I. DIO - VRŠNJACI DARMSTADT Cijelim putem, pa i danima koji su mu prethodili postavljao si je niz pitanja.

Ne pitanja iz straha, već pitanja zabrinutosti: kako će se snaći, kako komunicirati minimalnim školskim znanjem jezika, na kakvu će sredinu naići, kakva će razumijevanja steći i kakav će biti odnos prema njemu? Jer putovao je tamo i u vrijeme kada su to sam rijetki i odabrani mogli na legalan način. Mlad i neiskusan pošao je na put pun neizvjesnosti ali odlučan u svojoj nakani da stekne nova saznanja, znanja i iskustva. Bio je upozoren na njemačke ljudske karakteristike, hladnoću i poslovnost bez emocija. Bio je upozoren i na razna djelovanja emigracije, pa se u mislima stalno vraćao korektnim riječima službenika kod preuzimanja putovnice: “Svagdje ostani pošten, marljiv, nadasve pažljiv i oprezan, ali ne zaboravi tko si!” Takva su tada bila vremena. Sebi je obećao da će se to dobronamjernog savjeta pridržavati. Djetinjstvo, nekad veselo, nekad tužno, ali bezbrižno proveo je u malom provincijskom gradiću pedesetak kilometara od Zagreba. Obitelj mu je pružila skromni ali pošteni odgoj. Majka ga je upućivala u znanja koja su nekima bila nedostupna. Od nje je naučio cijepiti voćke , vrste jestivih gljiva i osnovne ljekovite biljke. Kasnije, mnoge godine kasnije, ali prekasno, sjećao se tih majčinih uputa i zaključio, da ju je barem još više slušao. Upravo ta neimaština i skromna stipendija omogućili su mu da je u Zagrebu završio Grafičku školu. Nakon završetka odmah se zaposlio u maloj lokanoj tiskari. Odrastanje je bilo bolno, brzo i prebrzo. Radio je marljivo i promatrao taj “maleni” svijet oko sebe. Tražio je svoju perspektivu, bolje uvjete života. Nije želio stanovati vječno u nemogućim uvjetima. Lakši put do boljeg života, zaključio je, bit će političko djelovanje. U toj maloj srediniprihvatio se omladine, organizirao razna predavanja, priredbe uz neizostavni ples s posuđenim gramofonom i starim pločama. U međuvremenu je odslužio vojsku, pa ponovno rad u tiskari i s omladinom. U tom je cijelom periodu tražio mogućnosti boljeg stanovanja za majku i sebe. Gradili su se objkti, dijelili stanovi a njemu nije omogućen ni kredit. U njenju su se budili sumnjivi osjećaji, postao je

1

buntovan i nakon nekog vremena prestao raditi s mladima. To i njegova popularnost nekome se nije svidjela. Gradićem su “drmali” sekretar komiteta, predsjednik Saveza boraca, predsjednik općine. Njihove odluke, katkada čudne, katkada donesene po birtijama bile su konačne. Nekada van pameti! Katkada su njihove nerazumne odluke za neke mlade perspektivne i mlade mladiće i djevojke bile katastrofalne. Tako su zbog tih nelogičnosti mnogi mladi tražili koru kruha po drugim gradovima, pa tako i u udaljenom Zagrebu. Počekli su mu se gaditi, ti autoritativni ljudi i njihovi suradnici koji su uživali sve blagodati života, standarda a s toliko cinizma odlučivali o sudbini mnogih. Namještali su dobre službe i radna mjesta mnogim “dotepencima” i poznanicima koji su za godinudvije već dobili stan. Ali morali su biti lojalni i na raspolaganju za sve njihove akcije pa često i legalizirane prevare. Ubrzo je odlučio napustiti svoj “smjer” osobne perspektive, shvaćajući, da bi mogao postati njihovo oruđe, netko nalik na njih. Svjestan svoje buntovne priorode, prije ili kasnije, dogodilo bi se nešto neželjeno, pogubno za njega. Jer njihova je moć bila neiscrpna. I događaji s njegovim njemu dragim prijateljima upozorili su ga na opasnost od te trojke. Kao da je predvidio događaje, počeo je potajice skupljati dokumente za legalnu praksu. Nakon godine dana, povratkom iz Njemačke, uvidio je pravilnost svoje odluke i njihovu političku reakciju : Zabranili su mu rad u tiskari! Bunt, nezadovoljstvo i želja za boljim, želja za znanjem, a najviše spoznaja da postoji bolji način građenja perspektive, bila je odlučujuća za taj put. I njegova urođena radoznalost bila je vodilja o dostupnim “istinama”. Nije bilo lako dobiti putovnicu i samo dopisivanjem srediti legalnu praksu. Imao je i malo sreće u čovjeku, koji ga je razumio i svakodnevno doživljavao “čuda” od trojke. Taj je pomogao u ostvarenju negova nauma. Kasnije je saznao da su mu se gadno osvećivali što je pomogao mladiću da legalno otputuje na praksu u Njemačku. Sve su pripreme tekle u tajnosti jer njihove su veze bile jake. Kasnije je saznao kako su bili bijesni u nemoći da spriječe njegov odlazak. Prekasno! Govorili bi :“Ide služiti Švabama”. Lukavo ih je pobijedio, skliznuo iz njihove omče sa Izgovorom i razlogom za praksu, novim znanjima i učenjem. To je u stvari i bila prava istina. 2

Cijelim putem je razmišljao o tome, vidno uzbuđen ali miran saznanjem da postupno ostvaruje san i da je nadmudrio “mudrace”. Tiho, skoro neprimjetno klopotanje kotača vlaka lagano se stišavalo kao znak smanjivanja brzine. Vlak je u stanicu ušao točno u predviđeno vrijeme. Njemačka pedantnost! Sišao je nekako zbunjen, nesiguran. Tako mlad i prvi put u stanom, nepoznatom svijetu. Od prtljage je imao samo veliki kofer i na njemu sa strane, na remenju umetnut veliki kišobran. Preko ruke prebacio je stari, istrošen ali čist baloner i stao razgledavati po peronu. Kroz mozak mu je prošlo: što ako ga nitko ne dočeka, kako će se sam snaći u velikom gradu? To je potrajalo samo čas, samo tren. Pa snaći će se, zna jezik, ima adresu, a tu je sigurno i taksi. Sat iznad perona pokazivao je 12 i 45 minuta. Odlučno je zakoraknuo po peronu za ostalim putnicima. Očima je tražio: “Ausgang”. - Jeste vi Viktor? - Ja-rekao je zbunjeno ali sa olakšanjem. - Ja sam iz tvrtke gdje ćete raditi. Zovem se Kurt Buchholz -predstavio se nasmijani mladić nešto stariji od njega. Viktor je sav sretan ispružio desnicu u čvrst povjerljiv i nadasve zahvalan stisak. Jako mu je laknulo! Znači sve će biti u redu. Kurt je prebacio kofer na zadnje sjedalo, sjeo za volan starog dobrog Volkswagena i krenuli su s parkirališta udesno. - Ulica kojom se sada vozimo zove se Holzhofalle i poznata je u Darmstadtu po raznim tiskarama. Doista, široka i prostrana ulica vodila ih je kraj prekrasnih zgrada okruženih s puno zelenila. Kurt je namjerno vozio sporije, tumačeći i usput opisujući djelatnosti pojedinih zgrada. Viktora je začudio slabi promet te malo ljudi na cestama. Samo tu i tamo koji školarac s obaveznom torbicom, ruksakom i pokoji stariji, vjerojatno penzioner u šetnji ili nabavci. Samo nekoliko tih starijih, primijetio je, šetalo je s djecom. Djeda i baka servis! Vanjština pročelja zgrada ukazivala je na grafičke djelatnosti. Njemačka uska specijalizacija vidjela se na prvi pogled. Tiskare lijevo i desno: knjigotisak, plošni tisak, slagarne, rotacije, kartonažne tvornice i knjigovežnice. Bila je tu i jedna velika zgrada s rotacijama, velikom i malom, vjerojatno namjenjenih za tisak dnevnih izdanja, 3

Iza zgrada naziralo se parkralište za djelantike. ustvari malim tvornicama bili su lijepi. Emocije i tremu prekinuo je “boss” koji mu je stao objašnjavati važne stvari. Zastidio se svoje skromne vanjštine. Prilazi tim pogonim. te ostali simboli “crne umjetnosti”. gdje ga je čekao Kurt. bila je nešto posebno. s interesantnim reklamama u skladu s djelatnošću. Primio ih je sin vlasnika tvrtke. grafički tamponi kojim se Gutenberg služio. ukusnim i atraktivnim. Viktor je iz stručne literature znao da postoje offset rotacije koje uspješno i kvalitetno tiskaju beletristiku. zbunjujući.revija i časopisa. Tabla je označavala njegovu buduću tvrtku: “Hollman KG”. zgradama. pokojim drvetom. Osjetio je još nešto: osjetio je onaj njemu poznati miris tiskarskih boja. Prošli su kroz nekoliko kancelarija do nekakvog kabineta. s pedantnom uzdržavanom travom i pokojim ukrasnim grmom. 4 . Gutenberga. Sjeo je u ponuđenu fotelju i slušao zbunjen.. ljepila. način rada. Shvatio je to . Više puta je govor prekidao pitanjem da li ga razmije. Viktor je samo kimnuo glavom ali duboko svjestan da nije sve shvatio. kao da se gazdi žurilo. čisti. površna. Ubrzo se našao s Kurtom u autu. oslušnuo je zvukove strojeva. Bio je tu i crtež otkrivača tiska. obveze. dakle knjige u svijenim arcima. Svaka tiskara s pročeljima. dijelovi ili cijeli strojevi na travnatoj livadi ispred pogona. njegove druge obveze i poslušno brzo pratio što je stigao u tom letimičnom pregledu. različitim. Znači. Šetnja kroz pogone bila je nekako brza. prikladnim grafičkim simbolima za pojedine djelatnosti. tradiciju tvrtke. Taj način znatno je ubrzavao posao u knjigovežnicama. neke mu poznate ali većinom nepoznate zvukove iz hala u pozadini. Izlazeći prema vratima. Dojmovi tog prijema i informacija bili su prebrzi. tu će negdje raditi! Kurt je naglo skrenuo desno i zaustavio se na parkiralištu pred brojem 36. uvjete i sve mogućnosti prakse. ali usprkos svemu djelomičnmo jasni.. jer bio je pažnjom radoznalosti malobrojnih službenika. papira. Opet mu se vratila ona poznata nesigurnost i trema. Uredi su bili desno iza porte sa satom za otkucavanje dnevnih kartica radnika.

Na vratima se smješeći okrenula i rekla: 5 . kao da čekaju tko će prvi progovoriti. Viktor je bio priviknut na red i određeni režim boravka. zahtijevali su nešto sasvim novo. Međutim. U zagrebačkom domu odgojen mladić. ovaj dom. Pred njim je presvukla krevet svježe opranom i mirisnom posteljinom. Visok skoro kao Viktor. Iz njega je izvirivala istovremeno odlučnost funkcije koju je obavljao i simpatičnost lica i same pojave. visok i jake građe. sanitarije. Dotle je promatrao njezin brzi. 40 uz samu pločicu utaknutu u nisko ošišanoj travi na kojoj je letimično pročitao: ”Internazionalle Studentenheim”. Ispod plave veste nazirale su se konture mišićava tijela. koja ga se tako dojmila. što je vjerovatno govorio svakom pridošlici. .Vožnju su nastavili u pravcu suprotnom od dolaska. tuš u hodniku. Govorio je polako. Naglasio je da je on prvi i jedini iz “Juge”. Gospodin Bonk je poznao domaćicu Lübke koja ga je odvela u njegovu sobu nadrugom katu. školski jezik pa ga je Viktor više razumio. nova okolina. smireno i razgovjetno i to ono. Više ljudi. Najednom je ulica oživjela. Ali gospodin Bonk govorio je čisit. Kako se tako mirna ulica može u minuti promijeniti u prometnu vrevu ? Svi su nekud žurili i ulica je bučila svom snagom.Vidimo se u ponedjeljak u 7 ujutro pred vratima tvrtke . Pogledom na sat zaključio je uzrok toj tako brzoj promjeni. upoznao s upraviteljem i nestao. jači i teži. Viktor ga je razumio više nego “mladog šefa”. sasvim različit i nov. Viktor je sjeo na ponuđeni stolac i zagledao se u čovjeka pred sobom. Uzajamno su se promatrali nekoliko tihih. ali privlačna lica. pokazala kupaonicu. koji su nekamo žurili. jači promet i prometni policajci u svojim zelenobijelim uniformama na svakom križanju. Tu će dakle stanovati! Kurt ga je odveo do prijemne kancelarije. Upravitelj gospodin Bonk bio je ljudina od čovjeka. čemu će se morati posebno prilagoditi. rutinirani rad.istisnuo je s vrata i već nestao prema izlazu. skoro napetih sekundi. Kraj radnog vremena! Zaustavili su se u Ulici Donnersbergring br. Bila je to simpatična žena malo zaokruženih dimenzija. To mu neće biti teško. s nepoznatim kolegama iz raznih država pa čak i kontinenata. U tvrtki gdje se govorilo posebnim dijalektom koji će Viktoru i mnogo kasnije praviti znatne teškoće. samo mnogo širi. Djelomično je bio proćelav.

kako će funkcionirati. užem dijelum. Na jednom. ali još uvijek umoran od puta i utisaka spustio se u predvorje gdje ga je gospodin Bonk ispratio prijateljskim smiješkom. zastao kraj malog. iznenađenja. Bio je petak kasno poslijepodne. Sve je to trajalo samo tren. Osjećao se umoran. ljudski i jednostavno. Napravio je nekoliko koraka. u koferu. Ispred ulaza je zastao. slučajno je upravo otvorio prvi. Plitak. zastidio se. uredno posloženog. nepravilnog oblika. Nije zapamtio ni jedan naslov koji bi mu odgovorio na pitanje: štoKlaus studira? Taj ima mnogo. Tek tada je obratio pozornost na susjedni krevet. Radoznalo.. Uspoređujući svoj skromni sadržaj. u obližnjem Mainzu i vidjet ćeš ga tek u ponedjeljak navečer.. dojmljvo. Zove se Klaus. Pitao se: što sada mora sve planirati i prilagoditi. prvim dojmovima i što dalje ? Toliko toga mu se dogodilo taj dan događaja. U vodi je plivalo nekoliko zlatnih i srebnih ribica. Klausov ormar. nekako neodlučan poći u svoju prvu šetnju i upoznavanje okoline doma.. Danas je iznimno večera između 7 i 8 sati navečer i to u najdonjem dijelu zgrade blagovaonici. plitkog. Vidio je puno rublja. nekako preplašeno očima je preletio preko sadržaja unutrašnjosti ormara. ne i pospanim jer sve je bilo suviše brzo. presvučen. s malene kamene skupine bio je vodoskok koji 6 . ormarić i na njemu ukusno dizajniranu budilicu. te mnogo vrijednih sitnica. košulja. nekoliko odijela. U toj brzini primijetio je na dnu i mnoštvo uredno posloženih knjiga i udžbenika. Uz njegovu skromnu robu i odjeću usporedio je pravo bogatstvo stvari. ukrasnog bazena. Sjedeći tako na krevetu razmišljao je i zadovoljan zaključio da je najgore prošlo. Kakav mu je cimer? Sjeo je na rub kreveta. Potrebno je raspremiti stvari i tim skromnim stvarima popuniti ormar ali. te neke momačke sportske opreme i nekoliko tenisica. a stanuje u domu! Navirala su pitanja: kako će se slagati i hoće li mu pomoći u snalaženju novog okruženja.Tvoj”cimer” je vikendom pretežno doma. Istuširan. rublja. razmišljao o sustanaru. uz rubove obraslog raznim ukrasnim vodenim biljem. Nije se usudio ništa dirati već je brzo zatvorio ormar.

S donje strane bila je žarulja. smeđe boje i s nešto svijetlijim rubovima. Bila je prepuna trgovina i lokala. a najvažnije pronaći najkraći put do tvrtke kako u ponedjeljak ujutro ne bi lutao. najveća. s natpisima na drugom jeziku. Odlučno je skrenuo desno i na prvom semaforu lijevo. Zadržao se još par trenutaka promatrajući kornjaču. razmišljao je. Na rubu. otkrivao je da je vjerojatno mesojed. bila najduža. školaraca i nekoliko 7 . Na ulici iznenađujuće malo ljudi.je i ribicama omogućavao kisikom obogaćenu vodu. ulici. Sasvim lijepa životinja. Bila je to glava vodene kornjače. Par koraka dalje. Znači. I ne smije zakasniti! Imao je vremane nekoliko sati. Ponovno se pojavila iza širokolisnate biljke. Ispružila je svoj dugi. Pravi trgovački centar. strano. orijenirati se. Paralelno s Donnersbergring bila je Heidelbergstrasse koja je. Na samom rubu bila je oko jedan metar visoka u crveno obojena gljiva. to je njemu ipak bilo nešto novo. nalik na oštri kljun. pa videći da ga kroz prozor promatra upravitelj. diskretno svjetlo upereno na sredinu bazena. susreo je samo nekoliko penzića. na rubu pločnika je zastao kao da razmišlja na koju će stranu. smeđezeleni vrat. mislio je kada je ugledao natpis tražene ulice: Holzhofalle. Oklop je bio prekriven pravoraspoređenim osmerokutnim pločicama. Na trenutak su se promatrali. Takve još nije vidio. Na tom putu. između algi i vodenog bilja virila je čudna i radoznala glava. Okom je pratio to neobično stvorenje. mora se snaći i mora se snaći orijentirati! Zapamtio je s koje ga je strane Kurt dovezao pa je pretpostavljao da se ta ulica. zaputio se dalje do pločnika. Primijetio je još nešto. Dobro. nigdje policajca. Do mraka mora završiti svoj pohod po okolici. To mu je bilo najvažnije pa nije nastavio dalje. Trebao je upoznati okolinu doma. Gledala ga je “pametnim” očima. da će moći pješice na posao. da te taj oštri završetak ugrize za prst. vež se vratio i nastavio upoznavanjem okoline doma pazeći da ne izgubi orijentaciju za povratak. ali brzo se nezainteresirano okrenula i nestala među vodenim biljem. pa stoga i glavna ulica u Darmstadtu. orijentirati se s okolnim ulicama. a koščati prema dolje zakrivljeni oblik završetka ustiju. Iako naoružan zagrebačkim iskustvom snalaženja u velegradu. Ne bi bilo ugodno. kako je mislio na prvi pogled. Mora se prilagoditi. Zaključio je da je to sigurno noćno. udahnula zrak i pogled usmjerila prema njemu. Donnersberg nastavlja do ulice gdje je pogon u kojem će započeti praksu. Od broja 176 do 36 nije daleko. Laknulo mu je .

Najlakše je klasificirao žene. I prolaznika je odjednom bilo više. gledao.. Ponovo je počeo analizirati prolaznike. tehničke radnike. pa sutra ponovo sve ispočetka. tehničare. Svrstao ih je u fizičke radnike. Bilo je i jako puno mladih. Njegova radoznalost bila je na njih usmjerena jer. Pored njega prošla je oveća skupina momaka i djevojaka s jednim sredovječnim gospodinom. Onda se prisjetio Kurtovih riječi usput spomenutih. one naravno s poslovnim torbicama. za njega . Čuo je već o tome: to čeka i njega. Brzo je zaključio da su to žene američkih vojnika. Što tim ljudima preostaje od dana? Samo večera. otkrivanje. postupno promatrajući pojedice. Elegantno odjevene. Živo su o nečem raspravljali ali nije mogao razabrati temu. obično s malom torbom. nabavka nakon rada i odlazak kući. vesela lica i nadasve lijepih tijela. Uputio se tamo. izloženim artiklima svih vrsta. Neki su bili skromno odjeveni.. proučavati ih. ali su svakako bili dobro obrazovani. vjerojatno studenata. U njemu se javila želja za posjedovanjem nedostupnih stvari. lijepih lica ali i zamamnih oblina. Najednom se našao u vrevi ljudi. micao im se i radoznalo nastavio svoje pretraživanje. ukusno njegovani park. njegovane. njemački način života i rada. tehničkoj robi. Kako se u par minuta može sve promijeniti! Do tada relativno mirna ulica bučila je svom snagom. dugo radno vrijeme. tajnice. da je malo dalje od doma. hitale ili nosile torbe sa tek kupljenim namirnicama.to je to! Tempo rada. kojima nije mogao odrediti profesije.. Ali stvarnost je prekinula njegova maštanja. pokoje pivce. Teško se naviknuti na takav život.. radna disciplina. Bilo je i lijepo odijevenih svih dobi. Mnoge su sa sobom vodile prekrasne klince. Ubrzo se. inžinjere. upoznavanje. Nesvjesno je usporedio dva suprotna načina života i rada. televizija i spavanje. primjetio je. na rubu šume američka baza. Bile su to lijepe žene. cijenama. prvi put je vido tamnopute žene.. Na malenoj zelenoj oazi između dviju stambenih zgrada ugledao je mali. Naravno i lijepe žene! Dakle . odavale su vjerojatno neke kancelarijske profesije. zapalio cigaretu i gledao. Napasao je oči na izlozima. na prvi pogled inteligentnih. Nije 8 svih tih lijepih. sjeo na klupu.. sportski odjevene. vjerojatno profesorom. po čemu je taj grad i poznat. pogađati status. onaj kod kuće i ovaj tu. povećao promet automobila koji su preplavili četverostaznu ulicu.mulatkinja. I elegantno odjeveni muškarci odavali su neke važne profesije.

Sve je to čuo s kraja ulice. mimoišao se s nekoliko oskudno odjevenih žena. Kasnije je saznao da su dvojica američkih vojnika. Nije mu bilo teško zaključiti kakvim se zanatom bave. U ponedjeljak ujutro. svojim kabrioletom zabila pod parkirani šleper s kojeg se istovarivala neka roba. rasa i odijevanja. Odguslat će poslušno svoju predviđenu godinu prakse. Mi južnjaci teško se privikavamo na takav tempo rada i način života. Ispunjavali su potrebne obrasce i sve je bilo brzo gotovo. vjerojatno pod utjecajem alkohola. Pogledom i ponašanjem tražile su mušterije. Neka lica bila su za njega odbojna. kući. Neki njemu čudno obučeni vjerojatno su nosili dio nacionalne nošnje. pokupit sva raspoloživa znanja i iskustva. saznao je da su nakon vađenja kola. Navodno su istovarivači u zadnji čas odskočili. a glave su im bile na zadnjim sjedištima. Kako je tu tek noću? Pun neočekivanih iznenađenja. Ubrzo je začuo sirene auta hitne pomoći i vidio automobile američke vojne policije. prije skretanja. za početak previše. Drugi dan. Nije počeo ni raditi. Prolazeći ponovo je ugledao kornajču izdužena vrata kako prati njegov prolazak. Bilo je ugodno iznenađen 9 . Ipak je bilo vidljivo još toliko da je mogao nastaviti promatranje ljudi svih boja. Alkohol i prebrza vožnja na glupi su način odnijela dva mlada života. Pohitao je tamo ali je vojna policija sprečavala prilaz. kući. Krenuo je prema domu. saznanja i dojmova koji su mu prezentirali prviput u životu. Polagano je zaobišao mnoštvo radoznalih promatrača i krenuo natrag prema domu. pa nazad. iz novina. nanšli dva sljedeća tijela. Već se mračilo i palila su se mnoga svjetla ulične rasvjete. pa tup udarac. Susreo je i nekoliko crnaca koji svojom vanjštinom nisu ulijevali povjerenje. kojemu je slijedio vrisak ljudi. Ne svi. ali mnogi! Iz tog razmišljanja probudi se neka škriipa. bilo je previše. a već razmišlja kako to nije za njega i da tako organiziran život nametne za stalno. Već je bio polumrak i gljiva iznad bazlena isijavala je diskretno svjetlo upereno na sredinu bazena. Nije čudo da se rijetkim trenucima opuštanja mnogi predaju prevelikim količinama piva.bio siguran u svoje analize ljudioko sebe ali nekako je utukao vrijeme. Sjeli su u njegov auto i počeli obilaziti urede za prijavu i vađenje potrebnih dokumenata. nedefinirana i razmišljao je: što oni tu rade? Na kraju ulice. nešto prije 7 sati Kurt ga je već čekao na ulazu. izloga a i po zgradama.

I kod prijave na policiji sve su brzo obavili. ali u ljubaznosti neke starije žene pored sebenanšao se taj prvi. Kvalaiteti se posvećivala posebna pozornost. Pa mora da je radnička klasa svugdje slična! Bio je zadovoljan jer tu je zaista mogao štošta naučiti. Svemu se morao vrlo brzo prilagoditi. Nekako je imao sreću jer svi su bili susretljivi. Nije baš sve išlo kako treba. teški radni dan. niti se usudio Kurta upitati. ozbiljan pristup i radnu disciplinu. Je li taj dopis igrao nekakvu ulogu nikada nije saznao. mnogo manjih i velikih proizvodnih linija. radi se o sedam pa sve do pola pet popodne. brošura.. Srdačan odnos i dobronamjerne sugestije doživljavao je na svakom koraku. koju su u početku dogovorili postupno se povećala i omogućavala sva plaćanja doma. a naročito reviza. za početak. kroz koja je prolazio.. Mnogo strojeva. jer Darmstadt su tijekom drugog 10 . Majstori pojedinih odjela. unificirani formati. velike naklade knjiga. radne navike i sve što ga je okruživalo. a u kratkoj pauzi odveli na skroman obrok u tvorničkom restoranu. cijenili su ga i povjeravali mu sve složenije zadatke. Odreditli su mu prvo radno mjesto. Općimje odnosom bio ugodno iznenađen. hrane. Darmstadt je bio poput mnogih drugih njemačkih gradića. Tu je bilo malo starih zgrada. Njegova su pozitivna nastojanja potpomagali na sve moguće načine. ljubazno. jasnim uputama i želji da se sve ispuni pravilno. odijevanja. Radeći i učeći upoznavao je ljude u svojoj i bližoj obokini. izlazaka i još mu je ostajalo. Iz vrećice je izvukao svoju radnu kutu. Odmah je u praksi vidio razlike u radu.ljubaznošću. jednostavno. njemački karakter pristupa radu. koji su se gradili nevjerojatnom brzinom. U svojim subotnjim i nedjeljnim izlascima upoznao je grad s okolinom. ali uz primjedbu: da sve znaju i nikakve “komunističke propagande”. ali strogo poslovno. To mu nije bilo ni na kraj pameti! Doma je dobio dovoljno savjeta i informacija. Određena plaća praktikanta. Stariji radnik mu je objasnio što i kako raditi. kratko objašnjavajući proizvodne procese. Sa svima se brzo sprijateljio. U tvrtki je primljen lijepo. Tu će svaki dan ručati pretplaćeni obrok. plave boje i počeo. stjecao iskustva i nova prijateljstva. Kurt je doduše svagdje pokazao nekakav dopis i zaista mu mnogo pomogao oko tih formalnost. a nadasve radne navike. Sproveli su ga kroz sve pogone. Jer.

svjetskog rata teško bombardirali Amerikanci. I ophodnje te policije bile su česte. pogotovo na problematičnim mjestima. Viktor je na to bio upozoren pa se takvih mjesta klonio. za novu traženu robu. puštanje zmajeva i malih aviona. pa se često prošetao do njih i promatrao te njemunepoznate i čudne sportske discipline i igre. kreditom naravno. pa je inače tolerantna policija imala dosta posla. Sve je bilo unaprijed planirano i proizvodnja je potekla već za tri mjeseca. Inače američki su vojnici u grad odlazili uvijek u civilnim odijelima. ali slikovitom muzeju saznao je. Kasnije je saznao da su ustrojeni tako. najviše po nekoliko arktikala ili proizvoda namijenjenog nekom gigantu za montažu. Da. a zamjene potpomognute državnim kreditima tako brze. sasvim nove strojeve. a grad 90 posto u ruševinama. Bilo je nekoliko kvartova srednjih 11 . Rijetke su bile orginalne zgrade. Prevladavali su mali. radnici poslani na školovanje i dopust. U malom. u posebnoj trgovini dobila se jeftina a kvalitetna roba ili neke namirnice namijenjene za izlete. Od tuda i nekakva latentna netrpeljivost prema njima. a sada su ravnopravni stanovnici grada. Mnoga su se zanimanja gasila. Vrlo lukavo! Saznao je za slučaj da se zbog slabe potražnje i prestanka upotrebe tih proizvoda na tržištu tvornica “ugasila”. Ali na dojavu bilo kakvog ekscesa odmah je dojurila američka vojna policija i “rješavala” gužve. jer. a država je pomogla u ispražnjene hale montirati. najveći sa po nekoliko stotina zaposelnih. Mnogo zelenila i parkova karakteriziralo je svaki kvart. Imali su prekrasne sportske objekte i terene. Radili su strogo planiranu proizvodnju. efikasne i za radnike bezbolne. Kasnije je tako zalazio u kupovinu. da je u roku deset minuta bilo na tisuće mrtvih. da se svakom trenutku mogu brzo preorijentirati na druge proizvodne programe. za izletnike. simpatična crkvica. mijenjala se tehnologija. Svu tu proizvodnju i brze promjene pratilo je i određivano školstvo i obrazovanje odraslih. specijalizirani pogoni. a u obližnjoj borovoj šumi namjestili su se američki vojnici. Lukavo! Isto se događalo i u grafičkoj industriji. Kakve li ironije! Oni su ga razorili do temelja. Neke velike industrije nije bilo. pogotovo subotom navečer. pijani pravili nerede ili izazivali prometne nesreće. Darmstadt su izravnavali buldožerima i planski ponovo izgradili. Dok su u Münchenu iz ruševina napravili umjetno brdo. u jednom velikom parku ostala je mala. Mnogi su vojnici. karakteristično ošišani i u svojim američkim autima koji su se uveliko razlikovali od europskih.

davali su velike mogućnosti njemačkih i stranim studentima da nauče sve o svom izabranom zanimanju i specijalnosti. toliko potrebnih za akademsko obrazovanje. Pisao je i kako se ne smije raditi. da je svaki profesor imao maksimalno do 8 studenata na strogo stručnoj nastavi. Nakon dobrog uvoda i uputa morao je sjesti na stolicu s kotačima i sa svojim pladnjem obići čitavu prostoriju ukrug. Sve to u svrhu veće učinkovitosti ali i manje uloženog fizičkog napora. Za svaku munutu aktivnog fizičkog rada stajalo je sedam minuta istraživanja i promatranja. S dobivenim uzorcima papira. dok im učinak nije bio prioritetan. a najviše sama organizacija rada. pa su često stručni nastavnici iz škole dolazili u pogone. Sve je to trajalo oko tri školska sata. Slijedio je još sat slobodne diskusije i predavanje rezultata. a iznad njih logičan opis što treba raditi. gdje se išlo i u takve detalje kao što su npr. posebni stručnjak iz proizvodnje. a preostala dva. mjerenja amplituda nepotrebnih pokreta radnika. Svi su programi bili planirani i rađeni zbog prakse i za praksu. Nakon dva dana donijeli su mu. za praktični mogući pristup nekom od okolnih pogona. Te su škole za praktična zanimanja imala zajedničke obrazovne programe. pregledavali učinjeno. da je tu bilo i općih predmeta. Naravno. Ali i on je morao sam proizvoditi. Učenici su tri dana u tjednu boravili na praksi. Sveučilište je bilo organizirano po američkom sistemu tako. Tu je praksu nadzirao majstor. raznim metalima i mnoštvom bočica s kemikalijama na pladnju stao je u red. Naročito je bio naglasak na moguću organizaciju rada bilo koje proizvodnje. mentor. Pojedina mjesta imala su aparate. opisano i naučeno. pomagala za ispitivanje i kontrolu. Bili su to posebni. pa čak nekada i tri dana u tjednu u školi i raznim kabinetskim predavanjima. boja u malim zdjelicama. kartona. zatim viših i visokih.općih i tehničkih škola. kemijski procesi. te više dobrih zantskih škola koje su zauzimale istočni dio grada. Vršila su se ispitivnaja. Viktoru je kasnije bilo omogućeno da dva puta uzastopce doslovce “prođe” kroz takav kabinet. Sve je to bilo strogo kontrolirano. mjerenja. a đaci su praktična znanja stjecali u specijaliziranim kabinetima i po pogonima gradskih tvornica. nagradno 12 . To je bilo na Višoj školi. osobito na kvalitetu proizvoda strogi ljudi. Profesor Hermann je svakome bio na pomoći. Svaka zasebna faza ispitivanja opisivala se na posebne obrasce. kabinet za ispitivanje karakteristika grafičkih materijala. Prekrasni i moderni laboratoriji koje su opremile pojedine tvornice širom zemlje. kontrola proizvoda.

ne kalsična pradavanja. aparate i pokuse. kapaciteti. Viktoru su bila interesantna predavanja iz tehničkih znanja i mogućih razvoja robotike i kompjuterizacije strojeva i čitavih pogona. svih koji su jako ozbiljno shvaćali svoje zadatke i učenje. Za približno osam sati naučio je gotovo sve o grafičkim materijalima. Svaki student imao je pravo nekoga dovesti na sat. priprema rada. viskozitet tiskarske boje i jedan njemu sasvim nepoznati kemijski proces jetkanja raznim metala. Ti su profesori. planiranje materijala pa sve do potrebnih radnika određene kvalifikacione strukture. bilo mu je mnogo toga jasnije. Samo tako se mogla u praksi provesti “pozitivna” proizvodnja.mjesto. Nitko te nije pitao tko si i odakle. potrebnih stojeva. Napravio je tri greške: jedna sa duplex kartonom. I ostala iskustva s “pravim” profesorima bila su slična u odnosima prema mladima. slobodna diskusija. ali ne zbog nekih zapletnenih računskih radnji. već planiranja proizvodnje. Mladih. Zaista je imao sreću da je upućen baš u taj grad. Koliko uspješan i brz način stjecanja vrijednih informacija. Odnos studenata i nastavnika. Večernje škole bile su naročito skupe ali i temeljite. Kada je nakon prijave prošao ponovo sve te instrumente. praktičara bili su ljudi iz prakse. Ti nije bilo zabušanata jer koncept obrazovanja to nije ni dopuštao. izmjena stečenih saznanja iz svih područja. iako su takve informacije bile poznate. sve ocjenjivalo. Većina tih proizvoda. Naučio je gradivo koje neki ne svladaju za dvije godine. školovani na poseban način i sa sposobnostima da prenose znanje na mlade. rezultate i poziv gospodina Hermanna da ispitivanja može ponoviti. Moguća je bila svakojaka izmjena znanja i iskustva. da je to uobičajeno i da su njegovi rezultati sasvim zadovoljavajući. pun mladih željnih znanja. Slaba strana bila mu je i ekonomija. Tako se cjelovito znanje ne zaboravlja. sve se kontroliralo. mikroskope. Sve se pratilo. puni opće kulture i znanja održavali. Druga sretna okolnost bio je sam internacionalni dom. već su to bili susreti i zanimljive priče obavljanja svakodnevnih programa. Naravno da mnogo toga nije ni mogao shvatiti zbog svojih ograničenih predznanja. ali sve i plaćalo. pa čak omogućavanje prisustvovanju odabranih predavanja. promatranje vježbe ili kabinetsku nastavu. 13 . Obermajstor mu je rekao da se ne zabrinjava. Viktora je iznenadilo još nešto. sa svih strana svijeta. pomoćni strojevi i uređaji. U tome je i bit njemačke proizvodne ekspanzije. dečki u njemu.

iznenada i brzo. ne bi li je ponovo sreo. Jednom ju je primijetio kako iza drveća gleda prema njemu. Bila je sama. geometrijski nepravilan. na kupanje. sjetno na nemile događaje iz prošlosti. dolazim. koja je imala sistem malih zvona. jedan iz njegove klape. Mnogi šetači. kao. Sve u nekoj deprimirajućoj boji. Nekolio sljedećih nedjelja. Tu. za lijepih su dana podjeli okolna klpe i slušali željene i poznate zvuke. jednom sjedeći na klupi. dodali 5 maraka. da sve to izgleda nekako tmurni. još uvijek vruća. mogli ste čuti refren željene pjesme izvođen tim zvonovima. a predgrađa autobuse. čekaj. Možda je ideja projektanta i bila. u isto vrijeme bio je tamo. Radilo se o mehaničkom klaviru koji je pritisak na tipke prenosio na poluge koje su omogoućavale udarce na pojedina zvona. gdje je bio veliki bazen kojeg je dio imao stakleno dno. a malih prozora uz taj nemogući ton boje. ali uporan. Jednostavno ga je srce vuklo na isto mjesto. Velike površine ravnih zidova.Spomentrg. odredili približno vrijeme. u isto vrijeme. Jesen je bila lijepa. opet isti kamen. Središtem je. Bila je u veseloj grupici. Pješačka zona. dobio je uzvraćen zagonetan. na istu klupu. jedini koji se Viktoru nije svidio. mladi parovi. 14 . Kontrast spomentrgu bio je centralni park. jedan od mnogih parkova kojima je Darmstadt obilovao. Detlef. spontan osmijeh djevojke. kasnije. uz stariju sestru. Postao je već nemiran. Ako ste na ceduljicu napisali naslov pjesme. djelovao je kao veliki promašaj. Kako je sve ispalo spontano. koju je predstavljao čitav kompleks trga. Grad je imao gustu tramvajsku vezu. pa su izleti i kupanje u bazenima sa zagrijanom vodom bili još mogući. na malo povišenom mjestu dominirala već spomenuta mala crkvica. Već sljedećunedjelju Karin ga je pozvala. jednom mu je objasnio sistem zvonjenja. zaljubljeni. Ta plava djevojka zvala se Karin. punoj žubora riječi. bio je pravokutno oblikovan četverokatnicama obloženih fasada nekim smeđim kamenom. Sredinom trga dominirao je spomenik u obliku dvadesetak metara visokog obeliska obloženog istim kamenom i bojom. Vozili su se tramvajem di Eberstadta. To je bilo prekrasno šetalište uz bujnu i njegovanu vegetaciju drveća svih vrsti. ali se polazeći ipak okrenula njemu i uzvratila mu taj iznenadni osmjeh. pa joj je mahnuo rukom.

Diskutirali suu o svemu i svačemu.Mogli su pijuckati pivo i kroz stakleno dno odozdo promatrati pokrete kupača. Njegovi su bili veliki proizvođači grožđa i poznatog vina. Klausa su naročito zanimale priče iz njegova djetinjstva. Nikada u tim razgovorima Viktor nije primjećivao nešto podcjenjivajuće. te brižno odabranim životnim ciljem. sa strogo zacrtanim planom života i školovanja. NOB. od roditelja i brižne starije sestre. Viktor je u tom pogledu bio bogatiji i imao sadržajnije djetinjstvo. Bio je nešto mlađi ali ozbiljan dečko. Imao je auto. Klaus se srdačno smijao opisanim epizodama izleta. To do sada Viktor još nije vidio. da je Viktor odmah primijetio mnoga pitanja. igrama i sitnim nestašlucima toliko karakterističnim njegovom djetinjstvu. Naoko 15 . STUDENTSKI DOM Viktorov cimer Klaus studirao je ekonomiju. povijesti. Nikada nije nastojao tvrditi što je bolje za budućnost naroda osim. pa mu je bilo malosmiješno gledati radnika koji se spretno bočno kretao uz stalaže malim koracima i brzim pokretima ruku zaokretao staklenke. Uvijek je sve s njegove strane svršilo na komparaciji sistema i uspoređivanju. Vido je njihove velike podrume prepune napunjenih staklenki bijelog vina. Jedan radnik je te boce čitaav dan prevrtao. te socijalne sigurnosti radničke klase. pripremljena. dobro organizirane. Radio je to spretno. logorovanja. pa je od njega mnogo naučio. pa ga je nekoliko puta poveo sa sobom i pokazao mu Gutenbergov muzej. strahotama rata u kojima je kao dijete bio sudionik. Jer Karin je bila maloljetna. godine. pa i o politici. čak zanesenjak i da njemu mogu uglavnom zahvaliti za kvalitetu njihovih vina. kako bi dobili određenu sliku o njemu. brzo i određenim redoslijedom. neki prizvuk kritike ili uvredljivog motrišta različitih sistema. informiran mnogo je pridonijeo da shvati njemu neke nemoguće navike Nijemaca. Mislio je: da li je moguće izdržati taj monotoni posao tjedne. Ispitivao je i o Jugoslaviji. Otvoreno su o tome raspravljali. Načitan. krađama trešanja. Klaus e bio uredan dečko. Nekako je kopirao ili pokušavao kopirati neke navike. Klaus mu je objasnio da je on stručnjak. Naravno. Viktor ga je informirao o sistemu uprave. Vikende je provodio kod svojih u Meinzu. Njemu je to sve bilo nekako strano. opremljene i automatizirane proizvodnje.

Bio je na postdiplomskom studiju iz kemije. a jedan je po domu. Detlef je bio srednješkolac. Prazan život! Planiran život. Nisu doduše svi mladići bili poput Klausa tog tako tipičnog Nijemca. Bili su tu i dva studenta iz Arabije. a ponašanje drsko i vrijeđajuće. da s njim uspostavi prisne veze i harmoniju zajedničkog boravka u istoj sobi. Bio je često pod utjecajem alkohola. Moderno su se odijevali. ali je svoje dužničke obveze uvijek pošteno podmirivao. Nikada Viktor nije saznao zašto su ga tako zvali. 16 . I Viktor je imao svoj cilj. Bogati i razmetljivi dečki studirali su tehniku. Vjerojatno zbog alkohola. Često su bili pripiti i koliko je Viktoru bilo poznato svoje su stipendije propili s prostitutkama u obližnjem Frankfurtu. Nečesto je kasno budio Viktora i Klausa tražeći cigaretu. Nitko se s njima nije družio. Ponekad je “zaboravio” zahvaliti. Pričao mu je. vječito bez novaca. sa svojom uvijek prisutnom lulom u ustima. pa mu je Viktor. dvije. da li mu je to nadimak ili možda čak prezime. da ga se što prije otarasi uvijek dao cigarete. To će realizirati tek kad postigne svoj krajnji cilj. hodao u papučama isprepletenim zlatnim nitima. da su mu roditelji već odabrali ženu i da će nakon povratka morati preuzeti teret vođenja poljoprivredne farme. ali mu je život ipak protekao nekako bogatije. imali najljepše “mačke”. često izlazili i kupovali svakojake stvari. Djevojke su ukrašavali zlatnim nakitom. Bio je tu ozbiljan crnac Kim. dok Klaus u svom utrtom i planiranom putu uzdizanja nije imao za to ni vremena ni mjesta.bezbrižan život bio mu je ispunjen samo radom i učenjem. Ogorčen je isticai svoj čudni karakter na okolne kolege. Inače uvijek veseli i društveni. barem se tako pričalo. Bio je vrlo skroman. Ostale sobe vile su popunjene zanim studentima iz različitih dijelova svijeta. Njegovi su ostali na istočnoj strani Berlina. Njegov sustanar iz iste afričke zemlje studirao je ekonomiju. Svi su ga zvali Moko. Viktora međutim uopće nije sprečavalo. Nauprot Arapima bili su dvojica antipatičnih koje su svi zvali “švarce”. istočni izbjeglica. koji će bez materijalne osnove dostići mnogo teže i kasnije nego Klaus. sadržajnije. Mogao si je dozvoliti i simpatije i zaljubljenost. nikada se nisu vani družili na mjestima tradicionalnih sastajališta mladih.

Von Koppelov je bio također izbjeglica s “istoka”. Sasvim drugačije naravi nasuprot nerazumnom Detlefu. On je s ogorčenjem gledao na podjelu Njemačke i na zid koje onih dana podizao. Realno je procjenjivao situaciju, a o nekoj neprijateljskoj ogorčenosti nije bilo ni govora. Prije bi se na to moglo reći nekakvo tužno gledanje na sve. I njegovi su ostali tamo preko. Bio je stručnjak za modeliranje u ljevaonici. Često je Viktoru pričao o životu “preko”. Viktor ipak onda nije mogao ili smio vjerovati da je sve istina. Međutim, kruta istina se nije trebala dokazivati nikakvom antipropagandom. Svakodnevne vijesti i televizija bili su rječitiji od bilo kakvih dokazivanja. Von Koppelov je bio srdačan, veseo i naprednogledajući radnik, koji je imao samo jedan cilj: dobro raditi i zaraditi i što prije osnovati vlastitu obitelj koja bi mu na neki način zamijenila izgubljeni dom. Sudjelovao je u svim akcijama, izletima, skupnim izlascima i pokazao se kao druželjubljiv u svakom pogledu. Kako je bio stariji, pa stoga i iskusniji svi su njegovo mišljenje poštivali. Tu su bila i dva studenta iz Indije. Jedan sitan, simpatičan i uvijek prisutan u Viktorovu društvu i jedan visoki osobenjak kojeg nitko nije trpio. Herr Bonck se uvijek ljutio na njega jer nije dozvoljavao sušenje rublja po balkonima. A taj je svoje duge “sari” uvijek izlagao po čitav duživni balkona. Bilo je tu i drugih manje ili više interesanantnih lica, a među njima i jedan kojega su svi zvali “Vijetman”. To je zaista bio Vijetnamac niska rasta, mršavih dimenzija, a uvijek besprijekorno odjevenog. Kolike se Viktor sjeća, nikada ga nije vidio bez kravate i sakoa, pa bilo ljeti ili zimi. Tih i povučen tip, nekako nepovjerljiv prema okolini. Često čak tajanstven i neprimjetljiv. Uvijek bi svojim uskim skoro djevojačkim usnama i laganim poklonom glave samo pozdravljao. I dugo, dugo, iako su se svakodnevno susretali ostali su samo na pozdravu. Oko ramena mu je stalno visio jedan od mnogih fotoaparata. Ponekad ga i za vrijeme jela nije skidao. Njegov hod je bio nešto posebno. Bio je lagan, pokreti nekako proračunati i spori, ali meki. Kako je Viktor po prirodi radoznao i volio promatrati pojedince, vježbajući tako svoje intuicije nepoznatih osoba, taj Vijetnamac mu je bio zagonetka.Niko se nije približio, ni sa kim održavao veze ili razgovore. Ostao mu je zagonetka i dugo kao otpisan, misleći, da je sigurno osobenjak, 17

individualist ili čak čudak. O njemu nije znao ništa, osim da prakticira reprofotografiju u istoj ulici gdje i on. Na posao je išao sat kasnije, a i kasnije dolazio u dom. Tako nije imao ni posebne prilike da ga u razgovoru upozna i prouči. Njegovu nepristupačnost smatao je nekom vrstom nepoznatog odgoja te daleke zemlje ili urođenom stidljivosti za komuniciranjem. Tada još Viktor nije mogao znati, da će taj skromni a simpatični, a tako nepristupačni “Vijetman”odigrati veoma važnu ulogu u priči, koju ste upravo počeli čitati. Viktoru je život bio ispunjen i interesantan. Brzo je protjecalo vrijeme. Uvijek je bio nečim zaokupljen. Svakodnevni rad nije bio monoton, iako se na takvo dugo radno vrijeme teško priviknuo. U tvrtki je imao kompletan i jeftin ručak, a doručak i večeru u domu. Na njemačku osebujnu hranu sa silom prilika morao naviknuti. Bilo je doduše jela koje nije trpio, ali je bilo i mnogo jela koja su mu prijala. Subotom se nije radilo, pa su u domu imali doručak i ručak ali bez večere. Te su večere bile namjenjene izlascima u kino, kazalište, ljubavne sastanke, a Viktorovo društvo poslije svega na večeri kod “Rotto Hahn”. To je bio solidan mali lokal u obližnjoj ulici kuda su odlazili na peečne ili pohane piliće uz obaveznu kriglu piva. Karakteristična njemačka gostionica, ali uvijek puna. Kasnih noćnih sati pretežno su je zauzimali studenti iz doma. Sve čisto, solidno i relativno jeftino. Gazdarica je bila starija žena koju su svi zvali “Mutti”. Voljela je mladež, pretežno studente koji su k njoj rado navraćali i Viktor se uvjerio u priče, da iz njezina “Gasthaus”niej izišao gladan nijedan student bez obzira da li je trenutno bio bez novaca. Svi su je zbog toga cijenili, skoro voljeli i tome povjerenju uzvraćali urednim poravnavanjem računa. Jedne takve subotnje večeri Klaus i Viktor vraćali su se iz kina i Heidelberger cestom žurili prema “Ritte Hahn”. Odjednom su iza sebe začuli neki mekani glasić: - Kuda jurite vas dvojica? Oba su se iznanađeno okrenula. Na par koraka iza njih je hodao “Vijetman”. U brzini, da se što prije sastanu sa svojim društvom nisu ni primijetili, da su ga “vorfarali”.

18

- Ako još nisi večerao pođi s nama na pola piceka k Mutti - predložio mu je Viktor umjesto pozdrava. Samo je kimnuo glavom i pošao za njim zostajući za pola koraka. Kao da se stidio njihova društva. Viktor ga je hrabreći požurivao. Kod Mutti je bilo već veselo društvance. U njihovom uglu, gdje je netko uvijek bio prvi, sastavio bi dva stola i sačuvao mjesto ostalima. Mjesto je doduše bilo tijesno zbog dodatnih stolica ali čisto ugodno i nešto postrance od ostalih bučnih stolova. Uz Koppelova i njegove djevojke sjedila su tu dva poznata Nijemca i dr. Kim s obaveznom lulom u ustima. Oni su već povečerali i uz kriglu piva glasno diskutirali o odnosima muškaraca i žena izvan braka i u braku. Žučnu diskusiju o ravnopravnosti modernog braka koju je zastupala jedina žena za stolom prekinuli su s novim pridošlicama. Klaus i Viktor su već hodajući pored šanka poručivali pola pečenog i kriglu, a Vijetnamac je samo tiho ponovio: - I meni isto Veseli se razgovor nastavljao i tijekom njihove večere, koju su uživali polako, prazneći ujendo i tanjure i krigle. Katkada su upadali u okolnu diskusiju, ali Vijetnamac se samo smiješio. U diskusiji punih ustiju nije sudjelovao. Nije trajalo dugo, da je Viktor osjetio blago djelovanje piva. - Naš je Vietman prvi put s nama na večeri, pa je red da ga dostojno primio u naše društvo. Nekog naročitog veseljaka nećemo baš imati, ali čova mi je čistio simpa - malo zlobno je predložio Viktor i uhvatio Vijetnamca oko ramena. Odmah se zaorilo iz svih grla: - Brudershaft - Mutti, mi ćemo piti litreni Bruderschaft Lukavo, skoro zlobno Viktor se smijao u sebi, kada je Mutti donijela na stol litrene staklene čizme pune žuto-zlatne boje piva i obavezne pjene na vrhu. Sjetio se svog neugodnog iskustva s tim čizmama. Svi su zauzeli stojeći mirno iščekivanje, a naš Vijetmanac ozbiljan stav, pretpostavljajući ozbiljnost ceremonijala. U čitavoj sali je nastao tajac. Svi su gledali u pravcu njihova stola. Čak je iz kuhinje došla i kuharica i na šank naslonila svoje velike sise. Viktor je prihvatio najbližu čizmu, pazeći da Vijetnamcu pravilno okrenutu doda i rekao svečano, da mora polako cijelu ispiti u jednom gutljaju. 19

trenutačno postiđen. Subote i nedjelje katkad provodili bi na organiziranim izletima. vidjeli Königsberg i ostale znamenitosti grada. Taj zid sramote nikako si nije mogao protumačiti. Glinene “proizvode” su pekli. Ni Tan. raspoloženi i malo pripiti. tom prekrasnom univezitetskom gradiću pored rijeke Neckar. Toliku istočnu zatvorenost nije shvaćao. a u gostionici se odjednom zaorio pljesak. Onako zbunjen počeo je svoje opijanje i nije naslućivao trik. Te večeri Viktor je saznao njegovo i za njega čudno ime Nsu tan. Par puta su bili u Heidelbergu.Vijetnamac je stidljivo. Sjedajući Viktor mu je objasnio neka se ne srdi i neka mu ne zamjeri. tapšali ga po ramenima i pružili mu ruku. tako se u prstima čizme stvarao vakuum. Jedan viken su busom krenuli u Hannover. Svi iz društva su mu prišli. Misli su mu tada sigurno odavale zabrinutost zbog tako velike količine piva u čizmi. I kada je taj vakuum bio jači o dvanjskog pritiska nastao je pljusak barem pola litre piva u lice. Na olovkom nacrtan crtež na 20 . Svakodnevne vijesti bile su prepune sretnih a i nesretnih avantura prebjega. iznenađen. ali dalje nije i nije išlo. pa glazirali i opet pekli u posebnoj peći kraj centralnog grijanja. vesela lica oko sebe pa u čizmu. Jednom su bili gosti tehnološkog univerziteta. U istoj prostoriji su radili i tekstilci. a ozbiljno pogledao trenutačnu tišinu oko sebe i prihvatio čizmu. Ostao je mokar. Viktor je naučio osnove obrade i modeliranja s glinom. a kada su prešli na modeliranje životinja i portreta njegov umjetniči duh je splasnuo. I društvance je zapljeskalo. Dotuda je bio zadovoljan sam sobom. Sada je Viktor pored znamenitosti grada na svoje oči vidio i “zid” istoka.U početku su radili pepeljare. Veselo čavrljanje nastavilo se sve do zatvaranja gostionice. U prizemlju kraj uređaja za centralno grijanje bila je keramika. Kako je polagano ispijao. a otamo avionom u Zapadni Berlin. Sve oči bile su uprte u njega. Von Koppelow je bio voditelj i savjetima svima na raspolaganju. gledajući okolinu. a ni Viktor nisu bili naučeni na takve količine piva. jednsotavne vrčeve. I stvarno se pucalo! U domu je svaki kat imao kabinet za sobodne aktvnosti. kako su i njega tako nasaamarili i praktično mu pokazao kako se čizma kod ispijanja mora naginjati da bi sa strane u prednji dio ušao zrak. razne posude. Mutti mu je sa šanka dobacila čistu krpu i brišući srdačno se smijao i klimao glavom. U dom su ulazili veseli ali šutke.

Sve je bilo gotovo za par minuta. ali Viktor je sve više primjećivao. Prodaju rijetka djela u bescjenje. Viktor baš nije cijenio. Još uvijek doduše nenamjetljiv. Svoja djela je uvijek započeo na sredini papira i to sa geometrijskim likovima. a ni razumio moderniste i njihovu umjetnost. U ovom odjelu je carovao Tan. Takvim likovima dodavao bi uvijek nova. šutljiv ali kritičan samo u pogledu izrađenih “umjetničkih” ostvarenja. Dosta interesantna tehnika! Prvi kat je imao fotolaboratorij. Znao je skoro sve o jugoslavenskim poznatijim naivnim slikarima. jer je u svom neznanju smatrao da je slika i umjetnost samo ono. crne komore sa svim potrebnim kemikalija i mnoštvom zdjelica. predstavljala neku nježnu životinju. što nešto predstavlja. Klaus i Tan su ga promatrali. Ljut je skinuo sa stalka čist karton i s par poteza nacrtao srnu. Tan je pak tvrdio da je Viktor detaljist i da bi trebao dobu školu. te nanosili među novinskim papirom.uskliknuo je Tan na kraju. a crtež po svom nahođenju dopunio geometrijskim likovima. Čak mu je pokazao i katalog s reprodukcijama I cijenama. Na drugom katu je bio slikarski atelje. Gledajući Vikotorove “umjetničke” prve korake Klaus je tvrdio da je to vrsta naive. terpentin ulje i malu špahtlu. kako bi izgledala grafika napravljena brzopotezno sastavljena po njegovom mišljenju grubim trokutima. reflektore za osvjetljavanje kod portretiranja. što se većina njih suviše komercijalizirala. da je velika šteta. U svom neznanju i skoro srdžbi Viktor je tvrdio. da se Tan zadržava tamo gdje je bio on. a time državu osiromašuju za nasljedna pokoljenja. Tan je bio dobar crtač grafika. Klaus je pak tvrdio da postoji određena veza između naive i moderne.To je to! . zasjenjivao i popunjavao čitavu površinu papira. Znao je i objasniti zašto nešto valja ili ne valja. Uvijek je govorio. Klaus je Viktoru nabavio i poklonio boje. Mnogo su diskutirali o tome. . Postao mu je neprimjetna sjenka. koju je doduše dobro poznavao.Ovo je zaista izvrsno i brzo! 21 . Njegove su kritike dapače bile na mjestu. bojadisali je.tekstilu voskom su glačali sliku. a kružići snježne pahuljice. te svoje slikanje modernizirati. kistove. trokuti su bili grmlje. Crticama za ogoljelo drveće. kvadratima i kružićima i. . Tu su imali na raspolaganju aparate za povećanje i kopiranje slika.

nekako osjećajući da je na njegovoj strani i da će pomoći u navijanju za Jugu.Vioktor ih je u čudu gledao. U stopu ga je pratio Tan. Viktor se presvlačio. . Pola doma promatralo je taj spektakl. Nastajale su šale i smijeha je bilo na sve strane. a Jugoslavenski igrači u defenzivi čuvali rezultat.Gospodine Bonck. DOMOLJUB Igrao se važan nogometni susret između Njemačke i Jugoslavije. nenaviknut na takvo crtanje i crtanje protiv svog uvjerenja. . jer do kraja je trealo izdržati još 30 minuta. što misliš tko će pobijediti? . Sav ponosan nije pravovremeno primijetio četvoricu jakih koji su ga zgrabili za sve ekstremitete i prosto ga iznijeli. ali pravi smijeh se zaorio odasvuk tek kada se Viktor onakav dug i mršav podigao iz vode i sav mokar stajao na sredini bazena. Uske hlače bile su mu pripijene uz noge. Slika je kasnije izašla kao prilog nekog studentskog kalendara.Viktor. Sada je tek nastala “analiza” crteža koji je po njihovom mišljenju uspio. Zaista je morao biti smiješan! Izišao je iz vode i poskakujući otresao suvišnu vodu te potrčao do svoje sobe.. Neki su spremno pridržavali otvorena vrata.pitao je iznenada Tan još uviejk se smiješeći. ja ću se odjeven okupati u bazenlčiću pred domom u čast naše pobjede. I dođe kraj utakmice. Viktor je cvao. Dosta ih se skupilo u sali s televizorom. a ujendo se i bojao. Kad je u prostoriju ušao upravitelj Bonck provokativno je upitao: . a tan je sjeo postrance te ga promatrao. Kolege Nijemci su Viktora bockali sportskim provokacijama.Viktor. goool. Viktor je bio ponosan. Kontrirao je .Svi su se glasno nasmijali. koliko je mogao. ali svoj “umjetnički” uspjeh nikad nije ponovio. Viktoru je laknulo. 1 naprama 0 za Jugoslaviju.gol. 22 .. Oba su se smijala prethodnom događaju. strepio. Nijemci su napadali svim snagama. Viktor se nije upirao i “tuf” u bazenčić ispred doma. Kraj Vikora je sjeo šutljiv Tan. voliš li ti stvarno tako nogomet ili više svoju zemlju? . vikao je Viktor. a iz košulje i iz džepova virile su alge i vodena trava. A bilo je i srdžbe. Bilo je i smijeha.

pogotovo među radništvom. . strijeljanja. za sve nas koji smo vani i za sve kod kuće. otežava sve moje korake i planove. Njih je bilo strah za dvoje. ja volim svoju zemlju. bježao pred granatama minobacača. sjećam se vike i požurivanja. Međutim. niti je tako dugi niz rečenica čuo iz njegovih usta. kod kuće roditelje. moram. jednostavno posjekli.Zašto Tan mora biti žalostan. nekih u maglenom sjećanju čak pojedinih niti u cijelosti. tužniji izgled. a meni ostavili veliki teret. Njegov pogled bio je očajan i ljut. teret koji moram iznijeti na svojim leđima. makar Juga nije tvoja domovina.ti imaš svoje ideale. danas se ne mogu sjetiti što sam tada proživljavao. Kod mene je bilo drugačije. a ja? Krvavu i razrovanu zemlju u koju ne znam da li ću se moći vratiti. gotovo sve osim nas nekoliko pobili su. Vjerojatno si to proživljavao drugačije nego ja. a nekih se pak sjećam u svim u mozak upisanim detaljima. Sve . Tog neobičnog zvuka granate koja te prelijeće. ti si bio svjestan rata i vjetojatno svojih tragedija. Bistro se sjećam detalja. puno nevine ljudske krvi. Teret koji me prati. Skrivao sam se kod bombardiranja. njoj ću se brzo vratiti i svojima. snen. razmišlajo je o tim upravo izgovorenim riječima i nekako mu ga bi žao. Danas su dečki igrali za mene.. to sam tamo svečano obećao! Onako. koja je tek pred nama? Znaš. ja sam imao tek šest godina. i za tebe su igrali i pobijedili. Kada je kod nas bio rat. majčine brige i tragedija oko mene. sestre. Presvlačeći se. Ti Švabe su mi se zgadili svojim gledanjem odozgo. Onakao na brzinu probuđen. mladi smo i zdravi. ima divnih ljudi. Sada mogu samo zamisliti što su proživljavali moji u takvim trenucima. majka. Ne sjećam se svega već samo nekih posebnih epizoda. Tan je sve izražavao u dvije.”spermenši”. pritišće. koji su to vjerojatno proživljavali sasvim drugačije od mene. Bio sam dijete. troje. tan je stiščući isprepletene prste poprima sasvim drugačiji. Tan. Nisu doduše svi ljigavi. Tan. nesvjesno straha. Dali su nam dvadeset 23 . Ali u svemu tome bio sam vođen brižnom pažnjom svojih.. Moram to. Vidio sam smrti. kako je sjedio. učimo i radimo i veselimo se životu i nadajmo boljoj budućnosti. najviše tri kratke a jasne rečenice. kada su usred noći došli po nas. ali neki su zaista podcjenjivački superiorni. Grozan je to zvuk! Vidiš toga se čak sjećam. Viktor ga takvog još nije vidio.Ja sam više patriot nego neki strastveni navijač nogometa. Tan. jeli to bio strah ili nešto drugo jer sam bio premalen.

ali se sjećam njegove široke.minuta vremena za spremanje najpotrebnijih stvari. Kad su ta iživljavanja dostigla takve nepravedne razmjere. Kasnije smo oboje shvatili. Mater nas je preživljavala nadničarenjem kod imućnih seljaka. Tamo su mi stavili gips i povili rane. jako okovane čizme koja je zgazila mog lijepog. Sutradan je došla nadstojnica i u prisustnosti majke i susjeda ispričao sam sve što su mi te zlobnice radile. Sjećam se nekih detalja iz sabirnog logora u nekom gradu. Tada su me grozno boljela koljena. pa katkad i komadić čokolade. One su me otvoreno mrzile. Ne sjećam se drugog. a još češće sam morao klečati na pšenici. nismo imali od čega plaćati pristojbe. Više od rana boljela me nepravda tih zlobnih sestara. da sam sjedio na crvenim poplonima onako na brzinu smotanih i vezanih sa vrpcom. ja sam bio u vrtiću kod časnih sestara. Kanarinca radi! Ni njegovo lice nisam upamtila. ostali iz obitelji u partizanima. Dodjeljena nam je kuća. po čemu su ti fratri bili poznati. Ovakvog me pronašao susjed i upregnuo konje. Gledao sam prema vojniku na vratima koji je svaki čas uzvikivao preostale minute. ja sam se sav očajan jednostavno bacio kroz zatvoren prozor. te odvezao u ambulantu. Sjećam se. Vjerojatno sam i plakao. bolove srca. da su se iživljavali na meni jer su znale. Sa prvog kata sam pao na neki balkon sav razrezan i izubijan. Nisam bio po prirodi zločesto dijete ali ja nisam bio “njihov”. pa na kamione. krvi i crijevima na podu. Djeca smo imali dovoljno mlijeka. Tamo je bilo tako prijatno toplo. ali ne i osnovno za život. Često bi me bez razloga tukle. jer moj se pogled stalno vraćao zgaženom kanarincu. Civil. Majka je tada sigurno imala drugačije bolove. žutog kanarinca. punoj rupa i propuha. To se nije 24 . među volovima. bolove nepravde. Sjećam se i strašne zime kod dolaska u Slavonski Brod. Danju sam se najviše zadržavao u štali. Sa nalomljenom nogom i sav u krvi nekako sam se dovukao kući. Ujutro bi majka na vatri zagrijanim željezom odleđivala poplone kojima smo preko noći bili pokriveni. sestra služila kruh kod susjeda stolara. Odlučno sam odbio poziv da se nakon ozdravljenja vratim u vrtić. gdje su o našoj prehrani brinuli fratri samostana. Tri dana smo bili u nekoj šupi. koju su onako prosule u kut. nisam još svladao jezik. naš mještanin u crnom kožnom kaputu glasno se cerio tom postupku. Konačno smo premješteni u Grubišno Polje. Dok je majka bila u polju. da su nam neki iz obitelji na “drugoj” strani. Nakon toga su nas sve puškama gurali napolje.

molim te nastavi!. Ona je bila po dogovoru kao susjedova . otvorio sam stubišni prozor i zbrisao kući k materi. ne! Dapače. Uskoro su došli četvorica po mene i prosto me morali nositi. Slušali smo okolna divljanja vojnika. smrdljivo. Ubrzo je u štali sjekirom odmakla dvije daske.Povjerljiva pošta iz Grubišnog Polja. Ona je znala detalje. Uporno smo oboje tvrdili. S plota me dozvala majka. to su bili ruski odmetnici i plaćenici na konjima napali selo sa svih strana. a ispod štaglja bilo je dvadesetak partizana koji su baš u to vrijeme imali rasklopljeno oružje. Bilo ih je svuda i previše da bismo mogli pobjeći. Čitavo to vrijeme bili smo bez vode i hrane. jer kod nas se često hranio i odsjeo štab slavonske partizanske grupe glumaca. A bježali smo zbog bojazni da će vojnici pucati. Tamo ju je prenosila moja devet godina starija sestra i ja. Mjesto je bilo nisko. kojeg su svaki čas zaposjedali jedni. koje se otvaralo odozdo. Za jednog člana te grupe moja najstarija sesetra se i udala. tada malog sela. Viktor je na čas zastao i upitao da li ga tom pričom zamara. Ja sam bio među njima. Jednom su Čerkezi. Preko našeg plota. ja sam samo “nešto” naslućivao. Četvrti dan su me pustili. Kod privih pucnjeva neki su pokušavali na brzinu sklopiti oružje za obranu. U trenu su zauzeli čitavo selo.stolarova kći. da smo brali samo gljive i ništa drugo. Kako je tada sigurno i brzo reagirala. Sestra je ipak uspjela odbaciti poštu u grmlje. za partizansko selo Peratovicu ostavljala se na određenom mjestu u šumi. U tom smo skrovištu bili dva dana i jednu noć. Ulovili su nas i odveli u zatvor. Drugu noć smo se 25 . Silom su me odnijeli natrag. a sestru tek za devet dana. Sjećam se velikog i tvrdog stola na koji su me smjestili spavati i kako sam bio nemiran u snu. ali sada zatvorili u podrumski zatvor. držeći u ruci malu sjekiru koju je usput digla s panja. viku žrtava i žena. Nogama sam se upro u stupove drvenih dvorišnih vrata i vikao neka me ostave na miru. I taj je čovjek mnogo riskirao. Pletena korpica za branje gljiva imala je duplo dno. Žurno me podigla preko ograde. Za vrijeme doručka u blagovaonici na dnu stubišta.moglo ni sakriti. . Jednom su nas lovili domobrani. pa drugi. da neću u zatvor. Treći dan sestra je tako usput kao doturila komadić kruha kroz daske i bocu vode. Ukazao se otvor koji je vodio ispod svinjca. neudoobno i zagušljivo. a spasila nas je sigurne smrti.Ne Viktor. noću sam pao s njega. Čistili i podmazivali su ga.

Pedeset metara te livade dijelilo nas je od polja s kukuruzom. Tako su oni pokazivali svoja djela. Vidio sam kako su petorici zarobljenih partizana mitraljezom “kosili” po uzdignutim rukama i ovakve vodili u koloni po gradu. Bili smo već blizu cilja kada su počeli klonji rzati. Podalje od njih gorjela je vatra i sjećam se dviju tamnih sjenki kraj vatre. nespretan za nošenje. Trebali smo u velikom krugu obići selo. Na bježanju preko te ceste prema sigurnom zaklonu jednom sam od eksplozije bombe odbačen na ugao kuće i pri tom ranjen u lijevo koljeno. U prvi razred donosio i odnosio me otac. Majka me uhvatila za ruku i potrčali smo onih par metara do kukuruza. Bio sam blizu smrti. 26 . od polja spasenja. Tek oko podne oboje smo se gladni i žedni jedva dovukli do partizana. Puzali smo polako preko čiste livade. Krhotina bombe mi je prosto odnijela komadić mesa ispod koljena. Znam da sam morao nositi nekakav kotlić. Samo je dvojici uspjelo sklopljenim oružjem bježeći se obraniti. čuo fijuk metaka. Većinu ranjenih mučili su prije same smrti. Još je katkad bilo gusto. jer nism imao cipela. a na livadi su pasli čerkeski konji. sve ostale su masakrirali.izvukli i preko susjedove drvarnice. Tamo me odmah gurnla na zemlju baš u vrijeme kada je kiša metaka zasula prednji dio kukuruza. pješačio na začelju kolone i veselio se kada su se drugi veselili. Te zime 1944. a u njemu partizani. bježanja u kuću preko puta. Sjećam se niskoletećih aviona i mitraljiranja. čas su u gradu bili partizani. Rana je jako krvarila. da bismo krenuli sasvim prema drugoj strani gdje je bilo selo Peratovica. Vidiš ovdje se dobro vidi taj zarasli ožiljak. pa je nošenje na leđima bilo snošljivije. koja je bila iznad parka u kojem je bila škola. čas Nijemci ili ustaše. Drugi put u životu osjećao sam stvarnu bol i vidio svoju krv. gdje smo bili na nekim daskama vodom poplavljenog podruma. gazio po smrti. pa smo opet kao okrnjena obitelj živjeli zajedno u oslobođenom Daruvaru u Kuhačevoj ulici broj 6. Otada smo majka i ja bili u pokretnoj partizanskoj kuhinji iza svakog pokreta jedinice. nije bio težak već nezgrapan. Kasnije su mi nabavili neko remenje. gdje sam morao prekoračiti mrtvoga partizana prešli na rub livade iza kuća. Nakon prestanka paljbe opet smo potrčali i bježali cijelu noć. bježao ako je trebalo bježati. Polije smo prešli na oslobođeni teritorij. Oni su već znali svoje drugove. osjetio što je zračni pritisak pri bombardiranju.

Tome sam se jako čudio i nikada. Viktor. vjerojatno bojeći se oružja u rukama djeteta. Pa moje bogato djetinjstvo.Tu sam nekoliko dana pojio i hranio jednog ranjenog partizana. Potpuno je shvaćam. Često bi zvižduk 27 . Devet dugih dana za put od Daruvara. Samo kod nas ne bi ga nitko tiskao jer bi mislili da je obična samoreklama. ali samo nekih.Mogao bi iz tih epizoda napisati roman. Sakrio se u malo udubljenje iza naše kuće na livadi. Svi smo jako voljeli to dobro dijete. da nešto prigrije za malu Gabrijelu i mene. U toj se kući porodila moja najstarija sestra. a oni su mi na odlasku tvrdili da ga tamo više nema. Oni ne bi shvatili. Svjesni smo obojica.Molim te. da ga je netko otkrio i uzeo. Rodila je malu Gabrijelu s kojom sam nakon sestrine tragične smrti odrastao. Taj put je trajao punih devet dana. Čisti vakuum bez i jednog detalja. pa čak i godine kao vakuum u sjećanju. Tu uspomenu roditelji su mi uskratili. Majka nikada nije rado pričala o njima. a drugo. da ću ga kasnije moći dobiti. ne možeš misliti koloko važno! Prvo. pored gladi i svih nedaća još se sjećam nekih epizoda. ne obaziri se na takve mili. tema je zanimljiva i nas dvojica imamo mnogo toga zajedničkog. te da se u kući ne smije naći oružje. koji se nije mogao povući s glavninom. Meni je to možda važno. Neki su mi mjeseci. da ne možeš pričati ovima okolo.. kao da se nije željela sjećati tih vremena. Bila su to za nju teška vremena. Još danas bih znbao pokazati to mjesto. pa do granice Slovenije. Ne znam! Znam samo kako je išao Sremski front prema sjeveru. samo nastavi. koji vlak u normalnim prilikama pređe za pola dana. Neke sam dopunio po kasnijim pričanjima sa sestrom. U dužim zastajkivanjima majka bi onako kraj pruge naložila malu vatru. premjestio se na rubu kreveta i nastavio: . dijete rata! Zapalio je novu cigaretu. Sakrili smo ga na tavanu pod daske s obećanjem. Od njega sam dobio mali pištolj bez udarne igle i metaka. Devet dana za put. da imaš i da si stekao povjerenje prema meni. a možda ni vjerovali.Vidiš Tan. tako su nas ukrcali u proste vagone i kretali smo za frontom. pa i mnogo godina kasnije nisu mi rekli ili priznali. neobično mi je drago da mi se povjeriš. tko ga je predao. Bio bi to čisto interesantan roman. Molim te nastavi!. Možda se tada nije zbilo ništa takvo što bi me prisililo na sjećanje.

i tu kod mene. jednostavno otresti.Ne. I u ime onih koji su preživjeli puno strašnijih trenutaka nego nas dvojica. što su se među sobom tukli naši ljudi dojučerašnji susjedi. Jednom me takav iznenadni szvižduk i pokret vlaka zatekao na breskvi uz prugu. Samo to još. Znao sam. Vlak je već krenuo a majka očajno vikala. Podsjećaju me na nešta još gore. To nas. da ti nije dobro?. što se događalo s drugom djecom koja su vidjela klanje svojih roditelja. često su bili samo produžena ruka Nijemaca. i u ime onih nepoznatih žrtava.. napeta ramena u mišiće. kao opomenu da toga više ne bude. Nikada! To moramo u ime onih kojih više nema. Djeca koja nisu kasnije imala te roditeljske zaštitničke privilegije. Tada su me nazvali “Mlinar”. dva različita rata. Skupo smo platili našu slobodu! Moja obitelj trojicom! Viktor je pričajući stalno pogledavao u Tana a taj ga je pažljivo slušao. Tisuće ljudskih tragedija. A takvih je kod nas bilo na tisuće. čega. To se ne smije spužvom izbrisati ili zaboraviti! Neke detalje ti moram još ispričati. Primjetio je njegovu bljedoću..lokomotive prekinuo spremanje hrane. Tan u onom dijelu svijeta.. Tan. Tako je to bilo Tan. a naši ovdje! Dva različita svijeta. jer sam bio sav bijel od brašna. napisati. To ne smijemo zaboraviti! To moramo jednom ispričati. kako se kaže preko dola i mora. Brinuli se. stisnutih i isprepletenih prstiju. koji su nam bili dragi. mnogo gore što sam doživio. Tvoji. nije mi zlo. . Što su sve preživljavala ta djeca. Primijetio je jako djelovanje svoje priče. što me prati u stopu. prijatelji. Vođeni raznoraznim ulizicama okupatora! Da. povezuje. a toliko tragičnih i sličnih epizoda.Što je Tan. tamo kod tebe. Zgrabio me neki muškarac i u zadnji tren prosto ubacio u zadnji vagon na vreće s brašnom. Nešto. A možeš li zamisliti. pa i braća. tisuće traženja i nadanja da će ipak nekoga od svojih pronaći. čitava sela i zaseoci ostali su bez odraslih. da je najžalosnije u svemu tome bilo. samo te tvoje patnje i patnje tvojih jako su me se dojmile i nisu mi strane. da me ovako prestrašenog bilo stid od smijeha. Ja sam uz sebe imao svoje bližnje koji su vodili računa o meni. Čega se ne mogu rješiti.28 . ali drugi put. grubo ubijanje najbližnjih.. Pazili. drhtavih usana.

prejaki za nas. . a naši o tvojima. Bilo bi to možda interesantno!. ljudi su životinje. . molim te bojim se. 29 .Razumiješ li? Mogu nestati! Viktor gaje u nevjerici gledao. kako gotovo.Pa ako ti nešto i kažem.sav uzbuđen i prestrašen govorio je Tan. raditi. Ja ću se vratiti u Jugosalviju. pa ništa mi nisi ni rekao . proživjeli smo je ti u Vijetnamu. jednom moramo jedan drugome ispričati svoje priče. kao sve i ostalo?. tamo u borovoj šumi. to staviti na papir. jer sve još nije ni gotovo.Što me pritišće i muči. pa gdje je logika da je objavljujemo tek kansijih godina. Čak je bolje.Znaš. ti nikada ne bi imao cijelu priču.Ne još. Biti ćemo daleko jedan od drugog. pa čak iz drugih kontinenata.. razmišljao pa ponovo nastavio: . pa ako bude mogućnosti makar razdvojeni kontinentima. Viktor. gdje ćemo biti za deset godina. Ne pitaj me zašto. Stvarno. Obećaj mi! . ne još!.Ne. Tan.Pobogu Tan. tek za desetak godina moći ću ti reći sve jer oni su tu pored nas. osnivat ćemo obitelji. dati im noževe pa neka se međusobno kolju. jer tako mora biti. iz druge zemlje. tako mora biti i ne pitaj me više. ne smijem ti sve. ali ne još. ima vremena. pa neće biti vremena ni mogućnosti za susrete. . a narod ostave na miru. olakšati dušu. a ja u Jugoslaviji. Ali oni to neće. Tvoji će rado čitati o nama. Trebalo bi te podstrekače rata zatvoriti u jednu veliku prostoriju. Zašto na tom svijetu ne možemo živjeti u miru i bez rata. mi smo sirotinja.Ne sve. jer ako se meni nešto desi. iz sigurne daljune. Shvati.Malo je zastao.Odlučno je Tan zavrnuo prijedlog. bolje reći i priuštiti putovanja svijetom.. ti u Vijetnam. koja si nikada neće moći dozvoliti.Sada te pak ništa ne razumijem. Mi tako malo znamo o tvojoj zemlji. Sad mi tek nije ništa jasno. jaki. o tvojoj i vašoj revoluciji.Kada i zašto ne sada?. ne smijem ti reći.Molim te Viktor. .Zašutio je Tan gotovo jecajući.Što da ti obećajem. Ako postoji ratna drama kako naslućujem. čuvaju oni svoje tikve i guzice i zapovijedaju iz pozadine.

Shvaćaš? . Tako. da pitam. No. rođeni su svaki na raznim stranama svijeta. mislio je Viktor. šutke i polagano jeli i predali se mislima jedan o drugom. pustimo sad to. moliti. Mene sve zanima ! Ti imaš i trebaš imati velike razloge da tako govoriš.Tan. makar s mojeg stajališta ne vidim logike. odrasli pod različitim uvjetima i okolinom. svaki na svom kraju svijeta. A kad dođe vrijeme. mogu samo naslućivati neku tajnu. pa ćemo izmijeniti priče.Slažeš se? Ajmo na večeru! U blagovanonici su zajedno sjeli za stol. Međutim postoji mogućnost. Viktor nikako nije mogao shvatiti njegovu zabrinutost. Moramo ih ili zaboraviti ili uzeti kao mučne epizode prošlosti. _ Vremenska barijera. različito odgojeni. Osim toga. ali mi se tvoj prijedlog sviđa.Kakve vremenske poteškoće? . ti najbolje znaš. e. Svi 30 . sjećanja na nešto teško. Prošlost i budućnost. ja nikome o tome razgovoru neću izgovoriti ni riječ. Više nego što ti misliš. Mislio je. Pa i drugi su ih proživjeli. kada bi mogao saznati sve.Ti znanš najbolje. ali o našim pričama moram razmisliti. Samo posoje vremenske poteškoće. Bacio si mi bubicu u uho i normalno je.Ja i jesam hrabar na svoj način. pa ako si tako odlučio u redu.proradila je radoznalost. e onda da ! O tome ne odlučujem sam.. da molim. ako budemo u kontaktu.. Ne znam kako. neka na tome ostane. koju ne znam koliko je duga. obavijestiti. a znaš da se iduće ljeto vraćam u Jugu. nešto strašno. . Kada se ona završi. trebam dozvolu. moraš biti hrabar i ne znam što. Da li ih baš treba zaboraviti? Opet.. Nemojmo onda o tome. jer jedan dio nije ni započeo. Mora postojati mogućnost da obavijestimo svijet. da nestanem. dobijem li tu dozvolu.. ali moraš imati povjerenja prema meni. ne znam uzroke tvog strahu. što da ti savjetujem. Ratne strahote. Viktor za sada niišta od toga! . što trebaš učiniti ili ne. e kada se ona završi moći ću mirno spavati.Nemoj tan opet zapadati u očaj. a proživjeli nešto zajedničko. pa nitko ne bi saznao. djecu. ja ništa ni ne znam. Zapravo Tan. otvaranjem stranica ratnih strahota nekome činimo bol. Ti ćeš imati obitelj. Postoji mogućnost.Hvala ti! No tada ćemo biti već stari. gotovo strah. da si u meni izazvao određenu radoznalost. već odraslu djecu. Ne. kada ne znam o čemu se radi. pokušavam te shvatiti. da objasnim.odlučno će Tan.

pa nastavili Amerikanci. od vaše policije također. Viktor mu je mirno odgovorio da su mu cigarete u sobi i dodao da se u blagovaonici ionako ne smije puštiti. Ali ne mogu dozvoliti vrijeđanje ni mene. Tan je nešto drugo! On je ogorčen strahotama koje su činili Francuzi. Znaju li oni pravu istinu? Znaju li ti mladi Nijemci. žešći. to ne znam.Mi 31 . njegovu zemlju. Vrijeđao je Viktora. ponudio fotelju i sjeo nasuprot Viktoru.. školski naučeno. A svi se oni ponose kao kulturni narodi. pa budi obojicu u sobi. Vječito pripit i ogorčen na istočnu politiku taj tip nije poznavao granice pristojnosti. Detlef je podivljao i počeo glasno vrijeđati. da iza toga ipak netko ili nešto stoji. Samo se zderao neka ga ostavi već jednom na miru. neka se udalji i neka mu više ne dolazi u sobu tražiti cigarete. Herr Bonck je zatvorio vrata kancelarije. ali provokacije političke naravi ne mogu više trpjeti. Ovome je odmah bilo jasno.Od mojih sam upozoren o vladanju. Ni trunke neodgovornog ponašanja ne smije ostati iza mene. naručeno ili ne. Stolu se približio Detlef i zamolio cigaretu. a ne baviti se politikom. to što čini uvijek kasno noću. Tan je bio sav blijed. Viktor je jedva ostao miran. Viktorov bi razgovor sigurno prešao u gnjev prema njemačkom rodu. Svi su gledali prema njihovu stolu. kakvo su nam zlo činili njihovi očevi? Nikada se o tome nije usudio razgovarati ni sa Klausom. Da li Detlef radi smišljeno. očekivali su eksploziku. naših i sisitema u kojem sam odgojen i živim. vrijeđa i posuđuje doduše sitan novac i cigarete. Otkako mu je sve uskratio još je postao gori. Frau Lübke je zabrinuto gledala iza pregrade za posluživanje. kada je Viktor o svemu dobro prospavao zamolio je upravitelja za razgovor.ovi kolege za stolovima okolo nemaju takvih iskustava. a ti mladi Nijemci nisu krivci. Ali stječem dojam. Sve više sam u to uvjeren. Ponovio mu je detalje i rekao da to nije prvi put.. Nastoji me izbaciti iz takta i isprovocirati. da je obaviješten o incidentu. nazivao ga komunistom. U ponedjeljak popodne. . Detlef ga stalno provocira. Ja želim odavde izaći neukaljana ugleda. Sve mi to izgleda nekako naivno. Bili su premaleni ili su se rodili tek iza rata. Obojica su nekako taktički izbjegavali takve teme. Ovamo sam došao učiti i raditi. Najgore je.

živimo kako živiko, ne tako dobro kao vi ovdje. Vaš je život drugačiji i ja ga ostavljam na miru. Ne želim, gospodine, da me taj balavac više provocira i vrijeđa. To je moja domovina! Blati nešto o čemu nema pojma. Što on zna! Molio bi bih vas da ga upozorite na to! Ja sam tu stranac, nezaštićen od takvih tipova i shvaćam njegoovu ogorčenost. Znam da su njegovi ostali “preko”, ali svoja nezadovoljstva neka iskaljuje drugdje. Bolje bi mu bilo, da više uči i manje pije.-

Upravitelj je zamišljeno slušao i neko vrijeme šuteći razmišljao. Viktor je bio siguran, da će mu taj divan čovjek pomoći. Imao je povjerenja u njega. Zaista on je i i stinski bio dobar prema njemu, ne samo funkcije radi, već i kao pedagog imao je onu žilicu za prave savjete u pravo vrijeme. I Viktor je bio korektan u svom ponašanju i vladanju prema njemu i okolini. Nečesto je slobodne subote dobrovoljno pokosio travu ispred doma. Čas posla! Nakon toga su dod ručka igrali kriket. Bio je dobar igrač! Viktore, strpi se malo, a ja ću ga strogo opomenuti - rekao je samo nakon dugog razmišljanja. Nekoliko dana je bio mir, ali jednu večer kada su obojica već prilegli Detlef je upao u sobu. Klaus ga je molio neka smjesta napusti sobu. Nije htio poslušati već je stao Viktora vrijeđati na poznati način. Spomenuo je i tužakanje upravitelju. Viktor je pobjesnio. Usprkos Klausovu energičnom protivljenju iskočio je iz kreveta i onako na brzinu ga zgrabio za ruku, savio mu je iz aleđa i bavio van sobe i dodao jaki udarac nogom u stražnjicu. Detlef je na hodniku ovako gurnut nesretno pao i zščašio rame. Počeo se derati, ali ne za hitnu pomoć, već je vikao za policijom. I došla je! Odveli su ih obojicu na policiju. Detlefu su prvo namjestili rame. Nije bilo ništa ozbiljno, samo ga je boljelo. Još se nije smirio i stalno i pred policijom grozio, da će tek sada vidjeti svoga vraga. Viktor je preplašeno sjedio u hodniku, bojeći se što će uslijediti. Dao je kratku izjavu i uputili su ga ponovno na čekanje u hodniku. Bili su korektni. Klaus je u međuvremenu probudio upravitelja i obojica su došli na policiju. Upravitelj je samo rukom stisnuo Viktorovo rame u znak podrške i pomirio ga riječima: - Smiri se, vidiš da sav drhtiš. Ne plaši se, sve će biti u redu ! 32

Detlefa su odveli za svaki slučaj na pregled u bolnicu, a izjavu je dao i Klaus, koji je potvrdio noćna uznemiravanja, a upravitelj je sve to potvrdio. Viktora je svejedno bilo strah. Najednom se otvore vrata policije i uleti Tan. Ispod hlača mu je virila pidžama, košulja nezakopčana.Izgledao je na brzinu osjeveni smutljivac. - Probudili su me i rekli da će možda trebati moje svjedočenje Izustio je sav zadihan. - Dodatne izjave nisu potrebne - izjavio je policajaca koji je s upraviteljem izašao iz kancelarije. Rekao je još da mogu u dom i svi su šuteći otišli. Do doma nitko nije progovorio ni riječi. Viktor je slijedećih dana često razmišljao što da učini ako se stvari zakompliciraju. Neka ga Detlef tuži, neka nađe jednog pokvarenog svjedoka, potplaćenog. Samo je mislio na sud, kaznu i sramotu. Kako će to kod kuće objasniti. Tko će mu vjerovati. Hvatala ga je panika i naradije bi pokupio stvari, prekinuo praksu i sjeo na prvi vlak za Jugu. Znao je da i to nije u redu, da je bježanje krivca od odgovornosti. Je li on zaista krivac? Analizirao je sve događaje. Bilo mu je samo žao što ga je Detlef uspion isprovocirati. Upravitelj ga je preduhitrio, uvjerio ga u suprotno i kako mu se neće ništa desiti. Detlef će poslije izlaska iz bolnice morati napustiti dom i grad te otići kod neke rodbien. A on ne čini nikakve gluposti. Viktor mu je na svemu zahvalio. Sada, iako ga strah od posljedica još nije prošao bi mu lakše. Nastavljalo se slanje tiskanih pozivnica na hrvatskom jeziku za sastanke i skupove iza sakristije u obližnjoj crkvi. Upravitelja je i o tome obavijestio, a sam na te pozive nije reagirao. Bilo je pokušaja uvlačenja u neku bosansku obitelj, tobože njihov nećak je upravo stigao iz Zagreba, pa mu treba društvo. Navodno je bio građevinski tehničar.Tip mu se nije svidjelo. Imao je previše para, previše častio, a i previše pio. Odmah je Viktoru bio sumnjiv. Naročito nakon nagovaranja, neka kupi auto, da će mu on posuditi novac. Viktor je naslućivao pozadinu svega. A nije imao ni trunka zagrebačkog dijalekta. Njegovi razgovori su već nakon par izlazaka skretali u opasne kritike društva u domovini. Bilo je toliko očito navlačenja i Viktor je odlučio što prije prekinuti. Tražio je nečin kako sve izvesti. Čitav tjedan se spremao. U sobotu poslije kina rekao mu je otvoreno:

33

- Ti, Zdenko, nisi nikada živio u Zagrebu i imaš određene zadatke u vezi sa mnom. Mislim, da si krivo krenuo i ja te lijepo molim da se više ne viđamo. Molim nikakvih kontakata ne želim ni s tobom ni s tvojima, ako su uopće tvoji.Iznenađen ga je gledao. Nije bio spreman na takve riječi. Imao je loše instruktore. Viktor je bio lukaviji i prozreo sve. Zdenka je sve to zateklo nekako nespremnog.Htio je još nešto reći, ali mu je zapelo u grlu. Osjećao se postiđen. Viktor mu se nije usudio dokazivati njegov pogrešan put, možda su mu ga odabrali drugi koji su stajali iza njega. Sve daljnje diskusije su za Viktora bile opasne. Zadovoljan obavljenim teškoćama ostavio ga je na trotoaru i krenuo preko ceste prema domu. U domu je sve ispričao Klausu i Tanu. Obojica su se složila, da je učinjeno dobro i pogodili kako se radilo o članu emigrantske organizacije. Obojica su mu dala za pravo, što je takvo društvo energično prekinuo. Onda je imao mir, samo svoj rad i svoje odabrane i iskrene prijatelj. I oni iz crkve su prestali slati pozivnice. A li dugo, dugo zatim Viktor se ipak nije mogao otresti izvjesnog straha kojeg je trunak ipak ostao. KOMPOZITORI Kraj blagovaonice i sale za ping-pong je bila sobica s crnim dobro ugođenim pijaninom. Viktor bi se često tamo zatekao, sjeo za klavir i prebirao po tipkama. Volio je sviratil. Njegova muzička izobrazba nije bila baš na zavidnom nivou. Imao je samo nižu muzičku školu, puno sluha i volje i volio je svirati onako zaa svoj ćef. Nikome nije smetao svojom svirkom. Klaus mu je nabavio, odnosno posudio neke note vlasništvo njegove sestre. Tako je u tom pogledu barem zadržavao neki nivo, da mu stečeno znanje notnog sviranja nije nazadovalo. Često bi se vrata otvorila, to je bila Frau Lübke, tako da su zvukovi klavira dopirali do nje u blagovaonicu. Izgleda, da joj se svidjelo Viktorovo sviranje. Posebno je voljela: “Für Elise” i “Besame Mucho”. I Tan je posljednje vrijeme sve češće dolazio, sjeo u kut i mirno slušao. Jednom prilikom je sobom donio usnu harmoniku i pitao zna li pisati note. Viktor je potvrdo odgovorio.

34

u Tanovu prisustvu. Tu je također imao poteškoća. Sada je Viktor slušao. Sada su nastale poteškoće. Slijedećih dana. odmah poslije posla svakodnevno su nastavljali rad u glazbenoj sobici. Pazio je da notni sistem melodije pred sobom zadrži koliko je moguće u taktu i bez velikih premještanja nota.Tan. To nije bilo ono pravo. Strpljivo je i to riješio. ali mu se takt valcera nije nikako svidio. Melodiju mora preraditi s prelaskom refrena iz dura u mol. Išlo je sve presporo. Oko toga su se mučili dva dana. Počeo je note razvrstavati po taktovima. pa pratiti melodiju na tipkama. te pogoditi je li u duru ili molu. Viktor je tu i tamo zapisivao moguće varijante. Tan se usprotivio. Sada je bilo već puno lakše. Sada je Viktoru postalo jasno što mora još učiniti s kompozicijom kako bi je približio azijskim karakteristikama. kontrolirajući melodiju i takt tako tipične azijske melodije. Tan je svirao vrlo sjetno. Nekoliko puta je Tanu ovakvu skladbu odsvirao. koje su se polako pojavljivale na notnom papiru. Stotine su puta uspoređivali tonove i note. Za početak je note porazmjestio u tročetvrtinski takt. melodiju. ja bih te nešto lijepo molio.. Ali možemo pokušati! Tan je bio vidno sretan. Djelomično sam sastavio pjesmicu za moju djevojku u Vijetnamu.Vidiš. žudnjom. polovinki itd. Imao je note. jedva je dokazao Tanu. Neke je karakteristične melodije Tan morao nekoliko puta ponoviti. pa je molio Tana da mu odsvira nekoliko narodnih vijetnamskih melosa. Nakon toga je Viktor radi sam. Tan je bio oduševljen! Molio je neka mu je nekoliko puta ponovno odsvira. Počeo je sve ispočetka.. željom. Medlodija je uzdisala nježnošću. Neke je i otpjevao. Naslonio se na sjedalo stolca i sjetno slušao “kompoziciju”. Trebalo je potražiti početni ton usne harmonike na klaviru. određen takt. Ta ja imam samo niže muzičko obrazovanje. Viktor je bez njegova znanja nastavi i drugu varijantu. a tako bi joj želio poslati za rođendan. 35 . pa je ne znam napisati. a takt promijeniti u četričetvrtinski. Sporo se snalazio u određivanju četvrtinki. s velikim pauzama kako bi se prisjetio pravog melosa. Još nije znao pravo rješenje. da mi napišeš note onoga ili barem nešto slično onome što ću ti odsvirati. jer je za njega tako bilo najlakše napisati pratnju za lijevu ruku. možemo pokušati samo te unaprijed upozoravam da ja nisam ni kompozitor. a da o harmoniji nisam puno učio.

iako klavir nije bio podesan instrument za takav melos specifično azijski.Ništa nećemo pokvariti. pazeći na sadržaj i ritam nota. PJESMA SRCA I malo su ove riječi. Imao je i nekakve rezerve kako bi u prijevodu možda davale više ritma uz napisane note. mnogo ljepši zvuk . sve je sada zvučalo bolje nego u prvoj varijanti.plašio se Tan. Tada su ubacivali sinonime. Bio je to težak posao dvaju početnika . ponovo sve nekoliko puta prepisivali.tvrdio je Viktor.uskliknuo je Viktor.Pa kompozicija je čista matematika . . Bio je to puno teži rad! Prvo hrvatske riječi prevedene na njemački kako bi se mogli uopće međusobno sporazumjeti. Tu je Tan vodio glavnu riječ.Molim te ostavimo onako kako si napravi prvi put . Vidiš tom melodijskim sređenom taktu dodat ću nove odgovarajuće akorde za lijevu ruku. Zaista. Trebalo je sadržaj riječi sažeti. kada je uhvatio sebe kako glasno zbraja trajanje pojedinih nota porazmještenih po taktovima. A i ovaj prijelaz iz dura u mol daje poseban. Te riječi onda Tan prevodio na taj Viktoru čudan i nepoznat jezik. Viktor se nekoliko dana mučio s kratkim sadržajem teksta pjesme. o kome nije imao ni pojma. uskladiti s notnim sistemom. produžene samoglasnike i svrstavanje slogova ispod nota. već samo poboljšati. Sinkronizacija lijeve ruke davala je melodiji posebnu draž i tek sada je Viktor bio zadovoljan. Tu i tamo na Tanovu sugestiju Viktor je morao promijeniti trajanje pokoje note.amatera. . Teško je bilo pronaći prikladne riječi. Tan je sav cvao od sreće.. što samo vjetrom bića spaja. mislim da kompozitori to zovu harmonija. 36 . dotjerivali. To im je u početku narušilo već u uhu stečenu melodiju i ritam. Prebacivali su riječi u rimu. da pod istim živimo nebom i da isto to nebo nas razdvaja.

Preslušavali su snimku. Aranžer.. tako lijepi onaj prijelaz iz dura u mol. Orkestar i instrumenti su dočaravali sve ono što je Viktor svojim akordima zamislio. a ja živim duhom do danas. a Tan sav sretan da može snimku poslati na vrijeme. sa drugog kontinenta.ali sad zatvoren u školjku. vjerojatno vrstan muzičar i poznavatelj vijetnamskog melosa dodao 37 . U tom predgovoru prepoznao je svoje ime i svoju zemlju. Tan mu je objasnio da to znači kao glazbena čestitka za rođendan njegovoj Mii. Tan je kompoziciju dao nekome na obradu i nakon mjesec dana bila je orkestralno snimljena. oblacima te grlim i šaljem pjesmu srca. daleko.I puno bih mora morao prijeći i puno bih toga mogao reći. Na sve je Tan mislio. Nije dovoljan ovaj krvavi rat koji spriječio je zagrljaj. to naše zajedničko sunce i čini mi se daleko. pjevana nečijim nježnim glasom. da voljenom biću otkrijem pjesmu srca! Sa daleka svijeta. da dragom biću poklonio bi ljubav! Nije dovoljna ni ta daljina koja sprečava poljubac.. Viktor jebio ponosan. a tako blizo. Zvučala je stvarno fantastično. Kao da je rat bio jučer. kroz duboko dno mora gledam u sunce. Pjesmi je prethodio Viktoru nepoznati uvod riječima. Prepoznao je svoje akorde.

očito muški. vrlo opširnog. a Frau Lübke je rekla: . dok god ne saznaš sve. ti si mi prijatelj.Ovaj dio ti ne mogu doslovce prevesti.Ovo smo kao prvo radili zajedno. a taj dio sadržaja odnosi se na tvoju ideju od prije dva mjeseca. Čudno. drugo. kao što smo se dogovorili. Nego Tan. Bio je naočigled jako uzbuđen.lukavo odgovori Tan. Dakle tek nakon deset godina dobit ćeš ostatak priče.To je znači to. zabilješke ne smiješ nikakve praviti jer mogu biti opasne za obojicu. Otada su postali nerazdvojni drugovi. pa o ovome više ni riječi. zahvalu i često emitiranje kompozicije na lokalnim stanicama. Brzo je dotrčao do Viktora i rekao neka dođe u njegovu sobu. kako ćeš je poslati u Sjeverni Vijetnam. Prvi dio pisma. a objavljivanje prvog dijela je besmisleno. ja ću ti pričati u svojoj sobi. Kod drugog dijela pisma rukopis je bio nešto drugačiji. . jer odluku su donijeli drugi a to znači da i imao pravo. niti je znao.Snimka će ići diplomatskim kanalima. Tan je za mjesec dana dobio neki odgovor u obliku pisma. ovdje bi ti ju mogli ovi uništiti? . Bonck se zadovoljno smiješio. Svi iz doma su slušali. Tan je prevodeći mu detalje malo zastao. a budući da su bili tako različitih visina nazivali su ih “veliki i mali”. a imam i dvije kopije . razmišljajući neko vrijeme: . Još se sjećaš o čemu smo tada pričali? Sada mi je lakše. dečki čestitali. Svaki dan ste svirali jedno te isto. Služila je kao svojevrsna propagandna pjesma. Osim toga tih dana utvrdio sam i poneke svoje skrivene sposobnosti za koje prije nisam znao da posotoje. Samo moramo biti oprezni. 38 .Tan je inzistirao da se Viktoru nečim oduži. ali ovo čisto dobro zvuči. jer je djelomično šifriran. Ja sam neobično sretan i zadovoljan što je ovako divno ispalo i što sam ti ispunio želju.je instrumente i izvedbi sve ono što Viktor nije mogao. Radit ćemo izmjenično. koji mu je pisala očito neka ženska ruka odnosio se na prijem. Sve faktografske podatke ćeš dobiti naknadno u Jugoslaviju. zbog čega sam protekli mjesec zatvarala vrata jer ste mi vas dvojica postali dosadni.

Onda radi što te volja!Upamti najmanje deset godina od danas pa nadalje! Tako mi je tu rečeno i toga semoramo obojica strogo pridržavati. skrivena će služiti kao pmpć ratnicima pri komuniciranju. imam li povjerenja u tebe. U to mlijeko dodavali bi lišće i stavljike mente i još nekog ljekovitog. malim crnim prasadima posvećivala se posebna njega. Upitan sam. Danima koji su prethodili prazniku žene su se dogovarale o jelima. obavještavanju itd. Nije se pripremala samo religijska svetkovinam već i oproštaj od grupe seljana. na svakom koraku. ako si mi pravi prijatelj održi riječ. Tim će travama kasnije trljati i meso prilikom soljenja. spravljalo se piće. pretežno srodno vezanih poslije praznika napustitće selo i po vojnoj zapovijesti otići dalje na jug i osnivati mala sela na točno određenom području.ozbiljna je lica završio Tan. otići s pratiocima koji će ih dovesti na određene lokacije. pomoći podizati selo i dubiti čamce. Ljudi će se poslije svetkovine oprpstiti od svojih dosadašnjih suseljana. daleko na jugu između svakodnevnih ratnih operacija. Čak žrtvama tog praznika. već za moj narod .normano ako još budemo u vezi. a jako mirisnog lišća. Kasnije će ti seljani biti prepušteni sami sebi. ne za mene. Zatvorili su ih u posebne ograde i hranili posebnom hranom. Osječala se svetkovina u zraku. čistile kolibe i okolina. prale tkanine i odjeća i donosila hrana. Ja ga imam i molim te. po pripremana. Komunika-cijska sela bila su žila kucavica čitave ratne operative. pretežno jednom vrstom kupusa. po uzbuđenju tih pripprostih ljudi koji su svoj budistički praznik isčekivali s toliko nestrpljenja. I priča je počela! II DIO – ZLOČIN PRAZNIK U SELU Pripreme za svetkovinu počele su prije nekoliko dana. Jedina veza 39 . biljnim lišćem. Od tih aroma kasnije je pečeno meso poprimalo specifičan ukus i aromu. Dvije grupe ljudi. Mala ratna sela. te obavezno bivoljim mlijekom. prebacivanju vojske i opreme. Nadolazeći praznik bio je nešto posebno.

Upravo su napravili obratno. Ustvari oni su ih na neki način i organizirali. na određenim mjestima svetilišta u sadašnjim uvjetima odvijala različitih dana i na različitim mjestima koja su bila unaprijed određena. Prije se narod skupljao iz svih krajeva. U ratnim danima vođe su odredili i koordinaciju. nadzirao okolinu. a umorni terenci vraćali se u selo. Dapače pomagali su ih i u njima učestvovali. Seoski starješina je još jednom pregledao čistoću “strogog centra” sela gdje će se upriličiti sva 40 . veselost i razdraganost seljana kao i vojnika. Tako su spriječili pokrete masa ljudi. osiguravali mu put. Njima i vojsci biti na raspolaganju dan i noć. gubitke vremena. Vojska bez tog upornog naroda ne bi bila ništa. Obilazio je muzičare. Svi su već rano bili na nogama. koje će primati od područne komande. Tako se samo produbila ionako duboka veza između vojske i naroda. I vojnici su spremali svoju muzičku točku. a i narod su držali okupljen na jednom mjestu. pića. čistoću i svojim savjetima pridonosio organizaciji svetkovine. čak poneki sudjelovali. opreznost i osoblje područne komande koje je i dalje bilo u vezi sa štabom. Osvanulo je toliko očekivano jutro. Vojska. a pogotovo na zadnji dio s obiljem hrane. putovao danima do svetišta. “oproštaja” od umrlih i poginulih. da se svetkovina koja se prije slavila u određeni dan. plesa i muzike. Vojni vođe i komunisti bili su tolerantni prema tim narodnim svetkovinama. Osjećala se živost. Samo je straža i povremene patrole u okolici zadržala ozbiljnost.bit će im putem radija i naredbi. Seoski starješina imao je pune ruke posla. toliko ovisna o narodu rado se uključilvala u svetkovine. Tako se dešavalo. žene koje su spremale pića i hranu. te eventualno od ponekog seremonijala vjenčanja. kada će i u koje selo stići svećenik sa svojom pratnjom. I tu su svećenici prisustvovali. sada je svećenik putovao od sela do sela i obavljao obrede. a sve ostalo bila je stvar sela i njihovih stanovnika. Ona se obično odvijala u dva dijela: prvog dana čisto vjerskih svečanosti. a putujući svećenici su ionako stizali svagdje. Sa svih strana čulo se uvježbavanje muzičara. Drugi dan bio je namijenjen zabavi. To žiteljima nije smetalo. Tih dana u određenom području zamrle su sve velike vojne operacije i pokreti.

pa će glasnik ubrzo najaviti njegov dolazak. vrlo spori ritualni korak udarao je zvončićima i pri tome pjevao jednu prastaru vjersku pjesmu. klimanjem glave pozdravljao je lijevo i desno. Predvodili su je dvojica svećenika. On je još noću krenuo iz susjednog sela.učenika kao pratioci svom 41 . U daljini se već čulo zvonjenje mnoštva zvončića kao nagovještaj dolaska To Van Goa i njegovih pratilaca. Ispolirani do najvećeg sjaja i okrećući se na uzici u jutarnjem odsjaju sunca davali su svakojake odbljeske i svjetlosne efekte. Kao po zapovijesti skupljeni žitelji napravili su špalir od ulaska do centra sela. Sporo i svečano hodajući uporno su udarali svaki u svoje zvončiće i pjevali neku molitvu. Nastao je tajac. Skromno zaogrnut sivom tkaninom. okrenuo se. a rubovi tog pokrova oglašavali su se mnoštvom obješenih metalnih pločica raznih veličina. Na udobnoj stolici sjedio je To Van Go.zbivanja. Selu se trčeći približavao glasnik i dolaskom do prvih ljudi u špaliru stao i blago se naklonio prema selu. čisto i uredno. staraca. žamor radosnice kao znak da se nešto zbiva. sklopljenih ruku. Iz svojih džepova izvadio je dva metalna tanjurića. Oko glave motali su uvinute uzice raznih boja. Stranice kola obojene su bile vjerskim znakovima i okićene s mnogo cvijeća. Svi su pohrlili tamo. Iznad sebe je imao platneni krov napet imeđu četiriju kolaca. zvončića. vodič bivola koji su vukli kola. Odjeveni su bili u lila obojene skromne toge na poseban nači uvijene oko tijela. Škripa tih kotača na daleko se čula. Na istočnom ulazu u selo odjednom je nastao žamor riječi. Sa svake strane kola bila su po tri mlada svećenika . Diskretna vojna pratnja svečane povorke kao zaštitnice već se povukla na stranu i na vidiku je bila čitava povorka. Ženske su oblačile duge haljine živih boja. Vrhovni svećenik TO VAN GO to će jutro stići u njihovo selo. taj svečani starac. Tako prolazeći unazad došao je do sredine “trga”. Tako su dobiveni razni tonovi zvuka i pri najmanjem podrhtavanju kola. Uz lagani. prestao udarati u zvončiće. Iza njih je vio dječak. grleno moljenje. pripijene uz tijelo. a muškarci bijele platnene hlače i crne košulje. obrijane glave. Glave te dvojice bijahu bez kose. To je bila dvokolica sa dva velika drvena kotača. sjeo na pripremljen veliki kamen i počeo poluglasno. blago pognuo tijelo i unazad polagano krenuo među redovima ljudi. Sve je bilo pometeno. Vršile su se posljednje pripreme za doček.

uzeli iz drugih kola sanduke i bambusove motke i trčeći odnijeli sav taj materijal na označeno mjesto. bojom duhovne smirenosti. I nekoliko seljana priskočilo je u pomoć. Birao je riječi razumljive svima. Sve je potrajalo oko sat vremena. Zakriveni drvenim. Spominjao je vjeru u Budu. umetnuli dvije bambusove šipke u vodilice stolice sa strane i svećenika pažljivo prenijeli u hram i postavili zajedno sa stlicom pored oltara s Budom. žene i djeca su pred nju bacala latice cvijeća. ples boga strasti i želja. Dok su se odvijale pripreme tog privremenog. Svatko od glave 42 . Svi su se seljani sada natiskali ispred improviziranog hrama da bi čuli starčeve mudre riječi. Najviše ih je bilo u obliku činela izrađenih iz mesinga.pomoćnici. sa strane su se pojavili maskirani muškarci. vjeru u bolje sutra. Tako je izražena dobrodošlica povorci. Ples su pratile duge trube sa svojim dubokim. polagano i razgovijetno. Pratioci su prekriženih nogu čučnuli na pod sa strane stavljajući središnji prostor slobodan. čučnuli pred njim i izgovorili par riječi molitve i želja. poslužavnici. alatom i dugačkim bambusovim štapovima uredno vezanim za stranice kola. deprimirajućim tonovima i zaglušujuće udaraljke svih oblika. jednostavnu bambusovu konstrukciju prekrili su plavom svilom. koja će ih osloboditi svih nedaća. Iza prvih kola kretala su se i druga do vrha krcata nekim sanducima. vjeru u razum čovjeka da se prekine ta nesreća. Nakon tog kratkog govora počele su glasne molitve u kojima su sudjelovali i svećenici . jednostavno izrezbarenim maskama izvodili su “manerindu” ples. Ubrzo su se pratioci odvojili od svečanih kola. Vrhovni svećenik je sve ovo vrijeme glasno molio. veličina i materijala. Pritrčala su četvorica pratilaca. Sada su kola bila koso nagnuta prema naprijed. koji je prestao glasno moliti i dižući se sa svog kamena počeo nešto brzo naređivati. Dok se povorka kretala između ljudi. zapaljene mirisne trave. cvijeće. a muškarci udarali u zvončiće ili jednostavno u dva drvena štapića od bambusa raznih debljina. Sada su svi disciplinirano stali u red na čelu sa seoskim starješinom. Čitave obitelji i pojedinci prilazili su oltaru. Od ispražnjenih sanduka prekrivenih tkaninom začas se stvorio mali oltar s malim Budom. Sve je to bilo gotovo za dvadesetak minuta.svetom učitelju. razapet je i pričvršćen krov. improviziranog svetišta. Govorio je mirno. Dvije žene donijele su veliku zdjelu kuhane posne riže iz koje se dizala para. Stali su tik uz glasnika.U to vijeme vodič svečanih kola ispregnuo je bivole i vodilice kola spustio na zemlju. Za čas su zabodena četiri držača glavne konstrukcije krova privremenog hrama. Bivole je odveo na stranu.

Muškarci su se pocijelili u dvije radne grupe. pojeo ju. rasporili je i izvadili drob. Druga grupa muškaraca dotle je sa strane iskopala jamu dugačku oko dva metra. Dotle je prva skupina muškaraca ohlađeno meso trljala mirisnim travama i solju.porodice stavio je pred oltar u plitku zdjelicu novčić. Žene su klale perad. prvo sitnišem a kasnije debljim glavama drveta. a široku svega metar. Očišćene piliće trljale bi mirisnim travama i solju i mijesile napola skuhanu rižu s dodacima mirisnog korijenja. Na zagrijane kamene ploče stavljale bi skupine od po tri pileta. začina i isjeckanog lišća zelja. Okolina se sve žarila od vrućine. Na taj su žar nabacili krupnog okruglog za te namjene pripremljenog kamenja. Ovako namirisanu prasad poslagali bi na užareno kamenje. te pili rižinu rakiju. Uskoro se ispod poklopaca osjetio zamaman miris mirodija i pečenog mesa. U njoj su založćili jaku vatru. vatrom spaljivala dlake te oštrim noževima brijali vanjštinu spaljene kože. Dodirnuti bi molitvu prekinuo. Tako su stvorili obilje žara. Navečer su se ponovno svi skupili pred hramom. žene su u velikom krugu postavile pletene prostirke. tučenjem čistile rižu i kuhale je u velikom kazanu. da im sunce sutra izađe iza onih obzorja nad morem. kleknuli na zemlju okrenuti zalazećem suncu i izveli molitvu budi. a žene i djeca cvijet ispod Budina kipa. Svi su se razbježali po svojim zaduženjima. Kada su to obavili. Kasno popodne obitelji umrlih i poginulih imali su svaki svoj ceremonijal uz grobove. Dok se to peklo. Sve su to obilno zalijevali vodom. prstima iz zdjele zahvatio malo riže. Čim je svanulo jutro ponovila se skupna molitva novom danu. a pila samo voda. naklonio se Budi i svećeniku te prpustio mjesto sljedećem. Sav taj ceremonijal potrajao je prilično dugo i kasno popodne ponovio se u nešto drugačijem obliku. Sve vrijeme nije se jelo ništa drugo. Na kraju su sve premazivali još tankim slojem palmina ulja. U tom razdoblju molitve svećenik bi svakome dodirnuo rame i izgovarao neke nerazgovijetne riječi. Njih su kod mesa zamijenili dječaci koji su zelenim granama sa sviju strana mašući tjerali insekte i tako ubrzavali hlađenje mesa. prekrivale ih glinenim poklopcem i žarom pomiješanim pepelom. Na improvizirane ovjese objesili su prasad. Time su punile utrobu pilića. Jedna je klala svinje. Nakon tih molitvi svi su otišli na počinak. Svećenicima i pratnji dodijeljene su dvije obližnja kolibe. gusto pokrili slojem palminog 43 . a nakon toga je nestalo neke dosadašnje suzdržanosti i ukočenosti prisutne kod takvih ceremonijala. ostavili su meso hladiti i posjeli u krug.

Iza njih nastupili su seoski svirači. Primitivno izrađene bambusove frule i flaute nevjerojatno su bile “uštimane” i davale otužnu melodiju popraćenu pratnjom udaraljki i ponekog zvončića.borac. zvonki glas. punu grlenih zvukova popraćenu mimikom ruku. a iz pokrivene jame. Svi su šuteći jeli i pijuckali svoje piće. Posluživale su mlade djevojke. dajući sebi oduška. Mnogi su u sebi ili za sebe tiho pjevušenjem pratili ili pjevali refren melodije ili se pak u nekom za taj narod sporom ritmu zanjihali lijevo .desno. Izvela je dvije narodne pjesme. Iz njih su udaraljkama stvarali neku vrstu melodije koja se stalno ponavljala uz krešendo velikog gonga kao najglasnijeg instrumenta. Tako su se smjenjivali pojedinci i grupe. a onda pojedine skupine obitelji i pojedinaca i vojnika na kraju. Još su izveli jednu pjesmu s nešto više bučnog ritma. Grupirali su se: svećenici su posluženi prvi. Otkrivena pečena piletina posluživala se isječena na male komadiće s prethodno izvađenom grudom riže kao punila. tijela i nogu. Nastupila je i seoska djevojka uz pratnju dvaju velikih žičanih instrumenata. Dobro su bili uvježbani. U sredinu kruga istupila su šestorica mladih svećenika i izvela staru ritualnu religioznu pjesmu. Svi su bili ozarenih lica. Otužni zvukovi pratećih instrumenata diskretno su pratili taj predivan glas. koji je u krugu bio više puta. Bio je tu i naočit mladić . Drugu su pjesmu svirali frulaši. mljekasto-bijele boje. žureći tako od grupice do grupice. prepričavali su se razni događaji i bez ustručavanja prema skupini ozbiljnih svećenika. Imala je čisti. iz napravljenih rupica dizala se primamljiva mirisna para koja je nagovještavala glavno jelo. zvončića i mnoštva bambusovih trupaca raznih debljina i dužina. a na njega stavljeno jelo. a žene i djeca miješani ne do kraja provrijani voćni sok od sabranog šumskog voća. Piće kojeg je bilo dvije vrste služilo se iz velikih ćupova i to za muškarce obični rižin alkohol. Uz obilje priča i zgodica nakon tog jela. Po tom obavljenom poslu svi su se pridružili ostalima koji su već zauzimali mjesta na prostirkama. Tako se zabava nastavljala sve u sredinu kruga s grupama muzičara. Stari seoski pričalica nakon nje ispričao je dvije duhovite priče iz prošlosti svoga naroda. Za poslužavnike služili su pladnjevi od gusto pletene trstike prekrivene velikim zelenim listom.lišća i tankim slojem zemlje. Njegov 44 . Međutim organizatori su i dalje mirno sjedili na svojim mjestima. Jedna je bila vezana uz narodnog junaka iz povijesti. Muzika se sastojala od različitih udaraljki. Znali su da nije prošlo još četiri sata od kada su jamu zatvorili. a druga skup duhovitih doživljaja. Po licima prisutnih vidjelo se zadovoljstvo učinka poznate melodije i ritma.

Sada su na poprištu ostali samo muzičari s udaraljkama a u krug su uskočila trojica mladića s dugim noževima. Nakon zemlje skinuli su uvelo spareno lišće i ukazala se pečena prasad. pijevara neprijatelja. Instrumenti su im se sastojali uglavnom od mnoštva različitih udaraljki. Od ramena do gležnjeva prekrivala je tijelo haljina živih zeleno-crnih boja. češljevima i uzicama. sijanje i žetvu. ženskih tijela. Čitava okolina je mirisala i svi pogledi prisutnih bili su uprti u te ljude koji su svoj posao sporo. Taj slatkasto-ljuti okus umaka davao je poseban pikantan okus mesu. Ispod haljine virile su bose noge. Ruke.plesačica dočaravali su svima toliko poznate pokrete. Neki su drvenim hvataljkama skidali sloj zemlje iznad rupe. te će sutra putnici nositi sa sobom. Na sredinu kruga stupile su dvije seoske ljepotice. Često su od silne vrućine vrišteći i smijući se odskočili.duhoviti nastup odnosio se na pričanje kratkih zgoda iz ratnih operacije. Usklađen ritualni ples prikazivao je obradu zemlje. prekrasan divlji šumski cvijet. sjajna kosa bila im je posebno začešljana. mirišljava. Kao da su bili svjesni okolnih pogleda. sočna. Crna. Ljupki pokreti djevojaka . dobro uvježbani pokreti jasno su pokazivali poljoprivredne radove. Počeli su brusiti kratke mačete za siječenje prasadi. pobjeda i duhovitih dosjetki pojedinaca iz narodne vojske. Djevojke su sječeno meso posluživale ljudima koji su sjedili. Uz meso bilo je obilje kuhanog i sirovog povrća i gust umak u zdjelicama u koji su umakali svaki zalogaj mesa. Taj umak bio je načinjen od mješavine sitnokosanog slatkog korijena prokuhanog i procijeđenog. S lijeve strane glave u kosu su umetnule veliki bijeli cvijet. pa i pokreti bosih nogu nisu uzvitlali ni trunka prašine. izvijanje tijela. Bili su bosi a odjeveni u jednake 45 . Pažljivo su ih daščicama vadili iz rupe i prenosili na pladanj za sječu. Počeo je divlji ritam i muzike i plesa. te povrća s obiljem začina. na zatiljku uzdignuta. Dvoje prasadi nisu sjekli. U nekom obliku punđe i pričvršćena ukrasnim iglama. zvončića i jedne frule. Samo su ih dobro zamotali u debeli sloj svježeg lišća. Svaki je plesač imao po dva noža dugih oštrica. pokreti. Spori. Pripijena uz tijelo odavala je draž tih sitnih. Glasni žamor i pljeskanje dlanovima bila je nagrada za lijepo izveden ples. ali znalački obavljali. Njihovi muzički pratioci posjeli su u polukrug. sva rumena. Odvojila se skupina muškaraca koji su na dva velika kamena donijeli također veliku drvenu ploču.

Djecu su uputili na spavanje. Oko glave imali su uvinute crne platnene vrpce. a 46 . odlazećim obiteljima sretan život u novoj sredini. poljoprivredne alatke. odredio vodiče i pratioce skupina i izdao nekolio uobičajenih zapovijedi i prekinuo slavlje. municija i sanitetski materijal pa i hrana bilo diretno iz američkih skladišta. organizirajući i pripremajlući neke svoje akcije pretežno udarao u rrazno. drugi nož zaboli u tlo. gdje su se najmanje nadali. izvukli štapić iza pojasa i koso ga prislonili uz zemlju. a kasnije i Amerikanaca. Brze. a oni su desnom rukom nož zavitlali visoko u zrak. prenositi na određena mjesta. jer su ujedali tamo. a nadasve simpatizeri na jugu to su im omogućavali. Trebalo je prenositi ranjene. Preko pojasa imali su također uvijenu crnu vrpcu sa zataknutim kratkim bambusovim štapićem. tihe akcije. a sami spremali male zavežljaje. nosači. Kao da su htjeli završnicom pokazati opasnu igru noževima. Počeo je spremanje i pripreme za put. ostatke hrane. VIJETNAMSKA RATNA SELA Operativne gerilske jedincie Viet-Minh-a bile su stalno u pokretu. Sav taj materijal i oružje trebalo je brzo prevesti. Francuzi su ih nazivali “osice”. Oružje i municiju dobivali su od mnogih priatelja koji su podržavali njihov oslobodilački rat. ozbiljan i oproštajni govor namijenjen borcima. Obilato su nagrađeni pljeskom. Ta njihova pokretljivost davala im je prednost u svim sračunatim akcijama protivnika koji je često. gde će se ceremonije ponoviti. Dotle su desnom rukom spretno dočekali i uhvatili ručku zavitlanog noža i štapić presjekli popola. Nakon ovog efektnog starog ratnog plesa u krug je stupio seoski starješina i održao kratak. gostima i ljudima koji će sljedeće jutro napustiti selo i krenuti u novi nepoznati život pun svakodnevnih opasnosti i odricanja. obuća i odjeća. Mnogo oružja su i zaplijenili od zarobljenih Francuza. a nadasve tim je borcima trebala i hrana. Na kraju je u jednom trenu prestala muzika. Bili su pravi virtuozi svog ratnog plesa. Zahvalio se svećenicima na ukazanoj časti. Često je to naoružanje.obične hlače koje su sezale samo do koljena. Svećenici će još u tijeku noći i napustiti selo i uputiti se dalje u drugo selo. ispod nogu i oko tijela. Spretno su po taktu vitlali noževima. vodiči i mjesta za odmor. Sve su to izvodili usklađeno prema taktu muzike samih udaraljki. Sjajni noževi bi katkad bacili odsjaj oštrice na popodnevnom suncu. bacali ih u zrak. oružje. posuđe i obilje sjemena za nova polja.

seljani i seljanke. te šili odjevne predmete. Prelet aviona uvijek je bio unaprijed najavljen radio vezama ili drugim načinima s osmatračkih i stražarskih mjesta. Seljaci. hranili i napasali mnoštvo stoke. Iako su ta kratkotrajna. Svu tu tako tešku ulogu na sebe je preuzeo narod duž čitavog dijela operativnog područja i šire. što ime je bilo podtrebno za nesmeta o odvijanje planiranih akcija. uz polja i puteljke na povišenim mjestima iskopali bi rušu duboku više od jednog metra. Žitelji stacioniranih sela bojali su se samo napada iz zraka. trpjeli sva stradanja i napore samo s ciljem. pola metra visok sa žutom malom zastavicom i brojčanom oznakom. Pored tih individualnih skloništa sa sjeverne strane bio je zaboden bambusov štapić. poneki s travnatim slojem. gotovo svi. raspoređen po selima i zaseocima. Sve ostale zadatke oko vojnog osoblja obavljali sudrugi za to određeni ljudi. a široku samo 80 cm. mnoštvom domaćih životinja. načina života i sporednih djelatnosti. žene i djeca radili su u poljima. borci i ranjenici imali su obično po pet do deset minuta da se razbježe izvan sela svaki u svoje točno određeno ukopano sklonište. te prehranjivanje obližnjih baza novoregrutiranih oraca na obuci. a žitelji su imali slobodu kretanja i rada. U nju bi umetali na par mjesta probušenu betonsku cijev. Organizacija zbunjivanja uvijek je bila pravovremena. Cilj tih sela bio je proizvodnja tako potrebne hrane. njima je narod pokušavao sve olakšati. ljudskih žrtava je bilo malo. Uz puteljke prema poljima bilo je i većih skloništa namijenjenih za više osoba. a žestoka bombardiranja obično ostavila razrušeno i spaljeno selo i nanijela mnogo štete. starci i starice. Na rubu sela. ubirali divlje i pitome plodove. ta oni su ginuli za njih. što više pomoći u tim trenucima teškog rata. Skloništa su bila za jednu i više osoba ili grupe ljudi. prenijeti. U zoni ratnih operacija postojalo je nekoliko vrsti sela. Skromne kolibe bile su okružene poljima. Jedino otuda prijetila im je opasnost. Svi. prekrivene drvenim prućem. dječaci i djevojčice tih sela bili su indirektni borici i davali sve od sebe. a skloništa na svakom mjestu. Starci.pokapati i mrtve. To su bile plitko iskopane jame. Poklopac je bio također od tankog betona. Borci su u svemu imali prednost. kojih žitelji imali su strogo određen zadatak rada. Prva vrsta bili su “stacionarna sela” najudaljenija od mogućih upada s juga. njegovanje bolesnih i ranjenih boraca. Dobro organiziran rad i život tih sela davao je borcima sve. 47 .

Ljudskih napora i žrtava kod tog osoblja uvijek je bilo najviše. zastavicama. dvokolicama. Često su morali ponavljati i po više puta dnevno. Seljacima na poljima ili ispaši u času uzbune ostavljali bi alat i životinje i žurno se uputili u ta skloništa. Bilo je slučajeva. Najteže je bilo na brzinu prenijeti ranjenike u ta skloništa. uzbuna se davala optički. a zahtijevalo je i manji broj potrebnih boraca. Taj zadatak obavljali su pretežno dječaci i djevojčice. Ta skloništa također su bila označena oko metar viskoim kolcima zabodenim iznad samih ulaza. bolničarke i osoblje zaduženo za brzu evakuaciju u skoništa imali su pune ruke posla. brže i sigurnije. Već spomenuto snabdijevanje boraca hranom. jer služba za uzbunjivanje nije mogla javiti da li je avionski napad ili samo prelet. Prekrivena trupcima i zemljom davala su dobru zaštitu od indirektnih udara bombi. pa su ponekad tijekom samog bombardiranja uskakivale u jame. a po jedan dežuran bio je i kod mitraljeza. ili najčešće nositi teret na bambusovu štapu. a i kolima sa dva velika drvena kotača i upregnutim bivolom. ranjenika. Kada su dobili poljske telefone sve je bilo mnogo lakše. Prevoz su obavljali biciklima. raznim zvukovima. a noću svjetlosnim signalima. na nekoj uzvisini ili visokom drvetu. Nešto udaljenije bilo je mitraljesko gnnijezdo sa po tri borca. da su takvu komunikaciju vršili zrcalom. Za vojno osoblje i ranjenike u selu skloništa su bila na samom rubu sela. 48 . Ta su bila nešto dublje iskopane rube s obaveznim dvostrukim ulazom. ili ako nije bilo vremena direktno mitraljeskim rafalima u smjeru aviona. I ona su imala žute zastavice s brojčanim oznakama. Nije bilo zabune. jer svako jutro seoski starješina raspoređivao je radne zadatke u polju pa time i svakome najbliže sklonište. promatrača. Neposredna služba uzbunjivanja bila je udaljena na 3 do 5 km. Sastojala se od dobro maskirane promatračnice sa po pet promatrača. snabdijevali su i obližnje vojne jedinice. Promatrači su se smjenjivali svaki sat. Stražarska mjesta na Rubu sela primila bi dobivenu informaciju i aktivirala ručne sirene.a preko toga zemljom i zasađenom travom. Sa promatračnice bilo je zabranjeno pucati.Ostali su se odmarali. spavali ili pripremali iz sela donesenu hranu. Makar je bolnica bila obično blizu skloništa. Dok još nije bilo poljskih telefona i radiostanica.

Pokopali bi mrtve. vodom i iz zraka. Već za dva dana sve je bilo gotovo i život je tekao uhodanim tempom dalje. Porušene kuće brzo su obnavljali. Operacija promatranja i uzbunjivanja bila je slična organizaciji stacioniranih sela. Malo selo bilo im je privremeni stacionar samo za odmor i radio vezu. trebalo ga je samo posjeći i dovuči. U takvim oružanim akcijama planiranog i brzog napada i brzog povlačenja koristili su faktor iznenađenja. kao i ranjenika do određenih punktova. dijeljenjem u više manjih grupica koje su se nakon napada povlačile svaka u svom pravcu na dogovorena odmorišta i sastajališta. ali u strogo određenim akcijama stjecao se dojam toliko masovnog pokreta i mnoštva boraca. Žrtve su nadoknađivali novim pridošlicama u obliku čitavih obitelji i novoregrutiranih boraca. Za rijetkih vojnih zatišja često susvi odlazili na dan-dva na 49 . Tu su držali nakon akcije skriveno teško naoružanje. odnosno pravih boraca. Čak pri radu u poljima oružje im je bilo nadohvat ruku. Druga vrsta sela bila su u zonama čestih upada kopnom. dobrog poznavanja terena. Polja su im bila manja i razbacana na većem teritoriju. obično razrušenog i spaljenog sela pristupilo se obnovi. Zbog dobrog poznavanja terena iz tih su se sela obično regrutirali sposobni vodiči za regularne jedinice. Posvuda su imali raspoređena skladišta oskudne rezervne hrane i naoružnja. Ratne zapovijesti dobiavali su od prodručne komande.Poslije takvog bombardiranja. Oni su koristili svaku priliku i oružjem “kontaktirali” s neprijateljem. Podijeljeni u manje grupice imali su zadatak pomoći u prebacivanju materijala iljuci. Svi su stanovnici sela bili poluborci i sa sobom uvijek uz alatke nosili lagano naoružanje.Skladišta su stalno dopunjavali novim pristiglim materijalima i oružjem. samo u manjem obimu. Ranjene životinje zaklali. Pored vječnih pokreta i gerilskog načina ratovanja u malim grupama i uvijek na drugom mjestu. Građevni materijal im je bio nadohvat ruke. boraca i manje životinja. Inače su ti poluborci izbivali vani zbog rada u poljima ili organiziranim akcijama i po više dana. To su bila “ratna sela” s manje žitelja. Tako su u uzmaku bili pokretljiviji. pustili krv i još svježe meso diobom rasporedili borcima i okolnim selima.

Ratna sela bila su smještena obično uz rubove šuma. Takle brze akcije iznenadile bi službe uzbunjivanja. Obično je ubrzo uslijedio zračni napad s obimnim teretom bombi. Ona su se pretežno pretvarala u pustaru s rijetim i bodljikavim grmljem. “Borga povlačenja” bilo je bježanje u točno određenim pravcima uz kratko zadržavanje za aktiviranje razlnih unaprijed pripremljenih sprava protiv progonioca. Bilo ih je i na rubovima močvare. Grmlje. Česta bombardiranja i paljenja napalm bombama zahvaćala su unutrašnjost šuma. drveće i sve. gdje su neki često namjerno loćili vatru. Darugačija je bila situacija. Tako su nastajali goli predjeli bez vegetacije okruženi okolnom “preživjelom” šumom. ako su se Amerikanci brzo došuljali niskoletećim helikopterima u blizinu otkrivenog sela. Teren bi izlgledao stravično ogoljen.udaljena polja koja su im davala ono malo hrane što su trebali. Tim su se trikovima često služili. koji su bili dobro kamuflirani. spaljen. čije je sjeme jedinomoglo proklijati. počeli primjenjivati drugu taktiku: uništavanje vegetacije. Nakon par dana bi na takvamjesta bacali napalm bombe i ogroman požar progutao bi sve ostalo. Široke ravnice iako teško prohodnog terena omogućavale su im obično brza nastupanja i povratka već tijekom noći. U tim slučajevima primjenjivale se taktika “krtice” i “borbe povlačenja”. gotovo sve bi se počelo sušiti. Amerikanci su ih zvali “lisičnjaki”. a čvrsto uvjereni da se glavnina “sjevernjaka” kreće ili boravi u gustišu i zaklonu šuma. Goleti su se prirodno teško obnavljale tek nakon dvije godine. Dim se širio iznad krošnji drveća i izviđačkim avionima ga nije bilo teško primijetiti. ali u prazno. Ni Amerikanci u takvim 50 . visoka stabla jedino su preživjela razaranjem. Dotle bi se neka grupa boraca kretala ili neka akcija odvijala na sasvim drugom kraju. Svejedno su u tim slučajevima gubici bili znatni. nakon prestanka djelovanja pesticida. a uvis bi stršala samo vatrom nagorjela rijetka stabla. Kako Amerikanci nisu vidjeli pozitivne efekte. To bi radili avionskim prskanjem džungle ili čitavih dijelova šuma s naročito jakom pesticidima. tj. Često su krtice bili otkriveni i uništeni jednostavno bombama ili malim leđnim plamenobacačima. Krtice su seu nedostatku vremena za povlačenje uvlačile u pripremljene rovove s nekoliko ulaza. džungle ili skrovitim neravnim terenima. koji bi svojim jakom djelovanjem uništili sve zeleno. Takva jaka.

visoko na drvetu prevrnula bi se zdjelica s stakvim koncentriranim otrovom i proračunato se na nekoj od nižih grana rasprišio u piroki snop kapljice. bile su teške i trajno izbavivale ranjenog iz operative. odbaciti ili u trenutku osloboditi. jer je dno rijeka bilo meko i muljevito. Na posebno frekventnim dijelovima rijeka zavijali bi posebne čelične šiljke. ogruvali se. pod dgrančicom ili lišćem. Bilo je tu i tanke čelične žice i načinjenih klopki. Aktiviranjem neke uzica na puteljku. To je bio otrovni sok posegne biljke. Rane od tih grnata. košara s rižom. gotovo sve je bilo na neki način namjerno vezanu uz eksploziv. Liječenje je bilo dugotrajno.. U šumi su ih čekale kao opruga napete grane. nagazne mine. Ponegdje su se na neprijatelja rušila suha stabla. razni bambusovi šiljci. Šiljak bi 51 . U samom selu i obližnjoj okolini bilo je masu kamufliranog eksploziva i manja nenpažnja izazivala bi pravi pokolj među napadačima. I u borbi povrlačenja za progonitelje bilo je svakakvih klopki: iskopane rupe sa šiljcima. suhih i dugih grana lomila bi sve pod sobom. Dovijali suse na sve moguće načine. ako već nisu bile smrtnonosne. grčenje ličnih mišića. pa čak i posuđe. gdje su eksplodirale. koje su barem za kratko vrijeme zadržali po kojeg progonitelja. svaka alatka. To im nije bilo teško. čak po nekoliko lukova. polomili ekstremitete. pa nečesto i paralizu tih mišića. Grančica posebnog oblika listova ležeći na puteljku označavala je mjesto koje je u bijegu trebalo preskočiti. Pali bi na neravan teren. pletene prostirke.akcijama koje su nazivali: “Pronađi i uništi”nisu prošli bez znatnih gubitaka. Te kapljice izazivale su bolne plikove. pojačan zmijskim otrovom i priređen na poseban način. pažljivo prekrivene. a glavnina iz anjega bi stradala. a nastavljene i pod lišćem kamuflirane mreže znale su progonnitelej ponekad i po dvojicu podignuti do zavidne visine. Svaka koliba.. One bi u momentu aktiviranja bile oprugom odbačene do jednog metra visine. uništili opremu. Prvi bi je neprijatelj nehotice obično aktivirao. koji su se odapinjali i slali strelice oštrih vrhova u veoma kratkim periodima. Sa grana je prijetila još opasnost. Krtice su često aktivirale oko svojih rovova kamuflirane odskočne protupješadijske mine i granate ili su ih američki vojnici nespretnim korakom sami aktivirali. Tu je bila postavljena mina s usporenim djelovanjem upaljača.

Šiljci su bili uvijek okrenuti prema toku vode. Lako naoružanje imali su dobro sakiveno podalje od sela. bile su nepredvidive. kao poljoprivrednici. jer se nisu usudili previše udaljavati od centra napada i helikoptera. alata. niti bilo okolo sakarivenih onih sprava kojih su se 52 . Zbog kamuflaže.prekrili čeličnom kapicom i zabijali ga u dno na dva pedlja ispod razine normalnog toka rijeke. zamke. pozlnavalac radiofonije i dobar poljoprivrednik. dobro kamuflirana u graničnim zonama svakodnevnih operacija. prepreke. nije bilo rovova. iskopani novi rovovi... strateg. kojih ih se rat ne tiče. Među to bilje učvrstili bi vodene mine. ponašanjem i radom prilikom taakvih slučajnih otkrivanja djelovali su nedužno. blizine neprijatelja. kamuflaže. To su Amerikanci brzo prokužili. Amerikanci su se najviše bojali tih klopki. Rekord je držao neki izviđač i to sa 17 eksplodiranih otoka. Nigdje se toliko različitih sposobnosti nije udruživalo u jednoj osobi kao u tim u ratu skovanim borcima. Treća vrsta bila su “komunikacijska sela”. Među sobom su se kladili i takmičili od čijeg će metka nastati eksplozija. Taj seoski starješina bio je obično i iskusan borac. kojih su vrhova popunjavali pravim malim vodenim minama. Kod pročešljavanja sela Amerikanci nisu nailazili naoružanje. Bili su vrlo efikasni za “paranje”dna laganim patrolnim čamcima. Svojim izgledom. Rijekom nizvodo slali su i ploveće otoko ispletene od stabljika vodenog bilja. “Pronađi i uništi” bile su brze akcije koje su obojici neprijatelja nanosile podjednake gubitke u ljudstvu. koji su bili vođe u takvim selima. uskog kruga djelovanja i malobrojnosti teško su ih otkrivali i uništavali. Materijalni gubici Vijetnamaca bili su uvijek veći u vidu uništenih boravišta. te pripremljen eksploziv za brza aktiviranja. To su bila najmanja sela. dobar organizator. U njima je bilo vrlo malo žitelja. hrane. Zbog toga u selu nisu smjeli držati oružja i sličnih predmeta koji bi otkrivali njihovo pravo postojanje na tom području. zato potjera obično nije dugo trajala. Za dan-dva podalje je izgrađeno novo selo. Bilo je i šipki. Obično su to bile tri do četiri obitelji ili rodom povezane obitelji na čelu sa seosekim vođom. Dovoljan jebio tvrdi kontakt i čamac je odletio u zrak. pa im je gađanje u takve ploveće otoke predstavljalo posebnu zabavu. siromašno.

a i na neplodnim površinama. blizini i na određenom teritoriju nije smjelo. I međut im selima bilo je razlike s obzirom na specijalne zadatke.kao rata nema. pustarama i šipražju ne bi dobili hranu. konfiguraciju terena na kojem su smještena i sposobnosti žitelja koji su u njima radili. Takvim načinom rada i života postotak žrtava je bio veoma malen. Za vrijeme monsuna zbog svakodnevne i stalne kao obilne kiše 53 . Važno je bilo ostati neotrkriven. zadaci. SELO HAU Rijeka Kui izvirala je u udaljenim brdima na zapadu. Bez njih borci razasuti duboko po šumama. Ali kako bi brzo vode naišle. svi koliko. tako bi brzo i pale. Znali su po nekog muškarca koji je djelovao snažno ili sumnjivo ispitivati i sve sezavršilo na tome. samo za iznimno dugih kiša. osim u slučajevima i na zadatku izvan svog teritorija. Žila kucavica svih borbenih akcija na Jugu bila su baš ta mala komunikacijska sela i skriveni putevi za komunikacije. da se neprijatelju ne otkrije pravo djelovanje sela. Najvažniji cilj takvih sela bio je. jer vodotok rijeke Kui je dotuda bi kratak. ne dulji od 70 km. Vojnici nisu obično vršili nikakve represalije. To ih je skoro uvijek uvjerilo pogotovo kada su vidjeli djelovanje tih žena.toliko sposobni muškarci i žene brzo bi napuštali selo i razbježali se u svim pravcima. močvarama. Pucati se u selu. kao tamne mrlje na zapadnom nebu značili su za sutradan sigurno povećanje rijeke za barem pola metra. prijevozna sredstva i ljude koji su taj tako težak posao obavljali. sanitetski materijal i drugo. na rubovima šuma. Skupljeni oblaci. Ako su pak pravovremeno uzbunjeni od također organizirane straže. Glumili su veselost i iznenađenost. Oružjem se nisu smeli braniti. kada su sobom nosili lako naoružanje. oružje i municiju.inače tako plašili. moljakali hranu i proklinjali rat. a to je značilo sačuvati komunikacijske puteve. Prema prirodi terena u velikom broju takova su sela bila u dđungli. za koju su bili zaduženi kako bi izvršavali naređen im zadataka komunikacija u svrhu lakših akcija za operativce. Amerikanci nisu ni slutili koliko se života. na rijekama i potocima. Konačno su vidjeli i žuljevima ispunjene dlanove. snage i lukavosti skrivau tim nasmijanim seljacima. Koristili su sve moguće prirodne potencijale svoje okoline. Ukopan u svoje plitklo korito ljeti je plavila rijetko. djece nevino nasmijano . Ravničarsko selo HAU bilo je smješteno neposredno uz rijeku.

I to je bilo puno mulja. U njima je bmoglo spavati po troje djece u poprečnom položaju. punim prirodnih prepreka mrijestila riba. Mali pročišćeni prostor svakodnevnog življenja stanovnika sela bio je prekriven nasječenom trstikom i palmovim lišćem utabanim u blatnjavu podlogu. Bio je pleten od širokih latica jakog palminog lišća. Ovamo je smješteno zbog potoka. Ti kanali su taktaka imali rijekom paralelan položaj. Plavila bi sve do obižnjih šuma na desnoj obali i ruba džungle na lijevoj. U toj blatnjavoj i vlažnoj pustari smjetilo se komunikacijsko selo Hau. također bambusove grede privezane biljnim vrpcama nosile su od zemlje luzdignuti pod. Voda je tada dobivala žuto-smeđu boju. Obično elipsast ili približno kružni iz zraka je odavao izgled palmi. a rijetki su imali viseće ležaljke. I za vrijeme suše to su bili teško prohodni tereni. Od rijeke dijelilo ga je nekih 300 metara. davali su osnovni oblik i konstukciju kolibama. a bilo ih je koji su nekim prirodnim putem bili usmjereni pravcem prema šumi. blata i poneki prirodno napravljeni kanali. Plavljen teren lijeve obale sada je u kasno ljeto bio muljevit i blatnjav. Desna obala bila je nešto drugačija. koji su sličili više na močvare. Tri kolibe. Trstika na liejvoj obali rasla je 1 km širokom pojasu uz rijeku sve do džungle. Imala je nekoliko stotina metara širok pojas grmljem obraslog terena. Stijene su bile pletene od trstike. dok je džungla na sjeveroistoku bila udaljena nekih 800 metara. a za vrijeme plavljenja nastavila svoj životni ciklus u rijeci. također je bio od palmina lišća. stanovnici su imali toliko-koliko suhi teren. 54 . Tu i tamo iznad trstike dizalo se pokoje rijetko stablo nekog na vodu otpornog drveta. iako je bilo teško prohodan. Žitelji sela spavali su na pletenom podu. koji je uvijek morao biti zelen.Nisiki krov. Kada je to osušilo sunce. kojeg je izvor bio daleko u unutrašnjost džungle. Poprečne. plitki priobalni pojas. koji se postupno dizao i prelazio u šumu. obrastao gustom trstikom visokom skoro 2 metra. Ali bilo je tu ipak pretežno više suhog terena.rijeka je plavila širok. U tim plitkim i suncem zagrijanim vodama. koje su prem potrebi razapinjali. širokih latica i nepravilna oblika. svaka sa po šest jakih bambusovih nosača zabijenih u mekano tlo u razmaku nešto većem od tri metra.

Taj trokut koristili su kuriru i eventualno izgubljeni borci ali samo u slučaju nužne potrebe. To su činili samo onda. Pozicije tih triju sela bile su na točno konspirativno određenim mjestima.Svako selo imalo je i dva rezervna sela sa istim. pa su za 55 . gdje tražiti potrebnu pomoć. mogli su se odmoriti. nahraniti sakrivenom hranom. prostoru za koji su znali samo starješina sela i njegov pomoćnik. na kojima je samopreživljavanje bilo teško. Izgledale su kao nepuštena. te za privremena skloništa i okupljanje. Među tim komunikacijskim selima nije bilo neke trajne veze. Sva komunikacijska sela imala su skoro isti trokraki smještaj. pa čak ni ponekad poznanstva. slične organizacije. Svako je živjelo svoj strogo određeni i omeđeni život i prilagođavalo se okolini koja im je dodijeljena. Nisu sva sela imala uza se rijeku. a i organizacija otežani. Bilo ih je razvrstanih i po močvarama. ali nepokrivenim kolibama. koji je bio vrlo različit. a sjeverno na istoj udaljensoti rezervno selo Hua. suhim i pustim terenima. Žitelji ratnog sela te su točke koristili za nekad višednevnog rada na obližnjim poljima. kojeg je veličina ovisila o aterenu. kada su imali dovoljno vremena za bijeg. Ako su naišli na takvo mjesto bez žitelja. ako su morali na brzinu napustiti bazno selo. Prilagođavanje terenu. igrom slova Hau dobili su se nazivi za ostala dva rezervna sela. ljudi su bili iscrpljeni borbom za svakodnevni obrok hrane. rasporeda i teritorija. Usprkos nedaćama ratne zadatke su izvršavali bez pogovora istim žarom kao i u ostalim prirodno bogatijim selima. ovisili su i životni uvjeti potrebni za život. Ponegdje su ti životni uvjeti bili teški. djeca blijeda i neishranjena. ali je bila nedostatna. I naziv sela Hau bilo je konspirativno. tko se pojavio na krivom mjestu seoskog teritorija bio je sumnjiv. neimaština. potok i džunglu. orijentirati i znati. pa su zadaaci zg kojih su i formiranim. iznenađenja i eventualnu izdaju. Ali tako je moralo biti! Svi su toga bili svjesni. Ali je trebala veza sa sosjedima. Naoko omeđena granica predstavljala je njihovu bazu teritoriju. Na taj su način sprječavali nekontrolirane pokrete. Imali su pomoć. Naime. onda je bilo na strogo unaprijed određeni čnačin i na za to određenim mjestima. Tako se točno sedam i po km uzvodno uz rijeku usmjeru sjeverozapad nalazilo selo Uah. a na nju je bilo vezano već drugo selo. uobičajenih posjeta i ispomaganja. U takvim je selima vladala glad. Svatko. a iz zraka kao osušeno staro drveće.

Tko za to nije znao bio je podvrgnut strogoj provjeri. a i kao sredstvo pri nošenju tereta. S teretom na oba krajeva motke. Nagla skretanja vodotoka su djelomice izravnali. Bili su dobro kamuflirani i razbacani među trstikom na velikom selu. prilaz zaštićen grmljem. U našem selu Hau čamce su sakarili na samom rubu džungle. Oni su bili ujedno i kao nekkava lozinka. koji su se kao lepeza širili do srednjeg koristili ribolovci. Potok je svoju bistru i relatino hladnu vodu izlijevalo u rijeku nešto poviše stražarskog mjesta u malom prirodnom zaljevu kojeg je izdubio izljev potoka. voditelji čamaca imali spretnosti i iskustva. Suhi je bio najkraći mogući put do prvih drveća džungle. Komunikacija prema džungli bio je suhi i mokri put. To je samo značilo. zabijene za privezivanje čamaca. da su stranaice bile samo prst-dva ruba vode. Motke su upotrebljavali kao višenamjensko sredstvo: praktične kao veslo. U selu su ostavili samo jedan nenšto veći čamac koji su koristili za ribolov i prijevoz “zelenog krova” za izmjenu zelenila na krovu koliba te dopremanja drveta za loženje. njišući se lakše nosio. kormilo. Taj srednji i najkraći puteljak smjeli su koristiti samo stražari.takve iznenadne upade na “tuđi” teritorij odredili posebne zvučne signale kao znak raspoznavanja. Čamci za prijevoz bili su sakriveni daleko od sela. Korisitili su se i drugim načinima kamuflaže. Katkada su ih tako natovarili. pridržavanje oružja ili pak nošenja drugih stvari. uska i omeđena trstikom jedva vidljiva. kako se s rijeke ne bi vidjeli. 56 . ali podalje od potoka. gazeći ili gurajući čamac pomoću bambusove motke. brže. prebačene na rame. ruke slobodne za svladavanje prepreka na putu. Od koliba prema rijeci vodila su tri puteljka. donesenog ok tko zna gdej iz unutrašnjosti džungle. Plitki. maleni drveni čamci služili su za prebacivanje materijala i boraca. a plovilo se njime lako. koliko su ti veslači. a kretanje nosača bilo je lakše. Mokri put bio je paralelan sa suhim puteljkom tekućim potokom. dok su lijevi i desni. Puteljci su se najmanje koristili. kojeg su seljani morali produbiti i nešto izravnati njegove blage zavoje. kako bi njima čamcima nesmetano plovili. Dno potoka bilo je od krupnijeg crvenog pijeska. Sam prilaz rijeci bio je pažljivo odabran najkraći put do rijeke. Vode je u nejmu i sada bilo dovoljno.

Kornače bi živve nosisli u selo i za noge vezivali za to njijenjen kolac. Njome su stalno patrolirali južnovjetnamski i američki patrolni borbeni čamci. Katkada su morali čekati i kraj neke akcije. Uz ribu su katkada ulovili u takvu mrežu i pokoju riječnu kornjaču. Tamo su tereti preuzimali drugi. Sporedni zadaaci sela i seljana bili su samoprehranjivanje i vlastiti preživljavanje.Značenje sela bilo je u spomenutom održavanju čamaca i komunikacijskih puteva. te prijenosu materijala kopnom dalje do ili u samu šumu na desnoj obali. Da li su to činili iz straha ili su mislili da će im netko oružjem odgovoriti. bilo je obilej sočnih plodova. davao im je u tom pogledu idealne uvjete. a rafali su najčešće bili usmjereni prema zelenom pojasu šuma na obje straen. Iznad stražarskog mjesta na malom prirodnom poluototku obraslom gustim grmljem bio je mali zaljev u koji se ulijevao potok. pa tako otkriti svoju poziciju. U potoku niej bilo riba. Na šiljak bi tankom uzicom vezali drugi. Jer koliko su ih već seljani polovili. bili neishranjeni zbog svoje oskudne okoline. Do tog je mjesta vodio drugi. Vjerojatno su se razmnožavali negdje daleko u džungli. Danju rijeka je bila preopasna za ribolov. Priorodna okolina kao i položaj. a k tome tiha i mirna. toliko su nailazili na nove. u selu Hau bilo je za one prilike obilje hrane. da put ponove u obratnom smjeru s ranjenicima ili materijalom. tu je predvečer mogao zašiljenim bambusovim štapom pogoditi i krupniju ribu. Dok su u nekim selima gladovali. nepokvarljiva. Spretan ribič. I u rijeci su katkada kojeg ulovili. To stanovnicima sela Hau nije bilo teško. U rijeci je bilo i dovoljno ribe. One su bile “živa “ hrana. Ispod koliba imali su nekoliko pletenih malih staja za 57 . U džungli je bilo mnoštvo divljih plodova. Lovili su je predvečer ili rano ujutro s obale ili bacanjem okrugle mreže iz čamca. Tamo ih se našlo uvijek po nekoliko. Trebalo je samo pratiti “zvukove” šume. kako su nazivali sive majmune i neke ptice. Ribe bi odmah čistili i zamatali u veliko zeleno lišće. dobrog oko. a oni se vraćali natrag u selo. Gdje se čuo njihov zvuk. desni puteljak. Često su bez razloga mitraljirali obalu. Takva bi mreža svojim rubovima potonula na dno. ali je zato bilo vrlo velikih rakova. naoštreni vrlo kratki šiljak i tako se nabodena riba nije mogla skinuti i pobjeći. povukli bi konopac koji bi mrežu sklopio i riba bi bila u mreži. sigurnom i brzom prijevozu boraca i materijala iz pravca džungle premo rijeke i obratno. pa svoj život proboravili u donjem toku potoka ili čak u rijeci.

a time i dobru fizičku kondiciju. Ribe su najčešće pržili na kestenovom maslacu. ali je morala biti gorova prije mraka. zadužene za to. Iako plodna zemlja od nanaesenog plavog mulja. da svojim zvukovima otkriju prisutnost na tom području. pridržavale sus e strogih uputa. Ako je u okolini bilo sve mirno i nisu se primijetili nikakvi pokreti neprijateja. Putevi do tih udaljenih polja. ako im je vrijeme dozvoljavalo spremali su dva puta dnevno i to u velikim i plitkim posudama. koje nisu dobivali u dovoljnim količinama.životinje. Polja za žitarice. Krupniji primjercima ribe bi meso odvajali od kosti. Toplu hranu. koje su kao poklon žive dobijali iz stacionarnih sela. Te su matnuli na tri kamena. koje su prethodno namočili u kipuću vodu. Takvo jelo je bilo ukusno i hranjivo. tome dodavali unaprijed prokuhanu rižu. za povrće je u to doba trebalo dosta vode. Problema su imali samo sa solju. rezuckali i spremali jelo. alil su strašno galamile uhvaćene u klopke. Bile su preopasne. Bili su tako spretni nosači. nisu vodili direkton iz sela. pirjali sa povrćem i začinima vrlo kratko vrijeme. a to je bio jutarnji topli čaj. Okrugla lica seljaka. Žene i starice. te kuhali još malo dok se jelo nije zgusnulo. djece i žena značila su dobru i kvalitetnu ishranu. Površina tih polja nije smjela prelaziti 300 m2 i bila su nepravilna oblika sva u tom velikom bespuću trstike. kada se gldalo iz zraka. pa sve prema rezervnim selima. vež su se rašljali od glavnog puta i džungle pa otamo skretali liejvo i desno. Lako bi lovili i njih. 58 . podlijevali smalo vode. Vodu su nosili iz potoka ili iz rijeke. Te kokoši i neke vrste malih crnih svinja nikada nisu dugo zadržavali u košarama. isjekli na sitne komadiće. Na isti način radili su rižoto od rakova. Hrana se spremala za sve stanovnike i to oko podne i navečer. da o sadnji riže ne govorimo. pretežno rižu i ostalu zelen pokazivala su da su pravi povrtlarski stručnjaci. a među njima podržavali malu vatricu. da u toj nošnji nisu prolili ni kap vode. jestive dijelove. bez ikakve sumnje za “oči” iz zraka. kao krpice zelenih listova. onda su poree ova dva obroka imali i treći. Tek tada bi pristima odvajali sočne. Imali su i obilje jajaj neke vrste barskeih ptica. Nosili su je u drvenim mkacama obješenim na krajevima bambusovih kolaca. Kao male krpice ta polja su bila razbacana na obje strane potoka.

Iz jedne vrste. Ostatku guste kaše dodali bi u prah zdrobljene riže i nasoljenu masu mijesili. Takva gusta juha bila je vrlo ukusna. nasoljeno i položeno na zagrijano kamenje pored vatre davalo je i vrlo ukusno pečenje. oko metar dugačke barske zmije pravili bi pravu poslasticu. Taj kruh je bio tvrd. U džungli je postojalo i jedno drvo. Tu su postavljali zamke i klopke za divlje svinje. a ta je bila mogućnost konzerviranja za rezervu. pa je kesten ostao mjesecima svjež i upotrebljiv. pa su te samo premiještali 59 . sive debele a mekane kore. Sve bi prekrili opet slojem pijeska i zemlje. Zreli plodovi odvajali su se od omotača i padali u okolinu drveta. ali je bio bolji prokuhan u vodi. Kesten han. Sa kožom se odvojila i mala utroba. koje su ostale još od Francuza. Kožu su gulili. a iz tako dobivenog crvenog mesa uz dodatak povrća dobijali izvrsnu juhu. Mogao se za silu jesti i sirov. Uhvaćenoj zmiji stali bi na rep. kakosu ga zvali dozrijevao je sada na kraju ljeta. Tjednima se mogao držati na suhom prostoru ili platnenim vrećama. Specijalnu kukicu zakačili bi za taj zarezani dio kože i jednim potezom prema repu s još uvijek žive zmije skinuli svu kožu.Ulovljenim kornjačama su s donje strane lomili dio kliznog klopa i pažljivo nožem vadili mesnatije dijelove odvajajući ih od utrobe. još toplog stucali u drvenoj posudi u gustu kašu i ostavili preko noći. Zdrobljen ili nasječen u ustima se topio i bio ukusan. lijevom rukom držali u predjelu vrata. a desnom s nožem zarezali kožu oko vrata. jer je bio veoma hranjiv i kaloričan. Takvo bi meso sjekli na manje komadiće. Imali su nekoliko zaplijenjenih bačava za benzin. Takvim dozrijevanjem u jamama davao bi još više masnoće. Meso tih zmija. prekrivenim glinenim poklopcem. ali dugotrajan i nepodložan kvarenju. Pijesak izvađen iz potoka bi rasuli po nekom terenu te ga dobro osušili. Tu koru su bušili i sok drveta hvatali u velike posude. U zelenom omotaču bila su dva krupna u ljusku omotana ploda. mjesto koje je bilo naročito suho. Kesten han je imao još jednu prednost. Odrezali bi glavu i sve je bilo gotovo za par sekundi. iskopali metar duboku jamu i velike količine tog tako praktičnog prehrambenog artikla redali uz pijesak u jamu. Kada bi ga neko vrijeme pržili na laganoj vatri. Pekli bi na velikim zagrijanim kamenovima. neko vrijeme pirjali uz mnogo raznovrsnog povrća. dolijevali kornjačine juhe i na kraju dodali šaku . na vrhu te se mase skupila masnoća koju su velikim drvenim žlicama odvajali i koristili za pripremanja svojih jela. oa su ga koristili kao suhu i rezervnu hranu na svim udaljenim akcijama. Potražili bi neku uzvišicu. Kesten han stanovnici su i skupljali u velikim količinama.dvije riže i obavezne začine.

oštra mirisa. Za tri do četiri dana takva bačva je bila puna. Zrele i na suncu osušene sjemenke pržene na vatri davale bi dodatni. Iz lica im se vidjelo zadovoljstvo. Okus i upotreba tog voća bili su različiti. koje je svoje postojanje preselilo iz istočne Indije. Jer najvažnije je bilo ostati neotkriven. dječaci i djevojčice brzo su navikli kolačiće okretati štapićima ili nekim zelenim listom. djeca bi posjedala oko njih i tog vrućeg kamenja i sama okretala svaki svoj kolačić. Tako dobiven sok bio je blago slatkast i ostavljen da provrije na suncu davao je lagano alkoholno piće. Trebali su porumenjeti. a mogla se spremiti i s jajima. Aroma mu je doduše bila nešto neugodna. trpak sok i uz veoma mali dodatak soka divljih šljiva. To su koristili u posebnim prilikama. To je bilo jedno od najkrupnijih voćki na svijetu. Drvo je djelomično trnovito. jer odbačeno sjeme nije bilo toliko osjetljivo na jake pesticide. Bilo je katkada i opečenih prstićaa. stavljen nakon takvog vrenja na laganu vatru. Tako je davalo manje. Ali vrlo za kratko. a plod vezan kratkimelastičnim peteljkama za podnožje stabla. Kada su žene to radile. Drvo je srodno gumijevcu i drveću iz porodice dudova. Taj su sirup žene koristile i u pravljenju rižinih malih kolačića. Sitno sjeckana i pirjana s piletinom tekođer je davala specifičan okus jelu. Sječenjem i cijeđenjem zrelih plodova dobivali bi sladak. Voće se naročito proširilo na spaljenim područjima. bez kore. Kao podlogu za vatru koristili su limenu ploču. ali snalažljivi kao što su bili. ostavljeno u ćupovima da provrije dobivali su laki alkohol. kruške i artičoke. Zreli bi plodovi mijenjali okus iz povrća u voće i to slasno voće mješavine između ananasa. U takvim 60 .od drveta do drveta. veoma kaloričan obrok. To su morali često činiti zbog dolazećih aviona ili rijekom borbenih čamaca. Jedna podvrsta koje se tu u ovoj napola divljoj šumi održala imala je žuto-zeleni plod. Od njega su razrjeđivanjem pravili nekoliko pića. ali najčešće uz dodatke sokova divljih plodova dobijali slatke napitke. zgusnuo se u vrlo jaki sirup. jer su ih veoma voljeli. Taj je katkada težio i po dvadesetak kilograma. Voće koje su svi zvali “đeki” bilo je u stvari džekfrut. a drvo za loženje donešeno iz džungle bilo je oguljeno. Zelen se mogla upotrebljavati za spremanje jela uz ribu. Isti sok. a rane na drvetu su premazivali ilovačom da zarastu. a plodonosilo je već u trećoj godini. tog izdajničkog dima ako bi ponekad morali zbog uzbune vatru brzo preliti s uvijek za to spremnom vodom i tako prekinuti spremanje hrane. Pekle su ih na ugrijanom kamenju kraj vatre.

dvije sestre s muževima i troje djece. podložili vatru i kuhanje nastavili. On je slučajno ostao na životu. Nakon kratkog oporavka raspoređen je tu. U borbama dva puta ranjavan i lakše je šepao na lijevu nogu. pa se sklonio iza hrpe zemlje. Seoski starješina bio je Nsu Šan.slučajevima brzo bi se razbježali. Stradali su kod jednog upada u njihovo selo. Koliba do njih bila je ispunjena rođacima: dva bračna para i četvero djece. Opasnost za selo Hau bila je samo iz zraka i sa rijeke. namjestili kamenje i posude. pokšeni rafalima u bijegu. važnoj i potrebnoj dužnosti. jer je u to sklonište zakasnio. A takav je i bio: tih. Muž Nsu. Jednostavno za to nije imao vremena. mlad ali vrlo sposoban borac. savjestan. Nikada nije saznala kako i točno gdje. U pokretu je do sada već sedam godina. odluke je donosio polako. Svjestan svoje odgovornosti. S njime u kolibi bili su njegov stariji brat. sakrili u trstici i čekali kraj uzbune. pravedno i mudro. I njih dvoje nisu imali nikog svog. poginuo je prvih dana rata. sa svojima i rođacima na isto tako teškoj. U trećoj kolibi bio je Šanov najstariji brat Nsu Chak. S njima je bila jedna starica i njezin unuk Jamu.borac. dvije kćerke od 10 i 13 godina i sina Tana. a seljani su ih bez pogovora izvršavali. Četiri godine se borio protiv Francuza. Bio je to onizak i naoko zdepast muškarac . Taj nije imao nikakve rodbine u selu. Javili su joj samo da su ga morali teško ranjenog ostaviti duboko na neprijateljskom teritoriju. vraćen je na oporavak u svoje selo . U istoj kolibi bio je starac kog su svi zvali djed Šu. pa kada je drugi put ranjen. Tri se već godine sada bori protiv Amerikanaca. iako se približio tridesetoj nije bio oženjen. Tada bi mokru ploču samo okrenuli. točno. Njegove je sve u jednom skloništu s direktnim pogotkom usmrtila bomba. U njemu su bile sabrane sve prave osobine karakteristične za ovakav rat. Šan. Uz Chaka živjela je i njegova majka. Dvije djevojčice od 11 i 14 godina i dječaci od 11 i 12 godina. po kome su svi nosili prezime. Nsu Chak bio je seoski 61 . rijetko rječit. dakle majka je uzase imala dvije kćeri i tri sina. Širok i uvijek ozbiljno lice odavalo je svu ozbiljnost njegove funkcije. a s njima je pošao dobrovoljno. Uza se je imao ženu. skroman. kada mu je djevojka kojom se mislio oženiti izdahnula na rukama noseći je prema bolnici. mudar i nadasve oštar.

tiho i smireno. te pažljivo upro oči u svog uču. oprati noge u potoku i pred kolibu u “školu”. priključili bi se glčavnini pred “učinom” kolibom. Njih desetero će nekoliko puta redom prijeći uzduž i poprijeko i njiva će biti “preorana”. Trebalo je zaliti povrće na polju 3 i 7. Mućkanje blata prepuštao je djeci. Nakon toga trebali su se javiti ženama kod povrća. pa su morali prekidati poslove. Vođa Šan progovorio bi tiho i s pripremljene cedulje pročitao današnja zaduženja. Rijetko su imali par uzastopno mirnih dana za takve radove. Iz velikih svježih listova odmatala bi noćas ulovljenu ribu. dijeljenju hrane i jelu koje se kuhalo nedaleko kolibe te raspoređivali svakodnevni zadaci i zaduženja. Jeli su polagano. Ovaj dan je trebalo jučer očišćeno novo “polje” dobro preliti s velikim količinama donesene vode. Dizali bi se rano. Šanov plan je imao sve. Nakon što bi u tišini obavljali jutarnju toaletu u potoku. kao da želi napraviti na tim zelenim listovima nekakvu izložbu poredanih komadića ribe i povrća. Sve je to pažljivo slagala na stranu. a i u akcije su išli često. mijenjati dnevne planove i rasporede. prenijeti ga u selo. Tu se održavala nastava za sve uzraste seoske djece. upravo doneseno povrće. Dežurni bi zapalio vatru i pristavio vodu. Za čas bi svaki od dežurne žene dobio mali hljeb i limenku s čajem. koja je blizu djece čistila i rezuckala razno. bosim nogama gaženjem stvoriti blato i u nj usaditi pripremljene sadnice riže. 62 . ribolov. Uvijek su bili uznemiravani čestim prolascima čamaca ili prelijetanjem aviona. nadohvat ruke. pokerti i prebacivanja boraca i materijala preko rijeke sprječavali su im da akcije obrade polja provedu do kraja.učitelj pa je prostor ispred njegove kolibe bio najveći. dječicu ostavljali da spavaju nešto duže. Čistih nogu svaki je sjeo na određeno mjesto. nitko nije izostavljen. Odredio je ljude za drvo. Osim njih u selu je ostala jedna starica. Položivši šalice na određeno mjesto ponovno bi zasjeli na svoje mjesto očiju uprtih u vodu. Tamo ih je već čekao učitelj Chak. te širokim i kratkim nožem odvajala meso od kostiju. koji bi imali za čaj. Sastajalo se stanovništvo na dogovorima. Učestale uzbune. a na kraju način i ljude za smjenjivanje na straži. odmah poslije zore i to svi odrasli. oprali se.

Povlačio ju jej u točno dogovorenim razmacima. To je bila promatračnica na kojoj je vječito sjedio djed Šu. Djed Šu je dobro naučio i znao. Radio je sve. primao i slao šifrirane poruke u točno određeno vrijeme. Djeda Šu odmah je istim udarcima sada udarao u svoj gong. da je često na minutu pogodio potrebno i raspoloživo vrijeme nadolaska. a džungla se na lijevoj obali približila rijeci na svega dvije stotine koraka. nosio vodu.Na Šanovoj kolibi u razini krova napravljena je udobna stolica. ugasila se vatra i svi bi se sakrili utrstiku. joja je u stvari pokretao mali generator. odrediti smjer i udaljenost. Šan je sve nadgledao. gašenje vatre i ostala potrebna maskiranja. Tada bi stražar stao povlačiti vrpcu namještenu iznad svoje glave. A u čestim akcijama prebacivanja uvijek je sudjelovao i nikome prepuštao takvo vođenje. Taj sasvim neprohodan teren dobro je odbijao dolazeće zvukove. Pored sjedala su mu visjela dva suha debela i kratka bambusova štapa različitih debljina. Nije štedio sebe. a djeca učila. pa i po desetak. Jedan je bio vezan nekom vrpcom koja je preko krovova i trstike nestajala u pravcu rijeke. Rijetki su bili dani bez uzbune. Znao je razlikovati zvukove aviona od helikoptera. Za uzbunjivanje je pored sebe imao drveni gong kojeg zvuk se dobro čuo na veliku udaljenost a da to lupanje nije izazivalo sumnju. S rijeke se nije mogao primijetiti. Stražari bi se mijenjali. a da se okom nije moglo još ništa primijetiti. pa se opet vraćali. jer je sličilo prirodnom zvuku neke ptice iz šume. odakle je najčešće dolazila opasnost. Točno dogovoroeni zvuk značio je kraj uzbune i sve se nastavilo prema dogovorenom redu: Takvih je uzbuna ponekad bilo puno. To je bio “telefon” između njega i stražara na obali rijeke. što je bilo veoma važno za sakrivanje seljana. Opće mirovanje trajalo je dve dok se čamac ili avion nisu izgubili u daljini. a sam je imao dobar pregled uzvodno i nizvodno. pri ćemu je uvijek netko od prisutnihvratio pedala. brao plodove džungle. Bio je u polju. zanči s povratkom duplo. a nekada su imali dosta mirne dane samo samo s jednom ili dvije. Uvježbao je već i određivanje brzine i to tako. pomagao svakome. konrolirao. rijeka je blago skretala udesno. napuštali polje. što znači različito udaranje tih štapića. Stražar je bio smješten na malom poluotoku koji je stršao iznad vode sav obrastao u gusto grmlje. Žene bi brinule o poljima. 63 . Svi su radovi prestali. Vid mu baš nije bio dobar ali je dobro čuo. Na dva kilometra od tog mjesta nizvodno. Odbijeni zvuk se čuo puno prije. lovio rakove i ribe. nego što su čamci stigli uzvodno do zavoja rijeke. Imao je istančan sluh.

Skinuo je košulju i sat oprao na potoku te sjeo pred svoju kolibu. imati sve dobrobiti naše domovine. gdje ste se vi rodili. Koliko se o tim stanovnicima zna da su bili lovci i skupljači plodova prilagođeni klimatskim uvjetima vlažne džungle na obroncima onih tamo brda koja graniče s Kambodžom. vi djeco sjediti i slušati nastavu u pravim školama.Počeci ljudske civilizacije na području naše domovine potječu iz 2. obrambenim spravama. razgovjetno. koji nas žele porobiti. na rubovima šuma i priobalju mora. sada se moramo opet braniti od tuđinaca. kad bismo mogli lijepo živjeti u miru. I mi sada. močvare.Toga dana Šan se brzo vratio iz polja. opljačkati i uništitit. već tada. ribolovu. Udomoaćili su neke divlje životinje kao bivole. svoje drage. potoke. dolazilo je do miješanja s raznim drugim plemenima i prilagođavanja života uz rijeke. dobra. Podrijetlo našeg današnjeg plemena. bježali. Priobalni stanovnici pored poljoprivrede sve više se obraćaju plodovima mora. Osvajači sa sjevera i zapada stalo su upadali na njihov teritorij. Bio je sav oznojen. Vidite djeco. svinje i perad. Pored skupljanja divljih plodova palmi i ostalih jestivih plodova šuma. budnosti i efikasnoj obrani sela. počeli su uzgajati banane. Usavaršavali su svoje obrambeno oružje. pa i mnogih drugih žitelja okruga. krvlju i životima zaštićivati svoja polja. . potječe najvjerojatnije od plemena Yumbri. već tako davno naši preci morali su krvlju braniti stečeno. Naši preci vječito su živjeli pod ratnom spremom i napetosti. Pomogao je pri mukotrpnom nošenju vode. pa su razvijali i trgovinu snabdjevanja hranom indijskih i kineskih brodova. Često pogledavajući na sat motao je spretnim prstima duhan u tko zna koliko star papir i povremeno pogledom odobravao riječi svog starijeg brata Chaka. Uz poljoprivrednu djelatnost i lovačku sposobnost morali su vječito misliti o oružju. a djeca slušala otvorenih usta. Naši narodi su potomci Indoarijaca koji su živjeli u dobro organiziranoj Dravinskoj civilizaciji. Spuštajući se iz unutrašnjosti brda u ravnice. pljačkali siromašne seljake i tako uvjetovali ratnu spremnost. i mi sada. Stojeća prije Krista.64 . pa sve niz rijeke do mora. krastavce. sakarivali se i obnavljali svoja opljačkana i razrušena sela. draga djeco. Djeca su imala sat povijesti. žetvu i životinje. s pravim knjigama i priborom za pisanje. sisteme i organizaciju. Chak je govorio sporo. tropski krumpir i divlje žitarice.

Godine. za njih vrući teritorij. Stanovnici Čami su narodi malajskog podrijetla.) dovodi do nestanka kraljevstva Champa. da su postupno gubili dio po dio svog teritorija. Annam je bio pod jakim utjecajem Kine pod dinastijom Tang na sjeveru i utjecajem sjeveroistočne kraljevine Nanzhao. Stoljeća imalo ovisničke veze s Kinom. Južni dio Vijetnama zvao se Champa s glavnim gradomVijaya. Tako se Annam postupno oslobađa kineskog političkog utjecaja. Tako s Annam našao u zoni dominantnog kineskog privrednog i kulturnog utjecaja. I 1295. Prodirali su s teritorija Kine.Učo čak je malo zastao. Iz zapisa je poznato. Ime Champa preuzeto je od drevnog kraljevstva u Indokini. Preko našeg teritorija vodili su i glavni euroazijski putovi. Kraljevstvo je osnovanao oko 192. prstima nekoliko puta pogladio svoju ćelavu glavu. To 65 . Što čine i sa Champa oko 1283.godine. trgovački putovi tzv. G. Za vrijeme Song od 618. “mirni putevi”. djeco. opustošili. Njihovi budistički hramovi sačuvani su na mnogim mjestima i svjedoče o indijskom kulturnom utjecaju.). a zvali su se Dai Viet. Došli.Vidite. Kina je pretrpjela velike teritorijalne gubitke. Postaje doduše samostalna provincija s glavnim gradom Tonking. Na našem sjevernom teritoriju osnivano je kao nezavisno kraljevstvo koje je vodilo stalne ratove. U međuvremenu Džingis kanovi nasljednici prodiru i pustoše Annam sve do Hanoja (od 1257. Pristajao u luci Chaban na povratku iz Kine u Indiju i opskrbljivao se svježom vodom i hranom. U Annamu prevladava Mahayana budizam pomiješan s konfucijanizmom i taoizmom. ovaj dio sjevernog Vijetnama zvao se Annam sa glavnim gradom Jiaozhov. Česti ratovi s nama na sjeveru doveli su ih u situaciju. da je i Marko Polo između 1271. gdje prevladava hindubudizam. osim malih zajednica koje su se održale blizu Phan Thieta i Phan Ranga. Potpuna aneksija većeg dijela Champe (oko 1471. stvorene kao federacija plemenskih saveza organiziranih po uzoru na uređenje dinastije Tang. opljačkali i nakon kratkog vremena napustili taj tako. do 1258. današnji Hanoj. ali ne i poreza. koje je zauzimalo najveći dio središnjeg priobalnog područja cijelog Vijetnama. i sve 16. razmislio i pristupio na kolibu obješenoj karti te nastavio: . Do 1278.

Ostavštinu iz tog vremena karakterizira kompleks hinduskih hramova u području Ankore (od 9. Nad Tonkinom. Oko 802. Uspostavlja protektorat nad Kambodžom. Tako su Kinezi u neuspjeloj invaziji godine 1788. St) i nizinski ostaci Kmerske kulture. Nad Košinšinom. kojih je domovina planinsko područje jugoistočne Burme. Godine. na teritoriju Kampućije u Phnom Phen.priobalno područje bilo je također meta čestih osvajača i pljačkaša. Na razmeđu Kine. a Vijetnam se postupno oslobađa iz kineskog utjecaja. Tridesetak godina kasnije Kmeri su u potpunosti protjerani iz Vijetnama. Sa sjeverozapada povremeno prodiru Kareni. Tajland i naš Vijetnam pretežno u delti Mekonga vrši na naše narode politički pritisak i kulturno-religijski utjecaj. 1874. koje vrhunac svoje teritorijalne moći dostiže oko 1180. Pokušali povratiti teritorij i svoj utjecaj. 1885. Rijetko koji narod na svijetu ima tako nažalsot ratovima išaranu povijest. Do 13. Uspostavlja Ankorsko kraljevstvo. Sukobi među Thaima i Vijetnamcima bili su stalni.. Rijetko koji narod koji pored indokineskog direktinog utjecaja u življenje i religiju kao i jezik ima i indirektne utjecaje od agresivnih susjeda. Francuska 1863. Kinezi su ponovno pokušali povrtiti izgubljene teritorije pa tako dolazi do kinesko-francuskog rata od 1883. Ali slabi vojni uspjesi natjerali su Thai-plemena da se okreću zapadu. Bilo je još pokušaja ponovnog podjarmljivanja sa sjevera. Vijetnama i Tajlanda živio je brdski narod Miao. naroda pa i pojedinačnih srazmjerno malih plemena. koji su bili teravadski budisti. koje su se razlikovale po odjeći. . Napade su pretežno svodili na pljačku stoke i otimanje žena koje su kao zarobljenike vodili sa sobom. To je bilo oko 1394. Nad Annamom. najčešće su to bili japanski pirati. Godine Džajaksarman II. Laosa. 1865. Gdje u okolici Hanoja kineska vojska gubi rat i povlači se na sjever. Nad Laosom. Do 1885. ali im je sino tibetanski jezik svima jezično nasljeđe. poreza i postaje sve jači i samostalniji. tako da 66 . provaljuju u tom pravcu. Kinesko carstvo i njegova moć bila je u silaznoj putanji i sve više slabila. i 1893. ostavljaju svoje hramove i svoju prijestolnicu premiještaju na zapad. Podijeljen je bio na više od stotinu grupa. inače ratarska plemena. najbrojniji su narod susjedne Kampučije sa svojim zajednicama proširenim na istočni dio. običajima i dijalektu govora.

Napisao: cijelom svijetu poznata “Cau Huyet Le Than” pisma. Organizira se Komunistička partija Vijetnama. Bio je prisiljen često bježati. U razdoblju od 1946. opet se tražilo skriveno oružje.je vijetnamski narod barem na sjeveru imao toliko željeni mir. Raslo je nezadovoljstvo. nizale sabotaže.osnovao naš vođa Ho Ši Min. Komunistički utjecaj na sjeveru nije odgovarao većini kapitalistički nastrojenih ljudi na jugu. koje su Francuzi krvavo satrli. Protiv francuskih kolonijalnih vlasti borio se rame uz rame s našima i Pathet Lao. Uspio je protjerati francuske kolonijalne snage iz zemlje. Mnogi njihovi borci pristupili su našem Viet-Minku. pa čak i u ljudi koje su Francuzi umjetno postavili kao predstavnike naroda. Kada su uspostavili Indokinesku uniju. Tako je u početku kolonijalno postavljen car Ham Nghijem brzo otkrio i uočio francuske namjere. I 1886. koji su bili pod utjecajem Francuza. Mirisalo je na građanski rat. rađali se otpori. uništavalo sve. Od 1919. a kasnije Amerikanaca. Bin Thuanu i Phu Yenu. Nadalje nastaje aktivan nacionalni otpor europsko-francuskoj vladavini na sjeveru i na jugu.. Francuzi su činili sve kako bi spriječili nicajuće iskre otpora koji je nastajao svugdje i na svakom mjestu. bio zatvaran. Nizali su se napadi. Do 1954. Nastale su oružane pobune u Sajgonu. što bi zavojevačima trebalo. koju je 1920. Sve više su se pokazivale razlike u političkim nazorima i stanovištima Sjevera i Juga. Na sve su načine pokušavali spriječiti dolazeću 67 . U godini 1885. koji međutim nisu mogli spriječiti u narodu proširenu komunističku propagandu. Se vratio i počeo uz obilnu vanjsku pomoć bratskih naroda i prijatelja osnivati gerilske odrede za oslobođenje zemlje Viet-Minh. sve je bilo više nesuglasica i pojedinačnih čarki. koja je napisao vlastitom krvlju. Do 1908. Proglasio je našu nezavisnost 1945. Antikolonijalno raspoloženje i reakcija vladalo je svugdje. počeo pomagati pa i voditi gerilske ratove protiv Francuza. koja je obuhvaćala sav teritorij Indokine i sve na tom teritoriju potpadajuće države. lijevi nacionalni pokret u Laosu. Prvi vijetnamski vođa otpora Phan Boi Chau je 1903.. Rat sjevera i juga. Ali francuski zavojevači također su plijenili i iscrpljivali narod i prirodna dobra. Na sjeveru je stvorio političko jedinstvo razvijajući koaliciju nacionalnih i komunističkih grupa. zahtijevajući istjerivanje francuskih kolonijalnih zavojevača i gospodara. Godine pojačavaju se gerilske akcije sada već i po gradovima Hanoju i Hucu. a 1940. misleći da će tako umiriti otpore. Kolonijalnu zainteresiranost pokušavali su spašavati na sve moguće načine pa i odlukom 1887. Tako su južnjaci uz ostatke kolonijalne vlasti protiv sebe imali i većinu naroda. Od 1906.

uvidjevši njegove akcije i represalije polagano ga prestaju pomagati. Silazio bi samo za vrijeme jela oko podneva. Ponudili su mu da barem jednom proradi za zajednicu svog naroda i priključi se oslobodilačkom ratu. gladeći ponovo kosom prorijeđenu glavu. koji je strpljivo sjedio u svom “gnijezdu”. potomak kraljevske obitelji. Već tada je pokazivao svoje sadističke metode. Strpljivo je osluškivao po čitav dan sa svog neudobnog mjesta. Odbio je takvo sudjelovanje i nepažnjom stražara pobjegao na jug. Naš će narod izvojevati svoju slobodu pod mudrim vodstvom našeg vođe Ho Ši Mina i drugih rukovodilaca. tako da su ga vlastite vojne snage tijekom vojnog udara ubile. a osjećao je potrebu za korisnost. Čas je promatrao djecu.“komunističku opasnost”. skriven među rijetkim palminim lišćem sam. marionetsku vladu Južnog Vijetnama. Nas vode sposobni vojni stratezi kao drug Nguyen Giap koji je vodio naše borce ka konačnoj pobjedi nad Francuzima kod Dien Bien Phua i nad Amerikancima u ofenzivi “Tet”. Počeo je razmišljati o tom starcu. Koliko je on bio svjestan. Amerikanci. nevoljko je prihvaćao smjenu. Za vrijeme cara Bao Daija bio je ministar unutarnjih poslova. Zarobljavaju ga Ho Ši Minovi komunisti. Sunce je već dobro pržilo. kada bi ga tko od mlađih nakratko zamijenio i navečer u prvom mraku kada mu je trebao sna. Zatvarao je katolike i ubijao budiste. povukao neku krpu iza pojasa i obrisao oznojeno lice. Godine 1945. opet pogledao na sat i premjestio se podalje u sjenu. da ne može veslati. nositi teret i raditi u polju. čas u staricu koja se mučila skidanjem kože sa crnih oklopa dviju velikih kornjača. Čas je pogledavao prema djedu Šu. Šan je zahvalno pogledao svojeg starijeg brata. koja su sad pisala slovne znakove. 68 . Jedan od marioneta juga bio je Ngo Dinh Dijem. Vodio je proameričku. sa svojim mislima i spravama za uzbuđivanjem. Noću dežurni je bio samo stražar na rijeci. Svugdje je bio omrznut. Tu je učo Chak prekinuo svoje izlaganje. Ubrzo se tamo javio na političkoj sceni i preuzeo diktatorske ovlasti. Svjestan svoje koristi. te ga potpuno napuste u svakoj podršci. Pomoći bar u nečem.

Ozbiljno se trudio. Najstariji su u manjoj grupi sjeli u krug. Dugo su tako sjedili i pušili. Povijest i geografiju učili su zajedno uz jednu staru kartu obješenu uz stijenu kolibe. Danas je to bilo u 11 i deset minuta. Ovaj 69 . povijesti i geografije. Šana je iz te promatračke zamišljenosti prekinuo dolazak momka iz polja. olovke i gumice. Za račun su koristili male raznobojne kamenčiće iz potoka. Opet je Šan pogledao na sat. Što će biti s tom djecom. Nije volio nositi slamnati šešir. hoćemo li im jednom moći pružiti pravu školu i bolji nesmetani razvitak. Tako su dobila “prazan” list za pisanje. Zbog toga je Šan staalno pogledavao na sat. Spretno su te kamenčiće razvrstavali i prebacivali u male poredane skupine i samo njima poznatim sistemom brzo dolazili do traženog rezultata. a izgledao je kao pravi starac. Ispunjene finim. dugačku usku kozju bradicu. U tom momentu štapić pored djeda Šu počeo je mahnito udarati. Nosio je rijetku. Svaki bi na koljenima kao podlogu za pisanje imao malu dašćicu. Srednja grupica je bila “najbogatija”. Poruke su primali i odašiljali prema potrebi samo u određeno doba dana.razmišljao je Šan. suhim pijeskom.Ponovno je Šan pogledao na sat. Taj pribor dobijali su iz Kine. Taj je šuteći prošao pored njega i skrenuo naputeljak u smjeru rijeke na zamjenu straže. Svaki dan kalendara imao je unaprijed određeno vrijeme uključivanja radija. Sve to. tako karakteristično pokrivalo. te jedan drugom dodavali jednu jedinu knjigu i glasno čitali iz nje. a i mršavo košćato lice davalo mu je sličnost s vođom Ho. . koje ih je štitilo od prejakog sunca i kiše. Naročito je razvijao kod djece račun i načine specijalne memorije logičnosti. izgovarala ih glasno a po učinom pregledu “brisala” malom letvicom ravnajući pijesak. Gledao je kako sada najmlađa grupica djece u svojim primitivnim pješčanim pisaljkama štapićima ispisuju i glasno izgovaraju slova i riječi. Rijetku kosu na glavi stalno je prstima gladio. Smijenjeni stražar došao je i šutke sjeo pored svog vođe. ali uvijek u različito vrijeme. Približavalo se vrijeme primanja radio-poruka. To su bile plitke drvene kutijice dimenzija 12 puta 25 cm. da toj djeci različitog uzrasta i ovakvih uvjeta daje osnovno znanje pisanja. čitanja. Chak je bio samo 12 godina stariji. djeca su zašiljenim štapićima u pijesku ispisivala slova. pa pogled skrenuo k djeci i bratu. Bio je to jedini školski pribor. jer je posjedovala pravi papir. Najčešće je bilo između 9 i 12 sati.

navukao granu iznad sebe i osluškivao. Upravo sada trebao je biti kod radija. premjestili i umirili se. Koridor leta uvijek mu je bio drugačiji. plitka 70 . Zabrinjavalo ga je to vrijeme. Nastala je potpuna tišina. a na drugu posudu široka. Zvuk avionskog motora. Djed Šu je sa tri uzastopna udarca u svoj gong nagovijestio kraj opasnosti. Letio je na maloj visini. Pored Šana opet je sjeo smijenjeni stražar i upitno ga gledao. nigdje se nije kruženjem zadržavao. To je dobar znak. Sada će morati koristiti rezervno vrijeme. Šan je prilegao nedaleko potoka. I oni su brzim pregledom prekontrolirali svoju kamuflažu. Opet je zabrinuto pogledao sat. Zvuk je dolazio iz jugoistočnog smjera. Svaki pojedinac čuo je samo lupanje svog uzbuđenog srca i sluhom pratio dolazak neprijateljskog aviona. Starica je iz jedne uspjele batre složila dvije. Svima je naređeno nekakvo prekrivanje i strogo mirovanje. bez preleta helikoptera i borbenih aviona. a da nije mogao znati što. Dobro da nije uključio radio. Tako je i bilo! Daleko na zapadu čuli su ga kako skreće s pravca i vraća se drugom obalom uza sam rub šume. Avion se sporo približavao. vratio se do kolibe i dao naredbu za kraj uzbune. nešto još na brzinu dodali. pa u gornjem zavoju rijeke prema zapadu preko rijeke. starica se mučila s ponovnim paljenjem vatre. hrabro i nisko letenje. Bio je to zvuk laganog izviđačkog aviona. Počeo je udarati po svom gongu. još malo pričekao. Šan je već bio na nogama. Nije li tu neka opasnost? Njegovo šesto čulo naslućivalo je nešto. Požurivao je djecu u trstiku i pomogao starici ugasiti vatru. Sada je razmišljao o istom avionu koji već eto treći put ovako prolazi. Jedino su stražar na rijeci i djed Šu u svom gnijezdu ostali na svojim mjestima. Morao je biti oprezan. da li će moći tada uključiti bez rizika radiostanicu. Na prvu je brzo stavila zdjelu s vodom. Za pola sata će se sigurno vraćati desnom obalom. I u polju su sviveć na nogama i svako radi svoj posao. Odmah je Šanu bilo jasno. Nije li to neka priprema? Samo da nije snimanje. mislio je Šan. a to je bilo tek u 13 sati. samo taj izviđački “komarac”. To isto napravili su i ljudi na poljima. Zvuk se izgubio na jugozapadu. da promatraju lijevu stranu obale. mogli bi ga otkriti oni u avionu primljenim signalima. bez čamaca. Bilo je već podne! Ljudi će skoro doći iz polja. mislio je Šan.put je stražar na rijeci prvi nešto primijetio. Djeca su se počela vraćati iz skrovišta. Dobarstrijelac mogao bi ga s mitraljezom skinuti. Nigdje nije kružio. Zadnja četiri dana imaju blaženi mir. Čudno je bilo to sporo. Sada je to čuo i Šu. a Šan je sjeo u sjenu svoje kolibe. Svi su za čas bili daleko u trstici. Sporo ih je perletio usmjeren prema sjeveru.

iza djece žene. da kada se počne dijeliti jelo bit će među prvima. kojeg su lomili i grizli ili ga drobili u juhu. Skoro će morati k radiostanici. Nepotrebnu vatru odmah je ugasila. a ostalo je samo za trojicu: stražara na rijeci. plitku posudu sada je dodala riblje meso. Djeca su strpljivo sjedila i čekala na svojim mjestima. duguljaste komadiće. koji će samo načas sići i brzo pojesti svoj obrok. promiješala i nadodala vode. Seljani su se postupno skupljali. Seljani su se postupno skupljali. U nju je stavila malo masnoće. starog i crnog kruha. Zadovoljno lice pokazalo je ne samo da će jelo biti ipak pravovremeno gotovo. podlila s dosta vode. Starica se lagano okrenula k djeci i kimnula glavom. Starica se lagano okrenula k djeci i kimnula glavom. Sada je trebalo samo uzdržavati laganu vatru uz rijetka miješanja i pribor je odmah uklonila na mjesto ispod kolibe. dodala začine i na vrlo slaboj vatrici stalno miješala. spremali alat i prali na potoku. spremali alat i prali na potoku. najčešće na nogama. U kipuću vodu dotlića ubacila je deset šaka riže. kojeg su lomili i grizli ili ga drobili u juhu. da ih malo protegnu i za Šana. Svaki je dobio i komadić suhog. posolila i stalno miješala. Jeli su drvenim žlicama sjedeći na prostirkama ili na podu koliba. U nju im je ulijevala gustu juhu. Uz povremeno miješanje obiju posuda sada je isjeckala pripremljeno riblje meso na malene. isječene komadiće kornjačina mesa. Djeca su strpljivo sjedila i čekala na svojim mjestima. Nakon dodatka začina nadodala je zeleno nasjeckano povrće. Svaki je dobio i komadić suhog. Znali su. Skoro će morati k radiostanici. U nju im je ulijevala gustu juhu. starog i crnog kruha. Znali su. U veliku. za djeda Šu u svom gnijezdu. već da će biti i dobro. a nagorjelo drvo podmetnula pod glavnu zdjelu. na što su djeca požurila u svoje kolibe i svko je dinojelo čistu zdjelicu. muškarci. Šan je opet pogledao na sat. Šan je opet pogledao na sat. na što su djeca požurila u svoje kolibe i svko je dinojelo čistu zdjelicu. koje je stavljala na poveći zeleni list. da kada se počne dijeliti jelo bit će među prvima. kojeg će netko od prisutnih muškaraca zamijeniti. Drvenom je kuhačom još jednom sve promiješala i još nedovršeno jelo probala jezikom oblizujući kuhaču. ocijedila skuhanu rižu te ju dodala glavnom jelu.oblika. Po potrebi povećavala bi vatru dodavanjem drva ili smanjenjem vatre štapom odmičući drva iza kamena na kojem su bile zdjele. kojemu sada nije bilo do jela. Svi su dobili svoj dio. Čim se 71 .

Šan je prvo očima pregledao prisutne i dao kratku. jer ponavljajuća brojka 7. složio stanicu i sve u kutije i pospremio umotano u nepromočivo platno u rupu ispod kolibe. a momak je prestao tjerati pedala. 9 K. što je značilo da je sve u redu i spremno za poruku. Minutu prije jedan dao je znak momku. Redale su se naredbe i poruke s raznih strana. jer poruke su bile štifrirane. stavio preda se skinuti sat i metnuo slušalice na uši. Odjednom se trgnuo.polagano je izgovarao . pa tako nije ni primijetio brata Chaka na ulazu. Pažljivo je oluškivao. Sve je propisno zakamuflirao trstikom i zemljom. Odmah je uključio mikrofon i dao odgovor: 7. koji je već dovršio jelo.To znači . Zaustavio se na određenoj stranici i zadovoljno kimnuo glavom. 9 bio je šifrirani naziv njegove stanice. Sve oči bile su uprte u vođu. čitajući je iz svog zapisa i to je bio kraj. pa tek kada se ona umirila uključio radiostanicu.i već je krenuo prema ostalima. Na kraju je poruku morao ponoviti. 8. Šan je promatrao nemirnu kazaljku ampera. Slijedila je šifrirana poruka u obliku brojki. Taj je počeo polagano tjerati pedala malog generatora. Šan je sjeo na pod. a jasnu zapovijed: 72 . za njim je pošao i smijenjeni stražar. osigurati i prebaciti ih preko rijeke. Ispod kolibe su izvukli dobro kamuflirani sanduk i prenijeli ga u kolibu. pripremio papir i olovku. Poruka je glasila: DANAS. Zajednički su izvadili potrebno i stali pripremati stanicu za rad.digao. 8. a za dalje će dobiti od vođe grupe usmenu naredbu. 150. Šan je u međuvremenu već iz džepića izvadio malu knjižicu od koje se ni u snu nije odvajao i prelistavao listiće. Riječi su se nizale jedna ispod druge. PRELAZ. izvadio malu kutiju s radiostanicom. Šan je povremeno gledajući u šifriranu poruku. . izgovarao ih. Oči su mu bile uprte na sat. pažljivo u knjižici tražio riječi. 9 i zbroj zadnjih dviju brojki 17. a brat zapisivao na papir. očiju uprtih u njega i stanicu. a poruka koja bi vrijedila za sve u eteru. na početku nije bilo. PRIHVAT U 3E. USMENA NAREDBA. . većinu tih nije mogao ni razumjeti. Brat mu Chak već je prisjeo s olovkom u ruci i spremnim papirom. niti su za nj bile važne. moramo požuriti . koju je brižljivo zapisivao.prihvatiti 9 boraca sa 150 kg tereta u sektoru 3E. Odmah je isključio.Sektor 3E je daleko u džungli. Šan je preuzeo cedulju iz bratovih ruku i tiho je dva puta pročitao.

Nisu to bili neki veliki čamci. a i priroda vegetacije činila je svoje. očistiti i pregledati. a usput uz potok još laganu automatsku pušku i metke. Grabio je žurnim koracima prema džungli i u sebi razmišljao. pogledao okolna lica i kad je uočio jasnoću zapovijedi još nadodao: . Radili su ih tako.5 metra. Borci ne smiju čekati! Pogledao je na sat bilo je pola dva. Valjda su oni to uzeli u obzir. te još svježeg uzdužno propilili popola. kakvi ih napori čekaju još danas i noćas. te krenuo prema svojoj kolibi.Odmah izvršiti! Pogled je usmjerio prema četvorici muškaraca i jednoj djevojci. Svi znate za onaj ogoljeni dio. jer je mjesto sastanka bilo daleko. pa je stalno mislio kako ne može tako brzati kao zdravi ljudi. Bili su dugački svega 3-3. plitki i izdubljeni iz jednog komada drveta. U međuvremenu u potok izvući 7 čamaca. da bi odabrano drvo posjekli. Zato je sa svojom grupom trebao požuriti. za pola sata svi su čamci bili u potoku..malo je zastao.Primili smo zadatak dopreme i prebacivanja boraca i materijala. a nekad bi se vratili još istu noć. ali ujedinjeni i složnim guranjem i vučenjem kao i već puno puta do sada. Učo je uzeo mačetu. a zaboravio je jesti. koji će izbivati još neutvrđeno vrijeme. put slab i s više prepreka. do mjesta gdje je potok plovan. Iz grmlja i trstike dovlačili su čamce do potoka. S obzirom. A to vrijeme bilo je katkada i po više dana. Pa onda ta njegova noga. Spretno ju je prebacio preko ramena i pogledao da li ga određeni prate. Nakon toga drvo bi ovako svježže obrađivali posebnim sjekirama za dubljenje i oblikovali dno. Mislio je. Ispod prostirke izvukao je mačetu. Nikada unaprijed nisu znali. Ostali su u stopu pratili svog vođu. osigurati nesmetan dolazak i siguran boravak . Ljudi u selu podijelili su se u dvije grupe. Pet osoba poći će sa mnom daleko do 3E. Ona je krenula uz potok prema džungli. Čamce dovući u zaljev u džungli. već su u zakašnjenju. Tamo gdje su prije deset dana lako prošli možda će danas jedva probijati mačetom. Iako je mogao brzohodati. Katkada je imao strašne bolove. te pramac i 73 . Za te male ručice to je bio težak posao. kojeg su Amerikanci prošli put spalili. Drugu skupinu činila su djeca s učom na čelu. da je poruku primio u rezervno vrijeme. vidjelo se njegovo šepanje. Jedna će za sve pripremiti obilniji večernji obrok i rezervnu hranu za put boraca i pratilaca iz sela. odredili trupcem duljinu budućeg čamca. Žene: pripremiti hranu i mjesto za odmor boraca. Vrijeme susreta u poruci nije precizirano.

ali preko rijeke najviše dvojica s teretom. Svaki je znao da mora pomoći. ponovno dubljenje i konačno oblikovanje i sušenje u sjeni. Nekoliko dječaka vraćalo se s naručenim povrćem. Usput je blizu koliba zatekao svoju malu grupicu. Veslač je imao više snage gurati čamac kroz močvaru ili kanale. otežali ih kamenjem. I on mora biti za svako slučaj spreman za akciju. Nakon toga takav čamac su dvadeset dana potapali u neku vodu. kojem su se sada priključile i djevojčice. Ušao je u njega i polako korak po korak kretao potokom sve do rijeke. kojega se masni sok uvlačio u drvo i davao trajnost i glatkoću dna. koje je njegov sin Tan sjekao s mačetom. koja je. Voda je iz drva izvukla sve sokove koji bi kasnije štetili kod nagrizanja ili pucanja drveta. jer ako bi drvo počelo pucati morali su s njim ponovno u potok ili vodu. Sada je tek slijedilo konačno dotjerivanje: pranje. U sebi je Chakponovio. Nakon toga čamce su vješali u vlažne šume da se još toliko vremena suše. a i veslači su bili spretni. Na tim malimčamcima za silu su se mogla prevesti jedva tri borca. pa su se svi vratili do koliba. a dvojica su pregledavali seoski čamac uz potok. stojeći na palubi. Učo je još malo ostao. Nije bilo nikakve prepreke. Djevojčice su usput nabrale naramak drva. Tako su paralelno iz jednog debljeg debla dobili dva čamca točno određenih veličina. što će slijediti za par sati: izvaditi čamce. Na krajevima su završili kao s nekom malom palubom. stojeći do koljena u vodi. prala sa sebe blato. mislio je. Kako su ta djeca u stvari odrasla. Nije im trebalo naređivati. Tamo su ih stalno morali kontrolirati. Vrativši se do koliba zatekao je žene u punom poslu. Korito potoka vijugalo je nekih 50 metara od koliba. pa je postojala mogućnost napunjenog čamca transportirati i motkom. Navratio je i do stražara. Nakon mjesec dana čamac bi premazivali debelim slojem močvarnog mulja i ostavljali par dana. Ti transportni čamci namjerno su bili najmanji. spretni za rukovanje i prijevoz.krmu. Dovučeni čamci potopili bi u potok. Prijevoz je bio veoma brz. a učo je vć dovlačio grane. položiti i posakriti 74 . da bi drvo dozrijelo. pregledao vesla i motke pažljivo poslagane po obali. Potpuno suho dno čamca trljali bi nekim masnim lišćem. otkorile ih. Te su prekrivali preko potopljenih čamaca i potoka. upitao je li sve u redu i neka poveća budnost. Kada je u sve bio siguran krenuo je niz potok.

Sve to će s djecom obaviti za dva sata. ujedeni je trpio strašne bolove koji su trajali po tri dana. Ugriz im je bio u većini slučajeva smrtonosan. Nakon pola sata ubrzanog marša nešto su se udaljili od potoka i krenuli prema sjeveroistoku. ti ćeš zapamtiti ovo mjesto. ali je na svakom kraju bila drugačijih boja. crvenkaste pa sve do crne.kamenje i kamuflažu. uzicom ih privezati za zabodene motke. Tu je zastao i opet rukom pokazao prema skupini drveća: . U tom razdoblju uopće se nije smio kretati. Malo dalje počeli su se uspinjati preko malog uzvišenja. Ove su bile posebno opake. grmlje i drveće. Grupa u šumi kretala se brzo poznatom stazom. Šan je samo rukom pokazao prema obližnjem drveću. a i dobar si organizator lova prokomentirao je Šan i krenuo dalje. čamce ocijediti i iznutra osušiti. Na svakom koraku nailazili su na iznenađene životinje. već bi odmah napale. jer ispod nogu mu se izvijala bježeća zmija kojih je u ovom kraju bilo mnogo. već za brži i lakši. slična indijskoj kobri. Nije gledao samo naprijed. jedna potpuno zelena. jer se nisu micale s puta. klizav. dugačka jedva pola metra i jedna veća. Trebalo je isisati otrov. ako ujedeni nije imao nekog koji bi mu odmah pomogao. hodali još oko pola 75 . Treba postaviti zamke za divlje svinje i organizirati skupljanje. Kao da su bile svjesne svoje otrovne moći. ne tiloko zbog sebe i ove grupe. U čamac će na prednji kraj metnuti veslo. Opasne su bile samo dvije vrste. nesmetani povratak s teretom. koja je vrišteći pobjegla. Gdje je ta vrsta. kao lišće niskog granja i grmlja. Par puta Šan je poskočio. Spustili su se niz malu padinu. I u takvim slučajevima hitre intervencije. mek. Nakon tri dana bio je siguran da će preživjeti. usprkos neznatnom šepanju kretao se tiho i brzo. Samo su se malo udaljile i radoznalo ih promatrale. te podvezati iznad ujeda. Kao što je Šan i mislio. Skupina je preplašila veliku grupu sivih majmuna. ranu dobro razrezati kako bi obilno krvarila. Jamu. često je mačetom morao krčiti prolaz. staviti ih ponovno u vodu i odgurati ih u unutrašnjost džungle na mjesto udaljeno oko sat hoda sve do prirodnog zaljeva potoka. Promatrao je okolinu. U vrijeme mirnog ležanja morao je piti velike količine tekućine. Put je bio mokar. tamo ima puno sočnih plodova. Tih boja bilo je od svijetlosive. ostrugati od mulja.Kesten han! Skoro će dozrijeti. Šan po prirodi oprezan i radoznao.

Slijedilo ga je osam boraca. vreću. Borci za njim.rekao je Šan i ponovno stao udarati po drvetu. Čim ih nagrizu mravi i vlažna trulež. Zreli. Svi su osluškivali.sata te došli do čistine obrasle samo niskim grmljem. Imala je promjer oko tri km. a kod čamaca je ostao Šanov čovjek. Šan je predložio. Tereti su se sastojali od tri kutije granata za lagani minobacač. Za par minuta ponovio je udarce. dosta metaka. kada su u udealjenosti čuli tupe udarce. To će biti dostojanstvena smrt. Svi su bili mokri do kože. Pažljivo su teret spustili na meki teren i umorni sjeli. te nekoliko nosača sa tri žene. Rasterećeni su krenuli u selo. 76 . I ta će stabla jednom pasti. a momak i djevojka udaljili su se u gustiš. da im neće trebati. Grupa se tu zaustavila. da odlože i osobno naoružanje i municiju. Vođa je nevoljkopristao. . Umorni sjeli su na suha mjesta. Borce i nosače su ponudili voćem. tu i tamo. Šan je prebacio preko ramena preostali teret. Već je prošlo šest sati kada su stigli u selo. Ponovila su se tri udarca. četiri kutije metaka. Pažljivo su u svaki čamac rasporedili teret. Šan je brzo odgovorio sa četiri. Svi su akočili i osluškivali. Znači. borac i vodič. te naprtnjaču sa suhom hranom i zavojima. Opet ništa! Tako je u očekivanju prošlo još pola sata. Za dva nepuna sata došli su do uredno pripremljenih čamaca u potoku. koje se dostojanstveno vinulo prema nebu. komu je slijedilo pet udaraca. Šan je vođi pružio ruku.Nakupite i donesite još ovoga. Šan je drškom mačete nekoliko puta udario po obližnjemsuhom stablu. platit će danak svojoj ponositoj visini. te odmah krenuli natrag prema svom selu. stršalo je još pokoje ogoljelo stablo. prihvatio dodanu mu pušku i krenuo sa nosačima. jedan teški mitraljez s puno municije i jedna vreća. Tu su čistinu prije dvije godine uništili pesticidima i vatrom. a pored kržljavog grmlja. stigli su pravovremeno. Došljaci borci svukli su znojem natopljene košulje. Veza je uspostavljena. uprtili i njima pridržavali teret. Šanovi ljudi su odmotali oko pojasa zamotane uzice. koje su rado prihvatilil. Borci su imali svako svoje lako naoružanje u obliku automatskih pušaka. Odgovora nije dobio. sočni i slatki plodovi povratili su im izgubljenu snagu. Na čelu je bio Šanov stari znanac. Uvjeravao ih je. prijat će borcima . i izmijenio s njim par riječi. Grupa se uskoro ukazala. Brzo su se oboje vratili i u svojim šeširima donijeli puno jedne vrste divljih šljiva.

mjesečna noć. Uzmite seoski čamac. Tamo je negdje ulaz u drugi kanal. Pronađite ulaz u drugi kanal. na ovaj grm. kada je preuzimao sadašnju dužnost. Jedan neka u čamcu sjedi okrenut nazad. izvući čamac i sakriti se podalje od obale rijeke.Neka pristupe Jamu i Tan! . jer od njega je dalje ovisila organizacija prelaska rijeke. odmaknuo granje grmlja i dao znak dvojici mladića da se približe. Pogledao je u mali kalendar i razmišljao o poziciji mjeseca. Nemoj je izgubiti. nadalje jednim kanalom ili suhim putem od rijeke prema rubu šume. Šan je sjeo pred svoju kolibu i polagano uživao u jelu. Mislim da samo taj kanal ima sada dovoljno vode za naše čamce i za prijevoz prema šumi. Jamu. Bude li naišla kakva opasnost. To je dobro za kretanje. koliko je moguće. evo ti i signalna svjetiljka.izrekao je odlučno i uputio se srednjim puteljkom prema rijeci. nepredvidivim preprekama. Polijegali su po kolibama. Kada budete sigurni. Nigdje oblaka. gdje že borce i teret preuzeti još prije zore. neće 77 .oprali se na potoku te dobili toplo jelo. . Trebao je na to misliti. te mačetu. Nakon jela zapalio je cigaretu i razmišljao o predstojećem zadatku. te nadasve na sigurnost akcije. Začas su se pretvorili u borce odlučna izgleda. veslo i motku. Pogledao je u nebo. nastavite put do onog grmlja. Ne daleko. rezervi. Razmišljao je o potrebnom vremenu. Žene su borcima oprale i ocijedile košulje i povješale po kolibama. trest će se ovo granje. U zadnje vrijeme bilo je nekoliko podmuklih zasjeda s puno žrtava. Tamo su trebali pješačiti rubom još oko 5 km u smjeru jugozapad do točke 2B. Jamu.Gledajte desnu obalu nizvodno prema zavoju rijeke. prebacite čamac preko i kanalom isprobajte mogućnost vožnje u unutrašnjost. Šan je prije toga vođu pitao za cilj i vrijeme. Tamo se zaustavio kod dežurnog stražara. . odmoru boraca. ali u svijetloj noći budan je i neprijatelj. Vidite li ono zlatnožuto lišće grmlja nagnutog nad vodu. U tom slučaju brzo na obalu. Dobro mu je to bilo na pameti. pa približno znaš gdje je. Seljaci su sada krenuli i svatko se vratio sa svojim osobnim naoružanjem. ti si već bio tamo. Trebalo je borce i materijal brzo i sigurno prevesti preko rijeke. “Sigurnost boraca i ljudi” prije svega glasilo je naređenje. neka bude očiju uprtih u ovo mjesto. Čamcem ćete odmah prijeći rijeku i spustiti se niz drugu obalu. Bit će svjetla. U glavi mu se brzo počeo stvarati plan. To je bila jedna od mnogih najlakših akcija.

već sada sam siguran u taj vodeni put. dobro se sakriti i čekati dok vam se netko naš ne približi. Šan je imao pravo! Već smo par puta prošlli ovuda. malo ćemo promijeniti plan. bijelim svjelom osvijetli obalu. znaš onaj kojim smo već prolazili. Taj signal postupno ponavljaš dok ne vidiš na mjesečini tamne siluete prelaska čamaca. Jamu je pažljivo osluškivao i promatrao močvarni kanal i neko vrijeme razmišljao. Ako čamcem uđemo u ovu močvaru s rijetkim grmljem. Dobro promotrivši rijeku i konzultirajući stražara krenuli su prijeko. čamac prebacili preko prirodnog nasipa. Tan mu je bio okrenut leđima i motkom zduđno pomogao drugu. da lakše pristanemo i prebacimo čamce preko nasipa. Jamu je sjedio sprijeda i žurno veslao. Gledajte u odbljesak vode. Signal raspoznavanja ti je poznat. i bez odgovora na pitanje krenuo natrag prema kolibama. usmjeriš je prijeko. Privežite čamac za granu iznad vode i čekajte da vam mjesec zasvijetli u tom pravcu iznad rijeke. Kad to obavite. ali samo neko vrijeme. prebaciš na bateriji zeleni filter ispred žarulje. malo ga očistite. Ako pak sve bude u redu. To se u ovakvim večerima dobro vidi. Kod grma su se iskrcali. Možemo upropastiti čitavu akciju. gazeći ispitati teren i količinu vode. Samo par stotina metara. jer već za četiri sata mjeseca će nestati i bit će tamna noć. očima uprtim u mjesto stražara. i to u još gorim prilikama. To će biti negdje poslije deset. Drugi će nas tijekom noći dočekati na povratku.završio je Šan. kad već dođemo blizu. a ti mi daj mačetu. Jamu. Eventualnoću početne metre pročistiti. vidiš. Kamo bi se sakrili? Taj se čamac iz zraka dobro vidi. U tom slučaju neće biti prijelaza. Ukoliko za prijevoz nema dovoljno vode. Bezo su prešli prijeko. samo toliko da se s grupom što prije udaljimo od rijeke. ali se ni vas dvojica ne smijete vraćati ovamo. Nakon toga se istim putem vratite u selo. Je li jasno? . možemo biti primijećeni iz zraka. . potražite suhi put. To je opasno sada pred noć. Napravit ćemo ovako! Evo tebi baterija. Dalje ćemo se već sami probijati. vratite se do rijeke. Ja ću pješke. Kada si siguran da smo krenuli prestani slati signale.biti vremena i dnevnog svjetla. prema ovom mjestu i po tri puta kratko pritisneš ovo dugme. Ostati tamo.Tan. a još brže bili su na naznačenom mjestu. natrag u nju prebacite čamac točno na mjestu prijelaza. Ukoliko dođe do nepredvidivih teškoća ili opasnosti iste signale slati u crvenoj svjetlosti. Tada. Jamu i Tan su bili spremni za pet minuta. a 78 .

Jam se sav zadihan bacio na obalu. odlomio granje. Tako će im biti lakše . tvrda i kamenita. Onaj suhi put koji smo već koristili mora da je više desno. Lijevo i desno od puta bila su rijetka polja. čist prilaz i prijelaz preko nasipa. grmovitog zemljišta nije bilo teško kontrolirati. a također i 79 . Mačetom je označavao rubno grmlje. a ako se slučajno ne vratim. Napravio je tri metra širok. Oba su sjeli okrenuti prema toku rijeke. Put su pretežno upotrebljavali za prijevoz ratnog materijala do baze i to Amerikanci. Ako naiđu avioni. Pokazivale su se prve zvijezde. Jamu je pogledao prema nebu. Tan je malo pričekao.Sada će brzo mjesec . zamaskirao vidljivi dio. Obrasla je niskim grmljem. Ti sakrij čamac i čekaj ovdje. zadovoljan pogledao prema rijeci. pa u močvaru i šćućurio se pod obližnji grm.tiho reče Jamu i ode u blatnjavu močvaru. blatnjav i vodio je kraj rijetkog drveća prema 15 km udaljenom gradu. na koja su zalazili seljaci s posebnim dozvolama. a voda mu je bila do iznad koljena. Vraćam se pred mrak. Vratio sam se u vodu. gurnuo čamac ispod grmlja. kada je začuo teške korake dolazećeg druga. sve je dobro! Vode dovoljno! Pokušao sam se brže vratiti suhim putem. ali sve je blatnjavo i niska voda. Vojnici baš nisu voljeli da im se tu etko muva.dalje malo označiti put za brzo udaljavanje. Sasvim dovoljno za plitki gaz njihovih čamaca. . .mislio je. pa je sada u tom sušnom razdoblju pokriven debelom prašinom.Složno su čamac prebacili u rijeku i na dva metra od obale privezali ga za granu iznad vode. znaš što treba činiti .čulo se još iz čamca. gledajući za drugom. Skoro sam se izgubio. Zemlja tu nije bila najplodnija jer je bila kruta. Sunce se na zapadu već dobrano spustilo. Ajdmo sada čamcem u vodu . Ali ravni teren tog pustog. Dobro je promotrio učinjeno. Počeo je čistiti “pristanište”. Brzo se izgubio u pravcu šume. lakše ću se sam sakriti u grmlje. U sve su odmah pucali. Nakon 2 km pretvarao se u makadam. NOĆNE KRTICE Put do rijeke Kui. pored njega na travu. Jedva se zbog nadolazećeg mraka još naslućivalo mjesto stražara. na kojoj je bila baza Amerikanaca bio je mekan.Bio sam dosta daleko.

pa ga sada vodi kući. Svaki čas putem su prolazili kamioni. vikati. Smijao se u sebi. vidjeli bezazlenost i ponovo ga ukorili. Kada je već bio jako udaljen. koje su ponekad pročešljavale tu pustaru kraj puta. i ne gledajući ih nastavio motati cigaretu. budno prateći okolinu ceste na lijevoj strani. starac se opet okrene prema bazi. naglasi da se tu ne smije zadržavati i neka se brže uputi prema gradu. Kada je ispred sebe u pravcu baze čuo zvuk motora. Starac mu odgovori. prežderan. a i na povratku kada su nakon ludorija po krčmama i kuplerajima bučno napuštali grad i pjevajući vraćali se u bazu. a krezubi starac samo im se smješkao. da već od jutra lovi bivola i da ga je tek sada ulovio i sada sit i miran. Danas je napravio dobro djelo i izvršio 80 . te se zadovoljno kesio. svjesni dobivenog izlaska i nadali se ludom provodu. pa će odmah krenuti prema gradu. Za čas su vojnici bili tu. patrole vojne policije i povremene patrole. Neka ga samo malo ostave. Vojnik vidjevši starčevu vanjštinu. Kamion se zaustavio pored njega. neće više bježati. našto je starac samo kimnuo glavom.marionete Južnog Vijetnama koji su imali svoje trupe kraj američke vojne baze. Nakon toga se brzo digao. ali očima je bistro “sjekao” po okolini. brzo i spretno se okrenuo u suprotnom smjerui počeo jače vući bivola na vrpci. Kamion je zabrujao i udaljio se. a onda gledajući prema udaljenom grmu. On se zadovoljno nasmiješio. Bivol je skrenuo s ceste i udaljio se desetak metara. Malen. I uistinu bivol je sada mirno stajao pored starca. brzo na rub ceste zabio jedan štapić. iz vozila je iskočio naoružani vojnik i upitao ga što to radi u ovoj zabranjenoj zoni. Čvrsto je podigao ruku s konopcem zavezanim za bivola. Putem su stalno kretali i džipovi puni vijnika koji bi bili veseli pri polasku u grad. ostavljajući iza sebe starca u prašini. okrenuli se i nestali s vidika. Starac je sada videći dolazeći džip s patrolom počeo mahati rukama. Vojnici su ga neko vrijeme u čudu gledali. rastućem kao mali humak počeo pored štapića nizati kamenčiće. te pratiti “pobjeglog” bivola. a on ponovio priču. još jednom samo očima pogledao učinjeno i krenuo prema gradu. Bivol ga je mirno slijedio. da se odmori. Sada je najednom pustio bivola s vrpce i tiho mu nešto govorio. Vojnici su sjeli u džip. ponovio jepriču. Usput su ga još dva puta zaustavili. pogrbljeni seljak. slabunjav starac ovako pogrbljen godinama. Na vrpci za sobom vodio je mladog bivola. Putem se već sasvim blizu baze kretao stari. Opet su ga ukorili. da mu je bivol pobjegao u šipražje. jodao je polagano.

Sjena se sagnula i vidjela da to nije ono pravo. Označio je skretanje i kamenčićima odredio udaljenost od ceste. prebrojila ih. Sada su ležeći na trbuhu naizmjence kopali u unutrašnjost humka. na polja. 81 . Tako su grm zajedno s korijenjem i nešto zemlje preklopili i napravili početni otvor. Noćni “šetači” lako će ga naći! Noć se spustila na grad i bazu. Sada su u rupu uz zemlju pažljivo slagali drvene kutije. sav isprepleten gustim korijenjem biljke grma iznad njega. a neprimjetan. dvojica su zatim uhvatili za grm. Usporenim korakom sjena je krenula dalje. Kod humka su stali. a pola toga široku. šikaru i cestu. Taj zasječeni dio bit će poklopac skloništa. pogledavali u oba smjera i već je prva sjenka krenula lijevom stranom puta prema bazi. Prva sjena tankim je štapićem koji je držala okrenutim prema zemji u hodu ispitivala teren. sklonile se iza grmlja. Žurnim koracima kretali su se i taman prešli par sto metara. te je nosili i prosipali po cestti. krenuli su petnaestak metara među grmlje. Tamo su osluškivali. brzo istovarili teret. Bočno položene jedna na drugu taman su popunjavale obje bočne stijene rupe. Noć se već bližila kraju. te razastrli nekakvu krpu.zapovijest.Ostali su vani pregledavali okolinu. Nakon nje za 20 koraka krenula je druga sjena. Pronašao je pravi grm. Jedna sjenka odmah je alatkom zarezala malu padinu brežžuljka u tri crte. Svaki je na leđima imao težak tere. Primijetila je poslagane kamenčiće. a nakon prolaza kamiona opet su se pojavile na putu. ali za svaki slučaj ipak su radije izbjegavali direktne susrete s vojnicima. humak taman dovoljno visok. dok bi kopač podrezao 20 cm debeli sloj zemlje. U nju su ubacili još mali minobacač s podlogom. A to su samo čekali. kada se na cesti pojavilo vozilo. vrećicu s hranom i malu prostirku za “izležavanje”. Ukupno ih je bilo pet. jakim površinskim korijenjem. grm s kratkim a širokim. Prekontrolirali su otvaranje i zatvaranje “vrata” i već je unutra skočio jedan borac te za sobom zatvorio ulaz. posipavali neki prašak protiv psa tragača i uputili se rubom ceste u grad. Sjene su začas nestale s puta. krčag pun pitke vode. Štapić je naletio na zapreku. Uskoro je naišla na zabodeni štapić. utvrdila smjer i duljinu. Izdaleka se vidjelo svjetlo. sve to razbacala i pričekala ostale sjene. Kada je stigao i posljednji. zemlju odlagali na krpu. Iskopali su jamu dugu tek 2 metra. Neke sjene tiho su se približavale cesti. pa su ga odmah zajedno sa dijelom grma koji je zahvaćao preklopili prema gore i vrpcom učvrstili. Sada su izgledali kao obični seljaci s alatkama.

zatvorio je ulaz i čekao svoje vrijeme. odnio ga do većeg grma. Izvukao je minobacač. iskopao plitku jamicu i u njoj izvršio fiziološke potrebe i tako se olakšao. te ih pažljivo posložio u red u smjeru ruke. Naređeno mu je bolje da ne djeluje. Morao je biti oprezan.. Oni bi brzo znali kako i gdje. Tamo je morao neko vrijeme pričekati. pažljivo je otvorio “vrata” skloništa. Noć je dodouše bila vedra i punog mjeseca. Kutiju je zatvorio i odmah odnio natragu jamu. Otvorio je i iz nje izvadi šest minobacačkih malih granata. Došavši natrag do bacača prvo je nataknuo barutne kolutiće na zadnji dio granata. Prvo je otišao podalje. polagano a da se ni listić grma nije pomakao. Tamo na lijevoj strani još se čuo žamor u bazi. postavljanje vrtnih strža i zasjeda. te neće toliko odskakivati. male upaljače. pa i cjelodnevnu samoću tog skog otvora s malo zraka bilo je lakše izdržati. Cilj nije mogao vidjeti. Tako će biti stabilniji. Vrpcom je granu raslu z vrata povezao na drugu i tako ostavio otvor otvoren. Koji su bili “motori” tima granatama. koju je polagano i strpljivo podešavao. a udaljenost je morao procijeniti prema uputama koje je dobio od starca. a nije bilo ni potrebno. otvarajući vrata. važno je da “čuje” smjer. Granate moraju prebaaciti u šumu u visokom luku i pobađati bazu. Čitav dan se prevrtao po svojoj prostirci. pažljivo se izvukao pridržavajući vrata. u tami napipavao pripremljenu hranu i popio gutljaj vode. To je uvijek bio poseban problem. Znao je da je vrijeme prolaza gustih patrola. 82 . Iako hranjen posenim “menijem” organizam je tražio svoje. Sve je okrenuo u istom smjeru. prestrašiti. ali on će zadatak izvršiti. Za noćas će biti dovoljna jedna kutija. Kada je nastupila druga noć. koje je zaklanjao vidik iz smjera baze. Kada je dosta bučno naišla patrola. te barutne kolutiće. Samo će skratiti djelovanje. Sjedeći tako razmišljao je i ponavljao sve što je zlnao. malo dremuckao. Sada je sjeo na lijevu stranu bacača prethodno otežavši podložnu ploču bacača s nekoliko teških kamena. Samo će ih napipati. ako primijeti bilo što sumnjivo jer jedan otkriveni “slučaj” krtice otkrio bi taktiku i ugrozio osatale takve slučajeve. Takko će ih lakše i brže moći hvatati. Tako oni tamo po karakterističnom fijukanju granata i brzini izvođenja neće moći otkriti smjer nišanske sprave. Kada se opet. Nije još napuštao skrovište. Nasmijao se u sebi. Tamo ga je provizorno sastavi na podlogu i vrati se po jednu kutiju. Sve drugo. da je sve u obližnjoj okolini mirno. Prvo se nadihao svježeg zraka i osluškivao okolinu.Borac u humku znao je svoj zadatak. uvjeio . jer su upravo dolazila dva svjetla i to iz grada.

upalili motore na čamcima i jake reflektore. Tamo su u skupini uvijek bili po dvojica. ste stao na desnu stranu bacača. Amerikanci su spalili suprotnu obalu i tako dobili čistinu s preglednom ravnicom preko rijeke. ali su svi bili više u jugoistočnom smjeru. Kada ju je spustio u cijev. žrtve. Šestu noć je došla smjena i odmah se dobro napio vode. jer je morao reducirati oskudnu vodu. nepospavane noći i fijukanje besciljne luđačke paljbe. ali česte patrole i neprirodni zvukovi okolice prisilili su ga da više ne izlazi van. već mu se u rukama našla druga. kada će dobiti smjenu. ispalili granate.U sebi se veselio. dvojica su već bili izvan dohvata metaka. i kada se uvjerio. 83 . Sve bi brzo pripremili. a pridošlice se povukle. kako se kopanjem oštećena korijena ne bi počeo sušiti. Ponovno je polako pregledao nagib cijevi. Neko vrijeme je osluškivao. I cijeli slijedeći dan čuo je iz skorvišta viku. Zadnji će dan morati trpjeti žeđ. Grm iznad humka obilno su zalili. Podmukel detonacije dale su mu na znanje o eksplodiranju benzinskih bačvi. Tu su imali naročitu sreću. Nije gledao ni mogao vidjeti Rezultate detonacija u bazi. Jednim potezom odvezao je grm i ubacio se u rupu. Katkada je rov ostao po nekoliko dana prazan i takose neprijatelju dalo “daha” i mira. Posloženim granatama sada je na prednji dio privio upaljače i pogledao po okolici i u nebo. da je sve u redu. kako ne bi stekao ponovnu sigurnost. Iz daljine čuo je detonacije pomiješanes vikom i zapovijedima. zatvorio vrata. ali je trpio žeđ. jer neprijatelj nije ni u snu mislio da granate polijeću s vrlo prometnog puta. Osluškivao je okolne šumove. Znači. vidio je i na trenutak jako osvjetljenje. Nije bio gladan. koje se dizalo prema nebu. Biit će sada pravo vrijeme. Teško će poslije toga moći mirno zaspati. Slijedeće noći tri puta je izlazio. prevario ih je visokom putanjom granata. kada je u zraku bila i druga. najestio prvu minu nad otvor cijevi. zavisno o terenu. Zatvorio je pažljivo “vrata” svog skloništa i ubrzo zadovoljan tonuo u san. Još dva dana morati će izdržati. Donijeli su novih granata. Takvu ili sličnu taktiku upotrebljavali su u blizinama svih baza. viku stražara. Ovu su bazu tukli i s druge obale. natovarili na leđa bacač i pobjegli. U rupu je uskočio novi borac. uhvatioih je prvi san. Nije ni dodtakla zemlju. Dok su se u bazi snašli. A i ti su bili većinom usmjereni prema gustišu.već je nogom razbacao kamenje. pa čak i korake. pograbio bacač i žurno ga onio u rupu. Značio pogodio je gorivo. Tako brzo i svih 6 granata. kakv će urnebes izazvati i to za sveg a15 do 20 sekundi. Oni noć neće spavati. obilje hrane ivode. Za sobom su ostavljali paniku.

Sliejdio je “dril”. čistili nužnike. punih ideala i nespremnosit za ovaj rat. Svoje znanje ratovanja mnogi su od njih stekli u Africi kao plaćenici. a u tome su mu puno pomogli njegovi strogi narednici. Naprezali su ih svakojakim vježbama. koji bi vodili narednci. a ne zadugo. kažnjavali bi ih za najmanju neposlušnost. novih neiskusnih pridošlica. obično mladići bili su preneraženi takvim izljevom ogorčenja i vladanja jednog njima nadređenog oficira.BAZA I ČETA 3 Kapetan Roger bio je pravi profesionalni vojnik. I kada su imali onako malo odmora. da to nije ulica i ako neće slušati naređenja. da dobro obučeni vojnici. pa je znao njihove borbene sposobnosti. Već ih je na početku uplašio. Rogeru je bilo omogućeno. Dobro su znali. a bilo je i nekoliko pokušaja. Svjestan svoje važnosti. profesionalnci i bez milosti. ali tako se kalio pravi vojnik. polumrtvi od umora. novu muku. Visok. forsirali rijeke. Svojom specijalnom četom ruko vodio je oštro. Novaki. Tjerali ih na borbu izbliza s najjačim i najspretnijim vojnicima. sposobnost dobro izvršene akcije. Već su narednici smislili novu psinu. mučnim pješačenjem s teškom opremom po najtežim terenima. Roger se uvijek ljutio. pravo vojnički. Te su lako nabavljali od 84 . vršav i besprijekornog vojničkog držanja. psovao i vikao što su mu dodijelili to “neupotrebljivo govno”. Morali su čistiti oružje i opremu. Da bi sve to ipak mogli izdržati. Bili su očajni. Prvo mu je dala stroja vojna akademija drugog ratovanja na dalekom istoku i sada ovdje u Vijetnamu. Mladići su trebali u što kraćem vremenu steći potrebno znanje ratovanja u ovim uvjetima i jaku kondiciju. da ih sam odabere. Na prvi se pogled vidjelo njegovo školovana i iskustveno ponašanje. a neki su služili pod njegovim zapovjedništvom. Kraj dobrih vojnika narednici su uvijek sigurniji. U očaju jedan je mladić izvršio samoubojstvo. bacali bi se na krevete. tako se i ponašao. doživljavali poniženja svih vrsti. dobrih borbenih sposobnosti i kondicije čuvaju na neki način ugled čete. pribjegavali su uzimanju poticaja u obliku blagih droga. Svi su od reda bili prekaljeni borci. Kod popuna boraca. veoma brzo će se pretvoriti u krvavo govno. potoke i močvare. a pored toga nemilosrdno su im zagorčavali život u samoj bazi. a i u kranjem slučaju i njihove glave.

Jednom dok su se upravo vratili sa dvodnevnog zadatka. ali rezultata nije bilo. te šljem s kapetanskom oznakom. Vojnici čete 3 su ga se bojali. kapetan Rogers je uvijek dobivao najteže zadatke. U času rijetkih mogućnosti opuštanja. kada su njegovi borci previše popili ili činili drugačije nestašluke. stigli helikopteri i on je jednostavno zbog vojne hijerarhije morao popustiti. često je i sam učestvovao. pa su pokazivali već znakove iscrpljenosti. koje bi na zadovoljstvo komandanta majora Kvina uvijek savjesno obavljao. Sutradan su došli po njega i odveli ga u glavnu komandu i imao je grdnih muka da s dokumentima dokaže prezauzetnost svoje čete. Onda su bili još ti noćni napadi. Rogers se bunio. Toga je u zadnje vrijeme bilo sve više. Koliko ih je izvadio iz zatvora. Onda je na sebe obukao terensku odjeću. Iza takvih noći vojska mu je bila neispavana. Vodio je računa o čistoći svojih oficirskih odora. koje su nazivali “pronađi i uništi”. kojih noći i po dva. Bilo je i ilegalne trgovine u samim bazama. bio je popustljiv. čekalo ih je pet helikoptera. Uvijek je bio besprijekorno. pa je bio tražen i na drugim sektorima. ako bi u gradu napravili kakvu psinu. pa u sebi čak i odobravao. Njegovi vojnici su nadaleko poznati po brutalnosti. pa je neko vrijeme 85 . skoro za ove prilike elegantno obučen. Ali toga se poslije bilo teško odviknuti. Spretno je uz pomoć svojih narednika rukovodio takvim akcijama. Išli su iz akcije u akciju.starih boraca ili u gradu. a to je tražio i od svojih podčinjenih. Znao je i štititi svoje vojnike. da su mu baš ti vojnici neophodni za akcije. ali zadatke su disciplinirano izvršavali. Mnogi su mladići postali ovisnici o drogi. umorna i troma. sposobnosti i uvježbanosti vojnika. kojih djelovanje i način izvođenja nije mogao proučiti. Nikako nisu uspjeli suzbiti ta noćna uznemiravanja. Vojna policija je bila nemoćna. Zbog besprijekorne discipline. U kratkim operacijama. Ali što je mogao. jer su njegovi vojnici bili prezauzeti i nisu imali zagarantiranog odmora. Takve “posudbe” major Kvirn je rado odobravao. To ga je spasilo! I major Kvin je potvrdio njegove iskaze. Rogers je svoju vanjštinu njegovao. Postavljali su i mrtve straže. jer on je uvijek zagovarao. stiglo je naređenje. Mnoge takve nestašluke praštao je. Kapetan Rogers je odlučno odbio naređenje i poslao helikoptere u bazu. Svako nepokoravanje ili odstupanje od dogovorenog zadatka Rogers je strogo kažnjavao. Kapetan je ipak negodovao protiv takvih postupaka. a ujedno i cijenili i poštivali.

te pribor za jelo. ili su barem više pazili na koordinaciju naredbi. Bila je tu i kuhinja s velikom blagovaonicom. Bilo je šest takvih limenki i mnoštvo šatora. Ta voda je služila za pranje. koje bi onda analizirao i reducirao na samo jednu-dvije cedulje. dvije stolice i vojnički krevet. generatorska stanica za struju. Rogers bi glasno psovao tu administraciju. On bi sve to brižljivo proučio. limeni složivi ormarići. a ako je nešto i bilo važno na to ga upozoravao ili jednostavno ostavio na stolu. a Rogers je na svojoj prednjoj strani imao veliki prozor. veliko skladište. smještenom na desnoj strani ulaza u stacionar voda A i B. Mrzio je administraciju. cisterna s pitkom vodom i za spremanje hrane. a pored njih maleni. S druge strane uskog hodnika bilo je uredno posloženo oružje i municija lakog naoružanja. a za njega. Sa strane su bili mali prozori. pa je sve papire koje je morao pročitati stavljao na drugu stolicu. Poljski WC-i bili su podalje od limenki. u kojima su boravili južnovijetnamski vojnici. zadužio je svog ađutanta. jer bi uvijek nešto zabrljali. Kreveti su bili poslagani uz bočne zidove. a tamo je bio glavni Wulter. Krov je imao baš pravu kosinu. čitanje takvih nevažnih papira. a ne zna gdje su izvršioci. koje se svakodnevno dopunjavalo raznim materijalima i hranom. Tada mu je stol vrvio od ceduljica s alternativnim rješenjima i idejama. Najviše puta se svojim trbuhom odbila i eksplodirala pored te zgrade. Rogers je u svom skromnom uredu imao mali stol. Unutarnja stijena direktno ga je dijelila od spavaonice njegovih vojnika.imao prividan mir. Iza šatora iskopali su 86 . a ostale su završile u košu za smeće. a crpili su je direktno iz rijeke. veliki rezervoar također od lima koji se dizao iznad šatora. kako su zvali svoje kasarne. Volio je vidjeti i kontrolirati okolinu pred sobom. Tu su držali osobni pribor za pranje i brijanje. To veče sjedio je zamišljen u svom malom i skromnom uredu. koja izda pismenu naredbu. Strogo povjerljive podatke i hitne naredbe i onako je dobivao direktno od svog komandanta. Vojnici su se prali. Rogers na stolu nije trpio nikakvih papira. I oni su se redovito uključivali u oružane akcije. Isto takvu zgradu pored ove zaposjeli su vodovi C i D. pa ono što nije smatrao važnim jednostavno gužvao i bacao u koš. ali ih američki vojnici nisu voljeli. kako granata ul donjoj putanji nije mogla direktno naškoditi. a bili su i plašljivi. ili se nisu držali uputa. Papirima se služio samo kod planiranja neke važne akcije. tuširali i brijali vani u trstikom ograđenim i limom pokrivenim česmama. Taj je bio dugačka hala polukružnog krova iz valovitog lima.

izvršili neku akciju i ponovo se njime vratili u bazu. Njega su koristili američki vojnici. Njime su se pretežno služili južnovijetnamski vojnici i u svojim čestim patrolama bespoštedno trošili municiju tijekom vožnje. sa dva teška mitraljeza i mjestom za desetak vojnika s potpunom opremom. te meditirali. Postavljali su i mrtve straže od po dva skrivene vojnika s radio postajom. Oko baze u nešto većem krugu kružile su stalno dvije patrole i to u oba smjera. Redovna stražarska mjesta oko baze raspoređena su gusto. mali. koji su u svojim akcijama pretraživanja napuštali brod. Blatnjavim putem koji je vodio kroz ravnicu do obližnjeg grada prometovali su stalno kamioni. U svakom takvom skloništu bio je mitraljez s dosta municije i par ručnih bombi. Dok su se neki odmarali od napornog povratka iz akcije. Znali su da napadi nikada neće biti s velikim snagama. Pristanište je predstavljalo limenim rešetkama prekriveno zemljište kao i put i prilaz borbenim čamcima. Oni u tim vožnjama nikada nisu napuštali brod. Imao je dva dvocijevna topa i tri trocijevna mitraljeza. kartali se za novac ili se pripremali za izlazak. pili pivo. 87 . kako bi spriječili direktne napade na bazu. pa su te straže u početku bile efikasne u sprečavanju prikradanja neprijatelja. bio je stalno prisutan specijalni helikopter za prijevoz ranjenika do 15 km udaljene bolnice na rubu grada. a od naoružanja malokalibarski topi dva teška mitraljeza. Jedan patrolni čamac. a posvuda su bila i skloništa iz pijeskom napunjenim vrećama. to toliko praktično vozilo. Dio puta sada je bio suh makadam i uvijek prašnjav. Drugi borbeni čamac bio je nešto manjih dimenzija i više je sličio na preuređeni desantni čamac. Bila su dva. pravi ratni brod niskog gaza. U bazi je uvijek bilo bučno. Na heliodromu. Ali sve više je bilo slučajeva. U pristaništu na obali bila je amfibija. Imao je mjesta za dva voda vojnika. Drogeraši bi obično negdje po strani sjedili. kojih je bilo mnoštvo. skriveni od očiju znatiželjnika i oficira. Te su sprečavale približavanje eventualnih napadača i budući da su sastavljene od više vojnika u takvim slučajevima odmah “kontaktirale” s napadačima. već samo s par ljudi. Komunikacijama u bazi stalno su jurili mali džipovi.plitke grabe u koje su poslagali bačve s gorivom. Oba su ima jake motore i veliku sposobnost manevriranja. pažljivo označenih linija. previše su na njemu bili sigurni. Ponekad bi se spremali za akciju ili pak preuzimanje brojnih straža oko baze. ali mu je borbena moć bila daleko jača. da su te straže ujutro našli ubijene “tihom” smrću. kada su dobili slobodan izlaz u grad. drugi bi igrali neke igre. Njima su se vozili oficiri kao i vojnici.

mrtve straže. ali mir i san bio je narušen. Sada je zjapila gola i sve se dobro vidjelo. također nisu mogli zaključiti smjer napada i brzog povlačenja. Ali noćni napadi su se nastavljali. Sve više ga je zabrinjavala sigurnost baze i ljudi. To je bila samo varljiva sigurnost. Kapetan Rogers bio je nekako zamišljen i nestrpljiv. Pokušali su sa psima tragačima. Baš to je mučio kapetana Rogersa. Dali su taj prah na analizu. Očekivao je važne fotografije izviđačkih aviona. daleko od akcija. Ujutro bi dobro pročešljali okolinu. Sve više je bilo toga. Našli bi ih ujutro mrtve. na mjestu koje im je trebalo služiti za odmor. već dopunjavali gorivo i municiju za dva mitraljeza. Motore nisu ni gasili. Onda bi nastao urnebes. U bazi bi tada nastao pravi kaos. koji su doletjeli s obližnjeg aerodroma. Napali bi s više strana. Komunisti bi iz laganog minobacača ispalili po par granata na bazu. zdrobljenu travu jakih mirisa. a oštrim oružjem. te se nisu vratile. na sve okolne sjenke. Prvo su mislili da sve granante dolijeću preko rijeke. Te zagonetke nije mogao riješiti. pucalo na sve strane.Za hitne zračne akcije služili su se helikopterima. neprecizni. često i po nekoliko rafala iz automatskog oružja i nestali u noć. ali nikada nisu otrkrili nikakvih tragova. Sve su pokušali. a vojnici napeti. ali rezultata nije bilo. Noć izgubljena. a da na bazu nije ispaljeno po par granata. ustanovili djelovanje droge. zasjede. Napadi su bili kratki. svadljivi. Već dulje vrijeme komunisti su pojačavali aktivnost i napade na bazu i okolicu. Veće patrole su nesmetano kružile oko baze. koja je na pse djelovala zapanjujuće. Svaki čas je pogledavao prema jugu. Skoro ni jedna noć nije prošla. a žestoki. Skakalo se u zaklone. koje su uvijek bile iz raznih pravaca. Počeli su gubiti moral. Ti su pak uvijek naletjeli na nešto namjetno ostavljeno. Postali su 88 . Negdje bi ukrcali nove vojnike i kretali u nove akcije. a čim bi postavili tamo manje. pročešljali okolinu. Po zvuku letećih mina. noću. Pripremali su klopke. ali pse nisu mogli trenirati da ne nanjuše tu drogu. u različito doba. Svi su bili preplašeni jer su granate katkada svojim direktnim pogodkom stvarale žrtve. probodene nekim tankim. odmah po napadu polijetali s po dva helikoptera snabdjevenih s jakim reflektroima. pa su suprotnu stranu očistili pesticidima i spalili. neodmoreni. a ranjenih je uvijek bilo dosta. promijenili pilota i već bili u zraku. neku osušenu. Počeli bi kihati i nenormalno se ponašati. Zabrinjavalo ga je to što su ljudi ginuli tu. Nekada su pogodci bili u prazno.

Imali su odličnu takatiku. Razlne sprave. Da li su ga namjerno ostavljali? Znali su. Rogers se nadao time otkriti njihove glavne komunikacije. dnevnog snimanja iz izviđačkog aviona. ali nikada nisu uhvatili glavninu. Moguće je da zahvate i glavninu pa tako smanje pritisak napada na tom sektoru. Ako su ih i našli. pa ponovnog sistematskog snimanja spornih područja. eventualne logore. ne bi li nešto saznali. Tragovi su govorili o nedavnom velikom broju prisutnih. Znao je da opasnost dolazi iz. osjećao da su i vođe blizu. uništavali i palili ih. ali zarobljenici nikada nisu ništa progovorili. ali kako to oni organiziraju. Zato je Rogers svom komandantu predložio plan. Korisili bi sva sredstva. osjećali ih. da će biti prije saslušanja liječen pod boljim i sigurnijim načinima. Major je planom bio oduševljen. kojeg nisu u brzini stigli ponijeti. Razmišljao je o malim čamcima kojima su se sigurno na ovom terenu morali koristiti. a u obližnjim podzemnim skoništima koje bi redovito otkrili našli bi samo ponekog teško nepokretnog ranjenika. pripreljeno još toplo jelo. 89 . promatranja. kako se približavaju i uzmiču nije mogao dokučiti. ali tragova prilaza i odstupanja nikada nisu pronašli. a dotle neka se samo osjećaju sigurnim. morala bi dati vrlo dobre rezultate. pa čak i vodu pod pritiskom u zadnjicu. struju. a time bi došao do važnih taktičkih zaključaka. Rogers je uvijek naglašavao zarobljavanje ”živih usta”. načine snabdijevanja. Kao živa usta koristili su i starce i djecu zarobljenu u uništenim selima. plan prividnog zatišja. dobro planirana sveobuhvatna akcija. Saznali bi uglavnom malo ili gotovo ništa. To je izazivalo grozne muke.apatični i samo strogošću vraćao im je samopouzdanje. Osjećao ih je tu negdje u blizini. Znali su da ih ima mnogo. kako bi možda ipak saznao njihovu taktiku i organizaciju. Takvog bi mučili na sve moguće načine. a ostali su nedodirljivi. napadači su bili već u šumi. preko rijeke ležećih šuma. pa ga je odmah proslijedio dalje na višu komandu. Iskusni obavještajci bi ih saslušavali uz najstrašnije muke i zlostavljanja. Bombardirali su stalno okolne šume. ali će ipak saznati i. Naletjeli bi slučajno na par sjevernjaka i prazan logor. osjećao je mogućnost da ih uništi. s dobrim lijekovima i imati više šanci za ozdravljenjem. To će prividno zatišje doduše omogućiti njihovo jačanje i prestrojavanje u koje je Rogers bio siguran. noćna snimanja. vršili brze akcije iskrcavanja iz helikoptera. Snimanje i pripremanje akcije trajalo bi oko deset dana. čak na vrući pepeo.

Nakon pregleda noćnih snimaka. Uskočio je u helikopter i već su bili u zraku.rekao je major Kvirn i dodao: . Brzo se spustio. Ovdje su i naše upute i zapažanja. Sada je već čuo i lomatanje helikopterskih lopatica. Sutra ujutro ćemo poslije doručka u blagovaonici razastrti sve tri vrste slika na velikim stolovima. u bijeloj su noćni snimci.Izgleda da su nešto nanjušili . iz prave visine. slike ponovno smjestili u kuvertu. cipela. Sada je Rogers bio zadovoljniji. -Ovako! Ovaj stol je premalen za detaljnja uspoređivanja snimaka i točna lociranja. Proučite. Gledao je na poleđini označene brojeke koje su flomasterima raznih boja bile označene brojkam ai posebnim znakovima.zamišljeno mu odgovori kapetan. nad kojima su se obojica dulje zadržali.Spuštao se već mrak. major je počeo razmještati stol. . koji je upravo naišao.Obavijestite spomenute osobe i spremite slike! 90 . inače sposoban obavještajni oficir. ni vike koja je karakteristična u bazi.pogledao je i pozdravio najora. a zatim drugu polovicu.Ima li nešto? .upitao je major. . a on nije čuo ni lupanje posuda. a u ovoj crvenoj su današnji dnevni snimci. Sutra ću navratiti oko deset sati.U ocoj kuverti su snimci predloženog terena prije deveg dana. Rogers je nezadovoljno odmahivao glavom. kooridaciju sveobuhvatnih akcija i suradnju artiljerije i avijacije. smisliti naš plan. koje se uz brujanje pretvorilo u letjelicu. Oni poznaju teren i tako će moći odgovoriti na mnoga pitanja. Sllike su bile kvalaitetni snimci. Ljutio se na premalen stol. . a iz njega je iskočio mladi poručnik. Helikopter je jakim reflektorom tražio put do osvijetljenog heliodroma. Neke ćemo stvari morati zajedno raditi . Neka budu osim nas dvojice prisutni narednici i izviđač . a predloženi plan proslijedite u glavnu komandu. Rogers je požurio ususret. promatrali su zladnje snimke. Uskoro je u daljini iznad samog drveća primijetio dolazeće svjetlo. vojnici na večeri. Čim su ušli. . znalački napravljene i škarama izrezane tako da se pravilnim slaganjem dobivao pokriven čitav sporni teren.Yu Ling. Uz prisutrnost obavještajnog oficira detaljno ćemo proučiti. Major Kvin i kapetan Rogers odmah sus e uputili u komandu. a Rogers jwe iz prve kuverte uzimao slike. Pregledali su samo polovicu poslaganog sektora.

ali oni će nas orijentirati. kojom se divljač može obilno koristiti. Sumnjivi sektori nisu dali nikavih rezultata ni nekih vidljivih razlika. Rogers je pripremio na stalku specijalke. Vratili su slike natrag na prvi stol i donijeli slike sekotra B.Sutradan nakon doručka spojili su tri velika stola. B5. G2 i G3 vidimo već dugo primjećene i sumnjive linije koje idu pravokutno na rijeku. te ih stavljao pored najnovijih snikaka. i G1. na nešto ukazati. Za ove Ovdjej linije postoje tri moguće pretpostavke: prva je: put divlajči do napajališta. Neke linije vode do rijeke najkraćim mogućim putem od šume na desnoj i džungle na lijevoj obali. Druga je mogućnost prirodnim put potoka. Rogers je prihvatio povećalo i prisutnim počeo izlagati zaključke netremice promatrajući snimke: . Tako prebacuju i više tereta. blizinu rijeke. karte koje su pokrivale određeno područje. Puteve ne možemo uništiti. Sve je bilo već spremno. To oni dobro znaju. jer ovi šumoviti tereni ne oskudijevaju vodom. A8. pokretniji nego kada teret nose na leđima. 91 . kada se spustio obavještajni oficir. B6. Po olznačenom rasporedu rasporedili su sve tri vrste snimaka. moguće suhe prilaze tim kanalima. Jer moramo uzeti u obzir. I te ćemo dobro usporediti. da su oni sa čamcima u prokretu mnogo brži. kojega u našem razmčatranju može neprijatelj efikasno koristiti kao najvjerojatniju i prirodnu komunikaciju. sektorima B3. Treća mogućnost su komunikacijski putevi neprijatelja. Tu pretpostravku moramo dobro usporediti s najnovijim noćnim snimkama. nekud odvesti u izradi plana napada Rogers je sektor po sektor starih snimaka prenosio na treći stol. Ova je jedva moguća. svaku na svoj stol.Na sektorima prvih snimaka A7. Kod te pretpostavke moramo uzeti u obzir i sve te od poplava zaostale vodee po ovim močvarama i prirodnim kanalima. kao i sektorima F2. sektorima D7 i D8. B4. Šumu ćemo posebno razmaotriti na noćnim snimcima. Pristupili su i narednici i Ling te sjeli postrance. F3. Kod pročešljavanja i planiranja dobro proučiti ddubinu voda. a da im se borici ne zamaraju. I major Kvir se nagnuo nad slike. zato najvjerojatnije koriste sve prirodne potencijale ovih voda. Preko povećala polagano je slijedio linije jedne i druge snimke.

potražimo onda nizvodne sektore desne obale. koju su uzimali već kao sigurnu komunikaciju. Ako je to moguća komunikacija. vodi iz dubine džungle i trebao bi imati dovoljno vode za plitke i opterećene čamce .Tu su dvije trake i vidite ovdje.A ovdje nasuprot. ima iste karakteristike kao prethodni. Tada je oko pola metra vode. Nikada se tu ne zadržava više od par dana .Evo to tražimo! To je samo nekih 500 metara uzvodno. To bi mogla biti komunikacija u oba smjera i to s velikom frekvencijom. Nameće se pitanje. pa oni imaju više puteva nego New York ulica .To je dosta suhi pojas sve do šume.To znači moguć za prebacivanje. Tu postoji nešto. 92 . za vrijeme poplava potpuno neprohodan.Hvala Ling! Sada idemo uspoređivati ove linije u okolini. I u sektorima G vidimo slične razlike. samo nekoliko stotina metara nizvodno imamo istu stvar. kakva je mogućnost tog potoka ? . s druge strane rijeke sve do džungle? .Kakav jet u teren? . a sada i zaintersirani obavještajni oficir promatrali svu okolicu potoka. Koja su to? Aha! To su sektori C! Evo. Vidite ovdje i ovdje razulike na snimcima.pobogu. te se okrenuo Lingu.uzeo je kratku pauzu pa nastavio: .Potok je vijugav. Kasnije ćemo te snike još detaljnije pregledati. Pogledajte sada sektore lijeve obale nešto uzvodno! .nasmijao se začuđen Rogers.. To su neznatna proširenja u obliku polomljene trstike. Ovaj potok tu.Taj široki pojas sve do ruba obrastao je trstikom. Ling. kapetan. pa negdje moraju započeti prelazak rijeke. Vidite od rijeke vodi najkraći putem do šume. To moraju činiti vjerojatno nešto uzvodno. ali sada bi se njime moglo dobro kretati. To životinje ne bi napravile. Samo je za vrijeme velikih voda i poplava neprohodan. koja se međutim brzo povlači. . .odgovorio je Ling. što veoma liči na puteljak . Ovo moramo uzeti u obzir. Dugo su major. Dalo bi se njime ploviti čamce. To je samo 4 km uzvodno. potok koji ima tok iz džungle u pravcu rijeke. zelene i tamne mrlje tu među trstikom. ovdje i tu postoje neznatne razlike. Možda nam one što kazuju. No i demo dalje. .

ista zapažanja. osim trstike i malog puteljka nema ništa. jeda. u utorak.odjednom je uskliknuo major . ništa! A sad vidite ovo . tamne mrlje na ovom snimku nema. To su oni! Ovim potokom prihvaćaju. Daj mi povećalo! Vidiš. ovu svjetlu liniju na rubu. što je od metala. Rekao je Rogers. samo što ovi nemajupotoka. a i ljudi koji vrše sva prebacivanja preko rijeke. vidite. a oružje nam je tu pred nosom i na sigurnom. . negdje to spremaju. Kao što vidite. tu na ovo. Zalegli bi i kraj sebe spustili pušku. Idemo natrag pregledati sve one mrlje na sekorima G. Šuma je veoma blizu.. Tu na sektoru K4.Pogledaj tu.Pa da. dva. a ovo veće to su sigurno metalni predmeti na leđima.Pogledaj! . skoro sve linije usmjerene su u istom pravcu. tako je sada već možemo nazvati. nazovimo to. Znaš što mislim? . . To bi bio dupli posao. Morat ćemo kod planiranja misliti i na uništenje čamaca. na brzinu odbačenu u vrijeme nailaska aviona.sav ozaren govorio je major. rijekom prevoze. sa skoro jednakim razmakom. Mi bombardiramo šumumu. Taman toliko im je trebalo. A ovdje oko obih palmi ih ima najviše. Njima je sigurno važnije oružje. ovo bi mogli biti skriveni seljaci. jer bez toga uspjeh bi bio nepotpun. Tu u trstici moraju biti skriveni i ljudi. Po mojem. tri . Pogledajno i noćne snimke.. Mjesto je suho. možda još nešto. Sektor G2 ima sličnih linija. Tako! Na dnevnom snimku.. 93 . ne sliči li ti ona napoljoprivrednu alatku. . dodajte mi dnevni snimak. Jedanaest linija u redu.Mislim. Na ovom se odjednom pojavljuje. ali ovaj ultravioletni noćni snimak pokazuje nešto. ne nose oni sve u šumu. evo.Na sektoru A nema vidljivih. koga lako mogu nadoknaditi.upitao je Rogers. da iz skaldišta uzmu minobacač. uzeo malu pauzu i zapalio cigaru. a dalje prema šumi ima puteva koliko god hoćeš. u utorak . Jesu li to uopće palme? Kako tri palme čas mogu biti tamnije. Ovako ćemo ih ipak neko vrijeme skinuti s leđa. na maloj uzvisini s mnogo grmlja. Kada je to snimljeno? . a u srijedu smo doživjeli onaj napad sa dva martna i šest ranjenih. seljaci. što bi mi napravili u slučaju preleta aviona. nego ljudski potencijal. Ove mrlje. Ovaj ležeći skirvač tu se izvrsno vidi. Ista organizacija. prilaznih puteva. Zamisliti samo mogu. analogno prethodnima. a na ovim slikama svježih zelenih boja. Doveli bi druge. i sve po starom. što svakako može ali ne mora biti skladište oružja..

Ionako je taj napuhnuti Rogers stekao preveliku popularnost. Ja mislim. Oni će akcije odobriti. neka je pruzmu ovi tu. Nakon majora pred kartu je stao Rogers. katkada nešto priupitali Yu Linga.završio je Rogers. ali šanse da ne uspije bile su veće. Ako nešto krivo pođe. Točno tako udaraju po nama . neće on snositi odgovornost. o kojem je cijelu noć razmišljao. ako taj ludi plan. izvedenu s posebnim brojem ljudstva. Čitav plan. koji mu je kapetan u kratkim crticama putem do štaba iznijeo uspije onda dobro. Neće reći ni ne. a tako su neprijatelju omogućili skrivanje u skloništa ili pak uzmak pod jakom vatrom. pa se udaljio. a vi plan i sve ostalo. Posebna ceduljica bila je namijenjena avionima. Bit će to ludi plan. prevaru i to sve bez greške. Na njima su samo bila vremena i mejsta djelovanja. Neće se previše truditi. poći ćemo obojica. Kod nekih podoperacija misliti na faktor iznenađenja. a u posebno točno određeno vrijeme. Poručniče. zasnivao se na tome. Na njima je bilo i približno vrijeme zadržavanja pojedinih grupa na određenom teritoriju.jer sve im je u smjeru kretanja prema našoj bazi. da ćemo dobiti zeleno svjetlo i svu potrebnu podršku . -Pokušajte do sutra ujutro napraviti izvještće i plan za glavni Štab. pa će ga ta akcija spustiti na zemlju. legao pa ponovno skicirao. koje nije detaljiziralo neke konkretne zaključke. Pažljivo su saslušali majorovo izvješće. uspoređivali i mjerili na specijalki. ar Tiljeriji i helikopterima. On će djelomično ostati po strani. A u sebi je mislio. konzultirali obavještajca i već se u mislima kapetana stvarala slika budućeg plana. Kada su oni 94 . To je zaista bila glupa ideja i plan. Trebalo je sve to samo pravilno postaviti. Vidiš kako rade! Nakon akcije oni se povlače u šume. koji sjede pred njim.rekao je major. Ja ću iznijeti izvješće. sazovite sastanak rano ujutro. skicirao. Na sve je mislio i sada kada je iznosio izvješće. Svaka bi mu ceduljica značilo posebnu akciju. da su dosada sve velike akcije započinjali artiljerijom ili bombardiranjem. a nadao se da će dobiti odriješene ruke u sprovođenju. a ni da. isplanirati će vrijeme i koordinaciju. Nije to njemu ni bilo potrebno. predviđenim sredstvima i načinima. koji je pred sebe na stol položio nekoliko ceduljica. Dugo su još iznosili zapažanja.

koji je bio veoma riskantan. I on je bio svjestan tog na brzinu načinjenog plana. koja se nalazi u ovoj šumi i na tom mjestu. Svaki detalj i tako važno vrijeme želio bi ih posebno raspraviti s vođom svake pojedinačne akcije. PREBACIVANJE 95 . Očekivao je barem komentar kao pohvalu ili bar neku sugestiju. tko zna kada će mu se pružiti takva prilika. Za njima će djelovati artiljerija.. pa će rezervni avioni.Sada pređimo na detalje izvođenja svake pojedinačne akcije. kada je važno stajao pred višim oficirima. ponavljam.dolazili.Akciju ćemo nazvati “GAŽENJE KORNJAČE”.. “GAŽENJE KORNJAČE” zamislio sam ovako. za koje još moramo predvidjeti mjesta skrivanja i na kraju uništenje žive sile. nadamo se glavnine. . koji će morati biti spremni i u zraku negdje nad gradom intervenirati direktnom vezom zapovjednika s terena. požanje lovorike i možda . uništavanje prijevoznih sredstava. što je neuobičajeno u takvim prilikama. da major kojemu je usput iznio plan nije ništa komentirao. Važno je pogledao po prisutnima. tj. s točno određenih polazišta. nemilosrdne i nadasve vremenski koordinirane. nikoga više nije bilo. iznijeti ga. ovdje. kako bi uvidjeli zamišljenu cjelinu. brze i munjevite.malo je zastao. promišljenim riječima iznosio: . morao je ići do kraja. oslinio usne i nastravio: . samo on. ako naši naiđu na glavninu. Cilj operacije je uništenje triju skladišta municije. ali sada.. Koordinacija i. Suradnja avijacije biti će samo. nadalje četririju naseobina čiji stanovnici po svim pretpostavkama vrše funkciju komunikacijskog prijevoza ljudstva i materijala.Suradnje u početnim fazama neće biti. Čamaca. da on. Svaka prerano izvedena akcija uzbunila bi i dovela u pitanje ostale. Najvažnije je da sve akcije budu izvedene po određenom vremenskom intervalu. Do svih tih podataka došli smo nakon vašeg odobrenja da terene snimim po nekoliko puta danju i noću. već će avioni djelovati na kraju. Čjudilo ga je. a i rezultati takvog bombardiranja ini “približno” nikada nisu dali zadovoljavajuće rezultate i malo neprijateljskih žrtava. vrijeme je brlo bitno u svim pogledima.. skinuo kapu i lagano.

spremali suhu hranu u svoj ranac na lieđima i sa Šan-om na čelu pošli do potoka. Uskoro je primijetio zelena svjetla i tiho izustio: . a njihova još topla mjesta zauzela su već snena djeca. napet i u neudobnom položaju. Obojica su drhtali. Svi ostali su ga u odstojanju pratili. Kada je sve bilo gotovo Šan se okrenuo prema nešto udaljenom smeru stražara koji je uporno gledao u oba pravca rijeke. kako bi ruke oslobodili za motke. ali svjedno im je trebalo oko pola sata da stignu skoro do rijeke. pogled je ustremio više nizvodno prema mjestu.Mjesec je već dobrano digao svoj pogled na okolinu. Stražar kod čamaca izdaleka ih je čuo. poredali i svakoga zavezali za svoj kolac. Tu su čamce razvezali. Začas su bili preko rijeke i skrenuli polagano nizvodno. prihvatili svoje oružje koje su prebacili preko prsa. Jamu i Tan su sjedeći u čamcu svaki čas upirali pogled prema nebu. Lakše je biti u akciji. Jedan je prihvatio prvi čamac. U međuvremenu boricu su obukli suhe košulje. Borci su im motkama pomagali. da bi borac lakše i brže izašao. U selu je Šan davao upute dvojici neka do rijeke dopreme čamce. Nekoliko puta su zapeli. povukao čamac na nisku obalu. brzo su stigli u “pristanište”. Lagano je pljusnulo na tom malom padu prijelaza u nešto nižu vodu rijeka. Počeo je buditi borce. Čamce je poredao u potoku. a zadnji zatezao. odakle će stići signal. Jamu je u početku pokušao zadrijemati. Dvojica koji su otišli po čamce. drugi se smjestio na približnoj sreditni tog dugačkog u niz povezanog konvoja. s teretom. Borci su jedan po jedan sjedali. Hladna i vlažna noć na rijeci uvukla im se u kosti. Kako je sve bilo tiho i mirno.Može! Šan je veselom potjerao svoj čamac u rijeku. Sve je već pripremio. Na prvi se ukrcao Šan. Sada više nema povratka. Veslač bi prvi iskočio na obalu. mislio je su sebi i usmjerio čamac prema drugoj obali. prezalogajili. u svaki umetnuo motku i kod najgornjeg čekao na pridošle ppomoćnike. ali mu hladnoća i uzbuđenje to nisu dozvolili. Na mjestu iskrcavanja imali su baterijom osvijetljeno mjesto pristajanja. Prednji je gazeći po potoku vukao. Tiho su se u čamce prvo ukrcli i na prvom kraju prihvatili već pripremljena vesla. Nakon toga bi s 96 . nego tu sjediti nepokretan. Bili su prelagano odjeveni za takvu iznenadno hladnu noć. Najmlađe su morali uspavane odnijeti u kolibe. neđusobno ih povezao.

Šan je do tada sa svojim konvojem dobro napredovao. jer je rijeka na tom mjestu brzo tekla. Odmah he znao. Ovaj ga je ukratko obavijestio. Svi subili veoma brzo na sigurnim vodama kanala i već se probijali po toj blatnjavoj. da moraju “mate-rijalima” opskrbiti borce i krtice daleko na jugu. na obalu prenijeli sav materijal. Probudit će ga u takvim prilikama uvijek ostavljeni dežurni u selu. to je trajalo vrlo kratko. Jamu je znao. Iskrcali su se tiho. koji će ih kamuflirati i čuvati te tako dragocjenečamce. da se sprema nešto krupno. Jamu je dobro obavio svoj zadatak.teretom složno progurali preko nasipa do vode u kanalu. da će mu san biti kratak. gustoj vodi prema šumi. U sebi je mislio. Brzo je tonuo u san. a otamo potokom odvukli čamac podalje od rijeke. sada bi bilo sve lakše. Jednom su se ipak morali nešto vratiti. Spavao je nemirno. Kamuflirali su ga pripremljenim granjem i polijegali na spavanju. jer su zašli u neprohodno grmlje. uprtili ga na ramena i već su bili na nevidljivom puteljku prema šumi. izvršili su zapovijest i zadatak dobro i bez problema. da barem nije bilo onog prokletog aviona. Šan je neke od njih dobro znao. ušli u zaljev. uzeli daha i dobro oslušnuli rijeku. Značajno je pokazao na hrpu složenih sanduka. doduše nije ga trebalo napipavati. jer je bilo svjetlo. Zato je i žurio. Začas su se lugrijali i nije im više bilo hladno. stalno sanjajući kako ga velika crna kornjača namjerava ugristi za nožni prst. Zadovoljni. Također moraju neke planove 97 . jer tog će svjetla noćas brzo nestati. Tek za sat vremena došli su do određene točke susreta. pridržavali se za neku granu. jer tada mora zamijeniti stražara na rijeci. Tamo su zatekli veću grupu nosača i boraca. Šan bi opet pažljivo čučnuo na prednji dio vodećieg čamca i odlučno zaveslao u kanal. Kada su se uvjerili u sigurnost. tek nekoliko sati. Zasječenim granama označio mu je smjer puta. Kod čamca je Šan ostavio jednog mladića. Sreća je. U snu je stalno i jako trzao nogama. Sada je put trebao tražiti sam. Prije prelaska malo su stali. Napredovanje nije išlo tako brzo kako je Šan zamislio. brzo su zaveslali prijeko. znancem i suborcem od prije tri godine je i razgovarao. kako bi prelazeći ju pogodili u njihov domaći zaljev. Morali su veslati i dalje uzvodno. Međutim. Mjesec je polako tonuo i tamnio tamo na sjeveroistoku. Napredovali su sporo. jer su se već naslućivale tamne mrlje šume. Jamu je odvio vrpcu od viseće grane i uz pomoć Tana počeli veslati uzvodno. S vođom.

Njihova akcija nije bila teška. Moraju zahvatiti barem dio blavnine. onda će oružjem probijati put do sela. već par dana miruje. da pojačaju glavninu snaga. pojačaju obrambene mogućnosti. Neprijatelj je obustavio neke redovne akcije. a dotle će ostale grupe brzo napredovati prema određenim ciljevima. Vojnici su prihvatili oružje i stali u red. da dok će ploviti uzvodno. Sada je tek ozbiljno razmišljao o onom noćnom i čestim dnevnim preletima aviona. najvjerojatnije su snimali! Što je on mogao misliti i znati o tome kako se iz zraka nešto vidi. A važno je i to. sada im je kapetan sve to ponavljao. Na ulazu u “limenku” stajao je kapetan. Kraj njega je stajao narednik Wulter. On je obavijestio glavni štab. Obaviješten je i o nekim pomacima artiljerije. utvrde skloništa. da. Kapetan je naglasak akcije stavljao na “tihi povratak i iskrcavanje “ koje će im omogućiti Yu Ling. Ako on ne uspije u prijevari. da su neki već na rubu šume. Najvjerojatnije.napada mijenjati i izgraditi još jedno rezervno skladište. te da sklanjaju borce u unutrašnjost. jer stalno je mislio kako da zaštiti svoje ljude. koji će moguće biti na sigurnom udaru. Oni će ići najdalje. neprijatelj će sve budnosti uprti na buku. Nakon toga se svi vraćaju u šumu. Šan je o svemu tome razmišljao sve vrijeme povratka u selo. Oni nešto spremaju. okretao. a oni su mu odgovorili neka smanje sve nepotrebnepokrete. Čekali su samo znak. Boljela ga je i noga. Slijedila je naredba postrojavanja u kolonu. Svaki su detalj ponovo čuli. koja se od obrane grada pomakla na doseg dometa ove okoline.Nešto visi u zraku. Iako su vojnici znali svaku pojedinost. To je sigurno! Obaviješteni su o dopremanju opreme i velike količine materijala. Tamo su stigli dva sata prije zore. VOD C Vojnici voda C sjedili su na svojim krevetima u punoj ratnoj spremi. Rekao je još. Nije mogao usnuti. Sutra će nešto smisliti. a to je sumnjivo. Primio je vijest i o dolasku nekoliko aviona na aerodrom. također spreman na akciju i oboružan. održavaju budnost. Sada se prvo mora odmoriti. ali je ostalima bila znak za početak. njuškaju. ali još ne znaju što i kada. da očekuju nešto. to će biti. Narednik je svakoga pregledao. Znao je da su svi već raspoređeni. svaki je morao 98 .

Rogers je bio zadovoljan. Njegov UV uređaj “napipao” je svako toplo isijavanje ljudskog tijela i to na dvije stotine koraka. Sada mu sve ovisi. Sve dijelove opreme morali su dobro privezati i učvrstiti uza se. koji je na rub ograde naslonio mali drveni čamac. Kraj kapetana je stajao Yu Ling. ništa čuti. jer major je već digao ruku si ispruženim palcem. Taj je komandom naredio pokret. kako se ne bi primijetila aktivnost i grupice koje su u razmacima pod naoružanjem napuštale bazu. sa srednje dugom cijevi. Nijedan pokret se ne smije primijetiti. tiho žuborili u eter. U ruci je držao cedulju koju su zajedno s kapetanom sastavili. To traje već dva sata. čak su i neka svjetla u bazi gasili. Oko vrata mu je visio specijalni dalekozor za noćno promatranje. Zabrujali su motori čamaca. Za njim je u odstojanju pedesetak metara 99 . pa blagim zaokretom povećavajući buku motora skrenuo uz rijeku. I u amfibiji su bili vojnici i strpljivo čekali znak za pokret. Prvi čamac krenuo je polako unazada. još su uvijek prijeko u velikim čamcima na vesla prebacivali velike snage. tu odmah preko rijeke.gdje su dvojica. Kapetan je bio oboružan samo automatskim pištoljem. Na ušima je imao slušalice. Zapovjednik čamca bio je ujedno i kormilar i strojar. Pored njega su stajali kapetan i narednik. Još nije bilo vrijeme! Pored njih ukrcavali su se u drugi čamac koji će prvi krenuti. sklonjeni nad aparatima. Rasporedili su se uz bokove i sjel. ŽBoku čamca pristupio je major Kvin. Wulter se zadovoljno vratio na čelo kolone i kimnuo kapetanu. U pristaništu ih je kraj desantnog čamca čekao Yu Ling. Sve u tišini. Prvi konkretni zvukovi koje će čuti. Do sada je sve prošlo u tišini. nebi li se čuo neki metalni ili drugi zvuk. Vojnici su se tiho ukrcali. Neće se dugo zagrijavati. Tu su bila vremena svih određenih pokreta.poskočiti. Svi su napeto gledali prema moru. Ali oni će kasnije. da će imati još jednu mirnu noć. U luci jebilo živo. Iza pojasa mu je visjela velika baterija. Oni za pola sata moraju po mraku biti na rubu šume. Neka oni misle. koja mu je virila iz futrole. Taj poveći i nezgrapni dalekozor bio je zadnja riječ tehnike. kojom je svaki čas na tren osvjetljavao sat. kojih je žica bila spojena na džip do radiopostaja. bit će kada se naredi paljenje motora. Na čvrstom terenu.

krenuo i drugi. Desantni čamac broj 403 s vodom C. Rogers je u sebi ponavljao: amfibija za 45 minuta, helikopteri za 90, oni prijeko kraj šume već kreću, njima je put najdulji, moraju se tiho i brzo približiti položajima za napad. Nakon napada artiljerija će djelovati u određenom pravcu, a i avioni imaju svoj cilj. Njegov su plan nazvali ludim, raspored neuobičajenim i protiv svih vojnih pravila, ali ga se nisu usuditi odbiti. Ako bi se i desili, a k tome bilo i puno nepredviđenih žrtava bio bi zaista kraj njegove vojne karijere. Sve mu je bilo skroz na pameti. Njegovi će ljudi dati sve od sebe, a ako uspije, priželjkivao je unapređenje ili barem priznanje. “Gaženje kornjače” mora uspjeti! Brzo su plovili uzvodno. Zapovjednici brodova dobro su poznavali ćudi rijeke, pa im u toj tamnoj noći nije bilo teško nalaziti sredinu rijeke. A i skrivati se nisu morali, motori su se čuli daleko. To je bio i dio plana. Plovili su u potpunom mraku. Kormilar desantnog čamca pratio je samo pjenušavi trag prvog čamca. Vlažna, gusta noćna magla otežavala mu je pogled, pa je dodao malo gasa kako ne bi izgubio pjenušavi trag. Motori su jednolik brujali kroz ovu riječnu tišinu. Sada je sve krenulo - mislio je Rogers. Nema povratka! A i oni su ih već čuli, ali ne naslućuju što će ih snaći. Kapetan je Lingu dodao dalekozor, kojeg je odmah uperio prema desnoj strani. Dugo je promatrao u jednu točku, brzo dodao svom nadređenom i prstom pokazaoo u promatranom smjeru. Ling se progurao između vojnika na prednji dio čamca i stao pokraj svog drvenog plovila. Prihvatio je na ogradu prislonjenu motku, palcem isprobao njezin zašiljeni kraj, popravio opasač sa dvije bombe i pištoljem. Vozili su još vrlo kratko vrijeme, kada je Rogers tiho naredio približavanje obali. Gasili su i motore. Prvi je čamac u tom trenu pojačao svoje brujanje dodavanjem jačeg gasa i povećanom brzinom nastavio ploviti sredinom rijeke. Na deset metara od obale četiri vojnika prihvatili duge motke, kojima su čamac okrenuli niz vodu. U tom manevru dvojica su vojnika s prednje strane tiho spustili drveni čamac u vodu, a u njega je spretno uskočio Ling. Veslajći motkom brzo se udaljio nih rijeku, a na 50 metara iza njega šuljao se desantni čamac. Vojnici su motkama držali pravac i udaljenost od obale. Svi potezi bili su im skladni i nije se čulo dnikakvo bućkanje vode. Sve oči su kroz tu gustu, noćnu maglu slijedile mali, crni čamac ispred sebe. Rogers, a i ostali u čamcu bili su napeti do krajnjih granica. Približavao se odlučujući trenutak! Moraju ih iznenaditi! Prvi pucanj bit će znak za sve ostale akcije. Onima će biti puno 100

lakše! Ne trbaju se šuljati, oni nastupaju otvoreno, direktno, bučno. Rogers je u dodanim slušalicama već čuo majorovo upozoravanje, da će uskoro početi urnebes. Ponovio je i neka dobro slušaju upute i pridržavaju se dogovora. Rogers se u sebi tiho nasmiješio. Do sada je sve dobro prošlo! Neka samo Ling uspije! Pogledao je u mrak, u tamnu siluetu čamca pred sobom, u vojnike koji su se mučili sa zadržavanjem čamca u određenom pravcu i u obližnju obalu koja se već u toj jutarnjoj magli nazirala. Za čas će biti svitanje. Točno u taj tren moraju stići. Samo da tiho pristanu u malom zaljevu i na točnom mjestu. Dalje će sve biti lako. Prvi čamac uzvodno smanjio je u tom trenu brzinu i buku motora na normalu. Svi u njemu oslušnuli su u mrak. Kada čuju pucnje, brzo će skrenuti k obali. Već su naslućivali mjesto iskrcavanja, moraju, uskoro moraju čuti ......... STRAŽARSKO MJESTO Jamu je bio umoran, neispavan još od sinoćnjeg zadatka. Spavao je samo tri sata i to još vrlo nemirnim snom. Zapalo ga zbog nedostataka ostalih baš ovo najteže stražarenje. Drugi put ove noći drhtao je od vlažne hladnoće. Bio je mrak, jer mjesec se još sinoć, dok su lijegali, sakrio iza obzorja, izgubio s neba, a gusta se magla valjala rijekom. Još čitav sat do svitanja, a tada će tek dobiti smjenu. Šćućurio se u svom malom neudobnom skrovištu među granjem grmlja i ljutio na kapljice koje su kondenzirane na lišću s vremena na vrijeme padale na njega. Pogađale su ga baš na osjetljiva mjesta, kao da su takva tražila i kod svake kapi bi se trznuo. Nisu bile hladne, ali neugodne ivelike. Rijeka je tiho šumjela. Tu i tamo čuo bi praćakanje pokoje ribe. Barske ptice su se već budile, svojim tihim glasovima narušavale okolnu tišinu. Svagdje okolo u trstici čuli su se tihi, tajanstveni glasovi života i kao da im se nije dalo iz toplog gnijezda u tom vlažnom tamnom jutru. I životinje vole jutarnje lješkarenje. Misli su mu odlutale do koliba. Skoro će dežurna žena ili djevojka u selu pripremati topli čaj. Da, popit će samo topli čaj! Ništa drugo! Samo mu je trebalo sna. Bar nekoliko mirnih sati sna. Mislio je i na toplinu koliba koje će za dva sata ugrijati 101

sunce. Mislio je ina vođu Šana i ostale. Pa oni su također umorni i vrlo malo se odmaraju. Vratili su se tek prije pola sata, ubrzo nakon što je preuzeo stražu. I oni su izdržali napore noći. To mu je dalo snagu da izdrži budan. Mora izdržati! Rukom je zahvatio malo vode i zapljusnuo si u lice. Osluškivao je u tamu, kao da je nešto načuo. Još nije bio siguran. Možda se samo vara. Od osluškivanja s otvorenim ustima osušile su mu se usnei glo. Stalno je morao jezikom vlažiti usne. A bio je i žedan. Zračno-maglena masa valjajući se kretala niz rijeku, pa će eventualni zvuk kasniti. Sav se napeo, ponovno otvorio usta i misleći da će tako bolje čuti. Ne, sigurno se vara. Sve je bilo tiho i mirno! Opet se smirio. Trenutak zabrinutosti je nestao. Ispod sebe je čuo neko tiho praćakanje. Njegove na mrak naviknute oči primijetile su kornjaču, koja je malu uhvaćenu ribicu dovukla do nemirne vodene obale. Ribica je očajno mlatarala repom. To je lupanje i skrenulo njegovu pozornost. Razmišljao je kako bi je ulovio. Ništa upotrebljivo nije imao kod sebe, a kornjača mu je bila nadohvat ruke i mirno žvakala još uvijek živu ribicu. Misli su mu odlutale prema sjeveru, gdje je maštom pratio pokrete svoje djevojke. I ona je ratovala, ali na poseban način, S povojima i injekcijama u pokretnoj bolnici. Dugo je morao vođu Šana nagovarati da mu pomogne, da napiše molbu, kako bi ga premjestili bliže njoj. Nije ju vidio već 4 mjeseca, a i pošta je neredovito dolazila. Spomenuo joj je tu mogućnost. Radovala se i ona. Šan je prošli tjedan pristao, napisao molbu, ali spomenuo i njegovu baku. Da zaista, ako on ode jedino što mu je ostalo, baka će biti usamljena, osjećat će se napuštenom. Morat će je povući za sobom. Ovih dana očekivao je odgovor, pa ako bude dobar mogli bi se još ove jeseni vjenčati. Nekih većih planova nije imao. U ovim uvjetima nije se ni moglo maštati o sreći dvje mladih, o zajedničkom ćivotu u miru i slozi, koji su ipak svi očekivali. Samo da bude bliže njoj! Sada je ponovno čuo neki čudni zvuk nalik na daleku grmljavinu. Odmah je pomislio da će još prije smjene biti mokar do kože. Samo mu je još to trebalo. Ne, nije to grmljavina! To je zvuk motora! Sada je bio siguran. Ipak kroz tu jutarnju maglu prodiru jasni zvukovi jakog motora. Zvuk je bio sve jači, bliži. Počeo je povlačiti uzicu iznad sebe. Osjećao je tiho komešanje pred udaljenim kolibama. Tihi zvukovi, šaptanje, toliko poznati zvukovi. To mu je bilo dovoljno! Oni su upozoreni. Prestao je potezati vrpcu i razočaran razmišljati o toplom čaju i krevetu. Sada svega toga neće biti, a u pitanju je i 102

Plovili su jedan za drugim s malim razmakom sredinom rijeke. a onda će razmisliti o nadolazećim i očitim opasnostima. čuo je jake zvukove motora. jednom borcu došapnuo neka poslije uzbune svi budu u selu na okupu. Svi su se razbježali u mrak. Ipak će biti čaja. Vjerojatno je neće ni dobiti. Teško su probudili snenu djecu. on će nasjeći i donijeti svježeg lišća za krovove koliba. pokazao na potok. Šan je zadnji napustio kolibe. U selu su već svi bili budni. Sada je i sam već čuo zvukove motora. čamcima i svim ljudima povući se u unutrašnjost džungle. 103 . Vatre još doduše sada ne smiju ložiti. Zapitao se nije li to neko novo plovilo. ne dužu od metra. Bit će još ipak mrak dok budu ovuda prilazili. ali oni vjerojatno neće daleko. u tako neuobičajeno vrijeme. Ponono je iz smjera koliba čuo tihe. Misleći o tome grabio je stazom. koja je sinoć kasno legla. Vidio je tamne siluete tih malih brodića. Neko je vrijeme još slušao udaljujući zvuk i povukao uzicu znakovima za kraj uzbune. kada je utvrdio po valovima dolazećih zvukova da su to dva broda. Dva tako različita zvuka stapala su se u jedan duboki ton jednoličnog brujanja. Opasno su se promijenile boje. za neko vrijeme s radiostanicom. Krenuo je prema potoku. Možda je bilo dobro. dubokih tonova. a sam je žurnim koracima krenuo puteljkom prema džungli. ali što su prevozili nije mogao primijetiti kroz maglu i još prisutan mrak. Nikada u cik zore nisu patrolirali rijekom. Što li spremaju tako rano. Dok ovo traje. Zvuk je bio nešto jači nego obično. alatom. Jamu je to odmah ustanovio. Plovili su bez svjetala i dosta brzo. nekako podmukao. Svu je pažnju sada obratio nizvodno na rijeku i dolazeće zvukove. poznate zvukove i naslućivao pokretanje. Bila su to dva čamca. Šan ih je tiho i zabrinuto požurivao. spavanja.smjena. odmora. Za pra minuta nestali su uzvodno. gurnuo je među granjem u vodu. Jamu je otvorenih ustiju osluškivao približavajući zvuk. mislio je. S Tanom će to jutros obaviti. Zvuk je bio jak. Kada će se vraćati dobit će i smjenu. Uzeo je pripremljenu šupljutrsku. Na istoku se već počelo pomalo svijetljeti. Dobro je poznavao taj zvuk. I dolazili su! Imao je pravo. a drugi kraj naslonio na uho. a malom Tanu dodao konopac seoskog čamca. To je borbeni čamac. Barem ne tako brzo. a moraju uvijek biti zelene.

pridržavao zadnji kraj.Šan je čekao na rubu džungle uz potok. Morat će nekako pojačati budnost a i stražu. sve detaljno pospremiti. Na skorom povratu sigurno že opet mitraljirati okolicu. gacajući. a Mali Tan je. za svaki slučaj. Uskočio je u vodu i pomogao dječaku vući čamac. . U to vrijeme! Čudno! Kroz osvit zore i kroz dižuću maglu vidio je mali nadolazeći čamac. On se spretno popeo na stablo i zasijecao u odabrane grane. Nakon sto koraka su. To je za njega bilo nešto neobično. otetom u jednom okršaju. Brzinom se može pogriješiti. a Šan o prolazu tih čamaca. a trstika suha kao barut. Čudno! Nitko nije najavljen. seljački odjeven. ali uzvodno je čuo još nešto. kojih grane su koristili za pokrivanje koliba. a Tanu je dodao mačetu.Pošli su uzvodno. Jamu je i dalje osluškivao udaljavanje zvuka. da pomogne prihvatiti čamac. svako sa svojim mislima. Nešto što je sličilo na veslanje. Za svaki slučaj! Veslač mu se brzo približio i isti čas tiho. pa tek onda donijeti odluke. Danas će razgovarati s iskusnijima. pošao prema opasaču sa Colt Komander revolverom. Plan današnjih aktivnosti nije stigao napraviti. Tan je mislio samo na krevet.dobacio je došljak i krenuo pristajati. Osim toga nekim bi sredstvima mogli zapaliti svu ovu dosta suhu trstiku. U tom momentu probola ga je ušiljena bambusova motka. a tako je mrzio improvizacije. Slali su samo poruke o pojačanoj budnosti. Jamu je laknulo. ali dovoljno glasno. Sve slabiji i slabiji bio je zvuk. O svemu je volio razmisliti. iako u polumraku. a ne bi trebao iz tog pravca ni naići. da ga je Jamu mogao razgovjetno čuti: . ako prije iz štaba ne dobije neke sigurnije informacije. Sjetio se razgovora s borcem prijateljem. Tiho su padale u okolinu drveta. Iznenađen nije osjećao 104 . Kročili su polako. moraju zajednički donijeti neku odluku. Hvatala ga jeza. Čamac je ubrzo bio prepun i izgledao poput nekog zelenog otoka. uzeti sa sobom sve i premjestiti se u neko od rezervnih sela ili čak u džunglu. Maknuo je ruku s pištolja. da li povući vrpcu? Rukom je ipak. U njemu je bio samo jedan veslač. Nosim poruku za vođu. Možda bi ipak bilo najbolje danas prekriti kolibe. Šan je čamac privezao. Kraj je ljeta. Tko zna što namjeravaju? Nešta sigurno! Sve je više bio zabrinut. očima naslućivali posebne palme. Jamu nije znao što da napravi. Puni su vojnika. a šanih je odvlačio i slagao u čamac. Šan je ušao u vodui upravljao smjer čamca.

jauk. Zadnje što je još stigao vidjeti. I to nije bilo prirodno. Nisu tako prošli ni tri stotine koraka. Odmah su od takvog mjesta pobjegli. Jednom su ih jednostavno odvukli duboko u džunglu i zapalili. bio je iz magle približavajući se tamni veliki čamac. Ali uvijek ih je bio višak koji ih je zabrinjavao. Danas će na žalost učiniti isto. Potrčao je prema selu. Pored stalnog mijenjanja zelenila. jer paljenjem su davale više dima. Još su ih češće bacali u razmacima u rijeku. vikanje i sarkastičan smijeh muških nepoznatih glasova. Ta oni ne mogu utvrditi odakle su bačene u rijeku. Šan je poznavao karakteristike tih 5. GAŽENJE KORNJAČE Šan i dječak Tanpolagano su gazili po dnu potola. U tom očajnom pokušaju ponestalo mu je snage. Zgrabio je Tana za ruku i pokazao prema natrag. kada su iz smjera sela začuli pucnjave. poražen. Oba su trenutačno iskočila iz vode i ostavila zaglavljeni čamac. iznevjerio je. udaljili se dvadeset koraka u trstiku i zalegli. Mnoštvo metaka fijukalo je okolo. ali se nakon dvadesetak koraka predomislio. 105 . Kroz mozak mu je samo prošlo: prevaren. Ni sami Amerikanci nisu bili zadovoljni. Iz sela su se čuli glasan jauk žena. a tada će ih mijenjati. Neke su koristili za utvrđivanje blatnjavih puteljaka kroz trstiku ili jednostavno u krugu koliba. Na čamac su dobrano natovarili zelenih grana.bol. Pored toga i slaba kvaliteta materijala u ovoj klimi pomogla je čestim zastojima i hrđi. jer su ovako napola suhe plivale na površini. ali iz svog je grla čuo samo hroptanje. Zadnjim snagama pokušao je rukom doseći iznad sebe vrpcu za uzbunjivanje. lomljenje trstike bježećih. Premaleni kalibar tih automatskih pušaka je pri najmanjem dodiru s preprekom odmah skrenuo i mijenjao pravac. očajne krikove djece. Blo je preopasno tamo ostati. Takvi su metci sada obilno fijukali iznad obojice.56 mm kalibarskih metaka američke M-16. grana tih tako širokih listova. Šan je problijedio. svog ubojicu i konop koji mu je netko dobacio. Sjetio se da se nema s čime boriti. imali su i velikih problema sa suhim zamijenjenima. Preskočili su potok. Pokušavao je vikati. zapomaganje. Tri do četiri dana bit će zelene u ovoj vrućini prije nego neznatno požute. a oko njega su već počeli opasno zujati metci. koju nisu mogli spriječiti.

Sigurno je i on prepoznao svog brata. Zapalili su kolibe. Još su neko vrijeme slušali očajne krikove. Deset koraka iza njega vidjeli su nasmijanog vojnika. a u daljini. jer je bio sav u krvi. ali u dubokoj nesvijesti. Bjegunac se primirio. jer bio je sav u krvi. Dovedi ga ovamo! . Sada su čuli bježanje i desno od sebe. sasvim blizu. a i bojao se krvi. . Ten se ne sjeća koliko su tako ležali. brzo. Progonitelj se glasno smijao i otrčao natrag u selo. Taj mu se i dalje cereći približio na dva koraka te pridigao mačetu. mislio je Šan. Vidjeli su nekog bjegunca. Nisu ga prepoznali. Uskoro je čuo histeričan tihi i nemoćan glas. Znao je da mu žrtva ne može pobjeći. na raznim stranama čuli su pucnjave i mnogo detonacija. Tan ju je morao vući za ruku. Vidjeli su ništa. Bio je blijed. Začuli su paljenje motora i udaljavanje čamaca. Iznad trstike uskoro se digao dim. Nije se htjela dići. Tako će barem zaustaviti krvarenje.naročito djevojčica. odsječene ruke neko je vrijeme nijemo promatrao svoju odsječenu ruku. Micao je trstiku i zvao. Pridigao ga je i premjestio u čamac te položio na zeleno granje. umetnuo oblišnji štapić i brzo stegnuo. potraži desno onoga koji se tamo skrio. Naslućivali su sve! Skoro su u svom pravcu čuli lamatanje kroz trstiku. kada se polako sve počelo stišavati.Tan. Ležala je na trbuhu i tiho jecala. pored sebe na zemlji. Bio je u šoku. Bjeguncu je ponestalo snage. obavio je oko ruke ispod ramena. Prste je zabio u muljevitu zemlju ispred sebe i stisnuo je u šakama. stisnutih zubi. sve to ne bi vidio. Nije pucao. Tan je odrenuo sav uplašen glavu prema njemu. osluškivali okolni mir. Nesvjesno je ispred sebe ispružio ruke. Tan je lelujajući krenuo u naznačenom smjeru. Bio je živ. Da je barem trstika gišća. Bila je to njegova mlađa sestrica Li. Hropteći sumanuto se probijao kroz trstiku. Bio je to njegov stric. Grozno mu je izgledala ona preko potoka odsječena ruka. Sada je tek Šan shvatio poruke. Jadnik. Strgao je košulju. Šan se pridigao i pognut potrčao. nemoćan. Jadnik se nije imao čime braniti. preskočio potok i začas se našao pored umirućeg brata. Tan je sve promatrao s onu stranu potoka. Nije znao koliko mu brat ima još rana. a Šanov mlađi brat. 106 . kao da će se time obraniti id prijetećeg udarca. pa se očajno okrenuo prema progonitelju. iako je već bilo svjetlo. Sva se tresla. Mačeta mu je zahvatila lijevu ruku nešto ispod lakta. Tan je čuo kako je Šan tiho zastenjao. Tan ga je prvi prpoznao. a onda se srušio.skoro glasno uzviknuo je Šan.

pa pobijene. Molio sam ih. da me dokrajče. . Li je sigurno nečijom nepažnjom imala tusreću. Bio je još živ. Bojao se više onog što je naslućivao da će tamo zateći. okretao ga. Osveti nas. ali nisu htjeli. Oba su znali da tu nema pomoći. Smijali su se. Zatekao je isto! Otčao je do stražarskog mjesta.Smognite snage. Ipak se na njegovo nagovaranje digla. Li. Tanu je sve bilo jasno! Slušao je već o tome što čine djevojčicama i ženama. Rukama je pridržavao crijeva. kao da će ih vratiti na mjesto. Vjerojatno su ga ostavili za kraj. a između bedara obilno joj je curila krv. oprat ćemo krv sa strica da vidimo gdje je još ranjen. odmah bježite prema šumi Šan se pažljivo približavao zadimljenoj okolini.. Već nakon stotinjak metara nailazio je na prve žrtve.Osveti me brat! Osveti nas sve.nježno je zagrlio Tan i oba su plačući pošli do pooka. pregledavao. sve naše.Šan je zabrinuto pogledo djevojčicu. . Tamo je našao probodenog Jamu. Starac i starica bili su mačetama sasječeni.Digni se Li.tiho s mukom izgovorene riječi nestale su u hropcu zadnjih muka. Očekivao je strahote. Na čistini pored još zadimljenih kolibaq naletio je na stravičan prizor. sada mu je bilo svejedno. . molim . molim te. Gledaj što su učinili. Kako se sve to 107 . Nije se bojao. Jedan mu je brat. Nije ih bilo. koji su nadu u spas vidjeli u bijegu.. Moramo do strica. Nastavio je pregled po okolini. Djevojčice i žene sve redom silovane. ali se toma nije nadao. brate. Čujete li nešto sumnjivo. Dječaci i muškarci pobijeni metcima i odrezanih spolovila. da se spasi. Gledao je prema Šanu. Bio je mrtav. napola sjedeći. Umirao je u groznim mukama. Nadao se još kojem preživjelom.Tamo su ih sve . Nipošto nemojte prema selu. Sprijeda je bila sva poderane haljine. kojeg su najvjerojatnije smatrali vođom. Tek sada se Tan ponovno prestrašio. Ne mičite se odavde dok se ne vratim. .Operi se u potoku. . djeco . Svakome se Šan približio. Šan je kleknuo kraj njega. tamo je teški ranjenik . bio rafalom presječene utrobe.. Svog najstarijeg brat Chaka.Jadna moja seko . žicom su oko vrata vezali za kolac. Tan. Obje ruke je imao odsječene.zastalo je u grlu jecajuće djevojčice. da gleda što se dešava.

Opet su prelijetali helikopteri.pretraživao rane. a i neke potmule eksplozije redale su se uz užasnu pucnjavu. te pod glavu podmetnuo mokru. Da. Daleko na sjeveru i uzvodno također se vidio dim. nije ga smelo okolno bombardiranje. Skinuo je košulju. Pomahnitali i prestravljeni opet su krenuli uz potok. navlažio je i pažljivo prao brata . Šan je pridigao čanac i zabrinuto pogledao prema bratu. Le je već bježala putom. Iz dubine džungle. Bombama su gađali nuprotnu obalu i rubove šume. Tamo je sve u dimu.Pravo je čudo. Ponovno su doletjeli avioni. Što sada? Predbacivao si što dnevnu zapovjest nije dao prije udaljavanja. kako je s tim ranama pobjegao tako daleko . Ponovno ispranom krpom oprao je okolinu rane. Bila je na desnoj nozi iznad koljena. Ostali su njih četvorica.skočio je u vodu. Na svom zatiljku osjećao je upitan pogled.moglo desiti? Nije za to našao objašnjenja. . Izgubio je mnogo krvi. to nisu mogli vidjeti. a i buku aviona više nije čuo. Našao je veliko šuplje drvo. Hoće li preživjeti? S udaljenosti su se sve manje čule detonacije. Opet je oko njih nastala tišina. ali ima li pogodaka. Zašto ih Jamu nije upozorio? Pa oni su došli ipak čamcem. Ponovo je pregledavao svu bližnju okolinu. te počeo vući konop. razmišljajući. a sami se prekrili prevrnutim čamcem. mitraljiranje.tiho je upitao Tan. ako brat proživi. Šan je pogledao izllaznu stranu metka. a kako nije odmah dobio odgovor nastavio je: 108 .Brzo s čamcem prema šumi .nadao se u sebi. svao. sada mora prvo spasiti brata. Kako toj djeci reći istinu? . Smjerove napada i daljinu mogli su određivati samo po stalno dolazećim zvukovima. Ranjenika su prenijeli unutra. pa su odjednom udarili u svim smjerovima. Našao je još jednu ranu i to od metka. A tako su tog jutra bili svi umorni. Znači. pucnjevi su bili rjeđi. na sigurnom mjestu čuli su grmljavine.Striče Šan. Izgleda da nije zahvatila kost . Polagano se okrenuo. otrčao do potoka. a Tan pomogao gurati čamac. tumarao trstikom. što je tamo? . Na zatiljku je ugledao strašnu ranu. Digao se i pošao prema djeci. Požurio je. složenu košulju. granju zemlji. nanjušili su. Svugdje mir! Je li to moguće? Nitko osim njih četvorice! Izbezumljen je sjeo. Šan je tražio sklonište od mogućih bombi. U daljini je čuo buku helikoptera. . On je kriv! On im je rekao da ga čekaju i budu na okupu. Tu su bili barem privremeno sigurni. zvukove helikoptera i aviona. Začuli su zvukove metaka koji su udarali po drveću.glasno je komentirao. Netko ga je odstraga zahvatio mačetom.

bez košulje. drži se. Zaklopio im je oči. svi su mrtvi. Šan je preokrenuti čamac odvukao u potok i u njega prenio brata. Li je dlanom obrisala suze i pošla za bratom. ovaj kruti dan. ali ovim putom kroz šumu. Drži se! Stići će pomoć. .Sada je sve gotovo za danas. Za to vam treba više od dva sata. Nestali su u gustišu. a sam se dao na posao oko mrtvih. zapamtite ovaj dan. Od ovog trenutka vi ste moja djeca. Brata je ostavio u čamcu. Tan i Li. Sada je brata prenio na rub čistine. Istim putom kroz šumu natrag ovamo i okolo se vratite u selo. Mora stići! Samo da sam udaljio tu jadnu djecu. Budite jaki. Ne smiju vidjeti strašan prizor . I otac. Sve je dovukao na jedno mjesto. -Malo je razmišljao pa nastavio: .Dragi brate. Tiho je zastenjao. Mitraljirali su okolicu sela. pa opet tonuo u nesvjest.Djeco moja. Zanjihao se. Napravili su nekoliko krugova i nestali u daljini. Na čistini je odmah užurbano počeo kopati dugačku jamu. govorio Šan. Trenutačno je došao svijesti. barem za iduća dva. To krhko mladeo tijelo nije moglo izdržati. Tijela mrtvih prekrio je donesenim granama. Bili su izbezumljeni! Tan je počeo 109 . koja su podalje stajala i bez riječi _______ pogledom prema tijelima. . Djeco. sada trebam vašu pomoć. Zemlju je u neredu bacao na obje strane. i majka ti i svi naši . Ti znaš gdje je skriven? Sav sanitetski materijal složi u jednu vreću ioi torbu i ponesi i nešto hrane. . tri dana.pokazao je rukom u šumu i sjeverni smjer: . Neće ih više biti. sada ti ne mogu pomoći. Tan. Neka ti Li pomogne donijeti. Opet su u blizini začuli helikoptere.tamo je sakriven vjerojatno neoštećen sanitetski materijal. na što je Li glasno zaplakala. položio u jedan red. gdje su se svakodnevno sastajali..Tanu je ponestalo snage.Da.više je za sebe. Iz daljine su nestajali i fijuci i detonacije artiljerijskih granata. Hitno ga trebamo! Nadajmo se da nijeotećen. radio je neko vrijeme.tužno je rekao šan. trstiku i rub šuma. izmasakrirani. polako i oprezno i osluškujte. Lica mučki ubijenih obrisao je pronađenom mokrom krpom. Onako oznojen. Tamo vas čekam. ali nije pao već je bespomoćno čučnuo. Uz put je pokupio alatke za kopanja. možeš li sa sekom brzo i oprezno do sjevernog rezervnog sela.Jesu li ih sve? . kada je slučajno primijetio djecu. a okrenut bratu. Djeco. vrlo jaki.

Sve donešeno spustili su na zemlju i jecali. Glavu je okretao od mrtvih ljudi. manje će misliti na ove mrtve.Plačite. da se obnovi krvotok . Na brzinu smo pregledali. Prvi dio nije mu uspio. vratili su se prebrzo ili je on izgubio vremensku orjentaciju. Ranu je dobro posuo 110 . sada glasno. Mrtvi će malo pričekati! . Pažljivo i određenim redom sve je posložio pored privremenog ležišta. Ali za zapadno selo nisam siguran. Tan.Tan. Čuli smo u daljini i par pucnjeva. a Li je plakala. Procurila je krv.povraćati. Malo je pričekao i još malo popustio štapić. Krvarenje je idmah prestalo. Prvo je naslagala dovoljno trstike. Ponovio je dezinfekciju rane s nekom drugom tekućinom i nešto napeo stegnuće. oružje i alati. Bez riječi je Tan prišao velikom plitkom grobu. . a na nju položila palnimo lišće. djeco. dati mu lijekove.Sve je netaknuto. Polagano je popustio štapić stegnuća. pronađi dvakolca i napravi sjenu. .Tan. Tan je ubrzo napravio sjenoviti krov.brzo je rekao Šan i mislo. . Htio je najbolje. Sada je svejedno! Mora misliti nabrata. Moramo sada njemu pomoći. Grob je trebao produbiti barem pola metra. Sada je uzeo sterilnu gazu i s tekućinom za sterilizaciju i dezinfekciju oprao groznu. Zato smo tako požurili natrag. bočice i upute. plačite!” Djeca su tek sada shvatila što su izgubila. i ne gledajući ga. paketiće lijekova. . S onog mjesta prema selu vido sam slabi dim. Šan im je pristupio. Sve što je trebalo bilo je tu. pregledavao zavoje. Pokušajmo ga spasiti. Rezervna hrana.više za sebe rekao je Šan. Ranjenika su nježno prenijeli u sjenu.upitao je. samo se oboje prvo dobro operimo. ako ih zaposli. ali nije uspio da to ne vide. Polako ćemo popuštati stegnuće. . što je s rezervnom hranom u selu Hua . Ispraznio je sadržaj torbe. Šan se brzo pribrao. Bježali smo natrag. histerično.Li. Previti mu rane. . a Li će mi pomoći.Prvo mu moramo srediti ruku. a relativno oštru i ravnu ranu. Što je nemilosrdna smrt dragih. produbi grob. ili mi se to samo činilo. napravi ovdje ležaj od bilo čega. Sve je na svom mjestu. htio je spriječiti. kleknuo kraj njih i sam zaplakao. a Li ležaljku. Sunce previše prži.

žutim praškom, gazu namazao nekom mašću i prekrio ranu. Preko nje je sterilnom gazom vršio previjanje. Li mu je pridržavala ruku dok je baratao zavojem. Tada su ga preokrenuli na bok. Rana na zatiljku bila je strašna i dugačka. Zavaćala je dio glave i vrata. Škarica je prvo ošišao kosu. Li je sjela i na svoja koljena naslonila dio ramena i glavu ranjenika. Šan je vrzo dezinficirao ranu, oprao krv, gazom osušio, posipao je također žutim praškom, te metalnim kopčama, pomoću pincete ranu stegnuo i zatvorio. Nadao se, iako je prošlo dosta vremena, da će se rana ipak “primiti”. Čitavu ranu premazao je mašću, na to položio sterilnu gazu i zalijepio nekoliko flastera. Ranu na nozi isto je tako plašljivo obradio. Sav oznojen je preostali materijal poslagao u torbu, a vani ostavio neku kutijicu, ampue i injekciju. Lijevom rukom uhvatio je platno hlača, škarama zarezao na zadnjici. - Spusti mu glavu. Samo jednu injekciju, pa smo gotovi! Odlomio je vrh ampule, umetnuo iglu i izvukao tekućinu. Iglu je okrenuo prema gore, istisnuo zrak. Par sitnih kapljica izletjelo je u zrak. Dezinficirao je kožu i zabio iglu duboko. Li je okrenuo glavu. - Tako, brate. Izdrži, molim te! Molim te proživi, barem da mi to ispričaš. Li budi kraj njega. Ako se osvjesti, moram mu dati morfij.Priključio se Tanu i za pola sata grob je bio gotov. Dovukli su mrtve i tijesno ih poslagali jednog do drugog. Morali su ih stisnuti, kako bi svi stali u grob. - Striče Šan, nedostaje mali Lu! Šan je počeo pregledavati, brojiti, čuditi i nadati se. - Stvarno! Dječak mora negdje biti u blizini! Ti odi lijevo, a ja ću desno. Slobodno viči, zovi. Amera nema u blizini. Oni slave pobjedu! Pošli su svaki na svoju stranu, tražili, dozivali. Pročešljavali su svu okolinu, bliže i podalje. - Dječak može negdje biti ranjen. Tan, moramo ga naći! Ponovno su tražili, sada zajedno, sistematsku. Dugo su dozivali i odustali. Pred šanom se našao novi problem, za koji nije imao logično objašnjenje. Gdje je mali Lu? Taj mali je bio bistar i spretan dječak, možda se ipak spasio, pa sada ranjen negdje u gustišu, ne može se javiti ili je pobjegao s ovog strašnog mjesta negdje daleko ne usuđujući se 111

vratiti. Prema džungli nije bježao. Primijetili bi ga. Jedino ako je pobjegao prema zapadnom selu, pa tamo zatekao pakao i uputio se dalje. Ali kuda? Mogao je biti samo u sjevernom dijelu teritori-ja. Tamo su ga opet mogli primijetiti Tan i Li. Opet ništa sigurno! Možda će se kasnije sam pojaviti. Ne, ne može sada više čekati. Bratov život je u pitanju. Preko mrtvih poslagali su trstiku i prekrili ju zemljom. Tan je plačući nabacivao zemlju preko svojih dragih. U tim trenutcima prestao je biti dijete. Odrastao je brzo, prebrzo. Sada je postao mali borac. Osvetit će svoje drage! - Striče Šan, malog Lu su na samom početku vezali i držali postrance, ali ga kasnije nisam vidjela. Mene su dvojica odvukli iza kolibe. Jedan me držao, dok je drugi ..., Kasnije je došao i treći, mlađi, uhvatio me za ruku, odveo do potoka, rukom pokazao prijeko i stao pucati u zrak. Preskočila sam potok i pobjegla. Taj mladić me namjerno spasio pogibije. Ja mislim da su malog Lu odveli sa sobom - završila je Li. - Možda imaš pravo, odveli su ga sa sobom kao “živi jezik”. Mali Lu je možda ipak živ - zabrinuto je rekao Šan. ZAKLETVA Šan i Tan brzo su dovršili zatrpavanje groba, oblikovali humak i štapovima označili grob. Brzo će kiše, poplave, pa će po tome barem znati gdje je grob. Svi su stali uz grob i nekoliko trenutaka nijemo gledali u humak pred sobom. Svaki je imao svoje misli, misli o licima, djelima i postupcima svojih u grobu. Mislili su i o mukama u kojima su završili svoj životni put. Mislili su i o ljudima koji su skrivili njihovu smrt. Nakon tog razmišljanja prvi je progovorio Šan: - Dragi naši! Ležite tu pred nama, ležite mrtvi. Vaše su živote uništili zločinci, a ne vojnici. Bili ste hrabri, dobri, a za sobom u životu ostavili ovo dvoje, mene i umirućeg brata. Obećajem vam da ću ovoj djeci biti kao otac, kao mati, kao brat i sestra, da ću u njihovom životu pokušati vas zamijeniti. Neću to moći u potpunosti, jer za žive drage nema zamjene, ali u ovim prilikama tu ću zamjnu barm pokušati. - Šan je malo stau, uzdahnuo, okrenuo se prema djeci i nastavio: 112

- Zapamtite, djeco, ovaj događaj za sva vremena, njihove muke i stradanja, te žrtve zločina koje leže pred vama. Mrtva, mučena, unakažena, patnička lica. Pamtite svoje najdraže, koje više nećete vidjeti. Pamtite ih po dobrom i korisnom djelu koje ju obavljali za naš narod, ali upamtite i lica onih, koji su to učinili, zapamtite izgovorena imena, oznake čete, sve pojedinosti. Zato se zakunimo, djeco moja, da ćemo mačetom i žicom, metkom i zaoštrenim šiljkom osvetiti tu ležeće žrtve. Moramo biti kruti, hrabri, lukavi, neljudski i osvetljivi prema takvima. Moramo biti kao kornjača, koju gaze, ali ju ne mogu zgaziti. Neka gaze po njoj, ona će svoje noge i glavu uvući u oklop, zgažena, ugurana u blato i mulj, ali će ostati živa. Teško će se izvući iz blatnjavog groba, ali će živa nastaviti put koji je odabrala. Tako mi, moramo ostati živi, pamtiti i uzvraćati zlo za zlo, oko za oko, ruku za ruku, nečast nečašću, plamen plamenom. Da ima boga ne bi dozvolio, da smo danas ovo doživjeli i vidjeli. Da ima boga, ovo se ne bi smjelo dogoditi, da ima boga ne bi naši dragi ovdje ležali, da ima boga ne bi bilo toliko spaljenih sela, šuma i polja, da ima boga on bi se trebao svetiti, kažnjavati, da ima boga... Pred vama tu u humku, moji i naši najdraži zaklinjem se, da će moj život biti pun mržnje prema onima koji su krivi za vašu smrt i da ću ih naći, pa gdje god bili! Šan je dao ranjeniku još jednu injekciju, a pod jezik tabletu. U tom trenutku je zastenjao. Probudio se iz nesvjesti. - Samo budi miran, brate! Prenijeli su ga ponovo u čamac na granje, pored stavili hranu i sanitetski materijal, nekoliko trenutaka još gledali prema grobu i počeli vući čamac uzvodno. Trebalo je misliti na noć. Nisu smjeli noću ostati u selu, kako je Šan prvo mislio. Sada, kada je znao, da su malog Lu odveli, da ga nema tu negdje, bilo je bolje, da se udalje od ovog strašnog mjesta. Djecu će samo podsjećati na ono grozno što su vidjeli i doživjeli. Što dalje! Što prije! Sada je trebalo misliti na brata. Tu su učinili što su mogli i morali! Na rubu džungle naišli su na puteljak, koji je kroz trstiku vodio prema poljima i u pravcu rezervnog sela. Po blatnjavom i uskom puteljku jedva su vukli čamac s ranjenikom. Ali bilo je ipak lakše nego nositi ga na nosilima, To ih ionako čeka sutra! Pred sam mrak stigli su, smjestili ranjenika koji je sada bio pri svijesti, potražili rezervnu hranu. Nije bilo mnogo! Šan je samo razmišljao kako dati bratu barem skromni topli obrok. Među 113

Sada bi tražio pomoć. Barem nešto! Zbog bolova dao mu je morfij.Dajte mi podatke o mrtvima . Tražila je informacije.Da. Oni bi već davno bili tu. Na brzinu joj je sve pokazao i sredstva koja je koristio pri pružanju pomoći i obradi rana. Kod vaših sjevernih susjeda samo su trojica preživjeli. Pio je dosta vode. kao da ga hoće upitati: a ostali? Prije spavanja Šan mu je dao još jednu penicilin injekciju.također su ih dosta izmasakrirali. Bila je zadovoljna! Ranjenika su odmah prebacili na nosila i četvorica su krenula s njim prema šumi. kada je osjetio da mu netko dodiruje rame. U tom je razmišljanju zaspao. napravit će nosila i krenuti s ranjenikom prema udaljenoj bazi u džungli.pokazao je na djecu . Malo ih je ostalo živih. samo je nijemo gledao u Šana. a pored sebe stavio sanitetski materijal. Ovo je ipak za njih bilo mnogo i previše. Mrtve smo pokopali . Ipak su brzo zaspali.rekao je vođa ekipe i izvadio cedulju i redom zapisivao imena. .rukom je pokazao prema sjeveru . Brat je bio potpuno pri svijesti. Grozno. Misli su mu se stalno vraćale na današnji događaj.Stići ćemo mi njih! I ostale iz drugih sela već prebacujemo u bolnicu. ali ranjenik nije mogao.mi smo jedini ostali slučajno živi. Da je barem sakrivena radiostanica bila u redu. Skočio je na noge. Jedna djevojka je već pregledavala ranjenika. Tako neće trpjeti bolove. Oko njega je stajalo nekoliko boraca i seljaka. što je sve poduzeo. Pokopali smo žrtve. - 114 . nije imao dovoljno snage gutati. Što učiniti sutra? Ako pomoć ne dođe. samo je on ranjenm a mi . ali ga je vođa ekipe zadržao: . kako bi mu tijekom noći bio pri ruci.Izvješće o događaju morat ćete dati u komandi. Imate li vi samo ovog? . Skromni smještaj djeca su iskoristila i odmah prilegli.konzervama pronašao je i neku američku. Dugo nije mogao zaspati. Šan je htio krenuti s nima. Među spaljenim ruševinama kolibe našao ju je razbijenu. Bilo je još vrlo rano jutro. kako su ostali izgledali. koju je na maloj vatrici polaka grijao. Šan je legao pored brata. Mora što prije tražiti medicinsku pomoć! Jedini je to način da spasi brata. Tamo prijeko .

Sada je dao znak amfibiji. Pa i morao se držati svih uputa na cedulji. pa nešto još kasnije druga jaka detonacija uvjerili su ga da su skladišta uništena. Bez obzira na takva razmišljanja. bio je preambiciozan za jednog kapetana. Svi su znali čiji je to plan. Čamce nisu pronašli. Djeca su ih bez riječi slijedila. Čamci su već bili u “kontaktu”. tako blizu. Pokušat će uhvatiti kontakt s glavninom i prihvatiti frontalnu borbu dok oni. znao je i. Bude li uspio kako je zamišljen. ali superiorni kapetan ga je na to nagovorio. Ali. nadređene je uspio vrlo sugestivno uvjeriti u mogućnost pozitivnog ishoda i s minimalno mogućim žrtvama. i kasnijem mitraljiranju. Sa svih su se strana čule grmljavine. ne navale svim snagama. Dobio je “blagoslov” vrhova. Moraju biti najbrži i tako osloboditi mjesta za djelovanje artiljerije kao pomoći onima u šumi. Sada će poletjeti. Sva voda za iskrcavanje u proplancima šume bila su u helikopterima. da krene prijeko. kao podrška u uništenju glavnine. Kako su ih tako lukavo smjestili. Stalno je gledao u cedulju i sat i izdavao naredbe u eter. Čak je održavao sastanke s artiljercima i avijatičarima. kapetan će pokupiti lovorike. Kapetan Rogers je spomenuo da su čamci vjerojatno ngdje u akciji 115 . držao se dogovorenog plana i iz baze radiom nadzirao. Oni će ih samljeti za čas. Oni u štabu dali su mu odriješene ruke. RAPORT Major Kvin je sa satom u ruci stajao na obali rijeke. I helikopteri su imali svoju ulogu. Iz sela su javljali o iznenađenju i uništenju triju pozicija. Prvi se vraćaju u helikopterima. Iz radija stalno su se čule zapovijesti i upozorenja. koji su pješice već odavno pošli. jer bio je tu i promatrač iz štaba. Samo jedna netočnost i moglo bi sve propasti i biti žrtava. Međutim.Vođa mu je u kratkim crtama ispričao jučerašnje događaje. Od samog početka plan mu se nije sviđao. Zaigrao je veliku igru stratega. Mitraljiranje mogućih bjegunaca. To su zvali “lov na lisice”. Nekoliko dana je radio na njemu. a i Šan svoje. Dobro je čuo putem radija. Oni će dva obližnja skladišta u brzom naletu uništiti. da bi u tom slučaju karijera tog naduvenka bila zapečaćena. savjetovao i upravljao nekim akcijama. detaljizirao svake pojedinosti s vođama pojedinih akcija. pa su zajedno krenuli. Jedna. koje on ne bi mogao obraniti. Kasnije će nastupiti i avioni. sva ovlaštenja i odobrenja. Bio je to zaista ludi plan! Takvo šta on se ne bi usudio.

Tražili su artiljerijsku podršku. pa je previdio taj dio. pa se odmah vratili po četvoricu mrtvih. Odmah su uzletjeli. a on je dobio odgovor neka samo tako nastave. Avioni su odmah promijenili smjer. Nismo ih jednostavno pronašli! . da im pružaju energičan otpor. ja sam ih osobno tražio. Helikopteri su sletjeli. a sada su ih preletjeli avioni. Od narednika Luisa dobio je informaciju kuda trebaju usmjeriti avione. Ubrzo su zrakom poletjele prve granate. Oni na brdu su utihnulia. Po njima je tukla laka artiljerija s obližnjeg brda. da ga je toliko zanijelo “sječenje” protivnika. a da neće izazvati sumlju. a ovaj mu je lukavo odgovorio: . . da dočeka prvu grupu vojnika iz šume. Nitko na njih nije pucao. Bio je ljut na sebe.Kapetane. Rekao je to naredniku.O tome ćemo kasnije! Čestitam! Skupite od zapovjednika sve podatke i sređene raportirajte za sat vremena. Slučajno su naletjeli na dvojicu bježećih stražara. Vođenje završnica odmah preuzmite . Odmah su tražili korekciju prebačaja. ali ih nije bilo u blizini.prebacivanja. Raketama su zasuli položaje. Major mu je pružio ruku. izvan domašaja njihovih topova. dopunili municiju za mitraljeze i odmah poletjeli u daljnji lov. Tek na povratku sjetio se. 116 . Artiljerija je prestala djelovati. Čamci su se vraćali. Ležali su pokupljeni u ceradama na podu amfibije.i pri tome skinuo slušalice i dodao ih kapetanu. Oni su iza sebe ostavili bombu. Tako mu je rečeno radiom. a desantni čamas prešao je prijeko. a dva najbrža i najhrabrija vojnika je razijelo. Nije rekao da su u momentima masakra i iživljavanja na te važne čamce potpuno zaboravili. Iz šume su dolazili zabrinjavajući glasovi. Vojnici iz čamaca već su se iskrcavali. Sada su granate pogađale cilj.lukavo se nasmiješio narednik. a iz šume su tražili helikoptere za ranjenike. Dovezli su tri teško ranjena vojnika. iskrcali vojnike. kako će se opravdati. Ostatak bombi u nasnačenom dijelu šume. Oni će stići tek kasno popodne. Majoru se približio kapetan i onako s daljine upitao za rezultate i žrtve. Vod u amfibiji imao je dva mrtva u glupom okršaju. a u ponovnom preletu izbacili su pola tereta bombi.

pa je vozio skoro prebrzo po tom lošem putu. a štabni su oficiri sjedili u svojim foteljama. Žrtava nema. mokrim ručnikom obrisati lice i ruke. . . Žrtve: 4 mrtva i tri teško ranjena. koji je bez intervencija pratio sve akcije. Svjestan sam bio u riskantnost akcije. Očekivao je željeno! Bit će slavljen! U najmanjem slučaju dobit će odlikovanje. Od njega moramo saznati neke detalje organizacije komunikacije. u potpunosti je uspjela. Sa sobom doveli “živi jezik”. Likvidirano najmanje 98 živih ciljeva. Major je strogim pogledom ukorio kapetana. kako bismo mogli djelovati na drugim terenima. onako vezan. Stigao je samo promijeniti svoje terensko odijelo. Bio je sav izubijan. Malog Lu su vezanog i prestrašenog bacili na zadnje sjedalo i krenuli prema gradu. a i njemu se žurilo.Vod B: prihvatio borbu izbliza i uz pomoć artiljerije i avijacije uništio glavninu snaga u šumi.Operacija “GAŽENJE KORNJAČE” usuđujem se reći.Major je u štab javio o uspjehu operacija. Nakon propisanog pozdrava. koji je nakon toga smanjio brzinu na snošljivo drmanje. kapetan je izvukao cedulju: . koji predajemo obavje-štajcima na specijalni tretman. dva čamca i 47 živa cilja. U sebi je bio ponosan i sretan. 117 . Major ga je požurivao. pogledao na cedulju i nastavio: . bolnicu. Majora mu je skoro bacilo u krilo. pa su mu naredili neka s kapetanom i zarobljenikom predveče dođu u štab. Vozio je kapetan Rogers.malo je zastao. Bili su tu artiljerci i vođe eskadri. oružje i hranu. bio je zadovolja i uputio se u štab. a nadao se i višem činu. ranjenih nema. Žrtve: dva mrtva.Vid C: uništio dva komunikacijska sela. udarao je u tvrde stranice džipa. . skladišta. a mali otraga. U komandi se skupilo veliko društvo.Vod A: uništio dva skladišta municije i tri živa cilja. I štabni oficir. ali planiranjem i komandom uključivanja u određenim važnim momentima u akciju i pod rukovodstvom majora Kvina u potpunosti smo uništili predviđene ciljeve. Svi su nestrpljivo stajali sa strane. I oni su htjeli čuti rezultate kojima su doprinijeli. Uništena dva pronađena čamca.

a time i provodi u gradu. U bazi je do tada bilo veliko čišćenje opreme. da će ga saslušavati i da će pri tome koristiti i bolna sredstva. da će progovoriti prije nego neki stariji. Najviše mu se usjeklo u pamćenje hvalisanje izdajice Linga.rekao je pukovnik sav ozaren u licu. I oni iz šume će ih neko vrijeme ostaviti na miru. Svi su izašli. Nije sve baš mogao razumjeti. . da tog malog ostave. Neće se tako brzo oporaviti.. ali upozoreni pucnjavom iz daljine živi ciljevi pobjegli. jer dobro su im danas potprašili. Njegovi će ionako promijeniti taktiku i 118 . pri tome ipak nešto prešutjeti. Znao je da će ga mučiti. izvadio bocu Whiskyja. znao je da je uništeno sve i svatko i sve što su tako dugo organizirali i sprovodili.Sve vođe grupa ću predložiti za odlikovanje. uvjeriti ih u neke istine. a vas dvojicu i za unaprjeđenje u činu . Ležao je pritisnut o stranicu i sa strahom slušao okolne razgovore i hvalisanja.Vod D: uništio također dva komunikacijska sela. a oni iz voda C nekako su suzdržano pričali samo ono što su smatrali da smiju. u sveobuhvatnoj operaciji.komandant se ipak držao hijerarhije i prvo pružio ruku majoru. a poneki će dobiti i prijevremenidopust. Na povratku iz akcije kapetan ih he na to upozorio. Čuo je i par imena. Najbolje bi bilo nešto reći. hvalili se o uništavanju “živog mesa”. kako ne bi završili na sudu. a i čuo je iz okoline gdje su odjekivale eksplozije. pa prema tome sigurno su ih većinu pobili i drugdje. Bit će neko vrijeme izlazaka. Sjeća se da je čuo kapetana kako viče. a ostali su svi viši oficiri i njih dvojica. Osvetit će oni njih! Hoće morati progovoriti? Izdržati sve torture? Iz razgovora je razabrao. jesu li što “povalili” i kakve su bile mlade Vijetnamke. koji se na sva usta hvalio trojici probodenih. Mali Lu je te razgovore i upozorenja razumio i registrirao već u čamcu. ali je suštinu pogađao. pa tek onda kapetanu: . Iz baze su ih ispitivali. a tako izbjeći mučenja.Čestitam! . Dobro je zapamtio to lice! Bilo ga je strah! Znao je što ga čeka. Žrtve: jedan mrtav i 4 ranjena .ponosno je svoje izlaganje završoi kapetan. Ulovili ili uništili samo devet živih ciljeva. Prepričavali su događaje iz akcija. Pukovnik se okrenuo ormariću iza sebe. Nazdravili su pobjedi. Njegovi će morati sve ispočetka. Vojnici su znali da će slijediti dobar odmor. da ne idu u detalje. O tome su samo šutjeli i zadovoljne se smješili.

točno će tako. Sada je bio izvan životne opasnosti. lukav i čekati povoljnu priliku. a da oni nisu ni primijetili. a podalje smještena vojska u isto takvim skromnim kolibama. Da. Brinuo se o svemu. pa su je nakon par pregleda i intervencija svi zavoljeli i ostavili da tamo pomaže. Već je imao par imena i nekolko opisa zločinaca. pa nema smisla previše lagati. šta druga djeca nisu imala. Oni iz komande su za sve njegove molbe pokazivali potpuno razumijevanje. Uvijek bi tiho razgovarali. Barem ne odmah u početku. ali skoro sve i paziti na uvijek iste odgovore. dok mu brat ne prizdravi. U bolnici je Li bila pregledana i liječena od šoka. Svejedno je za dvoje poduzeo i više što se nadao. Treba zapamtiti ta imena. sve oko sebe. Tako će pomoći svojima. Straža je po okolnim brdašcima bila raspoređena tako da je očima mogla obuhvatiti veliki teritorij. Svojima time neće naškoditi. DVA MJESECA KASNIJE Stcionarno selo Nnalazilo se u velikoj dolini sa svih strana za-štićeno ogoljelim brežuljcima. a oni će se osvetiti za ono u selu. Šan ga je svakodnevno bar dva puta obilazio.mjesta. Nikome o tome još nije govorio. znaju zaključivati. ali bi se ovako vezan utopio. Zamjenik komandanta bio je Šan. Oni su do sada dosta vidjeli. Brat mu je bio par puta na rubu života. Treba biti miran. da pobjegne. Samo je svoje pretpostavljene zamolio za privatnu istragu. Na kraju te niske doline bila je bolnica. Samo su bile nešto dulje. Kasnije su bili sve više svjesni koliko čini taj čovjek za njihovo školovanje i ostalo. Tako je jedan dio njegovog obećanja bio spontano izvršen. reći sve. a i ubrzo bi ga pogodili. dodao je i bratove informacije. Skočio bi on već sada iz čamca u vodu. a katkada je Šan i nešto zapisivao u malu knjižicu. jer samo tako pružit će mu se prilika da se spasi. a kasnije sve obavijestiti o rezultatima. Njezina nježnost i ljepota olakšavat će bol ranjenicima. Šan je time bio zadovoljan. koju će sam izvesti. 119 . Onome što je saznao od Li. ali su ga ipak spasili. Počeo je raditi u određivanju budućnosti te djece. To je čvrsto odlučio prvog trena. Mora sudjelovati. Želju su mu ispunili. jer je za borbu i kruti terenski život bila premalena i preslaba. Prostrane proste kolibe stanovnika bile su bez ikakvog reda razbacane po velikoj površini. Molio je da ga tu ostave. brinuti se kao pravi otac.

širila je i puno radosti. Nije se idvajao od njega. odsječenu ruku. Bio je ponosan na dar. mirovanje..43 mm. Odjednom do skupine dotrči dječak i obavjesti Tanada ga 120 . Naše mišljenje poslije onoga što smo saznali slaže se s vašim. Postao je nekako šutljiv. Spomenuo je i slučajno preživjele. Međutim. .Mi možemo samo vaša nastojanja proslijediti dalje. I o tome su ga pitali . Mladići su se šalili i smijali. Bio je još blijed. da će mu svaku djelatnost u vezi osvete zabraniti. Svi su znali što je proživjela. ali svjesna svoje tragedije. Dobra hrana. na grobu sam se zakleo da će mi životni zadatak biti briga o ono dvoje djece i bratu. a za brata Šana je rekao da već ima neke podatke o zločincima i da je svečano obećao. Razgovarali su i sa Li. U sada drugačijim okolnostima ljupkost te djevojčice koja je preko noći odrasla.Li mu je uzvraćala pažnjom i vrijednošću. Za oporavak je trebao više vremena nego Li. a oni neka odluče.. Samo im je potvrdila stričeve navode. Sjedili su u krugu i pune redenike slagali u metalne kutije. Često je noću sanjao pokolj. a njemu nije preostalo drugo već da prizna svoje nakane: . puno razgovora o sličnim sudbinama i primjerima odagnali su pretrpjeli šok. Od komandanta sela dobio je na dar široki opasač sa Colt Komander revolverom od 11. Mučila ga je slika mjesta tragedije. mi samo izvješćujemo. Tek su tada tražili razgovor sa Šanom koji im je vrlo uzrujan ispričao ono što zna. Otpočetka se bojao. a Tan se nikako nije mogao uklopiti u to veselje. Ali mi o tom pravu ne možemo odlučivati.Ja znam da možda to nije u redu. I ona je svakog dana navraćala svom stricu. . I spavao je s njim. kada sam vidio što su učinili. a pogotovo na kakav način. prerano je odrastao. Sva se posvetila učenju i radu. koji je već sjedio u krevetu. Kako ću to učiniti još ne znam. Potanko je morao ispričati ono što je vidio i doživio. Mislim da je to moralno pravo. ali se vidno oporavljao. I slikali su ga s ovako odsječenom rukom. i osvetiti te žrtve. sedativi i puno. aokolina joj je pri tome pomagala.Znam! Jasno mi je! Hvala ipak na razumijevanju! Tan je dodijeljen privremeno pomoćnoj borbenoj jedinici. da će se osvetiti. Tog dana Tan je s nekoliko mladića metcima punio redenike. Kod njega je navratila i komisija za ratne zločine imenovana od područnog štaba.

Starac ga je usred bijela dana vodio do predgrađa. a starac je Luu stavio konop u ruku. također je išao neki mladić. i. Ovaj je samo kimnuo i krenuo. ali ne i u kritičnom. Nakon tog još su sporije nastavili put. Lu je primijetio i neke znakove. U teškom je stanju.Nije nastupilo još jutro. osjećao. Umorni su brzo zaspali. a Tan za njim. . Onako šepav. na par koraka. U predgrađu pratioci su nestali. sve čuo.rekao je kratko komandir i pogledao prema Šanu. odlučili su ga. ako je sposoban da podnese put. s još dvojicom boraca i bez obzira je li ili nije on. Uz komandanta je zatekao Šana. Zamjenik kaže da bi to mogao biti mali Lu. Lu je to znao. neka nepoznata snaga. Lu to nije razumio. popuniti mjesta u njegovom još nepotpunom mozaiku. Tek tada je Lu primijetio da je džip sa vojnicima projurio ulicom. kojeg je već vidio u kući. Starac je išao uz njega i bivolu stalno nešto govorio. Pokrili su se ceradama koje su u ovo doba morali stalno nositi sa sobom. Na nekih sto koraka ispred njih kretao se jedan dječak u kojega je starac stalno gledao. Da je barm on! Da je bar taj dječak peti preživjeli iz sela. Već tada je ispod njegove košulje nazrio oružje.hitno treba komandant. Poći ćete tamo vas dvojica. međutim. samo mali Lu to može! On je sve vidio. konop za koji je bio privezan bivol. Iza njih. Živ! Pa on će moći popuniti njegovu sliku s imenima. Jednom. pa može tako brzo. prebacite ga ovamo. Tu su prilegli. neka nada i vjera da ga tamo čeka mali Lu. Polako su se udaljavali od grada. koji je na Tanov upitni pogled bio vidno uzbuđen. Ponesite nosila! . kad ih je Šan probudio i energično tjerao dalje. Napustio je veselu grupicu i uputio se preko čitavog naselja do komandantove kolibe. Zašli su u neko dvorište. Mešu nijma je starac spretno pronalazio samo njemu poznate 121 . Kako su brinuli za njega. Tjerala ga je. Vojnici u pratnji jedva su ga slijedili. kada ih je na putu zatekla noć. Vojnici su pronašli malo sklonište uz put kojim su prolazili. Šan je grabio digačkim koracima i stalno požurivao Tana. I sada je imao pištolj. silovito ga je zgrabio i okrenuo u suprotnom smjeru. sve po razasutim rijetkim poljima. svojim životima obraniti.Javljeno nam je da je jedna patrola pronašla dječaka koji tvrdi da je iz sela Hau i da je pobjegao iz zarobljeništva. Pješačili su pet sati. Da. dkle. Ni riječi nije ispustio. na takav znak.

rekao je i već krenuo. Mislio je da je sigurno ranjen. Starac je ponovio zov te ptice. Odjednom se pred njim stvorio bivol kojem je starac opet nešto tiho govorio. užasnut. nastavio mirno disati. samo tiho. osim u kojem je selu ulovljen. kada je grunulo. Samo je glavom pokazao na mjesto kraj njega. Bio je prosto raznijet. ali ovaj ga je samo gurnuo za borcem koji je imao već dvadesetak metara prednosti. nožićem ih otvorio i osluškivao okolinu. prerezavši je popola. nožem je odrezao jednu posebnu granu i. Zapalio je malu vatricu. tada je vojnik rekao da se mogu odmoriti. Lu je nešto htio reći starcu. gledao je u raznijeto tijelo. To ga je voće možda i spasilo. Taj je poginuo već u zraku. Sav izgreban izvukao se iz grmlja. nije usudio micati. Njegovom vodiču nije bilo pomoći. Lu nije mogao spavati. a s njom i silovita kiša. Kada se razdanilo. Upravo je raznišljao kako će ostatke nekako zakopati. podmetnuo kamenčiće i zagrijao konzerve. Nije znao kuda. Neko vrijeme. Isti čas je napustio mjesto i taj put i pobjegao u gustiš grmlja prema šumi. Iz grmlja je izronio muškarac oboružan automatom. već se bližilo jutro. Ništa ga nije boljelo. Izgubio se! Izgubio smjer i orjentaciju. kao da leži u krevetu. mali. Tako su zašli u gustiš grmlja. krv i crijeva razbacana po obližnjem grmu.Idemo. Sve je više bježao u tamu šume. ali nakon nekog vremena i skupljene hrabrosti stao je polako micati rukama i nogama. Jednom je čak došao na isto mjesto gdje je bio prije dva dana. Ubrzo su naišli na dobro prohodan puteljak. Malo je zastao iza svog pratioca i ubrao neko divlje voće. vidio je da su na rubu šume. Starac je preko obojice prebacio neku ceradu i . Bio je suviše zabrinut i nestrpljiv. Po tragovima je Lu primijetio da se tu češće prolazi. a vojnika u zrak. gdje je starac pustio bivola da pase. a on bez riječi legao pod neki grm. nepoznate šume. kada je u blizini začup dva pucnja. Oglasila se noćna ptica. Opet sam! Najprije treba pobjeći u šumu jer oni mogu biti negdje u blizini. Lu je dobro poznavao takve ljude. Vojnik je koračao desetak koraka ispred njega. Nije znao što učiniti. Vojnik ga sve vrijeme nije ništa ispitivao. Neka snažna sila odbacila ga je u grmlje. . Dugo se tako odbačen. Dok su se grijale. Hodali su satima. Hranio se 122 .puteljke. . u vrlo kratkom vremenu napravio “spravicu” pogodnu za zahvaćanje jela. prosto stisnut u trnovito grmlje. jer neprijatelj je u blizini! Do jutra moramo zaobići bazu i doprijeti do šume. Vojnik je iz torbe izvadio dvije konzerve. na koju stranu krenuti. Veče je došla brzo. Po njoj je lutao nekoliko dana.

traženje skloništa. Kada je vidio da ne može pobjeći. I velike i male. a sve su za njega bile opasne. Nadaleko je zaobišao to zmijsko gnijezdo. Ali iz jednog zla ušao u drugo. hranu i neko suho mjesto. već neizvjesnost izlaska iz šume. nije imao ništa. To je pokušao. U šumi je imao dovoljno vode i hrane od divljih plodova. spremno se predao. pod gustim krošnjama i na stablima. pa se ubrzo uputio natrag u gustiš.ili gromovima praćena kiša. okolne životinje. a on sve više slabio. I tada je mislio. duboko usnuo i dobro naspavao. ali noću je u snu skoro pao iz rašlji drveta. To je kasno primijetio. Izašao je iz zelenog pakla. Dani su brzo prolazili.. Jednom je vrlo blizu čuo nepoznate i nerazumljive glasove. gdje doduše nije bio previše gladan ni žedan. pa se tamo noću najradije sklanjao. Katkada je naletio slučajno na jaja barskih ptica i to mu je bilo sve što je u tim močvarama mogao pojesti. u toj prokletoj blatnjavoj pustari osim trstike. Znao je. prenoćišta i hrane. Pošao je u tom smjeru. tko će ga zarobiti. Svaki dan u isto vrijeme barem jedan pljusak. a najviše od životinja. bio je na kraju snaga. Još mnogo veće zlo. gdje će ga ostaviti da se naspava. da u blatnjavu vodu nikako ne smije piti. Uvijek ga je iz sna nešto probudilo . a hod ljudi prepoznati. ali nigdje nije imao mira da se dobro naspava. Sve više je malaksao. jedva da je mogao napraviti nekoliko koraka po močvari.plodovima.. Polako je napredovao prema sjeveru. Mislio je samo na vodu. Bilo mu je svejedno. Znao je da se izgubio u toj prokletoj šumi. rijetke trave i ponekog grma. korijenjem i lišćem. Oprezno se udaljio. a on se nije imao kamo skloniti. jednom je u takvoj šupljini naišao na mnoštvo zmija koje su se između sebe ispreplele. Jedino se u njemu osjećao sigurnim. Prala ga je svakodnevna kiša. Nisu ga mučili glad i žeđ. Šuplje drvo ipak je bilo najsigurnije. Noći su bile grozne! Divlje životinje blizu. Svagdje ga je bilo strah od ljudi. Međutim. Kišnicu je skupljao u nastavljenu vrećicu. Imao je pravo! Kraj šume. Zadnji tren probuđen uhvatio se za granu. samo jesti i spavati. nisu ga odveli daleko nego iscrpljivali njegovo malo tijelo. a tu. a spavao u šupljem drveću. Od majmuna je naučio kako spraviti od par grana ugodno gnijezdo za spavanje. 123 . Glasove nije mogao razumjeti. Tako dobivena voda bila mu je nedovoljna za cijeli dan a napio se samo tijekom kiše. ili pak neki šumovi šume koja je za njega izgledala zastrašujuće. Jednog dana primijetio je nešto više svjetla. Kada su ga pronašli. To više nikad nije pokušao. “Suhi” krevet u šumi zamijenio je mokrim na blatnjavoj zemlji. da mora pobjeći nekom koga je čuo. pa je radije ostao sakriven.

a smjer ulaska na vidno polje sela ne odgovara dogovorenim putevima. sve ono doživjeti. Mnogo hrabrosti! Sutradan su ostali neko vrijeme sami. Ima on tamo prijatelja! Oni će znati pronaći način da saznaju za žrtve koje mu ne mogu pobjeći. Imao je ono što ga je toliko zaokupljalo i mučilo. Ja ga očekujem s prednje strane! - 124 . Šan je nestrpljivo očekivao i svoj dio priče. Vanjštinom je nešto odudarao od ovdašnjih seljaka. tiho zarobiti! Opreznost! Brzo su dotrčala dvojica mladića. vidjeti. jer je glavne krvnike imao na spisku. nikog u to neće umiješati. volje. Imat će ih on. snaći se i preživjeti.Otiđite do onog grmlja i iskočite tek kada vas prođe. Divio se malome! Mali se mogao mjeriti s najhrabrijim borcima. da mali Lu pojede jutarnji obrok. ali ga taj dan nije htio više zamarati. ili nešto drugo. DIO OSVETA STARA IZREKA Stražar s uzvisine javljao približavanju nekog seljaka. Neke je opise uspoređivao. .Svi su prisutni čuli priču mališe Lua. Njegovo ogledavanje mu je sumnjivo. Bio je zadovoljan. Kroz mozak stražaru prođe neki neobičan osjećaj. Svi kuriti znaju za to! Brzo je stigao odgovor. Ili je bjegunac.Šaljem ti dvojicu. među one koji mu informacijama pomažu. Ta osveta mora biti samo njegova. Viđeni se muva okolo. pa ne zvao se Šan. kao da ne zna u kojem će smjeru. II. Samo da ga oni s vrha ne spriječe. Izdao je zapovijest: . Sumnjivac je bio već na dvije stotine koraka. njegova i ničija. Već sutra krenut će srivena pošta na jug. Smiren čekao je. Na njegovom su se popisu našla nova imena i opisi. Napeto su ga promatrali. instinkt uzbuđenja. Sada je krenuo prema selu. Nadao se da će dobiti prešutnu dozvolu. Trebao je imati puno snage.

Shvaćao je. Došljak se još uvijek kesio. Bilo je u zadnje vrijeme mnogo takvih lutaluca. Njegova četa je imala i mrtvih. a i zadatak prisvajanja eksploziva nisu izvršili. možda je to opet neki usamljenik. Kao da su ih očekivali. Najčešće mrtvi uopće ne! Zračni napadi i upadi u pozadini bili su sve češći. Smjestili su ga u otvorenu kolibu. Mrtvih više nego obično. kako su nazvali akcije za prisvajanje oružja. tamo ih najviše gine. luta okolo. znali su također vrlo dobro. izgubivši sve svoje. Na povratku su prošli kroz tri oluje. Stražar je mislio: borimo se među sobom. A bilo ih je i kojima je skitnja bila u krvi. Oružja. Ali posljedica izdaje ili nešto slično od takvih lutalica nisu imali. nije imao. osim noža. Svi u okolici su poginuli. lutalica i. Odmah je spremno digao ruke. Kada se mala grupa probila do samog skladišta. nastala je strahovita eksplozija namjerno izazvana. a ne ovdje u pozadini. Bili su u “krađi”. Znao je da ih tamo najviše trebaju. jednakih lica. koji se međutim nisu htjeli priključiti pokretu. zapisao podatke. Samo koga poslati? Znao je unaprijed. Svoju su hranu i konak odradili. a lice mu se razvuklo u osmijeh. ostat će oficir bez vojnika. dok se ne vrati komandant. gdje je mogao ležati i vidjeti samo dio sela i stražara pred ulazom. Ali zapovijest je morao izvršiti i poštivati. pa se postavljalo pitanje tko će braniti sav taj narod. Cijela akcija je već od samog početka krenula naopako. jer će morati pucati. samo oni. akcija obustavljena. potreban za rušenje mostova i puteva. on naredio povlačenje. koje će odrediti. Izgubio je sedam najboljih boraca.Kao da i nije bio iznenađen pred uperenim puškama. Većina je bila daleko na zadatku. No. ali je potreban oprez. da se rijetko tko vraća. da će se rat dobiti dolje na jugu. Ovaj put im je naređeno da “nabave” eksploziv. Vrativši se iz dvodnevne akcije vojnici su mu bili umorni i mokri. Za to im je nedostajalo hrabrosti. Komandant je bio zle volje. Odveli su ga do vojnog logora koji je u to doba bio prazan. Mora odvojiti deset boraca. Seoski starješina ispitao je došljaka. Iz svoje oblasti 125 . pa nestali. da nitko neće prigovarati. Najvjerojatnije je i ovaj jedan od njih. Vraćaju se samo mrtvi i ranjeni. Oštro mu je naredio neka ne bježi. Ako tako nastave. Sada su ga radijom obavijestili da mora poslati popunu na jug. naredio da ga nahrane i pod stražu. Lozinke naravno nije znao. Bili su dva dana u selu. i sjevernjaci i južnjaci.

Pred kolibom su seljaku naredili da sjedne i čeka. Što je to? Toga trenutka se sav stresao. a pogotovo što se dešava na terenu. ispitivati. Od samog početka u štabu se zalagao da se akcija odloži za par dana. što sve narod trpi i kako se ustvari vodi rat. koji se id svog strica i direktnog pretpostavljenog nije odvajao ni u zadacima. U kolibi je doduše imao čistu vojničku jaketu i kapu sa zvijezdom. I Šana je to grizlo. kada je samo letimično pogledao seljaka. što se tamo negdje nekome na brzinu prohtjelo nešto eksploziva. digli u zrak prazno skladište i njegove borce. nije se takvo nešto nikada desilo. i u pravo vrijeme. da sada treba utvrditi i potvrditi identitet došljaka. Oni su predvidjeli da će napad biti izvršen i sa sigurne daljine. dak on ne skupi dovoljno svojih i provjerenih informacija. sjedili su na kamenju i čistili s ostalima oružje od blata. Pored njega su prošla dvojica stražara vodeći nekog seljaka.seljak. bez dobrih promatranja i informacija. kao zamjenik komandanta. Šan i Tan. To je bilo sve što je posjedovao. I to bi odijevao iznimno. Smučilo mu se pri pomisli. Tih nekoliko preostalih boraca i sposobnih mladića morat će poslati. donijeti zaključak. Sad su im se oči srele. a privremenog zatvorenika i hraniti s ono malo što su i oni imali. Ostali oko njega bili su šutljivi kao da ih je bilo stid neuspjele akcije i nepotrebnih žrtava. Daleko od toga da nisu zaslužni. Za trenutak je tog čovu vidio iz profila. ovaj neprijatelj nije onaj od prije tri desetljeća. ali ti su bili šturi i nepotpuni. i to samo zato. Možda su u tu akciju natjerani prebrzo. Ostavio je Tana i oružje i otišao za stražom promatrajući vođenoga odostraga. Tih nekoliko starih prdonja u njihovom pokrajinskom štabu stvarno ne znaju ni voditi akcije. Nepotrebne žrtve! Ludo izgubljeni životi. Proradio je neki njegov ludi instinkt. kao malo prije. žene borci i djeca. Opet ga je prošlo neko čudno uzbuđenje. Jer. Za akciju su doduše dobili neke podadatke. ali ovaj rat je nešto drugo. takve stvari je uvijek zbog svoje 126 . U svim akcijama. u kojima su konzultirali njega. ni u selu. Šan sav uzdrhti uz taj cereći pogled. Šan je bio odjeven kao običan vojnik .dolje je poslao već preko sto ljudi. Ostali su samo prizdravljeni ranjenici. U tom razmišljanju stražar ga je obavijestio o zarobljavanju nekog sumnjivog skitnice. Kako je tek sada bilo komandantu koji će morati obavijestiti rođake o žrtvama. Šan je upitno gledao seljaka. privremenu stražu onako već umornih momaka.

okruglog lica koje nije bilo neishranjeno. Komandant je volio tog skromnog borca. dobio podršku i pomoć za ostvarenje. ali ne samo zbog borbenih sposobnosti. On ih je dešifrirao i analizirao. Nepogrešiv u izvlačenju obavještenja. Šteta bi bilo da takav sposoban obavještajac pogine u nekoj glupoj akciji. Te ruke nisu radile sa seljačkim alatima. U kolibi je bilo svjetlo i ugodno toplo. I još nešto: ruke pridošlice bile su nekako ženske. njegovane. Komandant se od primjera do primjera sve više u to uvjerio. . Daleko da ga nije trebao. 127 . Zarobljeni došljak nije ga izdržao. zbog toga je i poslao onaj prijedlog štabu. a pogled preusmjeri prema vojniku. on će ga se teško odreći. Šan se zagledao u oči zarobljenog. na očigled se vidjelo da nisu obavljale teške poslove. pa su sve češće informacije s juga stizale k njemu. a tijelo ovoga nenapaćeno nedaćama kojih tu ima na pretek. Ako oni u štabu pravilno shvate njegov prijedlog. Obojica su bili zabrinutih misli. Osim toga. Imao je zdravo rasuđivanje i intuiciju. Nestalo je i smiješka s tog lica. Kakav prirodni talent za obavještajca! Vrhove je već obavijestio o Šanovim sklonostima kojih ni sam nije bio svjestan. Propisno je pozdravio. najpozudaniji radnik i ratnik. Prema tom poslu osjećao je posebnu sklonost. već spustio pogled. što je Šanu godilo. Taj pogled trajao je dugo. Otišao je u svoju kolibu i obukao skromnu jaketu.Uvedite zarobljenika! Ušao je naoko smiren. On bi im tamo mnogoviše koristio nego tu u “provinciji” rata. Tamo bi možda njih i legalizirao. iz ruku mu uzme šešir i priloži ostalome. To je Šan odmah primijetio. htio mu je i pomoći. osvetu. Vojnik je raportirao o načinu zarobljavanja došljaka i stvarima pronađenim kod njega. Sve više se počeo baviti i obavještajnim radom. pa bio mu je desna ruka. Prateći vojnik odloži seljakove stvari na pod pored njega.pronicljivosti radio on. Šan mu rukom dade znak neka se pridigne. Pritvori vrata kolibe i stane mu iza leđa. da posjeduje. nasmijanog lica. Komandant je Šana ponudio čajem i šutke su gledali preda se. Kod saslušavanja zareobljenika bio je nenadoknadiv. u ruci držeći slamnati pleteni šešir i sjeo na ponuđeno mjesto na prostirci. Htio je prodrijeti u njegove misli. već kao dobrog i sposobnog stratega. stavio kapu i otišao u komandantovu kolibu. Ako bude štabni obavještajac lakše će izvršiti svoje poluprivatne nakane. ali opća stvar je bila važnija.a on mu je pokretom glave najavio neka sjedne pored njega.

To smo dužni sa svakim nepoznatim. . sve dok ne dobijemo vaše podatke i sa drugih strana. koje su Amerikanci bombama razrušili prije mjesec dana. bateriju. Naredio je seljaku da se odjene. Tražio je nešto.rekao je komandant. .Zašto se nisi priključio našima? . odakle dolaziš? .Doživio sam stresove teškog bombardiranja. ali spojene u vez. osim ovih stvari na podu.Oprostite na oružanoj pratnji. pa lutam okolo . a nove baterije. nekoj vreći i pored nje ćupom s kuhanom rižom. tri slane ribice. Otvori bateriju u kojoj su se umjesto jedne velike nalazila četiri male. Polakao se pridigne. Složi ovako klečeći sve natrag i počne gledati kao u čudud. i ne baš uživajući u tom zadatku. nevjerici.Tko si. preokrene deku na drugu stranu i svu je pregleda. slamnatom šeširu ofucanih prljavih rubova. Šan pogleda prema nožu. Zbog sigurnosti to činimo. opipavao. kako bi mogao pratiti njegove reakcije. Gledajuči u seljakam kao da je vidio iskricu olakšanja. . Tadi toga ćete ostati pod stražom. Na deki je bila položena i kineska velika baterija. te nožem isiječe slane ribice. ovom pregledu i ispitivanju.Uhvaćen seljak na prilazu sela. Zavirivao je čak i u kosu.. odloži s nje iglu i konac. Odgovori previše određeni i prebrzi. Jesu li pripremljeni? Digao se sa svoje stolice i pipajući pregleda seljaka.Zovem se Mhu Long. gledao tijelo i ruke. . a da sam nije znao što bi to moglo biti. Sve je to radio strpljivo i polagano. ali okrenut prema došljaku. isipa rižu. pa ovakav za sada još sam nesposoban za borbu! Šan je sada bio siguran da s ovim nešto nije u redu. . a dolazim iz sela Meng Šu. 128 . ništa sumljivo nije pronađeno. dajući do znanja da je svoj dio posla završio. bez etiketa. izvrtao. S isto takvom brižljivošću i sporošću počeo je pretraživati sljekove stvari na podu. Skidao je s njega djelić po djelić. Izgubio sam svoje. kao formalnosti. nepoznatog podrijetla. Nakon toga razgrne deku. pretresen. Nije imala opšivenih rubova. Često je na takav način primijetio neku reakciju ili strah u očima.keseći je izgovorio seljak. plastičnoj boci s rakijom. slamnati šešir. Pregleda malo nož. izlije rakiju. Kleknuo je pored njih.upitao je Šan. cerada i stara deka u koju je zabodena velika igla s debelim sivim koncem. tucka noktima po posudici.

Skupite sve preživjele.naredio je Šan. koga oni zovu “lokator”. ali nakratko. a jednu umetnuo u mjesto uz kutijicu.Nisam siguran.Neka uđe Li! . Baterijica traje svega pet do šest dana. Šan je u jednoj ruci držao šešir. Istim koncem.pokazao je na podu klečećeg seljaka. Tamo je bila mala gumica za pričvršćenje i potrebni kontakti za plus i minus. Ja ga nisam vidio.Misliš? . Neka zapita ua “postupak” s izdajicom. ne veće od kutije štibica.brzo je govorio Šan. . Problijedio je! . Sada je uzeo bateriju . Znači. imam još jednu molbu . Njegovu poziciju hvataju avionima u krugu od 5 km. . . Nije on sam! Treba hitno upoznati štab o opasnosti! .To je mali radioodašiljač.Li. Sa tri brza koraka našao se kod stvari na podu. Začuđen je čekao objašnjenjenje. N apod su ispale četiri kutijice. sjećaš li se ovog seljaka? . a vidjela je malo.Komandante. Komandant je upitno gledao u Šana. Šan je nožićem otparao konac i otrgnuo unutarnji poklopac.odjednom je skočio Šan. tako da sitnim koracima ipak može hodati. ali se nije mogla sjetiti. Odvučena je prebrzo u kolibe.okrenuo se vojniku pred vratima i naredio. 129 . lociraju selo i zna se što slijedi. . a u drugoj iglu s namotanim koncem. Brzo su ušla još dvojica i savladali koprcajućeg na podu.Odmah vežite tog čovjeka! . on je helikopterom ubačen u pozadinu. pristupio mu i nešto šapnuo u uho. Odmah je pozvao radistu i naredio slanje hitne poruke u štab. . a komandant se čudio takvoj pronicljivosti. još čistim.okrenuo se Šan prema svom pretpostavljenom. Vezali su mu ruke i noge. te ih ostavi pored kolibe. Li je dugo promatrala lice zarobljenika. Naslućivala je o čemu se radi. Ne kazuj im ništa o čemu je riječ! Od toga mnogo zavisi. Da li Šan opet ima pravo? On nije ništa sumnjivo primijetio na tom došljaku. Opis odgovara .Samo malo . a pogled je uperio u iglu i konac pa u seljaka koji je taj tren pokazao neznatnu uzbuđenost. a oni jesu. Čula je samo one strašne jauke i zapomaganja. ali u onom košmaru nije primjećivala lica. izvadio četiri baterijice. Bile su od kartona i dobro impregnirane voskom protiv vlage.. ti znaš koje. U ruke je uzeo slamnati šešir. nedavno je sašivena unutrašnjost tog starog šešira. Ja ću ih zvati unutra pojedinačno. ali sve mogućnosti moramo provjeriti.

odi ovamo i okreni se licem prema zidu. pogledom je zahvatio prisutne. pa čak i hvalio kako je čuvara na obali probo. Samo ja u to nisam siguran .Ne. . je li potpuno siguran.okrenuo se Šan zarobljeniku. Sada je upro oči u zareobljenika. ti si Yu Ling . On je probo našeg Jamu! Sasvim sam siguran u to! To je on! I tamo.Li.To je onaj divljak iz sela Hau. druže. priđi sestri i okreni se zidu. Ne. Ničim ne pokaži što smo te pitali. koje je sve više blijedilo. komandante. Ničim ne pokazuj što smo te pitali . približio mu se na korak. Upitan. Onako polako. . polako da mu gledam lice. 130 . smiri se. Udarce nogom ne mogu zaboraviti! Cijelo vrijeme se smijao. da ga zadavim ovom jedinom rukom jer drugu su mi tamo odsjekli.Neka uđe Tan! . da se iskrca.Ne. toga nisam vidjela! . molim vas. komandante! . dugo je bez pitanja ošito ispitivao to lice. a on da bude svjestan svog umiranja.Kako ne bi bio siguran! Pa bio je metar od mene cijelim putem u čamcu. ovoga nisam nikada vidio.Yu Ling. Ta živina ne zaslužuje metak ili vješanje! Molim. Pogled mu se zaustavi na zarobljeniku.Tan. Dugo. ne još! On nam još treba za štošta! A svjedočiti mora još mali Lu! I mali Lu je potvrdio. komandante ne. . Hvalio se na sav glas kako mu je čuvar čak pridržavao čamac. ali po opisivanju malog Lu on veoma sliči tom opisu. Šan ga nije uspio ni pitati. a rekao je i pravo ime . Moramo biti objektivni i potpuno sigurni. on je kolcem probadao ranjenike i mrtve. Dajte.Ne brate. dok su me vodili na saslušanje jednom sam ga vidio! . čudeći se valjda zašto ono dvoje gleda u zid. koji je ušašvši gledao po prisutnima.Neka uđe brat! Čim je Šanov brat ušao. jesi li ga već negdje vidio ili ti sliči na nekog? upitao je Tana.odrješito je rekla Li. to bi za tu zvijer bila prelaka smrt. . mali Lu je odgovorio: . Šan.Tan.Tako znači. to je taj! Komandante. poznaješ li ovog čovjeka. Izživljavao se na našim ženama. moim te.. Šan je vido značajno olakšanje na zarobljenikovom licu.

kako bi stradali nevini stanovnici sela i vojnici u blizini. Ništa.Zatvorenika vezanog dobro stražariti. Izvukao je iz njega i drugih važnih podataka. Izdajica mu je pored naziva operacije nabrojio i sudionike. Molio je neka ga odmah streljaju ionako je sve priznao. Srušio se na koljena. Šan je nastavio sa saslušanjem zatvorenika. Shvatio je čega se boji. koje je morao proslijediti komandantu. Taj je drhtao cijelim tijelom.To nije bio znoj muke. znajući da je za njega sve gotovo. Bratu pred kolibom ponovo je oštro naredio neka zarobljenika dobro čuvaju. a taj će odlučiti što je upotrebljivo za dalje. što je samo potvrđivalo karakter tog izdajice. znoj straha. Znaš. kojega je silom morao odvojiti od tog gada. Poslije ćemo odlučiti! Tek poslije smisliti! Razumijete! Osism toga prvo moramo riještiti probleme s lokatorima. Kako su samo ovi preživjeli. Yu Ling mu je sve rekao. Cijelo lice mu je bilo u grču straha. osobno odgovaraš za njega. curile po licu. zapamtite ništa mu se ne smije dogoditi! Ti mi brate. Šan se na to nasmijao. ali mali. ali ovi su te vidjeli. već znoj očaja. Znao je da je prepoznavanjem tih ljudi i s pronalaženjem lokatora osuđen na smrt. a među koljenima mu se pojavila mokra pruga. Jesi li svjestan kakve zločine činiš svom narodu? . znao je da je sve uzalud. Jedva se suzdržavao da ne učini ono. koja je polako tamnila njegove hlače sve do poda. Ovog jednorukog bi još uvjerio. pun mržnje i gledao ga ravno u oči. Polagane smrti. Bolne smrti. koliko si nam nanijeo zla i još ti nije dovoljno. ali kakvu? To ga je mučilo! Sada se tek vidio strah u njegovim očima. Ništa ga više ne može spasiti.pošao je korak prema njemu. znoj krivnje. planere i način na koji su je izveli. Nakon kraćeg odmora i predanih depeša. a ostalo će već zajedno 131 . Okolo postavljaš lokatore.. Strah od kazne bio je ipak prevelik. mai ga je dobro znao i on njega. Da su ga barem bolje čuvali. možda sam te s udaljenosti čuo u tvom divljanju. ja od njega trebam neka obavještenja.Ja te nisam vidio. Bojao se samo smrti. Sada je shvaćao brata. Sada je Šanu sve bilo jasno! Imao je sve što treba. a time je samo pokazivao kakva je ustvari kukakvica. . Zarobljenik nije protuslovio. sve propalo. Šanu se zgadio. Grašci znoja probijali su mu ispod kose. što je taj izdajica odavno zaslužio. Šan se polako trudio da izvuče što više podataka. Samo se kukavice ovako ponašaju.

Šan.Sada smo čekajmo. shvatit! Moraju shvatiti i reagirati! Poruke smo ponovili dva puta. slijedit će naleti aviona i onih lešinara u helikopterima. Šan.Ako se ne jave s tim u vezi. što ćemo. Znao je da tog krvnika Šan neće samo tako jednostavno pred zid i “bum”. Prokleto dobro! Reagirat ćemo ako poruku nisu ozbiljno shvatili. Komandant je rukom pokazao mjesto pored sebe i obojica su drvenim žlicama. Vjerojatno će narediti djelomičnu evakuaciju.Zapovjedniče.Shvatit će. ali ćemo ga uvečer uključiti. Tko zna koliko su ih već sakrili u blizini sela i naših vojnih objekata i trupa. mi smo svoje dobro obavili. Radio za odašiljanje ne smijemo više dnas koristiti. To je dobro smišljena akcija. Mnogo naših grupa mogli su zasuti s tim kutijicama. znam da te to najviše interesira. pa ćemo onda dobiti odgovor . Vjerojatno su još negdje postavljali. koji donose toliko smrti i bola. ali odgovor ćemo dobiti tek navečer. Konačno. . Teško. Šan je pogledao na sat. Šan. Mi smo imali sreće! Ali ona sela.odgovorio je komandant. za to uopće nismo spremni. Obojica su šutjeli kada ima je mlada žena donijela na velikom pladnju na brzinu podgrijano jelo. ako oni ne shvate suštinu i brzinu naše poruke o lokatorima. Samo me muči. Imaš sve moje dozvole. selo 3 nam je najbliže. Za svaki slučaj! Možda se uz tu akciju nadovezuje i što drugo. sve teže je nadoknađivati mnoge žrtve vojnika i civila. . samo što manje publiciteta okolini. oni su ugroženi. Mogla bi to biti padobranska invazija veććih razmjera. pa neka tuku po njima. koja je Ling spomenuo. pa činite kako ćete odlučiti. mi bismo sve te lokatore mogli postaviti na udaljena točno odabrana mjesta. Šan je svom pretpostavljenom ukratko iznio izvučene podatke koje će on proslijediti dalje. . Ja ću samo javiti da je likvidiran. Bio je zahvalan zadnjim komandantovim riječima. Što se tiče zatvorenika. Vidiš. Naredio je neka im nešto donesu. Imali su vremena da zajednički nešto pojedu. Što učiniti? Sutra i sljedeća dva tri dana avioni će locirati naše pozicije. To je vaše moralno pravo.i ljude u logoru također. sasvim među nas. Čim stigne dozvola zalikvidaciju. možemo kurirom tijekom noći . što ako laže? Daleko su prodrli u našu pozadinu. neke 132 . Brat ga je dobro razumio. on je tvoj i od preživjelih iz sela.smisliti. Šana je mučila i druga stvar: .

Večeras pošalji tri mladića. Bilo je ukusno! Za vrijeme jela. riječi. sasvim drugačijim od tvojih. a na vratu mu se pojavila napetost mišića. Nestrpljivo su čekali kraj poruke. Oprosti. Na zvučniku su se počele sročavati brojke. privremena sigurnosna evakuacija na tri dana od sutra. Izvanredna poruka! Poruka shvaćena.Obojica su tvoji. a takvom su spojene pletene trake šešira. lokator i on! .smiješeći je rekao komandant. zaokupljen sam brigama i mislima. Ionako idemo kroz šumu.okruglice od riže namakala u neki sos od rakova. Konac nije bio konac kakvim se služimo za krpanje košulja i ostalog. poznate samo radisti. i mnogo ti hvala! Pogotovo na današnjoj pomoći. Slušati za tri dana u 18 sati.Možemo li svi na tri dana do sela?. . krenut ćemo rano ujutro. tada još nisam bio posve siguranm na tren sam primijetio čudan sjaj u očima zarobljenika. To u prvom dodiru nisam primijetio. reci mi. Kraj.Obojica su krenuli prema ogoljeloj palmi. . Ponosan sam na tvoju pomoć.tiho je zborio. Ima još vremena! . Vođe su zadovoljno sjeli pred ulaz i počeli motati cigarete. jezik.Možete! 133 . Šan.Šešir je doduše bio nešto teži nego obično. Nego. U maloj prostoriji čuo se uzdah olakšanja. svi pravci također. bistrinu i efikasnost. Zločinca likvidirati! Inicijativu sačuvati. I šifrantica je brzo radila. Neka se narod i vojska odmori.Nego. To su nesvjesne reakcije kod kukavica. svi obaviješteni. Predložit ću te za odlikovanje. Jedan ćemo sačuvati za uspomenu . Uhvativši ponovo šešir u ruke.Moraju reagirati! . Njihovi izviđači nas ne mogu otkriti. Naredba.Ja bih jednoga trebao! . a k tome si i hrabar i spretan borac. Polakao je čitala: . poduzete preventivne mjere. To si danas zaslužio. ali to je moglo biti i od kiše. To se ne da sakriti. Bio je to pogled pun napetosti.Vrijeme je! . Stisnuo je zube. da o tome razgovaramo. neka na sigurna i pusta mjesta namjeste lokatore. Bila je to u stvari tanka špaga. Šan je nekoliko puta pogledavao na sat. . kako si povezao konac i šešir? .Štabu 10.Sada imamo vremena. Tako malo imamo vremena. Kada sam se vratio na mjesto samo sam o tome razmišljao. .

Takva politička predavanja bila su vžna karika u njihovom ratu. Vojnici će za njima. zakopati ili sakriti. prije sunca. u slučaju preleta aviona. Šan se divio svom zapovjedniku. a s prednje i zadnje strane bio je stražar. I tamo je već bilo sve na nogama. Baš je prije promatrao taj narod. ako zna već uvježbane pokrete. Sve su ostale samo obavijestili da ujutro napuštaju selo i skupinu vojske. a imali su i neka predavanja i upoznavanja s vojnom situacijom na raznim područjima veođenja bitaka. a mnoge su stvari ostavili u selu. Djeca i starci pasli su živinu. On je bio oduševljen! Dugo su tiho razgovarali. Svatko je znao. nije se potrebno sakrivati. Izviđači su pošli na put već prije sat vremena. što treba ponijeti. krenite za nama. . Sa sobom su vodili i zarobljenika. Tamo u tamnoj šumi imaju skloništa dovoljno sigurna od bomgi. Bio je dobro vezan. S koliko preciznosti je bilo rečeno sve. Kratke a jasne zapovjedi! Hitali su svaki k svojoj grupi. Svatko je nosio svoj mali teret. Samo sat vremena hoda od sela. a žene 134 . alat pospremili. Napuštali su selo.Šanu se u glavi počeo pojavljivati plan. a spretnost vježbali penjanjem na drveće. Neće oni daleko. U blizini tih mjesta. Digao se rano ujutro. Tek kada to obavite. Izdavala su se naređenja i pola sata nakon toga seljani su već gonili svoje životinje ispred sebe. Baš im je dobro došlo! Vojnici su vršili neka obučavanja. koje je bilo unaprijed određeno. Komandant je primio i zadnja izvješća stražara koje je povukao sa svojih mjesta.Nakon našeg odlaska pregledajte i kamuflirajte logor i selo za poglede iz zraka. stali su se odmarati i lješkariti. Vidi se da su uhodani i da im takvi pokreti nisu nepoznati. Sada su sva četvorica stajali ispred njega. Znate gdje! Vjerojatno ćete tim radom sačekati i mladiće koji su po vrletima postavili lokatore. Na brzinu je spremio ono malo svojih stvari i krenuo prema komandantovoj kolibi. Došavši na skrovito mjesto. Znali su da je to samo za par dana. čak i djeca. pregledati. a uzeta je hrana i posude namijenjno za tri do četiri dana. Dapače! Neka vas vide! Seoske kuće su prekrili zelenilom. Čistili su i podmazivali oružje. Savjetovao se s bratom.

Mali Lu i Tan kretali su prvi. pa ga je iznio zapovjedniku. Znao je da mu nešto spremaju. Kada je komandantu sve iznio. Svaki je nosio svoj lagani teret na leđima. Sobom je namjeravao uzeti brataTana i malog Lu. Lokatori su bili postavljeni . Šan! Uzmi najveći čamac i spomenute ljude. Pazi na ljude! . To je bio izviđački avion. koji se nija ni metra odvajao od 135 . Treba prijeći dosta. to nije mogao dokučiti. Među njima je bio zarobljenik. da će ga predati pred neki vojni sud. Neka saznaju da se tako ne ratuje! Mala grupa bila je na okupu. Nadao se. podatna za oblikovanje pletenja. Svi u grupi bili su djelomično upoznati s planom. gužvao. On je imao prijedlog. a moguća su i svakakva iznenađenja. ali što.skromno je izustio Šan . Ostavile bi je preko noći u potoku da se namače i postane mekana. Najviše ga je zabrinjavalo odsustvo jer će trajati najmanje tri dana.Hvala. pa opet pisao. i po pripremama. O svemu tome i o zarobljeniku mislio je Šan. Put je dug i svakakav.plele neke prostirke od usput nakupljene jedne vrste visoke trave. da zbrišu iz označene lokacije. Putem će biti bombardiranja. Zarobljenik se sav tresao od straha. Tako bi tukli po svojem. jer tada će već početi napadi na locirana područja. Puno moralno pravo imate na tog zločinca. Iza njih je išao zarobljenik i Šanov brat. Prvo je razmišljao da na nekoj čistini sveže Linga za kolac. nije mogao naslučivati što ga čeka. Što ako se ne htijući takvom približe? Smije li to riskirati? Ali žeđ za osvetom bila je jača! Treba dosta prijeći da bi se došlo do bivšeg sela Hau. a zapalit će i vatre. Kada su krenuli. Šan je vršio zadnje pripreme. Neka se dimi! Neka ih “vide”! Neka samo uzalud troše municiju.Dobro. Više puta bi čuli prelazak aviona. oni moraju saznati kakvo su nam zlo učinili. Znao je da neće udariti danas! Moraju svojima ostaviti vremena. alisada samo vezanih ruku. Oni “lociraju” položaje. druže! Hvala u ime svih onih i nas preživjelih . Tanovu sestricu Li nije htio zamarati s tim višednevnim pute. Svoj će teret ssuti u prazno. a mogli bi primijetiti da nešto ne valja. nasmijao se u sebi. Krenite još tijekom sutrašnjeg dana. sastavljao. To bi bilo dobro! Bum i gotovo! Šan je dao znak za skretanje na lijevo. Samo neka bude tako kako si iznio. a kraj njega postavi lokator. Imali su natrtnjače s hranom za tri dana. . dobio je papire i čitavo prijepodne nešto pisao.

Nije se bunio. Šan je brzo naredio da granjem kamufliraju čamac i da se sklone u razno grmlje. pa zarobljenik. Svima je prijao taj topli napitak. Bili su već blizu kraja. padao i usporavao hodanje. Predvečer su izašli iz šume i napravili na brzinu skloništa za predstojeću kišu i skloništa za mali logor. da nadvladaju tu vodenu prepreku. Tan i mali Lu su čamac ugurali u blatnjavo priobalje i na dno položili dodanu im robu. nakon sata hoda skrenuli su s puta pa počeli tražiti skrivnei čamac. Za dva sata ušli su u šumu. jer se zarobljenik stalno petljao u puzavce. ako mrdne. Stalno je pogledavao unazad. Negdje na pola puta i zatvorenika su upregnuli u tegalj. Zadnji je čuvao stražu. Što je bilo još gore. Tan mu je dodao drugi kolac. Krenuli su dalje. Dali su i zarobljeniku. Izbjegavali su penjanje po malim brdašcima. dobro je znao put. Nakon jela polijegali su. Tri su sata trebali. dok su se ostali ukrcavali otrčao i nešto dalje nožem odsjekao dugi. Zarobljenika su jednostavno vezali za jedno drvo. S njim je stao na pramac čamca. ali svakome pod krovom na očima. Šan je samo približno znao gdje bi mogao biti. tanki i jaki kolac. Taj bi bolno zaječao i odskočio žurnim koracima. Put ih je vodio preko goleti.zarobljenika. Tu su nsatale male poteškoće. Jedva su prilegli. Umor ih je savladao tek kada je kiša prestala. da će mu pucati u 136 . nije li dovoljan razmak između njega i tog gnjevnog jednorukog. Nisu mogli spavati. Tan je bio tako uzbuđen. Šan se nadao da će za sat vremena biti prijeko. Po trojica su vukli čamac tako da je uz zarobljenika uvijek ostao jedan. već samo ušiljenu motku kojom je katkada “požurivao” zarobljenika u stražnjicu. dogovorivši se tko će i koliko stražariti. Inače glatko i klisko dno. Vukao je za dvojicu. Šanov brat i na krmi Šan. Tan je smjelo odgurnuo čamac i na pramcu spretno savladavao rijetke prepreke u smjeru zapada. a tri km široki pojas moraju prijeći tijekom dana. Činilo se da je tek zaspao kada ja gje stric probudio. toliko je tuklo po granju iznad njih. Šan ih je radije vodio okolo. pa je Tan. pa nije mogao spavati. Šan mu se zaprijetio. Zarobljenika nisu stigli ni odvezati. kada su začuli zujanje motora s lijeve strane. Odavde će dalje čamcem kroz kratku močvaru. Iza njega je sjeo Lu. sada rijetkih kapi po lišću. pa je na maloj vatrici skuhao čaj. teren je bio kao neka mala pustara sa slabom vegetacijom. Najteže ih je još čekalo. već se osula kiša. Približavalo se vrijeme kiše. već samo kolac. Čamac su ugurali pod nešto veći grm i prekrili granjem. vidjeli prvo drveće tog opasnog puta. ali kamenje koje nisu mogli zaobići usporavalo je put. Trebali su suhim i kamenitim terenom vući čamac. Vesala uz čamac nije bilo. On nije nosio oružje. već je slušao lupanje pojedinih.

natezao svoj konop vezan za čamac. Počeo je na sve vikati ako dođu. Svi su se sakrili po drveću i među granje. Došla su dva helikoptera. Tiho su iščekivali dolazeće zvukove. a tako daleko. a brat ga dopunio. na par sto metara! Noć još daleko. Iz tih ga je razmišljanja trglo ponovno zujanje helikoptera. bliže prvom drveću. da su na jugu poslali u taj bezazleni dio 137 . nijedna jedinica se nije nalazila u toj blizini. Koliko je bio upoznat. Šanu je bilo lakše. U šumi je bilo vlažno tlo. i ti prokleti helikopteri bi nestali. Šan je već predbacivao sebi. Bacali su i lake bombe. Skoro su bili iznad njih. Svi su od umora popadali po zemlji teško dišući. Zarobljenik se sav šćućurio u grmlju. Jedino ako se. Brzo je skočio sa svog mjesta. Tamo su izvodili skoro isti napad na rubove šume. Izvršavali su još nekoliko napada i odletjeli nešto južnije.Tješio se da je sve ipak dobro prošlo. zarobljenika zavezao za drvo. Šan nije znao što bi oni tamo mogli pronaći. Tamo su mitraljirali rub šume. Mogli su ih sve pobiti. da to ne čini jer moraju biti na većem odstojanju. Istrošili su zadnje atome snage. a mogao je pričekati mrak. a oni u grmlju nezaštićeni. saznavši za opći napad. Da bar padne kiša. mogu primjetiti trag vuče. a čamac postavio u okomiti položaj. povukla ovamo. Vukli su svi kao pomahnitali. Što učiniti? Kako se dočepati ipak sugurnije šume. Postojala je i druga mogućnost. Mitraljirali su neki pet stotina metara od njih. a radosni jer su izbjegli velikoj opasnosti. Čamac im još treba za zuadnji dio puta. Ako to otkiruju. lakše bi vukli i brže stigli pid krošnje drveća. Tjerao ih je. Ako padne bomba. Mali Lu se zavukao sa Tanom u drugo grmlje.trbuh. tako blizu. Sm se isto i sakrio podalje. a Šanov brat se smjestio na malom odstojanju. napravili su mali zaokret i krenuli prema šumi. gotovi su! Šuma tako blizu! Sigurnost tamo. da će biti u blizini i na najmanji sumnjivi pokret motkom ga probosti. pa jej čamac odlično klizio. nešto lijevo od njihvog predviđenog ulaska u zaklon šume. Što su bili bliže šumi. tako da su skoro trčeći usli među drveće. Šanu je laknulo! Odmah je naredio da požure do drveća. što je toliko riskirao. Šan mu je doviknuo. Napadali su mjesta. Sve su bile nešto južnije. Brzo su se udaljili od opasnog mjesta. imaju veće šanse da netko preživi. a zatvoreniku su vezali i usta. jer je bio još dan. Ni sada im nije dao odmora. pa se moraju skloniti nekoliko stotina metara u stranu izvan smjera kretanja. Opet su zapeli. Eventualne bombe nisu ih mogle zahvatiti. Helikopteri bi se mogli vratiti. Sada se Šan sjetio izdajničkog traga vučenog čamca.

a mjesta na rubu šume imaju dosta. Što je to za helikoptere? Par minuta! Imali su. Čuo je lamatanja helikopterskih propelera. počeli opet vući čamac po zaraslom putu. Ljudski glas iz tog smjera nisu čuli. Bili su tih iznad njih i krošnji. I odmor im 138 . Brinuo ga je trag. Ako čuju zvukove pristajanja helikoptera.Šan je bio veoma zabrinut. samo par minuta prednosti. misleći. moraju u šumu. gdje se najmanje nadaju. slete -. primijetili su trag čamca i krenuli tim smjerom. Iz jedne glupe opasnosti ušli su u drugu. ali to ga se u ovom trenutku nije ticalo. bježeći tako. Nije trebalo dalje bježati. Zvuk helikoptera na mjestu i to tamo. mogli bi ih po tragu pronaći. Ovako će se brže i dalje stići. valjda da su im neprijatelji tu pobjegli. preko ravnice. Znači. Sakrili su čamac i dalje bježali bez njega. Skočio je s drveta i sve su sada. da se što više udje od ruba šume. Sve zaključke izvodio je prema dolazećim zvukovima. da će netko njihov ovuda proći. iako pronađu trag.. Jedan je helikopter stao u mjestu. Valjda su se napadnuti već odavno sklonili s opasnog mjesta. Vjerojatno su primijetili trag. Ako se spuste i iskrcaju. Oni nisu mogli znati.Manje će se morati vraćati do čamca. a u nastupajućem mraku neće se usuditi za njima.Na povrtku će svratiti po hranu. Iz svog skloništa nije mogao vidjeti što se događa. pa sada tuku po tome. sve u nekom imaginarnom smjeru i nedaleko od njih. pa onda za njima. dobro će ih čuti kada se iskrcaju. Letjeli su u ravnoj liniji njihovog traga. Prvom se pridružio i drugi i odjednom su svom brzinom krenuli u obratnomsmjeru. Šan je mislio: ako i dođu. aa i od smjera potrebnog kretanja. iako uzbuđeni. Po čemu li sad pucaju? Imali su sreće što su odjetjeli u krivom smjeru. nešto odmoreniji. Zapeli su snažno.. Čuli su zujanje metaka i udaranje u drveće i granje. Naročito su opasno zujali odbijeni metci. Pucali su kao podivljali. Oni će shvatiti da su se prevarili. pa će se brzo vratiti. gdje su oni upravo dobježali u šumu. Udaljili su se nekoliko stotina metara i osluškivali. ostaviti čamac. ali ako primijete. Dotle će oni dobrano odmaći. pa u svim smjerovima. Dan je bio na izdisaju. Treba brzo pobjeći s tog mjesta. Najdenom su zamuknule detonacije u snop vezanih ručnih bombi i mitraljeza. dakle. Čak ih je jedan i zahvatio vrtlogom vjetra u niskom letu. Šan je zano da se ne smiju više igrati sa sudbinom. a i noć se već približavala. imali su znatnu prednost. bježat će dalje. U daljini. pronaći pravi atrag. a do tamo i natrag ima samo 6 milja. tamo prijeko. a u slučaju opasnosti.šume po jedan lokator. čuli su se rafali. Ša je znao da pogodak tih sve trga i nema pomoći. Samo su na rijeku javili za njihov dolazak . Nešto se događalo. zaključio je Šan. Sada ih je vijio.

a ne moći se popeti na nju. Nije bilo teško. i kraju tog opasnog pothvata. Uzeli su hranu i osluškivali udaljeno lamatanje helikoptera. Što li će tamo s njim učinit? Kraj mjesta s višom obalom plovili su brže. a sve to im je oduzimalo snagu. jer tamo ionako ne bi mogli bježati na obalu. U rijeku su ušli brzo. Sada nisu imali nikavih poteškoća. Sav taj put će u povratku prevaliti za jedan puni dan. sve bliže selu Hau. energično i bez problema. promatrao u vlažno jutro. stao na svoje mjesto. ali se nije prelila. a Tan zagazio u potok. ali je njen tok bio neobično brži. Biti uz obalu. sve do potoka u koji će spustiti čamac. a tu su i napori. već se Šan pridržavao grmlja. pa su napredovali veoma brzo. Nepotrebni napori! To je naglasio. toliko još nije bilo vode. Sada je zarobljeniku sinulo kuda ga vode. već i ove oko njega. Dugo jeosluškivao. ali noć je činila svoje. Zbog vječitih kiša rijeka Kvi je nešto dignuta. Nisu se vraćali. Ne. i bez riječi. Oprezno su promatrali oba smjera rijeke i. što su dalje plovili. Šan je samo promatrao. Potjerala ih je bliska noć. Pospremili su preostalu hranu u torbe i krenuli natrag. Večeras trebaju prijeći ovu šumu i to ne bap daleko. poznatim terenima. Dobro su čuli zvukove udaljavanja. Držeći se sasvim obale plovili su polako nizvodno. pa sve do rijeke. Nisu odmah izbili na rijeku. Pregledali su vezove zarobljenika i legli na kratki počinatk. za njega nema nepotrebnih napora ukoliko se radi o osveti. Odmah su se ukrcali i krenuli nizvodno. padali su i posrtali. pa su napredovali sporo. Probudili su se potpuno mokri. Ipak je odlučno dao znak. Šan je neko vrijeme razmišljao . Nije znao da bi i tu riskirao. Oko ponoći tog napornog tegljenja i saplitanja dovukli su se do potoka i u nj spustili čamac. Potok je bio dubok i velike širine. bili su na rijeci Kvi. namjerno tako i bez zaveslaja. da li mu se to isplati? Isplati li mu se izlagati opasnoti ne sebe. Bojao se takve klopke. Šan je bio zadovoljniji. prije nego se vratio. Ispod krošnji bio je već mrak kada su ponovno krenuli određenim smjerom prema potoku u dubini šume. Iz sna su ih probudile krupne kapi koje su padale iz gornjih slojeva lišća i krošnji. kako je to što su činili bilo također opasno. Sjetio se sada riječi svog komandanta. Za dva sata. jer kiša je ovaj put padala rano ujutro. dok još sunce nije ni dobro pripeklo. Često su se nogle plele u nevidljivew prepreke. Šan je 139 . Tan je na prednjem dijelu upravljao smjerom i katkada uklanjao kakvu prepreku.treba. kako bi mogli osluškivati okolinu i poduzeti mjere bježanja na obalu. Čamac je lako klizio. sporo instinktivno napipavali puteljak.

Kako je samo stigao tamo. a očiju uprtih u obalu. Znao je. da to neće biti laka smrt! Čim su se iskrcali. zato je i tako divljački probadao svakoga. Nije mogao nijekati nešto. Progonila ga je naizvjesnost. i baš tamo.Postoji stara izreka kako se zločinac uvijek vraća na mjesto zločina . dugog niskog humka kojega je kiša stukla skoro do razine okoline. Tražio je uliv potoka u rijeku. U sredini je jedva hodao Yu Ling. Ponosno je potapšao u torbu. gdje su njega zarobili. Tan je usporio napredovanje čamca. 140 . Toga se bojao već tada. Još nije znao kako će umrijeti. Tan je odvukao čamac u potok i tamo ga kamuflirao.obratio se zarobljeniku. kao “zaljev”! Uskoro je čamac usmjerio prema obali. a da ovi sve znaju. kolcem ga pridržavajući. Ništa se od tog dana nije promijenilo. a ovaj je bljedoćom lica potvrđivao svoj strah. Mali se sjeća i dobivenih udaraca. Šan ga je cinično promatrao i naslađivao se: . Ostali su načulu sa Šanom krenuli puteljkom prema bivšem selu Hau. što je bilo tako očito. Htio je biti siguran u smrt. Iz čamca je nisu mogli vidjeti. Splet nesretnih po njega kobnih okolnosti. Sav se tresao od te pomisli. a u daljini se naslućivala tamna džungla. da nema svjedoka. Zato je i napisao ona pisma. Šan je na brzinu pregledao okolinu. tu je bila greška i u odluci da s još trojicom nosi lokatore. jer postoji ipak mogućnost.međutim inzistirao na svom planu. Tu je poginuo Jamu. Sada može samo očekivati smrt. Samo kakvu smrt? Došli su do razrušenog sela. Direktno optuživanje lako bi branio. hoće ga tu mjčiti. S lijeve strane su već primjećivali toliko im poznatu ravnicu s trstikom. Po njegovom ga nisu smjeli uzeti sa sobom. Pristali su u malom zaljevu. Nagorjele i razbacane motke koje su nekad bile osnov koliba još su uvijek bile tu. tik uz izbačeni poluotočić. Jedino su četri kolca označavala granice tog velikog groba. ali mali! Taj je nasamario mnoge. Jednoruki je bio nepouzdan i lako bi se obranio i uštedio na vremenu. gdje su imali stražarsko mjesto. Dobro im je govorio da ga ne šalju onamo. osim humka. da je netko preživio. Stalno je mislio što su tu radili. Zatvorenik je prestrašeno gledao u grmlje. Svih detalja. pokušao kasnije pobjeći. i zločincima je htio dati od znanja koliko zna.

Odsjekli su i očistili ga od grmlju. Nije i nije išlo!Tan je pošao po Šana.Sad se prvo najedite. Nije bila baš velika. Spremili su hranu u rančeve. Dječaci su otrčali još uvijek vidljivim putom prema tamnoj pozadini. a Lu ga začuđeno pogledao. Znao je Tan. striče. Mali Lu mu je sve ispričao o zadnjim očevim trenucima. široko otvorenih očiju. Nije jznao sve detalje koje je Šan smislio. kada je morao promatrati zbivanja u selu. Koliko puta su tako zakvačili kornjačinu nogu. Vračajući se zagazili su u potok. Taj ej izbezumljen od straha. Za pola sata viknu je da je ima. Sjetio se samo. što će slijediti. ne bi li ugledao odbačeni ostatak ruke. Obojica su se vratili do ostalih. trebamo kolac ovakve dužine . Trebaju na rijeku. Nisu je našli. Produžili su prema prvom grmlju i uskoro pronašli odgovarajući kolac. Lu je bio bolje sreće. kako je bio vezan njegov otac. ali jesti nisu mogli. pođite do džungle. . što prije to bolje! - 141 . . Oči su im stalno bježale prema humku. Nije znao što. Ostavili su kolac i svaki svojim puteljkom krenuli prema rijeci.Tan i Lu. gledao u humku pod svojim nogama. pokušajte je negdje uloviti. poslije nećemo imati vremena. Ne možemo jesti! . da to obavimo.Dobro. to je Šan smislio! Vezali su ga upravo onako. Iz rančeva u uzeli hrtanu. Pogledao je zuločinca u oči.zborio je Šan i dodao Tanu mačetu. Sjedeći tako na razbacanom kamenju zalogaji su im ostali u ustima. . tamo će sigurno biti sretnije ruke. ali je bila kornjača.pokazao je rukom iznad glave . . zamka i mali štapić. ne bi li ugledali neku kornjaču. Bio je radozano. ali je naslućivao da je s tim u vezi. Znači. a onda po svojim stričevima.Tan. Uz humak je već bio zaboden kolac.Tu je stric izgubio ruku . Nije ga bilo! Sigurno je bila obrok nekoj životinji. Ja ću dotle držati stražu na obali. izbivši na čistinu sjetno pogleda prema humku. da je Šan prije polaska dugo nešto pisao na neke papire.a trebamo i jednu kornjaču.Dođi. Zamke su smislili uz put: vrpca s kojom su imali vezane hlače.ogledavao se sa strahom. Kod jednog mjesta Tan je sav uzdrhtan stao. a za njega žicom vezan Ling i to licem okrenut prema humku. .

Ostala nedokazana djelovanja protiv svog naroda Sve točke od 1. da o činjenicama masakra do pojedinosti obavijeste javnost i neprijateljske vođe. do 5.Čitam tužbu i osudu narodnog i vojnog suda povodom zločinačkih djela izvršenih u ovom selu. Suđenje i smrtna kazna izvršeni u uništenom selu Hau Dana. Samo još uvijek nije znao kako će umrijeti.. Optuženi Yu Ling uhvaćen je u neprijateljskoj akciji tj. Način kazne prepušten je preživjelima iz sela Hau. Šan mu je iz ustiju izvukao nepopušenu cigaretu. Šan je zapalio i umetnuo optuženom u usnice. Zbog svih tih nedjela Vojni i narodni sud osuđuje ga na smrt. Mučko ubojstvo našeg borca Jamu 3. okrenuo se bratu. Zločinačko iživljavanje tijekom masakra 5. pa u Šana svjestan. Narodni i Vojni sud NDR Vijetnama Tu je Šan završio svoj govor i pogledao optuženika: . On je optužen za : 1. a Šan je iz svoje torbe uzeo list papira i svečanim glasom počeo čitati: . zadnju želju? Optuženi je pognuo glavu. Špijunsku i zločinačku djelatnost unošenja lokatora u naša Sela i vojne logore 6. Ovaj se žrtvi primicao sa 142 . Silovanje nanših žena 4.Ima li optuženi neku primjedbu? Ima li nešto za izjaviti? Ima li neku želju.. da su mu to posljednji trenutci života. Aktivno je djelovao u masakru nevinog stanovništva ovog sela.Svi su stali uz humak nasuprot Yu Lingu. Dokazane su i prema njima je vidljiv njegog izdajnički čin iz niskih pobuda protiv svog naroda. Dugačkim uvlačenjem dima cigarete gledao je i nadalje u humku. Izdaju i pomoć neprijatelju 2. Preživjeli si uzimaju i to pravo.

te je dodao pilotu. Uši su mu bile zaklopljene velikim slušalicama. PORUKA Motor laganog izviđačkog aviona se zagrijavao. Za par minuta preletio je rijeku i usmjerio se iznad zelenog predjela. Iz svog džepića izvukao je pljosku. Čamac su odgurnuli od obale. Snimatelj je svoj zadatak izvršio. Nju je omotao u povošćeno platno. napravio desni zaokret i poletio prema sjeverozapadu.zašiljenom motkom. visoko na brdima. pa hropac i neki neartikulirani glas. neka ga poštede takve smrti. jecati. Umetao je nove filmove u kamere. Nitko nije ispalio ni metak prema njima. nagnut nad svoje dvije kamere. Snimatelj je snimao teren ispod sebe kroz dvije rupe. Polako se digao sa staze. Mirno su plovili plavim nebom. Radist još uvijek nije ništa primjetio. Isprobavao je i radiogoniometar. Snimatelj je također već bio na svom mjestu u sredini trupa aviona. Sada je zarobljenik počeo moliti. a na vrh kolca pričvrstili svoju zastavu. a Šan je kraj usmrćenog stavio aktiviran lokator i torbu sa dva papira. približavao. čas u okolicu terena nad kojim su letjeli. makar su bili u dosegu dometa specijalnih mitraljeza. tako je pilot dizao i letjelicu na sigurne visine. Leteći iznad grada hvatao je potrebnu visinu za izviđanje. Lijevom je rukom rukovodio nekom ručicom koju je često okretao na sve strane. Nakon nekog vremena. na drugoj su špagi vezali maleni kamen koji će usporiti kretanje niz rijeku. Kako se dizao teret. Motori su jače zabrujali i avioj je počeo rulati stazom. Tiho i ujednačeno radili su i motori. Oni će ga sigurno “čuti” ili vidjeti. Začuo se jauk. Radiotehničar oči nije odvajao od instrumenata i svojih dugmadi. a izviđač kraj njega nešto pozadi uključivao je dugmad za hvatanje radiosignala. napravili su veliki krug i usmjerili se prema sjeveroistoku. Svi su pristutni mirno promatrali umirućeg. pilot se namještao na svom sjedalu. Za kolac zabodenom u tijelo vezali su ulovlejnu kornjaču. pa se priključio na prednji dio na kopilotsku sjedalicu. odbacili privezani kamen i gledali njegovo sporo odmicanje. Razrogačenih očiju gledao je u oštar šiljak kolca i čovjeka. kao da u tome uživa. gledajući čas instrumente. Pilot je vodio svoj avion već poznatim nebeskim stazama. Taj je uz 143 . Za kraj čamca. Gore. tog jednorukog čovjeka koji mu se polagano. kroz koje je gurnuo svoje teleobjektive. zajedno s kolcem prenjeli su ga u čamac. kada je prestao davati znakove života. kojega je sa svog mjesta mogao upravljati.

Ima nešto ispred nas! . jer taj zaljubljenik u svoje aparate nije uživao u piću. u čamcu ima nešto. .smiješak otpio dva dobra gutljaja i vratio ponuđeno piće. . 144 . pa se nalaze sakriveni u trstici. Nekoliko takvih informacija koristilo im je za pstavljanje uspješnih zasjeda. . Ti napadi su dali u zadnje vrijeme odlične rezultate.Drži taj pravac! Tu je točno ispod nas sprijeda .Nestalo je onih iznenadnih napada koji su toliko demoralizirali vojnike i starješine.Dvadesetak ljudi je danonoćno radilo na dešifriranju.Jači signal . Treba ista mjesta samo snimiti po danu i zna se smjer kretanja ili pak neki stacionar jedinica ili grupa. a sigurno je da dolazi odande .Dobro čujemo! Slušamo! . Snima sve metalne dijelove na zemlji tako jasno da razvijene slike odmah pokazuju što je što. Zadnje vrijeme sve više su hvatali radiosignale. jer bi neprijatelj brzo zaključio da nešto ne valja. I snimanje s aviona davalo je sve bolje rezultate. Pogotovo ono noćno! Ova tehnika je nevjerojatna.to može biti samo lokator! Pilot je spustio avion jmalo niže i promatrao površinu vode i okolinu. Oni su često mijenjali šifre. Ali u čamcu se ipak nešto nalazi. Obavijesti ih! Daj točnu poziciju! .rekao je pilot i napravio brzi zaokret. koje je posebna služba uspjela dešifrirati. . Onda nastupa avijacija i artiljerija.ponovno je uzviknuo radist. baza! Halo. da veoma teško popunjava nestale. . neka to oni žabari iz baze utvrde.Vjerojatno su napustili čamac kada su čuli avion.čulo se iz slušalice koje su sada sva trojica imaola na ušima.uzviknuo je radist. Sada je i on povukao dugi gutljaj i pljosku spremio u džep. ali sve nisu smjeli koristiti. Prodrli su u njihov šifrirani sistem. baza! Ovdje ptica 303. Radisti nije ni ponudio.Ne vidim nikoga da upravlja čamcem. Čujete li me? . Uskoro je pilot opet skrenuo nešto udesno prema jugu te su nastavili letjeti iznad rijeke.uzviknuo je radist. A mira i mirnog sna imali su više u zadnje vrijeme. pa su neprijatelja tako uzdrmale. Uskoro je ugledao blizu obale ploveći objekt. .Halo. te dodao .Da. to je njihov zadatak.

.glasilo je izvješće helikoptera. To su oni iz zraka vidjeli pokrete kornjače privezane uz mrtvaca. U bazi su zabrujali motori. Naslov na koverti bio je pisan nespretnom rukom i odavao poruku za njihov glavni štab. Objekt primijećen kao čamac. obična vojnička torba iz gusto pletene i grube tkanine. ali nisu primijetili nikakvo kretanje i ništa sumnjivo. ljudi iz čamca vjerojatno u blizini i naoružani. Vojnici su se jako čudili onome što su u čamcu zatekli. Kada su odmotali pokazala se torba. a vođin se helikopter vratio iznad čamca. Brzo su stigli do čamca. Takve su torbe nosili sjevernjaci. Pozicija 19-0-2 W na rijeci.Izviđač sa Ptice 303 javlja bazi o primijećenom signalu na objektu na 20-0-2 W na rijeci. kao što su im javili. Gledali su ima li gdje koja pričvršćena bomba ili bilo kakav eksploziv. da se ranjenik miče.Kad su utvrdili da nema opasnosti. Potreban oprez. Tu je stao na mjestu i polagano se spuštao do određene visine. U torbi su našli lokator i zapečaćenu kuvertu. kako bi mogao u pravo vrijeme izbaciti lancem vezane bombe. Čim je avion dodirnuo stazu tri su helikoptera već poletjela. Kraj poruke! Pilot je avion usmjerio prema aerodromu na drugom kraju grada.Svima! Ponavljam. Preletjeli su čamac. Spustili su prednju stranicu i počeli pažljivo pregledavati dohvaćen čamac.Baza! Baza! Govori jedan! U čamcu primijećen ranjenik i neke stvari. Kraj! . Nisu se usudili ništa dirati. Vojnici su za svaki slučaj pripremili oružje. Pritom su morali prerezati sidreni konop. a ukrcalo se na brzinu desetak sakupljenih vojnika. . napušten čamac s nekakvim stvarima.stigla je zapovijest. Začuđeni su gledali probodenog mrtvaca i zastavu koja je pažljivo privezana na kolac kojim je žrtva jprobodena.. Dva su letjela iznad trstike i otvorenih vrata. Čamac je odmah krenuo uzvodno. čamac su složno uvukli na brod. Nije to bio nikakav ranjenik. 145 . Ponavljam 20-0-2 W na rijeci. To je bilo podcrtano crvenom olovkom. Pošaljite čamac. Usmjerio se dižući se prema bazi. Helikopteri su već čekali s upaljenim motorima. Kreće se niz rijeku polagano. Pažnju je privukao paketić povoštenog platna. pa su mislili. svima! Tri i četri vratite se u bazu! .

da će upoznati svijet i to bez razlaike budu ili ne budu zločinci kažnjeni. Čak i imena žrtava i na koji su način mučeni. U kancelariji je pred svima otvorio kovertu. da su ovi spiskovi umnoženi i diplomatskim kanalim već poslani u svijet. Mi. U tom napadu na vojne i civilne ciljeve stradalo je u kupno 68 nevinih ljudi. Poslan je prije desetak dana u pozadinu s lokatorima . Iz baze su tražili instrukcije za daljnji postupak. kao protivnici. okrenuli i spuštali se nizvodno.Pa to je naš Yu Ling. probodeni mrtvac uza se nosi neku za njihov štab važnu poruku. Lice mu je odavalo srdžbu i zabrinutost. koja su vaši ljudi. Zatvorili su rampu broda. Za pristutne je bila daleko važnije druga cedulja slijedećeg sadržaja: Štabu američke vojske Na ruke pukovniku C. Prva cedulja davala je detaljan uvid u masakre. naš izviđač. Nadalje se spominje. Bilo je toliko očito.izletjelo je vojniku. a on je pozvao pukovnika i još neke oficire iz štaba. a naročito iz čete C činili po našim civilnim naseljima. 146 . Pukovnik ga je ljutito pogledao i pregledao sadržaj atorbe. ja to moram dalje proslijediti! Svi su čitali. kada su žrtve bile djeca. Pristali su uz obalu i pozvali dežurnog oficira. Tim se popisom groze.već su torubu zatvorili i ostavili na mjesto. Rogersa izvršena je operacija “ GAŽENJE KORNJAČE”. Prit tome su samo spomenuli da imaju važnu poruku za glavni štab. međutim ne možemo tolerirati zvjerstva. Prisutni su nestrpljivo čekali.Čitajte! Ako je ovo istina. Polako je čitao prvi. načine i opise pojedinih zvjerstava. a jedan vojnik sa strane je uskliknuo: . alči su već po izražaju lica vidjeli važnost te poruke. Izvadio je kuvertu i ostalima dao znak da ga slijede. Odgovoreno im je neka pored baze produže sve do grada i tamo poruku uruče. da taj grozni. shvaćamo neminovne žrtve. žene i nemoćni starci. nepridržavanje osnovnih ljudskih normi ratovanja. Naročito u selu Hau i Ciehu. Svi skupljeni čudili su se sadržaju čamca. Kvina i operativnog kapetana D. Backu Vašim odobrenjem i prema planu majora J. Bez riječi je papire stavio na stol i rekao: . blijedi dodavali listove drugima i šutjeli. pa drugi papir.

Novinarima je pristup bio zabranjen. samo je pukovnik ostao stajati. pa je s time prešutno i odobravao načinjena djela. Svi su sjeli.uzviknuo je oficir. Novinske agencije počinju javljati o nečuvenim pokoljima u Vijetnamu. Svi osuđenici. šaljemo vam. da ćete ovo proslijediti dalje. Nadamo se. Na vratima su se pojavila tri ozbiljna lica. Učinjena su i ljudski nepojmljiva zvjerstva. AL SE NE MOŽE ZGAZITI! Nsu San ZLOČIN I KAZNA Vijesti su se brzo proširile svijetom. Tome dodajemo i kemijsko uništavanje vegetacije. “Sud zasjeda” . KORNJAČA SE MOŽE GAZITI. nemerna sakaćenja.Pri tom zločinačnkom aktu bil je nazočan i spomenuti kapetan Rogers. tri visoka oficira koja je predvodio pukovnik C Braznik. napalm-bombe te kasetne projektile. kada su se s lijeve strane otvorila vrata male dvorane. sadistička mučenja. Operacija “GAŽENJE KORNJAČE” i slične ”POTRAŽI I UNIŠTI” vašim je odobrenjem rezultirala pretežno nedužnim žrtvama. Za takav zločinačkiu čin krivimo vas. Presudu nad vašim izviđačem. Druga cedulaj kao prilog uz imena žrtava opisuje i način rada tih zločinaca. Ovakve ćemo poruke razaslati u svijet. svijet koji će imati svoje mišljenje o tim zločinima. Taj pogled bio je ozbiljan. kao da je 147 . tužitelj i branioci ustali su sa svojih sjedala. a o vama znamo sve: imena. Svjetska javnost počela je negodovati i glasno osuđivati te postupke i u javnim glasilima zahtijevati prestanak grozota. oštar. Novine. Čak su prokrijumčarene neke fotografije i nekoliko uskometražnih filmova. očima uprtim u prvi red pred sobom. silovanja djevojčica i žene. agencije i poneke ambasade dobile su detaljna izvješća s poharanih terena. Svijet nije dugo mogao ostati suzdržan. iživljavanja. koji ste naredili upotrebu svih sredstava i mogućnost takve likvidacije. te da će ih vojni sud pravedno kaznit. izdajicom svog naroda. gdje su sjedili optuženi. činove i jedinice. uništavanje kemikalijama i da se sudionici i nalogodavci primjereno kazen. koji su međunarodnom konvekcijom zabranjene.

C. majora Kvina sjedio je kapetan Rogers. Neshvatljivo! Istraga je bila brza. Pogotovo u momentu kada smo javnim mnijenjem prisiljeni priznati poraz naše intervencije. Osjećao se jadno. pa on je heroj! Hrabro se borio. a sada doživljava ova poniženja. iz njega izvadio veliku kuvertu. citiram: Vojnom susu i komandi 5. Radio je po svojoj savjesti. ali i uplašen. ali i naređenju. mudro rukovodio. Rogersa su pokupili s aerodroma. kruta i oštra. kao nešto što se kosi s vojničkim moralom. potrebno je detaljno ispitati i uzročnike tih sramotnih djela primjereno kaznit. Izgledali su zabrinuto. Još uvijek nije shvaćao. da me o detaljima istrage i osude izvijestite!” Kraj citata! Pored blijedog pukovnika Backa. Pa zar je mogue: da oni koji su ga do sada odlikovali. a iz nje list papira. da su i mnogi drugi činili slična djela. Nikada to neće priznati! Ta on je jedan od najboljih. predugo. I ostali optuženici osjećali su se jadno. primili smo sljedeće pismo. a mislio je da čini na najbolji način. Da nije bilo onih pisama! Ne bi ovi njega ponižavali. Da su ih tamo barem sve likvidirali. Armije USA U vezi napisa i vijesti priširenih naročito po Europi i reakciji na sporne slučajeve naše vojske. 148 . Novu je uniformu okitio sa dva nova odlikovanja. vrhovnog zapovjednika vojske. Jedino opravdanje. Braznik je zatim odvojio jedan fascikl. Istrazi nikada nije priznao učinjeno kao grešku. Nije mogao smisliti. sada mu i sude. Nesrtalo mu je s lica one odlučnosti iskusnog ratnika. kada se upravo namjeravao ukrcati na avion koji bi ga odveo na odmor u SAD. To je potrajalo nekoliko sekundi. a optuženima je trajalo dugo. ova sramota! Još nije bio svjestan svojih pogrešaka i kao takve nije ih mogao nikako prihvatiti. uvjerenju. Uzimam si pravo. Branioci nemoćni. U redu iza njih sjedili su optuženi vojsnici i narednik Wulter. Dokazni postupci kao na tanjuru.svjestan svoje delikatne zadaće. začuđen. Sud nije prihvatio obranu. da nije bilo svjedoka koji su preživjeli. a sada je tu sjedio snužden. Umjesto slavlja. Političke posljedice takvih akcija jesu nesagledive. Naš cilj nikako ne opradava upotrebljena sredstva i metode. Ponovno je važno bacio pogled na optužene i izjavio: “Iz kabineta predsjednika USA. da to svi čine naišlo je na dopunsku osudu. što je skrivio? Očekivao je presudu za nešto što je činio. da ga je njegova pohlepa za činom dovela ovako na optuženičku klupu.

za opomenu drugima i da se zadovolji krittična javnost. jednom ga je u izljevu gnjeva molio. pa i mnoge sporedne logističke. kao da odobrava izrečeno. Prema podređenima je bio krut i strog. na momente ogorčenosti na nametnuti rat. temeljit. diktiran odozgo. Bio je sav predan revoluciji i pokretu. jer za to naprosto nije imao vremena. Svi su ga cijenili i imali strahopoštovanje. a sve drugo sporedno. na rubu šume. optuženi. Gorko je plakao. pronašao ga je na osami. prilikom rijetkih slavlja. a u sebi se zapitkivali kolika će biti? Nakon izrečenih kazni. Zbog svoje invalidnostijedino je bio pošteđen direktnih borbi. da ia zločina slijedi kazna. kojemu je rat prvo i jedino. To je znalo potrajati i par sati. a i 149 . pa ga neprimjetno sliedio na odstojanju. U takvim su ga se trenucima svi klonili. Zbog svog iskustva i sposobnosti bio je među tijetkima koji su se bavili i ratnom strategijom. bio je uzor mnogima. Tan je time bio iznenađen. Po svojoj skromnoj vanjštini. skupio je hrabrost. osobnoj asketnoj disciplini i navikama. nečiste savjesti. Nikada se nije ženio. I sam sudski postupak. ostali su nijemo stajati ispred svojih sjedala. odbili su od njega i ono malo prijatelja koje je imao. prestrašeno. Šan ga je značajno pogledao. Nije se mogao izvući iz svoje kože ni u rijetkim trenucima opuštenosti. Zbog svojeg vidnog šepanja patio je i od kompleksa. Tek sada su bili svjesni. Jedino je prema nećakinji Li i nećaku Tanu bio nježan zatomljujući svoju srdžbu. Ali nije se mogao riješiti neke čudne zatvorenosti. ali svjestni svoje krivice. da bude malo suzdržaniji i tolerantiniji. Svi optuženi bili su toga svjestni. da se smiri. S jedne strane uzor mladima. bio konzultiran i u svemu aktivan. Njegova prijašnja dobra ćud. sada već stasit mladić. i šuteći udaljio se izvan sela. degradacije činova. da sve to nije bila farsa. Zdušno je obavljao svoje zadatke. sjedećeg na jendom humku.poniženo. Nakon nekog vremena. ali mu se nisu približavali. da služe za primjer. ŽIVOTNI PUTEVI I SUDBINE Nsu San je postao viši obavještajni oficir kod oblasne komande. na sebe i okolinu. Tan. daleko od sela. a s druge strane njegovi povremeni izljevi gnjeva i kruti odnos do podređenih. Vojni izvjestitelji bili su škrti i donosili samo one vijesti koje su slučaju opravdanja odgovarala. Ozbiljan tip ratnika. sada se katkada pretvarala u izvore srdžbe i bjesnila na sve oko sebe. Tan. brz. sada osuđeni.

Previše je bio zaokupljen svojim zadacima. Tan je znao.Bio je to plač očaja. na relacije njemu nedostižne. kao da su nanjušili što bi im se moglo dogoditi. planiranjem. udaljavaju. već u takvim nutcima posao žalostan. ali nije znao što ga još muči. Na opasne puteve i zadatke. savjetovao ga. Jer. pazio da ima sve što je trebalo za svoje školovanje. svjestan što sve Šana muči. potiskivao je u sebi. Sve je to Tan postepeno shvatio.Odgoj Li i Tana sve su ga više zaokupljali. ali ni takvoj osudi. koja je ustvari njegovim zločincima omogućila nesmatani bijeg. To je bila zakletva nad humcima mrtnih u selu Hau. ali pouzdane.Tek kada su iz šume naišli seljaci s oruđem. Tan se nikada više nije usuđivao upozoravati. Tako su se obojica bez ijedne izgovorene riječi vratili u selo. Tanu politika nije sjela i nakako je počeo sumnjati u komunističku ideologiju. da je od revolucije i tog rata očekivao nešto što taj naroneće dobiti. među koje je i sam spadao. Prišao mu je. Naravno da je takva razmišljanja zadržao za sebe. Dugo su tako sjedili. u Europi. ali obojica svjesni situacije. Vijesti su bile spore.žalostan. bez riječi. obrisao suze i prebacio ruku preko Tanovih ramena. sjeo na busen kraj njega. gnjeva. Prvi dio pravde je zadovoljen! A drugi? Žrtve mu izmiču. I sam Šan mu je jednom. koliko je mogao i umio. da strica sve više muči zakletva. a s druge strane privilegirane pojedince. Za njega i ostale preživjele našao je uvijek pokoju mirnu i staloženu riječ. Znali su američki obavještajci svoj posaopa su pritvorenima stalno mijenjali mjesta. Šan pak misleći stalno o svojoj zakletvi. morao premjestiti u drugi plan. proatrao “oslobođeni” narod. opterećen njome. a i žaljenja. onako usput napomenuo. već da ga taj čuva od moguće nesreće. kriveći sebe što je izazvao taj neshvatljivi postupak čovjeka koji mu je bio uzor hrabrosti i koji se toliko trudio za sve preživjele. ali i brizi za ovo dvoje djece. te ratovanju. Ne zbog potrebe. sve bez riječi izvinjenja koje zbog nadolazećeg plača nije bio u stanju izgovoriti. uvijek u pozadini slao je iskusnog pratioca. Saznao o suđenju ratnog suda. Šan se brzo digao. 150 . Hoće je biti u stanju izvršiti? Šan je Tana čuvao od svih mogućih iskušenja. Zbog toga je u zadnje vrijeme bio sve nervozniji. u svijetu. tu tako teško stečenu slobodu. S jedne strane nije se nadao takvoj reakciji tu. Promatrao je te propagatore rata. učio ga životu. Ni malog Lu nije zaboravljao.

Imao je premalo informacija o “vanjskom svijetu”. Naravno. nedorečena i improvizirana. kako su nazivali mreže za spavanje. ali nekog čvrstog zaključka nije imao. Naređeno im je bilo. Svu svoju mladost i snagu dao je za rat i ideologiju. osim stalnog seljakanja. kemiju. Ostarit će prije negu sve to završi. s predavanjima. da se ovaj ludi rat okonča. jednom se San povjerio i Tanu. tek onako u razgovorima. Sljedećih dana Šan je bioopet onaj stari staloženi ratnik. Sada je opet mislio samo na to. Za Tanovo školovanje angažirana su dva nastavnika. pa je takva nastava manjkava. od ljudi. a front se nije mijenjao. To ga je ponekad zbunjivalo. To je Sana dotuklo.simpatera sjevera bilo je posvuda.. kada je tu vijest pobjegao je u šumu. od kojih je jedan bio francuski zarobljenik. politički komesari.ali Li je učila samo francuski. povjerljivo i paeći da ih tko čuje. ili ih samo želi maknuti iz tog pakle i nesigurne 151 . Začudo. kojimu je zadavao dosta poteškoća. Nakon toga su dugo pričali. Tako su optužene učinili nedodirljivima i nedostupnima. To im jebio jedini i najvažniji zadatak. razni ideolozi sa Sjevera. Taj dan. što li to stric Šan kani s njima? Jesu oni uključeni u njegovu individualnu osvetu. Pomalo su ga živcirali. da su ih većinu prebacili u SAD. da takva nastava nije u svim segmentima. Večera na niskom stoliću ostala je netaknuta. Samo je Tan shvatio njegovo lutanja i očaj. Kratkim posjetima kod sestre Likoja se nalazila u pozadinskoj bolnici. Tek predvečer Šan se vratio u selo i legao u svoj “amak”. mada to nije otvoreno pokazivao. Savladao je svoje muke i potisnio ih. primijetio je isto. da mora puno učiti. jednom se San povjerio i Tanu. bježanja. Kako i kada će moći realizirati svoju osobnu zakletvu? Tako je prošla skoro cijela godina. Često je Tan pitao. jer to nisu bili stručni nastavnici za fiziku. U njima je primjećivao sve više demagogije. Pa onda još vijest. sakrivanja i mučenja svog naroda koji je ipak indirektno trpio sva stradanja. predmetima bila uspješna. Pored francuskog Tan je učio i njemački jezik. Tan je Sanu ispričao iskustva koja je saznao od zarobljika. Počeo je komparirati razne sisteme. od svojih. čitati i da i ona ima svoje učitelje. Začudo. da svaki Tanov slobodni trenutak ispunjavaju individualnom nastavom.. te još za neke egzaznanosti.

u operativni štab. Sve je to analirao. Nakon pristiglih svih vijesti. odstupio za dva-tri koraka. Najteže mu je bilo s političkim komesarima. Štabni operativni planovi i strategije radili su uvijek u Šanovoj prisutrnosti. analizirao. školovanim na brzinu u Kini. bila mu je sve. Koliko su bili plitki u vojnim taktikama. Zbog toga su ga i tako često konzultirali. već žalostan nepotrebnim žrtvama. dok god nije naišao na logički slijed. logički zaključivao i najvažnije proslejđivao dalje na sjever. Koristio se i malom. ali i njihovu moć i opremljenost. Najvažnije su mu bile šifrirane poruke s triju aerodroma. Ta karta. kako bi bombe padale “uprazno”. neki mogući plan udara. s brojčanim utičnicama raznih boja. Svoje obavještajne “krakove” imao je i u redovima južnih vojnika. i s te udaljenosti promatrao i analizirao. U svakom naglom pokretu ili premještaju neprijatelja našao je uzrok i posljedicu. Palile su se na “rezervne “ vatre. da bi o tome previše razmišljao. Sve takve obavijesti pažljivo bi grafički detaljizirao na velikoj mapi. savjetima ali i u izvješćima. svakodnevne obaveze oduzimale su mu suviše vremena. To je znalo potrajajti i sat. On bi pretpostavljenim oficirima iznosio svoje zaključke. No. vršio je izmjene na karti. Realiziranje akcije potvrdile su da je većinom imao pravo. to mu nije baš uvijek uspijevalo. reducirao. U takvim trenucima nije bio ljut. Rješenja sa što manje žrtava suboraca. pa je odmah naredio sklanjanje ljudstva. uvijek je pazio da ne povrijedi sujetu viših oficira. koju je objesio na stijenu svoje kolibe. U svakom takvom izlaganju naglađavao je čuvanje vojnika. toliko su svojim ovlastima bili opasni. uspoređivao i zaključivao. smotao cigaretu.I opet su me nasamarili ! Kako na to nisam pomislio? Oprezan u svojim prijedlozima. zapisujući podatke. Njih je nazivao “ekspres komesarima”.budućnosti? Međutim. Pomoću nje io je jasan pregled. kojh značenje je znao samo on. Njegova izlaganja strategije o pojedinostima bila u veoma korisna. Uvijek je iznosio i predviđene alternative. Imao je u glavi odličan pregled i raspored neprijateljskih snaga. pa i poteškoće i njihova rješenja. Tada bi glasno razmišljao: . strategiju s moguće što manje žrtava. tih divnih operativaca i vođa nudeći taktična rješenja. zgužvano tekom. 152 . Obavijesti s juga stizale su svaki dan na njegov stol. Ukrcavanje bombi i projektila ukazivalo mu je na akciju.

ali bio je uporan i demoralizirani zarobljenici. Nije mu baš uvijek. pa je prije toga uvijek morao skloniti papire i zemljovid prekriti pletenom trstikom. Zgrozio se! Šan 153 . Učenje i samo učenje! Nakon rata društvo že trebati obrazovane pojedince. koje bi prvo unosio u svoju izlizanu tekicu. A on? Tu u kolibi ili pred njom. pa tek onda izvješće slao dalje. s knjigama. mada su neki to činili. Mladići njegovih godina nosili su puške. Na opasna mjesta Šan mu je uvijek dodao “čuvara-pratioca. išli u akcije i radovali se svakom uspjehu ali su i ginuli! Od toga ga je Šan odvraćeo. uspijevao. međutim. Nije dozvoljavao grubost. za njega. Saslušavajući zarobljenike nastojao je korektinim i otvorenim razgovorima saznati sve što ga je interesiralo. da mu pomogne. namijenjenom. Jednom mu je Šan natuknuo. zašto? Katkada je zbog toga bio ljut i žalostan na svoju predoređenu sudbinu. Tako je “živim jezikom” dolazio do važnih informacija. da će ga možda tamo “vani” trebati. Nsu Tan je poštivao svog strica i vođu. da on živi za revoluciju. Obavlja neke sporedne. Dobijali su i imali katkada i ono. što je drugima bilo uskraćeno. Dugo se nije mirio s takvom sudbinom. Osjećao je. bombe. koji se pokazao kao brz i efikasan kurir. provjeravao na svojoj karti. učiteljem i samo pištoljem za opasačem. Tan je polako shvatio. Morao se brinuti o čistoći zajedničke kolibe. obično su nakon dva. prestrašeni. iz kojega nikada neće pucati. Svako njegovo izvješće pratio je popratni komentar. Ta briga je bila toliko očita. koji bi bili kadri voditi zemlju. Bio je prisiljen mnogo učiti. sudbinu koju mu je naturio Šan. Tan je shvatio da je to u vezi sa Šanovom osobnom osvetom. pa kakva god bila. da je njegovim štićenicima ponekad bilo neugodno. tri saslušanja mirno odgovarali na Šanova pitanja. Sve više je te zadatke dobivao mali Lu.Šanova naoko oštra narav.što mu je zadatak. uspoređivao. svjesni situacije.Nikada nije slan preblizu operativnih jedinica. sestricu Li i malog Lu. koji je pojedinim jedinicama služio kod planiranja akcije. nevažne zadatke. nije dozvoljavala u njegovu poslu grubost. ali i autoritativno obrazložio. Tanova dan bio je ispunjen mnogim obvezama. očito primijećenim krizama. Tu su dolazili i njegovi nastavnici. uvijek nježno. taj lijepi način. Rijetko je dobio operativni zadatak u vidu prijenosa pošte do nekog udaljenog sela ili položaja. naturenom sudbinom. Šan mu je u takvim. a samo radi njegove sigurnosti.

U mnoštvu vojnih informacija. ali s njemačkim je lomio jezik. Nakon par dana dobio je nove knjige. naroda koji posjeduje odlike 154 . mladi izdanci njegova naroda. Najviše ga je zanimalo fotografiranje. u afektu kada čovjekovo racionalno razmišljanje postaje spontano iracionalnim. To su trenuci nesvjesnog djelovanja koje čovjek kao necivilizirane etavizme prošlosti potiskuje id trenutka kada se osovio na svoje ekstremitete. Smatrao je to vojničkom čašću. jednoj se Šan posebno obradovao. pozitivna ljudska etika ne poznaje osvetoljubivost. Nestat će razlike između mene i onih sumanutih vojnika koje je osudio sud i sav humani svijet. Od početka je želio da njegove motive razumiju i generacije koje dolaze. učinjena na mah. Francuski jezik mu je “ležao”. još uvijek mjesta i opravdanosti za dodatnom kaznom u obliku njegove osobne osvete. Saznao je da je američki vojni sud osudio učesnike zločina. mislio je Šan. Bio je zadovoljan i vješću da je svijet. pa i njemačku vježbenicu. zakletva nad humcima svojih najbližih rođaka i suboraca. Osveta je čin očajnika koja se može razumjeti. Pretvaram li se u monstruma koji ne preza ni od zločina da bi održao riječ? Učinim li to. saznao istinu o zločinu koji ga je toliko zaokupljao. a samo takvima je bilo mjesta u njihovoj borbi. rekao mu je da su njegovi zadaci i obrazovanje naređenje više komande i da tako mora biti. Da li bi me razumjele i žrtve u ime kojih se moj životni cilj sveo na osvetu? Šan je znao da je jednostavno naći opravdanja za nemoralne stavove u ljudi sumnjiva morala. Postupno je i taj učio s većim žarom i savladavao osnove. zaživjela je i sada poprima čak racionalni oblik. zahvaljujući njegovim pismima. ali ne i opravdati. samo s tog razloga. Moja osveta je osnovna. dužnost! Međutim. Stupanj uspješnosti potiskivanja tih animalnih poriva u čovjeku možda je najvažnije mjerilo civiliziranosti ljudkog roda. Zar nije odlika dostojanstva i čestita čovjeka. instinktivnim porivima svojstvenim samo životinjama. doista ću se pretvoriti u obična kriminalca. To mu je i Tan jednom spomenuo. a s druge njegova zadana riječ. rođena u tuzi slomljena srca za najbližima. S jedne strane takva dilema. koje su redovito pristizale svakodnevno i bile osnova za razvijanje i koordiniranje akcija na Šanovu području. da održe zadanu riječ. Ima li.je to primijetio. nejakima. razmišljao je.

taj narod zaslužuje i etičke temelje na kojima će graditi svoju budućnost. 155 . Ali.dostojne poštovanja ostalog miroljubivog svijeta. nije mogao zadovoljiti pravdu kakvu je zamišljao Šan. kažnjavati neizravno. da kazna zločincima nije primjerena. a tako je i odgajao. Sam sudski proces. dostojanstvo i pravednost armiji SAD-a. osobna osveta. na dijelu kugle zemaljske. Ima li. a ova kazna svakako nije! Sramotno je niska! Iznuđena na brzinu. Nsu Šan je znao. samo da se udovolji javnom mnijenju. tek formalnom odlukom. izgovorom borbe protiv komunističke ideologije. Ali. A kada ta arbitraža naiđe na osudu velike većine svijeta. hoće li ga razumjeti svi oni pozvani da moralno sude o njegovu činu. Njih je moguće primjereno kažnjavati samo njima razumljivim načinom. koja "treba" njihovu pomoć i arbitražu. Znao je da se nakon sudske odluke vojnih oblasti žrtve tog. pitao se. putem posrednika. Šan je bio uvjeren. Ta kazna nije nastala spontano. koja pohranjuje i bodri agresivne instinkte svojih vojnika lažima o misionarskoj ulozi civilizacije. Pitao se. Usredotočio se na razmišljanje o zločinu i kazni. da kazna ima svoj korektivni smisao samo ako je izravno vezana za uzrok i ako je pravedno odmjerena. Apsurd. Kazna je iznuđena pod pritiskom američke i svjetske javnosti. kao posljedica humane reakcije američke javnosti i vojnog suda na neljudsko ponašanje dijela njihovoh vojnika. išta teže za časna čovjeka do život s nečistom savješću. o kauzalnom odnosu koji svoje ishodište nalazi u zadovoljenju ljudske pravde. načinom na kojem počiva njegova zamišljena. Zar se zadovoljiti kvazipravednosti institucije dvojna morala koja provodi svoj naum svjesno nehumanim sredstvima. kojim naredbodavac kažnjava izvršioca za izvršavanje ničim ograničene akcije. demokracije koju predstavljaju. ostavlja za sobom breme nečiste savjesti. pa i ostalih masakara. a preživjeli podižu glas prizivajući savjest pravdoljubivog svijeta. Sve u svrhu. okreću u grobovima. pa i sunarodnjaka. prirodno. tada je potrebno manirom licemjerja tom svijetu reći da s njim dijeli mišljenje i obmanuti ga "pravednom" sudskom kaznom. za Šana farsa. opet Šanova dilema. da sa savješću beskrupuloznih nije moguće komunicirati humanim gestama. Odgojen je. trebao je samo što brže vratiti ugled.

a s druge. Obavještajni rad ga nije privlačio. Osjećao se nekako slobodnim. Svijet je ipak njegovom zaslugom saznao djelić istine. s jedne strane prisiljavati što mu se ne sviđa. da li je ispravno? Međutim. Šan mu je odgovorio. jegove je odabrane slike pratio kratak. Mučilo ga to pitanje. Tako je u njemu sazrijevala odluka da odustane od osvete. Šan je na njega bio ponosan. isključiti mogućnost da stradaju. Išlo mu je jako dobro. propagandnoj djelatnosti. pa će ih poslati u svijet. a najviše dragog kamenja. imao je sve podatke o zločincima. mora požuriti. Bilo je tu zlata. jasan. Iako nedovoljna kazna. Skupljena će sredstva iskoristiti pametnije. ilegalno i legalno sakupljenim upravo za taj svoj naum. Emotivna iskustva. Smislio je i posrednike. zadavali toliko opterećenje. neopterećenim. Dugo ga je Tan začuđeno pomatrao. sluteći njegovo oklijevanje. Time bi indirektno financirao svoju osvetu. a i život. s mnogim nezamislivim načinima dobivanja informacija. bračna stanja. to nije više vio dječak. pisanje. ali uvijek interesantan tekst. pa čak i zatvore u kojima služe kazne. sve više nalik na svog preminulog oca. riješit će ih iz opasne zone rata. u vrećici sakrivenoj u kolibi. mada je posjedovao potencijal logičnih zaključaka. Te bi angažirao iz japanskog krim miljea. I još nešto. ali ostalo je opet pitanje sklanjanja iz tog pakla. U toj. Prvo je razmišljao o Tanu. koji su mu do sada. misleći na seku. Usput. već pametan mladić. izložio mu svoje planove i pitao bi li otputovao u Njemačku i tamo nadopunio svoje znanje fotografije i reprodukcijske fotografije. koju su dobili. financirati njihovo školovanje. Imao je i sredstva. da će to biti 156 . izvješćivanje. a i na svoju simpatiju Mia Mi. Od dva različita fotoaparata nije se odvajao. Iskoristit će sve svoje veze da to realizira. Svi događaji i njihove pojedine sklonosti išli su tome u prilog. upotrijebiti za put i školovanje djece o kojoj se brinuo. To nikako nije želio. Tan bi zasigurno napredovao. a i bolovi u ranjenoj nozi katkad su bili sve jači. Najviše ga je zabrinjavalo što sam to nikako ne može realizirati. Dobro je primjećivao sklonosti i sakrivene talente u te djece. ne potpun.Kao iskusan obavještajac. I. Razgovarao je sa Tanom. mislio je Šan. sve više ga je mučila neka nepoznata bolest. jer ta ga bolest može preduhitriti. te lucidni san osvete. mjesto stanovanja. morap bi ostati u zemlji. seoskog učitelja. No to je bilo premalo! Nije ga htio. bude li potrebno. ali zadovoljavajući. postupno su nestali. adrese. Tan je pokazivao neke sklonosti za propagandu. U takvimtrenucima. ipak je postigao cilj. kada je donio takvu odluku. fotografiranje. izvršioce.

A ona zna potrajati i par godina. u tom trenutku nije znao. obrazovan i dobar dečko. jer je on iako potreban kao stručnjak. da takve mlade znanstvenike zemlja treba. francuz Jean. Od njih je zahtijevao da komuniciraju na francuskom. Tada su i onako govorili francuski. nije mogao planirati. za koju Tan tada nije mogao znati. Sin Jean. Nije se smio javljati kući ili. Bračni par Groller imali su malu farmaceutsku tvornicu na periferiji Pariza. Sami će odlučiti. otvoren i. Napomenuo je. Jeanu. da bi preuzeo tvornicu. ipak zarobljenik. kasnije. zarobljeniku iz Francuske već je nabacio neke planove. Što će s malim Lu. Prvi put mu ga je Li stidljivo predstavila. kratki susreti bili su sputani onim ljudskim. Tan ga godinama nije vidio. kako su to oni zvali. jednostavnih riječi. Pri tome se nekako lukavo nasmiješio. pa će o tome kasnije. U nekoliko dvo do trodnevnih posjeta sestri Li. Da je kao i mnogi drugi mladi Francuzi uvučen u nešto. radio je u poluotvorenom laboratoriju sa Miom kao suradnicom. ako uspije prvi dio plana. Njihovi preparati bili su daleko poznati i cijenjeni. odavno. dao na znanje da simpatizira Li. Neće ga oni gore tako lako pustiti. Bio je vedra duha. da Jean sada radi za njih i da je njegov laboratorijski rad cijenjen i korektan. tajne. da se tako ozbiljno i skoro tmurno lice razvuče u zadovoljan osmijeh. bio je prisiljen poći u Vijetnam. i Tanu je bio od samog početka simpatičan. na prvi pogled. te iskrice ljubavi. on će ih morati napustiti. Kada je Tan. Jedini spas bila bi humana razmjena. koji bi onda mogao pomoći i svojoj simpatiji Li. njihovi. Osim toga. Učo bi se udaljio samo kada bi njima pristupio zarobljenik.Njemačka ili Francuska. ali nažalost. Isto takvo mu je i vladanje i da ga ne smije gledati kao neprijateljskog zapovjednika. čak i radosnim susretima. Primijetio je Šan. proglašen mrtvim. ali mora biti strpljiv. kojeg su školovali. Naglasio je. uvijek mu je pratitielj bio učitelj. Tim načinom. Bilo je u tom smijehu neke prikrivenosti. upitao Šana što o tome misli. što nije bio njihov rat. tputovao je pred sam kraj. ali ipak se 157 . Na licu mjesta ispravljao je izgovor. velika je pomoć Mia Mi u savladavanju laboratorijskih proučavanja na bazi kemije. "latentna kazna". koji su inače vladali između njih dvoje. za Tana i za Li. Tu je Šan vidio mogućnost pomoći tom simpatičnom stručnjaku. odgovorio mu je da je Jean inteligentan.

tamo još ratovalo. vidjeli su po potpisu visokog vojnog službenika koji je vjerojatno bio zadužen za takve slučajeve. podgrijala im je nadu nevjerojatna vijest. Potražili su veterane koji su bili sudionici tragičnog događaja. da će posmrtne ostatke ikada moći dobiti. pa su vrlo male šanse. pa ushićenjem nekoliko puta pročitali. kada je granata direktno pogodila transportni čamac. da u tim okolnostima nitko više nije mogao preživjeti. da im je žao što im je međusobni rat odnio sina. ali da se to dogodilo na operativnom području francuskih jedinica. I Crvenog križa i raznih ambasada. kada su se već pomirili s tragičnom sudbinom. Tri su godine živjeli sa svojom nesrećom i žalošću. Već su bili nagovještaji povlačenja trupa kada su ga tamo odredili za sanitet. Udarac kakvom se nisu nadali. jer su mu drhtale ruke. koje su zastupale u razmjenama. Vjerojatno je bio na mjestu mrtav. Noću nisu spavali ni minute. da im je sin nestao u jednoj noćnoj akciji prebacivanja ranjenika preko rijeke. Na sve su moguće načine pokušavali saznati barem za tijelo svoga sina. Tako su iscrpili sve mogućnosti. Dobili su vijest. utopili su se u rijeci. Mama Groller je stalno plakala. koju su držali iznad kamina u dnevnom boravku. da su i ekshumacije "NN" grobova. kojeg je adresa bila priložena. Od Međunarodnog crvenog križa dobili su odgovor. Odmah su se telefonom javili mladiću. da su detaljno ispitali sve činjenice koje su im dostupne. 158 . Prije tri godine snašlo ih je zlo. A sada. Groččer vozio sporo. Tek nakon šest mjeseci dobili su iscrpan odgovor. ratni zarobljenici. Vijest su donijeli povratnici. te ga raznijela u komadiće. Bili su krajnje uzbuđeni. I oni koji nisu poginuli na mjestu. Da to nije nikakva šala. da će barem ostatke svoga sina jedinca dostojno pokopati u obiteljsku grobnicu. koji su putem međunarodne organizacije vraćeni kući. poslije tri duge godine. Preživjela petorka dala je iscrpno izvješće. pažljivo. s nevjericom. Njihov Jean bio je na zadnjem dijelu. Pismo su. da im je Jean živ. momentalno nemoguće. kojih je na ratnom prostoru bilo bezbroj. Tu se ništa više nije moglo! Roditelji su stalno imali pred očima zadnju sliku nasmijanog sina u elegantnoj uniformi. i sada je g. Odasvuda su tražili pomoć. I službena vijest poklapala se u potpunosti s njihovim izjavama. Sadržajno kratka vijest bila je popraćena iskazom svjedoka. s vrlo malo nade. Mnogo je mladića stradalo. gdje je granata baš i pala. a sutradan se odvezli u stotinjak kilometara udaljeni grad.

ali i nade. Tata Groller. mora proćiteško razdoblje "latentne šutnje" kako su to nazivali. Druga faza bila je više psihička popraćena izolacijom. ali skoro sve oko tri godine. Za mjesec dana. U tom razdoblju svi su zarobljenici prolazili kroz dvije faze. jer su neke rečenice bile izbrisane. Opet su roditelji pisali pisma putem posredničkih udruga. malo od brige. Ta kazna neizvjesnosti bila je najteža. Kaže. d aje pismo cenzurirano. da ih tamo ima dosta i svi će. nekoga više. mučnih. Rekao je. Na prvi pogled vidjelo se. da je Jean živ i izliječen. ali njegovo. da radi u nekekvom laboratoriju i da ga je vidio prije tri mjeseca. pa i Jean. kako se mnogo trude. Na kraju su im izrazili sreću. Jean je živ. Tako su ih "mučili" nekogamanje. nježno! Obavještava ih da je dobro i da se puno priča o povratku. Pismo je bilo pisano prije dva mjeseca. da posebne humanitarne organizacije rade na njegovom povratku. javiti se. vojna postrojba. ta sve one Francuze koji nemaju "tamne mrlje rata" nakon trogodišnje kazne po grupama omogućuju povratak u Francusku. od uzbuđenja. ali ne suviše grubih: identitet. sudjelovanje u vojnim operacijama i slično. Obavijestili su ih i o tome. dobili su odgovor.malo od sreće. Prva je bila puna ispitivanja. jasno. odnosno nečitke. dugih. Čitali su nekoliko puta. da je Jean sada već "slobodnjak" i da su se prilike toliko promijenile da će im se sigurno moći i sam javiti. Informacije o zarobljenicima sa sjevera stizale su na kapaljku. je li vijest istinita. On sam poslat će adresu. Neka samo budu 159 . U to vrijeme Jean još nije znao. kaznom rada i saznanjem da se ne smiju i ne mogu nikome javljati. od njihovog Jeana. Neizmjerna radost uselila se u obitelj. Zapisali su ime kraja gdje je viđen. ambasada. Kratko. navodno. katkada i neugodnih. ali i za njihove kod kuće. čin. punih neizvjesnosti. ispucati svoju iznenadnu sreću. Mladić Leone odlučno im je potvrdio. teška za njih. po "vremenskom odsluženju" biti pušteni po grupama. Morali su nekako iskazati svoju radost. prekrivene smeđom bojom. jedva je vozio. ali da sve ide jako sporo i da pošta dugo putuje. Napomenuo je da svi. pa moraju imati mnogo strpljenja. pa onda svoju radost podijelili sa svojim susjedima i prijateljima. zaduženje. da mogu barem nekom roditelju javiti tako radosnu vijest. dopustit će mu da im se javi. Crvenog križa.

Iz nožnog mišića izvadili su mu komadić metala. do pojasa u vodi. Na kraju ih moli neka se ne brinu. javlja par imena i adresa. u sam osvit zore. koja je dijelila kormilara odvojnika. nosačima. neka se pridržava. Nakon par dana upravo ga je taj liječnik operirao. Odnijelo mu je dobar dio mišića. Nadalje. Zajdno s njom je odbačen u vodu i iako teško ranjen djelićem granate u nogu. doplivao je do obale i prihvatio se za neku granu. O svojim ranama. jednostavno je nekom mačetom odrezao i bacio u rijeku. već ga je samo podigao na rub. Povremeno je padao u nesvijest. objašnjava sve što se s njim događalo u proteklom razdoblju. nije ništa pisao. Uglavnom. Naročitu špažnju posvećivao mu je mladi kineski liječnik. Tako ga je "šlepao" do zaljeva i pozvao neke ljude. te ga na primitivnim nosilima donijeli do drugog sela u poljsku bolnicu. pri svijesti. zvao je u pomoć i primijetio da ne čuje svoj glas. dugačko i opširno pismo. Oni su ga pažljivo izvukli iz vode. Najteža je bila na nozi. konopcem učvrstio oko pojasa i tako viseći na kraju čamca. da mu je samo govorio. Rano ujutro. Bila je to velika rana koja. U onom direktnom pogotku granate bio je djelomično zaštićen pregradom na čamcu. Nakon mjesec dana dobili su drugo. koje su mu dozvolili. na obalu. kako mu želi pomoći. u džungli. da im se jave o njihovim sinovima. treba zahvaliti što je ostao živ. i neka i drugi podijele sličnu radost. s njega je poskidao svu vojnu opremu. a što nije mogao. ribar. hoće li njihovo pismo stići. U poljskoj. Taj mu je starac. Nije ga uspio uvući u čamac. ranu očistili i zašili. Starom ribaru i tim hrabrim momcima. sada već zacijeljenim. dobro su ga pregledali i brinuli o njemu. ali želja za životom nije mu dopustila da ispusti granu. Rana na nozi sve ga je više boljela. to će odmah sutra učiniti. Dali su mu morfij. na sreću.strpljivi. Kasnije je saznao. već samo okolne mišiće bez kojih je ostao. neka i druge majke saznaju za svoje sinove. i djelomičnoj gluhoći. pa u nekoj maloj kolibi previli rane. Tako je ostao visjeti. pokretnoj bolnici. nije zahvaćala kost. da mu je dobro i da će ponovo pisati. Da. Dobili su i njegovu adresu. veslao nizvodno. Izgubio je mnogo krvi. ali se boji. hrane i vode. Nosili su ga nekoliko sati i nosači i on skoro stradali od mitraljiranja francuskog helikoptera. pronašao ga je neki ribar koji je naišao malim čamcem. Nakon nekoliko 160 . stalno nešto govorio ali ga Jean nije ništa razumio. Kada ga je dizao. Noga i čitavo tijelo boljeli su ga i praktički nije ni znao koliko i gdje je ranjen. i sav izubijan od samog udara. Na momente. jer mu je nedostajalo snage da se izvuče ne obalu.

Saslušanja su bila česta. jer lijekova protiv bolova nisu imali za sve. usred noći. Kasnije je saznao da su mu izrezali dio sumljivog tkiva koje mu je izazivalo bolove. Nakon izlječenja poslan je u logor na sjeveru gdje je prošao obavještajnu torturu. Dobio je i djelomičnu ili uvjetnu slobodu kretanja i znanstvenih kontakata. za put kući. Njegova mladost. dali su rezultate. poslan je u sasvim dugi. Odmah nakon dolaska su ga ponovo operirali. pa su mu nakon toga odmah dozvolili da se javi svojima. Svi kontakti i zahtjevi ići će preko medicinske komande. jer to svakako nije bio njegov rat. naporna. Ta ga je mučila nekoliko mjeseci. Primijetio je da i oni cijene i poštuju njegovo znanje. Njemu nisu našli nipta "crno" pa je poslan u radni logor. Ta je bila veća. stvarao sve više stvarnih prijatelja. na kojeg je bio prisiljen. Mali Kinez želio mu je na svaki način spasiti nogu.dana kineski ga je liječnik ponovo detaljno pregledao i Jean je po izrazu lica znao da nije zadovoljan. Bio je više puta na rubu života. dosta udaljeni kraj. molili su ga. dakako potpomognuta tim skromnim liječnicima. neke sitne privilegije. Iz svijeta. a postojala je mogućnost. pa ga savjetovali kako da se ponaša. ali im je prošao rok trajanja. Tu je boravio skoro dvije godine. U laboratoriju je zatekao grozno stanje. Iako dogovoren za zamjenu. Izgubio je nešto kose od one čudne. stvarno. I to je bilo nešto! Radio je s najboljim farmaceutima "Sjevera" i od njih puno naučio. Morao je potpisati da će godinu dana raditi na nekom projektima i da ni s kim neće održavati ni tražiti kontakte. Kinezu i vojnim liječnicima treba zahvaliti za jednakopravni tretman što tada nije ostao bez noge. ali bez većih grubosti. pa se ubrzo vidno popravljalo njegovo stanje. Nije imalo smisla išta tajitio. Pristao je. Taj mu je rad. Sutradan su ga prebacili u drugu bolnicu. samo najtežim ranjenicima. Dobio je neku jaku nepoznatu tropsku bolest. pa je odmah nagovijestio i tražio promjene i bolje radne uvjete. Svakome su strogo provjeravali ratnu prošlost. Davali su ih. Bilo je tu mnogo zarobljenika koji su prošli slične torture. Samo su prvo pismo cenzurirali. koji je korektno obavljao. Rekao je sve što je znao i pri tome izražavao žaljenje. a da se nije smio ni mogao ikome javiti. snaga i želja za životom. nepoznate 161 . dobijali su mnoštvo lijekova. ali zakratko. Nakon jednog razgovora. Još par dana trpio je jake bolove. bolje opremljena i uvjeti za liječenje bili su daleko bolji. Nakon mjesec dana već je bio na nogama. Oni su mu i isposlovali pravu slobodu. i naravno provjere njegovog farmaceutskog i kemijskog znanja. Prvi mu je zadatak bio analiza dobivenih lijekova i da li se u tim uvjetima mogu proizvesti. najviše iz Kine. da ostane još neko vrijeme.

Jean je primijetio njezine dileme. bi li pošla s njim. Nije sasvim shvaćala njegove riječi. ako ga voli. Kad god je mogao. Osjećao je. Znao je sve što je prošla. a on je uzvraćao zabrinutim roditeljima. da će zbog nje ipak ostati nešto dulje.bolesti. U sebi je to željela od prvog dana. da ni ona nije zadovoljna svojom ulogom. da nije 162 . Nije ih mogao uvjeriti. Imala je dobre učitelje i kao da su je za nešto pripremali. razmišljala je o svojim komplikacijama. Koliko god maštanja bila lijepa. da mu je dobro i da uskoro dolazi. Rodila se neka veza. raznim dozvolama i općoj političkoj situaciji. znala je da će Jean jednom otići. koje je često s drugim sestrama prelistavala. nekako živne. sa svojim doduše kratkim posjetima. jedina radost bio je Jean. s ranjenicima. zauvijek otići. nježna neiskazana ljubav. d se sva pitanja sporo rješavaju. ali potajice maštajući. niti mnogo razmišljala. nježna i lijepa. U početku je skoro potrgala noge. Nsu Li bila je bistra. Ugodno se iznenadila kada ju je jednom upitao. bontona i općeg ponašanja. Preko međunarodnih organizacija za povrat stalno je dobivao neke upite. Još i poseban kurs jezika. uvijek se smiješio i naglašavao. u njima se sasvim dobro osjećala. I tješio je roditelje. I zaista. sa svojim duhom i vedrinom. Nije joj bilo lako pored rada u poljskoj ambulanti. da Šan već dulje vrijeme radi na tome i. Jednom je Tanu u smijehu ispričala. ali mu se to u hodu nije primjećivalo. Tu joj je Jean mnogo pomogao. Čak su joj nabavili neke predivne revije. da kada dođe k njoj. a nadasve pažnjom kojom ju je okružio. učenja raznih europskih navika. Pretvarala se u prekrasnu ženu. kako svaki dan mora ručak servirati ranjenicima u nekakvim cipelama sa visokom petom. ali i da sada prolazi preteške trenutke za tako sitno žensko tijelo. pa i o njezinoj sudbini. Maštala je samo neka ta sudbina bude uz Jeana. primati toliko mnoštvo informacija. neka se ništa ne brine. Jean je svugdje naglašavao. pomogao joj je u učenju. S mnogo rada i učenja. Opet. Naučila je da drugi sve odlučuju. slutio je . U takvim neobaveznim razgovorima. Obaviještena je bila o europskoj kuhinji i modernom oblačenju na Zapadu. neka se strpe. a kada se navikla. Oboje su to osjećali ali nisu izrekli. da bez Li ne ide nikuda. Osjećala bi se kao da je izdala svoju zemlju. pa joj je otvoreno rekao. Ipak polovicu sluha nisu mu mogli povratiti. od ranjavanja veliki ožiljak. Toliko se već vezala uz njegam da ju je počelo zabrinjavati njegovo stalno pričanje kako će uskoro biti oboje "slobodni". Jean ju je zavolio na prvi pogled. sve to memorirati.

Li je sva uzbzđena počela pomalo pakirati u strahu kako će putovati. zašto su sve pripreme tako dugo trajale. spremno prenoćište. presporo se odvijala međunarodna zavrzlama. Avioni su brzo preletjeli. podalje.I ti ćeš uskoro za njom! Li je bila sretna. pa su mogli nastaviti. Šan je bio vrlo zadovoljan.zbog ranjavanja produžio sda već svoje dobrovoljno zatočeništvo. Jeanove precizne upute ulijevale su joj snagu. kako će biti primljena ko Jeanovih. Li i Tanom. Prije samog puta Jean je razgovarao sa Šanom. kako će ju primiti u zemlji. Tek pet mjeseci. jer su mostovi u tom dijelu još 163 . kao da mu je to odgovaralo. ali se plašila nove zemlje. a i zabrinuta. prema gradu s kojeg su polijetali putnički zrakoplovi. kako će se snaći. Sklonili su se u grmlje ili ispod drveća. Šan je za odobrenje saznaoprvi i priopćio ga Tanu. već su mnogi njihovi sinovi tu ostavili svoje kosti. kao d se njegovi planovi ostvaruju brže nego je mislio. novih drugačijih običaja. svojim namjerama. Dva su puta pred njih iskočili neki stražari. Stalno se pitala. Nekoliko puta su ih splavovima i velikim čamcima prebacivali preko rijeka. svoje mladosti i neiskustva. On joj je napisao točna uputstva. mašući rukama. Tri su dana putovali do predgrađa Hanoja. Sporo. Šan i Tan su ju pratili u džipu prema sjeveru. brzo granjem kamuflirao vozilo i sve udaljio od auta. novih ljudi. I na tom podugom putu sve je bilo organizirano. hrana. punih neizvjesnosti. Jer može naići na nerazumijevanje. Roditelje je obavijestio i o Li. pa je tako Jean sav žalostan jednoga dana morao sam otputovati. mnoštva pisama i dokumenata. ljude koji će joj pomoći u slučaju bilo kakve nevolje.Da li je to bilo dio plana? Šan je samo klimnuo i uzvratio: . pa makar sa vijetnamskom snahom. Imala je dva nova kožna kofera spakirane skromne robe i darove za Jeanove roditelje. ta oni nisu samo izgubili rat. Kako je to sve klapalo! Sada je Tan shvaćao. Sve su joj drugi savjetovali i nabavili. na što su oni poduzeli odgovarajuće korake. Tan je samo nekako žalosno upitao: . sa kojom su još nedavno ratovali. stiglo je povoljno rješenje iz Francuske i iz Hanoja. Šofer je odmah skrenuo u stranu. Željeli su svoga sina uza se.

Jean je nervozno šetao po holu ispred aerodroma. To pitanje nisu više spominjali. Tek treći dan nailazili su na neki spokoj. Jedan takav lijepi dogodit će se danas. i to vrlo brzo . gdje je bilo očito da rat ne dospijeva. Bolničarka ju je silom morala odvojiti od ograde i ugurati u avion.uvijek bili porušeni.Hoću li još ikada vidjeti svoju seku? mislio je Tan . uskim stepenicama još se jednom okrenula.slijedio je odgovor. koje pokazuju sve što treba saznati. kad postoje obavijesne table. Lijinu prtljagu odmah su odnijeli do malog dvomotornog aviona koji je na trupu imao veliki bijeli križ. dugačije znakove života i rada. a drugom se čvrsto držala za ogradu. pa tek onda neka odluči što i kako. Neka ne brza s odlukama. Nekoliko puta pitao je na informacijama o dolasku aviona. Uzletjeli su brzo. Tan je još neko vrijeme promatrao oznaku Crvenog križa na trupu. U sebi se smijao što smeta toj ženi na informacijama. Ali vidjevši njegovu nepokolebljivost u odluci da vjenčanje bude što prije. Nadao se da neće imati 164 . tako da je bilo i smiješnih situacija. Stiže njegova Li! Roditelji ga nisu mogli smiriti koliko je bio zadnjih dana uzbuđen. Na malim. Svi su imali suzne oči. Na aerodromu su se morali brzo oprostiti. a Šan dijelio posljednje upute. Loše trenutke iz tog perioda treba što prije zaboraviti. čak su mu sugerirali. Tan je zagrlio sestru. priklonili su se njegovoj sreći.Hoćeš. a lijepe pamtiti. Jean Groller preuzeo je od roditelja farmaceutsku tvornicu. Čekao je Li. ali svi oko njega trudili su se da govore glasno. koja je uskoro sletjela i sada već obavljala carinske i ostale formalnosti. a onda je nestao s vidika. Tan. neka prvo smo dođe da ju upoznaju. hoćeš. Svega se nerado sjećao. Motori su zabrujali jače. Mjesecima je svojima. Svojim je osmjehom i srdačnošću sve nadvladao. zamahnula rukom. Sve je oko sebe molio neka budu susretljivi i ljubazni prema Li. napravili mali polukrug i uzeli smjer prema sjeverozapadu. . Roditelji su u početku bili nešto dkeptični prema toj vezi. U pratnji bolničarke otišla je do aviona koji je već zagrijavao motore. Malo mu je smetala njegova nagluhost. pa i prijateljima iz školskih dana morao pričati svoje ne tako lijepte doživljaje iz Vijetnama. Oko sebe je okupio mlade znanstvenike i posao je krenuo nabolje.

Nsu Tan je već drugi put dobio odbijenicu za ulazak u francusku. pomagala kod 165 . o borbama. Tan mu je često pričao o svom narodu. Zajdničko svima. I životne navike dijelile su žitelje na dva suprotna ponašanja. dugo. ali nije uspio. Mijina pisma bila su puna ljubavi i čežnje za konačnim susretom. sramežljiva. nije imao prijatelje ili ih je vrlo teško sticao. oni su bili strogi vegetarijanci. Li mu se u suzama bacila u zagrljaj. Bila je prava istočnjačka ljepotica. Mia Mi bila je čista suprotnost Tanovoj sestri Li. Teško je to zaboravljala. Mia je bila gradsko dijete. Po prirodi zatajan. veselosti i dinamike. S pomalo prćastim nosom i svojom bujnom. pa mu je Mia od malena asistirala. Konačno je ugledao to svoje drago biće. Njezin otac. jer nabavio joj je sve potrebne papire. Satima su pričali. Jedino je u Viktoru našao podršku. a svoje znanje iz fotografije usavršavao je u večernjoj školi. puno temperamenta. Tako se Tan našao u Darmstadtu. kamo je Mia često s majkom išla u kupovinu voća i povrća. ali ga uvjek molio za vremensku distancu ako misli to objaviti u bilo kojem obliku. Poslovne i stambene četvrti tako su suprotno djelovale pa se i život stanovnika temo prilagođavao. bio je mješavina klasične vijetnamske gradnje i kolonijalnog francuskog utjecaja. taktikama. Čitao mu je i rijetka pisma koja su stizala po tko zna kakvim putevima. dugom crnom kosom djelovala je zavodljivo. svaki o svojim ratnim. Njezin grad sa oko 100 tisuća stanovnika. veterinar. bila je velika. Uzdržavao se radeći u tiskari kao reprofotograf. primitivna tržnica. prijateljstvo se produbilo još više. imao je mogućnost dobivanja mesa. dječačkim iskustvima. miran i povučen. S roditeljima je stanovala u skromnoj kući u gradiću oko 200 km južno od Hanoja. Jean je pokušavao sve. gjde su se susretali. prisjećajući se tragičnog gubitka svojih najmilijih. koji je potrajao dugo. Usprkos svom temperamentnom ponašanju. Zajedničko ima je bilo samo to da su bile ratna siročad. Zagrljaj. Nakon toga su pokušavali i uspjeli studentskom razmjenom ulazak u Njemačku. Li je bila seosko dijete. Kada mu je Viktor pomogao kod pjesme za njegovu Mia Mi. razumijevanje i podstrek. U dvorištu kuće otac je imao veterinarsku ambulantu. Konzumirali su samo mnogo ribe. odgojena u skromnoj okolini. katkad je bila sklona depresijama. puna šarma i ženstvenosti. potvrde i dozvole.nekih komplikacija.

To se i onako događalo vrlo često. diplomira i zaposli. On je priželjkivao. ne bi li lakše izbjegli te rakete. bolovala u prihvatnom centru za stradale. onako razdragani. pa se sve više trudila. ali se uz pomoć Jeana. prvenstveno farmaceuta. Svojim glasnim fijukom. Otkrio joj je 166 . savjetovao i nadasve podržavao u radu. Jean nije smio napustiti krug ionako čuvanog instituta. brzo uputila u rad. Kada su sirene oglasile kraj uzbune. smiješeći potrčali su u obližnje sklonište. napada lovaca na obližnje brdašce s radarom i protuavionskom atriljerijom. Tih topova. Taj rad ju je katkada udaljio od slike kratera i poginulih roditelja. instinktivno je potrčala kući. Pomalo nagluhi ratni zarobljenik pomogao joj je. taj se zvuk razliokovao od štektanja mnogobrojnih topova. već je upisala srednju medicinsku školu. Već se smračilo kada su se oglasile sirene na uzbunu. dragog Francuza. pa je imao vremena na pretek da s Miom i privatno razgovara. Već sutradan sahranila je svoje najmilije. U početku je radila analize krvi i urina. jedna zalutala teška bomba pogodila susjednu kuću Mijinih roditelja. Kasnije je u laboratorij dolazilo sve više stručnih istraživača. da će studirati veterinu i tako naslijediti ambulantu. ali je nije odmah mogla povezati s roditeljima.jednostavnih zahvata. Dolaskom Jeana premještena je u istraživački odjel. Odredili su joj laboratorijski rad u nekakvom okusnom laboratoriju. poticao. a imali su i uspjeha u pogodcima. odvukli je u stranu. Međutim. ili. Popustio je njenim željama. Psihološka pomoć i razumijevanje škole. prilikom lansiranja. nepoznato. Svojom baražnom vatrom katkada su osporavali nacrte napada. Zbog toga su i avioni hvatali veće visine. kojeg će pamtiti čitav život. U zadnje vrijeme takvih rušenja aviona bilo je sve više jer su dobili neke efikasne rakete. Na rubu velikog kratera pronašli su i tijela Mijinih roditelja. bila je na rođendanu kod školske kolegice u predgrađu. Sve je bilo novo. dugih cijevi bilo je mnogo i predstavljali su neki obrambeni zid ispred Hanoja. Mija je čula jaku detonaciju. učila i bila tražena kao suradnik u mnogim projektima. Mjesec dana je bololvala. Njoj je odgovaralo. koju je završavala pomogli su joj da prebrodi te teške trenutke. Nije ni slutio da će ih ratna zbivanja toliko zahvatiti. Zatekla je mnoštvo ljudi. Mia to nije željela. odbijala hranu. da za veterinu još ima vremena. misleći. Tog tako tragičnog dana. Sve u krugu 50 metara bilo je sravnjeno sa zemljom i poginulo je 32 ljudi. zbog preleta američkih bombardera. Te je večeri. i kada su je prepoznali. smjer laboranta. Svi.

zapljenjene od Amera. No. a Tanova ljubav bila je velika.upoznao je Miu. Ipak. da izvuče. jer Jean je otputovao kući. zatvorena u tom laboratoriju nema šanse da napusti kruti. Sve ju je demoraliziralo. Pitao ju. kada su se na nekom kratkom seminaru upoznale. Zgadili su mu se. Jednom prilikom Tan je donio u laboratorij neke kemikalije. Pola godine zatim slijedila ga je i Li. Svi su na neki čudni način sređivali budući život. bi li došla za njim. iskrena. ali se i nadati. brzo je izgubila tu tako važnu podršku. nepokolebljiva. da mora započeti iznova. a ona. Mada je bila godinu starija od Tana. iako to lukavo nije iskazivao. Mogli bi se posjećivati i. planove. Vidio je po nekim osvetama sjevernjaka nad sunarodnjacima. da tamo započnu zajednički život. Sve mu se činilo ludim. 167 . Tan je stigao ko Mie rano ujutro. neki postupci sjevernih komunista. dok se prilike ne srede. Jer. Znala je da ga dugo neće vidjeti. da će patiti. ali prekratki dan za sve što su imali reći. Zadnji put je putovao cijelu noć. rodila se ljubav. koji je za njih bio prekratak. mora proći nekoliko ratnih zona. poluvojnički život. razmijenili misli. Zavoljela je tog sramežljivog. nije vjerovao u boljitak života. područja. ali divila mu se što su taj dan. Na kraju. mada je radom i uvjetima bila zadovoljna. Izgubio je ideale. kontrole. Iako je aktivno sudjelovao u ratu. Kuriri su uz redovitu poštu skrivečki pomogli u izmjenjivanju pisama. osnovati obitelj. punih nada. Kako je taj njegov stric bio svemoćan i susretljiv. Mia je znala Li vrlo površno. Tan je. Tako bi ipak bili donekle blizu Jeanu i Li.ljubav prema njezinoj zemlljakinji Li. Bio je jako uzbuđen. Duga su bila. nakon sestrina odlaska mjesec dana tražio mogućnost za susret s Miom. Brzo su otkrili tu nedopuštenu poštu. d tu nema sretne budućnosti. da spasi. pa su sada pisma kolala u oba smjera u duplikatu. u istoj koverti za obojicu. skromnog mladića. Sva se tresla nakon tog poljupca i suznih očiju mahnula na pozdrav. Šan mu je konačno i to omogućio. prešutno odustali od čitanja. I imao je osjećaj da je sve to njegov plan. Tan ju je detaljno obavijestio o svomskorašnjem putu u Njemačku. opraštajući se. nježnosti i ljubavi. preduga dva mjeseca dok je stiglo prvo pismo iz njoj nepoznatog grada Darmstadta. da omogući tim mladim drugačiji život. Izgubio je nadu i znao da siromasi s juga ostati tiranijom sjevera. presretali ju i kada su cenzori vidjeli nedužnost tih pisama. želje. Dobila je i poruku od nepoznatog Šana. Mia je tražila slobodan dan pa su cijelo vrijeme proveli zajedno. i ona je razmišljajući shvatila. nepotrebnim. koju je upoznao prije godinu dana. čak ju je i poljubio. preseliti u Francusku. Samo jedan. Mia se oduševljeno složila. pod strogom kontrolom kretanja.

Onda je. Samo su rijetki znali kome je namijenjena. Tako je prošla skoro godina dana strepnje. O tome je preko povjerljivog kurira obavijestila Šana. koliko puta su ga preslušavali. pobudila nadu. puna nježnosti i ljubavi. jer od Tana nije dobila nikakvih vijesti već dva mjeseca. ali i zabrinula. nadanja i razočaranja. ali bez uvodnog teksta. zaista zaslužuke svu njezinu ljubav. koji je otišao služiti kapitalistima. Odmah je postavila i pitanje hoće li biti u stanju živjeti zajedno. ali je sadržaj u obliku dvije magnetofonske trake stigao netaknut. Napomenuo je i da je sve što čini vrlo opasno. ne bi li otkrili nekakve šifrirane poruke. sada je shvatila opasnost. Zabrinjavalo ju je neugodno sprečavanje odlaska. u stvari čestitka. jednog je jutra operater pogriješio i emitirao uvodnu verbalnu poruku koja je prethodila pjesmi. strpi. Mia je bila ponosna tim izvanrednim darom. Kolegica joj je posudila magnetofon. Budući da su imali javi razglas za borbene pjesme. neizvjesnost. ali da ima poteškoća i da bude strpljiva. napominjući kako voli samo Tana i da ju ostavi na miru. 168 . pogotovo što tu zabrinutost nije smjela ni s kom podijeliti. Mia ga je uvijek znalački odbijala.da joj sređuje odlazak. Međutim. stigao maleni paketić. U laboratorij je upao viši oficir. sve one odbijenice i zašto Šan nije nikako mogao srediti njen odlazak. tjedan dana prije rođendana. Taj mladić. da će sve pokušati . Operater ju je nakon toga emitirao svako jutro. Nakon te poruke. Pismo neka odmah po običaju spali. i da će on spriječiti te odlaske na Zapad. Samo bog zna. neka se nekako prikrije. koja ju je razveselila. pa je tako postala neslužbena himna instituta. Izgovorio je puno ružnih riječi na račun Tana. a onda je slijedila pjesma. da se pjesma pusti preko razglasa. prepakiran. koji se Mii neuspješno udvarao. Tako je prošlo ješ neizvjesnih mjesec dana kada je od Šana dobila kratku poruku. Napomenuo joj je da ju trebaju da je iz vrha sprečavaju. kolegice su je nagovorile. Suznim očima preslušavala ju je nekolik puta. Posjetit će je stariji muškarac koji će se predstaviti kao daljnji rođak i sve objasniti. Slijedio je odgovor. propagandu i vijesti. Svi su je čuli. vidljivo par puta otvaran. Prvo je bila Tanova usmena poruka.osloboditi je oklopa tog nametljivca koji se trudi da joj spriječi odlazak. ali da će on već sve srediti. Mučila ju je neizvjesnost. njezin mladić. Cijeli institut i okolina koja je također ozvučena osluhnula je prekrasnu ljubavnu pjesmu. jer paketić je stigao iz kapitalističke Njemačke.

Jednoga dana pojavio se prosjedi gospodin. odlično odigrala svoju ulogu. ali tako je moralo biti. predstavio se. u elegantnom vojničkom odijelu. Ubrzo su oboje šetali po dvorištu labosa. Sva se ježila. podijelivši komplimente Miinoj ljepoti i naglasio kako se već godinama nisu vidjeli. a ona objasnila. koji je prebacila na zadnje sjedalo. a za njima su ljudi iz pratnje nosili dva velika drvena sanduka na dugim bambusovim motkama. Usput je dovezao i neke materijale za labos. i sva moguća alternativna mjesta. nisu čak kod ljubomornog oficira pobudili sumnju. smijali se i pričali. a i ne premalo. Malo ju je pekla savjest što je suradnike naglo napustila. rano ujutro. potrebnih uređaja i željom da može pomoći u razvoju labosa. Ozbiljnost nastupa. Mia je prema Šanovim uputama. kako ga njegove diplomatske obveze sprečavaju duljem ostanku. pa onda skrenuli na zapad. I pridošlica je odlično odigrao ulogu daljnjeg rođaka. Put je postajao sve teži. Oko podne stigli su na otvoreni teren i opazili skupinu ljudi. U tom naoko prisnom odnosu Mia je dobila detaljne upute o bijegu. Među njima je ugledala i svog rođaka. Tražio je šefa. Rukom je pokazao nešto niže. pažljivo ponovo slagala. U mali ruksak spakirala je najnužniju odjeću namijenjenu civilizaciji. krenuli su pješice naprijed. a da ne bude sumnjivo. u sebi ponavljala. Sljedećih dana teško je obuzdavala svoju inače mirnu i staloženu narav. vjerojatno 169 . te ba zamolio. godine i vjerojatni statu pridošlice. kada je bio u posjeti kod njezinih. kao u nekom transu. ako varka ne uspije. Nakon tri sata radosno su se na rastanku zagrlili. suradnici su to primijetili. što je svakako sugestivno djelovalo na sve u labosu. Hladnokrvno je sjela pored šofera. Bez riječi. mjesto sastanka. neravan i s preprekama. samo s malim ruksakom. Ništa previše. Znala je približni datum odlaska. Poslije njegova odlaska. i izrazio želju s poznavanjem rada. da je on jedini preostali iz njihove obitelji. kada su je probudili da je čeka šofer. od uzbuđenja se počela tresti. Bio je petak. sa šoferom. Jednog dana šef joj reče kako se javio njen rođak s molbom da sljedeći vikend provede na sjeveru kod njega. da rođakinju oslobodi rada na par sati.Tako su šutke putovali nekoliko sati. pa da se njen bijeg realizira i da joj ne uđu u trag. da se previše ne zgužva. Znala je. kolika je bila. U kaotičnoj situaciji potrebna su joj smo tri dana. Šefu labosa naglasio je. Vozili su se neko vrijeme prema sjeveru. Par puta je to vadila. sve vrlo jasne upute. Veselo mu pristupila i poljubila ga u obraz. Druga skupina nosila je nekakvu opremu. Njezin bijeg moraju otkriti što kasnije.

jer su prijašnji sjmerovi postali opasni i nemogući. Pregledao je sadržaj. Brzo je zaspala. praćen stankama. On će sigurno 170 . ljudi koje su susretali. napustili ih i krenuli natrag. kasno popodne. Dobro joj je došao taj prisilni odmor. drveća i u blagom usponu.tako mora biti i neka ne brine. kada su stigli u manji gradić. ali potreba za snom bila je velika. kako su nazvali vodiča požurivao ih je. Njihovi pogledi i ponašanje bili su prekriveni nepovjerenjem. "Rođak" joj je objasnio da je on vojnik "Crvenih Kmera" s kojima je Šan uspostavio vezu za bijeg. kimnuo glavom. noćenjem i hranom. Bio je već ponedjeljak. nakon obilnog obroka. u drugom smjeru. Vodič. Mia je tek sada vidjela da sadržaj sanduka ispunjava neko čudno oružje. Mia je jedva izdržala taj prisilni marš.pribor za kuhanje i noćenje. Samo da sve prođe mirno. Pratioci. koji je taj put. sastavljen iz nekoliko šatorskih krila i već su na maloj vatri spremali hranu. nisu baš ulijevali povjerenje. S njima je ostao samo vodič. Put je bio pun prepreka. ozbiljna lica. skrenuli su na jugozapad i uz nekoliko odmora stigli do logora punog vojnika sa crvenm maramama ok glava. Njezin pratilac ju je utješio . Hranu su dobivali redovno tri puta na dan. ali su uvijek kuću zaključavali. koji su se stalno mijenjali oko nošenja teških sanduka. Sada joj je skroman obrok dao malo snage. Šator su počeli rastavljati dok je ona bila još u snu. I dalje je put bio "organiziran". u subotu oko podne. Mia je izrazila zabrinutost i "zatvorom". te naredio ponovno zatvaranje sanduka. krenuli su dalje. jer okolina. nešto sporiji i Mia ga je lako pratila. a posebno onog dosadnog oficira. Nekako. Stigla je i razmišljati o tome što se sad događa u labosu. Mia je cijeli put razmišljala o Tanu i Šanu. Okupala se i presvukla u "gradsku" odjeću iz ranca. pogotovo. koji je na pojedinim punktovima pokazivao nekakve papire. Smjestili su ih u neku kuću. Sigurno su već digli uzbunu. primitivni šator. granja. nekom čudnom hladnoćom. Treći dan nosači su ostavili teret. tako dobro organizirao. Govorio je njoj nepoznatim jezikom. Dosadašnje nosače zamijenili su ljudi s crvenim maramama i. jer skoro cijeli dan nije ništa jela. Tako su hodali sve do pred mrak. ali vodičevi papiri sve su rješavali. sa crvenom maramom oko glave stalno ih je požurivao. U sebi se nasmijala svojoj nedostižnosti tih. Pristupio im je jedan vojnik. Sada je tempo hoda bio umjeren. ulaz zatvorili i postavili naoružanog stražara. "Crvenoglavi". naredio otvaranje sanduka. brzo su podigli mali logor. Jednom je pogledala unatrag i vidjela gusti dim zapaljenog vozila.

studirao i radio na Grafičkoj školi. Tan je imao malu fotografsku radnju. kolko je bio u posjetu. Dakako. prvo kao stručni nastavnik. Viktor je saznao mnogo godina kasnije. Maštala je i o ljubavi. Ukrcali su ih u stari bus. kada su rano ujutro sedmog dana. Tanu kojeg kojeg će uskoro konačno vidjeti. Barem par puta u godini dobivao je opširna pisma. Zabrinut je nad njegovom sudbinom. Jean im je puno pomogao. a kasnije kao viši profesor. S nekima iz Darmstadta. trudili su se pokazati mu što više. slikao ih i zapisao neke podatke. Posjetio ga je 1989. godine u lionu. Imali su sasvim solidan standard. snose indirektnu krivnju. ali i financirao. pa im je vrijeme bilo gusto.poludjeti od ljubomore i saznanja da su ga tako nasamarili. i što mu je u zadnjem pismu napisao stric Šan. Osnovao je obitelj sa sada već dvije odrasle kćeri. ukrcali ih u mali dvomotorac i poletjeli prema apadu. Bila su mješavina njemačkog i francuskog. odstranili stražara. Sa svojim "rođakom" pričala je o svemu i svačemu. Ta tri dana. koje ste upravo pročitali. Poštivao je obećanje dato Tanu. koji su se "raštrkali" na sve strane svijeta. bliže sestri Li i Jeanu. što je saznao. prekratka dana. održavao je povremene veze i te su se svele samo na novogodišnje čestitke. Drugi dan došao je fotograf. Razmišljala je o Šanu. kako je sve organizirao. sada je sigurno snosio posljedice njihovih 171 . pun nepoznatih suputnika. upoznao Miu. koja svakako nije dobra i za koju oni. Ali sa Tanom je održavao stalnu vezu. još iz Darmstadta. pa mu je u i onako Tanovom lošem rukopisu. prema Indiji. Tako ga Tan nije stigao obavijestiti što zna. Vozili su se cijeli dan do drugog grada. Vratio se u Zagreb. tako da s Tanom nije stigao ni razgovarati o zajedničkim idejama još iz Darmstadta. vidjela je i predaju neke male kesice s. Jednom mu je samo natuknuo. uručili im putovnicu i još neke papire. svi tu. kojeg Viktor nije znao. njoj nepoznatim. je uz predaju sanduka. Taj svemogući Šan. Tamo su dobili karte za europski zrakoplov. da od Šana već tri godine nije dobio nikakvu vijest. Školovane i samostalne. MNOGO GODINA KASNIJE Sudbine i posljednje događaje." vremenske distance". sadržajem. Trebalo mu je cijelih pet godina za preseljenje u Francusku. Prošlo je dugih šest dana. Mia je radila u Jeanovoj farmaceutskoj podružnici. direktno za Frankfurt. krateći vrijeme prisilnog "zatvora". ispunjeno raznim posjetama. predstavljalo teško "dešifriranje". sestru Li i Jeana.

Ostale sudbine su mu nepoznate. stali uz pult i zamišljeno pratili spikera. Tan ga je obavijestio da o osuđenim vojnicima ne zna mnogo. udala se i s mužem . Nesmetano. Viktor se u sebi čudio. neka se posluži maštom. jer nastalo je vrijeme vijesti. na tersi ispijali pivo i pričali. Detler je navodno poginuo u prometnoj nesreći. neka pisma. Odasvud su se čuli tranzistori. TAn se zabrinuo za sebe i obitelj. nacionalne netrepeljivosti i da se ne sprema ništa dobro. na koje je nekad dobio. Tamo je Viktor ljetovao u ženinoj kući. Viktor ih je dočekao na dubrovačkom aerodromu i njegovim su autom produžili na Korčulu u Velu Luku. praćakale u moru ispred hotela "Posejdon". sav žamor kupača. da su tu sigurni. Onde se također vratio u Afriku. osim za Robertsa. a konobari su pojačali radio na recepciji. Tu i tamo prekidao je Tanovo izlaganje kakvim potpitanjem. nekad nije. Klaus je preuzeo očevo podrumarstvo u Mainzu i nastavio obiteljsku tradiciju "Valenderwein". pažljivo označavajući slijed događaja i stranica.bjegova u slobodu. Pivo im je "udarilo" u glavu. dotle su Tan i Viktor. Viktor mu je objasnio. Na rastanku je Tan obećao da će sljedeće ljeto doći s obitelji na ljetovanje u Hrvatsku. kada je sve oko njih neshvatljivo utihnulo. kojemu je žena. U takvim je slučajevima Tan odgovorio. Radi u državnoj upravi. izvan dometa rata. a viktor je povremeno pravio bilješke. i da se tamo potukao i izgubio lijevo oko. koja bi im se povremeno pridružila. Ali i. dobio objašnjenje. da od osamostaljenja Hrvatske imaju unutarnjih problema. s crnim 172 . kako takvo malo krhko prijateljevo tijelo može podnijeti toliko piva. Karin. Gospodin Bonk se nakon umirovljenja i ženine smrti povukao na selo. Razgovor bi prekidali samo. samo je u šali napomenula da je opet kao riža na ljetnom povjetarcu. siromaštva i sistema koji ubuduće ne garantira miran život. na očevu farmu i sada vjerojatno ubire kikiriki. Mutti je umrla godinu dana nakon njihova odlaska. Tana je obavijestio o poznatim sudbinama zajedničkih prijatelja. Tan je sa sobom donio i neke bilješke. sjećali su se zajedničkih trenutaka iz Darmstadta i pričali o tim uspomenama. još u zatvoru. sada već odrasla kći. pod utjecajem piva. njegova studentska ljubav. dok su se Mia i njezina. Tako je. na očevo imanje. pa su informacije "curile" bez prestanka. da se ne brine. Mia.pomorcem živi u Hamburgu. tražila rastavu. Kim se vratio i Kongo.

instruktor u Južnoj Americi gdje mu se gubi svaki trag. njegovu stricu Šanu. dobio veliki zgoditak na lutriji i valjda jedini s sretom sudbinom. Otputovali su sutradan. 173 . nakon Miinog bijega bio par puta pritvaran. nije ga htio plašiti ozbiljnošću situacije. Mali Lu je postao vojni policajac i jaio mu se samo jednom. završio kao plaćenik . ali nije sve. četiriju veselih i bučnih unuka koje obožava. prije dovršenja odmora.povezom na oku. Veliko veselje mu čine česti posjeti kćeri. Tanu su pri tome zasuzile oči. Viktor se nakon umirovljenja razveo i sada živi mirnim seoskim životom. To mu sada ionako nije važno! Šanu ima zahvaliti da ih je sve spremio "na sigurno". pa opet pred vojnim sudom osuđen i u zatvoru umro prirodnom smrću. Nakon deset dana. Tanu nikako nije bila jasna "balvan revolucija". U blokadi ito od "Narodne armije" koja je umjesto da štiti narod stala na stranu nacionalista i ekstremista. naoružavala ih u tako pripremala nacionalnu histeriju. a par dana nakon toga dubrovnik je već bio u vojnoj blokadi. O ostalima Tan nije imao nikakvih informacija. neobičnom i nezaboravnom prijateljstvu. jer. provedenih u korisnom. predložio je. Oprostili su se u Splitskoj zračnoj luci. u Letovaniću kraj Kupe. pa nekim čudom pušten. počeo je svoje neuredne bilješke prenositi na papir. obojica na svoj način zabrinuti. Jedino osuđeni narednik zadržao je brak. i Viktorovom pisanju. obostranom informiranju. Neka budu posvećene Tanu. Nakon prošlogodišnje obavijesti o Tanovoj smrti. da trajektom što prije otputuju u Split. Viktor mu je nešta znao objasniti. kratkim pismom. Radijske i TV vijesti bile su sve više uznemirujuće. da je Šan. vijetnamskom narodu i nadasve divnom.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful