IVAN MUI/MAEK I LUBURI

MAEK i LUBURI POSEBNO IZDANJE

Lektor (Muieva predgovora): Ivan Bokovi, prof.

Likovno rjeenje ovitka: Neven Marin

Tehniki urednik i kompjutorski prijelom: Mladen Vui

Priprema knjige: Draen aleta

Korektor: Lada Iveli

Copyright: Ivan Mui, Split, iovska 2

Sva prava pridrana. Reproduciranje ovog izdanja knjige ili bilo kojeg njezina dijela u bilo kojem obliku bez pismenog odobrenja prireivaa nije doputeno.

MAEK U LUBURUEVU ZATOENITVU

Priredio: IVAN MUIC

II. izdanje

LAUS SPLIT 1999.

slika: VLADKO MAEK

Izdava: LAUS Split, Iza loe 4/II Za izdavaa: Ante Oman

Tisak: Dalmacijapapir, Split

CIP-Katalogizacija u publikaciji Sveuilina knjinica u Splitu

UDK 323.1 (497.5) "19" 32-05 Maek, V. 32-05 Luburi, V.

MAEK u Luburievu zatoenitvu / priredio Ivan Mui. - 2. izd. - Split : Laus, 1999. - 144 str. : ilustr. ; 24 cm. - (Posebno izdanje / Laus, Split)

Om. stv. nasl.: Maek i Luburi. - Biljeka o prireivau: str. 139 - 140. - Kazalo.

ISBN 953-190-080-9 1. Mui, Ivan

ISBN 953-190-080-9

prazno

IVAN MUZIC DRZAVOTVORNOST DINARSKIH HRVATA

I.

vicarski antropolog Eugen Pittard u svome djelu Les peuples des Balkans (god. 1917.) utvrdio je "da dinarska rasa ivi kompaktno bez obzira na narodnost u Dalmaciji, i stolnoj Bosni, Hercegovini, Crnoj Gori, Albaniji i dijelu Grke. Ta rasa potjee od prasjedilaca balkanskog poluotoka,..."1 I u dananjih Hrvata postoji snana dinarska komponenta.2

Dvornikovi je kao iskusni etnopsiholog na temelju neposrednih zapaanja zakljuio da postoji "balkanski etniki kontinuitet", ____ 1 Milan pl. ufflay, Izabrani eseji, prikazi i lanci. (Priredili: Darko SagrakMusa Ahmeti). Nakladnik: Darko Sagrak, Zagreb, 1999., s. 132. 2 "Da i mi Hrvati imamo u svom biolokom sklopu dinarsku dominantu i da su iz nje nikli najoriginalniji predstavnici naeg naroda, poznata je stvar, premda se ne moe odbiti injenica, da su i predstavnici drugih rasnih tipova davali svoje prinose kod naega politikoga i kulturnog razvoja... Pittard je dokazao, da je dinarski rasni tip vie rairen u krajevima naseljenim Hrvatima, nego Srbima."(Filip Lukas, Hrvatska revija, Zagreb, br. 10,1937.)

odnosno da je ovjek "na dinarskom kru... prastari Ilir."3 Ispravnost Dvornikovieva zakljuivanja potvrdio je ivko Miki, koji je brojnim ispitivanjem kostura dokazao antropoloki kontinuitet dinarskog ovjeka na podruju rimske Dalmacije od prapovijesti do dolaska Turaka, a i kasnije. Etniki je element starosjeditelja - u antropolokom i duhovnom smislu gotovo neusporedivo vei u odnosu na sve doseljenike na teritorij rimske Dalmacije.4 Jezik je na zapadnom Balkanu bio u biti isti u antiko doba kao i danas. "Slubeni, diplomatski jezik, kao i jezik Crkve, prije i poslije doseljenja Hrvata u novu domovinu bio je, kao i svuda na Zapadu, latinski jezik. Ipak iz kasnog antikog vremena imamo podatke o slavenskom jeziku i pismenosti na ovim prostorima. Svjedoe o tome sauvane neke nedvojbeno slavenske rijei cerna (crna), bog Dobrat, pie medos i dr., kao i pojedina nelatinika slova u osobnim imenima na nadgrobnim spomenicima, koja su inae klesana slubenim

---3 Vladimir Dvornikovi, Karakterologija Jugoslovena. Izd. Geca Kon, Beograd, 1939., s. 86.-87., 303. arko Trebjeanin tono prosuuje da Dvornikovieva teoretska konstrukcija pojma "Jugosloven" karakteroloki odgovara Cvijievom "dinarskom tipu", odnosno gortaku. (. Trebjeanin, yladimir Dvornikovi i njegovi socijalnopsiholoki ogledi. U knjizi V. Dvornikovia, Borba ideja. Izd. Slubeni list SRJ- Tersit, Beograd, 1995., s. 25.) Dvornikovi je posebno osjetio da je "bransko ojkanje" na dinarskom podruju starobalkanski "muziko-morfoloki praoblik"(Dvornikovi, Karakterologija.., ibid., s. 372.-373.) Dinko Tomai navodi da u Hrvatskom zagorju, gdje je ouvana zadruna kultura i gdje je poezija obredna ili lirska nema ni traga herojskoj poeziji ili herojskim tradicijama. (D. Tomai, Drutveni razvitak Hrvata. Izd. Hrvatsko socioloko drutvo - Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 1997., s. 30.) I Olinko Delorko istie da hrvatski kajkavci poznaju samo krau lirsku pjesmu. (O. Delorko, Narodne epske pjesme. I. izd. Pet stoljea hrvatske knjievnosti, knjiga XXIV., Zora-Matica hrvatska, Zagreb, 1964., s. 220.) 4 uro Basler to zakljuuje ovako: "Vama ve sada mogu rei da mi arheolozi u Sarajevu tvrdimo da je nakon invazije Slavena i Avara u zemlji ostalo najmanje 85 posto starog stanovnitva, a da slavenska komponenta nee biti

vea od 10 do 12 posto. To miljenje zastupa i dr. Zdravko Mari."(. Basler u pismu koje je uputio autoru iz Sarajeva dne 24. travnja 1989.)

latinskim jezikom... Kod razrjeavanja pitanja postanka hrvatskog naroda moramo uzeti u obzir jo jednu injenicu. Stari grki pisci opirno piu o masovnim prijelazima Slavena preko donjeg Dunava i njihovu naseljavanju u istone pokrajine Bizantskog carstva (Meziju i Trakiju), a nema nikakva spomena o slinim naseljavanjima Slavena u zapadne pokrajine Balkanskog poluotoka. I to bi potvrivalo istinitost podataka o slavenskom karakteru starosjedite ja u tim pokrajinama, a koje su stari pisci nazivali razliitim imenima: veneti, vendi, Iliri, Kureti. Budui da su oni prema do jacima i osvajaima Hrvatima (bili ovi Goti ili ne) bili veina, sasvim je prirodno da su ivei sto jeima zajedno u istoj dravi Hrvati prihvatili slavenski jezik starosjeditelja."5 Od Slavena, koji su prema nekim pretpostavkama u masama pristigli u VI. i VII. stoljeu nije ostao gotovo ni jedan trag u fizikoj (antropolokoj) i duhovnoj batini, a on bi se morao osjetiti da su se oni masovno doselili. Ostaje kao jedina mogunost da se doseljavanje sa sjevera stvarno dogaalo, ali samo u manjim (ratnikim) druinama koje su se zbog svoje malobrojnosti u odnosu na starosjeditelje potpuno u njih pretopili. ak su prihvatili i organizaciju vlasti starosjeditelja. "Liburni su do u rimsko doba bili organizirani u etrnaest opina. Sasvim je vjerojatno da su Hrvati nakon doseljenja preuzeli teritorijalnu podjelu ilirskih opina. Konstantin Porfirogenet navodi etrnaest starohrvatskih upanija, koje su bile politikoupravne ustanove. Spomenili smo da su sjedita starohrvatskih upa u sjevernoj Dalmaciji bila preteno u prvotnim sjeditima ilirskih opina. Zato je vjerojatno da im se i podruje poklapalo. Podupanije su, moda, odgovarale ilirskim seoskim zajednicama, ili manjim politikim jedinicama. Stara hrvatska plemenska organizacija od 12 plemena nalazila se uglavnom na podruju sjeverne Dalmacije, upravo na podruju Liburna. Veze s ilirskom organizacijom nameu se same od sebe, tim vie to je S. Gunjaa uvjerljivo dokazao da se Petrova

---5 Benedikta Zeli, Problematika postanka i pokrtenja hrvatskog naroda. U knjizi I. Muia, Hrvati i autohtonost na teritoriju rimske provincije Dalmacije. Izd. Dominovi, Zagreb, 1998., s. 31.-33.

gora ili planina Gvozd, na kojoj se odigrala sudbonosna bitka posljednjeg hrvatskoga kralja Petra s Maarima, nalazila ne u gornjoj Hrvatskoj ve u srednjoj Dalmaciji. Time je razumljiv ugovor o personalnoj uniji (Pacta conventa) izmeu 12 hrvatskih plemena i kralja Kolomana nakon te bitke."6 Temeljna osobina dinarskog ovjeka od prapovijesti do naih dana oitovala se u njegovoj snanoj ratnikoj naram. Dinarci su, a posebno Liani, u prolosti bili poznati kao elitni ratnici.8 U borbi za narodni opstanak, a kasnije i u otporu turskim osvajanjima posebno su se isticali hrvatski hercegovaki plemiki rodovi (Balinovii; Ivanievii, Laste-Margetii, Luii, oii i drugi).9 Dinarac vjeruje

---6 ime Batovi-Olga Otri, Tragovi ilirske kulturne batine u narodnoj kulturi naeg primorskog podruja. Simpozij: Predslovenski etniki elementi na Balkanu u etnogenezi junih Slavena. ANUBiH, Posebna izdanja, knjiga XII., Sarajevo, 1969., s. 276. 7 "Dinarski tip je prototip mukarca rat nika, moda najizraajniji uopte meu svim belim rasama: sama ideja i utelovljenje toga tipa... Sirov, snaan i marcijalan morao je biti taj ilirski ovek. Violentnost koja se stalno pominje kada je re o dinarcima, verovatno se u Ilira nalazila u jo elementarnijoj formi. T. Livije, govorei o ilirskom kralju Genciju, istie njegovu uroenu plahovitost `violentia insita ingenio' (Ab u. c. XLIV). A. Gelije pria da je pogled u Ilira bio tako straan i fascinativan da su mogli njime `ubiti oveka'... I lukavstvo provejava iz ilirskog karaktera, to je sasvim u stilu branskog plemenika. Ima ih koji suvoparnost i neki grubi racionalizam smatraju dubljom psihikom oznakom Ilira, vie nego svu njihovu divlju hrabrost i ratniku violentnost... Junatvo i lukavstvo uporedo se otre - u borbi. Pored violentnosti odlikuju se i dananji dinarci, a naroito jugoslovenski, jakom crtom bioloke pronicljivosti. Otuda i smisao za poslove, trgovinu i - prevaru, jer i to je takoe jedna forma borbe. "(Dvornikovi, Karakterologija..., ibid., s. 208., 295.-296.). 8 "Vele da je rodom iz Like bilo dvjesta generala... Ti su graniari pripadali medu najbolje vojnike svijeta, pa je i sam Napoleon rekao da su Hrvati prvi vojnici na svijetu."(Josip Zidari, Stanovnici hrvatskoga kra. Hrvatska prosvjeta, XIX/1932., 10., 226.)

9 Usp. Nikola Mandi, Podrijetlo hrvatskih starosjedilakih rodova u Mostaru. Nakladnici: Sveuilite u Mostaru i Matica hrvatska, Mostar, 1999., s. 614.

10

da mediteranski i zagorski tip hrvatskog ovjeka nije revolucionaran i da su bune Matije Ivania i Matije Gupca historiografske izmiljotine. Opaena je i injenica da je i ovjek irega dinarskog podruja koji ivi u nizinama i koji se preteno bavi zemljoradnjom bioloki meki.10 Istina je ak da se primorski ljudi, posebno oni na otocima, nisu degenerirali zahvaljujui iskljuivo priljevu bioloki zdravog elementa iz dinarskog kra. U dinaraca prevladava kult snage i snalaljivosti. Taj element posebno zadivljava hrabrost u snazi, a karakterizira ga i subj ektivno vrednovanje etikih noma dobra i zla. Dinarac poznaje samo strah od tajanstvenih, odnosno nadzemaljskih sila. Dinarski mentalitet je u biti isti u pravoslavnih i katolika. U snanom dinarskom tipu11 hrvatskoga i srpskog ovjeka nasluujemo gotovo istu psihosomatsku konstituciju. Dinko imunovi, koji je u mladosti veliki dio ivota proveo u Dalmatinskoj zagori, osjeao je tu istobitnost pravoslavnog i katolikog elementa. Junatvo je u jednih i u drugih glavno mjerilo vrijednosti.12 Dinarac proet ratnikim

---10 Prema Hadijahievim istraivanjima u Bosni je na islam najvie prelazilo seljako stanovnitvo u nizinama. Cviji je nekritiki vjerovao u mo bosanskih franjevaca kad je pisao da su oni u Bosni stvorili krotke krane, a nije razmiljao o tome zato to franjevcima nije uspjelo u Hercegovini. Osim toga da katolici u Bosni nisu "meki" dokazuje njihovo trajno odranje na svojim djedovskim prostorima usprkos svim progonima. 11"Dinarski ovek ne veruje da ima tekoa koje ne bi mogao savladati. Njegova je vera nepomuena, pouzdanje bezgranino..." (Jovan Cviji Dinarski tip. U knjizi Jovana Cvijia-Ive Andria, O balkanskim psihikim tipovima. Izd. Slubeni list SRJ, Beograd, 1996., s. 23.). 12 "Radi toga je i veselo u manastiru uvijek bilo, a i stari kalueri vie su govorili o junatvu nego o molitvi. Spominjalo se, koji je od njih na konju bolji binjedija bio, koji li kamenom odbacio dalje ili mu jasno grlo bolje uz gusle jealo. A po zidovima i uglima, meu mrkim portretima monaha, visjelo oruje svake ruke."(Dinko imunovi,Izabrana djela. Matica hrvatska, Zagreb, 1996., s. 368.)

Primorski Hrvati osjeajui identinost pravoslavnog i katolikog elementa sve brdsko stanovnitvo bez obzira na vjeru i narodnost nazivaju Vlasima. Po miljenju veine povjesnika, iako se to ne moe generalizirati, imena Vlah i

11

mentalitetom obraivanje zemlje oekuje od drugih sunarodnjaka, a esto i od svoje ene. Dinarskim drutvom vlada mukarac, a nepisani je zakon patrijarhalnog mentaliteta da su djeca one vjere i nacije kojoj pripada otac, to se oitovalo i na primjeru Ante Starevia ("Oca domovine"), kojemu je majka bila pravoslavna.13 Patrijarhalni dinarac ima u sebi priroen osjeaj za hijerarhiju, koji se posebno oituje u kultu voe.14 Njemu je prirodno da u ljudskom drutvu, jednako kao u vujem i pasjem oporu, predvodi samo onaj tko se istie snagom i hrabrou i zato doivljava parlamentarnu "demokraciju" kao ideal ovjeka mase. Dinarci su u prolosti (posebno u inozemstvu kako je to

---pastir bila su dugo vremena sinonimi. Naziv vlah ("vlaj") dugo je bio oznaka za socijalni status. Nuno je napomenuti da je pogrdni smisao rijei Vlah pridavan raznim kategorijama stanovnitva i da se nije odnosio samo na Srbe. Fran Kurelac, istiui da su Vlasima u uoj Hrvatskoj i Sloveniji nazivani Srbi, u Bosni pravoslavni i katolici, u Dubrovniku seljaci, u Srbiji i Dalmaciji Rumunji, u primorju Talijani, pie i ovo: "udno je to s imenom Vlah. Koga god preziremo toga danas Vlahom zovemo." (Kurelac, Fluminensia, Zagreb, 1862., s. 215.) U Bosni (Vare) pravoslavni se i danas nazivaju Vlasima, ali u pogrdnom smislu upotrebljava se rije "vlaina". U Dalmaciji stanovnici cijelog obalnog pojasa nazivaju Vlasima sve Zagorce bez obzira na vjeru, zanimanje i drutveni poloaj. U poveljama srpskih i bosanskih vladara iz prvih desetljea XIII. stoljea Vlasima se nazivaju i Dubrovani. Leksikon srpskog srednjeg veka. Priredili: Sima irkovi i Rade Mihalji, izd. Knowledge, Beograd, 1999., s. 86.) Meutim u Dubrovniku i u dubrovakom zaleu (prema usmenom kazivanju prof. Ivana Bokovia) od pamtivjeka katoliko stanovnitvo naziva Vlasima samo pravoslavne. 13 Meutim, injenica je da je onoliko koliko je dinarac bioloki jai u odnosu na nedinarca, toliko je i njegova ena snanija od nedinarke. "I na dinarskoj eni zapaa se maskulina tendencija u samom tipu rase... Dinarska ena ne mora nimalo da bude ono to narodna re zove mukobanja, pa ipak neto muko govori iz nje, taman toliko da to ue u evropske udbenike rasne antropologije." (Dvornikovi, Karakterologija,... ibid., s. 209.). 14 "Na ljude dinarskog tipa najvie uticaja imaju voe u ijem ponaanju ima neega tajanstvenog ili mu oni to pripisuju." (Jovan Cviji-Ivo Andri, O balkanskim psihikim tipovima, ibid., s. 27.)

12

opisano u literaturi) poznati i kao surovi ratnici meu kojima ne postoji ideal srednjovjekovnoga zapadnog viteza.15 U mentalitetu dinarca ivi i hajduki element.16 Hajduiju na balkanskom prostoru poznaje ve stari trako-ilirski Balkan. Neki su pisci u srednjem vijeku smatrali nae zemlje "hajdukim zemljama".'

---15 Surove ivotne prilike... morale su izazvati jak i budan nagon za samoodravanjem... U Jugoslovenu razvio se u takvim ivotnim prilikama tip oveka koji je isuvie bioloki zaokupljen sam sobom. Ko sam mnogo pati i strada, otupi i za drugoga, postaje manje osetljiv u svojoj, ali i u tuoj nevolji (poznata psihika crta, zapaena i na asketima). Altruistika sentimentalnost i oseajna obazrivost prema drugome ne odgovara krutom ivotnom stilu oveka borca. Nije to nordska hladna bezoseajnost i nesposobnost za toplija oseanja prema drugom. Dispozicije za jau oseajnost izbijaju u mnogim znacima i oblicima narodnog ivota, ak i u izvesnim obiajima i praznovericama, narodnim pesmama, poslovicama i uzreicama, ali stil ivota, naroito u junim patrijarhalnim krajevima, skuio je ispoljavanje tih oseanja u neke tvrde i rudimentarne oblike. Ve sama fiziognomija i mimika dinarca ima esto u sebi neto mrko, zatvoreno i nepristupano... U nenosti i ganutosti takav je ovek mnogo sporiji i uzdrljiviji, iako ne mora zato da bude `zao'."(Dvornikovi, Karakterologija..., ibid., s. 768.) 16 Pojava hajduka ima i odgovarajue povijesno opravdanje. "Hajduk po pravilu nije ni u ijoj slubi; on je slobodan kao vuk u gori gdeno sude `tice kosovice'. Dok je Primorje i Krajina razbojite uskoka, hajduk se javljao u srcu zemlje, ponajvie u planinama Bosne, Hercegovine i Srbije. Onaj koji bi se usred turske zemlje `odbio gori u hajduke' ispadao bi time iz svakog zakonskog i drutvenog poretka, pretvarao se u umsku zver da po drumovima presree silnike i gospodare, da sveti rajine muke, pljaka i zastrauje Turke... U izvesnim epohama hajduk je bio idol i jedina nada porobljenog naroda. Bez ove psihike veze ne bi puste hajduke pesme, pune krvi i osvete stekle popularnost koju naroito u Bosni i Hercegovini uivaju i dan dananji. Hajduka romantika, ma kako sumorna bila njena pozadina, oduvek je imala velike drai i privlanosti za narod koji je tavorio pod krovovima svojih ifiskih koliba i uivao da hajduk bar u pesmi davi i robi

njemu mrskog gospodara. Bez potrebe te oduke hajduka samohvala i fantastika ne bi naila tolikog odjeka u narodu." (Dvornikovi, arakterologija,... ibid., s. 551., 553.) 17 V. Dvornikovi, Hajdukovanje kao psiholoka i socijalna pojava. andarmeriski vesnik, Sremska Kamenica, 1940., s. 8.

13

U mnogim "junakim" pjesmama s motivima iz prolih, turskih stoljea, u kojima Marko izmeu ostalog zna zapaliti ljubavnicu namazanu smolom da mu svijetli pri veeri, osjeamo dah prapovijesnog divljatva. Prodor tog duha oituje se u nerazmjernom prevladavanju tih "junakih" motiva nad lirskim pjesnitvom u kontinentalnoj Dalmaciji. Fra Andrija Kai Mioi u Razgovoru ugodnom naroda slovinskoga s oduevljenjem opisuje odsijecanje turskih glava, a mnogobrojna izdanja toga njegova djela potvruju da su dinarski Hrvati to tivo prihvaali kao izraz vlastite due. Dakako da svi gortaci nisu hajduci.18 Dinarac je poslije pokuaja kristijaniziranja nastavio ivjeti svoju iracionalnu narav doivljavajui esto Dekalog kao nadstvarni ideal, kako je to vjerno opisao Mile Budak. Dvornikovi zakljuuje kako se rimokatolicizam prihvatio samo u primorskim gradovima i da dinarac "ostaje borac, balkanska, ne slovensko-hrianska dua".19 U biti dosadanja prolost dinarca, bio on "Ilir" Bato ili Hercegovac Zvonko Bui, povijest je neustraive borbe za pojedinani i narodni opstanak.20 Stoga nije sluajno da je u temeljima izgradnje sve tri

---18 "Ve smo kazali kako se meu ljudima na Kru vide velike opreke karaktera. Nai e najestitije ljude u tome kraju, ali se nae i mnogo zloinakih karaktera. I zaudo, kolika je razlika meu ljudima u Kru. Dalje sjevernije meu hrvatskih kajkavcima ima neka izjednaenost karaktera. Kako se ini, tamo danas prevladava tip slabijega mlitavoga karaktera. Vidi to je dobro, i priznaje da treba raditi dobro, ali se toga mlitavo dri u svagdanjem ivotu. I.judi opaka znaaja u Kru hvale se svojom opainom." (Josip Zidari, Stanovnici hrvatskoga kra, ibid., s. 225.) 19 Dvornikovi, Karakterologija.., ibid., s. 838. Da dinarac, ako ga se vjerski dobro poui, moe biti praktini kranin potvruju primjeri stotina asnih sestara iz Dalmatinske Zagore (na primjer iz Otoka kod Sinja), koji su kranskim ivljenjem za blinje dokazali svoju vjeru. (injenica je da je Katolika Crkva na Balkanu uspjela vie kristijanizirati katolike mase nego Srpska Pravoslavna Crkva pravoslavne vjernike.). 20 Nedinarac kada pokuava vrijednovati dinarca koji je kao psihosomatski tip posve drugaiji, zamilja sebe kao glavno mjerilo vrijednosti. Tako Dinko Tomai (otoanin iz Korule) primitivno zakljuuje da se u

rodovskoplemenskoj organizaciji "rod razvio u etu pljakaa, i da je u ovoj sredini

14

hrvatske drave na Balkanu najvie ugraena borba dinarskog ovjeka.

II.

Prva hrvatska drava na Balkanu nastala je u brdskim krajevima. O smjetaju prvobitne balkanske Hrvatske suglasno izvjeuju svi postojei povijesni izvori. Iz pisanja Konstantina Porfirogeneta moe se zakljuiti da su Hrvati svoju prvobitnu organizacionu jedinicu imali ba na teritoriju na kojemu Toma arhiakon smjeta doseljenje Sklava ili Gota. O Gackoj, Lici i Krbavi u ranosrednjovjekovno doba ne znamo mnogo. Prema poglavlju XXX. De Administrando Imperio zemlja Hrvata protee se od Cetine do grada Labina,2' a hrvatski ban vlada Krbavom, Gackom i Likom. Boidar Ferjani konstatira da Hrvatska iz DAI "na kontinentu prema severu nije prelazila tok Kupe jer se u DAI ne spominje ni jedna upa koja se nalazi severno od te

---prvotna drutvena vrijednost bila `junatvo' tj. isticanje u otimanju i u ubijanju."(Tomai, ibid., s. 68.) Dvornikovi navedeno miljenje, oito mislei i na Tomaia, komentira ovako: "Bez uivljavanja u taj unutranji svet vrednostnih merila, patrijarhalnog morala i patrijarhalnih etikih ideala, nema ni razumevanja ovog tipa. Oni koji govore samo o pljakakom ili razbojnikom tipu kao to to i u nas, iz vrlo providnih razloga, ine neki istorici i sociolozi iz severnih i zapadnih pokrajina Jugoslavije, nisu uli u duu toga tipa ni koliko povrni strani turisti za koje su ti ljudi nita drugo nego `Hammeldiebe'. Neki nai pisci grade se toliki `zapadnjaci', toliko strani tom tipu, kao da se uopte u njegov unutranji svet ne mogu ni trenutno uiveti."(Dvornikovi, Karakterologija.., ibid., s. 797.) 21 Nada Klai upozorava kako je, s obzirom na to da su u hrvatske upanije ubrojene Imota, Pliva i Pset, oito da je "hrvatska granica naputala Cetinu i preko Dinare obuhvaala ne samo Livno i Imotski, nego i udaljenije krajeve u porjeju gornjega Vrbasa". (N. Klai, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku. Izd. kolska knjiga, Zagreb, 1975., s. 75.-76.).

15

reke."22 Podruje Like, Gacke i Krbave bilo je stvarno vrlo pogodno i za irenje hrvatske vlasti i hrvatskog imena i u dananju Slavoniju, Bosnu te primorje. Iz Ljetopisa popa Duk janina oito je da su Hrvati bili smjeteni na irem teritoriju nekadanje Liburnije, odnosno Donje Dalmacije od VI. stoljea pa dalje. Hrvati prema tom Ljetopisu nisu vladali cijelom goto-slavenskom dravom. Bijeli su Hrvati, kako ih naziva hrvatska redakcija izvora, prvobitno zauzimali posebno kontinentalni pojas Donje Dalmacije, dakle samo jednu od vie postojeih banovina u velikoj zajednikoj dravi. Hrvatima su vladali banovi, koji su do svretka VIII. stoljea priznavali vrhovnitvo samo gotoslavenskih kraljeva. Ti su Hrvati najranije poslije poetka franakoavarskog rata, dakle od kraja VIII., do najkasnije u prvim desetljeima IX. stoljea dijelom naselili i cijeli stari teritorij Dalmata i to tako da su tijekom vremena njime u cijelosti zavladali. "Sclavi ili Goti" su se, prema Tomi Arhiakonu, nakon doseljenja naselili u brdovitim krajevima na sjeveru Dalmacije, a to bi uglavnom odgovaralo prijanjem teritoriju Liburna i posebno Japoda, odnosno kasnijem podruju Like, Gacke i Krbave (pored ostaloga).23 Toma nije mislio da se pojam te brdovite Hrvatske, u kojoj su ivjeli oni koje se nazivalo Kuretima, ograniuje geografski na otok Krk. Tomi je, naime, Hrvatska brdovita zemlja koja se prostire na sjeveru Dalmacije, a iz toga bi slijedilo da Krk u vrijeme, kad je Toma smjetao opisana zbivanja, direktno granii s Dalmacijom. Pogrenoje

---22 B. Ferjani (priredio), vizantiski izvori za istoriju naroda Jugoslavije. II, SAN, Beograd, 1959., s. 35. Ova tvrdnja o kontinuitetu starih granica posebno je vana zato to je ranije do Kupe dopiralo podruje Japoda. 23 Prema Viktoru Novaku u brdovite krajeve gdje su ivjeli starosjeditelji "nesumnjivo... spadaju prostori od Gvozda na jug prema dalmatinskom moru u smeru Livna i Neretve". (V. Novak, Sitni prilozi. Jugoslovenski istorijski asopis, /Ljubljana-Zagreb-Beograd/, II/1936.,1.-4.,121.). Kerubin egvi je u izvanredno temeljitoj studiji Hrvat, Got, Slav u djelu Tome Splianina istaknuo da Toma opisuje "Croatiu" "kao da je imao pred oima Liku i Gorski Kotar tamo do Save". (K. egvi, Hrvat, Got, Slav u djelu Tome Splianina. Nastavni vjesnik, za 1931/32., knj. XL., s. 19.).

16

tumaenje da Toma Kurete izvodi prema Lukanu od stanovnika otoka Kurikte, dananj ega Krka. Hrvatska je, prema njemu, planinsko podruje, koje se nastavlja na sjeveru od Dalmacije. Tomini Kureti ne mogu biti stanovnici Krka ni zato to taj otok nije u smislu Tominih shvaanja, bio na sjeveru Dalmacije. Kad Toma pria (u XIII. poglavlju) o granicama kraljevstva Dalmacije i Hrvatske u doba narodnih vladara onda je prema njemu tom kraljevstvu na zapadu Kornka, a to kraljevstvo na sjeveru poinje od obale Dunava. Iz toga se moe zakljuiti da se otok Krk moe smjestiti samo na zapadu, a ne na sjeveru Dalmacije gdje Toma smjeta Kuretiju. Doseljeni Hrvati bili su ratnici koji su se prema Tomi stopili s brojano nadmonijim starosj editelj ima u j edan narod. Iz Tominih navoda proizlazi da su Sclavi ili Goti doselili u zemlju Hrvatsku u kojoj su preostali ivjeti rijetki stanovnici ("coloni"), koji su se nazivali Snati (Snaci). Doseljenici su te starosjeditelje poeli podvrgavati pod svoju vlast. Novak cijeli citirani Tomin pasus tono interpretira ovako: "Dakle, ma ko bio korektor ovoga mesta, on je hteo da doda ime ovih kolona koje su doseljenici nali u Hrvatskoj, a ta je iz celoga konteksta nesumnjivo dalmatinska Zagora, poto se kae da je `regio montuosa' i da sa severne strane `adheret Dalmatie'. Znai, ovi koloni zvali su se Snaci. Ti su bili nesumnjivo starosedeoci -rari coloni kao preostaci mnogobrojnog starosedelakog seljakog masiva -stoara (ili ratara?) -u' brdovitim krajevima docnije Tomine Hrvatske,... Nesumnjivo meu te krajeve spadaju prostori od Gvozda na jug prema dalmatinskom moru u smeru Livna i Neretve. Tu treba traiti te retke naseljenike, preostale Snace, koji su doekali `septem uel octo tribus nobilium'."24 Turci su svojim osvajanjima i dovlaenjem nehrvatskih Vlaha zaprijetili opstanku zateenoj dinarskoj jezgri uslijed ega se teite hrvatskoga politikog ivota premjestilo na sjever. Takvo je stanje trajalo stoljeima sve do slabljenja turske vlasti. Po naravi agresivan hrvatski dinarac od druge polovice XIX. st. postaje ponovno nositelj ---24 V. Novak, De iis qui Snaci nominantur. Jugoslovenski istoriski asopis, Ljubljana-Zagreb-Beograd, II/1936., 1.-4., 119.-121.

17

nacionalne samohrvatske dravne ideje. Eugen Kvaternik je kao praktini katoliki vjernik odbio pomo talijanskog masonstva u uspostavi samostalne hrvatske drave, ali je zato sam protiv AustroUgarske monarhije podigao oruani ustanak u Lici 1871. Ante Ciliga ispravno konstatira da su Liani do 1903. pa i do 1914. bili "avangarda radikalnog krila hrvatske politike borbe", a da su od 1918. pa dalje to bili Hercegovci.25 Viestoljetna nagodbenjaka politika na sjeveru Hrvatske moe se razumjeti i zbog toga to se ona dogaala unutar jedne kranske monarhi je u kojoj je bilo normalno oekivati promj ene. Meutim, oni Hrvati koj i su ivj eli uz dogaanj a na dij elu etiristolj etnoga turskoga Balkana nauili su da se samo nasiljem mogu osloboditi od nasilja. ("Na ljutu ranu ljutu travu.")

III.

Prva jugoslavenska drava stvorena je kao umjetna masonska tvorevina protiv volje hrvatskog naroda i zato su je htjeli sruiti svi, a posebno dinarski Hrvati. Mrnja na jugoslavenstvo postala je krajem drugog desetljea postojanja te neprirodne dravne tvorevine takva da su u samom vodstvu Hrvatske seljake i graanske zatite planirali Maekovo ubojstvo zbog njegove sporazumake politike s Beogradom.26 Hrvatski dinarac je u doba Maekove Banovine

---25 Ante Ciliga, Sve i odmah. Hrvatski list, Mainz -Washington-Toronto-Lund, 1998., s. 28. . 26 tir (Ivan Stier), Izmedju revolucionarnosti i oportunizma u borbi za Hrvatsku Dravu. Drinina knjinica, knjiga 13., Madrid, 1966., s. 16.-17. Ustae u emigraciji nisu istupale protiv Maeka sve dok nije poeo pregovore s Beogradom. "Ljude je ipak zanimalo jedno pitanje unutarnjih politikih odnosa koje su medusobno postavljali i o njemu raspravljali: odnos izmeu

Pavelia i Maeka. Moe se rei da je 90 posto ljudi u ustakom logoru dolo kao

18

Hrvatske strastveno oekivao rat kao mogunost konanoga nacionalnog osloboenja. Paveli je u to doba odluio zbog tobonje "mekoe" odreenoga dijela hrvatsko~7mentaliteta premjestiti glavni grad drave iz Zagreba u Banja Luku. Paveliu je bio cilj ostvarenje samostalne hrvatske drave, a kako je protiv toga plana bio

---pristalica HSS-a, vjerujui i u Pavelia i u Maeka, isto tako kako to je bila njihova vjera na uspomenu Stjepana Radia. Po ovome pitanju Paveli n.ije nikada ni u logoru ni prema vani zauzeo svoje stanovite, ali se prema Maekovom pisanju, kao proganjani voda HSS-a pa u poetku i kao `vodi Hrvata u domovini' u listu `Hrvatski domobran', zakljuivalo kako postoji sporazum izmedu Pavelia i Maeka. Ljudi su radi toga prihvatili formulu: u buduoj e NDH kao republici, Maek biti predsjednik Republike, a Paveli predsjednik Vlade i `kao Poglavnik' uglavnom voditi politiku. To je bila kombinacija prema talijanskim politikim prilikama i ondanjoj podjeli vlasti u Italiji, to je ljudima posluilo kao usporedba. Te politike kombinacije nastale meu ljudima bile su poznate i Paveliu i Budaku, jer su o tome neko vrijeme ljudi javno raspravljali i razgovarali, dok nisu nabasali na gore spomenuto rjeenje." (Ante Mokov, Pavelievo doba. Priredio: Petar Poar, izd. Laus, knjiga u tisku, Split, 1999., s. 25.) 27 Vatroslav Murvar kao oevidac tih razmiljanja o tome svjedoi ovako: "Kada sam u jesen 1939. doao po prvi put na Sveuilite, prva je misao svih nas bila pohoditi i upoznati ilegalne ustake prvake, one ljude, o kojima smo u pokrajini mnogo govorili i smatrali ih pravim predstavnicima narodne borbe. Jedan od njih nas je primio u svom uredu... Onako usput, u slijedu ove misli, kao neto to je samo po sebi razumljivo i o em nema vie dvojbe, Roma locuta causa fmita spomenuo je odluku Poglavnika o premjetanju, odnosno o stvaranju dravnog sredita budue hrvatske drave u Banjoj Luci. Iznenadio se, da mi to ne znamo, i da se tome udimo. Podneblje ovog kraja, u kojem lei Zagreb nastavljao je on pogoduje razvoju jednog tipa naeg ovjeka, koji nije prikladan za noenje i uvanje dravne samostalnosti, jer je preblag i mekan, te posjeduje neke negativne osobine za dravni ivot. Sva tragika nae prolosti, obiljeene stalnim znaajkama vjenih nagodaba i beskrajnih sporazuma, izvire dijelom i iz injenice, da je teite narodnog otpora poivalo na kraju i ljudima, koji su ljudski shvaeno divan materijal, ali u politikom smislu svojom mlitavou nisu bili dorasli teretima uasne i beznadne borbe, svih onih napora, koji se zahtijevaju od narodnog i politikog sredita."

(Vatroslav Murvar, Banja Luka glavni grad Nezavisne Drave Hrvatske. Zbornik hrvatskih sveuilitaraca, izdao Sveuilini pododbor Matice Hrvatske u Zagrebu, Zagreb, 1942., s. 21.)

19

Washington, London i Pariz, on se mogao osloniti jedino na Rim i Berlin.28 Nezavisna Drava Hrvatska29 proglaena 10. travnja 1941. nastala je ponovno nakon osam stoljea i narod ju je oduevljeno prihvatio30 ne identificirajui je s ustakim reimom.31 Paveli u vjerskom smislu nije bio ni najmanje katoliki iskljuiv tako da nikad nije mrzio ni pravoslavlje kao vjeru. Dapae, bio je osobno angairan prije I. svjetskog rata u pripremi osnutka Hrvatske pravoslavne crkve, i to tako da i sam bude njezin pripadnik. Naime, kad se g. 1911. proula vijest da e na traenje madarske vlade kod Svete Stolice Rijeka biti odcijepljena od Senjske biskupije i postati samostalna biskupija, zagrebaki sveuilitarci, a meu njima i Paveli, ve na prvom sastanku, na kojemu se raspravljalo o toj stvari, potpisali su izjavu da e prijei na pravoslavlje. Oni su se i obvezali da e poraditi kod svega puanstva u biskupiji da to i ono uini ako Rijeka bude odcijepljena.32 Bez obzira na mogunost da

---28 Pseudohistoriografija (kako je to oito i iz pisanja Bogdana Krizmana o ustaama) interpretira lik i djelo Pavelia prema htijenjima svojih financijera. 29 Nezavisna Drava Hrvatska bila je u odnosu na Njemaku suverenija nego to je danas politika beziznimno svake drave na Zapadu prema zakulisnim direktivama vlasnika nadnacionalnog kapitala. 30 "postanak N. D. H. pozdravila je ogromna veina Hrvata sa neopisivim oduevljenjem... Sumnjam da bi se u prve dane moglo nai vie od 1% Hrvata koji nisu bili do dna due obradovani." (Dragutin Kamber, Slom N D H. Izd. Hrvatski Informativni Centar, Zagreb. 1995, s. 5.). 31 "Svatko tko ima smisla za stvaralake napore ovjeanstva, konkretno govorei - pojedinih naroda, nai e u traginoj povijesti ovog domaeg hrvatskosrpskog rata, vodenog u okviru Drugog svjetskog rata, ne samo predmet uasa, nego i poglavlja prave epopeje. Strasti, zablude i stradanja, ma kako bolni i saaljenja vrijedni, dobivaju i neki stanoviti pozitivan smisao kad prate put jednog naroda kroz tamu dungle na iste prostore, na svjetlo dana; njegovo preobraenje iz objekta (predmeta) povijesti u njen subjekt (inioca), iz tueg sluge u svog vlastitog gospodara." (Ante Ciliga, Sam kroz Europe u ratu /1939.-1945./."Na pragu sutranjice", Rim, 1978., s.l 15.).

32 Ante Paveli, Doiv jaji. I., Izd. Vinja Paveli, Madrid, 1968., s. 66.

20

sama ideja o stvaranju Hrvatske pravoslavne crkve nije potekla od Ante Pavelia nedvojbena je i jedino vana injenica da je stvaranje Hrvatske pravoslavne crkve iskljuivo Pavelievo osobno djelo. Paveli je vjerovao da e stvaranjem HPC stvoriti graanski mir u NDH33 i da pravoslavni u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj kao potomci pravoslavnih Vlaha ne mogu biti Srbi nego samo pravoslavni Hrvati. Paveli je (jednako kao i Ante Starevi) posebno simpatizirao islam, i to iz uvjerenja da su bosanski muslimani etniki najii Hrvati. I iz Pavelievih simpatija prema muslimanima vidi se da on nije bio katoliki fanatik. Paveli je, kako pie Ismet Mufti, ve u emigraciji bio odluio da e se graditi damija u Zagrebu. ak je sam napravio njezin nacrt i donio ga kad se vratio u domovinu.34 Bez uspjeha je ostala intervencija opata Marconea, izaslanika Svete Stolice kod hrvatskog episkopata 1941.-1945., koji je prigovorio Paveliu da e gradnja damije u sreditu Zagreba uznemiriti katoliko puanstvo.35 Pavelievo je uvjerenje bilo da su muslimani "krv nae krvi, oni su cviet nae hrvatske narodnosti."36 Paveli je u susretu s Hitlerom u Berlinu dne 6. lipnja 1941. izrazio miljenje da su muslimani "najistiji dio hrvatskog naroda".37

---33 U jednom razgovoru poslije Metrovieva izlaska iz zatvora on je Metroviu to ovako obrazloio: "Ne idem ja za istrebljenjem tobonjih Srba, nego srbijanske pete kolone, s kojom su nas mislili vjeno u podredenom poloaju drati, kao u svojoj koloniji. Takvih je dosta poginulo, ali vie zato da se drugi uplae i pobjegnu preko Drine, ili da se smire i postanu lojalni gradani. Ne treba ih siliti da se pokatolie, kako neki misle. Briga mene za Katoliku Crkvu. Neka se oni priznadu Hrvatima, pa u i ja primiti pravoslavlje. Napravit emo mi Hrvatsku Pravoslavnu Crkvu i dokrajiti nesporazum." (Ivan Metrovi, Uspomene na politike jude i dogaclaje. Hrvatska revija, Buenos Aires, 1961., s. 364.) 34 Damija u Zagrebu, Izd. Zakladni odbor za izgradnju damije u Zagrebu, Zagreb, 1943., s. 5.-6. 35 Ante Paveli, Hrvatska pravoslavna crkva. Izd. Domovina (Vinja Paveli), Madrid, 1984., s. 9. 36 Damija Poglavnika Ante Pavelia. Izd. Domovina, Madrid, 1988., s. 7.

37 Die Kriegsjahre. Akten zur deutschen auswartigen Politik 1918-1945, serija D, sv. XII., 2. Izd. Vandenhoeck & Ruprecht, Gottingen, 1969., s. 814.

21

Paveli nije bio ni antijudaist. On je samo u memorandumu Hrvatsko pitanje ( iz 1936. napisan na njemakom za njemaki politiki vrh) idovstvo tretirao kao neprijatelja Hrvata. Tekst je oito nadahnut politikim pragmatizmom pa je razumljivo da antijudaizma nema u drugim njegovim meduratnim tekstovima.38 U samom vrhu ustakog pokreta bilo je osoba idovskog podrijetla.39 Ustaki prvak

---38 Usp. (Petar Poar: priredio), Ustaa Dokumenti o ustakom pokretu. Zagrebaka stvarnost, Zagreb, 1995., s. 7.-130. 39 "Na podruju NDH ivjelo je godine 1941. oko 30.000 stanovnika idovskog porijekla. Samo jedan dio je bio zatoen u logorima, a 5.000 (prebjeglih iz Njemake, Austrije i eho-Slovake), odveli su Nijemci smatrajui ih njemakih dravljanima... Stav Hrvata prema idovima openito, nije bio negativan, ve naprotiv pozitivan, unato pritisku nacista iz Njemake. Oni hrvatski idovi koji su bili zasluni za i pri uspostavi NDH i njoj lojalni, bili su smatrani poasnim arijcima i punopravnim dravljanima NDH. Sve osobe izraelianskog porijekla u braku s hrvatskim dravljanima ili dravljankama, i njihovi potomci, bili su ravnopravni dravljani NDH i takove obitelji nisu bile prisiljene na rastavu, kao u Njemakom Reichu i u drugim europskim zemljama pod njemakim zaposjednuem ili nadzorom. Nekoliko lanova hrvatske dravne vlade i viih dunosnika, bilo je oenjeno idovkama (obitelj vojskovode viteza Slavka Kvaternika, obitelj ministra Milovana ania, obitelj dravnog savezniara prof. Ivan Orania, itd.) - a neki su bili isto izraelianskog porijekla (povjerenik GUS-a Vlado Singer - ustaa povratnik); lan Hrv. Dravnog Sabora prof. dr. David Karlovi; bojnik Ljubo Kremzir (ustaa povratnik); opunomoeni predstavnik pri bugarskoj vladi dr. Stipe Mosner; na kulturnom i znanstvenom polju istaknuti pro^ dr. Mirko Breyer; povjesniar iranolog dr. Zdenko Vinski i drugi. Stav velike veine Hrvata openito prema progonima idova to su ih vrili njemaki nacisti, jasno proizlazi iz sluaja '23 hrvatske flotile lovaca podmornica' na Crnom Moru tijekom rata. Po tajnome nalogu zapovjednika te flotile (koji je jo od prije rata pripadao Ustakom pokretu) sva je hrvatska flotila podmornica, svi njeni asnici, doasnici i mornari, zduno preuzela zatitu brodova, koji su kradom prebacivali europske idovske izbjeglice iz rumunjske luke Konstance u Carigrad, da bi ovi bjegunci iz neutralne Turske proslijedili u Palestinu. Te brodove su za tu svrhu iznajmile cionistike organizacije u Rumunjskoj. Vodei te brodove kroz prolaze izmeu minskih polja mora pred obalom,

titei ih od napada sovjetskih podmornica, otpraivali su ih do toke na otvorenom moru odakle su ti brodovi mogli razmjerno sigurno nastaviti sami plovidbom prema svome odreditu u Turskoj. Na taj su nain hrvatski mornari pomogli spasiti

22

Maks Luburi o tome navodi: "Na Janka-pusti (Janka Puszta) to je bio, kakva li sluaja, najprije Vlado Singer, a zatim Sreko Kremzir, obadvojica idovi iz prve ruke... Duhovni voa emigracije bio je idov Ivan Frank, sin pravakog voe Dr Josipa Franka. Nikome nije bila tajna da je supruga Poglavnika ga Mara bila iz idovske obitelji. Isto tako da je najpoznatija figura emigracije i Eijele mlae ekipe, Eugen-Dido Kvaternik bio idovske krvi, kao i najeminentnija figura u domovini, pukovnik i kasniji vojskovoa Slavko Kvaternik. to da kaemo o dijelu domovinske elite poenjene istim idovkama. I u dravnom vodstvu, i u vojnikom i politikom vodstvu, pa i u samom Ustakom Pokretu, svugdje smo imali `svoga idova'. Nikome nije ni na pamet padalo traiti idovske pretke mnogobrojne pohrvaene srednje klase u cijeloj Hrvatskoj."40 Vano je i svjedoanstvo Slavka Kvaternika, koji posebno istie sljedee: "Progoni idova otpoeli su u Osijeku. Za mene nema dvojbe da su inicijatori bili Nijemci, agresivna njemaka osjeka Volksgrupa... Ti su progoni bili nastavljani u raznim mjestima u Srijemu i Slavoniji u kojima su bili nastanjeni, odnosno u kojima su obitavali idovi i Nijemci. Ti progoni iznenadili su svih, pa i Pavelia. Oni su i pourili u donaanju idovskih zakona. U vladi nitko nije pomiljao na progone idova, jer je bilo izgradjeno miljenje o rjeenju idovskog problema... Sigurno znam da Nijemci nisu bili zadovoljni, to mi je saopio kapetan Kojentinski iz njemakog poslanstva rekavi kako u poslanstvu postoji miljenje da su Hrvati premeki i judehorig. Mene su ak prozvali judenprotektor, jer skrivam idove u ministarstvu oruanih snaga, u bolnicama i jedinicama, te izdajem uvjerenja da ih e ne smije dirati."41

---nekoliko tisua idova od njemakih progona." (Istina o Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. Buenos Aires, 1991., s. 61.) Usp. i I. Mui, Paveli i Stepinac, ibid., s. 27.-28. 40 General Drinjanin (Maks Luburi), Legije i Legionari. Drina, (Madrid), XVII/1967., 1-2, s. 328.-329. 41 (Nada Kisi - Kolanovi: uvod napisala i uredila), vojskovoa i politika. Sjeanja Slavka Kvaternika. Izd. Golden marketing, Zagreb, 1997., s. 204. Eugen Dido Kvaternik (sin Slavka Kvaternika) dopunjuje tvrenje svoga oca

23

Gotovo svi Pavelievi povratnici iz emigracije bili su dinarci. Dinarac je na upozorenje da je Paveli ustupio Italiji dio Dalmacije rezonirao daje to bilo trenutno rjeenje, a daje i bez toga privremeno oduzetoga dijela hrvatskog teritorija Pavelieva Hrvatska bila prostorno najvea hrvatska drava u povijesti. Nacionalno nadahnuti dinarac mrzi sve to je anacionalno pa tako i internacionalni komunizam to se posebno oitovalo tijekom Drugoga svjetskog rata.42 injenica je da su u tome ratu gotovo svi

---ovako: "to se tie idova, i sud je u Jeruzalemu na raspravi protiv Eichmanna ustanovio, da su progoni idova u Hrvatskoj bili vodeni od Nijemaca, i da su zapoeli ve 11.4.1941. Ja sam tada bio jo u Italiji. Jedan je pak zagrebaki rabin za vrijeme istog procesa nakon opisa progona i stradanja idova s podruja N.D.H. otvoreno priznao, da, ako je s podruja Hrvatske ipak spaen dosta velik broj idova, onda se to imade pripisati korupciji visokih ustakih funkcionera i vezama obitelji Kvaternik sa idovima. Samo apolitiki mozak moe iz osobno-sektakih motiva kriviti Hrvate za progon idova, namjesto da istie sve, to je sa hrvatske strane uinjeno, da se idovi spase. A uinjeno je vrlo mnogo. Nijemci su nam uvijek - napose meni osobno - prebacivali, da su Srbi mnogo radikalniji u rjeavanju idovskog pitanja od nas." ( Jere Jareb uredio, Eugen Dido Kvaternik. Sjeanja i zapaanja 1925 - 1945. Izd. Starevi, Zagreb, 1995., s. 255.) 42 "Poglavnik dr. Ante Paveli je u vie navrata spomenuo da je Sovjetski Savez pri kraju rata, godine 1944. bio preko svojih diplomatskih predstavnika u vicarskoj ponudio izaslanicima NDH da e priznati hrvatsku dravu, ukoliko ona prestane s ratnim djelatnostima protiv Sovjetskog Saveza te mirno propusti sovjetsku vojsku preko svojih granica i podruja do Trsta odnosno Austrije. Poglavnik je iznio da je odmah odbio takove ponude kako zbog hrvatskog protukomunistikog uvjerenja tako i zbog osvjedoenja da one nee biti odrane." (Istina o Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, ibid., s. 24.) Jedan istaknuti ustaa vrlo bliz Paveliu u doba poslije kapitulacije NDH svjedoi ovako:"Neki su sumnjali u tu ponudu, t.j. da nije postojala. Medutim, kada sam Poglavnika pitao odgovorio je: `Da, istina je, dobio sam tu ponudu, a zar ti misli, da sam ja mogao vjerovati Staljinu. Kada bi on postigao svoj cilj pogazio bi sva svoja obeanja, a osim toga to je najvanije, nikada ne bih mogao na to rijeenje pristati, jer bi to bila izdaja Europe.' Poglavnik je u ono

vrijeme mislio na poslijeratnu Europu,..."(Ovaj navod se nalazi u tekstu koji je napisan u Buenos Airesu, u rujnu 1995., str. 1 1. Fotokopija u autora.)

24

odrasli dinarski Hrvati bili u sastavu oruanih snaga NDH a ustake dobrovoljake formacije sastojale su se samo od njih.43 Partizana Hrvata tijekom II. svjetskog rata nije bio znatan broj ak kad se raunaju i oni koji su mobilizirani poslije pada Italije u rujnu 1943. Hrvatskih partizana iz Like, Dalmatinske Zagore i Bosne i Hercegovine gotovo da i nije bilo. "Pred Boi 1941. partizanski

---43 Ivan Metrovi (i sam iz dinarskog kra) opazio je u ratu sljedeu injenicu:"udno je da su svi ustaki `prvoborci' bili redom iz onih krajeva za koje braa Srbi vele da su `isto srpski'- I zaista, ... nekoga vraga imade u tom istine. Tako, kad su me Talijani iz okupiranog Splita uputili u Zagreb - valjda im je bilo milije da me tamo zatvori Poglavnik, nego da me oni gone na Lipare, kao to su uinili s velikim brojem Hrvata - i kad sam stigao i prvi put vidio ustae na Jelaievom trgu, uskliknuo sam drugu: `Vidi vraga, da nemaju onaj `U' na kapi i talijanske uniforme, ja bih se zakleo da su svi od reda Srbi, od onih to ureduju u glavnjai'. I nisu samo oni pod pukom tako izgledali, nego i oni `glavni' u civilu i kad bi ih bio, prije toga, neko sreo u Beogradu, ne bi mu ni na kraj pameti dolo da su Hrvati, a neki ni da ih je sreo u Bukuretu. Ima nekoga vraga u onom nazivu `Vlasi'. Tako, kad sam jednom bio u Sinaji, u Rumuniji, i vidio kako popovi i njihovi vjernici izgledaju, prosto mi se uinilo da sam u Plakom. Ne zato to su popovi bili pravoslavni i s bradom nego po neem to im je intimnije i starije od pravoslavlja. Kad sam se nekoliko dana iza dolaska u Zagreb vidio s Milom, koji me je htio zatiivati, on me je upitao da li jo vjerujem da smo sa Srbima jedan narod. Na to sam mu odgovorio:'Ja sam, da Vam pravo kaem, bio poeo sumnjati, dok vi, ustae, evo ne dokazaste da jesmo, ili barem vi i oni'. On se je na to nasmijao i lagano uzdahnuo:'Znadem ta mislite. U tome, na alost, jesmo; ali, ta ete, kad smo takvi. Zub za zub, glavu za glavu.' Malo sam ustaa vidio, a Vi znate zato sam ih izbjegavao, dok me konano nisu odveli na Savsku cestu. Neki su od njih imali humora, ali ne bez nekog prizvuka tuge. Tako sam na ulici sreo Mladena Lorkovia, sina mog starog prijatelja Ivana Lorkovia, koga sam jo kao djeaka sreo u oevoj kui. On me pozdravio i zaustavio me je da me pita, kako sam. Nekako, iza par rijei, me je upitao:'ta kaete na sve ovo?' Stiskao sam se u ramenima i odgovorio:'Kako ko ore, onako e i eti, samo me je strah da e oni za koje Vi mislite, da e eti jo gore proi nego orai.' I on se je nasmijao, kao i Mile, pa mi uzvratio:'Svata moe biti, ali se je neto objasnilo: Razbio se je mitos o srpskom junatvu i o hrvatskoj hiljadugodinjoj kulturi."'

(I. Metrovi, Neugodni razgovori. Danica /Chicago/, broj od 18. travnja 1951., s. 3.)

25

pokret u itavoj Dalmaciji, ukljuujui i livanjski kraj, broji oko 250 naoruanih pripadnika. Uskoro su pod vojnu kompetenciju Dalmatinskog taba, osim Livna, doli i okruzi Bugojno, Glamo i Tomislavgrad. Na sveukupnu podruju pod zapovjednitvom tog taba, sredinom oujka 1942. partizanske su snage brojale tek 610 ljudi, dok u junoj Dalmaciji `do Dubrovnika i Kotora' partizanskog pokreta do tada uope nije bilo... Sredinom prosinca 1941. partizanski odredi u Hrvatskoj nisu brojali vie od 6.370 pripadnika, s tim da Glavni tab nije imao nikakve izravne veze sa Slavonijom, Hrvatskim Zagorjem i Dalmacijom, te uz napomenu, da taj broj treba uzeti s rezervom i drati ga prije pretjeranim, negoli tonim. Zanimljivo je da je u to vrijeme, osim spomenutih 250 partizana u Dalmaciji, prema partizanskim podatcima, u Slavoniji bilo jo tristotinjak, a u Hrvatskome Zagorju svega tridesetak partizana."44 Prema objavljenim komunistikim podacima do svretka 1941. pod komandom Glavnog taba partizanskih odreda Hrvatske bilo je 6.500 boraca, a na svretku 1942. njihov je broj narastao na vie od 20.000, dok ih je sredinom 1943. bilo vie od 30.000. Pojedini pisci navode da su u partizanskim odredima na teritoriju NDH veinu boraca tvorili Srbi. Takav razmjer nastavio se i poslije pada Italije u rujnu 1943., kad je vei broj Hrvata u Dalmaciji mobiliziran u partizane. To je oito i iz podataka koje je Josip Broz ovako prikazao: "Po narodnosti NOV je sastavljena od 44% Srba 30% Hrvata, 10% Slovenaca, 4% Crnogoraca, 2,5% muslimana, dok ostale narodnosti, ubrajajui tu i Talijane sainjavaju 6%."45

---44 Tomislav Jonji, Hrvatska vanjska politika 1939.-1942. Rukopis, s. 108. (Jonji je ove zakljuke temeljio na izvorima.) 45 Tito, Govori i lanci. I., Beograd, s. 174.-175. Podaci vlasti NDH o nacionalnom sastavu partizana neto se razlikuju od ovih koje je naveo Broz. Prema izvjetaju Ministarstva oruanih snaga NDH od 3. sijenja 1944. krajem 1942. sastav partizanskih postrojba po narodnostima bio je sljedei: "Najveim dielom partizani su Srbi (domai, Crnogorci i Srbijanci) - oko 90%; neto Hrvata (katolici u Gorskom Kotaru, Primorju, Dalmaciji vrlo malo u krajevima sjeverno od rieke Save, Muslimani u Bosni) oko 8%; u partizanskim tabovima su Srbi takoer u veini, ali osim neto Hrvata i

26

Prema prikupljenim podacima u NDH unovaeno je 108.900 vojnika koji se broj potkraj 1942. popeo na 148.700, a u jesen 1944. na 235.100. 46 Mladen Lorkovi kao ministar unutranjih poslova NDH tvrdi da su oruane snage NDH 1944. imale 250.000 domobrana i ustaa, a da ih je do tada u borbi s partizanima i etnicima poginulo 20.000.47 "Hrvatske oruane snage su neprekidno rasle u broju i kakvoi, unato sve teim ratnim prilikama i pomanjkanju tvoriva i oruja. One su brojile: krajem godine 1941. ukupno 115.000; krajem 1942. - 152.000; god. 1943. - 166.000; 1944-1945. - 258.000 vojnika. Za vrijeme NDH prijavilo se 120.000 novaka, a bilo je i 150.000 dobrovoljaca - ustaa, legionara i neto domobrana. Ovi brojevi dokazuju, da je mnogo vei broj Hrvata bio u Hrvatskim oruanim snagama i branio svoju dravu -nego u jugoslavenskim partizanima."48

---Slovenaca ima i dosta idova." (Mladen Lorkovi, Hrvatska u borbi protiv boljevizma. Izd. Velebit, Zagreb, 1944., s. 45.). Prema slubenim podacima vlasti NDH, krajem 1943. stanje je bilo sljedee: "a) Partizanske postrojbe: Srbi (domai, Crnogorci i Srbijanci) u veini - oko 75-80 posto. Hrvati (katolici u krajevima sjeverno od Save, u Gorskom Kotaru, Primorju, Dalmaciji, Bosni i Hercegovini te muslimani u Bosni i Hercegovini) - oko 15-20 posto. Znaajno je, da meu ovim Hrvatima ima dobar broj koji su prisilno unovaeni u partizanske postrojbe. Slovenci (u umberku i Gorskom Kotaru) oko 3-5 posto. b) Partizanski tabovi: Srbi u veini, zatim po jakosti idovi, pa neto Hrvata i Slovenaca. Kao to se iz ovog vidi, Srbi su u Hrvatskoj u absolutnoj veini kako u partizanskim postrojbama tako i u partizanskim tabovima." (Lorkovi, ibid., s. 45.-46). 46 Ove i druge vane podatke objavio je Vjekoslav Vrani na temelju dokumentacije ustakog generala (pravoslavne vjere) Fedora Dragojlova u Godinjaku Hrvatskog Domobrana (Buenos Aires, 1953., s. 153., 156.). 47 Lorkovi, ibid., s. 36-37. Usp. Dragutin porer, Stvaranje i propast vojske NDH Hrvatska zora, Mi.inchen, broj 96-97-98 za studeni i prosinac 1961. i sijeanj 1962.; Bleiburska tragedija hrvatskoga naroda. (Priredio Vinko Nikoli, II. izdanje, Knjinica Hrvatske revije, Mi.inchen-Barcelona, 1977., s. 138.) 48 Istina o Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, ibid., s. 31.

27

Povjesniar Jere Jareb (poznat po veoma kritikom stajalitu prema Pavelievoj politici) tono zakljuuje: "Hrvatski vojnici, jednako domobrani i ustae, zduno su vrili svoju dunost u obrani drave i slobode. Oni su najsvjetlija pojava prolog rata. Svojom spremnou, da rtvuju vlastite ivote, hrvatski vojnici svjedoili su za istinsko osjeanje hrvatskog naroda. Moral hrvatske vojske nije bio poljuljan pribliavanjem konca rata, nego je bio jo i bolji. injenica je, da je hrvatska vojska, u svim vojnim formacijama, u travnju 1945. brojila oko 230.000 vojnika. Ta injenica najbolje pokazuje na kojoj je strani bio hrvatski narod. U vezi s borbom na terenu, potrebno je naglasiti, da su se ustake vojnike formacije, s rijetkim izuzecima, borile i djelovale kao redovita vojska. (Tito je izjavio u svibnju 1944. dopisniku Reutera J. Tabor-u, da su ustae najbolji neprijateljski vojnici. Ta je izjava bila objavljena u New York Times, 15. svibnja 1944.). Biljeg koljatva, koji im je nastojala dati komunistika propaganda, ne odgovara istini. Ustaka obrana, kao policijska formacija, te neke ustake milicije i formacije, stvarane prvih mjeseci mlade drave, kao policijsko-oruniki organi nisu se ponaali kao vojska i na njih se ne odnosi gornja tvrdnja."49

---

U Drugom svjetskom ratu pobijedila je (i Hrvate) nadmonija tehnika anglo-amerikanaca, koji su kao ratnici bili bioloki inferiorniji u usporedbi s pobijeenima Japancima, Nijemcima i Hrvatima.50 Od

----

49 Jere Jareb, Pola stoljea hrvatske politike. Knjinica Hrvatske revije, Buenos Aires, 1960., s. 96. (Izdanje Instituta za suvremenu povijest, Pretisci, knjiga l, Zagreb, 1995.). 50 Tihomir Dujmovi je na Ciliginu tvrdnju da je hrvatski narod "u ogromnoj veini stajao uz NDH" upitao Ciligu "da li su Hrvati na strani pobjednika ili poraenih". Ciliga je na ovo pitanje odgovorio da su Hrvati u drugom

28

sveukupno 230.000 hrvatskih vojnika ostalo je na hrvatskom dravnom podruju njih oko 30.000, koji su se rasprili (esto ranjeni) po umama ili se borili i bivali zarobljeni. Najmanje 200.000 hrvatskih vojnika prelo je na slovensko podruje51 Englezi su namjerno izruili hrvatske vojnike i civile i najvei dio njih jugoslavenski su partizani na monstruozan nain poubijali.52 Hrvatski dinarac je u poratnom razdoblju ivio od usmene predaje koja mu je pripovijedala o ratnom junatvu njegovih oeva i djedova. Preivjeli ustae podrijetlom iz dinarskih krajeva u emigraciji su nastavili ivjeti u uvjerenju da je ustaka borba bila pravedna. Ustae su postali poznati po okrutnostima, ali su ih partizani (i to posebno poslije sklapanja mira u svibnju 1945.) svojim razbojstvima

---svjetskom ratu "bili poraeni", a u svezi s injenicom da Tuman zastupa miljenje "da su hrvatski partizani izali kao pobjednici" zakljuio: "To su se tjeili i zavaravali sami sebe. To je velika zabluda. Bilo je to klicanje robova tiraninu da sudjeluju u vlasti da ne budu likvidirani." (T. Dujmovi, Razgovori s dr. Antom Ciligom. Sredita, knjiga 6, Zagreb, 1996., s. 73.)

51 Ante Ljeki, Od Ivan planine do Bleiburga. Dokumenti o povlaenju hrvatske vojske 1945. godine. Objavljeno kao posebni prilog madridskog asopisa "Drina" (XIII/1963., 2., 14.). 52 "Otkrivajui, pak, stratita slovenskih, hrvatskih, njemakih i brojnih drugih zarobljenika, vojnika i civila od produja, primjerice, Zasavskoga Hribovja, Maribora, kofje Loke do Celja, (Franc) Perme tvrdi da je u prvim danima nakon zavretka Drugoga svjetskog rata ubijeno 189 tisua hrvatskih domobrana i civila. Od toga broja 145 tisua su rtve krinoga puta. rtava Koevskoga Roga je 14 tisua, Zasavskoga Hribovja 24 tisue te Breikoga polja est tisua. Ilustrirajui poblie strahote stradanja hrvatskih vojnika i civila, on navodi kako je 'prema opisu 2. kolone smrti, od najvanijih putova od Austrije do Rumunjske, kolona Bleiburg-Maribor-Ptuj-Varadin i kolona Bleiburg-Celje-Krapina bio put na kojemu je, ne raunajui ostale slovenske krajeve, smrt nalo oko 144.500 Hrvata'. Na tome putu, tvrdi on, nije bilo

jame ili ljunare koja nije bila napunjena hrvatskim truplima. "(Marijana Cvrtila, Slovenija otkriva istinu o zloinima nakon 2. svjetskog rata poinjenima na njezinu tlu, uglavnom nad Hrvatima. Slobodna Dalmacija, broj od 12. rujna 1999., str. 2.-3.) Ni jedan od poznatih partizanskih i komunistikih koljaa nije suen ni ujednoj dravi bive Jugoslavije.

29

nadmaili. Razlika je i u tome to je broj partizanskih rtava samo u poslijeratnim hrvatskim stratitima i krinim putovima bio neusporedivo vei od onih koje su ustae pobili u ratu i u svim logorima. Ustae su u emigraciji na prigovore sa Zapada o svojim nedjelima u ratu, odgovarali ovako: "A to vi kaete na fosforne bombe, koje su u jednoj noi sravnile sa zemljom Drezden gdje je ubijeno preko 300.000 ljudi, ena i djece, uglavnom civila, izbjeglica koje su bjeale ispred Staljinovih azijatskih horda. Djelomino je uniten i Hamburg i mnogo drugih gradova gdje nije bilo u blizini nikakvih vojnikih objekata? Da li je to humanije od bajunete, vila, sjekire i ostalog primitivnog oruja? Koliko neprijatelja moe unititi jedan vojnik s tim primitivnim orujem, a koliko se uniti ljudskih ivota samo sa jednim nedunim pritiskom na dugme."53 Ustae su na prigovor o postojanju logora u NDH odgovarali da su tijekom Drugog svjetskog rata i Amerikanci bez humanosti sve Japance zatvorili u logore.54

---53 Lj., S Poglavnikom. Buenos Aires, (bez godine), s. 29. 54 "lnterniranja Amerikanaca japanskog porijekla, cjelokupna japanskog stanovnitva zapadne obale, pa i onih, koji su imali dravljanstvo Sjedinjenih Drava i bili rodjeni u toj zemlji, izvreno je na temelju dviju odredaba predsjednika Roosevelta: broj 9066 od 19. veljae 1942. i broj 9102 od 18. oujka 1942. Bili su smjeteni u deset logora, rasputenih tek 30. srpnja 1946. Prema slubenim podacima je zatvoreno u njima 112.985 osoba, odraslih i djece... To je obavljeno bez presluavanja i sudbena postupka. Nijedan od tih Amerikanaca japanskog porijekla nije bio optuen radi sabotae ili kojeg drugog protudravnog ina. Sa sobom su smjeli ponijeti samo ono, to su mogli nositi. Njihovi bankovni rauni su bili `zamrznuti', pa su morali zatvoriti svoja poduzea i duane ili ih prodati na vrat na nos u bescijenje, ako im se pruila prilika za to. Radi ovog postupka sjevero-amerikih vlasti su unitene mnoge egzistencije. Gubitak je procijenjen na 400 milijuna dolara. Internirani su bili prisiljeni raditi u logorima 44 sata tjedno. Razlika izmeu postupka Sjedinjenih Drava i Nezavisne Drave Hrvatske je oita: u prvoj su zemlji bili internirani svi, za koje se pretpostav jalo, da bi mogli biti korisni neprijatelju, ukljuivi i djecu iako nisu dolazila u obzir za takvu mogunost, dok su hrvatske dravne vlasti internirale u jasenovakom logoru utvrdjene

protivnike hrvatske Drave. Osim ove razlike, ima i jedna slinost: logori u Sjedinjenim Dravama su se

30

IV.

Zapad je u procesu hrvatskog slamanja i njegove druge Jugoslavije vjerovao da se Hrvate moe zadovoljiti doputenjem da nekanjeno pjevaju rodoljubne pjesmice i vijore nacionalni barjak. Takvu politiku "demokratizacije" Jugoslavije trebale su sprovesti osobe u koje su meunarodni monici imali puno povjerenje (od Hrvata to su bili u prvom redu Ante Markovi i Budimir Lonar). Hrvati su takve infantilne ponude odbili, a u njihovu oruanom ruenju Jugoslavije prednjaili su dinarcima meu kojima je samo onih podrijetlom iz Hercegovine poginulo vie od 60 posto.55 Zapadne obavjetajne slube suoene s njima neshvatljivom iracionalnou balkanskog elementa pokuali su infiltrirati svoje kandidate (posebno neke Hrvate iz emigracije koji su bili masoni ili obavjetajci) u vodee hrvatske domovinske stranke. Zapad je posebnu pozornost posvetio i Franji Tumanu, koji im se inio veoma perspektivnim kao nekadanji partizanski general i osoba agnostikog svjetonazora. Zapadu su bili interesantni i Tumanovi blinji u stranakoj hijerarhiji, meu kojima se posebno izdvajao Josip Manoli, poznat po svojoj komunistikoj prolosti i ateistikom uvjerenju. Manolieva je zasluga to je gotovo cijelo ljudstvo UDB-e, dakle i tajne agente arigairao u slubu hrvatske drave. To je razlog da su meu utemeljiteljima nove stranke

---nalazili s obzirom na ratne prilike pod zapovjednitvom vojske." (Senjski "Strahote zabluda ". Obrana, VI/1968., 81.-82., 7.). 55 Viktor Nui, Istina o "hercegovakom sluaju ". Izd. K. Kreimir, II. izdanje, Zagreb, 1998., str. 46. Hercegovci su ginuli i za prikljuenje stare hrvatske zemlje Hercegovine matici Hrvatskoj, ali je Zapad to onemoguio na nain da je naknadno i samu takvu tenju kriminalizirao. (Treba istaknuti da su mnoge pobjede u Domovinskom ratu - izvojevali zajedno dinarci, Zagorci i Slavonci to moe posluiti kao temelj stvaranjujedinstvenoga hrvatskog mentaliteta.).

31

bili i mnogi nekadanji suradnici jugoslavenske slube sigurnosti, koji su nastavili djelovati iz koristoljubivosti te su bili sposobni i za manipuliranje izbornim rezultatima. Manoli je svojedobno iz uvjerenja postao prozapadno orijentiran i kao takav shvaao je Hrvatsku kao dravu graana. On je kao elnik novostvorene hrvatske obavjetajne slube mogao utjecati da osobe iz njegove kadrovske strukture zauzmu i neke kljune poloaje u dravi. Manoliu su se u borbi za prevlast u stranci i dravi suprotstavili tradicionalistiki dinarci, koji su Hrvatsku zamiljali kao suverenu dravu Hrvata. Poslije Manolieva politikog pada neki su se njegovi izabranici (i u izvanpolicijskim strukturama vlasti) nali na istim politikim pozicijama (i) sa slobodnozidarskim kandidatima u zemlji. Tuman je potovao ratne rtve dinarskih Hrvata i zato je i njima povjerio manji broj poloaja u vojsci, te tajnim i javnim slubama.56 On je inae odabirao vodee kadrove na temelju ili tendencioznih savjetovanja ili znalakog dodvoravanja zainteresiranih. O svjetonazoru Tumanovih izabranika svjedoi opepoznata injenica da su od hrvatskih ministara (do kraja 1999.g.) samo nekolicina od njih (posebno nepotkupljiva Hercegovka Vokika) poznati kao praktini (dakle ne paradni) katolici. Hrvatsko dinarsko puanstvo ostalo je sirotinja i poslije pobjede u ratu.

---56 Dio ovih dinaraca bio je sklon amerikoj politici dravnih integracija to dokazuje da nisu bili protuzapadno nadahnuti. Samo ovaj podatak dovoljno opovrgava izmiljotine meunarodnih protukranskih sredita i njihovih hrvatskih izdajnikih ispostava da je Tuman bliz klerikalizmu. Tumanu je pojavljivanje u javnosti s crkvenim uglednicima sluilo u prvom redu za pridobivanje hrvatskih vjernika kao biraa. On je osobno potovao tradiciju, ali je sigurno hrvatske mase, koje su oduevljeno doekivale Ivana Pavla II., doivljavao kao potencijalne birae svoje stranke. Tuman je intimno vjerojatno i htio Hrvatsku temeljiti na kranskim zasadama, ali i od njega osobno izabranim funkcionerima to je bilo gotovo apsolutno nemogue ostvariti. Tumanu se posebno izmilja "antisemitizam". Marin Sopta u jednom razgovoru za tisak tono ustvruje "da, nakon Izraela, nema drave na svijetu koja u postocima ima vie ministara idova u svojoj vladi od Hrvatske" (Globus, broj 458., broj od 17. rujna 1999., s. 36.).

32

Bez obzira to se s vremenom broj dinaraca, a posebno Hercegovaca, na utjecajnijim poloajima smanjivao odreeni pojedinci (posebno iz nekih novinarskih krugova) dobili su kao plaenici zadatak ruiti u Hrvata nacionalni ponos i zato su nastavili i dalje okrivljavati Hercegovce i za sva nepostojea zla u Hrvatskoj58 Oni su pridali i novo znaenje pojmu Hercegovac u smislu da se pod tim nazivom poelo razumijevati sve dinarce, 59 pa ak i svakoga dravotvornoga Hrvata.

---58 Suoeni s tvrdokornou dinarskog ljudskog potencijala medunarodni imbenici i njihovi hrvatski plaenici poveli su u svojim medijima patoloku kampanju optuivanja posebno Hercegovaca za sva zla koja su snala hrvatski narod. Tako se Hercegovce poistovjetilo s demoniziranim Paaliem iako je ope poznato da je on u zbilji samo provodio Tudmanova htijenja i da on nije Hercegovac jer je podrijetlom iz uice u Bosni. Naalost neki su naivni Hrvati povjerovali u izmiljotine te promidbe. Tako se u jednom tekstuZaviajnog kluba bosanska Posavina tvrdi i ovo: "Nije sporno da je Hrvatska danas u rukama beskrupuloznih gortaka u svakom pogledu: politiki, vojno, materijalno, informativno, inspekcijski itd. Oni, dalje, polako ali sigurno zauzimaju, preko diplomacije, koja je takoder u njihovim rukama, Europu, pa i svijet... Za Hercegovce se uglavnom ni po emu nije znalo, a ponajmanje po nekim pozitivnim osobinama... Ni po emu drugom, osim po ekstremnim osobinama, Hercegovci nisu bili poznati ni u zemlji ni u svijetu. Nikad ih nije krasilo veliko potenje ni marljivost u radu, pa su uglavnom trgovali i snalazili se kako su znali na svoj nain." (Globus, broj 376., broj od 20. veljae 1998., s. 25). 59 "Nema tu vie nita veze s granicama u kojima se prostire podruje zapadne Hercegovine niti s naseljima iz kojih potjeu utjecajni politiari... Hercegovci su ipak neto drugo, oni su mnogo iri pojam od zaviajne pripadnosti. Meu njih spadaju svi oni koji su doli odnekud `odozdo'. Tako da se tu ne demonizira ni zaviaj niti regija, niti se demoniziraju samo ganga i gusle, ime bi se mogli baviti znanstvenici. S obzirom na to da se u isti ko trpaju i Mostarci, irokobrijeani, Posuaci i Duvnjaci, Livnjaci i ujiani, a katkada ak i Imoani, danas moemo govoriti o iroj i uoj Hercegovini. Zapravo i nema tono utvrene zemljovidne granice toga inkriminiranog prostora, kao da se ba htjelo mistificirati jednu zaviajnost, a jedno ire podruje proglasiti zonom visokog rizika, gdje niu sumnjivi kadrovi."(Jozo Reni, "Hercegovci " su "svuda oko nas "! Slobodna Dalmacija, broj od 26.

kolovoza 1999., s. 15.) Nekima su Hercegovci ak Sinjani i Metkovani. U svezi s time treba

33

Nepobitne su injenice ove: Dinarski ovjek nije imao vodeu ulogu u voenju hrvatske vanjske politike. Dinarci nisu kreirali ni gospodarsku politiku, tako da se njima (bez obzira to su se pojedini od njih u pretvorbi pretvorili u prave hajduke) ne moe pripisati odgovornost za slom hrvatskog gospodarstva. Dinarac nije odluivao ni o politici zaduivanja kreditima, koji su bili uvjetovani lihvarskim kamatama, s kojima se trajno zarobljava narode i drave.

------------- ----napomenuti da stvarno Tomislavgrad, uica, Kupres nikad nisu bili Hercegovina, a pogotovo ne Uskopje, Bugojno, Jajce, Travnik.

34

VLADKO MAEK

OPET ZATVOR

Negdje oko 10. listopada 1941. dovezao se automobilom u moje dvorite u Kupincu jedan njemaki ofiir. On mi je dodue predao svoju kartu, ali kako me je zamolio da na razgovor bude apsolutno diskretne naravi, to sam u njegovoj prisutnosti kartu unitio, pa se danas vie ne sjeam ni njegovog imena ni njegovog ina. Rekao mije daje poslan od mjerodavnih njemakih faktora. Ti faktori su se osvjedoili da u Hrvatskoj ne moe vie tako dalje ii. Oni ne ele nita drugo nego da u zemlji vlada mir, a ustae svojim postupcima da stvaraju samo sve vee nemire i sve vei kaos. On osobno da je proao Bosnom, pa je ak na jednom mjestu pao u ruke buntovnika. Ti buntovnici da su ga pustili na slobodu rekavi mu da uviaju da nema smisla boriti se protiv premone njemake sile, ali da e se do zadnje kapi krvi boriti protiv Pavelievih ustaa. Svi, koliko Hrvati toliko i Srbi, da bi se onim asom smirili kada bih ja preuzeo vlast. Nastavio je da je ovlaten slubeno upitati me da li sam to voljan uiniti. Ja sam mu odgovorio da je i meni stalo do toga da prestane posve besmisleno prolijevanje krvi, ali da ja u dananjim prilikama vlasti preuzeti ne mogu. Savjetovao sam neka oduzmu ustaama vlast, a na elo uprave u zemlji neka postave kojeg svog generala, koji e uz domae inovnitvo pravednim i humanim postupkom moi u kratko vrijeme uspostaviti mir i red.

35

Ne mislim da bi Hitler bio tako lako napustio ustae sve da sam taj prijedlog i prihvatio. Odmah u poetku okupacije nastao je spor izmeu dvije vodee njemake linosti u Hrvatskoj. Jedna je bio zapovjednik njemake vojske u Hrvatskoj, Austrijanac general Edmund Glaise von Horstenau, koji je od prvog asa uviao da e ustaki besmisleni teror dovesti konano zemlju u kaos i savjetovao da se ustaama oduzme vlast. Drugi je bio njemaki ambasador, u stvari pravi gospodar Hrvatske, Siegfried Kasche, koji je (ne bez razloga) drao da su u Hrvatskoj ustae jedini element na koji se mogu Nijemci osloniti. Kad se u cijeloj Jugoslaviji poeo razvijati komunistikopartizanski pokret, Nijemci su u Srbiji doveli na vlast generala i biveg jugoslavenskog vojnog ministra Milana Nedia. Vjerojatno je general von Horstenau htio isti pokus uiniti u Hrvatskoj sa mnom, pa je prije nego to Hitler dade takav prijedlog, htio imati moj gotov pristanak. Kako bilo da bilo, vjerojatno su ustae doznali za taj manevar generala von Horstenaua, i zato su odluili da me uhapse. Ve nekoliko dana nakon mog razgovora s dotinim oficirom, tj. 15. listopada, im je poelo svitati, nahrupilo je na moj posjed oko 60 ustaa do zubi naoruanih, koji su zaposjeli dvorite i vrt te provalili u kuu i proglasili me uhapenim.60 Nije mi preostalo drugo nego da se obuem i poem s

---60 Maekov sin Andrej o tome pria ovako: "Toga dana, 15. listopada 1941, jedan odred ustaa opkolio je kuu prije zore. Njih moda desetak banulo je u kuu oko 7 sati ujutro. Vani ih je bilo vie, ali ne zanm koliko. Ne znam ni tko je bio glavni zapovjednik cijele akcije, ali u kui su bila dvojica, s dva zadatka. Prvi je bio Vjekoslav `Maks' Luburi, sa zadatkom da uhiti tatu i odvede ga u nepoznato, to je obavljeno najprije, vjerojatno oko 9 sati. Drugi je bio Viktor Tomi sa zadatkom da potom obavi premetainu to je trajalo do oko podneva ili neto dulje... Luburi je bio slubeno hladan, ali ne naprasit. Proitao je uhidbeni nalog i dozvolio neto vremena da se tata obue i spremi par stvari za put. Na pitanje kamo ga vodi, odgovorio je da ne moe rei. Nakon nekoliko pitanja o tome, kako emo znati to je s njim, rekao je da e osobno donijeti poruku sutradan. Kadje teta inzistirala da dade asnu rije, malo se nakostruio: `Ustaa ne daje asne rijei; kada on neto kae, onda to tako jest.'... Odrao je rije. Rano ujutro 16. listopada stigao je opet u Kupinec, sam u automobilu sa svojim oferom Josipom Matajom ...Luburi je donio

tatino pismo, tako smo barem znali da je iv... Neki su za vrijeme premetaine bili samo otresiti, ali jedan (nisam siguran za njegovo ime) bio je vrlo grub, prijetio i stalno izazivao.

36

njima. Nikoga od njih nisam otprije poznavao, ali je njihov voa, na pitanje moje ene kako se zove, rekao da se zove Vjekoslav Luburi. Sjeo sam zajedno s njim, jednim oboruanim ustaom i jednako oboruanim oferom u manji auto, i krenusmo prema Pisarovini. Prvi komad puta nisam niti ja to pitao, a niti mi je Luburi rekao kamo me vode, pa tek kad smo doli u Sisak, rekao mi je da idemo u, ve onda na zlu glasu, logor u Jasenovcu. Vozili smo se dakle preko Siska i Sunje, i kad smo pred Jasenovcem doli na splav na Savi, upravo je zvonilo podne. Preavi na splavi preko Save, auto se zaustavio, Luburi je siao, neto aputao sa oferom i onda se udaljio, a auto sa mnom, oferom i jednim ustaom krenuo je od Jasenovca prema selu Krapju. Kad smo blatnom i uskom cestom uz Savu preli Krapje, skrenuli smo s ceste na jedan poljski put, koji je vodio kroz kukuruzovinom obrateno polje, i na jednoj istini iza te kukuruze stali. Znajui ve onda neto o ustakim metodama, drao sam da mi je to kraj. Nisam pokazivao nikakvih vanjskih znakova uzrujavanja, tek sam u sebi izmolio Oena i Zdravo Mariju, preporuio svoju duu milosru Bojem i ekao, puei cigaretu za cigaretom, to e dalje biti. Proao je cijeli sat pa, kako ve nisam imao cigareta, upitao sam prisutnog ustau ima li on koju. Kad je on rekao da nema, iziao je iz auta ofer rekavi da ide po cigarete. Poao je nekoliko koraka ali se odmah vratio te uzeo sobom puku, rekavi: Ne moe se ovuda bez puke. Otiao je prema nekim barakama, koje su se vidjele dosta daleko u magli, pa se nakon kojih pola sata doista vratio, donijevi mi u jednoj listovnoj kuverti dvadesetak cigareta. Htio sam mu ih platiti, ali je on to otklonio rekavi da ih ni on nije platio. Uto je poela padati i sitna jesenska kia. ofer ree iznenada: Ne ekam ja tu vie nikoga, zapali motor, i mi krenusmo istim putem kojim smo i doli, kroz selo Krapje prema glavnoj cesti. Blizu glavne

---Naroito se rugao stavu haesesovaca u mnogome. Rekao je da je oekivao oruanu obranu kue a ne samo dva mizerna ovjeka (Dragan Belak i AndrijaJandro Pavli), koji nisu nita uinili za spas svog vode." (Andrej

Maek Nino krabe, Maek izbliza. Nakladnik: Disput, Zagreb, 1999., s. 9293.)

37

ceste doao nam je usuprot drugi auto, koji nas je mimoiao. Iz njega je izaao Luburi, sjeo kraj mene u auto pa smo se vozili kroz selo Jasenovac jo koja dva kilometra. Tu smo skrenuli s glavne ceste na jedva dva metra irok put, desno i lijevo graba puna vode, i doosmo do jedne prazne barutane. Bila je to zidana prostorija, 12 m duga i 8 m iroka, proviena eljeznim vratima i vanjskim eljeznim kapcima, i sa sviju strana opkoljena oko est metara visokim zemljanim opkopima. Sama prostorija bila je prazna. Tek je u njoj bilo uza zid nekoliko balvana. Tu su ve ekala trojica ustaa. Luburi mi je rekao da e on sutra ujutro biti opet u Kupincu, i ako elim da mogu svojoj supruzi radi njezinog umirenja napisati nekoliko rijei. Dakako da sam to drage volje uinio, pa samjoj javio da nije tako loe kako se ona moda boji. Kad je Luburi otiao, pristupio je k meni jedan od one trojice ustaa, predstavio mi se kao porunik Ljubo Milo, rekao je da ima nalog voditi o meni brigu, i neka budem uvjeren da dok je on tu meni nita nee manjkati. I doista, kako god sam kasnije saznao da je bio jedan od najveih krvoloka, ja se cijelo vrijeme to sam s njim proboravio nisam osobno mogao na njega potuiti. On se nakon toga udaljio ostavivi osim one dvojice ustaa koji su bili s njim jo i onoga koji je doao sa mnom iz Kupinca. Po prilici nakon jednog sata, a dotle je dakako ve bila pala no, povratio se nekim teretnim kolima. Donio mi je najprije kruha, tvrdo kuhanih jaja, sardinskih konzervi i flau vina. Kako nisam od jutra nita jeo, poeo sam odmah jesti, a dotle su neki ustae u prostoriju donijeli dva kreveta i jedan kau, stol i nekoliko stolaca, petrolejsku svjetiljku, eljeznu pe te ak i jedan ormar s prilinim brojem aa, tanjura i pribora za jelo. Svi ti predmeti bili su posve novi, oito iz neke opljakane trgovine pokustvom. Milo je otiao i ja sam ostao pod straom navedene trojice ustaa. Proboravio sam tu punih deset dana, itajui neto malo knjiga to sam ih bio ponio od kue i mjerei koracima po stoti put moj zatvor po duljini i irini. Kako sam ve rekao, bila su donesena u svemu tri kreveta pa sam ja imao svoj krevet, doim su se trojica ustaa u noi izmjenjivali tako da su dvojica spavali, i to obueni, svaki na jednom krevetu, a trei je sjedio na stolcu, kod poluotvorenih vrata. Porunik

38

Milo dolazio je svaki dan o podne i naveer nekim malim automobilom i donosio objed i veeru za nas etvoricu, tj. za mene i moja tri straara. Odmah sljedei dan nakon dolaska u zatvor posjetio me je tadanji ef javne sigurnosti Eugen Kvaternik, koji mi je sua sponte izjavio da je ovo moje stanje samo privremeno, pa iako e moja internacija vjerojatno trajati sve do svretka rata, da e mi biti olakana na taj nain to u biti prevezen na neko drugo mjesto gdje e me moi moja obitelj posjeivati. Dne 24. listopada o podne saopio mi je porunik Milo da e me im se smrai prevesti na drugo mjesto, gdje da e mi biti mnogo ljepe i ugodnije. I doista, istog dana im se smrailo doao je Milo autom koji je sam vozio, strpao me kraj sebe do volana, a iza nas dvojicu oboruanih ustaa, pa me je odvezao u sam jasenovaki koncentracioni logor. Taj koncentracioni logor bio je nekada tvornica cigle, a lei posve na obali Save. U sredini logora nalazila se jednokatna kua tankih zidova u kojoj se oito nekada nalazila uprava tvornice. Kad smo stigli u dvorite pred ulaz kue i izali iz auta, bio je ulaz dodue rasvijetljen jednom elektrinom aruljom, ali u dvoritu nije bilo nigdje vidjeti ni ive due osim nekoliko oboruanih straara. Milo me je uveo po stubama u prvi kat gdje se nalazio maleni hodnik iz kojega je bio ulaz u dvije sobe desno i dvije sobe lijevo od hodnika. Desno, koliko sam kasnije mogao ustanoviti, nalazila se logorska pisarna gdje je nekoliko interniranih idova obavljalo pisarske poslove. Prostorije lijevo bile su odreene za mene. Bile su to dvije sobe i jedna mala zaputena kuhinja. U svakoj sobi bila su po dva kreveta, a u jednoj veoj bio je i stol i stolci. U manjoj sobi spavali smo svaki na jednom krevetu porunik Milo i ja, a u veoj sobi dva, katkada tri, pa i etiri ustae. Prozori su bili osim njihove najvie povrine vrsto oblijepljeni tamnomodrim papirom tako da ne bih mogao nita vidjeti to se vani dogaa, ajo vie vj eroj atno zato da ne bi mogao mene nitko vidj eti. Iako nisam mogao iz svoje sobe nita vidjeti, bilo je i previe toga to sam uo i morao sluati. Morao sam sluati jauk i zapomaganje uz puane hice. Morao sam sluati muenje i stenjanje nevinih rtava. U samim pak mojim prostorijama nalazio sam se danju i nou u drutvu najmanje barem dvojice ustaa, ne izlazei nikuda iz tih dviju soba. Kad

39

sam trebao ii na zahod, onda je ustaa koji je bio sa mnom u sobi najprije izaao van, moje susjede idovske pisare zakljuao, a na stube u prizemlju postavio zasebnu strau koja nije nikog pustila u prvi kat, dok se ja ne vratim u svoje prostorije. Obolio sam od gripe, pa sam dodue za pet minuta mogao dobiti aspirin, kinin ili slino, ali lijenika nisam mogao dobiti nikako, iako je, koliko mi je bilo poznato, bilo u logoru par koraka od mene nekoliko desetaka interniranih lijenika. Moju duevnu tjeskobu poveavala je naroito okolnost to su mi pisma od kue dostavljana vrlo rijetko, a isto tako nisu k mojima stizala ni moja pisma koja sam im pisao. Nekako pred Boi 1941. doveden je u nae prostorije bivi ustaki komesar Vladimir Singer, kojega sam poznavao jo kao studenta i koji je bio godine 1931. otiao u emigraciju, te je proboravio u emigrantskoustakim logorima u Maarskoj i Italiji. Bio je zatvoren zato to se kao policijski komesar bio zauzeo za jednog svog prijatelja koji je kasnije bio upleten u postavljanje paklene maine na zagrebakoj poti. On je za vrijeme moje bolesti od gripe kao i za vrijeme uestalih mi unih i sranih napadaja pokazivao prema meni veliku suut pa mi je ostao u ugodnoj uspomeni. Bio je sa mnom sve dok sam se ja nalazio u Jasenovcu, a kad sam ja otiao, premjestili su ga u zatvor u Novu Gradiku, gdje su ga, kako sam kasnije doznao, njegovi ustaki drugovi jednostavno zaklali. U tom paklu proboravio sam punih pet mjeseci, pa iako se na hranu i fiziki postupak nisam mogao potuiti, spao sam uslijed duevnih muka od 66 na 50 kg, a to se tie ivaca, to je posve sigurno da vie nikada neu imati one vrstoe ivaca, koja me je nesmanjena pratila 20 godina beogradskih reima i 4 godine zatvora proboravljenih pod tim reimima. Opisujui svoje prijanje zatvore, spomenuo sam kako sam uvijek nalazio medu svojim straarima, bili oni Hrvati ili Srbi, znatnu dozu ljudske suuti i pomoi koju su mi pruali suprotno svojoj slubenoj dunosti. I meu svojim ustakim straarima naiao sam u vladanju prema meni na mnogo ljudskog osjeaja, tek s tom razlikom to od njih nisam mogao dobiti pomoi koja bi se kosila sa zapovijedima koje su

40

dobili od svojih pretpostavljenih. To je posve razumljivo. Za vrijeme kraljevske Jugoslavije, straari koji su krili dobivene zapovijedi stavljali su na kocku tek svoj poloaj. (I doista su dva straara, koji su mi inili za vrijeme mog zatvora u Mitrovici stanovite usluge, otputeni iz slube.) Pod ustakim reimom mogao je straar, koji bi se ma i najmanje ogrijeio o disciplinu, oekivati jedino bez ikakovog suenja hitac u glavu. Osim toga, bili su moji ustaki uvari izabrani nacionalni fanatici. Meu takve nacionalne fanatike spadao je i moj neposredni ef Ljubo Milo. Evo jednog karakteristinog dogaaja. Kako smo spavali u istoj sobi, znali smo uveer po koji sat iskreno razgovarati. Videi kako se svaki put prije nego legne u krevet prekrsti, sveo sam jedne veeri razgovor na religiju. Prikazao sam mu svu bezbonost njegovog djelovanja i zapitao ga zar se ne boji Boje kazne. A on mi odgovori: Nemojte mi nita govoriti. Znam da u za sve to sam poinio i to u jo poiniti u paklu gorjeti. Ali u gorjeti za Hrvatsku. Eto u kakvo stanje ovjeka moe dovesti bilo vjerski, bilo nacionalni, bilo socijalni fanatizam. U srednjem vijeku pravili su ljudi zloine iz vjerskog fanatizma. itao sam negdje kako se neki panjolski velika na smrtnoj postelji bojao hoe li mu Bog oprostiti to nije spalio dosta heretika. Ljubo Milo je svjestan da poinja teke grijehe, ali ipak je njegov nacionalni fanatizam jai od te spoznaje. Tu su jo najloginiji komunisti koji poinjaju zloinstva u ime socijalnog fanatizma, ali su prije toga osigurali savjest uvjerivi sami sebe (ili davi se uvjeriti od drugih) da nema ni Boga, ni Bojih zapovijedi, ni Boje kazne, ni etike, kojom su ve pretkranski filozofi oznaili spoznaju razlike izmeu dobra i zla. Poetkom oujka 1941. saopio mi je Luburi da je zakljueno da e me za daljnje vrijeme internirati na mom dobru u Kupincu, pa sam doista 16. oujka 1942. u pratnji oko 50 ustaa dopremljen natrag u svoj dom.61 Kako mi je nakon mog dolaska ena pripovijedala, dolo je do

---61 "Koncem veljae ili moda prvih dana oujka pojavio se u Kupincu Luburi, i ovaj put sa svojim oferom Matajom. Rekao je teti da je spreman dovesti tatu u Kupinec, ali pod uvjetom da cijela obitelj (nas etvero) bude pod paskom

41

mog preseljenja na sljedei nain. Iako me nije bilo kod kue, dolazili su ljudi iz raznih krajeva Hrvatske u Kupinec da barem vide moju obitelj, pa je razumljivo da su razgovarali s mojom enom. Radi toga rodila se je kod vladajuih misao da bi trebalo internirati i moju enu. Pruila se dakle mogunost da jednim udarcem ubiju dvije muhe, tj. i da moja ena bude internirana, i da Kvaternik ispuni dano mi obeanje. Pozvao je dakle Luburi moju enu k sebi u pisarnu u Zagreb te joj saopio da e mene dovesti natrag u Kupinec, ako ona pristane da zajedno s djecom bude dobrovoljno uz mene internirana. Razumije se da je to ona objeruke prihvatila, pa je od 16. oujka 1942. do sloma ustakog reima bila internirana cijela moja obitelj zajedno sa mnom. Ta internacija bila je provedena na sljedei nain: Kua koju sam posjedovao u Kupincu bilaje na kat. Na katu stanovao samja sa svojom obitelji, doim je u prizemlju stanovao upravitelj imanja sa svojom enom i kerkom, kuharicom i sobaricom, a ove dvije su naroito pristale da ele dijeliti internaciju zajedno sa mnom i mojom obitelji. Ve nakon nekoliko dana bilo je vidljivo da mi je ena pogrijeila kad je

------------ustaa. Pregledao je kuu i okolicu i ocijenio situaciju prikladnom... Mi smo nakon Luburievog posjeta jo jednom otili u Zagreb i uredili neke stvari, a onda se vratili u Kupinec i nestrpljivo ekali razvoj dogaaja. Bio je ve oujak, ali bilo je vrlo hladno s dosta snijega... Uveer 16. oujka dolo je, bez prethodne najave, nekoliko automobila i kamiona u dvorite. Tata je bio u jednom autu kojeg je vozio Mataja iz Jasenovca. Bio je `kost i koa' i vrlo oronuo, ali smo ipak bili sretni da je izaao iv iz Jasenovca. S tatom i Matajom ula su u kuu jo dva ustaka asnika, neki satnik Matkovi i zastavnik Mate Sari. Ne sjeam se je li trei, Stanko Vasilj, koji je imao neki asniki in, bio takoer u toj grupi, ili je on doao sljedeeg dana. Mataja i Matkovi otili su odmah iste veeri. Vasilj je ostao jo nekoliko dana i onda nestao. Nakon toga je ostao jo samo Sari, kao zapovjednik cijele posade u Kupincu, tamo negdje do potkraj 1942... Tokom sljedeih nekoliko dana postalo je vidljivo tko su nai uvari i kakav e biti na ivot u internaciji. Mi, familija, ivjeli smo uglavnom na prvom katu, gdje su bile spavae sobe i kupaonica. Ustaka straa preuzelaje dvije sobe u prizemlju, na dnu stepenica, koje su vodile na prvi kat, i tako su kontrolirali prilaz k nama. U jednoj od te

dvije sobe bio je telefon, koji su oni redovito koristili u svoje svrhe. Tu i tamo dobili smo i mi pozive od rodbine iz Zagreba, a u tom sluaju oni su nam obino dostavljali poruke." (A. Maek - N. krabe, ibid., s. 100-101.)

42

pristala na taj nain internacije. Ne samo da smo bili internirani moja obitelj i ja, kuharica i sobarica, koje su na internaciju dobrovoljno pristale, nego su via facti internirali i mog nadglednika imanja s njegovom obitelji i sve sluge, pa nitko nije smio da izae iz dvorita bez ustake pratnje. Jasno je da ti ljudi to nisu htjeli trpjeti pa su se, nakon kratkog vremena, osim upravitelja i njegove obitelji, koji su mi bili vie prijatelji nego sluge, pomalo razbjeali, te sam tako ostao na dosta velikom posjedu bez potrebne radne snage. Posao u kravskoj tali oko hranjenja i muenja kao i pravljenje maslaca preuzeli su uz sobaricu moja sedamnaestgodinja kerka i petnaestgodinji sin, a posao oko volova i konja obavljali su sporadino pojedini nadniari iz sela, koji su se vie iz prijateljstva prema meni nego radi nadnice podvrgavali ikanaciji da prigodom ulaska u dvorite i izlaska iz dvorita budu po ustaama temeljito pretraivani. Ni to nije bilo dosta. Na moj roendan 1942. dooe ujutro, dakako u pratnji ustaa, k meni u sobu upravitelj sa svojom obitelji, kuharica i sobarica da mi estitaju roendan. Kuharica sirotica Vera - nije se tom prilikom mogla uzdrati, nego je briznula u pla i izrekla nedune rijei: Gospodine predsjednie, elim vam da se do vaeg budueg roendana ispuni ono to elite vi i to mi svi Hrvati elimo. Ve ta opaska bila je dovoljna da navue na nju teku sumnju. Kada ju je malo vremena zatim na dvoritu jedan od ustakih straara napastovao, dala mu je pljusku. On nije na to reagirao, ali je nekoliko dana nakon toga bila naa Vera odvedena. Povlaili su je dvije i pol godine po raznim koncentracionim logorima, dok nije konano, mjesec dana prije sloma ustakog reima, u Lepoglavi umrla od pjegavog tifusa, dijelei tako sudbinu stotina i stotina slinih rtava. Dne 9. sijenja 1943. stigoe iznenada u Kupinec Luburi i ustaki pukovnik Mokov s jakom eskortom, pa mi saopie da namjeravaju u okolici Kupinca voditi neke akcije protiv partizana, i da zato moram s njima u Zagreb.62 To sve da e trajati najdulje osam dana, pa u se onda

---62 "9. sijenja pojavila se u Kupincu kolona automobila i kamiona s ustakim vojnicima i dunosnicima, od kojih smo neke tada susreli po prvi puta. Najvii po inu bio je pukovnik Ante Mokov, zatim opet Luburi te bojnici (moda pukovnici) Kruno Devi i Ivan Raji. Rekli su nam da e zapoeti vojne operacije ienja partizana iz cijelog Pokuplja, to e trajati oko dva tjedna. Mi

43

moi opet vratiti u Kupinec. Strpae nas dakle pred sumrak u dva automobila i odvezoe u Zagreb u privatni Luburiev stan (Bulieva ul. 10). Tu smo bili uvani od dvojice ustaa puna dva mjeseca, a da nitko nije znao gdje se nalazimo. S nama u stanu ivjela je zajedno i starica, Luburieva majka te dvije sestre 63 Sam Luburi nije za vrijeme naeg boravka stanovao u istom stanu nego negdje drugdje. I danas mi je ao kad se sjetim Luburieve majke, pobone starice, s kojom je Luburi, koliko sam mogao vidjeti, postupao s njenom sinovskom ljubavlju, a koja se ipak plaui mojoj eni potuila: Vidite kako mi je moj Vjeko dobar. Pa ipak, ako je samo mali dio onoga to ljudi o njemu pripovijedaju istina, onda alim to sam ga rodila. Naravno da moja ena nije htjela staricu raaliti i nije rekla to sve ima n ezin sin na dui. Dne 9. III. 1943. odvedeni smo opet natrag u Kupinec 6~

---emo biti sklonjeni u Zagreb a vratit e nas kad to bude mogue, s manjom posadom." (A. Maek-N. krabe, ibid., s. 105.) 63 "Uz Luburia je u Bulievoj ulici stanovala njegova majka i njegove dvije sestre (ili polusestre), Zora i Nada. Sve tri su se prema nama ponaale uljudno. Kao to je spomenuto i u `Memoarima', Luburi je susretao majku s ljubavlju i potovanjem. Koliko god je njoj to bilo drago, potuila se nekoliko puta da joj njezin Vjeko mnogoto nee rei. Kao primjer spomenula je izriito svoje pitanje, zato vie nikada ne vidi gospodina Vladu (Singera), ali joj je Vjeko odgovorio, neka ne pita takve stvari...Luburi je ostao u stanu samo dan ili dva, onda se izgubio i poslije je navratio nakratko samo jednom za cijelo vrijeme naeg dvomjesenog zatvora u njegovom stanu... Osim Luburieve majke i sestara, bio je u stanu uvijek barem jedan ustaa. Sjeam se trojice, koji su se smjenjivali, a ne znam, je li ih bilo i vie. Dvojicu, Bou Naletilia i Stanka Vasilja, poznavali smo od prije iz Kupinca. Osim njih bio je esto na strai jedan ustaa nieg ina, ili bez ina, zvan `Bonzo', naivan ali pristojan mladi...(Ante) Mokov i (Krunoslav) Devi su esto dolazili i bili izvanredno uljudni." (A. Maek - N.krabe, ibid., s. 106-107.) 64 "ienje Pokuplja od partizana trajalo je dulje nego to su ustae mislili, tovie, ne znam je li ikada i bilo uspjeno. Medutim, nas su 9. oujka opet odvezli u Kupinec. Ne sjeam se tko nas je vozio i u koliko automobila, moda Mokov ili Devi, ili obojica. Odmah smo vidjeli da je ustaka posada jo uvijek prilino velika, ne znam je li se ita smanjila. Ni druge stvari se nisu promijenile... Sjeam se da su nas u lipnju 1943. posjeliti Luburi i (Ljubo)

44

Nakon kapitulacije Italije partizani su opet ojaali, jer su zapadni saveznici naredili Talijanima da im predaju svoje oruje. Nastupila je meutim i zima, a partizani su se pribliili i zaposjeli kotarsko mjesto Pisarovinu 10 km juno od Kupinca. Uslijed toga stigla je 9. XII. 1943. u Kupinec i opet jaka ustaka eskorta, koja je mene i moju obitelj prevezla u Zagreb. Dovedoe me u moju kuu na Prilazu broj 9 65Moj stan zapremao je cijeli prvi kat kue, a sastojao se od est soba. etiri sobe sainjavale su stan, a dvije odvjetniku pisarnu. Sa stubita vodila su jedna vrata u stan a druga u pisarnike prostorije. Pisarnike prostorije kao i jednu raspoloivu sobu u prizemlju zauzela je ustaka posada, doim je privatni stan ostavljen mojoj obitelji i naoj sobarici Katici. Drugi kat kue ostavljen je obitelji mog pokojnog brata, koja je bila suvlasnica kue. Ustaka posada je nato napustila Kupinec, pa su ve drugi dan uli partizani. Njihov postupak u Kupincu bio je do poetka oujka 1944. veoma snoljiv. Jo u proljee 1943. doli su partizani nou u kuu predsjednika kotarske organizacije HSS Ivana Tora, koji je ivio na periferiji kotara Pisarovina, pa su ga odveli sobom. Kad su zauzeli Kupinec, postavili su partizani Tora svojim komesarom. On je, dok je bio tamo, zatiivao svijet od pljake kako je najbolje znao i mogao. Ljudi su morali dodue partizanske ete ukonaiti i hraniti, ali prema mogunosti. Rekao je primjerice mojemu nadgledniku kako je posve naravno da mora partizanske ete hraniti, ali da je dovoljno ako im skuha kukuruzne gance pa ih zalije obranim mlijekom. Ako bi tko traio vie od toga, neka se pritui samo njemu. Osim toga, dozvolio je da mi upravitelj moe slati u Zagreb koliko god je potrebno za prehranu mene i moje obitelji. Izdao je osim toga jednom seljaku, koji je ve i prije radio u Zagrebu, iskaznicu da moe nesmetano putovati u Zagreb i natrag i

---Milo. Ova puta je Luburi predloio tati suradnju s ustaama." (A. Maek-N. krabe, ibid., s. 108.) 65 "Nas etvero i Katica korjanec odvezeni smo u Zagreb, na Prilaz. Do kolovoza 1944. reim internacije bio je blai nego prije, to je spomenuto i u `Memoarima'." (A. Maek-N. krabe, ibid., s. 109.)

45

nositi sa sobom to hoe. Kako se u ono vrijeme svijet morao spasavati lukavtinom, taj ovjek imao je kod sebe dvije legitimacije: jednu partizansku izdanu u Kupincu, a drugu ustaku izdanu u Zagrebu. On bi s partizanskom legitimacijom propjeaio oko 4 kilometra do najblie eljeznike stanice Zdenina. Tu bi jednom eljeznikom namjeteniku predao partizansku legitimaciju da mu je uva dok se vrati, i odvezao se vlakom s ustakom legitimacijom do Zagreba. Kad bi se drugi dan vratio u Zdeninu, predao bi istom eljeznikom namjeteniku ustaku legitimaciju na uvanje, a s partizanskom bi iao do Kupinca. I tako je to ilo nekoliko mjeseci. U meuvremenu su partizani svim moguim silama nastojali da predobiju prvake HSS, koji su se nalazili na slobodi, za kolaboraciju s njima. Kako sam bio izvijeten, odredili su i rok odluke do konca veljae 1944. Kad do toga roka nisu pridobili nikoga od prvaka za kolaboraciju, nestalo je iz Kupinca Ivana Tora. Komesarom je bio postavljen neki drugi nepoznati ovjek, a moj posjed u Kupincu bio je do temelja opljakan. Partizani su odveli 15 krava, 4 teglea vola, 4 konja itd. Takoer su odvukli cijelo pokustvo, od kojega su mi pojedini komadi bili draga uspomena na moje roditelje i na moje djetinjstvo. Malo iza toga oduzeli su i seljacima Kupinca svu stoku, ostavivi svakoj kui tek po jednu kravu. Sve za oruje pak sposobne mukarce regrutirali su prisilno u partizansku vojsku. Da bude tragedija jo vea, poslali su Nijemci nakon te pljake u Kupinec Vlasovljeve kozake. Iako je taj odred bio razmjerno vrlo malen, partizani su se odmah povukli, povevi sa sobom znatan broj ljudi, doim su kozaci poeli pljakati ono malo to je jo bilo preostalo, a ak su tri ugledna ovjeka iz sela objesili radi kolaboracije s partizanima. Partizani u poetku nisu otkrivali svojih komunistikih karata. ak su, kad bi zauzeli koje selo, traili od sveenika da u crkvi odslui sveanu slubu Boju. Jednu svoju brigadu nazvali su brigadom Antuna i Stj epana Radia, a j ednu brigadom dr. Vladka Maeka. Tek poetkom oujka 1944. poeli su u svojim lecima otro napadati i HSS i mene osobno. Za razliku od etnika i ustaa, partizani nisu nigdje inili masovnih pokolja. Oni su, gdje god su se mogli doepati kojeg od seljakih voda, prisilili ga da im se, barem formalno, prikljui. U

46

protivnom sluaju su ga bilo na ovaj, bilo onaj nain likvidirali. Kada je u listopadu 1944. sovjetska vojska zauzela Beograd i postavila tamo na vlast Tita (koji je sada ve otvoreno pokazao svoju komunistiku fa~u), pokupili su nekoliko stotina burujskih mladia - gotovo djece - i tjerali ih pred sobom u Hrvatsku prema Zagrebu da izginu pred njemackim i ustakim strojnim pukama. Kako su se Nijemci, a s njima i ustae, povlaili prema Zapadu to su partizani, im su doli u koje hrvatsko selo, likvidirali prvake HSS. Ustae i etnici ubijali su narod masovno, zaslijepljeni mrnjom. Komunisti su ubijali hladnim razumom sve one za koje su drali da smetaju uvrenju komunizma. Partizani, i nakon to su poslije kapitulacije Italije primili sve oruje i municiju od talijanskih okupacijskih trupa, ipak su po mogunosti izbjegavali sukobe s Nijemcima. Komunisti su svoje djelovanje ograniili tek na to da dignu u zrak koj i manj i most, da razvale koj i komad elj eznike pruge i da po hrvatskim selima, u kojima nije bilo niti njemake niti ustake posade, pale opinske zgrade, pa ak i kole. Njemake trupe se nisu na to mnogo obazirale. Nijemci su drali u svojim rukama tek glavne njima potrebne eljeznike pruge, kao primjerice prugu BeogradZagreb-Zidani Most, te prugu Slavonski Brod-Sarajevo. Sav drugi teren prepustili su partizanima, ustaama i etnicima, da se meusobno istrebljuju do mile volje. Ako bi negdje partizani otetili prugu ili koji drugi za Nijemce vaan objekt, bilo bi objeeno oko 50 ljudi koji su imali nesreu da su se ba u blizini nalazili, a teta je bila za 24 sata popravljena. Uvjerenje koje se u zapadnim demokracijama uvrijeilo da je Tito za vrijeme rata drao u Jugoslaviji vezanih 20 divizija, bio je rezultat dobro organizirane komunistike propagande. Da je tomu tako, najbolji dokaz je injenica to je Nijemcima uspjelo u rano proljee 1945. provesti kroz jugoslavenski teritorij bez ikakove zapreke sve ete koje su do onda drali u Grkoj. Sjeam se da nas je nekoliko dana nakon to smo 9. prosinca 1943. dovedeni u Zagreb rano ujutro probudila strahovita detonacija. Kasnije smo doznali da su partizani digli u zrak skladite municije, koje se nalazilo tik izvan periferije Zagreba. Nitko nije sebi dao truda da

47

poinitelje pronae, a kamoli progoni. Bilo je odmah sljedei dan iz zagrebakog policijskog zatvora izvedeno 50 ljudi bez razlike spola i dobi, i odvedeno u zagrebaki park Maksimir, gdje su na granama drvea objeeni. Bilo je medu tim ljudima i nekoliko osoba koje su bile sumnjive radi komunizma, ali je veina bila u zatvoru radi posve neznatnih i nepolitikih razloga (prekoraenje ure kad se graanstvo smjelo nalaziti na ulici i slino). Trupla objeenih visila su nekoliko dana, pa su tek na Badnjak skinuta i pokopana. Slian sluaj desio se je i u selu Oroslavlje u kotaru Stubikom. Tu je netko na cesti izvan sela opalio hitac iz puke na automobil u kojem su se vozila dva ili tri njemaka oficira. Radi toga je i opet iz tog sela objeeno 50 nevinih ljudi. To su dva sluaja za koje sam u internaciji doznao. Naravno da je takvih alosnih sluaja bilo na stotine, pa onda nije udo da su, kad se gdje dogodio neki sluaj sabotae, cijela sela, muko i ensko, bjeala u umu da nadu spas kod po komunistima voenih partizana. Iako sam dosta toga uo o borbama s etnicima, u Hrvatskoj se vrlo malo znalo o etnikom voi Drai Mihailoviu. Negdje poetkom ljeta 1944. primio sam prijepis pisma koje mi je poslao Mihailovi. Kurir koji je to pismo donio u Zagreb, imao je nalog da ga imade predati samo meni osobno. Kako to nije bilo mogue, nije mi pismo predao, ali je dozvolio pok. narodnom zastupniku Ljudevitu Tomaiu da ga prepie, pa je Tomaiu i uspjelo da mi dostavi taj prijepis. U tom pismu mi je Draa Mihailovi ponudio da sastavimo tri samostalne i posve ravnopravne voj ske, j ednu srpsku, j ednu hrvatsku i j ednu slovensku, i da se zajedniki rame uz rame borimo protiv komunista. Naalost, bilo je to u ono vrijeme ve prekasno, jer su zapadne demokracije ve bile potpuno prihvatile Tita. Ima dosta ljudi koji dou do razuma tek onda kadaje kasno. Ima ihjo vie koji nikada ne dolaze do pameti. Ime partizanskog i komunistikog voe Josipa Broza -Tita proitao sam prvi put odmah u poetku 1943. kada su zagrebake novine donijele ucjenu na njegovu glavu u visini od 100.000 kuna. No u vezi s njim zanimljivo je spomenuti sljedeu sliicu. U Titovim ivotopisima spominje se da je Tito prije rata djelovao pod imenom Walter. No u vrijeme dok sam bio predsjednikom zagrebake oblasne skuptine (1927), u kojoj su sudjelovala i dva u Zagrebu izabrana komunista, bio

48

sam se prilino zbliio s j ednim od nj ih koj i se zvao Krndelj . (Ne treba ga zamijeniti s dananjom Titovom desnom rukom Kardeljem). Ja sam ga cijenio radi njegovog trijeznog raspravljanja, a on mene radi mog koncilijantnog i nepristranog dranja prema ionako iezavajuoj opoziciji. Poslije izbora 1935. poruio mi je Krndelj da bi elio doi k meni u Kupinec na razgovor, ali me moli neka udesim stvar tako da se za taj njegov posjet u javnosti ne dozna. Ja sam mu odvratio da moe doi koji god dan hoe, ali rano ujutro, dok jo nema drugih posjetitelja. Savjetovao sam mu, ako hoe prikriti svoj identitet, neka prvu osobu bilo od moje obitelji bilo od posluge nagovori njemakim jezikom i neka se predstavi kao neki reporter, koji uope ne zna hrvatski. I doista mi je jednoga jutra prije 7 sati dostavljena posjetnica s imenom reportera nekih manjih austrijskih novina, koji da se zove Walter. Iz te injenice zakljuujem da je Walter bilo ime kojim su se sluili prema potrebi i drugi komunisti, a ne samo Josip Broz-Tito. U Zagrebu je bio postupak prema meni i prema mojoj obitelji znatno ublaen. Bilo je dozvoljeno majci i sestri moje ene da nas posjeuju svaki dan. Naravno da je tim posjetima uvijek ~risustvovao jedan ustaki straar, sluajui to razgovaramo. Mojoj eni i djeci bilo je dozvoljeno da svaki dan u pratnji dvojice ustaa idu pred veer u etnju, izbjegavajui prometnije ulice grada. Osim toga, mogli su svake nedjelje ii na misu u najbliu crkvu. Bilo je dozvoljeno da nas svaki tjedan jedanput, a prema potrebi i vanredno, posjeuje na kuni lijenik, sada ve pokojni dr. Oto Beloevi. Kako je s dr. Beloeviem dolazio uvijek i ustaki lijenik dr. Hinko Kovai, koji je dodue obnaao in majora, ali je u ono vrijeme ve bio prilino izlijeen od ustake infekcije, to nije s njima dolazio straar, pa smo mogli o svemu i svaemu razgovarati, i dobio sam od njih mnogo dragocjenih podataka. Za mene je bilo najvanije to je sa mnom uspostavio vezu hrvatski narodni zastupnik Ljudevit Tomai, koji je redovno slao pismene izvjetaje. On bi predao izvjetaj kojem lanu obitelji mog pokojnog brata, a taj bi izvjetaj ispod vrata gurnuo u zgodnom momentu u hodnik onog dijela stana gdje samja sa svojom obitelji stanovao. Za vrijeme boravka u Zagrebu, bio sam svjedokom prvog bombardiranja Zagreba amerikim avionima dne 13. veljae 1944. Bio

49

je bombardiran centar grada. Koliko je meni poznato, nije tom prilikom bilo vojnikih rtava, ali je poginulo nekoliko stotina ljudi, ena i djece u jednom od najstarijih dijelova grada, koji se sastojao uglavnom od drvenih kua. Kako sam doznao dva mjeseca nakon toga, na sam Uskrs 1944. bombardiran je i Beograd, gdje i opet nije bilo vojnikih rezultata, ali je navodno poginulo preko tisuu civilnih osoba. Mislim da mi nitko ne moe zamjeriti ako izrazim svoje duboko aljenje to je bez ikakove vojne potrebe ubijeno nekoliko tisua ljudi samo zato to su imali nesreu da su bili okupirani po neprijateljskoj vojsci. Zagreb je bio i poslije toga nekoliko puta bombardiran. Tim prilikama je takoer platilo ivotom nekoliko stotina civilnih osoba. Ova daljnja bombardiranja ne mogu osuivati, jer se radilo uglavnom o bombardiranju aerodroma na istonom dijelu grada, kao i po Nijemcima izgraenim mnogobrojnim tranicama za raniranje vlakova prema Zidanom Mostu. Civilne osobe pak poginule su zato to su imale nesreu da su stanovale u blizini tih strateki vanih objekata. Tom prilikom moram spomenuti herojsko-tragini sluaj. U blizini aerodroma nalazio se samostan reda sv. Dominika. U tom samostanu drali su dominikanci srednju kolu za djeake. Kadaje bio dan znak za uzbunu, portvovni dominikanci ugurali su svu povjerenu im mlade u podrum zgrade, a kako vie nije bilo mjesta, ostali su dominikanci u prizemlju. Tresnula je bomba, razmila samostan, i svih 12 dominikanaca profesora ostalo je mrtvih. Od gojenaca i nekoliko brae laika, koji su se nalazili u podrumu, nije nitko bio ozlijeen. Negdje u ljeto 1944. izvijestio me je Tomai, ne navodei detalja, da se mogu nadati skorom preokretu. Dodao je tek toliko da me Paveliev ministar vojske Voki srdano pozdravlja. Poruuje mi da e skoro doi do odlune promjene, ali ja neka budem bez brige: on e pravovremeno i mene i moju obitelj spremiti na sigurno mjesto. Bilo mi je jasno da se sprema neki prevrat, ali nisam imao ni pojma tko u tom prevratu sudjeluje osim Tomaia i Vokia. Dne 20. srpnja 1944. sluao sam vijesti na radiju o neuspjelom atentatu na Hitlera a nakon toga o samoubojstvima i egzekucijama mnogobrojnih Hitlerovih oficira. Naravno da sam u svojim mislima doveo s tim u vezu i Vokievu poruku. esto sam poslije toga razmiljao kako sitni dogaaji mogu

50

djelovati na razvoj historije ovjeanstva. Da se Hitler nije dignuo nekoliko sekunda prije nego to je eksplodirao pakleni stroj, koji su 20. srpnja 1944. urotnici postavili ispod njegovog pisaeg stola, i da nije otiao do zemljopisne karte u drugom dijelu dvorane, bio bi uspio u Njemakoj protunacistiki revolt. Uvjeren sam da u ono vrijeme ne bi ni komunisti ni njihovi suputnici mogli sprijeiti da se povijest svijeta okrene u posve drugom pravcu. Mjesec dana nakon toga saopeno mi je da se do daljnjega zabranjuju svi posjeti, da moja obitelj ne smije vie niti na etnju niti u crkvu. Zabranjeno je ak i ustakom majoru lijeniku dr. Kovaiu da me dalje posjeuje. Na privatni lijenik dr. Beloevi leao je teko bolestan u sanatoriju. Dva-tri dana nakon toga objavljena je na radiju vrlo kratka vijest da su uhapeni Paveliev ministar vojske Voki i ministar policije Mladen Lorkovi. Kratko vrijeme nakon toga saznao sam da su pohapeni hrvatski narodni zastupnici Ivan Pernar, Baria Smoljan, Lujo Tomai, Ivanko Farolfi, Josip Torbar, Mijo Ipa, a od nezastupnika nepokolebivi pristae HSS Branko Peelj, Boidar Vukovi, msgr. Pavao Jesih, Dragan Belak i mnogi drugi. Jedno vrijeme bili su zatvoreni u Zagrebu a nakon toga otpremlj eni su u kaznionicu u Lepoglavi. Tu su pretrpjeli velike muke, poevi od gladovanja pa do leanja na golom betonskom podu. Svi su se zarazili medu ostalim nepoznatim zatvorenicima pjegavim tifusom, koji su preboljeli leei u vruici na golom betonskom podu. S nekima od njih sam poslije u emigraciji razgovarao, pa su mi rekli kako se ude to sve moe ovjek izdrati, a ipak ostati iv. Svi koje sam naveo bili su neposredno pred slom puteni na slobodu, osim narodnih zastupnika Tomaia i Farolfija, te osam hrvatskih domobranskih pukovnika, koji su prigodom ustakog povlaenja likvidirani. Slina sudbina zatekla je i stotine zatvorenika, koji su bili u mjesecu travnju 1945. u oveim grupama povezani meusobno icom i odvedeni iz lepoglavske kaznionice da se vie nikada nije za njih ulo. Istodobno dok su se obavljala ta hapenja, preao je potpredsjednik stranke ing. August Kouti k partizanima. Bio je od njih u poetku lijepo primljen, ali je ve nakon 8 dana bio uhapen. Nije htio biti njihovo slijepo orue, nego je postavljao stanovite uvjete za suradnju s

51

njima. Odsjedio je u zatvoru pune dvije godine bez suda, te je konano puten na slobodu rujna mjeseca 1946. Ve prije toga bili su hrvatski narodni zastupnici Mihovil Pavlek Mikina i Marko Suton umoreni u ustakom logoru u Jasenovcu. Narodni pak zastupnik Franjo Mali bio je jedne noi u proljee 1944. odveden po komunistima iz svoje kue, u zabitnom selu Slanovec, te umoren u oblinjoj umi. Isto tako bili su ubijeni odluni borci i protiv ustaa i protiv komunista Vojko Krstulovi i Mario arini. Prvi je bio ubijen po jednom komunistu usred grada Splita, a drugi usred grada Suaka. Tu sam naveo samo nekoliko imena ljudi koje sam osobno dobro poznavao. No to su bili tek pojedinci medu tisuama meni nepoznatih rtava. Sluao sam s najveim uzbuenjem radio i doznao kako se politika situacija iz dana u dan sve vie pogorava. Poetkom 1944. godine londonski radio i Glas Amerike poeli su sve jau propagandu za Tita. Rano u ljeto uo sam da je kralj Petar imenovao novu vladu s hrvatskim banom ubaiem na elu. Stvar mi nije bila sasvim jasna, no razumio sam da bi ubai bio imao igrati ulogu posrednika da se sauva barem djelomino upliv zapadnih demokracija u Jugoslaviji. To je naravno bilo nemogue, jer bi takav zadatak bio preteak i za jaeg ovjeka nego to je bio ubai. Ameriki potpredsjednik Nixon je nedavno vrlo dobro primijetio da, ako hoe objedovati s vragom, mora imati vrlo dugaku licu. U rujnu 1944. kralj Petar, koji je tek bio navrio 21 godinu ivota, pozvao je sve antinacistike borbene snage u Jugoslaviji da se pridrue Titu. Nakon nekoliko mjeseci, u sijenju 1945, uo sam da je britanska vlada zatraila od kralja Petra da preda svu svoju vlast vladi koju su Sovjeti uspostavili u Beogradu. Britanska vlada je nadodala da, ako on to uskrati, ipak e se pretpostaviti da je on tu vlast predao ! Petar se nekoliko dana opirao, a onda pristao. Sad je bilo jasno da je sudbina naroda Jugoslavije zapeaena. Tono na Uskrs 1. travnja 1945. uo sam na hrvatskom jeziku vijest iz Londona da se ruska vojska nalazi ve u po Maarima anektiranom Meimurju i da je moemo za 24 sata oekivati u Zagrebu.

52

Ta vijest se na sreu nije obistinila, ali je bila oito lansirana da ubije u narodu svaku nadu u mogunost otpora komunizmu.66 Prvih dana mjeseca svibnja sluao sam najprije vijesti njemakoga radija da je Hitler teko bolestan i da ne moe preivjeti dulje nego dva do tri dana. Odmah zatim sluao sam i opet njemaku vijest da je Hitler junaki u borbi poginuo. Nakon vijesti o Hitlerovoj smrti biloje dozvoljeno da me posjeuju roaci i prijatelji. Medu prvima koji me je posjetio bio je i nadbiskup, danas kardinal, sada po Titu jo uvijek u internaciji drani dr. Alojzije Stepinac.67 Dne 4. svibnja poslije 9 sati naveer doao je k meni u stan ustaki general Mokov, koji mi je saopio da se ustae s cijelom vladom moraju povui, jer su ih Nijemci ostavili gotovo posve bez municije. Zamolio me je neka i ja sa svojom obitelji napustim zemlju, jer da e me sigurno komunisti likvidirati ako im padnem u ruke. Nadodao je kako je sada spas Hrvatske i hrvatskog naroda samo u mojim rukama, i zato da je moja dunost da sauvam svoj ivot. Govorio mi je neka se dobro odluim, jer sada jo postoji mogunost da odem iz zemlje. Kako dugo e ta mogunost postojati, to ne zna, jer daje sovjetska vojska ve prela austrijsku granicu. Razgovarali smo koja dva sata, a ja se nisam mogao

---66 "Sredinom travnja 1945. doao je tati ustaki dunosnik Jakov Barbari i donio mu poruku Drae Mihajlovia. Izgleda, da su etniki izaslanici pregovarali s ustaama. U `Memoarima' se to ne spominje, ve samo jedna ranija tajna etnika poruka, upuena 1944. preko Tomaia. U svakom sluaju, tataje ebje poruke odbio."( A. Maek-N. krabe, ibid., s. 1 10.) 67 "Uveer, 2. svibnja, Mokov je na Prilaz doveo nadbiskupa Stepinca i ostavio ga da nasamo razgovara s tatom. On je bio prvi ovjek od poetka rata koji je razgovarao s tatom bez prisustva ustaa. Razgovarali su dugo i Stepinac je kazao tati da e ostati u Hrvatskoj i ekati komuniste. Upitao je tatu, to moe uiniti za njega. Tata jo nije donio odluku o odlasku iz Hrvatske i zamolio Stepinca da omogui dolazak profesora Stjepana Pezelja, kako bi nakon etiri godine izolacije uo njegov izvjetaj o stanju na terenu i sudbini svojih suradnika i pristaa HSS-a. Tek smo kasnije doznali da su tada Tomai i Farolfi ve bili mrtvi." (A. Maek-N. krabe, ibid.. s. 1 10.)

53

odluiti pa sam mu konano rekao da u mu dati odgovor sljedei dan ujutro. Nisam spavao cijele noi, vaui razloge za i protiv. Ujutro sam konano stvorio odluku da napustim zemlju i da idem u emigraciju. Moram priznati da je to bilo prvi put u mojoj politikoj borbi to sam pomislio i na svoju obitelj, a naroito na svoju djecu. I moja kerka i sin proveli su radi mog politikog djelovanja svoje mladenake godine (od 15-20 godina) u zatvoru. Razmislio sam to e imati i dalje trpjeti ako padnu u ruke komunistima. Rekao sam zapovjedniku strae neka telefonski zamoli generala Mokova da doe do mene. Mokov je doista doao za manje nego pola sata, pa kada sam mu rekao da sam odluio otii u emigraciju, uzdahnuo je olakano i rekao: Hvala Bogu. Zamolio sam ga neka pronae dr. Branka Peelja, koji je pred koja tri tjedna tek bio puten iz lepoglavskog koncentracionog logora. Dr. Peelja upoznao sam, dok je jo bio student, kao tvrdog pristau HSS. Kako je studirao godinu dana u Parizu i godinu dana u Londonu, nauio je izvrsno govoriti i francuski i engleski, pa mi je esto sluio kao tuma u razgovorima s reporterima i politikim ljudima, koji nisu znali ni hrvatski ni njemaki. Bio je oenjen Amerikankom hrvatskog podrijetla, s kojom se upoznao u Zagrebu, gdje je nakon smrti svoje majke ivjela kod svoje tetke. Bila je toliko oprezna da je, udavi se za dr. Peelja, zadrala dravljanstvo USA. Peelj je doista nakon satdva doao do mene. Saopio sam mu da kanim s cijelom obitelji otii u emigraciju i zapitao ga bi li bio voljan zajedno sa svojom suprugom Melitom pratiti me. On je to odmah obeao i preuzeo dunost da obavi sve nune pripreme za put. Nakon toga putali su cijeli dan k meni i mnoge druge prijatelje i roake.68 Iako su posjeti bili neogranieno dozvoljeni, ipak nije bila

---68 "U svakom sluaju, tata je stvorio odluku za odlazak u emigraciju ujutro 5. svibnja, nato su ustae dopustili brojnim posjetiocima ulazak u na stan. Tata spominje Josipa Torbara, Ivana Pernara i Bariu Smoljana, a ja se sjeam da su 5. i 6. svibnja doli i mnogi drugi, medu njima Dragan Belak, Boris Urbi, Roko Mieti, Bao Vukovi... Kad je tata 5. svibnja 1945. odluio poi~ u emigraciju i razgovarao s Brankom Peeljem, praktini Branko odmah ga je

54

maknuta straa sve do asa dok nisam, opkoljen ustakim straama, sjeo pred kuom u automobil. Posjetili su me i narodni zastupnici dr. Josip Reberski i Roko Mieti, te nedavno iz lepoglavskog logora puteni dr. Pernar, dr. Torbar i dr. Smoljan. Zgrozio sam se kad sam vidio ovu trojicu. Bili su kost i koa, pepeljastosive boje u licu. Svi ti zastupnici izjavie da i oni ele ii u emigraciju, to su i uinili, izuzev dr. Smoljana, koji se u zadnji as iz obiteljskih razloga predomislio. Ostavi kod kue bio je odmah uhapen po komunistima, pa je dugo vremena odsluio na tekom prisilnom radu. Osim dr. Smoljana bilo je bezbroj i drugih ljudi koji su bili po komunistima uhapeni i odvedeni u logore tek tjedan-dva nakon to su izali iz ustakih logora. Dne 6. svibnja 1945. izmeu 5 i 6 sati poslije podne stigli su pred kuu supruzi Peelj sa dva automobila. Pomolismo se, siosmo na ulicu i sjedosmo u automobile. Oko automobila bilo je sakupljeno dosta naroda. Ljudi su plakali, a neki od njih su mi dovikivali: Spasite nas. Krenusmo. Nakon dva sata vonje proli smo gradi Krapinu, gdje sam prije 40 godina bio nastupio mjesto advokatskog pripravnika, a 13 kilometara iza Krapine, preavi malu rjeicu Sutlu, preli smo i granicu Hrvatske. Oko 1 sat ujutro 7. svibnja stigosmo u Celje, slovenski gradi anektiran po Nijemcima. Uzeli smo nekoliko sati poinka u ekaonici eljeznike stanice. Kada je svanulo, krenuli smo dalje prema Mariboru. Ne znam kako su ljudi u Mariboru doznali za moj dolazak, ali se za kratko vrijeme na trgu pred gostionicom gdje smo objedovali sakupilo nekoliko stotina ljudi, koji su bili vrlo zabrinuti i pitali me za savjet to bi sada trebalo initi. Nisam im mogao nita pametno savjetovati.

---upitao ima li novaca u inozemstvu. Naravno, nije ih bilo (to je zapravo bilo mnogima udno u sluaju biveg potpredsjednika vlade!), pa je Branko uz tatin pristanak zatraio od vlasti dozvolu za kupnju stanovitog broja zlatnika po slubenom kursu. Ja ih nisam vidio, a kamoli brojio, pa ne mogu rei koliko ih je bilo." (A. Maek-N. krabe, ibid., s. 1 12 - 1 14.)

55

Krenuli smo cestom uz lijevu obalu Drave prema austrijskoj granici. Negdje oko 4 sata poslije podne preli smo bez zapreke iz Slovenije u Austriju.

56

VJEKOSLAV MAKS LUBURIC PRIGODOM SMRTI VLADKA MAEKA

Radi i Maek su mrtvi. Dr Juraj Krnjevi je iv. Prema tome ovi redci nisu neki nekrolog. Nisam bio ni njihov prijatelj, ni politiki sljedbenik, a nisam ni profesionalni novinar, pa da po kroniarskoj dunosti piem nekrologe. Htio sam zapravo prigodom smrti dra Vladka Maeka, Predsjednika Hrvatske Seljake Stranke napisati nekoliko rijei. Zatim sam povezivao neke male uspomene i jedini osobni kontakt sa pokojnim Stjepanom Radiem i tako doao i do nasljednika Radieva i Maekova, dra Jurja Krnjevia. Tak sam odluio napisati neke male uspomene na svu trojicu, jer su sva trojica nosioci jedne politike i predstavljaju jednu nit hrvatskog politikog ivota. Ta nit se protee i u budunost. I meni kao hrvatskom generalu nije svejedno ta e se napisati, rei ili misliti o ovoj trojici ljudi u krugu malih i mladih hrvatskih ljudi, buduih boraca za hrvatsku dravnost i slobodu. Nije mi niti svejedno ta e, recimo, Dr.Juraj Krnjevi, kao hrvatski politiar i predstavnikjedne dravotvorne stranke, kao sadanji HSS, rei ojednom hrvatskom generalu, koji je za vrijeme rata imao nezahvalnu dunost, da je morao uhititi i kroz etiri godine rata uvati dra Vladka Maeka. Stalo mi je i do toga ta e misliti mladi hrvatski vojnici o jednom generalu, koji je bio tamniarom dru Vladku Maeku. Vie je hrvatskih, srpskih, komunistikih a i stranih novina pisalo 0 injenici, da je dr Vladko Maek bio zatoen u Jasenovcu, a narodni zastupnik HSS-a dr lvan Pernar u jednom lanku insinuira ak i to, da je Maek umro od posljedica svoga zatoenja. Svakako e se meni

57

nastojati priiti uloga tamniara, koji je zatvorio, zatoio i bdio nad ivotom ovjeka, kojega je nekada hrvatski narod smatrao svojim vodjom i kojega jo uvjek mnogi i mrtva sliede, njega, njegove ideje, njegovu stranku i njegova nasljednika, slino kao to se to dogadja sa idejama, osobom i organizacijom dra Ante Pavelia, Poglavnika Llstakog Pokreta. Naprama ulozi tamniara, koja je djelomino istinita, stoji i druga strana a to je, da sam u etiri navrata spasio dra Vladka Maeka od gorega zla, a to je, da ga na jedan ili drugi nain otmu ljudi njemakog Abwehra (obavjetajna sluba njemakog Wermachta), da ga ubiju neodgovorne ustae na svoj raun, da ga otmu partizani i odvedu u umu, gdje bi ga kako se reklo vodali po umi kao medvjeda na lancu i da ga otme jedna grupa problematinih pristaa, koji su gajili nadu, da bi pomou zapadnih saveznika i domobranstva preuzeli vlast u ime dra Maeka. Stoji, djelomino injenica, da sam prema nalogu starijih uhitio dra Vladka Maeka, i kako je on sam kao ovjek duhovit i vesele udi rekao, nosao kao maka maie s jednog mjesta na drugo, ne zato da ga muimo i ubijemo, nego zato, da ga spasimo od gorega zla: da padne u ruke Nijemaca, etnika, partizana ili neodgovornih elemenata. Na kraju on je sam traio pojaanje svoje strae, jer mu je ona bila najjaa garancija i jer je zaista bio uvjeren, da mu ustaka Hrvatska ne e oduzeti ivot. Od onoga asa kada sam ga morao uhititi do onoga asa, kada se je s Poglavnikom prijateljski alio na Tukancu i pitao Poglavnika: "zakaj si me zaprl", prolo je mnogo toga, to bi dr Pernar morao znati, a da bi danas, nakon smrti dra Maeka samo tako olako rekao, da je isti u dubokoj starosti umro od posljedica svoga tamnovanja u Jasenovcu. Istina je drugija, i istu emo iznieti. Tu je obitelj dra Maeka, kao i mnogobrojni preivjeli svjedoci dogadjaja, koji e mnogo toga moi potvrditi. Rekli smo da emo rei istinu. To ne znai da emo pisati liepo ili runo, nego da emo rei istinu. Naravno uvjek imajui u vidu, da hrvatske borce interesira ono bitno, to je vriedno zabiljeiti za hrvatsku povjest, doim male, ljudske stvari i stvarice, treba velikoduno zaboraviti. Nije to prema onoj, da o mrtvima treba i pisati (iako i na to

58

mislimo) dobro ili nita, nego se radi o tome da se kae istina, gola, metafizika istina, a da se nikoga ne uvriedi, njega niti njegove ideje. Zapravo povjest jednoga politikog ovjeka se moe pisati tek nakon njegove smrti. Ono za ivota je sve politika. Nakon smrti ostaje na jednoj strani hrpa kostiju, kojima se ne smije osveivati, a s druge strane ostaje duh i djela, a o ovima ne moemo suditi mi, koji smo bili politiki protivnici osobe, ideja i organizacije dra Vladka Maeka. Sud e donositi narod, povjest i u zadnjoj istanci Bog. Ja nisam bio kao dijete pristaa Radia, kao hrvatski revolucionarac i ustaki borac nisam bio pristaa Maeka i danas kao hrv. general nisam pristaa one stranke, kojoj stoji na elu dr Juraj Krnjevi. Prema tome ne mogu niti oekivati od te stranke i njenih ljudi niti neke svedobe rodoljublja, niti traim hladovinu pod debelim stablom politikog oportunizma. Nisu mi takove svjedobe dali ni stranka ni ljudi, koje sam kroz djetinjstvo, mladenako i zrelo muevno doba sliedio, pa zato bi to oekivao od onih, koje sam politiki pobijao i kao predstavnik vlasti progoriio. ... Pribliavao se DESETI TRAVNJA. Ja sam okupio nau malu eticu, iskopao odore i oruje. Kada je bio bombardiran Beograd jasno je bilo - da je dolo nae vrijeme. Pokojni Djuro Kemfelja, popularni Djuka, nekada glavni zapovjednik Gradjanske i Seljake Zatite, bio je uhien 1941. god nekoliko dana i kasnije oslobodjen. On mi je osobno priao, da ga je Maek bio uputio u Bjelovar, da tamo ugui pobunu u 106. Pjeakom puku, gdje je narednik Cvek ve proglasio HRVATSKU DRAVU! On je bio interniran s jednom grupom HSS ovaca i, kako nisam imao ljudi, njemu sam dao jedan pitolj, da uva svoje drugove, kako ga ne bih morao mijeati s nekim etnicima, koji su upravo dovedeni u sabirni logor u Kraplju. Djuka me je zagrlio i rekao mi, da sam bio delikatniji nego njegov stranaki vodja. On je odbio bio da svladava Ustae u Bjelovaru, a vodstvo Zatite predao Zvonku Kovaeviu i Krunoslavu Batuiu, te otiao svojoj kui. Spomenuo sam to kasnije i dru Maeku, u mojim mnogobrojnim razgovorima s njim, pa u u daljnjim nastavcima napisati sjeanja i glavne toke tih razgovora, ukoliko ih se budem sjetio.

59

Tako je pobijedila moja Janka pusta ne samo Oplenac, nego i neodlunost Maekovu, koja je bila glavna krivnja svim njegovim politikim neuspjesima. Moj osobni dojam mi daje znati, i to u kasnije dokazati, da se nije toliko ba radilo o mirotvorstvu i pacifizmu, pa ak ni o demokraciji, -jer sam u Maeku upoznao pomalo i diktatora, -koji nije nikoga pitao kad je odluivao, a upoznao sam i ratoborna ovjeka, kadje asovito bio uvjerenja da rat treba voditi. Medjutim, jedno je sigurno: Maek je poteno, rekao bih, apsolutno poteno i naivno - vodio sve svoje korake i mijenjao taktiku. Isto tako sam vrsto uvjeren, da je mnogo manje volio Srbe i smatrao se Slovencem, nego to ljudi vjeruju. On je bio apsolutno poten ovjek i apsolutni hrvatski rodoljub. Nu bio je politiar i njegova je politika, kako je i sam priznao 5. travnja 1941., doivila neuspjeh. Pobijedila je Janka pusta Oplenac, i unitila dra Vladka Maeka, kao moebitni most medju te dvije koncepcije.

NEZAHVALNA ULOGA UVARA DR. MAEKA

Dosada sam iznio nekoliko misli ne radi toga, jer bi one imale neku posebnu vanost za tok dogadjaja, jo manje za dra V. Maeka. Ali imale su presudnu vanost za mene osobno, kao i za one drugove, koji su samnom bili na Janka Pusti. Mnogo toga se je dogodilo radi dra V. Maeka pa kako je to imalo odsudna znaenja za tok dogadjaja na Janka Pusti, i za mene osobno valjalo je o tome govoriti i onda, kada ni sam dr. V. Maek eventualno nije htio uticati na te dogadjaje. Odatle moj kompleks Maek, koji me je pratio do onda, kada sam doao do uvjerenja, da dr. V. Maek ne e vie uticati na razvoj dogadjaja i da je naa sudbina u rukama Poglavnika dra A. Pavelia. Mi nismo vjerovali u Banovinu, niti u evoluciju kraljevske Jugoslavije, kao to ni danas - u 1965 - oj - ne vjerujem u evoluciju komunistike Jugoslavije, i u neke mogunosti sa tobonjom

60

dananj om hrvatskom Republikom. Svaku je Jugoslaviju trebalo ruiti i treba ruiti ovu dananju. Pitanje dra V. Maeka bilo je za mene ve isto politiko, i bio sam voljan slijediti dra. A. Pavelia, ne samo protiv Jugoslavije, kralja i Srba, nego protiv dra V. Maeka. Zatvaranje hrvatskih rodoljuba u logor Kruica, u Vitezu kraj Travnika, kao i prebijanje nekih omladinaca po orunicima, redarstvu i Zatitarima - oslobodila me je svih predrasuda, i ja sam u dru Maeku, pri dolasku u Hrvatsku, gledao neprijatelja hrvatske drave. Kada sam pak saznao i detalje o pokuaju dra V. Maeka, da spasi Jugoslaviju i u zadnji as, kada u nju ve ni sami Srbi nisu vie vjerovali, uvjerilo me je, da su sve mjere, koje bi bile poduzete protiv njega i njegovih pristaa, bile podpuno opravdane. Znam, da je nepopularno danas tako govoriti. Svijestan sam, da to donekle i u suprotnosti s mojim dananjim djelovanjem. Medjutim, ne bi bio iskren ovjek, kada bih danas nastojao prikazati moje osjeaje drukijim, nego su u stvarnosti bili. Moglo bi izgledati i kao da se opravdavam ili moda ulagujem nasljednicima dra V. Maeka u vodstvu HSS -e. Moglo bi ak izgledati, kao da perem sebe od odgovornosti i svaljujem krivnju na druge, t. j. starije. Ne, ja sam bio sporazuman s uhienjem dra V. Maeka, i bio sam sporazuman s razoruanjem jednog dijela Zatite, koji je bio infiltriran komunistikim utjecajem. Kad su pojedine grupe Zatite u Zagrebu, pod utjecajem vina i unutarnjega gnjeva, i vjerovatno komunistikog hukanja, poele po zagrebakim ulicama praviti izgrede - kliui dru V. Maeku i vrijedjajui Poglavnika, intervenirali smo, i ja sam osobno intervenirao. Skupa sa pok. Mijom Babiem oistili smo najprije zagrebake ulice od bunih grupa Zatitara, tako da smo ih jednostavno pobacali u kamione, a da ih nismo ni razoruali, a nakon te operacije, pred zoru slijedeeg dana, upali smo s malim grupama povratnika u privremene vojarne Zatite. Tada smo bili doveli s nama strunjake antikomunistikog odjela zagrebakog redarstva i, prema kartoteci, odstranili sve one, koji su bili poznati kao komunisti i iste internirali. Ostalima smo dali mogunost, da obavijeste svoje, posebno one na Trenjevki, da im donesu gradjanska odijela, nakon ega su bili odputeni svojim domovima. Sam slubujui asnik konjanike ete

61

Zatite preko telefona pozvao je sve asnike, i oni su uglavnom sami izvrili selekciju. Jedan dio se odmah javio u ustake postrojbe i bili su upueni u I. Ustaku Dobrovoljaku Pukovniju u Zagrebaki Zbor - i Obrtnu kolu, gdje je pukovnija imala svoje nastambe, urede i skladita. Nadjene su velike koliine sukna, koje je sluilo za pravljenje odora Zatite, kao i drugog pribora, remenja itd. Jedino to nismo upotrijebili bili su krlaki. Kad sam bio pozvan da uhitim dra V. Maeka i da, po cijenu moga ivota, pobrinem se da njegovo interniranje, u kojemu se dru V. Maeku nita nije smjelo dogoditi, izvrio sam zapovijed bez predomiljanja. Dok smo se vozili u samovozima prema Kupincu - razmiljao sam i pravio usporedbe. Ukoliko se sjeam, preda mnom su bila tri problema: 1 - Kuda odvesti dra V. Maeka i kako se brinuti, da mu se nita ne dogodi, da se ne zna gdjeje i da ne moe nitko k njemu. Oko Kupinca su bili poeli obilaziti ne samo predstavnici HSS - e, nego i njemaki agenti (Abwehr), tajna sluba, Wehrmachta, pa i neki vii domobranski asnici, a svakako, prema povjerljivim obavjestima, i komunisti, koji su namjeravali ubiti dra V. Maeka, da bi onda krivnju bacili na ustae, i to iskoristili u svoje svrhe. Jo vei problem bili su neki domai ustae, iz nae radikalne grupe u vrijeme ilegalnog rada, koji su eljeli osvetu za sve progone i dobivene batine sa strane banovinskih organa. A Poglavnik mi je izriito tada rekao: da jamim mojim ivotom i au, da se Maeku ne e nita dogoditi i da on ne e imati prigodu bilo to uiniti. 2 - Postojao je ipak za mene jedan moralni problem. Bio sam vojnik i revolucionarac, svijestan, da i nezahvalne uloge u korist drave treba vriti s istim veseljem, kao i svaku drugu funkciju. Pa ipak mi se nije svidjala uloga, da bilo kome budem straar. U dugom nizu godina naega ilegalnog ivota i progona - svi smo mi zamrzili ne samo jugoslavensko redarstvo, nego i t. zv. policije u cijelome svijetu. Jasno nam je bilo, da su redarstva potrebna, jasno nam je bilo, da treba uhiene odmetnike internirati, kao to su i nas internirali i proganjali. Bio sam i za to, da se strijelja uhiene odmetnike s orujem u ruci, kao

62

to su i nas strijeljali i vjeali. Pored svega toga, redarstvena je uloga nesimpatina, i kasnije sam se uvjerio, da su tako mislili veina uglednih ustakih prvoboraca, koji su stajali na elu raznih redarstvenih institucija. Pa dok se radilo 0 obinim odmetnicima, to je jo nekako ilo. A sada - sluaj Maeka - bio je ipak drukiji i veoma poseban. Nisam se nikako mogao osloboditi onoga sjeanja, kada sam kao djearac htio braniti Maeka, da ga Srbi ne ubiju. 3 - Imao sam osjeaj neke vrsti povijesne odgovornosti. Ve kao gimmazijalac bio sam dobar poznavaoc hrvatske povijesti, pa sam u treem razredu gimnazije doao u sukob s prof. Kostom Leovcem, koga je vrag negdje iz Nia doveo u hrvatski Mostar, da nama, na naoj djedovini, tumai kako uope nemamo svoje povijesti i da je s pogibijom kralja Petra Svaia (1097 god.) zavrila naa historija, te da je od 1 102 god., t. j. od - Pacta conventa - sve isto robstvo, iz kojega su nas Srbi oslobodili godine 1918. Da nije bilo fra Dominika Mandia, koji je hrvatske djake spasavao, bio bih ve tada iskljuen iz gimnazije. Svi smo mi Matiju Gubca, seljakog vodju za stare pravice, neogranieno potivali. A to tek da kaemo o Zagorcima i Podravcima, koji su s nama bili na Janka Pusti i koji su gledali u Gubcu jedan legendarni lik, za njih najkonkretniji i najjasniji pojam. Za mnoge od njih hrvatska povijest poinje s Matijom Gubcem, a Radia i Maeka su stavljali uz bok Gubca. Za njih ak ni Ban Jelai nije bio dostojan u usporedbi s Matijom Gubcem, krunjena s usijanom krunom, na Markovu Trgu - prelazio je na ubijenog Radia i zatvaranoga V. Maeka. Svi su progonjeni uvijek bili u irim narodnim slojevima okrueni legendom i ivili su izvan vremena i prostora, u narodnoj predaji. I dok sam sjedio kraj dra V. Maeka u mojim kolima, na odlasku iz njegovog Kupinca zapoeo sam razgovor o legendarnom Gubcu i njegovom utjecaju na hrvatsko seljatvo.

63

NJEMAKO ODLIKOVANJE I PO HITLERU POKLONJENI REVOLVER NA NONOM ORMARIU DRA V. MAEKA

Dugi niz godina emigrantskog ivota, te izvanredne prilike u kojima sam ivio tako reku od najranijeg djetinjstva - nauile su me, da se u ivotu ne treba nikad i niemu previe uditi. Sjeam se, da je jednom Poglavnik, kad nas je doao posjetiti na Janka Pustu, dao jednu dobru definiciju normalnih i abnormalnih stvari, te ludih i pametnih ljudi. Kad su se, naime, neki tuili daje Kopinovi (pobonik Sinia) lud, jer je inio stvari, koje jedan normalan ovjek ne ini, Poglavnik je rekao: Pa jest, izgleda malo lud, ali drugi, koji nas posmatraju, to isto tvrde za nas, jer sasma normalni ljudi bave se unosnijim poslovima, zaradjuju, vesele se i odmaraju se, a mi, koji se bavimo ovakovim poslovima, ne moemo biti drugo nego abnormalni! Ta je definicija meni mnogo puta pomogla snai se medju ljudima i djelima, koja nisu uvijek izgledala podpuno normalnim. A kada je negdje doza abnormalnosti bila prevelika, onda smo znali i ne znam zato, rei: nemoj pretjeravati (u ali se reklo prijeeravati). Stigli smo u Kupinec s jednom kolonom ustaa nae Nadzorne Obrambene slube, te, prema unaprijed predvidjenom planu, osigurali okolicu, opkolili Maekov dvor i zvali na vrata. Bila je rana zora, svi su jo spavali, osim naega tajnog kolaboratora, koji je obavljao diskretnu nadzornu slubu i dao nam nacrt Maekava dvora i imanja. On nas je ekao. Nastalo je bilo u kui komeanje i na kraju su nam otvorili. Predstavio sam se i rekao, da dolazim s pismenim nalogom od zapovjednika Ustake Nadzorne Slube i Glavnog ravnatelja za javni red i sigurnost, Eugena Kvaternika. Nakon kraeg vremena uveli su me u sobu, gdjeje spavao dr. V. Maek. Njemu sam se predstavio i pokazao mu pismeni nalog. U istom je stajalo, da se ima pretresti dom dra V. Maeka, u potrazi za eventualnim tajnim spisima, te da se, po odredbi Poglavnika, daje nalog za internaciju dra V. Maeka, koji trebam ja osobno sprovesti u djelo. Sada poima iznenadjenje. Najprije zato, jer medju prvim rijeima, koje je izrekao dr. V. Maek, bile su - da nas je oekivao. Drugo, veliko

64

iznenadjenje, na njegovom nonom ormariu, na lij evoj strani kreveta, bila je jedna otvorena katulja, u kojoj se vidjelo jedno blistavo njemako odlikovanje sa vrpcom. To je bilo jedno od onih poveih odlikovanja, koje se na irokoj vrpci vjealo oko vrata ministara i drugih vanih osoba. Pa ne samo da sada ne znam kakve je vrsti bilo to odlikovanje, nego ni onda se nisam podrobnije zanimao. Kraj spomenute katulje bila je jedna druga, isto tako otvorena katulja i u njoj jedan Valter revolver! Na katulji i na revolveru bilo je urezano, da mu je to poklonio njemaki Fuhrer, u ime prijateljstva prema njemakom Reichu, ili neto slino. Bilo je spominjano ime Goring - a, nu ne znam da li je to bila fabrikacija Herman Goring, ili mu je to maral Goring, kao veliki prijatelj Jugoslavije, na poklon dao. Sjetio sam se, uza svu ozbiljnost i odgovornost onoga asa, na pobonika Siniu i Poglavnikovu definiciju normalnih i abnormalnih stvari i ljudi. I jedva sam se mogao suzdrati, da se ne nasmijem i upitam dra V. Maeka neto o svemu tome, ali je as bio za mene i tegoban i neugodan, a vjerujem, da ni dru V. Maeku nije bilo najugodnije. Svakako, imao sam onoga asa dojam, da sam se osjeao potitenijim negoli on sam. Dok su agenti UNS - a (Ustaka Nadzorna Sluba), pod zapovjednitvom Viktora Tomia, pretraivali kuu i gospodarske zgrade, ja sam bio uz V. Maeka i pokuao s njim razgovarati. Zamolio sam ga, da bi on sam stavio na raspolaganje papire, koje bi mogao imati u obiteljskoj i spavaoj sobi, da bi meni uinio uslugu i da me ne izlae neugodnostima premetanja po osobnim stvarima i on je to rado obavio. Tada mi je bilo jo alije toga ovjeka. Stoga do zadnjega dana, kad je u pratnji posebne strae, koju mu je dao general Ante Mokov, na povlaenju na Zapad, nastojao sam to sam mogao osobno uiniti, da olakam ivot u internaciji ovjeku, koga sam nekada smatrao vodjom hrvatskoga naroda. Da se vratimo na odlikovanje i revolver. Naravna stvar, odnijeli smo te predmete i bili su s drugim spisima i dokumentima dra V. Maeka predani politikoj sekciji Nadzorne Slube. Jedno vrijeme zadrao sam revolver, kao jedan kuriozitet, s nakanom da bi ga pohranili u Ustaki Muzej, ali sam ga kasnije predao na uvanje uz druge njegove

65

stvari. Vjerujem, da nijedan od ova dva predmeta dr. V. Maek nije ponio sa sobom u emigraciju. Kadgod ujem govoriti ili vidim neku knjigu ili lanak o dru V. Maeku, a nastojao sam proitati sve, to se o njemu pisalo, bilo na hrvatskom ili na stranim jezicima, tada se sjetim Hitlerova odlikovanja i Goringova revolvera, i Poglavnikovih definicija. U jednom od mnogobrojnih naih dijaloga, koje u nastojati vjerno prikazati, pitao sam jednom zgodom dra V. Maeka - kako bi on meni mogao sve to nekako rastumaiti. Na primjer, kako on, kao uvjereni pacifist i tolstojevskih ideja, prima na dar jedan revolver? Kako on, kao vodja hrvatskog naroda i prvoborac za njegovu slobodu, u zadnji as pokuava spasavati Jugoslaviju? Kako on zapovijeda svojoj Zatiti, da ide uguiti pobunu hrvatske 106. Pjeake Pukovnije u Bjelovaru, koja se je digla protiv Jugoslavije, a za hrvatsku DRAVU? Kako to da on, kao demokrat i zapadno orijentirani politiar, prima odlikovanje od nacistikog vodje? On je na ove i ovakove upite znao malo odmahnuti rukom i rei: Je, dragec moj, to je politika! Kada sam kasnije iz ruku generala Panwitz-a, zapovjednika Kozakog Korpusa, dobio neko njemako odlikovanje, prigodom zajednikih operacija prema Banjaluci i jer sam osobnim zahvatom spasio jedan vei odjel Nijemaca, priao sam generalu Panwitz - u sluaj s Maekovim odlikovanjem i pokuao praviti usporedbu s mojim sluajem. Kozaci su, naime, mene imenovali poasnim kozakim pukovnikom, dali mi kapu, kabanicu, nekakvu dolamu i kozaku koulju sa svim inovima i dapae nekim odlikovanjima i znakama s ruskog fronta, pitao sam ga da li ja to sve mogu primiti, kao hrvatski asnik, koji nije bio u Rusiji s tim korpusom. Dogovorili smo se i otili skupa do Poglavnika i on je to odobrio. Tada su me okitili kao kozakog pukovnika, a general Panwitz, kojega su kasnije srbokomunisti objesili, ree mi: Eto, dragi pukovnie, to je - politika !. Mi smo se, naime, sa Kozacima esto tukli i u vie navrata pobili vie njih, zbog nasilja nad hrvatskim puanstvom. Samo drastinim protumjerama, koje sam ja, kako je poznato, proveo u vie navrata protiv Kozaka, uspjeli su ove uvjeriti, da valja potivati hrvatsku DRAVU. Kozaci su bili neogranieno hrabri i uspjeni u borbi protiv partizana i ak se je

66

general Panwitz usudio sudjelovati u jednom zahvatu protiv etnika; njima je bilo sasvim jednako povesti akciju na partizane, etnike, ustae ili koga bilo drugoga. I Kozaci volili su piti, pa bi general Panwitz, im je raspoloenje bilo malo jae, vraao se na zgodu dra V. Maeka i slao k vragu i Hrvate i Nijemce i Hitlera, a prije svega - POLITIKU! Nastojao sam zato, u mnogobrojnim razgovorima s drom V. Maekom, razgovarati o - POLITICI! Priao sam mu, to je mislio 0 politici generala Panwitz, kad bi se malo napio i od tada sam si stvorio, uz pomo dra V. Maeka, jasne ideje o vojsci i politici.

MAEK U ODORI USTAKOG PUKOVNIKA

Moram priznati, da sa strane obitelji dra V. Maeka nije bilo nikakovih potekoa i da odlazak dra V. Maeka nisu shvatili nimalo tragino. Moda je meni bilo neugodnije odvesti ga, nego njemu samnom poi. Nije bilo suza ni jaukanja, a moda jedini incident je bio, kad sam dru V. Maeku ponudio, jednom ve u mojim kolima, da stavi na glavu ustaku kapu s pukovnikim znakovima i da se ogrne kabanicom, na kojoj su bili povratniki ustaki emblemi. Pogledao me je srdito, a onda naturio kapu i podvio sijede i duge vlasi. On je morao kapu nakriviti tako, da je s jedne strane dolazila do uha, a s druge strane skoro do ramena. Kako je poznato, on je imao naime razmjerno malenu glavu, a ja osobno razmjerno veliku. Kasnije smo se mnogo puta sjetili ove kape, a koja je unila u na arhiv s oznakom Maekova kapa. Ja sam tada imao in Povjerenika Glavnog Ustakog Stana i Zapovjednika Ustake OBRANE, a prema prvom nacrtu ustrojstva UNS-a ravnatelji istoga imali su in pukovnika, a glavni ravnatelj ili zapovjednik, t.j. Dido, in generala. Bili smo si napravili i odore, koje su bile kao i druge ustake, ali sa crnom podlogom. Medjutim, niti ja a niti ostali nismo nikada obukli tih odora, jer smo nosili emigrantske, pa nam se nije dalo mijenjati. Osim toga, moj vojniki in iao je svojim redovnim vojnikim tokom, od dorojnika do generala, pa mi oni

67

pukovniki inovi nisu mekali, kako se to u Zagrebu reklo. Medjutim, kad je dolo vrijeme Maekove internacije, sjetio sam se te kape i upotrijebio sam ju. Maek se je znao kasnije, u intimnim razgovorima, sj etiti i zaj edlj ivo bockati govorei mi, da sam nj emu naturio kapu crnog redarstvenog pukovnika, koju osobno nisam elio nositi. Maek je ostavio Kupinac u odori crnog pukovnika. Sjeo je kraj mene otraga, dok nas je vozio Josip Mataja, ofer iz Bosanske Krupe i kasnije proslavljeni zapovjednik Brzog sklopa OBRANE. Njega su zvali hadija u Bosanskoj Krupi, jer je uvijek nosio fes, pa su i kasnije mnogi mislili, da je bio musliman. On je odigrao vanu ulogu, jer je bio izravna veza izmedju dra V. Maeka, njegove obitelji i rodbine, te ureda OBRANE na Markovom Trgu. Tu je moja tajnica, Danica Herceg, (sestra bradonje Hercega, poznatog borca i robijaa za Hrvatsku; isto tako, sestra Mile Herceg, koja je bila s nama u prvoj emigraciji, gdje se je istaknula kao jedan od najboljih ustakih kurira, koje je Ustaki Pokret ikada imao) odravala kontakt sa suprugom dra V. Maeka i preko koje su ila pisma i paketi, cenzura pisama itd. Kad smo izlazili iz Kupinca, tu i tamo ljudi su izvirivali i gledali to se dogadja, ene su bojaljivo pogledavale, a djevojke, kao djevojke, dovikivale ustaama iz pratnje vesele rijei. Ostavili smo Kupinac mnogo mirniji, nego smo u njega uli i vjerovatno medju svima nama najmanji znak nemira pokazivao je dr. V. Maek. U drugim kolima iza nas ilaje pratnja od nekoliko krnih momaka asnika, a dobro se sjeam (Mate) Saria, koji je bio kroz cijelo ono vrijeme zapovjednik i osobni uvar dra V. Maeka, pa ga je ovaj kasnije, u asu naputanja Hrvatske, poveo sa sobom u Pariz, i mislim ak u Sjedinjene Drave. Neka to bude najbolji dokaz s kakvim obzirima se je obavljala neugodna zadaa internacije dra V. Maeka. Zapovjednik osiguravajue lcolone bio je porunik Stanko Kardum, zvani Kikan, koji je kasnije poginuo, a osiguranje na terenu, na kljunim poloajima, vrio je zastavnik Altarac. Ovaj je bio isti idov iz Bos. Krupe, radnik na pilani zajedno s hadijomo Matajom, i skupa su se borili prvih dana protiv etnika. Ovaj je isto kasnije poginuo u Hercegovini, u prvoj Dobrovolj akoj Pukovniji, koja je, kako je

68

poznato, bila sastavljena od pripadnika OBRANE i odjevena u domobranske odore, te stavljena pod zapovjednitvo pukovnika imia. Preko Pisarovine i uz neke sporedne puteve, sjeverno od Kupe, ili smo zaobilazei Petrinju prema Kostajnici, da stignemo u Dubicu i Jasenovac. Cijeli put je bio osiguran s posebnim malim motoriziranirn odjelima i nitko nije primijetio, osim par susjeda Maekova dvora u Kupincu, daje ovaj, kako bi se reklo, omrknuo u Kupincu, a osvanuo u Jasenovcu. Dr. V. Maek je bio privremeno smjeten u jednu zgradu, koja je izvana izgledala kao i svalca druga lcua, a bilaje utvrdjena kao bunker i predstavljala vanu toku u vanjskom osiguravajuem pojasu Radnog podruja. Slijedeu no i u najveoj tajnosti bio je premjeten u zgradu zapovjednitva Radne Slube. Na prvom katu bio mu je improviziran ugodan stan, u uredu efa Radne Slube, bojnika ing. Pi~ia, ostavivi ovome, zbog kamuflae, jednu malu sobicu; tu je bojnik osobno radio i nekada spavao, dok je jedna druga manja soba sluila meni osobno za prespavati, kada bi tamo doao. Ing. Piili je bio vrlo ugodan gospodin, profesor na Obrtnoj koli u Zagrebu i strunjak za keramiku. On je doao k nama kao strunjalc, kada je Radnoj Slubi OBRANE ured Dravne Ponove dodij elio naputenu ciglanu, u neposrednoj blizini Jasenovca. Na prozorima su bili zastori, a stakla su bila prebojena. U blizini nije bilo visolcih zgrada. Boravak jednog gosta u stanu ing. Piilia, kao i stalno prisutstvo nadporunika Saria, nije bio previe vidljiv, pa tako ni problem opskrbe dra V. Maeka nije bio upadan. Zahvaljujui svemu tome, nije se za dugo vremena saznalo, da tu ivi dr. V. Maek. Posebna straa od povjerljivih ljudi, pred stanom i uredom ing. Piilia, nije bila takodjer upadna, jer je ta uvijek postojala zbog toga, jer je ing. Piili esto dovodio k sebi iz logora pokojeg zatoenika strunjaka za razne poslove Radne Slube. Maek je bio u Jasenovcu, ali nije nikada bio u logoru. Bio je u stanu ing. Piilia, kao to je lcasnije bio u mome privatnom stanu, u Bulievoj 6, ili kao to je bio interniran u svome stanu, na Prilazu u Deelievoj, ili pak na svome imanju u Kupincu.

69

I da zavrimo s - Maekovom ustakom kapom. im je uniao u kuu bunker i vidio se okruen sa straom, pa nije bilo opasnosti da ga prepoznaju ostali civili, radi ega je i sluila cijela ova kamuflaa, Maek je jednim naglim pokretom zgrabio kapu s glave i ljutito tresnuo s njom o zemlju.

MAEK NIJE BIO U JASENOVAKOM LOGORU

Sa ovim redcima nije poeo lcomentar o Maeku i logoru Jasenovac, a sigurno je da nee ni svriti. Zato je prigodom smrti Vladka Maeka bezuvjetno potrebno rei neto o boravku istoga u Jasenovcu kao i o logorima uope. O toj temi, kako je logino, razgovarao sam tisuu puta i s pokojnikom, jer su etiri godine stalnog kontakta, kao i mnogobrojni sudbonosni dogadjaji o kojima smo razgovarali, dali povoda za te dialoge. I dr Maek je relcao svoju pa je logino, da je i na meni red, da kaem svoju, pa ialco to ne bi inio radi sebe, ili ak niti radi dra Maeka, inim to radi onih Hrvata koji ne znaju istinu i inim radi poviesti, koja e suditi i dru Maeku i nama, koji smo ga internirali i za koji in pred Bogom, ljudima i povieu snosimo punu odgovornost. Istini za volju i kako se ne bi na Inrtva Poglavnika, Vladu, Ministre ili Hrvatsku Dravu bacala krivnja, istiem, da u nalogu nije stajalo, da se Dra Maeka internira u Jasenovaki logor, pa ak ni u Jasenovac, ni uope ni u koje konkretnu mjestu, nego nalog je, pismeni glasio, da GA SE TREBA INTERNIRATI I TIME SPRIEITI, DA GA komunisti, etnici, Nijemci, Talijani, ili drugi eventualni interesirani elementi odvedu i upotrebe za svoje planove i protiv Hrvatske Drave. Meni bi bilo lake i bilo bi elegantnije rei da sam vojnik, da su mi zapovjedili da Maeka odvedem u Jasenovac, to da sam uinio i kada sam dobio nalog da ga pustim da sam ga pustio, i mirna Bosna. Bilo bi to i prihvaeno, jer na kraju krajeva bio sam jedan araf u stroju, iako vaan, ali

70

ipak samo araf, a svakako nee biti tajna, da je tim strojem, kojem sam pripadao ravnao Poglavnik. Odluio sam se za mjesto Jasenovac zato, jer sam drao s 1. OBRAMBENM ZDRUGOM ono vorite tj. trougao izmedju Dubice, Gradike i Lipika a Jasenovac je bio centar davno prije nego je u njemu uope bilo sabirnih logora. Meni je po Vojskovodji bilo odredjeno, da osiguram to strateko prometno sredite sa snagama koje sam radi sukoba s Talijanima morao povui iz Talijanske interesne sfere, iz Like i diela Dalmacije, odakle sam i doveo Krajinike iz Cazina i Bihaa, Dalmatince iz Knina i Drnia i Liane iz Gospia i Otoca. S ovim snagama tukli smo se s etnicima, svladali ustanak etnika na podruju Donjeg Lapca, Srba, itd., borili se kod Otrelja i Bosanskog Petrovca i sa Alom Omamoviem, satnikom Ahmedom Kapetanovem, satnikom Venturom Baljkom, stk. Rokom, bojnikom Pivcem (Ivan Devi) i drugim povratnicima, te sa Dalovom bihakom grupom i Milicijom iz Kladue, te okolice Bihaa (logornik imi), satnikom Veberom iz Daferbegova Kulenvakufa (Domobranska Pohodna Bojna) i drugima nastojao suzbiti etniki ustanak i prve partizanske grupe u Velebitu koje su se pojavile odmah nakon ulaska Njemake u rat protiv Rusije. Nakon raznih krvavih incidenata s Talijanima morali smo napustiti to podruje i tada mi je dat zadatak, da osiguram podruje koje su ugroavali partizani s jedne strane iz Psunja i Papuka, a s druge strane iz Prosare i Kozare. Logor je nastao u Kraplju i to onda kada smo uhvatili prve partizane s podruje Psunja i Papuka. O logorima je reeno mnogo toga, a srbokomunisti su u zadnj a vremena poeli i opet s ponavlj anj em lai i izmiljotina a sve s ciljem, da bi najvie osobno mene optuili pred mladom hrvatskom generacijom kao neborca i tobonjeg koljaa u emu im sekundiraju razni hrvatski politikanti prenosei te lai u svojim emigrantskim novinama. to smo trebali uiniti s uhvaenim partizanima i njihovim jatacima? Postreljati ih i da ne bude problema, kao to su to oni uinili s uhvaenim hrvatskim rodoljubima? Mi smo isto streljali, ali onda kada je Sud ustanovio, da je netko poinio zlodjela ili spremao ista, ali njihove jatake, suradnike, simpatizere ili nasilne pomagae nismo mogli streljati bez daljnega. Tada smo stvorili

71

SABIRNE LOGORE u zajednici s DOMOBRANSKOM DRAVNOM RADNOM SLUBOM, koja je i dala prve drvene barake za uhiene. Tadaje bio u logoru predstavnik te slube, kojoj je bio na elu pukovnik Aleksi, jedan mladi ininjer, Dalmatinac, mislim da se zvao Barain. Bila je njihova ideja da se ti ljudi upotrebe za gradnju nasipa, koji bi branio Kraplje od poplave. Mi smo samo dali vanjsku strau za osiguranje tim barakama i to tako, da su jedni bili u stalnim ophodnjama za pronalaenje i likvidiranja komunistikih partizana, a drugi su bili na odmoru, vjebi itd. Tada smo u Jasenovcu organizirali RADNU SLUBU OBRANE. Najprije u jednoj zgradi koja se zvala Stara Koara i u drugim naputenim zgradama stvorili smo radionice za popravak i pravljenje cipela, odora, ratnih potrebtina, a isto za utvrdjivanje cijelog podruja, za gradnju bunkera, nastambi za organizaciju, prometnih sredstava, telefonskih i telegrafskih veza, sjeu ume itd. Njoj je na elu bio in. Piili, koji uope nije bio Ustaa, pa ni vojnik, nego je bio profesor na Obrtnoj koli u Zagrebu. On je od naih studenata /Marojevi, Sliepevi i Pavlievi/ sva tri iz ibenika, stvorio prvi svoj Stoer i na struni rad dovodio iz redova uhvaenih ili kasnije osudjenih partizana i komunistikih pomagaa pojedine tehniare, graditelje, crtae, itd. da mu pomognu. Ta zgrada nekada je pripadala CIGLANI, koju nam je Ponova slubeno podijelila, da ju stavimo u pogon i pravimo ciglu, koja nam je bila potrebna za gradnju nastambi, bunkera i radionica za opskrbu vojske. Tek kasnije su stigli nakon likvidacije Kozare vei broj partizana. Da ovi nisu bili tako nevini lako je ustanoviti iz pisanja dananjeg partizanskog i srbokomunistikog tiska, koji dnevno donose vijesti i uspomene o ovom ili onom partizanu, koji pie, kako je sakrio oruje i predao se, kasnije bjeao s rada i vratio se u partizane. To mogu posvjedoiti i grobovi tisua hrvatskih vojnika koji su pali u akcijama na Kozari i medju istima dobar dio vojnika OBRANE i 1. OBRANBENOG ZDRUGA, koji je drao liniju Gradika, Orahovo, Mlaka, Ja- senovac, Drakseni, Hrvatska i Bosanska Dubica kroz skoro 4 godine rata. Nisu bili ni tako neduni, ne nevini, nisu bili ene ni djeca, ni progonjeni hrvatski demokrati, nego su bili partizani, koji su dnevno na jedan ili drugi nain ili na jednom ili drugom mjestu ubijali hrvatske mueve, ene i djecu. Nisu bili tako neduni ni oni, koje je kasnije

72

Redarstvo stavljalo u logore rada radi sabotae, izdaje, suradnje s partizanima, slanja istima oruja, dizanja mostova i pruga, gdje je tisue nevinih platilo ivotom. Tako je eto izgledala ta stvar s logorima, gdje nisu doli krvnici fratri iz Hercegovine i pili krv bratskim narodima nego su bili sabirni logori sastavljeni od razbojnika, partizana i njihovih pomagaa. Prvi vojnici su bili Dalmatinci, Liani i Krajinici, prvi zapovjednik vojske bio je Lianin domobranski asnik Pavlovi, a ef radne slube ing. Piili je bio zagrebanin, prvi voditelji Dalmatinci, a Hercegovci su tek kasnije doli, dok fratara nije nikada ni bilo i posebno nije bio nikada nijedan hercegovaki fratar ni kao duobrinik Vojske, nego su bili bosanski fratri (Lipovac i Brekalo i Filipovi) u emu emo posebno govoriti. Spominjemo tek da je upnik u Jasenovcu bio jedan iz Dalmacije odbjegli sveenik, dok su duobrinici bili sveenici dodijeljeni od Ustake Vojnice, tj. popovi i hode, kao i u svim ostalim jedinicama, a govoriti o Fratrima Zapovjednicima Logora mogu govoriti samo komunisti, njihovi sluge i zlonamjerni ljudi, koji ele time nakoditi ugledu Crkve. Eto u taj ambijenat doveo sam dra Maeka zato, jer je to podruje bilo VOJNIK1 SIGURNO. Nisam trebao negdje drugdje odvajati snage za uvanje zgrade i osiguranje ireg podruja, pa sam ga doveo u podruje koje sam bio ve osigurao. Dra Maeka sam internirao u zgradu te RADNE SLUBE radi kamuflacije i radi ekonomije snaga, a ne radi logora, kojih tada nije bilo. Tek kasnije smo na Ciglani iza iste napravili logor, da bi imali radnu snagu pri ruci za rad na Ciglani. Kada je kasnije dr Maek traio iz zdravstvenih razloga, jer nije trpio vlagu, da ga premjestim. premjestio sam ga u moj vlastiti stan u Zagrebu, Bulieva ul. 6., njega i obitelj mu, koja je dobrovoljno dijelila s njim stan i gdje su ga uvale moja stara majka i dvije sestre i tek je jedan asnik u gradjanskom odijelu diskretno bdio nad sigurnou izvana. Dr. Maek se nije nikada potuio na bilo koji in s nae strane. Za vrijeme internacije, bio je u najboljim odnosima s mojom majkom on i njegova supruga, kao i dvoje djece, gdje smo skupa ivili kao jedna obitelj, jeli skupa za istim stolom i slobodno vrijeme sprovodili u prijateljskim razgovorima. To je dr Maek priznao u emigraciji, a i predamnom je

73

prije isto priznao samom Poglavniku. U emigracijije rekao mnogopotovanom ocu fra Davidu Zrni, tadanjem franjevakom starjeini, kada sam se vratio iz Domovine i poslao mu poruku iz Kupica: da mu nisam nita na ao uinio. Supruga Dra Maeka i Maekov sin i kerka znaju da je tako i tako dugo dok se ne dokae ili rekne protivno, Maek nije bio u logoru, nije bio zlostavljan, muen, i najmanje je umro od posljedica logora, kako su to neki insinuirali, nego je umro od starosti i u dobi koju si svi elimo.

RAZGOVOR S MAEKOM O NJEGOVOJ VOJSCI ccZATITIo

Sve ono to danas inimo mora biti s pogledima na budunost, ali uvijek bacajui pogled unatrag, da nae misli i planove za budunost usporedimo s onim, to smo jednom proivljavali pa da onda sve to skupa uskladimo sa stanjem u svijetu i potrebama hrvatskoga naroda. Samo tako moemo stvoriti jedan ispravan radni plan, koji bi Hrvatskoj mogao dati mir u slobodi. Pametni ljudi uvijek su nastojali uiti na pogrjekama drugih, nastojali su prouavati primjere u svojoj vlastitoj prolosti, a samo kreteni i zakrljali mozgovi nisu uili ni iz vlastitih pogrjeaka. To se odnosi na sva polja narodnog ivota, pa tako naravno i na vojniko polje. Mi hrvatski vojnici i u domovini i u emigraciji, razmiljamo 0 nainu kako bi mogli stvoriti temelje nove hrvatske vojske, koja bi izvrila svoju misiju i u predrevolucionarno doba pripremanja duhova i u revolucionarno doba ruenja Jugoslavije, kao i u postrevolucionarno doba izgradnje i zatite svoje vlastite drave. Bilo bi glupo kada ne bi kritiki analizirali tri posebna pokuaja stvaranja nae hrvatske vojske, pod tri posebne politike ideologije. Nema nikakove sumnje, da je USTAA HRVATSKA REVOLUCIONARNA ORGANIZACIJA - U. H. R. O. - prva stvorila vojnike jedinice, vojnike logore, vojniku kolu, vojnika

74

zapovjednitva i stoer, ustrojstvo jedne nove vojske, kojoj je cilj bio izvriti ruenje Jugoslavije i onda biti baza za izgradnju nove hrvatske vojske, to se uostalom i dogodilo. Drugi pokuaj bio je stvaranje hrvatske gradjanske i seljake Zatite, koju je na teritoriji hrvatske Banovine stvorio dr. V. Maek, predsjednik stranke i nasljednik S. Radia. Kako znademo i ta je vojska dostojno odigrala datu joj ulogu, jer je uz lokalne male zadae, kao to je bila obrana hrvatskog ivlja i hrvatskih interesa, te kao psiholoki imbenik za pritisak na Srbe, u danom asu ista je prela na stranu dravotvornog ustatva i zapravo bila prva hrvatska formirana vojska na teritoriji N. D. H., jo prije dolaska ustakih vojnikihjedinica iz Italije. Trei pokuaj je bio stvaranje partizanskih hrvatskih jedinica u Dalmaciji i Istri koje su teoretski i juridiki bile jedinice hrvatske vojske, u slubi Centralnog komiteta Komunistike partije Hrvatske. Druga je stvar ono to se je dogadjalo iza kulisa, te kako su izvanhrvatski partijski i vojniki elementi te jedinice pretvorili zapravo u jugoslavensku vojsku, kojoj su na kraju simbolic i nabili i srpsku ajkau na glavu. Ali, i opet mislei na budunost, hrvatski ljudi u emigraciji i domovini, komunisti i antikomunisti bivi ustae ili bivi Zatitari misle na taj dio partizanske vojske, kao jedna od vie mogunosti, da se hrvatski ovjek u danom asu nadje sa pukom u ruci i u organiziranim vojnikim forrmacijama u slubi hrvatske dravotvorne politike. Prvom zgodom opisat u moje razgovore s Andrijom Hebrangom kojega sam spasio od sigurne smrti, jer sam bio uvjeren da bi se on borio za hrvatsku dravu, a makar ona bila, kako je Hebrang znao rei, crvena kao kukurik. On je bio u mojim rukama i kasnije smo ga predali partizanima u zamjenu za pokojnog Vutuca i Vagnera, koji su bili u komunistikim rukama. Logino je da sam sa Hebrangom razgovarao o mogunostima stvaranja hrvatske vojske u bilo kojim okolnostima. Isto tako sam razgovarao sa drom V. Maekom, ne samo 0 stvaranju Zatite, njenim ciljevima, ustrojstvu i moebitnoj upotrebi, riego smo razgovarali mnogo puta i o onome, to bi se moglo zvati filozofija rata.

75

Bilo bi vrlo jednostrano proglasiti Maeka jednim pacifistom, koji je mrzio rat i oruje. Maek je i sam bio priuvni asnik i sluio u starom Hrvatskom Domobranstvu kod Vraije Divizije. Logina je stvar, kao intelektualac i pravnik, politiar i vojnik, daje bio svijestan da nijedan narod nema prava da ga se zove narodom i svijesnom nacijom, ako nij e kadar stvoriti svoju dravu i tu dravu braniti orujem i rtvom svojih sinova. Medjutim, kako na razvoj cijele hrvatske politike, tako i na ovaj osebujni aspekt Maek je uvijek gledao kritiki, sa nekih posebnih stanovita filozofske prirode, koji su ga vodili kroz cijeli ivot, pa sve do groba. Maek se je rodio u Sloveniji od slovenskih roditelja, pa kako je, kad bi se naljutio na Slovence i na slovensku politiku, znao rei: Vrag im mater kranjsku, on je uvijek u sebi, u krvi i podsvijesti nosio taj slovenski ili kranjski biljeg, koji je esto kod njega dolazio do izraaja. Zato on nije nikada mogao biti arki hrvatski nacionalista, premda je hrvatski osjeao i ljubio Hrvatsku. Zato je on, kao politiar morao razvijati jednu politiku gdje bi mogao uskladiti svoje osjeaje i dunosti sa svojim porijeklom i sa svojom filozofijom. Maek je bio eminentno politiki ovjek. Osim toga, blia okolina Zagreba sa Slovenijom tvorila je neke vrsti j ezine, demografske, vj erske i sudbinske povezanosti za vrijeme borba protiv turske najezde, kao i borba protiv Austrije i Madjarske. Mi ne moemo danas gledati na ilirski pokret ili, recimo, na slavenstvo i panslavenstvo, ili na socijalne borbe jednog Matije Gubca protiv vlastele i feudalstva, sa dananjeg stanovita, nego se valja prenijeti na ono doba, kada ideje, pokreti i ljudi nisu znaili isto to i danas. Politika je ista dinamika i ne moemo si praviti usporedbe i iz njih izvlaiti zakljuke, ako nismo ispitali prilike, ambijent i potrebe onoga doba. Maek je tu slijedio svoga vodju Radia, koji je derao i spaljivao madjarske zastave, dobivao austrijske kundake i kolovao se u Masarykovoj koli u Pragu, gdje se je udisao slavenski i panslavenski duh. Dio toga duha sainjavalaje bogata ruska knjievnost. I u njoj, ka.o najmarkantnije Tolstojevo djelo i njegovi filozofski nazori. Maekje bio stopostotni oboavatelj Tolstoja. Tu dolazi sada odluni imbenik za formaciju dra V. Maeka, kao politiara i odatle njegovi nazori o vojsci.

76

Kao jedna od najugodnijih mojih uspomena na dra V. Maeka bili su razgovori o filozofiji rata, koja je imala i svoje konkretno ime: general Kutuzov. Za vrijeme pohoda Napoleona na Rusiju uloga Kutuzova je bila odluna. On je bio jedan od tih Tolstojevih tipova, a kada pogledamo fotografije i crtee generala Kutuzova, vidjet emo ak i neku fiziku slinost sa drom V. Maekom. U jednom od mnogobrojnih filmova sa temom Napoleonove invazije na Rusiju vidio sam jednog Kutuzova, kojega kao da su traili da bude slian dru V. Maeku sa prosijedom razbaruenom kosom, crtama lica, pogledom i onim savrenim mirom, kojega je znao sebi nametnuti dr. V. Maek. Vrlo iroko polje za razgovor bila je teza, da li je general Kutuzov postupao kao to je postupao zato, jer je njegov nain miljenja bio takav, ili, jer je kao sposoban general i previe dobro poznavao snagu Napoleona i njegovu ratnu potenciju, i analizirajui slabo stanje i organizaciju ruske vojske, pa se odluio za pasivni odpor i povlaenje. Kako znademo, general Kutuzov je izbjegavao bitke sa Napoleonom, koji je u brzim manevrima svoje konjice i jakog topnitva, u novoj borbenoj taktici, ruio najjae vojske Evrope. General Kutuzov je Napoleona navlaio u ruske stepe, u geografsku fatalnost, u blato, u ume i snijeg. Jedva je mogao sprijeiti impulsivne i mlade prineve i generale, koji su htjeli pod svaku cijenu juriati na Napoleonove konjice, na grenadire i topnitvo. S druge strane, on je pustio hladnokrvno da Francuzi i njihovi evropski saveznici unitavaju manje jedinice i posade, koje bi on ostavio da zadravaju temperamentnog Napoleona. Ono to nisu unitili Francuzi u svome naletu, to bi unitavale jedinice samoga Kutuzova, palei sela i gradove, tjerajui stoku i unitavajui etvu koju nisu stigli pobrati, rtvujui kasnije i samu Moskvu. Kad je Napoleon stigao u praznu i zapaljenu Moskvu, a snij eg onemoguio svaki manevar i stvaranj e lobistikih baza, za smjetaj, obskrbu itd. vojske, Napoleon je kao pametan ovjek uvidio, da ga je pobijedio taj naoko nastrani i udnovati general - filozof Kutuzov. Kad je Maek stvarao svoju Zatitu, onda su dole do izraaja sve naprijed spomenute injenice, koje su se opaale u skoro svim nastupima nj egova ivota.

77

Bivi austrijski glavnostoerni pukovnik, Slavko Kvaternik, i tadanji jugoslavenski glavnostoerni bojnik, Ivo Babi, bili su tehniari koji su izradili plan za ustrojstvo i djelovanje Zatite, kojoj je na elo postavio seljaka i narodnog zastupnika Gjuku Kemfelju. Onje htio imati vojsku svoje slobodne Hrvatske, koja ne bi bila jugoslavenska. a jo manje srbska vojska, ali ne bi bila ni ono, to bi mi zvali hrvatska vojska. Bila je to zapravo seljaka vojska, a samo zato da bi sprijeio da ne bi gradjanski elementi i soldateska preuzeli vodstvo te njegove stranake vojske. On je stvorio i hrvatsku Gradjansku Zatitu, koja je, naravno, bila u znatnoj manjini. Ako uzmemo da je Maek htio slobodnu Hrvatsku, koja ne bi bila ni za Jugoslaviju ni protiv Jugoslavije, nego upravo sve obratno, onda tek moemo doi do prave spoznaje to je zapravo znaila ta Maekova stranaka vojska. Je li Maek, poput generala Kutuzova raunao da Hrvatska nije u stanju sruiti Jugoslaviju i odhrvati se srpskom imperijalizmu, pa je zavlaio i razvlaio hrvatsku politiku u labirinte i orsokake, da bi general vrijeme urazumio ili nadvladao Srbe? Da li je Maek radi svojih filozofskih, tolstojevskih pacifistikih ideja zapravo formirao svoju vojsku, svoju politiku, svoju stranku i svoju naciju uope - da budu u skladu sa njegovim filozofskim nazorima - izgradjujui rastezljivu taktiku i strategiju? Mnogo e se jo toga napisati o tom problemu a da se ne e za dugo vremena nai jedan konkretni odgovor. Hrvatski nacionalisti u jednoj, drugoj ili treoj formi, nastojat e umanjiti nepobitnu injenicu, da je Maek stvorio vojsku i da je ta vojska 1941. puna dravotvorne svijesti, napustila Maeka i prila nacionalistima, dok je sporedno pitanje svaki daljnji razvoj. Pristae brae Radia, t. j. Seljaka Stranka, uvijek e nai naina da iz politikih razloga prebace nacionalistima, da su tu Zatitu razjurili iz stranakih razloga, absorbirajui desno krilo i tjerajui lijevo krilo u partizane i prema tome, u novu Jugoslaviju. Isto tako treba raunati sa novim i mladim snagama koje su samo djelomino ile sa ekipom hrvatskih partizana, ljeviara, sindikalista, komunista i rijedkih neojugoslavenskih idealista, a koji ne e ni da uju, - ni za preivjelu ekipu H. S. S. -e, ni za pobijene i pobijedjene ustae -, nego silom prilika trae rijeenje u redovima onih Hrvata, koji su za

78

vrijeme rata, milom ili silom, bili na strani Tita, a danas se, negdje bojaljivije - negdje smjelije, pogledaju, oko sebe, ne bi li nali koju bratsku ruku medju hrvatskim protivnicima da bi se svi slono oduprli srbokomunistikom neprijatelju. Maek je imao vlastite poglede kojih se nije nikada odrekao pa ni u asu smrti. Kada bi zapao u kontradikciju izmedju svojih nazora i stvarnosti, koja ga je opovrgavala, onda bi prekinuo svaku diskusiju i naao jedan evazivni usklik: Je,. dragec moj, to je politika ! ili Je, dragec moj, v ratu smo! Poneki puta sam mu ponudio da bi doveo pukovnika Zvonka Kovaevia ili pukovnika K. Batuia, najmarkantnije organizatore i vojnike zapovjednike Zatite, da bi ga oni uvjerili u pravo stanje stvari, a kako bi i on uticao na hrvatske seljake u Dalmaciji i Zagorju, gdje je ve prilino njegovih pristaa otilo u partizane, te da bi eventualno pokuali obnoviti Zatitu, kao to sam to ja uinio na mome uem terenu. Ali, Maek je to najenerginije odbio. Znao je rei: Vi ste meni napravili uslugu to ste me zaprli, i jo veu ete mi uslugu napraviti, ako nikoga ne pustite do mene, jer tako ne moram nikome nita rei, i tako ne bum bil kriv za nikaj kaj se bu pripetil". Nastojao sam mu nekada rei da se ne moe vojnike zapovjednike, kao Kovaevia, Batuia, Pribania i druge, koji se jo uvijek smatraju haesesovcima, ali se bore za hrvatsku dravu, ostaviti bez ikakovih jasnih orijentacija, ako se ne eli od vojnika praviti politiare koji su onda, naputeni od svojih stranakih vodja, prisiljeni misliti svojim vlastitim glavama i stvarati zakljuke, te ruiti stranaku stegu. Maek, kao politiar i stranaki raspoloen, uvijekje gledao na sve probleme sa jednog ueg stranakog stanovita, a ne sa svehrvatskog dravotvornog gledita. To se najbolje odrazuje u njegovim rijeima.: Kaj ste si zmesili, to si bute jeli! I neka mi bude dozvolj eno zavriti ovaj prikaz sa rij eima moj e starice majke. Ja sam, naime, rekao Maeku da smo svi skupa, s njim na elu, kau kuhali i da emo ju skupa jesti, mi ustae i HSS, i s nama cijeli hrvatski narod, pa je, prema tome, taj problem i moj i njegov. Za

79

jednog od tih razgovora umijeala se i moja starica, koja je sa doktorom. V. Maekom, uz dobru crnu kavu (za Maeka najbolji lijek), znala satima avrljati i, po dobrom starom obiaju govorili su si ti. Mislim daje razgovor doslovno tekao ovako: A moj Vladko, to e biti s nama, s pukom? Ja, ja, neboj se, Marice... ti si dobra ena, tebi se ne bu nikaj pripetilo... ja bum tebi pomogel! A moj Vladko, tko e tebi pomoi?...

A MOJ VLADKO, TKO E TEBI POMOI !?...

Dialozi dra Maeka s mojom majkom, sestrama, braom i nekada i sa po kojim asnikom koji je imao preko sebe vanjsku sigurnost, pa bi se navratio u kuu, bili su za mene pravo odkrie. Nisam ih ni shvatio uvjek u svojoj biti dok mi vlastita djeca nisu uzrasla i u razgovorima za stolom ili u igri, postave pitanja, na koja ne znam odgovoriti, ili me smetu, jer ne znam tono u kojem pravcu trebam i kako skrenuti razgovor. Moji su bili jednostavni, mali, hercegovaki malogradjani, nekada iz imune obitelji, koju su Srbi unitili, ali smo bili obitelj gdje se je uvjek ljubilo Hrvatsku i gdje se je, kako bi reklo, znalo politiki misliti. Tu esto nije Maeku pomogla politika i fikalska dialektika, jer bi moja starica znala rei: "Ma nemoj ti Vladko sada vrludati, sada ovako, sada onako, nego ti meni reci po naki, pa da ja Tebe ~azumijem. Maek bi obino u takvim sluajevima radostno se nasmijao, rekao togod bilo, a kad to togod bilo nije situaciju razjasnilo, onda je samo jedna druga ena, u ovom sluaju supruga dra Maeka, zavrila diskusije time, da bi rekla neto dru Maeku ili na slovenskom, ili na zagorskom dialektu, to moji ne bi razumili i onda bi se oni povukli u svoju sobu ili koju nuzgrednu prostoriju. A moj Vladko tko e tebi pomoi - bila je izreka jedne ene, koja je vidila u dnevnom kontaktu sa ljudima bolje nego mnogi

80

politiari, pa i sam dr Maek. Da je netko rekao god. 1941. Maeku, da e jednom na ustakih blatobranima, sa ustakom pratnjom i od Ustaa dobivenim dukatima, jednog dana ostavljati Hrvatsku, rekao bi da je lud. Pa ipak se je tako dogodilo. Nije ni Maek jednako gledao na sve kroz ove etiri godine, kao ni mi, Ustae i nosioi vlasti 1941. godine. Bit e zato interesantno napomenuti togod o toj evoluciji i njega samoga, i nas, i samih hrvatskih komunista jer je sudbina hrvatskog naroda ovisila od ta tri elementa: Ustatva, HSS - a i hrvatskih komunista. Osobno sam, pak, imao uvid u sve tri struje: bio sam medju onima, koji su imali i vrili vlast, imao sam vrlo esti kontakt sa drom Maekom jer sam vrio potrebni nadzor osobno, a sa hrvatskim komunistima imao sam kontakt preko onih, koje smo uhitili ili zarobili u borbama. Pa kako sudbina hrvatskog naroda jo uvjek lei (iako sada djelomino) podjednako u rukama istih elemenata, rei u po koju i o tome, ili barem napomenuti, u koliko se radilo o dru Maeku. Sve ono to moe objasniti dranje od juer, sve to moe biti koristno i upotrebljivo u nastojanjima za - budunost! Treba poi tim putem, jer ako nastavimo u sve tri hrvatske struje i nadalje optuivanjima, da je svaki drugi izdajnik Hrvatske, a mi jedini rodoljubi, dogodit e nam se opet, da emo se tui za tudje interese, a na e narod pitati, kao moja majka: a to e biti sa pukom, sa hrvatskim pukom? Kada je dr Maek stvarao svoju vojsku, tj. HRVATSKU GRADJANSKU I SELJAKU ZATITU, on ju je stvarao jer je vjerovao da mu je potrebna kao i svakoj civiliziranoj zajednici. Pa ipak dosta mu je bilo, da se spomene Vojska, pa da postane nervozan, da izgubi raspoloenje da se omrzovolji. Bilo je kao biku crvena krpa. Jednom smo mu diskretno ostavili na stolu jednu staru novinu, mislim da je bio HRVATSKI DNEVNK, gdje je bila jedna fotografija dra Maeka na bijelom konju na elu nekog mimohoda na Prilazu. Bilo je to kad je vidio u naim novinama Poglavnika na konju i posprdno se izjasnio o tome, iako se istini za volju nije mogla praviti nikakva usporedba, a ako se je htjela praviti, onda je tu Maek gubio. Poglavnik je izgledao dostojanstveno, bio je prilianjaha, a nekadaje bio mislim i Starjeina Hrvatskog Konjanikog Sokola, bio je tjelesno krupniji, dok je Maek bio sitan, nevojnikog stasa, i k tome u zatitarskom

81

krlaku. Tada nismo dva dana razgovarali, a ja sam otiao van i tako se stvar zaboravila. Pa, ipak, moja je starica insistirala, da ta e biti sa pukom, ako dodju partizani, a ne bude Hrvatske Vojske, da obrani puk. Dr Maek je jo uvjek gledao na sve kroz isto parlamentarnu iliti stranako-politiku kombinaciju. Za njega je sve to bila jedna kombinacija. HSS nije na Vladi, kao ni Radikali, Klerikalci, nego jedna udna zbrka gdje su Pravai vladali u Hrvatskoj, a Vojnika Vlada generala Nedia u Srbiji, a sve to pod izmom Nijemaca. Pa kako su i HSS i komunisti izvan Vlade, tj. progonjeni, Tito u umi, a On interniran, logini razplet situacije je bio, da kada padne ova koalicija, tj. osovinska, faistika, pravaka i generalsko-klikaka, da dolazi druga, pukoirontaka iliti selj ako-partizanska. Pa kad je tako, a on je tako gledao, razplet situacije bio bi, da e on na vlast, a nama kaj bu ! Bilo preko lanova moje obitelji, preko asnika, koje sam postavio za nadzor, preko Vlade Singera, koji je neko vrijeme bio skupa sa Maekom, i kasnije uglavnom preko generala Ante Mokova, ja sam uvjek nastojao dru Maeku servirati one podatke, koj i bi mu dali znati, da se dogadj a neto vie, nego j edan razplet politike naravi. S jedne strane je tu jasna ideja HRVATSKE DRAVE, pojam, koji je uao u hrvatske mozgove, pa se samo moe govoriti o evoluciji hrvatskog politikog ivota na bazi DESETOG TRAVNJA prema formama koje bi najvie odgovarale, - izvan svake Jugoslavije. S druge strane radi se o komunizmu koji je nova pojava i to ne samo politike pozadine, nego i kao jedan posebni nazor na svijet, sa svojom doktrinom sa filozofijom, gospodarskom strukturom, i sa radjanjem jedne nove klase koja nee vie prihvati patrijarhalni sistem, koji je vladao i gdje je svaka stranka (HS S, Pravaka i Katolika) imala i svoje RADNIKE ORGANIZACIJE. Bit e radnika i medju nacionalistima, kao to je bila borbena i revolucionarna RADNIKA PRAVAKA OMLADINA, bit e masa radnika-seljaka i u organizaciji HSS-a, bit e i KRANSKIH SINDIKATA, ali to nije isto. On dr Maek jo ni 1943. godine svega toga nije vidio. Pa i Paveli je bio napravio spoYazum sa Paiem, kao to sam i ja sa Pribieviem, kao i sada komunisti sa snpskom Crkvom i arijomo. On je htio viditi sve,

82

samo ne HRVATSKU DRAVU I HRVATSKU VOJSKU. Njegova je Vojska, tj. Zatita bila stvorena da bude stranaka Vojska, s kojom je mislio poduprijeti svoje politike kombinacije. To ga je dovelo u orsokak. Zatita je trebala biti VOJSKA -POLICIJA- STRANAKI ODRED, a on, dr Maek njen ef kao vodja Stranke-Naroda ! Tako se dogodilo da su neki odredi bili upotrebljeni za zatvarati nacionaliste ustake-stranake protivnike, kao i za zatvoriti hrvatske komuniste u Kerestinac, logor kojega smo isto naslijedili od Banovine, ili za manevar protiv srpske jugoslavenske vojske, koja je bila ma u rukama beogradskih vlastodraca, ne za stvaranje ili obaranje Hrvatske ili Srbije, nego za dranje vlasti u Jugoslaviji. Opet se vraamo u isto, u Jugoslaviju. Zato je logino morala propasti i politika-strategija, koja je bila vezana uz tu vojsku dra Maeka. On je tako gledao i na Ustatvo i na etnitvo i na Partizane. Svi su oni, za njegove pojmove, bili oruana snaga STRANKE I IDEOLOKIH STRUJA, tj. Vojska Pravatva, Velikosrpstva i Komunistike Partije Jugoslavije. Kad je Zatita svjestna povjestne uloge odbila nalog Maeka, da se bori za ouvanje Jugoslavije, a prila Ustakom reimu, Maek je to smatrao IZDAJOM. Izdajom -stranake ideologije i interesa Seljakog Pokreta. To za njega nije bio problem Srba i Hrvata, problem Hrvatske Drave, borbe za bioloki opstanak, nego jedan isto stranako-politiki manevar. Zatita je trebala biti vie politiki i psiholoki imbenik masa za manevar na stranakopolitikom polju unutar granica JUGOSLAVIJE - nego dio hrvatske Vojske, jezgra, oko koje e se kasnije okupiti narod u obrani granica i interesa naroda. Zato nije htio do sebe pustiti zapovjednike bive Zatite, kako sam predlagao, da mu dovedem pukovnika Batuia, pukovnika Kovaevia, dopukovnika Pribania i druge, sa kojima sam bio u dobrim i prijateljskim odnosima kroz cijelo vrijeme rata. Zato on nije ni oekivao pomo od svoje Vojske, a nije ni mislio na Partizane kao vojsku, zato mu nije bilo stalo ni do HRVATSKE VOJSKE jer od nje nije nita oekivao. On je vjerovao u politiku soluciju, tj. kombinaciju i to na bazi psiholokog vezivanja progonjenih partizana i HSSa i politikoj igri na bazi vlade i opozicije, iliti: umrla jedna vlada, dolazi druga. Pa kako je i dosada Maek izlazio iz zatvora i internacije, da bude u Vladi, ili kako bi rekao

83

pok. Radi, PRI VLADI, nije gledao tako tragino ni na sudbinu, ni svoju, ni puka, ni Hrvatske. Dogadjaji rata nisu bili nepoznati Dru Maeku. Dali smo mu sve mogunosti da zna to se dogadja i ja sam mu osobno davao i neke povjerljive vijesti stranih radio postaja s ciljem, da vidim reakciju. Nekada bi bacio pogled, proitao, i onda odgurnuo bez rijei. Jedno je sigurno: on je vjerovao u pobjedu zapadnih saveznika mnogo sigurnije nego mi u pobjedu naih saveznika, posebno nakon kraha blitzkriega tj. strjelovitog, brzog rata sa strane Nijemaca u Staljingradu. On je vjerovao i u to, da e na naem podruju zapadni saveznici imati rije, a ne Rusija. Nije mogao vjerovati da bi Englezi dopustili da Rusija stigne na Mediteran preko Jadrana. Stvorio je svoju politiku filozofiju i mirno ekao. Nije, dakle trebao da ga netko brani. On je mislio ekati u svom dvoru u Kupincu razvoj situacije, kao nekada na svom putu izmedju Zagreba-Beograda i Kaznionice. Kad bi mu rekli, da je pao neki grad, da je pobijena posada, da je ubijen neki njegov narodni zastupnik, da su saveznici bombardirali ovu i ono mjesto on je skoro uvjek na sve lakonski i bezbrino odgovarao: je, kaj bumo, v ratu smo, kaj im ja mogu, je tak, -itd. Svakako valja rei, da je jedan jedini puta reagirao violentno, zaudjujue i to nikada neu zaboraviti. On je, naime, imao jedno uzorno gospodarstvo, bogato i moderno stoarstvo na bazi najistijih rasa u kravama i svinjama. Svinjac mu je bio podalje od imanja, jako moderno uredjen, kako su mi rekli, da su bolje ivile Maekove svinje, nego mnogi ustaki borac za vrijeme rata. Straa koja je uvala imanje bila je, naravno, koncentrirana oko kue, blizu kue i na glavnim tokama sela s ciljem da bi se sprijeilo ne da Maek utekne, nego da ga ne odvedu Srbi, Nijemci ili Partizani ili tko dnzgi, ili da ga ne ubiju oni, koji su mogla imati interesa. Mi smo rado gledali na kontakte dr Maeka sa onima iz vana, pomagali ih, jer nam je bio cilj da Maek zna istinu i iz drugih izvora. Pa zato na svinjac nitko nije mislio a niti su od nas zahtijevali, jer su bili uvjereni, da se nitko nebi usudio dirnuti u imanje Maeka u Kupincu. Nije ni on sam vjerovao, pa ni onda, kada smo mu znali rei kako su ovome ili onome HSS-ovcu zapalili imanje i pobili obitelj. On je znao rei, da je to zbog toga, jer su suradjivali sa

84

Ustaama. Jednoga dana se dogodilo da su se partizani privukli i odnijeli sve to je bilo u svinjcu. Pa i one skupocjene iste pasmine. Kad su mu to rekli bjesnio je: vrag im vlaku... Psovao je, vikao, sjetio se svega to su Vlasi napravili, i tu je bilo rijei, koje ne elim staviti na papir, ali svakako tada sam ja imao pravo, kako je rekao, jer iz njih da nikada nee biti ljudi. Zaelio sam da partizani i vlasi odvedu sve svinje svijeta svim demokratima, svim veleposjednicima, svim bogataima, koji su vercali sa mesom za dukate, a Ustae uljale kukuruzu i oevi im u Hercegovini gladovali, pa neki i pomrli od gladi za vrijeme samog postojanja Hrvatske Drave. Bio je to, politiki, za mene jedan uspjeh, i bio je, osobno jedan od najtunijh dana moga ivota. Pri kraju rata ve je bilo malo drukije. Namjerno smo putali sve vijesti, koje su neki konspirativno slali dru Maeku. General Mokov je, k tome bio u rodu sa Baom Vukoviem, koji je bio zastupnik ili kandidat za zastupnika u Boki, pa smo nastojali da Bao dostavi to vie vijesti Maeku. Posebno nakon pua Lorkovi-Voki oito je bilo da jedan dio Hrvatskog Domobranstva, pa i dio Ustaa, a i naroda uope, ipak gleda na Maeka, blagosivajui injenicu, daje interniran i prema tome toboe nekompromitiran suradnjom sa Nijemcima, Ustaama itd. Previe se toga ve bilo dogodilo, a kasnije i itavim dravama i narodima, a da bi Maek mogao ostati kod vjerovanja u svoje kombinacije sa strankama, vladama i politikim osobama. Nije mu bilo stalo do Hrvatske Drave, nego do stanja HSS-a u novim prilikama, te kakvo e stanovite zauzeti pobjednici prema HSS-u i njemu osobno. On je jo uvjek vjerovao da sjedi na svim stolicama, te da samo treba vidjeti kaj bu, tj. kuda e tu stolicu odnijeti. On je vjerovao ili u kombinaciju ubaia, kao to je prije vjerovao u kombinaciju Krnjevia, tj. i u kombinaciju sa komunizmom i onu drugu sa velikosrpstvom, i svakako u neku kombinaciju izmedju zapadnih saveznika, i Jugoslavije, kao drave.

85

86

VLADO SINGER O DRU VLADKU MACEKU

Dr. Vladko Maek predstavlja u hrvatskom politikom ivotu najudniju i najmanje loginu pojavu. On je bio kriva osoba na najodgovornijem poloaju u najkritinijem razdoblju suvremene hrvatske povijesti. Izmedju njega i naroda postojao je raskorak, utemeljen na stranom nesporazumu. Narod je u njemu vidio prvaka u borbi za hrvatsku nezavisnost, a on je sebe smatrao politiarom ija je glavna dunost preurediti Jugoslaviju da bi u njoj Hrvati imali dovoljno politikih sloboda kako bi se mogli posvetiti socijalnim pitanjima. "Ja sam radije za Jugoslaviju u kojoj bi Hrvati bili slobodni negoli za Hrvatsku Dravu u kojoj bi se vladalo diktatorskim metodama," izjavio je svom drugu u zatoenju, ustakom dunosniku Vladi Singeru. Ako ove rijei spojimo s njegovom izjavom, danom u istom poloaju, da je od najranije mladosti pridavao vie znaenja socijalnim nego li nacionalnim pitanjima, te da je u mladosti bio socijalist, a ne starevianac kao veina njegova narataja, dobivamo jedan od kljueva za razjanjavanje traginog nesporazuma izmedju dr. Maeka koji je iskreno vodio narod u jednom smjeru, dok je ovaj isto tako iskreno vjerovao da ga vodja vodi u drugom pravcu. Ne smijemo smetnuti s uma ni Maekovo slavenofilstvo koje gaje privuklo Radievoj stranci, kao to sam priznaje, te po kojemu mu jugoslavenski okvir nije bio toliko tudj, kao onima koji su se izgradili na Starevievim dravo-pravnim temeljima. Slavenofilstvo je drugi klju za razumijevanje Maekove politike i drugi razlog nesporazuma izmedju njega i naroda koji je za njega glasovao. Ova dva argumenta

87

pokazuju ovjeka vrstih pogleda, no u potpunoj suprotnosti s politikom koju je javno vodio. Usporedo s ovim pogledima, koji tumae njegovu osobnu protivnost Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj stoji potpuno protuslovlje u dranju prema Nij emcima i Talij anima. U ime demokracije i vjere u pobjedu Engleske osudjivao je ustaku politiku. Medjutim, kad se radilo 0 spasavanju Jugoslavije, ni demokracija ni anglofilstvo nisu mu bili zaprijekom da bi bio za prihvat Hitlerovih uvjeta postavljenih Knezu Pavlu, jer "narod e biti sauvan od rata i zajamene granice (Jugoslavije, pr. ur.), ak i s izgledima na proirenje". Prihvatom Hitlerova diktata narod bi pao dodue u ropstvo, smatrao je Maek, ali bi to bilo blae nego da se opre Nijemcima. Isto tako Maek bi pristao na personalnu uniju s Italijom, a da ga pri tome ne bi smetao faizam, nego samo, s punim pravom, talijanska glupost i prepotencija u pitanju Dalmacije. Dakle, ustaama prigovara politiku prilagodjivanja Osovini, ali sam je bio voljan voditi je, ako bi se time spasila Jugoslavija ili se stvorila Podunavska konfederacija. Ni u emu se ne oituje vei raskorak izmedju naroda i vodje nego u ovim aspektima Maekove politike. Ustae su pristali na suradnju s Osovinom, pa i na neke tada moderne faistike oblike, da bi stvorili hrvatsku dravu. Maek bi na to pristao da bi spasio Jugoslaviju i s manje rtava doekao konac rata, kad bi Englezi po njegovu miljenju, samo onda komadali Jugoslaviju ako bi narodi bili nesloni, a sauvali je i poveali je ako se potuje sporazum. Nakon propasti hrvatske drave dr. Vladko Maek ju je otro kritizirao u svojim uspomenama, no sve je to bilo znanje poslije dogadjaja. Ako on, kao vodja i stari politiar, nije znao to bi trebalo initi u odredjenim asovima, kao npr. poslije kraljeva dravnog udura 6. sijenja 1929. ili poslije propasti Jugoslavije 10. travnja 1941., nego je bio sretan to je u zatvoru ili zatoenju, jer je time oslobodjen neprilike u kojoj bi se nalazio kad bi narodu morao neto savjetovati, kako je onda mogao osudjivati isti taj narod, ili bar njegov mladji borbeni dio, koji je u danim prilikama pokuao, uz najvee osobne rtve uiniti neto za Hrvatsku ? A u tom pogledu bio je neumoljiv. Sam nije znao nita savjetovati, no druge je znao osudjivati. Iskustvo s drom Vladkom

88

Maekom je toliko vano u hrvatskoj politikoj povijesti, da svaka pojedinost koja moe osvijetliti njegove misli treba biti objavljena Zato smo se odluili na objavljivanje izvjea koje je ustaki povratnik Vlado Singer poslao iz zatoenja svojim pretpostavljenima. Za nove narataje elimo rei, da je Vlado Singer bio student nacionalist koji je za vrijeme diktature kralja Aleksandra bio nekoliko puta zatvaran i muen i konano pobjegao u inozemstvo, gdje je djelovao u ustakim redovima. Poslije 10. travnja 1941., kao jedan od najistaknutijih mladih ustaa, uao je u Ustaku Nadzornu Slubu i dobio odsjek za obavijetajnu slubu. Nekoliko mjeseci nakon to je preuzeo taj poloaj sabotaom komunista je oteena zagrebaka telefonska centrala. Krivci su pobjegli partizanima, no radilo se o njegovom osobnom prijatelju kojega je poznavao iz studentskog doba kao dobrog Hrvata i koji je tek kasnije postao komunistom. Na zahtjev Nijemaca Singer je kao odgovoran uhien i zatoen u Jasenovcu i Staroj Gradiki, gdje je 1943. ubijen. Nikada nije razjanjeno njegovo ubojstvo, niti tko je dao nalog za taj nepotrebni zloin. Ustaka lojalnost i osobno potenje Vlade Singera bili su izvan svake sumnje. On je dodue jo prije, dok je bio na poloaju, u uim krugovima znao govoriti da ne vjeruje u pobjedu Osovine i da bi bilo potrebno da ustae organiziraju povlaenje u umsku gerilu, no u tome je uivao potajne simpatije mnogih mladjih ustaa, te je teko da bi to bilo razlogom njegovoj eliminaciji. Donosimo tekst njegova izvijea o dru. Maeku koji smo dobili od gosp. Sreka Rovera iz Australije.

89

TEKST SINGEROVA IZVIJEA U vezi s prethodnim razgovorom, a po svojoj dunosti izvjetavam slij edee:

NA ODNOS

Po mom dolazku u Jasenovac drao se je dr. Vladko Maek u prvi mah prema meni potpuno suzdrljivo. Iako mu je bio poznat sluaj sa brzoglasnom sredinjicom i moje uhienje s tim u vezi, vjerovao je - po svoj prilici - a to mi je dao i razumjeti, da sam ja poslan tamo sa zadaom, da izpipam njegovo pravo miljenje ili ak sa kakvom specijalnom misijom. Moram iztaknuti, da nijesam niim nastojao, da steknem njegovo povjerenje, ve sam naprotiv od prvoga asa nastupio prema njemu ustaki otvoreno, i to ba zato, jer sam znao, da bi obratan postupak s moje strane pojaao njegovu suzdrljivost i sumnju, a sigurno ne bih nita postigao, pa se je ovaj moj postupak pokazao svrsishodniji. Inae je moje dranje prema njemu bilo, kako ve mora biti prema ovjeku, koji nam po godinama moe biti otac. Izbjegavao sam otrije izraze, uvao se uvrij eda, i nastoj ao da ga niim ne smetam u nj egovom komoditetu i da mu ne idem na ivce, ali u politikim razpravljanjima nisam poznavao kompromisa. Moje sam ustatvo naglaavao pred njim moda jae no to bi bilo potrebno i no to je moj obiaj, ve i zato, da gospodin ne bi pomislio, da ja radi toga, to se nalazim u ovom poloaju, to jest u zatoenju, mijenjam uvjerenje i dranje ili da pekuliram na njegove simpatije. Dr. Maek se ubrzo uvjerio, da moje zatoenje nije bilo prividno i to kako mi je sam, ali mnogo kasnije pripovijedao - po tome prije moga dolazka, dok je on bio sam ondje, kad se u 11 sati utrnulo svjetlo elektrino, legli bi svi, pa i njegovi uvari, spavati. Kad sam ja tamo

90

doao, promijenio se postupak a i panja pootrila. U 11 sati nakon to se ugasilo elektrino svjeto napalili bi petrolejku, koja je gorila kroz cijelu no, a straa bi stalno bdila izmjenjujui se cijelu no, tako da ni jednog asa nijesam bio ostavljen na samu. S osobitim bi se pomnjom ispranjivalo oruje i pohranjivala municija to prije mog dolazka - kako on kae - nije bio sluaj. "Ili Vas smatraju vrlo opasnim ili misle, da bi mogli poiniti samoubojstvo", rekao mi je. Iznosim sve po sjeanju ne drei se pri tome nikakva reda, ve kako mi koja stvar pada na pamet. Ipak se izjave, koje stavljam medju navodnike, mogu uzeti doslovce jer su mi ostale jasne i ive u pamenju. Nijesam vodio dnevnik, a ni biljeio pojedine njegove izjave jer mi nije bilo mogue uiniti, da on to ne opazi. Jo bih time samo pojaao njegovu suzdrljivost. Jednom sam pisao Veri Stipeti malo due pismo, pa mu je to odmah upalo u oi i primijetio: "to Vi toliko piete, da ne piete memoare." Kada sam mu rekao, da se ne smatram tako vanom osobom, da se sam sa sobom bavim, izpravio je: "To ni ne mislim, ali ipak Vi ste bili novinar, pa bih morao vie paziti to pred vama govorim, mogli biste Vi to jednog dana sve objelodaniti." Proitao sam mu iz pisma jedan odlomak o Ljubinom Foksiu i Bongi i odmah dodao: "Kad bi ste jednom opet doli na vlast izdao bih brouru pod naslovom Bio sam zatoen s dr. Vladkom Maekom u koliko mi Vaa demokratska i slobodoumna cenzura ne bi zaplijenila, jer bih napao Vas, odnosno Vae nazore. Medjutim za Vae umirenje mogu Vam rei, da u tu mogunost ne vjerujem, a ustaki nain promibe ne doputa polemika, pa i s te strane moete biti mirni."

OPENITI STAV MAEKA

Izjave, prosudjivanja i kritika o naem nastojanju i poduzetim mjerama, kao i o samom ustakom pokretu uobe a o osobama napose, nastojao bi zaodjenuti u to objektivnije ruho, a povrh svega vidljivo je elio, da u meni stvori utisak protivnika, ali apsolutno lojalna protivnika. To mu ne bi uspijevalo, jer u gotovo svim bitnim pitanjima nije mogao

91

prikriti svoje prave osjeaje, a kadkada (pogotovo u potekoama oko prehrane, pitanje odnosa prema Italiji) oito je izbijala zloradost, a u prisutnosti treih osoba i demagogija. Svoje politiko stanovite uope nije tajio, ve je naprotiv uvijek otvoreno izticao, a u prvo se je vrijeme uputao u raspravu i u prisutnosti straara, ali me je ipak jednom zamolio, da ga ne potiem na diskusiju u njihovoj prisutnosti i to ne moda, to bi se on bojao, jer on ak i eli, da se znade njegovo miljenje, ve to oni, kako on kae, ne znaju zrelo politiki misliti i prosudjivati, pa ga onda krivo sude i identificiraju ga ak i sa etnicima, to mu se jednom zaista dogodilo i to kada je tvrdio, da smo mi svojim postupkom provocirali etnike nerede.

TOLSTOJ I MAEK

Odmah po dolazku pitao sam ga ima li knjiga za itanje. Inae je dobivao knjiga od kue, ali kadkada nije imao svojih, pa mu je Ljubo nabavio neto kako on kae"erarskih knjiga". Na nonom ormariu kraj njegova kreveta nalazila se jedna odebela tvrdo u utoj boji ukoriena knjiga. Pogledao sam naslov irilicom tampani Tolstojev "Put u ivot" u izdanju Gece Kona. U sebi sam se smijao uspjeloj ali (mislei da su mu tu knjigu nai podvalili) i upitao ga da li je i to erarska knjiga? "A ne", odgovorio mi je. "To je moje vlasnitvo, od nje se ja uope nikada ne rastajem i svakamo je sobom nosim. To je moje evandjelje i kad mi je najtee, proitam neto iz Tolstoja i u tome nalazim svoje umirenje." I u istinu to je njegovo evandjelje. Uope i ne misli svoj om glavom, svaki as citira Tolstoja i njegove misli, a kadar vam je i po pola sata na glas itati citate iz Tolstoja. Nema gotovo razgovora, kojeg se ne bi zavrilo rijeima:"ekajte samo, sad u Vam odgovoriti. Tolstoj Vam na to divno kae, pa u vam proitati..." Jednom zgodom su nai uvari pripovijedali medjusobno neto o dogadjajima iz borbe u Bosni. On se upleo u razgovor i poeo ih koriti,

92

a kako su oni, a to je posve shvatljivo, u diskusiji bili slabiji priskoio sam im malo u pomo. Pri zavretku - rekavi mi, da sa mnom ne moe izai na kraj otvarajui "Put u ivot" zamoli me da uzmem u ruku olovku i papir, pa da e mi neto izdiktirati umjesto odgovora na moje primjedbe. Ta sam uinio i sve doslovce po diktatu: "Nisu po sebi samom zla ubij stva kradje i slino. Konano, to je kradja, prelaz imovine iz jednih ruku u druge, toga je bilo uvijek i bit e. to je ubijstvo? Prelaz ivota u smrt. Toga je bilo uvijek i biti e i to svakog ovjeka eka, ali je zlo onaj osjeaj uivanja, koji se tim djelima medju ljudima radja i sve vie i vie raste... "A sad u vam izdiktirati" -nadodao je aludirajui na svoje stanovite "neto to se odnosi na vas intelektualce i zapamtite da to nije rekao Tolstoj ve Isus Krist... Sablazan mora biti na svijetu, ali teko onom kroz koga sablazan dolazi. . ." Moj odgovor nij e vaan.

UZROK ZATOENJA? VEZE

Mnogo ga je zanimalo - to je pravi razlog njegova zatoenj a i stalno je svraao razgovor na tu temu, ne bi li moda to od mene saznao. Na Savskoj je jo ubaena o tome jedna verzija, pa sam ponovio: "Ne bih Vam mogao o tom - kazao sam mu - nita sigurno kazati, jer kako i sami znadete, bio sam ve u to vrijeme uhien, ali sam neto uo, da se presluavanjem uhienih komunista ustanovilo, da oni pripremaju atentat na Vas, a izveli bi ga na takav nain, da bi poslije pala sumnja na nas. To nama naravno ne bi bilo ugodno, pa Vas se moralo na neki nain zatititi." "Da..." odgovorio mi je, "tako neto bilo mi je reeno i prigodom moga hapenja, ali to se moglo i na drugi nain izvesti, a osim toga emu su mi onda zaplijenili moje lovake puke." Svraajui ponovno razgovor na tu temu, jednom mi je rekao:

93

"Znate li, to ja mislim, da nijesu moda Nijemci zatraili moju internaciju?" "Ne znam." "Sve vie sam miljenja - nastavio je - da je to usljedilo na zahtjev Nijemaca. To bi znailo onda sjediti ovako do konca rata. To mi ne bi bilo ugodno. Rat e jo dugo trajati." "ta Vi mislite, zato bi Nijemci traili Vau internaciju," zapitao sam ga. "E pa znate, moje uestvovanje u Simovievoj vladi, pa moj proglas." "Moda i zbog Krnjevia?" "Da i to bi moglo biti, njega sam ja poslao u londonsku vladu" Onda opet drugom zgodom: "Znate na temelju ega zakljuujem, da su Nijemci traili moju internaciju? Imao sam dvije lovake puke, pa sam se obratio na kotarsko poglavarstvo, zbog dozvole. Kotarski predstojnik mi je rekao, da mi tu dozvolu na svoju ruku ne moe izdati, ve e prije pitati Zagreb. I ve me je slijedei dan pozvao i kazao mi da je javljeno iz Zagreba, da meni moe - ako traim - izdati dozvolu i za stotinu puaka. A poznato mi je, da je bila dana i uputa vlastima, da mene ne smiju niim smetati, a prigodom moga rodjendana i imendana nisam bio niim smetan. Pa onda zaista ne bih znao emw ova promjena postupka, ako Nijemci ne bi to zahtijevali." Jednom je doao Hajduk, pa mu je onako izdaleka nabacio njegove veze s inozemstvom i to mu je dalo povod, da se opet - kad smo ostali sami - vrati na tu temu: "Vidite ta kae Luburi, ja da bih imao veze s inozemstvom. Bit e da mu je netko zaista podvalio. Htio bih ba znati, da li je to Luburi samo onako nabacio, da mi dade misliti ili me je zaista netko denuncirao. Vi bi to mogli znati. . ." -Kako? -Po razgovoru s Ljubom. -Ljubo mi ne e nita kazat, to se Vas tie. Prije bi to Vama rekao. On meni ne govori nita ne samo zato to sam zatoen, ve i to sam

94

ustaa. Uostalom prema Vama je jo mnogo prijazniji nego prema meni, odgovorih mu. -Pa pitajte Luburia, vi ste prijatelji, on bi Vam ve neto vie kazao. -E to neu, sigurno mi ne bi nita kazao, to jo Vi ne bi znali. On mi je bio prijatelj, ali je ustaa, pa znade, da mi takve stvari ne moe govoriti. -Ne znam zbilja na to cilja, govorio je Maek. S inozemstvom nisam podravao zaista nikakve veze. .. - Za nas Hrvate je i Beograd inozemstvo, upao sam mu u rije. Nasmijao se i rekao mi je, da znade kuda pucam i dodao: -Ne niti s Beogradom nisam podravao nikakve veze. -S Beogradom moda ne, ali s Niom? I opet se nasmjehnuo i nastavio: -U Niu ivi dodue Cvetkovi, on je moj osobni prijatelj, ali politiki do njega nisam drao nikada nita. On politiki u Srbiji nita ne znai i ne predstavlja ba nikoga. On je obina Pavlova kreatura, pa se i moja politika suradnja s njim bazirala na toj injenici pa to bih onda s njim pod dananjim okolnostima mogao uiniti. -Poslije 10. travnja niste s njim nikada imali nikakva dodira? -Ne, odgovorio mi je Maek, tek mi je jednom doao jedan gospodin, po narodnosti Hrvat, ime mu neu spomenuti. Boravio je poslovno u Zemunu i tamo se je sastao sa Cvetkovievim tajnikom Atanasijeviem (moda i Tanasijeviem ili Nastasijevi, imena dosta lako zaboravljam), koji da muje kazao: -Kad se budete svraali predsjedniku, recite mu, da ga Cvetkovi srdano pozdravlja. -I to bi bilo sve, inae se s nikim nisam sastajao, dovrio je dr. Maek. Kada je izala odredba o sazivu Hrvatskog Sabora, onda mi je kazao:

95

"E sad mi je jasno, Paveli je moda mislio, da bih mu ja ometao taj posao, pa sam zato i interniran". Nakon Poglavnikova govora u Hrvatskom Saboru bio je oito zadovoljan i uvjeren da se sada pribliuje konac njegove internacije. -Sve sam vie uvjeren da je Hrvatski Sabor jedini razlog mom zatoenju. Prije sam pomiljao i na Nijemce, ali i na jo neke stvari, ali sada posve sigurno znadem, da je - to se bar Nijemaca tie sve u redu. Kad mu je Hajduk poruio, da e ii u Kupinec, bio je neobino veseo. To se malo i proslavilo, iznimno je popio i malo proeka, pa je kad smo ostali na samu - postao glagoljiv. "Kako ovjek vie puta krivo sudi" - poeo je znate onda kada mi je Luburi nabacio, da bih ja podravao veze s inozemstvom i da sam uslijed toga valjda i zatoen, onda sam pomislio na jo neto, to Vam tada nisam kazao, i zbilja ne bih htio da se gdje iznosi i to ne zbog mene, ve zbog osobe o kojoj u Vam govoriti. Zaista ne bih htio da bilo tko strada. Ve Vas prilino poznam i znam, da smo protivnici, ali znadem da ste poten i lojalan i uvjeravam Vas da se radi o ovjeku koji nije pod - kompetencijom naih vlasti, pa - bi mu svaka sitnica mogla nakoditi, a ja ne bih htio biti uzrokom niij oj nesrei. Jednom, i to neto prije nego li sam bio uhien, bio je kod mene u Kupincu - nastavio je Maek neki, vama e biti nepoznato ime dr. Aufsenegg. To je jedan Slovenac, sada ivi u Ljubljani pod Italijom. Bio je jedan od najintimnijih prijatelja Koroca, ak su ga - zbog velikog povjerenja - upueniji nazivali "sivom eminencijom" slovenske politike. Svojevremeno je ba kao ovjek Koroeva povjerenja bio postavljen na iztaknuti poloaj u ravnateljstvu Narodne banke u Beogradu. Poznam ga jo iz tih vremena i on je znao jo za vrijeme Koroeva ivota, a i poslije k meni dolaziti. Taj dr. Aufsenegg, spretan ovjek doao je dakle meni u Kupinec. Prividno je doao posjetiti nekog popa u Kupincu. Njemu se izmaknuo pod izlikom da e sam malo proetati po selu i tako je neopazice skoio do mene, pa smo razgovarali. On je miljenja da e Englezi pobijediti. "Ovaj as mi na naem poloaju ne moemo nita mijenjati (misli pod "mi" Hrvate i Slovence) rekao mi je dr. Aufsenegg, pa bi i sve rtve bile uzaludne. Moramo dakle nastojati, da sa to manje rtava preivimo ovu prolaznu buru, koja nee biti dugotrajna, ali mi se ve sada moramo

96

spremati, da doekamo ono to e engleskom pobjedom neminovno doi. Najtjenja hrvatsko-slovenska suradnja mora biti baza i kima budue velike federativne Jugoslavije u koju e Slovenci ui teritorijalno ojaani." Dugo smo razgovarali - nastavlja Maek - ali to bi bila jezgra njegova izlaganja. Ja se nisam konkretno izjanjavao, to nije nikad moj obiaj, pa smo se razili, a da nita stvarnog nismo dogovorili. On je tek rekao, da e opet, kad mu se prui zgoda, skoknuti do mene.

SLOM JUGOSLAVIJE I MAEK Dane pred slom Jugoslavije opisuje dr. Maek ovako: "Pred Josipovo sam odputovao iz Beograda, jer sam htio proslaviti imendan svoje ene u krugu obitelji. Bio sam u Zagrebu, kad mi je telefonirao ubai, da se na kolodvoru nalaze dvorska kola sa Pavlom, koji putuje u Njemaku. Pavle je umolio ubaia, da mi kae, da odmah dodjem na kolodvor, jer bi htio sa mnom razgovarati. Rekao sam ubaiu, da kae Pavlu, da se nalazim u Kupincu i da on ode mjesto mene do njega. To je ubai i uinio. Naao je Pavla gdje nervozno ee po salonskim kolima i ugledavi ga odmah je upitao: -Gdje je dr. Maek? -Nema ga, nalazi se u Kupincu. -O moj ubaiu, o moj ubaiu, zlo je, jadao se je Pavle. -to se dogodilo, Visoanstvo? -Moete li dobiti telefonsku vezu s Maekom? -Mogu, ako elite i odmah? -Dobro, onda Vas molim, da mu javite, da sutra u jutro bude svakako u Beogradu. ubai ga je pitao, to ima novoga, a Pavle je neprestano jadikovao:

97

-O moj ubaiu, zlo je, teko nam zlo prijeti. Nema vie nade, da e se dobro svriti? Evo vidite moram odmah u Njemaku, pozvao meje Hitler, da smjesta dodjem k njemu i sada emo sigumo biti stavljeni pred odluku. Recite Maeku, da svakako sutra bude u Beogradu... "Otputovao sam u Beograd, nastavlja Maek - i odmah po povratku Pavla sastalo se krunsko vijee. Uz Pavla bili su prisutrii regenti Stankovi i Perovi, Cvetkovi i ja, Cincar Markovi i ministar vojske general Pei. Pavle je izloio poloaj. Iznio je Hitlerove zahtjeve i ponude. Trai se na pristup osovinskom paktu. Nepovredivost naih granica zajamena, ne trai se prolaz stranih vojska, a ne e to ni u budue traiti. Takodjer se od nas ne e zahtijevati ni oruana intervencija. Po sklapanju mirovnih ugovora stavlja nam se u izgled, kao nagrada za nae lojalno dranje, izlaz na Solun. Konano se zaloio za bezuslovni prihvat pakta. Poslije njega govorio je Cincar Markovi. Iznio je vanj sko-politiki poloaj i ponovivi to je rekao Pavle, takodjer se zaloio za prihvat pakta. Nakon njega uzeo sam ja rije i iznio sve unutarnje i vanjske razloge, da se prihvate uvjeti, koji su povoljniji nego to je itko mogao oekivati? Narod e biti sauvan od rata, sauvane i zajamene granice, ak i s izgledom proirenja. Mi tu nita ne rtvujemo a sve dobivamo. Poslije moga izlaganja Cvetkovi je zamolio Peia da bi on izloio kakvo je stanje u vojsci i kako vojska gleda na mogunost obrane zemlje za sluaj, ako bi bila odbijena njemaka ponuda, a mi bili napadnuti od Njemake. "Bit emo napadnuti sa sjevera" - poeo je Pei. - "Pitanje je samo koliko e nam dati vremena da se pripremimo i provedemo mobilizaciju. Napadnu li nas odmah, bit e i oni neto slabiji, jer prema naim podacima ne raspolau na naoj sjevernoj granici s velikim snagama. Ipak na Dravi se due od osam dana ne bi mogli braniti i povukli bismo se u Bosnu, na liniju od mora preko bosanskih planina na balkanske planine u Srbiji. U medjuvremenu bismo mogli eventualni izvriti napadaj na Albaniju i zbaciti odanle Talijane, te se spojiti sa Grcima. Tako bi se na naem teritoriju mogli braniti daljnih osam nedjelja onda bismo se morali povui u Grku ili kapitulirati. "E kad je tako - rekao je Cvetkovi, onda sam i ja za prihvat pakta." Uzeo je rije

98

Stankovi, koji se najotrije oborio na pakt i ustvrdio da pakt bezuvjetno donosi robstvo. "Mi moramo braniti svoju slobodu, svoju ast, moramo odrati nae obaveze prema Grkoj i vjernost demokracijama." Jo je spomenuo neiscrpive snage britanskoga carstva, kojima se pridruuje Amerika i slavenska Rusija. Na to je ponovno uzeo rije Pavle i rekao: "Vi znate, da sam ja engleski djak, da sam sa engleskom kraljevskom kuom i rodbinski povezan, sa svim sam engleskim prinevima pohadjao kolu i s njima ostao u najprijateljskijim odnosima, po naravi sam proet demokratskim osjeajima, a znate i to da je moja ena grka princesa. Svi su moji intimni osjeaji na strani Engleske i njenih saveznika, ali ih na alost moram priguiti, moj a savj est, moj a odgovornost prema narodu i dravi ije mi je vodstvo povjereno, ne doputaju mi da vodim rauna o svojim intimnim osjeajima ve samo se ravnam po realnim mogunostima i interesima zemlje i naroda." Stankovi je na to reagirao da bi takvo dranj e znailo izdaj stvo prema Grkoj, da e demokracije konano pobijediti i da bi takvo dranje Jugoslavija onda skupo platila. "Mi se moramo braniti makar samo simboliki, makar se odmah sa jezgrom vojske morali povui u Grku, pa ako Grka i bude svladana, ukrcat emo se u brodove i svakako sauvati snagu, koja e makar i simboliki ratovati na strani Engleza." Tu gaje prekinuo Pei. "to znai ratovati simboliki?" - rekao je - "Ja sam vojnik i poznam samo borbu. Ako nas napadnu, mi emo se braniti na Dravi; svladaju li nas, borit emo se na Savi, (a) moramo li se povui odatle, tui emo se u planinama. Borit emo se do zadnjeg daha, ako do borbe dodje. Vojnik poznaje samo takav nain ratovanja, a jo vam, gospodo, znajui da e borba biti bezizgledna, kaem i savjetujem, da prihvatite pakt." Stankovi se medjutim i dalje borio, te doaravao pobjedu Engleza i njene posljedice, to je Maeka ponukalo, da ponovno uzme rije.

99

"Gospodin Stankovi se boji, da emo uslijed takvog naeg dranja, to jest uslijed 'prihvata pakta, stradati u sluaju engleske pobjede, u koju on sigurno vjeruje. Razmotrimo stanje realnije na temelju onoga to nam je rekao Pei, pa i na temelju samih predpostavki Stankovia. Stankovi tvrdi, da nam u sluaju pakta predstoji sigurno ropstvo. To e ropstvo u svakom sluaju imati blae forme, negoli u sluaju, ako odbijemo ove ponude i pruimo oruani otpor, a to ropstvo neminovno dolazi i prema Stankovievim perspektivama: Jer se svi neemo moi iseliti u Grku itd. Zemlja e biti opustoena i poharana, krvne rtve ogromne, a sve samo zato da pruimo simboliki otpor, kako ne bi Englezi, kad pobijede, raskomadali Jugoslaviju. Raskomadati Jugoslaviju moi e Englezi samo onda, ako to budu eljeli narodi Jugoslavije. Nastavimo li politiku sporazuma, i budu li svi narodi u Jugoslaviji zadovoljni, nee Englezi to moi uiniti. Ili zar e moda Englezi kazniti Jugoslaviju, tako da pojedine dijelove teritorij a dadu Njemakoj, Italij i i Bugarskoj te Madarskoj? "Htio samjo spomenuti" - veli dalje dr. Maek - "da e Englezi i u sluaju naeg pristanka na pakt, kad pobijede imati interesa na opstanku Jugoslavije, a mi emo tako bez rtava sauvani, doekati novu mirovnu konferenciju. Ali me Stankovi oito gubei ivce, uhvativi se za glavu uzrujano prekinuo. -Ma to Vi tu bulaznite, kakvi Nijemci, Talijani! Kadu Englezi pobijede, a oni e pobijediti, onda dolazi neto drugo, to ja smatram, mnogo veom opasnou po na opstanak od Nijemaca i Talijana - onda dolazi Habsburg! "Upravo se ovjek mora uditi - nastavlja Maek - njihovoj ludosti, jer sam ja uvjeren, da Nijemci ne bi uli u Jugoslaviju. Evo izpriat u Vam jednu vrlo interesantnu stvar, koju mi je Pavle povjerio u najveoj diskreciji, a potvrdjuje moje miljenje. -Razgovarao sam s Hitlerom na samu, - rekao mi je Pavle, -- i rekao sam mu da bi sve ilo lako, kada bi nam se moglo zajamiti da nee traiti ulazak njemake vojske na nae podruje.

100

-Ni govora o tome, rekao mi je Hitler, kada bismo mi uli sa vojskom u va teritorij, uli bi i Talijani, a to ja ne bih nikako htio, jer se to kosi sa naim interesima. "Evo vidite i ove rijei potvrdjuju, a sluajno je i mene uvjerio njemaki poslanik. Poslije potpisa pakta, zadovoljan to mi je uspjelo narod potediti od ratnih strahota, vratio sam se u Zagreb. Na dan Simovieva pua telefonirali su mi, da se na peronu zagrebakog kolodvora nalaze dvorska kola i da bi Pavle htio sa mnom razgovarati. Odmah sam otiao na kolodvor. Pred kolima na peronu je amo tamo etao neki general (rekao mi je i ime, ali sam zaboravio, moja opaska), a okna su na kolima bila zastrta. Pitao sam generala gdje je Pavle, a on mi je odgovorio da "Visoanstvo vjerovatno spava i da ne eli, da ga se smeta. Nisam se time dao smesti i ostavio sam generala koji je bio u oitoj neprilici, jer nije znao to bi uinio, i uao sam u kola. Pavle je bio jako nervozan i odmah me saletio s pitanjem: "to je to, to se dogodilo? Poao sam u Brdo, ve me po trei puta od Beograda zaustavljaju, a sada me ne putaju dalje. ini mi se kao da sam uhapen." Ispriao sam mu u kratko beogradske dogadjaje i preporuio mu, da za sada ostane u Zagrebu. On me je- posluao, siao iz kola, pa smo se automobilom odvezli u Banske dvore. General nas je slijedio svojim kolima. I on je s nama uao u dvore, te neprestano telefonirao. Nakon kraeg vremena obratio se Pavlu s rijeima: "Visoanstvo, zovu Vas da se odmah vratite u Beograd." Pavle se je odluio na povratak, a ja sam mu savjetovao da ne ide nikako sam i dao sam mu u pratnju ubaia, to je on sa zahvalnou prihvatio." O samom puu pria Maek da su svi srpski ministri bili uhieni, dok su hrvatski ministri bili pozvani - ini mi se u Simoviev stan, gdje su bili na silu zadrani. Omoguen im je bio telefonski razgovor s Maekom i on je dao pristanak, da udju u vladu, dok je sam uao tek kasnije, kad je Simovi obeao, da nee dirati ve to vie proiriti sporazum. Opravdava taj svoj korak slijedeim rijeima: "Nisam pak oekivao, da e se sve tako brzo svriti, pa sam se bojao pokolja, osobito u Bosni, i htio narod ulazkom u vladu sauvati od zla." Za Simovia

101

tvrdi, da je bio vie politiar nego vojnik i da je uvijek bio demokratski nastrojen. Takav je bio i za vrijeme acine diktature, te su pribievievci s njim (jo je bio pukovnik) podravali vezu i na nj ozbiljno raunali u sluaju prevrata. Nakon bombardiranja Beograda Maek je uhvatio maglu. Kad se je rastajao negdje u okolici Beograda sa Simoviem, ovaj mu je rekao, da bi bilo nuno, da on ostane s vladom. Maek mu je odgovorio, da ide na svaki nain kui i da ni u kojem sluaju nee ii u emigraciju i dodao: -Na mjesto mene poslat u vam Krnjevia... Simovi se time zadovoljio. "Krnjevia sam odluio poslati" - nastavio je Maek - "jer je on i onako uvijek govorio, da nee u Hrvatskoj doekati Nijemce ve da e, u koliko oni udju sa svojim etama u nau zemlju, otii svakako u emigraciju:' Na moj upit, zato se Krnjevi plaio toliko Nijemaca odgovorio mi je Maek: On strano mrzi Nijemce i on je svakako u emigraciju otiao dobrovoljno, dok su utej i ostali vjerojatno bili prisiljeni bjeati s vladom, j er j a nikako ne mogu vj erovati - kae Maek da je utej otiao dobrovoljno. Kad bi to bio sluaj, sigurno bi poveo enu i sina." Mijenja stav prema situaciji na fronti. Kada sam doao u Jasenovac, naao sam ga u udnom stanju i vrlo loe razpoloena. Bio je utuen, bez vjere, jadao se i neprestano tuio to su njega, ovjeka koji se poslije 10. travnja povukao u Kupinec i vie se nije bavio politikom zatoili i tako rastavili "od Pepeka i mojih dragih mieka". To nije bilo simuliranje i hinjenje, ve je on stvarno odavao izgled politiara, koji je potpuno svijestan, da je doivio slom svoje politike i koji se od budunosti nema emu nadati, pa na nita drugo ne misli, nego na svoj obiteljski mir i komoditet. Bio je jako nervozan, a to meni ne bi bilo ba jako ugodno, jer nervoza prelazi na bolest... U takvom bi razpoloenju on vie puta govorio:

102

"Kad bih samo znao, zato me ovdje dre, ako je tomu razlog to je Krnjevi u Londonu, pa ja bih dao i izjavu, samo bi trebalo nai zgodan modus..." Na pitanje te izjave jo u se vratiti, jer je o tome ee i ne uvijek jednako govorio, a sad samo uzgred spominjem, jerje to karakteristino po njegovo psiholoko i ivano stanje. Medjutim se stubokom promijenio, kad su Nijemci izdali saopenje o ispravcima, odnosno o djelominom povlaenju svoje obrambene linije i kad je nastao zastoj na ruskoj fronti. Ni govora vie o izjavama, a kad bi se prepirali tko je od nas dvojice u vanjskoj-politikoj orijentaciji, sa stanovita hrvatskih probitaka zauzeo korisnije po hrvatski narod stanovite - i ako je i on prvotno govorio, da je na put, ma da ga on ne odobrava i ne bi nikada udario tim putem, jer se protivi njegovim naelnim i etikim rasudbama i shvaanjima pod sadanjim okolnostima jedini put, da se uuva hrvatski narod - znao bi poslije osokoljen ruskim protunapadajima govoriti: - ekajte samo, Vladek, jo nije sve gotovo, priekajte konac, pa e se vidjeti - ako nas Bog poivi, tko je imao pravo Vi ili ja." Oito se vidjelo, da muje ba njemaki zastoj vratio vjeru u njegov stav i ulio mu neke nade i ako je to nastojao prikriti rijeima: "Ne elim pobjedu Rusije i ja se toga ne bojim, ali bojim se da e tako biti, a onda se na alost vie nita nee moi ispraviti."

BOI

Nekako polovicom prosinca poslala mi je Vera "Plavu Reviju" s Poglavnikovom slikom. Dao sam ju uokviriti i postavio je u sobi. Nije mu ba bilo pravo, ali nije prigovorio, a nije mogao prigovoriti, jer sam je postavio pokraj svoga kreveta. Za Boi smo dobili boinje drvce, pa sam ju ja htio postaviti po starom obiaju pod bor. To ga je uzbunilo i nije se mogao suzdrati ve je prigovorio: -"Sluajte Vladek i moj je Boi, a meni Paveli nije Bog i postavite ju tamo natrag, gdje je bila do

103

sada. Nijesam mu htio pokvariti boini "timung" pa sam ga posluao i on se primirio. Badnju smo veer - barem to se njega tie - proveli u prilino dobrom raspoloenju, a on je pjevao te ak i mene pokuao nauiti pjevati kupineku boinju (pjesmu) "Sinek Jezu milo plae Okol ponoke."

NOVINE

Novine nije htio nikada itati, niti ga je zanimalo to piu. I radio gotovo nikada nije sluao, osim njemakog "Wehrmachtsberichta" i njemakih slubenih saopenja u 2 sata po podne na njemakoj radio postaji. Htio bi sluati London, ali na naem aparatu nije bilo kratkih valova, pa se nije moglo. Ustake propagandistike emisije bi ga uzrujale, oito se vidjelo da mu idu na ivce, pa bi otiao u drugu sobu, a mene bi zamolio da snizim glas, jer ga smetaju pri itanju.

VJERSKI OSJEAJI

Pri ustajanju i lijeganju uvijek se prekriio, a to bi uinio prije svakog obroka. Uinio je i jedan zavjet: svakog utorka bi postio, a kako mi je kasnije rekao, zavjetovao se, da bi se mogao do rodjendana ili imendana svoje ene s njom sastati. To mu se izpunilo i vrlo je znaajno, da je bio ba u utorak, t.j. na dan kad je postio, obavijeten, da e doskora kui u Kupinec, a tamo je stigao tono na 16. III. t.j. na rodjendan svoje ene. Inae stalno napada popove, a ironizira i ustanovu papinstva. Gotovo nije proao dan, da nije ispripovijedao kakav masniji vic na raun sveenika. Govorio bi ee: Ja sam protiv

104

popova, a ako hoete i protiv Katolike crkve kakvaje danas, jer se ona udaljila od pravog kranstva. Ja sam kranin, a ne katolik.

RODITELJI

Roditelji su mu u kui govorili slovenski, otac je bio pravi austrijski "Beamter", treber, koji zazire od politike i svakog nacionalnog rada, a takav je i ostao sve do svoje smrti. Maek se s njim morao svadjati, da ne bi na Prilazu br. 9 - (ta kua je bila oeva) prigodom jugoslavenskih proslava izvjesio zastavu. Jednom zgodom je silom htio izvjesiti zastavu, jer da nee imati natezanja s policijom, a odustao je od toga, tek kada mu je sin rekao, da e iseliti iz kue, ako to uini. "Prigodom popisa puanstva" veli Maek "upitao sam to da napiem pod stavku "narodnost", a on mi je odgovorio: -Pii onako kako se po zakonu mora pisati. -Pa moe, tata, po zakonu napisati i da si Hrvat i da si Jugoslaven i po tvojoj volji... -Onda napii, da sam Slovenac, odgovorio mi je otac - kae Maek.

U MLADOSTI - SOCIJALIST I SLAVENOFIL

Razgovarajui o svojim mladim danima dao mi je povod da ga upitam: -ujete, nas su uvjeravali, dok sam bio na sveuilitu, da ste Vi u svojim mladim danima bili Starevianac ? -Boe sauvaj, ja sam od najranije mladosti, odgovorio mi je Maek, pridavao vie znaenje socijalnim, nego li nacionalnim pro

105

blemima, a na sveuilitu sam bio socijalist i tada sam jo, tim se ponosim, bio jedini socijalist na zagrebakoj univerzi. "Kad je pokojni Radi osnovao seljaku stranku", nastavlja, "inio mi se da je ta stranka nekako najblia mojim socijalnim shvaanjima, pa sam poeo k njemu zalaziti. Za Radia sam se najvie oduevio, ne samo radi njegovog socijalnog osjeaja, ve i zato to je bio pacifist, jer sam ve onda bio oboavatelj Tolstoja, i jer je bio slavenofil. Ba to slavenofilstvo i demokratska ideja privuklo me je u predratni Hrvatski Sokol, pa se i po tome moe vidjeti, da nisam bio Starevianac i da me Starevi u mojim mladim danima nikada ne bi mogao odueviti." Sjetio sam se, daje Maek negdje poetkom diktature dao izjavu, u kojoj je napao panslavizam i usporedjivao odnoaje Hrvata i Srba, Poljaka i Ukrajinaca itd., pa sam mu to spomenuo. "Panslavizam svakako osudjujem i smatram ga utopijom - odgovorio mi je - ali ja razlikujem panslavizam od slavenofilstva. Pod panslavizmom se moe razumjeti maskirana ruska hegemonija nad ostalim slavenskim narodima, dok se moje slavenofilstvo sastoji u programu suradnje slavenskih naroda i u tom vidim jedini spas malih slavenskih naroda. Dakle, mogao sam dati i takvu izjavu koju vi spominjete, mogao sam ak i pohvaliti Starevia i njega citirati, ali morate razumjeti i to, da moje izjave pogotovo inozemnim novinarima nijesu uvijek bile refleks mog intimnog uvjerenja, ve plod taktike i oportuniteta ravnanog prema okolnostima i potrebama moje borbe, koju sam u ime naroda vodio..."

MAEK PREMA IDEJI NEZAVISNE DRAVE

Razgovali smo o konanim ciljevima njegove borbe. To je gotovo i najzanimljiviji dio naih razgovora, jer tu dolazi najasnije do izraaja njegov stav prema ideji drave i njegova naelna suprotnost prema Ustakom Pokretu. -Vae sporazumake pokuaje - rekao sam mu - jo poam od tako zvanih punktacija, koje smo mi mladji takodjer

106

osudjivali tumaili su navodno Vaim rijeima: "Ja sam za sporazum, ali do sporazuma doi nee, ali bez nae hrvatske krivnje." "Te su mi rijei poznate odgovorio mi je Maek - znadem da su bile irene i meni u usta stavljane ali ih ja nisam nikada rekao. Bio sam uvijek otvoreni i iskreni pristalica sporazumijevanja, a tvrdim i danas, da se mali narodi mogu samo onda odrati, ako sporazumno urede svoje medjusobne odnoaje." Vidite - navratio sam - a mi smo prije 1935. mislili, a znam, da je narod, pa i selo tako mislilo, da Vi samo taktizirate, ali da je ipak Va konani cilj potpuna sloboda. - Pa to i jest, prekine me Maek. - Dobro, pa kako se onda slae s Vaim rijeima da ste se poslije potpisa pakta zadovoljan povratili u Zagreb? Niste li ba potpisivanjem pakta spasavali Jugoslaviju i produavali joj ivot ?" - upitao sam ga. "Eto sluajte, poeo je Maek, kako sam ja zamiljao razvoj dogadjaja poslije potpisa pakta: Srbi ne bi niim mogli opravdati dranje vojske, ve bi je morali raspustiti, a time bi bio automatski ojaan na poloaj i mi bi pojaali nae zahtjeve." "Zar ne bi Srbi ba rjeenjem vanjsko-politikog poloaja mogli zauzeti intransigentnije stanovite prema nama Hrvatima i ba u postojanju hrvatskog pitanja nai izgovor za odranje vojske ?" prekinuh ga. "Ne, moje je miljenje" veli Maek" da Nijemci ne bi mogli nika.da dopustiti da Srbi poslije pakta dre na nogama vojsku, koja bi im kasnije mogla initi neprilika i ne samo da bi traili rasputanje, nego i sveope razoruanje. A Jugoslavija bez vojske i razoruana ne bi predstavljala za nas Hrvate nikakvu opasnost, pogotovo kad smo imali ve Banovinu. Mi bi nae zahtjeve postepeno pojaavali, sve dok ne bi postigli nae ciljeve to jest podpunu slobodu. . ." -Izvan granica Jugoslavije? upitao sam ga. -Bila ta sloboda izvan granica ili u okviru, to je za mene nuzgredno odgovorio mi je dr. Maek.

107

Tuje dolo do naeg okraja. Posve naravno, da sam gaja udario s naim ustakim argumentima. "Vidite", nastavio je Maek, "za mene drava nije bitna stvar. Ja sam radije za Jugoslaviju u kojoj bi Hrvati bili slobodni nego li za Dravu Hrvatsku u kojoj bi se vladalo diktatorskim metodama. Osim toga kaem vam otvoreno, ja ne vjerujem u mogunost opstanka hrvatske dravne nezavisnosti. Mi smo mali i slabi, a nalazimo se na takvom geopolitikom poloaju, da se moramo nasloniti na nekoga, koji bi nas branio, jer e nas inae nestati. Zato se ja i ne oduevljavam za tu nezavisnost. Uostalom ovo to vi danas nazivate Nezavisnom Dravom Hrvatskom, za mene to nije nezavisna drava, ali neka vam bude, nazovimo je tako. Ona postoji samo dotle, dok se to svidja Nijemcima i Talijanima. Da me ne shvatite krivo, ideal bi mi bio Nezavisna Drava Hrvatska, ali taj ideal nije ostvaren, barem ne bi mogao opstojati na due vrijeme, a dati tolike rtve za neto to je prolazno, to e trajati godinu-dvije, pa moda i pet godina, zaista nema smisla. Po mom bi miljenju bilo najbolje rjeenje kakva balkanska ili podunavska federacija, pa makar i pod Habsburgom. Kad bi Talijani bili pametniji i ne bi dirali u Dalmaciju, mogli bismo s njima. Mi smo maleni i slabi i trebamo nekoga jaega, da nas brani. Zato ja i imam razumijevanja za Paveliev gest sa Spoletom, ali mislim, da bi bilo bolje, da se kruna ponudila talijanskome kralju, pa bi tako mogli sastaviti personalnu uniju, a oni pomou nas i s Madjarima. Tako bi se mogla sastaviti zajednica naroda koja bi sainjavala ekonomsku cjelinu, a zatiivala bi nas male od njemake invazije u sluaju njemake pobjede." Tako je govorio sa mnom, dok smo bili na samu, ali se pred uvarima nije tako izraavao, ve je naprotiv obilno pokuavao demagoki iskoristiti kod antitalijanski nastrojenih straara "gest sa Spoletom". Naravno bez uspjeha, jer bi mu oni znali mudro odgovoriti: "Pustite vi, doktore, Spoleta, na to misli Poglavnik, mislite radije na Krnjevia i njegova Petra, a Poglavnik zna ta radi."

108

O SAZIVU HRVATSKOG SABORA

O sazivu hrvatskog sabora govorio je s omalovaavanjem. Kad je izala Poglavnikova odredba o imenovanju hrvatskih narodnih zastupnika, rekao je: "Sad mi je odlanulo. Cijelo sam vrijeme razmiljao, to bih uinio, ako bih bio imenovan. Bio bih zaista u neprilici, a ovako je najbolje." - Zamislite - nastavio je Maek - u kakvoj sam situaciji bio prvih dana Aleksandrove diktature. Dolazili bi k meni seljaki prvaci i pitali bi me: "Predsjednie, to da inimo, to da poduzmemo ?" Ja im ne bih znao dati savjeta, i time bi me stavljali u najveu nepriliku. Nije bilo nikakvih izgleda za promjenu, neto se moralo uiniti, aja ni sam nisam znao to. Revolucionarna djelatnost znaila bi unitenje tolikih ivota i egzistencija, a ja to ne bih nikada uzeo na svoju savjest a i osim toga sam i naelno protiv svake sile. Kakve sam im upute dakle mogao dati? Bio sam upravo u oajnoj situaciji. Izvukao me je Aleksandar, kad me je dao zatvoriti. - I poslije 10. travnja - kae dalje Maek - nastalaje za mene slina situacija. Ovo to je dolo, to ja ne mogu odobriti, ali kad bi me tko ovaj as upitao to treba uiniti, to treba poduzeti, ja mu ne bih mogao dati upute, jer ni sam ne znam i nisam na istu o tom to bi valjalo uiniti. Zato sam i ja najsretniji, to sada do mene nitko ne moe doi, samo kad bih mogao biti sa svojom obitelji i kad bih se mogao lijeiti. - Dakle Vi prema nama nastupate jednakom mjerom kao prema Beogradu, upadoh. - To ne! Zar ne znate da sam na 10. travnja pozvao narod da se pokorava novoj vlasti. Takva ta za vrijeme Jugovine nisam nikad uinio. - Ipak ste u Jugovini bili uvij ek za sporazum, dok se prema nama drite beskompromisno, upitao sam ga. - Ni tome nisam ja kriv - odgovara Maek, ve je krivnja na vaoj strani. Ja ne mogu odobriti vae metode u rjeavanju srpskog, pa ako

109

hoete i idovskog pitanja. Vidite, kad sam ja pozvao narod, da suradjuje s novom vlau, kako ste vi odgovorili? Raspustili ste Zatitu, opinska vijea, zatvorili nae ljude, konano ste bez ikakva razloga zatvorili mene. Upozorio sam ga na govor Poglavnika od 16. rujna u kojem Poglavnik poziva sve na suradnju i kae da nitko ne smije ostati po strani i iz prikrajka gledati. "E varate se" odgovorio mije "Paveli u ope nee moje suradnje." "Po emu to zakljuujete ?" "Rei u vam, nije to samo moje zakljuivanje. To znam sigurno. Kad je Torti poeo poznatu akciju suradnje s ustaama, bili su s njim kod Pavelia i neki zastupnici. Razgovaralo se kako bi se akcija sprovela, a jedan od njih zapitao ne bi li se i mene privuklo na suradnju, na to je Paveli odgovorio: "Ne, dr. Maek neka ostane po strani." To znam sigurno i znam, da se mogu osloniti na osobu, koja mi je saopila. Nije mi htio kazati tko je ta osoba. "Ja sam - nastavio je - nekada posve drukije zamiljao nae odnoaje. Rekao sam da ete vi doi na vlast, ali sam mislio, da ete ve radi rata taktinije postupiti i nastojati, da se stvori psiholoko razpoloenje za suradnju. Vidite, ja sam ve stari gospodin i imao sam i onako volju, da se povuem, a u koliko ve narodni interes zahtijeva, htio bih biti predsjednik Hrvatskog Sabora pa i pod vaom vladom. To se je vidite dalo sprovesti." - "Pa malo prije ste rekli, da Vamje odlanulo to niste imenovani ", upao sam. "Tako sam mislio prvih dana. Sada nakon svega, to ste vi uin~i, ne bih mogao preuzeti odgovornost, a nikako ne bih htio biti predsjednik ovakvog imenovanog sabora ve bi se morali provesti slobodni izbori."

110

MAEK O KRNJEVIU I NJEGOVA PREDVIDJANJA

Vie se puta govorilo o Krnjeviu i o njegovoj djelatnosti u Londonu. Ve je spomenuto, da je u prvo vrijeme bilo momenata, kad je pokazivao sklonost, da dade izjavu, kojom bi osudio rad Krnjevia. "Pa ja bih dao izjavu - govorio bi - ali dotle, dok sam zatvoren ne mogu. Smatralo bi se, da sam to uinio iz straha ili zbog osobnog komoditeta, to meni ne bi sluilo na ast, a ne bi imalo ni potrebni efekt." Jednom drugom zgodom kasnije, rekao je: "Bio bih spreman dati jednu izjavu u kojoj bih napao komunizam, a i Krnjevia, ali onako uvijenu, ne zbog toga to je u Londonu, ve to radi na bazi Jugoslavije i to samo onda, ako bih istodobno mogao osuditi i va reim, te manifestirati svoje demokratsko osvjedoenje, a prema Njemakoj bih se ogradio time, da j a nij esam za politiku suradnju s osovinom (vjerojatno pogreka prepisivaa, jer po logici bi trebalo glasiti "ja nijesam protiv suradnje s osovinom"; pr. ured), ali nae unutarnje uredjenje ima se prepustiti nama. Ta i oni sami uvijek kau, da nacionalizam i faizam nisu roba za izvoz, a mi imamo lijepu poslovicu :"Nije svaka izma za svaku nogu". Kasnije kada je nastao zastoj na ruskoj fronti, potpuno mijenja miljenje. Ni govora vie o tom, da bi dao kakvu izjavu. "Vidite - govorio bi Maek - moral ruske vojske je jak. Ne kaem da e Rusija potui Njemaku, ali Rusija je preogromna, a da bi se ju dalo okupirati. Sada do svibnja nema nita, a dotle e Rusi moi izgraditi svoju drugu obrambenu liniju. Moe pasti i Moskva, ali onda dolazi Volga i tu e opet nastati zastoj, a u Rusiji zima brzo dolazi. Predpostavimo li pak, da e Nijemcima uspjeti svladati Rusiju, nikako ne mogu dopustiti da e to biti tokom ove godine i oni e se u toj vojni toliko iscrpsti, dok e AngloAmerikanci biti potpuno svjei i istom doi u zamah. Hitler e moda oboriti boljevizam, to e i Englezima konvenirati, a moda e mu oni u tome indirektno pomoi, ali e onda Hitler morati radi iscrpljenosti ponuditi remi s Englezima, u koliko e oni na to pristati, ili e Njemaka radi iscrpljenosti i oskudne prehrane

111

morati kapitulirati. Zato je ne bih dao nikada kakve izjave protiv Engleza, jer se jo uvijek ne zna, kako e se svriti, a ja vjerujem u englesku pobjedu. Meni je Campbell rekao, da e Englezi moi ratovati i deset godina. Vi igrate hazard. Vi s vaom orijentacijom sve stavljate na kocku, a narod ne smije hazardirati u koliko nee da ga nestane. Ja takvu politiku osudjujem i ne bih je nikada vodio." "Pa Vi uope ne vodite nikakvu politiku i sami kaete, da ste se povukli, jer zaista ne znate, to bi bilo pametno uiniti," upao sam mu. "Pustite vi to, ja imam svoju taktiku, taktiku ekanja i moda je najbolja taktika: utiti i ekati. Konac djelo krasi. Tako sam ja inio i za vrijeme diktature, pa sam iako su mi se vai izrugivali s tom "pi me vrit taktikom" sruio diktaturu" - odgovorio mi je Maek. Mi smo se poeli prepirati tko je sruio diktaturu, a on je poslije nastavio: "Vi aka ljudi moete hazardirati, ali ja kome je narod dao povjerenje moram taktizirati, i paziti da se ne prenaglimo. Jedan narod nikad ne smije igrati samo na jednu kartu, mi moramo uvijek imati dva ili tri eljeza u vatri. Zato ja prije i nisam nikada osudio Pavelia i ako se nisam slagao s metodama vae borbe, pa zato da sada osudjujem Krnjevia? Ja u utjeti i tko zna, nee li nam to jednog dana ipak dobro doi. Samo se ja bojim, da je sve uzaludno, i da nam prijeti propast. Dogadjaji e se tako razvijati nakon pobjede Engleza, da tu ni Krnjevi nee moi nita uiniti. Budunost nam je crna, vrlo crna. Hrvatska e nestati, nju e rascijepati. Kamo sree kad bi dolo do osnutka Jugoslavije, u kojom bi barem bili svi (misli Hrvati) ujedinjeni, pa bi se s ojaanim Slovencima mogli i braniti, ali u to ne vjerujem. Uspostavit e se velika Srbija s Bosnom, Srijemom, dijelom Slavonije a moda i cijelom Dalmacijom. Srbi e se onda moi obilno revanirati, pa emo ne samo ostati bez drave ve i bez naroda na onom podruju. Ostatak tj. uu Hrvatsku priklopit e novoj podunavskoj tvorevini. Evo to nam je budunost. Ako pak dodje do remia i onda nam sudbina nee biti bolja. Veliki se uvijek nagadjaju na raun malih, pa e nas onda raskomadati Madari, Srbi, Nijemci i Talijani..."

112

VEZE S TALIJANIMA

O svojim vezama s Talijanima priao mi je Maek, da su mu Talijani za vrijeme Jugoslavije ee slali ljude s razliitim ponudama ali on je to prihvaao s krajnjom rezervom zbog Dalmacije i nije se uope htio dublje uputati. G. 1935. nekako u vrijeme Strese pitali su ga Talijani da li on insistira ba na odcjepljenju i republici ili bi pristao na slobodnu Hrvatsku u vezi sa kakvom habsburkom kombinacijom. On je tada (to je bilo prije petosvibanjskih izbora) - dao svoj pristanak, ali se poslije vjerovatno radi neuspjeha u Stresi to vie nije spominjalo. Ovu ponudu mu je donio inovnik talijanskog konzulata Zaceharia (sada u mirovini), stari njegov znanac iz svjetskog rata (isti je Fiumanac) i taj je s Maekom podravao vezu i poslije sve do sloma. Nekako pred sporazumom 1.3. ponovno su Talijani uestali s ponudama i obeavali slobodnu Hrvatsku u okviru personalne unije s Italijom. Traili su da sam Maek pozove Italiju, da udje s vojskom u Hrvatsku i da zatiti hrvatski narod od srpskog presizanja. "Ja bih prihvatio personalnu uniju - veli Maek - ali tko bi istjerao Talijane iz Dalmacije, kad bi u nju uli. Osim toga nisam bio siguran, da su te ponude bile iskrene, ve mi se inilo, da im je glavna svrha bila osujetiti pod svaku cijenu sporazum, da bi mogli lake Srbe ucjenjivaii i s njima se na na raun nagoditi." Jo mi je rekao, da mu je dolazio s izvjesnim kombinacijama u vezi s Talijanima i Bombelles, ali mi o tom nije htio poblie govoriti, jer je znao, da je taj ovjek u naoj vlasti pa mu ne bi htio - kako kae nakoditi. Poslije Simovieva pua Talijani su htjeli - po prianju Maeka poto poto osujetiti ulazak Jugoslavije u rat. U tom su smislu do posljednjeg trenutka kod njega posredovali, pa se on zaista nadao, da e mu uspjeti spasiti narod od rata. Maek je uvjerenja, da je to nastojanje Talijana bilo iskreno, radi njihovog kritinog poloaja u Albaniji, jer su se bojali, da bi ih Srbi u zajednici s Grcima mogli posve izbaciti s njihove - kako veli - balkanske odskone daske. Pokuavao je vie puta dodir s Nijemcima, ali se ovi po njegovu prianju nikako nijesu htjeli

113

angairati i sve do zadnjeg asa izjavljivali, da se opstanak Jugoslavije ne kosi s njihovim interesima. Time eli opravdati svoju sporazumaku taktiku.

PRVI DODIR S BEOGRADOM

Razgovarajui o tom, kako je dolo do prvih dodira s Beogradom, rekao mi je Maek, da mu je jo u poetku diktature slao Aleksandar prof. Stranickog s izvjesnim, dakako neprihvatljivim ponudama. Kasnije je, ali jo uvijek za ivota Aleksandra, ulogu posrednika preuzeo ubai. Prije Aleksandrova puta u Bugarsku i Francusku, doao je ubai Maeku u zatvor s izvjesnim Aleksandrovim ponudama. Maek nije htio uope raspravljati i poruio je po ubaiu, da iz zatvora nee voditi nikakve politike pregovore. Na to da je aca rekao ubaiu: "No kad se vratim iz Francuske, pustit u ga iz zatvora ba da vidim, hoe li se onda dati s njim neto uiniti." ubai je - veli Maek - dao Aleksandru na svoju ruku, a toboe u njegovo ime i izvjesna obeanja, tako da je, kad je uo za atentat u Marseille-u uskliknuo: - Hvala Bogu, ve sam se bojao, da e ti, kad se Aleksandar vrati, na slobodu, aja u ret ili emigraciju.

O BOSNI

Dr. Maek je protiv granice na Drini. Veli da je taj zahtjev znak nae grandomanije. Po njegovom miljenju mi smo trebali stati na rijeci Bosni, izmijeniti ivalj, nainiti ist hrvatski teritorij, a Srbi bi na to rado pristali, jer su bili u stisci.

114

O MUSLIMANIMA O muslimanima se izraava nepovoljno. To su kako on kae - ir, rak-rana hrvatskog naroda, skroz nepouzdani i uvijek s onim koji ima vlast.

POSTUPAK U ZATOENJU

Sadajo samo ovo: S Maekom, dokje bio sa mnom zatoen, postupalo se je najljepe. Udovoljeno je u granicama mogunosti svim njegovim eljama, pa bi mu se pribavilo kad bi zaelio i ptije mlijeko. Svaki tjedan slao bi se redoviti kurir u Zagreb, bilo radi njegovih potreba, korespondencije i veza s obitelju. Osobito s njim bio je ljubazan por. Ljubo (Milo), koji se je upravo, daleko vie nego to se moglo oekivati, brinuo za sve, to je Maeku bilo potrebno. To bi i sam Maek znao preda mnom ee isticati i priznavao je da se zaista ne bi mogao na nita potuiti. Jedino je traio lijenika i radi toga pisao Didi.

RASTANAK

Na rastanku zamolio sam ga za oprotenje, ako sam kadkada bio u diskusiji estok i nepristojan, a on mi je rekao, da je vrlo zahvalan Luburiu, to me je k njemu poslao, jer sam mu tako skratio vrijeme i naglasio je, da on svoja "retanska poznanstva" nikad ne zaboravlja. To bi bilo sve. U koliko sejo to sjetim izvijestit u. Uz ustaki pozdrav Za Dom spremni!

Stara Gradika, 9.IV.1942.

115

O samom rukopisu pie gosp. Sreko Rover pod nadnevkom 15. listopada 1973.: "Ovaj izvjetaj pokojnog Vlade Singera dao je meni osobno pokojni Boo Kavran negdje, mislim, u mjesecu svibnju 1948. godine, kad smo se zadnji puta vidjeli. To je bilo u Austriji i tom prilikom je kazao da je to Singerov izvjetaj iz Nove Gradike (pogreka, trebalo bi biti Stara Gradika, pr. ur.), upuen na Eugena Kvaternika o njegovim zapaanjima dok je bio u Jasenovcu. To mi je pokojni Kavran dao prije mojeg odlaska u Njemaku u svibnju 1948. godine tako da to proitam, jer sam tom prilikom imao i dunost govoriti sa sada pokojnim Tortiem (bivi narodni zastupnik HSS-e i hrvatski ministar Janko Torti, pr. ur.), koji je bio u sklopu operacije Hrvatskog Dravnog Vodstva. Kako je pak pokojni Boidar doao do toga izvjetaja, ne znam. Pretpostavlj am da mu ga je dao Drago Jilek koji je u to vrijeme (1942. godine) bio zamjenik Eugena Kvaternika u UNS-u ili moda Ljubo Milo koji je otiao u Hrvatsku u prvoj grupi s Antom Vrbanom. Ja sam to donio medju svojim papirima iz Austrije u Italiju i to je s originala prepisao moj pokojni otac (Josip Rover, umro 1960. u Melbourne-u. Australija, pr. ur.) u logoru Fermu 1949. godine i to Vam aljem je fotokopija dotinog prijepisa a rukopis "Vlado Singer" je rukopis mojeg oca. Ja i sada imam negdje taj original, ali moete sa sigurnou prihvatiti da je ista fotokopija toni prijepis. Moj otac je to prepisao, jer sam mislio da bi bilo zgodno da to "Danica" objavi. Jednu kopiju prijepisa mojeg pokojnog oca u logoru Fermu 1949. godine mislim da sam dao fra Soldi. Medjutim "Danica" to nije nikada objavila ili se to negdje zagubilo kod fra Solde."

116

PRILOG

117

118

Maks Luburi sa svojom djecom u Valenciji (snimak ezdesetih godina)

119

Maks Luburi sa svojom djecom u Valenciji (snimak ezdesetih godina)

119

Ustaki general Maks Luburi i pukovnik Ibrahim Piri-Pjani (1896.-1977.) na grobu nadbiskupa Ivana aria u Madridu

120

S.(TJEPAN) CRNICKI

IVOT I RAD VJEKOSLAVA LUBURIA.

Vjekoslav Luburi se rodio u krnoj Hercegovini u Ljubukom dana 20. lipnja 1913. dakle godinu dana prije poetka prvog svjetskog rata. Prvih godina svoj ega ivota proivljavao je kao dijete ubiedi, u skuenim i tekim prilikama ratnih godina u prvom svjetskom ratu. Tada je vladala glad u krajevima june Hrvatske i to posebno u Hercegovini i Dalmaciji. Bilo je to koncem prvoga svjetskog rata. Nakon svretka rata ostao je Luburi bez oca, kojega je ubio srpski andar u Trebinju par dana pred Boi. Srpski andari su haraili i ubijali u to doba, i nisu bili pozivani na odgovornost. Taj dogadjaj, smrt njegovog oca najvie se usjekao u duu malog Vjekoslava, koji je uz ostale bijedne prilike ostao i bez oca. Svrivi puku kolu, nastavio je polaziti srednju kolu na irokom Brijegu. U to doba se ve znatno razmahao pokret protiv srpske zle uprave i dominacije Srba u svim hrvatskim krajevima, pa tako i u Hercegovini. U koli je mladi Luburi uz ostale djake dijelio letke i sudjelovao u demonstracijama, te je dolazio u sukob sa policijom. U tom poslu sa letacima prilino se usavrio, paje i sam poeo umnoavati letke i dijeliti ih. Bilo je tu estih progona i zatvora, te je na koncu Vjekoslav Luburi bio istjeran iz kole i bilo mu je zabranjeno polaziti bilo koju srednju kolu u kraljevskoj Jugoslaviji. Tekim srcem morali su franjevci na irokom Brijegu odpustiti iz kole Vjekoslava Luburia, koji je inae bio dobar djak i vrli hrvatski rodoljub. No, oni su bili

121

prisiljeni tako uiniti, jer je to bio nalog okupatorske jugoslavenske vlasti. Vjekoslav Luburi je tada morao napustiti kolu kao i svoj dom, radi neprestanih progona vlasti. Tada se zaputio u Dalmaciju s namjerom da se prebaci u Italiju, jer je doznao da postoji u Italiji hrvatska organizacija, koja radi i bori se za slobodu Hrvatske. Nije bilo uspjeha da se prebaci u Italiju, te se vratio natrag u Ljubuki. Tom prilikom posjetio je grob svojega oca u Trebinju, i tu je odluio da e uiniti sve mogue da se ukljui u redove onih Hrvata, koji rade za oslobodjenje Hrvatske od srbskog robstva. Nakon toga se pokuao prebaciti u Madarsku, ali nije imao uspjeha. Bio je uhvaen kod prelaza preko granice, te je bio zatvoren, i nakon toga bio je kao malodobnik vraen njegovoj majci. Tom prilikom izjavio je mladi Luburi jugoslavenskim vlastima da e se on svejedno prebaciti preko granice prvom prilikom. Tako je bio prisiljen boraviti u Ljubukom neko vrijeme, a zatim se uputio u Zagreb. Bilo je teko u to doba odrati se u Zagrebu, jer je bila oskudica, kao i velika besposlica, te je bilo teko dobiti zaposlenje. Vjekoslav Luburi se ipak zaposlio na nogometnom igralitu Gradjanskog, gdje je brzo stupio u vezu sa Hrvatima, koji su bili neprijateljski raspoloeni premajugoslavenskim vlastima, koje su provodile velikosrpsku politiku. Malo poslije toga zaposlio se na imanju Vinovrh, koje je bilo vlasnitvo Hrvatskog Radie. Tu je naao vezu sa Hrvatima, koji su imali vezu sa ustakom organizacijom. Neko vrijeme je radio na Vinovrhu, a zatim se uputio u Suboticu s namjerom da se tamo prebaci u Madarsku i da se tamo pridrui ustakoj organizaciji. Tu nije imao uspjeha, jer je bila prekinuta veza iz njemu nepoznatih razloga. Iz Subotice poao je Luburi u Baranju i traio je zaposlenje kod seljaka, i namjeravao je sam rijeiti pitanje prelaza preko granice bez iije pomoi. Naao je zaposlenje kod jednog seljaka blizu same granice i tu je upoznavao sve okolnosti, koje dolaze u obzir za prelaz preko madarske granice. Granica je bila dobro uvana od pograninih straara.

122

Ta seljaka kua, gdje se Luburi zaposlio bila je kua Hrvata, koji je bio svjestan hrvatski rodoljub, jer je Luburi naao u kui na tavanu starevianskih novina, kao i hrvatskih knjiga. Svoje namjere nije Luburi povjeravao nikomu, ve je nastojao vladati se tako da ih nitko ne otkrije, to muje i uspjelo. U istom seluje radio takodjer ijedan vlah, mladi iz okolice Nevesinja, pa je Luburi zajedno s njime iao na oruniku postaju, te su zamolili zapovjednika postaje, da im napie molbe, jer da ele ii u doasniku (podoficirsku) kolu. Ovaj je zatezao, pa im je rekao neka dodju drugi puta, jer da e dobiti pisai stroj, pa e im onda napisati molbu. Doli su i drugi puta i Luburi spominje kako je aljivo izgledao taj narednik, jer kad je udario koje slovo na pisaem stroju, obino je isplazio jezik, kao i dijete kad u pukoj koli ui pisati "i--u", To je mladi Vjekoslav Luburi opazio i to je odmah umanjila ugled dravnih slubenika u njegovim oima, jer je vidio da su neznalice i da im je brutalnost jedina odlika. Tako je upoznao i dio orunika kao i pograninu strau, te se potajno spremao na odlazak u Madarsku. Jednog dana je u dogovoru sa svojim poslodavcem, koji nije niti slutio to njegov sluga namjerava, natovario je Luburi jedna kola gnoja, i to je trebao odvesti na oranicu, koja se nalazi blizu granice. Luburi je natovario gnoj, te je ujedno stavio na stanovito mjesto svoj samokres i streljivo, pa je upregnuo konje i otiao sa kolima na spomenutu oranicu. Tu je istovario gnoj, odvezao konje i pustio ih da pasu, te je poao u jedan kanal, koji je vodio da same granice. Uzeo je svoj kaput i oruje te je zagazio u vodu obuen i poao po vodi u kanalu prema granici. Tako je sporo napredovao, ali je kanal bio usjeen, pa je tako on bio sakriven i pogranina straa ga nije vidjela. Tada je naiao neki ovjek, koji je stajao na obali kanala i zaudjeno gledao kako taj mladi obuen gaca po vodi u kanalu. To je po svoj prilici pobudilo sumnju pogranine strae, pa je straar na straarskorn tornju gledao na dalekozor i inilo mu se sumnjivo, te je opalio signalni hitac na uzbunu. Luburi je tada iskoio iz vode, te je potrao prema granici, koja nije bila daleko. Prema njemu je trala i granina straa sa psima. Kada su bili ve dosta blizu, pretrao je Luburi preko granine linije, te je pretravi oko 20 metara na madarsku stranu stao, te se spremio za obranu, jer na madarskoj strani nije bilo nikoga, pa je postojala opasnost, da jugoslavenski graniari

123

pretre na madarsko podruje i da tamo svladaju Luburia. To su oni i pokuali, ali ih je vatra iz Luburievog oruja zaustavila, a osim. toga dotrala je i madarska pogranina straa, tako da su jugoslavenski graniari morali natrag na jugoslavensko podruje. Tu je nastala svadja, jer su jugoslavenski graniari traili natrag toga mladia, jer da je ubio ovjeka. No, to nije bila istina, jer je jugoslavenski graniar bio samo ranjen. Madarski zapovjednik pogranine strae se zaprijetio da e otvoriti vatru na njih, ako silom pokuaju oteti mladia, tim vie, jer mu je dotralo i pojaanje. Tako je mladi Vjekoslav Luburi poao sa zapovjednikom pogranine strae u zapovjednitvo, gdje je nainjen zapisnik o ilegalnom prelazu preko granice. Luburi je dao pograninom redarstvu svoje podatke, da je rodom iz Hercegovine, a Madari su ga odmah oslovili "Bonjak- ogor", jer su oni vrlo potovali Bonjake. Tadaje Luburi predao naredniku i svoj samokres. Prema madarskim propisima morao je zapovjednik staviti Luburia u zatvor, dok ne dodje rjeenje od viih vlasti. Tako prema izjavi samog Vjekoslava Luburia, on se je u zatvoru tudje zemlje po prvi puta osjetio slobodnim. Nakon par dana poao je Vjekoslav Luburi iz ovog zatvora u hrvatski prihvatni logor Janka pustu. Na Janka pusti poeo je za Vjekoslava Luburia novi ivot. Bio je to ivot pun napora i samoodricanja i ivot vrlo teak. Bilo je tamo pedesetak isto takovih izbjeglih ljudi, koje su jugoslavenske vlasti progonile radi njihove borbe protiv velikosrpskog terora. Oni su se morali sami uzdravati, morali su raditi, orati, sijati, i eti, jer nisu imali nikakovih drugih prihoda. Janka pusta bio je veliki posjed, koji je bio iznajmljen, te je na tom imanju bio organiziran prihvatni ustaki logor. Osim toga to su morali raditi lanovi toga logora, morali su vriti i vojnike vjebe, kao i posebne gerilske vjebe, te odravati veze sa Domovinom, primati i odpremati izvjea, tiskati i odpremati letke u Domovinu. Vjekoslav Luburi je na Janka pusti marljivo uio vojnike vjebe, taktike zadatke, upotrebu oruja, kao i gerilsku borbu, te upotrebu svih sredstava za ruenje tiranske srpske vlasti, koja je zarobila Hrvatsku. Zapovjednik Janka Puste bio je tada Gustav Perec, a veza sa

124

Poglavnikom bio je pukovnik Servaci. Na Janka Pusti dobio je Luburi ime Maks, i tamo je postao legendarni Maks. Na Janka pustu je dolo i drugih Hrvata, a medju njima i Jure Franceti, kasniji legendarni osniva i zapovjednik "Crne legije". Takav ivot na Janka pusti, kao i takav rad odvijao se do jeseni godine 1934. t.j. do atentata u Marseillesu, gdje je pao rtvom diktator Aleksandar Karadjordjevi. Poslije atentata u Marseillesu postao je Maks Luburi zapovjednik Janka puste. Radi smrti diktatora Aleksandra Karajordjevia nastali su progoni Hrvata u cijeloj Europi, pa su madarske vlasti bile prisiljene likvidirati logor Janka pustu na pritisak tzv. Lige naroda, a zapravo na zahtjev Francuske i EngIeske. Likvidaciju je izvrio Maks Luburi, koji je predao madarskim vlastima 23 stare puke i neto streljiva. Time su se madarske vlasti zadovoljile. Strojno oruje i nove puke, te ostalo streljivo je Maks Luburi dobro sakrio, raunajui da e se to opet trebati. lanovi Janka puste bili su djelomino prebaeni u Italiju, a 18 lanova ostalo je u Madarskoj, te su bili prikriveni kao i Maks, koji je imao vezu s njima. Jedan od njih htio se prebaciti preko Rumunjske u Bugarsku, ali su ga rumunjske vlasti uhvatile i izruile u Jugoslaviju, i on je bio osudjen na smrt i justificiran u Beogradu godine 1935. Bio je to Andrij a Grediek. Maks Luburi je tada ivio kao obini emigrant u Madarskoj, te se nastanio u Budim Peti. Tu je bio jadan ivot iz dana u dan. Zaposlenje bilo je teko dobiti, te je vladala bijeda. Nekoliko Hrvata nalo se u Budim Peti, koji su doivjeli istu sudbinu kao i Maks Luburi. Oni su esto posjeivali dra Ivicu Franka, sina Josipa Franka, koji je bio predsjednik Stranke prava u Zagrebu, a sada je ivio u emigraciji u Budim Peti. On je imao skromno imanje kod Budim Pete i njemu su ti Hrvati pomagali raditi na imanju, dakako besplatno, jer ih on nije imao ime platiti. Osobito su mu pomagali raditi na dan Svih Svetih, budui da je Frank najvie uzgajao cvijee, koje je tih dana mogao unoviti.

125

Takovo stanje trajalo je oko dvije godine, a onda se je stalo mijenjati na bolje. Jugoslavija je tada vodila prijateljsku politiku sa Njemakom, te je svaki puta kad je koji jugoslavenski ministar prolazio preko Budim Pete, madarska policija zatvarala sve Hrvate, bojei se da oni ne bi izvrili atentat. Radi toga su bili svi Hrvati oprezni, te esto nisu spavali kod kue jer im se nije dalo svaki puta ii u zatvor. Preokret toga stanja Maksa Luburia na bolje dogodio se sluajno. Luburi je naao posao kod jednog veletrgovca sijenom kao pomoni radnik i tamo je radio neko vrij eme. Jedne subote kupio je poslodavac veliku koliinu sijena i nagomilao ga na gumnu s namjerom da ga prea i da proda preano sijeno. Drugi dan u nedjelju na veer spremala se oluja. Luburi je to vidio, pa je brzo sakupio nekoliko svojih prijatelja Hrvata, te su zajedno poli da zatite sijeno od kie. Oni su izvukli cerade iz sue, poto je Luburi silom otvorio vrata, i pokrili su sijeno prije nego je poela kia. Oluja je bijesnila i padala je jaka kia, a Luburievi pomonici su otrali svojim kuama. Po najveoj kii i nevremenu dovezao se gospodar autom sa svojom suprugom sav zdvojan, raunajui da mu je kia unitila sijeno. Kad je stigao vidio je da je sijeno pokriveno ceradama i nije nita oteeno. Bio je zaudjen. Maks Luburi, koji je ostao kod sijena objasnio je tada, da je on pozvao nekoliko svojih prijatelja, i oni su mu pomogli da spase sijeno od kie. Gospodar je bio iznenadjen te je zavikao: "To moe uiniti samo jedan Hrvat". Poslodavac je tada pozvao Luburia u svoj dom, kamo su se odvezli samovozom, i Luburi se tamo presvukao, jerje bio pokisnut i poslodavac ga je zadrao na veeri. On je bio pomadareni Hrvat iz Medjimurja rodom. Luburi je tom prilikom objasnio svomu poslodavcu, da je on politiki emigrant, progonjen od jugoslavenskih vlasti, te mu je objasnio politiki poloaj i stanje u Jugoslaviji. Slijedei dan preuzeo je Luburi dunost predradnika, te nije vie bio pomoni radnik. U tom poloaju radio je Luburi neko vrijeme, i njegov poslodavac je cijenio njegove savjete i njegov rad. U to vrijeme godine 1937. nastojala je madarska vlada koncentrirati pojedine vrste proizvoda, pa je tako ministarstvo za poljoprivredu osnovalo zajednicu za sijeno i slamu. Sve je bilo povoljno

126

rijeeno, a jedino bilo je teko rijeiti pitanje osobe upravitelja zadruge. Tadaje ustao Luburiev poslodavac, kojije bio vaan lan te Zajednice, i on je izjavio da ima sposobna ovjeka da preuzme poloaj upravitelja Zajednice za sijeno i slamu, i da on jami za njega. Luburi je bio pozvan na sjednicu madarskog ministarstva za narodno gospodarstvo i nakon te sjednice iziao je Luburi iz ministarstva za narodno gospodarstvo Madarske sa dekretom u depu kao glavni nakupac za Zajednicu za sijeno i slamu, za podruje cijele Madarske. Tada se pruilo iroko polje rada za Maksa Luburia. U prvom redu nije se trebao sakrivati kao prije, slobodno se kretao i mnogo je putovao, jer je to traila narav njegove djelatnosti, zatim je zaposlio sve Hrvate lanove Janka puste i dobro ih je plaao. Bilo mu je omogueno da je mogao odravati veze sa Ustakim Glavnim Stanom, kao i s nama u Domovini. Godine 1938. javio nam je Maks Luburi vijest, da je Njemaka naruila u Madarskoj 100 tisua vagona sijena i slame. On je imao uvida u tu narudbu, jer ju je on morao izvriti. Mi u domovini stvorili smo pravilan zakljuak. Tako velika koliina sijena i slame potrebna je samo za rat. To je ujedno bila potvrda naih predvidjanja, da se doista sprema rat. U domovini je tada postojala organizacija "Uzdanica" i njezina sva djelatnost bila je usmjerena prema tomu izvjeu. Nijemci kao i Madari nisu se brinuli za nikoga ve samo za sebe, prema rijeima Maksa Luburia: "Nijemci i Madari mnogo cijene moju slamu i sijeno, ali nimalo ne cijene moju Hrvatsku". Rat se naglo primicao i zapoeo najprije napadom na Poljsku, a zatim na Francusku. Nakon toga bilo je malo zatije. Pristupom Jugoslavije osovini Rim-Berlin inilo se, da e ovaj dio Europe ostati izvan sukoba, no dravnim udarom u Beogradu 27. oujka I941. sve se je izmijenilo. Tadaje bilo zabranjeno putovati najug Madarske i mogla je putovati samo vojska, koja je zaposjela obalu Drave. Maks Luburije imao dozvolu za putovanje i u tu zonu, te je odputovao u Golu, trei dan rata sa Jugoslavijom. Tu je ekao i tu je sluao na krugovalu proglaenje Nezavisne Drave Hrvatske. Nakon toga je obukao ustaku odoru, te je naoruan strojnicom preao u opinu u Goli. Madarski narednik htio ga je razoruati i prijetio je oruani sukob. No narednik se nije usudio, ve

127

je upitao svojega majora. Ovaj je odgovorio naredniku: Pustite ga u miru, oni su proglasili svoju dravu i to je njihov teritorij. Luburi je istraivao kako bi mogao prijei preko Drave u Hrvatsku. Prevoznog sredstva, amca nije bilo. Nije drugo preostalo, ve je Luburi bio prisiljen verati se preko konstrukcije sruenog eljeznikog mosta preko Drave. Tekom mukom je to uspjelo i Luburi se uputio u prvo selo, koje je vidio. Tu je sastao jednog seljaka, koji se prestraio i zaudio, jer takove odore nije jo vidio. Luburi ga je upitao ima li etnika u selu ili u okolici. Seljak je izjavio da su bili i da su pred dva dana nestali. Nadalje je Luburi upitao seljaka, da li postoji seljaka zatita. Seljak je odgovorio da postoji, na to je Luburi zatraio od seljaka da ga odvede do zapovjednika mjesne seljake zatite, to je seljak i uinio. Tada je Luburi odredio zapovjedniku mjesne zatite da Zatita preuzme vlast, da se brine da bude mir i red, dok ne dobije daljnje odredbe. Nakon toga se Luburi uputio u Koprivnicu, gdje su mjesne ustake postrojbe ve preuzele vlast i pazile da bude red i mir. Tako se Vjekoslav Luburi nakon dugog izbivanja vratio na tlo oslobodjene Hrvatske. Doavi u domovinu nije bilo vremena niti jedan dan za odmor, jer je bilo potrebno organizirati sve iz temelja. Da se odri mir i red bilo je potrebno organizirati upravnu vlast, kao i vojnu vlast, jer je bio opi rat u Europi. Ta dunost zapala je Vjekoslava Luburia, te je on organizirao ustake pripremne bojne, koje su odmah poslane na Kordun i u Bosnu gdje su srpske etnike bande vrile pljake i pokolje. Ve prvih dana nakon kapitulacije Jugoslavije, poela je akcija srpskih etnika u Bosni i Hercegovini. Njemaka vojska je jurila dalje na jug Balkana u Grku, koju je pregazila, a iza tih snaga ostala je praznina, i tu situaciju su iskoristili srpski etnici za svoje razbojnike podvige. Hrvatska drava nije mogla organizirati svoju vojsku dok nisu okupatorske sile t.j. Njemaka i Italija priznale hrvatsku dravu. Tada se tek poela organizirati hrvatska vojska. Tih prvih dana vodile su se borbe sa srpskim etnicima u Bosni i Hercegovini i Luburi je tada kao satnik sudjelovao u tim borbama. Objavom rata Rusiji sa strane

128

Njemake pridruila se etnikoj gerili i komunistika partizanska gerila, koja je dobila vodstvo iz Srbije, te je koristila sabotau talijanske okupatorske vojske, koja je bila smjetena u Hrvatskom primorju, Dalmaciji i Hercegovini, kao i dijelu Bosne. Za suzbijanje gerile u Hrvatskoj bila je organizirana Crna legija pod vodstvom pukovnika Jure Francetia, te ustaka Obrana, kojuje organizirao Vjekoslav Luburi. Luburi je tada organizirao logor u Jasenovcu, gdje su bili smjeteni svi oni, koji su pomagali etniku i partizansku gerilu. Nakon toga morao je Luburi napusti poloaj upravitelja logora, jer je preuzeo zapovjednitvo junog fronta na Ivan planini, te je zapovijedao vojnim zborom i upravljao djelatnostima na junom frontu, kojega su stvorili zapadni saveznici zajedno sa komunistikom partizanskom gerilom. Taj front drala je hrvatska vojska pod zapovjednitvom Vjekoslava Luburia do opeg povlaenja hrvatske vojske na koncu rata. Povlaenjem Crne legije sa Drine u Podravinu u cilju da se Hrvatska zatiti sa sjevera od napada ruskih snaga, nastala je pukotina na Drini i to su iskoristile srpske etnike snage, te su prodrle u Bosansku Posavinu. Bio je to Drinski korpus pod zapovjednitvom "vojvode" Pavla Djuriia, koji se je namjeravao probiti na Kordun i time razdvojiti hrvatske vojne snage. Srpske snage su doprle do Lijeva polja, te su u selu Doline izvrile pokolj hrvatskog stanovnitva, i u tom selu je bilo ubijeno 500 ena i djece. Luburi je sa hrvatskim vojnim snagama zaposjeo cestu Gradika-Banja Luka i tu je izgradio bunkere, te je ekao navalu Srba. Hrvatske vojne snage brojile su 9 tisua vojnika ustake Obrane, kojima su se pridruile mjesne ustake postrojbe od oko 3 tisue vojnika. Luburi je imao i motorizaciju tankova, kojom je zapovijedao general Pavlovi. Srpski Drinski korpus brojio je 39 tisua vojnika, a ovima su se priduile i rulje pljakaa od vie tisua ljudi. Zapovjed generala Luburia glasila je: "Linija bunkera uz cestu Gradika Banja Luka ima se drati uz svaku cijenu." Rano u jutro poela je navala Srba, ali je bila zaustavljena. Na nekim mjestima bila je linija probijena, ali su te pukotine bile zatvorene od motoriziranih jedinica. U toku borbe stiglo je pojaanje od 3 pukovnije jurinika i nakon strane borbe bile su srpske etnike snage razbijene i unitene. Topnitvo hrvatske Obrane branilo je prelaze na rijeci Vrbasu i sprijeilo je da nisu

129

partizanske snage mogle doi u pomo srpskim etnicima. Srpske etnike snage bile su podpuno unitene. To su bile one etnike snage, koje su izvrile pokolj u Posuju i u ostalim dijelovima Hercegovine, pod vodstvom zloglasnog koljaa popa Djuriia, koji je bio u ovoj bitci zarobljen. Bilo je to u oujku godine 1945. u vrijeme kad je rat ve bio praktiki izgubljen. General Luburi se vratio nakon te pobjede natrag na Ivan planinu k svojim jedinicama, gdje je bio do opeg povlaenj a hrvatske voj ske. Prije samog povlaenja hrvatske vojske sazvao je Poglavnik vijee dravne vlade i vojnog stoera, gdje se je imalo odluiti da li da se organizira zadnja bitka kao i na Krbavskom polju godine 1493. ili da se hrvatske vojne snage povuku i predaju zapadnim saveznicima. General Luburi bio je takodjer pozvan, te je doputovao zrakoplovom, koji se spustio u Zagrebu na uzletitu gdje je bilo mnogo rupa od bombardiranja, te je tom prilikom Luburi zadobio potres mozga, i nije mogao prisustvovati toj odluujuoj sjednici. Poznato je da je Luburi bio protiv povlaenja i zastupao je stanovite da se Hrvatska vojska bori do zadnjega vojnika. General Luburi je za par dana toliko prizdravio da je mogao organizirati povlaenje vojske, te je u samom povlaenju bio imenovan glavnim zapovjednikom hrvatske vojske u povlaenju. On je zapovijedao skupinom vojske, koja se povlaila iz Zagreba preko Zidanog mosta i Celja na Dravograd. Partizanske snage su nadirale sa strane Ljubljane u namjeri da presijeku odstupnicu hrvatskoj vojsci i onim Hrvatima, koji su se povlaili sa vojskom. Luburi je poslao 9 bojna Obrane da sprijei nadiranje srbokomunistikih partizana. Tih 9 bojna Obrane izginulo j e, ali nij e partizanima uspj elo sprij eiti povlaenje hrvatske vojske. Na putu izmedju Zidanog Mosta i Celja dao je general Luburi unititi sve teko oruje, jer se nije moglo dosta brzo povlaiti. Tako se stiglo do Celja. Iz Celja je Luburi odpremio hrvatsku vojsku do austrijske granice i tako izvrio nalog Poglavnika i hrvatske dravne vlade. Prije samog povlaenja izjavio je general Luburi Poglavniku, da e on izvriti nalog i da e vojsku odpremiti do austrijske granice da se preda saveznicima, ali da se sam osobno ne e predati.

130

Od same austrijske granice vratio se general Luburi natrag u Hrvatsku. Sa ostalim vojnicima, koji se nisu povlaili sastavio je Luburi gerilske jedinice, koje su u Domovini nastavile borbu nakon predaje i izruenja hrvatske vojske srbokomunistima. Luburi je boravio nakon katastrofe hrvatske drave i hrvatskog naroda u domovini Hrvatskoj pune tri godine u borbi protiv okupatora srbokomunista. Borbe su bile sve tee, Jer su srbokomunisti sve vie uvrstili svoju vlast. Godine 1947. organizirao je Luburi napad na logor Gradiku s namjerom da oslobodi one Hrvate, koji su tamo bili zatvoreni, ali je tom prilikom bio ranjen, te je borba morala biti prekinuta. Njegovi borci su ga odnijeli sa bojita, jer je bio ranjen u koljeno. Izlijeiti se nije mogao, jer su bili esti progoni i pokreti, te su ga njegovi suborci prebacili u Madarsku gdje je imao vie mira. Pod takovim boljim prilikama izlijeio je Luburi ranu. Kad se osjetio prilino dobro, uputio se do svojega prijatelja u Budim Petu. U stanu toga prijatelja bila je samo njegova supruga, jer je on bio ve ubijen od komunista. Komunisti su stavili njoj u stan jednu pijunku, koja je odmah telefonirala policiji, im je Luburi uao u kuu. Policija je doskora stigla u samovozu i Luburi je njih doekao i poubijao, te je sjeo u njihov samovoz i odvezao se na zapad. Tako je stigao do Niiderskog jezera blizu austrijske granice, te je ostavio samovoz u ikari, i pjeke se uputio u Be. U Beu nije znao kako su razdijeljene okupacione zone, te je zapao u rusku zonu. Na drugoj strani ulice bila je francuska okupaciona zona. Ruskoj policiji bio je Luburi sumnjiv, pa su ga htjeli uhapsiti. Tada se Luburi poklao sa Rusima na ulici, te su mu Rusi u borbi svukli ak i kaput, ali im se on ipak izmaknuo i prebjegao preko ulice u francusku okupacionu zonu. Tu se predao francuskoj policiji i izjavio je da je madarski asnik i da je pobjegao od komunista. Francuski asnici su ga pitali da li hoe ii u francusku legiju, a on im je rekao da hoe. Oni su mu rekli da ne mora odmah ii, ve kad stigne na tlo Francuske, onda se moe odluiti konano. Nakon nekog vremena proputovao je Luburi sa jo dva madarska asnika preko engleske okupacione zone iz Bea preko Klagenfurta, i Lienza u Innsbruck u francusku okupacionu zonu, a odatle u Francusku. U

131

Francuskoj je bio u jednom logoru 10 mjeseci, a zatim je poao na jug s namjerom da se prebaci preko Pirinejskih planina u panjolsku. U Pirinejima je bio Luburi uhvaen od panjolskih vlasti i odpremljen u logor Karabanchel u Madridu. Tu je izjavio da je on hrvatski general Vjekoslav vitez Luburi. To nije mogao dokazati, jer je imao krive isprave, a nitko ga nije tamo poznavao, pa mu panjolske vlasti nisu vjerovale. On je boravio u lom logoru, dok nije doao fra Branko Mari, koji je svjedoio da je to doista general Vjekoslav Luburi. Tada je general Luburi dobio pravo boravka u panjolskoj i tada smo mi stupili u vezu s njim. Od tog doba poinje rad Vjekoslava Luburia na okupljanju hrvatskih snaga u emigraciji te organiziranju istih za onaj as kad bude opet mogue proglasiti hrvatsku dravnu samostalnost kao i 10. travnja 1941. To se trebalo postignuti prosvjetnim i politikim radom u emigraciji, te organiziranjem svih hrvatskih snaga u domovini i emigraciji, jer e taj dan osvanuti neminovno u skoroj budunosti. U tu svrhu osnovao je Vjekoslav Luburi tiskaru Drinapres u panjolskoj i tiskao je DRINU, asopis za odgoj sa rodoljubnim i povijesnim tivom, te je izdavao i novine OBRANA, koja je izlazila redovito svakog mjeseca. Uz to je povezao sve hrvatske asnike i borce, te je u emigraciji nastavio radom organizacije pod imenom "Hrvatski Narodni Odpor," koja organizacija je osnovana godine 1944, na Ivan planini sa odobrenjem Poglavnika i hrvatske dravne vlade. Taj rad se je razvijao uz mnoge potekoe podporom hrvatskih rodoljuba, koji su materijalno i moralno podupirali rad svoga zapovjednika. U suradnji i podpori se najvie isticao Rudolf Eri iz U.S.A. i Vlado imunec iz Canade, kao i Stipe Brbi iz Australije. General Luburi bio je poznat kao general Drinjanin, te je u panjolskoj preveo na hrvatski jezik djelo generala Diaz de Villegas "Politiki rat" i "Revolucionarni rat," a napisao je mnogo strunih kao i povijesnih lanaka. Godine 1968. se poeo rairivati rad, te je Vjekoslav Luburi imenovao koordinatora H. N. Odpora, koji je trebao biti veza izmedju svih skupina Hrvata u emigraciji. U poetku razvoja toga rada bio je

132

izvren atentat na generala Luburia, organiziran od strane srbokomunistikih vlasti, koje su uspjele infiltrirati ubojicu u blizinu Luburia, te (ga) je ubojica uspio liiti ivota.. 69

---69 Ilija Stani, Hrvat po nacionalnosti, po zanimanju kriminalac, opisao je (prema snimci na magnetofonskoj traci, koja se uva u Arhivu bive "Slube Dravne Bezbjednosti" BiH) kako je 20. travnja 1969. ubio Maksa Luburia. "Ustao sam, nisam vie mogao da leim. Pregledao sam sve stvari da neto ne zaboravim. Opet se znojim. ivci mi rade. Siem dole, pokucam. Maks mi otvori: `Dobro jutro generale, kako ste spavali?' `Dobro, dobro' kae on. Deset i dvadeset i pet. Sin mu Toni Luburi donio novine i ode u crkvu. Maks mi trai da mu skuham kavu. Kava gotova za tri minute. Praak koji sam dobio bio je lo. Rastopio se u kesici koju sam drao za pojasom. Morao sam prstom da ga maem na oljicu. Ruke sam prao pet puta. Uzmem eki, koji sam donio iz sobe, stavim ga za pojas i odnesem generalu kavu. Dvadeset i pet do jedanaest. Maks pije kavu. Ja drim eki u pantalonama. Pije. Nita. Popi sve i nita. Odnesem olju u kuhinju. Izvadim eki i stavim ga na sudoperu. Hteo sam da odem u sobu po tanglu. Jebem ti praak! tangla je najbolji lek, kao za Hrvoja Ursu u Frankfurtu. U deset do jedanaest Maks me zove:'Ilija, meni je zlo!' Vidim pocrnio kao zemlja. Die se i povraa. Povedem ga u kujnu na esmu. On povraa u sudoperu, a ja mu rukom pljuskam vodu po licu. U tren uzmem eki i lupim ga po elu: -Tup! Maks pade kao svea. Mislio sam vie se dii nee. Kad me on pogleda kao zver. Zamahnem opet ekiem, a on die ruke da se zatiti. Ja viknem: `Majku ti jebem ustaku. Ovako si ti maljem ubijao decu u Jasenovcu! Vidi ta te eka!' Pogodi ga eki kroz prste u elo. Pue lobanja. Izvuem eki iz glave i okrenem se. Odem do vrata da proverim da li sam ih dobro zakljuao. Kad se vratim u kujnu, Maks ustao i dahe kao ivotinja. Sto kila u njemu. Uzmem onu tanglu, pa ga raspalim po elu. Pue glava kao lubenica. Krv se rasu po kuhinji. Maks tresnu dole kao da je pao sa sto metara visine. Puknem ga jo jednom. On se umiri. Umotam ga u deku. Maks oteao, jedva ga dovuem pod otoman. Fino sam ga spakovao da ga brzo ne nau. Da panjolska policija pomisli da je kidnapovan. eki i tanglu bacim u magacin. Presvuem se brzo, izadem na ulicu i uzmem taksi za Valensiju: `Koliko kota do grada' pitam `Tristopedeset pezeta' kae takstista. `Evo ti pet stotina, ja astim!' U osam sati i pet minuta uvee sa eleznike stanice posalo sam telegram `bratu' u Konjic: 'M.(aks) nikad vie!'."(Marko Lopuina, Ubij blinjeg svog. Jugoslovenska tajna policija

1945-1955. NIP "TV Novosti" Biblioteka "Revija 92", Beograd, 1996., s. 301302.)

133

134

****

NAPOMENE UZ OVO IZDANJE

Maek je u razdoblju od smrti Stjepana Radia do proglaenja Nezavisne Drave Hrvatske bio nesumnjivo politiki voa najveeg dijela hrvatskog naroda. To je razlog da je o njegovu ivotu i o njegovim politikim shvaanjima vano svako svjedoanstvo bez obzira bilo ono od njegovih istomiljenika ili protivnika. U tom smislu su o njegovu zatoenitvu tijekom NDH donesena sjeanja dvojice ustaa Maksa Luburia i Vlade Singera. Dakako da su radi objektivnosti o tom dijelu Maekova ivota donesene i uspomene samoga Maeka. Sva se ta svjedoanstva donose kao grada, a utvrdivanje njezine istinitosti preputeno je daljnjem objektivnom povijesnom istraivanju. Treba posebno istaknuti da se u svezi s Luburievim svjedoenjem donosi i njegova biografija od jednoga njegovog politikog istomiljenika. Luburi je poznat kao najodgovornija osoba za nedjela ustakog reima i taj njegov ivotopis donosi se samo zbog boljeg upoznavanja nekih manje poznatih detalja iz njegova ivota. l. Maekova sjeanja donesena su prema hrvatskom izdanju nj egovih uspomena. Autorska prava na ovo Maekovo djelo ima Hrvatska seljaka stranka i ovom prigodom zahvaljujem gospodinu Zlatku Tomiu na doputenju da prenesem u cijelosti Maekovo poglavlje o njegovu zatoenitvu tijekom Drugoga svjetskog rata. 2. Luburieva sjeanja na Maekovo zatoenitvo donesena su iz vee cjeline, koja je objavljena pod naslovom Prigodom smYti Tlladka Maeka u listu "Obrana", koji je Luburi izdavao u Madridu kao "Glasilo hrvatskog narodnog odpora". Ta su njegova sjeanja poela izlaziti u drugom goditu "Obrane" i to u trobroju 15-16-17. za srpanjkolovoz-rujan 1964., str. 7. Iz tog dijela prenesen je samo Luburiev., uvod. Iz slijedeeg nastavka u "Obrani", godite III. za godinu 1965 broj 26, str. 6.-7. prenesen je samo onaj dio koji se odnosi na Maeka. Dalje su prenesene integralno Luburieve uspomene i to kako slijedi:

135

"Obrana", III/1965., br. 27., str. 7.; III/1965., br. 28., str. 7.; IV/1966., br. 29., str. 7.; IV/1966., br. 30.-31., str. 15.-16.; IV/1966., br. 32.-33., str. 14.15.; IV/1966., br. 35.-36., str. 14.-15. U slijedeim brojevima "Obrane" nisu se vie pojavili nastavci Luburievih uspomena. Izvornik ovoga teksta dao mi je na koritenje A. G. na emu mu se srdano zahvaljujem. 3. Vlado (Vladimir) Singer, podrijetlom idov, roen je u Virovitici 21. listopada 1908. a ubijen od ustaa u logoru Stara Gradika u listopadu 1943. On je bio izmeu dva rata istaknuti hrvatski nacionalist. U Zagrebu je svibnju preuzeo voenje Osobnog odjela u Glavnom ustakom stanu. (Usp. Tko je tko u NDH. Izd. Minerva, Zagreb, 1997., s. 359.) Nino krabe u biografiji Vlade Singera navodi kako je on o svom boravku u zatoenitvu s Maekom "ostavio opiran zapis, naalost izgubljen". (Andrej Maek - Nino krabe, Maek izbliza. Izd. Disput, Zagreb, 1999., s. 268.) Tekst Illado Singer o drw Illadku Maeku objavljen je u asopisu "Republika Hrvatska" (Buenos Aires), godite XXIV. za travanj 1974., br. 97., str. 62.-84. Taj dokumentarni materijal donesen je u cijelosti tako da nije izostavljen ni uvodni komentar urednitva asopisa kao ni dodatna napomena istog urednitva. Autentinost Singerova prianja nitko nije doveo u sumnju. Prije njegova objavljivanja (u asopisu "Republika Hrvatska") povjesniar Jere Jareb je u svojoj knjizi Pola stoljea hrvatske politike (1960.) donio ovu biljeku: "Singer je Maekovo prianje o tome i o drugim stvarima natipkao na jedanaest stranica dvostrukog razmaka.Te su biljeke sauvane i donesene u emigraciju 1945. Radi opreznosti s posljednje je strane istrgano Singerovo ime. Imao sam prilike proitati te biljeke poetkom 1947., kad sam bio na lijeenju u bolnici u Klagenfuriu. Donio mi ih je veleasni Zec, tajnik nadbiskupa aria. On mi ree, da je te biljeke donio u emigraciju i predao mu ih g. Ivo Bogdan. Veleasni Zec je kasnije tragino zavrio u vicarskoj, i vjerujemo, da su te biljeke sauvane u njegovoj ostavtini." (s. 12.). 4. Prilog ivot i rad Tljekoslava Luburia, koji je napisao ustaki pukovnik "S.(tjepan) Crniki" objavljen je u asopisu "Drina", koji je tiskan kao poseban broj bez oznake mjesta, godine i broja izdanja. (s. 7.18.)

136

Svi navedeni radovi doneseni su bez lektorskih zahvata. Ispravljene su samo oite tiskarske pogreke.

Zahvaljujem na upozorenjima svima onima koji su prije tiskanja proitali moj uvodni dio.

I. MUI

137

138

BILJEKA O PRIREIVAU

Ivan Mui roen je 14 rujna 1934. u Solinu. Klasinu gimnaziju zavrio je u Splitu 1953. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1958. Godine 1967. bio je delegat Katolike crkve u Hrvatskoj na Svjetskom kongresu katolikih laika u Rimu. Do svretka 1971. branio je kao odvjetnik optuene u vie politikih procesa (u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini). Na poetku 1972. protiv Muia je u Splitu kreiran politiki proces, koji je zavrio u ljetu 1975. oslobaajuom presudom zbog pomanjkanja dokaza. Mui je objavljivanjem zapoeo kao srednjokolac. Objavljivao je lanke i studije u raznim novinama i asopisima. Od povijesnopolitikih spisao tiskao, kao zasebne knjige: Razmatranja o povijesti Hrvata, Split, 1967; Hrvatska politika i jugoslavenska ideja, Split, 1969; Izrael i Antikrist, Split, 1970. Muieva su znanstvena djela: Katolika crkva Stepinac i Paveli, (I. izd., Katolika crkva u Kraljevini .Iugoslaviji, Crkva u svijetu, Split, 1978; Paveli i Stepinac, Split, Logos, 1991; II. izd., Dominovi, Zagreb, 1997); Stjepan Radi, I. izd., vlast. naklada, Split, 1980; II. izd., Hrv. knji. drutvo sv. irila i Metoda u Zagrebu, Ljubljana, 1987; III. izd., NZ Matice hrvatske, Zagreb, 1988; IV. izd., NZ Matice hrvatske, Zagreb, 1990; Hrvati i autohtonost (Podrijetlo i pravjera Hrvata), I. izd., NZ Matice hrvatske, Zagreb, 1989; II. izd., NZ Matice hrvatske, Zagreb-Kai, Split, 1991; III. izd., Accademia Archeologica Italiana, Roma, 1994; IV. izd., Iberia, Split, 1996; V. izd., Dominovi, Zagreb, 1997; VI. izd., Dominovi, Zagreb, 1998; Masonstvo u Hrvata, I. izd., Crkva u svijetu, Split, 1983; II. izd., Crkva u svijetu, Split, 1983; III. izd., Crkva u svijetu, Split, 1984; IV. izd., NZ Matice hrvatske, Zagreb, 1989; V. izd., dopunjeno dokumentacijom (Masoni u Hrvatskoj 19181967. Orbis, Split, 1993.), Verbum, Split, 1997; Hitler i Izrael, I. izd., Iberia, Split, 1995; II. izd., Orbis, Split, 1997.

139

Mui je priredio izdanja sljedeih djela: O Spengler, ovjek i tehnika, Laus, Split, 1991.; A. S. Nilus, Protokoli sionskih mudraca, Biblioteka Graa, Split, 1999.; Lav XIII- J.J. Strossmayer, O sekti masona, Matica hrvatska Split, Split, 1999.; Hrvatska kronika 5471089, Matica hrvatska Split, Split, 1999.,(dva izdanja); Maek u Luburievu zatoenitvu, I. izdanje, Matica hrvatska Split, Split, 1999., II. izdanje, Laus, Split, 1999. Svako djelo Ivana Muia nov je pristup najosjetljivijim temema moderne hrvatske povijesti. U jednom razgovoru za Glas koncila, u svibnju 1988. ki Stjepana Radia prof. Mira Kouti, rezimirajui literaturu o svom pokojnom ocu, ocijenila je da je do sada, u historiografiji, Radia najbolje uspio shvatiti na poznati povjesniar Ivan Mui. Prof.dr. Mate Sui u Pogovoru VI. izdanju Muieve knjige Hrvati i autohtonost zakljuuje: Mui spada meu one koji se ne zadovoljavaju samo nabrajanjem naslova i imena autora, nego esto uspjeva do sri iz izvora iscijediti ono to se uope moe. A to trai mnogo znanja, strpljenja i vremena. Prof. Bogdan Radica smatra Muia najveim naim suvremenim politikim povjesnikom (Hrvatska revija, XXXVII/1987, 3,453).

140

KAZALO OSOBA A Ahmeti, Musa 7 Aleksandar I. Karaordevi 109, 114, 125 Aleksi, pukovnik 72 Altarac, zastavnik 68 Andri, Ivo 11, 12 Aufsenegg 96 B Babi, Ivo 78 Babi, Mijo 61 Baljak, Ventura 71 Barbari, Jakov 53 Basler, uro 8 Batovi, ime 10 Edmund 36 Batui, Krunoslav 59, 79, 83 Belak, Dragan 37, 51, 54 Beloevi, Oto 49, 51 Bogdan, Ivo 136 Bombelles, Josip 113 Bokovi, Ivan 12 Brbi, Stipe 132 urii, Pavle 129, 130 E Eri, Rudolf 132 F Farolfi, Ivan (Ivanko) 51, 53 Ferjani, Boidar 15, 16 Filipovi, Miroslav 73 Franceti, Jure 125, 129 Frank, Ivan (Ivica) 23, 125 G Gelije (Aulus Gellius) 10 Gencije, ilirski vladar 10 Glaise von Horstenau, Goring, Herman 65 Grediek, Andrija 125 Gubec, Matija 63, 76 Gunjaa, Stjepan 10 H Hadijahi, Muhamed 11 Hebrang, Andrija 75

Brekalo, fratar 73 Breyer, Mirko 22 Broz, Josip-Tito 26, 28, 47, 48, 49, 52, 82 53, 88, 98, Budak, Mile 14, 19 C Campbell. Ronald 112 Ciliga, Ante 18, 20, 28 Cincar Markovi, Aleksandar 98 Crniki, Stjepan 136 Cvek, narednik 59 Cvetkovi, Dragia 95, 98 Cviji, Jovan 8, 1 l, 12 Cvrtila, Marijana 29 irkovi, Sima 12 D Delorko, Olinko 8 98, 99, 100, Devi, Ivan-Pivac 71 Devi, Krunoslav (Kruno) 43, 44 Dragojlov, Fedor 27 Dujmovi, Tihomir 28, 29 Dvornikovi, Vladimir 7, 8, 10, 12, 13, 116 101 I

Herceg, Danica 68 Herceg, Mile 68 Hitler, Adolf 21, 36, 50, 51, 100, 101, 111

Ipa, Mijo 51 J Jareb, Jere 24, 28, 136 Jelai, Josip 63 Jesih, Pavao 51 Jilek, Drago 116 Jonji, Tomislav 26 K Kai Mioi, Andrija 14 Kamber, Dragutin 20 Kapetanovi, Ahmed 71 Karaordevi, Pavle 88, 97,

Kardum, Stanko-Kikan 68 Karlovi, David 22 Kasche, Siegfried 36 Kavran, Boidar (Boo)

14, 15

Kemfelja, uro (uka) 59, 78 Kisi-Kolanovi, Nada 23

141

Klai, Nada 15 Kojentinski, kapetan 23 Konstantin Porfirogenet 9, 15 Kopinovi, Sinia 64, 65 Kouti, August 51 (Draa) 48, 53 Kovaevi, Zvonimir (Zvonko) 59, 79, 83

Marojevi, student 72 Mataja, Josip 36, 41, 42, 68 Matkovi, satnik 42 Metrovi, Ivan 21, 25 Mihailovi, Dragoljub Mihalji, Rade 12 Miki, ivko 8

Kovai, Hinko 49, 51 92, 94, 115, Kremzir, Ljubomir (Ljubo) 22 Kremzir, Sreko 23 Krizman, Bogdan 20 Krndelj, Ivan 49 54, 65, 82, Krnjevi, Juraj 57, 59, 85, 94, 102, 103, 108, I 11, 112 Krstulovi, Vojko 52 Kurelac, Fran 12 Kutuzov, Mihail Ilarionovi 77, 78 Kvaternik, Eugen-Dido 18, 23, 39, 42, 64, 115, 116 Kvaternik, Slavko 22, 23, 78 L 116

Milo, Ljubo 38, 39, 41, 45,

Mieti, Roko 54, 55 Mosner, Stipe 22 Mokov, Ante 19, 43, 44, 53, 85 Mufti, Ismet 21 Murvar, Vatroslav 19 Mui, Ivan 9, 23 N Naletili, Boo 44 Napoleon I. Bonaparte 10, 77 Nedi, Milan 36, 82 Nikoli, Vinko 27

Leovac,

Kosta

63

Nixon,

Richard

52

Lipovac, fratar 73 Livije, Tit 10 Lonar, Budimir 31 Lopuina, Marko 133 Lorkovi, Ivan 24 Lorkovi, Mladen 25, 27, 51 Luburi, Toni 133

Novak, Viktor 16, 17 Nui, Viktor 31 O Omamovi, A. 71 Orani, Ivan 22 Otri, Olga 10 P

Luburi, Vjekoslav-Maks 23, 36-38, 41Pannvitc (Panwitz), Helmut von 66, 67 45, 94-96, 115, 121-133, 135, 136 Lukan, Marko Enej 17 Lukas, Filip 7 22, 23, 24, LJ 12 Ljeki, Ante 29 M Maek, Andrej 36, 37, 42, 44, 45, 53, 55, 136 Maek, Vladko 18, 19, 57-70, 73-85, 8790, 95-102, 105-1 15 , 135, 136 Mali, Franjo 52 Mandi, Dominik 63 Mandi, Nikola 10 Paali, Ivi 33 Pai, Nikola 82 Paveli, Ante 18, 19, 20, 21, 58, 60, 61, 82, 96, 108, 110, 1 Paveli, Mara 23 Pavlek, Mihovil Mikina 52 Pavli, Andrija-Jandro 37 Pavlievi, student 72 Pavlovi, Marko 73 Perec, Gustav 124 Perme, Franc 29 Pernar, Ivan 51, 54, 55, 57, 58 Perovi, Ivo 98

Manoli, Josip 31, 32 Marcon, Giuseppe Ramiro 21 Mari, Branko 132 Mari, Zdravko 8 Markovi, Ante 31 142

Peelj, Branko 51, 54, 55 Peelj, Melita 54, 55 Pei, Petar 98, 99, 100 Petar II. Karadordevi 52 Pezelj, Stjepan 53

Piili, bojnik 69, 72, 73 Pittard, Eugen 7 Poar, Petar 19, 22 Pribani, Milan 79, 83 Pribievi, Svetozar 82 R Radi, Stjepan 19, 57, 59, 63, 76, 84, 106 48; 49, 50, 51, Raji, Ivan 43 Reberski, Josip 55 Reni, Jozo 33 Roosevelt, Franklin Delano 30 Rover, Josip 116 Rover, Sreko 89, 116 S Sagrak, Darko 7 33 Sari, Mate 42, 68, 69 Servatzy (Servaci), Vjekoslav 125 Simovi, Duan 101, 102 Singer, Vladimir (Vlado) 22, 23, 40, 44, 82, 87, 89, 116, 135, 136 Sliepevi, student 72 Smoljan, Baria 51, 54, 55 U 53

ufflay, Milan 7 utej, Juraj 102 T Tabor, J. 28 Toma Arhiakon 15, 16, 17 Tomai, Dinko 8, 14, 15 Tomai, Ljudevit (Lujo)

Tomi, Zlatko 135 Tomi, Viktor 36, 65 Tor, Ivan 45, 46 Torbar, Josip 51, 54, 55 Torti, Janko 1 10, 116 Trebjeanin, arko 8 Tuman, Franjo 29, 31, 32,

Urbi, Boris 54 V Vasilj, Stanko 42, 44 Veber, satnik 71 Vinski, Zdenko 22 Voki, Ante 50, 51

Soldo, fratar 116 Sopta, Marin 32 Staljin, Josif Visarionovi 24, 30 Stani, Ilija 133 54, 85 Stankovi, Radenko 98, 99, 100 Starevi, Ante 12, 21, 106 Stepinac, Alojzije 53 Stier (tir), Ivan 18 Stipeti, Vera 91 Stranicki, profesor 114 Suton, Marko 52 arini, Mario 52 egvi, Kerubin 16 imi, Franjo 69, 71 imunec, Vtado 132 imunovi, Dinko 11 korjanec, Katica 45 krabe, Nino 37, 42, 44, 45, 53, 55, 136 porer, Dragutin 27 ubai, Ivan 52, 85, 97, 98, 101, 114 (Priredila:Nada Vrsalovi) W

Voki, Ljilja 32 Vrani, Vjekoslav 27 Vrban, Ante 116 Vukovi, Boidar-Bao 51, Vutuc, Mirko 75

Wagner (Vagner), Karlo 75 Z Zec, sveenik 136 Zeli, Benedikta 9 Zidari, Josip 10, 14 Zrno, David 74 ani, Milovan 22

143

SADRAJ

Dravotvornost dinarskih Hrvata (I. Mui) ......................... 7 Opet zatvor (V. Maek) ......................................................... 35 Prigodom smrti Vladka Maeka (V. M. Luburi) .................. 57 O dru Vladku Maeku (V. Singer).......................................... 87 Prilog ..................................................................... 117 ivot i rad Vjekoslava Luburia (S. Crniki)........................ 121 Napomene uz ovo izdanje (I. Mui) .................................... 135 Biljeke o priredivau......................................................... 139 Kazalo osoba (N. Vrsalovi)................................................ 141

144