P. 1
Cijela_knjiga_gazenje Kornjace Word 1

Cijela_knjiga_gazenje Kornjace Word 1

|Views: 28|Likes:
Published by Alana Hughes

More info:

Published by: Alana Hughes on Jan 24, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

11/03/2013

pdf

text

original

Sections

  • I. DIO - VRŠNJACI
  • DARMSTADT
  • STUDENTSKI DOM
  • KOMPOZITORI
  • Ali možemo pokušati! -
  • PJESMA SRCA
  • I priča je počela!
  • II DIO – ZLOČIN
  • PRAZNIK U SELU
  • VIJETNAMSKA RATNA SELA
  • SELO HAU
  • - Sada će brzo mjesec - čulo se još iz čamca
  • NOĆNE KRTICE
  • BAZA I ČETA 3
  • VOD C
  • STRAŽARSKO MJESTO
  • GAŽENJE KORNJAČE
  • ZAKLETVA
  • RAPORT
  • DVA MJESECA KASNIJE
  • OSVETA
  • STARA IZREKA
  • Suđenje i smrtna kazna izvršeni u uništenom selu Hau
  • KORNJAČA SE MOŽE GAZITI, AL SE NE MOŽE ZGAZITI!
  • MNOGO GODINA KASNIJE

I. DIO - VRŠNJACI DARMSTADT Cijelim putem, pa i danima koji su mu prethodili postavljao si je niz pitanja.

Ne pitanja iz straha, već pitanja zabrinutosti: kako će se snaći, kako komunicirati minimalnim školskim znanjem jezika, na kakvu će sredinu naići, kakva će razumijevanja steći i kakav će biti odnos prema njemu? Jer putovao je tamo i u vrijeme kada su to sam rijetki i odabrani mogli na legalan način. Mlad i neiskusan pošao je na put pun neizvjesnosti ali odlučan u svojoj nakani da stekne nova saznanja, znanja i iskustva. Bio je upozoren na njemačke ljudske karakteristike, hladnoću i poslovnost bez emocija. Bio je upozoren i na razna djelovanja emigracije, pa se u mislima stalno vraćao korektnim riječima službenika kod preuzimanja putovnice: “Svagdje ostani pošten, marljiv, nadasve pažljiv i oprezan, ali ne zaboravi tko si!” Takva su tada bila vremena. Sebi je obećao da će se to dobronamjernog savjeta pridržavati. Djetinjstvo, nekad veselo, nekad tužno, ali bezbrižno proveo je u malom provincijskom gradiću pedesetak kilometara od Zagreba. Obitelj mu je pružila skromni ali pošteni odgoj. Majka ga je upućivala u znanja koja su nekima bila nedostupna. Od nje je naučio cijepiti voćke , vrste jestivih gljiva i osnovne ljekovite biljke. Kasnije, mnoge godine kasnije, ali prekasno, sjećao se tih majčinih uputa i zaključio, da ju je barem još više slušao. Upravo ta neimaština i skromna stipendija omogućili su mu da je u Zagrebu završio Grafičku školu. Nakon završetka odmah se zaposlio u maloj lokanoj tiskari. Odrastanje je bilo bolno, brzo i prebrzo. Radio je marljivo i promatrao taj “maleni” svijet oko sebe. Tražio je svoju perspektivu, bolje uvjete života. Nije želio stanovati vječno u nemogućim uvjetima. Lakši put do boljeg života, zaključio je, bit će političko djelovanje. U toj maloj srediniprihvatio se omladine, organizirao razna predavanja, priredbe uz neizostavni ples s posuđenim gramofonom i starim pločama. U međuvremenu je odslužio vojsku, pa ponovno rad u tiskari i s omladinom. U tom je cijelom periodu tražio mogućnosti boljeg stanovanja za majku i sebe. Gradili su se objkti, dijelili stanovi a njemu nije omogućen ni kredit. U njenju su se budili sumnjivi osjećaji, postao je

1

buntovan i nakon nekog vremena prestao raditi s mladima. To i njegova popularnost nekome se nije svidjela. Gradićem su “drmali” sekretar komiteta, predsjednik Saveza boraca, predsjednik općine. Njihove odluke, katkada čudne, katkada donesene po birtijama bile su konačne. Nekada van pameti! Katkada su njihove nerazumne odluke za neke mlade perspektivne i mlade mladiće i djevojke bile katastrofalne. Tako su zbog tih nelogičnosti mnogi mladi tražili koru kruha po drugim gradovima, pa tako i u udaljenom Zagrebu. Počekli su mu se gaditi, ti autoritativni ljudi i njihovi suradnici koji su uživali sve blagodati života, standarda a s toliko cinizma odlučivali o sudbini mnogih. Namještali su dobre službe i radna mjesta mnogim “dotepencima” i poznanicima koji su za godinudvije već dobili stan. Ali morali su biti lojalni i na raspolaganju za sve njihove akcije pa često i legalizirane prevare. Ubrzo je odlučio napustiti svoj “smjer” osobne perspektive, shvaćajući, da bi mogao postati njihovo oruđe, netko nalik na njih. Svjestan svoje buntovne priorode, prije ili kasnije, dogodilo bi se nešto neželjeno, pogubno za njega. Jer njihova je moć bila neiscrpna. I događaji s njegovim njemu dragim prijateljima upozorili su ga na opasnost od te trojke. Kao da je predvidio događaje, počeo je potajice skupljati dokumente za legalnu praksu. Nakon godine dana, povratkom iz Njemačke, uvidio je pravilnost svoje odluke i njihovu političku reakciju : Zabranili su mu rad u tiskari! Bunt, nezadovoljstvo i želja za boljim, želja za znanjem, a najviše spoznaja da postoji bolji način građenja perspektive, bila je odlučujuća za taj put. I njegova urođena radoznalost bila je vodilja o dostupnim “istinama”. Nije bilo lako dobiti putovnicu i samo dopisivanjem srediti legalnu praksu. Imao je i malo sreće u čovjeku, koji ga je razumio i svakodnevno doživljavao “čuda” od trojke. Taj je pomogao u ostvarenju negova nauma. Kasnije je saznao da su mu se gadno osvećivali što je pomogao mladiću da legalno otputuje na praksu u Njemačku. Sve su pripreme tekle u tajnosti jer njihove su veze bile jake. Kasnije je saznao kako su bili bijesni u nemoći da spriječe njegov odlazak. Prekasno! Govorili bi :“Ide služiti Švabama”. Lukavo ih je pobijedio, skliznuo iz njihove omče sa Izgovorom i razlogom za praksu, novim znanjima i učenjem. To je u stvari i bila prava istina. 2

Cijelim putem je razmišljao o tome, vidno uzbuđen ali miran saznanjem da postupno ostvaruje san i da je nadmudrio “mudrace”. Tiho, skoro neprimjetno klopotanje kotača vlaka lagano se stišavalo kao znak smanjivanja brzine. Vlak je u stanicu ušao točno u predviđeno vrijeme. Njemačka pedantnost! Sišao je nekako zbunjen, nesiguran. Tako mlad i prvi put u stanom, nepoznatom svijetu. Od prtljage je imao samo veliki kofer i na njemu sa strane, na remenju umetnut veliki kišobran. Preko ruke prebacio je stari, istrošen ali čist baloner i stao razgledavati po peronu. Kroz mozak mu je prošlo: što ako ga nitko ne dočeka, kako će se sam snaći u velikom gradu? To je potrajalo samo čas, samo tren. Pa snaći će se, zna jezik, ima adresu, a tu je sigurno i taksi. Sat iznad perona pokazivao je 12 i 45 minuta. Odlučno je zakoraknuo po peronu za ostalim putnicima. Očima je tražio: “Ausgang”. - Jeste vi Viktor? - Ja-rekao je zbunjeno ali sa olakšanjem. - Ja sam iz tvrtke gdje ćete raditi. Zovem se Kurt Buchholz -predstavio se nasmijani mladić nešto stariji od njega. Viktor je sav sretan ispružio desnicu u čvrst povjerljiv i nadasve zahvalan stisak. Jako mu je laknulo! Znači sve će biti u redu. Kurt je prebacio kofer na zadnje sjedalo, sjeo za volan starog dobrog Volkswagena i krenuli su s parkirališta udesno. - Ulica kojom se sada vozimo zove se Holzhofalle i poznata je u Darmstadtu po raznim tiskarama. Doista, široka i prostrana ulica vodila ih je kraj prekrasnih zgrada okruženih s puno zelenila. Kurt je namjerno vozio sporije, tumačeći i usput opisujući djelatnosti pojedinih zgrada. Viktora je začudio slabi promet te malo ljudi na cestama. Samo tu i tamo koji školarac s obaveznom torbicom, ruksakom i pokoji stariji, vjerojatno penzioner u šetnji ili nabavci. Samo nekoliko tih starijih, primijetio je, šetalo je s djecom. Djeda i baka servis! Vanjština pročelja zgrada ukazivala je na grafičke djelatnosti. Njemačka uska specijalizacija vidjela se na prvi pogled. Tiskare lijevo i desno: knjigotisak, plošni tisak, slagarne, rotacije, kartonažne tvornice i knjigovežnice. Bila je tu i jedna velika zgrada s rotacijama, velikom i malom, vjerojatno namjenjenih za tisak dnevnih izdanja, 3

njegove druge obveze i poslušno brzo pratio što je stigao u tom letimičnom pregledu. Svaka tiskara s pročeljima. Bio je tu i crtež otkrivača tiska. ustvari malim tvornicama bili su lijepi. Primio ih je sin vlasnika tvrtke. Viktor je iz stručne literature znao da postoje offset rotacije koje uspješno i kvalitetno tiskaju beletristiku. Taj način znatno je ubrzavao posao u knjigovežnicama. dijelovi ili cijeli strojevi na travnatoj livadi ispred pogona. ljepila. način rada. s pedantnom uzdržavanom travom i pokojim ukrasnim grmom. gdje ga je čekao Kurt.. neke mu poznate ali većinom nepoznate zvukove iz hala u pozadini. ukusnim i atraktivnim. Zastidio se svoje skromne vanjštine. ali usprkos svemu djelomičnmo jasni.revija i časopisa. te ostali simboli “crne umjetnosti”. Shvatio je to . Emocije i tremu prekinuo je “boss” koji mu je stao objašnjavati važne stvari. Gutenberga. Opet mu se vratila ona poznata nesigurnost i trema. Viktor je samo kimnuo glavom ali duboko svjestan da nije sve shvatio.. Ubrzo se našao s Kurtom u autu. Prilazi tim pogonim. 4 . s interesantnim reklamama u skladu s djelatnošću. Uredi su bili desno iza porte sa satom za otkucavanje dnevnih kartica radnika. Iza zgrada naziralo se parkralište za djelantike. prikladnim grafičkim simbolima za pojedine djelatnosti. Tabla je označavala njegovu buduću tvrtku: “Hollman KG”. tu će negdje raditi! Kurt je naglo skrenuo desno i zaustavio se na parkiralištu pred brojem 36. grafički tamponi kojim se Gutenberg služio. pokojim drvetom. Izlazeći prema vratima. obveze. kao da se gazdi žurilo. tradiciju tvrtke. Znači. zgradama. čisti. površna. dakle knjige u svijenim arcima. bila je nešto posebno. zbunjujući. papira. uvjete i sve mogućnosti prakse. različitim. Prošli su kroz nekoliko kancelarija do nekakvog kabineta. jer bio je pažnjom radoznalosti malobrojnih službenika. Sjeo je u ponuđenu fotelju i slušao zbunjen. Dojmovi tog prijema i informacija bili su prebrzi. oslušnuo je zvukove strojeva. Osjetio je još nešto: osjetio je onaj njemu poznati miris tiskarskih boja. Šetnja kroz pogone bila je nekako brza. Više puta je govor prekidao pitanjem da li ga razmije.

školski jezik pa ga je Viktor više razumio. 40 uz samu pločicu utaknutu u nisko ošišanoj travi na kojoj je letimično pročitao: ”Internazionalle Studentenheim”. Dotle je promatrao njezin brzi. Pred njim je presvukla krevet svježe opranom i mirisnom posteljinom.Vožnju su nastavili u pravcu suprotnom od dolaska. Naglasio je da je on prvi i jedini iz “Juge”. Više ljudi. Upravitelj gospodin Bonk bio je ljudina od čovjeka. Ispod plave veste nazirale su se konture mišićava tijela. Gospodin Bonk je poznao domaćicu Lübke koja ga je odvela u njegovu sobu nadrugom katu.Vidimo se u ponedjeljak u 7 ujutro pred vratima tvrtke .istisnuo je s vrata i već nestao prema izlazu. Kako se tako mirna ulica može u minuti promijeniti u prometnu vrevu ? Svi su nekud žurili i ulica je bučila svom snagom. što je vjerovatno govorio svakom pridošlici. pokazala kupaonicu. Tu će dakle stanovati! Kurt ga je odveo do prijemne kancelarije. koji su nekamo žurili. Djelomično je bio proćelav. Govorio je polako. To mu neće biti teško. smireno i razgovjetno i to ono. Bila je to simpatična žena malo zaokruženih dimenzija. Ali gospodin Bonk govorio je čisit. Iz njega je izvirivala istovremeno odlučnost funkcije koju je obavljao i simpatičnost lica i same pojave. Viktor je bio priviknut na red i određeni režim boravka. U zagrebačkom domu odgojen mladić. s nepoznatim kolegama iz raznih država pa čak i kontinenata. samo mnogo širi. skoro napetih sekundi. sasvim različit i nov. Na vratima se smješeći okrenula i rekla: 5 . sanitarije. Uzajamno su se promatrali nekoliko tihih. kao da čekaju tko će prvi progovoriti. Visok skoro kao Viktor. tuš u hodniku. jači promet i prometni policajci u svojim zelenobijelim uniformama na svakom križanju. jači i teži. koja ga se tako dojmila. Kraj radnog vremena! Zaustavili su se u Ulici Donnersbergring br. rutinirani rad. čemu će se morati posebno prilagoditi. visok i jake građe. Najednom je ulica oživjela. nova okolina. Međutim. Pogledom na sat zaključio je uzrok toj tako brzoj promjeni. zahtijevali su nešto sasvim novo. . Viktor ga je razumio više nego “mladog šefa”. upoznao s upraviteljem i nestao. U tvrtki gdje se govorilo posebnim dijalektom koji će Viktoru i mnogo kasnije praviti znatne teškoće. ali privlačna lica. ovaj dom. Viktor je sjeo na ponuđeni stolac i zagledao se u čovjeka pred sobom.

zastao kraj malog. Istuširan. razmišljao o sustanaru.. nekoliko odijela. Klausov ormar. košulja. Tek tada je obratio pozornost na susjedni krevet. zastidio se. prvim dojmovima i što dalje ? Toliko toga mu se dogodilo taj dan događaja. Zove se Klaus. ormarić i na njemu ukusno dizajniranu budilicu. slučajno je upravo otvorio prvi. U vodi je plivalo nekoliko zlatnih i srebnih ribica. Osjećao se umoran. Napravio je nekoliko koraka. te mnogo vrijednih sitnica. plitkog. Pitao se: što sada mora sve planirati i prilagoditi. Na jednom. ali još uvijek umoran od puta i utisaka spustio se u predvorje gdje ga je gospodin Bonk ispratio prijateljskim smiješkom. Radoznalo. uz rubove obraslog raznim ukrasnim vodenim biljem. Uspoređujući svoj skromni sadržaj. ukrasnog bazena. užem dijelum. kako će funkcionirati. nekako preplašeno očima je preletio preko sadržaja unutrašnjosti ormara. nekako neodlučan poći u svoju prvu šetnju i upoznavanje okoline doma. uredno posloženog. Kakav mu je cimer? Sjeo je na rub kreveta. ne i pospanim jer sve je bilo suviše brzo. Danas je iznimno večera između 7 i 8 sati navečer i to u najdonjem dijelu zgrade blagovaonici. presvučen. Sve je to trajalo samo tren. a stanuje u domu! Navirala su pitanja: kako će se slagati i hoće li mu pomoći u snalaženju novog okruženja. Plitak. Bio je petak kasno poslijepodne. Sjedeći tako na krevetu razmišljao je i zadovoljan zaključio da je najgore prošlo. Vidio je puno rublja. u koferu. dojmljvo. rublja. u obližnjem Mainzu i vidjet ćeš ga tek u ponedjeljak navečer. Uz njegovu skromnu robu i odjeću usporedio je pravo bogatstvo stvari. Potrebno je raspremiti stvari i tim skromnim stvarima popuniti ormar ali. U toj brzini primijetio je na dnu i mnoštvo uredno posloženih knjiga i udžbenika. Nije se usudio ništa dirati već je brzo zatvorio ormar. te neke momačke sportske opreme i nekoliko tenisica. s malene kamene skupine bio je vodoskok koji 6 . Ispred ulaza je zastao. ljudski i jednostavno. nepravilnog oblika. iznenađenja..Tvoj”cimer” je vikendom pretežno doma.. Nije zapamtio ni jedan naslov koji bi mu odgovorio na pitanje: štoKlaus studira? Taj ima mnogo.

bila najduža. Odlučno je skrenuo desno i na prvom semaforu lijevo. Paralelno s Donnersbergring bila je Heidelbergstrasse koja je. Do mraka mora završiti svoj pohod po okolici. Sasvim lijepa životinja. s natpisima na drugom jeziku. orijentirati se s okolnim ulicama. Oklop je bio prekriven pravoraspoređenim osmerokutnim pločicama. Laknulo mu je . udahnula zrak i pogled usmjerila prema njemu. To mu je bilo najvažnije pa nije nastavio dalje. susreo je samo nekoliko penzića. Par koraka dalje. razmišljao je. strano. smeđezeleni vrat. pa videći da ga kroz prozor promatra upravitelj. između algi i vodenog bilja virila je čudna i radoznala glava. Zaključio je da je to sigurno noćno. najveća. Bila je to glava vodene kornjače. Na trenutak su se promatrali. Ne bi bilo ugodno. nalik na oštri kljun. Dobro. Zadržao se još par trenutaka promatrajući kornjaču.je i ribicama omogućavao kisikom obogaćenu vodu. Od broja 176 do 36 nije daleko. Na ulici iznenađujuće malo ljudi. da će moći pješice na posao. Pravi trgovački centar. Iako naoružan zagrebačkim iskustvom snalaženja u velegradu. Gledala ga je “pametnim” očima. ali brzo se nezainteresirano okrenula i nestala među vodenim biljem. ulici. S donje strane bila je žarulja. Trebao je upoznati okolinu doma. a koščati prema dolje zakrivljeni oblik završetka ustiju. diskretno svjetlo upereno na sredinu bazena. školaraca i nekoliko 7 . to je njemu ipak bilo nešto novo. Primijetio je još nešto. orijenirati se. zaputio se dalje do pločnika. pa stoga i glavna ulica u Darmstadtu. otkrivao je da je vjerojatno mesojed. Na rubu. Okom je pratio to neobično stvorenje. I ne smije zakasniti! Imao je vremane nekoliko sati. Na samom rubu bila je oko jedan metar visoka u crveno obojena gljiva. Na tom putu. kako je mislio na prvi pogled. Donnersberg nastavlja do ulice gdje je pogon u kojem će započeti praksu. na rubu pločnika je zastao kao da razmišlja na koju će stranu. Takve još nije vidio. vež se vratio i nastavio upoznavanjem okoline doma pazeći da ne izgubi orijentaciju za povratak. Bila je prepuna trgovina i lokala. Ispružila je svoj dugi. mislio je kada je ugledao natpis tražene ulice: Holzhofalle. nigdje policajca. Znači. smeđe boje i s nešto svijetlijim rubovima. a najvažnije pronaći najkraći put do tvrtke kako u ponedjeljak ujutro ne bi lutao. Mora se prilagoditi. mora se snaći i mora se snaći orijentirati! Zapamtio je s koje ga je strane Kurt dovezao pa je pretpostavljao da se ta ulica. da te taj oštri završetak ugrize za prst. Ponovno se pojavila iza širokolisnate biljke.

. na prvi pogled inteligentnih. Njegova radoznalost bila je na njih usmjerena jer. Ubrzo se. da je malo dalje od doma. pa sutra ponovo sve ispočetka. tehničkoj robi. Naravno i lijepe žene! Dakle . hitale ili nosile torbe sa tek kupljenim namirnicama. one naravno s poslovnim torbicama. tajnice. inžinjere. njemački način života i rada. Bilo je i jako puno mladih. ukusno njegovani park. tehničke radnike. onaj kod kuće i ovaj tu. Kako se u par minuta može sve promijeniti! Do tada relativno mirna ulica bučila je svom snagom. ali su svakako bili dobro obrazovani. vesela lica i nadasve lijepih tijela. micao im se i radoznalo nastavio svoje pretraživanje. Mnoge su sa sobom vodile prekrasne klince. I prolaznika je odjednom bilo više.. povećao promet automobila koji su preplavili četverostaznu ulicu. I elegantno odjeveni muškarci odavali su neke važne profesije. Živo su o nečem raspravljali ali nije mogao razabrati temu.. gledao. za njega . Uputio se tamo. tehničare. Svrstao ih je u fizičke radnike. Ponovo je počeo analizirati prolaznike. prvi put je vido tamnopute žene. Što tim ljudima preostaje od dana? Samo večera. izloženim artiklima svih vrsta. njegovane. U njemu se javila želja za posjedovanjem nedostupnih stvari. Pored njega prošla je oveća skupina momaka i djevojaka s jednim sredovječnim gospodinom. Bilo je i lijepo odijevenih svih dobi. zapalio cigaretu i gledao.. Elegantno odjevene. obično s malom torbom. Neki su bili skromno odjeveni. dugo radno vrijeme. postupno promatrajući pojedice. primjetio je. po čemu je taj grad i poznat. sjeo na klupu. Nije 8 svih tih lijepih. pokoje pivce. Onda se prisjetio Kurtovih riječi usput spomenutih. Na malenoj zelenoj oazi između dviju stambenih zgrada ugledao je mali. na rubu šume američka baza. Napasao je oči na izlozima. sportski odjevene. radna disciplina. televizija i spavanje. vjerojatno studenata.. Najlakše je klasificirao žene. Nesvjesno je usporedio dva suprotna načina života i rada. Najednom se našao u vrevi ljudi. pogađati status.. lijepih lica ali i zamamnih oblina. Ali stvarnost je prekinula njegova maštanja. Čuo je već o tome: to čeka i njega. kojima nije mogao odrediti profesije. nabavka nakon rada i odlazak kući. Bile su to lijepe žene.mulatkinja. Brzo je zaključio da su to žene američkih vojnika. Teško se naviknuti na takav život. cijenama. vjerojatno profesorom. odavale su vjerojatno neke kancelarijske profesije. proučavati ih. otkrivanje. upoznavanje.to je to! Tempo rada.

izloga a i po zgradama. Polagano je zaobišao mnoštvo radoznalih promatrača i krenuo natrag prema domu. Krenuo je prema domu. kući. Susreo je i nekoliko crnaca koji svojom vanjštinom nisu ulijevali povjerenje. rasa i odijevanja. Kasnije je saznao da su dvojica američkih vojnika. Kako je tu tek noću? Pun neočekivanih iznenađenja. Već se mračilo i palila su se mnoga svjetla ulične rasvjete. ali mnogi! Iz tog razmišljanja probudi se neka škriipa.bio siguran u svoje analize ljudioko sebe ali nekako je utukao vrijeme. saznanja i dojmova koji su mu prezentirali prviput u životu. Već je bio polumrak i gljiva iznad bazlena isijavala je diskretno svjetlo upereno na sredinu bazena. za početak previše. pokupit sva raspoloživa znanja i iskustva. Odguslat će poslušno svoju predviđenu godinu prakse. Pohitao je tamo ali je vojna policija sprečavala prilaz. Pogledom i ponašanjem tražile su mušterije. mimoišao se s nekoliko oskudno odjevenih žena. Mi južnjaci teško se privikavamo na takav tempo rada i način života. Ubrzo je začuo sirene auta hitne pomoći i vidio automobile američke vojne policije. svojim kabrioletom zabila pod parkirani šleper s kojeg se istovarivala neka roba. vjerojatno pod utjecajem alkohola. Nije čudo da se rijetkim trenucima opuštanja mnogi predaju prevelikim količinama piva. Ipak je bilo vidljivo još toliko da je mogao nastaviti promatranje ljudi svih boja. nanšli dva sljedeća tijela. Alkohol i prebrza vožnja na glupi su način odnijela dva mlada života. Bilo je ugodno iznenađen 9 . kući. nešto prije 7 sati Kurt ga je već čekao na ulazu. saznao je da su nakon vađenja kola. Prolazeći ponovo je ugledao kornajču izdužena vrata kako prati njegov prolazak. a već razmišlja kako to nije za njega i da tako organiziran život nametne za stalno. pa tup udarac. nedefinirana i razmišljao je: što oni tu rade? Na kraju ulice. pa nazad. Navodno su istovarivači u zadnji čas odskočili. Nije počeo ni raditi. Neki njemu čudno obučeni vjerojatno su nosili dio nacionalne nošnje. Sve je to čuo s kraja ulice. Ne svi. kojemu je slijedio vrisak ljudi. Sjeli su u njegov auto i počeli obilaziti urede za prijavu i vađenje potrebnih dokumenata. prije skretanja. Neka lica bila su za njega odbojna. Ispunjavali su potrebne obrasce i sve je bilo brzo gotovo. a glave su im bile na zadnjim sjedištima. iz novina. bilo je previše. U ponedjeljak ujutro. Nije mu bilo teško zaključiti kakvim se zanatom bave. Drugi dan.

Majstori pojedinih odjela. ozbiljan pristup i radnu disciplinu. Nije baš sve išlo kako treba. Općimje odnosom bio ugodno iznenađen. Odreditli su mu prvo radno mjesto. ljubazno. mnogo manjih i velikih proizvodnih linija. Stariji radnik mu je objasnio što i kako raditi. Jer. koju su u početku dogovorili postupno se povećala i omogućavala sva plaćanja doma. ali u ljubaznosti neke starije žene pored sebenanšao se taj prvi. Je li taj dopis igrao nekakvu ulogu nikada nije saznao. teški radni dan. Određena plaća praktikanta. Srdačan odnos i dobronamjerne sugestije doživljavao je na svakom koraku. Sproveli su ga kroz sve pogone. Tu je bilo malo starih zgrada. To mu nije bilo ni na kraj pameti! Doma je dobio dovoljno savjeta i informacija. ali uz primjedbu: da sve znaju i nikakve “komunističke propagande”. plave boje i počeo. Iz vrećice je izvukao svoju radnu kutu. jasnim uputama i želji da se sve ispuni pravilno. Mnogo strojeva. stjecao iskustva i nova prijateljstva. a u kratkoj pauzi odveli na skroman obrok u tvorničkom restoranu. Kvalaiteti se posvećivala posebna pozornost. Svemu se morao vrlo brzo prilagoditi. velike naklade knjiga. jer Darmstadt su tijekom drugog 10 . Sa svima se brzo sprijateljio. njemački karakter pristupa radu. ali strogo poslovno. niti se usudio Kurta upitati. radne navike i sve što ga je okruživalo. a naročito reviza. a nadasve radne navike. kroz koja je prolazio. koji su se gradili nevjerojatnom brzinom. Pa mora da je radnička klasa svugdje slična! Bio je zadovoljan jer tu je zaista mogao štošta naučiti. unificirani formati. U tvrtki je primljen lijepo. brošura. Radeći i učeći upoznavao je ljude u svojoj i bližoj obokini. hrane.ljubaznošću.. Njegova su pozitivna nastojanja potpomagali na sve moguće načine. Odmah je u praksi vidio razlike u radu. za početak. kratko objašnjavajući proizvodne procese.. Darmstadt je bio poput mnogih drugih njemačkih gradića. radi se o sedam pa sve do pola pet popodne. cijenili su ga i povjeravali mu sve složenije zadatke. Kurt je doduše svagdje pokazao nekakav dopis i zaista mu mnogo pomogao oko tih formalnost. jednostavno. I kod prijave na policiji sve su brzo obavili. U svojim subotnjim i nedjeljnim izlascima upoznao je grad s okolinom. izlazaka i još mu je ostajalo. Tu će svaki dan ručati pretplaćeni obrok. odijevanja. Nekako je imao sreću jer svi su bili susretljivi.

da je u roku deset minuta bilo na tisuće mrtvih. ali slikovitom muzeju saznao je. Od tuda i nekakva latentna netrpeljivost prema njima. a grad 90 posto u ruševinama. efikasne i za radnike bezbolne. Imali su prekrasne sportske objekte i terene. Svu tu proizvodnju i brze promjene pratilo je i određivano školstvo i obrazovanje odraslih. u posebnoj trgovini dobila se jeftina a kvalitetna roba ili neke namirnice namijenjene za izlete. sasvim nove strojeve. Kasnije je saznao da su ustrojeni tako. kreditom naravno. Radili su strogo planiranu proizvodnju. za izletnike. da se svakom trenutku mogu brzo preorijentirati na druge proizvodne programe. pogotovo na problematičnim mjestima. a sada su ravnopravni stanovnici grada. mijenjala se tehnologija. specijalizirani pogoni. pa se često prošetao do njih i promatrao te njemunepoznate i čudne sportske discipline i igre. karakteristično ošišani i u svojim američkim autima koji su se uveliko razlikovali od europskih. Prevladavali su mali. Kakve li ironije! Oni su ga razorili do temelja. Kasnije je tako zalazio u kupovinu. Rijetke su bile orginalne zgrade. Mnogo zelenila i parkova karakteriziralo je svaki kvart. a zamjene potpomognute državnim kreditima tako brze. Vrlo lukavo! Saznao je za slučaj da se zbog slabe potražnje i prestanka upotrebe tih proizvoda na tržištu tvornica “ugasila”. Mnoga su se zanimanja gasila. simpatična crkvica. najviše po nekoliko arktikala ili proizvoda namijenjenog nekom gigantu za montažu. pijani pravili nerede ili izazivali prometne nesreće. Dok su u Münchenu iz ruševina napravili umjetno brdo. a država je pomogla u ispražnjene hale montirati. Sve je bilo unaprijed planirano i proizvodnja je potekla već za tri mjeseca. a u obližnjoj borovoj šumi namjestili su se američki vojnici. puštanje zmajeva i malih aviona. jer. I ophodnje te policije bile su česte. radnici poslani na školovanje i dopust. Darmstadt su izravnavali buldožerima i planski ponovo izgradili. u jednom velikom parku ostala je mala. U malom. pogotovo subotom navečer. najveći sa po nekoliko stotina zaposelnih. pa je inače tolerantna policija imala dosta posla. Lukavo! Isto se događalo i u grafičkoj industriji. Ali na dojavu bilo kakvog ekscesa odmah je dojurila američka vojna policija i “rješavala” gužve. Neke velike industrije nije bilo. Inače američki su vojnici u grad odlazili uvijek u civilnim odijelima. za novu traženu robu. Mnogi su vojnici. Bilo je nekoliko kvartova srednjih 11 .svjetskog rata teško bombardirali Amerikanci. Da. Viktor je na to bio upozoren pa se takvih mjesta klonio.

davali su velike mogućnosti njemačkih i stranim studentima da nauče sve o svom izabranom zanimanju i specijalnosti. Naročito je bio naglasak na moguću organizaciju rada bilo koje proizvodnje. a preostala dva. da je tu bilo i općih predmeta. osobito na kvalitetu proizvoda strogi ljudi. Bili su to posebni. opisano i naučeno. Naravno. a najviše sama organizacija rada.općih i tehničkih škola. Učenici su tri dana u tjednu boravili na praksi. Sve je to trajalo oko tri školska sata. Pisao je i kako se ne smije raditi. Slijedio je još sat slobodne diskusije i predavanje rezultata. kontrola proizvoda. kabinet za ispitivanje karakteristika grafičkih materijala. Nakon dobrog uvoda i uputa morao je sjesti na stolicu s kotačima i sa svojim pladnjem obići čitavu prostoriju ukrug. kemijski procesi. Pojedina mjesta imala su aparate. a iznad njih logičan opis što treba raditi. a đaci su praktična znanja stjecali u specijaliziranim kabinetima i po pogonima gradskih tvornica. posebni stručnjak iz proizvodnje. Sve je to bilo strogo kontrolirano. Svi su programi bili planirani i rađeni zbog prakse i za praksu. S dobivenim uzorcima papira. pa su često stručni nastavnici iz škole dolazili u pogone. pomagala za ispitivanje i kontrolu. mjerenja amplituda nepotrebnih pokreta radnika. zatim viših i visokih. gdje se išlo i u takve detalje kao što su npr. Svaka zasebna faza ispitivanja opisivala se na posebne obrasce. Tu je praksu nadzirao majstor. Nakon dva dana donijeli su mu. te više dobrih zantskih škola koje su zauzimale istočni dio grada. Sveučilište je bilo organizirano po američkom sistemu tako. mjerenja. Viktoru je kasnije bilo omogućeno da dva puta uzastopce doslovce “prođe” kroz takav kabinet. Za svaku munutu aktivnog fizičkog rada stajalo je sedam minuta istraživanja i promatranja. Prekrasni i moderni laboratoriji koje su opremile pojedine tvornice širom zemlje. kartona. boja u malim zdjelicama. mentor. Sve to u svrhu veće učinkovitosti ali i manje uloženog fizičkog napora. Vršila su se ispitivnaja. Profesor Hermann je svakome bio na pomoći. toliko potrebnih za akademsko obrazovanje. raznim metalima i mnoštvom bočica s kemikalijama na pladnju stao je u red. pa čak nekada i tri dana u tjednu u školi i raznim kabinetskim predavanjima. nagradno 12 . Te su škole za praktična zanimanja imala zajedničke obrazovne programe. za praktični mogući pristup nekom od okolnih pogona. To je bilo na Višoj školi. Ali i on je morao sam proizvoditi. pregledavali učinjeno. dok im učinak nije bio prioritetan. da je svaki profesor imao maksimalno do 8 studenata na strogo stručnoj nastavi.

slobodna diskusija. Svaki student imao je pravo nekoga dovesti na sat. iako su takve informacije bile poznate. Druga sretna okolnost bio je sam internacionalni dom. pun mladih željnih znanja. Nitko te nije pitao tko si i odakle. pa čak omogućavanje prisustvovanju odabranih predavanja. Tako se cjelovito znanje ne zaboravlja. puni opće kulture i znanja održavali. sa svih strana svijeta. da je to uobičajeno i da su njegovi rezultati sasvim zadovoljavajući. ne kalsična pradavanja. potrebnih stojeva. Slaba strana bila mu je i ekonomija. Sve se pratilo. Kada je nakon prijave prošao ponovo sve te instrumente. Moguća je bila svakojaka izmjena znanja i iskustva. Zaista je imao sreću da je upućen baš u taj grad. sve ocjenjivalo. aparate i pokuse. kapaciteti. Odnos studenata i nastavnika. Večernje škole bile su naročito skupe ali i temeljite. već su to bili susreti i zanimljive priče obavljanja svakodnevnih programa. bilo mu je mnogo toga jasnije. dečki u njemu. Većina tih proizvoda. U tome je i bit njemačke proizvodne ekspanzije. praktičara bili su ljudi iz prakse. Za približno osam sati naučio je gotovo sve o grafičkim materijalima. priprema rada. školovani na poseban način i sa sposobnostima da prenose znanje na mlade. I ostala iskustva s “pravim” profesorima bila su slična u odnosima prema mladima. Naravno da mnogo toga nije ni mogao shvatiti zbog svojih ograničenih predznanja. Mladih. Naučio je gradivo koje neki ne svladaju za dvije godine. Napravio je tri greške: jedna sa duplex kartonom. Obermajstor mu je rekao da se ne zabrinjava. Samo tako se mogla u praksi provesti “pozitivna” proizvodnja. Ti nije bilo zabušanata jer koncept obrazovanja to nije ni dopuštao. rezultate i poziv gospodina Hermanna da ispitivanja može ponoviti. planiranje materijala pa sve do potrebnih radnika određene kvalifikacione strukture.mjesto. promatranje vježbe ili kabinetsku nastavu. Viktoru su bila interesantna predavanja iz tehničkih znanja i mogućih razvoja robotike i kompjuterizacije strojeva i čitavih pogona. ali ne zbog nekih zapletnenih računskih radnji. sve se kontroliralo. Ti su profesori. 13 . ali sve i plaćalo. viskozitet tiskarske boje i jedan njemu sasvim nepoznati kemijski proces jetkanja raznim metala. Viktora je iznenadilo još nešto. Koliko uspješan i brz način stjecanja vrijednih informacija. svih koji su jako ozbiljno shvaćali svoje zadatke i učenje. mikroskope. pomoćni strojevi i uređaji. već planiranja proizvodnje. izmjena stečenih saznanja iz svih područja.

Pješačka zona. Jesen je bila lijepa. odredili približno vrijeme. mogli ste čuti refren željene pjesme izvođen tim zvonovima. Jednom ju je primijetio kako iza drveća gleda prema njemu. jedini koji se Viktoru nije svidio. koja je imala sistem malih zvona. spontan osmijeh djevojke. dolazim. u isto vrijeme. Ta plava djevojka zvala se Karin. To je bilo prekrasno šetalište uz bujnu i njegovanu vegetaciju drveća svih vrsti. Kontrast spomentrgu bio je centralni park. još uvijek vruća. Grad je imao gustu tramvajsku vezu. Nekolio sljedećih nedjelja. Možda je ideja projektanta i bila. pa su izleti i kupanje u bazenima sa zagrijanom vodom bili još mogući. Postao je već nemiran. dodali 5 maraka. Bila je u veseloj grupici. jedan od mnogih parkova kojima je Darmstadt obilovao. Ako ste na ceduljicu napisali naslov pjesme. Bila je sama. kasnije. Velike površine ravnih zidova. ne bi li je ponovo sreo. koju je predstavljao čitav kompleks trga. Sve u nekoj deprimirajućoj boji. Već sljedećunedjelju Karin ga je pozvala. da sve to izgleda nekako tmurni. čekaj. iznenada i brzo. u isto vrijeme bio je tamo.Spomentrg. kao. Kako je sve ispalo spontano. Sredinom trga dominirao je spomenik u obliku dvadesetak metara visokog obeliska obloženog istim kamenom i bojom. opet isti kamen. na istu klupu. geometrijski nepravilan. dobio je uzvraćen zagonetan. a predgrađa autobuse. bio je pravokutno oblikovan četverokatnicama obloženih fasada nekim smeđim kamenom. Tu. Radilo se o mehaničkom klaviru koji je pritisak na tipke prenosio na poluge koje su omogoućavale udarce na pojedina zvona. Jednostavno ga je srce vuklo na isto mjesto. punoj žubora riječi. sjetno na nemile događaje iz prošlosti. zaljubljeni. jednom mu je objasnio sistem zvonjenja. mladi parovi. 14 . za lijepih su dana podjeli okolna klpe i slušali željene i poznate zvuke. ali se polazeći ipak okrenula njemu i uzvratila mu taj iznenadni osmjeh. na kupanje. Središtem je. Mnogi šetači. ali uporan. jednom sjedeći na klupi. pa joj je mahnuo rukom. jedan iz njegove klape. gdje je bio veliki bazen kojeg je dio imao stakleno dno. Vozili su se tramvajem di Eberstadta. Detlef. uz stariju sestru. na malo povišenom mjestu dominirala već spomenuta mala crkvica. djelovao je kao veliki promašaj. a malih prozora uz taj nemogući ton boje.

Klausa su naročito zanimale priče iz njegova djetinjstva. Klaus se srdačno smijao opisanim epizodama izleta. Imao je auto. Otvoreno su o tome raspravljali. godine. Jer Karin je bila maloljetna. sa strogo zacrtanim planom života i školovanja. Diskutirali suu o svemu i svačemu. Vido je njihove velike podrume prepune napunjenih staklenki bijelog vina. Klaus e bio uredan dečko. Nekako je kopirao ili pokušavao kopirati neke navike. dobro organizirane. kako bi dobili određenu sliku o njemu. igrama i sitnim nestašlucima toliko karakterističnim njegovom djetinjstvu. krađama trešanja. Radio je to spretno. Uvijek je sve s njegove strane svršilo na komparaciji sistema i uspoređivanju. da je Viktor odmah primijetio mnoga pitanja. Klaus mu je objasnio da je on stručnjak. pa i o politici. strahotama rata u kojima je kao dijete bio sudionik. pa je od njega mnogo naučio. informiran mnogo je pridonijeo da shvati njemu neke nemoguće navike Nijemaca. Njemu je to sve bilo nekako strano. povijesti. Načitan. čak zanesenjak i da njemu mogu uglavnom zahvaliti za kvalitetu njihovih vina. te brižno odabranim životnim ciljem. Naoko 15 . Ispitivao je i o Jugoslaviji. Nikada nije nastojao tvrditi što je bolje za budućnost naroda osim. STUDENTSKI DOM Viktorov cimer Klaus studirao je ekonomiju. NOB. Jedan radnik je te boce čitaav dan prevrtao. Vikende je provodio kod svojih u Meinzu. pa ga je nekoliko puta poveo sa sobom i pokazao mu Gutenbergov muzej. te socijalne sigurnosti radničke klase. opremljene i automatizirane proizvodnje. To do sada Viktor još nije vidio. pa mu je bilo malosmiješno gledati radnika koji se spretno bočno kretao uz stalaže malim koracima i brzim pokretima ruku zaokretao staklenke. Mislio je: da li je moguće izdržati taj monotoni posao tjedne. Nikada u tim razgovorima Viktor nije primjećivao nešto podcjenjivajuće. logorovanja.Mogli su pijuckati pivo i kroz stakleno dno odozdo promatrati pokrete kupača. brzo i određenim redoslijedom. pripremljena. Viktor je u tom pogledu bio bogatiji i imao sadržajnije djetinjstvo. Njegovi su bili veliki proizvođači grožđa i poznatog vina. Bio je nešto mlađi ali ozbiljan dečko. od roditelja i brižne starije sestre. Viktor ga je informirao o sistemu uprave. neki prizvuk kritike ili uvredljivog motrišta različitih sistema. Naravno.

I Viktor je imao svoj cilj. Prazan život! Planiran život. Bili su tu i dva studenta iz Arabije. Pričao mu je. hodao u papučama isprepletenim zlatnim nitima. sadržajnije. ali mu je život ipak protekao nekako bogatije. često izlazili i kupovali svakojake stvari. sa svojom uvijek prisutnom lulom u ustima. da ga se što prije otarasi uvijek dao cigarete. koji će bez materijalne osnove dostići mnogo teže i kasnije nego Klaus. Viktora međutim uopće nije sprečavalo. Djevojke su ukrašavali zlatnim nakitom. istočni izbjeglica. a jedan je po domu. ali je svoje dužničke obveze uvijek pošteno podmirivao. Inače uvijek veseli i društveni. Ogorčen je isticai svoj čudni karakter na okolne kolege. da su mu roditelji već odabrali ženu i da će nakon povratka morati preuzeti teret vođenja poljoprivredne farme. Bio je često pod utjecajem alkohola. Ostale sobe vile su popunjene zanim studentima iz različitih dijelova svijeta. Bio je na postdiplomskom studiju iz kemije. nikada se nisu vani družili na mjestima tradicionalnih sastajališta mladih. pa mu je Viktor. Često su bili pripiti i koliko je Viktoru bilo poznato svoje su stipendije propili s prostitutkama u obližnjem Frankfurtu. barem se tako pričalo. Bio je vrlo skroman. imali najljepše “mačke”.bezbrižan život bio mu je ispunjen samo radom i učenjem. da s njim uspostavi prisne veze i harmoniju zajedničkog boravka u istoj sobi. Detlef je bio srednješkolac. dvije. Mogao si je dozvoliti i simpatije i zaljubljenost. vječito bez novaca. Nečesto je kasno budio Viktora i Klausa tražeći cigaretu. 16 . dok Klaus u svom utrtom i planiranom putu uzdizanja nije imao za to ni vremena ni mjesta. a ponašanje drsko i vrijeđajuće. Ponekad je “zaboravio” zahvaliti. Moderno su se odijevali. da li mu je to nadimak ili možda čak prezime. Bogati i razmetljivi dečki studirali su tehniku. Nikada Viktor nije saznao zašto su ga tako zvali. Vjerojatno zbog alkohola. Nitko se s njima nije družio. Svi su ga zvali Moko. Bio je tu ozbiljan crnac Kim. Nauprot Arapima bili su dvojica antipatičnih koje su svi zvali “švarce”. Njegov sustanar iz iste afričke zemlje studirao je ekonomiju. To će realizirati tek kad postigne svoj krajnji cilj. Njegovi su ostali na istočnoj strani Berlina. Nisu doduše svi mladići bili poput Klausa tog tako tipičnog Nijemca.

Von Koppelov je bio također izbjeglica s “istoka”. Sasvim drugačije naravi nasuprot nerazumnom Detlefu. On je s ogorčenjem gledao na podjelu Njemačke i na zid koje onih dana podizao. Realno je procjenjivao situaciju, a o nekoj neprijateljskoj ogorčenosti nije bilo ni govora. Prije bi se na to moglo reći nekakvo tužno gledanje na sve. I njegovi su ostali tamo preko. Bio je stručnjak za modeliranje u ljevaonici. Često je Viktoru pričao o životu “preko”. Viktor ipak onda nije mogao ili smio vjerovati da je sve istina. Međutim, kruta istina se nije trebala dokazivati nikakvom antipropagandom. Svakodnevne vijesti i televizija bili su rječitiji od bilo kakvih dokazivanja. Von Koppelov je bio srdačan, veseo i naprednogledajući radnik, koji je imao samo jedan cilj: dobro raditi i zaraditi i što prije osnovati vlastitu obitelj koja bi mu na neki način zamijenila izgubljeni dom. Sudjelovao je u svim akcijama, izletima, skupnim izlascima i pokazao se kao druželjubljiv u svakom pogledu. Kako je bio stariji, pa stoga i iskusniji svi su njegovo mišljenje poštivali. Tu su bila i dva studenta iz Indije. Jedan sitan, simpatičan i uvijek prisutan u Viktorovu društvu i jedan visoki osobenjak kojeg nitko nije trpio. Herr Bonck se uvijek ljutio na njega jer nije dozvoljavao sušenje rublja po balkonima. A taj je svoje duge “sari” uvijek izlagao po čitav duživni balkona. Bilo je tu i drugih manje ili više interesanantnih lica, a među njima i jedan kojega su svi zvali “Vijetman”. To je zaista bio Vijetnamac niska rasta, mršavih dimenzija, a uvijek besprijekorno odjevenog. Kolike se Viktor sjeća, nikada ga nije vidio bez kravate i sakoa, pa bilo ljeti ili zimi. Tih i povučen tip, nekako nepovjerljiv prema okolini. Često čak tajanstven i neprimjetljiv. Uvijek bi svojim uskim skoro djevojačkim usnama i laganim poklonom glave samo pozdravljao. I dugo, dugo, iako su se svakodnevno susretali ostali su samo na pozdravu. Oko ramena mu je stalno visio jedan od mnogih fotoaparata. Ponekad ga i za vrijeme jela nije skidao. Njegov hod je bio nešto posebno. Bio je lagan, pokreti nekako proračunati i spori, ali meki. Kako je Viktor po prirodi radoznao i volio promatrati pojedince, vježbajući tako svoje intuicije nepoznatih osoba, taj Vijetnamac mu je bio zagonetka.Niko se nije približio, ni sa kim održavao veze ili razgovore. Ostao mu je zagonetka i dugo kao otpisan, misleći, da je sigurno osobenjak, 17

individualist ili čak čudak. O njemu nije znao ništa, osim da prakticira reprofotografiju u istoj ulici gdje i on. Na posao je išao sat kasnije, a i kasnije dolazio u dom. Tako nije imao ni posebne prilike da ga u razgovoru upozna i prouči. Njegovu nepristupačnost smatao je nekom vrstom nepoznatog odgoja te daleke zemlje ili urođenom stidljivosti za komuniciranjem. Tada još Viktor nije mogao znati, da će taj skromni a simpatični, a tako nepristupačni “Vijetman”odigrati veoma važnu ulogu u priči, koju ste upravo počeli čitati. Viktoru je život bio ispunjen i interesantan. Brzo je protjecalo vrijeme. Uvijek je bio nečim zaokupljen. Svakodnevni rad nije bio monoton, iako se na takvo dugo radno vrijeme teško priviknuo. U tvrtki je imao kompletan i jeftin ručak, a doručak i večeru u domu. Na njemačku osebujnu hranu sa silom prilika morao naviknuti. Bilo je doduše jela koje nije trpio, ali je bilo i mnogo jela koja su mu prijala. Subotom se nije radilo, pa su u domu imali doručak i ručak ali bez večere. Te su večere bile namjenjene izlascima u kino, kazalište, ljubavne sastanke, a Viktorovo društvo poslije svega na večeri kod “Rotto Hahn”. To je bio solidan mali lokal u obližnjoj ulici kuda su odlazili na peečne ili pohane piliće uz obaveznu kriglu piva. Karakteristična njemačka gostionica, ali uvijek puna. Kasnih noćnih sati pretežno su je zauzimali studenti iz doma. Sve čisto, solidno i relativno jeftino. Gazdarica je bila starija žena koju su svi zvali “Mutti”. Voljela je mladež, pretežno studente koji su k njoj rado navraćali i Viktor se uvjerio u priče, da iz njezina “Gasthaus”niej izišao gladan nijedan student bez obzira da li je trenutno bio bez novaca. Svi su je zbog toga cijenili, skoro voljeli i tome povjerenju uzvraćali urednim poravnavanjem računa. Jedne takve subotnje večeri Klaus i Viktor vraćali su se iz kina i Heidelberger cestom žurili prema “Ritte Hahn”. Odjednom su iza sebe začuli neki mekani glasić: - Kuda jurite vas dvojica? Oba su se iznanađeno okrenula. Na par koraka iza njih je hodao “Vijetman”. U brzini, da se što prije sastanu sa svojim društvom nisu ni primijetili, da su ga “vorfarali”.

18

- Ako još nisi večerao pođi s nama na pola piceka k Mutti - predložio mu je Viktor umjesto pozdrava. Samo je kimnuo glavom i pošao za njim zostajući za pola koraka. Kao da se stidio njihova društva. Viktor ga je hrabreći požurivao. Kod Mutti je bilo već veselo društvance. U njihovom uglu, gdje je netko uvijek bio prvi, sastavio bi dva stola i sačuvao mjesto ostalima. Mjesto je doduše bilo tijesno zbog dodatnih stolica ali čisto ugodno i nešto postrance od ostalih bučnih stolova. Uz Koppelova i njegove djevojke sjedila su tu dva poznata Nijemca i dr. Kim s obaveznom lulom u ustima. Oni su već povečerali i uz kriglu piva glasno diskutirali o odnosima muškaraca i žena izvan braka i u braku. Žučnu diskusiju o ravnopravnosti modernog braka koju je zastupala jedina žena za stolom prekinuli su s novim pridošlicama. Klaus i Viktor su već hodajući pored šanka poručivali pola pečenog i kriglu, a Vijetnamac je samo tiho ponovio: - I meni isto Veseli se razgovor nastavljao i tijekom njihove večere, koju su uživali polako, prazneći ujendo i tanjure i krigle. Katkada su upadali u okolnu diskusiju, ali Vijetnamac se samo smiješio. U diskusiji punih ustiju nije sudjelovao. Nije trajalo dugo, da je Viktor osjetio blago djelovanje piva. - Naš je Vietman prvi put s nama na večeri, pa je red da ga dostojno primio u naše društvo. Nekog naročitog veseljaka nećemo baš imati, ali čova mi je čistio simpa - malo zlobno je predložio Viktor i uhvatio Vijetnamca oko ramena. Odmah se zaorilo iz svih grla: - Brudershaft - Mutti, mi ćemo piti litreni Bruderschaft Lukavo, skoro zlobno Viktor se smijao u sebi, kada je Mutti donijela na stol litrene staklene čizme pune žuto-zlatne boje piva i obavezne pjene na vrhu. Sjetio se svog neugodnog iskustva s tim čizmama. Svi su zauzeli stojeći mirno iščekivanje, a naš Vijetmanac ozbiljan stav, pretpostavljajući ozbiljnost ceremonijala. U čitavoj sali je nastao tajac. Svi su gledali u pravcu njihova stola. Čak je iz kuhinje došla i kuharica i na šank naslonila svoje velike sise. Viktor je prihvatio najbližu čizmu, pazeći da Vijetnamcu pravilno okrenutu doda i rekao svečano, da mora polako cijelu ispiti u jednom gutljaju. 19

Svakodnevne vijesti bile su prepune sretnih a i nesretnih avantura prebjega. Glinene “proizvode” su pekli. Sve oči bile su uprte u njega. raspoloženi i malo pripiti. Svi iz društva su mu prišli. Von Koppelow je bio voditelj i savjetima svima na raspolaganju. Jednom su bili gosti tehnološkog univerziteta. kako su i njega tako nasaamarili i praktično mu pokazao kako se čizma kod ispijanja mora naginjati da bi sa strane u prednji dio ušao zrak. U istoj prostoriji su radili i tekstilci.Vijetnamac je stidljivo. U dom su ulazili veseli ali šutke. I stvarno se pucalo! U domu je svaki kat imao kabinet za sobodne aktvnosti. iznenađen. Subote i nedjelje katkad provodili bi na organiziranim izletima. gledajući okolinu. Taj zid sramote nikako si nije mogao protumačiti. a ni Viktor nisu bili naučeni na takve količine piva. vesela lica oko sebe pa u čizmu. ali dalje nije i nije išlo. Viktor je naučio osnove obrade i modeliranja s glinom. Dotuda je bio zadovoljan sam sobom. Onako zbunjen počeo je svoje opijanje i nije naslućivao trik. trenutačno postiđen. Te večeri Viktor je saznao njegovo i za njega čudno ime Nsu tan. a kada su prešli na modeliranje životinja i portreta njegov umjetniči duh je splasnuo. a u gostionici se odjednom zaorio pljesak. Na olovkom nacrtan crtež na 20 . pa glazirali i opet pekli u posebnoj peći kraj centralnog grijanja. a ozbiljno pogledao trenutačnu tišinu oko sebe i prihvatio čizmu. Veselo čavrljanje nastavilo se sve do zatvaranja gostionice. Mutti mu je sa šanka dobacila čistu krpu i brišući srdačno se smijao i klimao glavom. Sjedajući Viktor mu je objasnio neka se ne srdi i neka mu ne zamjeri.U početku su radili pepeljare. vidjeli Königsberg i ostale znamenitosti grada. I kada je taj vakuum bio jači o dvanjskog pritiska nastao je pljusak barem pola litre piva u lice. tapšali ga po ramenima i pružili mu ruku. Ni Tan. a otamo avionom u Zapadni Berlin. razne posude. Sada je Viktor pored znamenitosti grada na svoje oči vidio i “zid” istoka. Kako je polagano ispijao. Ostao je mokar. I društvance je zapljeskalo. tom prekrasnom univezitetskom gradiću pored rijeke Neckar. Misli su mu tada sigurno odavale zabrinutost zbog tako velike količine piva u čizmi. jednsotavne vrčeve. Jedan viken su busom krenuli u Hannover. U prizemlju kraj uređaja za centralno grijanje bila je keramika. tako se u prstima čizme stvarao vakuum. Toliku istočnu zatvorenost nije shvaćao. Par puta su bili u Heidelbergu.

Znao je i objasniti zašto nešto valja ili ne valja. što se većina njih suviše komercijalizirala. Znao je skoro sve o jugoslavenskim poznatijim naivnim slikarima. Gledajući Vikotorove “umjetničke” prve korake Klaus je tvrdio da je to vrsta naive. Ljut je skinuo sa stalka čist karton i s par poteza nacrtao srnu. Sve je bilo gotovo za par minuta. trokuti su bili grmlje. Tan je pak tvrdio da je Viktor detaljist i da bi trebao dobu školu. Na drugom katu je bio slikarski atelje. što nešto predstavlja. koju je doduše dobro poznavao. bojadisali je. crne komore sa svim potrebnim kemikalija i mnoštvom zdjelica. Tan je bio dobar crtač grafika. kvadratima i kružićima i. Takvim likovima dodavao bi uvijek nova. a kružići snježne pahuljice. Prodaju rijetka djela u bescjenje. U ovom odjelu je carovao Tan. jer je u svom neznanju smatrao da je slika i umjetnost samo ono. . Tu su imali na raspolaganju aparate za povećanje i kopiranje slika.Ovo je zaista izvrsno i brzo! 21 . reflektore za osvjetljavanje kod portretiranja. Crticama za ogoljelo drveće. Još uvijek doduše nenamjetljiv. predstavljala neku nježnu životinju. da je velika šteta. te svoje slikanje modernizirati. a crtež po svom nahođenju dopunio geometrijskim likovima. Postao mu je neprimjetna sjenka. Svoja djela je uvijek započeo na sredini papira i to sa geometrijskim likovima. a time državu osiromašuju za nasljedna pokoljenja. terpentin ulje i malu špahtlu.uskliknuo je Tan na kraju. kistove. Čak mu je pokazao i katalog s reprodukcijama I cijenama.tekstilu voskom su glačali sliku. Klaus je Viktoru nabavio i poklonio boje. Klaus je pak tvrdio da postoji određena veza između naive i moderne. U svom neznanju i skoro srdžbi Viktor je tvrdio. zasjenjivao i popunjavao čitavu površinu papira. Klaus i Tan su ga promatrali. Viktor baš nije cijenio. a ni razumio moderniste i njihovu umjetnost. ali Viktor je sve više primjećivao. te nanosili među novinskim papirom. kako bi izgledala grafika napravljena brzopotezno sastavljena po njegovom mišljenju grubim trokutima. . šutljiv ali kritičan samo u pogledu izrađenih “umjetničkih” ostvarenja. Mnogo su diskutirali o tome. Uvijek je govorio. Dosta interesantna tehnika! Prvi kat je imao fotolaboratorij. Njegove su kritike dapače bile na mjestu.To je to! . da se Tan zadržava tamo gdje je bio on.

pitao je iznenada Tan još uviejk se smiješeći. Dosta ih se skupilo u sali s televizorom.Vioktor ih je u čudu gledao. koliko je mogao. Pola doma promatralo je taj spektakl. jer do kraja je trealo izdržati još 30 minuta. što misliš tko će pobijediti? .. DOMOLJUB Igrao se važan nogometni susret između Njemačke i Jugoslavije. Viktoru je laknulo.. Sav ponosan nije pravovremeno primijetio četvoricu jakih koji su ga zgrabili za sve ekstremitete i prosto ga iznijeli. 1 naprama 0 za Jugoslaviju.Viktor. A bilo je i srdžbe. Kad je u prostoriju ušao upravitelj Bonck provokativno je upitao: . Viktor je cvao. Nijemci su napadali svim snagama. nekako osjećajući da je na njegovoj strani i da će pomoći u navijanju za Jugu. Oba su se smijala prethodnom događaju. Neki su spremno pridržavali otvorena vrata. . vikao je Viktor.gol. goool. Slika je kasnije izašla kao prilog nekog studentskog kalendara. a iz košulje i iz džepova virile su alge i vodena trava. a Jugoslavenski igrači u defenzivi čuvali rezultat. 22 . Viktor je bio ponosan.Svi su se glasno nasmijali. a ujendo se i bojao. nenaviknut na takvo crtanje i crtanje protiv svog uvjerenja. Zaista je morao biti smiješan! Izišao je iz vode i poskakujući otresao suvišnu vodu te potrčao do svoje sobe. Viktor se nije upirao i “tuf” u bazenčić ispred doma. Uske hlače bile su mu pripijene uz noge. ali svoj “umjetnički” uspjeh nikad nije ponovio. a tan je sjeo postrance te ga promatrao. Viktor se presvlačio. ja ću se odjeven okupati u bazenlčiću pred domom u čast naše pobjede. strepio. Bilo je i smijeha. voliš li ti stvarno tako nogomet ili više svoju zemlju? . . Kontrirao je . Nastajale su šale i smijeha je bilo na sve strane. Kolege Nijemci su Viktora bockali sportskim provokacijama. Kraj Vikora je sjeo šutljiv Tan. Sada je tek nastala “analiza” crteža koji je po njihovom mišljenju uspio. U stopu ga je pratio Tan.Gospodine Bonck. I dođe kraj utakmice. ali pravi smijeh se zaorio odasvuk tek kada se Viktor onakav dug i mršav podigao iz vode i sav mokar stajao na sredini bazena.Viktor.

Tan. Tog neobičnog zvuka granate koja te prelijeće. Bistro se sjećam detalja. kada su usred noći došli po nas. jednostavno posjekli. to sam tamo svečano obećao! Onako. Teret koji me prati. majka. razmišlajo je o tim upravo izgovorenim riječima i nekako mu ga bi žao. Njegov pogled bio je očajan i ljut. Tan. Tan je sve izražavao u dvije..ti imaš svoje ideale. Presvlačeći se. Sada mogu samo zamisliti što su proživljavali moji u takvim trenucima. Ti Švabe su mi se zgadili svojim gledanjem odozgo. Nisu doduše svi ljigavi. Vidio sam smrti. danas se ne mogu sjetiti što sam tada proživljavao. Grozan je to zvuk! Vidiš toga se čak sjećam. učimo i radimo i veselimo se životu i nadajmo boljoj budućnosti. Skrivao sam se kod bombardiranja. Viktor ga takvog još nije vidio. koji su to vjerojatno proživljavali sasvim drugačije od mene. Njih je bilo strah za dvoje. Danas su dečki igrali za mene. ja sam imao tek šest godina. Tan. najviše tri kratke a jasne rečenice. koja je tek pred nama? Znaš. Sve . kako je sjedio. niti je tako dugi niz rečenica čuo iz njegovih usta. nesvjesno straha. bježao pred granatama minobacača. a nekih se pak sjećam u svim u mozak upisanim detaljima. ali neki su zaista podcjenjivački superiorni. moram. tan je stiščući isprepletene prste poprima sasvim drugačiji. snen. kod kuće roditelje. pogotovo među radništvom.Ja sam više patriot nego neki strastveni navijač nogometa. troje. Moram to. pritišće. jeli to bio strah ili nešto drugo jer sam bio premalen. otežava sve moje korake i planove. Bio sam dijete. strijeljanja. Međutim. a ja? Krvavu i razrovanu zemlju u koju ne znam da li ću se moći vratiti. ja volim svoju zemlju. sestre. sjećam se vike i požurivanja. ti si bio svjestan rata i vjetojatno svojih tragedija. Kod mene je bilo drugačije. teret koji moram iznijeti na svojim leđima. Onakao na brzinu probuđen. makar Juga nije tvoja domovina. Dali su nam dvadeset 23 .. ima divnih ljudi. a meni ostavili veliki teret. tužniji izgled. nekih u maglenom sjećanju čak pojedinih niti u cijelosti. puno nevine ljudske krvi. za sve nas koji smo vani i za sve kod kuće. Vjerojatno si to proživljavao drugačije nego ja. i za tebe su igrali i pobijedili. majčine brige i tragedija oko mene. .Zašto Tan mora biti žalostan. Kada je kod nas bio rat. mladi smo i zdravi. Ne sjećam se svega već samo nekih posebnih epizoda. njoj ću se brzo vratiti i svojima.”spermenši”. gotovo sve osim nas nekoliko pobili su. Ali u svemu tome bio sam vođen brižnom pažnjom svojih.

Sjećam se. pa katkad i komadić čokolade. Djeca smo imali dovoljno mlijeka. Sa prvog kata sam pao na neki balkon sav razrezan i izubijan. Ujutro bi majka na vatri zagrijanim željezom odleđivala poplone kojima smo preko noći bili pokriveni. bolove nepravde. da su nam neki iz obitelji na “drugoj” strani. te odvezao u ambulantu. po čemu su ti fratri bili poznati. Vjerojatno sam i plakao. Danju sam se najviše zadržavao u štali. Kanarinca radi! Ni njegovo lice nisam upamtila. Tada su me grozno boljela koljena. Gledao sam prema vojniku na vratima koji je svaki čas uzvikivao preostale minute. Tamo su mi stavili gips i povili rane. žutog kanarinca. naš mještanin u crnom kožnom kaputu glasno se cerio tom postupku. Odlučno sam odbio poziv da se nakon ozdravljenja vratim u vrtić. Sjećam se i strašne zime kod dolaska u Slavonski Brod. ja sam se sav očajan jednostavno bacio kroz zatvoren prozor. Kasnije smo oboje shvatili. jer moj se pogled stalno vraćao zgaženom kanarincu. da su se iživljavali na meni jer su znale. gdje su o našoj prehrani brinuli fratri samostana. Civil. One su me otvoreno mrzile. a još češće sam morao klečati na pšenici. Često bi me bez razloga tukle. bolove srca. Dodjeljena nam je kuća. Tri dana smo bili u nekoj šupi. Dok je majka bila u polju. Konačno smo premješteni u Grubišno Polje. ali ne i osnovno za život. Mater nas je preživljavala nadničarenjem kod imućnih seljaka. koju su onako prosule u kut. Ovakvog me pronašao susjed i upregnuo konje. Više od rana boljela me nepravda tih zlobnih sestara. Sa nalomljenom nogom i sav u krvi nekako sam se dovukao kući. Ne sjećam se drugog. Nisam bio po prirodi zločesto dijete ali ja nisam bio “njihov”. pa na kamione. jako okovane čizme koja je zgazila mog lijepog. među volovima. sestra služila kruh kod susjeda stolara. da sam sjedio na crvenim poplonima onako na brzinu smotanih i vezanih sa vrpcom. ali se sjećam njegove široke. Sutradan je došla nadstojnica i u prisustnosti majke i susjeda ispričao sam sve što su mi te zlobnice radile. ostali iz obitelji u partizanima. Nakon toga su nas sve puškama gurali napolje. nisam još svladao jezik. Majka je tada sigurno imala drugačije bolove. To se nije 24 . Sjećam se nekih detalja iz sabirnog logora u nekom gradu. ja sam bio u vrtiću kod časnih sestara. punoj rupa i propuha.minuta vremena za spremanje najpotrebnijih stvari. krvi i crijevima na podu. Kad su ta iživljavanja dostigla takve nepravedne razmjere. nismo imali od čega plaćati pristojbe. Tamo je bilo tako prijatno toplo.

Uporno smo oboje tvrdili. Sjećam se velikog i tvrdog stola na koji su me smjestili spavati i kako sam bio nemiran u snu. S plota me dozvala majka. jer kod nas se često hranio i odsjeo štab slavonske partizanske grupe glumaca. ali sada zatvorili u podrumski zatvor. Nogama sam se upro u stupove drvenih dvorišnih vrata i vikao neka me ostave na miru. Četvrti dan su me pustili. a spasila nas je sigurne smrti. za partizansko selo Peratovicu ostavljala se na određenom mjestu u šumi. a ispod štaglja bilo je dvadesetak partizana koji su baš u to vrijeme imali rasklopljeno oružje. to su bili ruski odmetnici i plaćenici na konjima napali selo sa svih strana. Ona je znala detalje. Ulovili su nas i odveli u zatvor. Ona je bila po dogovoru kao susjedova . da neću u zatvor. neudoobno i zagušljivo. Ukazao se otvor koji je vodio ispod svinjca.stolarova kći. ne! Dapače. Ubrzo je u štali sjekirom odmakla dvije daske. Čitavo to vrijeme bili smo bez vode i hrane. Preko našeg plota. Jednom su nas lovili domobrani. otvorio sam stubišni prozor i zbrisao kući k materi. Slušali smo okolna divljanja vojnika. Uskoro su došli četvorica po mene i prosto me morali nositi. a sestru tek za devet dana. Pletena korpica za branje gljiva imala je duplo dno. A bježali smo zbog bojazni da će vojnici pucati. pa drugi. I taj je čovjek mnogo riskirao. molim te nastavi!. ja sam samo “nešto” naslućivao. Mjesto je bilo nisko. Kako je tada sigurno i brzo reagirala. kojeg su svaki čas zaposjedali jedni. Tamo ju je prenosila moja devet godina starija sestra i ja. Sestra je ipak uspjela odbaciti poštu u grmlje. Čistili i podmazivali su ga. . Treći dan sestra je tako usput kao doturila komadić kruha kroz daske i bocu vode. U trenu su zauzeli čitavo selo. da smo brali samo gljive i ništa drugo. tada malog sela. Žurno me podigla preko ograde. Viktor je na čas zastao i upitao da li ga tom pričom zamara. smrdljivo. U tom smo skrovištu bili dva dana i jednu noć. Ja sam bio među njima. Bilo ih je svuda i previše da bismo mogli pobjeći. Drugu noć smo se 25 . Za jednog člana te grupe moja najstarija sesetra se i udala.Ne Viktor.Povjerljiva pošta iz Grubišnog Polja. Za vrijeme doručka u blagovaonici na dnu stubišta. držeći u ruci malu sjekiru koju je usput digla s panja. noću sam pao s njega. Kod privih pucnjeva neki su pokušavali na brzinu sklopiti oružje za obranu. koje se otvaralo odozdo. viku žrtava i žena. Silom su me odnijeli natrag. Jednom su Čerkezi.moglo ni sakriti.

Tek oko podne oboje smo se gladni i žedni jedva dovukli do partizana. pa smo opet kao okrnjena obitelj živjeli zajedno u oslobođenom Daruvaru u Kuhačevoj ulici broj 6. da bismo krenuli sasvim prema drugoj strani gdje je bilo selo Peratovica. bježanja u kuću preko puta. Većinu ranjenih mučili su prije same smrti. a u njemu partizani. pa je nošenje na leđima bilo snošljivije. a na livadi su pasli čerkeski konji. Majka me uhvatila za ruku i potrčali smo onih par metara do kukuruza. Kasnije su mi nabavili neko remenje. Samo je dvojici uspjelo sklopljenim oružjem bježeći se obraniti. Nakon prestanka paljbe opet smo potrčali i bježali cijelu noć. čas Nijemci ili ustaše. Drugi put u životu osjećao sam stvarnu bol i vidio svoju krv. gdje sam morao prekoračiti mrtvoga partizana prešli na rub livade iza kuća. Tako su oni pokazivali svoja djela. pješačio na začelju kolone i veselio se kada su se drugi veselili. U prvi razred donosio i odnosio me otac. Još je katkad bilo gusto. Znam da sam morao nositi nekakav kotlić. od polja spasenja. Pedeset metara te livade dijelilo nas je od polja s kukuruzom. gazio po smrti. Tamo me odmah gurnla na zemlju baš u vrijeme kada je kiša metaka zasula prednji dio kukuruza. Vidiš ovdje se dobro vidi taj zarasli ožiljak. Bio sam blizu smrti. nije bio težak već nezgrapan. Te zime 1944. Polije smo prešli na oslobođeni teritorij. Sjećam se niskoletećih aviona i mitraljiranja. čas su u gradu bili partizani. Puzali smo polako preko čiste livade. Krhotina bombe mi je prosto odnijela komadić mesa ispod koljena. koja je bila iznad parka u kojem je bila škola. Rana je jako krvarila. nespretan za nošenje. Na bježanju preko te ceste prema sigurnom zaklonu jednom sam od eksplozije bombe odbačen na ugao kuće i pri tom ranjen u lijevo koljeno. sve ostale su masakrirali.izvukli i preko susjedove drvarnice. Podalje od njih gorjela je vatra i sjećam se dviju tamnih sjenki kraj vatre. 26 . Vidio sam kako su petorici zarobljenih partizana mitraljezom “kosili” po uzdignutim rukama i ovakve vodili u koloni po gradu. Otada smo majka i ja bili u pokretnoj partizanskoj kuhinji iza svakog pokreta jedinice. Bili smo već blizu cilja kada su počeli klonji rzati. osjetio što je zračni pritisak pri bombardiranju. Oni su već znali svoje drugove. gdje smo bili na nekim daskama vodom poplavljenog podruma. jer nism imao cipela. bježao ako je trebalo bježati. Trebali smo u velikom krugu obići selo. čuo fijuk metaka.

Od njega sam dobio mali pištolj bez udarne igle i metaka. Često bi zvižduk 27 . te da se u kući ne smije naći oružje.Mogao bi iz tih epizoda napisati roman. Bio bi to čisto interesantan roman. Potpuno je shvaćam. pa do granice Slovenije. Oni ne bi shvatili. pa i mnogo godina kasnije nisu mi rekli ili priznali. ne obaziri se na takve mili. a oni su mi na odlasku tvrdili da ga tamo više nema.Molim te.Vidiš Tan. Molim te nastavi!. da ne možeš pričati ovima okolo. a drugo. dijete rata! Zapalio je novu cigaretu. Devet dugih dana za put od Daruvara. Bila su to za nju teška vremena. da nešto prigrije za malu Gabrijelu i mene. Sakrio se u malo udubljenje iza naše kuće na livadi.Tu sam nekoliko dana pojio i hranio jednog ranjenog partizana. Samo kod nas ne bi ga nitko tiskao jer bi mislili da je obična samoreklama. Rodila je malu Gabrijelu s kojom sam nakon sestrine tragične smrti odrastao. tko ga je predao. Devet dana za put. vjerojatno bojeći se oružja u rukama djeteta. Tu uspomenu roditelji su mi uskratili. a možda ni vjerovali. samo nastavi. Taj put je trajao punih devet dana. tako su nas ukrcali u proste vagone i kretali smo za frontom. da ću ga kasnije moći dobiti. Možda se tada nije zbilo ništa takvo što bi me prisililo na sjećanje. kao da se nije željela sjećati tih vremena. Svjesni smo obojica. ali samo nekih. Pa moje bogato djetinjstvo.. Još danas bih znbao pokazati to mjesto. koji vlak u normalnim prilikama pređe za pola dana. da ga je netko otkrio i uzeo. Viktor. Sakrili smo ga na tavanu pod daske s obećanjem. U dužim zastajkivanjima majka bi onako kraj pruge naložila malu vatru. premjestio se na rubu kreveta i nastavio: . Svi smo jako voljeli to dobro dijete. tema je zanimljiva i nas dvojica imamo mnogo toga zajedničkog. da imaš i da si stekao povjerenje prema meni. koji se nije mogao povući s glavninom. Tome sam se jako čudio i nikada. Ne znam! Znam samo kako je išao Sremski front prema sjeveru. Neki su mi mjeseci. Neke sam dopunio po kasnijim pričanjima sa sestrom. neobično mi je drago da mi se povjeriš. pa čak i godine kao vakuum u sjećanju. pored gladi i svih nedaća još se sjećam nekih epizoda. Majka nikada nije rado pričala o njima. Meni je to možda važno. Čisti vakuum bez i jednog detalja. ne možeš misliti koloko važno! Prvo. U toj se kući porodila moja najstarija sestra.

Vođeni raznoraznim ulizicama okupatora! Da. tamo kod tebe. Skupo smo platili našu slobodu! Moja obitelj trojicom! Viktor je pričajući stalno pogledavao u Tana a taj ga je pažljivo slušao. To nas. To ne smijemo zaboraviti! To moramo jednom ispričati. Čega se ne mogu rješiti. Primijetio je jako djelovanje svoje priče. čitava sela i zaseoci ostali su bez odraslih. stisnutih i isprepletenih prstiju. Djeca koja nisu kasnije imala te roditeljske zaštitničke privilegije. dva različita rata. Tan. Pazili. što su se među sobom tukli naši ljudi dojučerašnji susjedi. a toliko tragičnih i sličnih epizoda. Vlak je već krenuo a majka očajno vikala. često su bili samo produžena ruka Nijemaca. A takvih je kod nas bilo na tisuće. I u ime onih koji su preživjeli puno strašnijih trenutaka nego nas dvojica. Nešto. da ti nije dobro?. Tisuće ljudskih tragedija. To se ne smije spužvom izbrisati ili zaboraviti! Neke detalje ti moram još ispričati. jer sam bio sav bijel od brašna. mnogo gore što sam doživio. drhtavih usana.. Tvoji. Jednom me takav iznenadni szvižduk i pokret vlaka zatekao na breskvi uz prugu. napisati. ali drugi put. a naši ovdje! Dva različita svijeta. Brinuli se. koji su nam bili dragi. A možeš li zamisliti.. kao opomenu da toga više ne bude. da me ovako prestrašenog bilo stid od smijeha. Ja sam uz sebe imao svoje bližnje koji su vodili računa o meni. Zgrabio me neki muškarac i u zadnji tren prosto ubacio u zadnji vagon na vreće s brašnom. . jednostavno otresti.. Nikada! To moramo u ime onih kojih više nema. samo te tvoje patnje i patnje tvojih jako su me se dojmile i nisu mi strane.. Znao sam. Primjetio je njegovu bljedoću.28 .Što je Tan. da je najžalosnije u svemu tome bilo. i u ime onih nepoznatih žrtava. kako se kaže preko dola i mora. napeta ramena u mišiće. Što su sve preživljavala ta djeca. Tan u onom dijelu svijeta. nije mi zlo. Podsjećaju me na nešta još gore. što se događalo s drugom djecom koja su vidjela klanje svojih roditelja. Samo to još. tisuće traženja i nadanja da će ipak nekoga od svojih pronaći. Tako je to bilo Tan. povezuje. čega.lokomotive prekinuo spremanje hrane. i tu kod mene.Ne. pa i braća. što me prati u stopu. prijatelji. Tada su me nazvali “Mlinar”. grubo ubijanje najbližnjih.

ljudi su životinje. . jer sve još nije ni gotovo. iz sigurne daljune. pa gdje je logika da je objavljujemo tek kansijih godina. ima vremena. jaki. ti u Vijetnam. a ja u Jugoslaviji.sav uzbuđen i prestrašen govorio je Tan. 29 . Čak je bolje. jednom moramo jedan drugome ispričati svoje priče. . osnivat ćemo obitelji. Biti ćemo daleko jedan od drugog. pa ništa mi nisi ni rekao .Znaš.Ne još. jer tako mora biti. molim te bojim se. koja si nikada neće moći dozvoliti. olakšati dušu. Stvarno. kao sve i ostalo?. Mi tako malo znamo o tvojoj zemlji. prejaki za nas.Ne sve. pa ako bude mogućnosti makar razdvojeni kontinentima.Ne. gdje ćemo biti za deset godina. ne još!.Odlučno je Tan zavrnuo prijedlog. tek za desetak godina moći ću ti reći sve jer oni su tu pored nas.Što me pritišće i muči.Kada i zašto ne sada?. Tan.Razumiješ li? Mogu nestati! Viktor gaje u nevjerici gledao. ali ne još.Što da ti obećajem.Molim te Viktor.Sada te pak ništa ne razumijem. mi smo sirotinja. jer ako se meni nešto desi. Zašto na tom svijetu ne možemo živjeti u miru i bez rata. pa neće biti vremena ni mogućnosti za susrete.Zašutio je Tan gotovo jecajući. kako gotovo. Trebalo bi te podstrekače rata zatvoriti u jednu veliku prostoriju. bolje reći i priuštiti putovanja svijetom. ne smijem ti sve. pa čak iz drugih kontinenata. Ako postoji ratna drama kako naslućujem. tamo u borovoj šumi. .Pa ako ti nešto i kažem. a narod ostave na miru. razmišljao pa ponovo nastavio: . a naši o tvojima. raditi. Ali oni to neće. dati im noževe pa neka se međusobno kolju. proživjeli smo je ti u Vijetnamu... Viktor. o tvojoj i vašoj revoluciji.Malo je zastao. to staviti na papir.Pobogu Tan. Sad mi tek nije ništa jasno. Shvati. Tvoji će rado čitati o nama. Ne pitaj me zašto. . Ja ću se vratiti u Jugosalviju. tako mora biti i ne pitaj me više. ne smijem ti reći. čuvaju oni svoje tikve i guzice i zapovijedaju iz pozadine. Obećaj mi! . ti nikada ne bi imao cijelu priču. iz druge zemlje. Bilo bi to možda interesantno!.

makar s mojeg stajališta ne vidim logike. Ti ćeš imati obitelj. Mene sve zanima ! Ti imaš i trebaš imati velike razloge da tako govoriš. _ Vremenska barijera. različito odgojeni. ja nikome o tome razgovoru neću izgovoriti ni riječ. e kada se ona završi moći ću mirno spavati. da objasnim. što trebaš učiniti ili ne. e onda da ! O tome ne odlučujem sam. Kada se ona završi. pa ako si tako odlučio u redu. ti najbolje znaš. da molim.odlučno će Tan. ali mi se tvoj prijedlog sviđa. Moramo ih ili zaboraviti ili uzeti kao mučne epizode prošlosti. sjećanja na nešto teško. Zapravo Tan. šutke i polagano jeli i predali se mislima jedan o drugom. Osim toga. Ratne strahote. da si u meni izazvao određenu radoznalost. gotovo strah. neka na tome ostane. odrasli pod različitim uvjetima i okolinom. kada ne znam o čemu se radi. ako budemo u kontaktu. Međutim postoji mogućnost. Shvaćaš? . Da li ih baš treba zaboraviti? Opet. Mislio je.Slažeš se? Ajmo na večeru! U blagovanonici su zajedno sjeli za stol. moraš biti hrabar i ne znam što. a proživjeli nešto zajedničko.. ali moraš imati povjerenja prema meni.Ja i jesam hrabar na svoj način.proradila je radoznalost. Postoji mogućnost. pokušavam te shvatiti. koju ne znam koliko je duga. obavijestiti. da pitam. već odraslu djecu. No. ali o našim pričama moram razmisliti... Bacio si mi bubicu u uho i normalno je. Viktor nikako nije mogao shvatiti njegovu zabrinutost. pa nitko ne bi saznao. Svi 30 .. a znaš da se iduće ljeto vraćam u Jugu. e. nešto strašno. jer jedan dio nije ni započeo. rođeni su svaki na raznim stranama svijeta. Ne znam kako. trebam dozvolu. Nemojmo onda o tome. svaki na svom kraju svijeta. Mora postojati mogućnost da obavijestimo svijet. Ne. pa ćemo izmijeniti priče. Tako. mogu samo naslućivati neku tajnu. Viktor za sada niišta od toga! . . što da ti savjetujem. ne znam uzroke tvog strahu. djecu. Pa i drugi su ih proživjeli. Više nego što ti misliš. pustimo sad to. otvaranjem stranica ratnih strahota nekome činimo bol. Prošlost i budućnost. moliti. Samo posoje vremenske poteškoće.Hvala ti! No tada ćemo biti već stari. ja ništa ni ne znam.Nemoj tan opet zapadati u očaj. mislio je Viktor.Ti znanš najbolje. kada bi mogao saznati sve.Kakve vremenske poteškoće? . da nestanem. dobijem li tu dozvolu.Tan. A kad dođe vrijeme.

Detlef ga stalno provocira. Znaju li oni pravu istinu? Znaju li ti mladi Nijemci. Viktor je jedva ostao miran. Da li Detlef radi smišljeno. Vrijeđao je Viktora. Obojica su nekako taktički izbjegavali takve teme. Herr Bonck je zatvorio vrata kancelarije. Tan je nešto drugo! On je ogorčen strahotama koje su činili Francuzi. od vaše policije također. Stolu se približio Detlef i zamolio cigaretu. ali provokacije političke naravi ne mogu više trpjeti. Ali ne mogu dozvoliti vrijeđanje ni mene. neka se udalji i neka mu više ne dolazi u sobu tražiti cigarete. Ali stječem dojam. Nastoji me izbaciti iz takta i isprovocirati. naših i sisitema u kojem sam odgojen i živim. kada je Viktor o svemu dobro prospavao zamolio je upravitelja za razgovor. Vječito pripit i ogorčen na istočnu politiku taj tip nije poznavao granice pristojnosti. Sve više sam u to uvjeren. Otkako mu je sve uskratio još je postao gori. kakvo su nam zlo činili njihovi očevi? Nikada se o tome nije usudio razgovarati ni sa Klausom. Ponovio mu je detalje i rekao da to nije prvi put. nazivao ga komunistom.. pa budi obojicu u sobi. da je obaviješten o incidentu. vrijeđa i posuđuje doduše sitan novac i cigarete. Svi su gledali prema njihovu stolu. naručeno ili ne. Ja želim odavde izaći neukaljana ugleda. to ne znam. Tan je bio sav blijed. A svi se oni ponose kao kulturni narodi. Frau Lübke je zabrinuto gledala iza pregrade za posluživanje. to što čini uvijek kasno noću. Sve mi to izgleda nekako naivno.ovi kolege za stolovima okolo nemaju takvih iskustava. da iza toga ipak netko ili nešto stoji. Ovome je odmah bilo jasno. Najgore je. Samo se zderao neka ga ostavi već jednom na miru. Ovamo sam došao učiti i raditi.Mi 31 . ponudio fotelju i sjeo nasuprot Viktoru. a ne baviti se politikom. Bili su premaleni ili su se rodili tek iza rata. U ponedjeljak popodne. Viktorov bi razgovor sigurno prešao u gnjev prema njemačkom rodu. Viktor mu je mirno odgovorio da su mu cigarete u sobi i dodao da se u blagovaonici ionako ne smije puštiti. školski naučeno. njegovu zemlju. a ti mladi Nijemci nisu krivci. Detlef je podivljao i počeo glasno vrijeđati.Od mojih sam upozoren o vladanju. očekivali su eksploziku. žešći.. pa nastavili Amerikanci. . Ni trunke neodgovornog ponašanja ne smije ostati iza mene.

živimo kako živiko, ne tako dobro kao vi ovdje. Vaš je život drugačiji i ja ga ostavljam na miru. Ne želim, gospodine, da me taj balavac više provocira i vrijeđa. To je moja domovina! Blati nešto o čemu nema pojma. Što on zna! Molio bi bih vas da ga upozorite na to! Ja sam tu stranac, nezaštićen od takvih tipova i shvaćam njegoovu ogorčenost. Znam da su njegovi ostali “preko”, ali svoja nezadovoljstva neka iskaljuje drugdje. Bolje bi mu bilo, da više uči i manje pije.-

Upravitelj je zamišljeno slušao i neko vrijeme šuteći razmišljao. Viktor je bio siguran, da će mu taj divan čovjek pomoći. Imao je povjerenja u njega. Zaista on je i i stinski bio dobar prema njemu, ne samo funkcije radi, već i kao pedagog imao je onu žilicu za prave savjete u pravo vrijeme. I Viktor je bio korektan u svom ponašanju i vladanju prema njemu i okolini. Nečesto je slobodne subote dobrovoljno pokosio travu ispred doma. Čas posla! Nakon toga su dod ručka igrali kriket. Bio je dobar igrač! Viktore, strpi se malo, a ja ću ga strogo opomenuti - rekao je samo nakon dugog razmišljanja. Nekoliko dana je bio mir, ali jednu večer kada su obojica već prilegli Detlef je upao u sobu. Klaus ga je molio neka smjesta napusti sobu. Nije htio poslušati već je stao Viktora vrijeđati na poznati način. Spomenuo je i tužakanje upravitelju. Viktor je pobjesnio. Usprkos Klausovu energičnom protivljenju iskočio je iz kreveta i onako na brzinu ga zgrabio za ruku, savio mu je iz aleđa i bavio van sobe i dodao jaki udarac nogom u stražnjicu. Detlef je na hodniku ovako gurnut nesretno pao i zščašio rame. Počeo se derati, ali ne za hitnu pomoć, već je vikao za policijom. I došla je! Odveli su ih obojicu na policiju. Detlefu su prvo namjestili rame. Nije bilo ništa ozbiljno, samo ga je boljelo. Još se nije smirio i stalno i pred policijom grozio, da će tek sada vidjeti svoga vraga. Viktor je preplašeno sjedio u hodniku, bojeći se što će uslijediti. Dao je kratku izjavu i uputili su ga ponovno na čekanje u hodniku. Bili su korektni. Klaus je u međuvremenu probudio upravitelja i obojica su došli na policiju. Upravitelj je samo rukom stisnuo Viktorovo rame u znak podrške i pomirio ga riječima: - Smiri se, vidiš da sav drhtiš. Ne plaši se, sve će biti u redu ! 32

Detlefa su odveli za svaki slučaj na pregled u bolnicu, a izjavu je dao i Klaus, koji je potvrdio noćna uznemiravanja, a upravitelj je sve to potvrdio. Viktora je svejedno bilo strah. Najednom se otvore vrata policije i uleti Tan. Ispod hlača mu je virila pidžama, košulja nezakopčana.Izgledao je na brzinu osjeveni smutljivac. - Probudili su me i rekli da će možda trebati moje svjedočenje Izustio je sav zadihan. - Dodatne izjave nisu potrebne - izjavio je policajaca koji je s upraviteljem izašao iz kancelarije. Rekao je još da mogu u dom i svi su šuteći otišli. Do doma nitko nije progovorio ni riječi. Viktor je slijedećih dana često razmišljao što da učini ako se stvari zakompliciraju. Neka ga Detlef tuži, neka nađe jednog pokvarenog svjedoka, potplaćenog. Samo je mislio na sud, kaznu i sramotu. Kako će to kod kuće objasniti. Tko će mu vjerovati. Hvatala ga je panika i naradije bi pokupio stvari, prekinuo praksu i sjeo na prvi vlak za Jugu. Znao je da i to nije u redu, da je bježanje krivca od odgovornosti. Je li on zaista krivac? Analizirao je sve događaje. Bilo mu je samo žao što ga je Detlef uspion isprovocirati. Upravitelj ga je preduhitrio, uvjerio ga u suprotno i kako mu se neće ništa desiti. Detlef će poslije izlaska iz bolnice morati napustiti dom i grad te otići kod neke rodbien. A on ne čini nikakve gluposti. Viktor mu je na svemu zahvalio. Sada, iako ga strah od posljedica još nije prošao bi mu lakše. Nastavljalo se slanje tiskanih pozivnica na hrvatskom jeziku za sastanke i skupove iza sakristije u obližnjoj crkvi. Upravitelja je i o tome obavijestio, a sam na te pozive nije reagirao. Bilo je pokušaja uvlačenja u neku bosansku obitelj, tobože njihov nećak je upravo stigao iz Zagreba, pa mu treba društvo. Navodno je bio građevinski tehničar.Tip mu se nije svidjelo. Imao je previše para, previše častio, a i previše pio. Odmah je Viktoru bio sumnjiv. Naročito nakon nagovaranja, neka kupi auto, da će mu on posuditi novac. Viktor je naslućivao pozadinu svega. A nije imao ni trunka zagrebačkog dijalekta. Njegovi razgovori su već nakon par izlazaka skretali u opasne kritike društva u domovini. Bilo je toliko očito navlačenja i Viktor je odlučio što prije prekinuti. Tražio je nečin kako sve izvesti. Čitav tjedan se spremao. U sobotu poslije kina rekao mu je otvoreno:

33

- Ti, Zdenko, nisi nikada živio u Zagrebu i imaš određene zadatke u vezi sa mnom. Mislim, da si krivo krenuo i ja te lijepo molim da se više ne viđamo. Molim nikakvih kontakata ne želim ni s tobom ni s tvojima, ako su uopće tvoji.Iznenađen ga je gledao. Nije bio spreman na takve riječi. Imao je loše instruktore. Viktor je bio lukaviji i prozreo sve. Zdenka je sve to zateklo nekako nespremnog.Htio je još nešto reći, ali mu je zapelo u grlu. Osjećao se postiđen. Viktor mu se nije usudio dokazivati njegov pogrešan put, možda su mu ga odabrali drugi koji su stajali iza njega. Sve daljnje diskusije su za Viktora bile opasne. Zadovoljan obavljenim teškoćama ostavio ga je na trotoaru i krenuo preko ceste prema domu. U domu je sve ispričao Klausu i Tanu. Obojica su se složila, da je učinjeno dobro i pogodili kako se radilo o članu emigrantske organizacije. Obojica su mu dala za pravo, što je takvo društvo energično prekinuo. Onda je imao mir, samo svoj rad i svoje odabrane i iskrene prijatelj. I oni iz crkve su prestali slati pozivnice. A li dugo, dugo zatim Viktor se ipak nije mogao otresti izvjesnog straha kojeg je trunak ipak ostao. KOMPOZITORI Kraj blagovaonice i sale za ping-pong je bila sobica s crnim dobro ugođenim pijaninom. Viktor bi se često tamo zatekao, sjeo za klavir i prebirao po tipkama. Volio je sviratil. Njegova muzička izobrazba nije bila baš na zavidnom nivou. Imao je samo nižu muzičku školu, puno sluha i volje i volio je svirati onako zaa svoj ćef. Nikome nije smetao svojom svirkom. Klaus mu je nabavio, odnosno posudio neke note vlasništvo njegove sestre. Tako je u tom pogledu barem zadržavao neki nivo, da mu stečeno znanje notnog sviranja nije nazadovalo. Često bi se vrata otvorila, to je bila Frau Lübke, tako da su zvukovi klavira dopirali do nje u blagovaonicu. Izgleda, da joj se svidjelo Viktorovo sviranje. Posebno je voljela: “Für Elise” i “Besame Mucho”. I Tan je posljednje vrijeme sve češće dolazio, sjeo u kut i mirno slušao. Jednom prilikom je sobom donio usnu harmoniku i pitao zna li pisati note. Viktor je potvrdo odgovorio.

34

Tu je također imao poteškoća. Naslonio se na sjedalo stolca i sjetno slušao “kompoziciju”. s velikim pauzama kako bi se prisjetio pravog melosa. Trebalo je potražiti početni ton usne harmonike na klaviru. Sada je Viktor slušao. Oko toga su se mučili dva dana. Melodiju mora preraditi s prelaskom refrena iz dura u mol. možemo pokušati samo te unaprijed upozoravam da ja nisam ni kompozitor. kontrolirajući melodiju i takt tako tipične azijske melodije. pa pratiti melodiju na tipkama. polovinki itd. željom. Stotine su puta uspoređivali tonove i note. Strpljivo je i to riješio. Sada je Viktoru postalo jasno što mora još učiniti s kompozicijom kako bi je približio azijskim karakteristikama. jer je za njega tako bilo najlakše napisati pratnju za lijevu ruku. Medlodija je uzdisala nježnošću. odmah poslije posla svakodnevno su nastavljali rad u glazbenoj sobici. ali mu se takt valcera nije nikako svidio. Počeo je note razvrstavati po taktovima. Ta ja imam samo niže muzičko obrazovanje. žudnjom. Tan je bio oduševljen! Molio je neka mu je nekoliko puta ponovno odsvira. jedva je dokazao Tanu. da mi napišeš note onoga ili barem nešto slično onome što ću ti odsvirati. Išlo je sve presporo. u Tanovu prisustvu. To nije bilo ono pravo. Viktor je bez njegova znanja nastavi i drugu varijantu. Tan se usprotivio. Za početak je note porazmjestio u tročetvrtinski takt. Nekoliko puta je Tanu ovakvu skladbu odsvirao. Neke je i otpjevao. pa je molio Tana da mu odsvira nekoliko narodnih vijetnamskih melosa. Nakon toga je Viktor radi sam. Sada je bilo već puno lakše. melodiju. Sporo se snalazio u određivanju četvrtinki. određen takt. Djelomično sam sastavio pjesmicu za moju djevojku u Vijetnamu.. koje su se polako pojavljivale na notnom papiru. Sada su nastale poteškoće. Pazio je da notni sistem melodije pred sobom zadrži koliko je moguće u taktu i bez velikih premještanja nota. Viktor je tu i tamo zapisivao moguće varijante. a takt promijeniti u četričetvrtinski. ja bih te nešto lijepo molio. Imao je note. a tako bi joj želio poslati za rođendan. Još nije znao pravo rješenje. Počeo je sve ispočetka.Tan.. a da o harmoniji nisam puno učio. 35 .Vidiš. te pogoditi je li u duru ili molu. Slijedećih dana. Ali možemo pokušati! Tan je bio vidno sretan. pa je ne znam napisati. Tan je svirao vrlo sjetno. Neke je karakteristične melodije Tan morao nekoliko puta ponoviti.

što samo vjetrom bića spaja. Teško je bilo pronaći prikladne riječi. Bio je to puno teži rad! Prvo hrvatske riječi prevedene na njemački kako bi se mogli uopće međusobno sporazumjeti. A i ovaj prijelaz iz dura u mol daje poseban. Imao je i nekakve rezerve kako bi u prijevodu možda davale više ritma uz napisane note. Tan je sav cvao od sreće. . Tu i tamo na Tanovu sugestiju Viktor je morao promijeniti trajanje pokoje note.. ponovo sve nekoliko puta prepisivali. iako klavir nije bio podesan instrument za takav melos specifično azijski. .uskliknuo je Viktor. Sinkronizacija lijeve ruke davala je melodiji posebnu draž i tek sada je Viktor bio zadovoljan. Zaista.plašio se Tan. produžene samoglasnike i svrstavanje slogova ispod nota. kada je uhvatio sebe kako glasno zbraja trajanje pojedinih nota porazmještenih po taktovima. Tu je Tan vodio glavnu riječ. Viktor se nekoliko dana mučio s kratkim sadržajem teksta pjesme.Ništa nećemo pokvariti. Vidiš tom melodijskim sređenom taktu dodat ću nove odgovarajuće akorde za lijevu ruku. Bio je to težak posao dvaju početnika .Molim te ostavimo onako kako si napravi prvi put . Tada su ubacivali sinonime. mnogo ljepši zvuk . Prebacivali su riječi u rimu.amatera. pazeći na sadržaj i ritam nota. To im je u početku narušilo već u uhu stečenu melodiju i ritam. uskladiti s notnim sistemom. da pod istim živimo nebom i da isto to nebo nas razdvaja.Pa kompozicija je čista matematika .tvrdio je Viktor. o kome nije imao ni pojma. već samo poboljšati. Trebalo je sadržaj riječi sažeti. PJESMA SRCA I malo su ove riječi. sve je sada zvučalo bolje nego u prvoj varijanti. dotjerivali. 36 . mislim da kompozitori to zovu harmonija. Te riječi onda Tan prevodio na taj Viktoru čudan i nepoznat jezik.

Tan je kompoziciju dao nekome na obradu i nakon mjesec dana bila je orkestralno snimljena. Prepoznao je svoje akorde. sa drugog kontinenta. pjevana nečijim nježnim glasom. Nije dovoljan ovaj krvavi rat koji spriječio je zagrljaj. da dragom biću poklonio bi ljubav! Nije dovoljna ni ta daljina koja sprečava poljubac. Tan mu je objasnio da to znači kao glazbena čestitka za rođendan njegovoj Mii. Preslušavali su snimku.. Orkestar i instrumenti su dočaravali sve ono što je Viktor svojim akordima zamislio. to naše zajedničko sunce i čini mi se daleko.ali sad zatvoren u školjku. da voljenom biću otkrijem pjesmu srca! Sa daleka svijeta. a ja živim duhom do danas. Zvučala je stvarno fantastično. a tako blizo. kroz duboko dno mora gledam u sunce. tako lijepi onaj prijelaz iz dura u mol. Viktor jebio ponosan. a Tan sav sretan da može snimku poslati na vrijeme. Kao da je rat bio jučer. daleko. Na sve je Tan mislio. Pjesmi je prethodio Viktoru nepoznati uvod riječima. Aranžer. oblacima te grlim i šaljem pjesmu srca. U tom predgovoru prepoznao je svoje ime i svoju zemlju. vjerojatno vrstan muzičar i poznavatelj vijetnamskog melosa dodao 37 .I puno bih mora morao prijeći i puno bih toga mogao reći..

kao što smo se dogovorili. ali ovo čisto dobro zvuči. jer je djelomično šifriran. jer odluku su donijeli drugi a to znači da i imao pravo. Osim toga tih dana utvrdio sam i poneke svoje skrivene sposobnosti za koje prije nisam znao da posotoje. Kod drugog dijela pisma rukopis je bio nešto drugačiji.je instrumente i izvedbi sve ono što Viktor nije mogao. Dakle tek nakon deset godina dobit ćeš ostatak priče. 38 . Čudno. Tan je prevodeći mu detalje malo zastao. Svi iz doma su slušali.To je znači to. Ja sam neobično sretan i zadovoljan što je ovako divno ispalo i što sam ti ispunio želju. zbog čega sam protekli mjesec zatvarala vrata jer ste mi vas dvojica postali dosadni. a objavljivanje prvog dijela je besmisleno. koji mu je pisala očito neka ženska ruka odnosio se na prijem. Brzo je dotrčao do Viktora i rekao neka dođe u njegovu sobu.Ovo smo kao prvo radili zajedno. Samo moramo biti oprezni. Prvi dio pisma. a imam i dvije kopije . zabilješke ne smiješ nikakve praviti jer mogu biti opasne za obojicu. dečki čestitali. Radit ćemo izmjenično. kako ćeš je poslati u Sjeverni Vijetnam.Snimka će ići diplomatskim kanalima. Tan je za mjesec dana dobio neki odgovor u obliku pisma. pa o ovome više ni riječi. očito muški. Još se sjećaš o čemu smo tada pričali? Sada mi je lakše. Nego Tan. Bio je naočigled jako uzbuđen.Tan je inzistirao da se Viktoru nečim oduži. ovdje bi ti ju mogli ovi uništiti? . Sve faktografske podatke ćeš dobiti naknadno u Jugoslaviju. a budući da su bili tako različitih visina nazivali su ih “veliki i mali”. Služila je kao svojevrsna propagandna pjesma. a Frau Lübke je rekla: . Bonck se zadovoljno smiješio. a taj dio sadržaja odnosi se na tvoju ideju od prije dva mjeseca. razmišljajući neko vrijeme: .lukavo odgovori Tan. Svaki dan ste svirali jedno te isto. zahvalu i često emitiranje kompozicije na lokalnim stanicama. ja ću ti pričati u svojoj sobi. niti je znao. Otada su postali nerazdvojni drugovi.Ovaj dio ti ne mogu doslovce prevesti. . ti si mi prijatelj. dok god ne saznaš sve. vrlo opširnog. drugo.

Od tih aroma kasnije je pečeno meso poprimalo specifičan ukus i aromu. Upitan sam. malim crnim prasadima posvećivala se posebna njega. Jedina veza 39 . U to mlijeko dodavali bi lišće i stavljike mente i još nekog ljekovitog. prebacivanju vojske i opreme. Danima koji su prethodili prazniku žene su se dogovarale o jelima. biljnim lišćem. na svakom koraku. ne za mene. otići s pratiocima koji će ih dovesti na određene lokacije. te obavezno bivoljim mlijekom. po uzbuđenju tih pripprostih ljudi koji su svoj budistički praznik isčekivali s toliko nestrpljenja. Komunika-cijska sela bila su žila kucavica čitave ratne operative. spravljalo se piće. Dvije grupe ljudi. skrivena će služiti kao pmpć ratnicima pri komuniciranju. Ljudi će se poslije svetkovine oprpstiti od svojih dosadašnjih suseljana. pomoći podizati selo i dubiti čamce. čistile kolibe i okolina. Tim će travama kasnije trljati i meso prilikom soljenja. Osječala se svetkovina u zraku. Čak žrtvama tog praznika.ozbiljna je lica završio Tan.normano ako još budemo u vezi. obavještavanju itd. pretežno jednom vrstom kupusa. Mala ratna sela. Zatvorili su ih u posebne ograde i hranili posebnom hranom. po pripremana. Nadolazeći praznik bio je nešto posebno. prale tkanine i odjeća i donosila hrana. ako si mi pravi prijatelj održi riječ. Kasnije će ti seljani biti prepušteni sami sebi. Ja ga imam i molim te. Onda radi što te volja!Upamti najmanje deset godina od danas pa nadalje! Tako mi je tu rečeno i toga semoramo obojica strogo pridržavati. imam li povjerenja u tebe. već za moj narod . a jako mirisnog lišća. daleko na jugu između svakodnevnih ratnih operacija. I priča je počela! II DIO – ZLOČIN PRAZNIK U SELU Pripreme za svetkovinu počele su prije nekoliko dana. pretežno srodno vezanih poslije praznika napustitće selo i po vojnoj zapovijesti otići dalje na jug i osnivati mala sela na točno određenom području. Nije se pripremala samo religijska svetkovinam već i oproštaj od grupe seljana.

a umorni terenci vraćali se u selo. žene koje su spremale pića i hranu.bit će im putem radija i naredbi. osiguravali mu put. Dapače pomagali su ih i u njima učestvovali. Seoski starješina je još jednom pregledao čistoću “strogog centra” sela gdje će se upriličiti sva 40 . I vojnici su spremali svoju muzičku točku. I tu su svećenici prisustvovali. Tako se samo produbila ionako duboka veza između vojske i naroda. te eventualno od ponekog seremonijala vjenčanja. Upravo su napravili obratno. Seoski starješina imao je pune ruke posla. Svi su već rano bili na nogama. Vojska. čistoću i svojim savjetima pridonosio organizaciji svetkovine. To žiteljima nije smetalo. Njima i vojsci biti na raspolaganju dan i noć. nadzirao okolinu. Ona se obično odvijala u dva dijela: prvog dana čisto vjerskih svečanosti. Samo je straža i povremene patrole u okolici zadržala ozbiljnost. Tih dana u određenom području zamrle su sve velike vojne operacije i pokreti. opreznost i osoblje područne komande koje je i dalje bilo u vezi sa štabom. U ratnim danima vođe su odredili i koordinaciju. čak poneki sudjelovali. Osvanulo je toliko očekivano jutro. da se svetkovina koja se prije slavila u određeni dan. a pogotovo na zadnji dio s obiljem hrane. Obilazio je muzičare. gubitke vremena. veselost i razdraganost seljana kao i vojnika. sada je svećenik putovao od sela do sela i obavljao obrede. a i narod su držali okupljen na jednom mjestu. koje će primati od područne komande. “oproštaja” od umrlih i poginulih. Tako su spriječili pokrete masa ljudi. Osjećala se živost. Tako se dešavalo. Vojska bez tog upornog naroda ne bi bila ništa. Vojni vođe i komunisti bili su tolerantni prema tim narodnim svetkovinama. a sve ostalo bila je stvar sela i njihovih stanovnika. kada će i u koje selo stići svećenik sa svojom pratnjom. Prije se narod skupljao iz svih krajeva. Drugi dan bio je namijenjen zabavi. pića. Sa svih strana čulo se uvježbavanje muzičara. na određenim mjestima svetilišta u sadašnjim uvjetima odvijala različitih dana i na različitim mjestima koja su bila unaprijed određena. Ustvari oni su ih na neki način i organizirali. a putujući svećenici su ionako stizali svagdje. putovao danima do svetišta. plesa i muzike. toliko ovisna o narodu rado se uključilvala u svetkovine.

Nastao je tajac. obrijane glave. On je još noću krenuo iz susjednog sela. Sve je bilo pometeno. Tako su dobiveni razni tonovi zvuka i pri najmanjem podrhtavanju kola. Predvodili su je dvojica svećenika. Odjeveni su bili u lila obojene skromne toge na poseban nači uvijene oko tijela. staraca. Tako prolazeći unazad došao je do sredine “trga”. Selu se trčeći približavao glasnik i dolaskom do prvih ljudi u špaliru stao i blago se naklonio prema selu. taj svečani starac. Oko glave motali su uvinute uzice raznih boja. vrlo spori ritualni korak udarao je zvončićima i pri tome pjevao jednu prastaru vjersku pjesmu. blago pognuo tijelo i unazad polagano krenuo među redovima ljudi. Iza njih je vio dječak. Uz lagani. Stranice kola obojene su bile vjerskim znakovima i okićene s mnogo cvijeća.učenika kao pratioci svom 41 . Skromno zaogrnut sivom tkaninom. Kao po zapovijesti skupljeni žitelji napravili su špalir od ulaska do centra sela.zbivanja. Ženske su oblačile duge haljine živih boja. Sporo i svečano hodajući uporno su udarali svaki u svoje zvončiće i pjevali neku molitvu. sjeo na pripremljen veliki kamen i počeo poluglasno. žamor radosnice kao znak da se nešto zbiva. Iz svojih džepova izvadio je dva metalna tanjurića. zvončića. sklopljenih ruku. prestao udarati u zvončiće. klimanjem glave pozdravljao je lijevo i desno. Iznad sebe je imao platneni krov napet imeđu četiriju kolaca. Sa svake strane kola bila su po tri mlada svećenika . Na istočnom ulazu u selo odjednom je nastao žamor riječi. okrenuo se. Vršile su se posljednje pripreme za doček. a muškarci bijele platnene hlače i crne košulje. Vrhovni svećenik TO VAN GO to će jutro stići u njihovo selo. Na udobnoj stolici sjedio je To Van Go. To je bila dvokolica sa dva velika drvena kotača. Škripa tih kotača na daleko se čula. pa će glasnik ubrzo najaviti njegov dolazak. vodič bivola koji su vukli kola. Ispolirani do najvećeg sjaja i okrećući se na uzici u jutarnjem odsjaju sunca davali su svakojake odbljeske i svjetlosne efekte. U daljini se već čulo zvonjenje mnoštva zvončića kao nagovještaj dolaska To Van Goa i njegovih pratilaca. Diskretna vojna pratnja svečane povorke kao zaštitnice već se povukla na stranu i na vidiku je bila čitava povorka. Svi su pohrlili tamo. Glave te dvojice bijahu bez kose. čisto i uredno. pripijene uz tijelo. a rubovi tog pokrova oglašavali su se mnoštvom obješenih metalnih pločica raznih veličina. grleno moljenje.

U to vijeme vodič svečanih kola ispregnuo je bivole i vodilice kola spustio na zemlju. Pratioci su prekriženih nogu čučnuli na pod sa strane stavljajući središnji prostor slobodan. uzeli iz drugih kola sanduke i bambusove motke i trčeći odnijeli sav taj materijal na označeno mjesto. Dok su se odvijale pripreme tog privremenog.pomoćnici. Iza prvih kola kretala su se i druga do vrha krcata nekim sanducima. Tako je izražena dobrodošlica povorci. Svatko od glave 42 . čučnuli pred njim i izgovorili par riječi molitve i želja. Od ispražnjenih sanduka prekrivenih tkaninom začas se stvorio mali oltar s malim Budom. Vrhovni svećenik je sve ovo vrijeme glasno molio. Pritrčala su četvorica pratilaca. Sada su svi disciplinirano stali u red na čelu sa seoskim starješinom. Bivole je odveo na stranu. a muškarci udarali u zvončiće ili jednostavno u dva drvena štapića od bambusa raznih debljina. bojom duhovne smirenosti. jednostavnu bambusovu konstrukciju prekrili su plavom svilom. Ubrzo su se pratioci odvojili od svečanih kola. ples boga strasti i želja. I nekoliko seljana priskočilo je u pomoć. cvijeće. koji je prestao glasno moliti i dižući se sa svog kamena počeo nešto brzo naređivati. Spominjao je vjeru u Budu. veličina i materijala. Stali su tik uz glasnika. deprimirajućim tonovima i zaglušujuće udaraljke svih oblika. Sve je to bilo gotovo za dvadesetak minuta. Svi su se seljani sada natiskali ispred improviziranog hrama da bi čuli starčeve mudre riječi. jednostavno izrezbarenim maskama izvodili su “manerindu” ples. Nakon tog kratkog govora počele su glasne molitve u kojima su sudjelovali i svećenici . sa strane su se pojavili maskirani muškarci. Ples su pratile duge trube sa svojim dubokim. razapet je i pričvršćen krov. Dvije žene donijele su veliku zdjelu kuhane posne riže iz koje se dizala para. Najviše ih je bilo u obliku činela izrađenih iz mesinga. improviziranog svetišta. alatom i dugačkim bambusovim štapovima uredno vezanim za stranice kola. poslužavnici. Zakriveni drvenim. Sve je potrajalo oko sat vremena. vjeru u bolje sutra. koja će ih osloboditi svih nedaća. Za čas su zabodena četiri držača glavne konstrukcije krova privremenog hrama. žene i djeca su pred nju bacala latice cvijeća. Sada su kola bila koso nagnuta prema naprijed.svetom učitelju. Govorio je mirno. polagano i razgovijetno. Dok se povorka kretala između ljudi. umetnuli dvije bambusove šipke u vodilice stolice sa strane i svećenika pažljivo prenijeli u hram i postavili zajedno sa stlicom pored oltara s Budom. zapaljene mirisne trave. Čitave obitelji i pojedinci prilazili su oltaru. Birao je riječi razumljive svima. vjeru u razum čovjeka da se prekine ta nesreća.

Sav taj ceremonijal potrajao je prilično dugo i kasno popodne ponovio se u nešto drugačijem obliku. Navečer su se ponovno svi skupili pred hramom. Svi su se razbježali po svojim zaduženjima. vatrom spaljivala dlake te oštrim noževima brijali vanjštinu spaljene kože. te pili rižinu rakiju. žene su u velikom krugu postavile pletene prostirke. tučenjem čistile rižu i kuhale je u velikom kazanu. Nakon tih molitvi svi su otišli na počinak. a žene i djeca cvijet ispod Budina kipa. Ovako namirisanu prasad poslagali bi na užareno kamenje. Dodirnuti bi molitvu prekinuo. prstima iz zdjele zahvatio malo riže. a pila samo voda. Sve vrijeme nije se jelo ništa drugo. Žene su klale perad. Na improvizirane ovjese objesili su prasad. gusto pokrili slojem palminog 43 . začina i isjeckanog lišća zelja. Očišćene piliće trljale bi mirisnim travama i solju i mijesile napola skuhanu rižu s dodacima mirisnog korijenja. Uskoro se ispod poklopaca osjetio zamaman miris mirodija i pečenog mesa. kleknuli na zemlju okrenuti zalazećem suncu i izveli molitvu budi. Kada su to obavili. Okolina se sve žarila od vrućine. Tako su stvorili obilje žara. ostavili su meso hladiti i posjeli u krug. prvo sitnišem a kasnije debljim glavama drveta. Na taj su žar nabacili krupnog okruglog za te namjene pripremljenog kamenja. Na zagrijane kamene ploče stavljale bi skupine od po tri pileta. rasporili je i izvadili drob.porodice stavio je pred oltar u plitku zdjelicu novčić. Time su punile utrobu pilića. da im sunce sutra izađe iza onih obzorja nad morem. Njih su kod mesa zamijenili dječaci koji su zelenim granama sa sviju strana mašući tjerali insekte i tako ubrzavali hlađenje mesa. Sve su to obilno zalijevali vodom. U tom razdoblju molitve svećenik bi svakome dodirnuo rame i izgovarao neke nerazgovijetne riječi. Muškarci su se pocijelili u dvije radne grupe. Druga grupa muškaraca dotle je sa strane iskopala jamu dugačku oko dva metra. naklonio se Budi i svećeniku te prpustio mjesto sljedećem. Svećenicima i pratnji dodijeljene su dvije obližnja kolibe. Čim je svanulo jutro ponovila se skupna molitva novom danu. Na kraju su sve premazivali još tankim slojem palmina ulja. pojeo ju. Kasno popodne obitelji umrlih i poginulih imali su svaki svoj ceremonijal uz grobove. U njoj su založćili jaku vatru. a nakon toga je nestalo neke dosadašnje suzdržanosti i ukočenosti prisutne kod takvih ceremonijala. Dok se to peklo. a široku svega metar. Dotle je prva skupina muškaraca ohlađeno meso trljala mirisnim travama i solju. Jedna je klala svinje. prekrivale ih glinenim poklopcem i žarom pomiješanim pepelom.

Stari seoski pričalica nakon nje ispričao je dvije duhovite priče iz prošlosti svoga naroda. Njegov 44 . Po licima prisutnih vidjelo se zadovoljstvo učinka poznate melodije i ritma. Posluživale su mlade djevojke. iz napravljenih rupica dizala se primamljiva mirisna para koja je nagovještavala glavno jelo. Drugu su pjesmu svirali frulaši. Jedna je bila vezana uz narodnog junaka iz povijesti. Izvela je dvije narodne pjesme. punu grlenih zvukova popraćenu mimikom ruku. Otkrivena pečena piletina posluživala se isječena na male komadiće s prethodno izvađenom grudom riže kao punila. Otužni zvukovi pratećih instrumenata diskretno su pratili taj predivan glas. Primitivno izrađene bambusove frule i flaute nevjerojatno su bile “uštimane” i davale otužnu melodiju popraćenu pratnjom udaraljki i ponekog zvončića. Nastupila je i seoska djevojka uz pratnju dvaju velikih žičanih instrumenata. koji je u krugu bio više puta. Muzika se sastojala od različitih udaraljki. Dobro su bili uvježbani. Mnogi su u sebi ili za sebe tiho pjevušenjem pratili ili pjevali refren melodije ili se pak u nekom za taj narod sporom ritmu zanjihali lijevo . Tako su se smjenjivali pojedinci i grupe. a na njega stavljeno jelo. mljekasto-bijele boje. Međutim organizatori su i dalje mirno sjedili na svojim mjestima. Po tom obavljenom poslu svi su se pridružili ostalima koji su već zauzimali mjesta na prostirkama. Iza njih nastupili su seoski svirači. a druga skup duhovitih doživljaja. žureći tako od grupice do grupice. prepričavali su se razni događaji i bez ustručavanja prema skupini ozbiljnih svećenika. Grupirali su se: svećenici su posluženi prvi. Još su izveli jednu pjesmu s nešto više bučnog ritma.desno.borac. Za poslužavnike služili su pladnjevi od gusto pletene trstike prekrivene velikim zelenim listom. Svi su šuteći jeli i pijuckali svoje piće.lišća i tankim slojem zemlje. a onda pojedine skupine obitelji i pojedinaca i vojnika na kraju. zvončića i mnoštva bambusovih trupaca raznih debljina i dužina. Znali su da nije prošlo još četiri sata od kada su jamu zatvorili. Svi su bili ozarenih lica. tijela i nogu. Uz obilje priča i zgodica nakon tog jela. Bio je tu i naočit mladić . Imala je čisti. Piće kojeg je bilo dvije vrste služilo se iz velikih ćupova i to za muškarce obični rižin alkohol. dajući sebi oduška. a iz pokrivene jame. a žene i djeca miješani ne do kraja provrijani voćni sok od sabranog šumskog voća. U sredinu kruga istupila su šestorica mladih svećenika i izvela staru ritualnu religioznu pjesmu. Iz njih su udaraljkama stvarali neku vrstu melodije koja se stalno ponavljala uz krešendo velikog gonga kao najglasnijeg instrumenta. zvonki glas. Tako se zabava nastavljala sve u sredinu kruga s grupama muzičara.

sočna. pijevara neprijatelja. prekrasan divlji šumski cvijet. Sada su na poprištu ostali samo muzičari s udaraljkama a u krug su uskočila trojica mladića s dugim noževima. pobjeda i duhovitih dosjetki pojedinaca iz narodne vojske. Ruke. Kao da su bili svjesni okolnih pogleda. sva rumena. Bili su bosi a odjeveni u jednake 45 .plesačica dočaravali su svima toliko poznate pokrete. Ispod haljine virile su bose noge. Neki su drvenim hvataljkama skidali sloj zemlje iznad rupe. zvončića i jedne frule. te će sutra putnici nositi sa sobom. sijanje i žetvu. izvijanje tijela. pokreti. Samo su ih dobro zamotali u debeli sloj svježeg lišća. Taj umak bio je načinjen od mješavine sitnokosanog slatkog korijena prokuhanog i procijeđenog. pa i pokreti bosih nogu nisu uzvitlali ni trunka prašine. Njihovi muzički pratioci posjeli su u polukrug. Instrumenti su im se sastojali uglavnom od mnoštva različitih udaraljki. S lijeve strane glave u kosu su umetnule veliki bijeli cvijet. Crna. Od ramena do gležnjeva prekrivala je tijelo haljina živih zeleno-crnih boja. Pripijena uz tijelo odavala je draž tih sitnih. na zatiljku uzdignuta. Počeli su brusiti kratke mačete za siječenje prasadi. U nekom obliku punđe i pričvršćena ukrasnim iglama. mirišljava. Ljupki pokreti djevojaka . Uz meso bilo je obilje kuhanog i sirovog povrća i gust umak u zdjelicama u koji su umakali svaki zalogaj mesa. Nakon zemlje skinuli su uvelo spareno lišće i ukazala se pečena prasad. ženskih tijela. sjajna kosa bila im je posebno začešljana. Glasni žamor i pljeskanje dlanovima bila je nagrada za lijepo izveden ples. Počeo je divlji ritam i muzike i plesa. Odvojila se skupina muškaraca koji su na dva velika kamena donijeli također veliku drvenu ploču. češljevima i uzicama. Spori. te povrća s obiljem začina. Dvoje prasadi nisu sjekli. Na sredinu kruga stupile su dvije seoske ljepotice. Svaki je plesač imao po dva noža dugih oštrica. Čitava okolina je mirisala i svi pogledi prisutnih bili su uprti u te ljude koji su svoj posao sporo.duhoviti nastup odnosio se na pričanje kratkih zgoda iz ratnih operacije. Djevojke su sječeno meso posluživale ljudima koji su sjedili. dobro uvježbani pokreti jasno su pokazivali poljoprivredne radove. ali znalački obavljali. Usklađen ritualni ples prikazivao je obradu zemlje. Često su od silne vrućine vrišteći i smijući se odskočili. Taj slatkasto-ljuti okus umaka davao je poseban pikantan okus mesu. Pažljivo su ih daščicama vadili iz rupe i prenosili na pladanj za sječu.

a kasnije i Amerikanaca. Trebalo je prenositi ranjene. bacali ih u zrak.obične hlače koje su sezale samo do koljena. Sav taj materijal i oružje trebalo je brzo prevesti. poljoprivredne alatke. tihe akcije. jer su ujedali tamo. nosači. organizirajući i pripremajlući neke svoje akcije pretežno udarao u rrazno. Djecu su uputili na spavanje. Nakon ovog efektnog starog ratnog plesa u krug je stupio seoski starješina i održao kratak. odlazećim obiteljima sretan život u novoj sredini. Francuzi su ih nazivali “osice”. Oko glave imali su uvinute crne platnene vrpce. a 46 . Mnogo oružja su i zaplijenili od zarobljenih Francuza. gde će se ceremonije ponoviti. gostima i ljudima koji će sljedeće jutro napustiti selo i krenuti u novi nepoznati život pun svakodnevnih opasnosti i odricanja. Svećenici će još u tijeku noći i napustiti selo i uputiti se dalje u drugo selo. gdje su se najmanje nadali. Zahvalio se svećenicima na ukazanoj časti. izvukli štapić iza pojasa i koso ga prislonili uz zemlju. a sami spremali male zavežljaje. Na kraju je u jednom trenu prestala muzika. Dotle su desnom rukom spretno dočekali i uhvatili ručku zavitlanog noža i štapić presjekli popola. a nadasve tim je borcima trebala i hrana. vodiči i mjesta za odmor. obuća i odjeća. Brze. Sve su to izvodili usklađeno prema taktu muzike samih udaraljki. oružje. Ta njihova pokretljivost davala im je prednost u svim sračunatim akcijama protivnika koji je često. drugi nož zaboli u tlo. Kao da su htjeli završnicom pokazati opasnu igru noževima. Često je to naoružanje. ostatke hrane. prenositi na određena mjesta. Preko pojasa imali su također uvijenu crnu vrpcu sa zataknutim kratkim bambusovim štapićem. ozbiljan i oproštajni govor namijenjen borcima. VIJETNAMSKA RATNA SELA Operativne gerilske jedincie Viet-Minh-a bile su stalno u pokretu. posuđe i obilje sjemena za nova polja. odredio vodiče i pratioce skupina i izdao nekolio uobičajenih zapovijedi i prekinuo slavlje. Počeo je spremanje i pripreme za put. ispod nogu i oko tijela. Spretno su po taktu vitlali noževima. municija i sanitetski materijal pa i hrana bilo diretno iz američkih skladišta. Sjajni noževi bi katkad bacili odsjaj oštrice na popodnevnom suncu. a oni su desnom rukom nož zavitlali visoko u zrak. Oružje i municiju dobivali su od mnogih priatelja koji su podržavali njihov oslobodilački rat. Obilato su nagrađeni pljeskom. Bili su pravi virtuozi svog ratnog plesa. a nadasve simpatizeri na jugu to su im omogućavali.

hranili i napasali mnoštvo stoke. U nju bi umetali na par mjesta probušenu betonsku cijev. dječaci i djevojčice tih sela bili su indirektni borici i davali sve od sebe.pokapati i mrtve. Jedino otuda prijetila im je opasnost. Svu tu tako tešku ulogu na sebe je preuzeo narod duž čitavog dijela operativnog područja i šire. a žitelji su imali slobodu kretanja i rada. seljani i seljanke. poneki s travnatim slojem. Cilj tih sela bio je proizvodnja tako potrebne hrane. uz polja i puteljke na povišenim mjestima iskopali bi rušu duboku više od jednog metra. To su bile plitko iskopane jame. Dobro organiziran rad i život tih sela davao je borcima sve. a žestoka bombardiranja obično ostavila razrušeno i spaljeno selo i nanijela mnogo štete. ta oni su ginuli za njih. te prehranjivanje obližnjih baza novoregrutiranih oraca na obuci. načina života i sporednih djelatnosti. Sve ostale zadatke oko vojnog osoblja obavljali sudrugi za to određeni ljudi. što ime je bilo podtrebno za nesmeta o odvijanje planiranih akcija. Uz puteljke prema poljima bilo je i većih skloništa namijenjenih za više osoba. Skromne kolibe bile su okružene poljima. Iako su ta kratkotrajna. prenijeti. pola metra visok sa žutom malom zastavicom i brojčanom oznakom. Žitelji stacioniranih sela bojali su se samo napada iz zraka. ljudskih žrtava je bilo malo. Borci su u svemu imali prednost. te šili odjevne predmete. raspoređen po selima i zaseocima. Prva vrsta bili su “stacionarna sela” najudaljenija od mogućih upada s juga. borci i ranjenici imali su obično po pet do deset minuta da se razbježe izvan sela svaki u svoje točno određeno ukopano sklonište. trpjeli sva stradanja i napore samo s ciljem. Svi. žene i djeca radili su u poljima. Organizacija zbunjivanja uvijek je bila pravovremena. njima je narod pokušavao sve olakšati. Seljaci. Prelet aviona uvijek je bio unaprijed najavljen radio vezama ili drugim načinima s osmatračkih i stražarskih mjesta. kojih žitelji imali su strogo određen zadatak rada. a skloništa na svakom mjestu. Na rubu sela. 47 . starci i starice. a široku samo 80 cm. mnoštvom domaćih životinja. što više pomoći u tim trenucima teškog rata. njegovanje bolesnih i ranjenih boraca. Skloništa su bila za jednu i više osoba ili grupe ljudi. U zoni ratnih operacija postojalo je nekoliko vrsti sela. gotovo svi. Poklopac je bio također od tankog betona. Pored tih individualnih skloništa sa sjeverne strane bio je zaboden bambusov štapić. prekrivene drvenim prućem. ubirali divlje i pitome plodove. Starci.

Prekrivena trupcima i zemljom davala su dobru zaštitu od indirektnih udara bombi. Već spomenuto snabdijevanje boraca hranom. spavali ili pripremali iz sela donesenu hranu. Sastojala se od dobro maskirane promatračnice sa po pet promatrača. uzbuna se davala optički. raznim zvukovima. Ta su bila nešto dublje iskopane rube s obaveznim dvostrukim ulazom. a po jedan dežuran bio je i kod mitraljeza. Sa promatračnice bilo je zabranjeno pucati. dvokolicama. Prevoz su obavljali biciklima. Kada su dobili poljske telefone sve je bilo mnogo lakše. Za vojno osoblje i ranjenike u selu skloništa su bila na samom rubu sela. Nešto udaljenije bilo je mitraljesko gnnijezdo sa po tri borca. ranjenika. Promatrači su se smjenjivali svaki sat. Taj zadatak obavljali su pretežno dječaci i djevojčice. Neposredna služba uzbunjivanja bila je udaljena na 3 do 5 km. da su takvu komunikaciju vršili zrcalom. ili ako nije bilo vremena direktno mitraljeskim rafalima u smjeru aviona. I ona su imala žute zastavice s brojčanim oznakama. promatrača. pa su ponekad tijekom samog bombardiranja uskakivale u jame. Nije bilo zabune. a zahtijevalo je i manji broj potrebnih boraca. ili najčešće nositi teret na bambusovu štapu. Makar je bolnica bila obično blizu skloništa.a preko toga zemljom i zasađenom travom. Ljudskih napora i žrtava kod tog osoblja uvijek je bilo najviše. Dok još nije bilo poljskih telefona i radiostanica. jer služba za uzbunjivanje nije mogla javiti da li je avionski napad ili samo prelet. Bilo je slučajeva. zastavicama. a noću svjetlosnim signalima. snabdijevali su i obližnje vojne jedinice. a i kolima sa dva velika drvena kotača i upregnutim bivolom. Često su morali ponavljati i po više puta dnevno. jer svako jutro seoski starješina raspoređivao je radne zadatke u polju pa time i svakome najbliže sklonište. 48 . Seljacima na poljima ili ispaši u času uzbune ostavljali bi alat i životinje i žurno se uputili u ta skloništa. brže i sigurnije. bolničarke i osoblje zaduženo za brzu evakuaciju u skoništa imali su pune ruke posla. Stražarska mjesta na Rubu sela primila bi dobivenu informaciju i aktivirala ručne sirene. na nekoj uzvisini ili visokom drvetu. Ta skloništa također su bila označena oko metar viskoim kolcima zabodenim iznad samih ulaza. Najteže je bilo na brzinu prenijeti ranjenike u ta skloništa.Ostali su se odmarali.

Zbog dobrog poznavanja terena iz tih su se sela obično regrutirali sposobni vodiči za regularne jedinice. odnosno pravih boraca. Čak pri radu u poljima oružje im je bilo nadohvat ruku. Podijeljeni u manje grupice imali su zadatak pomoći u prebacivanju materijala iljuci. obično razrušenog i spaljenog sela pristupilo se obnovi. Tako su u uzmaku bili pokretljiviji. dobrog poznavanja terena.Skladišta su stalno dopunjavali novim pristiglim materijalima i oružjem. Malo selo bilo im je privremeni stacionar samo za odmor i radio vezu. trebalo ga je samo posjeći i dovuči. Ranjene životinje zaklali. Polja su im bila manja i razbacana na većem teritoriju. vodom i iz zraka. Već za dva dana sve je bilo gotovo i život je tekao uhodanim tempom dalje. Žrtve su nadoknađivali novim pridošlicama u obliku čitavih obitelji i novoregrutiranih boraca. dijeljenjem u više manjih grupica koje su se nakon napada povlačile svaka u svom pravcu na dogovorena odmorišta i sastajališta. boraca i manje životinja. Svi su stanovnici sela bili poluborci i sa sobom uvijek uz alatke nosili lagano naoružanje. Tu su držali nakon akcije skriveno teško naoružanje. Inače su ti poluborci izbivali vani zbog rada u poljima ili organiziranim akcijama i po više dana. ali u strogo određenim akcijama stjecao se dojam toliko masovnog pokreta i mnoštva boraca. Ratne zapovijesti dobiavali su od prodručne komande. samo u manjem obimu. Druga vrsta sela bila su u zonama čestih upada kopnom. Građevni materijal im je bio nadohvat ruke. pustili krv i još svježe meso diobom rasporedili borcima i okolnim selima. Operacija promatranja i uzbunjivanja bila je slična organizaciji stacioniranih sela.Poslije takvog bombardiranja. Pored vječnih pokreta i gerilskog načina ratovanja u malim grupama i uvijek na drugom mjestu. Pokopali bi mrtve. kao i ranjenika do određenih punktova. Posvuda su imali raspoređena skladišta oskudne rezervne hrane i naoružnja. U takvim oružanim akcijama planiranog i brzog napada i brzog povlačenja koristili su faktor iznenađenja. Oni su koristili svaku priliku i oružjem “kontaktirali” s neprijateljem. To su bila “ratna sela” s manje žitelja. Porušene kuće brzo su obnavljali. Za rijetkih vojnih zatišja često susvi odlazili na dan-dva na 49 .

a uvis bi stršala samo vatrom nagorjela rijetka stabla. Kako Amerikanci nisu vidjeli pozitivne efekte. Široke ravnice iako teško prohodnog terena omogućavale su im obično brza nastupanja i povratka već tijekom noći. koji su bili dobro kamuflirani. ako su se Amerikanci brzo došuljali niskoletećim helikopterima u blizinu otkrivenog sela. Ni Amerikanci u takvim 50 . gdje su neki često namjerno loćili vatru. spaljen. Ratna sela bila su smještena obično uz rubove šuma. čije je sjeme jedinomoglo proklijati. Tako su nastajali goli predjeli bez vegetacije okruženi okolnom “preživjelom” šumom. Nakon par dana bi na takvamjesta bacali napalm bombe i ogroman požar progutao bi sve ostalo. Grmlje. koji bi svojim jakom djelovanjem uništili sve zeleno. Svejedno su u tim slučajevima gubici bili znatni. Teren bi izlgledao stravično ogoljen. džungle ili skrovitim neravnim terenima. Često su krtice bili otkriveni i uništeni jednostavno bombama ili malim leđnim plamenobacačima. Obično je ubrzo uslijedio zračni napad s obimnim teretom bombi. visoka stabla jedino su preživjela razaranjem. Takva jaka. Dotle bi se neka grupa boraca kretala ili neka akcija odvijala na sasvim drugom kraju. Krtice su seu nedostatku vremena za povlačenje uvlačile u pripremljene rovove s nekoliko ulaza. Tim su se trikovima često služili. gotovo sve bi se počelo sušiti. Bilo ih je i na rubovima močvare. Česta bombardiranja i paljenja napalm bombama zahvaćala su unutrašnjost šuma. Ona su se pretežno pretvarala u pustaru s rijetim i bodljikavim grmljem. ali u prazno. To bi radili avionskim prskanjem džungle ili čitavih dijelova šuma s naročito jakom pesticidima. “Borga povlačenja” bilo je bježanje u točno određenim pravcima uz kratko zadržavanje za aktiviranje razlnih unaprijed pripremljenih sprava protiv progonioca.udaljena polja koja su im davala ono malo hrane što su trebali. Amerikanci su ih zvali “lisičnjaki”. Takle brze akcije iznenadile bi službe uzbunjivanja. a čvrsto uvjereni da se glavnina “sjevernjaka” kreće ili boravi u gustišu i zaklonu šuma. U tim slučajevima primjenjivale se taktika “krtice” i “borbe povlačenja”. tj. Darugačija je bila situacija. Dim se širio iznad krošnji drveća i izviđačkim avionima ga nije bilo teško primijetiti. drveće i sve. počeli primjenjivati drugu taktiku: uništavanje vegetacije. nakon prestanka djelovanja pesticida. Goleti su se prirodno teško obnavljale tek nakon dvije godine.

I u borbi povrlačenja za progonitelje bilo je svakakvih klopki: iskopane rupe sa šiljcima. pod dgrančicom ili lišćem. nagazne mine. One bi u momentu aktiviranja bile oprugom odbačene do jednog metra visine. odbaciti ili u trenutku osloboditi. čak po nekoliko lukova. Dovijali suse na sve moguće načine. Pali bi na neravan teren. pletene prostirke. pa čak i posuđe. Aktiviranjem neke uzica na puteljku. bile su teške i trajno izbavivale ranjenog iz operative. svaka alatka. pojačan zmijskim otrovom i priređen na poseban način. ako već nisu bile smrtnonosne. gotovo sve je bilo na neki način namjerno vezanu uz eksploziv. a nastavljene i pod lišćem kamuflirane mreže znale su progonnitelej ponekad i po dvojicu podignuti do zavidne visine. Ponegdje su se na neprijatelja rušila suha stabla. suhih i dugih grana lomila bi sve pod sobom. To im nije bilo teško. razni bambusovi šiljci. Šiljak bi 51 . visoko na drvetu prevrnula bi se zdjelica s stakvim koncentriranim otrovom i proračunato se na nekoj od nižih grana rasprišio u piroki snop kapljice.. pažljivo prekrivene. koji su se odapinjali i slali strelice oštrih vrhova u veoma kratkim periodima. Sa grana je prijetila još opasnost. koje su barem za kratko vrijeme zadržali po kojeg progonitelja. uništili opremu. a glavnina iz anjega bi stradala. gdje su eksplodirale. Prvi bi je neprijatelj nehotice obično aktivirao. Krtice su često aktivirale oko svojih rovova kamuflirane odskočne protupješadijske mine i granate ili su ih američki vojnici nespretnim korakom sami aktivirali. grčenje ličnih mišića. košara s rižom. Tu je bila postavljena mina s usporenim djelovanjem upaljača. U šumi su ih čekale kao opruga napete grane.akcijama koje su nazivali: “Pronađi i uništi”nisu prošli bez znatnih gubitaka. Na posebno frekventnim dijelovima rijeka zavijali bi posebne čelične šiljke. pa nečesto i paralizu tih mišića. jer je dno rijeka bilo meko i muljevito. Bilo je tu i tanke čelične žice i načinjenih klopki. polomili ekstremitete. ogruvali se. U samom selu i obližnjoj okolini bilo je masu kamufliranog eksploziva i manja nenpažnja izazivala bi pravi pokolj među napadačima. Grančica posebnog oblika listova ležeći na puteljku označavala je mjesto koje je u bijegu trebalo preskočiti. Liječenje je bilo dugotrajno. To je bio otrovni sok posegne biljke. Rane od tih grnata. Svaka koliba. Te kapljice izazivale su bolne plikove..

Rijekom nizvodo slali su i ploveće otoko ispletene od stabljika vodenog bilja... dobar organizator. Zbog toga u selu nisu smjeli držati oružja i sličnih predmeta koji bi otkrivali njihovo pravo postojanje na tom području. Amerikanci su se najviše bojali tih klopki. U njima je bilo vrlo malo žitelja. Obično su to bile tri do četiri obitelji ili rodom povezane obitelji na čelu sa seosekim vođom. kamuflaže. koji su bili vođe u takvim selima. Zbog kamuflaže. To su bila najmanja sela. alata. Taj seoski starješina bio je obično i iskusan borac. jer se nisu usudili previše udaljavati od centra napada i helikoptera. Među sobom su se kladili i takmičili od čijeg će metka nastati eksplozija. Svojim izgledom. te pripremljen eksploziv za brza aktiviranja. Rekord je držao neki izviđač i to sa 17 eksplodiranih otoka. kojih su vrhova popunjavali pravim malim vodenim minama. uskog kruga djelovanja i malobrojnosti teško su ih otkrivali i uništavali. Za dan-dva podalje je izgrađeno novo selo.prekrili čeličnom kapicom i zabijali ga u dno na dva pedlja ispod razine normalnog toka rijeke. Bilo je i šipki. “Pronađi i uništi” bile su brze akcije koje su obojici neprijatelja nanosile podjednake gubitke u ljudstvu. hrane. kao poljoprivrednici. Materijalni gubici Vijetnamaca bili su uvijek veći u vidu uništenih boravišta. Nigdje se toliko različitih sposobnosti nije udruživalo u jednoj osobi kao u tim u ratu skovanim borcima. Šiljci su bili uvijek okrenuti prema toku vode. ponašanjem i radom prilikom taakvih slučajnih otkrivanja djelovali su nedužno. blizine neprijatelja. Bili su vrlo efikasni za “paranje”dna laganim patrolnim čamcima. Kod pročešljavanja sela Amerikanci nisu nailazili naoružanje. To su Amerikanci brzo prokužili. zamke. Treća vrsta bila su “komunikacijska sela”. Lako naoružanje imali su dobro sakiveno podalje od sela. niti bilo okolo sakarivenih onih sprava kojih su se 52 . siromašno. Među to bilje učvrstili bi vodene mine. iskopani novi rovovi. prepreke. bile su nepredvidive. dobro kamuflirana u graničnim zonama svakodnevnih operacija. pozlnavalac radiofonije i dobar poljoprivrednik. kojih ih se rat ne tiče. Dovoljan jebio tvrdi kontakt i čamac je odletio u zrak. nije bilo rovova. pa im je gađanje u takve ploveće otoke predstavljalo posebnu zabavu. strateg. zato potjera obično nije dugo trajala.

Ukopan u svoje plitklo korito ljeti je plavila rijetko.kao rata nema. sanitetski materijal i drugo. Ako su pak pravovremeno uzbunjeni od također organizirane straže. SELO HAU Rijeka Kui izvirala je u udaljenim brdima na zapadu. Prema prirodi terena u velikom broju takova su sela bila u dđungli. oružje i municiju. Glumili su veselost i iznenađenost. Skupljeni oblaci. Pucati se u selu. Ali kako bi brzo vode naišle. prijevozna sredstva i ljude koji su taj tako težak posao obavljali. Koristili su sve moguće prirodne potencijale svoje okoline. Najvažniji cilj takvih sela bio je.toliko sposobni muškarci i žene brzo bi napuštali selo i razbježali se u svim pravcima. blizini i na određenom teritoriju nije smjelo. a i na neplodnim površinama. Važno je bilo ostati neotrkriven. Znali su po nekog muškarca koji je djelovao snažno ili sumnjivo ispitivati i sve sezavršilo na tome. Vojnici nisu obično vršili nikakve represalije. za koju su bili zaduženi kako bi izvršavali naređen im zadataka komunikacija u svrhu lakših akcija za operativce. Oružjem se nisu smeli braniti. Bez njih borci razasuti duboko po šumama. moljakali hranu i proklinjali rat. močvarama. To ih je skoro uvijek uvjerilo pogotovo kada su vidjeli djelovanje tih žena.inače tako plašili. Za vrijeme monsuna zbog svakodnevne i stalne kao obilne kiše 53 . konfiguraciju terena na kojem su smještena i sposobnosti žitelja koji su u njima radili. Ravničarsko selo HAU bilo je smješteno neposredno uz rijeku. jer vodotok rijeke Kui je dotuda bi kratak. Amerikanci nisu ni slutili koliko se života. Konačno su vidjeli i žuljevima ispunjene dlanove. Takvim načinom rada i života postotak žrtava je bio veoma malen. I međut im selima bilo je razlike s obzirom na specijalne zadatke. snage i lukavosti skrivau tim nasmijanim seljacima. na rijekama i potocima. a to je značilo sačuvati komunikacijske puteve. svi koliko. kada su sobom nosili lako naoružanje. Žila kucavica svih borbenih akcija na Jugu bila su baš ta mala komunikacijska sela i skriveni putevi za komunikacije. da se neprijatelju ne otkrije pravo djelovanje sela. ne dulji od 70 km. kao tamne mrlje na zapadnom nebu značili su za sutradan sigurno povećanje rijeke za barem pola metra. djece nevino nasmijano . samo za iznimno dugih kiša. pustarama i šipražju ne bi dobili hranu. osim u slučajevima i na zadatku izvan svog teritorija. tako bi brzo i pale. zadaci. na rubovima šuma.

širokih latica i nepravilna oblika. koje su prem potrebi razapinjali. Imala je nekoliko stotina metara širok pojas grmljem obraslog terena. Plavljen teren lijeve obale sada je u kasno ljeto bio muljevit i blatnjav. Ali bilo je tu ipak pretežno više suhog terena. a rijetki su imali viseće ležaljke. Ti kanali su taktaka imali rijekom paralelan položaj. Tri kolibe. Ovamo je smješteno zbog potoka. Od rijeke dijelilo ga je nekih 300 metara. U tim plitkim i suncem zagrijanim vodama. Plavila bi sve do obižnjih šuma na desnoj obali i ruba džungle na lijevoj. Trstika na liejvoj obali rasla je 1 km širokom pojasu uz rijeku sve do džungle. također bambusove grede privezane biljnim vrpcama nosile su od zemlje luzdignuti pod. Voda je tada dobivala žuto-smeđu boju. Kada je to osušilo sunce. punim prirodnih prepreka mrijestila riba. dok je džungla na sjeveroistoku bila udaljena nekih 800 metara. davali su osnovni oblik i konstukciju kolibama. a bilo ih je koji su nekim prirodnim putem bili usmjereni pravcem prema šumi. Žitelji sela spavali su na pletenom podu. I to je bilo puno mulja. a za vrijeme plavljenja nastavila svoj životni ciklus u rijeci. I za vrijeme suše to su bili teško prohodni tereni. Desna obala bila je nešto drugačija. svaka sa po šest jakih bambusovih nosača zabijenih u mekano tlo u razmaku nešto većem od tri metra. U njima je bmoglo spavati po troje djece u poprečnom položaju. plitki priobalni pojas. koji su sličili više na močvare. Obično elipsast ili približno kružni iz zraka je odavao izgled palmi. blata i poneki prirodno napravljeni kanali.Nisiki krov. U toj blatnjavoj i vlažnoj pustari smjetilo se komunikacijsko selo Hau. koji se postupno dizao i prelazio u šumu. iako je bilo teško prohodan. Tu i tamo iznad trstike dizalo se pokoje rijetko stablo nekog na vodu otpornog drveta. Mali pročišćeni prostor svakodnevnog življenja stanovnika sela bio je prekriven nasječenom trstikom i palmovim lišćem utabanim u blatnjavu podlogu. Poprečne. stanovnici su imali toliko-koliko suhi teren.rijeka je plavila širok. 54 . također je bio od palmina lišća. koji je uvijek morao biti zelen. Bio je pleten od širokih latica jakog palminog lišća. Stijene su bile pletene od trstike. kojeg je izvor bio daleko u unutrašnjost džungle. obrastao gustom trstikom visokom skoro 2 metra.

Ponegdje su ti životni uvjeti bili teški. orijentirati i znati. nahraniti sakrivenom hranom. kada su imali dovoljno vremena za bijeg. Nisu sva sela imala uza se rijeku. ljudi su bili iscrpljeni borbom za svakodnevni obrok hrane. Ali tako je moralo biti! Svi su toga bili svjesni. Na taj su način sprječavali nekontrolirane pokrete. Ako su naišli na takvo mjesto bez žitelja. pa su za 55 . Pozicije tih triju sela bile su na točno konspirativno određenim mjestima. suhim i pustim terenima. Ali je trebala veza sa sosjedima. rasporeda i teritorija. I naziv sela Hau bilo je konspirativno. To su činili samo onda. koji je bio vrlo različit.Svako selo imalo je i dva rezervna sela sa istim. slične organizacije. iznenađenja i eventualnu izdaju. prostoru za koji su znali samo starješina sela i njegov pomoćnik. Tako se točno sedam i po km uzvodno uz rijeku usmjeru sjeverozapad nalazilo selo Uah. te za privremena skloništa i okupljanje. ali nepokrivenim kolibama. Taj trokut koristili su kuriru i eventualno izgubljeni borci ali samo u slučaju nužne potrebe. djeca blijeda i neishranjena. kojeg je veličina ovisila o aterenu. a i organizacija otežani. igrom slova Hau dobili su se nazivi za ostala dva rezervna sela. Bilo ih je razvrstanih i po močvarama. potok i džunglu. a na nju je bilo vezano već drugo selo. a iz zraka kao osušeno staro drveće. Imali su pomoć. Sva komunikacijska sela imala su skoro isti trokraki smještaj. U takvim je selima vladala glad. onda je bilo na strogo unaprijed određeni čnačin i na za to određenim mjestima. uobičajenih posjeta i ispomaganja. Prilagođavanje terenu. ali je bila nedostatna. Usprkos nedaćama ratne zadatke su izvršavali bez pogovora istim žarom kao i u ostalim prirodno bogatijim selima. a sjeverno na istoj udaljensoti rezervno selo Hua. Svatko. Svako je živjelo svoj strogo određeni i omeđeni život i prilagođavalo se okolini koja im je dodijeljena. Naime. mogli su se odmoriti. ako su morali na brzinu napustiti bazno selo. pa su zadaaci zg kojih su i formiranim. Žitelji ratnog sela te su točke koristili za nekad višednevnog rada na obližnjim poljima. neimaština. Naoko omeđena granica predstavljala je njihovu bazu teritoriju. pa čak ni ponekad poznanstva. Izgledale su kao nepuštena. tko se pojavio na krivom mjestu seoskog teritorija bio je sumnjiv. gdje tražiti potrebnu pomoć. ovisili su i životni uvjeti potrebni za život. Među tim komunikacijskim selima nije bilo neke trajne veze. na kojima je samopreživljavanje bilo teško.

dok su lijevi i desni. Katkada su ih tako natovarili. brže. zabijene za privezivanje čamaca. da su stranaice bile samo prst-dva ruba vode. S teretom na oba krajeva motke. Mokri put bio je paralelan sa suhim puteljkom tekućim potokom. Motke su upotrebljavali kao višenamjensko sredstvo: praktične kao veslo. njišući se lakše nosio. Potok je svoju bistru i relatino hladnu vodu izlijevalo u rijeku nešto poviše stražarskog mjesta u malom prirodnom zaljevu kojeg je izdubio izljev potoka. Taj srednji i najkraći puteljak smjeli su koristiti samo stražari. koliko su ti veslači. gazeći ili gurajući čamac pomoću bambusove motke. kako bi njima čamcima nesmetano plovili. Sam prilaz rijeci bio je pažljivo odabran najkraći put do rijeke. ruke slobodne za svladavanje prepreka na putu. voditelji čamaca imali spretnosti i iskustva. kormilo. Dno potoka bilo je od krupnijeg crvenog pijeska. ali podalje od potoka. Plitki. 56 . a plovilo se njime lako. Bili su dobro kamuflirani i razbacani među trstikom na velikom selu. Suhi je bio najkraći mogući put do prvih drveća džungle. Komunikacija prema džungli bio je suhi i mokri put. To je samo značilo. kako se s rijeke ne bi vidjeli. maleni drveni čamci služili su za prebacivanje materijala i boraca. koji su se kao lepeza širili do srednjeg koristili ribolovci. U selu su ostavili samo jedan nenšto veći čamac koji su koristili za ribolov i prijevoz “zelenog krova” za izmjenu zelenila na krovu koliba te dopremanja drveta za loženje. Tko za to nije znao bio je podvrgnut strogoj provjeri. uska i omeđena trstikom jedva vidljiva. kojeg su seljani morali produbiti i nešto izravnati njegove blage zavoje. Nagla skretanja vodotoka su djelomice izravnali. a i kao sredstvo pri nošenju tereta. prilaz zaštićen grmljem.takve iznenadne upade na “tuđi” teritorij odredili posebne zvučne signale kao znak raspoznavanja. donesenog ok tko zna gdej iz unutrašnjosti džungle. Puteljci su se najmanje koristili. U našem selu Hau čamce su sakarili na samom rubu džungle. prebačene na rame. Vode je u nejmu i sada bilo dovoljno. a kretanje nosača bilo je lakše. Oni su bili ujedno i kao nekkava lozinka. pridržavanje oružja ili pak nošenja drugih stvari. Od koliba prema rijeci vodila su tri puteljka. Korisitili su se i drugim načinima kamuflaže. Čamci za prijevoz bili su sakriveni daleko od sela.

Danju rijeka je bila preopasna za ribolov. Vjerojatno su se razmnožavali negdje daleko u džungli. pa svoj život proboravili u donjem toku potoka ili čak u rijeci. a k tome tiha i mirna. Kornače bi živve nosisli u selo i za noge vezivali za to njijenjen kolac.Značenje sela bilo je u spomenutom održavanju čamaca i komunikacijskih puteva. Da li su to činili iz straha ili su mislili da će im netko oružjem odgovoriti. Iznad stražarskog mjesta na malom prirodnom poluototku obraslom gustim grmljem bio je mali zaljev u koji se ulijevao potok. Ribe bi odmah čistili i zamatali u veliko zeleno lišće. Takva bi mreža svojim rubovima potonula na dno. Ispod koliba imali su nekoliko pletenih malih staja za 57 . ali je zato bilo vrlo velikih rakova. kako su nazivali sive majmune i neke ptice. tu je predvečer mogao zašiljenim bambusovim štapom pogoditi i krupniju ribu. U džungli je bilo mnoštvo divljih plodova. Priorodna okolina kao i položaj. Sporedni zadaaci sela i seljana bili su samoprehranjivanje i vlastiti preživljavanje. Dok su u nekim selima gladovali. I u rijeci su katkada kojeg ulovili. a rafali su najčešće bili usmjereni prema zelenom pojasu šuma na obje straen. Trebalo je samo pratiti “zvukove” šume. nepokvarljiva. U rijeci je bilo i dovoljno ribe. naoštreni vrlo kratki šiljak i tako se nabodena riba nije mogla skinuti i pobjeći. dobrog oko. Često su bez razloga mitraljirali obalu. Spretan ribič. sigurnom i brzom prijevozu boraca i materijala iz pravca džungle premo rijeke i obratno. desni puteljak. To stanovnicima sela Hau nije bilo teško. One su bile “živa “ hrana. Lovili su je predvečer ili rano ujutro s obale ili bacanjem okrugle mreže iz čamca. a oni se vraćali natrag u selo. da put ponove u obratnom smjeru s ranjenicima ili materijalom. Tamo su tereti preuzimali drugi. pa tako otkriti svoju poziciju. Na šiljak bi tankom uzicom vezali drugi. Gdje se čuo njihov zvuk. bilo je obilej sočnih plodova. Jer koliko su ih već seljani polovili. u selu Hau bilo je za one prilike obilje hrane. U potoku niej bilo riba. Uz ribu su katkada ulovili u takvu mrežu i pokoju riječnu kornjaču. Katkada su morali čekati i kraj neke akcije. toliko su nailazili na nove. povukli bi konopac koji bi mrežu sklopio i riba bi bila u mreži. te prijenosu materijala kopnom dalje do ili u samu šumu na desnoj obali. Njome su stalno patrolirali južnovjetnamski i američki patrolni borbeni čamci. Tamo ih se našlo uvijek po nekoliko. bili neishranjeni zbog svoje oskudne okoline. Do tog je mjesta vodio drugi. davao im je u tom pogledu idealne uvjete.

koje su prethodno namočili u kipuću vodu. Kao male krpice ta polja su bila razbacana na obje strane potoka. te kuhali još malo dok se jelo nije zgusnulo. ako im je vrijeme dozvoljavalo spremali su dva puta dnevno i to u velikim i plitkim posudama. za povrće je u to doba trebalo dosta vode. Na isti način radili su rižoto od rakova. rezuckali i spremali jelo. Hrana se spremala za sve stanovnike i to oko podne i navečer.životinje. Žene i starice. a time i dobru fizičku kondiciju. Takvo jelo je bilo ukusno i hranjivo. pretežno rižu i ostalu zelen pokazivala su da su pravi povrtlarski stručnjaci. Tek tada bi pristima odvajali sočne. Iako plodna zemlja od nanaesenog plavog mulja. Bile su preopasne. ali je morala biti gorova prije mraka. djece i žena značila su dobru i kvalitetnu ishranu. podlijevali smalo vode. Lako bi lovili i njih. da svojim zvukovima otkriju prisutnost na tom području. zadužene za to. isjekli na sitne komadiće. Toplu hranu. Problema su imali samo sa solju. Ako je u okolini bilo sve mirno i nisu se primijetili nikakvi pokreti neprijateja. a to je bio jutarnji topli čaj. Te su matnuli na tri kamena. da o sadnji riže ne govorimo. pa sve prema rezervnim selima. bez ikakve sumnje za “oči” iz zraka. pridržavale sus e strogih uputa. Te kokoši i neke vrste malih crnih svinja nikada nisu dugo zadržavali u košarama. koje nisu dobivali u dovoljnim količinama. Krupniji primjercima ribe bi meso odvajali od kosti. da u toj nošnji nisu prolili ni kap vode. a među njima podržavali malu vatricu. Okrugla lica seljaka. Vodu su nosili iz potoka ili iz rijeke. tome dodavali unaprijed prokuhanu rižu. 58 . Bili su tako spretni nosači. onda su poree ova dva obroka imali i treći. koje su kao poklon žive dobijali iz stacionarnih sela. jestive dijelove. Imali su i obilje jajaj neke vrste barskeih ptica. nisu vodili direkton iz sela. pirjali sa povrćem i začinima vrlo kratko vrijeme. Putevi do tih udaljenih polja. alil su strašno galamile uhvaćene u klopke. kao krpice zelenih listova. Ribe su najčešće pržili na kestenovom maslacu. Površina tih polja nije smjela prelaziti 300 m2 i bila su nepravilna oblika sva u tom velikom bespuću trstike. vež su se rašljali od glavnog puta i džungle pa otamo skretali liejvo i desno. kada se gldalo iz zraka. Nosili su je u drvenim mkacama obješenim na krajevima bambusovih kolaca. Polja za žitarice.

Sve bi prekrili opet slojem pijeska i zemlje. Tjednima se mogao držati na suhom prostoru ili platnenim vrećama. jer je bio veoma hranjiv i kaloričan. Takva gusta juha bila je vrlo ukusna. Kesten han. Zdrobljen ili nasječen u ustima se topio i bio ukusan. Kada bi ga neko vrijeme pržili na laganoj vatri. oa su ga koristili kao suhu i rezervnu hranu na svim udaljenim akcijama.Ulovljenim kornjačama su s donje strane lomili dio kliznog klopa i pažljivo nožem vadili mesnatije dijelove odvajajući ih od utrobe. mjesto koje je bilo naročito suho. Kožu su gulili. Odrezali bi glavu i sve je bilo gotovo za par sekundi. dolijevali kornjačine juhe i na kraju dodali šaku . Tu koru su bušili i sok drveta hvatali u velike posude. pa su te samo premiještali 59 . Iz jedne vrste. Pekli bi na velikim zagrijanim kamenovima. pa je kesten ostao mjesecima svjež i upotrebljiv. ali dugotrajan i nepodložan kvarenju. oko metar dugačke barske zmije pravili bi pravu poslasticu. prekrivenim glinenim poklopcem. U zelenom omotaču bila su dva krupna u ljusku omotana ploda. a iz tako dobivenog crvenog mesa uz dodatak povrća dobijali izvrsnu juhu. lijevom rukom držali u predjelu vrata. U džungli je postojalo i jedno drvo. Kesten han stanovnici su i skupljali u velikim količinama. sive debele a mekane kore. Mogao se za silu jesti i sirov. Pijesak izvađen iz potoka bi rasuli po nekom terenu te ga dobro osušili. neko vrijeme pirjali uz mnogo raznovrsnog povrća. Imali su nekoliko zaplijenjenih bačava za benzin.dvije riže i obavezne začine. Ostatku guste kaše dodali bi u prah zdrobljene riže i nasoljenu masu mijesili. Kesten han je imao još jednu prednost. još toplog stucali u drvenoj posudi u gustu kašu i ostavili preko noći. Taj kruh je bio tvrd. nasoljeno i položeno na zagrijano kamenje pored vatre davalo je i vrlo ukusno pečenje. na vrhu te se mase skupila masnoća koju su velikim drvenim žlicama odvajali i koristili za pripremanja svojih jela. iskopali metar duboku jamu i velike količine tog tako praktičnog prehrambenog artikla redali uz pijesak u jamu. Meso tih zmija. kakosu ga zvali dozrijevao je sada na kraju ljeta. ali je bio bolji prokuhan u vodi. Specijalnu kukicu zakačili bi za taj zarezani dio kože i jednim potezom prema repu s još uvijek žive zmije skinuli svu kožu. koje su ostale još od Francuza. Zreli plodovi odvajali su se od omotača i padali u okolinu drveta. Potražili bi neku uzvišicu. Uhvaćenoj zmiji stali bi na rep. a ta je bila mogućnost konzerviranja za rezervu. Sa kožom se odvojila i mala utroba. Takvim dozrijevanjem u jamama davao bi još više masnoće. a desnom s nožem zarezali kožu oko vrata. Takvo bi meso sjekli na manje komadiće. Tu su postavljali zamke i klopke za divlje svinje.

a plod vezan kratkimelastičnim peteljkama za podnožje stabla. U takvim 60 . Drvo je srodno gumijevcu i drveću iz porodice dudova. ali snalažljivi kao što su bili. Kada su žene to radile. To su koristili u posebnim prilikama. kruške i artičoke. Za tri do četiri dana takva bačva je bila puna. zgusnuo se u vrlo jaki sirup. bez kore. a mogla se spremiti i s jajima. Taj je katkada težio i po dvadesetak kilograma. djeca bi posjedala oko njih i tog vrućeg kamenja i sama okretala svaki svoj kolačić. To je bilo jedno od najkrupnijih voćki na svijetu. Aroma mu je doduše bila nešto neugodna. Sječenjem i cijeđenjem zrelih plodova dobivali bi sladak. Isti sok. koje je svoje postojanje preselilo iz istočne Indije. Od njega su razrjeđivanjem pravili nekoliko pića. Bilo je katkada i opečenih prstićaa. Voće koje su svi zvali “đeki” bilo je u stvari džekfrut. tog izdajničkog dima ako bi ponekad morali zbog uzbune vatru brzo preliti s uvijek za to spremnom vodom i tako prekinuti spremanje hrane. a plodonosilo je već u trećoj godini. Zreli bi plodovi mijenjali okus iz povrća u voće i to slasno voće mješavine između ananasa. Voće se naročito proširilo na spaljenim područjima. Tako je davalo manje. Zelen se mogla upotrebljavati za spremanje jela uz ribu. Taj su sirup žene koristile i u pravljenju rižinih malih kolačića. jer su ih veoma voljeli. Zrele i na suncu osušene sjemenke pržene na vatri davale bi dodatni. Kao podlogu za vatru koristili su limenu ploču. Iz lica im se vidjelo zadovoljstvo. veoma kaloričan obrok. Sitno sjeckana i pirjana s piletinom tekođer je davala specifičan okus jelu. ali najčešće uz dodatke sokova divljih plodova dobijali slatke napitke.od drveta do drveta. oštra mirisa. Jedna podvrsta koje se tu u ovoj napola divljoj šumi održala imala je žuto-zeleni plod. trpak sok i uz veoma mali dodatak soka divljih šljiva. Trebali su porumenjeti. a drvo za loženje donešeno iz džungle bilo je oguljeno. Pekle su ih na ugrijanom kamenju kraj vatre. Ali vrlo za kratko. stavljen nakon takvog vrenja na laganu vatru. Okus i upotreba tog voća bili su različiti. Drvo je djelomično trnovito. dječaci i djevojčice brzo su navikli kolačiće okretati štapićima ili nekim zelenim listom. Jer najvažnije je bilo ostati neotkriven. a rane na drvetu su premazivali ilovačom da zarastu. Tako dobiven sok bio je blago slatkast i ostavljen da provrije na suncu davao je lagano alkoholno piće. jer odbačeno sjeme nije bilo toliko osjetljivo na jake pesticide. To su morali često činiti zbog dolazećih aviona ili rijekom borbenih čamaca. ostavljeno u ćupovima da provrije dobivali su laki alkohol.

Koliba do njih bila je ispunjena rođacima: dva bračna para i četvero djece. Nikada nije saznala kako i točno gdje. Nsu Chak bio je seoski 61 . sa svojima i rođacima na isto tako teškoj. U njemu su bile sabrane sve prave osobine karakteristične za ovakav rat. Javili su joj samo da su ga morali teško ranjenog ostaviti duboko na neprijateljskom teritoriju. S njime u kolibi bili su njegov stariji brat. Tri se već godine sada bori protiv Amerikanaca. pa kada je drugi put ranjen. poginuo je prvih dana rata. odluke je donosio polako. rijetko rječit. U trećoj kolibi bio je Šanov najstariji brat Nsu Chak. Jednostavno za to nije imao vremena. Njegove je sve u jednom skloništu s direktnim pogotkom usmrtila bomba. iako se približio tridesetoj nije bio oženjen. pokšeni rafalima u bijegu. Seoski starješina bio je Nsu Šan. Stradali su kod jednog upada u njihovo selo. Svjestan svoje odgovornosti. skroman.slučajevima brzo bi se razbježali. Dvije djevojčice od 11 i 14 godina i dječaci od 11 i 12 godina. jer je u to sklonište zakasnio. Opasnost za selo Hau bila je samo iz zraka i sa rijeke. Širok i uvijek ozbiljno lice odavalo je svu ozbiljnost njegove funkcije. U pokretu je do sada već sedam godina. S njima je bila jedna starica i njezin unuk Jamu. On je slučajno ostao na životu. sakrili u trstici i čekali kraj uzbune. U istoj kolibi bio je starac kog su svi zvali djed Šu. U borbama dva puta ranjavan i lakše je šepao na lijevu nogu. mlad ali vrlo sposoban borac. Četiri godine se borio protiv Francuza. dakle majka je uzase imala dvije kćeri i tri sina. Nakon kratkog oporavka raspoređen je tu. namjestili kamenje i posude. po kome su svi nosili prezime. točno. savjestan. dvije sestre s muževima i troje djece. Muž Nsu. Tada bi mokru ploču samo okrenuli. A takav je i bio: tih. Šan. Uz Chaka živjela je i njegova majka. Bio je to onizak i naoko zdepast muškarac . dvije kćerke od 10 i 13 godina i sina Tana. mudar i nadasve oštar. pa se sklonio iza hrpe zemlje. I njih dvoje nisu imali nikog svog. a s njima je pošao dobrovoljno. podložili vatru i kuhanje nastavili. Taj nije imao nikakve rodbine u selu. kada mu je djevojka kojom se mislio oženiti izdahnula na rukama noseći je prema bolnici. pravedno i mudro.borac. vraćen je na oporavak u svoje selo . Uza se je imao ženu. važnoj i potrebnoj dužnosti. a seljani su ih bez pogovora izvršavali.

tiho i smireno. Uvijek su bili uznemiravani čestim prolascima čamaca ili prelijetanjem aviona. mijenjati dnevne planove i rasporede. a na kraju način i ljude za smjenjivanje na straži. te pažljivo upro oči u svog uču. koja je blizu djece čistila i rezuckala razno. oprali se. Dizali bi se rano. Osim njih u selu je ostala jedna starica. Dežurni bi zapalio vatru i pristavio vodu. Trebalo je zaliti povrće na polju 3 i 7. prenijeti ga u selo. upravo doneseno povrće. Tamo ih je već čekao učitelj Chak. koji bi imali za čaj. Rijetko su imali par uzastopno mirnih dana za takve radove. Za čas bi svaki od dežurne žene dobio mali hljeb i limenku s čajem. Mućkanje blata prepuštao je djeci. Ovaj dan je trebalo jučer očišćeno novo “polje” dobro preliti s velikim količinama donesene vode. dijeljenju hrane i jelu koje se kuhalo nedaleko kolibe te raspoređivali svakodnevni zadaci i zaduženja. Nakon toga trebali su se javiti ženama kod povrća. pa su morali prekidati poslove. pokerti i prebacivanja boraca i materijala preko rijeke sprječavali su im da akcije obrade polja provedu do kraja. Tu se održavala nastava za sve uzraste seoske djece. Sve je to pažljivo slagala na stranu. Položivši šalice na određeno mjesto ponovno bi zasjeli na svoje mjesto očiju uprtih u vodu. bosim nogama gaženjem stvoriti blato i u nj usaditi pripremljene sadnice riže. Učestale uzbune. Vođa Šan progovorio bi tiho i s pripremljene cedulje pročitao današnja zaduženja. oprati noge u potoku i pred kolibu u “školu”. a i u akcije su išli često. nitko nije izostavljen. 62 . kao da želi napraviti na tim zelenim listovima nekakvu izložbu poredanih komadića ribe i povrća.učitelj pa je prostor ispred njegove kolibe bio najveći. Njih desetero će nekoliko puta redom prijeći uzduž i poprijeko i njiva će biti “preorana”. nadohvat ruke. Šanov plan je imao sve. Odredio je ljude za drvo. dječicu ostavljali da spavaju nešto duže. odmah poslije zore i to svi odrasli. Nakon što bi u tišini obavljali jutarnju toaletu u potoku. Sastajalo se stanovništvo na dogovorima. Jeli su polagano. Čistih nogu svaki je sjeo na određeno mjesto. Iz velikih svježih listova odmatala bi noćas ulovljenu ribu. ribolov. priključili bi se glčavnini pred “učinom” kolibom. te širokim i kratkim nožem odvajala meso od kostiju.

gašenje vatre i ostala potrebna maskiranja. Imao je istančan sluh. da je često na minutu pogodio potrebno i raspoloživo vrijeme nadolaska. pri ćemu je uvijek netko od prisutnihvratio pedala. Povlačio ju jej u točno dogovorenim razmacima. jer je sličilo prirodnom zvuku neke ptice iz šume. Stražari bi se mijenjali. A u čestim akcijama prebacivanja uvijek je sudjelovao i nikome prepuštao takvo vođenje. zanči s povratkom duplo. Znao je razlikovati zvukove aviona od helikoptera. a djeca učila. Tada bi stražar stao povlačiti vrpcu namještenu iznad svoje glave. pa i po desetak. To je bio “telefon” između njega i stražara na obali rijeke. što znači različito udaranje tih štapića. a da se okom nije moglo još ništa primijetiti. Rijetki su bili dani bez uzbune. ugasila se vatra i svi bi se sakrili utrstiku. napuštali polje. a nekada su imali dosta mirne dane samo samo s jednom ili dvije. nego što su čamci stigli uzvodno do zavoja rijeke. pomagao svakome. Djeda Šu odmah je istim udarcima sada udarao u svoj gong. Odbijeni zvuk se čuo puno prije. odakle je najčešće dolazila opasnost. odrediti smjer i udaljenost. Za uzbunjivanje je pored sebe imao drveni gong kojeg zvuk se dobro čuo na veliku udaljenost a da to lupanje nije izazivalo sumnju. brao plodove džungle.Na Šanovoj kolibi u razini krova napravljena je udobna stolica. Taj sasvim neprohodan teren dobro je odbijao dolazeće zvukove. joja je u stvari pokretao mali generator. Radio je sve. Žene bi brinule o poljima. Stražar je bio smješten na malom poluotoku koji je stršao iznad vode sav obrastao u gusto grmlje. Svi su radovi prestali. Nije štedio sebe. Točno dogovoroeni zvuk značio je kraj uzbune i sve se nastavilo prema dogovorenom redu: Takvih je uzbuna ponekad bilo puno. nosio vodu. Opće mirovanje trajalo je dve dok se čamac ili avion nisu izgubili u daljini. primao i slao šifrirane poruke u točno određeno vrijeme. Vid mu baš nije bio dobar ali je dobro čuo. To je bila promatračnica na kojoj je vječito sjedio djed Šu. Pored sjedala su mu visjela dva suha debela i kratka bambusova štapa različitih debljina. Na dva kilometra od tog mjesta nizvodno. pa se opet vraćali. što je bilo veoma važno za sakrivanje seljana. Uvježbao je već i određivanje brzine i to tako. rijeka je blago skretala udesno. Šan je sve nadgledao. lovio rakove i ribe. 63 . Jedan je bio vezan nekom vrpcom koja je preko krovova i trstike nestajala u pravcu rijeke. Djed Šu je dobro naučio i znao. a džungla se na lijevoj obali približila rijeci na svega dvije stotine koraka. a sam je imao dobar pregled uzvodno i nizvodno. S rijeke se nije mogao primijetiti. Bio je u polju. konrolirao.

draga djeco. Pomogao je pri mukotrpnom nošenju vode.64 . tropski krumpir i divlje žitarice. močvare. svoje drage. žetvu i životinje.Toga dana Šan se brzo vratio iz polja. Podrijetlo našeg današnjeg plemena. vi djeco sjediti i slušati nastavu u pravim školama. budnosti i efikasnoj obrani sela. Naši narodi su potomci Indoarijaca koji su živjeli u dobro organiziranoj Dravinskoj civilizaciji. Pored skupljanja divljih plodova palmi i ostalih jestivih plodova šuma. pa sve niz rijeke do mora. već tako davno naši preci morali su krvlju braniti stečeno. Koliko se o tim stanovnicima zna da su bili lovci i skupljači plodova prilagođeni klimatskim uvjetima vlažne džungle na obroncima onih tamo brda koja graniče s Kambodžom. kad bismo mogli lijepo živjeti u miru. Priobalni stanovnici pored poljoprivrede sve više se obraćaju plodovima mora. potječe najvjerojatnije od plemena Yumbri. Naši preci vječito su živjeli pod ratnom spremom i napetosti. a djeca slušala otvorenih usta. razgovjetno. na rubovima šuma i priobalju mora. I mi sada. . Chak je govorio sporo. Stojeća prije Krista. ribolovu. Bio je sav oznojen. imati sve dobrobiti naše domovine. koji nas žele porobiti. obrambenim spravama. sada se moramo opet braniti od tuđinaca. Uz poljoprivrednu djelatnost i lovačku sposobnost morali su vječito misliti o oružju. dolazilo je do miješanja s raznim drugim plemenima i prilagođavanja života uz rijeke. počeli su uzgajati banane. s pravim knjigama i priborom za pisanje. dobra. Vidite djeco. Usavaršavali su svoje obrambeno oružje. sisteme i organizaciju. krastavce. Često pogledavajući na sat motao je spretnim prstima duhan u tko zna koliko star papir i povremeno pogledom odobravao riječi svog starijeg brata Chaka. pljačkali siromašne seljake i tako uvjetovali ratnu spremnost. i mi sada.Počeci ljudske civilizacije na području naše domovine potječu iz 2. svinje i perad. Spuštajući se iz unutrašnjosti brda u ravnice. pa su razvijali i trgovinu snabdjevanja hranom indijskih i kineskih brodova. opljačkati i uništitit. već tada. gdje ste se vi rodili. krvlju i životima zaštićivati svoja polja. Djeca su imala sat povijesti. Osvajači sa sjevera i zapada stalo su upadali na njihov teritorij. sakarivali se i obnavljali svoja opljačkana i razrušena sela. pa i mnogih drugih žitelja okruga. Skinuo je košulju i sat oprao na potoku te sjeo pred svoju kolibu. potoke. bježali. Udomoaćili su neke divlje životinje kao bivole.

Što čine i sa Champa oko 1283. Ime Champa preuzeto je od drevnog kraljevstva u Indokini. Tako se Annam postupno oslobađa kineskog političkog utjecaja. opustošili.Učo čak je malo zastao. Česti ratovi s nama na sjeveru doveli su ih u situaciju. Na našem sjevernom teritoriju osnivano je kao nezavisno kraljevstvo koje je vodilo stalne ratove. Stoljeća imalo ovisničke veze s Kinom. Kina je pretrpjela velike teritorijalne gubitke. Do 1278.godine. Kraljevstvo je osnovanao oko 192. Njihovi budistički hramovi sačuvani su na mnogim mjestima i svjedoče o indijskom kulturnom utjecaju.). Potpuna aneksija većeg dijela Champe (oko 1471. razmislio i pristupio na kolibu obješenoj karti te nastavio: . osim malih zajednica koje su se održale blizu Phan Thieta i Phan Ranga. Stanovnici Čami su narodi malajskog podrijetla. Annam je bio pod jakim utjecajem Kine pod dinastijom Tang na sjeveru i utjecajem sjeveroistočne kraljevine Nanzhao. Pristajao u luci Chaban na povratku iz Kine u Indiju i opskrbljivao se svježom vodom i hranom.Vidite. da su postupno gubili dio po dio svog teritorija. za njih vrući teritorij. Preko našeg teritorija vodili su i glavni euroazijski putovi. ovaj dio sjevernog Vijetnama zvao se Annam sa glavnim gradom Jiaozhov. Došli. današnji Hanoj. U međuvremenu Džingis kanovi nasljednici prodiru i pustoše Annam sve do Hanoja (od 1257. a zvali su se Dai Viet. Postaje doduše samostalna provincija s glavnim gradom Tonking. do 1258. U Annamu prevladava Mahayana budizam pomiješan s konfucijanizmom i taoizmom. Južni dio Vijetnama zvao se Champa s glavnim gradomVijaya.) dovodi do nestanka kraljevstva Champa. koje je zauzimalo najveći dio središnjeg priobalnog područja cijelog Vijetnama. G. Tako s Annam našao u zoni dominantnog kineskog privrednog i kulturnog utjecaja. “mirni putevi”. Godine. stvorene kao federacija plemenskih saveza organiziranih po uzoru na uređenje dinastije Tang. Za vrijeme Song od 618. ali ne i poreza. To 65 . prstima nekoliko puta pogladio svoju ćelavu glavu. Prodirali su s teritorija Kine. Iz zapisa je poznato. trgovački putovi tzv. I 1295. i sve 16. gdje prevladava hindubudizam. djeco. opljačkali i nakon kratkog vremena napustili taj tako. da je i Marko Polo između 1271.

1885. Na razmeđu Kine. tako da 66 . običajima i dijalektu govora. Gdje u okolici Hanoja kineska vojska gubi rat i povlači se na sjever. Tridesetak godina kasnije Kmeri su u potpunosti protjerani iz Vijetnama. Godine Džajaksarman II. Nad Tonkinom.. Godine. To je bilo oko 1394. . Laosa. Kinezi su ponovno pokušali povrtiti izgubljene teritorije pa tako dolazi do kinesko-francuskog rata od 1883.priobalno područje bilo je također meta čestih osvajača i pljačkaša. inače ratarska plemena. Francuska 1863. Napade su pretežno svodili na pljačku stoke i otimanje žena koje su kao zarobljenike vodili sa sobom. Sa sjeverozapada povremeno prodiru Kareni. i 1893. Rijetko koji narod koji pored indokineskog direktinog utjecaja u življenje i religiju kao i jezik ima i indirektne utjecaje od agresivnih susjeda. Do 13. 1874. Oko 802. Kinesko carstvo i njegova moć bila je u silaznoj putanji i sve više slabila. koje vrhunac svoje teritorijalne moći dostiže oko 1180. Ali slabi vojni uspjesi natjerali su Thai-plemena da se okreću zapadu. a Vijetnam se postupno oslobađa iz kineskog utjecaja. Sukobi među Thaima i Vijetnamcima bili su stalni. kojih je domovina planinsko područje jugoistočne Burme. Bilo je još pokušaja ponovnog podjarmljivanja sa sjevera. Nad Annamom. Do 1885. Podijeljen je bio na više od stotinu grupa. ostavljaju svoje hramove i svoju prijestolnicu premiještaju na zapad. Ostavštinu iz tog vremena karakterizira kompleks hinduskih hramova u području Ankore (od 9. provaljuju u tom pravcu. na teritoriju Kampućije u Phnom Phen. Pokušali povratiti teritorij i svoj utjecaj. ali im je sino tibetanski jezik svima jezično nasljeđe. najbrojniji su narod susjedne Kampučije sa svojim zajednicama proširenim na istočni dio. Uspostavlja protektorat nad Kambodžom. koje su se razlikovale po odjeći. Tajland i naš Vijetnam pretežno u delti Mekonga vrši na naše narode politički pritisak i kulturno-religijski utjecaj. koji su bili teravadski budisti. Rijetko koji narod na svijetu ima tako nažalsot ratovima išaranu povijest. Tako su Kinezi u neuspjeloj invaziji godine 1788. Nad Košinšinom. poreza i postaje sve jači i samostalniji. naroda pa i pojedinačnih srazmjerno malih plemena. Uspostavlja Ankorsko kraljevstvo. Vijetnama i Tajlanda živio je brdski narod Miao. najčešće su to bili japanski pirati. Nad Laosom. 1865. St) i nizinski ostaci Kmerske kulture.

Bin Thuanu i Phu Yenu. Kolonijalnu zainteresiranost pokušavali su spašavati na sve moguće načine pa i odlukom 1887. Godine pojačavaju se gerilske akcije sada već i po gradovima Hanoju i Hucu.osnovao naš vođa Ho Ši Min. a 1940. sve je bilo više nesuglasica i pojedinačnih čarki.je vijetnamski narod barem na sjeveru imao toliko željeni mir. Raslo je nezadovoljstvo. Protiv francuskih kolonijalnih vlasti borio se rame uz rame s našima i Pathet Lao. Nizali su se napadi. koju je 1920. Od 1906.. pa čak i u ljudi koje su Francuzi umjetno postavili kao predstavnike naroda. Uspio je protjerati francuske kolonijalne snage iz zemlje. Francuzi su činili sve kako bi spriječili nicajuće iskre otpora koji je nastajao svugdje i na svakom mjestu. koja je napisao vlastitom krvlju. Do 1908. Mnogi njihovi borci pristupili su našem Viet-Minku. Proglasio je našu nezavisnost 1945. Antikolonijalno raspoloženje i reakcija vladalo je svugdje. opet se tražilo skriveno oružje. rađali se otpori. nizale sabotaže. bio zatvaran. počeo pomagati pa i voditi gerilske ratove protiv Francuza. lijevi nacionalni pokret u Laosu. Mirisalo je na građanski rat. zahtijevajući istjerivanje francuskih kolonijalnih zavojevača i gospodara. koje su Francuzi krvavo satrli. Prvi vijetnamski vođa otpora Phan Boi Chau je 1903. Tako je u početku kolonijalno postavljen car Ham Nghijem brzo otkrio i uočio francuske namjere. Rat sjevera i juga. misleći da će tako umiriti otpore.. Nadalje nastaje aktivan nacionalni otpor europsko-francuskoj vladavini na sjeveru i na jugu. Napisao: cijelom svijetu poznata “Cau Huyet Le Than” pisma. koji međutim nisu mogli spriječiti u narodu proširenu komunističku propagandu. Organizira se Komunistička partija Vijetnama. Komunistički utjecaj na sjeveru nije odgovarao većini kapitalistički nastrojenih ljudi na jugu. U godini 1885. Na sjeveru je stvorio političko jedinstvo razvijajući koaliciju nacionalnih i komunističkih grupa. a kasnije Amerikanaca. Na sve su načine pokušavali spriječiti dolazeću 67 . Bio je prisiljen često bježati. U razdoblju od 1946. Ali francuski zavojevači također su plijenili i iscrpljivali narod i prirodna dobra. Sve više su se pokazivale razlike u političkim nazorima i stanovištima Sjevera i Juga. Tako su južnjaci uz ostatke kolonijalne vlasti protiv sebe imali i većinu naroda. Od 1919. Do 1954. uništavalo sve. koja je obuhvaćala sav teritorij Indokine i sve na tom teritoriju potpadajuće države. Se vratio i počeo uz obilnu vanjsku pomoć bratskih naroda i prijatelja osnivati gerilske odrede za oslobođenje zemlje Viet-Minh. koji su bili pod utjecajem Francuza. Kada su uspostavili Indokinesku uniju. I 1886. što bi zavojevačima trebalo. Nastale su oružane pobune u Sajgonu.

nevoljko je prihvaćao smjenu. gladeći ponovo kosom prorijeđenu glavu. Jedan od marioneta juga bio je Ngo Dinh Dijem. Amerikanci. opet pogledao na sat i premjestio se podalje u sjenu. Silazio bi samo za vrijeme jela oko podneva. da ne može veslati. marionetsku vladu Južnog Vijetnama. koji je strpljivo sjedio u svom “gnijezdu”. Čas je promatrao djecu. Nas vode sposobni vojni stratezi kao drug Nguyen Giap koji je vodio naše borce ka konačnoj pobjedi nad Francuzima kod Dien Bien Phua i nad Amerikancima u ofenzivi “Tet”. Strpljivo je osluškivao po čitav dan sa svog neudobnog mjesta. a osjećao je potrebu za korisnost. koja su sad pisala slovne znakove. Čas je pogledavao prema djedu Šu. Svugdje je bio omrznut. Tu je učo Chak prekinuo svoje izlaganje. sa svojim mislima i spravama za uzbuđivanjem. Godine 1945. kada bi ga tko od mlađih nakratko zamijenio i navečer u prvom mraku kada mu je trebao sna. Noću dežurni je bio samo stražar na rijeci. Odbio je takvo sudjelovanje i nepažnjom stražara pobjegao na jug. nositi teret i raditi u polju. Koliko je on bio svjestan. 68 . Već tada je pokazivao svoje sadističke metode.“komunističku opasnost”. Naš će narod izvojevati svoju slobodu pod mudrim vodstvom našeg vođe Ho Ši Mina i drugih rukovodilaca. te ga potpuno napuste u svakoj podršci. Ubrzo se tamo javio na političkoj sceni i preuzeo diktatorske ovlasti. Vodio je proameričku. skriven među rijetkim palminim lišćem sam. Šan je zahvalno pogledao svojeg starijeg brata. tako da su ga vlastite vojne snage tijekom vojnog udara ubile. uvidjevši njegove akcije i represalije polagano ga prestaju pomagati. Svjestan svoje koristi. Za vrijeme cara Bao Daija bio je ministar unutarnjih poslova. povukao neku krpu iza pojasa i obrisao oznojeno lice. Ponudili su mu da barem jednom proradi za zajednicu svog naroda i priključi se oslobodilačkom ratu. Zarobljavaju ga Ho Ši Minovi komunisti. čas u staricu koja se mučila skidanjem kože sa crnih oklopa dviju velikih kornjača. Zatvarao je katolike i ubijao budiste. Sunce je već dobro pržilo. potomak kraljevske obitelji. Počeo je razmišljati o tom starcu. Pomoći bar u nečem.

Poruke su primali i odašiljali prema potrebi samo u određeno doba dana. da toj djeci različitog uzrasta i ovakvih uvjeta daje osnovno znanje pisanja.Ponovno je Šan pogledao na sat. Danas je to bilo u 11 i deset minuta. Spretno su te kamenčiće razvrstavali i prebacivali u male poredane skupine i samo njima poznatim sistemom brzo dolazili do traženog rezultata. Taj pribor dobijali su iz Kine. dugačku usku kozju bradicu. jer je posjedovala pravi papir. hoćemo li im jednom moći pružiti pravu školu i bolji nesmetani razvitak. tako karakteristično pokrivalo. Gledao je kako sada najmlađa grupica djece u svojim primitivnim pješčanim pisaljkama štapićima ispisuju i glasno izgovaraju slova i riječi. olovke i gumice. Ovaj 69 . To su bile plitke drvene kutijice dimenzija 12 puta 25 cm. Taj je šuteći prošao pored njega i skrenuo naputeljak u smjeru rijeke na zamjenu straže. a i mršavo košćato lice davalo mu je sličnost s vođom Ho. Ozbiljno se trudio. Svaki dan kalendara imao je unaprijed određeno vrijeme uključivanja radija. Svaki bi na koljenima kao podlogu za pisanje imao malu dašćicu. Dugo su tako sjedili i pušili. koje ih je štitilo od prejakog sunca i kiše. Srednja grupica je bila “najbogatija”. Povijest i geografiju učili su zajedno uz jednu staru kartu obješenu uz stijenu kolibe. Najčešće je bilo između 9 i 12 sati. pa pogled skrenuo k djeci i bratu. izgovarala ih glasno a po učinom pregledu “brisala” malom letvicom ravnajući pijesak. Nije volio nositi slamnati šešir. a izgledao je kao pravi starac. . suhim pijeskom. Smijenjeni stražar došao je i šutke sjeo pored svog vođe. Sve to. U tom momentu štapić pored djeda Šu počeo je mahnito udarati. Šana je iz te promatračke zamišljenosti prekinuo dolazak momka iz polja. Što će biti s tom djecom. Bio je to jedini školski pribor. Za račun su koristili male raznobojne kamenčiće iz potoka. povijesti i geografije. Najstariji su u manjoj grupi sjeli u krug. Chak je bio samo 12 godina stariji. ali uvijek u različito vrijeme. te jedan drugom dodavali jednu jedinu knjigu i glasno čitali iz nje. Opet je Šan pogledao na sat. Nosio je rijetku. Tako su dobila “prazan” list za pisanje.razmišljao je Šan. Zbog toga je Šan staalno pogledavao na sat. djeca su zašiljenim štapićima u pijesku ispisivala slova. Rijetku kosu na glavi stalno je prstima gladio. Naročito je razvijao kod djece račun i načine specijalne memorije logičnosti. Približavalo se vrijeme primanja radio-poruka. Ispunjene finim. čitanja.

Tako je i bilo! Daleko na zapadu čuli su ga kako skreće s pravca i vraća se drugom obalom uza sam rub šume. Svaki pojedinac čuo je samo lupanje svog uzbuđenog srca i sluhom pratio dolazak neprijateljskog aviona. bez čamaca. Dobarstrijelac mogao bi ga s mitraljezom skinuti. vratio se do kolibe i dao naredbu za kraj uzbune. Svima je naređeno nekakvo prekrivanje i strogo mirovanje. To isto napravili su i ljudi na poljima. Požurivao je djecu u trstiku i pomogao starici ugasiti vatru. Opet je zabrinuto pogledao sat. Dobro da nije uključio radio. Bilo je već podne! Ljudi će skoro doći iz polja. nešto još na brzinu dodali. premjestili i umirili se. Zvuk se izgubio na jugozapadu. mislio je Šan. navukao granu iznad sebe i osluškivao. mislio je Šan. Avion se sporo približavao. starica se mučila s ponovnim paljenjem vatre. bez preleta helikoptera i borbenih aviona. Sada će morati koristiti rezervno vrijeme. Nastala je potpuna tišina. Jedino su stražar na rijeci i djed Šu u svom gnijezdu ostali na svojim mjestima. Za pola sata će se sigurno vraćati desnom obalom. a Šan je sjeo u sjenu svoje kolibe. pa u gornjem zavoju rijeke prema zapadu preko rijeke. a na drugu posudu široka. Zadnja četiri dana imaju blaženi mir. Zabrinjavalo ga je to vrijeme. Sporo ih je perletio usmjeren prema sjeveru. da promatraju lijevu stranu obale. Svi su za čas bili daleko u trstici. Nije li tu neka opasnost? Njegovo šesto čulo naslućivalo je nešto. I oni su brzim pregledom prekontrolirali svoju kamuflažu. hrabro i nisko letenje. Starica je iz jedne uspjele batre složila dvije. samo taj izviđački “komarac”. Šan je već bio na nogama. Na prvu je brzo stavila zdjelu s vodom. Djed Šu je sa tri uzastopna udarca u svoj gong nagovijestio kraj opasnosti. Djeca su se počela vraćati iz skrovišta. Koridor leta uvijek mu je bio drugačiji. mogli bi ga otkriti oni u avionu primljenim signalima. Zvuk je dolazio iz jugoistočnog smjera. a da nije mogao znati što. a to je bilo tek u 13 sati. Nigdje nije kružio. Morao je biti oprezan. Odmah je Šanu bilo jasno. Sada je to čuo i Šu.put je stražar na rijeci prvi nešto primijetio. nigdje se nije kruženjem zadržavao. Zvuk avionskog motora. Šan je prilegao nedaleko potoka. da li će moći tada uključiti bez rizika radiostanicu. Letio je na maloj visini. Nije li to neka priprema? Samo da nije snimanje. Upravo sada trebao je biti kod radija. još malo pričekao. I u polju su sviveć na nogama i svako radi svoj posao. Bio je to zvuk laganog izviđačkog aviona. plitka 70 . Pored Šana opet je sjeo smijenjeni stražar i upitno ga gledao. Čudno je bilo to sporo. To je dobar znak. Sada je razmišljao o istom avionu koji već eto treći put ovako prolazi. Počeo je udarati po svom gongu.

Šan je opet pogledao na sat. Seljani su se postupno skupljali. već da će biti i dobro. Djeca su strpljivo sjedila i čekala na svojim mjestima. Znali su. Nakon dodatka začina nadodala je zeleno nasjeckano povrće. Svi su dobili svoj dio. U veliku. Uz povremeno miješanje obiju posuda sada je isjeckala pripremljeno riblje meso na malene. ocijedila skuhanu rižu te ju dodala glavnom jelu. spremali alat i prali na potoku. Svaki je dobio i komadić suhog. U nju im je ulijevala gustu juhu. Nepotrebnu vatru odmah je ugasila. Čim se 71 . Jeli su drvenim žlicama sjedeći na prostirkama ili na podu koliba. a nagorjelo drvo podmetnula pod glavnu zdjelu. iza djece žene. kojemu sada nije bilo do jela. Svaki je dobio i komadić suhog. koje je stavljala na poveći zeleni list. za djeda Šu u svom gnijezdu. Šan je opet pogledao na sat. na što su djeca požurila u svoje kolibe i svko je dinojelo čistu zdjelicu. Djeca su strpljivo sjedila i čekala na svojim mjestima. plitku posudu sada je dodala riblje meso. U nju je stavila malo masnoće. spremali alat i prali na potoku. da ih malo protegnu i za Šana. da kada se počne dijeliti jelo bit će među prvima. Zadovoljno lice pokazalo je ne samo da će jelo biti ipak pravovremeno gotovo. promiješala i nadodala vode. kojeg će netko od prisutnih muškaraca zamijeniti. koji će samo načas sići i brzo pojesti svoj obrok. Seljani su se postupno skupljali. na što su djeca požurila u svoje kolibe i svko je dinojelo čistu zdjelicu. isječene komadiće kornjačina mesa. muškarci. Znali su.oblika. podlila s dosta vode. starog i crnog kruha. U kipuću vodu dotlića ubacila je deset šaka riže. posolila i stalno miješala. a ostalo je samo za trojicu: stražara na rijeci. Skoro će morati k radiostanici. Drvenom je kuhačom još jednom sve promiješala i još nedovršeno jelo probala jezikom oblizujući kuhaču. Sada je trebalo samo uzdržavati laganu vatru uz rijetka miješanja i pribor je odmah uklonila na mjesto ispod kolibe. Skoro će morati k radiostanici. Starica se lagano okrenula k djeci i kimnula glavom. najčešće na nogama. starog i crnog kruha. Starica se lagano okrenula k djeci i kimnula glavom. kojeg su lomili i grizli ili ga drobili u juhu. dodala začine i na vrlo slaboj vatrici stalno miješala. da kada se počne dijeliti jelo bit će među prvima. kojeg su lomili i grizli ili ga drobili u juhu. U nju im je ulijevala gustu juhu. duguljaste komadiće. Po potrebi povećavala bi vatru dodavanjem drva ili smanjenjem vatre štapom odmičući drva iza kamena na kojem su bile zdjele.

Šan je sjeo na pod. čitajući je iz svog zapisa i to je bio kraj. Sve je propisno zakamuflirao trstikom i zemljom. a poruka koja bi vrijedila za sve u eteru. Sve oči bile su uprte u vođu. Poruka je glasila: DANAS.To znači . Brat mu Chak već je prisjeo s olovkom u ruci i spremnim papirom. 9 K. većinu tih nije mogao ni razumjeti. a brat zapisivao na papir. Odmah je isključio. pa tako nije ni primijetio brata Chaka na ulazu. pa tek kada se ona umirila uključio radiostanicu. a momak je prestao tjerati pedala. Odjednom se trgnuo. . Ispod kolibe su izvukli dobro kamuflirani sanduk i prenijeli ga u kolibu.digao. niti su za nj bile važne. 150.i već je krenuo prema ostalima. koji je već dovršio jelo. pripremio papir i olovku. očiju uprtih u njega i stanicu. stavio preda se skinuti sat i metnuo slušalice na uši. Odmah je uključio mikrofon i dao odgovor: 7. koju je brižljivo zapisivao. jer ponavljajuća brojka 7. Šan je povremeno gledajući u šifriranu poruku. Redale su se naredbe i poruke s raznih strana. Šan je preuzeo cedulju iz bratovih ruku i tiho je dva puta pročitao. Šan je u međuvremenu već iz džepića izvadio malu knjižicu od koje se ni u snu nije odvajao i prelistavao listiće. Slijedila je šifrirana poruka u obliku brojki. Šan je promatrao nemirnu kazaljku ampera. moramo požuriti . osigurati i prebaciti ih preko rijeke. 9 i zbroj zadnjih dviju brojki 17. Riječi su se nizale jedna ispod druge. jer poruke su bile štifrirane. a za dalje će dobiti od vođe grupe usmenu naredbu. 9 bio je šifrirani naziv njegove stanice. Minutu prije jedan dao je znak momku. a jasnu zapovijed: 72 . Zaustavio se na određenoj stranici i zadovoljno kimnuo glavom. Oči su mu bile uprte na sat. izvadio malu kutiju s radiostanicom. što je značilo da je sve u redu i spremno za poruku.Sektor 3E je daleko u džungli. izgovarao ih. Zajednički su izvadili potrebno i stali pripremati stanicu za rad. USMENA NAREDBA.prihvatiti 9 boraca sa 150 kg tereta u sektoru 3E. na početku nije bilo. PRELAZ. složio stanicu i sve u kutije i pospremio umotano u nepromočivo platno u rupu ispod kolibe. 8. Taj je počeo polagano tjerati pedala malog generatora. Šan je prvo očima pregledao prisutne i dao kratku. . Pažljivo je oluškivao. PRIHVAT U 3E. 8. Na kraju je poruku morao ponoviti. pažljivo u knjižici tražio riječi.polagano je izgovarao . za njim je pošao i smijenjeni stražar.

Valjda su oni to uzeli u obzir. Vrijeme susreta u poruci nije precizirano. već su u zakašnjenju. put slab i s više prepreka. Ljudi u selu podijelili su se u dvije grupe. Pa onda ta njegova noga. U međuvremenu u potok izvući 7 čamaca. Pet osoba poći će sa mnom daleko do 3E. vidjelo se njegovo šepanje. te pramac i 73 . Žene: pripremiti hranu i mjesto za odmor boraca. koji će izbivati još neutvrđeno vrijeme. Katkada je imao strašne bolove.. očistiti i pregledati.Primili smo zadatak dopreme i prebacivanja boraca i materijala. a nekad bi se vratili još istu noć. te još svježeg uzdužno propilili popola. Drugu skupinu činila su djeca s učom na čelu. Ispod prostirke izvukao je mačetu. Nikada unaprijed nisu znali. Radili su ih tako. Nisu to bili neki veliki čamci. Ostali su u stopu pratili svog vođu. Mislio je. Svi znate za onaj ogoljeni dio. kojeg su Amerikanci prošli put spalili. a i priroda vegetacije činila je svoje. pa je stalno mislio kako ne može tako brzati kao zdravi ljudi. Tamo gdje su prije deset dana lako prošli možda će danas jedva probijati mačetom. Bili su dugački svega 3-3. S obzirom. da je poruku primio u rezervno vrijeme. Zato je sa svojom grupom trebao požuriti. jer je mjesto sastanka bilo daleko. do mjesta gdje je potok plovan. Učo je uzeo mačetu.5 metra. Za te male ručice to je bio težak posao. Ona je krenula uz potok prema džungli. a zaboravio je jesti. odredili trupcem duljinu budućeg čamca. za pola sata svi su čamci bili u potoku. Iz grmlja i trstike dovlačili su čamce do potoka. Iako je mogao brzohodati. ali ujedinjeni i složnim guranjem i vučenjem kao i već puno puta do sada. da bi odabrano drvo posjekli. pogledao okolna lica i kad je uočio jasnoću zapovijedi još nadodao: . osigurati nesmetan dolazak i siguran boravak . a usput uz potok još laganu automatsku pušku i metke.Odmah izvršiti! Pogled je usmjerio prema četvorici muškaraca i jednoj djevojci.malo je zastao. Borci ne smiju čekati! Pogledao je na sat bilo je pola dva. Spretno ju je prebacio preko ramena i pogledao da li ga određeni prate. kakvi ih napori čekaju još danas i noćas. te krenuo prema svojoj kolibi. Jedna će za sve pripremiti obilniji večernji obrok i rezervnu hranu za put boraca i pratilaca iz sela. Čamce dovući u zaljev u džungli. Nakon toga drvo bi ovako svježže obrađivali posebnim sjekirama za dubljenje i oblikovali dno. A to vrijeme bilo je katkada i po više dana. plitki i izdubljeni iz jednog komada drveta. Grabio je žurnim koracima prema džungli i u sebi razmišljao.

položiti i posakriti 74 .krmu. što će slijediti za par sati: izvaditi čamce. ali preko rijeke najviše dvojica s teretom. Nakon mjesec dana čamac bi premazivali debelim slojem močvarnog mulja i ostavljali par dana. Tamo su ih stalno morali kontrolirati. Na krajevima su završili kao s nekom malom palubom. Na tim malimčamcima za silu su se mogla prevesti jedva tri borca. Nije im trebalo naređivati. jer ako bi drvo počelo pucati morali su s njim ponovno u potok ili vodu. upitao je li sve u redu i neka poveća budnost. a i veslači su bili spretni. Potpuno suho dno čamca trljali bi nekim masnim lišćem. I on mora biti za svako slučaj spreman za akciju. Svaki je znao da mora pomoći. kojem su se sada priključile i djevojčice. koje je njegov sin Tan sjekao s mačetom. pa su se svi vratili do koliba. ponovno dubljenje i konačno oblikovanje i sušenje u sjeni. Te su prekrivali preko potopljenih čamaca i potoka. Ušao je u njega i polako korak po korak kretao potokom sve do rijeke. Voda je iz drva izvukla sve sokove koji bi kasnije štetili kod nagrizanja ili pucanja drveta. Djevojčice su usput nabrale naramak drva. stojeći na palubi. Navratio je i do stražara. Nekoliko dječaka vraćalo se s naručenim povrćem. Nakon toga takav čamac su dvadeset dana potapali u neku vodu. Kako su ta djeca u stvari odrasla. kojega se masni sok uvlačio u drvo i davao trajnost i glatkoću dna. otkorile ih. Usput je blizu koliba zatekao svoju malu grupicu. Ti transportni čamci namjerno su bili najmanji. otežali ih kamenjem. spretni za rukovanje i prijevoz. Veslač je imao više snage gurati čamac kroz močvaru ili kanale. Kada je u sve bio siguran krenuo je niz potok. Korito potoka vijugalo je nekih 50 metara od koliba. Nakon toga čamce su vješali u vlažne šume da se još toliko vremena suše. koja je. U sebi je Chakponovio. Nije bilo nikakve prepreke. da bi drvo dozrijelo. Sada je tek slijedilo konačno dotjerivanje: pranje. pregledao vesla i motke pažljivo poslagane po obali. a dvojica su pregledavali seoski čamac uz potok. a učo je vć dovlačio grane. mislio je. pa je postojala mogućnost napunjenog čamca transportirati i motkom. Učo je još malo ostao. stojeći do koljena u vodi. prala sa sebe blato. Vrativši se do koliba zatekao je žene u punom poslu. Dovučeni čamci potopili bi u potok. Prijevoz je bio veoma brz. Tako su paralelno iz jednog debljeg debla dobili dva čamca točno određenih veličina.

Opasne su bile samo dvije vrste. ne tiloko zbog sebe i ove grupe.kamenje i kamuflažu. U tom razdoblju uopće se nije smio kretati. te podvezati iznad ujeda. Grupa u šumi kretala se brzo poznatom stazom. Spustili su se niz malu padinu. kao lišće niskog granja i grmlja. Na svakom koraku nailazili su na iznenađene životinje. Sve to će s djecom obaviti za dva sata. jer se nisu micale s puta. ako ujedeni nije imao nekog koji bi mu odmah pomogao. Jamu. slična indijskoj kobri. ostrugati od mulja. U čamac će na prednji kraj metnuti veslo. već bi odmah napale. Malo dalje počeli su se uspinjati preko malog uzvišenja. Treba postaviti zamke za divlje svinje i organizirati skupljanje. koja je vrišteći pobjegla. već za brži i lakši.Kesten han! Skoro će dozrijeti. jer ispod nogu mu se izvijala bježeća zmija kojih je u ovom kraju bilo mnogo. Par puta Šan je poskočio. crvenkaste pa sve do crne. Nakon pola sata ubrzanog marša nešto su se udaljili od potoka i krenuli prema sjeveroistoku. Šan je samo rukom pokazao prema obližnjem drveću. usprkos neznatnom šepanju kretao se tiho i brzo. dugačka jedva pola metra i jedna veća. klizav. tamo ima puno sočnih plodova. nesmetani povratak s teretom. ali je na svakom kraju bila drugačijih boja. Ugriz im je bio u većini slučajeva smrtonosan. Tih boja bilo je od svijetlosive. I u takvim slučajevima hitre intervencije. Šan po prirodi oprezan i radoznao. Promatrao je okolinu. Put je bio mokar. ti ćeš zapamtiti ovo mjesto. Skupina je preplašila veliku grupu sivih majmuna. Nakon tri dana bio je siguran da će preživjeti. hodali još oko pola 75 . U vrijeme mirnog ležanja morao je piti velike količine tekućine. uzicom ih privezati za zabodene motke. Tu je zastao i opet rukom pokazao prema skupini drveća: . grmlje i drveće. često je mačetom morao krčiti prolaz. jedna potpuno zelena. Trebalo je isisati otrov. mek. Nije gledao samo naprijed. Kao da su bile svjesne svoje otrovne moći. Gdje je ta vrsta. ujedeni je trpio strašne bolove koji su trajali po tri dana. Ove su bile posebno opake. a i dobar si organizator lova prokomentirao je Šan i krenuo dalje. ranu dobro razrezati kako bi obilno krvarila. staviti ih ponovno u vodu i odgurati ih u unutrašnjost džungle na mjesto udaljeno oko sat hoda sve do prirodnog zaljeva potoka. čamce ocijediti i iznutra osušiti. Samo su se malo udaljile i radoznalo ih promatrale. Kao što je Šan i mislio.

Šan je prebacio preko ramena preostali teret. stigli su pravovremeno. Šan je drškom mačete nekoliko puta udario po obližnjemsuhom stablu. da im neće trebati. koje se dostojanstveno vinulo prema nebu. Vođa je nevoljkopristao. tu i tamo. jedan teški mitraljez s puno municije i jedna vreća. Došljaci borci svukli su znojem natopljene košulje. Pažljivo su u svaki čamac rasporedili teret. komu je slijedilo pet udaraca.Nakupite i donesite još ovoga. uprtili i njima pridržavali teret. da odlože i osobno naoružanje i municiju. platit će danak svojoj ponositoj visini. Grupa se tu zaustavila.sata te došli do čistine obrasle samo niskim grmljem. Umorni sjeli su na suha mjesta. Brzo su se oboje vratili i u svojim šeširima donijeli puno jedne vrste divljih šljiva.rekao je Šan i ponovno stao udarati po drvetu. stršalo je još pokoje ogoljelo stablo. a pored kržljavog grmlja. prihvatio dodanu mu pušku i krenuo sa nosačima. Odgovora nije dobio. a momak i djevojka udaljili su se u gustiš. I ta će stabla jednom pasti. Opet ništa! Tako je u očekivanju prošlo još pola sata. Tereti su se sastojali od tri kutije granata za lagani minobacač. Već je prošlo šest sati kada su stigli u selo. Borce i nosače su ponudili voćem. Šan je brzo odgovorio sa četiri. . Svi su osluškivali. Na čelu je bio Šanov stari znanac. Rasterećeni su krenuli u selo. Uvjeravao ih je. Svi su bili mokri do kože. Imala je promjer oko tri km. 76 . Znači. Tu su čistinu prije dvije godine uništili pesticidima i vatrom. Šanovi ljudi su odmotali oko pojasa zamotane uzice. Zreli. četiri kutije metaka. Šan je predložio. Borci su imali svako svoje lako naoružanje u obliku automatskih pušaka. kada su u udealjenosti čuli tupe udarce. Borci za njim. vreću. prijat će borcima . koje su rado prihvatilil. te nekoliko nosača sa tri žene. Grupa se uskoro ukazala. Svi su akočili i osluškivali. Šan je vođi pružio ruku. Za dva nepuna sata došli su do uredno pripremljenih čamaca u potoku. Pažljivo su teret spustili na meki teren i umorni sjeli. te odmah krenuli natrag prema svom selu. Čim ih nagrizu mravi i vlažna trulež. a kod čamaca je ostao Šanov čovjek. Slijedilo ga je osam boraca. Ponovila su se tri udarca. To će biti dostojanstvena smrt. dosta metaka. Veza je uspostavljena. Za par minuta ponovio je udarce. borac i vodič. sočni i slatki plodovi povratili su im izgubljenu snagu. te naprtnjaču sa suhom hranom i zavojima. i izmijenio s njim par riječi.

Nemoj je izgubiti. te nadasve na sigurnost akcije. Šan je sjeo pred svoju kolibu i polagano uživao u jelu. Uzmite seoski čamac. Mislim da samo taj kanal ima sada dovoljno vode za naše čamce i za prijevoz prema šumi. trest će se ovo granje. U tom slučaju brzo na obalu. neka bude očiju uprtih u ovo mjesto.oprali se na potoku te dobili toplo jelo. Trebalo je borce i materijal brzo i sigurno prevesti preko rijeke.izrekao je odlučno i uputio se srednjim puteljkom prema rijeci. Šan je prije toga vođu pitao za cilj i vrijeme. Tamo se zaustavio kod dežurnog stražara. Pronađite ulaz u drugi kanal. ali u svijetloj noći budan je i neprijatelj. Jedan neka u čamcu sjedi okrenut nazad. prebacite čamac preko i kanalom isprobajte mogućnost vožnje u unutrašnjost. Razmišljao je o potrebnom vremenu. evo ti i signalna svjetiljka. Žene su borcima oprale i ocijedile košulje i povješale po kolibama. Dobro mu je to bilo na pameti. Začas su se pretvorili u borce odlučna izgleda. gdje že borce i teret preuzeti još prije zore. nastavite put do onog grmlja. nadalje jednim kanalom ili suhim putem od rijeke prema rubu šume. . To je bila jedna od mnogih najlakših akcija. Jamu. Nakon jela zapalio je cigaretu i razmišljao o predstojećem zadatku. Pogledao je u nebo. Čamcem ćete odmah prijeći rijeku i spustiti se niz drugu obalu. pa približno znaš gdje je. izvući čamac i sakriti se podalje od obale rijeke. veslo i motku. Pogledao je u mali kalendar i razmišljao o poziciji mjeseca. jer od njega je dalje ovisila organizacija prelaska rijeke. Nigdje oblaka. neće 77 . U glavi mu se brzo počeo stvarati plan. Jamu.Gledajte desnu obalu nizvodno prema zavoju rijeke. odmaknuo granje grmlja i dao znak dvojici mladića da se približe. te mačetu. odmoru boraca. “Sigurnost boraca i ljudi” prije svega glasilo je naređenje. nepredvidivim preprekama. Bit će svjetla. Polijegali su po kolibama. Trebao je na to misliti. Bude li naišla kakva opasnost. Vidite li ono zlatnožuto lišće grmlja nagnutog nad vodu. na ovaj grm.Neka pristupe Jamu i Tan! . . Tamo je negdje ulaz u drugi kanal. rezervi. U zadnje vrijeme bilo je nekoliko podmuklih zasjeda s puno žrtava. Kada budete sigurni. To je dobro za kretanje. kada je preuzimao sadašnju dužnost. ti si već bio tamo. mjesečna noć. Ne daleko. Tamo su trebali pješačiti rubom još oko 5 km u smjeru jugozapad do točke 2B. Seljaci su sada krenuli i svatko se vratio sa svojim osobnim naoružanjem. koliko je moguće.

dobro se sakriti i čekati dok vam se netko naš ne približi. Kada si siguran da smo krenuli prestani slati signale. Ja ću pješke. Jamu je pažljivo osluškivao i promatrao močvarni kanal i neko vrijeme razmišljao. Gledajte u odbljesak vode. samo toliko da se s grupom što prije udaljimo od rijeke. Eventualnoću početne metre pročistiti. Ostati tamo. usmjeriš je prijeko. To je opasno sada pred noć. Signal raspoznavanja ti je poznat. To se u ovakvim večerima dobro vidi. Možemo upropastiti čitavu akciju. potražite suhi put. Taj signal postupno ponavljaš dok ne vidiš na mjesečini tamne siluete prelaska čamaca. Tan mu je bio okrenut leđima i motkom zduđno pomogao drugu. već sada sam siguran u taj vodeni put. čamac prebacili preko prirodnog nasipa. Privežite čamac za granu iznad vode i čekajte da vam mjesec zasvijetli u tom pravcu iznad rijeke. ali samo neko vrijeme. Ako pak sve bude u redu. Jamu je sjedio sprijeda i žurno veslao. Ako čamcem uđemo u ovu močvaru s rijetkim grmljem. Drugi će nas tijekom noći dočekati na povratku. malo ćemo promijeniti plan. . Nakon toga se istim putem vratite u selo. očima uprtim u mjesto stražara. Jamu i Tan su bili spremni za pet minuta.biti vremena i dnevnog svjetla. Tada. jer već za četiri sata mjeseca će nestati i bit će tamna noć. bijelim svjelom osvijetli obalu.Tan. Kod grma su se iskrcali. Samo par stotina metara. možemo biti primijećeni iz zraka. ali se ni vas dvojica ne smijete vraćati ovamo. prema ovom mjestu i po tri puta kratko pritisneš ovo dugme. a još brže bili su na naznačenom mjestu. natrag u nju prebacite čamac točno na mjestu prijelaza. Šan je imao pravo! Već smo par puta prošlli ovuda. malo ga očistite. da lakše pristanemo i prebacimo čamce preko nasipa. U tom slučaju neće biti prijelaza. Je li jasno? . a ti mi daj mačetu. znaš onaj kojim smo već prolazili. Jamu. prebaciš na bateriji zeleni filter ispred žarulje. gazeći ispitati teren i količinu vode.završio je Šan. Dobro promotrivši rijeku i konzultirajući stražara krenuli su prijeko. Kamo bi se sakrili? Taj se čamac iz zraka dobro vidi. Ukoliko za prijevoz nema dovoljno vode. Ukoliko dođe do nepredvidivih teškoća ili opasnosti iste signale slati u crvenoj svjetlosti. kad već dođemo blizu. a 78 . Napravit ćemo ovako! Evo tebi baterija. Dalje ćemo se već sami probijati. vratite se do rijeke. vidiš. i bez odgovora na pitanje krenuo natrag prema kolibama. i to u još gorim prilikama. Kad to obavite. Bezo su prešli prijeko. To će biti negdje poslije deset.

čist prilaz i prijelaz preko nasipa.tiho reče Jamu i ode u blatnjavu močvaru. Skoro sam se izgubio. a voda mu je bila do iznad koljena. znaš što treba činiti . Dobro je promotrio učinjeno. kada je začuo teške korake dolazećeg druga. . pored njega na travu. Obrasla je niskim grmljem.Sada će brzo mjesec . Nakon 2 km pretvarao se u makadam. Jamu je pogledao prema nebu. Tako će im biti lakše . Počeo je čistiti “pristanište”. pa u močvaru i šćućurio se pod obližnji grm. zamaskirao vidljivi dio. U sve su odmah pucali. Oba su sjeli okrenuti prema toku rijeke. na kojoj je bila baza Amerikanaca bio je mekan. ali sve je blatnjavo i niska voda. Tan je malo pričekao. pa je sada u tom sušnom razdoblju pokriven debelom prašinom. a također i 79 . tvrda i kamenita. Ti sakrij čamac i čekaj ovdje. Jedva se zbog nadolazećeg mraka još naslućivalo mjesto stražara.Složno su čamac prebacili u rijeku i na dva metra od obale privezali ga za granu iznad vode. Sasvim dovoljno za plitki gaz njihovih čamaca.mislio je. na koja su zalazili seljaci s posebnim dozvolama. Mačetom je označavao rubno grmlje. Put su pretežno upotrebljavali za prijevoz ratnog materijala do baze i to Amerikanci. lakše ću se sam sakriti u grmlje. Sunce se na zapadu već dobrano spustilo. Ajdmo sada čamcem u vodu . . gurnuo čamac ispod grmlja. Vraćam se pred mrak. Ali ravni teren tog pustog. Jam se sav zadihan bacio na obalu. blatnjav i vodio je kraj rijetkog drveća prema 15 km udaljenom gradu.Bio sam dosta daleko. Vojnici baš nisu voljeli da im se tu etko muva. a ako se slučajno ne vratim. gledajući za drugom. odlomio granje.čulo se još iz čamca. grmovitog zemljišta nije bilo teško kontrolirati. Zemlja tu nije bila najplodnija jer je bila kruta.dalje malo označiti put za brzo udaljavanje. Vratio sam se u vodu. Brzo se izgubio u pravcu šume. Onaj suhi put koji smo već koristili mora da je više desno. Ako naiđu avioni. NOĆNE KRTICE Put do rijeke Kui. Napravio je tri metra širok. zadovoljan pogledao prema rijeci. sve je dobro! Vode dovoljno! Pokušao sam se brže vratiti suhim putem. Pokazivale su se prve zvijezde. Lijevo i desno od puta bila su rijetka polja.

da već od jutra lovi bivola i da ga je tek sada ulovio i sada sit i miran. Putem su stalno kretali i džipovi puni vijnika koji bi bili veseli pri polasku u grad. Za čas su vojnici bili tu.marionete Južnog Vijetnama koji su imali svoje trupe kraj američke vojne baze. Svaki čas putem su prolazili kamioni. da mu je bivol pobjegao u šipražje. a krezubi starac samo im se smješkao. Putem se već sasvim blizu baze kretao stari. okrenuli se i nestali s vidika. koje su ponekad pročešljavale tu pustaru kraj puta. brzo na rub ceste zabio jedan štapić. ali očima je bistro “sjekao” po okolini. patrole vojne policije i povremene patrole. Usput su ga još dva puta zaustavili. Na vrpci za sobom vodio je mladog bivola. pa ga sada vodi kući. te se zadovoljno kesio. Vojnici su sjeli u džip. jodao je polagano. pogrbljeni seljak. rastućem kao mali humak počeo pored štapića nizati kamenčiće. Bivol je skrenuo s ceste i udaljio se desetak metara. Kamion se zaustavio pored njega. a on ponovio priču. I uistinu bivol je sada mirno stajao pored starca. te pratiti “pobjeglog” bivola. neće više bježati. Smijao se u sebi. Kamion je zabrujao i udaljio se. iz vozila je iskočio naoružani vojnik i upitao ga što to radi u ovoj zabranjenoj zoni. Neka ga samo malo ostave. brzo i spretno se okrenuo u suprotnom smjerui počeo jače vući bivola na vrpci. Danas je napravio dobro djelo i izvršio 80 . Vojnik vidjevši starčevu vanjštinu. Kada je već bio jako udaljen. Sada je najednom pustio bivola s vrpce i tiho mu nešto govorio. Bivol ga je mirno slijedio. slabunjav starac ovako pogrbljen godinama. i ne gledajući ih nastavio motati cigaretu. Čvrsto je podigao ruku s konopcem zavezanim za bivola. budno prateći okolinu ceste na lijevoj strani. Opet su ga ukorili. našto je starac samo kimnuo glavom. još jednom samo očima pogledao učinjeno i krenuo prema gradu. Starac mu odgovori. naglasi da se tu ne smije zadržavati i neka se brže uputi prema gradu. vidjeli bezazlenost i ponovo ga ukorili. Starac je sada videći dolazeći džip s patrolom počeo mahati rukama. Kada je ispred sebe u pravcu baze čuo zvuk motora. a i na povratku kada su nakon ludorija po krčmama i kuplerajima bučno napuštali grad i pjevajući vraćali se u bazu. ostavljajući iza sebe starca u prašini. vikati. Vojnici su ga neko vrijeme u čudu gledali. da se odmori. pa će odmah krenuti prema gradu. Nakon toga se brzo digao. a onda gledajući prema udaljenom grmu. svjesni dobivenog izlaska i nadali se ludom provodu. On se zadovoljno nasmiješio. starac se opet okrene prema bazi. Malen. prežderan. ponovio jepriču.

vrećicu s hranom i malu prostirku za “izležavanje”. Kada je stigao i posljednji. sklonile se iza grmlja. Štapić je naletio na zapreku. Primijetila je poslagane kamenčiće. krčag pun pitke vode. Jedna sjenka odmah je alatkom zarezala malu padinu brežžuljka u tri crte. prebrojila ih. Bočno položene jedna na drugu taman su popunjavale obje bočne stijene rupe. Pronašao je pravi grm. Ukupno ih je bilo pet. Tamo su osluškivali. šikaru i cestu. a nakon prolaza kamiona opet su se pojavile na putu. Sada su izgledali kao obični seljaci s alatkama. Svaki je na leđima imao težak tere. a neprimjetan. zemlju odlagali na krpu. te razastrli nekakvu krpu. Neke sjene tiho su se približavale cesti. Prva sjena tankim je štapićem koji je držala okrenutim prema zemji u hodu ispitivala teren. sav isprepleten gustim korijenjem biljke grma iznad njega. Kod humka su stali. pa su ga odmah zajedno sa dijelom grma koji je zahvaćao preklopili prema gore i vrpcom učvrstili. pogledavali u oba smjera i već je prva sjenka krenula lijevom stranom puta prema bazi. Iskopali su jamu dugu tek 2 metra. sve to razbacala i pričekala ostale sjene. Prekontrolirali su otvaranje i zatvaranje “vrata” i već je unutra skočio jedan borac te za sobom zatvorio ulaz. posipavali neki prašak protiv psa tragača i uputili se rubom ceste u grad. A to su samo čekali. Sada su ležeći na trbuhu naizmjence kopali u unutrašnjost humka. Noć se već bližila kraju. Usporenim korakom sjena je krenula dalje. U nju su ubacili još mali minobacač s podlogom. Izdaleka se vidjelo svjetlo. Sjene su začas nestale s puta. Žurnim koracima kretali su se i taman prešli par sto metara. Taj zasječeni dio bit će poklopac skloništa. Noćni “šetači” lako će ga naći! Noć se spustila na grad i bazu. dvojica su zatim uhvatili za grm. kada se na cesti pojavilo vozilo.Ostali su vani pregledavali okolinu. grm s kratkim a širokim. Sada su u rupu uz zemlju pažljivo slagali drvene kutije. 81 . humak taman dovoljno visok. ali za svaki slučaj ipak su radije izbjegavali direktne susrete s vojnicima. na polja. te je nosili i prosipali po cestti. Uskoro je naišla na zabodeni štapić.zapovijest. Nakon nje za 20 koraka krenula je druga sjena. jakim površinskim korijenjem. utvrdila smjer i duljinu. Označio je skretanje i kamenčićima odredio udaljenost od ceste. Sjena se sagnula i vidjela da to nije ono pravo. dok bi kopač podrezao 20 cm debeli sloj zemlje. Tako su grm zajedno s korijenjem i nešto zemlje preklopili i napravili početni otvor. krenuli su petnaestak metara među grmlje. brzo istovarili teret. a pola toga široku.

Nije još napuštao skrovište. koju je polagano i strpljivo podešavao. Oni bi brzo znali kako i gdje. Prvo je otišao podalje. Sjedeći tako razmišljao je i ponavljao sve što je zlnao. Vrpcom je granu raslu z vrata povezao na drugu i tako ostavio otvor otvoren. Kada je dosta bučno naišla patrola. otvarajući vrata. Sada je sjeo na lijevu stranu bacača prethodno otežavši podložnu ploču bacača s nekoliko teških kamena. koje je zaklanjao vidik iz smjera baze. Čitav dan se prevrtao po svojoj prostirci. Kada je nastupila druga noć. Morao je biti oprezan. Izvukao je minobacač. male upaljače. Sve je okrenuo u istom smjeru. Tako će biti stabilniji. 82 . postavljanje vrtnih strža i zasjeda. Tako oni tamo po karakterističnom fijukanju granata i brzini izvođenja neće moći otkriti smjer nišanske sprave. te neće toliko odskakivati. ako primijeti bilo što sumnjivo jer jedan otkriveni “slučaj” krtice otkrio bi taktiku i ugrozio osatale takve slučajeve. važno je da “čuje” smjer. Koji su bili “motori” tima granatama. Iako hranjen posenim “menijem” organizam je tražio svoje. iskopao plitku jamicu i u njoj izvršio fiziološke potrebe i tako se olakšao. Tamo ga je provizorno sastavi na podlogu i vrati se po jednu kutiju. Otvorio je i iz nje izvadi šest minobacačkih malih granata. Nasmijao se u sebi. To je uvijek bio poseban problem. Sve drugo. uvjeio . Noć je dodouše bila vedra i punog mjeseca. polagano a da se ni listić grma nije pomakao. odnio ga do većeg grma. Naređeno mu je bolje da ne djeluje.Borac u humku znao je svoj zadatak. Samo će skratiti djelovanje. Došavši natrag do bacača prvo je nataknuo barutne kolutiće na zadnji dio granata. Znao je da je vrijeme prolaza gustih patrola. malo dremuckao. ali on će zadatak izvršiti. Granate moraju prebaaciti u šumu u visokom luku i pobađati bazu. pa i cjelodnevnu samoću tog skog otvora s malo zraka bilo je lakše izdržati. da je sve u obližnjoj okolini mirno. Za noćas će biti dovoljna jedna kutija. Samo će ih napipati. te ih pažljivo posložio u red u smjeru ruke. a udaljenost je morao procijeniti prema uputama koje je dobio od starca. zatvorio je ulaz i čekao svoje vrijeme.. jer su upravo dolazila dva svjetla i to iz grada. Tamo na lijevoj strani još se čuo žamor u bazi. pažljivo se izvukao pridržavajući vrata. Kutiju je zatvorio i odmah odnio natragu jamu. Tamo je morao neko vrijeme pričekati. Takko će ih lakše i brže moći hvatati. Cilj nije mogao vidjeti. u tami napipavao pripremljenu hranu i popio gutljaj vode. pažljivo je otvorio “vrata” skloništa. prestrašiti. Kada se opet. a nije bilo ni potrebno. te barutne kolutiće. Prvo se nadihao svježeg zraka i osluškivao okolinu.

ispalili granate. ali su svi bili više u jugoistočnom smjeru. jer neprijatelj nije ni u snu mislio da granate polijeću s vrlo prometnog puta. Nije gledao ni mogao vidjeti Rezultate detonacija u bazi. Kada ju je spustio u cijev. kada je u zraku bila i druga. Amerikanci su spalili suprotnu obalu i tako dobili čistinu s preglednom ravnicom preko rijeke. Zatvorio je pažljivo “vrata” svog skloništa i ubrzo zadovoljan tonuo u san. koje se dizalo prema nebu. Nije bio gladan. kako ne bi stekao ponovnu sigurnost. pa čak i korake. žrtve. kako se kopanjem oštećena korijena ne bi počeo sušiti. a pridošlice se povukle. U rupu je uskočio novi borac. prevario ih je visokom putanjom granata. Teško će poslije toga moći mirno zaspati. viku stražara. Grm iznad humka obilno su zalili. vidio je i na trenutak jako osvjetljenje. ste stao na desnu stranu bacača. Tu su imali naročitu sreću. Jednim potezom odvezao je grm i ubacio se u rupu. upalili motore na čamcima i jake reflektore. pograbio bacač i žurno ga onio u rupu. Biit će sada pravo vrijeme. Neko vrijeme je osluškivao. najestio prvu minu nad otvor cijevi.već je nogom razbacao kamenje. Donijeli su novih granata. kakv će urnebes izazvati i to za sveg a15 do 20 sekundi. i kada se uvjerio. Posloženim granatama sada je na prednji dio privio upaljače i pogledao po okolici i u nebo. obilje hrane ivode. Za sobom su ostavljali paniku. Tamo su u skupini uvijek bili po dvojica. već mu se u rukama našla druga. Šestu noć je došla smjena i odmah se dobro napio vode. Iz daljine čuo je detonacije pomiješanes vikom i zapovijedima. Osluškivao je okolne šumove. zatvorio vrata. I cijeli slijedeći dan čuo je iz skorvišta viku. Zadnji će dan morati trpjeti žeđ. Nije ni dodtakla zemlju. natovarili na leđa bacač i pobjegli. Ponovno je polako pregledao nagib cijevi. Takvu ili sličnu taktiku upotrebljavali su u blizinama svih baza. Ovu su bazu tukli i s druge obale. Dok su se u bazi snašli. Još dva dana morati će izdržati. A i ti su bili većinom usmjereni prema gustišu. zavisno o terenu. Tako brzo i svih 6 granata. kada će dobiti smjenu. Katkada je rov ostao po nekoliko dana prazan i takose neprijatelju dalo “daha” i mira. Sve bi brzo pripremili. nepospavane noći i fijukanje besciljne luđačke paljbe. ali česte patrole i neprirodni zvukovi okolice prisilili su ga da više ne izlazi van.U sebi se veselio. Značio pogodio je gorivo. jer je morao reducirati oskudnu vodu. Podmukel detonacije dale su mu na znanje o eksplodiranju benzinskih bačvi. dvojica su već bili izvan dohvata metaka. 83 . da je sve u redu. Slijedeće noći tri puta je izlazio. Oni noć neće spavati. uhvatioih je prvi san. ali je trpio žeđ. Znači.

a bilo je i nekoliko pokušaja. polumrtvi od umora. Svojom specijalnom četom ruko vodio je oštro. profesionalnci i bez milosti. da dobro obučeni vojnici. I kada su imali onako malo odmora. Bili su očajni. Mladići su trebali u što kraćem vremenu steći potrebno znanje ratovanja u ovim uvjetima i jaku kondiciju. Visok. Svjestan svoje važnosti. Novaki. Kraj dobrih vojnika narednici su uvijek sigurniji. da ih sam odabere. ali tako se kalio pravi vojnik. a i u kranjem slučaju i njihove glave. veoma brzo će se pretvoriti u krvavo govno. psovao i vikao što su mu dodijelili to “neupotrebljivo govno”. čistili nužnike. sposobnost dobro izvršene akcije. Prvo mu je dala stroja vojna akademija drugog ratovanja na dalekom istoku i sada ovdje u Vijetnamu. Naprezali su ih svakojakim vježbama. pribjegavali su uzimanju poticaja u obliku blagih droga. pravo vojnički. Kod popuna boraca. novih neiskusnih pridošlica. a pored toga nemilosrdno su im zagorčavali život u samoj bazi. Morali su čistiti oružje i opremu. forsirali rijeke. a u tome su mu puno pomogli njegovi strogi narednici. tako se i ponašao. Roger se uvijek ljutio. Dobro su znali. Na prvi se pogled vidjelo njegovo školovana i iskustveno ponašanje. Svi su od reda bili prekaljeni borci. U očaju jedan je mladić izvršio samoubojstvo. vršav i besprijekornog vojničkog držanja. novu muku. dobrih borbenih sposobnosti i kondicije čuvaju na neki način ugled čete. kažnjavali bi ih za najmanju neposlušnost.BAZA I ČETA 3 Kapetan Roger bio je pravi profesionalni vojnik. Sliejdio je “dril”. pa je znao njihove borbene sposobnosti. a ne zadugo. Da bi sve to ipak mogli izdržati. potoke i močvare. Te su lako nabavljali od 84 . koji bi vodili narednci. doživljavali poniženja svih vrsti. bacali bi se na krevete. obično mladići bili su preneraženi takvim izljevom ogorčenja i vladanja jednog njima nadređenog oficira. da to nije ulica i ako neće slušati naređenja. Svoje znanje ratovanja mnogi su od njih stekli u Africi kao plaćenici. punih ideala i nespremnosit za ovaj rat. Rogeru je bilo omogućeno. Već su narednici smislili novu psinu. Već ih je na početku uplašio. a neki su služili pod njegovim zapovjedništvom. mučnim pješačenjem s teškom opremom po najtežim terenima. Tjerali ih na borbu izbliza s najjačim i najspretnijim vojnicima.

stiglo je naređenje. Takve “posudbe” major Kvirn je rado odobravao. Onda su bili još ti noćni napadi. Ali što je mogao. umorna i troma. Onda je na sebe obukao terensku odjeću. jer su njegovi vojnici bili prezauzeti i nisu imali zagarantiranog odmora. a ujedno i cijenili i poštivali. Rogers je svoju vanjštinu njegovao.starih boraca ili u gradu. Znao je i štititi svoje vojnike. Mnogi su mladići postali ovisnici o drogi. sposobnosti i uvježbanosti vojnika. pa su pokazivali već znakove iscrpljenosti. a to je tražio i od svojih podčinjenih. Spretno je uz pomoć svojih narednika rukovodio takvim akcijama. jer on je uvijek zagovarao. kojih djelovanje i način izvođenja nije mogao proučiti. Rogers se bunio. Postavljali su i mrtve straže. Vojna policija je bila nemoćna. Koliko ih je izvadio iz zatvora. Kapetan je ipak negodovao protiv takvih postupaka. Mnoge takve nestašluke praštao je. pa je bio tražen i na drugim sektorima. da su mu baš ti vojnici neophodni za akcije. Vodio je računa o čistoći svojih oficirskih odora. često je i sam učestvovao. ali rezultata nije bilo. Išli su iz akcije u akciju. pa u sebi čak i odobravao. Vojnici čete 3 su ga se bojali. Svako nepokoravanje ili odstupanje od dogovorenog zadatka Rogers je strogo kažnjavao. To ga je spasilo! I major Kvin je potvrdio njegove iskaze. Nikako nisu uspjeli suzbiti ta noćna uznemiravanja. Iza takvih noći vojska mu je bila neispavana. Njegovi vojnici su nadaleko poznati po brutalnosti. kapetan Rogers je uvijek dobivao najteže zadatke. Zbog besprijekorne discipline. te šljem s kapetanskom oznakom. Ali toga se poslije bilo teško odviknuti. Uvijek je bio besprijekorno. kada su njegovi borci previše popili ili činili drugačije nestašluke. skoro za ove prilike elegantno obučen. ali zadatke su disciplinirano izvršavali. Kapetan Rogers je odlučno odbio naređenje i poslao helikoptere u bazu. ako bi u gradu napravili kakvu psinu. kojih noći i po dva. čekalo ih je pet helikoptera. koje bi na zadovoljstvo komandanta majora Kvina uvijek savjesno obavljao. bio je popustljiv. Jednom dok su se upravo vratili sa dvodnevnog zadatka. Toga je u zadnje vrijeme bilo sve više. U času rijetkih mogućnosti opuštanja. stigli helikopteri i on je jednostavno zbog vojne hijerarhije morao popustiti. pa je neko vrijeme 85 . U kratkim operacijama. Sutradan su došli po njega i odveli ga u glavnu komandu i imao je grdnih muka da s dokumentima dokaže prezauzetnost svoje čete. koje su nazivali “pronađi i uništi”. Bilo je i ilegalne trgovine u samim bazama.

koja izda pismenu naredbu. a crpili su je direktno iz rijeke. Tu su držali osobni pribor za pranje i brijanje. a Rogers je na svojoj prednjoj strani imao veliki prozor. Sa strane su bili mali prozori. Poljski WC-i bili su podalje od limenki. To veče sjedio je zamišljen u svom malom i skromnom uredu. Najviše puta se svojim trbuhom odbila i eksplodirala pored te zgrade. a ostale su završile u košu za smeće. a tamo je bio glavni Wulter. a pored njih maleni. tuširali i brijali vani u trstikom ograđenim i limom pokrivenim česmama. smještenom na desnoj strani ulaza u stacionar voda A i B. a ako je nešto i bilo važno na to ga upozoravao ili jednostavno ostavio na stolu. koje bi onda analizirao i reducirao na samo jednu-dvije cedulje. I oni su se redovito uključivali u oružane akcije. Papirima se služio samo kod planiranja neke važne akcije. veliki rezervoar također od lima koji se dizao iznad šatora. Bilo je šest takvih limenki i mnoštvo šatora. pa ono što nije smatrao važnim jednostavno gužvao i bacao u koš. Strogo povjerljive podatke i hitne naredbe i onako je dobivao direktno od svog komandanta. ali ih američki vojnici nisu voljeli. te pribor za jelo. On bi sve to brižljivo proučio. Taj je bio dugačka hala polukružnog krova iz valovitog lima. Krov je imao baš pravu kosinu. Isto takvu zgradu pored ove zaposjeli su vodovi C i D. kako granata ul donjoj putanji nije mogla direktno naškoditi. kako su zvali svoje kasarne. čitanje takvih nevažnih papira. a ne zna gdje su izvršioci. Ta voda je služila za pranje. ili su barem više pazili na koordinaciju naredbi. Vojnici su se prali. limeni složivi ormarići. generatorska stanica za struju.imao prividan mir. pa je sve papire koje je morao pročitati stavljao na drugu stolicu. Volio je vidjeti i kontrolirati okolinu pred sobom. u kojima su boravili južnovijetnamski vojnici. cisterna s pitkom vodom i za spremanje hrane. Iza šatora iskopali su 86 . Rogers na stolu nije trpio nikakvih papira. a bili su i plašljivi. ili se nisu držali uputa. Rogers bi glasno psovao tu administraciju. Bila je tu i kuhinja s velikom blagovaonicom. Unutarnja stijena direktno ga je dijelila od spavaonice njegovih vojnika. jer bi uvijek nešto zabrljali. Tada mu je stol vrvio od ceduljica s alternativnim rješenjima i idejama. Mrzio je administraciju. dvije stolice i vojnički krevet. veliko skladište. S druge strane uskog hodnika bilo je uredno posloženo oružje i municija lakog naoružanja. zadužio je svog ađutanta. Kreveti su bili poslagani uz bočne zidove. a za njega. koje se svakodnevno dopunjavalo raznim materijalima i hranom. Rogers je u svom skromnom uredu imao mali stol.

pa su te straže u početku bile efikasne u sprečavanju prikradanja neprijatelja. sa dva teška mitraljeza i mjestom za desetak vojnika s potpunom opremom. a posvuda su bila i skloništa iz pijeskom napunjenim vrećama. Oko baze u nešto većem krugu kružile su stalno dvije patrole i to u oba smjera. kako bi spriječili direktne napade na bazu. pažljivo označenih linija. a od naoružanja malokalibarski topi dva teška mitraljeza. U svakom takvom skloništu bio je mitraljez s dosta municije i par ručnih bombi. pili pivo. kartali se za novac ili se pripremali za izlazak. Njega su koristili američki vojnici. Znali su da napadi nikada neće biti s velikim snagama. U pristaništu na obali bila je amfibija. te meditirali. pravi ratni brod niskog gaza. Njime su se pretežno služili južnovijetnamski vojnici i u svojim čestim patrolama bespoštedno trošili municiju tijekom vožnje. Postavljali su i mrtve straže od po dva skrivene vojnika s radio postajom. ali mu je borbena moć bila daleko jača. Ali sve više je bilo slučajeva. Oba su ima jake motore i veliku sposobnost manevriranja.plitke grabe u koje su poslagali bačve s gorivom. Drogeraši bi obično negdje po strani sjedili. Na heliodromu. Jedan patrolni čamac. kada su dobili slobodan izlaz u grad. Bila su dva. Redovna stražarska mjesta oko baze raspoređena su gusto. mali. Njima su se vozili oficiri kao i vojnici. kojih je bilo mnoštvo. Dok su se neki odmarali od napornog povratka iz akcije. Dio puta sada je bio suh makadam i uvijek prašnjav. da su te straže ujutro našli ubijene “tihom” smrću. izvršili neku akciju i ponovo se njime vratili u bazu. Blatnjavim putem koji je vodio kroz ravnicu do obližnjeg grada prometovali su stalno kamioni. Oni u tim vožnjama nikada nisu napuštali brod. previše su na njemu bili sigurni. Te su sprečavale približavanje eventualnih napadača i budući da su sastavljene od više vojnika u takvim slučajevima odmah “kontaktirale” s napadačima. bio je stalno prisutan specijalni helikopter za prijevoz ranjenika do 15 km udaljene bolnice na rubu grada. Imao je dva dvocijevna topa i tri trocijevna mitraljeza. Drugi borbeni čamac bio je nešto manjih dimenzija i više je sličio na preuređeni desantni čamac. već samo s par ljudi. Imao je mjesta za dva voda vojnika. skriveni od očiju znatiželjnika i oficira. to toliko praktično vozilo. Komunikacijama u bazi stalno su jurili mali džipovi. Ponekad bi se spremali za akciju ili pak preuzimanje brojnih straža oko baze. koji su u svojim akcijama pretraživanja napuštali brod. U bazi je uvijek bilo bučno. Pristanište je predstavljalo limenim rešetkama prekriveno zemljište kao i put i prilaz borbenim čamcima. drugi bi igrali neke igre. 87 .

Pripremali su klopke. također nisu mogli zaključiti smjer napada i brzog povlačenja. Napali bi s više strana. ali rezultata nije bilo. Sve više ga je zabrinjavala sigurnost baze i ljudi. koje su uvijek bile iz raznih pravaca. Kapetan Rogers bio je nekako zamišljen i nestrpljiv. ali nikada nisu otrkrili nikakvih tragova. pucalo na sve strane. pročešljali okolinu. Ti su pak uvijek naletjeli na nešto namjetno ostavljeno. pa su suprotnu stranu očistili pesticidima i spalili. na mjestu koje im je trebalo služiti za odmor. Veće patrole su nesmetano kružile oko baze. zasjede. zdrobljenu travu jakih mirisa. a vojnici napeti. promijenili pilota i već bili u zraku. svadljivi. Nekada su pogodci bili u prazno. Svaki čas je pogledavao prema jugu. ustanovili djelovanje droge. Dali su taj prah na analizu. na sve okolne sjenke. Već dulje vrijeme komunisti su pojačavali aktivnost i napade na bazu i okolicu. Počeli bi kihati i nenormalno se ponašati. Našli bi ih ujutro mrtve. Sve su pokušali. Po zvuku letećih mina. Postali su 88 . Negdje bi ukrcali nove vojnike i kretali u nove akcije. Sada je zjapila gola i sve se dobro vidjelo. Te zagonetke nije mogao riješiti. noću. često i po nekoliko rafala iz automatskog oružja i nestali u noć. Ali noćni napadi su se nastavljali. odmah po napadu polijetali s po dva helikoptera snabdjevenih s jakim reflektroima. a ranjenih je uvijek bilo dosta. Komunisti bi iz laganog minobacača ispalili po par granata na bazu. Baš to je mučio kapetana Rogersa. neprecizni. u različito doba. a čim bi postavili tamo manje. probodene nekim tankim. neodmoreni. Prvo su mislili da sve granante dolijeću preko rijeke. Ujutro bi dobro pročešljali okolinu. Motore nisu ni gasili. a žestoki. Skakalo se u zaklone. te se nisu vratile. mrtve straže. Sve više je bilo toga. Očekivao je važne fotografije izviđačkih aviona. Pokušali su sa psima tragačima. ali pse nisu mogli trenirati da ne nanjuše tu drogu. daleko od akcija. Svi su bili preplašeni jer su granate katkada svojim direktnim pogodkom stvarale žrtve.Za hitne zračne akcije služili su se helikopterima. neku osušenu. Skoro ni jedna noć nije prošla. Noć izgubljena. već dopunjavali gorivo i municiju za dva mitraljeza. ali mir i san bio je narušen. a oštrim oružjem. a da na bazu nije ispaljeno po par granata. koja je na pse djelovala zapanjujuće. U bazi bi tada nastao pravi kaos. Počeli su gubiti moral. Zabrinjavalo ga je to što su ljudi ginuli tu. Onda bi nastao urnebes. Napadi su bili kratki. To je bila samo varljiva sigurnost. koji su doletjeli s obližnjeg aerodroma.

osjećao da su i vođe blizu. To je izazivalo grozne muke. Bombardirali su stalno okolne šume. Korisili bi sva sredstva. ali tragova prilaza i odstupanja nikada nisu pronašli. a ostali su nedodirljivi. kako bi možda ipak saznao njihovu taktiku i organizaciju. Saznali bi uglavnom malo ili gotovo ništa. noćna snimanja. ali kako to oni organiziraju. promatranja. ali nikada nisu uhvatili glavninu. Tragovi su govorili o nedavnom velikom broju prisutnih. a dotle neka se samo osjećaju sigurnim. pa ga je odmah proslijedio dalje na višu komandu. Kao živa usta koristili su i starce i djecu zarobljenu u uništenim selima. plan prividnog zatišja. Naletjeli bi slučajno na par sjevernjaka i prazan logor.apatični i samo strogošću vraćao im je samopouzdanje. uništavali i palili ih. Razlne sprave. Osjećao ih je tu negdje u blizini. Moguće je da zahvate i glavninu pa tako smanje pritisak napada na tom sektoru. morala bi dati vrlo dobre rezultate. Znali su da ih ima mnogo. vršili brze akcije iskrcavanja iz helikoptera. Imali su odličnu takatiku. Ako su ih i našli. preko rijeke ležećih šuma. 89 . Snimanje i pripremanje akcije trajalo bi oko deset dana. Da li su ga namjerno ostavljali? Znali su. Takvog bi mučili na sve moguće načine. s dobrim lijekovima i imati više šanci za ozdravljenjem. ali zarobljenici nikada nisu ništa progovorili. a u obližnjim podzemnim skoništima koje bi redovito otkrili našli bi samo ponekog teško nepokretnog ranjenika. Zato je Rogers svom komandantu predložio plan. čak na vrući pepeo. Iskusni obavještajci bi ih saslušavali uz najstrašnije muke i zlostavljanja. struju. Rogers se nadao time otkriti njihove glavne komunikacije. ali će ipak saznati i. osjećali ih. osjećao je mogućnost da ih uništi. Znao je da opasnost dolazi iz. napadači su bili već u šumi. Razmišljao je o malim čamcima kojima su se sigurno na ovom terenu morali koristiti. pa čak i vodu pod pritiskom u zadnjicu. eventualne logore. da će biti prije saslušanja liječen pod boljim i sigurnijim načinima. dnevnog snimanja iz izviđačkog aviona. načine snabdijevanja. Rogers je uvijek naglašavao zarobljavanje ”živih usta”. dobro planirana sveobuhvatna akcija. Major je planom bio oduševljen. a time bi došao do važnih taktičkih zaključaka. ne bi li nešto saznali. pripreljeno još toplo jelo. pa ponovnog sistematskog snimanja spornih područja. To će prividno zatišje doduše omogućiti njihovo jačanje i prestrojavanje u koje je Rogers bio siguran. kako se približavaju i uzmiču nije mogao dokučiti. kojeg nisu u brzini stigli ponijeti.

znalački napravljene i škarama izrezane tako da se pravilnim slaganjem dobivao pokriven čitav sporni teren. Nakon pregleda noćnih snimaka. a u ovoj crvenoj su današnji dnevni snimci. Oni poznaju teren i tako će moći odgovoriti na mnoga pitanja. a zatim drugu polovicu. Major Kvin i kapetan Rogers odmah sus e uputili u komandu. Čim su ušli. Pregledali su samo polovicu poslaganog sektora. inače sposoban obavještajni oficir.Obavijestite spomenute osobe i spremite slike! 90 . Sada je Rogers bio zadovoljniji. Gledao je na poleđini označene brojeke koje su flomasterima raznih boja bile označene brojkam ai posebnim znakovima. ni vike koja je karakteristična u bazi.zamišljeno mu odgovori kapetan. Uz prisutrnost obavještajnog oficira detaljno ćemo proučiti. vojnici na večeri. major je počeo razmještati stol. nad kojima su se obojica dulje zadržali. Neka budu osim nas dvojice prisutni narednici i izviđač .Ima li nešto? . slike ponovno smjestili u kuvertu. Brzo se spustio. . Sutra ću navratiti oko deset sati. Ovdje su i naše upute i zapažanja. Sada je već čuo i lomatanje helikopterskih lopatica. koji je upravo naišao.Spuštao se već mrak.rekao je major Kvirn i dodao: . Sutra ujutro ćemo poslije doručka u blagovaonici razastrti sve tri vrste slika na velikim stolovima. Rogers je požurio ususret. iz prave visine.pogledao je i pozdravio najora. Ljutio se na premalen stol.U ocoj kuverti su snimci predloženog terena prije deveg dana.Izgleda da su nešto nanjušili . promatrali su zladnje snimke. a iz njega je iskočio mladi poručnik. kooridaciju sveobuhvatnih akcija i suradnju artiljerije i avijacije. a on nije čuo ni lupanje posuda. a Rogers jwe iz prve kuverte uzimao slike. a predloženi plan proslijedite u glavnu komandu. Sllike su bile kvalaitetni snimci. u bijeloj su noćni snimci. Uskoro je u daljini iznad samog drveća primijetio dolazeće svjetlo. Neke ćemo stvari morati zajedno raditi . cipela. Proučite.Yu Ling. . Uskočio je u helikopter i već su bili u zraku. . koje se uz brujanje pretvorilo u letjelicu.upitao je major. Rogers je nezadovoljno odmahivao glavom. Helikopter je jakim reflektorom tražio put do osvijetljenog heliodroma. . -Ovako! Ovaj stol je premalen za detaljnja uspoređivanja snimaka i točna lociranja. smisliti naš plan.

A8. Sumnjivi sektori nisu dali nikavih rezultata ni nekih vidljivih razlika. Kod pročešljavanja i planiranja dobro proučiti ddubinu voda. B6. Puteve ne možemo uništiti. kojega u našem razmčatranju može neprijatelj efikasno koristiti kao najvjerojatniju i prirodnu komunikaciju. sektorima B3. Rogers je pripremio na stalku specijalke. na nešto ukazati.Sutradan nakon doručka spojili su tri velika stola. B5. To oni dobro znaju. Druga je mogućnost prirodnim put potoka. moguće suhe prilaze tim kanalima. B4. Preko povećala polagano je slijedio linije jedne i druge snimke. da su oni sa čamcima u prokretu mnogo brži. karte koje su pokrivale određeno područje. Po olznačenom rasporedu rasporedili su sve tri vrste snimaka. Neke linije vode do rijeke najkraćim mogućim putem od šume na desnoj i džungle na lijevoj obali. kao i sektorima F2. Kod te pretpostavke moramo uzeti u obzir i sve te od poplava zaostale vodee po ovim močvarama i prirodnim kanalima. G2 i G3 vidimo već dugo primjećene i sumnjive linije koje idu pravokutno na rijeku.Na sektorima prvih snimaka A7. svaku na svoj stol. pokretniji nego kada teret nose na leđima. sektorima D7 i D8. Tu pretpostravku moramo dobro usporediti s najnovijim noćnim snimkama. ali oni će nas orijentirati. I major Kvir se nagnuo nad slike. Tako prebacuju i više tereta. I te ćemo dobro usporediti. Pristupili su i narednici i Ling te sjeli postrance. Rogers je prihvatio povećalo i prisutnim počeo izlagati zaključke netremice promatrajući snimke: . te ih stavljao pored najnovijih snikaka. 91 . Jer moramo uzeti u obzir. Treća mogućnost su komunikacijski putevi neprijatelja. jer ovi šumoviti tereni ne oskudijevaju vodom. zato najvjerojatnije koriste sve prirodne potencijale ovih voda. kada se spustio obavještajni oficir. a da im se borici ne zamaraju. Sve je bilo već spremno. Ova je jedva moguća. blizinu rijeke. Za ove Ovdjej linije postoje tri moguće pretpostavke: prva je: put divlajči do napajališta. kojom se divljač može obilno koristiti. Vratili su slike natrag na prvi stol i donijeli slike sekotra B. Šumu ćemo posebno razmaotriti na noćnim snimcima. F3. nekud odvesti u izradi plana napada Rogers je sektor po sektor starih snimaka prenosio na treći stol. i G1.

Vidite od rijeke vodi najkraći putem do šume. Vidite ovdje i ovdje razulike na snimcima. Dalo bi se njime ploviti čamce. s druge strane rijeke sve do džungle? .Taj široki pojas sve do ruba obrastao je trstikom.To je dosta suhi pojas sve do šume. To su neznatna proširenja u obliku polomljene trstike. Tu postoji nešto. Možda nam one što kazuju. To bi mogla biti komunikacija u oba smjera i to s velikom frekvencijom. Kasnije ćemo te snike još detaljnije pregledati. . pa oni imaju više puteva nego New York ulica . Koja su to? Aha! To su sektori C! Evo. Ovaj potok tu. potok koji ima tok iz džungle u pravcu rijeke. ima iste karakteristike kao prethodni. kakva je mogućnost tog potoka ? . Ako je to moguća komunikacija.Evo to tražimo! To je samo nekih 500 metara uzvodno. zelene i tamne mrlje tu među trstikom. kapetan. koju su uzimali već kao sigurnu komunikaciju. No i demo dalje. što veoma liči na puteljak . za vrijeme poplava potpuno neprohodan. Ovo moramo uzeti u obzir. pa negdje moraju započeti prelazak rijeke. vodi iz dubine džungle i trebao bi imati dovoljno vode za plitke i opterećene čamce .odgovorio je Ling. ali sada bi se njime moglo dobro kretati. te se okrenuo Lingu. a sada i zaintersirani obavještajni oficir promatrali svu okolicu potoka. Tada je oko pola metra vode. Samo je za vrijeme velikih voda i poplava neprohodan. Dugo su major. potražimo onda nizvodne sektore desne obale.uzeo je kratku pauzu pa nastavio: . To je samo 4 km uzvodno.Hvala Ling! Sada idemo uspoređivati ove linije u okolini. Nameće se pitanje. .Tu su dvije trake i vidite ovdje.To znači moguć za prebacivanje. . To životinje ne bi napravile. Pogledajte sada sektore lijeve obale nešto uzvodno! .Kakav jet u teren? . Ling.nasmijao se začuđen Rogers. koja se međutim brzo povlači. 92 .pobogu. To moraju činiti vjerojatno nešto uzvodno. I u sektorima G vidimo slične razlike. ovdje i tu postoje neznatne razlike. samo nekoliko stotina metara nizvodno imamo istu stvar.Potok je vijugav. Nikada se tu ne zadržava više od par dana ..A ovdje nasuprot.

nazovimo to.Pogledaj tu. Rekao je Rogers. . samo što ovi nemajupotoka. Kada je to snimljeno? . skoro sve linije usmjerene su u istom pravcu. ovu svjetlu liniju na rubu. Mjesto je suho. Doveli bi druge. jer bez toga uspjeh bi bio nepotpun.Pogledaj! .. To bi bio dupli posao. Na ovom se odjednom pojavljuje. negdje to spremaju. Tu na sektoru K4. nego ljudski potencijal.Pa da. a dalje prema šumi ima puteva koliko god hoćeš. Mi bombardiramo šumumu. dodajte mi dnevni snimak. Ista organizacija. što je od metala. a u srijedu smo doživjeli onaj napad sa dva martna i šest ranjenih. Jedanaest linija u redu.odjednom je uskliknuo major . da iz skaldišta uzmu minobacač. Kao što vidite. analogno prethodnima. Znaš što mislim? . Zalegli bi i kraj sebe spustili pušku. ne sliči li ti ona napoljoprivrednu alatku. tu na ovo.upitao je Rogers. . što bi mi napravili u slučaju preleta aviona. koga lako mogu nadoknaditi. tamne mrlje na ovom snimku nema. Tu u trstici moraju biti skriveni i ljudi. Ovako ćemo ih ipak neko vrijeme skinuti s leđa. Ove mrlje. Daj mi povećalo! Vidiš. evo. seljaci. rijekom prevoze. Tako! Na dnevnom snimku. Pogledajno i noćne snimke. To su oni! Ovim potokom prihvaćaju. ništa! A sad vidite ovo . i sve po starom. Njima je sigurno važnije oružje. osim trstike i malog puteljka nema ništa.Na sektoru A nema vidljivih. 93 . Ovaj ležeći skirvač tu se izvrsno vidi. tri . jeda. Morat ćemo kod planiranja misliti i na uništenje čamaca. ali ovaj ultravioletni noćni snimak pokazuje nešto. ista zapažanja. u utorak. Jesu li to uopće palme? Kako tri palme čas mogu biti tamnije.. tako je sada već možemo nazvati. Sektor G2 ima sličnih linija. Idemo natrag pregledati sve one mrlje na sekorima G. Po mojem. u utorak . prilaznih puteva. na brzinu odbačenu u vrijeme nailaska aviona. vidite. dva.. možda još nešto. ne nose oni sve u šumu. Taman toliko im je trebalo. Zamisliti samo mogu. na maloj uzvisini s mnogo grmlja. .. a i ljudi koji vrše sva prebacivanja preko rijeke. A ovdje oko obih palmi ih ima najviše. a ovo veće to su sigurno metalni predmeti na leđima. ovo bi mogli biti skriveni seljaci. sa skoro jednakim razmakom. što svakako može ali ne mora biti skladište oružja. a oružje nam je tu pred nosom i na sigurnom. Šuma je veoma blizu.Mislim. uzeo malu pauzu i zapalio cigaru.sav ozaren govorio je major. a na ovim slikama svježih zelenih boja.

Pažljivo su saslušali majorovo izvješće. Ja ću iznijeti izvješće. Ionako je taj napuhnuti Rogers stekao preveliku popularnost. neće on snositi odgovornost. Oni će akcije odobriti. Ako nešto krivo pođe. a tako su neprijatelju omogućili skrivanje u skloništa ili pak uzmak pod jakom vatrom. da ćemo dobiti zeleno svjetlo i svu potrebnu podršku . zasnivao se na tome. a ni da. Dugo su još iznosili zapažanja. Na njima je bilo i približno vrijeme zadržavanja pojedinih grupa na određenom teritoriju. Posebna ceduljica bila je namijenjena avionima. Trebalo je sve to samo pravilno postaviti. Čitav plan. Neće reći ni ne. Bit će to ludi plan. skicirao. poći ćemo obojica. Na sve je mislio i sada kada je iznosio izvješće. Neće se previše truditi. ali šanse da ne uspije bile su veće. uspoređivali i mjerili na specijalki. Svaka bi mu ceduljica značilo posebnu akciju. koji sjede pred njim.jer sve im je u smjeru kretanja prema našoj bazi. o kojem je cijelu noć razmišljao. Kada su oni 94 . Točno tako udaraju po nama . ako taj ludi plan. To je zaista bila glupa ideja i plan. legao pa ponovno skicirao. a nadao se da će dobiti odriješene ruke u sprovođenju. da su dosada sve velike akcije započinjali artiljerijom ili bombardiranjem. pa će ga ta akcija spustiti na zemlju. konzultirali obavještajca i već se u mislima kapetana stvarala slika budućeg plana. predviđenim sredstvima i načinima. A u sebi je mislio.završio je Rogers. prevaru i to sve bez greške. isplanirati će vrijeme i koordinaciju. On će djelomično ostati po strani. katkada nešto priupitali Yu Linga. Ja mislim. Vidiš kako rade! Nakon akcije oni se povlače u šume. koji je pred sebe na stol položio nekoliko ceduljica. a vi plan i sve ostalo. izvedenu s posebnim brojem ljudstva.rekao je major. Nije to njemu ni bilo potrebno. Poručniče. Nakon majora pred kartu je stao Rogers. -Pokušajte do sutra ujutro napraviti izvještće i plan za glavni Štab. koje nije detaljiziralo neke konkretne zaključke. pa se udaljio. koji mu je kapetan u kratkim crticama putem do štaba iznijeo uspije onda dobro. sazovite sastanak rano ujutro. neka je pruzmu ovi tu. Kod nekih podoperacija misliti na faktor iznenađenja. a u posebno točno određeno vrijeme. Na njima su samo bila vremena i mejsta djelovanja. ar Tiljeriji i helikopterima.

koji će morati biti spremni i u zraku negdje nad gradom intervenirati direktnom vezom zapovjednika s terena. s točno određenih polazišta. Za njima će djelovati artiljerija. već će avioni djelovati na kraju. pa će rezervni avioni. Čjudilo ga je. Koordinacija i. “GAŽENJE KORNJAČE” zamislio sam ovako. koji je bio veoma riskantan. skinuo kapu i lagano. ovdje. Cilj operacije je uništenje triju skladišta municije. samo on. koja se nalazi u ovoj šumi i na tom mjestu. tko zna kada će mu se pružiti takva prilika. vrijeme je brlo bitno u svim pogledima. Svaki detalj i tako važno vrijeme želio bi ih posebno raspraviti s vođom svake pojedinačne akcije. kada je važno stajao pred višim oficirima.Akciju ćemo nazvati “GAŽENJE KORNJAČE”.malo je zastao. nemilosrdne i nadasve vremenski koordinirane. oslinio usne i nastravio: .dolazili. nikoga više nije bilo. iznijeti ga. Svaka prerano izvedena akcija uzbunila bi i dovela u pitanje ostale. nadamo se glavnine. PREBACIVANJE 95 .. što je neuobičajeno u takvim prilikama. ali sada. ponavljam. Suradnja avijacije biti će samo. Važno je pogledao po prisutnima. morao je ići do kraja.Sada pređimo na detalje izvođenja svake pojedinačne akcije. a i rezultati takvog bombardiranja ini “približno” nikada nisu dali zadovoljavajuće rezultate i malo neprijateljskih žrtava. tj. uništavanje prijevoznih sredstava. da on. Očekivao je barem komentar kao pohvalu ili bar neku sugestiju.Suradnje u početnim fazama neće biti.. brze i munjevite. . I on je bio svjestan tog na brzinu načinjenog plana. da major kojemu je usput iznio plan nije ništa komentirao.. nadalje četririju naseobina čiji stanovnici po svim pretpostavkama vrše funkciju komunikacijskog prijevoza ljudstva i materijala. požanje lovorike i možda . kako bi uvidjeli zamišljenu cjelinu. Najvažnije je da sve akcije budu izvedene po određenom vremenskom intervalu. za koje još moramo predvidjeti mjesta skrivanja i na kraju uništenje žive sile. ako naši naiđu na glavninu. Do svih tih podataka došli smo nakon vašeg odobrenja da terene snimim po nekoliko puta danju i noću. Čamaca.. promišljenim riječima iznosio: .

pogled je ustremio više nizvodno prema mjestu. Prednji je gazeći po potoku vukao. Borci su im motkama pomagali. Kada je sve bilo gotovo Šan se okrenuo prema nešto udaljenom smeru stražara koji je uporno gledao u oba pravca rijeke. nego tu sjediti nepokretan. Veslač bi prvi iskočio na obalu. da bi borac lakše i brže izašao. u svaki umetnuo motku i kod najgornjeg čekao na pridošle ppomoćnike. Jamu je u početku pokušao zadrijemati. Sada više nema povratka. Tu su čamce razvezali. a njihova još topla mjesta zauzela su već snena djeca. kako bi ruke oslobodili za motke. Nekoliko puta su zapeli. Svi ostali su ga u odstojanju pratili. Kako je sve bilo tiho i mirno. drugi se smjestio na približnoj sreditni tog dugačkog u niz povezanog konvoja. Začas su bili preko rijeke i skrenuli polagano nizvodno.Može! Šan je veselom potjerao svoj čamac u rijeku. brzo su stigli u “pristanište”. a zadnji zatezao. Bili su prelagano odjeveni za takvu iznenadno hladnu noć. neđusobno ih povezao. Počeo je buditi borce. Lakše je biti u akciji. s teretom. Stražar kod čamaca izdaleka ih je čuo. Na mjestu iskrcavanja imali su baterijom osvijetljeno mjesto pristajanja. ali svjedno im je trebalo oko pola sata da stignu skoro do rijeke.Mjesec je već dobrano digao svoj pogled na okolinu. napet i u neudobnom položaju. U selu je Šan davao upute dvojici neka do rijeke dopreme čamce. odakle će stići signal. Uskoro je primijetio zelena svjetla i tiho izustio: . Najmlađe su morali uspavane odnijeti u kolibe. Sve je već pripremio. Lagano je pljusnulo na tom malom padu prijelaza u nešto nižu vodu rijeka. Na prvi se ukrcao Šan. mislio je su sebi i usmjerio čamac prema drugoj obali. Dvojica koji su otišli po čamce. prezalogajili. spremali suhu hranu u svoj ranac na lieđima i sa Šan-om na čelu pošli do potoka. Tiho su se u čamce prvo ukrcli i na prvom kraju prihvatili već pripremljena vesla. Čamce je poredao u potoku. Nakon toga bi s 96 . Jedan je prihvatio prvi čamac. ali mu hladnoća i uzbuđenje to nisu dozvolili. U međuvremenu boricu su obukli suhe košulje. Jamu i Tan su sjedeći u čamcu svaki čas upirali pogled prema nebu. prihvatili svoje oružje koje su prebacili preko prsa. poredali i svakoga zavezali za svoj kolac. Borci su jedan po jedan sjedali. Obojica su drhtali. Hladna i vlažna noć na rijeci uvukla im se u kosti. povukao čamac na nisku obalu.

Prije prelaska malo su stali. Brzo je tonuo u san. jer tog će svjetla noćas brzo nestati. jer tada mora zamijeniti stražara na rijeci. Jamu je dobro obavio svoj zadatak. Probudit će ga u takvim prilikama uvijek ostavljeni dežurni u selu. jer je rijeka na tom mjestu brzo tekla. koji će ih kamuflirati i čuvati te tako dragocjenečamce. Ovaj ga je ukratko obavijestio. Tek za sat vremena došli su do određene točke susreta. tek nekoliko sati. izvršili su zapovijest i zadatak dobro i bez problema. Kamuflirali su ga pripremljenim granjem i polijegali na spavanju. Napredovanje nije išlo tako brzo kako je Šan zamislio. Šan je do tada sa svojim konvojem dobro napredovao. Odmah he znao. U sebi je mislio. S vođom. Jednom su se ipak morali nešto vratiti. Zasječenim granama označio mu je smjer puta. to je trajalo vrlo kratko. Svi subili veoma brzo na sigurnim vodama kanala i već se probijali po toj blatnjavoj. gustoj vodi prema šumi. Šan bi opet pažljivo čučnuo na prednji dio vodećieg čamca i odlučno zaveslao u kanal. da barem nije bilo onog prokletog aviona. Spavao je nemirno. Iskrcali su se tiho. Kod čamca je Šan ostavio jednog mladića. Sreća je. jer je bilo svjetlo. Mjesec je polako tonuo i tamnio tamo na sjeveroistoku. Šan je neke od njih dobro znao.teretom složno progurali preko nasipa do vode u kanalu. stalno sanjajući kako ga velika crna kornjača namjerava ugristi za nožni prst. U snu je stalno i jako trzao nogama. Sada je put trebao tražiti sam. Međutim. uprtili ga na ramena i već su bili na nevidljivom puteljku prema šumi. Začas su se lugrijali i nije im više bilo hladno. Zato je i žurio. brzo su zaveslali prijeko. pridržavali se za neku granu. sada bi bilo sve lakše. da će mu san biti kratak. Tamo su zatekli veću grupu nosača i boraca. jer su se već naslućivale tamne mrlje šume. Značajno je pokazao na hrpu složenih sanduka. ušli u zaljev. Napredovali su sporo. uzeli daha i dobro oslušnuli rijeku. Također moraju neke planove 97 . Zadovoljni. da se sprema nešto krupno. Jamu je znao. na obalu prenijeli sav materijal. da moraju “mate-rijalima” opskrbiti borce i krtice daleko na jugu. znancem i suborcem od prije tri godine je i razgovarao. jer su zašli u neprohodno grmlje. Morali su veslati i dalje uzvodno. kako bi prelazeći ju pogodili u njihov domaći zaljev. a otamo potokom odvukli čamac podalje od rijeke. Jamu je odvio vrpcu od viseće grane i uz pomoć Tana počeli veslati uzvodno. doduše nije ga trebalo napipavati. Kada su se uvjerili u sigurnost.

ali je ostalima bila znak za početak. Znao je da su svi već raspoređeni. Svaki su detalj ponovo čuli. koja se od obrane grada pomakla na doseg dometa ove okoline. A važno je i to. Narednik je svakoga pregledao. Čekali su samo znak. Oni će ići najdalje. najvjerojatnije su snimali! Što je on mogao misliti i znati o tome kako se iz zraka nešto vidi. Kapetan je naglasak akcije stavljao na “tihi povratak i iskrcavanje “ koje će im omogućiti Yu Ling. VOD C Vojnici voda C sjedili su na svojim krevetima u punoj ratnoj spremi. da očekuju nešto. a to je sumnjivo.Nešto visi u zraku. Primio je vijest i o dolasku nekoliko aviona na aerodrom. Tamo su stigli dva sata prije zore. ali još ne znaju što i kada. neprijatelj će sve budnosti uprti na buku. okretao. onda će oružjem probijati put do sela. sada im je kapetan sve to ponavljao. već par dana miruje. Sada se prvo mora odmoriti. Iako su vojnici znali svaku pojedinost. a oni su mu odgovorili neka smanje sve nepotrebnepokrete. Vojnici su prihvatili oružje i stali u red. Oni nešto spremaju. Šan je o svemu tome razmišljao sve vrijeme povratka u selo. Neprijatelj je obustavio neke redovne akcije. Slijedila je naredba postrojavanja u kolonu. koji će moguće biti na sigurnom udaru. Kraj njega je stajao narednik Wulter.napada mijenjati i izgraditi još jedno rezervno skladište. Najvjerojatnije. to će biti. Boljela ga je i noga. Obaviješten je i o nekim pomacima artiljerije. Na ulazu u “limenku” stajao je kapetan. održavaju budnost. utvrde skloništa. Sutra će nešto smisliti. da. da pojačaju glavninu snaga. te da sklanjaju borce u unutrašnjost. Sada je tek ozbiljno razmišljao o onom noćnom i čestim dnevnim preletima aviona. pojačaju obrambene mogućnosti. da su neki već na rubu šume. također spreman na akciju i oboružan. jer stalno je mislio kako da zaštiti svoje ljude. Nakon toga se svi vraćaju u šumu. Rekao je još. Ako on ne uspije u prijevari. svaki je morao 98 . da dok će ploviti uzvodno. Nije mogao usnuti. njuškaju. Njihova akcija nije bila teška. Moraju zahvatiti barem dio blavnine. To je sigurno! Obaviješteni su o dopremanju opreme i velike količine materijala. On je obavijestio glavni štab. a dotle će ostale grupe brzo napredovati prema određenim ciljevima.

kojih je žica bila spojena na džip do radiopostaja. Vojnici su se tiho ukrcali. Kraj kapetana je stajao Yu Ling. Sada mu sve ovisi. Wulter se zadovoljno vratio na čelo kolone i kimnuo kapetanu. Rasporedili su se uz bokove i sjel. U luci jebilo živo. da će imati još jednu mirnu noć. Zapovjednik čamca bio je ujedno i kormilar i strojar. Sve u tišini. bit će kada se naredi paljenje motora. U pristaništu ih je kraj desantnog čamca čekao Yu Ling. Još nije bilo vrijeme! Pored njih ukrcavali su se u drugi čamac koji će prvi krenuti. Prvi konkretni zvukovi koje će čuti. pa blagim zaokretom povećavajući buku motora skrenuo uz rijeku. U ruci je držao cedulju koju su zajedno s kapetanom sastavili. Taj poveći i nezgrapni dalekozor bio je zadnja riječ tehnike. Za njim je u odstojanju pedesetak metara 99 . kako se ne bi primijetila aktivnost i grupice koje su u razmacima pod naoružanjem napuštale bazu. Sve dijelove opreme morali su dobro privezati i učvrstiti uza se. Taj je komandom naredio pokret. tu odmah preko rijeke. Kapetan je bio oboružan samo automatskim pištoljem. sklonjeni nad aparatima. Na čvrstom terenu. Neka oni misle. Oni za pola sata moraju po mraku biti na rubu šume. Rogers je bio zadovoljan. jer major je već digao ruku si ispruženim palcem. Zabrujali su motori čamaca. Pored njega su stajali kapetan i narednik. kojom je svaki čas na tren osvjetljavao sat. još su uvijek prijeko u velikim čamcima na vesla prebacivali velike snage. Prvi čamac krenuo je polako unazada.gdje su dvojica.poskočiti. Nijedan pokret se ne smije primijetiti. koji je na rub ograde naslonio mali drveni čamac. To traje već dva sata. ŽBoku čamca pristupio je major Kvin. I u amfibiji su bili vojnici i strpljivo čekali znak za pokret. koja mu je virila iz futrole. Svi su napeto gledali prema moru. tiho žuborili u eter. nebi li se čuo neki metalni ili drugi zvuk. Neće se dugo zagrijavati. Oko vrata mu je visio specijalni dalekozor za noćno promatranje. Ali oni će kasnije. Do sada je sve prošlo u tišini. Na ušima je imao slušalice. čak su i neka svjetla u bazi gasili. Njegov UV uređaj “napipao” je svako toplo isijavanje ljudskog tijela i to na dvije stotine koraka. Tu su bila vremena svih određenih pokreta. sa srednje dugom cijevi. Iza pojasa mu je visjela velika baterija. ništa čuti.

krenuo i drugi. Desantni čamac broj 403 s vodom C. Rogers je u sebi ponavljao: amfibija za 45 minuta, helikopteri za 90, oni prijeko kraj šume već kreću, njima je put najdulji, moraju se tiho i brzo približiti položajima za napad. Nakon napada artiljerija će djelovati u određenom pravcu, a i avioni imaju svoj cilj. Njegov su plan nazvali ludim, raspored neuobičajenim i protiv svih vojnih pravila, ali ga se nisu usuditi odbiti. Ako bi se i desili, a k tome bilo i puno nepredviđenih žrtava bio bi zaista kraj njegove vojne karijere. Sve mu je bilo skroz na pameti. Njegovi će ljudi dati sve od sebe, a ako uspije, priželjkivao je unapređenje ili barem priznanje. “Gaženje kornjače” mora uspjeti! Brzo su plovili uzvodno. Zapovjednici brodova dobro su poznavali ćudi rijeke, pa im u toj tamnoj noći nije bilo teško nalaziti sredinu rijeke. A i skrivati se nisu morali, motori su se čuli daleko. To je bio i dio plana. Plovili su u potpunom mraku. Kormilar desantnog čamca pratio je samo pjenušavi trag prvog čamca. Vlažna, gusta noćna magla otežavala mu je pogled, pa je dodao malo gasa kako ne bi izgubio pjenušavi trag. Motori su jednolik brujali kroz ovu riječnu tišinu. Sada je sve krenulo - mislio je Rogers. Nema povratka! A i oni su ih već čuli, ali ne naslućuju što će ih snaći. Kapetan je Lingu dodao dalekozor, kojeg je odmah uperio prema desnoj strani. Dugo je promatrao u jednu točku, brzo dodao svom nadređenom i prstom pokazaoo u promatranom smjeru. Ling se progurao između vojnika na prednji dio čamca i stao pokraj svog drvenog plovila. Prihvatio je na ogradu prislonjenu motku, palcem isprobao njezin zašiljeni kraj, popravio opasač sa dvije bombe i pištoljem. Vozili su još vrlo kratko vrijeme, kada je Rogers tiho naredio približavanje obali. Gasili su i motore. Prvi je čamac u tom trenu pojačao svoje brujanje dodavanjem jačeg gasa i povećanom brzinom nastavio ploviti sredinom rijeke. Na deset metara od obale četiri vojnika prihvatili duge motke, kojima su čamac okrenuli niz vodu. U tom manevru dvojica su vojnika s prednje strane tiho spustili drveni čamac u vodu, a u njega je spretno uskočio Ling. Veslajći motkom brzo se udaljio nih rijeku, a na 50 metara iza njega šuljao se desantni čamac. Vojnici su motkama držali pravac i udaljenost od obale. Svi potezi bili su im skladni i nije se čulo dnikakvo bućkanje vode. Sve oči su kroz tu gustu, noćnu maglu slijedile mali, crni čamac ispred sebe. Rogers, a i ostali u čamcu bili su napeti do krajnjih granica. Približavao se odlučujući trenutak! Moraju ih iznenaditi! Prvi pucanj bit će znak za sve ostale akcije. Onima će biti puno 100

lakše! Ne trbaju se šuljati, oni nastupaju otvoreno, direktno, bučno. Rogers je u dodanim slušalicama već čuo majorovo upozoravanje, da će uskoro početi urnebes. Ponovio je i neka dobro slušaju upute i pridržavaju se dogovora. Rogers se u sebi tiho nasmiješio. Do sada je sve dobro prošlo! Neka samo Ling uspije! Pogledao je u mrak, u tamnu siluetu čamca pred sobom, u vojnike koji su se mučili sa zadržavanjem čamca u određenom pravcu i u obližnju obalu koja se već u toj jutarnjoj magli nazirala. Za čas će biti svitanje. Točno u taj tren moraju stići. Samo da tiho pristanu u malom zaljevu i na točnom mjestu. Dalje će sve biti lako. Prvi čamac uzvodno smanjio je u tom trenu brzinu i buku motora na normalu. Svi u njemu oslušnuli su u mrak. Kada čuju pucnje, brzo će skrenuti k obali. Već su naslućivali mjesto iskrcavanja, moraju, uskoro moraju čuti ......... STRAŽARSKO MJESTO Jamu je bio umoran, neispavan još od sinoćnjeg zadatka. Spavao je samo tri sata i to još vrlo nemirnim snom. Zapalo ga zbog nedostataka ostalih baš ovo najteže stražarenje. Drugi put ove noći drhtao je od vlažne hladnoće. Bio je mrak, jer mjesec se još sinoć, dok su lijegali, sakrio iza obzorja, izgubio s neba, a gusta se magla valjala rijekom. Još čitav sat do svitanja, a tada će tek dobiti smjenu. Šćućurio se u svom malom neudobnom skrovištu među granjem grmlja i ljutio na kapljice koje su kondenzirane na lišću s vremena na vrijeme padale na njega. Pogađale su ga baš na osjetljiva mjesta, kao da su takva tražila i kod svake kapi bi se trznuo. Nisu bile hladne, ali neugodne ivelike. Rijeka je tiho šumjela. Tu i tamo čuo bi praćakanje pokoje ribe. Barske ptice su se već budile, svojim tihim glasovima narušavale okolnu tišinu. Svagdje okolo u trstici čuli su se tihi, tajanstveni glasovi života i kao da im se nije dalo iz toplog gnijezda u tom vlažnom tamnom jutru. I životinje vole jutarnje lješkarenje. Misli su mu odlutale do koliba. Skoro će dežurna žena ili djevojka u selu pripremati topli čaj. Da, popit će samo topli čaj! Ništa drugo! Samo mu je trebalo sna. Bar nekoliko mirnih sati sna. Mislio je i na toplinu koliba koje će za dva sata ugrijati 101

sunce. Mislio je ina vođu Šana i ostale. Pa oni su također umorni i vrlo malo se odmaraju. Vratili su se tek prije pola sata, ubrzo nakon što je preuzeo stražu. I oni su izdržali napore noći. To mu je dalo snagu da izdrži budan. Mora izdržati! Rukom je zahvatio malo vode i zapljusnuo si u lice. Osluškivao je u tamu, kao da je nešto načuo. Još nije bio siguran. Možda se samo vara. Od osluškivanja s otvorenim ustima osušile su mu se usnei glo. Stalno je morao jezikom vlažiti usne. A bio je i žedan. Zračno-maglena masa valjajući se kretala niz rijeku, pa će eventualni zvuk kasniti. Sav se napeo, ponovno otvorio usta i misleći da će tako bolje čuti. Ne, sigurno se vara. Sve je bilo tiho i mirno! Opet se smirio. Trenutak zabrinutosti je nestao. Ispod sebe je čuo neko tiho praćakanje. Njegove na mrak naviknute oči primijetile su kornjaču, koja je malu uhvaćenu ribicu dovukla do nemirne vodene obale. Ribica je očajno mlatarala repom. To je lupanje i skrenulo njegovu pozornost. Razmišljao je kako bi je ulovio. Ništa upotrebljivo nije imao kod sebe, a kornjača mu je bila nadohvat ruke i mirno žvakala još uvijek živu ribicu. Misli su mu odlutale prema sjeveru, gdje je maštom pratio pokrete svoje djevojke. I ona je ratovala, ali na poseban način, S povojima i injekcijama u pokretnoj bolnici. Dugo je morao vođu Šana nagovarati da mu pomogne, da napiše molbu, kako bi ga premjestili bliže njoj. Nije ju vidio već 4 mjeseca, a i pošta je neredovito dolazila. Spomenuo joj je tu mogućnost. Radovala se i ona. Šan je prošli tjedan pristao, napisao molbu, ali spomenuo i njegovu baku. Da zaista, ako on ode jedino što mu je ostalo, baka će biti usamljena, osjećat će se napuštenom. Morat će je povući za sobom. Ovih dana očekivao je odgovor, pa ako bude dobar mogli bi se još ove jeseni vjenčati. Nekih većih planova nije imao. U ovim uvjetima nije se ni moglo maštati o sreći dvje mladih, o zajedničkom ćivotu u miru i slozi, koji su ipak svi očekivali. Samo da bude bliže njoj! Sada je ponovno čuo neki čudni zvuk nalik na daleku grmljavinu. Odmah je pomislio da će još prije smjene biti mokar do kože. Samo mu je još to trebalo. Ne, nije to grmljavina! To je zvuk motora! Sada je bio siguran. Ipak kroz tu jutarnju maglu prodiru jasni zvukovi jakog motora. Zvuk je bio sve jači, bliži. Počeo je povlačiti uzicu iznad sebe. Osjećao je tiho komešanje pred udaljenim kolibama. Tihi zvukovi, šaptanje, toliko poznati zvukovi. To mu je bilo dovoljno! Oni su upozoreni. Prestao je potezati vrpcu i razočaran razmišljati o toplom čaju i krevetu. Sada svega toga neće biti, a u pitanju je i 102

Bila su to dva čamca. Zvuk je bio nešto jači nego obično. a moraju uvijek biti zelene. Što li spremaju tako rano. on će nasjeći i donijeti svježeg lišća za krovove koliba. Kada će se vraćati dobit će i smjenu. u tako neuobičajeno vrijeme. Šan je zadnji napustio kolibe. Misleći o tome grabio je stazom. Jamu je to odmah ustanovio. ne dužu od metra. Šan ih je tiho i zabrinuto požurivao. za neko vrijeme s radiostanicom. Ponono je iz smjera koliba čuo tihe. Svi su se razbježali u mrak. Ipak će biti čaja. Možda je bilo dobro. koja je sinoć kasno legla. čamcima i svim ljudima povući se u unutrašnjost džungle. čuo je jake zvukove motora. Neko je vrijeme još slušao udaljujući zvuk i povukao uzicu znakovima za kraj uzbune. U selu su već svi bili budni. gurnuo je među granjem u vodu. poznate zvukove i naslućivao pokretanje. nekako podmukao. Krenuo je prema potoku. Dva tako različita zvuka stapala su se u jedan duboki ton jednoličnog brujanja. ali što su prevozili nije mogao primijetiti kroz maglu i još prisutan mrak. mislio je. Barem ne tako brzo. Za pra minuta nestali su uzvodno. a malom Tanu dodao konopac seoskog čamca. jednom borcu došapnuo neka poslije uzbune svi budu u selu na okupu. Teško su probudili snenu djecu. Jamu je otvorenih ustiju osluškivao približavajući zvuk. a drugi kraj naslonio na uho. Svu je pažnju sada obratio nizvodno na rijeku i dolazeće zvukove. Opasno su se promijenile boje. Plovili su jedan za drugim s malim razmakom sredinom rijeke. a sam je žurnim koracima krenuo puteljkom prema džungli. dubokih tonova. Vatre još doduše sada ne smiju ložiti. odmora. I dolazili su! Imao je pravo. a onda će razmisliti o nadolazećim i očitim opasnostima. S Tanom će to jutros obaviti. pokazao na potok. Vjerojatno je neće ni dobiti. 103 . Zapitao se nije li to neko novo plovilo. Bit će još ipak mrak dok budu ovuda prilazili. To je borbeni čamac. kada je utvrdio po valovima dolazećih zvukova da su to dva broda. Vidio je tamne siluete tih malih brodića. Dobro je poznavao taj zvuk. Uzeo je pripremljenu šupljutrsku. alatom. spavanja. Zvuk je bio jak. Sada je i sam već čuo zvukove motora. ali oni vjerojatno neće daleko. Dok ovo traje. Plovili su bez svjetala i dosta brzo.smjena. Na istoku se već počelo pomalo svijetljeti. Nikada u cik zore nisu patrolirali rijekom.

Tiho su padale u okolinu drveta. a Tanu je dodao mačetu. seljački odjeven. a ne bi trebao iz tog pravca ni naići. uzeti sa sobom sve i premjestiti se u neko od rezervnih sela ili čak u džunglu. kojih grane su koristili za pokrivanje koliba. . Kročili su polako. a šanih je odvlačio i slagao u čamac. Možda bi ipak bilo najbolje danas prekriti kolibe. ako prije iz štaba ne dobije neke sigurnije informacije. U to vrijeme! Čudno! Kroz osvit zore i kroz dižuću maglu vidio je mali nadolazeći čamac. Šan je ušao u vodui upravljao smjer čamca. Plan današnjih aktivnosti nije stigao napraviti. Za svaki slučaj! Veslač mu se brzo približio i isti čas tiho. Jamu je i dalje osluškivao udaljavanje zvuka. Maknuo je ruku s pištolja. svako sa svojim mislima. ali uzvodno je čuo još nešto. gacajući. očima naslućivali posebne palme. Jamu je laknulo. da ga je Jamu mogao razgovjetno čuti: . Iznenađen nije osjećao 104 . Puni su vojnika. Sve slabiji i slabiji bio je zvuk. On se spretno popeo na stablo i zasijecao u odabrane grane. da li povući vrpcu? Rukom je ipak. Tan je mislio samo na krevet. Čudno! Nitko nije najavljen. Kraj je ljeta.Šan je čekao na rubu džungle uz potok. U njemu je bio samo jedan veslač. Hvatala ga jeza. Slali su samo poruke o pojačanoj budnosti. za svaki slučaj.Pošli su uzvodno. Brzinom se može pogriješiti. Na skorom povratu sigurno že opet mitraljirati okolicu. To je za njega bilo nešto neobično. moraju zajednički donijeti neku odluku. O svemu je volio razmisliti. Osim toga nekim bi sredstvima mogli zapaliti svu ovu dosta suhu trstiku. pošao prema opasaču sa Colt Komander revolverom. Nakon sto koraka su. Danas će razgovarati s iskusnijima. pridržavao zadnji kraj. U tom momentu probola ga je ušiljena bambusova motka. Tko zna što namjeravaju? Nešta sigurno! Sve je više bio zabrinut. a trstika suha kao barut. Uskočio je u vodu i pomogao dječaku vući čamac. ali dovoljno glasno. Nosim poruku za vođu. da pomogne prihvatiti čamac. otetom u jednom okršaju. sve detaljno pospremiti.dobacio je došljak i krenuo pristajati. Sjetio se razgovora s borcem prijateljem. Nešto što je sličilo na veslanje. a tako je mrzio improvizacije. Šan je čamac privezao. pa tek onda donijeti odluke. iako u polumraku. a Šan o prolazu tih čamaca. Čamac je ubrzo bio prepun i izgledao poput nekog zelenog otoka. Morat će nekako pojačati budnost a i stražu. Jamu nije znao što da napravi. a Mali Tan je.

grana tih tako širokih listova. a oko njega su već počeli opasno zujati metci. Pored stalnog mijenjanja zelenila. Na čamac su dobrano natovarili zelenih grana. Iz sela su se čuli glasan jauk žena. Ali uvijek ih je bio višak koji ih je zabrinjavao. Danas će na žalost učiniti isto. poražen. Pored toga i slaba kvaliteta materijala u ovoj klimi pomogla je čestim zastojima i hrđi. Premaleni kalibar tih automatskih pušaka je pri najmanjem dodiru s preprekom odmah skrenuo i mijenjao pravac. Šan je problijedio. Zadnje što je još stigao vidjeti. vikanje i sarkastičan smijeh muških nepoznatih glasova. imali su i velikih problema sa suhim zamijenjenima. iznevjerio je. Šan je poznavao karakteristike tih 5. Blo je preopasno tamo ostati. kada su iz smjera sela začuli pucnjave. koju nisu mogli spriječiti. Tri do četiri dana bit će zelene u ovoj vrućini prije nego neznatno požute. ali se nakon dvadesetak koraka predomislio. ali iz svog je grla čuo samo hroptanje. 105 . Potrčao je prema selu. Nisu tako prošli ni tri stotine koraka. Sjetio se da se nema s čime boriti.bol. Jednom su ih jednostavno odvukli duboko u džunglu i zapalili. Zgrabio je Tana za ruku i pokazao prema natrag. jer paljenjem su davale više dima. Mnoštvo metaka fijukalo je okolo. bio je iz magle približavajući se tamni veliki čamac. Još su ih češće bacali u razmacima u rijeku. GAŽENJE KORNJAČE Šan i dječak Tanpolagano su gazili po dnu potola. Preskočili su potok. Odmah su od takvog mjesta pobjegli. Ni sami Amerikanci nisu bili zadovoljni. jer su ovako napola suhe plivale na površini. Oba su trenutačno iskočila iz vode i ostavila zaglavljeni čamac. Neke su koristili za utvrđivanje blatnjavih puteljaka kroz trstiku ili jednostavno u krugu koliba. Pokušavao je vikati. I to nije bilo prirodno. a tada će ih mijenjati. jauk. svog ubojicu i konop koji mu je netko dobacio. zapomaganje.56 mm kalibarskih metaka američke M-16. očajne krikove djece. U tom očajnom pokušaju ponestalo mu je snage. Ta oni ne mogu utvrditi odakle su bačene u rijeku. lomljenje trstike bježećih. udaljili se dvadeset koraka u trstiku i zalegli. Zadnjim snagama pokušao je rukom doseći iznad sebe vrpcu za uzbunjivanje. Kroz mozak mu je samo prošlo: prevaren. Takvi su metci sada obilno fijukali iznad obojice.

Bjegunac se primirio. a Šanov mlađi brat. preskočio potok i začas se našao pored umirućeg brata. na raznim stranama čuli su pucnjave i mnogo detonacija. Jadnik se nije imao čime braniti. mislio je Šan. Tan ga je prvi prpoznao. kao da će se time obraniti id prijetećeg udarca. jer bio je sav u krvi. sasvim blizu. stisnutih zubi. Vidjeli su ništa. Taj mu se i dalje cereći približio na dva koraka te pridigao mačetu. Bio je blijed. Sada su čuli bježanje i desno od sebe. Tan ju je morao vući za ruku. nemoćan. obavio je oko ruke ispod ramena. sve to ne bi vidio. Deset koraka iza njega vidjeli su nasmijanog vojnika. Tan je sve promatrao s onu stranu potoka.skoro glasno uzviknuo je Šan. Znao je da mu žrtva ne može pobjeći.naročito djevojčica. Progonitelj se glasno smijao i otrčao natrag u selo. a i bojao se krvi. Strgao je košulju. . Nije znao koliko mu brat ima još rana. ali u dubokoj nesvijesti. Pridigao ga je i premjestio u čamac te položio na zeleno granje. Ten se ne sjeća koliko su tako ležali. Nisu ga prepoznali. Tan je lelujajući krenuo u naznačenom smjeru. Sva se tresla. Bjeguncu je ponestalo snage. a u daljini. Da je barem trstika gišća. Sigurno je i on prepoznao svog brata. Nije se htjela dići. Bila je to njegova mlađa sestrica Li. Hropteći sumanuto se probijao kroz trstiku. kada se polako sve počelo stišavati. Šan se pridigao i pognut potrčao. jer je bio sav u krvi. Bio je živ. Dovedi ga ovamo! . Tako će barem zaustaviti krvarenje. Ležala je na trbuhu i tiho jecala. Nesvjesno je ispred sebe ispružio ruke. Jadnik. Vidjeli su nekog bjegunca. a onda se srušio. odsječene ruke neko je vrijeme nijemo promatrao svoju odsječenu ruku.Tan. Naslućivali su sve! Skoro su u svom pravcu čuli lamatanje kroz trstiku. Micao je trstiku i zvao. potraži desno onoga koji se tamo skrio. iako je već bilo svjetlo. Bio je u šoku. Bio je to njegov stric. umetnuo oblišnji štapić i brzo stegnuo. 106 . Tan je odrenuo sav uplašen glavu prema njemu. Začuli su paljenje motora i udaljavanje čamaca. Tan je čuo kako je Šan tiho zastenjao. pa se očajno okrenuo prema progonitelju. brzo. Grozno mu je izgledala ona preko potoka odsječena ruka. Prste je zabio u muljevitu zemlju ispred sebe i stisnuo je u šakama. Nije pucao. Iznad trstike uskoro se digao dim. Sada je tek Šan shvatio poruke. pored sebe na zemlji. Još su neko vrijeme slušali očajne krikove. Uskoro je čuo histeričan tihi i nemoćan glas. osluškivali okolni mir. Zapalili su kolibe. Mačeta mu je zahvatila lijevu ruku nešto ispod lakta.

Jedan mu je brat. Šan je kleknuo kraj njega. Li je sigurno nečijom nepažnjom imala tusreću. da me dokrajče. Rukama je pridržavao crijeva.Osveti me brat! Osveti nas sve.. Tamo je našao probodenog Jamu. Sprijeda je bila sva poderane haljine. Molio sam ih. kao da će ih vratiti na mjesto. Smijali su se. Moramo do strica. Nipošto nemojte prema selu.tiho s mukom izgovorene riječi nestale su u hropcu zadnjih muka. napola sjedeći. Djevojčice i žene sve redom silovane. . Nastavio je pregled po okolini. molim . Gledao je prema Šanu. tamo je teški ranjenik . Tan. da gleda što se dešava.. Li. . Zatekao je isto! Otčao je do stražarskog mjesta. Ne mičite se odavde dok se ne vratim. sada mu je bilo svejedno. Dječaci i muškarci pobijeni metcima i odrezanih spolovila. Očekivao je strahote. ali nisu htjeli. Obje ruke je imao odsječene.Jadna moja seko .. molim te. a između bedara obilno joj je curila krv. Gledaj što su učinili. Umirao je u groznim mukama. Bojao se više onog što je naslućivao da će tamo zateći. ali se toma nije nadao. pa pobijene.Tamo su ih sve . Nadao se još kojem preživjelom.nježno je zagrlio Tan i oba su plačući pošli do pooka. djeco . . koji su nadu u spas vidjeli u bijegu. Starac i starica bili su mačetama sasječeni.Smognite snage. Bio je još živ. Nije se bojao. . Osveti nas. Ipak se na njegovo nagovaranje digla.zastalo je u grlu jecajuće djevojčice. Čujete li nešto sumnjivo.Šan je zabrinuto pogledo djevojčicu. Svog najstarijeg brat Chaka. brate. Tek sada se Tan ponovno prestrašio. Oba su znali da tu nema pomoći. pregledavao. oprat ćemo krv sa strica da vidimo gdje je još ranjen. da se spasi. Bio je mrtav. Vjerojatno su ga ostavili za kraj. Već nakon stotinjak metara nailazio je na prve žrtve. Nije ih bilo. odmah bježite prema šumi Šan se pažljivo približavao zadimljenoj okolini. žicom su oko vrata vezali za kolac.Digni se Li.Operi se u potoku. . bio rafalom presječene utrobe. Na čistini pored još zadimljenih kolibaq naletio je na stravičan prizor. kojeg su najvjerojatnije smatrali vođom. Svakome se Šan približio. Tanu je sve bilo jasno! Slušao je već o tome što čine djevojčicama i ženama. Kako se sve to 107 . okretao ga. sve naše.

Požurio je. sada mora prvo spasiti brata. Tamo je sve u dimu. Na zatiljku je ugledao strašnu ranu. Začuli su zvukove metaka koji su udarali po drveću. Tu su bili barem privremeno sigurni. što je tamo? . to nisu mogli vidjeti. U daljini je čuo buku helikoptera. a i buku aviona više nije čuo. Ponovno ispranom krpom oprao je okolinu rane. pa su odjednom udarili u svim smjerovima. Ponovno su doletjeli avioni. Kako toj djeci reći istinu? . razmišljajući. Netko ga je odstraga zahvatio mačetom. Što sada? Predbacivao si što dnevnu zapovjest nije dao prije udaljavanja. A tako su tog jutra bili svi umorni. a sami se prekrili prevrnutim čamcem. Na svom zatiljku osjećao je upitan pogled. Pomahnitali i prestravljeni opet su krenuli uz potok. . Le je već bježala putom. složenu košulju. Izgubio je mnogo krvi. na sigurnom mjestu čuli su grmljavine. Izgleda da nije zahvatila kost . Bombama su gađali nuprotnu obalu i rubove šume. Digao se i pošao prema djeci. Šan je pogledao izllaznu stranu metka. mitraljiranje. Znači. a i neke potmule eksplozije redale su se uz užasnu pucnjavu.skočio je u vodu. a Tan pomogao gurati čamac. navlažio je i pažljivo prao brata . tumarao trstikom. zvukove helikoptera i aviona. Ostali su njih četvorica. nanjušili su. Zašto ih Jamu nije upozorio? Pa oni su došli ipak čamcem. Šan je pridigao čanac i zabrinuto pogledao prema bratu.Striče Šan. Hoće li preživjeti? S udaljenosti su se sve manje čule detonacije. Bila je na desnoj nozi iznad koljena. Šan je tražio sklonište od mogućih bombi. Našao je veliko šuplje drvo. Daleko na sjeveru i uzvodno također se vidio dim. Smjerove napada i daljinu mogli su određivati samo po stalno dolazećim zvukovima. kako je s tim ranama pobjegao tako daleko . ali ima li pogodaka. Polagano se okrenuo. Ranjenika su prenijeli unutra. Da. Skinuo je košulju.Brzo s čamcem prema šumi . Svugdje mir! Je li to moguće? Nitko osim njih četvorice! Izbezumljen je sjeo.pretraživao rane. nije ga smelo okolno bombardiranje. te pod glavu podmetnuo mokru. otrčao do potoka. Opet je oko njih nastala tišina. te počeo vući konop.nadao se u sebi. ako brat proživi. a kako nije odmah dobio odgovor nastavio je: 108 .glasno je komentirao.moglo desiti? Nije za to našao objašnjenja. granju zemlji. Iz dubine džungle. svao. . Ponovo je pregledavao svu bližnju okolinu. Opet su prelijetali helikopteri. pucnjevi su bili rjeđi. On je kriv! On im je rekao da ga čekaju i budu na okupu.Pravo je čudo.tiho je upitao Tan. Našao je još jednu ranu i to od metka.

. Sve je dovukao na jedno mjesto. drži se. Djeco. na što je Li glasno zaplakala.tamo je sakriven vjerojatno neoštećen sanitetski materijal. Brata je ostavio u čamcu.Da. Li je dlanom obrisala suze i pošla za bratom. Opet su u blizini začuli helikoptere. Napravili su nekoliko krugova i nestali u daljini. koja su podalje stajala i bez riječi _______ pogledom prema tijelima. sada ti ne mogu pomoći. Nestali su u gustišu. Istim putom kroz šumu natrag ovamo i okolo se vratite u selo. Neka ti Li pomogne donijeti. Mora stići! Samo da sam udaljio tu jadnu djecu. Od ovog trenutka vi ste moja djeca. pa opet tonuo u nesvjest.Djeco moja. ali ovim putom kroz šumu. položio u jedan red. Drži se! Stići će pomoć. vrlo jaki. Trenutačno je došao svijesti.Tanu je ponestalo snage.više je za sebe. To krhko mladeo tijelo nije moglo izdržati. zapamtite ovaj dan. bez košulje. Tijela mrtvih prekrio je donesenim granama. govorio Šan. izmasakrirani.Sada je sve gotovo za danas. a sam se dao na posao oko mrtvih. radio je neko vrijeme. Neće ih više biti. tri dana. Ti znaš gdje je skriven? Sav sanitetski materijal složi u jednu vreću ioi torbu i ponesi i nešto hrane. Tamo vas čekam. Budite jaki. Tiho je zastenjao. Mitraljirali su okolicu sela. trstiku i rub šuma. Lica mučki ubijenih obrisao je pronađenom mokrom krpom. ovaj kruti dan. ali nije pao već je bespomoćno čučnuo. Sada je brata prenio na rub čistine. i majka ti i svi naši . Tan. Zemlju je u neredu bacao na obje strane. . I otac. Zaklopio im je oči. gdje su se svakodnevno sastajali. kada je slučajno primijetio djecu.tužno je rekao šan. polako i oprezno i osluškujte.Jesu li ih sve? . a okrenut bratu. svi su mrtvi. Šan je preokrenuti čamac odvukao u potok i u njega prenio brata. Djeco. Bili su izbezumljeni! Tan je počeo 109 . barem za iduća dva. možeš li sa sekom brzo i oprezno do sjevernog rezervnog sela. . Onako oznojen. sada trebam vašu pomoć. Tan i Li. Zanjihao se.Dragi brate. Ne smiju vidjeti strašan prizor .pokazao je rukom u šumu i sjeverni smjer: . Hitno ga trebamo! Nadajmo se da nijeotećen. Iz daljine su nestajali i fijuci i detonacije artiljerijskih granata. Za to vam treba više od dva sata. Na čistini je odmah užurbano počeo kopati dugačku jamu. . Uz put je pokupio alatke za kopanja. -Malo je razmišljao pa nastavio: .

Ponovio je dezinfekciju rane s nekom drugom tekućinom i nešto napeo stegnuće. sada glasno. Šan im je pristupio. Polako ćemo popuštati stegnuće. Procurila je krv. Ali za zapadno selo nisam siguran. pronađi dvakolca i napravi sjenu. Malo je pričekao i još malo popustio štapić.upitao je. Ispraznio je sadržaj torbe. oružje i alati. a na nju položila palnimo lišće. kleknuo kraj njih i sam zaplakao.Li. Prvi dio nije mu uspio. .Tan. . Previti mu rane.Plačite. Sve što je trebalo bilo je tu. a Li je plakala. Bez riječi je Tan prišao velikom plitkom grobu. Tan je ubrzo napravio sjenoviti krov. . djeco. Sve je na svom mjestu. manje će misliti na ove mrtve. ili mi se to samo činilo. pregledavao zavoje. produbi grob. Pokušajmo ga spasiti. Sada je svejedno! Mora misliti nabrata. Moramo sada njemu pomoći. plačite!” Djeca su tek sada shvatila što su izgubila. . a relativno oštru i ravnu ranu. Sve donešeno spustili su na zemlju i jecali. S onog mjesta prema selu vido sam slabi dim. Čuli smo u daljini i par pucnjeva.više za sebe rekao je Šan.brzo je rekao Šan i mislo. napravi ovdje ležaj od bilo čega. Ranjenika su nježno prenijeli u sjenu. Prvo je naslagala dovoljno trstike. Na brzinu smo pregledali. vratili su se prebrzo ili je on izgubio vremensku orjentaciju. ako ih zaposli. Mrtvi će malo pričekati! . htio je spriječiti. Zato smo tako požurili natrag.povraćati. Rezervna hrana. Pažljivo i određenim redom sve je posložio pored privremenog ležišta. Sada je uzeo sterilnu gazu i s tekućinom za sterilizaciju i dezinfekciju oprao groznu. Polagano je popustio štapić stegnuća. Htio je najbolje.Tan. Tan. histerično. bočice i upute. Ranu je dobro posuo 110 . dati mu lijekove. Bježali smo natrag. ali nije uspio da to ne vide. da se obnovi krvotok . a Li ležaljku. a Li će mi pomoći. paketiće lijekova.Prvo mu moramo srediti ruku. . Glavu je okretao od mrtvih ljudi. Što je nemilosrdna smrt dragih. što je s rezervnom hranom u selu Hua . Krvarenje je idmah prestalo.Sve je netaknuto. samo se oboje prvo dobro operimo. Grob je trebao produbiti barem pola metra. . Sunce previše prži. i ne gledajući ga. Šan se brzo pribrao.

žutim praškom, gazu namazao nekom mašću i prekrio ranu. Preko nje je sterilnom gazom vršio previjanje. Li mu je pridržavala ruku dok je baratao zavojem. Tada su ga preokrenuli na bok. Rana na zatiljku bila je strašna i dugačka. Zavaćala je dio glave i vrata. Škarica je prvo ošišao kosu. Li je sjela i na svoja koljena naslonila dio ramena i glavu ranjenika. Šan je vrzo dezinficirao ranu, oprao krv, gazom osušio, posipao je također žutim praškom, te metalnim kopčama, pomoću pincete ranu stegnuo i zatvorio. Nadao se, iako je prošlo dosta vremena, da će se rana ipak “primiti”. Čitavu ranu premazao je mašću, na to položio sterilnu gazu i zalijepio nekoliko flastera. Ranu na nozi isto je tako plašljivo obradio. Sav oznojen je preostali materijal poslagao u torbu, a vani ostavio neku kutijicu, ampue i injekciju. Lijevom rukom uhvatio je platno hlača, škarama zarezao na zadnjici. - Spusti mu glavu. Samo jednu injekciju, pa smo gotovi! Odlomio je vrh ampule, umetnuo iglu i izvukao tekućinu. Iglu je okrenuo prema gore, istisnuo zrak. Par sitnih kapljica izletjelo je u zrak. Dezinficirao je kožu i zabio iglu duboko. Li je okrenuo glavu. - Tako, brate. Izdrži, molim te! Molim te proživi, barem da mi to ispričaš. Li budi kraj njega. Ako se osvjesti, moram mu dati morfij.Priključio se Tanu i za pola sata grob je bio gotov. Dovukli su mrtve i tijesno ih poslagali jednog do drugog. Morali su ih stisnuti, kako bi svi stali u grob. - Striče Šan, nedostaje mali Lu! Šan je počeo pregledavati, brojiti, čuditi i nadati se. - Stvarno! Dječak mora negdje biti u blizini! Ti odi lijevo, a ja ću desno. Slobodno viči, zovi. Amera nema u blizini. Oni slave pobjedu! Pošli su svaki na svoju stranu, tražili, dozivali. Pročešljavali su svu okolinu, bliže i podalje. - Dječak može negdje biti ranjen. Tan, moramo ga naći! Ponovno su tražili, sada zajedno, sistematsku. Dugo su dozivali i odustali. Pred šanom se našao novi problem, za koji nije imao logično objašnjenje. Gdje je mali Lu? Taj mali je bio bistar i spretan dječak, možda se ipak spasio, pa sada ranjen negdje u gustišu, ne može se javiti ili je pobjegao s ovog strašnog mjesta negdje daleko ne usuđujući se 111

vratiti. Prema džungli nije bježao. Primijetili bi ga. Jedino ako je pobjegao prema zapadnom selu, pa tamo zatekao pakao i uputio se dalje. Ali kuda? Mogao je biti samo u sjevernom dijelu teritori-ja. Tamo su ga opet mogli primijetiti Tan i Li. Opet ništa sigurno! Možda će se kasnije sam pojaviti. Ne, ne može sada više čekati. Bratov život je u pitanju. Preko mrtvih poslagali su trstiku i prekrili ju zemljom. Tan je plačući nabacivao zemlju preko svojih dragih. U tim trenutcima prestao je biti dijete. Odrastao je brzo, prebrzo. Sada je postao mali borac. Osvetit će svoje drage! - Striče Šan, malog Lu su na samom početku vezali i držali postrance, ali ga kasnije nisam vidjela. Mene su dvojica odvukli iza kolibe. Jedan me držao, dok je drugi ..., Kasnije je došao i treći, mlađi, uhvatio me za ruku, odveo do potoka, rukom pokazao prijeko i stao pucati u zrak. Preskočila sam potok i pobjegla. Taj mladić me namjerno spasio pogibije. Ja mislim da su malog Lu odveli sa sobom - završila je Li. - Možda imaš pravo, odveli su ga sa sobom kao “živi jezik”. Mali Lu je možda ipak živ - zabrinuto je rekao Šan. ZAKLETVA Šan i Tan brzo su dovršili zatrpavanje groba, oblikovali humak i štapovima označili grob. Brzo će kiše, poplave, pa će po tome barem znati gdje je grob. Svi su stali uz grob i nekoliko trenutaka nijemo gledali u humak pred sobom. Svaki je imao svoje misli, misli o licima, djelima i postupcima svojih u grobu. Mislili su i o mukama u kojima su završili svoj životni put. Mislili su i o ljudima koji su skrivili njihovu smrt. Nakon tog razmišljanja prvi je progovorio Šan: - Dragi naši! Ležite tu pred nama, ležite mrtvi. Vaše su živote uništili zločinci, a ne vojnici. Bili ste hrabri, dobri, a za sobom u životu ostavili ovo dvoje, mene i umirućeg brata. Obećajem vam da ću ovoj djeci biti kao otac, kao mati, kao brat i sestra, da ću u njihovom životu pokušati vas zamijeniti. Neću to moći u potpunosti, jer za žive drage nema zamjene, ali u ovim prilikama tu ću zamjnu barm pokušati. - Šan je malo stau, uzdahnuo, okrenuo se prema djeci i nastavio: 112

- Zapamtite, djeco, ovaj događaj za sva vremena, njihove muke i stradanja, te žrtve zločina koje leže pred vama. Mrtva, mučena, unakažena, patnička lica. Pamtite svoje najdraže, koje više nećete vidjeti. Pamtite ih po dobrom i korisnom djelu koje ju obavljali za naš narod, ali upamtite i lica onih, koji su to učinili, zapamtite izgovorena imena, oznake čete, sve pojedinosti. Zato se zakunimo, djeco moja, da ćemo mačetom i žicom, metkom i zaoštrenim šiljkom osvetiti tu ležeće žrtve. Moramo biti kruti, hrabri, lukavi, neljudski i osvetljivi prema takvima. Moramo biti kao kornjača, koju gaze, ali ju ne mogu zgaziti. Neka gaze po njoj, ona će svoje noge i glavu uvući u oklop, zgažena, ugurana u blato i mulj, ali će ostati živa. Teško će se izvući iz blatnjavog groba, ali će živa nastaviti put koji je odabrala. Tako mi, moramo ostati živi, pamtiti i uzvraćati zlo za zlo, oko za oko, ruku za ruku, nečast nečašću, plamen plamenom. Da ima boga ne bi dozvolio, da smo danas ovo doživjeli i vidjeli. Da ima boga, ovo se ne bi smjelo dogoditi, da ima boga ne bi naši dragi ovdje ležali, da ima boga ne bi bilo toliko spaljenih sela, šuma i polja, da ima boga on bi se trebao svetiti, kažnjavati, da ima boga... Pred vama tu u humku, moji i naši najdraži zaklinjem se, da će moj život biti pun mržnje prema onima koji su krivi za vašu smrt i da ću ih naći, pa gdje god bili! Šan je dao ranjeniku još jednu injekciju, a pod jezik tabletu. U tom trenutku je zastenjao. Probudio se iz nesvjesti. - Samo budi miran, brate! Prenijeli su ga ponovo u čamac na granje, pored stavili hranu i sanitetski materijal, nekoliko trenutaka još gledali prema grobu i počeli vući čamac uzvodno. Trebalo je misliti na noć. Nisu smjeli noću ostati u selu, kako je Šan prvo mislio. Sada, kada je znao, da su malog Lu odveli, da ga nema tu negdje, bilo je bolje, da se udalje od ovog strašnog mjesta. Djecu će samo podsjećati na ono grozno što su vidjeli i doživjeli. Što dalje! Što prije! Sada je trebalo misliti na brata. Tu su učinili što su mogli i morali! Na rubu džungle naišli su na puteljak, koji je kroz trstiku vodio prema poljima i u pravcu rezervnog sela. Po blatnjavom i uskom puteljku jedva su vukli čamac s ranjenikom. Ali bilo je ipak lakše nego nositi ga na nosilima, To ih ionako čeka sutra! Pred sam mrak stigli su, smjestili ranjenika koji je sada bio pri svijesti, potražili rezervnu hranu. Nije bilo mnogo! Šan je samo razmišljao kako dati bratu barem skromni topli obrok. Među 113

Sada bi tražio pomoć.Da. kako su ostali izgledali. Ipak su brzo zaspali. . napravit će nosila i krenuti s ranjenikom prema udaljenoj bazi u džungli. Brat je bio potpuno pri svijesti. Kod vaših sjevernih susjeda samo su trojica preživjeli. Imate li vi samo ovog? . koju je na maloj vatrici polaka grijao. Na brzinu joj je sve pokazao i sredstva koja je koristio pri pružanju pomoći i obradi rana.Dajte mi podatke o mrtvima . samo je on ranjenm a mi . Tako neće trpjeti bolove. što je sve poduzeo. Što učiniti sutra? Ako pomoć ne dođe.rukom je pokazao prema sjeveru . Tamo prijeko . Pio je dosta vode. Oko njega je stajalo nekoliko boraca i seljaka.također su ih dosta izmasakrirali. samo je nijemo gledao u Šana. a pored sebe stavio sanitetski materijal. Bila je zadovoljna! Ranjenika su odmah prebacili na nosila i četvorica su krenula s njim prema šumi. Grozno.pokazao je na djecu . Oni bi već davno bili tu. Da je barem sakrivena radiostanica bila u redu. - 114 . Šan je htio krenuti s nima.Stići ćemo mi njih! I ostale iz drugih sela već prebacujemo u bolnicu.konzervama pronašao je i neku američku. Skočio je na noge. ali ga je vođa ekipe zadržao: . kada je osjetio da mu netko dodiruje rame. Skromni smještaj djeca su iskoristila i odmah prilegli. U tom je razmišljanju zaspao. Mrtve smo pokopali . Ovo je ipak za njih bilo mnogo i previše. Malo ih je ostalo živih.Izvješće o događaju morat ćete dati u komandi. Barem nešto! Zbog bolova dao mu je morfij. Tražila je informacije. Mora što prije tražiti medicinsku pomoć! Jedini je to način da spasi brata. kako bi mu tijekom noći bio pri ruci. nije imao dovoljno snage gutati.rekao je vođa ekipe i izvadio cedulju i redom zapisivao imena. ali ranjenik nije mogao. Dugo nije mogao zaspati. Bilo je još vrlo rano jutro. Šan je legao pored brata. Među spaljenim ruševinama kolibe našao ju je razbijenu. Jedna djevojka je već pregledavala ranjenika. Misli su mu se stalno vraćale na današnji događaj.mi smo jedini ostali slučajno živi. kao da ga hoće upitati: a ostali? Prije spavanja Šan mu je dao još jednu penicilin injekciju. Pokopali smo žrtve.

detaljizirao svake pojedinosti s vođama pojedinih akcija. Sada je dao znak amfibiji. Bez obzira na takva razmišljanja. Čak je održavao sastanke s artiljercima i avijatičarima. Sada će poletjeti. kao podrška u uništenju glavnine. Jedna. da bi u tom slučaju karijera tog naduvenka bila zapečaćena. kapetan će pokupiti lovorike. da krene prijeko.Vođa mu je u kratkim crtama ispričao jučerašnje događaje. Iz sela su javljali o iznenađenju i uništenju triju pozicija. ali superiorni kapetan ga je na to nagovorio. ne navale svim snagama. koji su pješice već odavno pošli. Bio je to zaista ludi plan! Takvo šta on se ne bi usudio. Kasnije će nastupiti i avioni. Čamci su već bili u “kontaktu”. sva ovlaštenja i odobrenja. RAPORT Major Kvin je sa satom u ruci stajao na obali rijeke. Bude li uspio kako je zamišljen. i kasnijem mitraljiranju. znao je i. Dobro je čuo putem radija. Prvi se vraćaju u helikopterima. Stalno je gledao u cedulju i sat i izdavao naredbe u eter. jer bio je tu i promatrač iz štaba. Mitraljiranje mogućih bjegunaca. bio je preambiciozan za jednog kapetana. Čamce nisu pronašli. Zaigrao je veliku igru stratega. Oni će dva obližnja skladišta u brzom naletu uništiti. Ali. držao se dogovorenog plana i iz baze radiom nadzirao. Kapetan Rogers je spomenuo da su čamci vjerojatno ngdje u akciji 115 . savjetovao i upravljao nekim akcijama. Kako su ih tako lukavo smjestili. Dobio je “blagoslov” vrhova. Svi su znali čiji je to plan. pa su zajedno krenuli. tako blizu. Iz radija stalno su se čule zapovijesti i upozorenja. Djeca su ih bez riječi slijedila. Sa svih su se strana čule grmljavine. Pa i morao se držati svih uputa na cedulji. Oni će ih samljeti za čas. nadređene je uspio vrlo sugestivno uvjeriti u mogućnost pozitivnog ishoda i s minimalno mogućim žrtvama. Moraju biti najbrži i tako osloboditi mjesta za djelovanje artiljerije kao pomoći onima u šumi. koje on ne bi mogao obraniti. Od samog početka plan mu se nije sviđao. Pokušat će uhvatiti kontakt s glavninom i prihvatiti frontalnu borbu dok oni. I helikopteri su imali svoju ulogu. Oni u štabu dali su mu odriješene ruke. Međutim. a i Šan svoje. To su zvali “lov na lisice”. Sva voda za iskrcavanje u proplancima šume bila su u helikopterima. pa nešto još kasnije druga jaka detonacija uvjerili su ga da su skladišta uništena. Nekoliko dana je radio na njemu. Samo jedna netočnost i moglo bi sve propasti i biti žrtava.

O tome ćemo kasnije! Čestitam! Skupite od zapovjednika sve podatke i sređene raportirajte za sat vremena. Nitko na njih nije pucao. Tražili su artiljerijsku podršku.lukavo se nasmiješio narednik. pa se odmah vratili po četvoricu mrtvih. Tek na povratku sjetio se. a da neće izazvati sumlju. Raketama su zasuli položaje. Nije rekao da su u momentima masakra i iživljavanja na te važne čamce potpuno zaboravili. Ubrzo su zrakom poletjele prve granate.Kapetane. ali ih nije bilo u blizini. Slučajno su naletjeli na dvojicu bježećih stražara. Oni će stići tek kasno popodne. Čamci su se vraćali. Helikopteri su sletjeli. Avioni su odmah promijenili smjer. Oni su iza sebe ostavili bombu.prebacivanja. ja sam ih osobno tražio. pa je previdio taj dio. 116 . Major mu je pružio ruku. da im pružaju energičan otpor. Od narednika Luisa dobio je informaciju kuda trebaju usmjeriti avione. a desantni čamas prešao je prijeko.i pri tome skinuo slušalice i dodao ih kapetanu. Po njima je tukla laka artiljerija s obližnjeg brda. dopunili municiju za mitraljeze i odmah poletjeli u daljnji lov. Tako mu je rečeno radiom. Rekao je to naredniku. Majoru se približio kapetan i onako s daljine upitao za rezultate i žrtve. Odmah su tražili korekciju prebačaja. izvan domašaja njihovih topova. a dva najbrža i najhrabrija vojnika je razijelo. Artiljerija je prestala djelovati. Iz šume su dolazili zabrinjavajući glasovi. iskrcali vojnike. . kako će se opravdati. a iz šume su tražili helikoptere za ranjenike. a sada su ih preletjeli avioni. Sada su granate pogađale cilj. Vođenje završnica odmah preuzmite . da ga je toliko zanijelo “sječenje” protivnika. Bio je ljut na sebe. Vod u amfibiji imao je dva mrtva u glupom okršaju. Odmah su uzletjeli. Oni na brdu su utihnulia. Ostatak bombi u nasnačenom dijelu šume. Vojnici iz čamaca već su se iskrcavali. Dovezli su tri teško ranjena vojnika. a on je dobio odgovor neka samo tako nastave. a ovaj mu je lukavo odgovorio: . da dočeka prvu grupu vojnika iz šume. Ležali su pokupljeni u ceradama na podu amfibije. a u ponovnom preletu izbacili su pola tereta bombi. Nismo ih jednostavno pronašli! .

Žrtava nema. I štabni oficir. udarao je u tvrde stranice džipa. ali planiranjem i komandom uključivanja u određenim važnim momentima u akciju i pod rukovodstvom majora Kvina u potpunosti smo uništili predviđene ciljeve. Očekivao je željeno! Bit će slavljen! U najmanjem slučaju dobit će odlikovanje. Likvidirano najmanje 98 živih ciljeva. a mali otraga. mokrim ručnikom obrisati lice i ruke. kapetan je izvukao cedulju: . a štabni su oficiri sjedili u svojim foteljama. pa su mu naredili neka s kapetanom i zarobljenikom predveče dođu u štab. onako vezan. dva čamca i 47 živa cilja. bolnicu. koji je nakon toga smanjio brzinu na snošljivo drmanje. pogledao na cedulju i nastavio: . Bio je sav izubijan. U komandi se skupilo veliko društvo. Bili su tu artiljerci i vođe eskadri. oružje i hranu. Majora mu je skoro bacilo u krilo. Svi su nestrpljivo stajali sa strane.Vod A: uništio dva skladišta municije i tri živa cilja. Sa sobom doveli “živi jezik”.malo je zastao. Nakon propisanog pozdrava. Uništena dva pronađena čamca. Stigao je samo promijeniti svoje terensko odijelo. Vozio je kapetan Rogers. a i njemu se žurilo. Od njega moramo saznati neke detalje organizacije komunikacije. Malog Lu su vezanog i prestrašenog bacili na zadnje sjedalo i krenuli prema gradu. Major ga je požurivao. Svjestan sam bio u riskantnost akcije.Vid C: uništio dva komunikacijska sela. Žrtve: dva mrtva. Žrtve: 4 mrtva i tri teško ranjena. ranjenih nema.Operacija “GAŽENJE KORNJAČE” usuđujem se reći. u potpunosti je uspjela. I oni su htjeli čuti rezultate kojima su doprinijeli. bio je zadovolja i uputio se u štab. . kako bismo mogli djelovati na drugim terenima. pa je vozio skoro prebrzo po tom lošem putu.Major je u štab javio o uspjehu operacija. 117 . skladišta. Major je strogim pogledom ukorio kapetana.Vod B: prihvatio borbu izbliza i uz pomoć artiljerije i avijacije uništio glavninu snaga u šumi. . koji je bez intervencija pratio sve akcije. . U sebi je bio ponosan i sretan. koji predajemo obavje-štajcima na specijalni tretman. a nadao se i višem činu.

a i čuo je iz okoline gdje su odjekivale eksplozije. Nije sve baš mogao razumjeti. ali upozoreni pucnjavom iz daljine živi ciljevi pobjegli. Žrtve: jedan mrtav i 4 ranjena . a ostali su svi viši oficiri i njih dvojica. Dobro je zapamtio to lice! Bilo ga je strah! Znao je što ga čeka. Ležao je pritisnut o stranicu i sa strahom slušao okolne razgovore i hvalisanja. pri tome ipak nešto prešutjeti. Ulovili ili uništili samo devet živih ciljeva. Bit će neko vrijeme izlazaka. hvalili se o uništavanju “živog mesa”. uvjeriti ih u neke istine. Pukovnik se okrenuo ormariću iza sebe. a tako izbjeći mučenja. jer dobro su im danas potprašili. da će progovoriti prije nego neki stariji.Čestitam! . Njegovi će morati sve ispočetka. Neće se tako brzo oporaviti. znao je da je uništeno sve i svatko i sve što su tako dugo organizirali i sprovodili. pa prema tome sigurno su ih većinu pobili i drugdje. . Vojnici su znali da će slijediti dobar odmor. da tog malog ostave. Iz baze su ih ispitivali. Najviše mu se usjeklo u pamćenje hvalisanje izdajice Linga.Vod D: uništio također dva komunikacijska sela. Najbolje bi bilo nešto reći. a oni iz voda C nekako su suzdržano pričali samo ono što su smatrali da smiju. Prepričavali su događaje iz akcija. jesu li što “povalili” i kakve su bile mlade Vijetnamke. Svi su izašli. a vas dvojicu i za unaprjeđenje u činu . Njegovi će ionako promijeniti taktiku i 118 . u sveobuhvatnoj operaciji. Sjeća se da je čuo kapetana kako viče. Osvetit će oni njih! Hoće morati progovoriti? Izdržati sve torture? Iz razgovora je razabrao. Čuo je i par imena. Na povratku iz akcije kapetan ih he na to upozorio. U bazi je do tada bilo veliko čišćenje opreme.ponosno je svoje izlaganje završoi kapetan. a time i provodi u gradu. a poneki će dobiti i prijevremenidopust.Sve vođe grupa ću predložiti za odlikovanje. ali je suštinu pogađao. Znao je da će ga mučiti. O tome su samo šutjeli i zadovoljne se smješili. pa tek onda kapetanu: . kako ne bi završili na sudu. Nazdravili su pobjedi. I oni iz šume će ih neko vrijeme ostaviti na miru.. da će ga saslušavati i da će pri tome koristiti i bolna sredstva. koji se na sva usta hvalio trojici probodenih. da ne idu u detalje.rekao je pukovnik sav ozaren u licu.komandant se ipak držao hijerarhije i prvo pružio ruku majoru. Mali Lu je te razgovore i upozorenja razumio i registrirao već u čamcu. izvadio bocu Whiskyja.

Sada je bio izvan životne opasnosti. Njezina nježnost i ljepota olakšavat će bol ranjenicima. 119 . Barem ne odmah u početku. Mora sudjelovati. Želju su mu ispunili. Šan je time bio zadovoljan. To je čvrsto odlučio prvog trena. Tako je jedan dio njegovog obećanja bio spontano izvršen. Počeo je raditi u određivanju budućnosti te djece. DVA MJESECA KASNIJE Stcionarno selo Nnalazilo se u velikoj dolini sa svih strana za-štićeno ogoljelim brežuljcima. Zamjenik komandanta bio je Šan. Onome što je saznao od Li. Samo je svoje pretpostavljene zamolio za privatnu istragu. Na kraju te niske doline bila je bolnica. a podalje smještena vojska u isto takvim skromnim kolibama. Tako će pomoći svojima. sve oko sebe. a i ubrzo bi ga pogodili. da pobjegne. reći sve. Šan ga je svakodnevno bar dva puta obilazio. dok mu brat ne prizdravi. Treba zapamtiti ta imena. brinuti se kao pravi otac. a oni će se osvetiti za ono u selu. točno će tako. a kasnije sve obavijestiti o rezultatima. pa nema smisla previše lagati. ali skoro sve i paziti na uvijek iste odgovore. a katkada je Šan i nešto zapisivao u malu knjižicu. Nikome o tome još nije govorio. U bolnici je Li bila pregledana i liječena od šoka. Oni iz komande su za sve njegove molbe pokazivali potpuno razumijevanje. Uvijek bi tiho razgovarali. a da oni nisu ni primijetili. Samo su bile nešto dulje. dodao je i bratove informacije. Već je imao par imena i nekolko opisa zločinaca. Kasnije su bili sve više svjesni koliko čini taj čovjek za njihovo školovanje i ostalo. jer samo tako pružit će mu se prilika da se spasi. Da. Prostrane proste kolibe stanovnika bile su bez ikakvog reda razbacane po velikoj površini. Svejedno je za dvoje poduzeo i više što se nadao. Brat mu je bio par puta na rubu života. ali bi se ovako vezan utopio. Skočio bi on već sada iz čamca u vodu. Svojima time neće naškoditi. šta druga djeca nisu imala. Oni su do sada dosta vidjeli. koju će sam izvesti. Molio je da ga tu ostave. lukav i čekati povoljnu priliku.mjesta. Treba biti miran. jer je za borbu i kruti terenski život bila premalena i preslaba. Straža je po okolnim brdašcima bila raspoređena tako da je očima mogla obuhvatiti veliki teritorij. ali su ga ipak spasili. znaju zaključivati. Brinuo se o svemu. pa su je nakon par pregleda i intervencija svi zavoljeli i ostavili da tamo pomaže.

U sada drugačijim okolnostima ljupkost te djevojčice koja je preko noći odrasla. .. na grobu sam se zakleo da će mi životni zadatak biti briga o ono dvoje djece i bratu. ali svjesna svoje tragedije. Naše mišljenje poslije onoga što smo saznali slaže se s vašim. I spavao je s njim. Spomenuo je i slučajno preživjele. sedativi i puno. Sjedili su u krugu i pune redenike slagali u metalne kutije. Nije se idvajao od njega. Sva se posvetila učenju i radu.Ja znam da možda to nije u redu. Samo im je potvrdila stričeve navode. a oni neka odluče. širila je i puno radosti. odsječenu ruku. I o tome su ga pitali .Mi možemo samo vaša nastojanja proslijediti dalje. i osvetiti te žrtve. Mislim da je to moralno pravo. da će se osvetiti. Međutim. Od komandanta sela dobio je na dar široki opasač sa Colt Komander revolverom od 11. Bio je još blijed. Svi su znali što je proživjela. Potanko je morao ispričati ono što je vidio i doživio. I slikali su ga s ovako odsječenom rukom. Mučila ga je slika mjesta tragedije. Često je noću sanjao pokolj. ali se vidno oporavljao. aokolina joj je pri tome pomagala. puno razgovora o sličnim sudbinama i primjerima odagnali su pretrpjeli šok. Otpočetka se bojao. Kako ću to učiniti još ne znam. Postao je nekako šutljiv.43 mm. koji je već sjedio u krevetu. prerano je odrastao. Razgovarali su i sa Li. Dobra hrana. Mladići su se šalili i smijali. Tog dana Tan je s nekoliko mladića metcima punio redenike. Za oporavak je trebao više vremena nego Li. .Li mu je uzvraćala pažnjom i vrijednošću. Kod njega je navratila i komisija za ratne zločine imenovana od područnog štaba. Tek su tada tražili razgovor sa Šanom koji im je vrlo uzrujan ispričao ono što zna. a njemu nije preostalo drugo već da prizna svoje nakane: . da će mu svaku djelatnost u vezi osvete zabraniti.Znam! Jasno mi je! Hvala ipak na razumijevanju! Tan je dodijeljen privremeno pomoćnoj borbenoj jedinici. Odjednom do skupine dotrči dječak i obavjesti Tanada ga 120 . kada sam vidio što su učinili. mi samo izvješćujemo. Ali mi o tom pravu ne možemo odlučivati. a pogotovo na kakav način. a Tan se nikako nije mogao uklopiti u to veselje. a za brata Šana je rekao da već ima neke podatke o zločincima i da je svečano obećao. Bio je ponosan na dar. mirovanje. I ona je svakog dana navraćala svom stricu..

Na nekih sto koraka ispred njih kretao se jedan dječak u kojega je starac stalno gledao. Šan je grabio digačkim koracima i stalno požurivao Tana. koji je na Tanov upitni pogled bio vidno uzbuđen. Vojnici u pratnji jedva su ga slijedili. Pješačili su pet sati. Jednom. silovito ga je zgrabio i okrenuo u suprotnom smjeru. Tjerala ga je. Nakon tog još su sporije nastavili put. Poći ćete tamo vas dvojica. kada ih je na putu zatekla noć. sve po razasutim rijetkim poljima. ali ne i u kritičnom. Pokrili su se ceradama koje su u ovo doba morali stalno nositi sa sobom. Ni riječi nije ispustio. međutim. Lu je to znao. neka nada i vjera da ga tamo čeka mali Lu. Onako šepav. Starac ga je usred bijela dana vodio do predgrađa. Umorni su brzo zaspali. Lu je primijetio i neke znakove. na par koraka. pa može tako brzo. neka nepoznata snaga. Zašli su u neko dvorište. popuniti mjesta u njegovom još nepotpunom mozaiku. osjećao. Tu su prilegli. kojeg je već vidio u kući. Zamjenik kaže da bi to mogao biti mali Lu.rekao je kratko komandir i pogledao prema Šanu. Polako su se udaljavali od grada. svojim životima obraniti. Da je barm on! Da je bar taj dječak peti preživjeli iz sela. Lu to nije razumio. U predgrađu pratioci su nestali. kad ih je Šan probudio i energično tjerao dalje. Ponesite nosila! . Starac je išao uz njega i bivolu stalno nešto govorio. Napustio je veselu grupicu i uputio se preko čitavog naselja do komandantove kolibe. i. Mešu nijma je starac spretno pronalazio samo njemu poznate 121 .Javljeno nam je da je jedna patrola pronašla dječaka koji tvrdi da je iz sela Hau i da je pobjegao iz zarobljeništva. Kako su brinuli za njega. ako je sposoban da podnese put. I sada je imao pištolj.hitno treba komandant. U teškom je stanju. konop za koji je bio privezan bivol. Iza njih. odlučili su ga. . na takav znak. Tek tada je Lu primijetio da je džip sa vojnicima projurio ulicom. Ovaj je samo kimnuo i krenuo. Već tada je ispod njegove košulje nazrio oružje. sve čuo. Vojnici su pronašli malo sklonište uz put kojim su prolazili. također je išao neki mladić. a starac je Luu stavio konop u ruku. Da. s još dvojicom boraca i bez obzira je li ili nije on. Uz komandanta je zatekao Šana. dkle. Živ! Pa on će moći popuniti njegovu sliku s imenima.Nije nastupilo još jutro. a Tan za njim. prebacite ga ovamo. samo mali Lu to može! On je sve vidio.

Dok su se grijale. a s njom i silovita kiša. podmetnuo kamenčiće i zagrijao konzerve.puteljke. vidio je da su na rubu šume. nije usudio micati. već se bližilo jutro. Po njoj je lutao nekoliko dana. prosto stisnut u trnovito grmlje.Idemo. a vojnika u zrak. kao da leži u krevetu. ali ovaj ga je samo gurnuo za borcem koji je imao već dvadesetak metara prednosti. Nije znao kuda. Veče je došla brzo. Mislio je da je sigurno ranjen. Hranio se 122 . nožem je odrezao jednu posebnu granu i. kada je grunulo. Lu nije mogao spavati. Ništa ga nije boljelo. Jednom je čak došao na isto mjesto gdje je bio prije dva dana. Tako su zašli u gustiš grmlja. nožićem ih otvorio i osluškivao okolinu. Sve je više bježao u tamu šume. Starac je preko obojice prebacio neku ceradu i . a on bez riječi legao pod neki grm. nepoznate šume. gledao je u raznijeto tijelo. Odjednom se pred njim stvorio bivol kojem je starac opet nešto tiho govorio. Nije znao što učiniti. Po tragovima je Lu primijetio da se tu češće prolazi. prerezavši je popola. Taj je poginuo već u zraku. Lu je nešto htio reći starcu. jer neprijatelj je u blizini! Do jutra moramo zaobići bazu i doprijeti do šume. Bio je prosto raznijet. Opet sam! Najprije treba pobjeći u šumu jer oni mogu biti negdje u blizini. nastavio mirno disati. užasnut. Njegovom vodiču nije bilo pomoći. Bio je suviše zabrinut i nestrpljiv. Izgubio se! Izgubio smjer i orjentaciju. To ga je voće možda i spasilo. Neka snažna sila odbacila ga je u grmlje. tada je vojnik rekao da se mogu odmoriti. Dugo se tako odbačen. u vrlo kratkom vremenu napravio “spravicu” pogodnu za zahvaćanje jela. ali nakon nekog vremena i skupljene hrabrosti stao je polako micati rukama i nogama. Vojnik je koračao desetak koraka ispred njega. Lu je dobro poznavao takve ljude. Sav izgreban izvukao se iz grmlja. Oglasila se noćna ptica. Ubrzo su naišli na dobro prohodan puteljak. krv i crijeva razbacana po obližnjem grmu. Vojnik je iz torbe izvadio dvije konzerve. Zapalio je malu vatricu. Malo je zastao iza svog pratioca i ubrao neko divlje voće. Iz grmlja je izronio muškarac oboružan automatom. na koju stranu krenuti. Isti čas je napustio mjesto i taj put i pobjegao u gustiš grmlja prema šumi. . Samo je glavom pokazao na mjesto kraj njega. Kada se razdanilo. Hodali su satima. . Vojnik ga sve vrijeme nije ništa ispitivao. Starac je ponovio zov te ptice. mali. gdje je starac pustio bivola da pase. samo tiho. osim u kojem je selu ulovljen.rekao je i već krenuo. kada je u blizini začup dva pucnja. Upravo je raznišljao kako će ostatke nekako zakopati. Neko vrijeme.

ali noću je u snu skoro pao iz rašlji drveta. a tu. Oprezno se udaljio. spremno se predao.. Mislio je samo na vodu. traženje skloništa. 123 . Tako dobivena voda bila mu je nedovoljna za cijeli dan a napio se samo tijekom kiše. Međutim.. Znao je. nisu ga odveli daleko nego iscrpljivali njegovo malo tijelo. gdje će ga ostaviti da se naspava. Prala ga je svakodnevna kiša. Jednog dana primijetio je nešto više svjetla. Noći su bile grozne! Divlje životinje blizu. okolne životinje.ili gromovima praćena kiša. samo jesti i spavati. Uvijek ga je iz sna nešto probudilo . Pošao je u tom smjeru. Kada su ga pronašli.plodovima. Bilo mu je svejedno. U šumi je imao dovoljno vode i hrane od divljih plodova. Jednom je vrlo blizu čuo nepoznate i nerazumljive glasove. već neizvjesnost izlaska iz šume. pod gustim krošnjama i na stablima. a on se nije imao kamo skloniti. prenoćišta i hrane. I tada je mislio. a on sve više slabio. jedva da je mogao napraviti nekoliko koraka po močvari. Sve više je malaksao. tko će ga zarobiti. Zadnji tren probuđen uhvatio se za granu. bio je na kraju snaga. da mora pobjeći nekom koga je čuo. Nadaleko je zaobišao to zmijsko gnijezdo. a najviše od životinja. Svagdje ga je bilo strah od ljudi. Znao je da se izgubio u toj prokletoj šumi. korijenjem i lišćem. To je pokušao. Jedino se u njemu osjećao sigurnim. Još mnogo veće zlo. pa se ubrzo uputio natrag u gustiš. Dani su brzo prolazili. “Suhi” krevet u šumi zamijenio je mokrim na blatnjavoj zemlji. hranu i neko suho mjesto. rijetke trave i ponekog grma. ali nigdje nije imao mira da se dobro naspava. To je kasno primijetio. a hod ljudi prepoznati. a sve su za njega bile opasne. Nisu ga mučili glad i žeđ. Polako je napredovao prema sjeveru. Šuplje drvo ipak je bilo najsigurnije. Katkada je naletio slučajno na jaja barskih ptica i to mu je bilo sve što je u tim močvarama mogao pojesti. To više nikad nije pokušao. da u blatnjavu vodu nikako ne smije piti. ili pak neki šumovi šume koja je za njega izgledala zastrašujuće. nije imao ništa. jednom je u takvoj šupljini naišao na mnoštvo zmija koje su se između sebe ispreplele. Svaki dan u isto vrijeme barem jedan pljusak. u toj prokletoj blatnjavoj pustari osim trstike. Imao je pravo! Kraj šume. pa se tamo noću najradije sklanjao. Od majmuna je naučio kako spraviti od par grana ugodno gnijezdo za spavanje. Izašao je iz zelenog pakla. a spavao u šupljem drveću. gdje doduše nije bio previše gladan ni žedan. I velike i male. pa je radije ostao sakriven. duboko usnuo i dobro naspavao. Ali iz jednog zla ušao u drugo. Kišnicu je skupljao u nastavljenu vrećicu. Kada je vidio da ne može pobjeći. Glasove nije mogao razumjeti.

Otiđite do onog grmlja i iskočite tek kada vas prođe. DIO OSVETA STARA IZREKA Stražar s uzvisine javljao približavanju nekog seljaka. Samo da ga oni s vrha ne spriječe. nikog u to neće umiješati. a smjer ulaska na vidno polje sela ne odgovara dogovorenim putevima. Ja ga očekujem s prednje strane! - 124 . Kroz mozak stražaru prođe neki neobičan osjećaj. jer je glavne krvnike imao na spisku. Napeto su ga promatrali. Svi kuriti znaju za to! Brzo je stigao odgovor. Ta osveta mora biti samo njegova. II. Izdao je zapovijest: . da mali Lu pojede jutarnji obrok. ili nešto drugo. snaći se i preživjeti. volje. Divio se malome! Mali se mogao mjeriti s najhrabrijim borcima. Njegovo ogledavanje mu je sumnjivo.Šaljem ti dvojicu. pa ne zvao se Šan. Ima on tamo prijatelja! Oni će znati pronaći način da saznaju za žrtve koje mu ne mogu pobjeći. Bio je zadovoljan.Svi su prisutni čuli priču mališe Lua. njegova i ničija. tiho zarobiti! Opreznost! Brzo su dotrčala dvojica mladića. Nadao se da će dobiti prešutnu dozvolu. Sada je krenuo prema selu. Sumnjivac je bio već na dvije stotine koraka. ali ga taj dan nije htio više zamarati. instinkt uzbuđenja. Neke je opise uspoređivao. Imat će ih on. Trebao je imati puno snage. Imao je ono što ga je toliko zaokupljalo i mučilo. kao da ne zna u kojem će smjeru. Šan je nestrpljivo očekivao i svoj dio priče. među one koji mu informacijama pomažu. Ili je bjegunac. sve ono doživjeti. . Mnogo hrabrosti! Sutradan su ostali neko vrijeme sami. Na njegovom su se popisu našla nova imena i opisi. Viđeni se muva okolo. Smiren čekao je. vidjeti. Već sutra krenut će srivena pošta na jug. Vanjštinom je nešto odudarao od ovdašnjih seljaka.

Kao da i nije bio iznenađen pred uperenim puškama. osim noža. Došljak se još uvijek kesio. da će se rat dobiti dolje na jugu. nastala je strahovita eksplozija namjerno izazvana. koji se međutim nisu htjeli priključiti pokretu. Seoski starješina ispitao je došljaka. pa nestali. No. izgubivši sve svoje. naredio da ga nahrane i pod stražu. kako su nazvali akcije za prisvajanje oružja. Vraćaju se samo mrtvi i ranjeni. Odveli su ga do vojnog logora koji je u to doba bio prazan. Svoju su hranu i konak odradili. a i zadatak prisvajanja eksploziva nisu izvršili. Komandant je bio zle volje. luta okolo. Samo koga poslati? Znao je unaprijed. samo oni. jer će morati pucati. zapisao podatke. Odmah je spremno digao ruke. Za to im je nedostajalo hrabrosti. A bilo ih je i kojima je skitnja bila u krvi. Vrativši se iz dvodnevne akcije vojnici su mu bili umorni i mokri. Sada su ga radijom obavijestili da mora poslati popunu na jug. Ali zapovijest je morao izvršiti i poštivati. i sjevernjaci i južnjaci. Izgubio je sedam najboljih boraca. Svi u okolici su poginuli. a ne ovdje u pozadini. a lice mu se razvuklo u osmijeh. pa se postavljalo pitanje tko će braniti sav taj narod. Iz svoje oblasti 125 . dok se ne vrati komandant. Smjestili su ga u otvorenu kolibu. ali je potreban oprez. znali su također vrlo dobro. Ovaj put im je naređeno da “nabave” eksploziv. Kada se mala grupa probila do samog skladišta. lutalica i. Većina je bila daleko na zadatku. akcija obustavljena. Oštro mu je naredio neka ne bježi. nije imao. Bili su dva dana u selu. Najčešće mrtvi uopće ne! Zračni napadi i upadi u pozadini bili su sve češći. Njegova četa je imala i mrtvih. gdje je mogao ležati i vidjeti samo dio sela i stražara pred ulazom. ostat će oficir bez vojnika. Oružja. Shvaćao je. Ako tako nastave. koje će odrediti. Cijela akcija je već od samog početka krenula naopako. možda je to opet neki usamljenik. Na povratku su prošli kroz tri oluje. Lozinke naravno nije znao. Najvjerojatnije je i ovaj jedan od njih. on naredio povlačenje. Mora odvojiti deset boraca. Stražar je mislio: borimo se među sobom. jednakih lica. Bili su u “krađi”. da se rijetko tko vraća. tamo ih najviše gine. Kao da su ih očekivali. Ali posljedica izdaje ili nešto slično od takvih lutalica nisu imali. Znao je da ih tamo najviše trebaju. da nitko neće prigovarati. Mrtvih više nego obično. potreban za rušenje mostova i puteva. Bilo je u zadnje vrijeme mnogo takvih lutaluca.

ovaj neprijatelj nije onaj od prije tri desetljeća. Oni su predvidjeli da će napad biti izvršen i sa sigurne daljine. što se tamo negdje nekome na brzinu prohtjelo nešto eksploziva. I to bi odijevao iznimno. Proradio je neki njegov ludi instinkt. i to samo zato. ali ovaj rat je nešto drugo. ispitivati. ni u selu. kada je samo letimično pogledao seljaka. U svim akcijama. Šan i Tan. privremenu stražu onako već umornih momaka. što sve narod trpi i kako se ustvari vodi rat. Ostali oko njega bili su šutljivi kao da ih je bilo stid neuspjele akcije i nepotrebnih žrtava. U kolibi je doduše imao čistu vojničku jaketu i kapu sa zvijezdom. Pored njega su prošla dvojica stražara vodeći nekog seljaka. Šan je upitno gledao seljaka.seljak. Tih nekoliko starih prdonja u njihovom pokrajinskom štabu stvarno ne znaju ni voditi akcije. Za trenutak je tog čovu vidio iz profila. Za akciju su doduše dobili neke podadatke. Smučilo mu se pri pomisli. i u pravo vrijeme. ali ti su bili šturi i nepotpuni. Daleko od toga da nisu zaslužni. sjedili su na kamenju i čistili s ostalima oružje od blata. da sada treba utvrditi i potvrditi identitet došljaka.dolje je poslao već preko sto ljudi. Jer. kao zamjenik komandanta. nije se takvo nešto nikada desilo. a privremenog zatvorenika i hraniti s ono malo što su i oni imali. Nepotrebne žrtve! Ludo izgubljeni životi. koji se id svog strica i direktnog pretpostavljenog nije odvajao ni u zadacima. I Šana je to grizlo. Kako je tek sada bilo komandantu koji će morati obavijestiti rođake o žrtvama. a pogotovo što se dešava na terenu. Od samog početka u štabu se zalagao da se akcija odloži za par dana. digli u zrak prazno skladište i njegove borce. Sad su im se oči srele. Možda su u tu akciju natjerani prebrzo. Šan je bio odjeven kao običan vojnik . žene borci i djeca. u kojima su konzultirali njega. U tom razmišljanju stražar ga je obavijestio o zarobljavanju nekog sumnjivog skitnice. dak on ne skupi dovoljno svojih i provjerenih informacija. Šan sav uzdrhti uz taj cereći pogled. Ostali su samo prizdravljeni ranjenici. Ostavio je Tana i oružje i otišao za stražom promatrajući vođenoga odostraga. Pred kolibom su seljaku naredili da sjedne i čeka. bez dobrih promatranja i informacija. donijeti zaključak. kao malo prije. Što je to? Toga trenutka se sav stresao. takve stvari je uvijek zbog svoje 126 . Tih nekoliko preostalih boraca i sposobnih mladića morat će poslati. To je bilo sve što je posjedovao. Opet ga je prošlo neko čudno uzbuđenje.

Otišao je u svoju kolibu i obukao skromnu jaketu. Prateći vojnik odloži seljakove stvari na pod pored njega. htio mu je i pomoći. Daleko da ga nije trebao. Imao je zdravo rasuđivanje i intuiciju. on će ga se teško odreći. Prema tom poslu osjećao je posebnu sklonost. pa bio mu je desna ruka. On bi im tamo mnogoviše koristio nego tu u “provinciji” rata. Šan se zagledao u oči zarobljenog. 127 . nasmijanog lica. Vojnik je raportirao o načinu zarobljavanja došljaka i stvarima pronađenim kod njega. na očigled se vidjelo da nisu obavljale teške poslove. Te ruke nisu radile sa seljačkim alatima. okruglog lica koje nije bilo neishranjeno. da posjeduje. Taj pogled trajao je dugo. Osim toga. što je Šanu godilo. a pogled preusmjeri prema vojniku. Htio je prodrijeti u njegove misli. Ako oni u štabu pravilno shvate njegov prijedlog. To je Šan odmah primijetio. Kakav prirodni talent za obavještajca! Vrhove je već obavijestio o Šanovim sklonostima kojih ni sam nije bio svjestan. Obojica su bili zabrinutih misli. Šteta bi bilo da takav sposoban obavještajac pogine u nekoj glupoj akciji. U kolibi je bilo svjetlo i ugodno toplo. već kao dobrog i sposobnog stratega. Nepogrešiv u izvlačenju obavještenja. Pritvori vrata kolibe i stane mu iza leđa. a tijelo ovoga nenapaćeno nedaćama kojih tu ima na pretek. u ruci držeći slamnati pleteni šešir i sjeo na ponuđeno mjesto na prostirci. pa su sve češće informacije s juga stizale k njemu. njegovane. Propisno je pozdravio. osvetu. Kod saslušavanja zareobljenika bio je nenadoknadiv. iz ruku mu uzme šešir i priloži ostalome. I još nešto: ruke pridošlice bile su nekako ženske. ali opća stvar je bila važnija. Ako bude štabni obavještajac lakše će izvršiti svoje poluprivatne nakane. Komandant je volio tog skromnog borca. dobio podršku i pomoć za ostvarenje.a on mu je pokretom glave najavio neka sjedne pored njega. Tamo bi možda njih i legalizirao. Zarobljeni došljak nije ga izdržao. stavio kapu i otišao u komandantovu kolibu. Komandant je Šana ponudio čajem i šutke su gledali preda se. zbog toga je i poslao onaj prijedlog štabu.pronicljivosti radio on. Šan mu rukom dade znak neka se pridigne. Sve više se počeo baviti i obavještajnim radom. ali ne samo zbog borbenih sposobnosti. . najpozudaniji radnik i ratnik. Komandant se od primjera do primjera sve više u to uvjerio. već spustio pogled. Nestalo je i smiješka s tog lica. On ih je dešifrirao i analizirao.Uvedite zarobljenika! Ušao je naoko smiren.

.rekao je komandant. gledao tijelo i ruke. 128 .Zovem se Mhu Long. preokrene deku na drugu stranu i svu je pregleda. ali okrenut prema došljaku. a nove baterije. ništa sumljivo nije pronađeno. sve dok ne dobijemo vaše podatke i sa drugih strana. pretresen. a dolazim iz sela Meng Šu.Tko si. Često je na takav način primijetio neku reakciju ili strah u očima. Šan pogleda prema nožu. nepoznatog podrijetla. To smo dužni sa svakim nepoznatim. Naredio je seljaku da se odjene.Doživio sam stresove teškog bombardiranja. . Odgovori previše određeni i prebrzi. izvrtao.Uhvaćen seljak na prilazu sela.keseći je izgovorio seljak. cerada i stara deka u koju je zabodena velika igla s debelim sivim koncem.Zašto se nisi priključio našima? . i ne baš uživajući u tom zadatku. a da sam nije znao što bi to moglo biti. Tadi toga ćete ostati pod stražom. Sve je to radio strpljivo i polagano. Nije imala opšivenih rubova. Polakao se pridigne. pa ovakav za sada još sam nesposoban za borbu! Šan je sada bio siguran da s ovim nešto nije u redu. Tražio je nešto.. nekoj vreći i pored nje ćupom s kuhanom rižom. Izgubio sam svoje. kako bi mogao pratiti njegove reakcije. Otvori bateriju u kojoj su se umjesto jedne velike nalazila četiri male. slamnati šešir. tucka noktima po posudici. Skidao je s njega djelić po djelić. ali spojene u vez. te nožem isiječe slane ribice.Oprostite na oružanoj pratnji. Pregleda malo nož. nevjerici. . . pa lutam okolo . plastičnoj boci s rakijom. odakle dolaziš? . Na deki je bila položena i kineska velika baterija. kao formalnosti. Nakon toga razgrne deku.upitao je Šan. slamnatom šeširu ofucanih prljavih rubova. dajući do znanja da je svoj dio posla završio. izlije rakiju. isipa rižu. osim ovih stvari na podu. Složi ovako klečeći sve natrag i počne gledati kao u čudud. Kleknuo je pored njih. Zbog sigurnosti to činimo. koje su Amerikanci bombama razrušili prije mjesec dana. . bez etiketa. tri slane ribice. Zavirivao je čak i u kosu. S isto takvom brižljivošću i sporošću počeo je pretraživati sljekove stvari na podu. ovom pregledu i ispitivanju. Gledajuči u seljakam kao da je vidio iskricu olakšanja. Jesu li pripremljeni? Digao se sa svoje stolice i pipajući pregleda seljaka. bateriju. odloži s nje iglu i konac. opipavao.

. Naslućivala je o čemu se radi. Brzo su ušla još dvojica i savladali koprcajućeg na podu. Problijedio je! . Neka zapita ua “postupak” s izdajicom. a oni jesu. Znači. izvadio četiri baterijice.okrenuo se vojniku pred vratima i naredio. pristupio mu i nešto šapnuo u uho. Sa tri brza koraka našao se kod stvari na podu. ti znaš koje. Opis odgovara . Ne kazuj im ništa o čemu je riječ! Od toga mnogo zavisi. Vezali su mu ruke i noge.To je mali radioodašiljač. sjećaš li se ovog seljaka? . imam još jednu molbu . Ja ga nisam vidio. a pogled je uperio u iglu i konac pa u seljaka koji je taj tren pokazao neznatnu uzbuđenost.. . Začuđen je čekao objašnjenjenje. nedavno je sašivena unutrašnjost tog starog šešira. on je helikopterom ubačen u pozadinu. Njegovu poziciju hvataju avionima u krugu od 5 km.Li. Ja ću ih zvati unutra pojedinačno. Šan je u jednoj ruci držao šešir. te ih ostavi pored kolibe.odjednom je skočio Šan. N apod su ispale četiri kutijice. Odvučena je prebrzo u kolibe. Šan je nožićem otparao konac i otrgnuo unutarnji poklopac. a u drugoj iglu s namotanim koncem. a vidjela je malo. Da li Šan opet ima pravo? On nije ništa sumnjivo primijetio na tom došljaku. Komandant je upitno gledao u Šana. tako da sitnim koracima ipak može hodati. Odmah je pozvao radistu i naredio slanje hitne poruke u štab.Samo malo . Tamo je bila mala gumica za pričvršćenje i potrebni kontakti za plus i minus.pokazao je na podu klečećeg seljaka.okrenuo se Šan prema svom pretpostavljenom.Nisam siguran. .Misliš? . ali se nije mogla sjetiti.Neka uđe Li! . .brzo je govorio Šan. Baterijica traje svega pet do šest dana.Odmah vežite tog čovjeka! .naredio je Šan. Sada je uzeo bateriju . a jednu umetnuo u mjesto uz kutijicu.Skupite sve preživjele. još čistim. . koga oni zovu “lokator”. 129 . Istim koncem. ne veće od kutije štibica. ali u onom košmaru nije primjećivala lica. ali nakratko.Komandante. ali sve mogućnosti moramo provjeriti. U ruke je uzeo slamnati šešir. Bile su od kartona i dobro impregnirane voskom protiv vlage. Čula je samo one strašne jauke i zapomaganja. Nije on sam! Treba hitno upoznati štab o opasnosti! . Li je dugo promatrala lice zarobljenika. a komandant se čudio takvoj pronicljivosti. lociraju selo i zna se što slijedi.

Ne. da ga zadavim ovom jedinom rukom jer drugu su mi tamo odsjekli. pogledom je zahvatio prisutne. jesi li ga već negdje vidio ili ti sliči na nekog? upitao je Tana. Ničim ne pokazuj što smo te pitali . smiri se.Yu Ling. . to je taj! Komandante. Upitan.Ne. a on da bude svjestan svog umiranja. on je kolcem probadao ranjenike i mrtve. polako da mu gledam lice. to bi za tu zvijer bila prelaka smrt. Šan.Ne brate. Dugo.Neka uđe brat! Čim je Šanov brat ušao. Ne.Tan.. Dajte.okrenuo se Šan zarobljeniku.To je onaj divljak iz sela Hau. dugo je bez pitanja ošito ispitivao to lice.Neka uđe Tan! . toga nisam vidjela! . ovoga nisam nikada vidio. komandante! . komandante ne. . moim te.Tan. odi ovamo i okreni se licem prema zidu. molim vas.odrješito je rekla Li. da se iskrca. Ta živina ne zaslužuje metak ili vješanje! Molim. Moramo biti objektivni i potpuno sigurni. ti si Yu Ling . priđi sestri i okreni se zidu. Onako polako. pa čak i hvalio kako je čuvara na obali probo. Šan ga nije uspio ni pitati. Pogled mu se zaustavi na zarobljeniku. približio mu se na korak. čudeći se valjda zašto ono dvoje gleda u zid. a rekao je i pravo ime . On je probo našeg Jamu! Sasvim sam siguran u to! To je on! I tamo. Udarce nogom ne mogu zaboraviti! Cijelo vrijeme se smijao. mali Lu je odgovorio: . dok su me vodili na saslušanje jednom sam ga vidio! . je li potpuno siguran. Ničim ne pokaži što smo te pitali. koji je ušašvši gledao po prisutnima. . ne još! On nam još treba za štošta! A svjedočiti mora još mali Lu! I mali Lu je potvrdio. Sada je upro oči u zareobljenika.Tako znači. ali po opisivanju malog Lu on veoma sliči tom opisu. Šan je vido značajno olakšanje na zarobljenikovom licu. 130 . . poznaješ li ovog čovjeka.Kako ne bi bio siguran! Pa bio je metar od mene cijelim putem u čamcu. Samo ja u to nisam siguran . komandante. Izživljavao se na našim ženama. druže.Li. Hvalio se na sav glas kako mu je čuvar čak pridržavao čamac. koje je sve više blijedilo.

Sada je shvaćao brata. Šan je nastavio sa saslušanjem zatvorenika. Bojao se samo smrti. Nakon kraćeg odmora i predanih depeša. a među koljenima mu se pojavila mokra pruga. Poslije ćemo odlučiti! Tek poslije smisliti! Razumijete! Osism toga prvo moramo riještiti probleme s lokatorima. Taj je drhtao cijelim tijelom. Polagane smrti. što je taj izdajica odavno zaslužio. Jedva se suzdržavao da ne učini ono. Grašci znoja probijali su mu ispod kose.pošao je korak prema njemu. Strah od kazne bio je ipak prevelik. koliko si nam nanijeo zla i još ti nije dovoljno. ali ovi su te vidjeli. Bolne smrti. a ostalo će već zajedno 131 .To nije bio znoj muke. možda sam te s udaljenosti čuo u tvom divljanju. Kako su samo ovi preživjeli. koja je polako tamnila njegove hlače sve do poda. Znao je da je prepoznavanjem tih ljudi i s pronalaženjem lokatora osuđen na smrt. Samo se kukavice ovako ponašaju. sve propalo. Shvatio je čega se boji. Srušio se na koljena. Ništa. osobno odgovaraš za njega. Ovog jednorukog bi još uvjerio. znajući da je za njega sve gotovo. Izvukao je iz njega i drugih važnih podataka. planere i način na koji su je izveli. zapamtite ništa mu se ne smije dogoditi! Ti mi brate. Znaš. Molio je neka ga odmah streljaju ionako je sve priznao. kako bi stradali nevini stanovnici sela i vojnici u blizini. Bratu pred kolibom ponovo je oštro naredio neka zarobljenika dobro čuvaju. Yu Ling mu je sve rekao. Da su ga barem bolje čuvali. već znoj očaja. Šanu se zgadio. pun mržnje i gledao ga ravno u oči. kojega je silom morao odvojiti od tog gada. što je samo potvrđivalo karakter tog izdajice. Ništa ga više ne može spasiti. mai ga je dobro znao i on njega. a taj će odlučiti što je upotrebljivo za dalje. Okolo postavljaš lokatore. Jesi li svjestan kakve zločine činiš svom narodu? . znoj krivnje. Cijelo lice mu je bilo u grču straha. ali mali. znao je da je sve uzalud. a time je samo pokazivao kakva je ustvari kukakvica.Zatvorenika vezanog dobro stražariti. Izdajica mu je pored naziva operacije nabrojio i sudionike. Šan se na to nasmijao. . Zarobljenik nije protuslovio. Sada je Šanu sve bilo jasno! Imao je sve što treba. curile po licu.. ja od njega trebam neka obavještenja. koje je morao proslijediti komandantu. ali kakvu? To ga je mučilo! Sada se tek vidio strah u njegovim očima.Ja te nisam vidio. znoj straha. Šan se polako trudio da izvuče što više podataka.

.odgovorio je komandant. Komandant je rukom pokazao mjesto pored sebe i obojica su drvenim žlicama. Tko zna koliko su ih već sakrili u blizini sela i naših vojnih objekata i trupa. Što učiniti? Sutra i sljedeća dva tri dana avioni će locirati naše pozicije. za to uopće nismo spremni. pa neka tuku po njima.Shvatit će. mi smo svoje dobro obavili. Za svaki slučaj! Možda se uz tu akciju nadovezuje i što drugo. shvatit! Moraju shvatiti i reagirati! Poruke smo ponovili dva puta. Bio je zahvalan zadnjim komandantovim riječima. Vjerojatno će narediti djelomičnu evakuaciju. pa ćemo onda dobiti odgovor . Ja ću samo javiti da je likvidiran. To je dobro smišljena akcija. neke 132 . Imali su vremena da zajednički nešto pojedu. Konačno. Šan. . on je tvoj i od preživjelih iz sela. Samo me muči. ali odgovor ćemo dobiti tek navečer. Znao je da tog krvnika Šan neće samo tako jednostavno pred zid i “bum”. koji donose toliko smrti i bola. samo što manje publiciteta okolini. slijedit će naleti aviona i onih lešinara u helikopterima. mi bismo sve te lokatore mogli postaviti na udaljena točno odabrana mjesta. Šan je pogledao na sat. Imaš sve moje dozvole.Zapovjedniče. Radio za odašiljanje ne smijemo više dnas koristiti. Mnogo naših grupa mogli su zasuti s tim kutijicama. Naredio je neka im nešto donesu. Teško. Mi smo imali sreće! Ali ona sela. sasvim među nas. Vjerojatno su još negdje postavljali.smisliti. Čim stigne dozvola zalikvidaciju. Prokleto dobro! Reagirat ćemo ako poruku nisu ozbiljno shvatili. Što se tiče zatvorenika. Mogla bi to biti padobranska invazija veććih razmjera. što ćemo. Šan. pa činite kako ćete odlučiti. selo 3 nam je najbliže. . To je vaše moralno pravo. možemo kurirom tijekom noći . što ako laže? Daleko su prodrli u našu pozadinu. ali ćemo ga uvečer uključiti. Šan. Šan je svom pretpostavljenom ukratko iznio izvučene podatke koje će on proslijediti dalje. Obojica su šutjeli kada ima je mlada žena donijela na velikom pladnju na brzinu podgrijano jelo. koja je Ling spomenuo. znam da te to najviše interesira. oni su ugroženi. Brat ga je dobro razumio. Vidiš.Ako se ne jave s tim u vezi.Sada smo čekajmo. Šana je mučila i druga stvar: . ako oni ne shvate suštinu i brzinu naše poruke o lokatorima. sve teže je nadoknađivati mnoge žrtve vojnika i civila.i ljude u logoru također.

Vođe su zadovoljno sjeli pred ulaz i počeli motati cigarete. kako si povezao konac i šešir? . Jedan ćemo sačuvati za uspomenu . Šan. Polakao je čitala: . To si danas zaslužio. Tako malo imamo vremena.okruglice od riže namakala u neki sos od rakova.smiješeći je rekao komandant. privremena sigurnosna evakuacija na tri dana od sutra. bistrinu i efikasnost. I šifrantica je brzo radila.Moraju reagirati! . krenut ćemo rano ujutro. Bilo je ukusno! Za vrijeme jela. Bila je to u stvari tanka špaga. Uhvativši ponovo šešir u ruke. . Bio je to pogled pun napetosti. . jezik. . Zločinca likvidirati! Inicijativu sačuvati.Šešir je doduše bio nešto teži nego obično. To se ne da sakriti. i mnogo ti hvala! Pogotovo na današnjoj pomoći. To u prvom dodiru nisam primijetio. Ponosan sam na tvoju pomoć. neka na sigurna i pusta mjesta namjeste lokatore.Možemo li svi na tri dana do sela?. reci mi. Konac nije bio konac kakvim se služimo za krpanje košulja i ostalog. Njihovi izviđači nas ne mogu otkriti. sasvim drugačijim od tvojih. Kraj. tada još nisam bio posve siguranm na tren sam primijetio čudan sjaj u očima zarobljenika. U maloj prostoriji čuo se uzdah olakšanja. zaokupljen sam brigama i mislima.Nego.Ja bih jednoga trebao! . Slušati za tri dana u 18 sati.Vrijeme je! . Večeras pošalji tri mladića.Štabu 10. Izvanredna poruka! Poruka shvaćena. svi obaviješteni. poznate samo radisti. a takvom su spojene pletene trake šešira. da o tome razgovaramo. Ionako idemo kroz šumu. Neka se narod i vojska odmori. Šan je nekoliko puta pogledavao na sat. svi pravci također. a k tome si i hrabar i spretan borac. Oprosti. Kada sam se vratio na mjesto samo sam o tome razmišljao.tiho je zborio.Sada imamo vremena.Obojica su krenuli prema ogoljeloj palmi. Naredba.Obojica su tvoji.Možete! 133 . Stisnuo je zube. Na zvučniku su se počele sročavati brojke. ali to je moglo biti i od kiše. lokator i on! . poduzete preventivne mjere. To su nesvjesne reakcije kod kukavica. . Predložit ću te za odlikovanje. a na vratu mu se pojavila napetost mišića. Nego. Ima još vremena! . riječi. Nestrpljivo su čekali kraj poruke.

Kratke a jasne zapovjedi! Hitali su svaki k svojoj grupi. a žene 134 .Nakon našeg odlaska pregledajte i kamuflirajte logor i selo za poglede iz zraka. čak i djeca. Samo sat vremena hoda od sela. a imali su i neka predavanja i upoznavanja s vojnom situacijom na raznim područjima veođenja bitaka. a mnoge su stvari ostavili u selu. Djeca i starci pasli su živinu. Došavši na skrovito mjesto. S koliko preciznosti je bilo rečeno sve. Takva politička predavanja bila su vžna karika u njihovom ratu. Na brzinu je spremio ono malo svojih stvari i krenuo prema komandantovoj kolibi. U blizini tih mjesta. Vojnici će za njima. Bio je dobro vezan. a spretnost vježbali penjanjem na drveće. u slučaju preleta aviona. Tek kada to obavite. ako zna već uvježbane pokrete. zakopati ili sakriti. Komandant je primio i zadnja izvješća stražara koje je povukao sa svojih mjesta. Znali su da je to samo za par dana. Sa sobom su vodili i zarobljenika. Čistili su i podmazivali oružje.Šanu se u glavi počeo pojavljivati plan. Znate gdje! Vjerojatno ćete tim radom sačekati i mladiće koji su po vrletima postavili lokatore. a s prednje i zadnje strane bio je stražar. Svatko je nosio svoj mali teret. On je bio oduševljen! Dugo su tiho razgovarali. Napuštali su selo. alat pospremili. . Dapače! Neka vas vide! Seoske kuće su prekrili zelenilom. nije se potrebno sakrivati. Vidi se da su uhodani i da im takvi pokreti nisu nepoznati. Šan se divio svom zapovjedniku. Svatko je znao. Savjetovao se s bratom. koje je bilo unaprijed određeno. Tamo u tamnoj šumi imaju skloništa dovoljno sigurna od bomgi. što treba ponijeti. I tamo je već bilo sve na nogama. Izdavala su se naređenja i pola sata nakon toga seljani su već gonili svoje životinje ispred sebe. Baš je prije promatrao taj narod. Digao se rano ujutro. Baš im je dobro došlo! Vojnici su vršili neka obučavanja. Sada su sva četvorica stajali ispred njega. a uzeta je hrana i posude namijenjno za tri do četiri dana. Sve su ostale samo obavijestili da ujutro napuštaju selo i skupinu vojske. Izviđači su pošli na put već prije sat vremena. prije sunca. pregledati. Neće oni daleko. krenite za nama. stali su se odmarati i lješkariti.

Hvala. Neka saznaju da se tako ne ratuje! Mala grupa bila je na okupu. Pazi na ljude! . Puno moralno pravo imate na tog zločinca. da zbrišu iz označene lokacije. Tako bi tukli po svojem. Među njima je bio zarobljenik. nije mogao naslučivati što ga čeka. To je bio izviđački avion. On je imao prijedlog. Iza njih je išao zarobljenik i Šanov brat. Svaki je nosio svoj lagani teret na leđima. sastavljao. a moguća su i svakakva iznenađenja. a kraj njega postavi lokator. O svemu tome i o zarobljeniku mislio je Šan. . Samo neka bude tako kako si iznio. Svoj će teret ssuti u prazno. nasmijao se u sebi. dobio je papire i čitavo prijepodne nešto pisao. Kada je komandantu sve iznio. to nije mogao dokučiti. Lokatori su bili postavljeni . Neka se dimi! Neka ih “vide”! Neka samo uzalud troše municiju. alisada samo vezanih ruku. da će ga predati pred neki vojni sud. koji se nija ni metra odvajao od 135 . To bi bilo dobro! Bum i gotovo! Šan je dao znak za skretanje na lijevo. Kada su krenuli.Dobro. Šan! Uzmi najveći čamac i spomenute ljude. Svi u grupi bili su djelomično upoznati s planom. Ostavile bi je preko noći u potoku da se namače i postane mekana. i po pripremama. Prvo je razmišljao da na nekoj čistini sveže Linga za kolac. Krenite još tijekom sutrašnjeg dana. a zapalit će i vatre. Zarobljenik se sav tresao od straha. Znao je da neće udariti danas! Moraju svojima ostaviti vremena. druže! Hvala u ime svih onih i nas preživjelih . Više puta bi čuli prelazak aviona. Znao je da mu nešto spremaju. Sobom je namjeravao uzeti brataTana i malog Lu. Tanovu sestricu Li nije htio zamarati s tim višednevnim pute. Mali Lu i Tan kretali su prvi. oni moraju saznati kakvo su nam zlo učinili. pa ga je iznio zapovjedniku. podatna za oblikovanje pletenja. Putem će biti bombardiranja. Treba prijeći dosta. Imali su natrtnjače s hranom za tri dana. Najviše ga je zabrinjavalo odsustvo jer će trajati najmanje tri dana.skromno je izustio Šan . a mogli bi primijetiti da nešto ne valja. Oni “lociraju” položaje. pa opet pisao. Nadao se. jer tada će već početi napadi na locirana područja. Što ako se ne htijući takvom približe? Smije li to riskirati? Ali žeđ za osvetom bila je jača! Treba dosta prijeći da bi se došlo do bivšeg sela Hau.plele neke prostirke od usput nakupljene jedne vrste visoke trave. Put je dug i svakakav. Šan je vršio zadnje pripreme. ali što. gužvao.

Po trojica su vukli čamac tako da je uz zarobljenika uvijek ostao jedan.zarobljenika. dobro je znao put. nije li dovoljan razmak između njega i tog gnjevnog jednorukog. već je slušao lupanje pojedinih. Predvečer su izašli iz šume i napravili na brzinu skloništa za predstojeću kišu i skloništa za mali logor. Šan je samo približno znao gdje bi mogao biti. jer se zarobljenik stalno petljao u puzavce. Odavde će dalje čamcem kroz kratku močvaru. Zadnji je čuvao stražu. Umor ih je savladao tek kada je kiša prestala. Šanov brat i na krmi Šan. Vesala uz čamac nije bilo. Bili su već blizu kraja. Dali su i zarobljeniku. Približavalo se vrijeme kiše. već se osula kiša. toliko je tuklo po granju iznad njih. dok su se ostali ukrcavali otrčao i nešto dalje nožem odsjekao dugi. Zarobljenika su jednostavno vezali za jedno drvo. Tan mu je dodao drugi kolac. Jedva su prilegli. dogovorivši se tko će i koliko stražariti. Krenuli su dalje. ali kamenje koje nisu mogli zaobići usporavalo je put. Stalno je pogledavao unazad. Zarobljenika nisu stigli ni odvezati. a tri km široki pojas moraju prijeći tijekom dana. padao i usporavao hodanje. Izbjegavali su penjanje po malim brdašcima. vidjeli prvo drveće tog opasnog puta. Tan je bio tako uzbuđen. Tan i mali Lu su čamac ugurali u blatnjavo priobalje i na dno položili dodanu im robu. Tu su nsatale male poteškoće. da će mu pucati u 136 . Nije se bunio. Činilo se da je tek zaspao kada ja gje stric probudio. Tan je smjelo odgurnuo čamac i na pramcu spretno savladavao rijetke prepreke u smjeru zapada. kada su začuli zujanje motora s lijeve strane. Šan je brzo naredio da granjem kamufliraju čamac i da se sklone u razno grmlje. sada rijetkih kapi po lišću. Šan mu se zaprijetio. da nadvladaju tu vodenu prepreku. pa nije mogao spavati. Čamac su ugurali pod nešto veći grm i prekrili granjem. ali svakome pod krovom na očima. Što je bilo još gore. S njim je stao na pramac čamca. već samo ušiljenu motku kojom je katkada “požurivao” zarobljenika u stražnjicu. Svima je prijao taj topli napitak. Trebali su suhim i kamenitim terenom vući čamac. teren je bio kao neka mala pustara sa slabom vegetacijom. Nakon jela polijegali su. nakon sata hoda skrenuli su s puta pa počeli tražiti skrivnei čamac. Tri su sata trebali. pa je Tan. Nisu mogli spavati. Šan se nadao da će za sat vremena biti prijeko. već samo kolac. Put ih je vodio preko goleti. Taj bi bolno zaječao i odskočio žurnim koracima. Najteže ih je još čekalo. Inače glatko i klisko dno. pa zarobljenik. tanki i jaki kolac. Vukao je za dvojicu. ako mrdne. Negdje na pola puta i zatvorenika su upregnuli u tegalj. Za dva sata ušli su u šumu. On nije nosio oružje. Šan ih je radije vodio okolo. pa je na maloj vatrici skuhao čaj. Iza njega je sjeo Lu.

Čamac im još treba za zuadnji dio puta. Skoro su bili iznad njih. Iz tih ga je razmišljanja trglo ponovno zujanje helikoptera. lakše bi vukli i brže stigli pid krošnje drveća. Ako to otkiruju. Počeo je na sve vikati ako dođu. saznavši za opći napad. Bacali su i lake bombe. Došla su dva helikoptera. a zatvoreniku su vezali i usta. a tako daleko. Sve su bile nešto južnije. tako da su skoro trčeći usli među drveće. Koliko je bio upoznat. imaju veće šanse da netko preživi. što je toliko riskirao. Mali Lu se zavukao sa Tanom u drugo grmlje. Mogli su ih sve pobiti. Da bar padne kiša. Sm se isto i sakrio podalje. zarobljenika zavezao za drvo. Istrošili su zadnje atome snage. Tjerao ih je. a oni u grmlju nezaštićeni. pa jej čamac odlično klizio. Ako padne bomba. napravili su mali zaokret i krenuli prema šumi. mogu primjetiti trag vuče. Tamo su mitraljirali rub šume. Svi su se sakrili po drveću i među granje. Što su bili bliže šumi. Jedino ako se. nešto lijevo od njihvog predviđenog ulaska u zaklon šume. Mitraljirali su neki pet stotina metara od njih. Eventualne bombe nisu ih mogle zahvatiti. Napadali su mjesta. Šan nije znao što bi oni tamo mogli pronaći. a čamac postavio u okomiti položaj.Tješio se da je sve ipak dobro prošlo. bliže prvom drveću. natezao svoj konop vezan za čamac. a brat ga dopunio. na par sto metara! Noć još daleko. gotovi su! Šuma tako blizu! Sigurnost tamo. Sada se Šan sjetio izdajničkog traga vučenog čamca. Brzo je skočio sa svog mjesta. Šanu je bilo lakše. Brzo su se udaljili od opasnog mjesta. jer je bio još dan. nijedna jedinica se nije nalazila u toj blizini. a radosni jer su izbjegli velikoj opasnosti.trbuh. Ni sada im nije dao odmora. povukla ovamo. pa se moraju skloniti nekoliko stotina metara u stranu izvan smjera kretanja. tako blizu. da to ne čini jer moraju biti na većem odstojanju. a Šanov brat se smjestio na malom odstojanju. U šumi je bilo vlažno tlo. i ti prokleti helikopteri bi nestali. Šanu je laknulo! Odmah je naredio da požure do drveća. da su na jugu poslali u taj bezazleni dio 137 . Što učiniti? Kako se dočepati ipak sugurnije šume. Tiho su iščekivali dolazeće zvukove. Svi su od umora popadali po zemlji teško dišući. Zarobljenik se sav šćućurio u grmlju. Postojala je i druga mogućnost. Tamo su izvodili skoro isti napad na rubove šume. Helikopteri bi se mogli vratiti. Vukli su svi kao pomahnitali. da će biti u blizini i na najmanji sumnjivi pokret motkom ga probosti. a mogao je pričekati mrak. Šan mu je doviknuo. Šan je već predbacivao sebi. Opet su zapeli. Izvršavali su još nekoliko napada i odletjeli nešto južnije.

sve u nekom imaginarnom smjeru i nedaleko od njih. primijetili su trag čamca i krenuli tim smjerom. Iz svog skloništa nije mogao vidjeti što se događa. bježeći tako. Čuo je lamatanja helikopterskih propelera. a i noć se već približavala. Vjerojatno su primijetili trag. slete -. Znači. Letjeli su u ravnoj liniji njihovog traga. Udaljili su se nekoliko stotina metara i osluškivali. Naročito su opasno zujali odbijeni metci. a u slučaju opasnosti. ali ako primijete. Šan je zano da se ne smiju više igrati sa sudbinom. a mjesta na rubu šume imaju dosta. dakle. Nije trebalo dalje bježati. Najdenom su zamuknule detonacije u snop vezanih ručnih bombi i mitraljeza. moraju u šumu. gdje su oni upravo dobježali u šumu. Bili su tih iznad njih i krošnji. Valjda su se napadnuti već odavno sklonili s opasnog mjesta. zaključio je Šan. pa u svim smjerovima. Ovako će se brže i dalje stići.. Ako se spuste i iskrcaju. dobro će ih čuti kada se iskrcaju. počeli opet vući čamac po zaraslom putu. I odmor im 138 . gdje se najmanje nadaju. samo par minuta prednosti. Pucali su kao podivljali. da se što više udje od ruba šume. imali su znatnu prednost. pa onda za njima. iako pronađu trag. Ljudski glas iz tog smjera nisu čuli.Manje će se morati vraćati do čamca. Što je to za helikoptere? Par minuta! Imali su. Zapeli su snažno. U daljini.šume po jedan lokator. pa će se brzo vratiti. a u nastupajućem mraku neće se usuditi za njima. valjda da su im neprijatelji tu pobjegli. bježat će dalje. Skočio je s drveta i sve su sada. Brinuo ga je trag. Jedan je helikopter stao u mjestu. Čuli su zujanje metaka i udaranje u drveće i granje. Ako čuju zvukove pristajanja helikoptera. aa i od smjera potrebnog kretanja. Samo su na rijeku javili za njihov dolazak . Dotle će oni dobrano odmaći. misleći. Dan je bio na izdisaju.Šan je bio veoma zabrinut. Sve zaključke izvodio je prema dolazećim zvukovima. pa sada tuku po tome. čuli su se rafali. Oni će shvatiti da su se prevarili. Oni nisu mogli znati. Nešto se događalo. Prvom se pridružio i drugi i odjednom su svom brzinom krenuli u obratnomsmjeru. ostaviti čamac. iako uzbuđeni. preko ravnice. da će netko njihov ovuda proći. Po čemu li sad pucaju? Imali su sreće što su odjetjeli u krivom smjeru.Na povrtku će svratiti po hranu. Zvuk helikoptera na mjestu i to tamo. Sada ih je vijio. ali to ga se u ovom trenutku nije ticalo. Sakrili su čamac i dalje bježali bez njega. Šan je mislio: ako i dođu. Iz jedne glupe opasnosti ušli su u drugu. Ša je znao da pogodak tih sve trga i nema pomoći. a do tamo i natrag ima samo 6 milja. mogli bi ih po tragu pronaći.. pronaći pravi atrag. Treba brzo pobjeći s tog mjesta. nešto odmoreniji. Čak ih je jedan i zahvatio vrtlogom vjetra u niskom letu. tamo prijeko.

pa sve do rijeke. ali se nije prelila. Što li će tamo s njim učinit? Kraj mjesta s višom obalom plovili su brže. Biti uz obalu. Držeći se sasvim obale plovili su polako nizvodno. Večeras trebaju prijeći ovu šumu i to ne bap daleko. Tan je na prednjem dijelu upravljao smjerom i katkada uklanjao kakvu prepreku. Ne. Pospremili su preostalu hranu u torbe i krenuli natrag. jer kiša je ovaj put padala rano ujutro. Oko ponoći tog napornog tegljenja i saplitanja dovukli su se do potoka i u nj spustili čamac. padali su i posrtali. Dobro su čuli zvukove udaljavanja. stao na svoje mjesto. sve do potoka u koji će spustiti čamac. Potok je bio dubok i velike širine. Za dva sata. kako bi mogli osluškivati okolinu i poduzeti mjere bježanja na obalu. energično i bez problema. Uzeli su hranu i osluškivali udaljeno lamatanje helikoptera. pa su napredovali veoma brzo. Sav taj put će u povratku prevaliti za jedan puni dan. Dugo jeosluškivao. Nepotrebni napori! To je naglasio. već i ove oko njega. i kraju tog opasnog pothvata. ali je njen tok bio neobično brži. Nije znao da bi i tu riskirao. Nije bilo teško. sporo instinktivno napipavali puteljak. prije nego se vratio. da li mu se to isplati? Isplati li mu se izlagati opasnoti ne sebe. namjerno tako i bez zaveslaja. i bez riječi. Zbog vječitih kiša rijeka Kvi je nešto dignuta. jer tamo ionako ne bi mogli bježati na obalu. Šan je 139 . U rijeku su ušli brzo. za njega nema nepotrebnih napora ukoliko se radi o osveti. Nisu se vraćali. promatrao u vlažno jutro. Sada nisu imali nikavih poteškoća. Bojao se takve klopke. što su dalje plovili. Ipak je odlučno dao znak. Šan je samo promatrao. dok još sunce nije ni dobro pripeklo. Često su se nogle plele u nevidljivew prepreke. već se Šan pridržavao grmlja. pa su napredovali sporo. a Tan zagazio u potok. Odmah su se ukrcali i krenuli nizvodno. toliko još nije bilo vode. a ne moći se popeti na nju. sve bliže selu Hau. Sada je zarobljeniku sinulo kuda ga vode. Ispod krošnji bio je već mrak kada su ponovno krenuli određenim smjerom prema potoku u dubini šume. a tu su i napori. Šan je neko vrijeme razmišljao . poznatim terenima. Pregledali su vezove zarobljenika i legli na kratki počinatk. bili su na rijeci Kvi. ali noć je činila svoje. Oprezno su promatrali oba smjera rijeke i. Sjetio se sada riječi svog komandanta. Iz sna su ih probudile krupne kapi koje su padale iz gornjih slojeva lišća i krošnji. Šan je bio zadovoljniji.treba. Probudili su se potpuno mokri. Nisu odmah izbili na rijeku. Potjerala ih je bliska noć. kako je to što su činili bilo također opasno. Čamac je lako klizio. a sve to im je oduzimalo snagu.

Mali se sjeća i dobivenih udaraca. Još nije znao kako će umrijeti. Nije mogao nijekati nešto. Iz čamca je nisu mogli vidjeti. jer postoji ipak mogućnost. Tan je odvukao čamac u potok i tamo ga kamuflirao. kolcem ga pridržavajući. Dobro im je govorio da ga ne šalju onamo. Jednoruki je bio nepouzdan i lako bi se obranio i uštedio na vremenu. Nagorjele i razbacane motke koje su nekad bile osnov koliba još su uvijek bile tu. Tražio je uliv potoka u rijeku. da je netko preživio.obratio se zarobljeniku. Tan je usporio napredovanje čamca. što je bilo tako očito. Po njegovom ga nisu smjeli uzeti sa sobom. dugog niskog humka kojega je kiša stukla skoro do razine okoline. gdje su njega zarobili. i baš tamo. Kako je samo stigao tamo. Zato je i napisao ona pisma. hoće ga tu mjčiti. Stalno je mislio što su tu radili. kao “zaljev”! Uskoro je čamac usmjerio prema obali. da to neće biti laka smrt! Čim su se iskrcali. Tu je poginuo Jamu. Ostali su načulu sa Šanom krenuli puteljkom prema bivšem selu Hau. a ovaj je bljedoćom lica potvrđivao svoj strah. a očiju uprtih u obalu. osim humka. Progonila ga je naizvjesnost. Splet nesretnih po njega kobnih okolnosti. da nema svjedoka. tu je bila greška i u odluci da s još trojicom nosi lokatore. Znao je. Šan ga je cinično promatrao i naslađivao se: . S lijeve strane su već primjećivali toliko im poznatu ravnicu s trstikom.Postoji stara izreka kako se zločinac uvijek vraća na mjesto zločina . Htio je biti siguran u smrt. a u daljini se naslućivala tamna džungla. Šan je na brzinu pregledao okolinu. zato je i tako divljački probadao svakoga. Toga se bojao već tada. gdje su imali stražarsko mjesto. a da ovi sve znaju. Direktno optuživanje lako bi branio. pokušao kasnije pobjeći. 140 .međutim inzistirao na svom planu. Svih detalja. tik uz izbačeni poluotočić. Ponosno je potapšao u torbu. Sav se tresao od te pomisli. ali mali! Taj je nasamario mnoge. Zatvorenik je prestrašeno gledao u grmlje. U sredini je jedva hodao Yu Ling. Pristali su u malom zaljevu. Sada može samo očekivati smrt. Samo kakvu smrt? Došli su do razrušenog sela. Ništa se od tog dana nije promijenilo. i zločincima je htio dati od znanja koliko zna. Jedino su četri kolca označavala granice tog velikog groba.

Za pola sata viknu je da je ima. Sjetio se samo. ali jesti nisu mogli. ali je bila kornjača. Nije jznao sve detalje koje je Šan smislio. da je Šan prije polaska dugo nešto pisao na neke papire. .ogledavao se sa strahom.Dođi. . široko otvorenih očiju. Dječaci su otrčali još uvijek vidljivim putom prema tamnoj pozadini. to je Šan smislio! Vezali su ga upravo onako. pokušajte je negdje uloviti. pođite do džungle. Nisu je našli. što će slijediti. Ne možemo jesti! . Oči su im stalno bježale prema humku.Tan.pokazao je rukom iznad glave . Mali Lu mu je sve ispričao o zadnjim očevim trenucima. što prije to bolje! - 141 . poslije nećemo imati vremena. Zamke su smislili uz put: vrpca s kojom su imali vezane hlače. Vračajući se zagazili su u potok. striče. Uz humak je već bio zaboden kolac. trebamo kolac ovakve dužine . gledao u humku pod svojim nogama. tamo će sigurno biti sretnije ruke. . ne bi li ugledao odbačeni ostatak ruke.Tan i Lu. Produžili su prema prvom grmlju i uskoro pronašli odgovarajući kolac.Dobro. Odsjekli su i očistili ga od grmlju. kako je bio vezan njegov otac. Obojica su se vratili do ostalih. Sjedeći tako na razbacanom kamenju zalogaji su im ostali u ustima. Pogledao je zuločinca u oči.Sad se prvo najedite. kada je morao promatrati zbivanja u selu. a onda po svojim stričevima. . Ostavili su kolac i svaki svojim puteljkom krenuli prema rijeci. Koliko puta su tako zakvačili kornjačinu nogu. da to obavimo. Nije bila baš velika. Taj ej izbezumljen od straha. Nije i nije išlo!Tan je pošao po Šana.Tu je stric izgubio ruku . Trebaju na rijeku. Iz rančeva u uzeli hrtanu. zamka i mali štapić. Nije znao što. ne bi li ugledali neku kornjaču. ali je naslućivao da je s tim u vezi. . izbivši na čistinu sjetno pogleda prema humku.a trebamo i jednu kornjaču. a Lu ga začuđeno pogledao. Kod jednog mjesta Tan je sav uzdrhtan stao. Ja ću dotle držati stražu na obali. Spremili su hranu u rančeve. a za njega žicom vezan Ling i to licem okrenut prema humku. Znači. Nije ga bilo! Sigurno je bila obrok nekoj životinji.zborio je Šan i dodao Tanu mačetu. Bio je radozano. Znao je Tan. Lu je bio bolje sreće.

Šan mu je iz ustiju izvukao nepopušenu cigaretu. da o činjenicama masakra do pojedinosti obavijeste javnost i neprijateljske vođe. Narodni i Vojni sud NDR Vijetnama Tu je Šan završio svoj govor i pogledao optuženika: .Svi su stali uz humak nasuprot Yu Lingu. Izdaju i pomoć neprijatelju 2. Dokazane su i prema njima je vidljiv njegog izdajnički čin iz niskih pobuda protiv svog naroda. Silovanje nanših žena 4... da su mu to posljednji trenutci života. Optuženi Yu Ling uhvaćen je u neprijateljskoj akciji tj. do 5. Zbog svih tih nedjela Vojni i narodni sud osuđuje ga na smrt. On je optužen za : 1. pa u Šana svjestan. okrenuo se bratu.Ima li optuženi neku primjedbu? Ima li nešto za izjaviti? Ima li neku želju. Preživjeli si uzimaju i to pravo. Šan je zapalio i umetnuo optuženom u usnice. Mučko ubojstvo našeg borca Jamu 3. Dugačkim uvlačenjem dima cigarete gledao je i nadalje u humku. Aktivno je djelovao u masakru nevinog stanovništva ovog sela. Zločinačko iživljavanje tijekom masakra 5. Suđenje i smrtna kazna izvršeni u uništenom selu Hau Dana. Način kazne prepušten je preživjelima iz sela Hau. Špijunsku i zločinačku djelatnost unošenja lokatora u naša Sela i vojne logore 6. Ovaj se žrtvi primicao sa 142 . zadnju želju? Optuženi je pognuo glavu.Čitam tužbu i osudu narodnog i vojnog suda povodom zločinačkih djela izvršenih u ovom selu. a Šan je iz svoje torbe uzeo list papira i svečanim glasom počeo čitati: . Ostala nedokazana djelovanja protiv svog naroda Sve točke od 1. Samo još uvijek nije znao kako će umrijeti.

Lijevom je rukom rukovodio nekom ručicom koju je često okretao na sve strane. Snimatelj je svoj zadatak izvršio. pa se priključio na prednji dio na kopilotsku sjedalicu. Sada je zarobljenik počeo moliti. nagnut nad svoje dvije kamere. Nakon nekog vremena. Nju je omotao u povošćeno platno. Tiho i ujednačeno radili su i motori. Radist još uvijek nije ništa primjetio. Kako se dizao teret. tako je pilot dizao i letjelicu na sigurne visine. pa hropac i neki neartikulirani glas. tog jednorukog čovjeka koji mu se polagano. Motori su jače zabrujali i avioj je počeo rulati stazom. Za par minuta preletio je rijeku i usmjerio se iznad zelenog predjela. napravio desni zaokret i poletio prema sjeverozapadu. pilot se namještao na svom sjedalu. Snimatelj je također već bio na svom mjestu u sredini trupa aviona. kojega je sa svog mjesta mogao upravljati. Taj je uz 143 .zašiljenom motkom. te je dodao pilotu. Pilot je vodio svoj avion već poznatim nebeskim stazama. gledajući čas instrumente. visoko na brdima. Umetao je nove filmove u kamere. PORUKA Motor laganog izviđačkog aviona se zagrijavao. Za kraj čamca. zajedno s kolcem prenjeli su ga u čamac. čas u okolicu terena nad kojim su letjeli. a izviđač kraj njega nešto pozadi uključivao je dugmad za hvatanje radiosignala. Leteći iznad grada hvatao je potrebnu visinu za izviđanje. Čamac su odgurnuli od obale. približavao. Oni će ga sigurno “čuti” ili vidjeti. Začuo se jauk. Snimatelj je snimao teren ispod sebe kroz dvije rupe. makar su bili u dosegu dometa specijalnih mitraljeza. a na vrh kolca pričvrstili svoju zastavu. Nitko nije ispalio ni metak prema njima. Radiotehničar oči nije odvajao od instrumenata i svojih dugmadi. Za kolac zabodenom u tijelo vezali su ulovlejnu kornjaču. Mirno su plovili plavim nebom. Uši su mu bile zaklopljene velikim slušalicama. Iz svog džepića izvukao je pljosku. neka ga poštede takve smrti. na drugoj su špagi vezali maleni kamen koji će usporiti kretanje niz rijeku. odbacili privezani kamen i gledali njegovo sporo odmicanje. Polako se digao sa staze. kao da u tome uživa. napravili su veliki krug i usmjerili se prema sjeveroistoku. kada je prestao davati znakove života. Svi su pristutni mirno promatrali umirućeg. Isprobavao je i radiogoniometar. Razrogačenih očiju gledao je u oštar šiljak kolca i čovjeka. Gore. a Šan je kraj usmrćenog stavio aktiviran lokator i torbu sa dva papira. kroz koje je gurnuo svoje teleobjektive. jecati.

Jači signal . Ti napadi su dali u zadnje vrijeme odlične rezultate.to može biti samo lokator! Pilot je spustio avion jmalo niže i promatrao površinu vode i okolinu. Obavijesti ih! Daj točnu poziciju! .Drži taj pravac! Tu je točno ispod nas sprijeda . Prodrli su u njihov šifrirani sistem. . Čujete li me? . Radisti nije ni ponudio.čulo se iz slušalice koje su sada sva trojica imaola na ušima. .smiješak otpio dva dobra gutljaja i vratio ponuđeno piće. Oni su često mijenjali šifre. ali sve nisu smjeli koristiti. Snima sve metalne dijelove na zemlji tako jasno da razvijene slike odmah pokazuju što je što.rekao je pilot i napravio brzi zaokret. baza! Halo.Dvadesetak ljudi je danonoćno radilo na dešifriranju. 144 . . A mira i mirnog sna imali su više u zadnje vrijeme. Uskoro je ugledao blizu obale ploveći objekt.Dobro čujemo! Slušamo! . te dodao .Ima nešto ispred nas! .Da. baza! Ovdje ptica 303. . . Treba ista mjesta samo snimiti po danu i zna se smjer kretanja ili pak neki stacionar jedinica ili grupa.uzviknuo je radist. to je njihov zadatak. I snimanje s aviona davalo je sve bolje rezultate.Halo. Uskoro je pilot opet skrenuo nešto udesno prema jugu te su nastavili letjeti iznad rijeke.Ne vidim nikoga da upravlja čamcem. pa se nalaze sakriveni u trstici. u čamcu ima nešto. . da veoma teško popunjava nestale. Ali u čamcu se ipak nešto nalazi. Zadnje vrijeme sve više su hvatali radiosignale.Nestalo je onih iznenadnih napada koji su toliko demoralizirali vojnike i starješine. a sigurno je da dolazi odande . koje je posebna služba uspjela dešifrirati.Vjerojatno su napustili čamac kada su čuli avion. jer bi neprijatelj brzo zaključio da nešto ne valja. pa su neprijatelja tako uzdrmale. Sada je i on povukao dugi gutljaj i pljosku spremio u džep. jer taj zaljubljenik u svoje aparate nije uživao u piću.uzviknuo je radist.ponovno je uzviknuo radist. Onda nastupa avijacija i artiljerija. neka to oni žabari iz baze utvrde. Pogotovo ono noćno! Ova tehnika je nevjerojatna. Nekoliko takvih informacija koristilo im je za pstavljanje uspješnih zasjeda.

ljudi iz čamca vjerojatno u blizini i naoružani. U torbi su našli lokator i zapečaćenu kuvertu. Takve su torbe nosili sjevernjaci. ali nisu primijetili nikakvo kretanje i ništa sumnjivo. Pritom su morali prerezati sidreni konop.Izviđač sa Ptice 303 javlja bazi o primijećenom signalu na objektu na 20-0-2 W na rijeci. To su oni iz zraka vidjeli pokrete kornjače privezane uz mrtvaca. U bazi su zabrujali motori. Helikopteri su već čekali s upaljenim motorima. Nisu se usudili ništa dirati. da se ranjenik miče. pa su mislili. . Spustili su prednju stranicu i počeli pažljivo pregledavati dohvaćen čamac. Vojnici su za svaki slučaj pripremili oružje. kao što su im javili.glasilo je izvješće helikoptera. svima! Tri i četri vratite se u bazu! . napušten čamac s nekakvim stvarima. Kada su odmotali pokazala se torba. Ponavljam 20-0-2 W na rijeci.Svima! Ponavljam. kako bi mogao u pravo vrijeme izbaciti lancem vezane bombe. obična vojnička torba iz gusto pletene i grube tkanine. Nije to bio nikakav ranjenik. 145 . Objekt primijećen kao čamac. Tu je stao na mjestu i polagano se spuštao do određene visine.stigla je zapovijest. a vođin se helikopter vratio iznad čamca. Usmjerio se dižući se prema bazi. Začuđeni su gledali probodenog mrtvaca i zastavu koja je pažljivo privezana na kolac kojim je žrtva jprobodena. čamac su složno uvukli na brod. Naslov na koverti bio je pisan nespretnom rukom i odavao poruku za njihov glavni štab. Kraj! .. Kraj poruke! Pilot je avion usmjerio prema aerodromu na drugom kraju grada. Dva su letjela iznad trstike i otvorenih vrata. Čamac je odmah krenuo uzvodno. Pozicija 19-0-2 W na rijeci. a ukrcalo se na brzinu desetak sakupljenih vojnika. Preletjeli su čamac. Kreće se niz rijeku polagano. Gledali su ima li gdje koja pričvršćena bomba ili bilo kakav eksploziv. Čim je avion dodirnuo stazu tri su helikoptera već poletjela.Baza! Baza! Govori jedan! U čamcu primijećen ranjenik i neke stvari.Kad su utvrdili da nema opasnosti. Pošaljite čamac. Pažnju je privukao paketić povoštenog platna. . Vojnici su se jako čudili onome što su u čamcu zatekli. Potreban oprez. Brzo su stigli do čamca. To je bilo podcrtano crvenom olovkom.

Čak i imena žrtava i na koji su način mučeni. Prisutni su nestrpljivo čekali. Bilo je toliko očito. Backu Vašim odobrenjem i prema planu majora J. Svi skupljeni čudili su se sadržaju čamca. žene i nemoćni starci. Polako je čitao prvi. U tom napadu na vojne i civilne ciljeve stradalo je u kupno 68 nevinih ljudi. okrenuli i spuštali se nizvodno. da taj grozni. kao protivnici. blijedi dodavali listove drugima i šutjeli. Odgovoreno im je neka pored baze produže sve do grada i tamo poruku uruče. da su ovi spiskovi umnoženi i diplomatskim kanalim već poslani u svijet. načine i opise pojedinih zvjerstava. da će upoznati svijet i to bez razlaike budu ili ne budu zločinci kažnjeni. alči su već po izražaju lica vidjeli važnost te poruke. a on je pozvao pukovnika i još neke oficire iz štaba. naš izviđač. Prva cedulja davala je detaljan uvid u masakre. pa drugi papir. shvaćamo neminovne žrtve. Zatvorili su rampu broda. U kancelariji je pred svima otvorio kovertu.već su torubu zatvorili i ostavili na mjesto. Za pristutne je bila daleko važnije druga cedulja slijedećeg sadržaja: Štabu američke vojske Na ruke pukovniku C.izletjelo je vojniku. Mi. Bez riječi je papire stavio na stol i rekao: . Lice mu je odavalo srdžbu i zabrinutost. probodeni mrtvac uza se nosi neku za njihov štab važnu poruku.Čitajte! Ako je ovo istina. koja su vaši ljudi. Pristali su uz obalu i pozvali dežurnog oficira. a naročito iz čete C činili po našim civilnim naseljima. Poslan je prije desetak dana u pozadinu s lokatorima .Pa to je naš Yu Ling. nepridržavanje osnovnih ljudskih normi ratovanja. ja to moram dalje proslijediti! Svi su čitali. Nadalje se spominje. Pukovnik ga je ljutito pogledao i pregledao sadržaj atorbe. Kvina i operativnog kapetana D. međutim ne možemo tolerirati zvjerstva. Prit tome su samo spomenuli da imaju važnu poruku za glavni štab. Rogersa izvršena je operacija “ GAŽENJE KORNJAČE”. 146 . a jedan vojnik sa strane je uskliknuo: . kada su žrtve bile djeca. Tim se popisom groze. Naročito u selu Hau i Ciehu. Izvadio je kuvertu i ostalima dao znak da ga slijede. Iz baze su tražili instrukcije za daljnji postupak.

Novinarima je pristup bio zabranjen. svijet koji će imati svoje mišljenje o tim zločinima. nemerna sakaćenja. sadistička mučenja. Na vratima su se pojavila tri ozbiljna lica. “Sud zasjeda” . koji ste naredili upotrebu svih sredstava i mogućnost takve likvidacije. Svi osuđenici. agencije i poneke ambasade dobile su detaljna izvješća s poharanih terena. Tome dodajemo i kemijsko uništavanje vegetacije.Pri tom zločinačnkom aktu bil je nazočan i spomenuti kapetan Rogers. kada su se s lijeve strane otvorila vrata male dvorane. Za takav zločinačkiu čin krivimo vas. Druga cedulaj kao prilog uz imena žrtava opisuje i način rada tih zločinaca. očima uprtim u prvi red pred sobom. tri visoka oficira koja je predvodio pukovnik C Braznik. tužitelj i branioci ustali su sa svojih sjedala. napalm-bombe te kasetne projektile. Novine. uništavanje kemikalijama i da se sudionici i nalogodavci primjereno kazen. oštar. AL SE NE MOŽE ZGAZITI! Nsu San ZLOČIN I KAZNA Vijesti su se brzo proširile svijetom. koji su međunarodnom konvekcijom zabranjene. te da će ih vojni sud pravedno kaznit. Ovakve ćemo poruke razaslati u svijet. Učinjena su i ljudski nepojmljiva zvjerstva. silovanja djevojčica i žene. Svjetska javnost počela je negodovati i glasno osuđivati te postupke i u javnim glasilima zahtijevati prestanak grozota. Svi su sjeli. samo je pukovnik ostao stajati. Novinske agencije počinju javljati o nečuvenim pokoljima u Vijetnamu. šaljemo vam. Svijet nije dugo mogao ostati suzdržan.uzviknuo je oficir. izdajicom svog naroda. a o vama znamo sve: imena. iživljavanja. kao da je 147 . Presudu nad vašim izviđačem. Operacija “GAŽENJE KORNJAČE” i slične ”POTRAŽI I UNIŠTI” vašim je odobrenjem rezultirala pretežno nedužnim žrtvama. KORNJAČA SE MOŽE GAZITI. Čak su prokrijumčarene neke fotografije i nekoliko uskometražnih filmova. Taj pogled bio je ozbiljan. gdje su sjedili optuženi. činove i jedinice. Nadamo se. pa je s time prešutno i odobravao načinjena djela. da ćete ovo proslijediti dalje.

pa on je heroj! Hrabro se borio. 148 . a iz nje list papira. I ostali optuženici osjećali su se jadno. Novu je uniformu okitio sa dva nova odlikovanja. a mislio je da čini na najbolji način.svjestan svoje delikatne zadaće. Istrazi nikada nije priznao učinjeno kao grešku. Ponovno je važno bacio pogled na optužene i izjavio: “Iz kabineta predsjednika USA. primili smo sljedeće pismo. Da nije bilo onih pisama! Ne bi ovi njega ponižavali. mudro rukovodio. ova sramota! Još nije bio svjestan svojih pogrešaka i kao takve nije ih mogao nikako prihvatiti. potrebno je detaljno ispitati i uzročnike tih sramotnih djela primjereno kaznit. ali i naređenju. a sada je tu sjedio snužden. Naš cilj nikako ne opradava upotrebljena sredstva i metode. Pogotovo u momentu kada smo javnim mnijenjem prisiljeni priznati poraz naše intervencije. To je potrajalo nekoliko sekundi. Osjećao se jadno. Umjesto slavlja. citiram: Vojnom susu i komandi 5. a optuženima je trajalo dugo. a sada doživljava ova poniženja. Da su ih tamo barem sve likvidirali. Političke posljedice takvih akcija jesu nesagledive. kada se upravo namjeravao ukrcati na avion koji bi ga odveo na odmor u SAD. da to svi čine naišlo je na dopunsku osudu. Nije mogao smisliti. predugo. Nikada to neće priznati! Ta on je jedan od najboljih. začuđen. Sud nije prihvatio obranu. da nije bilo svjedoka koji su preživjeli. iz njega izvadio veliku kuvertu. kao nešto što se kosi s vojničkim moralom. Neshvatljivo! Istraga je bila brza. što je skrivio? Očekivao je presudu za nešto što je činio. U redu iza njih sjedili su optuženi vojsnici i narednik Wulter. Izgledali su zabrinuto. Pa zar je mogue: da oni koji su ga do sada odlikovali. ali i uplašen. C. Jedino opravdanje. sada mu i sude. Dokazni postupci kao na tanjuru. da me o detaljima istrage i osude izvijestite!” Kraj citata! Pored blijedog pukovnika Backa. Branioci nemoćni. kruta i oštra. Braznik je zatim odvojio jedan fascikl. Rogersa su pokupili s aerodroma. da ga je njegova pohlepa za činom dovela ovako na optuženičku klupu. majora Kvina sjedio je kapetan Rogers. Uzimam si pravo. vrhovnog zapovjednika vojske. Radio je po svojoj savjesti. Nesrtalo mu je s lica one odlučnosti iskusnog ratnika. uvjerenju. da su i mnogi drugi činili slična djela. Još uvijek nije shvaćao. Armije USA U vezi napisa i vijesti priširenih naročito po Europi i reakciji na sporne slučajeve naše vojske.

da bude malo suzdržaniji i tolerantiniji. odbili su od njega i ono malo prijatelja koje je imao. sada se katkada pretvarala u izvore srdžbe i bjesnila na sve oko sebe. pa i mnoge sporedne logističke. Ali nije se mogao riješiti neke čudne zatvorenosti. pa ga neprimjetno sliedio na odstojanju. prestrašeno. Zbog svojeg vidnog šepanja patio je i od kompleksa. daleko od sela. optuženi. na momente ogorčenosti na nametnuti rat. osobnoj asketnoj disciplini i navikama. Tan je time bio iznenađen. kao da odobrava izrečeno. sjedećeg na jendom humku. pronašao ga je na osami. a s druge strane njegovi povremeni izljevi gnjeva i kruti odnos do podređenih. Njegova prijašnja dobra ćud. Ozbiljan tip ratnika. bio konzultiran i u svemu aktivan. a u sebi se zapitkivali kolika će biti? Nakon izrečenih kazni. Zbog svog iskustva i sposobnosti bio je među tijetkima koji su se bavili i ratnom strategijom. ŽIVOTNI PUTEVI I SUDBINE Nsu San je postao viši obavještajni oficir kod oblasne komande. na rubu šume. I sam sudski postupak. na sebe i okolinu. temeljit. a i 149 . ali mu se nisu približavali. da ia zločina slijedi kazna. Prema podređenima je bio krut i strog. a sve drugo sporedno. jer za to naprosto nije imao vremena. Zdušno je obavljao svoje zadatke. ali svjestni svoje krivice. nečiste savjesti. U takvim su ga se trenucima svi klonili. Nije se mogao izvući iz svoje kože ni u rijetkim trenucima opuštenosti. Nikada se nije ženio. za opomenu drugima i da se zadovolji krittična javnost. sada već stasit mladić. jednom ga je u izljevu gnjeva molio.poniženo. S jedne strane uzor mladima. Svi su ga cijenili i imali strahopoštovanje. da se smiri. da sve to nije bila farsa. Tan. brz. To je znalo potrajati i par sati. prilikom rijetkih slavlja. Nakon nekog vremena. Šan ga je značajno pogledao. Po svojoj skromnoj vanjštini. Tan. skupio je hrabrost. Vojni izvjestitelji bili su škrti i donosili samo one vijesti koje su slučaju opravdanja odgovarala. ostali su nijemo stajati ispred svojih sjedala. da služe za primjer. kojemu je rat prvo i jedino. i šuteći udaljio se izvan sela. bio je uzor mnogima. Bio je sav predan revoluciji i pokretu. Zbog svoje invalidnostijedino je bio pošteđen direktnih borbi. diktiran odozgo. Svi optuženi bili su toga svjestni. Gorko je plakao. degradacije činova. sada osuđeni. Jedino je prema nećakinji Li i nećaku Tanu bio nježan zatomljujući svoju srdžbu. Tek sada su bili svjesni.

Previše je bio zaokupljen svojim zadacima. u svijetu. Tako su se obojica bez ijedne izgovorene riječi vratili u selo. bez riječi. Za njega i ostale preživjele našao je uvijek pokoju mirnu i staloženu riječ. Prišao mu je.žalostan. Jer. Dugo su tako sjedili. ali pouzdane. koliko je mogao i umio. koja je ustvari njegovim zločincima omogućila nesmatani bijeg. onako usput napomenuo. tu tako teško stečenu slobodu. Tanu politika nije sjela i nakako je počeo sumnjati u komunističku ideologiju. savjetovao ga. ali obojica svjesni situacije.Bio je to plač očaja. I sam Šan mu je jednom. te ratovanju. opterećen njome. da je od revolucije i tog rata očekivao nešto što taj naroneće dobiti. Vijesti su bile spore. pazio da ima sve što je trebalo za svoje školovanje. već u takvim nutcima posao žalostan. Hoće je biti u stanju izvršiti? Šan je Tana čuvao od svih mogućih iskušenja. svjestan što sve Šana muči. Sve je to Tan postepeno shvatio. ali nije znao što ga još muči. ali i brizi za ovo dvoje djece. Prvi dio pravde je zadovoljen! A drugi? Žrtve mu izmiču.Odgoj Li i Tana sve su ga više zaokupljali. a s druge strane privilegirane pojedince. morao premjestiti u drugi plan. da strica sve više muči zakletva.Tek kada su iz šume naišli seljaci s oruđem. To je bila zakletva nad humcima mrtnih u selu Hau. potiskivao je u sebi. već da ga taj čuva od moguće nesreće. Na opasne puteve i zadatke. S jedne strane nije se nadao takvoj reakciji tu. proatrao “oslobođeni” narod. ali ni takvoj osudi. sve bez riječi izvinjenja koje zbog nadolazećeg plača nije bio u stanju izgovoriti. gnjeva. Ni malog Lu nije zaboravljao. Ne zbog potrebe. Znali su američki obavještajci svoj posaopa su pritvorenima stalno mijenjali mjesta. kriveći sebe što je izazvao taj neshvatljivi postupak čovjeka koji mu je bio uzor hrabrosti i koji se toliko trudio za sve preživjele. Naravno da je takva razmišljanja zadržao za sebe. Promatrao je te propagatore rata. Šan pak misleći stalno o svojoj zakletvi. Tan je znao. Saznao o suđenju ratnog suda. na relacije njemu nedostižne. Šan se brzo digao. uvijek u pozadini slao je iskusnog pratioca. Tan se nikada više nije usuđivao upozoravati. obrisao suze i prebacio ruku preko Tanovih ramena. učio ga životu. a i žaljenja. planiranjem. sjeo na busen kraj njega. udaljavaju. u Europi. kao da su nanjušili što bi im se moglo dogoditi. među koje je i sam spadao. 150 . Zbog toga je u zadnje vrijeme bio sve nervozniji.

kada je tu vijest pobjegao je u šumu. bježanja. predmetima bila uspješna. Sljedećih dana Šan je bioopet onaj stari staloženi ratnik. Često je Tan pitao. sakrivanja i mučenja svog naroda koji je ipak indirektno trpio sva stradanja. Nakon toga su dugo pričali. čitati i da i ona ima svoje učitelje. ali nekog čvrstog zaključka nije imao. Pored francuskog Tan je učio i njemački jezik. Pomalo su ga živcirali. povjerljivo i paeći da ih tko čuje. da takva nastava nije u svim segmentima. Svu svoju mladost i snagu dao je za rat i ideologiju.. da se ovaj ludi rat okonča. Pa onda još vijest. Tan je Sanu ispričao iskustva koja je saznao od zarobljika. Začudo. s predavanjima. ili ih samo želi maknuti iz tog pakle i nesigurne 151 . Samo je Tan shvatio njegovo lutanja i očaj. primijetio je isto. jer to nisu bili stručni nastavnici za fiziku. politički komesari. da mora puno učiti. Savladao je svoje muke i potisnio ih. Taj dan. da su ih većinu prebacili u SAD. Ostarit će prije negu sve to završi. To ga je ponekad zbunjivalo. Počeo je komparirati razne sisteme. Začudo. jednom se San povjerio i Tanu. tek onako u razgovorima. da svaki Tanov slobodni trenutak ispunjavaju individualnom nastavom. mada to nije otvoreno pokazivao. kako su nazivali mreže za spavanje. nedorečena i improvizirana. Za Tanovo školovanje angažirana su dva nastavnika. Imao je premalo informacija o “vanjskom svijetu”.. Tek predvečer Šan se vratio u selo i legao u svoj “amak”. osim stalnog seljakanja. a front se nije mijenjao. što li to stric Šan kani s njima? Jesu oni uključeni u njegovu individualnu osvetu. kemiju. U njima je primjećivao sve više demagogije. pa je takva nastava manjkava.simpatera sjevera bilo je posvuda. jednom se San povjerio i Tanu. Kako i kada će moći realizirati svoju osobnu zakletvu? Tako je prošla skoro cijela godina. Naravno. Tako su optužene učinili nedodirljivima i nedostupnima. Kratkim posjetima kod sestre Likoja se nalazila u pozadinskoj bolnici. od ljudi. od kojih je jedan bio francuski zarobljenik. Naređeno im je bilo. To im jebio jedini i najvažniji zadatak. To je Sana dotuklo. kojimu je zadavao dosta poteškoća. Večera na niskom stoliću ostala je netaknuta. te još za neke egzaznanosti.ali Li je učila samo francuski. od svojih. razni ideolozi sa Sjevera. Sada je opet mislio samo na to.

kako bi bombe padale “uprazno”. dok god nije naišao na logički slijed. Njih je nazivao “ekspres komesarima”. analizirao. pa je odmah naredio sklanjanje ljudstva. Zbog toga su ga i tako često konzultirali. 152 . bila mu je sve. Najvažnije su mu bile šifrirane poruke s triju aerodroma. to mu nije baš uvijek uspijevalo. vršio je izmjene na karti. Svoje obavještajne “krakove” imao je i u redovima južnih vojnika. savjetima ali i u izvješćima. smotao cigaretu. tih divnih operativaca i vođa nudeći taktična rješenja. To je znalo potrajajti i sat. Njegova izlaganja strategije o pojedinostima bila u veoma korisna. Obavijesti s juga stizale su svaki dan na njegov stol. Koristio se i malom. Nakon pristiglih svih vijesti. Najteže mu je bilo s političkim komesarima. strategiju s moguće što manje žrtava. školovanim na brzinu u Kini. U takvim trenucima nije bio ljut. Sve je to analirao. Realiziranje akcije potvrdile su da je većinom imao pravo. kojh značenje je znao samo on. reducirao.I opet su me nasamarili ! Kako na to nisam pomislio? Oprezan u svojim prijedlozima. Pomoću nje io je jasan pregled. i s te udaljenosti promatrao i analizirao. zgužvano tekom. U svakom naglom pokretu ili premještaju neprijatelja našao je uzrok i posljedicu. svakodnevne obaveze oduzimale su mu suviše vremena. već žalostan nepotrebnim žrtvama. On bi pretpostavljenim oficirima iznosio svoje zaključke. Sve takve obavijesti pažljivo bi grafički detaljizirao na velikoj mapi. neki mogući plan udara. logički zaključivao i najvažnije proslejđivao dalje na sjever. Imao je u glavi odličan pregled i raspored neprijateljskih snaga. Palile su se na “rezervne “ vatre. koju je objesio na stijenu svoje kolibe. Koliko su bili plitki u vojnim taktikama. uspoređivao i zaključivao. Ta karta. odstupio za dva-tri koraka. Tada bi glasno razmišljao: . Štabni operativni planovi i strategije radili su uvijek u Šanovoj prisutrnosti.budućnosti? Međutim. pa i poteškoće i njihova rješenja. da bi o tome previše razmišljao. zapisujući podatke. U svakom takvom izlaganju naglađavao je čuvanje vojnika. ali i njihovu moć i opremljenost. uvijek je pazio da ne povrijedi sujetu viših oficira. s brojčanim utičnicama raznih boja. u operativni štab. No. Ukrcavanje bombi i projektila ukazivalo mu je na akciju. toliko su svojim ovlastima bili opasni. Uvijek je iznosio i predviđene alternative. Rješenja sa što manje žrtava suboraca.

očito primijećenim krizama. zašto? Katkada je zbog toga bio ljut i žalostan na svoju predoređenu sudbinu. uspoređivao. međutim. uvijek nježno. Tanova dan bio je ispunjen mnogim obvezama. koji bi bili kadri voditi zemlju. namijenjenom. Nije mu baš uvijek. tri saslušanja mirno odgovarali na Šanova pitanja. Tu su dolazili i njegovi nastavnici. Na opasna mjesta Šan mu je uvijek dodao “čuvara-pratioca. išli u akcije i radovali se svakom uspjehu ali su i ginuli! Od toga ga je Šan odvraćeo. koji je pojedinim jedinicama služio kod planiranja akcije. Obavlja neke sporedne. da on živi za revoluciju. Saslušavajući zarobljenike nastojao je korektinim i otvorenim razgovorima saznati sve što ga je interesiralo. provjeravao na svojoj karti. Šan mu je u takvim. koji se pokazao kao brz i efikasan kurir. Zgrozio se! Šan 153 .što mu je zadatak. pa je prije toga uvijek morao skloniti papire i zemljovid prekriti pletenom trstikom. A on? Tu u kolibi ili pred njom. Sve više je te zadatke dobivao mali Lu. ali i autoritativno obrazložio. taj lijepi način. Nije dozvoljavao grubost. Dobijali su i imali katkada i ono. pa tek onda izvješće slao dalje. Jednom mu je Šan natuknuo. bombe. Ta briga je bila toliko očita. Osjećao je. Tan je shvatio da je to u vezi sa Šanovom osobnom osvetom. ali bio je uporan i demoralizirani zarobljenici. a samo radi njegove sigurnosti. sestricu Li i malog Lu. Nsu Tan je poštivao svog strica i vođu. koje bi prvo unosio u svoju izlizanu tekicu. da će ga možda tamo “vani” trebati. obično su nakon dva. Tan je polako shvatio. pa kakva god bila. svjesni situacije. naturenom sudbinom.Nikada nije slan preblizu operativnih jedinica. Rijetko je dobio operativni zadatak u vidu prijenosa pošte do nekog udaljenog sela ili položaja. Učenje i samo učenje! Nakon rata društvo že trebati obrazovane pojedince. prestrašeni. nevažne zadatke. Svako njegovo izvješće pratio je popratni komentar. učiteljem i samo pištoljem za opasačem. Mladići njegovih godina nosili su puške. uspijevao. sudbinu koju mu je naturio Šan. Tako je “živim jezikom” dolazio do važnih informacija. Dugo se nije mirio s takvom sudbinom. da je njegovim štićenicima ponekad bilo neugodno. Bio je prisiljen mnogo učiti. s knjigama. iz kojega nikada neće pucati. da mu pomogne. mada su neki to činili. nije dozvoljavala u njegovu poslu grubost. što je drugima bilo uskraćeno.Šanova naoko oštra narav. za njega. Morao se brinuti o čistoći zajedničke kolibe.

je to primijetio. razmišljao je. rekao mu je da su njegovi zadaci i obrazovanje naređenje više komande i da tako mora biti. pozitivna ljudska etika ne poznaje osvetoljubivost. To mu je i Tan jednom spomenuo. koje su redovito pristizale svakodnevno i bile osnova za razvijanje i koordiniranje akcija na Šanovu području. Saznao je da je američki vojni sud osudio učesnike zločina. Da li bi me razumjele i žrtve u ime kojih se moj životni cilj sveo na osvetu? Šan je znao da je jednostavno naći opravdanja za nemoralne stavove u ljudi sumnjiva morala. zakletva nad humcima svojih najbližih rođaka i suboraca. dužnost! Međutim. Stupanj uspješnosti potiskivanja tih animalnih poriva u čovjeku možda je najvažnije mjerilo civiliziranosti ljudkog roda. učinjena na mah. mladi izdanci njegova naroda. mislio je Šan. ali s njemačkim je lomio jezik. U mnoštvu vojnih informacija. Osveta je čin očajnika koja se može razumjeti. Nestat će razlike između mene i onih sumanutih vojnika koje je osudio sud i sav humani svijet. Smatrao je to vojničkom čašću. a s druge njegova zadana riječ. Bio je zadovoljan i vješću da je svijet. pa i njemačku vježbenicu. saznao istinu o zločinu koji ga je toliko zaokupljao. Francuski jezik mu je “ležao”. Zar nije odlika dostojanstva i čestita čovjeka. Najviše ga je zanimalo fotografiranje. Ima li. Moja osveta je osnovna. instinktivnim porivima svojstvenim samo životinjama. u afektu kada čovjekovo racionalno razmišljanje postaje spontano iracionalnim. da održe zadanu riječ. naroda koji posjeduje odlike 154 . jednoj se Šan posebno obradovao. Pretvaram li se u monstruma koji ne preza ni od zločina da bi održao riječ? Učinim li to. To su trenuci nesvjesnog djelovanja koje čovjek kao necivilizirane etavizme prošlosti potiskuje id trenutka kada se osovio na svoje ekstremitete. doista ću se pretvoriti u obična kriminalca. S jedne strane takva dilema. Nakon par dana dobio je nove knjige. Postupno je i taj učio s većim žarom i savladavao osnove. zaživjela je i sada poprima čak racionalni oblik. samo s tog razloga. Od početka je želio da njegove motive razumiju i generacije koje dolaze. nejakima. zahvaljujući njegovim pismima. još uvijek mjesta i opravdanosti za dodatnom kaznom u obliku njegove osobne osvete. ali ne i opravdati. a samo takvima je bilo mjesta u njihovoj borbi. rođena u tuzi slomljena srca za najbližima.

Ali. kojim naredbodavac kažnjava izvršioca za izvršavanje ničim ograničene akcije. nije mogao zadovoljiti pravdu kakvu je zamišljao Šan. Znao je da se nakon sudske odluke vojnih oblasti žrtve tog. o kauzalnom odnosu koji svoje ishodište nalazi u zadovoljenju ljudske pravde. Ta kazna nije nastala spontano. tada je potrebno manirom licemjerja tom svijetu reći da s njim dijeli mišljenje i obmanuti ga "pravednom" sudskom kaznom. A kada ta arbitraža naiđe na osudu velike većine svijeta. taj narod zaslužuje i etičke temelje na kojima će graditi svoju budućnost. demokracije koju predstavljaju. kao posljedica humane reakcije američke javnosti i vojnog suda na neljudsko ponašanje dijela njihovoh vojnika. Ima li. Odgojen je. Apsurd. Sve u svrhu. kažnjavati neizravno. načinom na kojem počiva njegova zamišljena. 155 . ostavlja za sobom breme nečiste savjesti. Nsu Šan je znao. Ali. da kazna ima svoj korektivni smisao samo ako je izravno vezana za uzrok i ako je pravedno odmjerena. opet Šanova dilema. Pitao se. pa i ostalih masakara. tek formalnom odlukom. da sa savješću beskrupuloznih nije moguće komunicirati humanim gestama. pitao se. koja "treba" njihovu pomoć i arbitražu. a preživjeli podižu glas prizivajući savjest pravdoljubivog svijeta. išta teže za časna čovjeka do život s nečistom savješću. a tako je i odgajao. da kazna zločincima nije primjerena. koja pohranjuje i bodri agresivne instinkte svojih vojnika lažima o misionarskoj ulozi civilizacije. hoće li ga razumjeti svi oni pozvani da moralno sude o njegovu činu. dostojanstvo i pravednost armiji SAD-a. okreću u grobovima. prirodno. osobna osveta. Šan je bio uvjeren. trebao je samo što brže vratiti ugled. za Šana farsa. izgovorom borbe protiv komunističke ideologije. putem posrednika. Usredotočio se na razmišljanje o zločinu i kazni. samo da se udovolji javnom mnijenju. Zar se zadovoljiti kvazipravednosti institucije dvojna morala koja provodi svoj naum svjesno nehumanim sredstvima. a ova kazna svakako nije! Sramotno je niska! Iznuđena na brzinu. na dijelu kugle zemaljske.dostojne poštovanja ostalog miroljubivog svijeta. Kazna je iznuđena pod pritiskom američke i svjetske javnosti. Njih je moguće primjereno kažnjavati samo njima razumljivim načinom. Sam sudski proces. pa i sunarodnjaka.

pa će ih poslati u svijet. misleći na seku. Tan je pokazivao neke sklonosti za propagandu. izvješćivanje. To nikako nije želio. bude li potrebno. No to je bilo premalo! Nije ga htio. Dugo ga je Tan začuđeno pomatrao. ali uvijek interesantan tekst. jasan. Tan bi zasigurno napredovao. a i na svoju simpatiju Mia Mi. Šan mu je odgovorio. U toj. Najviše ga je zabrinjavalo što sam to nikako ne može realizirati. Osjećao se nekako slobodnim. ali zadovoljavajući. mislio je Šan. da će to biti 156 . Time bi indirektno financirao svoju osvetu. kada je donio takvu odluku. Išlo mu je jako dobro. pisanje. pa čak i zatvore u kojima služe kazne. izložio mu svoje planove i pitao bi li otputovao u Njemačku i tamo nadopunio svoje znanje fotografije i reprodukcijske fotografije. Usput. mada je posjedovao potencijal logičnih zaključaka. Svi događaji i njihove pojedine sklonosti išli su tome u prilog. Iako nedovoljna kazna. Emotivna iskustva. Razgovarao je sa Tanom. neopterećenim. Svijet je ipak njegovom zaslugom saznao djelić istine. propagandnoj djelatnosti. adrese. morap bi ostati u zemlji. seoskog učitelja. mora požuriti. Te bi angažirao iz japanskog krim miljea. to nije više vio dječak. a i bolovi u ranjenoj nozi katkad su bili sve jači. isključiti mogućnost da stradaju.Kao iskusan obavještajac. zadavali toliko opterećenje. sve više nalik na svog preminulog oca. te lucidni san osvete. Prvo je razmišljao o Tanu. Tako je u njemu sazrijevala odluka da odustane od osvete. jegove je odabrane slike pratio kratak. Mučilo ga to pitanje. ali ostalo je opet pitanje sklanjanja iz tog pakla. s mnogim nezamislivim načinima dobivanja informacija. Imao je i sredstva. Obavještajni rad ga nije privlačio. postupno su nestali. a najviše dragog kamenja. bračna stanja. koju su dobili. koji su mu do sada. već pametan mladić. ne potpun. Od dva različita fotoaparata nije se odvajao. Šan je na njega bio ponosan. upotrijebiti za put i školovanje djece o kojoj se brinuo. da li je ispravno? Međutim. a s druge. izvršioce. sluteći njegovo oklijevanje. Smislio je i posrednike. mjesto stanovanja. Bilo je tu zlata. ipak je postigao cilj. a i život. fotografiranje. ilegalno i legalno sakupljenim upravo za taj svoj naum. Iskoristit će sve svoje veze da to realizira. jer ta ga bolest može preduhitriti. imao je sve podatke o zločincima. I. riješit će ih iz opasne zone rata. financirati njihovo školovanje. Skupljena će sredstva iskoristiti pametnije. Dobro je primjećivao sklonosti i sakrivene talente u te djece. I još nešto. u vrećici sakrivenoj u kolibi. sve više ga je mučila neka nepoznata bolest. U takvimtrenucima. s jedne strane prisiljavati što mu se ne sviđa.

u tom trenutku nije znao. otvoren i. francuz Jean. da takve mlade znanstvenike zemlja treba. Neće ga oni gore tako lako pustiti. Od njih je zahtijevao da komuniciraju na francuskom. tputovao je pred sam kraj. čak i radosnim susretima. na prvi pogled. uvijek mu je pratitielj bio učitelj. za koju Tan tada nije mogao znati. što nije bio njihov rat. Napomenuo je. Bio je vedra duha. jednostavnih riječi. odavno. Osim toga. Bilo je u tom smijehu neke prikrivenosti. pa će o tome kasnije. da bi preuzeo tvornicu. te iskrice ljubavi. zarobljeniku iz Francuske već je nabacio neke planove. Njihovi preparati bili su daleko poznati i cijenjeni. Tada su i onako govorili francuski. odgovorio mu je da je Jean inteligentan. ipak zarobljenik. Što će s malim Lu. Pri tome se nekako lukavo nasmiješio. A ona zna potrajati i par godina. ali ipak se 157 . ali mora biti strpljiv. i Tanu je bio od samog početka simpatičan. Isto takvo mu je i vladanje i da ga ne smije gledati kao neprijateljskog zapovjednika. njihovi. kojeg su školovali. velika je pomoć Mia Mi u savladavanju laboratorijskih proučavanja na bazi kemije.Njemačka ili Francuska. kako su to oni zvali. "latentna kazna". obrazovan i dobar dečko. koji su inače vladali između njih dvoje. Sami će odlučiti. Sin Jean. bio je prisiljen poći u Vijetnam. Nije se smio javljati kući ili. U nekoliko dvo do trodnevnih posjeta sestri Li. za Tana i za Li. Tim načinom. Jeanu. Primijetio je Šan. nije mogao planirati. da Jean sada radi za njih i da je njegov laboratorijski rad cijenjen i korektan. upitao Šana što o tome misli. Jedini spas bila bi humana razmjena. radio je u poluotvorenom laboratoriju sa Miom kao suradnicom. Tan ga godinama nije vidio. Prvi put mu ga je Li stidljivo predstavila. Bračni par Groller imali su malu farmaceutsku tvornicu na periferiji Pariza. proglašen mrtvim. Na licu mjesta ispravljao je izgovor. on će ih morati napustiti. ali nažalost. kasnije. Naglasio je. Učo bi se udaljio samo kada bi njima pristupio zarobljenik. Tu je Šan vidio mogućnost pomoći tom simpatičnom stručnjaku. jer je on iako potreban kao stručnjak. ako uspije prvi dio plana. da se tako ozbiljno i skoro tmurno lice razvuče u zadovoljan osmijeh. kratki susreti bili su sputani onim ljudskim. koji bi onda mogao pomoći i svojoj simpatiji Li. Da je kao i mnogi drugi mladi Francuzi uvučen u nešto. dao na znanje da simpatizira Li. tajne. Kada je Tan.

I Crvenog križa i raznih ambasada. da će barem ostatke svoga sina jedinca dostojno pokopati u obiteljsku grobnicu. Na sve su moguće načine pokušavali saznati barem za tijelo svoga sina. Preživjela petorka dala je iscrpno izvješće. Odasvuda su tražili pomoć. Udarac kakvom se nisu nadali. Od Međunarodnog crvenog križa dobili su odgovor. Tek nakon šest mjeseci dobili su iscrpan odgovor. Noću nisu spavali ni minute. Pismo su. utopili su se u rijeci. da im je žao što im je međusobni rat odnio sina. koju su držali iznad kamina u dnevnom boravku. ali da se to dogodilo na operativnom području francuskih jedinica. i sada je g. da im je sin nestao u jednoj noćnoj akciji prebacivanja ranjenika preko rijeke. Vijest su donijeli povratnici. kojih je na ratnom prostoru bilo bezbroj. da su detaljno ispitali sve činjenice koje su im dostupne. Prije tri godine snašlo ih je zlo. Sadržajno kratka vijest bila je popraćena iskazom svjedoka. te ga raznijela u komadiće. kada je granata direktno pogodila transportni čamac. pažljivo.tamo još ratovalo. Već su bili nagovještaji povlačenja trupa kada su ga tamo odredili za sanitet. Odmah su se telefonom javili mladiću. Mnogo je mladića stradalo. Vjerojatno je bio na mjestu mrtav. Potražili su veterane koji su bili sudionici tragičnog događaja. da će posmrtne ostatke ikada moći dobiti. da su i ekshumacije "NN" grobova. A sada. pa ushićenjem nekoliko puta pročitali. kojeg je adresa bila priložena. 158 . ratni zarobljenici. I oni koji nisu poginuli na mjestu. momentalno nemoguće. podgrijala im je nadu nevjerojatna vijest. I službena vijest poklapala se u potpunosti s njihovim izjavama. da u tim okolnostima nitko više nije mogao preživjeti. jer su mu drhtale ruke. vidjeli su po potpisu visokog vojnog službenika koji je vjerojatno bio zadužen za takve slučajeve. da im je Jean živ. koji su putem međunarodne organizacije vraćeni kući. a sutradan se odvezli u stotinjak kilometara udaljeni grad. Tako su iscrpili sve mogućnosti. Mama Groller je stalno plakala. koje su zastupale u razmjenama. poslije tri duge godine. s nevjericom. kada su se već pomirili s tragičnom sudbinom. Dobili su vijest. Da to nije nikakva šala. Njihov Jean bio je na zadnjem dijelu. Bili su krajnje uzbuđeni. pa su vrlo male šanse. Tri su godine živjeli sa svojom nesrećom i žalošću. gdje je granata baš i pala. s vrlo malo nade. Tu se ništa više nije moglo! Roditelji su stalno imali pred očima zadnju sliku nasmijanog sina u elegantnoj uniformi. Groččer vozio sporo.

sudjelovanje u vojnim operacijama i slično. ali i za njihove kod kuće. nježno! Obavještava ih da je dobro i da se puno priča o povratku. jasno. da posebne humanitarne organizacije rade na njegovom povratku. Tako su ih "mučili" nekogamanje. ispucati svoju iznenadnu sreću. nekoga više. katkada i neugodnih. mora proćiteško razdoblje "latentne šutnje" kako su to nazivali. pa i Jean. jer su neke rečenice bile izbrisane. Obavijestili su ih i o tome. je li vijest istinita. dugih. ta sve one Francuze koji nemaju "tamne mrlje rata" nakon trogodišnje kazne po grupama omogućuju povratak u Francusku. Morali su nekako iskazati svoju radost. d aje pismo cenzurirano. da je Jean sada već "slobodnjak" i da su se prilike toliko promijenile da će im se sigurno moći i sam javiti. od njihovog Jeana. Tata Groller. jedva je vozio. kaznom rada i saznanjem da se ne smiju i ne mogu nikome javljati. ali ne suviše grubih: identitet. Ta kazna neizvjesnosti bila je najteža. U to vrijeme Jean još nije znao. Neizmjerna radost uselila se u obitelj. da ih tamo ima dosta i svi će. Informacije o zarobljenicima sa sjevera stizale su na kapaljku. Pismo je bilo pisano prije dva mjeseca. mučnih. kako se mnogo trude. punih neizvjesnosti. Kaže. Mladić Leone odlučno im je potvrdio. ali da sve ide jako sporo i da pošta dugo putuje. ali i nade. navodno. Zapisali su ime kraja gdje je viđen. Za mjesec dana. da mogu barem nekom roditelju javiti tako radosnu vijest. da je Jean živ i izliječen. javiti se. Druga faza bila je više psihička popraćena izolacijom. Opet su roditelji pisali pisma putem posredničkih udruga. prekrivene smeđom bojom. Prva je bila puna ispitivanja.malo od sreće. pa onda svoju radost podijelili sa svojim susjedima i prijateljima. ali skoro sve oko tri godine. U tom razdoblju svi su zarobljenici prolazili kroz dvije faze. ali njegovo. po "vremenskom odsluženju" biti pušteni po grupama. Kratko. vojna postrojba. malo od brige. dopustit će mu da im se javi. Čitali su nekoliko puta. od uzbuđenja. Crvenog križa. Na prvi pogled vidjelo se. Neka samo budu 159 . dobili su odgovor. On sam poslat će adresu. teška za njih. Rekao je. Napomenuo je da svi. da radi u nekekvom laboratoriju i da ga je vidio prije tri mjeseca. Na kraju su im izrazili sreću. odnosno nečitke. pa moraju imati mnogo strpljenja. Jean je živ. čin. zaduženje. ambasada.

Zajdno s njom je odbačen u vodu i iako teško ranjen djelićem granate u nogu. u džungli. zvao je u pomoć i primijetio da ne čuje svoj glas. Nadalje. Rano ujutro. pa u nekoj maloj kolibi previli rane. Kada ga je dizao. a što nije mogao. ali želja za životom nije mu dopustila da ispusti granu. pri svijesti. nosačima. koja je dijelila kormilara odvojnika. veslao nizvodno. na sreću. kako mu želi pomoći. to će odmah sutra učiniti. Dali su mu morfij. ribar. Izgubio je mnogo krvi. Tako je ostao visjeti. i djelomičnoj gluhoći. Oni su ga pažljivo izvukli iz vode. nije zahvaćala kost. s njega je poskidao svu vojnu opremu. Rana na nozi sve ga je više boljela. pokretnoj bolnici. Naročitu špažnju posvećivao mu je mladi kineski liječnik. već ga je samo podigao na rub. hrane i vode. Tako ga je "šlepao" do zaljeva i pozvao neke ljude. Taj mu je starac. dugačko i opširno pismo. Na kraju ih moli neka se ne brinu. Nakon mjesec dana dobili su drugo. U poljskoj. Nakon nekoliko 160 . treba zahvaliti što je ostao živ. da mu je samo govorio. javlja par imena i adresa. sada već zacijeljenim. na obalu. nije ništa pisao. konopcem učvrstio oko pojasa i tako viseći na kraju čamca. Odnijelo mu je dobar dio mišića. Bila je to velika rana koja. da mu je dobro i da će ponovo pisati. hoće li njihovo pismo stići. doplivao je do obale i prihvatio se za neku granu. da im se jave o njihovim sinovima. Uglavnom. Iz nožnog mišića izvadili su mu komadić metala. i sav izubijan od samog udara. Dobili su i njegovu adresu. Na momente. koje su mu dozvolili. te ga na primitivnim nosilima donijeli do drugog sela u poljsku bolnicu. Povremeno je padao u nesvijest. Noga i čitavo tijelo boljeli su ga i praktički nije ni znao koliko i gdje je ranjen. neka se pridržava. pronašao ga je neki ribar koji je naišao malim čamcem. objašnjava sve što se s njim događalo u proteklom razdoblju. dobro su ga pregledali i brinuli o njemu. Da. ali se boji.strpljivi. jer mu je nedostajalo snage da se izvuče ne obalu. Starom ribaru i tim hrabrim momcima. već samo okolne mišiće bez kojih je ostao. Kasnije je saznao. Nakon par dana upravo ga je taj liječnik operirao. O svojim ranama. Nije ga uspio uvući u čamac. i neka i drugi podijele sličnu radost. neka i druge majke saznaju za svoje sinove. do pojasa u vodi. Nosili su ga nekoliko sati i nosači i on skoro stradali od mitraljiranja francuskog helikoptera. Najteža je bila na nozi. jednostavno je nekom mačetom odrezao i bacio u rijeku. stalno nešto govorio ali ga Jean nije ništa razumio. ranu očistili i zašili. u sam osvit zore. U onom direktnom pogotku granate bio je djelomično zaštićen pregradom na čamcu.

Dobio je neku jaku nepoznatu tropsku bolest. molili su ga. Iako dogovoren za zamjenu. i naravno provjere njegovog farmaceutskog i kemijskog znanja. pa je odmah nagovijestio i tražio promjene i bolje radne uvjete. Samo su prvo pismo cenzurirali. dobijali su mnoštvo lijekova. usred noći. Izgubio je nešto kose od one čudne. ali zakratko. Primijetio je da i oni cijene i poštuju njegovo znanje. ali bez većih grubosti. Njegova mladost. Svi kontakti i zahtjevi ići će preko medicinske komande. Nakon jednog razgovora. Nije imalo smisla išta tajitio. nepoznate 161 . Nakon mjesec dana već je bio na nogama. I to je bilo nešto! Radio je s najboljim farmaceutima "Sjevera" i od njih puno naučio. Davali su ih. Sutradan su ga prebacili u drugu bolnicu. bolje opremljena i uvjeti za liječenje bili su daleko bolji. Rekao je sve što je znao i pri tome izražavao žaljenje. Oni su mu i isposlovali pravu slobodu. pa se ubrzo vidno popravljalo njegovo stanje. za put kući. Ta ga je mučila nekoliko mjeseci. Iz svijeta. na kojeg je bio prisiljen. Prvi mu je zadatak bio analiza dobivenih lijekova i da li se u tim uvjetima mogu proizvesti. dali su rezultate. Bio je više puta na rubu života. da ostane još neko vrijeme. ali im je prošao rok trajanja. neke sitne privilegije. Nakon izlječenja poslan je u logor na sjeveru gdje je prošao obavještajnu torturu. a postojala je mogućnost. Bilo je tu mnogo zarobljenika koji su prošli slične torture. Odmah nakon dolaska su ga ponovo operirali. jer to svakako nije bio njegov rat.dana kineski ga je liječnik ponovo detaljno pregledao i Jean je po izrazu lica znao da nije zadovoljan. stvarno. Saslušanja su bila česta. Kinezu i vojnim liječnicima treba zahvaliti za jednakopravni tretman što tada nije ostao bez noge. Još par dana trpio je jake bolove. dosta udaljeni kraj. Tu je boravio skoro dvije godine. pa ga savjetovali kako da se ponaša. naporna. najviše iz Kine. Dobio je i djelomičnu ili uvjetnu slobodu kretanja i znanstvenih kontakata. dakako potpomognuta tim skromnim liječnicima. pa su mu nakon toga odmah dozvolili da se javi svojima. Kasnije je saznao da su mu izrezali dio sumljivog tkiva koje mu je izazivalo bolove. koji je korektno obavljao. Mali Kinez želio mu je na svaki način spasiti nogu. U laboratoriju je zatekao grozno stanje. Svakome su strogo provjeravali ratnu prošlost. Taj mu je rad. samo najtežim ranjenicima. Morao je potpisati da će godinu dana raditi na nekom projektima i da ni s kim neće održavati ni tražiti kontakte. Ta je bila veća. Njemu nisu našli nipta "crno" pa je poslan u radni logor. stvarao sve više stvarnih prijatelja. jer lijekova protiv bolova nisu imali za sve. Pristao je. a da se nije smio ni mogao ikome javiti. snaga i želja za životom. poslan je u sasvim dugi.

da ni ona nije zadovoljna svojom ulogom. ali i da sada prolazi preteške trenutke za tako sitno žensko tijelo. Koliko god maštanja bila lijepa. sa svojim duhom i vedrinom. Jean ju je zavolio na prvi pogled. bi li pošla s njim. Nije ih mogao uvjeriti. primati toliko mnoštvo informacija. neka se strpe. koje je često s drugim sestrama prelistavala. ako ga voli. sa svojim doduše kratkim posjetima. s ranjenicima. Ugodno se iznenadila kada ju je jednom upitao. Rodila se neka veza. Preko međunarodnih organizacija za povrat stalno je dobivao neke upite. nekako živne. S mnogo rada i učenja. razmišljala je o svojim komplikacijama. Opet. pa i o njezinoj sudbini. bontona i općeg ponašanja. a on je uzvraćao zabrinutim roditeljima. U početku je skoro potrgala noge. pa joj je otvoreno rekao. u njima se sasvim dobro osjećala. zauvijek otići. Ipak polovicu sluha nisu mu mogli povratiti. kako svaki dan mora ručak servirati ranjenicima u nekakvim cipelama sa visokom petom. ali mu se to u hodu nije primjećivalo. Kad god je mogao. Obaviještena je bila o europskoj kuhinji i modernom oblačenju na Zapadu. Naučila je da drugi sve odlučuju. raznim dozvolama i općoj političkoj situaciji. sve to memorirati. Jean je svugdje naglašavao. a kada se navikla. Nije joj bilo lako pored rada u poljskoj ambulanti. Imala je dobre učitelje i kao da su je za nešto pripremali. da mu je dobro i da uskoro dolazi. neka se ništa ne brine. Još i poseban kurs jezika. da kada dođe k njoj. Toliko se već vezala uz njegam da ju je počelo zabrinjavati njegovo stalno pričanje kako će uskoro biti oboje "slobodni". U takvim neobaveznim razgovorima. da Šan već dulje vrijeme radi na tome i. da bez Li ne ide nikuda. Osjećala bi se kao da je izdala svoju zemlju. slutio je . da će zbog nje ipak ostati nešto dulje. ali potajice maštajući. I zaista. jedina radost bio je Jean. pomogao joj je u učenju. Nsu Li bila je bistra. Pretvarala se u prekrasnu ženu. nježna i lijepa. U sebi je to željela od prvog dana. da nije 162 . niti mnogo razmišljala. uvijek se smiješio i naglašavao. učenja raznih europskih navika. Znao je sve što je prošla. d se sva pitanja sporo rješavaju. I tješio je roditelje. Nije sasvim shvaćala njegove riječi. a nadasve pažnjom kojom ju je okružio. od ranjavanja veliki ožiljak. Osjećao je. znala je da će Jean jednom otići. Oboje su to osjećali ali nisu izrekli. Jednom je Tanu u smijehu ispričala. Čak su joj nabavili neke predivne revije. Maštala je samo neka ta sudbina bude uz Jeana.bolesti. Jean je primijetio njezine dileme. Tu joj je Jean mnogo pomogao. nježna neiskazana ljubav.

On joj je napisao točna uputstva. Roditelje je obavijestio i o Li. već su mnogi njihovi sinovi tu ostavili svoje kosti. presporo se odvijala međunarodna zavrzlama.Da li je to bilo dio plana? Šan je samo klimnuo i uzvratio: . novih drugačijih običaja. Imala je dva nova kožna kofera spakirane skromne robe i darove za Jeanove roditelje. Šan je bio vrlo zadovoljan. kao d se njegovi planovi ostvaruju brže nego je mislio. I na tom podugom putu sve je bilo organizirano. mnoštva pisama i dokumenata. Li je sva uzbzđena počela pomalo pakirati u strahu kako će putovati. Kako je to sve klapalo! Sada je Tan shvaćao. spremno prenoćište. Sklonili su se u grmlje ili ispod drveća. ljude koji će joj pomoći u slučaju bilo kakve nevolje. Sporo. jer su mostovi u tom dijelu još 163 . Nekoliko puta su ih splavovima i velikim čamcima prebacivali preko rijeka. kako će biti primljena ko Jeanovih. a i zabrinuta. hrana. Prije samog puta Jean je razgovarao sa Šanom.zbog ranjavanja produžio sda već svoje dobrovoljno zatočeništvo. Avioni su brzo preletjeli. svoje mladosti i neiskustva. kako će ju primiti u zemlji. Šan i Tan su ju pratili u džipu prema sjeveru. Šan je za odobrenje saznaoprvi i priopćio ga Tanu. Tek pet mjeseci. Stalno se pitala. Jeanove precizne upute ulijevale su joj snagu. pa su mogli nastaviti. novih ljudi. mašući rukama. brzo granjem kamuflirao vozilo i sve udaljio od auta. kako će se snaći. svojim namjerama. Dva su puta pred njih iskočili neki stražari. ta oni nisu samo izgubili rat. ali se plašila nove zemlje. na što su oni poduzeli odgovarajuće korake. sa kojom su još nedavno ratovali. Tri su dana putovali do predgrađa Hanoja. podalje. Tan je samo nekako žalosno upitao: . Sve su joj drugi savjetovali i nabavili. Jer može naići na nerazumijevanje. kao da mu je to odgovaralo. prema gradu s kojeg su polijetali putnički zrakoplovi. zašto su sve pripreme tako dugo trajale. pa makar sa vijetnamskom snahom.I ti ćeš uskoro za njom! Li je bila sretna. stiglo je povoljno rješenje iz Francuske i iz Hanoja. Šofer je odmah skrenuo u stranu. Li i Tanom. punih neizvjesnosti. pa je tako Jean sav žalostan jednoga dana morao sam otputovati. Željeli su svoga sina uza se.

a lijepe pamtiti. ali svi oko njega trudili su se da govore glasno. dugačije znakove života i rada. neka prvo smo dođe da ju upoznaju. koja je uskoro sletjela i sada već obavljala carinske i ostale formalnosti. Tan je zagrlio sestru. i to vrlo brzo . U sebi se smijao što smeta toj ženi na informacijama. a Šan dijelio posljednje upute. Sve je oko sebe molio neka budu susretljivi i ljubazni prema Li. hoćeš. Mjesecima je svojima. a drugom se čvrsto držala za ogradu.Hoćeš. Na malim. Tek treći dan nailazili su na neki spokoj. Neka ne brza s odlukama. Jean je nervozno šetao po holu ispred aerodroma. To pitanje nisu više spominjali. Tan. Ali vidjevši njegovu nepokolebljivost u odluci da vjenčanje bude što prije. Malo mu je smetala njegova nagluhost. Oko sebe je okupio mlade znanstvenike i posao je krenuo nabolje. priklonili su se njegovoj sreći. Čekao je Li. kad postoje obavijesne table. Jean Groller preuzeo je od roditelja farmaceutsku tvornicu. a onda je nestao s vidika. Jedan takav lijepi dogodit će se danas. Lijinu prtljagu odmah su odnijeli do malog dvomotornog aviona koji je na trupu imao veliki bijeli križ. tako da je bilo i smiješnih situacija. . Nadao se da neće imati 164 . pa i prijateljima iz školskih dana morao pričati svoje ne tako lijepte doživljaje iz Vijetnama. napravili mali polukrug i uzeli smjer prema sjeverozapadu. Svojim je osmjehom i srdačnošću sve nadvladao. pa tek onda neka odluči što i kako. Svi su imali suzne oči.slijedio je odgovor. Loše trenutke iz tog perioda treba što prije zaboraviti.uvijek bili porušeni. Tan je još neko vrijeme promatrao oznaku Crvenog križa na trupu. Roditelji su u početku bili nešto dkeptični prema toj vezi. Bolničarka ju je silom morala odvojiti od ograde i ugurati u avion. gdje je bilo očito da rat ne dospijeva. Na aerodromu su se morali brzo oprostiti. uskim stepenicama još se jednom okrenula. Svega se nerado sjećao. Stiže njegova Li! Roditelji ga nisu mogli smiriti koliko je bio zadnjih dana uzbuđen. čak su mu sugerirali.Hoću li još ikada vidjeti svoju seku? mislio je Tan . koje pokazuju sve što treba saznati. Motori su zabrujali jače. Nekoliko puta pitao je na informacijama o dolasku aviona. Uzletjeli su brzo. U pratnji bolničarke otišla je do aviona koji je već zagrijavao motore. zamahnula rukom.

miran i povučen. bila je velika. bio je mješavina klasične vijetnamske gradnje i kolonijalnog francuskog utjecaja. svaki o svojim ratnim. Jean je pokušavao sve.nekih komplikacija. Jedino je u Viktoru našao podršku. Zagrljaj. ali nije uspio. a svoje znanje iz fotografije usavršavao je u večernjoj školi. Uzdržavao se radeći u tiskari kao reprofotograf. imao je mogućnost dobivanja mesa. Nakon toga su pokušavali i uspjeli studentskom razmjenom ulazak u Njemačku. puna šarma i ženstvenosti. Njezin grad sa oko 100 tisuća stanovnika. Kada mu je Viktor pomogao kod pjesme za njegovu Mia Mi. ali ga uvjek molio za vremensku distancu ako misli to objaviti u bilo kojem obliku. odgojena u skromnoj okolini. Čitao mu je i rijetka pisma koja su stizala po tko zna kakvim putevima. prisjećajući se tragičnog gubitka svojih najmilijih. Satima su pričali. potvrde i dozvole. Li mu se u suzama bacila u zagrljaj. Zajdničko svima. dugo. Njezin otac. I životne navike dijelile su žitelje na dva suprotna ponašanja. katkad je bila sklona depresijama. S roditeljima je stanovala u skromnoj kući u gradiću oko 200 km južno od Hanoja. Tan mu je često pričao o svom narodu. prijateljstvo se produbilo još više. Po prirodi zatajan. razumijevanje i podstrek. jer nabavio joj je sve potrebne papire. kamo je Mia često s majkom išla u kupovinu voća i povrća. Mijina pisma bila su puna ljubavi i čežnje za konačnim susretom. Usprkos svom temperamentnom ponašanju. gjde su se susretali. U dvorištu kuće otac je imao veterinarsku ambulantu. oni su bili strogi vegetarijanci. S pomalo prćastim nosom i svojom bujnom. o borbama. pa mu je Mia od malena asistirala. sramežljiva. taktikama. Poslovne i stambene četvrti tako su suprotno djelovale pa se i život stanovnika temo prilagođavao. Zajedničko ima je bilo samo to da su bile ratna siročad. Li je bila seosko dijete. Konzumirali su samo mnogo ribe. primitivna tržnica. pomagala kod 165 . dugom crnom kosom djelovala je zavodljivo. nije imao prijatelje ili ih je vrlo teško sticao. puno temperamenta. Nsu Tan je već drugi put dobio odbijenicu za ulazak u francusku. Bila je prava istočnjačka ljepotica. Konačno je ugledao to svoje drago biće. veterinar. koji je potrajao dugo. Mia Mi bila je čista suprotnost Tanovoj sestri Li. Teško je to zaboravljala. dječačkim iskustvima. veselosti i dinamike. Tako se Tan našao u Darmstadtu. Mia je bila gradsko dijete.

Pomalo nagluhi ratni zarobljenik pomogao joj je. Dolaskom Jeana premještena je u istraživački odjel. Odredili su joj laboratorijski rad u nekakvom okusnom laboratoriju. Taj rad ju je katkada udaljio od slike kratera i poginulih roditelja. Popustio je njenim željama. U zadnje vrijeme takvih rušenja aviona bilo je sve više jer su dobili neke efikasne rakete. Otkrio joj je 166 . dugih cijevi bilo je mnogo i predstavljali su neki obrambeni zid ispred Hanoja. Nije ni slutio da će ih ratna zbivanja toliko zahvatiti. brzo uputila u rad. i kada su je prepoznali. Mjesec dana je bololvala. bila je na rođendanu kod školske kolegice u predgrađu. Svi. smjer laboranta. Sve je bilo novo. odbijala hranu. Zatekla je mnoštvo ljudi. pa se sve više trudila. već je upisala srednju medicinsku školu. pa je imao vremena na pretek da s Miom i privatno razgovara. odvukli je u stranu. Zbog toga su i avioni hvatali veće visine. Međutim. Jean nije smio napustiti krug ionako čuvanog instituta. nepoznato. taj se zvuk razliokovao od štektanja mnogobrojnih topova. Psihološka pomoć i razumijevanje škole. Njoj je odgovaralo.jednostavnih zahvata. napada lovaca na obližnje brdašce s radarom i protuavionskom atriljerijom. diplomira i zaposli. To se i onako događalo vrlo često. smiješeći potrčali su u obližnje sklonište. Već sutradan sahranila je svoje najmilije. Svojim glasnim fijukom. da za veterinu još ima vremena. Kasnije je u laboratorij dolazilo sve više stručnih istraživača. Sve u krugu 50 metara bilo je sravnjeno sa zemljom i poginulo je 32 ljudi. kojeg će pamtiti čitav život. ali se uz pomoć Jeana. onako razdragani. Mija je čula jaku detonaciju. Tih topova. koju je završavala pomogli su joj da prebrodi te teške trenutke. misleći. a imali su i uspjeha u pogodcima. On je priželjkivao. Svojom baražnom vatrom katkada su osporavali nacrte napada. instinktivno je potrčala kući. ne bi li lakše izbjegli te rakete. ali je nije odmah mogla povezati s roditeljima. zbog preleta američkih bombardera. Kada su sirene oglasile kraj uzbune. prilikom lansiranja. da će studirati veterinu i tako naslijediti ambulantu. jedna zalutala teška bomba pogodila susjednu kuću Mijinih roditelja. ili. savjetovao i nadasve podržavao u radu. Tog tako tragičnog dana. bolovala u prihvatnom centru za stradale. Na rubu velikog kratera pronašli su i tijela Mijinih roditelja. učila i bila tražena kao suradnik u mnogim projektima. Mia to nije željela. prvenstveno farmaceuta. poticao. U početku je radila analize krvi i urina. Već se smračilo kada su se oglasile sirene na uzbunu. Te je večeri. dragog Francuza.

nakon sestrina odlaska mjesec dana tražio mogućnost za susret s Miom. kada su se na nekom kratkom seminaru upoznale. da će patiti. Sva se tresla nakon tog poljupca i suznih očiju mahnula na pozdrav. da tamo započnu zajednički život. čak ju je i poljubio. Mia se oduševljeno složila. i ona je razmišljajući shvatila. brzo je izgubila tu tako važnu podršku. nepotrebnim. poluvojnički život. Na kraju. ali se i nadati. koji je za njih bio prekratak. a Tanova ljubav bila je velika. prešutno odustali od čitanja. koju je upoznao prije godinu dana. No. Samo jedan. Sve ju je demoraliziralo. preseliti u Francusku. Iako je aktivno sudjelovao u ratu. Duga su bila. Pitao ju. presretali ju i kada su cenzori vidjeli nedužnost tih pisama. bi li došla za njim. mora proći nekoliko ratnih zona. a ona. Zgadili su mu se. da izvuče. neki postupci sjevernih komunista. preduga dva mjeseca dok je stiglo prvo pismo iz njoj nepoznatog grada Darmstadta. zatvorena u tom laboratoriju nema šanse da napusti kruti. Tan ju je detaljno obavijestio o svomskorašnjem putu u Njemačku. skromnog mladića. Znala je da ga dugo neće vidjeti. zapljenjene od Amera. jer Jean je otputovao kući. Sve mu se činilo ludim. planove. opraštajući se. dok se prilike ne srede. Kuriri su uz redovitu poštu skrivečki pomogli u izmjenjivanju pisama. Vidio je po nekim osvetama sjevernjaka nad sunarodnjacima. osnovati obitelj. Ipak. kontrole. da mora započeti iznova. rodila se ljubav. nije vjerovao u boljitak života. d tu nema sretne budućnosti. Bio je jako uzbuđen. Tako bi ipak bili donekle blizu Jeanu i Li. Izgubio je ideale. 167 . da spasi. Svi su na neki čudni način sređivali budući život. Tan je stigao ko Mie rano ujutro. nježnosti i ljubavi. ali divila mu se što su taj dan. Jer. Mogli bi se posjećivati i. Mada je bila godinu starija od Tana. u istoj koverti za obojicu. pa su sada pisma kolala u oba smjera u duplikatu. nepokolebljiva. da omogući tim mladim drugačiji život. Kako je taj njegov stric bio svemoćan i susretljiv.ljubav prema njezinoj zemlljakinji Li. pod strogom kontrolom kretanja. punih nada. Mia je znala Li vrlo površno. Zavoljela je tog sramežljivog. I imao je osjećaj da je sve to njegov plan. razmijenili misli. Jednom prilikom Tan je donio u laboratorij neke kemikalije. Izgubio je nadu i znao da siromasi s juga ostati tiranijom sjevera. Mia je tražila slobodan dan pa su cijelo vrijeme proveli zajedno. iskrena. Brzo su otkrili tu nedopuštenu poštu. ali prekratki dan za sve što su imali reći. područja. Tan je.upoznao je Miu. želje. Pola godine zatim slijedila ga je i Li. iako to lukavo nije iskazivao. mada je radom i uvjetima bila zadovoljna. Zadnji put je putovao cijelu noć. Dobila je i poruku od nepoznatog Šana. Šan mu je konačno i to omogućio.

pa je tako postala neslužbena himna instituta. ali da ima poteškoća i da bude strpljiva. strpi. Međutim. Mučila ju je neizvjesnost. Taj mladić. ne bi li otkrili nekakve šifrirane poruke. puna nježnosti i ljubavi. ali je sadržaj u obliku dvije magnetofonske trake stigao netaknut.osloboditi je oklopa tog nametljivca koji se trudi da joj spriječi odlazak. njezin mladić. pogotovo što tu zabrinutost nije smjela ni s kom podijeliti. Zabrinjavalo ju je neugodno sprečavanje odlaska. Napomenuo joj je da ju trebaju da je iz vrha sprečavaju. jer od Tana nije dobila nikakvih vijesti već dva mjeseca. kolegice su je nagovorile. Mia ga je uvijek znalački odbijala. Prvo je bila Tanova usmena poruka. ali i zabrinula. Samo bog zna. Odmah je postavila i pitanje hoće li biti u stanju živjeti zajedno. stigao maleni paketić. Svi su je čuli. Samo su rijetki znali kome je namijenjena. nadanja i razočaranja. sve one odbijenice i zašto Šan nije nikako mogao srediti njen odlazak.da joj sređuje odlazak. zaista zaslužuke svu njezinu ljubav. Tako je prošlo ješ neizvjesnih mjesec dana kada je od Šana dobila kratku poruku. prepakiran. ali bez uvodnog teksta. i da će on spriječiti te odlaske na Zapad. Posjetit će je stariji muškarac koji će se predstaviti kao daljnji rođak i sve objasniti. Mia je bila ponosna tim izvanrednim darom. koliko puta su ga preslušavali. jednog je jutra operater pogriješio i emitirao uvodnu verbalnu poruku koja je prethodila pjesmi. koja ju je razveselila. Suznim očima preslušavala ju je nekolik puta. Operater ju je nakon toga emitirao svako jutro. napominjući kako voli samo Tana i da ju ostavi na miru. propagandu i vijesti. U laboratorij je upao viši oficir. pobudila nadu. neka se nekako prikrije. Tako je prošla skoro godina dana strepnje. tjedan dana prije rođendana. da se pjesma pusti preko razglasa. Onda je. Napomenuo je i da je sve što čini vrlo opasno. sada je shvatila opasnost. koji je otišao služiti kapitalistima. 168 . neizvjesnost. da će sve pokušati . Cijeli institut i okolina koja je također ozvučena osluhnula je prekrasnu ljubavnu pjesmu. Slijedio je odgovor. jer paketić je stigao iz kapitalističke Njemačke. vidljivo par puta otvaran. ali da će on već sve srediti. Budući da su imali javi razglas za borbene pjesme. Izgovorio je puno ružnih riječi na račun Tana. Pismo neka odmah po običaju spali. Nakon te poruke. O tome je preko povjerljivog kurira obavijestila Šana. a onda je slijedila pjesma. koji se Mii neuspješno udvarao. u stvari čestitka. Kolegica joj je posudila magnetofon.

Par puta je to vadila. te ba zamolio. što je svakako sugestivno djelovalo na sve u labosu. Njezin bijeg moraju otkriti što kasnije. samo s malim ruksakom. neravan i s preprekama. a da ne bude sumnjivo. ali tako je moralo biti. Oko podne stigli su na otvoreni teren i opazili skupinu ljudi. kolika je bila. ako varka ne uspije. pa onda skrenuli na zapad. kada su je probudili da je čeka šofer. sa šoferom. Među njima je ugledala i svog rođaka. da se previše ne zgužva. da rođakinju oslobodi rada na par sati. predstavio se. a za njima su ljudi iz pratnje nosili dva velika drvena sanduka na dugim bambusovim motkama. Bio je petak. Sva se ježila. u sebi ponavljala. Hladnokrvno je sjela pored šofera. Usput je dovezao i neke materijale za labos. i izrazio želju s poznavanjem rada. i sva moguća alternativna mjesta. nisu čak kod ljubomornog oficira pobudili sumnju. Put je postajao sve teži. Znala je. U mali ruksak spakirala je najnužniju odjeću namijenjenu civilizaciji. podijelivši komplimente Miinoj ljepoti i naglasio kako se već godinama nisu vidjeli. Bez riječi. U tom naoko prisnom odnosu Mia je dobila detaljne upute o bijegu.Tako su šutke putovali nekoliko sati. Rukom je pokazao nešto niže. Veselo mu pristupila i poljubila ga u obraz. Mia je prema Šanovim uputama. da je on jedini preostali iz njihove obitelji. Druga skupina nosila je nekakvu opremu. Šefu labosa naglasio je. suradnici su to primijetili. Znala je približni datum odlaska. U kaotičnoj situaciji potrebna su joj smo tri dana. pažljivo ponovo slagala. a ona objasnila. Nakon tri sata radosno su se na rastanku zagrlili. smijali se i pričali. potrebnih uređaja i željom da može pomoći u razvoju labosa. rano ujutro. u elegantnom vojničkom odijelu. kao u nekom transu. pa da se njen bijeg realizira i da joj ne uđu u trag. Ozbiljnost nastupa. I pridošlica je odlično odigrao ulogu daljnjeg rođaka. Malo ju je pekla savjest što je suradnike naglo napustila. Jednog dana šef joj reče kako se javio njen rođak s molbom da sljedeći vikend provede na sjeveru kod njega. Poslije njegova odlaska. mjesto sastanka.Jednoga dana pojavio se prosjedi gospodin. Ništa previše. Vozili su se neko vrijeme prema sjeveru. odlično odigrala svoju ulogu. a i ne premalo. Sljedećih dana teško je obuzdavala svoju inače mirnu i staloženu narav. kako ga njegove diplomatske obveze sprečavaju duljem ostanku. koji je prebacila na zadnje sjedalo. od uzbuđenja se počela tresti. krenuli su pješice naprijed. kada je bio u posjeti kod njezinih. Ubrzo su oboje šetali po dvorištu labosa. sve vrlo jasne upute. godine i vjerojatni statu pridošlice. Tražio je šefa. vjerojatno 169 .

nakon obilnog obroka. Mia je jedva izdržala taj prisilni marš. te naredio ponovno zatvaranje sanduka. nešto sporiji i Mia ga je lako pratila. sa crvenom maramom oko glave stalno ih je požurivao. Tako su hodali sve do pred mrak. Mia je izrazila zabrinutost i "zatvorom". nisu baš ulijevali povjerenje. koji je na pojedinim punktovima pokazivao nekakve papire. I dalje je put bio "organiziran". noćenjem i hranom. jer skoro cijeli dan nije ništa jela. Pratioci. "Rođak" joj je objasnio da je on vojnik "Crvenih Kmera" s kojima je Šan uspostavio vezu za bijeg. koji su se stalno mijenjali oko nošenja teških sanduka. Govorio je njoj nepoznatim jezikom. Sigurno su već digli uzbunu. Njihovi pogledi i ponašanje bili su prekriveni nepovjerenjem. Dobro joj je došao taj prisilni odmor. Šator su počeli rastavljati dok je ona bila još u snu. kasno popodne. Treći dan nosači su ostavili teret. Hranu su dobivali redovno tri puta na dan. Pristupio im je jedan vojnik. krenuli su dalje. Nekako. Njezin pratilac ju je utješio . Pregledao je sadržaj. kimnuo glavom.tako mora biti i neka ne brine. Bio je već ponedjeljak. naredio otvaranje sanduka. U sebi se nasmijala svojoj nedostižnosti tih. pogotovo. a posebno onog dosadnog oficira. u drugom smjeru. Stigla je i razmišljati o tome što se sad događa u labosu. Smjestili su ih u neku kuću. Sada je tempo hoda bio umjeren. granja. brzo su podigli mali logor. Mia je tek sada vidjela da sadržaj sanduka ispunjava neko čudno oružje. u subotu oko podne. kako su nazvali vodiča požurivao ih je. Dosadašnje nosače zamijenili su ljudi s crvenim maramama i. On će sigurno 170 . "Crvenoglavi".pribor za kuhanje i noćenje. ozbiljna lica. napustili ih i krenuli natrag. ali su uvijek kuću zaključavali. jer su prijašnji sjmerovi postali opasni i nemogući. Brzo je zaspala. ali vodičevi papiri sve su rješavali. koji je taj put. ulaz zatvorili i postavili naoružanog stražara. jer okolina. primitivni šator. Okupala se i presvukla u "gradsku" odjeću iz ranca. sastavljen iz nekoliko šatorskih krila i već su na maloj vatri spremali hranu. Vodič. ljudi koje su susretali. Put je bio pun prepreka. Jednom je pogledala unatrag i vidjela gusti dim zapaljenog vozila. Sada joj je skroman obrok dao malo snage. Mia je cijeli put razmišljala o Tanu i Šanu. tako dobro organizirao. kada su stigli u manji gradić. skrenuli su na jugozapad i uz nekoliko odmora stigli do logora punog vojnika sa crvenm maramama ok glava. ali potreba za snom bila je velika. drveća i u blagom usponu. Samo da sve prođe mirno. praćen stankama. S njima je ostao samo vodič. nekom čudnom hladnoćom.

Maštala je i o ljubavi. ispunjeno raznim posjetama. sadržajem. Imali su sasvim solidan standard. Mia je radila u Jeanovoj farmaceutskoj podružnici. Posjetio ga je 1989. odstranili stražara. kako je sve organizirao. koja svakako nije dobra i za koju oni. vidjela je i predaju neke male kesice s. Jean im je puno pomogao. prvo kao stručni nastavnik. MNOGO GODINA KASNIJE Sudbine i posljednje događaje. Viktor je saznao mnogo godina kasnije. Jednom mu je samo natuknuo. Zabrinut je nad njegovom sudbinom." vremenske distance". studirao i radio na Grafičkoj školi. tako da s Tanom nije stigao ni razgovarati o zajedničkim idejama još iz Darmstadta. je uz predaju sanduka. S nekima iz Darmstadta. Taj svemogući Šan. trudili su se pokazati mu što više. Tamo su dobili karte za europski zrakoplov. koje ste upravo pročitali. uručili im putovnicu i još neke papire. Vratio se u Zagreb. Ali sa Tanom je održavao stalnu vezu. kojeg Viktor nije znao. ukrcali ih u mali dvomotorac i poletjeli prema apadu. svi tu. Tako ga Tan nije stigao obavijestiti što zna. Školovane i samostalne. koji su se "raštrkali" na sve strane svijeta. direktno za Frankfurt. još iz Darmstadta. Trebalo mu je cijelih pet godina za preseljenje u Francusku. Drugi dan došao je fotograf. prema Indiji. pun nepoznatih suputnika. i što mu je u zadnjem pismu napisao stric Šan. krateći vrijeme prisilnog "zatvora". Razmišljala je o Šanu. Poštivao je obećanje dato Tanu.poludjeti od ljubomore i saznanja da su ga tako nasamarili. slikao ih i zapisao neke podatke. Ta tri dana. kada su rano ujutro sedmog dana. snose indirektnu krivnju. što je saznao. njoj nepoznatim. predstavljalo teško "dešifriranje". da od Šana već tri godine nije dobio nikakvu vijest. Barem par puta u godini dobivao je opširna pisma. sestru Li i Jeana. Bila su mješavina njemačkog i francuskog. ali i financirao. Vozili su se cijeli dan do drugog grada. pa mu je u i onako Tanovom lošem rukopisu. Ukrcali su ih u stari bus. Prošlo je dugih šest dana. sada je sigurno snosio posljedice njihovih 171 . a kasnije kao viši profesor. Osnovao je obitelj sa sada već dvije odrasle kćeri. prekratka dana. Dakako. godine u lionu. pa im je vrijeme bilo gusto. Tan je imao malu fotografsku radnju. održavao je povremene veze i te su se svele samo na novogodišnje čestitke. bliže sestri Li i Jeanu. Sa svojim "rođakom" pričala je o svemu i svačemu. Tanu kojeg kojeg će uskoro konačno vidjeti. kolko je bio u posjetu. upoznao Miu.

jer nastalo je vrijeme vijesti. Mutti je umrla godinu dana nakon njihova odlaska. na koje je nekad dobio. neka pisma. Pivo im je "udarilo" u glavu. Viktor mu je objasnio. a viktor je povremeno pravio bilješke. kako takvo malo krhko prijateljevo tijelo može podnijeti toliko piva. Kim se vratio i Kongo. Viktor se u sebi čudio. osim za Robertsa. nekad nije. Gospodin Bonk se nakon umirovljenja i ženine smrti povukao na selo.pomorcem živi u Hamburgu. s crnim 172 . Tan ga je obavijestio da o osuđenim vojnicima ne zna mnogo. praćakale u moru ispred hotela "Posejdon". Ostale sudbine su mu nepoznate. a konobari su pojačali radio na recepciji. još u zatvoru. Tana je obavijestio o poznatim sudbinama zajedničkih prijatelja. kojemu je žena. Tamo je Viktor ljetovao u ženinoj kući. sada već odrasla kći. Mia. TAn se zabrinuo za sebe i obitelj. dobio objašnjenje. Detler je navodno poginuo u prometnoj nesreći. na tersi ispijali pivo i pričali. dok su se Mia i njezina. kada je sve oko njih neshvatljivo utihnulo. pa su informacije "curile" bez prestanka. samo je u šali napomenula da je opet kao riža na ljetnom povjetarcu. Nesmetano. sjećali su se zajedničkih trenutaka iz Darmstadta i pričali o tim uspomenama. stali uz pult i zamišljeno pratili spikera. pažljivo označavajući slijed događaja i stranica. Ali i. Klaus je preuzeo očevo podrumarstvo u Mainzu i nastavio obiteljsku tradiciju "Valenderwein". siromaštva i sistema koji ubuduće ne garantira miran život. nacionalne netrepeljivosti i da se ne sprema ništa dobro. dotle su Tan i Viktor. koja bi im se povremeno pridružila. Tako je. da su tu sigurni. Viktor ih je dočekao na dubrovačkom aerodromu i njegovim su autom produžili na Korčulu u Velu Luku. na očevu farmu i sada vjerojatno ubire kikiriki. da od osamostaljenja Hrvatske imaju unutarnjih problema. i da se tamo potukao i izgubio lijevo oko. neka se posluži maštom. tražila rastavu. izvan dometa rata. Radi u državnoj upravi. Odasvud su se čuli tranzistori. udala se i s mužem . pod utjecajem piva. na očevo imanje. U takvim je slučajevima Tan odgovorio. Tan je sa sobom donio i neke bilješke.bjegova u slobodu. Tu i tamo prekidao je Tanovo izlaganje kakvim potpitanjem. da se ne brine. njegova studentska ljubav. Karin. Na rastanku je Tan obećao da će sljedeće ljeto doći s obitelji na ljetovanje u Hrvatsku. Razgovor bi prekidali samo. Onde se također vratio u Afriku. sav žamor kupača.

povezom na oku. da je Šan. obostranom informiranju. 173 . ali nije sve. U blokadi ito od "Narodne armije" koja je umjesto da štiti narod stala na stranu nacionalista i ekstremista. i Viktorovom pisanju. nakon Miinog bijega bio par puta pritvaran.instruktor u Južnoj Americi gdje mu se gubi svaki trag. To mu sada ionako nije važno! Šanu ima zahvaliti da ih je sve spremio "na sigurno". da trajektom što prije otputuju u Split. pa opet pred vojnim sudom osuđen i u zatvoru umro prirodnom smrću. naoružavala ih u tako pripremala nacionalnu histeriju. Viktor mu je nešta znao objasniti. u Letovaniću kraj Kupe. počeo je svoje neuredne bilješke prenositi na papir. Radijske i TV vijesti bile su sve više uznemirujuće. prije dovršenja odmora. Otputovali su sutradan. O ostalima Tan nije imao nikakvih informacija. Oprostili su se u Splitskoj zračnoj luci. obojica na svoj način zabrinuti. Nakon deset dana. Veliko veselje mu čine česti posjeti kćeri. pa nekim čudom pušten. Tanu nikako nije bila jasna "balvan revolucija". a par dana nakon toga dubrovnik je već bio u vojnoj blokadi. provedenih u korisnom. Neka budu posvećene Tanu. neobičnom i nezaboravnom prijateljstvu. dobio veliki zgoditak na lutriji i valjda jedini s sretom sudbinom. završio kao plaćenik . Mali Lu je postao vojni policajac i jaio mu se samo jednom. Jedino osuđeni narednik zadržao je brak. nije ga htio plašiti ozbiljnošću situacije. Tanu su pri tome zasuzile oči. Nakon prošlogodišnje obavijesti o Tanovoj smrti. kratkim pismom. njegovu stricu Šanu. jer. vijetnamskom narodu i nadasve divnom. četiriju veselih i bučnih unuka koje obožava. predložio je. Viktor se nakon umirovljenja razveo i sada živi mirnim seoskim životom.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->