I. DIO - VRŠNJACI DARMSTADT Cijelim putem, pa i danima koji su mu prethodili postavljao si je niz pitanja.

Ne pitanja iz straha, već pitanja zabrinutosti: kako će se snaći, kako komunicirati minimalnim školskim znanjem jezika, na kakvu će sredinu naići, kakva će razumijevanja steći i kakav će biti odnos prema njemu? Jer putovao je tamo i u vrijeme kada su to sam rijetki i odabrani mogli na legalan način. Mlad i neiskusan pošao je na put pun neizvjesnosti ali odlučan u svojoj nakani da stekne nova saznanja, znanja i iskustva. Bio je upozoren na njemačke ljudske karakteristike, hladnoću i poslovnost bez emocija. Bio je upozoren i na razna djelovanja emigracije, pa se u mislima stalno vraćao korektnim riječima službenika kod preuzimanja putovnice: “Svagdje ostani pošten, marljiv, nadasve pažljiv i oprezan, ali ne zaboravi tko si!” Takva su tada bila vremena. Sebi je obećao da će se to dobronamjernog savjeta pridržavati. Djetinjstvo, nekad veselo, nekad tužno, ali bezbrižno proveo je u malom provincijskom gradiću pedesetak kilometara od Zagreba. Obitelj mu je pružila skromni ali pošteni odgoj. Majka ga je upućivala u znanja koja su nekima bila nedostupna. Od nje je naučio cijepiti voćke , vrste jestivih gljiva i osnovne ljekovite biljke. Kasnije, mnoge godine kasnije, ali prekasno, sjećao se tih majčinih uputa i zaključio, da ju je barem još više slušao. Upravo ta neimaština i skromna stipendija omogućili su mu da je u Zagrebu završio Grafičku školu. Nakon završetka odmah se zaposlio u maloj lokanoj tiskari. Odrastanje je bilo bolno, brzo i prebrzo. Radio je marljivo i promatrao taj “maleni” svijet oko sebe. Tražio je svoju perspektivu, bolje uvjete života. Nije želio stanovati vječno u nemogućim uvjetima. Lakši put do boljeg života, zaključio je, bit će političko djelovanje. U toj maloj srediniprihvatio se omladine, organizirao razna predavanja, priredbe uz neizostavni ples s posuđenim gramofonom i starim pločama. U međuvremenu je odslužio vojsku, pa ponovno rad u tiskari i s omladinom. U tom je cijelom periodu tražio mogućnosti boljeg stanovanja za majku i sebe. Gradili su se objkti, dijelili stanovi a njemu nije omogućen ni kredit. U njenju su se budili sumnjivi osjećaji, postao je

1

buntovan i nakon nekog vremena prestao raditi s mladima. To i njegova popularnost nekome se nije svidjela. Gradićem su “drmali” sekretar komiteta, predsjednik Saveza boraca, predsjednik općine. Njihove odluke, katkada čudne, katkada donesene po birtijama bile su konačne. Nekada van pameti! Katkada su njihove nerazumne odluke za neke mlade perspektivne i mlade mladiće i djevojke bile katastrofalne. Tako su zbog tih nelogičnosti mnogi mladi tražili koru kruha po drugim gradovima, pa tako i u udaljenom Zagrebu. Počekli su mu se gaditi, ti autoritativni ljudi i njihovi suradnici koji su uživali sve blagodati života, standarda a s toliko cinizma odlučivali o sudbini mnogih. Namještali su dobre službe i radna mjesta mnogim “dotepencima” i poznanicima koji su za godinudvije već dobili stan. Ali morali su biti lojalni i na raspolaganju za sve njihove akcije pa često i legalizirane prevare. Ubrzo je odlučio napustiti svoj “smjer” osobne perspektive, shvaćajući, da bi mogao postati njihovo oruđe, netko nalik na njih. Svjestan svoje buntovne priorode, prije ili kasnije, dogodilo bi se nešto neželjeno, pogubno za njega. Jer njihova je moć bila neiscrpna. I događaji s njegovim njemu dragim prijateljima upozorili su ga na opasnost od te trojke. Kao da je predvidio događaje, počeo je potajice skupljati dokumente za legalnu praksu. Nakon godine dana, povratkom iz Njemačke, uvidio je pravilnost svoje odluke i njihovu političku reakciju : Zabranili su mu rad u tiskari! Bunt, nezadovoljstvo i želja za boljim, želja za znanjem, a najviše spoznaja da postoji bolji način građenja perspektive, bila je odlučujuća za taj put. I njegova urođena radoznalost bila je vodilja o dostupnim “istinama”. Nije bilo lako dobiti putovnicu i samo dopisivanjem srediti legalnu praksu. Imao je i malo sreće u čovjeku, koji ga je razumio i svakodnevno doživljavao “čuda” od trojke. Taj je pomogao u ostvarenju negova nauma. Kasnije je saznao da su mu se gadno osvećivali što je pomogao mladiću da legalno otputuje na praksu u Njemačku. Sve su pripreme tekle u tajnosti jer njihove su veze bile jake. Kasnije je saznao kako su bili bijesni u nemoći da spriječe njegov odlazak. Prekasno! Govorili bi :“Ide služiti Švabama”. Lukavo ih je pobijedio, skliznuo iz njihove omče sa Izgovorom i razlogom za praksu, novim znanjima i učenjem. To je u stvari i bila prava istina. 2

Cijelim putem je razmišljao o tome, vidno uzbuđen ali miran saznanjem da postupno ostvaruje san i da je nadmudrio “mudrace”. Tiho, skoro neprimjetno klopotanje kotača vlaka lagano se stišavalo kao znak smanjivanja brzine. Vlak je u stanicu ušao točno u predviđeno vrijeme. Njemačka pedantnost! Sišao je nekako zbunjen, nesiguran. Tako mlad i prvi put u stanom, nepoznatom svijetu. Od prtljage je imao samo veliki kofer i na njemu sa strane, na remenju umetnut veliki kišobran. Preko ruke prebacio je stari, istrošen ali čist baloner i stao razgledavati po peronu. Kroz mozak mu je prošlo: što ako ga nitko ne dočeka, kako će se sam snaći u velikom gradu? To je potrajalo samo čas, samo tren. Pa snaći će se, zna jezik, ima adresu, a tu je sigurno i taksi. Sat iznad perona pokazivao je 12 i 45 minuta. Odlučno je zakoraknuo po peronu za ostalim putnicima. Očima je tražio: “Ausgang”. - Jeste vi Viktor? - Ja-rekao je zbunjeno ali sa olakšanjem. - Ja sam iz tvrtke gdje ćete raditi. Zovem se Kurt Buchholz -predstavio se nasmijani mladić nešto stariji od njega. Viktor je sav sretan ispružio desnicu u čvrst povjerljiv i nadasve zahvalan stisak. Jako mu je laknulo! Znači sve će biti u redu. Kurt je prebacio kofer na zadnje sjedalo, sjeo za volan starog dobrog Volkswagena i krenuli su s parkirališta udesno. - Ulica kojom se sada vozimo zove se Holzhofalle i poznata je u Darmstadtu po raznim tiskarama. Doista, široka i prostrana ulica vodila ih je kraj prekrasnih zgrada okruženih s puno zelenila. Kurt je namjerno vozio sporije, tumačeći i usput opisujući djelatnosti pojedinih zgrada. Viktora je začudio slabi promet te malo ljudi na cestama. Samo tu i tamo koji školarac s obaveznom torbicom, ruksakom i pokoji stariji, vjerojatno penzioner u šetnji ili nabavci. Samo nekoliko tih starijih, primijetio je, šetalo je s djecom. Djeda i baka servis! Vanjština pročelja zgrada ukazivala je na grafičke djelatnosti. Njemačka uska specijalizacija vidjela se na prvi pogled. Tiskare lijevo i desno: knjigotisak, plošni tisak, slagarne, rotacije, kartonažne tvornice i knjigovežnice. Bila je tu i jedna velika zgrada s rotacijama, velikom i malom, vjerojatno namjenjenih za tisak dnevnih izdanja, 3

Sjeo je u ponuđenu fotelju i slušao zbunjen. Ubrzo se našao s Kurtom u autu. 4 . Uredi su bili desno iza porte sa satom za otkucavanje dnevnih kartica radnika. s interesantnim reklamama u skladu s djelatnošću.. te ostali simboli “crne umjetnosti”. kao da se gazdi žurilo. uvjete i sve mogućnosti prakse. Svaka tiskara s pročeljima. prikladnim grafičkim simbolima za pojedine djelatnosti. tradiciju tvrtke. način rada. Dojmovi tog prijema i informacija bili su prebrzi. Viktor je iz stručne literature znao da postoje offset rotacije koje uspješno i kvalitetno tiskaju beletristiku. pokojim drvetom. Viktor je samo kimnuo glavom ali duboko svjestan da nije sve shvatio. tu će negdje raditi! Kurt je naglo skrenuo desno i zaustavio se na parkiralištu pred brojem 36. Zastidio se svoje skromne vanjštine. neke mu poznate ali većinom nepoznate zvukove iz hala u pozadini. čisti. Više puta je govor prekidao pitanjem da li ga razmije. jer bio je pažnjom radoznalosti malobrojnih službenika. ukusnim i atraktivnim. bila je nešto posebno. Iza zgrada naziralo se parkralište za djelantike. papira. s pedantnom uzdržavanom travom i pokojim ukrasnim grmom. različitim. Prilazi tim pogonim.revija i časopisa. ali usprkos svemu djelomičnmo jasni. Tabla je označavala njegovu buduću tvrtku: “Hollman KG”. Bio je tu i crtež otkrivača tiska. ustvari malim tvornicama bili su lijepi. Osjetio je još nešto: osjetio je onaj njemu poznati miris tiskarskih boja. dakle knjige u svijenim arcima. gdje ga je čekao Kurt. Gutenberga. Taj način znatno je ubrzavao posao u knjigovežnicama. Emocije i tremu prekinuo je “boss” koji mu je stao objašnjavati važne stvari. Shvatio je to .. njegove druge obveze i poslušno brzo pratio što je stigao u tom letimičnom pregledu. zgradama. obveze. Izlazeći prema vratima. oslušnuo je zvukove strojeva. Prošli su kroz nekoliko kancelarija do nekakvog kabineta. Šetnja kroz pogone bila je nekako brza. Znači. zbunjujući. grafički tamponi kojim se Gutenberg služio. Opet mu se vratila ona poznata nesigurnost i trema. Primio ih je sin vlasnika tvrtke. dijelovi ili cijeli strojevi na travnatoj livadi ispred pogona. površna. ljepila.

Visok skoro kao Viktor.Vidimo se u ponedjeljak u 7 ujutro pred vratima tvrtke . ali privlačna lica. Viktor ga je razumio više nego “mladog šefa”. Kako se tako mirna ulica može u minuti promijeniti u prometnu vrevu ? Svi su nekud žurili i ulica je bučila svom snagom. Naglasio je da je on prvi i jedini iz “Juge”. Pred njim je presvukla krevet svježe opranom i mirisnom posteljinom. Djelomično je bio proćelav. Kraj radnog vremena! Zaustavili su se u Ulici Donnersbergring br. tuš u hodniku. Viktor je sjeo na ponuđeni stolac i zagledao se u čovjeka pred sobom. smireno i razgovjetno i to ono. Upravitelj gospodin Bonk bio je ljudina od čovjeka. To mu neće biti teško. jači i teži. Viktor je bio priviknut na red i određeni režim boravka. zahtijevali su nešto sasvim novo. Dotle je promatrao njezin brzi. Govorio je polako. kao da čekaju tko će prvi progovoriti. koji su nekamo žurili. jači promet i prometni policajci u svojim zelenobijelim uniformama na svakom križanju.Vožnju su nastavili u pravcu suprotnom od dolaska. U tvrtki gdje se govorilo posebnim dijalektom koji će Viktoru i mnogo kasnije praviti znatne teškoće. školski jezik pa ga je Viktor više razumio. samo mnogo širi. s nepoznatim kolegama iz raznih država pa čak i kontinenata. Ispod plave veste nazirale su se konture mišićava tijela. skoro napetih sekundi. ovaj dom.istisnuo je s vrata i već nestao prema izlazu. nova okolina. pokazala kupaonicu. rutinirani rad. sasvim različit i nov. koja ga se tako dojmila. Više ljudi. Ali gospodin Bonk govorio je čisit. Na vratima se smješeći okrenula i rekla: 5 . visok i jake građe. Tu će dakle stanovati! Kurt ga je odveo do prijemne kancelarije. Uzajamno su se promatrali nekoliko tihih. čemu će se morati posebno prilagoditi. 40 uz samu pločicu utaknutu u nisko ošišanoj travi na kojoj je letimično pročitao: ”Internazionalle Studentenheim”. U zagrebačkom domu odgojen mladić. što je vjerovatno govorio svakom pridošlici. Iz njega je izvirivala istovremeno odlučnost funkcije koju je obavljao i simpatičnost lica i same pojave. sanitarije. Gospodin Bonk je poznao domaćicu Lübke koja ga je odvela u njegovu sobu nadrugom katu. Pogledom na sat zaključio je uzrok toj tako brzoj promjeni. . Međutim. upoznao s upraviteljem i nestao. Najednom je ulica oživjela. Bila je to simpatična žena malo zaokruženih dimenzija.

Napravio je nekoliko koraka. zastidio se. Na jednom. Uspoređujući svoj skromni sadržaj. Istuširan. Ispred ulaza je zastao. Tek tada je obratio pozornost na susjedni krevet. rublja. zastao kraj malog. U vodi je plivalo nekoliko zlatnih i srebnih ribica. Vidio je puno rublja. te mnogo vrijednih sitnica. Radoznalo. Pitao se: što sada mora sve planirati i prilagoditi. nepravilnog oblika.. ukrasnog bazena. plitkog.. dojmljvo. Klausov ormar. ormarić i na njemu ukusno dizajniranu budilicu. razmišljao o sustanaru.Tvoj”cimer” je vikendom pretežno doma. presvučen. Sjedeći tako na krevetu razmišljao je i zadovoljan zaključio da je najgore prošlo. s malene kamene skupine bio je vodoskok koji 6 . ali još uvijek umoran od puta i utisaka spustio se u predvorje gdje ga je gospodin Bonk ispratio prijateljskim smiješkom. Sve je to trajalo samo tren. košulja. te neke momačke sportske opreme i nekoliko tenisica. Bio je petak kasno poslijepodne. ljudski i jednostavno. U toj brzini primijetio je na dnu i mnoštvo uredno posloženih knjiga i udžbenika. nekako neodlučan poći u svoju prvu šetnju i upoznavanje okoline doma. užem dijelum. Uz njegovu skromnu robu i odjeću usporedio je pravo bogatstvo stvari. nekako preplašeno očima je preletio preko sadržaja unutrašnjosti ormara. Danas je iznimno večera između 7 i 8 sati navečer i to u najdonjem dijelu zgrade blagovaonici. Zove se Klaus. Potrebno je raspremiti stvari i tim skromnim stvarima popuniti ormar ali.. u koferu. iznenađenja. Kakav mu je cimer? Sjeo je na rub kreveta. u obližnjem Mainzu i vidjet ćeš ga tek u ponedjeljak navečer. prvim dojmovima i što dalje ? Toliko toga mu se dogodilo taj dan događaja. Plitak. nekoliko odijela. kako će funkcionirati. uz rubove obraslog raznim ukrasnim vodenim biljem. Nije se usudio ništa dirati već je brzo zatvorio ormar. Osjećao se umoran. slučajno je upravo otvorio prvi. a stanuje u domu! Navirala su pitanja: kako će se slagati i hoće li mu pomoći u snalaženju novog okruženja. uredno posloženog. ne i pospanim jer sve je bilo suviše brzo. Nije zapamtio ni jedan naslov koji bi mu odgovorio na pitanje: štoKlaus studira? Taj ima mnogo.

orijenirati se. Mora se prilagoditi. Na tom putu. Znači. Gledala ga je “pametnim” očima. Zaključio je da je to sigurno noćno. Bila je to glava vodene kornjače. vež se vratio i nastavio upoznavanjem okoline doma pazeći da ne izgubi orijentaciju za povratak. da te taj oštri završetak ugrize za prst. Od broja 176 do 36 nije daleko. Odlučno je skrenuo desno i na prvom semaforu lijevo. mislio je kada je ugledao natpis tražene ulice: Holzhofalle. susreo je samo nekoliko penzića. Dobro. smeđezeleni vrat. To mu je bilo najvažnije pa nije nastavio dalje. zaputio se dalje do pločnika. Ne bi bilo ugodno. Okom je pratio to neobično stvorenje. strano. Par koraka dalje. a najvažnije pronaći najkraći put do tvrtke kako u ponedjeljak ujutro ne bi lutao. Laknulo mu je . Takve još nije vidio. kako je mislio na prvi pogled. školaraca i nekoliko 7 . mora se snaći i mora se snaći orijentirati! Zapamtio je s koje ga je strane Kurt dovezao pa je pretpostavljao da se ta ulica. diskretno svjetlo upereno na sredinu bazena. između algi i vodenog bilja virila je čudna i radoznala glava.je i ribicama omogućavao kisikom obogaćenu vodu. Na rubu. Na trenutak su se promatrali. pa stoga i glavna ulica u Darmstadtu. Oklop je bio prekriven pravoraspoređenim osmerokutnim pločicama. na rubu pločnika je zastao kao da razmišlja na koju će stranu. bila najduža. Sasvim lijepa životinja. Na samom rubu bila je oko jedan metar visoka u crveno obojena gljiva. s natpisima na drugom jeziku. Ponovno se pojavila iza širokolisnate biljke. nalik na oštri kljun. Zadržao se još par trenutaka promatrajući kornjaču. Do mraka mora završiti svoj pohod po okolici. Primijetio je još nešto. da će moći pješice na posao. a koščati prema dolje zakrivljeni oblik završetka ustiju. Trebao je upoznati okolinu doma. Ispružila je svoj dugi. Paralelno s Donnersbergring bila je Heidelbergstrasse koja je. nigdje policajca. udahnula zrak i pogled usmjerila prema njemu. Bila je prepuna trgovina i lokala. Na ulici iznenađujuće malo ljudi. razmišljao je. ali brzo se nezainteresirano okrenula i nestala među vodenim biljem. Pravi trgovački centar. najveća. S donje strane bila je žarulja. Iako naoružan zagrebačkim iskustvom snalaženja u velegradu. I ne smije zakasniti! Imao je vremane nekoliko sati. orijentirati se s okolnim ulicama. otkrivao je da je vjerojatno mesojed. ulici. Donnersberg nastavlja do ulice gdje je pogon u kojem će započeti praksu. to je njemu ipak bilo nešto novo. pa videći da ga kroz prozor promatra upravitelj. smeđe boje i s nešto svijetlijim rubovima.

. tehničke radnike. ali su svakako bili dobro obrazovani. Svrstao ih je u fizičke radnike. Brzo je zaključio da su to žene američkih vojnika. radna disciplina. I prolaznika je odjednom bilo više. Najlakše je klasificirao žene. Na malenoj zelenoj oazi između dviju stambenih zgrada ugledao je mali..mulatkinja. pogađati status. inžinjere. gledao. Neki su bili skromno odjeveni. hitale ili nosile torbe sa tek kupljenim namirnicama. Što tim ljudima preostaje od dana? Samo večera.. Onda se prisjetio Kurtovih riječi usput spomenutih. proučavati ih. odavale su vjerojatno neke kancelarijske profesije. one naravno s poslovnim torbicama. tajnice. na prvi pogled inteligentnih.to je to! Tempo rada.. sjeo na klupu. Živo su o nečem raspravljali ali nije mogao razabrati temu. otkrivanje. izloženim artiklima svih vrsta. njegovane. Čuo je već o tome: to čeka i njega. njemački način života i rada. dugo radno vrijeme. vjerojatno studenata. cijenama. primjetio je. upoznavanje. povećao promet automobila koji su preplavili četverostaznu ulicu. Mnoge su sa sobom vodile prekrasne klince. tehničare. Najednom se našao u vrevi ljudi. Ali stvarnost je prekinula njegova maštanja. Nije 8 svih tih lijepih. nabavka nakon rada i odlazak kući. zapalio cigaretu i gledao. na rubu šume američka baza. Napasao je oči na izlozima. Bile su to lijepe žene. prvi put je vido tamnopute žene. Ponovo je počeo analizirati prolaznike.. Pored njega prošla je oveća skupina momaka i djevojaka s jednim sredovječnim gospodinom. za njega . da je malo dalje od doma. Ubrzo se. Bilo je i jako puno mladih. Naravno i lijepe žene! Dakle . lijepih lica ali i zamamnih oblina. vesela lica i nadasve lijepih tijela. pa sutra ponovo sve ispočetka. Uputio se tamo. Kako se u par minuta može sve promijeniti! Do tada relativno mirna ulica bučila je svom snagom.. televizija i spavanje. Teško se naviknuti na takav život. Bilo je i lijepo odijevenih svih dobi. po čemu je taj grad i poznat. kojima nije mogao odrediti profesije. Elegantno odjevene. onaj kod kuće i ovaj tu. postupno promatrajući pojedice. U njemu se javila želja za posjedovanjem nedostupnih stvari. ukusno njegovani park. Njegova radoznalost bila je na njih usmjerena jer. obično s malom torbom. sportski odjevene. micao im se i radoznalo nastavio svoje pretraživanje. vjerojatno profesorom. pokoje pivce. Nesvjesno je usporedio dva suprotna načina života i rada. I elegantno odjeveni muškarci odavali su neke važne profesije. tehničkoj robi.

Alkohol i prebrza vožnja na glupi su način odnijela dva mlada života. Nije počeo ni raditi. Neki njemu čudno obučeni vjerojatno su nosili dio nacionalne nošnje. iz novina. vjerojatno pod utjecajem alkohola. mimoišao se s nekoliko oskudno odjevenih žena. pa tup udarac. kući. Sve je to čuo s kraja ulice. Susreo je i nekoliko crnaca koji svojom vanjštinom nisu ulijevali povjerenje.bio siguran u svoje analize ljudioko sebe ali nekako je utukao vrijeme. Nije mu bilo teško zaključiti kakvim se zanatom bave. Pohitao je tamo ali je vojna policija sprečavala prilaz. a već razmišlja kako to nije za njega i da tako organiziran život nametne za stalno. Sjeli su u njegov auto i počeli obilaziti urede za prijavu i vađenje potrebnih dokumenata. Neka lica bila su za njega odbojna. Ipak je bilo vidljivo još toliko da je mogao nastaviti promatranje ljudi svih boja. Kako je tu tek noću? Pun neočekivanih iznenađenja. Prolazeći ponovo je ugledao kornajču izdužena vrata kako prati njegov prolazak. pokupit sva raspoloživa znanja i iskustva. Pogledom i ponašanjem tražile su mušterije. Nije čudo da se rijetkim trenucima opuštanja mnogi predaju prevelikim količinama piva. nešto prije 7 sati Kurt ga je već čekao na ulazu. nedefinirana i razmišljao je: što oni tu rade? Na kraju ulice. nanšli dva sljedeća tijela. Kasnije je saznao da su dvojica američkih vojnika. saznao je da su nakon vađenja kola. a glave su im bile na zadnjim sjedištima. Ubrzo je začuo sirene auta hitne pomoći i vidio automobile američke vojne policije. izloga a i po zgradama. Mi južnjaci teško se privikavamo na takav tempo rada i način života. rasa i odijevanja. Već je bio polumrak i gljiva iznad bazlena isijavala je diskretno svjetlo upereno na sredinu bazena. Polagano je zaobišao mnoštvo radoznalih promatrača i krenuo natrag prema domu. za početak previše. ali mnogi! Iz tog razmišljanja probudi se neka škriipa. svojim kabrioletom zabila pod parkirani šleper s kojeg se istovarivala neka roba. pa nazad. kući. Krenuo je prema domu. Odguslat će poslušno svoju predviđenu godinu prakse. kojemu je slijedio vrisak ljudi. Navodno su istovarivači u zadnji čas odskočili. U ponedjeljak ujutro. bilo je previše. Bilo je ugodno iznenađen 9 . Ispunjavali su potrebne obrasce i sve je bilo brzo gotovo. Drugi dan. Ne svi. Već se mračilo i palila su se mnoga svjetla ulične rasvjete. saznanja i dojmova koji su mu prezentirali prviput u životu. prije skretanja.

ali u ljubaznosti neke starije žene pored sebenanšao se taj prvi. koji su se gradili nevjerojatnom brzinom. To mu nije bilo ni na kraj pameti! Doma je dobio dovoljno savjeta i informacija. a nadasve radne navike. Tu je bilo malo starih zgrada. njemački karakter pristupa radu. jasnim uputama i želji da se sve ispuni pravilno. koju su u početku dogovorili postupno se povećala i omogućavala sva plaćanja doma. kratko objašnjavajući proizvodne procese.. Općimje odnosom bio ugodno iznenađen. brošura. Majstori pojedinih odjela. velike naklade knjiga. Sproveli su ga kroz sve pogone. stjecao iskustva i nova prijateljstva. Sa svima se brzo sprijateljio. ozbiljan pristup i radnu disciplinu. cijenili su ga i povjeravali mu sve složenije zadatke. Nekako je imao sreću jer svi su bili susretljivi. radi se o sedam pa sve do pola pet popodne. I kod prijave na policiji sve su brzo obavili. Nije baš sve išlo kako treba. Radeći i učeći upoznavao je ljude u svojoj i bližoj obokini. Mnogo strojeva. U tvrtki je primljen lijepo. niti se usudio Kurta upitati. kroz koja je prolazio. Je li taj dopis igrao nekakvu ulogu nikada nije saznao. jednostavno. Pa mora da je radnička klasa svugdje slična! Bio je zadovoljan jer tu je zaista mogao štošta naučiti. hrane. a naročito reviza. mnogo manjih i velikih proizvodnih linija. Njegova su pozitivna nastojanja potpomagali na sve moguće načine. Svemu se morao vrlo brzo prilagoditi. Odmah je u praksi vidio razlike u radu. a u kratkoj pauzi odveli na skroman obrok u tvorničkom restoranu.. ljubazno. Kvalaiteti se posvećivala posebna pozornost. Odreditli su mu prvo radno mjesto. izlazaka i još mu je ostajalo. Stariji radnik mu je objasnio što i kako raditi. ali strogo poslovno. teški radni dan. Kurt je doduše svagdje pokazao nekakav dopis i zaista mu mnogo pomogao oko tih formalnost. Iz vrećice je izvukao svoju radnu kutu. ali uz primjedbu: da sve znaju i nikakve “komunističke propagande”. za početak. odijevanja. U svojim subotnjim i nedjeljnim izlascima upoznao je grad s okolinom. jer Darmstadt su tijekom drugog 10 . Srdačan odnos i dobronamjerne sugestije doživljavao je na svakom koraku. Određena plaća praktikanta. Tu će svaki dan ručati pretplaćeni obrok. radne navike i sve što ga je okruživalo.ljubaznošću. unificirani formati. plave boje i počeo. Darmstadt je bio poput mnogih drugih njemačkih gradića. Jer.

Lukavo! Isto se događalo i u grafičkoj industriji. najviše po nekoliko arktikala ili proizvoda namijenjenog nekom gigantu za montažu. Kakve li ironije! Oni su ga razorili do temelja. a u obližnjoj borovoj šumi namjestili su se američki vojnici. specijalizirani pogoni. Svu tu proizvodnju i brze promjene pratilo je i određivano školstvo i obrazovanje odraslih. I ophodnje te policije bile su česte. Mnoga su se zanimanja gasila. Da. u jednom velikom parku ostala je mala. Vrlo lukavo! Saznao je za slučaj da se zbog slabe potražnje i prestanka upotrebe tih proizvoda na tržištu tvornica “ugasila”.svjetskog rata teško bombardirali Amerikanci. Bilo je nekoliko kvartova srednjih 11 . Prevladavali su mali. Od tuda i nekakva latentna netrpeljivost prema njima. Sve je bilo unaprijed planirano i proizvodnja je potekla već za tri mjeseca. za izletnike. pogotovo na problematičnim mjestima. Darmstadt su izravnavali buldožerima i planski ponovo izgradili. Kasnije je saznao da su ustrojeni tako. pogotovo subotom navečer. radnici poslani na školovanje i dopust. Kasnije je tako zalazio u kupovinu. a sada su ravnopravni stanovnici grada. mijenjala se tehnologija. Neke velike industrije nije bilo. puštanje zmajeva i malih aviona. Mnogi su vojnici. Rijetke su bile orginalne zgrade. da se svakom trenutku mogu brzo preorijentirati na druge proizvodne programe. sasvim nove strojeve. Viktor je na to bio upozoren pa se takvih mjesta klonio. a država je pomogla u ispražnjene hale montirati. najveći sa po nekoliko stotina zaposelnih. a zamjene potpomognute državnim kreditima tako brze. Inače američki su vojnici u grad odlazili uvijek u civilnim odijelima. za novu traženu robu. karakteristično ošišani i u svojim američkim autima koji su se uveliko razlikovali od europskih. Imali su prekrasne sportske objekte i terene. Ali na dojavu bilo kakvog ekscesa odmah je dojurila američka vojna policija i “rješavala” gužve. U malom. kreditom naravno. ali slikovitom muzeju saznao je. u posebnoj trgovini dobila se jeftina a kvalitetna roba ili neke namirnice namijenjene za izlete. Radili su strogo planiranu proizvodnju. Mnogo zelenila i parkova karakteriziralo je svaki kvart. Dok su u Münchenu iz ruševina napravili umjetno brdo. da je u roku deset minuta bilo na tisuće mrtvih. pa se često prošetao do njih i promatrao te njemunepoznate i čudne sportske discipline i igre. efikasne i za radnike bezbolne. jer. pijani pravili nerede ili izazivali prometne nesreće. pa je inače tolerantna policija imala dosta posla. a grad 90 posto u ruševinama. simpatična crkvica.

osobito na kvalitetu proizvoda strogi ljudi. toliko potrebnih za akademsko obrazovanje. a đaci su praktična znanja stjecali u specijaliziranim kabinetima i po pogonima gradskih tvornica. Pojedina mjesta imala su aparate. kontrola proizvoda. mjerenja amplituda nepotrebnih pokreta radnika. dok im učinak nije bio prioritetan. S dobivenim uzorcima papira. Viktoru je kasnije bilo omogućeno da dva puta uzastopce doslovce “prođe” kroz takav kabinet. kemijski procesi. mentor. boja u malim zdjelicama. Nakon dobrog uvoda i uputa morao je sjesti na stolicu s kotačima i sa svojim pladnjem obići čitavu prostoriju ukrug. Naročito je bio naglasak na moguću organizaciju rada bilo koje proizvodnje. raznim metalima i mnoštvom bočica s kemikalijama na pladnju stao je u red. Nakon dva dana donijeli su mu.općih i tehničkih škola. Pisao je i kako se ne smije raditi. Naravno. Tu je praksu nadzirao majstor. Bili su to posebni. posebni stručnjak iz proizvodnje. Prekrasni i moderni laboratoriji koje su opremile pojedine tvornice širom zemlje. Te su škole za praktična zanimanja imala zajedničke obrazovne programe. Svaka zasebna faza ispitivanja opisivala se na posebne obrasce. da je tu bilo i općih predmeta. Učenici su tri dana u tjednu boravili na praksi. Slijedio je još sat slobodne diskusije i predavanje rezultata. Sve je to trajalo oko tri školska sata. Vršila su se ispitivnaja. pa su često stručni nastavnici iz škole dolazili u pogone. zatim viših i visokih. kabinet za ispitivanje karakteristika grafičkih materijala. Profesor Hermann je svakome bio na pomoći. Sve to u svrhu veće učinkovitosti ali i manje uloženog fizičkog napora. Svi su programi bili planirani i rađeni zbog prakse i za praksu. nagradno 12 . Sveučilište je bilo organizirano po američkom sistemu tako. a preostala dva. gdje se išlo i u takve detalje kao što su npr. davali su velike mogućnosti njemačkih i stranim studentima da nauče sve o svom izabranom zanimanju i specijalnosti. a iznad njih logičan opis što treba raditi. da je svaki profesor imao maksimalno do 8 studenata na strogo stručnoj nastavi. pregledavali učinjeno. a najviše sama organizacija rada. Za svaku munutu aktivnog fizičkog rada stajalo je sedam minuta istraživanja i promatranja. kartona. pomagala za ispitivanje i kontrolu. Ali i on je morao sam proizvoditi. To je bilo na Višoj školi. za praktični mogući pristup nekom od okolnih pogona. Sve je to bilo strogo kontrolirano. mjerenja. pa čak nekada i tri dana u tjednu u školi i raznim kabinetskim predavanjima. opisano i naučeno. te više dobrih zantskih škola koje su zauzimale istočni dio grada.

dečki u njemu. Sve se pratilo. Ti su profesori. Večernje škole bile su naročito skupe ali i temeljite.mjesto. Svaki student imao je pravo nekoga dovesti na sat. Zaista je imao sreću da je upućen baš u taj grad. puni opće kulture i znanja održavali. slobodna diskusija. već su to bili susreti i zanimljive priče obavljanja svakodnevnih programa. Naučio je gradivo koje neki ne svladaju za dvije godine. školovani na poseban način i sa sposobnostima da prenose znanje na mlade. 13 . planiranje materijala pa sve do potrebnih radnika određene kvalifikacione strukture. Ti nije bilo zabušanata jer koncept obrazovanja to nije ni dopuštao. ne kalsična pradavanja. Nitko te nije pitao tko si i odakle. mikroskope. ali ne zbog nekih zapletnenih računskih radnji. Za približno osam sati naučio je gotovo sve o grafičkim materijalima. pun mladih željnih znanja. Viktora je iznenadilo još nešto. bilo mu je mnogo toga jasnije. aparate i pokuse. Viktoru su bila interesantna predavanja iz tehničkih znanja i mogućih razvoja robotike i kompjuterizacije strojeva i čitavih pogona. sve se kontroliralo. sa svih strana svijeta. Samo tako se mogla u praksi provesti “pozitivna” proizvodnja. pomoćni strojevi i uređaji. Koliko uspješan i brz način stjecanja vrijednih informacija. već planiranja proizvodnje. priprema rada. Tako se cjelovito znanje ne zaboravlja. Slaba strana bila mu je i ekonomija. I ostala iskustva s “pravim” profesorima bila su slična u odnosima prema mladima. U tome je i bit njemačke proizvodne ekspanzije. Moguća je bila svakojaka izmjena znanja i iskustva. da je to uobičajeno i da su njegovi rezultati sasvim zadovoljavajući. svih koji su jako ozbiljno shvaćali svoje zadatke i učenje. iako su takve informacije bile poznate. pa čak omogućavanje prisustvovanju odabranih predavanja. Napravio je tri greške: jedna sa duplex kartonom. Odnos studenata i nastavnika. Mladih. kapaciteti. praktičara bili su ljudi iz prakse. Kada je nakon prijave prošao ponovo sve te instrumente. Obermajstor mu je rekao da se ne zabrinjava. rezultate i poziv gospodina Hermanna da ispitivanja može ponoviti. Većina tih proizvoda. izmjena stečenih saznanja iz svih područja. Naravno da mnogo toga nije ni mogao shvatiti zbog svojih ograničenih predznanja. sve ocjenjivalo. Druga sretna okolnost bio je sam internacionalni dom. ali sve i plaćalo. viskozitet tiskarske boje i jedan njemu sasvim nepoznati kemijski proces jetkanja raznim metala. promatranje vježbe ili kabinetsku nastavu. potrebnih stojeva.

bio je pravokutno oblikovan četverokatnicama obloženih fasada nekim smeđim kamenom. dolazim. čekaj. Pješačka zona. da sve to izgleda nekako tmurni. Detlef. Sve u nekoj deprimirajućoj boji. jedini koji se Viktoru nije svidio. Postao je već nemiran. Mnogi šetači. koju je predstavljao čitav kompleks trga. opet isti kamen. Bila je u veseloj grupici. geometrijski nepravilan. Sredinom trga dominirao je spomenik u obliku dvadesetak metara visokog obeliska obloženog istim kamenom i bojom. mogli ste čuti refren željene pjesme izvođen tim zvonovima. za lijepih su dana podjeli okolna klpe i slušali željene i poznate zvuke. kasnije. Velike površine ravnih zidova. Možda je ideja projektanta i bila. ali uporan. na malo povišenom mjestu dominirala već spomenuta mala crkvica. iznenada i brzo. Kontrast spomentrgu bio je centralni park. jedan od mnogih parkova kojima je Darmstadt obilovao. 14 . Bila je sama. dobio je uzvraćen zagonetan. uz stariju sestru. punoj žubora riječi. pa su izleti i kupanje u bazenima sa zagrijanom vodom bili još mogući. u isto vrijeme. sjetno na nemile događaje iz prošlosti.Spomentrg. jednom sjedeći na klupi. odredili približno vrijeme. Radilo se o mehaničkom klaviru koji je pritisak na tipke prenosio na poluge koje su omogoućavale udarce na pojedina zvona. još uvijek vruća. Nekolio sljedećih nedjelja. Kako je sve ispalo spontano. kao. jednom mu je objasnio sistem zvonjenja. Jednostavno ga je srce vuklo na isto mjesto. djelovao je kao veliki promašaj. spontan osmijeh djevojke. a predgrađa autobuse. Ta plava djevojka zvala se Karin. Jesen je bila lijepa. a malih prozora uz taj nemogući ton boje. Ako ste na ceduljicu napisali naslov pjesme. Jednom ju je primijetio kako iza drveća gleda prema njemu. zaljubljeni. Vozili su se tramvajem di Eberstadta. ne bi li je ponovo sreo. na kupanje. ali se polazeći ipak okrenula njemu i uzvratila mu taj iznenadni osmjeh. na istu klupu. jedan iz njegove klape. koja je imala sistem malih zvona. Središtem je. u isto vrijeme bio je tamo. Tu. Grad je imao gustu tramvajsku vezu. pa joj je mahnuo rukom. To je bilo prekrasno šetalište uz bujnu i njegovanu vegetaciju drveća svih vrsti. mladi parovi. dodali 5 maraka. gdje je bio veliki bazen kojeg je dio imao stakleno dno. Već sljedećunedjelju Karin ga je pozvala.

sa strogo zacrtanim planom života i školovanja.Mogli su pijuckati pivo i kroz stakleno dno odozdo promatrati pokrete kupača. Jedan radnik je te boce čitaav dan prevrtao. kako bi dobili određenu sliku o njemu. Naoko 15 . Mislio je: da li je moguće izdržati taj monotoni posao tjedne. igrama i sitnim nestašlucima toliko karakterističnim njegovom djetinjstvu. te brižno odabranim životnim ciljem. Klaus e bio uredan dečko. logorovanja. STUDENTSKI DOM Viktorov cimer Klaus studirao je ekonomiju. te socijalne sigurnosti radničke klase. Imao je auto. opremljene i automatizirane proizvodnje. Nikada nije nastojao tvrditi što je bolje za budućnost naroda osim. informiran mnogo je pridonijeo da shvati njemu neke nemoguće navike Nijemaca. Vido je njihove velike podrume prepune napunjenih staklenki bijelog vina. krađama trešanja. neki prizvuk kritike ili uvredljivog motrišta različitih sistema. Ispitivao je i o Jugoslaviji. Diskutirali suu o svemu i svačemu. Viktor ga je informirao o sistemu uprave. godine. NOB. To do sada Viktor još nije vidio. Klausa su naročito zanimale priče iz njegova djetinjstva. pa mu je bilo malosmiješno gledati radnika koji se spretno bočno kretao uz stalaže malim koracima i brzim pokretima ruku zaokretao staklenke. Radio je to spretno. brzo i određenim redoslijedom. Vikende je provodio kod svojih u Meinzu. Klaus mu je objasnio da je on stručnjak. Uvijek je sve s njegove strane svršilo na komparaciji sistema i uspoređivanju. pa ga je nekoliko puta poveo sa sobom i pokazao mu Gutenbergov muzej. Načitan. pa je od njega mnogo naučio. Nikada u tim razgovorima Viktor nije primjećivao nešto podcjenjivajuće. povijesti. čak zanesenjak i da njemu mogu uglavnom zahvaliti za kvalitetu njihovih vina. pripremljena. Jer Karin je bila maloljetna. Klaus se srdačno smijao opisanim epizodama izleta. Nekako je kopirao ili pokušavao kopirati neke navike. Otvoreno su o tome raspravljali. Njegovi su bili veliki proizvođači grožđa i poznatog vina. Viktor je u tom pogledu bio bogatiji i imao sadržajnije djetinjstvo. od roditelja i brižne starije sestre. strahotama rata u kojima je kao dijete bio sudionik. da je Viktor odmah primijetio mnoga pitanja. Naravno. Bio je nešto mlađi ali ozbiljan dečko. Njemu je to sve bilo nekako strano. dobro organizirane. pa i o politici.

bezbrižan život bio mu je ispunjen samo radom i učenjem. istočni izbjeglica. Nauprot Arapima bili su dvojica antipatičnih koje su svi zvali “švarce”. da s njim uspostavi prisne veze i harmoniju zajedničkog boravka u istoj sobi. Moderno su se odijevali. a ponašanje drsko i vrijeđajuće. Često su bili pripiti i koliko je Viktoru bilo poznato svoje su stipendije propili s prostitutkama u obližnjem Frankfurtu. To će realizirati tek kad postigne svoj krajnji cilj. barem se tako pričalo. imali najljepše “mačke”. da ga se što prije otarasi uvijek dao cigarete. Djevojke su ukrašavali zlatnim nakitom. I Viktor je imao svoj cilj. Bio je tu ozbiljan crnac Kim. sadržajnije. da li mu je to nadimak ili možda čak prezime. Bio je vrlo skroman. Nitko se s njima nije družio. da su mu roditelji već odabrali ženu i da će nakon povratka morati preuzeti teret vođenja poljoprivredne farme. Njegov sustanar iz iste afričke zemlje studirao je ekonomiju. Nečesto je kasno budio Viktora i Klausa tražeći cigaretu. koji će bez materijalne osnove dostići mnogo teže i kasnije nego Klaus. Ogorčen je isticai svoj čudni karakter na okolne kolege. sa svojom uvijek prisutnom lulom u ustima. nikada se nisu vani družili na mjestima tradicionalnih sastajališta mladih. često izlazili i kupovali svakojake stvari. 16 . Nisu doduše svi mladići bili poput Klausa tog tako tipičnog Nijemca. dvije. Detlef je bio srednješkolac. Njegovi su ostali na istočnoj strani Berlina. Nikada Viktor nije saznao zašto su ga tako zvali. Bili su tu i dva studenta iz Arabije. vječito bez novaca. pa mu je Viktor. ali je svoje dužničke obveze uvijek pošteno podmirivao. hodao u papučama isprepletenim zlatnim nitima. dok Klaus u svom utrtom i planiranom putu uzdizanja nije imao za to ni vremena ni mjesta. ali mu je život ipak protekao nekako bogatije. Prazan život! Planiran život. Inače uvijek veseli i društveni. Vjerojatno zbog alkohola. Svi su ga zvali Moko. Ostale sobe vile su popunjene zanim studentima iz različitih dijelova svijeta. Bio je često pod utjecajem alkohola. Viktora međutim uopće nije sprečavalo. Bogati i razmetljivi dečki studirali su tehniku. Ponekad je “zaboravio” zahvaliti. Bio je na postdiplomskom studiju iz kemije. Mogao si je dozvoliti i simpatije i zaljubljenost. a jedan je po domu. Pričao mu je.

Von Koppelov je bio također izbjeglica s “istoka”. Sasvim drugačije naravi nasuprot nerazumnom Detlefu. On je s ogorčenjem gledao na podjelu Njemačke i na zid koje onih dana podizao. Realno je procjenjivao situaciju, a o nekoj neprijateljskoj ogorčenosti nije bilo ni govora. Prije bi se na to moglo reći nekakvo tužno gledanje na sve. I njegovi su ostali tamo preko. Bio je stručnjak za modeliranje u ljevaonici. Često je Viktoru pričao o životu “preko”. Viktor ipak onda nije mogao ili smio vjerovati da je sve istina. Međutim, kruta istina se nije trebala dokazivati nikakvom antipropagandom. Svakodnevne vijesti i televizija bili su rječitiji od bilo kakvih dokazivanja. Von Koppelov je bio srdačan, veseo i naprednogledajući radnik, koji je imao samo jedan cilj: dobro raditi i zaraditi i što prije osnovati vlastitu obitelj koja bi mu na neki način zamijenila izgubljeni dom. Sudjelovao je u svim akcijama, izletima, skupnim izlascima i pokazao se kao druželjubljiv u svakom pogledu. Kako je bio stariji, pa stoga i iskusniji svi su njegovo mišljenje poštivali. Tu su bila i dva studenta iz Indije. Jedan sitan, simpatičan i uvijek prisutan u Viktorovu društvu i jedan visoki osobenjak kojeg nitko nije trpio. Herr Bonck se uvijek ljutio na njega jer nije dozvoljavao sušenje rublja po balkonima. A taj je svoje duge “sari” uvijek izlagao po čitav duživni balkona. Bilo je tu i drugih manje ili više interesanantnih lica, a među njima i jedan kojega su svi zvali “Vijetman”. To je zaista bio Vijetnamac niska rasta, mršavih dimenzija, a uvijek besprijekorno odjevenog. Kolike se Viktor sjeća, nikada ga nije vidio bez kravate i sakoa, pa bilo ljeti ili zimi. Tih i povučen tip, nekako nepovjerljiv prema okolini. Često čak tajanstven i neprimjetljiv. Uvijek bi svojim uskim skoro djevojačkim usnama i laganim poklonom glave samo pozdravljao. I dugo, dugo, iako su se svakodnevno susretali ostali su samo na pozdravu. Oko ramena mu je stalno visio jedan od mnogih fotoaparata. Ponekad ga i za vrijeme jela nije skidao. Njegov hod je bio nešto posebno. Bio je lagan, pokreti nekako proračunati i spori, ali meki. Kako je Viktor po prirodi radoznao i volio promatrati pojedince, vježbajući tako svoje intuicije nepoznatih osoba, taj Vijetnamac mu je bio zagonetka.Niko se nije približio, ni sa kim održavao veze ili razgovore. Ostao mu je zagonetka i dugo kao otpisan, misleći, da je sigurno osobenjak, 17

individualist ili čak čudak. O njemu nije znao ništa, osim da prakticira reprofotografiju u istoj ulici gdje i on. Na posao je išao sat kasnije, a i kasnije dolazio u dom. Tako nije imao ni posebne prilike da ga u razgovoru upozna i prouči. Njegovu nepristupačnost smatao je nekom vrstom nepoznatog odgoja te daleke zemlje ili urođenom stidljivosti za komuniciranjem. Tada još Viktor nije mogao znati, da će taj skromni a simpatični, a tako nepristupačni “Vijetman”odigrati veoma važnu ulogu u priči, koju ste upravo počeli čitati. Viktoru je život bio ispunjen i interesantan. Brzo je protjecalo vrijeme. Uvijek je bio nečim zaokupljen. Svakodnevni rad nije bio monoton, iako se na takvo dugo radno vrijeme teško priviknuo. U tvrtki je imao kompletan i jeftin ručak, a doručak i večeru u domu. Na njemačku osebujnu hranu sa silom prilika morao naviknuti. Bilo je doduše jela koje nije trpio, ali je bilo i mnogo jela koja su mu prijala. Subotom se nije radilo, pa su u domu imali doručak i ručak ali bez večere. Te su večere bile namjenjene izlascima u kino, kazalište, ljubavne sastanke, a Viktorovo društvo poslije svega na večeri kod “Rotto Hahn”. To je bio solidan mali lokal u obližnjoj ulici kuda su odlazili na peečne ili pohane piliće uz obaveznu kriglu piva. Karakteristična njemačka gostionica, ali uvijek puna. Kasnih noćnih sati pretežno su je zauzimali studenti iz doma. Sve čisto, solidno i relativno jeftino. Gazdarica je bila starija žena koju su svi zvali “Mutti”. Voljela je mladež, pretežno studente koji su k njoj rado navraćali i Viktor se uvjerio u priče, da iz njezina “Gasthaus”niej izišao gladan nijedan student bez obzira da li je trenutno bio bez novaca. Svi su je zbog toga cijenili, skoro voljeli i tome povjerenju uzvraćali urednim poravnavanjem računa. Jedne takve subotnje večeri Klaus i Viktor vraćali su se iz kina i Heidelberger cestom žurili prema “Ritte Hahn”. Odjednom su iza sebe začuli neki mekani glasić: - Kuda jurite vas dvojica? Oba su se iznanađeno okrenula. Na par koraka iza njih je hodao “Vijetman”. U brzini, da se što prije sastanu sa svojim društvom nisu ni primijetili, da su ga “vorfarali”.

18

- Ako još nisi večerao pođi s nama na pola piceka k Mutti - predložio mu je Viktor umjesto pozdrava. Samo je kimnuo glavom i pošao za njim zostajući za pola koraka. Kao da se stidio njihova društva. Viktor ga je hrabreći požurivao. Kod Mutti je bilo već veselo društvance. U njihovom uglu, gdje je netko uvijek bio prvi, sastavio bi dva stola i sačuvao mjesto ostalima. Mjesto je doduše bilo tijesno zbog dodatnih stolica ali čisto ugodno i nešto postrance od ostalih bučnih stolova. Uz Koppelova i njegove djevojke sjedila su tu dva poznata Nijemca i dr. Kim s obaveznom lulom u ustima. Oni su već povečerali i uz kriglu piva glasno diskutirali o odnosima muškaraca i žena izvan braka i u braku. Žučnu diskusiju o ravnopravnosti modernog braka koju je zastupala jedina žena za stolom prekinuli su s novim pridošlicama. Klaus i Viktor su već hodajući pored šanka poručivali pola pečenog i kriglu, a Vijetnamac je samo tiho ponovio: - I meni isto Veseli se razgovor nastavljao i tijekom njihove večere, koju su uživali polako, prazneći ujendo i tanjure i krigle. Katkada su upadali u okolnu diskusiju, ali Vijetnamac se samo smiješio. U diskusiji punih ustiju nije sudjelovao. Nije trajalo dugo, da je Viktor osjetio blago djelovanje piva. - Naš je Vietman prvi put s nama na večeri, pa je red da ga dostojno primio u naše društvo. Nekog naročitog veseljaka nećemo baš imati, ali čova mi je čistio simpa - malo zlobno je predložio Viktor i uhvatio Vijetnamca oko ramena. Odmah se zaorilo iz svih grla: - Brudershaft - Mutti, mi ćemo piti litreni Bruderschaft Lukavo, skoro zlobno Viktor se smijao u sebi, kada je Mutti donijela na stol litrene staklene čizme pune žuto-zlatne boje piva i obavezne pjene na vrhu. Sjetio se svog neugodnog iskustva s tim čizmama. Svi su zauzeli stojeći mirno iščekivanje, a naš Vijetmanac ozbiljan stav, pretpostavljajući ozbiljnost ceremonijala. U čitavoj sali je nastao tajac. Svi su gledali u pravcu njihova stola. Čak je iz kuhinje došla i kuharica i na šank naslonila svoje velike sise. Viktor je prihvatio najbližu čizmu, pazeći da Vijetnamcu pravilno okrenutu doda i rekao svečano, da mora polako cijelu ispiti u jednom gutljaju. 19

Toliku istočnu zatvorenost nije shvaćao. Dotuda je bio zadovoljan sam sobom. Glinene “proizvode” su pekli. jednsotavne vrčeve. Svakodnevne vijesti bile su prepune sretnih a i nesretnih avantura prebjega. iznenađen. tom prekrasnom univezitetskom gradiću pored rijeke Neckar. Taj zid sramote nikako si nije mogao protumačiti. trenutačno postiđen. vesela lica oko sebe pa u čizmu. Na olovkom nacrtan crtež na 20 . I stvarno se pucalo! U domu je svaki kat imao kabinet za sobodne aktvnosti. Kako je polagano ispijao. Sjedajući Viktor mu je objasnio neka se ne srdi i neka mu ne zamjeri. ali dalje nije i nije išlo.U početku su radili pepeljare. kako su i njega tako nasaamarili i praktično mu pokazao kako se čizma kod ispijanja mora naginjati da bi sa strane u prednji dio ušao zrak. gledajući okolinu. Misli su mu tada sigurno odavale zabrinutost zbog tako velike količine piva u čizmi. I kada je taj vakuum bio jači o dvanjskog pritiska nastao je pljusak barem pola litre piva u lice. Subote i nedjelje katkad provodili bi na organiziranim izletima.Vijetnamac je stidljivo. Te večeri Viktor je saznao njegovo i za njega čudno ime Nsu tan. tako se u prstima čizme stvarao vakuum. Jedan viken su busom krenuli u Hannover. Viktor je naučio osnove obrade i modeliranja s glinom. a u gostionici se odjednom zaorio pljesak. U dom su ulazili veseli ali šutke. U prizemlju kraj uređaja za centralno grijanje bila je keramika. Sve oči bile su uprte u njega. U istoj prostoriji su radili i tekstilci. a kada su prešli na modeliranje životinja i portreta njegov umjetniči duh je splasnuo. Mutti mu je sa šanka dobacila čistu krpu i brišući srdačno se smijao i klimao glavom. tapšali ga po ramenima i pružili mu ruku. a ni Viktor nisu bili naučeni na takve količine piva. Par puta su bili u Heidelbergu. vidjeli Königsberg i ostale znamenitosti grada. a otamo avionom u Zapadni Berlin. Sada je Viktor pored znamenitosti grada na svoje oči vidio i “zid” istoka. I društvance je zapljeskalo. Svi iz društva su mu prišli. a ozbiljno pogledao trenutačnu tišinu oko sebe i prihvatio čizmu. razne posude. pa glazirali i opet pekli u posebnoj peći kraj centralnog grijanja. Von Koppelow je bio voditelj i savjetima svima na raspolaganju. Veselo čavrljanje nastavilo se sve do zatvaranja gostionice. raspoloženi i malo pripiti. Onako zbunjen počeo je svoje opijanje i nije naslućivao trik. Jednom su bili gosti tehnološkog univerziteta. Ni Tan. Ostao je mokar.

Znao je i objasniti zašto nešto valja ili ne valja. Svoja djela je uvijek započeo na sredini papira i to sa geometrijskim likovima. . predstavljala neku nježnu životinju.Ovo je zaista izvrsno i brzo! 21 .To je to! . Ljut je skinuo sa stalka čist karton i s par poteza nacrtao srnu. Klaus je Viktoru nabavio i poklonio boje. što se većina njih suviše komercijalizirala. Tu su imali na raspolaganju aparate za povećanje i kopiranje slika. da se Tan zadržava tamo gdje je bio on.uskliknuo je Tan na kraju. Tan je pak tvrdio da je Viktor detaljist i da bi trebao dobu školu. Tan je bio dobar crtač grafika. . šutljiv ali kritičan samo u pogledu izrađenih “umjetničkih” ostvarenja. a crtež po svom nahođenju dopunio geometrijskim likovima. reflektore za osvjetljavanje kod portretiranja. Prodaju rijetka djela u bescjenje. koju je doduše dobro poznavao. Mnogo su diskutirali o tome. Čak mu je pokazao i katalog s reprodukcijama I cijenama. Klaus i Tan su ga promatrali.tekstilu voskom su glačali sliku. da je velika šteta. Takvim likovima dodavao bi uvijek nova. ali Viktor je sve više primjećivao. Znao je skoro sve o jugoslavenskim poznatijim naivnim slikarima. Postao mu je neprimjetna sjenka. te nanosili među novinskim papirom. kvadratima i kružićima i. terpentin ulje i malu špahtlu. kistove. a time državu osiromašuju za nasljedna pokoljenja. kako bi izgledala grafika napravljena brzopotezno sastavljena po njegovom mišljenju grubim trokutima. Na drugom katu je bio slikarski atelje. Dosta interesantna tehnika! Prvi kat je imao fotolaboratorij. U svom neznanju i skoro srdžbi Viktor je tvrdio. Sve je bilo gotovo za par minuta. a kružići snježne pahuljice. Crticama za ogoljelo drveće. crne komore sa svim potrebnim kemikalija i mnoštvom zdjelica. Još uvijek doduše nenamjetljiv. Njegove su kritike dapače bile na mjestu. bojadisali je. te svoje slikanje modernizirati. Uvijek je govorio. U ovom odjelu je carovao Tan. što nešto predstavlja. zasjenjivao i popunjavao čitavu površinu papira. a ni razumio moderniste i njihovu umjetnost. Gledajući Vikotorove “umjetničke” prve korake Klaus je tvrdio da je to vrsta naive. Klaus je pak tvrdio da postoji određena veza između naive i moderne. trokuti su bili grmlje. Viktor baš nije cijenio. jer je u svom neznanju smatrao da je slika i umjetnost samo ono.

ali svoj “umjetnički” uspjeh nikad nije ponovio. Nastajale su šale i smijeha je bilo na sve strane. voliš li ti stvarno tako nogomet ili više svoju zemlju? . Sada je tek nastala “analiza” crteža koji je po njihovom mišljenju uspio.. ja ću se odjeven okupati u bazenlčiću pred domom u čast naše pobjede. Slika je kasnije izašla kao prilog nekog studentskog kalendara. goool.Gospodine Bonck. Viktor je bio ponosan. Viktor se presvlačio.gol. 1 naprama 0 za Jugoslaviju. Oba su se smijala prethodnom događaju. Bilo je i smijeha. Kad je u prostoriju ušao upravitelj Bonck provokativno je upitao: . Uske hlače bile su mu pripijene uz noge. A bilo je i srdžbe. nekako osjećajući da je na njegovoj strani i da će pomoći u navijanju za Jugu. što misliš tko će pobijediti? . nenaviknut na takvo crtanje i crtanje protiv svog uvjerenja.Viktor.Svi su se glasno nasmijali.pitao je iznenada Tan još uviejk se smiješeći. Viktoru je laknulo. 22 . Zaista je morao biti smiješan! Izišao je iz vode i poskakujući otresao suvišnu vodu te potrčao do svoje sobe. Pola doma promatralo je taj spektakl.Viktor. koliko je mogao.. . Viktor je cvao. Nijemci su napadali svim snagama.Vioktor ih je u čudu gledao. Neki su spremno pridržavali otvorena vrata. Kontrirao je . Sav ponosan nije pravovremeno primijetio četvoricu jakih koji su ga zgrabili za sve ekstremitete i prosto ga iznijeli. a Jugoslavenski igrači u defenzivi čuvali rezultat. a ujendo se i bojao. I dođe kraj utakmice. Dosta ih se skupilo u sali s televizorom. jer do kraja je trealo izdržati još 30 minuta. Kraj Vikora je sjeo šutljiv Tan. U stopu ga je pratio Tan. a tan je sjeo postrance te ga promatrao. . DOMOLJUB Igrao se važan nogometni susret između Njemačke i Jugoslavije. a iz košulje i iz džepova virile su alge i vodena trava. ali pravi smijeh se zaorio odasvuk tek kada se Viktor onakav dug i mršav podigao iz vode i sav mokar stajao na sredini bazena. vikao je Viktor. strepio. Viktor se nije upirao i “tuf” u bazenčić ispred doma. Kolege Nijemci su Viktora bockali sportskim provokacijama.

Ja sam više patriot nego neki strastveni navijač nogometa. Nisu doduše svi ljigavi. ti si bio svjestan rata i vjetojatno svojih tragedija. troje. Skrivao sam se kod bombardiranja. Ali u svemu tome bio sam vođen brižnom pažnjom svojih. otežava sve moje korake i planove. Vjerojatno si to proživljavao drugačije nego ja. Grozan je to zvuk! Vidiš toga se čak sjećam. Sada mogu samo zamisliti što su proživljavali moji u takvim trenucima. . Ne sjećam se svega već samo nekih posebnih epizoda. Tan. bježao pred granatama minobacača. teret koji moram iznijeti na svojim leđima. za sve nas koji smo vani i za sve kod kuće. nesvjesno straha. snen. pritišće. jeli to bio strah ili nešto drugo jer sam bio premalen. majčine brige i tragedija oko mene. Tan. Onakao na brzinu probuđen. Njih je bilo strah za dvoje. Kod mene je bilo drugačije. ja volim svoju zemlju. Moram to. tužniji izgled. Vidio sam smrti. najviše tri kratke a jasne rečenice. učimo i radimo i veselimo se životu i nadajmo boljoj budućnosti. sjećam se vike i požurivanja. pogotovo među radništvom. to sam tamo svečano obećao! Onako. Kada je kod nas bio rat. a nekih se pak sjećam u svim u mozak upisanim detaljima. Bistro se sjećam detalja. jednostavno posjekli. Ti Švabe su mi se zgadili svojim gledanjem odozgo. niti je tako dugi niz rečenica čuo iz njegovih usta. Tan. nekih u maglenom sjećanju čak pojedinih niti u cijelosti.. tan je stiščući isprepletene prste poprima sasvim drugačiji. mladi smo i zdravi. Presvlačeći se. kod kuće roditelje. kako je sjedio. danas se ne mogu sjetiti što sam tada proživljavao. makar Juga nije tvoja domovina. kada su usred noći došli po nas. Teret koji me prati. Sve . ima divnih ljudi. i za tebe su igrali i pobijedili.. Njegov pogled bio je očajan i ljut. majka. Viktor ga takvog još nije vidio. sestre. Tog neobičnog zvuka granate koja te prelijeće. Dali su nam dvadeset 23 . njoj ću se brzo vratiti i svojima. Danas su dečki igrali za mene.Zašto Tan mora biti žalostan. gotovo sve osim nas nekoliko pobili su. ali neki su zaista podcjenjivački superiorni. puno nevine ljudske krvi. a ja? Krvavu i razrovanu zemlju u koju ne znam da li ću se moći vratiti. a meni ostavili veliki teret. Međutim. koja je tek pred nama? Znaš. razmišlajo je o tim upravo izgovorenim riječima i nekako mu ga bi žao. moram. Bio sam dijete. Tan je sve izražavao u dvije.ti imaš svoje ideale.”spermenši”. ja sam imao tek šest godina. koji su to vjerojatno proživljavali sasvim drugačije od mene. strijeljanja.

da sam sjedio na crvenim poplonima onako na brzinu smotanih i vezanih sa vrpcom. Često bi me bez razloga tukle. koju su onako prosule u kut. Ne sjećam se drugog. krvi i crijevima na podu. Kasnije smo oboje shvatili. ja sam bio u vrtiću kod časnih sestara. među volovima. a još češće sam morao klečati na pšenici. bolove nepravde. Tada su me grozno boljela koljena. te odvezao u ambulantu. Više od rana boljela me nepravda tih zlobnih sestara. ali se sjećam njegove široke. Tamo je bilo tako prijatno toplo. po čemu su ti fratri bili poznati. pa katkad i komadić čokolade. Sjećam se. nisam još svladao jezik. ali ne i osnovno za život. Civil. Nisam bio po prirodi zločesto dijete ali ja nisam bio “njihov”. da su se iživljavali na meni jer su znale. Sa prvog kata sam pao na neki balkon sav razrezan i izubijan. Konačno smo premješteni u Grubišno Polje. One su me otvoreno mrzile.minuta vremena za spremanje najpotrebnijih stvari. gdje su o našoj prehrani brinuli fratri samostana. ostali iz obitelji u partizanima. sestra služila kruh kod susjeda stolara. Majka je tada sigurno imala drugačije bolove. jako okovane čizme koja je zgazila mog lijepog. jer moj se pogled stalno vraćao zgaženom kanarincu. nismo imali od čega plaćati pristojbe. Dodjeljena nam je kuća. Mater nas je preživljavala nadničarenjem kod imućnih seljaka. Gledao sam prema vojniku na vratima koji je svaki čas uzvikivao preostale minute. Vjerojatno sam i plakao. Nakon toga su nas sve puškama gurali napolje. Kanarinca radi! Ni njegovo lice nisam upamtila. Sjećam se i strašne zime kod dolaska u Slavonski Brod. pa na kamione. Sutradan je došla nadstojnica i u prisustnosti majke i susjeda ispričao sam sve što su mi te zlobnice radile. žutog kanarinca. naš mještanin u crnom kožnom kaputu glasno se cerio tom postupku. Ujutro bi majka na vatri zagrijanim željezom odleđivala poplone kojima smo preko noći bili pokriveni. Sa nalomljenom nogom i sav u krvi nekako sam se dovukao kući. Kad su ta iživljavanja dostigla takve nepravedne razmjere. Ovakvog me pronašao susjed i upregnuo konje. To se nije 24 . Dok je majka bila u polju. punoj rupa i propuha. Tri dana smo bili u nekoj šupi. da su nam neki iz obitelji na “drugoj” strani. ja sam se sav očajan jednostavno bacio kroz zatvoren prozor. Djeca smo imali dovoljno mlijeka. Tamo su mi stavili gips i povili rane. Odlučno sam odbio poziv da se nakon ozdravljenja vratim u vrtić. bolove srca. Sjećam se nekih detalja iz sabirnog logora u nekom gradu. Danju sam se najviše zadržavao u štali.

Preko našeg plota. Treći dan sestra je tako usput kao doturila komadić kruha kroz daske i bocu vode. Bilo ih je svuda i previše da bismo mogli pobjeći. Jednom su Čerkezi. viku žrtava i žena. noću sam pao s njega. Tamo ju je prenosila moja devet godina starija sestra i ja. Pletena korpica za branje gljiva imala je duplo dno. Žurno me podigla preko ograde. Sestra je ipak uspjela odbaciti poštu u grmlje.Povjerljiva pošta iz Grubišnog Polja. .Ne Viktor. a ispod štaglja bilo je dvadesetak partizana koji su baš u to vrijeme imali rasklopljeno oružje. ne! Dapače. Nogama sam se upro u stupove drvenih dvorišnih vrata i vikao neka me ostave na miru. Slušali smo okolna divljanja vojnika. Ona je znala detalje. smrdljivo. S plota me dozvala majka. A bježali smo zbog bojazni da će vojnici pucati. molim te nastavi!. Mjesto je bilo nisko. neudoobno i zagušljivo. Drugu noć smo se 25 . tada malog sela. za partizansko selo Peratovicu ostavljala se na određenom mjestu u šumi. Za vrijeme doručka u blagovaonici na dnu stubišta. da smo brali samo gljive i ništa drugo. Kako je tada sigurno i brzo reagirala. Uporno smo oboje tvrdili.moglo ni sakriti. Kod privih pucnjeva neki su pokušavali na brzinu sklopiti oružje za obranu. Sjećam se velikog i tvrdog stola na koji su me smjestili spavati i kako sam bio nemiran u snu. Ona je bila po dogovoru kao susjedova . to su bili ruski odmetnici i plaćenici na konjima napali selo sa svih strana. Ubrzo je u štali sjekirom odmakla dvije daske. Čitavo to vrijeme bili smo bez vode i hrane. pa drugi. ali sada zatvorili u podrumski zatvor. Uskoro su došli četvorica po mene i prosto me morali nositi. otvorio sam stubišni prozor i zbrisao kući k materi. a spasila nas je sigurne smrti. U trenu su zauzeli čitavo selo.stolarova kći. Čistili i podmazivali su ga. I taj je čovjek mnogo riskirao. a sestru tek za devet dana. Silom su me odnijeli natrag. Jednom su nas lovili domobrani. Četvrti dan su me pustili. Ja sam bio među njima. Viktor je na čas zastao i upitao da li ga tom pričom zamara. ja sam samo “nešto” naslućivao. jer kod nas se često hranio i odsjeo štab slavonske partizanske grupe glumaca. Ukazao se otvor koji je vodio ispod svinjca. koje se otvaralo odozdo. držeći u ruci malu sjekiru koju je usput digla s panja. U tom smo skrovištu bili dva dana i jednu noć. Za jednog člana te grupe moja najstarija sesetra se i udala. kojeg su svaki čas zaposjedali jedni. da neću u zatvor. Ulovili su nas i odveli u zatvor.

čuo fijuk metaka. Podalje od njih gorjela je vatra i sjećam se dviju tamnih sjenki kraj vatre. gdje sam morao prekoračiti mrtvoga partizana prešli na rub livade iza kuća. gdje smo bili na nekim daskama vodom poplavljenog podruma. Puzali smo polako preko čiste livade. Na bježanju preko te ceste prema sigurnom zaklonu jednom sam od eksplozije bombe odbačen na ugao kuće i pri tom ranjen u lijevo koljeno. Tamo me odmah gurnla na zemlju baš u vrijeme kada je kiša metaka zasula prednji dio kukuruza. U prvi razred donosio i odnosio me otac. Bili smo već blizu cilja kada su počeli klonji rzati. sve ostale su masakrirali. nije bio težak već nezgrapan. koja je bila iznad parka u kojem je bila škola.izvukli i preko susjedove drvarnice. bježanja u kuću preko puta. Otada smo majka i ja bili u pokretnoj partizanskoj kuhinji iza svakog pokreta jedinice. Rana je jako krvarila. a na livadi su pasli čerkeski konji. Polije smo prešli na oslobođeni teritorij. pa smo opet kao okrnjena obitelj živjeli zajedno u oslobođenom Daruvaru u Kuhačevoj ulici broj 6. Vidio sam kako su petorici zarobljenih partizana mitraljezom “kosili” po uzdignutim rukama i ovakve vodili u koloni po gradu. gazio po smrti. Majka me uhvatila za ruku i potrčali smo onih par metara do kukuruza. Trebali smo u velikom krugu obići selo. nespretan za nošenje. Oni su već znali svoje drugove. 26 . Samo je dvojici uspjelo sklopljenim oružjem bježeći se obraniti. Tako su oni pokazivali svoja djela. Kasnije su mi nabavili neko remenje. pa je nošenje na leđima bilo snošljivije. čas Nijemci ili ustaše. od polja spasenja. Još je katkad bilo gusto. pješačio na začelju kolone i veselio se kada su se drugi veselili. Bio sam blizu smrti. bježao ako je trebalo bježati. jer nism imao cipela. a u njemu partizani. Znam da sam morao nositi nekakav kotlić. Te zime 1944. čas su u gradu bili partizani. osjetio što je zračni pritisak pri bombardiranju. Većinu ranjenih mučili su prije same smrti. Sjećam se niskoletećih aviona i mitraljiranja. Krhotina bombe mi je prosto odnijela komadić mesa ispod koljena. Pedeset metara te livade dijelilo nas je od polja s kukuruzom. Drugi put u životu osjećao sam stvarnu bol i vidio svoju krv. Vidiš ovdje se dobro vidi taj zarasli ožiljak. Nakon prestanka paljbe opet smo potrčali i bježali cijelu noć. Tek oko podne oboje smo se gladni i žedni jedva dovukli do partizana. da bismo krenuli sasvim prema drugoj strani gdje je bilo selo Peratovica.

pa čak i godine kao vakuum u sjećanju. Viktor. da ne možeš pričati ovima okolo. Bila su to za nju teška vremena. a oni su mi na odlasku tvrdili da ga tamo više nema. Tu uspomenu roditelji su mi uskratili.Molim te. koji se nije mogao povući s glavninom. samo nastavi. Možda se tada nije zbilo ništa takvo što bi me prisililo na sjećanje. U dužim zastajkivanjima majka bi onako kraj pruge naložila malu vatru. vjerojatno bojeći se oružja u rukama djeteta. kao da se nije željela sjećati tih vremena. Čisti vakuum bez i jednog detalja. dijete rata! Zapalio je novu cigaretu. Neke sam dopunio po kasnijim pričanjima sa sestrom. Devet dugih dana za put od Daruvara. pa i mnogo godina kasnije nisu mi rekli ili priznali. Svi smo jako voljeli to dobro dijete. koji vlak u normalnim prilikama pređe za pola dana. Često bi zvižduk 27 . neobično mi je drago da mi se povjeriš. Ne znam! Znam samo kako je išao Sremski front prema sjeveru. ne možeš misliti koloko važno! Prvo. tko ga je predao. Neki su mi mjeseci. te da se u kući ne smije naći oružje. Devet dana za put. Sakrio se u malo udubljenje iza naše kuće na livadi.Tu sam nekoliko dana pojio i hranio jednog ranjenog partizana. ali samo nekih. Potpuno je shvaćam. Oni ne bi shvatili. U toj se kući porodila moja najstarija sestra. ne obaziri se na takve mili. tema je zanimljiva i nas dvojica imamo mnogo toga zajedničkog. Rodila je malu Gabrijelu s kojom sam nakon sestrine tragične smrti odrastao. Svjesni smo obojica. Majka nikada nije rado pričala o njima. Tome sam se jako čudio i nikada. a drugo.Vidiš Tan. Bio bi to čisto interesantan roman. premjestio se na rubu kreveta i nastavio: . tako su nas ukrcali u proste vagone i kretali smo za frontom. Taj put je trajao punih devet dana. Molim te nastavi!. pored gladi i svih nedaća još se sjećam nekih epizoda. da nešto prigrije za malu Gabrijelu i mene. da ga je netko otkrio i uzeo. da ću ga kasnije moći dobiti. Meni je to možda važno. Pa moje bogato djetinjstvo.Mogao bi iz tih epizoda napisati roman. Još danas bih znbao pokazati to mjesto. pa do granice Slovenije.. Samo kod nas ne bi ga nitko tiskao jer bi mislili da je obična samoreklama. Od njega sam dobio mali pištolj bez udarne igle i metaka. a možda ni vjerovali. da imaš i da si stekao povjerenje prema meni. Sakrili smo ga na tavanu pod daske s obećanjem.

Podsjećaju me na nešta još gore. Vlak je već krenuo a majka očajno vikala. čega. drhtavih usana. što su se među sobom tukli naši ljudi dojučerašnji susjedi. da ti nije dobro?.. Čega se ne mogu rješiti. tamo kod tebe. Djeca koja nisu kasnije imala te roditeljske zaštitničke privilegije. ali drugi put.. Nikada! To moramo u ime onih kojih više nema. To se ne smije spužvom izbrisati ili zaboraviti! Neke detalje ti moram još ispričati. stisnutih i isprepletenih prstiju. To ne smijemo zaboraviti! To moramo jednom ispričati. što me prati u stopu. čitava sela i zaseoci ostali su bez odraslih. Primjetio je njegovu bljedoću. A takvih je kod nas bilo na tisuće. A možeš li zamisliti. Jednom me takav iznenadni szvižduk i pokret vlaka zatekao na breskvi uz prugu. tisuće traženja i nadanja da će ipak nekoga od svojih pronaći. jednostavno otresti.. i u ime onih nepoznatih žrtava.. da je najžalosnije u svemu tome bilo. samo te tvoje patnje i patnje tvojih jako su me se dojmile i nisu mi strane. i tu kod mene. Ja sam uz sebe imao svoje bližnje koji su vodili računa o meni. mnogo gore što sam doživio.Što je Tan. što se događalo s drugom djecom koja su vidjela klanje svojih roditelja. nije mi zlo. Tada su me nazvali “Mlinar”. kao opomenu da toga više ne bude.Ne. Pazili. da me ovako prestrašenog bilo stid od smijeha. prijatelji. Brinuli se. Tisuće ljudskih tragedija. Nešto. Tan. Samo to još.lokomotive prekinuo spremanje hrane. često su bili samo produžena ruka Nijemaca. Tvoji. To nas. Što su sve preživljavala ta djeca. Tako je to bilo Tan. a toliko tragičnih i sličnih epizoda. povezuje. Tan u onom dijelu svijeta. a naši ovdje! Dva različita svijeta. jer sam bio sav bijel od brašna. kako se kaže preko dola i mora.28 . Skupo smo platili našu slobodu! Moja obitelj trojicom! Viktor je pričajući stalno pogledavao u Tana a taj ga je pažljivo slušao. napeta ramena u mišiće. Znao sam. Primijetio je jako djelovanje svoje priče. pa i braća. . koji su nam bili dragi. grubo ubijanje najbližnjih. napisati. dva različita rata. I u ime onih koji su preživjeli puno strašnijih trenutaka nego nas dvojica. Zgrabio me neki muškarac i u zadnji tren prosto ubacio u zadnji vagon na vreće s brašnom. Vođeni raznoraznim ulizicama okupatora! Da.

29 .Što da ti obećajem. jer sve još nije ni gotovo. molim te bojim se.Sada te pak ništa ne razumijem. Obećaj mi! . a narod ostave na miru. Mi tako malo znamo o tvojoj zemlji. tamo u borovoj šumi. jer ako se meni nešto desi. ali ne još.Razumiješ li? Mogu nestati! Viktor gaje u nevjerici gledao. ti nikada ne bi imao cijelu priču. proživjeli smo je ti u Vijetnamu. osnivat ćemo obitelji. Bilo bi to možda interesantno!. Ja ću se vratiti u Jugosalviju. ne smijem ti reći. jednom moramo jedan drugome ispričati svoje priče. Ako postoji ratna drama kako naslućujem. kao sve i ostalo?.Molim te Viktor. Ne pitaj me zašto. Sad mi tek nije ništa jasno. ti u Vijetnam.Malo je zastao. mi smo sirotinja. Trebalo bi te podstrekače rata zatvoriti u jednu veliku prostoriju. iz druge zemlje.Ne. jer tako mora biti.Znaš. dati im noževe pa neka se međusobno kolju.Kada i zašto ne sada?. Stvarno. ne smijem ti sve. tako mora biti i ne pitaj me više. . o tvojoj i vašoj revoluciji. . Biti ćemo daleko jedan od drugog. bolje reći i priuštiti putovanja svijetom. gdje ćemo biti za deset godina.. to staviti na papir.sav uzbuđen i prestrašen govorio je Tan. pa neće biti vremena ni mogućnosti za susrete. ima vremena. . pa gdje je logika da je objavljujemo tek kansijih godina. jaki. kako gotovo. a naši o tvojima. . razmišljao pa ponovo nastavio: . Čak je bolje. raditi. prejaki za nas. Zašto na tom svijetu ne možemo živjeti u miru i bez rata.Zašutio je Tan gotovo jecajući.Što me pritišće i muči. ljudi su životinje. pa ako bude mogućnosti makar razdvojeni kontinentima. pa čak iz drugih kontinenata.Pa ako ti nešto i kažem. Ali oni to neće. tek za desetak godina moći ću ti reći sve jer oni su tu pored nas.Ne još. Tan.Odlučno je Tan zavrnuo prijedlog. čuvaju oni svoje tikve i guzice i zapovijedaju iz pozadine. Viktor. iz sigurne daljune. olakšati dušu. ne još!.Ne sve.Pobogu Tan. Shvati. Tvoji će rado čitati o nama. pa ništa mi nisi ni rekao .. a ja u Jugoslaviji. koja si nikada neće moći dozvoliti.

. ali moraš imati povjerenja prema meni. Moramo ih ili zaboraviti ili uzeti kao mučne epizode prošlosti. koju ne znam koliko je duga. _ Vremenska barijera. da molim. e onda da ! O tome ne odlučujem sam. da si u meni izazvao određenu radoznalost. neka na tome ostane. djecu.Tan. otvaranjem stranica ratnih strahota nekome činimo bol. a znaš da se iduće ljeto vraćam u Jugu.. što da ti savjetujem. Nemojmo onda o tome. mogu samo naslućivati neku tajnu. Osim toga.Slažeš se? Ajmo na večeru! U blagovanonici su zajedno sjeli za stol. gotovo strah. pa ćemo izmijeniti priče. Ti ćeš imati obitelj. pustimo sad to. Mene sve zanima ! Ti imaš i trebaš imati velike razloge da tako govoriš. moraš biti hrabar i ne znam što. Mora postojati mogućnost da obavijestimo svijet. Ne. Zapravo Tan. e kada se ona završi moći ću mirno spavati. Svi 30 . Međutim postoji mogućnost. Postoji mogućnost. Da li ih baš treba zaboraviti? Opet. ti najbolje znaš.odlučno će Tan. da pitam. rođeni su svaki na raznim stranama svijeta. A kad dođe vrijeme.. pokušavam te shvatiti. Kada se ona završi. mislio je Viktor. pa nitko ne bi saznao.Ja i jesam hrabar na svoj način. ja ništa ni ne znam. Viktor nikako nije mogao shvatiti njegovu zabrinutost. kada bi mogao saznati sve. Prošlost i budućnost.. moliti. ako budemo u kontaktu. ne znam uzroke tvog strahu. Ne znam kako. Više nego što ti misliš. nešto strašno. Pa i drugi su ih proživjeli.Kakve vremenske poteškoće? . već odraslu djecu. svaki na svom kraju svijeta.Hvala ti! No tada ćemo biti već stari. ja nikome o tome razgovoru neću izgovoriti ni riječ. pa ako si tako odlučio u redu. Bacio si mi bubicu u uho i normalno je. sjećanja na nešto teško. trebam dozvolu. Tako. Mislio je. No. ali mi se tvoj prijedlog sviđa. Samo posoje vremenske poteškoće.Ti znanš najbolje. obavijestiti..Nemoj tan opet zapadati u očaj. e. kada ne znam o čemu se radi. odrasli pod različitim uvjetima i okolinom. što trebaš učiniti ili ne. Ratne strahote. Shvaćaš? .proradila je radoznalost. makar s mojeg stajališta ne vidim logike. šutke i polagano jeli i predali se mislima jedan o drugom. ali o našim pričama moram razmisliti. da objasnim. različito odgojeni. a proživjeli nešto zajedničko. dobijem li tu dozvolu. Viktor za sada niišta od toga! . da nestanem. jer jedan dio nije ni započeo.

Da li Detlef radi smišljeno. Otkako mu je sve uskratio još je postao gori. nazivao ga komunistom. Ali stječem dojam. Vječito pripit i ogorčen na istočnu politiku taj tip nije poznavao granice pristojnosti. to što čini uvijek kasno noću. Herr Bonck je zatvorio vrata kancelarije. da iza toga ipak netko ili nešto stoji. a ne baviti se politikom. Viktor je jedva ostao miran.. neka se udalji i neka mu više ne dolazi u sobu tražiti cigarete. Bili su premaleni ili su se rodili tek iza rata.ovi kolege za stolovima okolo nemaju takvih iskustava. pa nastavili Amerikanci. Viktor mu je mirno odgovorio da su mu cigarete u sobi i dodao da se u blagovaonici ionako ne smije puštiti. naručeno ili ne. Sve mi to izgleda nekako naivno. Svi su gledali prema njihovu stolu. U ponedjeljak popodne. školski naučeno. Ali ne mogu dozvoliti vrijeđanje ni mene. Ni trunke neodgovornog ponašanja ne smije ostati iza mene. Obojica su nekako taktički izbjegavali takve teme. očekivali su eksploziku. Ovome je odmah bilo jasno. vrijeđa i posuđuje doduše sitan novac i cigarete. . Ponovio mu je detalje i rekao da to nije prvi put. ali provokacije političke naravi ne mogu više trpjeti. Nastoji me izbaciti iz takta i isprovocirati. žešći. Najgore je. kakvo su nam zlo činili njihovi očevi? Nikada se o tome nije usudio razgovarati ni sa Klausom. kada je Viktor o svemu dobro prospavao zamolio je upravitelja za razgovor.Mi 31 .Od mojih sam upozoren o vladanju. Tan je bio sav blijed. Ja želim odavde izaći neukaljana ugleda. da je obaviješten o incidentu. Detlef je podivljao i počeo glasno vrijeđati. Znaju li oni pravu istinu? Znaju li ti mladi Nijemci. ponudio fotelju i sjeo nasuprot Viktoru. Stolu se približio Detlef i zamolio cigaretu. Tan je nešto drugo! On je ogorčen strahotama koje su činili Francuzi. Frau Lübke je zabrinuto gledala iza pregrade za posluživanje. Ovamo sam došao učiti i raditi. od vaše policije također.. A svi se oni ponose kao kulturni narodi. Viktorov bi razgovor sigurno prešao u gnjev prema njemačkom rodu. naših i sisitema u kojem sam odgojen i živim. a ti mladi Nijemci nisu krivci. Samo se zderao neka ga ostavi već jednom na miru. Vrijeđao je Viktora. pa budi obojicu u sobi. to ne znam. Detlef ga stalno provocira. njegovu zemlju. Sve više sam u to uvjeren.

živimo kako živiko, ne tako dobro kao vi ovdje. Vaš je život drugačiji i ja ga ostavljam na miru. Ne želim, gospodine, da me taj balavac više provocira i vrijeđa. To je moja domovina! Blati nešto o čemu nema pojma. Što on zna! Molio bi bih vas da ga upozorite na to! Ja sam tu stranac, nezaštićen od takvih tipova i shvaćam njegoovu ogorčenost. Znam da su njegovi ostali “preko”, ali svoja nezadovoljstva neka iskaljuje drugdje. Bolje bi mu bilo, da više uči i manje pije.-

Upravitelj je zamišljeno slušao i neko vrijeme šuteći razmišljao. Viktor je bio siguran, da će mu taj divan čovjek pomoći. Imao je povjerenja u njega. Zaista on je i i stinski bio dobar prema njemu, ne samo funkcije radi, već i kao pedagog imao je onu žilicu za prave savjete u pravo vrijeme. I Viktor je bio korektan u svom ponašanju i vladanju prema njemu i okolini. Nečesto je slobodne subote dobrovoljno pokosio travu ispred doma. Čas posla! Nakon toga su dod ručka igrali kriket. Bio je dobar igrač! Viktore, strpi se malo, a ja ću ga strogo opomenuti - rekao je samo nakon dugog razmišljanja. Nekoliko dana je bio mir, ali jednu večer kada su obojica već prilegli Detlef je upao u sobu. Klaus ga je molio neka smjesta napusti sobu. Nije htio poslušati već je stao Viktora vrijeđati na poznati način. Spomenuo je i tužakanje upravitelju. Viktor je pobjesnio. Usprkos Klausovu energičnom protivljenju iskočio je iz kreveta i onako na brzinu ga zgrabio za ruku, savio mu je iz aleđa i bavio van sobe i dodao jaki udarac nogom u stražnjicu. Detlef je na hodniku ovako gurnut nesretno pao i zščašio rame. Počeo se derati, ali ne za hitnu pomoć, već je vikao za policijom. I došla je! Odveli su ih obojicu na policiju. Detlefu su prvo namjestili rame. Nije bilo ništa ozbiljno, samo ga je boljelo. Još se nije smirio i stalno i pred policijom grozio, da će tek sada vidjeti svoga vraga. Viktor je preplašeno sjedio u hodniku, bojeći se što će uslijediti. Dao je kratku izjavu i uputili su ga ponovno na čekanje u hodniku. Bili su korektni. Klaus je u međuvremenu probudio upravitelja i obojica su došli na policiju. Upravitelj je samo rukom stisnuo Viktorovo rame u znak podrške i pomirio ga riječima: - Smiri se, vidiš da sav drhtiš. Ne plaši se, sve će biti u redu ! 32

Detlefa su odveli za svaki slučaj na pregled u bolnicu, a izjavu je dao i Klaus, koji je potvrdio noćna uznemiravanja, a upravitelj je sve to potvrdio. Viktora je svejedno bilo strah. Najednom se otvore vrata policije i uleti Tan. Ispod hlača mu je virila pidžama, košulja nezakopčana.Izgledao je na brzinu osjeveni smutljivac. - Probudili su me i rekli da će možda trebati moje svjedočenje Izustio je sav zadihan. - Dodatne izjave nisu potrebne - izjavio je policajaca koji je s upraviteljem izašao iz kancelarije. Rekao je još da mogu u dom i svi su šuteći otišli. Do doma nitko nije progovorio ni riječi. Viktor je slijedećih dana često razmišljao što da učini ako se stvari zakompliciraju. Neka ga Detlef tuži, neka nađe jednog pokvarenog svjedoka, potplaćenog. Samo je mislio na sud, kaznu i sramotu. Kako će to kod kuće objasniti. Tko će mu vjerovati. Hvatala ga je panika i naradije bi pokupio stvari, prekinuo praksu i sjeo na prvi vlak za Jugu. Znao je da i to nije u redu, da je bježanje krivca od odgovornosti. Je li on zaista krivac? Analizirao je sve događaje. Bilo mu je samo žao što ga je Detlef uspion isprovocirati. Upravitelj ga je preduhitrio, uvjerio ga u suprotno i kako mu se neće ništa desiti. Detlef će poslije izlaska iz bolnice morati napustiti dom i grad te otići kod neke rodbien. A on ne čini nikakve gluposti. Viktor mu je na svemu zahvalio. Sada, iako ga strah od posljedica još nije prošao bi mu lakše. Nastavljalo se slanje tiskanih pozivnica na hrvatskom jeziku za sastanke i skupove iza sakristije u obližnjoj crkvi. Upravitelja je i o tome obavijestio, a sam na te pozive nije reagirao. Bilo je pokušaja uvlačenja u neku bosansku obitelj, tobože njihov nećak je upravo stigao iz Zagreba, pa mu treba društvo. Navodno je bio građevinski tehničar.Tip mu se nije svidjelo. Imao je previše para, previše častio, a i previše pio. Odmah je Viktoru bio sumnjiv. Naročito nakon nagovaranja, neka kupi auto, da će mu on posuditi novac. Viktor je naslućivao pozadinu svega. A nije imao ni trunka zagrebačkog dijalekta. Njegovi razgovori su već nakon par izlazaka skretali u opasne kritike društva u domovini. Bilo je toliko očito navlačenja i Viktor je odlučio što prije prekinuti. Tražio je nečin kako sve izvesti. Čitav tjedan se spremao. U sobotu poslije kina rekao mu je otvoreno:

33

- Ti, Zdenko, nisi nikada živio u Zagrebu i imaš određene zadatke u vezi sa mnom. Mislim, da si krivo krenuo i ja te lijepo molim da se više ne viđamo. Molim nikakvih kontakata ne želim ni s tobom ni s tvojima, ako su uopće tvoji.Iznenađen ga je gledao. Nije bio spreman na takve riječi. Imao je loše instruktore. Viktor je bio lukaviji i prozreo sve. Zdenka je sve to zateklo nekako nespremnog.Htio je još nešto reći, ali mu je zapelo u grlu. Osjećao se postiđen. Viktor mu se nije usudio dokazivati njegov pogrešan put, možda su mu ga odabrali drugi koji su stajali iza njega. Sve daljnje diskusije su za Viktora bile opasne. Zadovoljan obavljenim teškoćama ostavio ga je na trotoaru i krenuo preko ceste prema domu. U domu je sve ispričao Klausu i Tanu. Obojica su se složila, da je učinjeno dobro i pogodili kako se radilo o članu emigrantske organizacije. Obojica su mu dala za pravo, što je takvo društvo energično prekinuo. Onda je imao mir, samo svoj rad i svoje odabrane i iskrene prijatelj. I oni iz crkve su prestali slati pozivnice. A li dugo, dugo zatim Viktor se ipak nije mogao otresti izvjesnog straha kojeg je trunak ipak ostao. KOMPOZITORI Kraj blagovaonice i sale za ping-pong je bila sobica s crnim dobro ugođenim pijaninom. Viktor bi se često tamo zatekao, sjeo za klavir i prebirao po tipkama. Volio je sviratil. Njegova muzička izobrazba nije bila baš na zavidnom nivou. Imao je samo nižu muzičku školu, puno sluha i volje i volio je svirati onako zaa svoj ćef. Nikome nije smetao svojom svirkom. Klaus mu je nabavio, odnosno posudio neke note vlasništvo njegove sestre. Tako je u tom pogledu barem zadržavao neki nivo, da mu stečeno znanje notnog sviranja nije nazadovalo. Često bi se vrata otvorila, to je bila Frau Lübke, tako da su zvukovi klavira dopirali do nje u blagovaonicu. Izgleda, da joj se svidjelo Viktorovo sviranje. Posebno je voljela: “Für Elise” i “Besame Mucho”. I Tan je posljednje vrijeme sve češće dolazio, sjeo u kut i mirno slušao. Jednom prilikom je sobom donio usnu harmoniku i pitao zna li pisati note. Viktor je potvrdo odgovorio.

34

Nakon toga je Viktor radi sam. kontrolirajući melodiju i takt tako tipične azijske melodije. a takt promijeniti u četričetvrtinski. Ali možemo pokušati! Tan je bio vidno sretan. pa pratiti melodiju na tipkama. Sada je Viktor slušao. Viktor je bez njegova znanja nastavi i drugu varijantu. Stotine su puta uspoređivali tonove i note. Imao je note.. Trebalo je potražiti početni ton usne harmonike na klaviru. Sada su nastale poteškoće. Medlodija je uzdisala nježnošću. Nekoliko puta je Tanu ovakvu skladbu odsvirao. Slijedećih dana. Tan je bio oduševljen! Molio je neka mu je nekoliko puta ponovno odsvira. Sada je Viktoru postalo jasno što mora još učiniti s kompozicijom kako bi je približio azijskim karakteristikama. te pogoditi je li u duru ili molu.. ja bih te nešto lijepo molio. žudnjom. Pazio je da notni sistem melodije pred sobom zadrži koliko je moguće u taktu i bez velikih premještanja nota. Naslonio se na sjedalo stolca i sjetno slušao “kompoziciju”. Strpljivo je i to riješio. Tu je također imao poteškoća. polovinki itd. Tan je svirao vrlo sjetno. 35 . s velikim pauzama kako bi se prisjetio pravog melosa. Neke je i otpjevao. Još nije znao pravo rješenje. odmah poslije posla svakodnevno su nastavljali rad u glazbenoj sobici. a da o harmoniji nisam puno učio. možemo pokušati samo te unaprijed upozoravam da ja nisam ni kompozitor. da mi napišeš note onoga ili barem nešto slično onome što ću ti odsvirati. melodiju. a tako bi joj želio poslati za rođendan. Ta ja imam samo niže muzičko obrazovanje. Sporo se snalazio u određivanju četvrtinki. željom. Počeo je sve ispočetka. To nije bilo ono pravo. Tan se usprotivio. u Tanovu prisustvu. pa je molio Tana da mu odsvira nekoliko narodnih vijetnamskih melosa. Za početak je note porazmjestio u tročetvrtinski takt. Djelomično sam sastavio pjesmicu za moju djevojku u Vijetnamu. Viktor je tu i tamo zapisivao moguće varijante. Išlo je sve presporo.Tan. Počeo je note razvrstavati po taktovima. Melodiju mora preraditi s prelaskom refrena iz dura u mol. Sada je bilo već puno lakše. pa je ne znam napisati. Oko toga su se mučili dva dana. koje su se polako pojavljivale na notnom papiru. jedva je dokazao Tanu. ali mu se takt valcera nije nikako svidio. Neke je karakteristične melodije Tan morao nekoliko puta ponoviti. određen takt.Vidiš. jer je za njega tako bilo najlakše napisati pratnju za lijevu ruku.

već samo poboljšati. Tu je Tan vodio glavnu riječ. iako klavir nije bio podesan instrument za takav melos specifično azijski. ponovo sve nekoliko puta prepisivali. produžene samoglasnike i svrstavanje slogova ispod nota. . Zaista. sve je sada zvučalo bolje nego u prvoj varijanti. kada je uhvatio sebe kako glasno zbraja trajanje pojedinih nota porazmještenih po taktovima. Teško je bilo pronaći prikladne riječi. Imao je i nekakve rezerve kako bi u prijevodu možda davale više ritma uz napisane note. .Ništa nećemo pokvariti. Tan je sav cvao od sreće. o kome nije imao ni pojma. A i ovaj prijelaz iz dura u mol daje poseban. Bio je to puno teži rad! Prvo hrvatske riječi prevedene na njemački kako bi se mogli uopće međusobno sporazumjeti. mislim da kompozitori to zovu harmonija. Vidiš tom melodijskim sređenom taktu dodat ću nove odgovarajuće akorde za lijevu ruku. što samo vjetrom bića spaja. Te riječi onda Tan prevodio na taj Viktoru čudan i nepoznat jezik.uskliknuo je Viktor. 36 .plašio se Tan. Trebalo je sadržaj riječi sažeti. Prebacivali su riječi u rimu. dotjerivali. Viktor se nekoliko dana mučio s kratkim sadržajem teksta pjesme.tvrdio je Viktor. mnogo ljepši zvuk .Molim te ostavimo onako kako si napravi prvi put . Bio je to težak posao dvaju početnika . pazeći na sadržaj i ritam nota. Tu i tamo na Tanovu sugestiju Viktor je morao promijeniti trajanje pokoje note.amatera. To im je u početku narušilo već u uhu stečenu melodiju i ritam.. Tada su ubacivali sinonime. Sinkronizacija lijeve ruke davala je melodiji posebnu draž i tek sada je Viktor bio zadovoljan. PJESMA SRCA I malo su ove riječi.Pa kompozicija je čista matematika . da pod istim živimo nebom i da isto to nebo nas razdvaja. uskladiti s notnim sistemom.

Nije dovoljan ovaj krvavi rat koji spriječio je zagrljaj. Aranžer. a tako blizo. Viktor jebio ponosan. Tan mu je objasnio da to znači kao glazbena čestitka za rođendan njegovoj Mii..I puno bih mora morao prijeći i puno bih toga mogao reći. pjevana nečijim nježnim glasom. Pjesmi je prethodio Viktoru nepoznati uvod riječima. a Tan sav sretan da može snimku poslati na vrijeme. sa drugog kontinenta.. da voljenom biću otkrijem pjesmu srca! Sa daleka svijeta. vjerojatno vrstan muzičar i poznavatelj vijetnamskog melosa dodao 37 . Orkestar i instrumenti su dočaravali sve ono što je Viktor svojim akordima zamislio. Tan je kompoziciju dao nekome na obradu i nakon mjesec dana bila je orkestralno snimljena. da dragom biću poklonio bi ljubav! Nije dovoljna ni ta daljina koja sprečava poljubac. Kao da je rat bio jučer. Prepoznao je svoje akorde. Na sve je Tan mislio. kroz duboko dno mora gledam u sunce. oblacima te grlim i šaljem pjesmu srca. daleko. a ja živim duhom do danas.ali sad zatvoren u školjku. Preslušavali su snimku. to naše zajedničko sunce i čini mi se daleko. Zvučala je stvarno fantastično. U tom predgovoru prepoznao je svoje ime i svoju zemlju. tako lijepi onaj prijelaz iz dura u mol.

Radit ćemo izmjenično. a budući da su bili tako različitih visina nazivali su ih “veliki i mali”. Bonck se zadovoljno smiješio. Otada su postali nerazdvojni drugovi. očito muški. Ja sam neobično sretan i zadovoljan što je ovako divno ispalo i što sam ti ispunio želju. Prvi dio pisma. vrlo opširnog. a imam i dvije kopije . Sve faktografske podatke ćeš dobiti naknadno u Jugoslaviju. a objavljivanje prvog dijela je besmisleno. Kod drugog dijela pisma rukopis je bio nešto drugačiji. zbog čega sam protekli mjesec zatvarala vrata jer ste mi vas dvojica postali dosadni. Služila je kao svojevrsna propagandna pjesma. Brzo je dotrčao do Viktora i rekao neka dođe u njegovu sobu. kako ćeš je poslati u Sjeverni Vijetnam. . Tan je za mjesec dana dobio neki odgovor u obliku pisma. drugo. Dakle tek nakon deset godina dobit ćeš ostatak priče.lukavo odgovori Tan. pa o ovome više ni riječi. Nego Tan.Ovaj dio ti ne mogu doslovce prevesti. ti si mi prijatelj.To je znači to. jer je djelomično šifriran. dok god ne saznaš sve. Bio je naočigled jako uzbuđen. Svi iz doma su slušali. koji mu je pisala očito neka ženska ruka odnosio se na prijem. Samo moramo biti oprezni. razmišljajući neko vrijeme: . dečki čestitali.Ovo smo kao prvo radili zajedno. zabilješke ne smiješ nikakve praviti jer mogu biti opasne za obojicu. Osim toga tih dana utvrdio sam i poneke svoje skrivene sposobnosti za koje prije nisam znao da posotoje.Snimka će ići diplomatskim kanalima. jer odluku su donijeli drugi a to znači da i imao pravo. Još se sjećaš o čemu smo tada pričali? Sada mi je lakše. Čudno.je instrumente i izvedbi sve ono što Viktor nije mogao. zahvalu i često emitiranje kompozicije na lokalnim stanicama.Tan je inzistirao da se Viktoru nečim oduži. ja ću ti pričati u svojoj sobi. 38 . Svaki dan ste svirali jedno te isto. niti je znao. ali ovo čisto dobro zvuči. kao što smo se dogovorili. a Frau Lübke je rekla: . Tan je prevodeći mu detalje malo zastao. ovdje bi ti ju mogli ovi uništiti? . a taj dio sadržaja odnosi se na tvoju ideju od prije dva mjeseca.

biljnim lišćem. prale tkanine i odjeća i donosila hrana. Nadolazeći praznik bio je nešto posebno.ozbiljna je lica završio Tan. obavještavanju itd.normano ako još budemo u vezi. malim crnim prasadima posvećivala se posebna njega. spravljalo se piće. Mala ratna sela. a jako mirisnog lišća. Danima koji su prethodili prazniku žene su se dogovarale o jelima. pretežno srodno vezanih poslije praznika napustitće selo i po vojnoj zapovijesti otići dalje na jug i osnivati mala sela na točno određenom području. te obavezno bivoljim mlijekom. čistile kolibe i okolina. po uzbuđenju tih pripprostih ljudi koji su svoj budistički praznik isčekivali s toliko nestrpljenja. Osječala se svetkovina u zraku. Upitan sam. Čak žrtvama tog praznika. U to mlijeko dodavali bi lišće i stavljike mente i još nekog ljekovitog. skrivena će služiti kao pmpć ratnicima pri komuniciranju. ne za mene. Onda radi što te volja!Upamti najmanje deset godina od danas pa nadalje! Tako mi je tu rečeno i toga semoramo obojica strogo pridržavati. Od tih aroma kasnije je pečeno meso poprimalo specifičan ukus i aromu. Dvije grupe ljudi. Jedina veza 39 . Komunika-cijska sela bila su žila kucavica čitave ratne operative. pomoći podizati selo i dubiti čamce. daleko na jugu između svakodnevnih ratnih operacija. na svakom koraku. Zatvorili su ih u posebne ograde i hranili posebnom hranom. I priča je počela! II DIO – ZLOČIN PRAZNIK U SELU Pripreme za svetkovinu počele su prije nekoliko dana. već za moj narod . Kasnije će ti seljani biti prepušteni sami sebi. Nije se pripremala samo religijska svetkovinam već i oproštaj od grupe seljana. Tim će travama kasnije trljati i meso prilikom soljenja. Ja ga imam i molim te. otići s pratiocima koji će ih dovesti na određene lokacije. pretežno jednom vrstom kupusa. prebacivanju vojske i opreme. po pripremana. Ljudi će se poslije svetkovine oprpstiti od svojih dosadašnjih suseljana. ako si mi pravi prijatelj održi riječ. imam li povjerenja u tebe.

“oproštaja” od umrlih i poginulih. Dapače pomagali su ih i u njima učestvovali. Samo je straža i povremene patrole u okolici zadržala ozbiljnost. Ustvari oni su ih na neki način i organizirali. I tu su svećenici prisustvovali. Vojni vođe i komunisti bili su tolerantni prema tim narodnim svetkovinama. I vojnici su spremali svoju muzičku točku. čak poneki sudjelovali. Tako se dešavalo. koje će primati od područne komande. Seoski starješina imao je pune ruke posla. nadzirao okolinu. Vojska bez tog upornog naroda ne bi bila ništa. opreznost i osoblje područne komande koje je i dalje bilo u vezi sa štabom. Vojska. Njima i vojsci biti na raspolaganju dan i noć. na određenim mjestima svetilišta u sadašnjim uvjetima odvijala različitih dana i na različitim mjestima koja su bila unaprijed određena. kada će i u koje selo stići svećenik sa svojom pratnjom. Drugi dan bio je namijenjen zabavi. a pogotovo na zadnji dio s obiljem hrane. Osjećala se živost. Ona se obično odvijala u dva dijela: prvog dana čisto vjerskih svečanosti. U ratnim danima vođe su odredili i koordinaciju. gubitke vremena. Obilazio je muzičare. pića. a i narod su držali okupljen na jednom mjestu. osiguravali mu put. toliko ovisna o narodu rado se uključilvala u svetkovine. Prije se narod skupljao iz svih krajeva. a sve ostalo bila je stvar sela i njihovih stanovnika. Sa svih strana čulo se uvježbavanje muzičara. Tih dana u određenom području zamrle su sve velike vojne operacije i pokreti. veselost i razdraganost seljana kao i vojnika. sada je svećenik putovao od sela do sela i obavljao obrede. te eventualno od ponekog seremonijala vjenčanja.bit će im putem radija i naredbi. Svi su već rano bili na nogama. Upravo su napravili obratno. Seoski starješina je još jednom pregledao čistoću “strogog centra” sela gdje će se upriličiti sva 40 . To žiteljima nije smetalo. a umorni terenci vraćali se u selo. putovao danima do svetišta. Tako su spriječili pokrete masa ljudi. žene koje su spremale pića i hranu. plesa i muzike. Osvanulo je toliko očekivano jutro. Tako se samo produbila ionako duboka veza između vojske i naroda. čistoću i svojim savjetima pridonosio organizaciji svetkovine. a putujući svećenici su ionako stizali svagdje. da se svetkovina koja se prije slavila u određeni dan.

klimanjem glave pozdravljao je lijevo i desno. Stranice kola obojene su bile vjerskim znakovima i okićene s mnogo cvijeća. Diskretna vojna pratnja svečane povorke kao zaštitnice već se povukla na stranu i na vidiku je bila čitava povorka.zbivanja. Sve je bilo pometeno. Uz lagani. Ženske su oblačile duge haljine živih boja. Selu se trčeći približavao glasnik i dolaskom do prvih ljudi u špaliru stao i blago se naklonio prema selu. Iz svojih džepova izvadio je dva metalna tanjurića. obrijane glave. taj svečani starac. Odjeveni su bili u lila obojene skromne toge na poseban nači uvijene oko tijela. Glave te dvojice bijahu bez kose. Tako su dobiveni razni tonovi zvuka i pri najmanjem podrhtavanju kola. vrlo spori ritualni korak udarao je zvončićima i pri tome pjevao jednu prastaru vjersku pjesmu. Predvodili su je dvojica svećenika. prestao udarati u zvončiće. Kao po zapovijesti skupljeni žitelji napravili su špalir od ulaska do centra sela. a muškarci bijele platnene hlače i crne košulje. žamor radosnice kao znak da se nešto zbiva. Na istočnom ulazu u selo odjednom je nastao žamor riječi. Ispolirani do najvećeg sjaja i okrećući se na uzici u jutarnjem odsjaju sunca davali su svakojake odbljeske i svjetlosne efekte. grleno moljenje. pa će glasnik ubrzo najaviti njegov dolazak. Vrhovni svećenik TO VAN GO to će jutro stići u njihovo selo. Iznad sebe je imao platneni krov napet imeđu četiriju kolaca.učenika kao pratioci svom 41 . Na udobnoj stolici sjedio je To Van Go. U daljini se već čulo zvonjenje mnoštva zvončića kao nagovještaj dolaska To Van Goa i njegovih pratilaca. Svi su pohrlili tamo. zvončića. Tako prolazeći unazad došao je do sredine “trga”. a rubovi tog pokrova oglašavali su se mnoštvom obješenih metalnih pločica raznih veličina. pripijene uz tijelo. On je još noću krenuo iz susjednog sela. sjeo na pripremljen veliki kamen i počeo poluglasno. Nastao je tajac. okrenuo se. Skromno zaogrnut sivom tkaninom. Iza njih je vio dječak. sklopljenih ruku. staraca. Škripa tih kotača na daleko se čula. čisto i uredno. vodič bivola koji su vukli kola. Vršile su se posljednje pripreme za doček. Oko glave motali su uvinute uzice raznih boja. Sporo i svečano hodajući uporno su udarali svaki u svoje zvončiće i pjevali neku molitvu. Sa svake strane kola bila su po tri mlada svećenika . blago pognuo tijelo i unazad polagano krenuo među redovima ljudi. To je bila dvokolica sa dva velika drvena kotača.

Čitave obitelji i pojedinci prilazili su oltaru. Bivole je odveo na stranu. jednostavno izrezbarenim maskama izvodili su “manerindu” ples. vjeru u razum čovjeka da se prekine ta nesreća. poslužavnici. Dok su se odvijale pripreme tog privremenog. vjeru u bolje sutra. improviziranog svetišta. Za čas su zabodena četiri držača glavne konstrukcije krova privremenog hrama. ples boga strasti i želja. Dok se povorka kretala između ljudi. Nakon tog kratkog govora počele su glasne molitve u kojima su sudjelovali i svećenici . Spominjao je vjeru u Budu. Ples su pratile duge trube sa svojim dubokim. Tako je izražena dobrodošlica povorci.svetom učitelju. Dvije žene donijele su veliku zdjelu kuhane posne riže iz koje se dizala para. jednostavnu bambusovu konstrukciju prekrili su plavom svilom. Od ispražnjenih sanduka prekrivenih tkaninom začas se stvorio mali oltar s malim Budom. polagano i razgovijetno. Sve je to bilo gotovo za dvadesetak minuta. Pratioci su prekriženih nogu čučnuli na pod sa strane stavljajući središnji prostor slobodan. Vrhovni svećenik je sve ovo vrijeme glasno molio. Svi su se seljani sada natiskali ispred improviziranog hrama da bi čuli starčeve mudre riječi. Sada su kola bila koso nagnuta prema naprijed. Svatko od glave 42 . Zakriveni drvenim. alatom i dugačkim bambusovim štapovima uredno vezanim za stranice kola. čučnuli pred njim i izgovorili par riječi molitve i želja. a muškarci udarali u zvončiće ili jednostavno u dva drvena štapića od bambusa raznih debljina. Ubrzo su se pratioci odvojili od svečanih kola. uzeli iz drugih kola sanduke i bambusove motke i trčeći odnijeli sav taj materijal na označeno mjesto. cvijeće. Pritrčala su četvorica pratilaca. koja će ih osloboditi svih nedaća. zapaljene mirisne trave.pomoćnici. žene i djeca su pred nju bacala latice cvijeća. I nekoliko seljana priskočilo je u pomoć. Birao je riječi razumljive svima. koji je prestao glasno moliti i dižući se sa svog kamena počeo nešto brzo naređivati. Stali su tik uz glasnika. sa strane su se pojavili maskirani muškarci. Najviše ih je bilo u obliku činela izrađenih iz mesinga. deprimirajućim tonovima i zaglušujuće udaraljke svih oblika. bojom duhovne smirenosti. Govorio je mirno. razapet je i pričvršćen krov.U to vijeme vodič svečanih kola ispregnuo je bivole i vodilice kola spustio na zemlju. Sada su svi disciplinirano stali u red na čelu sa seoskim starješinom. Iza prvih kola kretala su se i druga do vrha krcata nekim sanducima. umetnuli dvije bambusove šipke u vodilice stolice sa strane i svećenika pažljivo prenijeli u hram i postavili zajedno sa stlicom pored oltara s Budom. Sve je potrajalo oko sat vremena. veličina i materijala.

a žene i djeca cvijet ispod Budina kipa. Sav taj ceremonijal potrajao je prilično dugo i kasno popodne ponovio se u nešto drugačijem obliku. prstima iz zdjele zahvatio malo riže. začina i isjeckanog lišća zelja. Dotle je prva skupina muškaraca ohlađeno meso trljala mirisnim travama i solju. Kada su to obavili. Sve vrijeme nije se jelo ništa drugo. pojeo ju. a nakon toga je nestalo neke dosadašnje suzdržanosti i ukočenosti prisutne kod takvih ceremonijala. U tom razdoblju molitve svećenik bi svakome dodirnuo rame i izgovarao neke nerazgovijetne riječi. a pila samo voda. ostavili su meso hladiti i posjeli u krug. U njoj su založćili jaku vatru. Time su punile utrobu pilića. žene su u velikom krugu postavile pletene prostirke. prekrivale ih glinenim poklopcem i žarom pomiješanim pepelom. Druga grupa muškaraca dotle je sa strane iskopala jamu dugačku oko dva metra. rasporili je i izvadili drob. Uskoro se ispod poklopaca osjetio zamaman miris mirodija i pečenog mesa. prvo sitnišem a kasnije debljim glavama drveta. da im sunce sutra izađe iza onih obzorja nad morem. vatrom spaljivala dlake te oštrim noževima brijali vanjštinu spaljene kože. Muškarci su se pocijelili u dvije radne grupe. tučenjem čistile rižu i kuhale je u velikom kazanu. Tako su stvorili obilje žara. Žene su klale perad. Na taj su žar nabacili krupnog okruglog za te namjene pripremljenog kamenja. Dodirnuti bi molitvu prekinuo. a široku svega metar. te pili rižinu rakiju. Svi su se razbježali po svojim zaduženjima. Njih su kod mesa zamijenili dječaci koji su zelenim granama sa sviju strana mašući tjerali insekte i tako ubrzavali hlađenje mesa. Svećenicima i pratnji dodijeljene su dvije obližnja kolibe. Na kraju su sve premazivali još tankim slojem palmina ulja. Očišćene piliće trljale bi mirisnim travama i solju i mijesile napola skuhanu rižu s dodacima mirisnog korijenja. Okolina se sve žarila od vrućine. Na improvizirane ovjese objesili su prasad. Nakon tih molitvi svi su otišli na počinak. naklonio se Budi i svećeniku te prpustio mjesto sljedećem. Dok se to peklo. kleknuli na zemlju okrenuti zalazećem suncu i izveli molitvu budi. Na zagrijane kamene ploče stavljale bi skupine od po tri pileta. Ovako namirisanu prasad poslagali bi na užareno kamenje. Jedna je klala svinje.porodice stavio je pred oltar u plitku zdjelicu novčić. Čim je svanulo jutro ponovila se skupna molitva novom danu. Sve su to obilno zalijevali vodom. gusto pokrili slojem palminog 43 . Kasno popodne obitelji umrlih i poginulih imali su svaki svoj ceremonijal uz grobove. Navečer su se ponovno svi skupili pred hramom.

a iz pokrivene jame.desno. Grupirali su se: svećenici su posluženi prvi. Njegov 44 . Izvela je dvije narodne pjesme. Po tom obavljenom poslu svi su se pridružili ostalima koji su već zauzimali mjesta na prostirkama. žureći tako od grupice do grupice. Imala je čisti. Uz obilje priča i zgodica nakon tog jela. Međutim organizatori su i dalje mirno sjedili na svojim mjestima. Mnogi su u sebi ili za sebe tiho pjevušenjem pratili ili pjevali refren melodije ili se pak u nekom za taj narod sporom ritmu zanjihali lijevo . iz napravljenih rupica dizala se primamljiva mirisna para koja je nagovještavala glavno jelo. tijela i nogu. Stari seoski pričalica nakon nje ispričao je dvije duhovite priče iz prošlosti svoga naroda. Piće kojeg je bilo dvije vrste služilo se iz velikih ćupova i to za muškarce obični rižin alkohol. dajući sebi oduška. punu grlenih zvukova popraćenu mimikom ruku. Dobro su bili uvježbani. a onda pojedine skupine obitelji i pojedinaca i vojnika na kraju. a druga skup duhovitih doživljaja. Znali su da nije prošlo još četiri sata od kada su jamu zatvorili. Iza njih nastupili su seoski svirači. Po licima prisutnih vidjelo se zadovoljstvo učinka poznate melodije i ritma. Svi su bili ozarenih lica. Svi su šuteći jeli i pijuckali svoje piće.lišća i tankim slojem zemlje. Primitivno izrađene bambusove frule i flaute nevjerojatno su bile “uštimane” i davale otužnu melodiju popraćenu pratnjom udaraljki i ponekog zvončića. Iz njih su udaraljkama stvarali neku vrstu melodije koja se stalno ponavljala uz krešendo velikog gonga kao najglasnijeg instrumenta. prepričavali su se razni događaji i bez ustručavanja prema skupini ozbiljnih svećenika. a žene i djeca miješani ne do kraja provrijani voćni sok od sabranog šumskog voća. Tako se zabava nastavljala sve u sredinu kruga s grupama muzičara. Posluživale su mlade djevojke. Tako su se smjenjivali pojedinci i grupe. mljekasto-bijele boje. Nastupila je i seoska djevojka uz pratnju dvaju velikih žičanih instrumenata. Za poslužavnike služili su pladnjevi od gusto pletene trstike prekrivene velikim zelenim listom. Bio je tu i naočit mladić . Otkrivena pečena piletina posluživala se isječena na male komadiće s prethodno izvađenom grudom riže kao punila. zvonki glas. Muzika se sastojala od različitih udaraljki.borac. Drugu su pjesmu svirali frulaši. koji je u krugu bio više puta. Još su izveli jednu pjesmu s nešto više bučnog ritma. zvončića i mnoštva bambusovih trupaca raznih debljina i dužina. a na njega stavljeno jelo. U sredinu kruga istupila su šestorica mladih svećenika i izvela staru ritualnu religioznu pjesmu. Jedna je bila vezana uz narodnog junaka iz povijesti. Otužni zvukovi pratećih instrumenata diskretno su pratili taj predivan glas.

Počeo je divlji ritam i muzike i plesa. Pripijena uz tijelo odavala je draž tih sitnih. Ljupki pokreti djevojaka . S lijeve strane glave u kosu su umetnule veliki bijeli cvijet. Usklađen ritualni ples prikazivao je obradu zemlje. pobjeda i duhovitih dosjetki pojedinaca iz narodne vojske. Samo su ih dobro zamotali u debeli sloj svježeg lišća. mirišljava. Bili su bosi a odjeveni u jednake 45 . U nekom obliku punđe i pričvršćena ukrasnim iglama. Ispod haljine virile su bose noge.duhoviti nastup odnosio se na pričanje kratkih zgoda iz ratnih operacije. Na sredinu kruga stupile su dvije seoske ljepotice. češljevima i uzicama. te će sutra putnici nositi sa sobom. Djevojke su sječeno meso posluživale ljudima koji su sjedili. te povrća s obiljem začina. Čitava okolina je mirisala i svi pogledi prisutnih bili su uprti u te ljude koji su svoj posao sporo. Uz meso bilo je obilje kuhanog i sirovog povrća i gust umak u zdjelicama u koji su umakali svaki zalogaj mesa. ženskih tijela. Ruke. ali znalački obavljali. na zatiljku uzdignuta. pijevara neprijatelja. Nakon zemlje skinuli su uvelo spareno lišće i ukazala se pečena prasad. Odvojila se skupina muškaraca koji su na dva velika kamena donijeli također veliku drvenu ploču. pokreti. Taj slatkasto-ljuti okus umaka davao je poseban pikantan okus mesu. sva rumena. Instrumenti su im se sastojali uglavnom od mnoštva različitih udaraljki. Pažljivo su ih daščicama vadili iz rupe i prenosili na pladanj za sječu. sijanje i žetvu. zvončića i jedne frule. Svaki je plesač imao po dva noža dugih oštrica. dobro uvježbani pokreti jasno su pokazivali poljoprivredne radove. Počeli su brusiti kratke mačete za siječenje prasadi.plesačica dočaravali su svima toliko poznate pokrete. Često su od silne vrućine vrišteći i smijući se odskočili. sjajna kosa bila im je posebno začešljana. Neki su drvenim hvataljkama skidali sloj zemlje iznad rupe. Od ramena do gležnjeva prekrivala je tijelo haljina živih zeleno-crnih boja. Kao da su bili svjesni okolnih pogleda. Njihovi muzički pratioci posjeli su u polukrug. izvijanje tijela. Glasni žamor i pljeskanje dlanovima bila je nagrada za lijepo izveden ples. Taj umak bio je načinjen od mješavine sitnokosanog slatkog korijena prokuhanog i procijeđenog. sočna. pa i pokreti bosih nogu nisu uzvitlali ni trunka prašine. prekrasan divlji šumski cvijet. Crna. Dvoje prasadi nisu sjekli. Spori. Sada su na poprištu ostali samo muzičari s udaraljkama a u krug su uskočila trojica mladića s dugim noževima.

Nakon ovog efektnog starog ratnog plesa u krug je stupio seoski starješina i održao kratak. posuđe i obilje sjemena za nova polja. gde će se ceremonije ponoviti. drugi nož zaboli u tlo. Francuzi su ih nazivali “osice”. a sami spremali male zavežljaje. ispod nogu i oko tijela. Počeo je spremanje i pripreme za put. organizirajući i pripremajlući neke svoje akcije pretežno udarao u rrazno. Sve su to izvodili usklađeno prema taktu muzike samih udaraljki. Na kraju je u jednom trenu prestala muzika. a oni su desnom rukom nož zavitlali visoko u zrak. odlazećim obiteljima sretan život u novoj sredini. vodiči i mjesta za odmor. prenositi na određena mjesta. obuća i odjeća. Često je to naoružanje. Ta njihova pokretljivost davala im je prednost u svim sračunatim akcijama protivnika koji je često. a nadasve simpatizeri na jugu to su im omogućavali. poljoprivredne alatke. Bili su pravi virtuozi svog ratnog plesa. gdje su se najmanje nadali. ostatke hrane. Dotle su desnom rukom spretno dočekali i uhvatili ručku zavitlanog noža i štapić presjekli popola. Trebalo je prenositi ranjene. ozbiljan i oproštajni govor namijenjen borcima. odredio vodiče i pratioce skupina i izdao nekolio uobičajenih zapovijedi i prekinuo slavlje. jer su ujedali tamo.obične hlače koje su sezale samo do koljena. Mnogo oružja su i zaplijenili od zarobljenih Francuza. a nadasve tim je borcima trebala i hrana. bacali ih u zrak. a kasnije i Amerikanaca. Sav taj materijal i oružje trebalo je brzo prevesti. tihe akcije. nosači. Brze. Oružje i municiju dobivali su od mnogih priatelja koji su podržavali njihov oslobodilački rat. municija i sanitetski materijal pa i hrana bilo diretno iz američkih skladišta. Kao da su htjeli završnicom pokazati opasnu igru noževima. Oko glave imali su uvinute crne platnene vrpce. Obilato su nagrađeni pljeskom. Sjajni noževi bi katkad bacili odsjaj oštrice na popodnevnom suncu. a 46 . oružje. Spretno su po taktu vitlali noževima. gostima i ljudima koji će sljedeće jutro napustiti selo i krenuti u novi nepoznati život pun svakodnevnih opasnosti i odricanja. Zahvalio se svećenicima na ukazanoj časti. Djecu su uputili na spavanje. izvukli štapić iza pojasa i koso ga prislonili uz zemlju. Svećenici će još u tijeku noći i napustiti selo i uputiti se dalje u drugo selo. VIJETNAMSKA RATNA SELA Operativne gerilske jedincie Viet-Minh-a bile su stalno u pokretu. Preko pojasa imali su također uvijenu crnu vrpcu sa zataknutim kratkim bambusovim štapićem.

te prehranjivanje obližnjih baza novoregrutiranih oraca na obuci.pokapati i mrtve. Cilj tih sela bio je proizvodnja tako potrebne hrane. Seljaci. trpjeli sva stradanja i napore samo s ciljem. ljudskih žrtava je bilo malo. seljani i seljanke. što više pomoći u tim trenucima teškog rata. Pored tih individualnih skloništa sa sjeverne strane bio je zaboden bambusov štapić. Žitelji stacioniranih sela bojali su se samo napada iz zraka. Na rubu sela. U nju bi umetali na par mjesta probušenu betonsku cijev. što ime je bilo podtrebno za nesmeta o odvijanje planiranih akcija. Organizacija zbunjivanja uvijek je bila pravovremena. To su bile plitko iskopane jame. kojih žitelji imali su strogo određen zadatak rada. starci i starice. uz polja i puteljke na povišenim mjestima iskopali bi rušu duboku više od jednog metra. ta oni su ginuli za njih. 47 . a skloništa na svakom mjestu. a žitelji su imali slobodu kretanja i rada. Dobro organiziran rad i život tih sela davao je borcima sve. borci i ranjenici imali su obično po pet do deset minuta da se razbježe izvan sela svaki u svoje točno određeno ukopano sklonište. mnoštvom domaćih životinja. prenijeti. pola metra visok sa žutom malom zastavicom i brojčanom oznakom. Poklopac je bio također od tankog betona. Iako su ta kratkotrajna. raspoređen po selima i zaseocima. Skromne kolibe bile su okružene poljima. ubirali divlje i pitome plodove. prekrivene drvenim prućem. hranili i napasali mnoštvo stoke. dječaci i djevojčice tih sela bili su indirektni borici i davali sve od sebe. U zoni ratnih operacija postojalo je nekoliko vrsti sela. Skloništa su bila za jednu i više osoba ili grupe ljudi. Prva vrsta bili su “stacionarna sela” najudaljenija od mogućih upada s juga. Sve ostale zadatke oko vojnog osoblja obavljali sudrugi za to određeni ljudi. Prelet aviona uvijek je bio unaprijed najavljen radio vezama ili drugim načinima s osmatračkih i stražarskih mjesta. Jedino otuda prijetila im je opasnost. poneki s travnatim slojem. njegovanje bolesnih i ranjenih boraca. te šili odjevne predmete. a široku samo 80 cm. Svi. a žestoka bombardiranja obično ostavila razrušeno i spaljeno selo i nanijela mnogo štete. načina života i sporednih djelatnosti. Svu tu tako tešku ulogu na sebe je preuzeo narod duž čitavog dijela operativnog područja i šire. njima je narod pokušavao sve olakšati. Uz puteljke prema poljima bilo je i većih skloništa namijenjenih za više osoba. Borci su u svemu imali prednost. gotovo svi. Starci. žene i djeca radili su u poljima.

Bilo je slučajeva. Prekrivena trupcima i zemljom davala su dobru zaštitu od indirektnih udara bombi. brže i sigurnije. promatrača. Dok još nije bilo poljskih telefona i radiostanica. Prevoz su obavljali biciklima. uzbuna se davala optički. Ta skloništa također su bila označena oko metar viskoim kolcima zabodenim iznad samih ulaza. a zahtijevalo je i manji broj potrebnih boraca. a noću svjetlosnim signalima. da su takvu komunikaciju vršili zrcalom. Najteže je bilo na brzinu prenijeti ranjenike u ta skloništa. I ona su imala žute zastavice s brojčanim oznakama. zastavicama. ili najčešće nositi teret na bambusovu štapu. dvokolicama. ranjenika. jer služba za uzbunjivanje nije mogla javiti da li je avionski napad ili samo prelet. bolničarke i osoblje zaduženo za brzu evakuaciju u skoništa imali su pune ruke posla. Promatrači su se smjenjivali svaki sat. a po jedan dežuran bio je i kod mitraljeza. 48 . jer svako jutro seoski starješina raspoređivao je radne zadatke u polju pa time i svakome najbliže sklonište. Seljacima na poljima ili ispaši u času uzbune ostavljali bi alat i životinje i žurno se uputili u ta skloništa.a preko toga zemljom i zasađenom travom. ili ako nije bilo vremena direktno mitraljeskim rafalima u smjeru aviona. Ta su bila nešto dublje iskopane rube s obaveznim dvostrukim ulazom. Sa promatračnice bilo je zabranjeno pucati. raznim zvukovima. Taj zadatak obavljali su pretežno dječaci i djevojčice. Makar je bolnica bila obično blizu skloništa. spavali ili pripremali iz sela donesenu hranu. na nekoj uzvisini ili visokom drvetu.Ostali su se odmarali. pa su ponekad tijekom samog bombardiranja uskakivale u jame. Nešto udaljenije bilo je mitraljesko gnnijezdo sa po tri borca. snabdijevali su i obližnje vojne jedinice. Već spomenuto snabdijevanje boraca hranom. Ljudskih napora i žrtava kod tog osoblja uvijek je bilo najviše. a i kolima sa dva velika drvena kotača i upregnutim bivolom. Često su morali ponavljati i po više puta dnevno. Kada su dobili poljske telefone sve je bilo mnogo lakše. Nije bilo zabune. Neposredna služba uzbunjivanja bila je udaljena na 3 do 5 km. Sastojala se od dobro maskirane promatračnice sa po pet promatrača. Za vojno osoblje i ranjenike u selu skloništa su bila na samom rubu sela. Stražarska mjesta na Rubu sela primila bi dobivenu informaciju i aktivirala ručne sirene.

Podijeljeni u manje grupice imali su zadatak pomoći u prebacivanju materijala iljuci. Operacija promatranja i uzbunjivanja bila je slična organizaciji stacioniranih sela. odnosno pravih boraca. Oni su koristili svaku priliku i oružjem “kontaktirali” s neprijateljem. trebalo ga je samo posjeći i dovuči. Čak pri radu u poljima oružje im je bilo nadohvat ruku. Tako su u uzmaku bili pokretljiviji. Ratne zapovijesti dobiavali su od prodručne komande. Građevni materijal im je bio nadohvat ruke. boraca i manje životinja.Skladišta su stalno dopunjavali novim pristiglim materijalima i oružjem.Poslije takvog bombardiranja. pustili krv i još svježe meso diobom rasporedili borcima i okolnim selima. Tu su držali nakon akcije skriveno teško naoružanje. samo u manjem obimu. Već za dva dana sve je bilo gotovo i život je tekao uhodanim tempom dalje. U takvim oružanim akcijama planiranog i brzog napada i brzog povlačenja koristili su faktor iznenađenja. Žrtve su nadoknađivali novim pridošlicama u obliku čitavih obitelji i novoregrutiranih boraca. Druga vrsta sela bila su u zonama čestih upada kopnom. Inače su ti poluborci izbivali vani zbog rada u poljima ili organiziranim akcijama i po više dana. Pored vječnih pokreta i gerilskog načina ratovanja u malim grupama i uvijek na drugom mjestu. dijeljenjem u više manjih grupica koje su se nakon napada povlačile svaka u svom pravcu na dogovorena odmorišta i sastajališta. Posvuda su imali raspoređena skladišta oskudne rezervne hrane i naoružnja. ali u strogo određenim akcijama stjecao se dojam toliko masovnog pokreta i mnoštva boraca. Porušene kuće brzo su obnavljali. Malo selo bilo im je privremeni stacionar samo za odmor i radio vezu. Ranjene životinje zaklali. kao i ranjenika do određenih punktova. Polja su im bila manja i razbacana na većem teritoriju. Pokopali bi mrtve. To su bila “ratna sela” s manje žitelja. obično razrušenog i spaljenog sela pristupilo se obnovi. Za rijetkih vojnih zatišja često susvi odlazili na dan-dva na 49 . Zbog dobrog poznavanja terena iz tih su se sela obično regrutirali sposobni vodiči za regularne jedinice. vodom i iz zraka. Svi su stanovnici sela bili poluborci i sa sobom uvijek uz alatke nosili lagano naoružanje. dobrog poznavanja terena.

“Borga povlačenja” bilo je bježanje u točno određenim pravcima uz kratko zadržavanje za aktiviranje razlnih unaprijed pripremljenih sprava protiv progonioca. Često su krtice bili otkriveni i uništeni jednostavno bombama ili malim leđnim plamenobacačima. Takva jaka. ali u prazno. gotovo sve bi se počelo sušiti. počeli primjenjivati drugu taktiku: uništavanje vegetacije. koji bi svojim jakom djelovanjem uništili sve zeleno. Široke ravnice iako teško prohodnog terena omogućavale su im obično brza nastupanja i povratka već tijekom noći. nakon prestanka djelovanja pesticida. Kako Amerikanci nisu vidjeli pozitivne efekte. Tim su se trikovima često služili. Nakon par dana bi na takvamjesta bacali napalm bombe i ogroman požar progutao bi sve ostalo. tj. Česta bombardiranja i paljenja napalm bombama zahvaćala su unutrašnjost šuma. a čvrsto uvjereni da se glavnina “sjevernjaka” kreće ili boravi u gustišu i zaklonu šuma. To bi radili avionskim prskanjem džungle ili čitavih dijelova šuma s naročito jakom pesticidima. Tako su nastajali goli predjeli bez vegetacije okruženi okolnom “preživjelom” šumom. Grmlje. Takle brze akcije iznenadile bi službe uzbunjivanja. čije je sjeme jedinomoglo proklijati. Bilo ih je i na rubovima močvare. visoka stabla jedino su preživjela razaranjem. spaljen. džungle ili skrovitim neravnim terenima. drveće i sve. Ratna sela bila su smještena obično uz rubove šuma. koji su bili dobro kamuflirani. Dim se širio iznad krošnji drveća i izviđačkim avionima ga nije bilo teško primijetiti. U tim slučajevima primjenjivale se taktika “krtice” i “borbe povlačenja”. Darugačija je bila situacija. Amerikanci su ih zvali “lisičnjaki”. Dotle bi se neka grupa boraca kretala ili neka akcija odvijala na sasvim drugom kraju. ako su se Amerikanci brzo došuljali niskoletećim helikopterima u blizinu otkrivenog sela. Teren bi izlgledao stravično ogoljen. Ni Amerikanci u takvim 50 . Svejedno su u tim slučajevima gubici bili znatni. Krtice su seu nedostatku vremena za povlačenje uvlačile u pripremljene rovove s nekoliko ulaza. a uvis bi stršala samo vatrom nagorjela rijetka stabla.udaljena polja koja su im davala ono malo hrane što su trebali. gdje su neki često namjerno loćili vatru. Ona su se pretežno pretvarala u pustaru s rijetim i bodljikavim grmljem. Obično je ubrzo uslijedio zračni napad s obimnim teretom bombi. Goleti su se prirodno teško obnavljale tek nakon dvije godine.

Bilo je tu i tanke čelične žice i načinjenih klopki. One bi u momentu aktiviranja bile oprugom odbačene do jednog metra visine. odbaciti ili u trenutku osloboditi. a nastavljene i pod lišćem kamuflirane mreže znale su progonnitelej ponekad i po dvojicu podignuti do zavidne visine. Krtice su često aktivirale oko svojih rovova kamuflirane odskočne protupješadijske mine i granate ili su ih američki vojnici nespretnim korakom sami aktivirali. gdje su eksplodirale. koji su se odapinjali i slali strelice oštrih vrhova u veoma kratkim periodima. pa čak i posuđe. gotovo sve je bilo na neki način namjerno vezanu uz eksploziv. Grančica posebnog oblika listova ležeći na puteljku označavala je mjesto koje je u bijegu trebalo preskočiti. razni bambusovi šiljci. svaka alatka. grčenje ličnih mišića. Pali bi na neravan teren. ako već nisu bile smrtnonosne. jer je dno rijeka bilo meko i muljevito. Tu je bila postavljena mina s usporenim djelovanjem upaljača. Svaka koliba. polomili ekstremitete. Na posebno frekventnim dijelovima rijeka zavijali bi posebne čelične šiljke. U šumi su ih čekale kao opruga napete grane. Aktiviranjem neke uzica na puteljku. pažljivo prekrivene. nagazne mine. Sa grana je prijetila još opasnost. pletene prostirke.. koje su barem za kratko vrijeme zadržali po kojeg progonitelja. bile su teške i trajno izbavivale ranjenog iz operative. Liječenje je bilo dugotrajno. čak po nekoliko lukova. I u borbi povrlačenja za progonitelje bilo je svakakvih klopki: iskopane rupe sa šiljcima.. ogruvali se. Ponegdje su se na neprijatelja rušila suha stabla. pod dgrančicom ili lišćem. košara s rižom. U samom selu i obližnjoj okolini bilo je masu kamufliranog eksploziva i manja nenpažnja izazivala bi pravi pokolj među napadačima. suhih i dugih grana lomila bi sve pod sobom. uništili opremu.akcijama koje su nazivali: “Pronađi i uništi”nisu prošli bez znatnih gubitaka. pojačan zmijskim otrovom i priređen na poseban način. Dovijali suse na sve moguće načine. pa nečesto i paralizu tih mišića. Prvi bi je neprijatelj nehotice obično aktivirao. Rane od tih grnata. Šiljak bi 51 . To je bio otrovni sok posegne biljke. To im nije bilo teško. a glavnina iz anjega bi stradala. Te kapljice izazivale su bolne plikove. visoko na drvetu prevrnula bi se zdjelica s stakvim koncentriranim otrovom i proračunato se na nekoj od nižih grana rasprišio u piroki snop kapljice.

Obično su to bile tri do četiri obitelji ili rodom povezane obitelji na čelu sa seosekim vođom. kojih su vrhova popunjavali pravim malim vodenim minama. ponašanjem i radom prilikom taakvih slučajnih otkrivanja djelovali su nedužno. siromašno. bile su nepredvidive. Svojim izgledom. Za dan-dva podalje je izgrađeno novo selo. Materijalni gubici Vijetnamaca bili su uvijek veći u vidu uništenih boravišta. kamuflaže.prekrili čeličnom kapicom i zabijali ga u dno na dva pedlja ispod razine normalnog toka rijeke. strateg.. Šiljci su bili uvijek okrenuti prema toku vode. Rijekom nizvodo slali su i ploveće otoko ispletene od stabljika vodenog bilja. uskog kruga djelovanja i malobrojnosti teško su ih otkrivali i uništavali. U njima je bilo vrlo malo žitelja. Kod pročešljavanja sela Amerikanci nisu nailazili naoružanje. Lako naoružanje imali su dobro sakiveno podalje od sela. Amerikanci su se najviše bojali tih klopki. Među to bilje učvrstili bi vodene mine. zamke. Treća vrsta bila su “komunikacijska sela”. te pripremljen eksploziv za brza aktiviranja. Dovoljan jebio tvrdi kontakt i čamac je odletio u zrak. kao poljoprivrednici.. pa im je gađanje u takve ploveće otoke predstavljalo posebnu zabavu. blizine neprijatelja. nije bilo rovova. jer se nisu usudili previše udaljavati od centra napada i helikoptera. hrane. pozlnavalac radiofonije i dobar poljoprivrednik. iskopani novi rovovi. niti bilo okolo sakarivenih onih sprava kojih su se 52 . “Pronađi i uništi” bile su brze akcije koje su obojici neprijatelja nanosile podjednake gubitke u ljudstvu. dobar organizator. To su bila najmanja sela. Taj seoski starješina bio je obično i iskusan borac. Bilo je i šipki. dobro kamuflirana u graničnim zonama svakodnevnih operacija. kojih ih se rat ne tiče. Bili su vrlo efikasni za “paranje”dna laganim patrolnim čamcima. zato potjera obično nije dugo trajala. prepreke. To su Amerikanci brzo prokužili. Zbog kamuflaže. koji su bili vođe u takvim selima. Rekord je držao neki izviđač i to sa 17 eksplodiranih otoka. Zbog toga u selu nisu smjeli držati oružja i sličnih predmeta koji bi otkrivali njihovo pravo postojanje na tom području. Među sobom su se kladili i takmičili od čijeg će metka nastati eksplozija. Nigdje se toliko različitih sposobnosti nije udruživalo u jednoj osobi kao u tim u ratu skovanim borcima. alata.

a to je značilo sačuvati komunikacijske puteve. Važno je bilo ostati neotrkriven. močvarama. pustarama i šipražju ne bi dobili hranu. konfiguraciju terena na kojem su smještena i sposobnosti žitelja koji su u njima radili. na rubovima šuma. prijevozna sredstva i ljude koji su taj tako težak posao obavljali. Koristili su sve moguće prirodne potencijale svoje okoline.kao rata nema. Vojnici nisu obično vršili nikakve represalije. I međut im selima bilo je razlike s obzirom na specijalne zadatke. Bez njih borci razasuti duboko po šumama. Takvim načinom rada i života postotak žrtava je bio veoma malen. Ukopan u svoje plitklo korito ljeti je plavila rijetko. Ravničarsko selo HAU bilo je smješteno neposredno uz rijeku. Žila kucavica svih borbenih akcija na Jugu bila su baš ta mala komunikacijska sela i skriveni putevi za komunikacije. oružje i municiju. Prema prirodi terena u velikom broju takova su sela bila u dđungli. Glumili su veselost i iznenađenost. tako bi brzo i pale. Za vrijeme monsuna zbog svakodnevne i stalne kao obilne kiše 53 .inače tako plašili. na rijekama i potocima. Ako su pak pravovremeno uzbunjeni od također organizirane straže. a i na neplodnim površinama. Pucati se u selu. za koju su bili zaduženi kako bi izvršavali naređen im zadataka komunikacija u svrhu lakših akcija za operativce. blizini i na određenom teritoriju nije smjelo. samo za iznimno dugih kiša. Konačno su vidjeli i žuljevima ispunjene dlanove. zadaci. Skupljeni oblaci. Amerikanci nisu ni slutili koliko se života. svi koliko. kao tamne mrlje na zapadnom nebu značili su za sutradan sigurno povećanje rijeke za barem pola metra. moljakali hranu i proklinjali rat. snage i lukavosti skrivau tim nasmijanim seljacima. djece nevino nasmijano . da se neprijatelju ne otkrije pravo djelovanje sela. Ali kako bi brzo vode naišle. SELO HAU Rijeka Kui izvirala je u udaljenim brdima na zapadu. osim u slučajevima i na zadatku izvan svog teritorija.toliko sposobni muškarci i žene brzo bi napuštali selo i razbježali se u svim pravcima. kada su sobom nosili lako naoružanje. Znali su po nekog muškarca koji je djelovao snažno ili sumnjivo ispitivati i sve sezavršilo na tome. sanitetski materijal i drugo. To ih je skoro uvijek uvjerilo pogotovo kada su vidjeli djelovanje tih žena. jer vodotok rijeke Kui je dotuda bi kratak. Najvažniji cilj takvih sela bio je. Oružjem se nisu smeli braniti. ne dulji od 70 km.

Ti kanali su taktaka imali rijekom paralelan položaj. koji su sličili više na močvare. Imala je nekoliko stotina metara širok pojas grmljem obraslog terena. Plavljen teren lijeve obale sada je u kasno ljeto bio muljevit i blatnjav.rijeka je plavila širok. obrastao gustom trstikom visokom skoro 2 metra. Od rijeke dijelilo ga je nekih 300 metara. Mali pročišćeni prostor svakodnevnog življenja stanovnika sela bio je prekriven nasječenom trstikom i palmovim lišćem utabanim u blatnjavu podlogu. a za vrijeme plavljenja nastavila svoj životni ciklus u rijeci. blata i poneki prirodno napravljeni kanali. kojeg je izvor bio daleko u unutrašnjost džungle. Ovamo je smješteno zbog potoka. stanovnici su imali toliko-koliko suhi teren. Žitelji sela spavali su na pletenom podu. U tim plitkim i suncem zagrijanim vodama. U njima je bmoglo spavati po troje djece u poprečnom položaju. širokih latica i nepravilna oblika. Desna obala bila je nešto drugačija. Trstika na liejvoj obali rasla je 1 km širokom pojasu uz rijeku sve do džungle. Bio je pleten od širokih latica jakog palminog lišća. koji se postupno dizao i prelazio u šumu. dok je džungla na sjeveroistoku bila udaljena nekih 800 metara. Kada je to osušilo sunce. također bambusove grede privezane biljnim vrpcama nosile su od zemlje luzdignuti pod. I to je bilo puno mulja. a rijetki su imali viseće ležaljke. koje su prem potrebi razapinjali. Tri kolibe. Stijene su bile pletene od trstike. Poprečne. a bilo ih je koji su nekim prirodnim putem bili usmjereni pravcem prema šumi. također je bio od palmina lišća. 54 . plitki priobalni pojas. U toj blatnjavoj i vlažnoj pustari smjetilo se komunikacijsko selo Hau. Tu i tamo iznad trstike dizalo se pokoje rijetko stablo nekog na vodu otpornog drveta. punim prirodnih prepreka mrijestila riba. davali su osnovni oblik i konstukciju kolibama. Ali bilo je tu ipak pretežno više suhog terena.Nisiki krov. svaka sa po šest jakih bambusovih nosača zabijenih u mekano tlo u razmaku nešto većem od tri metra. iako je bilo teško prohodan. Voda je tada dobivala žuto-smeđu boju. Obično elipsast ili približno kružni iz zraka je odavao izgled palmi. Plavila bi sve do obižnjih šuma na desnoj obali i ruba džungle na lijevoj. koji je uvijek morao biti zelen. I za vrijeme suše to su bili teško prohodni tereni.

a iz zraka kao osušeno staro drveće. te za privremena skloništa i okupljanje. iznenađenja i eventualnu izdaju. a i organizacija otežani. uobičajenih posjeta i ispomaganja. Izgledale su kao nepuštena. I naziv sela Hau bilo je konspirativno. na kojima je samopreživljavanje bilo teško. Nisu sva sela imala uza se rijeku. ljudi su bili iscrpljeni borbom za svakodnevni obrok hrane. Na taj su način sprječavali nekontrolirane pokrete. Tako se točno sedam i po km uzvodno uz rijeku usmjeru sjeverozapad nalazilo selo Uah. orijentirati i znati. suhim i pustim terenima. kojeg je veličina ovisila o aterenu. Ako su naišli na takvo mjesto bez žitelja. Sva komunikacijska sela imala su skoro isti trokraki smještaj. U takvim je selima vladala glad. ako su morali na brzinu napustiti bazno selo. Svako je živjelo svoj strogo određeni i omeđeni život i prilagođavalo se okolini koja im je dodijeljena. gdje tražiti potrebnu pomoć. a sjeverno na istoj udaljensoti rezervno selo Hua. a na nju je bilo vezano već drugo selo. Ali je trebala veza sa sosjedima. ovisili su i životni uvjeti potrebni za život. neimaština. Pozicije tih triju sela bile su na točno konspirativno određenim mjestima. koji je bio vrlo različit. mogli su se odmoriti.Svako selo imalo je i dva rezervna sela sa istim. pa su zadaaci zg kojih su i formiranim. Bilo ih je razvrstanih i po močvarama. pa su za 55 . prostoru za koji su znali samo starješina sela i njegov pomoćnik. ali je bila nedostatna. Naime. slične organizacije. Usprkos nedaćama ratne zadatke su izvršavali bez pogovora istim žarom kao i u ostalim prirodno bogatijim selima. Svatko. Imali su pomoć. onda je bilo na strogo unaprijed određeni čnačin i na za to određenim mjestima. djeca blijeda i neishranjena. Ali tako je moralo biti! Svi su toga bili svjesni. pa čak ni ponekad poznanstva. To su činili samo onda. Žitelji ratnog sela te su točke koristili za nekad višednevnog rada na obližnjim poljima. rasporeda i teritorija. potok i džunglu. nahraniti sakrivenom hranom. kada su imali dovoljno vremena za bijeg. Taj trokut koristili su kuriru i eventualno izgubljeni borci ali samo u slučaju nužne potrebe. igrom slova Hau dobili su se nazivi za ostala dva rezervna sela. Naoko omeđena granica predstavljala je njihovu bazu teritoriju. Ponegdje su ti životni uvjeti bili teški. ali nepokrivenim kolibama. Prilagođavanje terenu. tko se pojavio na krivom mjestu seoskog teritorija bio je sumnjiv. Među tim komunikacijskim selima nije bilo neke trajne veze.

Nagla skretanja vodotoka su djelomice izravnali. Taj srednji i najkraći puteljak smjeli su koristiti samo stražari. pridržavanje oružja ili pak nošenja drugih stvari. kormilo. Motke su upotrebljavali kao višenamjensko sredstvo: praktične kao veslo. Bili su dobro kamuflirani i razbacani među trstikom na velikom selu. koliko su ti veslači. 56 . kojeg su seljani morali produbiti i nešto izravnati njegove blage zavoje. Vode je u nejmu i sada bilo dovoljno. uska i omeđena trstikom jedva vidljiva. prebačene na rame. Sam prilaz rijeci bio je pažljivo odabran najkraći put do rijeke. dok su lijevi i desni. kako se s rijeke ne bi vidjeli. koji su se kao lepeza širili do srednjeg koristili ribolovci. Korisitili su se i drugim načinima kamuflaže. Oni su bili ujedno i kao nekkava lozinka. prilaz zaštićen grmljem. maleni drveni čamci služili su za prebacivanje materijala i boraca. Suhi je bio najkraći mogući put do prvih drveća džungle. Potok je svoju bistru i relatino hladnu vodu izlijevalo u rijeku nešto poviše stražarskog mjesta u malom prirodnom zaljevu kojeg je izdubio izljev potoka. ali podalje od potoka. Mokri put bio je paralelan sa suhim puteljkom tekućim potokom. da su stranaice bile samo prst-dva ruba vode. S teretom na oba krajeva motke. Plitki. U našem selu Hau čamce su sakarili na samom rubu džungle. Čamci za prijevoz bili su sakriveni daleko od sela. Komunikacija prema džungli bio je suhi i mokri put. Dno potoka bilo je od krupnijeg crvenog pijeska. njišući se lakše nosio. voditelji čamaca imali spretnosti i iskustva. a kretanje nosača bilo je lakše. Tko za to nije znao bio je podvrgnut strogoj provjeri. a plovilo se njime lako. U selu su ostavili samo jedan nenšto veći čamac koji su koristili za ribolov i prijevoz “zelenog krova” za izmjenu zelenila na krovu koliba te dopremanja drveta za loženje. Katkada su ih tako natovarili.takve iznenadne upade na “tuđi” teritorij odredili posebne zvučne signale kao znak raspoznavanja. a i kao sredstvo pri nošenju tereta. Od koliba prema rijeci vodila su tri puteljka. kako bi njima čamcima nesmetano plovili. zabijene za privezivanje čamaca. Puteljci su se najmanje koristili. brže. To je samo značilo. ruke slobodne za svladavanje prepreka na putu. gazeći ili gurajući čamac pomoću bambusove motke. donesenog ok tko zna gdej iz unutrašnjosti džungle.

U džungli je bilo mnoštvo divljih plodova. Katkada su morali čekati i kraj neke akcije. a k tome tiha i mirna. Do tog je mjesta vodio drugi. nepokvarljiva. dobrog oko. Njome su stalno patrolirali južnovjetnamski i američki patrolni borbeni čamci. Često su bez razloga mitraljirali obalu. Spretan ribič. Ispod koliba imali su nekoliko pletenih malih staja za 57 . Tamo ih se našlo uvijek po nekoliko. Vjerojatno su se razmnožavali negdje daleko u džungli. kako su nazivali sive majmune i neke ptice. desni puteljak. pa svoj život proboravili u donjem toku potoka ili čak u rijeci. davao im je u tom pogledu idealne uvjete. Dok su u nekim selima gladovali. pa tako otkriti svoju poziciju. Danju rijeka je bila preopasna za ribolov.Značenje sela bilo je u spomenutom održavanju čamaca i komunikacijskih puteva. Jer koliko su ih već seljani polovili. Tamo su tereti preuzimali drugi. toliko su nailazili na nove. Gdje se čuo njihov zvuk. I u rijeci su katkada kojeg ulovili. a rafali su najčešće bili usmjereni prema zelenom pojasu šuma na obje straen. u selu Hau bilo je za one prilike obilje hrane. tu je predvečer mogao zašiljenim bambusovim štapom pogoditi i krupniju ribu. One su bile “živa “ hrana. Takva bi mreža svojim rubovima potonula na dno. Priorodna okolina kao i položaj. Iznad stražarskog mjesta na malom prirodnom poluototku obraslom gustim grmljem bio je mali zaljev u koji se ulijevao potok. da put ponove u obratnom smjeru s ranjenicima ili materijalom. povukli bi konopac koji bi mrežu sklopio i riba bi bila u mreži. U potoku niej bilo riba. Da li su to činili iz straha ili su mislili da će im netko oružjem odgovoriti. te prijenosu materijala kopnom dalje do ili u samu šumu na desnoj obali. bilo je obilej sočnih plodova. a oni se vraćali natrag u selo. sigurnom i brzom prijevozu boraca i materijala iz pravca džungle premo rijeke i obratno. Na šiljak bi tankom uzicom vezali drugi. bili neishranjeni zbog svoje oskudne okoline. ali je zato bilo vrlo velikih rakova. Trebalo je samo pratiti “zvukove” šume. Ribe bi odmah čistili i zamatali u veliko zeleno lišće. Lovili su je predvečer ili rano ujutro s obale ili bacanjem okrugle mreže iz čamca. Kornače bi živve nosisli u selo i za noge vezivali za to njijenjen kolac. naoštreni vrlo kratki šiljak i tako se nabodena riba nije mogla skinuti i pobjeći. To stanovnicima sela Hau nije bilo teško. Uz ribu su katkada ulovili u takvu mrežu i pokoju riječnu kornjaču. U rijeci je bilo i dovoljno ribe. Sporedni zadaaci sela i seljana bili su samoprehranjivanje i vlastiti preživljavanje.

Ako je u okolini bilo sve mirno i nisu se primijetili nikakvi pokreti neprijateja. nisu vodili direkton iz sela. Okrugla lica seljaka. ali je morala biti gorova prije mraka. djece i žena značila su dobru i kvalitetnu ishranu. koje nisu dobivali u dovoljnim količinama. onda su poree ova dva obroka imali i treći. Toplu hranu. Hrana se spremala za sve stanovnike i to oko podne i navečer. koje su kao poklon žive dobijali iz stacionarnih sela. Tek tada bi pristima odvajali sočne. zadužene za to. Kao male krpice ta polja su bila razbacana na obje strane potoka. 58 . Nosili su je u drvenim mkacama obješenim na krajevima bambusovih kolaca. Polja za žitarice. Vodu su nosili iz potoka ili iz rijeke. Na isti način radili su rižoto od rakova. alil su strašno galamile uhvaćene u klopke. kada se gldalo iz zraka. Ribe su najčešće pržili na kestenovom maslacu. Te kokoši i neke vrste malih crnih svinja nikada nisu dugo zadržavali u košarama. vež su se rašljali od glavnog puta i džungle pa otamo skretali liejvo i desno. Bili su tako spretni nosači. Putevi do tih udaljenih polja. Imali su i obilje jajaj neke vrste barskeih ptica. Površina tih polja nije smjela prelaziti 300 m2 i bila su nepravilna oblika sva u tom velikom bespuću trstike. Takvo jelo je bilo ukusno i hranjivo. Bile su preopasne. tome dodavali unaprijed prokuhanu rižu. a među njima podržavali malu vatricu. Problema su imali samo sa solju. da svojim zvukovima otkriju prisutnost na tom području. podlijevali smalo vode. da o sadnji riže ne govorimo. za povrće je u to doba trebalo dosta vode. pirjali sa povrćem i začinima vrlo kratko vrijeme. da u toj nošnji nisu prolili ni kap vode. pretežno rižu i ostalu zelen pokazivala su da su pravi povrtlarski stručnjaci. te kuhali još malo dok se jelo nije zgusnulo. a to je bio jutarnji topli čaj. Iako plodna zemlja od nanaesenog plavog mulja. Krupniji primjercima ribe bi meso odvajali od kosti. isjekli na sitne komadiće. Te su matnuli na tri kamena. Lako bi lovili i njih. rezuckali i spremali jelo. jestive dijelove. koje su prethodno namočili u kipuću vodu. Žene i starice. bez ikakve sumnje za “oči” iz zraka. ako im je vrijeme dozvoljavalo spremali su dva puta dnevno i to u velikim i plitkim posudama.životinje. kao krpice zelenih listova. pridržavale sus e strogih uputa. pa sve prema rezervnim selima. a time i dobru fizičku kondiciju.

kakosu ga zvali dozrijevao je sada na kraju ljeta. pa je kesten ostao mjesecima svjež i upotrebljiv. Meso tih zmija. oa su ga koristili kao suhu i rezervnu hranu na svim udaljenim akcijama. sive debele a mekane kore. Sa kožom se odvojila i mala utroba. pa su te samo premiještali 59 . a iz tako dobivenog crvenog mesa uz dodatak povrća dobijali izvrsnu juhu. Odrezali bi glavu i sve je bilo gotovo za par sekundi.Ulovljenim kornjačama su s donje strane lomili dio kliznog klopa i pažljivo nožem vadili mesnatije dijelove odvajajući ih od utrobe. Kesten han stanovnici su i skupljali u velikim količinama. jer je bio veoma hranjiv i kaloričan. Potražili bi neku uzvišicu. nasoljeno i položeno na zagrijano kamenje pored vatre davalo je i vrlo ukusno pečenje. neko vrijeme pirjali uz mnogo raznovrsnog povrća. na vrhu te se mase skupila masnoća koju su velikim drvenim žlicama odvajali i koristili za pripremanja svojih jela. prekrivenim glinenim poklopcem. Mogao se za silu jesti i sirov. lijevom rukom držali u predjelu vrata. Sve bi prekrili opet slojem pijeska i zemlje. U džungli je postojalo i jedno drvo. Ostatku guste kaše dodali bi u prah zdrobljene riže i nasoljenu masu mijesili. Kožu su gulili. koje su ostale još od Francuza. Kesten han. iskopali metar duboku jamu i velike količine tog tako praktičnog prehrambenog artikla redali uz pijesak u jamu. oko metar dugačke barske zmije pravili bi pravu poslasticu. Kada bi ga neko vrijeme pržili na laganoj vatri. mjesto koje je bilo naročito suho. ali je bio bolji prokuhan u vodi. Takvim dozrijevanjem u jamama davao bi još više masnoće. a desnom s nožem zarezali kožu oko vrata. Kesten han je imao još jednu prednost. Tu su postavljali zamke i klopke za divlje svinje. U zelenom omotaču bila su dva krupna u ljusku omotana ploda. Uhvaćenoj zmiji stali bi na rep. Zdrobljen ili nasječen u ustima se topio i bio ukusan. ali dugotrajan i nepodložan kvarenju. a ta je bila mogućnost konzerviranja za rezervu. Iz jedne vrste. Zreli plodovi odvajali su se od omotača i padali u okolinu drveta. Specijalnu kukicu zakačili bi za taj zarezani dio kože i jednim potezom prema repu s još uvijek žive zmije skinuli svu kožu. Taj kruh je bio tvrd. Tjednima se mogao držati na suhom prostoru ili platnenim vrećama. još toplog stucali u drvenoj posudi u gustu kašu i ostavili preko noći.dvije riže i obavezne začine. Imali su nekoliko zaplijenjenih bačava za benzin. Takva gusta juha bila je vrlo ukusna. Takvo bi meso sjekli na manje komadiće. Pekli bi na velikim zagrijanim kamenovima. Pijesak izvađen iz potoka bi rasuli po nekom terenu te ga dobro osušili. Tu koru su bušili i sok drveta hvatali u velike posude. dolijevali kornjačine juhe i na kraju dodali šaku .

Za tri do četiri dana takva bačva je bila puna. veoma kaloričan obrok. stavljen nakon takvog vrenja na laganu vatru. a rane na drvetu su premazivali ilovačom da zarastu. To su morali često činiti zbog dolazećih aviona ili rijekom borbenih čamaca. Trebali su porumenjeti. kruške i artičoke. Sitno sjeckana i pirjana s piletinom tekođer je davala specifičan okus jelu. Drvo je srodno gumijevcu i drveću iz porodice dudova. Iz lica im se vidjelo zadovoljstvo. Ali vrlo za kratko. trpak sok i uz veoma mali dodatak soka divljih šljiva. bez kore. djeca bi posjedala oko njih i tog vrućeg kamenja i sama okretala svaki svoj kolačić. Isti sok. a plodonosilo je već u trećoj godini. ostavljeno u ćupovima da provrije dobivali su laki alkohol. a mogla se spremiti i s jajima. Taj je katkada težio i po dvadesetak kilograma. a plod vezan kratkimelastičnim peteljkama za podnožje stabla. Taj su sirup žene koristile i u pravljenju rižinih malih kolačića. Zreli bi plodovi mijenjali okus iz povrća u voće i to slasno voće mješavine između ananasa. Voće koje su svi zvali “đeki” bilo je u stvari džekfrut. zgusnuo se u vrlo jaki sirup. Drvo je djelomično trnovito. Zrele i na suncu osušene sjemenke pržene na vatri davale bi dodatni. tog izdajničkog dima ako bi ponekad morali zbog uzbune vatru brzo preliti s uvijek za to spremnom vodom i tako prekinuti spremanje hrane. Tako je davalo manje. To su koristili u posebnim prilikama. U takvim 60 . Voće se naročito proširilo na spaljenim područjima. oštra mirisa. a drvo za loženje donešeno iz džungle bilo je oguljeno.od drveta do drveta. ali snalažljivi kao što su bili. Jer najvažnije je bilo ostati neotkriven. Tako dobiven sok bio je blago slatkast i ostavljen da provrije na suncu davao je lagano alkoholno piće. Kada su žene to radile. jer su ih veoma voljeli. Bilo je katkada i opečenih prstićaa. Zelen se mogla upotrebljavati za spremanje jela uz ribu. koje je svoje postojanje preselilo iz istočne Indije. Pekle su ih na ugrijanom kamenju kraj vatre. Od njega su razrjeđivanjem pravili nekoliko pića. dječaci i djevojčice brzo su navikli kolačiće okretati štapićima ili nekim zelenim listom. To je bilo jedno od najkrupnijih voćki na svijetu. Okus i upotreba tog voća bili su različiti. ali najčešće uz dodatke sokova divljih plodova dobijali slatke napitke. Aroma mu je doduše bila nešto neugodna. Sječenjem i cijeđenjem zrelih plodova dobivali bi sladak. Kao podlogu za vatru koristili su limenu ploču. jer odbačeno sjeme nije bilo toliko osjetljivo na jake pesticide. Jedna podvrsta koje se tu u ovoj napola divljoj šumi održala imala je žuto-zeleni plod.

Jednostavno za to nije imao vremena. jer je u to sklonište zakasnio. Koliba do njih bila je ispunjena rođacima: dva bračna para i četvero djece. Stradali su kod jednog upada u njihovo selo. S njima je bila jedna starica i njezin unuk Jamu. U pokretu je do sada već sedam godina. Javili su joj samo da su ga morali teško ranjenog ostaviti duboko na neprijateljskom teritoriju.borac. Tada bi mokru ploču samo okrenuli. dakle majka je uzase imala dvije kćeri i tri sina. Taj nije imao nikakve rodbine u selu. Dvije djevojčice od 11 i 14 godina i dječaci od 11 i 12 godina. a s njima je pošao dobrovoljno. Nakon kratkog oporavka raspoređen je tu. Uza se je imao ženu. S njime u kolibi bili su njegov stariji brat. savjestan. vraćen je na oporavak u svoje selo . kada mu je djevojka kojom se mislio oženiti izdahnula na rukama noseći je prema bolnici. Muž Nsu. namjestili kamenje i posude. podložili vatru i kuhanje nastavili. sa svojima i rođacima na isto tako teškoj. točno. rijetko rječit. mudar i nadasve oštar. odluke je donosio polako. mlad ali vrlo sposoban borac. I njih dvoje nisu imali nikog svog. pa se sklonio iza hrpe zemlje. Tri se već godine sada bori protiv Amerikanaca. dvije sestre s muževima i troje djece. Opasnost za selo Hau bila je samo iz zraka i sa rijeke. Četiri godine se borio protiv Francuza. dvije kćerke od 10 i 13 godina i sina Tana.slučajevima brzo bi se razbježali. a seljani su ih bez pogovora izvršavali. Nsu Chak bio je seoski 61 . iako se približio tridesetoj nije bio oženjen. sakrili u trstici i čekali kraj uzbune. On je slučajno ostao na životu. U trećoj kolibi bio je Šanov najstariji brat Nsu Chak. Uz Chaka živjela je i njegova majka. skroman. pravedno i mudro. U njemu su bile sabrane sve prave osobine karakteristične za ovakav rat. Seoski starješina bio je Nsu Šan. poginuo je prvih dana rata. Njegove je sve u jednom skloništu s direktnim pogotkom usmrtila bomba. U istoj kolibi bio je starac kog su svi zvali djed Šu. U borbama dva puta ranjavan i lakše je šepao na lijevu nogu. Bio je to onizak i naoko zdepast muškarac . A takav je i bio: tih. Šan. Svjestan svoje odgovornosti. važnoj i potrebnoj dužnosti. Širok i uvijek ozbiljno lice odavalo je svu ozbiljnost njegove funkcije. pokšeni rafalima u bijegu. po kome su svi nosili prezime. pa kada je drugi put ranjen. Nikada nije saznala kako i točno gdje.

te pažljivo upro oči u svog uču. priključili bi se glčavnini pred “učinom” kolibom. Vođa Šan progovorio bi tiho i s pripremljene cedulje pročitao današnja zaduženja. oprati noge u potoku i pred kolibu u “školu”. Za čas bi svaki od dežurne žene dobio mali hljeb i limenku s čajem. Iz velikih svježih listova odmatala bi noćas ulovljenu ribu. oprali se. Položivši šalice na određeno mjesto ponovno bi zasjeli na svoje mjesto očiju uprtih u vodu. koja je blizu djece čistila i rezuckala razno. Sastajalo se stanovništvo na dogovorima. Tu se održavala nastava za sve uzraste seoske djece. odmah poslije zore i to svi odrasli. Čistih nogu svaki je sjeo na određeno mjesto. Mućkanje blata prepuštao je djeci. Odredio je ljude za drvo. Šanov plan je imao sve.učitelj pa je prostor ispred njegove kolibe bio najveći. Osim njih u selu je ostala jedna starica. 62 . a i u akcije su išli često. Nakon što bi u tišini obavljali jutarnju toaletu u potoku. mijenjati dnevne planove i rasporede. Učestale uzbune. pa su morali prekidati poslove. ribolov. dijeljenju hrane i jelu koje se kuhalo nedaleko kolibe te raspoređivali svakodnevni zadaci i zaduženja. te širokim i kratkim nožem odvajala meso od kostiju. kao da želi napraviti na tim zelenim listovima nekakvu izložbu poredanih komadića ribe i povrća. nitko nije izostavljen. upravo doneseno povrće. tiho i smireno. Nakon toga trebali su se javiti ženama kod povrća. a na kraju način i ljude za smjenjivanje na straži. Ovaj dan je trebalo jučer očišćeno novo “polje” dobro preliti s velikim količinama donesene vode. Tamo ih je već čekao učitelj Chak. Jeli su polagano. nadohvat ruke. dječicu ostavljali da spavaju nešto duže. prenijeti ga u selo. Rijetko su imali par uzastopno mirnih dana za takve radove. pokerti i prebacivanja boraca i materijala preko rijeke sprječavali su im da akcije obrade polja provedu do kraja. Dežurni bi zapalio vatru i pristavio vodu. bosim nogama gaženjem stvoriti blato i u nj usaditi pripremljene sadnice riže. Trebalo je zaliti povrće na polju 3 i 7. koji bi imali za čaj. Uvijek su bili uznemiravani čestim prolascima čamaca ili prelijetanjem aviona. Dizali bi se rano. Sve je to pažljivo slagala na stranu. Njih desetero će nekoliko puta redom prijeći uzduž i poprijeko i njiva će biti “preorana”.

pomagao svakome. napuštali polje. nosio vodu. nego što su čamci stigli uzvodno do zavoja rijeke. Svi su radovi prestali. Nije štedio sebe. A u čestim akcijama prebacivanja uvijek je sudjelovao i nikome prepuštao takvo vođenje. ugasila se vatra i svi bi se sakrili utrstiku. a nekada su imali dosta mirne dane samo samo s jednom ili dvije. odakle je najčešće dolazila opasnost. rijeka je blago skretala udesno.Na Šanovoj kolibi u razini krova napravljena je udobna stolica. Stražari bi se mijenjali. Pored sjedala su mu visjela dva suha debela i kratka bambusova štapa različitih debljina. Radio je sve. konrolirao. lovio rakove i ribe. jer je sličilo prirodnom zvuku neke ptice iz šume. Šan je sve nadgledao. pa i po desetak. Djeda Šu odmah je istim udarcima sada udarao u svoj gong. S rijeke se nije mogao primijetiti. pa se opet vraćali. pri ćemu je uvijek netko od prisutnihvratio pedala. Znao je razlikovati zvukove aviona od helikoptera. Stražar je bio smješten na malom poluotoku koji je stršao iznad vode sav obrastao u gusto grmlje. Za uzbunjivanje je pored sebe imao drveni gong kojeg zvuk se dobro čuo na veliku udaljenost a da to lupanje nije izazivalo sumnju. Imao je istančan sluh. Taj sasvim neprohodan teren dobro je odbijao dolazeće zvukove. što znači različito udaranje tih štapića. Tada bi stražar stao povlačiti vrpcu namještenu iznad svoje glave. a da se okom nije moglo još ništa primijetiti. Vid mu baš nije bio dobar ali je dobro čuo. To je bila promatračnica na kojoj je vječito sjedio djed Šu. Opće mirovanje trajalo je dve dok se čamac ili avion nisu izgubili u daljini. To je bio “telefon” između njega i stražara na obali rijeke. brao plodove džungle. a sam je imao dobar pregled uzvodno i nizvodno. gašenje vatre i ostala potrebna maskiranja. joja je u stvari pokretao mali generator. Žene bi brinule o poljima. Jedan je bio vezan nekom vrpcom koja je preko krovova i trstike nestajala u pravcu rijeke. a džungla se na lijevoj obali približila rijeci na svega dvije stotine koraka. a djeca učila. Uvježbao je već i određivanje brzine i to tako. odrediti smjer i udaljenost. Bio je u polju. Točno dogovoroeni zvuk značio je kraj uzbune i sve se nastavilo prema dogovorenom redu: Takvih je uzbuna ponekad bilo puno. Na dva kilometra od tog mjesta nizvodno. da je često na minutu pogodio potrebno i raspoloživo vrijeme nadolaska. primao i slao šifrirane poruke u točno određeno vrijeme. zanči s povratkom duplo. 63 . Odbijeni zvuk se čuo puno prije. Povlačio ju jej u točno dogovorenim razmacima. Djed Šu je dobro naučio i znao. što je bilo veoma važno za sakrivanje seljana. Rijetki su bili dani bez uzbune.

dobra. Priobalni stanovnici pored poljoprivrede sve više se obraćaju plodovima mora. Pored skupljanja divljih plodova palmi i ostalih jestivih plodova šuma. Vidite djeco. žetvu i životinje. opljačkati i uništitit. Skinuo je košulju i sat oprao na potoku te sjeo pred svoju kolibu. draga djeco. tropski krumpir i divlje žitarice. i mi sada. Koliko se o tim stanovnicima zna da su bili lovci i skupljači plodova prilagođeni klimatskim uvjetima vlažne džungle na obroncima onih tamo brda koja graniče s Kambodžom. ribolovu. Chak je govorio sporo. potoke. obrambenim spravama. svoje drage. Djeca su imala sat povijesti. koji nas žele porobiti. vi djeco sjediti i slušati nastavu u pravim školama. Podrijetlo našeg današnjeg plemena. sada se moramo opet braniti od tuđinaca. na rubovima šuma i priobalju mora. već tako davno naši preci morali su krvlju braniti stečeno. Naši preci vječito su živjeli pod ratnom spremom i napetosti. Uz poljoprivrednu djelatnost i lovačku sposobnost morali su vječito misliti o oružju.Počeci ljudske civilizacije na području naše domovine potječu iz 2. Pomogao je pri mukotrpnom nošenju vode.Toga dana Šan se brzo vratio iz polja. razgovjetno. Spuštajući se iz unutrašnjosti brda u ravnice. močvare. Često pogledavajući na sat motao je spretnim prstima duhan u tko zna koliko star papir i povremeno pogledom odobravao riječi svog starijeg brata Chaka. svinje i perad. Usavaršavali su svoje obrambeno oružje. bježali. I mi sada. . Stojeća prije Krista. Bio je sav oznojen. dolazilo je do miješanja s raznim drugim plemenima i prilagođavanja života uz rijeke. budnosti i efikasnoj obrani sela. Naši narodi su potomci Indoarijaca koji su živjeli u dobro organiziranoj Dravinskoj civilizaciji. već tada. pa i mnogih drugih žitelja okruga. pa sve niz rijeke do mora.64 . sisteme i organizaciju. sakarivali se i obnavljali svoja opljačkana i razrušena sela. Osvajači sa sjevera i zapada stalo su upadali na njihov teritorij. Udomoaćili su neke divlje životinje kao bivole. pa su razvijali i trgovinu snabdjevanja hranom indijskih i kineskih brodova. kad bismo mogli lijepo živjeti u miru. počeli su uzgajati banane. pljačkali siromašne seljake i tako uvjetovali ratnu spremnost. potječe najvjerojatnije od plemena Yumbri. krvlju i životima zaštićivati svoja polja. imati sve dobrobiti naše domovine. s pravim knjigama i priborom za pisanje. krastavce. a djeca slušala otvorenih usta. gdje ste se vi rodili.

Vidite. Tako s Annam našao u zoni dominantnog kineskog privrednog i kulturnog utjecaja. da je i Marko Polo između 1271. Godine. Za vrijeme Song od 618.) dovodi do nestanka kraljevstva Champa. Prodirali su s teritorija Kine. osim malih zajednica koje su se održale blizu Phan Thieta i Phan Ranga. Na našem sjevernom teritoriju osnivano je kao nezavisno kraljevstvo koje je vodilo stalne ratove. ali ne i poreza. koje je zauzimalo najveći dio središnjeg priobalnog područja cijelog Vijetnama. Stanovnici Čami su narodi malajskog podrijetla. Postaje doduše samostalna provincija s glavnim gradom Tonking. Došli. do 1258.). G. Potpuna aneksija većeg dijela Champe (oko 1471. Pristajao u luci Chaban na povratku iz Kine u Indiju i opskrbljivao se svježom vodom i hranom. Južni dio Vijetnama zvao se Champa s glavnim gradomVijaya. razmislio i pristupio na kolibu obješenoj karti te nastavio: . djeco. današnji Hanoj. Ime Champa preuzeto je od drevnog kraljevstva u Indokini. Do 1278. I 1295. Preko našeg teritorija vodili su i glavni euroazijski putovi. ovaj dio sjevernog Vijetnama zvao se Annam sa glavnim gradom Jiaozhov. Kraljevstvo je osnovanao oko 192. da su postupno gubili dio po dio svog teritorija. U međuvremenu Džingis kanovi nasljednici prodiru i pustoše Annam sve do Hanoja (od 1257. opustošili. U Annamu prevladava Mahayana budizam pomiješan s konfucijanizmom i taoizmom. Iz zapisa je poznato. Njihovi budistički hramovi sačuvani su na mnogim mjestima i svjedoče o indijskom kulturnom utjecaju. To 65 . “mirni putevi”.Učo čak je malo zastao. opljačkali i nakon kratkog vremena napustili taj tako. trgovački putovi tzv. Što čine i sa Champa oko 1283. stvorene kao federacija plemenskih saveza organiziranih po uzoru na uređenje dinastije Tang. Kina je pretrpjela velike teritorijalne gubitke. a zvali su se Dai Viet. Stoljeća imalo ovisničke veze s Kinom.godine. prstima nekoliko puta pogladio svoju ćelavu glavu. Česti ratovi s nama na sjeveru doveli su ih u situaciju. za njih vrući teritorij. Annam je bio pod jakim utjecajem Kine pod dinastijom Tang na sjeveru i utjecajem sjeveroistočne kraljevine Nanzhao. Tako se Annam postupno oslobađa kineskog političkog utjecaja. i sve 16. gdje prevladava hindubudizam.

koji su bili teravadski budisti. najčešće su to bili japanski pirati. Vijetnama i Tajlanda živio je brdski narod Miao. Do 13. naroda pa i pojedinačnih srazmjerno malih plemena. Nad Laosom. običajima i dijalektu govora. Rijetko koji narod na svijetu ima tako nažalsot ratovima išaranu povijest. 1874.. Napade su pretežno svodili na pljačku stoke i otimanje žena koje su kao zarobljenike vodili sa sobom. Gdje u okolici Hanoja kineska vojska gubi rat i povlači se na sjever. ostavljaju svoje hramove i svoju prijestolnicu premiještaju na zapad. Ali slabi vojni uspjesi natjerali su Thai-plemena da se okreću zapadu.priobalno područje bilo je također meta čestih osvajača i pljačkaša. Tajland i naš Vijetnam pretežno u delti Mekonga vrši na naše narode politički pritisak i kulturno-religijski utjecaj. Laosa. najbrojniji su narod susjedne Kampučije sa svojim zajednicama proširenim na istočni dio. Ostavštinu iz tog vremena karakterizira kompleks hinduskih hramova u području Ankore (od 9. na teritoriju Kampućije u Phnom Phen. tako da 66 . . Sa sjeverozapada povremeno prodiru Kareni. Na razmeđu Kine. Nad Košinšinom. kojih je domovina planinsko područje jugoistočne Burme. inače ratarska plemena. Uspostavlja protektorat nad Kambodžom. ali im je sino tibetanski jezik svima jezično nasljeđe. Sukobi među Thaima i Vijetnamcima bili su stalni. poreza i postaje sve jači i samostalniji. Oko 802. Pokušali povratiti teritorij i svoj utjecaj. Tako su Kinezi u neuspjeloj invaziji godine 1788. Francuska 1863. To je bilo oko 1394. koje vrhunac svoje teritorijalne moći dostiže oko 1180. Godine. Tridesetak godina kasnije Kmeri su u potpunosti protjerani iz Vijetnama. Nad Annamom. Nad Tonkinom. Bilo je još pokušaja ponovnog podjarmljivanja sa sjevera. Kinesko carstvo i njegova moć bila je u silaznoj putanji i sve više slabila. 1885. Uspostavlja Ankorsko kraljevstvo. provaljuju u tom pravcu. St) i nizinski ostaci Kmerske kulture. a Vijetnam se postupno oslobađa iz kineskog utjecaja. Podijeljen je bio na više od stotinu grupa. koje su se razlikovale po odjeći. Rijetko koji narod koji pored indokineskog direktinog utjecaja u življenje i religiju kao i jezik ima i indirektne utjecaje od agresivnih susjeda. 1865. Godine Džajaksarman II. Kinezi su ponovno pokušali povrtiti izgubljene teritorije pa tako dolazi do kinesko-francuskog rata od 1883. i 1893. Do 1885.

Nizali su se napadi. U razdoblju od 1946. rađali se otpori. Kada su uspostavili Indokinesku uniju. Nadalje nastaje aktivan nacionalni otpor europsko-francuskoj vladavini na sjeveru i na jugu. Od 1906.je vijetnamski narod barem na sjeveru imao toliko željeni mir. koji su bili pod utjecajem Francuza. Mirisalo je na građanski rat. Tako su južnjaci uz ostatke kolonijalne vlasti protiv sebe imali i većinu naroda. Antikolonijalno raspoloženje i reakcija vladalo je svugdje. počeo pomagati pa i voditi gerilske ratove protiv Francuza. Francuzi su činili sve kako bi spriječili nicajuće iskre otpora koji je nastajao svugdje i na svakom mjestu. Bio je prisiljen često bježati. bio zatvaran. Rat sjevera i juga. Komunistički utjecaj na sjeveru nije odgovarao većini kapitalistički nastrojenih ljudi na jugu. zahtijevajući istjerivanje francuskih kolonijalnih zavojevača i gospodara. Tako je u početku kolonijalno postavljen car Ham Nghijem brzo otkrio i uočio francuske namjere. a kasnije Amerikanaca. Raslo je nezadovoljstvo.. Uspio je protjerati francuske kolonijalne snage iz zemlje. pa čak i u ljudi koje su Francuzi umjetno postavili kao predstavnike naroda. Do 1954. uništavalo sve. Godine pojačavaju se gerilske akcije sada već i po gradovima Hanoju i Hucu. koji međutim nisu mogli spriječiti u narodu proširenu komunističku propagandu. Prvi vijetnamski vođa otpora Phan Boi Chau je 1903. koja je obuhvaćala sav teritorij Indokine i sve na tom teritoriju potpadajuće države. Sve više su se pokazivale razlike u političkim nazorima i stanovištima Sjevera i Juga. I 1886. koja je napisao vlastitom krvlju. Na sve su načine pokušavali spriječiti dolazeću 67 . a 1940. Protiv francuskih kolonijalnih vlasti borio se rame uz rame s našima i Pathet Lao. misleći da će tako umiriti otpore. Do 1908. Kolonijalnu zainteresiranost pokušavali su spašavati na sve moguće načine pa i odlukom 1887. Napisao: cijelom svijetu poznata “Cau Huyet Le Than” pisma. Organizira se Komunistička partija Vijetnama. Proglasio je našu nezavisnost 1945. sve je bilo više nesuglasica i pojedinačnih čarki. nizale sabotaže. Od 1919.osnovao naš vođa Ho Ši Min. Se vratio i počeo uz obilnu vanjsku pomoć bratskih naroda i prijatelja osnivati gerilske odrede za oslobođenje zemlje Viet-Minh.. U godini 1885. lijevi nacionalni pokret u Laosu. što bi zavojevačima trebalo. Ali francuski zavojevači također su plijenili i iscrpljivali narod i prirodna dobra. koje su Francuzi krvavo satrli. Mnogi njihovi borci pristupili su našem Viet-Minku. koju je 1920. Na sjeveru je stvorio političko jedinstvo razvijajući koaliciju nacionalnih i komunističkih grupa. Nastale su oružane pobune u Sajgonu. Bin Thuanu i Phu Yenu. opet se tražilo skriveno oružje.

da ne može veslati. Godine 1945. sa svojim mislima i spravama za uzbuđivanjem. Za vrijeme cara Bao Daija bio je ministar unutarnjih poslova. opet pogledao na sat i premjestio se podalje u sjenu. čas u staricu koja se mučila skidanjem kože sa crnih oklopa dviju velikih kornjača. a osjećao je potrebu za korisnost. Ponudili su mu da barem jednom proradi za zajednicu svog naroda i priključi se oslobodilačkom ratu. koja su sad pisala slovne znakove. Naš će narod izvojevati svoju slobodu pod mudrim vodstvom našeg vođe Ho Ši Mina i drugih rukovodilaca. Vodio je proameričku. kada bi ga tko od mlađih nakratko zamijenio i navečer u prvom mraku kada mu je trebao sna. Svjestan svoje koristi. Koliko je on bio svjestan. Jedan od marioneta juga bio je Ngo Dinh Dijem. nevoljko je prihvaćao smjenu. marionetsku vladu Južnog Vijetnama. Čas je promatrao djecu. koji je strpljivo sjedio u svom “gnijezdu”. 68 . Amerikanci. uvidjevši njegove akcije i represalije polagano ga prestaju pomagati. gladeći ponovo kosom prorijeđenu glavu. Počeo je razmišljati o tom starcu. nositi teret i raditi u polju. Zarobljavaju ga Ho Ši Minovi komunisti. povukao neku krpu iza pojasa i obrisao oznojeno lice. Nas vode sposobni vojni stratezi kao drug Nguyen Giap koji je vodio naše borce ka konačnoj pobjedi nad Francuzima kod Dien Bien Phua i nad Amerikancima u ofenzivi “Tet”. Pomoći bar u nečem.“komunističku opasnost”. Zatvarao je katolike i ubijao budiste. Čas je pogledavao prema djedu Šu. Svugdje je bio omrznut. te ga potpuno napuste u svakoj podršci. Noću dežurni je bio samo stražar na rijeci. tako da su ga vlastite vojne snage tijekom vojnog udara ubile. potomak kraljevske obitelji. Ubrzo se tamo javio na političkoj sceni i preuzeo diktatorske ovlasti. Silazio bi samo za vrijeme jela oko podneva. Odbio je takvo sudjelovanje i nepažnjom stražara pobjegao na jug. Strpljivo je osluškivao po čitav dan sa svog neudobnog mjesta. Već tada je pokazivao svoje sadističke metode. Šan je zahvalno pogledao svojeg starijeg brata. Tu je učo Chak prekinuo svoje izlaganje. skriven među rijetkim palminim lišćem sam. Sunce je već dobro pržilo.

povijesti i geografije. Ovaj 69 . djeca su zašiljenim štapićima u pijesku ispisivala slova. suhim pijeskom. Ozbiljno se trudio. Nije volio nositi slamnati šešir. Taj je šuteći prošao pored njega i skrenuo naputeljak u smjeru rijeke na zamjenu straže. Zbog toga je Šan staalno pogledavao na sat. a izgledao je kao pravi starac. olovke i gumice. Dugo su tako sjedili i pušili. Bio je to jedini školski pribor. Najčešće je bilo između 9 i 12 sati. Približavalo se vrijeme primanja radio-poruka. U tom momentu štapić pored djeda Šu počeo je mahnito udarati. koje ih je štitilo od prejakog sunca i kiše. Opet je Šan pogledao na sat. Najstariji su u manjoj grupi sjeli u krug. Za račun su koristili male raznobojne kamenčiće iz potoka. Gledao je kako sada najmlađa grupica djece u svojim primitivnim pješčanim pisaljkama štapićima ispisuju i glasno izgovaraju slova i riječi. Povijest i geografiju učili su zajedno uz jednu staru kartu obješenu uz stijenu kolibe. Ispunjene finim. te jedan drugom dodavali jednu jedinu knjigu i glasno čitali iz nje. To su bile plitke drvene kutijice dimenzija 12 puta 25 cm. tako karakteristično pokrivalo. Šana je iz te promatračke zamišljenosti prekinuo dolazak momka iz polja.Ponovno je Šan pogledao na sat. dugačku usku kozju bradicu. Srednja grupica je bila “najbogatija”. jer je posjedovala pravi papir. Što će biti s tom djecom. . Naročito je razvijao kod djece račun i načine specijalne memorije logičnosti. a i mršavo košćato lice davalo mu je sličnost s vođom Ho. Svaki bi na koljenima kao podlogu za pisanje imao malu dašćicu. Rijetku kosu na glavi stalno je prstima gladio. Poruke su primali i odašiljali prema potrebi samo u određeno doba dana. izgovarala ih glasno a po učinom pregledu “brisala” malom letvicom ravnajući pijesak. Nosio je rijetku.razmišljao je Šan. Chak je bio samo 12 godina stariji. Svaki dan kalendara imao je unaprijed određeno vrijeme uključivanja radija. Tako su dobila “prazan” list za pisanje. Taj pribor dobijali su iz Kine. da toj djeci različitog uzrasta i ovakvih uvjeta daje osnovno znanje pisanja. Sve to. pa pogled skrenuo k djeci i bratu. Danas je to bilo u 11 i deset minuta. hoćemo li im jednom moći pružiti pravu školu i bolji nesmetani razvitak. Spretno su te kamenčiće razvrstavali i prebacivali u male poredane skupine i samo njima poznatim sistemom brzo dolazili do traženog rezultata. čitanja. Smijenjeni stražar došao je i šutke sjeo pored svog vođe. ali uvijek u različito vrijeme.

Jedino su stražar na rijeci i djed Šu u svom gnijezdu ostali na svojim mjestima. Čudno je bilo to sporo. Na prvu je brzo stavila zdjelu s vodom. nigdje se nije kruženjem zadržavao. Nije li to neka priprema? Samo da nije snimanje. Svima je naređeno nekakvo prekrivanje i strogo mirovanje. premjestili i umirili se. starica se mučila s ponovnim paljenjem vatre. Dobarstrijelac mogao bi ga s mitraljezom skinuti. Djed Šu je sa tri uzastopna udarca u svoj gong nagovijestio kraj opasnosti. Za pola sata će se sigurno vraćati desnom obalom. Svi su za čas bili daleko u trstici. Opet je zabrinuto pogledao sat. Djeca su se počela vraćati iz skrovišta. Zadnja četiri dana imaju blaženi mir. samo taj izviđački “komarac”.put je stražar na rijeci prvi nešto primijetio. da promatraju lijevu stranu obale. Bilo je već podne! Ljudi će skoro doći iz polja. Sada je razmišljao o istom avionu koji već eto treći put ovako prolazi. Požurivao je djecu u trstiku i pomogao starici ugasiti vatru. Počeo je udarati po svom gongu. navukao granu iznad sebe i osluškivao. Koridor leta uvijek mu je bio drugačiji. To je dobar znak. a to je bilo tek u 13 sati. mogli bi ga otkriti oni u avionu primljenim signalima. nešto još na brzinu dodali. I u polju su sviveć na nogama i svako radi svoj posao. Tako je i bilo! Daleko na zapadu čuli su ga kako skreće s pravca i vraća se drugom obalom uza sam rub šume. da li će moći tada uključiti bez rizika radiostanicu. mislio je Šan. još malo pričekao. mislio je Šan. Pored Šana opet je sjeo smijenjeni stražar i upitno ga gledao. Bio je to zvuk laganog izviđačkog aviona. a na drugu posudu široka. Starica je iz jedne uspjele batre složila dvije. plitka 70 . Šan je već bio na nogama. I oni su brzim pregledom prekontrolirali svoju kamuflažu. Sada je to čuo i Šu. Nije li tu neka opasnost? Njegovo šesto čulo naslućivalo je nešto. Letio je na maloj visini. a da nije mogao znati što. Zvuk avionskog motora. hrabro i nisko letenje. Odmah je Šanu bilo jasno. Zabrinjavalo ga je to vrijeme. Avion se sporo približavao. Nastala je potpuna tišina. Morao je biti oprezan. Nigdje nije kružio. bez preleta helikoptera i borbenih aviona. Šan je prilegao nedaleko potoka. Svaki pojedinac čuo je samo lupanje svog uzbuđenog srca i sluhom pratio dolazak neprijateljskog aviona. a Šan je sjeo u sjenu svoje kolibe. bez čamaca. Upravo sada trebao je biti kod radija. Sporo ih je perletio usmjeren prema sjeveru. Sada će morati koristiti rezervno vrijeme. To isto napravili su i ljudi na poljima. Dobro da nije uključio radio. vratio se do kolibe i dao naredbu za kraj uzbune. pa u gornjem zavoju rijeke prema zapadu preko rijeke. Zvuk je dolazio iz jugoistočnog smjera. Zvuk se izgubio na jugozapadu.

dodala začine i na vrlo slaboj vatrici stalno miješala. spremali alat i prali na potoku. kojeg će netko od prisutnih muškaraca zamijeniti. Djeca su strpljivo sjedila i čekala na svojim mjestima. Skoro će morati k radiostanici. iza djece žene. Jeli su drvenim žlicama sjedeći na prostirkama ili na podu koliba. da ih malo protegnu i za Šana. kojemu sada nije bilo do jela. a ostalo je samo za trojicu: stražara na rijeci. Po potrebi povećavala bi vatru dodavanjem drva ili smanjenjem vatre štapom odmičući drva iza kamena na kojem su bile zdjele. U kipuću vodu dotlića ubacila je deset šaka riže. podlila s dosta vode. za djeda Šu u svom gnijezdu. Skoro će morati k radiostanici. da kada se počne dijeliti jelo bit će među prvima. U nju im je ulijevala gustu juhu. Djeca su strpljivo sjedila i čekala na svojim mjestima. Svaki je dobio i komadić suhog. Starica se lagano okrenula k djeci i kimnula glavom. promiješala i nadodala vode. na što su djeca požurila u svoje kolibe i svko je dinojelo čistu zdjelicu. plitku posudu sada je dodala riblje meso. Nepotrebnu vatru odmah je ugasila.oblika. Nakon dodatka začina nadodala je zeleno nasjeckano povrće. posolila i stalno miješala. U nju im je ulijevala gustu juhu. najčešće na nogama. spremali alat i prali na potoku. starog i crnog kruha. duguljaste komadiće. Znali su. U veliku. Drvenom je kuhačom još jednom sve promiješala i još nedovršeno jelo probala jezikom oblizujući kuhaču. da kada se počne dijeliti jelo bit će među prvima. Šan je opet pogledao na sat. Zadovoljno lice pokazalo je ne samo da će jelo biti ipak pravovremeno gotovo. Šan je opet pogledao na sat. Seljani su se postupno skupljali. a nagorjelo drvo podmetnula pod glavnu zdjelu. kojeg su lomili i grizli ili ga drobili u juhu. Svi su dobili svoj dio. isječene komadiće kornjačina mesa. starog i crnog kruha. Sada je trebalo samo uzdržavati laganu vatru uz rijetka miješanja i pribor je odmah uklonila na mjesto ispod kolibe. Svaki je dobio i komadić suhog. ocijedila skuhanu rižu te ju dodala glavnom jelu. Čim se 71 . već da će biti i dobro. Uz povremeno miješanje obiju posuda sada je isjeckala pripremljeno riblje meso na malene. na što su djeca požurila u svoje kolibe i svko je dinojelo čistu zdjelicu. Seljani su se postupno skupljali. kojeg su lomili i grizli ili ga drobili u juhu. U nju je stavila malo masnoće. Znali su. koje je stavljala na poveći zeleni list. muškarci. Starica se lagano okrenula k djeci i kimnula glavom. koji će samo načas sići i brzo pojesti svoj obrok.

moramo požuriti . na početku nije bilo.To znači . PRIHVAT U 3E. a brat zapisivao na papir.digao. za njim je pošao i smijenjeni stražar. Ispod kolibe su izvukli dobro kamuflirani sanduk i prenijeli ga u kolibu. Šan je preuzeo cedulju iz bratovih ruku i tiho je dva puta pročitao. Odjednom se trgnuo. složio stanicu i sve u kutije i pospremio umotano u nepromočivo platno u rupu ispod kolibe. Odmah je uključio mikrofon i dao odgovor: 7. Pažljivo je oluškivao. a momak je prestao tjerati pedala. pa tako nije ni primijetio brata Chaka na ulazu. Oči su mu bile uprte na sat. čitajući je iz svog zapisa i to je bio kraj. 8.polagano je izgovarao . izgovarao ih. Taj je počeo polagano tjerati pedala malog generatora. stavio preda se skinuti sat i metnuo slušalice na uši. 9 bio je šifrirani naziv njegove stanice. Zajednički su izvadili potrebno i stali pripremati stanicu za rad. koju je brižljivo zapisivao. Zaustavio se na određenoj stranici i zadovoljno kimnuo glavom. pažljivo u knjižici tražio riječi. Poruka je glasila: DANAS. Sve je propisno zakamuflirao trstikom i zemljom. Odmah je isključio. jer poruke su bile štifrirane. pripremio papir i olovku. osigurati i prebaciti ih preko rijeke. 8. Šan je prvo očima pregledao prisutne i dao kratku. očiju uprtih u njega i stanicu. 9 K. 150. Minutu prije jedan dao je znak momku. PRELAZ. . . a poruka koja bi vrijedila za sve u eteru. pa tek kada se ona umirila uključio radiostanicu. izvadio malu kutiju s radiostanicom.prihvatiti 9 boraca sa 150 kg tereta u sektoru 3E. Šan je sjeo na pod. Redale su se naredbe i poruke s raznih strana. a za dalje će dobiti od vođe grupe usmenu naredbu. što je značilo da je sve u redu i spremno za poruku. Brat mu Chak već je prisjeo s olovkom u ruci i spremnim papirom. Šan je povremeno gledajući u šifriranu poruku. Slijedila je šifrirana poruka u obliku brojki. a jasnu zapovijed: 72 . USMENA NAREDBA. Šan je u međuvremenu već iz džepića izvadio malu knjižicu od koje se ni u snu nije odvajao i prelistavao listiće. koji je već dovršio jelo. Šan je promatrao nemirnu kazaljku ampera. Sve oči bile su uprte u vođu. većinu tih nije mogao ni razumjeti. Na kraju je poruku morao ponoviti.Sektor 3E je daleko u džungli.i već je krenuo prema ostalima. jer ponavljajuća brojka 7. Riječi su se nizale jedna ispod druge. niti su za nj bile važne. 9 i zbroj zadnjih dviju brojki 17.

pa je stalno mislio kako ne može tako brzati kao zdravi ljudi. odredili trupcem duljinu budućeg čamca. Čamce dovući u zaljev u džungli. Nakon toga drvo bi ovako svježže obrađivali posebnim sjekirama za dubljenje i oblikovali dno. Grabio je žurnim koracima prema džungli i u sebi razmišljao. Jedna će za sve pripremiti obilniji večernji obrok i rezervnu hranu za put boraca i pratilaca iz sela. Pet osoba poći će sa mnom daleko do 3E.malo je zastao.Primili smo zadatak dopreme i prebacivanja boraca i materijala. Ispod prostirke izvukao je mačetu. za pola sata svi su čamci bili u potoku. Pa onda ta njegova noga. Spretno ju je prebacio preko ramena i pogledao da li ga određeni prate. S obzirom. ali ujedinjeni i složnim guranjem i vučenjem kao i već puno puta do sada. Tamo gdje su prije deset dana lako prošli možda će danas jedva probijati mačetom. Svi znate za onaj ogoljeni dio. put slab i s više prepreka. već su u zakašnjenju. vidjelo se njegovo šepanje. a nekad bi se vratili još istu noć. Žene: pripremiti hranu i mjesto za odmor boraca. pogledao okolna lica i kad je uočio jasnoću zapovijedi još nadodao: . Zato je sa svojom grupom trebao požuriti. a zaboravio je jesti. plitki i izdubljeni iz jednog komada drveta. te pramac i 73 . Ona je krenula uz potok prema džungli. a usput uz potok još laganu automatsku pušku i metke. kakvi ih napori čekaju još danas i noćas.. osigurati nesmetan dolazak i siguran boravak .Odmah izvršiti! Pogled je usmjerio prema četvorici muškaraca i jednoj djevojci. da bi odabrano drvo posjekli. Učo je uzeo mačetu. Bili su dugački svega 3-3. Za te male ručice to je bio težak posao. Vrijeme susreta u poruci nije precizirano. Katkada je imao strašne bolove.5 metra. Nisu to bili neki veliki čamci. a i priroda vegetacije činila je svoje. Drugu skupinu činila su djeca s učom na čelu. Valjda su oni to uzeli u obzir. kojeg su Amerikanci prošli put spalili. očistiti i pregledati. te još svježeg uzdužno propilili popola. U međuvremenu u potok izvući 7 čamaca. te krenuo prema svojoj kolibi. Iako je mogao brzohodati. da je poruku primio u rezervno vrijeme. koji će izbivati još neutvrđeno vrijeme. jer je mjesto sastanka bilo daleko. Mislio je. Radili su ih tako. A to vrijeme bilo je katkada i po više dana. Ostali su u stopu pratili svog vođu. do mjesta gdje je potok plovan. Ljudi u selu podijelili su se u dvije grupe. Iz grmlja i trstike dovlačili su čamce do potoka. Nikada unaprijed nisu znali. Borci ne smiju čekati! Pogledao je na sat bilo je pola dva.

pa su se svi vratili do koliba.krmu. Nakon mjesec dana čamac bi premazivali debelim slojem močvarnog mulja i ostavljali par dana. ponovno dubljenje i konačno oblikovanje i sušenje u sjeni. Veslač je imao više snage gurati čamac kroz močvaru ili kanale. Nije im trebalo naređivati. prala sa sebe blato. Nakon toga takav čamac su dvadeset dana potapali u neku vodu. I on mora biti za svako slučaj spreman za akciju. Kako su ta djeca u stvari odrasla. Ušao je u njega i polako korak po korak kretao potokom sve do rijeke. Korito potoka vijugalo je nekih 50 metara od koliba. kojem su se sada priključile i djevojčice. Navratio je i do stražara. upitao je li sve u redu i neka poveća budnost. pregledao vesla i motke pažljivo poslagane po obali. položiti i posakriti 74 . mislio je. Vrativši se do koliba zatekao je žene u punom poslu. Djevojčice su usput nabrale naramak drva. Voda je iz drva izvukla sve sokove koji bi kasnije štetili kod nagrizanja ili pucanja drveta. pa je postojala mogućnost napunjenog čamca transportirati i motkom. Nakon toga čamce su vješali u vlažne šume da se još toliko vremena suše. a i veslači su bili spretni. otkorile ih. koja je. Tako su paralelno iz jednog debljeg debla dobili dva čamca točno određenih veličina. Usput je blizu koliba zatekao svoju malu grupicu. Dovučeni čamci potopili bi u potok. jer ako bi drvo počelo pucati morali su s njim ponovno u potok ili vodu. Prijevoz je bio veoma brz. U sebi je Chakponovio. Potpuno suho dno čamca trljali bi nekim masnim lišćem. stojeći do koljena u vodi. a učo je vć dovlačio grane. Učo je još malo ostao. Kada je u sve bio siguran krenuo je niz potok. spretni za rukovanje i prijevoz. Te su prekrivali preko potopljenih čamaca i potoka. stojeći na palubi. što će slijediti za par sati: izvaditi čamce. koje je njegov sin Tan sjekao s mačetom. ali preko rijeke najviše dvojica s teretom. Na krajevima su završili kao s nekom malom palubom. otežali ih kamenjem. Tamo su ih stalno morali kontrolirati. Svaki je znao da mora pomoći. da bi drvo dozrijelo. Nekoliko dječaka vraćalo se s naručenim povrćem. Sada je tek slijedilo konačno dotjerivanje: pranje. a dvojica su pregledavali seoski čamac uz potok. Na tim malimčamcima za silu su se mogla prevesti jedva tri borca. kojega se masni sok uvlačio u drvo i davao trajnost i glatkoću dna. Nije bilo nikakve prepreke. Ti transportni čamci namjerno su bili najmanji.

ujedeni je trpio strašne bolove koji su trajali po tri dana. Šan po prirodi oprezan i radoznao. Nakon tri dana bio je siguran da će preživjeti. U tom razdoblju uopće se nije smio kretati. klizav. staviti ih ponovno u vodu i odgurati ih u unutrašnjost džungle na mjesto udaljeno oko sat hoda sve do prirodnog zaljeva potoka. jer ispod nogu mu se izvijala bježeća zmija kojih je u ovom kraju bilo mnogo. Skupina je preplašila veliku grupu sivih majmuna. grmlje i drveće. Samo su se malo udaljile i radoznalo ih promatrale. čamce ocijediti i iznutra osušiti. mek. te podvezati iznad ujeda. već bi odmah napale. Malo dalje počeli su se uspinjati preko malog uzvišenja. Tih boja bilo je od svijetlosive. Promatrao je okolinu. Opasne su bile samo dvije vrste. Tu je zastao i opet rukom pokazao prema skupini drveća: . Kao da su bile svjesne svoje otrovne moći. Gdje je ta vrsta. Treba postaviti zamke za divlje svinje i organizirati skupljanje. tamo ima puno sočnih plodova. Jamu. Grupa u šumi kretala se brzo poznatom stazom. Kao što je Šan i mislio. već za brži i lakši. Na svakom koraku nailazili su na iznenađene životinje. često je mačetom morao krčiti prolaz. usprkos neznatnom šepanju kretao se tiho i brzo. ali je na svakom kraju bila drugačijih boja. Sve to će s djecom obaviti za dva sata. Trebalo je isisati otrov. Nije gledao samo naprijed. dugačka jedva pola metra i jedna veća. ti ćeš zapamtiti ovo mjesto. ostrugati od mulja. Put je bio mokar. Šan je samo rukom pokazao prema obližnjem drveću. U vrijeme mirnog ležanja morao je piti velike količine tekućine. ranu dobro razrezati kako bi obilno krvarila.Kesten han! Skoro će dozrijeti. ako ujedeni nije imao nekog koji bi mu odmah pomogao. Ugriz im je bio u većini slučajeva smrtonosan.kamenje i kamuflažu. hodali još oko pola 75 . nesmetani povratak s teretom. Ove su bile posebno opake. Nakon pola sata ubrzanog marša nešto su se udaljili od potoka i krenuli prema sjeveroistoku. jer se nisu micale s puta. U čamac će na prednji kraj metnuti veslo. ne tiloko zbog sebe i ove grupe. koja je vrišteći pobjegla. crvenkaste pa sve do crne. uzicom ih privezati za zabodene motke. jedna potpuno zelena. slična indijskoj kobri. kao lišće niskog granja i grmlja. Spustili su se niz malu padinu. a i dobar si organizator lova prokomentirao je Šan i krenuo dalje. Par puta Šan je poskočio. I u takvim slučajevima hitre intervencije.

Šan je brzo odgovorio sa četiri. Za par minuta ponovio je udarce. Šan je vođi pružio ruku. Rasterećeni su krenuli u selo. Šanovi ljudi su odmotali oko pojasa zamotane uzice. koje se dostojanstveno vinulo prema nebu. Ponovila su se tri udarca. jedan teški mitraljez s puno municije i jedna vreća.sata te došli do čistine obrasle samo niskim grmljem. Imala je promjer oko tri km. koje su rado prihvatilil. Umorni sjeli su na suha mjesta. da odlože i osobno naoružanje i municiju. Veza je uspostavljena. Svi su akočili i osluškivali. . a momak i djevojka udaljili su se u gustiš. I ta će stabla jednom pasti. te odmah krenuli natrag prema svom selu. te nekoliko nosača sa tri žene. tu i tamo. Grupa se uskoro ukazala. stigli su pravovremeno.Nakupite i donesite još ovoga. dosta metaka. Odgovora nije dobio. Znači. Zreli. Došljaci borci svukli su znojem natopljene košulje. a pored kržljavog grmlja. komu je slijedilo pet udaraca. Opet ništa! Tako je u očekivanju prošlo još pola sata. platit će danak svojoj ponositoj visini. Borci su imali svako svoje lako naoružanje u obliku automatskih pušaka. borac i vodič. 76 . četiri kutije metaka. te naprtnjaču sa suhom hranom i zavojima. Uvjeravao ih je. Pažljivo su teret spustili na meki teren i umorni sjeli. Šan je prebacio preko ramena preostali teret. prihvatio dodanu mu pušku i krenuo sa nosačima. stršalo je još pokoje ogoljelo stablo. Pažljivo su u svaki čamac rasporedili teret. a kod čamaca je ostao Šanov čovjek. prijat će borcima . Borci za njim. Za dva nepuna sata došli su do uredno pripremljenih čamaca u potoku. Čim ih nagrizu mravi i vlažna trulež. Svi su osluškivali. Tereti su se sastojali od tri kutije granata za lagani minobacač. i izmijenio s njim par riječi. Tu su čistinu prije dvije godine uništili pesticidima i vatrom. Vođa je nevoljkopristao. Grupa se tu zaustavila.rekao je Šan i ponovno stao udarati po drvetu. To će biti dostojanstvena smrt. Brzo su se oboje vratili i u svojim šeširima donijeli puno jedne vrste divljih šljiva. sočni i slatki plodovi povratili su im izgubljenu snagu. da im neće trebati. Šan je predložio. Borce i nosače su ponudili voćem. Na čelu je bio Šanov stari znanac. uprtili i njima pridržavali teret. vreću. Svi su bili mokri do kože. Šan je drškom mačete nekoliko puta udario po obližnjemsuhom stablu. kada su u udealjenosti čuli tupe udarce. Već je prošlo šest sati kada su stigli u selo. Slijedilo ga je osam boraca.

Šan je prije toga vođu pitao za cilj i vrijeme. gdje že borce i teret preuzeti još prije zore. veslo i motku. Šan je sjeo pred svoju kolibu i polagano uživao u jelu. jer od njega je dalje ovisila organizacija prelaska rijeke. Čamcem ćete odmah prijeći rijeku i spustiti se niz drugu obalu. kada je preuzimao sadašnju dužnost. Začas su se pretvorili u borce odlučna izgleda. Kada budete sigurni. Bude li naišla kakva opasnost. U glavi mu se brzo počeo stvarati plan. pa približno znaš gdje je. te mačetu. Seljaci su sada krenuli i svatko se vratio sa svojim osobnim naoružanjem. neće 77 . Nakon jela zapalio je cigaretu i razmišljao o predstojećem zadatku. To je dobro za kretanje. . rezervi. Trebalo je borce i materijal brzo i sigurno prevesti preko rijeke. Pronađite ulaz u drugi kanal. “Sigurnost boraca i ljudi” prije svega glasilo je naređenje. ali u svijetloj noći budan je i neprijatelj. mjesečna noć. Razmišljao je o potrebnom vremenu.Gledajte desnu obalu nizvodno prema zavoju rijeke. izvući čamac i sakriti se podalje od obale rijeke.Neka pristupe Jamu i Tan! . Vidite li ono zlatnožuto lišće grmlja nagnutog nad vodu. Pogledao je u nebo. odmaknuo granje grmlja i dao znak dvojici mladića da se približe. Jedan neka u čamcu sjedi okrenut nazad. na ovaj grm. Bit će svjetla. ti si već bio tamo. nepredvidivim preprekama. . evo ti i signalna svjetiljka. Uzmite seoski čamac. To je bila jedna od mnogih najlakših akcija. Jamu. odmoru boraca. Tamo su trebali pješačiti rubom još oko 5 km u smjeru jugozapad do točke 2B. te nadasve na sigurnost akcije. Tamo se zaustavio kod dežurnog stražara.izrekao je odlučno i uputio se srednjim puteljkom prema rijeci. Tamo je negdje ulaz u drugi kanal. Žene su borcima oprale i ocijedile košulje i povješale po kolibama. Nigdje oblaka.oprali se na potoku te dobili toplo jelo. Ne daleko. nadalje jednim kanalom ili suhim putem od rijeke prema rubu šume. nastavite put do onog grmlja. Polijegali su po kolibama. Trebao je na to misliti. Pogledao je u mali kalendar i razmišljao o poziciji mjeseca. trest će se ovo granje. koliko je moguće. Jamu. U zadnje vrijeme bilo je nekoliko podmuklih zasjeda s puno žrtava. neka bude očiju uprtih u ovo mjesto. U tom slučaju brzo na obalu. prebacite čamac preko i kanalom isprobajte mogućnost vožnje u unutrašnjost. Mislim da samo taj kanal ima sada dovoljno vode za naše čamce i za prijevoz prema šumi. Nemoj je izgubiti. Dobro mu je to bilo na pameti.

malo ćemo promijeniti plan. Ostati tamo. Taj signal postupno ponavljaš dok ne vidiš na mjesečini tamne siluete prelaska čamaca. da lakše pristanemo i prebacimo čamce preko nasipa. dobro se sakriti i čekati dok vam se netko naš ne približi. a ti mi daj mačetu. već sada sam siguran u taj vodeni put. Nakon toga se istim putem vratite u selo. U tom slučaju neće biti prijelaza. bijelim svjelom osvijetli obalu. jer već za četiri sata mjeseca će nestati i bit će tamna noć. Tan mu je bio okrenut leđima i motkom zduđno pomogao drugu.završio je Šan. Dalje ćemo se već sami probijati. Je li jasno? . Kod grma su se iskrcali. usmjeriš je prijeko. a još brže bili su na naznačenom mjestu. Ukoliko za prijevoz nema dovoljno vode. natrag u nju prebacite čamac točno na mjestu prijelaza. čamac prebacili preko prirodnog nasipa. . i bez odgovora na pitanje krenuo natrag prema kolibama. Jamu je sjedio sprijeda i žurno veslao. ali samo neko vrijeme. a 78 . Ja ću pješke. Tada. Gledajte u odbljesak vode. Kamo bi se sakrili? Taj se čamac iz zraka dobro vidi. Eventualnoću početne metre pročistiti. Možemo upropastiti čitavu akciju. Jamu je pažljivo osluškivao i promatrao močvarni kanal i neko vrijeme razmišljao. ali se ni vas dvojica ne smijete vraćati ovamo. vidiš. potražite suhi put. Privežite čamac za granu iznad vode i čekajte da vam mjesec zasvijetli u tom pravcu iznad rijeke.biti vremena i dnevnog svjetla. To će biti negdje poslije deset. To je opasno sada pred noć. Jamu i Tan su bili spremni za pet minuta. samo toliko da se s grupom što prije udaljimo od rijeke. Šan je imao pravo! Već smo par puta prošlli ovuda. gazeći ispitati teren i količinu vode. prema ovom mjestu i po tri puta kratko pritisneš ovo dugme. Ako pak sve bude u redu. malo ga očistite. očima uprtim u mjesto stražara. kad već dođemo blizu. možemo biti primijećeni iz zraka. prebaciš na bateriji zeleni filter ispred žarulje. Dobro promotrivši rijeku i konzultirajući stražara krenuli su prijeko. Kad to obavite. Jamu. Napravit ćemo ovako! Evo tebi baterija. Ukoliko dođe do nepredvidivih teškoća ili opasnosti iste signale slati u crvenoj svjetlosti.Tan. Drugi će nas tijekom noći dočekati na povratku. Signal raspoznavanja ti je poznat. i to u još gorim prilikama. Kada si siguran da smo krenuli prestani slati signale. znaš onaj kojim smo već prolazili. vratite se do rijeke. Ako čamcem uđemo u ovu močvaru s rijetkim grmljem. Bezo su prešli prijeko. To se u ovakvim večerima dobro vidi. Samo par stotina metara.

Put su pretežno upotrebljavali za prijevoz ratnog materijala do baze i to Amerikanci.Sada će brzo mjesec .mislio je. Obrasla je niskim grmljem.čulo se još iz čamca. pored njega na travu. Sasvim dovoljno za plitki gaz njihovih čamaca. Tako će im biti lakše . Vojnici baš nisu voljeli da im se tu etko muva.dalje malo označiti put za brzo udaljavanje.Bio sam dosta daleko. . pa je sada u tom sušnom razdoblju pokriven debelom prašinom. Nakon 2 km pretvarao se u makadam. Jam se sav zadihan bacio na obalu. Dobro je promotrio učinjeno. Skoro sam se izgubio. tvrda i kamenita. a također i 79 . lakše ću se sam sakriti u grmlje. Lijevo i desno od puta bila su rijetka polja. . Tan je malo pričekao. Ti sakrij čamac i čekaj ovdje. čist prilaz i prijelaz preko nasipa. sve je dobro! Vode dovoljno! Pokušao sam se brže vratiti suhim putem. Vraćam se pred mrak. Vratio sam se u vodu. ali sve je blatnjavo i niska voda.tiho reče Jamu i ode u blatnjavu močvaru. Napravio je tri metra širok. grmovitog zemljišta nije bilo teško kontrolirati. Počeo je čistiti “pristanište”. a voda mu je bila do iznad koljena. zamaskirao vidljivi dio. Ali ravni teren tog pustog. Pokazivale su se prve zvijezde. pa u močvaru i šćućurio se pod obližnji grm. Ajdmo sada čamcem u vodu . na koja su zalazili seljaci s posebnim dozvolama. kada je začuo teške korake dolazećeg druga. znaš što treba činiti . NOĆNE KRTICE Put do rijeke Kui. Ako naiđu avioni. Brzo se izgubio u pravcu šume. Oba su sjeli okrenuti prema toku rijeke. Jamu je pogledao prema nebu. gurnuo čamac ispod grmlja. Sunce se na zapadu već dobrano spustilo. na kojoj je bila baza Amerikanaca bio je mekan. zadovoljan pogledao prema rijeci. Onaj suhi put koji smo već koristili mora da je više desno.Složno su čamac prebacili u rijeku i na dva metra od obale privezali ga za granu iznad vode. Zemlja tu nije bila najplodnija jer je bila kruta. a ako se slučajno ne vratim. Jedva se zbog nadolazećeg mraka još naslućivalo mjesto stražara. U sve su odmah pucali. blatnjav i vodio je kraj rijetkog drveća prema 15 km udaljenom gradu. gledajući za drugom. Mačetom je označavao rubno grmlje. odlomio granje.

vikati. i ne gledajući ih nastavio motati cigaretu. pa će odmah krenuti prema gradu. Bivol je skrenuo s ceste i udaljio se desetak metara. Čvrsto je podigao ruku s konopcem zavezanim za bivola. Vojnik vidjevši starčevu vanjštinu. Putem se već sasvim blizu baze kretao stari. Na vrpci za sobom vodio je mladog bivola. da već od jutra lovi bivola i da ga je tek sada ulovio i sada sit i miran. da se odmori. ponovio jepriču. Kada je ispred sebe u pravcu baze čuo zvuk motora. našto je starac samo kimnuo glavom. neće više bježati. Malen. a onda gledajući prema udaljenom grmu. ali očima je bistro “sjekao” po okolini. jodao je polagano. Nakon toga se brzo digao. Za čas su vojnici bili tu. starac se opet okrene prema bazi. Starac mu odgovori. patrole vojne policije i povremene patrole. te se zadovoljno kesio. te pratiti “pobjeglog” bivola. Kamion je zabrujao i udaljio se. još jednom samo očima pogledao učinjeno i krenuo prema gradu. a i na povratku kada su nakon ludorija po krčmama i kuplerajima bučno napuštali grad i pjevajući vraćali se u bazu. svjesni dobivenog izlaska i nadali se ludom provodu. budno prateći okolinu ceste na lijevoj strani. okrenuli se i nestali s vidika. pogrbljeni seljak. Opet su ga ukorili. Kada je već bio jako udaljen. ostavljajući iza sebe starca u prašini. Kamion se zaustavio pored njega. rastućem kao mali humak počeo pored štapića nizati kamenčiće. koje su ponekad pročešljavale tu pustaru kraj puta.marionete Južnog Vijetnama koji su imali svoje trupe kraj američke vojne baze. Usput su ga još dva puta zaustavili. da mu je bivol pobjegao u šipražje. Neka ga samo malo ostave. Starac je sada videći dolazeći džip s patrolom počeo mahati rukama. a krezubi starac samo im se smješkao. Putem su stalno kretali i džipovi puni vijnika koji bi bili veseli pri polasku u grad. Danas je napravio dobro djelo i izvršio 80 . a on ponovio priču. I uistinu bivol je sada mirno stajao pored starca. On se zadovoljno nasmiješio. naglasi da se tu ne smije zadržavati i neka se brže uputi prema gradu. brzo i spretno se okrenuo u suprotnom smjerui počeo jače vući bivola na vrpci. Smijao se u sebi. Bivol ga je mirno slijedio. slabunjav starac ovako pogrbljen godinama. vidjeli bezazlenost i ponovo ga ukorili. Vojnici su sjeli u džip. Svaki čas putem su prolazili kamioni. brzo na rub ceste zabio jedan štapić. Vojnici su ga neko vrijeme u čudu gledali. prežderan. Sada je najednom pustio bivola s vrpce i tiho mu nešto govorio. pa ga sada vodi kući. iz vozila je iskočio naoružani vojnik i upitao ga što to radi u ovoj zabranjenoj zoni.

Prekontrolirali su otvaranje i zatvaranje “vrata” i već je unutra skočio jedan borac te za sobom zatvorio ulaz. pogledavali u oba smjera i već je prva sjenka krenula lijevom stranom puta prema bazi. Primijetila je poslagane kamenčiće. Nakon nje za 20 koraka krenula je druga sjena. Bočno položene jedna na drugu taman su popunjavale obje bočne stijene rupe. te razastrli nekakvu krpu. Prva sjena tankim je štapićem koji je držala okrenutim prema zemji u hodu ispitivala teren.Ostali su vani pregledavali okolinu. posipavali neki prašak protiv psa tragača i uputili se rubom ceste u grad. pa su ga odmah zajedno sa dijelom grma koji je zahvaćao preklopili prema gore i vrpcom učvrstili. Sada su u rupu uz zemlju pažljivo slagali drvene kutije. Pronašao je pravi grm. Neke sjene tiho su se približavale cesti. sve to razbacala i pričekala ostale sjene. na polja. te je nosili i prosipali po cestti. Štapić je naletio na zapreku. 81 . Tamo su osluškivali. zemlju odlagali na krpu. Jedna sjenka odmah je alatkom zarezala malu padinu brežžuljka u tri crte. jakim površinskim korijenjem. U nju su ubacili još mali minobacač s podlogom. Noćni “šetači” lako će ga naći! Noć se spustila na grad i bazu. brzo istovarili teret. Tako su grm zajedno s korijenjem i nešto zemlje preklopili i napravili početni otvor. Označio je skretanje i kamenčićima odredio udaljenost od ceste. šikaru i cestu. grm s kratkim a širokim. dok bi kopač podrezao 20 cm debeli sloj zemlje. Sada su izgledali kao obični seljaci s alatkama. dvojica su zatim uhvatili za grm. Kada je stigao i posljednji. sklonile se iza grmlja. Žurnim koracima kretali su se i taman prešli par sto metara. krčag pun pitke vode. Kod humka su stali. A to su samo čekali. Ukupno ih je bilo pet. sav isprepleten gustim korijenjem biljke grma iznad njega. Izdaleka se vidjelo svjetlo. a nakon prolaza kamiona opet su se pojavile na putu. Sada su ležeći na trbuhu naizmjence kopali u unutrašnjost humka. Usporenim korakom sjena je krenula dalje. prebrojila ih. vrećicu s hranom i malu prostirku za “izležavanje”. Noć se već bližila kraju. utvrdila smjer i duljinu. humak taman dovoljno visok. ali za svaki slučaj ipak su radije izbjegavali direktne susrete s vojnicima. krenuli su petnaestak metara među grmlje. a neprimjetan. Svaki je na leđima imao težak tere. Sjene su začas nestale s puta. Taj zasječeni dio bit će poklopac skloništa.zapovijest. Sjena se sagnula i vidjela da to nije ono pravo. kada se na cesti pojavilo vozilo. a pola toga široku. Iskopali su jamu dugu tek 2 metra. Uskoro je naišla na zabodeni štapić.

Cilj nije mogao vidjeti. da je sve u obližnjoj okolini mirno. važno je da “čuje” smjer. uvjeio . Granate moraju prebaaciti u šumu u visokom luku i pobađati bazu.. te neće toliko odskakivati. Tamo na lijevoj strani još se čuo žamor u bazi. zatvorio je ulaz i čekao svoje vrijeme. te barutne kolutiće. 82 . pa i cjelodnevnu samoću tog skog otvora s malo zraka bilo je lakše izdržati. Tamo je morao neko vrijeme pričekati. koje je zaklanjao vidik iz smjera baze. Znao je da je vrijeme prolaza gustih patrola. Nije još napuštao skrovište. otvarajući vrata. Prvo se nadihao svježeg zraka i osluškivao okolinu. Došavši natrag do bacača prvo je nataknuo barutne kolutiće na zadnji dio granata. Nasmijao se u sebi. Sjedeći tako razmišljao je i ponavljao sve što je zlnao. Vrpcom je granu raslu z vrata povezao na drugu i tako ostavio otvor otvoren. Čitav dan se prevrtao po svojoj prostirci. prestrašiti. postavljanje vrtnih strža i zasjeda. Sada je sjeo na lijevu stranu bacača prethodno otežavši podložnu ploču bacača s nekoliko teških kamena. Naređeno mu je bolje da ne djeluje. iskopao plitku jamicu i u njoj izvršio fiziološke potrebe i tako se olakšao. Kada je nastupila druga noć. a nije bilo ni potrebno. pažljivo je otvorio “vrata” skloništa. Sve drugo. odnio ga do većeg grma. koju je polagano i strpljivo podešavao. Morao je biti oprezan. Samo će ih napipati. u tami napipavao pripremljenu hranu i popio gutljaj vode. Kutiju je zatvorio i odmah odnio natragu jamu. ako primijeti bilo što sumnjivo jer jedan otkriveni “slučaj” krtice otkrio bi taktiku i ugrozio osatale takve slučajeve. Tamo ga je provizorno sastavi na podlogu i vrati se po jednu kutiju. male upaljače. malo dremuckao. Oni bi brzo znali kako i gdje. a udaljenost je morao procijeniti prema uputama koje je dobio od starca. To je uvijek bio poseban problem. Za noćas će biti dovoljna jedna kutija. Izvukao je minobacač. te ih pažljivo posložio u red u smjeru ruke. polagano a da se ni listić grma nije pomakao. Otvorio je i iz nje izvadi šest minobacačkih malih granata. Takko će ih lakše i brže moći hvatati. Samo će skratiti djelovanje. Koji su bili “motori” tima granatama. pažljivo se izvukao pridržavajući vrata. jer su upravo dolazila dva svjetla i to iz grada. Prvo je otišao podalje. Tako će biti stabilniji. Kada se opet.Borac u humku znao je svoj zadatak. ali on će zadatak izvršiti. Iako hranjen posenim “menijem” organizam je tražio svoje. Noć je dodouše bila vedra i punog mjeseca. Tako oni tamo po karakterističnom fijukanju granata i brzini izvođenja neće moći otkriti smjer nišanske sprave. Kada je dosta bučno naišla patrola. Sve je okrenuo u istom smjeru.

Još dva dana morati će izdržati. Donijeli su novih granata. pa čak i korake. A i ti su bili većinom usmjereni prema gustišu. najestio prvu minu nad otvor cijevi. Znači. već mu se u rukama našla druga. Biit će sada pravo vrijeme. Tako brzo i svih 6 granata. Značio pogodio je gorivo.već je nogom razbacao kamenje. Slijedeće noći tri puta je izlazio. i kada se uvjerio. Nije ni dodtakla zemlju. žrtve. da je sve u redu. uhvatioih je prvi san. jer neprijatelj nije ni u snu mislio da granate polijeću s vrlo prometnog puta. ste stao na desnu stranu bacača. kako ne bi stekao ponovnu sigurnost. Sve bi brzo pripremili. Tamo su u skupini uvijek bili po dvojica. vidio je i na trenutak jako osvjetljenje. zavisno o terenu. koje se dizalo prema nebu. Osluškivao je okolne šumove. Ovu su bazu tukli i s druge obale. Zatvorio je pažljivo “vrata” svog skloništa i ubrzo zadovoljan tonuo u san. prevario ih je visokom putanjom granata. Katkada je rov ostao po nekoliko dana prazan i takose neprijatelju dalo “daha” i mira. obilje hrane ivode. ali česte patrole i neprirodni zvukovi okolice prisilili su ga da više ne izlazi van. viku stražara. Takvu ili sličnu taktiku upotrebljavali su u blizinama svih baza. Kada ju je spustio u cijev. jer je morao reducirati oskudnu vodu. a pridošlice se povukle. upalili motore na čamcima i jake reflektore. Podmukel detonacije dale su mu na znanje o eksplodiranju benzinskih bačvi. Za sobom su ostavljali paniku. Tu su imali naročitu sreću. kako se kopanjem oštećena korijena ne bi počeo sušiti. 83 . Oni noć neće spavati. Grm iznad humka obilno su zalili. Iz daljine čuo je detonacije pomiješanes vikom i zapovijedima. nepospavane noći i fijukanje besciljne luđačke paljbe. Ponovno je polako pregledao nagib cijevi. dvojica su već bili izvan dohvata metaka. ispalili granate. Nije gledao ni mogao vidjeti Rezultate detonacija u bazi. ali su svi bili više u jugoistočnom smjeru. I cijeli slijedeći dan čuo je iz skorvišta viku. Amerikanci su spalili suprotnu obalu i tako dobili čistinu s preglednom ravnicom preko rijeke. Šestu noć je došla smjena i odmah se dobro napio vode. Nije bio gladan. Neko vrijeme je osluškivao. Posloženim granatama sada je na prednji dio privio upaljače i pogledao po okolici i u nebo. Dok su se u bazi snašli. U rupu je uskočio novi borac.U sebi se veselio. kakv će urnebes izazvati i to za sveg a15 do 20 sekundi. pograbio bacač i žurno ga onio u rupu. kada će dobiti smjenu. zatvorio vrata. natovarili na leđa bacač i pobjegli. Teško će poslije toga moći mirno zaspati. ali je trpio žeđ. Zadnji će dan morati trpjeti žeđ. Jednim potezom odvezao je grm i ubacio se u rupu. kada je u zraku bila i druga.

Rogeru je bilo omogućeno. pribjegavali su uzimanju poticaja u obliku blagih droga. Roger se uvijek ljutio. punih ideala i nespremnosit za ovaj rat. Bili su očajni. Svoje znanje ratovanja mnogi su od njih stekli u Africi kao plaćenici. da to nije ulica i ako neće slušati naređenja. pa je znao njihove borbene sposobnosti. kažnjavali bi ih za najmanju neposlušnost. Naprezali su ih svakojakim vježbama. Svjestan svoje važnosti. obično mladići bili su preneraženi takvim izljevom ogorčenja i vladanja jednog njima nadređenog oficira. Mladići su trebali u što kraćem vremenu steći potrebno znanje ratovanja u ovim uvjetima i jaku kondiciju. Već su narednici smislili novu psinu. Novaki. Visok. novu muku. potoke i močvare. Kraj dobrih vojnika narednici su uvijek sigurniji. Svojom specijalnom četom ruko vodio je oštro. da dobro obučeni vojnici. tako se i ponašao. doživljavali poniženja svih vrsti. da ih sam odabere. pravo vojnički. Morali su čistiti oružje i opremu. Tjerali ih na borbu izbliza s najjačim i najspretnijim vojnicima. psovao i vikao što su mu dodijelili to “neupotrebljivo govno”. ali tako se kalio pravi vojnik.BAZA I ČETA 3 Kapetan Roger bio je pravi profesionalni vojnik. Da bi sve to ipak mogli izdržati. a pored toga nemilosrdno su im zagorčavali život u samoj bazi. a i u kranjem slučaju i njihove glave. sposobnost dobro izvršene akcije. dobrih borbenih sposobnosti i kondicije čuvaju na neki način ugled čete. I kada su imali onako malo odmora. koji bi vodili narednci. veoma brzo će se pretvoriti u krvavo govno. forsirali rijeke. Te su lako nabavljali od 84 . novih neiskusnih pridošlica. Već ih je na početku uplašio. vršav i besprijekornog vojničkog držanja. mučnim pješačenjem s teškom opremom po najtežim terenima. U očaju jedan je mladić izvršio samoubojstvo. Kod popuna boraca. Na prvi se pogled vidjelo njegovo školovana i iskustveno ponašanje. Sliejdio je “dril”. Prvo mu je dala stroja vojna akademija drugog ratovanja na dalekom istoku i sada ovdje u Vijetnamu. a u tome su mu puno pomogli njegovi strogi narednici. a ne zadugo. profesionalnci i bez milosti. bacali bi se na krevete. a bilo je i nekoliko pokušaja. a neki su služili pod njegovim zapovjedništvom. polumrtvi od umora. Dobro su znali. Svi su od reda bili prekaljeni borci. čistili nužnike.

koje su nazivali “pronađi i uništi”. često je i sam učestvovao. kojih noći i po dva. jer su njegovi vojnici bili prezauzeti i nisu imali zagarantiranog odmora. Toga je u zadnje vrijeme bilo sve više. Vojnici čete 3 su ga se bojali. Bilo je i ilegalne trgovine u samim bazama. Takve “posudbe” major Kvirn je rado odobravao. čekalo ih je pet helikoptera. skoro za ove prilike elegantno obučen. kojih djelovanje i način izvođenja nije mogao proučiti. umorna i troma. ali zadatke su disciplinirano izvršavali. Spretno je uz pomoć svojih narednika rukovodio takvim akcijama. sposobnosti i uvježbanosti vojnika. Rogers je svoju vanjštinu njegovao. pa su pokazivali već znakove iscrpljenosti. Zbog besprijekorne discipline. a to je tražio i od svojih podčinjenih. da su mu baš ti vojnici neophodni za akcije. kada su njegovi borci previše popili ili činili drugačije nestašluke. Uvijek je bio besprijekorno. Kapetan Rogers je odlučno odbio naređenje i poslao helikoptere u bazu. stigli helikopteri i on je jednostavno zbog vojne hijerarhije morao popustiti. To ga je spasilo! I major Kvin je potvrdio njegove iskaze. Rogers se bunio. jer on je uvijek zagovarao. Mnoge takve nestašluke praštao je. Vodio je računa o čistoći svojih oficirskih odora. bio je popustljiv. Njegovi vojnici su nadaleko poznati po brutalnosti. ali rezultata nije bilo. Onda su bili još ti noćni napadi. Svako nepokoravanje ili odstupanje od dogovorenog zadatka Rogers je strogo kažnjavao. Nikako nisu uspjeli suzbiti ta noćna uznemiravanja. U kratkim operacijama. Znao je i štititi svoje vojnike. Iza takvih noći vojska mu je bila neispavana. kapetan Rogers je uvijek dobivao najteže zadatke. Onda je na sebe obukao terensku odjeću. Ali što je mogao. pa je neko vrijeme 85 . Ali toga se poslije bilo teško odviknuti. Kapetan je ipak negodovao protiv takvih postupaka. U času rijetkih mogućnosti opuštanja.starih boraca ili u gradu. pa u sebi čak i odobravao. te šljem s kapetanskom oznakom. Mnogi su mladići postali ovisnici o drogi. stiglo je naređenje. Koliko ih je izvadio iz zatvora. pa je bio tražen i na drugim sektorima. Postavljali su i mrtve straže. Jednom dok su se upravo vratili sa dvodnevnog zadatka. ako bi u gradu napravili kakvu psinu. Vojna policija je bila nemoćna. Sutradan su došli po njega i odveli ga u glavnu komandu i imao je grdnih muka da s dokumentima dokaže prezauzetnost svoje čete. a ujedno i cijenili i poštivali. Išli su iz akcije u akciju. koje bi na zadovoljstvo komandanta majora Kvina uvijek savjesno obavljao.

Tada mu je stol vrvio od ceduljica s alternativnim rješenjima i idejama. a ne zna gdje su izvršioci. Volio je vidjeti i kontrolirati okolinu pred sobom. dvije stolice i vojnički krevet. Taj je bio dugačka hala polukružnog krova iz valovitog lima. Sa strane su bili mali prozori. Unutarnja stijena direktno ga je dijelila od spavaonice njegovih vojnika. a ostale su završile u košu za smeće. Strogo povjerljive podatke i hitne naredbe i onako je dobivao direktno od svog komandanta. I oni su se redovito uključivali u oružane akcije. a Rogers je na svojoj prednjoj strani imao veliki prozor. Isto takvu zgradu pored ove zaposjeli su vodovi C i D. u kojima su boravili južnovijetnamski vojnici. Vojnici su se prali. smještenom na desnoj strani ulaza u stacionar voda A i B. a pored njih maleni. kako su zvali svoje kasarne.imao prividan mir. Rogers je u svom skromnom uredu imao mali stol. Bilo je šest takvih limenki i mnoštvo šatora. veliko skladište. a za njega. veliki rezervoar također od lima koji se dizao iznad šatora. S druge strane uskog hodnika bilo je uredno posloženo oružje i municija lakog naoružanja. pa je sve papire koje je morao pročitati stavljao na drugu stolicu. pa ono što nije smatrao važnim jednostavno gužvao i bacao u koš. ili se nisu držali uputa. ali ih američki vojnici nisu voljeli. limeni složivi ormarići. koje se svakodnevno dopunjavalo raznim materijalima i hranom. Rogers na stolu nije trpio nikakvih papira. Iza šatora iskopali su 86 . kako granata ul donjoj putanji nije mogla direktno naškoditi. a ako je nešto i bilo važno na to ga upozoravao ili jednostavno ostavio na stolu. ili su barem više pazili na koordinaciju naredbi. jer bi uvijek nešto zabrljali. koje bi onda analizirao i reducirao na samo jednu-dvije cedulje. Najviše puta se svojim trbuhom odbila i eksplodirala pored te zgrade. generatorska stanica za struju. koja izda pismenu naredbu. Rogers bi glasno psovao tu administraciju. a bili su i plašljivi. Mrzio je administraciju. te pribor za jelo. zadužio je svog ađutanta. tuširali i brijali vani u trstikom ograđenim i limom pokrivenim česmama. cisterna s pitkom vodom i za spremanje hrane. Ta voda je služila za pranje. a crpili su je direktno iz rijeke. Papirima se služio samo kod planiranja neke važne akcije. Bila je tu i kuhinja s velikom blagovaonicom. Tu su držali osobni pribor za pranje i brijanje. Krov je imao baš pravu kosinu. a tamo je bio glavni Wulter. Kreveti su bili poslagani uz bočne zidove. On bi sve to brižljivo proučio. Poljski WC-i bili su podalje od limenki. čitanje takvih nevažnih papira. To veče sjedio je zamišljen u svom malom i skromnom uredu.

drugi bi igrali neke igre. Redovna stražarska mjesta oko baze raspoređena su gusto. pravi ratni brod niskog gaza. Oni u tim vožnjama nikada nisu napuštali brod. Jedan patrolni čamac. Imao je mjesta za dva voda vojnika. ali mu je borbena moć bila daleko jača. Drugi borbeni čamac bio je nešto manjih dimenzija i više je sličio na preuređeni desantni čamac. Njima su se vozili oficiri kao i vojnici. U pristaništu na obali bila je amfibija. Bila su dva. Imao je dva dvocijevna topa i tri trocijevna mitraljeza. kojih je bilo mnoštvo. Oba su ima jake motore i veliku sposobnost manevriranja. mali. Komunikacijama u bazi stalno su jurili mali džipovi. sa dva teška mitraljeza i mjestom za desetak vojnika s potpunom opremom. pa su te straže u početku bile efikasne u sprečavanju prikradanja neprijatelja. Te su sprečavale približavanje eventualnih napadača i budući da su sastavljene od više vojnika u takvim slučajevima odmah “kontaktirale” s napadačima. te meditirali. pažljivo označenih linija. pili pivo. previše su na njemu bili sigurni. Dok su se neki odmarali od napornog povratka iz akcije. koji su u svojim akcijama pretraživanja napuštali brod. već samo s par ljudi. a posvuda su bila i skloništa iz pijeskom napunjenim vrećama. to toliko praktično vozilo. Blatnjavim putem koji je vodio kroz ravnicu do obližnjeg grada prometovali su stalno kamioni. Oko baze u nešto većem krugu kružile su stalno dvije patrole i to u oba smjera. Njime su se pretežno služili južnovijetnamski vojnici i u svojim čestim patrolama bespoštedno trošili municiju tijekom vožnje. Njega su koristili američki vojnici. Ali sve više je bilo slučajeva. izvršili neku akciju i ponovo se njime vratili u bazu. kartali se za novac ili se pripremali za izlazak. bio je stalno prisutan specijalni helikopter za prijevoz ranjenika do 15 km udaljene bolnice na rubu grada. da su te straže ujutro našli ubijene “tihom” smrću. a od naoružanja malokalibarski topi dva teška mitraljeza. kako bi spriječili direktne napade na bazu. Postavljali su i mrtve straže od po dva skrivene vojnika s radio postajom. kada su dobili slobodan izlaz u grad. U svakom takvom skloništu bio je mitraljez s dosta municije i par ručnih bombi. Ponekad bi se spremali za akciju ili pak preuzimanje brojnih straža oko baze. Na heliodromu. Dio puta sada je bio suh makadam i uvijek prašnjav.plitke grabe u koje su poslagali bačve s gorivom. Drogeraši bi obično negdje po strani sjedili. Znali su da napadi nikada neće biti s velikim snagama. skriveni od očiju znatiželjnika i oficira. Pristanište je predstavljalo limenim rešetkama prekriveno zemljište kao i put i prilaz borbenim čamcima. U bazi je uvijek bilo bučno. 87 .

Ali noćni napadi su se nastavljali. Zabrinjavalo ga je to što su ljudi ginuli tu. a oštrim oružjem. Napadi su bili kratki. U bazi bi tada nastao pravi kaos. a čim bi postavili tamo manje. Našli bi ih ujutro mrtve. Napali bi s više strana. a vojnici napeti. Već dulje vrijeme komunisti su pojačavali aktivnost i napade na bazu i okolicu. Sve su pokušali.Za hitne zračne akcije služili su se helikopterima. Komunisti bi iz laganog minobacača ispalili po par granata na bazu. neku osušenu. pa su suprotnu stranu očistili pesticidima i spalili. koja je na pse djelovala zapanjujuće. Onda bi nastao urnebes. također nisu mogli zaključiti smjer napada i brzog povlačenja. svadljivi. ali mir i san bio je narušen. u različito doba. Skakalo se u zaklone. koje su uvijek bile iz raznih pravaca. Počeli su gubiti moral. neodmoreni. Dali su taj prah na analizu. na sve okolne sjenke. a da na bazu nije ispaljeno po par granata. Nekada su pogodci bili u prazno. ali pse nisu mogli trenirati da ne nanjuše tu drogu. Sve više ga je zabrinjavala sigurnost baze i ljudi. Ti su pak uvijek naletjeli na nešto namjetno ostavljeno. neprecizni. Ujutro bi dobro pročešljali okolinu. Očekivao je važne fotografije izviđačkih aviona. noću. Negdje bi ukrcali nove vojnike i kretali u nove akcije. Kapetan Rogers bio je nekako zamišljen i nestrpljiv. Postali su 88 . na mjestu koje im je trebalo služiti za odmor. Sada je zjapila gola i sve se dobro vidjelo. Pripremali su klopke. zdrobljenu travu jakih mirisa. mrtve straže. Veće patrole su nesmetano kružile oko baze. Svaki čas je pogledavao prema jugu. Svi su bili preplašeni jer su granate katkada svojim direktnim pogodkom stvarale žrtve. Sve više je bilo toga. ali nikada nisu otrkrili nikakvih tragova. odmah po napadu polijetali s po dva helikoptera snabdjevenih s jakim reflektroima. zasjede. promijenili pilota i već bili u zraku. probodene nekim tankim. ali rezultata nije bilo. pročešljali okolinu. daleko od akcija. Skoro ni jedna noć nije prošla. često i po nekoliko rafala iz automatskog oružja i nestali u noć. Po zvuku letećih mina. Prvo su mislili da sve granante dolijeću preko rijeke. Pokušali su sa psima tragačima. te se nisu vratile. Počeli bi kihati i nenormalno se ponašati. već dopunjavali gorivo i municiju za dva mitraljeza. Motore nisu ni gasili. a ranjenih je uvijek bilo dosta. Noć izgubljena. ustanovili djelovanje droge. Baš to je mučio kapetana Rogersa. pucalo na sve strane. To je bila samo varljiva sigurnost. a žestoki. Te zagonetke nije mogao riješiti. koji su doletjeli s obližnjeg aerodroma.

Rogers se nadao time otkriti njihove glavne komunikacije. a ostali su nedodirljivi. Iskusni obavještajci bi ih saslušavali uz najstrašnije muke i zlostavljanja. Znali su da ih ima mnogo. Snimanje i pripremanje akcije trajalo bi oko deset dana. Bombardirali su stalno okolne šume. noćna snimanja. Znao je da opasnost dolazi iz. pa čak i vodu pod pritiskom u zadnjicu. Tragovi su govorili o nedavnom velikom broju prisutnih. Moguće je da zahvate i glavninu pa tako smanje pritisak napada na tom sektoru. kako se približavaju i uzmiču nije mogao dokučiti. Kao živa usta koristili su i starce i djecu zarobljenu u uništenim selima. Takvog bi mučili na sve moguće načine. osjećao je mogućnost da ih uništi. pa ponovnog sistematskog snimanja spornih područja.apatični i samo strogošću vraćao im je samopouzdanje. Da li su ga namjerno ostavljali? Znali su. promatranja. načine snabdijevanja. kojeg nisu u brzini stigli ponijeti. Ako su ih i našli. Naletjeli bi slučajno na par sjevernjaka i prazan logor. a time bi došao do važnih taktičkih zaključaka. ali će ipak saznati i. osjećao da su i vođe blizu. To će prividno zatišje doduše omogućiti njihovo jačanje i prestrojavanje u koje je Rogers bio siguran. ali nikada nisu uhvatili glavninu. a u obližnjim podzemnim skoništima koje bi redovito otkrili našli bi samo ponekog teško nepokretnog ranjenika. vršili brze akcije iskrcavanja iz helikoptera. dobro planirana sveobuhvatna akcija. Major je planom bio oduševljen. ali zarobljenici nikada nisu ništa progovorili. pripreljeno još toplo jelo. Razlne sprave. ali tragova prilaza i odstupanja nikada nisu pronašli. napadači su bili već u šumi. ali kako to oni organiziraju. a dotle neka se samo osjećaju sigurnim. ne bi li nešto saznali. pa ga je odmah proslijedio dalje na višu komandu. eventualne logore. 89 . struju. dnevnog snimanja iz izviđačkog aviona. morala bi dati vrlo dobre rezultate. uništavali i palili ih. plan prividnog zatišja. Saznali bi uglavnom malo ili gotovo ništa. čak na vrući pepeo. Osjećao ih je tu negdje u blizini. da će biti prije saslušanja liječen pod boljim i sigurnijim načinima. Korisili bi sva sredstva. s dobrim lijekovima i imati više šanci za ozdravljenjem. Razmišljao je o malim čamcima kojima su se sigurno na ovom terenu morali koristiti. Rogers je uvijek naglašavao zarobljavanje ”živih usta”. Zato je Rogers svom komandantu predložio plan. osjećali ih. preko rijeke ležećih šuma. kako bi možda ipak saznao njihovu taktiku i organizaciju. Imali su odličnu takatiku. To je izazivalo grozne muke.

a Rogers jwe iz prve kuverte uzimao slike. nad kojima su se obojica dulje zadržali. ni vike koja je karakteristična u bazi.U ocoj kuverti su snimci predloženog terena prije deveg dana. a on nije čuo ni lupanje posuda. Sada je Rogers bio zadovoljniji. Rogers je požurio ususret.Spuštao se već mrak. iz prave visine. . slike ponovno smjestili u kuvertu. Major Kvin i kapetan Rogers odmah sus e uputili u komandu. Uskoro je u daljini iznad samog drveća primijetio dolazeće svjetlo. a u ovoj crvenoj su današnji dnevni snimci. Rogers je nezadovoljno odmahivao glavom. Helikopter je jakim reflektorom tražio put do osvijetljenog heliodroma.Izgleda da su nešto nanjušili .Ima li nešto? . major je počeo razmještati stol.Obavijestite spomenute osobe i spremite slike! 90 . . Uskočio je u helikopter i već su bili u zraku. Oni poznaju teren i tako će moći odgovoriti na mnoga pitanja. koji je upravo naišao. a iz njega je iskočio mladi poručnik. promatrali su zladnje snimke. Ljutio se na premalen stol. Sutra ujutro ćemo poslije doručka u blagovaonici razastrti sve tri vrste slika na velikim stolovima. kooridaciju sveobuhvatnih akcija i suradnju artiljerije i avijacije. a zatim drugu polovicu. Nakon pregleda noćnih snimaka.rekao je major Kvirn i dodao: .zamišljeno mu odgovori kapetan. cipela. u bijeloj su noćni snimci. koje se uz brujanje pretvorilo u letjelicu.upitao je major. inače sposoban obavještajni oficir. vojnici na večeri.Yu Ling. smisliti naš plan. Uz prisutrnost obavještajnog oficira detaljno ćemo proučiti. Čim su ušli. Neke ćemo stvari morati zajedno raditi . Gledao je na poleđini označene brojeke koje su flomasterima raznih boja bile označene brojkam ai posebnim znakovima. Sutra ću navratiti oko deset sati. . Neka budu osim nas dvojice prisutni narednici i izviđač . znalački napravljene i škarama izrezane tako da se pravilnim slaganjem dobivao pokriven čitav sporni teren. Sada je već čuo i lomatanje helikopterskih lopatica.pogledao je i pozdravio najora. Ovdje su i naše upute i zapažanja. . Sllike su bile kvalaitetni snimci. Proučite. -Ovako! Ovaj stol je premalen za detaljnja uspoređivanja snimaka i točna lociranja. a predloženi plan proslijedite u glavnu komandu. Brzo se spustio. Pregledali su samo polovicu poslaganog sektora.

Pristupili su i narednici i Ling te sjeli postrance. kao i sektorima F2. Neke linije vode do rijeke najkraćim mogućim putem od šume na desnoj i džungle na lijevoj obali. a da im se borici ne zamaraju. F3. te ih stavljao pored najnovijih snikaka. Sve je bilo već spremno. blizinu rijeke. Ova je jedva moguća. B5. 91 . B6. Sumnjivi sektori nisu dali nikavih rezultata ni nekih vidljivih razlika. na nešto ukazati. Preko povećala polagano je slijedio linije jedne i druge snimke. nekud odvesti u izradi plana napada Rogers je sektor po sektor starih snimaka prenosio na treći stol. pokretniji nego kada teret nose na leđima. Treća mogućnost su komunikacijski putevi neprijatelja. i G1. Tu pretpostravku moramo dobro usporediti s najnovijim noćnim snimkama. Kod pročešljavanja i planiranja dobro proučiti ddubinu voda. B4. sektorima B3. Druga je mogućnost prirodnim put potoka. jer ovi šumoviti tereni ne oskudijevaju vodom. kojega u našem razmčatranju može neprijatelj efikasno koristiti kao najvjerojatniju i prirodnu komunikaciju. Vratili su slike natrag na prvi stol i donijeli slike sekotra B. da su oni sa čamcima u prokretu mnogo brži. svaku na svoj stol. To oni dobro znaju. Šumu ćemo posebno razmaotriti na noćnim snimcima. Rogers je pripremio na stalku specijalke. kojom se divljač može obilno koristiti. Tako prebacuju i više tereta. ali oni će nas orijentirati. Po olznačenom rasporedu rasporedili su sve tri vrste snimaka. kada se spustio obavještajni oficir. I te ćemo dobro usporediti.Na sektorima prvih snimaka A7. G2 i G3 vidimo već dugo primjećene i sumnjive linije koje idu pravokutno na rijeku. Rogers je prihvatio povećalo i prisutnim počeo izlagati zaključke netremice promatrajući snimke: . moguće suhe prilaze tim kanalima. A8. Kod te pretpostavke moramo uzeti u obzir i sve te od poplava zaostale vodee po ovim močvarama i prirodnim kanalima.Sutradan nakon doručka spojili su tri velika stola. Puteve ne možemo uništiti. karte koje su pokrivale određeno područje. Za ove Ovdjej linije postoje tri moguće pretpostavke: prva je: put divlajči do napajališta. zato najvjerojatnije koriste sve prirodne potencijale ovih voda. Jer moramo uzeti u obzir. sektorima D7 i D8. I major Kvir se nagnuo nad slike.

Vidite ovdje i ovdje razulike na snimcima. samo nekoliko stotina metara nizvodno imamo istu stvar. No i demo dalje.Taj široki pojas sve do ruba obrastao je trstikom. koja se međutim brzo povlači.Kakav jet u teren? . Ako je to moguća komunikacija. s druge strane rijeke sve do džungle? . Nameće se pitanje. te se okrenuo Lingu.A ovdje nasuprot. vodi iz dubine džungle i trebao bi imati dovoljno vode za plitke i opterećene čamce . . Kasnije ćemo te snike još detaljnije pregledati. Dalo bi se njime ploviti čamce. . Tada je oko pola metra vode.Potok je vijugav. I u sektorima G vidimo slične razlike. Ovo moramo uzeti u obzir. Ling. Ovaj potok tu. Nikada se tu ne zadržava više od par dana . ali sada bi se njime moglo dobro kretati.odgovorio je Ling. To je samo 4 km uzvodno. što veoma liči na puteljak . Možda nam one što kazuju. kakva je mogućnost tog potoka ? . ima iste karakteristike kao prethodni.nasmijao se začuđen Rogers. To moraju činiti vjerojatno nešto uzvodno. potražimo onda nizvodne sektore desne obale. koju su uzimali već kao sigurnu komunikaciju.Hvala Ling! Sada idemo uspoređivati ove linije u okolini. Tu postoji nešto. potok koji ima tok iz džungle u pravcu rijeke.To znači moguć za prebacivanje. za vrijeme poplava potpuno neprohodan. Dugo su major. Samo je za vrijeme velikih voda i poplava neprohodan. To životinje ne bi napravile. . To bi mogla biti komunikacija u oba smjera i to s velikom frekvencijom.pobogu. Vidite od rijeke vodi najkraći putem do šume..Tu su dvije trake i vidite ovdje. pa oni imaju više puteva nego New York ulica . zelene i tamne mrlje tu među trstikom. Pogledajte sada sektore lijeve obale nešto uzvodno! . ovdje i tu postoje neznatne razlike. 92 . a sada i zaintersirani obavještajni oficir promatrali svu okolicu potoka.Evo to tražimo! To je samo nekih 500 metara uzvodno. kapetan. pa negdje moraju započeti prelazak rijeke. To su neznatna proširenja u obliku polomljene trstike.uzeo je kratku pauzu pa nastavio: .To je dosta suhi pojas sve do šume. Koja su to? Aha! To su sektori C! Evo.

Mislim. Idemo natrag pregledati sve one mrlje na sekorima G.sav ozaren govorio je major. rijekom prevoze.Pogledaj tu. i sve po starom. Šuma je veoma blizu.upitao je Rogers. ovu svjetlu liniju na rubu. A ovdje oko obih palmi ih ima najviše. a u srijedu smo doživjeli onaj napad sa dva martna i šest ranjenih. Ista organizacija.. ne sliči li ti ona napoljoprivrednu alatku. u utorak . osim trstike i malog puteljka nema ništa. u utorak.Na sektoru A nema vidljivih. negdje to spremaju. To su oni! Ovim potokom prihvaćaju. sa skoro jednakim razmakom. ništa! A sad vidite ovo . prilaznih puteva. Tako! Na dnevnom snimku. . koga lako mogu nadoknaditi. vidite. Ovaj ležeći skirvač tu se izvrsno vidi. . a dalje prema šumi ima puteva koliko god hoćeš. što je od metala. Taman toliko im je trebalo. ovo bi mogli biti skriveni seljaci. Pogledajno i noćne snimke. tri . Mjesto je suho. To bi bio dupli posao. Kao što vidite. a ovo veće to su sigurno metalni predmeti na leđima. dodajte mi dnevni snimak. možda još nešto. na maloj uzvisini s mnogo grmlja. tu na ovo. ali ovaj ultravioletni noćni snimak pokazuje nešto. da iz skaldišta uzmu minobacač. nego ljudski potencijal. Zamisliti samo mogu. analogno prethodnima. Tu u trstici moraju biti skriveni i ljudi. jer bez toga uspjeh bi bio nepotpun. Na ovom se odjednom pojavljuje. ne nose oni sve u šumu. Njima je sigurno važnije oružje. a na ovim slikama svježih zelenih boja. Morat ćemo kod planiranja misliti i na uništenje čamaca. Mi bombardiramo šumumu. tamne mrlje na ovom snimku nema. Znaš što mislim? . što bi mi napravili u slučaju preleta aviona.. a i ljudi koji vrše sva prebacivanja preko rijeke. jeda. . skoro sve linije usmjerene su u istom pravcu. Tu na sektoru K4.odjednom je uskliknuo major . Zalegli bi i kraj sebe spustili pušku.Pa da. Sektor G2 ima sličnih linija.Pogledaj! . 93 .. Jedanaest linija u redu. tako je sada već možemo nazvati. a oružje nam je tu pred nosom i na sigurnom. ista zapažanja. Rekao je Rogers. dva. Po mojem. evo. što svakako može ali ne mora biti skladište oružja. nazovimo to.. Ovako ćemo ih ipak neko vrijeme skinuti s leđa. Jesu li to uopće palme? Kako tri palme čas mogu biti tamnije. Ove mrlje. Doveli bi druge. samo što ovi nemajupotoka. seljaci. na brzinu odbačenu u vrijeme nailaska aviona. Kada je to snimljeno? . uzeo malu pauzu i zapalio cigaru. Daj mi povećalo! Vidiš.

ar Tiljeriji i helikopterima. da su dosada sve velike akcije započinjali artiljerijom ili bombardiranjem. -Pokušajte do sutra ujutro napraviti izvještće i plan za glavni Štab. zasnivao se na tome. prevaru i to sve bez greške. Oni će akcije odobriti. Poručniče. izvedenu s posebnim brojem ljudstva. Neće reći ni ne. A u sebi je mislio. skicirao. Posebna ceduljica bila je namijenjena avionima. On će djelomično ostati po strani. o kojem je cijelu noć razmišljao. isplanirati će vrijeme i koordinaciju. Pažljivo su saslušali majorovo izvješće. Na njima su samo bila vremena i mejsta djelovanja. Kada su oni 94 . uspoređivali i mjerili na specijalki. a nadao se da će dobiti odriješene ruke u sprovođenju. Kod nekih podoperacija misliti na faktor iznenađenja.jer sve im je u smjeru kretanja prema našoj bazi. neka je pruzmu ovi tu. koje nije detaljiziralo neke konkretne zaključke. koji mu je kapetan u kratkim crticama putem do štaba iznijeo uspije onda dobro. Nije to njemu ni bilo potrebno. Vidiš kako rade! Nakon akcije oni se povlače u šume. Neće se previše truditi. pa se udaljio. koji je pred sebe na stol položio nekoliko ceduljica. Na sve je mislio i sada kada je iznosio izvješće. sazovite sastanak rano ujutro. Ako nešto krivo pođe. Ja mislim. Ionako je taj napuhnuti Rogers stekao preveliku popularnost. To je zaista bila glupa ideja i plan. a ni da. neće on snositi odgovornost. a vi plan i sve ostalo.završio je Rogers. Dugo su još iznosili zapažanja. pa će ga ta akcija spustiti na zemlju. Trebalo je sve to samo pravilno postaviti.rekao je major. Ja ću iznijeti izvješće. Nakon majora pred kartu je stao Rogers. ako taj ludi plan. a u posebno točno određeno vrijeme. Čitav plan. ali šanse da ne uspije bile su veće. da ćemo dobiti zeleno svjetlo i svu potrebnu podršku . konzultirali obavještajca i već se u mislima kapetana stvarala slika budućeg plana. Točno tako udaraju po nama . predviđenim sredstvima i načinima. legao pa ponovno skicirao. Svaka bi mu ceduljica značilo posebnu akciju. poći ćemo obojica. koji sjede pred njim. Na njima je bilo i približno vrijeme zadržavanja pojedinih grupa na određenom teritoriju. a tako su neprijatelju omogućili skrivanje u skloništa ili pak uzmak pod jakom vatrom. Bit će to ludi plan. katkada nešto priupitali Yu Linga.

nemilosrdne i nadasve vremenski koordinirane. da on. tj. Za njima će djelovati artiljerija. oslinio usne i nastravio: . Najvažnije je da sve akcije budu izvedene po određenom vremenskom intervalu. skinuo kapu i lagano. pa će rezervni avioni. “GAŽENJE KORNJAČE” zamislio sam ovako. I on je bio svjestan tog na brzinu načinjenog plana. Važno je pogledao po prisutnima. da major kojemu je usput iznio plan nije ništa komentirao.Akciju ćemo nazvati “GAŽENJE KORNJAČE”.Suradnje u početnim fazama neće biti. brze i munjevite. Koordinacija i. Svaki detalj i tako važno vrijeme želio bi ih posebno raspraviti s vođom svake pojedinačne akcije. nadamo se glavnine. koji je bio veoma riskantan. samo on. vrijeme je brlo bitno u svim pogledima..Sada pređimo na detalje izvođenja svake pojedinačne akcije. ako naši naiđu na glavninu. iznijeti ga. . već će avioni djelovati na kraju.. Suradnja avijacije biti će samo. požanje lovorike i možda . Do svih tih podataka došli smo nakon vašeg odobrenja da terene snimim po nekoliko puta danju i noću.. Čamaca. nikoga više nije bilo. Cilj operacije je uništenje triju skladišta municije. morao je ići do kraja. promišljenim riječima iznosio: .malo je zastao. s točno određenih polazišta. nadalje četririju naseobina čiji stanovnici po svim pretpostavkama vrše funkciju komunikacijskog prijevoza ljudstva i materijala. Svaka prerano izvedena akcija uzbunila bi i dovela u pitanje ostale. kada je važno stajao pred višim oficirima. za koje još moramo predvidjeti mjesta skrivanja i na kraju uništenje žive sile. koji će morati biti spremni i u zraku negdje nad gradom intervenirati direktnom vezom zapovjednika s terena. tko zna kada će mu se pružiti takva prilika.. Čjudilo ga je. što je neuobičajeno u takvim prilikama.dolazili. uništavanje prijevoznih sredstava. a i rezultati takvog bombardiranja ini “približno” nikada nisu dali zadovoljavajuće rezultate i malo neprijateljskih žrtava. kako bi uvidjeli zamišljenu cjelinu. ovdje. Očekivao je barem komentar kao pohvalu ili bar neku sugestiju. ali sada. koja se nalazi u ovoj šumi i na tom mjestu. ponavljam. PREBACIVANJE 95 .

Može! Šan je veselom potjerao svoj čamac u rijeku. Najmlađe su morali uspavane odnijeti u kolibe. Jedan je prihvatio prvi čamac. a njihova još topla mjesta zauzela su već snena djeca. Veslač bi prvi iskočio na obalu. napet i u neudobnom položaju. Tiho su se u čamce prvo ukrcli i na prvom kraju prihvatili već pripremljena vesla. Borci su jedan po jedan sjedali. spremali suhu hranu u svoj ranac na lieđima i sa Šan-om na čelu pošli do potoka. nego tu sjediti nepokretan. odakle će stići signal. Tu su čamce razvezali. povukao čamac na nisku obalu. U selu je Šan davao upute dvojici neka do rijeke dopreme čamce. a zadnji zatezao. Borci su im motkama pomagali. U međuvremenu boricu su obukli suhe košulje. Na mjestu iskrcavanja imali su baterijom osvijetljeno mjesto pristajanja. brzo su stigli u “pristanište”. Hladna i vlažna noć na rijeci uvukla im se u kosti. Stražar kod čamaca izdaleka ih je čuo. ali svjedno im je trebalo oko pola sata da stignu skoro do rijeke. Nakon toga bi s 96 . Jamu i Tan su sjedeći u čamcu svaki čas upirali pogled prema nebu. Svi ostali su ga u odstojanju pratili. Čamce je poredao u potoku.Mjesec je već dobrano digao svoj pogled na okolinu. Obojica su drhtali. poredali i svakoga zavezali za svoj kolac. pogled je ustremio više nizvodno prema mjestu. Začas su bili preko rijeke i skrenuli polagano nizvodno. Počeo je buditi borce. Nekoliko puta su zapeli. kako bi ruke oslobodili za motke. Dvojica koji su otišli po čamce. prihvatili svoje oružje koje su prebacili preko prsa. Jamu je u početku pokušao zadrijemati. ali mu hladnoća i uzbuđenje to nisu dozvolili. prezalogajili. Prednji je gazeći po potoku vukao. drugi se smjestio na približnoj sreditni tog dugačkog u niz povezanog konvoja. Kako je sve bilo tiho i mirno. Kada je sve bilo gotovo Šan se okrenuo prema nešto udaljenom smeru stražara koji je uporno gledao u oba pravca rijeke. neđusobno ih povezao. da bi borac lakše i brže izašao. s teretom. mislio je su sebi i usmjerio čamac prema drugoj obali. Uskoro je primijetio zelena svjetla i tiho izustio: . Na prvi se ukrcao Šan. Lagano je pljusnulo na tom malom padu prijelaza u nešto nižu vodu rijeka. Sve je već pripremio. Sada više nema povratka. u svaki umetnuo motku i kod najgornjeg čekao na pridošle ppomoćnike. Bili su prelagano odjeveni za takvu iznenadno hladnu noć. Lakše je biti u akciji.

jer tada mora zamijeniti stražara na rijeci. Prije prelaska malo su stali. Napredovanje nije išlo tako brzo kako je Šan zamislio. Tek za sat vremena došli su do određene točke susreta. pridržavali se za neku granu. U sebi je mislio. Šan je neke od njih dobro znao. kako bi prelazeći ju pogodili u njihov domaći zaljev. izvršili su zapovijest i zadatak dobro i bez problema. uzeli daha i dobro oslušnuli rijeku. Svi subili veoma brzo na sigurnim vodama kanala i već se probijali po toj blatnjavoj. Jamu je odvio vrpcu od viseće grane i uz pomoć Tana počeli veslati uzvodno. uprtili ga na ramena i već su bili na nevidljivom puteljku prema šumi. da moraju “mate-rijalima” opskrbiti borce i krtice daleko na jugu. jer je rijeka na tom mjestu brzo tekla. Zasječenim granama označio mu je smjer puta. Značajno je pokazao na hrpu složenih sanduka. brzo su zaveslali prijeko. to je trajalo vrlo kratko. a otamo potokom odvukli čamac podalje od rijeke. Jamu je dobro obavio svoj zadatak. da barem nije bilo onog prokletog aviona. Spavao je nemirno. da se sprema nešto krupno. gustoj vodi prema šumi. Začas su se lugrijali i nije im više bilo hladno. jer tog će svjetla noćas brzo nestati. Morali su veslati i dalje uzvodno. Zadovoljni. S vođom. Odmah he znao. Sada je put trebao tražiti sam. znancem i suborcem od prije tri godine je i razgovarao. Jamu je znao. doduše nije ga trebalo napipavati. Jednom su se ipak morali nešto vratiti. Također moraju neke planove 97 . Brzo je tonuo u san. tek nekoliko sati. Šan bi opet pažljivo čučnuo na prednji dio vodećieg čamca i odlučno zaveslao u kanal. Ovaj ga je ukratko obavijestio. Mjesec je polako tonuo i tamnio tamo na sjeveroistoku. Napredovali su sporo. Probudit će ga u takvim prilikama uvijek ostavljeni dežurni u selu. Sreća je. stalno sanjajući kako ga velika crna kornjača namjerava ugristi za nožni prst. na obalu prenijeli sav materijal. U snu je stalno i jako trzao nogama. Kod čamca je Šan ostavio jednog mladića.teretom složno progurali preko nasipa do vode u kanalu. Šan je do tada sa svojim konvojem dobro napredovao. Tamo su zatekli veću grupu nosača i boraca. koji će ih kamuflirati i čuvati te tako dragocjenečamce. ušli u zaljev. jer su zašli u neprohodno grmlje. Iskrcali su se tiho. sada bi bilo sve lakše. jer su se već naslućivale tamne mrlje šume. Kamuflirali su ga pripremljenim granjem i polijegali na spavanju. Kada su se uvjerili u sigurnost. Međutim. da će mu san biti kratak. Zato je i žurio. jer je bilo svjetlo.

Njihova akcija nije bila teška. On je obavijestio glavni štab. Tamo su stigli dva sata prije zore. a dotle će ostale grupe brzo napredovati prema određenim ciljevima. da pojačaju glavninu snaga. Čekali su samo znak. Obaviješten je i o nekim pomacima artiljerije. svaki je morao 98 . Vojnici su prihvatili oružje i stali u red. okretao. To je sigurno! Obaviješteni su o dopremanju opreme i velike količine materijala. A važno je i to. Nakon toga se svi vraćaju u šumu. a oni su mu odgovorili neka smanje sve nepotrebnepokrete. već par dana miruje. Slijedila je naredba postrojavanja u kolonu. Sutra će nešto smisliti. Boljela ga je i noga. da očekuju nešto. Ako on ne uspije u prijevari. koji će moguće biti na sigurnom udaru. utvrde skloništa. neprijatelj će sve budnosti uprti na buku. Oni nešto spremaju. Narednik je svakoga pregledao. Sada se prvo mora odmoriti. sada im je kapetan sve to ponavljao. Nije mogao usnuti. Rekao je još. pojačaju obrambene mogućnosti. Kraj njega je stajao narednik Wulter. Šan je o svemu tome razmišljao sve vrijeme povratka u selo. jer stalno je mislio kako da zaštiti svoje ljude. Moraju zahvatiti barem dio blavnine. također spreman na akciju i oboružan. onda će oružjem probijati put do sela. njuškaju. da dok će ploviti uzvodno.Nešto visi u zraku. to će biti. a to je sumnjivo. Najvjerojatnije. Svaki su detalj ponovo čuli. održavaju budnost. Na ulazu u “limenku” stajao je kapetan. ali još ne znaju što i kada. koja se od obrane grada pomakla na doseg dometa ove okoline. te da sklanjaju borce u unutrašnjost. Iako su vojnici znali svaku pojedinost. Primio je vijest i o dolasku nekoliko aviona na aerodrom. da su neki već na rubu šume.napada mijenjati i izgraditi još jedno rezervno skladište. Neprijatelj je obustavio neke redovne akcije. da. Sada je tek ozbiljno razmišljao o onom noćnom i čestim dnevnim preletima aviona. najvjerojatnije su snimali! Što je on mogao misliti i znati o tome kako se iz zraka nešto vidi. ali je ostalima bila znak za početak. Znao je da su svi već raspoređeni. VOD C Vojnici voda C sjedili su na svojim krevetima u punoj ratnoj spremi. Oni će ići najdalje. Kapetan je naglasak akcije stavljao na “tihi povratak i iskrcavanje “ koje će im omogućiti Yu Ling.

U ruci je držao cedulju koju su zajedno s kapetanom sastavili. bit će kada se naredi paljenje motora. Oni za pola sata moraju po mraku biti na rubu šume. Nijedan pokret se ne smije primijetiti. Njegov UV uređaj “napipao” je svako toplo isijavanje ljudskog tijela i to na dvije stotine koraka. Na čvrstom terenu. To traje već dva sata. Prvi konkretni zvukovi koje će čuti. Taj je komandom naredio pokret. koja mu je virila iz futrole. Sve dijelove opreme morali su dobro privezati i učvrstiti uza se. Kapetan je bio oboružan samo automatskim pištoljem. Do sada je sve prošlo u tišini. jer major je već digao ruku si ispruženim palcem. Svi su napeto gledali prema moru. Neće se dugo zagrijavati. Kraj kapetana je stajao Yu Ling. Tu su bila vremena svih određenih pokreta. da će imati još jednu mirnu noć. Zabrujali su motori čamaca. ništa čuti. Za njim je u odstojanju pedesetak metara 99 . Još nije bilo vrijeme! Pored njih ukrcavali su se u drugi čamac koji će prvi krenuti. Wulter se zadovoljno vratio na čelo kolone i kimnuo kapetanu. koji je na rub ograde naslonio mali drveni čamac. Vojnici su se tiho ukrcali. Pored njega su stajali kapetan i narednik. Zapovjednik čamca bio je ujedno i kormilar i strojar. Neka oni misle. Na ušima je imao slušalice. sa srednje dugom cijevi.poskočiti. Ali oni će kasnije. Rogers je bio zadovoljan. U luci jebilo živo. tiho žuborili u eter. pa blagim zaokretom povećavajući buku motora skrenuo uz rijeku. Sada mu sve ovisi. Iza pojasa mu je visjela velika baterija. čak su i neka svjetla u bazi gasili. U pristaništu ih je kraj desantnog čamca čekao Yu Ling. nebi li se čuo neki metalni ili drugi zvuk. I u amfibiji su bili vojnici i strpljivo čekali znak za pokret. sklonjeni nad aparatima. Sve u tišini. Rasporedili su se uz bokove i sjel. kako se ne bi primijetila aktivnost i grupice koje su u razmacima pod naoružanjem napuštale bazu. tu odmah preko rijeke. još su uvijek prijeko u velikim čamcima na vesla prebacivali velike snage. kojih je žica bila spojena na džip do radiopostaja. Taj poveći i nezgrapni dalekozor bio je zadnja riječ tehnike. ŽBoku čamca pristupio je major Kvin. Prvi čamac krenuo je polako unazada. Oko vrata mu je visio specijalni dalekozor za noćno promatranje.gdje su dvojica. kojom je svaki čas na tren osvjetljavao sat.

krenuo i drugi. Desantni čamac broj 403 s vodom C. Rogers je u sebi ponavljao: amfibija za 45 minuta, helikopteri za 90, oni prijeko kraj šume već kreću, njima je put najdulji, moraju se tiho i brzo približiti položajima za napad. Nakon napada artiljerija će djelovati u određenom pravcu, a i avioni imaju svoj cilj. Njegov su plan nazvali ludim, raspored neuobičajenim i protiv svih vojnih pravila, ali ga se nisu usuditi odbiti. Ako bi se i desili, a k tome bilo i puno nepredviđenih žrtava bio bi zaista kraj njegove vojne karijere. Sve mu je bilo skroz na pameti. Njegovi će ljudi dati sve od sebe, a ako uspije, priželjkivao je unapređenje ili barem priznanje. “Gaženje kornjače” mora uspjeti! Brzo su plovili uzvodno. Zapovjednici brodova dobro su poznavali ćudi rijeke, pa im u toj tamnoj noći nije bilo teško nalaziti sredinu rijeke. A i skrivati se nisu morali, motori su se čuli daleko. To je bio i dio plana. Plovili su u potpunom mraku. Kormilar desantnog čamca pratio je samo pjenušavi trag prvog čamca. Vlažna, gusta noćna magla otežavala mu je pogled, pa je dodao malo gasa kako ne bi izgubio pjenušavi trag. Motori su jednolik brujali kroz ovu riječnu tišinu. Sada je sve krenulo - mislio je Rogers. Nema povratka! A i oni su ih već čuli, ali ne naslućuju što će ih snaći. Kapetan je Lingu dodao dalekozor, kojeg je odmah uperio prema desnoj strani. Dugo je promatrao u jednu točku, brzo dodao svom nadređenom i prstom pokazaoo u promatranom smjeru. Ling se progurao između vojnika na prednji dio čamca i stao pokraj svog drvenog plovila. Prihvatio je na ogradu prislonjenu motku, palcem isprobao njezin zašiljeni kraj, popravio opasač sa dvije bombe i pištoljem. Vozili su još vrlo kratko vrijeme, kada je Rogers tiho naredio približavanje obali. Gasili su i motore. Prvi je čamac u tom trenu pojačao svoje brujanje dodavanjem jačeg gasa i povećanom brzinom nastavio ploviti sredinom rijeke. Na deset metara od obale četiri vojnika prihvatili duge motke, kojima su čamac okrenuli niz vodu. U tom manevru dvojica su vojnika s prednje strane tiho spustili drveni čamac u vodu, a u njega je spretno uskočio Ling. Veslajći motkom brzo se udaljio nih rijeku, a na 50 metara iza njega šuljao se desantni čamac. Vojnici su motkama držali pravac i udaljenost od obale. Svi potezi bili su im skladni i nije se čulo dnikakvo bućkanje vode. Sve oči su kroz tu gustu, noćnu maglu slijedile mali, crni čamac ispred sebe. Rogers, a i ostali u čamcu bili su napeti do krajnjih granica. Približavao se odlučujući trenutak! Moraju ih iznenaditi! Prvi pucanj bit će znak za sve ostale akcije. Onima će biti puno 100

lakše! Ne trbaju se šuljati, oni nastupaju otvoreno, direktno, bučno. Rogers je u dodanim slušalicama već čuo majorovo upozoravanje, da će uskoro početi urnebes. Ponovio je i neka dobro slušaju upute i pridržavaju se dogovora. Rogers se u sebi tiho nasmiješio. Do sada je sve dobro prošlo! Neka samo Ling uspije! Pogledao je u mrak, u tamnu siluetu čamca pred sobom, u vojnike koji su se mučili sa zadržavanjem čamca u određenom pravcu i u obližnju obalu koja se već u toj jutarnjoj magli nazirala. Za čas će biti svitanje. Točno u taj tren moraju stići. Samo da tiho pristanu u malom zaljevu i na točnom mjestu. Dalje će sve biti lako. Prvi čamac uzvodno smanjio je u tom trenu brzinu i buku motora na normalu. Svi u njemu oslušnuli su u mrak. Kada čuju pucnje, brzo će skrenuti k obali. Već su naslućivali mjesto iskrcavanja, moraju, uskoro moraju čuti ......... STRAŽARSKO MJESTO Jamu je bio umoran, neispavan još od sinoćnjeg zadatka. Spavao je samo tri sata i to još vrlo nemirnim snom. Zapalo ga zbog nedostataka ostalih baš ovo najteže stražarenje. Drugi put ove noći drhtao je od vlažne hladnoće. Bio je mrak, jer mjesec se još sinoć, dok su lijegali, sakrio iza obzorja, izgubio s neba, a gusta se magla valjala rijekom. Još čitav sat do svitanja, a tada će tek dobiti smjenu. Šćućurio se u svom malom neudobnom skrovištu među granjem grmlja i ljutio na kapljice koje su kondenzirane na lišću s vremena na vrijeme padale na njega. Pogađale su ga baš na osjetljiva mjesta, kao da su takva tražila i kod svake kapi bi se trznuo. Nisu bile hladne, ali neugodne ivelike. Rijeka je tiho šumjela. Tu i tamo čuo bi praćakanje pokoje ribe. Barske ptice su se već budile, svojim tihim glasovima narušavale okolnu tišinu. Svagdje okolo u trstici čuli su se tihi, tajanstveni glasovi života i kao da im se nije dalo iz toplog gnijezda u tom vlažnom tamnom jutru. I životinje vole jutarnje lješkarenje. Misli su mu odlutale do koliba. Skoro će dežurna žena ili djevojka u selu pripremati topli čaj. Da, popit će samo topli čaj! Ništa drugo! Samo mu je trebalo sna. Bar nekoliko mirnih sati sna. Mislio je i na toplinu koliba koje će za dva sata ugrijati 101

sunce. Mislio je ina vođu Šana i ostale. Pa oni su također umorni i vrlo malo se odmaraju. Vratili su se tek prije pola sata, ubrzo nakon što je preuzeo stražu. I oni su izdržali napore noći. To mu je dalo snagu da izdrži budan. Mora izdržati! Rukom je zahvatio malo vode i zapljusnuo si u lice. Osluškivao je u tamu, kao da je nešto načuo. Još nije bio siguran. Možda se samo vara. Od osluškivanja s otvorenim ustima osušile su mu se usnei glo. Stalno je morao jezikom vlažiti usne. A bio je i žedan. Zračno-maglena masa valjajući se kretala niz rijeku, pa će eventualni zvuk kasniti. Sav se napeo, ponovno otvorio usta i misleći da će tako bolje čuti. Ne, sigurno se vara. Sve je bilo tiho i mirno! Opet se smirio. Trenutak zabrinutosti je nestao. Ispod sebe je čuo neko tiho praćakanje. Njegove na mrak naviknute oči primijetile su kornjaču, koja je malu uhvaćenu ribicu dovukla do nemirne vodene obale. Ribica je očajno mlatarala repom. To je lupanje i skrenulo njegovu pozornost. Razmišljao je kako bi je ulovio. Ništa upotrebljivo nije imao kod sebe, a kornjača mu je bila nadohvat ruke i mirno žvakala još uvijek živu ribicu. Misli su mu odlutale prema sjeveru, gdje je maštom pratio pokrete svoje djevojke. I ona je ratovala, ali na poseban način, S povojima i injekcijama u pokretnoj bolnici. Dugo je morao vođu Šana nagovarati da mu pomogne, da napiše molbu, kako bi ga premjestili bliže njoj. Nije ju vidio već 4 mjeseca, a i pošta je neredovito dolazila. Spomenuo joj je tu mogućnost. Radovala se i ona. Šan je prošli tjedan pristao, napisao molbu, ali spomenuo i njegovu baku. Da zaista, ako on ode jedino što mu je ostalo, baka će biti usamljena, osjećat će se napuštenom. Morat će je povući za sobom. Ovih dana očekivao je odgovor, pa ako bude dobar mogli bi se još ove jeseni vjenčati. Nekih većih planova nije imao. U ovim uvjetima nije se ni moglo maštati o sreći dvje mladih, o zajedničkom ćivotu u miru i slozi, koji su ipak svi očekivali. Samo da bude bliže njoj! Sada je ponovno čuo neki čudni zvuk nalik na daleku grmljavinu. Odmah je pomislio da će još prije smjene biti mokar do kože. Samo mu je još to trebalo. Ne, nije to grmljavina! To je zvuk motora! Sada je bio siguran. Ipak kroz tu jutarnju maglu prodiru jasni zvukovi jakog motora. Zvuk je bio sve jači, bliži. Počeo je povlačiti uzicu iznad sebe. Osjećao je tiho komešanje pred udaljenim kolibama. Tihi zvukovi, šaptanje, toliko poznati zvukovi. To mu je bilo dovoljno! Oni su upozoreni. Prestao je potezati vrpcu i razočaran razmišljati o toplom čaju i krevetu. Sada svega toga neće biti, a u pitanju je i 102

Plovili su bez svjetala i dosta brzo. nekako podmukao. ne dužu od metra. a sam je žurnim koracima krenuo puteljkom prema džungli. Vidio je tamne siluete tih malih brodića. a malom Tanu dodao konopac seoskog čamca. jednom borcu došapnuo neka poslije uzbune svi budu u selu na okupu. spavanja. Dok ovo traje. alatom. 103 . Svi su se razbježali u mrak. Vatre još doduše sada ne smiju ložiti. Ponono je iz smjera koliba čuo tihe. a drugi kraj naslonio na uho. Možda je bilo dobro. kada je utvrdio po valovima dolazećih zvukova da su to dva broda. gurnuo je među granjem u vodu. U selu su već svi bili budni. Vjerojatno je neće ni dobiti. Neko je vrijeme još slušao udaljujući zvuk i povukao uzicu znakovima za kraj uzbune. on će nasjeći i donijeti svježeg lišća za krovove koliba. Zvuk je bio jak. I dolazili su! Imao je pravo. odmora. pokazao na potok. a onda će razmisliti o nadolazećim i očitim opasnostima. ali oni vjerojatno neće daleko. Barem ne tako brzo. dubokih tonova. Opasno su se promijenile boje. Jamu je otvorenih ustiju osluškivao približavajući zvuk. Šan ih je tiho i zabrinuto požurivao. To je borbeni čamac. Svu je pažnju sada obratio nizvodno na rijeku i dolazeće zvukove. Što li spremaju tako rano. mislio je. Ipak će biti čaja.smjena. Teško su probudili snenu djecu. koja je sinoć kasno legla. Sada je i sam već čuo zvukove motora. Uzeo je pripremljenu šupljutrsku. Na istoku se već počelo pomalo svijetljeti. Dobro je poznavao taj zvuk. Jamu je to odmah ustanovio. Krenuo je prema potoku. Šan je zadnji napustio kolibe. Plovili su jedan za drugim s malim razmakom sredinom rijeke. Nikada u cik zore nisu patrolirali rijekom. Zapitao se nije li to neko novo plovilo. čamcima i svim ljudima povući se u unutrašnjost džungle. Za pra minuta nestali su uzvodno. ali što su prevozili nije mogao primijetiti kroz maglu i još prisutan mrak. Bila su to dva čamca. Dva tako različita zvuka stapala su se u jedan duboki ton jednoličnog brujanja. u tako neuobičajeno vrijeme. a moraju uvijek biti zelene. S Tanom će to jutros obaviti. Misleći o tome grabio je stazom. za neko vrijeme s radiostanicom. Kada će se vraćati dobit će i smjenu. poznate zvukove i naslućivao pokretanje. Bit će još ipak mrak dok budu ovuda prilazili. Zvuk je bio nešto jači nego obično. čuo je jake zvukove motora.

pridržavao zadnji kraj. Nešto što je sličilo na veslanje.Pošli su uzvodno. Jamu je i dalje osluškivao udaljavanje zvuka. . Plan današnjih aktivnosti nije stigao napraviti. Osim toga nekim bi sredstvima mogli zapaliti svu ovu dosta suhu trstiku. Puni su vojnika.dobacio je došljak i krenuo pristajati. Brzinom se može pogriješiti. Čudno! Nitko nije najavljen. iako u polumraku. da ga je Jamu mogao razgovjetno čuti: . pa tek onda donijeti odluke. Možda bi ipak bilo najbolje danas prekriti kolibe. Za svaki slučaj! Veslač mu se brzo približio i isti čas tiho. kojih grane su koristili za pokrivanje koliba. moraju zajednički donijeti neku odluku. U to vrijeme! Čudno! Kroz osvit zore i kroz dižuću maglu vidio je mali nadolazeći čamac. a šanih je odvlačio i slagao u čamac. otetom u jednom okršaju. Šan je čamac privezao. za svaki slučaj. uzeti sa sobom sve i premjestiti se u neko od rezervnih sela ili čak u džunglu. Tiho su padale u okolinu drveta. a Tanu je dodao mačetu. Maknuo je ruku s pištolja. očima naslućivali posebne palme. Nakon sto koraka su. Čamac je ubrzo bio prepun i izgledao poput nekog zelenog otoka. Nosim poruku za vođu. Kročili su polako. Morat će nekako pojačati budnost a i stražu. gacajući. Sve slabiji i slabiji bio je zvuk.Šan je čekao na rubu džungle uz potok. da li povući vrpcu? Rukom je ipak. svako sa svojim mislima. a trstika suha kao barut. Jamu je laknulo. Šan je ušao u vodui upravljao smjer čamca. da pomogne prihvatiti čamac. Sjetio se razgovora s borcem prijateljem. a ne bi trebao iz tog pravca ni naići. ali uzvodno je čuo još nešto. Slali su samo poruke o pojačanoj budnosti. O svemu je volio razmisliti. Iznenađen nije osjećao 104 . Tan je mislio samo na krevet. a Šan o prolazu tih čamaca. To je za njega bilo nešto neobično. Hvatala ga jeza. ali dovoljno glasno. Danas će razgovarati s iskusnijima. a Mali Tan je. seljački odjeven. Tko zna što namjeravaju? Nešta sigurno! Sve je više bio zabrinut. Uskočio je u vodu i pomogao dječaku vući čamac. a tako je mrzio improvizacije. Kraj je ljeta. On se spretno popeo na stablo i zasijecao u odabrane grane. Na skorom povratu sigurno že opet mitraljirati okolicu. U tom momentu probola ga je ušiljena bambusova motka. ako prije iz štaba ne dobije neke sigurnije informacije. sve detaljno pospremiti. U njemu je bio samo jedan veslač. Jamu nije znao što da napravi. pošao prema opasaču sa Colt Komander revolverom.

56 mm kalibarskih metaka američke M-16. bio je iz magle približavajući se tamni veliki čamac. vikanje i sarkastičan smijeh muških nepoznatih glasova. Ta oni ne mogu utvrditi odakle su bačene u rijeku. Šan je problijedio. Pored toga i slaba kvaliteta materijala u ovoj klimi pomogla je čestim zastojima i hrđi. kada su iz smjera sela začuli pucnjave. Preskočili su potok. Odmah su od takvog mjesta pobjegli. zapomaganje. Šan je poznavao karakteristike tih 5. I to nije bilo prirodno. Pored stalnog mijenjanja zelenila. GAŽENJE KORNJAČE Šan i dječak Tanpolagano su gazili po dnu potola. iznevjerio je. Potrčao je prema selu. jauk. Mnoštvo metaka fijukalo je okolo. ali se nakon dvadesetak koraka predomislio. U tom očajnom pokušaju ponestalo mu je snage. Ni sami Amerikanci nisu bili zadovoljni. imali su i velikih problema sa suhim zamijenjenima. Zadnjim snagama pokušao je rukom doseći iznad sebe vrpcu za uzbunjivanje. Nisu tako prošli ni tri stotine koraka. Kroz mozak mu je samo prošlo: prevaren. Danas će na žalost učiniti isto. 105 . lomljenje trstike bježećih. očajne krikove djece. Sjetio se da se nema s čime boriti. udaljili se dvadeset koraka u trstiku i zalegli. Ali uvijek ih je bio višak koji ih je zabrinjavao. Blo je preopasno tamo ostati. Zadnje što je još stigao vidjeti. svog ubojicu i konop koji mu je netko dobacio. koju nisu mogli spriječiti. Takvi su metci sada obilno fijukali iznad obojice. a oko njega su već počeli opasno zujati metci. Na čamac su dobrano natovarili zelenih grana.bol. a tada će ih mijenjati. jer su ovako napola suhe plivale na površini. grana tih tako širokih listova. Tri do četiri dana bit će zelene u ovoj vrućini prije nego neznatno požute. Iz sela su se čuli glasan jauk žena. Zgrabio je Tana za ruku i pokazao prema natrag. Oba su trenutačno iskočila iz vode i ostavila zaglavljeni čamac. Premaleni kalibar tih automatskih pušaka je pri najmanjem dodiru s preprekom odmah skrenuo i mijenjao pravac. Pokušavao je vikati. poražen. ali iz svog je grla čuo samo hroptanje. Neke su koristili za utvrđivanje blatnjavih puteljaka kroz trstiku ili jednostavno u krugu koliba. Jednom su ih jednostavno odvukli duboko u džunglu i zapalili. Još su ih češće bacali u razmacima u rijeku. jer paljenjem su davale više dima.

Jadnik. Sigurno je i on prepoznao svog brata. mislio je Šan. Nije se htjela dići. iako je već bilo svjetlo.Tan. sve to ne bi vidio. Nisu ga prepoznali. a Šanov mlađi brat. Znao je da mu žrtva ne može pobjeći. Bio je u šoku. brzo. Prste je zabio u muljevitu zemlju ispred sebe i stisnuo je u šakama. Nesvjesno je ispred sebe ispružio ruke. Bila je to njegova mlađa sestrica Li. Bio je to njegov stric. potraži desno onoga koji se tamo skrio. Sada su čuli bježanje i desno od sebe. 106 . na raznim stranama čuli su pucnjave i mnogo detonacija. Mačeta mu je zahvatila lijevu ruku nešto ispod lakta. Ten se ne sjeća koliko su tako ležali. Uskoro je čuo histeričan tihi i nemoćan glas. Tan je lelujajući krenuo u naznačenom smjeru. Da je barem trstika gišća. Bio je živ. Nije znao koliko mu brat ima još rana. Pridigao ga je i premjestio u čamac te položio na zeleno granje. Tako će barem zaustaviti krvarenje. Micao je trstiku i zvao. jer bio je sav u krvi. Tan je čuo kako je Šan tiho zastenjao. Naslućivali su sve! Skoro su u svom pravcu čuli lamatanje kroz trstiku. osluškivali okolni mir. Grozno mu je izgledala ona preko potoka odsječena ruka. Zapalili su kolibe. sasvim blizu. Bjegunac se primirio. a u daljini. pored sebe na zemlji. Tan ju je morao vući za ruku. nemoćan. Tan je sve promatrao s onu stranu potoka. a onda se srušio. Bjeguncu je ponestalo snage. Sada je tek Šan shvatio poruke. odsječene ruke neko je vrijeme nijemo promatrao svoju odsječenu ruku. stisnutih zubi. Šan se pridigao i pognut potrčao. pa se očajno okrenuo prema progonitelju. preskočio potok i začas se našao pored umirućeg brata. Tan je odrenuo sav uplašen glavu prema njemu. Sva se tresla. a i bojao se krvi. ali u dubokoj nesvijesti. Vidjeli su ništa. jer je bio sav u krvi.naročito djevojčica. Bio je blijed. Jadnik se nije imao čime braniti. kao da će se time obraniti id prijetećeg udarca. Tan ga je prvi prpoznao. Deset koraka iza njega vidjeli su nasmijanog vojnika. Iznad trstike uskoro se digao dim. . kada se polako sve počelo stišavati. Taj mu se i dalje cereći približio na dva koraka te pridigao mačetu. Ležala je na trbuhu i tiho jecala. Vidjeli su nekog bjegunca. Začuli su paljenje motora i udaljavanje čamaca. umetnuo oblišnji štapić i brzo stegnuo. obavio je oko ruke ispod ramena. Još su neko vrijeme slušali očajne krikove. Nije pucao. Dovedi ga ovamo! . Hropteći sumanuto se probijao kroz trstiku. Strgao je košulju. Progonitelj se glasno smijao i otrčao natrag u selo.skoro glasno uzviknuo je Šan.

Čujete li nešto sumnjivo. Već nakon stotinjak metara nailazio je na prve žrtve.tiho s mukom izgovorene riječi nestale su u hropcu zadnjih muka. Nipošto nemojte prema selu. molim te. kojeg su najvjerojatnije smatrali vođom. Oba su znali da tu nema pomoći. Ne mičite se odavde dok se ne vratim.. Nastavio je pregled po okolini. Rukama je pridržavao crijeva.. bio rafalom presječene utrobe. kao da će ih vratiti na mjesto.Digni se Li. Sprijeda je bila sva poderane haljine. okretao ga. Djevojčice i žene sve redom silovane.. . Umirao je u groznim mukama. Ipak se na njegovo nagovaranje digla. tamo je teški ranjenik . napola sjedeći. sada mu je bilo svejedno.Tamo su ih sve . Bio je mrtav. Očekivao je strahote.Jadna moja seko . Vjerojatno su ga ostavili za kraj. Gledao je prema Šanu.nježno je zagrlio Tan i oba su plačući pošli do pooka. Šan je kleknuo kraj njega. Svog najstarijeg brat Chaka. Starac i starica bili su mačetama sasječeni. Nije ih bilo. . Smijali su se. . djeco .Osveti me brat! Osveti nas sve. Dječaci i muškarci pobijeni metcima i odrezanih spolovila. Na čistini pored još zadimljenih kolibaq naletio je na stravičan prizor. da me dokrajče. Jedan mu je brat. brate. a između bedara obilno joj je curila krv. Li je sigurno nečijom nepažnjom imala tusreću. ali nisu htjeli. . pregledavao. Bojao se više onog što je naslućivao da će tamo zateći. sve naše. odmah bježite prema šumi Šan se pažljivo približavao zadimljenoj okolini. Moramo do strica. Bio je još živ. pa pobijene. oprat ćemo krv sa strica da vidimo gdje je još ranjen. Kako se sve to 107 . Svakome se Šan približio. ali se toma nije nadao. koji su nadu u spas vidjeli u bijegu. molim . Nije se bojao. da se spasi. Li. Zatekao je isto! Otčao je do stražarskog mjesta. Nadao se još kojem preživjelom. Tanu je sve bilo jasno! Slušao je već o tome što čine djevojčicama i ženama. Osveti nas. da gleda što se dešava. Molio sam ih. žicom su oko vrata vezali za kolac. Tek sada se Tan ponovno prestrašio.Smognite snage.Operi se u potoku. Obje ruke je imao odsječene.Šan je zabrinuto pogledo djevojčicu. Tamo je našao probodenog Jamu. Gledaj što su učinili. Tan. .zastalo je u grlu jecajuće djevojčice.

Zašto ih Jamu nije upozorio? Pa oni su došli ipak čamcem. Šan je tražio sklonište od mogućih bombi. Tu su bili barem privremeno sigurni. svao. Na zatiljku je ugledao strašnu ranu. Netko ga je odstraga zahvatio mačetom. nanjušili su. na sigurnom mjestu čuli su grmljavine. Šan je pridigao čanac i zabrinuto pogledao prema bratu. Ponovo je pregledavao svu bližnju okolinu. zvukove helikoptera i aviona. Svugdje mir! Je li to moguće? Nitko osim njih četvorice! Izbezumljen je sjeo.nadao se u sebi. Digao se i pošao prema djeci. a i buku aviona više nije čuo. Izgleda da nije zahvatila kost . Tamo je sve u dimu. Požurio je. kako je s tim ranama pobjegao tako daleko . Polagano se okrenuo. pucnjevi su bili rjeđi. Daleko na sjeveru i uzvodno također se vidio dim. a i neke potmule eksplozije redale su se uz užasnu pucnjavu. Opet je oko njih nastala tišina. granju zemlji.glasno je komentirao. Ponovno ispranom krpom oprao je okolinu rane. Smjerove napada i daljinu mogli su određivati samo po stalno dolazećim zvukovima. . navlažio je i pažljivo prao brata . . to nisu mogli vidjeti. otrčao do potoka. Našao je veliko šuplje drvo. Da. a Tan pomogao gurati čamac. Na svom zatiljku osjećao je upitan pogled. sada mora prvo spasiti brata.Pravo je čudo. Pomahnitali i prestravljeni opet su krenuli uz potok. On je kriv! On im je rekao da ga čekaju i budu na okupu. Hoće li preživjeti? S udaljenosti su se sve manje čule detonacije.skočio je u vodu. Izgubio je mnogo krvi. Ostali su njih četvorica. Znači. Začuli su zvukove metaka koji su udarali po drveću.Brzo s čamcem prema šumi . Iz dubine džungle. ali ima li pogodaka.pretraživao rane. Što sada? Predbacivao si što dnevnu zapovjest nije dao prije udaljavanja. Bila je na desnoj nozi iznad koljena. Našao je još jednu ranu i to od metka. A tako su tog jutra bili svi umorni. Le je već bježala putom. razmišljajući. U daljini je čuo buku helikoptera. Ranjenika su prenijeli unutra.tiho je upitao Tan. Ponovno su doletjeli avioni. Šan je pogledao izllaznu stranu metka.moglo desiti? Nije za to našao objašnjenja. Kako toj djeci reći istinu? . nije ga smelo okolno bombardiranje. te počeo vući konop. Bombama su gađali nuprotnu obalu i rubove šume. a sami se prekrili prevrnutim čamcem. što je tamo? . ako brat proživi. pa su odjednom udarili u svim smjerovima. a kako nije odmah dobio odgovor nastavio je: 108 .Striče Šan. tumarao trstikom. složenu košulju. Skinuo je košulju. Opet su prelijetali helikopteri. te pod glavu podmetnuo mokru. mitraljiranje.

Li je dlanom obrisala suze i pošla za bratom. Ti znaš gdje je skriven? Sav sanitetski materijal složi u jednu vreću ioi torbu i ponesi i nešto hrane. kada je slučajno primijetio djecu. Neće ih više biti.Dragi brate. pa opet tonuo u nesvjest. trstiku i rub šuma. Uz put je pokupio alatke za kopanja. govorio Šan. sada trebam vašu pomoć. Mitraljirali su okolicu sela.. zapamtite ovaj dan. Iz daljine su nestajali i fijuci i detonacije artiljerijskih granata. Zaklopio im je oči. Tan. . . ali ovim putom kroz šumu. Tiho je zastenjao. koja su podalje stajala i bez riječi _______ pogledom prema tijelima. svi su mrtvi.tamo je sakriven vjerojatno neoštećen sanitetski materijal. Trenutačno je došao svijesti.Sada je sve gotovo za danas.Djeco moja. Za to vam treba više od dva sata. Zemlju je u neredu bacao na obje strane. Onako oznojen. drži se. a okrenut bratu. vrlo jaki. barem za iduća dva. bez košulje. Tan i Li. Od ovog trenutka vi ste moja djeca.Jesu li ih sve? . Nestali su u gustišu. Brata je ostavio u čamcu. Sve je dovukao na jedno mjesto. ovaj kruti dan. izmasakrirani. Ne smiju vidjeti strašan prizor . Djeco. polako i oprezno i osluškujte. Opet su u blizini začuli helikoptere.Da. možeš li sa sekom brzo i oprezno do sjevernog rezervnog sela. Lica mučki ubijenih obrisao je pronađenom mokrom krpom. položio u jedan red. Budite jaki.više je za sebe. . a sam se dao na posao oko mrtvih.pokazao je rukom u šumu i sjeverni smjer: . Bili su izbezumljeni! Tan je počeo 109 . ali nije pao već je bespomoćno čučnuo. Tamo vas čekam. gdje su se svakodnevno sastajali. To krhko mladeo tijelo nije moglo izdržati. -Malo je razmišljao pa nastavio: . Na čistini je odmah užurbano počeo kopati dugačku jamu. tri dana. Djeco. Istim putom kroz šumu natrag ovamo i okolo se vratite u selo. Šan je preokrenuti čamac odvukao u potok i u njega prenio brata. Tijela mrtvih prekrio je donesenim granama. Drži se! Stići će pomoć. Hitno ga trebamo! Nadajmo se da nijeotećen. Mora stići! Samo da sam udaljio tu jadnu djecu. Sada je brata prenio na rub čistine. radio je neko vrijeme. Zanjihao se. Neka ti Li pomogne donijeti. i majka ti i svi naši . Napravili su nekoliko krugova i nestali u daljini.Tanu je ponestalo snage. I otac. na što je Li glasno zaplakala. sada ti ne mogu pomoći.tužno je rekao šan.

Polako ćemo popuštati stegnuće. Na brzinu smo pregledali. Prvi dio nije mu uspio.više za sebe rekao je Šan. Prvo je naslagala dovoljno trstike. . bočice i upute. Ispraznio je sadržaj torbe.Plačite. histerično. a Li ležaljku. Polagano je popustio štapić stegnuća. kleknuo kraj njih i sam zaplakao.povraćati. ako ih zaposli. sada glasno. . Tan. Ranu je dobro posuo 110 . i ne gledajući ga.upitao je. paketiće lijekova. vratili su se prebrzo ili je on izgubio vremensku orjentaciju. manje će misliti na ove mrtve. Glavu je okretao od mrtvih ljudi. Rezervna hrana. Previti mu rane.Tan. pregledavao zavoje. ili mi se to samo činilo. Ponovio je dezinfekciju rane s nekom drugom tekućinom i nešto napeo stegnuće. Šan se brzo pribrao. . pronađi dvakolca i napravi sjenu.Sve je netaknuto. Ali za zapadno selo nisam siguran. Sada je svejedno! Mora misliti nabrata. . Procurila je krv. . Šan im je pristupio. Sve je na svom mjestu. dati mu lijekove. produbi grob. Bježali smo natrag. djeco. napravi ovdje ležaj od bilo čega. .Li. što je s rezervnom hranom u selu Hua . a relativno oštru i ravnu ranu.brzo je rekao Šan i mislo. a Li je plakala. Grob je trebao produbiti barem pola metra. Sve što je trebalo bilo je tu. Pažljivo i određenim redom sve je posložio pored privremenog ležišta. htio je spriječiti. Sve donešeno spustili su na zemlju i jecali. Malo je pričekao i još malo popustio štapić. Bez riječi je Tan prišao velikom plitkom grobu. da se obnovi krvotok . Zato smo tako požurili natrag. samo se oboje prvo dobro operimo. Što je nemilosrdna smrt dragih. Sada je uzeo sterilnu gazu i s tekućinom za sterilizaciju i dezinfekciju oprao groznu. S onog mjesta prema selu vido sam slabi dim. Htio je najbolje. Tan je ubrzo napravio sjenoviti krov. oružje i alati. Čuli smo u daljini i par pucnjeva. Pokušajmo ga spasiti. Mrtvi će malo pričekati! . plačite!” Djeca su tek sada shvatila što su izgubila. Krvarenje je idmah prestalo. a Li će mi pomoći. Ranjenika su nježno prenijeli u sjenu.Prvo mu moramo srediti ruku. ali nije uspio da to ne vide.Tan. Moramo sada njemu pomoći. Sunce previše prži. a na nju položila palnimo lišće.

žutim praškom, gazu namazao nekom mašću i prekrio ranu. Preko nje je sterilnom gazom vršio previjanje. Li mu je pridržavala ruku dok je baratao zavojem. Tada su ga preokrenuli na bok. Rana na zatiljku bila je strašna i dugačka. Zavaćala je dio glave i vrata. Škarica je prvo ošišao kosu. Li je sjela i na svoja koljena naslonila dio ramena i glavu ranjenika. Šan je vrzo dezinficirao ranu, oprao krv, gazom osušio, posipao je također žutim praškom, te metalnim kopčama, pomoću pincete ranu stegnuo i zatvorio. Nadao se, iako je prošlo dosta vremena, da će se rana ipak “primiti”. Čitavu ranu premazao je mašću, na to položio sterilnu gazu i zalijepio nekoliko flastera. Ranu na nozi isto je tako plašljivo obradio. Sav oznojen je preostali materijal poslagao u torbu, a vani ostavio neku kutijicu, ampue i injekciju. Lijevom rukom uhvatio je platno hlača, škarama zarezao na zadnjici. - Spusti mu glavu. Samo jednu injekciju, pa smo gotovi! Odlomio je vrh ampule, umetnuo iglu i izvukao tekućinu. Iglu je okrenuo prema gore, istisnuo zrak. Par sitnih kapljica izletjelo je u zrak. Dezinficirao je kožu i zabio iglu duboko. Li je okrenuo glavu. - Tako, brate. Izdrži, molim te! Molim te proživi, barem da mi to ispričaš. Li budi kraj njega. Ako se osvjesti, moram mu dati morfij.Priključio se Tanu i za pola sata grob je bio gotov. Dovukli su mrtve i tijesno ih poslagali jednog do drugog. Morali su ih stisnuti, kako bi svi stali u grob. - Striče Šan, nedostaje mali Lu! Šan je počeo pregledavati, brojiti, čuditi i nadati se. - Stvarno! Dječak mora negdje biti u blizini! Ti odi lijevo, a ja ću desno. Slobodno viči, zovi. Amera nema u blizini. Oni slave pobjedu! Pošli su svaki na svoju stranu, tražili, dozivali. Pročešljavali su svu okolinu, bliže i podalje. - Dječak može negdje biti ranjen. Tan, moramo ga naći! Ponovno su tražili, sada zajedno, sistematsku. Dugo su dozivali i odustali. Pred šanom se našao novi problem, za koji nije imao logično objašnjenje. Gdje je mali Lu? Taj mali je bio bistar i spretan dječak, možda se ipak spasio, pa sada ranjen negdje u gustišu, ne može se javiti ili je pobjegao s ovog strašnog mjesta negdje daleko ne usuđujući se 111

vratiti. Prema džungli nije bježao. Primijetili bi ga. Jedino ako je pobjegao prema zapadnom selu, pa tamo zatekao pakao i uputio se dalje. Ali kuda? Mogao je biti samo u sjevernom dijelu teritori-ja. Tamo su ga opet mogli primijetiti Tan i Li. Opet ništa sigurno! Možda će se kasnije sam pojaviti. Ne, ne može sada više čekati. Bratov život je u pitanju. Preko mrtvih poslagali su trstiku i prekrili ju zemljom. Tan je plačući nabacivao zemlju preko svojih dragih. U tim trenutcima prestao je biti dijete. Odrastao je brzo, prebrzo. Sada je postao mali borac. Osvetit će svoje drage! - Striče Šan, malog Lu su na samom početku vezali i držali postrance, ali ga kasnije nisam vidjela. Mene su dvojica odvukli iza kolibe. Jedan me držao, dok je drugi ..., Kasnije je došao i treći, mlađi, uhvatio me za ruku, odveo do potoka, rukom pokazao prijeko i stao pucati u zrak. Preskočila sam potok i pobjegla. Taj mladić me namjerno spasio pogibije. Ja mislim da su malog Lu odveli sa sobom - završila je Li. - Možda imaš pravo, odveli su ga sa sobom kao “živi jezik”. Mali Lu je možda ipak živ - zabrinuto je rekao Šan. ZAKLETVA Šan i Tan brzo su dovršili zatrpavanje groba, oblikovali humak i štapovima označili grob. Brzo će kiše, poplave, pa će po tome barem znati gdje je grob. Svi su stali uz grob i nekoliko trenutaka nijemo gledali u humak pred sobom. Svaki je imao svoje misli, misli o licima, djelima i postupcima svojih u grobu. Mislili su i o mukama u kojima su završili svoj životni put. Mislili su i o ljudima koji su skrivili njihovu smrt. Nakon tog razmišljanja prvi je progovorio Šan: - Dragi naši! Ležite tu pred nama, ležite mrtvi. Vaše su živote uništili zločinci, a ne vojnici. Bili ste hrabri, dobri, a za sobom u životu ostavili ovo dvoje, mene i umirućeg brata. Obećajem vam da ću ovoj djeci biti kao otac, kao mati, kao brat i sestra, da ću u njihovom životu pokušati vas zamijeniti. Neću to moći u potpunosti, jer za žive drage nema zamjene, ali u ovim prilikama tu ću zamjnu barm pokušati. - Šan je malo stau, uzdahnuo, okrenuo se prema djeci i nastavio: 112

- Zapamtite, djeco, ovaj događaj za sva vremena, njihove muke i stradanja, te žrtve zločina koje leže pred vama. Mrtva, mučena, unakažena, patnička lica. Pamtite svoje najdraže, koje više nećete vidjeti. Pamtite ih po dobrom i korisnom djelu koje ju obavljali za naš narod, ali upamtite i lica onih, koji su to učinili, zapamtite izgovorena imena, oznake čete, sve pojedinosti. Zato se zakunimo, djeco moja, da ćemo mačetom i žicom, metkom i zaoštrenim šiljkom osvetiti tu ležeće žrtve. Moramo biti kruti, hrabri, lukavi, neljudski i osvetljivi prema takvima. Moramo biti kao kornjača, koju gaze, ali ju ne mogu zgaziti. Neka gaze po njoj, ona će svoje noge i glavu uvući u oklop, zgažena, ugurana u blato i mulj, ali će ostati živa. Teško će se izvući iz blatnjavog groba, ali će živa nastaviti put koji je odabrala. Tako mi, moramo ostati živi, pamtiti i uzvraćati zlo za zlo, oko za oko, ruku za ruku, nečast nečašću, plamen plamenom. Da ima boga ne bi dozvolio, da smo danas ovo doživjeli i vidjeli. Da ima boga, ovo se ne bi smjelo dogoditi, da ima boga ne bi naši dragi ovdje ležali, da ima boga ne bi bilo toliko spaljenih sela, šuma i polja, da ima boga on bi se trebao svetiti, kažnjavati, da ima boga... Pred vama tu u humku, moji i naši najdraži zaklinjem se, da će moj život biti pun mržnje prema onima koji su krivi za vašu smrt i da ću ih naći, pa gdje god bili! Šan je dao ranjeniku još jednu injekciju, a pod jezik tabletu. U tom trenutku je zastenjao. Probudio se iz nesvjesti. - Samo budi miran, brate! Prenijeli su ga ponovo u čamac na granje, pored stavili hranu i sanitetski materijal, nekoliko trenutaka još gledali prema grobu i počeli vući čamac uzvodno. Trebalo je misliti na noć. Nisu smjeli noću ostati u selu, kako je Šan prvo mislio. Sada, kada je znao, da su malog Lu odveli, da ga nema tu negdje, bilo je bolje, da se udalje od ovog strašnog mjesta. Djecu će samo podsjećati na ono grozno što su vidjeli i doživjeli. Što dalje! Što prije! Sada je trebalo misliti na brata. Tu su učinili što su mogli i morali! Na rubu džungle naišli su na puteljak, koji je kroz trstiku vodio prema poljima i u pravcu rezervnog sela. Po blatnjavom i uskom puteljku jedva su vukli čamac s ranjenikom. Ali bilo je ipak lakše nego nositi ga na nosilima, To ih ionako čeka sutra! Pred sam mrak stigli su, smjestili ranjenika koji je sada bio pri svijesti, potražili rezervnu hranu. Nije bilo mnogo! Šan je samo razmišljao kako dati bratu barem skromni topli obrok. Među 113

ali ga je vođa ekipe zadržao: . Oni bi već davno bili tu. kao da ga hoće upitati: a ostali? Prije spavanja Šan mu je dao još jednu penicilin injekciju. Pokopali smo žrtve. Tako neće trpjeti bolove. što je sve poduzeo. Na brzinu joj je sve pokazao i sredstva koja je koristio pri pružanju pomoći i obradi rana. Pio je dosta vode. Mrtve smo pokopali . Među spaljenim ruševinama kolibe našao ju je razbijenu. Malo ih je ostalo živih. samo je on ranjenm a mi . Kod vaših sjevernih susjeda samo su trojica preživjeli.Izvješće o događaju morat ćete dati u komandi. U tom je razmišljanju zaspao. kada je osjetio da mu netko dodiruje rame. Oko njega je stajalo nekoliko boraca i seljaka. kako bi mu tijekom noći bio pri ruci. Tražila je informacije. Bila je zadovoljna! Ranjenika su odmah prebacili na nosila i četvorica su krenula s njim prema šumi. Mora što prije tražiti medicinsku pomoć! Jedini je to način da spasi brata.rekao je vođa ekipe i izvadio cedulju i redom zapisivao imena. Skromni smještaj djeca su iskoristila i odmah prilegli. Imate li vi samo ovog? . nije imao dovoljno snage gutati. Sada bi tražio pomoć.pokazao je na djecu . - 114 . Što učiniti sutra? Ako pomoć ne dođe. Dugo nije mogao zaspati. Šan je htio krenuti s nima. napravit će nosila i krenuti s ranjenikom prema udaljenoj bazi u džungli. Ovo je ipak za njih bilo mnogo i previše. Da je barem sakrivena radiostanica bila u redu.Da.Dajte mi podatke o mrtvima . Ipak su brzo zaspali. koju je na maloj vatrici polaka grijao. . Bilo je još vrlo rano jutro. kako su ostali izgledali. Misli su mu se stalno vraćale na današnji događaj. a pored sebe stavio sanitetski materijal.također su ih dosta izmasakrirali. samo je nijemo gledao u Šana. Šan je legao pored brata.konzervama pronašao je i neku američku. Jedna djevojka je već pregledavala ranjenika.rukom je pokazao prema sjeveru . Skočio je na noge. Barem nešto! Zbog bolova dao mu je morfij. Brat je bio potpuno pri svijesti. Tamo prijeko .mi smo jedini ostali slučajno živi. ali ranjenik nije mogao.Stići ćemo mi njih! I ostale iz drugih sela već prebacujemo u bolnicu. Grozno.

kapetan će pokupiti lovorike. i kasnijem mitraljiranju. ne navale svim snagama. Bude li uspio kako je zamišljen. znao je i. Sa svih su se strana čule grmljavine. koje on ne bi mogao obraniti. a i Šan svoje. savjetovao i upravljao nekim akcijama. Oni u štabu dali su mu odriješene ruke. Zaigrao je veliku igru stratega. sva ovlaštenja i odobrenja. Oni će dva obližnja skladišta u brzom naletu uništiti. Bez obzira na takva razmišljanja. Mitraljiranje mogućih bjegunaca. Čamci su već bili u “kontaktu”. Samo jedna netočnost i moglo bi sve propasti i biti žrtava. Kapetan Rogers je spomenuo da su čamci vjerojatno ngdje u akciji 115 . Dobro je čuo putem radija. da krene prijeko. ali superiorni kapetan ga je na to nagovorio. Stalno je gledao u cedulju i sat i izdavao naredbe u eter. Dobio je “blagoslov” vrhova. Kasnije će nastupiti i avioni. Prvi se vraćaju u helikopterima. nadređene je uspio vrlo sugestivno uvjeriti u mogućnost pozitivnog ishoda i s minimalno mogućim žrtvama. Sada je dao znak amfibiji. Svi su znali čiji je to plan. Iz sela su javljali o iznenađenju i uništenju triju pozicija. I helikopteri su imali svoju ulogu. da bi u tom slučaju karijera tog naduvenka bila zapečaćena. Iz radija stalno su se čule zapovijesti i upozorenja. tako blizu. detaljizirao svake pojedinosti s vođama pojedinih akcija.Vođa mu je u kratkim crtama ispričao jučerašnje događaje. držao se dogovorenog plana i iz baze radiom nadzirao. Moraju biti najbrži i tako osloboditi mjesta za djelovanje artiljerije kao pomoći onima u šumi. Međutim. Kako su ih tako lukavo smjestili. Sva voda za iskrcavanje u proplancima šume bila su u helikopterima. Oni će ih samljeti za čas. Čak je održavao sastanke s artiljercima i avijatičarima. Jedna. Bio je to zaista ludi plan! Takvo šta on se ne bi usudio. pa nešto još kasnije druga jaka detonacija uvjerili su ga da su skladišta uništena. Nekoliko dana je radio na njemu. Čamce nisu pronašli. kao podrška u uništenju glavnine. Od samog početka plan mu se nije sviđao. To su zvali “lov na lisice”. Sada će poletjeti. bio je preambiciozan za jednog kapetana. pa su zajedno krenuli. RAPORT Major Kvin je sa satom u ruci stajao na obali rijeke. jer bio je tu i promatrač iz štaba. koji su pješice već odavno pošli. Pa i morao se držati svih uputa na cedulji. Ali. Djeca su ih bez riječi slijedila. Pokušat će uhvatiti kontakt s glavninom i prihvatiti frontalnu borbu dok oni.

O tome ćemo kasnije! Čestitam! Skupite od zapovjednika sve podatke i sređene raportirajte za sat vremena. Slučajno su naletjeli na dvojicu bježećih stražara. Čamci su se vraćali. Majoru se približio kapetan i onako s daljine upitao za rezultate i žrtve. Raketama su zasuli položaje.lukavo se nasmiješio narednik. kako će se opravdati. Major mu je pružio ruku. iskrcali vojnike. a ovaj mu je lukavo odgovorio: . Po njima je tukla laka artiljerija s obližnjeg brda. da ga je toliko zanijelo “sječenje” protivnika. pa se odmah vratili po četvoricu mrtvih. a desantni čamas prešao je prijeko.i pri tome skinuo slušalice i dodao ih kapetanu. Nismo ih jednostavno pronašli! . a da neće izazvati sumlju. Iz šume su dolazili zabrinjavajući glasovi. Dovezli su tri teško ranjena vojnika. a iz šume su tražili helikoptere za ranjenike. Oni će stići tek kasno popodne. Avioni su odmah promijenili smjer. Vod u amfibiji imao je dva mrtva u glupom okršaju.prebacivanja. Ubrzo su zrakom poletjele prve granate. Sada su granate pogađale cilj. Ležali su pokupljeni u ceradama na podu amfibije. ali ih nije bilo u blizini. Rekao je to naredniku. Ostatak bombi u nasnačenom dijelu šume. Tražili su artiljerijsku podršku. Bio je ljut na sebe. da im pružaju energičan otpor. Odmah su tražili korekciju prebačaja. Nije rekao da su u momentima masakra i iživljavanja na te važne čamce potpuno zaboravili. izvan domašaja njihovih topova. Od narednika Luisa dobio je informaciju kuda trebaju usmjeriti avione. Vođenje završnica odmah preuzmite . a u ponovnom preletu izbacili su pola tereta bombi. Vojnici iz čamaca već su se iskrcavali. 116 . Oni na brdu su utihnulia. da dočeka prvu grupu vojnika iz šume. . pa je previdio taj dio. a dva najbrža i najhrabrija vojnika je razijelo. Helikopteri su sletjeli. ja sam ih osobno tražio. Tako mu je rečeno radiom. Nitko na njih nije pucao. a sada su ih preletjeli avioni. Odmah su uzletjeli. a on je dobio odgovor neka samo tako nastave. dopunili municiju za mitraljeze i odmah poletjeli u daljnji lov. Oni su iza sebe ostavili bombu.Kapetane. Tek na povratku sjetio se. Artiljerija je prestala djelovati.

Uništena dva pronađena čamca. Stigao je samo promijeniti svoje terensko odijelo. bio je zadovolja i uputio se u štab. onako vezan. U sebi je bio ponosan i sretan. Žrtve: dva mrtva. Malog Lu su vezanog i prestrašenog bacili na zadnje sjedalo i krenuli prema gradu. oružje i hranu. a i njemu se žurilo. koji je bez intervencija pratio sve akcije. Očekivao je željeno! Bit će slavljen! U najmanjem slučaju dobit će odlikovanje. Bio je sav izubijan. Majora mu je skoro bacilo u krilo. . dva čamca i 47 živa cilja. Svi su nestrpljivo stajali sa strane. mokrim ručnikom obrisati lice i ruke. Major ga je požurivao. 117 . kako bismo mogli djelovati na drugim terenima. koji je nakon toga smanjio brzinu na snošljivo drmanje. ranjenih nema. a mali otraga. koji predajemo obavje-štajcima na specijalni tretman. pa su mu naredili neka s kapetanom i zarobljenikom predveče dođu u štab. ali planiranjem i komandom uključivanja u određenim važnim momentima u akciju i pod rukovodstvom majora Kvina u potpunosti smo uništili predviđene ciljeve. skladišta. . Od njega moramo saznati neke detalje organizacije komunikacije.Operacija “GAŽENJE KORNJAČE” usuđujem se reći. Žrtve: 4 mrtva i tri teško ranjena. pa je vozio skoro prebrzo po tom lošem putu. Vozio je kapetan Rogers. I štabni oficir.Vid C: uništio dva komunikacijska sela. I oni su htjeli čuti rezultate kojima su doprinijeli. kapetan je izvukao cedulju: . Žrtava nema. udarao je u tvrde stranice džipa. a nadao se i višem činu. bolnicu. Sa sobom doveli “živi jezik”. Nakon propisanog pozdrava. Bili su tu artiljerci i vođe eskadri. pogledao na cedulju i nastavio: . Likvidirano najmanje 98 živih ciljeva. a štabni su oficiri sjedili u svojim foteljama. u potpunosti je uspjela. Svjestan sam bio u riskantnost akcije. U komandi se skupilo veliko društvo.malo je zastao.Major je u štab javio o uspjehu operacija. . Major je strogim pogledom ukorio kapetana.Vod B: prihvatio borbu izbliza i uz pomoć artiljerije i avijacije uništio glavninu snaga u šumi.Vod A: uništio dva skladišta municije i tri živa cilja.

Njegovi će morati sve ispočetka. pa tek onda kapetanu: . Ulovili ili uništili samo devet živih ciljeva. Nije sve baš mogao razumjeti. . hvalili se o uništavanju “živog mesa”.Vod D: uništio također dva komunikacijska sela. koji se na sva usta hvalio trojici probodenih. Čuo je i par imena. Žrtve: jedan mrtav i 4 ranjena . a time i provodi u gradu.Čestitam! . Sjeća se da je čuo kapetana kako viče. a i čuo je iz okoline gdje su odjekivale eksplozije. Svi su izašli. Prepričavali su događaje iz akcija. kako ne bi završili na sudu. a poneki će dobiti i prijevremenidopust. Pukovnik se okrenuo ormariću iza sebe. ali upozoreni pucnjavom iz daljine živi ciljevi pobjegli. ali je suštinu pogađao. Osvetit će oni njih! Hoće morati progovoriti? Izdržati sve torture? Iz razgovora je razabrao. Iz baze su ih ispitivali.rekao je pukovnik sav ozaren u licu. pa prema tome sigurno su ih većinu pobili i drugdje.Sve vođe grupa ću predložiti za odlikovanje. a tako izbjeći mučenja. Neće se tako brzo oporaviti. uvjeriti ih u neke istine. a ostali su svi viši oficiri i njih dvojica. pri tome ipak nešto prešutjeti. da će ga saslušavati i da će pri tome koristiti i bolna sredstva. Dobro je zapamtio to lice! Bilo ga je strah! Znao je što ga čeka. znao je da je uništeno sve i svatko i sve što su tako dugo organizirali i sprovodili. Na povratku iz akcije kapetan ih he na to upozorio. Znao je da će ga mučiti. Mali Lu je te razgovore i upozorenja razumio i registrirao već u čamcu. da tog malog ostave. Vojnici su znali da će slijediti dobar odmor. da će progovoriti prije nego neki stariji. Nazdravili su pobjedi. izvadio bocu Whiskyja.komandant se ipak držao hijerarhije i prvo pružio ruku majoru. I oni iz šume će ih neko vrijeme ostaviti na miru. u sveobuhvatnoj operaciji. jer dobro su im danas potprašili.ponosno je svoje izlaganje završoi kapetan. Njegovi će ionako promijeniti taktiku i 118 . O tome su samo šutjeli i zadovoljne se smješili. a vas dvojicu i za unaprjeđenje u činu . a oni iz voda C nekako su suzdržano pričali samo ono što su smatrali da smiju. Najviše mu se usjeklo u pamćenje hvalisanje izdajice Linga. Ležao je pritisnut o stranicu i sa strahom slušao okolne razgovore i hvalisanja. Bit će neko vrijeme izlazaka. Najbolje bi bilo nešto reći. da ne idu u detalje. U bazi je do tada bilo veliko čišćenje opreme.. jesu li što “povalili” i kakve su bile mlade Vijetnamke.

a da oni nisu ni primijetili. Već je imao par imena i nekolko opisa zločinaca. U bolnici je Li bila pregledana i liječena od šoka. Barem ne odmah u početku. Njezina nježnost i ljepota olakšavat će bol ranjenicima. Molio je da ga tu ostave. DVA MJESECA KASNIJE Stcionarno selo Nnalazilo se u velikoj dolini sa svih strana za-štićeno ogoljelim brežuljcima. Na kraju te niske doline bila je bolnica. 119 . Straža je po okolnim brdašcima bila raspoređena tako da je očima mogla obuhvatiti veliki teritorij. Uvijek bi tiho razgovarali. Onome što je saznao od Li. Da. Kasnije su bili sve više svjesni koliko čini taj čovjek za njihovo školovanje i ostalo. ali bi se ovako vezan utopio. Šan ga je svakodnevno bar dva puta obilazio. Zamjenik komandanta bio je Šan. dok mu brat ne prizdravi. koju će sam izvesti. To je čvrsto odlučio prvog trena. pa su je nakon par pregleda i intervencija svi zavoljeli i ostavili da tamo pomaže. šta druga djeca nisu imala. pa nema smisla previše lagati. Treba biti miran. Tako je jedan dio njegovog obećanja bio spontano izvršen. sve oko sebe. Sada je bio izvan životne opasnosti. a i ubrzo bi ga pogodili. Oni iz komande su za sve njegove molbe pokazivali potpuno razumijevanje. brinuti se kao pravi otac. Šan je time bio zadovoljan. Brat mu je bio par puta na rubu života. jer je za borbu i kruti terenski život bila premalena i preslaba. Samo su bile nešto dulje. Prostrane proste kolibe stanovnika bile su bez ikakvog reda razbacane po velikoj površini. Mora sudjelovati. Oni su do sada dosta vidjeli. znaju zaključivati. Brinuo se o svemu. Nikome o tome još nije govorio. Svejedno je za dvoje poduzeo i više što se nadao. Želju su mu ispunili. Tako će pomoći svojima. Skočio bi on već sada iz čamca u vodu. ali su ga ipak spasili. dodao je i bratove informacije. Samo je svoje pretpostavljene zamolio za privatnu istragu. Svojima time neće naškoditi.mjesta. ali skoro sve i paziti na uvijek iste odgovore. da pobjegne. Treba zapamtiti ta imena. lukav i čekati povoljnu priliku. reći sve. točno će tako. jer samo tako pružit će mu se prilika da se spasi. a oni će se osvetiti za ono u selu. a katkada je Šan i nešto zapisivao u malu knjižicu. a kasnije sve obavijestiti o rezultatima. a podalje smještena vojska u isto takvim skromnim kolibama. Počeo je raditi u određivanju budućnosti te djece.

Sjedili su u krugu i pune redenike slagali u metalne kutije. Bio je još blijed. a pogotovo na kakav način. Tog dana Tan je s nekoliko mladića metcima punio redenike. prerano je odrastao. Otpočetka se bojao. ali svjesna svoje tragedije.43 mm. aokolina joj je pri tome pomagala. ali se vidno oporavljao. puno razgovora o sličnim sudbinama i primjerima odagnali su pretrpjeli šok. mi samo izvješćujemo. I slikali su ga s ovako odsječenom rukom. Za oporavak je trebao više vremena nego Li.Li mu je uzvraćala pažnjom i vrijednošću. Nije se idvajao od njega.Ja znam da možda to nije u redu. Naše mišljenje poslije onoga što smo saznali slaže se s vašim. Tek su tada tražili razgovor sa Šanom koji im je vrlo uzrujan ispričao ono što zna. Kako ću to učiniti još ne znam. kada sam vidio što su učinili.. mirovanje. Međutim. odsječenu ruku. koji je već sjedio u krevetu. Često je noću sanjao pokolj.Znam! Jasno mi je! Hvala ipak na razumijevanju! Tan je dodijeljen privremeno pomoćnoj borbenoj jedinici. na grobu sam se zakleo da će mi životni zadatak biti briga o ono dvoje djece i bratu. . I o tome su ga pitali . Kod njega je navratila i komisija za ratne zločine imenovana od područnog štaba. Svi su znali što je proživjela. . I spavao je s njim. a njemu nije preostalo drugo već da prizna svoje nakane: . Razgovarali su i sa Li. Postao je nekako šutljiv. Odjednom do skupine dotrči dječak i obavjesti Tanada ga 120 . Spomenuo je i slučajno preživjele.Mi možemo samo vaša nastojanja proslijediti dalje.. Mislim da je to moralno pravo. Mučila ga je slika mjesta tragedije. a za brata Šana je rekao da već ima neke podatke o zločincima i da je svečano obećao. i osvetiti te žrtve. Ali mi o tom pravu ne možemo odlučivati. da će se osvetiti. širila je i puno radosti. U sada drugačijim okolnostima ljupkost te djevojčice koja je preko noći odrasla. Dobra hrana. Od komandanta sela dobio je na dar široki opasač sa Colt Komander revolverom od 11. da će mu svaku djelatnost u vezi osvete zabraniti. Mladići su se šalili i smijali. I ona je svakog dana navraćala svom stricu. Potanko je morao ispričati ono što je vidio i doživio. a oni neka odluče. Bio je ponosan na dar. Samo im je potvrdila stričeve navode. sedativi i puno. Sva se posvetila učenju i radu. a Tan se nikako nije mogao uklopiti u to veselje.

Jednom. Starac je išao uz njega i bivolu stalno nešto govorio. na takav znak.rekao je kratko komandir i pogledao prema Šanu. Poći ćete tamo vas dvojica. Polako su se udaljavali od grada. Ni riječi nije ispustio. Živ! Pa on će moći popuniti njegovu sliku s imenima. Zašli su u neko dvorište. neka nada i vjera da ga tamo čeka mali Lu. Kako su brinuli za njega. U teškom je stanju. Lu to nije razumio. silovito ga je zgrabio i okrenuo u suprotnom smjeru. Tjerala ga je. na par koraka. prebacite ga ovamo. međutim. popuniti mjesta u njegovom još nepotpunom mozaiku. a Tan za njim. Na nekih sto koraka ispred njih kretao se jedan dječak u kojega je starac stalno gledao. Već tada je ispod njegove košulje nazrio oružje. Da je barm on! Da je bar taj dječak peti preživjeli iz sela. sve po razasutim rijetkim poljima. Vojnici su pronašli malo sklonište uz put kojim su prolazili. Pješačili su pet sati. Umorni su brzo zaspali. I sada je imao pištolj. pa može tako brzo. Pokrili su se ceradama koje su u ovo doba morali stalno nositi sa sobom. Šan je grabio digačkim koracima i stalno požurivao Tana. Onako šepav.hitno treba komandant. osjećao.Nije nastupilo još jutro. odlučili su ga. Mešu nijma je starac spretno pronalazio samo njemu poznate 121 . svojim životima obraniti. Uz komandanta je zatekao Šana. Starac ga je usred bijela dana vodio do predgrađa. kada ih je na putu zatekla noć. Iza njih. koji je na Tanov upitni pogled bio vidno uzbuđen. Nakon tog još su sporije nastavili put. konop za koji je bio privezan bivol. dkle. U predgrađu pratioci su nestali. Tek tada je Lu primijetio da je džip sa vojnicima projurio ulicom.Javljeno nam je da je jedna patrola pronašla dječaka koji tvrdi da je iz sela Hau i da je pobjegao iz zarobljeništva. Napustio je veselu grupicu i uputio se preko čitavog naselja do komandantove kolibe. Tu su prilegli. Zamjenik kaže da bi to mogao biti mali Lu. Ponesite nosila! . neka nepoznata snaga. kojeg je već vidio u kući. . Lu je to znao. Lu je primijetio i neke znakove. Vojnici u pratnji jedva su ga slijedili. i. kad ih je Šan probudio i energično tjerao dalje. s još dvojicom boraca i bez obzira je li ili nije on. također je išao neki mladić. Da. samo mali Lu to može! On je sve vidio. a starac je Luu stavio konop u ruku. sve čuo. ako je sposoban da podnese put. Ovaj je samo kimnuo i krenuo. ali ne i u kritičnom.

užasnut. već se bližilo jutro. Lu je nešto htio reći starcu. Nije znao kuda. Dugo se tako odbačen. kada je u blizini začup dva pucnja. To ga je voće možda i spasilo. Iz grmlja je izronio muškarac oboružan automatom. prosto stisnut u trnovito grmlje. Po tragovima je Lu primijetio da se tu češće prolazi. Neko vrijeme. Jednom je čak došao na isto mjesto gdje je bio prije dva dana. Odjednom se pred njim stvorio bivol kojem je starac opet nešto tiho govorio. nepoznate šume. nožićem ih otvorio i osluškivao okolinu. a s njom i silovita kiša. kada je grunulo. Mislio je da je sigurno ranjen. Lu nije mogao spavati. Vojnik je iz torbe izvadio dvije konzerve. a vojnika u zrak. nožem je odrezao jednu posebnu granu i. prerezavši je popola. Lu je dobro poznavao takve ljude. Bio je suviše zabrinut i nestrpljiv. nije usudio micati. u vrlo kratkom vremenu napravio “spravicu” pogodnu za zahvaćanje jela. podmetnuo kamenčiće i zagrijao konzerve.puteljke. Starac je preko obojice prebacio neku ceradu i . Izgubio se! Izgubio smjer i orjentaciju. Po njoj je lutao nekoliko dana. Vojnik je koračao desetak koraka ispred njega. Dok su se grijale. jer neprijatelj je u blizini! Do jutra moramo zaobići bazu i doprijeti do šume. Opet sam! Najprije treba pobjeći u šumu jer oni mogu biti negdje u blizini. gledao je u raznijeto tijelo. Malo je zastao iza svog pratioca i ubrao neko divlje voće. Hranio se 122 . osim u kojem je selu ulovljen. Sve je više bježao u tamu šume. Upravo je raznišljao kako će ostatke nekako zakopati. Bio je prosto raznijet. Ubrzo su naišli na dobro prohodan puteljak. Isti čas je napustio mjesto i taj put i pobjegao u gustiš grmlja prema šumi. tada je vojnik rekao da se mogu odmoriti. ali ovaj ga je samo gurnuo za borcem koji je imao već dvadesetak metara prednosti. kao da leži u krevetu. Zapalio je malu vatricu.Idemo. gdje je starac pustio bivola da pase. . . mali. vidio je da su na rubu šume. Njegovom vodiču nije bilo pomoći. samo tiho. Kada se razdanilo. Hodali su satima. krv i crijeva razbacana po obližnjem grmu. Neka snažna sila odbacila ga je u grmlje. Veče je došla brzo.rekao je i već krenuo. a on bez riječi legao pod neki grm. Samo je glavom pokazao na mjesto kraj njega. Starac je ponovio zov te ptice. na koju stranu krenuti. nastavio mirno disati. Vojnik ga sve vrijeme nije ništa ispitivao. Ništa ga nije boljelo. Nije znao što učiniti. Tako su zašli u gustiš grmlja. Taj je poginuo već u zraku. ali nakon nekog vremena i skupljene hrabrosti stao je polako micati rukama i nogama. Oglasila se noćna ptica. Sav izgreban izvukao se iz grmlja.

hranu i neko suho mjesto. Međutim. pa je radije ostao sakriven. I velike i male. pa se tamo noću najradije sklanjao. Ali iz jednog zla ušao u drugo. “Suhi” krevet u šumi zamijenio je mokrim na blatnjavoj zemlji. ili pak neki šumovi šume koja je za njega izgledala zastrašujuće. Kada je vidio da ne može pobjeći. Imao je pravo! Kraj šume. Noći su bile grozne! Divlje životinje blizu. a hod ljudi prepoznati. Katkada je naletio slučajno na jaja barskih ptica i to mu je bilo sve što je u tim močvarama mogao pojesti. Izašao je iz zelenog pakla. traženje skloništa. gdje će ga ostaviti da se naspava. tko će ga zarobiti.. rijetke trave i ponekog grma. već neizvjesnost izlaska iz šume. Kišnicu je skupljao u nastavljenu vrećicu. gdje doduše nije bio previše gladan ni žedan. Zadnji tren probuđen uhvatio se za granu. Jednom je vrlo blizu čuo nepoznate i nerazumljive glasove. ali noću je u snu skoro pao iz rašlji drveta. Oprezno se udaljio. Nisu ga mučili glad i žeđ. Mislio je samo na vodu. Pošao je u tom smjeru.ili gromovima praćena kiša. Glasove nije mogao razumjeti. prenoćišta i hrane. bio je na kraju snaga..plodovima. Tako dobivena voda bila mu je nedovoljna za cijeli dan a napio se samo tijekom kiše. Svagdje ga je bilo strah od ljudi. a sve su za njega bile opasne. samo jesti i spavati. Jednog dana primijetio je nešto više svjetla. jednom je u takvoj šupljini naišao na mnoštvo zmija koje su se između sebe ispreplele. I tada je mislio. spremno se predao. Od majmuna je naučio kako spraviti od par grana ugodno gnijezdo za spavanje. To je kasno primijetio. nisu ga odveli daleko nego iscrpljivali njegovo malo tijelo. da mora pobjeći nekom koga je čuo. Polako je napredovao prema sjeveru. a on se nije imao kamo skloniti. da u blatnjavu vodu nikako ne smije piti. U šumi je imao dovoljno vode i hrane od divljih plodova. Jedino se u njemu osjećao sigurnim. a on sve više slabio. Svaki dan u isto vrijeme barem jedan pljusak. a najviše od životinja. duboko usnuo i dobro naspavao. Još mnogo veće zlo. Dani su brzo prolazili. Bilo mu je svejedno. Znao je da se izgubio u toj prokletoj šumi. korijenjem i lišćem. Kada su ga pronašli. nije imao ništa. To je pokušao. pa se ubrzo uputio natrag u gustiš. okolne životinje. u toj prokletoj blatnjavoj pustari osim trstike. pod gustim krošnjama i na stablima. Znao je. a spavao u šupljem drveću. Prala ga je svakodnevna kiša. Nadaleko je zaobišao to zmijsko gnijezdo. Uvijek ga je iz sna nešto probudilo . Šuplje drvo ipak je bilo najsigurnije. To više nikad nije pokušao. Sve više je malaksao. 123 . jedva da je mogao napraviti nekoliko koraka po močvari. a tu. ali nigdje nije imao mira da se dobro naspava.

Svi kuriti znaju za to! Brzo je stigao odgovor. Ima on tamo prijatelja! Oni će znati pronaći način da saznaju za žrtve koje mu ne mogu pobjeći. Ili je bjegunac. ali ga taj dan nije htio više zamarati. Već sutra krenut će srivena pošta na jug.Svi su prisutni čuli priču mališe Lua. da mali Lu pojede jutarnji obrok. Vanjštinom je nešto odudarao od ovdašnjih seljaka. Smiren čekao je. Sada je krenuo prema selu. Na njegovom su se popisu našla nova imena i opisi. Samo da ga oni s vrha ne spriječe. Izdao je zapovijest: . Sumnjivac je bio već na dvije stotine koraka. volje. DIO OSVETA STARA IZREKA Stražar s uzvisine javljao približavanju nekog seljaka. kao da ne zna u kojem će smjeru. tiho zarobiti! Opreznost! Brzo su dotrčala dvojica mladića. Ja ga očekujem s prednje strane! - 124 . Bio je zadovoljan. Imao je ono što ga je toliko zaokupljalo i mučilo. među one koji mu informacijama pomažu. instinkt uzbuđenja. Viđeni se muva okolo. a smjer ulaska na vidno polje sela ne odgovara dogovorenim putevima. sve ono doživjeti. . jer je glavne krvnike imao na spisku. Imat će ih on. pa ne zvao se Šan. Trebao je imati puno snage. Napeto su ga promatrali. Neke je opise uspoređivao. vidjeti. Kroz mozak stražaru prođe neki neobičan osjećaj. ili nešto drugo.Šaljem ti dvojicu. nikog u to neće umiješati. Nadao se da će dobiti prešutnu dozvolu. njegova i ničija. Ta osveta mora biti samo njegova. Divio se malome! Mali se mogao mjeriti s najhrabrijim borcima. Mnogo hrabrosti! Sutradan su ostali neko vrijeme sami. Šan je nestrpljivo očekivao i svoj dio priče.Otiđite do onog grmlja i iskočite tek kada vas prođe. Njegovo ogledavanje mu je sumnjivo. snaći se i preživjeti. II.

Ali zapovijest je morao izvršiti i poštivati. da se rijetko tko vraća. Odveli su ga do vojnog logora koji je u to doba bio prazan. Najčešće mrtvi uopće ne! Zračni napadi i upadi u pozadini bili su sve češći. koji se međutim nisu htjeli priključiti pokretu. Lozinke naravno nije znao. Ali posljedica izdaje ili nešto slično od takvih lutalica nisu imali. Shvaćao je. lutalica i. Vrativši se iz dvodnevne akcije vojnici su mu bili umorni i mokri. Ako tako nastave. da će se rat dobiti dolje na jugu. izgubivši sve svoje. No. pa se postavljalo pitanje tko će braniti sav taj narod. Najvjerojatnije je i ovaj jedan od njih. možda je to opet neki usamljenik. Oštro mu je naredio neka ne bježi. Bilo je u zadnje vrijeme mnogo takvih lutaluca. naredio da ga nahrane i pod stražu. koje će odrediti. kako su nazvali akcije za prisvajanje oružja. Samo koga poslati? Znao je unaprijed. Na povratku su prošli kroz tri oluje. potreban za rušenje mostova i puteva. jednakih lica. Bili su u “krađi”. znali su također vrlo dobro. Svi u okolici su poginuli. Iz svoje oblasti 125 . a i zadatak prisvajanja eksploziva nisu izvršili. a ne ovdje u pozadini. Kada se mala grupa probila do samog skladišta. gdje je mogao ležati i vidjeti samo dio sela i stražara pred ulazom. pa nestali. Odmah je spremno digao ruke. osim noža. i sjevernjaci i južnjaci. da nitko neće prigovarati. Bili su dva dana u selu. A bilo ih je i kojima je skitnja bila u krvi. jer će morati pucati. tamo ih najviše gine. Cijela akcija je već od samog početka krenula naopako. Oružja. Došljak se još uvijek kesio. nije imao. Ovaj put im je naređeno da “nabave” eksploziv. ali je potreban oprez. Vraćaju se samo mrtvi i ranjeni. Njegova četa je imala i mrtvih. Mrtvih više nego obično. zapisao podatke. akcija obustavljena. on naredio povlačenje. Stražar je mislio: borimo se među sobom. dok se ne vrati komandant. Seoski starješina ispitao je došljaka. Mora odvojiti deset boraca. ostat će oficir bez vojnika. Većina je bila daleko na zadatku. Komandant je bio zle volje. nastala je strahovita eksplozija namjerno izazvana.Kao da i nije bio iznenađen pred uperenim puškama. Izgubio je sedam najboljih boraca. Sada su ga radijom obavijestili da mora poslati popunu na jug. Svoju su hranu i konak odradili. Kao da su ih očekivali. Smjestili su ga u otvorenu kolibu. samo oni. a lice mu se razvuklo u osmijeh. Znao je da ih tamo najviše trebaju. Za to im je nedostajalo hrabrosti. luta okolo.

koji se id svog strica i direktnog pretpostavljenog nije odvajao ni u zadacima. kada je samo letimično pogledao seljaka. Šan je upitno gledao seljaka. ovaj neprijatelj nije onaj od prije tri desetljeća. kao zamjenik komandanta. Daleko od toga da nisu zaslužni. Šan sav uzdrhti uz taj cereći pogled. takve stvari je uvijek zbog svoje 126 . U svim akcijama. a pogotovo što se dešava na terenu. Od samog početka u štabu se zalagao da se akcija odloži za par dana. I Šana je to grizlo. kao malo prije. Šan i Tan. sjedili su na kamenju i čistili s ostalima oružje od blata. Nepotrebne žrtve! Ludo izgubljeni životi. ni u selu.seljak. Opet ga je prošlo neko čudno uzbuđenje. U kolibi je doduše imao čistu vojničku jaketu i kapu sa zvijezdom. žene borci i djeca. Proradio je neki njegov ludi instinkt. Ostali su samo prizdravljeni ranjenici. što sve narod trpi i kako se ustvari vodi rat. donijeti zaključak. Možda su u tu akciju natjerani prebrzo. Tih nekoliko preostalih boraca i sposobnih mladića morat će poslati. u kojima su konzultirali njega. Šan je bio odjeven kao običan vojnik . Jer. ispitivati. ali ti su bili šturi i nepotpuni. digli u zrak prazno skladište i njegove borce. Sad su im se oči srele. I to bi odijevao iznimno. ali ovaj rat je nešto drugo. i to samo zato. da sada treba utvrditi i potvrditi identitet došljaka. nije se takvo nešto nikada desilo. i u pravo vrijeme. Pred kolibom su seljaku naredili da sjedne i čeka. Ostali oko njega bili su šutljivi kao da ih je bilo stid neuspjele akcije i nepotrebnih žrtava. To je bilo sve što je posjedovao. Ostavio je Tana i oružje i otišao za stražom promatrajući vođenoga odostraga. bez dobrih promatranja i informacija. a privremenog zatvorenika i hraniti s ono malo što su i oni imali. Pored njega su prošla dvojica stražara vodeći nekog seljaka. Tih nekoliko starih prdonja u njihovom pokrajinskom štabu stvarno ne znaju ni voditi akcije. U tom razmišljanju stražar ga je obavijestio o zarobljavanju nekog sumnjivog skitnice. Oni su predvidjeli da će napad biti izvršen i sa sigurne daljine. dak on ne skupi dovoljno svojih i provjerenih informacija. Smučilo mu se pri pomisli. Za trenutak je tog čovu vidio iz profila.dolje je poslao već preko sto ljudi. Što je to? Toga trenutka se sav stresao. Za akciju su doduše dobili neke podadatke. Kako je tek sada bilo komandantu koji će morati obavijestiti rođake o žrtvama. što se tamo negdje nekome na brzinu prohtjelo nešto eksploziva. privremenu stražu onako već umornih momaka.

Osim toga. Otišao je u svoju kolibu i obukao skromnu jaketu. Daleko da ga nije trebao. ali opća stvar je bila važnija. U kolibi je bilo svjetlo i ugodno toplo. Sve više se počeo baviti i obavještajnim radom. najpozudaniji radnik i ratnik. Prema tom poslu osjećao je posebnu sklonost. Komandant je Šana ponudio čajem i šutke su gledali preda se. nasmijanog lica. na očigled se vidjelo da nisu obavljale teške poslove. Propisno je pozdravio. Te ruke nisu radile sa seljačkim alatima. Vojnik je raportirao o načinu zarobljavanja došljaka i stvarima pronađenim kod njega. Zarobljeni došljak nije ga izdržao. 127 . Htio je prodrijeti u njegove misli. Prateći vojnik odloži seljakove stvari na pod pored njega. Ako oni u štabu pravilno shvate njegov prijedlog. Šteta bi bilo da takav sposoban obavještajac pogine u nekoj glupoj akciji. da posjeduje. Nepogrešiv u izvlačenju obavještenja. Imao je zdravo rasuđivanje i intuiciju. dobio podršku i pomoć za ostvarenje. Komandant se od primjera do primjera sve više u to uvjerio. I još nešto: ruke pridošlice bile su nekako ženske. Kakav prirodni talent za obavještajca! Vrhove je već obavijestio o Šanovim sklonostima kojih ni sam nije bio svjestan. Šan se zagledao u oči zarobljenog. stavio kapu i otišao u komandantovu kolibu. okruglog lica koje nije bilo neishranjeno. Pritvori vrata kolibe i stane mu iza leđa. već spustio pogled. Ako bude štabni obavještajac lakše će izvršiti svoje poluprivatne nakane. To je Šan odmah primijetio. a pogled preusmjeri prema vojniku. on će ga se teško odreći.Uvedite zarobljenika! Ušao je naoko smiren. pa bio mu je desna ruka. već kao dobrog i sposobnog stratega. On ih je dešifrirao i analizirao. Šan mu rukom dade znak neka se pridigne. Taj pogled trajao je dugo. što je Šanu godilo. . On bi im tamo mnogoviše koristio nego tu u “provinciji” rata. osvetu. Nestalo je i smiješka s tog lica.a on mu je pokretom glave najavio neka sjedne pored njega. ali ne samo zbog borbenih sposobnosti. iz ruku mu uzme šešir i priloži ostalome. njegovane. Kod saslušavanja zareobljenika bio je nenadoknadiv. a tijelo ovoga nenapaćeno nedaćama kojih tu ima na pretek. Tamo bi možda njih i legalizirao. pa su sve češće informacije s juga stizale k njemu.pronicljivosti radio on. Komandant je volio tog skromnog borca. htio mu je i pomoći. u ruci držeći slamnati pleteni šešir i sjeo na ponuđeno mjesto na prostirci. Obojica su bili zabrinutih misli. zbog toga je i poslao onaj prijedlog štabu.

Doživio sam stresove teškog bombardiranja. pa ovakav za sada još sam nesposoban za borbu! Šan je sada bio siguran da s ovim nešto nije u redu. Zbog sigurnosti to činimo. ali spojene u vez.Uhvaćen seljak na prilazu sela. gledao tijelo i ruke. Gledajuči u seljakam kao da je vidio iskricu olakšanja. a da sam nije znao što bi to moglo biti.Oprostite na oružanoj pratnji. Kleknuo je pored njih. Jesu li pripremljeni? Digao se sa svoje stolice i pipajući pregleda seljaka. nepoznatog podrijetla. Skidao je s njega djelić po djelić. cerada i stara deka u koju je zabodena velika igla s debelim sivim koncem. isipa rižu. . . Složi ovako klečeći sve natrag i počne gledati kao u čudud.keseći je izgovorio seljak. Nakon toga razgrne deku. slamnati šešir. S isto takvom brižljivošću i sporošću počeo je pretraživati sljekove stvari na podu. osim ovih stvari na podu.Zovem se Mhu Long. Tadi toga ćete ostati pod stražom. izvrtao. Polakao se pridigne. Nije imala opšivenih rubova. slamnatom šeširu ofucanih prljavih rubova.. Tražio je nešto. bez etiketa. tucka noktima po posudici. kao formalnosti. ništa sumljivo nije pronađeno. pa lutam okolo . preokrene deku na drugu stranu i svu je pregleda. . odakle dolaziš? . opipavao. To smo dužni sa svakim nepoznatim. Šan pogleda prema nožu.upitao je Šan. 128 . a dolazim iz sela Meng Šu. Na deki je bila položena i kineska velika baterija. ali okrenut prema došljaku. te nožem isiječe slane ribice. ovom pregledu i ispitivanju. plastičnoj boci s rakijom. Sve je to radio strpljivo i polagano. nevjerici. a nove baterije. Zavirivao je čak i u kosu. koje su Amerikanci bombama razrušili prije mjesec dana. Izgubio sam svoje. . Odgovori previše određeni i prebrzi. Pregleda malo nož. dajući do znanja da je svoj dio posla završio.Zašto se nisi priključio našima? . nekoj vreći i pored nje ćupom s kuhanom rižom. izlije rakiju. bateriju. pretresen. i ne baš uživajući u tom zadatku.rekao je komandant. odloži s nje iglu i konac. sve dok ne dobijemo vaše podatke i sa drugih strana. . tri slane ribice.Tko si. kako bi mogao pratiti njegove reakcije. Često je na takav način primijetio neku reakciju ili strah u očima. Naredio je seljaku da se odjene. Otvori bateriju u kojoj su se umjesto jedne velike nalazila četiri male.

Začuđen je čekao objašnjenjenje. Šan je u jednoj ruci držao šešir. N apod su ispale četiri kutijice. Li je dugo promatrala lice zarobljenika.Misliš? . još čistim. Sa tri brza koraka našao se kod stvari na podu. Istim koncem. . te ih ostavi pored kolibe. Sada je uzeo bateriju . a komandant se čudio takvoj pronicljivosti. ti znaš koje. on je helikopterom ubačen u pozadinu. Bile su od kartona i dobro impregnirane voskom protiv vlage. Čula je samo one strašne jauke i zapomaganja.Samo malo . Ja ga nisam vidio.To je mali radioodašiljač. a vidjela je malo. a pogled je uperio u iglu i konac pa u seljaka koji je taj tren pokazao neznatnu uzbuđenost. Da li Šan opet ima pravo? On nije ništa sumnjivo primijetio na tom došljaku. pristupio mu i nešto šapnuo u uho. Vezali su mu ruke i noge. 129 .brzo je govorio Šan. U ruke je uzeo slamnati šešir. Ja ću ih zvati unutra pojedinačno. Odmah je pozvao radistu i naredio slanje hitne poruke u štab.okrenuo se vojniku pred vratima i naredio. a jednu umetnuo u mjesto uz kutijicu. tako da sitnim koracima ipak može hodati. izvadio četiri baterijice. Njegovu poziciju hvataju avionima u krugu od 5 km. nedavno je sašivena unutrašnjost tog starog šešira. a oni jesu.naredio je Šan.Skupite sve preživjele.pokazao je na podu klečećeg seljaka. Znači.Li. sjećaš li se ovog seljaka? . ali nakratko. Brzo su ušla još dvojica i savladali koprcajućeg na podu. Neka zapita ua “postupak” s izdajicom. Nije on sam! Treba hitno upoznati štab o opasnosti! . koga oni zovu “lokator”. Naslućivala je o čemu se radi. . ali u onom košmaru nije primjećivala lica. ali sve mogućnosti moramo provjeriti. . Komandant je upitno gledao u Šana. a u drugoj iglu s namotanim koncem. Ne kazuj im ništa o čemu je riječ! Od toga mnogo zavisi. Odvučena je prebrzo u kolibe.Komandante.Nisam siguran. Problijedio je! . . Baterijica traje svega pet do šest dana. Opis odgovara .Neka uđe Li! . ne veće od kutije štibica. Tamo je bila mala gumica za pričvršćenje i potrebni kontakti za plus i minus. imam još jednu molbu .Odmah vežite tog čovjeka! . .okrenuo se Šan prema svom pretpostavljenom.odjednom je skočio Šan.. lociraju selo i zna se što slijedi. Šan je nožićem otparao konac i otrgnuo unutarnji poklopac. ali se nije mogla sjetiti.

smiri se. ne još! On nam još treba za štošta! A svjedočiti mora još mali Lu! I mali Lu je potvrdio. dok su me vodili na saslušanje jednom sam ga vidio! . Upitan.Tan.okrenuo se Šan zarobljeniku.Neka uđe Tan! . je li potpuno siguran. Hvalio se na sav glas kako mu je čuvar čak pridržavao čamac. molim vas. druže. Ne. polako da mu gledam lice.Ne. to je taj! Komandante.Ne brate. ti si Yu Ling . komandante. ovoga nisam nikada vidio. a rekao je i pravo ime . da ga zadavim ovom jedinom rukom jer drugu su mi tamo odsjekli. On je probo našeg Jamu! Sasvim sam siguran u to! To je on! I tamo. mali Lu je odgovorio: . jesi li ga već negdje vidio ili ti sliči na nekog? upitao je Tana. koji je ušašvši gledao po prisutnima. . odi ovamo i okreni se licem prema zidu. Samo ja u to nisam siguran . Onako polako. približio mu se na korak. Šan je vido značajno olakšanje na zarobljenikovom licu. Udarce nogom ne mogu zaboraviti! Cijelo vrijeme se smijao. 130 .Tan.Neka uđe brat! Čim je Šanov brat ušao.Kako ne bi bio siguran! Pa bio je metar od mene cijelim putem u čamcu.To je onaj divljak iz sela Hau. komandante ne. to bi za tu zvijer bila prelaka smrt. Pogled mu se zaustavi na zarobljeniku. pogledom je zahvatio prisutne.Li. da se iskrca. dugo je bez pitanja ošito ispitivao to lice. ali po opisivanju malog Lu on veoma sliči tom opisu. toga nisam vidjela! . . Izživljavao se na našim ženama.Tako znači. Šan. poznaješ li ovog čovjeka. pa čak i hvalio kako je čuvara na obali probo. priđi sestri i okreni se zidu.odrješito je rekla Li.Yu Ling. Ničim ne pokazuj što smo te pitali . čudeći se valjda zašto ono dvoje gleda u zid. koje je sve više blijedilo. moim te. Moramo biti objektivni i potpuno sigurni. on je kolcem probadao ranjenike i mrtve. komandante! . Šan ga nije uspio ni pitati. a on da bude svjestan svog umiranja.Ne. Sada je upro oči u zareobljenika. Ničim ne pokaži što smo te pitali. Dugo. .. Dajte. . Ta živina ne zaslužuje metak ili vješanje! Molim.

Shvatio je čega se boji. Izvukao je iz njega i drugih važnih podataka. Šan je nastavio sa saslušanjem zatvorenika. možda sam te s udaljenosti čuo u tvom divljanju. Bratu pred kolibom ponovo je oštro naredio neka zarobljenika dobro čuvaju. Da su ga barem bolje čuvali. Znao je da je prepoznavanjem tih ljudi i s pronalaženjem lokatora osuđen na smrt. Poslije ćemo odlučiti! Tek poslije smisliti! Razumijete! Osism toga prvo moramo riještiti probleme s lokatorima. Izdajica mu je pored naziva operacije nabrojio i sudionike. Znaš. Ništa ga više ne može spasiti. planere i način na koji su je izveli. ali kakvu? To ga je mučilo! Sada se tek vidio strah u njegovim očima. Kako su samo ovi preživjeli. a ostalo će već zajedno 131 . Sada je shvaćao brata. znoj straha. Molio je neka ga odmah streljaju ionako je sve priznao. znoj krivnje. zapamtite ništa mu se ne smije dogoditi! Ti mi brate. a time je samo pokazivao kakva je ustvari kukakvica. koliko si nam nanijeo zla i još ti nije dovoljno. Šan se na to nasmijao. Šan se polako trudio da izvuče što više podataka. znao je da je sve uzalud.. Cijelo lice mu je bilo u grču straha.To nije bio znoj muke. Taj je drhtao cijelim tijelom. Ništa. Šanu se zgadio. Nakon kraćeg odmora i predanih depeša. Yu Ling mu je sve rekao.Ja te nisam vidio. Srušio se na koljena. Bojao se samo smrti. ali ovi su te vidjeli. koje je morao proslijediti komandantu. Okolo postavljaš lokatore. Polagane smrti. mai ga je dobro znao i on njega. Sada je Šanu sve bilo jasno! Imao je sve što treba. što je samo potvrđivalo karakter tog izdajice.Zatvorenika vezanog dobro stražariti. a među koljenima mu se pojavila mokra pruga. sve propalo. Zarobljenik nije protuslovio. već znoj očaja. znajući da je za njega sve gotovo. Ovog jednorukog bi još uvjerio. a taj će odlučiti što je upotrebljivo za dalje. curile po licu. Samo se kukavice ovako ponašaju. . Jedva se suzdržavao da ne učini ono. pun mržnje i gledao ga ravno u oči. kojega je silom morao odvojiti od tog gada. osobno odgovaraš za njega. što je taj izdajica odavno zaslužio. Grašci znoja probijali su mu ispod kose. Bolne smrti. Jesi li svjestan kakve zločine činiš svom narodu? . ja od njega trebam neka obavještenja.pošao je korak prema njemu. kako bi stradali nevini stanovnici sela i vojnici u blizini. koja je polako tamnila njegove hlače sve do poda. Strah od kazne bio je ipak prevelik. ali mali.

koji donose toliko smrti i bola. možemo kurirom tijekom noći . sve teže je nadoknađivati mnoge žrtve vojnika i civila. Mi smo imali sreće! Ali ona sela.smisliti. Konačno. pa ćemo onda dobiti odgovor .Sada smo čekajmo. Komandant je rukom pokazao mjesto pored sebe i obojica su drvenim žlicama. Prokleto dobro! Reagirat ćemo ako poruku nisu ozbiljno shvatili. slijedit će naleti aviona i onih lešinara u helikopterima. znam da te to najviše interesira. mi smo svoje dobro obavili.odgovorio je komandant. Šana je mučila i druga stvar: . Tko zna koliko su ih već sakrili u blizini sela i naših vojnih objekata i trupa. Šan. ali ćemo ga uvečer uključiti. Mnogo naših grupa mogli su zasuti s tim kutijicama. Bio je zahvalan zadnjim komandantovim riječima. Teško. on je tvoj i od preživjelih iz sela. Brat ga je dobro razumio. Imali su vremena da zajednički nešto pojedu. Radio za odašiljanje ne smijemo više dnas koristiti. selo 3 nam je najbliže. ali odgovor ćemo dobiti tek navečer.Zapovjedniče. Ja ću samo javiti da je likvidiran. za to uopće nismo spremni. Imaš sve moje dozvole.Ako se ne jave s tim u vezi. pa činite kako ćete odlučiti. pa neka tuku po njima. Vidiš. Vjerojatno će narediti djelomičnu evakuaciju. samo što manje publiciteta okolini. To je vaše moralno pravo. Šan je pogledao na sat. ako oni ne shvate suštinu i brzinu naše poruke o lokatorima. koja je Ling spomenuo. To je dobro smišljena akcija. Naredio je neka im nešto donesu. Mogla bi to biti padobranska invazija veććih razmjera. Vjerojatno su još negdje postavljali. Za svaki slučaj! Možda se uz tu akciju nadovezuje i što drugo. . mi bismo sve te lokatore mogli postaviti na udaljena točno odabrana mjesta.i ljude u logoru također. Obojica su šutjeli kada ima je mlada žena donijela na velikom pladnju na brzinu podgrijano jelo. Znao je da tog krvnika Šan neće samo tako jednostavno pred zid i “bum”. Samo me muči. . Što se tiče zatvorenika.Shvatit će. sasvim među nas. što ako laže? Daleko su prodrli u našu pozadinu. neke 132 . Što učiniti? Sutra i sljedeća dva tri dana avioni će locirati naše pozicije. Šan. . shvatit! Moraju shvatiti i reagirati! Poruke smo ponovili dva puta. Čim stigne dozvola zalikvidaciju. što ćemo. oni su ugroženi. Šan je svom pretpostavljenom ukratko iznio izvučene podatke koje će on proslijediti dalje. Šan.

Vrijeme je! . I šifrantica je brzo radila. a k tome si i hrabar i spretan borac.tiho je zborio.Obojica su tvoji. Slušati za tri dana u 18 sati.Možete! 133 . Jedan ćemo sačuvati za uspomenu . privremena sigurnosna evakuacija na tri dana od sutra.Obojica su krenuli prema ogoljeloj palmi. Tako malo imamo vremena. Kraj. Na zvučniku su se počele sročavati brojke. Njihovi izviđači nas ne mogu otkriti. da o tome razgovaramo. Nestrpljivo su čekali kraj poruke. Neka se narod i vojska odmori. Bilo je ukusno! Za vrijeme jela. Ionako idemo kroz šumu. To u prvom dodiru nisam primijetio. lokator i on! .Sada imamo vremena. Naredba. Večeras pošalji tri mladića. Vođe su zadovoljno sjeli pred ulaz i počeli motati cigarete. jezik. . Bila je to u stvari tanka špaga. zaokupljen sam brigama i mislima.Nego. Nego. svi pravci također. U maloj prostoriji čuo se uzdah olakšanja. Ima još vremena! . i mnogo ti hvala! Pogotovo na današnjoj pomoći. Bio je to pogled pun napetosti. Stisnuo je zube. tada još nisam bio posve siguranm na tren sam primijetio čudan sjaj u očima zarobljenika. krenut ćemo rano ujutro. Šan.Moraju reagirati! . a na vratu mu se pojavila napetost mišića. a takvom su spojene pletene trake šešira. Polakao je čitala: .Ja bih jednoga trebao! . kako si povezao konac i šešir? . reci mi. Kada sam se vratio na mjesto samo sam o tome razmišljao. Šan je nekoliko puta pogledavao na sat. Oprosti. bistrinu i efikasnost. neka na sigurna i pusta mjesta namjeste lokatore. .smiješeći je rekao komandant. To se ne da sakriti. To su nesvjesne reakcije kod kukavica. poduzete preventivne mjere. poznate samo radisti. Predložit ću te za odlikovanje. sasvim drugačijim od tvojih. Uhvativši ponovo šešir u ruke.Možemo li svi na tri dana do sela?.Šešir je doduše bio nešto teži nego obično.Štabu 10. Zločinca likvidirati! Inicijativu sačuvati. . To si danas zaslužio. . Izvanredna poruka! Poruka shvaćena. Ponosan sam na tvoju pomoć.okruglice od riže namakala u neki sos od rakova. Konac nije bio konac kakvim se služimo za krpanje košulja i ostalog. ali to je moglo biti i od kiše. riječi. svi obaviješteni.

Samo sat vremena hoda od sela. Na brzinu je spremio ono malo svojih stvari i krenuo prema komandantovoj kolibi. U blizini tih mjesta. Bio je dobro vezan. Svatko je nosio svoj mali teret. nije se potrebno sakrivati. a imali su i neka predavanja i upoznavanja s vojnom situacijom na raznim područjima veođenja bitaka. Komandant je primio i zadnja izvješća stražara koje je povukao sa svojih mjesta. u slučaju preleta aviona. Dapače! Neka vas vide! Seoske kuće su prekrili zelenilom. Digao se rano ujutro. prije sunca. krenite za nama. Savjetovao se s bratom. a mnoge su stvari ostavili u selu. Tek kada to obavite. Znate gdje! Vjerojatno ćete tim radom sačekati i mladiće koji su po vrletima postavili lokatore. zakopati ili sakriti. Došavši na skrovito mjesto. On je bio oduševljen! Dugo su tiho razgovarali.Nakon našeg odlaska pregledajte i kamuflirajte logor i selo za poglede iz zraka. Vojnici će za njima. Kratke a jasne zapovjedi! Hitali su svaki k svojoj grupi. Neće oni daleko. stali su se odmarati i lješkariti. ako zna već uvježbane pokrete. . Svatko je znao. a žene 134 . a spretnost vježbali penjanjem na drveće. S koliko preciznosti je bilo rečeno sve. Šan se divio svom zapovjedniku. Sa sobom su vodili i zarobljenika. Baš im je dobro došlo! Vojnici su vršili neka obučavanja. a uzeta je hrana i posude namijenjno za tri do četiri dana. Sada su sva četvorica stajali ispred njega. Znali su da je to samo za par dana. što treba ponijeti. a s prednje i zadnje strane bio je stražar. Izviđači su pošli na put već prije sat vremena. pregledati. Napuštali su selo. Čistili su i podmazivali oružje. koje je bilo unaprijed određeno. Sve su ostale samo obavijestili da ujutro napuštaju selo i skupinu vojske. alat pospremili. Vidi se da su uhodani i da im takvi pokreti nisu nepoznati.Šanu se u glavi počeo pojavljivati plan. Izdavala su se naređenja i pola sata nakon toga seljani su već gonili svoje životinje ispred sebe. I tamo je već bilo sve na nogama. čak i djeca. Tamo u tamnoj šumi imaju skloništa dovoljno sigurna od bomgi. Baš je prije promatrao taj narod. Takva politička predavanja bila su vžna karika u njihovom ratu. Djeca i starci pasli su živinu.

Imali su natrtnjače s hranom za tri dana. Svaki je nosio svoj lagani teret na leđima. Prvo je razmišljao da na nekoj čistini sveže Linga za kolac. pa ga je iznio zapovjedniku. Treba prijeći dosta.skromno je izustio Šan . koji se nija ni metra odvajao od 135 .Dobro. i po pripremama. To je bio izviđački avion. Samo neka bude tako kako si iznio. Najviše ga je zabrinjavalo odsustvo jer će trajati najmanje tri dana. Puno moralno pravo imate na tog zločinca. Tako bi tukli po svojem. Lokatori su bili postavljeni . Neka saznaju da se tako ne ratuje! Mala grupa bila je na okupu. sastavljao. Nadao se. Put je dug i svakakav. to nije mogao dokučiti. Šan je vršio zadnje pripreme. Zarobljenik se sav tresao od straha. a zapalit će i vatre.plele neke prostirke od usput nakupljene jedne vrste visoke trave. pa opet pisao. gužvao. To bi bilo dobro! Bum i gotovo! Šan je dao znak za skretanje na lijevo. Pazi na ljude! . Mali Lu i Tan kretali su prvi. a mogli bi primijetiti da nešto ne valja. Sobom je namjeravao uzeti brataTana i malog Lu. jer tada će već početi napadi na locirana područja. druže! Hvala u ime svih onih i nas preživjelih . Putem će biti bombardiranja. a kraj njega postavi lokator. Kada je komandantu sve iznio. alisada samo vezanih ruku. Znao je da neće udariti danas! Moraju svojima ostaviti vremena. O svemu tome i o zarobljeniku mislio je Šan. dobio je papire i čitavo prijepodne nešto pisao. ali što. nije mogao naslučivati što ga čeka. da zbrišu iz označene lokacije. Među njima je bio zarobljenik. Svoj će teret ssuti u prazno. nasmijao se u sebi. Više puta bi čuli prelazak aviona. . Znao je da mu nešto spremaju. Oni “lociraju” položaje. Svi u grupi bili su djelomično upoznati s planom. On je imao prijedlog.Hvala. Iza njih je išao zarobljenik i Šanov brat. Što ako se ne htijući takvom približe? Smije li to riskirati? Ali žeđ za osvetom bila je jača! Treba dosta prijeći da bi se došlo do bivšeg sela Hau. Šan! Uzmi najveći čamac i spomenute ljude. oni moraju saznati kakvo su nam zlo učinili. a moguća su i svakakva iznenađenja. da će ga predati pred neki vojni sud. podatna za oblikovanje pletenja. Kada su krenuli. Krenite još tijekom sutrašnjeg dana. Tanovu sestricu Li nije htio zamarati s tim višednevnim pute. Ostavile bi je preko noći u potoku da se namače i postane mekana. Neka se dimi! Neka ih “vide”! Neka samo uzalud troše municiju.

Dali su i zarobljeniku. Tan je smjelo odgurnuo čamac i na pramcu spretno savladavao rijetke prepreke u smjeru zapada. Tu su nsatale male poteškoće. nije li dovoljan razmak između njega i tog gnjevnog jednorukog. a tri km široki pojas moraju prijeći tijekom dana. Čamac su ugurali pod nešto veći grm i prekrili granjem. Krenuli su dalje. Zarobljenika su jednostavno vezali za jedno drvo. Činilo se da je tek zaspao kada ja gje stric probudio. pa nije mogao spavati. vidjeli prvo drveće tog opasnog puta. dobro je znao put. Za dva sata ušli su u šumu. sada rijetkih kapi po lišću. tanki i jaki kolac. On nije nosio oružje. pa zarobljenik. Približavalo se vrijeme kiše. ali svakome pod krovom na očima. Vesala uz čamac nije bilo. ako mrdne. ali kamenje koje nisu mogli zaobići usporavalo je put. Umor ih je savladao tek kada je kiša prestala. već je slušao lupanje pojedinih. Iza njega je sjeo Lu. Jedva su prilegli. Tan mu je dodao drugi kolac. Vukao je za dvojicu. Najteže ih je još čekalo. Tan je bio tako uzbuđen. Stalno je pogledavao unazad. Negdje na pola puta i zatvorenika su upregnuli u tegalj. S njim je stao na pramac čamca. dok su se ostali ukrcavali otrčao i nešto dalje nožem odsjekao dugi. Predvečer su izašli iz šume i napravili na brzinu skloništa za predstojeću kišu i skloništa za mali logor. Šan se nadao da će za sat vremena biti prijeko. Taj bi bolno zaječao i odskočio žurnim koracima. Šanov brat i na krmi Šan. padao i usporavao hodanje. Šan mu se zaprijetio. već samo ušiljenu motku kojom je katkada “požurivao” zarobljenika u stražnjicu. Zadnji je čuvao stražu. Izbjegavali su penjanje po malim brdašcima. Inače glatko i klisko dno. nakon sata hoda skrenuli su s puta pa počeli tražiti skrivnei čamac. Nije se bunio. da nadvladaju tu vodenu prepreku. Odavde će dalje čamcem kroz kratku močvaru. Put ih je vodio preko goleti. jer se zarobljenik stalno petljao u puzavce. Šan je samo približno znao gdje bi mogao biti. Trebali su suhim i kamenitim terenom vući čamac. Tan i mali Lu su čamac ugurali u blatnjavo priobalje i na dno položili dodanu im robu. Nisu mogli spavati. Po trojica su vukli čamac tako da je uz zarobljenika uvijek ostao jedan. teren je bio kao neka mala pustara sa slabom vegetacijom. Nakon jela polijegali su. Bili su već blizu kraja. pa je Tan. već se osula kiša. Šan ih je radije vodio okolo. Tri su sata trebali. toliko je tuklo po granju iznad njih. Zarobljenika nisu stigli ni odvezati. kada su začuli zujanje motora s lijeve strane. Svima je prijao taj topli napitak. pa je na maloj vatrici skuhao čaj. da će mu pucati u 136 . Što je bilo još gore. već samo kolac. Šan je brzo naredio da granjem kamufliraju čamac i da se sklone u razno grmlje. dogovorivši se tko će i koliko stražariti.zarobljenika.

gotovi su! Šuma tako blizu! Sigurnost tamo. Došla su dva helikoptera. pa se moraju skloniti nekoliko stotina metara u stranu izvan smjera kretanja. Vukli su svi kao pomahnitali. Šan mu je doviknuo. Čamac im još treba za zuadnji dio puta. nijedna jedinica se nije nalazila u toj blizini. zarobljenika zavezao za drvo. Šanu je laknulo! Odmah je naredio da požure do drveća. Tiho su iščekivali dolazeće zvukove. napravili su mali zaokret i krenuli prema šumi. a mogao je pričekati mrak. da su na jugu poslali u taj bezazleni dio 137 . Ako to otkiruju. Jedino ako se. Šan nije znao što bi oni tamo mogli pronaći. Mali Lu se zavukao sa Tanom u drugo grmlje. Šan je već predbacivao sebi. jer je bio još dan. što je toliko riskirao. Eventualne bombe nisu ih mogle zahvatiti. a brat ga dopunio. Istrošili su zadnje atome snage. a čamac postavio u okomiti položaj.trbuh. da to ne čini jer moraju biti na većem odstojanju. Izvršavali su još nekoliko napada i odletjeli nešto južnije. Brzo je skočio sa svog mjesta. Svi su se sakrili po drveću i među granje. Ako padne bomba. a oni u grmlju nezaštićeni. nešto lijevo od njihvog predviđenog ulaska u zaklon šume. Šanu je bilo lakše. Skoro su bili iznad njih. tako blizu. Zarobljenik se sav šćućurio u grmlju. Koliko je bio upoznat.Tješio se da je sve ipak dobro prošlo. Bacali su i lake bombe. lakše bi vukli i brže stigli pid krošnje drveća. a Šanov brat se smjestio na malom odstojanju. Iz tih ga je razmišljanja trglo ponovno zujanje helikoptera. Sve su bile nešto južnije. Sada se Šan sjetio izdajničkog traga vučenog čamca. a radosni jer su izbjegli velikoj opasnosti. pa jej čamac odlično klizio. Sm se isto i sakrio podalje. i ti prokleti helikopteri bi nestali. natezao svoj konop vezan za čamac. Mogli su ih sve pobiti. Brzo su se udaljili od opasnog mjesta. Počeo je na sve vikati ako dođu. Što su bili bliže šumi. a zatvoreniku su vezali i usta. Svi su od umora popadali po zemlji teško dišući. Ni sada im nije dao odmora. Mitraljirali su neki pet stotina metara od njih. Helikopteri bi se mogli vratiti. saznavši za opći napad. mogu primjetiti trag vuče. Opet su zapeli. Što učiniti? Kako se dočepati ipak sugurnije šume. Tamo su mitraljirali rub šume. povukla ovamo. tako da su skoro trčeći usli među drveće. imaju veće šanse da netko preživi. na par sto metara! Noć još daleko. a tako daleko. U šumi je bilo vlažno tlo. Tamo su izvodili skoro isti napad na rubove šume. bliže prvom drveću. Napadali su mjesta. Postojala je i druga mogućnost. da će biti u blizini i na najmanji sumnjivi pokret motkom ga probosti. Tjerao ih je. Da bar padne kiša.

a u slučaju opasnosti. Čak ih je jedan i zahvatio vrtlogom vjetra u niskom letu. Brinuo ga je trag.šume po jedan lokator. valjda da su im neprijatelji tu pobjegli. Nešto se događalo. Ša je znao da pogodak tih sve trga i nema pomoći. Vjerojatno su primijetili trag. pa će se brzo vratiti.. Ako se spuste i iskrcaju. a u nastupajućem mraku neće se usuditi za njima. ali ako primijete. da će netko njihov ovuda proći. ali to ga se u ovom trenutku nije ticalo. Pucali su kao podivljali. Udaljili su se nekoliko stotina metara i osluškivali. nešto odmoreniji. da se što više udje od ruba šume. slete -. Sve zaključke izvodio je prema dolazećim zvukovima. čuli su se rafali. Po čemu li sad pucaju? Imali su sreće što su odjetjeli u krivom smjeru. a i noć se već približavala. bježeći tako. preko ravnice. misleći. Valjda su se napadnuti već odavno sklonili s opasnog mjesta. Najdenom su zamuknule detonacije u snop vezanih ručnih bombi i mitraljeza. Nije trebalo dalje bježati. Prvom se pridružio i drugi i odjednom su svom brzinom krenuli u obratnomsmjeru. pa onda za njima. ostaviti čamac. Zapeli su snažno. tamo prijeko. Skočio je s drveta i sve su sada. Dan je bio na izdisaju. sve u nekom imaginarnom smjeru i nedaleko od njih. Dotle će oni dobrano odmaći. pa sada tuku po tome. iako uzbuđeni. Iz svog skloništa nije mogao vidjeti što se događa. gdje se najmanje nadaju. aa i od smjera potrebnog kretanja. dobro će ih čuti kada se iskrcaju. zaključio je Šan. dakle. Šan je zano da se ne smiju više igrati sa sudbinom. I odmor im 138 . Ako čuju zvukove pristajanja helikoptera. gdje su oni upravo dobježali u šumu. a mjesta na rubu šume imaju dosta. Šan je mislio: ako i dođu. Ovako će se brže i dalje stići. Bili su tih iznad njih i krošnji. imali su znatnu prednost. Iz jedne glupe opasnosti ušli su u drugu. iako pronađu trag.Šan je bio veoma zabrinut. Samo su na rijeku javili za njihov dolazak . mogli bi ih po tragu pronaći. Sada ih je vijio. Ljudski glas iz tog smjera nisu čuli. Treba brzo pobjeći s tog mjesta.Na povrtku će svratiti po hranu. Oni nisu mogli znati. a do tamo i natrag ima samo 6 milja. Čuo je lamatanja helikopterskih propelera. Naročito su opasno zujali odbijeni metci. U daljini. pa u svim smjerovima. pronaći pravi atrag. Čuli su zujanje metaka i udaranje u drveće i granje. Zvuk helikoptera na mjestu i to tamo. primijetili su trag čamca i krenuli tim smjerom. Jedan je helikopter stao u mjestu.Manje će se morati vraćati do čamca. Što je to za helikoptere? Par minuta! Imali su. samo par minuta prednosti. Oni će shvatiti da su se prevarili.. Letjeli su u ravnoj liniji njihovog traga. Sakrili su čamac i dalje bježali bez njega. bježat će dalje. počeli opet vući čamac po zaraslom putu. moraju u šumu. Znači.

pa sve do rijeke. Često su se nogle plele u nevidljivew prepreke. Ispod krošnji bio je već mrak kada su ponovno krenuli određenim smjerom prema potoku u dubini šume. Potjerala ih je bliska noć. a tu su i napori. a ne moći se popeti na nju. ali se nije prelila. Biti uz obalu. namjerno tako i bez zaveslaja. kako bi mogli osluškivati okolinu i poduzeti mjere bježanja na obalu. Šan je neko vrijeme razmišljao . Dobro su čuli zvukove udaljavanja. Oprezno su promatrali oba smjera rijeke i.treba. Uzeli su hranu i osluškivali udaljeno lamatanje helikoptera. Šan je 139 . a sve to im je oduzimalo snagu. stao na svoje mjesto. Sada nisu imali nikavih poteškoća. Ne. dok još sunce nije ni dobro pripeklo. Večeras trebaju prijeći ovu šumu i to ne bap daleko. sve do potoka u koji će spustiti čamac. Sav taj put će u povratku prevaliti za jedan puni dan. Potok je bio dubok i velike širine. Bojao se takve klopke. Pospremili su preostalu hranu u torbe i krenuli natrag. Držeći se sasvim obale plovili su polako nizvodno. Ipak je odlučno dao znak. da li mu se to isplati? Isplati li mu se izlagati opasnoti ne sebe. Nisu se vraćali. poznatim terenima. pa su napredovali veoma brzo. Oko ponoći tog napornog tegljenja i saplitanja dovukli su se do potoka i u nj spustili čamac. već se Šan pridržavao grmlja. Probudili su se potpuno mokri. sporo instinktivno napipavali puteljak. Nepotrebni napori! To je naglasio. jer kiša je ovaj put padala rano ujutro. Pregledali su vezove zarobljenika i legli na kratki počinatk. U rijeku su ušli brzo. već i ove oko njega. Nije bilo teško. Odmah su se ukrcali i krenuli nizvodno. Tan je na prednjem dijelu upravljao smjerom i katkada uklanjao kakvu prepreku. ali je njen tok bio neobično brži. Što li će tamo s njim učinit? Kraj mjesta s višom obalom plovili su brže. Šan je samo promatrao. jer tamo ionako ne bi mogli bježati na obalu. Sjetio se sada riječi svog komandanta. energično i bez problema. padali su i posrtali. kako je to što su činili bilo također opasno. Dugo jeosluškivao. Šan je bio zadovoljniji. Nisu odmah izbili na rijeku. Iz sna su ih probudile krupne kapi koje su padale iz gornjih slojeva lišća i krošnji. bili su na rijeci Kvi. promatrao u vlažno jutro. i kraju tog opasnog pothvata. i bez riječi. što su dalje plovili. a Tan zagazio u potok. za njega nema nepotrebnih napora ukoliko se radi o osveti. sve bliže selu Hau. Nije znao da bi i tu riskirao. Sada je zarobljeniku sinulo kuda ga vode. ali noć je činila svoje. pa su napredovali sporo. toliko još nije bilo vode. Čamac je lako klizio. prije nego se vratio. Za dva sata. Zbog vječitih kiša rijeka Kvi je nešto dignuta.

Mali se sjeća i dobivenih udaraca. Znao je. Ništa se od tog dana nije promijenilo. Sada može samo očekivati smrt. hoće ga tu mjčiti. Ponosno je potapšao u torbu. da to neće biti laka smrt! Čim su se iskrcali. jer postoji ipak mogućnost. zato je i tako divljački probadao svakoga. Tan je odvukao čamac u potok i tamo ga kamuflirao. Ostali su načulu sa Šanom krenuli puteljkom prema bivšem selu Hau. Samo kakvu smrt? Došli su do razrušenog sela.Postoji stara izreka kako se zločinac uvijek vraća na mjesto zločina . Svih detalja. dugog niskog humka kojega je kiša stukla skoro do razine okoline. Tražio je uliv potoka u rijeku. da je netko preživio. Toga se bojao već tada. i baš tamo. Iz čamca je nisu mogli vidjeti. Tan je usporio napredovanje čamca. Nije mogao nijekati nešto. Progonila ga je naizvjesnost. a ovaj je bljedoćom lica potvrđivao svoj strah. Šan je na brzinu pregledao okolinu.obratio se zarobljeniku. Šan ga je cinično promatrao i naslađivao se: . gdje su njega zarobili. Kako je samo stigao tamo. Zato je i napisao ona pisma. S lijeve strane su već primjećivali toliko im poznatu ravnicu s trstikom. Jedino su četri kolca označavala granice tog velikog groba. tik uz izbačeni poluotočić. Još nije znao kako će umrijeti. Po njegovom ga nisu smjeli uzeti sa sobom. ali mali! Taj je nasamario mnoge. Htio je biti siguran u smrt. Direktno optuživanje lako bi branio. Splet nesretnih po njega kobnih okolnosti. kolcem ga pridržavajući. pokušao kasnije pobjeći. tu je bila greška i u odluci da s još trojicom nosi lokatore. a da ovi sve znaju. a u daljini se naslućivala tamna džungla. što je bilo tako očito. Tu je poginuo Jamu. gdje su imali stražarsko mjesto. Stalno je mislio što su tu radili. Pristali su u malom zaljevu. i zločincima je htio dati od znanja koliko zna. da nema svjedoka. Nagorjele i razbacane motke koje su nekad bile osnov koliba još su uvijek bile tu. osim humka. 140 . Jednoruki je bio nepouzdan i lako bi se obranio i uštedio na vremenu. U sredini je jedva hodao Yu Ling. Dobro im je govorio da ga ne šalju onamo.međutim inzistirao na svom planu. a očiju uprtih u obalu. Sav se tresao od te pomisli. Zatvorenik je prestrašeno gledao u grmlje. kao “zaljev”! Uskoro je čamac usmjerio prema obali.

Lu je bio bolje sreće. Znači. Sjedeći tako na razbacanom kamenju zalogaji su im ostali u ustima. Pogledao je zuločinca u oči. Nije ga bilo! Sigurno je bila obrok nekoj životinji. Nije i nije išlo!Tan je pošao po Šana. široko otvorenih očiju. Nije znao što. tamo će sigurno biti sretnije ruke. a za njega žicom vezan Ling i to licem okrenut prema humku. pođite do džungle. gledao u humku pod svojim nogama. Vračajući se zagazili su u potok. kako je bio vezan njegov otac.Sad se prvo najedite. što će slijediti. Oči su im stalno bježale prema humku. Ostavili su kolac i svaki svojim puteljkom krenuli prema rijeci. ne bi li ugledali neku kornjaču. Sjetio se samo. poslije nećemo imati vremena.Tan i Lu. Zamke su smislili uz put: vrpca s kojom su imali vezane hlače. Nije jznao sve detalje koje je Šan smislio. što prije to bolje! - 141 . Spremili su hranu u rančeve. to je Šan smislio! Vezali su ga upravo onako.Dođi. Uz humak je već bio zaboden kolac. striče. a Lu ga začuđeno pogledao. ali je naslućivao da je s tim u vezi. Bio je radozano. pokušajte je negdje uloviti. ne bi li ugledao odbačeni ostatak ruke.Dobro. ali je bila kornjača. Koliko puta su tako zakvačili kornjačinu nogu.Tan. Produžili su prema prvom grmlju i uskoro pronašli odgovarajući kolac. Mali Lu mu je sve ispričao o zadnjim očevim trenucima. izbivši na čistinu sjetno pogleda prema humku. da to obavimo.pokazao je rukom iznad glave . Kod jednog mjesta Tan je sav uzdrhtan stao. Nije bila baš velika. Nisu je našli. .Tu je stric izgubio ruku . Dječaci su otrčali još uvijek vidljivim putom prema tamnoj pozadini. . da je Šan prije polaska dugo nešto pisao na neke papire. Ne možemo jesti! . Trebaju na rijeku. a onda po svojim stričevima. Za pola sata viknu je da je ima. Taj ej izbezumljen od straha. Odsjekli su i očistili ga od grmlju. Znao je Tan. Iz rančeva u uzeli hrtanu.zborio je Šan i dodao Tanu mačetu. . trebamo kolac ovakve dužine .a trebamo i jednu kornjaču. Obojica su se vratili do ostalih. .ogledavao se sa strahom. ali jesti nisu mogli. zamka i mali štapić. kada je morao promatrati zbivanja u selu. Ja ću dotle držati stražu na obali. .

pa u Šana svjestan. Špijunsku i zločinačku djelatnost unošenja lokatora u naša Sela i vojne logore 6.Ima li optuženi neku primjedbu? Ima li nešto za izjaviti? Ima li neku želju. Narodni i Vojni sud NDR Vijetnama Tu je Šan završio svoj govor i pogledao optuženika: . Aktivno je djelovao u masakru nevinog stanovništva ovog sela. Preživjeli si uzimaju i to pravo. a Šan je iz svoje torbe uzeo list papira i svečanim glasom počeo čitati: . da su mu to posljednji trenutci života. On je optužen za : 1. da o činjenicama masakra do pojedinosti obavijeste javnost i neprijateljske vođe. Ostala nedokazana djelovanja protiv svog naroda Sve točke od 1. Optuženi Yu Ling uhvaćen je u neprijateljskoj akciji tj. zadnju želju? Optuženi je pognuo glavu. Silovanje nanših žena 4. Zločinačko iživljavanje tijekom masakra 5.Čitam tužbu i osudu narodnog i vojnog suda povodom zločinačkih djela izvršenih u ovom selu. Zbog svih tih nedjela Vojni i narodni sud osuđuje ga na smrt. do 5. Dugačkim uvlačenjem dima cigarete gledao je i nadalje u humku. Samo još uvijek nije znao kako će umrijeti. Suđenje i smrtna kazna izvršeni u uništenom selu Hau Dana. Dokazane su i prema njima je vidljiv njegog izdajnički čin iz niskih pobuda protiv svog naroda. Šan mu je iz ustiju izvukao nepopušenu cigaretu.. Način kazne prepušten je preživjelima iz sela Hau. okrenuo se bratu.. Ovaj se žrtvi primicao sa 142 . Izdaju i pomoć neprijatelju 2.Svi su stali uz humak nasuprot Yu Lingu. Šan je zapalio i umetnuo optuženom u usnice. Mučko ubojstvo našeg borca Jamu 3.

tog jednorukog čovjeka koji mu se polagano. odbacili privezani kamen i gledali njegovo sporo odmicanje. Umetao je nove filmove u kamere. PORUKA Motor laganog izviđačkog aviona se zagrijavao. Mirno su plovili plavim nebom. Polako se digao sa staze. napravili su veliki krug i usmjerili se prema sjeveroistoku. pilot se namještao na svom sjedalu. a na vrh kolca pričvrstili svoju zastavu. Nju je omotao u povošćeno platno. Lijevom je rukom rukovodio nekom ručicom koju je često okretao na sve strane. Leteći iznad grada hvatao je potrebnu visinu za izviđanje. pa se priključio na prednji dio na kopilotsku sjedalicu. tako je pilot dizao i letjelicu na sigurne visine. kao da u tome uživa. a izviđač kraj njega nešto pozadi uključivao je dugmad za hvatanje radiosignala. Isprobavao je i radiogoniometar. a Šan je kraj usmrćenog stavio aktiviran lokator i torbu sa dva papira. približavao.zašiljenom motkom. čas u okolicu terena nad kojim su letjeli. Svi su pristutni mirno promatrali umirućeg. nagnut nad svoje dvije kamere. Taj je uz 143 . Radiotehničar oči nije odvajao od instrumenata i svojih dugmadi. neka ga poštede takve smrti. jecati. Sada je zarobljenik počeo moliti. Snimatelj je svoj zadatak izvršio. Motori su jače zabrujali i avioj je počeo rulati stazom. gledajući čas instrumente. Za par minuta preletio je rijeku i usmjerio se iznad zelenog predjela. Nakon nekog vremena. Nitko nije ispalio ni metak prema njima. pa hropac i neki neartikulirani glas. Kako se dizao teret. kojega je sa svog mjesta mogao upravljati. Snimatelj je snimao teren ispod sebe kroz dvije rupe. Čamac su odgurnuli od obale. Radist još uvijek nije ništa primjetio. Začuo se jauk. zajedno s kolcem prenjeli su ga u čamac. Za kolac zabodenom u tijelo vezali su ulovlejnu kornjaču. napravio desni zaokret i poletio prema sjeverozapadu. Oni će ga sigurno “čuti” ili vidjeti. kroz koje je gurnuo svoje teleobjektive. visoko na brdima. Razrogačenih očiju gledao je u oštar šiljak kolca i čovjeka. Tiho i ujednačeno radili su i motori. na drugoj su špagi vezali maleni kamen koji će usporiti kretanje niz rijeku. kada je prestao davati znakove života. Za kraj čamca. Uši su mu bile zaklopljene velikim slušalicama. Iz svog džepića izvukao je pljosku. makar su bili u dosegu dometa specijalnih mitraljeza. te je dodao pilotu. Pilot je vodio svoj avion već poznatim nebeskim stazama. Gore. Snimatelj je također već bio na svom mjestu u sredini trupa aviona.

baza! Ovdje ptica 303. I snimanje s aviona davalo je sve bolje rezultate.ponovno je uzviknuo radist. pa su neprijatelja tako uzdrmale. Uskoro je pilot opet skrenuo nešto udesno prema jugu te su nastavili letjeti iznad rijeke. jer bi neprijatelj brzo zaključio da nešto ne valja.Drži taj pravac! Tu je točno ispod nas sprijeda .Ne vidim nikoga da upravlja čamcem. ali sve nisu smjeli koristiti.Ima nešto ispred nas! . jer taj zaljubljenik u svoje aparate nije uživao u piću. .Halo. Treba ista mjesta samo snimiti po danu i zna se smjer kretanja ili pak neki stacionar jedinica ili grupa. Onda nastupa avijacija i artiljerija. baza! Halo. . koje je posebna služba uspjela dešifrirati.uzviknuo je radist. pa se nalaze sakriveni u trstici.Dobro čujemo! Slušamo! .Dvadesetak ljudi je danonoćno radilo na dešifriranju. Zadnje vrijeme sve više su hvatali radiosignale. Obavijesti ih! Daj točnu poziciju! . . te dodao .čulo se iz slušalice koje su sada sva trojica imaola na ušima. to je njihov zadatak. Prodrli su u njihov šifrirani sistem. Uskoro je ugledao blizu obale ploveći objekt. neka to oni žabari iz baze utvrde. u čamcu ima nešto.Jači signal . Ti napadi su dali u zadnje vrijeme odlične rezultate.smiješak otpio dva dobra gutljaja i vratio ponuđeno piće. Pogotovo ono noćno! Ova tehnika je nevjerojatna. . da veoma teško popunjava nestale. . 144 . Čujete li me? .uzviknuo je radist. a sigurno je da dolazi odande .Nestalo je onih iznenadnih napada koji su toliko demoralizirali vojnike i starješine. Oni su često mijenjali šifre. Radisti nije ni ponudio. Snima sve metalne dijelove na zemlji tako jasno da razvijene slike odmah pokazuju što je što.to može biti samo lokator! Pilot je spustio avion jmalo niže i promatrao površinu vode i okolinu. Nekoliko takvih informacija koristilo im je za pstavljanje uspješnih zasjeda.Da. . A mira i mirnog sna imali su više u zadnje vrijeme. Ali u čamcu se ipak nešto nalazi. Sada je i on povukao dugi gutljaj i pljosku spremio u džep.rekao je pilot i napravio brzi zaokret.Vjerojatno su napustili čamac kada su čuli avion.

Helikopteri su već čekali s upaljenim motorima. Naslov na koverti bio je pisan nespretnom rukom i odavao poruku za njihov glavni štab. Kraj! .stigla je zapovijest. Pozicija 19-0-2 W na rijeci. svima! Tri i četri vratite se u bazu! .Izviđač sa Ptice 303 javlja bazi o primijećenom signalu na objektu na 20-0-2 W na rijeci. pa su mislili. Nisu se usudili ništa dirati. Vojnici su se jako čudili onome što su u čamcu zatekli.Baza! Baza! Govori jedan! U čamcu primijećen ranjenik i neke stvari. Čamac je odmah krenuo uzvodno. Začuđeni su gledali probodenog mrtvaca i zastavu koja je pažljivo privezana na kolac kojim je žrtva jprobodena. obična vojnička torba iz gusto pletene i grube tkanine. a vođin se helikopter vratio iznad čamca. Čim je avion dodirnuo stazu tri su helikoptera već poletjela. To je bilo podcrtano crvenom olovkom. Spustili su prednju stranicu i počeli pažljivo pregledavati dohvaćen čamac. čamac su složno uvukli na brod. . a ukrcalo se na brzinu desetak sakupljenih vojnika. kako bi mogao u pravo vrijeme izbaciti lancem vezane bombe. Objekt primijećen kao čamac.Svima! Ponavljam. Ponavljam 20-0-2 W na rijeci.Kad su utvrdili da nema opasnosti. Brzo su stigli do čamca. Usmjerio se dižući se prema bazi. . Takve su torbe nosili sjevernjaci. Gledali su ima li gdje koja pričvršćena bomba ili bilo kakav eksploziv.. Kraj poruke! Pilot je avion usmjerio prema aerodromu na drugom kraju grada. Vojnici su za svaki slučaj pripremili oružje. U bazi su zabrujali motori. Preletjeli su čamac. napušten čamac s nekakvim stvarima. Dva su letjela iznad trstike i otvorenih vrata. da se ranjenik miče. Pritom su morali prerezati sidreni konop. Potreban oprez. Pošaljite čamac. Kada su odmotali pokazala se torba. To su oni iz zraka vidjeli pokrete kornjače privezane uz mrtvaca. Pažnju je privukao paketić povoštenog platna. Kreće se niz rijeku polagano. ljudi iz čamca vjerojatno u blizini i naoružani. 145 . Nije to bio nikakav ranjenik. Tu je stao na mjestu i polagano se spuštao do određene visine. U torbi su našli lokator i zapečaćenu kuvertu. kao što su im javili.glasilo je izvješće helikoptera. ali nisu primijetili nikakvo kretanje i ništa sumnjivo.

da taj grozni. okrenuli i spuštali se nizvodno. Prisutni su nestrpljivo čekali. a naročito iz čete C činili po našim civilnim naseljima. blijedi dodavali listove drugima i šutjeli. Lice mu je odavalo srdžbu i zabrinutost. Kvina i operativnog kapetana D. a jedan vojnik sa strane je uskliknuo: . Backu Vašim odobrenjem i prema planu majora J. probodeni mrtvac uza se nosi neku za njihov štab važnu poruku. Bez riječi je papire stavio na stol i rekao: . Iz baze su tražili instrukcije za daljnji postupak. Prva cedulja davala je detaljan uvid u masakre. Polako je čitao prvi. alči su već po izražaju lica vidjeli važnost te poruke. Tim se popisom groze. Rogersa izvršena je operacija “ GAŽENJE KORNJAČE”. da su ovi spiskovi umnoženi i diplomatskim kanalim već poslani u svijet. Poslan je prije desetak dana u pozadinu s lokatorima . načine i opise pojedinih zvjerstava. koja su vaši ljudi. međutim ne možemo tolerirati zvjerstva. U tom napadu na vojne i civilne ciljeve stradalo je u kupno 68 nevinih ljudi. Nadalje se spominje. Čak i imena žrtava i na koji su način mučeni. naš izviđač. Naročito u selu Hau i Ciehu. Pukovnik ga je ljutito pogledao i pregledao sadržaj atorbe. pa drugi papir. Za pristutne je bila daleko važnije druga cedulja slijedećeg sadržaja: Štabu američke vojske Na ruke pukovniku C.izletjelo je vojniku. Odgovoreno im je neka pored baze produže sve do grada i tamo poruku uruče. Pristali su uz obalu i pozvali dežurnog oficira. ja to moram dalje proslijediti! Svi su čitali. kada su žrtve bile djeca. shvaćamo neminovne žrtve. Izvadio je kuvertu i ostalima dao znak da ga slijede. U kancelariji je pred svima otvorio kovertu. žene i nemoćni starci. Mi. Prit tome su samo spomenuli da imaju važnu poruku za glavni štab. nepridržavanje osnovnih ljudskih normi ratovanja. Zatvorili su rampu broda. 146 . da će upoznati svijet i to bez razlaike budu ili ne budu zločinci kažnjeni. Bilo je toliko očito.već su torubu zatvorili i ostavili na mjesto. kao protivnici.Čitajte! Ako je ovo istina. Svi skupljeni čudili su se sadržaju čamca.Pa to je naš Yu Ling. a on je pozvao pukovnika i još neke oficire iz štaba.

Čak su prokrijumčarene neke fotografije i nekoliko uskometražnih filmova. silovanja djevojčica i žene. samo je pukovnik ostao stajati. Svijet nije dugo mogao ostati suzdržan. kao da je 147 . svijet koji će imati svoje mišljenje o tim zločinima. Svi osuđenici. šaljemo vam. tužitelj i branioci ustali su sa svojih sjedala. Nadamo se. “Sud zasjeda” .uzviknuo je oficir. napalm-bombe te kasetne projektile. iživljavanja. oštar. nemerna sakaćenja. agencije i poneke ambasade dobile su detaljna izvješća s poharanih terena. koji ste naredili upotrebu svih sredstava i mogućnost takve likvidacije. AL SE NE MOŽE ZGAZITI! Nsu San ZLOČIN I KAZNA Vijesti su se brzo proširile svijetom. Svi su sjeli. gdje su sjedili optuženi. sadistička mučenja. koji su međunarodnom konvekcijom zabranjene.Pri tom zločinačnkom aktu bil je nazočan i spomenuti kapetan Rogers. Taj pogled bio je ozbiljan. te da će ih vojni sud pravedno kaznit. Operacija “GAŽENJE KORNJAČE” i slične ”POTRAŽI I UNIŠTI” vašim je odobrenjem rezultirala pretežno nedužnim žrtvama. Na vratima su se pojavila tri ozbiljna lica. KORNJAČA SE MOŽE GAZITI. uništavanje kemikalijama i da se sudionici i nalogodavci primjereno kazen. Presudu nad vašim izviđačem. Učinjena su i ljudski nepojmljiva zvjerstva. Za takav zločinačkiu čin krivimo vas. Novinarima je pristup bio zabranjen. očima uprtim u prvi red pred sobom. Novine. Novinske agencije počinju javljati o nečuvenim pokoljima u Vijetnamu. izdajicom svog naroda. pa je s time prešutno i odobravao načinjena djela. a o vama znamo sve: imena. da ćete ovo proslijediti dalje. Ovakve ćemo poruke razaslati u svijet. Druga cedulaj kao prilog uz imena žrtava opisuje i način rada tih zločinaca. tri visoka oficira koja je predvodio pukovnik C Braznik. Svjetska javnost počela je negodovati i glasno osuđivati te postupke i u javnim glasilima zahtijevati prestanak grozota. kada su se s lijeve strane otvorila vrata male dvorane. Tome dodajemo i kemijsko uništavanje vegetacije. činove i jedinice.

da su i mnogi drugi činili slična djela. vrhovnog zapovjednika vojske. ali i uplašen. Naš cilj nikako ne opradava upotrebljena sredstva i metode. da nije bilo svjedoka koji su preživjeli. Jedino opravdanje. a sada doživljava ova poniženja. primili smo sljedeće pismo. Sud nije prihvatio obranu. Radio je po svojoj savjesti. kruta i oštra. Rogersa su pokupili s aerodroma. Pogotovo u momentu kada smo javnim mnijenjem prisiljeni priznati poraz naše intervencije. da to svi čine naišlo je na dopunsku osudu. mudro rukovodio. To je potrajalo nekoliko sekundi. Osjećao se jadno. Neshvatljivo! Istraga je bila brza. Branioci nemoćni. Još uvijek nije shvaćao. predugo. uvjerenju. da me o detaljima istrage i osude izvijestite!” Kraj citata! Pored blijedog pukovnika Backa. ali i naređenju. I ostali optuženici osjećali su se jadno. Ponovno je važno bacio pogled na optužene i izjavio: “Iz kabineta predsjednika USA. iz njega izvadio veliku kuvertu. a mislio je da čini na najbolji način. Da su ih tamo barem sve likvidirali. U redu iza njih sjedili su optuženi vojsnici i narednik Wulter. majora Kvina sjedio je kapetan Rogers. što je skrivio? Očekivao je presudu za nešto što je činio. začuđen. Nesrtalo mu je s lica one odlučnosti iskusnog ratnika. a sada je tu sjedio snužden. Izgledali su zabrinuto. Novu je uniformu okitio sa dva nova odlikovanja. a optuženima je trajalo dugo. Nikada to neće priznati! Ta on je jedan od najboljih. Nije mogao smisliti. pa on je heroj! Hrabro se borio. Armije USA U vezi napisa i vijesti priširenih naročito po Europi i reakciji na sporne slučajeve naše vojske. kao nešto što se kosi s vojničkim moralom. Umjesto slavlja. citiram: Vojnom susu i komandi 5. Pa zar je mogue: da oni koji su ga do sada odlikovali. Dokazni postupci kao na tanjuru. Uzimam si pravo. a iz nje list papira. kada se upravo namjeravao ukrcati na avion koji bi ga odveo na odmor u SAD. ova sramota! Još nije bio svjestan svojih pogrešaka i kao takve nije ih mogao nikako prihvatiti. sada mu i sude. Braznik je zatim odvojio jedan fascikl. C. potrebno je detaljno ispitati i uzročnike tih sramotnih djela primjereno kaznit. da ga je njegova pohlepa za činom dovela ovako na optuženičku klupu. Političke posljedice takvih akcija jesu nesagledive. Istrazi nikada nije priznao učinjeno kao grešku. Da nije bilo onih pisama! Ne bi ovi njega ponižavali. 148 .svjestan svoje delikatne zadaće.

kojemu je rat prvo i jedino. temeljit. skupio je hrabrost. Tek sada su bili svjesni. Tan. Nije se mogao izvući iz svoje kože ni u rijetkim trenucima opuštenosti. Nakon nekog vremena. Zbog svojeg vidnog šepanja patio je i od kompleksa. a u sebi se zapitkivali kolika će biti? Nakon izrečenih kazni. i šuteći udaljio se izvan sela. sada već stasit mladić. Tan. Zbog svoje invalidnostijedino je bio pošteđen direktnih borbi. da sve to nije bila farsa. sjedećeg na jendom humku. osobnoj asketnoj disciplini i navikama. diktiran odozgo. Vojni izvjestitelji bili su škrti i donosili samo one vijesti koje su slučaju opravdanja odgovarala. bio je uzor mnogima. da ia zločina slijedi kazna. Ali nije se mogao riješiti neke čudne zatvorenosti. degradacije činova. na rubu šume. ŽIVOTNI PUTEVI I SUDBINE Nsu San je postao viši obavještajni oficir kod oblasne komande. brz. Nikada se nije ženio. Zbog svog iskustva i sposobnosti bio je među tijetkima koji su se bavili i ratnom strategijom. Zdušno je obavljao svoje zadatke. I sam sudski postupak. a s druge strane njegovi povremeni izljevi gnjeva i kruti odnos do podređenih. S jedne strane uzor mladima. da bude malo suzdržaniji i tolerantiniji. Njegova prijašnja dobra ćud. Gorko je plakao. Svi su ga cijenili i imali strahopoštovanje. pronašao ga je na osami. U takvim su ga se trenucima svi klonili. nečiste savjesti. pa i mnoge sporedne logističke. ali svjestni svoje krivice. sada osuđeni. Tan je time bio iznenađen. Ozbiljan tip ratnika. Jedino je prema nećakinji Li i nećaku Tanu bio nježan zatomljujući svoju srdžbu. Po svojoj skromnoj vanjštini. Bio je sav predan revoluciji i pokretu. na sebe i okolinu. pa ga neprimjetno sliedio na odstojanju. jer za to naprosto nije imao vremena. prestrašeno. da se smiri. To je znalo potrajati i par sati. sada se katkada pretvarala u izvore srdžbe i bjesnila na sve oko sebe. daleko od sela.poniženo. za opomenu drugima i da se zadovolji krittična javnost. ostali su nijemo stajati ispred svojih sjedala. Svi optuženi bili su toga svjestni. a i 149 . a sve drugo sporedno. Prema podređenima je bio krut i strog. ali mu se nisu približavali. jednom ga je u izljevu gnjeva molio. bio konzultiran i u svemu aktivan. optuženi. kao da odobrava izrečeno. prilikom rijetkih slavlja. na momente ogorčenosti na nametnuti rat. da služe za primjer. Šan ga je značajno pogledao. odbili su od njega i ono malo prijatelja koje je imao.

Znali su američki obavještajci svoj posaopa su pritvorenima stalno mijenjali mjesta. Naravno da je takva razmišljanja zadržao za sebe. sve bez riječi izvinjenja koje zbog nadolazećeg plača nije bio u stanju izgovoriti. ali pouzdane. Za njega i ostale preživjele našao je uvijek pokoju mirnu i staloženu riječ. onako usput napomenuo. da strica sve više muči zakletva.Odgoj Li i Tana sve su ga više zaokupljali.Tek kada su iz šume naišli seljaci s oruđem. Saznao o suđenju ratnog suda. već da ga taj čuva od moguće nesreće. S jedne strane nije se nadao takvoj reakciji tu. Promatrao je te propagatore rata. ali ni takvoj osudi. planiranjem. Previše je bio zaokupljen svojim zadacima. Jer. Vijesti su bile spore. Tan se nikada više nije usuđivao upozoravati. Dugo su tako sjedili. uvijek u pozadini slao je iskusnog pratioca. opterećen njome.Bio je to plač očaja. u svijetu. morao premjestiti u drugi plan. gnjeva. To je bila zakletva nad humcima mrtnih u selu Hau. koliko je mogao i umio. kriveći sebe što je izazvao taj neshvatljivi postupak čovjeka koji mu je bio uzor hrabrosti i koji se toliko trudio za sve preživjele. Tanu politika nije sjela i nakako je počeo sumnjati u komunističku ideologiju. Zbog toga je u zadnje vrijeme bio sve nervozniji. obrisao suze i prebacio ruku preko Tanovih ramena. bez riječi. proatrao “oslobođeni” narod. a i žaljenja. ali obojica svjesni situacije. kao da su nanjušili što bi im se moglo dogoditi. koja je ustvari njegovim zločincima omogućila nesmatani bijeg. Ni malog Lu nije zaboravljao. udaljavaju. Tako su se obojica bez ijedne izgovorene riječi vratili u selo. savjetovao ga. u Europi. sjeo na busen kraj njega. ali nije znao što ga još muči. Šan pak misleći stalno o svojoj zakletvi. pazio da ima sve što je trebalo za svoje školovanje. 150 . na relacije njemu nedostižne. a s druge strane privilegirane pojedince. tu tako teško stečenu slobodu.žalostan. Ne zbog potrebe. da je od revolucije i tog rata očekivao nešto što taj naroneće dobiti. potiskivao je u sebi. Tan je znao. Prvi dio pravde je zadovoljen! A drugi? Žrtve mu izmiču. Sve je to Tan postepeno shvatio. Na opasne puteve i zadatke. učio ga životu. među koje je i sam spadao. te ratovanju. Prišao mu je. već u takvim nutcima posao žalostan. Hoće je biti u stanju izvršiti? Šan je Tana čuvao od svih mogućih iskušenja. svjestan što sve Šana muči. ali i brizi za ovo dvoje djece. I sam Šan mu je jednom. Šan se brzo digao.

politički komesari. kako su nazivali mreže za spavanje. bježanja. To ga je ponekad zbunjivalo. kojimu je zadavao dosta poteškoća. Ostarit će prije negu sve to završi. Imao je premalo informacija o “vanjskom svijetu”. Kako i kada će moći realizirati svoju osobnu zakletvu? Tako je prošla skoro cijela godina. U njima je primjećivao sve više demagogije. od kojih je jedan bio francuski zarobljenik. da mora puno učiti. Pored francuskog Tan je učio i njemački jezik. da su ih većinu prebacili u SAD. povjerljivo i paeći da ih tko čuje. Kratkim posjetima kod sestre Likoja se nalazila u pozadinskoj bolnici.simpatera sjevera bilo je posvuda. Večera na niskom stoliću ostala je netaknuta. Često je Tan pitao. primijetio je isto. s predavanjima. Nakon toga su dugo pričali. te još za neke egzaznanosti. od ljudi.ali Li je učila samo francuski. Samo je Tan shvatio njegovo lutanja i očaj. Začudo. mada to nije otvoreno pokazivao. da se ovaj ludi rat okonča. Tan je Sanu ispričao iskustva koja je saznao od zarobljika. jednom se San povjerio i Tanu. Pa onda još vijest.. ali nekog čvrstog zaključka nije imao. To im jebio jedini i najvažniji zadatak. jednom se San povjerio i Tanu. predmetima bila uspješna. tek onako u razgovorima. To je Sana dotuklo. Savladao je svoje muke i potisnio ih. Svu svoju mladost i snagu dao je za rat i ideologiju. čitati i da i ona ima svoje učitelje. Tek predvečer Šan se vratio u selo i legao u svoj “amak”. kada je tu vijest pobjegao je u šumu. Počeo je komparirati razne sisteme. Za Tanovo školovanje angažirana su dva nastavnika. Sljedećih dana Šan je bioopet onaj stari staloženi ratnik. što li to stric Šan kani s njima? Jesu oni uključeni u njegovu individualnu osvetu. Naređeno im je bilo. da takva nastava nije u svim segmentima. kemiju. sakrivanja i mučenja svog naroda koji je ipak indirektno trpio sva stradanja. da svaki Tanov slobodni trenutak ispunjavaju individualnom nastavom. Naravno.. nedorečena i improvizirana. osim stalnog seljakanja. razni ideolozi sa Sjevera. jer to nisu bili stručni nastavnici za fiziku. Začudo. Taj dan. a front se nije mijenjao. od svojih. Sada je opet mislio samo na to. ili ih samo želi maknuti iz tog pakle i nesigurne 151 . pa je takva nastava manjkava. Tako su optužene učinili nedodirljivima i nedostupnima. Pomalo su ga živcirali.

toliko su svojim ovlastima bili opasni. Tada bi glasno razmišljao: . pa je odmah naredio sklanjanje ljudstva. Koliko su bili plitki u vojnim taktikama. kako bi bombe padale “uprazno”. vršio je izmjene na karti. tih divnih operativaca i vođa nudeći taktična rješenja. Koristio se i malom. Sve takve obavijesti pažljivo bi grafički detaljizirao na velikoj mapi. da bi o tome previše razmišljao. 152 . Obavijesti s juga stizale su svaki dan na njegov stol. Ukrcavanje bombi i projektila ukazivalo mu je na akciju. Njih je nazivao “ekspres komesarima”. Uvijek je iznosio i predviđene alternative. Palile su se na “rezervne “ vatre. s brojčanim utičnicama raznih boja. zapisujući podatke. To je znalo potrajajti i sat. uvijek je pazio da ne povrijedi sujetu viših oficira. analizirao.I opet su me nasamarili ! Kako na to nisam pomislio? Oprezan u svojim prijedlozima. Rješenja sa što manje žrtava suboraca. U svakom naglom pokretu ili premještaju neprijatelja našao je uzrok i posljedicu. Najteže mu je bilo s političkim komesarima. školovanim na brzinu u Kini. Svoje obavještajne “krakove” imao je i u redovima južnih vojnika. kojh značenje je znao samo on. i s te udaljenosti promatrao i analizirao. neki mogući plan udara. reducirao. U svakom takvom izlaganju naglađavao je čuvanje vojnika. već žalostan nepotrebnim žrtvama. logički zaključivao i najvažnije proslejđivao dalje na sjever. zgužvano tekom. Sve je to analirao. Štabni operativni planovi i strategije radili su uvijek u Šanovoj prisutrnosti. smotao cigaretu. u operativni štab. svakodnevne obaveze oduzimale su mu suviše vremena. uspoređivao i zaključivao. Zbog toga su ga i tako često konzultirali. strategiju s moguće što manje žrtava. bila mu je sve. dok god nije naišao na logički slijed. odstupio za dva-tri koraka. koju je objesio na stijenu svoje kolibe. Njegova izlaganja strategije o pojedinostima bila u veoma korisna. Najvažnije su mu bile šifrirane poruke s triju aerodroma. Nakon pristiglih svih vijesti. to mu nije baš uvijek uspijevalo. pa i poteškoće i njihova rješenja. On bi pretpostavljenim oficirima iznosio svoje zaključke. ali i njihovu moć i opremljenost. No. Realiziranje akcije potvrdile su da je većinom imao pravo. Pomoću nje io je jasan pregled. U takvim trenucima nije bio ljut. Ta karta.budućnosti? Međutim. savjetima ali i u izvješćima. Imao je u glavi odličan pregled i raspored neprijateljskih snaga.

očito primijećenim krizama. Ta briga je bila toliko očita. Mladići njegovih godina nosili su puške. ali i autoritativno obrazložio. Tan je shvatio da je to u vezi sa Šanovom osobnom osvetom. Dugo se nije mirio s takvom sudbinom. Rijetko je dobio operativni zadatak u vidu prijenosa pošte do nekog udaljenog sela ili položaja. ali bio je uporan i demoralizirani zarobljenici. Tu su dolazili i njegovi nastavnici. obično su nakon dva. za njega. međutim. naturenom sudbinom. išli u akcije i radovali se svakom uspjehu ali su i ginuli! Od toga ga je Šan odvraćeo. da on živi za revoluciju. provjeravao na svojoj karti. Šan mu je u takvim. koji bi bili kadri voditi zemlju.što mu je zadatak. zašto? Katkada je zbog toga bio ljut i žalostan na svoju predoređenu sudbinu. Na opasna mjesta Šan mu je uvijek dodao “čuvara-pratioca. tri saslušanja mirno odgovarali na Šanova pitanja. namijenjenom. svjesni situacije. bombe.Nikada nije slan preblizu operativnih jedinica. sestricu Li i malog Lu. Jednom mu je Šan natuknuo. Svako njegovo izvješće pratio je popratni komentar. Bio je prisiljen mnogo učiti. Sve više je te zadatke dobivao mali Lu. koji je pojedinim jedinicama služio kod planiranja akcije. Nsu Tan je poštivao svog strica i vođu. nije dozvoljavala u njegovu poslu grubost. Učenje i samo učenje! Nakon rata društvo že trebati obrazovane pojedince. Obavlja neke sporedne.Šanova naoko oštra narav. iz kojega nikada neće pucati. Tan je polako shvatio. Tako je “živim jezikom” dolazio do važnih informacija. Nije dozvoljavao grubost. nevažne zadatke. Nije mu baš uvijek. uspoređivao. pa tek onda izvješće slao dalje. učiteljem i samo pištoljem za opasačem. uspijevao. Dobijali su i imali katkada i ono. koji se pokazao kao brz i efikasan kurir. da će ga možda tamo “vani” trebati. s knjigama. što je drugima bilo uskraćeno. pa je prije toga uvijek morao skloniti papire i zemljovid prekriti pletenom trstikom. Tanova dan bio je ispunjen mnogim obvezama. Saslušavajući zarobljenike nastojao je korektinim i otvorenim razgovorima saznati sve što ga je interesiralo. Morao se brinuti o čistoći zajedničke kolibe. sudbinu koju mu je naturio Šan. a samo radi njegove sigurnosti. A on? Tu u kolibi ili pred njom. pa kakva god bila. koje bi prvo unosio u svoju izlizanu tekicu. taj lijepi način. uvijek nježno. da je njegovim štićenicima ponekad bilo neugodno. mada su neki to činili. prestrašeni. da mu pomogne. Osjećao je. Zgrozio se! Šan 153 .

Nestat će razlike između mene i onih sumanutih vojnika koje je osudio sud i sav humani svijet. Smatrao je to vojničkom čašću. zaživjela je i sada poprima čak racionalni oblik. u afektu kada čovjekovo racionalno razmišljanje postaje spontano iracionalnim. doista ću se pretvoriti u obična kriminalca. razmišljao je. instinktivnim porivima svojstvenim samo životinjama. Najviše ga je zanimalo fotografiranje. Postupno je i taj učio s većim žarom i savladavao osnove. rekao mu je da su njegovi zadaci i obrazovanje naređenje više komande i da tako mora biti. da održe zadanu riječ. ali ne i opravdati. mladi izdanci njegova naroda. dužnost! Međutim. naroda koji posjeduje odlike 154 . Osveta je čin očajnika koja se može razumjeti. samo s tog razloga. U mnoštvu vojnih informacija. zahvaljujući njegovim pismima. zakletva nad humcima svojih najbližih rođaka i suboraca. Moja osveta je osnovna. Pretvaram li se u monstruma koji ne preza ni od zločina da bi održao riječ? Učinim li to. jednoj se Šan posebno obradovao. pozitivna ljudska etika ne poznaje osvetoljubivost. Francuski jezik mu je “ležao”. Saznao je da je američki vojni sud osudio učesnike zločina. još uvijek mjesta i opravdanosti za dodatnom kaznom u obliku njegove osobne osvete. pa i njemačku vježbenicu. Nakon par dana dobio je nove knjige. Da li bi me razumjele i žrtve u ime kojih se moj životni cilj sveo na osvetu? Šan je znao da je jednostavno naći opravdanja za nemoralne stavove u ljudi sumnjiva morala. Bio je zadovoljan i vješću da je svijet. To mu je i Tan jednom spomenuo.je to primijetio. mislio je Šan. koje su redovito pristizale svakodnevno i bile osnova za razvijanje i koordiniranje akcija na Šanovu području. saznao istinu o zločinu koji ga je toliko zaokupljao. Od početka je želio da njegove motive razumiju i generacije koje dolaze. nejakima. Stupanj uspješnosti potiskivanja tih animalnih poriva u čovjeku možda je najvažnije mjerilo civiliziranosti ljudkog roda. To su trenuci nesvjesnog djelovanja koje čovjek kao necivilizirane etavizme prošlosti potiskuje id trenutka kada se osovio na svoje ekstremitete. Ima li. a s druge njegova zadana riječ. Zar nije odlika dostojanstva i čestita čovjeka. S jedne strane takva dilema. rođena u tuzi slomljena srca za najbližima. a samo takvima je bilo mjesta u njihovoj borbi. učinjena na mah. ali s njemačkim je lomio jezik.

putem posrednika. Znao je da se nakon sudske odluke vojnih oblasti žrtve tog. Sam sudski proces. Apsurd. a preživjeli podižu glas prizivajući savjest pravdoljubivog svijeta. a tako je i odgajao. kažnjavati neizravno. Odgojen je. Sve u svrhu. išta teže za časna čovjeka do život s nečistom savješću.dostojne poštovanja ostalog miroljubivog svijeta. kojim naredbodavac kažnjava izvršioca za izvršavanje ničim ograničene akcije. opet Šanova dilema. tada je potrebno manirom licemjerja tom svijetu reći da s njim dijeli mišljenje i obmanuti ga "pravednom" sudskom kaznom. samo da se udovolji javnom mnijenju. pitao se. načinom na kojem počiva njegova zamišljena. da kazna zločincima nije primjerena. Kazna je iznuđena pod pritiskom američke i svjetske javnosti. hoće li ga razumjeti svi oni pozvani da moralno sude o njegovu činu. Ali. Zar se zadovoljiti kvazipravednosti institucije dvojna morala koja provodi svoj naum svjesno nehumanim sredstvima. na dijelu kugle zemaljske. trebao je samo što brže vratiti ugled. prirodno. Ima li. za Šana farsa. Nsu Šan je znao. dostojanstvo i pravednost armiji SAD-a. koja "treba" njihovu pomoć i arbitražu. Ta kazna nije nastala spontano. A kada ta arbitraža naiđe na osudu velike većine svijeta. o kauzalnom odnosu koji svoje ishodište nalazi u zadovoljenju ljudske pravde. 155 . pa i sunarodnjaka. a ova kazna svakako nije! Sramotno je niska! Iznuđena na brzinu. demokracije koju predstavljaju. izgovorom borbe protiv komunističke ideologije. taj narod zaslužuje i etičke temelje na kojima će graditi svoju budućnost. tek formalnom odlukom. Njih je moguće primjereno kažnjavati samo njima razumljivim načinom. pa i ostalih masakara. ostavlja za sobom breme nečiste savjesti. da kazna ima svoj korektivni smisao samo ako je izravno vezana za uzrok i ako je pravedno odmjerena. kao posljedica humane reakcije američke javnosti i vojnog suda na neljudsko ponašanje dijela njihovoh vojnika. Usredotočio se na razmišljanje o zločinu i kazni. osobna osveta. Pitao se. da sa savješću beskrupuloznih nije moguće komunicirati humanim gestama. Ali. okreću u grobovima. koja pohranjuje i bodri agresivne instinkte svojih vojnika lažima o misionarskoj ulozi civilizacije. Šan je bio uvjeren. nije mogao zadovoljiti pravdu kakvu je zamišljao Šan.

Smislio je i posrednike. ipak je postigao cilj. da će to biti 156 . Usput. Od dva različita fotoaparata nije se odvajao. Dobro je primjećivao sklonosti i sakrivene talente u te djece. a najviše dragog kamenja. koji su mu do sada. financirati njihovo školovanje. jer ta ga bolest može preduhitriti. bračna stanja. zadavali toliko opterećenje. sluteći njegovo oklijevanje. sve više nalik na svog preminulog oca. Iako nedovoljna kazna. mora požuriti. Šan mu je odgovorio. mjesto stanovanja. da li je ispravno? Međutim. te lucidni san osvete. pisanje. Emotivna iskustva. I. Tako je u njemu sazrijevala odluka da odustane od osvete. koju su dobili. pa će ih poslati u svijet. misleći na seku. Najviše ga je zabrinjavalo što sam to nikako ne može realizirati. To nikako nije želio. Obavještajni rad ga nije privlačio. a i bolovi u ranjenoj nozi katkad su bili sve jači. adrese. Te bi angažirao iz japanskog krim miljea. imao je sve podatke o zločincima. Svi događaji i njihove pojedine sklonosti išli su tome u prilog. Skupljena će sredstva iskoristiti pametnije. mislio je Šan. postupno su nestali. ali zadovoljavajući. neopterećenim. a s druge. propagandnoj djelatnosti. U takvimtrenucima. I još nešto. Imao je i sredstva. upotrijebiti za put i školovanje djece o kojoj se brinuo. s mnogim nezamislivim načinima dobivanja informacija. ne potpun. izvješćivanje. s jedne strane prisiljavati što mu se ne sviđa. Šan je na njega bio ponosan. riješit će ih iz opasne zone rata. No to je bilo premalo! Nije ga htio. sve više ga je mučila neka nepoznata bolest. ilegalno i legalno sakupljenim upravo za taj svoj naum. bude li potrebno. seoskog učitelja. Osjećao se nekako slobodnim. izvršioce. već pametan mladić. to nije više vio dječak. Prvo je razmišljao o Tanu. Razgovarao je sa Tanom. morap bi ostati u zemlji. Tan bi zasigurno napredovao. Dugo ga je Tan začuđeno pomatrao. Tan je pokazivao neke sklonosti za propagandu. kada je donio takvu odluku. Iskoristit će sve svoje veze da to realizira. ali uvijek interesantan tekst. u vrećici sakrivenoj u kolibi. Time bi indirektno financirao svoju osvetu. a i na svoju simpatiju Mia Mi. Bilo je tu zlata. jasan. a i život. Išlo mu je jako dobro. isključiti mogućnost da stradaju. Mučilo ga to pitanje.Kao iskusan obavještajac. izložio mu svoje planove i pitao bi li otputovao u Njemačku i tamo nadopunio svoje znanje fotografije i reprodukcijske fotografije. Svijet je ipak njegovom zaslugom saznao djelić istine. jegove je odabrane slike pratio kratak. mada je posjedovao potencijal logičnih zaključaka. fotografiranje. pa čak i zatvore u kojima služe kazne. ali ostalo je opet pitanje sklanjanja iz tog pakla. U toj.

ali mora biti strpljiv. zarobljeniku iz Francuske već je nabacio neke planove. U nekoliko dvo do trodnevnih posjeta sestri Li. koji su inače vladali između njih dvoje. na prvi pogled. da bi preuzeo tvornicu. Primijetio je Šan. Sin Jean. kasnije. Tan ga godinama nije vidio. Jedini spas bila bi humana razmjena. Naglasio je. on će ih morati napustiti. jer je on iako potreban kao stručnjak. da Jean sada radi za njih i da je njegov laboratorijski rad cijenjen i korektan. Sami će odlučiti. ipak zarobljenik. upitao Šana što o tome misli. što nije bio njihov rat. "latentna kazna". za koju Tan tada nije mogao znati. da se tako ozbiljno i skoro tmurno lice razvuče u zadovoljan osmijeh. Na licu mjesta ispravljao je izgovor. obrazovan i dobar dečko. uvijek mu je pratitielj bio učitelj. njihovi. ako uspije prvi dio plana. Prvi put mu ga je Li stidljivo predstavila. Napomenuo je. ali nažalost. Pri tome se nekako lukavo nasmiješio. kojeg su školovali. Od njih je zahtijevao da komuniciraju na francuskom. da takve mlade znanstvenike zemlja treba. Tim načinom. Tada su i onako govorili francuski. odgovorio mu je da je Jean inteligentan. Isto takvo mu je i vladanje i da ga ne smije gledati kao neprijateljskog zapovjednika. u tom trenutku nije znao. koji bi onda mogao pomoći i svojoj simpatiji Li. nije mogao planirati. Učo bi se udaljio samo kada bi njima pristupio zarobljenik. Da je kao i mnogi drugi mladi Francuzi uvučen u nešto. i Tanu je bio od samog početka simpatičan. čak i radosnim susretima. kako su to oni zvali. tputovao je pred sam kraj. Bilo je u tom smijehu neke prikrivenosti. radio je u poluotvorenom laboratoriju sa Miom kao suradnicom. ali ipak se 157 . za Tana i za Li. tajne. te iskrice ljubavi. francuz Jean. odavno. Nije se smio javljati kući ili. Što će s malim Lu. proglašen mrtvim.Njemačka ili Francuska. jednostavnih riječi. pa će o tome kasnije. Njihovi preparati bili su daleko poznati i cijenjeni. Bio je vedra duha. kratki susreti bili su sputani onim ljudskim. Neće ga oni gore tako lako pustiti. velika je pomoć Mia Mi u savladavanju laboratorijskih proučavanja na bazi kemije. A ona zna potrajati i par godina. Bračni par Groller imali su malu farmaceutsku tvornicu na periferiji Pariza. otvoren i. Kada je Tan. Tu je Šan vidio mogućnost pomoći tom simpatičnom stručnjaku. Jeanu. dao na znanje da simpatizira Li. bio je prisiljen poći u Vijetnam. Osim toga.

Mama Groller je stalno plakala. Potražili su veterane koji su bili sudionici tragičnog događaja. pažljivo. kada je granata direktno pogodila transportni čamac. s nevjericom. Tri su godine živjeli sa svojom nesrećom i žalošću. I službena vijest poklapala se u potpunosti s njihovim izjavama. jer su mu drhtale ruke. te ga raznijela u komadiće. Tu se ništa više nije moglo! Roditelji su stalno imali pred očima zadnju sliku nasmijanog sina u elegantnoj uniformi. da su detaljno ispitali sve činjenice koje su im dostupne. da su i ekshumacije "NN" grobova. I Crvenog križa i raznih ambasada. Na sve su moguće načine pokušavali saznati barem za tijelo svoga sina. A sada. koju su držali iznad kamina u dnevnom boravku. da im je sin nestao u jednoj noćnoj akciji prebacivanja ranjenika preko rijeke. i sada je g. poslije tri duge godine. Već su bili nagovještaji povlačenja trupa kada su ga tamo odredili za sanitet. Mnogo je mladića stradalo. pa su vrlo male šanse. 158 . Tako su iscrpili sve mogućnosti. da će barem ostatke svoga sina jedinca dostojno pokopati u obiteljsku grobnicu. ali da se to dogodilo na operativnom području francuskih jedinica. Od Međunarodnog crvenog križa dobili su odgovor. da im je Jean živ. momentalno nemoguće. pa ushićenjem nekoliko puta pročitali. I oni koji nisu poginuli na mjestu. Prije tri godine snašlo ih je zlo. Odasvuda su tražili pomoć. Noću nisu spavali ni minute. da će posmrtne ostatke ikada moći dobiti. Groččer vozio sporo. Bili su krajnje uzbuđeni. ratni zarobljenici. Preživjela petorka dala je iscrpno izvješće.tamo još ratovalo. kojeg je adresa bila priložena. da u tim okolnostima nitko više nije mogao preživjeti. Udarac kakvom se nisu nadali. Tek nakon šest mjeseci dobili su iscrpan odgovor. koje su zastupale u razmjenama. Pismo su. Vijest su donijeli povratnici. s vrlo malo nade. Sadržajno kratka vijest bila je popraćena iskazom svjedoka. koji su putem međunarodne organizacije vraćeni kući. Dobili su vijest. a sutradan se odvezli u stotinjak kilometara udaljeni grad. podgrijala im je nadu nevjerojatna vijest. da im je žao što im je međusobni rat odnio sina. utopili su se u rijeci. Da to nije nikakva šala. Njihov Jean bio je na zadnjem dijelu. Vjerojatno je bio na mjestu mrtav. vidjeli su po potpisu visokog vojnog službenika koji je vjerojatno bio zadužen za takve slučajeve. gdje je granata baš i pala. kada su se već pomirili s tragičnom sudbinom. kojih je na ratnom prostoru bilo bezbroj. Odmah su se telefonom javili mladiću.

Mladić Leone odlučno im je potvrdio. ali i za njihove kod kuće. d aje pismo cenzurirano. mučnih. Za mjesec dana. nježno! Obavještava ih da je dobro i da se puno priča o povratku. zaduženje. ali skoro sve oko tri godine. ali njegovo. Druga faza bila je više psihička popraćena izolacijom. čin. vojna postrojba. javiti se. prekrivene smeđom bojom. po "vremenskom odsluženju" biti pušteni po grupama. odnosno nečitke. ali da sve ide jako sporo i da pošta dugo putuje. Tata Groller. Morali su nekako iskazati svoju radost. Tako su ih "mučili" nekogamanje. Pismo je bilo pisano prije dva mjeseca. ta sve one Francuze koji nemaju "tamne mrlje rata" nakon trogodišnje kazne po grupama omogućuju povratak u Francusku. ispucati svoju iznenadnu sreću. Obavijestili su ih i o tome. ambasada. Čitali su nekoliko puta. pa onda svoju radost podijelili sa svojim susjedima i prijateljima. dopustit će mu da im se javi. U to vrijeme Jean još nije znao. da posebne humanitarne organizacije rade na njegovom povratku. Na prvi pogled vidjelo se. Ta kazna neizvjesnosti bila je najteža. jer su neke rečenice bile izbrisane. U tom razdoblju svi su zarobljenici prolazili kroz dvije faze. nekoga više. Napomenuo je da svi. kako se mnogo trude. je li vijest istinita. Informacije o zarobljenicima sa sjevera stizale su na kapaljku. da mogu barem nekom roditelju javiti tako radosnu vijest. da radi u nekekvom laboratoriju i da ga je vidio prije tri mjeseca. sudjelovanje u vojnim operacijama i slično. Zapisali su ime kraja gdje je viđen. kaznom rada i saznanjem da se ne smiju i ne mogu nikome javljati. navodno. Kratko. da ih tamo ima dosta i svi će. od njihovog Jeana. mora proćiteško razdoblje "latentne šutnje" kako su to nazivali. Opet su roditelji pisali pisma putem posredničkih udruga. pa i Jean. Prva je bila puna ispitivanja. On sam poslat će adresu. punih neizvjesnosti. jedva je vozio. da je Jean sada već "slobodnjak" i da su se prilike toliko promijenile da će im se sigurno moći i sam javiti. dobili su odgovor. od uzbuđenja. Kaže.malo od sreće. Na kraju su im izrazili sreću. ali i nade. pa moraju imati mnogo strpljenja. Crvenog križa. malo od brige. ali ne suviše grubih: identitet. Rekao je. Neizmjerna radost uselila se u obitelj. teška za njih. dugih. Jean je živ. jasno. katkada i neugodnih. Neka samo budu 159 . da je Jean živ i izliječen.

da im se jave o njihovim sinovima. Kasnije je saznao. ribar. neka se pridržava. treba zahvaliti što je ostao živ. pri svijesti. Tako je ostao visjeti. Nosili su ga nekoliko sati i nosači i on skoro stradali od mitraljiranja francuskog helikoptera. Nakon mjesec dana dobili su drugo. a što nije mogao. zvao je u pomoć i primijetio da ne čuje svoj glas. dobro su ga pregledali i brinuli o njemu. Na momente. Odnijelo mu je dobar dio mišića. Nakon nekoliko 160 . Tako ga je "šlepao" do zaljeva i pozvao neke ljude. Nadalje. U onom direktnom pogotku granate bio je djelomično zaštićen pregradom na čamcu. Bila je to velika rana koja. hoće li njihovo pismo stići. na obalu. konopcem učvrstio oko pojasa i tako viseći na kraju čamca. Dobili su i njegovu adresu. već ga je samo podigao na rub. objašnjava sve što se s njim događalo u proteklom razdoblju. neka i druge majke saznaju za svoje sinove. javlja par imena i adresa. i djelomičnoj gluhoći. O svojim ranama. Nije ga uspio uvući u čamac. Povremeno je padao u nesvijest. dugačko i opširno pismo. da mu je samo govorio. Izgubio je mnogo krvi. doplivao je do obale i prihvatio se za neku granu. to će odmah sutra učiniti. s njega je poskidao svu vojnu opremu. jednostavno je nekom mačetom odrezao i bacio u rijeku. kako mu želi pomoći. Najteža je bila na nozi. pokretnoj bolnici. Kada ga je dizao. Zajdno s njom je odbačen u vodu i iako teško ranjen djelićem granate u nogu. sada već zacijeljenim. te ga na primitivnim nosilima donijeli do drugog sela u poljsku bolnicu. Da. pronašao ga je neki ribar koji je naišao malim čamcem. koje su mu dozvolili. ranu očistili i zašili. nije zahvaćala kost. pa u nekoj maloj kolibi previli rane. ali želja za životom nije mu dopustila da ispusti granu. nosačima. Noga i čitavo tijelo boljeli su ga i praktički nije ni znao koliko i gdje je ranjen. hrane i vode. ali se boji. U poljskoj. u sam osvit zore. Nakon par dana upravo ga je taj liječnik operirao. u džungli. Uglavnom. nije ništa pisao. Starom ribaru i tim hrabrim momcima. da mu je dobro i da će ponovo pisati. na sreću. i neka i drugi podijele sličnu radost. već samo okolne mišiće bez kojih je ostao. Naročitu špažnju posvećivao mu je mladi kineski liječnik. Dali su mu morfij. Oni su ga pažljivo izvukli iz vode.strpljivi. Iz nožnog mišića izvadili su mu komadić metala. veslao nizvodno. Taj mu je starac. i sav izubijan od samog udara. koja je dijelila kormilara odvojnika. Rana na nozi sve ga je više boljela. jer mu je nedostajalo snage da se izvuče ne obalu. do pojasa u vodi. stalno nešto govorio ali ga Jean nije ništa razumio. Na kraju ih moli neka se ne brinu. Rano ujutro.

Svakome su strogo provjeravali ratnu prošlost. Njemu nisu našli nipta "crno" pa je poslan u radni logor. Svi kontakti i zahtjevi ići će preko medicinske komande. molili su ga. Oni su mu i isposlovali pravu slobodu. Odmah nakon dolaska su ga ponovo operirali. Primijetio je da i oni cijene i poštuju njegovo znanje. pa ga savjetovali kako da se ponaša. naporna. Sutradan su ga prebacili u drugu bolnicu. na kojeg je bio prisiljen. ali zakratko. Nije imalo smisla išta tajitio. i naravno provjere njegovog farmaceutskog i kemijskog znanja. Bilo je tu mnogo zarobljenika koji su prošli slične torture. stvarno. Nakon jednog razgovora. Nakon mjesec dana već je bio na nogama. dakako potpomognuta tim skromnim liječnicima. a da se nije smio ni mogao ikome javiti. bolje opremljena i uvjeti za liječenje bili su daleko bolji. Iako dogovoren za zamjenu. Ta ga je mučila nekoliko mjeseci. stvarao sve više stvarnih prijatelja. neke sitne privilegije. Još par dana trpio je jake bolove. Prvi mu je zadatak bio analiza dobivenih lijekova i da li se u tim uvjetima mogu proizvesti. koji je korektno obavljao. jer to svakako nije bio njegov rat. I to je bilo nešto! Radio je s najboljim farmaceutima "Sjevera" i od njih puno naučio. dosta udaljeni kraj. najviše iz Kine. Morao je potpisati da će godinu dana raditi na nekom projektima i da ni s kim neće održavati ni tražiti kontakte. dobijali su mnoštvo lijekova. Iz svijeta. nepoznate 161 . usred noći. Bio je više puta na rubu života. Tu je boravio skoro dvije godine. samo najtežim ranjenicima. za put kući. Dobio je neku jaku nepoznatu tropsku bolest. pa je odmah nagovijestio i tražio promjene i bolje radne uvjete. da ostane još neko vrijeme. Kasnije je saznao da su mu izrezali dio sumljivog tkiva koje mu je izazivalo bolove. Izgubio je nešto kose od one čudne. ali im je prošao rok trajanja. snaga i želja za životom. pa se ubrzo vidno popravljalo njegovo stanje. a postojala je mogućnost. Rekao je sve što je znao i pri tome izražavao žaljenje. Kinezu i vojnim liječnicima treba zahvaliti za jednakopravni tretman što tada nije ostao bez noge. Ta je bila veća. pa su mu nakon toga odmah dozvolili da se javi svojima. poslan je u sasvim dugi. U laboratoriju je zatekao grozno stanje.dana kineski ga je liječnik ponovo detaljno pregledao i Jean je po izrazu lica znao da nije zadovoljan. Nakon izlječenja poslan je u logor na sjeveru gdje je prošao obavještajnu torturu. Taj mu je rad. jer lijekova protiv bolova nisu imali za sve. dali su rezultate. Njegova mladost. Saslušanja su bila česta. Pristao je. Samo su prvo pismo cenzurirali. Davali su ih. Mali Kinez želio mu je na svaki način spasiti nogu. Dobio je i djelomičnu ili uvjetnu slobodu kretanja i znanstvenih kontakata. ali bez većih grubosti.

Još i poseban kurs jezika. Pretvarala se u prekrasnu ženu. Kad god je mogao. neka se strpe. s ranjenicima. neka se ništa ne brine. nježna neiskazana ljubav. Naučila je da drugi sve odlučuju. da ni ona nije zadovoljna svojom ulogom. da će zbog nje ipak ostati nešto dulje. Toliko se već vezala uz njegam da ju je počelo zabrinjavati njegovo stalno pričanje kako će uskoro biti oboje "slobodni". Osjećao je. ali mu se to u hodu nije primjećivalo. raznim dozvolama i općoj političkoj situaciji. Znao je sve što je prošla. I tješio je roditelje. bi li pošla s njim. a on je uzvraćao zabrinutim roditeljima. nekako živne. znala je da će Jean jednom otići. zauvijek otići. pomogao joj je u učenju. Oboje su to osjećali ali nisu izrekli. sa svojim duhom i vedrinom. primati toliko mnoštvo informacija. da mu je dobro i da uskoro dolazi. Čak su joj nabavili neke predivne revije. Maštala je samo neka ta sudbina bude uz Jeana. koje je često s drugim sestrama prelistavala. ali i da sada prolazi preteške trenutke za tako sitno žensko tijelo. sve to memorirati. a nadasve pažnjom kojom ju je okružio. Jean ju je zavolio na prvi pogled. nježna i lijepa. Koliko god maštanja bila lijepa. a kada se navikla. Opet. učenja raznih europskih navika. pa joj je otvoreno rekao. pa i o njezinoj sudbini. da bez Li ne ide nikuda. uvijek se smiješio i naglašavao. Nije ih mogao uvjeriti. od ranjavanja veliki ožiljak. jedina radost bio je Jean. Obaviještena je bila o europskoj kuhinji i modernom oblačenju na Zapadu. sa svojim doduše kratkim posjetima. U početku je skoro potrgala noge. razmišljala je o svojim komplikacijama. U takvim neobaveznim razgovorima. Nije joj bilo lako pored rada u poljskoj ambulanti. slutio je . Ugodno se iznenadila kada ju je jednom upitao. da nije 162 . Rodila se neka veza. Tu joj je Jean mnogo pomogao. Nije sasvim shvaćala njegove riječi. Nsu Li bila je bistra.bolesti. da Šan već dulje vrijeme radi na tome i. d se sva pitanja sporo rješavaju. Osjećala bi se kao da je izdala svoju zemlju. Imala je dobre učitelje i kao da su je za nešto pripremali. niti mnogo razmišljala. Preko međunarodnih organizacija za povrat stalno je dobivao neke upite. Jednom je Tanu u smijehu ispričala. u njima se sasvim dobro osjećala. Jean je svugdje naglašavao. ako ga voli. Jean je primijetio njezine dileme. Ipak polovicu sluha nisu mu mogli povratiti. S mnogo rada i učenja. da kada dođe k njoj. I zaista. bontona i općeg ponašanja. kako svaki dan mora ručak servirati ranjenicima u nekakvim cipelama sa visokom petom. ali potajice maštajući. U sebi je to željela od prvog dana.

presporo se odvijala međunarodna zavrzlama. kao da mu je to odgovaralo. Šan je za odobrenje saznaoprvi i priopćio ga Tanu. jer su mostovi u tom dijelu još 163 . na što su oni poduzeli odgovarajuće korake. Šan i Tan su ju pratili u džipu prema sjeveru. zašto su sve pripreme tako dugo trajale. mašući rukama. mnoštva pisama i dokumenata. kako će se snaći.I ti ćeš uskoro za njom! Li je bila sretna. Tek pet mjeseci. stiglo je povoljno rješenje iz Francuske i iz Hanoja. Imala je dva nova kožna kofera spakirane skromne robe i darove za Jeanove roditelje. Šofer je odmah skrenuo u stranu. novih ljudi. Dva su puta pred njih iskočili neki stražari. Sklonili su se u grmlje ili ispod drveća.zbog ranjavanja produžio sda već svoje dobrovoljno zatočeništvo. spremno prenoćište. pa su mogli nastaviti. Prije samog puta Jean je razgovarao sa Šanom. podalje. Sve su joj drugi savjetovali i nabavili. već su mnogi njihovi sinovi tu ostavili svoje kosti. Kako je to sve klapalo! Sada je Tan shvaćao. Li je sva uzbzđena počela pomalo pakirati u strahu kako će putovati. sa kojom su još nedavno ratovali. Avioni su brzo preletjeli. kao d se njegovi planovi ostvaruju brže nego je mislio. prema gradu s kojeg su polijetali putnički zrakoplovi. ali se plašila nove zemlje. kako će ju primiti u zemlji. Tri su dana putovali do predgrađa Hanoja. a i zabrinuta. svojim namjerama. punih neizvjesnosti. Sporo. Nekoliko puta su ih splavovima i velikim čamcima prebacivali preko rijeka. Tan je samo nekako žalosno upitao: . kako će biti primljena ko Jeanovih. Roditelje je obavijestio i o Li. hrana. I na tom podugom putu sve je bilo organizirano. pa makar sa vijetnamskom snahom.Da li je to bilo dio plana? Šan je samo klimnuo i uzvratio: . brzo granjem kamuflirao vozilo i sve udaljio od auta. Jer može naići na nerazumijevanje. pa je tako Jean sav žalostan jednoga dana morao sam otputovati. On joj je napisao točna uputstva. Željeli su svoga sina uza se. svoje mladosti i neiskustva. Jeanove precizne upute ulijevale su joj snagu. Li i Tanom. Stalno se pitala. novih drugačijih običaja. ljude koji će joj pomoći u slučaju bilo kakve nevolje. ta oni nisu samo izgubili rat. Šan je bio vrlo zadovoljan.

a drugom se čvrsto držala za ogradu. a lijepe pamtiti. koje pokazuju sve što treba saznati. Motori su zabrujali jače. . Svi su imali suzne oči. Svega se nerado sjećao. Nekoliko puta pitao je na informacijama o dolasku aviona. Roditelji su u početku bili nešto dkeptični prema toj vezi. kad postoje obavijesne table. koja je uskoro sletjela i sada već obavljala carinske i ostale formalnosti. Jean Groller preuzeo je od roditelja farmaceutsku tvornicu. Tan je zagrlio sestru. i to vrlo brzo . pa tek onda neka odluči što i kako. dugačije znakove života i rada. Neka ne brza s odlukama. tako da je bilo i smiješnih situacija. Tan. napravili mali polukrug i uzeli smjer prema sjeverozapadu. pa i prijateljima iz školskih dana morao pričati svoje ne tako lijepte doživljaje iz Vijetnama. Stiže njegova Li! Roditelji ga nisu mogli smiriti koliko je bio zadnjih dana uzbuđen. čak su mu sugerirali. Nadao se da neće imati 164 . a Šan dijelio posljednje upute. a onda je nestao s vidika. neka prvo smo dođe da ju upoznaju. Svojim je osmjehom i srdačnošću sve nadvladao. Tan je još neko vrijeme promatrao oznaku Crvenog križa na trupu.Hoćeš. ali svi oko njega trudili su se da govore glasno. Malo mu je smetala njegova nagluhost. hoćeš. To pitanje nisu više spominjali. Oko sebe je okupio mlade znanstvenike i posao je krenuo nabolje. Ali vidjevši njegovu nepokolebljivost u odluci da vjenčanje bude što prije. Sve je oko sebe molio neka budu susretljivi i ljubazni prema Li. Lijinu prtljagu odmah su odnijeli do malog dvomotornog aviona koji je na trupu imao veliki bijeli križ. zamahnula rukom. priklonili su se njegovoj sreći.Hoću li još ikada vidjeti svoju seku? mislio je Tan . Loše trenutke iz tog perioda treba što prije zaboraviti. Čekao je Li. Jedan takav lijepi dogodit će se danas. U sebi se smijao što smeta toj ženi na informacijama.uvijek bili porušeni. Na malim. Bolničarka ju je silom morala odvojiti od ograde i ugurati u avion. Jean je nervozno šetao po holu ispred aerodroma. uskim stepenicama još se jednom okrenula. Tek treći dan nailazili su na neki spokoj.slijedio je odgovor. gdje je bilo očito da rat ne dospijeva. Mjesecima je svojima. Uzletjeli su brzo. Na aerodromu su se morali brzo oprostiti. U pratnji bolničarke otišla je do aviona koji je već zagrijavao motore.

taktikama. Zagrljaj. Zajedničko ima je bilo samo to da su bile ratna siročad. Li je bila seosko dijete. jer nabavio joj je sve potrebne papire. Nsu Tan je već drugi put dobio odbijenicu za ulazak u francusku. Njezin otac. sramežljiva. S roditeljima je stanovala u skromnoj kući u gradiću oko 200 km južno od Hanoja. prijateljstvo se produbilo još više. puno temperamenta. a svoje znanje iz fotografije usavršavao je u večernjoj školi. odgojena u skromnoj okolini. Li mu se u suzama bacila u zagrljaj. kamo je Mia često s majkom išla u kupovinu voća i povrća. o borbama. dugo. oni su bili strogi vegetarijanci. bila je velika. razumijevanje i podstrek.nekih komplikacija. Konačno je ugledao to svoje drago biće. Zajdničko svima. gjde su se susretali. imao je mogućnost dobivanja mesa. pa mu je Mia od malena asistirala. pomagala kod 165 . I životne navike dijelile su žitelje na dva suprotna ponašanja. Konzumirali su samo mnogo ribe. Satima su pričali. bio je mješavina klasične vijetnamske gradnje i kolonijalnog francuskog utjecaja. Poslovne i stambene četvrti tako su suprotno djelovale pa se i život stanovnika temo prilagođavao. Njezin grad sa oko 100 tisuća stanovnika. Po prirodi zatajan. Kada mu je Viktor pomogao kod pjesme za njegovu Mia Mi. miran i povučen. Čitao mu je i rijetka pisma koja su stizala po tko zna kakvim putevima. ali ga uvjek molio za vremensku distancu ako misli to objaviti u bilo kojem obliku. ali nije uspio. puna šarma i ženstvenosti. Bila je prava istočnjačka ljepotica. veselosti i dinamike. prisjećajući se tragičnog gubitka svojih najmilijih. Mia je bila gradsko dijete. Jean je pokušavao sve. dugom crnom kosom djelovala je zavodljivo. veterinar. U dvorištu kuće otac je imao veterinarsku ambulantu. Uzdržavao se radeći u tiskari kao reprofotograf. S pomalo prćastim nosom i svojom bujnom. Nakon toga su pokušavali i uspjeli studentskom razmjenom ulazak u Njemačku. katkad je bila sklona depresijama. koji je potrajao dugo. Usprkos svom temperamentnom ponašanju. primitivna tržnica. Tako se Tan našao u Darmstadtu. nije imao prijatelje ili ih je vrlo teško sticao. Jedino je u Viktoru našao podršku. Mia Mi bila je čista suprotnost Tanovoj sestri Li. potvrde i dozvole. svaki o svojim ratnim. Teško je to zaboravljala. dječačkim iskustvima. Mijina pisma bila su puna ljubavi i čežnje za konačnim susretom. Tan mu je često pričao o svom narodu.

ne bi li lakše izbjegli te rakete. U početku je radila analize krvi i urina. To se i onako događalo vrlo često. U zadnje vrijeme takvih rušenja aviona bilo je sve više jer su dobili neke efikasne rakete. učila i bila tražena kao suradnik u mnogim projektima. prilikom lansiranja. Taj rad ju je katkada udaljio od slike kratera i poginulih roditelja. Mija je čula jaku detonaciju. savjetovao i nadasve podržavao u radu. dragog Francuza. pa je imao vremena na pretek da s Miom i privatno razgovara. Svi. Tog tako tragičnog dana. Te je večeri. Svojim glasnim fijukom. Kada su sirene oglasile kraj uzbune. Sve je bilo novo. nepoznato. Već sutradan sahranila je svoje najmilije. bila je na rođendanu kod školske kolegice u predgrađu. Odredili su joj laboratorijski rad u nekakvom okusnom laboratoriju. Njoj je odgovaralo. Kasnije je u laboratorij dolazilo sve više stručnih istraživača. ali je nije odmah mogla povezati s roditeljima. onako razdragani. da za veterinu još ima vremena. ali se uz pomoć Jeana. taj se zvuk razliokovao od štektanja mnogobrojnih topova. Međutim.jednostavnih zahvata. da će studirati veterinu i tako naslijediti ambulantu. bolovala u prihvatnom centru za stradale. Pomalo nagluhi ratni zarobljenik pomogao joj je. poticao. odbijala hranu. koju je završavala pomogli su joj da prebrodi te teške trenutke. Mjesec dana je bololvala. smjer laboranta. ili. On je priželjkivao. Već se smračilo kada su se oglasile sirene na uzbunu. i kada su je prepoznali. instinktivno je potrčala kući. Sve u krugu 50 metara bilo je sravnjeno sa zemljom i poginulo je 32 ljudi. Na rubu velikog kratera pronašli su i tijela Mijinih roditelja. Svojom baražnom vatrom katkada su osporavali nacrte napada. diplomira i zaposli. Mia to nije željela. Popustio je njenim željama. zbog preleta američkih bombardera. odvukli je u stranu. pa se sve više trudila. Zbog toga su i avioni hvatali veće visine. Zatekla je mnoštvo ljudi. Dolaskom Jeana premještena je u istraživački odjel. kojeg će pamtiti čitav život. a imali su i uspjeha u pogodcima. misleći. napada lovaca na obližnje brdašce s radarom i protuavionskom atriljerijom. prvenstveno farmaceuta. Psihološka pomoć i razumijevanje škole. dugih cijevi bilo je mnogo i predstavljali su neki obrambeni zid ispred Hanoja. Jean nije smio napustiti krug ionako čuvanog instituta. Otkrio joj je 166 . Nije ni slutio da će ih ratna zbivanja toliko zahvatiti. jedna zalutala teška bomba pogodila susjednu kuću Mijinih roditelja. Tih topova. smiješeći potrčali su u obližnje sklonište. već je upisala srednju medicinsku školu. brzo uputila u rad.

bi li došla za njim. koji je za njih bio prekratak. mora proći nekoliko ratnih zona. Kako je taj njegov stric bio svemoćan i susretljiv. ali se i nadati. jer Jean je otputovao kući. brzo je izgubila tu tako važnu podršku. Mia se oduševljeno složila.ljubav prema njezinoj zemlljakinji Li. Mogli bi se posjećivati i. preduga dva mjeseca dok je stiglo prvo pismo iz njoj nepoznatog grada Darmstadta. ali prekratki dan za sve što su imali reći. Mia je tražila slobodan dan pa su cijelo vrijeme proveli zajedno. ali divila mu se što su taj dan. Pola godine zatim slijedila ga je i Li. nije vjerovao u boljitak života. Mada je bila godinu starija od Tana. Znala je da ga dugo neće vidjeti. pod strogom kontrolom kretanja. Jednom prilikom Tan je donio u laboratorij neke kemikalije. i ona je razmišljajući shvatila. da omogući tim mladim drugačiji život. skromnog mladića. Sva se tresla nakon tog poljupca i suznih očiju mahnula na pozdrav. Samo jedan. rodila se ljubav. Sve ju je demoraliziralo. kontrole. Iako je aktivno sudjelovao u ratu. koju je upoznao prije godinu dana. Zavoljela je tog sramežljivog. nepokolebljiva. Svi su na neki čudni način sređivali budući život. poluvojnički život. d tu nema sretne budućnosti. Na kraju. pa su sada pisma kolala u oba smjera u duplikatu. da spasi. a ona. područja. No.upoznao je Miu. Dobila je i poruku od nepoznatog Šana. Zadnji put je putovao cijelu noć. zatvorena u tom laboratoriju nema šanse da napusti kruti. prešutno odustali od čitanja. Izgubio je ideale. preseliti u Francusku. da mora započeti iznova. razmijenili misli. Šan mu je konačno i to omogućio. da tamo započnu zajednički život. Mia je znala Li vrlo površno. Sve mu se činilo ludim. Jer. a Tanova ljubav bila je velika. 167 . Tan je. Tan ju je detaljno obavijestio o svomskorašnjem putu u Njemačku. iako to lukavo nije iskazivao. dok se prilike ne srede. nepotrebnim. punih nada. presretali ju i kada su cenzori vidjeli nedužnost tih pisama. kada su se na nekom kratkom seminaru upoznale. Kuriri su uz redovitu poštu skrivečki pomogli u izmjenjivanju pisama. Izgubio je nadu i znao da siromasi s juga ostati tiranijom sjevera. nakon sestrina odlaska mjesec dana tražio mogućnost za susret s Miom. Tako bi ipak bili donekle blizu Jeanu i Li. nježnosti i ljubavi. Brzo su otkrili tu nedopuštenu poštu. osnovati obitelj. da izvuče. Duga su bila. zapljenjene od Amera. neki postupci sjevernih komunista. u istoj koverti za obojicu. Zgadili su mu se. Pitao ju. Tan je stigao ko Mie rano ujutro. Vidio je po nekim osvetama sjevernjaka nad sunarodnjacima. iskrena. Bio je jako uzbuđen. da će patiti. želje. čak ju je i poljubio. Ipak. planove. opraštajući se. I imao je osjećaj da je sve to njegov plan. mada je radom i uvjetima bila zadovoljna.

osloboditi je oklopa tog nametljivca koji se trudi da joj spriječi odlazak. Pismo neka odmah po običaju spali. koja ju je razveselila. puna nježnosti i ljubavi. Operater ju je nakon toga emitirao svako jutro. njezin mladić. Samo bog zna. sve one odbijenice i zašto Šan nije nikako mogao srediti njen odlazak. Mia je bila ponosna tim izvanrednim darom. koji se Mii neuspješno udvarao. pogotovo što tu zabrinutost nije smjela ni s kom podijeliti. da će sve pokušati . Izgovorio je puno ružnih riječi na račun Tana. Odmah je postavila i pitanje hoće li biti u stanju živjeti zajedno. pa je tako postala neslužbena himna instituta. nadanja i razočaranja. koliko puta su ga preslušavali. i da će on spriječiti te odlaske na Zapad. ali da ima poteškoća i da bude strpljiva. napominjući kako voli samo Tana i da ju ostavi na miru. prepakiran. Napomenuo joj je da ju trebaju da je iz vrha sprečavaju. U laboratorij je upao viši oficir. Napomenuo je i da je sve što čini vrlo opasno. ali i zabrinula. neka se nekako prikrije. da se pjesma pusti preko razglasa. Posjetit će je stariji muškarac koji će se predstaviti kao daljnji rođak i sve objasniti. pobudila nadu. Međutim. u stvari čestitka. Tako je prošlo ješ neizvjesnih mjesec dana kada je od Šana dobila kratku poruku. tjedan dana prije rođendana. jer paketić je stigao iz kapitalističke Njemačke. Onda je. Mučila ju je neizvjesnost. jer od Tana nije dobila nikakvih vijesti već dva mjeseca.da joj sređuje odlazak. kolegice su je nagovorile. O tome je preko povjerljivog kurira obavijestila Šana. Suznim očima preslušavala ju je nekolik puta. ali je sadržaj u obliku dvije magnetofonske trake stigao netaknut. Slijedio je odgovor. strpi. zaista zaslužuke svu njezinu ljubav. Nakon te poruke. koji je otišao služiti kapitalistima. vidljivo par puta otvaran. Cijeli institut i okolina koja je također ozvučena osluhnula je prekrasnu ljubavnu pjesmu. Svi su je čuli. stigao maleni paketić. Samo su rijetki znali kome je namijenjena. Budući da su imali javi razglas za borbene pjesme. ali da će on već sve srediti. 168 . neizvjesnost. Zabrinjavalo ju je neugodno sprečavanje odlaska. Mia ga je uvijek znalački odbijala. Prvo je bila Tanova usmena poruka. Kolegica joj je posudila magnetofon. Taj mladić. ne bi li otkrili nekakve šifrirane poruke. Tako je prošla skoro godina dana strepnje. a onda je slijedila pjesma. propagandu i vijesti. jednog je jutra operater pogriješio i emitirao uvodnu verbalnu poruku koja je prethodila pjesmi. ali bez uvodnog teksta. sada je shvatila opasnost.

sa šoferom. U tom naoko prisnom odnosu Mia je dobila detaljne upute o bijegu. pa da se njen bijeg realizira i da joj ne uđu u trag. U mali ruksak spakirala je najnužniju odjeću namijenjenu civilizaciji. Rukom je pokazao nešto niže. kada su je probudili da je čeka šofer. i izrazio želju s poznavanjem rada. u sebi ponavljala. ako varka ne uspije. smijali se i pričali. odlično odigrala svoju ulogu. Sljedećih dana teško je obuzdavala svoju inače mirnu i staloženu narav. te ba zamolio. U kaotičnoj situaciji potrebna su joj smo tri dana. mjesto sastanka. godine i vjerojatni statu pridošlice. Ništa previše. a ona objasnila. Njezin bijeg moraju otkriti što kasnije. pažljivo ponovo slagala. I pridošlica je odlično odigrao ulogu daljnjeg rođaka. podijelivši komplimente Miinoj ljepoti i naglasio kako se već godinama nisu vidjeli. neravan i s preprekama. a za njima su ljudi iz pratnje nosili dva velika drvena sanduka na dugim bambusovim motkama. potrebnih uređaja i željom da može pomoći u razvoju labosa. Par puta je to vadila. koji je prebacila na zadnje sjedalo. Jednog dana šef joj reče kako se javio njen rođak s molbom da sljedeći vikend provede na sjeveru kod njega. a da ne bude sumnjivo. Tražio je šefa.Jednoga dana pojavio se prosjedi gospodin. ali tako je moralo biti. i sva moguća alternativna mjesta. u elegantnom vojničkom odijelu. Poslije njegova odlaska. Znala je približni datum odlaska. Druga skupina nosila je nekakvu opremu. vjerojatno 169 . Ubrzo su oboje šetali po dvorištu labosa. Bio je petak. Hladnokrvno je sjela pored šofera. od uzbuđenja se počela tresti. suradnici su to primijetili. Mia je prema Šanovim uputama. kada je bio u posjeti kod njezinih. Ozbiljnost nastupa. Nakon tri sata radosno su se na rastanku zagrlili. Šefu labosa naglasio je. Vozili su se neko vrijeme prema sjeveru. nisu čak kod ljubomornog oficira pobudili sumnju. Veselo mu pristupila i poljubila ga u obraz. Usput je dovezao i neke materijale za labos. rano ujutro.Tako su šutke putovali nekoliko sati. Bez riječi. da rođakinju oslobodi rada na par sati. Oko podne stigli su na otvoreni teren i opazili skupinu ljudi. kako ga njegove diplomatske obveze sprečavaju duljem ostanku. Među njima je ugledala i svog rođaka. kolika je bila. samo s malim ruksakom. a i ne premalo. pa onda skrenuli na zapad. da se previše ne zgužva. kao u nekom transu. da je on jedini preostali iz njihove obitelji. Put je postajao sve teži. Sva se ježila. predstavio se. sve vrlo jasne upute. krenuli su pješice naprijed. što je svakako sugestivno djelovalo na sve u labosu. Znala je. Malo ju je pekla savjest što je suradnike naglo napustila.

napustili ih i krenuli natrag. nisu baš ulijevali povjerenje. nekom čudnom hladnoćom. nakon obilnog obroka. Smjestili su ih u neku kuću. kimnuo glavom. ali vodičevi papiri sve su rješavali. Tako su hodali sve do pred mrak. "Crvenoglavi". Sigurno su već digli uzbunu. u drugom smjeru. koji je na pojedinim punktovima pokazivao nekakve papire. Mia je cijeli put razmišljala o Tanu i Šanu. Stigla je i razmišljati o tome što se sad događa u labosu. noćenjem i hranom. ozbiljna lica. praćen stankama. Treći dan nosači su ostavili teret. "Rođak" joj je objasnio da je on vojnik "Crvenih Kmera" s kojima je Šan uspostavio vezu za bijeg. kada su stigli u manji gradić. sastavljen iz nekoliko šatorskih krila i već su na maloj vatri spremali hranu. Hranu su dobivali redovno tri puta na dan. primitivni šator. nešto sporiji i Mia ga je lako pratila. Brzo je zaspala. Bio je već ponedjeljak. Mia je izrazila zabrinutost i "zatvorom". drveća i u blagom usponu. S njima je ostao samo vodič. a posebno onog dosadnog oficira. skrenuli su na jugozapad i uz nekoliko odmora stigli do logora punog vojnika sa crvenm maramama ok glava. ali su uvijek kuću zaključavali. koji je taj put. Samo da sve prođe mirno. tako dobro organizirao. kako su nazvali vodiča požurivao ih je. brzo su podigli mali logor. Mia je jedva izdržala taj prisilni marš. jer su prijašnji sjmerovi postali opasni i nemogući. Njihovi pogledi i ponašanje bili su prekriveni nepovjerenjem.pribor za kuhanje i noćenje. ulaz zatvorili i postavili naoružanog stražara. Govorio je njoj nepoznatim jezikom. On će sigurno 170 . Mia je tek sada vidjela da sadržaj sanduka ispunjava neko čudno oružje. I dalje je put bio "organiziran". sa crvenom maramom oko glave stalno ih je požurivao. Dosadašnje nosače zamijenili su ljudi s crvenim maramama i. Jednom je pogledala unatrag i vidjela gusti dim zapaljenog vozila. ljudi koje su susretali. Dobro joj je došao taj prisilni odmor. Vodič. U sebi se nasmijala svojoj nedostižnosti tih. jer okolina. Njezin pratilac ju je utješio . te naredio ponovno zatvaranje sanduka. kasno popodne. jer skoro cijeli dan nije ništa jela. naredio otvaranje sanduka. krenuli su dalje. Nekako. granja. Šator su počeli rastavljati dok je ona bila još u snu. u subotu oko podne. pogotovo. koji su se stalno mijenjali oko nošenja teških sanduka. Put je bio pun prepreka. Sada joj je skroman obrok dao malo snage. Okupala se i presvukla u "gradsku" odjeću iz ranca. Pratioci.tako mora biti i neka ne brine. Sada je tempo hoda bio umjeren. Pregledao je sadržaj. Pristupio im je jedan vojnik. ali potreba za snom bila je velika.

Vozili su se cijeli dan do drugog grada. svi tu. prvo kao stručni nastavnik. S nekima iz Darmstadta. koja svakako nije dobra i za koju oni. bliže sestri Li i Jeanu. pa im je vrijeme bilo gusto. kolko je bio u posjetu. Tako ga Tan nije stigao obavijestiti što zna. Tamo su dobili karte za europski zrakoplov. pa mu je u i onako Tanovom lošem rukopisu. Jean im je puno pomogao. vidjela je i predaju neke male kesice s. Jednom mu je samo natuknuo. Viktor je saznao mnogo godina kasnije. njoj nepoznatim. koje ste upravo pročitali. je uz predaju sanduka. predstavljalo teško "dešifriranje". Razmišljala je o Šanu. što je saznao. Maštala je i o ljubavi. kako je sve organizirao." vremenske distance". još iz Darmstadta. Sa svojim "rođakom" pričala je o svemu i svačemu. i što mu je u zadnjem pismu napisao stric Šan. koji su se "raštrkali" na sve strane svijeta. direktno za Frankfurt. ali i financirao. a kasnije kao viši profesor. krateći vrijeme prisilnog "zatvora". Dakako. Trebalo mu je cijelih pet godina za preseljenje u Francusku. snose indirektnu krivnju. uručili im putovnicu i još neke papire. studirao i radio na Grafičkoj školi. Tan je imao malu fotografsku radnju. održavao je povremene veze i te su se svele samo na novogodišnje čestitke. odstranili stražara. Barem par puta u godini dobivao je opširna pisma. Imali su sasvim solidan standard. Zabrinut je nad njegovom sudbinom. ukrcali ih u mali dvomotorac i poletjeli prema apadu. Poštivao je obećanje dato Tanu. tako da s Tanom nije stigao ni razgovarati o zajedničkim idejama još iz Darmstadta. Posjetio ga je 1989. prekratka dana. da od Šana već tri godine nije dobio nikakvu vijest. Ta tri dana. ispunjeno raznim posjetama. Osnovao je obitelj sa sada već dvije odrasle kćeri. Školovane i samostalne. kada su rano ujutro sedmog dana. MNOGO GODINA KASNIJE Sudbine i posljednje događaje. Ukrcali su ih u stari bus. Taj svemogući Šan. trudili su se pokazati mu što više. slikao ih i zapisao neke podatke. kojeg Viktor nije znao. prema Indiji. godine u lionu. Vratio se u Zagreb.poludjeti od ljubomore i saznanja da su ga tako nasamarili. Prošlo je dugih šest dana. Tanu kojeg kojeg će uskoro konačno vidjeti. sadržajem. sada je sigurno snosio posljedice njihovih 171 . Drugi dan došao je fotograf. pun nepoznatih suputnika. Mia je radila u Jeanovoj farmaceutskoj podružnici. Bila su mješavina njemačkog i francuskog. sestru Li i Jeana. Ali sa Tanom je održavao stalnu vezu. upoznao Miu.

Tu i tamo prekidao je Tanovo izlaganje kakvim potpitanjem. kada je sve oko njih neshvatljivo utihnulo. neka pisma. na tersi ispijali pivo i pričali. sada već odrasla kći.pomorcem živi u Hamburgu. i da se tamo potukao i izgubio lijevo oko. na koje je nekad dobio. da se ne brine. praćakale u moru ispred hotela "Posejdon". pa su informacije "curile" bez prestanka. Tan je sa sobom donio i neke bilješke. Radi u državnoj upravi. Pivo im je "udarilo" u glavu. Odasvud su se čuli tranzistori. pod utjecajem piva. Mia. a viktor je povremeno pravio bilješke. a konobari su pojačali radio na recepciji. Tana je obavijestio o poznatim sudbinama zajedničkih prijatelja. da su tu sigurni. samo je u šali napomenula da je opet kao riža na ljetnom povjetarcu. Tamo je Viktor ljetovao u ženinoj kući. dok su se Mia i njezina. izvan dometa rata. dobio objašnjenje. Onde se također vratio u Afriku. stali uz pult i zamišljeno pratili spikera. nacionalne netrepeljivosti i da se ne sprema ništa dobro. na očevu farmu i sada vjerojatno ubire kikiriki. Nesmetano. Klaus je preuzeo očevo podrumarstvo u Mainzu i nastavio obiteljsku tradiciju "Valenderwein". kako takvo malo krhko prijateljevo tijelo može podnijeti toliko piva. Viktor ih je dočekao na dubrovačkom aerodromu i njegovim su autom produžili na Korčulu u Velu Luku. neka se posluži maštom. Kim se vratio i Kongo. Karin. Viktor se u sebi čudio. TAn se zabrinuo za sebe i obitelj. Ali i. koja bi im se povremeno pridružila. siromaštva i sistema koji ubuduće ne garantira miran život. tražila rastavu. Tan ga je obavijestio da o osuđenim vojnicima ne zna mnogo. još u zatvoru. Detler je navodno poginuo u prometnoj nesreći. nekad nije. kojemu je žena. Mutti je umrla godinu dana nakon njihova odlaska. Razgovor bi prekidali samo. s crnim 172 . U takvim je slučajevima Tan odgovorio. Tako je. Gospodin Bonk se nakon umirovljenja i ženine smrti povukao na selo. osim za Robertsa. sjećali su se zajedničkih trenutaka iz Darmstadta i pričali o tim uspomenama. dotle su Tan i Viktor. na očevo imanje. Ostale sudbine su mu nepoznate. pažljivo označavajući slijed događaja i stranica. jer nastalo je vrijeme vijesti. da od osamostaljenja Hrvatske imaju unutarnjih problema. udala se i s mužem . sav žamor kupača. Viktor mu je objasnio. njegova studentska ljubav. Na rastanku je Tan obećao da će sljedeće ljeto doći s obitelji na ljetovanje u Hrvatsku.bjegova u slobodu.

kratkim pismom. predložio je. Nakon deset dana. Otputovali su sutradan. obostranom informiranju. U blokadi ito od "Narodne armije" koja je umjesto da štiti narod stala na stranu nacionalista i ekstremista. pa nekim čudom pušten. O ostalima Tan nije imao nikakvih informacija. Radijske i TV vijesti bile su sve više uznemirujuće. pa opet pred vojnim sudom osuđen i u zatvoru umro prirodnom smrću. Veliko veselje mu čine česti posjeti kćeri. u Letovaniću kraj Kupe.instruktor u Južnoj Americi gdje mu se gubi svaki trag. Viktor mu je nešta znao objasniti. Jedino osuđeni narednik zadržao je brak. da je Šan. završio kao plaćenik . njegovu stricu Šanu. Nakon prošlogodišnje obavijesti o Tanovoj smrti. Tanu su pri tome zasuzile oči. dobio veliki zgoditak na lutriji i valjda jedini s sretom sudbinom. 173 . nije ga htio plašiti ozbiljnošću situacije.povezom na oku. četiriju veselih i bučnih unuka koje obožava. da trajektom što prije otputuju u Split. naoružavala ih u tako pripremala nacionalnu histeriju. a par dana nakon toga dubrovnik je već bio u vojnoj blokadi. jer. obojica na svoj način zabrinuti. i Viktorovom pisanju. Oprostili su se u Splitskoj zračnoj luci. prije dovršenja odmora. vijetnamskom narodu i nadasve divnom. Viktor se nakon umirovljenja razveo i sada živi mirnim seoskim životom. neobičnom i nezaboravnom prijateljstvu. Tanu nikako nije bila jasna "balvan revolucija". Neka budu posvećene Tanu. počeo je svoje neuredne bilješke prenositi na papir. ali nije sve. nakon Miinog bijega bio par puta pritvaran. provedenih u korisnom. To mu sada ionako nije važno! Šanu ima zahvaliti da ih je sve spremio "na sigurno". Mali Lu je postao vojni policajac i jaio mu se samo jednom.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful