske revije.000 domobrana i ustaša. god.. . a da ih je do tada u borbi s partizanima i četnicima poginulo 20. broj 96-97-98 za studeni i prosinac 1961. ibid. 46 Ove i druge važne podatke objavio je Vjekoslav Vrančić na temelju dokumentacije ustaškog generala (pravoslavne vjere) Fedora Dragojlova u Godišnjaku Hrvatskog Domobrana (Buenos Aires. s. . zatim po jakosti Židovi. ." (Mladen Lorković. Bosni i Hercegovini te muslimani u Bosni i Hercegovini) . i siječanj 1962.

27 .

da je hrvatska vojska. brojila oko 230. Ustaška obrana. da su ustaše najbolji neprijateljski vojnici. hrvatski vojnici svjedočili su za istinsko osjećanje hrvatskog naroda. (Tito je izjavio u svibnju 1944. kao policijska formacija. Ta činjenica najbolje pokazuje na kojoj je strani bio hrvatski narod. kao policijsko-oružnički organi nisu se ponašali kao vojska i na njih se ne odnosi gornja tvrdnja. s rijetkim izuzecima. Svojom spremnošću.000 vojnika.50 Od ---- .). koji im je nastojala dati komunistička propaganda. da su se ustaške vojničke formacije. potrebno je naglasiti. Ta je izjava bila objavljena u New York Times. zdušno su vršili svoju dužnost u obrani države i slobode.Povjesničar Jere Jareb (poznat po veoma kritičkom stajalištu prema Pavelićevoj politici) točno zaključuje: "Hrvatski vojnici. Oni su najsvjetlija pojava prošlog rata. Tabor-u. U vezi s borbom na terenu. Nijemcima i Hrvatima. da žrtvuju vlastite živote. koji su kao ratnici bili biološki inferiorniji u usporedbi s pobijeđenima Japancima. svibnja 1944. Činjenica je. borile i djelovale kao redovita vojska. u svim vojnim formacijama. u travnju 1945. Biljeg koljaštva. ne odgovara istini. te neke ustaške milicije i formacije."49 --- U Drugom svjetskom ratu pobijedila je (i Hrvate) nadmoćnija tehnika anglo-amerikanaca. nego je bio još i bolji. 15. jednako domobrani i ustaše. Moral hrvatske vojske nije bio poljuljan približavanjem konca rata. stvarane prvih mjeseci mlade države. dopisniku Reutera J.

(Izdanje Instituta za suvremenu povijest. Pretisci.). s. Zagreb. 1960.49 Jere Jareb. Ciliga je na ovo pitanje odgovorio da su Hrvati u drugom 28 . 1995.. 96. Knjižnica Hrvatske revije. 50 Tihomir Dujmović je na Ciliginu tvrdnju da je hrvatski narod "u ogromnoj većini stajao uz NDH" upitao Ciligu "da li su Hrvati na strani pobjednika ili poraženih". Buenos Aires. Pola stoljeća hrvatske politike. knjiga l.

koji su se raspršili (često ranjeni) po šumama ili se borili i bivali zarobljeni. Središta. 73.. Objavljeno kao posebni prilog madridskog časopisa "Drina" (XIII/1963. Zasavskoga Hribovja 24 tisuće te Brežičkoga polja šest tisuća.) svojim razbojstvima ---svjetskom ratu "bili poraženi". Ilustrirajući pobliže strahote stradanja hrvatskih vojnika i civila. stratišta slovenskih. pak. 2. ali su ih partizani (i to posebno poslije sklapanja mira u svibnju 1945. Dokumenti o povlačenju hrvatske vojske 1945.) 51 Ante Ljekić. 14. Preživjeli ustaše podrijetlom iz dinarskih krajeva u emigraciji su nastavili živjeti u uvjerenju da je ustaška borba bila pravedna.000 hrvatskih vojnika prešlo je na slovensko područje51 Englezi su namjerno izručili hrvatske vojnike i civile i najveći dio njih jugoslavenski su partizani na monstruozan način poubijali. Najmanje 200. 1996. vojnika i civila od produčja. 52 "Otkrivajući. Antom Ciligom." (T. kolona Bleiburg-Maribor-Ptuj-Varaždin i kolona Bleiburg-Celje-Krapina bio put na kojemu je. njemačkih i brojnih drugih zarobljenika.52 Hrvatski dinarac je u poratnom razdoblju živio od usmene predaje koja mu je pripovijedala o ratnom junaštvu njegovih očeva i djedova. on navodi kako je 'prema opisu 2. ne računajući ostale slovenske krajeve. Žrtava Kočevskoga Roga je 14 tisuća. hrvatskih. primjerice.000. kolone smrti. tvrdi on. godine. smrt našlo oko 144. od najvažnijih putova od Austrije do Rumunjske. Škofje Loke do Celja. Bilo je to klicanje robova tiraninu da sudjeluju u vlasti da ne budu likvidirani. Zasavskoga Hribovja. Od toga broja 145 tisuća su žrtve križnoga puta. Od Ivan planine do Bleiburga.). Dujmović. Maribora. (Franc) Perme tvrdi da je u prvim danima nakon završetka Drugoga svjetskog rata ubijeno 189 tisuća hrvatskih domobrana i civila. a u svezi s činjenicom da Tuđman zastupa mišljenje "da su hrvatski partizani izašli kao pobjednici" zaključio: "To su se tješili i zavaravali sami sebe. s.000 hrvatskih vojnika ostalo je na hrvatskom državnom području njih oko 30. To je velika zabluda. Ustaše su postali poznati po okrutnostima. knjiga 6. Razgovori s dr. Na tome putu..500 Hrvata'.sveukupno 230. nije bilo .. Zagreb.

-3.jame ili šljunčare koja nije bila napunjena hrvatskim truplima.) Ni jedan od poznatih partizanskih i komunističkih koljača nije suđen ni ujednoj državi bivše Jugoslavije. rujna 1999. Slovenija otkriva istinu o zločinima nakon 2. Slobodna Dalmacija. "(Marijana Cvrtila. svjetskog rata počinjenima na njezinu tlu.. broj od 12. uglavnom nad Hrvatima. 2. str. 29 .

Gubitak je procijenjen na 400 milijuna dolara. žena i djece. S Poglavnikom. da bi mogli biti korisni neprijatelju. uglavnom civila. koje su u jednoj noći sravnile sa zemljom Drezden gdje je ubijeno preko 300. pa i onih. To je obavljeno bez preslušavanja i sudbena postupka. dok su hrvatske državne vlasti internirale u jasenovačkom logoru utvrdjene . ožujka 1942. Njihovi bankovni računi su bili `zamrznuti'. Nijedan od tih Amerikanaca japanskog porijekla nije bio optužen radi sabotaže ili kojeg drugog protudržavnog čina. Bili su smješteni u deset logora. Buenos Aires."53 Ustaše su na prigovor o postojanju logora u NDH odgovarali da su tijekom Drugog svjetskog rata i Amerikanci bez humanosti sve Japance zatvorili u logore. Razlika je i u tome što je broj partizanskih žrtava samo u poslijeratnim hrvatskim stratištima i križnim putovima bio neusporedivo veći od onih koje su ustaše pobili u ratu i u svim logorima. Internirani su bili prisiljeni raditi u logorima 44 sata tjedno. koji su imali državljanstvo Sjedinjenih Država i bili rodjeni u toj zemlji.. što su mogli nositi.. cjelokupna japanskog stanovništva zapadne obale. 54 "lnterniranja Amerikanaca japanskog porijekla. Djelomično je uništen i Hamburg i mnogo drugih gradova gdje nije bilo u blizini nikakvih vojničkih objekata? Da li je to humanije od bajunete. odraslih i djece. sjekire i ostalog primitivnog oružja? Koliko neprijatelja može uništiti jedan vojnik s tim primitivnim oružjem. veljače 1942. Prema službenim podacima je zatvoreno u njima 112.000 ljudi. 29.985 osoba. raspuštenih tek 30. vila. Radi ovog postupka sjevero-američkih vlasti su uništene mnoge egzistencije. odgovarali ovako: "A što vi kažete na fosforne bombe.. izbjeglica koje su bježale ispred Staljinovih azijatskih horda. Ustaše su u emigraciji na prigovore sa Zapada o svojim nedjelima u ratu. za koje se pretpostav jalo. s. pa su morali zatvoriti svoja poduzeća i dućane ili ih prodati na vrat na nos u bescijenje.nadmašili. srpnja 1946. izvršeno je na temelju dviju odredaba predsjednika Roosevelta: broj 9066 od 19. a koliko se uništi ljudskih života samo sa jednim nedužnim pritiskom na dugme. uključivši i djecu iako nisu dolazila u obzir za takvu mogućnost. (bez godine). Razlika između postupka Sjedinjenih Država i Nezavisne Države Hrvatske je očita: u prvoj su zemlji bili internirani svi.54 ---53 Lj. Sa sobom su smjeli ponijeti samo ono. i broj 9102 od 18. ako im se pružila prilika za to.

protivnike hrvatske Države. ima i jedna sličnost: logori u Sjedinjenim Državama su se 30 . Osim ove razlike.

str.). 55 Viktor Nuić. Obrana. Takvu politiku "demokratizacije" Jugoslavije trebale su sprovesti osobe u koje su međunarodni moćnici imali puno povjerenje (od Hrvata to su bili u prvom redu Ante Marković i Budimir Lončar). . Zagorci i Slavonci što može poslužiti kao temelj stvaranjujedinstvenoga hrvatskog mentaliteta. 46. ali je Zapad to onemogućio na način da je naknadno i samu takvu težnju kriminalizirao.. (Treba istaknuti da su mnoge pobjede u Domovinskom ratu . izdanje. Zagreb. VI/1968. Zapadu su bili interesantni i Tuđmanovi bližnji u stranačkoj hijerarhiji. Manolićeva je zasluga što je gotovo cijelo ljudstvo UDB-e. K. Hercegovci su ginuli i za priključenje stare hrvatske zemlje Hercegovine matici Hrvatskoj. Hrvati su takve infantilne ponude odbili.. Krešimir. dakle i tajne agente arigažirao u službu hrvatske države.). To je razlog da su među utemeljiteljima nove stranke ---nalazili s obzirom na ratne prilike pod zapovjedništvom vojske.izvojevali zajedno dinarci. 1998. poznat po svojoj komunističkoj prošlosti i ateističkom uvjerenju. Istina o "hercegovačkom slučaju ".IV. Zapad je u procesu hrvatskog slamanja i njegove druge Jugoslavije vjerovao da se Hrvate može zadovoljiti dopuštenjem da nekažnjeno pjevaju rodoljubne pjesmice i vijore nacionalni barjak. 7. II.-82.. Izd. 81. koji im se činio veoma perspektivnim kao nekadašnji partizanski general i osoba agnostičkog svjetonazora.55 Zapadne obavještajne službe suočene s njima neshvatljivom iracionalnošću balkanskog elementa pokušali su infiltrirati svoje kandidate (posebno neke Hrvate iz emigracije koji su bili masoni ili obavještajci) u vodeće hrvatske domovinske stranke. Zapad je posebnu pozornost posvetio i Franji Tuđmanu. među kojima se posebno izdvajao Josip Manolić." (Senjski "Strahote zabluda ". a u njihovu oružanom rušenju Jugoslavije prednjačili su dinarcima među kojima je samo onih podrijetlom iz Hercegovine poginulo više od 60 posto.

31 .

Manolić je svojedobno iz uvjerenja postao prozapadno orijentiran i kao takav shvaćao je Hrvatsku kao državu građana. rujna 1999. nakon Izraela. s. koji su nastavili djelovati iz koristoljubivosti te su bili sposobni i za manipuliranje izbornim rezultatima. Tuđmanu je pojavljivanje u javnosti s crkvenim uglednicima služilo u prvom redu za pridobivanje hrvatskih vjernika kao birača. Tuđman je intimno vjerojatno i htio Hrvatsku temeljiti na kršćanskim zasadama. broj od 17.56 On je inače odabirao vodeće kadrove na temelju ili tendencioznih savjetovanja ili znalačkog dodvoravanja zainteresiranih... ali je sigurno hrvatske mase. Manoliću su se u borbi za prevlast u stranci i državi suprotstavili tradicionalistički dinarci. doživljavao kao potencijalne birače svoje stranke.g.bili i mnogi nekadanji suradnici jugoslavenske službe sigurnosti. Tuđman je poštovao ratne žrtve dinarskih Hrvata i zato je i njima povjerio manji broj položaja u vojsci. . Samo ovaj podatak dovoljno opovrgava izmišljotine međunarodnih protukršćanskih središta i njihovih hrvatskih izdajničkih ispostava da je Tuđman bliz klerikalizmu.). On je osobno poštovao tradiciju. koje su oduševljeno dočekivale Ivana Pavla II. koji su Hrvatsku zamišljali kao suverenu državu Hrvata. 36. On je kao čelnik novostvorene hrvatske obavještajne službe mogao utjecati da osobe iz njegove kadrovske strukture zauzmu i neke ključne položaje u državi. Marin Sopta u jednom razgovoru za tisak točno ustvrđuje "da. broj 458. nema države na svijetu koja u postocima ima više ministara Židova u svojoj vladi od Hrvatske" (Globus. Poslije Manolićeva političkog pada neki su se njegovi izabranici (i u izvanpolicijskim strukturama vlasti) našli na istim političkim pozicijama (i) sa slobodnozidarskim kandidatima u zemlji. ---56 Dio ovih dinaraca bio je sklon američkoj politici državnih integracija što dokazuje da nisu bili protuzapadno nadahnuti.. O svjetonazoru Tuđmanovih izabranika svjedoči općepoznata činjenica da su od hrvatskih ministara (do kraja 1999. ali i od njega osobno izabranim funkcionerima to je bilo gotovo apsolutno nemoguće ostvariti. te tajnim i javnim službama. Hrvatsko dinarsko pučanstvo ostalo je sirotinja i poslije pobjede u ratu. Tuđmanu se posebno izmišlja "antisemitizam".) samo nekolicina od njih (posebno nepotkupljiva Hercegovka Vokićka) poznati kao praktični (dakle ne paradni) katolici.

32 .

. s. Europu. . veljače 1998.. Tako se u jednom tekstuZavičajnog kluba bosanska Posavina tvrdi i ovo: "Nije sporno da je Hrvatska danas u rukama beskrupuloznih gorštaka u svakom pogledu: politički. Među njih spadaju svi oni koji su došli odnekud `odozdo'. vojno. broj 376. gdje niču sumnjivi kadrovi.. inspekcijski itd. ---58 Suočeni s tvrdokornošću dinarskog ljudskog potencijala medunarodni čimbenici i njihovi hrvatski plaćenici poveli su u svojim medijima patološku kampanju optuživanja posebno Hercegovaca za sva zla koja su snašla hrvatski narod. pa i svijet. Livnjaci i Šujičani. Hercegovci nisu bili poznati ni u zemlji ni u svijetu. koja je takoder u njihovim rukama.. Oni. 59 "Nema tu više ništa veze s granicama u kojima se prostire područje zapadne Hercegovine niti s naseljima iz kojih potječu utjecajni političari. a jedno šire područje proglasiti zonom visokog rizika.. Tako da se tu ne demonizira ni zavičaj niti regija. 59 pa čak i svakoga državotvornoga Hrvata. danas možemo govoriti o široj i užoj Hercegovini.. informativno. Zapravo i nema točno utvrđene zemljovidne granice toga inkriminiranog prostora. oni su mnogo širi pojam od zavičajne pripadnosti. pa su uglavnom trgovali i snalazili se kako su znali na svoj način. Za Hercegovce se uglavnom ni po čemu nije znalo. Tako se Hercegovce poistovjetilo s demoniziranim Pašalićem iako je opće poznato da je on u zbilji samo provodio Tudmanova htijenja i da on nije Hercegovac jer je podrijetlom iz Šuice u Bosni. dalje. Ni po čemu drugom." (Globus. niti se demoniziraju samo ganga i gusle. osim po ekstremnim osobinama. a posebno Hercegovaca. polako ali sigurno zauzimaju. kao da se baš htjelo mistificirati jednu zavičajnost. čime bi se mogli baviti znanstvenici. a ponajmanje po nekim pozitivnim osobinama. S obzirom na to da se u isti koš trpaju i Mostarci. a katkada čak i Imoćani.. broj od 26. Nažalost neki su naivni Hrvati povjerovali u izmišljotine te promidžbe. Nikad ih nije krasilo veliko poštenje ni marljivost u radu. 25). preko diplomacije. Hercegovci su ipak nešto drugo. broj od 20.Bez obzira što se s vremenom broj dinaraca. Širokobriježani. Posušaci i Duvnjaci."(Jozo Renić. "Hercegovci " su "svuda oko nas "! Slobodna Dalmacija. materijalno.. na utjecajnijim položajima smanjivao određeni pojedinci (posebno iz nekih novinarskih krugova) dobili su kao plaćenici zadatak rušiti u Hrvata nacionalni ponos i zato su nastavili i dalje okrivljavati Hercegovce i za sva nepostojeća zla u Hrvatskoj58 Oni su pridali i novo značenje pojmu Hercegovac u smislu da se pod tim nazivom počelo razumijevati sve dinarce.

U svezi s time treba 33 . 15..kolovoza 1999.) Nekima su Hercegovci čak Sinjani i Metkovčani. s.

------------. Jajce. s kojima se trajno zarobljava narode i države. a pogotovo ne Uskopje.Nepobitne su činjenice ove: Dinarski čovjek nije imao vodeću ulogu u vođenju hrvatske vanjske politike. Bugojno. Travnik. tako da se njima (bez obzira što su se pojedini od njih u pretvorbi pretvorili u prave hajduke) ne može pripisati odgovornost za slom hrvatskog gospodarstva. koji su bili uvjetovani lihvarskim kamatama. Dinarac nije odlučivao ni o politici zaduživanja kreditima. Dinarci nisu kreirali ni gospodarsku politiku.----napomenuti da stvarno Tomislavgrad. 34 . Šuica. Kupres nikad nisu bili Hercegovina.

koliko Hrvati toliko i Srbi. Ti faktori su se osvjedočili da u Hrvatskoj ne može više tako dalje ići. On osobno da je prošao Bosnom. da bi se onim časom smirili kada bih ja preuzeo vlast. ali da će se do zadnje kapi krvi boriti protiv Pavelićevih ustaša. Nastavio je da je ovlašten službeno upitati me da li sam to voljan učiniti. a na čelo uprave u zemlji neka postave kojeg svog generala. listopada 1941. pa je čak na jednom mjestu pao u ruke buntovnika.VLADKO MAČEK OPET ZATVOR Negdje oko 10. 35 . Rekao mije daje poslan od mjerodavnih njemačkih faktora. Ti buntovnici da su ga pustili na slobodu rekavši mu da uviđaju da nema smisla boriti se protiv premoćne njemačke sile. Savjetovao sam neka oduzmu ustašama vlast. ali da ja u današnjim prilikama vlasti preuzeti ne mogu. On mi je doduše predao svoju kartu. a ustaše svojim postupcima da stvaraju samo sve veće nemire i sve veći kaos. to sam u njegovoj prisutnosti kartu uništio. koji će uz domaće činovništvo pravednim i humanim postupkom moći u kratko vrijeme uspostaviti mir i red. pa se danas više ne sjećam ni njegovog imena ni njegovog čina. Ja sam mu odgovorio da je i meni stalo do toga da prestane posve besmisleno prolijevanje krvi. Svi. Oni ne žele ništa drugo nego da u zemlji vlada mir. dovezao se automobilom u moje dvorište u Kupincu jedan njemački ofićir. ali kako me je zamolio da naš razgovor bude apsolutno diskretne naravi.

nahrupilo je na moj posjed oko 60 ustaša do zubi naoružanih. tj. Nijemci su u Srbiji doveli na vlast generala i bivšeg jugoslavenskog vojnog ministra Milana Nedića... Odmah u početku okupacije nastao je spor između dvije vodeće njemačke ličnosti u Hrvatskoj. čim je počelo svitati. ali ne zanm koliko. Ne znam ni tko je bio glavni zapovjednik cijele akcije. listopada 1941. sam u automobilu sa svojim šoferom Josipom Matajom . i zato su odlučili da me uhapse. vjerojatno su ustaše doznali za taj manevar generala von Horstenaua. Održao je riječ. Drugi je bio Viktor Tomić sa zadatkom da potom obavi premetačinu što je trajalo do oko podneva ili nešto dulje. Rano ujutro 16. sa zadatkom da uhiti tatu i odvede ga u nepoznato. Vjerojatno je general von Horstenau htio isti pokus učiniti u Hrvatskoj sa mnom. što je obavljeno najprije. Austrijanac general Edmund Glaise von Horstenau. ali ne naprasit. rekao je da će osobno donijeti poruku sutradan. Njih možda desetak banulo je u kuću oko 7 sati ujutro.. listopada stigao je opet u Kupinec. s dva zadatka. Vani ih je bilo više. Jedna je bio zapovjednik njemačke vojske u Hrvatskoj. u stvari pravi gospodar Hrvatske. koji je (ne bez razloga) držao da su u Hrvatskoj ustaše jedini element na koji se mogu Nijemci osloniti. Luburić je bio službeno hladan.'. Pročitao je uhidbeni nalog i dozvolio nešto vremena da se tata obuče i spremi par stvari za put. Kadje teta inzistirala da dade časnu riječ. odgovorio je da ne može reći. listopada.Ne mislim da bi Hitler bio tako lako napustio ustaše sve da sam taj prijedlog i prihvatio. htio imati moj gotov pristanak. pa je prije nego što Hitler dade takav prijedlog. Siegfried Kasche. koji su zaposjeli dvorište i vrt te provalili u kuću i proglasili me uhapšenim. kada on nešto kaže. kako ćemo znati što je s njim. Kad se u cijeloj Jugoslaviji počeo razvijati komunističkopartizanski pokret. Već nekoliko dana nakon mog razgovora s dotičnim oficirom. Kako bilo da bilo. ali u kući su bila dvojica. Nakon nekoliko pitanja o tome.60 Nije mi preostalo drugo nego da se obučem i pođem s ---60 Mačekov sin Andrej o tome priča ovako: "Toga dana.. jedan odred ustaša opkolio je kuću prije zore. onda to tako jest. 15. Na pitanje kamo ga vodi.Luburić je donio . Prvi je bio Vjekoslav `Maks' Luburić. malo se nakostrušio: `Ustaša ne daje časne riječi.. Drugi je bio njemački »ambasador«. vjerojatno oko 9 sati. koji je od prvog časa uviđao da će ustaški besmisleni teror dovesti konačno zemlju u kaos i savjetovao da se ustašama oduzme vlast.. 15.

tatino pismo.. tako smo barem znali da je živ.. ali jedan (nisam siguran za njegovo ime) bio je vrlo grub. Neki su za vrijeme premetačine bili samo otresiti. 36 . prijetio i stalno izazivao.

skrenuli smo s ceste na jedan poljski put. ali je on to otklonio rekavši da ih ni on nije platio. nešto šaputao sa šoferom i onda se udaljio. Prošao je cijeli sat pa. izišao je iz auta šofer rekavši da ide po cigarete. upravo je zvonilo podne. Kad je on rekao da nema." (Andrej . upitao sam prisutnog ustašu ima li on koju. a niti mi je Luburić rekao kamo me vode. Prvi komad puta nisam niti ja što pitao. jednim oboružanim ustašom i jednako oboružanim šoferom u manji auto.njima. Prešavši na splavi preko Save. Znajući već onda nešto o ustaškim metodama. Šofer reče iznenada: »Ne čekam ja tu više nikoga«. na pitanje moje žene kako se zove. Nikoga od njih nisam otprije poznavao. Sjeo sam zajedno s njim. pa tek kad smo došli u Sisak. držao sam da mi je to kraj. rekavši: »Ne može se ovuda bez puške«. kroz selo Krapje prema glavnoj cesti. logor u Jasenovcu. Pošao je nekoliko koraka ali se odmah vratio te uzeo sobom pušku. auto se zaustavio. ali je njihov vođa. Rekao je da je očekivao oružanu obranu kuće a ne samo dva mizerna čovjeka (Dragan Belak i AndrijaJandro Pavlić). već onda na zlu glasu. i mi krenusmo istim putem kojim smo i došli. i kad smo pred Jasenovcem došli na splav na Savi. pa se nakon kojih pola sata doista vratio. Otišao je prema nekim barakama. koji je vodio kroz kukuruzovinom obrašteno polje. što će dalje biti. rekao da se zove Vjekoslav Luburić. tek sam u sebi izmolio Očenaš i Zdravo Mariju. koje su se vidjele dosta daleko u magli. i krenusmo prema Pisarovini. koji nisu ništa učinili za spas svog vode. pušeći cigaretu za cigaretom. Blizu glavne ---Naročito se rugao stavu haesesovaca u mnogome. rekao mi je da idemo u. Kad smo blatnom i uskom cestom uz Savu prešli Krapje. Nisam pokazivao nikakvih vanjskih znakova uzrujavanja. a auto sa mnom. Htio sam mu ih platiti. šoferom i jednim ustašom krenuo je od Jasenovca prema selu Krapju. donijevši mi u jednoj listovnoj kuverti dvadesetak cigareta. Vozili smo se dakle preko Siska i Sunje. zapali motor. Luburić je sišao. Uto je počela padati i sitna jesenska kiša. kako već nisam imao cigareta. i na jednoj čistini iza te kukuruze stali. preporučio svoju dušu milosrđu Božjem i čekao.

) 37 . Nakladnik: Disput. Zagreb. 1999.Maček Nino Škrabe. s.. 9293. Maček izbliza.

Svi ti predmeti bili su posve novi. svaki na jednom krevetu. očito iz neke opljačkane trgovine pokućstvom. On se nakon toga udaljio ostavivši osim one dvojice ustaša koji su bili s njim još i onoga koji je došao sa mnom iz Kupinca. željeznu peć te čak i jedan ormar s priličnim brojem čaša. i ako želim da mogu svojoj supruzi radi njezinog umirenja napisati nekoliko riječi. Po prilici nakon jednog sata. dočim su se trojica ustaša u noći izmjenjivali tako da su dvojica spavali. i sa sviju strana opkoljena oko šest metara visokim zemljanim opkopima. i dođosmo do jedne prazne barutane. tanjura i pribora za jelo. Proboravio sam tu punih deset dana. čitajući nešto malo knjiga što sam ih bio ponio od kuće i mjereći koracima po stoti put moj zatvor po duljini i širini. i neka budem uvjeren da dok je on tu meni ništa neće manjkati. desno i lijevo graba puna vode. kako god sam kasnije saznao da je bio jedan od najvećih krvoloka. a treći je sjedio na stolcu. povratio se nekim teretnim kolima. Bila je to zidana prostorija. a dotle su neki ustaše u prostoriju donijeli dva kreveta i jedan kauč. koji nas je mimoišao. sjeo kraj mene u auto pa smo se vozili kroz selo Jasenovac još koja dva kilometra. Iz njega je izašao Luburić. 12 m duga i 8 m široka.ceste došao nam je usuprot drugi auto. tvrdo kuhanih jaja. i to obučeni. petrolejsku svjetiljku. Kako nisam od jutra ništa jeo. pristupio je k meni jedan od one trojice ustaša. a dotle je dakako već bila pala noć. ja se cijelo vrijeme što sam s njim proboravio nisam osobno mogao na njega potužiti. kod poluotvorenih vrata. predstavio mi se kao poručnik Ljubo Miloš. sardinskih konzervi i flašu vina. bila su donesena u svemu tri kreveta pa sam ja imao svoj krevet. rekao je da ima nalog voditi o meni brigu. počeo sam odmah jesti. stol i nekoliko stolaca. Miloš je otišao i ja sam ostao pod stražom navedene trojice ustaša. Kako sam već rekao. Donio mi je najprije kruha. Luburić mi je rekao da će on sutra ujutro biti opet u Kupincu. I doista. Tu smo skrenuli s glavne ceste na jedva dva metra širok put. Tu su već čekala trojica ustaša. pa samjoj javio da nije tako loše kako se ona možda boji. Poručnik 38 . Dakako da sam to drage volje učinio. Sama prostorija bila je prazna. Kad je Luburić otišao. proviđena željeznim vratima i vanjskim željeznim kapcima. Tek je u njoj bilo uza zid nekoliko balvana.

tj. U samim pak mojim prostorijama nalazio sam se danju i noću u društvu najmanje barem dvojice ustaša. Prostorije lijevo bile su određene za mene. ne izlazeći nikuda iz tih dviju soba. da će mi biti olakšana na taj način što ću biti prevezen na neko drugo mjesto gdje će me moći moja obitelj posjećivati. Kad smo stigli u dvorište pred ulaz kuće i izašli iz auta.Miloš dolazio je svaki dan o podne i navečer nekim malim automobilom i donosio objed i večeru za nas četvoricu. I doista. koji mi je sua sponte izjavio da je ovo moje stanje samo privremeno. Dne 24. Prozori su bili osim njihove najviše površine čvrsto oblijepljeni tamnomodrim papirom tako da ne bih mogao ništa vidjeti što se vani događa. Morao sam slušati jauk i zapomaganje uz puščane hice. Taj koncentracioni logor bio je nekada tvornica cigle. a u većoj sobi dva. a leži posve na obali Save. Miloš me je uveo po stubama u prvi kat gdje se nalazio maleni hodnik iz kojega je bio ulaz u dvije sobe desno i dvije sobe lijevo od hodnika. nalazila se logorska pisarna gdje je nekoliko interniranih Židova obavljalo pisarske poslove. bilo je i previše toga što sam čuo i morao slušati. a u jednoj većoj bio je i stol i stolci. listopada o podne saopćio mi je poručnik Miloš da će me čim se smrači prevesti na drugo mjesto. U manjoj sobi spavali smo svaki na jednom krevetu poručnik Miloš i ja. U svakoj sobi bila su po dva kreveta. katkada tri. pa i četiri ustaše. Kad 39 . ali u dvorištu nije bilo nigdje vidjeti ni žive duše osim nekoliko oboružanih stražara. za mene i moja tri stražara. gdje da će mi biti mnogo ljepše i ugodnije. pa iako će moja internacija vjerojatno trajati sve do svršetka rata. Iako nisam mogao iz svoje sobe ništa vidjeti. strpao me kraj sebe do volana. Odmah sljedeći dan nakon dolaska u zatvor posjetio me je tadašnji šef javne sigurnosti Eugen Kvaternik. ajoš više vj eroj atno zato da ne bi mogao mene nitko vidj eti. U sredini logora nalazila se jednokatna kuća tankih zidova u kojoj se očito nekada nalazila uprava tvornice. a iza nas dvojicu oboružanih ustaša. bio je ulaz doduše rasvijetljen jednom električnom žaruljom. pa me je odvezao u sam jasenovački koncentracioni logor. Morao sam slušati mučenje i stenjanje nevinih žrtava. koliko sam kasnije mogao ustanoviti. Desno. istog dana čim se smračilo došao je Miloš autom koji je sam vozio. Bile su to dvije sobe i jedna mala zapuštena kuhinja.

ali liječnika nisam mogao dobiti nikako. Opisujući svoje prijašnje zatvore. premjestili su ga u zatvor u Novu Gradišku. a na stube u prizemlju postavio zasebnu stražu koja nije nikog pustila u prvi kat. doveden je u naše prostorije bivši ustaški komesar Vladimir Singer. kinin ili slično. Bio je zatvoren zato što se kao policijski komesar bio zauzeo za jednog svog prijatelja koji je kasnije bio upleten u postavljanje paklene mašine na zagrebačkoj pošti. Bio je sa mnom sve dok sam se ja nalazio u Jasenovcu. koliko mi je bilo poznato. U tom paklu proboravio sam punih pet mjeseci. onda je ustaša koji je bio sa mnom u sobi najprije izašao van. spomenuo sam kako sam uvijek nalazio medu svojim stražarima. pa iako se na hranu i fizički postupak nisam mogao potužiti. Obolio sam od gripe. otišao u emigraciju. tek s tom razlikom što od njih nisam mogao dobiti pomoći koja bi se kosila sa zapovijedima koje su 40 . a što se tiče živaca. Nekako pred Božić 1941. bili oni Hrvati ili Srbi. kako sam kasnije doznao. gdje su ga. koja me je nesmanjena pratila 20 godina beogradskih režima i 4 godine zatvora proboravljenih pod tim režimima. I među svojim ustaškim stražarima naišao sam u vladanju prema meni na mnogo ljudskog osjećaja.sam trebao ići na zahod. a kad sam ja otišao. te je proboravio u emigrantskoustaškim logorima u Mađarskoj i Italiji. moje susjede židovske pisare zaključao. spao sam uslijed duševnih muka od 66 na 50 kg. bilo u logoru par koraka od mene nekoliko desetaka interniranih liječnika. On je za vrijeme moje bolesti od gripe kao i za vrijeme učestalih mi žučnih i srčanih napadaja pokazivao prema meni veliku sućut pa mi je ostao u ugodnoj uspomeni. kojega sam poznavao još kao studenta i koji je bio godine 1931. dok se ja ne vratim u svoje prostorije. iako je. Moju duševnu tjeskobu povećavala je naročito okolnost što su mi pisma od kuće dostavljana vrlo rijetko. to je posve sigurno da više nikada neću imati one čvrstoće živaca. a isto tako nisu k mojima stizala ni moja pisma koja sam im pisao. znatnu dozu ljudske sućuti i pomoći koju su mi pružali suprotno svojoj službenoj dužnosti. pa sam doduše za pet minuta mogao dobiti aspirin. njegovi ustaški drugovi jednostavno zaklali.

otpušteni iz službe. Ljubo Miloš je svjestan da počinja teške grijehe. Kako smo spavali u istoj sobi. Rekao je teti da je spreman dovesti tatu u Kupinec. Početkom ožujka 1941. došlo je do ---61 "Koncem veljače ili možda prvih dana ožujka pojavio se u Kupincu Luburić. i ovaj put sa svojim šoferom Matajom. stražari koji su kršili dobivene zapovijedi stavljali su na kocku tek svoj položaj. A on mi odgovori: »Nemojte mi ništa govoriti. kojom su već pretkršćanski filozofi označili spoznaju razlike između dobra i zla.) Pod ustaškim režimom mogao je stražar. ni Božjih zapovijedi. Čitao sam negdje kako se neki španjolski velikaš na smrtnoj postelji bojao hoće li mu Bog oprostiti što nije spalio dosta heretika. To je posve razumljivo.61 Kako mi je nakon mog dolaska žena pripovijedala. saopćio mi je Luburić da je zaključeno da će me za daljnje vrijeme internirati na mom dobru u Kupincu. Ali ću gorjeti za Hrvatsku«. bilo nacionalni. U srednjem vijeku pravili su ljudi zločine iz vjerskog fanatizma. Znam da ću za sve što sam počinio i što ću još počiniti u paklu gorjeti. (I doista su dva stražara. ožujka 1942. očekivati jedino bez ikakovog suđenja hitac u glavu. Prikazao sam mu svu bezbožnost njegovog djelovanja i zapitao ga zar se ne boji Božje kazne. znali smo uvečer po koji sat iskreno razgovarati. ali su prije toga osigurali savjest uvjerivši sami sebe (ili davši se uvjeriti od drugih) da nema ni Boga. ali ipak je njegov nacionalni fanatizam jači od te spoznaje. Evo jednog karakterističnog događaja. Među takve nacionalne fanatike spadao je i moj neposredni šef Ljubo Miloš. Videći kako se svaki put prije nego legne u krevet prekrsti. bilo socijalni fanatizam. sveo sam jedne večeri razgovor na religiju. ali pod uvjetom da cijela obitelj (nas četvero) bude pod paskom . ni etike. koji bi se ma i najmanje ogriješio o disciplinu. ni Božje kazne. koji su mi činili za vrijeme mog zatvora u Mitrovici stanovite usluge. bili su moji ustaški čuvari izabrani nacionalni fanatici. Eto u kakvo stanje čovjeka može dovesti bilo vjerski. Tu su još najlogičniji komunisti koji počinjaju zločinstva u ime socijalnog fanatizma. Za vrijeme kraljevske Jugoslavije. u pratnji oko 50 ustaša dopremljen natrag u svoj dom.dobili od svojih pretpostavljenih. pa sam doista 16. Osim toga.

41 .

i da moja žena bude internirana. kuharicom i sobaricom. bez prethodne najave. Stanko Vasilj. Tokom sljedećih nekoliko dana postalo je vidljivo tko su naši čuvari i kakav će biti naš život u internaciji. ako ona pristane da zajedno s djecom bude dobrovoljno uz mene internirana. Mi. a onda se vratili u Kupinec i nestrpljivo čekali razvoj događaja. i da Kvaternik ispuni dano mi obećanje. Na katu stanovao samja sa svojom obitelji. Već nakon nekoliko dana bilo je vidljivo da mi je žena pogriješila kad je ------------ustaša.. Mi smo nakon Luburićevog posjeta još jednom otišli u Zagreb i uredili neke stvari. Iako me nije bilo kod kuće. nekoliko automobila i kamiona u dvorište.mog preseljenja na sljedeći način. Bio je već ožujak. gdje su bile spavaće sobe i kupaonica. U jednoj od te . tj. Pružila se dakle mogućnost da jednim udarcem ubiju dvije muhe. koje su vodile na prvi kat. familija. koji je imao neki časnički čin. Pozvao je dakle Luburić moju ženu k sebi u pisarnu u Zagreb te joj saopćio da će mene dovesti natrag u Kupinec. Tata je bio u jednom autu kojeg je vozio Mataja iz Jasenovca. neki satnik Matković i zastavnik Mate Sarić. Nakon toga je ostao još samo Sarić. pa je od 16. a ove dvije su naročito pristale da žele dijeliti internaciju zajedno sa mnom i mojom obitelji. Vasilj je ostao još nekoliko dana i onda nestao.. na dnu stepenica. živjeli smo uglavnom na prvom katu. dolazili su ljudi iz raznih krajeva Hrvatske u Kupinec da barem vide moju obitelj. S tatom i Matajom ušla su u kuću još dva ustaška časnika. tamo negdje do potkraj 1942. ožujka došlo je.. i tako su kontrolirali prilaz k nama.. pa je razumljivo da su razgovarali s mojom ženom. Bio je `kost i koža' i vrlo oronuo. ožujka 1942. Radi toga rodila se je kod vladajućih misao da bi trebalo internirati i moju ženu.. dočim je u prizemlju stanovao upravitelj imanja sa svojom ženom i kćerkom. ili je on došao sljedećeg dana. Ne sjećam se je li treći. Razumije se da je to ona objeručke prihvatila. Uvečer 16.. ali smo ipak bili sretni da je izašao živ iz Jasenovca. do sloma ustaškog režima bila internirana cijela moja obitelj zajedno sa mnom. bio također u toj grupi. kao zapovjednik cijele posade u Kupincu. ali bilo je vrlo hladno s dosta snijega. Ustaška straža preuzelaje dvije sobe u prizemlju. Mataja i Matković otišli su odmah iste večeri. Pregledao je kuću i okolicu i ocijenio situaciju prikladnom. Ta internacija bila je provedena na sljedeći način: Kuća koju sam posjedovao u Kupincu bilaje na kat.

a u tom slučaju oni su nam obično dostavljali poruke. Tu i tamo dobili smo i mi pozive od rodbine iz Zagreba. Maček . s." (A. 100-101..N. koji su oni redovito koristili u svoje svrhe. Škrabe.) 42 .dvije sobe bio je telefon. ibid.

siječnja 1943. nego je briznula u plač i izrekla nedužne riječi: »Gospodine predsjedniče. želim vam da se do vašeg budućeg rođendana ispuni ono što želite vi i što mi svi Hrvati želimo«. koje su na internaciju dobrovoljno pristale. Kada ju je malo vremena zatim na dvorištu jedan od ustaških stražara napastovao. a posao oko volova i konja obavljali su sporadično pojedini nadničari iz sela. stigoše iznenada u Kupinec Luburić i ustaški pukovnik Moškov s jakom eskortom. koji su se više iz prijateljstva prema meni nego radi nadnice podvrgavali šikanaciji da prigodom ulaska u dvorište i izlaska iz dvorišta budu po ustašama temeljito pretraživani. Posao u kravskoj štali oko hranjenja i muženja kao i pravljenje maslaca preuzeli su uz sobaricu moja sedamnaestgodišnja kćerka i petnaestgodišnji sin. Jasno je da ti ljudi to nisu htjeli trpjeti pa su se. Ne samo da smo bili internirani moja obitelj i ja. i da zato moram s njima u Zagreb. pa ću se onda ---62 "9. mjesec dana prije sloma ustaškog režima.62 To sve da će trajati najdulje osam dana. On nije na to reagirao. k meni u sobu upravitelj sa svojom obitelji. pa nitko nije smio da izađe iz dvorišta bez ustaške pratnje. Kuharica sirotica Vera . nakon kratkog vremena. u Lepoglavi umrla od pjegavog tifusa.pristala na taj način internacije. pomalo razbježali. dođoše ujutro. dala mu je pljusku. dok nije konačno. od kojih smo neke tada susreli po prvi puta. što će trajati oko dva tjedna. Povlačili su je dvije i pol godine po raznim koncentracionim logorima.nije se tom prilikom mogla uzdržati. ali je nekoliko dana nakon toga bila naša Vera odvedena. dakako u pratnji ustaša. siječnja pojavila se u Kupincu kolona automobila i kamiona s ustaškim vojnicima i dužnosnicima. Ni to nije bilo dosta. te sam tako ostao na dosta velikom posjedu bez potrebne radne snage. Najviši po činu bio je pukovnik Ante Moškov. nego su via facti internirali i mog nadglednika imanja s njegovom obitelji i sve sluge. Već ta opaska bila je dovoljna da navuče na nju tešku sumnju. Mi . Na moj rođendan 1942. kuharica i sobarica. Rekli su nam da će započeti vojne operacije čišćenja partizana iz cijelog Pokuplja. osim upravitelja i njegove obitelji. Dne 9. koji su mi bili više prijatelji nego sluge. dijeleći tako sudbinu stotina i stotina sličnih žrtava. zatim opet Luburić te bojnici (možda pukovnici) Kruno Devčić i Ivan Rajić. kuharica i sobarica da mi čestitaju rođendan. pa mi saopćiše da namjeravaju u okolici Kupinca voditi neke akcije protiv partizana.

43 .

a da nitko nije znao gdje se nalazimo. S nama u stanu živjela je zajedno i starica.. Tu smo bili čuvani od dvojice ustaša puna dva mjeseca.. Odmah smo vidjeli da je ustaška posada još uvijek prilično velika. a ne znam. potužila se nekoliko puta da joj njezin Vjeko mnogošto neće reći. Sve tri su se prema nama ponašale uljudno. pobožne starice. Kao primjer spomenula je izričito svoje pitanje.. Pa ipak. je li ih bilo i više.N. Dne 9. Ne sjećam se tko nas je vozio i u koliko automobila. zašto više nikada ne vidi gospodina Vladu (Singera). koji su se smjenjivali. onda se izgubio i poslije je navratio nakratko samo jednom za cijelo vrijeme našeg dvomjesečnog zatvora u njegovom stanu. bio je u stanu uvijek barem jedan ustaša.. 10)." (A." (A. Ni druge stvari se nisu promijenile. Medutim. ne znam je li ikada i bilo uspješno. I danas mi je žao kad se sjetim Luburićeve majke. Zora i Nada.) 64 "Čišćenje Pokuplja od partizana trajalo je dulje nego što su ustaše mislili.moći opet vratiti u Kupinec. ali joj je Vjeko odgovorio. onda žalim što sam ga rodila«. ili obojica. Osim Luburićeve majke i sestara. 105. ibid. s. 1943. s kojom je Luburić. poznavali smo od prije iz Kupinca. Luburić je susretao majku s ljubavlju i poštovanjem. neka ne pita takve stvari. III. posjeliti Luburić i (Ljubo) . ožujka opet odvezli u Kupinec.(Ante) Moškov i (Krunoslav) Devčić su često dolazili i bili izvanredno uljudni. štoviše. Sjećam se trojice. Strpaše nas dakle pred sumrak u dva automobila i odvezoše u Zagreb u privatni Luburićev stan (Bulićeva ul. Kao što je spomenuto i u `Memoarima'. a koja se ipak plačući mojoj ženi potužila: »Vidite kako mi je moj Vjeko dobar. ibid. Dvojicu. Luburićeva majka te dvije sestre 63 Sam Luburić nije za vrijeme našeg boravka stanovao u istom stanu nego negdje drugdje... odvedeni smo opet natrag u Kupinec 6~ ---ćemo biti sklonjeni u Zagreb a vratit će nas kad to bude moguće. ako je samo mali dio onoga što ljudi o njemu pripovijedaju istina. nas su 9. ne znam je li se išta smanjila. Maček . Koliko god je njoj to bilo drago. Osim njih bio je često na straži jedan ustaša nižeg čina. 106-107.Luburić je ostao u stanu samo dan ili dva. naivan ali pristojan mladić. postupao s nježnom sinovskom ljubavlju. Maček-N. Sjećam se da su nas u lipnju 1943..) 63 "Uz Luburića je u Bulićevoj ulici stanovala njegova majka i njegove dvije sestre (ili polusestre). Naravno da moja žena nije htjela staricu ražaliti i nije rekla što sve ima n ezin sin na duši.Škrabe. koliko sam mogao vidjeti. zvan `Bonzo'.. s. ili bez čina. možda Moškov ili Devčić. Škrabe. s manjom posadom... Božu Naletilića i Stanka Vasilja.

44

Nakon kapitulacije Italije partizani su opet ojačali, jer su zapadni saveznici naredili Talijanima da im predaju svoje oružje. Nastupila je međutim i zima, a partizani su se približili i zaposjeli kotarsko mjesto Pisarovinu 10 km južno od Kupinca. Uslijed toga stigla je 9. XII. 1943. u Kupinec i opet jaka ustaška eskorta, koja je mene i moju obitelj prevezla u Zagreb. Dovedoše me u moju kuću na Prilazu broj 9 65Moj stan zapremao je cijeli prvi kat kuće, a sastojao se od šest soba. Četiri sobe sačinjavale su stan, a dvije odvjetničku pisarnu. Sa stubišta vodila su jedna vrata u stan a druga u pisarničke prostorije. Pisarničke prostorije kao i jednu raspoloživu sobu u prizemlju zauzela je ustaška posada, dočim je privatni stan ostavljen mojoj obitelji i našoj sobarici Katici. Drugi kat kuće ostavljen je obitelji mog pokojnog brata, koja je bila suvlasnica kuće. Ustaška posada je nato napustila Kupinec, pa su već drugi dan ušli partizani. Njihov postupak u Kupincu bio je do početka ožujka 1944. veoma snošljiv. Još u proljeće 1943. došli su partizani noću u kuću predsjednika kotarske organizacije HSS Ivana Tora, koji je živio na periferiji kotara Pisarovina, pa su ga odveli sobom. Kad su zauzeli Kupinec, postavili su partizani Tora svojim komesarom. On je, dok je bio tamo, zaštićivao svijet od pljačke kako je najbolje znao i mogao. Ljudi su morali doduše partizanske čete ukonačiti i hraniti, ali prema mogućnosti. Rekao je primjerice mojemu nadgledniku kako je posve naravno da mora partizanske čete hraniti, ali da je dovoljno ako im skuha kukuruzne žgance pa ih zalije obranim mlijekom. Ako bi tko tražio više od toga, neka se prituži samo njemu. Osim toga, dozvolio je da mi upravitelj može slati u Zagreb koliko god je potrebno za prehranu mene i moje obitelji. Izdao je osim toga jednom seljaku, koji je već i prije radio u Zagrebu, iskaznicu da može nesmetano putovati u Zagreb i natrag i

---Miloš. Ova puta je Luburić predložio tati suradnju s ustašama." (A. Maček-N. Škrabe, ibid., s. 108.) 65 "Nas četvero i Katica Škorjanec odvezeni smo u Zagreb, na Prilaz. Do kolovoza 1944. režim internacije bio je blaži nego prije, što je spomenuto i u `Memoarima'." (A. Maček-N. Škrabe, ibid., s. 109.)

45

nositi sa sobom što hoće. Kako se u ono vrijeme svijet morao spasavati lukavštinom, taj čovjek imao je kod sebe dvije legitimacije: jednu partizansku izdanu u Kupincu, a drugu ustašku izdanu u Zagrebu. On bi s partizanskom legitimacijom propješačio oko 4 kilometra do najbliže željezničke stanice Zdenčina. Tu bi jednom željezničkom namješteniku predao partizansku legitimaciju da mu je čuva dok se vrati, i odvezao se vlakom s ustaškom legitimacijom do Zagreba. Kad bi se drugi dan vratio u Zdenčinu, predao bi istom željezničkom namješteniku ustašku legitimaciju na čuvanje, a s partizanskom bi išao do Kupinca. I tako je to išlo nekoliko mjeseci. U međuvremenu su partizani svim mogućim silama nastojali da predobiju prvake HSS, koji su se nalazili na slobodi, za kolaboraciju s njima. Kako sam bio izviješten, odredili su i rok odluke do konca veljače 1944. Kad do toga roka nisu pridobili nikoga od prvaka za kolaboraciju, nestalo je iz Kupinca Ivana Tora. Komesarom je bio postavljen neki drugi nepoznati čovjek, a moj posjed u Kupincu bio je do temelja opljačkan. Partizani su odveli 15 krava, 4 tegleća vola, 4 konja itd. Također su odvukli cijelo pokućstvo, od kojega su mi pojedini komadi bili draga uspomena na moje roditelje i na moje djetinjstvo. Malo iza toga oduzeli su i seljacima Kupinca svu stoku, ostavivši svakoj kući tek po jednu kravu. Sve za oružje pak sposobne muškarce regrutirali su prisilno u partizansku vojsku. Da bude tragedija još veća, poslali su Nijemci nakon te pljačke u Kupinec Vlasovljeve kozake. Iako je taj odred bio razmjerno vrlo malen, partizani su se odmah povukli, povevši sa sobom znatan broj ljudi, dočim su kozaci počeli pljačkati ono malo što je još bilo preostalo, a čak su tri ugledna čovjeka iz sela objesili »radi kolaboracije s partizanima«. Partizani u početku nisu otkrivali svojih komunističkih karata. Čak su, kad bi zauzeli koje selo, tražili od svećenika da u crkvi odsluži svečanu službu Božju. Jednu svoju brigadu nazvali su brigadom Antuna i Stj epana Radića, a j ednu brigadom dr. Vladka Mačeka. Tek početkom ožujka 1944. počeli su u svojim lecima oštro napadati i HSS i mene osobno. Za razliku od četnika i ustaša, partizani nisu nigdje činili masovnih pokolja. Oni su, gdje god su se mogli dočepati kojeg od seljačkih voda, prisilili ga da im se, barem formalno, priključi. U

46

Kasnije smo doznali da su partizani digli u zrak skladište municije. Njemačke trupe se nisu na to mnogo obazirale. a šteta je bila za 24 sata popravljena.protivnom slučaju su ga bilo na ovaj. pa čak i škole. u kojima nije bilo niti njemačke niti ustaške posade. ipak su po mogućnosti izbjegavali sukobe s Nijemcima. provesti kroz jugoslavenski teritorij bez ikakove zapreke sve čete koje su do onda držali u Grčkoj. Sjećam se da nas je nekoliko dana nakon što smo 9. čim su došli u koje hrvatsko selo. prosinca 1943. bilo onaj način likvidirali. Komunisti su svoje djelovanje ograničili tek na to da dignu u zrak koj i manj i most. kao primjerice prugu BeogradZagreb-Zidani Most. Nijemci su držali u svojim rukama tek glavne njima potrebne željezničke pruge. koje se nalazilo tik izvan periferije Zagreba. a s njima i ustaše. Nitko nije sebi dao truda da 47 . i nakon što su poslije kapitulacije Italije primili sve oružje i municiju od talijanskih okupacijskih trupa. zaslijepljeni mržnjom. najbolji dokaz je činjenica što je Nijemcima uspjelo u rano proljeće 1945. likvidirali prvake HSS. te prugu Slavonski Brod-Sarajevo. Kako su se Nijemci. Komunisti su ubijali hladnim razumom sve one za koje su držali da smetaju učvršćenju komunizma. sovjetska vojska zauzela Beograd i postavila tamo na vlast Tita (koji je sada već otvoreno pokazao svoju komunističku fa~u). Sav drugi teren prepustili su partizanima. Uvjerenje koje se u zapadnim demokracijama uvriježilo da je Tito za vrijeme rata držao u Jugoslaviji vezanih 20 divizija. bio je rezultat dobro organizirane komunističke propagande.gotovo djece . pale općinske zgrade. povlačili prema Zapadu to su partizani. da se međusobno istrebljuju do mile volje. Da je tomu tako. ustašama i četnicima. bilo bi obješeno oko 50 ljudi koji su imali nesreću da su se baš u blizini nalazili. Kada je u listopadu 1944. Partizani. Ako bi negdje partizani oštetili prugu ili koji drugi za Nijemce važan objekt. da razvale koj i komad želj ezničke pruge i da po hrvatskim selima. pokupili su nekoliko stotina »buržujskih« mladića . dovedeni u Zagreb rano ujutro probudila strahovita detonacija.i tjerali ih pred sobom u Hrvatsku prema Zagrebu da izginu pred njemackim i ustaškim strojnim puškama. Ustaše i četnici ubijali su narod masovno.

primio sam prijepis pisma koje mi je poslao Mihailović. imao je nalog da ga imade predati samo meni osobno. cijela sela. pa onda nije čudo da su. Ime partizanskog i komunističkog vođe Josipa Broza -Tita pročitao sam prvi put odmah u početku 1943. No u vezi s njim zanimljivo je spomenuti sljedeću sličicu. u Hrvatskoj se vrlo malo znalo o četničkom vođi Draži Mihailoviću. ali je većina bila u zatvoru radi posve neznatnih i nepolitičkih razloga (prekoračenje ure kad se građanstvo smjelo nalaziti na ulici i slično). bilo je to u ono vrijeme već prekasno. u kojoj su sudjelovala i dva u Zagrebu izabrana komunista. kada su zagrebačke novine donijele ucjenu na njegovu glavu u visini od 100. Trupla obješenih visila su nekoliko dana. Kurir koji je to pismo donio u Zagreb. pa je Tomašiću i uspjelo da mi dostavi taj prijepis.počinitelje pronađe. Bilo je odmah sljedeći dan iz zagrebačkog policijskog zatvora izvedeno 50 ljudi bez razlike spola i dobi. Radi toga je i opet iz tog sela obješeno 50 nevinih ljudi. bježala u šumu da nadu spas kod po komunistima vođenih partizana. Ima dosta ljudi koji dođu do razuma tek onda kadaje kasno. narodnom zastupniku Ljudevitu Tomašiću da ga prepiše. i odvedeno u zagrebački park Maksimir.000 kuna. gdje su na granama drveća obješeni. To su dva slučaja za koje sam u internaciji doznao. Iako sam dosta toga čuo o borbama s četnicima. muško i žensko. Negdje početkom ljeta 1944. j ednu srpsku. Tu je netko na cesti izvan sela opalio hitac iz puške na automobil u kojem su se vozila dva ili tri njemačka oficira. nije mi pismo predao. Nažalost. ali je dozvolio pok. j ednu hrvatsku i j ednu slovensku. Bilo je medu tim ljudima i nekoliko osoba koje su bile sumnjive radi komunizma. Kako to nije bilo moguće. jer su zapadne demokracije već bile potpuno prihvatile Tita. pa su tek na Badnjak skinuta i pokopana. Sličan slučaj desio se je i u selu Oroslavlje u kotaru Stubičkom. U tom pismu mi je Draža Mihailović ponudio da sastavimo tri samostalne i posve ravnopravne voj ske. kad se gdje dogodio neki slučaj sabotaže. bio 48 . No u vrijeme dok sam bio predsjednikom zagrebačke oblasne skupštine (1927). a kamoli progoni. Ima ihjoš više koji nikada ne dolaze do pameti. U Titovim životopisima spominje se da je Tito prije rata djelovao pod imenom Walter. i da se zajednički rame uz rame borimo protiv komunista. Naravno da je takvih žalosnih slučaja bilo na stotine.

Beloševićem dolazio uvijek i ustaški liječnik dr.sam se prilično zbližio s j ednim od nj ih koj i se zvao Krndelj . a prema potrebi i vanredno. Oto Belošević. Bio 49 . koji uopće ne zna hrvatski. posjećuje naš kućni liječnik. Poslije izbora 1935. ako hoće prikriti svoj identitet. Kako je s dr. mogli su svake nedjelje ići na misu u najbližu crkvu. Savjetovao sam mu. Za vrijeme boravka u Zagrebu. sada već pokojni dr. Ja sam mu odvratio da može doći koji god dan hoće. U Zagrebu je bio postupak prema meni i prema mojoj obitelji znatno ublažen. pa smo mogli o svemu i svačemu razgovarati. poručio mi je Krndelj da bi želio doći k meni u Kupinec na razgovor. Osim toga. On bi predao izvještaj kojem članu obitelji mog pokojnog brata. koji je doduše obnašao čin majora. izbjegavajući prometnije ulice grada. Bilo je dozvoljeno da nas svaki tjedan jedanput. Za mene je bilo najvažnije što je sa mnom uspostavio vezu hrvatski narodni zastupnik Ljudevit Tomašić. a on mene radi mog koncilijantnog i nepristranog držanja prema ionako iščezavajućoj opoziciji. slušajući što razgovaramo. dok još nema drugih posjetitelja. ali je u ono vrijeme već bio prilično izliječen od ustaške infekcije. i dobio sam od njih mnogo dragocjenih podataka. a ne samo Josip Broz-Tito. koji je redovno slao pismene izvještaje. to nije s njima dolazio stražar. ali rano ujutro. Ja sam ga cijenio radi njegovog trijeznog raspravljanja. (Ne treba ga zamijeniti s današnjom Titovom desnom rukom Kardeljem). veljače 1944. Iz te činjenice zaključujem da je Walter bilo ime kojim su se služili prema potrebi i drugi komunisti. koji da se zove Walter. I doista mi je jednoga jutra prije 7 sati dostavljena posjetnica s imenom reportera nekih manjih austrijskih novina. Mojoj ženi i djeci bilo je dozvoljeno da svaki dan u pratnji dvojice ustaša idu pred večer u šetnju. ali me moli neka udesim stvar tako da se za taj njegov posjet u javnosti ne dozna. Bilo je dozvoljeno majci i sestri moje žene da nas posjećuju svaki dan. bio sam svjedokom prvog bombardiranja Zagreba američkim avionima dne 13. Naravno da je tim posjetima uvijek ~risustvovao jedan ustaški stražar. a taj bi izvještaj ispod vrata gurnuo u zgodnom momentu u hodnik onog dijela stana gdje samja sa svojom obitelji stanovao. neka prvu osobu bilo od moje obitelji bilo od posluge nagovori njemačkim jezikom i neka se predstavi kao neki reporter. Hinko Kovačić.

slušao sam vijesti na radiju o neuspjelom atentatu na Hitlera a nakon toga o samoubojstvima i egzekucijama mnogobrojnih Hitlerovih oficira. bombardiran je i Beograd. nije nitko bio ozlijeđen. i svih 12 dominikanaca profesora ostalo je mrtvih. Često sam poslije toga razmišljao kako sitni događaji mogu 50 . koji su se nalazili u podrumu. da se mogu nadati skorom preokretu. Kadaje bio dan znak za uzbunu. a kako više nije bilo mjesta. žena i djece u jednom od najstarijih dijelova grada. U blizini aerodroma nalazio se samostan reda sv. razmšila samostan. U tom samostanu držali su dominikanci srednju školu za dječake.je bombardiran centar grada. gdje i opet nije bilo vojničkih rezultata. koji se sastojao uglavnom od drvenih kuća. Mislim da mi nitko ne može zamjeriti ako izrazim svoje duboko žaljenje što je bez ikakove vojne potrebe ubijeno nekoliko tisuća ljudi samo zato što su imali nesreću da su bili okupirani po neprijateljskoj vojsci. Naravno da sam u svojim mislima doveo s tim u vezu i Vokićevu poruku. na sam Uskrs 1944. ali nisam imao ni pojma tko u tom prevratu sudjeluje osim Tomašića i Vokića. ali ja neka budem bez brige: on će pravovremeno i mene i moju obitelj spremiti na sigurno mjesto. ne navodeći detalja. Tom prilikom moram spomenuti herojsko-tragični slučaj. jer se radilo uglavnom o bombardiranju aerodroma na istočnom dijelu grada. ali je poginulo nekoliko stotina ljudi. Dne 20. Poručuje mi da će skoro doći do odlučne promjene. ali je navodno poginulo preko tisuću civilnih osoba. Bilo mi je jasno da se sprema neki prevrat. Kako sam doznao dva mjeseca nakon toga. Dominika. požrtvovni dominikanci ugurali su svu povjerenu im mladež u podrum zgrade. Tim prilikama je također platilo životom nekoliko stotina civilnih osoba. Koliko je meni poznato. ostali su dominikanci u prizemlju. kao i po Nijemcima izgrađenim mnogobrojnim tračnicama za ranžiranje vlakova prema Zidanom Mostu. nije tom prilikom bilo vojničkih žrtava. Dodao je tek toliko da me Pavelićev ministar vojske Vokić srdačno pozdravlja. srpnja 1944. Zagreb je bio i poslije toga nekoliko puta bombardiran. Negdje u ljeto 1944. Civilne osobe pak poginule su zato što su imale nesreću da su stanovale u blizini tih strateški važnih objekata. izvijestio me je Tomašić. Od gojenaca i nekoliko braće laika. Ova daljnja bombardiranja ne mogu osuđivati. Tresnula je bomba.

Bariša Smoljan. pa su mi rekli kako se čude što sve može čovjek izdržati. Da se Hitler nije dignuo nekoliko sekunda prije nego što je eksplodirao pakleni stroj. nego je postavljao stanovite uvjete za suradnju s 51 . Bio je od njih u početku lijepo primljen.djelovati na razvoj historije čovječanstva. koji su 20. Belošević ležao je teško bolestan u sanatoriju. a ipak ostati živ. Svi su se zarazili medu ostalim nepoznatim zatvorenicima pjegavim tifusom. ali je već nakon 8 dana bio uhapšen. August Košutić k partizanima. Uvjeren sam da u ono vrijeme ne bi ni komunisti ni njihovi suputnici mogli spriječiti da se povijest svijeta okrene u posve drugom pravcu. Kratko vrijeme nakon toga saznao sam da su pohapšeni hrvatski narodni zastupnici Ivan Pernar. Slična sudbina zatekla je i stotine zatvorenika. Zabranjeno je čak i ustaškom majoru liječniku dr. Josip Torbar. Ivanko Farolfi. srpnja 1944. Božidar Vučković. Dva-tri dana nakon toga objavljena je na radiju vrlo kratka vijest da su uhapšeni Pavelićev ministar vojske Vokić i ministar policije Mladen Lorković. Mijo Ipša. S nekima od njih sam poslije u emigraciji razgovarao. Mjesec dana nakon toga saopćeno mi je da se do daljnjega zabranjuju svi posjeti. Tu su pretrpjeli velike muke. da moja obitelj ne smije više niti na šetnju niti u crkvu. Istodobno dok su se obavljala ta hapšenja. Lujo Tomašić. i da nije otišao do zemljopisne karte u drugom dijelu dvorane. te osam hrvatskih domobranskih pukovnika. Svi koje sam naveo bili su neposredno pred slom pušteni na slobodu. msgr. Nije htio biti njihovo slijepo oruđe. osim narodnih zastupnika Tomašića i Farolfija. koji su preboljeli ležeći u vrućici na golom betonskom podu. Naš privatni liječnik dr. Kovačiću da me dalje posjećuje. u ovećim grupama povezani međusobno žicom i odvedeni iz lepoglavske kaznionice da se više nikada nije za njih čulo. Pavao Jesih. koji su prigodom ustaškog povlačenja likvidirani. Dragan Belak i mnogi drugi. urotnici postavili ispod njegovog pisaćeg stola. Jedno vrijeme bili su zatvoreni u Zagrebu a nakon toga otpremlj eni su u kaznionicu u Lepoglavi. prešao je potpredsjednik stranke ing. koji su bili u mjesecu travnju 1945. bio bi uspio u Njemačkoj protunacistički revolt. a od nezastupnika nepokolebivi pristaše HSS Branko Pešelj. počevši od gladovanja pa do ležanja na golom betonskom podu.

Sad je bilo jasno da je sudbina naroda Jugoslavije zapečaćena. no razumio sam da bi Šubašić bio imao igrati ulogu posrednika da se sačuva barem djelomično upliv zapadnih demokracija u Jugoslaviji. koji je tek bio navršio 21 godinu života. Stvar mi nije bila sasvim jasna. čuo sam da je britanska vlada zatražila od kralja Petra da preda svu svoju vlast vladi koju su Sovjeti uspostavili u Beogradu. Rano u ljeto čuo sam da je kralj Petar imenovao novu vladu s hrvatskim banom Šubašićem na čelu. Odsjedio je u zatvoru pune dvije godine bez suda. Britanska vlada je nadodala da. a drugi usred grada Sušaka. ipak će se »pretpostaviti« da je on tu vlast predao ! Petar se nekoliko dana opirao. kralj Petar. čuo sam na hrvatskom jeziku vijest iz Londona da se ruska vojska nalazi već u po Mađarima anektiranom Međimurju i da je možemo za 24 sata očekivati u Zagrebu. ako hoćeš objedovati s vragom. Isto tako bili su ubijeni odlučni borci i protiv ustaša i protiv komunista Vojko Krstulović i Mario Šarinić. Nakon nekoliko mjeseci. u siječnju 1945. moraš imati vrlo dugačku žlicu. pozvao je sve antinacističke borbene snage u Jugoslaviji da se pridruže Titu. ako on to uskrati. godine londonski radio i Glas Amerike počeli su sve jaču propagandu za Tita. te je konačno pušten na slobodu rujna mjeseca 1946. u zabitnom selu Slanovec. 52 . Slušao sam s najvećim uzbuđenjem radio i doznao kako se politička situacija iz dana u dan sve više pogoršava. Već prije toga bili su hrvatski narodni zastupnici Mihovil Pavlek Miškina i Marko Suton umoreni u ustaškom logoru u Jasenovcu.njima. Prvi je bio ubijen po jednom komunistu usred grada Splita. travnja 1945. Točno na Uskrs 1. a onda pristao. te umoren u obližnjoj šumi. No to su bili tek pojedinci medu tisućama meni nepoznatih žrtava. Američki potpredsjednik Nixon je nedavno vrlo dobro primijetio da. odveden po komunistima iz svoje kuće. Početkom 1944. Tu sam naveo samo nekoliko imena ljudi koje sam osobno dobro poznavao. U rujnu 1944. Narodni pak zastupnik Franjo Malčić bio je jedne noći u proljeće 1944. To je naravno bilo nemoguće. jer bi takav zadatak bio pretežak i za jačeg čovjeka nego što je bio Šubašić.

1 10. Nadodao je kako je sada spas Hrvatske i hrvatskog naroda samo u mojim rukama. Nakon vijesti o Hitlerovoj smrti biloje dozvoljeno da me posjećuju rođaci i prijatelji. Maček-N."( A.) 67 "Uvečer. jer daje sovjetska vojska već prešla austrijsku granicu. da su četnički izaslanici pregovarali s ustašama. Upitao je tatu. jer da će me sigurno komunisti likvidirati ako im padnem u ruke.. Govorio mi je neka se dobro odlučim. a ja se nisam mogao ---66 "Sredinom travnja 1945. Tata još nije donio odluku o odlasku iz Hrvatske i zamolio Stepinca da omogući dolazak profesora Stjepana Pezelja. tataje ebje poruke odbio. i zato da je moja dužnost da sačuvam svoj život. svibnja poslije 9 sati navečer došao je k meni u stan ustaški general Moškov. On je bio prvi čovjek od početka rata koji je razgovarao s tatom bez prisustva ustaša. jer su ih Nijemci ostavili gotovo posve bez municije. jer sada još postoji mogućnost da odem iz zemlje. Alojzije Stepinac. Razgovarali smo koja dva sata.Ta vijest se na sreću nije obistinila. sada po Titu još uvijek u internaciji držani dr. koji mi je saopćio da se ustaše s cijelom vladom moraju povući. to ne zna. ali je bila očito lansirana da ubije u narodu svaku nadu u mogućnost otpora komunizmu. Škrabe. ibid. Odmah zatim slušao sam i opet njemačku vijest da je Hitler »junački u borbi poginuo«. kako bi nakon četiri godine izolacije čuo njegov izvještaj o stanju na terenu i sudbini svojih suradnika i pristaša HSS-a. Škrabe. došao je tati ustaški dužnosnik Jakov Barbarić i donio mu poruku Draže Mihajlovića.. 1 10." (A. 2. Maček-N. Tek smo kasnije doznali da su tada Tomašić i Farolfi već bili mrtvi. s. Kako dugo će ta mogućnost postojati. U svakom slučaju.) .67 Dne 4. preko Tomašića. Zamolio me je neka i ja sa svojom obitelji napustim zemlju. ibid.66 Prvih dana mjeseca svibnja slušao sam najprije vijesti njemačkoga radija da je Hitler »teško bolestan« i da ne može preživjeti dulje nego dva do tri dana. svibnja. s. upućena 1944. Razgovarali su dugo i Stepinac je kazao tati da će ostati u Hrvatskoj i čekati komuniste. što može učiniti za njega. Medu prvima koji me je posjetio bio je i nadbiskup. Moškov je na Prilaz doveo nadbiskupa Stepinca i ostavio ga da nasamo razgovara s tatom. danas kardinal. U `Memoarima' se to ne spominje. već samo jedna ranija tajna četnička poruka. Izgleda.

53 .

našto su ustaše dopustili brojnim posjetiocima ulazak u naš stan. Pešelj je doista nakon satdva došao do mene. udavši se za dr. Ivana Pernara i Barišu Smoljana. tata je stvorio odluku za odlazak u emigraciju ujutro 5. Moškov je doista došao za manje nego pola sata. a ja se sjećam da su 5.68 Iako su posjeti bili neograničeno dozvoljeni. medu njima Dragan Belak.. Pešelja. pa kada sam mu rekao da sam odlučio otići u emigraciju. Rekao sam zapovjedniku straže neka telefonski zamoli generala Moškova da dođe do mene. Dr. s kojom se upoznao u Zagrebu. I moja kćerka i sin proveli su radi mog političkog djelovanja svoje mladenačke godine (od 15-20 godina) u zatvoru. Nisam spavao cijele noći. Moram priznati da je to bilo prvi put u mojoj političkoj borbi što sam pomislio i na svoju obitelj. Bio je oženjen Amerikankom hrvatskog podrijetla. odlučio poći~ u emigraciju i razgovarao s Brankom Pešeljem. Kad je tata 5. Bila je toliko oprezna da je. dok je još bio student. Zamolio sam ga neka pronađe dr. koji je pred koja tri tjedna tek bio pušten iz lepoglavskog koncentracionog logora. gdje je nakon smrti svoje majke živjela kod svoje tetke.odlučiti pa sam mu konačno rekao da ću mu dati odgovor sljedeći dan ujutro. Pešelja upoznao sam. Tata spominje Josipa Torbara. Razmislio sam što će imati i dalje trpjeti ako padnu u ruke komunistima. Branka Pešelja. a naročito na svoju djecu. Saopćio sam mu da kanim s cijelom obitelji otići u emigraciju i zapitao ga bi li bio voljan zajedno sa svojom suprugom Melitom pratiti me. pa mi je često služio kao tumač u razgovorima s reporterima i političkim ljudima. kao tvrdog pristašu HSS. uzdahnuo je olakšano i rekao: »Hvala Bogu«.. Nakon toga puštali su cijeli dan k meni i mnoge druge prijatelje i rođake. važući razloge za i protiv. naučio je izvrsno govoriti i francuski i engleski. svibnja 1945. koji nisu znali ni hrvatski ni njemački. svibnja. Ujutro sam konačno stvorio odluku da napustim zemlju i da idem u emigraciju. ipak nije bila ---68 "U svakom slučaju. On je to odmah obećao i preuzeo dužnost da obavi sve nužne pripreme za put. Roko Mišetić. Kako je studirao godinu dana u Parizu i godinu dana u Londonu. Bažo Vučković. i 6. praktični Branko odmah ga je 54 . svibnja došli i mnogi drugi. Boris Urbić. zadržala državljanstvo USA.

.

Nisam im mogao ništa pametno savjetovati.maknuta straža sve do časa dok nisam. koji se u zadnji čas iz obiteljskih razloga predomislio. Škrabe. a 13 kilometara iza Krapine. pepeljastosive boje u licu. Posjetili su me i narodni zastupnici dr. Oko automobila bilo je sakupljeno dosta naroda. Pomolismo se.) 55 . prešli smo i granicu Hrvatske. nije ih bilo (što je zapravo bilo mnogima čudno u slučaju bivšeg potpredsjednika vlade!). pa je Branko uz tatin pristanak zatražio od vlasti dozvolu za kupnju stanovitog broja zlatnika po službenom kursu. Kada je svanulo. pa je dugo vremena odslužio na teškom prisilnom radu. Zgrozio sam se kad sam vidio ovu trojicu.1 14. sjeo pred kućom u automobil. Bili su kost i koža. ali se za kratko vrijeme na trgu pred gostionicom gdje smo objedovali sakupilo nekoliko stotina ljudi. prešavši malu rječicu Sutlu. Smoljana bilo je bezbroj i drugih ljudi koji su bili po komunistima uhapšeni i odvedeni u logore tek tjedan-dva nakon što su izašli iz ustaških logora. ---upitao ima li novaca u inozemstvu. Uzeli smo nekoliko sati počinka u čekaonici željezničke stanice.. između 5 i 6 sati poslije podne stigli su pred kuću supruzi Pešelj sa dva automobila. s. Josip Reberski i Roko Mišetić. Ostavši kod kuće bio je odmah uhapšen po komunistima. ibid. pa ne mogu reći koliko ih je bilo. Dne 6. Smoljana. Svi ti zastupnici izjaviše da i oni žele ići u emigraciju. gdje sam prije 40 godina bio nastupio mjesto advokatskog pripravnika. Pernar. opkoljen ustaškim stražama. siđosmo na ulicu i sjedosmo u automobile. krenuli smo dalje prema Mariboru. Torbar i dr. Ja ih nisam vidio. svibnja stigosmo u Celje. Ne znam kako su ljudi u Mariboru doznali za moj dolazak. te nedavno iz lepoglavskog logora pušteni dr. Nakon dva sata vožnje prošli smo gradić Krapinu. svibnja 1945. Maček-N." (A. dr. što su i učinili. slovenski gradić anektiran po Nijemcima. a kamoli brojio. izuzev dr. Oko 1 sat ujutro 7. a neki od njih su mi dovikivali: »Spasite nas«. 1 12 . Osim dr. Naravno. koji su bili vrlo zabrinuti i pitali me za savjet što bi sada trebalo činiti. Ljudi su plakali. Krenusmo. Smoljan.

.

Negdje oko 4 sata poslije podne prešli smo bez zapreke iz Slovenije u Austriju.Krenuli smo cestom uz lijevu obalu Drave prema austrijskoj granici. 56 .

budućih boraca za hrvatsku državnost i slobodu. da je Maček umro od posljedica svoga zatočenja. reći ili misliti o ovoj trojici ljudi u krugu malih i mladih hrvatskih ljudi. kao hrvatski političar i predstavnikjedne državotvorne stranke. Prema tome ovi redci nisu neki nekrolog. dra Jurja Krnjevića. koji je bio tamničarom dru Vladku Mačeku. Tak sam odlučio napisati neke male uspomene na svu trojicu.VJEKOSLAV MAKS LUBURIC PRIGODOM SMRTI VLADKA MAČEKA Radić i Maček su mrtvi. koji je za vrijeme rata imao nezahvalnu dužnost. Zatim sam povezivao neke male uspomene i jedini osobni kontakt sa pokojnim Stjepanom Radićem i tako došao i do nasljednika Radićeva i Mačekova. Svakako će se meni 57 . da je dr Vladko Maček bio zatočen u Jasenovcu. srpskih. a nisam ni profesionalni novinar. Dr Juraj Krnjević je živ. Ta nit se proteže i u budućnost.Juraj Krnjević. da je morao uhititi i kroz četiri godine rata čuvati dra Vladka Mačeka. Nisam bio ni njihov prijatelj. Predsjednika Hrvatske Seljačke Stranke napisati nekoliko riječi. Dr. komunističkih a i stranih novina pisalo 0 činjenici. Htio sam zapravo prigodom smrti dra Vladka Mačeka. Nije mi niti svejedno šta će. a narodni zastupnik HSS-a dr lvan Pernar u jednom članku insinuira čak i to. jer su sva trojica nosioci jedne politike i predstavljaju jednu nit hrvatskog političkog života. Više je hrvatskih. kao sadanji HSS. reći ojednom hrvatskom generalu. pa da po kroničarskoj dužnosti pišem nekrologe. I meni kao hrvatskom generalu nije svejedno šta će se napisati. recimo. ni politički sljedbenik. Stalo mi je i do toga šta će misliti mladi hrvatski vojnici o jednom generalu.

osobom i organizacijom dra Ante Pavelića. Stoji. koji će mnogo toga moći potvrditi. njegove ideje. njegovu stranku i njegova nasljednika. kojega je nekada hrvatski narod smatrao svojim vodjom i kojega još uvjek mnogi i mrtva sliede. koji su gajili nadu. nego da ćemo reći istinu. zatočio i bdio nad životom čovjeka. stoji i druga strana a to je. slično kao što se to dogadja sa idejama. prošlo je mnogo toga. Istina je drugčija. ljudske stvari i stvarčice. Rekli smo da ćemo reći istinu. nosao kao mačka mačiće s jednog mjesta na drugo. gdje bi ga kako se reklo «vodali po šumi kao medvjeda na lancu» i da ga otme jedna grupa problematičnih pristaša. što bi dr Pernar morao znati. kao i mnogobrojni preživjeli svjedoci dogadjaja. djelomično činjenica. dočim male. četnika. da ga na jedan ili drugi način otmu ljudi njemačkog Abwehra (obavještajna služba njemačkog Wermachta). da ga otmu partizani i odvedu u šumu. da ga ubiju neodgovorne ustaše na svoj račun. jer mu je ona bila najjača garancija i jer je zaista bio uvjeren. njega. a da bi danas. i istu ćemo iznieti. Na kraju on je sam tražio pojačanje svoje straže. kada se je s Poglavnikom prijateljski šalio na Tuškancu i pitao Poglavnika: "zakaj si me zaprl". što je vriedno zabilježiti za hrvatsku povjest. treba velikodušno zaboraviti. da mu ustaška Hrvatska ne će oduzeti život. Naravno uvjek imajući u vidu. da hrvatske borce interesira ono bitno. nakon smrti dra Mačeka samo tako olako rekao. da ga spasimo od gorega zla: da padne u ruke Nijemaca. ne zato da ga mučimo i ubijemo. Od onoga časa kada sam ga morao uhititi do onoga časa. koja je djelomično istinita.nastojati prišiti uloga tamničara. da bi pomoću zapadnih saveznika i domobranstva preuzeli vlast u ime dra Mačeka. da sam prema nalogu starijih uhitio dra Vladka Mačeka. Nije to prema onoj. a to je. nego zato. i kako je on sam kao čovjek duhovit i vesele ćudi rekao. da sam u četiri navrata spasio dra Vladka Mačeka od gorega zla. koji je zatvorio. da je isti u dubokoj starosti umro od posljedica svoga tamnovanja u Jasenovcu. partizana ili neodgovornih elemenata. Tu je obitelj dra Mačeka. To ne znači da ćemo pisati «liepo» ili «ružno». da o mrtvima treba i pisati (iako i na to 58 . Naprama ulozi tamničara. Poglavnika Llstaškog Pokreta.

da sam bio delikatniji nego njegov stranački vodja. mladenačko i zrelo muževno doba sliedio. iskopao odore i oružje. Ono za života je sve politika. Prema tome ne mogu niti očekivati od te stranke i njenih ljudi niti neke svedočbe rodoljublja. bio je uhićen 1941. god nekoliko dana i kasnije oslobodjen. niti tražim hladovinu pod debelim stablom političkog oportunizma. a s druge strane ostaje duh i djela. Nisu mi takove svjedočbe dali ni stranka ni ljudi. nekada glavni zapovjednik Gradjanske i Seljačke Zaštite. kao hrvatski revolucionarac i ustaški borac nisam bio pristaša Mačeka i danas kao hrv. gdje je narednik Cvek već proglasio HRVATSKU DRŽAVU! On je bio interniran s jednom grupom HSS ovaca i. koji smo bili politički protivnici osobe. Približavao se DESETI TRAVNJA. povjest i u zadnjoj istanci Bog. On mi je osobno pričao. Ja sam okupio našu malu četicu. metafizička istina. u mojim mnogobrojnim razgovorima s njim. ideja i organizacije dra Vladka Mačeka. gola. njega niti njegove ideje. pa ću u daljnjim nastavcima napisati sjećanja i glavne točke tih razgovora. njemu sam dao jedan pištolj.. da čuva svoje drugove. koje sam politički pobijao i kao predstavnik vlasti progoriio. Zapravo povjest jednoga političkog čovjeka se može pisati tek nakon njegove smrti. koje sam kroz djetinjstvo. da ga je Maček bio uputio u Bjelovar. kako ga ne bih morao miješati s nekim četnicima. da tamo uguši pobunu u 106. koji su upravo dovedeni u sabirni logor u Kraplju. Spomenuo sam to kasnije i dru Mačeku. kojima se ne smije osvećivati. Pješačkom puku.mislimo) dobro ili ništa. a da se nikoga ne uvriedi. te otišao svojoj kući. Sud će donositi narod. popularni Djuka. Djuka me je zagrlio i rekao mi. nego se radi o tome da se kaže istina. Kada je bio bombardiran Beograd jasno je bilo . general nisam pristaša one stranke. kako nisam imao ljudi. Ja nisam bio kao dijete pristaša Radića. a o ovima ne možemo suditi mi. a vodstvo Zaštite predao Zvonku Kovačeviću i Krunoslavu Batušiću. Pokojni Djuro Kemfelja. Nakon smrti ostaje na jednoj strani hrpa kostiju. kojoj stoji na čelu dr Juraj Krnjević.da je došlo naše vrijeme. On je odbio bio da svladava Ustaše u Bjelovaru. 59 . ukoliko ih se budem sjetio. pa zašto bi to očekivao od onih. ..

On je bio apsolutno pošten čovjek i apsolutni hrvatski rodoljub. rekao bih. Pavelića. koji me je pratio do onda. nego i neodlučnost Mačekovu. Pobijedila je Janka pusta Oplenac. da se nije toliko baš radilo o mirotvorstvu i pacifizmu. -koji nije nikoga pitao kad je odlučivao. Isto tako sam čvrsto uvjeren. Ali imale su presudnu važnost za mene osobno. da je mnogo manje volio Srbe i smatrao se Slovencem. jedno je sigurno: Maček je pošteno.u 1965 . Maček ne će više uticati na razvoj dogadjaja i da je naša sudbina u rukama Poglavnika dra A.ne vjerujem u evoluciju komunističke Jugoslavije. kao i za one drugove. doživila neuspjeh. Moj osobni dojam mi daje znati. koji su samnom bili na Janka Pusti. i u neke mogućnosti sa tobožnjom . NEZAHVALNA ULOGA ČUVARA DR. MAČEKA Dosada sam iznio nekoliko misli ne radi toga. još manje za dra V. -jer sam u Mačeku upoznao pomalo i diktatora. pa čak ni o demokraciji. V.oj . Odatle moj «kompleks Maček». Maček eventualno nije htio uticati na te dogadjaje. kako je i sam priznao 5. Mačeka pa kako je to imalo odsudna značenja za tok dogadjaja na Janka Pusti. kao što ni danas . travnja 1941. Mačeka. i za mene osobno valjalo je o tome govoriti i onda. kada ni sam dr. kadje časovito bio uvjerenja da rat treba voditi. da dr. i uništila dra Vladka Mačeka. a upoznao sam i ratoborna čovjeka. Medjutim. i to ću kasnije dokazati. V. niti u evoluciju kraljevske Jugoslavije. jer bi one imale neku posebnu važnost za tok dogadjaja. kada sam došao do uvjerenja. Nu bio je političar i njegova je politika.vodio sve svoje korake i mijenjao taktiku.. koja je bila glavna krivnja svim njegovim političkim neuspjesima. nego to ljudi vjeruju. Mnogo toga se je dogodilo radi dra V.Tako je pobijedila moja Janka pusta ne samo Oplenac. apsolutno pošteno i naivno . Mi nismo vjerovali u Banovinu. kao možebitni most medju te dvije koncepcije.

60 .

ne samo protiv Jugoslavije. i vjerovatno komunističkog huškanja. upali smo s malim grupama povratnika u privremene vojarne «Zaštite». Mačeku i vrijedjajući Poglavnika. Moglo bi izgledati i kao da se opravdavam ili možda ulagujem nasljednicima dra V. A. Tada smo bili doveli s nama stručnjake antikomunističkog odjela zagrebačkog redarstva i. Skupa sa pok. kralja i Srba.današnj om hrvatskom Republikom. u Vitezu kraj Travnika. i bio sam voljan slijediti dra. Moglo bi čak izgledati. počele po zagrebačkim ulicama praviti izgrede . tako da smo ih jednostavno pobacali u kamione. koji je bio infiltriran komunističkim utjecajem. pod utjecajem vina i unutarnjega gnjeva. Mačeka. kada u nju već ni sami Srbi nisu više vjerovali. Mačeka bilo je za mene već čisto političko. t. uvjerilo me je. nego su u stvarnosti bili. bile podpuno opravdane. Mijom Babićem očistili smo najprije zagrebačke ulice od bučnih grupa «Zaštitara». pri dolasku u Hrvatsku. Ne. Znam. i ja sam osobno intervenirao. koji su bili poznati kao komunisti i iste internirali. a da ih nismo ni razoružali. Kada sam pak saznao i detalje o pokušaju dra V. kao da perem sebe od odgovornosti i svaljujem krivnju na druge. nego protiv dra V. da spasi Jugoslaviju i u zadnji čas. kada bih danas nastojao prikazati moje osjećaje drukčijim. koje bi bile poduzete protiv njega i njegovih pristaša. a nakon te operacije. Svijestan sam. odstranili sve one. da je nepopularno danas tako govoriti. Medjutim. kao i prebijanje nekih omladinaca po oružnicima. Svaku je Jugoslaviju trebalo rušiti i treba rušiti ovu današnju.oslobodila me je svih predrasuda. ja sam bio sporazuman s uhićenjem dra V. intervenirali smo. Mačeka. Pitanje dra V. Sam službujući časnik konjaničke čete 61 . ne bi bio iskren čovjek. starije. Pavelića. gledao neprijatelja hrvatske države. pred zoru slijedećeg dana. prema kartoteci.kličući dru V. nakon čega su bili odpušteni svojim domovima. Kad su pojedine grupe «Zaštite» u Zagrebu. da to donekle i u suprotnosti s mojim današnjim djelovanjem. da su sve mjere. da im donesu gradjanska odijela. redarstvu i «Zaštitarima» . Zatvaranje hrvatskih rodoljuba u logor Krušćica. i ja sam u dru Mačeku. Ostalima smo dali mogućnost. Mačeka u vodstvu HSS -e. j. Mačeka. posebno one na Trešnjevki. da obavijeste svoje. i bio sam sporazuman s razoružanjem jednog dijela «Zaštite».

gdje je pukovnija imala svoje nastambe. i to iskoristili u svoje svrhe. Jasno nam je bilo. preda mnom su bila tri problema: 1 . Bio sam vojnik i revolucionarac. Još veći problem bili su neki domaći ustaše. 2 . Mačeku ništa nije smjelo dogoditi. izvršio sam zapovijed «bez predomišljanja». nego i njemački agenti (Abwehr). kao što su i nas internirali i proganjali. policije u cijelome svijetu.svi smo mi zamrzili ne samo jugoslavensko redarstvo. koje je služilo za pravljenje odora «Zaštite». i komunisti. da se ne zna gdjeje i da ne može nitko k njemu. da treba uhićene odmetnike internirati. Mačeka i da. Ukoliko se sjećam. svijestan. da bilo kome budem stražar. a svakako. Pa ipak mi se nije svidjala uloga. Jedan dio se odmah javio u ustaške postrojbe i bili su upućeni u I. da bi onda krivnju bacili na ustaše. pobrinem se da njegovo interniranje. tajna služba. i oni su uglavnom sami izvršili selekciju. U dugom nizu godina našega ilegalnog života i progona .Kuda odvesti dra V. po cijenu moga života. jasno nam je bilo. Kad sam bio pozvan da uhitim dra V. Wehrmachta. koji su željeli osvetu za sve progone i dobivene batine sa strane banovinskih organa. prema povjerljivim obavjestima. Jedino što nismo upotrijebili bili su «škrlaki». nego i t. Bio sam i za to. da i nezahvalne uloge u korist države treba vršiti s istim veseljem.Postojao je ipak za mene jedan moralni problem.e. Oko Kupinca su bili počeli obilaziti ne samo predstavnici HSS . Nadjene su velike količine sukna. u kojemu se dru V. Dok smo se vozili u samovozima prema Kupincu .i Obrtnu Školu. kao 62 .razmišljao sam i pravio usporedbe. kao i svaku drugu funkciju. remenja itd. zv. Mačeka. A Poglavnik mi je izričito tada rekao: da jamčim mojim životom i čašću. da su redarstva potrebna. da mu se ništa ne dogodi.«Zaštite» preko telefona pozvao je sve časnike. da se Mačeku ne će ništa dogoditi i da on ne će imati prigodu bilo što učiniti. kao i drugog pribora. da se strijelja uhićene odmetnike s oružjem u ruci. koji su namjeravali ubiti dra V. Mačeka i kako se brinuti. pa i neki viši domobranski časnici. Ustašku Dobrovoljačku Pukovniju u Zagrebački Zbor . urede i skladišta. iz naše radikalne grupe u vrijeme ilegalnog rada.

što su i nas strijeljali i vješali. Pored svega toga, redarstvena je uloga nesimpatična, i kasnije sam se uvjerio, da su tako mislili većina uglednih ustaških prvoboraca, koji su stajali na čelu raznih redarstvenih institucija. Pa dok se radilo 0 običnim odmetnicima, to je još nekako išlo. A sada - slučaj Mačeka - bio je ipak drukčiji i veoma poseban. Nisam se nikako mogao osloboditi onoga sjećanja, kada sam kao dječarac htio braniti Mačeka, da ga Srbi ne ubiju. 3 - Imao sam osjećaj neke vrsti povijesne odgovornosti. Već kao gimmazijalac bio sam dobar poznavaoc hrvatske povijesti, pa sam u trećem razredu gimnazije došao u sukob s prof. Kostom Leovcem, koga je vrag negdje iz Niša doveo u hrvatski Mostar, da nama, na našoj djedovini, tumači kako uopće nemamo svoje povijesti i da je s pogibijom kralja Petra Svačića (1097 god.) završila naša historija, te da je od 1 102 god., t. j. od - Pacta conventa - sve čisto robstvo, iz kojega su nas Srbi oslobodili godine 1918. Da nije bilo fra Dominika Mandića, koji je hrvatske djake spasavao, bio bih već tada isključen iz gimnazije. Svi smo mi Matiju Gubca, seljačkog vodju za stare pravice, neograničeno poštivali. A što tek da kažemo o Zagorcima i Podravcima, koji su s nama bili na Janka Pusti i koji su gledali u Gubcu jedan legendarni lik, za njih najkonkretniji i najjasniji pojam. Za mnoge od njih hrvatska povijest počinje s Matijom Gubcem, a Radića i Mačeka su stavljali uz bok Gubca. Za njih čak ni Ban Jelačić nije bio dostojan u usporedbi s Matijom Gubcem, krunjena s usijanom krunom, na Markovu Trgu - prelazio je na ubijenog Radića i zatvaranoga V. Mačeka. Svi su progonjeni uvijek bili u širim narodnim slojevima okruženi legendom i živili su izvan vremena i prostora, u narodnoj predaji. I dok sam sjedio kraj dra V. Mačeka u mojim kolima, na odlasku iz njegovog Kupinca započeo sam razgovor o legendarnom Gubcu i njegovom utjecaju na hrvatsko seljaštvo.

63

NJEMAČKO ODLIKOVANJE I PO HITLERU POKLONJENI REVOLVER NA NOČNOM ORMARIĆU DRA V. MAČEKA

Dugi niz godina emigrantskog života, te izvanredne prilike u kojima sam živio tako rekuć od najranijeg djetinjstva - naučile su me, da se u životu ne treba nikad i ničemu previše čuditi. Sjećam se, da je jednom Poglavnik, kad nas je došao posjetiti na Janka Pustu, dao jednu dobru definiciju normalnih i abnormalnih stvari, te ludih i pametnih ljudi. Kad su se, naime, neki tužili daje Kopčinović («pobočnik Siniša») lud, jer je činio stvari, koje jedan normalan čovjek ne čini, Poglavnik je rekao: «Pa jest, izgleda malo lud, ali drugi, koji nas posmatraju, to isto tvrde za nas, jer sasma normalni ljudi bave se unosnijim poslovima, zaradjuju, vesele se i odmaraju se, a mi, koji se bavimo ovakovim poslovima, ne možemo biti drugo nego abnormalni!» Ta je definicija meni mnogo puta pomogla snaći se medju ljudima i djelima, koja nisu uvijek izgledala podpuno normalnim. A kada je negdje doza abnormalnosti bila prevelika, onda smo znali i ne znam zašto, reći: nemoj pretjeravati (u šali se reklo «prijećeravati»). Stigli smo u Kupinec s jednom kolonom ustaša naše Nadzorne Obrambene službe, te, prema unaprijed predvidjenom planu, osigurali okolicu, opkolili Mačekov dvor i zvali na vrata. Bila je rana zora, svi su još spavali, osim našega tajnog kolaboratora, koji je obavljao diskretnu nadzornu službu i dao nam nacrt Mačekava dvora i imanja. On nas je čekao. Nastalo je bilo u kući komešanje i na kraju su nam otvorili. Predstavio sam se i rekao, da dolazim s pismenim nalogom od zapovjednika Ustaške Nadzorne Službe i Glavnog ravnatelja za javni red i sigurnost, Eugena Kvaternika. Nakon kraćeg vremena uveli su me u sobu, gdjeje spavao dr. V. Maček. Njemu sam se predstavio i pokazao mu pismeni nalog. U istom je stajalo, da se ima pretresti dom dra V. Mačeka, u potrazi za eventualnim tajnim spisima, te da se, po odredbi Poglavnika, daje nalog za internaciju dra V. Mačeka, koji trebam ja osobno sprovesti u djelo. Sada počima iznenadjenje. Najprije zato, jer medju prvim riječima, koje je izrekao dr. V. Maček, bile su - da nas je očekivao. Drugo, veliko

64

iznenadjenje, na njegovom noćnom ormariću, na lij evoj strani kreveta, bila je jedna otvorena škatulja, u kojoj se vidjelo jedno blistavo njemačko odlikovanje sa vrpcom. To je bilo jedno od onih povećih odlikovanja, koje se na širokoj vrpci vješalo oko vrata ministara i drugih važnih osoba. Pa ne samo da sada ne znam kakve je vrsti bilo to odlikovanje, nego ni onda se nisam podrobnije zanimao. Kraj spomenute škatulje bila je jedna druga, isto tako otvorena škatulja i u njoj jedan «Valter» revolver! Na škatulji i na revolveru bilo je urezano, da mu je to poklonio njemački Fuhrer, u ime prijateljstva prema njemačkom Reichu, ili nešto slično. Bilo je spominjano ime Goring - a, nu ne znam da li je to bila fabrikacija Herman Goring, ili mu je to maršal Goring, kao veliki prijatelj Jugoslavije, na poklon dao. Sjetio sam se, uza svu ozbiljnost i odgovornost onoga časa, na «pobočnika Sinišu» i Poglavnikovu definiciju normalnih i abnormalnih stvari i ljudi. I jedva sam se mogao suzdržati, da se ne nasmijem i upitam dra V. Mačeka nešto o svemu tome, ali je čas bio za mene i tegoban i neugodan, a vjerujem, da ni dru V. Mačeku nije bilo najugodnije. Svakako, imao sam onoga časa dojam, da sam se osjećao potištenijim negoli on sam. Dok su agenti UNS - a (Ustaška Nadzorna Služba), pod zapovjedništvom Viktora Tomića, pretraživali kuću i gospodarske zgrade, ja sam bio uz V. Mačeka i pokušao s njim razgovarati. Zamolio sam ga, da bi on sam stavio na raspolaganje papire, koje bi mogao imati u obiteljskoj i spavaćoj sobi, da bi meni učinio uslugu i da me ne izlaže neugodnostima premetanja po osobnim stvarima i on je to rado obavio. Tada mi je bilo još žalije toga čovjeka. Stoga do zadnjega dana, kad je u pratnji posebne straže, koju mu je dao general Ante Moškov, na povlačenju na Zapad, nastojao sam što sam mogao osobno učiniti, da olakšam život u internaciji čovjeku, koga sam nekada smatrao vodjom hrvatskoga naroda. Da se vratimo na odlikovanje i revolver. Naravna stvar, odnijeli smo te predmete i bili su s drugim spisima i dokumentima dra V. Mačeka predani političkoj sekciji Nadzorne Službe. Jedno vrijeme zadržao sam revolver, kao jedan kuriozitet, s nakanom da bi ga pohranili u Ustaški Muzej, ali sam ga kasnije predao na čuvanje uz druge njegove

65

koji nije bio u Rusiji s tim korpusom. to je politika!» Kada sam kasnije iz ruku generala Panwitz-a. pitao sam ga da li ja to sve mogu primiti. dragi pukovniče. kojega su kasnije srbokomunisti objesili. Samo drastičnim protumjerama. reče mi: «Eto. proveo u više navrata protiv Kozaka. Kozaci su bili neograničeno hrabri i uspješni u borbi protiv partizana i čak se je 66 . Maček nije ponio sa sobom u emigraciju. Pješačke Pukovnije u Bjelovaru. V. a general Panwitz. Vjerujem. kako je poznato. kako on. dobio neko njemačko odlikovanje. Mačeka . naime. sa Kozacima često tukli i u više navrata pobili više njih. a za hrvatsku DRŽAVU? Kako to da on. pričao sam generalu Panwitz . kao demokrat i zapadno orijentirani političar. kao vodja hrvatskog naroda i prvoborac za njegovu slobodu. naime. nekakvu dolamu i kozačku košulju sa svim činovima i dapače nekim odlikovanjima i značkama s ruskog fronta. u zadnji čas pokušava spasavati Jugoslaviju? Kako on zapovijeda svojoj «Zaštiti». koje ću nastojati vjerno prikazati. kabanicu. U jednom od mnogobrojnih naših dijaloga. zapovjednika Kozačkog Korpusa.politika !». Tada su me okitili kao kozačkog pukovnika. dali mi kapu. mene imenovali počasnim kozačkim pukovnikom. bilo na hrvatskom ili na stranim jezicima. zbog nasilja nad hrvatskim pučanstvom.kako bi on meni mogao sve to nekako rastumačiti.u slučaj s Mačekovim odlikovanjem i pokušao praviti usporedbu s mojim slučajem. i Poglavnikovih definicija. Na primjer. da valja poštivati hrvatsku DRŽAVU. Kozaci su. Dogovorili smo se i otišli skupa do Poglavnika i on je to odobrio. tada se sjetim Hitlerova odlikovanja i Goringova revolvera.stvari. što se o njemu pisalo. prigodom zajedničkih operacija prema Banjaluci i jer sam osobnim zahvatom spasio jedan veći odjel Nijemaca. da ide ugušiti pobunu hrvatske 106. kao hrvatski časnik. koje sam ja. Kadgod čujem govoriti ili vidim neku knjigu ili članak o dru V. prima odlikovanje od nacističkog vodje? On je na ove i ovakove upite znao malo odmahnuti rukom i reći: «Je. Mi smo se. dragec moj. prima na dar jedan revolver? Kako on. Mačeku. pitao sam jednom zgodom dra V. to je . da nijedan od ova dva predmeta dr. a nastojao sam pročitati sve. uspjeli su ove uvjeriti. kao uvjereni pacifist i tolstojevskih ideja. koja se je digla protiv Jugoslavije.

a ja osobno razmjerno veliku.general Panwitz usudio sudjelovati u jednom zahvatu protiv četnika. Mačeku ponudio. Bili smo si napravili i odore. Kako je poznato. jer smo nosili emigrantske. jasne ideje o vojsci i politici. na kojoj su bili povratnički ustaški emblemi. on je imao naime razmjerno malenu glavu. u mnogobrojnim razgovorima s drom V. a prije svega .j. Ja sam tada imao čin Povjerenika Glavnog Ustaškog Stana i Zapovjednika Ustaške OBRANE. Mačeka nije bilo nikakovih poteškoća i da odlazak dra V. da sa strane obitelji dra V. vraćao se na zgodu dra V. t.POLITIKU! Nastojao sam zato. da je s jedne strane dolazila do uha. Mačeka nisu shvatili nimalo tragično. uz pomoć dra V. On je morao kapu nakriviti tako. od dorojnika do generala. Mačekom. pa nam se nije dalo mijenjati. Nije bilo suza ni jaukanja. I Kozaci volili su piti. pa mi oni 67 . jednom već u mojim kolima. a koja je unišla u naš arhiv s oznakom «Mačekova kapa». a prema prvom nacrtu ustrojstva UNS-a ravnatelji istoga imali su čin pukovnika. Možda je meni bilo neugodnije odvesti ga. a možda jedini incident je bio. ustaše ili koga bilo drugoga. Mačeka. čin generala. a onda naturio kapu i podvio sijede i duge vlasi. Pogledao me je srdito. Dido. kad sam dru V. ali sa crnom podlogom. da stavi na glavu ustašku kapu s pukovničkim znakovima i da se ogrne kabanicom. MAČEK U ODORI USTAŠKOG PUKOVNIKA Moram priznati. što je mislio 0 politici generala Panwitz. četnike. moj vojnički čin išao je svojim redovnim vojničkim tokom. koje su bile kao i druge ustaške. pa bi general Panwitz. Medjutim. Kasnije smo se mnogo puta sjetili ove kape. niti ja a niti ostali nismo nikada obukli tih odora. a s druge strane skoro do ramena. nego njemu samnom poći. Osim toga. kad bi se malo napio i od tada sam si stvorio. razgovarati o .POLITICI! Pričao sam mu. Mačeka i slao k vragu i Hrvate i Nijemce i Hitlera. a glavni ravnatelj ili zapovjednik. njima je bilo sasvim jednako povesti akciju na partizane. čim je raspoloženje bilo malo jače.

.

koji je kasnije poginuo. kad je došlo vrijeme Mačekove internacije. zvani «Kikan». sj etiti i zaj edlj ivo bockati govoreći mi. V. da sam nj emu naturio kapu «crnog redarstvenog pukovnika». Mačeka i preko koje su išla pisma i paketi. dok nas je vozio Josip Mataja. i mislim čak u Sjedinjene Države. a dobro se sjećam (Mate) Sarića. Njega su zvali «hadžija» u Bosanskoj Krupi. U drugim kolima iza nas išlaje pratnja od nekoliko kršnih momaka časnika. poveo sa sobom u Pariz. pa ga je ovaj kasnije. Medjutim. na ključnim položajima. sjetio sam se te kape i upotrijebio sam ju. Maček. koja je. a osiguranje na terenu. (sestra «bradonje» Hercega. Tu je moja tajnica. poznatog borca i robijaša za Hrvatsku. kako se to u Zagrebu reklo. žene su bojažljivo pogledavale. isto tako. jer je bio izravna veza izmedju dra V. cenzura pisama itd. pa su i kasnije mnogi mislili. Maček je ostavio Kupinac u odori »crnog pukovnika». u intimnim razgovorima. Mačeka. njegove obitelji i rodbine. kao djevojke. vršio je zastavnik Altarac. Ostavili smo Kupinac mnogo mirniji. i skupa su se borili prvih dana protiv četnika. te ureda OBRANE na Markovom Trgu. da je bio musliman. Ovaj je isto kasnije poginuo u Hercegovini. koja je bila s nama u prvoj emigraciji. On je odigrao važnu ulogu. gdje se je istaknula kao jedan od najboljih ustaških kurira. nego smo u njega ušli i vjerovatno medju svima nama najmanji znak nemira pokazivao je dr. tu i tamo ljudi su izvirivali i gledali što se dogadja. koju osobno nisam želio nositi. Neka to bude najbolji dokaz s kakvim obzirima se je obavljala neugodna zadaća internacije dra V. u prvoj Dobrovolj ačkoj Pukovniji. Zapovjednik osiguravajuće lcolone bio je poručnik Stanko Kardum. Krupe.pukovnički činovi nisu «šmekali». koji je bio kroz cijelo ono vrijeme zapovjednik i osobni čuvar dra V. dovikivale ustašama iz pratnje vesele riječi. koje je Ustaški Pokret ikada imao) održavala kontakt sa suprugom dra V. Kad smo izlazili iz Kupinca. a djevojke. šofer iz Bosanske Krupe i kasnije proslavljeni zapovjednik Brzog sklopa OBRANE. Ovaj je bio čisti Židov iz Bos. sestra Mile Herceg. Mačeka. u času napuštanja Hrvatske. kako je 68 . radnik na pilani zajedno s «hadžijomo Matajom. Sjeo je kraj mene otraga. jer je uvijek nosio fes. Danica Herceg. Mačeka. Maček se je znao kasnije.

poznato, bila sastavljena od pripadnika OBRANE i odjevena u domobranske odore, te stavljena pod zapovjedništvo pukovnika Šimića. Preko Pisarovine i uz neke sporedne puteve, sjeverno od Kupe, išli smo zaobilazeći Petrinju prema Kostajnici, da stignemo u Dubicu i Jasenovac. Cijeli put je bio osiguran s posebnim malim motoriziranirn odjelima i nitko nije primijetio, osim par susjeda Mačekova dvora u Kupincu, daje ovaj, kako bi se reklo, «omrknuo u Kupincu, a osvanuo u Jasenovcu». Dr. V. Maček je bio privremeno smješten u jednu zgradu, koja je izvana izgledala kao i svalca druga lcuća, a bilaje utvrdjena kao bunker i predstavljala važnu točku u vanjskom osiguravajućem pojasu Radnog područja. Slijedeću noć i u najvećoj tajnosti bio je premješten u zgradu zapovjedništva Radne Službe. Na prvom katu bio mu je improviziran ugodan stan, u uredu šefa Radne Službe, bojnika ing. Pić~ia, ostavivši ovome, zbog kamuflaže, jednu malu sobicu; tu je bojnik osobno radio i nekada spavao, dok je jedna druga manja soba služila meni osobno za prespavati, kada bi tamo došao. Ing. Pićili je bio vrlo ugodan gospodin, profesor na Obrtnoj školi u Zagrebu i stručnjak za keramiku. On je došao k nama kao stručnjalc, kada je Radnoj Službi OBRANE ured Državne Ponove dodij elio napuštenu ciglanu, u neposrednoj blizini Jasenovca. Na prozorima su bili zastori, a stakla su bila prebojena. U blizini nije bilo visolcih zgrada. Boravak jednog gosta u stanu ing. Pićilia, kao i stalno prisutstvo nadporučnika Sarića, nije bio previše vidljiv, pa tako ni problem opskrbe dra V. Mačeka nije bio upadan. Zahvaljujući svemu tome, nije se za dugo vremena saznalo, da tu živi dr. V. Maček. Posebna straža od povjerljivih ljudi, pred stanom i uredom ing. Pićilia, nije bila takodjer upadna, jer je ta uvijek postojala zbog toga, jer je ing. Pićili često dovodio k sebi iz logora pokojeg zatočenika stručnjaka za razne poslove Radne Službe. Maček je bio u Jasenovcu, ali nije nikada bio u logoru. Bio je u stanu ing. Pićilia, kao što je lcasnije bio u mome privatnom stanu, u Bulićevoj 6, ili kao što je bio interniran u svome stanu, na Prilazu u Deželićevoj, ili pak na svome imanju u Kupincu.

69

I da završimo s - Mačekovom ustaškom kapom. Čim je unišao u kuću bunker i vidio se okružen sa stražom, pa nije bilo opasnosti da ga prepoznaju ostali civili, radi čega je i služila cijela ova kamuflaža, Maček je jednim naglim pokretom zgrabio kapu s glave i ljutito tresnuo s njom o zemlju.

MAČEK NIJE BIO U JASENOVAČKOM LOGORU

Sa ovim redcima nije počeo lcomentar o Mačeku i logoru Jasenovac, a sigurno je da neće ni svršiti. Zato je prigodom smrti Vladka Mačeka bezuvjetno potrebno reći nešto o boravku istoga u Jasenovcu kao i o logorima uopće. O toj temi, kako je logično, razgovarao sam tisuću puta i s pokojnikom, jer su četiri godine stalnog kontakta, kao i mnogobrojni sudbonosni dogadjaji o kojima smo razgovarali, dali povoda za te dialoge. I dr Maček je relcao svoju pa je logično, da je i na meni red, da kažem svoju, pa ialco to ne bi činio radi sebe, ili čak niti radi dra Mačeka, činim to radi onih Hrvata koji ne znaju istinu i činim radi poviesti, koja će suditi i dru Mačeku i nama, koji smo ga internirali i za koji čin pred Bogom, ljudima i poviešću snosimo punu odgovornost. Istini za volju i kako se ne bi na Inrtva Poglavnika, Vladu, Ministre ili Hrvatsku Državu bacala krivnja, ističem, da u nalogu nije stajalo, da se Dra Mačeka internira u Jasenovački logor, pa čak ni u Jasenovac, ni uopće ni u koje konkretnu mjestu, nego nalog je, pismeni glasio, da GA SE TREBA INTERNIRATI I TIME SPRIEČITI, DA GA komunisti, četnici, Nijemci, Talijani, ili drugi eventualni interesirani elementi odvedu i upotrebe za svoje planove i protiv Hrvatske Države. Meni bi bilo lakše i bilo bi elegantnije reći da sam vojnik, da su mi zapovjedili da Mačeka odvedem u Jasenovac, što da sam učinio i kada sam dobio nalog da ga pustim da sam ga pustio, i mirna Bosna. Bilo bi to i prihvaćeno, jer na kraju krajeva bio sam jedan šaraf u stroju, iako važan, ali

70

ipak samo šaraf, a svakako neće biti tajna, da je tim strojem, kojem sam pripadao ravnao Poglavnik. Odlučio sam se za mjesto Jasenovac zato, jer sam držao s 1. OBRAMBENM ZDRUGOM ono čvorište tj. trougao izmedju Dubice, Gradiške i Lipika a Jasenovac je bio centar davno prije nego je u njemu uopće bilo sabirnih logora. Meni je po Vojskovodji bilo odredjeno, da osiguram to stratežko prometno središte sa snagama koje sam radi sukoba s Talijanima morao povući iz Talijanske interesne sfere, iz Like i diela Dalmacije, odakle sam i doveo Krajišnike iz Cazina i Bihaća, Dalmatince iz Knina i Drniša i Ličane iz Gospića i Otočca. S ovim snagama tukli smo se s četnicima, svladali ustanak četnika na području Donjeg Lapca, Srba, itd., borili se kod Oštrelja i Bosanskog Petrovca i sa Alom Omamovićem, satnikom Ahmedom Kapetanovćem, satnikom Venturom Baljkom, stk. Rokom, bojnikom Pivcem (Ivan Devčić) i drugim povratnicima, te sa Džalovom bihaćkom grupom i Milicijom iz Kladuše, te okolice Bihaća (logornik Šimić), satnikom Veberom iz Džaferbegova Kulenvakufa (Domobranska Pohodna Bojna) i drugima nastojao suzbiti četnički ustanak i prve partizanske grupe u Velebitu koje su se pojavile odmah nakon ulaska Njemačke u rat protiv Rusije. Nakon raznih krvavih incidenata s Talijanima morali smo napustiti to područje i tada mi je dat zadatak, da osiguram područje koje su ugrožavali partizani s jedne strane iz Psunja i Papuka, a s druge strane iz Prosare i Kozare. Logor je nastao u Kraplju i to onda kada smo uhvatili prve partizane s područje Psunja i Papuka. O logorima je rečeno mnogo toga, a srbokomunisti su u zadnj a vremena počeli i opet s ponavlj anj em laži i izmišljotina a sve s ciljem, da bi najviše osobno mene optužili pred mladom hrvatskom generacijom kao neborca i tobožnjeg koljača u čemu im sekundiraju razni hrvatski politikanti prenoseći te laži u svojim emigrantskim novinama. Što smo trebali učiniti s uhvaćenim partizanima i njihovim jatacima? Postreljati ih i da ne bude problema, kao što su to oni učinili s uhvaćenim hrvatskim rodoljubima? Mi smo isto streljali, ali onda kada je Sud ustanovio, da je netko počinio zlodjela ili spremao ista, ali njihove jatake, suradnike, simpatizere ili nasilne pomagače nismo mogli streljati bez daljnega. Tada smo stvorili

71

SABIRNE LOGORE u zajednici s DOMOBRANSKOM DRŽAVNOM RADNOM SLUŽBOM, koja je i dala prve drvene barake za uhićene. Tadaje bio u logoru predstavnik te službe, kojoj je bio na čelu pukovnik Aleksić, jedan mladi inžinjer, Dalmatinac, mislim da se zvao Baraćin. Bila je njihova ideja da se ti ljudi upotrebe za gradnju nasipa, koji bi branio Kraplje od poplave. Mi smo samo dali vanjsku stražu za osiguranje tim barakama i to tako, da su jedni bili u stalnim ophodnjama za pronalaženje i likvidiranja komunističkih partizana, a drugi su bili na odmoru, vježbi itd. Tada smo u Jasenovcu organizirali RADNU SLUŽBU OBRANE. Najprije u jednoj zgradi koja se zvala «Stara Kožara» i u drugim napuštenim zgradama stvorili smo radionice za popravak i pravljenje cipela, odora, ratnih potrebština, a isto za utvrdjivanje cijelog područja, za gradnju bunkera, nastambi za organizaciju, prometnih sredstava, telefonskih i telegrafskih veza, sječu šume itd. Njoj je na čelu bio inž. Pićili, koji uopće nije bio Ustaša, pa ni vojnik, nego je bio profesor na Obrtnoj školi u Zagrebu. On je od naših studenata /Marojević, Sliepčević i Pavlićević/ sva tri iz Šibenika, stvorio prvi svoj Stožer i na stručni rad dovodio iz redova uhvaćenih ili kasnije osudjenih partizana i komunističkih pomagača pojedine tehničare, graditelje, crtače, itd. da mu pomognu. Ta zgrada nekada je pripadala CIGLANI, koju nam je Ponova službeno podijelila, da ju stavimo u pogon i pravimo ciglu, koja nam je bila potrebna za gradnju nastambi, bunkera i radionica za opskrbu vojske. Tek kasnije su stigli nakon likvidacije Kozare veći broj partizana. Da ovi nisu bili tako nevini lako je ustanoviti iz pisanja današnjeg partizanskog i srbokomunističkog tiska, koji dnevno donose vijesti i uspomene o ovom ili onom partizanu, koji piše, kako je sakrio oružje i predao se, kasnije bježao s rada i vratio se u partizane. To mogu posvjedočiti i grobovi tisuća hrvatskih vojnika koji su pali u akcijama na Kozari i medju istima dobar dio vojnika OBRANE i 1. OBRANBENOG ZDRUGA, koji je držao liniju Gradiška, Orahovo, Mlaka, Ja- senovac, Draksenić, Hrvatska i Bosanska Dubica kroz skoro 4 godine rata. Nisu bili ni tako nedužni, ne nevini, nisu bili žene ni djeca, ni «progonjeni hrvatski demokrati», nego su bili partizani, koji su dnevno na jedan ili drugi način ili na jednom ili drugom mjestu ubijali hrvatske muževe, žene i djecu. Nisu bili tako nedužni ni oni, koje je kasnije

72

Spominjemo tek da je župnik u Jasenovcu bio jedan iz Dalmacije odbjegli svećenik. kao i u svim ostalim jedinicama. dizanja mostova i pruga. dok su dušobrižnici bili svećenici dodijeljeni od Ustaške Vojnice. kao i dvoje djece. prvi zapovjednik vojske bio je Ličanin domobranski časnik Pavlović. Bulićeva ul. izdaje. bio je u najboljim odnosima s mojom majkom on i njegova supruga. koja je dobrovoljno dijelila s njim stan i gdje su ga čuvale moja stara majka i dvije sestre i tek je jedan časnik u gradjanskom odijelu diskretno bdio nad sigurnošću izvana. jer je to područje bilo VOJNIČK1 SIGURNO. gdje smo skupa živili kao jedna obitelj. njega i obitelj mu. Ličani i Krajišnici. a ne radi logora. Tek kasnije smo na Ciglani iza iste napravili logor. Dr. premjestio sam ga u moj vlastiti stan u Zagrebu. a šef radne službe ing. a govoriti o «Fratrima Zapovjednicima Logora» mogu govoriti samo komunisti. slanja istima oružja. partizana i njihovih pomagača. jeli skupa za istim stolom i slobodno vrijeme sprovodili u prijateljskim razgovorima. Za vrijeme internacije. njihovi sluge i zlonamjerni ljudi. koji žele time naškoditi ugledu Crkve. a Hercegovci su tek kasnije došli. dok fratara nije nikada ni bilo i posebno nije bio nikada nijedan hercegovački fratar ni kao dušobrižnik Vojske. Eto u taj ambijenat doveo sam dra Mačeka zato. gdje je tisuće nevinih platilo životom. Pićili je bio zagrebčanin. pa sam ga doveo u područje koje sam bio već osigurao. prvi voditelji Dalmatinci. gdje nisu došli «krvnici fratri iz Hercegovine i pili krv bratskim narodima» nego su bili sabirni logori sastavljeni od razbojnika. suradnje s partizanima. Tako je eto izgledala ta stvar s logorima. 6. Kada je kasnije dr Maček tražio iz zdravstvenih razloga. To je dr Maček priznao u emigraciji. jer nije trpio vlagu. Dra Mačeka sam internirao u zgradu te RADNE SLUŽBE radi kamuflacije i radi ekonomije snaga. a i predamnom je 73 . nego su bili bosanski fratri (Lipovac i Brekalo i Filipović) u čemu ćemo posebno govoriti. da bi imali radnu snagu pri ruci za rad na Ciglani. popovi i hodže. Prvi vojnici su bili Dalmatinci..Redarstvo stavljalo u logore rada radi sabotaže. Nisam trebao negdje drugdje odvajati snage za čuvanje zgrade i osiguranje šireg područja. da ga premjestim. tj. kojih tada nije bilo. Maček se nije nikada potužio na bilo koji čin s naše strane.

Bilo bi glupo kada ne bi kritički analizirali tri posebna pokušaja stvaranja naše hrvatske vojske. R. H. U emigracijije rekao mnogopoštovanom ocu fra Davidu Zrni.U. što smo jednom proživljavali pa da onda sve to skupa uskladimo sa stanjem u svijetu i potrebama hrvatskoga naroda. To se odnosi na sva polja narodnog života. koja bi izvršila svoju misiju i u predrevolucionarno doba pripremanja duhova i u revolucionarno doba rušenja Jugoslavije. vojničku školu. da naše misli i planove za budućnost usporedimo s onim. ali uvijek bacajući pogled unatrag. a samo kreteni i zakržljali mozgovi nisu učili ni iz vlastitih pogrješaka. Pametni ljudi uvijek su nastojali učiti na pogrješkama drugih. kako su to neki insinuirali. Supruga Dra Mačeka i Mačekov sin i kćerka znaju da je tako i tako dugo dok se ne dokaže ili rekne protivno. da je USTAŠA HRVATSKA REVOLUCIONARNA ORGANIZACIJA . Maček nije bio u logoru.prva stvorila vojničke jedinice. vojničke logore. nego je umro od starosti i u dobi koju si svi želimo. i najmanje je umro od posljedica logora. RAZGOVOR S MAČEKOM O NJEGOVOJ VOJSCI ccZAŠTITIo Sve ono što danas činimo mora biti s pogledima na budućnost. razmišljamo 0 načinu kako bi mogli stvoriti temelje nove hrvatske vojske. kao i u postrevolucionarno doba izgradnje i zaštite svoje vlastite države. nastojali su proučavati primjere u svojoj vlastitoj prošlosti. pa tako naravno i na vojničko polje. koji bi Hrvatskoj mogao dati mir u slobodi.prije isto priznao samom Poglavniku. kada sam se vratio iz Domovine i poslao mu poruku iz Kupica: «da mu nisam ništa na žao učinio». tadanjem franjevačkom starješini. nije bio zlostavljan. . Mi hrvatski vojnici i u domovini i u emigraciji. Nema nikakove sumnje. O. vojnička . mučen. Samo tako možemo stvoriti jedan ispravan radni plan. pod tri posebne političke ideologije.

74 .

u službi Centralnog komiteta Komunističke partije Hrvatske.. Kako znademo i ta je vojska dostojno odigrala datu joj ulogu. Drugi pokušaj bio je stvaranje hrvatske gradjanske i seljačke Zaštite. kao jedna od više mogućnosti. hrvatski ljudi u emigraciji i domovini. njenim ciljevima. kojoj je cilj bio izvršiti rušenje Jugoslavije i onda biti baza za izgradnju nove hrvatske vojske. On je bio u mojim rukama i kasnije smo ga predali partizanima u zamjenu za pokojnog Vutuca i Vagnera. kojoj su na kraju simbolic i nabili i srpsku šajkaču na glavu. Maček. koji su bili u komunističkim rukama. što bi se moglo zvati filozofija rata. Isto tako sam razgovarao sa drom V. Druga je stvar ono što se je dogadjalo iza kulisa. komunisti i antikomunisti bivši ustaše ili bivši Zaštitari misle na taj dio partizanske vojske. jer sam bio uvjeren da bi se on borio za hrvatsku državu. da se hrvatski čovjek u danom času nadje sa puškom u ruci i u organiziranim vojničkim forrmacijama u službi hrvatske državotvorne politike. Ali. Mačekom. i opet misleći na budućnost. ustrojstvu i možebitnoj upotrebi. D. kako je Hebrang znao reći. predsjednik stranke i nasljednik S.zapovjedništva i stožer. u danom času ista je prešla na stranu državotvornog ustaštva i zapravo bila prva hrvatska formirana vojska na teritoriji N. Radića. a makar ona bila. te kao psihološki čimbenik za pritisak na Srbe. još prije dolaska ustaških vojničkihjedinica iz Italije. ne samo 0 stvaranju Zaštite. 75 . riego smo razgovarali mnogo puta i o onome. te kako su izvanhrvatski partijski i vojnički elementi te jedinice pretvorili zapravo u jugoslavensku vojsku. što se uostalom i dogodilo. kao što je bila obrana hrvatskog življa i hrvatskih interesa. V. «crvena kao kukurik». Logično je da sam sa Hebrangom razgovarao o mogućnostima stvaranja hrvatske vojske u bilo kojim okolnostima. koju je na teritoriji hrvatske Banovine stvorio dr. Prvom zgodom opisat ću moje razgovore s Andrijom Hebrangom kojega sam spasio od sigurne smrti. jer je uz lokalne male zadaće. Treći pokušaj je bio stvaranje partizanskih hrvatskih jedinica u Dalmaciji i Istri koje su teoretski i juridički bile jedinice hrvatske vojske. ustrojstvo jedne nove vojske. H.

kao političara i odatle njegovi nazori o vojsci. Maček je i sam bio pričuvni časnik i služio u starom Hrvatskom Domobranstvu kod «Vražije Divizije». dobivao austrijske kundake i školovao se u Masarykovoj školi u Pragu. Tu dolazi sada odlučni čimbenik za formaciju dra V. kao i borba protiv Austrije i Madjarske. pa sve do groba. Dio toga duha sačinjavalaje bogata ruska književnost. Mačeka. gdje se je udisao slavenski i panslavenski duh. Maček je tu slijedio svoga vodju Radića. Mačekje bio stopostotni obožavatelj Tolstoja. Maček je bio eminentno politički čovjek. ako nismo ispitali prilike. kako na razvoj cijele hrvatske politike.Bilo bi vrlo jednostrano proglasiti Mačeka jednim pacifistom. znao reći: «Vrag im mater kranjsku». ili na socijalne borbe jednog Matije Gubca protiv vlastele i feudalstva. koji je često kod njega dolazio do izražaja. pokreti i ljudi nisu značili isto što i danas. političar i vojnik. I u njoj. Politika je čista dinamika i ne možemo si praviti usporedbe i iz njih izvlačiti zaključke. vj erske i sudbinske povezanosti za vrijeme borba protiv turske najezde. nego se valja prenijeti na ono doba. pa kako je. 76 . u krvi i podsvijesti nosio taj slovenski ili kranjski biljeg. Maček se je rodio u Sloveniji od slovenskih roditelja. ako nij e kadar stvoriti svoju državu i tu državu braniti oružjem i žrtvom svojih sinova. bliža okolina Zagreba sa Slovenijom tvorila je neke vrsti j ezične. Zato je on. Osim toga. Medjutim. na slavenstvo i panslavenstvo. ka. kao političar morao razvijati jednu politiku gdje bi mogao uskladiti svoje osjećaje i dužnosti sa svojim porijeklom i sa svojom filozofijom. sa nekih posebnih stanovišta filozofske prirode. koji je mrzio rat i oružje. ambijent i potrebe onoga doba. Logična je stvar. demografske. premda je hrvatski osjećao i ljubio Hrvatsku. kada ideje. tako i na ovaj osebujni aspekt Maček je uvijek gledao kritički. recimo. Zato on nije nikada mogao biti žarki hrvatski nacionalista. daje bio svijestan da nijedan narod nema prava da ga se zove narodom i svijesnom nacijom. koji je derao i spaljivao madjarske zastave. kao intelektualac i pravnik. Mi ne možemo danas gledati na ilirski pokret ili. koji su ga vodili kroz cijeli život. kad bi se naljutio na Slovence i na slovensku politiku. sa današnjeg stanovišta. on je uvijek u sebi.o najmarkantnije Tolstojevo djelo i njegovi filozofski nazori.

Jedva je mogao spriječiti impulsivne i mlade prinčeve i generale. to bi uništavale jedinice samoga Kutuzova. Za vrijeme pohoda Napoleona na Rusiju uloga Kutuzova je bila odlučna. vidjet ćemo čak i neku fizičku sličnost sa drom V. Mačeku sa prosijedom razbarušenom kosom. žrtvujući kasnije i samu Moskvu. u geografsku fatalnost.filozof Kutuzov. kojega je znao sebi nametnuti dr. vojske. Vrlo široko polje za razgovor bila je teza. a kada pogledamo fotografije i crteže generala Kutuzova. on je pustio hladnokrvno da Francuzi i njihovi evropski saveznici uništavaju manje jedinice i posade. onda su došle do izražaja sve naprijed spomenute činjenice. obskrbu itd. na grenadire i topništvo. koji su htjeli pod svaku cijenu jurišati na Napoleonove konjice. rušio najjače vojske Evrope. kojega kao da su tražili da bude sličan dru V. koji je u brzim manevrima svoje konjice i jakog topništva. da ga je pobijedio taj naoko nastrani i čudnovati general . jer je kao sposoban general i previše dobro poznavao snagu Napoleona i njegovu ratnu potenciju. general Kutuzov je izbjegavao bitke sa Napoleonom. On je bio jedan od tih Tolstojevih tipova. tjerajući stoku i uništavajući žetvu koju nisu stigli pobrati. Mačeka bili su razgovori o filozofiji rata. a snij eg onemogućio svaki manevar i stvaranj e lobističkih baza. u novoj borbenoj taktici.Kao jedna od najugodnijih mojih uspomena na dra V. Ono što nisu uništili Francuzi u svome naletu. Maček. 77 . jer je njegov način mišljenja bio takav. i analizirajući slabo stanje i organizaciju ruske vojske. koje su se opažale u skoro svim nastupima nj egova života. crtama lica. U jednom od mnogobrojnih filmova sa temom Napoleonove invazije na Rusiju vidio sam jednog Kutuzova. Kad je Maček stvarao svoju Zaštitu. koja je imala i svoje konkretno ime: general Kutuzov. ili. koje bi on ostavio da zadržavaju temperamentnog Napoleona. u blato. S druge strane. pogledom i onim savršenim mirom. pa se odlučio za pasivni odpor i povlačenje. General Kutuzov je Napoleona navlačio u ruske stepe. paleći sela i gradove. Kad je Napoleon stigao u praznu i zapaljenu Moskvu. Kako znademo. Napoleon je kao pametan čovjek uvidio. Mačekom. da li je general Kutuzov postupao kao što je postupao zato. V. u šume i snijeg. za smještaj.

t. bila u znatnoj manjini. On je stvorio i hrvatsku Gradjansku Zaštitu.izgradjujući rastezljivu taktiku i strategiju? Mnogo će se još toga napisati o tom problemu a da se ne će za dugo vremena naći jedan konkretni odgovor. nego upravo sve obratno. Pristaše braće Radića. onda tek možemo doći do prave spoznaje što je zapravo značila ta Mačekova stranačka vojska. koja ne bi bila jugoslavenska. Seljačka Stranka. -e. Je li Maček. koji su za 78 . uvijek će naći načina da iz političkih razloga prebace nacionalistima. Ivo Babić.da budu u skladu sa njegovim filozofskim nazorima . naravno. a još manje srbska vojska. dok je sporedno pitanje svaki daljnji razvoj. a samo zato da bi spriječio da ne bi gradjanski elementi i «soldateska» preuzeli vodstvo te njegove stranačke vojske. napustila Mačeka i prišla nacionalistima. Slavko Kvaternik. ljevičara. a koji ne će ni da čuju. i tadašnji jugoslavenski glavnostožerni bojnik. Hrvatski nacionalisti u jednoj. tolstojevskih pacifističkih ideja zapravo formirao svoju vojsku. Ako uzmemo da je Maček htio «slobodnu Hrvatsku». ni za pobijene i pobijedjene ustaše -. svoju politiku. koja je. svoju stranku i svoju naciju uopće . poput generala Kutuzova računao da Hrvatska nije u stanju srušiti Jugoslaviju i odhrvati se srpskom imperijalizmu. što bi mi zvali «hrvatska vojska».Bivši austrijski glavnostožerni pukovnik. sindikalista. nastojat će umanjiti nepobitnu činjenicu. S. komunista i rijedkih neojugoslavenskih idealista. Onje htio imati vojsku svoje «slobodne Hrvatske». nego silom prilika traže riješenje u redovima onih Hrvata.ni za preživjelu ekipu H. da bi general «vrijeme» urazumio ili nadvladao Srbe? Da li je Maček radi svojih filozofskih. Bila je to zapravo «seljačka vojska». kojoj je na čelo postavio seljaka i narodnog zastupnika Gjuku Kemfelju. drugoj ili trećoj formi. S. pa je zavlačio i razvlačio hrvatsku politiku u labirinte i ćorsokake. Isto tako treba računati sa novim i mladim snagama koje su samo djelomično išle sa ekipom hrvatskih partizana. u novu Jugoslaviju. . da je Maček stvorio vojsku i da je ta vojska 1941. bili su tehničari koji su izradili plan za ustrojstvo i djelovanje Zaštite. koja ne bi bila ni za Jugoslaviju ni protiv Jugoslavije. da su tu Zaštitu razjurili iz stranačkih razloga. absorbirajući desno krilo i tjerajući lijevo krilo u partizane i prema tome. puna državotvorne svijesti. ali ne bi bila ni ono. j.

vrijeme rata. Kada bi zapao u kontradikciju izmedju svojih nazora i stvarnosti. dragec moj. Za 79 .: «Kaj ste si zmesili. Ali. kao što sam to ja učinio na mome užem terenu. te da bi eventualno pokušali obnoviti Zaštitu. najmarkantnije organizatore i vojničke zapovjednike Zaštite. gdje je već prilično njegovih pristaša otišlo u partizane. Batušića. to je politika ! » ili « Je. ako nikoga ne pustite do mene. Pribanića i druge. i tako ne bum bil kriv za nikaj kaj se bu pripetil". da bi ga oni uvjerili u pravo stanje stvari. v ratu smo!» Poneki puta sam mu ponudio da bi doveo pukovnika Zvonka Kovačevića ili pukovnika K. koja ga je opovrgavala. Batušića. onda bi prekinuo svaku diskusiju i našao jedan evazivni usklik: «Je. to si bute jeli!» I neka mi bude dozvolj eno završiti ovaj prikaz sa rij ečima moj e starice majke. taj problem i moj i njegov. Nastojao sam mu nekada reći da se ne može vojničke zapovjednike. rekao Mačeku da smo svi skupa. ne bi li našli koju bratsku ruku medju hrvatskim protivnicima da bi se svi složno oduprli srbokomunističkom neprijatelju. koji se još uvijek smatraju haesesovcima. ako se ne želi od vojnika praviti političare koji su onda. pa je. negdje bojažljivije . kao političar i stranački raspoložen. bili na strani Tita. Maček. Znao je reći: «Vi ste meni napravili uslugu što ste me zaprli. i još veću ćete mi uslugu napraviti. i s nama cijeli hrvatski narod.negdje smjelije. a ne sa svehrvatskog državotvornog gledišta. prisiljeni misliti svojim vlastitim glavama i stvarati zaključke. uvijekje gledao na sve probleme sa jednog užeg stranačkog stanovišta. pogledaju. napušteni od svojih stranačkih vodja.. naime. oko sebe. a danas se. s njim na čelu. te rušiti stranačku stegu. Maček je imao vlastite poglede kojih se nije nikada odrekao pa ni u času smrti. a kako bi i on uticao na hrvatske seljake u Dalmaciji i Zagorju. To se najbolje odrazuje u njegovim riječima. mi ustaše i HSS. jer tako ne moram nikome ništa reći. ali se bore za hrvatsku državu. prema tome. kao Kovačevića. ostaviti bez ikakovih jasnih orijentacija. Maček je to najenergičnije odbio. milom ili silom. Ja sam. kašu kuhali i da ćemo ju skupa jesti. dragec moj.

da bi rekla nešto dru Mačeku ili na slovenskom. s pukom? Ja. Dialozi dra Mačeka s mojom majkom. Moji su bili jednostavni. tko će tebi pomoći?. koja je sa doktorom. ja bum tebi pomogel! A moj Vladko. hercegovački malogradjani. jer ne znam točno u kojem pravcu trebam i kako skrenuti razgovor. koju su Srbi uništili. na koja ne znam odgovoriti... rekao štogod bilo.jednog od tih razgovora umiješala se i moja starica. znalo politički misliti.bila je izreka jedne žene. ti si dobra žena. ali smo bili obitelj gdje se je uvjek ljubilo Hrvatsku i gdje se je. znala satima čavrljati i. ili na zagorskom dialektu.. Maček bi obično u takvim slučajevima radostno se nasmijao. Mačekom. pa bi se navratio u kuću.. po dobrom starom običaju govorili su si «ti». onda je samo jedna druga žena. kako bi reklo.. mali. u ovom slučaju supruga dra Mačeka. jer bi moja starica znala reći: "Ma nemoj ti Vladko sada vrludati. braćom i nekada i sa po kojim časnikom koji je imao preko sebe vanjsku sigurnost. ja. ili me smetu. uz dobru crnu kavu (za Mačeka najbolji lijek). A MOJ VLADKO. «A moj Vladko tko će tebi pomoći» . Marice. nego ti meni reci po naški. a kad to «štogod bilo» nije situaciju razjasnilo. Tu često nije Mačeku pomogla politička i fiškalska dialektika.. neboj se. postave pitanja. TKO ĆE TEBI POMOĆI !?. koja je vidila u dnevnom kontaktu sa ljudima bolje nego mnogi . sada onako. završila diskusije time. što će biti s nama. sada ovako. V. Mislim daje razgovor doslovno tekao ovako: A moj Vladko. Nisam ih ni shvatio uvjek u svojoj biti dok mi vlastita djeca nisu uzrasla i u razgovorima za stolom ili u igri. sestrama. bili su za mene pravo odkriće. tebi se ne bu nikaj pripetilo... što moji ne bi razumili i onda bi se oni povukli u svoju sobu ili koju nuzgrednu prostoriju. nekada iz imućne obitelji. pa da ja Tebe ~azumijem».

80 .

da izgubi raspoloženje da se omrzovolji. bio je priličanjahač. Ustaše i nosioći vlasti 1941. Pa ipak se je tako dogodilo. da će jednom na ustaških blatobranima. Pa kako sudbina hrvatskog naroda još uvjek leži (iako sada djelomično) podjednako u rukama istih elemenata. mislim da je bio HRVATSKI DNEVNK. i nas. rekao bi da je lud. pak. on ju je stvarao jer je vjerovao da mu je potrebna kao i svakoj civiliziranoj zajednici. HRVATSKU GRADJANSKU I SELJAČKU ZAŠTITU. a nekadaje bio mislim i Starješina Hrvatskog Konjaničkog Sokola. a naš će narod pitati. Poglavnik je izgledao dostojanstveno. Bilo je to kad je vidio u našim novinama Poglavnika na konju i posprdno se izjasnio o tome. sve to može biti koristno i upotrebljivo u nastojanjima za . koji su imali i vršili vlast. godine. imao uvid u sve tri struje: bio sam medju onima. da ćemo se tući za tudje interese. kao moja majka: a što će biti sa pukom. Da je netko rekao god. Bit će zato interesantno napomenuti štogod o toj evoluciji i njega samoga. u koliko se radilo o dru Mačeku. a ako se je htjela praviti. dok je Maček bio sitan. a mi jedini rodoljubi. a sa hrvatskim komunistima imao sam kontakt preko onih. Pa ipak dosta mu je bilo.političari. Bilo je kao biku crvena krpa. jer ako nastavimo u sve tri hrvatske struje i nadalje optuživanjima. da je svaki drugi izdajnik Hrvatske. bio je tjelesno krupniji. pa da postane nervozan. tj. dogodit će nam se opet. koje smo uhitili ili zarobili u borbama. da se spomene Vojska. kao ni mi. Sve ono što može objasniti držanje od jučer. nevojničkog stasa. Jednom smo mu diskretno ostavili na stolu jednu staru novinu. Mačeku. jednog dana ostavljati Hrvatsku. iako se istini za volju nije mogla praviti nikakva usporedba.a i hrvatskih komunista. Nije ni Maček jednako gledao na sve kroz ove četiri godine. reći ću po koju i o tome. i k tome u zaštitarskom 81 . pa i sam dr Maček. sa ustaškom pratnjom i od Ustaša dobivenim dukatima. i samih hrvatskih komunista jer je sudbina hrvatskog naroda ovisila od ta tri elementa: Ustaštva. 1941.budućnost! Treba poći tim putem. Osobno sam. onda je tu Maček gubio. ili barem napomenuti. gdje je bila jedna fotografija dra Mačeka na bijelom konju na čelu nekog mimohoda na Prilazu. sa hrvatskim pukom? Kada je dr Maček stvarao svoju vojsku. HSS . imao sam vrlo česti kontakt sa drom Mačekom jer sam vršio potrebni nadzor osobno.

a Vojnička Vlada generala Nedića u Srbiji. da će on na vlast. osovinska. koj i bi mu dali znati. ja sam uvjek nastojao dru Mačeku servirati one podatke. 82 . «Pa i Pavelić je bio napravio spoYazum sa Pašićem. a on je tako gledao. «pučkoirontaška» iliti selj ačko-partizanska. kao i sada komunisti sa snpskom Crkvom i čaršijomo. kao što sam i ja sa Pribićevićem. nego j edan razplet političke naravi. Tito u šumi. On dr Maček još ni 1943. a nama «kaj bu» ! Bilo preko članova moje obitelji. Dr Maček je još uvjek gledao na sve kroz čisto parlamentarnu iliti stranačko-političku kombinaciju. pojam. i kasnije uglavnom preko generala Ante Moškova. koji je ušao u hrvatske mozgove. moja je starica insistirala. pravaška i generalsko-klikaška. ipak. koje sam postavio za nadzor. da dolazi druga. Klerikalci. koji je vladao i gdje je svaka stranka (HS S. da kada padne ova koalicija. progonjeni. preko časnika. i sa radjanjem jedne nove klase koja neće više prihvati patrijarhalni sistem. Tada nismo dva dana razgovarali. a ne bude Hrvatske Vojske. nego i kao jedan posebni nazor na svijet. ali to nije isto. a ja sam otišao van i tako se stvar zaboravila. Pravaška i Katolička) imala i svoje RADNIČKE ORGANIZACIJE.izvan svake Jugoslavije. godine svega toga nije vidio. razplet situacije bio bi. ako dodju partizani. Bit će radnika i medju nacionalistima. koji je neko vrijeme bio skupa sa Mačekom. gospodarskom strukturom. da šta će biti sa pukom. preko Vlade Singera. logični razplet situacije je bio. Za njega je sve to bila jedna kombinacija. sa svojom doktrinom sa filozofijom. Pa kako su i HSS i komunisti izvan Vlade. tj. a On interniran. nego jedna čudna zbrka gdje su Pravaši vladali u Hrvatskoj. a sve to pod čizmom Nijemaca. da se dogadj a nešto više. da obrani puk. fašistička. On je htio viditi sve. kao što je bila borbena i revolucionarna RADNIČKA PRAVAŠKA OMLADINA. Pa kad je tako. kao ni Radikali. S druge strane radi se o komunizmu koji je nova pojava i to ne samo političke pozadine. HSS nije na Vladi. bit će i KRŠĆANSKIH SINDIKATA. pa se samo može govoriti o evoluciji hrvatskog političkog života na bazi DESETOG TRAVNJA prema formama koje bi najviše odgovarale. S jedne strane je tu jasna ideja HRVATSKE DRŽAVE. tj.«škrlaku». Pa. . bit će masa radnika-seljaka i u organizaciji HSS-a.

ili kako bi rekao 83 . Zaštita je trebala biti VOJSKA -POLICIJA. Zaštita bila stvorena da bude stranačka Vojska. kao i za zatvoriti hrvatske komuniste u Kerestinac. Zato je logično morala propasti i politika-strategija. dolazi druga. tj. iliti: umrla jedna vlada. On je tako gledao i na Ustaštvo i na Četništvo i na Partizane. u Jugoslaviju. Pa kako je i dosada Maček izlazio iz zatvora i internacije. a nije ni mislio na Partizane kao vojsku. koja je bila vezana uz tu vojsku dra Mačeka. bili oružana snaga STRANKE I IDEOLOŠKIH STRUJA. kombinaciju i to na bazi psihološkog vezivanja «progonjenih partizana i HSSa» i političkoj igri na bazi vlade i opozicije. Svi su oni. Vojska Pravaštva. nego za držanje vlasti u Jugoslaviji.nego dio hrvatske Vojske. borbe za biološki opstanak. Zaštita je trebala biti više politički i psihološki čimbenik masa za manevar na stranačkopolitičkom polju unutar granica JUGOSLAVIJE . pukovnika Kovačevića. oko koje će se kasnije okupiti narod u obrani granica i interesa naroda. nego jedan čisto stranačko-politički manevar. a prišla Ustaškom režimu.STRANAČKI ODRED. To ga je dovelo u ćorsokak. dopukovnika Pribanića i druge. Kad je Zaštita svjestna povjestne uloge odbila nalog Mačeka. logor kojega smo isto naslijedili od Banovine. dr Maček njen šef kao vodja Stranke-Naroda ! Tako se dogodilo da su neki odredi bili upotrebljeni za zatvarati nacionaliste ustaške-stranačke protivnike. ili za manevar protiv srpske jugoslavenske vojske.samo ne HRVATSKU DRŽAVU I HRVATSKU VOJSKU. zato mu nije bilo stalo ni do HRVATSKE VOJSKE jer od nje nije ništa očekivao. a on. da mu dovedem pukovnika Batušića. Zato on nije ni očekivao pomoć od svoje Vojske. tj. Zato nije htio do sebe pustiti zapovjednike bivše Zaštite. On je vjerovao u političku soluciju. sa kojima sam bio u dobrim i prijateljskim odnosima kroz cijelo vrijeme rata. za njegove pojmove. jezgra. ne za stvaranje ili obaranje Hrvatske ili Srbije. Izdajom -stranačke ideologije i interesa Seljačkog Pokreta. Opet se vraćamo u isto. da bude u Vladi. Velikosrpstva i Komunističke Partije Jugoslavije. To za njega nije bio problem Srba i Hrvata. s kojom je mislio poduprijeti svoje političke kombinacije. Maček je to smatrao IZDAJOM. da se bori za očuvanje Jugoslavije. koja je bila mač u rukama beogradskih vlastodržaca. kako sam predlagao. problem Hrvatske Države. Njegova je Vojska. tj.

nego da ga ne odvedu Srbi. ni svoju.pok. da vidim reakciju. posebno nakon kraha «blitzkriega» tj. ni puka. nije gledao tako tragično ni na sudbinu. jer su suradjivali sa 84 . a ne Rusija. Stvorio je svoju političku filozofiju i mirno čekao. On je. On je mislio čekati u svom dvoru u Kupincu razvoj situacije. kaj bumo. On je vjerovao i u to. naravno. da se nitko nebi usudio dirnuti u imanje Mačeka u Kupincu. strjelovitog. -itd. Dogadjaji rata nisu bili nepoznati Dru Mačeku. kako su mi rekli. v ratu smo. da će na našem području zapadni saveznici imati riječ. jer nam je bio cilj da Maček zna istinu i iz drugih izvora. Mi smo rado gledali na kontakte dr Mačeka sa onima iz vana. Nije. da su bolje živile Mačekove svinje. Nije mogao vjerovati da bi Englezi dopustili da Rusija stigne na Mediteran preko Jadrana. kao nekada na svom putu izmedju Zagreba-Beograda i Kaznionice. pomagali ih. bogato i moderno stočarstvo na bazi najčistijih rasa u kravama i svinjama. dakle trebao da ga netko brani. koncentrirana oko kuće. Nijemci ili Partizani ili tko dnzgi. PRI VLADI. ni Hrvatske. koji su mogla imati interesa. da je to zbog toga. Straža koja je čuvala imanje bila je. Radić. da je pobijena posada. imao jedno uzorno gospodarstvo. kada smo mu znali reći kako su ovome ili onome HSS-ovcu zapalili imanje i pobili obitelj. Kad bi mu rekli. ili da ga ne ubiju oni. jer su bili uvjereni. da su saveznici bombardirali ovu i ono mjesto on je skoro uvjek na sve lakonski i bezbrižno odgovarao: je. brzog rata sa strane Nijemaca u Staljingradu. Pa zato na svinjac nitko nije mislio a niti su od nas zahtijevali. pročitao. Dali smo mu sve mogućnosti da zna što se dogadja i ja sam mu osobno davao i neke povjerljive vijesti stranih radio postaja s ciljem. Jedno je sigurno: on je vjerovao u pobjedu zapadnih saveznika mnogo sigurnije nego mi u pobjedu naših saveznika. da je jedan jedini puta reagirao violentno. i onda odgurnuo bez riječi. kaj im ja mogu. nego mnogi ustaški borac za vrijeme rata. naime. Nije ni on sam vjerovao. blizu kuće i na glavnim točkama sela s ciljem da bi se spriječilo ne da Maček utekne. začudjujuće i što nikada neću zaboraviti. pa ni onda. da je ubijen neki njegov narodni zastupnik. je tak. Svakako valja reći. Nekada bi bacio pogled. On je znao reći. da je pao neki grad. jako moderno uredjen. Svinjac mu je bio podalje od imanja.

a da bi Maček mogao ostati kod vjerovanja u svoje kombinacije sa strankama. Posebno nakon «puča Lorković-Vokić» očito je bilo da jedan dio Hrvatskog Domobranstva. Psovao je. politički. Bio je to. pa smo nastojali da Bažo dostavi što više vijesti Mačeku. vladama i političkim osobama. svim bogatašima. k tome bio u rodu sa Bažom Vučkovićem. kao što je prije vjerovao u kombinaciju Krnjevića. pa neki i pomrli od gladi za vrijeme samog postojanja Hrvatske Države. On je još uvjek vjerovao da sjedi na svim stolicama. a i naroda uopće. a Ustaše «žuljale kukuruzu» i očevi im u Hercegovini gladovali. Namjerno smo puštali sve vijesti. ipak gleda na Mačeka. koje ne želim staviti na papir. General Moškov je. kao države. Zaželio sam da partizani i vlasi odvedu sve svinje svijeta svim demokratima. blagosivajući činjenicu. Pa i one skupocjene čiste pasmine. te da samo treba vidjeti «kaj bu». Previše se toga već bilo dogodilo. On je vjerovao ili u kombinaciju Šubašića. ali svakako tada sam ja imao pravo. tj. sjetio se svega što su Vlasi napravili. za mene jedan uspjeh. osobno jedan od najtužnijh dana moga života. i Jugoslavije. koji je bio zastupnik ili kandidat za zastupnika u Boki. Kad su mu to rekli bjesnio je: vrag im vlašku. Nije mu bilo stalo do Hrvatske Države. Ustašama itd. svim veleposjednicima. koje su neki «konspirativno» slali dru Mačeku. Jednoga dana se dogodilo da su se partizani privukli i odnijeli sve što je bilo u svinjcu. a kasnije i čitavim državama i narodima. kuda će tu stolicu odnijeti. vikao.. tj. jer iz njih da nikada neće biti ljudi. pa i dio Ustaša. te kakvo će stanovište zauzeti pobjednici prema HSS-u i njemu osobno.Ustašama. i bio je. koji su švercali sa mesom za dukate. 85 . daje interniran i prema tome tobože «nekompromitiran» suradnjom sa Nijemcima. i svakako u neku kombinaciju izmedju zapadnih saveznika. Pri kraju rata već je bilo malo drukčije. kako je rekao. nego do stanja HSS-a u novim prilikama. i u kombinaciju sa komunizmom i onu drugu sa velikosrpstvom. i tu je bilo riječi..

86 .

Ako ove riječi spojimo s njegovom izjavom. ustaškom dužnosniku Vladi Singeru.VLADO SINGER O DRU VLADKU MACEKU Dr. utemeljen na strašnom nesporazumu. a on je sebe smatrao političarom čija je glavna dužnost preurediti Jugoslaviju da bi u njoj Hrvati imali dovoljno političkih sloboda kako bi se mogli posvetiti socijalnim pitanjima. kao što sam priznaje. te po kojemu mu jugoslavenski okvir nije bio toliko tudj. On je bio kriva osoba na najodgovornijem položaju u najkritičnijem razdoblju suvremene hrvatske povijesti. danom u istom položaju. Mačeka koji je iskreno vodio narod u jednom smjeru. te da je u mladosti bio socijalist. Narod je u njemu vidio prvaka u borbi za hrvatsku nezavisnost. Ne smijemo smetnuti s uma ni Mačekovo slavenofilstvo koje gaje privuklo Radićevoj stranci. Slavenofilstvo je drugi ključ za razumijevanje Mačekove politike i drugi razlog nesporazuma izmedju njega i naroda koji je za njega glasovao. dobivamo jedan od ključeva za razjašnjavanje tragičnog nesporazuma izmedju dr." izjavio je svom drugu u zatočenju. Ova dva argumenta . kao onima koji su se izgradili na Starčevićevim državo-pravnim temeljima. dok je ovaj isto tako iskreno vjerovao da ga vodja vodi u drugom pravcu. a ne starčevićanac kao većina njegova naraštaja. "Ja sam radije za Jugoslaviju u kojoj bi Hrvati bili slobodni negoli za Hrvatsku Državu u kojoj bi se vladalo diktatorskim metodama. Vladko Maček predstavlja u hrvatskom političkom životu najćudniju i najmanje logičnu pojavu. da je od najranije mladosti pridavao više značenja socijalnim nego li nacionalnim pitanjima. Izmedju njega i naroda postojao je raskorak.

87 .

nije znao što bi trebalo činiti u odredjenim časovima. Nakon propasti hrvatske države dr. jer "narod će biti sačuvan od rata i zajamčene granice (Jugoslavije.pokazuju čovjeka čvrstih pogleda. talijanska glupost i prepotencija u pitanju Dalmacije. U ime demokracije i vjere u pobjedu Engleske osudjivao je ustašku politiku. Dakle. ako bi se time spasila Jugoslavija ili se stvorila Podunavska konfederacija. a da ga pri tome ne bi smetao fašizam. ili bar njegov mladji borbeni dio.). kad bi Englezi po njegovu mišljenju. kao vodja i stari političar. Sam nije znao ništa savjetovati. Isto tako Maček bi pristao na personalnu uniju s Italijom. samo onda komadali Jugoslaviju ako bi narodi bili nesložni. Iskustvo s drom Vladkom 88 . smatrao je Maček. a sačuvali je i povećali je ako se poštuje sporazum. koji je u danim prilikama pokušao. s punim pravom. Usporedo s ovim pogledima. ustašama prigovara politiku prilagodjivanja Osovini. Ako on. čak i s izgledima na proširenje". ni demokracija ni anglofilstvo nisu mu bili zaprijekom da bi bio za prihvat Hitlerovih uvjeta postavljenih Knezu Pavlu. travnja 1941. no u potpunoj suprotnosti s politikom koju je javno vodio. pa i na neke tada moderne fašističke oblike. uz najveće osobne žrtve učiniti nešto za Hrvatsku ? A u tom pogledu bio je neumoljiv. Maček bi na to pristao da bi spasio Jugoslaviju i s manje žrtava dočekao konac rata. kako je onda mogao osudjivati isti taj narod. ur. jer je time oslobodjen neprilike u kojoj bi se nalazio kad bi narodu morao nešto savjetovati. kad se radilo 0 spasavanju Jugoslavije. ali bi to bilo blaže nego da se opre Nijemcima. no druge je znao osudjivati. Vladko Maček ju je oštro kritizirao u svojim uspomenama. nego je bio sretan što je u zatvoru ili zatočenju. ali sam je bio voljan voditi je. Prihvatom Hitlerova diktata narod bi pao doduše u ropstvo. Medjutim. Ni u čemu se ne očituje veći raskorak izmedju naroda i vodje nego u ovim aspektima Mačekove politike. poslije kraljeva državnog udura 6. Ustaše su pristali na suradnju s Osovinom. koji tumače njegovu osobnu protivnost Nezavisnoj Državi Hrvatskoj stoji potpuno protuslovlje u držanju prema Nij emcima i Talij anima. ili poslije propasti Jugoslavije 10. siječnja 1929. pr. da bi stvorili hrvatsku državu. nego samo. no sve je to bilo znanje poslije dogadjaja. kao npr..

gdje je djelovao u ustaškim redovima. gdje je 1943. ubijen. Za nove naraštaje želimo reći. On je doduše još prije. dok je bio na položaju. da svaka pojedinost koja može osvijetliti njegove misli treba biti objavljena Zato smo se odlučili na objavljivanje izvješća koje je ustaški povratnik Vlado Singer poslao iz zatočenja svojim pretpostavljenima. Poslije 10. 89 . Krivci su pobjegli partizanima. no u tome je uživao potajne simpatije mnogih mladjih ustaša. Ustaška lojalnost i osobno poštenje Vlade Singera bili su izvan svake sumnje.Mačekom je toliko važno u hrvatskoj političkoj povijesti. Nikada nije razjašnjeno njegovo ubojstvo. ušao je u Ustašku Nadzornu Službu i dobio odsjek za obaviještajnu službu. u užim krugovima znao govoriti da ne vjeruje u pobjedu Osovine i da bi bilo potrebno da ustaše organiziraju povlačenje u šumsku gerilu. Nekoliko mjeseci nakon što je preuzeo taj položaj sabotažom komunista je oštećena zagrebačka telefonska centrala. da je Vlado Singer bio student nacionalist koji je za vrijeme diktature kralja Aleksandra bio nekoliko puta zatvaran i mučen i konačno pobjegao u inozemstvo. no radilo se o njegovom osobnom prijatelju kojega je poznavao iz studentskog doba kao dobrog Hrvata i koji je tek kasnije postao komunistom. niti tko je dao nalog za taj nepotrebni zločin. te je teško da bi to bilo razlogom njegovoj eliminaciji. Donosimo tekst njegova izviješća o dru. kao jedan od najistaknutijih mladih ustaša. travnja 1941. Na zahtjev Nijemaca Singer je kao odgovoran uhićen i zatočen u Jasenovcu i Staroj Gradiški. Mačeku koji smo dobili od gosp.. Srećka Rovera iz Australije.

već sam naprotiv od prvoga časa nastupio prema njemu ustaški otvoreno. pa se je ovaj moj postupak pokazao svrsishodniji.a to mi je dao i razumjeti. legli bi svi. vjerovao je . i to baš zato. Inače je moje držanje prema njemu bilo. to jest u zatočenju. Dr. da sam ja poslan tamo sa zadaćom. da steknem njegovo povjerenje. Maček se ubrzo uvjerio. Izbjegavao sam oštrije izraze. a sigurno ne bih ništa postigao. već i zato. spavati. ali u političkim razpravljanjima nisam poznavao kompromisa. kako već mora biti prema čovjeku. Kad sam ja tamo 90 .po tome prije moga dolazka. Moje sam ustaštvo naglašavao pred njim možda jače no što bi bilo potrebno i no što je moj običaj. jer sam znao. ali mnogo kasnije pripovijedao . da ja radi toga. a po svojoj dužnosti izvještavam slij edeće: NAŠ ODNOS Po mom dolazku u Jasenovac držao se je dr. i nastoj ao da ga ničim ne smetam u nj egovom komoditetu i da mu ne idem na živce. mijenjam uvjerenje i držanje ili da špekuliram na njegove simpatije. Vladko Maček u prvi mah prema meni potpuno suzdržljivo. koji nam po godinama može biti otac. da gospodin ne bi pomislio. da bi obratan postupak s moje strane pojačao njegovu suzdržljivost i sumnju. čuvao se uvrij eda. Moram iztaknuti. Iako mu je bio poznat slučaj sa brzoglasnom središnjicom i moje uhićenje s tim u vezi. kad se u 11 sati utrnulo svjetlo električno. dok je on bio sam ondje. da nijesam ničim nastojao. što se nalazim u ovom položaju.po svoj prilici . da moje zatočenje nije bilo prividno i to kako mi je sam. pa i njegovi čuvari. da izpipam njegovo pravo mišljenje ili čak sa kakvom specijalnom misijom.TEKST SINGEROVA IZVIJEŠĆA U vezi s prethodnim razgovorom.

.

Iznosim sve po sjećanju ne držeći se pri tome nikakva reda. pa bih morao više paziti što pred vama govorim. nastojao bi zaodjenuti u što objektivnije ruho. To mu ne bi uspijevalo. Ipak se izjave. pa i s te strane možete biti mirni. S osobitim bi se pomnjom ispražnjivalo oružje i pohranjivala municija što prije mog dolazka . koja je gorila kroz cijelu noć. da on to ne opazi." Kada sam mu rekao.nije bio slučaj. rekao mi je.došao. Jednom sam pisao Veri Stipetić malo duže pismo. a ustaški način promičbe ne dopušta polemika. jer bih napao Vas. Medjutim za Vaše umirenje mogu Vam reći. ali ipak Vi ste bili novinar. odnosno Vaše nazore. Vladkom Mačekom u koliko mi Vaša demokratska i slobodoumna cenzura ne bi zaplijenila." Pročitao sam mu iz pisma jedan odlomak o Ljubinom Foksiu i Bongi i odmah dodao: "Kad bi ste jednom opet došli na vlast izdao bih brošuru pod naslovom Bio sam zatočen s dr. da u tu mogućnost ne vjerujem. da u meni stvori utisak protivnika. da se ne smatram tako važnom osobom. kao i o samom ustaškom pokretu uobće a o osobama napose." OPĆENITI STAV MAČEKA Izjave. jer u gotovo svim bitnim pitanjima nije mogao 91 . mogli biste Vi to jednog dana sve objelodaniti. ali apsolutno lojalna protivnika. Još bih time samo pojačao njegovu suzdržljivost. a povrh svega vidljivo je želio. koje stavljam medju navodnike. promijenio se postupak a i pažnja pooštrila. a ni bilježio pojedine njegove izjave jer mi nije bilo moguće učiniti. mogu uzeti doslovce jer su mi ostale jasne i žive u pamćenju. "Ili Vas smatraju vrlo opasnim ili misle. prosudjivanja i kritika o našem nastojanju i poduzetim mjerama. Nijesam vodio dnevnik. tako da ni jednog časa nijesam bio ostavljen na samu. da se sam sa sobom bavim. U 11 sati nakon što se ugasilo električno svjeto napalili bi petrolejku. pa mu je to odmah upalo u oči i primijetio: "Što Vi toliko pišete. da bi mogli počiniti samoubojstvo".kako on kaže . da ne pišete memoare. već kako mi koja stvar pada na pamet. a straža bi stalno bdila izmjenjujući se cijelu noć. izpravio je: "To ni ne mislim.

.

pitanje odnosa prema Italiji) očito je izbijala zloradost. kako on kaže. Svoje političko stanovište uopće nije tajio." Jednom zgodom su naši čuvari pripovijedali medjusobno nešto o dogadjajima iz borbe u Bosni. a kadar vam je i po pola sata na glas čitati citate iz Tolstoja. TOLSTOJ I MAČEK Odmah po dolazku pitao sam ga ima li knjiga za čitanje. već što oni. To je moje evandjelje i kad mi je najteže. Inače je dobivao knjiga od kuće. Na noćnom ormariću kraj njegova kreveta nalazila se jedna odebela tvrdo u žutoj boji ukoričena knjiga. da se znade njegovo mišljenje. ali kadkada nije imao svojih. On se upleo u razgovor i počeo ih koriti. od nje se ja uopće nikada ne rastajem i svakamo je sobom nosim. što mu se jednom zaista dogodilo i to kada je tvrdio. a u prisutnosti trećih osoba i demagogija.prikriti svoje prave osjećaje. što bi se on bojao. Tolstoj Vam na to divno kaže.. pročitam nešto iz Tolstoja i u tome nalazim svoje umirenje. da smo mi svojim postupkom provocirali četničke nerede. "To je moje vlasništvo. a kadkada (pogotovo u poteškoćama oko prehrane. već je naprotiv uvijek otvoreno izticao. pa mu je Ljubo nabavio nešto kako on kaže"erarskih knjiga". sad ću Vam odgovoriti. jer on čak i želi. odgovorio mi je. 92 . svaki čas citira Tolstoja i njegove misli. U sebi sam se smijao uspjeloj šali (misleći da su mu tu knjigu naši podvalili) i upitao ga da li je i to erarska knjiga? "A ne". Uopće i ne misli svoj om glavom. a u prvo se je vrijeme upuštao u raspravu i u prisutnosti stražara. pa ću vam pročitati. Nema gotovo razgovora. kojeg se ne bi završilo riječima:"Čekajte samo. ali me je ipak jednom zamolio." I u istinu to je njegovo evandjelje. ne znaju zrelo politički misliti i prosudjivati.. pa ga onda krivo sude i identificiraju ga čak i sa četnicima. Pogledao sam naslov ćirilicom štampani Tolstojev "Put u život" u izdanju Gece Kona. da ga ne potičem na diskusiju u njihovoj prisutnosti i to ne možda.

.

Pri završetku . Ta sam učinio i sve doslovce po diktatu: "Nisu po sebi samom zla ubij stva kradje i slično. "A sad ću vam izdiktirati" -nadodao je aludirajući na svoje stanovište "nešto što se odnosi na vas intelektualce i zapamtite da to nije rekao Tolstoj već Isus Krist. koji se tim djelima medju ljudima radja i sve više i više raste. "tako nešto bilo mi je rečeno i prigodom moga hapšenja." Svraćajući ponovno razgovor na tu temu. Konačno.ništa sigurno kazati. da se preslušavanjem uhićenih komunista ustanovilo. pa Vas se moralo na neki način zaštititi. jer kako i sami znadete.. bio sam već u to vrijeme uhićen.a kako su oni. prelaz imovine iz jednih ruku u druge.. ali to se moglo i na drugi način izvesti. Što je ubijstvo? Prelaz života u smrt.. toga je bilo uvijek i bit će. da sa mnom ne može izaći na kraj otvarajući "Put u život" zamoli me da uzmem u ruku olovku i papir.kazao sam mu . ali sam nešto čuo." "Da. a osim toga čemu su mi onda zaplijenili moje lovačke puške. UZROK ZATOČENJA? VEZE Mnogo ga je zanimalo . da oni pripremaju atentat na Vas. pa da će mi nešto izdiktirati umjesto odgovora na moje primjedbe. ne bi li možda što od mene saznao. To nama naravno ne bi bilo ugodno. Sablazan mora biti na svijetu. ... u diskusiji bili slabiji priskočio sam im malo u pomoć. a što je posve shvatljivo." Moj odgovor nij e važan. jednom mi je rekao: 93 . da bi poslije pala sumnja na nas. ." odgovorio mi je.što je pravi razlog njegova zatočenj a i stalno je svraćao razgovor na tu temu.rekavši mi. Na Savskoj je još ubačena o tome jedna verzija. ali teško onom kroz koga sablazan dolazi. što je kradja. a izveli bi ga na takav način. Toga je bilo uvijek i biti će i to svakog čovjeka čeka. ali je zlo onaj osjećaj uživanja. pa sam ponovio: "Ne bih Vam mogao o tom ..

moje učestvovanje u Simovićevoj vladi. On meni ne govori ništa ne samo zato što sam zatočen. što se Vas tiče. pa mu je onako izdaleka nabacio njegove veze s inozemstvom i to mu je dalo povod.ako tražim . Prije bi to Vama rekao." "Sve više sam mišljenja .nastavio je . To bi značilo onda sjediti ovako do konca rata. pa moj proglas. . njega sam ja poslao u londonsku vladu" Onda opet drugom zgodom: "Znate na temelju čega zaključujem. ako Nijemci ne bi to zahtijevali. a prigodom moga rodjendana i imendana nisam bio ničim smetan. da meni može . I već me je slijedeći dan pozvao i kazao mi da je javljeno iz Zagreba." zapitao sam ga." "Možda i zbog Krnjevića?" "Da i to bi moglo biti."Znate li. da nijesu možda Nijemci zatražili moju internaciju?" "Ne znam. Bit će da mu je netko zaista podvalio." "Šta Vi mislite. što ja mislim. pa sam se obratio na kotarsko poglavarstvo. zbog dozvole. da mi dade misliti ili me je zaista netko denuncirao. već i što sam 94 .kad smo ostali sami . Kotarski predstojnik mi je rekao. Rat će još dugo trajati. da li je to Luburić samo onako nabacio. "E pa znate. da mi tu dozvolu na svoju ruku ne može izdati. A poznato mi je.da je to usljedilo na zahtjev Nijemaca. . ja da bih imao veze s inozemstvom. To mi ne bi bilo ugodno. Htio bih baš znati. da mene ne smiju ničim smetati. da se opet ." -Kako? -Po razgovoru s Ljubom. Pa onda zaista ne bih znao čemw ova promjena postupka. Vi bi to mogli znati. zašto bi Nijemci tražili Vašu internaciju.vrati na tu temu: "Vidite šta kaže Luburić. -Ljubo mi ne će ništa kazat.izdati dozvolu i za stotinu pušaka. da je bila dana i uputa vlastima. već će prije pitati Zagreb. da su Nijemci tražili moju internaciju? Imao sam dvije lovačke puške." Jednom je došao Hajduk.

po narodnosti Hrvat. ime mu neću spomenuti. on bi Vam već nešto više kazao. On mi je bio prijatelj. -E to neću. -Poslije 10. -I to bi bilo sve. odgovorih mu. -Pa pitajte Luburića. S inozemstvom nisam podržavao zaista nikakve veze. travnja niste s njim nikada imali nikakva dodira? -Ne. koji da muje kazao: -Kad se budete svraćali predsjedniku. Boravio je poslovno u Zemunu i tamo se je sastao sa Cvetkovićevim tajnikom Atanasijevićem (možda i Tanasijevićem ili Nastasijević. recite mu. govorio je Maček.ustaša. inače se s nikim nisam sastajao. On je obična Pavlova kreatura.Za nas Hrvate je i Beograd inozemstvo. što još Vi ne bi znali. on je moj osobni prijatelj. ali je ustaša. Maček. ali s Nišom? I opet se nasmjehnuo i nastavio: -U Nišu živi doduše Cvetković. da ga Cvetković srdačno pozdravlja. onda mi je kazao: 95 . upao sam mu u riječ. Nasmijao se i rekao mi je. -S Beogradom možda ne. ali politički do njega nisam držao nikada ništa. imena dosta lako zaboravljam). Kada je izašla odredba o sazivu Hrvatskog Sabora. vi ste prijatelji. dovršio je dr. -Ne znam zbilja na što cilja. sigurno mi ne bi ništa kazao. pa znade. On politički u Srbiji ništa ne znači i ne predstavlja baš nikoga.. tek mi je jednom došao jedan gospodin. Uostalom prema Vama je još mnogo prijazniji nego prema meni. pa se i moja politička suradnja s njim bazirala na toj činjenici pa što bih onda s njim pod današnjim okolnostima mogao učiniti. da znade kuda pucam i dodao: -Ne niti s Beogradom nisam podržavao nikakve veze. da mi takve stvari ne može govoriti. . odgovorio mi je Maček. .

Poznam ga još iz tih vremena i on je znao još za vrijeme Koroščeva života. bio je kod mene u Kupincu . da je .kompetencijom naših vlasti. što Vam tada nisam kazao. i to nešto prije nego li sam bio uhićen.zbog velikog povjerenja . i zbilja ne bih htio da se gdje iznosi i to ne zbog mene. pa smo razgovarali. Aufsenegg."E sad mi je jasno. -Sve sam više uvjeren da je Hrvatski Sabor jedini razlog mom zatočenju. Prije sam pomišljao i na Nijemce. Aufsenegg. ali i na još neke stvari. Prividno je došao posjetiti nekog popa u Kupincu. čak su ga . da će ići u Kupinec. ali sada posve sigurno znadem. vama će biti nepoznato ime dr. On je mišljenja da će Englezi pobijediti. Moramo dakle nastojati. da sa što manje žrtava preživimo ovu prolaznu buru.bi mu svaka sitnica mogla naškoditi. pa je kad smo ostali na samu . Njemu se izmaknuo pod izlikom da će sam malo prošetati po selu i tako je neopazice skočio do mene. Već Vas prilično poznam i znam. pa bi i sve žrtve bile uzaludne. koja neće biti dugotrajna.upućeniji nazivali "sivom eminencijom" slovenske politike. bio je neobično veseo. a ja ne bih htio biti uzrokom ničij oj nesreći. Taj dr. Kad mu je Hajduk poručio. "Ovaj čas mi na našem položaju ne možemo ništa mijenjati (misli pod "mi" Hrvate i Slovence) rekao mi je dr. već zbog osobe o kojoj ću Vam govoriti. da smo protivnici. ali mi se već sada moramo 96 .počeo je znate onda kada mi je Luburić nabacio. pa .nastavio je Maček neki.postao glagoljiv. Zaista ne bih htio da bilo tko strada. ali znadem da ste pošten i lojalan i uvjeravam Vas da se radi o čovjeku koji nije pod . onda sam pomislio na još nešto.što se bar Nijemaca tiče sve u redu. Nakon Poglavnikova govora u Hrvatskom Saboru bio je očito zadovoljan i uvjeren da se sada približuje konac njegove internacije. Svojevremeno je baš kao čovjek Koroščeva povjerenja bio postavljen na iztaknuti položaj u ravnateljstvu Narodne banke u Beogradu. a i poslije k meni dolaziti. spretan čovjek došao je dakle meni u Kupinec. Aufsenegg. "Kako čovjek više puta krivo sudi" . To se malo i proslavilo. iznimno je popio i malo prošeka. pa sam zato i interniran". Pavelić je možda mislio. Jednom. Bio je jedan od najintimnijih prijatelja Korošca. sada živi u Ljubljani pod Italijom. To je jedan Slovenac. da bih ja podržavao veze s inozemstvom i da sam uslijed toga valjda i zatočen. da bih mu ja ometao taj posao.

.

-O moj Šubašiću. jer bi htio sa mnom razgovarati. što ima novoga. ako želite i odmah? -Dobro. da dočekamo ono što će engleskom pobjedom neminovno doći. da odmah dodjem na kolodvor. kad mu se pruži zgoda. zlo je. Maček ovako: "Pred Josipovo sam odputovao iz Beograda. pa smo se razišli. da će opet. da kaže Pavlu.spremati. o moj Šubašiću. -Što se dogodilo. a da ništa stvarnog nismo dogovorili. da se na kolodvoru nalaze dvorska kola sa Pavlom. onda Vas molim. On je tek rekao. Pavle je umolio Šubašića. jadao se je Pavle.nastavlja Maček . jer sam htio proslaviti imendan svoje žene u krugu obitelji. Maček? -Nema ga. To je Šubašić i učinio. Rekao sam Šubašiću. Bio sam u Zagrebu. Ja se nisam konkretno izjašnjavao. Našao je Pavla gdje nervozno šeće po salonskim kolima i ugledavši ga odmah je upitao: -Gdje je dr.ali to bi bila jezgra njegova izlaganja. a Pavle je neprestano jadikovao: 97 . SLOM JUGOSLAVIJE I MAČEK Dane pred slom Jugoslavije opisuje dr. da sutra u jutro bude svakako u Beogradu. Šubašić ga je pitao. to nije nikad moj običaj. da mi kaže." Dugo smo razgovarali . kad mi je telefonirao Šubašić. Visočanstvo? -Možete li dobiti telefonsku vezu s Mačekom? -Mogu. da se nalazim u Kupincu i da on ode mjesto mene do njega. Najtješnja hrvatsko-slovenska suradnja mora biti baza i kičma buduće velike federativne Jugoslavije u koju će Slovenci ući teritorijalno ojačani. nalazi se u Kupincu. skoknuti do mene. koji putuje u Njemačku. da mu javite.

.

Cincar Marković i ministar vojske general Pešić. zlo je. Iznio je vanj sko-politički položaj i ponovivši što je rekao Pavle. bit će i oni nešto slabiji. onda sam i ja za prihvat pakta. te se spojiti sa Grcima.-O moj Šubašiću. Poslije moga izlaganja Cvetković je zamolio Pešića da bi on izložio kakvo je stanje u vojsci i kako vojska gleda na mogućnost obrane zemlje za slučaj. izlaz na Solun. da će se dobro svršiti? Evo vidite moram odmah u Njemačku.počeo je Pešić. Mi tu ništa ne žrtvujemo a sve dobivamo.rekao je Cvetković.i odmah po povratku Pavla sastalo se krunsko vijeće. Tako bi se na našem teritoriju mogli braniti daljnih osam nedjelja onda bismo se morali povući u Grčku ili kapitulirati. da smjesta dodjem k njemu i sada ćemo sigumo biti stavljeni pred odluku. Poslije njega govorio je Cincar Marković. čak i s izgledom proširenja. U medjuvremenu bismo mogli eventualni izvršiti napadaj na Albaniju i zbaciti odanle Talijane. "E kad je tako . Nema više nade. Pavle je izložio položaj. teško nam zlo prijeti. Uz Pavla bili su prisutrii regenti Stanković i Perović. ne traži se prolaz stranih vojska. ako bi bila odbijena njemačka ponuda."Pitanje je samo koliko će nam dati vremena da se pripremimo i provedemo mobilizaciju. Cvetković i ja. da se prihvate uvjeti. Nakon njega uzeo sam ja riječ i iznio sve unutarnje i vanjske razloge. jer prema našim podacima ne raspolažu na našoj sjevernoj granici s velikim snagama. Ipak na Dravi se duže od osam dana ne bi mogli braniti i povukli bismo se u Bosnu. nastavlja Maček . Takodjer se od nas ne će zahtijevati ni oružana intervencija. pozvao meje Hitler. a mi bili napadnuti od Njemačke. na liniju od mora preko bosanskih planina na balkanske planine u Srbiji. a ne će to ni u buduće tražiti. Recite Mačeku. Napadnu li nas odmah. Konačno se založio za bezuslovni prihvat pakta. . "Bit ćemo napadnuti sa sjevera" . sačuvane i zajamčene granice. takodjer se založio za prihvat pakta." Uzeo je riječ 98 ... Nepovredivost naših granica zajamčena. kao nagrada za naše lojalno držanje. Po sklapanju mirovnih ugovora stavlja nam se u izgled. Iznio je Hitlerove zahtjeve i ponude. "Otputovao sam u Beograd. koji su povoljniji nego što je itko mogao očekivati? Narod će biti sačuvan od rata. Traži se naš pristup osovinskom paktu. da svakako sutra bude u Beogradu.

koja će makar i simbolički ratovati na strani Engleza. Borit ćemo se do zadnjeg daha. mi ćemo se braniti na Dravi. ukrcat ćemo se u brodove i svakako sačuvati snagu. sa svim sam engleskim prinčevima pohadjao školu i s njima ostao u najprijateljskijim odnosima. da prihvatite pakt. Na to je ponovno uzeo riječ Pavle i rekao: "Vi znate. "Što znači ratovati simbolički?" . borit ćemo se na Savi. ne dopuštaju mi da vodim računa o svojim intimnim osjećajima već samo se ravnam po realnim mogućnostima i interesima zemlje i naroda. kažem i savjetujem." Još je spomenuo neiscrpive snage britanskoga carstva." Stanković je na to reagirao da bi takvo držanj e značilo izdaj stvo prema Grčkoj. ali ih na žalost moram prigušiti. moramo održati naše obaveze prema Grčkoj i vjernost demokracijama." Tu gaje prekinuo Pešić. pa ako Grčka i bude svladana.rekao je . "Mi moramo braniti svoju slobodu. kojima se pridružuje Amerika i slavenska Rusija. svladaju li nas. Vojnik poznaje samo takav način ratovanja. koji se najoštrije oborio na pakt i ustvrdio da pakt bezuvjetno donosi robstvo. a još vam. Ako nas napadnu.Stanković. "Mi se moramo braniti makar samo simbolički. što je Mačeka ponukalo. (a) moramo li se povući odatle. a znate i to da je moja žena grčka princesa. da ponovno uzme riječ. te dočaravao pobjedu Engleza i njene posljedice. po naravi sam prožet demokratskim osjećajima. tući ćemo se u planinama. makar se odmah sa jezgrom vojske morali povući u Grčku. Svi su moji intimni osjećaji na strani Engleske i njenih saveznika. da sam ja engleski djak. znajući da će borba biti bezizgledna. gospodo. moj a odgovornost prema narodu i državi čije mi je vodstvo povjereno. ako do borbe dodje. 99 . moj a savj est. da će demokracije konačno pobijediti i da bi takvo držanje Jugoslavija onda skupo platila. da sam sa engleskom kraljevskom kućom i rodbinski povezan. svoju čast." Stanković se medjutim i dalje borio."Ja sam vojnik i poznam samo borbu.

rekao mi je Pavle. tako da pojedine dijelove teritorij a dadu Njemačkoj. koju mi je Pavle povjerio u najvećoj diskreciji. a sve samo zato da pružimo simbolički otpor. u koju on sigurno vjeruje. Stanković tvrdi."Gospodin Stanković se boji. onda dolazi nešto drugo. neće Englezi to moći učiniti. -. to jest uslijed 'prihvata pakta. -Ma što Vi tu bulaznite. Zemlja će biti opustošena i poharana. da ćemo uslijed takvog našeg držanja.njihovoj ludosti. Italij i i Bugarskoj te Madžarskoj? "Htio samjoš spomenuti" . raskomadali Jugoslaviju. uhvativši se za glavu uzrujano prekinuo.onda dolazi Habsburg! "Upravo se čovjek mora čuditi . Razmotrimo stanje realnije na temelju onoga što nam je rekao Pešić. a oni će pobijediti."da će Englezi i u slučaju našeg pristanka na pakt. Evo izpričat ću Vam jednu vrlo interesantnu stvar. a to ropstvo neminovno dolazi i prema Stankovićevim perspektivama: Jer se svi nećemo moći iseliti u Grčku itd. Nastavimo li politiku sporazuma. kada bi nam se moglo zajamčiti da neće tražiti ulazak njemačke vojske na naše područje. 100 . Raskomadati Jugoslaviju moći će Englezi samo onda. -Razgovarao sam s Hitlerom na samu. Maček . a mi ćemo tako bez žrtava sačuvani. da nam u slučaju pakta predstoji sigurno ropstvo. To će ropstvo u svakom slučaju imati blaže forme. kad pobijede imati interesa na opstanku Jugoslavije. kako ne bi Englezi. Talijani! Kadu Englezi pobijede. da Nijemci ne bi ušli u Jugoslaviju. ako odbijemo ove ponude i pružimo oružani otpor. Ali me Stanković očito gubeći živce. jer sam ja uvjeren. pa i na temelju samih predpostavki Stankovića. što ja smatram.i rekao sam mu da bi sve išlo lako. stradati u slučaju engleske pobjede. krvne žrtve ogromne. a potvrdjuje moje mišljenje. dočekati novu mirovnu konferenciju. ako to budu željeli narodi Jugoslavije. i budu li svi narodi u Jugoslaviji zadovoljni. mnogo većom opasnošću po naš opstanak od Nijemaca i Talijana .nastavlja Maček . . kad pobijede. kakvi Nijemci.veli dalje dr. negoli u slučaju. Ili zar će možda Englezi kazniti Jugoslaviju.

i ušao sam u kola. osobito u Bosni. da će se sve tako brzo svršiti. "Evo vidite i ove riječi potvrdjuju. te neprestano telefonirao. ušli bi i Talijani. jer se to kosi sa našim interesima. gdje su bili na silu zadržani.čini mi se u Simovićev stan. Pavle je bio jako nervozan i odmah me saletio s pitanjem: "Što je to. i htio narod ulazkom u vladu sačuvati od zla. Pred kolima na peronu je amo tamo šetao neki general (rekao mi je i ime." O samom puču priča Maček da su svi srpski ministri bili uhićeni. Pitao sam generala gdje je Pavle. rekao mi je Hitler. a okna su na kolima bila zastrta. kad je Simović obećao. zadovoljan što mi je uspjelo narod poštediti od ratnih strahota. da udju u vladu. sišao iz kola.poslušao. Poslije potpisa pakta. Opravdava taj svoj korak slijedećim riječima: "Nisam pak očekivao." Za Simovića . Nisam se time dao smesti i ostavio sam generala koji je bio u očitoj neprilici. što je on sa zahvalnošću prihvatio. kada bismo mi ušli sa vojskom u vaš teritorij. On me je. pa sam se bojao pokolja. da ga se smeta. Nakon kraćeg vremena obratio se Pavlu s riječima: "Visočanstvo. moja opaska). što se dogodilo? Pošao sam u Brdo. a ja sam mu savjetovao da ne ide nikako sam i dao sam mu u pratnju Šubašića. Na dan Simovićeva puča telefonirali su mi. a slučajno je i mene uvjerio njemački poslanik. a sada me ne puštaju dalje. Čini mi se kao da sam uhapšen. zovu Vas da se odmah vratite u Beograd. dok je sam ušao tek kasnije. da se na peronu zagrebačkog kolodvora nalaze dvorska kola i da bi Pavle htio sa mnom razgovarati. vratio sam se u Zagreb.-Ni govora o tome. već me po treći puta od Beograda zaustavljaju. Omogućen im je bio telefonski razgovor s Mačekom i on je dao pristanak. Odmah sam otišao na kolodvor. da neće dirati već što više proširiti sporazum. dok su hrvatski ministri bili pozvani . ali sam zaboravio. jer nije znao što bi učinio." Ispričao sam mu u kratko beogradske dogadjaje i preporučio mu. da za sada ostane u Zagrebu." Pavle se je odlučio na povratak. pa smo se automobilom odvezli u Banske dvore. General nas je slijedio svojim kolima. I on je s nama ušao u dvore. a on mi je odgovorio da "Visočanstvo vjerovatno spava i da ne želi. a to ja ne bih nikako htio.

101 .

" Mijenja stav prema situaciji na fronti. pa na ništa drugo ne misli. bez vjere. Bio je utučen."jer je on i onako uvijek govorio. Maček mu je odgovorio.kaže Maček – da je Šutej otišao dobrovoljno. jadao se i neprestano tužio što su njega. "Krnjevića sam odlučio poslati" .. Kad se je rastajao negdje u okolici Beograda sa Simovićem. Takav je bio i za vrijeme Šacine diktature. Simović se time zadovoljio. Kada sam došao u Jasenovac. Bio je jako nervozan. travnja povukao u Kupinec i više se nije bavio politikom zatočili i tako rastavili "od Pepčeka i mojih dragih mišeka". Kad bi to bio slučaj. zašto se Krnjević plašio toliko Nijemaca odgovorio mi je Maček: »On strašno mrzi Nijemce i on je svakako u emigraciju otišao dobrovoljno. da neće u Hrvatskoj dočekati Nijemce već da će. u koliko oni udju sa svojim četama u našu zemlju. a to meni ne bi bilo baš jako ugodno. ovaj mu je rekao. jer nervoza prelazi na bolest. U takvom bi razpoloženju on više puta govorio: 102 . već je on stvarno odavao izgled političara.. čovjeka koji se poslije 10. da on ostane s vladom. j er j a nikako ne mogu vj erovati . da ide na svaki način kući i da ni u kojem slučaju neće ići u emigraciju i dodao: -Na mjesto mene poslat ću vam Krnjevića. da bi bilo nužno.nastavio je Maček . da je bio više političar nego vojnik i da je uvijek bio demokratski nastrojen. našao sam ga u čudnom stanju i vrlo loše razpoložena. te su pribičevićevci s njim (još je bio pukovnik) podržavali vezu i na nj ozbiljno računali u slučaju prevrata.tvrdi. otići svakako u emigraciju:' Na moj upit. koji je potpuno svijestan. da je doživio slom svoje politike i koji se od budućnosti nema čemu nadati... To nije bilo simuliranje i hinjenje. nego na svoj obiteljski mir i komoditet. Nakon bombardiranja Beograda Maček je uhvatio maglu. sigurno bi poveo ženu i sina. dok su Šutej i ostali vjerojatno bili prisiljeni bježati s vladom.

pričekajte konac." Očito se vidjelo. Ni govora više o izjavama. samo bi trebalo naći zgodan modus. a onda se na žalost više ništa neće moći ispraviti. da muje baš njemački zastoj vratio vjeru u njegov stav i ulio mu neke nade i ako je to nastojao prikriti riječima: "Ne želim pobjedu Rusije i ja se toga ne bojim. pa će se vidjeti . gdje je bila do 103 . a nije mogao prigovoriti. Medjutim se stubokom promijenio. ma da ga on ne odobrava i ne bi nikada udario tim putem. To ga je uzbunilo i nije se mogao suzdržati već je prigovorio: -"Slušajte Vladek i moj je Božić.." Na pitanje te izjave još ću se vratiti. Za Božić smo dobili božićnje drvce. jer sam je postavio pokraj svoga kreveta. odnosno o djelomičnom povlačenju svoje obrambene linije i kad je nastao zastoj na ruskoj fronti.ako nas Bog poživi. a sad samo uzgred spominjem."Kad bih samo znao. a kad bi se prepirali tko je od nas dvojice u vanjskoj-političkoj orijentaciji.Čekajte samo. Nije mu baš bilo pravo." BOŽIĆ Nekako polovicom prosinca poslala mi je Vera "Plavu Reviju" s Poglavnikovom slikom. Dao sam ju uokviriti i postavio je u sobi. da se uščuva hrvatski narod . pa ja bih dao i izjavu. još nije sve gotovo. jerje to karakteristično po njegovo psihološko i živčano stanje. zašto me ovdje drže.znao bi poslije osokoljen ruskim protunapadajima govoriti: . kad su Nijemci izdali saopćenje o ispravcima. pa sam ju ja htio postaviti po starom običaju pod bor.. jer je o tome češće i ne uvijek jednako govorio. da je naš put. Vladek. ali bojim se da će tako biti. sa stanovišta hrvatskih probitaka zauzeo korisnije po hrvatski narod stanovište . jer se protivi njegovim načelnim i etičkim rasudbama i shvaćanjima pod sadašnjim okolnostima jedini put.i ako je i on prvotno govorio. a meni Pavelić nije Bog i postavite ju tamo natrag. ali nije prigovorio. tko je imao pravo Vi ili ja. ako je tomu razlog što je Krnjević u Londonu.

.

očito se vidjelo da mu idu na živce.barem što se njega tiče .« Nijesam mu htio pokvariti božićni "štimung" pa sam ga poslušao i on se primirio. niti ga je zanimalo što pišu." NOVINE Novine nije htio nikada čitati. obaviješten.proveli u prilično dobrom raspoloženju. zavjetovao se. osim njemačkog "Wehrmachtsberichta" i njemačkih službenih saopćenja u 2 sata po podne na njemačkoj radio postaji.j. a on je pjevao te čak i mene pokušao naučiti pjevati kupinečku božićnju (pjesmu) "Sinek Jezuš milo plače Okol ponoćke. jer ga smetaju pri čitanju. na rodjendan svoje žene. t. da bi se mogao do rodjendana ili imendana svoje žene s njom sastati. Badnju smo večer . III. Inače stalno napada popove. t. na dan kad je postio.j. pa se nije moglo. Govorio bi češće: Ja sam protiv . a kako mi je kasnije rekao. a tamo je stigao točno na 16. VJERSKI OSJEĆAJI Pri ustajanju i lijeganju uvijek se prekrižio. Ustaške propagandističke emisije bi ga uzrujale. a ironizira i ustanovu papinstva. a to bi učinio prije svakog obroka. To mu se izpunilo i vrlo je značajno. da će doskora kući u Kupinec. da je bio baš u utorak. pa bi otišao u drugu sobu. ali na našem aparatu nije bilo kratkih valova. a mene bi zamolio da snizim glas. Učinio je i jedan zavjet: svakog utorka bi postio. Gotovo nije prošao dan. da nije ispripovijedao kakav masniji vic na račun svećenika.sada. I radio gotovo nikada nije slušao. Htio bi slušati London.

104 .

da ste Vi u svojim mladim danima bili Starčevićanac ? -Bože sačuvaj.kaže Maček. tata. a ako hoćete i protiv Katoličke crkve kakvaje danas. otac je bio pravi austrijski "Beamter". po zakonu napisati i da si Hrvat i da si Jugoslaven i po tvojoj volji. jer se ona udaljila od pravog kršćanstva. tek kada mu je sin rekao. ako to učini.(ta kuća je bila očeva) prigodom jugoslavenskih proslava izvjesio zastavu.. a odustao je od toga..SOCIJALIST I SLAVENOFIL Razgovarajući o svojim mladim danima dao mi je povod da ga upitam: -Čujete. a takav je i ostao sve do svoje smrti. koji zazire od politike i svakog nacionalnog rada. "Prigodom popisa pučanstva" veli Maček "upitao sam što da napišem pod stavku "narodnost". pridavao više značenje socijalnim. 9 . da sam Slovenac. Jednom zgodom je silom htio izvjesiti zastavu. jer da neće imati natezanja s policijom. odgovorio mi je otac . nas su uvjeravali. a ne katolik. RODITELJI Roditelji su mu u kući govorili slovenski. da će iseliti iz kuće. Maček se s njim morao svadjati. -Onda napiši. odgovorio mi je Maček. štreber. Ja sam kršćanin. da ne bi na Prilazu br. ja sam od najranije mladosti. U MLADOSTI . dok sam bio na sveučilištu. a on mi je odgovorio: -Piši onako kako se po zakonu mora pisati. -Pa možeš. nego li nacionalnim pro .popova.

105 .

odgovorio mi je . jer sam već onda bio obožavatelj Tolstoja. Poljaka i Ukrajinaca itd. tim se ponosim." MAĆEK PREMA IDEJI NEZAVISNE DRŽAVE Razgovali smo o konačnim ciljevima njegove »borbe«.. već plod taktike i oportuniteta ravnanog prema okolnostima i potrebama moje borbe. Pod panslavizmom se može razumjeti maskirana ruska hegemonija nad ostalim slavenskim narodima. ne samo radi njegovog socijalnog osjećaja.blemima. u kojoj je napao panslavizam i usporedjivao odnošaje Hrvata i Srba. mogao sam dati i takvu izjavu koju vi spominjete.rekao sam mu . Baš to slavenofilstvo i demokratska ideja privuklo me je u predratni Hrvatski Sokol.. već i zato što je bio pacifist. Za Radića sam se najviše oduševio. ali morate razumjeti i to. da moje izjave pogotovo inozemnim novinarima nijesu uvijek bile refleks mog intimnog uvjerenja.. "Panslavizam svakako osudjujem i smatram ga utopijom . pa se i po tome može vidjeti. "činio mi se da je ta stranka nekako najbliža mojim socijalnim shvaćanjima. nastavlja. To je gotovo i najzanimljiviji dio naših razgovora. "Kad je pokojni Radić osnovao seljačku stranku". -Vaše sporazumaške pokušaje . pa sam počeo k njemu zalaziti. dok se moje slavenofilstvo sastoji u programu suradnje slavenskih naroda i u tom vidim jedini spas malih slavenskih naroda. bio jedini socijalist na zagrebačkoj univerzi. da nisam bio Starčevićanac i da me Starčević u mojim mladim danima nikada ne bi mogao oduševiti.ali ja razlikujem panslavizam od slavenofilstva. a na sveučilištu sam bio socijalist i tada sam još. daje Maček negdje početkom diktature dao izjavu. Dakle. i jer je bio slavenofil. koju sam u ime naroda vodio. koje smo mi mladji takodjer . jer tu dolazi najasnije do izražaja njegov stav prema ideji države i njegova načelna suprotnost prema Ustaškom Pokretu. mogao sam čak i pohvaliti Starčevića i njega citirati.još počam od tako zvanih punktacija. pa sam mu to spomenuo." Sjetio sam se.

106 .

. a time bi bio automatski ojačan naš položaj i mi bi pojačali naše zahtjeve. . ali do sporazuma doći neće. pa kako se onda slaže s Vašim riječima da ste se poslije potpisa pakta zadovoljan povratili u Zagreb? Niste li baš potpisivanjem pakta spasavali Jugoslaviju i produžavali joj život ?" . da je narod. -Bila ta sloboda izvan granica ili u okviru. Maček. počeo je Maček.navratio sam . . pa i selo tako mislilo.upitao sam ga." -Izvan granica Jugoslavije? upitao sam ga.osudjivali tumačili su navodno Vašim riječima: "Ja sam za sporazum. "Eto slušajte. nego i sveopće razoružanje." "Te su mi riječi poznate odgovorio mi je Maček . da se mali narodi mogu samo onda održati. . Bio sam uvijek otvoreni i iskreni pristalica sporazumijevanja. Mi bi naše zahtjeve postepeno pojačavali.Pa to i jest." "Zar ne bi Srbi baš rješenjem vanjsko-političkog položaja mogli zauzeti intransigentnije stanovište prema nama Hrvatima i baš u postojanju hrvatskog pitanja naći izgovor za održanje vojske ?" prekinuh ga. da Vi samo taktizirate. .a mi smo prije 1935. kako sam ja zamišljao razvoj dogadjaja poslije potpisa pakta: Srbi ne bi ničim mogli opravdati držanje vojske. mislili.znadem da su bile širene i meni u usta stavljane ali ih ja nisam nikada rekao. a znam. ako sporazumno urede svoje medjusobne odnošaje.Dobro. pogotovo kad smo imali već Banovinu.da dopustiti da Srbi poslije pakta drže na nogama vojsku. A Jugoslavija bez vojske i razoružana ne bi predstavljala za nas Hrvate nikakvu opasnost. "Ne. ali da je ipak Vaš konačni cilj potpuna sloboda. sve dok ne bi postigli naše ciljeve to jest podpunu slobodu. koja bi im kasnije mogla činiti neprilika i ne samo da bi tražili raspuštanje. a tvrdim i danas. već bi je morali raspustiti. ali bez naše hrvatske krivnje. moje je mišljenje" veli Maček" da Nijemci ne bi mogli nika." »Vidite . prekine me Maček. to je za mene nuzgredno odgovorio mi je dr.

107 .

da se kruna ponudila talijanskome kralju. Naravno bez uspjeha. Zato ja i imam razumijevanja za Pavelićev gest sa Spoletom. Kad bi Talijani bili pametniji i ne bi dirali u Dalmaciju. pa možda i pet godina. da sam gaja udario s našim ustaškim argumentima." 108 .Tuje došlo do našeg okršaja. da bi bilo bolje. Zato se ja i ne oduševljavam za tu nezavisnost. Ja sam radije za Jugoslaviju u kojoj bi Hrvati bili slobodni nego li za Državu Hrvatsku u kojoj bi se vladalo diktatorskim metodama. Osim toga kažem vam otvoreno. koji bi nas branio. dok smo bili na samu. Po mom bi mišljenju bilo najbolje rješenje kakva balkanska ili podunavska federacija. da nas brani. Spoleta. što će trajati godinu-dvije. mislite radije na Krnjevića i njegova Petra. jer bi mu oni znali mudro odgovoriti: "Pustite vi. a Poglavnik zna šta radi. barem ne bi mogao opstojati na duže vrijeme. doktore. zaista nema smisla. pa bi tako mogli sastaviti personalnu uniju. a zaštićivala bi nas male od njemačke invazije u slučaju njemačke pobjede. a nalazimo se na takvom geopolitičkom položaju. Posve naravno. mogli bismo s njima. a dati tolike žrtve za nešto što je prolazno. ja ne vjerujem u mogućnost opstanka hrvatske državne nezavisnosti. nastavio je Maček. na to misli Poglavnik. Tako bi se mogla sastaviti zajednica naroda koja bi sačinjavala ekonomsku cjelinu. "za mene država nije bitna stvar. Da me ne shvatite krivo. dok se to svidja Nijemcima i Talijanima. Mi smo maleni i slabi i trebamo nekoga jačega. ali taj ideal nije ostvaren. Mi smo mali i slabi. za mene to nije nezavisna država. nazovimo je tako. ali mislim. ideal bi mi bio Nezavisna Država Hrvatska. pa makar i pod Habsburgom. Ona postoji samo dotle. ali neka vam bude. da se moramo nasloniti na nekoga." Tako je govorio sa mnom. već je naprotiv obilno pokušavao demagoški iskoristiti kod antitalijanski nastrojenih stražara "gest sa Spoletom". jer će nas inače nestati. ali se pred čuvarima nije tako izražavao. a oni pomoću nas i s Madjarima. "Vidite". Uostalom ovo što vi danas nazivate Nezavisnom Državom Hrvatskom.

rekao je: "Sad mi je odlanulo.Ipak ste u Jugovini bili uvij ek za sporazum. Bio bih zaista u neprilici. jer ni sam ne znam i nisam na čistu o tom što bi valjalo učiniti. već je krivnja na vašoj strani. Cijelo sam vrijeme razmišljao.Dakle Vi prema nama nastupate jednakom mjerom kao prema Beogradu. pa ako 109 .To ne! Zar ne znate da sam na 10. Izvukao me je Aleksandar. što treba poduzeti. Nije bilo nikakvih izgleda za promjenu. Takva šta za vrijeme Jugovine nisam nikad učinio. ako bih bio imenovan. travnja pozvao narod da se pokorava novoj vlasti. .kaže dalje Maček . što da poduzmemo ?" Ja im ne bih znao dati savjeta. ali kad bi me tko ovaj čas upitao što treba učiniti. aja ni sam nisam znao što.Ni tome nisam ja kriv ." .nastavio je Maček .Zamislite . upitao sam ga. Revolucionarna djelatnost značila bi uništenje tolikih života i egzistencija. Ja ne mogu odobriti vaše metode u rješavanju srpskog. Zato sam i ja najsretniji. što sada do mene nitko ne može doći. samo kad bih mogao biti sa svojom obitelji i kad bih se mogao liječiti.O SAZIVU HRVATSKOG SABORA O sazivu hrvatskog sabora govorio je s omalovažavanjem. a ovako je najbolje. Kad je izašla Poglavnikova odredba o imenovanju hrvatskih narodnih zastupnika.u kakvoj sam situaciji bio prvih dana Aleksandrove diktature. . to ja ne mogu odobriti. Dolazili bi k meni seljački prvaci i pitali bi me: "Predsjedniče. ja mu ne bih mogao dati upute. nešto se moralo učiniti. .odgovara Maček. Ovo što je došlo. što bih učinio. . dok se prema nama držite beskompromisno. . i time bi me stavljali u najveću nepriliku. a ja to ne bih nikada uzeo na svoju savjest a i osim toga sam i načelno protiv svake sile.nastalaje za mene slična situacija. Kakve sam im upute dakle mogao dati? Bio sam upravo u očajnoj situaciji. što da činimo. kad me je dao zatvoriti. upadoh.I poslije 10. travnja .

dr. na to je Pavelić odgovorio: "Ne. bili su s njim kod Pavelića i neki zastupnici.nekada posve drukčije zamišljao naše odnošaje. rujna u kojem Poglavnik poziva sve na suradnju i kaže da nitko ne smije ostati po strani i iz prikrajka gledati. a jedan od njih zapitao ne bi li se i mene privuklo na suradnju. ja sam već stari gospodin i imao sam i onako volju." To znam sigurno i znam." 110 . da se mogu osloniti na osobu. nije to samo moje zaključivanje."Pa malo prije ste rekli. a u koliko već narodni interes zahtijeva. konačno ste bez ikakva razloga zatvorili mene." "Po čemu to zaključujete ?" "Reći ću vam. Rekao sam da ćete vi doći na vlast. Vidite. ne bih mogao preuzeti odgovornost. Kad je Tortić počeo poznatu akciju suradnje s ustašama. To znam sigurno. da suradjuje s novom vlašću. htio bih biti predsjednik Hrvatskog Sabora pa i pod vašom vladom. upao sam. koja mi je saopćila. kad sam ja pozvao narod. "Ja sam . zatvorili naše ljude.nastavio je . što ste vi učin~i." .hoćete i židovskog pitanja. To se je vidite dalo sprovesti. ali sam mislio. Maček neka ostane po strani. Razgovaralo se kako bi se akcija sprovela. kako ste vi odgovorili? Raspustili ste Zaštitu. "Tako sam mislio prvih dana. Sada nakon svega. da Vamje odlanulo što niste imenovani ". da se stvori psihološko razpoloženje za suradnju. da ćete već radi rata taktičnije postupiti i nastojati. da se povučem. Vidite. a nikako ne bih htio biti predsjednik ovakvog imenovanog sabora već bi se morali provesti slobodni izbori. općinska vijeća. Nije mi htio kazati tko je ta osoba. "E varate se" odgovorio mije "Pavelić u opće neće moje suradnje. Upozorio sam ga na govor Poglavnika od 16.

da j a nij esam za političku suradnju s osovinom (vjerojatno pogreška prepisivača. Hitler će možda oboriti boljševizam. jer po logici bi trebalo glasiti "ja nijesam protiv suradnje s osovinom". ali će onda Hitler morati radi iscrpljenosti ponuditi remi s Englezima.govorio bi . a mi imamo lijepu poslovicu :"Nije svaka čizma za svaku nogu". Predpostavimo li pak. a i Krnjevića. a možda će mu oni u tome indirektno pomoći. Ta i oni sami uvijek kažu. to će i Englezima konvenirati. ured). potpuno mijenja mišljenje. ali naše unutarnje uredjenje ima se prepustiti nama. ili će Njemačka radi iscrpljenosti i oskudne prehrane .MAČEK O KRNJEVIĆU I NJEGOVA PREDVIDJANJA Više se puta govorilo o Krnjeviću i o njegovoj djelatnosti u Londonu. Sada do svibnja nema ništa. da nacionalizam i fašizam nisu roba za izvoz. a da bi se ju dalo okupirati. da će Nijemcima uspjeti svladati Rusiju. Već je spomenuto. Kasnije kada je nastao zastoj na ruskoj fronti. dok sam zatvoren ne mogu. ako bih istodobno mogao osuditi i vaš režim. a prema Njemačkoj bih se ogradio time. Ni govora više o tom. ali onda dolazi Volga i tu će opet nastati zastoj. već što radi na bazi Jugoslavije i to samo onda. u koliko će oni na to pristati. "Pa ja bih dao izjavu . te manifestirati svoje demokratsko osvjedočenje. kojom bi osudio rad Krnjevića. a ne bi imalo ni potrebni efekt. a dotle će Rusi moći izgraditi svoju drugu obrambenu liniju. "Vidite . Ne kažem da će Rusija potući Njemačku.govorio bi Maček . da je u prvo vrijeme bilo momenata. ali onako uvijenu. pr. da sam to učinio iz straha ili zbog osobnog komoditeta. a u Rusiji zima brzo dolazi.ali dotle. kad je pokazivao sklonost. ne zbog toga što je u Londonu. nikako ne mogu dopustiti da će to biti tokom ove godine i oni će se u toj vojni toliko iscrpsti. što meni ne bi služilo na čast. Smatralo bi se." Jednom drugom zgodom kasnije. da dade izjavu. rekao je: "Bio bih spreman dati jednu izjavu u kojoj bih napao komunizam.moral ruske vojske je jak. Može pasti i Moskva. dok će AngloAmerikanci biti potpuno svježi i istom doći u zamah. ali Rusija je preogromna. da bi dao kakvu izjavu.

111 .

Vi igrate hazard. pa sam iako su mi se vaši izrugivali s tom "piš me vrit taktikom" srušio diktaturu" . Srijemom. Hrvatska će nestati. Zato ja prije i nisam nikada osudio Pavelića i ako se nisam slagao s metodama vaše borbe. kako će se svršiti. pa bi se s ojačanim Slovencima mogli i braniti. ali u to ne vjerujem. u kojom bi barem bili svi (misli Hrvati) ujedinjeni. užu Hrvatsku priklopit će novoj podunavskoj tvorevini. Konac djelo krasi. a narod ne smije hazardirati u koliko neće da ga nestane. taktiku čekanja i možda je najbolja taktika: Šutiti i čekati. Mi smo se počeli prepirati tko je srušio diktaturu. Srbi. da tu ni Krnjević neće moći ništa učiniti. da će Englezi moći ratovati i deset godina. Evo to nam je budućnost. što bi bilo pametno učiniti. Srbi će se onda moći obilno revanširati. "Pustite vi to. nju će rascijepati. Zato je ne bih dao nikada kakve izjave protiv Engleza. Tako sam ja činio i za vrijeme diktature. dijelom Slavonije a možda i cijelom Dalmacijom. da ste se povukli. Budućnost nam je crna. ja imam svoju taktiku.odgovorio mi je Maček. Ostatak tj. Meni je Campbell rekao. Dogadjaji će se tako razvijati nakon pobjede Engleza. Ja takvu politiku osudjujem i ne bih je nikada vodio." upao sam mu. ali ja kome je narod dao povjerenje moram taktizirati. da je sve uzaludno. Vi s vašom orijentacijom sve stavljate na kocku. Veliki se uvijek nagadjaju na račun malih. Kamo sreće kad bi došlo do osnutka Jugoslavije. jer zaista ne znate.morati kapitulirati. Nijemci i Talijani. pa će nas onda raskomadati Madžari. neće li nam to jednog dana ipak dobro doći. Ako pak dodje do remia i onda nam sudbina neće biti bolja.. Samo se ja bojim. Jedan narod nikad ne smije igrati samo na jednu kartu. vrlo crna. a ja vjerujem u englesku pobjedu. i da nam prijeti propast. pa ćemo ne samo ostati bez države već i bez naroda na onom području. Uspostavit će se velika Srbija s Bosnom. a on je poslije nastavio: "Vi šaka ljudi možete hazardirati. i paziti da se ne prenaglimo." "Pa Vi uopće ne vodite nikakvu politiku i sami kažete." 112 . mi moramo uvijek imati dva ili tri željeza u vatri. pa zašto da sada osudjujem Krnjevića? Ja ću šutjeti i tko zna. jer se još uvijek ne zna..

Tražili su da sam Maček pozove Italiju. da je to nastojanje Talijana bilo iskreno. već mi se činilo. da je taj čovjek u našoj vlasti pa mu ne bi htio . ali mi o tom nije htio pobliže govoriti.balkanske odskočne daske. nekako u vrijeme Strese pitali su ga Talijani da li on insistira baš na odcjepljenju i republici ili bi pristao na slobodnu Hrvatsku u vezi sa kakvom habsburškom kombinacijom.ali tko bi istjerao Talijane iz Dalmacije.veli Maček . da su mu Talijani za vrijeme Jugoslavije češće slali ljude s različitim ponudama ali on je to prihvaćao s krajnjom rezervom zbog Dalmacije i nije se uopće htio dublje upuštati. radi njihovog kritičnog položaja u Albaniji. ponovno su Talijani učestali s ponudama i obećavali slobodnu Hrvatsku u okviru personalne unije s Italijom. da su te ponude bile iskrene. da bi ih Srbi u zajednici s Grcima mogli posve izbaciti s njihove .3. "Ja bih prihvatio personalnu uniju . ali se poslije vjerovatno radi neuspjeha u Stresi to više nije spominjalo. kad bi u nju ušli. Pokušavao je više puta dodir s Nijemcima." Još mi je rekao. da udje s vojskom u Hrvatsku i da zaštiti hrvatski narod od srpskog presizanja. 1935. ali se ovi po njegovu pričanju nikako nijesu htjeli 113 .dao svoj pristanak.po pričanju Mačeka pošto poto osujetiti ulazak Jugoslavije u rat. da mu je dolazio s izvjesnim kombinacijama u vezi s Talijanima i Bombelles. Nekako pred sporazumom 1. G. pa se on zaista nadao.kako kaže naškoditi. Ovu ponudu mu je donio činovnik talijanskog konzulata Zaceharia (sada u mirovini).VEZE S TALIJANIMA O svojim vezama s Talijanima pričao mi je Maček. On je tada (to je bilo prije petosvibanjskih izbora) . jer su se bojali. Maček je uvjerenja. Poslije Simovićeva puča Talijani su htjeli . da će mu uspjeti spasiti narod od rata. jer je znao. U tom su smislu do posljednjeg trenutka kod njega posredovali. da bi mogli lakše Srbe ucjenjivaii i s njima se na naš račun nagoditi.kako veli . da im je glavna svrha bila osujetiti pod svaku cijenu sporazum. Osim toga nisam bio siguran. stari njegov znanac iz svjetskog rata (isti je Fiumanac) i taj je s Mačekom podržavao vezu i poslije sve do sloma.

" Šubašić je . rekao mi je Maček. načiniti čist hrvatski teritorij. Stražnickog s izvjesnim. kad je čuo za atentat u Marseille-u uskliknuo: . izmijeniti živalj. hoće li se onda dati s njim nešto učiniti. kako je došlo do prvih dodira s Beogradom. da iz zatvora neće voditi nikakve političke pregovore.veli Maček . da se opstanak Jugoslavije ne kosi s njihovim interesima. Maček je protiv granice na Drini. Time želi opravdati svoju sporazumašku taktiku. dakako neprihvatljivim ponudama. ali još uvijek za života Aleksandra. već sam se bojao. PRVI DODIR S BEOGRADOM Razgovarajući o tom. pustit ću ga iz zatvora baš da vidim. Kasnije je. ulogu posrednika preuzeo Šubašić. 114 . aja u rešt ili emigraciju. Maček nije htio uopće raspravljati i poručio je po Šubašiću. a Srbi bi na to rado pristali. O BOSNI Dr. Po njegovom mišljenju mi smo trebali stati na rijeci Bosni. došao je Šubašić Mačeku u zatvor s izvjesnim Aleksandrovim ponudama. da ćeš ti. Na to da je Šaca rekao Šubašiću: "No kad se vratim iz Francuske. a tobože u njegovo ime i izvjesna obećanja.dao Aleksandru na svoju ruku. jer su bili u stisci. Prije Aleksandrova puta u Bugarsku i Francusku. Veli da je taj zahtjev znak naše grandomanije. na slobodu. kad se Aleksandar vrati. tako da je. da mu je još u početku diktature slao Aleksandar prof.Hvala Bogu.angažirati i sve do zadnjeg časa izjavljivali.

.

Osobito s njim bio je ljubazan por. rak-rana hrvatskog naroda. pa bi mu se pribavilo kad bi zaželio i ptičje mlijeko. brinuo za sve. da on svoja "reštanska poznanstva" nikad ne zaboravlja. bilo radi njegovih potreba. POSTUPAK U ZATOČENJU Sadajoš samo ovo: S Mačekom. To su kako on kaže . da je vrlo zahvalan Luburiću. koji se je upravo.čir. što me je k njemu poslao. To bi i sam Maček znao preda mnom češće isticati i priznavao je da se zaista ne bi mogao na ništa potužiti. To bi bilo sve. Ljubo (Miloš). Uz ustaški pozdrav Za Dom spremni! . Svaki tjedan slao bi se redoviti kurir u Zagreb. korespondencije i veza s obitelju. RASTANAK Na rastanku zamolio sam ga za oproštenje. skroz nepouzdani i uvijek s onim koji ima vlast. daleko više nego što se moglo očekivati. dokje bio sa mnom zatočen. ako sam kadkada bio u diskusiji žestok i nepristojan. Jedino je tražio liječnika i radi toga pisao Didi. U koliko sejoš što sjetim izvijestit ću. Udovoljeno je u granicama mogućnosti svim njegovim željama. što je Mačeku bilo potrebno. postupalo se je najljepše.O MUSLIMANIMA O muslimanima se izražava nepovoljno. jer sam mu tako skratio vrijeme i naglasio je. a on mi je rekao.

115 .IV.1942. 9.Stara Gradiška.

listopada 1973. Pretpostavlj am da mu ga je dao Drago Jilek koji je u to vrijeme (1942. pr. Ja sam to donio medju svojim papirima iz Austrije u Italiju i to je s originala prepisao moj pokojni otac (Josip Rover. Srećko Rover pod nadnevkom 15. godine. upućen na Eugena Kvaternika o njegovim zapažanjima dok je bio u Jasenovcu. »Kako je pak pokojni Božidar došao do toga izvještaja. pr.).: "Ovaj izvještaj pokojnog Vlade Singera dao je meni osobno pokojni Božo Kavran negdje. ur. umro 1960. godine tako da to pročitam. pr.) u logoru Fermu 1949. u mjesecu svibnju 1948. mislim. Medjutim "Danica" to nije nikada objavila ili se to negdje zagubilo kod fra Solde. godine i što Vam šaljem je fotokopija dotičnog prijepisa a rukopis "Vlado Singer" je rukopis mojeg oca. To je bilo u Austriji i tom prilikom je kazao da je to Singerov izvještaj iz Nove Gradiške (pogreška. ur.O samom rukopisu piše gosp. ur. jer sam mislio da bi bilo zgodno da to "Danica" objavi. u Melbourne-u." 116 . ali možete sa sigurnošću prihvatiti da je ista fotokopija točni prijepis. trebalo bi biti Stara Gradiška. kad smo se zadnji puta vidjeli. koji je bio u sklopu operacije Hrvatskog Državnog Vodstva. godine) bio zamjenik Eugena Kvaternika u UNS-u ili možda Ljubo Miloš koji je otišao u Hrvatsku u prvoj grupi s Antom Vrbanom. To mi je pokojni Kavran dao prije mojeg odlaska u Njemačku u svibnju 1948. Moj otac je to prepisao. godine mislim da sam dao fra Soldi. Ja i sada imam negdje taj original. ne znam. Australija. jer sam tom prilikom imao i dužnost govoriti sa sada pokojnim Tortićem (bivši narodni zastupnik HSS-e i hrvatski ministar Janko Tortić.). Jednu kopiju prijepisa mojeg pokojnog oca u logoru Fermu 1949.

PRILOG 117 .

118 .

Maks Luburić sa svojom djecom u Valenciji (snimak šezdesetih godina) 119 .

Maks Luburić sa svojom djecom u Valenciji (snimak šezdesetih godina) 119 .

-1977.Ustaški general Maks Luburić i pukovnik Ibrahim Pirić-Pjanić (1896.) na grobu nadbiskupa Ivana Šarića u Madridu 120 .

u skučenim i teškim prilikama ratnih godina u prvom svjetskom ratu. Nakon svršetka rata ostao je Luburić bez oca. i nisu bili pozivani na odgovornost. Prvih godina svoj ega života proživljavao je kao dijete ubiedi. No. te je dolazio u sukob sa policijom. Bilo je tu čestih progona i zatvora. koji je inače bio dobar djak i vrli hrvatski rodoljub. Srpski žandari su haračili i ubijali u to doba. kojega je ubio srpski žandar u Trebinju par dana pred Božić. Svršivši pučku školu.(TJEPAN) CRNICKI ŽIVOT I RAD VJEKOSLAVA LUBURIĆA. dakle godinu dana prije početka prvog svjetskog rata. Bilo je to koncem prvoga svjetskog rata. U školi je mladi Luburić uz ostale djake dijelio letke i sudjelovao u demonstracijama. lipnja 1913. U tom poslu sa letacima prilično se usavršio. smrt njegovog oca najviše se usjekao u dušu malog Vjekoslava. te je na koncu Vjekoslav Luburić bio istjeran iz škole i bilo mu je zabranjeno polaziti bilo koju srednju školu u kraljevskoj Jugoslaviji. U to doba se već znatno razmahao pokret protiv srpske zle uprave i dominacije Srba u svim hrvatskim krajevima. Teškim srcem morali su franjevci na Širokom Brijegu odpustiti iz škole Vjekoslava Luburića. pa tako i u Hercegovini. nastavio je polaziti srednju školu na Širokom Brijegu. Vjekoslav Luburić se rodio u kršnoj Hercegovini u Ljubuškom dana 20. oni su bili 121 . Taj dogadjaj.S. Tada je vladala glad u krajevima južne Hrvatske i to posebno u Hercegovini i Dalmaciji. paje i sam počeo umnožavati letke i dijeliti ih. koji je uz ostale bijedne prilike ostao i bez oca.

a zatim se uputio u Zagreb. Tu je našao vezu sa Hrvatima. kao i velika besposlica. koji su bili neprijateljski raspoloženi premajugoslavenskim vlastima. Tako je bio prisiljen boraviti u Ljubuškom neko vrijeme. koji rade za oslobodjenje Hrvatske od srbskog robstva. te se vratio natrag u Ljubuški. te je bio zatvoren. koje dolaze u obzir za prelaz preko madžarske granice. Tada se zaputio u Dalmaciju s namjerom da se prebaci u Italiju. Granica je bila dobro čuvana od pograničnih stražara. koje su provodile velikosrpsku politiku. Bilo je teško u to doba održati se u Zagrebu. i namjeravao je sam riješiti pitanje prelaza preko granice bez ičije pomoći. jer je doznao da postoji u Italiji hrvatska organizacija. te je bilo teško dobiti zaposlenje. i tu je odlučio da će učiniti sve moguće da se uključi u redove onih Hrvata. Tu nije imao uspjeha. jer je to bio nalog okupatorske jugoslavenske vlasti. Neko vrijeme je radio na Vinovrhu.prisiljeni tako učiniti. radi neprestanih progona vlasti. Nije bilo uspjeha da se prebaci u Italiju. jer je bila oskudica. ali nije imao uspjeha. i nakon toga bio je kao malodobnik vraćen njegovoj majci. koji su imali vezu sa ustaškom organizacijom. Malo poslije toga zaposlio se na imanju Vinovrh. Tom prilikom izjavio je mladi Luburić jugoslavenskim vlastima da će se on svejedno prebaciti preko granice prvom prilikom. a zatim se uputio u Suboticu s namjerom da se tamo prebaci u Madžarsku i da se tamo pridruži ustaškoj organizaciji. Nakon toga se pokušao prebaciti u Madžarsku. koje je bilo vlasništvo Hrvatskog Radiše. jer je bila prekinuta veza iz njemu nepoznatih razloga. Bio je uhvaćen kod prelaza preko granice. Našao je zaposlenje kod jednog seljaka blizu same granice i tu je upoznavao sve okolnosti. Iz Subotice pošao je Luburić u Baranju i tražio je zaposlenje kod seljaka. 122 . koja radi i bori se za slobodu Hrvatske. gdje je brzo stupio u vezu sa Hrvatima. Tom prilikom posjetio je grob svojega oca u Trebinju. Vjekoslav Luburić je tada morao napustiti školu kao i svoj dom. Vjekoslav Luburić se ipak zaposlio na nogometnom igralištu Gradjanskog.

ali je kanal bio usječen. pa je tako on bio sakriven i pogranična straža ga nije vidjela. To je po svoj prilici pobudilo sumnju pogranične straže. kao i hrvatskih knjiga. koja nije bila daleko. Uzeo je svoj kaput i oružje te je zagazio u vodu obučen i pošao po vodi u kanalu prema granici. obično je isplazio jezik. Luburić je tada iskočio iz vode. jer na madžarskoj strani nije bilo nikoga. To je mladi Vjekoslav Luburić opazio i to je odmah umanjila ugled državnih službenika u njegovim očima. pretrčao je Luburić preko granične linije. jer je vidio da su neznalice i da im je brutalnost jedina odlika. odvezao konje i pustio ih da pasu. Kada su bili već dosta blizu. i to je trebao odvesti na oranicu. jer da žele ići u dočasničku (podoficirsku) školu. jer je Luburić našao u kući na tavanu starčevičanskih novina. već je nastojao vladati se tako da ih nitko ne otkrije. pa je Luburić zajedno s njime išao na oružničku postaju. koji je stajao na obali kanala i začudjeno gledao kako taj mladić obučen gaca po vodi u kanalu. te je opalio signalni hitac na uzbunu. koji je bio svjestan hrvatski rodoljub. Tako je upoznao i dio oružnika kao i pograničnu stražu. pa je stražar na stražarskorn tornju gledao na dalekozor i činilo mu se sumnjivo. te je pretrčavši oko 20 metara na madžarsku stranu stao. Došli su i drugi puta i Luburić spominje kako je šaljivo izgledao taj narednik. mladić iz okolice Nevesinja. koji je vodio da same granice. te su zamolili zapovjednika postaje. Svoje namjere nije Luburić povjeravao nikomu. gdje se Luburić zaposlio bila je kuća Hrvata. koja se nalazi blizu granice. Tako je sporo napredovao. te je pošao u jedan kanal. Tu je istovario gnoj. Prema njemu je trčala i granična straža sa psima. pa je postojala opasnost. kao i dijete kad u pučkoj školi uči pisati "i--u". U istom seluje radio takodjer ijedan vlah. te je ujedno stavio na stanovito mjesto svoj samokres i streljivo. pa je upregnuo konje i otišao sa kolima na spomenutu oranicu. te je potrčao prema granici. pa im je rekao neka dodju drugi puta. da jugoslavenski graničari 123 . Ovaj je zatezao. da im napiše molbe. Tada je naišao neki čovjek.Ta seljačka kuća. pa će im onda napisati molbu. što muje i uspjelo. natovario je Luburić jedna kola gnoja. jer da će dobiti pisači stroj. jer kad je udario koje slovo na pisaćem stroju. koji nije niti slutio što njegov sluga namjerava. Luburić je natovario gnoj. te se potajno spremao na odlazak u Madžarsku. Jednog dana je u dogovoru sa svojim poslodavcem. te se spremio za obranu.

Nakon par dana pošao je Vjekoslav Luburić iz ovog zatvora u hrvatski prihvatni logor Janka pustu. dok ne dodje rješenje od viših vlasti. Madžarski zapovjednik pogranične straže se zaprijetio da će otvoriti vatru na njih. da je rodom iz Hercegovine. toga dotrčala je i madžarska pogranična straža. orati. i žeti. koja je zarobila Hrvatsku. ako silom pokušaju oteti mladića. jer mu je dotrčalo i pojačanje. koji je bio iznajmljen. te je na tom imanju bio organiziran prihvatni ustaški logor. Oni su se morali sami uzdržavati. to nije bila istina. kao i posebne gerilske vježbe. a veza sa 124 . tiskati i odpremati letke u Domovinu. Prema madžarskim propisima morao je zapovjednik staviti Luburića u zatvor. No. ali ih je vatra iz Luburićevog oružja zaustavila. koje su jugoslavenske vlasti progonile radi njihove borbe protiv velikosrpskog terora. Tu je nastala svadja. To su oni i pokušali. Zapovjednik Janka Puste bio je tada Gustav Perčec.pretrče na madžarsko područje i da tamo svladaju Luburića. kao i gerilsku borbu. Tako je mladi Vjekoslav Luburić pošao sa zapovjednikom pogranične straže u zapovjedništvo. Janka pusta bio je veliki posjed. Bio je to život pun napora i samoodricanja i život vrlo težak. Na Janka pusti počeo je za Vjekoslava Luburića novi život. Tadaje Luburić predao naredniku i svoj samokres.šogor". Luburić je dao pograničnom redarstvu svoje podatke. gdje je načinjen zapisnik o ilegalnom prelazu preko granice. jer je jugoslavenski graničar bio samo ranjen. jer su jugoslavenski graničari tražili natrag toga mladića. te upotrebu svih sredstava za rušenje tiranske srpske vlasti. a Madžari su ga odmah oslovili "Bošnjak. taktičke zadatke. tako da su jugoslavenski graničari morali natrag na jugoslavensko područje. jer nisu imali nikakovih drugih prihoda. Vjekoslav Luburić je na Janka pusti marljivo učio vojničke vježbe. upotrebu oružja. primati i odpremati izvješća. sijati. Tako prema izjavi samog Vjekoslava Luburića. te održavati veze sa Domovinom. morali su raditi. jer su oni vrlo poštovali Bošnjake. jer da je ubio čovjeka. morali su vršiti i vojničke vježbe. tim više. a osim. Bilo je tamo pedesetak isto takovih izbjeglih ljudi. Osim toga što su morali raditi članovi toga logora. on se je u zatvoru tudje zemlje po prvi puta osjetio slobodnim.

Na Janka Pusti dobio je Luburić ime Maks. koji je imao vezu s njima. do atentata u Marseillesu. kasniji legendarni osnivač i zapovjednik "Crne legije". Radi smrti diktatora Aleksandra Karađjordjevića nastali su progoni Hrvata u cijeloj Europi. jer ih on nije imao čime platiti. te je vladala bijeda. koji su doživjeli istu sudbinu kao i Maks Luburić. Poslije atentata u Marseillesu postao je Maks Luburić zapovjednik Janka puste. Strojno oružje i nove puške.j. ali su ga rumunjske vlasti uhvatile i izručile u Jugoslaviju. On je imao skromno imanje kod Budim Pešte i njemu su ti Hrvati pomagali raditi na imanju. Time su se madžarske vlasti zadovoljile. Nekoliko Hrvata našlo se u Budim Pešti. koji je predao madžarskim vlastima 23 stare puške i nešto streljiva. Jedan od njih htio se prebaciti preko Rumunjske u Bugarsku. dakako besplatno. kao i takav rad odvijao se do jeseni godine 1934. gdje je pao žrtvom diktator Aleksandar Karadjordjević. a 18 članova ostalo je u Madžarskoj. Maks Luburić je tada živio kao obični emigrant u Madžarskoj. Oni su često posjećivali dra Ivicu Franka. i on je bio osudjen na smrt i justificiran u Beogradu godine 1935. budući da je Frank najviše uzgajao cvijeće. Likvidaciju je izvršio Maks Luburić. te se nastanio u Budim Pešti. sina Josipa Franka. Takav život na Janka pusti. Lige naroda. Zaposlenje bilo je teško dobiti. Članovi Janka puste bili su djelomično prebačeni u Italiju. koji je bio predsjednik Stranke prava u Zagrebu. te ostalo streljivo je Maks Luburić dobro sakrio. koje je tih dana mogao unovčiti.Poglavnikom bio je pukovnik Servaci. Na Janka pustu je došlo i drugih Hrvata. a medju njima i Jure Francetić. t. i tamo je postao legendarni Maks. pa su madžarske vlasti bile prisiljene likvidirati logor Janka pustu na pritisak tzv. te su bili prikriveni kao i Maks. a zapravo na zahtjev Francuske i EngIeske. Tu je bio jadan život iz dana u dan. a sada je živio u emigraciji u Budim Pešti. Bio je to Andrij a Grediček. Osobito su mu pomagali raditi na dan Svih Svetih. 125 . računajući da će se to opet trebati.

On je bio pomadžareni Hrvat iz Medjimurja rodom. pa je tako ministarstvo za poljoprivredu osnovalo zajednicu za sijeno i slamu. Oluja je bijesnila i padala je jaka kiša. Jugoslavija je tada vodila prijateljsku politiku sa Njemačkom. Jedne subote kupio je poslodavac veliku količinu sijena i nagomilao ga na gumnu s namjerom da ga preša i da proda prešano sijeno. kamo su se odvezli samovozom. Sve je bilo povoljno 126 . te nije više bio pomoćni radnik. koji je ostao kod sijena objasnio je tada. i pokrili su sijeno prije nego je počela kiša. Luburić je tom prilikom objasnio svomu poslodavcu. Preokret toga stanja Maksa Luburića na bolje dogodio se slučajno. madžarska policija zatvarala sve Hrvate. Drugi dan u nedjelju na večer spremala se oluja. Maks Luburić. i Luburić se tamo presvukao. Oni su izvukli cerade iz suše. a onda se je stalo mijenjati na bolje. pa je brzo sakupio nekoliko svojih prijatelja Hrvata.Takovo stanje trajalo je oko dvije godine. U tom položaju radio je Luburić neko vrijeme. bojeći se da oni ne bi izvršili atentat. i njegov poslodavac je cijenio njegove savjete i njegov rad. U to vrijeme godine 1937. i oni su mu pomogli da spase sijeno od kiše. da je on politički emigrant. Po najvećoj kiši i nevremenu dovezao se gospodar autom sa svojom suprugom sav zdvojan. jerje bio pokisnut i poslodavac ga je zadržao na večeri. Gospodar je bio iznenadjen te je zavikao: "To može učiniti samo jedan Hrvat". te su zajedno pošli da zaštite sijeno od kiše. Radi toga su bili svi Hrvati oprezni. Kad je stigao vidio je da je sijeno pokriveno ceradama i nije ništa oštećeno. a Luburićevi pomoćnici su otrčali svojim kućama. te često nisu spavali kod kuće jer im se nije dalo svaki puta ići u zatvor. nastojala je madžarska vlada koncentrirati pojedine vrste proizvoda. Slijedeći dan preuzeo je Luburić dužnost predradnika. Bio je začudjen. Luburić je to vidio. Poslodavac je tada pozvao Luburića u svoj dom. te je svaki puta kad je koji jugoslavenski ministar prolazio preko Budim Pešte. računajući da mu je kiša uništila sijeno. da je on pozvao nekoliko svojih prijatelja. Luburić je našao posao kod jednog veletrgovca sijenom kao pomoćni radnik i tamo je radio neko vrij eme. te mu je objasnio politički položaj i stanje u Jugoslaviji. pošto je Luburić silom otvorio vrata. progonjen od jugoslavenskih vlasti.

Bilo mu je omogućeno da je mogao održavati veze sa Ustaškim Glavnim Stanom. Nakon toga bilo je malo zatišje. te je naoružan strojnicom prešao u općinu u Goli. Luburić je bio pozvan na sjednicu madžarskog ministarstva za narodno gospodarstvo i nakon te sjednice izišao je Luburić iz ministarstva za narodno gospodarstvo Madžarske sa dekretom u džepu kao glavni nakupac za Zajednicu za sijeno i slamu. već 127 . da se doista sprema rat. Mi u domovini stvorili smo pravilan zaključak. On je imao uvida u tu narudžbu. sve se je izmijenilo. a zatim na Francusku. Nijemci kao i Madžari nisu se brinuli za nikoga već samo za sebe. zatim je zaposlio sve Hrvate članove Janka puste i dobro ih je plaćao. Godine 1938. treći dan rata sa Jugoslavijom. da će ovaj dio Europe ostati izvan sukoba. a jedino bilo je teško riješiti pitanje osobe upravitelja zadruge. ožujka I941. za područje cijele Madžarske. i da on jamči za njega. slobodno se kretao i mnogo je putovao. prema riječima Maksa Luburića: "Nijemci i Madžari mnogo cijene moju slamu i sijeno. da je Njemačka naručila u Madžarskoj 100 tisuća vagona sijena i slame. To je ujedno bila potvrda naših predvidjanja. Maks Luburićje imao dozvolu za putovanje i u tu zonu. Tu je čekao i tu je slušao na krugovalu proglašenje Nezavisne Države Hrvatske. kao i s nama u Domovini. Rat se naglo primicao i započeo najprije napadom na Poljsku. no državnim udarom u Beogradu 27.riješeno. jer je to tražila narav njegove djelatnosti. kojije bio važan član te Zajednice. U domovini je tada postojala organizacija "Uzdanica" i njezina sva djelatnost bila je usmjerena prema tomu izvješću. Tadaje bilo zabranjeno putovati najug Madžarske i mogla je putovati samo vojska. Tadaje ustao Luburićev poslodavac. koja je zaposjela obalu Drave. Madžarski narednik htio ga je razoružati i prijetio je oružani sukob. Nakon toga je obukao ustašku odoru. Tada se pružilo široko polje rada za Maksa Luburića. jer ju je on morao izvršiti. Tako velika količina sijena i slame potrebna je samo za rat. i on je izjavio da ima sposobna čovjeka da preuzme položaj upravitelja Zajednice za sijeno i slamu. ali nimalo ne cijene moju Hrvatsku". te je odputovao u Golu. Pristupom Jugoslavije osovini Rim-Berlin činilo se. javio nam je Maks Luburić vijest. No narednik se nije usudio. U prvom redu nije se trebao sakrivati kao prije.

.

Nije drugo preostalo. Njemačka vojska je jurila dalje na jug Balkana u Grčku. Luburić je istraživao kako bi mogao prijeći preko Drave u Hrvatsku. Tu je sastao jednog seljaka. Tako se Vjekoslav Luburić nakon dugog izbivanja vratio na tlo oslobodjene Hrvatske.j. oni su proglasili svoju državu i to je njihov teritorij. na što je Luburić zatražio od seljaka da ga odvede do zapovjednika mjesne seljačke zaštite. dok ne dobije daljnje odredbe. te je on organizirao ustaške pripremne bojne. koju je pregazila. jer takove odore nije još vidio. jer je bio opći rat u Europi. Već prvih dana nakon kapitulacije Jugoslavije. a iza tih snaga ostala je praznina. Došavši u domovinu nije bilo vremena niti jedan dan za odmor. da li postoji seljačka zaštita. gdje su mjesne ustaške postrojbe već preuzele vlast i pazile da bude red i mir. Tada je Luburić odredio zapovjedniku mjesne zaštite da Zaštita preuzme vlast. čamca nije bilo. Teškom mukom je to uspjelo i Luburić se uputio u prvo selo. Nakon toga se Luburić uputio u Koprivnicu. jer je bilo potrebno organizirati sve iz temelja. Luburić ga je upitao ima li četnika u selu ili u okolici. koji se prestrašio i začudio. Prevoznog sredstva. Objavom rata Rusiji sa strane 128 . počela je akcija srpskih četnika u Bosni i Hercegovini. kao i vojnu vlast. Tada se tek počela organizirati hrvatska vojska. Nadalje je Luburić upitao seljaka. Da se održi mir i red bilo je potrebno organizirati upravnu vlast. Ta dužnost zapala je Vjekoslava Luburića.je upitao svojega majora. koje je vidio. Seljak je izjavio da su bili i da su pred dva dana nestali. Njemačka i Italija priznale hrvatsku državu. Seljak je odgovorio da postoji. Hrvatska država nije mogla organizirati svoju vojsku dok nisu okupatorske sile t. da se brine da bude mir i red. Ovaj je odgovorio naredniku: Pustite ga u miru. što je seljak i učinio. koje su odmah poslane na Kordun i u Bosnu gdje su srpske četničke bande vršile pljačke i pokolje. Tih prvih dana vodile su se borbe sa srpskim četnicima u Bosni i Hercegovini i Luburić je tada kao satnik sudjelovao u tim borbama. i tu situaciju su iskoristili srpski četnici za svoje razbojničke podvige. već je Luburić bio prisiljen verati se preko konstrukcije srušenog željezničkog mosta preko Drave.

Njemačke pridružila se četničkoj gerili i komunistička partizanska gerila. te je čekao navalu Srba. U toku borbe stiglo je pojačanje od 3 pukovnije jurišnika i nakon strašne borbe bile su srpske četničke snage razbijene i uništene. Za suzbijanje gerile u Hrvatskoj bila je organizirana Crna legija pod vodstvom pukovnika Jure Francetića. Luburić je tada organizirao logor u Jasenovcu. kojima su se pridružile mjesne ustaške postrojbe od oko 3 tisuće vojnika. Hrvatske vojne snage brojile su 9 tisuća vojnika ustaške Obrane. Povlačenjem Crne legije sa Drine u Podravinu u cilju da se Hrvatska zaštiti sa sjevera od napada ruskih snaga. koja je bila smještena u Hrvatskom primorju. kao i dijelu Bosne. te je zapovijedao vojnim zborom i upravljao djelatnostima na južnom frontu. kojuje organizirao Vjekoslav Luburić. Nakon toga morao je Luburić napusti položaj upravitelja logora. Srpske snage su doprle do Lijevča polja. Zapovjed generala Luburića glasila je: "Linija bunkera uz cestu Gradiška Banja Luka ima se držati uz svaku cijenu. kojom je zapovijedao general Pavlović. Dalmaciji i Hercegovini. te su prodrle u Bosansku Posavinu. gdje su bili smješteni svi oni. koji se je namjeravao probiti na Kordun i time razdvojiti hrvatske vojne snage. a ovima su se pridužile i rulje pljačkaša od više tisuća ljudi. ali je bila zaustavljena. i u tom selu je bilo ubijeno 500 žena i djece. koja je dobila vodstvo iz Srbije." Rano u jutro počela je navala Srba. Luburić je imao i motorizaciju tankova. Na nekim mjestima bila je linija probijena. Luburić je sa hrvatskim vojnim snagama zaposjeo cestu Gradiška-Banja Luka i tu je izgradio bunkere. ali su te pukotine bile zatvorene od motoriziranih jedinica. koji su pomagali četničku i partizansku gerilu. te ustaška Obrana. Taj front držala je hrvatska vojska pod zapovjedništvom Vjekoslava Luburića do općeg povlačenja hrvatske vojske na koncu rata. Topništvo hrvatske Obrane branilo je prelaze na rijeci Vrbasu i spriječilo je da nisu 129 . nastala je pukotina na Drini i to su iskoristile srpske četničke snage. kojega su stvorili zapadni saveznici zajedno sa komunističkom partizanskom gerilom. Srpski Drinski korpus brojio je 39 tisuća vojnika. te je koristila sabotažu talijanske okupatorske vojske. te su u selu Doline izvršile pokolj hrvatskog stanovništva. Bio je to Drinski korpus pod zapovjedništvom "vojvode" Pavla Djurišića. jer je preuzeo zapovjedništvo južnog fronta na Ivan planini.

ili da se hrvatske vojne snage povuku i predaju zapadnim saveznicima. Prije samog povlačenja izjavio je general Luburić Poglavniku.partizanske snage mogle doći u pomoć srpskim četnicima. Iz Celja je Luburić odpremio hrvatsku vojsku do austrijske granice i tako izvršio nalog Poglavnika i hrvatske državne vlade. General Luburić je za par dana toliko prizdravio da je mogao organizirati povlačenje vojske. Luburić je poslao 9 bojna Obrane da spriječi nadiranje srbokomunističkih partizana. gdje se je imalo odlučiti da li da se organizira zadnja bitka kao i na Krbavskom polju godine 1493. te je doputovao zrakoplovom. Tih 9 bojna Obrane izginulo j e. Poznato je da je Luburić bio protiv povlačenja i zastupao je stanovište da se Hrvatska vojska bori do zadnjega vojnika. Na putu izmedju Zidanog Mosta i Celja dao je general Luburić uništiti sve teško oružje. ali da se sam osobno ne će predati. Srpske četničke snage bile su podpuno uništene. koji su se povlačili sa vojskom. Prije samog povlačenja hrvatske vojske sazvao je Poglavnik vijeće državne vlade i vojnog stožera. da će on izvršiti nalog i da će vojsku odpremiti do austrijske granice da se preda saveznicima. gdje je bio do općeg povlačenj a hrvatske voj ske. koje su izvršile pokolj u Posušju i u ostalim dijelovima Hercegovine. u vrijeme kad je rat već bio praktički izgubljen. koja se povlačila iz Zagreba preko Zidanog mosta i Celja na Dravograd. 130 . koji se spustio u Zagrebu na uzletištu gdje je bilo mnogo rupa od bombardiranja. Bilo je to u ožujku godine 1945. pod vodstvom zloglasnog koljača popa Djurišića. On je zapovijedao skupinom vojske. Tako se stiglo do Celja. To su bile one četničke snage. jer se nije moglo dosta brzo povlačiti. te je u samom povlačenju bio imenovan glavnim zapovjednikom hrvatske vojske u povlačenju. General Luburić bio je takodjer pozvan. General Luburić se vratio nakon te pobjede natrag na Ivan planinu k svojim jedinicama. ali nij e partizanima uspj elo sprij ečiti povlačenje hrvatske vojske. koji je bio u ovoj bitci zarobljen. i nije mogao prisustvovati toj odlučujućoj sjednici. te je tom prilikom Luburić zadobio potres mozga. Partizanske snage su nadirale sa strane Ljubljane u namjeri da presijeku odstupnicu hrvatskoj vojsci i onim Hrvatima.

već kad stigne na tlo Francuske. jer je bio ranjen u koljeno. pa su ga htjeli uhapsiti. jer su bili česti progoni i pokreti. Godine 1947. onda se može odlučiti konačno. te je ostavio samovoz u šikari. Njegovi borci su ga odnijeli sa bojišta. koji su tamo bili zatvoreni. organizirao je Luburić napad na logor Gradišku s namjerom da oslobodi one Hrvate. Tada se Luburić poklao sa Rusima na ulici. uputio se do svojega prijatelja u Budim Peštu. U stanu toga prijatelja bila je samo njegova supruga. U Beču nije znao kako su razdijeljene okupacione zone. te su mu Rusi u borbi svukli čak i kaput. Tako je stigao do Nižiderskog jezera blizu austrijske granice. Tu se predao francuskoj policiji i izjavio je da je madžarski časnik i da je pobjegao od komunista. te je zapao u rusku zonu. a on im je rekao da hoće. Kad se osjetio prilično dobro. te je sjeo u njihov samovoz i odvezao se na zapad. Borbe su bile sve teže. Jer su srbokomunisti sve više učvrstili svoju vlast.Od same austrijske granice vratio se general Luburić natrag u Hrvatsku. koji se nisu povlačili sastavio je Luburić gerilske jedinice. Sa ostalim vojnicima. Na drugoj strani ulice bila je francuska okupaciona zona. Policija je doskora stigla u samovozu i Luburić je njih dočekao i poubijao. Pod takovim boljim prilikama izliječio je Luburić ranu. i Lienza u Innsbruck u francusku okupacionu zonu. Luburić je boravio nakon katastrofe hrvatske države i hrvatskog naroda u domovini Hrvatskoj pune tri godine u borbi protiv okupatora srbokomunista. čim je Luburić ušao u kuću. a odatle u Francusku. Komunisti su stavili njoj u stan jednu špijunku. ali im se on ipak izmaknuo i prebjegao preko ulice u francusku okupacionu zonu. Ruskoj policiji bio je Luburić sumnjiv. U 131 . i pješke se uputio u Beč. koje su u Domovini nastavile borbu nakon predaje i izručenja hrvatske vojske srbokomunistima. jer je on bio već ubijen od komunista. te su ga njegovi suborci prebacili u Madžarsku gdje je imao više mira. Francuski časnici su ga pitali da li hoće ići u francusku legiju. ali je tom prilikom bio ranjen. Oni su mu rekli da ne mora odmah ići. Izliječiti se nije mogao. Nakon nekog vremena proputovao je Luburić sa još dva madžarska časnika preko engleske okupacione zone iz Beča preko Klagenfurta. te je borba morala biti prekinuta. koja je odmah telefonirala policiji.

jer će taj dan osvanuti neminovno u skoroj budućnosti. To se trebalo postignuti prosvjetnim i političkim radom u emigraciji. te je u Španjolskoj preveo na hrvatski jezik djelo generala Diaz de Villegas "Politički rat" i "Revolucionarni rat. Odpora. jer je imao krive isprave. Uz to je povezao sve hrvatske časnike i borce. Taj rad se je razvijao uz mnoge poteškoće podporom hrvatskih rodoljuba. pa mu španjolske vlasti nisu vjerovale. travnja 1941.A. U početku razvoja toga rada bio je 132 . dok nije došao fra Branko Marić. U suradnji i podpori se najviše isticao Rudolf Erić iz U. te organiziranjem svih hrvatskih snaga u domovini i emigraciji.Francuskoj je bio u jednom logoru 10 mjeseci. U Pirinejima je bio Luburić uhvaćen od španjolskih vlasti i odpremljen u logor Karabanchel u Madridu. Godine 1968. a nitko ga nije tamo poznavao. te je u emigraciji nastavio radom organizacije pod imenom "Hrvatski Narodni Odpor. On je boravio u lom logoru." a napisao je mnogo stručnih kao i povijesnih članaka. a zatim je pošao na jug s namjerom da se prebaci preko Pirinejskih planina u Španjolsku. na Ivan planini sa odobrenjem Poglavnika i hrvatske državne vlade. se počeo raširivati rad. i Vlado Šimunec iz Canade. General Luburić bio je poznat kao general Drinjanin. kao i Stipe Brbić iz Australije." koja organizacija je osnovana godine 1944.S. Tada je general Luburić dobio pravo boravka u Španjolskoj i tada smo mi stupili u vezu s njim. časopis za odgoj sa rodoljubnim i povijesnim štivom. te je izdavao i novine OBRANA. koji je trebao biti veza izmedju svih skupina Hrvata u emigraciji. Od tog doba počinje rad Vjekoslava Luburića na okupljanju hrvatskih snaga u emigraciji te organiziranju istih za onaj čas kad bude opet moguće proglasiti hrvatsku državnu samostalnost kao i 10. koja je izlazila redovito svakog mjeseca. Tu je izjavio da je on hrvatski general Vjekoslav vitez Luburić. U tu svrhu osnovao je Vjekoslav Luburić tiskaru Drinapres u Španjolskoj i tiskao je DRINU. To nije mogao dokazati. koji su materijalno i moralno podupirali rad svoga zapovjednika. koji je svjedočio da je to doista general Vjekoslav Luburić. N. te je Vjekoslav Luburić imenovao koordinatora H.

Ništa. a ja mu rukom pljuskam vodu po licu. On se umiri. Pregledao sam sve stvari da nešto ne zaboravim. po zanimanju kriminalac. Maks ustao i dahće kao životinja. Dvadeset i pet do jedanaest. Fino sam ga spakovao da ga brzo ne nađu. Zamahnem opet čekićem. Kava gotova za tri minute. Morao sam prstom da ga mažem na šoljicu. Ovako si ti maljem ubijao decu u Jasenovcu! Vidiš šta te čeka!' Pogodi ga čekić kroz prste u čelo. Siđem dole. Maks mi otvori: `Dobro jutro generale. Sto kila u njemu. kao za Hrvoja Ursu u Frankfurtu. Pije. Deset i dvadeset i pet. Uzmem čekić. Mislio sam više se dići neće. `Evo ti pet stotina. Jugoslovenska tajna policija . Uzmem onu štanglu. te (ga) je ubojica uspio lišiti života. Puče glava kao lubenica. Ja držim čekić u pantalonama. opisao je (prema snimci na magnetofonskoj traci. Živci mi rade. pokucam. izadem na ulicu i uzmem taksi za Valensiju: `Koliko košta do grada' pitam `Tristopedeset pezeta' kaže takstista.izvršen atentat na generala Luburića. meni je zlo!' Vidim pocrnio kao zemlja. Hteo sam da odem u sobu po štanglu. On povraća u sudoperu. stavim ga za pojas i odnesem generalu kavu. Kad me on pogleda kao zver. Ubij bližnjeg svog. Puknem ga još jednom. Izvučem čekić iz glave i okrenem se.(aks) nikad više!'. Opet se znojim. koja se čuva u Arhivu bivše "Službe Državne Bezbjednosti" BiH) kako je 20. Čekić i štanglu bacim u magacin. a on diže ruke da se zaštiti. kako ste spavali?' `Dobro. ubio Maksa Luburića. Odnesem šolju u kuhinju. Da španjolska policija pomisli da je kidnapovan. Presvučem se brzo. Krv se rasu po kuhinji. Maks tresnu dole kao da je pao sa sto metara visine. Ja viknem: `Majku ti jebem ustašku. Puče lobanja.. jedva ga dovučem pod otoman."(Marko Lopušina. U deset do jedanaest Maks me zove:'Ilija. organiziran od strane srbokomunističkih vlasti. nisam više mogao da ležim. "Ustao sam. koje su uspjele infiltrirati ubojicu u blizinu Luburića. Hrvat po nacionalnosti. Umotam ga u deku. pa ga raspalim po čelu. U tren uzmem čekić i lupim ga po čelu: -Tup! Maks pade kao sveća. Sin mu Tonči Luburić donio novine i ode u crkvu. Povedem ga u kujnu na česmu. koji sam donio iz sobe. dobro' kaže on. Kad se vratim u kujnu. Maks pije kavu. Prašak koji sam dobio bio je loš. Odem do vrata da proverim da li sam ih dobro zaključao. Rastopio se u kesici koju sam držao za pojasom. Izvadim čekić i stavim ga na sudoperu. Popi sve i ništa. ja častim!' U osam sati i pet minuta uveče sa železničke stanice posalo sam telegram `bratu' u Konjic: 'M. Jebem ti prašak! Štangla je najbolji lek. Ruke sam prao pet puta. travnja 1969. Maks otežao. Diže se i povraća. 69 ---69 Ilija Stanić. Maks mi traži da mu skuham kavu.

1996.) 133 .1945-1955. Beograd. s.. NIP "TV Novosti" Biblioteka "Revija 92". 301302.

134 .

za godinu 1965 broj 26. prenesen je samo onaj dio koji se odnosi na Mačeka. uvod. 6. Dakako da su radi objektivnosti o tom dijelu Mačekova života donesene i uspomene samoga Mačeka. Iz slijedećeg nastavka u "Obrani". Autorska prava na ovo Mačekovo djelo ima Hrvatska seljačka stranka i ovom prigodom zahvaljujem gospodinu Zlatku Tomčiću na dopuštenju da prenesem u cijelosti Mačekovo poglavlje o njegovu zatočeništvu tijekom Drugoga svjetskog rata. koji je Luburić izdavao u Madridu kao "Glasilo hrvatskog narodnog odpora". str. koja je objavljena pod naslovom Prigodom smYti Tlladka Mačeka u listu "Obrana". Treba posebno istaknuti da se u svezi s Luburićevim svjedočenjem donosi i njegova biografija od jednoga njegovog političkog istomišljenika. To je razlog da je o njegovu životu i o njegovim političkim shvaćanjima važno svako svjedočanstvo bez obzira bilo ono od njegovih istomišljenika ili protivnika. za srpanjkolovoz-rujan 1964. Dalje su prenesene integralno Luburićeve uspomene i to kako slijedi: . l. Sva se ta svjedočanstva donose kao grada. str. Mačekova sjećanja donesena su prema hrvatskom izdanju nj egovih uspomena.. Luburićeva sjećanja na Mačekovo zatočeništvo donesena su iz veće cjeline.. godište III. Iz tog dijela prenesen je samo Luburićev. 7.-7. Luburić je poznat kao najodgovornija osoba za nedjela ustaškog režima i taj njegov životopis donosi se samo zbog boljeg upoznavanja nekih manje poznatih detalja iz njegova života.**** NAPOMENE UZ OVO IZDANJE Maček je u razdoblju od smrti Stjepana Radića do proglašenja Nezavisne Države Hrvatske bio nesumnjivo politički vođa najvećeg dijela hrvatskog naroda. U tom smislu su o njegovu zatočeništvu tijekom NDH donesena sjećanja dvojice ustaša Maksa Luburića i Vlade Singera. a utvrdivanje njezine istinitosti prepušteno je daljnjem objektivnom povijesnom istraživanju. 2. Ta su njegova sjećanja počela izlaziti u drugom godištu "Obrane" i to u trobroju 15-16-17.

135 .

.. 268. da je te bilješke donio u emigraciju i predao mu ih g. G. koji je napisao ustaški pukovnik "S. br.. Ivo Bogdan. nažalost izgubljen". Maček izbliza.. Izd. (Andrej Maček . 32.. br. Tko je tko u NDH. Autentičnost Singerova pričanja nitko nije doveo u sumnju. IV/1966.-33. str. 12..) Tekst Illado Singer o drw Illadku Maćeku objavljen je u časopisu "Republika Hrvatska" (Buenos Aires). kad sam bio na liječenju u bolnici u Klagenfuriu. koji je tiskan kao poseban broj bez oznake mjesta. 27. 29.. 97.). s. listopada 1908. Vlado (Vladimir) Singer. Zagreb. Izd.. III/1965.. 35.. br. str. (Usp. 4. U Zagrebu je svibnju preuzeo vođenje Osobnog odjela u Glavnom ustaškom stanu. str. str.. (s..-84.. 1999. godine i broja izdanja. godište XXIV.Nino Škrabe. 7. da su te bilješke sačuvane u njegovoj ostavštini. 15.. str. Izvornik ovoga teksta dao mi je na korištenje A.. 7. rođen je u Virovitici 21. za travanj 1974.Te su bilješke sačuvane i donesene u emigraciju 1945. U slijedećim brojevima "Obrane" nisu se više pojavili nastavci Luburićevih uspomena. Prije njegova objavljivanja (u časopisu "Republika Hrvatska") povjesničar Jere Jareb je u svojoj knjizi Pola stoljeća hrvatske politike (1960. Velečasni Zec je kasnije tragično završio u Švicarskoj. s. IV/1966. 3." (s.18. podrijetlom Židov. 28.. 30.-36. Zagreb..-16."Obrana". br. Imao sam prilike pročitati te bilješke početkom 1947.. Radi opreznosti s posljednje je strane istrgano Singerovo ime. 7. i vjerujemo. tajnik nadbiskupa Šarića. br. Donio mi ih je velečasni Zec. 14.) donio ovu bilješku: "Singer je Mačekovo pričanje o tome i o drugim stvarima natipkao na jedanaest stranica dvostrukog razmaka. III/1965.-15.) Nino Škrabe u biografiji Vlade Singera navodi kako je on o svom boravku u zatočeništvu s Mačekom "ostavio opširan zapis. IV/1966.. Disput.) 136 .. na čemu mu se srdačno zahvaljujem.. Prilog Život i rad Tljekoslava Luburića. On mi reče. 359. 1997.(tjepan) Crnički" objavljen je u časopisu "Drina". br. Minerva. IV/1966. On je bio između dva rata istaknuti hrvatski nacionalist.-31.. 14. 62. br. Taj dokumentarni materijal donesen je u cijelosti tako da nije izostavljen ni uvodni komentar uredništva časopisa kao ni dodatna napomena istog uredništva. a ubijen od ustaša u logoru Stara Gradiška u listopadu 1943.15. 7. str. str.

I. Zahvaljujem na upozorenjima svima onima koji su prije tiskanja pročitali moj uvodni dio. Ispravljene su samo očite tiskarske pogreške. MUŽIĆ 137 .Svi navedeni radovi doneseni su bez lektorskih zahvata.

138 .

1967. NZ Matice hrvatske.. . 1997. Na početku 1972. Ljubljana.. vlast. V. izd. (I. 1997). 1969. 1984. 1993. Split. Split. 1983.. 1987. 1988. I. Split. Od povijesnopolitičkih spisao tiskao. NZ Matice hrvatske. oslobađajućom presudom »zbog pomanjkanja dokaza«.. Do svršetka 1971. Pavelić i Stepinac. izd. Orbis. izd. III. izd. izd. 1996.BILJEŠKA O PRIREĐIVAČU Ivan Mužić rođen je 14 rujna 1934. Crkva u svijetu. Split. izd. Izrael i Antikrist. Hitler i Izrael. 1989. Zagreb. III. VI. Split. izd.).. koji je završio u ljetu 1975. II. 1997. izd.. Logos. NZ Matice hrvatske... Zagreb. Split. Objavljivao je članke i studije u raznim novinama i časopisima. 1989. 1998. II. I. Mužić je objavljivanjem započeo kao srednjoškolac. Zagreb. Iberia. Klasičnu gimnaziju završio je u Splitu 1953. izd. III. 1991. Zagreb-Kačić. Split.. Hrvati i autohtonost (Podrijetlo i pravjera Hrvata). Split. izd. bio je delegat Katoličke crkve u Hrvatskoj na Svjetskom kongresu katoličkih laika u Rimu... Zagreb. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1958.. I. Iberia.. Split. u Solinu. Split. 1980. Hrv. Hrvatska politika i jugoslavenska ideja. Godine 1967. Dominović. V. društvo sv. Split. IV. Crkva u svijetu. izd. naklada. izd. II.. izd. 1997. 1978. IV. 1983. 1995.. izd. dopunjeno dokumentacijom (Masoni u Hrvatskoj 19181967. Split. Split.Iugoslaviji. NZ Matice hrvatske. izd. kao zasebne knjige: Razmatranja o povijesti Hrvata. 1991. izd.. Masonstvo u Hrvata. Ćirila i Metoda u Zagrebu. Crkva u svijetu.. Roma. Zagreb. Dominović. II. I. Stjepan Radić. 1970. Verbum. Dominović. IV. Accademia Archeologica Italiana. izd. Mužićeva su znanstvena djela: Katolička crkva Stepinac i Pavelić. Zagreb. 1990. branio je kao odvjetnik optužene u više političkih procesa (u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini). Split. NZ Matice hrvatske. Crkva u svijetu.. Orbis. 1994. II. Split. Zagreb. izd. Katolička crkva u Kraljevini . protiv Mužića je u Splitu kreiran politički proces. izd. knjiž..

139 .

strpljenja i vremena. 3. Svako djelo Ivana Mužića nov je pristup najosjetljivijim temema moderne hrvatske povijesti.J. Prof.(dva izdanja). Nilus. Split. izdanje. Mate Suić u Pogovoru VI. Protokoli sionskih mudraca. U jednom razgovoru za Glas koncila. rezimirajući literaturu o svom pokojnom ocu. Radića najbolje uspio shvatiti naš poznati povjesničar Ivan Mužić«. 1999. Split. A. O sekti masona. Čovjek i tehnika. u historiografiji. Split.. u svibnju 1988. izdanju Mužićeve knjige Hrvati i autohtonost zaključuje: »Mužić spada među one koji se ne zadovoljavaju samo nabrajanjem naslova i imena autora. 1999. Laus.. Strossmayer. 1991. Split. Split. XXXVII/1987. Maček u Luburićevu zatočeništvu.. Mira Košutić. Matica hrvatska Split. kći Stjepana Radića prof. 140 . I. S.. nego često uspjeva do srži iz izvora iscijediti ono što se uopće može. Hrvatska kronika 5471089. II. Split. 1999.dr. Lav XIII.J. izdanje. Matica hrvatska Split. Biblioteka Građa. 1999. Matica hrvatska Split.Mužić je priredio izdanja sljedećih djela: O Spengler. A to traži mnogo znanja.« Prof. ocijenila je »da je do sada. 1999. Bogdan Radica smatra Mužića »najvećim našim suvremenim političkim povjesnikom« (Hrvatska revija.453).. Laus.

Matija 63. Dragan 37. Ventura 71 Barbarić. 130 E Erić. 125 G Gelije (Aulus Gellius) 10 Gencije. Andrija 75 . Miroslav 73 Francetić. ilirski vladar 10 Glaise von Horstenau. Ivan (Ivica) 23. Šime 10 Edmund 36 Batušić. 51 Bogdan. Muhamed 11 Hebrang. Stjepan 10 H Hadžijahić. Herman 65 Grediček. Ivan (Ivanko) 51. Oto 49. 76 Gunjača. 79. 12 Aufsenegg 96 B Babić. Božidar 15. Andrija 125 Gubec. 129 Frank. Ivo 78 Babić. 83 Belak. zastavnik 68 Andrić. Goring. 51. 16 Filipović. Ivo 11. 53 Ferjančić. Mijo 61 Baljak. 125 Aleksić. Ivo 136 Bombelles. Josip 113 Bošković. Pavle 129. pukovnik 72 Altarac. Šuro 8 Batović. Jakov 53 Basler. Krunoslav 59. Stipe 132 Đurišić. Ivan 12 Brbić. Jure 125. 114. 54 Belošević. Rudolf 132 F Farolfi.KAZALO OSOBA A Đ Ahmeti. Karašordević 109. Musa 7 Aleksandar I.

Tomislav 26 K Kačić Miošić. Krunoslav (Kruno) 43. 50. 49. fratar 73 Breyer. Ivan-Pivac 71 Devčić. Olinko 8 98. 101. Fedor 27 Dujmović. Ahmed 71 Karašordević. 99. 28 Cincar Markovię. 20. Jovan 8. Pavle 88. 100. Jere 24. 29 Dvorniković. Marijana 29 Ć Ćirković. 111 Ipša. 48. 100. Danica 68 Herceg. 98. Aleksandar 98 Crnički. Kardum. Devčić. 13. 88. Josip 63 Jesih. 44 Dragojlov. 8. 82 53. 28. 12 Cvrtila. 98 Cvijić. Mirko 22 Broz.Brekalo. Dragutin 20 Kapetanović. Dragiša 95. 28. Josip-Tito 26. Stanko-Kikan 68 Karlović. 136 Jelačić. 52. Stjepan 136 Cvek. David 22 Kasche. Ronald 112 Ciliga. 36. 19 C Campbell. Pavao 51 Jilek. Siegfried 36 Kavran. Tihomir 28. Mile 68 Hitler. Mile 14. 10. 12. Drago 116 Jonjić. 51. 97. 1 l. Vladimir 7. Božidar (Božo) . Mijo 51 J Jareb. Andrija 14 Kamber. Sima 12 D Delorko. Budak. Ante 18. narednik 59 Cvetković. 116 101 I Herceg. 47. Adolf 21.

Šuro (Šuka) 59. 78 Kisić-Kolanović.14. Nada 23 141 . 15 Kemfelja.

Ivan 9. 42. Ljubomir (Ljubo) 22 Kremzir. Srečko 23 Krizman. Nada 15 Kojentinski. 25 Mihailović. 41. Kremzir. 53 Kovačević. 102. Krnjević. Milan 36. satnik 42 Meštrović. 39. 23. 108. 78 L 116 Miloš. 44. Ante 19. Stipe 22 Moškov. 115. Ismet 21 Murvar. Ivan 21. 68 Matković. Vatroslav 19 Mužić. 83 Marojević. Eugen-Dido 18. Zvonimir (Zvonko) 59. Juraj 57. kapetan 23 Konstantin Porfirogenet 9. Roko 54. 43. Božo 44 Napoleon I. Ivan 49 54. 41. 55 Mosner. Dragoljub Mihaljčić. 23 N Naletilić. 112 Krstulović. Živko 8 Kovačię. Hinko 49. 94. 116 Kvaternik. 79. 45. 53. 85 Muftić. Mihail Ilarionovič 77. 51 92. Josip 36. Rade 12 Mikić. 82. Siniša 64. Fran 12 Kutuzov. Slavko 22. 115. 15 Kopčinović. 85. 23. 77 Nedić. student 72 Mataja. 103. 42. 65 Košutię. 59. Bogdan 20 Krndelj. 39. Vojko 52 Kurelac. August 51 (Draža) 48. Mišetić. 94. Vinko 27 . 64.Klaić. 78 Kvaternik. 65. Bonaparte 10. 82 Nikolić. I 11. Ljubo 38.

71 Oršanić. 115. 110. fratar 73 Livije. 136 Maček. 1 Pavelić. Vjekoslav-Maks 23. 58 Perović. Viktor 31 O Omamović. 61. 95-102. 82. 19. 19. Andrija-Jandro 37 Pavličević. 108. 24. 73-85. Franc 29 Pernar. Filip 7 22. 44. 60. Ivan 51. 27. 51 Luburić. 105-1 15 . Helmut von 66. Vladko 18. 20. 136 Malčić. Franjo 52 Mandić. Ivić 33 Pašić. Tit 10 Lončar. Ante 18. 17 Nuić. LJ 12 Ljekić. student 72 Pavlović. 135. Nikola 10 Pašalić. Ante 29 M Maček. 54. 21. 37. Nikola 82 Pavelić. 42. 121-133. 96. Ivo 98 . 41Pannvitc (Panwitz). Marko 133 Lorković. Mihovil Miškina 52 Pavlić. Gustav 124 Perme. 55. Tonči 133 Novak. 8790. 55. Mladen 25. Olga 10 P Luburić. 94-96. Ivan 24 Lorković. 57. Dominik 63 Mandić. Viktor 16. 45. 136 Lukan. A. 53. Ivan 22 Oštrić. Marko 73 Perčec. 23. Marko Enej 17 Lukas. Kosta 63 Nixon. 135. Andrej 36. 57-70. Budimir 31 Lopušina. 58. 67 45. Richard 52 Lipovac. 36-38.Leovac. Mara 23 Pavlek.

55 Pešić. Giuseppe Ramiro 21 Marić. 100 Petar II. Ante 31 142 Pešelj. 32 Marconć. Stjepan 53 . 54. Zdravko 8 Marković. 99. Branko 51. Branko 132 Marić. Josip 31. Melita 54. Karadordević 52 Pezelj.Manolić. 55 Pešelj. Petar 98.

Urbić. Jozo 33 Roosevelt. Darko 7 33 Sarić. bojnik 69. Janko 1 10. 55 Tortić. Stanko 42. Eugen 7 Požar. 57. Juraj 102 T Tabor. 46 Torbar. 44. Dušan 101. Zlatko 135 Tomić. 102 Singer. 28 Toma Arhiđakon 15. 116 S Sagrak. J. Srećko 89. 49. 65 Tor. 40. Josip 51. Bariša 51. Boris 54 V Vasilj. 84. Milan 7 Šutej. Dinko 8. Ljudevit (Lujo) Tomčić. 76. 51. 82. 68. Viktor 36. 17 Tomašić. 106 48. Žarko 8 Tuđman. 15 Tomašić. 54. 51 . 44 Veber. Ivan 43 Reberski.Pićili. Svetozar 82 R Radić. Vladimir (Vlado) 22. Zdenko 22 Vokić. 73 Pittard. 72. Josip 55 Renić. student 72 Smoljan. 136 Sliepčević. 63. 135. 16. 87. Ante 50. 83 Pribićević. Petar 19. 23. 32. Josip 116 Rover. 55 U 53 Šufflay. Ivan 45. 22 Pribanić. Stjepan 19. 89. 14. satnik 71 Vinski. 116. 69 Servatzy (Servaci). 54. Vjekoslav 125 Simović. Mate 42. 31. Rajić. Milan 79. 59. 50. 116 Trebješanin. Franjo 29. Franklin Delano 30 Rover.

30 Stanić. Ilija 133 54. Marko 52 Š Šarinić. Mirko 75 Wagner (Vagner). 44. Alojzije 53 Stier (Štir). Vtado 132 Šimunović. Josip 10. Radenko 98. Marin 32 Staljin. svećenik 136 Zelić. Ante 116 Vučković. Dragutin 27 Šubašić. Franjo 69. Ante 12. 55. 71 Šimunec. Vjekoslav 27 Vrban. 99. Karlo 75 Z Zec. 136 Šporer. 98. Vera 91 Stražnicki. Milovan 22 . Ljilja 32 Vrančić. 14 Zrno. Nino 37. 101. Vutuc. David 74 Ž Žanić. fratar 116 Sopta. 97. Josif Visarionovič 24. 85 Stanković. 106 Stepinac. 21. 53. Ivan 18 Stipetić. profesor 114 Suton. 85. Kerubin 16 Šimić. 114 (Priredila:Nada Vrsalović) W Vokić. 45. Mario 52 Šegvić.Soldo. 42. Božidar-Bažo 51. Ivan 52. Benedikta 9 Zidarić. Dinko 11 Škorjanec. Katica 45 Škrabe. 100 Starčević.

143 .

. M..... 139 Kazalo osoba (N. Maček) ...................... 141 144 ............................ Singer).... Mužić) ......................................…………......... Vrsalović)................... 87 Prilog ................. Luburić) ...................................….......... 135 Bilješke o priredivaču...................................... 121 Napomene uz ovo izdanje (I........... 35 Prigodom smrti Vladka Mačeka (V........…........................................ 57 O dru Vladku Mačeku (V............... Crnički)..............................................SADRŽAJ Državotvornost dinarskih Hrvata (I.............. 7 Opet zatvor (V........ 117 Život i rad Vjekoslava Luburića (S..... Mužić) ...........

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->