I. DIO - VRŠNJACI DARMSTADT Cijelim putem, pa i danima koji su mu prethodili postavljao si je niz pitanja.

Ne pitanja iz straha, već pitanja zabrinutosti: kako će se snaći, kako komunicirati minimalnim školskim znanjem jezika, na kakvu će sredinu naići, kakva će razumijevanja steći i kakav će biti odnos prema njemu? Jer putovao je tamo i u vrijeme kada su to sam rijetki i odabrani mogli na legalan način. Mlad i neiskusan pošao je na put pun neizvjesnosti ali odlučan u svojoj nakani da stekne nova saznanja, znanja i iskustva. Bio je upozoren na njemačke ljudske karakteristike, hladnoću i poslovnost bez emocija. Bio je upozoren i na razna djelovanja emigracije, pa se u mislima stalno vraćao korektnim riječima službenika kod preuzimanja putovnice: “Svagdje ostani pošten, marljiv, nadasve pažljiv i oprezan, ali ne zaboravi tko si!” Takva su tada bila vremena. Sebi je obećao da će se to dobronamjernog savjeta pridržavati. Djetinjstvo, nekad veselo, nekad tužno, ali bezbrižno proveo je u malom provincijskom gradiću pedesetak kilometara od Zagreba. Obitelj mu je pružila skromni ali pošteni odgoj. Majka ga je upućivala u znanja koja su nekima bila nedostupna. Od nje je naučio cijepiti voćke , vrste jestivih gljiva i osnovne ljekovite biljke. Kasnije, mnoge godine kasnije, ali prekasno, sjećao se tih majčinih uputa i zaključio, da ju je barem još više slušao. Upravo ta neimaština i skromna stipendija omogućili su mu da je u Zagrebu završio Grafičku školu. Nakon završetka odmah se zaposlio u maloj lokanoj tiskari. Odrastanje je bilo bolno, brzo i prebrzo. Radio je marljivo i promatrao taj “maleni” svijet oko sebe. Tražio je svoju perspektivu, bolje uvjete života. Nije želio stanovati vječno u nemogućim uvjetima. Lakši put do boljeg života, zaključio je, bit će političko djelovanje. U toj maloj srediniprihvatio se omladine, organizirao razna predavanja, priredbe uz neizostavni ples s posuđenim gramofonom i starim pločama. U međuvremenu je odslužio vojsku, pa ponovno rad u tiskari i s omladinom. U tom je cijelom periodu tražio mogućnosti boljeg stanovanja za majku i sebe. Gradili su se objkti, dijelili stanovi a njemu nije omogućen ni kredit. U njenju su se budili sumnjivi osjećaji, postao je

1

buntovan i nakon nekog vremena prestao raditi s mladima. To i njegova popularnost nekome se nije svidjela. Gradićem su “drmali” sekretar komiteta, predsjednik Saveza boraca, predsjednik općine. Njihove odluke, katkada čudne, katkada donesene po birtijama bile su konačne. Nekada van pameti! Katkada su njihove nerazumne odluke za neke mlade perspektivne i mlade mladiće i djevojke bile katastrofalne. Tako su zbog tih nelogičnosti mnogi mladi tražili koru kruha po drugim gradovima, pa tako i u udaljenom Zagrebu. Počekli su mu se gaditi, ti autoritativni ljudi i njihovi suradnici koji su uživali sve blagodati života, standarda a s toliko cinizma odlučivali o sudbini mnogih. Namještali su dobre službe i radna mjesta mnogim “dotepencima” i poznanicima koji su za godinudvije već dobili stan. Ali morali su biti lojalni i na raspolaganju za sve njihove akcije pa često i legalizirane prevare. Ubrzo je odlučio napustiti svoj “smjer” osobne perspektive, shvaćajući, da bi mogao postati njihovo oruđe, netko nalik na njih. Svjestan svoje buntovne priorode, prije ili kasnije, dogodilo bi se nešto neželjeno, pogubno za njega. Jer njihova je moć bila neiscrpna. I događaji s njegovim njemu dragim prijateljima upozorili su ga na opasnost od te trojke. Kao da je predvidio događaje, počeo je potajice skupljati dokumente za legalnu praksu. Nakon godine dana, povratkom iz Njemačke, uvidio je pravilnost svoje odluke i njihovu političku reakciju : Zabranili su mu rad u tiskari! Bunt, nezadovoljstvo i želja za boljim, želja za znanjem, a najviše spoznaja da postoji bolji način građenja perspektive, bila je odlučujuća za taj put. I njegova urođena radoznalost bila je vodilja o dostupnim “istinama”. Nije bilo lako dobiti putovnicu i samo dopisivanjem srediti legalnu praksu. Imao je i malo sreće u čovjeku, koji ga je razumio i svakodnevno doživljavao “čuda” od trojke. Taj je pomogao u ostvarenju negova nauma. Kasnije je saznao da su mu se gadno osvećivali što je pomogao mladiću da legalno otputuje na praksu u Njemačku. Sve su pripreme tekle u tajnosti jer njihove su veze bile jake. Kasnije je saznao kako su bili bijesni u nemoći da spriječe njegov odlazak. Prekasno! Govorili bi :“Ide služiti Švabama”. Lukavo ih je pobijedio, skliznuo iz njihove omče sa Izgovorom i razlogom za praksu, novim znanjima i učenjem. To je u stvari i bila prava istina. 2

Cijelim putem je razmišljao o tome, vidno uzbuđen ali miran saznanjem da postupno ostvaruje san i da je nadmudrio “mudrace”. Tiho, skoro neprimjetno klopotanje kotača vlaka lagano se stišavalo kao znak smanjivanja brzine. Vlak je u stanicu ušao točno u predviđeno vrijeme. Njemačka pedantnost! Sišao je nekako zbunjen, nesiguran. Tako mlad i prvi put u stanom, nepoznatom svijetu. Od prtljage je imao samo veliki kofer i na njemu sa strane, na remenju umetnut veliki kišobran. Preko ruke prebacio je stari, istrošen ali čist baloner i stao razgledavati po peronu. Kroz mozak mu je prošlo: što ako ga nitko ne dočeka, kako će se sam snaći u velikom gradu? To je potrajalo samo čas, samo tren. Pa snaći će se, zna jezik, ima adresu, a tu je sigurno i taksi. Sat iznad perona pokazivao je 12 i 45 minuta. Odlučno je zakoraknuo po peronu za ostalim putnicima. Očima je tražio: “Ausgang”. - Jeste vi Viktor? - Ja-rekao je zbunjeno ali sa olakšanjem. - Ja sam iz tvrtke gdje ćete raditi. Zovem se Kurt Buchholz -predstavio se nasmijani mladić nešto stariji od njega. Viktor je sav sretan ispružio desnicu u čvrst povjerljiv i nadasve zahvalan stisak. Jako mu je laknulo! Znači sve će biti u redu. Kurt je prebacio kofer na zadnje sjedalo, sjeo za volan starog dobrog Volkswagena i krenuli su s parkirališta udesno. - Ulica kojom se sada vozimo zove se Holzhofalle i poznata je u Darmstadtu po raznim tiskarama. Doista, široka i prostrana ulica vodila ih je kraj prekrasnih zgrada okruženih s puno zelenila. Kurt je namjerno vozio sporije, tumačeći i usput opisujući djelatnosti pojedinih zgrada. Viktora je začudio slabi promet te malo ljudi na cestama. Samo tu i tamo koji školarac s obaveznom torbicom, ruksakom i pokoji stariji, vjerojatno penzioner u šetnji ili nabavci. Samo nekoliko tih starijih, primijetio je, šetalo je s djecom. Djeda i baka servis! Vanjština pročelja zgrada ukazivala je na grafičke djelatnosti. Njemačka uska specijalizacija vidjela se na prvi pogled. Tiskare lijevo i desno: knjigotisak, plošni tisak, slagarne, rotacije, kartonažne tvornice i knjigovežnice. Bila je tu i jedna velika zgrada s rotacijama, velikom i malom, vjerojatno namjenjenih za tisak dnevnih izdanja, 3

Gutenberga. Opet mu se vratila ona poznata nesigurnost i trema. Taj način znatno je ubrzavao posao u knjigovežnicama. zgradama. Iza zgrada naziralo se parkralište za djelantike.revija i časopisa. Prošli su kroz nekoliko kancelarija do nekakvog kabineta. s pedantnom uzdržavanom travom i pokojim ukrasnim grmom. pokojim drvetom. ljepila. Zastidio se svoje skromne vanjštine. te ostali simboli “crne umjetnosti”. Izlazeći prema vratima. s interesantnim reklamama u skladu s djelatnošću. grafički tamponi kojim se Gutenberg služio. kao da se gazdi žurilo. prikladnim grafičkim simbolima za pojedine djelatnosti. zbunjujući. Dojmovi tog prijema i informacija bili su prebrzi. Viktor je iz stručne literature znao da postoje offset rotacije koje uspješno i kvalitetno tiskaju beletristiku. Primio ih je sin vlasnika tvrtke. Osjetio je još nešto: osjetio je onaj njemu poznati miris tiskarskih boja. tradiciju tvrtke.. Šetnja kroz pogone bila je nekako brza. jer bio je pažnjom radoznalosti malobrojnih službenika. ustvari malim tvornicama bili su lijepi. način rada. Znači. oslušnuo je zvukove strojeva. površna. ali usprkos svemu djelomičnmo jasni. bila je nešto posebno. Ubrzo se našao s Kurtom u autu. Sjeo je u ponuđenu fotelju i slušao zbunjen. Svaka tiskara s pročeljima. čisti. Prilazi tim pogonim. njegove druge obveze i poslušno brzo pratio što je stigao u tom letimičnom pregledu. Shvatio je to . Viktor je samo kimnuo glavom ali duboko svjestan da nije sve shvatio. Više puta je govor prekidao pitanjem da li ga razmije. različitim. Bio je tu i crtež otkrivača tiska. dijelovi ili cijeli strojevi na travnatoj livadi ispred pogona. Uredi su bili desno iza porte sa satom za otkucavanje dnevnih kartica radnika. Tabla je označavala njegovu buduću tvrtku: “Hollman KG”. tu će negdje raditi! Kurt je naglo skrenuo desno i zaustavio se na parkiralištu pred brojem 36. uvjete i sve mogućnosti prakse. 4 . Emocije i tremu prekinuo je “boss” koji mu je stao objašnjavati važne stvari. papira.. ukusnim i atraktivnim. gdje ga je čekao Kurt. dakle knjige u svijenim arcima. neke mu poznate ali većinom nepoznate zvukove iz hala u pozadini. obveze.

Vožnju su nastavili u pravcu suprotnom od dolaska. što je vjerovatno govorio svakom pridošlici. skoro napetih sekundi. Kako se tako mirna ulica može u minuti promijeniti u prometnu vrevu ? Svi su nekud žurili i ulica je bučila svom snagom. Tu će dakle stanovati! Kurt ga je odveo do prijemne kancelarije. ali privlačna lica. Viktor ga je razumio više nego “mladog šefa”. U zagrebačkom domu odgojen mladić. smireno i razgovjetno i to ono. Pogledom na sat zaključio je uzrok toj tako brzoj promjeni. .Vidimo se u ponedjeljak u 7 ujutro pred vratima tvrtke . pokazala kupaonicu. čemu će se morati posebno prilagoditi. visok i jake građe. Najednom je ulica oživjela. Gospodin Bonk je poznao domaćicu Lübke koja ga je odvela u njegovu sobu nadrugom katu. jači i teži. Upravitelj gospodin Bonk bio je ljudina od čovjeka. sasvim različit i nov. s nepoznatim kolegama iz raznih država pa čak i kontinenata. zahtijevali su nešto sasvim novo. Naglasio je da je on prvi i jedini iz “Juge”. ovaj dom. Dotle je promatrao njezin brzi. Uzajamno su se promatrali nekoliko tihih.istisnuo je s vrata i već nestao prema izlazu. U tvrtki gdje se govorilo posebnim dijalektom koji će Viktoru i mnogo kasnije praviti znatne teškoće. Iz njega je izvirivala istovremeno odlučnost funkcije koju je obavljao i simpatičnost lica i same pojave. samo mnogo širi. Viktor je bio priviknut na red i određeni režim boravka. 40 uz samu pločicu utaknutu u nisko ošišanoj travi na kojoj je letimično pročitao: ”Internazionalle Studentenheim”. Međutim. To mu neće biti teško. Na vratima se smješeći okrenula i rekla: 5 . koja ga se tako dojmila. tuš u hodniku. upoznao s upraviteljem i nestao. Ispod plave veste nazirale su se konture mišićava tijela. rutinirani rad. kao da čekaju tko će prvi progovoriti. Visok skoro kao Viktor. Viktor je sjeo na ponuđeni stolac i zagledao se u čovjeka pred sobom. jači promet i prometni policajci u svojim zelenobijelim uniformama na svakom križanju. Govorio je polako. Djelomično je bio proćelav. nova okolina. školski jezik pa ga je Viktor više razumio. Bila je to simpatična žena malo zaokruženih dimenzija. Više ljudi. Pred njim je presvukla krevet svježe opranom i mirisnom posteljinom. sanitarije. koji su nekamo žurili. Kraj radnog vremena! Zaustavili su se u Ulici Donnersbergring br. Ali gospodin Bonk govorio je čisit.

ormarić i na njemu ukusno dizajniranu budilicu. uredno posloženog.. zastao kraj malog. Radoznalo. presvučen. prvim dojmovima i što dalje ? Toliko toga mu se dogodilo taj dan događaja. Ispred ulaza je zastao. dojmljvo. Potrebno je raspremiti stvari i tim skromnim stvarima popuniti ormar ali. Danas je iznimno večera između 7 i 8 sati navečer i to u najdonjem dijelu zgrade blagovaonici. uz rubove obraslog raznim ukrasnim vodenim biljem. košulja. Pitao se: što sada mora sve planirati i prilagoditi. iznenađenja. U vodi je plivalo nekoliko zlatnih i srebnih ribica. Sve je to trajalo samo tren.Tvoj”cimer” je vikendom pretežno doma. Kakav mu je cimer? Sjeo je na rub kreveta. U toj brzini primijetio je na dnu i mnoštvo uredno posloženih knjiga i udžbenika. kako će funkcionirati. Zove se Klaus. Bio je petak kasno poslijepodne. Nije se usudio ništa dirati već je brzo zatvorio ormar. Uz njegovu skromnu robu i odjeću usporedio je pravo bogatstvo stvari. te neke momačke sportske opreme i nekoliko tenisica. ne i pospanim jer sve je bilo suviše brzo. Na jednom. nekako preplašeno očima je preletio preko sadržaja unutrašnjosti ormara. Osjećao se umoran. Sjedeći tako na krevetu razmišljao je i zadovoljan zaključio da je najgore prošlo. u obližnjem Mainzu i vidjet ćeš ga tek u ponedjeljak navečer. u koferu. Nije zapamtio ni jedan naslov koji bi mu odgovorio na pitanje: štoKlaus studira? Taj ima mnogo.. ljudski i jednostavno. užem dijelum. ali još uvijek umoran od puta i utisaka spustio se u predvorje gdje ga je gospodin Bonk ispratio prijateljskim smiješkom. slučajno je upravo otvorio prvi. rublja. zastidio se. Tek tada je obratio pozornost na susjedni krevet. a stanuje u domu! Navirala su pitanja: kako će se slagati i hoće li mu pomoći u snalaženju novog okruženja.. Uspoređujući svoj skromni sadržaj. Vidio je puno rublja. nekoliko odijela. Napravio je nekoliko koraka. te mnogo vrijednih sitnica. ukrasnog bazena. Istuširan. Plitak. nepravilnog oblika. Klausov ormar. s malene kamene skupine bio je vodoskok koji 6 . nekako neodlučan poći u svoju prvu šetnju i upoznavanje okoline doma. plitkog. razmišljao o sustanaru.

najveća. Do mraka mora završiti svoj pohod po okolici. Zadržao se još par trenutaka promatrajući kornjaču. Donnersberg nastavlja do ulice gdje je pogon u kojem će započeti praksu. Gledala ga je “pametnim” očima. bila najduža. mislio je kada je ugledao natpis tražene ulice: Holzhofalle. Paralelno s Donnersbergring bila je Heidelbergstrasse koja je. orijentirati se s okolnim ulicama. Odlučno je skrenuo desno i na prvom semaforu lijevo. Bila je prepuna trgovina i lokala. Primijetio je još nešto. Na tom putu. smeđezeleni vrat. kako je mislio na prvi pogled. s natpisima na drugom jeziku. Mora se prilagoditi. smeđe boje i s nešto svijetlijim rubovima. nigdje policajca. a najvažnije pronaći najkraći put do tvrtke kako u ponedjeljak ujutro ne bi lutao. Okom je pratio to neobično stvorenje. Na ulici iznenađujuće malo ljudi. Iako naoružan zagrebačkim iskustvom snalaženja u velegradu. ali brzo se nezainteresirano okrenula i nestala među vodenim biljem. Takve još nije vidio. strano. otkrivao je da je vjerojatno mesojed. udahnula zrak i pogled usmjerila prema njemu. a koščati prema dolje zakrivljeni oblik završetka ustiju. diskretno svjetlo upereno na sredinu bazena. razmišljao je. Na rubu. pa videći da ga kroz prozor promatra upravitelj. Par koraka dalje. vež se vratio i nastavio upoznavanjem okoline doma pazeći da ne izgubi orijentaciju za povratak. susreo je samo nekoliko penzića. Na samom rubu bila je oko jedan metar visoka u crveno obojena gljiva. To mu je bilo najvažnije pa nije nastavio dalje. mora se snaći i mora se snaći orijentirati! Zapamtio je s koje ga je strane Kurt dovezao pa je pretpostavljao da se ta ulica. Ne bi bilo ugodno. Ispružila je svoj dugi. Sasvim lijepa životinja. zaputio se dalje do pločnika. Od broja 176 do 36 nije daleko. Znači. Bila je to glava vodene kornjače. pa stoga i glavna ulica u Darmstadtu. da te taj oštri završetak ugrize za prst. Dobro.je i ribicama omogućavao kisikom obogaćenu vodu. to je njemu ipak bilo nešto novo. I ne smije zakasniti! Imao je vremane nekoliko sati. Pravi trgovački centar. na rubu pločnika je zastao kao da razmišlja na koju će stranu. Trebao je upoznati okolinu doma. školaraca i nekoliko 7 . Zaključio je da je to sigurno noćno. Oklop je bio prekriven pravoraspoređenim osmerokutnim pločicama. nalik na oštri kljun. orijenirati se. da će moći pješice na posao. između algi i vodenog bilja virila je čudna i radoznala glava. S donje strane bila je žarulja. Ponovno se pojavila iza širokolisnate biljke. Na trenutak su se promatrali. ulici. Laknulo mu je .

Njegova radoznalost bila je na njih usmjerena jer.. tehničare. pa sutra ponovo sve ispočetka. tehničkoj robi. Bilo je i lijepo odijevenih svih dobi. Elegantno odjevene. ukusno njegovani park. Kako se u par minuta može sve promijeniti! Do tada relativno mirna ulica bučila je svom snagom. Živo su o nečem raspravljali ali nije mogao razabrati temu. Bilo je i jako puno mladih. lijepih lica ali i zamamnih oblina. otkrivanje. pokoje pivce. nabavka nakon rada i odlazak kući. Mnoge su sa sobom vodile prekrasne klince. njemački način života i rada. Ali stvarnost je prekinula njegova maštanja. sportski odjevene. prvi put je vido tamnopute žene. postupno promatrajući pojedice. obično s malom torbom. po čemu je taj grad i poznat. U njemu se javila želja za posjedovanjem nedostupnih stvari.mulatkinja. vjerojatno profesorom. upoznavanje. gledao. Pored njega prošla je oveća skupina momaka i djevojaka s jednim sredovječnim gospodinom. inžinjere. Napasao je oči na izlozima. micao im se i radoznalo nastavio svoje pretraživanje. Teško se naviknuti na takav život. hitale ili nosile torbe sa tek kupljenim namirnicama. Čuo je već o tome: to čeka i njega. vesela lica i nadasve lijepih tijela. Naravno i lijepe žene! Dakle . odavale su vjerojatno neke kancelarijske profesije. na prvi pogled inteligentnih.. da je malo dalje od doma. Ponovo je počeo analizirati prolaznike... I prolaznika je odjednom bilo više. na rubu šume američka baza... kojima nije mogao odrediti profesije. njegovane. dugo radno vrijeme. Svrstao ih je u fizičke radnike. tehničke radnike. Neki su bili skromno odjeveni. povećao promet automobila koji su preplavili četverostaznu ulicu. Brzo je zaključio da su to žene američkih vojnika. Na malenoj zelenoj oazi između dviju stambenih zgrada ugledao je mali. Bile su to lijepe žene. televizija i spavanje.to je to! Tempo rada. I elegantno odjeveni muškarci odavali su neke važne profesije. Što tim ljudima preostaje od dana? Samo večera. primjetio je. Nesvjesno je usporedio dva suprotna načina života i rada. Nije 8 svih tih lijepih. izloženim artiklima svih vrsta. proučavati ih. vjerojatno studenata. Najednom se našao u vrevi ljudi. one naravno s poslovnim torbicama. Ubrzo se. Onda se prisjetio Kurtovih riječi usput spomenutih. radna disciplina. Uputio se tamo. pogađati status. ali su svakako bili dobro obrazovani. onaj kod kuće i ovaj tu. Najlakše je klasificirao žene. cijenama. zapalio cigaretu i gledao. za njega . sjeo na klupu. tajnice.

saznanja i dojmova koji su mu prezentirali prviput u životu. Prolazeći ponovo je ugledao kornajču izdužena vrata kako prati njegov prolazak. Susreo je i nekoliko crnaca koji svojom vanjštinom nisu ulijevali povjerenje. pokupit sva raspoloživa znanja i iskustva. a već razmišlja kako to nije za njega i da tako organiziran život nametne za stalno. bilo je previše. Pogledom i ponašanjem tražile su mušterije. Ispunjavali su potrebne obrasce i sve je bilo brzo gotovo. Sjeli su u njegov auto i počeli obilaziti urede za prijavu i vađenje potrebnih dokumenata. Drugi dan. ali mnogi! Iz tog razmišljanja probudi se neka škriipa. a glave su im bile na zadnjim sjedištima. Nije mu bilo teško zaključiti kakvim se zanatom bave. Već se mračilo i palila su se mnoga svjetla ulične rasvjete. iz novina. Polagano je zaobišao mnoštvo radoznalih promatrača i krenuo natrag prema domu. nedefinirana i razmišljao je: što oni tu rade? Na kraju ulice. Navodno su istovarivači u zadnji čas odskočili. rasa i odijevanja. prije skretanja.bio siguran u svoje analize ljudioko sebe ali nekako je utukao vrijeme. Ipak je bilo vidljivo još toliko da je mogao nastaviti promatranje ljudi svih boja. pa nazad. Već je bio polumrak i gljiva iznad bazlena isijavala je diskretno svjetlo upereno na sredinu bazena. izloga a i po zgradama. pa tup udarac. za početak previše. kući. Neki njemu čudno obučeni vjerojatno su nosili dio nacionalne nošnje. saznao je da su nakon vađenja kola. Neka lica bila su za njega odbojna. kući. Kako je tu tek noću? Pun neočekivanih iznenađenja. nanšli dva sljedeća tijela. U ponedjeljak ujutro. Ubrzo je začuo sirene auta hitne pomoći i vidio automobile američke vojne policije. Nije čudo da se rijetkim trenucima opuštanja mnogi predaju prevelikim količinama piva. Krenuo je prema domu. Sve je to čuo s kraja ulice. svojim kabrioletom zabila pod parkirani šleper s kojeg se istovarivala neka roba. vjerojatno pod utjecajem alkohola. Odguslat će poslušno svoju predviđenu godinu prakse. Bilo je ugodno iznenađen 9 . Nije počeo ni raditi. Ne svi. Mi južnjaci teško se privikavamo na takav tempo rada i način života. Kasnije je saznao da su dvojica američkih vojnika. nešto prije 7 sati Kurt ga je već čekao na ulazu. Pohitao je tamo ali je vojna policija sprečavala prilaz. Alkohol i prebrza vožnja na glupi su način odnijela dva mlada života. mimoišao se s nekoliko oskudno odjevenih žena. kojemu je slijedio vrisak ljudi.

njemački karakter pristupa radu. izlazaka i još mu je ostajalo. Je li taj dopis igrao nekakvu ulogu nikada nije saznao. Radeći i učeći upoznavao je ljude u svojoj i bližoj obokini. radi se o sedam pa sve do pola pet popodne. mnogo manjih i velikih proizvodnih linija. brošura. Tu je bilo malo starih zgrada. plave boje i počeo. Majstori pojedinih odjela. a naročito reviza. Jer. Odmah je u praksi vidio razlike u radu. stjecao iskustva i nova prijateljstva. Darmstadt je bio poput mnogih drugih njemačkih gradića. U svojim subotnjim i nedjeljnim izlascima upoznao je grad s okolinom. teški radni dan. a u kratkoj pauzi odveli na skroman obrok u tvorničkom restoranu. ozbiljan pristup i radnu disciplinu. I kod prijave na policiji sve su brzo obavili. Odreditli su mu prvo radno mjesto. kratko objašnjavajući proizvodne procese.. kroz koja je prolazio. Mnogo strojeva. niti se usudio Kurta upitati. U tvrtki je primljen lijepo. koji su se gradili nevjerojatnom brzinom. Nekako je imao sreću jer svi su bili susretljivi. Nije baš sve išlo kako treba. Određena plaća praktikanta.ljubaznošću. jasnim uputama i želji da se sve ispuni pravilno. Njegova su pozitivna nastojanja potpomagali na sve moguće načine. Tu će svaki dan ručati pretplaćeni obrok. jednostavno. To mu nije bilo ni na kraj pameti! Doma je dobio dovoljno savjeta i informacija. unificirani formati. za početak. ali u ljubaznosti neke starije žene pored sebenanšao se taj prvi. radne navike i sve što ga je okruživalo. Srdačan odnos i dobronamjerne sugestije doživljavao je na svakom koraku. Svemu se morao vrlo brzo prilagoditi. ali uz primjedbu: da sve znaju i nikakve “komunističke propagande”. Kurt je doduše svagdje pokazao nekakav dopis i zaista mu mnogo pomogao oko tih formalnost. ali strogo poslovno. hrane. Sa svima se brzo sprijateljio. koju su u početku dogovorili postupno se povećala i omogućavala sva plaćanja doma. a nadasve radne navike. Stariji radnik mu je objasnio što i kako raditi. Općimje odnosom bio ugodno iznenađen. odijevanja. Sproveli su ga kroz sve pogone. jer Darmstadt su tijekom drugog 10 . cijenili su ga i povjeravali mu sve složenije zadatke. Iz vrećice je izvukao svoju radnu kutu. velike naklade knjiga. ljubazno.. Kvalaiteti se posvećivala posebna pozornost. Pa mora da je radnička klasa svugdje slična! Bio je zadovoljan jer tu je zaista mogao štošta naučiti.

I ophodnje te policije bile su česte. Lukavo! Isto se događalo i u grafičkoj industriji. pa je inače tolerantna policija imala dosta posla. za izletnike. u jednom velikom parku ostala je mala. da se svakom trenutku mogu brzo preorijentirati na druge proizvodne programe. a sada su ravnopravni stanovnici grada. pogotovo subotom navečer. da je u roku deset minuta bilo na tisuće mrtvih. kreditom naravno. Vrlo lukavo! Saznao je za slučaj da se zbog slabe potražnje i prestanka upotrebe tih proizvoda na tržištu tvornica “ugasila”. a u obližnjoj borovoj šumi namjestili su se američki vojnici. radnici poslani na školovanje i dopust. a grad 90 posto u ruševinama. pa se često prošetao do njih i promatrao te njemunepoznate i čudne sportske discipline i igre. najviše po nekoliko arktikala ili proizvoda namijenjenog nekom gigantu za montažu.svjetskog rata teško bombardirali Amerikanci. Sve je bilo unaprijed planirano i proizvodnja je potekla već za tri mjeseca. mijenjala se tehnologija. najveći sa po nekoliko stotina zaposelnih. Svu tu proizvodnju i brze promjene pratilo je i određivano školstvo i obrazovanje odraslih. Od tuda i nekakva latentna netrpeljivost prema njima. U malom. Kakve li ironije! Oni su ga razorili do temelja. Mnogo zelenila i parkova karakteriziralo je svaki kvart. Imali su prekrasne sportske objekte i terene. Ali na dojavu bilo kakvog ekscesa odmah je dojurila američka vojna policija i “rješavala” gužve. karakteristično ošišani i u svojim američkim autima koji su se uveliko razlikovali od europskih. Kasnije je tako zalazio u kupovinu. u posebnoj trgovini dobila se jeftina a kvalitetna roba ili neke namirnice namijenjene za izlete. Radili su strogo planiranu proizvodnju. Rijetke su bile orginalne zgrade. za novu traženu robu. puštanje zmajeva i malih aviona. Darmstadt su izravnavali buldožerima i planski ponovo izgradili. specijalizirani pogoni. Bilo je nekoliko kvartova srednjih 11 . efikasne i za radnike bezbolne. a država je pomogla u ispražnjene hale montirati. Mnogi su vojnici. Da. sasvim nove strojeve. Neke velike industrije nije bilo. a zamjene potpomognute državnim kreditima tako brze. Prevladavali su mali. ali slikovitom muzeju saznao je. Inače američki su vojnici u grad odlazili uvijek u civilnim odijelima. jer. Kasnije je saznao da su ustrojeni tako. pijani pravili nerede ili izazivali prometne nesreće. Dok su u Münchenu iz ruševina napravili umjetno brdo. Mnoga su se zanimanja gasila. Viktor je na to bio upozoren pa se takvih mjesta klonio. simpatična crkvica. pogotovo na problematičnim mjestima.

a preostala dva. posebni stručnjak iz proizvodnje. gdje se išlo i u takve detalje kao što su npr. toliko potrebnih za akademsko obrazovanje. za praktični mogući pristup nekom od okolnih pogona. Naročito je bio naglasak na moguću organizaciju rada bilo koje proizvodnje. Slijedio je još sat slobodne diskusije i predavanje rezultata. Nakon dobrog uvoda i uputa morao je sjesti na stolicu s kotačima i sa svojim pladnjem obići čitavu prostoriju ukrug. raznim metalima i mnoštvom bočica s kemikalijama na pladnju stao je u red. mentor. osobito na kvalitetu proizvoda strogi ljudi. davali su velike mogućnosti njemačkih i stranim studentima da nauče sve o svom izabranom zanimanju i specijalnosti. Sve je to bilo strogo kontrolirano. kartona. kemijski procesi.općih i tehničkih škola. te više dobrih zantskih škola koje su zauzimale istočni dio grada. pa čak nekada i tri dana u tjednu u školi i raznim kabinetskim predavanjima. kabinet za ispitivanje karakteristika grafičkih materijala. Te su škole za praktična zanimanja imala zajedničke obrazovne programe. kontrola proizvoda. Učenici su tri dana u tjednu boravili na praksi. Nakon dva dana donijeli su mu. da je svaki profesor imao maksimalno do 8 studenata na strogo stručnoj nastavi. Pojedina mjesta imala su aparate. mjerenja amplituda nepotrebnih pokreta radnika. Tu je praksu nadzirao majstor. mjerenja. pregledavali učinjeno. Bili su to posebni. da je tu bilo i općih predmeta. boja u malim zdjelicama. dok im učinak nije bio prioritetan. a najviše sama organizacija rada. Svaka zasebna faza ispitivanja opisivala se na posebne obrasce. Ali i on je morao sam proizvoditi. Za svaku munutu aktivnog fizičkog rada stajalo je sedam minuta istraživanja i promatranja. Svi su programi bili planirani i rađeni zbog prakse i za praksu. To je bilo na Višoj školi. Viktoru je kasnije bilo omogućeno da dva puta uzastopce doslovce “prođe” kroz takav kabinet. Sve je to trajalo oko tri školska sata. nagradno 12 . Profesor Hermann je svakome bio na pomoći. a đaci su praktična znanja stjecali u specijaliziranim kabinetima i po pogonima gradskih tvornica. pomagala za ispitivanje i kontrolu. opisano i naučeno. zatim viših i visokih. Sve to u svrhu veće učinkovitosti ali i manje uloženog fizičkog napora. Vršila su se ispitivnaja. Pisao je i kako se ne smije raditi. Sveučilište je bilo organizirano po američkom sistemu tako. S dobivenim uzorcima papira. pa su često stručni nastavnici iz škole dolazili u pogone. a iznad njih logičan opis što treba raditi. Naravno. Prekrasni i moderni laboratoriji koje su opremile pojedine tvornice širom zemlje.

planiranje materijala pa sve do potrebnih radnika određene kvalifikacione strukture. Naučio je gradivo koje neki ne svladaju za dvije godine. kapaciteti. puni opće kulture i znanja održavali. Samo tako se mogla u praksi provesti “pozitivna” proizvodnja. Slaba strana bila mu je i ekonomija. Svaki student imao je pravo nekoga dovesti na sat. 13 . Sve se pratilo. svih koji su jako ozbiljno shvaćali svoje zadatke i učenje. ali ne zbog nekih zapletnenih računskih radnji. Napravio je tri greške: jedna sa duplex kartonom. izmjena stečenih saznanja iz svih područja. mikroskope. već planiranja proizvodnje. Druga sretna okolnost bio je sam internacionalni dom. Viktora je iznenadilo još nešto. sve se kontroliralo. školovani na poseban način i sa sposobnostima da prenose znanje na mlade. Tako se cjelovito znanje ne zaboravlja. iako su takve informacije bile poznate. pomoćni strojevi i uređaji. da je to uobičajeno i da su njegovi rezultati sasvim zadovoljavajući. rezultate i poziv gospodina Hermanna da ispitivanja može ponoviti. promatranje vježbe ili kabinetsku nastavu. pa čak omogućavanje prisustvovanju odabranih predavanja. ali sve i plaćalo. sve ocjenjivalo. Za približno osam sati naučio je gotovo sve o grafičkim materijalima. Obermajstor mu je rekao da se ne zabrinjava. Zaista je imao sreću da je upućen baš u taj grad. Večernje škole bile su naročito skupe ali i temeljite. Koliko uspješan i brz način stjecanja vrijednih informacija. Kada je nakon prijave prošao ponovo sve te instrumente. Ti nije bilo zabušanata jer koncept obrazovanja to nije ni dopuštao. Mladih. Naravno da mnogo toga nije ni mogao shvatiti zbog svojih ograničenih predznanja. bilo mu je mnogo toga jasnije. sa svih strana svijeta. Odnos studenata i nastavnika. Nitko te nije pitao tko si i odakle. viskozitet tiskarske boje i jedan njemu sasvim nepoznati kemijski proces jetkanja raznim metala. priprema rada. dečki u njemu. praktičara bili su ljudi iz prakse. potrebnih stojeva. aparate i pokuse. slobodna diskusija. već su to bili susreti i zanimljive priče obavljanja svakodnevnih programa. I ostala iskustva s “pravim” profesorima bila su slična u odnosima prema mladima. ne kalsična pradavanja. Ti su profesori. pun mladih željnih znanja. Moguća je bila svakojaka izmjena znanja i iskustva. Viktoru su bila interesantna predavanja iz tehničkih znanja i mogućih razvoja robotike i kompjuterizacije strojeva i čitavih pogona.mjesto. U tome je i bit njemačke proizvodne ekspanzije. Većina tih proizvoda.

Sve u nekoj deprimirajućoj boji. Postao je već nemiran.Spomentrg. Već sljedećunedjelju Karin ga je pozvala. dodali 5 maraka. Bila je u veseloj grupici. pa joj je mahnuo rukom. u isto vrijeme. Kako je sve ispalo spontano. jednom sjedeći na klupi. Velike površine ravnih zidova. kasnije. To je bilo prekrasno šetalište uz bujnu i njegovanu vegetaciju drveća svih vrsti. još uvijek vruća. Kontrast spomentrgu bio je centralni park. jedan iz njegove klape. Jesen je bila lijepa. Jednom ju je primijetio kako iza drveća gleda prema njemu. da sve to izgleda nekako tmurni. koja je imala sistem malih zvona. Sredinom trga dominirao je spomenik u obliku dvadesetak metara visokog obeliska obloženog istim kamenom i bojom. Tu. sjetno na nemile događaje iz prošlosti. 14 . Mnogi šetači. dolazim. Bila je sama. Pješačka zona. a predgrađa autobuse. za lijepih su dana podjeli okolna klpe i slušali željene i poznate zvuke. na istu klupu. mogli ste čuti refren željene pjesme izvođen tim zvonovima. Detlef. uz stariju sestru. kao. na malo povišenom mjestu dominirala već spomenuta mala crkvica. a malih prozora uz taj nemogući ton boje. punoj žubora riječi. spontan osmijeh djevojke. jedini koji se Viktoru nije svidio. dobio je uzvraćen zagonetan. Vozili su se tramvajem di Eberstadta. mladi parovi. ali uporan. bio je pravokutno oblikovan četverokatnicama obloženih fasada nekim smeđim kamenom. iznenada i brzo. na kupanje. Radilo se o mehaničkom klaviru koji je pritisak na tipke prenosio na poluge koje su omogoućavale udarce na pojedina zvona. koju je predstavljao čitav kompleks trga. pa su izleti i kupanje u bazenima sa zagrijanom vodom bili još mogući. geometrijski nepravilan. zaljubljeni. djelovao je kao veliki promašaj. u isto vrijeme bio je tamo. Središtem je. Grad je imao gustu tramvajsku vezu. čekaj. jednom mu je objasnio sistem zvonjenja. Nekolio sljedećih nedjelja. opet isti kamen. Ta plava djevojka zvala se Karin. ne bi li je ponovo sreo. Jednostavno ga je srce vuklo na isto mjesto. Ako ste na ceduljicu napisali naslov pjesme. odredili približno vrijeme. gdje je bio veliki bazen kojeg je dio imao stakleno dno. ali se polazeći ipak okrenula njemu i uzvratila mu taj iznenadni osmjeh. jedan od mnogih parkova kojima je Darmstadt obilovao. Možda je ideja projektanta i bila.

Jer Karin je bila maloljetna. igrama i sitnim nestašlucima toliko karakterističnim njegovom djetinjstvu. Viktor je u tom pogledu bio bogatiji i imao sadržajnije djetinjstvo. da je Viktor odmah primijetio mnoga pitanja. čak zanesenjak i da njemu mogu uglavnom zahvaliti za kvalitetu njihovih vina. Imao je auto. Njemu je to sve bilo nekako strano. Nikada nije nastojao tvrditi što je bolje za budućnost naroda osim. Klaus se srdačno smijao opisanim epizodama izleta. Viktor ga je informirao o sistemu uprave. Vikende je provodio kod svojih u Meinzu. povijesti. neki prizvuk kritike ili uvredljivog motrišta različitih sistema. Bio je nešto mlađi ali ozbiljan dečko. Načitan. pa i o politici. dobro organizirane. NOB. Klausa su naročito zanimale priče iz njegova djetinjstva. Klaus e bio uredan dečko. Otvoreno su o tome raspravljali. brzo i određenim redoslijedom. Vido je njihove velike podrume prepune napunjenih staklenki bijelog vina. Mislio je: da li je moguće izdržati taj monotoni posao tjedne.Mogli su pijuckati pivo i kroz stakleno dno odozdo promatrati pokrete kupača. godine. krađama trešanja. To do sada Viktor još nije vidio. informiran mnogo je pridonijeo da shvati njemu neke nemoguće navike Nijemaca. Ispitivao je i o Jugoslaviji. Radio je to spretno. pa je od njega mnogo naučio. Nikada u tim razgovorima Viktor nije primjećivao nešto podcjenjivajuće. Naoko 15 . te socijalne sigurnosti radničke klase. Diskutirali suu o svemu i svačemu. Naravno. Njegovi su bili veliki proizvođači grožđa i poznatog vina. STUDENTSKI DOM Viktorov cimer Klaus studirao je ekonomiju. opremljene i automatizirane proizvodnje. Jedan radnik je te boce čitaav dan prevrtao. pa ga je nekoliko puta poveo sa sobom i pokazao mu Gutenbergov muzej. te brižno odabranim životnim ciljem. kako bi dobili određenu sliku o njemu. Klaus mu je objasnio da je on stručnjak. pripremljena. Uvijek je sve s njegove strane svršilo na komparaciji sistema i uspoređivanju. strahotama rata u kojima je kao dijete bio sudionik. Nekako je kopirao ili pokušavao kopirati neke navike. od roditelja i brižne starije sestre. sa strogo zacrtanim planom života i školovanja. pa mu je bilo malosmiješno gledati radnika koji se spretno bočno kretao uz stalaže malim koracima i brzim pokretima ruku zaokretao staklenke. logorovanja.

nikada se nisu vani družili na mjestima tradicionalnih sastajališta mladih. pa mu je Viktor. da s njim uspostavi prisne veze i harmoniju zajedničkog boravka u istoj sobi. imali najljepše “mačke”. često izlazili i kupovali svakojake stvari. da su mu roditelji već odabrali ženu i da će nakon povratka morati preuzeti teret vođenja poljoprivredne farme. Pričao mu je. I Viktor je imao svoj cilj. Ponekad je “zaboravio” zahvaliti. Često su bili pripiti i koliko je Viktoru bilo poznato svoje su stipendije propili s prostitutkama u obližnjem Frankfurtu. Svi su ga zvali Moko. barem se tako pričalo. dok Klaus u svom utrtom i planiranom putu uzdizanja nije imao za to ni vremena ni mjesta. Bio je često pod utjecajem alkohola. Nauprot Arapima bili su dvojica antipatičnih koje su svi zvali “švarce”. Bio je tu ozbiljan crnac Kim. Prazan život! Planiran život. Djevojke su ukrašavali zlatnim nakitom. dvije. istočni izbjeglica. Njegovi su ostali na istočnoj strani Berlina. ali je svoje dužničke obveze uvijek pošteno podmirivao. Vjerojatno zbog alkohola. Bio je vrlo skroman. Inače uvijek veseli i društveni. a ponašanje drsko i vrijeđajuće. Ogorčen je isticai svoj čudni karakter na okolne kolege. Mogao si je dozvoliti i simpatije i zaljubljenost. Nisu doduše svi mladići bili poput Klausa tog tako tipičnog Nijemca. Bogati i razmetljivi dečki studirali su tehniku. sadržajnije. ali mu je život ipak protekao nekako bogatije. vječito bez novaca. Bio je na postdiplomskom studiju iz kemije. Bili su tu i dva studenta iz Arabije. koji će bez materijalne osnove dostići mnogo teže i kasnije nego Klaus. Nikada Viktor nije saznao zašto su ga tako zvali. Moderno su se odijevali. Detlef je bio srednješkolac. Nečesto je kasno budio Viktora i Klausa tražeći cigaretu. Nitko se s njima nije družio. a jedan je po domu. da ga se što prije otarasi uvijek dao cigarete. sa svojom uvijek prisutnom lulom u ustima.bezbrižan život bio mu je ispunjen samo radom i učenjem. Njegov sustanar iz iste afričke zemlje studirao je ekonomiju. 16 . To će realizirati tek kad postigne svoj krajnji cilj. hodao u papučama isprepletenim zlatnim nitima. Viktora međutim uopće nije sprečavalo. da li mu je to nadimak ili možda čak prezime. Ostale sobe vile su popunjene zanim studentima iz različitih dijelova svijeta.

Von Koppelov je bio također izbjeglica s “istoka”. Sasvim drugačije naravi nasuprot nerazumnom Detlefu. On je s ogorčenjem gledao na podjelu Njemačke i na zid koje onih dana podizao. Realno je procjenjivao situaciju, a o nekoj neprijateljskoj ogorčenosti nije bilo ni govora. Prije bi se na to moglo reći nekakvo tužno gledanje na sve. I njegovi su ostali tamo preko. Bio je stručnjak za modeliranje u ljevaonici. Često je Viktoru pričao o životu “preko”. Viktor ipak onda nije mogao ili smio vjerovati da je sve istina. Međutim, kruta istina se nije trebala dokazivati nikakvom antipropagandom. Svakodnevne vijesti i televizija bili su rječitiji od bilo kakvih dokazivanja. Von Koppelov je bio srdačan, veseo i naprednogledajući radnik, koji je imao samo jedan cilj: dobro raditi i zaraditi i što prije osnovati vlastitu obitelj koja bi mu na neki način zamijenila izgubljeni dom. Sudjelovao je u svim akcijama, izletima, skupnim izlascima i pokazao se kao druželjubljiv u svakom pogledu. Kako je bio stariji, pa stoga i iskusniji svi su njegovo mišljenje poštivali. Tu su bila i dva studenta iz Indije. Jedan sitan, simpatičan i uvijek prisutan u Viktorovu društvu i jedan visoki osobenjak kojeg nitko nije trpio. Herr Bonck se uvijek ljutio na njega jer nije dozvoljavao sušenje rublja po balkonima. A taj je svoje duge “sari” uvijek izlagao po čitav duživni balkona. Bilo je tu i drugih manje ili više interesanantnih lica, a među njima i jedan kojega su svi zvali “Vijetman”. To je zaista bio Vijetnamac niska rasta, mršavih dimenzija, a uvijek besprijekorno odjevenog. Kolike se Viktor sjeća, nikada ga nije vidio bez kravate i sakoa, pa bilo ljeti ili zimi. Tih i povučen tip, nekako nepovjerljiv prema okolini. Često čak tajanstven i neprimjetljiv. Uvijek bi svojim uskim skoro djevojačkim usnama i laganim poklonom glave samo pozdravljao. I dugo, dugo, iako su se svakodnevno susretali ostali su samo na pozdravu. Oko ramena mu je stalno visio jedan od mnogih fotoaparata. Ponekad ga i za vrijeme jela nije skidao. Njegov hod je bio nešto posebno. Bio je lagan, pokreti nekako proračunati i spori, ali meki. Kako je Viktor po prirodi radoznao i volio promatrati pojedince, vježbajući tako svoje intuicije nepoznatih osoba, taj Vijetnamac mu je bio zagonetka.Niko se nije približio, ni sa kim održavao veze ili razgovore. Ostao mu je zagonetka i dugo kao otpisan, misleći, da je sigurno osobenjak, 17

individualist ili čak čudak. O njemu nije znao ništa, osim da prakticira reprofotografiju u istoj ulici gdje i on. Na posao je išao sat kasnije, a i kasnije dolazio u dom. Tako nije imao ni posebne prilike da ga u razgovoru upozna i prouči. Njegovu nepristupačnost smatao je nekom vrstom nepoznatog odgoja te daleke zemlje ili urođenom stidljivosti za komuniciranjem. Tada još Viktor nije mogao znati, da će taj skromni a simpatični, a tako nepristupačni “Vijetman”odigrati veoma važnu ulogu u priči, koju ste upravo počeli čitati. Viktoru je život bio ispunjen i interesantan. Brzo je protjecalo vrijeme. Uvijek je bio nečim zaokupljen. Svakodnevni rad nije bio monoton, iako se na takvo dugo radno vrijeme teško priviknuo. U tvrtki je imao kompletan i jeftin ručak, a doručak i večeru u domu. Na njemačku osebujnu hranu sa silom prilika morao naviknuti. Bilo je doduše jela koje nije trpio, ali je bilo i mnogo jela koja su mu prijala. Subotom se nije radilo, pa su u domu imali doručak i ručak ali bez večere. Te su večere bile namjenjene izlascima u kino, kazalište, ljubavne sastanke, a Viktorovo društvo poslije svega na večeri kod “Rotto Hahn”. To je bio solidan mali lokal u obližnjoj ulici kuda su odlazili na peečne ili pohane piliće uz obaveznu kriglu piva. Karakteristična njemačka gostionica, ali uvijek puna. Kasnih noćnih sati pretežno su je zauzimali studenti iz doma. Sve čisto, solidno i relativno jeftino. Gazdarica je bila starija žena koju su svi zvali “Mutti”. Voljela je mladež, pretežno studente koji su k njoj rado navraćali i Viktor se uvjerio u priče, da iz njezina “Gasthaus”niej izišao gladan nijedan student bez obzira da li je trenutno bio bez novaca. Svi su je zbog toga cijenili, skoro voljeli i tome povjerenju uzvraćali urednim poravnavanjem računa. Jedne takve subotnje večeri Klaus i Viktor vraćali su se iz kina i Heidelberger cestom žurili prema “Ritte Hahn”. Odjednom su iza sebe začuli neki mekani glasić: - Kuda jurite vas dvojica? Oba su se iznanađeno okrenula. Na par koraka iza njih je hodao “Vijetman”. U brzini, da se što prije sastanu sa svojim društvom nisu ni primijetili, da su ga “vorfarali”.

18

- Ako još nisi večerao pođi s nama na pola piceka k Mutti - predložio mu je Viktor umjesto pozdrava. Samo je kimnuo glavom i pošao za njim zostajući za pola koraka. Kao da se stidio njihova društva. Viktor ga je hrabreći požurivao. Kod Mutti je bilo već veselo društvance. U njihovom uglu, gdje je netko uvijek bio prvi, sastavio bi dva stola i sačuvao mjesto ostalima. Mjesto je doduše bilo tijesno zbog dodatnih stolica ali čisto ugodno i nešto postrance od ostalih bučnih stolova. Uz Koppelova i njegove djevojke sjedila su tu dva poznata Nijemca i dr. Kim s obaveznom lulom u ustima. Oni su već povečerali i uz kriglu piva glasno diskutirali o odnosima muškaraca i žena izvan braka i u braku. Žučnu diskusiju o ravnopravnosti modernog braka koju je zastupala jedina žena za stolom prekinuli su s novim pridošlicama. Klaus i Viktor su već hodajući pored šanka poručivali pola pečenog i kriglu, a Vijetnamac je samo tiho ponovio: - I meni isto Veseli se razgovor nastavljao i tijekom njihove večere, koju su uživali polako, prazneći ujendo i tanjure i krigle. Katkada su upadali u okolnu diskusiju, ali Vijetnamac se samo smiješio. U diskusiji punih ustiju nije sudjelovao. Nije trajalo dugo, da je Viktor osjetio blago djelovanje piva. - Naš je Vietman prvi put s nama na večeri, pa je red da ga dostojno primio u naše društvo. Nekog naročitog veseljaka nećemo baš imati, ali čova mi je čistio simpa - malo zlobno je predložio Viktor i uhvatio Vijetnamca oko ramena. Odmah se zaorilo iz svih grla: - Brudershaft - Mutti, mi ćemo piti litreni Bruderschaft Lukavo, skoro zlobno Viktor se smijao u sebi, kada je Mutti donijela na stol litrene staklene čizme pune žuto-zlatne boje piva i obavezne pjene na vrhu. Sjetio se svog neugodnog iskustva s tim čizmama. Svi su zauzeli stojeći mirno iščekivanje, a naš Vijetmanac ozbiljan stav, pretpostavljajući ozbiljnost ceremonijala. U čitavoj sali je nastao tajac. Svi su gledali u pravcu njihova stola. Čak je iz kuhinje došla i kuharica i na šank naslonila svoje velike sise. Viktor je prihvatio najbližu čizmu, pazeći da Vijetnamcu pravilno okrenutu doda i rekao svečano, da mora polako cijelu ispiti u jednom gutljaju. 19

I društvance je zapljeskalo. Veselo čavrljanje nastavilo se sve do zatvaranja gostionice. Na olovkom nacrtan crtež na 20 . U dom su ulazili veseli ali šutke. Sve oči bile su uprte u njega. a kada su prešli na modeliranje životinja i portreta njegov umjetniči duh je splasnuo. a ozbiljno pogledao trenutačnu tišinu oko sebe i prihvatio čizmu. Misli su mu tada sigurno odavale zabrinutost zbog tako velike količine piva u čizmi. tako se u prstima čizme stvarao vakuum. raspoloženi i malo pripiti. trenutačno postiđen. Toliku istočnu zatvorenost nije shvaćao. tapšali ga po ramenima i pružili mu ruku. Taj zid sramote nikako si nije mogao protumačiti. Sada je Viktor pored znamenitosti grada na svoje oči vidio i “zid” istoka. I stvarno se pucalo! U domu je svaki kat imao kabinet za sobodne aktvnosti. a ni Viktor nisu bili naučeni na takve količine piva. iznenađen. Ni Tan. Ostao je mokar. Dotuda je bio zadovoljan sam sobom. Jednom su bili gosti tehnološkog univerziteta. U prizemlju kraj uređaja za centralno grijanje bila je keramika. Viktor je naučio osnove obrade i modeliranja s glinom. Mutti mu je sa šanka dobacila čistu krpu i brišući srdačno se smijao i klimao glavom. Jedan viken su busom krenuli u Hannover. vidjeli Königsberg i ostale znamenitosti grada. kako su i njega tako nasaamarili i praktično mu pokazao kako se čizma kod ispijanja mora naginjati da bi sa strane u prednji dio ušao zrak. vesela lica oko sebe pa u čizmu.Vijetnamac je stidljivo. Kako je polagano ispijao. Von Koppelow je bio voditelj i savjetima svima na raspolaganju. a u gostionici se odjednom zaorio pljesak. razne posude. U istoj prostoriji su radili i tekstilci. pa glazirali i opet pekli u posebnoj peći kraj centralnog grijanja. gledajući okolinu. jednsotavne vrčeve. Glinene “proizvode” su pekli. Onako zbunjen počeo je svoje opijanje i nije naslućivao trik. Svakodnevne vijesti bile su prepune sretnih a i nesretnih avantura prebjega. I kada je taj vakuum bio jači o dvanjskog pritiska nastao je pljusak barem pola litre piva u lice. a otamo avionom u Zapadni Berlin. Par puta su bili u Heidelbergu. ali dalje nije i nije išlo. tom prekrasnom univezitetskom gradiću pored rijeke Neckar.U početku su radili pepeljare. Sjedajući Viktor mu je objasnio neka se ne srdi i neka mu ne zamjeri. Te večeri Viktor je saznao njegovo i za njega čudno ime Nsu tan. Subote i nedjelje katkad provodili bi na organiziranim izletima. Svi iz društva su mu prišli.

Gledajući Vikotorove “umjetničke” prve korake Klaus je tvrdio da je to vrsta naive. koju je doduše dobro poznavao. . Dosta interesantna tehnika! Prvi kat je imao fotolaboratorij. Tan je pak tvrdio da je Viktor detaljist i da bi trebao dobu školu. Crticama za ogoljelo drveće. a crtež po svom nahođenju dopunio geometrijskim likovima. da je velika šteta. a time državu osiromašuju za nasljedna pokoljenja. Na drugom katu je bio slikarski atelje. Prodaju rijetka djela u bescjenje. Njegove su kritike dapače bile na mjestu. da se Tan zadržava tamo gdje je bio on. . ali Viktor je sve više primjećivao. Ljut je skinuo sa stalka čist karton i s par poteza nacrtao srnu. Klaus je Viktoru nabavio i poklonio boje. Postao mu je neprimjetna sjenka. Svoja djela je uvijek započeo na sredini papira i to sa geometrijskim likovima. a kružići snježne pahuljice. Znao je i objasniti zašto nešto valja ili ne valja. zasjenjivao i popunjavao čitavu površinu papira. bojadisali je. Takvim likovima dodavao bi uvijek nova. kvadratima i kružićima i. Mnogo su diskutirali o tome.To je to! . Čak mu je pokazao i katalog s reprodukcijama I cijenama. Klaus i Tan su ga promatrali. Još uvijek doduše nenamjetljiv. Znao je skoro sve o jugoslavenskim poznatijim naivnim slikarima. Tu su imali na raspolaganju aparate za povećanje i kopiranje slika. reflektore za osvjetljavanje kod portretiranja. Sve je bilo gotovo za par minuta. Tan je bio dobar crtač grafika. što se većina njih suviše komercijalizirala. te nanosili među novinskim papirom. šutljiv ali kritičan samo u pogledu izrađenih “umjetničkih” ostvarenja. Uvijek je govorio. kistove. a ni razumio moderniste i njihovu umjetnost. jer je u svom neznanju smatrao da je slika i umjetnost samo ono. U ovom odjelu je carovao Tan. te svoje slikanje modernizirati. crne komore sa svim potrebnim kemikalija i mnoštvom zdjelica. U svom neznanju i skoro srdžbi Viktor je tvrdio.Ovo je zaista izvrsno i brzo! 21 . Klaus je pak tvrdio da postoji određena veza između naive i moderne. predstavljala neku nježnu životinju.uskliknuo je Tan na kraju. Viktor baš nije cijenio.tekstilu voskom su glačali sliku. kako bi izgledala grafika napravljena brzopotezno sastavljena po njegovom mišljenju grubim trokutima. terpentin ulje i malu špahtlu. trokuti su bili grmlje. što nešto predstavlja.

U stopu ga je pratio Tan. jer do kraja je trealo izdržati još 30 minuta. A bilo je i srdžbe. Viktor je bio ponosan. Zaista je morao biti smiješan! Izišao je iz vode i poskakujući otresao suvišnu vodu te potrčao do svoje sobe. Uske hlače bile su mu pripijene uz noge. vikao je Viktor. I dođe kraj utakmice. 1 naprama 0 za Jugoslaviju. Kontrirao je . Bilo je i smijeha.pitao je iznenada Tan još uviejk se smiješeći. Dosta ih se skupilo u sali s televizorom. Pola doma promatralo je taj spektakl. a tan je sjeo postrance te ga promatrao. Viktor se nije upirao i “tuf” u bazenčić ispred doma. goool. ali pravi smijeh se zaorio odasvuk tek kada se Viktor onakav dug i mršav podigao iz vode i sav mokar stajao na sredini bazena.Viktor.. Sada je tek nastala “analiza” crteža koji je po njihovom mišljenju uspio. . Viktor je cvao. ali svoj “umjetnički” uspjeh nikad nije ponovio. ja ću se odjeven okupati u bazenlčiću pred domom u čast naše pobjede. Slika je kasnije izašla kao prilog nekog studentskog kalendara. Kraj Vikora je sjeo šutljiv Tan. nenaviknut na takvo crtanje i crtanje protiv svog uvjerenja. Neki su spremno pridržavali otvorena vrata. voliš li ti stvarno tako nogomet ili više svoju zemlju? . 22 . a Jugoslavenski igrači u defenzivi čuvali rezultat. Nastajale su šale i smijeha je bilo na sve strane. nekako osjećajući da je na njegovoj strani i da će pomoći u navijanju za Jugu. DOMOLJUB Igrao se važan nogometni susret između Njemačke i Jugoslavije.Vioktor ih je u čudu gledao. Sav ponosan nije pravovremeno primijetio četvoricu jakih koji su ga zgrabili za sve ekstremitete i prosto ga iznijeli.. a ujendo se i bojao. strepio.Svi su se glasno nasmijali. koliko je mogao. a iz košulje i iz džepova virile su alge i vodena trava. Oba su se smijala prethodnom događaju.Gospodine Bonck. što misliš tko će pobijediti? .Viktor. Viktor se presvlačio. .gol. Kolege Nijemci su Viktora bockali sportskim provokacijama. Viktoru je laknulo. Nijemci su napadali svim snagama. Kad je u prostoriju ušao upravitelj Bonck provokativno je upitao: .

Presvlačeći se. a ja? Krvavu i razrovanu zemlju u koju ne znam da li ću se moći vratiti. otežava sve moje korake i planove. Tan. sjećam se vike i požurivanja. snen. Tan je sve izražavao u dvije.Ja sam više patriot nego neki strastveni navijač nogometa. Ali u svemu tome bio sam vođen brižnom pažnjom svojih. strijeljanja. Tan. mladi smo i zdravi. Onakao na brzinu probuđen. Tan. kada su usred noći došli po nas. koji su to vjerojatno proživljavali sasvim drugačije od mene. ja sam imao tek šest godina. to sam tamo svečano obećao! Onako. Bistro se sjećam detalja. nesvjesno straha. ti si bio svjestan rata i vjetojatno svojih tragedija. teret koji moram iznijeti na svojim leđima. koja je tek pred nama? Znaš. majka. Tog neobičnog zvuka granate koja te prelijeće. puno nevine ljudske krvi.Zašto Tan mora biti žalostan. gotovo sve osim nas nekoliko pobili su.ti imaš svoje ideale. Moram to. Njegov pogled bio je očajan i ljut. . tužniji izgled. troje. učimo i radimo i veselimo se životu i nadajmo boljoj budućnosti. danas se ne mogu sjetiti što sam tada proživljavao. tan je stiščući isprepletene prste poprima sasvim drugačiji. nekih u maglenom sjećanju čak pojedinih niti u cijelosti. Grozan je to zvuk! Vidiš toga se čak sjećam. Sve . Dali su nam dvadeset 23 . Skrivao sam se kod bombardiranja. jednostavno posjekli. Kada je kod nas bio rat. Vidio sam smrti. Ti Švabe su mi se zgadili svojim gledanjem odozgo. Viktor ga takvog još nije vidio. Njih je bilo strah za dvoje. kako je sjedio. za sve nas koji smo vani i za sve kod kuće. ima divnih ljudi.”spermenši”. ali neki su zaista podcjenjivački superiorni. a nekih se pak sjećam u svim u mozak upisanim detaljima. majčine brige i tragedija oko mene. pogotovo među radništvom. bježao pred granatama minobacača.. Teret koji me prati. Ne sjećam se svega već samo nekih posebnih epizoda. makar Juga nije tvoja domovina. i za tebe su igrali i pobijedili. njoj ću se brzo vratiti i svojima. razmišlajo je o tim upravo izgovorenim riječima i nekako mu ga bi žao. Kod mene je bilo drugačije. Bio sam dijete.. najviše tri kratke a jasne rečenice. sestre. moram. Sada mogu samo zamisliti što su proživljavali moji u takvim trenucima. a meni ostavili veliki teret. ja volim svoju zemlju. Vjerojatno si to proživljavao drugačije nego ja. Međutim. Nisu doduše svi ljigavi. pritišće. jeli to bio strah ili nešto drugo jer sam bio premalen. kod kuće roditelje. Danas su dečki igrali za mene. niti je tako dugi niz rečenica čuo iz njegovih usta.

a još češće sam morao klečati na pšenici. da sam sjedio na crvenim poplonima onako na brzinu smotanih i vezanih sa vrpcom. te odvezao u ambulantu. naš mještanin u crnom kožnom kaputu glasno se cerio tom postupku. Ovakvog me pronašao susjed i upregnuo konje. među volovima. Često bi me bez razloga tukle. Nakon toga su nas sve puškama gurali napolje. bolove nepravde. Dok je majka bila u polju. Sjećam se nekih detalja iz sabirnog logora u nekom gradu. Sutradan je došla nadstojnica i u prisustnosti majke i susjeda ispričao sam sve što su mi te zlobnice radile. da su se iživljavali na meni jer su znale. Ne sjećam se drugog. po čemu su ti fratri bili poznati. sestra služila kruh kod susjeda stolara. Djeca smo imali dovoljno mlijeka. ja sam se sav očajan jednostavno bacio kroz zatvoren prozor. nisam još svladao jezik. jako okovane čizme koja je zgazila mog lijepog. Ujutro bi majka na vatri zagrijanim željezom odleđivala poplone kojima smo preko noći bili pokriveni. Kasnije smo oboje shvatili. bolove srca. Tada su me grozno boljela koljena. ostali iz obitelji u partizanima. Tri dana smo bili u nekoj šupi. ali se sjećam njegove široke. Dodjeljena nam je kuća. gdje su o našoj prehrani brinuli fratri samostana. da su nam neki iz obitelji na “drugoj” strani. koju su onako prosule u kut. Odlučno sam odbio poziv da se nakon ozdravljenja vratim u vrtić. Vjerojatno sam i plakao. Sa prvog kata sam pao na neki balkon sav razrezan i izubijan. Majka je tada sigurno imala drugačije bolove. Konačno smo premješteni u Grubišno Polje. Tamo je bilo tako prijatno toplo. One su me otvoreno mrzile. Više od rana boljela me nepravda tih zlobnih sestara. Danju sam se najviše zadržavao u štali. Civil. Gledao sam prema vojniku na vratima koji je svaki čas uzvikivao preostale minute. Sa nalomljenom nogom i sav u krvi nekako sam se dovukao kući. Tamo su mi stavili gips i povili rane. Sjećam se. pa katkad i komadić čokolade. Kanarinca radi! Ni njegovo lice nisam upamtila. To se nije 24 . jer moj se pogled stalno vraćao zgaženom kanarincu. ali ne i osnovno za život.minuta vremena za spremanje najpotrebnijih stvari. nismo imali od čega plaćati pristojbe. punoj rupa i propuha. krvi i crijevima na podu. Nisam bio po prirodi zločesto dijete ali ja nisam bio “njihov”. Mater nas je preživljavala nadničarenjem kod imućnih seljaka. ja sam bio u vrtiću kod časnih sestara. pa na kamione. žutog kanarinca. Sjećam se i strašne zime kod dolaska u Slavonski Brod. Kad su ta iživljavanja dostigla takve nepravedne razmjere.

noću sam pao s njega. U trenu su zauzeli čitavo selo. jer kod nas se često hranio i odsjeo štab slavonske partizanske grupe glumaca. Pletena korpica za branje gljiva imala je duplo dno. da smo brali samo gljive i ništa drugo. ne! Dapače. Silom su me odnijeli natrag.moglo ni sakriti. Nogama sam se upro u stupove drvenih dvorišnih vrata i vikao neka me ostave na miru. . otvorio sam stubišni prozor i zbrisao kući k materi. za partizansko selo Peratovicu ostavljala se na određenom mjestu u šumi. I taj je čovjek mnogo riskirao. a spasila nas je sigurne smrti. Tamo ju je prenosila moja devet godina starija sestra i ja. tada malog sela. Sestra je ipak uspjela odbaciti poštu u grmlje. Uporno smo oboje tvrdili. Čistili i podmazivali su ga. Čitavo to vrijeme bili smo bez vode i hrane. Žurno me podigla preko ograde. Ulovili su nas i odveli u zatvor. Kako je tada sigurno i brzo reagirala. Jednom su Čerkezi. viku žrtava i žena. ali sada zatvorili u podrumski zatvor. Ona je bila po dogovoru kao susjedova . S plota me dozvala majka. kojeg su svaki čas zaposjedali jedni. molim te nastavi!. da neću u zatvor.Povjerljiva pošta iz Grubišnog Polja. smrdljivo. Ukazao se otvor koji je vodio ispod svinjca. Treći dan sestra je tako usput kao doturila komadić kruha kroz daske i bocu vode. ja sam samo “nešto” naslućivao. U tom smo skrovištu bili dva dana i jednu noć. koje se otvaralo odozdo.Ne Viktor. Jednom su nas lovili domobrani.stolarova kći. Preko našeg plota. pa drugi. Sjećam se velikog i tvrdog stola na koji su me smjestili spavati i kako sam bio nemiran u snu. Drugu noć smo se 25 . Bilo ih je svuda i previše da bismo mogli pobjeći. a sestru tek za devet dana. Mjesto je bilo nisko. Ja sam bio među njima. Za vrijeme doručka u blagovaonici na dnu stubišta. držeći u ruci malu sjekiru koju je usput digla s panja. Viktor je na čas zastao i upitao da li ga tom pričom zamara. Ubrzo je u štali sjekirom odmakla dvije daske. to su bili ruski odmetnici i plaćenici na konjima napali selo sa svih strana. Četvrti dan su me pustili. Ona je znala detalje. neudoobno i zagušljivo. Kod privih pucnjeva neki su pokušavali na brzinu sklopiti oružje za obranu. Uskoro su došli četvorica po mene i prosto me morali nositi. Za jednog člana te grupe moja najstarija sesetra se i udala. a ispod štaglja bilo je dvadesetak partizana koji su baš u to vrijeme imali rasklopljeno oružje. A bježali smo zbog bojazni da će vojnici pucati. Slušali smo okolna divljanja vojnika.

Pedeset metara te livade dijelilo nas je od polja s kukuruzom. Rana je jako krvarila. Podalje od njih gorjela je vatra i sjećam se dviju tamnih sjenki kraj vatre. jer nism imao cipela. Vidio sam kako su petorici zarobljenih partizana mitraljezom “kosili” po uzdignutim rukama i ovakve vodili u koloni po gradu. Bili smo već blizu cilja kada su počeli klonji rzati. a u njemu partizani. Samo je dvojici uspjelo sklopljenim oružjem bježeći se obraniti. Na bježanju preko te ceste prema sigurnom zaklonu jednom sam od eksplozije bombe odbačen na ugao kuće i pri tom ranjen u lijevo koljeno. Većinu ranjenih mučili su prije same smrti. Tako su oni pokazivali svoja djela. pa je nošenje na leđima bilo snošljivije. Drugi put u životu osjećao sam stvarnu bol i vidio svoju krv. Puzali smo polako preko čiste livade. Tamo me odmah gurnla na zemlju baš u vrijeme kada je kiša metaka zasula prednji dio kukuruza. koja je bila iznad parka u kojem je bila škola. a na livadi su pasli čerkeski konji. pješačio na začelju kolone i veselio se kada su se drugi veselili. nespretan za nošenje. Oni su već znali svoje drugove. da bismo krenuli sasvim prema drugoj strani gdje je bilo selo Peratovica. bježao ako je trebalo bježati. Nakon prestanka paljbe opet smo potrčali i bježali cijelu noć.izvukli i preko susjedove drvarnice. nije bio težak već nezgrapan. Otada smo majka i ja bili u pokretnoj partizanskoj kuhinji iza svakog pokreta jedinice. Sjećam se niskoletećih aviona i mitraljiranja. od polja spasenja. 26 . pa smo opet kao okrnjena obitelj živjeli zajedno u oslobođenom Daruvaru u Kuhačevoj ulici broj 6. Majka me uhvatila za ruku i potrčali smo onih par metara do kukuruza. Polije smo prešli na oslobođeni teritorij. gdje smo bili na nekim daskama vodom poplavljenog podruma. gdje sam morao prekoračiti mrtvoga partizana prešli na rub livade iza kuća. sve ostale su masakrirali. osjetio što je zračni pritisak pri bombardiranju. čuo fijuk metaka. čas Nijemci ili ustaše. gazio po smrti. U prvi razred donosio i odnosio me otac. Trebali smo u velikom krugu obići selo. Još je katkad bilo gusto. Tek oko podne oboje smo se gladni i žedni jedva dovukli do partizana. Te zime 1944. Kasnije su mi nabavili neko remenje. Bio sam blizu smrti. Krhotina bombe mi je prosto odnijela komadić mesa ispod koljena. čas su u gradu bili partizani. Znam da sam morao nositi nekakav kotlić. Vidiš ovdje se dobro vidi taj zarasli ožiljak. bježanja u kuću preko puta.

Neke sam dopunio po kasnijim pričanjima sa sestrom. Neki su mi mjeseci. pa do granice Slovenije. Tu uspomenu roditelji su mi uskratili. da ću ga kasnije moći dobiti. Viktor. tema je zanimljiva i nas dvojica imamo mnogo toga zajedničkog. Svjesni smo obojica. Samo kod nas ne bi ga nitko tiskao jer bi mislili da je obična samoreklama. pored gladi i svih nedaća još se sjećam nekih epizoda. Još danas bih znbao pokazati to mjesto. Potpuno je shvaćam. Meni je to možda važno. pa čak i godine kao vakuum u sjećanju. U dužim zastajkivanjima majka bi onako kraj pruge naložila malu vatru. ali samo nekih. tko ga je predao. da ga je netko otkrio i uzeo. Svi smo jako voljeli to dobro dijete. Taj put je trajao punih devet dana. U toj se kući porodila moja najstarija sestra. kao da se nije željela sjećati tih vremena. koji vlak u normalnim prilikama pređe za pola dana. Majka nikada nije rado pričala o njima. a oni su mi na odlasku tvrdili da ga tamo više nema.Mogao bi iz tih epizoda napisati roman.Molim te. koji se nije mogao povući s glavninom.Vidiš Tan. Rodila je malu Gabrijelu s kojom sam nakon sestrine tragične smrti odrastao. premjestio se na rubu kreveta i nastavio: . te da se u kući ne smije naći oružje. neobično mi je drago da mi se povjeriš. Devet dana za put. vjerojatno bojeći se oružja u rukama djeteta. ne obaziri se na takve mili. a drugo. dijete rata! Zapalio je novu cigaretu. Bila su to za nju teška vremena. Sakrio se u malo udubljenje iza naše kuće na livadi. samo nastavi. da ne možeš pričati ovima okolo. Sakrili smo ga na tavanu pod daske s obećanjem. Bio bi to čisto interesantan roman. Tome sam se jako čudio i nikada. Molim te nastavi!.Tu sam nekoliko dana pojio i hranio jednog ranjenog partizana. tako su nas ukrcali u proste vagone i kretali smo za frontom. Možda se tada nije zbilo ništa takvo što bi me prisililo na sjećanje. da nešto prigrije za malu Gabrijelu i mene. a možda ni vjerovali. ne možeš misliti koloko važno! Prvo. Često bi zvižduk 27 . Ne znam! Znam samo kako je išao Sremski front prema sjeveru. pa i mnogo godina kasnije nisu mi rekli ili priznali.. Devet dugih dana za put od Daruvara. Pa moje bogato djetinjstvo. Čisti vakuum bez i jednog detalja. da imaš i da si stekao povjerenje prema meni. Od njega sam dobio mali pištolj bez udarne igle i metaka. Oni ne bi shvatili.

često su bili samo produžena ruka Nijemaca. i tu kod mene. ali drugi put. Djeca koja nisu kasnije imala te roditeljske zaštitničke privilegije. drhtavih usana.lokomotive prekinuo spremanje hrane. samo te tvoje patnje i patnje tvojih jako su me se dojmile i nisu mi strane. Samo to još. Primjetio je njegovu bljedoću. Vođeni raznoraznim ulizicama okupatora! Da. čega. koji su nam bili dragi. i u ime onih nepoznatih žrtava. grubo ubijanje najbližnjih. napisati. Brinuli se. Tako je to bilo Tan.. Tan. Čega se ne mogu rješiti. tisuće traženja i nadanja da će ipak nekoga od svojih pronaći. kako se kaže preko dola i mora. To ne smijemo zaboraviti! To moramo jednom ispričati. Podsjećaju me na nešta još gore. Zgrabio me neki muškarac i u zadnji tren prosto ubacio u zadnji vagon na vreće s brašnom. A takvih je kod nas bilo na tisuće. Skupo smo platili našu slobodu! Moja obitelj trojicom! Viktor je pričajući stalno pogledavao u Tana a taj ga je pažljivo slušao. kao opomenu da toga više ne bude. da ti nije dobro?. Pazili. čitava sela i zaseoci ostali su bez odraslih. Primijetio je jako djelovanje svoje priče. povezuje. mnogo gore što sam doživio. a naši ovdje! Dva različita svijeta. jer sam bio sav bijel od brašna. što su se među sobom tukli naši ljudi dojučerašnji susjedi.. To nas. Tisuće ljudskih tragedija. da me ovako prestrašenog bilo stid od smijeha. Vlak je već krenuo a majka očajno vikala. dva različita rata. a toliko tragičnih i sličnih epizoda.. Jednom me takav iznenadni szvižduk i pokret vlaka zatekao na breskvi uz prugu. . Nikada! To moramo u ime onih kojih više nema. što se događalo s drugom djecom koja su vidjela klanje svojih roditelja. tamo kod tebe. Ja sam uz sebe imao svoje bližnje koji su vodili računa o meni. I u ime onih koji su preživjeli puno strašnijih trenutaka nego nas dvojica. Što su sve preživljavala ta djeca. da je najžalosnije u svemu tome bilo.28 .. Nešto. što me prati u stopu. Tan u onom dijelu svijeta. To se ne smije spužvom izbrisati ili zaboraviti! Neke detalje ti moram još ispričati. Tvoji. Tada su me nazvali “Mlinar”. A možeš li zamisliti.Ne.Što je Tan. jednostavno otresti. prijatelji. Znao sam. nije mi zlo. napeta ramena u mišiće. stisnutih i isprepletenih prstiju. pa i braća.

pa ništa mi nisi ni rekao . a narod ostave na miru.Sada te pak ništa ne razumijem.Razumiješ li? Mogu nestati! Viktor gaje u nevjerici gledao. Stvarno.Pa ako ti nešto i kažem. . 29 . koja si nikada neće moći dozvoliti. raditi. ti nikada ne bi imao cijelu priču. kao sve i ostalo?. ljudi su životinje. a ja u Jugoslaviji. Viktor. o tvojoj i vašoj revoluciji. Biti ćemo daleko jedan od drugog. tako mora biti i ne pitaj me više. Mi tako malo znamo o tvojoj zemlji.. ali ne još. ne smijem ti sve. dati im noževe pa neka se međusobno kolju.Pobogu Tan. pa gdje je logika da je objavljujemo tek kansijih godina. molim te bojim se. proživjeli smo je ti u Vijetnamu.Ne još. iz druge zemlje. Tan.Ne sve.Ne. pa ako bude mogućnosti makar razdvojeni kontinentima. a naši o tvojima. ti u Vijetnam. olakšati dušu.. . to staviti na papir. Tvoji će rado čitati o nama.Znaš. gdje ćemo biti za deset godina. Čak je bolje.Što me pritišće i muči. Sad mi tek nije ništa jasno. bolje reći i priuštiti putovanja svijetom. kako gotovo. Ako postoji ratna drama kako naslućujem. ne još!.Kada i zašto ne sada?. jer ako se meni nešto desi. jednom moramo jedan drugome ispričati svoje priče.Malo je zastao.Molim te Viktor. pa čak iz drugih kontinenata. Ja ću se vratiti u Jugosalviju. jer sve još nije ni gotovo. mi smo sirotinja. čuvaju oni svoje tikve i guzice i zapovijedaju iz pozadine.Zašutio je Tan gotovo jecajući. iz sigurne daljune. Zašto na tom svijetu ne možemo živjeti u miru i bez rata. jer tako mora biti. .Odlučno je Tan zavrnuo prijedlog. Bilo bi to možda interesantno!. prejaki za nas. osnivat ćemo obitelji. tek za desetak godina moći ću ti reći sve jer oni su tu pored nas. jaki.Što da ti obećajem. pa neće biti vremena ni mogućnosti za susrete. .sav uzbuđen i prestrašen govorio je Tan. razmišljao pa ponovo nastavio: . Trebalo bi te podstrekače rata zatvoriti u jednu veliku prostoriju. tamo u borovoj šumi. Ali oni to neće. Obećaj mi! . ima vremena. Shvati. Ne pitaj me zašto. ne smijem ti reći.

šutke i polagano jeli i predali se mislima jedan o drugom. jer jedan dio nije ni započeo. Svi 30 . koju ne znam koliko je duga. Ne. Mislio je. ja ništa ni ne znam. Pa i drugi su ih proživjeli. makar s mojeg stajališta ne vidim logike. dobijem li tu dozvolu.. A kad dođe vrijeme.Slažeš se? Ajmo na večeru! U blagovanonici su zajedno sjeli za stol. gotovo strah. da pitam.Tan. mogu samo naslućivati neku tajnu. Mora postojati mogućnost da obavijestimo svijet.. Prošlost i budućnost. Bacio si mi bubicu u uho i normalno je. mislio je Viktor. e kada se ona završi moći ću mirno spavati. odrasli pod različitim uvjetima i okolinom.Ja i jesam hrabar na svoj način. Ne znam kako. Nemojmo onda o tome. Ratne strahote. pa ako si tako odlučio u redu. pa ćemo izmijeniti priče. što trebaš učiniti ili ne. Ti ćeš imati obitelj. sjećanja na nešto teško. pustimo sad to. Viktor nikako nije mogao shvatiti njegovu zabrinutost. ali mi se tvoj prijedlog sviđa. da si u meni izazvao određenu radoznalost. da molim. Da li ih baš treba zaboraviti? Opet. obavijestiti. ja nikome o tome razgovoru neću izgovoriti ni riječ. Samo posoje vremenske poteškoće. djecu. ali moraš imati povjerenja prema meni. svaki na svom kraju svijeta. trebam dozvolu. što da ti savjetujem.Nemoj tan opet zapadati u očaj. No. Više nego što ti misliš. moliti. da nestanem. ti najbolje znaš. a znaš da se iduće ljeto vraćam u Jugu. ako budemo u kontaktu. kada bi mogao saznati sve.. Kada se ona završi. neka na tome ostane. Tako. pa nitko ne bi saznao. _ Vremenska barijera. rođeni su svaki na raznim stranama svijeta.odlučno će Tan. već odraslu djecu. Shvaćaš? . a proživjeli nešto zajedničko. ali o našim pričama moram razmisliti. Postoji mogućnost. Mene sve zanima ! Ti imaš i trebaš imati velike razloge da tako govoriš. Viktor za sada niišta od toga! . različito odgojeni. pokušavam te shvatiti. Međutim postoji mogućnost. .Hvala ti! No tada ćemo biti već stari. e onda da ! O tome ne odlučujem sam. ne znam uzroke tvog strahu.proradila je radoznalost. Zapravo Tan. otvaranjem stranica ratnih strahota nekome činimo bol.Kakve vremenske poteškoće? . kada ne znam o čemu se radi. da objasnim. Moramo ih ili zaboraviti ili uzeti kao mučne epizode prošlosti. Osim toga.. moraš biti hrabar i ne znam što.Ti znanš najbolje. nešto strašno. e.

nazivao ga komunistom.Od mojih sam upozoren o vladanju. Svi su gledali prema njihovu stolu. . Ponovio mu je detalje i rekao da to nije prvi put.. naručeno ili ne. Samo se zderao neka ga ostavi već jednom na miru. Viktorov bi razgovor sigurno prešao u gnjev prema njemačkom rodu. to što čini uvijek kasno noću. ponudio fotelju i sjeo nasuprot Viktoru. Detlef je podivljao i počeo glasno vrijeđati. od vaše policije također. Znaju li oni pravu istinu? Znaju li ti mladi Nijemci. pa nastavili Amerikanci. školski naučeno. Viktor mu je mirno odgovorio da su mu cigarete u sobi i dodao da se u blagovaonici ionako ne smije puštiti. Ja želim odavde izaći neukaljana ugleda. kakvo su nam zlo činili njihovi očevi? Nikada se o tome nije usudio razgovarati ni sa Klausom. Bili su premaleni ili su se rodili tek iza rata. Ovamo sam došao učiti i raditi. Ovome je odmah bilo jasno. A svi se oni ponose kao kulturni narodi. U ponedjeljak popodne. očekivali su eksploziku. Ni trunke neodgovornog ponašanja ne smije ostati iza mene. Ali stječem dojam. Viktor je jedva ostao miran. pa budi obojicu u sobi. Sve više sam u to uvjeren. Nastoji me izbaciti iz takta i isprovocirati. Vječito pripit i ogorčen na istočnu politiku taj tip nije poznavao granice pristojnosti. Herr Bonck je zatvorio vrata kancelarije. vrijeđa i posuđuje doduše sitan novac i cigarete. Obojica su nekako taktički izbjegavali takve teme. a ti mladi Nijemci nisu krivci. da je obaviješten o incidentu. žešći. Da li Detlef radi smišljeno. a ne baviti se politikom. naših i sisitema u kojem sam odgojen i živim.Mi 31 . Tan je bio sav blijed.ovi kolege za stolovima okolo nemaju takvih iskustava. ali provokacije političke naravi ne mogu više trpjeti. Frau Lübke je zabrinuto gledala iza pregrade za posluživanje. Vrijeđao je Viktora. kada je Viktor o svemu dobro prospavao zamolio je upravitelja za razgovor. Najgore je. Detlef ga stalno provocira. to ne znam. Stolu se približio Detlef i zamolio cigaretu. Ali ne mogu dozvoliti vrijeđanje ni mene. neka se udalji i neka mu više ne dolazi u sobu tražiti cigarete. Otkako mu je sve uskratio još je postao gori. Sve mi to izgleda nekako naivno. njegovu zemlju.. da iza toga ipak netko ili nešto stoji. Tan je nešto drugo! On je ogorčen strahotama koje su činili Francuzi.

živimo kako živiko, ne tako dobro kao vi ovdje. Vaš je život drugačiji i ja ga ostavljam na miru. Ne želim, gospodine, da me taj balavac više provocira i vrijeđa. To je moja domovina! Blati nešto o čemu nema pojma. Što on zna! Molio bi bih vas da ga upozorite na to! Ja sam tu stranac, nezaštićen od takvih tipova i shvaćam njegoovu ogorčenost. Znam da su njegovi ostali “preko”, ali svoja nezadovoljstva neka iskaljuje drugdje. Bolje bi mu bilo, da više uči i manje pije.-

Upravitelj je zamišljeno slušao i neko vrijeme šuteći razmišljao. Viktor je bio siguran, da će mu taj divan čovjek pomoći. Imao je povjerenja u njega. Zaista on je i i stinski bio dobar prema njemu, ne samo funkcije radi, već i kao pedagog imao je onu žilicu za prave savjete u pravo vrijeme. I Viktor je bio korektan u svom ponašanju i vladanju prema njemu i okolini. Nečesto je slobodne subote dobrovoljno pokosio travu ispred doma. Čas posla! Nakon toga su dod ručka igrali kriket. Bio je dobar igrač! Viktore, strpi se malo, a ja ću ga strogo opomenuti - rekao je samo nakon dugog razmišljanja. Nekoliko dana je bio mir, ali jednu večer kada su obojica već prilegli Detlef je upao u sobu. Klaus ga je molio neka smjesta napusti sobu. Nije htio poslušati već je stao Viktora vrijeđati na poznati način. Spomenuo je i tužakanje upravitelju. Viktor je pobjesnio. Usprkos Klausovu energičnom protivljenju iskočio je iz kreveta i onako na brzinu ga zgrabio za ruku, savio mu je iz aleđa i bavio van sobe i dodao jaki udarac nogom u stražnjicu. Detlef je na hodniku ovako gurnut nesretno pao i zščašio rame. Počeo se derati, ali ne za hitnu pomoć, već je vikao za policijom. I došla je! Odveli su ih obojicu na policiju. Detlefu su prvo namjestili rame. Nije bilo ništa ozbiljno, samo ga je boljelo. Još se nije smirio i stalno i pred policijom grozio, da će tek sada vidjeti svoga vraga. Viktor je preplašeno sjedio u hodniku, bojeći se što će uslijediti. Dao je kratku izjavu i uputili su ga ponovno na čekanje u hodniku. Bili su korektni. Klaus je u međuvremenu probudio upravitelja i obojica su došli na policiju. Upravitelj je samo rukom stisnuo Viktorovo rame u znak podrške i pomirio ga riječima: - Smiri se, vidiš da sav drhtiš. Ne plaši se, sve će biti u redu ! 32

Detlefa su odveli za svaki slučaj na pregled u bolnicu, a izjavu je dao i Klaus, koji je potvrdio noćna uznemiravanja, a upravitelj je sve to potvrdio. Viktora je svejedno bilo strah. Najednom se otvore vrata policije i uleti Tan. Ispod hlača mu je virila pidžama, košulja nezakopčana.Izgledao je na brzinu osjeveni smutljivac. - Probudili su me i rekli da će možda trebati moje svjedočenje Izustio je sav zadihan. - Dodatne izjave nisu potrebne - izjavio je policajaca koji je s upraviteljem izašao iz kancelarije. Rekao je još da mogu u dom i svi su šuteći otišli. Do doma nitko nije progovorio ni riječi. Viktor je slijedećih dana često razmišljao što da učini ako se stvari zakompliciraju. Neka ga Detlef tuži, neka nađe jednog pokvarenog svjedoka, potplaćenog. Samo je mislio na sud, kaznu i sramotu. Kako će to kod kuće objasniti. Tko će mu vjerovati. Hvatala ga je panika i naradije bi pokupio stvari, prekinuo praksu i sjeo na prvi vlak za Jugu. Znao je da i to nije u redu, da je bježanje krivca od odgovornosti. Je li on zaista krivac? Analizirao je sve događaje. Bilo mu je samo žao što ga je Detlef uspion isprovocirati. Upravitelj ga je preduhitrio, uvjerio ga u suprotno i kako mu se neće ništa desiti. Detlef će poslije izlaska iz bolnice morati napustiti dom i grad te otići kod neke rodbien. A on ne čini nikakve gluposti. Viktor mu je na svemu zahvalio. Sada, iako ga strah od posljedica još nije prošao bi mu lakše. Nastavljalo se slanje tiskanih pozivnica na hrvatskom jeziku za sastanke i skupove iza sakristije u obližnjoj crkvi. Upravitelja je i o tome obavijestio, a sam na te pozive nije reagirao. Bilo je pokušaja uvlačenja u neku bosansku obitelj, tobože njihov nećak je upravo stigao iz Zagreba, pa mu treba društvo. Navodno je bio građevinski tehničar.Tip mu se nije svidjelo. Imao je previše para, previše častio, a i previše pio. Odmah je Viktoru bio sumnjiv. Naročito nakon nagovaranja, neka kupi auto, da će mu on posuditi novac. Viktor je naslućivao pozadinu svega. A nije imao ni trunka zagrebačkog dijalekta. Njegovi razgovori su već nakon par izlazaka skretali u opasne kritike društva u domovini. Bilo je toliko očito navlačenja i Viktor je odlučio što prije prekinuti. Tražio je nečin kako sve izvesti. Čitav tjedan se spremao. U sobotu poslije kina rekao mu je otvoreno:

33

- Ti, Zdenko, nisi nikada živio u Zagrebu i imaš određene zadatke u vezi sa mnom. Mislim, da si krivo krenuo i ja te lijepo molim da se više ne viđamo. Molim nikakvih kontakata ne želim ni s tobom ni s tvojima, ako su uopće tvoji.Iznenađen ga je gledao. Nije bio spreman na takve riječi. Imao je loše instruktore. Viktor je bio lukaviji i prozreo sve. Zdenka je sve to zateklo nekako nespremnog.Htio je još nešto reći, ali mu je zapelo u grlu. Osjećao se postiđen. Viktor mu se nije usudio dokazivati njegov pogrešan put, možda su mu ga odabrali drugi koji su stajali iza njega. Sve daljnje diskusije su za Viktora bile opasne. Zadovoljan obavljenim teškoćama ostavio ga je na trotoaru i krenuo preko ceste prema domu. U domu je sve ispričao Klausu i Tanu. Obojica su se složila, da je učinjeno dobro i pogodili kako se radilo o članu emigrantske organizacije. Obojica su mu dala za pravo, što je takvo društvo energično prekinuo. Onda je imao mir, samo svoj rad i svoje odabrane i iskrene prijatelj. I oni iz crkve su prestali slati pozivnice. A li dugo, dugo zatim Viktor se ipak nije mogao otresti izvjesnog straha kojeg je trunak ipak ostao. KOMPOZITORI Kraj blagovaonice i sale za ping-pong je bila sobica s crnim dobro ugođenim pijaninom. Viktor bi se često tamo zatekao, sjeo za klavir i prebirao po tipkama. Volio je sviratil. Njegova muzička izobrazba nije bila baš na zavidnom nivou. Imao je samo nižu muzičku školu, puno sluha i volje i volio je svirati onako zaa svoj ćef. Nikome nije smetao svojom svirkom. Klaus mu je nabavio, odnosno posudio neke note vlasništvo njegove sestre. Tako je u tom pogledu barem zadržavao neki nivo, da mu stečeno znanje notnog sviranja nije nazadovalo. Često bi se vrata otvorila, to je bila Frau Lübke, tako da su zvukovi klavira dopirali do nje u blagovaonicu. Izgleda, da joj se svidjelo Viktorovo sviranje. Posebno je voljela: “Für Elise” i “Besame Mucho”. I Tan je posljednje vrijeme sve češće dolazio, sjeo u kut i mirno slušao. Jednom prilikom je sobom donio usnu harmoniku i pitao zna li pisati note. Viktor je potvrdo odgovorio.

34

Počeo je note razvrstavati po taktovima. s velikim pauzama kako bi se prisjetio pravog melosa. koje su se polako pojavljivale na notnom papiru. jer je za njega tako bilo najlakše napisati pratnju za lijevu ruku. Neke je i otpjevao. željom. Sada je Viktor slušao. 35 . pa pratiti melodiju na tipkama. a tako bi joj želio poslati za rođendan. Počeo je sve ispočetka. polovinki itd. da mi napišeš note onoga ili barem nešto slično onome što ću ti odsvirati. Strpljivo je i to riješio. Pazio je da notni sistem melodije pred sobom zadrži koliko je moguće u taktu i bez velikih premještanja nota. možemo pokušati samo te unaprijed upozoravam da ja nisam ni kompozitor. Nekoliko puta je Tanu ovakvu skladbu odsvirao. Ta ja imam samo niže muzičko obrazovanje. odmah poslije posla svakodnevno su nastavljali rad u glazbenoj sobici. Slijedećih dana. Viktor je bez njegova znanja nastavi i drugu varijantu. a takt promijeniti u četričetvrtinski. Tan se usprotivio. Oko toga su se mučili dva dana. Tan je svirao vrlo sjetno. Tan je bio oduševljen! Molio je neka mu je nekoliko puta ponovno odsvira. Neke je karakteristične melodije Tan morao nekoliko puta ponoviti. ali mu se takt valcera nije nikako svidio. Sada je Viktoru postalo jasno što mora još učiniti s kompozicijom kako bi je približio azijskim karakteristikama.Tan. Za početak je note porazmjestio u tročetvrtinski takt. Naslonio se na sjedalo stolca i sjetno slušao “kompoziciju”. određen takt. Imao je note. u Tanovu prisustvu. te pogoditi je li u duru ili molu. Stotine su puta uspoređivali tonove i note. jedva je dokazao Tanu.. Sada su nastale poteškoće. Išlo je sve presporo. a da o harmoniji nisam puno učio.Vidiš. žudnjom. pa je molio Tana da mu odsvira nekoliko narodnih vijetnamskih melosa. pa je ne znam napisati. ja bih te nešto lijepo molio. To nije bilo ono pravo.. Trebalo je potražiti početni ton usne harmonike na klaviru. Ali možemo pokušati! Tan je bio vidno sretan. Medlodija je uzdisala nježnošću. kontrolirajući melodiju i takt tako tipične azijske melodije. Nakon toga je Viktor radi sam. Sporo se snalazio u određivanju četvrtinki. Sada je bilo već puno lakše. melodiju. Tu je također imao poteškoća. Melodiju mora preraditi s prelaskom refrena iz dura u mol. Djelomično sam sastavio pjesmicu za moju djevojku u Vijetnamu. Još nije znao pravo rješenje. Viktor je tu i tamo zapisivao moguće varijante.

Prebacivali su riječi u rimu. iako klavir nije bio podesan instrument za takav melos specifično azijski. . produžene samoglasnike i svrstavanje slogova ispod nota. što samo vjetrom bića spaja.Molim te ostavimo onako kako si napravi prvi put . PJESMA SRCA I malo su ove riječi. Te riječi onda Tan prevodio na taj Viktoru čudan i nepoznat jezik. Teško je bilo pronaći prikladne riječi. sve je sada zvučalo bolje nego u prvoj varijanti. Tu i tamo na Tanovu sugestiju Viktor je morao promijeniti trajanje pokoje note. mnogo ljepši zvuk . o kome nije imao ni pojma. već samo poboljšati. Tan je sav cvao od sreće. kada je uhvatio sebe kako glasno zbraja trajanje pojedinih nota porazmještenih po taktovima. Zaista. Imao je i nekakve rezerve kako bi u prijevodu možda davale više ritma uz napisane note. ponovo sve nekoliko puta prepisivali. uskladiti s notnim sistemom. Bio je to puno teži rad! Prvo hrvatske riječi prevedene na njemački kako bi se mogli uopće međusobno sporazumjeti.. Trebalo je sadržaj riječi sažeti.amatera. dotjerivali. 36 . mislim da kompozitori to zovu harmonija. To im je u početku narušilo već u uhu stečenu melodiju i ritam. Vidiš tom melodijskim sređenom taktu dodat ću nove odgovarajuće akorde za lijevu ruku. .uskliknuo je Viktor. pazeći na sadržaj i ritam nota. Sinkronizacija lijeve ruke davala je melodiji posebnu draž i tek sada je Viktor bio zadovoljan.Pa kompozicija je čista matematika . da pod istim živimo nebom i da isto to nebo nas razdvaja.plašio se Tan. Tada su ubacivali sinonime.Ništa nećemo pokvariti. Tu je Tan vodio glavnu riječ. Bio je to težak posao dvaju početnika . Viktor se nekoliko dana mučio s kratkim sadržajem teksta pjesme. A i ovaj prijelaz iz dura u mol daje poseban.tvrdio je Viktor.

a tako blizo. vjerojatno vrstan muzičar i poznavatelj vijetnamskog melosa dodao 37 . Preslušavali su snimku. Tan je kompoziciju dao nekome na obradu i nakon mjesec dana bila je orkestralno snimljena. Orkestar i instrumenti su dočaravali sve ono što je Viktor svojim akordima zamislio.ali sad zatvoren u školjku. Viktor jebio ponosan. a ja živim duhom do danas. a Tan sav sretan da može snimku poslati na vrijeme. Na sve je Tan mislio. da dragom biću poklonio bi ljubav! Nije dovoljna ni ta daljina koja sprečava poljubac... kroz duboko dno mora gledam u sunce. U tom predgovoru prepoznao je svoje ime i svoju zemlju. Prepoznao je svoje akorde. Kao da je rat bio jučer. Aranžer. Zvučala je stvarno fantastično. Nije dovoljan ovaj krvavi rat koji spriječio je zagrljaj.I puno bih mora morao prijeći i puno bih toga mogao reći. to naše zajedničko sunce i čini mi se daleko. Pjesmi je prethodio Viktoru nepoznati uvod riječima. tako lijepi onaj prijelaz iz dura u mol. da voljenom biću otkrijem pjesmu srca! Sa daleka svijeta. daleko. pjevana nečijim nježnim glasom. oblacima te grlim i šaljem pjesmu srca. Tan mu je objasnio da to znači kao glazbena čestitka za rođendan njegovoj Mii. sa drugog kontinenta.

a budući da su bili tako različitih visina nazivali su ih “veliki i mali”. Tan je prevodeći mu detalje malo zastao. kako ćeš je poslati u Sjeverni Vijetnam.To je znači to. Tan je za mjesec dana dobio neki odgovor u obliku pisma. Kod drugog dijela pisma rukopis je bio nešto drugačiji. dečki čestitali. Služila je kao svojevrsna propagandna pjesma. zbog čega sam protekli mjesec zatvarala vrata jer ste mi vas dvojica postali dosadni. razmišljajući neko vrijeme: . koji mu je pisala očito neka ženska ruka odnosio se na prijem. Dakle tek nakon deset godina dobit ćeš ostatak priče. . Svi iz doma su slušali. a taj dio sadržaja odnosi se na tvoju ideju od prije dva mjeseca. očito muški. zabilješke ne smiješ nikakve praviti jer mogu biti opasne za obojicu. a Frau Lübke je rekla: . Radit ćemo izmjenično.Ovo smo kao prvo radili zajedno. Brzo je dotrčao do Viktora i rekao neka dođe u njegovu sobu. Bonck se zadovoljno smiješio. Svaki dan ste svirali jedno te isto. ovdje bi ti ju mogli ovi uništiti? . Još se sjećaš o čemu smo tada pričali? Sada mi je lakše. Osim toga tih dana utvrdio sam i poneke svoje skrivene sposobnosti za koje prije nisam znao da posotoje. jer je djelomično šifriran. zahvalu i često emitiranje kompozicije na lokalnim stanicama.je instrumente i izvedbi sve ono što Viktor nije mogao. a imam i dvije kopije . Nego Tan. niti je znao. ali ovo čisto dobro zvuči. vrlo opširnog. Sve faktografske podatke ćeš dobiti naknadno u Jugoslaviju. Otada su postali nerazdvojni drugovi. pa o ovome više ni riječi. ja ću ti pričati u svojoj sobi. 38 . a objavljivanje prvog dijela je besmisleno. kao što smo se dogovorili. Ja sam neobično sretan i zadovoljan što je ovako divno ispalo i što sam ti ispunio želju.Tan je inzistirao da se Viktoru nečim oduži.Ovaj dio ti ne mogu doslovce prevesti. dok god ne saznaš sve.lukavo odgovori Tan. Bio je naočigled jako uzbuđen. jer odluku su donijeli drugi a to znači da i imao pravo. Čudno. Samo moramo biti oprezni.Snimka će ići diplomatskim kanalima. ti si mi prijatelj. Prvi dio pisma. drugo.

spravljalo se piće. Zatvorili su ih u posebne ograde i hranili posebnom hranom. Mala ratna sela. a jako mirisnog lišća. I priča je počela! II DIO – ZLOČIN PRAZNIK U SELU Pripreme za svetkovinu počele su prije nekoliko dana. ako si mi pravi prijatelj održi riječ. ne za mene. Ja ga imam i molim te. Kasnije će ti seljani biti prepušteni sami sebi. pomoći podizati selo i dubiti čamce. po pripremana. Tim će travama kasnije trljati i meso prilikom soljenja.ozbiljna je lica završio Tan. pretežno jednom vrstom kupusa. čistile kolibe i okolina. po uzbuđenju tih pripprostih ljudi koji su svoj budistički praznik isčekivali s toliko nestrpljenja. te obavezno bivoljim mlijekom. Nije se pripremala samo religijska svetkovinam već i oproštaj od grupe seljana. Jedina veza 39 . Dvije grupe ljudi. skrivena će služiti kao pmpć ratnicima pri komuniciranju. pretežno srodno vezanih poslije praznika napustitće selo i po vojnoj zapovijesti otići dalje na jug i osnivati mala sela na točno određenom području. Danima koji su prethodili prazniku žene su se dogovarale o jelima. već za moj narod . imam li povjerenja u tebe. prebacivanju vojske i opreme. U to mlijeko dodavali bi lišće i stavljike mente i još nekog ljekovitog. biljnim lišćem. Osječala se svetkovina u zraku. Onda radi što te volja!Upamti najmanje deset godina od danas pa nadalje! Tako mi je tu rečeno i toga semoramo obojica strogo pridržavati. otići s pratiocima koji će ih dovesti na određene lokacije. Nadolazeći praznik bio je nešto posebno. Od tih aroma kasnije je pečeno meso poprimalo specifičan ukus i aromu. na svakom koraku. daleko na jugu između svakodnevnih ratnih operacija. prale tkanine i odjeća i donosila hrana. Upitan sam. Komunika-cijska sela bila su žila kucavica čitave ratne operative. obavještavanju itd. Ljudi će se poslije svetkovine oprpstiti od svojih dosadašnjih suseljana. malim crnim prasadima posvećivala se posebna njega.normano ako još budemo u vezi. Čak žrtvama tog praznika.

plesa i muzike. Vojska. da se svetkovina koja se prije slavila u određeni dan. koje će primati od područne komande.bit će im putem radija i naredbi. a umorni terenci vraćali se u selo. nadzirao okolinu. Svi su već rano bili na nogama. U ratnim danima vođe su odredili i koordinaciju. Ona se obično odvijala u dva dijela: prvog dana čisto vjerskih svečanosti. Vojni vođe i komunisti bili su tolerantni prema tim narodnim svetkovinama. žene koje su spremale pića i hranu. Seoski starješina imao je pune ruke posla. čak poneki sudjelovali. putovao danima do svetišta. Tako se dešavalo. “oproštaja” od umrlih i poginulih. a sve ostalo bila je stvar sela i njihovih stanovnika. a putujući svećenici su ionako stizali svagdje. Seoski starješina je još jednom pregledao čistoću “strogog centra” sela gdje će se upriličiti sva 40 . te eventualno od ponekog seremonijala vjenčanja. Ustvari oni su ih na neki način i organizirali. Tih dana u određenom području zamrle su sve velike vojne operacije i pokreti. a i narod su držali okupljen na jednom mjestu. Prije se narod skupljao iz svih krajeva. Vojska bez tog upornog naroda ne bi bila ništa. gubitke vremena. Tako se samo produbila ionako duboka veza između vojske i naroda. Osvanulo je toliko očekivano jutro. Njima i vojsci biti na raspolaganju dan i noć. Drugi dan bio je namijenjen zabavi. To žiteljima nije smetalo. veselost i razdraganost seljana kao i vojnika. I tu su svećenici prisustvovali. toliko ovisna o narodu rado se uključilvala u svetkovine. I vojnici su spremali svoju muzičku točku. Upravo su napravili obratno. pića. a pogotovo na zadnji dio s obiljem hrane. Samo je straža i povremene patrole u okolici zadržala ozbiljnost. kada će i u koje selo stići svećenik sa svojom pratnjom. na određenim mjestima svetilišta u sadašnjim uvjetima odvijala različitih dana i na različitim mjestima koja su bila unaprijed određena. Osjećala se živost. Dapače pomagali su ih i u njima učestvovali. sada je svećenik putovao od sela do sela i obavljao obrede. Sa svih strana čulo se uvježbavanje muzičara. osiguravali mu put. čistoću i svojim savjetima pridonosio organizaciji svetkovine. Obilazio je muzičare. Tako su spriječili pokrete masa ljudi. opreznost i osoblje područne komande koje je i dalje bilo u vezi sa štabom.

a rubovi tog pokrova oglašavali su se mnoštvom obješenih metalnih pločica raznih veličina. Sa svake strane kola bila su po tri mlada svećenika . Selu se trčeći približavao glasnik i dolaskom do prvih ljudi u špaliru stao i blago se naklonio prema selu. Predvodili su je dvojica svećenika. Vršile su se posljednje pripreme za doček.učenika kao pratioci svom 41 . grleno moljenje. Nastao je tajac. Stranice kola obojene su bile vjerskim znakovima i okićene s mnogo cvijeća. Oko glave motali su uvinute uzice raznih boja. Kao po zapovijesti skupljeni žitelji napravili su špalir od ulaska do centra sela. Skromno zaogrnut sivom tkaninom.zbivanja. sjeo na pripremljen veliki kamen i počeo poluglasno. čisto i uredno. Ispolirani do najvećeg sjaja i okrećući se na uzici u jutarnjem odsjaju sunca davali su svakojake odbljeske i svjetlosne efekte. klimanjem glave pozdravljao je lijevo i desno. U daljini se već čulo zvonjenje mnoštva zvončića kao nagovještaj dolaska To Van Goa i njegovih pratilaca. On je još noću krenuo iz susjednog sela. Iz svojih džepova izvadio je dva metalna tanjurića. staraca. Sve je bilo pometeno. Svi su pohrlili tamo. sklopljenih ruku. a muškarci bijele platnene hlače i crne košulje. vrlo spori ritualni korak udarao je zvončićima i pri tome pjevao jednu prastaru vjersku pjesmu. Iznad sebe je imao platneni krov napet imeđu četiriju kolaca. zvončića. Sporo i svečano hodajući uporno su udarali svaki u svoje zvončiće i pjevali neku molitvu. blago pognuo tijelo i unazad polagano krenuo među redovima ljudi. Diskretna vojna pratnja svečane povorke kao zaštitnice već se povukla na stranu i na vidiku je bila čitava povorka. Odjeveni su bili u lila obojene skromne toge na poseban nači uvijene oko tijela. To je bila dvokolica sa dva velika drvena kotača. Tako prolazeći unazad došao je do sredine “trga”. vodič bivola koji su vukli kola. taj svečani starac. Škripa tih kotača na daleko se čula. žamor radosnice kao znak da se nešto zbiva. pa će glasnik ubrzo najaviti njegov dolazak. Iza njih je vio dječak. Uz lagani. Tako su dobiveni razni tonovi zvuka i pri najmanjem podrhtavanju kola. Na istočnom ulazu u selo odjednom je nastao žamor riječi. obrijane glave. Na udobnoj stolici sjedio je To Van Go. okrenuo se. pripijene uz tijelo. Ženske su oblačile duge haljine živih boja. Glave te dvojice bijahu bez kose. Vrhovni svećenik TO VAN GO to će jutro stići u njihovo selo. prestao udarati u zvončiće.

deprimirajućim tonovima i zaglušujuće udaraljke svih oblika. Pratioci su prekriženih nogu čučnuli na pod sa strane stavljajući središnji prostor slobodan. Od ispražnjenih sanduka prekrivenih tkaninom začas se stvorio mali oltar s malim Budom. polagano i razgovijetno. Ples su pratile duge trube sa svojim dubokim. ples boga strasti i želja. Čitave obitelji i pojedinci prilazili su oltaru. Nakon tog kratkog govora počele su glasne molitve u kojima su sudjelovali i svećenici . Spominjao je vjeru u Budu. jednostavnu bambusovu konstrukciju prekrili su plavom svilom. I nekoliko seljana priskočilo je u pomoć. Sve je potrajalo oko sat vremena. Vrhovni svećenik je sve ovo vrijeme glasno molio. Pritrčala su četvorica pratilaca.U to vijeme vodič svečanih kola ispregnuo je bivole i vodilice kola spustio na zemlju. zapaljene mirisne trave. jednostavno izrezbarenim maskama izvodili su “manerindu” ples. Govorio je mirno. Dvije žene donijele su veliku zdjelu kuhane posne riže iz koje se dizala para. Za čas su zabodena četiri držača glavne konstrukcije krova privremenog hrama. čučnuli pred njim i izgovorili par riječi molitve i želja. Sada su svi disciplinirano stali u red na čelu sa seoskim starješinom. razapet je i pričvršćen krov. koja će ih osloboditi svih nedaća. veličina i materijala. vjeru u bolje sutra. Svatko od glave 42 . sa strane su se pojavili maskirani muškarci. cvijeće. Birao je riječi razumljive svima. žene i djeca su pred nju bacala latice cvijeća. uzeli iz drugih kola sanduke i bambusove motke i trčeći odnijeli sav taj materijal na označeno mjesto. Zakriveni drvenim.svetom učitelju. koji je prestao glasno moliti i dižući se sa svog kamena počeo nešto brzo naređivati. Svi su se seljani sada natiskali ispred improviziranog hrama da bi čuli starčeve mudre riječi. Iza prvih kola kretala su se i druga do vrha krcata nekim sanducima. vjeru u razum čovjeka da se prekine ta nesreća. bojom duhovne smirenosti. Dok se povorka kretala između ljudi. alatom i dugačkim bambusovim štapovima uredno vezanim za stranice kola. Stali su tik uz glasnika. umetnuli dvije bambusove šipke u vodilice stolice sa strane i svećenika pažljivo prenijeli u hram i postavili zajedno sa stlicom pored oltara s Budom. Najviše ih je bilo u obliku činela izrađenih iz mesinga. a muškarci udarali u zvončiće ili jednostavno u dva drvena štapića od bambusa raznih debljina. Sve je to bilo gotovo za dvadesetak minuta. Bivole je odveo na stranu. Sada su kola bila koso nagnuta prema naprijed. Tako je izražena dobrodošlica povorci. Dok su se odvijale pripreme tog privremenog. improviziranog svetišta. poslužavnici. Ubrzo su se pratioci odvojili od svečanih kola.pomoćnici.

Na taj su žar nabacili krupnog okruglog za te namjene pripremljenog kamenja.porodice stavio je pred oltar u plitku zdjelicu novčić. Druga grupa muškaraca dotle je sa strane iskopala jamu dugačku oko dva metra. Očišćene piliće trljale bi mirisnim travama i solju i mijesile napola skuhanu rižu s dodacima mirisnog korijenja. Nakon tih molitvi svi su otišli na počinak. tučenjem čistile rižu i kuhale je u velikom kazanu. gusto pokrili slojem palminog 43 . Dodirnuti bi molitvu prekinuo. Sav taj ceremonijal potrajao je prilično dugo i kasno popodne ponovio se u nešto drugačijem obliku. Uskoro se ispod poklopaca osjetio zamaman miris mirodija i pečenog mesa. U njoj su založćili jaku vatru. a široku svega metar. Svećenicima i pratnji dodijeljene su dvije obližnja kolibe. žene su u velikom krugu postavile pletene prostirke. prvo sitnišem a kasnije debljim glavama drveta. vatrom spaljivala dlake te oštrim noževima brijali vanjštinu spaljene kože. Ovako namirisanu prasad poslagali bi na užareno kamenje. Sve vrijeme nije se jelo ništa drugo. a nakon toga je nestalo neke dosadašnje suzdržanosti i ukočenosti prisutne kod takvih ceremonijala. Njih su kod mesa zamijenili dječaci koji su zelenim granama sa sviju strana mašući tjerali insekte i tako ubrzavali hlađenje mesa. Žene su klale perad. začina i isjeckanog lišća zelja. Jedna je klala svinje. Tako su stvorili obilje žara. Kasno popodne obitelji umrlih i poginulih imali su svaki svoj ceremonijal uz grobove. ostavili su meso hladiti i posjeli u krug. rasporili je i izvadili drob. prstima iz zdjele zahvatio malo riže. Svi su se razbježali po svojim zaduženjima. naklonio se Budi i svećeniku te prpustio mjesto sljedećem. Muškarci su se pocijelili u dvije radne grupe. prekrivale ih glinenim poklopcem i žarom pomiješanim pepelom. Na zagrijane kamene ploče stavljale bi skupine od po tri pileta. Čim je svanulo jutro ponovila se skupna molitva novom danu. Okolina se sve žarila od vrućine. pojeo ju. da im sunce sutra izađe iza onih obzorja nad morem. U tom razdoblju molitve svećenik bi svakome dodirnuo rame i izgovarao neke nerazgovijetne riječi. te pili rižinu rakiju. Na kraju su sve premazivali još tankim slojem palmina ulja. Sve su to obilno zalijevali vodom. kleknuli na zemlju okrenuti zalazećem suncu i izveli molitvu budi. Kada su to obavili. Na improvizirane ovjese objesili su prasad. Dotle je prva skupina muškaraca ohlađeno meso trljala mirisnim travama i solju. Dok se to peklo. a pila samo voda. a žene i djeca cvijet ispod Budina kipa. Navečer su se ponovno svi skupili pred hramom. Time su punile utrobu pilića.

Grupirali su se: svećenici su posluženi prvi. Posluživale su mlade djevojke. Po licima prisutnih vidjelo se zadovoljstvo učinka poznate melodije i ritma. a na njega stavljeno jelo. punu grlenih zvukova popraćenu mimikom ruku. Nastupila je i seoska djevojka uz pratnju dvaju velikih žičanih instrumenata. Svi su šuteći jeli i pijuckali svoje piće. Iza njih nastupili su seoski svirači. a druga skup duhovitih doživljaja. zvonki glas. Još su izveli jednu pjesmu s nešto više bučnog ritma. Izvela je dvije narodne pjesme. Bio je tu i naočit mladić . Uz obilje priča i zgodica nakon tog jela. Iz njih su udaraljkama stvarali neku vrstu melodije koja se stalno ponavljala uz krešendo velikog gonga kao najglasnijeg instrumenta. zvončića i mnoštva bambusovih trupaca raznih debljina i dužina. U sredinu kruga istupila su šestorica mladih svećenika i izvela staru ritualnu religioznu pjesmu. Mnogi su u sebi ili za sebe tiho pjevušenjem pratili ili pjevali refren melodije ili se pak u nekom za taj narod sporom ritmu zanjihali lijevo . Tako se zabava nastavljala sve u sredinu kruga s grupama muzičara. žureći tako od grupice do grupice.lišća i tankim slojem zemlje. prepričavali su se razni događaji i bez ustručavanja prema skupini ozbiljnih svećenika. koji je u krugu bio više puta. dajući sebi oduška. Jedna je bila vezana uz narodnog junaka iz povijesti.desno. Njegov 44 . Stari seoski pričalica nakon nje ispričao je dvije duhovite priče iz prošlosti svoga naroda. Imala je čisti. Otužni zvukovi pratećih instrumenata diskretno su pratili taj predivan glas. a žene i djeca miješani ne do kraja provrijani voćni sok od sabranog šumskog voća. Dobro su bili uvježbani.borac. mljekasto-bijele boje. Znali su da nije prošlo još četiri sata od kada su jamu zatvorili. Međutim organizatori su i dalje mirno sjedili na svojim mjestima. Svi su bili ozarenih lica. Drugu su pjesmu svirali frulaši. Tako su se smjenjivali pojedinci i grupe. tijela i nogu. a iz pokrivene jame. Za poslužavnike služili su pladnjevi od gusto pletene trstike prekrivene velikim zelenim listom. Muzika se sastojala od različitih udaraljki. Po tom obavljenom poslu svi su se pridružili ostalima koji su već zauzimali mjesta na prostirkama. iz napravljenih rupica dizala se primamljiva mirisna para koja je nagovještavala glavno jelo. a onda pojedine skupine obitelji i pojedinaca i vojnika na kraju. Piće kojeg je bilo dvije vrste služilo se iz velikih ćupova i to za muškarce obični rižin alkohol. Otkrivena pečena piletina posluživala se isječena na male komadiće s prethodno izvađenom grudom riže kao punila. Primitivno izrađene bambusove frule i flaute nevjerojatno su bile “uštimane” i davale otužnu melodiju popraćenu pratnjom udaraljki i ponekog zvončića.

Ljupki pokreti djevojaka . Spori. Dvoje prasadi nisu sjekli. Crna. Taj umak bio je načinjen od mješavine sitnokosanog slatkog korijena prokuhanog i procijeđenog. Sada su na poprištu ostali samo muzičari s udaraljkama a u krug su uskočila trojica mladića s dugim noževima. Taj slatkasto-ljuti okus umaka davao je poseban pikantan okus mesu. Djevojke su sječeno meso posluživale ljudima koji su sjedili. Usklađen ritualni ples prikazivao je obradu zemlje. Bili su bosi a odjeveni u jednake 45 . sijanje i žetvu. S lijeve strane glave u kosu su umetnule veliki bijeli cvijet. na zatiljku uzdignuta. Počeli su brusiti kratke mačete za siječenje prasadi. Pripijena uz tijelo odavala je draž tih sitnih. Uz meso bilo je obilje kuhanog i sirovog povrća i gust umak u zdjelicama u koji su umakali svaki zalogaj mesa. Odvojila se skupina muškaraca koji su na dva velika kamena donijeli također veliku drvenu ploču. Ispod haljine virile su bose noge. mirišljava. ali znalački obavljali. češljevima i uzicama. ženskih tijela. pijevara neprijatelja. Kao da su bili svjesni okolnih pogleda. Čitava okolina je mirisala i svi pogledi prisutnih bili su uprti u te ljude koji su svoj posao sporo. Često su od silne vrućine vrišteći i smijući se odskočili. Ruke. Neki su drvenim hvataljkama skidali sloj zemlje iznad rupe. prekrasan divlji šumski cvijet. U nekom obliku punđe i pričvršćena ukrasnim iglama. Njihovi muzički pratioci posjeli su u polukrug. te povrća s obiljem začina. Svaki je plesač imao po dva noža dugih oštrica. Na sredinu kruga stupile su dvije seoske ljepotice. Glasni žamor i pljeskanje dlanovima bila je nagrada za lijepo izveden ples.duhoviti nastup odnosio se na pričanje kratkih zgoda iz ratnih operacije. sva rumena. izvijanje tijela. pobjeda i duhovitih dosjetki pojedinaca iz narodne vojske. te će sutra putnici nositi sa sobom. Samo su ih dobro zamotali u debeli sloj svježeg lišća. pokreti.plesačica dočaravali su svima toliko poznate pokrete. dobro uvježbani pokreti jasno su pokazivali poljoprivredne radove. sjajna kosa bila im je posebno začešljana. Pažljivo su ih daščicama vadili iz rupe i prenosili na pladanj za sječu. Od ramena do gležnjeva prekrivala je tijelo haljina živih zeleno-crnih boja. Počeo je divlji ritam i muzike i plesa. Instrumenti su im se sastojali uglavnom od mnoštva različitih udaraljki. sočna. pa i pokreti bosih nogu nisu uzvitlali ni trunka prašine. Nakon zemlje skinuli su uvelo spareno lišće i ukazala se pečena prasad. zvončića i jedne frule.

Sjajni noževi bi katkad bacili odsjaj oštrice na popodnevnom suncu. Oružje i municiju dobivali su od mnogih priatelja koji su podržavali njihov oslobodilački rat. VIJETNAMSKA RATNA SELA Operativne gerilske jedincie Viet-Minh-a bile su stalno u pokretu. ostatke hrane. Ta njihova pokretljivost davala im je prednost u svim sračunatim akcijama protivnika koji je često. organizirajući i pripremajlući neke svoje akcije pretežno udarao u rrazno. oružje. Brze. a nadasve simpatizeri na jugu to su im omogućavali. a sami spremali male zavežljaje. odredio vodiče i pratioce skupina i izdao nekolio uobičajenih zapovijedi i prekinuo slavlje. Često je to naoružanje. Počeo je spremanje i pripreme za put. izvukli štapić iza pojasa i koso ga prislonili uz zemlju. vodiči i mjesta za odmor. Oko glave imali su uvinute crne platnene vrpce. prenositi na određena mjesta. ispod nogu i oko tijela. drugi nož zaboli u tlo. Kao da su htjeli završnicom pokazati opasnu igru noževima. Dotle su desnom rukom spretno dočekali i uhvatili ručku zavitlanog noža i štapić presjekli popola. a nadasve tim je borcima trebala i hrana. tihe akcije. a oni su desnom rukom nož zavitlali visoko u zrak. Obilato su nagrađeni pljeskom. Trebalo je prenositi ranjene.obične hlače koje su sezale samo do koljena. odlazećim obiteljima sretan život u novoj sredini. gde će se ceremonije ponoviti. Preko pojasa imali su također uvijenu crnu vrpcu sa zataknutim kratkim bambusovim štapićem. gostima i ljudima koji će sljedeće jutro napustiti selo i krenuti u novi nepoznati život pun svakodnevnih opasnosti i odricanja. bacali ih u zrak. a 46 . Svećenici će još u tijeku noći i napustiti selo i uputiti se dalje u drugo selo. Mnogo oružja su i zaplijenili od zarobljenih Francuza. Spretno su po taktu vitlali noževima. Nakon ovog efektnog starog ratnog plesa u krug je stupio seoski starješina i održao kratak. jer su ujedali tamo. Bili su pravi virtuozi svog ratnog plesa. ozbiljan i oproštajni govor namijenjen borcima. Na kraju je u jednom trenu prestala muzika. Sve su to izvodili usklađeno prema taktu muzike samih udaraljki. municija i sanitetski materijal pa i hrana bilo diretno iz američkih skladišta. Francuzi su ih nazivali “osice”. obuća i odjeća. gdje su se najmanje nadali. Sav taj materijal i oružje trebalo je brzo prevesti. Zahvalio se svećenicima na ukazanoj časti. nosači. poljoprivredne alatke. a kasnije i Amerikanaca. posuđe i obilje sjemena za nova polja. Djecu su uputili na spavanje.

Pored tih individualnih skloništa sa sjeverne strane bio je zaboden bambusov štapić. borci i ranjenici imali su obično po pet do deset minuta da se razbježe izvan sela svaki u svoje točno određeno ukopano sklonište. mnoštvom domaćih životinja. seljani i seljanke. Poklopac je bio također od tankog betona. Svu tu tako tešku ulogu na sebe je preuzeo narod duž čitavog dijela operativnog područja i šire. 47 . načina života i sporednih djelatnosti. što više pomoći u tim trenucima teškog rata. a žitelji su imali slobodu kretanja i rada. uz polja i puteljke na povišenim mjestima iskopali bi rušu duboku više od jednog metra. Prelet aviona uvijek je bio unaprijed najavljen radio vezama ili drugim načinima s osmatračkih i stražarskih mjesta. U zoni ratnih operacija postojalo je nekoliko vrsti sela. Skloništa su bila za jednu i više osoba ili grupe ljudi. a skloništa na svakom mjestu. pola metra visok sa žutom malom zastavicom i brojčanom oznakom. Iako su ta kratkotrajna. gotovo svi. Skromne kolibe bile su okružene poljima. Seljaci. prenijeti. Cilj tih sela bio je proizvodnja tako potrebne hrane. ta oni su ginuli za njih. njegovanje bolesnih i ranjenih boraca. te prehranjivanje obližnjih baza novoregrutiranih oraca na obuci. te šili odjevne predmete. Dobro organiziran rad i život tih sela davao je borcima sve. poneki s travnatim slojem. Na rubu sela. a žestoka bombardiranja obično ostavila razrušeno i spaljeno selo i nanijela mnogo štete. starci i starice. kojih žitelji imali su strogo određen zadatak rada. a široku samo 80 cm. Borci su u svemu imali prednost. Prva vrsta bili su “stacionarna sela” najudaljenija od mogućih upada s juga. Žitelji stacioniranih sela bojali su se samo napada iz zraka. Organizacija zbunjivanja uvijek je bila pravovremena. Uz puteljke prema poljima bilo je i većih skloništa namijenjenih za više osoba. ljudskih žrtava je bilo malo. trpjeli sva stradanja i napore samo s ciljem. hranili i napasali mnoštvo stoke. žene i djeca radili su u poljima. što ime je bilo podtrebno za nesmeta o odvijanje planiranih akcija. raspoređen po selima i zaseocima. njima je narod pokušavao sve olakšati. Svi. Jedino otuda prijetila im je opasnost. prekrivene drvenim prućem. dječaci i djevojčice tih sela bili su indirektni borici i davali sve od sebe. Sve ostale zadatke oko vojnog osoblja obavljali sudrugi za to određeni ljudi. To su bile plitko iskopane jame. ubirali divlje i pitome plodove. Starci.pokapati i mrtve. U nju bi umetali na par mjesta probušenu betonsku cijev.

spavali ili pripremali iz sela donesenu hranu. Makar je bolnica bila obično blizu skloništa. ranjenika. brže i sigurnije. jer služba za uzbunjivanje nije mogla javiti da li je avionski napad ili samo prelet. dvokolicama. Neposredna služba uzbunjivanja bila je udaljena na 3 do 5 km. Već spomenuto snabdijevanje boraca hranom. Najteže je bilo na brzinu prenijeti ranjenike u ta skloništa. Ta su bila nešto dublje iskopane rube s obaveznim dvostrukim ulazom. Sa promatračnice bilo je zabranjeno pucati. 48 . Nije bilo zabune. na nekoj uzvisini ili visokom drvetu. Promatrači su se smjenjivali svaki sat. Taj zadatak obavljali su pretežno dječaci i djevojčice. Često su morali ponavljati i po više puta dnevno. ili najčešće nositi teret na bambusovu štapu. I ona su imala žute zastavice s brojčanim oznakama. ili ako nije bilo vremena direktno mitraljeskim rafalima u smjeru aviona. Sastojala se od dobro maskirane promatračnice sa po pet promatrača. uzbuna se davala optički. Ljudskih napora i žrtava kod tog osoblja uvijek je bilo najviše. Za vojno osoblje i ranjenike u selu skloništa su bila na samom rubu sela. a po jedan dežuran bio je i kod mitraljeza. Prekrivena trupcima i zemljom davala su dobru zaštitu od indirektnih udara bombi. Prevoz su obavljali biciklima. Nešto udaljenije bilo je mitraljesko gnnijezdo sa po tri borca. bolničarke i osoblje zaduženo za brzu evakuaciju u skoništa imali su pune ruke posla.Ostali su se odmarali. a zahtijevalo je i manji broj potrebnih boraca. Bilo je slučajeva.a preko toga zemljom i zasađenom travom. zastavicama. Stražarska mjesta na Rubu sela primila bi dobivenu informaciju i aktivirala ručne sirene. snabdijevali su i obližnje vojne jedinice. Kada su dobili poljske telefone sve je bilo mnogo lakše. Seljacima na poljima ili ispaši u času uzbune ostavljali bi alat i životinje i žurno se uputili u ta skloništa. a i kolima sa dva velika drvena kotača i upregnutim bivolom. jer svako jutro seoski starješina raspoređivao je radne zadatke u polju pa time i svakome najbliže sklonište. Dok još nije bilo poljskih telefona i radiostanica. da su takvu komunikaciju vršili zrcalom. Ta skloništa također su bila označena oko metar viskoim kolcima zabodenim iznad samih ulaza. a noću svjetlosnim signalima. raznim zvukovima. pa su ponekad tijekom samog bombardiranja uskakivale u jame. promatrača.

kao i ranjenika do određenih punktova. Podijeljeni u manje grupice imali su zadatak pomoći u prebacivanju materijala iljuci. Druga vrsta sela bila su u zonama čestih upada kopnom. Operacija promatranja i uzbunjivanja bila je slična organizaciji stacioniranih sela. Malo selo bilo im je privremeni stacionar samo za odmor i radio vezu. Pokopali bi mrtve. To su bila “ratna sela” s manje žitelja.Skladišta su stalno dopunjavali novim pristiglim materijalima i oružjem. dijeljenjem u više manjih grupica koje su se nakon napada povlačile svaka u svom pravcu na dogovorena odmorišta i sastajališta. Ranjene životinje zaklali. Oni su koristili svaku priliku i oružjem “kontaktirali” s neprijateljem. U takvim oružanim akcijama planiranog i brzog napada i brzog povlačenja koristili su faktor iznenađenja. dobrog poznavanja terena. Tu su držali nakon akcije skriveno teško naoružanje. Polja su im bila manja i razbacana na većem teritoriju. obično razrušenog i spaljenog sela pristupilo se obnovi. trebalo ga je samo posjeći i dovuči. Čak pri radu u poljima oružje im je bilo nadohvat ruku. Inače su ti poluborci izbivali vani zbog rada u poljima ili organiziranim akcijama i po više dana. ali u strogo određenim akcijama stjecao se dojam toliko masovnog pokreta i mnoštva boraca. odnosno pravih boraca. Posvuda su imali raspoređena skladišta oskudne rezervne hrane i naoružnja. Porušene kuće brzo su obnavljali. Za rijetkih vojnih zatišja često susvi odlazili na dan-dva na 49 . pustili krv i još svježe meso diobom rasporedili borcima i okolnim selima. Tako su u uzmaku bili pokretljiviji. Svi su stanovnici sela bili poluborci i sa sobom uvijek uz alatke nosili lagano naoružanje. samo u manjem obimu. vodom i iz zraka. Žrtve su nadoknađivali novim pridošlicama u obliku čitavih obitelji i novoregrutiranih boraca. Građevni materijal im je bio nadohvat ruke. Već za dva dana sve je bilo gotovo i život je tekao uhodanim tempom dalje. Ratne zapovijesti dobiavali su od prodručne komande. Zbog dobrog poznavanja terena iz tih su se sela obično regrutirali sposobni vodiči za regularne jedinice. boraca i manje životinja. Pored vječnih pokreta i gerilskog načina ratovanja u malim grupama i uvijek na drugom mjestu.Poslije takvog bombardiranja.

koji bi svojim jakom djelovanjem uništili sve zeleno. počeli primjenjivati drugu taktiku: uništavanje vegetacije.udaljena polja koja su im davala ono malo hrane što su trebali. gdje su neki često namjerno loćili vatru. Često su krtice bili otkriveni i uništeni jednostavno bombama ili malim leđnim plamenobacačima. Amerikanci su ih zvali “lisičnjaki”. Svejedno su u tim slučajevima gubici bili znatni. Kako Amerikanci nisu vidjeli pozitivne efekte. Tako su nastajali goli predjeli bez vegetacije okruženi okolnom “preživjelom” šumom. Krtice su seu nedostatku vremena za povlačenje uvlačile u pripremljene rovove s nekoliko ulaza. Darugačija je bila situacija. U tim slučajevima primjenjivale se taktika “krtice” i “borbe povlačenja”. Dotle bi se neka grupa boraca kretala ili neka akcija odvijala na sasvim drugom kraju. ako su se Amerikanci brzo došuljali niskoletećim helikopterima u blizinu otkrivenog sela. a uvis bi stršala samo vatrom nagorjela rijetka stabla. “Borga povlačenja” bilo je bježanje u točno određenim pravcima uz kratko zadržavanje za aktiviranje razlnih unaprijed pripremljenih sprava protiv progonioca. koji su bili dobro kamuflirani. Tim su se trikovima često služili. a čvrsto uvjereni da se glavnina “sjevernjaka” kreće ili boravi u gustišu i zaklonu šuma. Obično je ubrzo uslijedio zračni napad s obimnim teretom bombi. čije je sjeme jedinomoglo proklijati. Grmlje. Bilo ih je i na rubovima močvare. Široke ravnice iako teško prohodnog terena omogućavale su im obično brza nastupanja i povratka već tijekom noći. drveće i sve. Ratna sela bila su smještena obično uz rubove šuma. Dim se širio iznad krošnji drveća i izviđačkim avionima ga nije bilo teško primijetiti. džungle ili skrovitim neravnim terenima. To bi radili avionskim prskanjem džungle ili čitavih dijelova šuma s naročito jakom pesticidima. gotovo sve bi se počelo sušiti. Ona su se pretežno pretvarala u pustaru s rijetim i bodljikavim grmljem. Česta bombardiranja i paljenja napalm bombama zahvaćala su unutrašnjost šuma. Nakon par dana bi na takvamjesta bacali napalm bombe i ogroman požar progutao bi sve ostalo. tj. nakon prestanka djelovanja pesticida. Ni Amerikanci u takvim 50 . ali u prazno. spaljen. visoka stabla jedino su preživjela razaranjem. Takva jaka. Teren bi izlgledao stravično ogoljen. Goleti su se prirodno teško obnavljale tek nakon dvije godine. Takle brze akcije iznenadile bi službe uzbunjivanja.

Liječenje je bilo dugotrajno. odbaciti ili u trenutku osloboditi. gdje su eksplodirale. pa čak i posuđe. polomili ekstremitete. koje su barem za kratko vrijeme zadržali po kojeg progonitelja. ogruvali se. koji su se odapinjali i slali strelice oštrih vrhova u veoma kratkim periodima. Dovijali suse na sve moguće načine. čak po nekoliko lukova. Te kapljice izazivale su bolne plikove. pletene prostirke. U šumi su ih čekale kao opruga napete grane.. Grančica posebnog oblika listova ležeći na puteljku označavala je mjesto koje je u bijegu trebalo preskočiti. ako već nisu bile smrtnonosne. Krtice su često aktivirale oko svojih rovova kamuflirane odskočne protupješadijske mine i granate ili su ih američki vojnici nespretnim korakom sami aktivirali. uništili opremu. To je bio otrovni sok posegne biljke. grčenje ličnih mišića. Pali bi na neravan teren. gotovo sve je bilo na neki način namjerno vezanu uz eksploziv. svaka alatka. košara s rižom. pa nečesto i paralizu tih mišića. razni bambusovi šiljci. Ponegdje su se na neprijatelja rušila suha stabla. Prvi bi je neprijatelj nehotice obično aktivirao. Na posebno frekventnim dijelovima rijeka zavijali bi posebne čelične šiljke. Tu je bila postavljena mina s usporenim djelovanjem upaljača.. I u borbi povrlačenja za progonitelje bilo je svakakvih klopki: iskopane rupe sa šiljcima. One bi u momentu aktiviranja bile oprugom odbačene do jednog metra visine. a nastavljene i pod lišćem kamuflirane mreže znale su progonnitelej ponekad i po dvojicu podignuti do zavidne visine. Bilo je tu i tanke čelične žice i načinjenih klopki. visoko na drvetu prevrnula bi se zdjelica s stakvim koncentriranim otrovom i proračunato se na nekoj od nižih grana rasprišio u piroki snop kapljice.akcijama koje su nazivali: “Pronađi i uništi”nisu prošli bez znatnih gubitaka. pažljivo prekrivene. suhih i dugih grana lomila bi sve pod sobom. Rane od tih grnata. Aktiviranjem neke uzica na puteljku. Šiljak bi 51 . Svaka koliba. nagazne mine. pojačan zmijskim otrovom i priređen na poseban način. To im nije bilo teško. jer je dno rijeka bilo meko i muljevito. Sa grana je prijetila još opasnost. U samom selu i obližnjoj okolini bilo je masu kamufliranog eksploziva i manja nenpažnja izazivala bi pravi pokolj među napadačima. bile su teške i trajno izbavivale ranjenog iz operative. pod dgrančicom ili lišćem. a glavnina iz anjega bi stradala.

koji su bili vođe u takvim selima. blizine neprijatelja. “Pronađi i uništi” bile su brze akcije koje su obojici neprijatelja nanosile podjednake gubitke u ljudstvu. Svojim izgledom. Dovoljan jebio tvrdi kontakt i čamac je odletio u zrak. Među sobom su se kladili i takmičili od čijeg će metka nastati eksplozija. strateg. To su bila najmanja sela. uskog kruga djelovanja i malobrojnosti teško su ih otkrivali i uništavali. Među to bilje učvrstili bi vodene mine. Treća vrsta bila su “komunikacijska sela”. te pripremljen eksploziv za brza aktiviranja. Bili su vrlo efikasni za “paranje”dna laganim patrolnim čamcima. U njima je bilo vrlo malo žitelja. Rekord je držao neki izviđač i to sa 17 eksplodiranih otoka. niti bilo okolo sakarivenih onih sprava kojih su se 52 . kao poljoprivrednici. Taj seoski starješina bio je obično i iskusan borac. kojih ih se rat ne tiče. kojih su vrhova popunjavali pravim malim vodenim minama. dobar organizator. pa im je gađanje u takve ploveće otoke predstavljalo posebnu zabavu. kamuflaže.prekrili čeličnom kapicom i zabijali ga u dno na dva pedlja ispod razine normalnog toka rijeke. Šiljci su bili uvijek okrenuti prema toku vode. Lako naoružanje imali su dobro sakiveno podalje od sela. Nigdje se toliko različitih sposobnosti nije udruživalo u jednoj osobi kao u tim u ratu skovanim borcima. To su Amerikanci brzo prokužili. Zbog kamuflaže. nije bilo rovova. Kod pročešljavanja sela Amerikanci nisu nailazili naoružanje. jer se nisu usudili previše udaljavati od centra napada i helikoptera.. iskopani novi rovovi. pozlnavalac radiofonije i dobar poljoprivrednik. bile su nepredvidive. alata. ponašanjem i radom prilikom taakvih slučajnih otkrivanja djelovali su nedužno. Materijalni gubici Vijetnamaca bili su uvijek veći u vidu uništenih boravišta. Za dan-dva podalje je izgrađeno novo selo. Rijekom nizvodo slali su i ploveće otoko ispletene od stabljika vodenog bilja. Zbog toga u selu nisu smjeli držati oružja i sličnih predmeta koji bi otkrivali njihovo pravo postojanje na tom području. zato potjera obično nije dugo trajala. siromašno. Obično su to bile tri do četiri obitelji ili rodom povezane obitelji na čelu sa seosekim vođom. prepreke.. Bilo je i šipki. dobro kamuflirana u graničnim zonama svakodnevnih operacija. zamke. hrane. Amerikanci su se najviše bojali tih klopki.

To ih je skoro uvijek uvjerilo pogotovo kada su vidjeli djelovanje tih žena. Takvim načinom rada i života postotak žrtava je bio veoma malen. svi koliko. tako bi brzo i pale. na rubovima šuma. Ukopan u svoje plitklo korito ljeti je plavila rijetko. a i na neplodnim površinama. Skupljeni oblaci. konfiguraciju terena na kojem su smještena i sposobnosti žitelja koji su u njima radili. na rijekama i potocima. Koristili su sve moguće prirodne potencijale svoje okoline. zadaci. Prema prirodi terena u velikom broju takova su sela bila u dđungli. a to je značilo sačuvati komunikacijske puteve. Bez njih borci razasuti duboko po šumama. Ravničarsko selo HAU bilo je smješteno neposredno uz rijeku. Glumili su veselost i iznenađenost. SELO HAU Rijeka Kui izvirala je u udaljenim brdima na zapadu. Pucati se u selu. prijevozna sredstva i ljude koji su taj tako težak posao obavljali. Važno je bilo ostati neotrkriven.toliko sposobni muškarci i žene brzo bi napuštali selo i razbježali se u svim pravcima. Za vrijeme monsuna zbog svakodnevne i stalne kao obilne kiše 53 . da se neprijatelju ne otkrije pravo djelovanje sela. kao tamne mrlje na zapadnom nebu značili su za sutradan sigurno povećanje rijeke za barem pola metra.inače tako plašili. Znali su po nekog muškarca koji je djelovao snažno ili sumnjivo ispitivati i sve sezavršilo na tome. Ali kako bi brzo vode naišle. Ako su pak pravovremeno uzbunjeni od također organizirane straže. Oružjem se nisu smeli braniti. Konačno su vidjeli i žuljevima ispunjene dlanove. oružje i municiju. I međut im selima bilo je razlike s obzirom na specijalne zadatke. blizini i na određenom teritoriju nije smjelo. moljakali hranu i proklinjali rat. Najvažniji cilj takvih sela bio je. pustarama i šipražju ne bi dobili hranu.kao rata nema. osim u slučajevima i na zadatku izvan svog teritorija. ne dulji od 70 km. snage i lukavosti skrivau tim nasmijanim seljacima. Žila kucavica svih borbenih akcija na Jugu bila su baš ta mala komunikacijska sela i skriveni putevi za komunikacije. Amerikanci nisu ni slutili koliko se života. jer vodotok rijeke Kui je dotuda bi kratak. sanitetski materijal i drugo. za koju su bili zaduženi kako bi izvršavali naređen im zadataka komunikacija u svrhu lakših akcija za operativce. močvarama. Vojnici nisu obično vršili nikakve represalije. kada su sobom nosili lako naoružanje. djece nevino nasmijano . samo za iznimno dugih kiša.

Nisiki krov. Ali bilo je tu ipak pretežno više suhog terena. plitki priobalni pojas. a rijetki su imali viseće ležaljke. U tim plitkim i suncem zagrijanim vodama. Mali pročišćeni prostor svakodnevnog življenja stanovnika sela bio je prekriven nasječenom trstikom i palmovim lišćem utabanim u blatnjavu podlogu. Desna obala bila je nešto drugačija. širokih latica i nepravilna oblika. Voda je tada dobivala žuto-smeđu boju. također je bio od palmina lišća. Poprečne. I za vrijeme suše to su bili teško prohodni tereni. koji je uvijek morao biti zelen. Tri kolibe. Žitelji sela spavali su na pletenom podu. Kada je to osušilo sunce. U toj blatnjavoj i vlažnoj pustari smjetilo se komunikacijsko selo Hau. Imala je nekoliko stotina metara širok pojas grmljem obraslog terena. Trstika na liejvoj obali rasla je 1 km širokom pojasu uz rijeku sve do džungle. davali su osnovni oblik i konstukciju kolibama. koje su prem potrebi razapinjali. koji su sličili više na močvare. punim prirodnih prepreka mrijestila riba. Tu i tamo iznad trstike dizalo se pokoje rijetko stablo nekog na vodu otpornog drveta. a za vrijeme plavljenja nastavila svoj životni ciklus u rijeci. iako je bilo teško prohodan. blata i poneki prirodno napravljeni kanali. svaka sa po šest jakih bambusovih nosača zabijenih u mekano tlo u razmaku nešto većem od tri metra. Plavljen teren lijeve obale sada je u kasno ljeto bio muljevit i blatnjav. koji se postupno dizao i prelazio u šumu. kojeg je izvor bio daleko u unutrašnjost džungle. 54 . Obično elipsast ili približno kružni iz zraka je odavao izgled palmi. stanovnici su imali toliko-koliko suhi teren. Bio je pleten od širokih latica jakog palminog lišća.rijeka je plavila širok. Od rijeke dijelilo ga je nekih 300 metara. obrastao gustom trstikom visokom skoro 2 metra. Stijene su bile pletene od trstike. U njima je bmoglo spavati po troje djece u poprečnom položaju. dok je džungla na sjeveroistoku bila udaljena nekih 800 metara. Plavila bi sve do obižnjih šuma na desnoj obali i ruba džungle na lijevoj. I to je bilo puno mulja. također bambusove grede privezane biljnim vrpcama nosile su od zemlje luzdignuti pod. Ti kanali su taktaka imali rijekom paralelan položaj. Ovamo je smješteno zbog potoka. a bilo ih je koji su nekim prirodnim putem bili usmjereni pravcem prema šumi.

Žitelji ratnog sela te su točke koristili za nekad višednevnog rada na obližnjim poljima. a iz zraka kao osušeno staro drveće. pa su za 55 . Tako se točno sedam i po km uzvodno uz rijeku usmjeru sjeverozapad nalazilo selo Uah. orijentirati i znati. Svatko. kojeg je veličina ovisila o aterenu. neimaština. kada su imali dovoljno vremena za bijeg. U takvim je selima vladala glad. igrom slova Hau dobili su se nazivi za ostala dva rezervna sela. prostoru za koji su znali samo starješina sela i njegov pomoćnik. koji je bio vrlo različit. Imali su pomoć. Taj trokut koristili su kuriru i eventualno izgubljeni borci ali samo u slučaju nužne potrebe. gdje tražiti potrebnu pomoć. slične organizacije. Na taj su način sprječavali nekontrolirane pokrete. ali je bila nedostatna. To su činili samo onda. rasporeda i teritorija. ovisili su i životni uvjeti potrebni za život. djeca blijeda i neishranjena. nahraniti sakrivenom hranom. onda je bilo na strogo unaprijed određeni čnačin i na za to određenim mjestima. tko se pojavio na krivom mjestu seoskog teritorija bio je sumnjiv. te za privremena skloništa i okupljanje. Ali je trebala veza sa sosjedima. ljudi su bili iscrpljeni borbom za svakodnevni obrok hrane. pa su zadaaci zg kojih su i formiranim. Naime. pa čak ni ponekad poznanstva.Svako selo imalo je i dva rezervna sela sa istim. Izgledale su kao nepuštena. Među tim komunikacijskim selima nije bilo neke trajne veze. uobičajenih posjeta i ispomaganja. iznenađenja i eventualnu izdaju. a na nju je bilo vezano već drugo selo. Ako su naišli na takvo mjesto bez žitelja. a i organizacija otežani. Ali tako je moralo biti! Svi su toga bili svjesni. Bilo ih je razvrstanih i po močvarama. Naoko omeđena granica predstavljala je njihovu bazu teritoriju. Ponegdje su ti životni uvjeti bili teški. Prilagođavanje terenu. na kojima je samopreživljavanje bilo teško. Nisu sva sela imala uza se rijeku. a sjeverno na istoj udaljensoti rezervno selo Hua. Svako je živjelo svoj strogo određeni i omeđeni život i prilagođavalo se okolini koja im je dodijeljena. I naziv sela Hau bilo je konspirativno. mogli su se odmoriti. ako su morali na brzinu napustiti bazno selo. suhim i pustim terenima. potok i džunglu. Pozicije tih triju sela bile su na točno konspirativno određenim mjestima. ali nepokrivenim kolibama. Usprkos nedaćama ratne zadatke su izvršavali bez pogovora istim žarom kao i u ostalim prirodno bogatijim selima. Sva komunikacijska sela imala su skoro isti trokraki smještaj.

Bili su dobro kamuflirani i razbacani među trstikom na velikom selu. ruke slobodne za svladavanje prepreka na putu. Nagla skretanja vodotoka su djelomice izravnali. da su stranaice bile samo prst-dva ruba vode. dok su lijevi i desni. zabijene za privezivanje čamaca. U selu su ostavili samo jedan nenšto veći čamac koji su koristili za ribolov i prijevoz “zelenog krova” za izmjenu zelenila na krovu koliba te dopremanja drveta za loženje. U našem selu Hau čamce su sakarili na samom rubu džungle. Od koliba prema rijeci vodila su tri puteljka. gazeći ili gurajući čamac pomoću bambusove motke. prilaz zaštićen grmljem. Taj srednji i najkraći puteljak smjeli su koristiti samo stražari. 56 . Katkada su ih tako natovarili. a plovilo se njime lako. kormilo. pridržavanje oružja ili pak nošenja drugih stvari. Potok je svoju bistru i relatino hladnu vodu izlijevalo u rijeku nešto poviše stražarskog mjesta u malom prirodnom zaljevu kojeg je izdubio izljev potoka. Vode je u nejmu i sada bilo dovoljno. Komunikacija prema džungli bio je suhi i mokri put. Puteljci su se najmanje koristili. brže. To je samo značilo. kojeg su seljani morali produbiti i nešto izravnati njegove blage zavoje. Korisitili su se i drugim načinima kamuflaže. prebačene na rame. a kretanje nosača bilo je lakše. Sam prilaz rijeci bio je pažljivo odabran najkraći put do rijeke. donesenog ok tko zna gdej iz unutrašnjosti džungle. Suhi je bio najkraći mogući put do prvih drveća džungle. a i kao sredstvo pri nošenju tereta. Dno potoka bilo je od krupnijeg crvenog pijeska. Motke su upotrebljavali kao višenamjensko sredstvo: praktične kao veslo. koji su se kao lepeza širili do srednjeg koristili ribolovci. koliko su ti veslači. uska i omeđena trstikom jedva vidljiva. Oni su bili ujedno i kao nekkava lozinka. S teretom na oba krajeva motke. Mokri put bio je paralelan sa suhim puteljkom tekućim potokom. Čamci za prijevoz bili su sakriveni daleko od sela. kako bi njima čamcima nesmetano plovili. voditelji čamaca imali spretnosti i iskustva. Tko za to nije znao bio je podvrgnut strogoj provjeri. Plitki.takve iznenadne upade na “tuđi” teritorij odredili posebne zvučne signale kao znak raspoznavanja. maleni drveni čamci služili su za prebacivanje materijala i boraca. kako se s rijeke ne bi vidjeli. njišući se lakše nosio. ali podalje od potoka.

ali je zato bilo vrlo velikih rakova. da put ponove u obratnom smjeru s ranjenicima ili materijalom. povukli bi konopac koji bi mrežu sklopio i riba bi bila u mreži. Iznad stražarskog mjesta na malom prirodnom poluototku obraslom gustim grmljem bio je mali zaljev u koji se ulijevao potok. Vjerojatno su se razmnožavali negdje daleko u džungli. bili neishranjeni zbog svoje oskudne okoline. Na šiljak bi tankom uzicom vezali drugi. Da li su to činili iz straha ili su mislili da će im netko oružjem odgovoriti. Trebalo je samo pratiti “zvukove” šume. u selu Hau bilo je za one prilike obilje hrane. pa tako otkriti svoju poziciju. a k tome tiha i mirna. toliko su nailazili na nove. Do tog je mjesta vodio drugi. One su bile “živa “ hrana. Tamo su tereti preuzimali drugi. dobrog oko. I u rijeci su katkada kojeg ulovili. bilo je obilej sočnih plodova. kako su nazivali sive majmune i neke ptice. Danju rijeka je bila preopasna za ribolov. nepokvarljiva. Često su bez razloga mitraljirali obalu. U rijeci je bilo i dovoljno ribe.Značenje sela bilo je u spomenutom održavanju čamaca i komunikacijskih puteva. desni puteljak. davao im je u tom pogledu idealne uvjete. Sporedni zadaaci sela i seljana bili su samoprehranjivanje i vlastiti preživljavanje. Katkada su morali čekati i kraj neke akcije. Uz ribu su katkada ulovili u takvu mrežu i pokoju riječnu kornjaču. Ispod koliba imali su nekoliko pletenih malih staja za 57 . To stanovnicima sela Hau nije bilo teško. Njome su stalno patrolirali južnovjetnamski i američki patrolni borbeni čamci. U potoku niej bilo riba. U džungli je bilo mnoštvo divljih plodova. Jer koliko su ih već seljani polovili. Priorodna okolina kao i položaj. pa svoj život proboravili u donjem toku potoka ili čak u rijeci. Ribe bi odmah čistili i zamatali u veliko zeleno lišće. Gdje se čuo njihov zvuk. a rafali su najčešće bili usmjereni prema zelenom pojasu šuma na obje straen. te prijenosu materijala kopnom dalje do ili u samu šumu na desnoj obali. naoštreni vrlo kratki šiljak i tako se nabodena riba nije mogla skinuti i pobjeći. Kornače bi živve nosisli u selo i za noge vezivali za to njijenjen kolac. sigurnom i brzom prijevozu boraca i materijala iz pravca džungle premo rijeke i obratno. tu je predvečer mogao zašiljenim bambusovim štapom pogoditi i krupniju ribu. a oni se vraćali natrag u selo. Takva bi mreža svojim rubovima potonula na dno. Spretan ribič. Dok su u nekim selima gladovali. Lovili su je predvečer ili rano ujutro s obale ili bacanjem okrugle mreže iz čamca. Tamo ih se našlo uvijek po nekoliko.

Tek tada bi pristima odvajali sočne. bez ikakve sumnje za “oči” iz zraka. Krupniji primjercima ribe bi meso odvajali od kosti. 58 . Ako je u okolini bilo sve mirno i nisu se primijetili nikakvi pokreti neprijateja. koje su kao poklon žive dobijali iz stacionarnih sela. rezuckali i spremali jelo. te kuhali još malo dok se jelo nije zgusnulo. onda su poree ova dva obroka imali i treći. djece i žena značila su dobru i kvalitetnu ishranu. zadužene za to. Takvo jelo je bilo ukusno i hranjivo. Imali su i obilje jajaj neke vrste barskeih ptica. Te kokoši i neke vrste malih crnih svinja nikada nisu dugo zadržavali u košarama. Problema su imali samo sa solju. vež su se rašljali od glavnog puta i džungle pa otamo skretali liejvo i desno. Kao male krpice ta polja su bila razbacana na obje strane potoka. a to je bio jutarnji topli čaj. isjekli na sitne komadiće. Na isti način radili su rižoto od rakova. Polja za žitarice. alil su strašno galamile uhvaćene u klopke. Ribe su najčešće pržili na kestenovom maslacu. Okrugla lica seljaka. pa sve prema rezervnim selima. pirjali sa povrćem i začinima vrlo kratko vrijeme. Površina tih polja nije smjela prelaziti 300 m2 i bila su nepravilna oblika sva u tom velikom bespuću trstike. za povrće je u to doba trebalo dosta vode. jestive dijelove. Putevi do tih udaljenih polja. da o sadnji riže ne govorimo. Toplu hranu. Te su matnuli na tri kamena. Hrana se spremala za sve stanovnike i to oko podne i navečer. ako im je vrijeme dozvoljavalo spremali su dva puta dnevno i to u velikim i plitkim posudama.životinje. Nosili su je u drvenim mkacama obješenim na krajevima bambusovih kolaca. ali je morala biti gorova prije mraka. kada se gldalo iz zraka. a među njima podržavali malu vatricu. a time i dobru fizičku kondiciju. koje nisu dobivali u dovoljnim količinama. Žene i starice. Bile su preopasne. Vodu su nosili iz potoka ili iz rijeke. da u toj nošnji nisu prolili ni kap vode. pretežno rižu i ostalu zelen pokazivala su da su pravi povrtlarski stručnjaci. Bili su tako spretni nosači. da svojim zvukovima otkriju prisutnost na tom području. Lako bi lovili i njih. Iako plodna zemlja od nanaesenog plavog mulja. nisu vodili direkton iz sela. koje su prethodno namočili u kipuću vodu. tome dodavali unaprijed prokuhanu rižu. podlijevali smalo vode. kao krpice zelenih listova. pridržavale sus e strogih uputa.

Kada bi ga neko vrijeme pržili na laganoj vatri. oa su ga koristili kao suhu i rezervnu hranu na svim udaljenim akcijama. lijevom rukom držali u predjelu vrata. Tu koru su bušili i sok drveta hvatali u velike posude. Zdrobljen ili nasječen u ustima se topio i bio ukusan. oko metar dugačke barske zmije pravili bi pravu poslasticu. sive debele a mekane kore. Takva gusta juha bila je vrlo ukusna. pa su te samo premiještali 59 . Kesten han. Pijesak izvađen iz potoka bi rasuli po nekom terenu te ga dobro osušili. Iz jedne vrste. Tjednima se mogao držati na suhom prostoru ili platnenim vrećama. nasoljeno i položeno na zagrijano kamenje pored vatre davalo je i vrlo ukusno pečenje. koje su ostale još od Francuza. a ta je bila mogućnost konzerviranja za rezervu. kakosu ga zvali dozrijevao je sada na kraju ljeta. Ostatku guste kaše dodali bi u prah zdrobljene riže i nasoljenu masu mijesili. Mogao se za silu jesti i sirov. ali dugotrajan i nepodložan kvarenju. U džungli je postojalo i jedno drvo. Kesten han je imao još jednu prednost. Tu su postavljali zamke i klopke za divlje svinje. neko vrijeme pirjali uz mnogo raznovrsnog povrća. Taj kruh je bio tvrd. Specijalnu kukicu zakačili bi za taj zarezani dio kože i jednim potezom prema repu s još uvijek žive zmije skinuli svu kožu. dolijevali kornjačine juhe i na kraju dodali šaku .Ulovljenim kornjačama su s donje strane lomili dio kliznog klopa i pažljivo nožem vadili mesnatije dijelove odvajajući ih od utrobe. na vrhu te se mase skupila masnoća koju su velikim drvenim žlicama odvajali i koristili za pripremanja svojih jela. a iz tako dobivenog crvenog mesa uz dodatak povrća dobijali izvrsnu juhu. Potražili bi neku uzvišicu. još toplog stucali u drvenoj posudi u gustu kašu i ostavili preko noći. Kesten han stanovnici su i skupljali u velikim količinama. pa je kesten ostao mjesecima svjež i upotrebljiv. mjesto koje je bilo naročito suho. Zreli plodovi odvajali su se od omotača i padali u okolinu drveta. Takvim dozrijevanjem u jamama davao bi još više masnoće. Kožu su gulili. jer je bio veoma hranjiv i kaloričan. Sve bi prekrili opet slojem pijeska i zemlje. ali je bio bolji prokuhan u vodi. prekrivenim glinenim poklopcem.dvije riže i obavezne začine. Sa kožom se odvojila i mala utroba. Imali su nekoliko zaplijenjenih bačava za benzin. U zelenom omotaču bila su dva krupna u ljusku omotana ploda. a desnom s nožem zarezali kožu oko vrata. iskopali metar duboku jamu i velike količine tog tako praktičnog prehrambenog artikla redali uz pijesak u jamu. Meso tih zmija. Takvo bi meso sjekli na manje komadiće. Odrezali bi glavu i sve je bilo gotovo za par sekundi. Uhvaćenoj zmiji stali bi na rep. Pekli bi na velikim zagrijanim kamenovima.

Isti sok. Drvo je djelomično trnovito. Kada su žene to radile. koje je svoje postojanje preselilo iz istočne Indije. jer su ih veoma voljeli. Bilo je katkada i opečenih prstićaa. U takvim 60 . Pekle su ih na ugrijanom kamenju kraj vatre. Voće koje su svi zvali “đeki” bilo je u stvari džekfrut. kruške i artičoke. djeca bi posjedala oko njih i tog vrućeg kamenja i sama okretala svaki svoj kolačić. Od njega su razrjeđivanjem pravili nekoliko pića. a mogla se spremiti i s jajima. veoma kaloričan obrok. Zreli bi plodovi mijenjali okus iz povrća u voće i to slasno voće mješavine između ananasa. To je bilo jedno od najkrupnijih voćki na svijetu. a plod vezan kratkimelastičnim peteljkama za podnožje stabla. Tako je davalo manje. Kao podlogu za vatru koristili su limenu ploču. Iz lica im se vidjelo zadovoljstvo. a drvo za loženje donešeno iz džungle bilo je oguljeno. a plodonosilo je već u trećoj godini. Sitno sjeckana i pirjana s piletinom tekođer je davala specifičan okus jelu. Jer najvažnije je bilo ostati neotkriven. trpak sok i uz veoma mali dodatak soka divljih šljiva. Sječenjem i cijeđenjem zrelih plodova dobivali bi sladak. stavljen nakon takvog vrenja na laganu vatru. Trebali su porumenjeti. Okus i upotreba tog voća bili su različiti. To su koristili u posebnim prilikama. oštra mirisa. Ali vrlo za kratko. zgusnuo se u vrlo jaki sirup. ali najčešće uz dodatke sokova divljih plodova dobijali slatke napitke. ostavljeno u ćupovima da provrije dobivali su laki alkohol. a rane na drvetu su premazivali ilovačom da zarastu. dječaci i djevojčice brzo su navikli kolačiće okretati štapićima ili nekim zelenim listom. Voće se naročito proširilo na spaljenim područjima. ali snalažljivi kao što su bili. jer odbačeno sjeme nije bilo toliko osjetljivo na jake pesticide. Taj su sirup žene koristile i u pravljenju rižinih malih kolačića. Jedna podvrsta koje se tu u ovoj napola divljoj šumi održala imala je žuto-zeleni plod. tog izdajničkog dima ako bi ponekad morali zbog uzbune vatru brzo preliti s uvijek za to spremnom vodom i tako prekinuti spremanje hrane. To su morali često činiti zbog dolazećih aviona ili rijekom borbenih čamaca. bez kore. Za tri do četiri dana takva bačva je bila puna. Taj je katkada težio i po dvadesetak kilograma. Zelen se mogla upotrebljavati za spremanje jela uz ribu. Aroma mu je doduše bila nešto neugodna.od drveta do drveta. Zrele i na suncu osušene sjemenke pržene na vatri davale bi dodatni. Tako dobiven sok bio je blago slatkast i ostavljen da provrije na suncu davao je lagano alkoholno piće. Drvo je srodno gumijevcu i drveću iz porodice dudova.

U borbama dva puta ranjavan i lakše je šepao na lijevu nogu. Nikada nije saznala kako i točno gdje. vraćen je na oporavak u svoje selo . Uz Chaka živjela je i njegova majka. sakrili u trstici i čekali kraj uzbune. Jednostavno za to nije imao vremena. U trećoj kolibi bio je Šanov najstariji brat Nsu Chak. rijetko rječit. Koliba do njih bila je ispunjena rođacima: dva bračna para i četvero djece. On je slučajno ostao na životu. Nakon kratkog oporavka raspoređen je tu. S njime u kolibi bili su njegov stariji brat. Šan. a seljani su ih bez pogovora izvršavali. Opasnost za selo Hau bila je samo iz zraka i sa rijeke. mudar i nadasve oštar. Javili su joj samo da su ga morali teško ranjenog ostaviti duboko na neprijateljskom teritoriju. Muž Nsu. Njegove je sve u jednom skloništu s direktnim pogotkom usmrtila bomba. namjestili kamenje i posude. podložili vatru i kuhanje nastavili. Taj nije imao nikakve rodbine u selu. sa svojima i rođacima na isto tako teškoj. točno. Nsu Chak bio je seoski 61 . Svjestan svoje odgovornosti. poginuo je prvih dana rata. pa se sklonio iza hrpe zemlje. jer je u to sklonište zakasnio. Uza se je imao ženu. važnoj i potrebnoj dužnosti. odluke je donosio polako.borac. skroman. U njemu su bile sabrane sve prave osobine karakteristične za ovakav rat. A takav je i bio: tih. I njih dvoje nisu imali nikog svog. savjestan. S njima je bila jedna starica i njezin unuk Jamu. iako se približio tridesetoj nije bio oženjen. Bio je to onizak i naoko zdepast muškarac . dakle majka je uzase imala dvije kćeri i tri sina. pa kada je drugi put ranjen. U istoj kolibi bio je starac kog su svi zvali djed Šu. Seoski starješina bio je Nsu Šan. po kome su svi nosili prezime. pravedno i mudro. pokšeni rafalima u bijegu. Četiri godine se borio protiv Francuza. Dvije djevojčice od 11 i 14 godina i dječaci od 11 i 12 godina. kada mu je djevojka kojom se mislio oženiti izdahnula na rukama noseći je prema bolnici. Širok i uvijek ozbiljno lice odavalo je svu ozbiljnost njegove funkcije. U pokretu je do sada već sedam godina. a s njima je pošao dobrovoljno. dvije kćerke od 10 i 13 godina i sina Tana. Tada bi mokru ploču samo okrenuli. Stradali su kod jednog upada u njihovo selo. mlad ali vrlo sposoban borac. dvije sestre s muževima i troje djece. Tri se već godine sada bori protiv Amerikanaca.slučajevima brzo bi se razbježali.

učitelj pa je prostor ispred njegove kolibe bio najveći. koja je blizu djece čistila i rezuckala razno. Nakon toga trebali su se javiti ženama kod povrća. Dežurni bi zapalio vatru i pristavio vodu. mijenjati dnevne planove i rasporede. tiho i smireno. Čistih nogu svaki je sjeo na određeno mjesto. Tu se održavala nastava za sve uzraste seoske djece. nitko nije izostavljen. Tamo ih je već čekao učitelj Chak. Iz velikih svježih listova odmatala bi noćas ulovljenu ribu. Sve je to pažljivo slagala na stranu. Učestale uzbune. prenijeti ga u selo. a na kraju način i ljude za smjenjivanje na straži. Ovaj dan je trebalo jučer očišćeno novo “polje” dobro preliti s velikim količinama donesene vode. upravo doneseno povrće. kao da želi napraviti na tim zelenim listovima nekakvu izložbu poredanih komadića ribe i povrća. priključili bi se glčavnini pred “učinom” kolibom. 62 . Šanov plan je imao sve. dječicu ostavljali da spavaju nešto duže. Odredio je ljude za drvo. Njih desetero će nekoliko puta redom prijeći uzduž i poprijeko i njiva će biti “preorana”. Sastajalo se stanovništvo na dogovorima. te pažljivo upro oči u svog uču. Mućkanje blata prepuštao je djeci. te širokim i kratkim nožem odvajala meso od kostiju. nadohvat ruke. Osim njih u selu je ostala jedna starica. oprali se. Vođa Šan progovorio bi tiho i s pripremljene cedulje pročitao današnja zaduženja. bosim nogama gaženjem stvoriti blato i u nj usaditi pripremljene sadnice riže. Uvijek su bili uznemiravani čestim prolascima čamaca ili prelijetanjem aviona. Jeli su polagano. pa su morali prekidati poslove. Nakon što bi u tišini obavljali jutarnju toaletu u potoku. Za čas bi svaki od dežurne žene dobio mali hljeb i limenku s čajem. oprati noge u potoku i pred kolibu u “školu”. pokerti i prebacivanja boraca i materijala preko rijeke sprječavali su im da akcije obrade polja provedu do kraja. Trebalo je zaliti povrće na polju 3 i 7. Rijetko su imali par uzastopno mirnih dana za takve radove. dijeljenju hrane i jelu koje se kuhalo nedaleko kolibe te raspoređivali svakodnevni zadaci i zaduženja. ribolov. Dizali bi se rano. odmah poslije zore i to svi odrasli. koji bi imali za čaj. Položivši šalice na određeno mjesto ponovno bi zasjeli na svoje mjesto očiju uprtih u vodu. a i u akcije su išli često.

što je bilo veoma važno za sakrivanje seljana. pa i po desetak. Svi su radovi prestali. Imao je istančan sluh. a djeca učila. Stražari bi se mijenjali. Za uzbunjivanje je pored sebe imao drveni gong kojeg zvuk se dobro čuo na veliku udaljenost a da to lupanje nije izazivalo sumnju. odrediti smjer i udaljenost. Vid mu baš nije bio dobar ali je dobro čuo. Tada bi stražar stao povlačiti vrpcu namještenu iznad svoje glave. Opće mirovanje trajalo je dve dok se čamac ili avion nisu izgubili u daljini. Stražar je bio smješten na malom poluotoku koji je stršao iznad vode sav obrastao u gusto grmlje. Šan je sve nadgledao. To je bila promatračnica na kojoj je vječito sjedio djed Šu. odakle je najčešće dolazila opasnost. gašenje vatre i ostala potrebna maskiranja. Bio je u polju. napuštali polje. Točno dogovoroeni zvuk značio je kraj uzbune i sve se nastavilo prema dogovorenom redu: Takvih je uzbuna ponekad bilo puno. pomagao svakome. ugasila se vatra i svi bi se sakrili utrstiku. nego što su čamci stigli uzvodno do zavoja rijeke. joja je u stvari pokretao mali generator. a sam je imao dobar pregled uzvodno i nizvodno. da je često na minutu pogodio potrebno i raspoloživo vrijeme nadolaska. A u čestim akcijama prebacivanja uvijek je sudjelovao i nikome prepuštao takvo vođenje. Znao je razlikovati zvukove aviona od helikoptera. što znači različito udaranje tih štapića. Radio je sve. Na dva kilometra od tog mjesta nizvodno. Žene bi brinule o poljima. pri ćemu je uvijek netko od prisutnihvratio pedala. Rijetki su bili dani bez uzbune. brao plodove džungle. rijeka je blago skretala udesno. jer je sličilo prirodnom zvuku neke ptice iz šume. nosio vodu. a džungla se na lijevoj obali približila rijeci na svega dvije stotine koraka. 63 . Djeda Šu odmah je istim udarcima sada udarao u svoj gong. Djed Šu je dobro naučio i znao. pa se opet vraćali. Taj sasvim neprohodan teren dobro je odbijao dolazeće zvukove. Nije štedio sebe. Povlačio ju jej u točno dogovorenim razmacima. S rijeke se nije mogao primijetiti. a da se okom nije moglo još ništa primijetiti. primao i slao šifrirane poruke u točno određeno vrijeme. Pored sjedala su mu visjela dva suha debela i kratka bambusova štapa različitih debljina. konrolirao. Jedan je bio vezan nekom vrpcom koja je preko krovova i trstike nestajala u pravcu rijeke. Odbijeni zvuk se čuo puno prije. To je bio “telefon” između njega i stražara na obali rijeke. zanči s povratkom duplo. lovio rakove i ribe.Na Šanovoj kolibi u razini krova napravljena je udobna stolica. a nekada su imali dosta mirne dane samo samo s jednom ili dvije. Uvježbao je već i određivanje brzine i to tako.

Priobalni stanovnici pored poljoprivrede sve više se obraćaju plodovima mora. draga djeco. Skinuo je košulju i sat oprao na potoku te sjeo pred svoju kolibu. tropski krumpir i divlje žitarice. pa i mnogih drugih žitelja okruga. pljačkali siromašne seljake i tako uvjetovali ratnu spremnost. pa su razvijali i trgovinu snabdjevanja hranom indijskih i kineskih brodova. ribolovu. Pored skupljanja divljih plodova palmi i ostalih jestivih plodova šuma. . svoje drage. na rubovima šuma i priobalju mora. Bio je sav oznojen. I mi sada.Toga dana Šan se brzo vratio iz polja. Podrijetlo našeg današnjeg plemena. Pomogao je pri mukotrpnom nošenju vode. krastavce. obrambenim spravama. Usavaršavali su svoje obrambeno oružje. Chak je govorio sporo. Stojeća prije Krista. bježali. počeli su uzgajati banane. Vidite djeco. opljačkati i uništitit. već tada. Spuštajući se iz unutrašnjosti brda u ravnice.64 . Osvajači sa sjevera i zapada stalo su upadali na njihov teritorij. sakarivali se i obnavljali svoja opljačkana i razrušena sela. pa sve niz rijeke do mora. Često pogledavajući na sat motao je spretnim prstima duhan u tko zna koliko star papir i povremeno pogledom odobravao riječi svog starijeg brata Chaka. imati sve dobrobiti naše domovine. razgovjetno. i mi sada. vi djeco sjediti i slušati nastavu u pravim školama. Naši preci vječito su živjeli pod ratnom spremom i napetosti. svinje i perad. potoke. sisteme i organizaciju. kad bismo mogli lijepo živjeti u miru. krvlju i životima zaštićivati svoja polja. već tako davno naši preci morali su krvlju braniti stečeno. dobra. budnosti i efikasnoj obrani sela. Udomoaćili su neke divlje životinje kao bivole. koji nas žele porobiti. žetvu i životinje. sada se moramo opet braniti od tuđinaca. Uz poljoprivrednu djelatnost i lovačku sposobnost morali su vječito misliti o oružju. Koliko se o tim stanovnicima zna da su bili lovci i skupljači plodova prilagođeni klimatskim uvjetima vlažne džungle na obroncima onih tamo brda koja graniče s Kambodžom. dolazilo je do miješanja s raznim drugim plemenima i prilagođavanja života uz rijeke.Počeci ljudske civilizacije na području naše domovine potječu iz 2. a djeca slušala otvorenih usta. potječe najvjerojatnije od plemena Yumbri. močvare. Djeca su imala sat povijesti. gdje ste se vi rodili. s pravim knjigama i priborom za pisanje. Naši narodi su potomci Indoarijaca koji su živjeli u dobro organiziranoj Dravinskoj civilizaciji.

). Godine. i sve 16. Južni dio Vijetnama zvao se Champa s glavnim gradomVijaya.Učo čak je malo zastao. koje je zauzimalo najveći dio središnjeg priobalnog područja cijelog Vijetnama. opustošili. Kraljevstvo je osnovanao oko 192. Stoljeća imalo ovisničke veze s Kinom. osim malih zajednica koje su se održale blizu Phan Thieta i Phan Ranga. Kina je pretrpjela velike teritorijalne gubitke. današnji Hanoj. I 1295. Postaje doduše samostalna provincija s glavnim gradom Tonking. Što čine i sa Champa oko 1283. Annam je bio pod jakim utjecajem Kine pod dinastijom Tang na sjeveru i utjecajem sjeveroistočne kraljevine Nanzhao. Tako se Annam postupno oslobađa kineskog političkog utjecaja. da su postupno gubili dio po dio svog teritorija. To 65 . gdje prevladava hindubudizam. Potpuna aneksija većeg dijela Champe (oko 1471. do 1258. opljačkali i nakon kratkog vremena napustili taj tako. Do 1278. Stanovnici Čami su narodi malajskog podrijetla. Došli. Ime Champa preuzeto je od drevnog kraljevstva u Indokini. za njih vrući teritorij. djeco.) dovodi do nestanka kraljevstva Champa. Za vrijeme Song od 618. Pristajao u luci Chaban na povratku iz Kine u Indiju i opskrbljivao se svježom vodom i hranom.Vidite. Prodirali su s teritorija Kine. prstima nekoliko puta pogladio svoju ćelavu glavu. a zvali su se Dai Viet. Njihovi budistički hramovi sačuvani su na mnogim mjestima i svjedoče o indijskom kulturnom utjecaju. Na našem sjevernom teritoriju osnivano je kao nezavisno kraljevstvo koje je vodilo stalne ratove. U međuvremenu Džingis kanovi nasljednici prodiru i pustoše Annam sve do Hanoja (od 1257. ovaj dio sjevernog Vijetnama zvao se Annam sa glavnim gradom Jiaozhov. stvorene kao federacija plemenskih saveza organiziranih po uzoru na uređenje dinastije Tang. trgovački putovi tzv. “mirni putevi”. Iz zapisa je poznato. Preko našeg teritorija vodili su i glavni euroazijski putovi. razmislio i pristupio na kolibu obješenoj karti te nastavio: . ali ne i poreza. Tako s Annam našao u zoni dominantnog kineskog privrednog i kulturnog utjecaja.godine. Česti ratovi s nama na sjeveru doveli su ih u situaciju. U Annamu prevladava Mahayana budizam pomiješan s konfucijanizmom i taoizmom. da je i Marko Polo između 1271. G.

Do 13. Francuska 1863. Sa sjeverozapada povremeno prodiru Kareni. 1885. Tajland i naš Vijetnam pretežno u delti Mekonga vrši na naše narode politički pritisak i kulturno-religijski utjecaj. ostavljaju svoje hramove i svoju prijestolnicu premiještaju na zapad. Na razmeđu Kine. koje vrhunac svoje teritorijalne moći dostiže oko 1180. a Vijetnam se postupno oslobađa iz kineskog utjecaja. Do 1885. Tako su Kinezi u neuspjeloj invaziji godine 1788. Nad Annamom. Vijetnama i Tajlanda živio je brdski narod Miao. Bilo je još pokušaja ponovnog podjarmljivanja sa sjevera. Sukobi među Thaima i Vijetnamcima bili su stalni. najbrojniji su narod susjedne Kampučije sa svojim zajednicama proširenim na istočni dio. Napade su pretežno svodili na pljačku stoke i otimanje žena koje su kao zarobljenike vodili sa sobom. Godine. naroda pa i pojedinačnih srazmjerno malih plemena. Nad Laosom. provaljuju u tom pravcu. St) i nizinski ostaci Kmerske kulture. poreza i postaje sve jači i samostalniji. koje su se razlikovale po odjeći. ali im je sino tibetanski jezik svima jezično nasljeđe. Uspostavlja protektorat nad Kambodžom. Nad Tonkinom. Kinezi su ponovno pokušali povrtiti izgubljene teritorije pa tako dolazi do kinesko-francuskog rata od 1883. Oko 802. Nad Košinšinom. Kinesko carstvo i njegova moć bila je u silaznoj putanji i sve više slabila. Tridesetak godina kasnije Kmeri su u potpunosti protjerani iz Vijetnama. Rijetko koji narod na svijetu ima tako nažalsot ratovima išaranu povijest. običajima i dijalektu govora. Gdje u okolici Hanoja kineska vojska gubi rat i povlači se na sjever. 1874. Podijeljen je bio na više od stotinu grupa. na teritoriju Kampućije u Phnom Phen. kojih je domovina planinsko područje jugoistočne Burme.priobalno područje bilo je također meta čestih osvajača i pljačkaša. . Uspostavlja Ankorsko kraljevstvo. Ali slabi vojni uspjesi natjerali su Thai-plemena da se okreću zapadu. najčešće su to bili japanski pirati. Ostavštinu iz tog vremena karakterizira kompleks hinduskih hramova u području Ankore (od 9. Pokušali povratiti teritorij i svoj utjecaj. tako da 66 . Godine Džajaksarman II. i 1893. koji su bili teravadski budisti. Laosa.. To je bilo oko 1394. inače ratarska plemena. Rijetko koji narod koji pored indokineskog direktinog utjecaja u življenje i religiju kao i jezik ima i indirektne utjecaje od agresivnih susjeda. 1865.

Na sjeveru je stvorio političko jedinstvo razvijajući koaliciju nacionalnih i komunističkih grupa. pa čak i u ljudi koje su Francuzi umjetno postavili kao predstavnike naroda. lijevi nacionalni pokret u Laosu. opet se tražilo skriveno oružje. Tako su južnjaci uz ostatke kolonijalne vlasti protiv sebe imali i većinu naroda. uništavalo sve. Rat sjevera i juga. Tako je u početku kolonijalno postavljen car Ham Nghijem brzo otkrio i uočio francuske namjere. Na sve su načine pokušavali spriječiti dolazeću 67 . nizale sabotaže. koju je 1920. Raslo je nezadovoljstvo. koji međutim nisu mogli spriječiti u narodu proširenu komunističku propagandu. bio zatvaran. što bi zavojevačima trebalo. Kolonijalnu zainteresiranost pokušavali su spašavati na sve moguće načine pa i odlukom 1887. misleći da će tako umiriti otpore. a kasnije Amerikanaca. Od 1919. Do 1954. Uspio je protjerati francuske kolonijalne snage iz zemlje.. Mirisalo je na građanski rat. Se vratio i počeo uz obilnu vanjsku pomoć bratskih naroda i prijatelja osnivati gerilske odrede za oslobođenje zemlje Viet-Minh. Mnogi njihovi borci pristupili su našem Viet-Minku. I 1886. Ali francuski zavojevači također su plijenili i iscrpljivali narod i prirodna dobra. koja je napisao vlastitom krvlju. a 1940. Napisao: cijelom svijetu poznata “Cau Huyet Le Than” pisma. Nizali su se napadi. Nastale su oružane pobune u Sajgonu. Proglasio je našu nezavisnost 1945.osnovao naš vođa Ho Ši Min. Komunistički utjecaj na sjeveru nije odgovarao većini kapitalistički nastrojenih ljudi na jugu. koji su bili pod utjecajem Francuza. Francuzi su činili sve kako bi spriječili nicajuće iskre otpora koji je nastajao svugdje i na svakom mjestu. Protiv francuskih kolonijalnih vlasti borio se rame uz rame s našima i Pathet Lao. počeo pomagati pa i voditi gerilske ratove protiv Francuza. Organizira se Komunistička partija Vijetnama. sve je bilo više nesuglasica i pojedinačnih čarki. Do 1908. Od 1906. Sve više su se pokazivale razlike u političkim nazorima i stanovištima Sjevera i Juga. koje su Francuzi krvavo satrli. Prvi vijetnamski vođa otpora Phan Boi Chau je 1903. U godini 1885. koja je obuhvaćala sav teritorij Indokine i sve na tom teritoriju potpadajuće države.. Bin Thuanu i Phu Yenu. Nadalje nastaje aktivan nacionalni otpor europsko-francuskoj vladavini na sjeveru i na jugu.je vijetnamski narod barem na sjeveru imao toliko željeni mir. Godine pojačavaju se gerilske akcije sada već i po gradovima Hanoju i Hucu. Kada su uspostavili Indokinesku uniju. Bio je prisiljen često bježati. U razdoblju od 1946. zahtijevajući istjerivanje francuskih kolonijalnih zavojevača i gospodara. rađali se otpori. Antikolonijalno raspoloženje i reakcija vladalo je svugdje.

te ga potpuno napuste u svakoj podršci. marionetsku vladu Južnog Vijetnama. da ne može veslati. Noću dežurni je bio samo stražar na rijeci. koja su sad pisala slovne znakove. Ponudili su mu da barem jednom proradi za zajednicu svog naroda i priključi se oslobodilačkom ratu. sa svojim mislima i spravama za uzbuđivanjem. uvidjevši njegove akcije i represalije polagano ga prestaju pomagati. Vodio je proameričku. tako da su ga vlastite vojne snage tijekom vojnog udara ubile. koji je strpljivo sjedio u svom “gnijezdu”. Svugdje je bio omrznut. opet pogledao na sat i premjestio se podalje u sjenu. Pomoći bar u nečem. Tu je učo Chak prekinuo svoje izlaganje.“komunističku opasnost”. povukao neku krpu iza pojasa i obrisao oznojeno lice. Za vrijeme cara Bao Daija bio je ministar unutarnjih poslova. Ubrzo se tamo javio na političkoj sceni i preuzeo diktatorske ovlasti. Sunce je već dobro pržilo. Nas vode sposobni vojni stratezi kao drug Nguyen Giap koji je vodio naše borce ka konačnoj pobjedi nad Francuzima kod Dien Bien Phua i nad Amerikancima u ofenzivi “Tet”. Počeo je razmišljati o tom starcu. Naš će narod izvojevati svoju slobodu pod mudrim vodstvom našeg vođe Ho Ši Mina i drugih rukovodilaca. Čas je pogledavao prema djedu Šu. potomak kraljevske obitelji. gladeći ponovo kosom prorijeđenu glavu. Čas je promatrao djecu. Već tada je pokazivao svoje sadističke metode. skriven među rijetkim palminim lišćem sam. Šan je zahvalno pogledao svojeg starijeg brata. Odbio je takvo sudjelovanje i nepažnjom stražara pobjegao na jug. Svjestan svoje koristi. Zatvarao je katolike i ubijao budiste. Jedan od marioneta juga bio je Ngo Dinh Dijem. Amerikanci. kada bi ga tko od mlađih nakratko zamijenio i navečer u prvom mraku kada mu je trebao sna. Koliko je on bio svjestan. nositi teret i raditi u polju. nevoljko je prihvaćao smjenu. Zarobljavaju ga Ho Ši Minovi komunisti. Strpljivo je osluškivao po čitav dan sa svog neudobnog mjesta. 68 . Silazio bi samo za vrijeme jela oko podneva. čas u staricu koja se mučila skidanjem kože sa crnih oklopa dviju velikih kornjača. a osjećao je potrebu za korisnost. Godine 1945.

Za račun su koristili male raznobojne kamenčiće iz potoka. Taj je šuteći prošao pored njega i skrenuo naputeljak u smjeru rijeke na zamjenu straže. izgovarala ih glasno a po učinom pregledu “brisala” malom letvicom ravnajući pijesak. Svaki dan kalendara imao je unaprijed određeno vrijeme uključivanja radija. jer je posjedovala pravi papir. Najčešće je bilo između 9 i 12 sati. Gledao je kako sada najmlađa grupica djece u svojim primitivnim pješčanim pisaljkama štapićima ispisuju i glasno izgovaraju slova i riječi. a izgledao je kao pravi starac. Najstariji su u manjoj grupi sjeli u krug. pa pogled skrenuo k djeci i bratu. djeca su zašiljenim štapićima u pijesku ispisivala slova. Što će biti s tom djecom. koje ih je štitilo od prejakog sunca i kiše. Danas je to bilo u 11 i deset minuta. To su bile plitke drvene kutijice dimenzija 12 puta 25 cm. a i mršavo košćato lice davalo mu je sličnost s vođom Ho. Chak je bio samo 12 godina stariji. Smijenjeni stražar došao je i šutke sjeo pored svog vođe. da toj djeci različitog uzrasta i ovakvih uvjeta daje osnovno znanje pisanja. povijesti i geografije. Rijetku kosu na glavi stalno je prstima gladio. suhim pijeskom. Srednja grupica je bila “najbogatija”. tako karakteristično pokrivalo. .Ponovno je Šan pogledao na sat. Približavalo se vrijeme primanja radio-poruka. te jedan drugom dodavali jednu jedinu knjigu i glasno čitali iz nje. Tako su dobila “prazan” list za pisanje. Ovaj 69 . U tom momentu štapić pored djeda Šu počeo je mahnito udarati. Svaki bi na koljenima kao podlogu za pisanje imao malu dašćicu. Opet je Šan pogledao na sat. Ozbiljno se trudio. Nije volio nositi slamnati šešir.razmišljao je Šan. Ispunjene finim. ali uvijek u različito vrijeme. Povijest i geografiju učili su zajedno uz jednu staru kartu obješenu uz stijenu kolibe. Bio je to jedini školski pribor. Poruke su primali i odašiljali prema potrebi samo u određeno doba dana. Spretno su te kamenčiće razvrstavali i prebacivali u male poredane skupine i samo njima poznatim sistemom brzo dolazili do traženog rezultata. Sve to. dugačku usku kozju bradicu. hoćemo li im jednom moći pružiti pravu školu i bolji nesmetani razvitak. Zbog toga je Šan staalno pogledavao na sat. čitanja. Dugo su tako sjedili i pušili. Naročito je razvijao kod djece račun i načine specijalne memorije logičnosti. Šana je iz te promatračke zamišljenosti prekinuo dolazak momka iz polja. Taj pribor dobijali su iz Kine. Nosio je rijetku. olovke i gumice.

nigdje se nije kruženjem zadržavao. To isto napravili su i ljudi na poljima. Sada je to čuo i Šu. Sada će morati koristiti rezervno vrijeme. Opet je zabrinuto pogledao sat.put je stražar na rijeci prvi nešto primijetio. Sporo ih je perletio usmjeren prema sjeveru. Jedino su stražar na rijeci i djed Šu u svom gnijezdu ostali na svojim mjestima. Odmah je Šanu bilo jasno. a da nije mogao znati što. Avion se sporo približavao. bez čamaca. Svaki pojedinac čuo je samo lupanje svog uzbuđenog srca i sluhom pratio dolazak neprijateljskog aviona. Svi su za čas bili daleko u trstici. pa u gornjem zavoju rijeke prema zapadu preko rijeke. hrabro i nisko letenje. Djed Šu je sa tri uzastopna udarca u svoj gong nagovijestio kraj opasnosti. Zadnja četiri dana imaju blaženi mir. premjestili i umirili se. Nastala je potpuna tišina. a na drugu posudu široka. Zvuk je dolazio iz jugoistočnog smjera. Morao je biti oprezan. To je dobar znak. nešto još na brzinu dodali. I u polju su sviveć na nogama i svako radi svoj posao. Zvuk se izgubio na jugozapadu. navukao granu iznad sebe i osluškivao. da promatraju lijevu stranu obale. Letio je na maloj visini. Nije li to neka priprema? Samo da nije snimanje. Pored Šana opet je sjeo smijenjeni stražar i upitno ga gledao. plitka 70 . mislio je Šan. starica se mučila s ponovnim paljenjem vatre. mislio je Šan. a to je bilo tek u 13 sati. još malo pričekao. Dobro da nije uključio radio. Dobarstrijelac mogao bi ga s mitraljezom skinuti. Bilo je već podne! Ljudi će skoro doći iz polja. mogli bi ga otkriti oni u avionu primljenim signalima. bez preleta helikoptera i borbenih aviona. Nije li tu neka opasnost? Njegovo šesto čulo naslućivalo je nešto. Šan je prilegao nedaleko potoka. Šan je već bio na nogama. Upravo sada trebao je biti kod radija. Nigdje nije kružio. Čudno je bilo to sporo. Zvuk avionskog motora. Sada je razmišljao o istom avionu koji već eto treći put ovako prolazi. samo taj izviđački “komarac”. Počeo je udarati po svom gongu. I oni su brzim pregledom prekontrolirali svoju kamuflažu. Koridor leta uvijek mu je bio drugačiji. vratio se do kolibe i dao naredbu za kraj uzbune. Požurivao je djecu u trstiku i pomogao starici ugasiti vatru. a Šan je sjeo u sjenu svoje kolibe. Tako je i bilo! Daleko na zapadu čuli su ga kako skreće s pravca i vraća se drugom obalom uza sam rub šume. da li će moći tada uključiti bez rizika radiostanicu. Djeca su se počela vraćati iz skrovišta. Starica je iz jedne uspjele batre složila dvije. Svima je naređeno nekakvo prekrivanje i strogo mirovanje. Na prvu je brzo stavila zdjelu s vodom. Zabrinjavalo ga je to vrijeme. Za pola sata će se sigurno vraćati desnom obalom. Bio je to zvuk laganog izviđačkog aviona.

Znali su. a ostalo je samo za trojicu: stražara na rijeci.oblika. podlila s dosta vode. kojeg su lomili i grizli ili ga drobili u juhu. na što su djeca požurila u svoje kolibe i svko je dinojelo čistu zdjelicu. U veliku. U nju je stavila malo masnoće. promiješala i nadodala vode. spremali alat i prali na potoku. starog i crnog kruha. Svi su dobili svoj dio. Zadovoljno lice pokazalo je ne samo da će jelo biti ipak pravovremeno gotovo. Sada je trebalo samo uzdržavati laganu vatru uz rijetka miješanja i pribor je odmah uklonila na mjesto ispod kolibe. kojeg su lomili i grizli ili ga drobili u juhu. za djeda Šu u svom gnijezdu. iza djece žene. Svaki je dobio i komadić suhog. kojeg će netko od prisutnih muškaraca zamijeniti. Znali su. Skoro će morati k radiostanici. na što su djeca požurila u svoje kolibe i svko je dinojelo čistu zdjelicu. već da će biti i dobro. Svaki je dobio i komadić suhog. Drvenom je kuhačom još jednom sve promiješala i još nedovršeno jelo probala jezikom oblizujući kuhaču. Po potrebi povećavala bi vatru dodavanjem drva ili smanjenjem vatre štapom odmičući drva iza kamena na kojem su bile zdjele. a nagorjelo drvo podmetnula pod glavnu zdjelu. Čim se 71 . Jeli su drvenim žlicama sjedeći na prostirkama ili na podu koliba. isječene komadiće kornjačina mesa. Nepotrebnu vatru odmah je ugasila. dodala začine i na vrlo slaboj vatrici stalno miješala. spremali alat i prali na potoku. Starica se lagano okrenula k djeci i kimnula glavom. starog i crnog kruha. koji će samo načas sići i brzo pojesti svoj obrok. Starica se lagano okrenula k djeci i kimnula glavom. Djeca su strpljivo sjedila i čekala na svojim mjestima. Skoro će morati k radiostanici. posolila i stalno miješala. Uz povremeno miješanje obiju posuda sada je isjeckala pripremljeno riblje meso na malene. Seljani su se postupno skupljali. da ih malo protegnu i za Šana. plitku posudu sada je dodala riblje meso. Djeca su strpljivo sjedila i čekala na svojim mjestima. U kipuću vodu dotlića ubacila je deset šaka riže. muškarci. U nju im je ulijevala gustu juhu. Nakon dodatka začina nadodala je zeleno nasjeckano povrće. ocijedila skuhanu rižu te ju dodala glavnom jelu. kojemu sada nije bilo do jela. da kada se počne dijeliti jelo bit će među prvima. da kada se počne dijeliti jelo bit će među prvima. Seljani su se postupno skupljali. U nju im je ulijevala gustu juhu. najčešće na nogama. Šan je opet pogledao na sat. duguljaste komadiće. Šan je opet pogledao na sat. koje je stavljala na poveći zeleni list.

PRIHVAT U 3E.Sektor 3E je daleko u džungli. Pažljivo je oluškivao. . Šan je preuzeo cedulju iz bratovih ruku i tiho je dva puta pročitao. 9 K. Šan je prvo očima pregledao prisutne i dao kratku. a brat zapisivao na papir. 8. USMENA NAREDBA. Riječi su se nizale jedna ispod druge. Sve oči bile su uprte u vođu.i već je krenuo prema ostalima. Slijedila je šifrirana poruka u obliku brojki. Šan je povremeno gledajući u šifriranu poruku. stavio preda se skinuti sat i metnuo slušalice na uši. izgovarao ih. čitajući je iz svog zapisa i to je bio kraj. Brat mu Chak već je prisjeo s olovkom u ruci i spremnim papirom. za njim je pošao i smijenjeni stražar. Zajednički su izvadili potrebno i stali pripremati stanicu za rad. očiju uprtih u njega i stanicu. a poruka koja bi vrijedila za sve u eteru. 150. složio stanicu i sve u kutije i pospremio umotano u nepromočivo platno u rupu ispod kolibe. 8. pa tako nije ni primijetio brata Chaka na ulazu. Minutu prije jedan dao je znak momku. Ispod kolibe su izvukli dobro kamuflirani sanduk i prenijeli ga u kolibu. Taj je počeo polagano tjerati pedala malog generatora.digao. Oči su mu bile uprte na sat.polagano je izgovarao .prihvatiti 9 boraca sa 150 kg tereta u sektoru 3E. Šan je promatrao nemirnu kazaljku ampera. 9 bio je šifrirani naziv njegove stanice. moramo požuriti . Poruka je glasila: DANAS. Odmah je isključio. pa tek kada se ona umirila uključio radiostanicu. većinu tih nije mogao ni razumjeti. a jasnu zapovijed: 72 . Odjednom se trgnuo. . jer ponavljajuća brojka 7. 9 i zbroj zadnjih dviju brojki 17. Zaustavio se na određenoj stranici i zadovoljno kimnuo glavom. a za dalje će dobiti od vođe grupe usmenu naredbu. Šan je u međuvremenu već iz džepića izvadio malu knjižicu od koje se ni u snu nije odvajao i prelistavao listiće. a momak je prestao tjerati pedala. osigurati i prebaciti ih preko rijeke. koji je već dovršio jelo. Odmah je uključio mikrofon i dao odgovor: 7. niti su za nj bile važne. Na kraju je poruku morao ponoviti.To znači . koju je brižljivo zapisivao. PRELAZ. Redale su se naredbe i poruke s raznih strana. na početku nije bilo. pripremio papir i olovku. Sve je propisno zakamuflirao trstikom i zemljom. Šan je sjeo na pod. izvadio malu kutiju s radiostanicom. što je značilo da je sve u redu i spremno za poruku. pažljivo u knjižici tražio riječi. jer poruke su bile štifrirane.

Pa onda ta njegova noga. Ispod prostirke izvukao je mačetu. koji će izbivati još neutvrđeno vrijeme. a nekad bi se vratili još istu noć. A to vrijeme bilo je katkada i po više dana. Drugu skupinu činila su djeca s učom na čelu. pogledao okolna lica i kad je uočio jasnoću zapovijedi još nadodao: . kakvi ih napori čekaju još danas i noćas.Primili smo zadatak dopreme i prebacivanja boraca i materijala. put slab i s više prepreka. vidjelo se njegovo šepanje. Ostali su u stopu pratili svog vođu. Zato je sa svojom grupom trebao požuriti. S obzirom. a usput uz potok još laganu automatsku pušku i metke. a zaboravio je jesti.5 metra. Iz grmlja i trstike dovlačili su čamce do potoka. Učo je uzeo mačetu. Iako je mogao brzohodati. odredili trupcem duljinu budućeg čamca. Nisu to bili neki veliki čamci. Nakon toga drvo bi ovako svježže obrađivali posebnim sjekirama za dubljenje i oblikovali dno. za pola sata svi su čamci bili u potoku. Žene: pripremiti hranu i mjesto za odmor boraca. osigurati nesmetan dolazak i siguran boravak .. te pramac i 73 . plitki i izdubljeni iz jednog komada drveta. Katkada je imao strašne bolove. kojeg su Amerikanci prošli put spalili. ali ujedinjeni i složnim guranjem i vučenjem kao i već puno puta do sada. U međuvremenu u potok izvući 7 čamaca. da je poruku primio u rezervno vrijeme. Grabio je žurnim koracima prema džungli i u sebi razmišljao. Ljudi u selu podijelili su se u dvije grupe. Za te male ručice to je bio težak posao. Tamo gdje su prije deset dana lako prošli možda će danas jedva probijati mačetom. Radili su ih tako. pa je stalno mislio kako ne može tako brzati kao zdravi ljudi. Vrijeme susreta u poruci nije precizirano. Nikada unaprijed nisu znali. očistiti i pregledati. do mjesta gdje je potok plovan. te još svježeg uzdužno propilili popola. Spretno ju je prebacio preko ramena i pogledao da li ga određeni prate.Odmah izvršiti! Pogled je usmjerio prema četvorici muškaraca i jednoj djevojci. već su u zakašnjenju. da bi odabrano drvo posjekli.malo je zastao. Svi znate za onaj ogoljeni dio. te krenuo prema svojoj kolibi. Pet osoba poći će sa mnom daleko do 3E. jer je mjesto sastanka bilo daleko. Mislio je. Valjda su oni to uzeli u obzir. Ona je krenula uz potok prema džungli. Borci ne smiju čekati! Pogledao je na sat bilo je pola dva. Čamce dovući u zaljev u džungli. a i priroda vegetacije činila je svoje. Jedna će za sve pripremiti obilniji večernji obrok i rezervnu hranu za put boraca i pratilaca iz sela. Bili su dugački svega 3-3.

Prijevoz je bio veoma brz. Nije bilo nikakve prepreke. pa je postojala mogućnost napunjenog čamca transportirati i motkom. Nakon toga čamce su vješali u vlažne šume da se još toliko vremena suše. Kada je u sve bio siguran krenuo je niz potok. ponovno dubljenje i konačno oblikovanje i sušenje u sjeni. stojeći na palubi. upitao je li sve u redu i neka poveća budnost. Vrativši se do koliba zatekao je žene u punom poslu. I on mora biti za svako slučaj spreman za akciju. Tamo su ih stalno morali kontrolirati. a i veslači su bili spretni. Navratio je i do stražara. Nekoliko dječaka vraćalo se s naručenim povrćem. Nakon mjesec dana čamac bi premazivali debelim slojem močvarnog mulja i ostavljali par dana. Usput je blizu koliba zatekao svoju malu grupicu. pa su se svi vratili do koliba. Sada je tek slijedilo konačno dotjerivanje: pranje. U sebi je Chakponovio. kojem su se sada priključile i djevojčice. Korito potoka vijugalo je nekih 50 metara od koliba. Veslač je imao više snage gurati čamac kroz močvaru ili kanale. kojega se masni sok uvlačio u drvo i davao trajnost i glatkoću dna. Voda je iz drva izvukla sve sokove koji bi kasnije štetili kod nagrizanja ili pucanja drveta. Kako su ta djeca u stvari odrasla. Te su prekrivali preko potopljenih čamaca i potoka. spretni za rukovanje i prijevoz. stojeći do koljena u vodi. Svaki je znao da mora pomoći. Potpuno suho dno čamca trljali bi nekim masnim lišćem. Djevojčice su usput nabrale naramak drva. Na krajevima su završili kao s nekom malom palubom. što će slijediti za par sati: izvaditi čamce. jer ako bi drvo počelo pucati morali su s njim ponovno u potok ili vodu. Tako su paralelno iz jednog debljeg debla dobili dva čamca točno određenih veličina. Ti transportni čamci namjerno su bili najmanji. Dovučeni čamci potopili bi u potok. prala sa sebe blato. Učo je još malo ostao. Na tim malimčamcima za silu su se mogla prevesti jedva tri borca. Nakon toga takav čamac su dvadeset dana potapali u neku vodu. položiti i posakriti 74 . otežali ih kamenjem. Ušao je u njega i polako korak po korak kretao potokom sve do rijeke. mislio je. a dvojica su pregledavali seoski čamac uz potok.krmu. otkorile ih. a učo je vć dovlačio grane. da bi drvo dozrijelo. koje je njegov sin Tan sjekao s mačetom. ali preko rijeke najviše dvojica s teretom. Nije im trebalo naređivati. koja je. pregledao vesla i motke pažljivo poslagane po obali.

te podvezati iznad ujeda. kao lišće niskog granja i grmlja. Trebalo je isisati otrov. Treba postaviti zamke za divlje svinje i organizirati skupljanje. Nakon pola sata ubrzanog marša nešto su se udaljili od potoka i krenuli prema sjeveroistoku. Šan je samo rukom pokazao prema obližnjem drveću. jedna potpuno zelena. a i dobar si organizator lova prokomentirao je Šan i krenuo dalje. Jamu.Kesten han! Skoro će dozrijeti. slična indijskoj kobri. Šan po prirodi oprezan i radoznao. Sve to će s djecom obaviti za dva sata. ostrugati od mulja. Ove su bile posebno opake. Par puta Šan je poskočio. staviti ih ponovno u vodu i odgurati ih u unutrašnjost džungle na mjesto udaljeno oko sat hoda sve do prirodnog zaljeva potoka. Nakon tri dana bio je siguran da će preživjeti. U čamac će na prednji kraj metnuti veslo. Malo dalje počeli su se uspinjati preko malog uzvišenja. hodali još oko pola 75 . crvenkaste pa sve do crne. uzicom ih privezati za zabodene motke. tamo ima puno sočnih plodova. Grupa u šumi kretala se brzo poznatom stazom. Na svakom koraku nailazili su na iznenađene životinje. Nije gledao samo naprijed. Kao da su bile svjesne svoje otrovne moći. ujedeni je trpio strašne bolove koji su trajali po tri dana. klizav. Tih boja bilo je od svijetlosive. Kao što je Šan i mislio. ali je na svakom kraju bila drugačijih boja. Put je bio mokar. Opasne su bile samo dvije vrste. usprkos neznatnom šepanju kretao se tiho i brzo. Spustili su se niz malu padinu. jer ispod nogu mu se izvijala bježeća zmija kojih je u ovom kraju bilo mnogo. Gdje je ta vrsta. ti ćeš zapamtiti ovo mjesto. grmlje i drveće. nesmetani povratak s teretom. već bi odmah napale. jer se nisu micale s puta. čamce ocijediti i iznutra osušiti. već za brži i lakši. ranu dobro razrezati kako bi obilno krvarila. često je mačetom morao krčiti prolaz. Skupina je preplašila veliku grupu sivih majmuna. Samo su se malo udaljile i radoznalo ih promatrale. Tu je zastao i opet rukom pokazao prema skupini drveća: . U tom razdoblju uopće se nije smio kretati.kamenje i kamuflažu. Promatrao je okolinu. dugačka jedva pola metra i jedna veća. U vrijeme mirnog ležanja morao je piti velike količine tekućine. mek. Ugriz im je bio u većini slučajeva smrtonosan. I u takvim slučajevima hitre intervencije. ako ujedeni nije imao nekog koji bi mu odmah pomogao. ne tiloko zbog sebe i ove grupe. koja je vrišteći pobjegla.

platit će danak svojoj ponositoj visini. Borci su imali svako svoje lako naoružanje u obliku automatskih pušaka. koje su rado prihvatilil. a pored kržljavog grmlja. da im neće trebati. Šan je brzo odgovorio sa četiri. Ponovila su se tri udarca. Grupa se tu zaustavila. koje se dostojanstveno vinulo prema nebu. Borce i nosače su ponudili voćem. te nekoliko nosača sa tri žene. vreću.Nakupite i donesite još ovoga. 76 . Šan je prebacio preko ramena preostali teret. te naprtnjaču sa suhom hranom i zavojima. tu i tamo. prihvatio dodanu mu pušku i krenuo sa nosačima. Čim ih nagrizu mravi i vlažna trulež. Šan je predložio. Rasterećeni su krenuli u selo. Tu su čistinu prije dvije godine uništili pesticidima i vatrom. Svi su osluškivali. prijat će borcima . Uvjeravao ih je. sočni i slatki plodovi povratili su im izgubljenu snagu. komu je slijedilo pet udaraca. Svi su akočili i osluškivali. Znači. jedan teški mitraljez s puno municije i jedna vreća. Grupa se uskoro ukazala. četiri kutije metaka. Veza je uspostavljena. te odmah krenuli natrag prema svom selu. .sata te došli do čistine obrasle samo niskim grmljem. dosta metaka. Za par minuta ponovio je udarce. Odgovora nije dobio. i izmijenio s njim par riječi. a kod čamaca je ostao Šanov čovjek. Šan je vođi pružio ruku. Šanovi ljudi su odmotali oko pojasa zamotane uzice. Vođa je nevoljkopristao. Svi su bili mokri do kože. uprtili i njima pridržavali teret. Opet ništa! Tako je u očekivanju prošlo još pola sata. Pažljivo su u svaki čamac rasporedili teret. Brzo su se oboje vratili i u svojim šeširima donijeli puno jedne vrste divljih šljiva. da odlože i osobno naoružanje i municiju.rekao je Šan i ponovno stao udarati po drvetu. Za dva nepuna sata došli su do uredno pripremljenih čamaca u potoku. To će biti dostojanstvena smrt. I ta će stabla jednom pasti. Već je prošlo šest sati kada su stigli u selo. stršalo je još pokoje ogoljelo stablo. Šan je drškom mačete nekoliko puta udario po obližnjemsuhom stablu. Zreli. Slijedilo ga je osam boraca. Borci za njim. Imala je promjer oko tri km. stigli su pravovremeno. Došljaci borci svukli su znojem natopljene košulje. Pažljivo su teret spustili na meki teren i umorni sjeli. Tereti su se sastojali od tri kutije granata za lagani minobacač. borac i vodič. a momak i djevojka udaljili su se u gustiš. Umorni sjeli su na suha mjesta. kada su u udealjenosti čuli tupe udarce. Na čelu je bio Šanov stari znanac.

Bude li naišla kakva opasnost. na ovaj grm.Neka pristupe Jamu i Tan! . Jedan neka u čamcu sjedi okrenut nazad. Vidite li ono zlatnožuto lišće grmlja nagnutog nad vodu. Kada budete sigurni. U zadnje vrijeme bilo je nekoliko podmuklih zasjeda s puno žrtava. U tom slučaju brzo na obalu. Jamu. kada je preuzimao sadašnju dužnost. ti si već bio tamo. Polijegali su po kolibama. ali u svijetloj noći budan je i neprijatelj. Čamcem ćete odmah prijeći rijeku i spustiti se niz drugu obalu. odmaknuo granje grmlja i dao znak dvojici mladića da se približe. nastavite put do onog grmlja. rezervi.Gledajte desnu obalu nizvodno prema zavoju rijeke. U glavi mu se brzo počeo stvarati plan. Pogledao je u mali kalendar i razmišljao o poziciji mjeseca. nadalje jednim kanalom ili suhim putem od rijeke prema rubu šume. Šan je sjeo pred svoju kolibu i polagano uživao u jelu. jer od njega je dalje ovisila organizacija prelaska rijeke. Seljaci su sada krenuli i svatko se vratio sa svojim osobnim naoružanjem. Bit će svjetla. Tamo su trebali pješačiti rubom još oko 5 km u smjeru jugozapad do točke 2B. Žene su borcima oprale i ocijedile košulje i povješale po kolibama. Začas su se pretvorili u borce odlučna izgleda.izrekao je odlučno i uputio se srednjim puteljkom prema rijeci. Nigdje oblaka. Pogledao je u nebo. mjesečna noć. Pronađite ulaz u drugi kanal. neće 77 . . Uzmite seoski čamac.oprali se na potoku te dobili toplo jelo. evo ti i signalna svjetiljka. Nemoj je izgubiti. Ne daleko. trest će se ovo granje. odmoru boraca. Razmišljao je o potrebnom vremenu. Dobro mu je to bilo na pameti. Nakon jela zapalio je cigaretu i razmišljao o predstojećem zadatku. pa približno znaš gdje je. Mislim da samo taj kanal ima sada dovoljno vode za naše čamce i za prijevoz prema šumi. Jamu. To je bila jedna od mnogih najlakših akcija. te nadasve na sigurnost akcije. te mačetu. koliko je moguće. . gdje že borce i teret preuzeti još prije zore. Trebalo je borce i materijal brzo i sigurno prevesti preko rijeke. “Sigurnost boraca i ljudi” prije svega glasilo je naređenje. veslo i motku. prebacite čamac preko i kanalom isprobajte mogućnost vožnje u unutrašnjost. Trebao je na to misliti. Tamo se zaustavio kod dežurnog stražara. izvući čamac i sakriti se podalje od obale rijeke. nepredvidivim preprekama. neka bude očiju uprtih u ovo mjesto. Šan je prije toga vođu pitao za cilj i vrijeme. Tamo je negdje ulaz u drugi kanal. To je dobro za kretanje.

bijelim svjelom osvijetli obalu. Kad to obavite. Ukoliko dođe do nepredvidivih teškoća ili opasnosti iste signale slati u crvenoj svjetlosti. potražite suhi put. a ti mi daj mačetu. gazeći ispitati teren i količinu vode. Nakon toga se istim putem vratite u selo. U tom slučaju neće biti prijelaza. dobro se sakriti i čekati dok vam se netko naš ne približi. Eventualnoću početne metre pročistiti. . Ukoliko za prijevoz nema dovoljno vode. Možemo upropastiti čitavu akciju. i bez odgovora na pitanje krenuo natrag prema kolibama. usmjeriš je prijeko. Bezo su prešli prijeko. ali samo neko vrijeme. Privežite čamac za granu iznad vode i čekajte da vam mjesec zasvijetli u tom pravcu iznad rijeke. ali se ni vas dvojica ne smijete vraćati ovamo. prema ovom mjestu i po tri puta kratko pritisneš ovo dugme.biti vremena i dnevnog svjetla. Jamu je pažljivo osluškivao i promatrao močvarni kanal i neko vrijeme razmišljao. već sada sam siguran u taj vodeni put. vratite se do rijeke. da lakše pristanemo i prebacimo čamce preko nasipa. Kada si siguran da smo krenuli prestani slati signale. natrag u nju prebacite čamac točno na mjestu prijelaza.Tan. kad već dođemo blizu. Jamu.završio je Šan. Tada. Samo par stotina metara. jer već za četiri sata mjeseca će nestati i bit će tamna noć. Kod grma su se iskrcali. Dobro promotrivši rijeku i konzultirajući stražara krenuli su prijeko. To se u ovakvim večerima dobro vidi. Ja ću pješke. Jamu je sjedio sprijeda i žurno veslao. To će biti negdje poslije deset. znaš onaj kojim smo već prolazili. a 78 . čamac prebacili preko prirodnog nasipa. Ostati tamo. možemo biti primijećeni iz zraka. malo ga očistite. Napravit ćemo ovako! Evo tebi baterija. samo toliko da se s grupom što prije udaljimo od rijeke. i to u još gorim prilikama. vidiš. To je opasno sada pred noć. Je li jasno? . Drugi će nas tijekom noći dočekati na povratku. očima uprtim u mjesto stražara. a još brže bili su na naznačenom mjestu. Kamo bi se sakrili? Taj se čamac iz zraka dobro vidi. Taj signal postupno ponavljaš dok ne vidiš na mjesečini tamne siluete prelaska čamaca. Šan je imao pravo! Već smo par puta prošlli ovuda. Ako čamcem uđemo u ovu močvaru s rijetkim grmljem. Ako pak sve bude u redu. Tan mu je bio okrenut leđima i motkom zduđno pomogao drugu. Gledajte u odbljesak vode. Jamu i Tan su bili spremni za pet minuta. Signal raspoznavanja ti je poznat. malo ćemo promijeniti plan. Dalje ćemo se već sami probijati. prebaciš na bateriji zeleni filter ispred žarulje.

Napravio je tri metra širok. Ti sakrij čamac i čekaj ovdje. Lijevo i desno od puta bila su rijetka polja. sve je dobro! Vode dovoljno! Pokušao sam se brže vratiti suhim putem. ali sve je blatnjavo i niska voda. . a voda mu je bila do iznad koljena. Vraćam se pred mrak.Složno su čamac prebacili u rijeku i na dva metra od obale privezali ga za granu iznad vode. gledajući za drugom. Ako naiđu avioni. Nakon 2 km pretvarao se u makadam. Jamu je pogledao prema nebu. Oba su sjeli okrenuti prema toku rijeke. na kojoj je bila baza Amerikanaca bio je mekan. Vratio sam se u vodu. Onaj suhi put koji smo već koristili mora da je više desno. Skoro sam se izgubio. . Jam se sav zadihan bacio na obalu. Brzo se izgubio u pravcu šume. U sve su odmah pucali. Jedva se zbog nadolazećeg mraka još naslućivalo mjesto stražara. Ajdmo sada čamcem u vodu . Tako će im biti lakše . znaš što treba činiti . Tan je malo pričekao. lakše ću se sam sakriti u grmlje. zamaskirao vidljivi dio. grmovitog zemljišta nije bilo teško kontrolirati. čist prilaz i prijelaz preko nasipa.Bio sam dosta daleko. NOĆNE KRTICE Put do rijeke Kui. Dobro je promotrio učinjeno. Mačetom je označavao rubno grmlje. gurnuo čamac ispod grmlja. Put su pretežno upotrebljavali za prijevoz ratnog materijala do baze i to Amerikanci. pa u močvaru i šćućurio se pod obližnji grm. Vojnici baš nisu voljeli da im se tu etko muva. a ako se slučajno ne vratim. odlomio granje. pa je sada u tom sušnom razdoblju pokriven debelom prašinom. zadovoljan pogledao prema rijeci. Zemlja tu nije bila najplodnija jer je bila kruta. Pokazivale su se prve zvijezde. tvrda i kamenita. Sunce se na zapadu već dobrano spustilo. Počeo je čistiti “pristanište”. Obrasla je niskim grmljem. a također i 79 .čulo se još iz čamca.dalje malo označiti put za brzo udaljavanje. pored njega na travu. na koja su zalazili seljaci s posebnim dozvolama.tiho reče Jamu i ode u blatnjavu močvaru. Ali ravni teren tog pustog.Sada će brzo mjesec . blatnjav i vodio je kraj rijetkog drveća prema 15 km udaljenom gradu. kada je začuo teške korake dolazećeg druga. Sasvim dovoljno za plitki gaz njihovih čamaca.mislio je.

da već od jutra lovi bivola i da ga je tek sada ulovio i sada sit i miran. Starac mu odgovori. pa ga sada vodi kući. vidjeli bezazlenost i ponovo ga ukorili. naglasi da se tu ne smije zadržavati i neka se brže uputi prema gradu. Kamion se zaustavio pored njega. Vojnici su ga neko vrijeme u čudu gledali. a krezubi starac samo im se smješkao. ostavljajući iza sebe starca u prašini. ponovio jepriču. Kamion je zabrujao i udaljio se. našto je starac samo kimnuo glavom. jodao je polagano. iz vozila je iskočio naoružani vojnik i upitao ga što to radi u ovoj zabranjenoj zoni. Putem su stalno kretali i džipovi puni vijnika koji bi bili veseli pri polasku u grad. Bivol ga je mirno slijedio. koje su ponekad pročešljavale tu pustaru kraj puta. da mu je bivol pobjegao u šipražje. Za čas su vojnici bili tu. Smijao se u sebi. okrenuli se i nestali s vidika. Vojnik vidjevši starčevu vanjštinu. neće više bježati. Starac je sada videći dolazeći džip s patrolom počeo mahati rukama. starac se opet okrene prema bazi. Čvrsto je podigao ruku s konopcem zavezanim za bivola. Kada je ispred sebe u pravcu baze čuo zvuk motora. budno prateći okolinu ceste na lijevoj strani. svjesni dobivenog izlaska i nadali se ludom provodu. Danas je napravio dobro djelo i izvršio 80 . Svaki čas putem su prolazili kamioni. rastućem kao mali humak počeo pored štapića nizati kamenčiće. Usput su ga još dva puta zaustavili. Na vrpci za sobom vodio je mladog bivola. brzo na rub ceste zabio jedan štapić. brzo i spretno se okrenuo u suprotnom smjerui počeo jače vući bivola na vrpci. I uistinu bivol je sada mirno stajao pored starca. prežderan. da se odmori. a onda gledajući prema udaljenom grmu. Neka ga samo malo ostave. On se zadovoljno nasmiješio. a i na povratku kada su nakon ludorija po krčmama i kuplerajima bučno napuštali grad i pjevajući vraćali se u bazu. Vojnici su sjeli u džip. pa će odmah krenuti prema gradu. te pratiti “pobjeglog” bivola. i ne gledajući ih nastavio motati cigaretu. još jednom samo očima pogledao učinjeno i krenuo prema gradu. Bivol je skrenuo s ceste i udaljio se desetak metara. ali očima je bistro “sjekao” po okolini. Kada je već bio jako udaljen. Nakon toga se brzo digao. te se zadovoljno kesio. Sada je najednom pustio bivola s vrpce i tiho mu nešto govorio. Opet su ga ukorili.marionete Južnog Vijetnama koji su imali svoje trupe kraj američke vojne baze. Malen. vikati. pogrbljeni seljak. a on ponovio priču. Putem se već sasvim blizu baze kretao stari. patrole vojne policije i povremene patrole. slabunjav starac ovako pogrbljen godinama.

Ukupno ih je bilo pet. dok bi kopač podrezao 20 cm debeli sloj zemlje. na polja. Sada su ležeći na trbuhu naizmjence kopali u unutrašnjost humka. a nakon prolaza kamiona opet su se pojavile na putu. te razastrli nekakvu krpu. vrećicu s hranom i malu prostirku za “izležavanje”. Kod humka su stali. Taj zasječeni dio bit će poklopac skloništa. Prekontrolirali su otvaranje i zatvaranje “vrata” i već je unutra skočio jedan borac te za sobom zatvorio ulaz. utvrdila smjer i duljinu. U nju su ubacili još mali minobacač s podlogom. te je nosili i prosipali po cestti. Noćni “šetači” lako će ga naći! Noć se spustila na grad i bazu. Uskoro je naišla na zabodeni štapić. Kada je stigao i posljednji. kada se na cesti pojavilo vozilo.Ostali su vani pregledavali okolinu. Primijetila je poslagane kamenčiće. posipavali neki prašak protiv psa tragača i uputili se rubom ceste u grad. dvojica su zatim uhvatili za grm. humak taman dovoljno visok. sav isprepleten gustim korijenjem biljke grma iznad njega. pa su ga odmah zajedno sa dijelom grma koji je zahvaćao preklopili prema gore i vrpcom učvrstili. Prva sjena tankim je štapićem koji je držala okrenutim prema zemji u hodu ispitivala teren. Označio je skretanje i kamenčićima odredio udaljenost od ceste. zemlju odlagali na krpu. sklonile se iza grmlja. brzo istovarili teret. Tamo su osluškivali. Žurnim koracima kretali su se i taman prešli par sto metara. ali za svaki slučaj ipak su radije izbjegavali direktne susrete s vojnicima. šikaru i cestu. Nakon nje za 20 koraka krenula je druga sjena. Jedna sjenka odmah je alatkom zarezala malu padinu brežžuljka u tri crte. 81 . sve to razbacala i pričekala ostale sjene. Sjene su začas nestale s puta. grm s kratkim a širokim. A to su samo čekali. Iskopali su jamu dugu tek 2 metra. prebrojila ih. jakim površinskim korijenjem. Sada su izgledali kao obični seljaci s alatkama. Svaki je na leđima imao težak tere. Tako su grm zajedno s korijenjem i nešto zemlje preklopili i napravili početni otvor. Neke sjene tiho su se približavale cesti. Noć se već bližila kraju. a neprimjetan. Štapić je naletio na zapreku. a pola toga široku. Usporenim korakom sjena je krenula dalje. Sjena se sagnula i vidjela da to nije ono pravo. Bočno položene jedna na drugu taman su popunjavale obje bočne stijene rupe. Pronašao je pravi grm. pogledavali u oba smjera i već je prva sjenka krenula lijevom stranom puta prema bazi.zapovijest. Izdaleka se vidjelo svjetlo. Sada su u rupu uz zemlju pažljivo slagali drvene kutije. krenuli su petnaestak metara među grmlje. krčag pun pitke vode.

. Takko će ih lakše i brže moći hvatati. Izvukao je minobacač. te ih pažljivo posložio u red u smjeru ruke. Tako oni tamo po karakterističnom fijukanju granata i brzini izvođenja neće moći otkriti smjer nišanske sprave. Kutiju je zatvorio i odmah odnio natragu jamu. iskopao plitku jamicu i u njoj izvršio fiziološke potrebe i tako se olakšao. Prvo se nadihao svježeg zraka i osluškivao okolinu. Sjedeći tako razmišljao je i ponavljao sve što je zlnao. u tami napipavao pripremljenu hranu i popio gutljaj vode. Tamo ga je provizorno sastavi na podlogu i vrati se po jednu kutiju. Znao je da je vrijeme prolaza gustih patrola. male upaljače. otvarajući vrata. Za noćas će biti dovoljna jedna kutija. koju je polagano i strpljivo podešavao. Naređeno mu je bolje da ne djeluje. Tamo na lijevoj strani još se čuo žamor u bazi. Samo će ih napipati. Prvo je otišao podalje. pažljivo je otvorio “vrata” skloništa. pa i cjelodnevnu samoću tog skog otvora s malo zraka bilo je lakše izdržati. Kada se opet. odnio ga do većeg grma. Nije još napuštao skrovište. ali on će zadatak izvršiti. Kada je dosta bučno naišla patrola. zatvorio je ulaz i čekao svoje vrijeme. da je sve u obližnjoj okolini mirno. To je uvijek bio poseban problem. uvjeio . Granate moraju prebaaciti u šumu u visokom luku i pobađati bazu. ako primijeti bilo što sumnjivo jer jedan otkriveni “slučaj” krtice otkrio bi taktiku i ugrozio osatale takve slučajeve. polagano a da se ni listić grma nije pomakao. važno je da “čuje” smjer. prestrašiti. Tamo je morao neko vrijeme pričekati. 82 . Tako će biti stabilniji. Koji su bili “motori” tima granatama. postavljanje vrtnih strža i zasjeda. Sve drugo. Nasmijao se u sebi. a udaljenost je morao procijeniti prema uputama koje je dobio od starca. jer su upravo dolazila dva svjetla i to iz grada.Borac u humku znao je svoj zadatak. Vrpcom je granu raslu z vrata povezao na drugu i tako ostavio otvor otvoren. te barutne kolutiće. Otvorio je i iz nje izvadi šest minobacačkih malih granata. a nije bilo ni potrebno. pažljivo se izvukao pridržavajući vrata. Cilj nije mogao vidjeti. Noć je dodouše bila vedra i punog mjeseca. malo dremuckao. Oni bi brzo znali kako i gdje. Sada je sjeo na lijevu stranu bacača prethodno otežavši podložnu ploču bacača s nekoliko teških kamena. Samo će skratiti djelovanje. Došavši natrag do bacača prvo je nataknuo barutne kolutiće na zadnji dio granata. Iako hranjen posenim “menijem” organizam je tražio svoje. Kada je nastupila druga noć. Čitav dan se prevrtao po svojoj prostirci. koje je zaklanjao vidik iz smjera baze. Morao je biti oprezan. te neće toliko odskakivati. Sve je okrenuo u istom smjeru.

Oni noć neće spavati. Donijeli su novih granata. i kada se uvjerio. Grm iznad humka obilno su zalili. Još dva dana morati će izdržati. jer je morao reducirati oskudnu vodu. ispalili granate. Tako brzo i svih 6 granata. Tu su imali naročitu sreću. Nije gledao ni mogao vidjeti Rezultate detonacija u bazi. ali je trpio žeđ. Teško će poslije toga moći mirno zaspati. uhvatioih je prvi san. ali česte patrole i neprirodni zvukovi okolice prisilili su ga da više ne izlazi van. Jednim potezom odvezao je grm i ubacio se u rupu. kako ne bi stekao ponovnu sigurnost. Amerikanci su spalili suprotnu obalu i tako dobili čistinu s preglednom ravnicom preko rijeke. a pridošlice se povukle. ali su svi bili više u jugoistočnom smjeru. upalili motore na čamcima i jake reflektore. zavisno o terenu. prevario ih je visokom putanjom granata. Ponovno je polako pregledao nagib cijevi. Slijedeće noći tri puta je izlazio. najestio prvu minu nad otvor cijevi. Nije bio gladan. ste stao na desnu stranu bacača. Značio pogodio je gorivo. Iz daljine čuo je detonacije pomiješanes vikom i zapovijedima.već je nogom razbacao kamenje. 83 . pa čak i korake. zatvorio vrata. natovarili na leđa bacač i pobjegli. Ovu su bazu tukli i s druge obale. Zadnji će dan morati trpjeti žeđ. jer neprijatelj nije ni u snu mislio da granate polijeću s vrlo prometnog puta. Dok su se u bazi snašli. Znači. da je sve u redu. viku stražara. Sve bi brzo pripremili. Zatvorio je pažljivo “vrata” svog skloništa i ubrzo zadovoljan tonuo u san. Nije ni dodtakla zemlju.U sebi se veselio. pograbio bacač i žurno ga onio u rupu. I cijeli slijedeći dan čuo je iz skorvišta viku. kakv će urnebes izazvati i to za sveg a15 do 20 sekundi. kada će dobiti smjenu. Kada ju je spustio u cijev. Neko vrijeme je osluškivao. dvojica su već bili izvan dohvata metaka. Podmukel detonacije dale su mu na znanje o eksplodiranju benzinskih bačvi. već mu se u rukama našla druga. A i ti su bili većinom usmjereni prema gustišu. obilje hrane ivode. Za sobom su ostavljali paniku. vidio je i na trenutak jako osvjetljenje. kada je u zraku bila i druga. žrtve. Šestu noć je došla smjena i odmah se dobro napio vode. Takvu ili sličnu taktiku upotrebljavali su u blizinama svih baza. Biit će sada pravo vrijeme. nepospavane noći i fijukanje besciljne luđačke paljbe. Katkada je rov ostao po nekoliko dana prazan i takose neprijatelju dalo “daha” i mira. kako se kopanjem oštećena korijena ne bi počeo sušiti. koje se dizalo prema nebu. Posloženim granatama sada je na prednji dio privio upaljače i pogledao po okolici i u nebo. Osluškivao je okolne šumove. U rupu je uskočio novi borac. Tamo su u skupini uvijek bili po dvojica.

U očaju jedan je mladić izvršio samoubojstvo. koji bi vodili narednci. Kraj dobrih vojnika narednici su uvijek sigurniji. novu muku. doživljavali poniženja svih vrsti. Visok. Kod popuna boraca. Svoje znanje ratovanja mnogi su od njih stekli u Africi kao plaćenici. da dobro obučeni vojnici. novih neiskusnih pridošlica. a u tome su mu puno pomogli njegovi strogi narednici. tako se i ponašao. Da bi sve to ipak mogli izdržati. profesionalnci i bez milosti. Već ih je na početku uplašio. dobrih borbenih sposobnosti i kondicije čuvaju na neki način ugled čete. Bili su očajni. Prvo mu je dala stroja vojna akademija drugog ratovanja na dalekom istoku i sada ovdje u Vijetnamu. Te su lako nabavljali od 84 . Dobro su znali. sposobnost dobro izvršene akcije. Tjerali ih na borbu izbliza s najjačim i najspretnijim vojnicima. veoma brzo će se pretvoriti u krvavo govno. Roger se uvijek ljutio. kažnjavali bi ih za najmanju neposlušnost. forsirali rijeke. punih ideala i nespremnosit za ovaj rat. Rogeru je bilo omogućeno. Već su narednici smislili novu psinu. Svojom specijalnom četom ruko vodio je oštro. da ih sam odabere. da to nije ulica i ako neće slušati naređenja. Morali su čistiti oružje i opremu. Svjestan svoje važnosti. polumrtvi od umora. psovao i vikao što su mu dodijelili to “neupotrebljivo govno”. pravo vojnički. a neki su služili pod njegovim zapovjedništvom. a ne zadugo. Na prvi se pogled vidjelo njegovo školovana i iskustveno ponašanje. pa je znao njihove borbene sposobnosti. Naprezali su ih svakojakim vježbama. a bilo je i nekoliko pokušaja. mučnim pješačenjem s teškom opremom po najtežim terenima. obično mladići bili su preneraženi takvim izljevom ogorčenja i vladanja jednog njima nadređenog oficira. vršav i besprijekornog vojničkog držanja. Novaki.BAZA I ČETA 3 Kapetan Roger bio je pravi profesionalni vojnik. a pored toga nemilosrdno su im zagorčavali život u samoj bazi. čistili nužnike. Svi su od reda bili prekaljeni borci. ali tako se kalio pravi vojnik. bacali bi se na krevete. potoke i močvare. a i u kranjem slučaju i njihove glave. pribjegavali su uzimanju poticaja u obliku blagih droga. Sliejdio je “dril”. Mladići su trebali u što kraćem vremenu steći potrebno znanje ratovanja u ovim uvjetima i jaku kondiciju. I kada su imali onako malo odmora.

Mnogi su mladići postali ovisnici o drogi. Ali što je mogao. Jednom dok su se upravo vratili sa dvodnevnog zadatka. Vojnici čete 3 su ga se bojali. stigli helikopteri i on je jednostavno zbog vojne hijerarhije morao popustiti. Iza takvih noći vojska mu je bila neispavana. Koliko ih je izvadio iz zatvora. te šljem s kapetanskom oznakom. često je i sam učestvovao. U kratkim operacijama. kojih noći i po dva. Toga je u zadnje vrijeme bilo sve više. Kapetan je ipak negodovao protiv takvih postupaka. sposobnosti i uvježbanosti vojnika. Onda je na sebe obukao terensku odjeću. stiglo je naređenje. pa u sebi čak i odobravao. ali rezultata nije bilo. čekalo ih je pet helikoptera. jer on je uvijek zagovarao. Rogers je svoju vanjštinu njegovao. Vodio je računa o čistoći svojih oficirskih odora. To ga je spasilo! I major Kvin je potvrdio njegove iskaze.starih boraca ili u gradu. Postavljali su i mrtve straže. koje su nazivali “pronađi i uništi”. Njegovi vojnici su nadaleko poznati po brutalnosti. bio je popustljiv. pa je neko vrijeme 85 . Zbog besprijekorne discipline. koje bi na zadovoljstvo komandanta majora Kvina uvijek savjesno obavljao. ako bi u gradu napravili kakvu psinu. Svako nepokoravanje ili odstupanje od dogovorenog zadatka Rogers je strogo kažnjavao. Znao je i štititi svoje vojnike. Uvijek je bio besprijekorno. a ujedno i cijenili i poštivali. Mnoge takve nestašluke praštao je. Kapetan Rogers je odlučno odbio naređenje i poslao helikoptere u bazu. Rogers se bunio. kada su njegovi borci previše popili ili činili drugačije nestašluke. jer su njegovi vojnici bili prezauzeti i nisu imali zagarantiranog odmora. Vojna policija je bila nemoćna. skoro za ove prilike elegantno obučen. Takve “posudbe” major Kvirn je rado odobravao. pa je bio tražen i na drugim sektorima. ali zadatke su disciplinirano izvršavali. Onda su bili još ti noćni napadi. Išli su iz akcije u akciju. a to je tražio i od svojih podčinjenih. umorna i troma. pa su pokazivali već znakove iscrpljenosti. Nikako nisu uspjeli suzbiti ta noćna uznemiravanja. Sutradan su došli po njega i odveli ga u glavnu komandu i imao je grdnih muka da s dokumentima dokaže prezauzetnost svoje čete. Spretno je uz pomoć svojih narednika rukovodio takvim akcijama. da su mu baš ti vojnici neophodni za akcije. U času rijetkih mogućnosti opuštanja. kapetan Rogers je uvijek dobivao najteže zadatke. kojih djelovanje i način izvođenja nije mogao proučiti. Bilo je i ilegalne trgovine u samim bazama. Ali toga se poslije bilo teško odviknuti.

limeni složivi ormarići. I oni su se redovito uključivali u oružane akcije. On bi sve to brižljivo proučio. koje bi onda analizirao i reducirao na samo jednu-dvije cedulje. čitanje takvih nevažnih papira. a za njega. u kojima su boravili južnovijetnamski vojnici. S druge strane uskog hodnika bilo je uredno posloženo oružje i municija lakog naoružanja. To veče sjedio je zamišljen u svom malom i skromnom uredu. Vojnici su se prali. a pored njih maleni. Poljski WC-i bili su podalje od limenki. te pribor za jelo. cisterna s pitkom vodom i za spremanje hrane. kako su zvali svoje kasarne. ili su barem više pazili na koordinaciju naredbi. Strogo povjerljive podatke i hitne naredbe i onako je dobivao direktno od svog komandanta. dvije stolice i vojnički krevet. Tada mu je stol vrvio od ceduljica s alternativnim rješenjima i idejama. veliki rezervoar također od lima koji se dizao iznad šatora. Sa strane su bili mali prozori. a ako je nešto i bilo važno na to ga upozoravao ili jednostavno ostavio na stolu. tuširali i brijali vani u trstikom ograđenim i limom pokrivenim česmama. a bili su i plašljivi. smještenom na desnoj strani ulaza u stacionar voda A i B. Najviše puta se svojim trbuhom odbila i eksplodirala pored te zgrade. Bilo je šest takvih limenki i mnoštvo šatora. a crpili su je direktno iz rijeke. a Rogers je na svojoj prednjoj strani imao veliki prozor. Unutarnja stijena direktno ga je dijelila od spavaonice njegovih vojnika. koja izda pismenu naredbu.imao prividan mir. veliko skladište. pa je sve papire koje je morao pročitati stavljao na drugu stolicu. Rogers bi glasno psovao tu administraciju. a ne zna gdje su izvršioci. a tamo je bio glavni Wulter. ili se nisu držali uputa. generatorska stanica za struju. Rogers na stolu nije trpio nikakvih papira. Rogers je u svom skromnom uredu imao mali stol. Ta voda je služila za pranje. jer bi uvijek nešto zabrljali. zadužio je svog ađutanta. koje se svakodnevno dopunjavalo raznim materijalima i hranom. Isto takvu zgradu pored ove zaposjeli su vodovi C i D. Papirima se služio samo kod planiranja neke važne akcije. a ostale su završile u košu za smeće. Bila je tu i kuhinja s velikom blagovaonicom. Krov je imao baš pravu kosinu. ali ih američki vojnici nisu voljeli. Kreveti su bili poslagani uz bočne zidove. Mrzio je administraciju. pa ono što nije smatrao važnim jednostavno gužvao i bacao u koš. kako granata ul donjoj putanji nije mogla direktno naškoditi. Taj je bio dugačka hala polukružnog krova iz valovitog lima. Iza šatora iskopali su 86 . Volio je vidjeti i kontrolirati okolinu pred sobom. Tu su držali osobni pribor za pranje i brijanje.

Ponekad bi se spremali za akciju ili pak preuzimanje brojnih straža oko baze. Ali sve više je bilo slučajeva. već samo s par ljudi. mali. kartali se za novac ili se pripremali za izlazak. Dio puta sada je bio suh makadam i uvijek prašnjav. Njima su se vozili oficiri kao i vojnici. pili pivo.plitke grabe u koje su poslagali bačve s gorivom. Oni u tim vožnjama nikada nisu napuštali brod. to toliko praktično vozilo. Na heliodromu. Jedan patrolni čamac. Znali su da napadi nikada neće biti s velikim snagama. pa su te straže u početku bile efikasne u sprečavanju prikradanja neprijatelja. Drogeraši bi obično negdje po strani sjedili. Oko baze u nešto većem krugu kružile su stalno dvije patrole i to u oba smjera. Drugi borbeni čamac bio je nešto manjih dimenzija i više je sličio na preuređeni desantni čamac. U bazi je uvijek bilo bučno. Komunikacijama u bazi stalno su jurili mali džipovi. da su te straže ujutro našli ubijene “tihom” smrću. bio je stalno prisutan specijalni helikopter za prijevoz ranjenika do 15 km udaljene bolnice na rubu grada. pravi ratni brod niskog gaza. Blatnjavim putem koji je vodio kroz ravnicu do obližnjeg grada prometovali su stalno kamioni. pažljivo označenih linija. sa dva teška mitraljeza i mjestom za desetak vojnika s potpunom opremom. Te su sprečavale približavanje eventualnih napadača i budući da su sastavljene od više vojnika u takvim slučajevima odmah “kontaktirale” s napadačima. kada su dobili slobodan izlaz u grad. kojih je bilo mnoštvo. Bila su dva. skriveni od očiju znatiželjnika i oficira. Imao je dva dvocijevna topa i tri trocijevna mitraljeza. izvršili neku akciju i ponovo se njime vratili u bazu. Oba su ima jake motore i veliku sposobnost manevriranja. Redovna stražarska mjesta oko baze raspoređena su gusto. Njega su koristili američki vojnici. koji su u svojim akcijama pretraživanja napuštali brod. te meditirali. U pristaništu na obali bila je amfibija. Imao je mjesta za dva voda vojnika. previše su na njemu bili sigurni. Njime su se pretežno služili južnovijetnamski vojnici i u svojim čestim patrolama bespoštedno trošili municiju tijekom vožnje. kako bi spriječili direktne napade na bazu. 87 . a od naoružanja malokalibarski topi dva teška mitraljeza. drugi bi igrali neke igre. a posvuda su bila i skloništa iz pijeskom napunjenim vrećama. U svakom takvom skloništu bio je mitraljez s dosta municije i par ručnih bombi. Postavljali su i mrtve straže od po dva skrivene vojnika s radio postajom. Pristanište je predstavljalo limenim rešetkama prekriveno zemljište kao i put i prilaz borbenim čamcima. Dok su se neki odmarali od napornog povratka iz akcije. ali mu je borbena moć bila daleko jača.

Postali su 88 . Te zagonetke nije mogao riješiti. Prvo su mislili da sve granante dolijeću preko rijeke. a vojnici napeti. koje su uvijek bile iz raznih pravaca. na sve okolne sjenke. neodmoreni. Svi su bili preplašeni jer su granate katkada svojim direktnim pogodkom stvarale žrtve. a oštrim oružjem. a žestoki. neprecizni. ali mir i san bio je narušen. Pripremali su klopke. Očekivao je važne fotografije izviđačkih aviona. Sada je zjapila gola i sve se dobro vidjelo. zdrobljenu travu jakih mirisa. mrtve straže. a čim bi postavili tamo manje. Skakalo se u zaklone. te se nisu vratile. Dali su taj prah na analizu. Sve su pokušali. ali pse nisu mogli trenirati da ne nanjuše tu drogu. Ali noćni napadi su se nastavljali. promijenili pilota i već bili u zraku. Svaki čas je pogledavao prema jugu. Noć izgubljena. koji su doletjeli s obližnjeg aerodroma. Komunisti bi iz laganog minobacača ispalili po par granata na bazu. Napadi su bili kratki. u različito doba. Ujutro bi dobro pročešljali okolinu. Već dulje vrijeme komunisti su pojačavali aktivnost i napade na bazu i okolicu. pucalo na sve strane. probodene nekim tankim. a da na bazu nije ispaljeno po par granata. Napali bi s više strana. neku osušenu. Motore nisu ni gasili. često i po nekoliko rafala iz automatskog oružja i nestali u noć. zasjede. Negdje bi ukrcali nove vojnike i kretali u nove akcije. Počeli su gubiti moral. ali rezultata nije bilo. odmah po napadu polijetali s po dva helikoptera snabdjevenih s jakim reflektroima. Sve više ga je zabrinjavala sigurnost baze i ljudi. Počeli bi kihati i nenormalno se ponašati. Sve više je bilo toga. daleko od akcija. noću. pa su suprotnu stranu očistili pesticidima i spalili.Za hitne zračne akcije služili su se helikopterima. a ranjenih je uvijek bilo dosta. Skoro ni jedna noć nije prošla. Onda bi nastao urnebes. već dopunjavali gorivo i municiju za dva mitraljeza. Po zvuku letećih mina. Našli bi ih ujutro mrtve. Ti su pak uvijek naletjeli na nešto namjetno ostavljeno. na mjestu koje im je trebalo služiti za odmor. Zabrinjavalo ga je to što su ljudi ginuli tu. Kapetan Rogers bio je nekako zamišljen i nestrpljiv. koja je na pse djelovala zapanjujuće. svadljivi. također nisu mogli zaključiti smjer napada i brzog povlačenja. To je bila samo varljiva sigurnost. U bazi bi tada nastao pravi kaos. pročešljali okolinu. Baš to je mučio kapetana Rogersa. Veće patrole su nesmetano kružile oko baze. Nekada su pogodci bili u prazno. ali nikada nisu otrkrili nikakvih tragova. ustanovili djelovanje droge. Pokušali su sa psima tragačima.

Rogers se nadao time otkriti njihove glavne komunikacije. a dotle neka se samo osjećaju sigurnim. Major je planom bio oduševljen. Saznali bi uglavnom malo ili gotovo ništa. čak na vrući pepeo. ali zarobljenici nikada nisu ništa progovorili. ali tragova prilaza i odstupanja nikada nisu pronašli. pa ga je odmah proslijedio dalje na višu komandu. Zato je Rogers svom komandantu predložio plan. načine snabdijevanja. kako bi možda ipak saznao njihovu taktiku i organizaciju. plan prividnog zatišja. kako se približavaju i uzmiču nije mogao dokučiti. eventualne logore. Tragovi su govorili o nedavnom velikom broju prisutnih. morala bi dati vrlo dobre rezultate. Korisili bi sva sredstva. uništavali i palili ih. To će prividno zatišje doduše omogućiti njihovo jačanje i prestrojavanje u koje je Rogers bio siguran. osjećao da su i vođe blizu. Rogers je uvijek naglašavao zarobljavanje ”živih usta”. Osjećao ih je tu negdje u blizini.apatični i samo strogošću vraćao im je samopouzdanje. Moguće je da zahvate i glavninu pa tako smanje pritisak napada na tom sektoru. struju. pripreljeno još toplo jelo. Iskusni obavještajci bi ih saslušavali uz najstrašnije muke i zlostavljanja. osjećali ih. Da li su ga namjerno ostavljali? Znali su. Naletjeli bi slučajno na par sjevernjaka i prazan logor. To je izazivalo grozne muke. Takvog bi mučili na sve moguće načine. a time bi došao do važnih taktičkih zaključaka. osjećao je mogućnost da ih uništi. a u obližnjim podzemnim skoništima koje bi redovito otkrili našli bi samo ponekog teško nepokretnog ranjenika. Bombardirali su stalno okolne šume. dnevnog snimanja iz izviđačkog aviona. promatranja. dobro planirana sveobuhvatna akcija. Kao živa usta koristili su i starce i djecu zarobljenu u uništenim selima. napadači su bili već u šumi. vršili brze akcije iskrcavanja iz helikoptera. Razlne sprave. preko rijeke ležećih šuma. a ostali su nedodirljivi. Znali su da ih ima mnogo. s dobrim lijekovima i imati više šanci za ozdravljenjem. ali kako to oni organiziraju. da će biti prije saslušanja liječen pod boljim i sigurnijim načinima. Razmišljao je o malim čamcima kojima su se sigurno na ovom terenu morali koristiti. 89 . ali će ipak saznati i. Snimanje i pripremanje akcije trajalo bi oko deset dana. pa čak i vodu pod pritiskom u zadnjicu. ali nikada nisu uhvatili glavninu. Ako su ih i našli. kojeg nisu u brzini stigli ponijeti. pa ponovnog sistematskog snimanja spornih područja. Znao je da opasnost dolazi iz. Imali su odličnu takatiku. ne bi li nešto saznali. noćna snimanja.

Ovdje su i naše upute i zapažanja.Obavijestite spomenute osobe i spremite slike! 90 . a predloženi plan proslijedite u glavnu komandu.upitao je major. major je počeo razmještati stol. . Brzo se spustio. Uskočio je u helikopter i već su bili u zraku. a iz njega je iskočio mladi poručnik. vojnici na večeri. Sllike su bile kvalaitetni snimci. Gledao je na poleđini označene brojeke koje su flomasterima raznih boja bile označene brojkam ai posebnim znakovima. -Ovako! Ovaj stol je premalen za detaljnja uspoređivanja snimaka i točna lociranja. Neka budu osim nas dvojice prisutni narednici i izviđač . promatrali su zladnje snimke. a Rogers jwe iz prve kuverte uzimao slike. Helikopter je jakim reflektorom tražio put do osvijetljenog heliodroma.Yu Ling. . a zatim drugu polovicu. Uz prisutrnost obavještajnog oficira detaljno ćemo proučiti.pogledao je i pozdravio najora. Oni poznaju teren i tako će moći odgovoriti na mnoga pitanja. Major Kvin i kapetan Rogers odmah sus e uputili u komandu. iz prave visine. Neke ćemo stvari morati zajedno raditi . Sada je Rogers bio zadovoljniji. a u ovoj crvenoj su današnji dnevni snimci. Rogers je požurio ususret.Spuštao se već mrak. smisliti naš plan. . Sutra ću navratiti oko deset sati. koje se uz brujanje pretvorilo u letjelicu. Proučite. slike ponovno smjestili u kuvertu. znalački napravljene i škarama izrezane tako da se pravilnim slaganjem dobivao pokriven čitav sporni teren. koji je upravo naišao. Pregledali su samo polovicu poslaganog sektora. Uskoro je u daljini iznad samog drveća primijetio dolazeće svjetlo.Izgleda da su nešto nanjušili . Nakon pregleda noćnih snimaka. u bijeloj su noćni snimci. ni vike koja je karakteristična u bazi.Ima li nešto? . Čim su ušli.U ocoj kuverti su snimci predloženog terena prije deveg dana. Ljutio se na premalen stol. . cipela. kooridaciju sveobuhvatnih akcija i suradnju artiljerije i avijacije. inače sposoban obavještajni oficir. Sada je već čuo i lomatanje helikopterskih lopatica. Sutra ujutro ćemo poslije doručka u blagovaonici razastrti sve tri vrste slika na velikim stolovima.rekao je major Kvirn i dodao: . Rogers je nezadovoljno odmahivao glavom. nad kojima su se obojica dulje zadržali.zamišljeno mu odgovori kapetan. a on nije čuo ni lupanje posuda.

Druga je mogućnost prirodnim put potoka. Kod te pretpostavke moramo uzeti u obzir i sve te od poplava zaostale vodee po ovim močvarama i prirodnim kanalima. da su oni sa čamcima u prokretu mnogo brži. Po olznačenom rasporedu rasporedili su sve tri vrste snimaka. sektorima B3. Neke linije vode do rijeke najkraćim mogućim putem od šume na desnoj i džungle na lijevoj obali. F3.Na sektorima prvih snimaka A7. B4.Sutradan nakon doručka spojili su tri velika stola. Sve je bilo već spremno. svaku na svoj stol. Kod pročešljavanja i planiranja dobro proučiti ddubinu voda. Tu pretpostravku moramo dobro usporediti s najnovijim noćnim snimkama. na nešto ukazati. sektorima D7 i D8. I te ćemo dobro usporediti. moguće suhe prilaze tim kanalima. To oni dobro znaju. A8. I major Kvir se nagnuo nad slike. G2 i G3 vidimo već dugo primjećene i sumnjive linije koje idu pravokutno na rijeku. blizinu rijeke. Šumu ćemo posebno razmaotriti na noćnim snimcima. ali oni će nas orijentirati. karte koje su pokrivale određeno područje. pokretniji nego kada teret nose na leđima. zato najvjerojatnije koriste sve prirodne potencijale ovih voda. nekud odvesti u izradi plana napada Rogers je sektor po sektor starih snimaka prenosio na treći stol. 91 . Sumnjivi sektori nisu dali nikavih rezultata ni nekih vidljivih razlika. kao i sektorima F2. Vratili su slike natrag na prvi stol i donijeli slike sekotra B. a da im se borici ne zamaraju. Jer moramo uzeti u obzir. Puteve ne možemo uništiti. Tako prebacuju i više tereta. i G1. kojega u našem razmčatranju može neprijatelj efikasno koristiti kao najvjerojatniju i prirodnu komunikaciju. Treća mogućnost su komunikacijski putevi neprijatelja. Pristupili su i narednici i Ling te sjeli postrance. B6. kojom se divljač može obilno koristiti. kada se spustio obavještajni oficir. Za ove Ovdjej linije postoje tri moguće pretpostavke: prva je: put divlajči do napajališta. Preko povećala polagano je slijedio linije jedne i druge snimke. te ih stavljao pored najnovijih snikaka. B5. Rogers je prihvatio povećalo i prisutnim počeo izlagati zaključke netremice promatrajući snimke: . Rogers je pripremio na stalku specijalke. jer ovi šumoviti tereni ne oskudijevaju vodom. Ova je jedva moguća.

Ling. a sada i zaintersirani obavještajni oficir promatrali svu okolicu potoka.Potok je vijugav.nasmijao se začuđen Rogers. To moraju činiti vjerojatno nešto uzvodno. Možda nam one što kazuju. Dugo su major. Koja su to? Aha! To su sektori C! Evo. . Tu postoji nešto. što veoma liči na puteljak . koju su uzimali već kao sigurnu komunikaciju.To je dosta suhi pojas sve do šume.A ovdje nasuprot. pa oni imaju više puteva nego New York ulica . koja se međutim brzo povlači. kakva je mogućnost tog potoka ? . Ovo moramo uzeti u obzir.Tu su dvije trake i vidite ovdje. 92 . s druge strane rijeke sve do džungle? . vodi iz dubine džungle i trebao bi imati dovoljno vode za plitke i opterećene čamce .Hvala Ling! Sada idemo uspoređivati ove linije u okolini.To znači moguć za prebacivanje. kapetan.Evo to tražimo! To je samo nekih 500 metara uzvodno. To je samo 4 km uzvodno. ima iste karakteristike kao prethodni.Kakav jet u teren? .Taj široki pojas sve do ruba obrastao je trstikom. Ako je to moguća komunikacija. I u sektorima G vidimo slične razlike. zelene i tamne mrlje tu među trstikom. ovdje i tu postoje neznatne razlike. No i demo dalje. Nikada se tu ne zadržava više od par dana . za vrijeme poplava potpuno neprohodan. ali sada bi se njime moglo dobro kretati. samo nekoliko stotina metara nizvodno imamo istu stvar. Vidite od rijeke vodi najkraći putem do šume. Ovaj potok tu. . Dalo bi se njime ploviti čamce.odgovorio je Ling. Nameće se pitanje. Kasnije ćemo te snike još detaljnije pregledati.uzeo je kratku pauzu pa nastavio: . To bi mogla biti komunikacija u oba smjera i to s velikom frekvencijom.pobogu. Pogledajte sada sektore lijeve obale nešto uzvodno! . potražimo onda nizvodne sektore desne obale. To životinje ne bi napravile. . potok koji ima tok iz džungle u pravcu rijeke. Samo je za vrijeme velikih voda i poplava neprohodan.. To su neznatna proširenja u obliku polomljene trstike. Tada je oko pola metra vode. pa negdje moraju započeti prelazak rijeke. Vidite ovdje i ovdje razulike na snimcima. te se okrenuo Lingu.

Pogledajno i noćne snimke. ista zapažanja. Kao što vidite. Doveli bi druge. ovo bi mogli biti skriveni seljaci. Ovaj ležeći skirvač tu se izvrsno vidi. a u srijedu smo doživjeli onaj napad sa dva martna i šest ranjenih. Jesu li to uopće palme? Kako tri palme čas mogu biti tamnije. Znaš što mislim? . Daj mi povećalo! Vidiš. evo. i sve po starom.Mislim. rijekom prevoze. dodajte mi dnevni snimak.odjednom je uskliknuo major . uzeo malu pauzu i zapalio cigaru. ne nose oni sve u šumu.sav ozaren govorio je major. Mi bombardiramo šumumu. tri . Jedanaest linija u redu. ali ovaj ultravioletni noćni snimak pokazuje nešto. tako je sada već možemo nazvati. ovu svjetlu liniju na rubu. 93 . . tu na ovo. Sektor G2 ima sličnih linija. .Pogledaj tu. na brzinu odbačenu u vrijeme nailaska aviona. sa skoro jednakim razmakom. što bi mi napravili u slučaju preleta aviona. a i ljudi koji vrše sva prebacivanja preko rijeke.Na sektoru A nema vidljivih. Taman toliko im je trebalo. Po mojem. na maloj uzvisini s mnogo grmlja. Idemo natrag pregledati sve one mrlje na sekorima G. osim trstike i malog puteljka nema ništa. skoro sve linije usmjerene su u istom pravcu. a ovo veće to su sigurno metalni predmeti na leđima. vidite. Na ovom se odjednom pojavljuje. Tu na sektoru K4. možda još nešto.. Ista organizacija. Zalegli bi i kraj sebe spustili pušku.Pa da. Ovako ćemo ih ipak neko vrijeme skinuti s leđa. Zamisliti samo mogu. u utorak. Kada je to snimljeno? . jeda. Ove mrlje. ništa! A sad vidite ovo . u utorak . Tako! Na dnevnom snimku. ne sliči li ti ona napoljoprivrednu alatku.. Šuma je veoma blizu. da iz skaldišta uzmu minobacač. prilaznih puteva. a na ovim slikama svježih zelenih boja. što je od metala.upitao je Rogers. . analogno prethodnima. To bi bio dupli posao. Tu u trstici moraju biti skriveni i ljudi. jer bez toga uspjeh bi bio nepotpun. negdje to spremaju.Pogledaj! . To su oni! Ovim potokom prihvaćaju. A ovdje oko obih palmi ih ima najviše. a oružje nam je tu pred nosom i na sigurnom. Rekao je Rogers. što svakako može ali ne mora biti skladište oružja. samo što ovi nemajupotoka. Morat ćemo kod planiranja misliti i na uništenje čamaca. nazovimo to. koga lako mogu nadoknaditi. tamne mrlje na ovom snimku nema... Njima je sigurno važnije oružje. seljaci. nego ljudski potencijal. a dalje prema šumi ima puteva koliko god hoćeš. Mjesto je suho. dva.

a u posebno točno određeno vrijeme. Ionako je taj napuhnuti Rogers stekao preveliku popularnost. Točno tako udaraju po nama . To je zaista bila glupa ideja i plan. Neće reći ni ne. koji mu je kapetan u kratkim crticama putem do štaba iznijeo uspije onda dobro. Čitav plan. Kada su oni 94 . a ni da. Ja mislim.rekao je major. A u sebi je mislio. ar Tiljeriji i helikopterima. Na sve je mislio i sada kada je iznosio izvješće. neće on snositi odgovornost. a tako su neprijatelju omogućili skrivanje u skloništa ili pak uzmak pod jakom vatrom. Oni će akcije odobriti. Neće se previše truditi. da ćemo dobiti zeleno svjetlo i svu potrebnu podršku . isplanirati će vrijeme i koordinaciju. Poručniče. Nije to njemu ni bilo potrebno. Bit će to ludi plan. koji sjede pred njim.jer sve im je u smjeru kretanja prema našoj bazi. -Pokušajte do sutra ujutro napraviti izvještće i plan za glavni Štab. Na njima je bilo i približno vrijeme zadržavanja pojedinih grupa na određenom teritoriju. sazovite sastanak rano ujutro. o kojem je cijelu noć razmišljao. Pažljivo su saslušali majorovo izvješće. zasnivao se na tome. Ako nešto krivo pođe. konzultirali obavještajca i već se u mislima kapetana stvarala slika budućeg plana. Na njima su samo bila vremena i mejsta djelovanja. Vidiš kako rade! Nakon akcije oni se povlače u šume. Ja ću iznijeti izvješće. Nakon majora pred kartu je stao Rogers. prevaru i to sve bez greške. katkada nešto priupitali Yu Linga. Kod nekih podoperacija misliti na faktor iznenađenja.završio je Rogers. pa će ga ta akcija spustiti na zemlju. Svaka bi mu ceduljica značilo posebnu akciju. predviđenim sredstvima i načinima. pa se udaljio. legao pa ponovno skicirao. koje nije detaljiziralo neke konkretne zaključke. Trebalo je sve to samo pravilno postaviti. Dugo su još iznosili zapažanja. koji je pred sebe na stol položio nekoliko ceduljica. uspoređivali i mjerili na specijalki. izvedenu s posebnim brojem ljudstva. neka je pruzmu ovi tu. poći ćemo obojica. ako taj ludi plan. ali šanse da ne uspije bile su veće. On će djelomično ostati po strani. Posebna ceduljica bila je namijenjena avionima. a vi plan i sve ostalo. a nadao se da će dobiti odriješene ruke u sprovođenju. skicirao. da su dosada sve velike akcije započinjali artiljerijom ili bombardiranjem.

Svaka prerano izvedena akcija uzbunila bi i dovela u pitanje ostale. promišljenim riječima iznosio: . kako bi uvidjeli zamišljenu cjelinu.. da on. Koordinacija i. brze i munjevite. Suradnja avijacije biti će samo.. koji je bio veoma riskantan. nemilosrdne i nadasve vremenski koordinirane. tj. “GAŽENJE KORNJAČE” zamislio sam ovako. oslinio usne i nastravio: . Čjudilo ga je. pa će rezervni avioni. nadalje četririju naseobina čiji stanovnici po svim pretpostavkama vrše funkciju komunikacijskog prijevoza ljudstva i materijala. s točno određenih polazišta. . nadamo se glavnine. ovdje.malo je zastao. samo on. koji će morati biti spremni i u zraku negdje nad gradom intervenirati direktnom vezom zapovjednika s terena. PREBACIVANJE 95 . ali sada. kada je važno stajao pred višim oficirima. da major kojemu je usput iznio plan nije ništa komentirao. Svaki detalj i tako važno vrijeme želio bi ih posebno raspraviti s vođom svake pojedinačne akcije.. vrijeme je brlo bitno u svim pogledima. što je neuobičajeno u takvim prilikama. za koje još moramo predvidjeti mjesta skrivanja i na kraju uništenje žive sile. Najvažnije je da sve akcije budu izvedene po određenom vremenskom intervalu. koja se nalazi u ovoj šumi i na tom mjestu. a i rezultati takvog bombardiranja ini “približno” nikada nisu dali zadovoljavajuće rezultate i malo neprijateljskih žrtava. već će avioni djelovati na kraju.Akciju ćemo nazvati “GAŽENJE KORNJAČE”. Za njima će djelovati artiljerija. I on je bio svjestan tog na brzinu načinjenog plana. iznijeti ga. Čamaca. skinuo kapu i lagano. Cilj operacije je uništenje triju skladišta municije.Suradnje u početnim fazama neće biti. nikoga više nije bilo. tko zna kada će mu se pružiti takva prilika. morao je ići do kraja. ponavljam. Do svih tih podataka došli smo nakon vašeg odobrenja da terene snimim po nekoliko puta danju i noću. Očekivao je barem komentar kao pohvalu ili bar neku sugestiju. Važno je pogledao po prisutnima..Sada pređimo na detalje izvođenja svake pojedinačne akcije. požanje lovorike i možda .dolazili. ako naši naiđu na glavninu. uništavanje prijevoznih sredstava.

Najmlađe su morali uspavane odnijeti u kolibe. Dvojica koji su otišli po čamce. pogled je ustremio više nizvodno prema mjestu. Nekoliko puta su zapeli. Stražar kod čamaca izdaleka ih je čuo. Nakon toga bi s 96 . spremali suhu hranu u svoj ranac na lieđima i sa Šan-om na čelu pošli do potoka. Veslač bi prvi iskočio na obalu. Svi ostali su ga u odstojanju pratili. Sada više nema povratka. Jamu je u početku pokušao zadrijemati. Lakše je biti u akciji. a zadnji zatezao. ali mu hladnoća i uzbuđenje to nisu dozvolili. Počeo je buditi borce. Borci su jedan po jedan sjedali. Obojica su drhtali. kako bi ruke oslobodili za motke. Bili su prelagano odjeveni za takvu iznenadno hladnu noć. Sve je već pripremio. Uskoro je primijetio zelena svjetla i tiho izustio: . brzo su stigli u “pristanište”. drugi se smjestio na približnoj sreditni tog dugačkog u niz povezanog konvoja. Tu su čamce razvezali. napet i u neudobnom položaju. Jamu i Tan su sjedeći u čamcu svaki čas upirali pogled prema nebu. odakle će stići signal. Čamce je poredao u potoku. mislio je su sebi i usmjerio čamac prema drugoj obali. Borci su im motkama pomagali. ali svjedno im je trebalo oko pola sata da stignu skoro do rijeke. u svaki umetnuo motku i kod najgornjeg čekao na pridošle ppomoćnike. U selu je Šan davao upute dvojici neka do rijeke dopreme čamce. Prednji je gazeći po potoku vukao. Tiho su se u čamce prvo ukrcli i na prvom kraju prihvatili već pripremljena vesla. Lagano je pljusnulo na tom malom padu prijelaza u nešto nižu vodu rijeka. Začas su bili preko rijeke i skrenuli polagano nizvodno. Na prvi se ukrcao Šan. nego tu sjediti nepokretan. U međuvremenu boricu su obukli suhe košulje. prezalogajili. prihvatili svoje oružje koje su prebacili preko prsa. Na mjestu iskrcavanja imali su baterijom osvijetljeno mjesto pristajanja. Jedan je prihvatio prvi čamac. a njihova još topla mjesta zauzela su već snena djeca. neđusobno ih povezao. da bi borac lakše i brže izašao. Kako je sve bilo tiho i mirno. Kada je sve bilo gotovo Šan se okrenuo prema nešto udaljenom smeru stražara koji je uporno gledao u oba pravca rijeke. povukao čamac na nisku obalu. Hladna i vlažna noć na rijeci uvukla im se u kosti.Može! Šan je veselom potjerao svoj čamac u rijeku. s teretom.Mjesec je već dobrano digao svoj pogled na okolinu. poredali i svakoga zavezali za svoj kolac.

Spavao je nemirno. Probudit će ga u takvim prilikama uvijek ostavljeni dežurni u selu. uprtili ga na ramena i već su bili na nevidljivom puteljku prema šumi. Jamu je odvio vrpcu od viseće grane i uz pomoć Tana počeli veslati uzvodno. Mjesec je polako tonuo i tamnio tamo na sjeveroistoku. ušli u zaljev. a otamo potokom odvukli čamac podalje od rijeke. Kada su se uvjerili u sigurnost. S vođom. Napredovali su sporo. Međutim. Šan je neke od njih dobro znao. U sebi je mislio.teretom složno progurali preko nasipa do vode u kanalu. pridržavali se za neku granu. brzo su zaveslali prijeko. Začas su se lugrijali i nije im više bilo hladno. jer je bilo svjetlo. da će mu san biti kratak. jer tog će svjetla noćas brzo nestati. Kamuflirali su ga pripremljenim granjem i polijegali na spavanju. Iskrcali su se tiho. Sada je put trebao tražiti sam. jer tada mora zamijeniti stražara na rijeci. jer su zašli u neprohodno grmlje. Kod čamca je Šan ostavio jednog mladića. na obalu prenijeli sav materijal. uzeli daha i dobro oslušnuli rijeku. Šan je do tada sa svojim konvojem dobro napredovao. Također moraju neke planove 97 . Značajno je pokazao na hrpu složenih sanduka. da barem nije bilo onog prokletog aviona. Jednom su se ipak morali nešto vratiti. jer su se već naslućivale tamne mrlje šume. tek nekoliko sati. koji će ih kamuflirati i čuvati te tako dragocjenečamce. gustoj vodi prema šumi. to je trajalo vrlo kratko. Jamu je znao. Prije prelaska malo su stali. Svi subili veoma brzo na sigurnim vodama kanala i već se probijali po toj blatnjavoj. Napredovanje nije išlo tako brzo kako je Šan zamislio. Zato je i žurio. Jamu je dobro obavio svoj zadatak. sada bi bilo sve lakše. Odmah he znao. Tek za sat vremena došli su do određene točke susreta. doduše nije ga trebalo napipavati. znancem i suborcem od prije tri godine je i razgovarao. U snu je stalno i jako trzao nogama. jer je rijeka na tom mjestu brzo tekla. Ovaj ga je ukratko obavijestio. Morali su veslati i dalje uzvodno. da se sprema nešto krupno. Tamo su zatekli veću grupu nosača i boraca. da moraju “mate-rijalima” opskrbiti borce i krtice daleko na jugu. Brzo je tonuo u san. Sreća je. izvršili su zapovijest i zadatak dobro i bez problema. Zadovoljni. Šan bi opet pažljivo čučnuo na prednji dio vodećieg čamca i odlučno zaveslao u kanal. kako bi prelazeći ju pogodili u njihov domaći zaljev. stalno sanjajući kako ga velika crna kornjača namjerava ugristi za nožni prst. Zasječenim granama označio mu je smjer puta.

Moraju zahvatiti barem dio blavnine. njuškaju. da pojačaju glavninu snaga. a dotle će ostale grupe brzo napredovati prema određenim ciljevima. već par dana miruje. da očekuju nešto.napada mijenjati i izgraditi još jedno rezervno skladište. Oni će ići najdalje. Čekali su samo znak. da. VOD C Vojnici voda C sjedili su na svojim krevetima u punoj ratnoj spremi.Nešto visi u zraku. Slijedila je naredba postrojavanja u kolonu. a oni su mu odgovorili neka smanje sve nepotrebnepokrete. Tamo su stigli dva sata prije zore. Njihova akcija nije bila teška. a to je sumnjivo. sada im je kapetan sve to ponavljao. Kraj njega je stajao narednik Wulter. održavaju budnost. A važno je i to. Sada se prvo mora odmoriti. svaki je morao 98 . onda će oružjem probijati put do sela. pojačaju obrambene mogućnosti. te da sklanjaju borce u unutrašnjost. Vojnici su prihvatili oružje i stali u red. koja se od obrane grada pomakla na doseg dometa ove okoline. utvrde skloništa. okretao. koji će moguće biti na sigurnom udaru. jer stalno je mislio kako da zaštiti svoje ljude. to će biti. Kapetan je naglasak akcije stavljao na “tihi povratak i iskrcavanje “ koje će im omogućiti Yu Ling. Šan je o svemu tome razmišljao sve vrijeme povratka u selo. ali je ostalima bila znak za početak. Boljela ga je i noga. Svaki su detalj ponovo čuli. Rekao je još. Ako on ne uspije u prijevari. da su neki već na rubu šume. Obaviješten je i o nekim pomacima artiljerije. To je sigurno! Obaviješteni su o dopremanju opreme i velike količine materijala. Znao je da su svi već raspoređeni. Sutra će nešto smisliti. Nije mogao usnuti. Neprijatelj je obustavio neke redovne akcije. neprijatelj će sve budnosti uprti na buku. Narednik je svakoga pregledao. najvjerojatnije su snimali! Što je on mogao misliti i znati o tome kako se iz zraka nešto vidi. ali još ne znaju što i kada. Oni nešto spremaju. Iako su vojnici znali svaku pojedinost. da dok će ploviti uzvodno. Na ulazu u “limenku” stajao je kapetan. također spreman na akciju i oboružan. On je obavijestio glavni štab. Nakon toga se svi vraćaju u šumu. Primio je vijest i o dolasku nekoliko aviona na aerodrom. Najvjerojatnije. Sada je tek ozbiljno razmišljao o onom noćnom i čestim dnevnim preletima aviona.

Sve dijelove opreme morali su dobro privezati i učvrstiti uza se. Kapetan je bio oboružan samo automatskim pištoljem. Kraj kapetana je stajao Yu Ling. Rogers je bio zadovoljan. sklonjeni nad aparatima. To traje već dva sata. koji je na rub ograde naslonio mali drveni čamac. Neće se dugo zagrijavati. još su uvijek prijeko u velikim čamcima na vesla prebacivali velike snage. Taj poveći i nezgrapni dalekozor bio je zadnja riječ tehnike. pa blagim zaokretom povećavajući buku motora skrenuo uz rijeku. Za njim je u odstojanju pedesetak metara 99 . Na čvrstom terenu. Zabrujali su motori čamaca. nebi li se čuo neki metalni ili drugi zvuk. Još nije bilo vrijeme! Pored njih ukrcavali su se u drugi čamac koji će prvi krenuti. Zapovjednik čamca bio je ujedno i kormilar i strojar.poskočiti. Tu su bila vremena svih određenih pokreta. Svi su napeto gledali prema moru. Taj je komandom naredio pokret. Iza pojasa mu je visjela velika baterija. Sve u tišini. Sada mu sve ovisi. jer major je već digao ruku si ispruženim palcem. tiho žuborili u eter. Vojnici su se tiho ukrcali. I u amfibiji su bili vojnici i strpljivo čekali znak za pokret. Njegov UV uređaj “napipao” je svako toplo isijavanje ljudskog tijela i to na dvije stotine koraka. Ali oni će kasnije. da će imati još jednu mirnu noć. Prvi čamac krenuo je polako unazada. U ruci je držao cedulju koju su zajedno s kapetanom sastavili. U luci jebilo živo. kojih je žica bila spojena na džip do radiopostaja. ŽBoku čamca pristupio je major Kvin. tu odmah preko rijeke.gdje su dvojica. Do sada je sve prošlo u tišini. sa srednje dugom cijevi. Pored njega su stajali kapetan i narednik. kako se ne bi primijetila aktivnost i grupice koje su u razmacima pod naoružanjem napuštale bazu. Neka oni misle. bit će kada se naredi paljenje motora. koja mu je virila iz futrole. Prvi konkretni zvukovi koje će čuti. Nijedan pokret se ne smije primijetiti. kojom je svaki čas na tren osvjetljavao sat. U pristaništu ih je kraj desantnog čamca čekao Yu Ling. ništa čuti. Rasporedili su se uz bokove i sjel. Oko vrata mu je visio specijalni dalekozor za noćno promatranje. Na ušima je imao slušalice. Wulter se zadovoljno vratio na čelo kolone i kimnuo kapetanu. čak su i neka svjetla u bazi gasili. Oni za pola sata moraju po mraku biti na rubu šume.

krenuo i drugi. Desantni čamac broj 403 s vodom C. Rogers je u sebi ponavljao: amfibija za 45 minuta, helikopteri za 90, oni prijeko kraj šume već kreću, njima je put najdulji, moraju se tiho i brzo približiti položajima za napad. Nakon napada artiljerija će djelovati u određenom pravcu, a i avioni imaju svoj cilj. Njegov su plan nazvali ludim, raspored neuobičajenim i protiv svih vojnih pravila, ali ga se nisu usuditi odbiti. Ako bi se i desili, a k tome bilo i puno nepredviđenih žrtava bio bi zaista kraj njegove vojne karijere. Sve mu je bilo skroz na pameti. Njegovi će ljudi dati sve od sebe, a ako uspije, priželjkivao je unapređenje ili barem priznanje. “Gaženje kornjače” mora uspjeti! Brzo su plovili uzvodno. Zapovjednici brodova dobro su poznavali ćudi rijeke, pa im u toj tamnoj noći nije bilo teško nalaziti sredinu rijeke. A i skrivati se nisu morali, motori su se čuli daleko. To je bio i dio plana. Plovili su u potpunom mraku. Kormilar desantnog čamca pratio je samo pjenušavi trag prvog čamca. Vlažna, gusta noćna magla otežavala mu je pogled, pa je dodao malo gasa kako ne bi izgubio pjenušavi trag. Motori su jednolik brujali kroz ovu riječnu tišinu. Sada je sve krenulo - mislio je Rogers. Nema povratka! A i oni su ih već čuli, ali ne naslućuju što će ih snaći. Kapetan je Lingu dodao dalekozor, kojeg je odmah uperio prema desnoj strani. Dugo je promatrao u jednu točku, brzo dodao svom nadređenom i prstom pokazaoo u promatranom smjeru. Ling se progurao između vojnika na prednji dio čamca i stao pokraj svog drvenog plovila. Prihvatio je na ogradu prislonjenu motku, palcem isprobao njezin zašiljeni kraj, popravio opasač sa dvije bombe i pištoljem. Vozili su još vrlo kratko vrijeme, kada je Rogers tiho naredio približavanje obali. Gasili su i motore. Prvi je čamac u tom trenu pojačao svoje brujanje dodavanjem jačeg gasa i povećanom brzinom nastavio ploviti sredinom rijeke. Na deset metara od obale četiri vojnika prihvatili duge motke, kojima su čamac okrenuli niz vodu. U tom manevru dvojica su vojnika s prednje strane tiho spustili drveni čamac u vodu, a u njega je spretno uskočio Ling. Veslajći motkom brzo se udaljio nih rijeku, a na 50 metara iza njega šuljao se desantni čamac. Vojnici su motkama držali pravac i udaljenost od obale. Svi potezi bili su im skladni i nije se čulo dnikakvo bućkanje vode. Sve oči su kroz tu gustu, noćnu maglu slijedile mali, crni čamac ispred sebe. Rogers, a i ostali u čamcu bili su napeti do krajnjih granica. Približavao se odlučujući trenutak! Moraju ih iznenaditi! Prvi pucanj bit će znak za sve ostale akcije. Onima će biti puno 100

lakše! Ne trbaju se šuljati, oni nastupaju otvoreno, direktno, bučno. Rogers je u dodanim slušalicama već čuo majorovo upozoravanje, da će uskoro početi urnebes. Ponovio je i neka dobro slušaju upute i pridržavaju se dogovora. Rogers se u sebi tiho nasmiješio. Do sada je sve dobro prošlo! Neka samo Ling uspije! Pogledao je u mrak, u tamnu siluetu čamca pred sobom, u vojnike koji su se mučili sa zadržavanjem čamca u određenom pravcu i u obližnju obalu koja se već u toj jutarnjoj magli nazirala. Za čas će biti svitanje. Točno u taj tren moraju stići. Samo da tiho pristanu u malom zaljevu i na točnom mjestu. Dalje će sve biti lako. Prvi čamac uzvodno smanjio je u tom trenu brzinu i buku motora na normalu. Svi u njemu oslušnuli su u mrak. Kada čuju pucnje, brzo će skrenuti k obali. Već su naslućivali mjesto iskrcavanja, moraju, uskoro moraju čuti ......... STRAŽARSKO MJESTO Jamu je bio umoran, neispavan još od sinoćnjeg zadatka. Spavao je samo tri sata i to još vrlo nemirnim snom. Zapalo ga zbog nedostataka ostalih baš ovo najteže stražarenje. Drugi put ove noći drhtao je od vlažne hladnoće. Bio je mrak, jer mjesec se još sinoć, dok su lijegali, sakrio iza obzorja, izgubio s neba, a gusta se magla valjala rijekom. Još čitav sat do svitanja, a tada će tek dobiti smjenu. Šćućurio se u svom malom neudobnom skrovištu među granjem grmlja i ljutio na kapljice koje su kondenzirane na lišću s vremena na vrijeme padale na njega. Pogađale su ga baš na osjetljiva mjesta, kao da su takva tražila i kod svake kapi bi se trznuo. Nisu bile hladne, ali neugodne ivelike. Rijeka je tiho šumjela. Tu i tamo čuo bi praćakanje pokoje ribe. Barske ptice su se već budile, svojim tihim glasovima narušavale okolnu tišinu. Svagdje okolo u trstici čuli su se tihi, tajanstveni glasovi života i kao da im se nije dalo iz toplog gnijezda u tom vlažnom tamnom jutru. I životinje vole jutarnje lješkarenje. Misli su mu odlutale do koliba. Skoro će dežurna žena ili djevojka u selu pripremati topli čaj. Da, popit će samo topli čaj! Ništa drugo! Samo mu je trebalo sna. Bar nekoliko mirnih sati sna. Mislio je i na toplinu koliba koje će za dva sata ugrijati 101

sunce. Mislio je ina vođu Šana i ostale. Pa oni su također umorni i vrlo malo se odmaraju. Vratili su se tek prije pola sata, ubrzo nakon što je preuzeo stražu. I oni su izdržali napore noći. To mu je dalo snagu da izdrži budan. Mora izdržati! Rukom je zahvatio malo vode i zapljusnuo si u lice. Osluškivao je u tamu, kao da je nešto načuo. Još nije bio siguran. Možda se samo vara. Od osluškivanja s otvorenim ustima osušile su mu se usnei glo. Stalno je morao jezikom vlažiti usne. A bio je i žedan. Zračno-maglena masa valjajući se kretala niz rijeku, pa će eventualni zvuk kasniti. Sav se napeo, ponovno otvorio usta i misleći da će tako bolje čuti. Ne, sigurno se vara. Sve je bilo tiho i mirno! Opet se smirio. Trenutak zabrinutosti je nestao. Ispod sebe je čuo neko tiho praćakanje. Njegove na mrak naviknute oči primijetile su kornjaču, koja je malu uhvaćenu ribicu dovukla do nemirne vodene obale. Ribica je očajno mlatarala repom. To je lupanje i skrenulo njegovu pozornost. Razmišljao je kako bi je ulovio. Ništa upotrebljivo nije imao kod sebe, a kornjača mu je bila nadohvat ruke i mirno žvakala još uvijek živu ribicu. Misli su mu odlutale prema sjeveru, gdje je maštom pratio pokrete svoje djevojke. I ona je ratovala, ali na poseban način, S povojima i injekcijama u pokretnoj bolnici. Dugo je morao vođu Šana nagovarati da mu pomogne, da napiše molbu, kako bi ga premjestili bliže njoj. Nije ju vidio već 4 mjeseca, a i pošta je neredovito dolazila. Spomenuo joj je tu mogućnost. Radovala se i ona. Šan je prošli tjedan pristao, napisao molbu, ali spomenuo i njegovu baku. Da zaista, ako on ode jedino što mu je ostalo, baka će biti usamljena, osjećat će se napuštenom. Morat će je povući za sobom. Ovih dana očekivao je odgovor, pa ako bude dobar mogli bi se još ove jeseni vjenčati. Nekih većih planova nije imao. U ovim uvjetima nije se ni moglo maštati o sreći dvje mladih, o zajedničkom ćivotu u miru i slozi, koji su ipak svi očekivali. Samo da bude bliže njoj! Sada je ponovno čuo neki čudni zvuk nalik na daleku grmljavinu. Odmah je pomislio da će još prije smjene biti mokar do kože. Samo mu je još to trebalo. Ne, nije to grmljavina! To je zvuk motora! Sada je bio siguran. Ipak kroz tu jutarnju maglu prodiru jasni zvukovi jakog motora. Zvuk je bio sve jači, bliži. Počeo je povlačiti uzicu iznad sebe. Osjećao je tiho komešanje pred udaljenim kolibama. Tihi zvukovi, šaptanje, toliko poznati zvukovi. To mu je bilo dovoljno! Oni su upozoreni. Prestao je potezati vrpcu i razočaran razmišljati o toplom čaju i krevetu. Sada svega toga neće biti, a u pitanju je i 102

Na istoku se već počelo pomalo svijetljeti. čuo je jake zvukove motora. nekako podmukao. Krenuo je prema potoku. jednom borcu došapnuo neka poslije uzbune svi budu u selu na okupu. ali što su prevozili nije mogao primijetiti kroz maglu i još prisutan mrak. Kada će se vraćati dobit će i smjenu. Sada je i sam već čuo zvukove motora. Jamu je to odmah ustanovio. a malom Tanu dodao konopac seoskog čamca. Teško su probudili snenu djecu. Plovili su jedan za drugim s malim razmakom sredinom rijeke. Šan je zadnji napustio kolibe. Dok ovo traje. on će nasjeći i donijeti svježeg lišća za krovove koliba. 103 . Vidio je tamne siluete tih malih brodića. Uzeo je pripremljenu šupljutrsku. To je borbeni čamac. Neko je vrijeme još slušao udaljujući zvuk i povukao uzicu znakovima za kraj uzbune. a sam je žurnim koracima krenuo puteljkom prema džungli. alatom. Zvuk je bio nešto jači nego obično. spavanja. Ipak će biti čaja. Misleći o tome grabio je stazom. za neko vrijeme s radiostanicom. Nikada u cik zore nisu patrolirali rijekom. Svu je pažnju sada obratio nizvodno na rijeku i dolazeće zvukove. Jamu je otvorenih ustiju osluškivao približavajući zvuk. Vjerojatno je neće ni dobiti. Za pra minuta nestali su uzvodno. a onda će razmisliti o nadolazećim i očitim opasnostima. Bila su to dva čamca. U selu su već svi bili budni. pokazao na potok. u tako neuobičajeno vrijeme. Ponono je iz smjera koliba čuo tihe. gurnuo je među granjem u vodu. Plovili su bez svjetala i dosta brzo. odmora. ne dužu od metra. ali oni vjerojatno neće daleko. Svi su se razbježali u mrak. a moraju uvijek biti zelene. koja je sinoć kasno legla. mislio je. Opasno su se promijenile boje. Možda je bilo dobro. Zapitao se nije li to neko novo plovilo. Što li spremaju tako rano. S Tanom će to jutros obaviti. Šan ih je tiho i zabrinuto požurivao. Zvuk je bio jak. kada je utvrdio po valovima dolazećih zvukova da su to dva broda. Dva tako različita zvuka stapala su se u jedan duboki ton jednoličnog brujanja. dubokih tonova. Vatre još doduše sada ne smiju ložiti. Barem ne tako brzo. a drugi kraj naslonio na uho. Bit će još ipak mrak dok budu ovuda prilazili. poznate zvukove i naslućivao pokretanje. I dolazili su! Imao je pravo. Dobro je poznavao taj zvuk.smjena. čamcima i svim ljudima povući se u unutrašnjost džungle.

Brzinom se može pogriješiti. Maknuo je ruku s pištolja. da ga je Jamu mogao razgovjetno čuti: . da pomogne prihvatiti čamac. za svaki slučaj.Šan je čekao na rubu džungle uz potok. pošao prema opasaču sa Colt Komander revolverom. Kročili su polako. ako prije iz štaba ne dobije neke sigurnije informacije. Šan je čamac privezao. Tiho su padale u okolinu drveta. sve detaljno pospremiti. Kraj je ljeta. moraju zajednički donijeti neku odluku. On se spretno popeo na stablo i zasijecao u odabrane grane. Nešto što je sličilo na veslanje. Iznenađen nije osjećao 104 . Slali su samo poruke o pojačanoj budnosti. kojih grane su koristili za pokrivanje koliba. svako sa svojim mislima. uzeti sa sobom sve i premjestiti se u neko od rezervnih sela ili čak u džunglu. a Mali Tan je.dobacio je došljak i krenuo pristajati. Nosim poruku za vođu. seljački odjeven. a tako je mrzio improvizacije. da li povući vrpcu? Rukom je ipak. To je za njega bilo nešto neobično. ali dovoljno glasno. Morat će nekako pojačati budnost a i stražu. otetom u jednom okršaju. pridržavao zadnji kraj. Jamu nije znao što da napravi. Uskočio je u vodu i pomogao dječaku vući čamac. Na skorom povratu sigurno že opet mitraljirati okolicu. a trstika suha kao barut. Jamu je laknulo. a ne bi trebao iz tog pravca ni naići. Možda bi ipak bilo najbolje danas prekriti kolibe. Jamu je i dalje osluškivao udaljavanje zvuka. U to vrijeme! Čudno! Kroz osvit zore i kroz dižuću maglu vidio je mali nadolazeći čamac. O svemu je volio razmisliti. a Tanu je dodao mačetu. Sve slabiji i slabiji bio je zvuk. Hvatala ga jeza. Za svaki slučaj! Veslač mu se brzo približio i isti čas tiho. ali uzvodno je čuo još nešto. Tko zna što namjeravaju? Nešta sigurno! Sve je više bio zabrinut. Danas će razgovarati s iskusnijima. U tom momentu probola ga je ušiljena bambusova motka. očima naslućivali posebne palme. Puni su vojnika. Čamac je ubrzo bio prepun i izgledao poput nekog zelenog otoka. a šanih je odvlačio i slagao u čamac. . iako u polumraku. U njemu je bio samo jedan veslač. Plan današnjih aktivnosti nije stigao napraviti. Osim toga nekim bi sredstvima mogli zapaliti svu ovu dosta suhu trstiku. Šan je ušao u vodui upravljao smjer čamca. gacajući. Čudno! Nitko nije najavljen. Nakon sto koraka su.Pošli su uzvodno. Sjetio se razgovora s borcem prijateljem. a Šan o prolazu tih čamaca. pa tek onda donijeti odluke. Tan je mislio samo na krevet.

Još su ih češće bacali u razmacima u rijeku. grana tih tako širokih listova. a oko njega su već počeli opasno zujati metci.56 mm kalibarskih metaka američke M-16. Pored toga i slaba kvaliteta materijala u ovoj klimi pomogla je čestim zastojima i hrđi. Nisu tako prošli ni tri stotine koraka. Danas će na žalost učiniti isto. jer su ovako napola suhe plivale na površini. Potrčao je prema selu. udaljili se dvadeset koraka u trstiku i zalegli. ali iz svog je grla čuo samo hroptanje. bio je iz magle približavajući se tamni veliki čamac. Odmah su od takvog mjesta pobjegli. I to nije bilo prirodno. Pored stalnog mijenjanja zelenila. koju nisu mogli spriječiti. lomljenje trstike bježećih. a tada će ih mijenjati. Oba su trenutačno iskočila iz vode i ostavila zaglavljeni čamac. 105 . Tri do četiri dana bit će zelene u ovoj vrućini prije nego neznatno požute. poražen. Takvi su metci sada obilno fijukali iznad obojice. Zgrabio je Tana za ruku i pokazao prema natrag. Mnoštvo metaka fijukalo je okolo. Zadnje što je još stigao vidjeti. zapomaganje. Kroz mozak mu je samo prošlo: prevaren. Na čamac su dobrano natovarili zelenih grana. iznevjerio je. Šan je problijedio. Jednom su ih jednostavno odvukli duboko u džunglu i zapalili. Neke su koristili za utvrđivanje blatnjavih puteljaka kroz trstiku ili jednostavno u krugu koliba. Premaleni kalibar tih automatskih pušaka je pri najmanjem dodiru s preprekom odmah skrenuo i mijenjao pravac. Iz sela su se čuli glasan jauk žena. Pokušavao je vikati. Zadnjim snagama pokušao je rukom doseći iznad sebe vrpcu za uzbunjivanje. jer paljenjem su davale više dima. Šan je poznavao karakteristike tih 5. Ta oni ne mogu utvrditi odakle su bačene u rijeku. Ni sami Amerikanci nisu bili zadovoljni. GAŽENJE KORNJAČE Šan i dječak Tanpolagano su gazili po dnu potola. očajne krikove djece.bol. vikanje i sarkastičan smijeh muških nepoznatih glasova. Ali uvijek ih je bio višak koji ih je zabrinjavao. ali se nakon dvadesetak koraka predomislio. Preskočili su potok. imali su i velikih problema sa suhim zamijenjenima. kada su iz smjera sela začuli pucnjave. svog ubojicu i konop koji mu je netko dobacio. Blo je preopasno tamo ostati. jauk. U tom očajnom pokušaju ponestalo mu je snage. Sjetio se da se nema s čime boriti.

kao da će se time obraniti id prijetećeg udarca. sasvim blizu. Nije se htjela dići. Tan je lelujajući krenuo u naznačenom smjeru. Bio je u šoku. a onda se srušio. jer bio je sav u krvi. Grozno mu je izgledala ona preko potoka odsječena ruka. Jadnik. Tan je sve promatrao s onu stranu potoka. Prste je zabio u muljevitu zemlju ispred sebe i stisnuo je u šakama. Tako će barem zaustaviti krvarenje. a u daljini. a Šanov mlađi brat. Bio je blijed. Naslućivali su sve! Skoro su u svom pravcu čuli lamatanje kroz trstiku. Bio je živ. Taj mu se i dalje cereći približio na dva koraka te pridigao mačetu. Micao je trstiku i zvao. sve to ne bi vidio. Bio je to njegov stric. Zapalili su kolibe. Tan je odrenuo sav uplašen glavu prema njemu. Hropteći sumanuto se probijao kroz trstiku. Nisu ga prepoznali. preskočio potok i začas se našao pored umirućeg brata. Tan ju je morao vući za ruku. Ten se ne sjeća koliko su tako ležali. Ležala je na trbuhu i tiho jecala. brzo. Sada su čuli bježanje i desno od sebe. odsječene ruke neko je vrijeme nijemo promatrao svoju odsječenu ruku. Deset koraka iza njega vidjeli su nasmijanog vojnika. Sigurno je i on prepoznao svog brata. Tan ga je prvi prpoznao. umetnuo oblišnji štapić i brzo stegnuo. ali u dubokoj nesvijesti.naročito djevojčica. mislio je Šan. nemoćan. 106 . Vidjeli su ništa. pored sebe na zemlji. Nije pucao. Još su neko vrijeme slušali očajne krikove. Nesvjesno je ispred sebe ispružio ruke. Znao je da mu žrtva ne može pobjeći. Pridigao ga je i premjestio u čamac te položio na zeleno granje. Sada je tek Šan shvatio poruke. Začuli su paljenje motora i udaljavanje čamaca. Strgao je košulju. Dovedi ga ovamo! . Jadnik se nije imao čime braniti. a i bojao se krvi. Vidjeli su nekog bjegunca. Da je barem trstika gišća. Uskoro je čuo histeričan tihi i nemoćan glas. obavio je oko ruke ispod ramena. Progonitelj se glasno smijao i otrčao natrag u selo. Sva se tresla.Tan. jer je bio sav u krvi. Iznad trstike uskoro se digao dim. Bjeguncu je ponestalo snage. Bjegunac se primirio. potraži desno onoga koji se tamo skrio. Mačeta mu je zahvatila lijevu ruku nešto ispod lakta. Tan je čuo kako je Šan tiho zastenjao. Nije znao koliko mu brat ima još rana. iako je već bilo svjetlo. osluškivali okolni mir. Šan se pridigao i pognut potrčao. . Bila je to njegova mlađa sestrica Li. stisnutih zubi.skoro glasno uzviknuo je Šan. pa se očajno okrenuo prema progonitelju. na raznim stranama čuli su pucnjave i mnogo detonacija. kada se polako sve počelo stišavati.

Nipošto nemojte prema selu. žicom su oko vrata vezali za kolac. Nije se bojao. Umirao je u groznim mukama. Osveti nas.Smognite snage. tamo je teški ranjenik .Jadna moja seko . pregledavao. odmah bježite prema šumi Šan se pažljivo približavao zadimljenoj okolini. a između bedara obilno joj je curila krv. Moramo do strica. Starac i starica bili su mačetama sasječeni. Sprijeda je bila sva poderane haljine. brate. Nastavio je pregled po okolini.tiho s mukom izgovorene riječi nestale su u hropcu zadnjih muka.nježno je zagrlio Tan i oba su plačući pošli do pooka. Smijali su se. ali se toma nije nadao.Digni se Li. . Očekivao je strahote.Operi se u potoku. okretao ga. Oba su znali da tu nema pomoći. Šan je kleknuo kraj njega. Obje ruke je imao odsječene. molim te. Jedan mu je brat. Bojao se više onog što je naslućivao da će tamo zateći. napola sjedeći. Bio je još živ. Ne mičite se odavde dok se ne vratim. Već nakon stotinjak metara nailazio je na prve žrtve. kojeg su najvjerojatnije smatrali vođom. . Gledaj što su učinili. bio rafalom presječene utrobe.. Vjerojatno su ga ostavili za kraj. Svog najstarijeg brat Chaka.zastalo je u grlu jecajuće djevojčice. Tanu je sve bilo jasno! Slušao je već o tome što čine djevojčicama i ženama. oprat ćemo krv sa strica da vidimo gdje je još ranjen. Li. djeco . da se spasi. Nadao se još kojem preživjelom.Šan je zabrinuto pogledo djevojčicu. Na čistini pored još zadimljenih kolibaq naletio je na stravičan prizor. sada mu je bilo svejedno. da me dokrajče. Tamo je našao probodenog Jamu. Rukama je pridržavao crijeva. Tan. Bio je mrtav. molim .. Svakome se Šan približio. sve naše.Osveti me brat! Osveti nas sve. kao da će ih vratiti na mjesto. Ipak se na njegovo nagovaranje digla. . da gleda što se dešava. Li je sigurno nečijom nepažnjom imala tusreću. Gledao je prema Šanu. Djevojčice i žene sve redom silovane. Tek sada se Tan ponovno prestrašio. pa pobijene. Kako se sve to 107 . Dječaci i muškarci pobijeni metcima i odrezanih spolovila. Čujete li nešto sumnjivo. koji su nadu u spas vidjeli u bijegu. Zatekao je isto! Otčao je do stražarskog mjesta. Nije ih bilo..Tamo su ih sve . ali nisu htjeli. Molio sam ih. . .

pa su odjednom udarili u svim smjerovima. Ponovo je pregledavao svu bližnju okolinu. Izgubio je mnogo krvi. Daleko na sjeveru i uzvodno također se vidio dim. mitraljiranje. ali ima li pogodaka. na sigurnom mjestu čuli su grmljavine. . sada mora prvo spasiti brata. granju zemlji. Le je već bježala putom. nanjušili su. Iz dubine džungle. Polagano se okrenuo. to nisu mogli vidjeti. Hoće li preživjeti? S udaljenosti su se sve manje čule detonacije. Pomahnitali i prestravljeni opet su krenuli uz potok. a sami se prekrili prevrnutim čamcem. nije ga smelo okolno bombardiranje. a i neke potmule eksplozije redale su se uz užasnu pucnjavu. Tamo je sve u dimu. Šan je pridigao čanac i zabrinuto pogledao prema bratu. Opet su prelijetali helikopteri. Na zatiljku je ugledao strašnu ranu. Kako toj djeci reći istinu? .moglo desiti? Nije za to našao objašnjenja.nadao se u sebi. a i buku aviona više nije čuo. a kako nije odmah dobio odgovor nastavio je: 108 . Na svom zatiljku osjećao je upitan pogled. Izgleda da nije zahvatila kost . U daljini je čuo buku helikoptera.Pravo je čudo. tumarao trstikom. Bila je na desnoj nozi iznad koljena. Ponovno ispranom krpom oprao je okolinu rane. Što sada? Predbacivao si što dnevnu zapovjest nije dao prije udaljavanja. Šan je pogledao izllaznu stranu metka. Smjerove napada i daljinu mogli su određivati samo po stalno dolazećim zvukovima.glasno je komentirao. kako je s tim ranama pobjegao tako daleko . te počeo vući konop.pretraživao rane. Začuli su zvukove metaka koji su udarali po drveću. pucnjevi su bili rjeđi. te pod glavu podmetnuo mokru. razmišljajući. ako brat proživi. Ranjenika su prenijeli unutra. Ponovno su doletjeli avioni. Svugdje mir! Je li to moguće? Nitko osim njih četvorice! Izbezumljen je sjeo. Bombama su gađali nuprotnu obalu i rubove šume. On je kriv! On im je rekao da ga čekaju i budu na okupu.tiho je upitao Tan. Skinuo je košulju. Požurio je. svao. a Tan pomogao gurati čamac. Netko ga je odstraga zahvatio mačetom. navlažio je i pažljivo prao brata . Našao je još jednu ranu i to od metka. što je tamo? . Znači. . Da. Ostali su njih četvorica. Digao se i pošao prema djeci.Brzo s čamcem prema šumi . Zašto ih Jamu nije upozorio? Pa oni su došli ipak čamcem. Šan je tražio sklonište od mogućih bombi. zvukove helikoptera i aviona.Striče Šan. otrčao do potoka. A tako su tog jutra bili svi umorni.skočio je u vodu. složenu košulju. Našao je veliko šuplje drvo. Tu su bili barem privremeno sigurni. Opet je oko njih nastala tišina.

Da. Sada je brata prenio na rub čistine. možeš li sa sekom brzo i oprezno do sjevernog rezervnog sela.Djeco moja. Tan i Li.Tanu je ponestalo snage. Trenutačno je došao svijesti. Istim putom kroz šumu natrag ovamo i okolo se vratite u selo. Hitno ga trebamo! Nadajmo se da nijeotećen. . a okrenut bratu. izmasakrirani. Na čistini je odmah užurbano počeo kopati dugačku jamu. Zemlju je u neredu bacao na obje strane. Uz put je pokupio alatke za kopanja. radio je neko vrijeme. vrlo jaki. sada trebam vašu pomoć. Sve je dovukao na jedno mjesto.više je za sebe. Drži se! Stići će pomoć. Od ovog trenutka vi ste moja djeca. Neće ih više biti. Mitraljirali su okolicu sela. Iz daljine su nestajali i fijuci i detonacije artiljerijskih granata. . Mora stići! Samo da sam udaljio tu jadnu djecu. tri dana. položio u jedan red. Zanjihao se. Tan. trstiku i rub šuma. Djeco. zapamtite ovaj dan. Šan je preokrenuti čamac odvukao u potok i u njega prenio brata. kada je slučajno primijetio djecu. Brata je ostavio u čamcu. I otac. Nestali su u gustišu. pa opet tonuo u nesvjest. Ti znaš gdje je skriven? Sav sanitetski materijal složi u jednu vreću ioi torbu i ponesi i nešto hrane. Za to vam treba više od dva sata. Ne smiju vidjeti strašan prizor . Tijela mrtvih prekrio je donesenim granama. svi su mrtvi.Dragi brate. Budite jaki. Lica mučki ubijenih obrisao je pronađenom mokrom krpom. Zaklopio im je oči. -Malo je razmišljao pa nastavio: .pokazao je rukom u šumu i sjeverni smjer: . ali ovim putom kroz šumu. na što je Li glasno zaplakala. Tiho je zastenjao. ali nije pao već je bespomoćno čučnuo. bez košulje. To krhko mladeo tijelo nije moglo izdržati. ovaj kruti dan.. koja su podalje stajala i bez riječi _______ pogledom prema tijelima. .tamo je sakriven vjerojatno neoštećen sanitetski materijal. Li je dlanom obrisala suze i pošla za bratom. Onako oznojen.Sada je sve gotovo za danas. i majka ti i svi naši . barem za iduća dva.tužno je rekao šan. sada ti ne mogu pomoći. gdje su se svakodnevno sastajali. a sam se dao na posao oko mrtvih. Napravili su nekoliko krugova i nestali u daljini. Djeco. Opet su u blizini začuli helikoptere. Tamo vas čekam. Neka ti Li pomogne donijeti. govorio Šan. polako i oprezno i osluškujte.Jesu li ih sve? . drži se. Bili su izbezumljeni! Tan je počeo 109 .

i ne gledajući ga.Tan. a relativno oštru i ravnu ranu. Prvi dio nije mu uspio. Na brzinu smo pregledali. S onog mjesta prema selu vido sam slabi dim. Krvarenje je idmah prestalo.upitao je. Pažljivo i određenim redom sve je posložio pored privremenog ležišta. djeco. histerično. Procurila je krv. Čuli smo u daljini i par pucnjeva. ali nije uspio da to ne vide. . Ranu je dobro posuo 110 . Što je nemilosrdna smrt dragih. Htio je najbolje. a na nju položila palnimo lišće. Prvo je naslagala dovoljno trstike. Šan im je pristupio.više za sebe rekao je Šan. . da se obnovi krvotok .Plačite. pronađi dvakolca i napravi sjenu. produbi grob. Polako ćemo popuštati stegnuće. Moramo sada njemu pomoći. ili mi se to samo činilo. Sve donešeno spustili su na zemlju i jecali. a Li ležaljku. . . Pokušajmo ga spasiti. kleknuo kraj njih i sam zaplakao. bočice i upute. Ranjenika su nježno prenijeli u sjenu. a Li je plakala. ako ih zaposli. Sve je na svom mjestu. Tan je ubrzo napravio sjenoviti krov. Zato smo tako požurili natrag. Ispraznio je sadržaj torbe.Prvo mu moramo srediti ruku. a Li će mi pomoći. . Tan. Ponovio je dezinfekciju rane s nekom drugom tekućinom i nešto napeo stegnuće. Polagano je popustio štapić stegnuća.brzo je rekao Šan i mislo.Sve je netaknuto.Li. vratili su se prebrzo ili je on izgubio vremensku orjentaciju. Bježali smo natrag. pregledavao zavoje.povraćati. Glavu je okretao od mrtvih ljudi. paketiće lijekova. samo se oboje prvo dobro operimo. Sunce previše prži. htio je spriječiti. oružje i alati. napravi ovdje ležaj od bilo čega. manje će misliti na ove mrtve. Sada je svejedno! Mora misliti nabrata. Mrtvi će malo pričekati! . . Previti mu rane. Rezervna hrana. Sada je uzeo sterilnu gazu i s tekućinom za sterilizaciju i dezinfekciju oprao groznu. Malo je pričekao i još malo popustio štapić. Bez riječi je Tan prišao velikom plitkom grobu. Ali za zapadno selo nisam siguran. sada glasno. dati mu lijekove.Tan. Grob je trebao produbiti barem pola metra. plačite!” Djeca su tek sada shvatila što su izgubila. Šan se brzo pribrao. što je s rezervnom hranom u selu Hua . Sve što je trebalo bilo je tu.

žutim praškom, gazu namazao nekom mašću i prekrio ranu. Preko nje je sterilnom gazom vršio previjanje. Li mu je pridržavala ruku dok je baratao zavojem. Tada su ga preokrenuli na bok. Rana na zatiljku bila je strašna i dugačka. Zavaćala je dio glave i vrata. Škarica je prvo ošišao kosu. Li je sjela i na svoja koljena naslonila dio ramena i glavu ranjenika. Šan je vrzo dezinficirao ranu, oprao krv, gazom osušio, posipao je također žutim praškom, te metalnim kopčama, pomoću pincete ranu stegnuo i zatvorio. Nadao se, iako je prošlo dosta vremena, da će se rana ipak “primiti”. Čitavu ranu premazao je mašću, na to položio sterilnu gazu i zalijepio nekoliko flastera. Ranu na nozi isto je tako plašljivo obradio. Sav oznojen je preostali materijal poslagao u torbu, a vani ostavio neku kutijicu, ampue i injekciju. Lijevom rukom uhvatio je platno hlača, škarama zarezao na zadnjici. - Spusti mu glavu. Samo jednu injekciju, pa smo gotovi! Odlomio je vrh ampule, umetnuo iglu i izvukao tekućinu. Iglu je okrenuo prema gore, istisnuo zrak. Par sitnih kapljica izletjelo je u zrak. Dezinficirao je kožu i zabio iglu duboko. Li je okrenuo glavu. - Tako, brate. Izdrži, molim te! Molim te proživi, barem da mi to ispričaš. Li budi kraj njega. Ako se osvjesti, moram mu dati morfij.Priključio se Tanu i za pola sata grob je bio gotov. Dovukli su mrtve i tijesno ih poslagali jednog do drugog. Morali su ih stisnuti, kako bi svi stali u grob. - Striče Šan, nedostaje mali Lu! Šan je počeo pregledavati, brojiti, čuditi i nadati se. - Stvarno! Dječak mora negdje biti u blizini! Ti odi lijevo, a ja ću desno. Slobodno viči, zovi. Amera nema u blizini. Oni slave pobjedu! Pošli su svaki na svoju stranu, tražili, dozivali. Pročešljavali su svu okolinu, bliže i podalje. - Dječak može negdje biti ranjen. Tan, moramo ga naći! Ponovno su tražili, sada zajedno, sistematsku. Dugo su dozivali i odustali. Pred šanom se našao novi problem, za koji nije imao logično objašnjenje. Gdje je mali Lu? Taj mali je bio bistar i spretan dječak, možda se ipak spasio, pa sada ranjen negdje u gustišu, ne može se javiti ili je pobjegao s ovog strašnog mjesta negdje daleko ne usuđujući se 111

vratiti. Prema džungli nije bježao. Primijetili bi ga. Jedino ako je pobjegao prema zapadnom selu, pa tamo zatekao pakao i uputio se dalje. Ali kuda? Mogao je biti samo u sjevernom dijelu teritori-ja. Tamo su ga opet mogli primijetiti Tan i Li. Opet ništa sigurno! Možda će se kasnije sam pojaviti. Ne, ne može sada više čekati. Bratov život je u pitanju. Preko mrtvih poslagali su trstiku i prekrili ju zemljom. Tan je plačući nabacivao zemlju preko svojih dragih. U tim trenutcima prestao je biti dijete. Odrastao je brzo, prebrzo. Sada je postao mali borac. Osvetit će svoje drage! - Striče Šan, malog Lu su na samom početku vezali i držali postrance, ali ga kasnije nisam vidjela. Mene su dvojica odvukli iza kolibe. Jedan me držao, dok je drugi ..., Kasnije je došao i treći, mlađi, uhvatio me za ruku, odveo do potoka, rukom pokazao prijeko i stao pucati u zrak. Preskočila sam potok i pobjegla. Taj mladić me namjerno spasio pogibije. Ja mislim da su malog Lu odveli sa sobom - završila je Li. - Možda imaš pravo, odveli su ga sa sobom kao “živi jezik”. Mali Lu je možda ipak živ - zabrinuto je rekao Šan. ZAKLETVA Šan i Tan brzo su dovršili zatrpavanje groba, oblikovali humak i štapovima označili grob. Brzo će kiše, poplave, pa će po tome barem znati gdje je grob. Svi su stali uz grob i nekoliko trenutaka nijemo gledali u humak pred sobom. Svaki je imao svoje misli, misli o licima, djelima i postupcima svojih u grobu. Mislili su i o mukama u kojima su završili svoj životni put. Mislili su i o ljudima koji su skrivili njihovu smrt. Nakon tog razmišljanja prvi je progovorio Šan: - Dragi naši! Ležite tu pred nama, ležite mrtvi. Vaše su živote uništili zločinci, a ne vojnici. Bili ste hrabri, dobri, a za sobom u životu ostavili ovo dvoje, mene i umirućeg brata. Obećajem vam da ću ovoj djeci biti kao otac, kao mati, kao brat i sestra, da ću u njihovom životu pokušati vas zamijeniti. Neću to moći u potpunosti, jer za žive drage nema zamjene, ali u ovim prilikama tu ću zamjnu barm pokušati. - Šan je malo stau, uzdahnuo, okrenuo se prema djeci i nastavio: 112

- Zapamtite, djeco, ovaj događaj za sva vremena, njihove muke i stradanja, te žrtve zločina koje leže pred vama. Mrtva, mučena, unakažena, patnička lica. Pamtite svoje najdraže, koje više nećete vidjeti. Pamtite ih po dobrom i korisnom djelu koje ju obavljali za naš narod, ali upamtite i lica onih, koji su to učinili, zapamtite izgovorena imena, oznake čete, sve pojedinosti. Zato se zakunimo, djeco moja, da ćemo mačetom i žicom, metkom i zaoštrenim šiljkom osvetiti tu ležeće žrtve. Moramo biti kruti, hrabri, lukavi, neljudski i osvetljivi prema takvima. Moramo biti kao kornjača, koju gaze, ali ju ne mogu zgaziti. Neka gaze po njoj, ona će svoje noge i glavu uvući u oklop, zgažena, ugurana u blato i mulj, ali će ostati živa. Teško će se izvući iz blatnjavog groba, ali će živa nastaviti put koji je odabrala. Tako mi, moramo ostati živi, pamtiti i uzvraćati zlo za zlo, oko za oko, ruku za ruku, nečast nečašću, plamen plamenom. Da ima boga ne bi dozvolio, da smo danas ovo doživjeli i vidjeli. Da ima boga, ovo se ne bi smjelo dogoditi, da ima boga ne bi naši dragi ovdje ležali, da ima boga ne bi bilo toliko spaljenih sela, šuma i polja, da ima boga on bi se trebao svetiti, kažnjavati, da ima boga... Pred vama tu u humku, moji i naši najdraži zaklinjem se, da će moj život biti pun mržnje prema onima koji su krivi za vašu smrt i da ću ih naći, pa gdje god bili! Šan je dao ranjeniku još jednu injekciju, a pod jezik tabletu. U tom trenutku je zastenjao. Probudio se iz nesvjesti. - Samo budi miran, brate! Prenijeli su ga ponovo u čamac na granje, pored stavili hranu i sanitetski materijal, nekoliko trenutaka još gledali prema grobu i počeli vući čamac uzvodno. Trebalo je misliti na noć. Nisu smjeli noću ostati u selu, kako je Šan prvo mislio. Sada, kada je znao, da su malog Lu odveli, da ga nema tu negdje, bilo je bolje, da se udalje od ovog strašnog mjesta. Djecu će samo podsjećati na ono grozno što su vidjeli i doživjeli. Što dalje! Što prije! Sada je trebalo misliti na brata. Tu su učinili što su mogli i morali! Na rubu džungle naišli su na puteljak, koji je kroz trstiku vodio prema poljima i u pravcu rezervnog sela. Po blatnjavom i uskom puteljku jedva su vukli čamac s ranjenikom. Ali bilo je ipak lakše nego nositi ga na nosilima, To ih ionako čeka sutra! Pred sam mrak stigli su, smjestili ranjenika koji je sada bio pri svijesti, potražili rezervnu hranu. Nije bilo mnogo! Šan je samo razmišljao kako dati bratu barem skromni topli obrok. Među 113

Imate li vi samo ovog? . Grozno. samo je nijemo gledao u Šana. Dugo nije mogao zaspati. Ovo je ipak za njih bilo mnogo i previše. Jedna djevojka je već pregledavala ranjenika. ali ranjenik nije mogao. koju je na maloj vatrici polaka grijao. Malo ih je ostalo živih.rekao je vođa ekipe i izvadio cedulju i redom zapisivao imena. Bilo je još vrlo rano jutro. kao da ga hoće upitati: a ostali? Prije spavanja Šan mu je dao još jednu penicilin injekciju.Da. Skočio je na noge. Šan je htio krenuti s nima. Sada bi tražio pomoć. Mora što prije tražiti medicinsku pomoć! Jedini je to način da spasi brata. Brat je bio potpuno pri svijesti.konzervama pronašao je i neku američku. Pio je dosta vode. U tom je razmišljanju zaspao.Izvješće o događaju morat ćete dati u komandi. Da je barem sakrivena radiostanica bila u redu. Šan je legao pored brata. samo je on ranjenm a mi . Na brzinu joj je sve pokazao i sredstva koja je koristio pri pružanju pomoći i obradi rana. Ipak su brzo zaspali. Kod vaših sjevernih susjeda samo su trojica preživjeli. ali ga je vođa ekipe zadržao: .također su ih dosta izmasakrirali.Dajte mi podatke o mrtvima . Bila je zadovoljna! Ranjenika su odmah prebacili na nosila i četvorica su krenula s njim prema šumi.mi smo jedini ostali slučajno živi. kada je osjetio da mu netko dodiruje rame. nije imao dovoljno snage gutati. Mrtve smo pokopali . Skromni smještaj djeca su iskoristila i odmah prilegli. Pokopali smo žrtve. Misli su mu se stalno vraćale na današnji događaj.Stići ćemo mi njih! I ostale iz drugih sela već prebacujemo u bolnicu. Barem nešto! Zbog bolova dao mu je morfij. Tražila je informacije. kako bi mu tijekom noći bio pri ruci. Oni bi već davno bili tu. . Tako neće trpjeti bolove. kako su ostali izgledali. Među spaljenim ruševinama kolibe našao ju je razbijenu. Što učiniti sutra? Ako pomoć ne dođe. Oko njega je stajalo nekoliko boraca i seljaka. Tamo prijeko .pokazao je na djecu .rukom je pokazao prema sjeveru . - 114 . a pored sebe stavio sanitetski materijal. napravit će nosila i krenuti s ranjenikom prema udaljenoj bazi u džungli. što je sve poduzeo.

Čamci su već bili u “kontaktu”. tako blizu. Jedna. Mitraljiranje mogućih bjegunaca. pa nešto još kasnije druga jaka detonacija uvjerili su ga da su skladišta uništena. Bez obzira na takva razmišljanja. pa su zajedno krenuli. Međutim. Stalno je gledao u cedulju i sat i izdavao naredbe u eter. kao podrška u uništenju glavnine. Bio je to zaista ludi plan! Takvo šta on se ne bi usudio. RAPORT Major Kvin je sa satom u ruci stajao na obali rijeke. Dobro je čuo putem radija. Oni u štabu dali su mu odriješene ruke. sva ovlaštenja i odobrenja. Kako su ih tako lukavo smjestili. ali superiorni kapetan ga je na to nagovorio.Vođa mu je u kratkim crtama ispričao jučerašnje događaje. znao je i. Oni će ih samljeti za čas. ne navale svim snagama. Iz sela su javljali o iznenađenju i uništenju triju pozicija. savjetovao i upravljao nekim akcijama. kapetan će pokupiti lovorike. Kasnije će nastupiti i avioni. Čamce nisu pronašli. Moraju biti najbrži i tako osloboditi mjesta za djelovanje artiljerije kao pomoći onima u šumi. Pokušat će uhvatiti kontakt s glavninom i prihvatiti frontalnu borbu dok oni. koje on ne bi mogao obraniti. Čak je održavao sastanke s artiljercima i avijatičarima. detaljizirao svake pojedinosti s vođama pojedinih akcija. da krene prijeko. nadređene je uspio vrlo sugestivno uvjeriti u mogućnost pozitivnog ishoda i s minimalno mogućim žrtvama. Sva voda za iskrcavanje u proplancima šume bila su u helikopterima. Iz radija stalno su se čule zapovijesti i upozorenja. koji su pješice već odavno pošli. Pa i morao se držati svih uputa na cedulji. Zaigrao je veliku igru stratega. Oni će dva obližnja skladišta u brzom naletu uništiti. Djeca su ih bez riječi slijedila. bio je preambiciozan za jednog kapetana. Ali. a i Šan svoje. Kapetan Rogers je spomenuo da su čamci vjerojatno ngdje u akciji 115 . Samo jedna netočnost i moglo bi sve propasti i biti žrtava. Bude li uspio kako je zamišljen. držao se dogovorenog plana i iz baze radiom nadzirao. Prvi se vraćaju u helikopterima. da bi u tom slučaju karijera tog naduvenka bila zapečaćena. Sada će poletjeti. i kasnijem mitraljiranju. Od samog početka plan mu se nije sviđao. Dobio je “blagoslov” vrhova. To su zvali “lov na lisice”. jer bio je tu i promatrač iz štaba. Svi su znali čiji je to plan. Nekoliko dana je radio na njemu. Sa svih su se strana čule grmljavine. Sada je dao znak amfibiji. I helikopteri su imali svoju ulogu.

Ostatak bombi u nasnačenom dijelu šume. Tek na povratku sjetio se. Oni će stići tek kasno popodne. Rekao je to naredniku. ja sam ih osobno tražio. Tražili su artiljerijsku podršku. Sada su granate pogađale cilj. Artiljerija je prestala djelovati. Nije rekao da su u momentima masakra i iživljavanja na te važne čamce potpuno zaboravili.Kapetane. Po njima je tukla laka artiljerija s obližnjeg brda.O tome ćemo kasnije! Čestitam! Skupite od zapovjednika sve podatke i sređene raportirajte za sat vremena. a desantni čamas prešao je prijeko. kako će se opravdati. a da neće izazvati sumlju.lukavo se nasmiješio narednik. Iz šume su dolazili zabrinjavajući glasovi. Majoru se približio kapetan i onako s daljine upitao za rezultate i žrtve. pa se odmah vratili po četvoricu mrtvih. Vojnici iz čamaca već su se iskrcavali. da im pružaju energičan otpor. Bio je ljut na sebe. Nismo ih jednostavno pronašli! . Od narednika Luisa dobio je informaciju kuda trebaju usmjeriti avione. Vođenje završnica odmah preuzmite . a ovaj mu je lukavo odgovorio: . Nitko na njih nije pucao. Raketama su zasuli položaje. Ležali su pokupljeni u ceradama na podu amfibije. da ga je toliko zanijelo “sječenje” protivnika. 116 . Oni su iza sebe ostavili bombu.i pri tome skinuo slušalice i dodao ih kapetanu. Tako mu je rečeno radiom. dopunili municiju za mitraljeze i odmah poletjeli u daljnji lov. a iz šume su tražili helikoptere za ranjenike. Vod u amfibiji imao je dva mrtva u glupom okršaju. Čamci su se vraćali. Oni na brdu su utihnulia. Avioni su odmah promijenili smjer. ali ih nije bilo u blizini. iskrcali vojnike. Ubrzo su zrakom poletjele prve granate. a dva najbrža i najhrabrija vojnika je razijelo. izvan domašaja njihovih topova. . Slučajno su naletjeli na dvojicu bježećih stražara. a u ponovnom preletu izbacili su pola tereta bombi. a sada su ih preletjeli avioni. a on je dobio odgovor neka samo tako nastave. Helikopteri su sletjeli. Odmah su uzletjeli. Major mu je pružio ruku. Dovezli su tri teško ranjena vojnika. pa je previdio taj dio.prebacivanja. Odmah su tražili korekciju prebačaja. da dočeka prvu grupu vojnika iz šume.

Vod A: uništio dva skladišta municije i tri živa cilja. 117 . koji je nakon toga smanjio brzinu na snošljivo drmanje. koji je bez intervencija pratio sve akcije. a nadao se i višem činu. oružje i hranu. I oni su htjeli čuti rezultate kojima su doprinijeli. . Bio je sav izubijan. Očekivao je željeno! Bit će slavljen! U najmanjem slučaju dobit će odlikovanje. Major ga je požurivao. pa su mu naredili neka s kapetanom i zarobljenikom predveče dođu u štab. Stigao je samo promijeniti svoje terensko odijelo.Operacija “GAŽENJE KORNJAČE” usuđujem se reći. . Nakon propisanog pozdrava. Žrtve: dva mrtva. Od njega moramo saznati neke detalje organizacije komunikacije. skladišta. U komandi se skupilo veliko društvo. kapetan je izvukao cedulju: . Malog Lu su vezanog i prestrašenog bacili na zadnje sjedalo i krenuli prema gradu. dva čamca i 47 živa cilja. Žrtve: 4 mrtva i tri teško ranjena. . U sebi je bio ponosan i sretan. koji predajemo obavje-štajcima na specijalni tretman. Svi su nestrpljivo stajali sa strane.Vod B: prihvatio borbu izbliza i uz pomoć artiljerije i avijacije uništio glavninu snaga u šumi. Likvidirano najmanje 98 živih ciljeva. Vozio je kapetan Rogers. mokrim ručnikom obrisati lice i ruke. onako vezan. u potpunosti je uspjela. Bili su tu artiljerci i vođe eskadri. udarao je u tvrde stranice džipa. Žrtava nema. ranjenih nema.Vid C: uništio dva komunikacijska sela. Major je strogim pogledom ukorio kapetana. Sa sobom doveli “živi jezik”. Svjestan sam bio u riskantnost akcije. ali planiranjem i komandom uključivanja u određenim važnim momentima u akciju i pod rukovodstvom majora Kvina u potpunosti smo uništili predviđene ciljeve. a i njemu se žurilo. bolnicu. pa je vozio skoro prebrzo po tom lošem putu. bio je zadovolja i uputio se u štab. pogledao na cedulju i nastavio: .malo je zastao.Major je u štab javio o uspjehu operacija. I štabni oficir. Majora mu je skoro bacilo u krilo. a štabni su oficiri sjedili u svojim foteljama. Uništena dva pronađena čamca. a mali otraga. kako bismo mogli djelovati na drugim terenima.

uvjeriti ih u neke istine.rekao je pukovnik sav ozaren u licu. a i čuo je iz okoline gdje su odjekivale eksplozije.ponosno je svoje izlaganje završoi kapetan. a poneki će dobiti i prijevremenidopust. Mali Lu je te razgovore i upozorenja razumio i registrirao već u čamcu. u sveobuhvatnoj operaciji. znao je da je uništeno sve i svatko i sve što su tako dugo organizirali i sprovodili. a ostali su svi viši oficiri i njih dvojica. pa tek onda kapetanu: . Njegovi će ionako promijeniti taktiku i 118 . Nije sve baš mogao razumjeti. Iz baze su ih ispitivali. Osvetit će oni njih! Hoće morati progovoriti? Izdržati sve torture? Iz razgovora je razabrao. Žrtve: jedan mrtav i 4 ranjena . ali je suštinu pogađao. Na povratku iz akcije kapetan ih he na to upozorio. Svi su izašli. hvalili se o uništavanju “živog mesa”. Neće se tako brzo oporaviti. U bazi je do tada bilo veliko čišćenje opreme. Prepričavali su događaje iz akcija. da će progovoriti prije nego neki stariji. pri tome ipak nešto prešutjeti. Pukovnik se okrenuo ormariću iza sebe. Najviše mu se usjeklo u pamćenje hvalisanje izdajice Linga.Sve vođe grupa ću predložiti za odlikovanje.komandant se ipak držao hijerarhije i prvo pružio ruku majoru. a vas dvojicu i za unaprjeđenje u činu . Bit će neko vrijeme izlazaka. Vojnici su znali da će slijediti dobar odmor. Čuo je i par imena. Ležao je pritisnut o stranicu i sa strahom slušao okolne razgovore i hvalisanja. Dobro je zapamtio to lice! Bilo ga je strah! Znao je što ga čeka. jer dobro su im danas potprašili. izvadio bocu Whiskyja. ali upozoreni pucnjavom iz daljine živi ciljevi pobjegli. Sjeća se da je čuo kapetana kako viče. I oni iz šume će ih neko vrijeme ostaviti na miru. . Nazdravili su pobjedi. jesu li što “povalili” i kakve su bile mlade Vijetnamke. Najbolje bi bilo nešto reći. koji se na sva usta hvalio trojici probodenih. a tako izbjeći mučenja.. da ne idu u detalje.Vod D: uništio također dva komunikacijska sela. da tog malog ostave. kako ne bi završili na sudu. a time i provodi u gradu. a oni iz voda C nekako su suzdržano pričali samo ono što su smatrali da smiju. Znao je da će ga mučiti. da će ga saslušavati i da će pri tome koristiti i bolna sredstva. Ulovili ili uništili samo devet živih ciljeva. Njegovi će morati sve ispočetka. pa prema tome sigurno su ih većinu pobili i drugdje. O tome su samo šutjeli i zadovoljne se smješili.Čestitam! .

pa su je nakon par pregleda i intervencija svi zavoljeli i ostavili da tamo pomaže. Barem ne odmah u početku. Tako je jedan dio njegovog obećanja bio spontano izvršen. Brinuo se o svemu. ali su ga ipak spasili. Onome što je saznao od Li. Molio je da ga tu ostave. ali skoro sve i paziti na uvijek iste odgovore. Treba zapamtiti ta imena. U bolnici je Li bila pregledana i liječena od šoka. DVA MJESECA KASNIJE Stcionarno selo Nnalazilo se u velikoj dolini sa svih strana za-štićeno ogoljelim brežuljcima. a oni će se osvetiti za ono u selu. Već je imao par imena i nekolko opisa zločinaca. Straža je po okolnim brdašcima bila raspoređena tako da je očima mogla obuhvatiti veliki teritorij. ali bi se ovako vezan utopio. a kasnije sve obavijestiti o rezultatima. 119 . a i ubrzo bi ga pogodili. Oni iz komande su za sve njegove molbe pokazivali potpuno razumijevanje. Zamjenik komandanta bio je Šan. Počeo je raditi u određivanju budućnosti te djece. jer samo tako pružit će mu se prilika da se spasi. da pobjegne. Skočio bi on već sada iz čamca u vodu. točno će tako. brinuti se kao pravi otac. Svojima time neće naškoditi. Šan ga je svakodnevno bar dva puta obilazio. Samo je svoje pretpostavljene zamolio za privatnu istragu. Brat mu je bio par puta na rubu života. Samo su bile nešto dulje. pa nema smisla previše lagati. a da oni nisu ni primijetili. lukav i čekati povoljnu priliku. reći sve. Želju su mu ispunili. To je čvrsto odlučio prvog trena. Kasnije su bili sve više svjesni koliko čini taj čovjek za njihovo školovanje i ostalo. Oni su do sada dosta vidjeli. koju će sam izvesti. Mora sudjelovati. dok mu brat ne prizdravi. a podalje smještena vojska u isto takvim skromnim kolibama. jer je za borbu i kruti terenski život bila premalena i preslaba. Nikome o tome još nije govorio. a katkada je Šan i nešto zapisivao u malu knjižicu. Prostrane proste kolibe stanovnika bile su bez ikakvog reda razbacane po velikoj površini. dodao je i bratove informacije. Šan je time bio zadovoljan. šta druga djeca nisu imala. znaju zaključivati.mjesta. Na kraju te niske doline bila je bolnica. Da. Tako će pomoći svojima. sve oko sebe. Sada je bio izvan životne opasnosti. Uvijek bi tiho razgovarali. Treba biti miran. Njezina nježnost i ljepota olakšavat će bol ranjenicima. Svejedno je za dvoje poduzeo i više što se nadao.

a oni neka odluče. na grobu sam se zakleo da će mi životni zadatak biti briga o ono dvoje djece i bratu. I slikali su ga s ovako odsječenom rukom. Svi su znali što je proživjela. Ali mi o tom pravu ne možemo odlučivati. ali se vidno oporavljao.Ja znam da možda to nije u redu. koji je već sjedio u krevetu. puno razgovora o sličnim sudbinama i primjerima odagnali su pretrpjeli šok. a njemu nije preostalo drugo već da prizna svoje nakane: . prerano je odrastao. I ona je svakog dana navraćala svom stricu. I spavao je s njim. sedativi i puno.Znam! Jasno mi je! Hvala ipak na razumijevanju! Tan je dodijeljen privremeno pomoćnoj borbenoj jedinici. Često je noću sanjao pokolj. ali svjesna svoje tragedije. a pogotovo na kakav način. . Mislim da je to moralno pravo. I o tome su ga pitali .43 mm. Tek su tada tražili razgovor sa Šanom koji im je vrlo uzrujan ispričao ono što zna. Međutim. Naše mišljenje poslije onoga što smo saznali slaže se s vašim. Odjednom do skupine dotrči dječak i obavjesti Tanada ga 120 . i osvetiti te žrtve..Mi možemo samo vaša nastojanja proslijediti dalje. Kako ću to učiniti još ne znam. Potanko je morao ispričati ono što je vidio i doživio. Postao je nekako šutljiv. Spomenuo je i slučajno preživjele. da će mu svaku djelatnost u vezi osvete zabraniti. da će se osvetiti. mirovanje. širila je i puno radosti. Samo im je potvrdila stričeve navode. . odsječenu ruku. Od komandanta sela dobio je na dar široki opasač sa Colt Komander revolverom od 11. Dobra hrana. Razgovarali su i sa Li. Nije se idvajao od njega.Li mu je uzvraćala pažnjom i vrijednošću. kada sam vidio što su učinili. Mučila ga je slika mjesta tragedije. Sjedili su u krugu i pune redenike slagali u metalne kutije. Bio je ponosan na dar.. aokolina joj je pri tome pomagala. U sada drugačijim okolnostima ljupkost te djevojčice koja je preko noći odrasla. Tog dana Tan je s nekoliko mladića metcima punio redenike. a Tan se nikako nije mogao uklopiti u to veselje. Bio je još blijed. Kod njega je navratila i komisija za ratne zločine imenovana od područnog štaba. mi samo izvješćujemo. Za oporavak je trebao više vremena nego Li. Otpočetka se bojao. Sva se posvetila učenju i radu. Mladići su se šalili i smijali. a za brata Šana je rekao da već ima neke podatke o zločincima i da je svečano obećao.

Nije nastupilo još jutro. Živ! Pa on će moći popuniti njegovu sliku s imenima. koji je na Tanov upitni pogled bio vidno uzbuđen. Zamjenik kaže da bi to mogao biti mali Lu. popuniti mjesta u njegovom još nepotpunom mozaiku. Iza njih. sve po razasutim rijetkim poljima. U teškom je stanju. odlučili su ga. Tjerala ga je. Kako su brinuli za njega. Ni riječi nije ispustio. U predgrađu pratioci su nestali. Onako šepav. samo mali Lu to može! On je sve vidio. svojim životima obraniti. na takav znak. Jednom. Ovaj je samo kimnuo i krenuo. Mešu nijma je starac spretno pronalazio samo njemu poznate 121 . prebacite ga ovamo. kad ih je Šan probudio i energično tjerao dalje. Tu su prilegli. na par koraka. Nakon tog još su sporije nastavili put. Šan je grabio digačkim koracima i stalno požurivao Tana. Da je barm on! Da je bar taj dječak peti preživjeli iz sela. Poći ćete tamo vas dvojica. osjećao. konop za koji je bio privezan bivol. Umorni su brzo zaspali. Uz komandanta je zatekao Šana. Tek tada je Lu primijetio da je džip sa vojnicima projurio ulicom. Ponesite nosila! . Pješačili su pet sati. pa može tako brzo. Lu to nije razumio. ali ne i u kritičnom. silovito ga je zgrabio i okrenuo u suprotnom smjeru. Da. I sada je imao pištolj. neka nada i vjera da ga tamo čeka mali Lu. Starac je išao uz njega i bivolu stalno nešto govorio. također je išao neki mladić. . a Tan za njim. Napustio je veselu grupicu i uputio se preko čitavog naselja do komandantove kolibe. ako je sposoban da podnese put. kojeg je već vidio u kući. i. Zašli su u neko dvorište. neka nepoznata snaga. kada ih je na putu zatekla noć. Na nekih sto koraka ispred njih kretao se jedan dječak u kojega je starac stalno gledao. Lu je primijetio i neke znakove. Pokrili su se ceradama koje su u ovo doba morali stalno nositi sa sobom. s još dvojicom boraca i bez obzira je li ili nije on. međutim.rekao je kratko komandir i pogledao prema Šanu. Polako su se udaljavali od grada. Lu je to znao. Već tada je ispod njegove košulje nazrio oružje. a starac je Luu stavio konop u ruku.hitno treba komandant. sve čuo. Vojnici su pronašli malo sklonište uz put kojim su prolazili. Vojnici u pratnji jedva su ga slijedili. dkle.Javljeno nam je da je jedna patrola pronašla dječaka koji tvrdi da je iz sela Hau i da je pobjegao iz zarobljeništva. Starac ga je usred bijela dana vodio do predgrađa.

Samo je glavom pokazao na mjesto kraj njega. Taj je poginuo već u zraku. Po njoj je lutao nekoliko dana. kao da leži u krevetu. kada je grunulo. nepoznate šume. Sav izgreban izvukao se iz grmlja. ali ovaj ga je samo gurnuo za borcem koji je imao već dvadesetak metara prednosti. Starac je preko obojice prebacio neku ceradu i . Hranio se 122 . Po tragovima je Lu primijetio da se tu češće prolazi. Njegovom vodiču nije bilo pomoći. Mislio je da je sigurno ranjen. Zapalio je malu vatricu. a on bez riječi legao pod neki grm. Neka snažna sila odbacila ga je u grmlje. na koju stranu krenuti. Iz grmlja je izronio muškarac oboružan automatom. gledao je u raznijeto tijelo. Nije znao što učiniti. u vrlo kratkom vremenu napravio “spravicu” pogodnu za zahvaćanje jela. Nije znao kuda. Lu nije mogao spavati. Tako su zašli u gustiš grmlja. Vojnik je iz torbe izvadio dvije konzerve. Vojnik je koračao desetak koraka ispred njega. Opet sam! Najprije treba pobjeći u šumu jer oni mogu biti negdje u blizini. Izgubio se! Izgubio smjer i orjentaciju. prosto stisnut u trnovito grmlje. a s njom i silovita kiša.Idemo. To ga je voće možda i spasilo. gdje je starac pustio bivola da pase. vidio je da su na rubu šume. Veče je došla brzo. već se bližilo jutro. nije usudio micati. mali. samo tiho. Dok su se grijale. jer neprijatelj je u blizini! Do jutra moramo zaobići bazu i doprijeti do šume. Odjednom se pred njim stvorio bivol kojem je starac opet nešto tiho govorio. Ubrzo su naišli na dobro prohodan puteljak. nožem je odrezao jednu posebnu granu i. Lu je nešto htio reći starcu. ali nakon nekog vremena i skupljene hrabrosti stao je polako micati rukama i nogama. prerezavši je popola. . a vojnika u zrak. Vojnik ga sve vrijeme nije ništa ispitivao. Jednom je čak došao na isto mjesto gdje je bio prije dva dana. Bio je suviše zabrinut i nestrpljiv.rekao je i već krenuo. Isti čas je napustio mjesto i taj put i pobjegao u gustiš grmlja prema šumi.puteljke. Lu je dobro poznavao takve ljude. Kada se razdanilo. užasnut. Oglasila se noćna ptica. Upravo je raznišljao kako će ostatke nekako zakopati. . nožićem ih otvorio i osluškivao okolinu. krv i crijeva razbacana po obližnjem grmu. Hodali su satima. Malo je zastao iza svog pratioca i ubrao neko divlje voće. Neko vrijeme. Ništa ga nije boljelo. Sve je više bježao u tamu šume. Starac je ponovio zov te ptice. tada je vojnik rekao da se mogu odmoriti. Bio je prosto raznijet. kada je u blizini začup dva pucnja. Dugo se tako odbačen. nastavio mirno disati. podmetnuo kamenčiće i zagrijao konzerve. osim u kojem je selu ulovljen.

Kada su ga pronašli. I velike i male. ali noću je u snu skoro pao iz rašlji drveta. Polako je napredovao prema sjeveru. nije imao ništa. rijetke trave i ponekog grma. pa se tamo noću najradije sklanjao. To više nikad nije pokušao. gdje će ga ostaviti da se naspava. Kada je vidio da ne može pobjeći. a hod ljudi prepoznati. bio je na kraju snaga. okolne životinje. spremno se predao. “Suhi” krevet u šumi zamijenio je mokrim na blatnjavoj zemlji. Pošao je u tom smjeru. a on sve više slabio. gdje doduše nije bio previše gladan ni žedan. samo jesti i spavati. Zadnji tren probuđen uhvatio se za granu. Znao je da se izgubio u toj prokletoj šumi. Znao je. Jedino se u njemu osjećao sigurnim. Bilo mu je svejedno. hranu i neko suho mjesto. Izašao je iz zelenog pakla. To je kasno primijetio. korijenjem i lišćem. a najviše od životinja. Svagdje ga je bilo strah od ljudi. Oprezno se udaljio. Glasove nije mogao razumjeti. Tako dobivena voda bila mu je nedovoljna za cijeli dan a napio se samo tijekom kiše. To je pokušao. Imao je pravo! Kraj šume. Kišnicu je skupljao u nastavljenu vrećicu. Još mnogo veće zlo. U šumi je imao dovoljno vode i hrane od divljih plodova.. jednom je u takvoj šupljini naišao na mnoštvo zmija koje su se između sebe ispreplele. ali nigdje nije imao mira da se dobro naspava. prenoćišta i hrane.plodovima. traženje skloništa. Nisu ga mučili glad i žeđ. Katkada je naletio slučajno na jaja barskih ptica i to mu je bilo sve što je u tim močvarama mogao pojesti. Noći su bile grozne! Divlje životinje blizu. u toj prokletoj blatnjavoj pustari osim trstike. Prala ga je svakodnevna kiša. a spavao u šupljem drveću. Jednom je vrlo blizu čuo nepoznate i nerazumljive glasove. Jednog dana primijetio je nešto više svjetla. već neizvjesnost izlaska iz šume. a sve su za njega bile opasne. Ali iz jednog zla ušao u drugo. 123 . Dani su brzo prolazili. Uvijek ga je iz sna nešto probudilo . I tada je mislio.. pa se ubrzo uputio natrag u gustiš. pa je radije ostao sakriven. Nadaleko je zaobišao to zmijsko gnijezdo. da mora pobjeći nekom koga je čuo. duboko usnuo i dobro naspavao. tko će ga zarobiti. da u blatnjavu vodu nikako ne smije piti. Svaki dan u isto vrijeme barem jedan pljusak. Šuplje drvo ipak je bilo najsigurnije. jedva da je mogao napraviti nekoliko koraka po močvari. Mislio je samo na vodu. a on se nije imao kamo skloniti. ili pak neki šumovi šume koja je za njega izgledala zastrašujuće. a tu. pod gustim krošnjama i na stablima. Od majmuna je naučio kako spraviti od par grana ugodno gnijezdo za spavanje. Međutim. Sve više je malaksao.ili gromovima praćena kiša. nisu ga odveli daleko nego iscrpljivali njegovo malo tijelo.

Svi kuriti znaju za to! Brzo je stigao odgovor. volje. Kroz mozak stražaru prođe neki neobičan osjećaj. II. Njegovo ogledavanje mu je sumnjivo. . Ili je bjegunac. među one koji mu informacijama pomažu. Izdao je zapovijest: .Šaljem ti dvojicu. Vanjštinom je nešto odudarao od ovdašnjih seljaka. Već sutra krenut će srivena pošta na jug. Trebao je imati puno snage. Ima on tamo prijatelja! Oni će znati pronaći način da saznaju za žrtve koje mu ne mogu pobjeći. kao da ne zna u kojem će smjeru. Mnogo hrabrosti! Sutradan su ostali neko vrijeme sami. Imao je ono što ga je toliko zaokupljalo i mučilo. tiho zarobiti! Opreznost! Brzo su dotrčala dvojica mladića. Napeto su ga promatrali. Šan je nestrpljivo očekivao i svoj dio priče. Smiren čekao je. Imat će ih on. jer je glavne krvnike imao na spisku. da mali Lu pojede jutarnji obrok. Na njegovom su se popisu našla nova imena i opisi. pa ne zvao se Šan. Ta osveta mora biti samo njegova. vidjeti. nikog u to neće umiješati. njegova i ničija. sve ono doživjeti.Svi su prisutni čuli priču mališe Lua. ili nešto drugo.Otiđite do onog grmlja i iskočite tek kada vas prođe. ali ga taj dan nije htio više zamarati. Neke je opise uspoređivao. snaći se i preživjeti. Samo da ga oni s vrha ne spriječe. Sumnjivac je bio već na dvije stotine koraka. Bio je zadovoljan. Ja ga očekujem s prednje strane! - 124 . Sada je krenuo prema selu. Viđeni se muva okolo. DIO OSVETA STARA IZREKA Stražar s uzvisine javljao približavanju nekog seljaka. instinkt uzbuđenja. Nadao se da će dobiti prešutnu dozvolu. Divio se malome! Mali se mogao mjeriti s najhrabrijim borcima. a smjer ulaska na vidno polje sela ne odgovara dogovorenim putevima.

Oštro mu je naredio neka ne bježi. Smjestili su ga u otvorenu kolibu. Samo koga poslati? Znao je unaprijed. Za to im je nedostajalo hrabrosti. Svoju su hranu i konak odradili. da nitko neće prigovarati. naredio da ga nahrane i pod stražu. možda je to opet neki usamljenik. Mrtvih više nego obično. Lozinke naravno nije znao. Svi u okolici su poginuli. akcija obustavljena. koji se međutim nisu htjeli priključiti pokretu. Vrativši se iz dvodnevne akcije vojnici su mu bili umorni i mokri. ali je potreban oprez. pa se postavljalo pitanje tko će braniti sav taj narod. Izgubio je sedam najboljih boraca. A bilo ih je i kojima je skitnja bila u krvi. potreban za rušenje mostova i puteva. Bili su dva dana u selu. Seoski starješina ispitao je došljaka. Ako tako nastave. luta okolo. nije imao. lutalica i. gdje je mogao ležati i vidjeti samo dio sela i stražara pred ulazom. pa nestali. Bili su u “krađi”. i sjevernjaci i južnjaci. Najvjerojatnije je i ovaj jedan od njih. osim noža. Cijela akcija je već od samog početka krenula naopako. Mora odvojiti deset boraca. da će se rat dobiti dolje na jugu. da se rijetko tko vraća. Vraćaju se samo mrtvi i ranjeni. nastala je strahovita eksplozija namjerno izazvana. Ovaj put im je naređeno da “nabave” eksploziv. Oružja. Na povratku su prošli kroz tri oluje. Shvaćao je. Znao je da ih tamo najviše trebaju. jednakih lica. Iz svoje oblasti 125 . jer će morati pucati. Sada su ga radijom obavijestili da mora poslati popunu na jug. koje će odrediti. Njegova četa je imala i mrtvih. a ne ovdje u pozadini. tamo ih najviše gine. Stražar je mislio: borimo se među sobom. on naredio povlačenje. Došljak se još uvijek kesio. ostat će oficir bez vojnika. Bilo je u zadnje vrijeme mnogo takvih lutaluca. Ali zapovijest je morao izvršiti i poštivati. dok se ne vrati komandant. zapisao podatke. Kada se mala grupa probila do samog skladišta. a i zadatak prisvajanja eksploziva nisu izvršili. Kao da su ih očekivali. Najčešće mrtvi uopće ne! Zračni napadi i upadi u pozadini bili su sve češći. Većina je bila daleko na zadatku. samo oni. Odmah je spremno digao ruke. a lice mu se razvuklo u osmijeh. Odveli su ga do vojnog logora koji je u to doba bio prazan. izgubivši sve svoje. Ali posljedica izdaje ili nešto slično od takvih lutalica nisu imali. kako su nazvali akcije za prisvajanje oružja. No.Kao da i nije bio iznenađen pred uperenim puškama. znali su također vrlo dobro. Komandant je bio zle volje.

Za trenutak je tog čovu vidio iz profila. Tih nekoliko starih prdonja u njihovom pokrajinskom štabu stvarno ne znaju ni voditi akcije. Ostali oko njega bili su šutljivi kao da ih je bilo stid neuspjele akcije i nepotrebnih žrtava. i u pravo vrijeme. u kojima su konzultirali njega. bez dobrih promatranja i informacija. Kako je tek sada bilo komandantu koji će morati obavijestiti rođake o žrtvama. koji se id svog strica i direktnog pretpostavljenog nije odvajao ni u zadacima. Što je to? Toga trenutka se sav stresao. kao malo prije. Jer. donijeti zaključak. Nepotrebne žrtve! Ludo izgubljeni životi. Tih nekoliko preostalih boraca i sposobnih mladića morat će poslati. Proradio je neki njegov ludi instinkt. i to samo zato. što se tamo negdje nekome na brzinu prohtjelo nešto eksploziva. kao zamjenik komandanta. ni u selu. U svim akcijama. a pogotovo što se dešava na terenu. ali ovaj rat je nešto drugo. Možda su u tu akciju natjerani prebrzo. Pored njega su prošla dvojica stražara vodeći nekog seljaka. Ostali su samo prizdravljeni ranjenici. privremenu stražu onako već umornih momaka. Opet ga je prošlo neko čudno uzbuđenje. Smučilo mu se pri pomisli. a privremenog zatvorenika i hraniti s ono malo što su i oni imali. ovaj neprijatelj nije onaj od prije tri desetljeća. Ostavio je Tana i oružje i otišao za stražom promatrajući vođenoga odostraga. U kolibi je doduše imao čistu vojničku jaketu i kapu sa zvijezdom. Šan je upitno gledao seljaka. ali ti su bili šturi i nepotpuni. Šan sav uzdrhti uz taj cereći pogled. takve stvari je uvijek zbog svoje 126 . To je bilo sve što je posjedovao. kada je samo letimično pogledao seljaka. I Šana je to grizlo. nije se takvo nešto nikada desilo. dak on ne skupi dovoljno svojih i provjerenih informacija. Pred kolibom su seljaku naredili da sjedne i čeka. ispitivati. Oni su predvidjeli da će napad biti izvršen i sa sigurne daljine. što sve narod trpi i kako se ustvari vodi rat. I to bi odijevao iznimno.seljak. Za akciju su doduše dobili neke podadatke. Od samog početka u štabu se zalagao da se akcija odloži za par dana.dolje je poslao već preko sto ljudi. žene borci i djeca. U tom razmišljanju stražar ga je obavijestio o zarobljavanju nekog sumnjivog skitnice. da sada treba utvrditi i potvrditi identitet došljaka. Šan je bio odjeven kao običan vojnik . digli u zrak prazno skladište i njegove borce. sjedili su na kamenju i čistili s ostalima oružje od blata. Sad su im se oči srele. Šan i Tan. Daleko od toga da nisu zaslužni.

a tijelo ovoga nenapaćeno nedaćama kojih tu ima na pretek. pa su sve češće informacije s juga stizale k njemu. Šan mu rukom dade znak neka se pridigne. Te ruke nisu radile sa seljačkim alatima. Sve više se počeo baviti i obavještajnim radom. Komandant je volio tog skromnog borca. na očigled se vidjelo da nisu obavljale teške poslove. da posjeduje. Nepogrešiv u izvlačenju obavještenja. Imao je zdravo rasuđivanje i intuiciju. Nestalo je i smiješka s tog lica. I još nešto: ruke pridošlice bile su nekako ženske. Šan se zagledao u oči zarobljenog. već spustio pogled. Ako bude štabni obavještajac lakše će izvršiti svoje poluprivatne nakane. što je Šanu godilo. njegovane. Kakav prirodni talent za obavještajca! Vrhove je već obavijestio o Šanovim sklonostima kojih ni sam nije bio svjestan. zbog toga je i poslao onaj prijedlog štabu. on će ga se teško odreći. Taj pogled trajao je dugo. Osim toga. On ih je dešifrirao i analizirao. u ruci držeći slamnati pleteni šešir i sjeo na ponuđeno mjesto na prostirci. Tamo bi možda njih i legalizirao. Propisno je pozdravio. nasmijanog lica. Pritvori vrata kolibe i stane mu iza leđa. Ako oni u štabu pravilno shvate njegov prijedlog. već kao dobrog i sposobnog stratega. osvetu. Otišao je u svoju kolibu i obukao skromnu jaketu. pa bio mu je desna ruka. iz ruku mu uzme šešir i priloži ostalome. Šteta bi bilo da takav sposoban obavještajac pogine u nekoj glupoj akciji. On bi im tamo mnogoviše koristio nego tu u “provinciji” rata. stavio kapu i otišao u komandantovu kolibu. dobio podršku i pomoć za ostvarenje. Htio je prodrijeti u njegove misli.Uvedite zarobljenika! Ušao je naoko smiren. Kod saslušavanja zareobljenika bio je nenadoknadiv. a pogled preusmjeri prema vojniku. To je Šan odmah primijetio. najpozudaniji radnik i ratnik. Komandant je Šana ponudio čajem i šutke su gledali preda se. Daleko da ga nije trebao. 127 . ali ne samo zbog borbenih sposobnosti. Komandant se od primjera do primjera sve više u to uvjerio. .a on mu je pokretom glave najavio neka sjedne pored njega. Vojnik je raportirao o načinu zarobljavanja došljaka i stvarima pronađenim kod njega. okruglog lica koje nije bilo neishranjeno. Prema tom poslu osjećao je posebnu sklonost. U kolibi je bilo svjetlo i ugodno toplo. htio mu je i pomoći. ali opća stvar je bila važnija. Prateći vojnik odloži seljakove stvari na pod pored njega.pronicljivosti radio on. Obojica su bili zabrinutih misli. Zarobljeni došljak nije ga izdržao.

bateriju. nevjerici. odloži s nje iglu i konac. Gledajuči u seljakam kao da je vidio iskricu olakšanja. plastičnoj boci s rakijom.keseći je izgovorio seljak. odakle dolaziš? . cerada i stara deka u koju je zabodena velika igla s debelim sivim koncem..Tko si. Šan pogleda prema nožu. Sve je to radio strpljivo i polagano. pa ovakav za sada još sam nesposoban za borbu! Šan je sada bio siguran da s ovim nešto nije u redu. Tadi toga ćete ostati pod stražom. pretresen. Jesu li pripremljeni? Digao se sa svoje stolice i pipajući pregleda seljaka. ništa sumljivo nije pronađeno.Zovem se Mhu Long. a da sam nije znao što bi to moglo biti. te nožem isiječe slane ribice. koje su Amerikanci bombama razrušili prije mjesec dana.Oprostite na oružanoj pratnji. Polakao se pridigne. Tražio je nešto. ovom pregledu i ispitivanju. . gledao tijelo i ruke. izlije rakiju. preokrene deku na drugu stranu i svu je pregleda. nekoj vreći i pored nje ćupom s kuhanom rižom. Složi ovako klečeći sve natrag i počne gledati kao u čudud. nepoznatog podrijetla. Kleknuo je pored njih. tri slane ribice. To smo dužni sa svakim nepoznatim. Odgovori previše određeni i prebrzi. bez etiketa. osim ovih stvari na podu. S isto takvom brižljivošću i sporošću počeo je pretraživati sljekove stvari na podu. opipavao. . 128 . Na deki je bila položena i kineska velika baterija. kao formalnosti. slamnatom šeširu ofucanih prljavih rubova. sve dok ne dobijemo vaše podatke i sa drugih strana. isipa rižu. ali okrenut prema došljaku. Pregleda malo nož. Nije imala opšivenih rubova. a dolazim iz sela Meng Šu. Zbog sigurnosti to činimo. Naredio je seljaku da se odjene.Zašto se nisi priključio našima? . i ne baš uživajući u tom zadatku. izvrtao. Skidao je s njega djelić po djelić. . slamnati šešir. Često je na takav način primijetio neku reakciju ili strah u očima. Otvori bateriju u kojoj su se umjesto jedne velike nalazila četiri male.rekao je komandant. Zavirivao je čak i u kosu.Uhvaćen seljak na prilazu sela. ali spojene u vez.upitao je Šan. Nakon toga razgrne deku.Doživio sam stresove teškog bombardiranja. . dajući do znanja da je svoj dio posla završio. pa lutam okolo . a nove baterije. . kako bi mogao pratiti njegove reakcije. tucka noktima po posudici. Izgubio sam svoje.

Li je dugo promatrala lice zarobljenika.Skupite sve preživjele. a vidjela je malo. još čistim. Komandant je upitno gledao u Šana. Šan je u jednoj ruci držao šešir.To je mali radioodašiljač. ne veće od kutije štibica. Šan je nožićem otparao konac i otrgnuo unutarnji poklopac. . Istim koncem. Tamo je bila mala gumica za pričvršćenje i potrebni kontakti za plus i minus. a jednu umetnuo u mjesto uz kutijicu. Znači.Li.odjednom je skočio Šan. Opis odgovara . a komandant se čudio takvoj pronicljivosti. U ruke je uzeo slamnati šešir. Ne kazuj im ništa o čemu je riječ! Od toga mnogo zavisi. lociraju selo i zna se što slijedi. te ih ostavi pored kolibe. 129 . Brzo su ušla još dvojica i savladali koprcajućeg na podu. Naslućivala je o čemu se radi.brzo je govorio Šan. Njegovu poziciju hvataju avionima u krugu od 5 km. Bile su od kartona i dobro impregnirane voskom protiv vlage. ti znaš koje. on je helikopterom ubačen u pozadinu. Neka zapita ua “postupak” s izdajicom. ali u onom košmaru nije primjećivala lica.Komandante. Da li Šan opet ima pravo? On nije ništa sumnjivo primijetio na tom došljaku.okrenuo se Šan prema svom pretpostavljenom. izvadio četiri baterijice. Odvučena je prebrzo u kolibe. Sa tri brza koraka našao se kod stvari na podu. a u drugoj iglu s namotanim koncem. Čula je samo one strašne jauke i zapomaganja. ali nakratko. a oni jesu. Nije on sam! Treba hitno upoznati štab o opasnosti! . N apod su ispale četiri kutijice. sjećaš li se ovog seljaka? .Nisam siguran.Misliš? . Začuđen je čekao objašnjenjenje. pristupio mu i nešto šapnuo u uho.pokazao je na podu klečećeg seljaka. . a pogled je uperio u iglu i konac pa u seljaka koji je taj tren pokazao neznatnu uzbuđenost. Baterijica traje svega pet do šest dana. Sada je uzeo bateriju . . ali se nije mogla sjetiti. Problijedio je! . nedavno je sašivena unutrašnjost tog starog šešira. ali sve mogućnosti moramo provjeriti. .okrenuo se vojniku pred vratima i naredio. Vezali su mu ruke i noge. imam još jednu molbu .. Odmah je pozvao radistu i naredio slanje hitne poruke u štab. koga oni zovu “lokator”. tako da sitnim koracima ipak može hodati.Odmah vežite tog čovjeka! .Samo malo . Ja ga nisam vidio. Ja ću ih zvati unutra pojedinačno.Neka uđe Li! .naredio je Šan. .

komandante. pogledom je zahvatio prisutne. Ničim ne pokazuj što smo te pitali . polako da mu gledam lice. .Neka uđe Tan! .Neka uđe brat! Čim je Šanov brat ušao. Upitan.Yu Ling. ovoga nisam nikada vidio. približio mu se na korak. Hvalio se na sav glas kako mu je čuvar čak pridržavao čamac.Ne. on je kolcem probadao ranjenike i mrtve. Ne. Ta živina ne zaslužuje metak ili vješanje! Molim. koji je ušašvši gledao po prisutnima.okrenuo se Šan zarobljeniku. to je taj! Komandante. odi ovamo i okreni se licem prema zidu. Moramo biti objektivni i potpuno sigurni. Izživljavao se na našim ženama. ali po opisivanju malog Lu on veoma sliči tom opisu. Onako polako. On je probo našeg Jamu! Sasvim sam siguran u to! To je on! I tamo. Sada je upro oči u zareobljenika. ti si Yu Ling . dok su me vodili na saslušanje jednom sam ga vidio! .Tan. Šan je vido značajno olakšanje na zarobljenikovom licu. Dajte. . Samo ja u to nisam siguran . druže. smiri se. molim vas. to bi za tu zvijer bila prelaka smrt. . poznaješ li ovog čovjeka.Li.Kako ne bi bio siguran! Pa bio je metar od mene cijelim putem u čamcu. Šan. moim te. da ga zadavim ovom jedinom rukom jer drugu su mi tamo odsjekli. čudeći se valjda zašto ono dvoje gleda u zid. koje je sve više blijedilo.Ne brate. dugo je bez pitanja ošito ispitivao to lice. .Ne. je li potpuno siguran.odrješito je rekla Li. a on da bude svjestan svog umiranja. a rekao je i pravo ime .Tan.. komandante! . komandante ne.Tako znači. jesi li ga već negdje vidio ili ti sliči na nekog? upitao je Tana.To je onaj divljak iz sela Hau. toga nisam vidjela! . da se iskrca. pa čak i hvalio kako je čuvara na obali probo. ne još! On nam još treba za štošta! A svjedočiti mora još mali Lu! I mali Lu je potvrdio. priđi sestri i okreni se zidu. Udarce nogom ne mogu zaboraviti! Cijelo vrijeme se smijao. mali Lu je odgovorio: . Pogled mu se zaustavi na zarobljeniku. Ničim ne pokaži što smo te pitali. 130 . Šan ga nije uspio ni pitati. Dugo.

što je samo potvrđivalo karakter tog izdajice. Molio je neka ga odmah streljaju ionako je sve priznao. mai ga je dobro znao i on njega. a ostalo će već zajedno 131 . Kako su samo ovi preživjeli. Izdajica mu je pored naziva operacije nabrojio i sudionike. a među koljenima mu se pojavila mokra pruga. curile po licu. Sada je shvaćao brata. Taj je drhtao cijelim tijelom. planere i način na koji su je izveli. Sada je Šanu sve bilo jasno! Imao je sve što treba. Samo se kukavice ovako ponašaju. Znao je da je prepoznavanjem tih ljudi i s pronalaženjem lokatora osuđen na smrt. koja je polako tamnila njegove hlače sve do poda. Okolo postavljaš lokatore. znoj krivnje. Bratu pred kolibom ponovo je oštro naredio neka zarobljenika dobro čuvaju. Ovog jednorukog bi još uvjerio. Ništa. pun mržnje i gledao ga ravno u oči. a time je samo pokazivao kakva je ustvari kukakvica. Znaš. osobno odgovaraš za njega.pošao je korak prema njemu. ali ovi su te vidjeli. što je taj izdajica odavno zaslužio. ja od njega trebam neka obavještenja. znao je da je sve uzalud. Polagane smrti. znoj straha. Šan se polako trudio da izvuče što više podataka. Ništa ga više ne može spasiti. koliko si nam nanijeo zla i još ti nije dovoljno. Jedva se suzdržavao da ne učini ono. Jesi li svjestan kakve zločine činiš svom narodu? . Šanu se zgadio.Ja te nisam vidio. kojega je silom morao odvojiti od tog gada. možda sam te s udaljenosti čuo u tvom divljanju. koje je morao proslijediti komandantu. a taj će odlučiti što je upotrebljivo za dalje. Šan je nastavio sa saslušanjem zatvorenika. zapamtite ništa mu se ne smije dogoditi! Ti mi brate.Zatvorenika vezanog dobro stražariti. Izvukao je iz njega i drugih važnih podataka. Nakon kraćeg odmora i predanih depeša. Šan se na to nasmijao. Da su ga barem bolje čuvali. već znoj očaja.. Shvatio je čega se boji.To nije bio znoj muke. Zarobljenik nije protuslovio. ali kakvu? To ga je mučilo! Sada se tek vidio strah u njegovim očima. Srušio se na koljena. ali mali. Strah od kazne bio je ipak prevelik. Grašci znoja probijali su mu ispod kose. kako bi stradali nevini stanovnici sela i vojnici u blizini. Bolne smrti. znajući da je za njega sve gotovo. sve propalo. . Cijelo lice mu je bilo u grču straha. Bojao se samo smrti. Yu Ling mu je sve rekao. Poslije ćemo odlučiti! Tek poslije smisliti! Razumijete! Osism toga prvo moramo riještiti probleme s lokatorima.

odgovorio je komandant. . Što se tiče zatvorenika. . Za svaki slučaj! Možda se uz tu akciju nadovezuje i što drugo. Konačno. Obojica su šutjeli kada ima je mlada žena donijela na velikom pladnju na brzinu podgrijano jelo. Mi smo imali sreće! Ali ona sela. Tko zna koliko su ih već sakrili u blizini sela i naših vojnih objekata i trupa.i ljude u logoru također. Vjerojatno će narediti djelomičnu evakuaciju. Ja ću samo javiti da je likvidiran. Imali su vremena da zajednički nešto pojedu. Imaš sve moje dozvole. Radio za odašiljanje ne smijemo više dnas koristiti. možemo kurirom tijekom noći . slijedit će naleti aviona i onih lešinara u helikopterima. Samo me muči. Što učiniti? Sutra i sljedeća dva tri dana avioni će locirati naše pozicije. Komandant je rukom pokazao mjesto pored sebe i obojica su drvenim žlicama. . To je dobro smišljena akcija. ali odgovor ćemo dobiti tek navečer. pa neka tuku po njima. sasvim među nas. koji donose toliko smrti i bola. Šan. Čim stigne dozvola zalikvidaciju. za to uopće nismo spremni. Šan.Ako se ne jave s tim u vezi. znam da te to najviše interesira. Vjerojatno su još negdje postavljali. Šana je mučila i druga stvar: .smisliti. oni su ugroženi. Naredio je neka im nešto donesu. Prokleto dobro! Reagirat ćemo ako poruku nisu ozbiljno shvatili. što ako laže? Daleko su prodrli u našu pozadinu. Mnogo naših grupa mogli su zasuti s tim kutijicama. pa ćemo onda dobiti odgovor . Znao je da tog krvnika Šan neće samo tako jednostavno pred zid i “bum”. Šan. pa činite kako ćete odlučiti. Mogla bi to biti padobranska invazija veććih razmjera. Teško.Shvatit će. Brat ga je dobro razumio. neke 132 . To je vaše moralno pravo. samo što manje publiciteta okolini. sve teže je nadoknađivati mnoge žrtve vojnika i civila. Bio je zahvalan zadnjim komandantovim riječima. koja je Ling spomenuo. mi smo svoje dobro obavili. on je tvoj i od preživjelih iz sela. Šan je pogledao na sat. Vidiš. što ćemo. Šan je svom pretpostavljenom ukratko iznio izvučene podatke koje će on proslijediti dalje.Zapovjedniče. selo 3 nam je najbliže. shvatit! Moraju shvatiti i reagirati! Poruke smo ponovili dva puta.Sada smo čekajmo. mi bismo sve te lokatore mogli postaviti na udaljena točno odabrana mjesta. ali ćemo ga uvečer uključiti. ako oni ne shvate suštinu i brzinu naše poruke o lokatorima.

okruglice od riže namakala u neki sos od rakova.smiješeći je rekao komandant. Neka se narod i vojska odmori. a k tome si i hrabar i spretan borac. bistrinu i efikasnost.Obojica su tvoji. Jedan ćemo sačuvati za uspomenu . U maloj prostoriji čuo se uzdah olakšanja. Bio je to pogled pun napetosti. krenut ćemo rano ujutro. svi pravci također. Izvanredna poruka! Poruka shvaćena. a takvom su spojene pletene trake šešira. Ponosan sam na tvoju pomoć. Kada sam se vratio na mjesto samo sam o tome razmišljao. privremena sigurnosna evakuacija na tri dana od sutra. To u prvom dodiru nisam primijetio. . Vođe su zadovoljno sjeli pred ulaz i počeli motati cigarete. Predložit ću te za odlikovanje. Bilo je ukusno! Za vrijeme jela. I šifrantica je brzo radila.Ja bih jednoga trebao! . svi obaviješteni.Šešir je doduše bio nešto teži nego obično. i mnogo ti hvala! Pogotovo na današnjoj pomoći. Konac nije bio konac kakvim se služimo za krpanje košulja i ostalog. kako si povezao konac i šešir? . Nestrpljivo su čekali kraj poruke. Šan. Naredba.Obojica su krenuli prema ogoljeloj palmi. poduzete preventivne mjere. tada još nisam bio posve siguranm na tren sam primijetio čudan sjaj u očima zarobljenika. Nego. Šan je nekoliko puta pogledavao na sat. Uhvativši ponovo šešir u ruke. riječi. Njihovi izviđači nas ne mogu otkriti. To si danas zaslužio. . Polakao je čitala: . Večeras pošalji tri mladića. Stisnuo je zube.Možemo li svi na tri dana do sela?. sasvim drugačijim od tvojih.Vrijeme je! . Oprosti. Ionako idemo kroz šumu. neka na sigurna i pusta mjesta namjeste lokatore.tiho je zborio. poznate samo radisti.Nego. Zločinca likvidirati! Inicijativu sačuvati. Bila je to u stvari tanka špaga. lokator i on! . reci mi. a na vratu mu se pojavila napetost mišića. zaokupljen sam brigama i mislima.Sada imamo vremena. Ima još vremena! . . . Na zvučniku su se počele sročavati brojke. jezik. ali to je moglo biti i od kiše. To se ne da sakriti.Štabu 10. To su nesvjesne reakcije kod kukavica.Možete! 133 . Slušati za tri dana u 18 sati. da o tome razgovaramo. Kraj. Tako malo imamo vremena.Moraju reagirati! .

Neće oni daleko. Bio je dobro vezan. Na brzinu je spremio ono malo svojih stvari i krenuo prema komandantovoj kolibi. U blizini tih mjesta. u slučaju preleta aviona. a imali su i neka predavanja i upoznavanja s vojnom situacijom na raznim područjima veođenja bitaka. Digao se rano ujutro. krenite za nama. prije sunca. alat pospremili. a mnoge su stvari ostavili u selu. nije se potrebno sakrivati. ako zna već uvježbane pokrete. Komandant je primio i zadnja izvješća stražara koje je povukao sa svojih mjesta.Šanu se u glavi počeo pojavljivati plan. Savjetovao se s bratom. koje je bilo unaprijed određeno. čak i djeca. Čistili su i podmazivali oružje. Tamo u tamnoj šumi imaju skloništa dovoljno sigurna od bomgi. Izviđači su pošli na put već prije sat vremena. pregledati. Dapače! Neka vas vide! Seoske kuće su prekrili zelenilom. Tek kada to obavite. Vidi se da su uhodani i da im takvi pokreti nisu nepoznati. Kratke a jasne zapovjedi! Hitali su svaki k svojoj grupi. Djeca i starci pasli su živinu. a žene 134 . a spretnost vježbali penjanjem na drveće. On je bio oduševljen! Dugo su tiho razgovarali. Sve su ostale samo obavijestili da ujutro napuštaju selo i skupinu vojske. Sada su sva četvorica stajali ispred njega. Svatko je nosio svoj mali teret. Svatko je znao. Šan se divio svom zapovjedniku. Znali su da je to samo za par dana. S koliko preciznosti je bilo rečeno sve. a s prednje i zadnje strane bio je stražar. Napuštali su selo. zakopati ili sakriti. Sa sobom su vodili i zarobljenika. Takva politička predavanja bila su vžna karika u njihovom ratu. Baš je prije promatrao taj narod. Došavši na skrovito mjesto. stali su se odmarati i lješkariti. Samo sat vremena hoda od sela. što treba ponijeti. Baš im je dobro došlo! Vojnici su vršili neka obučavanja. a uzeta je hrana i posude namijenjno za tri do četiri dana. Vojnici će za njima. I tamo je već bilo sve na nogama. Znate gdje! Vjerojatno ćete tim radom sačekati i mladiće koji su po vrletima postavili lokatore. Izdavala su se naređenja i pola sata nakon toga seljani su već gonili svoje životinje ispred sebe.Nakon našeg odlaska pregledajte i kamuflirajte logor i selo za poglede iz zraka. .

Među njima je bio zarobljenik. Kada su krenuli. Svoj će teret ssuti u prazno. Što ako se ne htijući takvom približe? Smije li to riskirati? Ali žeđ za osvetom bila je jača! Treba dosta prijeći da bi se došlo do bivšeg sela Hau. Najviše ga je zabrinjavalo odsustvo jer će trajati najmanje tri dana. To bi bilo dobro! Bum i gotovo! Šan je dao znak za skretanje na lijevo. To je bio izviđački avion. ali što. pa opet pisao. Puno moralno pravo imate na tog zločinca. Kada je komandantu sve iznio. Krenite još tijekom sutrašnjeg dana. Znao je da mu nešto spremaju. a zapalit će i vatre. Iza njih je išao zarobljenik i Šanov brat. i po pripremama. Neka saznaju da se tako ne ratuje! Mala grupa bila je na okupu. a moguća su i svakakva iznenađenja. Ostavile bi je preko noći u potoku da se namače i postane mekana. alisada samo vezanih ruku. . Oni “lociraju” položaje. Sobom je namjeravao uzeti brataTana i malog Lu. a kraj njega postavi lokator. Tanovu sestricu Li nije htio zamarati s tim višednevnim pute. O svemu tome i o zarobljeniku mislio je Šan. gužvao. nije mogao naslučivati što ga čeka. da će ga predati pred neki vojni sud. Pazi na ljude! . da zbrišu iz označene lokacije. to nije mogao dokučiti. jer tada će već početi napadi na locirana područja. Tako bi tukli po svojem. a mogli bi primijetiti da nešto ne valja. pa ga je iznio zapovjedniku. Samo neka bude tako kako si iznio. Treba prijeći dosta. Svi u grupi bili su djelomično upoznati s planom. Šan je vršio zadnje pripreme. dobio je papire i čitavo prijepodne nešto pisao. On je imao prijedlog. Neka se dimi! Neka ih “vide”! Neka samo uzalud troše municiju.plele neke prostirke od usput nakupljene jedne vrste visoke trave. Lokatori su bili postavljeni . Nadao se. druže! Hvala u ime svih onih i nas preživjelih . oni moraju saznati kakvo su nam zlo učinili. koji se nija ni metra odvajao od 135 . Imali su natrtnjače s hranom za tri dana. Put je dug i svakakav.Dobro. Putem će biti bombardiranja. Zarobljenik se sav tresao od straha. Prvo je razmišljao da na nekoj čistini sveže Linga za kolac.skromno je izustio Šan .Hvala. Znao je da neće udariti danas! Moraju svojima ostaviti vremena. nasmijao se u sebi. Svaki je nosio svoj lagani teret na leđima. Mali Lu i Tan kretali su prvi. Više puta bi čuli prelazak aviona. sastavljao. Šan! Uzmi najveći čamac i spomenute ljude. podatna za oblikovanje pletenja.

Tu su nsatale male poteškoće. Šan ih je radije vodio okolo. Krenuli su dalje. ali kamenje koje nisu mogli zaobići usporavalo je put. Izbjegavali su penjanje po malim brdašcima. Iza njega je sjeo Lu. Trebali su suhim i kamenitim terenom vući čamac. već samo kolac.zarobljenika. Bili su već blizu kraja. S njim je stao na pramac čamca. nakon sata hoda skrenuli su s puta pa počeli tražiti skrivnei čamac. Nakon jela polijegali su. Taj bi bolno zaječao i odskočio žurnim koracima. Približavalo se vrijeme kiše. Svima je prijao taj topli napitak. Vukao je za dvojicu. Vesala uz čamac nije bilo. da nadvladaju tu vodenu prepreku. Negdje na pola puta i zatvorenika su upregnuli u tegalj. nije li dovoljan razmak između njega i tog gnjevnog jednorukog. pa nije mogao spavati. a tri km široki pojas moraju prijeći tijekom dana. pa je Tan. Tan je smjelo odgurnuo čamac i na pramcu spretno savladavao rijetke prepreke u smjeru zapada. da će mu pucati u 136 . Tan i mali Lu su čamac ugurali u blatnjavo priobalje i na dno položili dodanu im robu. toliko je tuklo po granju iznad njih. Činilo se da je tek zaspao kada ja gje stric probudio. Inače glatko i klisko dno. Put ih je vodio preko goleti. teren je bio kao neka mala pustara sa slabom vegetacijom. Čamac su ugurali pod nešto veći grm i prekrili granjem. Tri su sata trebali. Zarobljenika su jednostavno vezali za jedno drvo. pa je na maloj vatrici skuhao čaj. već samo ušiljenu motku kojom je katkada “požurivao” zarobljenika u stražnjicu. Šanov brat i na krmi Šan. Što je bilo još gore. dobro je znao put. Šan se nadao da će za sat vremena biti prijeko. već se osula kiša. već je slušao lupanje pojedinih. ali svakome pod krovom na očima. Umor ih je savladao tek kada je kiša prestala. ako mrdne. On nije nosio oružje. padao i usporavao hodanje. Najteže ih je još čekalo. Zarobljenika nisu stigli ni odvezati. Za dva sata ušli su u šumu. tanki i jaki kolac. Tan mu je dodao drugi kolac. Dali su i zarobljeniku. Nisu mogli spavati. Tan je bio tako uzbuđen. jer se zarobljenik stalno petljao u puzavce. Odavde će dalje čamcem kroz kratku močvaru. Nije se bunio. Predvečer su izašli iz šume i napravili na brzinu skloništa za predstojeću kišu i skloništa za mali logor. sada rijetkih kapi po lišću. Stalno je pogledavao unazad. Šan mu se zaprijetio. Jedva su prilegli. vidjeli prvo drveće tog opasnog puta. Šan je samo približno znao gdje bi mogao biti. dok su se ostali ukrcavali otrčao i nešto dalje nožem odsjekao dugi. kada su začuli zujanje motora s lijeve strane. Šan je brzo naredio da granjem kamufliraju čamac i da se sklone u razno grmlje. dogovorivši se tko će i koliko stražariti. Zadnji je čuvao stražu. Po trojica su vukli čamac tako da je uz zarobljenika uvijek ostao jedan. pa zarobljenik.

Izvršavali su još nekoliko napada i odletjeli nešto južnije. pa jej čamac odlično klizio. Koliko je bio upoznat. Mali Lu se zavukao sa Tanom u drugo grmlje. da su na jugu poslali u taj bezazleni dio 137 . na par sto metara! Noć još daleko. povukla ovamo. Sm se isto i sakrio podalje. Brzo su se udaljili od opasnog mjesta. zarobljenika zavezao za drvo. Jedino ako se. Svi su se sakrili po drveću i među granje. a radosni jer su izbjegli velikoj opasnosti. tako da su skoro trčeći usli među drveće. nešto lijevo od njihvog predviđenog ulaska u zaklon šume. a tako daleko. Šanu je laknulo! Odmah je naredio da požure do drveća. mogu primjetiti trag vuče. natezao svoj konop vezan za čamac. Šanu je bilo lakše. Šan nije znao što bi oni tamo mogli pronaći. Skoro su bili iznad njih. Mogli su ih sve pobiti. Ako padne bomba. i ti prokleti helikopteri bi nestali. a zatvoreniku su vezali i usta. Počeo je na sve vikati ako dođu. Iz tih ga je razmišljanja trglo ponovno zujanje helikoptera. Eventualne bombe nisu ih mogle zahvatiti. jer je bio još dan. Helikopteri bi se mogli vratiti. Napadali su mjesta. da će biti u blizini i na najmanji sumnjivi pokret motkom ga probosti. Što učiniti? Kako se dočepati ipak sugurnije šume. Šan mu je doviknuo. Tamo su mitraljirali rub šume. a oni u grmlju nezaštićeni. a mogao je pričekati mrak. Mitraljirali su neki pet stotina metara od njih. lakše bi vukli i brže stigli pid krošnje drveća. Istrošili su zadnje atome snage. a Šanov brat se smjestio na malom odstojanju.Tješio se da je sve ipak dobro prošlo. Brzo je skočio sa svog mjesta. Da bar padne kiša. Svi su od umora popadali po zemlji teško dišući. tako blizu. Tiho su iščekivali dolazeće zvukove. Tamo su izvodili skoro isti napad na rubove šume. Zarobljenik se sav šćućurio u grmlju. a brat ga dopunio. Sve su bile nešto južnije. Što su bili bliže šumi. bliže prvom drveću. napravili su mali zaokret i krenuli prema šumi. Šan je već predbacivao sebi. pa se moraju skloniti nekoliko stotina metara u stranu izvan smjera kretanja. Ako to otkiruju. U šumi je bilo vlažno tlo. Tjerao ih je. saznavši za opći napad. Čamac im još treba za zuadnji dio puta. Postojala je i druga mogućnost. Opet su zapeli. imaju veće šanse da netko preživi. Vukli su svi kao pomahnitali. nijedna jedinica se nije nalazila u toj blizini. gotovi su! Šuma tako blizu! Sigurnost tamo. Došla su dva helikoptera. Sada se Šan sjetio izdajničkog traga vučenog čamca. da to ne čini jer moraju biti na većem odstojanju. što je toliko riskirao. Bacali su i lake bombe. a čamac postavio u okomiti položaj. Ni sada im nije dao odmora.trbuh.

Šan je bio veoma zabrinut. ostaviti čamac. Ovako će se brže i dalje stići. Nešto se događalo. Čak ih je jedan i zahvatio vrtlogom vjetra u niskom letu. a i noć se već približavala. bježat će dalje. Oni će shvatiti da su se prevarili. Čuo je lamatanja helikopterskih propelera. U daljini. gdje se najmanje nadaju.Manje će se morati vraćati do čamca. a mjesta na rubu šume imaju dosta. a u slučaju opasnosti. pronaći pravi atrag. Zapeli su snažno. primijetili su trag čamca i krenuli tim smjerom. Dotle će oni dobrano odmaći. Pucali su kao podivljali. tamo prijeko. Čuli su zujanje metaka i udaranje u drveće i granje. imali su znatnu prednost. Šan je zano da se ne smiju više igrati sa sudbinom. Treba brzo pobjeći s tog mjesta. da se što više udje od ruba šume. moraju u šumu. Ako čuju zvukove pristajanja helikoptera. Šan je mislio: ako i dođu. aa i od smjera potrebnog kretanja. Samo su na rijeku javili za njihov dolazak . iako uzbuđeni. bježeći tako.Na povrtku će svratiti po hranu. pa u svim smjerovima. Letjeli su u ravnoj liniji njihovog traga. I odmor im 138 . mogli bi ih po tragu pronaći. Što je to za helikoptere? Par minuta! Imali su. sve u nekom imaginarnom smjeru i nedaleko od njih. valjda da su im neprijatelji tu pobjegli. Oni nisu mogli znati. slete -. Ako se spuste i iskrcaju. da će netko njihov ovuda proći. pa sada tuku po tome. Po čemu li sad pucaju? Imali su sreće što su odjetjeli u krivom smjeru. Skočio je s drveta i sve su sada.. zaključio je Šan. Brinuo ga je trag. dobro će ih čuti kada se iskrcaju. Najdenom su zamuknule detonacije u snop vezanih ručnih bombi i mitraljeza. Ša je znao da pogodak tih sve trga i nema pomoći. ali ako primijete. Valjda su se napadnuti već odavno sklonili s opasnog mjesta. Zvuk helikoptera na mjestu i to tamo. Jedan je helikopter stao u mjestu. Sada ih je vijio. Udaljili su se nekoliko stotina metara i osluškivali. počeli opet vući čamac po zaraslom putu. a u nastupajućem mraku neće se usuditi za njima. Znači. samo par minuta prednosti. čuli su se rafali. iako pronađu trag. Ljudski glas iz tog smjera nisu čuli. gdje su oni upravo dobježali u šumu. Vjerojatno su primijetili trag. dakle. pa onda za njima. Iz jedne glupe opasnosti ušli su u drugu. ali to ga se u ovom trenutku nije ticalo. Nije trebalo dalje bježati. misleći. Naročito su opasno zujali odbijeni metci. pa će se brzo vratiti. Sve zaključke izvodio je prema dolazećim zvukovima. nešto odmoreniji. Prvom se pridružio i drugi i odjednom su svom brzinom krenuli u obratnomsmjeru. Iz svog skloništa nije mogao vidjeti što se događa. Dan je bio na izdisaju. Sakrili su čamac i dalje bježali bez njega.. a do tamo i natrag ima samo 6 milja. Bili su tih iznad njih i krošnji. preko ravnice.šume po jedan lokator.

ali noć je činila svoje. U rijeku su ušli brzo. Pregledali su vezove zarobljenika i legli na kratki počinatk. ali se nije prelila. Nepotrebni napori! To je naglasio. Odmah su se ukrcali i krenuli nizvodno. Dugo jeosluškivao. što su dalje plovili. jer kiša je ovaj put padala rano ujutro. Oprezno su promatrali oba smjera rijeke i. pa su napredovali sporo. stao na svoje mjesto. za njega nema nepotrebnih napora ukoliko se radi o osveti. Sada je zarobljeniku sinulo kuda ga vode. Često su se nogle plele u nevidljivew prepreke. Zbog vječitih kiša rijeka Kvi je nešto dignuta. Ne. Čamac je lako klizio. kako je to što su činili bilo također opasno. a Tan zagazio u potok. energično i bez problema. promatrao u vlažno jutro. Šan je bio zadovoljniji. pa sve do rijeke. Biti uz obalu. Što li će tamo s njim učinit? Kraj mjesta s višom obalom plovili su brže. Dobro su čuli zvukove udaljavanja. Držeći se sasvim obale plovili su polako nizvodno. sporo instinktivno napipavali puteljak. pa su napredovali veoma brzo. namjerno tako i bez zaveslaja. Pospremili su preostalu hranu u torbe i krenuli natrag. Šan je 139 .treba. Sjetio se sada riječi svog komandanta. već i ove oko njega. padali su i posrtali. Šan je samo promatrao. poznatim terenima. kako bi mogli osluškivati okolinu i poduzeti mjere bježanja na obalu. sve do potoka u koji će spustiti čamac. Ispod krošnji bio je već mrak kada su ponovno krenuli određenim smjerom prema potoku u dubini šume. već se Šan pridržavao grmlja. ali je njen tok bio neobično brži. dok još sunce nije ni dobro pripeklo. jer tamo ionako ne bi mogli bježati na obalu. Šan je neko vrijeme razmišljao . Nije znao da bi i tu riskirao. bili su na rijeci Kvi. Nisu odmah izbili na rijeku. Oko ponoći tog napornog tegljenja i saplitanja dovukli su se do potoka i u nj spustili čamac. Nije bilo teško. Nisu se vraćali. da li mu se to isplati? Isplati li mu se izlagati opasnoti ne sebe. i kraju tog opasnog pothvata. i bez riječi. toliko još nije bilo vode. Bojao se takve klopke. Sada nisu imali nikavih poteškoća. Probudili su se potpuno mokri. Tan je na prednjem dijelu upravljao smjerom i katkada uklanjao kakvu prepreku. Potjerala ih je bliska noć. a tu su i napori. Uzeli su hranu i osluškivali udaljeno lamatanje helikoptera. a ne moći se popeti na nju. a sve to im je oduzimalo snagu. Večeras trebaju prijeći ovu šumu i to ne bap daleko. Ipak je odlučno dao znak. Sav taj put će u povratku prevaliti za jedan puni dan. Iz sna su ih probudile krupne kapi koje su padale iz gornjih slojeva lišća i krošnji. Za dva sata. sve bliže selu Hau. Potok je bio dubok i velike širine. prije nego se vratio.

Postoji stara izreka kako se zločinac uvijek vraća na mjesto zločina . Kako je samo stigao tamo. Ništa se od tog dana nije promijenilo. što je bilo tako očito. Progonila ga je naizvjesnost. Znao je. S lijeve strane su već primjećivali toliko im poznatu ravnicu s trstikom. kao “zaljev”! Uskoro je čamac usmjerio prema obali. Tan je usporio napredovanje čamca. da je netko preživio. gdje su imali stražarsko mjesto. Šan ga je cinično promatrao i naslađivao se: . Nagorjele i razbacane motke koje su nekad bile osnov koliba još su uvijek bile tu. da nema svjedoka. i baš tamo. Toga se bojao već tada. gdje su njega zarobili. Zato je i napisao ona pisma. Još nije znao kako će umrijeti. U sredini je jedva hodao Yu Ling. Po njegovom ga nisu smjeli uzeti sa sobom. tik uz izbačeni poluotočić. Pristali su u malom zaljevu. a očiju uprtih u obalu. dugog niskog humka kojega je kiša stukla skoro do razine okoline. Sada može samo očekivati smrt. Iz čamca je nisu mogli vidjeti. osim humka. Dobro im je govorio da ga ne šalju onamo. Ponosno je potapšao u torbu. a u daljini se naslućivala tamna džungla. Splet nesretnih po njega kobnih okolnosti. tu je bila greška i u odluci da s još trojicom nosi lokatore. Htio je biti siguran u smrt.obratio se zarobljeniku. da to neće biti laka smrt! Čim su se iskrcali. pokušao kasnije pobjeći. Šan je na brzinu pregledao okolinu. Jednoruki je bio nepouzdan i lako bi se obranio i uštedio na vremenu. Ostali su načulu sa Šanom krenuli puteljkom prema bivšem selu Hau. Samo kakvu smrt? Došli su do razrušenog sela. ali mali! Taj je nasamario mnoge. Tu je poginuo Jamu. Nije mogao nijekati nešto. Sav se tresao od te pomisli. Tražio je uliv potoka u rijeku. Mali se sjeća i dobivenih udaraca. Zatvorenik je prestrašeno gledao u grmlje. Jedino su četri kolca označavala granice tog velikog groba. i zločincima je htio dati od znanja koliko zna. a ovaj je bljedoćom lica potvrđivao svoj strah. zato je i tako divljački probadao svakoga. jer postoji ipak mogućnost. kolcem ga pridržavajući. Tan je odvukao čamac u potok i tamo ga kamuflirao. Svih detalja. Stalno je mislio što su tu radili. hoće ga tu mjčiti. a da ovi sve znaju.međutim inzistirao na svom planu. Direktno optuživanje lako bi branio. 140 .

Nije bila baš velika. Uz humak je već bio zaboden kolac. . . .Tu je stric izgubio ruku . ali je naslućivao da je s tim u vezi. ne bi li ugledao odbačeni ostatak ruke. Zamke su smislili uz put: vrpca s kojom su imali vezane hlače. . Za pola sata viknu je da je ima. Ja ću dotle držati stražu na obali. ali jesti nisu mogli.Tan i Lu. kada je morao promatrati zbivanja u selu. Iz rančeva u uzeli hrtanu. Trebaju na rijeku. striče. Vračajući se zagazili su u potok. Nisu je našli. ne bi li ugledali neku kornjaču. Taj ej izbezumljen od straha. što prije to bolje! - 141 . gledao u humku pod svojim nogama.a trebamo i jednu kornjaču. Mali Lu mu je sve ispričao o zadnjim očevim trenucima. Dječaci su otrčali još uvijek vidljivim putom prema tamnoj pozadini. što će slijediti. pokušajte je negdje uloviti. tamo će sigurno biti sretnije ruke. trebamo kolac ovakve dužine . Obojica su se vratili do ostalih. Sjedeći tako na razbacanom kamenju zalogaji su im ostali u ustima. izbivši na čistinu sjetno pogleda prema humku. da je Šan prije polaska dugo nešto pisao na neke papire.Sad se prvo najedite. Koliko puta su tako zakvačili kornjačinu nogu. Lu je bio bolje sreće.Dobro. Bio je radozano. poslije nećemo imati vremena.zborio je Šan i dodao Tanu mačetu. Sjetio se samo. da to obavimo. Nije i nije išlo!Tan je pošao po Šana. . Pogledao je zuločinca u oči. Nije ga bilo! Sigurno je bila obrok nekoj životinji. Odsjekli su i očistili ga od grmlju. Znao je Tan. pođite do džungle. široko otvorenih očiju. Kod jednog mjesta Tan je sav uzdrhtan stao. Nije znao što.ogledavao se sa strahom. Znači. a onda po svojim stričevima.Tan. Nije jznao sve detalje koje je Šan smislio. a za njega žicom vezan Ling i to licem okrenut prema humku. Produžili su prema prvom grmlju i uskoro pronašli odgovarajući kolac.Dođi.pokazao je rukom iznad glave . Oči su im stalno bježale prema humku. Ne možemo jesti! . ali je bila kornjača. Ostavili su kolac i svaki svojim puteljkom krenuli prema rijeci. zamka i mali štapić. kako je bio vezan njegov otac. Spremili su hranu u rančeve. to je Šan smislio! Vezali su ga upravo onako. a Lu ga začuđeno pogledao.

Dokazane su i prema njima je vidljiv njegog izdajnički čin iz niskih pobuda protiv svog naroda. Aktivno je djelovao u masakru nevinog stanovništva ovog sela. Zločinačko iživljavanje tijekom masakra 5. Optuženi Yu Ling uhvaćen je u neprijateljskoj akciji tj. Samo još uvijek nije znao kako će umrijeti. a Šan je iz svoje torbe uzeo list papira i svečanim glasom počeo čitati: ..Svi su stali uz humak nasuprot Yu Lingu.Ima li optuženi neku primjedbu? Ima li nešto za izjaviti? Ima li neku želju.. Mučko ubojstvo našeg borca Jamu 3. okrenuo se bratu. do 5. Šan mu je iz ustiju izvukao nepopušenu cigaretu. Ostala nedokazana djelovanja protiv svog naroda Sve točke od 1. Zbog svih tih nedjela Vojni i narodni sud osuđuje ga na smrt. Suđenje i smrtna kazna izvršeni u uništenom selu Hau Dana. Ovaj se žrtvi primicao sa 142 . da su mu to posljednji trenutci života. da o činjenicama masakra do pojedinosti obavijeste javnost i neprijateljske vođe. Špijunsku i zločinačku djelatnost unošenja lokatora u naša Sela i vojne logore 6. Izdaju i pomoć neprijatelju 2. Način kazne prepušten je preživjelima iz sela Hau. zadnju želju? Optuženi je pognuo glavu. Silovanje nanših žena 4.Čitam tužbu i osudu narodnog i vojnog suda povodom zločinačkih djela izvršenih u ovom selu. Preživjeli si uzimaju i to pravo. Šan je zapalio i umetnuo optuženom u usnice. Narodni i Vojni sud NDR Vijetnama Tu je Šan završio svoj govor i pogledao optuženika: . On je optužen za : 1. Dugačkim uvlačenjem dima cigarete gledao je i nadalje u humku. pa u Šana svjestan.

kojega je sa svog mjesta mogao upravljati. Začuo se jauk. Motori su jače zabrujali i avioj je počeo rulati stazom. neka ga poštede takve smrti. Svi su pristutni mirno promatrali umirućeg. zajedno s kolcem prenjeli su ga u čamac. jecati. Gore. Čamac su odgurnuli od obale. Taj je uz 143 . Snimatelj je snimao teren ispod sebe kroz dvije rupe. Radist još uvijek nije ništa primjetio.zašiljenom motkom. a izviđač kraj njega nešto pozadi uključivao je dugmad za hvatanje radiosignala. Pilot je vodio svoj avion već poznatim nebeskim stazama. na drugoj su špagi vezali maleni kamen koji će usporiti kretanje niz rijeku. pa hropac i neki neartikulirani glas. tako je pilot dizao i letjelicu na sigurne visine. Radiotehničar oči nije odvajao od instrumenata i svojih dugmadi. PORUKA Motor laganog izviđačkog aviona se zagrijavao. napravili su veliki krug i usmjerili se prema sjeveroistoku. Nakon nekog vremena. a na vrh kolca pričvrstili svoju zastavu. visoko na brdima. kao da u tome uživa. Uši su mu bile zaklopljene velikim slušalicama. Polako se digao sa staze. kada je prestao davati znakove života. Leteći iznad grada hvatao je potrebnu visinu za izviđanje. Sada je zarobljenik počeo moliti. tog jednorukog čovjeka koji mu se polagano. napravio desni zaokret i poletio prema sjeverozapadu. približavao. pa se priključio na prednji dio na kopilotsku sjedalicu. Razrogačenih očiju gledao je u oštar šiljak kolca i čovjeka. čas u okolicu terena nad kojim su letjeli. kroz koje je gurnuo svoje teleobjektive. Za par minuta preletio je rijeku i usmjerio se iznad zelenog predjela. Nju je omotao u povošćeno platno. Umetao je nove filmove u kamere. Isprobavao je i radiogoniometar. te je dodao pilotu. a Šan je kraj usmrćenog stavio aktiviran lokator i torbu sa dva papira. Za kraj čamca. gledajući čas instrumente. Kako se dizao teret. Lijevom je rukom rukovodio nekom ručicom koju je često okretao na sve strane. Mirno su plovili plavim nebom. makar su bili u dosegu dometa specijalnih mitraljeza. odbacili privezani kamen i gledali njegovo sporo odmicanje. Nitko nije ispalio ni metak prema njima. Za kolac zabodenom u tijelo vezali su ulovlejnu kornjaču. Iz svog džepića izvukao je pljosku. pilot se namještao na svom sjedalu. Snimatelj je svoj zadatak izvršio. Tiho i ujednačeno radili su i motori. Oni će ga sigurno “čuti” ili vidjeti. nagnut nad svoje dvije kamere. Snimatelj je također već bio na svom mjestu u sredini trupa aviona.

.Ne vidim nikoga da upravlja čamcem. Zadnje vrijeme sve više su hvatali radiosignale. Radisti nije ni ponudio. Ali u čamcu se ipak nešto nalazi.rekao je pilot i napravio brzi zaokret. da veoma teško popunjava nestale. to je njihov zadatak. Nekoliko takvih informacija koristilo im je za pstavljanje uspješnih zasjeda.uzviknuo je radist. baza! Halo.to može biti samo lokator! Pilot je spustio avion jmalo niže i promatrao površinu vode i okolinu. Ti napadi su dali u zadnje vrijeme odlične rezultate.Vjerojatno su napustili čamac kada su čuli avion. I snimanje s aviona davalo je sve bolje rezultate. . Oni su često mijenjali šifre. . Onda nastupa avijacija i artiljerija. . . Pogotovo ono noćno! Ova tehnika je nevjerojatna.Jači signal . jer bi neprijatelj brzo zaključio da nešto ne valja.Da. 144 . Čujete li me? . Uskoro je pilot opet skrenuo nešto udesno prema jugu te su nastavili letjeti iznad rijeke. Sada je i on povukao dugi gutljaj i pljosku spremio u džep.Dobro čujemo! Slušamo! . .Halo. u čamcu ima nešto. Obavijesti ih! Daj točnu poziciju! .smiješak otpio dva dobra gutljaja i vratio ponuđeno piće. te dodao . Uskoro je ugledao blizu obale ploveći objekt.Drži taj pravac! Tu je točno ispod nas sprijeda . pa se nalaze sakriveni u trstici.Ima nešto ispred nas! . a sigurno je da dolazi odande . Snima sve metalne dijelove na zemlji tako jasno da razvijene slike odmah pokazuju što je što. ali sve nisu smjeli koristiti.Nestalo je onih iznenadnih napada koji su toliko demoralizirali vojnike i starješine.čulo se iz slušalice koje su sada sva trojica imaola na ušima.ponovno je uzviknuo radist. koje je posebna služba uspjela dešifrirati.Dvadesetak ljudi je danonoćno radilo na dešifriranju. pa su neprijatelja tako uzdrmale. Prodrli su u njihov šifrirani sistem. baza! Ovdje ptica 303. neka to oni žabari iz baze utvrde.uzviknuo je radist. jer taj zaljubljenik u svoje aparate nije uživao u piću. Treba ista mjesta samo snimiti po danu i zna se smjer kretanja ili pak neki stacionar jedinica ili grupa. A mira i mirnog sna imali su više u zadnje vrijeme.

kako bi mogao u pravo vrijeme izbaciti lancem vezane bombe. Kraj! . . da se ranjenik miče. Dva su letjela iznad trstike i otvorenih vrata. Potreban oprez.stigla je zapovijest.. Kada su odmotali pokazala se torba. Pozicija 19-0-2 W na rijeci. pa su mislili. Tu je stao na mjestu i polagano se spuštao do određene visine. Začuđeni su gledali probodenog mrtvaca i zastavu koja je pažljivo privezana na kolac kojim je žrtva jprobodena. ali nisu primijetili nikakvo kretanje i ništa sumnjivo. Ponavljam 20-0-2 W na rijeci. Preletjeli su čamac. Gledali su ima li gdje koja pričvršćena bomba ili bilo kakav eksploziv. 145 . kao što su im javili. svima! Tri i četri vratite se u bazu! . Kraj poruke! Pilot je avion usmjerio prema aerodromu na drugom kraju grada. čamac su složno uvukli na brod. U torbi su našli lokator i zapečaćenu kuvertu. Vojnici su za svaki slučaj pripremili oružje. Helikopteri su već čekali s upaljenim motorima. Usmjerio se dižući se prema bazi. Nije to bio nikakav ranjenik.Kad su utvrdili da nema opasnosti. obična vojnička torba iz gusto pletene i grube tkanine. Kreće se niz rijeku polagano. Spustili su prednju stranicu i počeli pažljivo pregledavati dohvaćen čamac. . Pažnju je privukao paketić povoštenog platna. Pritom su morali prerezati sidreni konop. a ukrcalo se na brzinu desetak sakupljenih vojnika. U bazi su zabrujali motori. napušten čamac s nekakvim stvarima. Brzo su stigli do čamca. Objekt primijećen kao čamac. Čim je avion dodirnuo stazu tri su helikoptera već poletjela.glasilo je izvješće helikoptera. Vojnici su se jako čudili onome što su u čamcu zatekli. Nisu se usudili ništa dirati. Čamac je odmah krenuo uzvodno. a vođin se helikopter vratio iznad čamca. Pošaljite čamac. Naslov na koverti bio je pisan nespretnom rukom i odavao poruku za njihov glavni štab. Takve su torbe nosili sjevernjaci. To su oni iz zraka vidjeli pokrete kornjače privezane uz mrtvaca.Izviđač sa Ptice 303 javlja bazi o primijećenom signalu na objektu na 20-0-2 W na rijeci.Baza! Baza! Govori jedan! U čamcu primijećen ranjenik i neke stvari. ljudi iz čamca vjerojatno u blizini i naoružani. To je bilo podcrtano crvenom olovkom.Svima! Ponavljam.

Svi skupljeni čudili su se sadržaju čamca. Nadalje se spominje. koja su vaši ljudi. Iz baze su tražili instrukcije za daljnji postupak. probodeni mrtvac uza se nosi neku za njihov štab važnu poruku. a on je pozvao pukovnika i još neke oficire iz štaba. okrenuli i spuštali se nizvodno. ja to moram dalje proslijediti! Svi su čitali. Izvadio je kuvertu i ostalima dao znak da ga slijede. Zatvorili su rampu broda.već su torubu zatvorili i ostavili na mjesto. Polako je čitao prvi. Pristali su uz obalu i pozvali dežurnog oficira. Prva cedulja davala je detaljan uvid u masakre. Prisutni su nestrpljivo čekali. blijedi dodavali listove drugima i šutjeli. shvaćamo neminovne žrtve. U kancelariji je pred svima otvorio kovertu. kada su žrtve bile djeca. Poslan je prije desetak dana u pozadinu s lokatorima . naš izviđač. 146 . nepridržavanje osnovnih ljudskih normi ratovanja. Prit tome su samo spomenuli da imaju važnu poruku za glavni štab. Za pristutne je bila daleko važnije druga cedulja slijedećeg sadržaja: Štabu američke vojske Na ruke pukovniku C. da su ovi spiskovi umnoženi i diplomatskim kanalim već poslani u svijet. Bez riječi je papire stavio na stol i rekao: . Backu Vašim odobrenjem i prema planu majora J. Čak i imena žrtava i na koji su način mučeni. Lice mu je odavalo srdžbu i zabrinutost. međutim ne možemo tolerirati zvjerstva. Naročito u selu Hau i Ciehu. kao protivnici. Pukovnik ga je ljutito pogledao i pregledao sadržaj atorbe. načine i opise pojedinih zvjerstava. pa drugi papir. da će upoznati svijet i to bez razlaike budu ili ne budu zločinci kažnjeni.izletjelo je vojniku. a jedan vojnik sa strane je uskliknuo: . U tom napadu na vojne i civilne ciljeve stradalo je u kupno 68 nevinih ljudi.Čitajte! Ako je ovo istina.Pa to je naš Yu Ling. Tim se popisom groze. Kvina i operativnog kapetana D. Mi. Rogersa izvršena je operacija “ GAŽENJE KORNJAČE”. Bilo je toliko očito. da taj grozni. žene i nemoćni starci. Odgovoreno im je neka pored baze produže sve do grada i tamo poruku uruče. a naročito iz čete C činili po našim civilnim naseljima. alči su već po izražaju lica vidjeli važnost te poruke.

Taj pogled bio je ozbiljan. kada su se s lijeve strane otvorila vrata male dvorane. KORNJAČA SE MOŽE GAZITI. oštar. Novine. Na vratima su se pojavila tri ozbiljna lica. Svi osuđenici. sadistička mučenja. Presudu nad vašim izviđačem. Tome dodajemo i kemijsko uništavanje vegetacije.Pri tom zločinačnkom aktu bil je nazočan i spomenuti kapetan Rogers. da ćete ovo proslijediti dalje. koji su međunarodnom konvekcijom zabranjene. iživljavanja. Novinarima je pristup bio zabranjen. Čak su prokrijumčarene neke fotografije i nekoliko uskometražnih filmova. kao da je 147 . te da će ih vojni sud pravedno kaznit. pa je s time prešutno i odobravao načinjena djela. nemerna sakaćenja. gdje su sjedili optuženi. AL SE NE MOŽE ZGAZITI! Nsu San ZLOČIN I KAZNA Vijesti su se brzo proširile svijetom. tri visoka oficira koja je predvodio pukovnik C Braznik. Novinske agencije počinju javljati o nečuvenim pokoljima u Vijetnamu. napalm-bombe te kasetne projektile. Ovakve ćemo poruke razaslati u svijet. silovanja djevojčica i žene. izdajicom svog naroda. agencije i poneke ambasade dobile su detaljna izvješća s poharanih terena. Operacija “GAŽENJE KORNJAČE” i slične ”POTRAŽI I UNIŠTI” vašim je odobrenjem rezultirala pretežno nedužnim žrtvama. očima uprtim u prvi red pred sobom. uništavanje kemikalijama i da se sudionici i nalogodavci primjereno kazen. svijet koji će imati svoje mišljenje o tim zločinima. Druga cedulaj kao prilog uz imena žrtava opisuje i način rada tih zločinaca. Svjetska javnost počela je negodovati i glasno osuđivati te postupke i u javnim glasilima zahtijevati prestanak grozota. tužitelj i branioci ustali su sa svojih sjedala. “Sud zasjeda” . Svi su sjeli. Nadamo se. Za takav zločinačkiu čin krivimo vas.uzviknuo je oficir. samo je pukovnik ostao stajati. koji ste naredili upotrebu svih sredstava i mogućnost takve likvidacije. a o vama znamo sve: imena. šaljemo vam. Učinjena su i ljudski nepojmljiva zvjerstva. Svijet nije dugo mogao ostati suzdržan. činove i jedinice.

vrhovnog zapovjednika vojske. ova sramota! Još nije bio svjestan svojih pogrešaka i kao takve nije ih mogao nikako prihvatiti. ali i naređenju. Nije mogao smisliti. Nesrtalo mu je s lica one odlučnosti iskusnog ratnika. Još uvijek nije shvaćao. Političke posljedice takvih akcija jesu nesagledive. uvjerenju. U redu iza njih sjedili su optuženi vojsnici i narednik Wulter. začuđen. potrebno je detaljno ispitati i uzročnike tih sramotnih djela primjereno kaznit. Da su ih tamo barem sve likvidirali. a mislio je da čini na najbolji način. 148 . a optuženima je trajalo dugo. Rogersa su pokupili s aerodroma. Novu je uniformu okitio sa dva nova odlikovanja. Osjećao se jadno. sada mu i sude. mudro rukovodio. ali i uplašen. Pogotovo u momentu kada smo javnim mnijenjem prisiljeni priznati poraz naše intervencije. da to svi čine naišlo je na dopunsku osudu. Jedino opravdanje. a iz nje list papira. kao nešto što se kosi s vojničkim moralom. Branioci nemoćni. kruta i oštra. citiram: Vojnom susu i komandi 5. da me o detaljima istrage i osude izvijestite!” Kraj citata! Pored blijedog pukovnika Backa. Sud nije prihvatio obranu. a sada je tu sjedio snužden. da ga je njegova pohlepa za činom dovela ovako na optuženičku klupu. predugo. majora Kvina sjedio je kapetan Rogers. iz njega izvadio veliku kuvertu. primili smo sljedeće pismo. I ostali optuženici osjećali su se jadno. kada se upravo namjeravao ukrcati na avion koji bi ga odveo na odmor u SAD. Radio je po svojoj savjesti. Braznik je zatim odvojio jedan fascikl. C.svjestan svoje delikatne zadaće. Neshvatljivo! Istraga je bila brza. Da nije bilo onih pisama! Ne bi ovi njega ponižavali. Istrazi nikada nije priznao učinjeno kao grešku. da nije bilo svjedoka koji su preživjeli. što je skrivio? Očekivao je presudu za nešto što je činio. Naš cilj nikako ne opradava upotrebljena sredstva i metode. Dokazni postupci kao na tanjuru. da su i mnogi drugi činili slična djela. To je potrajalo nekoliko sekundi. Armije USA U vezi napisa i vijesti priširenih naročito po Europi i reakciji na sporne slučajeve naše vojske. Ponovno je važno bacio pogled na optužene i izjavio: “Iz kabineta predsjednika USA. a sada doživljava ova poniženja. Izgledali su zabrinuto. pa on je heroj! Hrabro se borio. Nikada to neće priznati! Ta on je jedan od najboljih. Umjesto slavlja. Uzimam si pravo. Pa zar je mogue: da oni koji su ga do sada odlikovali.

na rubu šume. Po svojoj skromnoj vanjštini. i šuteći udaljio se izvan sela. Nakon nekog vremena. ostali su nijemo stajati ispred svojih sjedala. Bio je sav predan revoluciji i pokretu. a sve drugo sporedno. Tek sada su bili svjesni. da bude malo suzdržaniji i tolerantiniji. pa ga neprimjetno sliedio na odstojanju. U takvim su ga se trenucima svi klonili. Tan. I sam sudski postupak. a s druge strane njegovi povremeni izljevi gnjeva i kruti odnos do podređenih. kao da odobrava izrečeno. diktiran odozgo. Zdušno je obavljao svoje zadatke. pa i mnoge sporedne logističke. bio je uzor mnogima. daleko od sela. Ali nije se mogao riješiti neke čudne zatvorenosti. optuženi. da ia zločina slijedi kazna. Gorko je plakao. sada se katkada pretvarala u izvore srdžbe i bjesnila na sve oko sebe. Vojni izvjestitelji bili su škrti i donosili samo one vijesti koje su slučaju opravdanja odgovarala. da sve to nije bila farsa. nečiste savjesti. ali svjestni svoje krivice. ŽIVOTNI PUTEVI I SUDBINE Nsu San je postao viši obavještajni oficir kod oblasne komande. Zbog svoje invalidnostijedino je bio pošteđen direktnih borbi. da služe za primjer. jednom ga je u izljevu gnjeva molio. brz. sada već stasit mladić. sada osuđeni. To je znalo potrajati i par sati. da se smiri. Nikada se nije ženio. Svi optuženi bili su toga svjestni. odbili su od njega i ono malo prijatelja koje je imao. sjedećeg na jendom humku. Prema podređenima je bio krut i strog. ali mu se nisu približavali. osobnoj asketnoj disciplini i navikama. pronašao ga je na osami. temeljit. Tan je time bio iznenađen. Njegova prijašnja dobra ćud. Zbog svog iskustva i sposobnosti bio je među tijetkima koji su se bavili i ratnom strategijom. S jedne strane uzor mladima. Ozbiljan tip ratnika. za opomenu drugima i da se zadovolji krittična javnost. a u sebi se zapitkivali kolika će biti? Nakon izrečenih kazni. Tan. prestrašeno. a i 149 . na momente ogorčenosti na nametnuti rat. jer za to naprosto nije imao vremena. bio konzultiran i u svemu aktivan. Zbog svojeg vidnog šepanja patio je i od kompleksa. skupio je hrabrost. prilikom rijetkih slavlja. kojemu je rat prvo i jedino. Šan ga je značajno pogledao. Svi su ga cijenili i imali strahopoštovanje. Jedino je prema nećakinji Li i nećaku Tanu bio nježan zatomljujući svoju srdžbu. na sebe i okolinu. Nije se mogao izvući iz svoje kože ni u rijetkim trenucima opuštenosti. degradacije činova.poniženo.

To je bila zakletva nad humcima mrtnih u selu Hau. bez riječi. ali pouzdane.Tek kada su iz šume naišli seljaci s oruđem. ali ni takvoj osudi. Vijesti su bile spore. sjeo na busen kraj njega. I sam Šan mu je jednom. Ne zbog potrebe.Odgoj Li i Tana sve su ga više zaokupljali.žalostan. kao da su nanjušili što bi im se moglo dogoditi. Prvi dio pravde je zadovoljen! A drugi? Žrtve mu izmiču. među koje je i sam spadao. da je od revolucije i tog rata očekivao nešto što taj naroneće dobiti. već da ga taj čuva od moguće nesreće. Znali su američki obavještajci svoj posaopa su pritvorenima stalno mijenjali mjesta.Bio je to plač očaja. Promatrao je te propagatore rata. Prišao mu je. Tanu politika nije sjela i nakako je počeo sumnjati u komunističku ideologiju. Zbog toga je u zadnje vrijeme bio sve nervozniji. Tan je znao. Dugo su tako sjedili. koliko je mogao i umio. te ratovanju. savjetovao ga. sve bez riječi izvinjenja koje zbog nadolazećeg plača nije bio u stanju izgovoriti. udaljavaju. Saznao o suđenju ratnog suda. obrisao suze i prebacio ruku preko Tanovih ramena. u Europi. uvijek u pozadini slao je iskusnog pratioca. kriveći sebe što je izazvao taj neshvatljivi postupak čovjeka koji mu je bio uzor hrabrosti i koji se toliko trudio za sve preživjele. ali nije znao što ga još muči. pazio da ima sve što je trebalo za svoje školovanje. Tako su se obojica bez ijedne izgovorene riječi vratili u selo. 150 . opterećen njome. onako usput napomenuo. Previše je bio zaokupljen svojim zadacima. Šan se brzo digao. Jer. potiskivao je u sebi. gnjeva. u svijetu. Hoće je biti u stanju izvršiti? Šan je Tana čuvao od svih mogućih iskušenja. proatrao “oslobođeni” narod. koja je ustvari njegovim zločincima omogućila nesmatani bijeg. tu tako teško stečenu slobodu. S jedne strane nije se nadao takvoj reakciji tu. da strica sve više muči zakletva. ali obojica svjesni situacije. učio ga životu. morao premjestiti u drugi plan. Na opasne puteve i zadatke. ali i brizi za ovo dvoje djece. a i žaljenja. planiranjem. Naravno da je takva razmišljanja zadržao za sebe. Šan pak misleći stalno o svojoj zakletvi. a s druge strane privilegirane pojedince. Ni malog Lu nije zaboravljao. na relacije njemu nedostižne. Za njega i ostale preživjele našao je uvijek pokoju mirnu i staloženu riječ. Tan se nikada više nije usuđivao upozoravati. već u takvim nutcima posao žalostan. svjestan što sve Šana muči. Sve je to Tan postepeno shvatio.

tek onako u razgovorima. s predavanjima.simpatera sjevera bilo je posvuda. Često je Tan pitao. osim stalnog seljakanja. Začudo. primijetio je isto. U njima je primjećivao sve više demagogije.. kojimu je zadavao dosta poteškoća. bježanja. čitati i da i ona ima svoje učitelje. kemiju. Počeo je komparirati razne sisteme. te još za neke egzaznanosti. pa je takva nastava manjkava. Pored francuskog Tan je učio i njemački jezik. nedorečena i improvizirana. Tek predvečer Šan se vratio u selo i legao u svoj “amak”. što li to stric Šan kani s njima? Jesu oni uključeni u njegovu individualnu osvetu. Sljedećih dana Šan je bioopet onaj stari staloženi ratnik. ili ih samo želi maknuti iz tog pakle i nesigurne 151 . Kako i kada će moći realizirati svoju osobnu zakletvu? Tako je prošla skoro cijela godina. politički komesari. jednom se San povjerio i Tanu. To ga je ponekad zbunjivalo. ali nekog čvrstog zaključka nije imao. Samo je Tan shvatio njegovo lutanja i očaj. kada je tu vijest pobjegao je u šumu. razni ideolozi sa Sjevera. da svaki Tanov slobodni trenutak ispunjavaju individualnom nastavom. sakrivanja i mučenja svog naroda koji je ipak indirektno trpio sva stradanja. Začudo. kako su nazivali mreže za spavanje. Svu svoju mladost i snagu dao je za rat i ideologiju. Tako su optužene učinili nedodirljivima i nedostupnima. To je Sana dotuklo. Sada je opet mislio samo na to. Taj dan. da su ih većinu prebacili u SAD. Ostarit će prije negu sve to završi. od kojih je jedan bio francuski zarobljenik. Naređeno im je bilo. Za Tanovo školovanje angažirana su dva nastavnika. Pomalo su ga živcirali. Tan je Sanu ispričao iskustva koja je saznao od zarobljika. povjerljivo i paeći da ih tko čuje.. Kratkim posjetima kod sestre Likoja se nalazila u pozadinskoj bolnici. da mora puno učiti. To im jebio jedini i najvažniji zadatak. od ljudi. da se ovaj ludi rat okonča. Pa onda još vijest. Naravno. Nakon toga su dugo pričali. da takva nastava nije u svim segmentima.ali Li je učila samo francuski. a front se nije mijenjao. jer to nisu bili stručni nastavnici za fiziku. Večera na niskom stoliću ostala je netaknuta. jednom se San povjerio i Tanu. predmetima bila uspješna. Savladao je svoje muke i potisnio ih. mada to nije otvoreno pokazivao. od svojih. Imao je premalo informacija o “vanjskom svijetu”.

logički zaključivao i najvažnije proslejđivao dalje na sjever. On bi pretpostavljenim oficirima iznosio svoje zaključke. Štabni operativni planovi i strategije radili su uvijek u Šanovoj prisutrnosti. već žalostan nepotrebnim žrtvama. Zbog toga su ga i tako često konzultirali. 152 . vršio je izmjene na karti. i s te udaljenosti promatrao i analizirao. savjetima ali i u izvješćima. uspoređivao i zaključivao. Rješenja sa što manje žrtava suboraca. toliko su svojim ovlastima bili opasni. ali i njihovu moć i opremljenost. analizirao. U takvim trenucima nije bio ljut. Ukrcavanje bombi i projektila ukazivalo mu je na akciju. Sve takve obavijesti pažljivo bi grafički detaljizirao na velikoj mapi. školovanim na brzinu u Kini. Pomoću nje io je jasan pregled. Ta karta. zgužvano tekom. da bi o tome previše razmišljao. tih divnih operativaca i vođa nudeći taktična rješenja. neki mogući plan udara. strategiju s moguće što manje žrtava. kako bi bombe padale “uprazno”. Svoje obavještajne “krakove” imao je i u redovima južnih vojnika. Nakon pristiglih svih vijesti. Najvažnije su mu bile šifrirane poruke s triju aerodroma. reducirao. Obavijesti s juga stizale su svaki dan na njegov stol.I opet su me nasamarili ! Kako na to nisam pomislio? Oprezan u svojim prijedlozima. svakodnevne obaveze oduzimale su mu suviše vremena. smotao cigaretu. u operativni štab. No. pa i poteškoće i njihova rješenja. to mu nije baš uvijek uspijevalo. Sve je to analirao. Njegova izlaganja strategije o pojedinostima bila u veoma korisna. dok god nije naišao na logički slijed. To je znalo potrajajti i sat. Koristio se i malom. Njih je nazivao “ekspres komesarima”. Tada bi glasno razmišljao: . Uvijek je iznosio i predviđene alternative. odstupio za dva-tri koraka. Palile su se na “rezervne “ vatre. zapisujući podatke. s brojčanim utičnicama raznih boja.budućnosti? Međutim. pa je odmah naredio sklanjanje ljudstva. Realiziranje akcije potvrdile su da je većinom imao pravo. bila mu je sve. uvijek je pazio da ne povrijedi sujetu viših oficira. U svakom takvom izlaganju naglađavao je čuvanje vojnika. Koliko su bili plitki u vojnim taktikama. kojh značenje je znao samo on. Najteže mu je bilo s političkim komesarima. Imao je u glavi odličan pregled i raspored neprijateljskih snaga. koju je objesio na stijenu svoje kolibe. U svakom naglom pokretu ili premještaju neprijatelja našao je uzrok i posljedicu.

nevažne zadatke. ali i autoritativno obrazložio. pa je prije toga uvijek morao skloniti papire i zemljovid prekriti pletenom trstikom. koje bi prvo unosio u svoju izlizanu tekicu. prestrašeni. uspoređivao. sestricu Li i malog Lu. Mladići njegovih godina nosili su puške. Tan je polako shvatio. Zgrozio se! Šan 153 . Jednom mu je Šan natuknuo. uspijevao. Tako je “živim jezikom” dolazio do važnih informacija.Nikada nije slan preblizu operativnih jedinica. iz kojega nikada neće pucati. da je njegovim štićenicima ponekad bilo neugodno. Dugo se nije mirio s takvom sudbinom. Tan je shvatio da je to u vezi sa Šanovom osobnom osvetom. Tanova dan bio je ispunjen mnogim obvezama. a samo radi njegove sigurnosti. učiteljem i samo pištoljem za opasačem. tri saslušanja mirno odgovarali na Šanova pitanja.Šanova naoko oštra narav. bombe. Obavlja neke sporedne. Sve više je te zadatke dobivao mali Lu. Nije dozvoljavao grubost. Dobijali su i imali katkada i ono. Nije mu baš uvijek. provjeravao na svojoj karti. Nsu Tan je poštivao svog strica i vođu. Rijetko je dobio operativni zadatak u vidu prijenosa pošte do nekog udaljenog sela ili položaja. ali bio je uporan i demoralizirani zarobljenici. međutim. koji se pokazao kao brz i efikasan kurir. išli u akcije i radovali se svakom uspjehu ali su i ginuli! Od toga ga je Šan odvraćeo. Na opasna mjesta Šan mu je uvijek dodao “čuvara-pratioca. namijenjenom. Saslušavajući zarobljenike nastojao je korektinim i otvorenim razgovorima saznati sve što ga je interesiralo. uvijek nježno. A on? Tu u kolibi ili pred njom. taj lijepi način. što je drugima bilo uskraćeno. Ta briga je bila toliko očita. svjesni situacije. mada su neki to činili.što mu je zadatak. koji bi bili kadri voditi zemlju. nije dozvoljavala u njegovu poslu grubost. Osjećao je. naturenom sudbinom. pa tek onda izvješće slao dalje. pa kakva god bila. sudbinu koju mu je naturio Šan. da mu pomogne. Svako njegovo izvješće pratio je popratni komentar. obično su nakon dva. da će ga možda tamo “vani” trebati. Morao se brinuti o čistoći zajedničke kolibe. Bio je prisiljen mnogo učiti. Šan mu je u takvim. za njega. zašto? Katkada je zbog toga bio ljut i žalostan na svoju predoređenu sudbinu. s knjigama. Učenje i samo učenje! Nakon rata društvo že trebati obrazovane pojedince. Tu su dolazili i njegovi nastavnici. da on živi za revoluciju. koji je pojedinim jedinicama služio kod planiranja akcije. očito primijećenim krizama.

dužnost! Međutim. pozitivna ljudska etika ne poznaje osvetoljubivost. Nestat će razlike između mene i onih sumanutih vojnika koje je osudio sud i sav humani svijet. Od početka je želio da njegove motive razumiju i generacije koje dolaze. naroda koji posjeduje odlike 154 . nejakima. još uvijek mjesta i opravdanosti za dodatnom kaznom u obliku njegove osobne osvete. rekao mu je da su njegovi zadaci i obrazovanje naređenje više komande i da tako mora biti. rođena u tuzi slomljena srca za najbližima. koje su redovito pristizale svakodnevno i bile osnova za razvijanje i koordiniranje akcija na Šanovu području. pa i njemačku vježbenicu. Najviše ga je zanimalo fotografiranje. da održe zadanu riječ. saznao istinu o zločinu koji ga je toliko zaokupljao. zakletva nad humcima svojih najbližih rođaka i suboraca. Saznao je da je američki vojni sud osudio učesnike zločina. Francuski jezik mu je “ležao”. a samo takvima je bilo mjesta u njihovoj borbi. Postupno je i taj učio s većim žarom i savladavao osnove. U mnoštvu vojnih informacija. zahvaljujući njegovim pismima. Pretvaram li se u monstruma koji ne preza ni od zločina da bi održao riječ? Učinim li to. u afektu kada čovjekovo racionalno razmišljanje postaje spontano iracionalnim. Da li bi me razumjele i žrtve u ime kojih se moj životni cilj sveo na osvetu? Šan je znao da je jednostavno naći opravdanja za nemoralne stavove u ljudi sumnjiva morala. Nakon par dana dobio je nove knjige. jednoj se Šan posebno obradovao. ali ne i opravdati. Osveta je čin očajnika koja se može razumjeti. mislio je Šan. ali s njemačkim je lomio jezik. samo s tog razloga. Ima li. a s druge njegova zadana riječ. razmišljao je. To mu je i Tan jednom spomenuo. To su trenuci nesvjesnog djelovanja koje čovjek kao necivilizirane etavizme prošlosti potiskuje id trenutka kada se osovio na svoje ekstremitete. mladi izdanci njegova naroda. doista ću se pretvoriti u obična kriminalca. instinktivnim porivima svojstvenim samo životinjama. učinjena na mah. Moja osveta je osnovna. Smatrao je to vojničkom čašću.je to primijetio. zaživjela je i sada poprima čak racionalni oblik. Bio je zadovoljan i vješću da je svijet. S jedne strane takva dilema. Stupanj uspješnosti potiskivanja tih animalnih poriva u čovjeku možda je najvažnije mjerilo civiliziranosti ljudkog roda. Zar nije odlika dostojanstva i čestita čovjeka.

samo da se udovolji javnom mnijenju. Usredotočio se na razmišljanje o zločinu i kazni. Apsurd. išta teže za časna čovjeka do život s nečistom savješću. osobna osveta. opet Šanova dilema. Ali. kao posljedica humane reakcije američke javnosti i vojnog suda na neljudsko ponašanje dijela njihovoh vojnika. dostojanstvo i pravednost armiji SAD-a. Nsu Šan je znao. putem posrednika.dostojne poštovanja ostalog miroljubivog svijeta. 155 . Zar se zadovoljiti kvazipravednosti institucije dvojna morala koja provodi svoj naum svjesno nehumanim sredstvima. za Šana farsa. da kazna ima svoj korektivni smisao samo ako je izravno vezana za uzrok i ako je pravedno odmjerena. pa i sunarodnjaka. demokracije koju predstavljaju. Sam sudski proces. nije mogao zadovoljiti pravdu kakvu je zamišljao Šan. Sve u svrhu. Ta kazna nije nastala spontano. koja "treba" njihovu pomoć i arbitražu. pa i ostalih masakara. tada je potrebno manirom licemjerja tom svijetu reći da s njim dijeli mišljenje i obmanuti ga "pravednom" sudskom kaznom. izgovorom borbe protiv komunističke ideologije. okreću u grobovima. ostavlja za sobom breme nečiste savjesti. Ali. hoće li ga razumjeti svi oni pozvani da moralno sude o njegovu činu. taj narod zaslužuje i etičke temelje na kojima će graditi svoju budućnost. Kazna je iznuđena pod pritiskom američke i svjetske javnosti. Šan je bio uvjeren. Ima li. Odgojen je. a preživjeli podižu glas prizivajući savjest pravdoljubivog svijeta. Pitao se. trebao je samo što brže vratiti ugled. pitao se. načinom na kojem počiva njegova zamišljena. da kazna zločincima nije primjerena. A kada ta arbitraža naiđe na osudu velike većine svijeta. kažnjavati neizravno. o kauzalnom odnosu koji svoje ishodište nalazi u zadovoljenju ljudske pravde. koja pohranjuje i bodri agresivne instinkte svojih vojnika lažima o misionarskoj ulozi civilizacije. da sa savješću beskrupuloznih nije moguće komunicirati humanim gestama. kojim naredbodavac kažnjava izvršioca za izvršavanje ničim ograničene akcije. a tako je i odgajao. a ova kazna svakako nije! Sramotno je niska! Iznuđena na brzinu. Znao je da se nakon sudske odluke vojnih oblasti žrtve tog. tek formalnom odlukom. na dijelu kugle zemaljske. prirodno. Njih je moguće primjereno kažnjavati samo njima razumljivim načinom.

pisanje. neopterećenim. a i bolovi u ranjenoj nozi katkad su bili sve jači. Smislio je i posrednike. ali ostalo je opet pitanje sklanjanja iz tog pakla. Razgovarao je sa Tanom. Od dva različita fotoaparata nije se odvajao. da će to biti 156 . a najviše dragog kamenja. mora požuriti. upotrijebiti za put i školovanje djece o kojoj se brinuo. Išlo mu je jako dobro. morap bi ostati u zemlji. to nije više vio dječak. ne potpun. adrese. već pametan mladić. seoskog učitelja. Prvo je razmišljao o Tanu. jasan. pa čak i zatvore u kojima služe kazne. Tako je u njemu sazrijevala odluka da odustane od osvete. ali uvijek interesantan tekst. Bilo je tu zlata. zadavali toliko opterećenje. a i na svoju simpatiju Mia Mi. imao je sve podatke o zločincima. isključiti mogućnost da stradaju. Šan je na njega bio ponosan. a i život. te lucidni san osvete. fotografiranje. bude li potrebno. mislio je Šan. To nikako nije želio. Mučilo ga to pitanje. Iako nedovoljna kazna. s mnogim nezamislivim načinima dobivanja informacija. koju su dobili. ali zadovoljavajući. riješit će ih iz opasne zone rata. kada je donio takvu odluku. Svi događaji i njihove pojedine sklonosti išli su tome u prilog. I još nešto. koji su mu do sada. sve više nalik na svog preminulog oca. propagandnoj djelatnosti. Dugo ga je Tan začuđeno pomatrao. Šan mu je odgovorio. jer ta ga bolest može preduhitriti. Usput. Svijet je ipak njegovom zaslugom saznao djelić istine. No to je bilo premalo! Nije ga htio. I. izvješćivanje. Skupljena će sredstva iskoristiti pametnije. U takvimtrenucima. Tan je pokazivao neke sklonosti za propagandu. U toj. Osjećao se nekako slobodnim. Dobro je primjećivao sklonosti i sakrivene talente u te djece.Kao iskusan obavještajac. financirati njihovo školovanje. izvršioce. Time bi indirektno financirao svoju osvetu. s jedne strane prisiljavati što mu se ne sviđa. izložio mu svoje planove i pitao bi li otputovao u Njemačku i tamo nadopunio svoje znanje fotografije i reprodukcijske fotografije. Tan bi zasigurno napredovao. u vrećici sakrivenoj u kolibi. a s druge. pa će ih poslati u svijet. mjesto stanovanja. misleći na seku. sluteći njegovo oklijevanje. ipak je postigao cilj. da li je ispravno? Međutim. Imao je i sredstva. Najviše ga je zabrinjavalo što sam to nikako ne može realizirati. jegove je odabrane slike pratio kratak. Obavještajni rad ga nije privlačio. Iskoristit će sve svoje veze da to realizira. sve više ga je mučila neka nepoznata bolest. ilegalno i legalno sakupljenim upravo za taj svoj naum. Te bi angažirao iz japanskog krim miljea. postupno su nestali. Emotivna iskustva. mada je posjedovao potencijal logičnih zaključaka. bračna stanja.

Učo bi se udaljio samo kada bi njima pristupio zarobljenik. kratki susreti bili su sputani onim ljudskim. Tim načinom. Tu je Šan vidio mogućnost pomoći tom simpatičnom stručnjaku. velika je pomoć Mia Mi u savladavanju laboratorijskih proučavanja na bazi kemije. Od njih je zahtijevao da komuniciraju na francuskom. Nije se smio javljati kući ili. "latentna kazna". zarobljeniku iz Francuske već je nabacio neke planove. za koju Tan tada nije mogao znati. Što će s malim Lu. Naglasio je. A ona zna potrajati i par godina. ali mora biti strpljiv. u tom trenutku nije znao. njihovi. tajne. Prvi put mu ga je Li stidljivo predstavila. francuz Jean. što nije bio njihov rat. Bračni par Groller imali su malu farmaceutsku tvornicu na periferiji Pariza. kako su to oni zvali. pa će o tome kasnije. Kada je Tan. on će ih morati napustiti. U nekoliko dvo do trodnevnih posjeta sestri Li. Jedini spas bila bi humana razmjena. ali nažalost. Tan ga godinama nije vidio. Da je kao i mnogi drugi mladi Francuzi uvučen u nešto.Njemačka ili Francuska. i Tanu je bio od samog početka simpatičan. koji bi onda mogao pomoći i svojoj simpatiji Li. Neće ga oni gore tako lako pustiti. Njihovi preparati bili su daleko poznati i cijenjeni. koji su inače vladali između njih dvoje. da Jean sada radi za njih i da je njegov laboratorijski rad cijenjen i korektan. dao na znanje da simpatizira Li. na prvi pogled. ali ipak se 157 . ako uspije prvi dio plana. Pri tome se nekako lukavo nasmiješio. Sami će odlučiti. uvijek mu je pratitielj bio učitelj. proglašen mrtvim. Na licu mjesta ispravljao je izgovor. Tada su i onako govorili francuski. radio je u poluotvorenom laboratoriju sa Miom kao suradnicom. Primijetio je Šan. jer je on iako potreban kao stručnjak. Jeanu. upitao Šana što o tome misli. odavno. jednostavnih riječi. Sin Jean. nije mogao planirati. Bio je vedra duha. tputovao je pred sam kraj. Isto takvo mu je i vladanje i da ga ne smije gledati kao neprijateljskog zapovjednika. da takve mlade znanstvenike zemlja treba. otvoren i. da se tako ozbiljno i skoro tmurno lice razvuče u zadovoljan osmijeh. te iskrice ljubavi. čak i radosnim susretima. odgovorio mu je da je Jean inteligentan. za Tana i za Li. kojeg su školovali. Osim toga. ipak zarobljenik. Bilo je u tom smijehu neke prikrivenosti. da bi preuzeo tvornicu. Napomenuo je. bio je prisiljen poći u Vijetnam. kasnije. obrazovan i dobar dečko.

Tri su godine živjeli sa svojom nesrećom i žalošću.tamo još ratovalo. Već su bili nagovještaji povlačenja trupa kada su ga tamo odredili za sanitet. koju su držali iznad kamina u dnevnom boravku. jer su mu drhtale ruke. Prije tri godine snašlo ih je zlo. pa ushićenjem nekoliko puta pročitali. Pismo su. koji su putem međunarodne organizacije vraćeni kući. da će barem ostatke svoga sina jedinca dostojno pokopati u obiteljsku grobnicu. Odasvuda su tražili pomoć. Vijest su donijeli povratnici. pažljivo. Da to nije nikakva šala. da će posmrtne ostatke ikada moći dobiti. da im je žao što im je međusobni rat odnio sina. Od Međunarodnog crvenog križa dobili su odgovor. Tako su iscrpili sve mogućnosti. vidjeli su po potpisu visokog vojnog službenika koji je vjerojatno bio zadužen za takve slučajeve. Mama Groller je stalno plakala. da u tim okolnostima nitko više nije mogao preživjeti. Na sve su moguće načine pokušavali saznati barem za tijelo svoga sina. Odmah su se telefonom javili mladiću. A sada. Noću nisu spavali ni minute. Tu se ništa više nije moglo! Roditelji su stalno imali pred očima zadnju sliku nasmijanog sina u elegantnoj uniformi. Mnogo je mladića stradalo. Preživjela petorka dala je iscrpno izvješće. s nevjericom. I oni koji nisu poginuli na mjestu. Vjerojatno je bio na mjestu mrtav. Njihov Jean bio je na zadnjem dijelu. Tek nakon šest mjeseci dobili su iscrpan odgovor. koje su zastupale u razmjenama. I Crvenog križa i raznih ambasada. Bili su krajnje uzbuđeni. kojeg je adresa bila priložena. I službena vijest poklapala se u potpunosti s njihovim izjavama. kojih je na ratnom prostoru bilo bezbroj. Sadržajno kratka vijest bila je popraćena iskazom svjedoka. gdje je granata baš i pala. ratni zarobljenici. 158 . da im je Jean živ. momentalno nemoguće. s vrlo malo nade. te ga raznijela u komadiće. poslije tri duge godine. Dobili su vijest. Groččer vozio sporo. Udarac kakvom se nisu nadali. a sutradan se odvezli u stotinjak kilometara udaljeni grad. podgrijala im je nadu nevjerojatna vijest. i sada je g. utopili su se u rijeci. da su detaljno ispitali sve činjenice koje su im dostupne. kada su se već pomirili s tragičnom sudbinom. kada je granata direktno pogodila transportni čamac. pa su vrlo male šanse. ali da se to dogodilo na operativnom području francuskih jedinica. da su i ekshumacije "NN" grobova. da im je sin nestao u jednoj noćnoj akciji prebacivanja ranjenika preko rijeke. Potražili su veterane koji su bili sudionici tragičnog događaja.

jer su neke rečenice bile izbrisane. mučnih. kako se mnogo trude. da mogu barem nekom roditelju javiti tako radosnu vijest. Ta kazna neizvjesnosti bila je najteža. ali i nade. dugih. Na prvi pogled vidjelo se. od njihovog Jeana. ta sve one Francuze koji nemaju "tamne mrlje rata" nakon trogodišnje kazne po grupama omogućuju povratak u Francusku.malo od sreće. Čitali su nekoliko puta. ali da sve ide jako sporo i da pošta dugo putuje. teška za njih. ispucati svoju iznenadnu sreću. Tako su ih "mučili" nekogamanje. mora proćiteško razdoblje "latentne šutnje" kako su to nazivali. Pismo je bilo pisano prije dva mjeseca. jasno. sudjelovanje u vojnim operacijama i slično. vojna postrojba. prekrivene smeđom bojom. malo od brige. dopustit će mu da im se javi. jedva je vozio. da je Jean sada već "slobodnjak" i da su se prilike toliko promijenile da će im se sigurno moći i sam javiti. ambasada. dobili su odgovor. Napomenuo je da svi. čin. Tata Groller. Opet su roditelji pisali pisma putem posredničkih udruga. ali skoro sve oko tri godine. Druga faza bila je više psihička popraćena izolacijom. Neizmjerna radost uselila se u obitelj. punih neizvjesnosti. od uzbuđenja. Zapisali su ime kraja gdje je viđen. Kaže. Kratko. Morali su nekako iskazati svoju radost. da posebne humanitarne organizacije rade na njegovom povratku. pa onda svoju radost podijelili sa svojim susjedima i prijateljima. je li vijest istinita. pa i Jean. zaduženje. U to vrijeme Jean još nije znao. nježno! Obavještava ih da je dobro i da se puno priča o povratku. Za mjesec dana. ali i za njihove kod kuće. javiti se. On sam poslat će adresu. Rekao je. d aje pismo cenzurirano. Crvenog križa. Informacije o zarobljenicima sa sjevera stizale su na kapaljku. ali ne suviše grubih: identitet. Na kraju su im izrazili sreću. po "vremenskom odsluženju" biti pušteni po grupama. U tom razdoblju svi su zarobljenici prolazili kroz dvije faze. ali njegovo. Jean je živ. Obavijestili su ih i o tome. navodno. pa moraju imati mnogo strpljenja. nekoga više. da ih tamo ima dosta i svi će. Prva je bila puna ispitivanja. odnosno nečitke. katkada i neugodnih. kaznom rada i saznanjem da se ne smiju i ne mogu nikome javljati. Mladić Leone odlučno im je potvrdio. Neka samo budu 159 . da je Jean živ i izliječen. da radi u nekekvom laboratoriju i da ga je vidio prije tri mjeseca.

objašnjava sve što se s njim događalo u proteklom razdoblju. da mu je dobro i da će ponovo pisati. to će odmah sutra učiniti. koje su mu dozvolili. Nakon mjesec dana dobili su drugo. Bila je to velika rana koja. sada već zacijeljenim. u sam osvit zore. stalno nešto govorio ali ga Jean nije ništa razumio. jednostavno je nekom mačetom odrezao i bacio u rijeku. kako mu želi pomoći. i neka i drugi podijele sličnu radost. već ga je samo podigao na rub. Iz nožnog mišića izvadili su mu komadić metala. Da. na obalu. Dobili su i njegovu adresu. i sav izubijan od samog udara. do pojasa u vodi. Najteža je bila na nozi. dobro su ga pregledali i brinuli o njemu. Oni su ga pažljivo izvukli iz vode. Tako je ostao visjeti. Izgubio je mnogo krvi. U poljskoj. ranu očistili i zašili. nosačima. Povremeno je padao u nesvijest. javlja par imena i adresa. već samo okolne mišiće bez kojih je ostao. ali se boji. neka se pridržava. pokretnoj bolnici. Odnijelo mu je dobar dio mišića. Na momente. te ga na primitivnim nosilima donijeli do drugog sela u poljsku bolnicu. O svojim ranama. Zajdno s njom je odbačen u vodu i iako teško ranjen djelićem granate u nogu. veslao nizvodno. Kada ga je dizao. Naročitu špažnju posvećivao mu je mladi kineski liječnik. da mu je samo govorio. na sreću. pronašao ga je neki ribar koji je naišao malim čamcem. Kasnije je saznao. ali želja za životom nije mu dopustila da ispusti granu. s njega je poskidao svu vojnu opremu. koja je dijelila kormilara odvojnika. Noga i čitavo tijelo boljeli su ga i praktički nije ni znao koliko i gdje je ranjen.strpljivi. treba zahvaliti što je ostao živ. nije ništa pisao. dugačko i opširno pismo. U onom direktnom pogotku granate bio je djelomično zaštićen pregradom na čamcu. ribar. Na kraju ih moli neka se ne brinu. Taj mu je starac. jer mu je nedostajalo snage da se izvuče ne obalu. i djelomičnoj gluhoći. Starom ribaru i tim hrabrim momcima. da im se jave o njihovim sinovima. hoće li njihovo pismo stići. Rano ujutro. zvao je u pomoć i primijetio da ne čuje svoj glas. Nadalje. hrane i vode. u džungli. Nije ga uspio uvući u čamac. Tako ga je "šlepao" do zaljeva i pozvao neke ljude. Nakon par dana upravo ga je taj liječnik operirao. doplivao je do obale i prihvatio se za neku granu. pa u nekoj maloj kolibi previli rane. Nakon nekoliko 160 . konopcem učvrstio oko pojasa i tako viseći na kraju čamca. Rana na nozi sve ga je više boljela. Dali su mu morfij. neka i druge majke saznaju za svoje sinove. a što nije mogao. pri svijesti. Uglavnom. nije zahvaćala kost. Nosili su ga nekoliko sati i nosači i on skoro stradali od mitraljiranja francuskog helikoptera.

ali bez većih grubosti.dana kineski ga je liječnik ponovo detaljno pregledao i Jean je po izrazu lica znao da nije zadovoljan. Iz svijeta. za put kući. Nakon jednog razgovora. pa ga savjetovali kako da se ponaša. neke sitne privilegije. najviše iz Kine. Dobio je neku jaku nepoznatu tropsku bolest. Odmah nakon dolaska su ga ponovo operirali. Ta je bila veća. dakako potpomognuta tim skromnim liječnicima. Iako dogovoren za zamjenu. Oni su mu i isposlovali pravu slobodu. snaga i želja za životom. Primijetio je da i oni cijene i poštuju njegovo znanje. Nakon izlječenja poslan je u logor na sjeveru gdje je prošao obavještajnu torturu. Saslušanja su bila česta. Nije imalo smisla išta tajitio. Sutradan su ga prebacili u drugu bolnicu. a da se nije smio ni mogao ikome javiti. Samo su prvo pismo cenzurirali. stvarno. samo najtežim ranjenicima. dali su rezultate. Rekao je sve što je znao i pri tome izražavao žaljenje. jer lijekova protiv bolova nisu imali za sve. naporna. I to je bilo nešto! Radio je s najboljim farmaceutima "Sjevera" i od njih puno naučio. koji je korektno obavljao. da ostane još neko vrijeme. Taj mu je rad. pa je odmah nagovijestio i tražio promjene i bolje radne uvjete. Morao je potpisati da će godinu dana raditi na nekom projektima i da ni s kim neće održavati ni tražiti kontakte. na kojeg je bio prisiljen. molili su ga. bolje opremljena i uvjeti za liječenje bili su daleko bolji. Tu je boravio skoro dvije godine. Svakome su strogo provjeravali ratnu prošlost. Bilo je tu mnogo zarobljenika koji su prošli slične torture. Pristao je. pa se ubrzo vidno popravljalo njegovo stanje. poslan je u sasvim dugi. Kinezu i vojnim liječnicima treba zahvaliti za jednakopravni tretman što tada nije ostao bez noge. ali zakratko. Njegova mladost. Izgubio je nešto kose od one čudne. dosta udaljeni kraj. dobijali su mnoštvo lijekova. Mali Kinez želio mu je na svaki način spasiti nogu. Svi kontakti i zahtjevi ići će preko medicinske komande. pa su mu nakon toga odmah dozvolili da se javi svojima. Još par dana trpio je jake bolove. Davali su ih. Kasnije je saznao da su mu izrezali dio sumljivog tkiva koje mu je izazivalo bolove. usred noći. i naravno provjere njegovog farmaceutskog i kemijskog znanja. Nakon mjesec dana već je bio na nogama. ali im je prošao rok trajanja. Ta ga je mučila nekoliko mjeseci. nepoznate 161 . Bio je više puta na rubu života. Njemu nisu našli nipta "crno" pa je poslan u radni logor. a postojala je mogućnost. Prvi mu je zadatak bio analiza dobivenih lijekova i da li se u tim uvjetima mogu proizvesti. jer to svakako nije bio njegov rat. stvarao sve više stvarnih prijatelja. U laboratoriju je zatekao grozno stanje. Dobio je i djelomičnu ili uvjetnu slobodu kretanja i znanstvenih kontakata.

ali potajice maštajući. Ipak polovicu sluha nisu mu mogli povratiti. u njima se sasvim dobro osjećala. Naučila je da drugi sve odlučuju. Koliko god maštanja bila lijepa. neka se ništa ne brine. sve to memorirati. Nije ih mogao uvjeriti. s ranjenicima. Osjećao je. Znao je sve što je prošla. raznim dozvolama i općoj političkoj situaciji. Oboje su to osjećali ali nisu izrekli. slutio je . I tješio je roditelje. Maštala je samo neka ta sudbina bude uz Jeana. Nije sasvim shvaćala njegove riječi. a on je uzvraćao zabrinutim roditeljima. a kada se navikla. Jean je primijetio njezine dileme. ali i da sada prolazi preteške trenutke za tako sitno žensko tijelo. da bez Li ne ide nikuda. pa i o njezinoj sudbini. Nije joj bilo lako pored rada u poljskoj ambulanti. Nsu Li bila je bistra. bi li pošla s njim. pomogao joj je u učenju. U sebi je to željela od prvog dana. znala je da će Jean jednom otići. da mu je dobro i da uskoro dolazi. pa joj je otvoreno rekao. učenja raznih europskih navika. Opet. ali mu se to u hodu nije primjećivalo. Jean ju je zavolio na prvi pogled. jedina radost bio je Jean. S mnogo rada i učenja. sa svojim doduše kratkim posjetima. neka se strpe. Toliko se već vezala uz njegam da ju je počelo zabrinjavati njegovo stalno pričanje kako će uskoro biti oboje "slobodni". ako ga voli. U početku je skoro potrgala noge. da nije 162 . nježna neiskazana ljubav. Tu joj je Jean mnogo pomogao. Kad god je mogao. kako svaki dan mora ručak servirati ranjenicima u nekakvim cipelama sa visokom petom. Osjećala bi se kao da je izdala svoju zemlju. niti mnogo razmišljala. zauvijek otići. Rodila se neka veza. Jean je svugdje naglašavao. razmišljala je o svojim komplikacijama. Čak su joj nabavili neke predivne revije. I zaista. od ranjavanja veliki ožiljak. bontona i općeg ponašanja. Imala je dobre učitelje i kao da su je za nešto pripremali. primati toliko mnoštvo informacija. Pretvarala se u prekrasnu ženu.bolesti. nekako živne. da će zbog nje ipak ostati nešto dulje. koje je često s drugim sestrama prelistavala. Ugodno se iznenadila kada ju je jednom upitao. Jednom je Tanu u smijehu ispričala. da ni ona nije zadovoljna svojom ulogom. Još i poseban kurs jezika. d se sva pitanja sporo rješavaju. U takvim neobaveznim razgovorima. uvijek se smiješio i naglašavao. Obaviještena je bila o europskoj kuhinji i modernom oblačenju na Zapadu. da kada dođe k njoj. nježna i lijepa. da Šan već dulje vrijeme radi na tome i. Preko međunarodnih organizacija za povrat stalno je dobivao neke upite. sa svojim duhom i vedrinom. a nadasve pažnjom kojom ju je okružio.

I ti ćeš uskoro za njom! Li je bila sretna. Tan je samo nekako žalosno upitao: . I na tom podugom putu sve je bilo organizirano. na što su oni poduzeli odgovarajuće korake. pa makar sa vijetnamskom snahom. Roditelje je obavijestio i o Li. a i zabrinuta.zbog ranjavanja produžio sda već svoje dobrovoljno zatočeništvo. Kako je to sve klapalo! Sada je Tan shvaćao. Željeli su svoga sina uza se. Li je sva uzbzđena počela pomalo pakirati u strahu kako će putovati. Šan i Tan su ju pratili u džipu prema sjeveru. novih ljudi. Avioni su brzo preletjeli. On joj je napisao točna uputstva. Šan je bio vrlo zadovoljan. pa su mogli nastaviti. presporo se odvijala međunarodna zavrzlama. Sporo. kako će biti primljena ko Jeanovih. ali se plašila nove zemlje. novih drugačijih običaja. stiglo je povoljno rješenje iz Francuske i iz Hanoja. Šofer je odmah skrenuo u stranu. mnoštva pisama i dokumenata. ljude koji će joj pomoći u slučaju bilo kakve nevolje. Nekoliko puta su ih splavovima i velikim čamcima prebacivali preko rijeka. Prije samog puta Jean je razgovarao sa Šanom. podalje. svojim namjerama. kao da mu je to odgovaralo. kako će se snaći. svoje mladosti i neiskustva. zašto su sve pripreme tako dugo trajale. Tri su dana putovali do predgrađa Hanoja. Jeanove precizne upute ulijevale su joj snagu. prema gradu s kojeg su polijetali putnički zrakoplovi. Šan je za odobrenje saznaoprvi i priopćio ga Tanu. Li i Tanom.Da li je to bilo dio plana? Šan je samo klimnuo i uzvratio: . pa je tako Jean sav žalostan jednoga dana morao sam otputovati. Imala je dva nova kožna kofera spakirane skromne robe i darove za Jeanove roditelje. sa kojom su još nedavno ratovali. Jer može naići na nerazumijevanje. mašući rukama. Tek pet mjeseci. kako će ju primiti u zemlji. Sklonili su se u grmlje ili ispod drveća. Sve su joj drugi savjetovali i nabavili. Stalno se pitala. jer su mostovi u tom dijelu još 163 . hrana. spremno prenoćište. ta oni nisu samo izgubili rat. brzo granjem kamuflirao vozilo i sve udaljio od auta. Dva su puta pred njih iskočili neki stražari. punih neizvjesnosti. kao d se njegovi planovi ostvaruju brže nego je mislio. već su mnogi njihovi sinovi tu ostavili svoje kosti.

pa tek onda neka odluči što i kako. dugačije znakove života i rada. U pratnji bolničarke otišla je do aviona koji je već zagrijavao motore. a lijepe pamtiti. hoćeš. U sebi se smijao što smeta toj ženi na informacijama. koja je uskoro sletjela i sada već obavljala carinske i ostale formalnosti. i to vrlo brzo . Loše trenutke iz tog perioda treba što prije zaboraviti. Roditelji su u početku bili nešto dkeptični prema toj vezi. koje pokazuju sve što treba saznati. Motori su zabrujali jače. Tan je zagrlio sestru. tako da je bilo i smiješnih situacija.slijedio je odgovor. priklonili su se njegovoj sreći. Jedan takav lijepi dogodit će se danas. neka prvo smo dođe da ju upoznaju. a onda je nestao s vidika.Hoću li još ikada vidjeti svoju seku? mislio je Tan . Ali vidjevši njegovu nepokolebljivost u odluci da vjenčanje bude što prije. a drugom se čvrsto držala za ogradu. Svega se nerado sjećao. Bolničarka ju je silom morala odvojiti od ograde i ugurati u avion. Jean Groller preuzeo je od roditelja farmaceutsku tvornicu. Oko sebe je okupio mlade znanstvenike i posao je krenuo nabolje.uvijek bili porušeni. Mjesecima je svojima. Malo mu je smetala njegova nagluhost. ali svi oko njega trudili su se da govore glasno. To pitanje nisu više spominjali.Hoćeš. čak su mu sugerirali. Uzletjeli su brzo. Svojim je osmjehom i srdačnošću sve nadvladao. Čekao je Li. Jean je nervozno šetao po holu ispred aerodroma. . Tan. Stiže njegova Li! Roditelji ga nisu mogli smiriti koliko je bio zadnjih dana uzbuđen. Tan je još neko vrijeme promatrao oznaku Crvenog križa na trupu. Svi su imali suzne oči. a Šan dijelio posljednje upute. Lijinu prtljagu odmah su odnijeli do malog dvomotornog aviona koji je na trupu imao veliki bijeli križ. gdje je bilo očito da rat ne dospijeva. Nadao se da neće imati 164 . kad postoje obavijesne table. Tek treći dan nailazili su na neki spokoj. Na aerodromu su se morali brzo oprostiti. Nekoliko puta pitao je na informacijama o dolasku aviona. napravili mali polukrug i uzeli smjer prema sjeverozapadu. uskim stepenicama još se jednom okrenula. Neka ne brza s odlukama. Na malim. zamahnula rukom. Sve je oko sebe molio neka budu susretljivi i ljubazni prema Li. pa i prijateljima iz školskih dana morao pričati svoje ne tako lijepte doživljaje iz Vijetnama.

Tan mu je često pričao o svom narodu. Po prirodi zatajan. Mia Mi bila je čista suprotnost Tanovoj sestri Li. puno temperamenta. Bila je prava istočnjačka ljepotica. Li mu se u suzama bacila u zagrljaj. prisjećajući se tragičnog gubitka svojih najmilijih. Zajdničko svima. oni su bili strogi vegetarijanci. Poslovne i stambene četvrti tako su suprotno djelovale pa se i život stanovnika temo prilagođavao. Satima su pričali. veterinar. odgojena u skromnoj okolini. Jedino je u Viktoru našao podršku. veselosti i dinamike. ali nije uspio. imao je mogućnost dobivanja mesa. Konačno je ugledao to svoje drago biće. nije imao prijatelje ili ih je vrlo teško sticao. dugo. koji je potrajao dugo. bio je mješavina klasične vijetnamske gradnje i kolonijalnog francuskog utjecaja. a svoje znanje iz fotografije usavršavao je u večernjoj školi. Mijina pisma bila su puna ljubavi i čežnje za konačnim susretom. I životne navike dijelile su žitelje na dva suprotna ponašanja. bila je velika. dugom crnom kosom djelovala je zavodljivo. primitivna tržnica. ali ga uvjek molio za vremensku distancu ako misli to objaviti u bilo kojem obliku. Nakon toga su pokušavali i uspjeli studentskom razmjenom ulazak u Njemačku. Konzumirali su samo mnogo ribe. Nsu Tan je već drugi put dobio odbijenicu za ulazak u francusku.nekih komplikacija. puna šarma i ženstvenosti. S roditeljima je stanovala u skromnoj kući u gradiću oko 200 km južno od Hanoja. potvrde i dozvole. Njezin grad sa oko 100 tisuća stanovnika. dječačkim iskustvima. razumijevanje i podstrek. taktikama. sramežljiva. Jean je pokušavao sve. Li je bila seosko dijete. miran i povučen. o borbama. gjde su se susretali. Zajedničko ima je bilo samo to da su bile ratna siročad. S pomalo prćastim nosom i svojom bujnom. Kada mu je Viktor pomogao kod pjesme za njegovu Mia Mi. Usprkos svom temperamentnom ponašanju. Mia je bila gradsko dijete. pomagala kod 165 . prijateljstvo se produbilo još više. Teško je to zaboravljala. Čitao mu je i rijetka pisma koja su stizala po tko zna kakvim putevima. katkad je bila sklona depresijama. kamo je Mia često s majkom išla u kupovinu voća i povrća. Njezin otac. jer nabavio joj je sve potrebne papire. U dvorištu kuće otac je imao veterinarsku ambulantu. svaki o svojim ratnim. Zagrljaj. Tako se Tan našao u Darmstadtu. Uzdržavao se radeći u tiskari kao reprofotograf. pa mu je Mia od malena asistirala.

savjetovao i nadasve podržavao u radu. Dolaskom Jeana premještena je u istraživački odjel. On je priželjkivao. Kada su sirene oglasile kraj uzbune. diplomira i zaposli. Otkrio joj je 166 . odbijala hranu. da će studirati veterinu i tako naslijediti ambulantu. Svi. bolovala u prihvatnom centru za stradale. Tih topova. Njoj je odgovaralo. Svojom baražnom vatrom katkada su osporavali nacrte napada. Svojim glasnim fijukom. poticao. pa je imao vremena na pretek da s Miom i privatno razgovara. Kasnije je u laboratorij dolazilo sve više stručnih istraživača. taj se zvuk razliokovao od štektanja mnogobrojnih topova. i kada su je prepoznali. jedna zalutala teška bomba pogodila susjednu kuću Mijinih roditelja. Te je večeri. Popustio je njenim željama. Odredili su joj laboratorijski rad u nekakvom okusnom laboratoriju. napada lovaca na obližnje brdašce s radarom i protuavionskom atriljerijom. ne bi li lakše izbjegli te rakete. Tog tako tragičnog dana. koju je završavala pomogli su joj da prebrodi te teške trenutke. dragog Francuza. Taj rad ju je katkada udaljio od slike kratera i poginulih roditelja. kojeg će pamtiti čitav život. misleći. ili. Zbog toga su i avioni hvatali veće visine. zbog preleta američkih bombardera. Međutim. Već se smračilo kada su se oglasile sirene na uzbunu. Na rubu velikog kratera pronašli su i tijela Mijinih roditelja. dugih cijevi bilo je mnogo i predstavljali su neki obrambeni zid ispred Hanoja. da za veterinu još ima vremena. To se i onako događalo vrlo često. prilikom lansiranja. Jean nije smio napustiti krug ionako čuvanog instituta. nepoznato. Pomalo nagluhi ratni zarobljenik pomogao joj je. Psihološka pomoć i razumijevanje škole. ali se uz pomoć Jeana. instinktivno je potrčala kući. Mija je čula jaku detonaciju.jednostavnih zahvata. odvukli je u stranu. brzo uputila u rad. onako razdragani. Mia to nije željela. Zatekla je mnoštvo ljudi. Mjesec dana je bololvala. Sve u krugu 50 metara bilo je sravnjeno sa zemljom i poginulo je 32 ljudi. a imali su i uspjeha u pogodcima. prvenstveno farmaceuta. smiješeći potrčali su u obližnje sklonište. pa se sve više trudila. bila je na rođendanu kod školske kolegice u predgrađu. ali je nije odmah mogla povezati s roditeljima. Nije ni slutio da će ih ratna zbivanja toliko zahvatiti. smjer laboranta. Već sutradan sahranila je svoje najmilije. U zadnje vrijeme takvih rušenja aviona bilo je sve više jer su dobili neke efikasne rakete. U početku je radila analize krvi i urina. već je upisala srednju medicinsku školu. Sve je bilo novo. učila i bila tražena kao suradnik u mnogim projektima.

da omogući tim mladim drugačiji život. područja. Svi su na neki čudni način sređivali budući život. Sva se tresla nakon tog poljupca i suznih očiju mahnula na pozdrav. mada je radom i uvjetima bila zadovoljna. Tan je. da će patiti. prešutno odustali od čitanja. Tan je stigao ko Mie rano ujutro. da spasi. rodila se ljubav. ali divila mu se što su taj dan. iskrena. jer Jean je otputovao kući. ali se i nadati. pod strogom kontrolom kretanja. Dobila je i poruku od nepoznatog Šana. Tan ju je detaljno obavijestio o svomskorašnjem putu u Njemačku. Jednom prilikom Tan je donio u laboratorij neke kemikalije. želje. Kako je taj njegov stric bio svemoćan i susretljiv. da izvuče. poluvojnički život. bi li došla za njim. zatvorena u tom laboratoriju nema šanse da napusti kruti.upoznao je Miu. nije vjerovao u boljitak života. Pitao ju. Sve mu se činilo ludim. Pola godine zatim slijedila ga je i Li. nepokolebljiva.ljubav prema njezinoj zemlljakinji Li. Jer. Izgubio je ideale. Bio je jako uzbuđen. koju je upoznao prije godinu dana. a Tanova ljubav bila je velika. u istoj koverti za obojicu. koji je za njih bio prekratak. planove. Tako bi ipak bili donekle blizu Jeanu i Li. Zavoljela je tog sramežljivog. Sve ju je demoraliziralo. a ona. ali prekratki dan za sve što su imali reći. osnovati obitelj. Duga su bila. nakon sestrina odlaska mjesec dana tražio mogućnost za susret s Miom. Brzo su otkrili tu nedopuštenu poštu. nježnosti i ljubavi. da tamo započnu zajednički život. 167 . Mia se oduševljeno složila. brzo je izgubila tu tako važnu podršku. nepotrebnim. zapljenjene od Amera. I imao je osjećaj da je sve to njegov plan. dok se prilike ne srede. presretali ju i kada su cenzori vidjeli nedužnost tih pisama. No. razmijenili misli. Samo jedan. da mora započeti iznova. kada su se na nekom kratkom seminaru upoznale. Mada je bila godinu starija od Tana. punih nada. Mia je znala Li vrlo površno. iako to lukavo nije iskazivao. Izgubio je nadu i znao da siromasi s juga ostati tiranijom sjevera. opraštajući se. Kuriri su uz redovitu poštu skrivečki pomogli u izmjenjivanju pisama. mora proći nekoliko ratnih zona. i ona je razmišljajući shvatila. preseliti u Francusku. Iako je aktivno sudjelovao u ratu. Zgadili su mu se. Vidio je po nekim osvetama sjevernjaka nad sunarodnjacima. Znala je da ga dugo neće vidjeti. preduga dva mjeseca dok je stiglo prvo pismo iz njoj nepoznatog grada Darmstadta. Šan mu je konačno i to omogućio. skromnog mladića. pa su sada pisma kolala u oba smjera u duplikatu. čak ju je i poljubio. d tu nema sretne budućnosti. Ipak. Na kraju. Mogli bi se posjećivati i. Zadnji put je putovao cijelu noć. Mia je tražila slobodan dan pa su cijelo vrijeme proveli zajedno. neki postupci sjevernih komunista. kontrole.

ali je sadržaj u obliku dvije magnetofonske trake stigao netaknut. zaista zaslužuke svu njezinu ljubav. Samo bog zna. propagandu i vijesti. Međutim. ali i zabrinula. kolegice su je nagovorile. vidljivo par puta otvaran. Mia je bila ponosna tim izvanrednim darom. ali da će on već sve srediti. Onda je. stigao maleni paketić. Pismo neka odmah po običaju spali. tjedan dana prije rođendana. Odmah je postavila i pitanje hoće li biti u stanju živjeti zajedno. Tako je prošlo ješ neizvjesnih mjesec dana kada je od Šana dobila kratku poruku. njezin mladić. strpi. pogotovo što tu zabrinutost nije smjela ni s kom podijeliti. 168 . neizvjesnost. napominjući kako voli samo Tana i da ju ostavi na miru. koja ju je razveselila. Cijeli institut i okolina koja je također ozvučena osluhnula je prekrasnu ljubavnu pjesmu. Suznim očima preslušavala ju je nekolik puta. ali da ima poteškoća i da bude strpljiva. O tome je preko povjerljivog kurira obavijestila Šana.da joj sređuje odlazak. Kolegica joj je posudila magnetofon. Svi su je čuli. U laboratorij je upao viši oficir. puna nježnosti i ljubavi. pobudila nadu. Samo su rijetki znali kome je namijenjena. prepakiran. Mučila ju je neizvjesnost. ali bez uvodnog teksta. Izgovorio je puno ružnih riječi na račun Tana. Posjetit će je stariji muškarac koji će se predstaviti kao daljnji rođak i sve objasniti. u stvari čestitka. neka se nekako prikrije. Operater ju je nakon toga emitirao svako jutro. Taj mladić. Slijedio je odgovor. jer paketić je stigao iz kapitalističke Njemačke. sada je shvatila opasnost. ne bi li otkrili nekakve šifrirane poruke. i da će on spriječiti te odlaske na Zapad. Napomenuo je i da je sve što čini vrlo opasno. Nakon te poruke. nadanja i razočaranja. Napomenuo joj je da ju trebaju da je iz vrha sprečavaju. pa je tako postala neslužbena himna instituta. da će sve pokušati . Tako je prošla skoro godina dana strepnje. da se pjesma pusti preko razglasa. Mia ga je uvijek znalački odbijala. jednog je jutra operater pogriješio i emitirao uvodnu verbalnu poruku koja je prethodila pjesmi. Prvo je bila Tanova usmena poruka. Zabrinjavalo ju je neugodno sprečavanje odlaska.osloboditi je oklopa tog nametljivca koji se trudi da joj spriječi odlazak. sve one odbijenice i zašto Šan nije nikako mogao srediti njen odlazak. koliko puta su ga preslušavali. koji se Mii neuspješno udvarao. koji je otišao služiti kapitalistima. jer od Tana nije dobila nikakvih vijesti već dva mjeseca. a onda je slijedila pjesma. Budući da su imali javi razglas za borbene pjesme.

a ona objasnila. da se previše ne zgužva. kao u nekom transu. kolika je bila. Put je postajao sve teži. Usput je dovezao i neke materijale za labos. Bez riječi. podijelivši komplimente Miinoj ljepoti i naglasio kako se već godinama nisu vidjeli. Ništa previše. sa šoferom. godine i vjerojatni statu pridošlice. a za njima su ljudi iz pratnje nosili dva velika drvena sanduka na dugim bambusovim motkama. Bio je petak. Sva se ježila. što je svakako sugestivno djelovalo na sve u labosu. Ozbiljnost nastupa. pažljivo ponovo slagala. Oko podne stigli su na otvoreni teren i opazili skupinu ljudi. mjesto sastanka. krenuli su pješice naprijed. Veselo mu pristupila i poljubila ga u obraz.Jednoga dana pojavio se prosjedi gospodin. Ubrzo su oboje šetali po dvorištu labosa. koji je prebacila na zadnje sjedalo. samo s malim ruksakom. Sljedećih dana teško je obuzdavala svoju inače mirnu i staloženu narav. od uzbuđenja se počela tresti. Jednog dana šef joj reče kako se javio njen rođak s molbom da sljedeći vikend provede na sjeveru kod njega. u sebi ponavljala. sve vrlo jasne upute. I pridošlica je odlično odigrao ulogu daljnjeg rođaka.Tako su šutke putovali nekoliko sati. i izrazio želju s poznavanjem rada. odlično odigrala svoju ulogu. Malo ju je pekla savjest što je suradnike naglo napustila. Poslije njegova odlaska. U kaotičnoj situaciji potrebna su joj smo tri dana. U tom naoko prisnom odnosu Mia je dobila detaljne upute o bijegu. da rođakinju oslobodi rada na par sati. da je on jedini preostali iz njihove obitelji. potrebnih uređaja i željom da može pomoći u razvoju labosa. suradnici su to primijetili. neravan i s preprekama. vjerojatno 169 . Par puta je to vadila. rano ujutro. Hladnokrvno je sjela pored šofera. a da ne bude sumnjivo. Druga skupina nosila je nekakvu opremu. i sva moguća alternativna mjesta. Znala je približni datum odlaska. ali tako je moralo biti. kako ga njegove diplomatske obveze sprečavaju duljem ostanku. Znala je. u elegantnom vojničkom odijelu. U mali ruksak spakirala je najnužniju odjeću namijenjenu civilizaciji. a i ne premalo. pa onda skrenuli na zapad. Tražio je šefa. Nakon tri sata radosno su se na rastanku zagrlili. Među njima je ugledala i svog rođaka. te ba zamolio. Njezin bijeg moraju otkriti što kasnije. Rukom je pokazao nešto niže. ako varka ne uspije. pa da se njen bijeg realizira i da joj ne uđu u trag. kada su je probudili da je čeka šofer. kada je bio u posjeti kod njezinih. predstavio se. Vozili su se neko vrijeme prema sjeveru. Šefu labosa naglasio je. Mia je prema Šanovim uputama. nisu čak kod ljubomornog oficira pobudili sumnju. smijali se i pričali.

Sada je tempo hoda bio umjeren.pribor za kuhanje i noćenje. Tako su hodali sve do pred mrak. U sebi se nasmijala svojoj nedostižnosti tih. Pregledao je sadržaj. Sigurno su već digli uzbunu. ozbiljna lica. Sada joj je skroman obrok dao malo snage. te naredio ponovno zatvaranje sanduka. brzo su podigli mali logor. Govorio je njoj nepoznatim jezikom. ulaz zatvorili i postavili naoružanog stražara. nešto sporiji i Mia ga je lako pratila. jer skoro cijeli dan nije ništa jela. kasno popodne. naredio otvaranje sanduka. sa crvenom maramom oko glave stalno ih je požurivao. a posebno onog dosadnog oficira. jer okolina. Pratioci. nakon obilnog obroka.tako mora biti i neka ne brine. Jednom je pogledala unatrag i vidjela gusti dim zapaljenog vozila. Samo da sve prođe mirno. Stigla je i razmišljati o tome što se sad događa u labosu. kimnuo glavom. ali potreba za snom bila je velika. Pristupio im je jedan vojnik. drveća i u blagom usponu. Put je bio pun prepreka. pogotovo. Njezin pratilac ju je utješio . Hranu su dobivali redovno tri puta na dan. sastavljen iz nekoliko šatorskih krila i već su na maloj vatri spremali hranu. u subotu oko podne. Okupala se i presvukla u "gradsku" odjeću iz ranca. kada su stigli u manji gradić. noćenjem i hranom. koji je taj put. Njihovi pogledi i ponašanje bili su prekriveni nepovjerenjem. praćen stankama. koji su se stalno mijenjali oko nošenja teških sanduka. Mia je izrazila zabrinutost i "zatvorom". ali vodičevi papiri sve su rješavali. napustili ih i krenuli natrag. Mia je tek sada vidjela da sadržaj sanduka ispunjava neko čudno oružje. primitivni šator. On će sigurno 170 . ali su uvijek kuću zaključavali. krenuli su dalje. koji je na pojedinim punktovima pokazivao nekakve papire. I dalje je put bio "organiziran". u drugom smjeru. skrenuli su na jugozapad i uz nekoliko odmora stigli do logora punog vojnika sa crvenm maramama ok glava. kako su nazvali vodiča požurivao ih je. ljudi koje su susretali. tako dobro organizirao. Šator su počeli rastavljati dok je ona bila još u snu. "Rođak" joj je objasnio da je on vojnik "Crvenih Kmera" s kojima je Šan uspostavio vezu za bijeg. "Crvenoglavi". Bio je već ponedjeljak. Mia je jedva izdržala taj prisilni marš. Vodič. nisu baš ulijevali povjerenje. Mia je cijeli put razmišljala o Tanu i Šanu. Dosadašnje nosače zamijenili su ljudi s crvenim maramama i. jer su prijašnji sjmerovi postali opasni i nemogući. Treći dan nosači su ostavili teret. nekom čudnom hladnoćom. Nekako. Brzo je zaspala. granja. Smjestili su ih u neku kuću. S njima je ostao samo vodič. Dobro joj je došao taj prisilni odmor.

slikao ih i zapisao neke podatke. uručili im putovnicu i još neke papire. Viktor je saznao mnogo godina kasnije.poludjeti od ljubomore i saznanja da su ga tako nasamarili. da od Šana već tri godine nije dobio nikakvu vijest. sadržajem. upoznao Miu." vremenske distance". prvo kao stručni nastavnik. godine u lionu. Prošlo je dugih šest dana. Barem par puta u godini dobivao je opširna pisma. Bila su mješavina njemačkog i francuskog. ukrcali ih u mali dvomotorac i poletjeli prema apadu. sada je sigurno snosio posljedice njihovih 171 . S nekima iz Darmstadta. Osnovao je obitelj sa sada već dvije odrasle kćeri. bliže sestri Li i Jeanu. kojeg Viktor nije znao. Jean im je puno pomogao. Tamo su dobili karte za europski zrakoplov. vidjela je i predaju neke male kesice s. Jednom mu je samo natuknuo. kako je sve organizirao. prema Indiji. Taj svemogući Šan. pa im je vrijeme bilo gusto. održavao je povremene veze i te su se svele samo na novogodišnje čestitke. Ukrcali su ih u stari bus. Tanu kojeg kojeg će uskoro konačno vidjeti. snose indirektnu krivnju. Tan je imao malu fotografsku radnju. Poštivao je obećanje dato Tanu. koji su se "raštrkali" na sve strane svijeta. Maštala je i o ljubavi. i što mu je u zadnjem pismu napisao stric Šan. kolko je bio u posjetu. direktno za Frankfurt. Razmišljala je o Šanu. kada su rano ujutro sedmog dana. je uz predaju sanduka. Dakako. pun nepoznatih suputnika. što je saznao. Posjetio ga je 1989. Vratio se u Zagreb. pa mu je u i onako Tanovom lošem rukopisu. njoj nepoznatim. sestru Li i Jeana. krateći vrijeme prisilnog "zatvora". koja svakako nije dobra i za koju oni. ispunjeno raznim posjetama. još iz Darmstadta. Vozili su se cijeli dan do drugog grada. Školovane i samostalne. predstavljalo teško "dešifriranje". Ali sa Tanom je održavao stalnu vezu. tako da s Tanom nije stigao ni razgovarati o zajedničkim idejama još iz Darmstadta. Ta tri dana. MNOGO GODINA KASNIJE Sudbine i posljednje događaje. Mia je radila u Jeanovoj farmaceutskoj podružnici. odstranili stražara. svi tu. Trebalo mu je cijelih pet godina za preseljenje u Francusku. Imali su sasvim solidan standard. koje ste upravo pročitali. Sa svojim "rođakom" pričala je o svemu i svačemu. ali i financirao. prekratka dana. a kasnije kao viši profesor. Tako ga Tan nije stigao obavijestiti što zna. Zabrinut je nad njegovom sudbinom. studirao i radio na Grafičkoj školi. Drugi dan došao je fotograf. trudili su se pokazati mu što više.

praćakale u moru ispred hotela "Posejdon". sada već odrasla kći. Tan ga je obavijestio da o osuđenim vojnicima ne zna mnogo. Tana je obavijestio o poznatim sudbinama zajedničkih prijatelja. Tu i tamo prekidao je Tanovo izlaganje kakvim potpitanjem. Na rastanku je Tan obećao da će sljedeće ljeto doći s obitelji na ljetovanje u Hrvatsku. Gospodin Bonk se nakon umirovljenja i ženine smrti povukao na selo. dotle su Tan i Viktor. dobio objašnjenje. na očevu farmu i sada vjerojatno ubire kikiriki. udala se i s mužem . sjećali su se zajedničkih trenutaka iz Darmstadta i pričali o tim uspomenama. U takvim je slučajevima Tan odgovorio. koja bi im se povremeno pridružila. na očevo imanje. na koje je nekad dobio. Odasvud su se čuli tranzistori. na tersi ispijali pivo i pričali. s crnim 172 . Tamo je Viktor ljetovao u ženinoj kući. pa su informacije "curile" bez prestanka. Mia. nekad nije. Radi u državnoj upravi. Ali i. tražila rastavu. pod utjecajem piva. kojemu je žena. i da se tamo potukao i izgubio lijevo oko. neka pisma. dok su se Mia i njezina. sav žamor kupača. da od osamostaljenja Hrvatske imaju unutarnjih problema. Kim se vratio i Kongo. TAn se zabrinuo za sebe i obitelj. neka se posluži maštom. Karin. Tan je sa sobom donio i neke bilješke. jer nastalo je vrijeme vijesti. Ostale sudbine su mu nepoznate. njegova studentska ljubav. samo je u šali napomenula da je opet kao riža na ljetnom povjetarcu. Viktor ih je dočekao na dubrovačkom aerodromu i njegovim su autom produžili na Korčulu u Velu Luku. Tako je. da se ne brine. Razgovor bi prekidali samo. Viktor se u sebi čudio. Klaus je preuzeo očevo podrumarstvo u Mainzu i nastavio obiteljsku tradiciju "Valenderwein". kako takvo malo krhko prijateljevo tijelo može podnijeti toliko piva.pomorcem živi u Hamburgu. nacionalne netrepeljivosti i da se ne sprema ništa dobro. a konobari su pojačali radio na recepciji. Viktor mu je objasnio. Nesmetano.bjegova u slobodu. još u zatvoru. siromaštva i sistema koji ubuduće ne garantira miran život. da su tu sigurni. Onde se također vratio u Afriku. kada je sve oko njih neshvatljivo utihnulo. pažljivo označavajući slijed događaja i stranica. stali uz pult i zamišljeno pratili spikera. Mutti je umrla godinu dana nakon njihova odlaska. a viktor je povremeno pravio bilješke. osim za Robertsa. Pivo im je "udarilo" u glavu. Detler je navodno poginuo u prometnoj nesreći. izvan dometa rata.

u Letovaniću kraj Kupe. To mu sada ionako nije važno! Šanu ima zahvaliti da ih je sve spremio "na sigurno". završio kao plaćenik . Radijske i TV vijesti bile su sve više uznemirujuće. Oprostili su se u Splitskoj zračnoj luci. Viktor se nakon umirovljenja razveo i sada živi mirnim seoskim životom. Nakon prošlogodišnje obavijesti o Tanovoj smrti.instruktor u Južnoj Americi gdje mu se gubi svaki trag. a par dana nakon toga dubrovnik je već bio u vojnoj blokadi. nakon Miinog bijega bio par puta pritvaran. predložio je. neobičnom i nezaboravnom prijateljstvu. Veliko veselje mu čine česti posjeti kćeri.povezom na oku. da je Šan. provedenih u korisnom. dobio veliki zgoditak na lutriji i valjda jedini s sretom sudbinom. počeo je svoje neuredne bilješke prenositi na papir. ali nije sve. Nakon deset dana. O ostalima Tan nije imao nikakvih informacija. prije dovršenja odmora. Viktor mu je nešta znao objasniti. U blokadi ito od "Narodne armije" koja je umjesto da štiti narod stala na stranu nacionalista i ekstremista. Mali Lu je postao vojni policajac i jaio mu se samo jednom. naoružavala ih u tako pripremala nacionalnu histeriju. nije ga htio plašiti ozbiljnošću situacije. jer. obostranom informiranju. Jedino osuđeni narednik zadržao je brak. Tanu nikako nije bila jasna "balvan revolucija". pa opet pred vojnim sudom osuđen i u zatvoru umro prirodnom smrću. obojica na svoj način zabrinuti. četiriju veselih i bučnih unuka koje obožava. Neka budu posvećene Tanu. da trajektom što prije otputuju u Split. kratkim pismom. pa nekim čudom pušten. Otputovali su sutradan. i Viktorovom pisanju. 173 . Tanu su pri tome zasuzile oči. vijetnamskom narodu i nadasve divnom. njegovu stricu Šanu.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful