I. DIO - VRŠNJACI DARMSTADT Cijelim putem, pa i danima koji su mu prethodili postavljao si je niz pitanja.

Ne pitanja iz straha, već pitanja zabrinutosti: kako će se snaći, kako komunicirati minimalnim školskim znanjem jezika, na kakvu će sredinu naići, kakva će razumijevanja steći i kakav će biti odnos prema njemu? Jer putovao je tamo i u vrijeme kada su to sam rijetki i odabrani mogli na legalan način. Mlad i neiskusan pošao je na put pun neizvjesnosti ali odlučan u svojoj nakani da stekne nova saznanja, znanja i iskustva. Bio je upozoren na njemačke ljudske karakteristike, hladnoću i poslovnost bez emocija. Bio je upozoren i na razna djelovanja emigracije, pa se u mislima stalno vraćao korektnim riječima službenika kod preuzimanja putovnice: “Svagdje ostani pošten, marljiv, nadasve pažljiv i oprezan, ali ne zaboravi tko si!” Takva su tada bila vremena. Sebi je obećao da će se to dobronamjernog savjeta pridržavati. Djetinjstvo, nekad veselo, nekad tužno, ali bezbrižno proveo je u malom provincijskom gradiću pedesetak kilometara od Zagreba. Obitelj mu je pružila skromni ali pošteni odgoj. Majka ga je upućivala u znanja koja su nekima bila nedostupna. Od nje je naučio cijepiti voćke , vrste jestivih gljiva i osnovne ljekovite biljke. Kasnije, mnoge godine kasnije, ali prekasno, sjećao se tih majčinih uputa i zaključio, da ju je barem još više slušao. Upravo ta neimaština i skromna stipendija omogućili su mu da je u Zagrebu završio Grafičku školu. Nakon završetka odmah se zaposlio u maloj lokanoj tiskari. Odrastanje je bilo bolno, brzo i prebrzo. Radio je marljivo i promatrao taj “maleni” svijet oko sebe. Tražio je svoju perspektivu, bolje uvjete života. Nije želio stanovati vječno u nemogućim uvjetima. Lakši put do boljeg života, zaključio je, bit će političko djelovanje. U toj maloj srediniprihvatio se omladine, organizirao razna predavanja, priredbe uz neizostavni ples s posuđenim gramofonom i starim pločama. U međuvremenu je odslužio vojsku, pa ponovno rad u tiskari i s omladinom. U tom je cijelom periodu tražio mogućnosti boljeg stanovanja za majku i sebe. Gradili su se objkti, dijelili stanovi a njemu nije omogućen ni kredit. U njenju su se budili sumnjivi osjećaji, postao je

1

buntovan i nakon nekog vremena prestao raditi s mladima. To i njegova popularnost nekome se nije svidjela. Gradićem su “drmali” sekretar komiteta, predsjednik Saveza boraca, predsjednik općine. Njihove odluke, katkada čudne, katkada donesene po birtijama bile su konačne. Nekada van pameti! Katkada su njihove nerazumne odluke za neke mlade perspektivne i mlade mladiće i djevojke bile katastrofalne. Tako su zbog tih nelogičnosti mnogi mladi tražili koru kruha po drugim gradovima, pa tako i u udaljenom Zagrebu. Počekli su mu se gaditi, ti autoritativni ljudi i njihovi suradnici koji su uživali sve blagodati života, standarda a s toliko cinizma odlučivali o sudbini mnogih. Namještali su dobre službe i radna mjesta mnogim “dotepencima” i poznanicima koji su za godinudvije već dobili stan. Ali morali su biti lojalni i na raspolaganju za sve njihove akcije pa često i legalizirane prevare. Ubrzo je odlučio napustiti svoj “smjer” osobne perspektive, shvaćajući, da bi mogao postati njihovo oruđe, netko nalik na njih. Svjestan svoje buntovne priorode, prije ili kasnije, dogodilo bi se nešto neželjeno, pogubno za njega. Jer njihova je moć bila neiscrpna. I događaji s njegovim njemu dragim prijateljima upozorili su ga na opasnost od te trojke. Kao da je predvidio događaje, počeo je potajice skupljati dokumente za legalnu praksu. Nakon godine dana, povratkom iz Njemačke, uvidio je pravilnost svoje odluke i njihovu političku reakciju : Zabranili su mu rad u tiskari! Bunt, nezadovoljstvo i želja za boljim, želja za znanjem, a najviše spoznaja da postoji bolji način građenja perspektive, bila je odlučujuća za taj put. I njegova urođena radoznalost bila je vodilja o dostupnim “istinama”. Nije bilo lako dobiti putovnicu i samo dopisivanjem srediti legalnu praksu. Imao je i malo sreće u čovjeku, koji ga je razumio i svakodnevno doživljavao “čuda” od trojke. Taj je pomogao u ostvarenju negova nauma. Kasnije je saznao da su mu se gadno osvećivali što je pomogao mladiću da legalno otputuje na praksu u Njemačku. Sve su pripreme tekle u tajnosti jer njihove su veze bile jake. Kasnije je saznao kako su bili bijesni u nemoći da spriječe njegov odlazak. Prekasno! Govorili bi :“Ide služiti Švabama”. Lukavo ih je pobijedio, skliznuo iz njihove omče sa Izgovorom i razlogom za praksu, novim znanjima i učenjem. To je u stvari i bila prava istina. 2

Cijelim putem je razmišljao o tome, vidno uzbuđen ali miran saznanjem da postupno ostvaruje san i da je nadmudrio “mudrace”. Tiho, skoro neprimjetno klopotanje kotača vlaka lagano se stišavalo kao znak smanjivanja brzine. Vlak je u stanicu ušao točno u predviđeno vrijeme. Njemačka pedantnost! Sišao je nekako zbunjen, nesiguran. Tako mlad i prvi put u stanom, nepoznatom svijetu. Od prtljage je imao samo veliki kofer i na njemu sa strane, na remenju umetnut veliki kišobran. Preko ruke prebacio je stari, istrošen ali čist baloner i stao razgledavati po peronu. Kroz mozak mu je prošlo: što ako ga nitko ne dočeka, kako će se sam snaći u velikom gradu? To je potrajalo samo čas, samo tren. Pa snaći će se, zna jezik, ima adresu, a tu je sigurno i taksi. Sat iznad perona pokazivao je 12 i 45 minuta. Odlučno je zakoraknuo po peronu za ostalim putnicima. Očima je tražio: “Ausgang”. - Jeste vi Viktor? - Ja-rekao je zbunjeno ali sa olakšanjem. - Ja sam iz tvrtke gdje ćete raditi. Zovem se Kurt Buchholz -predstavio se nasmijani mladić nešto stariji od njega. Viktor je sav sretan ispružio desnicu u čvrst povjerljiv i nadasve zahvalan stisak. Jako mu je laknulo! Znači sve će biti u redu. Kurt je prebacio kofer na zadnje sjedalo, sjeo za volan starog dobrog Volkswagena i krenuli su s parkirališta udesno. - Ulica kojom se sada vozimo zove se Holzhofalle i poznata je u Darmstadtu po raznim tiskarama. Doista, široka i prostrana ulica vodila ih je kraj prekrasnih zgrada okruženih s puno zelenila. Kurt je namjerno vozio sporije, tumačeći i usput opisujući djelatnosti pojedinih zgrada. Viktora je začudio slabi promet te malo ljudi na cestama. Samo tu i tamo koji školarac s obaveznom torbicom, ruksakom i pokoji stariji, vjerojatno penzioner u šetnji ili nabavci. Samo nekoliko tih starijih, primijetio je, šetalo je s djecom. Djeda i baka servis! Vanjština pročelja zgrada ukazivala je na grafičke djelatnosti. Njemačka uska specijalizacija vidjela se na prvi pogled. Tiskare lijevo i desno: knjigotisak, plošni tisak, slagarne, rotacije, kartonažne tvornice i knjigovežnice. Bila je tu i jedna velika zgrada s rotacijama, velikom i malom, vjerojatno namjenjenih za tisak dnevnih izdanja, 3

Ubrzo se našao s Kurtom u autu. Osjetio je još nešto: osjetio je onaj njemu poznati miris tiskarskih boja. Iza zgrada naziralo se parkralište za djelantike. jer bio je pažnjom radoznalosti malobrojnih službenika. Izlazeći prema vratima. Emocije i tremu prekinuo je “boss” koji mu je stao objašnjavati važne stvari. Prilazi tim pogonim. Sjeo je u ponuđenu fotelju i slušao zbunjen. obveze.revija i časopisa. pokojim drvetom. Bio je tu i crtež otkrivača tiska. tu će negdje raditi! Kurt je naglo skrenuo desno i zaustavio se na parkiralištu pred brojem 36. Viktor je samo kimnuo glavom ali duboko svjestan da nije sve shvatio. Shvatio je to . površna. prikladnim grafičkim simbolima za pojedine djelatnosti. ukusnim i atraktivnim.. te ostali simboli “crne umjetnosti”. oslušnuo je zvukove strojeva. dijelovi ili cijeli strojevi na travnatoj livadi ispred pogona. Šetnja kroz pogone bila je nekako brza. ljepila. bila je nešto posebno. Dojmovi tog prijema i informacija bili su prebrzi. s pedantnom uzdržavanom travom i pokojim ukrasnim grmom. Uredi su bili desno iza porte sa satom za otkucavanje dnevnih kartica radnika. ali usprkos svemu djelomičnmo jasni. gdje ga je čekao Kurt. čisti. različitim. Taj način znatno je ubrzavao posao u knjigovežnicama. Gutenberga. način rada. Viktor je iz stručne literature znao da postoje offset rotacije koje uspješno i kvalitetno tiskaju beletristiku. neke mu poznate ali većinom nepoznate zvukove iz hala u pozadini. Svaka tiskara s pročeljima. Opet mu se vratila ona poznata nesigurnost i trema. uvjete i sve mogućnosti prakse. papira. 4 . tradiciju tvrtke. Više puta je govor prekidao pitanjem da li ga razmije.. zgradama. Zastidio se svoje skromne vanjštine. dakle knjige u svijenim arcima. Znači. ustvari malim tvornicama bili su lijepi. Prošli su kroz nekoliko kancelarija do nekakvog kabineta. s interesantnim reklamama u skladu s djelatnošću. grafički tamponi kojim se Gutenberg služio. Primio ih je sin vlasnika tvrtke. njegove druge obveze i poslušno brzo pratio što je stigao u tom letimičnom pregledu. kao da se gazdi žurilo. zbunjujući. Tabla je označavala njegovu buduću tvrtku: “Hollman KG”.

Međutim. pokazala kupaonicu. s nepoznatim kolegama iz raznih država pa čak i kontinenata. U zagrebačkom domu odgojen mladić. Viktor je bio priviknut na red i određeni režim boravka. koja ga se tako dojmila. jači promet i prometni policajci u svojim zelenobijelim uniformama na svakom križanju. samo mnogo širi. kao da čekaju tko će prvi progovoriti. 40 uz samu pločicu utaknutu u nisko ošišanoj travi na kojoj je letimično pročitao: ”Internazionalle Studentenheim”. Viktor ga je razumio više nego “mladog šefa”. tuš u hodniku. nova okolina. Upravitelj gospodin Bonk bio je ljudina od čovjeka. Gospodin Bonk je poznao domaćicu Lübke koja ga je odvela u njegovu sobu nadrugom katu. Bila je to simpatična žena malo zaokruženih dimenzija. školski jezik pa ga je Viktor više razumio. U tvrtki gdje se govorilo posebnim dijalektom koji će Viktoru i mnogo kasnije praviti znatne teškoće. Visok skoro kao Viktor. čemu će se morati posebno prilagoditi. Govorio je polako. Kako se tako mirna ulica može u minuti promijeniti u prometnu vrevu ? Svi su nekud žurili i ulica je bučila svom snagom. Više ljudi. sasvim različit i nov. što je vjerovatno govorio svakom pridošlici. sanitarije. . Tu će dakle stanovati! Kurt ga je odveo do prijemne kancelarije. Djelomično je bio proćelav. Viktor je sjeo na ponuđeni stolac i zagledao se u čovjeka pred sobom. Najednom je ulica oživjela. rutinirani rad. koji su nekamo žurili. visok i jake građe. zahtijevali su nešto sasvim novo.Vidimo se u ponedjeljak u 7 ujutro pred vratima tvrtke . skoro napetih sekundi. Kraj radnog vremena! Zaustavili su se u Ulici Donnersbergring br. Pred njim je presvukla krevet svježe opranom i mirisnom posteljinom. Ali gospodin Bonk govorio je čisit. To mu neće biti teško. upoznao s upraviteljem i nestao. Naglasio je da je on prvi i jedini iz “Juge”. Pogledom na sat zaključio je uzrok toj tako brzoj promjeni. Dotle je promatrao njezin brzi. Iz njega je izvirivala istovremeno odlučnost funkcije koju je obavljao i simpatičnost lica i same pojave. jači i teži. ali privlačna lica.istisnuo je s vrata i već nestao prema izlazu. smireno i razgovjetno i to ono. Na vratima se smješeći okrenula i rekla: 5 . Ispod plave veste nazirale su se konture mišićava tijela. ovaj dom.Vožnju su nastavili u pravcu suprotnom od dolaska. Uzajamno su se promatrali nekoliko tihih.

ljudski i jednostavno.. zastao kraj malog. nekako preplašeno očima je preletio preko sadržaja unutrašnjosti ormara. u obližnjem Mainzu i vidjet ćeš ga tek u ponedjeljak navečer.. U toj brzini primijetio je na dnu i mnoštvo uredno posloženih knjiga i udžbenika. slučajno je upravo otvorio prvi. nepravilnog oblika. zastidio se. Napravio je nekoliko koraka.. košulja. ormarić i na njemu ukusno dizajniranu budilicu. uz rubove obraslog raznim ukrasnim vodenim biljem. Uz njegovu skromnu robu i odjeću usporedio je pravo bogatstvo stvari. Sve je to trajalo samo tren. Uspoređujući svoj skromni sadržaj. Zove se Klaus. Vidio je puno rublja. rublja. razmišljao o sustanaru. Potrebno je raspremiti stvari i tim skromnim stvarima popuniti ormar ali. Na jednom. Nije zapamtio ni jedan naslov koji bi mu odgovorio na pitanje: štoKlaus studira? Taj ima mnogo. kako će funkcionirati. Tek tada je obratio pozornost na susjedni krevet.Tvoj”cimer” je vikendom pretežno doma. Radoznalo. presvučen. a stanuje u domu! Navirala su pitanja: kako će se slagati i hoće li mu pomoći u snalaženju novog okruženja. nekoliko odijela. Plitak. Kakav mu je cimer? Sjeo je na rub kreveta. Bio je petak kasno poslijepodne. Istuširan. te mnogo vrijednih sitnica. Osjećao se umoran. ukrasnog bazena. Nije se usudio ništa dirati već je brzo zatvorio ormar. Pitao se: što sada mora sve planirati i prilagoditi. te neke momačke sportske opreme i nekoliko tenisica. Ispred ulaza je zastao. prvim dojmovima i što dalje ? Toliko toga mu se dogodilo taj dan događaja. Danas je iznimno večera između 7 i 8 sati navečer i to u najdonjem dijelu zgrade blagovaonici. iznenađenja. uredno posloženog. ali još uvijek umoran od puta i utisaka spustio se u predvorje gdje ga je gospodin Bonk ispratio prijateljskim smiješkom. u koferu. plitkog. U vodi je plivalo nekoliko zlatnih i srebnih ribica. s malene kamene skupine bio je vodoskok koji 6 . nekako neodlučan poći u svoju prvu šetnju i upoznavanje okoline doma. ne i pospanim jer sve je bilo suviše brzo. dojmljvo. Sjedeći tako na krevetu razmišljao je i zadovoljan zaključio da je najgore prošlo. užem dijelum. Klausov ormar.

Odlučno je skrenuo desno i na prvom semaforu lijevo. razmišljao je. s natpisima na drugom jeziku. Donnersberg nastavlja do ulice gdje je pogon u kojem će započeti praksu. najveća. mora se snaći i mora se snaći orijentirati! Zapamtio je s koje ga je strane Kurt dovezao pa je pretpostavljao da se ta ulica. strano. ulici. S donje strane bila je žarulja. Sasvim lijepa životinja. kako je mislio na prvi pogled. Takve još nije vidio. Oklop je bio prekriven pravoraspoređenim osmerokutnim pločicama. Okom je pratio to neobično stvorenje. a najvažnije pronaći najkraći put do tvrtke kako u ponedjeljak ujutro ne bi lutao. Na tom putu. Zaključio je da je to sigurno noćno. pa videći da ga kroz prozor promatra upravitelj. Znači. ali brzo se nezainteresirano okrenula i nestala među vodenim biljem. smeđezeleni vrat.je i ribicama omogućavao kisikom obogaćenu vodu. Ispružila je svoj dugi. Dobro. Pravi trgovački centar. Na ulici iznenađujuće malo ljudi. Zadržao se još par trenutaka promatrajući kornjaču. Trebao je upoznati okolinu doma. susreo je samo nekoliko penzića. školaraca i nekoliko 7 . Do mraka mora završiti svoj pohod po okolici. otkrivao je da je vjerojatno mesojed. Na rubu. orijenirati se. Iako naoružan zagrebačkim iskustvom snalaženja u velegradu. vež se vratio i nastavio upoznavanjem okoline doma pazeći da ne izgubi orijentaciju za povratak. smeđe boje i s nešto svijetlijim rubovima. To mu je bilo najvažnije pa nije nastavio dalje. da te taj oštri završetak ugrize za prst. Od broja 176 do 36 nije daleko. a koščati prema dolje zakrivljeni oblik završetka ustiju. zaputio se dalje do pločnika. Ne bi bilo ugodno. Na trenutak su se promatrali. pa stoga i glavna ulica u Darmstadtu. I ne smije zakasniti! Imao je vremane nekoliko sati. mislio je kada je ugledao natpis tražene ulice: Holzhofalle. Gledala ga je “pametnim” očima. diskretno svjetlo upereno na sredinu bazena. udahnula zrak i pogled usmjerila prema njemu. između algi i vodenog bilja virila je čudna i radoznala glava. Laknulo mu je . Mora se prilagoditi. to je njemu ipak bilo nešto novo. da će moći pješice na posao. Bila je to glava vodene kornjače. Na samom rubu bila je oko jedan metar visoka u crveno obojena gljiva. Primijetio je još nešto. Paralelno s Donnersbergring bila je Heidelbergstrasse koja je. Par koraka dalje. Bila je prepuna trgovina i lokala. nigdje policajca. na rubu pločnika je zastao kao da razmišlja na koju će stranu. bila najduža. nalik na oštri kljun. orijentirati se s okolnim ulicama. Ponovno se pojavila iza širokolisnate biljke.

tehničkoj robi. tehničare.. micao im se i radoznalo nastavio svoje pretraživanje. Što tim ljudima preostaje od dana? Samo večera.. Teško se naviknuti na takav život.to je to! Tempo rada. vjerojatno profesorom... U njemu se javila želja za posjedovanjem nedostupnih stvari. pogađati status. ukusno njegovani park. Uputio se tamo. lijepih lica ali i zamamnih oblina. sportski odjevene. obično s malom torbom. tajnice. radna disciplina.. Kako se u par minuta može sve promijeniti! Do tada relativno mirna ulica bučila je svom snagom. Najlakše je klasificirao žene. proučavati ih. hitale ili nosile torbe sa tek kupljenim namirnicama. primjetio je. cijenama. Bile su to lijepe žene. Bilo je i lijepo odijevenih svih dobi. Brzo je zaključio da su to žene američkih vojnika. da je malo dalje od doma. Ponovo je počeo analizirati prolaznike. Njegova radoznalost bila je na njih usmjerena jer. Neki su bili skromno odjeveni. nabavka nakon rada i odlazak kući. izloženim artiklima svih vrsta. ali su svakako bili dobro obrazovani. I elegantno odjeveni muškarci odavali su neke važne profesije. inžinjere. I prolaznika je odjednom bilo više. pa sutra ponovo sve ispočetka. Živo su o nečem raspravljali ali nije mogao razabrati temu. onaj kod kuće i ovaj tu. Ali stvarnost je prekinula njegova maštanja. Nesvjesno je usporedio dva suprotna načina života i rada.. zapalio cigaretu i gledao. Nije 8 svih tih lijepih. tehničke radnike. Čuo je već o tome: to čeka i njega. njegovane. gledao. kojima nije mogao odrediti profesije. za njega . Na malenoj zelenoj oazi između dviju stambenih zgrada ugledao je mali. na rubu šume američka baza.mulatkinja. Elegantno odjevene. povećao promet automobila koji su preplavili četverostaznu ulicu. Napasao je oči na izlozima. pokoje pivce. Bilo je i jako puno mladih. sjeo na klupu. otkrivanje. Svrstao ih je u fizičke radnike. dugo radno vrijeme. Najednom se našao u vrevi ljudi. postupno promatrajući pojedice. televizija i spavanje. vjerojatno studenata. na prvi pogled inteligentnih. njemački način života i rada. Pored njega prošla je oveća skupina momaka i djevojaka s jednim sredovječnim gospodinom. Naravno i lijepe žene! Dakle . Ubrzo se. upoznavanje. po čemu je taj grad i poznat. Mnoge su sa sobom vodile prekrasne klince. prvi put je vido tamnopute žene. odavale su vjerojatno neke kancelarijske profesije. vesela lica i nadasve lijepih tijela. Onda se prisjetio Kurtovih riječi usput spomenutih. one naravno s poslovnim torbicama.

pa nazad. Ispunjavali su potrebne obrasce i sve je bilo brzo gotovo. nanšli dva sljedeća tijela. a glave su im bile na zadnjim sjedištima. Navodno su istovarivači u zadnji čas odskočili. Ne svi. Nije čudo da se rijetkim trenucima opuštanja mnogi predaju prevelikim količinama piva. saznao je da su nakon vađenja kola. mimoišao se s nekoliko oskudno odjevenih žena. pokupit sva raspoloživa znanja i iskustva. Mi južnjaci teško se privikavamo na takav tempo rada i način života. rasa i odijevanja. Nije mu bilo teško zaključiti kakvim se zanatom bave. vjerojatno pod utjecajem alkohola. Bilo je ugodno iznenađen 9 . Prolazeći ponovo je ugledao kornajču izdužena vrata kako prati njegov prolazak. Polagano je zaobišao mnoštvo radoznalih promatrača i krenuo natrag prema domu. Neki njemu čudno obučeni vjerojatno su nosili dio nacionalne nošnje. kući. Pohitao je tamo ali je vojna policija sprečavala prilaz. Neka lica bila su za njega odbojna. nedefinirana i razmišljao je: što oni tu rade? Na kraju ulice. izloga a i po zgradama. iz novina. svojim kabrioletom zabila pod parkirani šleper s kojeg se istovarivala neka roba. Već se mračilo i palila su se mnoga svjetla ulične rasvjete. Već je bio polumrak i gljiva iznad bazlena isijavala je diskretno svjetlo upereno na sredinu bazena. kojemu je slijedio vrisak ljudi. Kako je tu tek noću? Pun neočekivanih iznenađenja. Ubrzo je začuo sirene auta hitne pomoći i vidio automobile američke vojne policije. za početak previše. Pogledom i ponašanjem tražile su mušterije. Susreo je i nekoliko crnaca koji svojom vanjštinom nisu ulijevali povjerenje. kući. a već razmišlja kako to nije za njega i da tako organiziran život nametne za stalno. Drugi dan. ali mnogi! Iz tog razmišljanja probudi se neka škriipa. Sve je to čuo s kraja ulice. Alkohol i prebrza vožnja na glupi su način odnijela dva mlada života. Ipak je bilo vidljivo još toliko da je mogao nastaviti promatranje ljudi svih boja. Sjeli su u njegov auto i počeli obilaziti urede za prijavu i vađenje potrebnih dokumenata. bilo je previše. Odguslat će poslušno svoju predviđenu godinu prakse. Nije počeo ni raditi. prije skretanja. saznanja i dojmova koji su mu prezentirali prviput u životu. U ponedjeljak ujutro. Kasnije je saznao da su dvojica američkih vojnika. nešto prije 7 sati Kurt ga je već čekao na ulazu. Krenuo je prema domu.bio siguran u svoje analize ljudioko sebe ali nekako je utukao vrijeme. pa tup udarac.

a u kratkoj pauzi odveli na skroman obrok u tvorničkom restoranu. odijevanja. ozbiljan pristup i radnu disciplinu. koji su se gradili nevjerojatnom brzinom. Sproveli su ga kroz sve pogone. ali strogo poslovno. Općimje odnosom bio ugodno iznenađen. Srdačan odnos i dobronamjerne sugestije doživljavao je na svakom koraku. radne navike i sve što ga je okruživalo. Darmstadt je bio poput mnogih drugih njemačkih gradića.. Tu je bilo malo starih zgrada. teški radni dan. cijenili su ga i povjeravali mu sve složenije zadatke. To mu nije bilo ni na kraj pameti! Doma je dobio dovoljno savjeta i informacija. Odmah je u praksi vidio razlike u radu. a nadasve radne navike. Svemu se morao vrlo brzo prilagoditi. Nije baš sve išlo kako treba. Jer. ali u ljubaznosti neke starije žene pored sebenanšao se taj prvi. izlazaka i još mu je ostajalo. Mnogo strojeva. njemački karakter pristupa radu. I kod prijave na policiji sve su brzo obavili. ali uz primjedbu: da sve znaju i nikakve “komunističke propagande”. Sa svima se brzo sprijateljio. Kvalaiteti se posvećivala posebna pozornost. plave boje i počeo. Tu će svaki dan ručati pretplaćeni obrok. niti se usudio Kurta upitati. za početak. jednostavno. stjecao iskustva i nova prijateljstva. koju su u početku dogovorili postupno se povećala i omogućavala sva plaćanja doma. kratko objašnjavajući proizvodne procese. Njegova su pozitivna nastojanja potpomagali na sve moguće načine. jer Darmstadt su tijekom drugog 10 . Majstori pojedinih odjela. U tvrtki je primljen lijepo. unificirani formati. jasnim uputama i želji da se sve ispuni pravilno. Kurt je doduše svagdje pokazao nekakav dopis i zaista mu mnogo pomogao oko tih formalnost. hrane. mnogo manjih i velikih proizvodnih linija.. radi se o sedam pa sve do pola pet popodne. Odreditli su mu prvo radno mjesto. Nekako je imao sreću jer svi su bili susretljivi. U svojim subotnjim i nedjeljnim izlascima upoznao je grad s okolinom. Pa mora da je radnička klasa svugdje slična! Bio je zadovoljan jer tu je zaista mogao štošta naučiti. Iz vrećice je izvukao svoju radnu kutu.ljubaznošću. a naročito reviza. Stariji radnik mu je objasnio što i kako raditi. Je li taj dopis igrao nekakvu ulogu nikada nije saznao. brošura. kroz koja je prolazio. Određena plaća praktikanta. velike naklade knjiga. Radeći i učeći upoznavao je ljude u svojoj i bližoj obokini. ljubazno.

radnici poslani na školovanje i dopust. puštanje zmajeva i malih aviona. Rijetke su bile orginalne zgrade. najviše po nekoliko arktikala ili proizvoda namijenjenog nekom gigantu za montažu. a u obližnjoj borovoj šumi namjestili su se američki vojnici. najveći sa po nekoliko stotina zaposelnih. a sada su ravnopravni stanovnici grada. Kasnije je tako zalazio u kupovinu. a država je pomogla u ispražnjene hale montirati. Neke velike industrije nije bilo. Mnoga su se zanimanja gasila. pijani pravili nerede ili izazivali prometne nesreće. ali slikovitom muzeju saznao je. Od tuda i nekakva latentna netrpeljivost prema njima. kreditom naravno. sasvim nove strojeve. da se svakom trenutku mogu brzo preorijentirati na druge proizvodne programe. Prevladavali su mali. Darmstadt su izravnavali buldožerima i planski ponovo izgradili. za izletnike. Imali su prekrasne sportske objekte i terene. efikasne i za radnike bezbolne. da je u roku deset minuta bilo na tisuće mrtvih. Mnogo zelenila i parkova karakteriziralo je svaki kvart. pa se često prošetao do njih i promatrao te njemunepoznate i čudne sportske discipline i igre. u posebnoj trgovini dobila se jeftina a kvalitetna roba ili neke namirnice namijenjene za izlete. I ophodnje te policije bile su česte. simpatična crkvica. Svu tu proizvodnju i brze promjene pratilo je i određivano školstvo i obrazovanje odraslih. pogotovo na problematičnim mjestima. jer. pogotovo subotom navečer. u jednom velikom parku ostala je mala. a grad 90 posto u ruševinama.svjetskog rata teško bombardirali Amerikanci. mijenjala se tehnologija. Sve je bilo unaprijed planirano i proizvodnja je potekla već za tri mjeseca. Lukavo! Isto se događalo i u grafičkoj industriji. pa je inače tolerantna policija imala dosta posla. Radili su strogo planiranu proizvodnju. za novu traženu robu. Ali na dojavu bilo kakvog ekscesa odmah je dojurila američka vojna policija i “rješavala” gužve. Da. Vrlo lukavo! Saznao je za slučaj da se zbog slabe potražnje i prestanka upotrebe tih proizvoda na tržištu tvornica “ugasila”. Dok su u Münchenu iz ruševina napravili umjetno brdo. Kakve li ironije! Oni su ga razorili do temelja. specijalizirani pogoni. Bilo je nekoliko kvartova srednjih 11 . Viktor je na to bio upozoren pa se takvih mjesta klonio. Kasnije je saznao da su ustrojeni tako. Inače američki su vojnici u grad odlazili uvijek u civilnim odijelima. Mnogi su vojnici. karakteristično ošišani i u svojim američkim autima koji su se uveliko razlikovali od europskih. U malom. a zamjene potpomognute državnim kreditima tako brze.

gdje se išlo i u takve detalje kao što su npr. nagradno 12 . Ali i on je morao sam proizvoditi. pregledavali učinjeno. pa čak nekada i tri dana u tjednu u školi i raznim kabinetskim predavanjima. a preostala dva. Sve je to trajalo oko tri školska sata. posebni stručnjak iz proizvodnje. Pojedina mjesta imala su aparate. a đaci su praktična znanja stjecali u specijaliziranim kabinetima i po pogonima gradskih tvornica. Vršila su se ispitivnaja. mjerenja. Učenici su tri dana u tjednu boravili na praksi. davali su velike mogućnosti njemačkih i stranim studentima da nauče sve o svom izabranom zanimanju i specijalnosti. kartona. Nakon dva dana donijeli su mu. Nakon dobrog uvoda i uputa morao je sjesti na stolicu s kotačima i sa svojim pladnjem obići čitavu prostoriju ukrug.općih i tehničkih škola. Tu je praksu nadzirao majstor. toliko potrebnih za akademsko obrazovanje. dok im učinak nije bio prioritetan. raznim metalima i mnoštvom bočica s kemikalijama na pladnju stao je u red. Bili su to posebni. Svaka zasebna faza ispitivanja opisivala se na posebne obrasce. za praktični mogući pristup nekom od okolnih pogona. osobito na kvalitetu proizvoda strogi ljudi. S dobivenim uzorcima papira. pa su često stručni nastavnici iz škole dolazili u pogone. opisano i naučeno. da je tu bilo i općih predmeta. Viktoru je kasnije bilo omogućeno da dva puta uzastopce doslovce “prođe” kroz takav kabinet. mjerenja amplituda nepotrebnih pokreta radnika. da je svaki profesor imao maksimalno do 8 studenata na strogo stručnoj nastavi. Naravno. a najviše sama organizacija rada. zatim viših i visokih. Za svaku munutu aktivnog fizičkog rada stajalo je sedam minuta istraživanja i promatranja. Prekrasni i moderni laboratoriji koje su opremile pojedine tvornice širom zemlje. pomagala za ispitivanje i kontrolu. Sve to u svrhu veće učinkovitosti ali i manje uloženog fizičkog napora. Svi su programi bili planirani i rađeni zbog prakse i za praksu. Pisao je i kako se ne smije raditi. kontrola proizvoda. Te su škole za praktična zanimanja imala zajedničke obrazovne programe. Sveučilište je bilo organizirano po američkom sistemu tako. Slijedio je još sat slobodne diskusije i predavanje rezultata. kabinet za ispitivanje karakteristika grafičkih materijala. To je bilo na Višoj školi. a iznad njih logičan opis što treba raditi. Sve je to bilo strogo kontrolirano. boja u malim zdjelicama. te više dobrih zantskih škola koje su zauzimale istočni dio grada. Profesor Hermann je svakome bio na pomoći. kemijski procesi. Naročito je bio naglasak na moguću organizaciju rada bilo koje proizvodnje. mentor.

Naravno da mnogo toga nije ni mogao shvatiti zbog svojih ograničenih predznanja. Druga sretna okolnost bio je sam internacionalni dom. Slaba strana bila mu je i ekonomija. Svaki student imao je pravo nekoga dovesti na sat. da je to uobičajeno i da su njegovi rezultati sasvim zadovoljavajući. već planiranja proizvodnje. priprema rada. potrebnih stojeva. praktičara bili su ljudi iz prakse. 13 . već su to bili susreti i zanimljive priče obavljanja svakodnevnih programa. Naučio je gradivo koje neki ne svladaju za dvije godine. slobodna diskusija. Napravio je tri greške: jedna sa duplex kartonom. iako su takve informacije bile poznate. rezultate i poziv gospodina Hermanna da ispitivanja može ponoviti. bilo mu je mnogo toga jasnije. kapaciteti. sa svih strana svijeta. Sve se pratilo. ali sve i plaćalo. Ti su profesori. pa čak omogućavanje prisustvovanju odabranih predavanja. svih koji su jako ozbiljno shvaćali svoje zadatke i učenje. viskozitet tiskarske boje i jedan njemu sasvim nepoznati kemijski proces jetkanja raznim metala. aparate i pokuse. U tome je i bit njemačke proizvodne ekspanzije. Većina tih proizvoda. dečki u njemu. pomoćni strojevi i uređaji. Večernje škole bile su naročito skupe ali i temeljite. Viktora je iznenadilo još nešto. ali ne zbog nekih zapletnenih računskih radnji. Zaista je imao sreću da je upućen baš u taj grad. Moguća je bila svakojaka izmjena znanja i iskustva. I ostala iskustva s “pravim” profesorima bila su slična u odnosima prema mladima. izmjena stečenih saznanja iz svih područja. Odnos studenata i nastavnika. Viktoru su bila interesantna predavanja iz tehničkih znanja i mogućih razvoja robotike i kompjuterizacije strojeva i čitavih pogona. pun mladih željnih znanja. sve ocjenjivalo. Nitko te nije pitao tko si i odakle. Mladih. mikroskope. Tako se cjelovito znanje ne zaboravlja.mjesto. puni opće kulture i znanja održavali. Samo tako se mogla u praksi provesti “pozitivna” proizvodnja. školovani na poseban način i sa sposobnostima da prenose znanje na mlade. Obermajstor mu je rekao da se ne zabrinjava. Kada je nakon prijave prošao ponovo sve te instrumente. ne kalsična pradavanja. Za približno osam sati naučio je gotovo sve o grafičkim materijalima. promatranje vježbe ili kabinetsku nastavu. sve se kontroliralo. Koliko uspješan i brz način stjecanja vrijednih informacija. Ti nije bilo zabušanata jer koncept obrazovanja to nije ni dopuštao. planiranje materijala pa sve do potrebnih radnika određene kvalifikacione strukture.

iznenada i brzo. dodali 5 maraka. Ako ste na ceduljicu napisali naslov pjesme. Jesen je bila lijepa. Bila je u veseloj grupici. Nekolio sljedećih nedjelja. uz stariju sestru. djelovao je kao veliki promašaj. ne bi li je ponovo sreo. ali uporan. Jednom ju je primijetio kako iza drveća gleda prema njemu. a malih prozora uz taj nemogući ton boje. jednom sjedeći na klupi. Postao je već nemiran. na kupanje. za lijepih su dana podjeli okolna klpe i slušali željene i poznate zvuke. Jednostavno ga je srce vuklo na isto mjesto. jednom mu je objasnio sistem zvonjenja. Detlef. Središtem je. u isto vrijeme bio je tamo. mladi parovi. Tu. spontan osmijeh djevojke. na malo povišenom mjestu dominirala već spomenuta mala crkvica. na istu klupu. Grad je imao gustu tramvajsku vezu. kao. Pješačka zona.Spomentrg. jedan od mnogih parkova kojima je Darmstadt obilovao. pa joj je mahnuo rukom. zaljubljeni. Mnogi šetači. Sve u nekoj deprimirajućoj boji. u isto vrijeme. Radilo se o mehaničkom klaviru koji je pritisak na tipke prenosio na poluge koje su omogoućavale udarce na pojedina zvona. jedan iz njegove klape. čekaj. ali se polazeći ipak okrenula njemu i uzvratila mu taj iznenadni osmjeh. jedini koji se Viktoru nije svidio. To je bilo prekrasno šetalište uz bujnu i njegovanu vegetaciju drveća svih vrsti. Možda je ideja projektanta i bila. 14 . koju je predstavljao čitav kompleks trga. Kontrast spomentrgu bio je centralni park. dobio je uzvraćen zagonetan. Vozili su se tramvajem di Eberstadta. opet isti kamen. još uvijek vruća. Velike površine ravnih zidova. sjetno na nemile događaje iz prošlosti. punoj žubora riječi. a predgrađa autobuse. mogli ste čuti refren željene pjesme izvođen tim zvonovima. geometrijski nepravilan. Bila je sama. Ta plava djevojka zvala se Karin. gdje je bio veliki bazen kojeg je dio imao stakleno dno. bio je pravokutno oblikovan četverokatnicama obloženih fasada nekim smeđim kamenom. pa su izleti i kupanje u bazenima sa zagrijanom vodom bili još mogući. Već sljedećunedjelju Karin ga je pozvala. odredili približno vrijeme. Sredinom trga dominirao je spomenik u obliku dvadesetak metara visokog obeliska obloženog istim kamenom i bojom. Kako je sve ispalo spontano. koja je imala sistem malih zvona. kasnije. da sve to izgleda nekako tmurni. dolazim.

neki prizvuk kritike ili uvredljivog motrišta različitih sistema. Ispitivao je i o Jugoslaviji. krađama trešanja. sa strogo zacrtanim planom života i školovanja. Mislio je: da li je moguće izdržati taj monotoni posao tjedne. Naoko 15 . logorovanja. Jer Karin je bila maloljetna. Viktor ga je informirao o sistemu uprave. igrama i sitnim nestašlucima toliko karakterističnim njegovom djetinjstvu. informiran mnogo je pridonijeo da shvati njemu neke nemoguće navike Nijemaca. brzo i određenim redoslijedom. pripremljena. pa mu je bilo malosmiješno gledati radnika koji se spretno bočno kretao uz stalaže malim koracima i brzim pokretima ruku zaokretao staklenke. STUDENTSKI DOM Viktorov cimer Klaus studirao je ekonomiju. godine. Načitan. Njemu je to sve bilo nekako strano. kako bi dobili određenu sliku o njemu. dobro organizirane. Vido je njihove velike podrume prepune napunjenih staklenki bijelog vina. Viktor je u tom pogledu bio bogatiji i imao sadržajnije djetinjstvo. Nikada u tim razgovorima Viktor nije primjećivao nešto podcjenjivajuće. Otvoreno su o tome raspravljali. Imao je auto. Bio je nešto mlađi ali ozbiljan dečko. Klaus mu je objasnio da je on stručnjak.Mogli su pijuckati pivo i kroz stakleno dno odozdo promatrati pokrete kupača. pa i o politici. Radio je to spretno. Diskutirali suu o svemu i svačemu. Vikende je provodio kod svojih u Meinzu. te socijalne sigurnosti radničke klase. te brižno odabranim životnim ciljem. Nikada nije nastojao tvrditi što je bolje za budućnost naroda osim. Naravno. NOB. strahotama rata u kojima je kao dijete bio sudionik. Uvijek je sve s njegove strane svršilo na komparaciji sistema i uspoređivanju. Klausa su naročito zanimale priče iz njegova djetinjstva. pa ga je nekoliko puta poveo sa sobom i pokazao mu Gutenbergov muzej. Jedan radnik je te boce čitaav dan prevrtao. pa je od njega mnogo naučio. Klaus se srdačno smijao opisanim epizodama izleta. da je Viktor odmah primijetio mnoga pitanja. od roditelja i brižne starije sestre. čak zanesenjak i da njemu mogu uglavnom zahvaliti za kvalitetu njihovih vina. Klaus e bio uredan dečko. Nekako je kopirao ili pokušavao kopirati neke navike. opremljene i automatizirane proizvodnje. Njegovi su bili veliki proizvođači grožđa i poznatog vina. povijesti. To do sada Viktor još nije vidio.

Vjerojatno zbog alkohola. Bio je vrlo skroman. ali je svoje dužničke obveze uvijek pošteno podmirivao. Nauprot Arapima bili su dvojica antipatičnih koje su svi zvali “švarce”. Njegov sustanar iz iste afričke zemlje studirao je ekonomiju. da li mu je to nadimak ili možda čak prezime. Detlef je bio srednješkolac. Prazan život! Planiran život. Bio je često pod utjecajem alkohola. nikada se nisu vani družili na mjestima tradicionalnih sastajališta mladih. 16 . pa mu je Viktor. Svi su ga zvali Moko. dok Klaus u svom utrtom i planiranom putu uzdizanja nije imao za to ni vremena ni mjesta. barem se tako pričalo. Bogati i razmetljivi dečki studirali su tehniku. ali mu je život ipak protekao nekako bogatije. Pričao mu je. Viktora međutim uopće nije sprečavalo. često izlazili i kupovali svakojake stvari. To će realizirati tek kad postigne svoj krajnji cilj. Djevojke su ukrašavali zlatnim nakitom. a jedan je po domu. I Viktor je imao svoj cilj. Bio je tu ozbiljan crnac Kim. Često su bili pripiti i koliko je Viktoru bilo poznato svoje su stipendije propili s prostitutkama u obližnjem Frankfurtu. Bili su tu i dva studenta iz Arabije. sa svojom uvijek prisutnom lulom u ustima. koji će bez materijalne osnove dostići mnogo teže i kasnije nego Klaus. a ponašanje drsko i vrijeđajuće.bezbrižan život bio mu je ispunjen samo radom i učenjem. da s njim uspostavi prisne veze i harmoniju zajedničkog boravka u istoj sobi. sadržajnije. istočni izbjeglica. da su mu roditelji već odabrali ženu i da će nakon povratka morati preuzeti teret vođenja poljoprivredne farme. Ostale sobe vile su popunjene zanim studentima iz različitih dijelova svijeta. Nikada Viktor nije saznao zašto su ga tako zvali. imali najljepše “mačke”. dvije. Mogao si je dozvoliti i simpatije i zaljubljenost. Moderno su se odijevali. Nisu doduše svi mladići bili poput Klausa tog tako tipičnog Nijemca. Inače uvijek veseli i društveni. vječito bez novaca. Nečesto je kasno budio Viktora i Klausa tražeći cigaretu. Ponekad je “zaboravio” zahvaliti. Ogorčen je isticai svoj čudni karakter na okolne kolege. Bio je na postdiplomskom studiju iz kemije. hodao u papučama isprepletenim zlatnim nitima. Njegovi su ostali na istočnoj strani Berlina. da ga se što prije otarasi uvijek dao cigarete. Nitko se s njima nije družio.

Von Koppelov je bio također izbjeglica s “istoka”. Sasvim drugačije naravi nasuprot nerazumnom Detlefu. On je s ogorčenjem gledao na podjelu Njemačke i na zid koje onih dana podizao. Realno je procjenjivao situaciju, a o nekoj neprijateljskoj ogorčenosti nije bilo ni govora. Prije bi se na to moglo reći nekakvo tužno gledanje na sve. I njegovi su ostali tamo preko. Bio je stručnjak za modeliranje u ljevaonici. Često je Viktoru pričao o životu “preko”. Viktor ipak onda nije mogao ili smio vjerovati da je sve istina. Međutim, kruta istina se nije trebala dokazivati nikakvom antipropagandom. Svakodnevne vijesti i televizija bili su rječitiji od bilo kakvih dokazivanja. Von Koppelov je bio srdačan, veseo i naprednogledajući radnik, koji je imao samo jedan cilj: dobro raditi i zaraditi i što prije osnovati vlastitu obitelj koja bi mu na neki način zamijenila izgubljeni dom. Sudjelovao je u svim akcijama, izletima, skupnim izlascima i pokazao se kao druželjubljiv u svakom pogledu. Kako je bio stariji, pa stoga i iskusniji svi su njegovo mišljenje poštivali. Tu su bila i dva studenta iz Indije. Jedan sitan, simpatičan i uvijek prisutan u Viktorovu društvu i jedan visoki osobenjak kojeg nitko nije trpio. Herr Bonck se uvijek ljutio na njega jer nije dozvoljavao sušenje rublja po balkonima. A taj je svoje duge “sari” uvijek izlagao po čitav duživni balkona. Bilo je tu i drugih manje ili više interesanantnih lica, a među njima i jedan kojega su svi zvali “Vijetman”. To je zaista bio Vijetnamac niska rasta, mršavih dimenzija, a uvijek besprijekorno odjevenog. Kolike se Viktor sjeća, nikada ga nije vidio bez kravate i sakoa, pa bilo ljeti ili zimi. Tih i povučen tip, nekako nepovjerljiv prema okolini. Često čak tajanstven i neprimjetljiv. Uvijek bi svojim uskim skoro djevojačkim usnama i laganim poklonom glave samo pozdravljao. I dugo, dugo, iako su se svakodnevno susretali ostali su samo na pozdravu. Oko ramena mu je stalno visio jedan od mnogih fotoaparata. Ponekad ga i za vrijeme jela nije skidao. Njegov hod je bio nešto posebno. Bio je lagan, pokreti nekako proračunati i spori, ali meki. Kako je Viktor po prirodi radoznao i volio promatrati pojedince, vježbajući tako svoje intuicije nepoznatih osoba, taj Vijetnamac mu je bio zagonetka.Niko se nije približio, ni sa kim održavao veze ili razgovore. Ostao mu je zagonetka i dugo kao otpisan, misleći, da je sigurno osobenjak, 17

individualist ili čak čudak. O njemu nije znao ništa, osim da prakticira reprofotografiju u istoj ulici gdje i on. Na posao je išao sat kasnije, a i kasnije dolazio u dom. Tako nije imao ni posebne prilike da ga u razgovoru upozna i prouči. Njegovu nepristupačnost smatao je nekom vrstom nepoznatog odgoja te daleke zemlje ili urođenom stidljivosti za komuniciranjem. Tada još Viktor nije mogao znati, da će taj skromni a simpatični, a tako nepristupačni “Vijetman”odigrati veoma važnu ulogu u priči, koju ste upravo počeli čitati. Viktoru je život bio ispunjen i interesantan. Brzo je protjecalo vrijeme. Uvijek je bio nečim zaokupljen. Svakodnevni rad nije bio monoton, iako se na takvo dugo radno vrijeme teško priviknuo. U tvrtki je imao kompletan i jeftin ručak, a doručak i večeru u domu. Na njemačku osebujnu hranu sa silom prilika morao naviknuti. Bilo je doduše jela koje nije trpio, ali je bilo i mnogo jela koja su mu prijala. Subotom se nije radilo, pa su u domu imali doručak i ručak ali bez večere. Te su večere bile namjenjene izlascima u kino, kazalište, ljubavne sastanke, a Viktorovo društvo poslije svega na večeri kod “Rotto Hahn”. To je bio solidan mali lokal u obližnjoj ulici kuda su odlazili na peečne ili pohane piliće uz obaveznu kriglu piva. Karakteristična njemačka gostionica, ali uvijek puna. Kasnih noćnih sati pretežno su je zauzimali studenti iz doma. Sve čisto, solidno i relativno jeftino. Gazdarica je bila starija žena koju su svi zvali “Mutti”. Voljela je mladež, pretežno studente koji su k njoj rado navraćali i Viktor se uvjerio u priče, da iz njezina “Gasthaus”niej izišao gladan nijedan student bez obzira da li je trenutno bio bez novaca. Svi su je zbog toga cijenili, skoro voljeli i tome povjerenju uzvraćali urednim poravnavanjem računa. Jedne takve subotnje večeri Klaus i Viktor vraćali su se iz kina i Heidelberger cestom žurili prema “Ritte Hahn”. Odjednom su iza sebe začuli neki mekani glasić: - Kuda jurite vas dvojica? Oba su se iznanađeno okrenula. Na par koraka iza njih je hodao “Vijetman”. U brzini, da se što prije sastanu sa svojim društvom nisu ni primijetili, da su ga “vorfarali”.

18

- Ako još nisi večerao pođi s nama na pola piceka k Mutti - predložio mu je Viktor umjesto pozdrava. Samo je kimnuo glavom i pošao za njim zostajući za pola koraka. Kao da se stidio njihova društva. Viktor ga je hrabreći požurivao. Kod Mutti je bilo već veselo društvance. U njihovom uglu, gdje je netko uvijek bio prvi, sastavio bi dva stola i sačuvao mjesto ostalima. Mjesto je doduše bilo tijesno zbog dodatnih stolica ali čisto ugodno i nešto postrance od ostalih bučnih stolova. Uz Koppelova i njegove djevojke sjedila su tu dva poznata Nijemca i dr. Kim s obaveznom lulom u ustima. Oni su već povečerali i uz kriglu piva glasno diskutirali o odnosima muškaraca i žena izvan braka i u braku. Žučnu diskusiju o ravnopravnosti modernog braka koju je zastupala jedina žena za stolom prekinuli su s novim pridošlicama. Klaus i Viktor su već hodajući pored šanka poručivali pola pečenog i kriglu, a Vijetnamac je samo tiho ponovio: - I meni isto Veseli se razgovor nastavljao i tijekom njihove večere, koju su uživali polako, prazneći ujendo i tanjure i krigle. Katkada su upadali u okolnu diskusiju, ali Vijetnamac se samo smiješio. U diskusiji punih ustiju nije sudjelovao. Nije trajalo dugo, da je Viktor osjetio blago djelovanje piva. - Naš je Vietman prvi put s nama na večeri, pa je red da ga dostojno primio u naše društvo. Nekog naročitog veseljaka nećemo baš imati, ali čova mi je čistio simpa - malo zlobno je predložio Viktor i uhvatio Vijetnamca oko ramena. Odmah se zaorilo iz svih grla: - Brudershaft - Mutti, mi ćemo piti litreni Bruderschaft Lukavo, skoro zlobno Viktor se smijao u sebi, kada je Mutti donijela na stol litrene staklene čizme pune žuto-zlatne boje piva i obavezne pjene na vrhu. Sjetio se svog neugodnog iskustva s tim čizmama. Svi su zauzeli stojeći mirno iščekivanje, a naš Vijetmanac ozbiljan stav, pretpostavljajući ozbiljnost ceremonijala. U čitavoj sali je nastao tajac. Svi su gledali u pravcu njihova stola. Čak je iz kuhinje došla i kuharica i na šank naslonila svoje velike sise. Viktor je prihvatio najbližu čizmu, pazeći da Vijetnamcu pravilno okrenutu doda i rekao svečano, da mora polako cijelu ispiti u jednom gutljaju. 19

raspoloženi i malo pripiti. I društvance je zapljeskalo. vesela lica oko sebe pa u čizmu. Mutti mu je sa šanka dobacila čistu krpu i brišući srdačno se smijao i klimao glavom. tom prekrasnom univezitetskom gradiću pored rijeke Neckar. razne posude. Onako zbunjen počeo je svoje opijanje i nije naslućivao trik. pa glazirali i opet pekli u posebnoj peći kraj centralnog grijanja. trenutačno postiđen. kako su i njega tako nasaamarili i praktično mu pokazao kako se čizma kod ispijanja mora naginjati da bi sa strane u prednji dio ušao zrak.Vijetnamac je stidljivo. U prizemlju kraj uređaja za centralno grijanje bila je keramika. a ni Viktor nisu bili naučeni na takve količine piva. Sve oči bile su uprte u njega. Von Koppelow je bio voditelj i savjetima svima na raspolaganju. U istoj prostoriji su radili i tekstilci. Ostao je mokar. Subote i nedjelje katkad provodili bi na organiziranim izletima. Jedan viken su busom krenuli u Hannover. Toliku istočnu zatvorenost nije shvaćao. tako se u prstima čizme stvarao vakuum. I stvarno se pucalo! U domu je svaki kat imao kabinet za sobodne aktvnosti. Dotuda je bio zadovoljan sam sobom. a u gostionici se odjednom zaorio pljesak. Ni Tan. Taj zid sramote nikako si nije mogao protumačiti. Svakodnevne vijesti bile su prepune sretnih a i nesretnih avantura prebjega. ali dalje nije i nije išlo. a otamo avionom u Zapadni Berlin. Veselo čavrljanje nastavilo se sve do zatvaranja gostionice. Kako je polagano ispijao. Jednom su bili gosti tehnološkog univerziteta. vidjeli Königsberg i ostale znamenitosti grada. tapšali ga po ramenima i pružili mu ruku. Sjedajući Viktor mu je objasnio neka se ne srdi i neka mu ne zamjeri. Viktor je naučio osnove obrade i modeliranja s glinom.U početku su radili pepeljare. jednsotavne vrčeve. I kada je taj vakuum bio jači o dvanjskog pritiska nastao je pljusak barem pola litre piva u lice. Glinene “proizvode” su pekli. Te večeri Viktor je saznao njegovo i za njega čudno ime Nsu tan. iznenađen. Misli su mu tada sigurno odavale zabrinutost zbog tako velike količine piva u čizmi. Sada je Viktor pored znamenitosti grada na svoje oči vidio i “zid” istoka. Par puta su bili u Heidelbergu. U dom su ulazili veseli ali šutke. Na olovkom nacrtan crtež na 20 . a ozbiljno pogledao trenutačnu tišinu oko sebe i prihvatio čizmu. gledajući okolinu. Svi iz društva su mu prišli. a kada su prešli na modeliranje životinja i portreta njegov umjetniči duh je splasnuo.

što se većina njih suviše komercijalizirala. Znao je skoro sve o jugoslavenskim poznatijim naivnim slikarima. Znao je i objasniti zašto nešto valja ili ne valja. Prodaju rijetka djela u bescjenje. a crtež po svom nahođenju dopunio geometrijskim likovima. Njegove su kritike dapače bile na mjestu. Viktor baš nije cijenio. kvadratima i kružićima i. . reflektore za osvjetljavanje kod portretiranja. Svoja djela je uvijek započeo na sredini papira i to sa geometrijskim likovima. kako bi izgledala grafika napravljena brzopotezno sastavljena po njegovom mišljenju grubim trokutima. Čak mu je pokazao i katalog s reprodukcijama I cijenama. Gledajući Vikotorove “umjetničke” prve korake Klaus je tvrdio da je to vrsta naive. Postao mu je neprimjetna sjenka. trokuti su bili grmlje. a kružići snježne pahuljice. Tu su imali na raspolaganju aparate za povećanje i kopiranje slika. predstavljala neku nježnu životinju. U ovom odjelu je carovao Tan. te nanosili među novinskim papirom. Ljut je skinuo sa stalka čist karton i s par poteza nacrtao srnu. koju je doduše dobro poznavao. Takvim likovima dodavao bi uvijek nova. ali Viktor je sve više primjećivao. što nešto predstavlja. da je velika šteta. jer je u svom neznanju smatrao da je slika i umjetnost samo ono.uskliknuo je Tan na kraju. Uvijek je govorio. Sve je bilo gotovo za par minuta. kistove. da se Tan zadržava tamo gdje je bio on. Mnogo su diskutirali o tome. zasjenjivao i popunjavao čitavu površinu papira. Dosta interesantna tehnika! Prvi kat je imao fotolaboratorij.tekstilu voskom su glačali sliku. šutljiv ali kritičan samo u pogledu izrađenih “umjetničkih” ostvarenja. bojadisali je. Na drugom katu je bio slikarski atelje. terpentin ulje i malu špahtlu. Klaus je Viktoru nabavio i poklonio boje. Klaus je pak tvrdio da postoji određena veza između naive i moderne. te svoje slikanje modernizirati. U svom neznanju i skoro srdžbi Viktor je tvrdio.Ovo je zaista izvrsno i brzo! 21 . Klaus i Tan su ga promatrali. a ni razumio moderniste i njihovu umjetnost. Tan je bio dobar crtač grafika.To je to! . crne komore sa svim potrebnim kemikalija i mnoštvom zdjelica. a time državu osiromašuju za nasljedna pokoljenja. Crticama za ogoljelo drveće. Tan je pak tvrdio da je Viktor detaljist i da bi trebao dobu školu. Još uvijek doduše nenamjetljiv. .

nenaviknut na takvo crtanje i crtanje protiv svog uvjerenja. Kolege Nijemci su Viktora bockali sportskim provokacijama. Uske hlače bile su mu pripijene uz noge. što misliš tko će pobijediti? . koliko je mogao. 1 naprama 0 za Jugoslaviju.Vioktor ih je u čudu gledao. 22 . U stopu ga je pratio Tan. Oba su se smijala prethodnom događaju. Viktoru je laknulo. Kontrirao je . Kraj Vikora je sjeo šutljiv Tan.Viktor. ja ću se odjeven okupati u bazenlčiću pred domom u čast naše pobjede. Dosta ih se skupilo u sali s televizorom.gol.. Zaista je morao biti smiješan! Izišao je iz vode i poskakujući otresao suvišnu vodu te potrčao do svoje sobe. Nijemci su napadali svim snagama.Gospodine Bonck. a iz košulje i iz džepova virile su alge i vodena trava. voliš li ti stvarno tako nogomet ili više svoju zemlju? . Nastajale su šale i smijeha je bilo na sve strane. Pola doma promatralo je taj spektakl. Viktor se nije upirao i “tuf” u bazenčić ispred doma. vikao je Viktor. Slika je kasnije izašla kao prilog nekog studentskog kalendara. I dođe kraj utakmice. Viktor se presvlačio.. Kad je u prostoriju ušao upravitelj Bonck provokativno je upitao: . . ali pravi smijeh se zaorio odasvuk tek kada se Viktor onakav dug i mršav podigao iz vode i sav mokar stajao na sredini bazena. jer do kraja je trealo izdržati još 30 minuta.Svi su se glasno nasmijali. a tan je sjeo postrance te ga promatrao.Viktor. A bilo je i srdžbe. . nekako osjećajući da je na njegovoj strani i da će pomoći u navijanju za Jugu. a ujendo se i bojao. Viktor je cvao. strepio. Viktor je bio ponosan.pitao je iznenada Tan još uviejk se smiješeći. goool. Bilo je i smijeha. DOMOLJUB Igrao se važan nogometni susret između Njemačke i Jugoslavije. ali svoj “umjetnički” uspjeh nikad nije ponovio. Sav ponosan nije pravovremeno primijetio četvoricu jakih koji su ga zgrabili za sve ekstremitete i prosto ga iznijeli. a Jugoslavenski igrači u defenzivi čuvali rezultat. Sada je tek nastala “analiza” crteža koji je po njihovom mišljenju uspio. Neki su spremno pridržavali otvorena vrata.

troje. Nisu doduše svi ljigavi. majčine brige i tragedija oko mene. ali neki su zaista podcjenjivački superiorni. i za tebe su igrali i pobijedili. danas se ne mogu sjetiti što sam tada proživljavao. Tan je sve izražavao u dvije. teret koji moram iznijeti na svojim leđima. Danas su dečki igrali za mene. moram. pogotovo među radništvom. Ne sjećam se svega već samo nekih posebnih epizoda. Vjerojatno si to proživljavao drugačije nego ja. Bio sam dijete. Kod mene je bilo drugačije. Njih je bilo strah za dvoje. Skrivao sam se kod bombardiranja. a ja? Krvavu i razrovanu zemlju u koju ne znam da li ću se moći vratiti. Ali u svemu tome bio sam vođen brižnom pažnjom svojih. Bistro se sjećam detalja. mladi smo i zdravi. Ti Švabe su mi se zgadili svojim gledanjem odozgo. sjećam se vike i požurivanja. Tan.”spermenši”. koja je tek pred nama? Znaš. snen. kako je sjedio. Njegov pogled bio je očajan i ljut. otežava sve moje korake i planove. Vidio sam smrti. gotovo sve osim nas nekoliko pobili su. Viktor ga takvog još nije vidio. učimo i radimo i veselimo se životu i nadajmo boljoj budućnosti. . tan je stiščući isprepletene prste poprima sasvim drugačiji. Dali su nam dvadeset 23 .Zašto Tan mora biti žalostan. Međutim.ti imaš svoje ideale. niti je tako dugi niz rečenica čuo iz njegovih usta.. a meni ostavili veliki teret. njoj ću se brzo vratiti i svojima. pritišće. Tan. bježao pred granatama minobacača. Sve . Onakao na brzinu probuđen. Kada je kod nas bio rat. jednostavno posjekli. koji su to vjerojatno proživljavali sasvim drugačije od mene. strijeljanja.Ja sam više patriot nego neki strastveni navijač nogometa. Presvlačeći se. to sam tamo svečano obećao! Onako. najviše tri kratke a jasne rečenice. nekih u maglenom sjećanju čak pojedinih niti u cijelosti. puno nevine ljudske krvi. ja volim svoju zemlju. Sada mogu samo zamisliti što su proživljavali moji u takvim trenucima. Moram to. sestre. majka. nesvjesno straha. razmišlajo je o tim upravo izgovorenim riječima i nekako mu ga bi žao. makar Juga nije tvoja domovina. a nekih se pak sjećam u svim u mozak upisanim detaljima. ja sam imao tek šest godina. ti si bio svjestan rata i vjetojatno svojih tragedija. Grozan je to zvuk! Vidiš toga se čak sjećam. Tan. ima divnih ljudi. kod kuće roditelje. kada su usred noći došli po nas. Tog neobičnog zvuka granate koja te prelijeće. jeli to bio strah ili nešto drugo jer sam bio premalen. za sve nas koji smo vani i za sve kod kuće.. tužniji izgled. Teret koji me prati.

Nisam bio po prirodi zločesto dijete ali ja nisam bio “njihov”. Civil. ja sam bio u vrtiću kod časnih sestara. naš mještanin u crnom kožnom kaputu glasno se cerio tom postupku. Mater nas je preživljavala nadničarenjem kod imućnih seljaka. Dok je majka bila u polju. jako okovane čizme koja je zgazila mog lijepog. nismo imali od čega plaćati pristojbe. koju su onako prosule u kut. ostali iz obitelji u partizanima. Dodjeljena nam je kuća. Sa nalomljenom nogom i sav u krvi nekako sam se dovukao kući.minuta vremena za spremanje najpotrebnijih stvari. ja sam se sav očajan jednostavno bacio kroz zatvoren prozor. Tamo su mi stavili gips i povili rane. Majka je tada sigurno imala drugačije bolove. Djeca smo imali dovoljno mlijeka. Sjećam se. Danju sam se najviše zadržavao u štali. Tri dana smo bili u nekoj šupi. Konačno smo premješteni u Grubišno Polje. Tamo je bilo tako prijatno toplo. One su me otvoreno mrzile. Nakon toga su nas sve puškama gurali napolje. Tada su me grozno boljela koljena. Ne sjećam se drugog. Više od rana boljela me nepravda tih zlobnih sestara. Često bi me bez razloga tukle. da su nam neki iz obitelji na “drugoj” strani. Sjećam se nekih detalja iz sabirnog logora u nekom gradu. Gledao sam prema vojniku na vratima koji je svaki čas uzvikivao preostale minute. po čemu su ti fratri bili poznati. Ovakvog me pronašao susjed i upregnuo konje. Vjerojatno sam i plakao. krvi i crijevima na podu. Sjećam se i strašne zime kod dolaska u Slavonski Brod. To se nije 24 . žutog kanarinca. gdje su o našoj prehrani brinuli fratri samostana. punoj rupa i propuha. te odvezao u ambulantu. jer moj se pogled stalno vraćao zgaženom kanarincu. Sutradan je došla nadstojnica i u prisustnosti majke i susjeda ispričao sam sve što su mi te zlobnice radile. Odlučno sam odbio poziv da se nakon ozdravljenja vratim u vrtić. bolove nepravde. Sa prvog kata sam pao na neki balkon sav razrezan i izubijan. ali ne i osnovno za život. bolove srca. pa na kamione. nisam još svladao jezik. da su se iživljavali na meni jer su znale. Kasnije smo oboje shvatili. Ujutro bi majka na vatri zagrijanim željezom odleđivala poplone kojima smo preko noći bili pokriveni. da sam sjedio na crvenim poplonima onako na brzinu smotanih i vezanih sa vrpcom. a još češće sam morao klečati na pšenici. Kanarinca radi! Ni njegovo lice nisam upamtila. Kad su ta iživljavanja dostigla takve nepravedne razmjere. ali se sjećam njegove široke. sestra služila kruh kod susjeda stolara. pa katkad i komadić čokolade. među volovima.

otvorio sam stubišni prozor i zbrisao kući k materi. Mjesto je bilo nisko. Ja sam bio među njima. Kako je tada sigurno i brzo reagirala.Ne Viktor. koje se otvaralo odozdo. Kod privih pucnjeva neki su pokušavali na brzinu sklopiti oružje za obranu. Preko našeg plota. kojeg su svaki čas zaposjedali jedni. ja sam samo “nešto” naslućivao. jer kod nas se često hranio i odsjeo štab slavonske partizanske grupe glumaca. Uskoro su došli četvorica po mene i prosto me morali nositi. Bilo ih je svuda i previše da bismo mogli pobjeći. Nogama sam se upro u stupove drvenih dvorišnih vrata i vikao neka me ostave na miru. Četvrti dan su me pustili. . Treći dan sestra je tako usput kao doturila komadić kruha kroz daske i bocu vode. Tamo ju je prenosila moja devet godina starija sestra i ja. Jednom su Čerkezi. ali sada zatvorili u podrumski zatvor. noću sam pao s njega. Sestra je ipak uspjela odbaciti poštu u grmlje. Čitavo to vrijeme bili smo bez vode i hrane. da neću u zatvor. Uporno smo oboje tvrdili. Ukazao se otvor koji je vodio ispod svinjca. Ulovili su nas i odveli u zatvor. Za jednog člana te grupe moja najstarija sesetra se i udala. za partizansko selo Peratovicu ostavljala se na određenom mjestu u šumi. Za vrijeme doručka u blagovaonici na dnu stubišta. Sjećam se velikog i tvrdog stola na koji su me smjestili spavati i kako sam bio nemiran u snu. A bježali smo zbog bojazni da će vojnici pucati. Jednom su nas lovili domobrani. Silom su me odnijeli natrag.stolarova kći. tada malog sela. Ona je znala detalje. Pletena korpica za branje gljiva imala je duplo dno. to su bili ruski odmetnici i plaćenici na konjima napali selo sa svih strana. Ona je bila po dogovoru kao susjedova . molim te nastavi!. a ispod štaglja bilo je dvadesetak partizana koji su baš u to vrijeme imali rasklopljeno oružje. neudoobno i zagušljivo. Slušali smo okolna divljanja vojnika. ne! Dapače. pa drugi.Povjerljiva pošta iz Grubišnog Polja. Žurno me podigla preko ograde. smrdljivo. U tom smo skrovištu bili dva dana i jednu noć. a sestru tek za devet dana. Drugu noć smo se 25 . U trenu su zauzeli čitavo selo.moglo ni sakriti. Ubrzo je u štali sjekirom odmakla dvije daske. Viktor je na čas zastao i upitao da li ga tom pričom zamara. I taj je čovjek mnogo riskirao. S plota me dozvala majka. držeći u ruci malu sjekiru koju je usput digla s panja. viku žrtava i žena. Čistili i podmazivali su ga. a spasila nas je sigurne smrti. da smo brali samo gljive i ništa drugo.

Nakon prestanka paljbe opet smo potrčali i bježali cijelu noć. Oni su već znali svoje drugove. Sjećam se niskoletećih aviona i mitraljiranja. Vidiš ovdje se dobro vidi taj zarasli ožiljak. Trebali smo u velikom krugu obići selo. Tako su oni pokazivali svoja djela. a na livadi su pasli čerkeski konji. bježao ako je trebalo bježati. bježanja u kuću preko puta. pješačio na začelju kolone i veselio se kada su se drugi veselili. pa je nošenje na leđima bilo snošljivije. Otada smo majka i ja bili u pokretnoj partizanskoj kuhinji iza svakog pokreta jedinice. Rana je jako krvarila. Pedeset metara te livade dijelilo nas je od polja s kukuruzom. Krhotina bombe mi je prosto odnijela komadić mesa ispod koljena. Majka me uhvatila za ruku i potrčali smo onih par metara do kukuruza. Samo je dvojici uspjelo sklopljenim oružjem bježeći se obraniti. Puzali smo polako preko čiste livade. gazio po smrti. da bismo krenuli sasvim prema drugoj strani gdje je bilo selo Peratovica. Na bježanju preko te ceste prema sigurnom zaklonu jednom sam od eksplozije bombe odbačen na ugao kuće i pri tom ranjen u lijevo koljeno. Bio sam blizu smrti. Te zime 1944. Vidio sam kako su petorici zarobljenih partizana mitraljezom “kosili” po uzdignutim rukama i ovakve vodili u koloni po gradu. Kasnije su mi nabavili neko remenje. nespretan za nošenje. Bili smo već blizu cilja kada su počeli klonji rzati. Drugi put u životu osjećao sam stvarnu bol i vidio svoju krv. Znam da sam morao nositi nekakav kotlić. Podalje od njih gorjela je vatra i sjećam se dviju tamnih sjenki kraj vatre. sve ostale su masakrirali.izvukli i preko susjedove drvarnice. U prvi razred donosio i odnosio me otac. Još je katkad bilo gusto. od polja spasenja. Većinu ranjenih mučili su prije same smrti. gdje sam morao prekoračiti mrtvoga partizana prešli na rub livade iza kuća. gdje smo bili na nekim daskama vodom poplavljenog podruma. 26 . čas Nijemci ili ustaše. jer nism imao cipela. osjetio što je zračni pritisak pri bombardiranju. čuo fijuk metaka. nije bio težak već nezgrapan. Tamo me odmah gurnla na zemlju baš u vrijeme kada je kiša metaka zasula prednji dio kukuruza. koja je bila iznad parka u kojem je bila škola. pa smo opet kao okrnjena obitelj živjeli zajedno u oslobođenom Daruvaru u Kuhačevoj ulici broj 6. Polije smo prešli na oslobođeni teritorij. Tek oko podne oboje smo se gladni i žedni jedva dovukli do partizana. a u njemu partizani. čas su u gradu bili partizani.

Potpuno je shvaćam. a možda ni vjerovali. da ću ga kasnije moći dobiti. Majka nikada nije rado pričala o njima. samo nastavi. pa do granice Slovenije. pa čak i godine kao vakuum u sjećanju. da nešto prigrije za malu Gabrijelu i mene. Viktor. U toj se kući porodila moja najstarija sestra. Taj put je trajao punih devet dana. Sakrili smo ga na tavanu pod daske s obećanjem. koji vlak u normalnim prilikama pređe za pola dana. Sakrio se u malo udubljenje iza naše kuće na livadi. pa i mnogo godina kasnije nisu mi rekli ili priznali. Ne znam! Znam samo kako je išao Sremski front prema sjeveru. koji se nije mogao povući s glavninom. neobično mi je drago da mi se povjeriš. U dužim zastajkivanjima majka bi onako kraj pruge naložila malu vatru. a oni su mi na odlasku tvrdili da ga tamo više nema. Od njega sam dobio mali pištolj bez udarne igle i metaka. ali samo nekih. Svi smo jako voljeli to dobro dijete. Pa moje bogato djetinjstvo. dijete rata! Zapalio je novu cigaretu. Bila su to za nju teška vremena. Tome sam se jako čudio i nikada. Možda se tada nije zbilo ništa takvo što bi me prisililo na sjećanje. te da se u kući ne smije naći oružje. Čisti vakuum bez i jednog detalja. da imaš i da si stekao povjerenje prema meni.Tu sam nekoliko dana pojio i hranio jednog ranjenog partizana. Molim te nastavi!. Neke sam dopunio po kasnijim pričanjima sa sestrom. Rodila je malu Gabrijelu s kojom sam nakon sestrine tragične smrti odrastao. da ga je netko otkrio i uzeo. tako su nas ukrcali u proste vagone i kretali smo za frontom. kao da se nije željela sjećati tih vremena. tema je zanimljiva i nas dvojica imamo mnogo toga zajedničkog. Oni ne bi shvatili. Samo kod nas ne bi ga nitko tiskao jer bi mislili da je obična samoreklama. premjestio se na rubu kreveta i nastavio: .Mogao bi iz tih epizoda napisati roman. ne možeš misliti koloko važno! Prvo. ne obaziri se na takve mili. vjerojatno bojeći se oružja u rukama djeteta. Bio bi to čisto interesantan roman.. tko ga je predao. da ne možeš pričati ovima okolo. Svjesni smo obojica.Molim te. Još danas bih znbao pokazati to mjesto. Neki su mi mjeseci. Tu uspomenu roditelji su mi uskratili. pored gladi i svih nedaća još se sjećam nekih epizoda. Devet dugih dana za put od Daruvara.Vidiš Tan. Meni je to možda važno. Devet dana za put. Često bi zvižduk 27 . a drugo.

A možeš li zamisliti. tisuće traženja i nadanja da će ipak nekoga od svojih pronaći. grubo ubijanje najbližnjih. a toliko tragičnih i sličnih epizoda. da je najžalosnije u svemu tome bilo. Samo to još. Skupo smo platili našu slobodu! Moja obitelj trojicom! Viktor je pričajući stalno pogledavao u Tana a taj ga je pažljivo slušao. napeta ramena u mišiće. Primjetio je njegovu bljedoću.Ne. Tisuće ljudskih tragedija. napisati. Što su sve preživljavala ta djeca. Tan u onom dijelu svijeta. koji su nam bili dragi. kao opomenu da toga više ne bude. jer sam bio sav bijel od brašna. kako se kaže preko dola i mora. Nešto. samo te tvoje patnje i patnje tvojih jako su me se dojmile i nisu mi strane. Tan. Znao sam.28 . To se ne smije spužvom izbrisati ili zaboraviti! Neke detalje ti moram još ispričati. pa i braća. dva različita rata. jednostavno otresti. Djeca koja nisu kasnije imala te roditeljske zaštitničke privilegije. nije mi zlo. Vlak je već krenuo a majka očajno vikala. stisnutih i isprepletenih prstiju. Jednom me takav iznenadni szvižduk i pokret vlaka zatekao na breskvi uz prugu. čega. prijatelji.Što je Tan. a naši ovdje! Dva različita svijeta. Pazili. što me prati u stopu. Brinuli se. Primijetio je jako djelovanje svoje priče. često su bili samo produžena ruka Nijemaca.. čitava sela i zaseoci ostali su bez odraslih. Tvoji. i tu kod mene.. Tada su me nazvali “Mlinar”.. što su se među sobom tukli naši ljudi dojučerašnji susjedi. . i u ime onih nepoznatih žrtava. Nikada! To moramo u ime onih kojih više nema. drhtavih usana. To ne smijemo zaboraviti! To moramo jednom ispričati. Ja sam uz sebe imao svoje bližnje koji su vodili računa o meni. tamo kod tebe. Podsjećaju me na nešta još gore. povezuje. Zgrabio me neki muškarac i u zadnji tren prosto ubacio u zadnji vagon na vreće s brašnom. I u ime onih koji su preživjeli puno strašnijih trenutaka nego nas dvojica. da ti nije dobro?. A takvih je kod nas bilo na tisuće. mnogo gore što sam doživio. Tako je to bilo Tan.lokomotive prekinuo spremanje hrane. Vođeni raznoraznim ulizicama okupatora! Da. To nas. što se događalo s drugom djecom koja su vidjela klanje svojih roditelja. da me ovako prestrašenog bilo stid od smijeha.. ali drugi put. Čega se ne mogu rješiti.

tek za desetak godina moći ću ti reći sve jer oni su tu pored nas. Ja ću se vratiti u Jugosalviju. jer sve još nije ni gotovo. Ne pitaj me zašto. jaki.Malo je zastao.Pobogu Tan. a naši o tvojima. Obećaj mi! . koja si nikada neće moći dozvoliti. ti nikada ne bi imao cijelu priču. Tvoji će rado čitati o nama. Bilo bi to možda interesantno!. Ako postoji ratna drama kako naslućujem. dati im noževe pa neka se međusobno kolju. pa gdje je logika da je objavljujemo tek kansijih godina. čuvaju oni svoje tikve i guzice i zapovijedaju iz pozadine. . prejaki za nas. jer ako se meni nešto desi. osnivat ćemo obitelji. Ali oni to neće. o tvojoj i vašoj revoluciji. raditi. pa ako bude mogućnosti makar razdvojeni kontinentima. kako gotovo. ne smijem ti sve. pa čak iz drugih kontinenata. ima vremena. jer tako mora biti. ali ne još.Molim te Viktor.Ne. ljudi su životinje. Viktor. a ja u Jugoslaviji.Pa ako ti nešto i kažem.Sada te pak ništa ne razumijem. tamo u borovoj šumi. bolje reći i priuštiti putovanja svijetom. tako mora biti i ne pitaj me više.Zašutio je Tan gotovo jecajući. iz druge zemlje. Shvati. 29 . Stvarno. Tan. pa neće biti vremena ni mogućnosti za susrete.. Trebalo bi te podstrekače rata zatvoriti u jednu veliku prostoriju. Čak je bolje. ti u Vijetnam. proživjeli smo je ti u Vijetnamu. . ne još!. molim te bojim se. pa ništa mi nisi ni rekao . .Odlučno je Tan zavrnuo prijedlog. Biti ćemo daleko jedan od drugog. razmišljao pa ponovo nastavio: . to staviti na papir. a narod ostave na miru. gdje ćemo biti za deset godina. olakšati dušu.Što me pritišće i muči.Ne još. Zašto na tom svijetu ne možemo živjeti u miru i bez rata.Što da ti obećajem. mi smo sirotinja.Znaš. Sad mi tek nije ništa jasno. kao sve i ostalo?.Ne sve. jednom moramo jedan drugome ispričati svoje priče. iz sigurne daljune.Kada i zašto ne sada?..sav uzbuđen i prestrašen govorio je Tan. . ne smijem ti reći.Razumiješ li? Mogu nestati! Viktor gaje u nevjerici gledao. Mi tako malo znamo o tvojoj zemlji.

kada bi mogao saznati sve.Nemoj tan opet zapadati u očaj. ali moraš imati povjerenja prema meni. djecu. kada ne znam o čemu se radi. Ratne strahote. ali mi se tvoj prijedlog sviđa. e. trebam dozvolu. Mora postojati mogućnost da obavijestimo svijet. Samo posoje vremenske poteškoće.odlučno će Tan. Svi 30 . Više nego što ti misliš. ti najbolje znaš. pa ćemo izmijeniti priče. moliti. . a proživjeli nešto zajedničko..Tan. ali o našim pričama moram razmisliti. e onda da ! O tome ne odlučujem sam. Ne znam kako. obavijestiti. što da ti savjetujem. Pa i drugi su ih proživjeli. Kada se ona završi. makar s mojeg stajališta ne vidim logike. dobijem li tu dozvolu. Viktor za sada niišta od toga! . gotovo strah. Nemojmo onda o tome. Mislio je. svaki na svom kraju svijeta. A kad dođe vrijeme. Međutim postoji mogućnost.Ja i jesam hrabar na svoj način. mislio je Viktor. _ Vremenska barijera. otvaranjem stranica ratnih strahota nekome činimo bol. ako budemo u kontaktu. nešto strašno. Bacio si mi bubicu u uho i normalno je. Shvaćaš? . Tako. Ti ćeš imati obitelj. No. da si u meni izazvao određenu radoznalost. sjećanja na nešto teško. pokušavam te shvatiti. a znaš da se iduće ljeto vraćam u Jugu. pustimo sad to. Ne. e kada se ona završi moći ću mirno spavati. ja nikome o tome razgovoru neću izgovoriti ni riječ. da molim. ja ništa ni ne znam. pa nitko ne bi saznao. da pitam. neka na tome ostane. Zapravo Tan.Slažeš se? Ajmo na večeru! U blagovanonici su zajedno sjeli za stol. da nestanem. jer jedan dio nije ni započeo. Osim toga. mogu samo naslućivati neku tajnu. odrasli pod različitim uvjetima i okolinom...Hvala ti! No tada ćemo biti već stari. već odraslu djecu.Kakve vremenske poteškoće? .Ti znanš najbolje. Da li ih baš treba zaboraviti? Opet. koju ne znam koliko je duga. različito odgojeni. Mene sve zanima ! Ti imaš i trebaš imati velike razloge da tako govoriš. Moramo ih ili zaboraviti ili uzeti kao mučne epizode prošlosti. moraš biti hrabar i ne znam što. pa ako si tako odlučio u redu. šutke i polagano jeli i predali se mislima jedan o drugom. rođeni su svaki na raznim stranama svijeta. što trebaš učiniti ili ne. Postoji mogućnost. da objasnim.proradila je radoznalost. ne znam uzroke tvog strahu. Prošlost i budućnost.. Viktor nikako nije mogao shvatiti njegovu zabrinutost.

od vaše policije također. to ne znam. a ne baviti se politikom. Znaju li oni pravu istinu? Znaju li ti mladi Nijemci.. Viktor je jedva ostao miran. Samo se zderao neka ga ostavi već jednom na miru. naručeno ili ne. Tan je nešto drugo! On je ogorčen strahotama koje su činili Francuzi. vrijeđa i posuđuje doduše sitan novac i cigarete. a ti mladi Nijemci nisu krivci. njegovu zemlju.Od mojih sam upozoren o vladanju. Ja želim odavde izaći neukaljana ugleda. Tan je bio sav blijed.Mi 31 . Sve više sam u to uvjeren. pa nastavili Amerikanci. Viktor mu je mirno odgovorio da su mu cigarete u sobi i dodao da se u blagovaonici ionako ne smije puštiti. ponudio fotelju i sjeo nasuprot Viktoru. A svi se oni ponose kao kulturni narodi. da je obaviješten o incidentu. pa budi obojicu u sobi. Svi su gledali prema njihovu stolu. nazivao ga komunistom. očekivali su eksploziku. Vječito pripit i ogorčen na istočnu politiku taj tip nije poznavao granice pristojnosti. Najgore je. Stolu se približio Detlef i zamolio cigaretu. Ni trunke neodgovornog ponašanja ne smije ostati iza mene. naših i sisitema u kojem sam odgojen i živim. kada je Viktor o svemu dobro prospavao zamolio je upravitelja za razgovor. Ovamo sam došao učiti i raditi. Da li Detlef radi smišljeno. Viktorov bi razgovor sigurno prešao u gnjev prema njemačkom rodu. školski naučeno. Sve mi to izgleda nekako naivno. Vrijeđao je Viktora. Ovome je odmah bilo jasno. Otkako mu je sve uskratio još je postao gori.ovi kolege za stolovima okolo nemaju takvih iskustava. žešći. Herr Bonck je zatvorio vrata kancelarije. Detlef je podivljao i počeo glasno vrijeđati. Ali stječem dojam. kakvo su nam zlo činili njihovi očevi? Nikada se o tome nije usudio razgovarati ni sa Klausom. . ali provokacije političke naravi ne mogu više trpjeti. U ponedjeljak popodne. Obojica su nekako taktički izbjegavali takve teme. neka se udalji i neka mu više ne dolazi u sobu tražiti cigarete. to što čini uvijek kasno noću. Frau Lübke je zabrinuto gledala iza pregrade za posluživanje. Ali ne mogu dozvoliti vrijeđanje ni mene. da iza toga ipak netko ili nešto stoji. Nastoji me izbaciti iz takta i isprovocirati. Bili su premaleni ili su se rodili tek iza rata.. Ponovio mu je detalje i rekao da to nije prvi put. Detlef ga stalno provocira.

živimo kako živiko, ne tako dobro kao vi ovdje. Vaš je život drugačiji i ja ga ostavljam na miru. Ne želim, gospodine, da me taj balavac više provocira i vrijeđa. To je moja domovina! Blati nešto o čemu nema pojma. Što on zna! Molio bi bih vas da ga upozorite na to! Ja sam tu stranac, nezaštićen od takvih tipova i shvaćam njegoovu ogorčenost. Znam da su njegovi ostali “preko”, ali svoja nezadovoljstva neka iskaljuje drugdje. Bolje bi mu bilo, da više uči i manje pije.-

Upravitelj je zamišljeno slušao i neko vrijeme šuteći razmišljao. Viktor je bio siguran, da će mu taj divan čovjek pomoći. Imao je povjerenja u njega. Zaista on je i i stinski bio dobar prema njemu, ne samo funkcije radi, već i kao pedagog imao je onu žilicu za prave savjete u pravo vrijeme. I Viktor je bio korektan u svom ponašanju i vladanju prema njemu i okolini. Nečesto je slobodne subote dobrovoljno pokosio travu ispred doma. Čas posla! Nakon toga su dod ručka igrali kriket. Bio je dobar igrač! Viktore, strpi se malo, a ja ću ga strogo opomenuti - rekao je samo nakon dugog razmišljanja. Nekoliko dana je bio mir, ali jednu večer kada su obojica već prilegli Detlef je upao u sobu. Klaus ga je molio neka smjesta napusti sobu. Nije htio poslušati već je stao Viktora vrijeđati na poznati način. Spomenuo je i tužakanje upravitelju. Viktor je pobjesnio. Usprkos Klausovu energičnom protivljenju iskočio je iz kreveta i onako na brzinu ga zgrabio za ruku, savio mu je iz aleđa i bavio van sobe i dodao jaki udarac nogom u stražnjicu. Detlef je na hodniku ovako gurnut nesretno pao i zščašio rame. Počeo se derati, ali ne za hitnu pomoć, već je vikao za policijom. I došla je! Odveli su ih obojicu na policiju. Detlefu su prvo namjestili rame. Nije bilo ništa ozbiljno, samo ga je boljelo. Još se nije smirio i stalno i pred policijom grozio, da će tek sada vidjeti svoga vraga. Viktor je preplašeno sjedio u hodniku, bojeći se što će uslijediti. Dao je kratku izjavu i uputili su ga ponovno na čekanje u hodniku. Bili su korektni. Klaus je u međuvremenu probudio upravitelja i obojica su došli na policiju. Upravitelj je samo rukom stisnuo Viktorovo rame u znak podrške i pomirio ga riječima: - Smiri se, vidiš da sav drhtiš. Ne plaši se, sve će biti u redu ! 32

Detlefa su odveli za svaki slučaj na pregled u bolnicu, a izjavu je dao i Klaus, koji je potvrdio noćna uznemiravanja, a upravitelj je sve to potvrdio. Viktora je svejedno bilo strah. Najednom se otvore vrata policije i uleti Tan. Ispod hlača mu je virila pidžama, košulja nezakopčana.Izgledao je na brzinu osjeveni smutljivac. - Probudili su me i rekli da će možda trebati moje svjedočenje Izustio je sav zadihan. - Dodatne izjave nisu potrebne - izjavio je policajaca koji je s upraviteljem izašao iz kancelarije. Rekao je još da mogu u dom i svi su šuteći otišli. Do doma nitko nije progovorio ni riječi. Viktor je slijedećih dana često razmišljao što da učini ako se stvari zakompliciraju. Neka ga Detlef tuži, neka nađe jednog pokvarenog svjedoka, potplaćenog. Samo je mislio na sud, kaznu i sramotu. Kako će to kod kuće objasniti. Tko će mu vjerovati. Hvatala ga je panika i naradije bi pokupio stvari, prekinuo praksu i sjeo na prvi vlak za Jugu. Znao je da i to nije u redu, da je bježanje krivca od odgovornosti. Je li on zaista krivac? Analizirao je sve događaje. Bilo mu je samo žao što ga je Detlef uspion isprovocirati. Upravitelj ga je preduhitrio, uvjerio ga u suprotno i kako mu se neće ništa desiti. Detlef će poslije izlaska iz bolnice morati napustiti dom i grad te otići kod neke rodbien. A on ne čini nikakve gluposti. Viktor mu je na svemu zahvalio. Sada, iako ga strah od posljedica još nije prošao bi mu lakše. Nastavljalo se slanje tiskanih pozivnica na hrvatskom jeziku za sastanke i skupove iza sakristije u obližnjoj crkvi. Upravitelja je i o tome obavijestio, a sam na te pozive nije reagirao. Bilo je pokušaja uvlačenja u neku bosansku obitelj, tobože njihov nećak je upravo stigao iz Zagreba, pa mu treba društvo. Navodno je bio građevinski tehničar.Tip mu se nije svidjelo. Imao je previše para, previše častio, a i previše pio. Odmah je Viktoru bio sumnjiv. Naročito nakon nagovaranja, neka kupi auto, da će mu on posuditi novac. Viktor je naslućivao pozadinu svega. A nije imao ni trunka zagrebačkog dijalekta. Njegovi razgovori su već nakon par izlazaka skretali u opasne kritike društva u domovini. Bilo je toliko očito navlačenja i Viktor je odlučio što prije prekinuti. Tražio je nečin kako sve izvesti. Čitav tjedan se spremao. U sobotu poslije kina rekao mu je otvoreno:

33

- Ti, Zdenko, nisi nikada živio u Zagrebu i imaš određene zadatke u vezi sa mnom. Mislim, da si krivo krenuo i ja te lijepo molim da se više ne viđamo. Molim nikakvih kontakata ne želim ni s tobom ni s tvojima, ako su uopće tvoji.Iznenađen ga je gledao. Nije bio spreman na takve riječi. Imao je loše instruktore. Viktor je bio lukaviji i prozreo sve. Zdenka je sve to zateklo nekako nespremnog.Htio je još nešto reći, ali mu je zapelo u grlu. Osjećao se postiđen. Viktor mu se nije usudio dokazivati njegov pogrešan put, možda su mu ga odabrali drugi koji su stajali iza njega. Sve daljnje diskusije su za Viktora bile opasne. Zadovoljan obavljenim teškoćama ostavio ga je na trotoaru i krenuo preko ceste prema domu. U domu je sve ispričao Klausu i Tanu. Obojica su se složila, da je učinjeno dobro i pogodili kako se radilo o članu emigrantske organizacije. Obojica su mu dala za pravo, što je takvo društvo energično prekinuo. Onda je imao mir, samo svoj rad i svoje odabrane i iskrene prijatelj. I oni iz crkve su prestali slati pozivnice. A li dugo, dugo zatim Viktor se ipak nije mogao otresti izvjesnog straha kojeg je trunak ipak ostao. KOMPOZITORI Kraj blagovaonice i sale za ping-pong je bila sobica s crnim dobro ugođenim pijaninom. Viktor bi se često tamo zatekao, sjeo za klavir i prebirao po tipkama. Volio je sviratil. Njegova muzička izobrazba nije bila baš na zavidnom nivou. Imao je samo nižu muzičku školu, puno sluha i volje i volio je svirati onako zaa svoj ćef. Nikome nije smetao svojom svirkom. Klaus mu je nabavio, odnosno posudio neke note vlasništvo njegove sestre. Tako je u tom pogledu barem zadržavao neki nivo, da mu stečeno znanje notnog sviranja nije nazadovalo. Često bi se vrata otvorila, to je bila Frau Lübke, tako da su zvukovi klavira dopirali do nje u blagovaonicu. Izgleda, da joj se svidjelo Viktorovo sviranje. Posebno je voljela: “Für Elise” i “Besame Mucho”. I Tan je posljednje vrijeme sve češće dolazio, sjeo u kut i mirno slušao. Jednom prilikom je sobom donio usnu harmoniku i pitao zna li pisati note. Viktor je potvrdo odgovorio.

34

Neke je i otpjevao. Išlo je sve presporo. Sada je Viktoru postalo jasno što mora još učiniti s kompozicijom kako bi je približio azijskim karakteristikama.Vidiš. Tan je bio oduševljen! Molio je neka mu je nekoliko puta ponovno odsvira.Tan. Slijedećih dana. a tako bi joj želio poslati za rođendan. jer je za njega tako bilo najlakše napisati pratnju za lijevu ruku. Neke je karakteristične melodije Tan morao nekoliko puta ponoviti. kontrolirajući melodiju i takt tako tipične azijske melodije. melodiju. Tan se usprotivio. koje su se polako pojavljivale na notnom papiru. To nije bilo ono pravo. Pazio je da notni sistem melodije pred sobom zadrži koliko je moguće u taktu i bez velikih premještanja nota. možemo pokušati samo te unaprijed upozoravam da ja nisam ni kompozitor.. Nekoliko puta je Tanu ovakvu skladbu odsvirao. Za početak je note porazmjestio u tročetvrtinski takt. odmah poslije posla svakodnevno su nastavljali rad u glazbenoj sobici.. Strpljivo je i to riješio. željom. Ali možemo pokušati! Tan je bio vidno sretan. ali mu se takt valcera nije nikako svidio. određen takt. Počeo je note razvrstavati po taktovima. Imao je note. pa je ne znam napisati. Melodiju mora preraditi s prelaskom refrena iz dura u mol. u Tanovu prisustvu. jedva je dokazao Tanu. Trebalo je potražiti početni ton usne harmonike na klaviru. Viktor je bez njegova znanja nastavi i drugu varijantu. Sada je Viktor slušao. Djelomično sam sastavio pjesmicu za moju djevojku u Vijetnamu. pa pratiti melodiju na tipkama. a takt promijeniti u četričetvrtinski. te pogoditi je li u duru ili molu. Viktor je tu i tamo zapisivao moguće varijante. Medlodija je uzdisala nježnošću. Oko toga su se mučili dva dana. Nakon toga je Viktor radi sam. s velikim pauzama kako bi se prisjetio pravog melosa. Tan je svirao vrlo sjetno. Sada su nastale poteškoće. Stotine su puta uspoređivali tonove i note. polovinki itd. ja bih te nešto lijepo molio. Još nije znao pravo rješenje. Počeo je sve ispočetka. Ta ja imam samo niže muzičko obrazovanje. pa je molio Tana da mu odsvira nekoliko narodnih vijetnamskih melosa. da mi napišeš note onoga ili barem nešto slično onome što ću ti odsvirati. Tu je također imao poteškoća. Sporo se snalazio u određivanju četvrtinki. 35 . Naslonio se na sjedalo stolca i sjetno slušao “kompoziciju”. a da o harmoniji nisam puno učio. žudnjom. Sada je bilo već puno lakše.

Teško je bilo pronaći prikladne riječi. Tu i tamo na Tanovu sugestiju Viktor je morao promijeniti trajanje pokoje note. Imao je i nekakve rezerve kako bi u prijevodu možda davale više ritma uz napisane note. Te riječi onda Tan prevodio na taj Viktoru čudan i nepoznat jezik. A i ovaj prijelaz iz dura u mol daje poseban. . Bio je to puno teži rad! Prvo hrvatske riječi prevedene na njemački kako bi se mogli uopće međusobno sporazumjeti. Trebalo je sadržaj riječi sažeti.plašio se Tan. dotjerivali. Sinkronizacija lijeve ruke davala je melodiji posebnu draž i tek sada je Viktor bio zadovoljan. sve je sada zvučalo bolje nego u prvoj varijanti. To im je u početku narušilo već u uhu stečenu melodiju i ritam. pazeći na sadržaj i ritam nota. produžene samoglasnike i svrstavanje slogova ispod nota. mnogo ljepši zvuk .. Tada su ubacivali sinonime. Prebacivali su riječi u rimu.Ništa nećemo pokvariti. Vidiš tom melodijskim sređenom taktu dodat ću nove odgovarajuće akorde za lijevu ruku. ponovo sve nekoliko puta prepisivali.uskliknuo je Viktor. što samo vjetrom bića spaja. Viktor se nekoliko dana mučio s kratkim sadržajem teksta pjesme. iako klavir nije bio podesan instrument za takav melos specifično azijski. PJESMA SRCA I malo su ove riječi. već samo poboljšati. kada je uhvatio sebe kako glasno zbraja trajanje pojedinih nota porazmještenih po taktovima. mislim da kompozitori to zovu harmonija.amatera. .tvrdio je Viktor.Molim te ostavimo onako kako si napravi prvi put . da pod istim živimo nebom i da isto to nebo nas razdvaja.Pa kompozicija je čista matematika . Tan je sav cvao od sreće. Tu je Tan vodio glavnu riječ. Zaista. uskladiti s notnim sistemom. o kome nije imao ni pojma. Bio je to težak posao dvaju početnika . 36 .

Preslušavali su snimku. pjevana nečijim nježnim glasom. sa drugog kontinenta. Orkestar i instrumenti su dočaravali sve ono što je Viktor svojim akordima zamislio. Nije dovoljan ovaj krvavi rat koji spriječio je zagrljaj. Prepoznao je svoje akorde.. a Tan sav sretan da može snimku poslati na vrijeme. kroz duboko dno mora gledam u sunce. to naše zajedničko sunce i čini mi se daleko. a ja živim duhom do danas. Pjesmi je prethodio Viktoru nepoznati uvod riječima. U tom predgovoru prepoznao je svoje ime i svoju zemlju. a tako blizo. Tan je kompoziciju dao nekome na obradu i nakon mjesec dana bila je orkestralno snimljena.I puno bih mora morao prijeći i puno bih toga mogao reći. Aranžer. oblacima te grlim i šaljem pjesmu srca. vjerojatno vrstan muzičar i poznavatelj vijetnamskog melosa dodao 37 . daleko. Viktor jebio ponosan. Na sve je Tan mislio.. da voljenom biću otkrijem pjesmu srca! Sa daleka svijeta. tako lijepi onaj prijelaz iz dura u mol. Zvučala je stvarno fantastično. da dragom biću poklonio bi ljubav! Nije dovoljna ni ta daljina koja sprečava poljubac. Kao da je rat bio jučer.ali sad zatvoren u školjku. Tan mu je objasnio da to znači kao glazbena čestitka za rođendan njegovoj Mii.

Još se sjećaš o čemu smo tada pričali? Sada mi je lakše. a Frau Lübke je rekla: . dečki čestitali. Radit ćemo izmjenično. koji mu je pisala očito neka ženska ruka odnosio se na prijem. Osim toga tih dana utvrdio sam i poneke svoje skrivene sposobnosti za koje prije nisam znao da posotoje.Tan je inzistirao da se Viktoru nečim oduži. ja ću ti pričati u svojoj sobi. Samo moramo biti oprezni.Snimka će ići diplomatskim kanalima. dok god ne saznaš sve. drugo. Sve faktografske podatke ćeš dobiti naknadno u Jugoslaviju. Bonck se zadovoljno smiješio. Čudno. ali ovo čisto dobro zvuči.Ovo smo kao prvo radili zajedno. Prvi dio pisma. kao što smo se dogovorili. Brzo je dotrčao do Viktora i rekao neka dođe u njegovu sobu. Bio je naočigled jako uzbuđen. Nego Tan. vrlo opširnog. zahvalu i često emitiranje kompozicije na lokalnim stanicama. očito muški. Tan je prevodeći mu detalje malo zastao. Svaki dan ste svirali jedno te isto. Kod drugog dijela pisma rukopis je bio nešto drugačiji. a imam i dvije kopije . zbog čega sam protekli mjesec zatvarala vrata jer ste mi vas dvojica postali dosadni. niti je znao. Služila je kao svojevrsna propagandna pjesma. 38 . ti si mi prijatelj. Svi iz doma su slušali. . jer je djelomično šifriran. zabilješke ne smiješ nikakve praviti jer mogu biti opasne za obojicu. Otada su postali nerazdvojni drugovi. a objavljivanje prvog dijela je besmisleno. kako ćeš je poslati u Sjeverni Vijetnam. razmišljajući neko vrijeme: . a taj dio sadržaja odnosi se na tvoju ideju od prije dva mjeseca. Tan je za mjesec dana dobio neki odgovor u obliku pisma. ovdje bi ti ju mogli ovi uništiti? .To je znači to.lukavo odgovori Tan. pa o ovome više ni riječi. jer odluku su donijeli drugi a to znači da i imao pravo. Dakle tek nakon deset godina dobit ćeš ostatak priče.Ovaj dio ti ne mogu doslovce prevesti. a budući da su bili tako različitih visina nazivali su ih “veliki i mali”.je instrumente i izvedbi sve ono što Viktor nije mogao. Ja sam neobično sretan i zadovoljan što je ovako divno ispalo i što sam ti ispunio želju.

ako si mi pravi prijatelj održi riječ. Osječala se svetkovina u zraku. U to mlijeko dodavali bi lišće i stavljike mente i još nekog ljekovitog.ozbiljna je lica završio Tan. otići s pratiocima koji će ih dovesti na određene lokacije. Upitan sam. malim crnim prasadima posvećivala se posebna njega.normano ako još budemo u vezi. Dvije grupe ljudi. pomoći podizati selo i dubiti čamce. spravljalo se piće. pretežno srodno vezanih poslije praznika napustitće selo i po vojnoj zapovijesti otići dalje na jug i osnivati mala sela na točno određenom području. te obavezno bivoljim mlijekom. Čak žrtvama tog praznika. prebacivanju vojske i opreme. prale tkanine i odjeća i donosila hrana. obavještavanju itd. Ja ga imam i molim te. pretežno jednom vrstom kupusa. skrivena će služiti kao pmpć ratnicima pri komuniciranju. Zatvorili su ih u posebne ograde i hranili posebnom hranom. na svakom koraku. imam li povjerenja u tebe. Tim će travama kasnije trljati i meso prilikom soljenja. daleko na jugu između svakodnevnih ratnih operacija. Nadolazeći praznik bio je nešto posebno. Kasnije će ti seljani biti prepušteni sami sebi. Onda radi što te volja!Upamti najmanje deset godina od danas pa nadalje! Tako mi je tu rečeno i toga semoramo obojica strogo pridržavati. Danima koji su prethodili prazniku žene su se dogovarale o jelima. Ljudi će se poslije svetkovine oprpstiti od svojih dosadašnjih suseljana. čistile kolibe i okolina. Nije se pripremala samo religijska svetkovinam već i oproštaj od grupe seljana. Mala ratna sela. Od tih aroma kasnije je pečeno meso poprimalo specifičan ukus i aromu. a jako mirisnog lišća. biljnim lišćem. I priča je počela! II DIO – ZLOČIN PRAZNIK U SELU Pripreme za svetkovinu počele su prije nekoliko dana. Komunika-cijska sela bila su žila kucavica čitave ratne operative. ne za mene. po uzbuđenju tih pripprostih ljudi koji su svoj budistički praznik isčekivali s toliko nestrpljenja. po pripremana. već za moj narod . Jedina veza 39 .

a putujući svećenici su ionako stizali svagdje. Osvanulo je toliko očekivano jutro. toliko ovisna o narodu rado se uključilvala u svetkovine. Obilazio je muzičare. sada je svećenik putovao od sela do sela i obavljao obrede. žene koje su spremale pića i hranu. Tako se samo produbila ionako duboka veza između vojske i naroda. I vojnici su spremali svoju muzičku točku. a pogotovo na zadnji dio s obiljem hrane. da se svetkovina koja se prije slavila u određeni dan. čak poneki sudjelovali. Drugi dan bio je namijenjen zabavi. a i narod su držali okupljen na jednom mjestu. te eventualno od ponekog seremonijala vjenčanja. I tu su svećenici prisustvovali. To žiteljima nije smetalo. plesa i muzike. U ratnim danima vođe su odredili i koordinaciju. nadzirao okolinu. gubitke vremena. osiguravali mu put. putovao danima do svetišta. Seoski starješina je još jednom pregledao čistoću “strogog centra” sela gdje će se upriličiti sva 40 . Tih dana u određenom području zamrle su sve velike vojne operacije i pokreti. pića. koje će primati od područne komande. Tako se dešavalo. Vojska bez tog upornog naroda ne bi bila ništa. opreznost i osoblje područne komande koje je i dalje bilo u vezi sa štabom. čistoću i svojim savjetima pridonosio organizaciji svetkovine. na određenim mjestima svetilišta u sadašnjim uvjetima odvijala različitih dana i na različitim mjestima koja su bila unaprijed određena. Prije se narod skupljao iz svih krajeva. Njima i vojsci biti na raspolaganju dan i noć. Svi su već rano bili na nogama. Upravo su napravili obratno. Ona se obično odvijala u dva dijela: prvog dana čisto vjerskih svečanosti. Seoski starješina imao je pune ruke posla. “oproštaja” od umrlih i poginulih. Dapače pomagali su ih i u njima učestvovali. veselost i razdraganost seljana kao i vojnika. Vojni vođe i komunisti bili su tolerantni prema tim narodnim svetkovinama. Vojska. Samo je straža i povremene patrole u okolici zadržala ozbiljnost. Osjećala se živost. a sve ostalo bila je stvar sela i njihovih stanovnika. kada će i u koje selo stići svećenik sa svojom pratnjom. Sa svih strana čulo se uvježbavanje muzičara. Ustvari oni su ih na neki način i organizirali. Tako su spriječili pokrete masa ljudi.bit će im putem radija i naredbi. a umorni terenci vraćali se u selo.

okrenuo se. Na istočnom ulazu u selo odjednom je nastao žamor riječi. Uz lagani. Sporo i svečano hodajući uporno su udarali svaki u svoje zvončiće i pjevali neku molitvu. Iz svojih džepova izvadio je dva metalna tanjurića. Iznad sebe je imao platneni krov napet imeđu četiriju kolaca. pa će glasnik ubrzo najaviti njegov dolazak. Tako su dobiveni razni tonovi zvuka i pri najmanjem podrhtavanju kola. a rubovi tog pokrova oglašavali su se mnoštvom obješenih metalnih pločica raznih veličina. blago pognuo tijelo i unazad polagano krenuo među redovima ljudi. Kao po zapovijesti skupljeni žitelji napravili su špalir od ulaska do centra sela. zvončića. Na udobnoj stolici sjedio je To Van Go. a muškarci bijele platnene hlače i crne košulje. sjeo na pripremljen veliki kamen i počeo poluglasno. Škripa tih kotača na daleko se čula. vrlo spori ritualni korak udarao je zvončićima i pri tome pjevao jednu prastaru vjersku pjesmu. Selu se trčeći približavao glasnik i dolaskom do prvih ljudi u špaliru stao i blago se naklonio prema selu. Sa svake strane kola bila su po tri mlada svećenika . Ispolirani do najvećeg sjaja i okrećući se na uzici u jutarnjem odsjaju sunca davali su svakojake odbljeske i svjetlosne efekte. klimanjem glave pozdravljao je lijevo i desno. čisto i uredno. prestao udarati u zvončiće. žamor radosnice kao znak da se nešto zbiva. Sve je bilo pometeno. Nastao je tajac. obrijane glave. pripijene uz tijelo. Vršile su se posljednje pripreme za doček. Oko glave motali su uvinute uzice raznih boja. Glave te dvojice bijahu bez kose. Diskretna vojna pratnja svečane povorke kao zaštitnice već se povukla na stranu i na vidiku je bila čitava povorka. staraca. On je još noću krenuo iz susjednog sela. taj svečani starac. Odjeveni su bili u lila obojene skromne toge na poseban nači uvijene oko tijela. Skromno zaogrnut sivom tkaninom. Iza njih je vio dječak.učenika kao pratioci svom 41 . Svi su pohrlili tamo. Stranice kola obojene su bile vjerskim znakovima i okićene s mnogo cvijeća. Tako prolazeći unazad došao je do sredine “trga”.zbivanja. vodič bivola koji su vukli kola. grleno moljenje. Predvodili su je dvojica svećenika. Ženske su oblačile duge haljine živih boja. sklopljenih ruku. Vrhovni svećenik TO VAN GO to će jutro stići u njihovo selo. U daljini se već čulo zvonjenje mnoštva zvončića kao nagovještaj dolaska To Van Goa i njegovih pratilaca. To je bila dvokolica sa dva velika drvena kotača.

bojom duhovne smirenosti. jednostavno izrezbarenim maskama izvodili su “manerindu” ples.U to vijeme vodič svečanih kola ispregnuo je bivole i vodilice kola spustio na zemlju. Sve je potrajalo oko sat vremena. Iza prvih kola kretala su se i druga do vrha krcata nekim sanducima. Spominjao je vjeru u Budu. Ubrzo su se pratioci odvojili od svečanih kola. umetnuli dvije bambusove šipke u vodilice stolice sa strane i svećenika pažljivo prenijeli u hram i postavili zajedno sa stlicom pored oltara s Budom. vjeru u bolje sutra. alatom i dugačkim bambusovim štapovima uredno vezanim za stranice kola. Dok se povorka kretala između ljudi. Čitave obitelji i pojedinci prilazili su oltaru. koja će ih osloboditi svih nedaća. Svatko od glave 42 . Nakon tog kratkog govora počele su glasne molitve u kojima su sudjelovali i svećenici . Sve je to bilo gotovo za dvadesetak minuta. Zakriveni drvenim. Dvije žene donijele su veliku zdjelu kuhane posne riže iz koje se dizala para. cvijeće. veličina i materijala. uzeli iz drugih kola sanduke i bambusove motke i trčeći odnijeli sav taj materijal na označeno mjesto. Pratioci su prekriženih nogu čučnuli na pod sa strane stavljajući središnji prostor slobodan. Birao je riječi razumljive svima. Sada su kola bila koso nagnuta prema naprijed. Dok su se odvijale pripreme tog privremenog. Najviše ih je bilo u obliku činela izrađenih iz mesinga. zapaljene mirisne trave.svetom učitelju. poslužavnici. čučnuli pred njim i izgovorili par riječi molitve i želja. deprimirajućim tonovima i zaglušujuće udaraljke svih oblika. žene i djeca su pred nju bacala latice cvijeća. Sada su svi disciplinirano stali u red na čelu sa seoskim starješinom. polagano i razgovijetno. Tako je izražena dobrodošlica povorci. a muškarci udarali u zvončiće ili jednostavno u dva drvena štapića od bambusa raznih debljina. ples boga strasti i želja. Od ispražnjenih sanduka prekrivenih tkaninom začas se stvorio mali oltar s malim Budom. Ples su pratile duge trube sa svojim dubokim.pomoćnici. razapet je i pričvršćen krov. Govorio je mirno. koji je prestao glasno moliti i dižući se sa svog kamena počeo nešto brzo naređivati. Vrhovni svećenik je sve ovo vrijeme glasno molio. vjeru u razum čovjeka da se prekine ta nesreća. improviziranog svetišta. Svi su se seljani sada natiskali ispred improviziranog hrama da bi čuli starčeve mudre riječi. Za čas su zabodena četiri držača glavne konstrukcije krova privremenog hrama. I nekoliko seljana priskočilo je u pomoć. Bivole je odveo na stranu. sa strane su se pojavili maskirani muškarci. Pritrčala su četvorica pratilaca. Stali su tik uz glasnika. jednostavnu bambusovu konstrukciju prekrili su plavom svilom.

a nakon toga je nestalo neke dosadašnje suzdržanosti i ukočenosti prisutne kod takvih ceremonijala. Uskoro se ispod poklopaca osjetio zamaman miris mirodija i pečenog mesa. Na improvizirane ovjese objesili su prasad. vatrom spaljivala dlake te oštrim noževima brijali vanjštinu spaljene kože. Njih su kod mesa zamijenili dječaci koji su zelenim granama sa sviju strana mašući tjerali insekte i tako ubrzavali hlađenje mesa. Na zagrijane kamene ploče stavljale bi skupine od po tri pileta. Žene su klale perad. Čim je svanulo jutro ponovila se skupna molitva novom danu. Na kraju su sve premazivali još tankim slojem palmina ulja. Sav taj ceremonijal potrajao je prilično dugo i kasno popodne ponovio se u nešto drugačijem obliku. da im sunce sutra izađe iza onih obzorja nad morem. tučenjem čistile rižu i kuhale je u velikom kazanu. Svi su se razbježali po svojim zaduženjima. Jedna je klala svinje. Tako su stvorili obilje žara. Kasno popodne obitelji umrlih i poginulih imali su svaki svoj ceremonijal uz grobove. rasporili je i izvadili drob. a žene i djeca cvijet ispod Budina kipa. gusto pokrili slojem palminog 43 . pojeo ju. ostavili su meso hladiti i posjeli u krug. Dotle je prva skupina muškaraca ohlađeno meso trljala mirisnim travama i solju. Svećenicima i pratnji dodijeljene su dvije obližnja kolibe. Navečer su se ponovno svi skupili pred hramom. Sve su to obilno zalijevali vodom. naklonio se Budi i svećeniku te prpustio mjesto sljedećem. Sve vrijeme nije se jelo ništa drugo. Kada su to obavili. Ovako namirisanu prasad poslagali bi na užareno kamenje. Dok se to peklo. Nakon tih molitvi svi su otišli na počinak. Očišćene piliće trljale bi mirisnim travama i solju i mijesile napola skuhanu rižu s dodacima mirisnog korijenja. Druga grupa muškaraca dotle je sa strane iskopala jamu dugačku oko dva metra. Muškarci su se pocijelili u dvije radne grupe. U njoj su založćili jaku vatru. prstima iz zdjele zahvatio malo riže. kleknuli na zemlju okrenuti zalazećem suncu i izveli molitvu budi. prekrivale ih glinenim poklopcem i žarom pomiješanim pepelom. prvo sitnišem a kasnije debljim glavama drveta. Na taj su žar nabacili krupnog okruglog za te namjene pripremljenog kamenja. žene su u velikom krugu postavile pletene prostirke. Time su punile utrobu pilića. U tom razdoblju molitve svećenik bi svakome dodirnuo rame i izgovarao neke nerazgovijetne riječi. te pili rižinu rakiju. a pila samo voda. Dodirnuti bi molitvu prekinuo. začina i isjeckanog lišća zelja. Okolina se sve žarila od vrućine. a široku svega metar.porodice stavio je pred oltar u plitku zdjelicu novčić.

žureći tako od grupice do grupice. Tako su se smjenjivali pojedinci i grupe. U sredinu kruga istupila su šestorica mladih svećenika i izvela staru ritualnu religioznu pjesmu.desno. Međutim organizatori su i dalje mirno sjedili na svojim mjestima. zvonki glas. Izvela je dvije narodne pjesme. Jedna je bila vezana uz narodnog junaka iz povijesti. zvončića i mnoštva bambusovih trupaca raznih debljina i dužina. Muzika se sastojala od različitih udaraljki. Uz obilje priča i zgodica nakon tog jela. Po licima prisutnih vidjelo se zadovoljstvo učinka poznate melodije i ritma. Otkrivena pečena piletina posluživala se isječena na male komadiće s prethodno izvađenom grudom riže kao punila. dajući sebi oduška. Iz njih su udaraljkama stvarali neku vrstu melodije koja se stalno ponavljala uz krešendo velikog gonga kao najglasnijeg instrumenta. Svi su bili ozarenih lica. Znali su da nije prošlo još četiri sata od kada su jamu zatvorili. mljekasto-bijele boje. Imala je čisti. Još su izveli jednu pjesmu s nešto više bučnog ritma. Drugu su pjesmu svirali frulaši.borac. Za poslužavnike služili su pladnjevi od gusto pletene trstike prekrivene velikim zelenim listom. a onda pojedine skupine obitelji i pojedinaca i vojnika na kraju. Njegov 44 . Bio je tu i naočit mladić . a žene i djeca miješani ne do kraja provrijani voćni sok od sabranog šumskog voća. punu grlenih zvukova popraćenu mimikom ruku. Po tom obavljenom poslu svi su se pridružili ostalima koji su već zauzimali mjesta na prostirkama. Stari seoski pričalica nakon nje ispričao je dvije duhovite priče iz prošlosti svoga naroda. Iza njih nastupili su seoski svirači. Primitivno izrađene bambusove frule i flaute nevjerojatno su bile “uštimane” i davale otužnu melodiju popraćenu pratnjom udaraljki i ponekog zvončića. a na njega stavljeno jelo. Tako se zabava nastavljala sve u sredinu kruga s grupama muzičara. Grupirali su se: svećenici su posluženi prvi. Dobro su bili uvježbani. Posluživale su mlade djevojke. Nastupila je i seoska djevojka uz pratnju dvaju velikih žičanih instrumenata. Svi su šuteći jeli i pijuckali svoje piće. prepričavali su se razni događaji i bez ustručavanja prema skupini ozbiljnih svećenika.lišća i tankim slojem zemlje. a iz pokrivene jame. iz napravljenih rupica dizala se primamljiva mirisna para koja je nagovještavala glavno jelo. Otužni zvukovi pratećih instrumenata diskretno su pratili taj predivan glas. a druga skup duhovitih doživljaja. koji je u krugu bio više puta. Piće kojeg je bilo dvije vrste služilo se iz velikih ćupova i to za muškarce obični rižin alkohol. tijela i nogu. Mnogi su u sebi ili za sebe tiho pjevušenjem pratili ili pjevali refren melodije ili se pak u nekom za taj narod sporom ritmu zanjihali lijevo .

te povrća s obiljem začina. Njihovi muzički pratioci posjeli su u polukrug. Nakon zemlje skinuli su uvelo spareno lišće i ukazala se pečena prasad. pobjeda i duhovitih dosjetki pojedinaca iz narodne vojske. Ispod haljine virile su bose noge. Na sredinu kruga stupile su dvije seoske ljepotice. Usklađen ritualni ples prikazivao je obradu zemlje. Počeo je divlji ritam i muzike i plesa. Spori. pokreti. ali znalački obavljali. Kao da su bili svjesni okolnih pogleda. Čitava okolina je mirisala i svi pogledi prisutnih bili su uprti u te ljude koji su svoj posao sporo. pa i pokreti bosih nogu nisu uzvitlali ni trunka prašine. te će sutra putnici nositi sa sobom. češljevima i uzicama. U nekom obliku punđe i pričvršćena ukrasnim iglama. Samo su ih dobro zamotali u debeli sloj svježeg lišća. na zatiljku uzdignuta. sjajna kosa bila im je posebno začešljana. Taj umak bio je načinjen od mješavine sitnokosanog slatkog korijena prokuhanog i procijeđenog. prekrasan divlji šumski cvijet. izvijanje tijela. Sada su na poprištu ostali samo muzičari s udaraljkama a u krug su uskočila trojica mladića s dugim noževima. Ruke.duhoviti nastup odnosio se na pričanje kratkih zgoda iz ratnih operacije. Glasni žamor i pljeskanje dlanovima bila je nagrada za lijepo izveden ples. sijanje i žetvu. Bili su bosi a odjeveni u jednake 45 . Djevojke su sječeno meso posluživale ljudima koji su sjedili. sočna. Pažljivo su ih daščicama vadili iz rupe i prenosili na pladanj za sječu. Ljupki pokreti djevojaka . Od ramena do gležnjeva prekrivala je tijelo haljina živih zeleno-crnih boja. Taj slatkasto-ljuti okus umaka davao je poseban pikantan okus mesu.plesačica dočaravali su svima toliko poznate pokrete. ženskih tijela. dobro uvježbani pokreti jasno su pokazivali poljoprivredne radove. Odvojila se skupina muškaraca koji su na dva velika kamena donijeli također veliku drvenu ploču. Dvoje prasadi nisu sjekli. Počeli su brusiti kratke mačete za siječenje prasadi. S lijeve strane glave u kosu su umetnule veliki bijeli cvijet. mirišljava. zvončića i jedne frule. Instrumenti su im se sastojali uglavnom od mnoštva različitih udaraljki. Često su od silne vrućine vrišteći i smijući se odskočili. Pripijena uz tijelo odavala je draž tih sitnih. pijevara neprijatelja. Neki su drvenim hvataljkama skidali sloj zemlje iznad rupe. sva rumena. Uz meso bilo je obilje kuhanog i sirovog povrća i gust umak u zdjelicama u koji su umakali svaki zalogaj mesa. Svaki je plesač imao po dva noža dugih oštrica. Crna.

Ta njihova pokretljivost davala im je prednost u svim sračunatim akcijama protivnika koji je često. gostima i ljudima koji će sljedeće jutro napustiti selo i krenuti u novi nepoznati život pun svakodnevnih opasnosti i odricanja. Spretno su po taktu vitlali noževima. Sve su to izvodili usklađeno prema taktu muzike samih udaraljki. poljoprivredne alatke. Preko pojasa imali su također uvijenu crnu vrpcu sa zataknutim kratkim bambusovim štapićem. prenositi na određena mjesta. Brze. Oružje i municiju dobivali su od mnogih priatelja koji su podržavali njihov oslobodilački rat. Sjajni noževi bi katkad bacili odsjaj oštrice na popodnevnom suncu. Na kraju je u jednom trenu prestala muzika. nosači. Obilato su nagrađeni pljeskom. Bili su pravi virtuozi svog ratnog plesa.obične hlače koje su sezale samo do koljena. Svećenici će još u tijeku noći i napustiti selo i uputiti se dalje u drugo selo. oružje. odredio vodiče i pratioce skupina i izdao nekolio uobičajenih zapovijedi i prekinuo slavlje. ispod nogu i oko tijela. izvukli štapić iza pojasa i koso ga prislonili uz zemlju. Oko glave imali su uvinute crne platnene vrpce. vodiči i mjesta za odmor. Mnogo oružja su i zaplijenili od zarobljenih Francuza. posuđe i obilje sjemena za nova polja. jer su ujedali tamo. a sami spremali male zavežljaje. a kasnije i Amerikanaca. gde će se ceremonije ponoviti. Nakon ovog efektnog starog ratnog plesa u krug je stupio seoski starješina i održao kratak. Djecu su uputili na spavanje. a nadasve tim je borcima trebala i hrana. ostatke hrane. VIJETNAMSKA RATNA SELA Operativne gerilske jedincie Viet-Minh-a bile su stalno u pokretu. Počeo je spremanje i pripreme za put. bacali ih u zrak. tihe akcije. gdje su se najmanje nadali. Zahvalio se svećenicima na ukazanoj časti. Trebalo je prenositi ranjene. Dotle su desnom rukom spretno dočekali i uhvatili ručku zavitlanog noža i štapić presjekli popola. a oni su desnom rukom nož zavitlali visoko u zrak. odlazećim obiteljima sretan život u novoj sredini. drugi nož zaboli u tlo. Francuzi su ih nazivali “osice”. Sav taj materijal i oružje trebalo je brzo prevesti. ozbiljan i oproštajni govor namijenjen borcima. Često je to naoružanje. a nadasve simpatizeri na jugu to su im omogućavali. obuća i odjeća. organizirajući i pripremajlući neke svoje akcije pretežno udarao u rrazno. municija i sanitetski materijal pa i hrana bilo diretno iz američkih skladišta. a 46 . Kao da su htjeli završnicom pokazati opasnu igru noževima.

mnoštvom domaćih životinja. njima je narod pokušavao sve olakšati. Svu tu tako tešku ulogu na sebe je preuzeo narod duž čitavog dijela operativnog područja i šire. ljudskih žrtava je bilo malo. Jedino otuda prijetila im je opasnost. načina života i sporednih djelatnosti. To su bile plitko iskopane jame. Prva vrsta bili su “stacionarna sela” najudaljenija od mogućih upada s juga. žene i djeca radili su u poljima. poneki s travnatim slojem. U zoni ratnih operacija postojalo je nekoliko vrsti sela. hranili i napasali mnoštvo stoke. Žitelji stacioniranih sela bojali su se samo napada iz zraka. Skromne kolibe bile su okružene poljima. Sve ostale zadatke oko vojnog osoblja obavljali sudrugi za to određeni ljudi.pokapati i mrtve. uz polja i puteljke na povišenim mjestima iskopali bi rušu duboku više od jednog metra. Iako su ta kratkotrajna. pola metra visok sa žutom malom zastavicom i brojčanom oznakom. Na rubu sela. starci i starice. borci i ranjenici imali su obično po pet do deset minuta da se razbježe izvan sela svaki u svoje točno određeno ukopano sklonište. Pored tih individualnih skloništa sa sjeverne strane bio je zaboden bambusov štapić. Cilj tih sela bio je proizvodnja tako potrebne hrane. Seljaci. Skloništa su bila za jednu i više osoba ili grupe ljudi. Dobro organiziran rad i život tih sela davao je borcima sve. Starci. ubirali divlje i pitome plodove. te prehranjivanje obližnjih baza novoregrutiranih oraca na obuci. gotovo svi. kojih žitelji imali su strogo određen zadatak rada. 47 . a žestoka bombardiranja obično ostavila razrušeno i spaljeno selo i nanijela mnogo štete. Prelet aviona uvijek je bio unaprijed najavljen radio vezama ili drugim načinima s osmatračkih i stražarskih mjesta. što više pomoći u tim trenucima teškog rata. a žitelji su imali slobodu kretanja i rada. prekrivene drvenim prućem. seljani i seljanke. Svi. trpjeli sva stradanja i napore samo s ciljem. Uz puteljke prema poljima bilo je i većih skloništa namijenjenih za više osoba. ta oni su ginuli za njih. raspoređen po selima i zaseocima. a široku samo 80 cm. dječaci i djevojčice tih sela bili su indirektni borici i davali sve od sebe. te šili odjevne predmete. što ime je bilo podtrebno za nesmeta o odvijanje planiranih akcija. Organizacija zbunjivanja uvijek je bila pravovremena. Borci su u svemu imali prednost. a skloništa na svakom mjestu. prenijeti. njegovanje bolesnih i ranjenih boraca. U nju bi umetali na par mjesta probušenu betonsku cijev. Poklopac je bio također od tankog betona.

ranjenika. Promatrači su se smjenjivali svaki sat. jer služba za uzbunjivanje nije mogla javiti da li je avionski napad ili samo prelet. Nešto udaljenije bilo je mitraljesko gnnijezdo sa po tri borca. Često su morali ponavljati i po više puta dnevno. a i kolima sa dva velika drvena kotača i upregnutim bivolom. uzbuna se davala optički. jer svako jutro seoski starješina raspoređivao je radne zadatke u polju pa time i svakome najbliže sklonište.Ostali su se odmarali. brže i sigurnije. Prevoz su obavljali biciklima. 48 . a zahtijevalo je i manji broj potrebnih boraca. dvokolicama. Makar je bolnica bila obično blizu skloništa. Prekrivena trupcima i zemljom davala su dobru zaštitu od indirektnih udara bombi. Kada su dobili poljske telefone sve je bilo mnogo lakše. snabdijevali su i obližnje vojne jedinice. Već spomenuto snabdijevanje boraca hranom. I ona su imala žute zastavice s brojčanim oznakama. ili ako nije bilo vremena direktno mitraljeskim rafalima u smjeru aviona. Sa promatračnice bilo je zabranjeno pucati. zastavicama. Ta su bila nešto dublje iskopane rube s obaveznim dvostrukim ulazom. ili najčešće nositi teret na bambusovu štapu. Ta skloništa također su bila označena oko metar viskoim kolcima zabodenim iznad samih ulaza. Najteže je bilo na brzinu prenijeti ranjenike u ta skloništa. Seljacima na poljima ili ispaši u času uzbune ostavljali bi alat i životinje i žurno se uputili u ta skloništa. da su takvu komunikaciju vršili zrcalom. spavali ili pripremali iz sela donesenu hranu. na nekoj uzvisini ili visokom drvetu. Nije bilo zabune. Stražarska mjesta na Rubu sela primila bi dobivenu informaciju i aktivirala ručne sirene. Bilo je slučajeva. a noću svjetlosnim signalima. promatrača. pa su ponekad tijekom samog bombardiranja uskakivale u jame. Dok još nije bilo poljskih telefona i radiostanica. raznim zvukovima. bolničarke i osoblje zaduženo za brzu evakuaciju u skoništa imali su pune ruke posla. a po jedan dežuran bio je i kod mitraljeza. Sastojala se od dobro maskirane promatračnice sa po pet promatrača.a preko toga zemljom i zasađenom travom. Taj zadatak obavljali su pretežno dječaci i djevojčice. Neposredna služba uzbunjivanja bila je udaljena na 3 do 5 km. Ljudskih napora i žrtava kod tog osoblja uvijek je bilo najviše. Za vojno osoblje i ranjenike u selu skloništa su bila na samom rubu sela.

Tu su držali nakon akcije skriveno teško naoružanje. odnosno pravih boraca. Za rijetkih vojnih zatišja često susvi odlazili na dan-dva na 49 . Svi su stanovnici sela bili poluborci i sa sobom uvijek uz alatke nosili lagano naoružanje. Građevni materijal im je bio nadohvat ruke. trebalo ga je samo posjeći i dovuči. Zbog dobrog poznavanja terena iz tih su se sela obično regrutirali sposobni vodiči za regularne jedinice.Poslije takvog bombardiranja. Tako su u uzmaku bili pokretljiviji. Pokopali bi mrtve. vodom i iz zraka. Malo selo bilo im je privremeni stacionar samo za odmor i radio vezu. pustili krv i još svježe meso diobom rasporedili borcima i okolnim selima. Već za dva dana sve je bilo gotovo i život je tekao uhodanim tempom dalje. Žrtve su nadoknađivali novim pridošlicama u obliku čitavih obitelji i novoregrutiranih boraca. ali u strogo određenim akcijama stjecao se dojam toliko masovnog pokreta i mnoštva boraca. Polja su im bila manja i razbacana na većem teritoriju. boraca i manje životinja. Posvuda su imali raspoređena skladišta oskudne rezervne hrane i naoružnja. dobrog poznavanja terena. Druga vrsta sela bila su u zonama čestih upada kopnom. Inače su ti poluborci izbivali vani zbog rada u poljima ili organiziranim akcijama i po više dana. Operacija promatranja i uzbunjivanja bila je slična organizaciji stacioniranih sela. kao i ranjenika do određenih punktova.Skladišta su stalno dopunjavali novim pristiglim materijalima i oružjem. Podijeljeni u manje grupice imali su zadatak pomoći u prebacivanju materijala iljuci. dijeljenjem u više manjih grupica koje su se nakon napada povlačile svaka u svom pravcu na dogovorena odmorišta i sastajališta. U takvim oružanim akcijama planiranog i brzog napada i brzog povlačenja koristili su faktor iznenađenja. Ranjene životinje zaklali. Ratne zapovijesti dobiavali su od prodručne komande. Porušene kuće brzo su obnavljali. samo u manjem obimu. Čak pri radu u poljima oružje im je bilo nadohvat ruku. obično razrušenog i spaljenog sela pristupilo se obnovi. To su bila “ratna sela” s manje žitelja. Pored vječnih pokreta i gerilskog načina ratovanja u malim grupama i uvijek na drugom mjestu. Oni su koristili svaku priliku i oružjem “kontaktirali” s neprijateljem.

Ratna sela bila su smještena obično uz rubove šuma. Teren bi izlgledao stravično ogoljen. Dim se širio iznad krošnji drveća i izviđačkim avionima ga nije bilo teško primijetiti. Kako Amerikanci nisu vidjeli pozitivne efekte. To bi radili avionskim prskanjem džungle ili čitavih dijelova šuma s naročito jakom pesticidima. Svejedno su u tim slučajevima gubici bili znatni. Takle brze akcije iznenadile bi službe uzbunjivanja. ako su se Amerikanci brzo došuljali niskoletećim helikopterima u blizinu otkrivenog sela. ali u prazno. koji bi svojim jakom djelovanjem uništili sve zeleno. Često su krtice bili otkriveni i uništeni jednostavno bombama ili malim leđnim plamenobacačima. Amerikanci su ih zvali “lisičnjaki”. Nakon par dana bi na takvamjesta bacali napalm bombe i ogroman požar progutao bi sve ostalo. koji su bili dobro kamuflirani. Ni Amerikanci u takvim 50 .udaljena polja koja su im davala ono malo hrane što su trebali. Goleti su se prirodno teško obnavljale tek nakon dvije godine. Česta bombardiranja i paljenja napalm bombama zahvaćala su unutrašnjost šuma. gotovo sve bi se počelo sušiti. visoka stabla jedino su preživjela razaranjem. gdje su neki često namjerno loćili vatru. spaljen. Tim su se trikovima često služili. Grmlje. džungle ili skrovitim neravnim terenima. Krtice su seu nedostatku vremena za povlačenje uvlačile u pripremljene rovove s nekoliko ulaza. a čvrsto uvjereni da se glavnina “sjevernjaka” kreće ili boravi u gustišu i zaklonu šuma. počeli primjenjivati drugu taktiku: uništavanje vegetacije. Dotle bi se neka grupa boraca kretala ili neka akcija odvijala na sasvim drugom kraju. U tim slučajevima primjenjivale se taktika “krtice” i “borbe povlačenja”. a uvis bi stršala samo vatrom nagorjela rijetka stabla. Bilo ih je i na rubovima močvare. Takva jaka. Darugačija je bila situacija. Ona su se pretežno pretvarala u pustaru s rijetim i bodljikavim grmljem. Tako su nastajali goli predjeli bez vegetacije okruženi okolnom “preživjelom” šumom. tj. nakon prestanka djelovanja pesticida. drveće i sve. “Borga povlačenja” bilo je bježanje u točno određenim pravcima uz kratko zadržavanje za aktiviranje razlnih unaprijed pripremljenih sprava protiv progonioca. Široke ravnice iako teško prohodnog terena omogućavale su im obično brza nastupanja i povratka već tijekom noći. Obično je ubrzo uslijedio zračni napad s obimnim teretom bombi. čije je sjeme jedinomoglo proklijati.

Prvi bi je neprijatelj nehotice obično aktivirao. Na posebno frekventnim dijelovima rijeka zavijali bi posebne čelične šiljke. Šiljak bi 51 . Bilo je tu i tanke čelične žice i načinjenih klopki. ogruvali se. pletene prostirke. bile su teške i trajno izbavivale ranjenog iz operative. Ponegdje su se na neprijatelja rušila suha stabla.. To je bio otrovni sok posegne biljke. Pali bi na neravan teren. gdje su eksplodirale. odbaciti ili u trenutku osloboditi. Te kapljice izazivale su bolne plikove. a nastavljene i pod lišćem kamuflirane mreže znale su progonnitelej ponekad i po dvojicu podignuti do zavidne visine. U samom selu i obližnjoj okolini bilo je masu kamufliranog eksploziva i manja nenpažnja izazivala bi pravi pokolj među napadačima. Svaka koliba. pažljivo prekrivene. Liječenje je bilo dugotrajno. pojačan zmijskim otrovom i priređen na poseban način. gotovo sve je bilo na neki način namjerno vezanu uz eksploziv. a glavnina iz anjega bi stradala. pod dgrančicom ili lišćem. visoko na drvetu prevrnula bi se zdjelica s stakvim koncentriranim otrovom i proračunato se na nekoj od nižih grana rasprišio u piroki snop kapljice.akcijama koje su nazivali: “Pronađi i uništi”nisu prošli bez znatnih gubitaka. polomili ekstremitete. Aktiviranjem neke uzica na puteljku. jer je dno rijeka bilo meko i muljevito. razni bambusovi šiljci. Krtice su često aktivirale oko svojih rovova kamuflirane odskočne protupješadijske mine i granate ili su ih američki vojnici nespretnim korakom sami aktivirali. To im nije bilo teško. suhih i dugih grana lomila bi sve pod sobom. One bi u momentu aktiviranja bile oprugom odbačene do jednog metra visine. Dovijali suse na sve moguće načine. čak po nekoliko lukova. uništili opremu. Rane od tih grnata. koji su se odapinjali i slali strelice oštrih vrhova u veoma kratkim periodima. košara s rižom.. ako već nisu bile smrtnonosne. koje su barem za kratko vrijeme zadržali po kojeg progonitelja. svaka alatka. Grančica posebnog oblika listova ležeći na puteljku označavala je mjesto koje je u bijegu trebalo preskočiti. U šumi su ih čekale kao opruga napete grane. pa nečesto i paralizu tih mišića. I u borbi povrlačenja za progonitelje bilo je svakakvih klopki: iskopane rupe sa šiljcima. grčenje ličnih mišića. Tu je bila postavljena mina s usporenim djelovanjem upaljača. pa čak i posuđe. Sa grana je prijetila još opasnost. nagazne mine.

Zbog kamuflaže. siromašno. te pripremljen eksploziv za brza aktiviranja. strateg. bile su nepredvidive. blizine neprijatelja.. Zbog toga u selu nisu smjeli držati oružja i sličnih predmeta koji bi otkrivali njihovo pravo postojanje na tom području. koji su bili vođe u takvim selima. Kod pročešljavanja sela Amerikanci nisu nailazili naoružanje. Rekord je držao neki izviđač i to sa 17 eksplodiranih otoka.. Među to bilje učvrstili bi vodene mine. Rijekom nizvodo slali su i ploveće otoko ispletene od stabljika vodenog bilja. Lako naoružanje imali su dobro sakiveno podalje od sela. Obično su to bile tri do četiri obitelji ili rodom povezane obitelji na čelu sa seosekim vođom. nije bilo rovova. ponašanjem i radom prilikom taakvih slučajnih otkrivanja djelovali su nedužno. To su bila najmanja sela. niti bilo okolo sakarivenih onih sprava kojih su se 52 . dobar organizator. kao poljoprivrednici.prekrili čeličnom kapicom i zabijali ga u dno na dva pedlja ispod razine normalnog toka rijeke. Amerikanci su se najviše bojali tih klopki. Među sobom su se kladili i takmičili od čijeg će metka nastati eksplozija. Taj seoski starješina bio je obično i iskusan borac. Bilo je i šipki. To su Amerikanci brzo prokužili. uskog kruga djelovanja i malobrojnosti teško su ih otkrivali i uništavali. zamke. Šiljci su bili uvijek okrenuti prema toku vode. zato potjera obično nije dugo trajala. alata. prepreke. Svojim izgledom. kamuflaže. kojih ih se rat ne tiče. hrane. jer se nisu usudili previše udaljavati od centra napada i helikoptera. U njima je bilo vrlo malo žitelja. kojih su vrhova popunjavali pravim malim vodenim minama. Bili su vrlo efikasni za “paranje”dna laganim patrolnim čamcima. Materijalni gubici Vijetnamaca bili su uvijek veći u vidu uništenih boravišta. pozlnavalac radiofonije i dobar poljoprivrednik. Za dan-dva podalje je izgrađeno novo selo. pa im je gađanje u takve ploveće otoke predstavljalo posebnu zabavu. dobro kamuflirana u graničnim zonama svakodnevnih operacija. Nigdje se toliko različitih sposobnosti nije udruživalo u jednoj osobi kao u tim u ratu skovanim borcima. iskopani novi rovovi. Treća vrsta bila su “komunikacijska sela”. Dovoljan jebio tvrdi kontakt i čamac je odletio u zrak. “Pronađi i uništi” bile su brze akcije koje su obojici neprijatelja nanosile podjednake gubitke u ljudstvu.

na rijekama i potocima. kao tamne mrlje na zapadnom nebu značili su za sutradan sigurno povećanje rijeke za barem pola metra. zadaci. a to je značilo sačuvati komunikacijske puteve. oružje i municiju. Važno je bilo ostati neotrkriven. Glumili su veselost i iznenađenost. snage i lukavosti skrivau tim nasmijanim seljacima. Vojnici nisu obično vršili nikakve represalije. Žila kucavica svih borbenih akcija na Jugu bila su baš ta mala komunikacijska sela i skriveni putevi za komunikacije. tako bi brzo i pale. SELO HAU Rijeka Kui izvirala je u udaljenim brdima na zapadu. djece nevino nasmijano . sanitetski materijal i drugo. Znali su po nekog muškarca koji je djelovao snažno ili sumnjivo ispitivati i sve sezavršilo na tome. Ali kako bi brzo vode naišle. Za vrijeme monsuna zbog svakodnevne i stalne kao obilne kiše 53 . To ih je skoro uvijek uvjerilo pogotovo kada su vidjeli djelovanje tih žena. Skupljeni oblaci. osim u slučajevima i na zadatku izvan svog teritorija. Takvim načinom rada i života postotak žrtava je bio veoma malen. Ravničarsko selo HAU bilo je smješteno neposredno uz rijeku. I međut im selima bilo je razlike s obzirom na specijalne zadatke. ne dulji od 70 km. jer vodotok rijeke Kui je dotuda bi kratak. za koju su bili zaduženi kako bi izvršavali naređen im zadataka komunikacija u svrhu lakših akcija za operativce. svi koliko. prijevozna sredstva i ljude koji su taj tako težak posao obavljali. samo za iznimno dugih kiša. Koristili su sve moguće prirodne potencijale svoje okoline. konfiguraciju terena na kojem su smještena i sposobnosti žitelja koji su u njima radili. Oružjem se nisu smeli braniti. Ukopan u svoje plitklo korito ljeti je plavila rijetko. Najvažniji cilj takvih sela bio je. moljakali hranu i proklinjali rat.kao rata nema. Prema prirodi terena u velikom broju takova su sela bila u dđungli. a i na neplodnim površinama. kada su sobom nosili lako naoružanje. Amerikanci nisu ni slutili koliko se života. blizini i na određenom teritoriju nije smjelo. Ako su pak pravovremeno uzbunjeni od također organizirane straže. na rubovima šuma. močvarama. pustarama i šipražju ne bi dobili hranu. Konačno su vidjeli i žuljevima ispunjene dlanove. Pucati se u selu. Bez njih borci razasuti duboko po šumama. da se neprijatelju ne otkrije pravo djelovanje sela.inače tako plašili.toliko sposobni muškarci i žene brzo bi napuštali selo i razbježali se u svim pravcima.

a bilo ih je koji su nekim prirodnim putem bili usmjereni pravcem prema šumi. koji se postupno dizao i prelazio u šumu. iako je bilo teško prohodan. 54 . a rijetki su imali viseće ležaljke. Poprečne. Ti kanali su taktaka imali rijekom paralelan položaj. Imala je nekoliko stotina metara širok pojas grmljem obraslog terena. Ovamo je smješteno zbog potoka. davali su osnovni oblik i konstukciju kolibama. punim prirodnih prepreka mrijestila riba. Tu i tamo iznad trstike dizalo se pokoje rijetko stablo nekog na vodu otpornog drveta. U njima je bmoglo spavati po troje djece u poprečnom položaju. također bambusove grede privezane biljnim vrpcama nosile su od zemlje luzdignuti pod. Obično elipsast ili približno kružni iz zraka je odavao izgled palmi. I za vrijeme suše to su bili teško prohodni tereni. blata i poneki prirodno napravljeni kanali. Kada je to osušilo sunce. Mali pročišćeni prostor svakodnevnog življenja stanovnika sela bio je prekriven nasječenom trstikom i palmovim lišćem utabanim u blatnjavu podlogu. Od rijeke dijelilo ga je nekih 300 metara. Desna obala bila je nešto drugačija.rijeka je plavila širok. Plavljen teren lijeve obale sada je u kasno ljeto bio muljevit i blatnjav. koji su sličili više na močvare. svaka sa po šest jakih bambusovih nosača zabijenih u mekano tlo u razmaku nešto većem od tri metra. koje su prem potrebi razapinjali. Trstika na liejvoj obali rasla je 1 km širokom pojasu uz rijeku sve do džungle. U tim plitkim i suncem zagrijanim vodama. kojeg je izvor bio daleko u unutrašnjost džungle. plitki priobalni pojas. Žitelji sela spavali su na pletenom podu. I to je bilo puno mulja. Ali bilo je tu ipak pretežno više suhog terena. Plavila bi sve do obižnjih šuma na desnoj obali i ruba džungle na lijevoj. Stijene su bile pletene od trstike. također je bio od palmina lišća. Voda je tada dobivala žuto-smeđu boju. obrastao gustom trstikom visokom skoro 2 metra. koji je uvijek morao biti zelen. širokih latica i nepravilna oblika. dok je džungla na sjeveroistoku bila udaljena nekih 800 metara. stanovnici su imali toliko-koliko suhi teren.Nisiki krov. a za vrijeme plavljenja nastavila svoj životni ciklus u rijeci. U toj blatnjavoj i vlažnoj pustari smjetilo se komunikacijsko selo Hau. Tri kolibe. Bio je pleten od širokih latica jakog palminog lišća.

te za privremena skloništa i okupljanje. Ali je trebala veza sa sosjedima. Naoko omeđena granica predstavljala je njihovu bazu teritoriju. Izgledale su kao nepuštena. Naime. Usprkos nedaćama ratne zadatke su izvršavali bez pogovora istim žarom kao i u ostalim prirodno bogatijim selima. Taj trokut koristili su kuriru i eventualno izgubljeni borci ali samo u slučaju nužne potrebe. To su činili samo onda. pa su zadaaci zg kojih su i formiranim. Tako se točno sedam i po km uzvodno uz rijeku usmjeru sjeverozapad nalazilo selo Uah. prostoru za koji su znali samo starješina sela i njegov pomoćnik. mogli su se odmoriti. Na taj su način sprječavali nekontrolirane pokrete. a sjeverno na istoj udaljensoti rezervno selo Hua. kada su imali dovoljno vremena za bijeg. Ali tako je moralo biti! Svi su toga bili svjesni. Svatko. tko se pojavio na krivom mjestu seoskog teritorija bio je sumnjiv. ovisili su i životni uvjeti potrebni za život.Svako selo imalo je i dva rezervna sela sa istim. potok i džunglu. onda je bilo na strogo unaprijed određeni čnačin i na za to određenim mjestima. igrom slova Hau dobili su se nazivi za ostala dva rezervna sela. na kojima je samopreživljavanje bilo teško. Imali su pomoć. U takvim je selima vladala glad. Pozicije tih triju sela bile su na točno konspirativno određenim mjestima. a iz zraka kao osušeno staro drveće. rasporeda i teritorija. gdje tražiti potrebnu pomoć. iznenađenja i eventualnu izdaju. orijentirati i znati. pa su za 55 . I naziv sela Hau bilo je konspirativno. Ako su naišli na takvo mjesto bez žitelja. a na nju je bilo vezano već drugo selo. slične organizacije. Žitelji ratnog sela te su točke koristili za nekad višednevnog rada na obližnjim poljima. Sva komunikacijska sela imala su skoro isti trokraki smještaj. kojeg je veličina ovisila o aterenu. ako su morali na brzinu napustiti bazno selo. ljudi su bili iscrpljeni borbom za svakodnevni obrok hrane. ali je bila nedostatna. pa čak ni ponekad poznanstva. ali nepokrivenim kolibama. a i organizacija otežani. Nisu sva sela imala uza se rijeku. Ponegdje su ti životni uvjeti bili teški. koji je bio vrlo različit. Prilagođavanje terenu. neimaština. Svako je živjelo svoj strogo određeni i omeđeni život i prilagođavalo se okolini koja im je dodijeljena. nahraniti sakrivenom hranom. suhim i pustim terenima. djeca blijeda i neishranjena. Među tim komunikacijskim selima nije bilo neke trajne veze. uobičajenih posjeta i ispomaganja. Bilo ih je razvrstanih i po močvarama.

To je samo značilo. njišući se lakše nosio. Puteljci su se najmanje koristili.takve iznenadne upade na “tuđi” teritorij odredili posebne zvučne signale kao znak raspoznavanja. prebačene na rame. ruke slobodne za svladavanje prepreka na putu. Mokri put bio je paralelan sa suhim puteljkom tekućim potokom. Taj srednji i najkraći puteljak smjeli su koristiti samo stražari. Tko za to nije znao bio je podvrgnut strogoj provjeri. Suhi je bio najkraći mogući put do prvih drveća džungle. maleni drveni čamci služili su za prebacivanje materijala i boraca. Vode je u nejmu i sada bilo dovoljno. a i kao sredstvo pri nošenju tereta. Komunikacija prema džungli bio je suhi i mokri put. Sam prilaz rijeci bio je pažljivo odabran najkraći put do rijeke. koliko su ti veslači. da su stranaice bile samo prst-dva ruba vode. dok su lijevi i desni. Motke su upotrebljavali kao višenamjensko sredstvo: praktične kao veslo. zabijene za privezivanje čamaca. Katkada su ih tako natovarili. Oni su bili ujedno i kao nekkava lozinka. Od koliba prema rijeci vodila su tri puteljka. Korisitili su se i drugim načinima kamuflaže. Bili su dobro kamuflirani i razbacani među trstikom na velikom selu. S teretom na oba krajeva motke. brže. kako bi njima čamcima nesmetano plovili. Plitki. donesenog ok tko zna gdej iz unutrašnjosti džungle. a kretanje nosača bilo je lakše. Nagla skretanja vodotoka su djelomice izravnali. 56 . uska i omeđena trstikom jedva vidljiva. ali podalje od potoka. pridržavanje oružja ili pak nošenja drugih stvari. koji su se kao lepeza širili do srednjeg koristili ribolovci. prilaz zaštićen grmljem. Potok je svoju bistru i relatino hladnu vodu izlijevalo u rijeku nešto poviše stražarskog mjesta u malom prirodnom zaljevu kojeg je izdubio izljev potoka. kojeg su seljani morali produbiti i nešto izravnati njegove blage zavoje. U selu su ostavili samo jedan nenšto veći čamac koji su koristili za ribolov i prijevoz “zelenog krova” za izmjenu zelenila na krovu koliba te dopremanja drveta za loženje. kormilo. Čamci za prijevoz bili su sakriveni daleko od sela. a plovilo se njime lako. Dno potoka bilo je od krupnijeg crvenog pijeska. voditelji čamaca imali spretnosti i iskustva. gazeći ili gurajući čamac pomoću bambusove motke. kako se s rijeke ne bi vidjeli. U našem selu Hau čamce su sakarili na samom rubu džungle.

da put ponove u obratnom smjeru s ranjenicima ili materijalom. Često su bez razloga mitraljirali obalu. desni puteljak. te prijenosu materijala kopnom dalje do ili u samu šumu na desnoj obali. Vjerojatno su se razmnožavali negdje daleko u džungli. Gdje se čuo njihov zvuk. Tamo ih se našlo uvijek po nekoliko. naoštreni vrlo kratki šiljak i tako se nabodena riba nije mogla skinuti i pobjeći. Danju rijeka je bila preopasna za ribolov. dobrog oko. davao im je u tom pogledu idealne uvjete. Ribe bi odmah čistili i zamatali u veliko zeleno lišće. Lovili su je predvečer ili rano ujutro s obale ili bacanjem okrugle mreže iz čamca. toliko su nailazili na nove. To stanovnicima sela Hau nije bilo teško. Spretan ribič. povukli bi konopac koji bi mrežu sklopio i riba bi bila u mreži. Jer koliko su ih već seljani polovili. bilo je obilej sočnih plodova. Ispod koliba imali su nekoliko pletenih malih staja za 57 . Dok su u nekim selima gladovali. Katkada su morali čekati i kraj neke akcije. kako su nazivali sive majmune i neke ptice. sigurnom i brzom prijevozu boraca i materijala iz pravca džungle premo rijeke i obratno. Trebalo je samo pratiti “zvukove” šume. nepokvarljiva. One su bile “živa “ hrana. Na šiljak bi tankom uzicom vezali drugi. pa svoj život proboravili u donjem toku potoka ili čak u rijeci. U rijeci je bilo i dovoljno ribe. a k tome tiha i mirna. Da li su to činili iz straha ili su mislili da će im netko oružjem odgovoriti. ali je zato bilo vrlo velikih rakova. Tamo su tereti preuzimali drugi. Iznad stražarskog mjesta na malom prirodnom poluototku obraslom gustim grmljem bio je mali zaljev u koji se ulijevao potok. bili neishranjeni zbog svoje oskudne okoline. Do tog je mjesta vodio drugi. U džungli je bilo mnoštvo divljih plodova. Kornače bi živve nosisli u selo i za noge vezivali za to njijenjen kolac. pa tako otkriti svoju poziciju. Takva bi mreža svojim rubovima potonula na dno. tu je predvečer mogao zašiljenim bambusovim štapom pogoditi i krupniju ribu. Uz ribu su katkada ulovili u takvu mrežu i pokoju riječnu kornjaču. Njome su stalno patrolirali južnovjetnamski i američki patrolni borbeni čamci. Priorodna okolina kao i položaj. Sporedni zadaaci sela i seljana bili su samoprehranjivanje i vlastiti preživljavanje. a rafali su najčešće bili usmjereni prema zelenom pojasu šuma na obje straen. U potoku niej bilo riba.Značenje sela bilo je u spomenutom održavanju čamaca i komunikacijskih puteva. I u rijeci su katkada kojeg ulovili. a oni se vraćali natrag u selo. u selu Hau bilo je za one prilike obilje hrane.

Te su matnuli na tri kamena. nisu vodili direkton iz sela. te kuhali još malo dok se jelo nije zgusnulo. Imali su i obilje jajaj neke vrste barskeih ptica. kada se gldalo iz zraka. pirjali sa povrćem i začinima vrlo kratko vrijeme. Ako je u okolini bilo sve mirno i nisu se primijetili nikakvi pokreti neprijateja. Lako bi lovili i njih. Toplu hranu. pa sve prema rezervnim selima. 58 . ako im je vrijeme dozvoljavalo spremali su dva puta dnevno i to u velikim i plitkim posudama. bez ikakve sumnje za “oči” iz zraka.životinje. Te kokoši i neke vrste malih crnih svinja nikada nisu dugo zadržavali u košarama. kao krpice zelenih listova. da svojim zvukovima otkriju prisutnost na tom području. Krupniji primjercima ribe bi meso odvajali od kosti. koje su kao poklon žive dobijali iz stacionarnih sela. Bile su preopasne. Bili su tako spretni nosači. Žene i starice. podlijevali smalo vode. Iako plodna zemlja od nanaesenog plavog mulja. da u toj nošnji nisu prolili ni kap vode. ali je morala biti gorova prije mraka. Tek tada bi pristima odvajali sočne. djece i žena značila su dobru i kvalitetnu ishranu. tome dodavali unaprijed prokuhanu rižu. isjekli na sitne komadiće. koje nisu dobivali u dovoljnim količinama. a među njima podržavali malu vatricu. Nosili su je u drvenim mkacama obješenim na krajevima bambusovih kolaca. vež su se rašljali od glavnog puta i džungle pa otamo skretali liejvo i desno. za povrće je u to doba trebalo dosta vode. pridržavale sus e strogih uputa. alil su strašno galamile uhvaćene u klopke. Vodu su nosili iz potoka ili iz rijeke. rezuckali i spremali jelo. Ribe su najčešće pržili na kestenovom maslacu. onda su poree ova dva obroka imali i treći. Problema su imali samo sa solju. a time i dobru fizičku kondiciju. Okrugla lica seljaka. koje su prethodno namočili u kipuću vodu. a to je bio jutarnji topli čaj. Kao male krpice ta polja su bila razbacana na obje strane potoka. pretežno rižu i ostalu zelen pokazivala su da su pravi povrtlarski stručnjaci. zadužene za to. Na isti način radili su rižoto od rakova. Takvo jelo je bilo ukusno i hranjivo. da o sadnji riže ne govorimo. Putevi do tih udaljenih polja. jestive dijelove. Površina tih polja nije smjela prelaziti 300 m2 i bila su nepravilna oblika sva u tom velikom bespuću trstike. Hrana se spremala za sve stanovnike i to oko podne i navečer. Polja za žitarice.

na vrhu te se mase skupila masnoća koju su velikim drvenim žlicama odvajali i koristili za pripremanja svojih jela. Kožu su gulili. koje su ostale još od Francuza. pa su te samo premiještali 59 . jer je bio veoma hranjiv i kaloričan. ali je bio bolji prokuhan u vodi. oa su ga koristili kao suhu i rezervnu hranu na svim udaljenim akcijama. Uhvaćenoj zmiji stali bi na rep. a desnom s nožem zarezali kožu oko vrata. Potražili bi neku uzvišicu. Iz jedne vrste. Mogao se za silu jesti i sirov. Sa kožom se odvojila i mala utroba. Odrezali bi glavu i sve je bilo gotovo za par sekundi. U džungli je postojalo i jedno drvo. nasoljeno i položeno na zagrijano kamenje pored vatre davalo je i vrlo ukusno pečenje. Tu su postavljali zamke i klopke za divlje svinje. Tu koru su bušili i sok drveta hvatali u velike posude. Takvim dozrijevanjem u jamama davao bi još više masnoće. Imali su nekoliko zaplijenjenih bačava za benzin. Takvo bi meso sjekli na manje komadiće. pa je kesten ostao mjesecima svjež i upotrebljiv. Kesten han stanovnici su i skupljali u velikim količinama. Zdrobljen ili nasječen u ustima se topio i bio ukusan. prekrivenim glinenim poklopcem. Pekli bi na velikim zagrijanim kamenovima. ali dugotrajan i nepodložan kvarenju. Kesten han je imao još jednu prednost.dvije riže i obavezne začine. oko metar dugačke barske zmije pravili bi pravu poslasticu.Ulovljenim kornjačama su s donje strane lomili dio kliznog klopa i pažljivo nožem vadili mesnatije dijelove odvajajući ih od utrobe. a iz tako dobivenog crvenog mesa uz dodatak povrća dobijali izvrsnu juhu. dolijevali kornjačine juhe i na kraju dodali šaku . Tjednima se mogao držati na suhom prostoru ili platnenim vrećama. a ta je bila mogućnost konzerviranja za rezervu. lijevom rukom držali u predjelu vrata. sive debele a mekane kore. Specijalnu kukicu zakačili bi za taj zarezani dio kože i jednim potezom prema repu s još uvijek žive zmije skinuli svu kožu. Kada bi ga neko vrijeme pržili na laganoj vatri. Sve bi prekrili opet slojem pijeska i zemlje. mjesto koje je bilo naročito suho. U zelenom omotaču bila su dva krupna u ljusku omotana ploda. kakosu ga zvali dozrijevao je sada na kraju ljeta. Taj kruh je bio tvrd. Pijesak izvađen iz potoka bi rasuli po nekom terenu te ga dobro osušili. Meso tih zmija. Takva gusta juha bila je vrlo ukusna. Kesten han. još toplog stucali u drvenoj posudi u gustu kašu i ostavili preko noći. neko vrijeme pirjali uz mnogo raznovrsnog povrća. Zreli plodovi odvajali su se od omotača i padali u okolinu drveta. iskopali metar duboku jamu i velike količine tog tako praktičnog prehrambenog artikla redali uz pijesak u jamu. Ostatku guste kaše dodali bi u prah zdrobljene riže i nasoljenu masu mijesili.

To je bilo jedno od najkrupnijih voćki na svijetu. Jedna podvrsta koje se tu u ovoj napola divljoj šumi održala imala je žuto-zeleni plod. a rane na drvetu su premazivali ilovačom da zarastu. Okus i upotreba tog voća bili su različiti. stavljen nakon takvog vrenja na laganu vatru. ali najčešće uz dodatke sokova divljih plodova dobijali slatke napitke. kruške i artičoke. To su morali često činiti zbog dolazećih aviona ili rijekom borbenih čamaca. Jer najvažnije je bilo ostati neotkriven. To su koristili u posebnim prilikama. Iz lica im se vidjelo zadovoljstvo. Taj su sirup žene koristile i u pravljenju rižinih malih kolačića. a plodonosilo je već u trećoj godini. a plod vezan kratkimelastičnim peteljkama za podnožje stabla. Sječenjem i cijeđenjem zrelih plodova dobivali bi sladak. Za tri do četiri dana takva bačva je bila puna. koje je svoje postojanje preselilo iz istočne Indije. Isti sok. a drvo za loženje donešeno iz džungle bilo je oguljeno. Bilo je katkada i opečenih prstićaa. oštra mirisa. Drvo je djelomično trnovito. Taj je katkada težio i po dvadesetak kilograma. jer su ih veoma voljeli. Aroma mu je doduše bila nešto neugodna. trpak sok i uz veoma mali dodatak soka divljih šljiva. dječaci i djevojčice brzo su navikli kolačiće okretati štapićima ili nekim zelenim listom. Voće se naročito proširilo na spaljenim područjima. Voće koje su svi zvali “đeki” bilo je u stvari džekfrut. ali snalažljivi kao što su bili. Zelen se mogla upotrebljavati za spremanje jela uz ribu. tog izdajničkog dima ako bi ponekad morali zbog uzbune vatru brzo preliti s uvijek za to spremnom vodom i tako prekinuti spremanje hrane. jer odbačeno sjeme nije bilo toliko osjetljivo na jake pesticide. Od njega su razrjeđivanjem pravili nekoliko pića. zgusnuo se u vrlo jaki sirup. Pekle su ih na ugrijanom kamenju kraj vatre. Drvo je srodno gumijevcu i drveću iz porodice dudova. a mogla se spremiti i s jajima. Kada su žene to radile. Trebali su porumenjeti. Tako dobiven sok bio je blago slatkast i ostavljen da provrije na suncu davao je lagano alkoholno piće. veoma kaloričan obrok. Zrele i na suncu osušene sjemenke pržene na vatri davale bi dodatni.od drveta do drveta. ostavljeno u ćupovima da provrije dobivali su laki alkohol. Kao podlogu za vatru koristili su limenu ploču. Sitno sjeckana i pirjana s piletinom tekođer je davala specifičan okus jelu. U takvim 60 . Tako je davalo manje. bez kore. Ali vrlo za kratko. Zreli bi plodovi mijenjali okus iz povrća u voće i to slasno voće mješavine između ananasa. djeca bi posjedala oko njih i tog vrućeg kamenja i sama okretala svaki svoj kolačić.

Tri se već godine sada bori protiv Amerikanaca. Nakon kratkog oporavka raspoređen je tu. U trećoj kolibi bio je Šanov najstariji brat Nsu Chak. I njih dvoje nisu imali nikog svog. S njime u kolibi bili su njegov stariji brat. pa kada je drugi put ranjen. Uz Chaka živjela je i njegova majka. sakrili u trstici i čekali kraj uzbune. važnoj i potrebnoj dužnosti. dvije sestre s muževima i troje djece. jer je u to sklonište zakasnio. dvije kćerke od 10 i 13 godina i sina Tana. Dvije djevojčice od 11 i 14 godina i dječaci od 11 i 12 godina. odluke je donosio polako. Širok i uvijek ozbiljno lice odavalo je svu ozbiljnost njegove funkcije. Bio je to onizak i naoko zdepast muškarac . Nikada nije saznala kako i točno gdje.borac. po kome su svi nosili prezime. U pokretu je do sada već sedam godina. poginuo je prvih dana rata. U njemu su bile sabrane sve prave osobine karakteristične za ovakav rat. podložili vatru i kuhanje nastavili. Svjestan svoje odgovornosti. Opasnost za selo Hau bila je samo iz zraka i sa rijeke. Stradali su kod jednog upada u njihovo selo. Jednostavno za to nije imao vremena. U borbama dva puta ranjavan i lakše je šepao na lijevu nogu. mudar i nadasve oštar. vraćen je na oporavak u svoje selo . Šan. Četiri godine se borio protiv Francuza. iako se približio tridesetoj nije bio oženjen. Uza se je imao ženu. a s njima je pošao dobrovoljno. kada mu je djevojka kojom se mislio oženiti izdahnula na rukama noseći je prema bolnici. skroman. Tada bi mokru ploču samo okrenuli. A takav je i bio: tih. On je slučajno ostao na životu. Taj nije imao nikakve rodbine u selu. Javili su joj samo da su ga morali teško ranjenog ostaviti duboko na neprijateljskom teritoriju. namjestili kamenje i posude. Muž Nsu. pokšeni rafalima u bijegu. Koliba do njih bila je ispunjena rođacima: dva bračna para i četvero djece. točno. pa se sklonio iza hrpe zemlje. savjestan. mlad ali vrlo sposoban borac.slučajevima brzo bi se razbježali. Nsu Chak bio je seoski 61 . dakle majka je uzase imala dvije kćeri i tri sina. S njima je bila jedna starica i njezin unuk Jamu. sa svojima i rođacima na isto tako teškoj. pravedno i mudro. a seljani su ih bez pogovora izvršavali. U istoj kolibi bio je starac kog su svi zvali djed Šu. Seoski starješina bio je Nsu Šan. rijetko rječit. Njegove je sve u jednom skloništu s direktnim pogotkom usmrtila bomba.

mijenjati dnevne planove i rasporede. Šanov plan je imao sve. upravo doneseno povrće. Nakon što bi u tišini obavljali jutarnju toaletu u potoku. bosim nogama gaženjem stvoriti blato i u nj usaditi pripremljene sadnice riže. nadohvat ruke. te pažljivo upro oči u svog uču. Položivši šalice na određeno mjesto ponovno bi zasjeli na svoje mjesto očiju uprtih u vodu. Učestale uzbune. Dizali bi se rano. Odredio je ljude za drvo. te širokim i kratkim nožem odvajala meso od kostiju. Nakon toga trebali su se javiti ženama kod povrća. oprati noge u potoku i pred kolibu u “školu”. koji bi imali za čaj. Osim njih u selu je ostala jedna starica. kao da želi napraviti na tim zelenim listovima nekakvu izložbu poredanih komadića ribe i povrća. Ovaj dan je trebalo jučer očišćeno novo “polje” dobro preliti s velikim količinama donesene vode. Trebalo je zaliti povrće na polju 3 i 7. Sastajalo se stanovništvo na dogovorima. Rijetko su imali par uzastopno mirnih dana za takve radove. koja je blizu djece čistila i rezuckala razno. Za čas bi svaki od dežurne žene dobio mali hljeb i limenku s čajem. Čistih nogu svaki je sjeo na određeno mjesto. odmah poslije zore i to svi odrasli. tiho i smireno. Dežurni bi zapalio vatru i pristavio vodu. pokerti i prebacivanja boraca i materijala preko rijeke sprječavali su im da akcije obrade polja provedu do kraja. pa su morali prekidati poslove. prenijeti ga u selo. a na kraju način i ljude za smjenjivanje na straži. a i u akcije su išli često. dječicu ostavljali da spavaju nešto duže. Uvijek su bili uznemiravani čestim prolascima čamaca ili prelijetanjem aviona. Iz velikih svježih listova odmatala bi noćas ulovljenu ribu. priključili bi se glčavnini pred “učinom” kolibom. nitko nije izostavljen. oprali se. Tu se održavala nastava za sve uzraste seoske djece. Njih desetero će nekoliko puta redom prijeći uzduž i poprijeko i njiva će biti “preorana”. 62 . Sve je to pažljivo slagala na stranu. Vođa Šan progovorio bi tiho i s pripremljene cedulje pročitao današnja zaduženja. dijeljenju hrane i jelu koje se kuhalo nedaleko kolibe te raspoređivali svakodnevni zadaci i zaduženja. Mućkanje blata prepuštao je djeci. ribolov. Jeli su polagano. Tamo ih je već čekao učitelj Chak.učitelj pa je prostor ispred njegove kolibe bio najveći.

Žene bi brinule o poljima. što znači različito udaranje tih štapića. Stražari bi se mijenjali. Rijetki su bili dani bez uzbune. 63 . Imao je istančan sluh. rijeka je blago skretala udesno. Znao je razlikovati zvukove aviona od helikoptera. a sam je imao dobar pregled uzvodno i nizvodno. da je često na minutu pogodio potrebno i raspoloživo vrijeme nadolaska. nego što su čamci stigli uzvodno do zavoja rijeke. pa i po desetak.Na Šanovoj kolibi u razini krova napravljena je udobna stolica. Svi su radovi prestali. a džungla se na lijevoj obali približila rijeci na svega dvije stotine koraka. Jedan je bio vezan nekom vrpcom koja je preko krovova i trstike nestajala u pravcu rijeke. primao i slao šifrirane poruke u točno određeno vrijeme. Točno dogovoroeni zvuk značio je kraj uzbune i sve se nastavilo prema dogovorenom redu: Takvih je uzbuna ponekad bilo puno. a nekada su imali dosta mirne dane samo samo s jednom ili dvije. Pored sjedala su mu visjela dva suha debela i kratka bambusova štapa različitih debljina. Na dva kilometra od tog mjesta nizvodno. Uvježbao je već i određivanje brzine i to tako. brao plodove džungle. pomagao svakome. Stražar je bio smješten na malom poluotoku koji je stršao iznad vode sav obrastao u gusto grmlje. Odbijeni zvuk se čuo puno prije. Taj sasvim neprohodan teren dobro je odbijao dolazeće zvukove. A u čestim akcijama prebacivanja uvijek je sudjelovao i nikome prepuštao takvo vođenje. To je bio “telefon” između njega i stražara na obali rijeke. a djeca učila. ugasila se vatra i svi bi se sakrili utrstiku. odrediti smjer i udaljenost. Nije štedio sebe. pa se opet vraćali. Djed Šu je dobro naučio i znao. Vid mu baš nije bio dobar ali je dobro čuo. Šan je sve nadgledao. napuštali polje. zanči s povratkom duplo. što je bilo veoma važno za sakrivanje seljana. lovio rakove i ribe. nosio vodu. jer je sličilo prirodnom zvuku neke ptice iz šume. Radio je sve. To je bila promatračnica na kojoj je vječito sjedio djed Šu. S rijeke se nije mogao primijetiti. gašenje vatre i ostala potrebna maskiranja. odakle je najčešće dolazila opasnost. Za uzbunjivanje je pored sebe imao drveni gong kojeg zvuk se dobro čuo na veliku udaljenost a da to lupanje nije izazivalo sumnju. Djeda Šu odmah je istim udarcima sada udarao u svoj gong. a da se okom nije moglo još ništa primijetiti. Opće mirovanje trajalo je dve dok se čamac ili avion nisu izgubili u daljini. konrolirao. Povlačio ju jej u točno dogovorenim razmacima. joja je u stvari pokretao mali generator. Tada bi stražar stao povlačiti vrpcu namještenu iznad svoje glave. pri ćemu je uvijek netko od prisutnihvratio pedala. Bio je u polju.

svinje i perad. krastavce. draga djeco. potoke. počeli su uzgajati banane. ribolovu. s pravim knjigama i priborom za pisanje. Koliko se o tim stanovnicima zna da su bili lovci i skupljači plodova prilagođeni klimatskim uvjetima vlažne džungle na obroncima onih tamo brda koja graniče s Kambodžom. bježali. imati sve dobrobiti naše domovine. I mi sada. Skinuo je košulju i sat oprao na potoku te sjeo pred svoju kolibu. na rubovima šuma i priobalju mora. Pomogao je pri mukotrpnom nošenju vode. Stojeća prije Krista.64 . Bio je sav oznojen. i mi sada. Naši narodi su potomci Indoarijaca koji su živjeli u dobro organiziranoj Dravinskoj civilizaciji. Podrijetlo našeg današnjeg plemena. pa i mnogih drugih žitelja okruga.Toga dana Šan se brzo vratio iz polja. krvlju i životima zaštićivati svoja polja. Priobalni stanovnici pored poljoprivrede sve više se obraćaju plodovima mora. a djeca slušala otvorenih usta. razgovjetno. Osvajači sa sjevera i zapada stalo su upadali na njihov teritorij. već tada. Spuštajući se iz unutrašnjosti brda u ravnice.Počeci ljudske civilizacije na području naše domovine potječu iz 2. sisteme i organizaciju. vi djeco sjediti i slušati nastavu u pravim školama. kad bismo mogli lijepo živjeti u miru. Djeca su imala sat povijesti. sakarivali se i obnavljali svoja opljačkana i razrušena sela. dobra. Naši preci vječito su živjeli pod ratnom spremom i napetosti. dolazilo je do miješanja s raznim drugim plemenima i prilagođavanja života uz rijeke. . tropski krumpir i divlje žitarice. Vidite djeco. Često pogledavajući na sat motao je spretnim prstima duhan u tko zna koliko star papir i povremeno pogledom odobravao riječi svog starijeg brata Chaka. pa sve niz rijeke do mora. potječe najvjerojatnije od plemena Yumbri. svoje drage. budnosti i efikasnoj obrani sela. gdje ste se vi rodili. Uz poljoprivrednu djelatnost i lovačku sposobnost morali su vječito misliti o oružju. Chak je govorio sporo. pa su razvijali i trgovinu snabdjevanja hranom indijskih i kineskih brodova. pljačkali siromašne seljake i tako uvjetovali ratnu spremnost. obrambenim spravama. koji nas žele porobiti. močvare. sada se moramo opet braniti od tuđinaca. Usavaršavali su svoje obrambeno oružje. opljačkati i uništitit. Udomoaćili su neke divlje životinje kao bivole. žetvu i životinje. Pored skupljanja divljih plodova palmi i ostalih jestivih plodova šuma. već tako davno naši preci morali su krvlju braniti stečeno.

Stoljeća imalo ovisničke veze s Kinom. G. da su postupno gubili dio po dio svog teritorija. Tako s Annam našao u zoni dominantnog kineskog privrednog i kulturnog utjecaja. trgovački putovi tzv. stvorene kao federacija plemenskih saveza organiziranih po uzoru na uređenje dinastije Tang. koje je zauzimalo najveći dio središnjeg priobalnog područja cijelog Vijetnama. gdje prevladava hindubudizam. Ime Champa preuzeto je od drevnog kraljevstva u Indokini. Stanovnici Čami su narodi malajskog podrijetla. Kina je pretrpjela velike teritorijalne gubitke. Do 1278. ovaj dio sjevernog Vijetnama zvao se Annam sa glavnim gradom Jiaozhov. I 1295. To 65 . U Annamu prevladava Mahayana budizam pomiješan s konfucijanizmom i taoizmom. Preko našeg teritorija vodili su i glavni euroazijski putovi.godine. Godine. Što čine i sa Champa oko 1283. Na našem sjevernom teritoriju osnivano je kao nezavisno kraljevstvo koje je vodilo stalne ratove.Učo čak je malo zastao. Postaje doduše samostalna provincija s glavnim gradom Tonking. današnji Hanoj.) dovodi do nestanka kraljevstva Champa. opustošili. Došli. za njih vrući teritorij. a zvali su se Dai Viet. Česti ratovi s nama na sjeveru doveli su ih u situaciju. Prodirali su s teritorija Kine. razmislio i pristupio na kolibu obješenoj karti te nastavio: . prstima nekoliko puta pogladio svoju ćelavu glavu. Potpuna aneksija većeg dijela Champe (oko 1471. U međuvremenu Džingis kanovi nasljednici prodiru i pustoše Annam sve do Hanoja (od 1257. Pristajao u luci Chaban na povratku iz Kine u Indiju i opskrbljivao se svježom vodom i hranom. Tako se Annam postupno oslobađa kineskog političkog utjecaja. do 1258. osim malih zajednica koje su se održale blizu Phan Thieta i Phan Ranga. “mirni putevi”. i sve 16. Kraljevstvo je osnovanao oko 192. Južni dio Vijetnama zvao se Champa s glavnim gradomVijaya. da je i Marko Polo između 1271. Iz zapisa je poznato.). ali ne i poreza. Za vrijeme Song od 618. Njihovi budistički hramovi sačuvani su na mnogim mjestima i svjedoče o indijskom kulturnom utjecaju. djeco.Vidite. opljačkali i nakon kratkog vremena napustili taj tako. Annam je bio pod jakim utjecajem Kine pod dinastijom Tang na sjeveru i utjecajem sjeveroistočne kraljevine Nanzhao.

koje vrhunac svoje teritorijalne moći dostiže oko 1180. 1874. Uspostavlja protektorat nad Kambodžom. naroda pa i pojedinačnih srazmjerno malih plemena. tako da 66 . Vijetnama i Tajlanda živio je brdski narod Miao.priobalno područje bilo je također meta čestih osvajača i pljačkaša. Pokušali povratiti teritorij i svoj utjecaj. najbrojniji su narod susjedne Kampučije sa svojim zajednicama proširenim na istočni dio. Kinezi su ponovno pokušali povrtiti izgubljene teritorije pa tako dolazi do kinesko-francuskog rata od 1883. poreza i postaje sve jači i samostalniji. Gdje u okolici Hanoja kineska vojska gubi rat i povlači se na sjever. Nad Košinšinom. Bilo je još pokušaja ponovnog podjarmljivanja sa sjevera. Na razmeđu Kine. 1865. inače ratarska plemena. Nad Laosom. Tridesetak godina kasnije Kmeri su u potpunosti protjerani iz Vijetnama. provaljuju u tom pravcu. a Vijetnam se postupno oslobađa iz kineskog utjecaja. Napade su pretežno svodili na pljačku stoke i otimanje žena koje su kao zarobljenike vodili sa sobom. Nad Tonkinom. kojih je domovina planinsko područje jugoistočne Burme. Ostavštinu iz tog vremena karakterizira kompleks hinduskih hramova u području Ankore (od 9. Laosa. Sa sjeverozapada povremeno prodiru Kareni. i 1893. Ali slabi vojni uspjesi natjerali su Thai-plemena da se okreću zapadu. koje su se razlikovale po odjeći. Oko 802. koji su bili teravadski budisti. Tajland i naš Vijetnam pretežno u delti Mekonga vrši na naše narode politički pritisak i kulturno-religijski utjecaj. Rijetko koji narod na svijetu ima tako nažalsot ratovima išaranu povijest. . Tako su Kinezi u neuspjeloj invaziji godine 1788. Nad Annamom. na teritoriju Kampućije u Phnom Phen. Uspostavlja Ankorsko kraljevstvo. 1885. najčešće su to bili japanski pirati. Do 1885. Sukobi među Thaima i Vijetnamcima bili su stalni. Podijeljen je bio na više od stotinu grupa. Godine Džajaksarman II. Do 13. običajima i dijalektu govora. St) i nizinski ostaci Kmerske kulture. Rijetko koji narod koji pored indokineskog direktinog utjecaja u življenje i religiju kao i jezik ima i indirektne utjecaje od agresivnih susjeda.. Kinesko carstvo i njegova moć bila je u silaznoj putanji i sve više slabila. ostavljaju svoje hramove i svoju prijestolnicu premiještaju na zapad. Godine. To je bilo oko 1394. ali im je sino tibetanski jezik svima jezično nasljeđe. Francuska 1863.

Bio je prisiljen često bježati. U razdoblju od 1946. Raslo je nezadovoljstvo. lijevi nacionalni pokret u Laosu. počeo pomagati pa i voditi gerilske ratove protiv Francuza. Rat sjevera i juga. U godini 1885.. Mnogi njihovi borci pristupili su našem Viet-Minku. uništavalo sve. Kada su uspostavili Indokinesku uniju. koju je 1920. opet se tražilo skriveno oružje. sve je bilo više nesuglasica i pojedinačnih čarki. Do 1908. Na sjeveru je stvorio političko jedinstvo razvijajući koaliciju nacionalnih i komunističkih grupa. Komunistički utjecaj na sjeveru nije odgovarao većini kapitalistički nastrojenih ljudi na jugu.je vijetnamski narod barem na sjeveru imao toliko željeni mir. Francuzi su činili sve kako bi spriječili nicajuće iskre otpora koji je nastajao svugdje i na svakom mjestu. koji međutim nisu mogli spriječiti u narodu proširenu komunističku propagandu. koja je napisao vlastitom krvlju. Na sve su načine pokušavali spriječiti dolazeću 67 . pa čak i u ljudi koje su Francuzi umjetno postavili kao predstavnike naroda. Antikolonijalno raspoloženje i reakcija vladalo je svugdje. Uspio je protjerati francuske kolonijalne snage iz zemlje. bio zatvaran. koji su bili pod utjecajem Francuza. Napisao: cijelom svijetu poznata “Cau Huyet Le Than” pisma. Bin Thuanu i Phu Yenu. Ali francuski zavojevači također su plijenili i iscrpljivali narod i prirodna dobra. Organizira se Komunistička partija Vijetnama.. Protiv francuskih kolonijalnih vlasti borio se rame uz rame s našima i Pathet Lao. Od 1906. Proglasio je našu nezavisnost 1945. Nadalje nastaje aktivan nacionalni otpor europsko-francuskoj vladavini na sjeveru i na jugu. što bi zavojevačima trebalo. Kolonijalnu zainteresiranost pokušavali su spašavati na sve moguće načine pa i odlukom 1887. a 1940. Nizali su se napadi. Tako su južnjaci uz ostatke kolonijalne vlasti protiv sebe imali i većinu naroda. Se vratio i počeo uz obilnu vanjsku pomoć bratskih naroda i prijatelja osnivati gerilske odrede za oslobođenje zemlje Viet-Minh. Nastale su oružane pobune u Sajgonu. koja je obuhvaćala sav teritorij Indokine i sve na tom teritoriju potpadajuće države.osnovao naš vođa Ho Ši Min. a kasnije Amerikanaca. nizale sabotaže. Prvi vijetnamski vođa otpora Phan Boi Chau je 1903. Sve više su se pokazivale razlike u političkim nazorima i stanovištima Sjevera i Juga. Do 1954. misleći da će tako umiriti otpore. Tako je u početku kolonijalno postavljen car Ham Nghijem brzo otkrio i uočio francuske namjere. I 1886. koje su Francuzi krvavo satrli. Od 1919. rađali se otpori. zahtijevajući istjerivanje francuskih kolonijalnih zavojevača i gospodara. Mirisalo je na građanski rat. Godine pojačavaju se gerilske akcije sada već i po gradovima Hanoju i Hucu.

Vodio je proameričku. Naš će narod izvojevati svoju slobodu pod mudrim vodstvom našeg vođe Ho Ši Mina i drugih rukovodilaca. Jedan od marioneta juga bio je Ngo Dinh Dijem. Odbio je takvo sudjelovanje i nepažnjom stražara pobjegao na jug. sa svojim mislima i spravama za uzbuđivanjem. koja su sad pisala slovne znakove. Sunce je već dobro pržilo. čas u staricu koja se mučila skidanjem kože sa crnih oklopa dviju velikih kornjača. Noću dežurni je bio samo stražar na rijeci. da ne može veslati. Silazio bi samo za vrijeme jela oko podneva. Amerikanci. 68 . Ubrzo se tamo javio na političkoj sceni i preuzeo diktatorske ovlasti. nevoljko je prihvaćao smjenu. Počeo je razmišljati o tom starcu. Čas je pogledavao prema djedu Šu. Zatvarao je katolike i ubijao budiste. a osjećao je potrebu za korisnost. Nas vode sposobni vojni stratezi kao drug Nguyen Giap koji je vodio naše borce ka konačnoj pobjedi nad Francuzima kod Dien Bien Phua i nad Amerikancima u ofenzivi “Tet”. Već tada je pokazivao svoje sadističke metode. povukao neku krpu iza pojasa i obrisao oznojeno lice. gladeći ponovo kosom prorijeđenu glavu. Čas je promatrao djecu. Pomoći bar u nečem. Zarobljavaju ga Ho Ši Minovi komunisti. opet pogledao na sat i premjestio se podalje u sjenu. Šan je zahvalno pogledao svojeg starijeg brata. uvidjevši njegove akcije i represalije polagano ga prestaju pomagati. Godine 1945. koji je strpljivo sjedio u svom “gnijezdu”. skriven među rijetkim palminim lišćem sam. Tu je učo Chak prekinuo svoje izlaganje. Strpljivo je osluškivao po čitav dan sa svog neudobnog mjesta. Za vrijeme cara Bao Daija bio je ministar unutarnjih poslova. tako da su ga vlastite vojne snage tijekom vojnog udara ubile. te ga potpuno napuste u svakoj podršci. Koliko je on bio svjestan. potomak kraljevske obitelji.“komunističku opasnost”. Ponudili su mu da barem jednom proradi za zajednicu svog naroda i priključi se oslobodilačkom ratu. Svjestan svoje koristi. Svugdje je bio omrznut. kada bi ga tko od mlađih nakratko zamijenio i navečer u prvom mraku kada mu je trebao sna. marionetsku vladu Južnog Vijetnama. nositi teret i raditi u polju.

koje ih je štitilo od prejakog sunca i kiše. jer je posjedovala pravi papir. Spretno su te kamenčiće razvrstavali i prebacivali u male poredane skupine i samo njima poznatim sistemom brzo dolazili do traženog rezultata. te jedan drugom dodavali jednu jedinu knjigu i glasno čitali iz nje. Svaki dan kalendara imao je unaprijed određeno vrijeme uključivanja radija. Najčešće je bilo između 9 i 12 sati. Taj je šuteći prošao pored njega i skrenuo naputeljak u smjeru rijeke na zamjenu straže. olovke i gumice. . izgovarala ih glasno a po učinom pregledu “brisala” malom letvicom ravnajući pijesak. Sve to. djeca su zašiljenim štapićima u pijesku ispisivala slova. ali uvijek u različito vrijeme. Rijetku kosu na glavi stalno je prstima gladio. Tako su dobila “prazan” list za pisanje. Svaki bi na koljenima kao podlogu za pisanje imao malu dašćicu. Taj pribor dobijali su iz Kine. Za račun su koristili male raznobojne kamenčiće iz potoka. Smijenjeni stražar došao je i šutke sjeo pored svog vođe. Približavalo se vrijeme primanja radio-poruka. pa pogled skrenuo k djeci i bratu. Naročito je razvijao kod djece račun i načine specijalne memorije logičnosti. Zbog toga je Šan staalno pogledavao na sat. Ozbiljno se trudio.razmišljao je Šan. Što će biti s tom djecom. a i mršavo košćato lice davalo mu je sličnost s vođom Ho. Ovaj 69 . tako karakteristično pokrivalo. Opet je Šan pogledao na sat. hoćemo li im jednom moći pružiti pravu školu i bolji nesmetani razvitak. Gledao je kako sada najmlađa grupica djece u svojim primitivnim pješčanim pisaljkama štapićima ispisuju i glasno izgovaraju slova i riječi. Danas je to bilo u 11 i deset minuta. Bio je to jedini školski pribor. Nije volio nositi slamnati šešir. Ispunjene finim.Ponovno je Šan pogledao na sat. Nosio je rijetku. a izgledao je kao pravi starac. Dugo su tako sjedili i pušili. da toj djeci različitog uzrasta i ovakvih uvjeta daje osnovno znanje pisanja. Povijest i geografiju učili su zajedno uz jednu staru kartu obješenu uz stijenu kolibe. čitanja. Poruke su primali i odašiljali prema potrebi samo u određeno doba dana. U tom momentu štapić pored djeda Šu počeo je mahnito udarati. Chak je bio samo 12 godina stariji. povijesti i geografije. suhim pijeskom. dugačku usku kozju bradicu. Srednja grupica je bila “najbogatija”. To su bile plitke drvene kutijice dimenzija 12 puta 25 cm. Najstariji su u manjoj grupi sjeli u krug. Šana je iz te promatračke zamišljenosti prekinuo dolazak momka iz polja.

put je stražar na rijeci prvi nešto primijetio. Koridor leta uvijek mu je bio drugačiji. vratio se do kolibe i dao naredbu za kraj uzbune. Tako je i bilo! Daleko na zapadu čuli su ga kako skreće s pravca i vraća se drugom obalom uza sam rub šume. a na drugu posudu široka. Bio je to zvuk laganog izviđačkog aviona. premjestili i umirili se. I oni su brzim pregledom prekontrolirali svoju kamuflažu. Odmah je Šanu bilo jasno. Dobarstrijelac mogao bi ga s mitraljezom skinuti. Požurivao je djecu u trstiku i pomogao starici ugasiti vatru. Nigdje nije kružio. Šan je već bio na nogama. plitka 70 . bez preleta helikoptera i borbenih aviona. navukao granu iznad sebe i osluškivao. Opet je zabrinuto pogledao sat. Upravo sada trebao je biti kod radija. a Šan je sjeo u sjenu svoje kolibe. bez čamaca. Sporo ih je perletio usmjeren prema sjeveru. još malo pričekao. Zvuk avionskog motora. hrabro i nisko letenje. I u polju su sviveć na nogama i svako radi svoj posao. Čudno je bilo to sporo. nigdje se nije kruženjem zadržavao. Sada će morati koristiti rezervno vrijeme. Letio je na maloj visini. nešto još na brzinu dodali. Za pola sata će se sigurno vraćati desnom obalom. Šan je prilegao nedaleko potoka. Nastala je potpuna tišina. Svima je naređeno nekakvo prekrivanje i strogo mirovanje. a to je bilo tek u 13 sati. mislio je Šan. Nije li to neka priprema? Samo da nije snimanje. Počeo je udarati po svom gongu. Nije li tu neka opasnost? Njegovo šesto čulo naslućivalo je nešto. a da nije mogao znati što. mogli bi ga otkriti oni u avionu primljenim signalima. Na prvu je brzo stavila zdjelu s vodom. Zadnja četiri dana imaju blaženi mir. Svi su za čas bili daleko u trstici. To je dobar znak. Avion se sporo približavao. Zvuk je dolazio iz jugoistočnog smjera. pa u gornjem zavoju rijeke prema zapadu preko rijeke. da promatraju lijevu stranu obale. Sada je razmišljao o istom avionu koji već eto treći put ovako prolazi. mislio je Šan. Zabrinjavalo ga je to vrijeme. To isto napravili su i ljudi na poljima. Morao je biti oprezan. Djed Šu je sa tri uzastopna udarca u svoj gong nagovijestio kraj opasnosti. starica se mučila s ponovnim paljenjem vatre. Jedino su stražar na rijeci i djed Šu u svom gnijezdu ostali na svojim mjestima. Sada je to čuo i Šu. Svaki pojedinac čuo je samo lupanje svog uzbuđenog srca i sluhom pratio dolazak neprijateljskog aviona. Djeca su se počela vraćati iz skrovišta. Bilo je već podne! Ljudi će skoro doći iz polja. Starica je iz jedne uspjele batre složila dvije. da li će moći tada uključiti bez rizika radiostanicu. samo taj izviđački “komarac”. Pored Šana opet je sjeo smijenjeni stražar i upitno ga gledao. Zvuk se izgubio na jugozapadu. Dobro da nije uključio radio.

Sada je trebalo samo uzdržavati laganu vatru uz rijetka miješanja i pribor je odmah uklonila na mjesto ispod kolibe. U nju im je ulijevala gustu juhu. Šan je opet pogledao na sat. Uz povremeno miješanje obiju posuda sada je isjeckala pripremljeno riblje meso na malene. plitku posudu sada je dodala riblje meso. već da će biti i dobro. Svaki je dobio i komadić suhog. muškarci. kojeg će netko od prisutnih muškaraca zamijeniti. Starica se lagano okrenula k djeci i kimnula glavom. Šan je opet pogledao na sat. Starica se lagano okrenula k djeci i kimnula glavom. koje je stavljala na poveći zeleni list. U nju im je ulijevala gustu juhu. Čim se 71 . starog i crnog kruha. da kada se počne dijeliti jelo bit će među prvima. Znali su. a nagorjelo drvo podmetnula pod glavnu zdjelu. najčešće na nogama. da ih malo protegnu i za Šana. Djeca su strpljivo sjedila i čekala na svojim mjestima. dodala začine i na vrlo slaboj vatrici stalno miješala. kojeg su lomili i grizli ili ga drobili u juhu. U kipuću vodu dotlića ubacila je deset šaka riže. Svi su dobili svoj dio. Skoro će morati k radiostanici. spremali alat i prali na potoku. Zadovoljno lice pokazalo je ne samo da će jelo biti ipak pravovremeno gotovo. Po potrebi povećavala bi vatru dodavanjem drva ili smanjenjem vatre štapom odmičući drva iza kamena na kojem su bile zdjele. Jeli su drvenim žlicama sjedeći na prostirkama ili na podu koliba. Djeca su strpljivo sjedila i čekala na svojim mjestima. iza djece žene. Seljani su se postupno skupljali. za djeda Šu u svom gnijezdu. Seljani su se postupno skupljali. U veliku. kojemu sada nije bilo do jela. Skoro će morati k radiostanici. kojeg su lomili i grizli ili ga drobili u juhu. Svaki je dobio i komadić suhog. ocijedila skuhanu rižu te ju dodala glavnom jelu. a ostalo je samo za trojicu: stražara na rijeci. Nakon dodatka začina nadodala je zeleno nasjeckano povrće. Znali su. promiješala i nadodala vode. Drvenom je kuhačom još jednom sve promiješala i još nedovršeno jelo probala jezikom oblizujući kuhaču. posolila i stalno miješala. podlila s dosta vode.oblika. da kada se počne dijeliti jelo bit će među prvima. isječene komadiće kornjačina mesa. koji će samo načas sići i brzo pojesti svoj obrok. duguljaste komadiće. na što su djeca požurila u svoje kolibe i svko je dinojelo čistu zdjelicu. na što su djeca požurila u svoje kolibe i svko je dinojelo čistu zdjelicu. spremali alat i prali na potoku. starog i crnog kruha. Nepotrebnu vatru odmah je ugasila. U nju je stavila malo masnoće.

prihvatiti 9 boraca sa 150 kg tereta u sektoru 3E. Riječi su se nizale jedna ispod druge. Taj je počeo polagano tjerati pedala malog generatora. Zajednički su izvadili potrebno i stali pripremati stanicu za rad.i već je krenuo prema ostalima. što je značilo da je sve u redu i spremno za poruku. Odjednom se trgnuo. 8.Sektor 3E je daleko u džungli. . većinu tih nije mogao ni razumjeti. Ispod kolibe su izvukli dobro kamuflirani sanduk i prenijeli ga u kolibu. PRELAZ. Oči su mu bile uprte na sat. Redale su se naredbe i poruke s raznih strana. 9 K. pažljivo u knjižici tražio riječi. čitajući je iz svog zapisa i to je bio kraj. osigurati i prebaciti ih preko rijeke. USMENA NAREDBA. izvadio malu kutiju s radiostanicom. Odmah je isključio.To znači . a jasnu zapovijed: 72 . 9 i zbroj zadnjih dviju brojki 17. a brat zapisivao na papir. Brat mu Chak već je prisjeo s olovkom u ruci i spremnim papirom. stavio preda se skinuti sat i metnuo slušalice na uši. moramo požuriti . Poruka je glasila: DANAS. jer poruke su bile štifrirane. Pažljivo je oluškivao. pa tako nije ni primijetio brata Chaka na ulazu. niti su za nj bile važne. izgovarao ih. Šan je promatrao nemirnu kazaljku ampera. Slijedila je šifrirana poruka u obliku brojki. Minutu prije jedan dao je znak momku. koji je već dovršio jelo. Zaustavio se na određenoj stranici i zadovoljno kimnuo glavom. . očiju uprtih u njega i stanicu. 9 bio je šifrirani naziv njegove stanice. a poruka koja bi vrijedila za sve u eteru. Šan je preuzeo cedulju iz bratovih ruku i tiho je dva puta pročitao. jer ponavljajuća brojka 7. Šan je prvo očima pregledao prisutne i dao kratku. Šan je sjeo na pod. pripremio papir i olovku. Sve je propisno zakamuflirao trstikom i zemljom.polagano je izgovarao . PRIHVAT U 3E. Na kraju je poruku morao ponoviti. složio stanicu i sve u kutije i pospremio umotano u nepromočivo platno u rupu ispod kolibe. Sve oči bile su uprte u vođu.digao. koju je brižljivo zapisivao. Šan je povremeno gledajući u šifriranu poruku. a momak je prestao tjerati pedala. 150. za njim je pošao i smijenjeni stražar. pa tek kada se ona umirila uključio radiostanicu. 8. Šan je u međuvremenu već iz džepića izvadio malu knjižicu od koje se ni u snu nije odvajao i prelistavao listiće. a za dalje će dobiti od vođe grupe usmenu naredbu. Odmah je uključio mikrofon i dao odgovor: 7. na početku nije bilo.

Nikada unaprijed nisu znali. jer je mjesto sastanka bilo daleko. pa je stalno mislio kako ne može tako brzati kao zdravi ljudi. Čamce dovući u zaljev u džungli. odredili trupcem duljinu budućeg čamca. Borci ne smiju čekati! Pogledao je na sat bilo je pola dva. za pola sata svi su čamci bili u potoku. ali ujedinjeni i složnim guranjem i vučenjem kao i već puno puta do sada. te krenuo prema svojoj kolibi. te još svježeg uzdužno propilili popola. plitki i izdubljeni iz jednog komada drveta. već su u zakašnjenju.malo je zastao. S obzirom. Nisu to bili neki veliki čamci. Učo je uzeo mačetu. Bili su dugački svega 3-3.Primili smo zadatak dopreme i prebacivanja boraca i materijala. Iako je mogao brzohodati. Za te male ručice to je bio težak posao. Pa onda ta njegova noga. Grabio je žurnim koracima prema džungli i u sebi razmišljao. da bi odabrano drvo posjekli. Ona je krenula uz potok prema džungli. kojeg su Amerikanci prošli put spalili. Ljudi u selu podijelili su se u dvije grupe. kakvi ih napori čekaju još danas i noćas. A to vrijeme bilo je katkada i po više dana. Katkada je imao strašne bolove. vidjelo se njegovo šepanje.5 metra. pogledao okolna lica i kad je uočio jasnoću zapovijedi još nadodao: . Pet osoba poći će sa mnom daleko do 3E. a i priroda vegetacije činila je svoje. Jedna će za sve pripremiti obilniji večernji obrok i rezervnu hranu za put boraca i pratilaca iz sela. Valjda su oni to uzeli u obzir. te pramac i 73 . a nekad bi se vratili još istu noć. Nakon toga drvo bi ovako svježže obrađivali posebnim sjekirama za dubljenje i oblikovali dno. Vrijeme susreta u poruci nije precizirano. Drugu skupinu činila su djeca s učom na čelu. Svi znate za onaj ogoljeni dio.. Tamo gdje su prije deset dana lako prošli možda će danas jedva probijati mačetom. osigurati nesmetan dolazak i siguran boravak . koji će izbivati još neutvrđeno vrijeme.Odmah izvršiti! Pogled je usmjerio prema četvorici muškaraca i jednoj djevojci. Žene: pripremiti hranu i mjesto za odmor boraca. do mjesta gdje je potok plovan. a zaboravio je jesti. Spretno ju je prebacio preko ramena i pogledao da li ga određeni prate. Ostali su u stopu pratili svog vođu. Ispod prostirke izvukao je mačetu. U međuvremenu u potok izvući 7 čamaca. Iz grmlja i trstike dovlačili su čamce do potoka. Zato je sa svojom grupom trebao požuriti. Radili su ih tako. put slab i s više prepreka. a usput uz potok još laganu automatsku pušku i metke. Mislio je. očistiti i pregledati. da je poruku primio u rezervno vrijeme.

Korito potoka vijugalo je nekih 50 metara od koliba. Nije bilo nikakve prepreke.krmu. kojega se masni sok uvlačio u drvo i davao trajnost i glatkoću dna. pregledao vesla i motke pažljivo poslagane po obali. koja je. kojem su se sada priključile i djevojčice. Ušao je u njega i polako korak po korak kretao potokom sve do rijeke. Vrativši se do koliba zatekao je žene u punom poslu. pa je postojala mogućnost napunjenog čamca transportirati i motkom. U sebi je Chakponovio. Nekoliko dječaka vraćalo se s naručenim povrćem. I on mora biti za svako slučaj spreman za akciju. jer ako bi drvo počelo pucati morali su s njim ponovno u potok ili vodu. ali preko rijeke najviše dvojica s teretom. ponovno dubljenje i konačno oblikovanje i sušenje u sjeni. Veslač je imao više snage gurati čamac kroz močvaru ili kanale. Tamo su ih stalno morali kontrolirati. koje je njegov sin Tan sjekao s mačetom. Kada je u sve bio siguran krenuo je niz potok. Navratio je i do stražara. Svaki je znao da mora pomoći. upitao je li sve u redu i neka poveća budnost. Ti transportni čamci namjerno su bili najmanji. Nakon toga čamce su vješali u vlažne šume da se još toliko vremena suše. otkorile ih. Te su prekrivali preko potopljenih čamaca i potoka. pa su se svi vratili do koliba. Dovučeni čamci potopili bi u potok. da bi drvo dozrijelo. Usput je blizu koliba zatekao svoju malu grupicu. Tako su paralelno iz jednog debljeg debla dobili dva čamca točno određenih veličina. Nakon toga takav čamac su dvadeset dana potapali u neku vodu. položiti i posakriti 74 . stojeći na palubi. Nije im trebalo naređivati. Voda je iz drva izvukla sve sokove koji bi kasnije štetili kod nagrizanja ili pucanja drveta. prala sa sebe blato. a učo je vć dovlačio grane. što će slijediti za par sati: izvaditi čamce. mislio je. spretni za rukovanje i prijevoz. Sada je tek slijedilo konačno dotjerivanje: pranje. Kako su ta djeca u stvari odrasla. Na krajevima su završili kao s nekom malom palubom. Djevojčice su usput nabrale naramak drva. Nakon mjesec dana čamac bi premazivali debelim slojem močvarnog mulja i ostavljali par dana. otežali ih kamenjem. a i veslači su bili spretni. Potpuno suho dno čamca trljali bi nekim masnim lišćem. a dvojica su pregledavali seoski čamac uz potok. stojeći do koljena u vodi. Prijevoz je bio veoma brz. Na tim malimčamcima za silu su se mogla prevesti jedva tri borca. Učo je još malo ostao.

slična indijskoj kobri. Spustili su se niz malu padinu. Šan po prirodi oprezan i radoznao. Treba postaviti zamke za divlje svinje i organizirati skupljanje. Nije gledao samo naprijed. ali je na svakom kraju bila drugačijih boja. hodali još oko pola 75 . Gdje je ta vrsta. ne tiloko zbog sebe i ove grupe. crvenkaste pa sve do crne. Nakon pola sata ubrzanog marša nešto su se udaljili od potoka i krenuli prema sjeveroistoku. Trebalo je isisati otrov. jedna potpuno zelena. Par puta Šan je poskočio. te podvezati iznad ujeda.kamenje i kamuflažu. staviti ih ponovno u vodu i odgurati ih u unutrašnjost džungle na mjesto udaljeno oko sat hoda sve do prirodnog zaljeva potoka. Kao što je Šan i mislio. I u takvim slučajevima hitre intervencije. Šan je samo rukom pokazao prema obližnjem drveću. ujedeni je trpio strašne bolove koji su trajali po tri dana. U vrijeme mirnog ležanja morao je piti velike količine tekućine. Jamu. U tom razdoblju uopće se nije smio kretati. jer ispod nogu mu se izvijala bježeća zmija kojih je u ovom kraju bilo mnogo. Skupina je preplašila veliku grupu sivih majmuna. ostrugati od mulja.Kesten han! Skoro će dozrijeti. ti ćeš zapamtiti ovo mjesto. Na svakom koraku nailazili su na iznenađene životinje. ako ujedeni nije imao nekog koji bi mu odmah pomogao. Ove su bile posebno opake. Samo su se malo udaljile i radoznalo ih promatrale. kao lišće niskog granja i grmlja. Malo dalje počeli su se uspinjati preko malog uzvišenja. grmlje i drveće. tamo ima puno sočnih plodova. nesmetani povratak s teretom. Kao da su bile svjesne svoje otrovne moći. mek. jer se nisu micale s puta. Ugriz im je bio u većini slučajeva smrtonosan. Put je bio mokar. ranu dobro razrezati kako bi obilno krvarila. Grupa u šumi kretala se brzo poznatom stazom. U čamac će na prednji kraj metnuti veslo. često je mačetom morao krčiti prolaz. Tu je zastao i opet rukom pokazao prema skupini drveća: . Opasne su bile samo dvije vrste. čamce ocijediti i iznutra osušiti. Promatrao je okolinu. a i dobar si organizator lova prokomentirao je Šan i krenuo dalje. već za brži i lakši. klizav. uzicom ih privezati za zabodene motke. Sve to će s djecom obaviti za dva sata. usprkos neznatnom šepanju kretao se tiho i brzo. koja je vrišteći pobjegla. dugačka jedva pola metra i jedna veća. Nakon tri dana bio je siguran da će preživjeti. Tih boja bilo je od svijetlosive. već bi odmah napale.

kada su u udealjenosti čuli tupe udarce. Čim ih nagrizu mravi i vlažna trulež. Vođa je nevoljkopristao. stršalo je još pokoje ogoljelo stablo. Brzo su se oboje vratili i u svojim šeširima donijeli puno jedne vrste divljih šljiva. Borci su imali svako svoje lako naoružanje u obliku automatskih pušaka. dosta metaka. Tu su čistinu prije dvije godine uništili pesticidima i vatrom. tu i tamo. Došljaci borci svukli su znojem natopljene košulje. Umorni sjeli su na suha mjesta. Rasterećeni su krenuli u selo. To će biti dostojanstvena smrt. Borce i nosače su ponudili voćem. Slijedilo ga je osam boraca. Veza je uspostavljena. Opet ništa! Tako je u očekivanju prošlo još pola sata. Svi su akočili i osluškivali. uprtili i njima pridržavali teret. Odgovora nije dobio.Nakupite i donesite još ovoga. prihvatio dodanu mu pušku i krenuo sa nosačima. platit će danak svojoj ponositoj visini. Svi su bili mokri do kože. Na čelu je bio Šanov stari znanac. stigli su pravovremeno. Šanovi ljudi su odmotali oko pojasa zamotane uzice. Šan je brzo odgovorio sa četiri. Pažljivo su teret spustili na meki teren i umorni sjeli. vreću. i izmijenio s njim par riječi. te odmah krenuli natrag prema svom selu. koje se dostojanstveno vinulo prema nebu.sata te došli do čistine obrasle samo niskim grmljem. Za dva nepuna sata došli su do uredno pripremljenih čamaca u potoku. a kod čamaca je ostao Šanov čovjek. Pažljivo su u svaki čamac rasporedili teret. Tereti su se sastojali od tri kutije granata za lagani minobacač. četiri kutije metaka. komu je slijedilo pet udaraca. Ponovila su se tri udarca. Grupa se tu zaustavila. Već je prošlo šest sati kada su stigli u selo. Imala je promjer oko tri km. te nekoliko nosača sa tri žene. Znači. jedan teški mitraljez s puno municije i jedna vreća. koje su rado prihvatilil. Šan je drškom mačete nekoliko puta udario po obližnjemsuhom stablu. a momak i djevojka udaljili su se u gustiš. I ta će stabla jednom pasti. Šan je predložio. sočni i slatki plodovi povratili su im izgubljenu snagu. Šan je prebacio preko ramena preostali teret.rekao je Šan i ponovno stao udarati po drvetu. Za par minuta ponovio je udarce. te naprtnjaču sa suhom hranom i zavojima. a pored kržljavog grmlja. 76 . Borci za njim. . da odlože i osobno naoružanje i municiju. Svi su osluškivali. Zreli. prijat će borcima . Grupa se uskoro ukazala. Uvjeravao ih je. da im neće trebati. Šan je vođi pružio ruku. borac i vodič.

jer od njega je dalje ovisila organizacija prelaska rijeke. Tamo su trebali pješačiti rubom još oko 5 km u smjeru jugozapad do točke 2B. mjesečna noć. Pogledao je u nebo. nadalje jednim kanalom ili suhim putem od rijeke prema rubu šume. To je bila jedna od mnogih najlakših akcija. Tamo se zaustavio kod dežurnog stražara. “Sigurnost boraca i ljudi” prije svega glasilo je naređenje. Žene su borcima oprale i ocijedile košulje i povješale po kolibama. Šan je sjeo pred svoju kolibu i polagano uživao u jelu. Pogledao je u mali kalendar i razmišljao o poziciji mjeseca. Trebao je na to misliti.Neka pristupe Jamu i Tan! . odmoru boraca. nastavite put do onog grmlja. Čamcem ćete odmah prijeći rijeku i spustiti se niz drugu obalu. Nemoj je izgubiti. Dobro mu je to bilo na pameti. Šan je prije toga vođu pitao za cilj i vrijeme. To je dobro za kretanje.Gledajte desnu obalu nizvodno prema zavoju rijeke. Trebalo je borce i materijal brzo i sigurno prevesti preko rijeke. trest će se ovo granje. . izvući čamac i sakriti se podalje od obale rijeke. gdje že borce i teret preuzeti još prije zore. evo ti i signalna svjetiljka. Nakon jela zapalio je cigaretu i razmišljao o predstojećem zadatku. odmaknuo granje grmlja i dao znak dvojici mladića da se približe. Bude li naišla kakva opasnost. Vidite li ono zlatnožuto lišće grmlja nagnutog nad vodu. ti si već bio tamo.oprali se na potoku te dobili toplo jelo. nepredvidivim preprekama. Začas su se pretvorili u borce odlučna izgleda. Pronađite ulaz u drugi kanal. neće 77 . Seljaci su sada krenuli i svatko se vratio sa svojim osobnim naoružanjem. veslo i motku. Jamu. koliko je moguće. Nigdje oblaka. Uzmite seoski čamac. Bit će svjetla. neka bude očiju uprtih u ovo mjesto. U zadnje vrijeme bilo je nekoliko podmuklih zasjeda s puno žrtava. Jedan neka u čamcu sjedi okrenut nazad. Tamo je negdje ulaz u drugi kanal. na ovaj grm.izrekao je odlučno i uputio se srednjim puteljkom prema rijeci. te nadasve na sigurnost akcije. U tom slučaju brzo na obalu. Jamu. te mačetu. U glavi mu se brzo počeo stvarati plan. pa približno znaš gdje je. Mislim da samo taj kanal ima sada dovoljno vode za naše čamce i za prijevoz prema šumi. ali u svijetloj noći budan je i neprijatelj. rezervi. Ne daleko. Kada budete sigurni. Polijegali su po kolibama. kada je preuzimao sadašnju dužnost. . Razmišljao je o potrebnom vremenu. prebacite čamac preko i kanalom isprobajte mogućnost vožnje u unutrašnjost.

Ja ću pješke. jer već za četiri sata mjeseca će nestati i bit će tamna noć. To će biti negdje poslije deset. natrag u nju prebacite čamac točno na mjestu prijelaza. Taj signal postupno ponavljaš dok ne vidiš na mjesečini tamne siluete prelaska čamaca. Dobro promotrivši rijeku i konzultirajući stražara krenuli su prijeko. a 78 . Drugi će nas tijekom noći dočekati na povratku. Ako čamcem uđemo u ovu močvaru s rijetkim grmljem. a ti mi daj mačetu. U tom slučaju neće biti prijelaza. Jamu i Tan su bili spremni za pet minuta. vratite se do rijeke. Je li jasno? . očima uprtim u mjesto stražara. To je opasno sada pred noć. Signal raspoznavanja ti je poznat. ali samo neko vrijeme. malo ćemo promijeniti plan. potražite suhi put. prema ovom mjestu i po tri puta kratko pritisneš ovo dugme. Ostati tamo. Samo par stotina metara. već sada sam siguran u taj vodeni put.završio je Šan. Jamu je sjedio sprijeda i žurno veslao. i to u još gorim prilikama. malo ga očistite. i bez odgovora na pitanje krenuo natrag prema kolibama. Jamu je pažljivo osluškivao i promatrao močvarni kanal i neko vrijeme razmišljao. Nakon toga se istim putem vratite u selo. Šan je imao pravo! Već smo par puta prošlli ovuda. kad već dođemo blizu. Bezo su prešli prijeko. vidiš. Ukoliko za prijevoz nema dovoljno vode. Gledajte u odbljesak vode. Napravit ćemo ovako! Evo tebi baterija. usmjeriš je prijeko. gazeći ispitati teren i količinu vode. Tan mu je bio okrenut leđima i motkom zduđno pomogao drugu. a još brže bili su na naznačenom mjestu. Jamu. bijelim svjelom osvijetli obalu. Dalje ćemo se već sami probijati. Ako pak sve bude u redu. čamac prebacili preko prirodnog nasipa. Privežite čamac za granu iznad vode i čekajte da vam mjesec zasvijetli u tom pravcu iznad rijeke. Eventualnoću početne metre pročistiti. Tada. dobro se sakriti i čekati dok vam se netko naš ne približi. ali se ni vas dvojica ne smijete vraćati ovamo. prebaciš na bateriji zeleni filter ispred žarulje. To se u ovakvim večerima dobro vidi. da lakše pristanemo i prebacimo čamce preko nasipa. Kada si siguran da smo krenuli prestani slati signale. . Kamo bi se sakrili? Taj se čamac iz zraka dobro vidi. možemo biti primijećeni iz zraka. samo toliko da se s grupom što prije udaljimo od rijeke. Možemo upropastiti čitavu akciju.biti vremena i dnevnog svjetla. znaš onaj kojim smo već prolazili. Ukoliko dođe do nepredvidivih teškoća ili opasnosti iste signale slati u crvenoj svjetlosti. Kod grma su se iskrcali.Tan. Kad to obavite.

Sunce se na zapadu već dobrano spustilo. Ajdmo sada čamcem u vodu . Mačetom je označavao rubno grmlje. pa u močvaru i šćućurio se pod obližnji grm. zamaskirao vidljivi dio. blatnjav i vodio je kraj rijetkog drveća prema 15 km udaljenom gradu. ali sve je blatnjavo i niska voda. lakše ću se sam sakriti u grmlje. Jamu je pogledao prema nebu. na koja su zalazili seljaci s posebnim dozvolama. Vraćam se pred mrak. Vratio sam se u vodu. Pokazivale su se prve zvijezde. Onaj suhi put koji smo već koristili mora da je više desno. čist prilaz i prijelaz preko nasipa. Tan je malo pričekao. tvrda i kamenita. grmovitog zemljišta nije bilo teško kontrolirati. Zemlja tu nije bila najplodnija jer je bila kruta. Nakon 2 km pretvarao se u makadam. sve je dobro! Vode dovoljno! Pokušao sam se brže vratiti suhim putem. a voda mu je bila do iznad koljena. pored njega na travu. Sasvim dovoljno za plitki gaz njihovih čamaca. Ali ravni teren tog pustog. gledajući za drugom. Tako će im biti lakše . zadovoljan pogledao prema rijeci. Vojnici baš nisu voljeli da im se tu etko muva. a ako se slučajno ne vratim. Dobro je promotrio učinjeno. odlomio granje. Obrasla je niskim grmljem. Ti sakrij čamac i čekaj ovdje. a također i 79 . znaš što treba činiti . . na kojoj je bila baza Amerikanaca bio je mekan. Skoro sam se izgubio. Napravio je tri metra širok.Složno su čamac prebacili u rijeku i na dva metra od obale privezali ga za granu iznad vode. Jedva se zbog nadolazećeg mraka još naslućivalo mjesto stražara. Počeo je čistiti “pristanište”.čulo se još iz čamca.tiho reče Jamu i ode u blatnjavu močvaru.dalje malo označiti put za brzo udaljavanje. gurnuo čamac ispod grmlja. Oba su sjeli okrenuti prema toku rijeke. Ako naiđu avioni. . U sve su odmah pucali.mislio je. kada je začuo teške korake dolazećeg druga. pa je sada u tom sušnom razdoblju pokriven debelom prašinom.Sada će brzo mjesec . Jam se sav zadihan bacio na obalu. NOĆNE KRTICE Put do rijeke Kui. Lijevo i desno od puta bila su rijetka polja. Brzo se izgubio u pravcu šume.Bio sam dosta daleko. Put su pretežno upotrebljavali za prijevoz ratnog materijala do baze i to Amerikanci.

da mu je bivol pobjegao u šipražje. Starac je sada videći dolazeći džip s patrolom počeo mahati rukama. rastućem kao mali humak počeo pored štapića nizati kamenčiće. Opet su ga ukorili. Vojnici su ga neko vrijeme u čudu gledali. Putem se već sasvim blizu baze kretao stari. brzo na rub ceste zabio jedan štapić. Nakon toga se brzo digao. Kada je ispred sebe u pravcu baze čuo zvuk motora. brzo i spretno se okrenuo u suprotnom smjerui počeo jače vući bivola na vrpci. Malen. slabunjav starac ovako pogrbljen godinama. neće više bježati. Starac mu odgovori. Bivol ga je mirno slijedio. starac se opet okrene prema bazi. ostavljajući iza sebe starca u prašini. pa ga sada vodi kući. naglasi da se tu ne smije zadržavati i neka se brže uputi prema gradu. budno prateći okolinu ceste na lijevoj strani. pogrbljeni seljak. a i na povratku kada su nakon ludorija po krčmama i kuplerajima bučno napuštali grad i pjevajući vraćali se u bazu. ali očima je bistro “sjekao” po okolini.marionete Južnog Vijetnama koji su imali svoje trupe kraj američke vojne baze. ponovio jepriču. Sada je najednom pustio bivola s vrpce i tiho mu nešto govorio. te se zadovoljno kesio. svjesni dobivenog izlaska i nadali se ludom provodu. pa će odmah krenuti prema gradu. jodao je polagano. Na vrpci za sobom vodio je mladog bivola. vidjeli bezazlenost i ponovo ga ukorili. iz vozila je iskočio naoružani vojnik i upitao ga što to radi u ovoj zabranjenoj zoni. još jednom samo očima pogledao učinjeno i krenuo prema gradu. Vojnici su sjeli u džip. koje su ponekad pročešljavale tu pustaru kraj puta. Putem su stalno kretali i džipovi puni vijnika koji bi bili veseli pri polasku u grad. a on ponovio priču. Kamion se zaustavio pored njega. našto je starac samo kimnuo glavom. a onda gledajući prema udaljenom grmu. te pratiti “pobjeglog” bivola. Vojnik vidjevši starčevu vanjštinu. Kamion je zabrujao i udaljio se. Usput su ga još dva puta zaustavili. Kada je već bio jako udaljen. prežderan. Za čas su vojnici bili tu. Čvrsto je podigao ruku s konopcem zavezanim za bivola. Danas je napravio dobro djelo i izvršio 80 . Svaki čas putem su prolazili kamioni. On se zadovoljno nasmiješio. okrenuli se i nestali s vidika. i ne gledajući ih nastavio motati cigaretu. Bivol je skrenuo s ceste i udaljio se desetak metara. a krezubi starac samo im se smješkao. I uistinu bivol je sada mirno stajao pored starca. da već od jutra lovi bivola i da ga je tek sada ulovio i sada sit i miran. vikati. patrole vojne policije i povremene patrole. Neka ga samo malo ostave. da se odmori. Smijao se u sebi.

ali za svaki slučaj ipak su radije izbjegavali direktne susrete s vojnicima. U nju su ubacili još mali minobacač s podlogom. pogledavali u oba smjera i već je prva sjenka krenula lijevom stranom puta prema bazi. Tako su grm zajedno s korijenjem i nešto zemlje preklopili i napravili početni otvor. šikaru i cestu. krčag pun pitke vode. grm s kratkim a širokim. Svaki je na leđima imao težak tere. na polja. 81 .zapovijest. prebrojila ih. Žurnim koracima kretali su se i taman prešli par sto metara. pa su ga odmah zajedno sa dijelom grma koji je zahvaćao preklopili prema gore i vrpcom učvrstili. a nakon prolaza kamiona opet su se pojavile na putu. Kod humka su stali. dvojica su zatim uhvatili za grm.Ostali su vani pregledavali okolinu. vrećicu s hranom i malu prostirku za “izležavanje”. brzo istovarili teret. krenuli su petnaestak metara među grmlje. Bočno položene jedna na drugu taman su popunjavale obje bočne stijene rupe. Ukupno ih je bilo pet. Prekontrolirali su otvaranje i zatvaranje “vrata” i već je unutra skočio jedan borac te za sobom zatvorio ulaz. humak taman dovoljno visok. utvrdila smjer i duljinu. Noćni “šetači” lako će ga naći! Noć se spustila na grad i bazu. dok bi kopač podrezao 20 cm debeli sloj zemlje. sklonile se iza grmlja. Označio je skretanje i kamenčićima odredio udaljenost od ceste. Prva sjena tankim je štapićem koji je držala okrenutim prema zemji u hodu ispitivala teren. sve to razbacala i pričekala ostale sjene. Taj zasječeni dio bit će poklopac skloništa. Štapić je naletio na zapreku. A to su samo čekali. a pola toga široku. Jedna sjenka odmah je alatkom zarezala malu padinu brežžuljka u tri crte. zemlju odlagali na krpu. Nakon nje za 20 koraka krenula je druga sjena. Sjene su začas nestale s puta. Sada su izgledali kao obični seljaci s alatkama. Pronašao je pravi grm. sav isprepleten gustim korijenjem biljke grma iznad njega. Sada su ležeći na trbuhu naizmjence kopali u unutrašnjost humka. Iskopali su jamu dugu tek 2 metra. kada se na cesti pojavilo vozilo. Izdaleka se vidjelo svjetlo. Tamo su osluškivali. te je nosili i prosipali po cestti. Primijetila je poslagane kamenčiće. Noć se već bližila kraju. Uskoro je naišla na zabodeni štapić. Sjena se sagnula i vidjela da to nije ono pravo. Neke sjene tiho su se približavale cesti. jakim površinskim korijenjem. Kada je stigao i posljednji. posipavali neki prašak protiv psa tragača i uputili se rubom ceste u grad. Sada su u rupu uz zemlju pažljivo slagali drvene kutije. Usporenim korakom sjena je krenula dalje. a neprimjetan. te razastrli nekakvu krpu.

polagano a da se ni listić grma nije pomakao. Znao je da je vrijeme prolaza gustih patrola. Za noćas će biti dovoljna jedna kutija. odnio ga do većeg grma. Nije još napuštao skrovište. Sada je sjeo na lijevu stranu bacača prethodno otežavši podložnu ploču bacača s nekoliko teških kamena. u tami napipavao pripremljenu hranu i popio gutljaj vode. Tako oni tamo po karakterističnom fijukanju granata i brzini izvođenja neće moći otkriti smjer nišanske sprave. koje je zaklanjao vidik iz smjera baze. pa i cjelodnevnu samoću tog skog otvora s malo zraka bilo je lakše izdržati. Granate moraju prebaaciti u šumu u visokom luku i pobađati bazu. te barutne kolutiće. Prvo se nadihao svježeg zraka i osluškivao okolinu. Samo će skratiti djelovanje. Nasmijao se u sebi. Prvo je otišao podalje. da je sve u obližnjoj okolini mirno. otvarajući vrata. Sve je okrenuo u istom smjeru. Tamo ga je provizorno sastavi na podlogu i vrati se po jednu kutiju. te ih pažljivo posložio u red u smjeru ruke. Morao je biti oprezan. Sve drugo. Sjedeći tako razmišljao je i ponavljao sve što je zlnao. Koji su bili “motori” tima granatama. iskopao plitku jamicu i u njoj izvršio fiziološke potrebe i tako se olakšao. uvjeio . te neće toliko odskakivati. ako primijeti bilo što sumnjivo jer jedan otkriveni “slučaj” krtice otkrio bi taktiku i ugrozio osatale takve slučajeve. Tamo je morao neko vrijeme pričekati. Vrpcom je granu raslu z vrata povezao na drugu i tako ostavio otvor otvoren. Kutiju je zatvorio i odmah odnio natragu jamu. Tamo na lijevoj strani još se čuo žamor u bazi.. Kada se opet. ali on će zadatak izvršiti. Oni bi brzo znali kako i gdje. koju je polagano i strpljivo podešavao. Noć je dodouše bila vedra i punog mjeseca. Čitav dan se prevrtao po svojoj prostirci.Borac u humku znao je svoj zadatak. a udaljenost je morao procijeniti prema uputama koje je dobio od starca. pažljivo je otvorio “vrata” skloništa. Tako će biti stabilniji. Cilj nije mogao vidjeti. malo dremuckao. jer su upravo dolazila dva svjetla i to iz grada. Samo će ih napipati. Kada je dosta bučno naišla patrola. Kada je nastupila druga noć. važno je da “čuje” smjer. Takko će ih lakše i brže moći hvatati. Došavši natrag do bacača prvo je nataknuo barutne kolutiće na zadnji dio granata. prestrašiti. Otvorio je i iz nje izvadi šest minobacačkih malih granata. zatvorio je ulaz i čekao svoje vrijeme. a nije bilo ni potrebno. Naređeno mu je bolje da ne djeluje. Izvukao je minobacač. postavljanje vrtnih strža i zasjeda. male upaljače. 82 . pažljivo se izvukao pridržavajući vrata. To je uvijek bio poseban problem. Iako hranjen posenim “menijem” organizam je tražio svoje.

Oni noć neće spavati. Jednim potezom odvezao je grm i ubacio se u rupu. Nije bio gladan. jer neprijatelj nije ni u snu mislio da granate polijeću s vrlo prometnog puta. Nije gledao ni mogao vidjeti Rezultate detonacija u bazi. Biit će sada pravo vrijeme. vidio je i na trenutak jako osvjetljenje. jer je morao reducirati oskudnu vodu. pa čak i korake. A i ti su bili većinom usmjereni prema gustišu. Iz daljine čuo je detonacije pomiješanes vikom i zapovijedima. viku stražara. Teško će poslije toga moći mirno zaspati. kako ne bi stekao ponovnu sigurnost. Podmukel detonacije dale su mu na znanje o eksplodiranju benzinskih bačvi.U sebi se veselio. žrtve. kada će dobiti smjenu. Sve bi brzo pripremili. već mu se u rukama našla druga. koje se dizalo prema nebu. kakv će urnebes izazvati i to za sveg a15 do 20 sekundi. natovarili na leđa bacač i pobjegli. pograbio bacač i žurno ga onio u rupu. Dok su se u bazi snašli. da je sve u redu. ali česte patrole i neprirodni zvukovi okolice prisilili su ga da više ne izlazi van. ali je trpio žeđ. Znači. kada je u zraku bila i druga. Još dva dana morati će izdržati. Tu su imali naročitu sreću. upalili motore na čamcima i jake reflektore. Katkada je rov ostao po nekoliko dana prazan i takose neprijatelju dalo “daha” i mira. kako se kopanjem oštećena korijena ne bi počeo sušiti. zavisno o terenu. Kada ju je spustio u cijev. obilje hrane ivode. Za sobom su ostavljali paniku. Donijeli su novih granata. Zatvorio je pažljivo “vrata” svog skloništa i ubrzo zadovoljan tonuo u san. Ovu su bazu tukli i s druge obale. 83 . Šestu noć je došla smjena i odmah se dobro napio vode. ali su svi bili više u jugoistočnom smjeru. Značio pogodio je gorivo. Ponovno je polako pregledao nagib cijevi. ispalili granate. Nije ni dodtakla zemlju. Osluškivao je okolne šumove. Amerikanci su spalili suprotnu obalu i tako dobili čistinu s preglednom ravnicom preko rijeke. Tamo su u skupini uvijek bili po dvojica. dvojica su već bili izvan dohvata metaka. ste stao na desnu stranu bacača. Takvu ili sličnu taktiku upotrebljavali su u blizinama svih baza. Tako brzo i svih 6 granata. uhvatioih je prvi san. zatvorio vrata. a pridošlice se povukle. i kada se uvjerio. Posloženim granatama sada je na prednji dio privio upaljače i pogledao po okolici i u nebo. U rupu je uskočio novi borac. nepospavane noći i fijukanje besciljne luđačke paljbe. Zadnji će dan morati trpjeti žeđ. I cijeli slijedeći dan čuo je iz skorvišta viku. Slijedeće noći tri puta je izlazio. Neko vrijeme je osluškivao. prevario ih je visokom putanjom granata. Grm iznad humka obilno su zalili.već je nogom razbacao kamenje. najestio prvu minu nad otvor cijevi.

čistili nužnike. Te su lako nabavljali od 84 . da to nije ulica i ako neće slušati naređenja. Kod popuna boraca. kažnjavali bi ih za najmanju neposlušnost. novih neiskusnih pridošlica. Svoje znanje ratovanja mnogi su od njih stekli u Africi kao plaćenici. pribjegavali su uzimanju poticaja u obliku blagih droga. Već ih je na početku uplašio. pravo vojnički. Tjerali ih na borbu izbliza s najjačim i najspretnijim vojnicima. da ih sam odabere. doživljavali poniženja svih vrsti. Prvo mu je dala stroja vojna akademija drugog ratovanja na dalekom istoku i sada ovdje u Vijetnamu. Kraj dobrih vojnika narednici su uvijek sigurniji. vršav i besprijekornog vojničkog držanja.BAZA I ČETA 3 Kapetan Roger bio je pravi profesionalni vojnik. veoma brzo će se pretvoriti u krvavo govno. Rogeru je bilo omogućeno. Već su narednici smislili novu psinu. tako se i ponašao. Svojom specijalnom četom ruko vodio je oštro. mučnim pješačenjem s teškom opremom po najtežim terenima. bacali bi se na krevete. Naprezali su ih svakojakim vježbama. Na prvi se pogled vidjelo njegovo školovana i iskustveno ponašanje. dobrih borbenih sposobnosti i kondicije čuvaju na neki način ugled čete. potoke i močvare. U očaju jedan je mladić izvršio samoubojstvo. Morali su čistiti oružje i opremu. Bili su očajni. Da bi sve to ipak mogli izdržati. Visok. Roger se uvijek ljutio. a i u kranjem slučaju i njihove glave. a neki su služili pod njegovim zapovjedništvom. Dobro su znali. a pored toga nemilosrdno su im zagorčavali život u samoj bazi. sposobnost dobro izvršene akcije. Sliejdio je “dril”. da dobro obučeni vojnici. Svi su od reda bili prekaljeni borci. a ne zadugo. polumrtvi od umora. profesionalnci i bez milosti. koji bi vodili narednci. I kada su imali onako malo odmora. a u tome su mu puno pomogli njegovi strogi narednici. psovao i vikao što su mu dodijelili to “neupotrebljivo govno”. a bilo je i nekoliko pokušaja. novu muku. punih ideala i nespremnosit za ovaj rat. forsirali rijeke. ali tako se kalio pravi vojnik. Svjestan svoje važnosti. obično mladići bili su preneraženi takvim izljevom ogorčenja i vladanja jednog njima nadređenog oficira. pa je znao njihove borbene sposobnosti. Novaki. Mladići su trebali u što kraćem vremenu steći potrebno znanje ratovanja u ovim uvjetima i jaku kondiciju.

Vodio je računa o čistoći svojih oficirskih odora. stigli helikopteri i on je jednostavno zbog vojne hijerarhije morao popustiti. Vojnici čete 3 su ga se bojali. pa u sebi čak i odobravao. Njegovi vojnici su nadaleko poznati po brutalnosti. Bilo je i ilegalne trgovine u samim bazama. Jednom dok su se upravo vratili sa dvodnevnog zadatka. čekalo ih je pet helikoptera. Rogers je svoju vanjštinu njegovao. a ujedno i cijenili i poštivali. Rogers se bunio. sposobnosti i uvježbanosti vojnika. skoro za ove prilike elegantno obučen. često je i sam učestvovao. Mnogi su mladići postali ovisnici o drogi. pa su pokazivali već znakove iscrpljenosti. Kapetan je ipak negodovao protiv takvih postupaka. koje su nazivali “pronađi i uništi”. da su mu baš ti vojnici neophodni za akcije. Nikako nisu uspjeli suzbiti ta noćna uznemiravanja. pa je bio tražen i na drugim sektorima. pa je neko vrijeme 85 . Takve “posudbe” major Kvirn je rado odobravao.starih boraca ili u gradu. U času rijetkih mogućnosti opuštanja. ali zadatke su disciplinirano izvršavali. To ga je spasilo! I major Kvin je potvrdio njegove iskaze. Svako nepokoravanje ili odstupanje od dogovorenog zadatka Rogers je strogo kažnjavao. ali rezultata nije bilo. Onda su bili još ti noćni napadi. Zbog besprijekorne discipline. Iza takvih noći vojska mu je bila neispavana. te šljem s kapetanskom oznakom. umorna i troma. a to je tražio i od svojih podčinjenih. Znao je i štititi svoje vojnike. Mnoge takve nestašluke praštao je. kapetan Rogers je uvijek dobivao najteže zadatke. kojih noći i po dva. Vojna policija je bila nemoćna. Onda je na sebe obukao terensku odjeću. Spretno je uz pomoć svojih narednika rukovodio takvim akcijama. Ali toga se poslije bilo teško odviknuti. Išli su iz akcije u akciju. koje bi na zadovoljstvo komandanta majora Kvina uvijek savjesno obavljao. U kratkim operacijama. Koliko ih je izvadio iz zatvora. Ali što je mogao. Uvijek je bio besprijekorno. Sutradan su došli po njega i odveli ga u glavnu komandu i imao je grdnih muka da s dokumentima dokaže prezauzetnost svoje čete. jer on je uvijek zagovarao. jer su njegovi vojnici bili prezauzeti i nisu imali zagarantiranog odmora. bio je popustljiv. Postavljali su i mrtve straže. kada su njegovi borci previše popili ili činili drugačije nestašluke. Kapetan Rogers je odlučno odbio naređenje i poslao helikoptere u bazu. kojih djelovanje i način izvođenja nije mogao proučiti. Toga je u zadnje vrijeme bilo sve više. stiglo je naređenje. ako bi u gradu napravili kakvu psinu.

kako su zvali svoje kasarne. Rogers bi glasno psovao tu administraciju. te pribor za jelo. Ta voda je služila za pranje. koje se svakodnevno dopunjavalo raznim materijalima i hranom. Taj je bio dugačka hala polukružnog krova iz valovitog lima. veliki rezervoar također od lima koji se dizao iznad šatora. ili se nisu držali uputa. a Rogers je na svojoj prednjoj strani imao veliki prozor. cisterna s pitkom vodom i za spremanje hrane. On bi sve to brižljivo proučio. a ne zna gdje su izvršioci. pa je sve papire koje je morao pročitati stavljao na drugu stolicu. Volio je vidjeti i kontrolirati okolinu pred sobom. limeni složivi ormarići. a tamo je bio glavni Wulter. a crpili su je direktno iz rijeke. Sa strane su bili mali prozori. a pored njih maleni. Najviše puta se svojim trbuhom odbila i eksplodirala pored te zgrade. Bilo je šest takvih limenki i mnoštvo šatora. pa ono što nije smatrao važnim jednostavno gužvao i bacao u koš. Tada mu je stol vrvio od ceduljica s alternativnim rješenjima i idejama. koja izda pismenu naredbu. dvije stolice i vojnički krevet. generatorska stanica za struju. To veče sjedio je zamišljen u svom malom i skromnom uredu. Iza šatora iskopali su 86 . tuširali i brijali vani u trstikom ograđenim i limom pokrivenim česmama. zadužio je svog ađutanta. kako granata ul donjoj putanji nije mogla direktno naškoditi. Bila je tu i kuhinja s velikom blagovaonicom. veliko skladište. S druge strane uskog hodnika bilo je uredno posloženo oružje i municija lakog naoružanja. Mrzio je administraciju. Rogers je u svom skromnom uredu imao mali stol.imao prividan mir. ili su barem više pazili na koordinaciju naredbi. smještenom na desnoj strani ulaza u stacionar voda A i B. I oni su se redovito uključivali u oružane akcije. Kreveti su bili poslagani uz bočne zidove. Isto takvu zgradu pored ove zaposjeli su vodovi C i D. koje bi onda analizirao i reducirao na samo jednu-dvije cedulje. Strogo povjerljive podatke i hitne naredbe i onako je dobivao direktno od svog komandanta. ali ih američki vojnici nisu voljeli. a ostale su završile u košu za smeće. Poljski WC-i bili su podalje od limenki. Vojnici su se prali. Rogers na stolu nije trpio nikakvih papira. Krov je imao baš pravu kosinu. Unutarnja stijena direktno ga je dijelila od spavaonice njegovih vojnika. a ako je nešto i bilo važno na to ga upozoravao ili jednostavno ostavio na stolu. Papirima se služio samo kod planiranja neke važne akcije. čitanje takvih nevažnih papira. jer bi uvijek nešto zabrljali. a bili su i plašljivi. u kojima su boravili južnovijetnamski vojnici. a za njega. Tu su držali osobni pribor za pranje i brijanje.

Znali su da napadi nikada neće biti s velikim snagama. to toliko praktično vozilo. mali. Dok su se neki odmarali od napornog povratka iz akcije. da su te straže ujutro našli ubijene “tihom” smrću. 87 . Imao je mjesta za dva voda vojnika. kojih je bilo mnoštvo. ali mu je borbena moć bila daleko jača. Oni u tim vožnjama nikada nisu napuštali brod. kako bi spriječili direktne napade na bazu. Komunikacijama u bazi stalno su jurili mali džipovi. pa su te straže u početku bile efikasne u sprečavanju prikradanja neprijatelja. Njima su se vozili oficiri kao i vojnici. U bazi je uvijek bilo bučno. a od naoružanja malokalibarski topi dva teška mitraljeza. pravi ratni brod niskog gaza. kartali se za novac ili se pripremali za izlazak. kada su dobili slobodan izlaz u grad. U pristaništu na obali bila je amfibija. već samo s par ljudi. Te su sprečavale približavanje eventualnih napadača i budući da su sastavljene od više vojnika u takvim slučajevima odmah “kontaktirale” s napadačima. Njega su koristili američki vojnici. a posvuda su bila i skloništa iz pijeskom napunjenim vrećama. drugi bi igrali neke igre. U svakom takvom skloništu bio je mitraljez s dosta municije i par ručnih bombi. Postavljali su i mrtve straže od po dva skrivene vojnika s radio postajom. Na heliodromu. previše su na njemu bili sigurni. Drugi borbeni čamac bio je nešto manjih dimenzija i više je sličio na preuređeni desantni čamac. Jedan patrolni čamac. Dio puta sada je bio suh makadam i uvijek prašnjav. Njime su se pretežno služili južnovijetnamski vojnici i u svojim čestim patrolama bespoštedno trošili municiju tijekom vožnje. pili pivo. Imao je dva dvocijevna topa i tri trocijevna mitraljeza.plitke grabe u koje su poslagali bačve s gorivom. bio je stalno prisutan specijalni helikopter za prijevoz ranjenika do 15 km udaljene bolnice na rubu grada. Oko baze u nešto većem krugu kružile su stalno dvije patrole i to u oba smjera. Pristanište je predstavljalo limenim rešetkama prekriveno zemljište kao i put i prilaz borbenim čamcima. te meditirali. Blatnjavim putem koji je vodio kroz ravnicu do obližnjeg grada prometovali su stalno kamioni. Oba su ima jake motore i veliku sposobnost manevriranja. Redovna stražarska mjesta oko baze raspoređena su gusto. koji su u svojim akcijama pretraživanja napuštali brod. pažljivo označenih linija. izvršili neku akciju i ponovo se njime vratili u bazu. skriveni od očiju znatiželjnika i oficira. sa dva teška mitraljeza i mjestom za desetak vojnika s potpunom opremom. Bila su dva. Ali sve više je bilo slučajeva. Ponekad bi se spremali za akciju ili pak preuzimanje brojnih straža oko baze. Drogeraši bi obično negdje po strani sjedili.

daleko od akcija. Sve su pokušali. U bazi bi tada nastao pravi kaos. a da na bazu nije ispaljeno po par granata. ali rezultata nije bilo. Očekivao je važne fotografije izviđačkih aviona. pucalo na sve strane. već dopunjavali gorivo i municiju za dva mitraljeza. Pokušali su sa psima tragačima. u različito doba. Prvo su mislili da sve granante dolijeću preko rijeke. To je bila samo varljiva sigurnost. koji su doletjeli s obližnjeg aerodroma. a oštrim oružjem. te se nisu vratile. svadljivi. pa su suprotnu stranu očistili pesticidima i spalili. Zabrinjavalo ga je to što su ljudi ginuli tu. Ujutro bi dobro pročešljali okolinu. Dali su taj prah na analizu. Napadi su bili kratki. Ti su pak uvijek naletjeli na nešto namjetno ostavljeno. također nisu mogli zaključiti smjer napada i brzog povlačenja. noću. Skakalo se u zaklone. Sada je zjapila gola i sve se dobro vidjelo. Počeli bi kihati i nenormalno se ponašati. Postali su 88 . probodene nekim tankim. Pripremali su klopke. često i po nekoliko rafala iz automatskog oružja i nestali u noć. Sve više ga je zabrinjavala sigurnost baze i ljudi. promijenili pilota i već bili u zraku. Našli bi ih ujutro mrtve. Nekada su pogodci bili u prazno. Počeli su gubiti moral. a vojnici napeti. Motore nisu ni gasili. Noć izgubljena. Skoro ni jedna noć nije prošla. zdrobljenu travu jakih mirisa. Komunisti bi iz laganog minobacača ispalili po par granata na bazu. neodmoreni. koja je na pse djelovala zapanjujuće. mrtve straže. ustanovili djelovanje droge. Već dulje vrijeme komunisti su pojačavali aktivnost i napade na bazu i okolicu. zasjede. ali mir i san bio je narušen. neku osušenu.Za hitne zračne akcije služili su se helikopterima. a ranjenih je uvijek bilo dosta. Sve više je bilo toga. a čim bi postavili tamo manje. Po zvuku letećih mina. Veće patrole su nesmetano kružile oko baze. Svi su bili preplašeni jer su granate katkada svojim direktnim pogodkom stvarale žrtve. Svaki čas je pogledavao prema jugu. neprecizni. na mjestu koje im je trebalo služiti za odmor. Onda bi nastao urnebes. Napali bi s više strana. koje su uvijek bile iz raznih pravaca. Negdje bi ukrcali nove vojnike i kretali u nove akcije. ali pse nisu mogli trenirati da ne nanjuše tu drogu. a žestoki. Baš to je mučio kapetana Rogersa. Kapetan Rogers bio je nekako zamišljen i nestrpljiv. na sve okolne sjenke. odmah po napadu polijetali s po dva helikoptera snabdjevenih s jakim reflektroima. pročešljali okolinu. Te zagonetke nije mogao riješiti. ali nikada nisu otrkrili nikakvih tragova. Ali noćni napadi su se nastavljali.

apatični i samo strogošću vraćao im je samopouzdanje. s dobrim lijekovima i imati više šanci za ozdravljenjem. osjećao da su i vođe blizu. Zato je Rogers svom komandantu predložio plan. To će prividno zatišje doduše omogućiti njihovo jačanje i prestrojavanje u koje je Rogers bio siguran. Korisili bi sva sredstva. ali zarobljenici nikada nisu ništa progovorili. eventualne logore. morala bi dati vrlo dobre rezultate. a dotle neka se samo osjećaju sigurnim. kojeg nisu u brzini stigli ponijeti. napadači su bili već u šumi. načine snabdijevanja. Tragovi su govorili o nedavnom velikom broju prisutnih. Razmišljao je o malim čamcima kojima su se sigurno na ovom terenu morali koristiti. Moguće je da zahvate i glavninu pa tako smanje pritisak napada na tom sektoru. da će biti prije saslušanja liječen pod boljim i sigurnijim načinima. ne bi li nešto saznali. Osjećao ih je tu negdje u blizini. Rogers se nadao time otkriti njihove glavne komunikacije. noćna snimanja. Znao je da opasnost dolazi iz. plan prividnog zatišja. Naletjeli bi slučajno na par sjevernjaka i prazan logor. ali će ipak saznati i. pa čak i vodu pod pritiskom u zadnjicu. Rogers je uvijek naglašavao zarobljavanje ”živih usta”. 89 . a u obližnjim podzemnim skoništima koje bi redovito otkrili našli bi samo ponekog teško nepokretnog ranjenika. pripreljeno još toplo jelo. To je izazivalo grozne muke. vršili brze akcije iskrcavanja iz helikoptera. dnevnog snimanja iz izviđačkog aviona. kako se približavaju i uzmiču nije mogao dokučiti. osjećao je mogućnost da ih uništi. Saznali bi uglavnom malo ili gotovo ništa. ali kako to oni organiziraju. osjećali ih. Takvog bi mučili na sve moguće načine. a ostali su nedodirljivi. Razlne sprave. Imali su odličnu takatiku. ali tragova prilaza i odstupanja nikada nisu pronašli. pa ga je odmah proslijedio dalje na višu komandu. dobro planirana sveobuhvatna akcija. Kao živa usta koristili su i starce i djecu zarobljenu u uništenim selima. Major je planom bio oduševljen. Znali su da ih ima mnogo. kako bi možda ipak saznao njihovu taktiku i organizaciju. ali nikada nisu uhvatili glavninu. uništavali i palili ih. pa ponovnog sistematskog snimanja spornih područja. Da li su ga namjerno ostavljali? Znali su. struju. Ako su ih i našli. preko rijeke ležećih šuma. a time bi došao do važnih taktičkih zaključaka. Snimanje i pripremanje akcije trajalo bi oko deset dana. čak na vrući pepeo. promatranja. Iskusni obavještajci bi ih saslušavali uz najstrašnije muke i zlostavljanja. Bombardirali su stalno okolne šume.

znalački napravljene i škarama izrezane tako da se pravilnim slaganjem dobivao pokriven čitav sporni teren. a Rogers jwe iz prve kuverte uzimao slike. kooridaciju sveobuhvatnih akcija i suradnju artiljerije i avijacije. ni vike koja je karakteristična u bazi.U ocoj kuverti su snimci predloženog terena prije deveg dana. a iz njega je iskočio mladi poručnik. Čim su ušli. promatrali su zladnje snimke. smisliti naš plan.Izgleda da su nešto nanjušili . Sada je već čuo i lomatanje helikopterskih lopatica. Gledao je na poleđini označene brojeke koje su flomasterima raznih boja bile označene brojkam ai posebnim znakovima. u bijeloj su noćni snimci. inače sposoban obavještajni oficir. Neka budu osim nas dvojice prisutni narednici i izviđač . a on nije čuo ni lupanje posuda. Major Kvin i kapetan Rogers odmah sus e uputili u komandu. koje se uz brujanje pretvorilo u letjelicu. Rogers je nezadovoljno odmahivao glavom. a predloženi plan proslijedite u glavnu komandu.zamišljeno mu odgovori kapetan.pogledao je i pozdravio najora.Obavijestite spomenute osobe i spremite slike! 90 .Spuštao se već mrak. Oni poznaju teren i tako će moći odgovoriti na mnoga pitanja. nad kojima su se obojica dulje zadržali. Sada je Rogers bio zadovoljniji. Helikopter je jakim reflektorom tražio put do osvijetljenog heliodroma. Sutra ujutro ćemo poslije doručka u blagovaonici razastrti sve tri vrste slika na velikim stolovima. -Ovako! Ovaj stol je premalen za detaljnja uspoređivanja snimaka i točna lociranja. koji je upravo naišao. Nakon pregleda noćnih snimaka. slike ponovno smjestili u kuvertu. Uskoro je u daljini iznad samog drveća primijetio dolazeće svjetlo.Ima li nešto? . cipela. iz prave visine. Sllike su bile kvalaitetni snimci. a zatim drugu polovicu. Sutra ću navratiti oko deset sati. Ljutio se na premalen stol. major je počeo razmještati stol. . Ovdje su i naše upute i zapažanja. Uz prisutrnost obavještajnog oficira detaljno ćemo proučiti.rekao je major Kvirn i dodao: . Neke ćemo stvari morati zajedno raditi . Pregledali su samo polovicu poslaganog sektora. Brzo se spustio. .Yu Ling. Rogers je požurio ususret. vojnici na večeri. . Proučite.upitao je major. Uskočio je u helikopter i već su bili u zraku. . a u ovoj crvenoj su današnji dnevni snimci.

jer ovi šumoviti tereni ne oskudijevaju vodom. B4. a da im se borici ne zamaraju. nekud odvesti u izradi plana napada Rogers je sektor po sektor starih snimaka prenosio na treći stol. karte koje su pokrivale određeno područje. Treća mogućnost su komunikacijski putevi neprijatelja. Tako prebacuju i više tereta.Sutradan nakon doručka spojili su tri velika stola. kao i sektorima F2. sektorima B3. ali oni će nas orijentirati. moguće suhe prilaze tim kanalima. F3. Preko povećala polagano je slijedio linije jedne i druge snimke. A8. Za ove Ovdjej linije postoje tri moguće pretpostavke: prva je: put divlajči do napajališta. Sumnjivi sektori nisu dali nikavih rezultata ni nekih vidljivih razlika. da su oni sa čamcima u prokretu mnogo brži. i G1. Vratili su slike natrag na prvi stol i donijeli slike sekotra B. Druga je mogućnost prirodnim put potoka. te ih stavljao pored najnovijih snikaka. Kod te pretpostavke moramo uzeti u obzir i sve te od poplava zaostale vodee po ovim močvarama i prirodnim kanalima. G2 i G3 vidimo već dugo primjećene i sumnjive linije koje idu pravokutno na rijeku. B6. na nešto ukazati. To oni dobro znaju. sektorima D7 i D8. svaku na svoj stol. pokretniji nego kada teret nose na leđima. Puteve ne možemo uništiti. kojega u našem razmčatranju može neprijatelj efikasno koristiti kao najvjerojatniju i prirodnu komunikaciju. I te ćemo dobro usporediti. Neke linije vode do rijeke najkraćim mogućim putem od šume na desnoj i džungle na lijevoj obali. kada se spustio obavještajni oficir. zato najvjerojatnije koriste sve prirodne potencijale ovih voda. B5. Rogers je prihvatio povećalo i prisutnim počeo izlagati zaključke netremice promatrajući snimke: . Šumu ćemo posebno razmaotriti na noćnim snimcima. Tu pretpostravku moramo dobro usporediti s najnovijim noćnim snimkama. Ova je jedva moguća. Jer moramo uzeti u obzir. Kod pročešljavanja i planiranja dobro proučiti ddubinu voda. I major Kvir se nagnuo nad slike. Pristupili su i narednici i Ling te sjeli postrance. Sve je bilo već spremno. Po olznačenom rasporedu rasporedili su sve tri vrste snimaka. kojom se divljač može obilno koristiti. 91 . blizinu rijeke. Rogers je pripremio na stalku specijalke.Na sektorima prvih snimaka A7.

To su neznatna proširenja u obliku polomljene trstike. Ling. ima iste karakteristike kao prethodni. Ovo moramo uzeti u obzir.Kakav jet u teren? .Taj široki pojas sve do ruba obrastao je trstikom. I u sektorima G vidimo slične razlike. . Nameće se pitanje. Možda nam one što kazuju. koju su uzimali već kao sigurnu komunikaciju. pa negdje moraju započeti prelazak rijeke. te se okrenuo Lingu. Tada je oko pola metra vode.Tu su dvije trake i vidite ovdje. Samo je za vrijeme velikih voda i poplava neprohodan. pa oni imaju više puteva nego New York ulica . Ovaj potok tu. ali sada bi se njime moglo dobro kretati. što veoma liči na puteljak .To je dosta suhi pojas sve do šume.odgovorio je Ling. ovdje i tu postoje neznatne razlike. .A ovdje nasuprot. To životinje ne bi napravile. kapetan. To moraju činiti vjerojatno nešto uzvodno.. No i demo dalje. Kasnije ćemo te snike još detaljnije pregledati. Dalo bi se njime ploviti čamce. potražimo onda nizvodne sektore desne obale. Vidite ovdje i ovdje razulike na snimcima. Ako je to moguća komunikacija. a sada i zaintersirani obavještajni oficir promatrali svu okolicu potoka. Nikada se tu ne zadržava više od par dana . Tu postoji nešto.Hvala Ling! Sada idemo uspoređivati ove linije u okolini. kakva je mogućnost tog potoka ? . Dugo su major. To je samo 4 km uzvodno. potok koji ima tok iz džungle u pravcu rijeke. koja se međutim brzo povlači. samo nekoliko stotina metara nizvodno imamo istu stvar.To znači moguć za prebacivanje.pobogu. Koja su to? Aha! To su sektori C! Evo. s druge strane rijeke sve do džungle? . Pogledajte sada sektore lijeve obale nešto uzvodno! .nasmijao se začuđen Rogers. Vidite od rijeke vodi najkraći putem do šume. To bi mogla biti komunikacija u oba smjera i to s velikom frekvencijom.uzeo je kratku pauzu pa nastavio: . . vodi iz dubine džungle i trebao bi imati dovoljno vode za plitke i opterećene čamce . zelene i tamne mrlje tu među trstikom. 92 .Potok je vijugav. za vrijeme poplava potpuno neprohodan.Evo to tražimo! To je samo nekih 500 metara uzvodno.

na brzinu odbačenu u vrijeme nailaska aviona. Ove mrlje. tako je sada već možemo nazvati.. . skoro sve linije usmjerene su u istom pravcu. 93 . ne nose oni sve u šumu. vidite. . Kao što vidite.Na sektoru A nema vidljivih. Ovaj ležeći skirvač tu se izvrsno vidi. Jedanaest linija u redu..Mislim. u utorak. Zalegli bi i kraj sebe spustili pušku. a ovo veće to su sigurno metalni predmeti na leđima. a dalje prema šumi ima puteva koliko god hoćeš. ovu svjetlu liniju na rubu. Tako! Na dnevnom snimku. ne sliči li ti ona napoljoprivrednu alatku. Zamisliti samo mogu. jeda.odjednom je uskliknuo major .sav ozaren govorio je major. ništa! A sad vidite ovo . To su oni! Ovim potokom prihvaćaju. Daj mi povećalo! Vidiš. možda još nešto. samo što ovi nemajupotoka. u utorak . Njima je sigurno važnije oružje. evo. a na ovim slikama svježih zelenih boja. A ovdje oko obih palmi ih ima najviše. tri . ovo bi mogli biti skriveni seljaci.Pa da. Kada je to snimljeno? . ali ovaj ultravioletni noćni snimak pokazuje nešto. Šuma je veoma blizu. tu na ovo. nego ljudski potencijal. jer bez toga uspjeh bi bio nepotpun. nazovimo to. koga lako mogu nadoknaditi. rijekom prevoze. dodajte mi dnevni snimak. Tu na sektoru K4. na maloj uzvisini s mnogo grmlja.. Na ovom se odjednom pojavljuje. Mjesto je suho. negdje to spremaju. seljaci. a oružje nam je tu pred nosom i na sigurnom. Znaš što mislim? . Jesu li to uopće palme? Kako tri palme čas mogu biti tamnije. Rekao je Rogers.Pogledaj! . dva. uzeo malu pauzu i zapalio cigaru. sa skoro jednakim razmakom. osim trstike i malog puteljka nema ništa.Pogledaj tu. Po mojem. da iz skaldišta uzmu minobacač. Ovako ćemo ih ipak neko vrijeme skinuti s leđa. Sektor G2 ima sličnih linija. Tu u trstici moraju biti skriveni i ljudi. što svakako može ali ne mora biti skladište oružja. Ista organizacija. što je od metala. analogno prethodnima. Morat ćemo kod planiranja misliti i na uništenje čamaca.upitao je Rogers. a u srijedu smo doživjeli onaj napad sa dva martna i šest ranjenih. Doveli bi druge. što bi mi napravili u slučaju preleta aviona. . ista zapažanja. Idemo natrag pregledati sve one mrlje na sekorima G.. prilaznih puteva. Mi bombardiramo šumumu. Taman toliko im je trebalo. a i ljudi koji vrše sva prebacivanja preko rijeke. i sve po starom. To bi bio dupli posao. tamne mrlje na ovom snimku nema. Pogledajno i noćne snimke.

Točno tako udaraju po nama . Nakon majora pred kartu je stao Rogers. ako taj ludi plan. Nije to njemu ni bilo potrebno. Kod nekih podoperacija misliti na faktor iznenađenja. poći ćemo obojica. a nadao se da će dobiti odriješene ruke u sprovođenju. Ja ću iznijeti izvješće. prevaru i to sve bez greške. Poručniče. Neće reći ni ne. neka je pruzmu ovi tu. pa će ga ta akcija spustiti na zemlju. a tako su neprijatelju omogućili skrivanje u skloništa ili pak uzmak pod jakom vatrom. Vidiš kako rade! Nakon akcije oni se povlače u šume. Dugo su još iznosili zapažanja. predviđenim sredstvima i načinima. Na njima je bilo i približno vrijeme zadržavanja pojedinih grupa na određenom teritoriju. da su dosada sve velike akcije započinjali artiljerijom ili bombardiranjem. -Pokušajte do sutra ujutro napraviti izvještće i plan za glavni Štab. Oni će akcije odobriti. sazovite sastanak rano ujutro. koji mu je kapetan u kratkim crticama putem do štaba iznijeo uspije onda dobro. Ja mislim. Svaka bi mu ceduljica značilo posebnu akciju. koji sjede pred njim. Trebalo je sve to samo pravilno postaviti. Bit će to ludi plan. ali šanse da ne uspije bile su veće. skicirao.završio je Rogers. o kojem je cijelu noć razmišljao. uspoređivali i mjerili na specijalki. a vi plan i sve ostalo. ar Tiljeriji i helikopterima. izvedenu s posebnim brojem ljudstva. To je zaista bila glupa ideja i plan. isplanirati će vrijeme i koordinaciju. zasnivao se na tome. legao pa ponovno skicirao. a u posebno točno određeno vrijeme. A u sebi je mislio. On će djelomično ostati po strani. Čitav plan. neće on snositi odgovornost. da ćemo dobiti zeleno svjetlo i svu potrebnu podršku . Posebna ceduljica bila je namijenjena avionima.rekao je major. Neće se previše truditi. konzultirali obavještajca i već se u mislima kapetana stvarala slika budućeg plana. Pažljivo su saslušali majorovo izvješće. Na sve je mislio i sada kada je iznosio izvješće.jer sve im je u smjeru kretanja prema našoj bazi. a ni da. koji je pred sebe na stol položio nekoliko ceduljica. katkada nešto priupitali Yu Linga. Kada su oni 94 . koje nije detaljiziralo neke konkretne zaključke. pa se udaljio. Ako nešto krivo pođe. Ionako je taj napuhnuti Rogers stekao preveliku popularnost. Na njima su samo bila vremena i mejsta djelovanja.

.. PREBACIVANJE 95 .. Najvažnije je da sve akcije budu izvedene po određenom vremenskom intervalu. Za njima će djelovati artiljerija. ali sada. oslinio usne i nastravio: . tko zna kada će mu se pružiti takva prilika. nadalje četririju naseobina čiji stanovnici po svim pretpostavkama vrše funkciju komunikacijskog prijevoza ljudstva i materijala. Svaka prerano izvedena akcija uzbunila bi i dovela u pitanje ostale. vrijeme je brlo bitno u svim pogledima. da on. kada je važno stajao pred višim oficirima. ovdje. Čamaca. koji je bio veoma riskantan. nikoga više nije bilo. samo on. Očekivao je barem komentar kao pohvalu ili bar neku sugestiju. koja se nalazi u ovoj šumi i na tom mjestu. iznijeti ga. Koordinacija i.. kako bi uvidjeli zamišljenu cjelinu. skinuo kapu i lagano. .dolazili. promišljenim riječima iznosio: . s točno određenih polazišta. tj. za koje još moramo predvidjeti mjesta skrivanja i na kraju uništenje žive sile. nadamo se glavnine.Akciju ćemo nazvati “GAŽENJE KORNJAČE”. I on je bio svjestan tog na brzinu načinjenog plana. da major kojemu je usput iznio plan nije ništa komentirao. morao je ići do kraja. pa će rezervni avioni. Cilj operacije je uništenje triju skladišta municije.Suradnje u početnim fazama neće biti. Svaki detalj i tako važno vrijeme želio bi ih posebno raspraviti s vođom svake pojedinačne akcije. ponavljam. ako naši naiđu na glavninu. nemilosrdne i nadasve vremenski koordinirane. “GAŽENJE KORNJAČE” zamislio sam ovako. brze i munjevite.Sada pređimo na detalje izvođenja svake pojedinačne akcije. Do svih tih podataka došli smo nakon vašeg odobrenja da terene snimim po nekoliko puta danju i noću. uništavanje prijevoznih sredstava. koji će morati biti spremni i u zraku negdje nad gradom intervenirati direktnom vezom zapovjednika s terena. Važno je pogledao po prisutnima. požanje lovorike i možda .malo je zastao. Čjudilo ga je. što je neuobičajeno u takvim prilikama. već će avioni djelovati na kraju. a i rezultati takvog bombardiranja ini “približno” nikada nisu dali zadovoljavajuće rezultate i malo neprijateljskih žrtava. Suradnja avijacije biti će samo.

Jamu je u početku pokušao zadrijemati. Začas su bili preko rijeke i skrenuli polagano nizvodno. kako bi ruke oslobodili za motke. Obojica su drhtali. nego tu sjediti nepokretan. Tiho su se u čamce prvo ukrcli i na prvom kraju prihvatili već pripremljena vesla. Nekoliko puta su zapeli. Najmlađe su morali uspavane odnijeti u kolibe. Jedan je prihvatio prvi čamac. mislio je su sebi i usmjerio čamac prema drugoj obali. s teretom.Mjesec je već dobrano digao svoj pogled na okolinu. Na mjestu iskrcavanja imali su baterijom osvijetljeno mjesto pristajanja. ali mu hladnoća i uzbuđenje to nisu dozvolili. Čamce je poredao u potoku. Sve je već pripremio. Bili su prelagano odjeveni za takvu iznenadno hladnu noć. odakle će stići signal. Tu su čamce razvezali. poredali i svakoga zavezali za svoj kolac. neđusobno ih povezao. Jamu i Tan su sjedeći u čamcu svaki čas upirali pogled prema nebu. Borci su im motkama pomagali. da bi borac lakše i brže izašao. U međuvremenu boricu su obukli suhe košulje. Dvojica koji su otišli po čamce. Sada više nema povratka. Uskoro je primijetio zelena svjetla i tiho izustio: . Kako je sve bilo tiho i mirno. napet i u neudobnom položaju. Prednji je gazeći po potoku vukao. Nakon toga bi s 96 . Kada je sve bilo gotovo Šan se okrenuo prema nešto udaljenom smeru stražara koji je uporno gledao u oba pravca rijeke. Lagano je pljusnulo na tom malom padu prijelaza u nešto nižu vodu rijeka. pogled je ustremio više nizvodno prema mjestu. spremali suhu hranu u svoj ranac na lieđima i sa Šan-om na čelu pošli do potoka. u svaki umetnuo motku i kod najgornjeg čekao na pridošle ppomoćnike. povukao čamac na nisku obalu. Počeo je buditi borce. Veslač bi prvi iskočio na obalu. U selu je Šan davao upute dvojici neka do rijeke dopreme čamce. a njihova još topla mjesta zauzela su već snena djeca.Može! Šan je veselom potjerao svoj čamac u rijeku. ali svjedno im je trebalo oko pola sata da stignu skoro do rijeke. Svi ostali su ga u odstojanju pratili. Lakše je biti u akciji. brzo su stigli u “pristanište”. Stražar kod čamaca izdaleka ih je čuo. a zadnji zatezao. Borci su jedan po jedan sjedali. Na prvi se ukrcao Šan. drugi se smjestio na približnoj sreditni tog dugačkog u niz povezanog konvoja. prezalogajili. Hladna i vlažna noć na rijeci uvukla im se u kosti. prihvatili svoje oružje koje su prebacili preko prsa.

jer je rijeka na tom mjestu brzo tekla. Šan bi opet pažljivo čučnuo na prednji dio vodećieg čamca i odlučno zaveslao u kanal. pridržavali se za neku granu. Prije prelaska malo su stali. jer je bilo svjetlo. izvršili su zapovijest i zadatak dobro i bez problema. Zato je i žurio. S vođom. jer tog će svjetla noćas brzo nestati. U sebi je mislio. brzo su zaveslali prijeko. znancem i suborcem od prije tri godine je i razgovarao. Značajno je pokazao na hrpu složenih sanduka. doduše nije ga trebalo napipavati. Kod čamca je Šan ostavio jednog mladića. Zadovoljni. Međutim. Sreća je. Probudit će ga u takvim prilikama uvijek ostavljeni dežurni u selu. U snu je stalno i jako trzao nogama. da moraju “mate-rijalima” opskrbiti borce i krtice daleko na jugu. Morali su veslati i dalje uzvodno. Jamu je dobro obavio svoj zadatak.teretom složno progurali preko nasipa do vode u kanalu. jer su zašli u neprohodno grmlje. Jamu je odvio vrpcu od viseće grane i uz pomoć Tana počeli veslati uzvodno. sada bi bilo sve lakše. Ovaj ga je ukratko obavijestio. da će mu san biti kratak. to je trajalo vrlo kratko. Brzo je tonuo u san. gustoj vodi prema šumi. Napredovanje nije išlo tako brzo kako je Šan zamislio. Također moraju neke planove 97 . jer tada mora zamijeniti stražara na rijeci. Iskrcali su se tiho. koji će ih kamuflirati i čuvati te tako dragocjenečamce. uprtili ga na ramena i već su bili na nevidljivom puteljku prema šumi. ušli u zaljev. Šan je neke od njih dobro znao. Zasječenim granama označio mu je smjer puta. kako bi prelazeći ju pogodili u njihov domaći zaljev. Kada su se uvjerili u sigurnost. Jamu je znao. uzeli daha i dobro oslušnuli rijeku. Svi subili veoma brzo na sigurnim vodama kanala i već se probijali po toj blatnjavoj. Sada je put trebao tražiti sam. tek nekoliko sati. da barem nije bilo onog prokletog aviona. Začas su se lugrijali i nije im više bilo hladno. Mjesec je polako tonuo i tamnio tamo na sjeveroistoku. Šan je do tada sa svojim konvojem dobro napredovao. a otamo potokom odvukli čamac podalje od rijeke. Tamo su zatekli veću grupu nosača i boraca. na obalu prenijeli sav materijal. Kamuflirali su ga pripremljenim granjem i polijegali na spavanju. Napredovali su sporo. da se sprema nešto krupno. Odmah he znao. stalno sanjajući kako ga velika crna kornjača namjerava ugristi za nožni prst. Spavao je nemirno. jer su se već naslućivale tamne mrlje šume. Tek za sat vremena došli su do određene točke susreta. Jednom su se ipak morali nešto vratiti.

VOD C Vojnici voda C sjedili su na svojim krevetima u punoj ratnoj spremi. jer stalno je mislio kako da zaštiti svoje ljude. Nije mogao usnuti. održavaju budnost. Tamo su stigli dva sata prije zore. Svaki su detalj ponovo čuli. a oni su mu odgovorili neka smanje sve nepotrebnepokrete. Najvjerojatnije.napada mijenjati i izgraditi još jedno rezervno skladište. A važno je i to. svaki je morao 98 . Čekali su samo znak. Oni će ići najdalje. pojačaju obrambene mogućnosti. Primio je vijest i o dolasku nekoliko aviona na aerodrom. najvjerojatnije su snimali! Što je on mogao misliti i znati o tome kako se iz zraka nešto vidi. Vojnici su prihvatili oružje i stali u red. već par dana miruje. Šan je o svemu tome razmišljao sve vrijeme povratka u selo. utvrde skloništa. On je obavijestio glavni štab. a dotle će ostale grupe brzo napredovati prema određenim ciljevima. Znao je da su svi već raspoređeni. Sada se prvo mora odmoriti. Kapetan je naglasak akcije stavljao na “tihi povratak i iskrcavanje “ koje će im omogućiti Yu Ling. Rekao je još. ali je ostalima bila znak za početak. Oni nešto spremaju. onda će oružjem probijati put do sela. koji će moguće biti na sigurnom udaru. Iako su vojnici znali svaku pojedinost. Boljela ga je i noga. da su neki već na rubu šume. Nakon toga se svi vraćaju u šumu. Sada je tek ozbiljno razmišljao o onom noćnom i čestim dnevnim preletima aviona. također spreman na akciju i oboružan. da. to će biti. Njihova akcija nije bila teška. Slijedila je naredba postrojavanja u kolonu. To je sigurno! Obaviješteni su o dopremanju opreme i velike količine materijala. Kraj njega je stajao narednik Wulter. Na ulazu u “limenku” stajao je kapetan. neprijatelj će sve budnosti uprti na buku. da očekuju nešto. te da sklanjaju borce u unutrašnjost. Neprijatelj je obustavio neke redovne akcije.Nešto visi u zraku. Obaviješten je i o nekim pomacima artiljerije. Sutra će nešto smisliti. ali još ne znaju što i kada. okretao. Moraju zahvatiti barem dio blavnine. da dok će ploviti uzvodno. koja se od obrane grada pomakla na doseg dometa ove okoline. sada im je kapetan sve to ponavljao. Ako on ne uspije u prijevari. Narednik je svakoga pregledao. a to je sumnjivo. da pojačaju glavninu snaga. njuškaju.

Kapetan je bio oboružan samo automatskim pištoljem. Zabrujali su motori čamaca. Tu su bila vremena svih određenih pokreta. Rogers je bio zadovoljan. Sve u tišini. koji je na rub ograde naslonio mali drveni čamac. Rasporedili su se uz bokove i sjel.poskočiti. Sve dijelove opreme morali su dobro privezati i učvrstiti uza se. U pristaništu ih je kraj desantnog čamca čekao Yu Ling. kojih je žica bila spojena na džip do radiopostaja. kako se ne bi primijetila aktivnost i grupice koje su u razmacima pod naoružanjem napuštale bazu. Nijedan pokret se ne smije primijetiti. Taj je komandom naredio pokret. jer major je već digao ruku si ispruženim palcem. Još nije bilo vrijeme! Pored njih ukrcavali su se u drugi čamac koji će prvi krenuti. Njegov UV uređaj “napipao” je svako toplo isijavanje ljudskog tijela i to na dvije stotine koraka. Sada mu sve ovisi.gdje su dvojica. Wulter se zadovoljno vratio na čelo kolone i kimnuo kapetanu. U luci jebilo živo. Prvi konkretni zvukovi koje će čuti. pa blagim zaokretom povećavajući buku motora skrenuo uz rijeku. bit će kada se naredi paljenje motora. Ali oni će kasnije. Zapovjednik čamca bio je ujedno i kormilar i strojar. Neće se dugo zagrijavati. Pored njega su stajali kapetan i narednik. nebi li se čuo neki metalni ili drugi zvuk. Oni za pola sata moraju po mraku biti na rubu šume. Do sada je sve prošlo u tišini. Oko vrata mu je visio specijalni dalekozor za noćno promatranje. I u amfibiji su bili vojnici i strpljivo čekali znak za pokret. Taj poveći i nezgrapni dalekozor bio je zadnja riječ tehnike. Za njim je u odstojanju pedesetak metara 99 . da će imati još jednu mirnu noć. ŽBoku čamca pristupio je major Kvin. ništa čuti. Kraj kapetana je stajao Yu Ling. kojom je svaki čas na tren osvjetljavao sat. Neka oni misle. Na ušima je imao slušalice. koja mu je virila iz futrole. tu odmah preko rijeke. Vojnici su se tiho ukrcali. čak su i neka svjetla u bazi gasili. sa srednje dugom cijevi. Svi su napeto gledali prema moru. sklonjeni nad aparatima. To traje već dva sata. tiho žuborili u eter. Iza pojasa mu je visjela velika baterija. Prvi čamac krenuo je polako unazada. U ruci je držao cedulju koju su zajedno s kapetanom sastavili. još su uvijek prijeko u velikim čamcima na vesla prebacivali velike snage. Na čvrstom terenu.

krenuo i drugi. Desantni čamac broj 403 s vodom C. Rogers je u sebi ponavljao: amfibija za 45 minuta, helikopteri za 90, oni prijeko kraj šume već kreću, njima je put najdulji, moraju se tiho i brzo približiti položajima za napad. Nakon napada artiljerija će djelovati u određenom pravcu, a i avioni imaju svoj cilj. Njegov su plan nazvali ludim, raspored neuobičajenim i protiv svih vojnih pravila, ali ga se nisu usuditi odbiti. Ako bi se i desili, a k tome bilo i puno nepredviđenih žrtava bio bi zaista kraj njegove vojne karijere. Sve mu je bilo skroz na pameti. Njegovi će ljudi dati sve od sebe, a ako uspije, priželjkivao je unapređenje ili barem priznanje. “Gaženje kornjače” mora uspjeti! Brzo su plovili uzvodno. Zapovjednici brodova dobro su poznavali ćudi rijeke, pa im u toj tamnoj noći nije bilo teško nalaziti sredinu rijeke. A i skrivati se nisu morali, motori su se čuli daleko. To je bio i dio plana. Plovili su u potpunom mraku. Kormilar desantnog čamca pratio je samo pjenušavi trag prvog čamca. Vlažna, gusta noćna magla otežavala mu je pogled, pa je dodao malo gasa kako ne bi izgubio pjenušavi trag. Motori su jednolik brujali kroz ovu riječnu tišinu. Sada je sve krenulo - mislio je Rogers. Nema povratka! A i oni su ih već čuli, ali ne naslućuju što će ih snaći. Kapetan je Lingu dodao dalekozor, kojeg je odmah uperio prema desnoj strani. Dugo je promatrao u jednu točku, brzo dodao svom nadređenom i prstom pokazaoo u promatranom smjeru. Ling se progurao između vojnika na prednji dio čamca i stao pokraj svog drvenog plovila. Prihvatio je na ogradu prislonjenu motku, palcem isprobao njezin zašiljeni kraj, popravio opasač sa dvije bombe i pištoljem. Vozili su još vrlo kratko vrijeme, kada je Rogers tiho naredio približavanje obali. Gasili su i motore. Prvi je čamac u tom trenu pojačao svoje brujanje dodavanjem jačeg gasa i povećanom brzinom nastavio ploviti sredinom rijeke. Na deset metara od obale četiri vojnika prihvatili duge motke, kojima su čamac okrenuli niz vodu. U tom manevru dvojica su vojnika s prednje strane tiho spustili drveni čamac u vodu, a u njega je spretno uskočio Ling. Veslajći motkom brzo se udaljio nih rijeku, a na 50 metara iza njega šuljao se desantni čamac. Vojnici su motkama držali pravac i udaljenost od obale. Svi potezi bili su im skladni i nije se čulo dnikakvo bućkanje vode. Sve oči su kroz tu gustu, noćnu maglu slijedile mali, crni čamac ispred sebe. Rogers, a i ostali u čamcu bili su napeti do krajnjih granica. Približavao se odlučujući trenutak! Moraju ih iznenaditi! Prvi pucanj bit će znak za sve ostale akcije. Onima će biti puno 100

lakše! Ne trbaju se šuljati, oni nastupaju otvoreno, direktno, bučno. Rogers je u dodanim slušalicama već čuo majorovo upozoravanje, da će uskoro početi urnebes. Ponovio je i neka dobro slušaju upute i pridržavaju se dogovora. Rogers se u sebi tiho nasmiješio. Do sada je sve dobro prošlo! Neka samo Ling uspije! Pogledao je u mrak, u tamnu siluetu čamca pred sobom, u vojnike koji su se mučili sa zadržavanjem čamca u određenom pravcu i u obližnju obalu koja se već u toj jutarnjoj magli nazirala. Za čas će biti svitanje. Točno u taj tren moraju stići. Samo da tiho pristanu u malom zaljevu i na točnom mjestu. Dalje će sve biti lako. Prvi čamac uzvodno smanjio je u tom trenu brzinu i buku motora na normalu. Svi u njemu oslušnuli su u mrak. Kada čuju pucnje, brzo će skrenuti k obali. Već su naslućivali mjesto iskrcavanja, moraju, uskoro moraju čuti ......... STRAŽARSKO MJESTO Jamu je bio umoran, neispavan još od sinoćnjeg zadatka. Spavao je samo tri sata i to još vrlo nemirnim snom. Zapalo ga zbog nedostataka ostalih baš ovo najteže stražarenje. Drugi put ove noći drhtao je od vlažne hladnoće. Bio je mrak, jer mjesec se još sinoć, dok su lijegali, sakrio iza obzorja, izgubio s neba, a gusta se magla valjala rijekom. Još čitav sat do svitanja, a tada će tek dobiti smjenu. Šćućurio se u svom malom neudobnom skrovištu među granjem grmlja i ljutio na kapljice koje su kondenzirane na lišću s vremena na vrijeme padale na njega. Pogađale su ga baš na osjetljiva mjesta, kao da su takva tražila i kod svake kapi bi se trznuo. Nisu bile hladne, ali neugodne ivelike. Rijeka je tiho šumjela. Tu i tamo čuo bi praćakanje pokoje ribe. Barske ptice su se već budile, svojim tihim glasovima narušavale okolnu tišinu. Svagdje okolo u trstici čuli su se tihi, tajanstveni glasovi života i kao da im se nije dalo iz toplog gnijezda u tom vlažnom tamnom jutru. I životinje vole jutarnje lješkarenje. Misli su mu odlutale do koliba. Skoro će dežurna žena ili djevojka u selu pripremati topli čaj. Da, popit će samo topli čaj! Ništa drugo! Samo mu je trebalo sna. Bar nekoliko mirnih sati sna. Mislio je i na toplinu koliba koje će za dva sata ugrijati 101

sunce. Mislio je ina vođu Šana i ostale. Pa oni su također umorni i vrlo malo se odmaraju. Vratili su se tek prije pola sata, ubrzo nakon što je preuzeo stražu. I oni su izdržali napore noći. To mu je dalo snagu da izdrži budan. Mora izdržati! Rukom je zahvatio malo vode i zapljusnuo si u lice. Osluškivao je u tamu, kao da je nešto načuo. Još nije bio siguran. Možda se samo vara. Od osluškivanja s otvorenim ustima osušile su mu se usnei glo. Stalno je morao jezikom vlažiti usne. A bio je i žedan. Zračno-maglena masa valjajući se kretala niz rijeku, pa će eventualni zvuk kasniti. Sav se napeo, ponovno otvorio usta i misleći da će tako bolje čuti. Ne, sigurno se vara. Sve je bilo tiho i mirno! Opet se smirio. Trenutak zabrinutosti je nestao. Ispod sebe je čuo neko tiho praćakanje. Njegove na mrak naviknute oči primijetile su kornjaču, koja je malu uhvaćenu ribicu dovukla do nemirne vodene obale. Ribica je očajno mlatarala repom. To je lupanje i skrenulo njegovu pozornost. Razmišljao je kako bi je ulovio. Ništa upotrebljivo nije imao kod sebe, a kornjača mu je bila nadohvat ruke i mirno žvakala još uvijek živu ribicu. Misli su mu odlutale prema sjeveru, gdje je maštom pratio pokrete svoje djevojke. I ona je ratovala, ali na poseban način, S povojima i injekcijama u pokretnoj bolnici. Dugo je morao vođu Šana nagovarati da mu pomogne, da napiše molbu, kako bi ga premjestili bliže njoj. Nije ju vidio već 4 mjeseca, a i pošta je neredovito dolazila. Spomenuo joj je tu mogućnost. Radovala se i ona. Šan je prošli tjedan pristao, napisao molbu, ali spomenuo i njegovu baku. Da zaista, ako on ode jedino što mu je ostalo, baka će biti usamljena, osjećat će se napuštenom. Morat će je povući za sobom. Ovih dana očekivao je odgovor, pa ako bude dobar mogli bi se još ove jeseni vjenčati. Nekih većih planova nije imao. U ovim uvjetima nije se ni moglo maštati o sreći dvje mladih, o zajedničkom ćivotu u miru i slozi, koji su ipak svi očekivali. Samo da bude bliže njoj! Sada je ponovno čuo neki čudni zvuk nalik na daleku grmljavinu. Odmah je pomislio da će još prije smjene biti mokar do kože. Samo mu je još to trebalo. Ne, nije to grmljavina! To je zvuk motora! Sada je bio siguran. Ipak kroz tu jutarnju maglu prodiru jasni zvukovi jakog motora. Zvuk je bio sve jači, bliži. Počeo je povlačiti uzicu iznad sebe. Osjećao je tiho komešanje pred udaljenim kolibama. Tihi zvukovi, šaptanje, toliko poznati zvukovi. To mu je bilo dovoljno! Oni su upozoreni. Prestao je potezati vrpcu i razočaran razmišljati o toplom čaju i krevetu. Sada svega toga neće biti, a u pitanju je i 102

Vjerojatno je neće ni dobiti. Uzeo je pripremljenu šupljutrsku. Opasno su se promijenile boje. Krenuo je prema potoku. a moraju uvijek biti zelene. on će nasjeći i donijeti svježeg lišća za krovove koliba. Bit će još ipak mrak dok budu ovuda prilazili. a onda će razmisliti o nadolazećim i očitim opasnostima. gurnuo je među granjem u vodu. kada je utvrdio po valovima dolazećih zvukova da su to dva broda. Svu je pažnju sada obratio nizvodno na rijeku i dolazeće zvukove. čamcima i svim ljudima povući se u unutrašnjost džungle. odmora. Šan je zadnji napustio kolibe. S Tanom će to jutros obaviti. ne dužu od metra. Vatre još doduše sada ne smiju ložiti. Misleći o tome grabio je stazom. U selu su već svi bili budni. za neko vrijeme s radiostanicom. Nikada u cik zore nisu patrolirali rijekom. Barem ne tako brzo. nekako podmukao. Ipak će biti čaja. 103 . dubokih tonova. Bila su to dva čamca. Dva tako različita zvuka stapala su se u jedan duboki ton jednoličnog brujanja. Zvuk je bio nešto jači nego obično. Šan ih je tiho i zabrinuto požurivao. jednom borcu došapnuo neka poslije uzbune svi budu u selu na okupu. Kada će se vraćati dobit će i smjenu. poznate zvukove i naslućivao pokretanje. mislio je. alatom. Jamu je otvorenih ustiju osluškivao približavajući zvuk. Dobro je poznavao taj zvuk. Dok ovo traje. Možda je bilo dobro. Neko je vrijeme još slušao udaljujući zvuk i povukao uzicu znakovima za kraj uzbune. koja je sinoć kasno legla. pokazao na potok. a malom Tanu dodao konopac seoskog čamca. Zvuk je bio jak. Plovili su jedan za drugim s malim razmakom sredinom rijeke. ali oni vjerojatno neće daleko. a drugi kraj naslonio na uho. Vidio je tamne siluete tih malih brodića. Sada je i sam već čuo zvukove motora. čuo je jake zvukove motora. Na istoku se već počelo pomalo svijetljeti. Što li spremaju tako rano. Za pra minuta nestali su uzvodno. u tako neuobičajeno vrijeme. spavanja. Ponono je iz smjera koliba čuo tihe. To je borbeni čamac. ali što su prevozili nije mogao primijetiti kroz maglu i još prisutan mrak. I dolazili su! Imao je pravo. Zapitao se nije li to neko novo plovilo. Jamu je to odmah ustanovio. Teško su probudili snenu djecu. Plovili su bez svjetala i dosta brzo. a sam je žurnim koracima krenuo puteljkom prema džungli. Svi su se razbježali u mrak.smjena.

Kročili su polako. iako u polumraku. a Mali Tan je. Tiho su padale u okolinu drveta. seljački odjeven. pa tek onda donijeti odluke. kojih grane su koristili za pokrivanje koliba. gacajući. Čamac je ubrzo bio prepun i izgledao poput nekog zelenog otoka. pridržavao zadnji kraj. a Šan o prolazu tih čamaca. da li povući vrpcu? Rukom je ipak. očima naslućivali posebne palme. a Tanu je dodao mačetu. U to vrijeme! Čudno! Kroz osvit zore i kroz dižuću maglu vidio je mali nadolazeći čamac. Čudno! Nitko nije najavljen. . O svemu je volio razmisliti. uzeti sa sobom sve i premjestiti se u neko od rezervnih sela ili čak u džunglu. Danas će razgovarati s iskusnijima. Jamu nije znao što da napravi. Nakon sto koraka su. Jamu je i dalje osluškivao udaljavanje zvuka. Iznenađen nije osjećao 104 . a ne bi trebao iz tog pravca ni naići. Sjetio se razgovora s borcem prijateljem. Puni su vojnika. Plan današnjih aktivnosti nije stigao napraviti. Uskočio je u vodu i pomogao dječaku vući čamac. sve detaljno pospremiti. Jamu je laknulo. Osim toga nekim bi sredstvima mogli zapaliti svu ovu dosta suhu trstiku. Za svaki slučaj! Veslač mu se brzo približio i isti čas tiho. Maknuo je ruku s pištolja. a tako je mrzio improvizacije. Na skorom povratu sigurno že opet mitraljirati okolicu. Sve slabiji i slabiji bio je zvuk. On se spretno popeo na stablo i zasijecao u odabrane grane. U njemu je bio samo jedan veslač. svako sa svojim mislima. moraju zajednički donijeti neku odluku. Šan je čamac privezao. Slali su samo poruke o pojačanoj budnosti. U tom momentu probola ga je ušiljena bambusova motka. a trstika suha kao barut. a šanih je odvlačio i slagao u čamac. ako prije iz štaba ne dobije neke sigurnije informacije. Šan je ušao u vodui upravljao smjer čamca. ali uzvodno je čuo još nešto.dobacio je došljak i krenuo pristajati. za svaki slučaj. Tan je mislio samo na krevet. Brzinom se može pogriješiti. ali dovoljno glasno. Kraj je ljeta. Hvatala ga jeza. Nosim poruku za vođu. pošao prema opasaču sa Colt Komander revolverom. otetom u jednom okršaju. Tko zna što namjeravaju? Nešta sigurno! Sve je više bio zabrinut. Morat će nekako pojačati budnost a i stražu. To je za njega bilo nešto neobično.Šan je čekao na rubu džungle uz potok. da ga je Jamu mogao razgovjetno čuti: . Možda bi ipak bilo najbolje danas prekriti kolibe.Pošli su uzvodno. Nešto što je sličilo na veslanje. da pomogne prihvatiti čamac.

Ali uvijek ih je bio višak koji ih je zabrinjavao. U tom očajnom pokušaju ponestalo mu je snage. bio je iz magle približavajući se tamni veliki čamac. Sjetio se da se nema s čime boriti. Oba su trenutačno iskočila iz vode i ostavila zaglavljeni čamac. kada su iz smjera sela začuli pucnjave. a tada će ih mijenjati. ali iz svog je grla čuo samo hroptanje. Još su ih češće bacali u razmacima u rijeku. jer paljenjem su davale više dima. Premaleni kalibar tih automatskih pušaka je pri najmanjem dodiru s preprekom odmah skrenuo i mijenjao pravac. Mnoštvo metaka fijukalo je okolo. udaljili se dvadeset koraka u trstiku i zalegli. imali su i velikih problema sa suhim zamijenjenima. Ni sami Amerikanci nisu bili zadovoljni. Neke su koristili za utvrđivanje blatnjavih puteljaka kroz trstiku ili jednostavno u krugu koliba. iznevjerio je. Pored stalnog mijenjanja zelenila. Zgrabio je Tana za ruku i pokazao prema natrag. Nisu tako prošli ni tri stotine koraka. Danas će na žalost učiniti isto. poražen. Preskočili su potok. vikanje i sarkastičan smijeh muških nepoznatih glasova. očajne krikove djece. zapomaganje. Potrčao je prema selu.56 mm kalibarskih metaka američke M-16. GAŽENJE KORNJAČE Šan i dječak Tanpolagano su gazili po dnu potola. a oko njega su već počeli opasno zujati metci. I to nije bilo prirodno. jauk. ali se nakon dvadesetak koraka predomislio. Takvi su metci sada obilno fijukali iznad obojice. Kroz mozak mu je samo prošlo: prevaren. Odmah su od takvog mjesta pobjegli. Iz sela su se čuli glasan jauk žena. Na čamac su dobrano natovarili zelenih grana. Pokušavao je vikati. Zadnjim snagama pokušao je rukom doseći iznad sebe vrpcu za uzbunjivanje. koju nisu mogli spriječiti. lomljenje trstike bježećih. Šan je problijedio. Pored toga i slaba kvaliteta materijala u ovoj klimi pomogla je čestim zastojima i hrđi.bol. Zadnje što je još stigao vidjeti. Jednom su ih jednostavno odvukli duboko u džunglu i zapalili. grana tih tako širokih listova. 105 . jer su ovako napola suhe plivale na površini. Blo je preopasno tamo ostati. Tri do četiri dana bit će zelene u ovoj vrućini prije nego neznatno požute. Šan je poznavao karakteristike tih 5. svog ubojicu i konop koji mu je netko dobacio. Ta oni ne mogu utvrditi odakle su bačene u rijeku.

Još su neko vrijeme slušali očajne krikove. Jadnik se nije imao čime braniti. na raznim stranama čuli su pucnjave i mnogo detonacija. Uskoro je čuo histeričan tihi i nemoćan glas. umetnuo oblišnji štapić i brzo stegnuo. Bio je u šoku. sasvim blizu. Sada je tek Šan shvatio poruke. Tan je čuo kako je Šan tiho zastenjao. Prste je zabio u muljevitu zemlju ispred sebe i stisnuo je u šakama. Progonitelj se glasno smijao i otrčao natrag u selo. brzo. Sva se tresla. Deset koraka iza njega vidjeli su nasmijanog vojnika. obavio je oko ruke ispod ramena. Micao je trstiku i zvao. Bila je to njegova mlađa sestrica Li.skoro glasno uzviknuo je Šan. Nije znao koliko mu brat ima još rana. kada se polako sve počelo stišavati. Pridigao ga je i premjestio u čamac te položio na zeleno granje.naročito djevojčica. Hropteći sumanuto se probijao kroz trstiku. mislio je Šan. Bjeguncu je ponestalo snage. Znao je da mu žrtva ne može pobjeći. Bio je živ. Šan se pridigao i pognut potrčao. sve to ne bi vidio. Ležala je na trbuhu i tiho jecala. jer bio je sav u krvi. stisnutih zubi. Tan ga je prvi prpoznao. Vidjeli su ništa. Sigurno je i on prepoznao svog brata. Tan je odrenuo sav uplašen glavu prema njemu. Bio je blijed. a i bojao se krvi. Ten se ne sjeća koliko su tako ležali. jer je bio sav u krvi. Mačeta mu je zahvatila lijevu ruku nešto ispod lakta. pored sebe na zemlji. Dovedi ga ovamo! . Začuli su paljenje motora i udaljavanje čamaca. odsječene ruke neko je vrijeme nijemo promatrao svoju odsječenu ruku. Strgao je košulju. osluškivali okolni mir. Vidjeli su nekog bjegunca. . Sada su čuli bježanje i desno od sebe. Taj mu se i dalje cereći približio na dva koraka te pridigao mačetu. a onda se srušio. a u daljini. Bjegunac se primirio. Tako će barem zaustaviti krvarenje. kao da će se time obraniti id prijetećeg udarca. Da je barem trstika gišća. Zapalili su kolibe. 106 . Grozno mu je izgledala ona preko potoka odsječena ruka. preskočio potok i začas se našao pored umirućeg brata. iako je već bilo svjetlo. potraži desno onoga koji se tamo skrio. Nisu ga prepoznali. Tan je lelujajući krenuo u naznačenom smjeru. Tan je sve promatrao s onu stranu potoka.Tan. Bio je to njegov stric. Iznad trstike uskoro se digao dim. Nesvjesno je ispred sebe ispružio ruke. pa se očajno okrenuo prema progonitelju. nemoćan. Tan ju je morao vući za ruku. a Šanov mlađi brat. ali u dubokoj nesvijesti. Nije pucao. Nije se htjela dići. Jadnik. Naslućivali su sve! Skoro su u svom pravcu čuli lamatanje kroz trstiku.

brate.. Starac i starica bili su mačetama sasječeni.. ali nisu htjeli. pa pobijene. . kao da će ih vratiti na mjesto. Nije ih bilo. Gledao je prema Šanu. Kako se sve to 107 . Li je sigurno nečijom nepažnjom imala tusreću. Sprijeda je bila sva poderane haljine. Moramo do strica.Smognite snage. Svog najstarijeg brat Chaka. ali se toma nije nadao. oprat ćemo krv sa strica da vidimo gdje je još ranjen. Već nakon stotinjak metara nailazio je na prve žrtve. . Svakome se Šan približio. Tan. Nije se bojao.tiho s mukom izgovorene riječi nestale su u hropcu zadnjih muka.Osveti me brat! Osveti nas sve. Djevojčice i žene sve redom silovane. Osveti nas. Gledaj što su učinili.nježno je zagrlio Tan i oba su plačući pošli do pooka. Tek sada se Tan ponovno prestrašio. molim te. Smijali su se. Ne mičite se odavde dok se ne vratim. Oba su znali da tu nema pomoći. Bojao se više onog što je naslućivao da će tamo zateći. a između bedara obilno joj je curila krv. Nadao se još kojem preživjelom.Jadna moja seko . Bio je još živ. . Vjerojatno su ga ostavili za kraj. sve naše. Li. sada mu je bilo svejedno. da gleda što se dešava. koji su nadu u spas vidjeli u bijegu. Tamo je našao probodenog Jamu. Jedan mu je brat. . Šan je kleknuo kraj njega. da me dokrajče.Tamo su ih sve . Dječaci i muškarci pobijeni metcima i odrezanih spolovila. Nipošto nemojte prema selu. kojeg su najvjerojatnije smatrali vođom. Tanu je sve bilo jasno! Slušao je već o tome što čine djevojčicama i ženama. Obje ruke je imao odsječene.Šan je zabrinuto pogledo djevojčicu. bio rafalom presječene utrobe. Očekivao je strahote. Molio sam ih.. molim . napola sjedeći. . Rukama je pridržavao crijeva. pregledavao. odmah bježite prema šumi Šan se pažljivo približavao zadimljenoj okolini. tamo je teški ranjenik . Bio je mrtav. da se spasi. Na čistini pored još zadimljenih kolibaq naletio je na stravičan prizor. žicom su oko vrata vezali za kolac.Digni se Li. Umirao je u groznim mukama. djeco . Ipak se na njegovo nagovaranje digla. okretao ga. Nastavio je pregled po okolini.zastalo je u grlu jecajuće djevojčice.Operi se u potoku. Čujete li nešto sumnjivo. Zatekao je isto! Otčao je do stražarskog mjesta.

a i neke potmule eksplozije redale su se uz užasnu pucnjavu. Ostali su njih četvorica. Smjerove napada i daljinu mogli su određivati samo po stalno dolazećim zvukovima. a sami se prekrili prevrnutim čamcem. Opet je oko njih nastala tišina. Hoće li preživjeti? S udaljenosti su se sve manje čule detonacije. Šan je pogledao izllaznu stranu metka. A tako su tog jutra bili svi umorni. što je tamo? . Bila je na desnoj nozi iznad koljena. Tamo je sve u dimu. tumarao trstikom. a kako nije odmah dobio odgovor nastavio je: 108 . ako brat proživi. mitraljiranje. Požurio je. Daleko na sjeveru i uzvodno također se vidio dim. Na zatiljku je ugledao strašnu ranu. Le je već bježala putom. te počeo vući konop. On je kriv! On im je rekao da ga čekaju i budu na okupu. razmišljajući. U daljini je čuo buku helikoptera. Digao se i pošao prema djeci. Svugdje mir! Je li to moguće? Nitko osim njih četvorice! Izbezumljen je sjeo. a i buku aviona više nije čuo.tiho je upitao Tan. Što sada? Predbacivao si što dnevnu zapovjest nije dao prije udaljavanja. zvukove helikoptera i aviona. Polagano se okrenuo. Opet su prelijetali helikopteri. Ponovno su doletjeli avioni. Tu su bili barem privremeno sigurni. pa su odjednom udarili u svim smjerovima. pucnjevi su bili rjeđi.nadao se u sebi. . granju zemlji. Kako toj djeci reći istinu? . Ponovo je pregledavao svu bližnju okolinu. Izgubio je mnogo krvi. na sigurnom mjestu čuli su grmljavine. Skinuo je košulju. ali ima li pogodaka. Šan je tražio sklonište od mogućih bombi. Našao je veliko šuplje drvo. Ranjenika su prenijeli unutra. Ponovno ispranom krpom oprao je okolinu rane.moglo desiti? Nije za to našao objašnjenja.pretraživao rane. Da. te pod glavu podmetnuo mokru. Izgleda da nije zahvatila kost .skočio je u vodu. Šan je pridigao čanac i zabrinuto pogledao prema bratu. Bombama su gađali nuprotnu obalu i rubove šume.Striče Šan. Pomahnitali i prestravljeni opet su krenuli uz potok. kako je s tim ranama pobjegao tako daleko . sada mora prvo spasiti brata. navlažio je i pažljivo prao brata . a Tan pomogao gurati čamac. .Pravo je čudo. to nisu mogli vidjeti. Začuli su zvukove metaka koji su udarali po drveću. Zašto ih Jamu nije upozorio? Pa oni su došli ipak čamcem. Netko ga je odstraga zahvatio mačetom. nanjušili su. otrčao do potoka. Našao je još jednu ranu i to od metka.Brzo s čamcem prema šumi .glasno je komentirao. svao. složenu košulju. Na svom zatiljku osjećao je upitan pogled. Znači. Iz dubine džungle. nije ga smelo okolno bombardiranje.

Neće ih više biti. I otac. a okrenut bratu. Lica mučki ubijenih obrisao je pronađenom mokrom krpom. ali nije pao već je bespomoćno čučnuo. Tiho je zastenjao. Uz put je pokupio alatke za kopanja. trstiku i rub šuma. Zaklopio im je oči. Istim putom kroz šumu natrag ovamo i okolo se vratite u selo. Li je dlanom obrisala suze i pošla za bratom. Mitraljirali su okolicu sela. Trenutačno je došao svijesti. tri dana. Od ovog trenutka vi ste moja djeca. Tamo vas čekam. Iz daljine su nestajali i fijuci i detonacije artiljerijskih granata. Tijela mrtvih prekrio je donesenim granama. Sve je dovukao na jedno mjesto.Sada je sve gotovo za danas.Dragi brate. i majka ti i svi naši . svi su mrtvi. Ne smiju vidjeti strašan prizor . Tan. Na čistini je odmah užurbano počeo kopati dugačku jamu. radio je neko vrijeme. polako i oprezno i osluškujte. barem za iduća dva. Sada je brata prenio na rub čistine. Bili su izbezumljeni! Tan je počeo 109 . možeš li sa sekom brzo i oprezno do sjevernog rezervnog sela.Da.više je za sebe.. Opet su u blizini začuli helikoptere. Budite jaki. Šan je preokrenuti čamac odvukao u potok i u njega prenio brata. Djeco. Nestali su u gustišu. govorio Šan. ovaj kruti dan. izmasakrirani. gdje su se svakodnevno sastajali. Za to vam treba više od dva sata. koja su podalje stajala i bez riječi _______ pogledom prema tijelima. . Ti znaš gdje je skriven? Sav sanitetski materijal složi u jednu vreću ioi torbu i ponesi i nešto hrane. . zapamtite ovaj dan. Napravili su nekoliko krugova i nestali u daljini.Jesu li ih sve? . kada je slučajno primijetio djecu.Tanu je ponestalo snage. na što je Li glasno zaplakala. pa opet tonuo u nesvjest. bez košulje. Zanjihao se. ali ovim putom kroz šumu. vrlo jaki. sada trebam vašu pomoć. Drži se! Stići će pomoć.tamo je sakriven vjerojatno neoštećen sanitetski materijal. položio u jedan red. Onako oznojen. .Djeco moja. sada ti ne mogu pomoći. To krhko mladeo tijelo nije moglo izdržati.tužno je rekao šan. Hitno ga trebamo! Nadajmo se da nijeotećen. Mora stići! Samo da sam udaljio tu jadnu djecu. a sam se dao na posao oko mrtvih. Neka ti Li pomogne donijeti. Brata je ostavio u čamcu. Zemlju je u neredu bacao na obje strane. Tan i Li. Djeco.pokazao je rukom u šumu i sjeverni smjer: . -Malo je razmišljao pa nastavio: . drži se.

Sve je na svom mjestu.Tan. bočice i upute. Bez riječi je Tan prišao velikom plitkom grobu.Plačite. Ponovio je dezinfekciju rane s nekom drugom tekućinom i nešto napeo stegnuće.Sve je netaknuto. paketiće lijekova.Tan.povraćati. . vratili su se prebrzo ili je on izgubio vremensku orjentaciju. sada glasno. plačite!” Djeca su tek sada shvatila što su izgubila. Ali za zapadno selo nisam siguran. Grob je trebao produbiti barem pola metra.upitao je. Krvarenje je idmah prestalo. Ranu je dobro posuo 110 . Pažljivo i određenim redom sve je posložio pored privremenog ležišta. Čuli smo u daljini i par pucnjeva.Li. Ispraznio je sadržaj torbe. ali nije uspio da to ne vide. Previti mu rane. Sada je svejedno! Mora misliti nabrata. Prvo je naslagala dovoljno trstike. Sunce previše prži. a Li ležaljku. dati mu lijekove. samo se oboje prvo dobro operimo. htio je spriječiti. napravi ovdje ležaj od bilo čega. Sve što je trebalo bilo je tu. histerično. da se obnovi krvotok . Ranjenika su nježno prenijeli u sjenu. Polako ćemo popuštati stegnuće. . Šan im je pristupio. Glavu je okretao od mrtvih ljudi. a relativno oštru i ravnu ranu. ili mi se to samo činilo. Sve donešeno spustili su na zemlju i jecali. Moramo sada njemu pomoći. manje će misliti na ove mrtve. Zato smo tako požurili natrag. što je s rezervnom hranom u selu Hua . Procurila je krv. a Li je plakala. S onog mjesta prema selu vido sam slabi dim. Sada je uzeo sterilnu gazu i s tekućinom za sterilizaciju i dezinfekciju oprao groznu.više za sebe rekao je Šan. Šan se brzo pribrao. Pokušajmo ga spasiti. Bježali smo natrag.Prvo mu moramo srediti ruku. Htio je najbolje. Polagano je popustio štapić stegnuća. Tan. Malo je pričekao i još malo popustio štapić. djeco. . a na nju položila palnimo lišće. produbi grob. . oružje i alati. i ne gledajući ga. . Prvi dio nije mu uspio. kleknuo kraj njih i sam zaplakao. a Li će mi pomoći. pregledavao zavoje. Rezervna hrana. Na brzinu smo pregledali.brzo je rekao Šan i mislo. Tan je ubrzo napravio sjenoviti krov. ako ih zaposli. Što je nemilosrdna smrt dragih. . pronađi dvakolca i napravi sjenu. Mrtvi će malo pričekati! .

žutim praškom, gazu namazao nekom mašću i prekrio ranu. Preko nje je sterilnom gazom vršio previjanje. Li mu je pridržavala ruku dok je baratao zavojem. Tada su ga preokrenuli na bok. Rana na zatiljku bila je strašna i dugačka. Zavaćala je dio glave i vrata. Škarica je prvo ošišao kosu. Li je sjela i na svoja koljena naslonila dio ramena i glavu ranjenika. Šan je vrzo dezinficirao ranu, oprao krv, gazom osušio, posipao je također žutim praškom, te metalnim kopčama, pomoću pincete ranu stegnuo i zatvorio. Nadao se, iako je prošlo dosta vremena, da će se rana ipak “primiti”. Čitavu ranu premazao je mašću, na to položio sterilnu gazu i zalijepio nekoliko flastera. Ranu na nozi isto je tako plašljivo obradio. Sav oznojen je preostali materijal poslagao u torbu, a vani ostavio neku kutijicu, ampue i injekciju. Lijevom rukom uhvatio je platno hlača, škarama zarezao na zadnjici. - Spusti mu glavu. Samo jednu injekciju, pa smo gotovi! Odlomio je vrh ampule, umetnuo iglu i izvukao tekućinu. Iglu je okrenuo prema gore, istisnuo zrak. Par sitnih kapljica izletjelo je u zrak. Dezinficirao je kožu i zabio iglu duboko. Li je okrenuo glavu. - Tako, brate. Izdrži, molim te! Molim te proživi, barem da mi to ispričaš. Li budi kraj njega. Ako se osvjesti, moram mu dati morfij.Priključio se Tanu i za pola sata grob je bio gotov. Dovukli su mrtve i tijesno ih poslagali jednog do drugog. Morali su ih stisnuti, kako bi svi stali u grob. - Striče Šan, nedostaje mali Lu! Šan je počeo pregledavati, brojiti, čuditi i nadati se. - Stvarno! Dječak mora negdje biti u blizini! Ti odi lijevo, a ja ću desno. Slobodno viči, zovi. Amera nema u blizini. Oni slave pobjedu! Pošli su svaki na svoju stranu, tražili, dozivali. Pročešljavali su svu okolinu, bliže i podalje. - Dječak može negdje biti ranjen. Tan, moramo ga naći! Ponovno su tražili, sada zajedno, sistematsku. Dugo su dozivali i odustali. Pred šanom se našao novi problem, za koji nije imao logično objašnjenje. Gdje je mali Lu? Taj mali je bio bistar i spretan dječak, možda se ipak spasio, pa sada ranjen negdje u gustišu, ne može se javiti ili je pobjegao s ovog strašnog mjesta negdje daleko ne usuđujući se 111

vratiti. Prema džungli nije bježao. Primijetili bi ga. Jedino ako je pobjegao prema zapadnom selu, pa tamo zatekao pakao i uputio se dalje. Ali kuda? Mogao je biti samo u sjevernom dijelu teritori-ja. Tamo su ga opet mogli primijetiti Tan i Li. Opet ništa sigurno! Možda će se kasnije sam pojaviti. Ne, ne može sada više čekati. Bratov život je u pitanju. Preko mrtvih poslagali su trstiku i prekrili ju zemljom. Tan je plačući nabacivao zemlju preko svojih dragih. U tim trenutcima prestao je biti dijete. Odrastao je brzo, prebrzo. Sada je postao mali borac. Osvetit će svoje drage! - Striče Šan, malog Lu su na samom početku vezali i držali postrance, ali ga kasnije nisam vidjela. Mene su dvojica odvukli iza kolibe. Jedan me držao, dok je drugi ..., Kasnije je došao i treći, mlađi, uhvatio me za ruku, odveo do potoka, rukom pokazao prijeko i stao pucati u zrak. Preskočila sam potok i pobjegla. Taj mladić me namjerno spasio pogibije. Ja mislim da su malog Lu odveli sa sobom - završila je Li. - Možda imaš pravo, odveli su ga sa sobom kao “živi jezik”. Mali Lu je možda ipak živ - zabrinuto je rekao Šan. ZAKLETVA Šan i Tan brzo su dovršili zatrpavanje groba, oblikovali humak i štapovima označili grob. Brzo će kiše, poplave, pa će po tome barem znati gdje je grob. Svi su stali uz grob i nekoliko trenutaka nijemo gledali u humak pred sobom. Svaki je imao svoje misli, misli o licima, djelima i postupcima svojih u grobu. Mislili su i o mukama u kojima su završili svoj životni put. Mislili su i o ljudima koji su skrivili njihovu smrt. Nakon tog razmišljanja prvi je progovorio Šan: - Dragi naši! Ležite tu pred nama, ležite mrtvi. Vaše su živote uništili zločinci, a ne vojnici. Bili ste hrabri, dobri, a za sobom u životu ostavili ovo dvoje, mene i umirućeg brata. Obećajem vam da ću ovoj djeci biti kao otac, kao mati, kao brat i sestra, da ću u njihovom životu pokušati vas zamijeniti. Neću to moći u potpunosti, jer za žive drage nema zamjene, ali u ovim prilikama tu ću zamjnu barm pokušati. - Šan je malo stau, uzdahnuo, okrenuo se prema djeci i nastavio: 112

- Zapamtite, djeco, ovaj događaj za sva vremena, njihove muke i stradanja, te žrtve zločina koje leže pred vama. Mrtva, mučena, unakažena, patnička lica. Pamtite svoje najdraže, koje više nećete vidjeti. Pamtite ih po dobrom i korisnom djelu koje ju obavljali za naš narod, ali upamtite i lica onih, koji su to učinili, zapamtite izgovorena imena, oznake čete, sve pojedinosti. Zato se zakunimo, djeco moja, da ćemo mačetom i žicom, metkom i zaoštrenim šiljkom osvetiti tu ležeće žrtve. Moramo biti kruti, hrabri, lukavi, neljudski i osvetljivi prema takvima. Moramo biti kao kornjača, koju gaze, ali ju ne mogu zgaziti. Neka gaze po njoj, ona će svoje noge i glavu uvući u oklop, zgažena, ugurana u blato i mulj, ali će ostati živa. Teško će se izvući iz blatnjavog groba, ali će živa nastaviti put koji je odabrala. Tako mi, moramo ostati živi, pamtiti i uzvraćati zlo za zlo, oko za oko, ruku za ruku, nečast nečašću, plamen plamenom. Da ima boga ne bi dozvolio, da smo danas ovo doživjeli i vidjeli. Da ima boga, ovo se ne bi smjelo dogoditi, da ima boga ne bi naši dragi ovdje ležali, da ima boga ne bi bilo toliko spaljenih sela, šuma i polja, da ima boga on bi se trebao svetiti, kažnjavati, da ima boga... Pred vama tu u humku, moji i naši najdraži zaklinjem se, da će moj život biti pun mržnje prema onima koji su krivi za vašu smrt i da ću ih naći, pa gdje god bili! Šan je dao ranjeniku još jednu injekciju, a pod jezik tabletu. U tom trenutku je zastenjao. Probudio se iz nesvjesti. - Samo budi miran, brate! Prenijeli su ga ponovo u čamac na granje, pored stavili hranu i sanitetski materijal, nekoliko trenutaka još gledali prema grobu i počeli vući čamac uzvodno. Trebalo je misliti na noć. Nisu smjeli noću ostati u selu, kako je Šan prvo mislio. Sada, kada je znao, da su malog Lu odveli, da ga nema tu negdje, bilo je bolje, da se udalje od ovog strašnog mjesta. Djecu će samo podsjećati na ono grozno što su vidjeli i doživjeli. Što dalje! Što prije! Sada je trebalo misliti na brata. Tu su učinili što su mogli i morali! Na rubu džungle naišli su na puteljak, koji je kroz trstiku vodio prema poljima i u pravcu rezervnog sela. Po blatnjavom i uskom puteljku jedva su vukli čamac s ranjenikom. Ali bilo je ipak lakše nego nositi ga na nosilima, To ih ionako čeka sutra! Pred sam mrak stigli su, smjestili ranjenika koji je sada bio pri svijesti, potražili rezervnu hranu. Nije bilo mnogo! Šan je samo razmišljao kako dati bratu barem skromni topli obrok. Među 113

Jedna djevojka je već pregledavala ranjenika. Pokopali smo žrtve. Tamo prijeko .Dajte mi podatke o mrtvima .konzervama pronašao je i neku američku. koju je na maloj vatrici polaka grijao. Kod vaših sjevernih susjeda samo su trojica preživjeli. a pored sebe stavio sanitetski materijal. Da je barem sakrivena radiostanica bila u redu. Ipak su brzo zaspali. . Na brzinu joj je sve pokazao i sredstva koja je koristio pri pružanju pomoći i obradi rana. samo je nijemo gledao u Šana. kako su ostali izgledali. Bila je zadovoljna! Ranjenika su odmah prebacili na nosila i četvorica su krenula s njim prema šumi.rukom je pokazao prema sjeveru . Brat je bio potpuno pri svijesti. Sada bi tražio pomoć. ali ga je vođa ekipe zadržao: . Mrtve smo pokopali . Mora što prije tražiti medicinsku pomoć! Jedini je to način da spasi brata.Stići ćemo mi njih! I ostale iz drugih sela već prebacujemo u bolnicu.Izvješće o događaju morat ćete dati u komandi. kako bi mu tijekom noći bio pri ruci. nije imao dovoljno snage gutati. Dugo nije mogao zaspati. Tako neće trpjeti bolove. Ovo je ipak za njih bilo mnogo i previše. Oni bi već davno bili tu. kao da ga hoće upitati: a ostali? Prije spavanja Šan mu je dao još jednu penicilin injekciju. Šan je legao pored brata. Šan je htio krenuti s nima.pokazao je na djecu . napravit će nosila i krenuti s ranjenikom prema udaljenoj bazi u džungli. Imate li vi samo ovog? . Tražila je informacije. Malo ih je ostalo živih. Grozno. Barem nešto! Zbog bolova dao mu je morfij. samo je on ranjenm a mi .također su ih dosta izmasakrirali. - 114 . Skromni smještaj djeca su iskoristila i odmah prilegli. ali ranjenik nije mogao. U tom je razmišljanju zaspao. kada je osjetio da mu netko dodiruje rame. Što učiniti sutra? Ako pomoć ne dođe. Misli su mu se stalno vraćale na današnji događaj. Pio je dosta vode.rekao je vođa ekipe i izvadio cedulju i redom zapisivao imena. Bilo je još vrlo rano jutro.Da. što je sve poduzeo. Skočio je na noge.mi smo jedini ostali slučajno živi. Među spaljenim ruševinama kolibe našao ju je razbijenu. Oko njega je stajalo nekoliko boraca i seljaka.

držao se dogovorenog plana i iz baze radiom nadzirao. i kasnijem mitraljiranju. Dobio je “blagoslov” vrhova.Vođa mu je u kratkim crtama ispričao jučerašnje događaje. ali superiorni kapetan ga je na to nagovorio. da krene prijeko. Zaigrao je veliku igru stratega. Pokušat će uhvatiti kontakt s glavninom i prihvatiti frontalnu borbu dok oni. Oni će dva obližnja skladišta u brzom naletu uništiti. detaljizirao svake pojedinosti s vođama pojedinih akcija. koji su pješice već odavno pošli. sva ovlaštenja i odobrenja. bio je preambiciozan za jednog kapetana. savjetovao i upravljao nekim akcijama. Iz radija stalno su se čule zapovijesti i upozorenja. Čamci su već bili u “kontaktu”. To su zvali “lov na lisice”. Sva voda za iskrcavanje u proplancima šume bila su u helikopterima. Svi su znali čiji je to plan. Bude li uspio kako je zamišljen. ne navale svim snagama. Dobro je čuo putem radija. Ali. Mitraljiranje mogućih bjegunaca. da bi u tom slučaju karijera tog naduvenka bila zapečaćena. Nekoliko dana je radio na njemu. RAPORT Major Kvin je sa satom u ruci stajao na obali rijeke. Međutim. pa su zajedno krenuli. Kasnije će nastupiti i avioni. koje on ne bi mogao obraniti. Iz sela su javljali o iznenađenju i uništenju triju pozicija. Kapetan Rogers je spomenuo da su čamci vjerojatno ngdje u akciji 115 . Sada je dao znak amfibiji. Od samog početka plan mu se nije sviđao. Moraju biti najbrži i tako osloboditi mjesta za djelovanje artiljerije kao pomoći onima u šumi. Stalno je gledao u cedulju i sat i izdavao naredbe u eter. Bio je to zaista ludi plan! Takvo šta on se ne bi usudio. kapetan će pokupiti lovorike. Kako su ih tako lukavo smjestili. jer bio je tu i promatrač iz štaba. tako blizu. Sa svih su se strana čule grmljavine. Čamce nisu pronašli. a i Šan svoje. Oni će ih samljeti za čas. Djeca su ih bez riječi slijedila. znao je i. Jedna. Sada će poletjeti. Bez obzira na takva razmišljanja. I helikopteri su imali svoju ulogu. nadređene je uspio vrlo sugestivno uvjeriti u mogućnost pozitivnog ishoda i s minimalno mogućim žrtvama. pa nešto još kasnije druga jaka detonacija uvjerili su ga da su skladišta uništena. Pa i morao se držati svih uputa na cedulji. Samo jedna netočnost i moglo bi sve propasti i biti žrtava. kao podrška u uništenju glavnine. Prvi se vraćaju u helikopterima. Oni u štabu dali su mu odriješene ruke. Čak je održavao sastanke s artiljercima i avijatičarima.

a u ponovnom preletu izbacili su pola tereta bombi. ja sam ih osobno tražio. a dva najbrža i najhrabrija vojnika je razijelo. 116 . a sada su ih preletjeli avioni. Nismo ih jednostavno pronašli! . a iz šume su tražili helikoptere za ranjenike. a ovaj mu je lukavo odgovorio: . Vod u amfibiji imao je dva mrtva u glupom okršaju. Vođenje završnica odmah preuzmite . Dovezli su tri teško ranjena vojnika. Oni na brdu su utihnulia. Tražili su artiljerijsku podršku. a da neće izazvati sumlju. Artiljerija je prestala djelovati. ali ih nije bilo u blizini. Nije rekao da su u momentima masakra i iživljavanja na te važne čamce potpuno zaboravili. Vojnici iz čamaca već su se iskrcavali.Kapetane. izvan domašaja njihovih topova. Po njima je tukla laka artiljerija s obližnjeg brda. da im pružaju energičan otpor. Iz šume su dolazili zabrinjavajući glasovi. Bio je ljut na sebe. Od narednika Luisa dobio je informaciju kuda trebaju usmjeriti avione. pa se odmah vratili po četvoricu mrtvih. iskrcali vojnike. Tek na povratku sjetio se. da dočeka prvu grupu vojnika iz šume. . Helikopteri su sletjeli. kako će se opravdati. Raketama su zasuli položaje. Slučajno su naletjeli na dvojicu bježećih stražara. Ostatak bombi u nasnačenom dijelu šume. Ubrzo su zrakom poletjele prve granate. Avioni su odmah promijenili smjer. Rekao je to naredniku. Oni će stići tek kasno popodne. Ležali su pokupljeni u ceradama na podu amfibije.prebacivanja. da ga je toliko zanijelo “sječenje” protivnika. dopunili municiju za mitraljeze i odmah poletjeli u daljnji lov. Odmah su uzletjeli. Oni su iza sebe ostavili bombu. Sada su granate pogađale cilj. Major mu je pružio ruku. a on je dobio odgovor neka samo tako nastave.lukavo se nasmiješio narednik. Čamci su se vraćali. Majoru se približio kapetan i onako s daljine upitao za rezultate i žrtve. a desantni čamas prešao je prijeko. Nitko na njih nije pucao.O tome ćemo kasnije! Čestitam! Skupite od zapovjednika sve podatke i sređene raportirajte za sat vremena. Odmah su tražili korekciju prebačaja. Tako mu je rečeno radiom. pa je previdio taj dio.i pri tome skinuo slušalice i dodao ih kapetanu.

dva čamca i 47 živa cilja. Nakon propisanog pozdrava. pa su mu naredili neka s kapetanom i zarobljenikom predveče dođu u štab. U sebi je bio ponosan i sretan. Žrtve: 4 mrtva i tri teško ranjena. Od njega moramo saznati neke detalje organizacije komunikacije. Likvidirano najmanje 98 živih ciljeva. kapetan je izvukao cedulju: . a nadao se i višem činu. a i njemu se žurilo.malo je zastao. koji je bez intervencija pratio sve akcije. Major ga je požurivao. u potpunosti je uspjela.Vid C: uništio dva komunikacijska sela. koji predajemo obavje-štajcima na specijalni tretman. Svi su nestrpljivo stajali sa strane. Sa sobom doveli “živi jezik”. Bio je sav izubijan. pa je vozio skoro prebrzo po tom lošem putu.Vod B: prihvatio borbu izbliza i uz pomoć artiljerije i avijacije uništio glavninu snaga u šumi. onako vezan. 117 .Major je u štab javio o uspjehu operacija. a mali otraga. Stigao je samo promijeniti svoje terensko odijelo. pogledao na cedulju i nastavio: . skladišta. bolnicu. Žrtava nema. Očekivao je željeno! Bit će slavljen! U najmanjem slučaju dobit će odlikovanje. . Svjestan sam bio u riskantnost akcije. I oni su htjeli čuti rezultate kojima su doprinijeli. . Uništena dva pronađena čamca. Majora mu je skoro bacilo u krilo. ali planiranjem i komandom uključivanja u određenim važnim momentima u akciju i pod rukovodstvom majora Kvina u potpunosti smo uništili predviđene ciljeve. koji je nakon toga smanjio brzinu na snošljivo drmanje. mokrim ručnikom obrisati lice i ruke. bio je zadovolja i uputio se u štab. U komandi se skupilo veliko društvo. Vozio je kapetan Rogers. kako bismo mogli djelovati na drugim terenima. . I štabni oficir. ranjenih nema. Žrtve: dva mrtva.Vod A: uništio dva skladišta municije i tri živa cilja.Operacija “GAŽENJE KORNJAČE” usuđujem se reći. oružje i hranu. Bili su tu artiljerci i vođe eskadri. Major je strogim pogledom ukorio kapetana. a štabni su oficiri sjedili u svojim foteljama. udarao je u tvrde stranice džipa. Malog Lu su vezanog i prestrašenog bacili na zadnje sjedalo i krenuli prema gradu.

da će ga saslušavati i da će pri tome koristiti i bolna sredstva. Svi su izašli. U bazi je do tada bilo veliko čišćenje opreme. znao je da je uništeno sve i svatko i sve što su tako dugo organizirali i sprovodili. O tome su samo šutjeli i zadovoljne se smješili. Iz baze su ih ispitivali. Njegovi će ionako promijeniti taktiku i 118 . uvjeriti ih u neke istine. Najviše mu se usjeklo u pamćenje hvalisanje izdajice Linga. Ležao je pritisnut o stranicu i sa strahom slušao okolne razgovore i hvalisanja. Sjeća se da je čuo kapetana kako viče. Vojnici su znali da će slijediti dobar odmor. Osvetit će oni njih! Hoće morati progovoriti? Izdržati sve torture? Iz razgovora je razabrao. ali je suštinu pogađao.Čestitam! . u sveobuhvatnoj operaciji. jer dobro su im danas potprašili.komandant se ipak držao hijerarhije i prvo pružio ruku majoru. pri tome ipak nešto prešutjeti. Nije sve baš mogao razumjeti. kako ne bi završili na sudu. pa prema tome sigurno su ih većinu pobili i drugdje. Žrtve: jedan mrtav i 4 ranjena . Mali Lu je te razgovore i upozorenja razumio i registrirao već u čamcu. . Prepričavali su događaje iz akcija. a tako izbjeći mučenja. da tog malog ostave. izvadio bocu Whiskyja. da ne idu u detalje. hvalili se o uništavanju “živog mesa”.Vod D: uništio također dva komunikacijska sela. a i čuo je iz okoline gdje su odjekivale eksplozije.rekao je pukovnik sav ozaren u licu. a ostali su svi viši oficiri i njih dvojica. Dobro je zapamtio to lice! Bilo ga je strah! Znao je što ga čeka. jesu li što “povalili” i kakve su bile mlade Vijetnamke. Čuo je i par imena.. I oni iz šume će ih neko vrijeme ostaviti na miru. Nazdravili su pobjedi.ponosno je svoje izlaganje završoi kapetan. a oni iz voda C nekako su suzdržano pričali samo ono što su smatrali da smiju. Najbolje bi bilo nešto reći. Ulovili ili uništili samo devet živih ciljeva. Na povratku iz akcije kapetan ih he na to upozorio. a poneki će dobiti i prijevremenidopust. Neće se tako brzo oporaviti. Pukovnik se okrenuo ormariću iza sebe. a vas dvojicu i za unaprjeđenje u činu . Znao je da će ga mučiti. da će progovoriti prije nego neki stariji. pa tek onda kapetanu: . Bit će neko vrijeme izlazaka. ali upozoreni pucnjavom iz daljine živi ciljevi pobjegli.Sve vođe grupa ću predložiti za odlikovanje. a time i provodi u gradu. Njegovi će morati sve ispočetka. koji se na sva usta hvalio trojici probodenih.

a katkada je Šan i nešto zapisivao u malu knjižicu. U bolnici je Li bila pregledana i liječena od šoka. točno će tako. ali bi se ovako vezan utopio. 119 . To je čvrsto odlučio prvog trena. Samo je svoje pretpostavljene zamolio za privatnu istragu. pa su je nakon par pregleda i intervencija svi zavoljeli i ostavili da tamo pomaže. Oni iz komande su za sve njegove molbe pokazivali potpuno razumijevanje. Tako je jedan dio njegovog obećanja bio spontano izvršen. Oni su do sada dosta vidjeli. brinuti se kao pravi otac. Na kraju te niske doline bila je bolnica. ali su ga ipak spasili. Već je imao par imena i nekolko opisa zločinaca. Šan ga je svakodnevno bar dva puta obilazio. Prostrane proste kolibe stanovnika bile su bez ikakvog reda razbacane po velikoj površini.mjesta. a da oni nisu ni primijetili. Uvijek bi tiho razgovarali. Treba zapamtiti ta imena. Njezina nježnost i ljepota olakšavat će bol ranjenicima. ali skoro sve i paziti na uvijek iste odgovore. šta druga djeca nisu imala. Skočio bi on već sada iz čamca u vodu. pa nema smisla previše lagati. Mora sudjelovati. Onome što je saznao od Li. sve oko sebe. Tako će pomoći svojima. dok mu brat ne prizdravi. Treba biti miran. Želju su mu ispunili. jer samo tako pružit će mu se prilika da se spasi. Šan je time bio zadovoljan. DVA MJESECA KASNIJE Stcionarno selo Nnalazilo se u velikoj dolini sa svih strana za-štićeno ogoljelim brežuljcima. Molio je da ga tu ostave. da pobjegne. Brat mu je bio par puta na rubu života. Kasnije su bili sve više svjesni koliko čini taj čovjek za njihovo školovanje i ostalo. znaju zaključivati. Počeo je raditi u određivanju budućnosti te djece. Straža je po okolnim brdašcima bila raspoređena tako da je očima mogla obuhvatiti veliki teritorij. Zamjenik komandanta bio je Šan. Brinuo se o svemu. Samo su bile nešto dulje. Svojima time neće naškoditi. jer je za borbu i kruti terenski život bila premalena i preslaba. reći sve. lukav i čekati povoljnu priliku. a podalje smještena vojska u isto takvim skromnim kolibama. koju će sam izvesti. a oni će se osvetiti za ono u selu. dodao je i bratove informacije. Barem ne odmah u početku. Nikome o tome još nije govorio. a i ubrzo bi ga pogodili. Da. Sada je bio izvan životne opasnosti. a kasnije sve obavijestiti o rezultatima. Svejedno je za dvoje poduzeo i više što se nadao.

Li mu je uzvraćala pažnjom i vrijednošću. Svi su znali što je proživjela. mi samo izvješćujemo. Potanko je morao ispričati ono što je vidio i doživio. a pogotovo na kakav način. Kod njega je navratila i komisija za ratne zločine imenovana od područnog štaba. . Spomenuo je i slučajno preživjele. prerano je odrastao. Mladići su se šalili i smijali. Sva se posvetila učenju i radu. Samo im je potvrdila stričeve navode. a Tan se nikako nije mogao uklopiti u to veselje. Ali mi o tom pravu ne možemo odlučivati. odsječenu ruku. Dobra hrana. koji je već sjedio u krevetu. Razgovarali su i sa Li. sedativi i puno.Znam! Jasno mi je! Hvala ipak na razumijevanju! Tan je dodijeljen privremeno pomoćnoj borbenoj jedinici. puno razgovora o sličnim sudbinama i primjerima odagnali su pretrpjeli šok. . I spavao je s njim. da će se osvetiti. kada sam vidio što su učinili. I ona je svakog dana navraćala svom stricu. Otpočetka se bojao. Odjednom do skupine dotrči dječak i obavjesti Tanada ga 120 . Tek su tada tražili razgovor sa Šanom koji im je vrlo uzrujan ispričao ono što zna. Tog dana Tan je s nekoliko mladića metcima punio redenike. Često je noću sanjao pokolj. Sjedili su u krugu i pune redenike slagali u metalne kutije. širila je i puno radosti. Bio je ponosan na dar. da će mu svaku djelatnost u vezi osvete zabraniti. Međutim..43 mm. ali svjesna svoje tragedije. a za brata Šana je rekao da već ima neke podatke o zločincima i da je svečano obećao. a njemu nije preostalo drugo već da prizna svoje nakane: . a oni neka odluče. I o tome su ga pitali .Ja znam da možda to nije u redu. Kako ću to učiniti još ne znam. U sada drugačijim okolnostima ljupkost te djevojčice koja je preko noći odrasla. ali se vidno oporavljao. Nije se idvajao od njega. i osvetiti te žrtve. Naše mišljenje poslije onoga što smo saznali slaže se s vašim. Za oporavak je trebao više vremena nego Li. Postao je nekako šutljiv. Mislim da je to moralno pravo.Mi možemo samo vaša nastojanja proslijediti dalje.. I slikali su ga s ovako odsječenom rukom. Od komandanta sela dobio je na dar široki opasač sa Colt Komander revolverom od 11. Mučila ga je slika mjesta tragedije. na grobu sam se zakleo da će mi životni zadatak biti briga o ono dvoje djece i bratu. mirovanje. Bio je još blijed. aokolina joj je pri tome pomagala.

Lu to nije razumio. Lu je to znao. odlučili su ga. Lu je primijetio i neke znakove. Umorni su brzo zaspali. Vojnici su pronašli malo sklonište uz put kojim su prolazili. U teškom je stanju. Na nekih sto koraka ispred njih kretao se jedan dječak u kojega je starac stalno gledao. kad ih je Šan probudio i energično tjerao dalje.Javljeno nam je da je jedna patrola pronašla dječaka koji tvrdi da je iz sela Hau i da je pobjegao iz zarobljeništva. međutim. i. Starac je išao uz njega i bivolu stalno nešto govorio. osjećao. Šan je grabio digačkim koracima i stalno požurivao Tana. Tek tada je Lu primijetio da je džip sa vojnicima projurio ulicom. pa može tako brzo. Jednom.Nije nastupilo još jutro. silovito ga je zgrabio i okrenuo u suprotnom smjeru. Zašli su u neko dvorište. Uz komandanta je zatekao Šana. Ni riječi nije ispustio. Živ! Pa on će moći popuniti njegovu sliku s imenima. sve po razasutim rijetkim poljima. Ovaj je samo kimnuo i krenuo. Da je barm on! Da je bar taj dječak peti preživjeli iz sela. neka nada i vjera da ga tamo čeka mali Lu. Pješačili su pet sati. Već tada je ispod njegove košulje nazrio oružje. U predgrađu pratioci su nestali. Tu su prilegli. Vojnici u pratnji jedva su ga slijedili. . s još dvojicom boraca i bez obzira je li ili nije on. Starac ga je usred bijela dana vodio do predgrađa. Kako su brinuli za njega. a starac je Luu stavio konop u ruku. kada ih je na putu zatekla noć. također je išao neki mladić.rekao je kratko komandir i pogledao prema Šanu. na takav znak. dkle. neka nepoznata snaga. Polako su se udaljavali od grada. Onako šepav. Iza njih. sve čuo. na par koraka. I sada je imao pištolj. koji je na Tanov upitni pogled bio vidno uzbuđen. ali ne i u kritičnom. svojim životima obraniti. Napustio je veselu grupicu i uputio se preko čitavog naselja do komandantove kolibe. Da. prebacite ga ovamo. Zamjenik kaže da bi to mogao biti mali Lu. ako je sposoban da podnese put. a Tan za njim. Ponesite nosila! .hitno treba komandant. samo mali Lu to može! On je sve vidio. Nakon tog još su sporije nastavili put. Poći ćete tamo vas dvojica. Pokrili su se ceradama koje su u ovo doba morali stalno nositi sa sobom. konop za koji je bio privezan bivol. Tjerala ga je. Mešu nijma je starac spretno pronalazio samo njemu poznate 121 . popuniti mjesta u njegovom još nepotpunom mozaiku. kojeg je već vidio u kući.

. Lu nije mogao spavati. Vojnik je iz torbe izvadio dvije konzerve. prerezavši je popola. nepoznate šume. Po njoj je lutao nekoliko dana. užasnut. Po tragovima je Lu primijetio da se tu češće prolazi. osim u kojem je selu ulovljen. a vojnika u zrak. Nije znao što učiniti. prosto stisnut u trnovito grmlje. krv i crijeva razbacana po obližnjem grmu. Taj je poginuo već u zraku. Zapalio je malu vatricu. Odjednom se pred njim stvorio bivol kojem je starac opet nešto tiho govorio. vidio je da su na rubu šume.rekao je i već krenuo. nastavio mirno disati. na koju stranu krenuti. u vrlo kratkom vremenu napravio “spravicu” pogodnu za zahvaćanje jela. samo tiho. Njegovom vodiču nije bilo pomoći. a s njom i silovita kiša. ali ovaj ga je samo gurnuo za borcem koji je imao već dvadesetak metara prednosti. kao da leži u krevetu. nožem je odrezao jednu posebnu granu i. tada je vojnik rekao da se mogu odmoriti. Opet sam! Najprije treba pobjeći u šumu jer oni mogu biti negdje u blizini. Hodali su satima. Mislio je da je sigurno ranjen. Lu je nešto htio reći starcu. To ga je voće možda i spasilo. Bio je prosto raznijet. Nije znao kuda. Veče je došla brzo. nožićem ih otvorio i osluškivao okolinu. Starac je preko obojice prebacio neku ceradu i . Kada se razdanilo. Lu je dobro poznavao takve ljude. Ništa ga nije boljelo. Iz grmlja je izronio muškarac oboružan automatom. već se bližilo jutro. ali nakon nekog vremena i skupljene hrabrosti stao je polako micati rukama i nogama. mali. Sve je više bježao u tamu šume. Ubrzo su naišli na dobro prohodan puteljak. Upravo je raznišljao kako će ostatke nekako zakopati. kada je u blizini začup dva pucnja. Starac je ponovio zov te ptice. Isti čas je napustio mjesto i taj put i pobjegao u gustiš grmlja prema šumi. gdje je starac pustio bivola da pase. Samo je glavom pokazao na mjesto kraj njega.Idemo. Neka snažna sila odbacila ga je u grmlje. a on bez riječi legao pod neki grm. Oglasila se noćna ptica. Bio je suviše zabrinut i nestrpljiv. nije usudio micati. gledao je u raznijeto tijelo. Dok su se grijale. Hranio se 122 . Izgubio se! Izgubio smjer i orjentaciju. jer neprijatelj je u blizini! Do jutra moramo zaobići bazu i doprijeti do šume. Neko vrijeme.puteljke. Sav izgreban izvukao se iz grmlja. Vojnik ga sve vrijeme nije ništa ispitivao. . Malo je zastao iza svog pratioca i ubrao neko divlje voće. podmetnuo kamenčiće i zagrijao konzerve. Tako su zašli u gustiš grmlja. Vojnik je koračao desetak koraka ispred njega. Dugo se tako odbačen. kada je grunulo. Jednom je čak došao na isto mjesto gdje je bio prije dva dana.

To je pokušao. prenoćišta i hrane. spremno se predao. Ali iz jednog zla ušao u drugo. Jednog dana primijetio je nešto više svjetla. Glasove nije mogao razumjeti. Svagdje ga je bilo strah od ljudi. a sve su za njega bile opasne. To više nikad nije pokušao. Nisu ga mučili glad i žeđ. već neizvjesnost izlaska iz šume. da mora pobjeći nekom koga je čuo. okolne životinje. Izašao je iz zelenog pakla. Znao je. bio je na kraju snaga. Kišnicu je skupljao u nastavljenu vrećicu. Imao je pravo! Kraj šume. Sve više je malaksao. Katkada je naletio slučajno na jaja barskih ptica i to mu je bilo sve što je u tim močvarama mogao pojesti. Kada su ga pronašli. U šumi je imao dovoljno vode i hrane od divljih plodova. korijenjem i lišćem. samo jesti i spavati. a hod ljudi prepoznati. ali noću je u snu skoro pao iz rašlji drveta. ali nigdje nije imao mira da se dobro naspava. Kada je vidio da ne može pobjeći. Oprezno se udaljio. pa se tamo noću najradije sklanjao. traženje skloništa. Uvijek ga je iz sna nešto probudilo . I tada je mislio. nisu ga odveli daleko nego iscrpljivali njegovo malo tijelo.. Svaki dan u isto vrijeme barem jedan pljusak. To je kasno primijetio. gdje doduše nije bio previše gladan ni žedan. rijetke trave i ponekog grma. Nadaleko je zaobišao to zmijsko gnijezdo. Dani su brzo prolazili. Od majmuna je naučio kako spraviti od par grana ugodno gnijezdo za spavanje. Šuplje drvo ipak je bilo najsigurnije. Tako dobivena voda bila mu je nedovoljna za cijeli dan a napio se samo tijekom kiše. gdje će ga ostaviti da se naspava. ili pak neki šumovi šume koja je za njega izgledala zastrašujuće. Zadnji tren probuđen uhvatio se za granu. “Suhi” krevet u šumi zamijenio je mokrim na blatnjavoj zemlji. Polako je napredovao prema sjeveru. Jednom je vrlo blizu čuo nepoznate i nerazumljive glasove. da u blatnjavu vodu nikako ne smije piti. jedva da je mogao napraviti nekoliko koraka po močvari. Bilo mu je svejedno. pa se ubrzo uputio natrag u gustiš. a najviše od životinja. nije imao ništa. u toj prokletoj blatnjavoj pustari osim trstike. hranu i neko suho mjesto.ili gromovima praćena kiša. 123 . tko će ga zarobiti. a on se nije imao kamo skloniti. Mislio je samo na vodu. duboko usnuo i dobro naspavao. jednom je u takvoj šupljini naišao na mnoštvo zmija koje su se između sebe ispreplele. Noći su bile grozne! Divlje životinje blizu. Još mnogo veće zlo. Jedino se u njemu osjećao sigurnim.plodovima. pod gustim krošnjama i na stablima. a tu. Znao je da se izgubio u toj prokletoj šumi. a on sve više slabio. Prala ga je svakodnevna kiša. I velike i male. Pošao je u tom smjeru. a spavao u šupljem drveću.. Međutim. pa je radije ostao sakriven.

Viđeni se muva okolo. Imat će ih on. Divio se malome! Mali se mogao mjeriti s najhrabrijim borcima.Šaljem ti dvojicu. među one koji mu informacijama pomažu. Već sutra krenut će srivena pošta na jug. Svi kuriti znaju za to! Brzo je stigao odgovor. tiho zarobiti! Opreznost! Brzo su dotrčala dvojica mladića. Sumnjivac je bio već na dvije stotine koraka. Bio je zadovoljan. DIO OSVETA STARA IZREKA Stražar s uzvisine javljao približavanju nekog seljaka. Napeto su ga promatrali. instinkt uzbuđenja. Ima on tamo prijatelja! Oni će znati pronaći način da saznaju za žrtve koje mu ne mogu pobjeći. Ja ga očekujem s prednje strane! - 124 . Šan je nestrpljivo očekivao i svoj dio priče. Ta osveta mora biti samo njegova. Imao je ono što ga je toliko zaokupljalo i mučilo. njegova i ničija. da mali Lu pojede jutarnji obrok. Mnogo hrabrosti! Sutradan su ostali neko vrijeme sami. Izdao je zapovijest: . ili nešto drugo. snaći se i preživjeti. Samo da ga oni s vrha ne spriječe. Vanjštinom je nešto odudarao od ovdašnjih seljaka. Nadao se da će dobiti prešutnu dozvolu. volje. Sada je krenuo prema selu.Otiđite do onog grmlja i iskočite tek kada vas prođe. jer je glavne krvnike imao na spisku. pa ne zvao se Šan. Trebao je imati puno snage.Svi su prisutni čuli priču mališe Lua. Kroz mozak stražaru prođe neki neobičan osjećaj. Ili je bjegunac. Neke je opise uspoređivao. Njegovo ogledavanje mu je sumnjivo. . a smjer ulaska na vidno polje sela ne odgovara dogovorenim putevima. Smiren čekao je. vidjeti. sve ono doživjeti. Na njegovom su se popisu našla nova imena i opisi. II. kao da ne zna u kojem će smjeru. ali ga taj dan nije htio više zamarati. nikog u to neće umiješati.

Svoju su hranu i konak odradili. nije imao. lutalica i. Cijela akcija je već od samog početka krenula naopako. Seoski starješina ispitao je došljaka. a i zadatak prisvajanja eksploziva nisu izvršili.Kao da i nije bio iznenađen pred uperenim puškama. potreban za rušenje mostova i puteva. izgubivši sve svoje. Ali posljedica izdaje ili nešto slično od takvih lutalica nisu imali. a lice mu se razvuklo u osmijeh. tamo ih najviše gine. akcija obustavljena. naredio da ga nahrane i pod stražu. Došljak se još uvijek kesio. a ne ovdje u pozadini. Sada su ga radijom obavijestili da mora poslati popunu na jug. No. Vraćaju se samo mrtvi i ranjeni. možda je to opet neki usamljenik. da se rijetko tko vraća. Komandant je bio zle volje. Smjestili su ga u otvorenu kolibu. Najvjerojatnije je i ovaj jedan od njih. gdje je mogao ležati i vidjeti samo dio sela i stražara pred ulazom. dok se ne vrati komandant. Većina je bila daleko na zadatku. jednakih lica. Bili su dva dana u selu. pa se postavljalo pitanje tko će braniti sav taj narod. Izgubio je sedam najboljih boraca. on naredio povlačenje. Bili su u “krađi”. ostat će oficir bez vojnika. jer će morati pucati. luta okolo. da će se rat dobiti dolje na jugu. znali su također vrlo dobro. koji se međutim nisu htjeli priključiti pokretu. Stražar je mislio: borimo se među sobom. Za to im je nedostajalo hrabrosti. zapisao podatke. kako su nazvali akcije za prisvajanje oružja. osim noža. Mrtvih više nego obično. Iz svoje oblasti 125 . Najčešće mrtvi uopće ne! Zračni napadi i upadi u pozadini bili su sve češći. pa nestali. Lozinke naravno nije znao. Kada se mala grupa probila do samog skladišta. Odmah je spremno digao ruke. samo oni. Ako tako nastave. Odveli su ga do vojnog logora koji je u to doba bio prazan. koje će odrediti. Kao da su ih očekivali. Svi u okolici su poginuli. Vrativši se iz dvodnevne akcije vojnici su mu bili umorni i mokri. ali je potreban oprez. Na povratku su prošli kroz tri oluje. da nitko neće prigovarati. Shvaćao je. i sjevernjaci i južnjaci. Mora odvojiti deset boraca. Oružja. Ali zapovijest je morao izvršiti i poštivati. A bilo ih je i kojima je skitnja bila u krvi. Oštro mu je naredio neka ne bježi. Bilo je u zadnje vrijeme mnogo takvih lutaluca. Samo koga poslati? Znao je unaprijed. Ovaj put im je naređeno da “nabave” eksploziv. Njegova četa je imala i mrtvih. nastala je strahovita eksplozija namjerno izazvana. Znao je da ih tamo najviše trebaju.

Tih nekoliko starih prdonja u njihovom pokrajinskom štabu stvarno ne znaju ni voditi akcije. Nepotrebne žrtve! Ludo izgubljeni životi. ali ovaj rat je nešto drugo. Što je to? Toga trenutka se sav stresao. Tih nekoliko preostalih boraca i sposobnih mladića morat će poslati. takve stvari je uvijek zbog svoje 126 . Šan i Tan. ovaj neprijatelj nije onaj od prije tri desetljeća. ali ti su bili šturi i nepotpuni. ni u selu. u kojima su konzultirali njega. Šan je upitno gledao seljaka. Proradio je neki njegov ludi instinkt. Ostali oko njega bili su šutljivi kao da ih je bilo stid neuspjele akcije i nepotrebnih žrtava. Od samog početka u štabu se zalagao da se akcija odloži za par dana. privremenu stražu onako već umornih momaka. Daleko od toga da nisu zaslužni. sjedili su na kamenju i čistili s ostalima oružje od blata. Kako je tek sada bilo komandantu koji će morati obavijestiti rođake o žrtvama. Šan sav uzdrhti uz taj cereći pogled. I Šana je to grizlo. a privremenog zatvorenika i hraniti s ono malo što su i oni imali. donijeti zaključak. Za akciju su doduše dobili neke podadatke. Sad su im se oči srele. nije se takvo nešto nikada desilo. digli u zrak prazno skladište i njegove borce.seljak. Smučilo mu se pri pomisli.dolje je poslao već preko sto ljudi. koji se id svog strica i direktnog pretpostavljenog nije odvajao ni u zadacima. kao zamjenik komandanta. kao malo prije. ispitivati. što se tamo negdje nekome na brzinu prohtjelo nešto eksploziva. Jer. Ostali su samo prizdravljeni ranjenici. žene borci i djeca. i to samo zato. Možda su u tu akciju natjerani prebrzo. To je bilo sve što je posjedovao. Opet ga je prošlo neko čudno uzbuđenje. što sve narod trpi i kako se ustvari vodi rat. U svim akcijama. da sada treba utvrditi i potvrditi identitet došljaka. kada je samo letimično pogledao seljaka. Ostavio je Tana i oružje i otišao za stražom promatrajući vođenoga odostraga. dak on ne skupi dovoljno svojih i provjerenih informacija. Šan je bio odjeven kao običan vojnik . Pred kolibom su seljaku naredili da sjedne i čeka. Pored njega su prošla dvojica stražara vodeći nekog seljaka. I to bi odijevao iznimno. Oni su predvidjeli da će napad biti izvršen i sa sigurne daljine. bez dobrih promatranja i informacija. i u pravo vrijeme. U tom razmišljanju stražar ga je obavijestio o zarobljavanju nekog sumnjivog skitnice. U kolibi je doduše imao čistu vojničku jaketu i kapu sa zvijezdom. a pogotovo što se dešava na terenu. Za trenutak je tog čovu vidio iz profila.

ali ne samo zbog borbenih sposobnosti. nasmijanog lica. On bi im tamo mnogoviše koristio nego tu u “provinciji” rata. Tamo bi možda njih i legalizirao. okruglog lica koje nije bilo neishranjeno. Prateći vojnik odloži seljakove stvari na pod pored njega. Obojica su bili zabrinutih misli. Sve više se počeo baviti i obavještajnim radom. Komandant je Šana ponudio čajem i šutke su gledali preda se. već kao dobrog i sposobnog stratega. pa bio mu je desna ruka. Šan se zagledao u oči zarobljenog. ali opća stvar je bila važnija. Vojnik je raportirao o načinu zarobljavanja došljaka i stvarima pronađenim kod njega. pa su sve češće informacije s juga stizale k njemu. on će ga se teško odreći.Uvedite zarobljenika! Ušao je naoko smiren. dobio podršku i pomoć za ostvarenje. Imao je zdravo rasuđivanje i intuiciju. u ruci držeći slamnati pleteni šešir i sjeo na ponuđeno mjesto na prostirci. iz ruku mu uzme šešir i priloži ostalome. njegovane. osvetu. Kod saslušavanja zareobljenika bio je nenadoknadiv. Šteta bi bilo da takav sposoban obavještajac pogine u nekoj glupoj akciji. najpozudaniji radnik i ratnik. Kakav prirodni talent za obavještajca! Vrhove je već obavijestio o Šanovim sklonostima kojih ni sam nije bio svjestan. Šan mu rukom dade znak neka se pridigne. Prema tom poslu osjećao je posebnu sklonost. . U kolibi je bilo svjetlo i ugodno toplo. na očigled se vidjelo da nisu obavljale teške poslove. a tijelo ovoga nenapaćeno nedaćama kojih tu ima na pretek. stavio kapu i otišao u komandantovu kolibu. Ako oni u štabu pravilno shvate njegov prijedlog. I još nešto: ruke pridošlice bile su nekako ženske. što je Šanu godilo. Daleko da ga nije trebao. Pritvori vrata kolibe i stane mu iza leđa. htio mu je i pomoći.pronicljivosti radio on. Otišao je u svoju kolibu i obukao skromnu jaketu. Nepogrešiv u izvlačenju obavještenja.a on mu je pokretom glave najavio neka sjedne pored njega. Nestalo je i smiješka s tog lica. Komandant se od primjera do primjera sve više u to uvjerio. da posjeduje. Ako bude štabni obavještajac lakše će izvršiti svoje poluprivatne nakane. Taj pogled trajao je dugo. Zarobljeni došljak nije ga izdržao. Propisno je pozdravio. 127 . Te ruke nisu radile sa seljačkim alatima. Komandant je volio tog skromnog borca. već spustio pogled. a pogled preusmjeri prema vojniku. zbog toga je i poslao onaj prijedlog štabu. On ih je dešifrirao i analizirao. Osim toga. Htio je prodrijeti u njegove misli. To je Šan odmah primijetio.

Tko si. pa lutam okolo . cerada i stara deka u koju je zabodena velika igla s debelim sivim koncem. To smo dužni sa svakim nepoznatim. Tražio je nešto. isipa rižu. ovom pregledu i ispitivanju.Uhvaćen seljak na prilazu sela.. pa ovakav za sada još sam nesposoban za borbu! Šan je sada bio siguran da s ovim nešto nije u redu. a dolazim iz sela Meng Šu. nepoznatog podrijetla. a nove baterije.keseći je izgovorio seljak. bez etiketa.Zašto se nisi priključio našima? . Polakao se pridigne. Zavirivao je čak i u kosu. Nije imala opšivenih rubova. Jesu li pripremljeni? Digao se sa svoje stolice i pipajući pregleda seljaka. tri slane ribice. slamnatom šeširu ofucanih prljavih rubova. bateriju. odloži s nje iglu i konac. . i ne baš uživajući u tom zadatku. gledao tijelo i ruke. te nožem isiječe slane ribice. opipavao. izlije rakiju. Naredio je seljaku da se odjene. plastičnoj boci s rakijom. osim ovih stvari na podu. Zbog sigurnosti to činimo. S isto takvom brižljivošću i sporošću počeo je pretraživati sljekove stvari na podu. tucka noktima po posudici. a da sam nije znao što bi to moglo biti. Složi ovako klečeći sve natrag i počne gledati kao u čudud. nekoj vreći i pored nje ćupom s kuhanom rižom.upitao je Šan. Šan pogleda prema nožu. 128 . Pregleda malo nož. dajući do znanja da je svoj dio posla završio. Na deki je bila položena i kineska velika baterija. . ali spojene u vez. . .Oprostite na oružanoj pratnji.rekao je komandant. ništa sumljivo nije pronađeno. izvrtao. nevjerici. Gledajuči u seljakam kao da je vidio iskricu olakšanja. Izgubio sam svoje. Otvori bateriju u kojoj su se umjesto jedne velike nalazila četiri male. Kleknuo je pored njih. Nakon toga razgrne deku. Odgovori previše određeni i prebrzi. Sve je to radio strpljivo i polagano. odakle dolaziš? . ali okrenut prema došljaku. Često je na takav način primijetio neku reakciju ili strah u očima. Tadi toga ćete ostati pod stražom. Skidao je s njega djelić po djelić.Zovem se Mhu Long.Doživio sam stresove teškog bombardiranja. sve dok ne dobijemo vaše podatke i sa drugih strana. slamnati šešir. kao formalnosti. preokrene deku na drugu stranu i svu je pregleda. . pretresen. kako bi mogao pratiti njegove reakcije. koje su Amerikanci bombama razrušili prije mjesec dana.

ne veće od kutije štibica. pristupio mu i nešto šapnuo u uho.naredio je Šan. 129 . Opis odgovara . Brzo su ušla još dvojica i savladali koprcajućeg na podu. N apod su ispale četiri kutijice. Baterijica traje svega pet do šest dana.Samo malo .brzo je govorio Šan. Odmah je pozvao radistu i naredio slanje hitne poruke u štab. a komandant se čudio takvoj pronicljivosti. ali nakratko. . nedavno je sašivena unutrašnjost tog starog šešira. Tamo je bila mala gumica za pričvršćenje i potrebni kontakti za plus i minus.Skupite sve preživjele. ti znaš koje.To je mali radioodašiljač. Da li Šan opet ima pravo? On nije ništa sumnjivo primijetio na tom došljaku. Istim koncem.okrenuo se vojniku pred vratima i naredio. Komandant je upitno gledao u Šana. Sada je uzeo bateriju . Vezali su mu ruke i noge.Neka uđe Li! . Ja ću ih zvati unutra pojedinačno. tako da sitnim koracima ipak može hodati. izvadio četiri baterijice. a u drugoj iglu s namotanim koncem. ali u onom košmaru nije primjećivala lica. U ruke je uzeo slamnati šešir. Sa tri brza koraka našao se kod stvari na podu. a jednu umetnuo u mjesto uz kutijicu. Li je dugo promatrala lice zarobljenika. sjećaš li se ovog seljaka? . .pokazao je na podu klečećeg seljaka. lociraju selo i zna se što slijedi.Komandante. Nije on sam! Treba hitno upoznati štab o opasnosti! . Neka zapita ua “postupak” s izdajicom. koga oni zovu “lokator”. . Problijedio je! . Ne kazuj im ništa o čemu je riječ! Od toga mnogo zavisi. a pogled je uperio u iglu i konac pa u seljaka koji je taj tren pokazao neznatnu uzbuđenost.Odmah vežite tog čovjeka! . Ja ga nisam vidio. Šan je nožićem otparao konac i otrgnuo unutarnji poklopac. ali se nije mogla sjetiti. još čistim. Začuđen je čekao objašnjenjenje.. a vidjela je malo. ali sve mogućnosti moramo provjeriti.Misliš? .Li. Njegovu poziciju hvataju avionima u krugu od 5 km. Odvučena je prebrzo u kolibe. imam još jednu molbu . . on je helikopterom ubačen u pozadinu. te ih ostavi pored kolibe. Bile su od kartona i dobro impregnirane voskom protiv vlage. Čula je samo one strašne jauke i zapomaganja.odjednom je skočio Šan. a oni jesu.Nisam siguran. Naslućivala je o čemu se radi.okrenuo se Šan prema svom pretpostavljenom. . Znači. Šan je u jednoj ruci držao šešir.

pa čak i hvalio kako je čuvara na obali probo.Ne brate.Ne. .Kako ne bi bio siguran! Pa bio je metar od mene cijelim putem u čamcu. Ničim ne pokazuj što smo te pitali .Yu Ling. Ta živina ne zaslužuje metak ili vješanje! Molim.Li. je li potpuno siguran. Dugo. Ne. Šan ga nije uspio ni pitati. Moramo biti objektivni i potpuno sigurni. da se iskrca. polako da mu gledam lice. Hvalio se na sav glas kako mu je čuvar čak pridržavao čamac. priđi sestri i okreni se zidu.odrješito je rekla Li.Tan. a on da bude svjestan svog umiranja. ali po opisivanju malog Lu on veoma sliči tom opisu. dok su me vodili na saslušanje jednom sam ga vidio! . moim te. Udarce nogom ne mogu zaboraviti! Cijelo vrijeme se smijao. druže. to bi za tu zvijer bila prelaka smrt. komandante! .Tan. Sada je upro oči u zareobljenika. koji je ušašvši gledao po prisutnima. koje je sve više blijedilo. jesi li ga već negdje vidio ili ti sliči na nekog? upitao je Tana. . ovoga nisam nikada vidio. Šan je vido značajno olakšanje na zarobljenikovom licu. komandante ne.Neka uđe Tan! . Šan. .Ne. Ničim ne pokaži što smo te pitali. smiri se. a rekao je i pravo ime . 130 . Onako polako. toga nisam vidjela! .okrenuo se Šan zarobljeniku. čudeći se valjda zašto ono dvoje gleda u zid. pogledom je zahvatio prisutne. približio mu se na korak. dugo je bez pitanja ošito ispitivao to lice. ne još! On nam još treba za štošta! A svjedočiti mora još mali Lu! I mali Lu je potvrdio. Samo ja u to nisam siguran . odi ovamo i okreni se licem prema zidu. to je taj! Komandante. Pogled mu se zaustavi na zarobljeniku. molim vas.Neka uđe brat! Čim je Šanov brat ušao.To je onaj divljak iz sela Hau. Izživljavao se na našim ženama. komandante. on je kolcem probadao ranjenike i mrtve. On je probo našeg Jamu! Sasvim sam siguran u to! To je on! I tamo. poznaješ li ovog čovjeka.Tako znači. ti si Yu Ling .. da ga zadavim ovom jedinom rukom jer drugu su mi tamo odsjekli. Upitan. mali Lu je odgovorio: . . Dajte.

ali kakvu? To ga je mučilo! Sada se tek vidio strah u njegovim očima. Ništa. osobno odgovaraš za njega. Sada je shvaćao brata. Samo se kukavice ovako ponašaju. Bratu pred kolibom ponovo je oštro naredio neka zarobljenika dobro čuvaju. Okolo postavljaš lokatore. već znoj očaja. Sada je Šanu sve bilo jasno! Imao je sve što treba. Taj je drhtao cijelim tijelom. a ostalo će već zajedno 131 . znoj straha. Šanu se zgadio. mai ga je dobro znao i on njega. kojega je silom morao odvojiti od tog gada. zapamtite ništa mu se ne smije dogoditi! Ti mi brate.Ja te nisam vidio. Da su ga barem bolje čuvali. Izdajica mu je pored naziva operacije nabrojio i sudionike. Znao je da je prepoznavanjem tih ljudi i s pronalaženjem lokatora osuđen na smrt. Grašci znoja probijali su mu ispod kose. Znaš. a taj će odlučiti što je upotrebljivo za dalje. kako bi stradali nevini stanovnici sela i vojnici u blizini. Cijelo lice mu je bilo u grču straha.To nije bio znoj muke. Srušio se na koljena. a time je samo pokazivao kakva je ustvari kukakvica. Nakon kraćeg odmora i predanih depeša. Šan se polako trudio da izvuče što više podataka. znao je da je sve uzalud. Kako su samo ovi preživjeli. pun mržnje i gledao ga ravno u oči. a među koljenima mu se pojavila mokra pruga. Strah od kazne bio je ipak prevelik.. Polagane smrti. koja je polako tamnila njegove hlače sve do poda. Izvukao je iz njega i drugih važnih podataka. Poslije ćemo odlučiti! Tek poslije smisliti! Razumijete! Osism toga prvo moramo riještiti probleme s lokatorima. sve propalo.pošao je korak prema njemu. koje je morao proslijediti komandantu. Ovog jednorukog bi još uvjerio.Zatvorenika vezanog dobro stražariti. ali ovi su te vidjeli. Zarobljenik nije protuslovio. znajući da je za njega sve gotovo. Jedva se suzdržavao da ne učini ono. možda sam te s udaljenosti čuo u tvom divljanju. Šan je nastavio sa saslušanjem zatvorenika. curile po licu. ali mali. Jesi li svjestan kakve zločine činiš svom narodu? . Yu Ling mu je sve rekao. ja od njega trebam neka obavještenja. znoj krivnje. Šan se na to nasmijao. koliko si nam nanijeo zla i još ti nije dovoljno. Bojao se samo smrti. što je samo potvrđivalo karakter tog izdajice. Molio je neka ga odmah streljaju ionako je sve priznao. . Shvatio je čega se boji. Bolne smrti. što je taj izdajica odavno zaslužio. Ništa ga više ne može spasiti. planere i način na koji su je izveli.

oni su ugroženi. on je tvoj i od preživjelih iz sela.Ako se ne jave s tim u vezi. Imali su vremena da zajednički nešto pojedu. Imaš sve moje dozvole. Što se tiče zatvorenika. ali ćemo ga uvečer uključiti. Mi smo imali sreće! Ali ona sela.Shvatit će. pa činite kako ćete odlučiti. sve teže je nadoknađivati mnoge žrtve vojnika i civila. Za svaki slučaj! Možda se uz tu akciju nadovezuje i što drugo. Mogla bi to biti padobranska invazija veććih razmjera. Prokleto dobro! Reagirat ćemo ako poruku nisu ozbiljno shvatili. selo 3 nam je najbliže. pa neka tuku po njima. Komandant je rukom pokazao mjesto pored sebe i obojica su drvenim žlicama. Što učiniti? Sutra i sljedeća dva tri dana avioni će locirati naše pozicije. sasvim među nas. To je vaše moralno pravo. Čim stigne dozvola zalikvidaciju. Šana je mučila i druga stvar: . . Teško. Mnogo naših grupa mogli su zasuti s tim kutijicama. Tko zna koliko su ih već sakrili u blizini sela i naših vojnih objekata i trupa. koji donose toliko smrti i bola.Sada smo čekajmo. možemo kurirom tijekom noći . Šan. samo što manje publiciteta okolini. mi bismo sve te lokatore mogli postaviti na udaljena točno odabrana mjesta. Vjerojatno će narediti djelomičnu evakuaciju.smisliti. Vidiš. Vjerojatno su još negdje postavljali. Šan. Ja ću samo javiti da je likvidiran. Obojica su šutjeli kada ima je mlada žena donijela na velikom pladnju na brzinu podgrijano jelo. Bio je zahvalan zadnjim komandantovim riječima. Radio za odašiljanje ne smijemo više dnas koristiti. znam da te to najviše interesira. shvatit! Moraju shvatiti i reagirati! Poruke smo ponovili dva puta. koja je Ling spomenuo. . Brat ga je dobro razumio. pa ćemo onda dobiti odgovor . ako oni ne shvate suštinu i brzinu naše poruke o lokatorima. za to uopće nismo spremni. slijedit će naleti aviona i onih lešinara u helikopterima. Naredio je neka im nešto donesu. Šan je pogledao na sat. što ćemo. .Zapovjedniče.i ljude u logoru također.odgovorio je komandant. To je dobro smišljena akcija. Konačno. ali odgovor ćemo dobiti tek navečer. što ako laže? Daleko su prodrli u našu pozadinu. neke 132 . Šan. Samo me muči. Znao je da tog krvnika Šan neće samo tako jednostavno pred zid i “bum”. mi smo svoje dobro obavili. Šan je svom pretpostavljenom ukratko iznio izvučene podatke koje će on proslijediti dalje.

poznate samo radisti. reci mi.Vrijeme je! . Šan je nekoliko puta pogledavao na sat. Kada sam se vratio na mjesto samo sam o tome razmišljao. Ponosan sam na tvoju pomoć. Polakao je čitala: . a na vratu mu se pojavila napetost mišića. I šifrantica je brzo radila. poduzete preventivne mjere. Bila je to u stvari tanka špaga. Vođe su zadovoljno sjeli pred ulaz i počeli motati cigarete. kako si povezao konac i šešir? . a k tome si i hrabar i spretan borac. Izvanredna poruka! Poruka shvaćena. Konac nije bio konac kakvim se služimo za krpanje košulja i ostalog.Možemo li svi na tri dana do sela?. Nestrpljivo su čekali kraj poruke. To su nesvjesne reakcije kod kukavica. .tiho je zborio. Kraj.okruglice od riže namakala u neki sos od rakova.Ja bih jednoga trebao! . To si danas zaslužio. Oprosti. privremena sigurnosna evakuacija na tri dana od sutra. Predložit ću te za odlikovanje. Stisnuo je zube.Šešir je doduše bio nešto teži nego obično. ali to je moglo biti i od kiše. lokator i on! . Njihovi izviđači nas ne mogu otkriti. Naredba.Sada imamo vremena. neka na sigurna i pusta mjesta namjeste lokatore.Možete! 133 . Tako malo imamo vremena. Bilo je ukusno! Za vrijeme jela. Bio je to pogled pun napetosti. a takvom su spojene pletene trake šešira. i mnogo ti hvala! Pogotovo na današnjoj pomoći. sasvim drugačijim od tvojih. Zločinca likvidirati! Inicijativu sačuvati. zaokupljen sam brigama i mislima.Obojica su tvoji. bistrinu i efikasnost. Ionako idemo kroz šumu. Šan. svi obaviješteni. . tada još nisam bio posve siguranm na tren sam primijetio čudan sjaj u očima zarobljenika. svi pravci također.smiješeći je rekao komandant. Nego. Slušati za tri dana u 18 sati. jezik. krenut ćemo rano ujutro. Neka se narod i vojska odmori. Večeras pošalji tri mladića. U maloj prostoriji čuo se uzdah olakšanja. . Uhvativši ponovo šešir u ruke. Ima još vremena! . da o tome razgovaramo. To u prvom dodiru nisam primijetio.Štabu 10. riječi. . Na zvučniku su se počele sročavati brojke.Moraju reagirati! .Obojica su krenuli prema ogoljeloj palmi. Jedan ćemo sačuvati za uspomenu .Nego. To se ne da sakriti.

Baš im je dobro došlo! Vojnici su vršili neka obučavanja. Znali su da je to samo za par dana. Dapače! Neka vas vide! Seoske kuće su prekrili zelenilom. zakopati ili sakriti. nije se potrebno sakrivati. Vojnici će za njima. Na brzinu je spremio ono malo svojih stvari i krenuo prema komandantovoj kolibi. krenite za nama. a žene 134 . S koliko preciznosti je bilo rečeno sve. Svatko je nosio svoj mali teret. u slučaju preleta aviona. Izdavala su se naređenja i pola sata nakon toga seljani su već gonili svoje životinje ispred sebe. On je bio oduševljen! Dugo su tiho razgovarali. Baš je prije promatrao taj narod. . Samo sat vremena hoda od sela. Šan se divio svom zapovjedniku. a imali su i neka predavanja i upoznavanja s vojnom situacijom na raznim područjima veođenja bitaka. alat pospremili. Tek kada to obavite. a uzeta je hrana i posude namijenjno za tri do četiri dana. Komandant je primio i zadnja izvješća stražara koje je povukao sa svojih mjesta. Napuštali su selo. ako zna već uvježbane pokrete. Tamo u tamnoj šumi imaju skloništa dovoljno sigurna od bomgi. Kratke a jasne zapovjedi! Hitali su svaki k svojoj grupi. Sada su sva četvorica stajali ispred njega. čak i djeca. stali su se odmarati i lješkariti. Vidi se da su uhodani i da im takvi pokreti nisu nepoznati. Savjetovao se s bratom. U blizini tih mjesta.Nakon našeg odlaska pregledajte i kamuflirajte logor i selo za poglede iz zraka. a mnoge su stvari ostavili u selu. Sa sobom su vodili i zarobljenika. pregledati. Takva politička predavanja bila su vžna karika u njihovom ratu. Čistili su i podmazivali oružje. I tamo je već bilo sve na nogama.Šanu se u glavi počeo pojavljivati plan. a s prednje i zadnje strane bio je stražar. Sve su ostale samo obavijestili da ujutro napuštaju selo i skupinu vojske. Djeca i starci pasli su živinu. Došavši na skrovito mjesto. a spretnost vježbali penjanjem na drveće. Bio je dobro vezan. prije sunca. Znate gdje! Vjerojatno ćete tim radom sačekati i mladiće koji su po vrletima postavili lokatore. što treba ponijeti. Neće oni daleko. Izviđači su pošli na put već prije sat vremena. koje je bilo unaprijed određeno. Svatko je znao. Digao se rano ujutro.

Iza njih je išao zarobljenik i Šanov brat. Tako bi tukli po svojem. Kada su krenuli. Lokatori su bili postavljeni . Šan je vršio zadnje pripreme. jer tada će već početi napadi na locirana područja. Znao je da mu nešto spremaju. Zarobljenik se sav tresao od straha. Prvo je razmišljao da na nekoj čistini sveže Linga za kolac. i po pripremama. nasmijao se u sebi. da zbrišu iz označene lokacije.Hvala. Nadao se. pa opet pisao. Sobom je namjeravao uzeti brataTana i malog Lu. a moguća su i svakakva iznenađenja. Neka se dimi! Neka ih “vide”! Neka samo uzalud troše municiju. Put je dug i svakakav. Samo neka bude tako kako si iznio. Pazi na ljude! . a kraj njega postavi lokator.skromno je izustio Šan . Više puta bi čuli prelazak aviona. to nije mogao dokučiti. gužvao. Putem će biti bombardiranja. Treba prijeći dosta. Svoj će teret ssuti u prazno. a zapalit će i vatre. Među njima je bio zarobljenik. To je bio izviđački avion. Kada je komandantu sve iznio. oni moraju saznati kakvo su nam zlo učinili. Svi u grupi bili su djelomično upoznati s planom. Što ako se ne htijući takvom približe? Smije li to riskirati? Ali žeđ za osvetom bila je jača! Treba dosta prijeći da bi se došlo do bivšeg sela Hau. Tanovu sestricu Li nije htio zamarati s tim višednevnim pute.Dobro. On je imao prijedlog. Šan! Uzmi najveći čamac i spomenute ljude. Neka saznaju da se tako ne ratuje! Mala grupa bila je na okupu. a mogli bi primijetiti da nešto ne valja. dobio je papire i čitavo prijepodne nešto pisao. Znao je da neće udariti danas! Moraju svojima ostaviti vremena. Ostavile bi je preko noći u potoku da se namače i postane mekana. Najviše ga je zabrinjavalo odsustvo jer će trajati najmanje tri dana.plele neke prostirke od usput nakupljene jedne vrste visoke trave. Mali Lu i Tan kretali su prvi. Krenite još tijekom sutrašnjeg dana. podatna za oblikovanje pletenja. Imali su natrtnjače s hranom za tri dana. nije mogao naslučivati što ga čeka. Oni “lociraju” položaje. pa ga je iznio zapovjedniku. Puno moralno pravo imate na tog zločinca. Svaki je nosio svoj lagani teret na leđima. . To bi bilo dobro! Bum i gotovo! Šan je dao znak za skretanje na lijevo. da će ga predati pred neki vojni sud. koji se nija ni metra odvajao od 135 . druže! Hvala u ime svih onih i nas preživjelih . sastavljao. alisada samo vezanih ruku. O svemu tome i o zarobljeniku mislio je Šan. ali što.

ali svakome pod krovom na očima. Predvečer su izašli iz šume i napravili na brzinu skloništa za predstojeću kišu i skloništa za mali logor. Šan se nadao da će za sat vremena biti prijeko. teren je bio kao neka mala pustara sa slabom vegetacijom. Taj bi bolno zaječao i odskočio žurnim koracima. S njim je stao na pramac čamca. već se osula kiša. Izbjegavali su penjanje po malim brdašcima. Tan mu je dodao drugi kolac. već samo ušiljenu motku kojom je katkada “požurivao” zarobljenika u stražnjicu. Približavalo se vrijeme kiše. Vesala uz čamac nije bilo. da nadvladaju tu vodenu prepreku. sada rijetkih kapi po lišću. već je slušao lupanje pojedinih. Dali su i zarobljeniku. Inače glatko i klisko dno. On nije nosio oružje. pa nije mogao spavati. Po trojica su vukli čamac tako da je uz zarobljenika uvijek ostao jedan. nakon sata hoda skrenuli su s puta pa počeli tražiti skrivnei čamac. Tan je smjelo odgurnuo čamac i na pramcu spretno savladavao rijetke prepreke u smjeru zapada. Nisu mogli spavati. ali kamenje koje nisu mogli zaobići usporavalo je put. nije li dovoljan razmak između njega i tog gnjevnog jednorukog. Vukao je za dvojicu. toliko je tuklo po granju iznad njih. Krenuli su dalje. Šan je brzo naredio da granjem kamufliraju čamac i da se sklone u razno grmlje. padao i usporavao hodanje. jer se zarobljenik stalno petljao u puzavce. dobro je znao put. Tu su nsatale male poteškoće. Trebali su suhim i kamenitim terenom vući čamac. Put ih je vodio preko goleti. Šan mu se zaprijetio. Negdje na pola puta i zatvorenika su upregnuli u tegalj. Za dva sata ušli su u šumu. već samo kolac. Šan je samo približno znao gdje bi mogao biti. Najteže ih je još čekalo. Zarobljenika nisu stigli ni odvezati. Zarobljenika su jednostavno vezali za jedno drvo. Činilo se da je tek zaspao kada ja gje stric probudio. Čamac su ugurali pod nešto veći grm i prekrili granjem. Bili su već blizu kraja. Šan ih je radije vodio okolo. Tri su sata trebali. ako mrdne. pa zarobljenik. tanki i jaki kolac. pa je na maloj vatrici skuhao čaj. Iza njega je sjeo Lu. vidjeli prvo drveće tog opasnog puta. Zadnji je čuvao stražu. dogovorivši se tko će i koliko stražariti. Umor ih je savladao tek kada je kiša prestala. a tri km široki pojas moraju prijeći tijekom dana. Odavde će dalje čamcem kroz kratku močvaru. pa je Tan. dok su se ostali ukrcavali otrčao i nešto dalje nožem odsjekao dugi. Nije se bunio. Šanov brat i na krmi Šan. Stalno je pogledavao unazad. Jedva su prilegli.zarobljenika. Što je bilo još gore. Tan i mali Lu su čamac ugurali u blatnjavo priobalje i na dno položili dodanu im robu. Tan je bio tako uzbuđen. kada su začuli zujanje motora s lijeve strane. Svima je prijao taj topli napitak. Nakon jela polijegali su. da će mu pucati u 136 .

povukla ovamo. Što učiniti? Kako se dočepati ipak sugurnije šume. bliže prvom drveću. Vukli su svi kao pomahnitali. Svi su se sakrili po drveću i među granje. a radosni jer su izbjegli velikoj opasnosti. Šan je već predbacivao sebi.trbuh. tako da su skoro trčeći usli među drveće. Izvršavali su još nekoliko napada i odletjeli nešto južnije. Čamac im još treba za zuadnji dio puta. Brzo su se udaljili od opasnog mjesta. imaju veće šanse da netko preživi. Zarobljenik se sav šćućurio u grmlju. Sada se Šan sjetio izdajničkog traga vučenog čamca. nešto lijevo od njihvog predviđenog ulaska u zaklon šume. na par sto metara! Noć još daleko. Šan nije znao što bi oni tamo mogli pronaći. Ni sada im nije dao odmora. Svi su od umora popadali po zemlji teško dišući. Mogli su ih sve pobiti. natezao svoj konop vezan za čamac. a Šanov brat se smjestio na malom odstojanju. pa se moraju skloniti nekoliko stotina metara u stranu izvan smjera kretanja. Sm se isto i sakrio podalje. Mitraljirali su neki pet stotina metara od njih. pa jej čamac odlično klizio. Ako to otkiruju. a tako daleko. da će biti u blizini i na najmanji sumnjivi pokret motkom ga probosti. Iz tih ga je razmišljanja trglo ponovno zujanje helikoptera. Tamo su izvodili skoro isti napad na rubove šume. Mali Lu se zavukao sa Tanom u drugo grmlje. Šanu je bilo lakše. saznavši za opći napad. napravili su mali zaokret i krenuli prema šumi. mogu primjetiti trag vuče. tako blizu. a čamac postavio u okomiti položaj. Tiho su iščekivali dolazeće zvukove. zarobljenika zavezao za drvo. Počeo je na sve vikati ako dođu. a mogao je pričekati mrak. Da bar padne kiša. U šumi je bilo vlažno tlo. Opet su zapeli. Brzo je skočio sa svog mjesta. da to ne čini jer moraju biti na većem odstojanju. nijedna jedinica se nije nalazila u toj blizini. da su na jugu poslali u taj bezazleni dio 137 . Što su bili bliže šumi. jer je bio još dan. Bacali su i lake bombe. Napadali su mjesta. a zatvoreniku su vezali i usta. Sve su bile nešto južnije. Postojala je i druga mogućnost. Skoro su bili iznad njih. što je toliko riskirao. i ti prokleti helikopteri bi nestali. Šanu je laknulo! Odmah je naredio da požure do drveća. Jedino ako se. Šan mu je doviknuo. gotovi su! Šuma tako blizu! Sigurnost tamo. a brat ga dopunio. Došla su dva helikoptera. Tamo su mitraljirali rub šume. Tjerao ih je. Helikopteri bi se mogli vratiti. Eventualne bombe nisu ih mogle zahvatiti. Ako padne bomba. lakše bi vukli i brže stigli pid krošnje drveća. a oni u grmlju nezaštićeni. Istrošili su zadnje atome snage. Koliko je bio upoznat.Tješio se da je sve ipak dobro prošlo.

iako uzbuđeni. aa i od smjera potrebnog kretanja. Nešto se događalo. Pucali su kao podivljali. Čak ih je jedan i zahvatio vrtlogom vjetra u niskom letu. Iz svog skloništa nije mogao vidjeti što se događa. pa sada tuku po tome. ostaviti čamac. sve u nekom imaginarnom smjeru i nedaleko od njih. primijetili su trag čamca i krenuli tim smjerom. valjda da su im neprijatelji tu pobjegli. Čuli su zujanje metaka i udaranje u drveće i granje. iako pronađu trag. Zapeli su snažno. Šan je mislio: ako i dođu.. Nije trebalo dalje bježati. Valjda su se napadnuti već odavno sklonili s opasnog mjesta. Prvom se pridružio i drugi i odjednom su svom brzinom krenuli u obratnomsmjeru. ali ako primijete. a u nastupajućem mraku neće se usuditi za njima. Po čemu li sad pucaju? Imali su sreće što su odjetjeli u krivom smjeru.šume po jedan lokator. bježat će dalje. Zvuk helikoptera na mjestu i to tamo. Samo su na rijeku javili za njihov dolazak . bježeći tako. nešto odmoreniji. Sve zaključke izvodio je prema dolazećim zvukovima. Oni nisu mogli znati.Manje će se morati vraćati do čamca. zaključio je Šan. Treba brzo pobjeći s tog mjesta.Šan je bio veoma zabrinut. U daljini. Ako se spuste i iskrcaju. Bili su tih iznad njih i krošnji. Naročito su opasno zujali odbijeni metci. Dan je bio na izdisaju.Na povrtku će svratiti po hranu. pa u svim smjerovima.. misleći. tamo prijeko. Znači. a do tamo i natrag ima samo 6 milja. slete -. a i noć se već približavala. moraju u šumu. imali su znatnu prednost. čuli su se rafali. mogli bi ih po tragu pronaći. Brinuo ga je trag. pa onda za njima. Ovako će se brže i dalje stići. Jedan je helikopter stao u mjestu. pa će se brzo vratiti. počeli opet vući čamac po zaraslom putu. Udaljili su se nekoliko stotina metara i osluškivali. Sada ih je vijio. ali to ga se u ovom trenutku nije ticalo. Sakrili su čamac i dalje bježali bez njega. Letjeli su u ravnoj liniji njihovog traga. a mjesta na rubu šume imaju dosta. Dotle će oni dobrano odmaći. dobro će ih čuti kada se iskrcaju. a u slučaju opasnosti. Iz jedne glupe opasnosti ušli su u drugu. da se što više udje od ruba šume. Što je to za helikoptere? Par minuta! Imali su. pronaći pravi atrag. da će netko njihov ovuda proći. Vjerojatno su primijetili trag. Najdenom su zamuknule detonacije u snop vezanih ručnih bombi i mitraljeza. Ljudski glas iz tog smjera nisu čuli. Ako čuju zvukove pristajanja helikoptera. Čuo je lamatanja helikopterskih propelera. samo par minuta prednosti. Oni će shvatiti da su se prevarili. gdje se najmanje nadaju. dakle. I odmor im 138 . Šan je zano da se ne smiju više igrati sa sudbinom. Skočio je s drveta i sve su sada. gdje su oni upravo dobježali u šumu. Ša je znao da pogodak tih sve trga i nema pomoći. preko ravnice.

ali se nije prelila. Potjerala ih je bliska noć. Uzeli su hranu i osluškivali udaljeno lamatanje helikoptera. Večeras trebaju prijeći ovu šumu i to ne bap daleko. Dobro su čuli zvukove udaljavanja. sve bliže selu Hau. Za dva sata. Sav taj put će u povratku prevaliti za jedan puni dan. Čamac je lako klizio. namjerno tako i bez zaveslaja. Ne. ali je njen tok bio neobično brži. za njega nema nepotrebnih napora ukoliko se radi o osveti. Probudili su se potpuno mokri. padali su i posrtali. bili su na rijeci Kvi. Odmah su se ukrcali i krenuli nizvodno. a Tan zagazio u potok. Iz sna su ih probudile krupne kapi koje su padale iz gornjih slojeva lišća i krošnji. Ispod krošnji bio je već mrak kada su ponovno krenuli određenim smjerom prema potoku u dubini šume. a tu su i napori. Pospremili su preostalu hranu u torbe i krenuli natrag. Pregledali su vezove zarobljenika i legli na kratki počinatk. Nepotrebni napori! To je naglasio. i bez riječi. pa su napredovali veoma brzo. Nisu odmah izbili na rijeku. Dugo jeosluškivao. jer kiša je ovaj put padala rano ujutro. da li mu se to isplati? Isplati li mu se izlagati opasnoti ne sebe. Šan je samo promatrao. energično i bez problema. Ipak je odlučno dao znak. dok još sunce nije ni dobro pripeklo. U rijeku su ušli brzo. kako bi mogli osluškivati okolinu i poduzeti mjere bježanja na obalu. Oko ponoći tog napornog tegljenja i saplitanja dovukli su se do potoka i u nj spustili čamac. što su dalje plovili. Šan je neko vrijeme razmišljao . ali noć je činila svoje. poznatim terenima. stao na svoje mjesto. Nisu se vraćali. a sve to im je oduzimalo snagu. jer tamo ionako ne bi mogli bježati na obalu. Bojao se takve klopke. Sada nisu imali nikavih poteškoća. prije nego se vratio. sporo instinktivno napipavali puteljak. Držeći se sasvim obale plovili su polako nizvodno. Potok je bio dubok i velike širine. pa sve do rijeke. Oprezno su promatrali oba smjera rijeke i. Zbog vječitih kiša rijeka Kvi je nešto dignuta. pa su napredovali sporo. Sada je zarobljeniku sinulo kuda ga vode. već se Šan pridržavao grmlja. Šan je 139 . Biti uz obalu. Šan je bio zadovoljniji. i kraju tog opasnog pothvata. Tan je na prednjem dijelu upravljao smjerom i katkada uklanjao kakvu prepreku. već i ove oko njega. promatrao u vlažno jutro.treba. kako je to što su činili bilo također opasno. toliko još nije bilo vode. Često su se nogle plele u nevidljivew prepreke. Sjetio se sada riječi svog komandanta. Nije znao da bi i tu riskirao. sve do potoka u koji će spustiti čamac. a ne moći se popeti na nju. Nije bilo teško. Što li će tamo s njim učinit? Kraj mjesta s višom obalom plovili su brže.

a očiju uprtih u obalu. Samo kakvu smrt? Došli su do razrušenog sela. Sada može samo očekivati smrt. Znao je. i zločincima je htio dati od znanja koliko zna. Šan ga je cinično promatrao i naslađivao se: . ali mali! Taj je nasamario mnoge. Svih detalja. Mali se sjeća i dobivenih udaraca. što je bilo tako očito. Nije mogao nijekati nešto. 140 .obratio se zarobljeniku. Sav se tresao od te pomisli. gdje su njega zarobili. Zato je i napisao ona pisma. Šan je na brzinu pregledao okolinu. Direktno optuživanje lako bi branio. Dobro im je govorio da ga ne šalju onamo. Progonila ga je naizvjesnost. hoće ga tu mjčiti. da je netko preživio. U sredini je jedva hodao Yu Ling. Htio je biti siguran u smrt. gdje su imali stražarsko mjesto. Još nije znao kako će umrijeti. kolcem ga pridržavajući. Tu je poginuo Jamu. Tražio je uliv potoka u rijeku. Zatvorenik je prestrašeno gledao u grmlje. da to neće biti laka smrt! Čim su se iskrcali. Stalno je mislio što su tu radili. Ponosno je potapšao u torbu. Kako je samo stigao tamo. da nema svjedoka. Tan je usporio napredovanje čamca. a u daljini se naslućivala tamna džungla. tu je bila greška i u odluci da s još trojicom nosi lokatore. i baš tamo. jer postoji ipak mogućnost. Tan je odvukao čamac u potok i tamo ga kamuflirao. Jednoruki je bio nepouzdan i lako bi se obranio i uštedio na vremenu. dugog niskog humka kojega je kiša stukla skoro do razine okoline. a ovaj je bljedoćom lica potvrđivao svoj strah. Pristali su u malom zaljevu. Po njegovom ga nisu smjeli uzeti sa sobom. pokušao kasnije pobjeći. zato je i tako divljački probadao svakoga. tik uz izbačeni poluotočić. a da ovi sve znaju.Postoji stara izreka kako se zločinac uvijek vraća na mjesto zločina . kao “zaljev”! Uskoro je čamac usmjerio prema obali. Toga se bojao već tada. osim humka. Ostali su načulu sa Šanom krenuli puteljkom prema bivšem selu Hau. Splet nesretnih po njega kobnih okolnosti. Ništa se od tog dana nije promijenilo. Nagorjele i razbacane motke koje su nekad bile osnov koliba još su uvijek bile tu. Jedino su četri kolca označavala granice tog velikog groba. Iz čamca je nisu mogli vidjeti.međutim inzistirao na svom planu. S lijeve strane su već primjećivali toliko im poznatu ravnicu s trstikom.

Sjetio se samo. tamo će sigurno biti sretnije ruke. Lu je bio bolje sreće. Mali Lu mu je sve ispričao o zadnjim očevim trenucima.Tan i Lu. Nije bila baš velika. Znači. gledao u humku pod svojim nogama. pođite do džungle. ali jesti nisu mogli. Pogledao je zuločinca u oči.ogledavao se sa strahom. Zamke su smislili uz put: vrpca s kojom su imali vezane hlače. Dječaci su otrčali još uvijek vidljivim putom prema tamnoj pozadini.zborio je Šan i dodao Tanu mačetu. Znao je Tan. . Nije znao što. Sjedeći tako na razbacanom kamenju zalogaji su im ostali u ustima. ne bi li ugledali neku kornjaču. Iz rančeva u uzeli hrtanu. izbivši na čistinu sjetno pogleda prema humku. a Lu ga začuđeno pogledao.a trebamo i jednu kornjaču. to je Šan smislio! Vezali su ga upravo onako. Ja ću dotle držati stražu na obali. Oči su im stalno bježale prema humku. Ostavili su kolac i svaki svojim puteljkom krenuli prema rijeci. Odsjekli su i očistili ga od grmlju. Taj ej izbezumljen od straha. striče.pokazao je rukom iznad glave . Nije jznao sve detalje koje je Šan smislio.Dođi. Ne možemo jesti! .Tan. što će slijediti. široko otvorenih očiju. . da to obavimo. ali je bila kornjača. Produžili su prema prvom grmlju i uskoro pronašli odgovarajući kolac. Za pola sata viknu je da je ima. Nije i nije išlo!Tan je pošao po Šana. ne bi li ugledao odbačeni ostatak ruke. što prije to bolje! - 141 . Trebaju na rijeku. kada je morao promatrati zbivanja u selu. kako je bio vezan njegov otac. Nisu je našli. Uz humak je već bio zaboden kolac. poslije nećemo imati vremena. trebamo kolac ovakve dužine . Koliko puta su tako zakvačili kornjačinu nogu. Vračajući se zagazili su u potok. Nije ga bilo! Sigurno je bila obrok nekoj životinji. . da je Šan prije polaska dugo nešto pisao na neke papire. . Obojica su se vratili do ostalih. a onda po svojim stričevima. Bio je radozano. . a za njega žicom vezan Ling i to licem okrenut prema humku.Tu je stric izgubio ruku . Kod jednog mjesta Tan je sav uzdrhtan stao. zamka i mali štapić.Dobro. pokušajte je negdje uloviti. ali je naslućivao da je s tim u vezi. Spremili su hranu u rančeve.Sad se prvo najedite.

Mučko ubojstvo našeg borca Jamu 3. a Šan je iz svoje torbe uzeo list papira i svečanim glasom počeo čitati: . do 5.Svi su stali uz humak nasuprot Yu Lingu. Zbog svih tih nedjela Vojni i narodni sud osuđuje ga na smrt. Šan mu je iz ustiju izvukao nepopušenu cigaretu. Samo još uvijek nije znao kako će umrijeti.Čitam tužbu i osudu narodnog i vojnog suda povodom zločinačkih djela izvršenih u ovom selu. Šan je zapalio i umetnuo optuženom u usnice. Izdaju i pomoć neprijatelju 2. Silovanje nanših žena 4. okrenuo se bratu. Narodni i Vojni sud NDR Vijetnama Tu je Šan završio svoj govor i pogledao optuženika: . Način kazne prepušten je preživjelima iz sela Hau.. da o činjenicama masakra do pojedinosti obavijeste javnost i neprijateljske vođe. da su mu to posljednji trenutci života. zadnju želju? Optuženi je pognuo glavu. Ostala nedokazana djelovanja protiv svog naroda Sve točke od 1. Dokazane su i prema njima je vidljiv njegog izdajnički čin iz niskih pobuda protiv svog naroda. Zločinačko iživljavanje tijekom masakra 5. pa u Šana svjestan. Aktivno je djelovao u masakru nevinog stanovništva ovog sela. On je optužen za : 1. Optuženi Yu Ling uhvaćen je u neprijateljskoj akciji tj. Špijunsku i zločinačku djelatnost unošenja lokatora u naša Sela i vojne logore 6. Ovaj se žrtvi primicao sa 142 .. Preživjeli si uzimaju i to pravo.Ima li optuženi neku primjedbu? Ima li nešto za izjaviti? Ima li neku želju. Dugačkim uvlačenjem dima cigarete gledao je i nadalje u humku. Suđenje i smrtna kazna izvršeni u uništenom selu Hau Dana.

Polako se digao sa staze. pa hropac i neki neartikulirani glas. Isprobavao je i radiogoniometar. čas u okolicu terena nad kojim su letjeli. a izviđač kraj njega nešto pozadi uključivao je dugmad za hvatanje radiosignala. tog jednorukog čovjeka koji mu se polagano. Kako se dizao teret. Gore. Motori su jače zabrujali i avioj je počeo rulati stazom. jecati. Nakon nekog vremena. Nju je omotao u povošćeno platno. tako je pilot dizao i letjelicu na sigurne visine. Oni će ga sigurno “čuti” ili vidjeti. te je dodao pilotu. PORUKA Motor laganog izviđačkog aviona se zagrijavao. visoko na brdima. približavao. Snimatelj je također već bio na svom mjestu u sredini trupa aviona. Čamac su odgurnuli od obale. Uši su mu bile zaklopljene velikim slušalicama. Začuo se jauk. Radist još uvijek nije ništa primjetio. kao da u tome uživa. zajedno s kolcem prenjeli su ga u čamac. Iz svog džepića izvukao je pljosku. Za kraj čamca. Snimatelj je snimao teren ispod sebe kroz dvije rupe. a na vrh kolca pričvrstili svoju zastavu. makar su bili u dosegu dometa specijalnih mitraljeza. Nitko nije ispalio ni metak prema njima. Snimatelj je svoj zadatak izvršio. Pilot je vodio svoj avion već poznatim nebeskim stazama. kroz koje je gurnuo svoje teleobjektive. Za par minuta preletio je rijeku i usmjerio se iznad zelenog predjela. napravili su veliki krug i usmjerili se prema sjeveroistoku. Radiotehničar oči nije odvajao od instrumenata i svojih dugmadi. Taj je uz 143 .zašiljenom motkom. napravio desni zaokret i poletio prema sjeverozapadu. Sada je zarobljenik počeo moliti. na drugoj su špagi vezali maleni kamen koji će usporiti kretanje niz rijeku. Lijevom je rukom rukovodio nekom ručicom koju je često okretao na sve strane. Razrogačenih očiju gledao je u oštar šiljak kolca i čovjeka. neka ga poštede takve smrti. Za kolac zabodenom u tijelo vezali su ulovlejnu kornjaču. kojega je sa svog mjesta mogao upravljati. nagnut nad svoje dvije kamere. Leteći iznad grada hvatao je potrebnu visinu za izviđanje. odbacili privezani kamen i gledali njegovo sporo odmicanje. Umetao je nove filmove u kamere. gledajući čas instrumente. Svi su pristutni mirno promatrali umirućeg. Mirno su plovili plavim nebom. a Šan je kraj usmrćenog stavio aktiviran lokator i torbu sa dva papira. pilot se namještao na svom sjedalu. pa se priključio na prednji dio na kopilotsku sjedalicu. Tiho i ujednačeno radili su i motori. kada je prestao davati znakove života.

Sada je i on povukao dugi gutljaj i pljosku spremio u džep. koje je posebna služba uspjela dešifrirati. Obavijesti ih! Daj točnu poziciju! . Ti napadi su dali u zadnje vrijeme odlične rezultate. I snimanje s aviona davalo je sve bolje rezultate. A mira i mirnog sna imali su više u zadnje vrijeme. neka to oni žabari iz baze utvrde.uzviknuo je radist. u čamcu ima nešto.Da.smiješak otpio dva dobra gutljaja i vratio ponuđeno piće.ponovno je uzviknuo radist.Ne vidim nikoga da upravlja čamcem.čulo se iz slušalice koje su sada sva trojica imaola na ušima. Čujete li me? . te dodao . a sigurno je da dolazi odande . . to je njihov zadatak.rekao je pilot i napravio brzi zaokret. 144 .Jači signal . baza! Halo. Prodrli su u njihov šifrirani sistem. baza! Ovdje ptica 303.Drži taj pravac! Tu je točno ispod nas sprijeda . pa se nalaze sakriveni u trstici. .Dvadesetak ljudi je danonoćno radilo na dešifriranju.to može biti samo lokator! Pilot je spustio avion jmalo niže i promatrao površinu vode i okolinu. . Nekoliko takvih informacija koristilo im je za pstavljanje uspješnih zasjeda.uzviknuo je radist. Pogotovo ono noćno! Ova tehnika je nevjerojatna.Nestalo je onih iznenadnih napada koji su toliko demoralizirali vojnike i starješine. Oni su često mijenjali šifre. Ali u čamcu se ipak nešto nalazi. Snima sve metalne dijelove na zemlji tako jasno da razvijene slike odmah pokazuju što je što. Uskoro je ugledao blizu obale ploveći objekt. jer taj zaljubljenik u svoje aparate nije uživao u piću. . jer bi neprijatelj brzo zaključio da nešto ne valja. ali sve nisu smjeli koristiti. . Radisti nije ni ponudio.Dobro čujemo! Slušamo! .Ima nešto ispred nas! . Uskoro je pilot opet skrenuo nešto udesno prema jugu te su nastavili letjeti iznad rijeke. Treba ista mjesta samo snimiti po danu i zna se smjer kretanja ili pak neki stacionar jedinica ili grupa. Onda nastupa avijacija i artiljerija. pa su neprijatelja tako uzdrmale. da veoma teško popunjava nestale.Vjerojatno su napustili čamac kada su čuli avion. Zadnje vrijeme sve više su hvatali radiosignale. .Halo.

Pažnju je privukao paketić povoštenog platna. kako bi mogao u pravo vrijeme izbaciti lancem vezane bombe. Vojnici su za svaki slučaj pripremili oružje.Kad su utvrdili da nema opasnosti. ljudi iz čamca vjerojatno u blizini i naoružani. Spustili su prednju stranicu i počeli pažljivo pregledavati dohvaćen čamac. pa su mislili. Vojnici su se jako čudili onome što su u čamcu zatekli. Nisu se usudili ništa dirati. Objekt primijećen kao čamac. U torbi su našli lokator i zapečaćenu kuvertu. Pozicija 19-0-2 W na rijeci. Takve su torbe nosili sjevernjaci. To je bilo podcrtano crvenom olovkom. . čamac su složno uvukli na brod. Usmjerio se dižući se prema bazi. Kada su odmotali pokazala se torba. Nije to bio nikakav ranjenik. Preletjeli su čamac. Tu je stao na mjestu i polagano se spuštao do određene visine. 145 . To su oni iz zraka vidjeli pokrete kornjače privezane uz mrtvaca. Dva su letjela iznad trstike i otvorenih vrata. Ponavljam 20-0-2 W na rijeci. napušten čamac s nekakvim stvarima. Kraj! . obična vojnička torba iz gusto pletene i grube tkanine.stigla je zapovijest. Kreće se niz rijeku polagano. Čamac je odmah krenuo uzvodno. . da se ranjenik miče. Kraj poruke! Pilot je avion usmjerio prema aerodromu na drugom kraju grada. Potreban oprez. Čim je avion dodirnuo stazu tri su helikoptera već poletjela. kao što su im javili. a ukrcalo se na brzinu desetak sakupljenih vojnika. Začuđeni su gledali probodenog mrtvaca i zastavu koja je pažljivo privezana na kolac kojim je žrtva jprobodena.glasilo je izvješće helikoptera. a vođin se helikopter vratio iznad čamca.Svima! Ponavljam. Pritom su morali prerezati sidreni konop. ali nisu primijetili nikakvo kretanje i ništa sumnjivo. Gledali su ima li gdje koja pričvršćena bomba ili bilo kakav eksploziv.Izviđač sa Ptice 303 javlja bazi o primijećenom signalu na objektu na 20-0-2 W na rijeci. svima! Tri i četri vratite se u bazu! . Naslov na koverti bio je pisan nespretnom rukom i odavao poruku za njihov glavni štab.. Brzo su stigli do čamca. U bazi su zabrujali motori. Helikopteri su već čekali s upaljenim motorima.Baza! Baza! Govori jedan! U čamcu primijećen ranjenik i neke stvari. Pošaljite čamac.

146 . Bilo je toliko očito. Svi skupljeni čudili su se sadržaju čamca. Pristali su uz obalu i pozvali dežurnog oficira. alči su već po izražaju lica vidjeli važnost te poruke. žene i nemoćni starci. Za pristutne je bila daleko važnije druga cedulja slijedećeg sadržaja: Štabu američke vojske Na ruke pukovniku C. Naročito u selu Hau i Ciehu. Prisutni su nestrpljivo čekali. da će upoznati svijet i to bez razlaike budu ili ne budu zločinci kažnjeni. pa drugi papir. blijedi dodavali listove drugima i šutjeli. Prva cedulja davala je detaljan uvid u masakre. načine i opise pojedinih zvjerstava. da su ovi spiskovi umnoženi i diplomatskim kanalim već poslani u svijet. Mi. ja to moram dalje proslijediti! Svi su čitali. Rogersa izvršena je operacija “ GAŽENJE KORNJAČE”. Backu Vašim odobrenjem i prema planu majora J. nepridržavanje osnovnih ljudskih normi ratovanja. Zatvorili su rampu broda. Kvina i operativnog kapetana D. koja su vaši ljudi. Prit tome su samo spomenuli da imaju važnu poruku za glavni štab.već su torubu zatvorili i ostavili na mjesto.Pa to je naš Yu Ling. kada su žrtve bile djeca. a jedan vojnik sa strane je uskliknuo: . Tim se popisom groze. Poslan je prije desetak dana u pozadinu s lokatorima . Nadalje se spominje. U kancelariji je pred svima otvorio kovertu. Bez riječi je papire stavio na stol i rekao: . Iz baze su tražili instrukcije za daljnji postupak. U tom napadu na vojne i civilne ciljeve stradalo je u kupno 68 nevinih ljudi. da taj grozni. Lice mu je odavalo srdžbu i zabrinutost. okrenuli i spuštali se nizvodno. Polako je čitao prvi. Čak i imena žrtava i na koji su način mučeni. međutim ne možemo tolerirati zvjerstva. Izvadio je kuvertu i ostalima dao znak da ga slijede. kao protivnici.Čitajte! Ako je ovo istina. a naročito iz čete C činili po našim civilnim naseljima. Pukovnik ga je ljutito pogledao i pregledao sadržaj atorbe. shvaćamo neminovne žrtve. naš izviđač. probodeni mrtvac uza se nosi neku za njihov štab važnu poruku. a on je pozvao pukovnika i još neke oficire iz štaba.izletjelo je vojniku. Odgovoreno im je neka pored baze produže sve do grada i tamo poruku uruče.

agencije i poneke ambasade dobile su detaljna izvješća s poharanih terena. iživljavanja. Svjetska javnost počela je negodovati i glasno osuđivati te postupke i u javnim glasilima zahtijevati prestanak grozota. napalm-bombe te kasetne projektile. uništavanje kemikalijama i da se sudionici i nalogodavci primjereno kazen. Novinarima je pristup bio zabranjen. Svi su sjeli.Pri tom zločinačnkom aktu bil je nazočan i spomenuti kapetan Rogers. Na vratima su se pojavila tri ozbiljna lica. sadistička mučenja. koji su međunarodnom konvekcijom zabranjene. koji ste naredili upotrebu svih sredstava i mogućnost takve likvidacije. Druga cedulaj kao prilog uz imena žrtava opisuje i način rada tih zločinaca. Nadamo se. Presudu nad vašim izviđačem. kada su se s lijeve strane otvorila vrata male dvorane. te da će ih vojni sud pravedno kaznit. Za takav zločinačkiu čin krivimo vas. Novinske agencije počinju javljati o nečuvenim pokoljima u Vijetnamu. Učinjena su i ljudski nepojmljiva zvjerstva. Svi osuđenici. svijet koji će imati svoje mišljenje o tim zločinima. Svijet nije dugo mogao ostati suzdržan. AL SE NE MOŽE ZGAZITI! Nsu San ZLOČIN I KAZNA Vijesti su se brzo proširile svijetom. šaljemo vam. činove i jedinice. kao da je 147 . a o vama znamo sve: imena. nemerna sakaćenja. tri visoka oficira koja je predvodio pukovnik C Braznik. Novine. Čak su prokrijumčarene neke fotografije i nekoliko uskometražnih filmova. gdje su sjedili optuženi. silovanja djevojčica i žene. samo je pukovnik ostao stajati. očima uprtim u prvi red pred sobom. oštar. Ovakve ćemo poruke razaslati u svijet. da ćete ovo proslijediti dalje. tužitelj i branioci ustali su sa svojih sjedala. pa je s time prešutno i odobravao načinjena djela. “Sud zasjeda” .uzviknuo je oficir. Tome dodajemo i kemijsko uništavanje vegetacije. Taj pogled bio je ozbiljan. KORNJAČA SE MOŽE GAZITI. Operacija “GAŽENJE KORNJAČE” i slične ”POTRAŽI I UNIŠTI” vašim je odobrenjem rezultirala pretežno nedužnim žrtvama. izdajicom svog naroda.

sada mu i sude. primili smo sljedeće pismo. Sud nije prihvatio obranu. To je potrajalo nekoliko sekundi. ova sramota! Još nije bio svjestan svojih pogrešaka i kao takve nije ih mogao nikako prihvatiti. C. Pogotovo u momentu kada smo javnim mnijenjem prisiljeni priznati poraz naše intervencije. Uzimam si pravo. Nikada to neće priznati! Ta on je jedan od najboljih. Armije USA U vezi napisa i vijesti priširenih naročito po Europi i reakciji na sporne slučajeve naše vojske. a iz nje list papira. ali i uplašen. da me o detaljima istrage i osude izvijestite!” Kraj citata! Pored blijedog pukovnika Backa. Još uvijek nije shvaćao. Izgledali su zabrinuto. Novu je uniformu okitio sa dva nova odlikovanja. U redu iza njih sjedili su optuženi vojsnici i narednik Wulter. Ponovno je važno bacio pogled na optužene i izjavio: “Iz kabineta predsjednika USA. pa on je heroj! Hrabro se borio.svjestan svoje delikatne zadaće. I ostali optuženici osjećali su se jadno. predugo. Branioci nemoćni. uvjerenju. Osjećao se jadno. vrhovnog zapovjednika vojske. potrebno je detaljno ispitati i uzročnike tih sramotnih djela primjereno kaznit. Naš cilj nikako ne opradava upotrebljena sredstva i metode. ali i naređenju. Braznik je zatim odvojio jedan fascikl. da ga je njegova pohlepa za činom dovela ovako na optuženičku klupu. 148 . da nije bilo svjedoka koji su preživjeli. Da su ih tamo barem sve likvidirali. Neshvatljivo! Istraga je bila brza. da su i mnogi drugi činili slična djela. Dokazni postupci kao na tanjuru. kao nešto što se kosi s vojničkim moralom. kruta i oštra. Nesrtalo mu je s lica one odlučnosti iskusnog ratnika. kada se upravo namjeravao ukrcati na avion koji bi ga odveo na odmor u SAD. iz njega izvadio veliku kuvertu. citiram: Vojnom susu i komandi 5. Radio je po svojoj savjesti. a sada je tu sjedio snužden. začuđen. Političke posljedice takvih akcija jesu nesagledive. Rogersa su pokupili s aerodroma. Istrazi nikada nije priznao učinjeno kao grešku. majora Kvina sjedio je kapetan Rogers. mudro rukovodio. Pa zar je mogue: da oni koji su ga do sada odlikovali. Umjesto slavlja. Da nije bilo onih pisama! Ne bi ovi njega ponižavali. a mislio je da čini na najbolji način. a optuženima je trajalo dugo. što je skrivio? Očekivao je presudu za nešto što je činio. Nije mogao smisliti. Jedino opravdanje. a sada doživljava ova poniženja. da to svi čine naišlo je na dopunsku osudu.

Nikada se nije ženio. Bio je sav predan revoluciji i pokretu. a s druge strane njegovi povremeni izljevi gnjeva i kruti odnos do podređenih. sada već stasit mladić. Jedino je prema nećakinji Li i nećaku Tanu bio nježan zatomljujući svoju srdžbu. U takvim su ga se trenucima svi klonili. I sam sudski postupak. Njegova prijašnja dobra ćud. da sve to nije bila farsa. kojemu je rat prvo i jedino. diktiran odozgo. nečiste savjesti. Vojni izvjestitelji bili su škrti i donosili samo one vijesti koje su slučaju opravdanja odgovarala. na momente ogorčenosti na nametnuti rat. osobnoj asketnoj disciplini i navikama. prestrašeno. daleko od sela. skupio je hrabrost. za opomenu drugima i da se zadovolji krittična javnost. Po svojoj skromnoj vanjštini. Svi su ga cijenili i imali strahopoštovanje. ali svjestni svoje krivice. na sebe i okolinu. a u sebi se zapitkivali kolika će biti? Nakon izrečenih kazni. pa ga neprimjetno sliedio na odstojanju. Svi optuženi bili su toga svjestni. da ia zločina slijedi kazna. Ozbiljan tip ratnika. jer za to naprosto nije imao vremena. a sve drugo sporedno. Zbog svoje invalidnostijedino je bio pošteđen direktnih borbi. pa i mnoge sporedne logističke. Tan. brz. Prema podređenima je bio krut i strog. optuženi. Gorko je plakao. Zbog svojeg vidnog šepanja patio je i od kompleksa. jednom ga je u izljevu gnjeva molio. da se smiri. da služe za primjer.poniženo. Šan ga je značajno pogledao. Tek sada su bili svjesni. pronašao ga je na osami. na rubu šume. Ali nije se mogao riješiti neke čudne zatvorenosti. Zdušno je obavljao svoje zadatke. Zbog svog iskustva i sposobnosti bio je među tijetkima koji su se bavili i ratnom strategijom. kao da odobrava izrečeno. ostali su nijemo stajati ispred svojih sjedala. bio je uzor mnogima. sjedećeg na jendom humku. To je znalo potrajati i par sati. S jedne strane uzor mladima. Tan je time bio iznenađen. sada osuđeni. ŽIVOTNI PUTEVI I SUDBINE Nsu San je postao viši obavještajni oficir kod oblasne komande. Tan. degradacije činova. temeljit. da bude malo suzdržaniji i tolerantiniji. odbili su od njega i ono malo prijatelja koje je imao. a i 149 . Nakon nekog vremena. sada se katkada pretvarala u izvore srdžbe i bjesnila na sve oko sebe. bio konzultiran i u svemu aktivan. ali mu se nisu približavali. prilikom rijetkih slavlja. Nije se mogao izvući iz svoje kože ni u rijetkim trenucima opuštenosti. i šuteći udaljio se izvan sela.

koliko je mogao i umio.Tek kada su iz šume naišli seljaci s oruđem. ali ni takvoj osudi. 150 . već da ga taj čuva od moguće nesreće. proatrao “oslobođeni” narod. ali i brizi za ovo dvoje djece. potiskivao je u sebi. bez riječi. sve bez riječi izvinjenja koje zbog nadolazećeg plača nije bio u stanju izgovoriti. da strica sve više muči zakletva. Tako su se obojica bez ijedne izgovorene riječi vratili u selo. Naravno da je takva razmišljanja zadržao za sebe. Na opasne puteve i zadatke. To je bila zakletva nad humcima mrtnih u selu Hau. Promatrao je te propagatore rata. učio ga životu. kriveći sebe što je izazvao taj neshvatljivi postupak čovjeka koji mu je bio uzor hrabrosti i koji se toliko trudio za sve preživjele. Previše je bio zaokupljen svojim zadacima.žalostan. I sam Šan mu je jednom. S jedne strane nije se nadao takvoj reakciji tu. Sve je to Tan postepeno shvatio. gnjeva. savjetovao ga. Tanu politika nije sjela i nakako je počeo sumnjati u komunističku ideologiju. obrisao suze i prebacio ruku preko Tanovih ramena. ali obojica svjesni situacije. koja je ustvari njegovim zločincima omogućila nesmatani bijeg. ali nije znao što ga još muči. sjeo na busen kraj njega. Prišao mu je. u svijetu. Šan pak misleći stalno o svojoj zakletvi. na relacije njemu nedostižne. kao da su nanjušili što bi im se moglo dogoditi. udaljavaju. planiranjem. opterećen njome. Šan se brzo digao. Ni malog Lu nije zaboravljao. uvijek u pozadini slao je iskusnog pratioca. a s druge strane privilegirane pojedince. Dugo su tako sjedili. Za njega i ostale preživjele našao je uvijek pokoju mirnu i staloženu riječ. Vijesti su bile spore. već u takvim nutcima posao žalostan. svjestan što sve Šana muči. onako usput napomenuo. pazio da ima sve što je trebalo za svoje školovanje. a i žaljenja.Bio je to plač očaja. Saznao o suđenju ratnog suda. morao premjestiti u drugi plan. Ne zbog potrebe. u Europi. Jer. Tan se nikada više nije usuđivao upozoravati. ali pouzdane. Tan je znao. tu tako teško stečenu slobodu. te ratovanju. Hoće je biti u stanju izvršiti? Šan je Tana čuvao od svih mogućih iskušenja. Prvi dio pravde je zadovoljen! A drugi? Žrtve mu izmiču. da je od revolucije i tog rata očekivao nešto što taj naroneće dobiti.Odgoj Li i Tana sve su ga više zaokupljali. Zbog toga je u zadnje vrijeme bio sve nervozniji. među koje je i sam spadao. Znali su američki obavještajci svoj posaopa su pritvorenima stalno mijenjali mjesta.

Naređeno im je bilo. Samo je Tan shvatio njegovo lutanja i očaj. Pored francuskog Tan je učio i njemački jezik. da svaki Tanov slobodni trenutak ispunjavaju individualnom nastavom. da su ih većinu prebacili u SAD. da takva nastava nije u svim segmentima. kako su nazivali mreže za spavanje. jer to nisu bili stručni nastavnici za fiziku. primijetio je isto. Naravno. Imao je premalo informacija o “vanjskom svijetu”. od kojih je jedan bio francuski zarobljenik. Sada je opet mislio samo na to. od svojih. U njima je primjećivao sve više demagogije. s predavanjima. Tako su optužene učinili nedodirljivima i nedostupnima. Često je Tan pitao. Za Tanovo školovanje angažirana su dva nastavnika. od ljudi. kemiju. tek onako u razgovorima. Kako i kada će moći realizirati svoju osobnu zakletvu? Tako je prošla skoro cijela godina. Taj dan. Začudo. Pomalo su ga živcirali.. razni ideolozi sa Sjevera. Počeo je komparirati razne sisteme. Tan je Sanu ispričao iskustva koja je saznao od zarobljika.ali Li je učila samo francuski. da se ovaj ludi rat okonča. što li to stric Šan kani s njima? Jesu oni uključeni u njegovu individualnu osvetu. Nakon toga su dugo pričali. Svu svoju mladost i snagu dao je za rat i ideologiju. Sljedećih dana Šan je bioopet onaj stari staloženi ratnik. da mora puno učiti. Ostarit će prije negu sve to završi. te još za neke egzaznanosti. To im jebio jedini i najvažniji zadatak. bježanja. a front se nije mijenjao. Začudo. povjerljivo i paeći da ih tko čuje. čitati i da i ona ima svoje učitelje. osim stalnog seljakanja. To ga je ponekad zbunjivalo. ili ih samo želi maknuti iz tog pakle i nesigurne 151 . jednom se San povjerio i Tanu. Kratkim posjetima kod sestre Likoja se nalazila u pozadinskoj bolnici. sakrivanja i mučenja svog naroda koji je ipak indirektno trpio sva stradanja. Savladao je svoje muke i potisnio ih. kojimu je zadavao dosta poteškoća. pa je takva nastava manjkava. Večera na niskom stoliću ostala je netaknuta.simpatera sjevera bilo je posvuda. Pa onda još vijest. ali nekog čvrstog zaključka nije imao.. mada to nije otvoreno pokazivao. To je Sana dotuklo. jednom se San povjerio i Tanu. Tek predvečer Šan se vratio u selo i legao u svoj “amak”. politički komesari. kada je tu vijest pobjegao je u šumu. predmetima bila uspješna. nedorečena i improvizirana.

Palile su se na “rezervne “ vatre. Najteže mu je bilo s političkim komesarima. školovanim na brzinu u Kini. Najvažnije su mu bile šifrirane poruke s triju aerodroma. Rješenja sa što manje žrtava suboraca. Uvijek je iznosio i predviđene alternative. To je znalo potrajajti i sat. logički zaključivao i najvažnije proslejđivao dalje na sjever. U takvim trenucima nije bio ljut. On bi pretpostavljenim oficirima iznosio svoje zaključke. odstupio za dva-tri koraka. da bi o tome previše razmišljao. savjetima ali i u izvješćima. Sve je to analirao. bila mu je sve. dok god nije naišao na logički slijed. Ukrcavanje bombi i projektila ukazivalo mu je na akciju. strategiju s moguće što manje žrtava. Obavijesti s juga stizale su svaki dan na njegov stol.I opet su me nasamarili ! Kako na to nisam pomislio? Oprezan u svojim prijedlozima. analizirao. Koliko su bili plitki u vojnim taktikama. Realiziranje akcije potvrdile su da je većinom imao pravo. zapisujući podatke. neki mogući plan udara. uvijek je pazio da ne povrijedi sujetu viših oficira. vršio je izmjene na karti. s brojčanim utičnicama raznih boja.budućnosti? Međutim. pa je odmah naredio sklanjanje ljudstva. U svakom takvom izlaganju naglađavao je čuvanje vojnika. reducirao. kojh značenje je znao samo on. Ta karta. 152 . No. Koristio se i malom. Imao je u glavi odličan pregled i raspored neprijateljskih snaga. Zbog toga su ga i tako često konzultirali. Njih je nazivao “ekspres komesarima”. tih divnih operativaca i vođa nudeći taktična rješenja. Pomoću nje io je jasan pregled. U svakom naglom pokretu ili premještaju neprijatelja našao je uzrok i posljedicu. pa i poteškoće i njihova rješenja. Nakon pristiglih svih vijesti. smotao cigaretu. uspoređivao i zaključivao. to mu nije baš uvijek uspijevalo. zgužvano tekom. i s te udaljenosti promatrao i analizirao. Svoje obavještajne “krakove” imao je i u redovima južnih vojnika. Tada bi glasno razmišljao: . već žalostan nepotrebnim žrtvama. koju je objesio na stijenu svoje kolibe. Sve takve obavijesti pažljivo bi grafički detaljizirao na velikoj mapi. kako bi bombe padale “uprazno”. toliko su svojim ovlastima bili opasni. ali i njihovu moć i opremljenost. svakodnevne obaveze oduzimale su mu suviše vremena. u operativni štab. Njegova izlaganja strategije o pojedinostima bila u veoma korisna. Štabni operativni planovi i strategije radili su uvijek u Šanovoj prisutrnosti.

koji bi bili kadri voditi zemlju. da će ga možda tamo “vani” trebati. obično su nakon dva. Mladići njegovih godina nosili su puške. naturenom sudbinom. Šan mu je u takvim. iz kojega nikada neće pucati. Nsu Tan je poštivao svog strica i vođu. Tu su dolazili i njegovi nastavnici. Ta briga je bila toliko očita. da on živi za revoluciju. Tan je polako shvatio. koji se pokazao kao brz i efikasan kurir. Svako njegovo izvješće pratio je popratni komentar. taj lijepi način. ali bio je uporan i demoralizirani zarobljenici. sudbinu koju mu je naturio Šan. mada su neki to činili. Dobijali su i imali katkada i ono. sestricu Li i malog Lu. pa tek onda izvješće slao dalje. Tako je “živim jezikom” dolazio do važnih informacija. Jednom mu je Šan natuknuo. namijenjenom. Rijetko je dobio operativni zadatak u vidu prijenosa pošte do nekog udaljenog sela ili položaja. Nije dozvoljavao grubost. uvijek nježno. Saslušavajući zarobljenike nastojao je korektinim i otvorenim razgovorima saznati sve što ga je interesiralo.Nikada nije slan preblizu operativnih jedinica. nevažne zadatke. Zgrozio se! Šan 153 . s knjigama. za njega. uspijevao. Bio je prisiljen mnogo učiti. Učenje i samo učenje! Nakon rata društvo že trebati obrazovane pojedince. da je njegovim štićenicima ponekad bilo neugodno. svjesni situacije. međutim. Nije mu baš uvijek. a samo radi njegove sigurnosti. tri saslušanja mirno odgovarali na Šanova pitanja. koje bi prvo unosio u svoju izlizanu tekicu. ali i autoritativno obrazložio. pa je prije toga uvijek morao skloniti papire i zemljovid prekriti pletenom trstikom. nije dozvoljavala u njegovu poslu grubost. Tan je shvatio da je to u vezi sa Šanovom osobnom osvetom.što mu je zadatak. zašto? Katkada je zbog toga bio ljut i žalostan na svoju predoređenu sudbinu. učiteljem i samo pištoljem za opasačem. Tanova dan bio je ispunjen mnogim obvezama. Na opasna mjesta Šan mu je uvijek dodao “čuvara-pratioca. očito primijećenim krizama. provjeravao na svojoj karti. Sve više je te zadatke dobivao mali Lu. što je drugima bilo uskraćeno. Obavlja neke sporedne.Šanova naoko oštra narav. koji je pojedinim jedinicama služio kod planiranja akcije. Morao se brinuti o čistoći zajedničke kolibe. A on? Tu u kolibi ili pred njom. pa kakva god bila. prestrašeni. bombe. Osjećao je. uspoređivao. da mu pomogne. Dugo se nije mirio s takvom sudbinom. išli u akcije i radovali se svakom uspjehu ali su i ginuli! Od toga ga je Šan odvraćeo.

doista ću se pretvoriti u obična kriminalca. razmišljao je. Smatrao je to vojničkom čašću. pozitivna ljudska etika ne poznaje osvetoljubivost. To mu je i Tan jednom spomenuo. rođena u tuzi slomljena srca za najbližima. jednoj se Šan posebno obradovao. S jedne strane takva dilema. dužnost! Međutim. Francuski jezik mu je “ležao”. Zar nije odlika dostojanstva i čestita čovjeka. da održe zadanu riječ. Pretvaram li se u monstruma koji ne preza ni od zločina da bi održao riječ? Učinim li to. u afektu kada čovjekovo racionalno razmišljanje postaje spontano iracionalnim. pa i njemačku vježbenicu. nejakima. Postupno je i taj učio s većim žarom i savladavao osnove. mislio je Šan. ali s njemačkim je lomio jezik. koje su redovito pristizale svakodnevno i bile osnova za razvijanje i koordiniranje akcija na Šanovu području. Od početka je želio da njegove motive razumiju i generacije koje dolaze. Da li bi me razumjele i žrtve u ime kojih se moj životni cilj sveo na osvetu? Šan je znao da je jednostavno naći opravdanja za nemoralne stavove u ljudi sumnjiva morala. samo s tog razloga. još uvijek mjesta i opravdanosti za dodatnom kaznom u obliku njegove osobne osvete. Stupanj uspješnosti potiskivanja tih animalnih poriva u čovjeku možda je najvažnije mjerilo civiliziranosti ljudkog roda. zaživjela je i sada poprima čak racionalni oblik. Nestat će razlike između mene i onih sumanutih vojnika koje je osudio sud i sav humani svijet. a samo takvima je bilo mjesta u njihovoj borbi. ali ne i opravdati. Osveta je čin očajnika koja se može razumjeti. a s druge njegova zadana riječ. Ima li. To su trenuci nesvjesnog djelovanja koje čovjek kao necivilizirane etavizme prošlosti potiskuje id trenutka kada se osovio na svoje ekstremitete. naroda koji posjeduje odlike 154 . Najviše ga je zanimalo fotografiranje. zakletva nad humcima svojih najbližih rođaka i suboraca. instinktivnim porivima svojstvenim samo životinjama. saznao istinu o zločinu koji ga je toliko zaokupljao. rekao mu je da su njegovi zadaci i obrazovanje naređenje više komande i da tako mora biti. Bio je zadovoljan i vješću da je svijet. Nakon par dana dobio je nove knjige. zahvaljujući njegovim pismima. Moja osveta je osnovna. učinjena na mah. mladi izdanci njegova naroda.je to primijetio. Saznao je da je američki vojni sud osudio učesnike zločina. U mnoštvu vojnih informacija.

putem posrednika. Pitao se. tek formalnom odlukom. da sa savješću beskrupuloznih nije moguće komunicirati humanim gestama. Sve u svrhu. Sam sudski proces. Ima li. koja pohranjuje i bodri agresivne instinkte svojih vojnika lažima o misionarskoj ulozi civilizacije. nije mogao zadovoljiti pravdu kakvu je zamišljao Šan. načinom na kojem počiva njegova zamišljena. izgovorom borbe protiv komunističke ideologije. A kada ta arbitraža naiđe na osudu velike većine svijeta. samo da se udovolji javnom mnijenju. hoće li ga razumjeti svi oni pozvani da moralno sude o njegovu činu. prirodno. Ali. dostojanstvo i pravednost armiji SAD-a. ostavlja za sobom breme nečiste savjesti. Njih je moguće primjereno kažnjavati samo njima razumljivim načinom. kojim naredbodavac kažnjava izvršioca za izvršavanje ničim ograničene akcije. kažnjavati neizravno. o kauzalnom odnosu koji svoje ishodište nalazi u zadovoljenju ljudske pravde. tada je potrebno manirom licemjerja tom svijetu reći da s njim dijeli mišljenje i obmanuti ga "pravednom" sudskom kaznom. na dijelu kugle zemaljske. Apsurd. Ta kazna nije nastala spontano. kao posljedica humane reakcije američke javnosti i vojnog suda na neljudsko ponašanje dijela njihovoh vojnika. Kazna je iznuđena pod pritiskom američke i svjetske javnosti. trebao je samo što brže vratiti ugled. Zar se zadovoljiti kvazipravednosti institucije dvojna morala koja provodi svoj naum svjesno nehumanim sredstvima. da kazna zločincima nije primjerena. Ali. da kazna ima svoj korektivni smisao samo ako je izravno vezana za uzrok i ako je pravedno odmjerena. Usredotočio se na razmišljanje o zločinu i kazni. pa i sunarodnjaka. okreću u grobovima. koja "treba" njihovu pomoć i arbitražu. Znao je da se nakon sudske odluke vojnih oblasti žrtve tog. išta teže za časna čovjeka do život s nečistom savješću. pitao se. taj narod zaslužuje i etičke temelje na kojima će graditi svoju budućnost. pa i ostalih masakara. osobna osveta. Odgojen je. demokracije koju predstavljaju. a preživjeli podižu glas prizivajući savjest pravdoljubivog svijeta. a tako je i odgajao.dostojne poštovanja ostalog miroljubivog svijeta. Šan je bio uvjeren. Nsu Šan je znao. 155 . za Šana farsa. a ova kazna svakako nije! Sramotno je niska! Iznuđena na brzinu. opet Šanova dilema.

adrese. U takvimtrenucima. koju su dobili. mjesto stanovanja. Tako je u njemu sazrijevala odluka da odustane od osvete. postupno su nestali. ali ostalo je opet pitanje sklanjanja iz tog pakla. Iako nedovoljna kazna. s jedne strane prisiljavati što mu se ne sviđa. No to je bilo premalo! Nije ga htio. Šan mu je odgovorio. bračna stanja. sve više nalik na svog preminulog oca. ali zadovoljavajući. Tan bi zasigurno napredovao. Dugo ga je Tan začuđeno pomatrao. mora požuriti. Svi događaji i njihove pojedine sklonosti išli su tome u prilog. jer ta ga bolest može preduhitriti. jegove je odabrane slike pratio kratak. koji su mu do sada. Bilo je tu zlata. Osjećao se nekako slobodnim. Tan je pokazivao neke sklonosti za propagandu. Svijet je ipak njegovom zaslugom saznao djelić istine. Od dva različita fotoaparata nije se odvajao. izvješćivanje. to nije više vio dječak. Išlo mu je jako dobro. a i bolovi u ranjenoj nozi katkad su bili sve jači. mada je posjedovao potencijal logičnih zaključaka. s mnogim nezamislivim načinima dobivanja informacija. Šan je na njega bio ponosan. seoskog učitelja. a i na svoju simpatiju Mia Mi. ipak je postigao cilj. zadavali toliko opterećenje. Obavještajni rad ga nije privlačio. jasan. U toj. To nikako nije želio. Najviše ga je zabrinjavalo što sam to nikako ne može realizirati. pisanje. Imao je i sredstva. imao je sve podatke o zločincima. I. u vrećici sakrivenoj u kolibi. financirati njihovo školovanje. I još nešto. pa čak i zatvore u kojima služe kazne. Time bi indirektno financirao svoju osvetu. da će to biti 156 . Prvo je razmišljao o Tanu.Kao iskusan obavještajac. misleći na seku. morap bi ostati u zemlji. ne potpun. izvršioce. izložio mu svoje planove i pitao bi li otputovao u Njemačku i tamo nadopunio svoje znanje fotografije i reprodukcijske fotografije. te lucidni san osvete. ali uvijek interesantan tekst. ilegalno i legalno sakupljenim upravo za taj svoj naum. sluteći njegovo oklijevanje. Razgovarao je sa Tanom. isključiti mogućnost da stradaju. kada je donio takvu odluku. Emotivna iskustva. a najviše dragog kamenja. već pametan mladić. Usput. upotrijebiti za put i školovanje djece o kojoj se brinuo. propagandnoj djelatnosti. a s druge. Smislio je i posrednike. sve više ga je mučila neka nepoznata bolest. Iskoristit će sve svoje veze da to realizira. fotografiranje. bude li potrebno. Skupljena će sredstva iskoristiti pametnije. mislio je Šan. neopterećenim. Dobro je primjećivao sklonosti i sakrivene talente u te djece. pa će ih poslati u svijet. riješit će ih iz opasne zone rata. da li je ispravno? Međutim. Mučilo ga to pitanje. a i život. Te bi angažirao iz japanskog krim miljea.

Neće ga oni gore tako lako pustiti. francuz Jean. Njihovi preparati bili su daleko poznati i cijenjeni. da se tako ozbiljno i skoro tmurno lice razvuče u zadovoljan osmijeh. obrazovan i dobar dečko. A ona zna potrajati i par godina. uvijek mu je pratitielj bio učitelj. odgovorio mu je da je Jean inteligentan. bio je prisiljen poći u Vijetnam. odavno. Tan ga godinama nije vidio. nije mogao planirati. jer je on iako potreban kao stručnjak. proglašen mrtvim. da takve mlade znanstvenike zemlja treba. kasnije. kratki susreti bili su sputani onim ljudskim. ali mora biti strpljiv. Jedini spas bila bi humana razmjena. i Tanu je bio od samog početka simpatičan. Bračni par Groller imali su malu farmaceutsku tvornicu na periferiji Pariza. tajne. Tim načinom. Isto takvo mu je i vladanje i da ga ne smije gledati kao neprijateljskog zapovjednika. Tu je Šan vidio mogućnost pomoći tom simpatičnom stručnjaku. koji su inače vladali između njih dvoje. Što će s malim Lu. koji bi onda mogao pomoći i svojoj simpatiji Li. pa će o tome kasnije. Sami će odlučiti. u tom trenutku nije znao. Prvi put mu ga je Li stidljivo predstavila.Njemačka ili Francuska. što nije bio njihov rat. Na licu mjesta ispravljao je izgovor. upitao Šana što o tome misli. njihovi. čak i radosnim susretima. Jeanu. te iskrice ljubavi. tputovao je pred sam kraj. Bio je vedra duha. jednostavnih riječi. Bilo je u tom smijehu neke prikrivenosti. Od njih je zahtijevao da komuniciraju na francuskom. kojeg su školovali. Da je kao i mnogi drugi mladi Francuzi uvučen u nešto. Primijetio je Šan. ali ipak se 157 . Učo bi se udaljio samo kada bi njima pristupio zarobljenik. Napomenuo je. Tada su i onako govorili francuski. on će ih morati napustiti. "latentna kazna". dao na znanje da simpatizira Li. da Jean sada radi za njih i da je njegov laboratorijski rad cijenjen i korektan. Osim toga. U nekoliko dvo do trodnevnih posjeta sestri Li. otvoren i. Naglasio je. ali nažalost. radio je u poluotvorenom laboratoriju sa Miom kao suradnicom. kako su to oni zvali. Sin Jean. za Tana i za Li. ako uspije prvi dio plana. na prvi pogled. Kada je Tan. za koju Tan tada nije mogao znati. ipak zarobljenik. velika je pomoć Mia Mi u savladavanju laboratorijskih proučavanja na bazi kemije. Pri tome se nekako lukavo nasmiješio. Nije se smio javljati kući ili. zarobljeniku iz Francuske već je nabacio neke planove. da bi preuzeo tvornicu.

kada je granata direktno pogodila transportni čamac. ratni zarobljenici. kada su se već pomirili s tragičnom sudbinom. Na sve su moguće načine pokušavali saznati barem za tijelo svoga sina. gdje je granata baš i pala. Vjerojatno je bio na mjestu mrtav. Tri su godine živjeli sa svojom nesrećom i žalošću. da im je Jean živ. Pismo su. Već su bili nagovještaji povlačenja trupa kada su ga tamo odredili za sanitet. I oni koji nisu poginuli na mjestu. 158 . Mnogo je mladića stradalo. Tu se ništa više nije moglo! Roditelji su stalno imali pred očima zadnju sliku nasmijanog sina u elegantnoj uniformi. Potražili su veterane koji su bili sudionici tragičnog događaja. s vrlo malo nade. kojih je na ratnom prostoru bilo bezbroj. pa ushićenjem nekoliko puta pročitali. vidjeli su po potpisu visokog vojnog službenika koji je vjerojatno bio zadužen za takve slučajeve. koji su putem međunarodne organizacije vraćeni kući. momentalno nemoguće. da su i ekshumacije "NN" grobova. Tek nakon šest mjeseci dobili su iscrpan odgovor. Da to nije nikakva šala. Prije tri godine snašlo ih je zlo. A sada. Mama Groller je stalno plakala. s nevjericom. da će posmrtne ostatke ikada moći dobiti. da će barem ostatke svoga sina jedinca dostojno pokopati u obiteljsku grobnicu. Tako su iscrpili sve mogućnosti. da su detaljno ispitali sve činjenice koje su im dostupne. jer su mu drhtale ruke. koje su zastupale u razmjenama. ali da se to dogodilo na operativnom području francuskih jedinica. Dobili su vijest. Sadržajno kratka vijest bila je popraćena iskazom svjedoka. I Crvenog križa i raznih ambasada. Bili su krajnje uzbuđeni. pa su vrlo male šanse. Udarac kakvom se nisu nadali. i sada je g. koju su držali iznad kamina u dnevnom boravku. Odmah su se telefonom javili mladiću. da im je žao što im je međusobni rat odnio sina. pažljivo. da u tim okolnostima nitko više nije mogao preživjeti. podgrijala im je nadu nevjerojatna vijest. kojeg je adresa bila priložena. Njihov Jean bio je na zadnjem dijelu. Od Međunarodnog crvenog križa dobili su odgovor. Odasvuda su tražili pomoć. I službena vijest poklapala se u potpunosti s njihovim izjavama. da im je sin nestao u jednoj noćnoj akciji prebacivanja ranjenika preko rijeke. Noću nisu spavali ni minute. utopili su se u rijeci. Preživjela petorka dala je iscrpno izvješće. te ga raznijela u komadiće. poslije tri duge godine. Groččer vozio sporo. a sutradan se odvezli u stotinjak kilometara udaljeni grad. Vijest su donijeli povratnici.tamo još ratovalo.

Zapisali su ime kraja gdje je viđen. katkada i neugodnih. Rekao je. Kratko. ali i za njihove kod kuće. ta sve one Francuze koji nemaju "tamne mrlje rata" nakon trogodišnje kazne po grupama omogućuju povratak u Francusku. U to vrijeme Jean još nije znao. kaznom rada i saznanjem da se ne smiju i ne mogu nikome javljati. po "vremenskom odsluženju" biti pušteni po grupama. odnosno nečitke. Jean je živ. Informacije o zarobljenicima sa sjevera stizale su na kapaljku. Obavijestili su ih i o tome. da je Jean živ i izliječen. pa i Jean. dopustit će mu da im se javi. On sam poslat će adresu. Pismo je bilo pisano prije dva mjeseca. nekoga više. vojna postrojba. ali njegovo. da ih tamo ima dosta i svi će. prekrivene smeđom bojom. Druga faza bila je više psihička popraćena izolacijom. od uzbuđenja. Prva je bila puna ispitivanja. ali skoro sve oko tri godine. Crvenog križa. Na kraju su im izrazili sreću. punih neizvjesnosti. Opet su roditelji pisali pisma putem posredničkih udruga. kako se mnogo trude. dobili su odgovor. ali ne suviše grubih: identitet. jasno. javiti se. čin. mora proćiteško razdoblje "latentne šutnje" kako su to nazivali. Napomenuo je da svi. U tom razdoblju svi su zarobljenici prolazili kroz dvije faze. ali da sve ide jako sporo i da pošta dugo putuje. Na prvi pogled vidjelo se. da mogu barem nekom roditelju javiti tako radosnu vijest. pa onda svoju radost podijelili sa svojim susjedima i prijateljima. jedva je vozio. jer su neke rečenice bile izbrisane. Ta kazna neizvjesnosti bila je najteža. mučnih. Morali su nekako iskazati svoju radost. Za mjesec dana. Neka samo budu 159 . ali i nade. Mladić Leone odlučno im je potvrdio.malo od sreće. pa moraju imati mnogo strpljenja. sudjelovanje u vojnim operacijama i slično. od njihovog Jeana. da posebne humanitarne organizacije rade na njegovom povratku. Tata Groller. Tako su ih "mučili" nekogamanje. navodno. zaduženje. Čitali su nekoliko puta. dugih. nježno! Obavještava ih da je dobro i da se puno priča o povratku. Kaže. ispucati svoju iznenadnu sreću. je li vijest istinita. da je Jean sada već "slobodnjak" i da su se prilike toliko promijenile da će im se sigurno moći i sam javiti. d aje pismo cenzurirano. ambasada. malo od brige. da radi u nekekvom laboratoriju i da ga je vidio prije tri mjeseca. teška za njih. Neizmjerna radost uselila se u obitelj.

pokretnoj bolnici. koje su mu dozvolili. Zajdno s njom je odbačen u vodu i iako teško ranjen djelićem granate u nogu. Rano ujutro. javlja par imena i adresa. Uglavnom. Da. sada već zacijeljenim. da mu je samo govorio. već ga je samo podigao na rub. Na kraju ih moli neka se ne brinu. na obalu. U onom direktnom pogotku granate bio je djelomično zaštićen pregradom na čamcu. objašnjava sve što se s njim događalo u proteklom razdoblju. Dobili su i njegovu adresu. da im se jave o njihovim sinovima. U poljskoj. pa u nekoj maloj kolibi previli rane. Dali su mu morfij. na sreću. koja je dijelila kormilara odvojnika. to će odmah sutra učiniti. ali želja za životom nije mu dopustila da ispusti granu. Kasnije je saznao. Odnijelo mu je dobar dio mišića. nije zahvaćala kost. jednostavno je nekom mačetom odrezao i bacio u rijeku. Izgubio je mnogo krvi. Rana na nozi sve ga je više boljela. O svojim ranama. Nakon par dana upravo ga je taj liječnik operirao. kako mu želi pomoći. Iz nožnog mišića izvadili su mu komadić metala. stalno nešto govorio ali ga Jean nije ništa razumio. u sam osvit zore. treba zahvaliti što je ostao živ. da mu je dobro i da će ponovo pisati. dugačko i opširno pismo. Tako ga je "šlepao" do zaljeva i pozvao neke ljude. Naročitu špažnju posvećivao mu je mladi kineski liječnik. dobro su ga pregledali i brinuli o njemu. Povremeno je padao u nesvijest. Na momente. te ga na primitivnim nosilima donijeli do drugog sela u poljsku bolnicu. hrane i vode. i neka i drugi podijele sličnu radost. Bila je to velika rana koja. nosačima. Nakon nekoliko 160 . Najteža je bila na nozi. hoće li njihovo pismo stići. i sav izubijan od samog udara.strpljivi. u džungli. pri svijesti. nije ništa pisao. i djelomičnoj gluhoći. Nije ga uspio uvući u čamac. s njega je poskidao svu vojnu opremu. zvao je u pomoć i primijetio da ne čuje svoj glas. Starom ribaru i tim hrabrim momcima. Kada ga je dizao. ali se boji. doplivao je do obale i prihvatio se za neku granu. Tako je ostao visjeti. Nosili su ga nekoliko sati i nosači i on skoro stradali od mitraljiranja francuskog helikoptera. Nadalje. veslao nizvodno. do pojasa u vodi. ribar. Oni su ga pažljivo izvukli iz vode. već samo okolne mišiće bez kojih je ostao. ranu očistili i zašili. Taj mu je starac. a što nije mogao. neka se pridržava. Noga i čitavo tijelo boljeli su ga i praktički nije ni znao koliko i gdje je ranjen. pronašao ga je neki ribar koji je naišao malim čamcem. jer mu je nedostajalo snage da se izvuče ne obalu. konopcem učvrstio oko pojasa i tako viseći na kraju čamca. Nakon mjesec dana dobili su drugo. neka i druge majke saznaju za svoje sinove.

Njegova mladost. dakako potpomognuta tim skromnim liječnicima. Nakon mjesec dana već je bio na nogama. a postojala je mogućnost. samo najtežim ranjenicima. Dobio je neku jaku nepoznatu tropsku bolest. Mali Kinez želio mu je na svaki način spasiti nogu. nepoznate 161 . Prvi mu je zadatak bio analiza dobivenih lijekova i da li se u tim uvjetima mogu proizvesti. Dobio je i djelomičnu ili uvjetnu slobodu kretanja i znanstvenih kontakata. najviše iz Kine. Iz svijeta. Oni su mu i isposlovali pravu slobodu. neke sitne privilegije. pa su mu nakon toga odmah dozvolili da se javi svojima. Nije imalo smisla išta tajitio. ali bez većih grubosti. Bilo je tu mnogo zarobljenika koji su prošli slične torture. Primijetio je da i oni cijene i poštuju njegovo znanje. Njemu nisu našli nipta "crno" pa je poslan u radni logor. Taj mu je rad. Samo su prvo pismo cenzurirali. stvarno. pa je odmah nagovijestio i tražio promjene i bolje radne uvjete. Ta je bila veća. ali zakratko. usred noći. pa se ubrzo vidno popravljalo njegovo stanje. Svakome su strogo provjeravali ratnu prošlost. na kojeg je bio prisiljen. Nakon izlječenja poslan je u logor na sjeveru gdje je prošao obavještajnu torturu. Kasnije je saznao da su mu izrezali dio sumljivog tkiva koje mu je izazivalo bolove. I to je bilo nešto! Radio je s najboljim farmaceutima "Sjevera" i od njih puno naučio. U laboratoriju je zatekao grozno stanje. Iako dogovoren za zamjenu. Tu je boravio skoro dvije godine. naporna. Nakon jednog razgovora. Morao je potpisati da će godinu dana raditi na nekom projektima i da ni s kim neće održavati ni tražiti kontakte. Kinezu i vojnim liječnicima treba zahvaliti za jednakopravni tretman što tada nije ostao bez noge. ali im je prošao rok trajanja. Bio je više puta na rubu života. Davali su ih. Saslušanja su bila česta. stvarao sve više stvarnih prijatelja. poslan je u sasvim dugi. Još par dana trpio je jake bolove. pa ga savjetovali kako da se ponaša. a da se nije smio ni mogao ikome javiti. dali su rezultate. jer lijekova protiv bolova nisu imali za sve. Odmah nakon dolaska su ga ponovo operirali. Rekao je sve što je znao i pri tome izražavao žaljenje.dana kineski ga je liječnik ponovo detaljno pregledao i Jean je po izrazu lica znao da nije zadovoljan. jer to svakako nije bio njegov rat. da ostane još neko vrijeme. molili su ga. bolje opremljena i uvjeti za liječenje bili su daleko bolji. Svi kontakti i zahtjevi ići će preko medicinske komande. i naravno provjere njegovog farmaceutskog i kemijskog znanja. Sutradan su ga prebacili u drugu bolnicu. koji je korektno obavljao. za put kući. dosta udaljeni kraj. dobijali su mnoštvo lijekova. Pristao je. Ta ga je mučila nekoliko mjeseci. Izgubio je nešto kose od one čudne. snaga i želja za životom.

Nije ih mogao uvjeriti. Čak su joj nabavili neke predivne revije. od ranjavanja veliki ožiljak. Jednom je Tanu u smijehu ispričala. Toliko se već vezala uz njegam da ju je počelo zabrinjavati njegovo stalno pričanje kako će uskoro biti oboje "slobodni". sa svojim duhom i vedrinom. Znao je sve što je prošla. a on je uzvraćao zabrinutim roditeljima. slutio je . neka se strpe. nekako živne. da ni ona nije zadovoljna svojom ulogom. bontona i općeg ponašanja. nježna neiskazana ljubav.bolesti. Jean ju je zavolio na prvi pogled. Ugodno se iznenadila kada ju je jednom upitao. niti mnogo razmišljala. s ranjenicima. Opet. ako ga voli. Obaviještena je bila o europskoj kuhinji i modernom oblačenju na Zapadu. Kad god je mogao. sa svojim doduše kratkim posjetima. Maštala je samo neka ta sudbina bude uz Jeana. Još i poseban kurs jezika. da će zbog nje ipak ostati nešto dulje. I zaista. primati toliko mnoštvo informacija. I tješio je roditelje. da bez Li ne ide nikuda. raznim dozvolama i općoj političkoj situaciji. sve to memorirati. Ipak polovicu sluha nisu mu mogli povratiti. znala je da će Jean jednom otići. učenja raznih europskih navika. da nije 162 . S mnogo rada i učenja. zauvijek otići. pomogao joj je u učenju. jedina radost bio je Jean. Pretvarala se u prekrasnu ženu. Nije sasvim shvaćala njegove riječi. Tu joj je Jean mnogo pomogao. koje je često s drugim sestrama prelistavala. Jean je svugdje naglašavao. bi li pošla s njim. U takvim neobaveznim razgovorima. a nadasve pažnjom kojom ju je okružio. ali mu se to u hodu nije primjećivalo. Oboje su to osjećali ali nisu izrekli. Jean je primijetio njezine dileme. nježna i lijepa. d se sva pitanja sporo rješavaju. ali potajice maštajući. Rodila se neka veza. Koliko god maštanja bila lijepa. Nije joj bilo lako pored rada u poljskoj ambulanti. kako svaki dan mora ručak servirati ranjenicima u nekakvim cipelama sa visokom petom. pa i o njezinoj sudbini. ali i da sada prolazi preteške trenutke za tako sitno žensko tijelo. a kada se navikla. da Šan već dulje vrijeme radi na tome i. da kada dođe k njoj. Osjećala bi se kao da je izdala svoju zemlju. Imala je dobre učitelje i kao da su je za nešto pripremali. razmišljala je o svojim komplikacijama. Osjećao je. u njima se sasvim dobro osjećala. U početku je skoro potrgala noge. Naučila je da drugi sve odlučuju. Nsu Li bila je bistra. da mu je dobro i da uskoro dolazi. uvijek se smiješio i naglašavao. Preko međunarodnih organizacija za povrat stalno je dobivao neke upite. neka se ništa ne brine. U sebi je to željela od prvog dana. pa joj je otvoreno rekao.

sa kojom su još nedavno ratovali. Tri su dana putovali do predgrađa Hanoja. spremno prenoćište. Sklonili su se u grmlje ili ispod drveća. Roditelje je obavijestio i o Li. Jer može naići na nerazumijevanje. kao d se njegovi planovi ostvaruju brže nego je mislio. svojim namjerama. Šan je bio vrlo zadovoljan.I ti ćeš uskoro za njom! Li je bila sretna. Šofer je odmah skrenuo u stranu. Li je sva uzbzđena počela pomalo pakirati u strahu kako će putovati. ali se plašila nove zemlje. Imala je dva nova kožna kofera spakirane skromne robe i darove za Jeanove roditelje. Tan je samo nekako žalosno upitao: . zašto su sve pripreme tako dugo trajale. Šan i Tan su ju pratili u džipu prema sjeveru. hrana. Li i Tanom. brzo granjem kamuflirao vozilo i sve udaljio od auta. kako će se snaći. punih neizvjesnosti. Tek pet mjeseci. već su mnogi njihovi sinovi tu ostavili svoje kosti. Kako je to sve klapalo! Sada je Tan shvaćao. presporo se odvijala međunarodna zavrzlama. Dva su puta pred njih iskočili neki stražari. jer su mostovi u tom dijelu još 163 . Sve su joj drugi savjetovali i nabavili. kako će biti primljena ko Jeanovih. Jeanove precizne upute ulijevale su joj snagu. stiglo je povoljno rješenje iz Francuske i iz Hanoja. Šan je za odobrenje saznaoprvi i priopćio ga Tanu. na što su oni poduzeli odgovarajuće korake. Avioni su brzo preletjeli. Stalno se pitala. a i zabrinuta. Prije samog puta Jean je razgovarao sa Šanom. mnoštva pisama i dokumenata. I na tom podugom putu sve je bilo organizirano. prema gradu s kojeg su polijetali putnički zrakoplovi. svoje mladosti i neiskustva. Nekoliko puta su ih splavovima i velikim čamcima prebacivali preko rijeka. kako će ju primiti u zemlji. pa je tako Jean sav žalostan jednoga dana morao sam otputovati. ta oni nisu samo izgubili rat.Da li je to bilo dio plana? Šan je samo klimnuo i uzvratio: . novih ljudi. mašući rukama. On joj je napisao točna uputstva. pa makar sa vijetnamskom snahom. podalje. novih drugačijih običaja.zbog ranjavanja produžio sda već svoje dobrovoljno zatočeništvo. Željeli su svoga sina uza se. ljude koji će joj pomoći u slučaju bilo kakve nevolje. pa su mogli nastaviti. kao da mu je to odgovaralo. Sporo.

napravili mali polukrug i uzeli smjer prema sjeverozapadu. pa tek onda neka odluči što i kako. neka prvo smo dođe da ju upoznaju. Neka ne brza s odlukama. kad postoje obavijesne table. Jean Groller preuzeo je od roditelja farmaceutsku tvornicu.Hoću li još ikada vidjeti svoju seku? mislio je Tan . Na aerodromu su se morali brzo oprostiti. Nekoliko puta pitao je na informacijama o dolasku aviona. pa i prijateljima iz školskih dana morao pričati svoje ne tako lijepte doživljaje iz Vijetnama. a Šan dijelio posljednje upute. Uzletjeli su brzo. hoćeš. uskim stepenicama još se jednom okrenula. Tan je zagrlio sestru. Nadao se da neće imati 164 . koje pokazuju sve što treba saznati. a onda je nestao s vidika. gdje je bilo očito da rat ne dospijeva. tako da je bilo i smiješnih situacija. Lijinu prtljagu odmah su odnijeli do malog dvomotornog aviona koji je na trupu imao veliki bijeli križ. čak su mu sugerirali. Jedan takav lijepi dogodit će se danas. Svojim je osmjehom i srdačnošću sve nadvladao. Tan. Oko sebe je okupio mlade znanstvenike i posao je krenuo nabolje. Sve je oko sebe molio neka budu susretljivi i ljubazni prema Li. Tek treći dan nailazili su na neki spokoj. koja je uskoro sletjela i sada već obavljala carinske i ostale formalnosti. Malo mu je smetala njegova nagluhost. Stiže njegova Li! Roditelji ga nisu mogli smiriti koliko je bio zadnjih dana uzbuđen. Mjesecima je svojima. Motori su zabrujali jače. dugačije znakove života i rada. Svi su imali suzne oči. U sebi se smijao što smeta toj ženi na informacijama. . Svega se nerado sjećao. Ali vidjevši njegovu nepokolebljivost u odluci da vjenčanje bude što prije. i to vrlo brzo .slijedio je odgovor. U pratnji bolničarke otišla je do aviona koji je već zagrijavao motore. zamahnula rukom.uvijek bili porušeni. To pitanje nisu više spominjali. Tan je još neko vrijeme promatrao oznaku Crvenog križa na trupu. Roditelji su u početku bili nešto dkeptični prema toj vezi. Loše trenutke iz tog perioda treba što prije zaboraviti. Jean je nervozno šetao po holu ispred aerodroma. Čekao je Li. a drugom se čvrsto držala za ogradu.Hoćeš. Bolničarka ju je silom morala odvojiti od ograde i ugurati u avion. a lijepe pamtiti. ali svi oko njega trudili su se da govore glasno. Na malim. priklonili su se njegovoj sreći.

Kada mu je Viktor pomogao kod pjesme za njegovu Mia Mi. S roditeljima je stanovala u skromnoj kući u gradiću oko 200 km južno od Hanoja. oni su bili strogi vegetarijanci. sramežljiva. Zajdničko svima. puno temperamenta. koji je potrajao dugo. Zagrljaj. nije imao prijatelje ili ih je vrlo teško sticao. prisjećajući se tragičnog gubitka svojih najmilijih. Mia je bila gradsko dijete. Tako se Tan našao u Darmstadtu. odgojena u skromnoj okolini. primitivna tržnica. Satima su pričali. Nsu Tan je već drugi put dobio odbijenicu za ulazak u francusku. taktikama. veselosti i dinamike. gjde su se susretali. pa mu je Mia od malena asistirala. Li je bila seosko dijete. razumijevanje i podstrek. imao je mogućnost dobivanja mesa. jer nabavio joj je sve potrebne papire. Mia Mi bila je čista suprotnost Tanovoj sestri Li. dječačkim iskustvima. Bila je prava istočnjačka ljepotica. veterinar. kamo je Mia često s majkom išla u kupovinu voća i povrća. S pomalo prćastim nosom i svojom bujnom. potvrde i dozvole. Jedino je u Viktoru našao podršku. Po prirodi zatajan. Poslovne i stambene četvrti tako su suprotno djelovale pa se i život stanovnika temo prilagođavao. Čitao mu je i rijetka pisma koja su stizala po tko zna kakvim putevima. katkad je bila sklona depresijama. ali nije uspio. Njezin otac. miran i povučen. Uzdržavao se radeći u tiskari kao reprofotograf. svaki o svojim ratnim. a svoje znanje iz fotografije usavršavao je u večernjoj školi. o borbama. Njezin grad sa oko 100 tisuća stanovnika. Usprkos svom temperamentnom ponašanju. Nakon toga su pokušavali i uspjeli studentskom razmjenom ulazak u Njemačku. Jean je pokušavao sve. puna šarma i ženstvenosti. prijateljstvo se produbilo još više.nekih komplikacija. Teško je to zaboravljala. pomagala kod 165 . Li mu se u suzama bacila u zagrljaj. Zajedničko ima je bilo samo to da su bile ratna siročad. I životne navike dijelile su žitelje na dva suprotna ponašanja. ali ga uvjek molio za vremensku distancu ako misli to objaviti u bilo kojem obliku. dugom crnom kosom djelovala je zavodljivo. bio je mješavina klasične vijetnamske gradnje i kolonijalnog francuskog utjecaja. bila je velika. Konačno je ugledao to svoje drago biće. U dvorištu kuće otac je imao veterinarsku ambulantu. Konzumirali su samo mnogo ribe. dugo. Mijina pisma bila su puna ljubavi i čežnje za konačnim susretom. Tan mu je često pričao o svom narodu.

već je upisala srednju medicinsku školu. instinktivno je potrčala kući. Sve u krugu 50 metara bilo je sravnjeno sa zemljom i poginulo je 32 ljudi. Te je večeri. Zbog toga su i avioni hvatali veće visine. Mjesec dana je bololvala. U početku je radila analize krvi i urina. To se i onako događalo vrlo često. zbog preleta američkih bombardera. Sve je bilo novo. smiješeći potrčali su u obližnje sklonište. Zatekla je mnoštvo ljudi. odbijala hranu. bolovala u prihvatnom centru za stradale. ali se uz pomoć Jeana. pa je imao vremena na pretek da s Miom i privatno razgovara. Svi. prvenstveno farmaceuta. bila je na rođendanu kod školske kolegice u predgrađu. Svojom baražnom vatrom katkada su osporavali nacrte napada. jedna zalutala teška bomba pogodila susjednu kuću Mijinih roditelja. Međutim. da će studirati veterinu i tako naslijediti ambulantu. učila i bila tražena kao suradnik u mnogim projektima. poticao. Otkrio joj je 166 . taj se zvuk razliokovao od štektanja mnogobrojnih topova. Popustio je njenim željama. Kada su sirene oglasile kraj uzbune. misleći. Na rubu velikog kratera pronašli su i tijela Mijinih roditelja. ili. ne bi li lakše izbjegli te rakete. napada lovaca na obližnje brdašce s radarom i protuavionskom atriljerijom. Svojim glasnim fijukom. Tih topova. Mija je čula jaku detonaciju. nepoznato. ali je nije odmah mogla povezati s roditeljima. onako razdragani. dugih cijevi bilo je mnogo i predstavljali su neki obrambeni zid ispred Hanoja. Dolaskom Jeana premještena je u istraživački odjel. On je priželjkivao. Pomalo nagluhi ratni zarobljenik pomogao joj je.jednostavnih zahvata. diplomira i zaposli. Kasnije je u laboratorij dolazilo sve više stručnih istraživača. Odredili su joj laboratorijski rad u nekakvom okusnom laboratoriju. kojeg će pamtiti čitav život. U zadnje vrijeme takvih rušenja aviona bilo je sve više jer su dobili neke efikasne rakete. dragog Francuza. Tog tako tragičnog dana. pa se sve više trudila. brzo uputila u rad. da za veterinu još ima vremena. prilikom lansiranja. Već se smračilo kada su se oglasile sirene na uzbunu. smjer laboranta. Mia to nije željela. Psihološka pomoć i razumijevanje škole. Nije ni slutio da će ih ratna zbivanja toliko zahvatiti. Jean nije smio napustiti krug ionako čuvanog instituta. Njoj je odgovaralo. Taj rad ju je katkada udaljio od slike kratera i poginulih roditelja. koju je završavala pomogli su joj da prebrodi te teške trenutke. odvukli je u stranu. i kada su je prepoznali. Već sutradan sahranila je svoje najmilije. a imali su i uspjeha u pogodcima. savjetovao i nadasve podržavao u radu.

Tan je stigao ko Mie rano ujutro. iskrena. Samo jedan. Dobila je i poruku od nepoznatog Šana. da će patiti. opraštajući se. Bio je jako uzbuđen. da izvuče. Sve ju je demoraliziralo. zapljenjene od Amera. Mada je bila godinu starija od Tana. osnovati obitelj. poluvojnički život. da spasi. I imao je osjećaj da je sve to njegov plan. neki postupci sjevernih komunista. Mia se oduševljeno složila. zatvorena u tom laboratoriju nema šanse da napusti kruti.upoznao je Miu. Znala je da ga dugo neće vidjeti. Pitao ju. Na kraju. Brzo su otkrili tu nedopuštenu poštu. a ona. Mia je tražila slobodan dan pa su cijelo vrijeme proveli zajedno. čak ju je i poljubio. mada je radom i uvjetima bila zadovoljna. 167 . Mogli bi se posjećivati i. planove. Jednom prilikom Tan je donio u laboratorij neke kemikalije. rodila se ljubav. pa su sada pisma kolala u oba smjera u duplikatu.ljubav prema njezinoj zemlljakinji Li. da tamo započnu zajednički život. Tan je. Tan ju je detaljno obavijestio o svomskorašnjem putu u Njemačku. Zavoljela je tog sramežljivog. mora proći nekoliko ratnih zona. područja. brzo je izgubila tu tako važnu podršku. ali se i nadati. Ipak. kada su se na nekom kratkom seminaru upoznale. da omogući tim mladim drugačiji život. u istoj koverti za obojicu. Jer. nije vjerovao u boljitak života. Sve mu se činilo ludim. a Tanova ljubav bila je velika. Zadnji put je putovao cijelu noć. nježnosti i ljubavi. preseliti u Francusku. koji je za njih bio prekratak. No. Svi su na neki čudni način sređivali budući život. da mora započeti iznova. pod strogom kontrolom kretanja. Iako je aktivno sudjelovao u ratu. Izgubio je ideale. Kuriri su uz redovitu poštu skrivečki pomogli u izmjenjivanju pisama. Kako je taj njegov stric bio svemoćan i susretljiv. nakon sestrina odlaska mjesec dana tražio mogućnost za susret s Miom. Izgubio je nadu i znao da siromasi s juga ostati tiranijom sjevera. Sva se tresla nakon tog poljupca i suznih očiju mahnula na pozdrav. želje. i ona je razmišljajući shvatila. bi li došla za njim. Vidio je po nekim osvetama sjevernjaka nad sunarodnjacima. razmijenili misli. nepokolebljiva. koju je upoznao prije godinu dana. preduga dva mjeseca dok je stiglo prvo pismo iz njoj nepoznatog grada Darmstadta. presretali ju i kada su cenzori vidjeli nedužnost tih pisama. Mia je znala Li vrlo površno. Šan mu je konačno i to omogućio. Pola godine zatim slijedila ga je i Li. d tu nema sretne budućnosti. Duga su bila. skromnog mladića. dok se prilike ne srede. jer Jean je otputovao kući. kontrole. prešutno odustali od čitanja. Zgadili su mu se. Tako bi ipak bili donekle blizu Jeanu i Li. iako to lukavo nije iskazivao. punih nada. nepotrebnim. ali divila mu se što su taj dan. ali prekratki dan za sve što su imali reći.

Onda je. da će sve pokušati . Kolegica joj je posudila magnetofon. napominjući kako voli samo Tana i da ju ostavi na miru. neka se nekako prikrije. Napomenuo joj je da ju trebaju da je iz vrha sprečavaju. vidljivo par puta otvaran. ali da ima poteškoća i da bude strpljiva. Slijedio je odgovor. koji je otišao služiti kapitalistima. kolegice su je nagovorile. Budući da su imali javi razglas za borbene pjesme. Pismo neka odmah po običaju spali. pobudila nadu. prepakiran. ali bez uvodnog teksta. da se pjesma pusti preko razglasa. Prvo je bila Tanova usmena poruka. jer paketić je stigao iz kapitalističke Njemačke. ne bi li otkrili nekakve šifrirane poruke. Taj mladić. nadanja i razočaranja. puna nježnosti i ljubavi.da joj sređuje odlazak. tjedan dana prije rođendana. Suznim očima preslušavala ju je nekolik puta. koliko puta su ga preslušavali. njezin mladić. strpi. jednog je jutra operater pogriješio i emitirao uvodnu verbalnu poruku koja je prethodila pjesmi. Svi su je čuli. U laboratorij je upao viši oficir. stigao maleni paketić. ali je sadržaj u obliku dvije magnetofonske trake stigao netaknut. Mučila ju je neizvjesnost. 168 . Operater ju je nakon toga emitirao svako jutro. pa je tako postala neslužbena himna instituta. Zabrinjavalo ju je neugodno sprečavanje odlaska. pogotovo što tu zabrinutost nije smjela ni s kom podijeliti. Nakon te poruke. a onda je slijedila pjesma. Posjetit će je stariji muškarac koji će se predstaviti kao daljnji rođak i sve objasniti. Odmah je postavila i pitanje hoće li biti u stanju živjeti zajedno. koji se Mii neuspješno udvarao. Cijeli institut i okolina koja je također ozvučena osluhnula je prekrasnu ljubavnu pjesmu. Napomenuo je i da je sve što čini vrlo opasno. propagandu i vijesti.osloboditi je oklopa tog nametljivca koji se trudi da joj spriječi odlazak. koja ju je razveselila. zaista zaslužuke svu njezinu ljubav. Tako je prošla skoro godina dana strepnje. ali i zabrinula. Mia je bila ponosna tim izvanrednim darom. Samo su rijetki znali kome je namijenjena. Tako je prošlo ješ neizvjesnih mjesec dana kada je od Šana dobila kratku poruku. ali da će on već sve srediti. Mia ga je uvijek znalački odbijala. jer od Tana nije dobila nikakvih vijesti već dva mjeseca. Samo bog zna. O tome je preko povjerljivog kurira obavijestila Šana. Međutim. neizvjesnost. sada je shvatila opasnost. i da će on spriječiti te odlaske na Zapad. sve one odbijenice i zašto Šan nije nikako mogao srediti njen odlazak. u stvari čestitka. Izgovorio je puno ružnih riječi na račun Tana.

godine i vjerojatni statu pridošlice. U mali ruksak spakirala je najnužniju odjeću namijenjenu civilizaciji. Hladnokrvno je sjela pored šofera. te ba zamolio. sve vrlo jasne upute. samo s malim ruksakom. potrebnih uređaja i željom da može pomoći u razvoju labosa. Mia je prema Šanovim uputama. Usput je dovezao i neke materijale za labos. Poslije njegova odlaska. u elegantnom vojničkom odijelu. što je svakako sugestivno djelovalo na sve u labosu. Nakon tri sata radosno su se na rastanku zagrlili. U kaotičnoj situaciji potrebna su joj smo tri dana. Druga skupina nosila je nekakvu opremu. Tražio je šefa. u sebi ponavljala. neravan i s preprekama. pa onda skrenuli na zapad. da je on jedini preostali iz njihove obitelji. Jednog dana šef joj reče kako se javio njen rođak s molbom da sljedeći vikend provede na sjeveru kod njega. koji je prebacila na zadnje sjedalo. nisu čak kod ljubomornog oficira pobudili sumnju. Ozbiljnost nastupa. Njezin bijeg moraju otkriti što kasnije.Jednoga dana pojavio se prosjedi gospodin. rano ujutro. kada su je probudili da je čeka šofer. sa šoferom. Put je postajao sve teži. Par puta je to vadila. od uzbuđenja se počela tresti. kada je bio u posjeti kod njezinih. krenuli su pješice naprijed. Šefu labosa naglasio je. Znala je. i sva moguća alternativna mjesta. da se previše ne zgužva. odlično odigrala svoju ulogu. Rukom je pokazao nešto niže. Bio je petak. da rođakinju oslobodi rada na par sati. Vozili su se neko vrijeme prema sjeveru. Oko podne stigli su na otvoreni teren i opazili skupinu ljudi. suradnici su to primijetili. ali tako je moralo biti. Veselo mu pristupila i poljubila ga u obraz. a da ne bude sumnjivo. Ubrzo su oboje šetali po dvorištu labosa. vjerojatno 169 . Sva se ježila. kako ga njegove diplomatske obveze sprečavaju duljem ostanku. ako varka ne uspije. kolika je bila. Znala je približni datum odlaska. pa da se njen bijeg realizira i da joj ne uđu u trag. U tom naoko prisnom odnosu Mia je dobila detaljne upute o bijegu. Među njima je ugledala i svog rođaka.Tako su šutke putovali nekoliko sati. Bez riječi. predstavio se. i izrazio želju s poznavanjem rada. a ona objasnila. a i ne premalo. Malo ju je pekla savjest što je suradnike naglo napustila. I pridošlica je odlično odigrao ulogu daljnjeg rođaka. pažljivo ponovo slagala. smijali se i pričali. kao u nekom transu. Ništa previše. podijelivši komplimente Miinoj ljepoti i naglasio kako se već godinama nisu vidjeli. mjesto sastanka. Sljedećih dana teško je obuzdavala svoju inače mirnu i staloženu narav. a za njima su ljudi iz pratnje nosili dva velika drvena sanduka na dugim bambusovim motkama.

ali vodičevi papiri sve su rješavali. Jednom je pogledala unatrag i vidjela gusti dim zapaljenog vozila. koji je taj put. primitivni šator. napustili ih i krenuli natrag. u drugom smjeru. granja. pogotovo. Njezin pratilac ju je utješio . ali potreba za snom bila je velika. ozbiljna lica. praćen stankama. skrenuli su na jugozapad i uz nekoliko odmora stigli do logora punog vojnika sa crvenm maramama ok glava. Mia je jedva izdržala taj prisilni marš. sastavljen iz nekoliko šatorskih krila i već su na maloj vatri spremali hranu. nekom čudnom hladnoćom. Bio je već ponedjeljak. ali su uvijek kuću zaključavali. ljudi koje su susretali. Šator su počeli rastavljati dok je ona bila još u snu. krenuli su dalje. Nekako. Sada je tempo hoda bio umjeren. On će sigurno 170 . naredio otvaranje sanduka. noćenjem i hranom. Smjestili su ih u neku kuću. te naredio ponovno zatvaranje sanduka.pribor za kuhanje i noćenje. tako dobro organizirao. Mia je izrazila zabrinutost i "zatvorom". Treći dan nosači su ostavili teret. Stigla je i razmišljati o tome što se sad događa u labosu. Govorio je njoj nepoznatim jezikom. jer skoro cijeli dan nije ništa jela. Dobro joj je došao taj prisilni odmor. Mia je tek sada vidjela da sadržaj sanduka ispunjava neko čudno oružje. drveća i u blagom usponu. nakon obilnog obroka. kimnuo glavom. U sebi se nasmijala svojoj nedostižnosti tih. nisu baš ulijevali povjerenje. Mia je cijeli put razmišljala o Tanu i Šanu. Brzo je zaspala. Pristupio im je jedan vojnik. Pratioci. I dalje je put bio "organiziran". S njima je ostao samo vodič. u subotu oko podne. sa crvenom maramom oko glave stalno ih je požurivao. Samo da sve prođe mirno. Hranu su dobivali redovno tri puta na dan. Vodič. koji su se stalno mijenjali oko nošenja teških sanduka. "Rođak" joj je objasnio da je on vojnik "Crvenih Kmera" s kojima je Šan uspostavio vezu za bijeg. koji je na pojedinim punktovima pokazivao nekakve papire. Njihovi pogledi i ponašanje bili su prekriveni nepovjerenjem. a posebno onog dosadnog oficira. Okupala se i presvukla u "gradsku" odjeću iz ranca. Sada joj je skroman obrok dao malo snage. Pregledao je sadržaj. ulaz zatvorili i postavili naoružanog stražara. kako su nazvali vodiča požurivao ih je. nešto sporiji i Mia ga je lako pratila. Put je bio pun prepreka. brzo su podigli mali logor. Dosadašnje nosače zamijenili su ljudi s crvenim maramama i. jer okolina. jer su prijašnji sjmerovi postali opasni i nemogući. Tako su hodali sve do pred mrak. "Crvenoglavi". kada su stigli u manji gradić. kasno popodne.tako mora biti i neka ne brine. Sigurno su već digli uzbunu.

kada su rano ujutro sedmog dana. Barem par puta u godini dobivao je opširna pisma. koje ste upravo pročitali. Maštala je i o ljubavi. Tanu kojeg kojeg će uskoro konačno vidjeti. održavao je povremene veze i te su se svele samo na novogodišnje čestitke. da od Šana već tri godine nije dobio nikakvu vijest. Sa svojim "rođakom" pričala je o svemu i svačemu. tako da s Tanom nije stigao ni razgovarati o zajedničkim idejama još iz Darmstadta. odstranili stražara. Školovane i samostalne. pun nepoznatih suputnika. što je saznao. Trebalo mu je cijelih pet godina za preseljenje u Francusku." vremenske distance". Poštivao je obećanje dato Tanu. Drugi dan došao je fotograf. Vozili su se cijeli dan do drugog grada. predstavljalo teško "dešifriranje". bliže sestri Li i Jeanu. svi tu. a kasnije kao viši profesor. Jean im je puno pomogao. Mia je radila u Jeanovoj farmaceutskoj podružnici. Prošlo je dugih šest dana. prvo kao stručni nastavnik. Tan je imao malu fotografsku radnju. Posjetio ga je 1989. pa mu je u i onako Tanovom lošem rukopisu. prema Indiji. sestru Li i Jeana. ali i financirao. godine u lionu. studirao i radio na Grafičkoj školi. ukrcali ih u mali dvomotorac i poletjeli prema apadu. je uz predaju sanduka. kojeg Viktor nije znao. prekratka dana. kako je sve organizirao. Tako ga Tan nije stigao obavijestiti što zna. Ukrcali su ih u stari bus. koja svakako nije dobra i za koju oni. slikao ih i zapisao neke podatke. Dakako. sadržajem. kolko je bio u posjetu. krateći vrijeme prisilnog "zatvora". Bila su mješavina njemačkog i francuskog. snose indirektnu krivnju. još iz Darmstadta. Osnovao je obitelj sa sada već dvije odrasle kćeri. Ta tri dana. Ali sa Tanom je održavao stalnu vezu. Zabrinut je nad njegovom sudbinom. Viktor je saznao mnogo godina kasnije. pa im je vrijeme bilo gusto. Razmišljala je o Šanu. trudili su se pokazati mu što više. Jednom mu je samo natuknuo. ispunjeno raznim posjetama. MNOGO GODINA KASNIJE Sudbine i posljednje događaje. i što mu je u zadnjem pismu napisao stric Šan. uručili im putovnicu i još neke papire. direktno za Frankfurt.poludjeti od ljubomore i saznanja da su ga tako nasamarili. koji su se "raštrkali" na sve strane svijeta. njoj nepoznatim. upoznao Miu. vidjela je i predaju neke male kesice s. Tamo su dobili karte za europski zrakoplov. Imali su sasvim solidan standard. Taj svemogući Šan. Vratio se u Zagreb. sada je sigurno snosio posljedice njihovih 171 . S nekima iz Darmstadta.

udala se i s mužem . dobio objašnjenje. tražila rastavu. a viktor je povremeno pravio bilješke. Nesmetano. praćakale u moru ispred hotela "Posejdon". dotle su Tan i Viktor. Viktor se u sebi čudio. Razgovor bi prekidali samo. Tan ga je obavijestio da o osuđenim vojnicima ne zna mnogo. i da se tamo potukao i izgubio lijevo oko.pomorcem živi u Hamburgu. na koje je nekad dobio. Tu i tamo prekidao je Tanovo izlaganje kakvim potpitanjem. TAn se zabrinuo za sebe i obitelj. kada je sve oko njih neshvatljivo utihnulo. Viktor ih je dočekao na dubrovačkom aerodromu i njegovim su autom produžili na Korčulu u Velu Luku. pa su informacije "curile" bez prestanka. pod utjecajem piva. Mia. Tako je. Gospodin Bonk se nakon umirovljenja i ženine smrti povukao na selo. Klaus je preuzeo očevo podrumarstvo u Mainzu i nastavio obiteljsku tradiciju "Valenderwein". neka pisma. Kim se vratio i Kongo. Odasvud su se čuli tranzistori. a konobari su pojačali radio na recepciji. samo je u šali napomenula da je opet kao riža na ljetnom povjetarcu.bjegova u slobodu. na očevo imanje. neka se posluži maštom. još u zatvoru. Karin. da se ne brine. s crnim 172 . Tamo je Viktor ljetovao u ženinoj kući. Viktor mu je objasnio. osim za Robertsa. Detler je navodno poginuo u prometnoj nesreći. Pivo im je "udarilo" u glavu. Na rastanku je Tan obećao da će sljedeće ljeto doći s obitelji na ljetovanje u Hrvatsku. jer nastalo je vrijeme vijesti. koja bi im se povremeno pridružila. izvan dometa rata. nekad nije. nacionalne netrepeljivosti i da se ne sprema ništa dobro. na tersi ispijali pivo i pričali. U takvim je slučajevima Tan odgovorio. da od osamostaljenja Hrvatske imaju unutarnjih problema. sada već odrasla kći. Ali i. Mutti je umrla godinu dana nakon njihova odlaska. Tana je obavijestio o poznatim sudbinama zajedničkih prijatelja. pažljivo označavajući slijed događaja i stranica. kojemu je žena. da su tu sigurni. Radi u državnoj upravi. sav žamor kupača. Tan je sa sobom donio i neke bilješke. kako takvo malo krhko prijateljevo tijelo može podnijeti toliko piva. siromaštva i sistema koji ubuduće ne garantira miran život. Ostale sudbine su mu nepoznate. stali uz pult i zamišljeno pratili spikera. na očevu farmu i sada vjerojatno ubire kikiriki. sjećali su se zajedničkih trenutaka iz Darmstadta i pričali o tim uspomenama. Onde se također vratio u Afriku. dok su se Mia i njezina. njegova studentska ljubav.

instruktor u Južnoj Americi gdje mu se gubi svaki trag. predložio je. Nakon deset dana. Radijske i TV vijesti bile su sve više uznemirujuće. da je Šan. Oprostili su se u Splitskoj zračnoj luci. pa nekim čudom pušten.povezom na oku. 173 . četiriju veselih i bučnih unuka koje obožava. pa opet pred vojnim sudom osuđen i u zatvoru umro prirodnom smrću. nakon Miinog bijega bio par puta pritvaran. neobičnom i nezaboravnom prijateljstvu. Nakon prošlogodišnje obavijesti o Tanovoj smrti. završio kao plaćenik . U blokadi ito od "Narodne armije" koja je umjesto da štiti narod stala na stranu nacionalista i ekstremista. Tanu nikako nije bila jasna "balvan revolucija". obostranom informiranju. obojica na svoj način zabrinuti. ali nije sve. Neka budu posvećene Tanu. To mu sada ionako nije važno! Šanu ima zahvaliti da ih je sve spremio "na sigurno". vijetnamskom narodu i nadasve divnom. a par dana nakon toga dubrovnik je već bio u vojnoj blokadi. provedenih u korisnom. kratkim pismom. da trajektom što prije otputuju u Split. Mali Lu je postao vojni policajac i jaio mu se samo jednom. počeo je svoje neuredne bilješke prenositi na papir. u Letovaniću kraj Kupe. njegovu stricu Šanu. jer. dobio veliki zgoditak na lutriji i valjda jedini s sretom sudbinom. Viktor se nakon umirovljenja razveo i sada živi mirnim seoskim životom. Otputovali su sutradan. i Viktorovom pisanju. Jedino osuđeni narednik zadržao je brak. O ostalima Tan nije imao nikakvih informacija. Viktor mu je nešta znao objasniti. nije ga htio plašiti ozbiljnošću situacije. prije dovršenja odmora. Veliko veselje mu čine česti posjeti kćeri. naoružavala ih u tako pripremala nacionalnu histeriju. Tanu su pri tome zasuzile oči.