I. DIO - VRŠNJACI DARMSTADT Cijelim putem, pa i danima koji su mu prethodili postavljao si je niz pitanja.

Ne pitanja iz straha, već pitanja zabrinutosti: kako će se snaći, kako komunicirati minimalnim školskim znanjem jezika, na kakvu će sredinu naići, kakva će razumijevanja steći i kakav će biti odnos prema njemu? Jer putovao je tamo i u vrijeme kada su to sam rijetki i odabrani mogli na legalan način. Mlad i neiskusan pošao je na put pun neizvjesnosti ali odlučan u svojoj nakani da stekne nova saznanja, znanja i iskustva. Bio je upozoren na njemačke ljudske karakteristike, hladnoću i poslovnost bez emocija. Bio je upozoren i na razna djelovanja emigracije, pa se u mislima stalno vraćao korektnim riječima službenika kod preuzimanja putovnice: “Svagdje ostani pošten, marljiv, nadasve pažljiv i oprezan, ali ne zaboravi tko si!” Takva su tada bila vremena. Sebi je obećao da će se to dobronamjernog savjeta pridržavati. Djetinjstvo, nekad veselo, nekad tužno, ali bezbrižno proveo je u malom provincijskom gradiću pedesetak kilometara od Zagreba. Obitelj mu je pružila skromni ali pošteni odgoj. Majka ga je upućivala u znanja koja su nekima bila nedostupna. Od nje je naučio cijepiti voćke , vrste jestivih gljiva i osnovne ljekovite biljke. Kasnije, mnoge godine kasnije, ali prekasno, sjećao se tih majčinih uputa i zaključio, da ju je barem još više slušao. Upravo ta neimaština i skromna stipendija omogućili su mu da je u Zagrebu završio Grafičku školu. Nakon završetka odmah se zaposlio u maloj lokanoj tiskari. Odrastanje je bilo bolno, brzo i prebrzo. Radio je marljivo i promatrao taj “maleni” svijet oko sebe. Tražio je svoju perspektivu, bolje uvjete života. Nije želio stanovati vječno u nemogućim uvjetima. Lakši put do boljeg života, zaključio je, bit će političko djelovanje. U toj maloj srediniprihvatio se omladine, organizirao razna predavanja, priredbe uz neizostavni ples s posuđenim gramofonom i starim pločama. U međuvremenu je odslužio vojsku, pa ponovno rad u tiskari i s omladinom. U tom je cijelom periodu tražio mogućnosti boljeg stanovanja za majku i sebe. Gradili su se objkti, dijelili stanovi a njemu nije omogućen ni kredit. U njenju su se budili sumnjivi osjećaji, postao je

1

buntovan i nakon nekog vremena prestao raditi s mladima. To i njegova popularnost nekome se nije svidjela. Gradićem su “drmali” sekretar komiteta, predsjednik Saveza boraca, predsjednik općine. Njihove odluke, katkada čudne, katkada donesene po birtijama bile su konačne. Nekada van pameti! Katkada su njihove nerazumne odluke za neke mlade perspektivne i mlade mladiće i djevojke bile katastrofalne. Tako su zbog tih nelogičnosti mnogi mladi tražili koru kruha po drugim gradovima, pa tako i u udaljenom Zagrebu. Počekli su mu se gaditi, ti autoritativni ljudi i njihovi suradnici koji su uživali sve blagodati života, standarda a s toliko cinizma odlučivali o sudbini mnogih. Namještali su dobre službe i radna mjesta mnogim “dotepencima” i poznanicima koji su za godinudvije već dobili stan. Ali morali su biti lojalni i na raspolaganju za sve njihove akcije pa često i legalizirane prevare. Ubrzo je odlučio napustiti svoj “smjer” osobne perspektive, shvaćajući, da bi mogao postati njihovo oruđe, netko nalik na njih. Svjestan svoje buntovne priorode, prije ili kasnije, dogodilo bi se nešto neželjeno, pogubno za njega. Jer njihova je moć bila neiscrpna. I događaji s njegovim njemu dragim prijateljima upozorili su ga na opasnost od te trojke. Kao da je predvidio događaje, počeo je potajice skupljati dokumente za legalnu praksu. Nakon godine dana, povratkom iz Njemačke, uvidio je pravilnost svoje odluke i njihovu političku reakciju : Zabranili su mu rad u tiskari! Bunt, nezadovoljstvo i želja za boljim, želja za znanjem, a najviše spoznaja da postoji bolji način građenja perspektive, bila je odlučujuća za taj put. I njegova urođena radoznalost bila je vodilja o dostupnim “istinama”. Nije bilo lako dobiti putovnicu i samo dopisivanjem srediti legalnu praksu. Imao je i malo sreće u čovjeku, koji ga je razumio i svakodnevno doživljavao “čuda” od trojke. Taj je pomogao u ostvarenju negova nauma. Kasnije je saznao da su mu se gadno osvećivali što je pomogao mladiću da legalno otputuje na praksu u Njemačku. Sve su pripreme tekle u tajnosti jer njihove su veze bile jake. Kasnije je saznao kako su bili bijesni u nemoći da spriječe njegov odlazak. Prekasno! Govorili bi :“Ide služiti Švabama”. Lukavo ih je pobijedio, skliznuo iz njihove omče sa Izgovorom i razlogom za praksu, novim znanjima i učenjem. To je u stvari i bila prava istina. 2

Cijelim putem je razmišljao o tome, vidno uzbuđen ali miran saznanjem da postupno ostvaruje san i da je nadmudrio “mudrace”. Tiho, skoro neprimjetno klopotanje kotača vlaka lagano se stišavalo kao znak smanjivanja brzine. Vlak je u stanicu ušao točno u predviđeno vrijeme. Njemačka pedantnost! Sišao je nekako zbunjen, nesiguran. Tako mlad i prvi put u stanom, nepoznatom svijetu. Od prtljage je imao samo veliki kofer i na njemu sa strane, na remenju umetnut veliki kišobran. Preko ruke prebacio je stari, istrošen ali čist baloner i stao razgledavati po peronu. Kroz mozak mu je prošlo: što ako ga nitko ne dočeka, kako će se sam snaći u velikom gradu? To je potrajalo samo čas, samo tren. Pa snaći će se, zna jezik, ima adresu, a tu je sigurno i taksi. Sat iznad perona pokazivao je 12 i 45 minuta. Odlučno je zakoraknuo po peronu za ostalim putnicima. Očima je tražio: “Ausgang”. - Jeste vi Viktor? - Ja-rekao je zbunjeno ali sa olakšanjem. - Ja sam iz tvrtke gdje ćete raditi. Zovem se Kurt Buchholz -predstavio se nasmijani mladić nešto stariji od njega. Viktor je sav sretan ispružio desnicu u čvrst povjerljiv i nadasve zahvalan stisak. Jako mu je laknulo! Znači sve će biti u redu. Kurt je prebacio kofer na zadnje sjedalo, sjeo za volan starog dobrog Volkswagena i krenuli su s parkirališta udesno. - Ulica kojom se sada vozimo zove se Holzhofalle i poznata je u Darmstadtu po raznim tiskarama. Doista, široka i prostrana ulica vodila ih je kraj prekrasnih zgrada okruženih s puno zelenila. Kurt je namjerno vozio sporije, tumačeći i usput opisujući djelatnosti pojedinih zgrada. Viktora je začudio slabi promet te malo ljudi na cestama. Samo tu i tamo koji školarac s obaveznom torbicom, ruksakom i pokoji stariji, vjerojatno penzioner u šetnji ili nabavci. Samo nekoliko tih starijih, primijetio je, šetalo je s djecom. Djeda i baka servis! Vanjština pročelja zgrada ukazivala je na grafičke djelatnosti. Njemačka uska specijalizacija vidjela se na prvi pogled. Tiskare lijevo i desno: knjigotisak, plošni tisak, slagarne, rotacije, kartonažne tvornice i knjigovežnice. Bila je tu i jedna velika zgrada s rotacijama, velikom i malom, vjerojatno namjenjenih za tisak dnevnih izdanja, 3

te ostali simboli “crne umjetnosti”. njegove druge obveze i poslušno brzo pratio što je stigao u tom letimičnom pregledu. površna. obveze. grafički tamponi kojim se Gutenberg služio. Opet mu se vratila ona poznata nesigurnost i trema. način rada. Svaka tiskara s pročeljima. čisti. Iza zgrada naziralo se parkralište za djelantike. Bio je tu i crtež otkrivača tiska. oslušnuo je zvukove strojeva. Uredi su bili desno iza porte sa satom za otkucavanje dnevnih kartica radnika. kao da se gazdi žurilo. papira. 4 . uvjete i sve mogućnosti prakse. zgradama. Primio ih je sin vlasnika tvrtke.revija i časopisa. Znači. Tabla je označavala njegovu buduću tvrtku: “Hollman KG”. ustvari malim tvornicama bili su lijepi.. dijelovi ili cijeli strojevi na travnatoj livadi ispred pogona. Ubrzo se našao s Kurtom u autu. pokojim drvetom. Sjeo je u ponuđenu fotelju i slušao zbunjen. s pedantnom uzdržavanom travom i pokojim ukrasnim grmom. Viktor je samo kimnuo glavom ali duboko svjestan da nije sve shvatio. Dojmovi tog prijema i informacija bili su prebrzi. bila je nešto posebno. Taj način znatno je ubrzavao posao u knjigovežnicama. jer bio je pažnjom radoznalosti malobrojnih službenika. neke mu poznate ali većinom nepoznate zvukove iz hala u pozadini. Prilazi tim pogonim. Viktor je iz stručne literature znao da postoje offset rotacije koje uspješno i kvalitetno tiskaju beletristiku. ali usprkos svemu djelomičnmo jasni. ukusnim i atraktivnim. dakle knjige u svijenim arcima. zbunjujući. ljepila.. Prošli su kroz nekoliko kancelarija do nekakvog kabineta. Osjetio je još nešto: osjetio je onaj njemu poznati miris tiskarskih boja. gdje ga je čekao Kurt. prikladnim grafičkim simbolima za pojedine djelatnosti. Zastidio se svoje skromne vanjštine. tu će negdje raditi! Kurt je naglo skrenuo desno i zaustavio se na parkiralištu pred brojem 36. tradiciju tvrtke. Šetnja kroz pogone bila je nekako brza. Emocije i tremu prekinuo je “boss” koji mu je stao objašnjavati važne stvari. različitim. s interesantnim reklamama u skladu s djelatnošću. Više puta je govor prekidao pitanjem da li ga razmije. Gutenberga. Shvatio je to . Izlazeći prema vratima.

tuš u hodniku. Najednom je ulica oživjela. Naglasio je da je on prvi i jedini iz “Juge”. Visok skoro kao Viktor. Uzajamno su se promatrali nekoliko tihih. Više ljudi. Ispod plave veste nazirale su se konture mišićava tijela. Viktor je bio priviknut na red i određeni režim boravka. školski jezik pa ga je Viktor više razumio. samo mnogo širi. Upravitelj gospodin Bonk bio je ljudina od čovjeka. Pogledom na sat zaključio je uzrok toj tako brzoj promjeni. s nepoznatim kolegama iz raznih država pa čak i kontinenata. Kako se tako mirna ulica može u minuti promijeniti u prometnu vrevu ? Svi su nekud žurili i ulica je bučila svom snagom. ali privlačna lica. rutinirani rad. čemu će se morati posebno prilagoditi. Govorio je polako.Vidimo se u ponedjeljak u 7 ujutro pred vratima tvrtke . Viktor ga je razumio više nego “mladog šefa”. Viktor je sjeo na ponuđeni stolac i zagledao se u čovjeka pred sobom. Bila je to simpatična žena malo zaokruženih dimenzija. jači promet i prometni policajci u svojim zelenobijelim uniformama na svakom križanju. Gospodin Bonk je poznao domaćicu Lübke koja ga je odvela u njegovu sobu nadrugom katu. Tu će dakle stanovati! Kurt ga je odveo do prijemne kancelarije. Dotle je promatrao njezin brzi. To mu neće biti teško. jači i teži. što je vjerovatno govorio svakom pridošlici. Međutim. Kraj radnog vremena! Zaustavili su se u Ulici Donnersbergring br. sasvim različit i nov. pokazala kupaonicu. sanitarije. koja ga se tako dojmila. visok i jake građe. ovaj dom. Na vratima se smješeći okrenula i rekla: 5 . Djelomično je bio proćelav. smireno i razgovjetno i to ono. zahtijevali su nešto sasvim novo. U zagrebačkom domu odgojen mladić. U tvrtki gdje se govorilo posebnim dijalektom koji će Viktoru i mnogo kasnije praviti znatne teškoće. Ali gospodin Bonk govorio je čisit. upoznao s upraviteljem i nestao. Iz njega je izvirivala istovremeno odlučnost funkcije koju je obavljao i simpatičnost lica i same pojave.Vožnju su nastavili u pravcu suprotnom od dolaska. .istisnuo je s vrata i već nestao prema izlazu. skoro napetih sekundi. nova okolina. kao da čekaju tko će prvi progovoriti. 40 uz samu pločicu utaknutu u nisko ošišanoj travi na kojoj je letimično pročitao: ”Internazionalle Studentenheim”. Pred njim je presvukla krevet svježe opranom i mirisnom posteljinom. koji su nekamo žurili.

. Klausov ormar. U vodi je plivalo nekoliko zlatnih i srebnih ribica. Sve je to trajalo samo tren. prvim dojmovima i što dalje ? Toliko toga mu se dogodilo taj dan događaja. uredno posloženog. košulja. uz rubove obraslog raznim ukrasnim vodenim biljem. te neke momačke sportske opreme i nekoliko tenisica. Radoznalo. razmišljao o sustanaru. Osjećao se umoran. ne i pospanim jer sve je bilo suviše brzo. Napravio je nekoliko koraka. užem dijelum. Vidio je puno rublja. slučajno je upravo otvorio prvi. Bio je petak kasno poslijepodne. ali još uvijek umoran od puta i utisaka spustio se u predvorje gdje ga je gospodin Bonk ispratio prijateljskim smiješkom. Kakav mu je cimer? Sjeo je na rub kreveta. rublja. zastao kraj malog. Zove se Klaus. Nije zapamtio ni jedan naslov koji bi mu odgovorio na pitanje: štoKlaus studira? Taj ima mnogo. Plitak. nepravilnog oblika. nekoliko odijela. ukrasnog bazena. Ispred ulaza je zastao. u koferu. Nije se usudio ništa dirati već je brzo zatvorio ormar. a stanuje u domu! Navirala su pitanja: kako će se slagati i hoće li mu pomoći u snalaženju novog okruženja. plitkog. s malene kamene skupine bio je vodoskok koji 6 . Danas je iznimno večera između 7 i 8 sati navečer i to u najdonjem dijelu zgrade blagovaonici. kako će funkcionirati. Tek tada je obratio pozornost na susjedni krevet. nekako preplašeno očima je preletio preko sadržaja unutrašnjosti ormara. Potrebno je raspremiti stvari i tim skromnim stvarima popuniti ormar ali. ormarić i na njemu ukusno dizajniranu budilicu... zastidio se.Tvoj”cimer” je vikendom pretežno doma. U toj brzini primijetio je na dnu i mnoštvo uredno posloženih knjiga i udžbenika. u obližnjem Mainzu i vidjet ćeš ga tek u ponedjeljak navečer. Na jednom. Sjedeći tako na krevetu razmišljao je i zadovoljan zaključio da je najgore prošlo. Istuširan. te mnogo vrijednih sitnica. nekako neodlučan poći u svoju prvu šetnju i upoznavanje okoline doma. Pitao se: što sada mora sve planirati i prilagoditi. iznenađenja. Uspoređujući svoj skromni sadržaj. Uz njegovu skromnu robu i odjeću usporedio je pravo bogatstvo stvari. presvučen. ljudski i jednostavno. dojmljvo.

mislio je kada je ugledao natpis tražene ulice: Holzhofalle. udahnula zrak i pogled usmjerila prema njemu. Zadržao se još par trenutaka promatrajući kornjaču. nalik na oštri kljun. najveća. smeđe boje i s nešto svijetlijim rubovima. mora se snaći i mora se snaći orijentirati! Zapamtio je s koje ga je strane Kurt dovezao pa je pretpostavljao da se ta ulica. Par koraka dalje. strano. Na rubu. Donnersberg nastavlja do ulice gdje je pogon u kojem će započeti praksu. Sasvim lijepa životinja. orijenirati se. Bila je to glava vodene kornjače. Do mraka mora završiti svoj pohod po okolici. da te taj oštri završetak ugrize za prst. Bila je prepuna trgovina i lokala. pa videći da ga kroz prozor promatra upravitelj. Pravi trgovački centar. s natpisima na drugom jeziku. Na samom rubu bila je oko jedan metar visoka u crveno obojena gljiva. Ponovno se pojavila iza širokolisnate biljke.je i ribicama omogućavao kisikom obogaćenu vodu. na rubu pločnika je zastao kao da razmišlja na koju će stranu. Laknulo mu je . Ispružila je svoj dugi. bila najduža. zaputio se dalje do pločnika. a koščati prema dolje zakrivljeni oblik završetka ustiju. vež se vratio i nastavio upoznavanjem okoline doma pazeći da ne izgubi orijentaciju za povratak. Na tom putu. školaraca i nekoliko 7 . Znači. diskretno svjetlo upereno na sredinu bazena. između algi i vodenog bilja virila je čudna i radoznala glava. ali brzo se nezainteresirano okrenula i nestala među vodenim biljem. Mora se prilagoditi. Oklop je bio prekriven pravoraspoređenim osmerokutnim pločicama. Takve još nije vidio. Trebao je upoznati okolinu doma. susreo je samo nekoliko penzića. Primijetio je još nešto. Na trenutak su se promatrali. Paralelno s Donnersbergring bila je Heidelbergstrasse koja je. Odlučno je skrenuo desno i na prvom semaforu lijevo. Ne bi bilo ugodno. orijentirati se s okolnim ulicama. a najvažnije pronaći najkraći put do tvrtke kako u ponedjeljak ujutro ne bi lutao. kako je mislio na prvi pogled. smeđezeleni vrat. Od broja 176 do 36 nije daleko. to je njemu ipak bilo nešto novo. da će moći pješice na posao. S donje strane bila je žarulja. pa stoga i glavna ulica u Darmstadtu. To mu je bilo najvažnije pa nije nastavio dalje. I ne smije zakasniti! Imao je vremane nekoliko sati. nigdje policajca. Gledala ga je “pametnim” očima. Iako naoružan zagrebačkim iskustvom snalaženja u velegradu. Na ulici iznenađujuće malo ljudi. Zaključio je da je to sigurno noćno. otkrivao je da je vjerojatno mesojed. ulici. Dobro. Okom je pratio to neobično stvorenje. razmišljao je.

to je to! Tempo rada. vjerojatno profesorom. Ali stvarnost je prekinula njegova maštanja. sportski odjevene. Bilo je i jako puno mladih.. tajnice. Na malenoj zelenoj oazi između dviju stambenih zgrada ugledao je mali. na prvi pogled inteligentnih. one naravno s poslovnim torbicama. Uputio se tamo. proučavati ih.. po čemu je taj grad i poznat. I elegantno odjeveni muškarci odavali su neke važne profesije. Čuo je već o tome: to čeka i njega. gledao. Naravno i lijepe žene! Dakle . tehničkoj robi. na rubu šume američka baza. sjeo na klupu. nabavka nakon rada i odlazak kući. ali su svakako bili dobro obrazovani. primjetio je.. njegovane. Nesvjesno je usporedio dva suprotna načina života i rada. Brzo je zaključio da su to žene američkih vojnika. lijepih lica ali i zamamnih oblina. izloženim artiklima svih vrsta. vjerojatno studenata.mulatkinja. obično s malom torbom. Elegantno odjevene. Najednom se našao u vrevi ljudi.. dugo radno vrijeme. U njemu se javila želja za posjedovanjem nedostupnih stvari. Neki su bili skromno odjeveni. postupno promatrajući pojedice. micao im se i radoznalo nastavio svoje pretraživanje.. hitale ili nosile torbe sa tek kupljenim namirnicama. kojima nije mogao odrediti profesije. onaj kod kuće i ovaj tu. Svrstao ih je u fizičke radnike. radna disciplina. Bilo je i lijepo odijevenih svih dobi. povećao promet automobila koji su preplavili četverostaznu ulicu. Kako se u par minuta može sve promijeniti! Do tada relativno mirna ulica bučila je svom snagom. Teško se naviknuti na takav život. inžinjere. njemački način života i rada. pogađati status.. vesela lica i nadasve lijepih tijela. cijenama. Ponovo je počeo analizirati prolaznike. Pored njega prošla je oveća skupina momaka i djevojaka s jednim sredovječnim gospodinom. Živo su o nečem raspravljali ali nije mogao razabrati temu. za njega . tehničare. Nije 8 svih tih lijepih. zapalio cigaretu i gledao. prvi put je vido tamnopute žene. da je malo dalje od doma. Njegova radoznalost bila je na njih usmjerena jer. televizija i spavanje. Napasao je oči na izlozima. Onda se prisjetio Kurtovih riječi usput spomenutih. Bile su to lijepe žene. ukusno njegovani park. odavale su vjerojatno neke kancelarijske profesije. Što tim ljudima preostaje od dana? Samo večera. otkrivanje. pa sutra ponovo sve ispočetka. Najlakše je klasificirao žene. pokoje pivce. tehničke radnike. Mnoge su sa sobom vodile prekrasne klince. Ubrzo se. I prolaznika je odjednom bilo više. upoznavanje.

Navodno su istovarivači u zadnji čas odskočili. Susreo je i nekoliko crnaca koji svojom vanjštinom nisu ulijevali povjerenje. pa nazad. pa tup udarac. mimoišao se s nekoliko oskudno odjevenih žena. nedefinirana i razmišljao je: što oni tu rade? Na kraju ulice. prije skretanja. rasa i odijevanja. Već je bio polumrak i gljiva iznad bazlena isijavala je diskretno svjetlo upereno na sredinu bazena. iz novina. Kasnije je saznao da su dvojica američkih vojnika. Sve je to čuo s kraja ulice. kojemu je slijedio vrisak ljudi. Pohitao je tamo ali je vojna policija sprečavala prilaz. Prolazeći ponovo je ugledao kornajču izdužena vrata kako prati njegov prolazak. Krenuo je prema domu. Neka lica bila su za njega odbojna. Sjeli su u njegov auto i počeli obilaziti urede za prijavu i vađenje potrebnih dokumenata. a već razmišlja kako to nije za njega i da tako organiziran život nametne za stalno. Ubrzo je začuo sirene auta hitne pomoći i vidio automobile američke vojne policije. izloga a i po zgradama. ali mnogi! Iz tog razmišljanja probudi se neka škriipa. Ispunjavali su potrebne obrasce i sve je bilo brzo gotovo. saznao je da su nakon vađenja kola. Mi južnjaci teško se privikavamo na takav tempo rada i način života. Nije čudo da se rijetkim trenucima opuštanja mnogi predaju prevelikim količinama piva. Polagano je zaobišao mnoštvo radoznalih promatrača i krenuo natrag prema domu. Ipak je bilo vidljivo još toliko da je mogao nastaviti promatranje ljudi svih boja. bilo je previše. Alkohol i prebrza vožnja na glupi su način odnijela dva mlada života. Pogledom i ponašanjem tražile su mušterije. U ponedjeljak ujutro. kući. Odguslat će poslušno svoju predviđenu godinu prakse. vjerojatno pod utjecajem alkohola. Ne svi. nanšli dva sljedeća tijela. a glave su im bile na zadnjim sjedištima. Već se mračilo i palila su se mnoga svjetla ulične rasvjete. pokupit sva raspoloživa znanja i iskustva. za početak previše. Drugi dan. Bilo je ugodno iznenađen 9 . Kako je tu tek noću? Pun neočekivanih iznenađenja.bio siguran u svoje analize ljudioko sebe ali nekako je utukao vrijeme. Neki njemu čudno obučeni vjerojatno su nosili dio nacionalne nošnje. nešto prije 7 sati Kurt ga je već čekao na ulazu. Nije mu bilo teško zaključiti kakvim se zanatom bave. kući. saznanja i dojmova koji su mu prezentirali prviput u životu. svojim kabrioletom zabila pod parkirani šleper s kojeg se istovarivala neka roba. Nije počeo ni raditi.

U tvrtki je primljen lijepo. velike naklade knjiga. radi se o sedam pa sve do pola pet popodne. a naročito reviza. Tu je bilo malo starih zgrada. jer Darmstadt su tijekom drugog 10 . Njegova su pozitivna nastojanja potpomagali na sve moguće načine. unificirani formati. a u kratkoj pauzi odveli na skroman obrok u tvorničkom restoranu. Sproveli su ga kroz sve pogone.ljubaznošću.. za početak. niti se usudio Kurta upitati. Majstori pojedinih odjela. izlazaka i još mu je ostajalo. Stariji radnik mu je objasnio što i kako raditi. brošura. Darmstadt je bio poput mnogih drugih njemačkih gradića. Svemu se morao vrlo brzo prilagoditi. I kod prijave na policiji sve su brzo obavili. U svojim subotnjim i nedjeljnim izlascima upoznao je grad s okolinom. Sa svima se brzo sprijateljio. a nadasve radne navike. kratko objašnjavajući proizvodne procese. Radeći i učeći upoznavao je ljude u svojoj i bližoj obokini. jednostavno. Je li taj dopis igrao nekakvu ulogu nikada nije saznao. jasnim uputama i želji da se sve ispuni pravilno. Određena plaća praktikanta. Tu će svaki dan ručati pretplaćeni obrok. koju su u početku dogovorili postupno se povećala i omogućavala sva plaćanja doma. ozbiljan pristup i radnu disciplinu. Odmah je u praksi vidio razlike u radu. Srdačan odnos i dobronamjerne sugestije doživljavao je na svakom koraku. Jer. To mu nije bilo ni na kraj pameti! Doma je dobio dovoljno savjeta i informacija. kroz koja je prolazio. Iz vrećice je izvukao svoju radnu kutu. Kvalaiteti se posvećivala posebna pozornost. Nije baš sve išlo kako treba. teški radni dan. njemački karakter pristupa radu. Općimje odnosom bio ugodno iznenađen. hrane. stjecao iskustva i nova prijateljstva. ali u ljubaznosti neke starije žene pored sebenanšao se taj prvi. Pa mora da je radnička klasa svugdje slična! Bio je zadovoljan jer tu je zaista mogao štošta naučiti. Nekako je imao sreću jer svi su bili susretljivi. koji su se gradili nevjerojatnom brzinom.. radne navike i sve što ga je okruživalo. cijenili su ga i povjeravali mu sve složenije zadatke. mnogo manjih i velikih proizvodnih linija. ali strogo poslovno. Kurt je doduše svagdje pokazao nekakav dopis i zaista mu mnogo pomogao oko tih formalnost. ljubazno. Odreditli su mu prvo radno mjesto. plave boje i počeo. ali uz primjedbu: da sve znaju i nikakve “komunističke propagande”. Mnogo strojeva. odijevanja.

za novu traženu robu. a u obližnjoj borovoj šumi namjestili su se američki vojnici. Rijetke su bile orginalne zgrade. Imali su prekrasne sportske objekte i terene. karakteristično ošišani i u svojim američkim autima koji su se uveliko razlikovali od europskih. Vrlo lukavo! Saznao je za slučaj da se zbog slabe potražnje i prestanka upotrebe tih proizvoda na tržištu tvornica “ugasila”. Inače američki su vojnici u grad odlazili uvijek u civilnim odijelima. Lukavo! Isto se događalo i u grafičkoj industriji. pijani pravili nerede ili izazivali prometne nesreće. simpatična crkvica. Neke velike industrije nije bilo. u jednom velikom parku ostala je mala. mijenjala se tehnologija. najveći sa po nekoliko stotina zaposelnih. Kasnije je tako zalazio u kupovinu. Mnoga su se zanimanja gasila. I ophodnje te policije bile su česte. pogotovo na problematičnim mjestima. za izletnike. puštanje zmajeva i malih aviona. kreditom naravno. Dok su u Münchenu iz ruševina napravili umjetno brdo. pa se često prošetao do njih i promatrao te njemunepoznate i čudne sportske discipline i igre.svjetskog rata teško bombardirali Amerikanci. Mnogi su vojnici. a država je pomogla u ispražnjene hale montirati. Od tuda i nekakva latentna netrpeljivost prema njima. Mnogo zelenila i parkova karakteriziralo je svaki kvart. efikasne i za radnike bezbolne. sasvim nove strojeve. U malom. Da. Bilo je nekoliko kvartova srednjih 11 . Radili su strogo planiranu proizvodnju. specijalizirani pogoni. radnici poslani na školovanje i dopust. da je u roku deset minuta bilo na tisuće mrtvih. Viktor je na to bio upozoren pa se takvih mjesta klonio. najviše po nekoliko arktikala ili proizvoda namijenjenog nekom gigantu za montažu. pogotovo subotom navečer. a zamjene potpomognute državnim kreditima tako brze. pa je inače tolerantna policija imala dosta posla. a sada su ravnopravni stanovnici grada. Sve je bilo unaprijed planirano i proizvodnja je potekla već za tri mjeseca. u posebnoj trgovini dobila se jeftina a kvalitetna roba ili neke namirnice namijenjene za izlete. ali slikovitom muzeju saznao je. Prevladavali su mali. Svu tu proizvodnju i brze promjene pratilo je i određivano školstvo i obrazovanje odraslih. Kakve li ironije! Oni su ga razorili do temelja. Kasnije je saznao da su ustrojeni tako. jer. da se svakom trenutku mogu brzo preorijentirati na druge proizvodne programe. Darmstadt su izravnavali buldožerima i planski ponovo izgradili. Ali na dojavu bilo kakvog ekscesa odmah je dojurila američka vojna policija i “rješavala” gužve. a grad 90 posto u ruševinama.

raznim metalima i mnoštvom bočica s kemikalijama na pladnju stao je u red. mjerenja. Profesor Hermann je svakome bio na pomoći. kemijski procesi. Nakon dva dana donijeli su mu. Naročito je bio naglasak na moguću organizaciju rada bilo koje proizvodnje. da je tu bilo i općih predmeta. mentor. za praktični mogući pristup nekom od okolnih pogona. boja u malim zdjelicama. Slijedio je još sat slobodne diskusije i predavanje rezultata. a najviše sama organizacija rada. toliko potrebnih za akademsko obrazovanje. posebni stručnjak iz proizvodnje. dok im učinak nije bio prioritetan.općih i tehničkih škola. mjerenja amplituda nepotrebnih pokreta radnika. kontrola proizvoda. Vršila su se ispitivnaja. Ali i on je morao sam proizvoditi. zatim viših i visokih. Naravno. Učenici su tri dana u tjednu boravili na praksi. da je svaki profesor imao maksimalno do 8 studenata na strogo stručnoj nastavi. opisano i naučeno. pregledavali učinjeno. To je bilo na Višoj školi. Svi su programi bili planirani i rađeni zbog prakse i za praksu. nagradno 12 . pa su često stručni nastavnici iz škole dolazili u pogone. a iznad njih logičan opis što treba raditi. kartona. Sveučilište je bilo organizirano po američkom sistemu tako. Svaka zasebna faza ispitivanja opisivala se na posebne obrasce. Sve je to bilo strogo kontrolirano. te više dobrih zantskih škola koje su zauzimale istočni dio grada. Bili su to posebni. Te su škole za praktična zanimanja imala zajedničke obrazovne programe. Pisao je i kako se ne smije raditi. kabinet za ispitivanje karakteristika grafičkih materijala. pa čak nekada i tri dana u tjednu u školi i raznim kabinetskim predavanjima. Za svaku munutu aktivnog fizičkog rada stajalo je sedam minuta istraživanja i promatranja. davali su velike mogućnosti njemačkih i stranim studentima da nauče sve o svom izabranom zanimanju i specijalnosti. Pojedina mjesta imala su aparate. Sve je to trajalo oko tri školska sata. a preostala dva. osobito na kvalitetu proizvoda strogi ljudi. gdje se išlo i u takve detalje kao što su npr. Prekrasni i moderni laboratoriji koje su opremile pojedine tvornice širom zemlje. Tu je praksu nadzirao majstor. Sve to u svrhu veće učinkovitosti ali i manje uloženog fizičkog napora. pomagala za ispitivanje i kontrolu. S dobivenim uzorcima papira. Viktoru je kasnije bilo omogućeno da dva puta uzastopce doslovce “prođe” kroz takav kabinet. Nakon dobrog uvoda i uputa morao je sjesti na stolicu s kotačima i sa svojim pladnjem obići čitavu prostoriju ukrug. a đaci su praktična znanja stjecali u specijaliziranim kabinetima i po pogonima gradskih tvornica.

rezultate i poziv gospodina Hermanna da ispitivanja može ponoviti. Odnos studenata i nastavnika. ne kalsična pradavanja. Viktoru su bila interesantna predavanja iz tehničkih znanja i mogućih razvoja robotike i kompjuterizacije strojeva i čitavih pogona. pomoćni strojevi i uređaji. da je to uobičajeno i da su njegovi rezultati sasvim zadovoljavajući. pun mladih željnih znanja. Koliko uspješan i brz način stjecanja vrijednih informacija. bilo mu je mnogo toga jasnije. Kada je nakon prijave prošao ponovo sve te instrumente. Svaki student imao je pravo nekoga dovesti na sat. pa čak omogućavanje prisustvovanju odabranih predavanja. planiranje materijala pa sve do potrebnih radnika određene kvalifikacione strukture. kapaciteti. već planiranja proizvodnje. praktičara bili su ljudi iz prakse. Za približno osam sati naučio je gotovo sve o grafičkim materijalima. Viktora je iznenadilo još nešto. slobodna diskusija. Večernje škole bile su naročito skupe ali i temeljite. Zaista je imao sreću da je upućen baš u taj grad. Ti su profesori. iako su takve informacije bile poznate. Slaba strana bila mu je i ekonomija. I ostala iskustva s “pravim” profesorima bila su slična u odnosima prema mladima. potrebnih stojeva. Nitko te nije pitao tko si i odakle. Naučio je gradivo koje neki ne svladaju za dvije godine. izmjena stečenih saznanja iz svih područja. sve ocjenjivalo. ali sve i plaćalo. Tako se cjelovito znanje ne zaboravlja. puni opće kulture i znanja održavali. viskozitet tiskarske boje i jedan njemu sasvim nepoznati kemijski proces jetkanja raznim metala. Druga sretna okolnost bio je sam internacionalni dom. školovani na poseban način i sa sposobnostima da prenose znanje na mlade. već su to bili susreti i zanimljive priče obavljanja svakodnevnih programa. Sve se pratilo. Mladih. Napravio je tri greške: jedna sa duplex kartonom. ali ne zbog nekih zapletnenih računskih radnji. Ti nije bilo zabušanata jer koncept obrazovanja to nije ni dopuštao. svih koji su jako ozbiljno shvaćali svoje zadatke i učenje. mikroskope. sa svih strana svijeta. U tome je i bit njemačke proizvodne ekspanzije. Obermajstor mu je rekao da se ne zabrinjava. priprema rada.mjesto. Moguća je bila svakojaka izmjena znanja i iskustva. Naravno da mnogo toga nije ni mogao shvatiti zbog svojih ograničenih predznanja. promatranje vježbe ili kabinetsku nastavu. sve se kontroliralo. Samo tako se mogla u praksi provesti “pozitivna” proizvodnja. 13 . Većina tih proizvoda. dečki u njemu. aparate i pokuse.

kasnije. spontan osmijeh djevojke. u isto vrijeme bio je tamo. na malo povišenom mjestu dominirala već spomenuta mala crkvica. Možda je ideja projektanta i bila. geometrijski nepravilan. Detlef. jedan iz njegove klape. Radilo se o mehaničkom klaviru koji je pritisak na tipke prenosio na poluge koje su omogoućavale udarce na pojedina zvona. Bila je u veseloj grupici. ali se polazeći ipak okrenula njemu i uzvratila mu taj iznenadni osmjeh. djelovao je kao veliki promašaj. Bila je sama. Sredinom trga dominirao je spomenik u obliku dvadesetak metara visokog obeliska obloženog istim kamenom i bojom. Jednostavno ga je srce vuklo na isto mjesto. mladi parovi. koja je imala sistem malih zvona. na kupanje. iznenada i brzo. gdje je bio veliki bazen kojeg je dio imao stakleno dno. na istu klupu. da sve to izgleda nekako tmurni. Postao je već nemiran. Velike površine ravnih zidova. u isto vrijeme. Vozili su se tramvajem di Eberstadta. ali uporan. jednom mu je objasnio sistem zvonjenja. 14 . Tu. Sve u nekoj deprimirajućoj boji. čekaj. dobio je uzvraćen zagonetan. za lijepih su dana podjeli okolna klpe i slušali željene i poznate zvuke. pa joj je mahnuo rukom. jedini koji se Viktoru nije svidio. a predgrađa autobuse. bio je pravokutno oblikovan četverokatnicama obloženih fasada nekim smeđim kamenom. uz stariju sestru. jednom sjedeći na klupi. zaljubljeni. a malih prozora uz taj nemogući ton boje. kao. sjetno na nemile događaje iz prošlosti.Spomentrg. ne bi li je ponovo sreo. punoj žubora riječi. Ta plava djevojka zvala se Karin. Nekolio sljedećih nedjelja. Jednom ju je primijetio kako iza drveća gleda prema njemu. Pješačka zona. To je bilo prekrasno šetalište uz bujnu i njegovanu vegetaciju drveća svih vrsti. Kako je sve ispalo spontano. Mnogi šetači. opet isti kamen. Kontrast spomentrgu bio je centralni park. dodali 5 maraka. Grad je imao gustu tramvajsku vezu. mogli ste čuti refren željene pjesme izvođen tim zvonovima. pa su izleti i kupanje u bazenima sa zagrijanom vodom bili još mogući. Jesen je bila lijepa. Središtem je. odredili približno vrijeme. dolazim. jedan od mnogih parkova kojima je Darmstadt obilovao. Već sljedećunedjelju Karin ga je pozvala. Ako ste na ceduljicu napisali naslov pjesme. još uvijek vruća. koju je predstavljao čitav kompleks trga.

Imao je auto. Diskutirali suu o svemu i svačemu. da je Viktor odmah primijetio mnoga pitanja. NOB. Nikada nije nastojao tvrditi što je bolje za budućnost naroda osim. Otvoreno su o tome raspravljali. brzo i određenim redoslijedom. kako bi dobili određenu sliku o njemu. Jedan radnik je te boce čitaav dan prevrtao. Jer Karin je bila maloljetna. igrama i sitnim nestašlucima toliko karakterističnim njegovom djetinjstvu. Klaus se srdačno smijao opisanim epizodama izleta. opremljene i automatizirane proizvodnje. Mislio je: da li je moguće izdržati taj monotoni posao tjedne. Njegovi su bili veliki proizvođači grožđa i poznatog vina. sa strogo zacrtanim planom života i školovanja. od roditelja i brižne starije sestre. Nekako je kopirao ili pokušavao kopirati neke navike. Klaus mu je objasnio da je on stručnjak. te socijalne sigurnosti radničke klase. informiran mnogo je pridonijeo da shvati njemu neke nemoguće navike Nijemaca. To do sada Viktor još nije vidio. Uvijek je sve s njegove strane svršilo na komparaciji sistema i uspoređivanju. Viktor ga je informirao o sistemu uprave. Naravno. Načitan. Ispitivao je i o Jugoslaviji. neki prizvuk kritike ili uvredljivog motrišta različitih sistema. povijesti. Vikende je provodio kod svojih u Meinzu. pripremljena.Mogli su pijuckati pivo i kroz stakleno dno odozdo promatrati pokrete kupača. Bio je nešto mlađi ali ozbiljan dečko. pa je od njega mnogo naučio. Viktor je u tom pogledu bio bogatiji i imao sadržajnije djetinjstvo. krađama trešanja. STUDENTSKI DOM Viktorov cimer Klaus studirao je ekonomiju. Naoko 15 . Njemu je to sve bilo nekako strano. strahotama rata u kojima je kao dijete bio sudionik. čak zanesenjak i da njemu mogu uglavnom zahvaliti za kvalitetu njihovih vina. godine. Nikada u tim razgovorima Viktor nije primjećivao nešto podcjenjivajuće. Radio je to spretno. te brižno odabranim životnim ciljem. Klausa su naročito zanimale priče iz njegova djetinjstva. Vido je njihove velike podrume prepune napunjenih staklenki bijelog vina. logorovanja. pa mu je bilo malosmiješno gledati radnika koji se spretno bočno kretao uz stalaže malim koracima i brzim pokretima ruku zaokretao staklenke. pa i o politici. dobro organizirane. pa ga je nekoliko puta poveo sa sobom i pokazao mu Gutenbergov muzej. Klaus e bio uredan dečko.

Njegovi su ostali na istočnoj strani Berlina. Bili su tu i dva studenta iz Arabije. nikada se nisu vani družili na mjestima tradicionalnih sastajališta mladih. imali najljepše “mačke”. barem se tako pričalo. sadržajnije.bezbrižan život bio mu je ispunjen samo radom i učenjem. Bio je vrlo skroman. koji će bez materijalne osnove dostići mnogo teže i kasnije nego Klaus. Viktora međutim uopće nije sprečavalo. da s njim uspostavi prisne veze i harmoniju zajedničkog boravka u istoj sobi. Bio je na postdiplomskom studiju iz kemije. dok Klaus u svom utrtom i planiranom putu uzdizanja nije imao za to ni vremena ni mjesta. Nisu doduše svi mladići bili poput Klausa tog tako tipičnog Nijemca. Njegov sustanar iz iste afričke zemlje studirao je ekonomiju. pa mu je Viktor. hodao u papučama isprepletenim zlatnim nitima. Moderno su se odijevali. Bio je često pod utjecajem alkohola. da su mu roditelji već odabrali ženu i da će nakon povratka morati preuzeti teret vođenja poljoprivredne farme. Bio je tu ozbiljan crnac Kim. Ostale sobe vile su popunjene zanim studentima iz različitih dijelova svijeta. Nitko se s njima nije družio. ali je svoje dužničke obveze uvijek pošteno podmirivao. Prazan život! Planiran život. Nečesto je kasno budio Viktora i Klausa tražeći cigaretu. Bogati i razmetljivi dečki studirali su tehniku. Mogao si je dozvoliti i simpatije i zaljubljenost. 16 . istočni izbjeglica. Pričao mu je. sa svojom uvijek prisutnom lulom u ustima. dvije. da li mu je to nadimak ili možda čak prezime. Često su bili pripiti i koliko je Viktoru bilo poznato svoje su stipendije propili s prostitutkama u obližnjem Frankfurtu. Inače uvijek veseli i društveni. Detlef je bio srednješkolac. da ga se što prije otarasi uvijek dao cigarete. Nauprot Arapima bili su dvojica antipatičnih koje su svi zvali “švarce”. Ogorčen je isticai svoj čudni karakter na okolne kolege. I Viktor je imao svoj cilj. a ponašanje drsko i vrijeđajuće. Vjerojatno zbog alkohola. Djevojke su ukrašavali zlatnim nakitom. Svi su ga zvali Moko. Nikada Viktor nije saznao zašto su ga tako zvali. To će realizirati tek kad postigne svoj krajnji cilj. vječito bez novaca. često izlazili i kupovali svakojake stvari. a jedan je po domu. Ponekad je “zaboravio” zahvaliti. ali mu je život ipak protekao nekako bogatije.

Von Koppelov je bio također izbjeglica s “istoka”. Sasvim drugačije naravi nasuprot nerazumnom Detlefu. On je s ogorčenjem gledao na podjelu Njemačke i na zid koje onih dana podizao. Realno je procjenjivao situaciju, a o nekoj neprijateljskoj ogorčenosti nije bilo ni govora. Prije bi se na to moglo reći nekakvo tužno gledanje na sve. I njegovi su ostali tamo preko. Bio je stručnjak za modeliranje u ljevaonici. Često je Viktoru pričao o životu “preko”. Viktor ipak onda nije mogao ili smio vjerovati da je sve istina. Međutim, kruta istina se nije trebala dokazivati nikakvom antipropagandom. Svakodnevne vijesti i televizija bili su rječitiji od bilo kakvih dokazivanja. Von Koppelov je bio srdačan, veseo i naprednogledajući radnik, koji je imao samo jedan cilj: dobro raditi i zaraditi i što prije osnovati vlastitu obitelj koja bi mu na neki način zamijenila izgubljeni dom. Sudjelovao je u svim akcijama, izletima, skupnim izlascima i pokazao se kao druželjubljiv u svakom pogledu. Kako je bio stariji, pa stoga i iskusniji svi su njegovo mišljenje poštivali. Tu su bila i dva studenta iz Indije. Jedan sitan, simpatičan i uvijek prisutan u Viktorovu društvu i jedan visoki osobenjak kojeg nitko nije trpio. Herr Bonck se uvijek ljutio na njega jer nije dozvoljavao sušenje rublja po balkonima. A taj je svoje duge “sari” uvijek izlagao po čitav duživni balkona. Bilo je tu i drugih manje ili više interesanantnih lica, a među njima i jedan kojega su svi zvali “Vijetman”. To je zaista bio Vijetnamac niska rasta, mršavih dimenzija, a uvijek besprijekorno odjevenog. Kolike se Viktor sjeća, nikada ga nije vidio bez kravate i sakoa, pa bilo ljeti ili zimi. Tih i povučen tip, nekako nepovjerljiv prema okolini. Često čak tajanstven i neprimjetljiv. Uvijek bi svojim uskim skoro djevojačkim usnama i laganim poklonom glave samo pozdravljao. I dugo, dugo, iako su se svakodnevno susretali ostali su samo na pozdravu. Oko ramena mu je stalno visio jedan od mnogih fotoaparata. Ponekad ga i za vrijeme jela nije skidao. Njegov hod je bio nešto posebno. Bio je lagan, pokreti nekako proračunati i spori, ali meki. Kako je Viktor po prirodi radoznao i volio promatrati pojedince, vježbajući tako svoje intuicije nepoznatih osoba, taj Vijetnamac mu je bio zagonetka.Niko se nije približio, ni sa kim održavao veze ili razgovore. Ostao mu je zagonetka i dugo kao otpisan, misleći, da je sigurno osobenjak, 17

individualist ili čak čudak. O njemu nije znao ništa, osim da prakticira reprofotografiju u istoj ulici gdje i on. Na posao je išao sat kasnije, a i kasnije dolazio u dom. Tako nije imao ni posebne prilike da ga u razgovoru upozna i prouči. Njegovu nepristupačnost smatao je nekom vrstom nepoznatog odgoja te daleke zemlje ili urođenom stidljivosti za komuniciranjem. Tada još Viktor nije mogao znati, da će taj skromni a simpatični, a tako nepristupačni “Vijetman”odigrati veoma važnu ulogu u priči, koju ste upravo počeli čitati. Viktoru je život bio ispunjen i interesantan. Brzo je protjecalo vrijeme. Uvijek je bio nečim zaokupljen. Svakodnevni rad nije bio monoton, iako se na takvo dugo radno vrijeme teško priviknuo. U tvrtki je imao kompletan i jeftin ručak, a doručak i večeru u domu. Na njemačku osebujnu hranu sa silom prilika morao naviknuti. Bilo je doduše jela koje nije trpio, ali je bilo i mnogo jela koja su mu prijala. Subotom se nije radilo, pa su u domu imali doručak i ručak ali bez večere. Te su večere bile namjenjene izlascima u kino, kazalište, ljubavne sastanke, a Viktorovo društvo poslije svega na večeri kod “Rotto Hahn”. To je bio solidan mali lokal u obližnjoj ulici kuda su odlazili na peečne ili pohane piliće uz obaveznu kriglu piva. Karakteristična njemačka gostionica, ali uvijek puna. Kasnih noćnih sati pretežno su je zauzimali studenti iz doma. Sve čisto, solidno i relativno jeftino. Gazdarica je bila starija žena koju su svi zvali “Mutti”. Voljela je mladež, pretežno studente koji su k njoj rado navraćali i Viktor se uvjerio u priče, da iz njezina “Gasthaus”niej izišao gladan nijedan student bez obzira da li je trenutno bio bez novaca. Svi su je zbog toga cijenili, skoro voljeli i tome povjerenju uzvraćali urednim poravnavanjem računa. Jedne takve subotnje večeri Klaus i Viktor vraćali su se iz kina i Heidelberger cestom žurili prema “Ritte Hahn”. Odjednom su iza sebe začuli neki mekani glasić: - Kuda jurite vas dvojica? Oba su se iznanađeno okrenula. Na par koraka iza njih je hodao “Vijetman”. U brzini, da se što prije sastanu sa svojim društvom nisu ni primijetili, da su ga “vorfarali”.

18

- Ako još nisi večerao pođi s nama na pola piceka k Mutti - predložio mu je Viktor umjesto pozdrava. Samo je kimnuo glavom i pošao za njim zostajući za pola koraka. Kao da se stidio njihova društva. Viktor ga je hrabreći požurivao. Kod Mutti je bilo već veselo društvance. U njihovom uglu, gdje je netko uvijek bio prvi, sastavio bi dva stola i sačuvao mjesto ostalima. Mjesto je doduše bilo tijesno zbog dodatnih stolica ali čisto ugodno i nešto postrance od ostalih bučnih stolova. Uz Koppelova i njegove djevojke sjedila su tu dva poznata Nijemca i dr. Kim s obaveznom lulom u ustima. Oni su već povečerali i uz kriglu piva glasno diskutirali o odnosima muškaraca i žena izvan braka i u braku. Žučnu diskusiju o ravnopravnosti modernog braka koju je zastupala jedina žena za stolom prekinuli su s novim pridošlicama. Klaus i Viktor su već hodajući pored šanka poručivali pola pečenog i kriglu, a Vijetnamac je samo tiho ponovio: - I meni isto Veseli se razgovor nastavljao i tijekom njihove večere, koju su uživali polako, prazneći ujendo i tanjure i krigle. Katkada su upadali u okolnu diskusiju, ali Vijetnamac se samo smiješio. U diskusiji punih ustiju nije sudjelovao. Nije trajalo dugo, da je Viktor osjetio blago djelovanje piva. - Naš je Vietman prvi put s nama na večeri, pa je red da ga dostojno primio u naše društvo. Nekog naročitog veseljaka nećemo baš imati, ali čova mi je čistio simpa - malo zlobno je predložio Viktor i uhvatio Vijetnamca oko ramena. Odmah se zaorilo iz svih grla: - Brudershaft - Mutti, mi ćemo piti litreni Bruderschaft Lukavo, skoro zlobno Viktor se smijao u sebi, kada je Mutti donijela na stol litrene staklene čizme pune žuto-zlatne boje piva i obavezne pjene na vrhu. Sjetio se svog neugodnog iskustva s tim čizmama. Svi su zauzeli stojeći mirno iščekivanje, a naš Vijetmanac ozbiljan stav, pretpostavljajući ozbiljnost ceremonijala. U čitavoj sali je nastao tajac. Svi su gledali u pravcu njihova stola. Čak je iz kuhinje došla i kuharica i na šank naslonila svoje velike sise. Viktor je prihvatio najbližu čizmu, pazeći da Vijetnamcu pravilno okrenutu doda i rekao svečano, da mora polako cijelu ispiti u jednom gutljaju. 19

Viktor je naučio osnove obrade i modeliranja s glinom. Par puta su bili u Heidelbergu. U dom su ulazili veseli ali šutke. raspoloženi i malo pripiti. Von Koppelow je bio voditelj i savjetima svima na raspolaganju. a ozbiljno pogledao trenutačnu tišinu oko sebe i prihvatio čizmu. tom prekrasnom univezitetskom gradiću pored rijeke Neckar. Veselo čavrljanje nastavilo se sve do zatvaranja gostionice. kako su i njega tako nasaamarili i praktično mu pokazao kako se čizma kod ispijanja mora naginjati da bi sa strane u prednji dio ušao zrak.Vijetnamac je stidljivo. gledajući okolinu. Glinene “proizvode” su pekli. a u gostionici se odjednom zaorio pljesak. Mutti mu je sa šanka dobacila čistu krpu i brišući srdačno se smijao i klimao glavom. jednsotavne vrčeve. Kako je polagano ispijao. Ostao je mokar. Svi iz društva su mu prišli. a kada su prešli na modeliranje životinja i portreta njegov umjetniči duh je splasnuo. U prizemlju kraj uređaja za centralno grijanje bila je keramika. ali dalje nije i nije išlo. Dotuda je bio zadovoljan sam sobom. Subote i nedjelje katkad provodili bi na organiziranim izletima. trenutačno postiđen. Jednom su bili gosti tehnološkog univerziteta. I kada je taj vakuum bio jači o dvanjskog pritiska nastao je pljusak barem pola litre piva u lice. vidjeli Königsberg i ostale znamenitosti grada. Jedan viken su busom krenuli u Hannover. razne posude. Ni Tan. Taj zid sramote nikako si nije mogao protumačiti. Misli su mu tada sigurno odavale zabrinutost zbog tako velike količine piva u čizmi. Sve oči bile su uprte u njega. Na olovkom nacrtan crtež na 20 . I stvarno se pucalo! U domu je svaki kat imao kabinet za sobodne aktvnosti. Te večeri Viktor je saznao njegovo i za njega čudno ime Nsu tan. tako se u prstima čizme stvarao vakuum. pa glazirali i opet pekli u posebnoj peći kraj centralnog grijanja. U istoj prostoriji su radili i tekstilci. Sjedajući Viktor mu je objasnio neka se ne srdi i neka mu ne zamjeri. Svakodnevne vijesti bile su prepune sretnih a i nesretnih avantura prebjega. vesela lica oko sebe pa u čizmu. Sada je Viktor pored znamenitosti grada na svoje oči vidio i “zid” istoka. I društvance je zapljeskalo. a ni Viktor nisu bili naučeni na takve količine piva. tapšali ga po ramenima i pružili mu ruku. a otamo avionom u Zapadni Berlin. Toliku istočnu zatvorenost nije shvaćao.U početku su radili pepeljare. Onako zbunjen počeo je svoje opijanje i nije naslućivao trik. iznenađen.

šutljiv ali kritičan samo u pogledu izrađenih “umjetničkih” ostvarenja. a kružići snježne pahuljice. kako bi izgledala grafika napravljena brzopotezno sastavljena po njegovom mišljenju grubim trokutima. Sve je bilo gotovo za par minuta.tekstilu voskom su glačali sliku. zasjenjivao i popunjavao čitavu površinu papira. a ni razumio moderniste i njihovu umjetnost. crne komore sa svim potrebnim kemikalija i mnoštvom zdjelica. .Ovo je zaista izvrsno i brzo! 21 . što nešto predstavlja. trokuti su bili grmlje. Dosta interesantna tehnika! Prvi kat je imao fotolaboratorij. Čak mu je pokazao i katalog s reprodukcijama I cijenama. U svom neznanju i skoro srdžbi Viktor je tvrdio. koju je doduše dobro poznavao. Tan je bio dobar crtač grafika. U ovom odjelu je carovao Tan. Tan je pak tvrdio da je Viktor detaljist i da bi trebao dobu školu. što se većina njih suviše komercijalizirala. Tu su imali na raspolaganju aparate za povećanje i kopiranje slika. Ljut je skinuo sa stalka čist karton i s par poteza nacrtao srnu. terpentin ulje i malu špahtlu. te nanosili među novinskim papirom. Znao je skoro sve o jugoslavenskim poznatijim naivnim slikarima. Prodaju rijetka djela u bescjenje. Viktor baš nije cijenio. Još uvijek doduše nenamjetljiv. da je velika šteta. Crticama za ogoljelo drveće. Uvijek je govorio. jer je u svom neznanju smatrao da je slika i umjetnost samo ono. a crtež po svom nahođenju dopunio geometrijskim likovima. predstavljala neku nježnu životinju. Klaus i Tan su ga promatrali. Znao je i objasniti zašto nešto valja ili ne valja. Gledajući Vikotorove “umjetničke” prve korake Klaus je tvrdio da je to vrsta naive.uskliknuo je Tan na kraju. da se Tan zadržava tamo gdje je bio on. reflektore za osvjetljavanje kod portretiranja. Klaus je Viktoru nabavio i poklonio boje. Svoja djela je uvijek započeo na sredini papira i to sa geometrijskim likovima. Takvim likovima dodavao bi uvijek nova. Njegove su kritike dapače bile na mjestu. . bojadisali je. te svoje slikanje modernizirati. kistove. Na drugom katu je bio slikarski atelje.To je to! . a time državu osiromašuju za nasljedna pokoljenja. Klaus je pak tvrdio da postoji određena veza između naive i moderne. Postao mu je neprimjetna sjenka. kvadratima i kružićima i. ali Viktor je sve više primjećivao. Mnogo su diskutirali o tome.

goool. ali pravi smijeh se zaorio odasvuk tek kada se Viktor onakav dug i mršav podigao iz vode i sav mokar stajao na sredini bazena. a Jugoslavenski igrači u defenzivi čuvali rezultat. U stopu ga je pratio Tan. Kad je u prostoriju ušao upravitelj Bonck provokativno je upitao: . . a tan je sjeo postrance te ga promatrao. Uske hlače bile su mu pripijene uz noge. DOMOLJUB Igrao se važan nogometni susret između Njemačke i Jugoslavije.Viktor. Pola doma promatralo je taj spektakl. A bilo je i srdžbe. Zaista je morao biti smiješan! Izišao je iz vode i poskakujući otresao suvišnu vodu te potrčao do svoje sobe. voliš li ti stvarno tako nogomet ili više svoju zemlju? . koliko je mogao. nekako osjećajući da je na njegovoj strani i da će pomoći u navijanju za Jugu.. Neki su spremno pridržavali otvorena vrata. što misliš tko će pobijediti? .Viktor. . Viktoru je laknulo. strepio. Dosta ih se skupilo u sali s televizorom. Nastajale su šale i smijeha je bilo na sve strane. a iz košulje i iz džepova virile su alge i vodena trava. a ujendo se i bojao.Gospodine Bonck. 1 naprama 0 za Jugoslaviju. Sada je tek nastala “analiza” crteža koji je po njihovom mišljenju uspio.gol. Kolege Nijemci su Viktora bockali sportskim provokacijama. Kontrirao je ..Vioktor ih je u čudu gledao. Sav ponosan nije pravovremeno primijetio četvoricu jakih koji su ga zgrabili za sve ekstremitete i prosto ga iznijeli. I dođe kraj utakmice. ali svoj “umjetnički” uspjeh nikad nije ponovio. 22 . Slika je kasnije izašla kao prilog nekog studentskog kalendara. ja ću se odjeven okupati u bazenlčiću pred domom u čast naše pobjede. Bilo je i smijeha. Nijemci su napadali svim snagama. jer do kraja je trealo izdržati još 30 minuta. Viktor je bio ponosan.pitao je iznenada Tan još uviejk se smiješeći. Viktor je cvao. Oba su se smijala prethodnom događaju. Viktor se presvlačio.Svi su se glasno nasmijali. vikao je Viktor. Kraj Vikora je sjeo šutljiv Tan. Viktor se nije upirao i “tuf” u bazenčić ispred doma. nenaviknut na takvo crtanje i crtanje protiv svog uvjerenja.

danas se ne mogu sjetiti što sam tada proživljavao.ti imaš svoje ideale. kada su usred noći došli po nas. Presvlačeći se. ja volim svoju zemlju. Njih je bilo strah za dvoje. učimo i radimo i veselimo se životu i nadajmo boljoj budućnosti. Kada je kod nas bio rat. kako je sjedio. Njegov pogled bio je očajan i ljut. jednostavno posjekli. sestre. Tan je sve izražavao u dvije. jeli to bio strah ili nešto drugo jer sam bio premalen. Teret koji me prati. njoj ću se brzo vratiti i svojima. Tog neobičnog zvuka granate koja te prelijeće. nekih u maglenom sjećanju čak pojedinih niti u cijelosti. kod kuće roditelje.. ja sam imao tek šest godina. niti je tako dugi niz rečenica čuo iz njegovih usta. bježao pred granatama minobacača. Dali su nam dvadeset 23 . a ja? Krvavu i razrovanu zemlju u koju ne znam da li ću se moći vratiti. . majčine brige i tragedija oko mene. Bio sam dijete. moram. sjećam se vike i požurivanja. Ali u svemu tome bio sam vođen brižnom pažnjom svojih. otežava sve moje korake i planove. Nisu doduše svi ljigavi. to sam tamo svečano obećao! Onako. mladi smo i zdravi.Ja sam više patriot nego neki strastveni navijač nogometa. za sve nas koji smo vani i za sve kod kuće. Onakao na brzinu probuđen. Vjerojatno si to proživljavao drugačije nego ja. koja je tek pred nama? Znaš. Moram to. ali neki su zaista podcjenjivački superiorni. Grozan je to zvuk! Vidiš toga se čak sjećam. razmišlajo je o tim upravo izgovorenim riječima i nekako mu ga bi žao. pogotovo među radništvom.. troje. gotovo sve osim nas nekoliko pobili su. Tan. Bistro se sjećam detalja. teret koji moram iznijeti na svojim leđima. a meni ostavili veliki teret. pritišće. koji su to vjerojatno proživljavali sasvim drugačije od mene. Kod mene je bilo drugačije. ti si bio svjestan rata i vjetojatno svojih tragedija. majka. Sve . Vidio sam smrti. Ti Švabe su mi se zgadili svojim gledanjem odozgo. nesvjesno straha. Ne sjećam se svega već samo nekih posebnih epizoda. Tan. najviše tri kratke a jasne rečenice. makar Juga nije tvoja domovina. ima divnih ljudi. Skrivao sam se kod bombardiranja. tužniji izgled. Viktor ga takvog još nije vidio. tan je stiščući isprepletene prste poprima sasvim drugačiji. Sada mogu samo zamisliti što su proživljavali moji u takvim trenucima. puno nevine ljudske krvi. snen. Međutim. Danas su dečki igrali za mene. a nekih se pak sjećam u svim u mozak upisanim detaljima.Zašto Tan mora biti žalostan. Tan.”spermenši”. i za tebe su igrali i pobijedili. strijeljanja.

Tamo su mi stavili gips i povili rane. koju su onako prosule u kut. Sa prvog kata sam pao na neki balkon sav razrezan i izubijan. bolove nepravde. ja sam bio u vrtiću kod časnih sestara. Civil. Mater nas je preživljavala nadničarenjem kod imućnih seljaka. Kanarinca radi! Ni njegovo lice nisam upamtila. jako okovane čizme koja je zgazila mog lijepog. Tada su me grozno boljela koljena. Tamo je bilo tako prijatno toplo. Dodjeljena nam je kuća. Ujutro bi majka na vatri zagrijanim željezom odleđivala poplone kojima smo preko noći bili pokriveni. sestra služila kruh kod susjeda stolara. Vjerojatno sam i plakao. da su se iživljavali na meni jer su znale. Nakon toga su nas sve puškama gurali napolje. Kad su ta iživljavanja dostigla takve nepravedne razmjere. da su nam neki iz obitelji na “drugoj” strani. Tri dana smo bili u nekoj šupi. ostali iz obitelji u partizanima. da sam sjedio na crvenim poplonima onako na brzinu smotanih i vezanih sa vrpcom. nisam još svladao jezik. ja sam se sav očajan jednostavno bacio kroz zatvoren prozor. To se nije 24 . naš mještanin u crnom kožnom kaputu glasno se cerio tom postupku. pa katkad i komadić čokolade. te odvezao u ambulantu. Kasnije smo oboje shvatili. Ne sjećam se drugog. nismo imali od čega plaćati pristojbe. Sutradan je došla nadstojnica i u prisustnosti majke i susjeda ispričao sam sve što su mi te zlobnice radile. krvi i crijevima na podu. Dok je majka bila u polju. pa na kamione. ali se sjećam njegove široke. punoj rupa i propuha. među volovima. Često bi me bez razloga tukle. žutog kanarinca. Više od rana boljela me nepravda tih zlobnih sestara. Djeca smo imali dovoljno mlijeka. Konačno smo premješteni u Grubišno Polje. po čemu su ti fratri bili poznati.minuta vremena za spremanje najpotrebnijih stvari. Sjećam se i strašne zime kod dolaska u Slavonski Brod. Sa nalomljenom nogom i sav u krvi nekako sam se dovukao kući. Sjećam se. Odlučno sam odbio poziv da se nakon ozdravljenja vratim u vrtić. Danju sam se najviše zadržavao u štali. Gledao sam prema vojniku na vratima koji je svaki čas uzvikivao preostale minute. jer moj se pogled stalno vraćao zgaženom kanarincu. a još češće sam morao klečati na pšenici. gdje su o našoj prehrani brinuli fratri samostana. One su me otvoreno mrzile. Sjećam se nekih detalja iz sabirnog logora u nekom gradu. Ovakvog me pronašao susjed i upregnuo konje. Majka je tada sigurno imala drugačije bolove. ali ne i osnovno za život. bolove srca. Nisam bio po prirodi zločesto dijete ali ja nisam bio “njihov”.

smrdljivo. Čistili i podmazivali su ga. Tamo ju je prenosila moja devet godina starija sestra i ja. Nogama sam se upro u stupove drvenih dvorišnih vrata i vikao neka me ostave na miru. A bježali smo zbog bojazni da će vojnici pucati. za partizansko selo Peratovicu ostavljala se na određenom mjestu u šumi. Žurno me podigla preko ograde. . da smo brali samo gljive i ništa drugo. Ukazao se otvor koji je vodio ispod svinjca. Sjećam se velikog i tvrdog stola na koji su me smjestili spavati i kako sam bio nemiran u snu. Ja sam bio među njima. držeći u ruci malu sjekiru koju je usput digla s panja. Sestra je ipak uspjela odbaciti poštu u grmlje. molim te nastavi!. Kod privih pucnjeva neki su pokušavali na brzinu sklopiti oružje za obranu. Bilo ih je svuda i previše da bismo mogli pobjeći.stolarova kći. Jednom su nas lovili domobrani. viku žrtava i žena. Preko našeg plota. U trenu su zauzeli čitavo selo. Za vrijeme doručka u blagovaonici na dnu stubišta. Jednom su Čerkezi.Povjerljiva pošta iz Grubišnog Polja. otvorio sam stubišni prozor i zbrisao kući k materi.Ne Viktor. Četvrti dan su me pustili. jer kod nas se često hranio i odsjeo štab slavonske partizanske grupe glumaca. a sestru tek za devet dana. tada malog sela. Pletena korpica za branje gljiva imala je duplo dno. U tom smo skrovištu bili dva dana i jednu noć. Silom su me odnijeli natrag. Viktor je na čas zastao i upitao da li ga tom pričom zamara.moglo ni sakriti. kojeg su svaki čas zaposjedali jedni. Ulovili su nas i odveli u zatvor. koje se otvaralo odozdo. Drugu noć smo se 25 . ne! Dapače. S plota me dozvala majka. Za jednog člana te grupe moja najstarija sesetra se i udala. Mjesto je bilo nisko. a spasila nas je sigurne smrti. ali sada zatvorili u podrumski zatvor. ja sam samo “nešto” naslućivao. Čitavo to vrijeme bili smo bez vode i hrane. Kako je tada sigurno i brzo reagirala. neudoobno i zagušljivo. Ona je bila po dogovoru kao susjedova . Uskoro su došli četvorica po mene i prosto me morali nositi. to su bili ruski odmetnici i plaćenici na konjima napali selo sa svih strana. Treći dan sestra je tako usput kao doturila komadić kruha kroz daske i bocu vode. noću sam pao s njega. Uporno smo oboje tvrdili. a ispod štaglja bilo je dvadesetak partizana koji su baš u to vrijeme imali rasklopljeno oružje. Slušali smo okolna divljanja vojnika. da neću u zatvor. Ubrzo je u štali sjekirom odmakla dvije daske. pa drugi. Ona je znala detalje. I taj je čovjek mnogo riskirao.

26 . da bismo krenuli sasvim prema drugoj strani gdje je bilo selo Peratovica. Krhotina bombe mi je prosto odnijela komadić mesa ispod koljena. Većinu ranjenih mučili su prije same smrti. gdje sam morao prekoračiti mrtvoga partizana prešli na rub livade iza kuća. Tek oko podne oboje smo se gladni i žedni jedva dovukli do partizana. bježanja u kuću preko puta. Znam da sam morao nositi nekakav kotlić. Sjećam se niskoletećih aviona i mitraljiranja. nespretan za nošenje. od polja spasenja. čuo fijuk metaka. jer nism imao cipela. osjetio što je zračni pritisak pri bombardiranju. čas Nijemci ili ustaše. pa je nošenje na leđima bilo snošljivije. Tamo me odmah gurnla na zemlju baš u vrijeme kada je kiša metaka zasula prednji dio kukuruza. čas su u gradu bili partizani. Rana je jako krvarila. Oni su već znali svoje drugove. Podalje od njih gorjela je vatra i sjećam se dviju tamnih sjenki kraj vatre. koja je bila iznad parka u kojem je bila škola. pa smo opet kao okrnjena obitelj živjeli zajedno u oslobođenom Daruvaru u Kuhačevoj ulici broj 6. Otada smo majka i ja bili u pokretnoj partizanskoj kuhinji iza svakog pokreta jedinice. sve ostale su masakrirali. Na bježanju preko te ceste prema sigurnom zaklonu jednom sam od eksplozije bombe odbačen na ugao kuće i pri tom ranjen u lijevo koljeno. Tako su oni pokazivali svoja djela. gazio po smrti. Bio sam blizu smrti. Vidio sam kako su petorici zarobljenih partizana mitraljezom “kosili” po uzdignutim rukama i ovakve vodili u koloni po gradu. Kasnije su mi nabavili neko remenje. Majka me uhvatila za ruku i potrčali smo onih par metara do kukuruza. bježao ako je trebalo bježati. gdje smo bili na nekim daskama vodom poplavljenog podruma. a na livadi su pasli čerkeski konji.izvukli i preko susjedove drvarnice. Samo je dvojici uspjelo sklopljenim oružjem bježeći se obraniti. a u njemu partizani. Nakon prestanka paljbe opet smo potrčali i bježali cijelu noć. Bili smo već blizu cilja kada su počeli klonji rzati. Te zime 1944. U prvi razred donosio i odnosio me otac. pješačio na začelju kolone i veselio se kada su se drugi veselili. Drugi put u životu osjećao sam stvarnu bol i vidio svoju krv. Još je katkad bilo gusto. Polije smo prešli na oslobođeni teritorij. Pedeset metara te livade dijelilo nas je od polja s kukuruzom. Trebali smo u velikom krugu obići selo. Puzali smo polako preko čiste livade. nije bio težak već nezgrapan. Vidiš ovdje se dobro vidi taj zarasli ožiljak.

Vidiš Tan. Tu uspomenu roditelji su mi uskratili. Svi smo jako voljeli to dobro dijete. a možda ni vjerovali. Majka nikada nije rado pričala o njima. Svjesni smo obojica.. Meni je to možda važno. koji se nije mogao povući s glavninom. pored gladi i svih nedaća još se sjećam nekih epizoda. Tome sam se jako čudio i nikada. Čisti vakuum bez i jednog detalja.Molim te. Molim te nastavi!. pa i mnogo godina kasnije nisu mi rekli ili priznali. da ne možeš pričati ovima okolo. tako su nas ukrcali u proste vagone i kretali smo za frontom. a drugo. Rodila je malu Gabrijelu s kojom sam nakon sestrine tragične smrti odrastao.Tu sam nekoliko dana pojio i hranio jednog ranjenog partizana. tko ga je predao. vjerojatno bojeći se oružja u rukama djeteta. te da se u kući ne smije naći oružje. tema je zanimljiva i nas dvojica imamo mnogo toga zajedničkog. Često bi zvižduk 27 . da ću ga kasnije moći dobiti. Sakrio se u malo udubljenje iza naše kuće na livadi. Neki su mi mjeseci. Devet dana za put. Samo kod nas ne bi ga nitko tiskao jer bi mislili da je obična samoreklama. Oni ne bi shvatili. ali samo nekih. Možda se tada nije zbilo ništa takvo što bi me prisililo na sjećanje. da nešto prigrije za malu Gabrijelu i mene. Devet dugih dana za put od Daruvara. Potpuno je shvaćam. pa do granice Slovenije. Taj put je trajao punih devet dana. pa čak i godine kao vakuum u sjećanju. Pa moje bogato djetinjstvo. U dužim zastajkivanjima majka bi onako kraj pruge naložila malu vatru. kao da se nije željela sjećati tih vremena. koji vlak u normalnim prilikama pređe za pola dana. ne možeš misliti koloko važno! Prvo. da ga je netko otkrio i uzeo. Ne znam! Znam samo kako je išao Sremski front prema sjeveru. neobično mi je drago da mi se povjeriš. da imaš i da si stekao povjerenje prema meni. Bila su to za nju teška vremena. Bio bi to čisto interesantan roman. dijete rata! Zapalio je novu cigaretu.Mogao bi iz tih epizoda napisati roman. samo nastavi. a oni su mi na odlasku tvrdili da ga tamo više nema. Neke sam dopunio po kasnijim pričanjima sa sestrom. premjestio se na rubu kreveta i nastavio: . Još danas bih znbao pokazati to mjesto. U toj se kući porodila moja najstarija sestra. Od njega sam dobio mali pištolj bez udarne igle i metaka. ne obaziri se na takve mili. Sakrili smo ga na tavanu pod daske s obećanjem. Viktor.

. čega. A takvih je kod nas bilo na tisuće.lokomotive prekinuo spremanje hrane. Zgrabio me neki muškarac i u zadnji tren prosto ubacio u zadnji vagon na vreće s brašnom. prijatelji. grubo ubijanje najbližnjih. drhtavih usana. tisuće traženja i nadanja da će ipak nekoga od svojih pronaći. . i tu kod mene. Djeca koja nisu kasnije imala te roditeljske zaštitničke privilegije. Ja sam uz sebe imao svoje bližnje koji su vodili računa o meni. da me ovako prestrašenog bilo stid od smijeha. a naši ovdje! Dva različita svijeta. To nas. Čega se ne mogu rješiti. što se događalo s drugom djecom koja su vidjela klanje svojih roditelja. kao opomenu da toga više ne bude. dva različita rata. napeta ramena u mišiće. jednostavno otresti. samo te tvoje patnje i patnje tvojih jako su me se dojmile i nisu mi strane. To ne smijemo zaboraviti! To moramo jednom ispričati. a toliko tragičnih i sličnih epizoda. tamo kod tebe. što su se među sobom tukli naši ljudi dojučerašnji susjedi. što me prati u stopu. Tvoji. Tan u onom dijelu svijeta. Znao sam. stisnutih i isprepletenih prstiju. Brinuli se. Tan. Primijetio je jako djelovanje svoje priče. Skupo smo platili našu slobodu! Moja obitelj trojicom! Viktor je pričajući stalno pogledavao u Tana a taj ga je pažljivo slušao. Vlak je već krenuo a majka očajno vikala. često su bili samo produžena ruka Nijemaca. kako se kaže preko dola i mora. Tako je to bilo Tan. i u ime onih nepoznatih žrtava. koji su nam bili dragi. Nešto. Pazili. Podsjećaju me na nešta još gore. napisati. Što su sve preživljavala ta djeca. da ti nije dobro?. Vođeni raznoraznim ulizicama okupatora! Da. I u ime onih koji su preživjeli puno strašnijih trenutaka nego nas dvojica. čitava sela i zaseoci ostali su bez odraslih. Tisuće ljudskih tragedija. To se ne smije spužvom izbrisati ili zaboraviti! Neke detalje ti moram još ispričati. povezuje.. A možeš li zamisliti.. da je najžalosnije u svemu tome bilo. Jednom me takav iznenadni szvižduk i pokret vlaka zatekao na breskvi uz prugu.Što je Tan.. ali drugi put. jer sam bio sav bijel od brašna.Ne. mnogo gore što sam doživio. Samo to još. Primjetio je njegovu bljedoću. pa i braća.28 . nije mi zlo. Tada su me nazvali “Mlinar”. Nikada! To moramo u ime onih kojih više nema.

Što da ti obećajem. jednom moramo jedan drugome ispričati svoje priče. ti nikada ne bi imao cijelu priču.Sada te pak ništa ne razumijem. Stvarno. iz sigurne daljune. 29 . raditi. Obećaj mi! . ne smijem ti sve. pa čak iz drugih kontinenata.Znaš. Tvoji će rado čitati o nama.Razumiješ li? Mogu nestati! Viktor gaje u nevjerici gledao. ljudi su životinje.Zašutio je Tan gotovo jecajući.Što me pritišće i muči.Ne. Ne pitaj me zašto.Ne još.Kada i zašto ne sada?. a narod ostave na miru. Viktor. Čak je bolje. Zašto na tom svijetu ne možemo živjeti u miru i bez rata. jer ako se meni nešto desi. Ali oni to neće. bolje reći i priuštiti putovanja svijetom. mi smo sirotinja. molim te bojim se. tamo u borovoj šumi. Bilo bi to možda interesantno!. pa ako bude mogućnosti makar razdvojeni kontinentima. . tako mora biti i ne pitaj me više.. jer sve još nije ni gotovo. pa gdje je logika da je objavljujemo tek kansijih godina. kao sve i ostalo?. Sad mi tek nije ništa jasno. Ja ću se vratiti u Jugosalviju. osnivat ćemo obitelji. dati im noževe pa neka se međusobno kolju. pa neće biti vremena ni mogućnosti za susrete. Biti ćemo daleko jedan od drugog. tek za desetak godina moći ću ti reći sve jer oni su tu pored nas. ima vremena. iz druge zemlje. . razmišljao pa ponovo nastavio: . ali ne još.Ne sve. pa ništa mi nisi ni rekao . prejaki za nas. .Pa ako ti nešto i kažem. olakšati dušu. ne smijem ti reći. to staviti na papir. jer tako mora biti.Odlučno je Tan zavrnuo prijedlog. ti u Vijetnam. gdje ćemo biti za deset godina. jaki.. ne još!. Trebalo bi te podstrekače rata zatvoriti u jednu veliku prostoriju. čuvaju oni svoje tikve i guzice i zapovijedaju iz pozadine. .Pobogu Tan. koja si nikada neće moći dozvoliti. Mi tako malo znamo o tvojoj zemlji.Malo je zastao. Shvati. o tvojoj i vašoj revoluciji. a naši o tvojima. kako gotovo. proživjeli smo je ti u Vijetnamu.sav uzbuđen i prestrašen govorio je Tan. a ja u Jugoslaviji. Tan.Molim te Viktor. Ako postoji ratna drama kako naslućujem.

Ja i jesam hrabar na svoj način. A kad dođe vrijeme.. Svi 30 . koju ne znam koliko je duga. što trebaš učiniti ili ne.odlučno će Tan. rođeni su svaki na raznim stranama svijeta. No. Prošlost i budućnost. Viktor nikako nije mogao shvatiti njegovu zabrinutost. svaki na svom kraju svijeta. različito odgojeni. obavijestiti. ja nikome o tome razgovoru neću izgovoriti ni riječ.. . da pitam. neka na tome ostane. ali mi se tvoj prijedlog sviđa. mislio je Viktor. Da li ih baš treba zaboraviti? Opet. Nemojmo onda o tome. ti najbolje znaš. Mislio je. Ratne strahote. Ne znam kako. Shvaćaš? . odrasli pod različitim uvjetima i okolinom.Ti znanš najbolje. moraš biti hrabar i ne znam što. ako budemo u kontaktu.Hvala ti! No tada ćemo biti već stari. pa ako si tako odlučio u redu.proradila je radoznalost. da molim. Međutim postoji mogućnost. Kada se ona završi. Viktor za sada niišta od toga! . ne znam uzroke tvog strahu. kada bi mogao saznati sve.Tan. e.. što da ti savjetujem. sjećanja na nešto teško. ali o našim pričama moram razmisliti. otvaranjem stranica ratnih strahota nekome činimo bol. pa ćemo izmijeniti priče. mogu samo naslućivati neku tajnu. Ti ćeš imati obitelj. kada ne znam o čemu se radi. Zapravo Tan. Postoji mogućnost. već odraslu djecu. da objasnim. Moramo ih ili zaboraviti ili uzeti kao mučne epizode prošlosti. Više nego što ti misliš. Pa i drugi su ih proživjeli.Slažeš se? Ajmo na večeru! U blagovanonici su zajedno sjeli za stol. Mora postojati mogućnost da obavijestimo svijet. trebam dozvolu. Mene sve zanima ! Ti imaš i trebaš imati velike razloge da tako govoriš.Nemoj tan opet zapadati u očaj. makar s mojeg stajališta ne vidim logike. e kada se ona završi moći ću mirno spavati. Osim toga.Kakve vremenske poteškoće? . šutke i polagano jeli i predali se mislima jedan o drugom. Ne. gotovo strah. ali moraš imati povjerenja prema meni.. dobijem li tu dozvolu. jer jedan dio nije ni započeo. ja ništa ni ne znam. djecu. nešto strašno. _ Vremenska barijera. da si u meni izazvao određenu radoznalost. pokušavam te shvatiti. Samo posoje vremenske poteškoće. Tako. moliti. pustimo sad to. Bacio si mi bubicu u uho i normalno je. a znaš da se iduće ljeto vraćam u Jugu. da nestanem. pa nitko ne bi saznao. e onda da ! O tome ne odlučujem sam. a proživjeli nešto zajedničko.

ponudio fotelju i sjeo nasuprot Viktoru.ovi kolege za stolovima okolo nemaju takvih iskustava. da iza toga ipak netko ili nešto stoji. Ponovio mu je detalje i rekao da to nije prvi put. Da li Detlef radi smišljeno.. Najgore je.Mi 31 . pa budi obojicu u sobi. ali provokacije političke naravi ne mogu više trpjeti. Tan je bio sav blijed. nazivao ga komunistom. Tan je nešto drugo! On je ogorčen strahotama koje su činili Francuzi. Ali stječem dojam. žešći. neka se udalji i neka mu više ne dolazi u sobu tražiti cigarete. od vaše policije također. Sve više sam u to uvjeren. naših i sisitema u kojem sam odgojen i živim. Viktor mu je mirno odgovorio da su mu cigarete u sobi i dodao da se u blagovaonici ionako ne smije puštiti. Otkako mu je sve uskratio još je postao gori. Viktorov bi razgovor sigurno prešao u gnjev prema njemačkom rodu. njegovu zemlju. školski naučeno. da je obaviješten o incidentu. kakvo su nam zlo činili njihovi očevi? Nikada se o tome nije usudio razgovarati ni sa Klausom. Sve mi to izgleda nekako naivno. vrijeđa i posuđuje doduše sitan novac i cigarete. kada je Viktor o svemu dobro prospavao zamolio je upravitelja za razgovor. Stolu se približio Detlef i zamolio cigaretu. Detlef je podivljao i počeo glasno vrijeđati. Vrijeđao je Viktora. Ovamo sam došao učiti i raditi. .Od mojih sam upozoren o vladanju. Ovome je odmah bilo jasno. Samo se zderao neka ga ostavi već jednom na miru. Viktor je jedva ostao miran. Herr Bonck je zatvorio vrata kancelarije.. to što čini uvijek kasno noću. Ni trunke neodgovornog ponašanja ne smije ostati iza mene. a ti mladi Nijemci nisu krivci. Nastoji me izbaciti iz takta i isprovocirati. Frau Lübke je zabrinuto gledala iza pregrade za posluživanje. A svi se oni ponose kao kulturni narodi. naručeno ili ne. a ne baviti se politikom. U ponedjeljak popodne. očekivali su eksploziku. Znaju li oni pravu istinu? Znaju li ti mladi Nijemci. pa nastavili Amerikanci. Obojica su nekako taktički izbjegavali takve teme. Bili su premaleni ili su se rodili tek iza rata. Ja želim odavde izaći neukaljana ugleda. Vječito pripit i ogorčen na istočnu politiku taj tip nije poznavao granice pristojnosti. Svi su gledali prema njihovu stolu. Detlef ga stalno provocira. to ne znam. Ali ne mogu dozvoliti vrijeđanje ni mene.

živimo kako živiko, ne tako dobro kao vi ovdje. Vaš je život drugačiji i ja ga ostavljam na miru. Ne želim, gospodine, da me taj balavac više provocira i vrijeđa. To je moja domovina! Blati nešto o čemu nema pojma. Što on zna! Molio bi bih vas da ga upozorite na to! Ja sam tu stranac, nezaštićen od takvih tipova i shvaćam njegoovu ogorčenost. Znam da su njegovi ostali “preko”, ali svoja nezadovoljstva neka iskaljuje drugdje. Bolje bi mu bilo, da više uči i manje pije.-

Upravitelj je zamišljeno slušao i neko vrijeme šuteći razmišljao. Viktor je bio siguran, da će mu taj divan čovjek pomoći. Imao je povjerenja u njega. Zaista on je i i stinski bio dobar prema njemu, ne samo funkcije radi, već i kao pedagog imao je onu žilicu za prave savjete u pravo vrijeme. I Viktor je bio korektan u svom ponašanju i vladanju prema njemu i okolini. Nečesto je slobodne subote dobrovoljno pokosio travu ispred doma. Čas posla! Nakon toga su dod ručka igrali kriket. Bio je dobar igrač! Viktore, strpi se malo, a ja ću ga strogo opomenuti - rekao je samo nakon dugog razmišljanja. Nekoliko dana je bio mir, ali jednu večer kada su obojica već prilegli Detlef je upao u sobu. Klaus ga je molio neka smjesta napusti sobu. Nije htio poslušati već je stao Viktora vrijeđati na poznati način. Spomenuo je i tužakanje upravitelju. Viktor je pobjesnio. Usprkos Klausovu energičnom protivljenju iskočio je iz kreveta i onako na brzinu ga zgrabio za ruku, savio mu je iz aleđa i bavio van sobe i dodao jaki udarac nogom u stražnjicu. Detlef je na hodniku ovako gurnut nesretno pao i zščašio rame. Počeo se derati, ali ne za hitnu pomoć, već je vikao za policijom. I došla je! Odveli su ih obojicu na policiju. Detlefu su prvo namjestili rame. Nije bilo ništa ozbiljno, samo ga je boljelo. Još se nije smirio i stalno i pred policijom grozio, da će tek sada vidjeti svoga vraga. Viktor je preplašeno sjedio u hodniku, bojeći se što će uslijediti. Dao je kratku izjavu i uputili su ga ponovno na čekanje u hodniku. Bili su korektni. Klaus je u međuvremenu probudio upravitelja i obojica su došli na policiju. Upravitelj je samo rukom stisnuo Viktorovo rame u znak podrške i pomirio ga riječima: - Smiri se, vidiš da sav drhtiš. Ne plaši se, sve će biti u redu ! 32

Detlefa su odveli za svaki slučaj na pregled u bolnicu, a izjavu je dao i Klaus, koji je potvrdio noćna uznemiravanja, a upravitelj je sve to potvrdio. Viktora je svejedno bilo strah. Najednom se otvore vrata policije i uleti Tan. Ispod hlača mu je virila pidžama, košulja nezakopčana.Izgledao je na brzinu osjeveni smutljivac. - Probudili su me i rekli da će možda trebati moje svjedočenje Izustio je sav zadihan. - Dodatne izjave nisu potrebne - izjavio je policajaca koji je s upraviteljem izašao iz kancelarije. Rekao je još da mogu u dom i svi su šuteći otišli. Do doma nitko nije progovorio ni riječi. Viktor je slijedećih dana često razmišljao što da učini ako se stvari zakompliciraju. Neka ga Detlef tuži, neka nađe jednog pokvarenog svjedoka, potplaćenog. Samo je mislio na sud, kaznu i sramotu. Kako će to kod kuće objasniti. Tko će mu vjerovati. Hvatala ga je panika i naradije bi pokupio stvari, prekinuo praksu i sjeo na prvi vlak za Jugu. Znao je da i to nije u redu, da je bježanje krivca od odgovornosti. Je li on zaista krivac? Analizirao je sve događaje. Bilo mu je samo žao što ga je Detlef uspion isprovocirati. Upravitelj ga je preduhitrio, uvjerio ga u suprotno i kako mu se neće ništa desiti. Detlef će poslije izlaska iz bolnice morati napustiti dom i grad te otići kod neke rodbien. A on ne čini nikakve gluposti. Viktor mu je na svemu zahvalio. Sada, iako ga strah od posljedica još nije prošao bi mu lakše. Nastavljalo se slanje tiskanih pozivnica na hrvatskom jeziku za sastanke i skupove iza sakristije u obližnjoj crkvi. Upravitelja je i o tome obavijestio, a sam na te pozive nije reagirao. Bilo je pokušaja uvlačenja u neku bosansku obitelj, tobože njihov nećak je upravo stigao iz Zagreba, pa mu treba društvo. Navodno je bio građevinski tehničar.Tip mu se nije svidjelo. Imao je previše para, previše častio, a i previše pio. Odmah je Viktoru bio sumnjiv. Naročito nakon nagovaranja, neka kupi auto, da će mu on posuditi novac. Viktor je naslućivao pozadinu svega. A nije imao ni trunka zagrebačkog dijalekta. Njegovi razgovori su već nakon par izlazaka skretali u opasne kritike društva u domovini. Bilo je toliko očito navlačenja i Viktor je odlučio što prije prekinuti. Tražio je nečin kako sve izvesti. Čitav tjedan se spremao. U sobotu poslije kina rekao mu je otvoreno:

33

- Ti, Zdenko, nisi nikada živio u Zagrebu i imaš određene zadatke u vezi sa mnom. Mislim, da si krivo krenuo i ja te lijepo molim da se više ne viđamo. Molim nikakvih kontakata ne želim ni s tobom ni s tvojima, ako su uopće tvoji.Iznenađen ga je gledao. Nije bio spreman na takve riječi. Imao je loše instruktore. Viktor je bio lukaviji i prozreo sve. Zdenka je sve to zateklo nekako nespremnog.Htio je još nešto reći, ali mu je zapelo u grlu. Osjećao se postiđen. Viktor mu se nije usudio dokazivati njegov pogrešan put, možda su mu ga odabrali drugi koji su stajali iza njega. Sve daljnje diskusije su za Viktora bile opasne. Zadovoljan obavljenim teškoćama ostavio ga je na trotoaru i krenuo preko ceste prema domu. U domu je sve ispričao Klausu i Tanu. Obojica su se složila, da je učinjeno dobro i pogodili kako se radilo o članu emigrantske organizacije. Obojica su mu dala za pravo, što je takvo društvo energično prekinuo. Onda je imao mir, samo svoj rad i svoje odabrane i iskrene prijatelj. I oni iz crkve su prestali slati pozivnice. A li dugo, dugo zatim Viktor se ipak nije mogao otresti izvjesnog straha kojeg je trunak ipak ostao. KOMPOZITORI Kraj blagovaonice i sale za ping-pong je bila sobica s crnim dobro ugođenim pijaninom. Viktor bi se često tamo zatekao, sjeo za klavir i prebirao po tipkama. Volio je sviratil. Njegova muzička izobrazba nije bila baš na zavidnom nivou. Imao je samo nižu muzičku školu, puno sluha i volje i volio je svirati onako zaa svoj ćef. Nikome nije smetao svojom svirkom. Klaus mu je nabavio, odnosno posudio neke note vlasništvo njegove sestre. Tako je u tom pogledu barem zadržavao neki nivo, da mu stečeno znanje notnog sviranja nije nazadovalo. Često bi se vrata otvorila, to je bila Frau Lübke, tako da su zvukovi klavira dopirali do nje u blagovaonicu. Izgleda, da joj se svidjelo Viktorovo sviranje. Posebno je voljela: “Für Elise” i “Besame Mucho”. I Tan je posljednje vrijeme sve češće dolazio, sjeo u kut i mirno slušao. Jednom prilikom je sobom donio usnu harmoniku i pitao zna li pisati note. Viktor je potvrdo odgovorio.

34

polovinki itd. a da o harmoniji nisam puno učio. Tu je također imao poteškoća. Strpljivo je i to riješio. Nekoliko puta je Tanu ovakvu skladbu odsvirao. Tan je svirao vrlo sjetno. žudnjom. Viktor je bez njegova znanja nastavi i drugu varijantu. Sada je bilo već puno lakše. Pazio je da notni sistem melodije pred sobom zadrži koliko je moguće u taktu i bez velikih premještanja nota. melodiju. kontrolirajući melodiju i takt tako tipične azijske melodije. Melodiju mora preraditi s prelaskom refrena iz dura u mol. Djelomično sam sastavio pjesmicu za moju djevojku u Vijetnamu. koje su se polako pojavljivale na notnom papiru. Neke je karakteristične melodije Tan morao nekoliko puta ponoviti. Išlo je sve presporo. Još nije znao pravo rješenje. Trebalo je potražiti početni ton usne harmonike na klaviru. pa je ne znam napisati. pa pratiti melodiju na tipkama. ja bih te nešto lijepo molio.. 35 . jedva je dokazao Tanu. te pogoditi je li u duru ili molu. jer je za njega tako bilo najlakše napisati pratnju za lijevu ruku. Oko toga su se mučili dva dana. Sada je Viktor slušao. odmah poslije posla svakodnevno su nastavljali rad u glazbenoj sobici. a tako bi joj želio poslati za rođendan. Počeo je sve ispočetka.Vidiš. da mi napišeš note onoga ili barem nešto slično onome što ću ti odsvirati. u Tanovu prisustvu. Sporo se snalazio u određivanju četvrtinki. ali mu se takt valcera nije nikako svidio. možemo pokušati samo te unaprijed upozoravam da ja nisam ni kompozitor. određen takt. Naslonio se na sjedalo stolca i sjetno slušao “kompoziciju”. To nije bilo ono pravo. Imao je note. Slijedećih dana. Sada su nastale poteškoće. pa je molio Tana da mu odsvira nekoliko narodnih vijetnamskih melosa. Sada je Viktoru postalo jasno što mora još učiniti s kompozicijom kako bi je približio azijskim karakteristikama. Stotine su puta uspoređivali tonove i note..Tan. a takt promijeniti u četričetvrtinski. Tan se usprotivio. Tan je bio oduševljen! Molio je neka mu je nekoliko puta ponovno odsvira. Ta ja imam samo niže muzičko obrazovanje. Ali možemo pokušati! Tan je bio vidno sretan. s velikim pauzama kako bi se prisjetio pravog melosa. Nakon toga je Viktor radi sam. željom. Medlodija je uzdisala nježnošću. Viktor je tu i tamo zapisivao moguće varijante. Počeo je note razvrstavati po taktovima. Neke je i otpjevao. Za početak je note porazmjestio u tročetvrtinski takt.

. o kome nije imao ni pojma. Trebalo je sadržaj riječi sažeti. Bio je to težak posao dvaju početnika .amatera. To im je u početku narušilo već u uhu stečenu melodiju i ritam. Imao je i nekakve rezerve kako bi u prijevodu možda davale više ritma uz napisane note. da pod istim živimo nebom i da isto to nebo nas razdvaja. dotjerivali. Bio je to puno teži rad! Prvo hrvatske riječi prevedene na njemački kako bi se mogli uopće međusobno sporazumjeti. mislim da kompozitori to zovu harmonija. Te riječi onda Tan prevodio na taj Viktoru čudan i nepoznat jezik. što samo vjetrom bića spaja. . Viktor se nekoliko dana mučio s kratkim sadržajem teksta pjesme. Tada su ubacivali sinonime.uskliknuo je Viktor. 36 .Molim te ostavimo onako kako si napravi prvi put . Teško je bilo pronaći prikladne riječi. PJESMA SRCA I malo su ove riječi. Tu je Tan vodio glavnu riječ. kada je uhvatio sebe kako glasno zbraja trajanje pojedinih nota porazmještenih po taktovima. ponovo sve nekoliko puta prepisivali. iako klavir nije bio podesan instrument za takav melos specifično azijski. pazeći na sadržaj i ritam nota. Zaista. A i ovaj prijelaz iz dura u mol daje poseban.tvrdio je Viktor. .Pa kompozicija je čista matematika . produžene samoglasnike i svrstavanje slogova ispod nota. Sinkronizacija lijeve ruke davala je melodiji posebnu draž i tek sada je Viktor bio zadovoljan.Ništa nećemo pokvariti. Tu i tamo na Tanovu sugestiju Viktor je morao promijeniti trajanje pokoje note.plašio se Tan. sve je sada zvučalo bolje nego u prvoj varijanti. već samo poboljšati. Prebacivali su riječi u rimu. mnogo ljepši zvuk . uskladiti s notnim sistemom. Tan je sav cvao od sreće. Vidiš tom melodijskim sređenom taktu dodat ću nove odgovarajuće akorde za lijevu ruku.

Zvučala je stvarno fantastično. a ja živim duhom do danas. a tako blizo.. Pjesmi je prethodio Viktoru nepoznati uvod riječima.ali sad zatvoren u školjku. Tan mu je objasnio da to znači kao glazbena čestitka za rođendan njegovoj Mii. Nije dovoljan ovaj krvavi rat koji spriječio je zagrljaj. U tom predgovoru prepoznao je svoje ime i svoju zemlju.I puno bih mora morao prijeći i puno bih toga mogao reći. kroz duboko dno mora gledam u sunce. tako lijepi onaj prijelaz iz dura u mol. vjerojatno vrstan muzičar i poznavatelj vijetnamskog melosa dodao 37 . Viktor jebio ponosan. to naše zajedničko sunce i čini mi se daleko. sa drugog kontinenta. Na sve je Tan mislio. Kao da je rat bio jučer. oblacima te grlim i šaljem pjesmu srca.. da dragom biću poklonio bi ljubav! Nije dovoljna ni ta daljina koja sprečava poljubac. Tan je kompoziciju dao nekome na obradu i nakon mjesec dana bila je orkestralno snimljena. Prepoznao je svoje akorde. Preslušavali su snimku. daleko. a Tan sav sretan da može snimku poslati na vrijeme. da voljenom biću otkrijem pjesmu srca! Sa daleka svijeta. pjevana nečijim nježnim glasom. Aranžer. Orkestar i instrumenti su dočaravali sve ono što je Viktor svojim akordima zamislio.

To je znači to.je instrumente i izvedbi sve ono što Viktor nije mogao. Osim toga tih dana utvrdio sam i poneke svoje skrivene sposobnosti za koje prije nisam znao da posotoje. ti si mi prijatelj.Tan je inzistirao da se Viktoru nečim oduži. ali ovo čisto dobro zvuči. jer odluku su donijeli drugi a to znači da i imao pravo. razmišljajući neko vrijeme: . a imam i dvije kopije . niti je znao. Nego Tan. jer je djelomično šifriran. Kod drugog dijela pisma rukopis je bio nešto drugačiji. Čudno. zahvalu i često emitiranje kompozicije na lokalnim stanicama.Ovo smo kao prvo radili zajedno. kako ćeš je poslati u Sjeverni Vijetnam. Tan je za mjesec dana dobio neki odgovor u obliku pisma. Bio je naočigled jako uzbuđen. zbog čega sam protekli mjesec zatvarala vrata jer ste mi vas dvojica postali dosadni. dečki čestitali. Brzo je dotrčao do Viktora i rekao neka dođe u njegovu sobu. Otada su postali nerazdvojni drugovi. ja ću ti pričati u svojoj sobi. ovdje bi ti ju mogli ovi uništiti? . Sve faktografske podatke ćeš dobiti naknadno u Jugoslaviju. Bonck se zadovoljno smiješio. Služila je kao svojevrsna propagandna pjesma. a taj dio sadržaja odnosi se na tvoju ideju od prije dva mjeseca. . a Frau Lübke je rekla: .Snimka će ići diplomatskim kanalima. očito muški. Dakle tek nakon deset godina dobit ćeš ostatak priče. Ja sam neobično sretan i zadovoljan što je ovako divno ispalo i što sam ti ispunio želju. drugo. a objavljivanje prvog dijela je besmisleno. 38 . Svi iz doma su slušali. kao što smo se dogovorili. dok god ne saznaš sve. Tan je prevodeći mu detalje malo zastao. vrlo opširnog. Samo moramo biti oprezni.Ovaj dio ti ne mogu doslovce prevesti. Svaki dan ste svirali jedno te isto. Još se sjećaš o čemu smo tada pričali? Sada mi je lakše. a budući da su bili tako različitih visina nazivali su ih “veliki i mali”. Prvi dio pisma.lukavo odgovori Tan. zabilješke ne smiješ nikakve praviti jer mogu biti opasne za obojicu. pa o ovome više ni riječi. Radit ćemo izmjenično. koji mu je pisala očito neka ženska ruka odnosio se na prijem.

Komunika-cijska sela bila su žila kucavica čitave ratne operative. skrivena će služiti kao pmpć ratnicima pri komuniciranju. daleko na jugu između svakodnevnih ratnih operacija. Čak žrtvama tog praznika. Upitan sam.normano ako još budemo u vezi. malim crnim prasadima posvećivala se posebna njega. čistile kolibe i okolina. ne za mene. ako si mi pravi prijatelj održi riječ. otići s pratiocima koji će ih dovesti na određene lokacije. Mala ratna sela. spravljalo se piće. biljnim lišćem. Ja ga imam i molim te. Tim će travama kasnije trljati i meso prilikom soljenja. Osječala se svetkovina u zraku. već za moj narod . imam li povjerenja u tebe. Od tih aroma kasnije je pečeno meso poprimalo specifičan ukus i aromu. prale tkanine i odjeća i donosila hrana. Dvije grupe ljudi. Ljudi će se poslije svetkovine oprpstiti od svojih dosadašnjih suseljana. Nadolazeći praznik bio je nešto posebno. a jako mirisnog lišća. I priča je počela! II DIO – ZLOČIN PRAZNIK U SELU Pripreme za svetkovinu počele su prije nekoliko dana. pretežno srodno vezanih poslije praznika napustitće selo i po vojnoj zapovijesti otići dalje na jug i osnivati mala sela na točno određenom području. na svakom koraku. Jedina veza 39 . Kasnije će ti seljani biti prepušteni sami sebi. po pripremana. Zatvorili su ih u posebne ograde i hranili posebnom hranom. prebacivanju vojske i opreme. po uzbuđenju tih pripprostih ljudi koji su svoj budistički praznik isčekivali s toliko nestrpljenja. Onda radi što te volja!Upamti najmanje deset godina od danas pa nadalje! Tako mi je tu rečeno i toga semoramo obojica strogo pridržavati. te obavezno bivoljim mlijekom. pomoći podizati selo i dubiti čamce. Danima koji su prethodili prazniku žene su se dogovarale o jelima. U to mlijeko dodavali bi lišće i stavljike mente i još nekog ljekovitog. obavještavanju itd.ozbiljna je lica završio Tan. Nije se pripremala samo religijska svetkovinam već i oproštaj od grupe seljana. pretežno jednom vrstom kupusa.

Drugi dan bio je namijenjen zabavi. gubitke vremena. pića. čak poneki sudjelovali. osiguravali mu put. da se svetkovina koja se prije slavila u određeni dan.bit će im putem radija i naredbi. Tako se samo produbila ionako duboka veza između vojske i naroda. Dapače pomagali su ih i u njima učestvovali. Seoski starješina je još jednom pregledao čistoću “strogog centra” sela gdje će se upriličiti sva 40 . kada će i u koje selo stići svećenik sa svojom pratnjom. Osvanulo je toliko očekivano jutro. Ona se obično odvijala u dva dijela: prvog dana čisto vjerskih svečanosti. Seoski starješina imao je pune ruke posla. toliko ovisna o narodu rado se uključilvala u svetkovine. te eventualno od ponekog seremonijala vjenčanja. Svi su već rano bili na nogama. a putujući svećenici su ionako stizali svagdje. opreznost i osoblje područne komande koje je i dalje bilo u vezi sa štabom. I vojnici su spremali svoju muzičku točku. Ustvari oni su ih na neki način i organizirali. a pogotovo na zadnji dio s obiljem hrane. “oproštaja” od umrlih i poginulih. putovao danima do svetišta. I tu su svećenici prisustvovali. Obilazio je muzičare. veselost i razdraganost seljana kao i vojnika. nadzirao okolinu. Osjećala se živost. Samo je straža i povremene patrole u okolici zadržala ozbiljnost. čistoću i svojim savjetima pridonosio organizaciji svetkovine. koje će primati od područne komande. na određenim mjestima svetilišta u sadašnjim uvjetima odvijala različitih dana i na različitim mjestima koja su bila unaprijed određena. Njima i vojsci biti na raspolaganju dan i noć. žene koje su spremale pića i hranu. Vojska. plesa i muzike. a i narod su držali okupljen na jednom mjestu. Upravo su napravili obratno. U ratnim danima vođe su odredili i koordinaciju. To žiteljima nije smetalo. Vojska bez tog upornog naroda ne bi bila ništa. Vojni vođe i komunisti bili su tolerantni prema tim narodnim svetkovinama. Tako se dešavalo. a sve ostalo bila je stvar sela i njihovih stanovnika. Prije se narod skupljao iz svih krajeva. Tako su spriječili pokrete masa ljudi. Sa svih strana čulo se uvježbavanje muzičara. Tih dana u određenom području zamrle su sve velike vojne operacije i pokreti. sada je svećenik putovao od sela do sela i obavljao obrede. a umorni terenci vraćali se u selo.

To je bila dvokolica sa dva velika drvena kotača. Diskretna vojna pratnja svečane povorke kao zaštitnice već se povukla na stranu i na vidiku je bila čitava povorka. Uz lagani. žamor radosnice kao znak da se nešto zbiva. zvončića. Oko glave motali su uvinute uzice raznih boja. a rubovi tog pokrova oglašavali su se mnoštvom obješenih metalnih pločica raznih veličina. blago pognuo tijelo i unazad polagano krenuo među redovima ljudi.učenika kao pratioci svom 41 . pripijene uz tijelo. Nastao je tajac. Stranice kola obojene su bile vjerskim znakovima i okićene s mnogo cvijeća. Sve je bilo pometeno. Na istočnom ulazu u selo odjednom je nastao žamor riječi. Kao po zapovijesti skupljeni žitelji napravili su špalir od ulaska do centra sela. Škripa tih kotača na daleko se čula. Glave te dvojice bijahu bez kose. sklopljenih ruku. čisto i uredno. Sporo i svečano hodajući uporno su udarali svaki u svoje zvončiće i pjevali neku molitvu. Sa svake strane kola bila su po tri mlada svećenika . Na udobnoj stolici sjedio je To Van Go. Selu se trčeći približavao glasnik i dolaskom do prvih ljudi u špaliru stao i blago se naklonio prema selu. vrlo spori ritualni korak udarao je zvončićima i pri tome pjevao jednu prastaru vjersku pjesmu. klimanjem glave pozdravljao je lijevo i desno. grleno moljenje. sjeo na pripremljen veliki kamen i počeo poluglasno.zbivanja. a muškarci bijele platnene hlače i crne košulje. Skromno zaogrnut sivom tkaninom. pa će glasnik ubrzo najaviti njegov dolazak. Iza njih je vio dječak. Ženske su oblačile duge haljine živih boja. Ispolirani do najvećeg sjaja i okrećući se na uzici u jutarnjem odsjaju sunca davali su svakojake odbljeske i svjetlosne efekte. On je još noću krenuo iz susjednog sela. Odjeveni su bili u lila obojene skromne toge na poseban nači uvijene oko tijela. obrijane glave. okrenuo se. Iz svojih džepova izvadio je dva metalna tanjurića. Vrhovni svećenik TO VAN GO to će jutro stići u njihovo selo. Tako prolazeći unazad došao je do sredine “trga”. Tako su dobiveni razni tonovi zvuka i pri najmanjem podrhtavanju kola. Vršile su se posljednje pripreme za doček. vodič bivola koji su vukli kola. Predvodili su je dvojica svećenika. Iznad sebe je imao platneni krov napet imeđu četiriju kolaca. prestao udarati u zvončiće. U daljini se već čulo zvonjenje mnoštva zvončića kao nagovještaj dolaska To Van Goa i njegovih pratilaca. Svi su pohrlili tamo. staraca. taj svečani starac.

koji je prestao glasno moliti i dižući se sa svog kamena počeo nešto brzo naređivati. alatom i dugačkim bambusovim štapovima uredno vezanim za stranice kola. koja će ih osloboditi svih nedaća. Dvije žene donijele su veliku zdjelu kuhane posne riže iz koje se dizala para. jednostavno izrezbarenim maskama izvodili su “manerindu” ples. razapet je i pričvršćen krov. Govorio je mirno. bojom duhovne smirenosti. umetnuli dvije bambusove šipke u vodilice stolice sa strane i svećenika pažljivo prenijeli u hram i postavili zajedno sa stlicom pored oltara s Budom. vjeru u razum čovjeka da se prekine ta nesreća. cvijeće. Svi su se seljani sada natiskali ispred improviziranog hrama da bi čuli starčeve mudre riječi. Čitave obitelji i pojedinci prilazili su oltaru. poslužavnici. Spominjao je vjeru u Budu. Ubrzo su se pratioci odvojili od svečanih kola. Sada su kola bila koso nagnuta prema naprijed. Sve je potrajalo oko sat vremena. Birao je riječi razumljive svima. Iza prvih kola kretala su se i druga do vrha krcata nekim sanducima. Od ispražnjenih sanduka prekrivenih tkaninom začas se stvorio mali oltar s malim Budom. improviziranog svetišta. veličina i materijala.svetom učitelju. I nekoliko seljana priskočilo je u pomoć. deprimirajućim tonovima i zaglušujuće udaraljke svih oblika. Dok se povorka kretala između ljudi. Pratioci su prekriženih nogu čučnuli na pod sa strane stavljajući središnji prostor slobodan. Ples su pratile duge trube sa svojim dubokim. Za čas su zabodena četiri držača glavne konstrukcije krova privremenog hrama. zapaljene mirisne trave. Nakon tog kratkog govora počele su glasne molitve u kojima su sudjelovali i svećenici . jednostavnu bambusovu konstrukciju prekrili su plavom svilom. čučnuli pred njim i izgovorili par riječi molitve i želja. Sada su svi disciplinirano stali u red na čelu sa seoskim starješinom. Sve je to bilo gotovo za dvadesetak minuta. ples boga strasti i želja.pomoćnici. Pritrčala su četvorica pratilaca. uzeli iz drugih kola sanduke i bambusove motke i trčeći odnijeli sav taj materijal na označeno mjesto. Tako je izražena dobrodošlica povorci. Dok su se odvijale pripreme tog privremenog. Svatko od glave 42 . Vrhovni svećenik je sve ovo vrijeme glasno molio. Zakriveni drvenim.U to vijeme vodič svečanih kola ispregnuo je bivole i vodilice kola spustio na zemlju. žene i djeca su pred nju bacala latice cvijeća. vjeru u bolje sutra. Bivole je odveo na stranu. polagano i razgovijetno. Najviše ih je bilo u obliku činela izrađenih iz mesinga. a muškarci udarali u zvončiće ili jednostavno u dva drvena štapića od bambusa raznih debljina. sa strane su se pojavili maskirani muškarci. Stali su tik uz glasnika.

prekrivale ih glinenim poklopcem i žarom pomiješanim pepelom. rasporili je i izvadili drob. Njih su kod mesa zamijenili dječaci koji su zelenim granama sa sviju strana mašući tjerali insekte i tako ubrzavali hlađenje mesa. a nakon toga je nestalo neke dosadašnje suzdržanosti i ukočenosti prisutne kod takvih ceremonijala. prvo sitnišem a kasnije debljim glavama drveta. naklonio se Budi i svećeniku te prpustio mjesto sljedećem. začina i isjeckanog lišća zelja. Time su punile utrobu pilića. Dodirnuti bi molitvu prekinuo. žene su u velikom krugu postavile pletene prostirke. Svećenicima i pratnji dodijeljene su dvije obližnja kolibe. tučenjem čistile rižu i kuhale je u velikom kazanu. Navečer su se ponovno svi skupili pred hramom. a žene i djeca cvijet ispod Budina kipa. da im sunce sutra izađe iza onih obzorja nad morem. Tako su stvorili obilje žara. Na improvizirane ovjese objesili su prasad. Jedna je klala svinje. a široku svega metar. Muškarci su se pocijelili u dvije radne grupe. Čim je svanulo jutro ponovila se skupna molitva novom danu. gusto pokrili slojem palminog 43 . Ovako namirisanu prasad poslagali bi na užareno kamenje. Kada su to obavili. Druga grupa muškaraca dotle je sa strane iskopala jamu dugačku oko dva metra. Okolina se sve žarila od vrućine. ostavili su meso hladiti i posjeli u krug. a pila samo voda. Dok se to peklo. vatrom spaljivala dlake te oštrim noževima brijali vanjštinu spaljene kože.porodice stavio je pred oltar u plitku zdjelicu novčić. Sve vrijeme nije se jelo ništa drugo. Kasno popodne obitelji umrlih i poginulih imali su svaki svoj ceremonijal uz grobove. Sve su to obilno zalijevali vodom. U tom razdoblju molitve svećenik bi svakome dodirnuo rame i izgovarao neke nerazgovijetne riječi. Uskoro se ispod poklopaca osjetio zamaman miris mirodija i pečenog mesa. Očišćene piliće trljale bi mirisnim travama i solju i mijesile napola skuhanu rižu s dodacima mirisnog korijenja. prstima iz zdjele zahvatio malo riže. Žene su klale perad. Dotle je prva skupina muškaraca ohlađeno meso trljala mirisnim travama i solju. kleknuli na zemlju okrenuti zalazećem suncu i izveli molitvu budi. pojeo ju. U njoj su založćili jaku vatru. Nakon tih molitvi svi su otišli na počinak. Na zagrijane kamene ploče stavljale bi skupine od po tri pileta. Na kraju su sve premazivali još tankim slojem palmina ulja. Svi su se razbježali po svojim zaduženjima. te pili rižinu rakiju. Sav taj ceremonijal potrajao je prilično dugo i kasno popodne ponovio se u nešto drugačijem obliku. Na taj su žar nabacili krupnog okruglog za te namjene pripremljenog kamenja.

Mnogi su u sebi ili za sebe tiho pjevušenjem pratili ili pjevali refren melodije ili se pak u nekom za taj narod sporom ritmu zanjihali lijevo . Po licima prisutnih vidjelo se zadovoljstvo učinka poznate melodije i ritma. Drugu su pjesmu svirali frulaši. tijela i nogu. Bio je tu i naočit mladić . a iz pokrivene jame. koji je u krugu bio više puta. U sredinu kruga istupila su šestorica mladih svećenika i izvela staru ritualnu religioznu pjesmu. Iza njih nastupili su seoski svirači. Za poslužavnike služili su pladnjevi od gusto pletene trstike prekrivene velikim zelenim listom. Nastupila je i seoska djevojka uz pratnju dvaju velikih žičanih instrumenata. Grupirali su se: svećenici su posluženi prvi. Piće kojeg je bilo dvije vrste služilo se iz velikih ćupova i to za muškarce obični rižin alkohol. Dobro su bili uvježbani. Jedna je bila vezana uz narodnog junaka iz povijesti. Otkrivena pečena piletina posluživala se isječena na male komadiće s prethodno izvađenom grudom riže kao punila. a žene i djeca miješani ne do kraja provrijani voćni sok od sabranog šumskog voća. zvonki glas. zvončića i mnoštva bambusovih trupaca raznih debljina i dužina. Međutim organizatori su i dalje mirno sjedili na svojim mjestima. Muzika se sastojala od različitih udaraljki. Uz obilje priča i zgodica nakon tog jela. a onda pojedine skupine obitelji i pojedinaca i vojnika na kraju. Još su izveli jednu pjesmu s nešto više bučnog ritma. Iz njih su udaraljkama stvarali neku vrstu melodije koja se stalno ponavljala uz krešendo velikog gonga kao najglasnijeg instrumenta. Znali su da nije prošlo još četiri sata od kada su jamu zatvorili.borac. Svi su bili ozarenih lica. Primitivno izrađene bambusove frule i flaute nevjerojatno su bile “uštimane” i davale otužnu melodiju popraćenu pratnjom udaraljki i ponekog zvončića. prepričavali su se razni događaji i bez ustručavanja prema skupini ozbiljnih svećenika. Po tom obavljenom poslu svi su se pridružili ostalima koji su već zauzimali mjesta na prostirkama. Otužni zvukovi pratećih instrumenata diskretno su pratili taj predivan glas. Tako su se smjenjivali pojedinci i grupe. Izvela je dvije narodne pjesme. Njegov 44 . Posluživale su mlade djevojke. Svi su šuteći jeli i pijuckali svoje piće. punu grlenih zvukova popraćenu mimikom ruku. a druga skup duhovitih doživljaja. mljekasto-bijele boje.lišća i tankim slojem zemlje. iz napravljenih rupica dizala se primamljiva mirisna para koja je nagovještavala glavno jelo. Tako se zabava nastavljala sve u sredinu kruga s grupama muzičara. dajući sebi oduška. a na njega stavljeno jelo. žureći tako od grupice do grupice.desno. Imala je čisti. Stari seoski pričalica nakon nje ispričao je dvije duhovite priče iz prošlosti svoga naroda.

Usklađen ritualni ples prikazivao je obradu zemlje. izvijanje tijela. Instrumenti su im se sastojali uglavnom od mnoštva različitih udaraljki.duhoviti nastup odnosio se na pričanje kratkih zgoda iz ratnih operacije. Spori.plesačica dočaravali su svima toliko poznate pokrete. S lijeve strane glave u kosu su umetnule veliki bijeli cvijet. češljevima i uzicama. pa i pokreti bosih nogu nisu uzvitlali ni trunka prašine. Samo su ih dobro zamotali u debeli sloj svježeg lišća. mirišljava. Djevojke su sječeno meso posluživale ljudima koji su sjedili. Kao da su bili svjesni okolnih pogleda. Nakon zemlje skinuli su uvelo spareno lišće i ukazala se pečena prasad. Pažljivo su ih daščicama vadili iz rupe i prenosili na pladanj za sječu. Neki su drvenim hvataljkama skidali sloj zemlje iznad rupe. dobro uvježbani pokreti jasno su pokazivali poljoprivredne radove. Bili su bosi a odjeveni u jednake 45 . Dvoje prasadi nisu sjekli. pokreti. te povrća s obiljem začina. Sada su na poprištu ostali samo muzičari s udaraljkama a u krug su uskočila trojica mladića s dugim noževima. Taj slatkasto-ljuti okus umaka davao je poseban pikantan okus mesu. sjajna kosa bila im je posebno začešljana. Svaki je plesač imao po dva noža dugih oštrica. Na sredinu kruga stupile su dvije seoske ljepotice. Njihovi muzički pratioci posjeli su u polukrug. Uz meso bilo je obilje kuhanog i sirovog povrća i gust umak u zdjelicama u koji su umakali svaki zalogaj mesa. U nekom obliku punđe i pričvršćena ukrasnim iglama. Crna. ženskih tijela. pijevara neprijatelja. Glasni žamor i pljeskanje dlanovima bila je nagrada za lijepo izveden ples. sva rumena. Počeo je divlji ritam i muzike i plesa. prekrasan divlji šumski cvijet. Od ramena do gležnjeva prekrivala je tijelo haljina živih zeleno-crnih boja. zvončića i jedne frule. na zatiljku uzdignuta. Ruke. ali znalački obavljali. sočna. Često su od silne vrućine vrišteći i smijući se odskočili. sijanje i žetvu. Ispod haljine virile su bose noge. te će sutra putnici nositi sa sobom. Počeli su brusiti kratke mačete za siječenje prasadi. pobjeda i duhovitih dosjetki pojedinaca iz narodne vojske. Odvojila se skupina muškaraca koji su na dva velika kamena donijeli također veliku drvenu ploču. Ljupki pokreti djevojaka . Pripijena uz tijelo odavala je draž tih sitnih. Čitava okolina je mirisala i svi pogledi prisutnih bili su uprti u te ljude koji su svoj posao sporo. Taj umak bio je načinjen od mješavine sitnokosanog slatkog korijena prokuhanog i procijeđenog.

Nakon ovog efektnog starog ratnog plesa u krug je stupio seoski starješina i održao kratak. Preko pojasa imali su također uvijenu crnu vrpcu sa zataknutim kratkim bambusovim štapićem. poljoprivredne alatke. ostatke hrane. ozbiljan i oproštajni govor namijenjen borcima. Dotle su desnom rukom spretno dočekali i uhvatili ručku zavitlanog noža i štapić presjekli popola. Oko glave imali su uvinute crne platnene vrpce. municija i sanitetski materijal pa i hrana bilo diretno iz američkih skladišta. Brze.obične hlače koje su sezale samo do koljena. Sav taj materijal i oružje trebalo je brzo prevesti. gdje su se najmanje nadali. obuća i odjeća. odredio vodiče i pratioce skupina i izdao nekolio uobičajenih zapovijedi i prekinuo slavlje. Na kraju je u jednom trenu prestala muzika. tihe akcije. vodiči i mjesta za odmor. ispod nogu i oko tijela. bacali ih u zrak. gostima i ljudima koji će sljedeće jutro napustiti selo i krenuti u novi nepoznati život pun svakodnevnih opasnosti i odricanja. odlazećim obiteljima sretan život u novoj sredini. Spretno su po taktu vitlali noževima. Mnogo oružja su i zaplijenili od zarobljenih Francuza. organizirajući i pripremajlući neke svoje akcije pretežno udarao u rrazno. izvukli štapić iza pojasa i koso ga prislonili uz zemlju. VIJETNAMSKA RATNA SELA Operativne gerilske jedincie Viet-Minh-a bile su stalno u pokretu. a sami spremali male zavežljaje. Svećenici će još u tijeku noći i napustiti selo i uputiti se dalje u drugo selo. Ta njihova pokretljivost davala im je prednost u svim sračunatim akcijama protivnika koji je često. a 46 . Bili su pravi virtuozi svog ratnog plesa. Zahvalio se svećenicima na ukazanoj časti. Često je to naoružanje. gde će se ceremonije ponoviti. Oružje i municiju dobivali su od mnogih priatelja koji su podržavali njihov oslobodilački rat. jer su ujedali tamo. drugi nož zaboli u tlo. Kao da su htjeli završnicom pokazati opasnu igru noževima. a oni su desnom rukom nož zavitlali visoko u zrak. Djecu su uputili na spavanje. a nadasve tim je borcima trebala i hrana. Obilato su nagrađeni pljeskom. Francuzi su ih nazivali “osice”. oružje. Počeo je spremanje i pripreme za put. Sjajni noževi bi katkad bacili odsjaj oštrice na popodnevnom suncu. a kasnije i Amerikanaca. posuđe i obilje sjemena za nova polja. prenositi na određena mjesta. Sve su to izvodili usklađeno prema taktu muzike samih udaraljki. nosači. Trebalo je prenositi ranjene. a nadasve simpatizeri na jugu to su im omogućavali.

Svi. Prva vrsta bili su “stacionarna sela” najudaljenija od mogućih upada s juga. te šili odjevne predmete. ljudskih žrtava je bilo malo. raspoređen po selima i zaseocima. seljani i seljanke. hranili i napasali mnoštvo stoke. a žestoka bombardiranja obično ostavila razrušeno i spaljeno selo i nanijela mnogo štete. što više pomoći u tim trenucima teškog rata. U zoni ratnih operacija postojalo je nekoliko vrsti sela. njima je narod pokušavao sve olakšati. Pored tih individualnih skloništa sa sjeverne strane bio je zaboden bambusov štapić. Cilj tih sela bio je proizvodnja tako potrebne hrane. U nju bi umetali na par mjesta probušenu betonsku cijev. Organizacija zbunjivanja uvijek je bila pravovremena. Jedino otuda prijetila im je opasnost. To su bile plitko iskopane jame. poneki s travnatim slojem. Borci su u svemu imali prednost. Žitelji stacioniranih sela bojali su se samo napada iz zraka. kojih žitelji imali su strogo određen zadatak rada. trpjeli sva stradanja i napore samo s ciljem. ta oni su ginuli za njih. prenijeti. starci i starice. te prehranjivanje obližnjih baza novoregrutiranih oraca na obuci. Iako su ta kratkotrajna. Skromne kolibe bile su okružene poljima. mnoštvom domaćih životinja. Na rubu sela. dječaci i djevojčice tih sela bili su indirektni borici i davali sve od sebe. njegovanje bolesnih i ranjenih boraca. što ime je bilo podtrebno za nesmeta o odvijanje planiranih akcija. a žitelji su imali slobodu kretanja i rada. Uz puteljke prema poljima bilo je i većih skloništa namijenjenih za više osoba. Sve ostale zadatke oko vojnog osoblja obavljali sudrugi za to određeni ljudi. žene i djeca radili su u poljima. načina života i sporednih djelatnosti. Seljaci. a široku samo 80 cm. Poklopac je bio također od tankog betona. borci i ranjenici imali su obično po pet do deset minuta da se razbježe izvan sela svaki u svoje točno određeno ukopano sklonište. prekrivene drvenim prućem.pokapati i mrtve. a skloništa na svakom mjestu. Prelet aviona uvijek je bio unaprijed najavljen radio vezama ili drugim načinima s osmatračkih i stražarskih mjesta. Skloništa su bila za jednu i više osoba ili grupe ljudi. gotovo svi. Svu tu tako tešku ulogu na sebe je preuzeo narod duž čitavog dijela operativnog područja i šire. Dobro organiziran rad i život tih sela davao je borcima sve. Starci. 47 . pola metra visok sa žutom malom zastavicom i brojčanom oznakom. uz polja i puteljke na povišenim mjestima iskopali bi rušu duboku više od jednog metra. ubirali divlje i pitome plodove.

uzbuna se davala optički. Prevoz su obavljali biciklima. dvokolicama. snabdijevali su i obližnje vojne jedinice. Promatrači su se smjenjivali svaki sat. Nešto udaljenije bilo je mitraljesko gnnijezdo sa po tri borca. Prekrivena trupcima i zemljom davala su dobru zaštitu od indirektnih udara bombi. a i kolima sa dva velika drvena kotača i upregnutim bivolom. Taj zadatak obavljali su pretežno dječaci i djevojčice. bolničarke i osoblje zaduženo za brzu evakuaciju u skoništa imali su pune ruke posla. spavali ili pripremali iz sela donesenu hranu. Nije bilo zabune. Seljacima na poljima ili ispaši u času uzbune ostavljali bi alat i životinje i žurno se uputili u ta skloništa. Već spomenuto snabdijevanje boraca hranom. Bilo je slučajeva. brže i sigurnije. Kada su dobili poljske telefone sve je bilo mnogo lakše. Za vojno osoblje i ranjenike u selu skloništa su bila na samom rubu sela. Neposredna služba uzbunjivanja bila je udaljena na 3 do 5 km. Sa promatračnice bilo je zabranjeno pucati. 48 . pa su ponekad tijekom samog bombardiranja uskakivale u jame. ili ako nije bilo vremena direktno mitraljeskim rafalima u smjeru aviona. promatrača.Ostali su se odmarali. da su takvu komunikaciju vršili zrcalom. a zahtijevalo je i manji broj potrebnih boraca. jer svako jutro seoski starješina raspoređivao je radne zadatke u polju pa time i svakome najbliže sklonište. raznim zvukovima.a preko toga zemljom i zasađenom travom. jer služba za uzbunjivanje nije mogla javiti da li je avionski napad ili samo prelet. Često su morali ponavljati i po više puta dnevno. Sastojala se od dobro maskirane promatračnice sa po pet promatrača. Najteže je bilo na brzinu prenijeti ranjenike u ta skloništa. ranjenika. Dok još nije bilo poljskih telefona i radiostanica. Ta su bila nešto dublje iskopane rube s obaveznim dvostrukim ulazom. Ljudskih napora i žrtava kod tog osoblja uvijek je bilo najviše. Ta skloništa također su bila označena oko metar viskoim kolcima zabodenim iznad samih ulaza. a po jedan dežuran bio je i kod mitraljeza. na nekoj uzvisini ili visokom drvetu. I ona su imala žute zastavice s brojčanim oznakama. Makar je bolnica bila obično blizu skloništa. Stražarska mjesta na Rubu sela primila bi dobivenu informaciju i aktivirala ručne sirene. a noću svjetlosnim signalima. zastavicama. ili najčešće nositi teret na bambusovu štapu.

Građevni materijal im je bio nadohvat ruke. Zbog dobrog poznavanja terena iz tih su se sela obično regrutirali sposobni vodiči za regularne jedinice. Pored vječnih pokreta i gerilskog načina ratovanja u malim grupama i uvijek na drugom mjestu. Podijeljeni u manje grupice imali su zadatak pomoći u prebacivanju materijala iljuci.Poslije takvog bombardiranja. Čak pri radu u poljima oružje im je bilo nadohvat ruku. Operacija promatranja i uzbunjivanja bila je slična organizaciji stacioniranih sela. Tako su u uzmaku bili pokretljiviji. Tu su držali nakon akcije skriveno teško naoružanje. Žrtve su nadoknađivali novim pridošlicama u obliku čitavih obitelji i novoregrutiranih boraca. ali u strogo određenim akcijama stjecao se dojam toliko masovnog pokreta i mnoštva boraca. Posvuda su imali raspoređena skladišta oskudne rezervne hrane i naoružnja. boraca i manje životinja. Oni su koristili svaku priliku i oružjem “kontaktirali” s neprijateljem. pustili krv i još svježe meso diobom rasporedili borcima i okolnim selima. odnosno pravih boraca. kao i ranjenika do određenih punktova. vodom i iz zraka. U takvim oružanim akcijama planiranog i brzog napada i brzog povlačenja koristili su faktor iznenađenja. dijeljenjem u više manjih grupica koje su se nakon napada povlačile svaka u svom pravcu na dogovorena odmorišta i sastajališta. dobrog poznavanja terena. Pokopali bi mrtve. obično razrušenog i spaljenog sela pristupilo se obnovi. To su bila “ratna sela” s manje žitelja. Porušene kuće brzo su obnavljali. Svi su stanovnici sela bili poluborci i sa sobom uvijek uz alatke nosili lagano naoružanje. Malo selo bilo im je privremeni stacionar samo za odmor i radio vezu. Već za dva dana sve je bilo gotovo i život je tekao uhodanim tempom dalje. Polja su im bila manja i razbacana na većem teritoriju. trebalo ga je samo posjeći i dovuči.Skladišta su stalno dopunjavali novim pristiglim materijalima i oružjem. Inače su ti poluborci izbivali vani zbog rada u poljima ili organiziranim akcijama i po više dana. samo u manjem obimu. Ratne zapovijesti dobiavali su od prodručne komande. Ranjene životinje zaklali. Druga vrsta sela bila su u zonama čestih upada kopnom. Za rijetkih vojnih zatišja često susvi odlazili na dan-dva na 49 .

gotovo sve bi se počelo sušiti. Takva jaka. Dim se širio iznad krošnji drveća i izviđačkim avionima ga nije bilo teško primijetiti. spaljen. gdje su neki često namjerno loćili vatru. Nakon par dana bi na takvamjesta bacali napalm bombe i ogroman požar progutao bi sve ostalo. U tim slučajevima primjenjivale se taktika “krtice” i “borbe povlačenja”. Obično je ubrzo uslijedio zračni napad s obimnim teretom bombi. Amerikanci su ih zvali “lisičnjaki”. Ratna sela bila su smještena obično uz rubove šuma. To bi radili avionskim prskanjem džungle ili čitavih dijelova šuma s naročito jakom pesticidima. Bilo ih je i na rubovima močvare. Krtice su seu nedostatku vremena za povlačenje uvlačile u pripremljene rovove s nekoliko ulaza. čije je sjeme jedinomoglo proklijati. Svejedno su u tim slučajevima gubici bili znatni. ako su se Amerikanci brzo došuljali niskoletećim helikopterima u blizinu otkrivenog sela. tj. Kako Amerikanci nisu vidjeli pozitivne efekte. “Borga povlačenja” bilo je bježanje u točno određenim pravcima uz kratko zadržavanje za aktiviranje razlnih unaprijed pripremljenih sprava protiv progonioca. drveće i sve. Takle brze akcije iznenadile bi službe uzbunjivanja. koji su bili dobro kamuflirani. Goleti su se prirodno teško obnavljale tek nakon dvije godine. počeli primjenjivati drugu taktiku: uništavanje vegetacije. a uvis bi stršala samo vatrom nagorjela rijetka stabla. ali u prazno. Česta bombardiranja i paljenja napalm bombama zahvaćala su unutrašnjost šuma. Grmlje. koji bi svojim jakom djelovanjem uništili sve zeleno. Teren bi izlgledao stravično ogoljen. Ona su se pretežno pretvarala u pustaru s rijetim i bodljikavim grmljem. džungle ili skrovitim neravnim terenima. Tako su nastajali goli predjeli bez vegetacije okruženi okolnom “preživjelom” šumom.udaljena polja koja su im davala ono malo hrane što su trebali. Dotle bi se neka grupa boraca kretala ili neka akcija odvijala na sasvim drugom kraju. Često su krtice bili otkriveni i uništeni jednostavno bombama ili malim leđnim plamenobacačima. Široke ravnice iako teško prohodnog terena omogućavale su im obično brza nastupanja i povratka već tijekom noći. visoka stabla jedino su preživjela razaranjem. Ni Amerikanci u takvim 50 . Darugačija je bila situacija. nakon prestanka djelovanja pesticida. Tim su se trikovima često služili. a čvrsto uvjereni da se glavnina “sjevernjaka” kreće ili boravi u gustišu i zaklonu šuma.

pod dgrančicom ili lišćem. koje su barem za kratko vrijeme zadržali po kojeg progonitelja. pa nečesto i paralizu tih mišića. Sa grana je prijetila još opasnost. uništili opremu. Ponegdje su se na neprijatelja rušila suha stabla. Pali bi na neravan teren. One bi u momentu aktiviranja bile oprugom odbačene do jednog metra visine. Aktiviranjem neke uzica na puteljku. ogruvali se. pažljivo prekrivene. Te kapljice izazivale su bolne plikove. I u borbi povrlačenja za progonitelje bilo je svakakvih klopki: iskopane rupe sa šiljcima. pletene prostirke.akcijama koje su nazivali: “Pronađi i uništi”nisu prošli bez znatnih gubitaka.. polomili ekstremitete. grčenje ličnih mišića. gdje su eksplodirale. To im nije bilo teško. ako već nisu bile smrtnonosne. nagazne mine. Bilo je tu i tanke čelične žice i načinjenih klopki. suhih i dugih grana lomila bi sve pod sobom. koji su se odapinjali i slali strelice oštrih vrhova u veoma kratkim periodima. U šumi su ih čekale kao opruga napete grane. visoko na drvetu prevrnula bi se zdjelica s stakvim koncentriranim otrovom i proračunato se na nekoj od nižih grana rasprišio u piroki snop kapljice. U samom selu i obližnjoj okolini bilo je masu kamufliranog eksploziva i manja nenpažnja izazivala bi pravi pokolj među napadačima. Krtice su često aktivirale oko svojih rovova kamuflirane odskočne protupješadijske mine i granate ili su ih američki vojnici nespretnim korakom sami aktivirali. To je bio otrovni sok posegne biljke. Liječenje je bilo dugotrajno. jer je dno rijeka bilo meko i muljevito.. Rane od tih grnata. Prvi bi je neprijatelj nehotice obično aktivirao. pa čak i posuđe. Na posebno frekventnim dijelovima rijeka zavijali bi posebne čelične šiljke. Šiljak bi 51 . čak po nekoliko lukova. Dovijali suse na sve moguće načine. gotovo sve je bilo na neki način namjerno vezanu uz eksploziv. bile su teške i trajno izbavivale ranjenog iz operative. Svaka koliba. pojačan zmijskim otrovom i priređen na poseban način. Tu je bila postavljena mina s usporenim djelovanjem upaljača. a glavnina iz anjega bi stradala. košara s rižom. razni bambusovi šiljci. a nastavljene i pod lišćem kamuflirane mreže znale su progonnitelej ponekad i po dvojicu podignuti do zavidne visine. Grančica posebnog oblika listova ležeći na puteljku označavala je mjesto koje je u bijegu trebalo preskočiti. svaka alatka. odbaciti ili u trenutku osloboditi.

. “Pronađi i uništi” bile su brze akcije koje su obojici neprijatelja nanosile podjednake gubitke u ljudstvu. strateg. te pripremljen eksploziv za brza aktiviranja. Zbog toga u selu nisu smjeli držati oružja i sličnih predmeta koji bi otkrivali njihovo pravo postojanje na tom području.. Lako naoružanje imali su dobro sakiveno podalje od sela. Među sobom su se kladili i takmičili od čijeg će metka nastati eksplozija. Rijekom nizvodo slali su i ploveće otoko ispletene od stabljika vodenog bilja. Obično su to bile tri do četiri obitelji ili rodom povezane obitelji na čelu sa seosekim vođom. zamke. kojih ih se rat ne tiče. jer se nisu usudili previše udaljavati od centra napada i helikoptera. niti bilo okolo sakarivenih onih sprava kojih su se 52 . Treća vrsta bila su “komunikacijska sela”. zato potjera obično nije dugo trajala. Rekord je držao neki izviđač i to sa 17 eksplodiranih otoka. pa im je gađanje u takve ploveće otoke predstavljalo posebnu zabavu. Bili su vrlo efikasni za “paranje”dna laganim patrolnim čamcima.prekrili čeličnom kapicom i zabijali ga u dno na dva pedlja ispod razine normalnog toka rijeke. siromašno. Bilo je i šipki. pozlnavalac radiofonije i dobar poljoprivrednik. prepreke. ponašanjem i radom prilikom taakvih slučajnih otkrivanja djelovali su nedužno. To su Amerikanci brzo prokužili. Šiljci su bili uvijek okrenuti prema toku vode. uskog kruga djelovanja i malobrojnosti teško su ih otkrivali i uništavali. iskopani novi rovovi. dobar organizator. Kod pročešljavanja sela Amerikanci nisu nailazili naoružanje. To su bila najmanja sela. dobro kamuflirana u graničnim zonama svakodnevnih operacija. Svojim izgledom. hrane. kao poljoprivrednici. Dovoljan jebio tvrdi kontakt i čamac je odletio u zrak. Za dan-dva podalje je izgrađeno novo selo. alata. Nigdje se toliko različitih sposobnosti nije udruživalo u jednoj osobi kao u tim u ratu skovanim borcima. Zbog kamuflaže. kamuflaže. bile su nepredvidive. blizine neprijatelja. kojih su vrhova popunjavali pravim malim vodenim minama. koji su bili vođe u takvim selima. Materijalni gubici Vijetnamaca bili su uvijek veći u vidu uništenih boravišta. Među to bilje učvrstili bi vodene mine. Taj seoski starješina bio je obično i iskusan borac. Amerikanci su se najviše bojali tih klopki. U njima je bilo vrlo malo žitelja. nije bilo rovova.

Ukopan u svoje plitklo korito ljeti je plavila rijetko. Najvažniji cilj takvih sela bio je. kao tamne mrlje na zapadnom nebu značili su za sutradan sigurno povećanje rijeke za barem pola metra. konfiguraciju terena na kojem su smještena i sposobnosti žitelja koji su u njima radili. Skupljeni oblaci. za koju su bili zaduženi kako bi izvršavali naređen im zadataka komunikacija u svrhu lakših akcija za operativce. Takvim načinom rada i života postotak žrtava je bio veoma malen. na rubovima šuma. Ako su pak pravovremeno uzbunjeni od također organizirane straže. Ali kako bi brzo vode naišle. To ih je skoro uvijek uvjerilo pogotovo kada su vidjeli djelovanje tih žena. ne dulji od 70 km. Oružjem se nisu smeli braniti. svi koliko. djece nevino nasmijano . Žila kucavica svih borbenih akcija na Jugu bila su baš ta mala komunikacijska sela i skriveni putevi za komunikacije. samo za iznimno dugih kiša. Koristili su sve moguće prirodne potencijale svoje okoline. da se neprijatelju ne otkrije pravo djelovanje sela. Amerikanci nisu ni slutili koliko se života. I međut im selima bilo je razlike s obzirom na specijalne zadatke. SELO HAU Rijeka Kui izvirala je u udaljenim brdima na zapadu. jer vodotok rijeke Kui je dotuda bi kratak. močvarama. blizini i na određenom teritoriju nije smjelo.inače tako plašili. Prema prirodi terena u velikom broju takova su sela bila u dđungli. Važno je bilo ostati neotrkriven. a to je značilo sačuvati komunikacijske puteve. tako bi brzo i pale.kao rata nema. moljakali hranu i proklinjali rat.toliko sposobni muškarci i žene brzo bi napuštali selo i razbježali se u svim pravcima. zadaci. osim u slučajevima i na zadatku izvan svog teritorija. Bez njih borci razasuti duboko po šumama. prijevozna sredstva i ljude koji su taj tako težak posao obavljali. Ravničarsko selo HAU bilo je smješteno neposredno uz rijeku. Za vrijeme monsuna zbog svakodnevne i stalne kao obilne kiše 53 . Pucati se u selu. sanitetski materijal i drugo. Znali su po nekog muškarca koji je djelovao snažno ili sumnjivo ispitivati i sve sezavršilo na tome. oružje i municiju. pustarama i šipražju ne bi dobili hranu. a i na neplodnim površinama. Konačno su vidjeli i žuljevima ispunjene dlanove. na rijekama i potocima. Glumili su veselost i iznenađenost. Vojnici nisu obično vršili nikakve represalije. kada su sobom nosili lako naoružanje. snage i lukavosti skrivau tim nasmijanim seljacima.

rijeka je plavila širok. Trstika na liejvoj obali rasla je 1 km širokom pojasu uz rijeku sve do džungle. 54 . davali su osnovni oblik i konstukciju kolibama. Kada je to osušilo sunce. dok je džungla na sjeveroistoku bila udaljena nekih 800 metara. Plavila bi sve do obižnjih šuma na desnoj obali i ruba džungle na lijevoj. a bilo ih je koji su nekim prirodnim putem bili usmjereni pravcem prema šumi. stanovnici su imali toliko-koliko suhi teren. Ali bilo je tu ipak pretežno više suhog terena. širokih latica i nepravilna oblika. Imala je nekoliko stotina metara širok pojas grmljem obraslog terena. koji je uvijek morao biti zelen. U toj blatnjavoj i vlažnoj pustari smjetilo se komunikacijsko selo Hau. Od rijeke dijelilo ga je nekih 300 metara. Plavljen teren lijeve obale sada je u kasno ljeto bio muljevit i blatnjav. Ti kanali su taktaka imali rijekom paralelan položaj. obrastao gustom trstikom visokom skoro 2 metra. a rijetki su imali viseće ležaljke. koji su sličili više na močvare. Desna obala bila je nešto drugačija. U njima je bmoglo spavati po troje djece u poprečnom položaju. Mali pročišćeni prostor svakodnevnog življenja stanovnika sela bio je prekriven nasječenom trstikom i palmovim lišćem utabanim u blatnjavu podlogu. plitki priobalni pojas. Ovamo je smješteno zbog potoka. iako je bilo teško prohodan. Obično elipsast ili približno kružni iz zraka je odavao izgled palmi. Bio je pleten od širokih latica jakog palminog lišća. Žitelji sela spavali su na pletenom podu. također bambusove grede privezane biljnim vrpcama nosile su od zemlje luzdignuti pod. punim prirodnih prepreka mrijestila riba. Poprečne. I to je bilo puno mulja. koji se postupno dizao i prelazio u šumu. Tri kolibe. Tu i tamo iznad trstike dizalo se pokoje rijetko stablo nekog na vodu otpornog drveta. Voda je tada dobivala žuto-smeđu boju. blata i poneki prirodno napravljeni kanali. a za vrijeme plavljenja nastavila svoj životni ciklus u rijeci. I za vrijeme suše to su bili teško prohodni tereni. Stijene su bile pletene od trstike.Nisiki krov. kojeg je izvor bio daleko u unutrašnjost džungle. koje su prem potrebi razapinjali. U tim plitkim i suncem zagrijanim vodama. svaka sa po šest jakih bambusovih nosača zabijenih u mekano tlo u razmaku nešto većem od tri metra. također je bio od palmina lišća.

potok i džunglu. onda je bilo na strogo unaprijed određeni čnačin i na za to određenim mjestima. mogli su se odmoriti. nahraniti sakrivenom hranom. a na nju je bilo vezano već drugo selo. Taj trokut koristili su kuriru i eventualno izgubljeni borci ali samo u slučaju nužne potrebe. Naime. igrom slova Hau dobili su se nazivi za ostala dva rezervna sela. a i organizacija otežani. neimaština. Izgledale su kao nepuštena. Nisu sva sela imala uza se rijeku. Usprkos nedaćama ratne zadatke su izvršavali bez pogovora istim žarom kao i u ostalim prirodno bogatijim selima. Bilo ih je razvrstanih i po močvarama. Svatko. na kojima je samopreživljavanje bilo teško. kada su imali dovoljno vremena za bijeg. djeca blijeda i neishranjena. ali nepokrivenim kolibama. To su činili samo onda. Na taj su način sprječavali nekontrolirane pokrete. kojeg je veličina ovisila o aterenu. gdje tražiti potrebnu pomoć. rasporeda i teritorija. orijentirati i znati. Ako su naišli na takvo mjesto bez žitelja. pa su za 55 . Naoko omeđena granica predstavljala je njihovu bazu teritoriju. I naziv sela Hau bilo je konspirativno. ljudi su bili iscrpljeni borbom za svakodnevni obrok hrane. ovisili su i životni uvjeti potrebni za život. ali je bila nedostatna. Ali tako je moralo biti! Svi su toga bili svjesni. Imali su pomoć. Ponegdje su ti životni uvjeti bili teški. te za privremena skloništa i okupljanje. Sva komunikacijska sela imala su skoro isti trokraki smještaj. Tako se točno sedam i po km uzvodno uz rijeku usmjeru sjeverozapad nalazilo selo Uah. Žitelji ratnog sela te su točke koristili za nekad višednevnog rada na obližnjim poljima. U takvim je selima vladala glad. Ali je trebala veza sa sosjedima. Svako je živjelo svoj strogo određeni i omeđeni život i prilagođavalo se okolini koja im je dodijeljena. a iz zraka kao osušeno staro drveće. Prilagođavanje terenu. ako su morali na brzinu napustiti bazno selo. suhim i pustim terenima. koji je bio vrlo različit. uobičajenih posjeta i ispomaganja. tko se pojavio na krivom mjestu seoskog teritorija bio je sumnjiv. slične organizacije. Među tim komunikacijskim selima nije bilo neke trajne veze. a sjeverno na istoj udaljensoti rezervno selo Hua.Svako selo imalo je i dva rezervna sela sa istim. pa čak ni ponekad poznanstva. prostoru za koji su znali samo starješina sela i njegov pomoćnik. Pozicije tih triju sela bile su na točno konspirativno određenim mjestima. pa su zadaaci zg kojih su i formiranim. iznenađenja i eventualnu izdaju.

kormilo. Suhi je bio najkraći mogući put do prvih drveća džungle. U selu su ostavili samo jedan nenšto veći čamac koji su koristili za ribolov i prijevoz “zelenog krova” za izmjenu zelenila na krovu koliba te dopremanja drveta za loženje. U našem selu Hau čamce su sakarili na samom rubu džungle. Vode je u nejmu i sada bilo dovoljno. Komunikacija prema džungli bio je suhi i mokri put. Oni su bili ujedno i kao nekkava lozinka. 56 . Mokri put bio je paralelan sa suhim puteljkom tekućim potokom. Potok je svoju bistru i relatino hladnu vodu izlijevalo u rijeku nešto poviše stražarskog mjesta u malom prirodnom zaljevu kojeg je izdubio izljev potoka. S teretom na oba krajeva motke. Čamci za prijevoz bili su sakriveni daleko od sela. Puteljci su se najmanje koristili. Bili su dobro kamuflirani i razbacani među trstikom na velikom selu. To je samo značilo. Plitki. a plovilo se njime lako. pridržavanje oružja ili pak nošenja drugih stvari. prebačene na rame. Dno potoka bilo je od krupnijeg crvenog pijeska. da su stranaice bile samo prst-dva ruba vode. Sam prilaz rijeci bio je pažljivo odabran najkraći put do rijeke. Korisitili su se i drugim načinima kamuflaže.takve iznenadne upade na “tuđi” teritorij odredili posebne zvučne signale kao znak raspoznavanja. a i kao sredstvo pri nošenju tereta. Tko za to nije znao bio je podvrgnut strogoj provjeri. kako bi njima čamcima nesmetano plovili. maleni drveni čamci služili su za prebacivanje materijala i boraca. njišući se lakše nosio. Katkada su ih tako natovarili. Nagla skretanja vodotoka su djelomice izravnali. ali podalje od potoka. dok su lijevi i desni. Taj srednji i najkraći puteljak smjeli su koristiti samo stražari. Motke su upotrebljavali kao višenamjensko sredstvo: praktične kao veslo. ruke slobodne za svladavanje prepreka na putu. zabijene za privezivanje čamaca. donesenog ok tko zna gdej iz unutrašnjosti džungle. koliko su ti veslači. brže. koji su se kao lepeza širili do srednjeg koristili ribolovci. a kretanje nosača bilo je lakše. gazeći ili gurajući čamac pomoću bambusove motke. uska i omeđena trstikom jedva vidljiva. voditelji čamaca imali spretnosti i iskustva. kako se s rijeke ne bi vidjeli. kojeg su seljani morali produbiti i nešto izravnati njegove blage zavoje. prilaz zaštićen grmljem. Od koliba prema rijeci vodila su tri puteljka.

desni puteljak. pa svoj život proboravili u donjem toku potoka ili čak u rijeci. sigurnom i brzom prijevozu boraca i materijala iz pravca džungle premo rijeke i obratno. toliko su nailazili na nove. pa tako otkriti svoju poziciju. Trebalo je samo pratiti “zvukove” šume. te prijenosu materijala kopnom dalje do ili u samu šumu na desnoj obali. povukli bi konopac koji bi mrežu sklopio i riba bi bila u mreži. u selu Hau bilo je za one prilike obilje hrane. Iznad stražarskog mjesta na malom prirodnom poluototku obraslom gustim grmljem bio je mali zaljev u koji se ulijevao potok. U rijeci je bilo i dovoljno ribe. One su bile “živa “ hrana. To stanovnicima sela Hau nije bilo teško. Njome su stalno patrolirali južnovjetnamski i američki patrolni borbeni čamci. U potoku niej bilo riba. Gdje se čuo njihov zvuk. Sporedni zadaaci sela i seljana bili su samoprehranjivanje i vlastiti preživljavanje. Takva bi mreža svojim rubovima potonula na dno. Jer koliko su ih već seljani polovili. U džungli je bilo mnoštvo divljih plodova. a k tome tiha i mirna. dobrog oko. davao im je u tom pogledu idealne uvjete. ali je zato bilo vrlo velikih rakova. tu je predvečer mogao zašiljenim bambusovim štapom pogoditi i krupniju ribu. Na šiljak bi tankom uzicom vezali drugi. Često su bez razloga mitraljirali obalu. Da li su to činili iz straha ili su mislili da će im netko oružjem odgovoriti. nepokvarljiva. Dok su u nekim selima gladovali. Ribe bi odmah čistili i zamatali u veliko zeleno lišće. Kornače bi živve nosisli u selo i za noge vezivali za to njijenjen kolac. da put ponove u obratnom smjeru s ranjenicima ili materijalom. bilo je obilej sočnih plodova. a oni se vraćali natrag u selo. Lovili su je predvečer ili rano ujutro s obale ili bacanjem okrugle mreže iz čamca.Značenje sela bilo je u spomenutom održavanju čamaca i komunikacijskih puteva. Priorodna okolina kao i položaj. naoštreni vrlo kratki šiljak i tako se nabodena riba nije mogla skinuti i pobjeći. kako su nazivali sive majmune i neke ptice. Uz ribu su katkada ulovili u takvu mrežu i pokoju riječnu kornjaču. Ispod koliba imali su nekoliko pletenih malih staja za 57 . Tamo ih se našlo uvijek po nekoliko. Katkada su morali čekati i kraj neke akcije. Do tog je mjesta vodio drugi. Vjerojatno su se razmnožavali negdje daleko u džungli. Tamo su tereti preuzimali drugi. bili neishranjeni zbog svoje oskudne okoline. Spretan ribič. Danju rijeka je bila preopasna za ribolov. a rafali su najčešće bili usmjereni prema zelenom pojasu šuma na obje straen. I u rijeci su katkada kojeg ulovili.

Putevi do tih udaljenih polja. vež su se rašljali od glavnog puta i džungle pa otamo skretali liejvo i desno. Bile su preopasne. koje nisu dobivali u dovoljnim količinama. te kuhali još malo dok se jelo nije zgusnulo. bez ikakve sumnje za “oči” iz zraka. a među njima podržavali malu vatricu. ako im je vrijeme dozvoljavalo spremali su dva puta dnevno i to u velikim i plitkim posudama. isjekli na sitne komadiće. nisu vodili direkton iz sela. Površina tih polja nije smjela prelaziti 300 m2 i bila su nepravilna oblika sva u tom velikom bespuću trstike. Te kokoši i neke vrste malih crnih svinja nikada nisu dugo zadržavali u košarama. djece i žena značila su dobru i kvalitetnu ishranu. Te su matnuli na tri kamena. pridržavale sus e strogih uputa. koje su prethodno namočili u kipuću vodu. da u toj nošnji nisu prolili ni kap vode. Tek tada bi pristima odvajali sočne. 58 . a time i dobru fizičku kondiciju. kao krpice zelenih listova. Okrugla lica seljaka. Vodu su nosili iz potoka ili iz rijeke.životinje. zadužene za to. ali je morala biti gorova prije mraka. jestive dijelove. rezuckali i spremali jelo. Toplu hranu. Krupniji primjercima ribe bi meso odvajali od kosti. pretežno rižu i ostalu zelen pokazivala su da su pravi povrtlarski stručnjaci. Problema su imali samo sa solju. Ako je u okolini bilo sve mirno i nisu se primijetili nikakvi pokreti neprijateja. koje su kao poklon žive dobijali iz stacionarnih sela. Bili su tako spretni nosači. Kao male krpice ta polja su bila razbacana na obje strane potoka. Iako plodna zemlja od nanaesenog plavog mulja. Ribe su najčešće pržili na kestenovom maslacu. Nosili su je u drvenim mkacama obješenim na krajevima bambusovih kolaca. alil su strašno galamile uhvaćene u klopke. Na isti način radili su rižoto od rakova. tome dodavali unaprijed prokuhanu rižu. pa sve prema rezervnim selima. da o sadnji riže ne govorimo. Polja za žitarice. za povrće je u to doba trebalo dosta vode. podlijevali smalo vode. da svojim zvukovima otkriju prisutnost na tom području. onda su poree ova dva obroka imali i treći. Lako bi lovili i njih. Imali su i obilje jajaj neke vrste barskeih ptica. a to je bio jutarnji topli čaj. Takvo jelo je bilo ukusno i hranjivo. kada se gldalo iz zraka. pirjali sa povrćem i začinima vrlo kratko vrijeme. Žene i starice. Hrana se spremala za sve stanovnike i to oko podne i navečer.

lijevom rukom držali u predjelu vrata. Pijesak izvađen iz potoka bi rasuli po nekom terenu te ga dobro osušili. a iz tako dobivenog crvenog mesa uz dodatak povrća dobijali izvrsnu juhu. na vrhu te se mase skupila masnoća koju su velikim drvenim žlicama odvajali i koristili za pripremanja svojih jela. Sve bi prekrili opet slojem pijeska i zemlje. oko metar dugačke barske zmije pravili bi pravu poslasticu. ali je bio bolji prokuhan u vodi. Tu su postavljali zamke i klopke za divlje svinje. Sa kožom se odvojila i mala utroba. Pekli bi na velikim zagrijanim kamenovima. Uhvaćenoj zmiji stali bi na rep. Zdrobljen ili nasječen u ustima se topio i bio ukusan.Ulovljenim kornjačama su s donje strane lomili dio kliznog klopa i pažljivo nožem vadili mesnatije dijelove odvajajući ih od utrobe. U zelenom omotaču bila su dva krupna u ljusku omotana ploda. sive debele a mekane kore. pa su te samo premiještali 59 . mjesto koje je bilo naročito suho. koje su ostale još od Francuza. jer je bio veoma hranjiv i kaloričan. neko vrijeme pirjali uz mnogo raznovrsnog povrća. Tu koru su bušili i sok drveta hvatali u velike posude. Imali su nekoliko zaplijenjenih bačava za benzin. Tjednima se mogao držati na suhom prostoru ili platnenim vrećama. Mogao se za silu jesti i sirov. Takvim dozrijevanjem u jamama davao bi još više masnoće. Taj kruh je bio tvrd. Kesten han je imao još jednu prednost. U džungli je postojalo i jedno drvo. prekrivenim glinenim poklopcem. Iz jedne vrste. Odrezali bi glavu i sve je bilo gotovo za par sekundi. pa je kesten ostao mjesecima svjež i upotrebljiv. iskopali metar duboku jamu i velike količine tog tako praktičnog prehrambenog artikla redali uz pijesak u jamu. Kesten han stanovnici su i skupljali u velikim količinama. oa su ga koristili kao suhu i rezervnu hranu na svim udaljenim akcijama. Zreli plodovi odvajali su se od omotača i padali u okolinu drveta. Meso tih zmija. dolijevali kornjačine juhe i na kraju dodali šaku . a desnom s nožem zarezali kožu oko vrata. Ostatku guste kaše dodali bi u prah zdrobljene riže i nasoljenu masu mijesili. nasoljeno i položeno na zagrijano kamenje pored vatre davalo je i vrlo ukusno pečenje. Kesten han. Kožu su gulili. još toplog stucali u drvenoj posudi u gustu kašu i ostavili preko noći. Kada bi ga neko vrijeme pržili na laganoj vatri. Potražili bi neku uzvišicu. Takva gusta juha bila je vrlo ukusna. a ta je bila mogućnost konzerviranja za rezervu. kakosu ga zvali dozrijevao je sada na kraju ljeta. ali dugotrajan i nepodložan kvarenju. Takvo bi meso sjekli na manje komadiće.dvije riže i obavezne začine. Specijalnu kukicu zakačili bi za taj zarezani dio kože i jednim potezom prema repu s još uvijek žive zmije skinuli svu kožu.

koje je svoje postojanje preselilo iz istočne Indije. Sitno sjeckana i pirjana s piletinom tekođer je davala specifičan okus jelu. Jer najvažnije je bilo ostati neotkriven. Od njega su razrjeđivanjem pravili nekoliko pića. Pekle su ih na ugrijanom kamenju kraj vatre. Zrele i na suncu osušene sjemenke pržene na vatri davale bi dodatni.od drveta do drveta. Drvo je djelomično trnovito. kruške i artičoke. ali najčešće uz dodatke sokova divljih plodova dobijali slatke napitke. bez kore. Zreli bi plodovi mijenjali okus iz povrća u voće i to slasno voće mješavine između ananasa. Zelen se mogla upotrebljavati za spremanje jela uz ribu. To su morali često činiti zbog dolazećih aviona ili rijekom borbenih čamaca. U takvim 60 . Kao podlogu za vatru koristili su limenu ploču. Taj su sirup žene koristile i u pravljenju rižinih malih kolačića. Jedna podvrsta koje se tu u ovoj napola divljoj šumi održala imala je žuto-zeleni plod. Aroma mu je doduše bila nešto neugodna. Isti sok. To je bilo jedno od najkrupnijih voćki na svijetu. Okus i upotreba tog voća bili su različiti. a drvo za loženje donešeno iz džungle bilo je oguljeno. trpak sok i uz veoma mali dodatak soka divljih šljiva. Tako dobiven sok bio je blago slatkast i ostavljen da provrije na suncu davao je lagano alkoholno piće. tog izdajničkog dima ako bi ponekad morali zbog uzbune vatru brzo preliti s uvijek za to spremnom vodom i tako prekinuti spremanje hrane. Ali vrlo za kratko. To su koristili u posebnim prilikama. Trebali su porumenjeti. djeca bi posjedala oko njih i tog vrućeg kamenja i sama okretala svaki svoj kolačić. jer odbačeno sjeme nije bilo toliko osjetljivo na jake pesticide. Iz lica im se vidjelo zadovoljstvo. a rane na drvetu su premazivali ilovačom da zarastu. Sječenjem i cijeđenjem zrelih plodova dobivali bi sladak. dječaci i djevojčice brzo su navikli kolačiće okretati štapićima ili nekim zelenim listom. Za tri do četiri dana takva bačva je bila puna. a mogla se spremiti i s jajima. oštra mirisa. ostavljeno u ćupovima da provrije dobivali su laki alkohol. Drvo je srodno gumijevcu i drveću iz porodice dudova. stavljen nakon takvog vrenja na laganu vatru. Voće koje su svi zvali “đeki” bilo je u stvari džekfrut. zgusnuo se u vrlo jaki sirup. Bilo je katkada i opečenih prstićaa. Tako je davalo manje. a plodonosilo je već u trećoj godini. Voće se naročito proširilo na spaljenim područjima. a plod vezan kratkimelastičnim peteljkama za podnožje stabla. veoma kaloričan obrok. Kada su žene to radile. ali snalažljivi kao što su bili. Taj je katkada težio i po dvadesetak kilograma. jer su ih veoma voljeli.

Seoski starješina bio je Nsu Šan. pa kada je drugi put ranjen. Četiri godine se borio protiv Francuza. rijetko rječit. Stradali su kod jednog upada u njihovo selo. Koliba do njih bila je ispunjena rođacima: dva bračna para i četvero djece. U njemu su bile sabrane sve prave osobine karakteristične za ovakav rat. iako se približio tridesetoj nije bio oženjen. sakrili u trstici i čekali kraj uzbune. važnoj i potrebnoj dužnosti. On je slučajno ostao na životu. Tada bi mokru ploču samo okrenuli. Uza se je imao ženu. mlad ali vrlo sposoban borac. Opasnost za selo Hau bila je samo iz zraka i sa rijeke. I njih dvoje nisu imali nikog svog. pa se sklonio iza hrpe zemlje. U istoj kolibi bio je starac kog su svi zvali djed Šu. točno. Širok i uvijek ozbiljno lice odavalo je svu ozbiljnost njegove funkcije. Jednostavno za to nije imao vremena. vraćen je na oporavak u svoje selo . odluke je donosio polako. namjestili kamenje i posude. jer je u to sklonište zakasnio. Njegove je sve u jednom skloništu s direktnim pogotkom usmrtila bomba. pokšeni rafalima u bijegu. Dvije djevojčice od 11 i 14 godina i dječaci od 11 i 12 godina. a seljani su ih bez pogovora izvršavali. U pokretu je do sada već sedam godina. Svjestan svoje odgovornosti. Nakon kratkog oporavka raspoređen je tu. Šan. dakle majka je uzase imala dvije kćeri i tri sina. pravedno i mudro. dvije kćerke od 10 i 13 godina i sina Tana. poginuo je prvih dana rata. po kome su svi nosili prezime. a s njima je pošao dobrovoljno. mudar i nadasve oštar. dvije sestre s muževima i troje djece. U trećoj kolibi bio je Šanov najstariji brat Nsu Chak. Uz Chaka živjela je i njegova majka.slučajevima brzo bi se razbježali. Taj nije imao nikakve rodbine u selu. S njima je bila jedna starica i njezin unuk Jamu. savjestan. Tri se već godine sada bori protiv Amerikanaca. A takav je i bio: tih. Muž Nsu. S njime u kolibi bili su njegov stariji brat.borac. podložili vatru i kuhanje nastavili. skroman. Nsu Chak bio je seoski 61 . kada mu je djevojka kojom se mislio oženiti izdahnula na rukama noseći je prema bolnici. Javili su joj samo da su ga morali teško ranjenog ostaviti duboko na neprijateljskom teritoriju. Bio je to onizak i naoko zdepast muškarac . Nikada nije saznala kako i točno gdje. U borbama dva puta ranjavan i lakše je šepao na lijevu nogu. sa svojima i rođacima na isto tako teškoj.

Trebalo je zaliti povrće na polju 3 i 7. dječicu ostavljali da spavaju nešto duže. oprali se. kao da želi napraviti na tim zelenim listovima nekakvu izložbu poredanih komadića ribe i povrća. Dežurni bi zapalio vatru i pristavio vodu. pa su morali prekidati poslove. Ovaj dan je trebalo jučer očišćeno novo “polje” dobro preliti s velikim količinama donesene vode. oprati noge u potoku i pred kolibu u “školu”.učitelj pa je prostor ispred njegove kolibe bio najveći. Osim njih u selu je ostala jedna starica. Čistih nogu svaki je sjeo na određeno mjesto. Za čas bi svaki od dežurne žene dobio mali hljeb i limenku s čajem. prenijeti ga u selo. a i u akcije su išli često. Odredio je ljude za drvo. mijenjati dnevne planove i rasporede. Rijetko su imali par uzastopno mirnih dana za takve radove. koji bi imali za čaj. koja je blizu djece čistila i rezuckala razno. Dizali bi se rano. Nakon toga trebali su se javiti ženama kod povrća. te pažljivo upro oči u svog uču. a na kraju način i ljude za smjenjivanje na straži. 62 . te širokim i kratkim nožem odvajala meso od kostiju. priključili bi se glčavnini pred “učinom” kolibom. tiho i smireno. nadohvat ruke. upravo doneseno povrće. bosim nogama gaženjem stvoriti blato i u nj usaditi pripremljene sadnice riže. nitko nije izostavljen. Sve je to pažljivo slagala na stranu. Položivši šalice na određeno mjesto ponovno bi zasjeli na svoje mjesto očiju uprtih u vodu. odmah poslije zore i to svi odrasli. Tu se održavala nastava za sve uzraste seoske djece. Sastajalo se stanovništvo na dogovorima. dijeljenju hrane i jelu koje se kuhalo nedaleko kolibe te raspoređivali svakodnevni zadaci i zaduženja. Šanov plan je imao sve. Uvijek su bili uznemiravani čestim prolascima čamaca ili prelijetanjem aviona. Mućkanje blata prepuštao je djeci. Jeli su polagano. Vođa Šan progovorio bi tiho i s pripremljene cedulje pročitao današnja zaduženja. Učestale uzbune. pokerti i prebacivanja boraca i materijala preko rijeke sprječavali su im da akcije obrade polja provedu do kraja. Nakon što bi u tišini obavljali jutarnju toaletu u potoku. Iz velikih svježih listova odmatala bi noćas ulovljenu ribu. ribolov. Njih desetero će nekoliko puta redom prijeći uzduž i poprijeko i njiva će biti “preorana”. Tamo ih je već čekao učitelj Chak.

Šan je sve nadgledao. lovio rakove i ribe. pri ćemu je uvijek netko od prisutnihvratio pedala. brao plodove džungle. Rijetki su bili dani bez uzbune. A u čestim akcijama prebacivanja uvijek je sudjelovao i nikome prepuštao takvo vođenje. konrolirao. što je bilo veoma važno za sakrivanje seljana. ugasila se vatra i svi bi se sakrili utrstiku. Nije štedio sebe. pa i po desetak. Svi su radovi prestali. Na dva kilometra od tog mjesta nizvodno. Vid mu baš nije bio dobar ali je dobro čuo. Točno dogovoroeni zvuk značio je kraj uzbune i sve se nastavilo prema dogovorenom redu: Takvih je uzbuna ponekad bilo puno. Žene bi brinule o poljima. a da se okom nije moglo još ništa primijetiti. a nekada su imali dosta mirne dane samo samo s jednom ili dvije. Bio je u polju. Povlačio ju jej u točno dogovorenim razmacima. primao i slao šifrirane poruke u točno određeno vrijeme. pa se opet vraćali. Stražari bi se mijenjali. Taj sasvim neprohodan teren dobro je odbijao dolazeće zvukove.Na Šanovoj kolibi u razini krova napravljena je udobna stolica. Djed Šu je dobro naučio i znao. Stražar je bio smješten na malom poluotoku koji je stršao iznad vode sav obrastao u gusto grmlje. a džungla se na lijevoj obali približila rijeci na svega dvije stotine koraka. Opće mirovanje trajalo je dve dok se čamac ili avion nisu izgubili u daljini. gašenje vatre i ostala potrebna maskiranja. Za uzbunjivanje je pored sebe imao drveni gong kojeg zvuk se dobro čuo na veliku udaljenost a da to lupanje nije izazivalo sumnju. To je bila promatračnica na kojoj je vječito sjedio djed Šu. odakle je najčešće dolazila opasnost. a sam je imao dobar pregled uzvodno i nizvodno. jer je sličilo prirodnom zvuku neke ptice iz šume. S rijeke se nije mogao primijetiti. To je bio “telefon” između njega i stražara na obali rijeke. Jedan je bio vezan nekom vrpcom koja je preko krovova i trstike nestajala u pravcu rijeke. Pored sjedala su mu visjela dva suha debela i kratka bambusova štapa različitih debljina. Odbijeni zvuk se čuo puno prije. nosio vodu. Uvježbao je već i određivanje brzine i to tako. napuštali polje. 63 . Radio je sve. što znači različito udaranje tih štapića. odrediti smjer i udaljenost. da je često na minutu pogodio potrebno i raspoloživo vrijeme nadolaska. Znao je razlikovati zvukove aviona od helikoptera. Djeda Šu odmah je istim udarcima sada udarao u svoj gong. pomagao svakome. a djeca učila. joja je u stvari pokretao mali generator. zanči s povratkom duplo. rijeka je blago skretala udesno. nego što su čamci stigli uzvodno do zavoja rijeke. Imao je istančan sluh. Tada bi stražar stao povlačiti vrpcu namještenu iznad svoje glave.

a djeca slušala otvorenih usta. sisteme i organizaciju. na rubovima šuma i priobalju mora. Skinuo je košulju i sat oprao na potoku te sjeo pred svoju kolibu. močvare. Stojeća prije Krista. potoke. Vidite djeco. tropski krumpir i divlje žitarice. Udomoaćili su neke divlje životinje kao bivole. sada se moramo opet braniti od tuđinaca. Chak je govorio sporo. budnosti i efikasnoj obrani sela. Pomogao je pri mukotrpnom nošenju vode. Podrijetlo našeg današnjeg plemena. opljačkati i uništitit. Često pogledavajući na sat motao je spretnim prstima duhan u tko zna koliko star papir i povremeno pogledom odobravao riječi svog starijeg brata Chaka. koji nas žele porobiti. Koliko se o tim stanovnicima zna da su bili lovci i skupljači plodova prilagođeni klimatskim uvjetima vlažne džungle na obroncima onih tamo brda koja graniče s Kambodžom. s pravim knjigama i priborom za pisanje. obrambenim spravama. potječe najvjerojatnije od plemena Yumbri. žetvu i životinje. gdje ste se vi rodili. bježali. Pored skupljanja divljih plodova palmi i ostalih jestivih plodova šuma. krastavce. pa sve niz rijeke do mora. razgovjetno. Usavaršavali su svoje obrambeno oružje.64 . pljačkali siromašne seljake i tako uvjetovali ratnu spremnost. Osvajači sa sjevera i zapada stalo su upadali na njihov teritorij. već tako davno naši preci morali su krvlju braniti stečeno.Toga dana Šan se brzo vratio iz polja. pa i mnogih drugih žitelja okruga. draga djeco. Djeca su imala sat povijesti. ribolovu. već tada. imati sve dobrobiti naše domovine. dolazilo je do miješanja s raznim drugim plemenima i prilagođavanja života uz rijeke. počeli su uzgajati banane. i mi sada. sakarivali se i obnavljali svoja opljačkana i razrušena sela. Uz poljoprivrednu djelatnost i lovačku sposobnost morali su vječito misliti o oružju. . krvlju i životima zaštićivati svoja polja. pa su razvijali i trgovinu snabdjevanja hranom indijskih i kineskih brodova. Spuštajući se iz unutrašnjosti brda u ravnice. svinje i perad. dobra. Bio je sav oznojen. svoje drage. I mi sada. kad bismo mogli lijepo živjeti u miru. vi djeco sjediti i slušati nastavu u pravim školama. Naši preci vječito su živjeli pod ratnom spremom i napetosti.Počeci ljudske civilizacije na području naše domovine potječu iz 2. Priobalni stanovnici pored poljoprivrede sve više se obraćaju plodovima mora. Naši narodi su potomci Indoarijaca koji su živjeli u dobro organiziranoj Dravinskoj civilizaciji.

opustošili. Prodirali su s teritorija Kine. G. razmislio i pristupio na kolibu obješenoj karti te nastavio: . Kina je pretrpjela velike teritorijalne gubitke. i sve 16.godine. prstima nekoliko puta pogladio svoju ćelavu glavu. da su postupno gubili dio po dio svog teritorija. Došli. Godine. Stoljeća imalo ovisničke veze s Kinom. da je i Marko Polo između 1271. ali ne i poreza. djeco. Preko našeg teritorija vodili su i glavni euroazijski putovi. koje je zauzimalo najveći dio središnjeg priobalnog područja cijelog Vijetnama. gdje prevladava hindubudizam. Što čine i sa Champa oko 1283.Učo čak je malo zastao. za njih vrući teritorij.) dovodi do nestanka kraljevstva Champa. Česti ratovi s nama na sjeveru doveli su ih u situaciju. To 65 . U Annamu prevladava Mahayana budizam pomiješan s konfucijanizmom i taoizmom. I 1295. Potpuna aneksija većeg dijela Champe (oko 1471. do 1258. Annam je bio pod jakim utjecajem Kine pod dinastijom Tang na sjeveru i utjecajem sjeveroistočne kraljevine Nanzhao. Ime Champa preuzeto je od drevnog kraljevstva u Indokini. današnji Hanoj. Za vrijeme Song od 618. trgovački putovi tzv. stvorene kao federacija plemenskih saveza organiziranih po uzoru na uređenje dinastije Tang. Postaje doduše samostalna provincija s glavnim gradom Tonking.Vidite. Južni dio Vijetnama zvao se Champa s glavnim gradomVijaya. a zvali su se Dai Viet. osim malih zajednica koje su se održale blizu Phan Thieta i Phan Ranga.). Do 1278. Njihovi budistički hramovi sačuvani su na mnogim mjestima i svjedoče o indijskom kulturnom utjecaju. “mirni putevi”. Tako se Annam postupno oslobađa kineskog političkog utjecaja. ovaj dio sjevernog Vijetnama zvao se Annam sa glavnim gradom Jiaozhov. Tako s Annam našao u zoni dominantnog kineskog privrednog i kulturnog utjecaja. Kraljevstvo je osnovanao oko 192. Iz zapisa je poznato. opljačkali i nakon kratkog vremena napustili taj tako. U međuvremenu Džingis kanovi nasljednici prodiru i pustoše Annam sve do Hanoja (od 1257. Pristajao u luci Chaban na povratku iz Kine u Indiju i opskrbljivao se svježom vodom i hranom. Stanovnici Čami su narodi malajskog podrijetla. Na našem sjevernom teritoriju osnivano je kao nezavisno kraljevstvo koje je vodilo stalne ratove.

Kinesko carstvo i njegova moć bila je u silaznoj putanji i sve više slabila. Godine. Tridesetak godina kasnije Kmeri su u potpunosti protjerani iz Vijetnama. St) i nizinski ostaci Kmerske kulture. Nad Tonkinom. Pokušali povratiti teritorij i svoj utjecaj. na teritoriju Kampućije u Phnom Phen. Tajland i naš Vijetnam pretežno u delti Mekonga vrši na naše narode politički pritisak i kulturno-religijski utjecaj. Oko 802. ostavljaju svoje hramove i svoju prijestolnicu premiještaju na zapad. 1885. običajima i dijalektu govora. Do 13. Rijetko koji narod koji pored indokineskog direktinog utjecaja u življenje i religiju kao i jezik ima i indirektne utjecaje od agresivnih susjeda. Nad Košinšinom. ali im je sino tibetanski jezik svima jezično nasljeđe.priobalno područje bilo je također meta čestih osvajača i pljačkaša. Laosa. 1874. provaljuju u tom pravcu. Ali slabi vojni uspjesi natjerali su Thai-plemena da se okreću zapadu.. tako da 66 . kojih je domovina planinsko područje jugoistočne Burme. Kinezi su ponovno pokušali povrtiti izgubljene teritorije pa tako dolazi do kinesko-francuskog rata od 1883. Francuska 1863. a Vijetnam se postupno oslobađa iz kineskog utjecaja. Godine Džajaksarman II. koje su se razlikovale po odjeći. i 1893. najbrojniji su narod susjedne Kampučije sa svojim zajednicama proširenim na istočni dio. poreza i postaje sve jači i samostalniji. Nad Annamom. Nad Laosom. Sa sjeverozapada povremeno prodiru Kareni. Na razmeđu Kine. Uspostavlja protektorat nad Kambodžom. Napade su pretežno svodili na pljačku stoke i otimanje žena koje su kao zarobljenike vodili sa sobom. Podijeljen je bio na više od stotinu grupa. Tako su Kinezi u neuspjeloj invaziji godine 1788. Vijetnama i Tajlanda živio je brdski narod Miao. najčešće su to bili japanski pirati. Ostavštinu iz tog vremena karakterizira kompleks hinduskih hramova u području Ankore (od 9. . koje vrhunac svoje teritorijalne moći dostiže oko 1180. Do 1885. naroda pa i pojedinačnih srazmjerno malih plemena. Gdje u okolici Hanoja kineska vojska gubi rat i povlači se na sjever. 1865. inače ratarska plemena. Bilo je još pokušaja ponovnog podjarmljivanja sa sjevera. koji su bili teravadski budisti. Uspostavlja Ankorsko kraljevstvo. Rijetko koji narod na svijetu ima tako nažalsot ratovima išaranu povijest. Sukobi među Thaima i Vijetnamcima bili su stalni. To je bilo oko 1394.

uništavalo sve. koji međutim nisu mogli spriječiti u narodu proširenu komunističku propagandu. Uspio je protjerati francuske kolonijalne snage iz zemlje. što bi zavojevačima trebalo. Nizali su se napadi. koju je 1920. Nastale su oružane pobune u Sajgonu. Tako su južnjaci uz ostatke kolonijalne vlasti protiv sebe imali i većinu naroda. Mirisalo je na građanski rat. Tako je u početku kolonijalno postavljen car Ham Nghijem brzo otkrio i uočio francuske namjere. misleći da će tako umiriti otpore. nizale sabotaže. Napisao: cijelom svijetu poznata “Cau Huyet Le Than” pisma. Francuzi su činili sve kako bi spriječili nicajuće iskre otpora koji je nastajao svugdje i na svakom mjestu. sve je bilo više nesuglasica i pojedinačnih čarki. Raslo je nezadovoljstvo. Kada su uspostavili Indokinesku uniju. Od 1906.. Antikolonijalno raspoloženje i reakcija vladalo je svugdje. lijevi nacionalni pokret u Laosu. pa čak i u ljudi koje su Francuzi umjetno postavili kao predstavnike naroda. Bin Thuanu i Phu Yenu. Se vratio i počeo uz obilnu vanjsku pomoć bratskih naroda i prijatelja osnivati gerilske odrede za oslobođenje zemlje Viet-Minh. bio zatvaran. Od 1919. Ali francuski zavojevači također su plijenili i iscrpljivali narod i prirodna dobra. Na sjeveru je stvorio političko jedinstvo razvijajući koaliciju nacionalnih i komunističkih grupa. Proglasio je našu nezavisnost 1945. koja je obuhvaćala sav teritorij Indokine i sve na tom teritoriju potpadajuće države. Mnogi njihovi borci pristupili su našem Viet-Minku. zahtijevajući istjerivanje francuskih kolonijalnih zavojevača i gospodara.osnovao naš vođa Ho Ši Min. Do 1954. koja je napisao vlastitom krvlju. Protiv francuskih kolonijalnih vlasti borio se rame uz rame s našima i Pathet Lao. Sve više su se pokazivale razlike u političkim nazorima i stanovištima Sjevera i Juga. I 1886. U razdoblju od 1946. Bio je prisiljen često bježati. Do 1908. koje su Francuzi krvavo satrli.je vijetnamski narod barem na sjeveru imao toliko željeni mir. a kasnije Amerikanaca. koji su bili pod utjecajem Francuza. Godine pojačavaju se gerilske akcije sada već i po gradovima Hanoju i Hucu. Na sve su načine pokušavali spriječiti dolazeću 67 . a 1940. U godini 1885. Prvi vijetnamski vođa otpora Phan Boi Chau je 1903. Komunistički utjecaj na sjeveru nije odgovarao većini kapitalistički nastrojenih ljudi na jugu. Organizira se Komunistička partija Vijetnama. opet se tražilo skriveno oružje. rađali se otpori. počeo pomagati pa i voditi gerilske ratove protiv Francuza. Kolonijalnu zainteresiranost pokušavali su spašavati na sve moguće načine pa i odlukom 1887.. Nadalje nastaje aktivan nacionalni otpor europsko-francuskoj vladavini na sjeveru i na jugu. Rat sjevera i juga.

Počeo je razmišljati o tom starcu. Noću dežurni je bio samo stražar na rijeci. tako da su ga vlastite vojne snage tijekom vojnog udara ubile. Čas je pogledavao prema djedu Šu. Čas je promatrao djecu. gladeći ponovo kosom prorijeđenu glavu. Svugdje je bio omrznut. Amerikanci. Odbio je takvo sudjelovanje i nepažnjom stražara pobjegao na jug. Ponudili su mu da barem jednom proradi za zajednicu svog naroda i priključi se oslobodilačkom ratu. uvidjevši njegove akcije i represalije polagano ga prestaju pomagati. Već tada je pokazivao svoje sadističke metode. Godine 1945. Zatvarao je katolike i ubijao budiste. Naš će narod izvojevati svoju slobodu pod mudrim vodstvom našeg vođe Ho Ši Mina i drugih rukovodilaca. nevoljko je prihvaćao smjenu. skriven među rijetkim palminim lišćem sam. Silazio bi samo za vrijeme jela oko podneva. nositi teret i raditi u polju. Pomoći bar u nečem. Šan je zahvalno pogledao svojeg starijeg brata.“komunističku opasnost”. Tu je učo Chak prekinuo svoje izlaganje. povukao neku krpu iza pojasa i obrisao oznojeno lice. Koliko je on bio svjestan. Sunce je već dobro pržilo. potomak kraljevske obitelji. Za vrijeme cara Bao Daija bio je ministar unutarnjih poslova. Jedan od marioneta juga bio je Ngo Dinh Dijem. marionetsku vladu Južnog Vijetnama. Zarobljavaju ga Ho Ši Minovi komunisti. Ubrzo se tamo javio na političkoj sceni i preuzeo diktatorske ovlasti. koja su sad pisala slovne znakove. a osjećao je potrebu za korisnost. 68 . čas u staricu koja se mučila skidanjem kože sa crnih oklopa dviju velikih kornjača. Vodio je proameričku. sa svojim mislima i spravama za uzbuđivanjem. da ne može veslati. opet pogledao na sat i premjestio se podalje u sjenu. te ga potpuno napuste u svakoj podršci. koji je strpljivo sjedio u svom “gnijezdu”. Strpljivo je osluškivao po čitav dan sa svog neudobnog mjesta. Svjestan svoje koristi. Nas vode sposobni vojni stratezi kao drug Nguyen Giap koji je vodio naše borce ka konačnoj pobjedi nad Francuzima kod Dien Bien Phua i nad Amerikancima u ofenzivi “Tet”. kada bi ga tko od mlađih nakratko zamijenio i navečer u prvom mraku kada mu je trebao sna.

Bio je to jedini školski pribor. Svaki dan kalendara imao je unaprijed određeno vrijeme uključivanja radija. Povijest i geografiju učili su zajedno uz jednu staru kartu obješenu uz stijenu kolibe. dugačku usku kozju bradicu. Ozbiljno se trudio. Nosio je rijetku. Šana je iz te promatračke zamišljenosti prekinuo dolazak momka iz polja. da toj djeci različitog uzrasta i ovakvih uvjeta daje osnovno znanje pisanja. Naročito je razvijao kod djece račun i načine specijalne memorije logičnosti. Sve to. Svaki bi na koljenima kao podlogu za pisanje imao malu dašćicu. Taj pribor dobijali su iz Kine. . a i mršavo košćato lice davalo mu je sličnost s vođom Ho. Tako su dobila “prazan” list za pisanje. koje ih je štitilo od prejakog sunca i kiše. Dugo su tako sjedili i pušili. te jedan drugom dodavali jednu jedinu knjigu i glasno čitali iz nje. Nije volio nositi slamnati šešir. jer je posjedovala pravi papir. suhim pijeskom. Najstariji su u manjoj grupi sjeli u krug. povijesti i geografije. Za račun su koristili male raznobojne kamenčiće iz potoka.razmišljao je Šan. Približavalo se vrijeme primanja radio-poruka. Ovaj 69 . To su bile plitke drvene kutijice dimenzija 12 puta 25 cm. hoćemo li im jednom moći pružiti pravu školu i bolji nesmetani razvitak. Što će biti s tom djecom. Opet je Šan pogledao na sat. Zbog toga je Šan staalno pogledavao na sat. Danas je to bilo u 11 i deset minuta.Ponovno je Šan pogledao na sat. Chak je bio samo 12 godina stariji. izgovarala ih glasno a po učinom pregledu “brisala” malom letvicom ravnajući pijesak. tako karakteristično pokrivalo. Taj je šuteći prošao pored njega i skrenuo naputeljak u smjeru rijeke na zamjenu straže. Gledao je kako sada najmlađa grupica djece u svojim primitivnim pješčanim pisaljkama štapićima ispisuju i glasno izgovaraju slova i riječi. olovke i gumice. Ispunjene finim. Poruke su primali i odašiljali prema potrebi samo u određeno doba dana. čitanja. a izgledao je kao pravi starac. pa pogled skrenuo k djeci i bratu. Smijenjeni stražar došao je i šutke sjeo pored svog vođe. Najčešće je bilo između 9 i 12 sati. Spretno su te kamenčiće razvrstavali i prebacivali u male poredane skupine i samo njima poznatim sistemom brzo dolazili do traženog rezultata. ali uvijek u različito vrijeme. Rijetku kosu na glavi stalno je prstima gladio. djeca su zašiljenim štapićima u pijesku ispisivala slova. Srednja grupica je bila “najbogatija”. U tom momentu štapić pored djeda Šu počeo je mahnito udarati.

Bilo je već podne! Ljudi će skoro doći iz polja. Sada će morati koristiti rezervno vrijeme. Dobarstrijelac mogao bi ga s mitraljezom skinuti. Avion se sporo približavao. Dobro da nije uključio radio. Nigdje nije kružio. a Šan je sjeo u sjenu svoje kolibe. Svima je naređeno nekakvo prekrivanje i strogo mirovanje. Svi su za čas bili daleko u trstici. Opet je zabrinuto pogledao sat. Nastala je potpuna tišina. Požurivao je djecu u trstiku i pomogao starici ugasiti vatru. Jedino su stražar na rijeci i djed Šu u svom gnijezdu ostali na svojim mjestima. starica se mučila s ponovnim paljenjem vatre. Zvuk je dolazio iz jugoistočnog smjera. Počeo je udarati po svom gongu. Zabrinjavalo ga je to vrijeme. vratio se do kolibe i dao naredbu za kraj uzbune. Djed Šu je sa tri uzastopna udarca u svoj gong nagovijestio kraj opasnosti. hrabro i nisko letenje. Svaki pojedinac čuo je samo lupanje svog uzbuđenog srca i sluhom pratio dolazak neprijateljskog aviona. To isto napravili su i ljudi na poljima. da li će moći tada uključiti bez rizika radiostanicu. premjestili i umirili se. Koridor leta uvijek mu je bio drugačiji. mislio je Šan. Pored Šana opet je sjeo smijenjeni stražar i upitno ga gledao. plitka 70 . Sada je razmišljao o istom avionu koji već eto treći put ovako prolazi. Odmah je Šanu bilo jasno. I u polju su sviveć na nogama i svako radi svoj posao. Čudno je bilo to sporo. Sporo ih je perletio usmjeren prema sjeveru. da promatraju lijevu stranu obale. Upravo sada trebao je biti kod radija. nešto još na brzinu dodali. Nije li to neka priprema? Samo da nije snimanje. još malo pričekao. nigdje se nije kruženjem zadržavao. Letio je na maloj visini. samo taj izviđački “komarac”. Morao je biti oprezan. Tako je i bilo! Daleko na zapadu čuli su ga kako skreće s pravca i vraća se drugom obalom uza sam rub šume. Zadnja četiri dana imaju blaženi mir. Nije li tu neka opasnost? Njegovo šesto čulo naslućivalo je nešto. Za pola sata će se sigurno vraćati desnom obalom. Bio je to zvuk laganog izviđačkog aviona. navukao granu iznad sebe i osluškivao. Starica je iz jedne uspjele batre složila dvije. a na drugu posudu široka. bez čamaca. I oni su brzim pregledom prekontrolirali svoju kamuflažu. a da nije mogao znati što. Sada je to čuo i Šu. Šan je prilegao nedaleko potoka.put je stražar na rijeci prvi nešto primijetio. Zvuk se izgubio na jugozapadu. Na prvu je brzo stavila zdjelu s vodom. bez preleta helikoptera i borbenih aviona. Zvuk avionskog motora. a to je bilo tek u 13 sati. mislio je Šan. Šan je već bio na nogama. pa u gornjem zavoju rijeke prema zapadu preko rijeke. mogli bi ga otkriti oni u avionu primljenim signalima. Djeca su se počela vraćati iz skrovišta. To je dobar znak.

oblika. kojeg će netko od prisutnih muškaraca zamijeniti. da kada se počne dijeliti jelo bit će među prvima. promiješala i nadodala vode. Jeli su drvenim žlicama sjedeći na prostirkama ili na podu koliba. Svaki je dobio i komadić suhog. kojeg su lomili i grizli ili ga drobili u juhu. koje je stavljala na poveći zeleni list. Šan je opet pogledao na sat. starog i crnog kruha. U nju je stavila malo masnoće. Znali su. Starica se lagano okrenula k djeci i kimnula glavom. muškarci. a nagorjelo drvo podmetnula pod glavnu zdjelu. na što su djeca požurila u svoje kolibe i svko je dinojelo čistu zdjelicu. podlila s dosta vode. starog i crnog kruha. U nju im je ulijevala gustu juhu. Nakon dodatka začina nadodala je zeleno nasjeckano povrće. koji će samo načas sići i brzo pojesti svoj obrok. za djeda Šu u svom gnijezdu. Sada je trebalo samo uzdržavati laganu vatru uz rijetka miješanja i pribor je odmah uklonila na mjesto ispod kolibe. Uz povremeno miješanje obiju posuda sada je isjeckala pripremljeno riblje meso na malene. Nepotrebnu vatru odmah je ugasila. na što su djeca požurila u svoje kolibe i svko je dinojelo čistu zdjelicu. isječene komadiće kornjačina mesa. Seljani su se postupno skupljali. Čim se 71 . posolila i stalno miješala. najčešće na nogama. Skoro će morati k radiostanici. U nju im je ulijevala gustu juhu. duguljaste komadiće. da ih malo protegnu i za Šana. plitku posudu sada je dodala riblje meso. da kada se počne dijeliti jelo bit će među prvima. Starica se lagano okrenula k djeci i kimnula glavom. Svaki je dobio i komadić suhog. Znali su. spremali alat i prali na potoku. U kipuću vodu dotlića ubacila je deset šaka riže. već da će biti i dobro. dodala začine i na vrlo slaboj vatrici stalno miješala. Po potrebi povećavala bi vatru dodavanjem drva ili smanjenjem vatre štapom odmičući drva iza kamena na kojem su bile zdjele. spremali alat i prali na potoku. Djeca su strpljivo sjedila i čekala na svojim mjestima. Drvenom je kuhačom još jednom sve promiješala i još nedovršeno jelo probala jezikom oblizujući kuhaču. Zadovoljno lice pokazalo je ne samo da će jelo biti ipak pravovremeno gotovo. ocijedila skuhanu rižu te ju dodala glavnom jelu. iza djece žene. Skoro će morati k radiostanici. kojemu sada nije bilo do jela. kojeg su lomili i grizli ili ga drobili u juhu. U veliku. a ostalo je samo za trojicu: stražara na rijeci. Djeca su strpljivo sjedila i čekala na svojim mjestima. Seljani su se postupno skupljali. Šan je opet pogledao na sat. Svi su dobili svoj dio.

8. Sve oči bile su uprte u vođu. za njim je pošao i smijenjeni stražar. . Odjednom se trgnuo. pripremio papir i olovku. Riječi su se nizale jedna ispod druge. Šan je prvo očima pregledao prisutne i dao kratku. izvadio malu kutiju s radiostanicom.prihvatiti 9 boraca sa 150 kg tereta u sektoru 3E. Taj je počeo polagano tjerati pedala malog generatora. većinu tih nije mogao ni razumjeti. moramo požuriti . očiju uprtih u njega i stanicu. osigurati i prebaciti ih preko rijeke. složio stanicu i sve u kutije i pospremio umotano u nepromočivo platno u rupu ispod kolibe. . Šan je u međuvremenu već iz džepića izvadio malu knjižicu od koje se ni u snu nije odvajao i prelistavao listiće. Šan je sjeo na pod. Oči su mu bile uprte na sat. 9 bio je šifrirani naziv njegove stanice. niti su za nj bile važne. Zaustavio se na određenoj stranici i zadovoljno kimnuo glavom.i već je krenuo prema ostalima. Na kraju je poruku morao ponoviti. PRIHVAT U 3E. 9 K.Sektor 3E je daleko u džungli. Šan je povremeno gledajući u šifriranu poruku. PRELAZ. što je značilo da je sve u redu i spremno za poruku. jer poruke su bile štifrirane. Odmah je isključio. a za dalje će dobiti od vođe grupe usmenu naredbu.digao. Poruka je glasila: DANAS. jer ponavljajuća brojka 7. 150. a poruka koja bi vrijedila za sve u eteru. 9 i zbroj zadnjih dviju brojki 17. stavio preda se skinuti sat i metnuo slušalice na uši. Šan je promatrao nemirnu kazaljku ampera. Ispod kolibe su izvukli dobro kamuflirani sanduk i prenijeli ga u kolibu. koji je već dovršio jelo. na početku nije bilo. Šan je preuzeo cedulju iz bratovih ruku i tiho je dva puta pročitao. izgovarao ih. 8. a jasnu zapovijed: 72 . Redale su se naredbe i poruke s raznih strana. a brat zapisivao na papir. Minutu prije jedan dao je znak momku. čitajući je iz svog zapisa i to je bio kraj. pažljivo u knjižici tražio riječi. pa tako nije ni primijetio brata Chaka na ulazu.polagano je izgovarao . Sve je propisno zakamuflirao trstikom i zemljom. Brat mu Chak već je prisjeo s olovkom u ruci i spremnim papirom. pa tek kada se ona umirila uključio radiostanicu. Pažljivo je oluškivao. koju je brižljivo zapisivao. Zajednički su izvadili potrebno i stali pripremati stanicu za rad. USMENA NAREDBA. a momak je prestao tjerati pedala. Slijedila je šifrirana poruka u obliku brojki.To znači . Odmah je uključio mikrofon i dao odgovor: 7.

kojeg su Amerikanci prošli put spalili. a zaboravio je jesti. da bi odabrano drvo posjekli. Mislio je. Učo je uzeo mačetu. a i priroda vegetacije činila je svoje. Žene: pripremiti hranu i mjesto za odmor boraca. Iako je mogao brzohodati. Valjda su oni to uzeli u obzir. Borci ne smiju čekati! Pogledao je na sat bilo je pola dva. jer je mjesto sastanka bilo daleko. Pet osoba poći će sa mnom daleko do 3E. Ona je krenula uz potok prema džungli. do mjesta gdje je potok plovan. Zato je sa svojom grupom trebao požuriti. te pramac i 73 . U međuvremenu u potok izvući 7 čamaca.Primili smo zadatak dopreme i prebacivanja boraca i materijala. Ljudi u selu podijelili su se u dvije grupe. osigurati nesmetan dolazak i siguran boravak . plitki i izdubljeni iz jednog komada drveta. S obzirom. Nakon toga drvo bi ovako svježže obrađivali posebnim sjekirama za dubljenje i oblikovali dno.Odmah izvršiti! Pogled je usmjerio prema četvorici muškaraca i jednoj djevojci. da je poruku primio u rezervno vrijeme.. Radili su ih tako. Grabio je žurnim koracima prema džungli i u sebi razmišljao. Čamce dovući u zaljev u džungli. Pa onda ta njegova noga. a usput uz potok još laganu automatsku pušku i metke. Iz grmlja i trstike dovlačili su čamce do potoka. Drugu skupinu činila su djeca s učom na čelu. Jedna će za sve pripremiti obilniji večernji obrok i rezervnu hranu za put boraca i pratilaca iz sela. ali ujedinjeni i složnim guranjem i vučenjem kao i već puno puta do sada. Vrijeme susreta u poruci nije precizirano. pogledao okolna lica i kad je uočio jasnoću zapovijedi još nadodao: . koji će izbivati još neutvrđeno vrijeme. očistiti i pregledati. a nekad bi se vratili još istu noć. te još svježeg uzdužno propilili popola. Nisu to bili neki veliki čamci.5 metra. te krenuo prema svojoj kolibi. već su u zakašnjenju. pa je stalno mislio kako ne može tako brzati kao zdravi ljudi. vidjelo se njegovo šepanje. Za te male ručice to je bio težak posao. za pola sata svi su čamci bili u potoku. odredili trupcem duljinu budućeg čamca. kakvi ih napori čekaju još danas i noćas. Tamo gdje su prije deset dana lako prošli možda će danas jedva probijati mačetom. A to vrijeme bilo je katkada i po više dana.malo je zastao. Spretno ju je prebacio preko ramena i pogledao da li ga određeni prate. put slab i s više prepreka. Svi znate za onaj ogoljeni dio. Ostali su u stopu pratili svog vođu. Bili su dugački svega 3-3. Katkada je imao strašne bolove. Nikada unaprijed nisu znali. Ispod prostirke izvukao je mačetu.

Te su prekrivali preko potopljenih čamaca i potoka. Nakon toga čamce su vješali u vlažne šume da se još toliko vremena suše. kojem su se sada priključile i djevojčice. Usput je blizu koliba zatekao svoju malu grupicu. Na krajevima su završili kao s nekom malom palubom. Tako su paralelno iz jednog debljeg debla dobili dva čamca točno određenih veličina. Korito potoka vijugalo je nekih 50 metara od koliba. Voda je iz drva izvukla sve sokove koji bi kasnije štetili kod nagrizanja ili pucanja drveta. koja je. stojeći do koljena u vodi. Tamo su ih stalno morali kontrolirati. Prijevoz je bio veoma brz. Navratio je i do stražara. a dvojica su pregledavali seoski čamac uz potok. a učo je vć dovlačio grane. otežali ih kamenjem. Dovučeni čamci potopili bi u potok. Veslač je imao više snage gurati čamac kroz močvaru ili kanale. ponovno dubljenje i konačno oblikovanje i sušenje u sjeni. Nekoliko dječaka vraćalo se s naručenim povrćem. I on mora biti za svako slučaj spreman za akciju. pregledao vesla i motke pažljivo poslagane po obali. pa su se svi vratili do koliba. kojega se masni sok uvlačio u drvo i davao trajnost i glatkoću dna. položiti i posakriti 74 . jer ako bi drvo počelo pucati morali su s njim ponovno u potok ili vodu. pa je postojala mogućnost napunjenog čamca transportirati i motkom. stojeći na palubi. Sada je tek slijedilo konačno dotjerivanje: pranje. prala sa sebe blato. Vrativši se do koliba zatekao je žene u punom poslu. Kako su ta djeca u stvari odrasla. Svaki je znao da mora pomoći. spretni za rukovanje i prijevoz. Ti transportni čamci namjerno su bili najmanji. koje je njegov sin Tan sjekao s mačetom.krmu. upitao je li sve u redu i neka poveća budnost. mislio je. U sebi je Chakponovio. Nakon toga takav čamac su dvadeset dana potapali u neku vodu. Nije im trebalo naređivati. Na tim malimčamcima za silu su se mogla prevesti jedva tri borca. Djevojčice su usput nabrale naramak drva. Potpuno suho dno čamca trljali bi nekim masnim lišćem. Kada je u sve bio siguran krenuo je niz potok. Učo je još malo ostao. a i veslači su bili spretni. ali preko rijeke najviše dvojica s teretom. otkorile ih. Nije bilo nikakve prepreke. da bi drvo dozrijelo. Ušao je u njega i polako korak po korak kretao potokom sve do rijeke. što će slijediti za par sati: izvaditi čamce. Nakon mjesec dana čamac bi premazivali debelim slojem močvarnog mulja i ostavljali par dana.

Nakon tri dana bio je siguran da će preživjeti. Ove su bile posebno opake. Kao da su bile svjesne svoje otrovne moći. Skupina je preplašila veliku grupu sivih majmuna. I u takvim slučajevima hitre intervencije. U čamac će na prednji kraj metnuti veslo. a i dobar si organizator lova prokomentirao je Šan i krenuo dalje. U tom razdoblju uopće se nije smio kretati. usprkos neznatnom šepanju kretao se tiho i brzo. jer ispod nogu mu se izvijala bježeća zmija kojih je u ovom kraju bilo mnogo. ti ćeš zapamtiti ovo mjesto. mek. Samo su se malo udaljile i radoznalo ih promatrale. Opasne su bile samo dvije vrste. Tih boja bilo je od svijetlosive. Sve to će s djecom obaviti za dva sata. Ugriz im je bio u većini slučajeva smrtonosan. U vrijeme mirnog ležanja morao je piti velike količine tekućine. jedna potpuno zelena. Grupa u šumi kretala se brzo poznatom stazom. grmlje i drveće. Šan po prirodi oprezan i radoznao. Kao što je Šan i mislio. dugačka jedva pola metra i jedna veća. ostrugati od mulja. crvenkaste pa sve do crne. često je mačetom morao krčiti prolaz. Na svakom koraku nailazili su na iznenađene životinje. Malo dalje počeli su se uspinjati preko malog uzvišenja. ujedeni je trpio strašne bolove koji su trajali po tri dana. Treba postaviti zamke za divlje svinje i organizirati skupljanje. ranu dobro razrezati kako bi obilno krvarila. klizav. tamo ima puno sočnih plodova. ne tiloko zbog sebe i ove grupe.Kesten han! Skoro će dozrijeti. Gdje je ta vrsta. ali je na svakom kraju bila drugačijih boja. Par puta Šan je poskočio. nesmetani povratak s teretom. Put je bio mokar. slična indijskoj kobri. Šan je samo rukom pokazao prema obližnjem drveću.kamenje i kamuflažu. Trebalo je isisati otrov. staviti ih ponovno u vodu i odgurati ih u unutrašnjost džungle na mjesto udaljeno oko sat hoda sve do prirodnog zaljeva potoka. već bi odmah napale. Promatrao je okolinu. ako ujedeni nije imao nekog koji bi mu odmah pomogao. čamce ocijediti i iznutra osušiti. uzicom ih privezati za zabodene motke. kao lišće niskog granja i grmlja. već za brži i lakši. koja je vrišteći pobjegla. jer se nisu micale s puta. hodali još oko pola 75 . Nije gledao samo naprijed. Jamu. Spustili su se niz malu padinu. te podvezati iznad ujeda. Nakon pola sata ubrzanog marša nešto su se udaljili od potoka i krenuli prema sjeveroistoku. Tu je zastao i opet rukom pokazao prema skupini drveća: .

Znači. borac i vodič. Uvjeravao ih je. koje se dostojanstveno vinulo prema nebu. kada su u udealjenosti čuli tupe udarce. Svi su osluškivali. četiri kutije metaka. Umorni sjeli su na suha mjesta. Odgovora nije dobio. i izmijenio s njim par riječi. te naprtnjaču sa suhom hranom i zavojima. Grupa se uskoro ukazala. 76 . Tu su čistinu prije dvije godine uništili pesticidima i vatrom. I ta će stabla jednom pasti. Šan je brzo odgovorio sa četiri. a kod čamaca je ostao Šanov čovjek. da im neće trebati. Rasterećeni su krenuli u selo. uprtili i njima pridržavali teret. Šanovi ljudi su odmotali oko pojasa zamotane uzice. Vođa je nevoljkopristao. te odmah krenuli natrag prema svom selu. prihvatio dodanu mu pušku i krenuo sa nosačima. Slijedilo ga je osam boraca. To će biti dostojanstvena smrt. komu je slijedilo pet udaraca. stigli su pravovremeno. tu i tamo. Šan je drškom mačete nekoliko puta udario po obližnjemsuhom stablu. Pažljivo su teret spustili na meki teren i umorni sjeli. Šan je vođi pružio ruku. Imala je promjer oko tri km. platit će danak svojoj ponositoj visini. dosta metaka. sočni i slatki plodovi povratili su im izgubljenu snagu. koje su rado prihvatilil. Ponovila su se tri udarca. Borci za njim. te nekoliko nosača sa tri žene. vreću. Opet ništa! Tako je u očekivanju prošlo još pola sata.Nakupite i donesite još ovoga. Šan je predložio. Već je prošlo šest sati kada su stigli u selo. Za par minuta ponovio je udarce. da odlože i osobno naoružanje i municiju. prijat će borcima . a momak i djevojka udaljili su se u gustiš. Borce i nosače su ponudili voćem. Šan je prebacio preko ramena preostali teret. Došljaci borci svukli su znojem natopljene košulje. Borci su imali svako svoje lako naoružanje u obliku automatskih pušaka. Tereti su se sastojali od tri kutije granata za lagani minobacač. Za dva nepuna sata došli su do uredno pripremljenih čamaca u potoku. Zreli. Veza je uspostavljena. Na čelu je bio Šanov stari znanac. a pored kržljavog grmlja. Brzo su se oboje vratili i u svojim šeširima donijeli puno jedne vrste divljih šljiva. stršalo je još pokoje ogoljelo stablo. Svi su bili mokri do kože. Grupa se tu zaustavila. Čim ih nagrizu mravi i vlažna trulež. Pažljivo su u svaki čamac rasporedili teret.rekao je Šan i ponovno stao udarati po drvetu. jedan teški mitraljez s puno municije i jedna vreća. Svi su akočili i osluškivali. .sata te došli do čistine obrasle samo niskim grmljem.

veslo i motku. Jedan neka u čamcu sjedi okrenut nazad. Ne daleko. mjesečna noć. Čamcem ćete odmah prijeći rijeku i spustiti se niz drugu obalu. prebacite čamac preko i kanalom isprobajte mogućnost vožnje u unutrašnjost. Tamo su trebali pješačiti rubom još oko 5 km u smjeru jugozapad do točke 2B. nastavite put do onog grmlja. Tamo se zaustavio kod dežurnog stražara. Jamu. pa približno znaš gdje je. . Nigdje oblaka. . Dobro mu je to bilo na pameti. Začas su se pretvorili u borce odlučna izgleda. Uzmite seoski čamac. evo ti i signalna svjetiljka. U zadnje vrijeme bilo je nekoliko podmuklih zasjeda s puno žrtava. U glavi mu se brzo počeo stvarati plan. Šan je sjeo pred svoju kolibu i polagano uživao u jelu. Nemoj je izgubiti. Mislim da samo taj kanal ima sada dovoljno vode za naše čamce i za prijevoz prema šumi. izvući čamac i sakriti se podalje od obale rijeke. Polijegali su po kolibama. gdje že borce i teret preuzeti još prije zore. neka bude očiju uprtih u ovo mjesto. Šan je prije toga vođu pitao za cilj i vrijeme. rezervi. “Sigurnost boraca i ljudi” prije svega glasilo je naređenje. Kada budete sigurni. kada je preuzimao sadašnju dužnost. U tom slučaju brzo na obalu. ti si već bio tamo. To je dobro za kretanje. Nakon jela zapalio je cigaretu i razmišljao o predstojećem zadatku. ali u svijetloj noći budan je i neprijatelj. Trebalo je borce i materijal brzo i sigurno prevesti preko rijeke. jer od njega je dalje ovisila organizacija prelaska rijeke. Jamu. te nadasve na sigurnost akcije. nadalje jednim kanalom ili suhim putem od rijeke prema rubu šume. Bit će svjetla. odmoru boraca.oprali se na potoku te dobili toplo jelo.Neka pristupe Jamu i Tan! . na ovaj grm. Pogledao je u nebo. Tamo je negdje ulaz u drugi kanal. trest će se ovo granje. odmaknuo granje grmlja i dao znak dvojici mladića da se približe. Pronađite ulaz u drugi kanal. nepredvidivim preprekama. Trebao je na to misliti. te mačetu. Bude li naišla kakva opasnost. koliko je moguće. Žene su borcima oprale i ocijedile košulje i povješale po kolibama.Gledajte desnu obalu nizvodno prema zavoju rijeke. neće 77 . Pogledao je u mali kalendar i razmišljao o poziciji mjeseca. Vidite li ono zlatnožuto lišće grmlja nagnutog nad vodu. To je bila jedna od mnogih najlakših akcija.izrekao je odlučno i uputio se srednjim puteljkom prema rijeci. Razmišljao je o potrebnom vremenu. Seljaci su sada krenuli i svatko se vratio sa svojim osobnim naoružanjem.

samo toliko da se s grupom što prije udaljimo od rijeke. gazeći ispitati teren i količinu vode. Jamu je sjedio sprijeda i žurno veslao. ali samo neko vrijeme. Je li jasno? . vratite se do rijeke. Jamu i Tan su bili spremni za pet minuta.biti vremena i dnevnog svjetla. Jamu. Kamo bi se sakrili? Taj se čamac iz zraka dobro vidi. Privežite čamac za granu iznad vode i čekajte da vam mjesec zasvijetli u tom pravcu iznad rijeke. Kod grma su se iskrcali. Ako čamcem uđemo u ovu močvaru s rijetkim grmljem. Drugi će nas tijekom noći dočekati na povratku. To je opasno sada pred noć. bijelim svjelom osvijetli obalu. a 78 . Dalje ćemo se već sami probijati. a ti mi daj mačetu. možemo biti primijećeni iz zraka. prema ovom mjestu i po tri puta kratko pritisneš ovo dugme. Tan mu je bio okrenut leđima i motkom zduđno pomogao drugu.završio je Šan. Signal raspoznavanja ti je poznat. i to u još gorim prilikama. Taj signal postupno ponavljaš dok ne vidiš na mjesečini tamne siluete prelaska čamaca. malo ga očistite. Nakon toga se istim putem vratite u selo. Ja ću pješke. Jamu je pažljivo osluškivao i promatrao močvarni kanal i neko vrijeme razmišljao. da lakše pristanemo i prebacimo čamce preko nasipa. prebaciš na bateriji zeleni filter ispred žarulje. potražite suhi put. čamac prebacili preko prirodnog nasipa. Kad to obavite. ali se ni vas dvojica ne smijete vraćati ovamo.Tan. . Ukoliko za prijevoz nema dovoljno vode. znaš onaj kojim smo već prolazili. Šan je imao pravo! Već smo par puta prošlli ovuda. a još brže bili su na naznačenom mjestu. Gledajte u odbljesak vode. Ukoliko dođe do nepredvidivih teškoća ili opasnosti iste signale slati u crvenoj svjetlosti. Eventualnoću početne metre pročistiti. Tada. To će biti negdje poslije deset. U tom slučaju neće biti prijelaza. Ostati tamo. kad već dođemo blizu. dobro se sakriti i čekati dok vam se netko naš ne približi. malo ćemo promijeniti plan. natrag u nju prebacite čamac točno na mjestu prijelaza. Bezo su prešli prijeko. i bez odgovora na pitanje krenuo natrag prema kolibama. Napravit ćemo ovako! Evo tebi baterija. Samo par stotina metara. očima uprtim u mjesto stražara. To se u ovakvim večerima dobro vidi. jer već za četiri sata mjeseca će nestati i bit će tamna noć. Ako pak sve bude u redu. Kada si siguran da smo krenuli prestani slati signale. usmjeriš je prijeko. Dobro promotrivši rijeku i konzultirajući stražara krenuli su prijeko. Možemo upropastiti čitavu akciju. vidiš. već sada sam siguran u taj vodeni put.

zamaskirao vidljivi dio. tvrda i kamenita. Zemlja tu nije bila najplodnija jer je bila kruta. Nakon 2 km pretvarao se u makadam. ali sve je blatnjavo i niska voda. Pokazivale su se prve zvijezde. Jam se sav zadihan bacio na obalu. Onaj suhi put koji smo već koristili mora da je više desno. pa u močvaru i šćućurio se pod obližnji grm. pored njega na travu. zadovoljan pogledao prema rijeci. a također i 79 . a ako se slučajno ne vratim. čist prilaz i prijelaz preko nasipa. Mačetom je označavao rubno grmlje. lakše ću se sam sakriti u grmlje.Bio sam dosta daleko. gledajući za drugom. Dobro je promotrio učinjeno. znaš što treba činiti . na kojoj je bila baza Amerikanaca bio je mekan. Jamu je pogledao prema nebu.tiho reče Jamu i ode u blatnjavu močvaru. Lijevo i desno od puta bila su rijetka polja. Ali ravni teren tog pustog. Tako će im biti lakše .mislio je. . odlomio granje. blatnjav i vodio je kraj rijetkog drveća prema 15 km udaljenom gradu. a voda mu je bila do iznad koljena. Vratio sam se u vodu. Obrasla je niskim grmljem. grmovitog zemljišta nije bilo teško kontrolirati. .dalje malo označiti put za brzo udaljavanje. Put su pretežno upotrebljavali za prijevoz ratnog materijala do baze i to Amerikanci. NOĆNE KRTICE Put do rijeke Kui. Brzo se izgubio u pravcu šume. Sasvim dovoljno za plitki gaz njihovih čamaca. Skoro sam se izgubio. Ti sakrij čamac i čekaj ovdje. Sunce se na zapadu već dobrano spustilo. Jedva se zbog nadolazećeg mraka još naslućivalo mjesto stražara. Vraćam se pred mrak. kada je začuo teške korake dolazećeg druga.Složno su čamac prebacili u rijeku i na dva metra od obale privezali ga za granu iznad vode.čulo se još iz čamca.Sada će brzo mjesec . gurnuo čamac ispod grmlja. Ajdmo sada čamcem u vodu . sve je dobro! Vode dovoljno! Pokušao sam se brže vratiti suhim putem. Vojnici baš nisu voljeli da im se tu etko muva. Ako naiđu avioni. pa je sada u tom sušnom razdoblju pokriven debelom prašinom. Oba su sjeli okrenuti prema toku rijeke. Počeo je čistiti “pristanište”. na koja su zalazili seljaci s posebnim dozvolama. Napravio je tri metra širok. U sve su odmah pucali. Tan je malo pričekao.

Nakon toga se brzo digao. Bivol je skrenuo s ceste i udaljio se desetak metara. rastućem kao mali humak počeo pored štapića nizati kamenčiće. a i na povratku kada su nakon ludorija po krčmama i kuplerajima bučno napuštali grad i pjevajući vraćali se u bazu. On se zadovoljno nasmiješio. Danas je napravio dobro djelo i izvršio 80 . Putem se već sasvim blizu baze kretao stari. Vojnici su ga neko vrijeme u čudu gledali. Vojnici su sjeli u džip. okrenuli se i nestali s vidika. Smijao se u sebi. Vojnik vidjevši starčevu vanjštinu. Opet su ga ukorili. da se odmori. da već od jutra lovi bivola i da ga je tek sada ulovio i sada sit i miran. vidjeli bezazlenost i ponovo ga ukorili. ponovio jepriču. Starac mu odgovori. našto je starac samo kimnuo glavom. pa će odmah krenuti prema gradu. prežderan. Svaki čas putem su prolazili kamioni. Kada je ispred sebe u pravcu baze čuo zvuk motora. Usput su ga još dva puta zaustavili. pogrbljeni seljak. Kamion je zabrujao i udaljio se. Bivol ga je mirno slijedio. I uistinu bivol je sada mirno stajao pored starca. Na vrpci za sobom vodio je mladog bivola. starac se opet okrene prema bazi. da mu je bivol pobjegao u šipražje. Malen. ali očima je bistro “sjekao” po okolini. a on ponovio priču. a onda gledajući prema udaljenom grmu. Kamion se zaustavio pored njega. brzo i spretno se okrenuo u suprotnom smjerui počeo jače vući bivola na vrpci. Za čas su vojnici bili tu. Starac je sada videći dolazeći džip s patrolom počeo mahati rukama. budno prateći okolinu ceste na lijevoj strani. koje su ponekad pročešljavale tu pustaru kraj puta.marionete Južnog Vijetnama koji su imali svoje trupe kraj američke vojne baze. jodao je polagano. te pratiti “pobjeglog” bivola. patrole vojne policije i povremene patrole. Čvrsto je podigao ruku s konopcem zavezanim za bivola. vikati. Sada je najednom pustio bivola s vrpce i tiho mu nešto govorio. brzo na rub ceste zabio jedan štapić. slabunjav starac ovako pogrbljen godinama. naglasi da se tu ne smije zadržavati i neka se brže uputi prema gradu. još jednom samo očima pogledao učinjeno i krenuo prema gradu. te se zadovoljno kesio. ostavljajući iza sebe starca u prašini. Kada je već bio jako udaljen. svjesni dobivenog izlaska i nadali se ludom provodu. Putem su stalno kretali i džipovi puni vijnika koji bi bili veseli pri polasku u grad. i ne gledajući ih nastavio motati cigaretu. pa ga sada vodi kući. Neka ga samo malo ostave. a krezubi starac samo im se smješkao. neće više bježati. iz vozila je iskočio naoružani vojnik i upitao ga što to radi u ovoj zabranjenoj zoni.

kada se na cesti pojavilo vozilo. Noć se već bližila kraju. Sada su u rupu uz zemlju pažljivo slagali drvene kutije. Svaki je na leđima imao težak tere. krenuli su petnaestak metara među grmlje. A to su samo čekali. a nakon prolaza kamiona opet su se pojavile na putu. Žurnim koracima kretali su se i taman prešli par sto metara. Prva sjena tankim je štapićem koji je držala okrenutim prema zemji u hodu ispitivala teren. Taj zasječeni dio bit će poklopac skloništa. Tako su grm zajedno s korijenjem i nešto zemlje preklopili i napravili početni otvor. dvojica su zatim uhvatili za grm. dok bi kopač podrezao 20 cm debeli sloj zemlje. Nakon nje za 20 koraka krenula je druga sjena. sav isprepleten gustim korijenjem biljke grma iznad njega. te je nosili i prosipali po cestti. Sjena se sagnula i vidjela da to nije ono pravo. jakim površinskim korijenjem.Ostali su vani pregledavali okolinu. humak taman dovoljno visok. te razastrli nekakvu krpu. 81 . Izdaleka se vidjelo svjetlo. sklonile se iza grmlja. sve to razbacala i pričekala ostale sjene. na polja. Sada su izgledali kao obični seljaci s alatkama. a pola toga široku. Jedna sjenka odmah je alatkom zarezala malu padinu brežžuljka u tri crte. Sjene su začas nestale s puta. Noćni “šetači” lako će ga naći! Noć se spustila na grad i bazu. prebrojila ih. posipavali neki prašak protiv psa tragača i uputili se rubom ceste u grad. Iskopali su jamu dugu tek 2 metra. Prekontrolirali su otvaranje i zatvaranje “vrata” i već je unutra skočio jedan borac te za sobom zatvorio ulaz. Kod humka su stali. Primijetila je poslagane kamenčiće. Sada su ležeći na trbuhu naizmjence kopali u unutrašnjost humka. Usporenim korakom sjena je krenula dalje. U nju su ubacili još mali minobacač s podlogom. brzo istovarili teret. šikaru i cestu. vrećicu s hranom i malu prostirku za “izležavanje”. a neprimjetan. zemlju odlagali na krpu. pogledavali u oba smjera i već je prva sjenka krenula lijevom stranom puta prema bazi. grm s kratkim a širokim. Tamo su osluškivali. ali za svaki slučaj ipak su radije izbjegavali direktne susrete s vojnicima. pa su ga odmah zajedno sa dijelom grma koji je zahvaćao preklopili prema gore i vrpcom učvrstili. Uskoro je naišla na zabodeni štapić. Kada je stigao i posljednji. Štapić je naletio na zapreku. Bočno položene jedna na drugu taman su popunjavale obje bočne stijene rupe.zapovijest. Neke sjene tiho su se približavale cesti. Označio je skretanje i kamenčićima odredio udaljenost od ceste. Pronašao je pravi grm. krčag pun pitke vode. utvrdila smjer i duljinu. Ukupno ih je bilo pet.

te ih pažljivo posložio u red u smjeru ruke.Borac u humku znao je svoj zadatak. Morao je biti oprezan. Granate moraju prebaaciti u šumu u visokom luku i pobađati bazu. Tako će biti stabilniji. iskopao plitku jamicu i u njoj izvršio fiziološke potrebe i tako se olakšao. ako primijeti bilo što sumnjivo jer jedan otkriveni “slučaj” krtice otkrio bi taktiku i ugrozio osatale takve slučajeve. Sada je sjeo na lijevu stranu bacača prethodno otežavši podložnu ploču bacača s nekoliko teških kamena. Znao je da je vrijeme prolaza gustih patrola. otvarajući vrata. Nije još napuštao skrovište. Za noćas će biti dovoljna jedna kutija. Noć je dodouše bila vedra i punog mjeseca. te neće toliko odskakivati. Sve je okrenuo u istom smjeru.. Kada se opet. koju je polagano i strpljivo podešavao. jer su upravo dolazila dva svjetla i to iz grada. malo dremuckao. Sjedeći tako razmišljao je i ponavljao sve što je zlnao. da je sve u obližnjoj okolini mirno. pa i cjelodnevnu samoću tog skog otvora s malo zraka bilo je lakše izdržati. Tamo na lijevoj strani još se čuo žamor u bazi. Tako oni tamo po karakterističnom fijukanju granata i brzini izvođenja neće moći otkriti smjer nišanske sprave. Samo će ih napipati. Vrpcom je granu raslu z vrata povezao na drugu i tako ostavio otvor otvoren. te barutne kolutiće. Sve drugo. pažljivo je otvorio “vrata” skloništa. Nasmijao se u sebi. a udaljenost je morao procijeniti prema uputama koje je dobio od starca. Prvo se nadihao svježeg zraka i osluškivao okolinu. male upaljače. To je uvijek bio poseban problem. odnio ga do većeg grma. ali on će zadatak izvršiti. Kutiju je zatvorio i odmah odnio natragu jamu. Tamo ga je provizorno sastavi na podlogu i vrati se po jednu kutiju. Oni bi brzo znali kako i gdje. postavljanje vrtnih strža i zasjeda. zatvorio je ulaz i čekao svoje vrijeme. Cilj nije mogao vidjeti. Iako hranjen posenim “menijem” organizam je tražio svoje. Koji su bili “motori” tima granatama. Tamo je morao neko vrijeme pričekati. Naređeno mu je bolje da ne djeluje. Otvorio je i iz nje izvadi šest minobacačkih malih granata. prestrašiti. Izvukao je minobacač. Takko će ih lakše i brže moći hvatati. Došavši natrag do bacača prvo je nataknuo barutne kolutiće na zadnji dio granata. u tami napipavao pripremljenu hranu i popio gutljaj vode. Prvo je otišao podalje. koje je zaklanjao vidik iz smjera baze. Čitav dan se prevrtao po svojoj prostirci. 82 . pažljivo se izvukao pridržavajući vrata. a nije bilo ni potrebno. Samo će skratiti djelovanje. Kada je nastupila druga noć. uvjeio . polagano a da se ni listić grma nije pomakao. Kada je dosta bučno naišla patrola. važno je da “čuje” smjer.

Posloženim granatama sada je na prednji dio privio upaljače i pogledao po okolici i u nebo. Nije ni dodtakla zemlju. vidio je i na trenutak jako osvjetljenje. kako ne bi stekao ponovnu sigurnost. Podmukel detonacije dale su mu na znanje o eksplodiranju benzinskih bačvi. koje se dizalo prema nebu. obilje hrane ivode. kakv će urnebes izazvati i to za sveg a15 do 20 sekundi. A i ti su bili većinom usmjereni prema gustišu. Katkada je rov ostao po nekoliko dana prazan i takose neprijatelju dalo “daha” i mira. Tako brzo i svih 6 granata. ali su svi bili više u jugoistočnom smjeru. kada je u zraku bila i druga. Još dva dana morati će izdržati. Osluškivao je okolne šumove. već mu se u rukama našla druga. Dok su se u bazi snašli. Zatvorio je pažljivo “vrata” svog skloništa i ubrzo zadovoljan tonuo u san. a pridošlice se povukle. Za sobom su ostavljali paniku. da je sve u redu. kada će dobiti smjenu. ali je trpio žeđ. pograbio bacač i žurno ga onio u rupu. Teško će poslije toga moći mirno zaspati.već je nogom razbacao kamenje. Nije bio gladan. 83 . zavisno o terenu. Iz daljine čuo je detonacije pomiješanes vikom i zapovijedima. jer neprijatelj nije ni u snu mislio da granate polijeću s vrlo prometnog puta. Slijedeće noći tri puta je izlazio. Nije gledao ni mogao vidjeti Rezultate detonacija u bazi. natovarili na leđa bacač i pobjegli. I cijeli slijedeći dan čuo je iz skorvišta viku. U rupu je uskočio novi borac. ali česte patrole i neprirodni zvukovi okolice prisilili su ga da više ne izlazi van. Amerikanci su spalili suprotnu obalu i tako dobili čistinu s preglednom ravnicom preko rijeke. pa čak i korake. Sve bi brzo pripremili. Šestu noć je došla smjena i odmah se dobro napio vode. Tamo su u skupini uvijek bili po dvojica. i kada se uvjerio. Kada ju je spustio u cijev. najestio prvu minu nad otvor cijevi. uhvatioih je prvi san. Ponovno je polako pregledao nagib cijevi. Donijeli su novih granata. zatvorio vrata. Grm iznad humka obilno su zalili. Znači. Značio pogodio je gorivo. Biit će sada pravo vrijeme. Oni noć neće spavati. žrtve. Ovu su bazu tukli i s druge obale. kako se kopanjem oštećena korijena ne bi počeo sušiti. Tu su imali naročitu sreću. viku stražara. upalili motore na čamcima i jake reflektore. Takvu ili sličnu taktiku upotrebljavali su u blizinama svih baza. Jednim potezom odvezao je grm i ubacio se u rupu. dvojica su već bili izvan dohvata metaka. nepospavane noći i fijukanje besciljne luđačke paljbe. Zadnji će dan morati trpjeti žeđ. ste stao na desnu stranu bacača. ispalili granate. prevario ih je visokom putanjom granata.U sebi se veselio. jer je morao reducirati oskudnu vodu. Neko vrijeme je osluškivao.

mučnim pješačenjem s teškom opremom po najtežim terenima. da ih sam odabere. U očaju jedan je mladić izvršio samoubojstvo. novih neiskusnih pridošlica. Te su lako nabavljali od 84 . a u tome su mu puno pomogli njegovi strogi narednici. da to nije ulica i ako neće slušati naređenja. koji bi vodili narednci. Tjerali ih na borbu izbliza s najjačim i najspretnijim vojnicima. a ne zadugo. a i u kranjem slučaju i njihove glave. Na prvi se pogled vidjelo njegovo školovana i iskustveno ponašanje. vršav i besprijekornog vojničkog držanja. pravo vojnički. Novaki. potoke i močvare.BAZA I ČETA 3 Kapetan Roger bio je pravi profesionalni vojnik. punih ideala i nespremnosit za ovaj rat. Naprezali su ih svakojakim vježbama. bacali bi se na krevete. tako se i ponašao. obično mladići bili su preneraženi takvim izljevom ogorčenja i vladanja jednog njima nadređenog oficira. Svojom specijalnom četom ruko vodio je oštro. doživljavali poniženja svih vrsti. kažnjavali bi ih za najmanju neposlušnost. Visok. profesionalnci i bez milosti. Svjestan svoje važnosti. dobrih borbenih sposobnosti i kondicije čuvaju na neki način ugled čete. pribjegavali su uzimanju poticaja u obliku blagih droga. Prvo mu je dala stroja vojna akademija drugog ratovanja na dalekom istoku i sada ovdje u Vijetnamu. I kada su imali onako malo odmora. veoma brzo će se pretvoriti u krvavo govno. Roger se uvijek ljutio. čistili nužnike. Kod popuna boraca. Svi su od reda bili prekaljeni borci. novu muku. Kraj dobrih vojnika narednici su uvijek sigurniji. Sliejdio je “dril”. sposobnost dobro izvršene akcije. Rogeru je bilo omogućeno. Morali su čistiti oružje i opremu. psovao i vikao što su mu dodijelili to “neupotrebljivo govno”. Da bi sve to ipak mogli izdržati. Već su narednici smislili novu psinu. Svoje znanje ratovanja mnogi su od njih stekli u Africi kao plaćenici. forsirali rijeke. Već ih je na početku uplašio. polumrtvi od umora. a bilo je i nekoliko pokušaja. ali tako se kalio pravi vojnik. a pored toga nemilosrdno su im zagorčavali život u samoj bazi. da dobro obučeni vojnici. Bili su očajni. pa je znao njihove borbene sposobnosti. Mladići su trebali u što kraćem vremenu steći potrebno znanje ratovanja u ovim uvjetima i jaku kondiciju. Dobro su znali. a neki su služili pod njegovim zapovjedništvom.

Vojnici čete 3 su ga se bojali. Svako nepokoravanje ili odstupanje od dogovorenog zadatka Rogers je strogo kažnjavao. Ali što je mogao. Iza takvih noći vojska mu je bila neispavana. Toga je u zadnje vrijeme bilo sve više. umorna i troma. Kapetan je ipak negodovao protiv takvih postupaka. Mnoge takve nestašluke praštao je. jer su njegovi vojnici bili prezauzeti i nisu imali zagarantiranog odmora. stigli helikopteri i on je jednostavno zbog vojne hijerarhije morao popustiti. jer on je uvijek zagovarao. U kratkim operacijama. sposobnosti i uvježbanosti vojnika. čekalo ih je pet helikoptera. Išli su iz akcije u akciju. često je i sam učestvovao. kojih djelovanje i način izvođenja nije mogao proučiti. U času rijetkih mogućnosti opuštanja. ali rezultata nije bilo. Vodio je računa o čistoći svojih oficirskih odora. stiglo je naređenje. Sutradan su došli po njega i odveli ga u glavnu komandu i imao je grdnih muka da s dokumentima dokaže prezauzetnost svoje čete. Zbog besprijekorne discipline. Vojna policija je bila nemoćna. Onda su bili još ti noćni napadi. pa u sebi čak i odobravao. Znao je i štititi svoje vojnike. a to je tražio i od svojih podčinjenih. Spretno je uz pomoć svojih narednika rukovodio takvim akcijama. pa su pokazivali već znakove iscrpljenosti. koje su nazivali “pronađi i uništi”. Nikako nisu uspjeli suzbiti ta noćna uznemiravanja. koje bi na zadovoljstvo komandanta majora Kvina uvijek savjesno obavljao. Njegovi vojnici su nadaleko poznati po brutalnosti. Kapetan Rogers je odlučno odbio naređenje i poslao helikoptere u bazu. Jednom dok su se upravo vratili sa dvodnevnog zadatka. Uvijek je bio besprijekorno. Bilo je i ilegalne trgovine u samim bazama. Ali toga se poslije bilo teško odviknuti. Onda je na sebe obukao terensku odjeću. skoro za ove prilike elegantno obučen. kojih noći i po dva. kapetan Rogers je uvijek dobivao najteže zadatke. Takve “posudbe” major Kvirn je rado odobravao. pa je neko vrijeme 85 . ali zadatke su disciplinirano izvršavali. a ujedno i cijenili i poštivali. Rogers se bunio. te šljem s kapetanskom oznakom. da su mu baš ti vojnici neophodni za akcije. Koliko ih je izvadio iz zatvora. Rogers je svoju vanjštinu njegovao. pa je bio tražen i na drugim sektorima. Mnogi su mladići postali ovisnici o drogi. To ga je spasilo! I major Kvin je potvrdio njegove iskaze.starih boraca ili u gradu. kada su njegovi borci previše popili ili činili drugačije nestašluke. bio je popustljiv. ako bi u gradu napravili kakvu psinu. Postavljali su i mrtve straže.

veliki rezervoar također od lima koji se dizao iznad šatora. Isto takvu zgradu pored ove zaposjeli su vodovi C i D. Tu su držali osobni pribor za pranje i brijanje. koje se svakodnevno dopunjavalo raznim materijalima i hranom. Iza šatora iskopali su 86 . Najviše puta se svojim trbuhom odbila i eksplodirala pored te zgrade. Strogo povjerljive podatke i hitne naredbe i onako je dobivao direktno od svog komandanta. koja izda pismenu naredbu. tuširali i brijali vani u trstikom ograđenim i limom pokrivenim česmama. Rogers na stolu nije trpio nikakvih papira. a pored njih maleni. To veče sjedio je zamišljen u svom malom i skromnom uredu. te pribor za jelo. zadužio je svog ađutanta. Vojnici su se prali. koje bi onda analizirao i reducirao na samo jednu-dvije cedulje. cisterna s pitkom vodom i za spremanje hrane. a bili su i plašljivi. smještenom na desnoj strani ulaza u stacionar voda A i B. Taj je bio dugačka hala polukružnog krova iz valovitog lima. S druge strane uskog hodnika bilo je uredno posloženo oružje i municija lakog naoružanja. pa ono što nije smatrao važnim jednostavno gužvao i bacao u koš. ili su barem više pazili na koordinaciju naredbi. generatorska stanica za struju. a za njega. Rogers je u svom skromnom uredu imao mali stol. dvije stolice i vojnički krevet. Krov je imao baš pravu kosinu. Bila je tu i kuhinja s velikom blagovaonicom. ali ih američki vojnici nisu voljeli. Ta voda je služila za pranje. Unutarnja stijena direktno ga je dijelila od spavaonice njegovih vojnika. u kojima su boravili južnovijetnamski vojnici. a Rogers je na svojoj prednjoj strani imao veliki prozor. limeni složivi ormarići. Rogers bi glasno psovao tu administraciju. veliko skladište. Tada mu je stol vrvio od ceduljica s alternativnim rješenjima i idejama. On bi sve to brižljivo proučio. čitanje takvih nevažnih papira. Bilo je šest takvih limenki i mnoštvo šatora. Kreveti su bili poslagani uz bočne zidove. Papirima se služio samo kod planiranja neke važne akcije. a ako je nešto i bilo važno na to ga upozoravao ili jednostavno ostavio na stolu.imao prividan mir. a ne zna gdje su izvršioci. a ostale su završile u košu za smeće. kako granata ul donjoj putanji nije mogla direktno naškoditi. Mrzio je administraciju. kako su zvali svoje kasarne. Poljski WC-i bili su podalje od limenki. pa je sve papire koje je morao pročitati stavljao na drugu stolicu. Sa strane su bili mali prozori. ili se nisu držali uputa. a tamo je bio glavni Wulter. I oni su se redovito uključivali u oružane akcije. a crpili su je direktno iz rijeke. jer bi uvijek nešto zabrljali. Volio je vidjeti i kontrolirati okolinu pred sobom.

Oko baze u nešto većem krugu kružile su stalno dvije patrole i to u oba smjera. Njima su se vozili oficiri kao i vojnici. Dok su se neki odmarali od napornog povratka iz akcije. Komunikacijama u bazi stalno su jurili mali džipovi. skriveni od očiju znatiželjnika i oficira. sa dva teška mitraljeza i mjestom za desetak vojnika s potpunom opremom. kojih je bilo mnoštvo. Redovna stražarska mjesta oko baze raspoređena su gusto. Pristanište je predstavljalo limenim rešetkama prekriveno zemljište kao i put i prilaz borbenim čamcima. U bazi je uvijek bilo bučno. 87 . previše su na njemu bili sigurni. Te su sprečavale približavanje eventualnih napadača i budući da su sastavljene od više vojnika u takvim slučajevima odmah “kontaktirale” s napadačima. Drogeraši bi obično negdje po strani sjedili. već samo s par ljudi. pili pivo. pravi ratni brod niskog gaza. pa su te straže u početku bile efikasne u sprečavanju prikradanja neprijatelja. U pristaništu na obali bila je amfibija. da su te straže ujutro našli ubijene “tihom” smrću. kartali se za novac ili se pripremali za izlazak. a posvuda su bila i skloništa iz pijeskom napunjenim vrećama. pažljivo označenih linija. Imao je mjesta za dva voda vojnika. Blatnjavim putem koji je vodio kroz ravnicu do obližnjeg grada prometovali su stalno kamioni. kako bi spriječili direktne napade na bazu. Znali su da napadi nikada neće biti s velikim snagama. Ponekad bi se spremali za akciju ili pak preuzimanje brojnih straža oko baze. ali mu je borbena moć bila daleko jača. Oba su ima jake motore i veliku sposobnost manevriranja. Imao je dva dvocijevna topa i tri trocijevna mitraljeza. U svakom takvom skloništu bio je mitraljez s dosta municije i par ručnih bombi. Njega su koristili američki vojnici. mali. kada su dobili slobodan izlaz u grad. Ali sve više je bilo slučajeva. izvršili neku akciju i ponovo se njime vratili u bazu.plitke grabe u koje su poslagali bačve s gorivom. Oni u tim vožnjama nikada nisu napuštali brod. Jedan patrolni čamac. drugi bi igrali neke igre. Drugi borbeni čamac bio je nešto manjih dimenzija i više je sličio na preuređeni desantni čamac. to toliko praktično vozilo. koji su u svojim akcijama pretraživanja napuštali brod. bio je stalno prisutan specijalni helikopter za prijevoz ranjenika do 15 km udaljene bolnice na rubu grada. Postavljali su i mrtve straže od po dva skrivene vojnika s radio postajom. te meditirali. Dio puta sada je bio suh makadam i uvijek prašnjav. a od naoružanja malokalibarski topi dva teška mitraljeza. Bila su dva. Na heliodromu. Njime su se pretežno služili južnovijetnamski vojnici i u svojim čestim patrolama bespoštedno trošili municiju tijekom vožnje.

Ujutro bi dobro pročešljali okolinu. svadljivi. Po zvuku letećih mina. Veće patrole su nesmetano kružile oko baze. Napali bi s više strana. ali mir i san bio je narušen. na sve okolne sjenke. U bazi bi tada nastao pravi kaos. daleko od akcija. Pokušali su sa psima tragačima. Našli bi ih ujutro mrtve. Prvo su mislili da sve granante dolijeću preko rijeke. Već dulje vrijeme komunisti su pojačavali aktivnost i napade na bazu i okolicu. neodmoreni. Očekivao je važne fotografije izviđačkih aviona. a vojnici napeti. Počeli bi kihati i nenormalno se ponašati. koji su doletjeli s obližnjeg aerodroma. neku osušenu. Negdje bi ukrcali nove vojnike i kretali u nove akcije. a ranjenih je uvijek bilo dosta. koja je na pse djelovala zapanjujuće. noću. pročešljali okolinu. Ali noćni napadi su se nastavljali. Te zagonetke nije mogao riješiti. Skoro ni jedna noć nije prošla. koje su uvijek bile iz raznih pravaca. ali pse nisu mogli trenirati da ne nanjuše tu drogu. Postali su 88 . Baš to je mučio kapetana Rogersa. ustanovili djelovanje droge. Pripremali su klopke. već dopunjavali gorivo i municiju za dva mitraljeza. ali rezultata nije bilo. Ti su pak uvijek naletjeli na nešto namjetno ostavljeno. ali nikada nisu otrkrili nikakvih tragova. To je bila samo varljiva sigurnost. Dali su taj prah na analizu. na mjestu koje im je trebalo služiti za odmor. također nisu mogli zaključiti smjer napada i brzog povlačenja. Motore nisu ni gasili. Zabrinjavalo ga je to što su ljudi ginuli tu. Sve više ga je zabrinjavala sigurnost baze i ljudi. promijenili pilota i već bili u zraku. Onda bi nastao urnebes. Počeli su gubiti moral. a da na bazu nije ispaljeno po par granata. Sve više je bilo toga. Sve su pokušali. Noć izgubljena. a oštrim oružjem. Sada je zjapila gola i sve se dobro vidjelo. te se nisu vratile. Svaki čas je pogledavao prema jugu. a žestoki. probodene nekim tankim.Za hitne zračne akcije služili su se helikopterima. Kapetan Rogers bio je nekako zamišljen i nestrpljiv. a čim bi postavili tamo manje. Skakalo se u zaklone. zdrobljenu travu jakih mirisa. često i po nekoliko rafala iz automatskog oružja i nestali u noć. Komunisti bi iz laganog minobacača ispalili po par granata na bazu. neprecizni. Svi su bili preplašeni jer su granate katkada svojim direktnim pogodkom stvarale žrtve. pa su suprotnu stranu očistili pesticidima i spalili. odmah po napadu polijetali s po dva helikoptera snabdjevenih s jakim reflektroima. Napadi su bili kratki. mrtve straže. zasjede. pucalo na sve strane. Nekada su pogodci bili u prazno. u različito doba.

pa čak i vodu pod pritiskom u zadnjicu. ali kako to oni organiziraju.apatični i samo strogošću vraćao im je samopouzdanje. Znao je da opasnost dolazi iz. a time bi došao do važnih taktičkih zaključaka. Imali su odličnu takatiku. Osjećao ih je tu negdje u blizini. Takvog bi mučili na sve moguće načine. uništavali i palili ih. s dobrim lijekovima i imati više šanci za ozdravljenjem. Bombardirali su stalno okolne šume. To je izazivalo grozne muke. a ostali su nedodirljivi. ali tragova prilaza i odstupanja nikada nisu pronašli. pripreljeno još toplo jelo. Ako su ih i našli. vršili brze akcije iskrcavanja iz helikoptera. ne bi li nešto saznali. Korisili bi sva sredstva. da će biti prije saslušanja liječen pod boljim i sigurnijim načinima. kako bi možda ipak saznao njihovu taktiku i organizaciju. preko rijeke ležećih šuma. Zato je Rogers svom komandantu predložio plan. ali zarobljenici nikada nisu ništa progovorili. osjećao je mogućnost da ih uništi. osjećao da su i vođe blizu. morala bi dati vrlo dobre rezultate. eventualne logore. čak na vrući pepeo. To će prividno zatišje doduše omogućiti njihovo jačanje i prestrojavanje u koje je Rogers bio siguran. pa ponovnog sistematskog snimanja spornih područja. struju. Snimanje i pripremanje akcije trajalo bi oko deset dana. Da li su ga namjerno ostavljali? Znali su. ali će ipak saznati i. plan prividnog zatišja. Razlne sprave. promatranja. noćna snimanja. Razmišljao je o malim čamcima kojima su se sigurno na ovom terenu morali koristiti. 89 . a u obližnjim podzemnim skoništima koje bi redovito otkrili našli bi samo ponekog teško nepokretnog ranjenika. Rogers je uvijek naglašavao zarobljavanje ”živih usta”. a dotle neka se samo osjećaju sigurnim. napadači su bili već u šumi. kojeg nisu u brzini stigli ponijeti. kako se približavaju i uzmiču nije mogao dokučiti. dnevnog snimanja iz izviđačkog aviona. Iskusni obavještajci bi ih saslušavali uz najstrašnije muke i zlostavljanja. Tragovi su govorili o nedavnom velikom broju prisutnih. Major je planom bio oduševljen. Saznali bi uglavnom malo ili gotovo ništa. dobro planirana sveobuhvatna akcija. Naletjeli bi slučajno na par sjevernjaka i prazan logor. načine snabdijevanja. Rogers se nadao time otkriti njihove glavne komunikacije. Kao živa usta koristili su i starce i djecu zarobljenu u uništenim selima. Moguće je da zahvate i glavninu pa tako smanje pritisak napada na tom sektoru. osjećali ih. pa ga je odmah proslijedio dalje na višu komandu. Znali su da ih ima mnogo. ali nikada nisu uhvatili glavninu.

koje se uz brujanje pretvorilo u letjelicu.pogledao je i pozdravio najora. kooridaciju sveobuhvatnih akcija i suradnju artiljerije i avijacije. Uz prisutrnost obavještajnog oficira detaljno ćemo proučiti.Ima li nešto? . -Ovako! Ovaj stol je premalen za detaljnja uspoređivanja snimaka i točna lociranja.U ocoj kuverti su snimci predloženog terena prije deveg dana. znalački napravljene i škarama izrezane tako da se pravilnim slaganjem dobivao pokriven čitav sporni teren. a u ovoj crvenoj su današnji dnevni snimci. Neke ćemo stvari morati zajedno raditi . Ljutio se na premalen stol. Čim su ušli. smisliti naš plan.Izgleda da su nešto nanjušili . major je počeo razmještati stol. u bijeloj su noćni snimci. Rogers je nezadovoljno odmahivao glavom. Proučite.upitao je major.zamišljeno mu odgovori kapetan. Nakon pregleda noćnih snimaka.Yu Ling. . promatrali su zladnje snimke. koji je upravo naišao. Rogers je požurio ususret. Neka budu osim nas dvojice prisutni narednici i izviđač . Sada je Rogers bio zadovoljniji. ni vike koja je karakteristična u bazi.Obavijestite spomenute osobe i spremite slike! 90 . a predloženi plan proslijedite u glavnu komandu. Brzo se spustio. iz prave visine. Sada je već čuo i lomatanje helikopterskih lopatica.rekao je major Kvirn i dodao: . a iz njega je iskočio mladi poručnik. Sutra ujutro ćemo poslije doručka u blagovaonici razastrti sve tri vrste slika na velikim stolovima. Helikopter je jakim reflektorom tražio put do osvijetljenog heliodroma. . Gledao je na poleđini označene brojeke koje su flomasterima raznih boja bile označene brojkam ai posebnim znakovima. . a on nije čuo ni lupanje posuda. cipela. slike ponovno smjestili u kuvertu. . Ovdje su i naše upute i zapažanja. nad kojima su se obojica dulje zadržali.Spuštao se već mrak. Major Kvin i kapetan Rogers odmah sus e uputili u komandu. Sllike su bile kvalaitetni snimci. Oni poznaju teren i tako će moći odgovoriti na mnoga pitanja. a Rogers jwe iz prve kuverte uzimao slike. a zatim drugu polovicu. Uskočio je u helikopter i već su bili u zraku. Uskoro je u daljini iznad samog drveća primijetio dolazeće svjetlo. Sutra ću navratiti oko deset sati. Pregledali su samo polovicu poslaganog sektora. inače sposoban obavještajni oficir. vojnici na večeri.

Kod te pretpostavke moramo uzeti u obzir i sve te od poplava zaostale vodee po ovim močvarama i prirodnim kanalima. moguće suhe prilaze tim kanalima. Vratili su slike natrag na prvi stol i donijeli slike sekotra B. svaku na svoj stol. Jer moramo uzeti u obzir. F3. te ih stavljao pored najnovijih snikaka. A8. Tako prebacuju i više tereta. G2 i G3 vidimo već dugo primjećene i sumnjive linije koje idu pravokutno na rijeku. sektorima D7 i D8. i G1. Sve je bilo već spremno. blizinu rijeke. kojega u našem razmčatranju može neprijatelj efikasno koristiti kao najvjerojatniju i prirodnu komunikaciju. Sumnjivi sektori nisu dali nikavih rezultata ni nekih vidljivih razlika. Pristupili su i narednici i Ling te sjeli postrance. kao i sektorima F2. a da im se borici ne zamaraju. Ova je jedva moguća. nekud odvesti u izradi plana napada Rogers je sektor po sektor starih snimaka prenosio na treći stol. zato najvjerojatnije koriste sve prirodne potencijale ovih voda. Treća mogućnost su komunikacijski putevi neprijatelja. Druga je mogućnost prirodnim put potoka. karte koje su pokrivale određeno područje. jer ovi šumoviti tereni ne oskudijevaju vodom.Sutradan nakon doručka spojili su tri velika stola. na nešto ukazati. Puteve ne možemo uništiti. Rogers je pripremio na stalku specijalke. Tu pretpostravku moramo dobro usporediti s najnovijim noćnim snimkama.Na sektorima prvih snimaka A7. B5. pokretniji nego kada teret nose na leđima. Za ove Ovdjej linije postoje tri moguće pretpostavke: prva je: put divlajči do napajališta. Po olznačenom rasporedu rasporedili su sve tri vrste snimaka. ali oni će nas orijentirati. 91 . Neke linije vode do rijeke najkraćim mogućim putem od šume na desnoj i džungle na lijevoj obali. I te ćemo dobro usporediti. kada se spustio obavještajni oficir. B4. Rogers je prihvatio povećalo i prisutnim počeo izlagati zaključke netremice promatrajući snimke: . da su oni sa čamcima u prokretu mnogo brži. kojom se divljač može obilno koristiti. Kod pročešljavanja i planiranja dobro proučiti ddubinu voda. B6. I major Kvir se nagnuo nad slike. sektorima B3. Šumu ćemo posebno razmaotriti na noćnim snimcima. To oni dobro znaju. Preko povećala polagano je slijedio linije jedne i druge snimke.

vodi iz dubine džungle i trebao bi imati dovoljno vode za plitke i opterećene čamce .Potok je vijugav. No i demo dalje. . Tu postoji nešto.To znači moguć za prebacivanje. samo nekoliko stotina metara nizvodno imamo istu stvar. kakva je mogućnost tog potoka ? . Koja su to? Aha! To su sektori C! Evo. za vrijeme poplava potpuno neprohodan. koja se međutim brzo povlači. Dugo su major. ali sada bi se njime moglo dobro kretati. . Možda nam one što kazuju. Ako je to moguća komunikacija. što veoma liči na puteljak .uzeo je kratku pauzu pa nastavio: . s druge strane rijeke sve do džungle? . Ovo moramo uzeti u obzir. kapetan. To je samo 4 km uzvodno. Ovaj potok tu. potražimo onda nizvodne sektore desne obale. potok koji ima tok iz džungle u pravcu rijeke.Taj široki pojas sve do ruba obrastao je trstikom..pobogu. ima iste karakteristike kao prethodni. I u sektorima G vidimo slične razlike.Evo to tražimo! To je samo nekih 500 metara uzvodno. zelene i tamne mrlje tu među trstikom. Samo je za vrijeme velikih voda i poplava neprohodan.To je dosta suhi pojas sve do šume. Nikada se tu ne zadržava više od par dana . . te se okrenuo Lingu. Kasnije ćemo te snike još detaljnije pregledati.Hvala Ling! Sada idemo uspoređivati ove linije u okolini. Ling.nasmijao se začuđen Rogers.Kakav jet u teren? . 92 . pa oni imaju više puteva nego New York ulica .Tu su dvije trake i vidite ovdje. pa negdje moraju započeti prelazak rijeke.odgovorio je Ling. Tada je oko pola metra vode. Pogledajte sada sektore lijeve obale nešto uzvodno! .A ovdje nasuprot. Dalo bi se njime ploviti čamce. To životinje ne bi napravile. ovdje i tu postoje neznatne razlike. a sada i zaintersirani obavještajni oficir promatrali svu okolicu potoka. To moraju činiti vjerojatno nešto uzvodno. koju su uzimali već kao sigurnu komunikaciju. Vidite od rijeke vodi najkraći putem do šume. To su neznatna proširenja u obliku polomljene trstike. Vidite ovdje i ovdje razulike na snimcima. Nameće se pitanje. To bi mogla biti komunikacija u oba smjera i to s velikom frekvencijom.

a ovo veće to su sigurno metalni predmeti na leđima. tri . ali ovaj ultravioletni noćni snimak pokazuje nešto. Tako! Na dnevnom snimku. u utorak . što svakako može ali ne mora biti skladište oružja. a u srijedu smo doživjeli onaj napad sa dva martna i šest ranjenih. Jedanaest linija u redu. Morat ćemo kod planiranja misliti i na uništenje čamaca. Pogledajno i noćne snimke. jer bez toga uspjeh bi bio nepotpun. tu na ovo. vidite. Kada je to snimljeno? ... Znaš što mislim? . Kao što vidite. što bi mi napravili u slučaju preleta aviona. koga lako mogu nadoknaditi. ništa! A sad vidite ovo . Taman toliko im je trebalo. što je od metala. ista zapažanja. tamne mrlje na ovom snimku nema. ne nose oni sve u šumu. . Idemo natrag pregledati sve one mrlje na sekorima G. sa skoro jednakim razmakom. Ista organizacija. a dalje prema šumi ima puteva koliko god hoćeš. nego ljudski potencijal. To su oni! Ovim potokom prihvaćaju. da iz skaldišta uzmu minobacač.Pa da. A ovdje oko obih palmi ih ima najviše. skoro sve linije usmjerene su u istom pravcu. Ove mrlje.sav ozaren govorio je major. rijekom prevoze. samo što ovi nemajupotoka. a i ljudi koji vrše sva prebacivanja preko rijeke.. Ovaj ležeći skirvač tu se izvrsno vidi. Jesu li to uopće palme? Kako tri palme čas mogu biti tamnije. To bi bio dupli posao. Sektor G2 ima sličnih linija. Rekao je Rogers. ovu svjetlu liniju na rubu.Na sektoru A nema vidljivih. ovo bi mogli biti skriveni seljaci.upitao je Rogers. Mi bombardiramo šumumu. Na ovom se odjednom pojavljuje.odjednom je uskliknuo major . možda još nešto. jeda. a oružje nam je tu pred nosom i na sigurnom. evo. dodajte mi dnevni snimak.Pogledaj! . dva. osim trstike i malog puteljka nema ništa. Doveli bi druge. . i sve po starom. Zalegli bi i kraj sebe spustili pušku. a na ovim slikama svježih zelenih boja.Pogledaj tu. . uzeo malu pauzu i zapalio cigaru.Mislim. u utorak. Šuma je veoma blizu. Daj mi povećalo! Vidiš. tako je sada već možemo nazvati. Po mojem. Mjesto je suho. Tu u trstici moraju biti skriveni i ljudi. Zamisliti samo mogu. na brzinu odbačenu u vrijeme nailaska aviona.. ne sliči li ti ona napoljoprivrednu alatku. Njima je sigurno važnije oružje. negdje to spremaju. analogno prethodnima. 93 . Tu na sektoru K4. seljaci. na maloj uzvisini s mnogo grmlja. nazovimo to. Ovako ćemo ih ipak neko vrijeme skinuti s leđa. prilaznih puteva.

-Pokušajte do sutra ujutro napraviti izvještće i plan za glavni Štab. legao pa ponovno skicirao. katkada nešto priupitali Yu Linga. To je zaista bila glupa ideja i plan. Nije to njemu ni bilo potrebno. Na sve je mislio i sada kada je iznosio izvješće. neka je pruzmu ovi tu. Trebalo je sve to samo pravilno postaviti. izvedenu s posebnim brojem ljudstva. Pažljivo su saslušali majorovo izvješće. da ćemo dobiti zeleno svjetlo i svu potrebnu podršku . Oni će akcije odobriti. ako taj ludi plan. Čitav plan. Nakon majora pred kartu je stao Rogers. Na njima su samo bila vremena i mejsta djelovanja. koji sjede pred njim. o kojem je cijelu noć razmišljao.rekao je major. Ja ću iznijeti izvješće. pa će ga ta akcija spustiti na zemlju. a ni da. prevaru i to sve bez greške. Na njima je bilo i približno vrijeme zadržavanja pojedinih grupa na određenom teritoriju. koji je pred sebe na stol položio nekoliko ceduljica. Svaka bi mu ceduljica značilo posebnu akciju. Neće se previše truditi. ali šanse da ne uspije bile su veće. da su dosada sve velike akcije započinjali artiljerijom ili bombardiranjem. Poručniče.jer sve im je u smjeru kretanja prema našoj bazi. sazovite sastanak rano ujutro. a tako su neprijatelju omogućili skrivanje u skloništa ili pak uzmak pod jakom vatrom. Vidiš kako rade! Nakon akcije oni se povlače u šume.završio je Rogers. Kod nekih podoperacija misliti na faktor iznenađenja. Ja mislim. zasnivao se na tome. pa se udaljio. On će djelomično ostati po strani. poći ćemo obojica. predviđenim sredstvima i načinima. a u posebno točno određeno vrijeme. a nadao se da će dobiti odriješene ruke u sprovođenju. Neće reći ni ne. koji mu je kapetan u kratkim crticama putem do štaba iznijeo uspije onda dobro. ar Tiljeriji i helikopterima. Bit će to ludi plan. isplanirati će vrijeme i koordinaciju. neće on snositi odgovornost. Ako nešto krivo pođe. Točno tako udaraju po nama . koje nije detaljiziralo neke konkretne zaključke. Ionako je taj napuhnuti Rogers stekao preveliku popularnost. Kada su oni 94 . skicirao. Posebna ceduljica bila je namijenjena avionima. konzultirali obavještajca i već se u mislima kapetana stvarala slika budućeg plana. uspoređivali i mjerili na specijalki. a vi plan i sve ostalo. A u sebi je mislio. Dugo su još iznosili zapažanja.

već će avioni djelovati na kraju. Svaki detalj i tako važno vrijeme želio bi ih posebno raspraviti s vođom svake pojedinačne akcije.. Koordinacija i. pa će rezervni avioni. brze i munjevite. kada je važno stajao pred višim oficirima.malo je zastao. I on je bio svjestan tog na brzinu načinjenog plana. Svaka prerano izvedena akcija uzbunila bi i dovela u pitanje ostale. ako naši naiđu na glavninu. ovdje. da on.dolazili. ponavljam. koji je bio veoma riskantan. tj. . tko zna kada će mu se pružiti takva prilika. da major kojemu je usput iznio plan nije ništa komentirao. nadalje četririju naseobina čiji stanovnici po svim pretpostavkama vrše funkciju komunikacijskog prijevoza ljudstva i materijala. samo on. koja se nalazi u ovoj šumi i na tom mjestu.. nikoga više nije bilo. iznijeti ga.. nadamo se glavnine. požanje lovorike i možda . što je neuobičajeno u takvim prilikama. Za njima će djelovati artiljerija. nemilosrdne i nadasve vremenski koordinirane. Suradnja avijacije biti će samo. skinuo kapu i lagano.Suradnje u početnim fazama neće biti. uništavanje prijevoznih sredstava. koji će morati biti spremni i u zraku negdje nad gradom intervenirati direktnom vezom zapovjednika s terena. Najvažnije je da sve akcije budu izvedene po određenom vremenskom intervalu.Akciju ćemo nazvati “GAŽENJE KORNJAČE”. promišljenim riječima iznosio: . PREBACIVANJE 95 .Sada pređimo na detalje izvođenja svake pojedinačne akcije. vrijeme je brlo bitno u svim pogledima. Čjudilo ga je. Cilj operacije je uništenje triju skladišta municije. Važno je pogledao po prisutnima. morao je ići do kraja. Čamaca. Očekivao je barem komentar kao pohvalu ili bar neku sugestiju. kako bi uvidjeli zamišljenu cjelinu.. a i rezultati takvog bombardiranja ini “približno” nikada nisu dali zadovoljavajuće rezultate i malo neprijateljskih žrtava. “GAŽENJE KORNJAČE” zamislio sam ovako. oslinio usne i nastravio: . za koje još moramo predvidjeti mjesta skrivanja i na kraju uništenje žive sile. ali sada. s točno određenih polazišta. Do svih tih podataka došli smo nakon vašeg odobrenja da terene snimim po nekoliko puta danju i noću.

Dvojica koji su otišli po čamce. povukao čamac na nisku obalu. Kako je sve bilo tiho i mirno. Nekoliko puta su zapeli. neđusobno ih povezao. Počeo je buditi borce. Lakše je biti u akciji. a zadnji zatezao. Borci su im motkama pomagali. Tiho su se u čamce prvo ukrcli i na prvom kraju prihvatili već pripremljena vesla. a njihova još topla mjesta zauzela su već snena djeca.Mjesec je već dobrano digao svoj pogled na okolinu. Sada više nema povratka. Veslač bi prvi iskočio na obalu. poredali i svakoga zavezali za svoj kolac. U selu je Šan davao upute dvojici neka do rijeke dopreme čamce. napet i u neudobnom položaju. Jamu i Tan su sjedeći u čamcu svaki čas upirali pogled prema nebu. prezalogajili. drugi se smjestio na približnoj sreditni tog dugačkog u niz povezanog konvoja. Lagano je pljusnulo na tom malom padu prijelaza u nešto nižu vodu rijeka. kako bi ruke oslobodili za motke. Začas su bili preko rijeke i skrenuli polagano nizvodno. Na mjestu iskrcavanja imali su baterijom osvijetljeno mjesto pristajanja. Uskoro je primijetio zelena svjetla i tiho izustio: . ali mu hladnoća i uzbuđenje to nisu dozvolili. Tu su čamce razvezali. Najmlađe su morali uspavane odnijeti u kolibe. da bi borac lakše i brže izašao. mislio je su sebi i usmjerio čamac prema drugoj obali. U međuvremenu boricu su obukli suhe košulje. Jamu je u početku pokušao zadrijemati. Prednji je gazeći po potoku vukao. odakle će stići signal. Sve je već pripremio. ali svjedno im je trebalo oko pola sata da stignu skoro do rijeke. Kada je sve bilo gotovo Šan se okrenuo prema nešto udaljenom smeru stražara koji je uporno gledao u oba pravca rijeke. brzo su stigli u “pristanište”. Bili su prelagano odjeveni za takvu iznenadno hladnu noć. Stražar kod čamaca izdaleka ih je čuo. pogled je ustremio više nizvodno prema mjestu. spremali suhu hranu u svoj ranac na lieđima i sa Šan-om na čelu pošli do potoka. Obojica su drhtali.Može! Šan je veselom potjerao svoj čamac u rijeku. prihvatili svoje oružje koje su prebacili preko prsa. Jedan je prihvatio prvi čamac. s teretom. Nakon toga bi s 96 . Svi ostali su ga u odstojanju pratili. Hladna i vlažna noć na rijeci uvukla im se u kosti. nego tu sjediti nepokretan. u svaki umetnuo motku i kod najgornjeg čekao na pridošle ppomoćnike. Na prvi se ukrcao Šan. Čamce je poredao u potoku. Borci su jedan po jedan sjedali.

Napredovanje nije išlo tako brzo kako je Šan zamislio. Jamu je dobro obavio svoj zadatak. Jamu je odvio vrpcu od viseće grane i uz pomoć Tana počeli veslati uzvodno. Iskrcali su se tiho. Morali su veslati i dalje uzvodno. jer je rijeka na tom mjestu brzo tekla. gustoj vodi prema šumi. na obalu prenijeli sav materijal. Zadovoljni. Začas su se lugrijali i nije im više bilo hladno. Mjesec je polako tonuo i tamnio tamo na sjeveroistoku. Svi subili veoma brzo na sigurnim vodama kanala i već se probijali po toj blatnjavoj. ušli u zaljev. Kamuflirali su ga pripremljenim granjem i polijegali na spavanju. to je trajalo vrlo kratko. brzo su zaveslali prijeko. da moraju “mate-rijalima” opskrbiti borce i krtice daleko na jugu. Jamu je znao. uprtili ga na ramena i već su bili na nevidljivom puteljku prema šumi. Napredovali su sporo. U sebi je mislio. Kod čamca je Šan ostavio jednog mladića. tek nekoliko sati. jer tog će svjetla noćas brzo nestati. doduše nije ga trebalo napipavati. Zasječenim granama označio mu je smjer puta. Tamo su zatekli veću grupu nosača i boraca. Šan je neke od njih dobro znao. S vođom. Također moraju neke planove 97 . Jednom su se ipak morali nešto vratiti. da se sprema nešto krupno. Kada su se uvjerili u sigurnost. a otamo potokom odvukli čamac podalje od rijeke. znancem i suborcem od prije tri godine je i razgovarao. jer su zašli u neprohodno grmlje. stalno sanjajući kako ga velika crna kornjača namjerava ugristi za nožni prst. Šan je do tada sa svojim konvojem dobro napredovao. Prije prelaska malo su stali. koji će ih kamuflirati i čuvati te tako dragocjenečamce. jer su se već naslućivale tamne mrlje šume. Ovaj ga je ukratko obavijestio. da će mu san biti kratak. izvršili su zapovijest i zadatak dobro i bez problema. da barem nije bilo onog prokletog aviona. sada bi bilo sve lakše. Spavao je nemirno. U snu je stalno i jako trzao nogama. uzeli daha i dobro oslušnuli rijeku. pridržavali se za neku granu. Odmah he znao. jer tada mora zamijeniti stražara na rijeci. Sada je put trebao tražiti sam. Međutim. Zato je i žurio.teretom složno progurali preko nasipa do vode u kanalu. Sreća je. kako bi prelazeći ju pogodili u njihov domaći zaljev. Značajno je pokazao na hrpu složenih sanduka. jer je bilo svjetlo. Šan bi opet pažljivo čučnuo na prednji dio vodećieg čamca i odlučno zaveslao u kanal. Tek za sat vremena došli su do određene točke susreta. Brzo je tonuo u san. Probudit će ga u takvim prilikama uvijek ostavljeni dežurni u selu.

održavaju budnost. a oni su mu odgovorili neka smanje sve nepotrebnepokrete. Sada se prvo mora odmoriti. Šan je o svemu tome razmišljao sve vrijeme povratka u selo. da su neki već na rubu šume. njuškaju. svaki je morao 98 . to će biti. da dok će ploviti uzvodno. Vojnici su prihvatili oružje i stali u red. Svaki su detalj ponovo čuli.Nešto visi u zraku. Boljela ga je i noga. da. Kraj njega je stajao narednik Wulter.napada mijenjati i izgraditi još jedno rezervno skladište. Iako su vojnici znali svaku pojedinost. jer stalno je mislio kako da zaštiti svoje ljude. Tamo su stigli dva sata prije zore. A važno je i to. već par dana miruje. Neprijatelj je obustavio neke redovne akcije. ali još ne znaju što i kada. da očekuju nešto. onda će oružjem probijati put do sela. Oni nešto spremaju. Moraju zahvatiti barem dio blavnine. ali je ostalima bila znak za početak. Narednik je svakoga pregledao. neprijatelj će sve budnosti uprti na buku. On je obavijestio glavni štab. Znao je da su svi već raspoređeni. Najvjerojatnije. koja se od obrane grada pomakla na doseg dometa ove okoline. okretao. Na ulazu u “limenku” stajao je kapetan. Sada je tek ozbiljno razmišljao o onom noćnom i čestim dnevnim preletima aviona. Oni će ići najdalje. Kapetan je naglasak akcije stavljao na “tihi povratak i iskrcavanje “ koje će im omogućiti Yu Ling. Nije mogao usnuti. najvjerojatnije su snimali! Što je on mogao misliti i znati o tome kako se iz zraka nešto vidi. Rekao je još. Sutra će nešto smisliti. te da sklanjaju borce u unutrašnjost. da pojačaju glavninu snaga. Ako on ne uspije u prijevari. Čekali su samo znak. sada im je kapetan sve to ponavljao. Obaviješten je i o nekim pomacima artiljerije. također spreman na akciju i oboružan. Primio je vijest i o dolasku nekoliko aviona na aerodrom. VOD C Vojnici voda C sjedili su na svojim krevetima u punoj ratnoj spremi. To je sigurno! Obaviješteni su o dopremanju opreme i velike količine materijala. a dotle će ostale grupe brzo napredovati prema određenim ciljevima. koji će moguće biti na sigurnom udaru. Njihova akcija nije bila teška. Nakon toga se svi vraćaju u šumu. a to je sumnjivo. pojačaju obrambene mogućnosti. utvrde skloništa. Slijedila je naredba postrojavanja u kolonu.

Rasporedili su se uz bokove i sjel. Taj je komandom naredio pokret. U pristaništu ih je kraj desantnog čamca čekao Yu Ling. koji je na rub ograde naslonio mali drveni čamac. Nijedan pokret se ne smije primijetiti. koja mu je virila iz futrole. Oni za pola sata moraju po mraku biti na rubu šume. bit će kada se naredi paljenje motora. Sada mu sve ovisi. kako se ne bi primijetila aktivnost i grupice koje su u razmacima pod naoružanjem napuštale bazu. Wulter se zadovoljno vratio na čelo kolone i kimnuo kapetanu. još su uvijek prijeko u velikim čamcima na vesla prebacivali velike snage. Iza pojasa mu je visjela velika baterija. Kapetan je bio oboružan samo automatskim pištoljem. U ruci je držao cedulju koju su zajedno s kapetanom sastavili. Zabrujali su motori čamaca. Ali oni će kasnije. Do sada je sve prošlo u tišini. Neka oni misle. Zapovjednik čamca bio je ujedno i kormilar i strojar. Na ušima je imao slušalice. kojih je žica bila spojena na džip do radiopostaja. pa blagim zaokretom povećavajući buku motora skrenuo uz rijeku. Rogers je bio zadovoljan. Sve dijelove opreme morali su dobro privezati i učvrstiti uza se. kojom je svaki čas na tren osvjetljavao sat. Taj poveći i nezgrapni dalekozor bio je zadnja riječ tehnike. Svi su napeto gledali prema moru. To traje već dva sata. Kraj kapetana je stajao Yu Ling. Prvi čamac krenuo je polako unazada. Za njim je u odstojanju pedesetak metara 99 . ništa čuti. ŽBoku čamca pristupio je major Kvin. Njegov UV uređaj “napipao” je svako toplo isijavanje ljudskog tijela i to na dvije stotine koraka. tiho žuborili u eter. Neće se dugo zagrijavati. sa srednje dugom cijevi. nebi li se čuo neki metalni ili drugi zvuk. Sve u tišini. Oko vrata mu je visio specijalni dalekozor za noćno promatranje. Na čvrstom terenu. Vojnici su se tiho ukrcali. da će imati još jednu mirnu noć. jer major je već digao ruku si ispruženim palcem. Tu su bila vremena svih određenih pokreta. Prvi konkretni zvukovi koje će čuti. čak su i neka svjetla u bazi gasili. I u amfibiji su bili vojnici i strpljivo čekali znak za pokret. Još nije bilo vrijeme! Pored njih ukrcavali su se u drugi čamac koji će prvi krenuti. sklonjeni nad aparatima.gdje su dvojica.poskočiti. tu odmah preko rijeke. U luci jebilo živo. Pored njega su stajali kapetan i narednik.

krenuo i drugi. Desantni čamac broj 403 s vodom C. Rogers je u sebi ponavljao: amfibija za 45 minuta, helikopteri za 90, oni prijeko kraj šume već kreću, njima je put najdulji, moraju se tiho i brzo približiti položajima za napad. Nakon napada artiljerija će djelovati u određenom pravcu, a i avioni imaju svoj cilj. Njegov su plan nazvali ludim, raspored neuobičajenim i protiv svih vojnih pravila, ali ga se nisu usuditi odbiti. Ako bi se i desili, a k tome bilo i puno nepredviđenih žrtava bio bi zaista kraj njegove vojne karijere. Sve mu je bilo skroz na pameti. Njegovi će ljudi dati sve od sebe, a ako uspije, priželjkivao je unapređenje ili barem priznanje. “Gaženje kornjače” mora uspjeti! Brzo su plovili uzvodno. Zapovjednici brodova dobro su poznavali ćudi rijeke, pa im u toj tamnoj noći nije bilo teško nalaziti sredinu rijeke. A i skrivati se nisu morali, motori su se čuli daleko. To je bio i dio plana. Plovili su u potpunom mraku. Kormilar desantnog čamca pratio je samo pjenušavi trag prvog čamca. Vlažna, gusta noćna magla otežavala mu je pogled, pa je dodao malo gasa kako ne bi izgubio pjenušavi trag. Motori su jednolik brujali kroz ovu riječnu tišinu. Sada je sve krenulo - mislio je Rogers. Nema povratka! A i oni su ih već čuli, ali ne naslućuju što će ih snaći. Kapetan je Lingu dodao dalekozor, kojeg je odmah uperio prema desnoj strani. Dugo je promatrao u jednu točku, brzo dodao svom nadređenom i prstom pokazaoo u promatranom smjeru. Ling se progurao između vojnika na prednji dio čamca i stao pokraj svog drvenog plovila. Prihvatio je na ogradu prislonjenu motku, palcem isprobao njezin zašiljeni kraj, popravio opasač sa dvije bombe i pištoljem. Vozili su još vrlo kratko vrijeme, kada je Rogers tiho naredio približavanje obali. Gasili su i motore. Prvi je čamac u tom trenu pojačao svoje brujanje dodavanjem jačeg gasa i povećanom brzinom nastavio ploviti sredinom rijeke. Na deset metara od obale četiri vojnika prihvatili duge motke, kojima su čamac okrenuli niz vodu. U tom manevru dvojica su vojnika s prednje strane tiho spustili drveni čamac u vodu, a u njega je spretno uskočio Ling. Veslajći motkom brzo se udaljio nih rijeku, a na 50 metara iza njega šuljao se desantni čamac. Vojnici su motkama držali pravac i udaljenost od obale. Svi potezi bili su im skladni i nije se čulo dnikakvo bućkanje vode. Sve oči su kroz tu gustu, noćnu maglu slijedile mali, crni čamac ispred sebe. Rogers, a i ostali u čamcu bili su napeti do krajnjih granica. Približavao se odlučujući trenutak! Moraju ih iznenaditi! Prvi pucanj bit će znak za sve ostale akcije. Onima će biti puno 100

lakše! Ne trbaju se šuljati, oni nastupaju otvoreno, direktno, bučno. Rogers je u dodanim slušalicama već čuo majorovo upozoravanje, da će uskoro početi urnebes. Ponovio je i neka dobro slušaju upute i pridržavaju se dogovora. Rogers se u sebi tiho nasmiješio. Do sada je sve dobro prošlo! Neka samo Ling uspije! Pogledao je u mrak, u tamnu siluetu čamca pred sobom, u vojnike koji su se mučili sa zadržavanjem čamca u određenom pravcu i u obližnju obalu koja se već u toj jutarnjoj magli nazirala. Za čas će biti svitanje. Točno u taj tren moraju stići. Samo da tiho pristanu u malom zaljevu i na točnom mjestu. Dalje će sve biti lako. Prvi čamac uzvodno smanjio je u tom trenu brzinu i buku motora na normalu. Svi u njemu oslušnuli su u mrak. Kada čuju pucnje, brzo će skrenuti k obali. Već su naslućivali mjesto iskrcavanja, moraju, uskoro moraju čuti ......... STRAŽARSKO MJESTO Jamu je bio umoran, neispavan još od sinoćnjeg zadatka. Spavao je samo tri sata i to još vrlo nemirnim snom. Zapalo ga zbog nedostataka ostalih baš ovo najteže stražarenje. Drugi put ove noći drhtao je od vlažne hladnoće. Bio je mrak, jer mjesec se još sinoć, dok su lijegali, sakrio iza obzorja, izgubio s neba, a gusta se magla valjala rijekom. Još čitav sat do svitanja, a tada će tek dobiti smjenu. Šćućurio se u svom malom neudobnom skrovištu među granjem grmlja i ljutio na kapljice koje su kondenzirane na lišću s vremena na vrijeme padale na njega. Pogađale su ga baš na osjetljiva mjesta, kao da su takva tražila i kod svake kapi bi se trznuo. Nisu bile hladne, ali neugodne ivelike. Rijeka je tiho šumjela. Tu i tamo čuo bi praćakanje pokoje ribe. Barske ptice su se već budile, svojim tihim glasovima narušavale okolnu tišinu. Svagdje okolo u trstici čuli su se tihi, tajanstveni glasovi života i kao da im se nije dalo iz toplog gnijezda u tom vlažnom tamnom jutru. I životinje vole jutarnje lješkarenje. Misli su mu odlutale do koliba. Skoro će dežurna žena ili djevojka u selu pripremati topli čaj. Da, popit će samo topli čaj! Ništa drugo! Samo mu je trebalo sna. Bar nekoliko mirnih sati sna. Mislio je i na toplinu koliba koje će za dva sata ugrijati 101

sunce. Mislio je ina vođu Šana i ostale. Pa oni su također umorni i vrlo malo se odmaraju. Vratili su se tek prije pola sata, ubrzo nakon što je preuzeo stražu. I oni su izdržali napore noći. To mu je dalo snagu da izdrži budan. Mora izdržati! Rukom je zahvatio malo vode i zapljusnuo si u lice. Osluškivao je u tamu, kao da je nešto načuo. Još nije bio siguran. Možda se samo vara. Od osluškivanja s otvorenim ustima osušile su mu se usnei glo. Stalno je morao jezikom vlažiti usne. A bio je i žedan. Zračno-maglena masa valjajući se kretala niz rijeku, pa će eventualni zvuk kasniti. Sav se napeo, ponovno otvorio usta i misleći da će tako bolje čuti. Ne, sigurno se vara. Sve je bilo tiho i mirno! Opet se smirio. Trenutak zabrinutosti je nestao. Ispod sebe je čuo neko tiho praćakanje. Njegove na mrak naviknute oči primijetile su kornjaču, koja je malu uhvaćenu ribicu dovukla do nemirne vodene obale. Ribica je očajno mlatarala repom. To je lupanje i skrenulo njegovu pozornost. Razmišljao je kako bi je ulovio. Ništa upotrebljivo nije imao kod sebe, a kornjača mu je bila nadohvat ruke i mirno žvakala još uvijek živu ribicu. Misli su mu odlutale prema sjeveru, gdje je maštom pratio pokrete svoje djevojke. I ona je ratovala, ali na poseban način, S povojima i injekcijama u pokretnoj bolnici. Dugo je morao vođu Šana nagovarati da mu pomogne, da napiše molbu, kako bi ga premjestili bliže njoj. Nije ju vidio već 4 mjeseca, a i pošta je neredovito dolazila. Spomenuo joj je tu mogućnost. Radovala se i ona. Šan je prošli tjedan pristao, napisao molbu, ali spomenuo i njegovu baku. Da zaista, ako on ode jedino što mu je ostalo, baka će biti usamljena, osjećat će se napuštenom. Morat će je povući za sobom. Ovih dana očekivao je odgovor, pa ako bude dobar mogli bi se još ove jeseni vjenčati. Nekih većih planova nije imao. U ovim uvjetima nije se ni moglo maštati o sreći dvje mladih, o zajedničkom ćivotu u miru i slozi, koji su ipak svi očekivali. Samo da bude bliže njoj! Sada je ponovno čuo neki čudni zvuk nalik na daleku grmljavinu. Odmah je pomislio da će još prije smjene biti mokar do kože. Samo mu je još to trebalo. Ne, nije to grmljavina! To je zvuk motora! Sada je bio siguran. Ipak kroz tu jutarnju maglu prodiru jasni zvukovi jakog motora. Zvuk je bio sve jači, bliži. Počeo je povlačiti uzicu iznad sebe. Osjećao je tiho komešanje pred udaljenim kolibama. Tihi zvukovi, šaptanje, toliko poznati zvukovi. To mu je bilo dovoljno! Oni su upozoreni. Prestao je potezati vrpcu i razočaran razmišljati o toplom čaju i krevetu. Sada svega toga neće biti, a u pitanju je i 102

čuo je jake zvukove motora. Dva tako različita zvuka stapala su se u jedan duboki ton jednoličnog brujanja. mislio je. U selu su već svi bili budni. Kada će se vraćati dobit će i smjenu. jednom borcu došapnuo neka poslije uzbune svi budu u selu na okupu. spavanja. on će nasjeći i donijeti svježeg lišća za krovove koliba. Jamu je to odmah ustanovio.smjena. Neko je vrijeme još slušao udaljujući zvuk i povukao uzicu znakovima za kraj uzbune. gurnuo je među granjem u vodu. Zvuk je bio nešto jači nego obično. Svi su se razbježali u mrak. Bila su to dva čamca. Vjerojatno je neće ni dobiti. ali oni vjerojatno neće daleko. kada je utvrdio po valovima dolazećih zvukova da su to dva broda. Dobro je poznavao taj zvuk. Krenuo je prema potoku. Ponono je iz smjera koliba čuo tihe. Možda je bilo dobro. odmora. u tako neuobičajeno vrijeme. čamcima i svim ljudima povući se u unutrašnjost džungle. S Tanom će to jutros obaviti. za neko vrijeme s radiostanicom. koja je sinoć kasno legla. Bit će još ipak mrak dok budu ovuda prilazili. Dok ovo traje. a sam je žurnim koracima krenuo puteljkom prema džungli. Opasno su se promijenile boje. pokazao na potok. Plovili su bez svjetala i dosta brzo. I dolazili su! Imao je pravo. Plovili su jedan za drugim s malim razmakom sredinom rijeke. Na istoku se već počelo pomalo svijetljeti. Vidio je tamne siluete tih malih brodića. a malom Tanu dodao konopac seoskog čamca. Barem ne tako brzo. Svu je pažnju sada obratio nizvodno na rijeku i dolazeće zvukove. ali što su prevozili nije mogao primijetiti kroz maglu i još prisutan mrak. Ipak će biti čaja. Za pra minuta nestali su uzvodno. Što li spremaju tako rano. Uzeo je pripremljenu šupljutrsku. nekako podmukao. poznate zvukove i naslućivao pokretanje. Nikada u cik zore nisu patrolirali rijekom. Zapitao se nije li to neko novo plovilo. alatom. Zvuk je bio jak. dubokih tonova. a moraju uvijek biti zelene. Jamu je otvorenih ustiju osluškivao približavajući zvuk. To je borbeni čamac. a drugi kraj naslonio na uho. 103 . Teško su probudili snenu djecu. Šan je zadnji napustio kolibe. Misleći o tome grabio je stazom. a onda će razmisliti o nadolazećim i očitim opasnostima. ne dužu od metra. Sada je i sam već čuo zvukove motora. Vatre još doduše sada ne smiju ložiti. Šan ih je tiho i zabrinuto požurivao.

O svemu je volio razmisliti. za svaki slučaj. Šan je čamac privezao. a šanih je odvlačio i slagao u čamac. Čamac je ubrzo bio prepun i izgledao poput nekog zelenog otoka. Kročili su polako. Brzinom se može pogriješiti. Nosim poruku za vođu. Tko zna što namjeravaju? Nešta sigurno! Sve je više bio zabrinut. To je za njega bilo nešto neobično. Sve slabiji i slabiji bio je zvuk. U tom momentu probola ga je ušiljena bambusova motka. Na skorom povratu sigurno že opet mitraljirati okolicu. a ne bi trebao iz tog pravca ni naići. uzeti sa sobom sve i premjestiti se u neko od rezervnih sela ili čak u džunglu. Tiho su padale u okolinu drveta. gacajući. a trstika suha kao barut.Šan je čekao na rubu džungle uz potok. Slali su samo poruke o pojačanoj budnosti. kojih grane su koristili za pokrivanje koliba. Tan je mislio samo na krevet. moraju zajednički donijeti neku odluku. očima naslućivali posebne palme. Plan današnjih aktivnosti nije stigao napraviti. Sjetio se razgovora s borcem prijateljem. Maknuo je ruku s pištolja. Nešto što je sličilo na veslanje.Pošli su uzvodno. da pomogne prihvatiti čamac. da li povući vrpcu? Rukom je ipak. Kraj je ljeta. Danas će razgovarati s iskusnijima. Možda bi ipak bilo najbolje danas prekriti kolibe. pošao prema opasaču sa Colt Komander revolverom. Čudno! Nitko nije najavljen. otetom u jednom okršaju. a tako je mrzio improvizacije. Iznenađen nije osjećao 104 . a Mali Tan je. pridržavao zadnji kraj. Hvatala ga jeza. ali uzvodno je čuo još nešto. a Tanu je dodao mačetu. a Šan o prolazu tih čamaca. pa tek onda donijeti odluke. Jamu nije znao što da napravi. Nakon sto koraka su. . da ga je Jamu mogao razgovjetno čuti: . U njemu je bio samo jedan veslač. Uskočio je u vodu i pomogao dječaku vući čamac. Šan je ušao u vodui upravljao smjer čamca. ako prije iz štaba ne dobije neke sigurnije informacije. Morat će nekako pojačati budnost a i stražu. iako u polumraku. Osim toga nekim bi sredstvima mogli zapaliti svu ovu dosta suhu trstiku. Za svaki slučaj! Veslač mu se brzo približio i isti čas tiho. Jamu je i dalje osluškivao udaljavanje zvuka. svako sa svojim mislima. sve detaljno pospremiti. seljački odjeven. U to vrijeme! Čudno! Kroz osvit zore i kroz dižuću maglu vidio je mali nadolazeći čamac.dobacio je došljak i krenuo pristajati. Puni su vojnika. Jamu je laknulo. ali dovoljno glasno. On se spretno popeo na stablo i zasijecao u odabrane grane.

Potrčao je prema selu. Iz sela su se čuli glasan jauk žena. GAŽENJE KORNJAČE Šan i dječak Tanpolagano su gazili po dnu potola. Pored toga i slaba kvaliteta materijala u ovoj klimi pomogla je čestim zastojima i hrđi. 105 . Jednom su ih jednostavno odvukli duboko u džunglu i zapalili. a oko njega su već počeli opasno zujati metci. Ta oni ne mogu utvrditi odakle su bačene u rijeku. koju nisu mogli spriječiti. Kroz mozak mu je samo prošlo: prevaren. Pokušavao je vikati. Pored stalnog mijenjanja zelenila. jer su ovako napola suhe plivale na površini. očajne krikove djece. svog ubojicu i konop koji mu je netko dobacio. imali su i velikih problema sa suhim zamijenjenima. Sjetio se da se nema s čime boriti. Na čamac su dobrano natovarili zelenih grana. Premaleni kalibar tih automatskih pušaka je pri najmanjem dodiru s preprekom odmah skrenuo i mijenjao pravac. U tom očajnom pokušaju ponestalo mu je snage.56 mm kalibarskih metaka američke M-16. Neke su koristili za utvrđivanje blatnjavih puteljaka kroz trstiku ili jednostavno u krugu koliba. Oba su trenutačno iskočila iz vode i ostavila zaglavljeni čamac. a tada će ih mijenjati. Takvi su metci sada obilno fijukali iznad obojice. udaljili se dvadeset koraka u trstiku i zalegli. Tri do četiri dana bit će zelene u ovoj vrućini prije nego neznatno požute. bio je iz magle približavajući se tamni veliki čamac. Ni sami Amerikanci nisu bili zadovoljni. Ali uvijek ih je bio višak koji ih je zabrinjavao. Danas će na žalost učiniti isto. grana tih tako širokih listova. Zgrabio je Tana za ruku i pokazao prema natrag. Nisu tako prošli ni tri stotine koraka. kada su iz smjera sela začuli pucnjave. Blo je preopasno tamo ostati. Zadnje što je još stigao vidjeti. Zadnjim snagama pokušao je rukom doseći iznad sebe vrpcu za uzbunjivanje. Odmah su od takvog mjesta pobjegli. Preskočili su potok. ali se nakon dvadesetak koraka predomislio. ali iz svog je grla čuo samo hroptanje. iznevjerio je. I to nije bilo prirodno. Šan je problijedio. jauk. zapomaganje.bol. Još su ih češće bacali u razmacima u rijeku. jer paljenjem su davale više dima. vikanje i sarkastičan smijeh muških nepoznatih glasova. Mnoštvo metaka fijukalo je okolo. poražen. Šan je poznavao karakteristike tih 5. lomljenje trstike bježećih.

Grozno mu je izgledala ona preko potoka odsječena ruka. umetnuo oblišnji štapić i brzo stegnuo. Tako će barem zaustaviti krvarenje. brzo. Iznad trstike uskoro se digao dim. a u daljini. na raznim stranama čuli su pucnjave i mnogo detonacija. Vidjeli su nekog bjegunca. Začuli su paljenje motora i udaljavanje čamaca. 106 . Taj mu se i dalje cereći približio na dva koraka te pridigao mačetu. Tan je odrenuo sav uplašen glavu prema njemu. Strgao je košulju. pa se očajno okrenuo prema progonitelju. Mačeta mu je zahvatila lijevu ruku nešto ispod lakta. Zapalili su kolibe. Bio je blijed. Ležala je na trbuhu i tiho jecala. Ten se ne sjeća koliko su tako ležali. Nije znao koliko mu brat ima još rana. kada se polako sve počelo stišavati. a onda se srušio. Jadnik se nije imao čime braniti. Prste je zabio u muljevitu zemlju ispred sebe i stisnuo je u šakama. Tan ju je morao vući za ruku. Znao je da mu žrtva ne može pobjeći. ali u dubokoj nesvijesti. odsječene ruke neko je vrijeme nijemo promatrao svoju odsječenu ruku. Sva se tresla. pored sebe na zemlji. Pridigao ga je i premjestio u čamac te položio na zeleno granje. Bila je to njegova mlađa sestrica Li. Tan je čuo kako je Šan tiho zastenjao. sve to ne bi vidio. Tan je lelujajući krenuo u naznačenom smjeru. kao da će se time obraniti id prijetećeg udarca. Tan je sve promatrao s onu stranu potoka. . Dovedi ga ovamo! . Nisu ga prepoznali. Nesvjesno je ispred sebe ispružio ruke. Nije pucao. Bio je živ.Tan. Šan se pridigao i pognut potrčao. Micao je trstiku i zvao. osluškivali okolni mir. Vidjeli su ništa. Uskoro je čuo histeričan tihi i nemoćan glas. stisnutih zubi. Tan ga je prvi prpoznao. obavio je oko ruke ispod ramena. Bjeguncu je ponestalo snage. Bio je u šoku. Da je barem trstika gišća. Jadnik. Nije se htjela dići. Još su neko vrijeme slušali očajne krikove. Sada je tek Šan shvatio poruke. Sigurno je i on prepoznao svog brata.naročito djevojčica. Sada su čuli bježanje i desno od sebe. iako je već bilo svjetlo. jer bio je sav u krvi. a i bojao se krvi. jer je bio sav u krvi. Bio je to njegov stric. mislio je Šan. potraži desno onoga koji se tamo skrio. nemoćan. sasvim blizu. a Šanov mlađi brat. Hropteći sumanuto se probijao kroz trstiku. Progonitelj se glasno smijao i otrčao natrag u selo. Deset koraka iza njega vidjeli su nasmijanog vojnika. Bjegunac se primirio. Naslućivali su sve! Skoro su u svom pravcu čuli lamatanje kroz trstiku. preskočio potok i začas se našao pored umirućeg brata.skoro glasno uzviknuo je Šan.

oprat ćemo krv sa strica da vidimo gdje je još ranjen. Šan je kleknuo kraj njega. Gledao je prema Šanu.nježno je zagrlio Tan i oba su plačući pošli do pooka. pa pobijene. Osveti nas. napola sjedeći..Operi se u potoku. Nadao se još kojem preživjelom. da me dokrajče.Smognite snage. Tamo je našao probodenog Jamu. Nije ih bilo.Šan je zabrinuto pogledo djevojčicu. Moramo do strica. . Djevojčice i žene sve redom silovane. bio rafalom presječene utrobe. sve naše. Tek sada se Tan ponovno prestrašio. molim te. djeco . molim . ali se toma nije nadao. Već nakon stotinjak metara nailazio je na prve žrtve.. Tan. Ipak se na njegovo nagovaranje digla. . kao da će ih vratiti na mjesto.Digni se Li. Nastavio je pregled po okolini. Nije se bojao. . . pregledavao. Li je sigurno nečijom nepažnjom imala tusreću. Starac i starica bili su mačetama sasječeni. Rukama je pridržavao crijeva. Bojao se više onog što je naslućivao da će tamo zateći. Zatekao je isto! Otčao je do stražarskog mjesta. okretao ga. Bio je još živ. Svog najstarijeg brat Chaka. da gleda što se dešava. Očekivao je strahote. a između bedara obilno joj je curila krv. odmah bježite prema šumi Šan se pažljivo približavao zadimljenoj okolini. žicom su oko vrata vezali za kolac. ali nisu htjeli. Bio je mrtav. Vjerojatno su ga ostavili za kraj. kojeg su najvjerojatnije smatrali vođom. Gledaj što su učinili. Umirao je u groznim mukama. Kako se sve to 107 . Smijali su se. Na čistini pored još zadimljenih kolibaq naletio je na stravičan prizor. Oba su znali da tu nema pomoći. Sprijeda je bila sva poderane haljine. da se spasi. Svakome se Šan približio. sada mu je bilo svejedno.Osveti me brat! Osveti nas sve. Li. Čujete li nešto sumnjivo.Jadna moja seko . Dječaci i muškarci pobijeni metcima i odrezanih spolovila. Obje ruke je imao odsječene.zastalo je u grlu jecajuće djevojčice.tiho s mukom izgovorene riječi nestale su u hropcu zadnjih muka. brate. Jedan mu je brat. koji su nadu u spas vidjeli u bijegu. Nipošto nemojte prema selu. tamo je teški ranjenik . Molio sam ih. .Tamo su ih sve . Ne mičite se odavde dok se ne vratim.. Tanu je sve bilo jasno! Slušao je već o tome što čine djevojčicama i ženama.

tumarao trstikom. Opet je oko njih nastala tišina. Bila je na desnoj nozi iznad koljena. Ostali su njih četvorica. Svugdje mir! Je li to moguće? Nitko osim njih četvorice! Izbezumljen je sjeo. Ranjenika su prenijeli unutra. kako je s tim ranama pobjegao tako daleko . On je kriv! On im je rekao da ga čekaju i budu na okupu. na sigurnom mjestu čuli su grmljavine.Striče Šan. Izgubio je mnogo krvi.moglo desiti? Nije za to našao objašnjenja. A tako su tog jutra bili svi umorni. Da. razmišljajući. Šan je pridigao čanac i zabrinuto pogledao prema bratu. Bombama su gađali nuprotnu obalu i rubove šume. Hoće li preživjeti? S udaljenosti su se sve manje čule detonacije. pa su odjednom udarili u svim smjerovima. Polagano se okrenuo. a kako nije odmah dobio odgovor nastavio je: 108 . Daleko na sjeveru i uzvodno također se vidio dim. Šan je pogledao izllaznu stranu metka. Smjerove napada i daljinu mogli su određivati samo po stalno dolazećim zvukovima. a Tan pomogao gurati čamac. granju zemlji. a sami se prekrili prevrnutim čamcem. Tu su bili barem privremeno sigurni.pretraživao rane. navlažio je i pažljivo prao brata . a i neke potmule eksplozije redale su se uz užasnu pucnjavu. Šan je tražio sklonište od mogućih bombi. to nisu mogli vidjeti. Pomahnitali i prestravljeni opet su krenuli uz potok. te pod glavu podmetnuo mokru. otrčao do potoka. . a i buku aviona više nije čuo. Digao se i pošao prema djeci. mitraljiranje. Netko ga je odstraga zahvatio mačetom. Opet su prelijetali helikopteri.tiho je upitao Tan. nanjušili su. . Što sada? Predbacivao si što dnevnu zapovjest nije dao prije udaljavanja. Začuli su zvukove metaka koji su udarali po drveću.skočio je u vodu. Izgleda da nije zahvatila kost . ako brat proživi. ali ima li pogodaka. Le je već bježala putom.Pravo je čudo. zvukove helikoptera i aviona. pucnjevi su bili rjeđi.glasno je komentirao. složenu košulju. Ponovno ispranom krpom oprao je okolinu rane. te počeo vući konop. Znači. Na svom zatiljku osjećao je upitan pogled. Skinuo je košulju. što je tamo? .nadao se u sebi. Na zatiljku je ugledao strašnu ranu. Kako toj djeci reći istinu? . Našao je još jednu ranu i to od metka. sada mora prvo spasiti brata. Ponovo je pregledavao svu bližnju okolinu. svao. Ponovno su doletjeli avioni. Požurio je. nije ga smelo okolno bombardiranje. U daljini je čuo buku helikoptera.Brzo s čamcem prema šumi . Našao je veliko šuplje drvo. Tamo je sve u dimu. Zašto ih Jamu nije upozorio? Pa oni su došli ipak čamcem. Iz dubine džungle.

. I otac. radio je neko vrijeme. To krhko mladeo tijelo nije moglo izdržati. . Tamo vas čekam. pa opet tonuo u nesvjest. Iz daljine su nestajali i fijuci i detonacije artiljerijskih granata. tri dana.pokazao je rukom u šumu i sjeverni smjer: . Od ovog trenutka vi ste moja djeca. barem za iduća dva. ali ovim putom kroz šumu. sada ti ne mogu pomoći. trstiku i rub šuma. možeš li sa sekom brzo i oprezno do sjevernog rezervnog sela. a okrenut bratu. Bili su izbezumljeni! Tan je počeo 109 . ovaj kruti dan. Neka ti Li pomogne donijeti.više je za sebe. Mora stići! Samo da sam udaljio tu jadnu djecu. gdje su se svakodnevno sastajali. Trenutačno je došao svijesti. Na čistini je odmah užurbano počeo kopati dugačku jamu.tamo je sakriven vjerojatno neoštećen sanitetski materijal.Sada je sve gotovo za danas.Tanu je ponestalo snage.. Mitraljirali su okolicu sela.Dragi brate. Opet su u blizini začuli helikoptere. zapamtite ovaj dan. -Malo je razmišljao pa nastavio: . svi su mrtvi. Šan je preokrenuti čamac odvukao u potok i u njega prenio brata. Tijela mrtvih prekrio je donesenim granama. drži se. vrlo jaki. Uz put je pokupio alatke za kopanja. položio u jedan red. Neće ih više biti. Budite jaki. Hitno ga trebamo! Nadajmo se da nijeotećen. bez košulje. kada je slučajno primijetio djecu. Ne smiju vidjeti strašan prizor .Da. Za to vam treba više od dva sata. koja su podalje stajala i bez riječi _______ pogledom prema tijelima.Djeco moja. izmasakrirani. Lica mučki ubijenih obrisao je pronađenom mokrom krpom. Djeco. sada trebam vašu pomoć. . Onako oznojen. a sam se dao na posao oko mrtvih. na što je Li glasno zaplakala. govorio Šan. Ti znaš gdje je skriven? Sav sanitetski materijal složi u jednu vreću ioi torbu i ponesi i nešto hrane. Brata je ostavio u čamcu.tužno je rekao šan. Tan i Li. Zaklopio im je oči. Napravili su nekoliko krugova i nestali u daljini. Sada je brata prenio na rub čistine. Nestali su u gustišu.Jesu li ih sve? . Istim putom kroz šumu natrag ovamo i okolo se vratite u selo. polako i oprezno i osluškujte. Tan. ali nije pao već je bespomoćno čučnuo. Li je dlanom obrisala suze i pošla za bratom. i majka ti i svi naši . Sve je dovukao na jedno mjesto. Djeco. Tiho je zastenjao. Zemlju je u neredu bacao na obje strane. Zanjihao se. Drži se! Stići će pomoć.

Prvi dio nije mu uspio. što je s rezervnom hranom u selu Hua . Bez riječi je Tan prišao velikom plitkom grobu. Procurila je krv. a Li je plakala.brzo je rekao Šan i mislo. Što je nemilosrdna smrt dragih. Ranjenika su nježno prenijeli u sjenu.Li. Ranu je dobro posuo 110 . vratili su se prebrzo ili je on izgubio vremensku orjentaciju.Plačite.povraćati. paketiće lijekova. Šan se brzo pribrao. Grob je trebao produbiti barem pola metra.upitao je. plačite!” Djeca su tek sada shvatila što su izgubila. .više za sebe rekao je Šan. Previti mu rane. Malo je pričekao i još malo popustio štapić. napravi ovdje ležaj od bilo čega. Tan. djeco. bočice i upute. Ali za zapadno selo nisam siguran. Sve donešeno spustili su na zemlju i jecali. Rezervna hrana. a relativno oštru i ravnu ranu.Tan. ako ih zaposli. . Tan je ubrzo napravio sjenoviti krov.Sve je netaknuto. Šan im je pristupio. S onog mjesta prema selu vido sam slabi dim. Pažljivo i određenim redom sve je posložio pored privremenog ležišta. Sve je na svom mjestu. Ispraznio je sadržaj torbe. oružje i alati. Zato smo tako požurili natrag. histerično. . . Prvo je naslagala dovoljno trstike. pregledavao zavoje.Prvo mu moramo srediti ruku. Polako ćemo popuštati stegnuće. Htio je najbolje. dati mu lijekove. htio je spriječiti. Sve što je trebalo bilo je tu. Sada je svejedno! Mora misliti nabrata. a Li će mi pomoći. Moramo sada njemu pomoći. Polagano je popustio štapić stegnuća. . manje će misliti na ove mrtve. sada glasno. a na nju položila palnimo lišće.Tan. Pokušajmo ga spasiti. Glavu je okretao od mrtvih ljudi. i ne gledajući ga. a Li ležaljku. ili mi se to samo činilo. ali nije uspio da to ne vide. Sunce previše prži. Krvarenje je idmah prestalo. da se obnovi krvotok . Mrtvi će malo pričekati! . kleknuo kraj njih i sam zaplakao. Na brzinu smo pregledali. Sada je uzeo sterilnu gazu i s tekućinom za sterilizaciju i dezinfekciju oprao groznu. samo se oboje prvo dobro operimo. . produbi grob. Ponovio je dezinfekciju rane s nekom drugom tekućinom i nešto napeo stegnuće. Čuli smo u daljini i par pucnjeva. Bježali smo natrag. pronađi dvakolca i napravi sjenu.

žutim praškom, gazu namazao nekom mašću i prekrio ranu. Preko nje je sterilnom gazom vršio previjanje. Li mu je pridržavala ruku dok je baratao zavojem. Tada su ga preokrenuli na bok. Rana na zatiljku bila je strašna i dugačka. Zavaćala je dio glave i vrata. Škarica je prvo ošišao kosu. Li je sjela i na svoja koljena naslonila dio ramena i glavu ranjenika. Šan je vrzo dezinficirao ranu, oprao krv, gazom osušio, posipao je također žutim praškom, te metalnim kopčama, pomoću pincete ranu stegnuo i zatvorio. Nadao se, iako je prošlo dosta vremena, da će se rana ipak “primiti”. Čitavu ranu premazao je mašću, na to položio sterilnu gazu i zalijepio nekoliko flastera. Ranu na nozi isto je tako plašljivo obradio. Sav oznojen je preostali materijal poslagao u torbu, a vani ostavio neku kutijicu, ampue i injekciju. Lijevom rukom uhvatio je platno hlača, škarama zarezao na zadnjici. - Spusti mu glavu. Samo jednu injekciju, pa smo gotovi! Odlomio je vrh ampule, umetnuo iglu i izvukao tekućinu. Iglu je okrenuo prema gore, istisnuo zrak. Par sitnih kapljica izletjelo je u zrak. Dezinficirao je kožu i zabio iglu duboko. Li je okrenuo glavu. - Tako, brate. Izdrži, molim te! Molim te proživi, barem da mi to ispričaš. Li budi kraj njega. Ako se osvjesti, moram mu dati morfij.Priključio se Tanu i za pola sata grob je bio gotov. Dovukli su mrtve i tijesno ih poslagali jednog do drugog. Morali su ih stisnuti, kako bi svi stali u grob. - Striče Šan, nedostaje mali Lu! Šan je počeo pregledavati, brojiti, čuditi i nadati se. - Stvarno! Dječak mora negdje biti u blizini! Ti odi lijevo, a ja ću desno. Slobodno viči, zovi. Amera nema u blizini. Oni slave pobjedu! Pošli su svaki na svoju stranu, tražili, dozivali. Pročešljavali su svu okolinu, bliže i podalje. - Dječak može negdje biti ranjen. Tan, moramo ga naći! Ponovno su tražili, sada zajedno, sistematsku. Dugo su dozivali i odustali. Pred šanom se našao novi problem, za koji nije imao logično objašnjenje. Gdje je mali Lu? Taj mali je bio bistar i spretan dječak, možda se ipak spasio, pa sada ranjen negdje u gustišu, ne može se javiti ili je pobjegao s ovog strašnog mjesta negdje daleko ne usuđujući se 111

vratiti. Prema džungli nije bježao. Primijetili bi ga. Jedino ako je pobjegao prema zapadnom selu, pa tamo zatekao pakao i uputio se dalje. Ali kuda? Mogao je biti samo u sjevernom dijelu teritori-ja. Tamo su ga opet mogli primijetiti Tan i Li. Opet ništa sigurno! Možda će se kasnije sam pojaviti. Ne, ne može sada više čekati. Bratov život je u pitanju. Preko mrtvih poslagali su trstiku i prekrili ju zemljom. Tan je plačući nabacivao zemlju preko svojih dragih. U tim trenutcima prestao je biti dijete. Odrastao je brzo, prebrzo. Sada je postao mali borac. Osvetit će svoje drage! - Striče Šan, malog Lu su na samom početku vezali i držali postrance, ali ga kasnije nisam vidjela. Mene su dvojica odvukli iza kolibe. Jedan me držao, dok je drugi ..., Kasnije je došao i treći, mlađi, uhvatio me za ruku, odveo do potoka, rukom pokazao prijeko i stao pucati u zrak. Preskočila sam potok i pobjegla. Taj mladić me namjerno spasio pogibije. Ja mislim da su malog Lu odveli sa sobom - završila je Li. - Možda imaš pravo, odveli su ga sa sobom kao “živi jezik”. Mali Lu je možda ipak živ - zabrinuto je rekao Šan. ZAKLETVA Šan i Tan brzo su dovršili zatrpavanje groba, oblikovali humak i štapovima označili grob. Brzo će kiše, poplave, pa će po tome barem znati gdje je grob. Svi su stali uz grob i nekoliko trenutaka nijemo gledali u humak pred sobom. Svaki je imao svoje misli, misli o licima, djelima i postupcima svojih u grobu. Mislili su i o mukama u kojima su završili svoj životni put. Mislili su i o ljudima koji su skrivili njihovu smrt. Nakon tog razmišljanja prvi je progovorio Šan: - Dragi naši! Ležite tu pred nama, ležite mrtvi. Vaše su živote uništili zločinci, a ne vojnici. Bili ste hrabri, dobri, a za sobom u životu ostavili ovo dvoje, mene i umirućeg brata. Obećajem vam da ću ovoj djeci biti kao otac, kao mati, kao brat i sestra, da ću u njihovom životu pokušati vas zamijeniti. Neću to moći u potpunosti, jer za žive drage nema zamjene, ali u ovim prilikama tu ću zamjnu barm pokušati. - Šan je malo stau, uzdahnuo, okrenuo se prema djeci i nastavio: 112

- Zapamtite, djeco, ovaj događaj za sva vremena, njihove muke i stradanja, te žrtve zločina koje leže pred vama. Mrtva, mučena, unakažena, patnička lica. Pamtite svoje najdraže, koje više nećete vidjeti. Pamtite ih po dobrom i korisnom djelu koje ju obavljali za naš narod, ali upamtite i lica onih, koji su to učinili, zapamtite izgovorena imena, oznake čete, sve pojedinosti. Zato se zakunimo, djeco moja, da ćemo mačetom i žicom, metkom i zaoštrenim šiljkom osvetiti tu ležeće žrtve. Moramo biti kruti, hrabri, lukavi, neljudski i osvetljivi prema takvima. Moramo biti kao kornjača, koju gaze, ali ju ne mogu zgaziti. Neka gaze po njoj, ona će svoje noge i glavu uvući u oklop, zgažena, ugurana u blato i mulj, ali će ostati živa. Teško će se izvući iz blatnjavog groba, ali će živa nastaviti put koji je odabrala. Tako mi, moramo ostati živi, pamtiti i uzvraćati zlo za zlo, oko za oko, ruku za ruku, nečast nečašću, plamen plamenom. Da ima boga ne bi dozvolio, da smo danas ovo doživjeli i vidjeli. Da ima boga, ovo se ne bi smjelo dogoditi, da ima boga ne bi naši dragi ovdje ležali, da ima boga ne bi bilo toliko spaljenih sela, šuma i polja, da ima boga on bi se trebao svetiti, kažnjavati, da ima boga... Pred vama tu u humku, moji i naši najdraži zaklinjem se, da će moj život biti pun mržnje prema onima koji su krivi za vašu smrt i da ću ih naći, pa gdje god bili! Šan je dao ranjeniku još jednu injekciju, a pod jezik tabletu. U tom trenutku je zastenjao. Probudio se iz nesvjesti. - Samo budi miran, brate! Prenijeli su ga ponovo u čamac na granje, pored stavili hranu i sanitetski materijal, nekoliko trenutaka još gledali prema grobu i počeli vući čamac uzvodno. Trebalo je misliti na noć. Nisu smjeli noću ostati u selu, kako je Šan prvo mislio. Sada, kada je znao, da su malog Lu odveli, da ga nema tu negdje, bilo je bolje, da se udalje od ovog strašnog mjesta. Djecu će samo podsjećati na ono grozno što su vidjeli i doživjeli. Što dalje! Što prije! Sada je trebalo misliti na brata. Tu su učinili što su mogli i morali! Na rubu džungle naišli su na puteljak, koji je kroz trstiku vodio prema poljima i u pravcu rezervnog sela. Po blatnjavom i uskom puteljku jedva su vukli čamac s ranjenikom. Ali bilo je ipak lakše nego nositi ga na nosilima, To ih ionako čeka sutra! Pred sam mrak stigli su, smjestili ranjenika koji je sada bio pri svijesti, potražili rezervnu hranu. Nije bilo mnogo! Šan je samo razmišljao kako dati bratu barem skromni topli obrok. Među 113

koju je na maloj vatrici polaka grijao.također su ih dosta izmasakrirali. Oko njega je stajalo nekoliko boraca i seljaka. Što učiniti sutra? Ako pomoć ne dođe. Ipak su brzo zaspali. kako su ostali izgledali. kada je osjetio da mu netko dodiruje rame. Pokopali smo žrtve. . kako bi mu tijekom noći bio pri ruci. Na brzinu joj je sve pokazao i sredstva koja je koristio pri pružanju pomoći i obradi rana. Ovo je ipak za njih bilo mnogo i previše. Sada bi tražio pomoć. Skočio je na noge. Jedna djevojka je već pregledavala ranjenika. Skromni smještaj djeca su iskoristila i odmah prilegli. napravit će nosila i krenuti s ranjenikom prema udaljenoj bazi u džungli. Dugo nije mogao zaspati. Bila je zadovoljna! Ranjenika su odmah prebacili na nosila i četvorica su krenula s njim prema šumi. Među spaljenim ruševinama kolibe našao ju je razbijenu. Da je barem sakrivena radiostanica bila u redu. Šan je htio krenuti s nima.Stići ćemo mi njih! I ostale iz drugih sela već prebacujemo u bolnicu. Tamo prijeko . Brat je bio potpuno pri svijesti. Pio je dosta vode. samo je nijemo gledao u Šana. Tako neće trpjeti bolove. ali ranjenik nije mogao. Tražila je informacije. Oni bi već davno bili tu. samo je on ranjenm a mi . Imate li vi samo ovog? . Barem nešto! Zbog bolova dao mu je morfij. Šan je legao pored brata.Izvješće o događaju morat ćete dati u komandi. nije imao dovoljno snage gutati. kao da ga hoće upitati: a ostali? Prije spavanja Šan mu je dao još jednu penicilin injekciju. - 114 .konzervama pronašao je i neku američku. Grozno. Misli su mu se stalno vraćale na današnji događaj. Mrtve smo pokopali . što je sve poduzeo. Kod vaših sjevernih susjeda samo su trojica preživjeli. Malo ih je ostalo živih.rekao je vođa ekipe i izvadio cedulju i redom zapisivao imena.pokazao je na djecu .rukom je pokazao prema sjeveru . Mora što prije tražiti medicinsku pomoć! Jedini je to način da spasi brata. ali ga je vođa ekipe zadržao: .Dajte mi podatke o mrtvima .mi smo jedini ostali slučajno živi.Da. Bilo je još vrlo rano jutro. a pored sebe stavio sanitetski materijal. U tom je razmišljanju zaspao.

Zaigrao je veliku igru stratega. Stalno je gledao u cedulju i sat i izdavao naredbe u eter. koje on ne bi mogao obraniti. Sva voda za iskrcavanje u proplancima šume bila su u helikopterima. jer bio je tu i promatrač iz štaba. nadređene je uspio vrlo sugestivno uvjeriti u mogućnost pozitivnog ishoda i s minimalno mogućim žrtvama. ali superiorni kapetan ga je na to nagovorio. Oni će dva obližnja skladišta u brzom naletu uništiti. pa su zajedno krenuli. znao je i. Ali. Bez obzira na takva razmišljanja.Vođa mu je u kratkim crtama ispričao jučerašnje događaje. kapetan će pokupiti lovorike. Moraju biti najbrži i tako osloboditi mjesta za djelovanje artiljerije kao pomoći onima u šumi. RAPORT Major Kvin je sa satom u ruci stajao na obali rijeke. To su zvali “lov na lisice”. Čak je održavao sastanke s artiljercima i avijatičarima. koji su pješice već odavno pošli. Oni u štabu dali su mu odriješene ruke. sva ovlaštenja i odobrenja. detaljizirao svake pojedinosti s vođama pojedinih akcija. Samo jedna netočnost i moglo bi sve propasti i biti žrtava. bio je preambiciozan za jednog kapetana. Svi su znali čiji je to plan. Kasnije će nastupiti i avioni. Jedna. a i Šan svoje. Međutim. Sada je dao znak amfibiji. Pa i morao se držati svih uputa na cedulji. Nekoliko dana je radio na njemu. Prvi se vraćaju u helikopterima. Bude li uspio kako je zamišljen. Oni će ih samljeti za čas. da bi u tom slučaju karijera tog naduvenka bila zapečaćena. Čamce nisu pronašli. Dobio je “blagoslov” vrhova. Pokušat će uhvatiti kontakt s glavninom i prihvatiti frontalnu borbu dok oni. Bio je to zaista ludi plan! Takvo šta on se ne bi usudio. Iz radija stalno su se čule zapovijesti i upozorenja. Djeca su ih bez riječi slijedila. ne navale svim snagama. Iz sela su javljali o iznenađenju i uništenju triju pozicija. Od samog početka plan mu se nije sviđao. držao se dogovorenog plana i iz baze radiom nadzirao. da krene prijeko. Dobro je čuo putem radija. Čamci su već bili u “kontaktu”. kao podrška u uništenju glavnine. Kako su ih tako lukavo smjestili. I helikopteri su imali svoju ulogu. pa nešto još kasnije druga jaka detonacija uvjerili su ga da su skladišta uništena. Kapetan Rogers je spomenuo da su čamci vjerojatno ngdje u akciji 115 . i kasnijem mitraljiranju. Sa svih su se strana čule grmljavine. Sada će poletjeti. savjetovao i upravljao nekim akcijama. Mitraljiranje mogućih bjegunaca. tako blizu.

Od narednika Luisa dobio je informaciju kuda trebaju usmjeriti avione. ali ih nije bilo u blizini. iskrcali vojnike. Odmah su uzletjeli. Tako mu je rečeno radiom. Oni na brdu su utihnulia. Avioni su odmah promijenili smjer. Nije rekao da su u momentima masakra i iživljavanja na te važne čamce potpuno zaboravili. dopunili municiju za mitraljeze i odmah poletjeli u daljnji lov. Ostatak bombi u nasnačenom dijelu šume. Čamci su se vraćali. da ga je toliko zanijelo “sječenje” protivnika. Ležali su pokupljeni u ceradama na podu amfibije. a desantni čamas prešao je prijeko.O tome ćemo kasnije! Čestitam! Skupite od zapovjednika sve podatke i sređene raportirajte za sat vremena. a u ponovnom preletu izbacili su pola tereta bombi.Kapetane. a ovaj mu je lukavo odgovorio: . da im pružaju energičan otpor. pa je previdio taj dio.prebacivanja. a on je dobio odgovor neka samo tako nastave. Oni su iza sebe ostavili bombu. Oni će stići tek kasno popodne. Tražili su artiljerijsku podršku. Ubrzo su zrakom poletjele prve granate. izvan domašaja njihovih topova. kako će se opravdati.i pri tome skinuo slušalice i dodao ih kapetanu. Helikopteri su sletjeli. Rekao je to naredniku. Vojnici iz čamaca već su se iskrcavali. Iz šume su dolazili zabrinjavajući glasovi. Odmah su tražili korekciju prebačaja. Po njima je tukla laka artiljerija s obližnjeg brda. Tek na povratku sjetio se. da dočeka prvu grupu vojnika iz šume.lukavo se nasmiješio narednik. a dva najbrža i najhrabrija vojnika je razijelo. Slučajno su naletjeli na dvojicu bježećih stražara. Nitko na njih nije pucao. pa se odmah vratili po četvoricu mrtvih. Bio je ljut na sebe. 116 . Artiljerija je prestala djelovati. Vođenje završnica odmah preuzmite . Majoru se približio kapetan i onako s daljine upitao za rezultate i žrtve. Vod u amfibiji imao je dva mrtva u glupom okršaju. Major mu je pružio ruku. a sada su ih preletjeli avioni. a da neće izazvati sumlju. Raketama su zasuli položaje. ja sam ih osobno tražio. Sada su granate pogađale cilj. . a iz šume su tražili helikoptere za ranjenike. Nismo ih jednostavno pronašli! . Dovezli su tri teško ranjena vojnika.

Žrtava nema. oružje i hranu. ali planiranjem i komandom uključivanja u određenim važnim momentima u akciju i pod rukovodstvom majora Kvina u potpunosti smo uništili predviđene ciljeve. koji je bez intervencija pratio sve akcije. Stigao je samo promijeniti svoje terensko odijelo.Vod B: prihvatio borbu izbliza i uz pomoć artiljerije i avijacije uništio glavninu snaga u šumi. a štabni su oficiri sjedili u svojim foteljama. I oni su htjeli čuti rezultate kojima su doprinijeli. koji je nakon toga smanjio brzinu na snošljivo drmanje. bolnicu.Vod A: uništio dva skladišta municije i tri živa cilja. 117 . Žrtve: dva mrtva. Major ga je požurivao. Sa sobom doveli “živi jezik”.malo je zastao.Major je u štab javio o uspjehu operacija.Operacija “GAŽENJE KORNJAČE” usuđujem se reći. Major je strogim pogledom ukorio kapetana. Nakon propisanog pozdrava. a mali otraga. udarao je u tvrde stranice džipa. pa je vozio skoro prebrzo po tom lošem putu. Uništena dva pronađena čamca. . Vozio je kapetan Rogers. . bio je zadovolja i uputio se u štab. Bio je sav izubijan. kako bismo mogli djelovati na drugim terenima. U komandi se skupilo veliko društvo. mokrim ručnikom obrisati lice i ruke. . koji predajemo obavje-štajcima na specijalni tretman. Žrtve: 4 mrtva i tri teško ranjena. dva čamca i 47 živa cilja. Likvidirano najmanje 98 živih ciljeva. U sebi je bio ponosan i sretan. Od njega moramo saznati neke detalje organizacije komunikacije. onako vezan. Majora mu je skoro bacilo u krilo. ranjenih nema. Svi su nestrpljivo stajali sa strane. a nadao se i višem činu. Očekivao je željeno! Bit će slavljen! U najmanjem slučaju dobit će odlikovanje.Vid C: uništio dva komunikacijska sela. pa su mu naredili neka s kapetanom i zarobljenikom predveče dođu u štab. Bili su tu artiljerci i vođe eskadri. kapetan je izvukao cedulju: . pogledao na cedulju i nastavio: . Svjestan sam bio u riskantnost akcije. Malog Lu su vezanog i prestrašenog bacili na zadnje sjedalo i krenuli prema gradu. u potpunosti je uspjela. a i njemu se žurilo. I štabni oficir. skladišta.

ali upozoreni pucnjavom iz daljine živi ciljevi pobjegli. Bit će neko vrijeme izlazaka. I oni iz šume će ih neko vrijeme ostaviti na miru. . kako ne bi završili na sudu. da ne idu u detalje. a tako izbjeći mučenja. Ulovili ili uništili samo devet živih ciljeva. Najbolje bi bilo nešto reći. Nije sve baš mogao razumjeti. Iz baze su ih ispitivali. uvjeriti ih u neke istine. Njegovi će morati sve ispočetka. Osvetit će oni njih! Hoće morati progovoriti? Izdržati sve torture? Iz razgovora je razabrao. a time i provodi u gradu. Nazdravili su pobjedi. jesu li što “povalili” i kakve su bile mlade Vijetnamke. ali je suštinu pogađao.komandant se ipak držao hijerarhije i prvo pružio ruku majoru.ponosno je svoje izlaganje završoi kapetan. a i čuo je iz okoline gdje su odjekivale eksplozije.rekao je pukovnik sav ozaren u licu. U bazi je do tada bilo veliko čišćenje opreme.Sve vođe grupa ću predložiti za odlikovanje. a vas dvojicu i za unaprjeđenje u činu . Neće se tako brzo oporaviti. Znao je da će ga mučiti.. Ležao je pritisnut o stranicu i sa strahom slušao okolne razgovore i hvalisanja. jer dobro su im danas potprašili. Prepričavali su događaje iz akcija. a poneki će dobiti i prijevremenidopust.Vod D: uništio također dva komunikacijska sela. Dobro je zapamtio to lice! Bilo ga je strah! Znao je što ga čeka. Pukovnik se okrenuo ormariću iza sebe. da će ga saslušavati i da će pri tome koristiti i bolna sredstva. koji se na sva usta hvalio trojici probodenih. u sveobuhvatnoj operaciji. Na povratku iz akcije kapetan ih he na to upozorio.Čestitam! . pa tek onda kapetanu: . znao je da je uništeno sve i svatko i sve što su tako dugo organizirali i sprovodili. a oni iz voda C nekako su suzdržano pričali samo ono što su smatrali da smiju. O tome su samo šutjeli i zadovoljne se smješili. Žrtve: jedan mrtav i 4 ranjena . a ostali su svi viši oficiri i njih dvojica. Najviše mu se usjeklo u pamćenje hvalisanje izdajice Linga. pa prema tome sigurno su ih većinu pobili i drugdje. da će progovoriti prije nego neki stariji. Čuo je i par imena. hvalili se o uništavanju “živog mesa”. Vojnici su znali da će slijediti dobar odmor. da tog malog ostave. Njegovi će ionako promijeniti taktiku i 118 . Svi su izašli. izvadio bocu Whiskyja. Sjeća se da je čuo kapetana kako viče. Mali Lu je te razgovore i upozorenja razumio i registrirao već u čamcu. pri tome ipak nešto prešutjeti.

a da oni nisu ni primijetili. Oni su do sada dosta vidjeli. Molio je da ga tu ostave. a podalje smještena vojska u isto takvim skromnim kolibama. Nikome o tome još nije govorio. U bolnici je Li bila pregledana i liječena od šoka. Na kraju te niske doline bila je bolnica. Mora sudjelovati. koju će sam izvesti. To je čvrsto odlučio prvog trena. Treba biti miran. Sada je bio izvan životne opasnosti. Tako je jedan dio njegovog obećanja bio spontano izvršen. Već je imao par imena i nekolko opisa zločinaca. jer samo tako pružit će mu se prilika da se spasi. sve oko sebe. Brat mu je bio par puta na rubu života. 119 . da pobjegne. Tako će pomoći svojima. Straža je po okolnim brdašcima bila raspoređena tako da je očima mogla obuhvatiti veliki teritorij. Oni iz komande su za sve njegove molbe pokazivali potpuno razumijevanje.mjesta. Prostrane proste kolibe stanovnika bile su bez ikakvog reda razbacane po velikoj površini. Da. Onome što je saznao od Li. Svojima time neće naškoditi. Uvijek bi tiho razgovarali. a i ubrzo bi ga pogodili. Počeo je raditi u određivanju budućnosti te djece. Skočio bi on već sada iz čamca u vodu. Njezina nježnost i ljepota olakšavat će bol ranjenicima. Svejedno je za dvoje poduzeo i više što se nadao. lukav i čekati povoljnu priliku. pa nema smisla previše lagati. dok mu brat ne prizdravi. pa su je nakon par pregleda i intervencija svi zavoljeli i ostavili da tamo pomaže. Treba zapamtiti ta imena. ali skoro sve i paziti na uvijek iste odgovore. Barem ne odmah u početku. reći sve. Samo su bile nešto dulje. Brinuo se o svemu. brinuti se kao pravi otac. jer je za borbu i kruti terenski život bila premalena i preslaba. Zamjenik komandanta bio je Šan. Samo je svoje pretpostavljene zamolio za privatnu istragu. znaju zaključivati. a kasnije sve obavijestiti o rezultatima. DVA MJESECA KASNIJE Stcionarno selo Nnalazilo se u velikoj dolini sa svih strana za-štićeno ogoljelim brežuljcima. ali su ga ipak spasili. Kasnije su bili sve više svjesni koliko čini taj čovjek za njihovo školovanje i ostalo. a katkada je Šan i nešto zapisivao u malu knjižicu. ali bi se ovako vezan utopio. šta druga djeca nisu imala. Šan je time bio zadovoljan. a oni će se osvetiti za ono u selu. točno će tako. Šan ga je svakodnevno bar dva puta obilazio. dodao je i bratove informacije. Želju su mu ispunili.

Potanko je morao ispričati ono što je vidio i doživio. Spomenuo je i slučajno preživjele. Tek su tada tražili razgovor sa Šanom koji im je vrlo uzrujan ispričao ono što zna. Razgovarali su i sa Li. mi samo izvješćujemo. U sada drugačijim okolnostima ljupkost te djevojčice koja je preko noći odrasla. . a za brata Šana je rekao da već ima neke podatke o zločincima i da je svečano obećao. I spavao je s njim. a oni neka odluče. Međutim. Kako ću to učiniti još ne znam. . Sva se posvetila učenju i radu.43 mm. Nije se idvajao od njega. a Tan se nikako nije mogao uklopiti u to veselje. širila je i puno radosti. puno razgovora o sličnim sudbinama i primjerima odagnali su pretrpjeli šok. Bio je ponosan na dar. da će se osvetiti.. a njemu nije preostalo drugo već da prizna svoje nakane: . Ali mi o tom pravu ne možemo odlučivati. a pogotovo na kakav način.. Sjedili su u krugu i pune redenike slagali u metalne kutije. aokolina joj je pri tome pomagala. Od komandanta sela dobio je na dar široki opasač sa Colt Komander revolverom od 11. Odjednom do skupine dotrči dječak i obavjesti Tanada ga 120 . Dobra hrana. ali se vidno oporavljao. Za oporavak je trebao više vremena nego Li.Ja znam da možda to nije u redu.Znam! Jasno mi je! Hvala ipak na razumijevanju! Tan je dodijeljen privremeno pomoćnoj borbenoj jedinici. Samo im je potvrdila stričeve navode. mirovanje.Mi možemo samo vaša nastojanja proslijediti dalje. kada sam vidio što su učinili. da će mu svaku djelatnost u vezi osvete zabraniti. ali svjesna svoje tragedije. Postao je nekako šutljiv. prerano je odrastao. koji je već sjedio u krevetu. I ona je svakog dana navraćala svom stricu. Tog dana Tan je s nekoliko mladića metcima punio redenike. I slikali su ga s ovako odsječenom rukom. Mučila ga je slika mjesta tragedije. Otpočetka se bojao. sedativi i puno. Kod njega je navratila i komisija za ratne zločine imenovana od područnog štaba. Naše mišljenje poslije onoga što smo saznali slaže se s vašim. Često je noću sanjao pokolj. Bio je još blijed. Mislim da je to moralno pravo. Mladići su se šalili i smijali. i osvetiti te žrtve. na grobu sam se zakleo da će mi životni zadatak biti briga o ono dvoje djece i bratu. odsječenu ruku.Li mu je uzvraćala pažnjom i vrijednošću. Svi su znali što je proživjela. I o tome su ga pitali .

. Uz komandanta je zatekao Šana. konop za koji je bio privezan bivol. silovito ga je zgrabio i okrenuo u suprotnom smjeru. Zašli su u neko dvorište. Jednom. Starac je išao uz njega i bivolu stalno nešto govorio. samo mali Lu to može! On je sve vidio.hitno treba komandant. Lu je primijetio i neke znakove. a starac je Luu stavio konop u ruku. na takav znak. Zamjenik kaže da bi to mogao biti mali Lu. Da. međutim. Tek tada je Lu primijetio da je džip sa vojnicima projurio ulicom. Starac ga je usred bijela dana vodio do predgrađa. svojim životima obraniti. koji je na Tanov upitni pogled bio vidno uzbuđen. sve čuo. Mešu nijma je starac spretno pronalazio samo njemu poznate 121 . odlučili su ga. dkle. pa može tako brzo. na par koraka. U teškom je stanju. neka nepoznata snaga. neka nada i vjera da ga tamo čeka mali Lu. ako je sposoban da podnese put. Vojnici su pronašli malo sklonište uz put kojim su prolazili. Ponesite nosila! . Tjerala ga je. Poći ćete tamo vas dvojica. kada ih je na putu zatekla noć. Napustio je veselu grupicu i uputio se preko čitavog naselja do komandantove kolibe. Već tada je ispod njegove košulje nazrio oružje. Pješačili su pet sati. Nakon tog još su sporije nastavili put. Ovaj je samo kimnuo i krenuo. Na nekih sto koraka ispred njih kretao se jedan dječak u kojega je starac stalno gledao. prebacite ga ovamo. Polako su se udaljavali od grada. a Tan za njim.rekao je kratko komandir i pogledao prema Šanu. i. kad ih je Šan probudio i energično tjerao dalje. Iza njih. popuniti mjesta u njegovom još nepotpunom mozaiku. I sada je imao pištolj. s još dvojicom boraca i bez obzira je li ili nije on. Šan je grabio digačkim koracima i stalno požurivao Tana. Vojnici u pratnji jedva su ga slijedili.Javljeno nam je da je jedna patrola pronašla dječaka koji tvrdi da je iz sela Hau i da je pobjegao iz zarobljeništva. Lu to nije razumio. Pokrili su se ceradama koje su u ovo doba morali stalno nositi sa sobom. U predgrađu pratioci su nestali. ali ne i u kritičnom. Onako šepav. Lu je to znao.Nije nastupilo još jutro. osjećao. Umorni su brzo zaspali. Tu su prilegli. također je išao neki mladić. sve po razasutim rijetkim poljima. Ni riječi nije ispustio. Kako su brinuli za njega. Živ! Pa on će moći popuniti njegovu sliku s imenima. Da je barm on! Da je bar taj dječak peti preživjeli iz sela. kojeg je već vidio u kući.

Veče je došla brzo. Po tragovima je Lu primijetio da se tu češće prolazi. prerezavši je popola. Ništa ga nije boljelo. nožićem ih otvorio i osluškivao okolinu. u vrlo kratkom vremenu napravio “spravicu” pogodnu za zahvaćanje jela. samo tiho. nepoznate šume. Bio je prosto raznijet. Taj je poginuo već u zraku. vidio je da su na rubu šume. Starac je ponovio zov te ptice. Mislio je da je sigurno ranjen. nastavio mirno disati. nožem je odrezao jednu posebnu granu i. Neka snažna sila odbacila ga je u grmlje. Starac je preko obojice prebacio neku ceradu i . Zapalio je malu vatricu. na koju stranu krenuti. Hranio se 122 . . a on bez riječi legao pod neki grm. Neko vrijeme. Dok su se grijale.Idemo. gdje je starac pustio bivola da pase. Iz grmlja je izronio muškarac oboružan automatom. Jednom je čak došao na isto mjesto gdje je bio prije dva dana. Ubrzo su naišli na dobro prohodan puteljak. Vojnik je iz torbe izvadio dvije konzerve. kada je u blizini začup dva pucnja. Opet sam! Najprije treba pobjeći u šumu jer oni mogu biti negdje u blizini. a vojnika u zrak. ali ovaj ga je samo gurnuo za borcem koji je imao već dvadesetak metara prednosti. Lu je nešto htio reći starcu. užasnut. Upravo je raznišljao kako će ostatke nekako zakopati. To ga je voće možda i spasilo. tada je vojnik rekao da se mogu odmoriti. osim u kojem je selu ulovljen. kao da leži u krevetu. nije usudio micati. gledao je u raznijeto tijelo. Izgubio se! Izgubio smjer i orjentaciju. Dugo se tako odbačen. prosto stisnut u trnovito grmlje. Isti čas je napustio mjesto i taj put i pobjegao u gustiš grmlja prema šumi.rekao je i već krenuo. krv i crijeva razbacana po obližnjem grmu. Lu nije mogao spavati. . jer neprijatelj je u blizini! Do jutra moramo zaobići bazu i doprijeti do šume. Bio je suviše zabrinut i nestrpljiv. Sve je više bježao u tamu šume. Malo je zastao iza svog pratioca i ubrao neko divlje voće. Njegovom vodiču nije bilo pomoći. a s njom i silovita kiša. Samo je glavom pokazao na mjesto kraj njega. Nije znao što učiniti. Vojnik je koračao desetak koraka ispred njega. Vojnik ga sve vrijeme nije ništa ispitivao. Po njoj je lutao nekoliko dana. Hodali su satima. podmetnuo kamenčiće i zagrijao konzerve. već se bližilo jutro. Kada se razdanilo. kada je grunulo. mali.puteljke. ali nakon nekog vremena i skupljene hrabrosti stao je polako micati rukama i nogama. Sav izgreban izvukao se iz grmlja. Lu je dobro poznavao takve ljude. Tako su zašli u gustiš grmlja. Oglasila se noćna ptica. Odjednom se pred njim stvorio bivol kojem je starac opet nešto tiho govorio. Nije znao kuda.

Šuplje drvo ipak je bilo najsigurnije. a najviše od životinja. Prala ga je svakodnevna kiša. Kišnicu je skupljao u nastavljenu vrećicu. a tu. Imao je pravo! Kraj šume. jednom je u takvoj šupljini naišao na mnoštvo zmija koje su se između sebe ispreplele. pa se ubrzo uputio natrag u gustiš. Uvijek ga je iz sna nešto probudilo . bio je na kraju snaga. okolne životinje. Katkada je naletio slučajno na jaja barskih ptica i to mu je bilo sve što je u tim močvarama mogao pojesti. “Suhi” krevet u šumi zamijenio je mokrim na blatnjavoj zemlji. 123 . Polako je napredovao prema sjeveru. Jednom je vrlo blizu čuo nepoznate i nerazumljive glasove.. Još mnogo veće zlo. To je kasno primijetio.plodovima. samo jesti i spavati. Nadaleko je zaobišao to zmijsko gnijezdo. Bilo mu je svejedno. rijetke trave i ponekog grma. a on sve više slabio. Ali iz jednog zla ušao u drugo. Dani su brzo prolazili. u toj prokletoj blatnjavoj pustari osim trstike. Oprezno se udaljio. traženje skloništa. Pošao je u tom smjeru.. gdje će ga ostaviti da se naspava. U šumi je imao dovoljno vode i hrane od divljih plodova. Mislio je samo na vodu. korijenjem i lišćem. Jedino se u njemu osjećao sigurnim. a sve su za njega bile opasne. I velike i male. Kada je vidio da ne može pobjeći. Znao je da se izgubio u toj prokletoj šumi. Sve više je malaksao. gdje doduše nije bio previše gladan ni žedan. Znao je. Nisu ga mučili glad i žeđ. jedva da je mogao napraviti nekoliko koraka po močvari. Međutim. To je pokušao. ali noću je u snu skoro pao iz rašlji drveta. nisu ga odveli daleko nego iscrpljivali njegovo malo tijelo. Jednog dana primijetio je nešto više svjetla. spremno se predao. već neizvjesnost izlaska iz šume. prenoćišta i hrane. a hod ljudi prepoznati. a spavao u šupljem drveću. da u blatnjavu vodu nikako ne smije piti. pa je radije ostao sakriven. tko će ga zarobiti. Svagdje ga je bilo strah od ljudi. a on se nije imao kamo skloniti. Zadnji tren probuđen uhvatio se za granu.ili gromovima praćena kiša. ili pak neki šumovi šume koja je za njega izgledala zastrašujuće. duboko usnuo i dobro naspavao. Kada su ga pronašli. nije imao ništa. I tada je mislio. hranu i neko suho mjesto. da mora pobjeći nekom koga je čuo. To više nikad nije pokušao. ali nigdje nije imao mira da se dobro naspava. Od majmuna je naučio kako spraviti od par grana ugodno gnijezdo za spavanje. Glasove nije mogao razumjeti. Tako dobivena voda bila mu je nedovoljna za cijeli dan a napio se samo tijekom kiše. pa se tamo noću najradije sklanjao. pod gustim krošnjama i na stablima. Noći su bile grozne! Divlje životinje blizu. Izašao je iz zelenog pakla. Svaki dan u isto vrijeme barem jedan pljusak.

jer je glavne krvnike imao na spisku. Svi kuriti znaju za to! Brzo je stigao odgovor. volje. . Ja ga očekujem s prednje strane! - 124 . vidjeti. Vanjštinom je nešto odudarao od ovdašnjih seljaka. ili nešto drugo. Nadao se da će dobiti prešutnu dozvolu. Neke je opise uspoređivao.Svi su prisutni čuli priču mališe Lua. Sumnjivac je bio već na dvije stotine koraka. Ili je bjegunac. Kroz mozak stražaru prođe neki neobičan osjećaj. među one koji mu informacijama pomažu. sve ono doživjeti. Napeto su ga promatrali. DIO OSVETA STARA IZREKA Stražar s uzvisine javljao približavanju nekog seljaka. tiho zarobiti! Opreznost! Brzo su dotrčala dvojica mladića. ali ga taj dan nije htio više zamarati. Smiren čekao je. Bio je zadovoljan. Divio se malome! Mali se mogao mjeriti s najhrabrijim borcima.Otiđite do onog grmlja i iskočite tek kada vas prođe. snaći se i preživjeti. Njegovo ogledavanje mu je sumnjivo. Ima on tamo prijatelja! Oni će znati pronaći način da saznaju za žrtve koje mu ne mogu pobjeći. Viđeni se muva okolo. Imao je ono što ga je toliko zaokupljalo i mučilo. pa ne zvao se Šan. Već sutra krenut će srivena pošta na jug. Sada je krenuo prema selu. da mali Lu pojede jutarnji obrok. nikog u to neće umiješati. instinkt uzbuđenja. Mnogo hrabrosti! Sutradan su ostali neko vrijeme sami. II. a smjer ulaska na vidno polje sela ne odgovara dogovorenim putevima. Izdao je zapovijest: . Šan je nestrpljivo očekivao i svoj dio priče. Na njegovom su se popisu našla nova imena i opisi. Ta osveta mora biti samo njegova. njegova i ničija. Trebao je imati puno snage. kao da ne zna u kojem će smjeru.Šaljem ti dvojicu. Samo da ga oni s vrha ne spriječe. Imat će ih on.

gdje je mogao ležati i vidjeti samo dio sela i stražara pred ulazom. koje će odrediti. Oštro mu je naredio neka ne bježi. A bilo ih je i kojima je skitnja bila u krvi. Ali posljedica izdaje ili nešto slično od takvih lutalica nisu imali. znali su također vrlo dobro. Znao je da ih tamo najviše trebaju. Na povratku su prošli kroz tri oluje. akcija obustavljena. Ako tako nastave. dok se ne vrati komandant. a i zadatak prisvajanja eksploziva nisu izvršili. No. Odmah je spremno digao ruke. Sada su ga radijom obavijestili da mora poslati popunu na jug. luta okolo. Izgubio je sedam najboljih boraca. Vrativši se iz dvodnevne akcije vojnici su mu bili umorni i mokri. jednakih lica. Ali zapovijest je morao izvršiti i poštivati. samo oni. tamo ih najviše gine. kako su nazvali akcije za prisvajanje oružja. pa se postavljalo pitanje tko će braniti sav taj narod. ali je potreban oprez. Cijela akcija je već od samog početka krenula naopako. potreban za rušenje mostova i puteva. Bili su u “krađi”. Mora odvojiti deset boraca. Svi u okolici su poginuli. pa nestali. Kao da su ih očekivali. Kada se mala grupa probila do samog skladišta. Smjestili su ga u otvorenu kolibu. naredio da ga nahrane i pod stražu. a ne ovdje u pozadini. jer će morati pucati. Odveli su ga do vojnog logora koji je u to doba bio prazan. Ovaj put im je naređeno da “nabave” eksploziv. možda je to opet neki usamljenik. Komandant je bio zle volje. nije imao. Oružja. osim noža. Samo koga poslati? Znao je unaprijed. a lice mu se razvuklo u osmijeh. Za to im je nedostajalo hrabrosti. izgubivši sve svoje. Mrtvih više nego obično. Najvjerojatnije je i ovaj jedan od njih. lutalica i. Najčešće mrtvi uopće ne! Zračni napadi i upadi u pozadini bili su sve češći. zapisao podatke. ostat će oficir bez vojnika. Lozinke naravno nije znao. Njegova četa je imala i mrtvih. on naredio povlačenje. Bili su dva dana u selu. Shvaćao je. Iz svoje oblasti 125 . da će se rat dobiti dolje na jugu. koji se međutim nisu htjeli priključiti pokretu. Vraćaju se samo mrtvi i ranjeni. Stražar je mislio: borimo se među sobom. Seoski starješina ispitao je došljaka. nastala je strahovita eksplozija namjerno izazvana. i sjevernjaci i južnjaci. da nitko neće prigovarati. Došljak se još uvijek kesio.Kao da i nije bio iznenađen pred uperenim puškama. Većina je bila daleko na zadatku. Svoju su hranu i konak odradili. da se rijetko tko vraća. Bilo je u zadnje vrijeme mnogo takvih lutaluca.

U kolibi je doduše imao čistu vojničku jaketu i kapu sa zvijezdom. donijeti zaključak. Šan sav uzdrhti uz taj cereći pogled. a privremenog zatvorenika i hraniti s ono malo što su i oni imali. nije se takvo nešto nikada desilo. To je bilo sve što je posjedovao. Tih nekoliko preostalih boraca i sposobnih mladića morat će poslati. Za akciju su doduše dobili neke podadatke. Smučilo mu se pri pomisli. ali ti su bili šturi i nepotpuni. ovaj neprijatelj nije onaj od prije tri desetljeća. U tom razmišljanju stražar ga je obavijestio o zarobljavanju nekog sumnjivog skitnice. Proradio je neki njegov ludi instinkt. što sve narod trpi i kako se ustvari vodi rat. U svim akcijama. Što je to? Toga trenutka se sav stresao. Oni su predvidjeli da će napad biti izvršen i sa sigurne daljine. Nepotrebne žrtve! Ludo izgubljeni životi. I Šana je to grizlo. Za trenutak je tog čovu vidio iz profila. Šan je upitno gledao seljaka. I to bi odijevao iznimno. i to samo zato. Opet ga je prošlo neko čudno uzbuđenje. Šan je bio odjeven kao običan vojnik . Ostavio je Tana i oružje i otišao za stražom promatrajući vođenoga odostraga. Pored njega su prošla dvojica stražara vodeći nekog seljaka. Možda su u tu akciju natjerani prebrzo. a pogotovo što se dešava na terenu. digli u zrak prazno skladište i njegove borce. ali ovaj rat je nešto drugo. ispitivati. bez dobrih promatranja i informacija. privremenu stražu onako već umornih momaka. kao malo prije. Kako je tek sada bilo komandantu koji će morati obavijestiti rođake o žrtvama.dolje je poslao već preko sto ljudi. kao zamjenik komandanta. u kojima su konzultirali njega. sjedili su na kamenju i čistili s ostalima oružje od blata. žene borci i djeca. Tih nekoliko starih prdonja u njihovom pokrajinskom štabu stvarno ne znaju ni voditi akcije. Jer. dak on ne skupi dovoljno svojih i provjerenih informacija. Od samog početka u štabu se zalagao da se akcija odloži za par dana. koji se id svog strica i direktnog pretpostavljenog nije odvajao ni u zadacima. Ostali su samo prizdravljeni ranjenici. što se tamo negdje nekome na brzinu prohtjelo nešto eksploziva.seljak. i u pravo vrijeme. takve stvari je uvijek zbog svoje 126 . Daleko od toga da nisu zaslužni. da sada treba utvrditi i potvrditi identitet došljaka. Šan i Tan. kada je samo letimično pogledao seljaka. Sad su im se oči srele. ni u selu. Ostali oko njega bili su šutljivi kao da ih je bilo stid neuspjele akcije i nepotrebnih žrtava. Pred kolibom su seljaku naredili da sjedne i čeka.

Nepogrešiv u izvlačenju obavještenja. njegovane.pronicljivosti radio on. . Pritvori vrata kolibe i stane mu iza leđa.Uvedite zarobljenika! Ušao je naoko smiren. da posjeduje. Zarobljeni došljak nije ga izdržao. Kakav prirodni talent za obavještajca! Vrhove je već obavijestio o Šanovim sklonostima kojih ni sam nije bio svjestan. iz ruku mu uzme šešir i priloži ostalome. a pogled preusmjeri prema vojniku. osvetu. stavio kapu i otišao u komandantovu kolibu. Tamo bi možda njih i legalizirao. Vojnik je raportirao o načinu zarobljavanja došljaka i stvarima pronađenim kod njega. zbog toga je i poslao onaj prijedlog štabu. Prema tom poslu osjećao je posebnu sklonost. Kod saslušavanja zareobljenika bio je nenadoknadiv. Imao je zdravo rasuđivanje i intuiciju. već kao dobrog i sposobnog stratega. on će ga se teško odreći. On bi im tamo mnogoviše koristio nego tu u “provinciji” rata. Obojica su bili zabrinutih misli. pa su sve češće informacije s juga stizale k njemu. Ako bude štabni obavještajac lakše će izvršiti svoje poluprivatne nakane. Šteta bi bilo da takav sposoban obavještajac pogine u nekoj glupoj akciji. 127 . a tijelo ovoga nenapaćeno nedaćama kojih tu ima na pretek. Osim toga. nasmijanog lica. Otišao je u svoju kolibu i obukao skromnu jaketu. Šan mu rukom dade znak neka se pridigne. To je Šan odmah primijetio. u ruci držeći slamnati pleteni šešir i sjeo na ponuđeno mjesto na prostirci. ali ne samo zbog borbenih sposobnosti. Ako oni u štabu pravilno shvate njegov prijedlog. najpozudaniji radnik i ratnik. Komandant je volio tog skromnog borca. na očigled se vidjelo da nisu obavljale teške poslove. što je Šanu godilo. htio mu je i pomoći. okruglog lica koje nije bilo neishranjeno. ali opća stvar je bila važnija. On ih je dešifrirao i analizirao. Komandant je Šana ponudio čajem i šutke su gledali preda se. Komandant se od primjera do primjera sve više u to uvjerio. Taj pogled trajao je dugo. Propisno je pozdravio. Sve više se počeo baviti i obavještajnim radom.a on mu je pokretom glave najavio neka sjedne pored njega. Daleko da ga nije trebao. I još nešto: ruke pridošlice bile su nekako ženske. pa bio mu je desna ruka. Te ruke nisu radile sa seljačkim alatima. Šan se zagledao u oči zarobljenog. U kolibi je bilo svjetlo i ugodno toplo. već spustio pogled. Prateći vojnik odloži seljakove stvari na pod pored njega. Htio je prodrijeti u njegove misli. dobio podršku i pomoć za ostvarenje. Nestalo je i smiješka s tog lica.

Jesu li pripremljeni? Digao se sa svoje stolice i pipajući pregleda seljaka. Zbog sigurnosti to činimo. nepoznatog podrijetla. pretresen. . preokrene deku na drugu stranu i svu je pregleda. Često je na takav način primijetio neku reakciju ili strah u očima.upitao je Šan. Šan pogleda prema nožu. Kleknuo je pored njih. bateriju. cerada i stara deka u koju je zabodena velika igla s debelim sivim koncem. Tadi toga ćete ostati pod stražom. Naredio je seljaku da se odjene.Zašto se nisi priključio našima? . te nožem isiječe slane ribice.rekao je komandant. Na deki je bila položena i kineska velika baterija. sve dok ne dobijemo vaše podatke i sa drugih strana.Tko si. kao formalnosti. i ne baš uživajući u tom zadatku. kako bi mogao pratiti njegove reakcije. dajući do znanja da je svoj dio posla završio. Složi ovako klečeći sve natrag i počne gledati kao u čudud. nekoj vreći i pored nje ćupom s kuhanom rižom. Sve je to radio strpljivo i polagano. koje su Amerikanci bombama razrušili prije mjesec dana. slamnatom šeširu ofucanih prljavih rubova. S isto takvom brižljivošću i sporošću počeo je pretraživati sljekove stvari na podu. ništa sumljivo nije pronađeno. nevjerici. izvrtao. pa ovakav za sada još sam nesposoban za borbu! Šan je sada bio siguran da s ovim nešto nije u redu. osim ovih stvari na podu. plastičnoj boci s rakijom.Zovem se Mhu Long.Uhvaćen seljak na prilazu sela.Doživio sam stresove teškog bombardiranja. Otvori bateriju u kojoj su se umjesto jedne velike nalazila četiri male. a dolazim iz sela Meng Šu. odloži s nje iglu i konac. tucka noktima po posudici. Pregleda malo nož. Gledajuči u seljakam kao da je vidio iskricu olakšanja. Izgubio sam svoje. bez etiketa. izlije rakiju. . ali okrenut prema došljaku. a da sam nije znao što bi to moglo biti. ali spojene u vez. slamnati šešir. odakle dolaziš? . . 128 . . ovom pregledu i ispitivanju. a nove baterije. Polakao se pridigne.Oprostite na oružanoj pratnji.. Odgovori previše određeni i prebrzi.keseći je izgovorio seljak. Nakon toga razgrne deku. gledao tijelo i ruke. Tražio je nešto. Nije imala opšivenih rubova. isipa rižu. tri slane ribice. . Skidao je s njega djelić po djelić. To smo dužni sa svakim nepoznatim. Zavirivao je čak i u kosu. opipavao. pa lutam okolo .

naredio je Šan.Nisam siguran. Odmah je pozvao radistu i naredio slanje hitne poruke u štab. ali nakratko. Znači. Šan je nožićem otparao konac i otrgnuo unutarnji poklopac.odjednom je skočio Šan. Odvučena je prebrzo u kolibe. a pogled je uperio u iglu i konac pa u seljaka koji je taj tren pokazao neznatnu uzbuđenost.Odmah vežite tog čovjeka! . tako da sitnim koracima ipak može hodati. ti znaš koje. Šan je u jednoj ruci držao šešir. lociraju selo i zna se što slijedi. on je helikopterom ubačen u pozadinu.Neka uđe Li! . Istim koncem. Sada je uzeo bateriju . a jednu umetnuo u mjesto uz kutijicu. ali u onom košmaru nije primjećivala lica. Baterijica traje svega pet do šest dana. te ih ostavi pored kolibe. N apod su ispale četiri kutijice. ali sve mogućnosti moramo provjeriti. . nedavno je sašivena unutrašnjost tog starog šešira. Komandant je upitno gledao u Šana.Li.Misliš? . sjećaš li se ovog seljaka? . Sa tri brza koraka našao se kod stvari na podu. Tamo je bila mala gumica za pričvršćenje i potrebni kontakti za plus i minus.Samo malo . Brzo su ušla još dvojica i savladali koprcajućeg na podu.pokazao je na podu klečećeg seljaka. Li je dugo promatrala lice zarobljenika.brzo je govorio Šan. . . Nije on sam! Treba hitno upoznati štab o opasnosti! . Naslućivala je o čemu se radi. Ne kazuj im ništa o čemu je riječ! Od toga mnogo zavisi. . još čistim. pristupio mu i nešto šapnuo u uho.Komandante. Čula je samo one strašne jauke i zapomaganja. Da li Šan opet ima pravo? On nije ništa sumnjivo primijetio na tom došljaku. Ja ga nisam vidio.To je mali radioodašiljač. Njegovu poziciju hvataju avionima u krugu od 5 km. izvadio četiri baterijice. 129 . a komandant se čudio takvoj pronicljivosti.okrenuo se vojniku pred vratima i naredio. a oni jesu. Neka zapita ua “postupak” s izdajicom. a u drugoj iglu s namotanim koncem. U ruke je uzeo slamnati šešir.. koga oni zovu “lokator”. Problijedio je! . Ja ću ih zvati unutra pojedinačno. Vezali su mu ruke i noge. Opis odgovara .okrenuo se Šan prema svom pretpostavljenom. a vidjela je malo. Bile su od kartona i dobro impregnirane voskom protiv vlage. imam još jednu molbu . . Začuđen je čekao objašnjenjenje.Skupite sve preživjele. ali se nije mogla sjetiti. ne veće od kutije štibica.

približio mu se na korak. Samo ja u to nisam siguran . mali Lu je odgovorio: . Pogled mu se zaustavi na zarobljeniku. pogledom je zahvatio prisutne. komandante. priđi sestri i okreni se zidu. Udarce nogom ne mogu zaboraviti! Cijelo vrijeme se smijao. molim vas. Sada je upro oči u zareobljenika. on je kolcem probadao ranjenike i mrtve. smiri se. ovoga nisam nikada vidio. Ne.Ne brate. ti si Yu Ling .odrješito je rekla Li. koje je sve više blijedilo. koji je ušašvši gledao po prisutnima. druže. Šan je vido značajno olakšanje na zarobljenikovom licu.Neka uđe brat! Čim je Šanov brat ušao. odi ovamo i okreni se licem prema zidu. Onako polako. pa čak i hvalio kako je čuvara na obali probo.okrenuo se Šan zarobljeniku.Kako ne bi bio siguran! Pa bio je metar od mene cijelim putem u čamcu. a rekao je i pravo ime . 130 . je li potpuno siguran. Šan.Neka uđe Tan! . da ga zadavim ovom jedinom rukom jer drugu su mi tamo odsjekli. Ta živina ne zaslužuje metak ili vješanje! Molim. dok su me vodili na saslušanje jednom sam ga vidio! .Ne. Šan ga nije uspio ni pitati. Ničim ne pokaži što smo te pitali. ali po opisivanju malog Lu on veoma sliči tom opisu. On je probo našeg Jamu! Sasvim sam siguran u to! To je on! I tamo. to bi za tu zvijer bila prelaka smrt.Tan. komandante! . dugo je bez pitanja ošito ispitivao to lice. Ničim ne pokazuj što smo te pitali . a on da bude svjestan svog umiranja. Izživljavao se na našim ženama..Tan. jesi li ga već negdje vidio ili ti sliči na nekog? upitao je Tana. Dugo. . ne još! On nam još treba za štošta! A svjedočiti mora još mali Lu! I mali Lu je potvrdio. da se iskrca. Moramo biti objektivni i potpuno sigurni. moim te. . Dajte.To je onaj divljak iz sela Hau.Ne. čudeći se valjda zašto ono dvoje gleda u zid. Hvalio se na sav glas kako mu je čuvar čak pridržavao čamac. to je taj! Komandante.Yu Ling.Li. toga nisam vidjela! . komandante ne. . . polako da mu gledam lice. poznaješ li ovog čovjeka.Tako znači. Upitan.

a time je samo pokazivao kakva je ustvari kukakvica. Shvatio je čega se boji. Samo se kukavice ovako ponašaju. znajući da je za njega sve gotovo. zapamtite ništa mu se ne smije dogoditi! Ti mi brate. Izdajica mu je pored naziva operacije nabrojio i sudionike. Znaš. Šan je nastavio sa saslušanjem zatvorenika. Šanu se zgadio. Sada je Šanu sve bilo jasno! Imao je sve što treba. ali ovi su te vidjeli. planere i način na koji su je izveli. Izvukao je iz njega i drugih važnih podataka.. Strah od kazne bio je ipak prevelik. koje je morao proslijediti komandantu. sve propalo. Bojao se samo smrti. koliko si nam nanijeo zla i još ti nije dovoljno. Da su ga barem bolje čuvali. Polagane smrti. Poslije ćemo odlučiti! Tek poslije smisliti! Razumijete! Osism toga prvo moramo riještiti probleme s lokatorima. možda sam te s udaljenosti čuo u tvom divljanju. Bolne smrti. pun mržnje i gledao ga ravno u oči. Yu Ling mu je sve rekao.Zatvorenika vezanog dobro stražariti.To nije bio znoj muke. Ovog jednorukog bi još uvjerio. što je taj izdajica odavno zaslužio. kako bi stradali nevini stanovnici sela i vojnici u blizini.pošao je korak prema njemu. Ništa ga više ne može spasiti. a ostalo će već zajedno 131 . Cijelo lice mu je bilo u grču straha. a taj će odlučiti što je upotrebljivo za dalje. što je samo potvrđivalo karakter tog izdajice. znao je da je sve uzalud. ali mali. Jedva se suzdržavao da ne učini ono. Bratu pred kolibom ponovo je oštro naredio neka zarobljenika dobro čuvaju. Sada je shvaćao brata. Šan se polako trudio da izvuče što više podataka. . Molio je neka ga odmah streljaju ionako je sve priznao. koja je polako tamnila njegove hlače sve do poda. Jesi li svjestan kakve zločine činiš svom narodu? . Ništa. Šan se na to nasmijao. kojega je silom morao odvojiti od tog gada. Znao je da je prepoznavanjem tih ljudi i s pronalaženjem lokatora osuđen na smrt. Grašci znoja probijali su mu ispod kose. Nakon kraćeg odmora i predanih depeša. Taj je drhtao cijelim tijelom.Ja te nisam vidio. Zarobljenik nije protuslovio. Okolo postavljaš lokatore. curile po licu. mai ga je dobro znao i on njega. ali kakvu? To ga je mučilo! Sada se tek vidio strah u njegovim očima. a među koljenima mu se pojavila mokra pruga. Srušio se na koljena. već znoj očaja. Kako su samo ovi preživjeli. osobno odgovaraš za njega. ja od njega trebam neka obavještenja. znoj straha. znoj krivnje.

koja je Ling spomenuo. Konačno. Šan je svom pretpostavljenom ukratko iznio izvučene podatke koje će on proslijediti dalje. . selo 3 nam je najbliže. on je tvoj i od preživjelih iz sela.i ljude u logoru također. za to uopće nismo spremni. znam da te to najviše interesira. Šana je mučila i druga stvar: . neke 132 . ali odgovor ćemo dobiti tek navečer. sasvim među nas. samo što manje publiciteta okolini. mi bismo sve te lokatore mogli postaviti na udaljena točno odabrana mjesta. sve teže je nadoknađivati mnoge žrtve vojnika i civila. Brat ga je dobro razumio. Naredio je neka im nešto donesu. koji donose toliko smrti i bola. Čim stigne dozvola zalikvidaciju. ali ćemo ga uvečer uključiti. Šan je pogledao na sat. pa činite kako ćete odlučiti. Imali su vremena da zajednički nešto pojedu. možemo kurirom tijekom noći . Vjerojatno će narediti djelomičnu evakuaciju. Imaš sve moje dozvole. Za svaki slučaj! Možda se uz tu akciju nadovezuje i što drugo.Zapovjedniče. To je dobro smišljena akcija. shvatit! Moraju shvatiti i reagirati! Poruke smo ponovili dva puta.odgovorio je komandant. Prokleto dobro! Reagirat ćemo ako poruku nisu ozbiljno shvatili. Mi smo imali sreće! Ali ona sela. Radio za odašiljanje ne smijemo više dnas koristiti.smisliti.Shvatit će.Ako se ne jave s tim u vezi. To je vaše moralno pravo. oni su ugroženi. Što se tiče zatvorenika. . mi smo svoje dobro obavili. što ćemo. Vjerojatno su još negdje postavljali. ako oni ne shvate suštinu i brzinu naše poruke o lokatorima. što ako laže? Daleko su prodrli u našu pozadinu. pa neka tuku po njima. Tko zna koliko su ih već sakrili u blizini sela i naših vojnih objekata i trupa. Samo me muči. Šan. Obojica su šutjeli kada ima je mlada žena donijela na velikom pladnju na brzinu podgrijano jelo. pa ćemo onda dobiti odgovor . Mnogo naših grupa mogli su zasuti s tim kutijicama. Šan. Vidiš. Šan.Sada smo čekajmo. Znao je da tog krvnika Šan neće samo tako jednostavno pred zid i “bum”. slijedit će naleti aviona i onih lešinara u helikopterima. Bio je zahvalan zadnjim komandantovim riječima. Komandant je rukom pokazao mjesto pored sebe i obojica su drvenim žlicama. Ja ću samo javiti da je likvidiran. . Teško. Što učiniti? Sutra i sljedeća dva tri dana avioni će locirati naše pozicije. Mogla bi to biti padobranska invazija veććih razmjera.

Uhvativši ponovo šešir u ruke. reci mi. Polakao je čitala: . Njihovi izviđači nas ne mogu otkriti. Neka se narod i vojska odmori. poznate samo radisti. bistrinu i efikasnost. Ionako idemo kroz šumu. Zločinca likvidirati! Inicijativu sačuvati. . jezik. Večeras pošalji tri mladića. Ponosan sam na tvoju pomoć. lokator i on! . I šifrantica je brzo radila. zaokupljen sam brigama i mislima. i mnogo ti hvala! Pogotovo na današnjoj pomoći. To u prvom dodiru nisam primijetio. Konac nije bio konac kakvim se služimo za krpanje košulja i ostalog. svi obaviješteni. Slušati za tri dana u 18 sati.Nego. Ima još vremena! . Jedan ćemo sačuvati za uspomenu .Možemo li svi na tri dana do sela?. Tako malo imamo vremena. Oprosti. Kraj. To su nesvjesne reakcije kod kukavica. privremena sigurnosna evakuacija na tri dana od sutra. Kada sam se vratio na mjesto samo sam o tome razmišljao. Predložit ću te za odlikovanje. Bilo je ukusno! Za vrijeme jela. riječi. ali to je moglo biti i od kiše. Stisnuo je zube. krenut ćemo rano ujutro. . U maloj prostoriji čuo se uzdah olakšanja. Bila je to u stvari tanka špaga.Štabu 10. Vođe su zadovoljno sjeli pred ulaz i počeli motati cigarete. sasvim drugačijim od tvojih. tada još nisam bio posve siguranm na tren sam primijetio čudan sjaj u očima zarobljenika.Šešir je doduše bio nešto teži nego obično. .okruglice od riže namakala u neki sos od rakova. Nego. Šan je nekoliko puta pogledavao na sat. a k tome si i hrabar i spretan borac. To si danas zaslužio. neka na sigurna i pusta mjesta namjeste lokatore. Bio je to pogled pun napetosti. Na zvučniku su se počele sročavati brojke.tiho je zborio.Obojica su tvoji. kako si povezao konac i šešir? . svi pravci također. Naredba. . da o tome razgovaramo. a na vratu mu se pojavila napetost mišića.Možete! 133 .Vrijeme je! . poduzete preventivne mjere.Sada imamo vremena. a takvom su spojene pletene trake šešira.Moraju reagirati! . Izvanredna poruka! Poruka shvaćena.smiješeći je rekao komandant. Nestrpljivo su čekali kraj poruke.Obojica su krenuli prema ogoljeloj palmi. To se ne da sakriti.Ja bih jednoga trebao! . Šan.

I tamo je već bilo sve na nogama. Samo sat vremena hoda od sela. Takva politička predavanja bila su vžna karika u njihovom ratu. a mnoge su stvari ostavili u selu. Došavši na skrovito mjesto. Vojnici će za njima. U blizini tih mjesta. Znate gdje! Vjerojatno ćete tim radom sačekati i mladiće koji su po vrletima postavili lokatore. Svatko je znao. prije sunca.Nakon našeg odlaska pregledajte i kamuflirajte logor i selo za poglede iz zraka. a s prednje i zadnje strane bio je stražar. a žene 134 . alat pospremili. Znali su da je to samo za par dana. Neće oni daleko. Šan se divio svom zapovjedniku. stali su se odmarati i lješkariti. Tek kada to obavite.Šanu se u glavi počeo pojavljivati plan. čak i djeca. Svatko je nosio svoj mali teret. Izdavala su se naređenja i pola sata nakon toga seljani su već gonili svoje životinje ispred sebe. Baš je prije promatrao taj narod. Čistili su i podmazivali oružje. Na brzinu je spremio ono malo svojih stvari i krenuo prema komandantovoj kolibi. Bio je dobro vezan. Sa sobom su vodili i zarobljenika. Dapače! Neka vas vide! Seoske kuće su prekrili zelenilom. Sve su ostale samo obavijestili da ujutro napuštaju selo i skupinu vojske. zakopati ili sakriti. krenite za nama. u slučaju preleta aviona. Tamo u tamnoj šumi imaju skloništa dovoljno sigurna od bomgi. a uzeta je hrana i posude namijenjno za tri do četiri dana. Digao se rano ujutro. Napuštali su selo. Baš im je dobro došlo! Vojnici su vršili neka obučavanja. S koliko preciznosti je bilo rečeno sve. a imali su i neka predavanja i upoznavanja s vojnom situacijom na raznim područjima veođenja bitaka. Djeca i starci pasli su živinu. a spretnost vježbali penjanjem na drveće. Sada su sva četvorica stajali ispred njega. ako zna već uvježbane pokrete. Komandant je primio i zadnja izvješća stražara koje je povukao sa svojih mjesta. Izviđači su pošli na put već prije sat vremena. On je bio oduševljen! Dugo su tiho razgovarali. nije se potrebno sakrivati. što treba ponijeti. pregledati. Vidi se da su uhodani i da im takvi pokreti nisu nepoznati. koje je bilo unaprijed određeno. Kratke a jasne zapovjedi! Hitali su svaki k svojoj grupi. Savjetovao se s bratom. .

koji se nija ni metra odvajao od 135 . Tanovu sestricu Li nije htio zamarati s tim višednevnim pute. nasmijao se u sebi. Put je dug i svakakav.Dobro. To bi bilo dobro! Bum i gotovo! Šan je dao znak za skretanje na lijevo. On je imao prijedlog. jer tada će već početi napadi na locirana područja. Kada je komandantu sve iznio. Neka se dimi! Neka ih “vide”! Neka samo uzalud troše municiju. to nije mogao dokučiti. pa opet pisao. oni moraju saznati kakvo su nam zlo učinili. Lokatori su bili postavljeni . Zarobljenik se sav tresao od straha. Imali su natrtnjače s hranom za tri dana. da zbrišu iz označene lokacije. Ostavile bi je preko noći u potoku da se namače i postane mekana. a zapalit će i vatre. Krenite još tijekom sutrašnjeg dana. Prvo je razmišljao da na nekoj čistini sveže Linga za kolac. a mogli bi primijetiti da nešto ne valja. a moguća su i svakakva iznenađenja. Najviše ga je zabrinjavalo odsustvo jer će trajati najmanje tri dana. Neka saznaju da se tako ne ratuje! Mala grupa bila je na okupu. Znao je da mu nešto spremaju. pa ga je iznio zapovjedniku. a kraj njega postavi lokator. Mali Lu i Tan kretali su prvi. gužvao. Sobom je namjeravao uzeti brataTana i malog Lu. druže! Hvala u ime svih onih i nas preživjelih . Znao je da neće udariti danas! Moraju svojima ostaviti vremena. Među njima je bio zarobljenik. da će ga predati pred neki vojni sud. Šan je vršio zadnje pripreme. Kada su krenuli.skromno je izustio Šan . alisada samo vezanih ruku. ali što. Nadao se. Tako bi tukli po svojem. Svoj će teret ssuti u prazno. sastavljao. .plele neke prostirke od usput nakupljene jedne vrste visoke trave. Iza njih je išao zarobljenik i Šanov brat. Šan! Uzmi najveći čamac i spomenute ljude.Hvala. Oni “lociraju” položaje. Svaki je nosio svoj lagani teret na leđima. Pazi na ljude! . To je bio izviđački avion. dobio je papire i čitavo prijepodne nešto pisao. Samo neka bude tako kako si iznio. Što ako se ne htijući takvom približe? Smije li to riskirati? Ali žeđ za osvetom bila je jača! Treba dosta prijeći da bi se došlo do bivšeg sela Hau. nije mogao naslučivati što ga čeka. Putem će biti bombardiranja. i po pripremama. O svemu tome i o zarobljeniku mislio je Šan. Svi u grupi bili su djelomično upoznati s planom. Treba prijeći dosta. podatna za oblikovanje pletenja. Puno moralno pravo imate na tog zločinca. Više puta bi čuli prelazak aviona.

toliko je tuklo po granju iznad njih. Odavde će dalje čamcem kroz kratku močvaru. već se osula kiša. Izbjegavali su penjanje po malim brdašcima. padao i usporavao hodanje. Krenuli su dalje. kada su začuli zujanje motora s lijeve strane. da će mu pucati u 136 . Zadnji je čuvao stražu. Dali su i zarobljeniku. Šan mu se zaprijetio. Negdje na pola puta i zatvorenika su upregnuli u tegalj. već samo ušiljenu motku kojom je katkada “požurivao” zarobljenika u stražnjicu. Nisu mogli spavati. Predvečer su izašli iz šume i napravili na brzinu skloništa za predstojeću kišu i skloništa za mali logor. Tan i mali Lu su čamac ugurali u blatnjavo priobalje i na dno položili dodanu im robu. Šan je brzo naredio da granjem kamufliraju čamac i da se sklone u razno grmlje. Bili su već blizu kraja. tanki i jaki kolac. Čamac su ugurali pod nešto veći grm i prekrili granjem. sada rijetkih kapi po lišću.zarobljenika. On nije nosio oružje. Vesala uz čamac nije bilo. dok su se ostali ukrcavali otrčao i nešto dalje nožem odsjekao dugi. Zarobljenika su jednostavno vezali za jedno drvo. Šan ih je radije vodio okolo. Šan je samo približno znao gdje bi mogao biti. Tan mu je dodao drugi kolac. ali kamenje koje nisu mogli zaobići usporavalo je put. već samo kolac. da nadvladaju tu vodenu prepreku. Iza njega je sjeo Lu. Šan se nadao da će za sat vremena biti prijeko. Stalno je pogledavao unazad. teren je bio kao neka mala pustara sa slabom vegetacijom. nije li dovoljan razmak između njega i tog gnjevnog jednorukog. Što je bilo još gore. Činilo se da je tek zaspao kada ja gje stric probudio. nakon sata hoda skrenuli su s puta pa počeli tražiti skrivnei čamac. dogovorivši se tko će i koliko stražariti. pa nije mogao spavati. Tu su nsatale male poteškoće. Po trojica su vukli čamac tako da je uz zarobljenika uvijek ostao jedan. vidjeli prvo drveće tog opasnog puta. pa zarobljenik. Tri su sata trebali. Trebali su suhim i kamenitim terenom vući čamac. pa je na maloj vatrici skuhao čaj. Taj bi bolno zaječao i odskočio žurnim koracima. Vukao je za dvojicu. Svima je prijao taj topli napitak. Nakon jela polijegali su. jer se zarobljenik stalno petljao u puzavce. Jedva su prilegli. Zarobljenika nisu stigli ni odvezati. Umor ih je savladao tek kada je kiša prestala. već je slušao lupanje pojedinih. dobro je znao put. Put ih je vodio preko goleti. S njim je stao na pramac čamca. Tan je smjelo odgurnuo čamac i na pramcu spretno savladavao rijetke prepreke u smjeru zapada. ali svakome pod krovom na očima. ako mrdne. Tan je bio tako uzbuđen. Za dva sata ušli su u šumu. Šanov brat i na krmi Šan. pa je Tan. Inače glatko i klisko dno. a tri km široki pojas moraju prijeći tijekom dana. Približavalo se vrijeme kiše. Najteže ih je još čekalo. Nije se bunio.

Šan nije znao što bi oni tamo mogli pronaći. a Šanov brat se smjestio na malom odstojanju. Postojala je i druga mogućnost. a zatvoreniku su vezali i usta. pa jej čamac odlično klizio. Izvršavali su još nekoliko napada i odletjeli nešto južnije. Što učiniti? Kako se dočepati ipak sugurnije šume. Mali Lu se zavukao sa Tanom u drugo grmlje. Eventualne bombe nisu ih mogle zahvatiti. Šan mu je doviknuo. Počeo je na sve vikati ako dođu. U šumi je bilo vlažno tlo. a oni u grmlju nezaštićeni. da su na jugu poslali u taj bezazleni dio 137 . imaju veće šanse da netko preživi. na par sto metara! Noć još daleko. Da bar padne kiša. lakše bi vukli i brže stigli pid krošnje drveća. Brzo su se udaljili od opasnog mjesta. Sada se Šan sjetio izdajničkog traga vučenog čamca. a brat ga dopunio. Svi su od umora popadali po zemlji teško dišući. Ako to otkiruju. Napadali su mjesta. saznavši za opći napad. da će biti u blizini i na najmanji sumnjivi pokret motkom ga probosti. Šan je već predbacivao sebi. Što su bili bliže šumi. a tako daleko. Ni sada im nije dao odmora. Zarobljenik se sav šćućurio u grmlju. Ako padne bomba. a mogao je pričekati mrak. Tiho su iščekivali dolazeće zvukove. Skoro su bili iznad njih. Opet su zapeli. natezao svoj konop vezan za čamac. Jedino ako se. tako da su skoro trčeći usli među drveće. što je toliko riskirao. gotovi su! Šuma tako blizu! Sigurnost tamo. zarobljenika zavezao za drvo. Tjerao ih je. Došla su dva helikoptera. Vukli su svi kao pomahnitali. Sve su bile nešto južnije. Sm se isto i sakrio podalje. a radosni jer su izbjegli velikoj opasnosti. Helikopteri bi se mogli vratiti. nešto lijevo od njihvog predviđenog ulaska u zaklon šume. Iz tih ga je razmišljanja trglo ponovno zujanje helikoptera. Brzo je skočio sa svog mjesta. Istrošili su zadnje atome snage. povukla ovamo. pa se moraju skloniti nekoliko stotina metara u stranu izvan smjera kretanja. Tamo su mitraljirali rub šume. bliže prvom drveću. jer je bio još dan. Svi su se sakrili po drveću i među granje. Bacali su i lake bombe. Mitraljirali su neki pet stotina metara od njih. Šanu je bilo lakše. nijedna jedinica se nije nalazila u toj blizini. napravili su mali zaokret i krenuli prema šumi. mogu primjetiti trag vuče. a čamac postavio u okomiti položaj. Šanu je laknulo! Odmah je naredio da požure do drveća.trbuh. Koliko je bio upoznat. Tamo su izvodili skoro isti napad na rubove šume. Mogli su ih sve pobiti. Čamac im još treba za zuadnji dio puta. i ti prokleti helikopteri bi nestali. tako blizu. da to ne čini jer moraju biti na većem odstojanju.Tješio se da je sve ipak dobro prošlo.

imali su znatnu prednost.. iako pronađu trag. Ako čuju zvukove pristajanja helikoptera. bježeći tako. Vjerojatno su primijetili trag. počeli opet vući čamac po zaraslom putu.Šan je bio veoma zabrinut. čuli su se rafali. Dan je bio na izdisaju. Oni nisu mogli znati. samo par minuta prednosti. Čuli su zujanje metaka i udaranje u drveće i granje. Zapeli su snažno. mogli bi ih po tragu pronaći.Manje će se morati vraćati do čamca. aa i od smjera potrebnog kretanja. Ako se spuste i iskrcaju. da će netko njihov ovuda proći. ostaviti čamac. sve u nekom imaginarnom smjeru i nedaleko od njih. ali ako primijete. Što je to za helikoptere? Par minuta! Imali su. Treba brzo pobjeći s tog mjesta. Nešto se događalo. valjda da su im neprijatelji tu pobjegli. a i noć se već približavala. dobro će ih čuti kada se iskrcaju. Šan je zano da se ne smiju više igrati sa sudbinom. misleći. Šan je mislio: ako i dođu. pa u svim smjerovima.šume po jedan lokator. Zvuk helikoptera na mjestu i to tamo. Jedan je helikopter stao u mjestu. Brinuo ga je trag. da se što više udje od ruba šume. Sve zaključke izvodio je prema dolazećim zvukovima. Nije trebalo dalje bježati. Najdenom su zamuknule detonacije u snop vezanih ručnih bombi i mitraljeza. zaključio je Šan. bježat će dalje. Sakrili su čamac i dalje bježali bez njega. Po čemu li sad pucaju? Imali su sreće što su odjetjeli u krivom smjeru. Iz svog skloništa nije mogao vidjeti što se događa. Udaljili su se nekoliko stotina metara i osluškivali. Znači. ali to ga se u ovom trenutku nije ticalo. a do tamo i natrag ima samo 6 milja. slete -.. Dotle će oni dobrano odmaći. nešto odmoreniji. moraju u šumu. Bili su tih iznad njih i krošnji. a u nastupajućem mraku neće se usuditi za njima. iako uzbuđeni. Prvom se pridružio i drugi i odjednom su svom brzinom krenuli u obratnomsmjeru. pa sada tuku po tome. Naročito su opasno zujali odbijeni metci. Pucali su kao podivljali. Iz jedne glupe opasnosti ušli su u drugu. gdje se najmanje nadaju. a mjesta na rubu šume imaju dosta. dakle. Oni će shvatiti da su se prevarili. a u slučaju opasnosti. Sada ih je vijio. Skočio je s drveta i sve su sada. Ovako će se brže i dalje stići. Čuo je lamatanja helikopterskih propelera. gdje su oni upravo dobježali u šumu. preko ravnice. pa onda za njima. pronaći pravi atrag. Valjda su se napadnuti već odavno sklonili s opasnog mjesta. tamo prijeko. Samo su na rijeku javili za njihov dolazak . pa će se brzo vratiti.Na povrtku će svratiti po hranu. I odmor im 138 . Čak ih je jedan i zahvatio vrtlogom vjetra u niskom letu. Ljudski glas iz tog smjera nisu čuli. U daljini. Letjeli su u ravnoj liniji njihovog traga. Ša je znao da pogodak tih sve trga i nema pomoći. primijetili su trag čamca i krenuli tim smjerom.

sve bliže selu Hau. Nije znao da bi i tu riskirao. Šan je bio zadovoljniji. Nepotrebni napori! To je naglasio. pa su napredovali sporo. namjerno tako i bez zaveslaja. Šan je 139 . ali noć je činila svoje. energično i bez problema. jer kiša je ovaj put padala rano ujutro. stao na svoje mjesto. Potok je bio dubok i velike širine. što su dalje plovili. bili su na rijeci Kvi. Što li će tamo s njim učinit? Kraj mjesta s višom obalom plovili su brže. pa sve do rijeke. Zbog vječitih kiša rijeka Kvi je nešto dignuta. i kraju tog opasnog pothvata. Držeći se sasvim obale plovili su polako nizvodno. Sada je zarobljeniku sinulo kuda ga vode. poznatim terenima. Za dva sata. Tan je na prednjem dijelu upravljao smjerom i katkada uklanjao kakvu prepreku. Potjerala ih je bliska noć. kako je to što su činili bilo također opasno. prije nego se vratio. Sav taj put će u povratku prevaliti za jedan puni dan. ali se nije prelila. Večeras trebaju prijeći ovu šumu i to ne bap daleko. toliko još nije bilo vode. sporo instinktivno napipavali puteljak. Pregledali su vezove zarobljenika i legli na kratki počinatk. Šan je neko vrijeme razmišljao .treba. jer tamo ionako ne bi mogli bježati na obalu. Odmah su se ukrcali i krenuli nizvodno. Ne. kako bi mogli osluškivati okolinu i poduzeti mjere bježanja na obalu. Nisu odmah izbili na rijeku. da li mu se to isplati? Isplati li mu se izlagati opasnoti ne sebe. za njega nema nepotrebnih napora ukoliko se radi o osveti. a Tan zagazio u potok. Dobro su čuli zvukove udaljavanja. Iz sna su ih probudile krupne kapi koje su padale iz gornjih slojeva lišća i krošnji. Probudili su se potpuno mokri. padali su i posrtali. i bez riječi. Sada nisu imali nikavih poteškoća. Ispod krošnji bio je već mrak kada su ponovno krenuli određenim smjerom prema potoku u dubini šume. Sjetio se sada riječi svog komandanta. dok još sunce nije ni dobro pripeklo. sve do potoka u koji će spustiti čamac. Nije bilo teško. Pospremili su preostalu hranu u torbe i krenuli natrag. već se Šan pridržavao grmlja. U rijeku su ušli brzo. Često su se nogle plele u nevidljivew prepreke. Dugo jeosluškivao. Uzeli su hranu i osluškivali udaljeno lamatanje helikoptera. promatrao u vlažno jutro. pa su napredovali veoma brzo. Nisu se vraćali. Biti uz obalu. ali je njen tok bio neobično brži. već i ove oko njega. Oko ponoći tog napornog tegljenja i saplitanja dovukli su se do potoka i u nj spustili čamac. a sve to im je oduzimalo snagu. Ipak je odlučno dao znak. a ne moći se popeti na nju. Oprezno su promatrali oba smjera rijeke i. Čamac je lako klizio. a tu su i napori. Šan je samo promatrao. Bojao se takve klopke.

gdje su imali stražarsko mjesto. Svih detalja. Htio je biti siguran u smrt.obratio se zarobljeniku. osim humka.međutim inzistirao na svom planu. kolcem ga pridržavajući. 140 . Šan ga je cinično promatrao i naslađivao se: . ali mali! Taj je nasamario mnoge. Tražio je uliv potoka u rijeku. Ništa se od tog dana nije promijenilo. U sredini je jedva hodao Yu Ling. Zatvorenik je prestrašeno gledao u grmlje. Progonila ga je naizvjesnost. dugog niskog humka kojega je kiša stukla skoro do razine okoline. da nema svjedoka. Kako je samo stigao tamo. Tan je odvukao čamac u potok i tamo ga kamuflirao. Pristali su u malom zaljevu. Jednoruki je bio nepouzdan i lako bi se obranio i uštedio na vremenu. Nije mogao nijekati nešto. Tan je usporio napredovanje čamca. kao “zaljev”! Uskoro je čamac usmjerio prema obali. Još nije znao kako će umrijeti. pokušao kasnije pobjeći. Znao je. a u daljini se naslućivala tamna džungla. Toga se bojao već tada. jer postoji ipak mogućnost. Iz čamca je nisu mogli vidjeti. Zato je i napisao ona pisma. da je netko preživio. Šan je na brzinu pregledao okolinu. Jedino su četri kolca označavala granice tog velikog groba. Samo kakvu smrt? Došli su do razrušenog sela. gdje su njega zarobili. da to neće biti laka smrt! Čim su se iskrcali. Ostali su načulu sa Šanom krenuli puteljkom prema bivšem selu Hau. Sada može samo očekivati smrt. a očiju uprtih u obalu. S lijeve strane su već primjećivali toliko im poznatu ravnicu s trstikom. Mali se sjeća i dobivenih udaraca. hoće ga tu mjčiti. Stalno je mislio što su tu radili. Sav se tresao od te pomisli. što je bilo tako očito. i baš tamo. i zločincima je htio dati od znanja koliko zna. Direktno optuživanje lako bi branio. zato je i tako divljački probadao svakoga. a da ovi sve znaju. Ponosno je potapšao u torbu. tik uz izbačeni poluotočić. Nagorjele i razbacane motke koje su nekad bile osnov koliba još su uvijek bile tu. Dobro im je govorio da ga ne šalju onamo. tu je bila greška i u odluci da s još trojicom nosi lokatore. a ovaj je bljedoćom lica potvrđivao svoj strah. Tu je poginuo Jamu.Postoji stara izreka kako se zločinac uvijek vraća na mjesto zločina . Po njegovom ga nisu smjeli uzeti sa sobom. Splet nesretnih po njega kobnih okolnosti.

to je Šan smislio! Vezali su ga upravo onako. Oči su im stalno bježale prema humku. . Ja ću dotle držati stražu na obali. trebamo kolac ovakve dužine . a onda po svojim stričevima. Iz rančeva u uzeli hrtanu. ne bi li ugledao odbačeni ostatak ruke. da je Šan prije polaska dugo nešto pisao na neke papire. Znao je Tan. Bio je radozano. zamka i mali štapić.a trebamo i jednu kornjaču. što će slijediti. Vračajući se zagazili su u potok. striče. Mali Lu mu je sve ispričao o zadnjim očevim trenucima. . Pogledao je zuločinca u oči. Lu je bio bolje sreće. što prije to bolje! - 141 .pokazao je rukom iznad glave . Trebaju na rijeku. pođite do džungle. gledao u humku pod svojim nogama.ogledavao se sa strahom. . Ostavili su kolac i svaki svojim puteljkom krenuli prema rijeci. Nije i nije išlo!Tan je pošao po Šana.Tan i Lu. Koliko puta su tako zakvačili kornjačinu nogu. Nije jznao sve detalje koje je Šan smislio. Taj ej izbezumljen od straha. Odsjekli su i očistili ga od grmlju. Kod jednog mjesta Tan je sav uzdrhtan stao. Ne možemo jesti! . ali jesti nisu mogli. Obojica su se vratili do ostalih. . ali je naslućivao da je s tim u vezi. Znači.zborio je Šan i dodao Tanu mačetu.Tan. Dječaci su otrčali još uvijek vidljivim putom prema tamnoj pozadini. tamo će sigurno biti sretnije ruke. ne bi li ugledali neku kornjaču. Produžili su prema prvom grmlju i uskoro pronašli odgovarajući kolac. Za pola sata viknu je da je ima. pokušajte je negdje uloviti. Nije znao što.Sad se prvo najedite. a za njega žicom vezan Ling i to licem okrenut prema humku. Nije ga bilo! Sigurno je bila obrok nekoj životinji. kako je bio vezan njegov otac. a Lu ga začuđeno pogledao. izbivši na čistinu sjetno pogleda prema humku. poslije nećemo imati vremena. Zamke su smislili uz put: vrpca s kojom su imali vezane hlače. Nije bila baš velika. Spremili su hranu u rančeve. da to obavimo. .Dobro. Nisu je našli.Tu je stric izgubio ruku . Sjedeći tako na razbacanom kamenju zalogaji su im ostali u ustima. široko otvorenih očiju. Sjetio se samo. Uz humak je već bio zaboden kolac. ali je bila kornjača.Dođi. kada je morao promatrati zbivanja u selu.

a Šan je iz svoje torbe uzeo list papira i svečanim glasom počeo čitati: . Šan je zapalio i umetnuo optuženom u usnice. Dugačkim uvlačenjem dima cigarete gledao je i nadalje u humku. Dokazane su i prema njima je vidljiv njegog izdajnički čin iz niskih pobuda protiv svog naroda. On je optužen za : 1. Šan mu je iz ustiju izvukao nepopušenu cigaretu.Čitam tužbu i osudu narodnog i vojnog suda povodom zločinačkih djela izvršenih u ovom selu. Zločinačko iživljavanje tijekom masakra 5. Ovaj se žrtvi primicao sa 142 . Izdaju i pomoć neprijatelju 2. Silovanje nanših žena 4. Optuženi Yu Ling uhvaćen je u neprijateljskoj akciji tj. zadnju želju? Optuženi je pognuo glavu. Mučko ubojstvo našeg borca Jamu 3.Svi su stali uz humak nasuprot Yu Lingu.. Ostala nedokazana djelovanja protiv svog naroda Sve točke od 1. Narodni i Vojni sud NDR Vijetnama Tu je Šan završio svoj govor i pogledao optuženika: . do 5. Zbog svih tih nedjela Vojni i narodni sud osuđuje ga na smrt. Aktivno je djelovao u masakru nevinog stanovništva ovog sela.Ima li optuženi neku primjedbu? Ima li nešto za izjaviti? Ima li neku želju. da su mu to posljednji trenutci života. Način kazne prepušten je preživjelima iz sela Hau. Špijunsku i zločinačku djelatnost unošenja lokatora u naša Sela i vojne logore 6. Samo još uvijek nije znao kako će umrijeti. Suđenje i smrtna kazna izvršeni u uništenom selu Hau Dana. da o činjenicama masakra do pojedinosti obavijeste javnost i neprijateljske vođe. pa u Šana svjestan. okrenuo se bratu.. Preživjeli si uzimaju i to pravo.

kao da u tome uživa. a na vrh kolca pričvrstili svoju zastavu. Uši su mu bile zaklopljene velikim slušalicama. čas u okolicu terena nad kojim su letjeli. Snimatelj je također već bio na svom mjestu u sredini trupa aviona. Lijevom je rukom rukovodio nekom ručicom koju je često okretao na sve strane. jecati. približavao. a Šan je kraj usmrćenog stavio aktiviran lokator i torbu sa dva papira. Pilot je vodio svoj avion već poznatim nebeskim stazama. Gore. Leteći iznad grada hvatao je potrebnu visinu za izviđanje. Nitko nije ispalio ni metak prema njima. napravili su veliki krug i usmjerili se prema sjeveroistoku. kada je prestao davati znakove života. Svi su pristutni mirno promatrali umirućeg. makar su bili u dosegu dometa specijalnih mitraljeza. pa se priključio na prednji dio na kopilotsku sjedalicu. Začuo se jauk. tako je pilot dizao i letjelicu na sigurne visine. Polako se digao sa staze. Za par minuta preletio je rijeku i usmjerio se iznad zelenog predjela. Radiotehničar oči nije odvajao od instrumenata i svojih dugmadi. Razrogačenih očiju gledao je u oštar šiljak kolca i čovjeka. zajedno s kolcem prenjeli su ga u čamac. neka ga poštede takve smrti. a izviđač kraj njega nešto pozadi uključivao je dugmad za hvatanje radiosignala. Nakon nekog vremena. Iz svog džepića izvukao je pljosku. PORUKA Motor laganog izviđačkog aviona se zagrijavao. Kako se dizao teret. te je dodao pilotu. Snimatelj je svoj zadatak izvršio. pilot se namještao na svom sjedalu. nagnut nad svoje dvije kamere. napravio desni zaokret i poletio prema sjeverozapadu. Snimatelj je snimao teren ispod sebe kroz dvije rupe. Mirno su plovili plavim nebom. Umetao je nove filmove u kamere. Za kolac zabodenom u tijelo vezali su ulovlejnu kornjaču. Tiho i ujednačeno radili su i motori. Motori su jače zabrujali i avioj je počeo rulati stazom. odbacili privezani kamen i gledali njegovo sporo odmicanje. Nju je omotao u povošćeno platno. visoko na brdima.zašiljenom motkom. Oni će ga sigurno “čuti” ili vidjeti. Za kraj čamca. pa hropac i neki neartikulirani glas. Taj je uz 143 . Isprobavao je i radiogoniometar. na drugoj su špagi vezali maleni kamen koji će usporiti kretanje niz rijeku. kroz koje je gurnuo svoje teleobjektive. Sada je zarobljenik počeo moliti. tog jednorukog čovjeka koji mu se polagano. kojega je sa svog mjesta mogao upravljati. Čamac su odgurnuli od obale. Radist još uvijek nije ništa primjetio. gledajući čas instrumente.

.Vjerojatno su napustili čamac kada su čuli avion.uzviknuo je radist.Ima nešto ispred nas! . to je njihov zadatak. Obavijesti ih! Daj točnu poziciju! .ponovno je uzviknuo radist. . Čujete li me? . ali sve nisu smjeli koristiti. Snima sve metalne dijelove na zemlji tako jasno da razvijene slike odmah pokazuju što je što.Halo. Nekoliko takvih informacija koristilo im je za pstavljanje uspješnih zasjeda. Ti napadi su dali u zadnje vrijeme odlične rezultate.to može biti samo lokator! Pilot je spustio avion jmalo niže i promatrao površinu vode i okolinu. neka to oni žabari iz baze utvrde. jer taj zaljubljenik u svoje aparate nije uživao u piću. Oni su često mijenjali šifre. .Dvadesetak ljudi je danonoćno radilo na dešifriranju. Zadnje vrijeme sve više su hvatali radiosignale. da veoma teško popunjava nestale. u čamcu ima nešto.Da. I snimanje s aviona davalo je sve bolje rezultate.rekao je pilot i napravio brzi zaokret.uzviknuo je radist. Uskoro je pilot opet skrenuo nešto udesno prema jugu te su nastavili letjeti iznad rijeke. pa su neprijatelja tako uzdrmale. a sigurno je da dolazi odande . Sada je i on povukao dugi gutljaj i pljosku spremio u džep. te dodao . .Ne vidim nikoga da upravlja čamcem.Nestalo je onih iznenadnih napada koji su toliko demoralizirali vojnike i starješine. jer bi neprijatelj brzo zaključio da nešto ne valja.smiješak otpio dva dobra gutljaja i vratio ponuđeno piće. Treba ista mjesta samo snimiti po danu i zna se smjer kretanja ili pak neki stacionar jedinica ili grupa. baza! Ovdje ptica 303. 144 .čulo se iz slušalice koje su sada sva trojica imaola na ušima. Uskoro je ugledao blizu obale ploveći objekt. Onda nastupa avijacija i artiljerija.Drži taj pravac! Tu je točno ispod nas sprijeda . baza! Halo.Dobro čujemo! Slušamo! . Ali u čamcu se ipak nešto nalazi. Pogotovo ono noćno! Ova tehnika je nevjerojatna. . Prodrli su u njihov šifrirani sistem. pa se nalaze sakriveni u trstici. koje je posebna služba uspjela dešifrirati. A mira i mirnog sna imali su više u zadnje vrijeme.Jači signal . . Radisti nije ni ponudio.

Baza! Baza! Govori jedan! U čamcu primijećen ranjenik i neke stvari.. Nije to bio nikakav ranjenik. da se ranjenik miče. Kada su odmotali pokazala se torba.stigla je zapovijest. kao što su im javili.Svima! Ponavljam. Pošaljite čamac. Čamac je odmah krenuo uzvodno. U torbi su našli lokator i zapečaćenu kuvertu. Kraj poruke! Pilot je avion usmjerio prema aerodromu na drugom kraju grada. a ukrcalo se na brzinu desetak sakupljenih vojnika. Objekt primijećen kao čamac. Naslov na koverti bio je pisan nespretnom rukom i odavao poruku za njihov glavni štab. To je bilo podcrtano crvenom olovkom. ljudi iz čamca vjerojatno u blizini i naoružani. . Tu je stao na mjestu i polagano se spuštao do određene visine. Začuđeni su gledali probodenog mrtvaca i zastavu koja je pažljivo privezana na kolac kojim je žrtva jprobodena. Vojnici su za svaki slučaj pripremili oružje. Nisu se usudili ništa dirati. obična vojnička torba iz gusto pletene i grube tkanine. 145 . Ponavljam 20-0-2 W na rijeci. Dva su letjela iznad trstike i otvorenih vrata. napušten čamac s nekakvim stvarima. Kraj! . a vođin se helikopter vratio iznad čamca. Potreban oprez. pa su mislili. Brzo su stigli do čamca. . Preletjeli su čamac. Kreće se niz rijeku polagano. Helikopteri su već čekali s upaljenim motorima. Spustili su prednju stranicu i počeli pažljivo pregledavati dohvaćen čamac.Kad su utvrdili da nema opasnosti. svima! Tri i četri vratite se u bazu! . Vojnici su se jako čudili onome što su u čamcu zatekli. Usmjerio se dižući se prema bazi. To su oni iz zraka vidjeli pokrete kornjače privezane uz mrtvaca. kako bi mogao u pravo vrijeme izbaciti lancem vezane bombe. čamac su složno uvukli na brod. U bazi su zabrujali motori.Izviđač sa Ptice 303 javlja bazi o primijećenom signalu na objektu na 20-0-2 W na rijeci. Gledali su ima li gdje koja pričvršćena bomba ili bilo kakav eksploziv. Čim je avion dodirnuo stazu tri su helikoptera već poletjela. Pozicija 19-0-2 W na rijeci. Pažnju je privukao paketić povoštenog platna. Takve su torbe nosili sjevernjaci.glasilo je izvješće helikoptera. Pritom su morali prerezati sidreni konop. ali nisu primijetili nikakvo kretanje i ništa sumnjivo.

a jedan vojnik sa strane je uskliknuo: . Čak i imena žrtava i na koji su način mučeni. 146 . Prisutni su nestrpljivo čekali. Mi. Iz baze su tražili instrukcije za daljnji postupak. Prva cedulja davala je detaljan uvid u masakre. Poslan je prije desetak dana u pozadinu s lokatorima . nepridržavanje osnovnih ljudskih normi ratovanja. kada su žrtve bile djeca. shvaćamo neminovne žrtve. Rogersa izvršena je operacija “ GAŽENJE KORNJAČE”. Izvadio je kuvertu i ostalima dao znak da ga slijede. Backu Vašim odobrenjem i prema planu majora J. Lice mu je odavalo srdžbu i zabrinutost.Čitajte! Ako je ovo istina. Nadalje se spominje. da taj grozni. Pukovnik ga je ljutito pogledao i pregledao sadržaj atorbe. kao protivnici. a naročito iz čete C činili po našim civilnim naseljima. da će upoznati svijet i to bez razlaike budu ili ne budu zločinci kažnjeni. Bilo je toliko očito. probodeni mrtvac uza se nosi neku za njihov štab važnu poruku. U tom napadu na vojne i civilne ciljeve stradalo je u kupno 68 nevinih ljudi. U kancelariji je pred svima otvorio kovertu.Pa to je naš Yu Ling. Prit tome su samo spomenuli da imaju važnu poruku za glavni štab. ja to moram dalje proslijediti! Svi su čitali.već su torubu zatvorili i ostavili na mjesto. Odgovoreno im je neka pored baze produže sve do grada i tamo poruku uruče. naš izviđač. Polako je čitao prvi. Za pristutne je bila daleko važnije druga cedulja slijedećeg sadržaja: Štabu američke vojske Na ruke pukovniku C. okrenuli i spuštali se nizvodno. alči su već po izražaju lica vidjeli važnost te poruke. da su ovi spiskovi umnoženi i diplomatskim kanalim već poslani u svijet. žene i nemoćni starci. pa drugi papir. Zatvorili su rampu broda.izletjelo je vojniku. Kvina i operativnog kapetana D. međutim ne možemo tolerirati zvjerstva. Naročito u selu Hau i Ciehu. načine i opise pojedinih zvjerstava. Tim se popisom groze. blijedi dodavali listove drugima i šutjeli. Svi skupljeni čudili su se sadržaju čamca. koja su vaši ljudi. Pristali su uz obalu i pozvali dežurnog oficira. a on je pozvao pukovnika i još neke oficire iz štaba. Bez riječi je papire stavio na stol i rekao: .

samo je pukovnik ostao stajati. Svjetska javnost počela je negodovati i glasno osuđivati te postupke i u javnim glasilima zahtijevati prestanak grozota. uništavanje kemikalijama i da se sudionici i nalogodavci primjereno kazen. oštar. Novine. Nadamo se. KORNJAČA SE MOŽE GAZITI. Ovakve ćemo poruke razaslati u svijet. da ćete ovo proslijediti dalje. činove i jedinice. Novinske agencije počinju javljati o nečuvenim pokoljima u Vijetnamu. a o vama znamo sve: imena. sadistička mučenja. pa je s time prešutno i odobravao načinjena djela. kada su se s lijeve strane otvorila vrata male dvorane. šaljemo vam.Pri tom zločinačnkom aktu bil je nazočan i spomenuti kapetan Rogers. očima uprtim u prvi red pred sobom. Presudu nad vašim izviđačem. svijet koji će imati svoje mišljenje o tim zločinima. kao da je 147 . nemerna sakaćenja. gdje su sjedili optuženi. koji su međunarodnom konvekcijom zabranjene. iživljavanja.uzviknuo je oficir. tri visoka oficira koja je predvodio pukovnik C Braznik. Svi osuđenici. Svi su sjeli. Taj pogled bio je ozbiljan. Za takav zločinačkiu čin krivimo vas. koji ste naredili upotrebu svih sredstava i mogućnost takve likvidacije. Svijet nije dugo mogao ostati suzdržan. izdajicom svog naroda. “Sud zasjeda” . Na vratima su se pojavila tri ozbiljna lica. Čak su prokrijumčarene neke fotografije i nekoliko uskometražnih filmova. tužitelj i branioci ustali su sa svojih sjedala. AL SE NE MOŽE ZGAZITI! Nsu San ZLOČIN I KAZNA Vijesti su se brzo proširile svijetom. agencije i poneke ambasade dobile su detaljna izvješća s poharanih terena. napalm-bombe te kasetne projektile. Novinarima je pristup bio zabranjen. Tome dodajemo i kemijsko uništavanje vegetacije. Učinjena su i ljudski nepojmljiva zvjerstva. silovanja djevojčica i žene. Operacija “GAŽENJE KORNJAČE” i slične ”POTRAŽI I UNIŠTI” vašim je odobrenjem rezultirala pretežno nedužnim žrtvama. te da će ih vojni sud pravedno kaznit. Druga cedulaj kao prilog uz imena žrtava opisuje i način rada tih zločinaca.

Radio je po svojoj savjesti. ova sramota! Još nije bio svjestan svojih pogrešaka i kao takve nije ih mogao nikako prihvatiti. vrhovnog zapovjednika vojske. Osjećao se jadno. Rogersa su pokupili s aerodroma. Istrazi nikada nije priznao učinjeno kao grešku. a optuženima je trajalo dugo. da me o detaljima istrage i osude izvijestite!” Kraj citata! Pored blijedog pukovnika Backa. To je potrajalo nekoliko sekundi. a iz nje list papira. 148 . a sada doživljava ova poniženja. Još uvijek nije shvaćao. U redu iza njih sjedili su optuženi vojsnici i narednik Wulter. da nije bilo svjedoka koji su preživjeli. Uzimam si pravo. kruta i oštra. što je skrivio? Očekivao je presudu za nešto što je činio. Nesrtalo mu je s lica one odlučnosti iskusnog ratnika. Umjesto slavlja. Političke posljedice takvih akcija jesu nesagledive. Nije mogao smisliti. I ostali optuženici osjećali su se jadno. Pogotovo u momentu kada smo javnim mnijenjem prisiljeni priznati poraz naše intervencije. Neshvatljivo! Istraga je bila brza. Braznik je zatim odvojio jedan fascikl. Naš cilj nikako ne opradava upotrebljena sredstva i metode. pa on je heroj! Hrabro se borio. da su i mnogi drugi činili slična djela. C. Dokazni postupci kao na tanjuru. kada se upravo namjeravao ukrcati na avion koji bi ga odveo na odmor u SAD. Izgledali su zabrinuto. citiram: Vojnom susu i komandi 5. Sud nije prihvatio obranu. mudro rukovodio. potrebno je detaljno ispitati i uzročnike tih sramotnih djela primjereno kaznit. Jedino opravdanje. Branioci nemoćni. da to svi čine naišlo je na dopunsku osudu. Armije USA U vezi napisa i vijesti priširenih naročito po Europi i reakciji na sporne slučajeve naše vojske. primili smo sljedeće pismo. Pa zar je mogue: da oni koji su ga do sada odlikovali. Ponovno je važno bacio pogled na optužene i izjavio: “Iz kabineta predsjednika USA. majora Kvina sjedio je kapetan Rogers.svjestan svoje delikatne zadaće. ali i naređenju. predugo. da ga je njegova pohlepa za činom dovela ovako na optuženičku klupu. a mislio je da čini na najbolji način. Da su ih tamo barem sve likvidirali. ali i uplašen. sada mu i sude. uvjerenju. Novu je uniformu okitio sa dva nova odlikovanja. Da nije bilo onih pisama! Ne bi ovi njega ponižavali. iz njega izvadio veliku kuvertu. Nikada to neće priznati! Ta on je jedan od najboljih. kao nešto što se kosi s vojničkim moralom. a sada je tu sjedio snužden. začuđen.

kao da odobrava izrečeno. optuženi. a s druge strane njegovi povremeni izljevi gnjeva i kruti odnos do podređenih. Tan. Vojni izvjestitelji bili su škrti i donosili samo one vijesti koje su slučaju opravdanja odgovarala. da bude malo suzdržaniji i tolerantiniji. Gorko je plakao. sada se katkada pretvarala u izvore srdžbe i bjesnila na sve oko sebe. Zbog svog iskustva i sposobnosti bio je među tijetkima koji su se bavili i ratnom strategijom. Zbog svoje invalidnostijedino je bio pošteđen direktnih borbi. brz. bio je uzor mnogima. Bio je sav predan revoluciji i pokretu. nečiste savjesti. odbili su od njega i ono malo prijatelja koje je imao. da sve to nije bila farsa. Po svojoj skromnoj vanjštini. To je znalo potrajati i par sati. na sebe i okolinu. da služe za primjer. pa ga neprimjetno sliedio na odstojanju. Tek sada su bili svjesni. a sve drugo sporedno. ŽIVOTNI PUTEVI I SUDBINE Nsu San je postao viši obavještajni oficir kod oblasne komande. osobnoj asketnoj disciplini i navikama. jer za to naprosto nije imao vremena. Ali nije se mogao riješiti neke čudne zatvorenosti. Nije se mogao izvući iz svoje kože ni u rijetkim trenucima opuštenosti. Šan ga je značajno pogledao. Svi su ga cijenili i imali strahopoštovanje. Jedino je prema nećakinji Li i nećaku Tanu bio nježan zatomljujući svoju srdžbu. bio konzultiran i u svemu aktivan. ostali su nijemo stajati ispred svojih sjedala. S jedne strane uzor mladima.poniženo. Zbog svojeg vidnog šepanja patio je i od kompleksa. diktiran odozgo. degradacije činova. Tan. Zdušno je obavljao svoje zadatke. i šuteći udaljio se izvan sela. jednom ga je u izljevu gnjeva molio. sjedećeg na jendom humku. Njegova prijašnja dobra ćud. sada osuđeni. skupio je hrabrost. ali mu se nisu približavali. sada već stasit mladić. Nikada se nije ženio. da ia zločina slijedi kazna. za opomenu drugima i da se zadovolji krittična javnost. Svi optuženi bili su toga svjestni. pronašao ga je na osami. Prema podređenima je bio krut i strog. Tan je time bio iznenađen. I sam sudski postupak. pa i mnoge sporedne logističke. da se smiri. temeljit. Ozbiljan tip ratnika. a i 149 . U takvim su ga se trenucima svi klonili. na rubu šume. daleko od sela. prilikom rijetkih slavlja. Nakon nekog vremena. prestrašeno. ali svjestni svoje krivice. kojemu je rat prvo i jedino. a u sebi se zapitkivali kolika će biti? Nakon izrečenih kazni. na momente ogorčenosti na nametnuti rat.

Tanu politika nije sjela i nakako je počeo sumnjati u komunističku ideologiju. Tako su se obojica bez ijedne izgovorene riječi vratili u selo. među koje je i sam spadao.Odgoj Li i Tana sve su ga više zaokupljali. Šan pak misleći stalno o svojoj zakletvi. a i žaljenja.žalostan. Vijesti su bile spore. već da ga taj čuva od moguće nesreće. Jer. Hoće je biti u stanju izvršiti? Šan je Tana čuvao od svih mogućih iskušenja. onako usput napomenuo. gnjeva. Tan se nikada više nije usuđivao upozoravati. Sve je to Tan postepeno shvatio. pazio da ima sve što je trebalo za svoje školovanje. Ne zbog potrebe. sjeo na busen kraj njega. morao premjestiti u drugi plan. To je bila zakletva nad humcima mrtnih u selu Hau. koliko je mogao i umio. u Europi. Prvi dio pravde je zadovoljen! A drugi? Žrtve mu izmiču. Dugo su tako sjedili. Zbog toga je u zadnje vrijeme bio sve nervozniji. Promatrao je te propagatore rata. ali nije znao što ga još muči. te ratovanju. S jedne strane nije se nadao takvoj reakciji tu. potiskivao je u sebi. koja je ustvari njegovim zločincima omogućila nesmatani bijeg. učio ga životu. 150 . bez riječi. ali obojica svjesni situacije. Ni malog Lu nije zaboravljao. Šan se brzo digao. da je od revolucije i tog rata očekivao nešto što taj naroneće dobiti. da strica sve više muči zakletva. Znali su američki obavještajci svoj posaopa su pritvorenima stalno mijenjali mjesta. tu tako teško stečenu slobodu. kao da su nanjušili što bi im se moglo dogoditi. udaljavaju. već u takvim nutcima posao žalostan.Bio je to plač očaja. I sam Šan mu je jednom. a s druge strane privilegirane pojedince. Saznao o suđenju ratnog suda. svjestan što sve Šana muči. Tan je znao. sve bez riječi izvinjenja koje zbog nadolazećeg plača nije bio u stanju izgovoriti. planiranjem. obrisao suze i prebacio ruku preko Tanovih ramena. Na opasne puteve i zadatke. kriveći sebe što je izazvao taj neshvatljivi postupak čovjeka koji mu je bio uzor hrabrosti i koji se toliko trudio za sve preživjele. savjetovao ga. Prišao mu je. opterećen njome.Tek kada su iz šume naišli seljaci s oruđem. ali i brizi za ovo dvoje djece. Naravno da je takva razmišljanja zadržao za sebe. proatrao “oslobođeni” narod. na relacije njemu nedostižne. ali ni takvoj osudi. Previše je bio zaokupljen svojim zadacima. ali pouzdane. Za njega i ostale preživjele našao je uvijek pokoju mirnu i staloženu riječ. u svijetu. uvijek u pozadini slao je iskusnog pratioca.

od kojih je jedan bio francuski zarobljenik. Često je Tan pitao. jer to nisu bili stručni nastavnici za fiziku. Za Tanovo školovanje angažirana su dva nastavnika. Tek predvečer Šan se vratio u selo i legao u svoj “amak”. razni ideolozi sa Sjevera. Tan je Sanu ispričao iskustva koja je saznao od zarobljika. Pomalo su ga živcirali. Tako su optužene učinili nedodirljivima i nedostupnima. Počeo je komparirati razne sisteme.. da se ovaj ludi rat okonča. Pa onda još vijest. sakrivanja i mučenja svog naroda koji je ipak indirektno trpio sva stradanja.simpatera sjevera bilo je posvuda. Samo je Tan shvatio njegovo lutanja i očaj. jednom se San povjerio i Tanu. bježanja. Nakon toga su dugo pričali. ali nekog čvrstog zaključka nije imao. politički komesari. U njima je primjećivao sve više demagogije. Naravno. Savladao je svoje muke i potisnio ih.ali Li je učila samo francuski.. Svu svoju mladost i snagu dao je za rat i ideologiju. To je Sana dotuklo. što li to stric Šan kani s njima? Jesu oni uključeni u njegovu individualnu osvetu. da mora puno učiti. Taj dan. Ostarit će prije negu sve to završi. To im jebio jedini i najvažniji zadatak. kako su nazivali mreže za spavanje. mada to nije otvoreno pokazivao. kojimu je zadavao dosta poteškoća. od svojih. Začudo. primijetio je isto. Naređeno im je bilo. s predavanjima. čitati i da i ona ima svoje učitelje. a front se nije mijenjao. Kako i kada će moći realizirati svoju osobnu zakletvu? Tako je prošla skoro cijela godina. te još za neke egzaznanosti. osim stalnog seljakanja. povjerljivo i paeći da ih tko čuje. nedorečena i improvizirana. Sljedećih dana Šan je bioopet onaj stari staloženi ratnik. da svaki Tanov slobodni trenutak ispunjavaju individualnom nastavom. Začudo. predmetima bila uspješna. Sada je opet mislio samo na to. Kratkim posjetima kod sestre Likoja se nalazila u pozadinskoj bolnici. od ljudi. kemiju. Imao je premalo informacija o “vanjskom svijetu”. pa je takva nastava manjkava. jednom se San povjerio i Tanu. tek onako u razgovorima. Pored francuskog Tan je učio i njemački jezik. da takva nastava nije u svim segmentima. ili ih samo želi maknuti iz tog pakle i nesigurne 151 . To ga je ponekad zbunjivalo. kada je tu vijest pobjegao je u šumu. Večera na niskom stoliću ostala je netaknuta. da su ih većinu prebacili u SAD.

zapisujući podatke.budućnosti? Međutim. svakodnevne obaveze oduzimale su mu suviše vremena. reducirao. On bi pretpostavljenim oficirima iznosio svoje zaključke. logički zaključivao i najvažnije proslejđivao dalje na sjever. Realiziranje akcije potvrdile su da je većinom imao pravo. Najvažnije su mu bile šifrirane poruke s triju aerodroma. analizirao. pa i poteškoće i njihova rješenja. Ukrcavanje bombi i projektila ukazivalo mu je na akciju. To je znalo potrajajti i sat. 152 . tih divnih operativaca i vođa nudeći taktična rješenja. Pomoću nje io je jasan pregled. toliko su svojim ovlastima bili opasni. uvijek je pazio da ne povrijedi sujetu viših oficira. da bi o tome previše razmišljao. strategiju s moguće što manje žrtava. kako bi bombe padale “uprazno”. Njegova izlaganja strategije o pojedinostima bila u veoma korisna. Zbog toga su ga i tako često konzultirali. Koliko su bili plitki u vojnim taktikama. ali i njihovu moć i opremljenost. bila mu je sve. to mu nije baš uvijek uspijevalo. neki mogući plan udara. kojh značenje je znao samo on. U svakom naglom pokretu ili premještaju neprijatelja našao je uzrok i posljedicu. Svoje obavještajne “krakove” imao je i u redovima južnih vojnika. Štabni operativni planovi i strategije radili su uvijek u Šanovoj prisutrnosti. uspoređivao i zaključivao. odstupio za dva-tri koraka. koju je objesio na stijenu svoje kolibe. Imao je u glavi odličan pregled i raspored neprijateljskih snaga. Njih je nazivao “ekspres komesarima”. zgužvano tekom. Nakon pristiglih svih vijesti.I opet su me nasamarili ! Kako na to nisam pomislio? Oprezan u svojim prijedlozima. i s te udaljenosti promatrao i analizirao. Najteže mu je bilo s političkim komesarima. No. Rješenja sa što manje žrtava suboraca. Ta karta. već žalostan nepotrebnim žrtvama. Sve takve obavijesti pažljivo bi grafički detaljizirao na velikoj mapi. školovanim na brzinu u Kini. u operativni štab. vršio je izmjene na karti. Uvijek je iznosio i predviđene alternative. dok god nije naišao na logički slijed. Palile su se na “rezervne “ vatre. Koristio se i malom. Obavijesti s juga stizale su svaki dan na njegov stol. savjetima ali i u izvješćima. smotao cigaretu. U takvim trenucima nije bio ljut. Tada bi glasno razmišljao: . Sve je to analirao. s brojčanim utičnicama raznih boja. pa je odmah naredio sklanjanje ljudstva. U svakom takvom izlaganju naglađavao je čuvanje vojnika.

Tan je shvatio da je to u vezi sa Šanovom osobnom osvetom. obično su nakon dva. Jednom mu je Šan natuknuo. za njega. što je drugima bilo uskraćeno. zašto? Katkada je zbog toga bio ljut i žalostan na svoju predoređenu sudbinu. koji je pojedinim jedinicama služio kod planiranja akcije. da on živi za revoluciju. Na opasna mjesta Šan mu je uvijek dodao “čuvara-pratioca. Zgrozio se! Šan 153 . Tu su dolazili i njegovi nastavnici. Morao se brinuti o čistoći zajedničke kolibe. tri saslušanja mirno odgovarali na Šanova pitanja. ali bio je uporan i demoralizirani zarobljenici. da mu pomogne. pa kakva god bila. svjesni situacije. Tan je polako shvatio. ali i autoritativno obrazložio. Nsu Tan je poštivao svog strica i vođu. da je njegovim štićenicima ponekad bilo neugodno. Šan mu je u takvim. uvijek nježno. Mladići njegovih godina nosili su puške. Ta briga je bila toliko očita. očito primijećenim krizama. Učenje i samo učenje! Nakon rata društvo že trebati obrazovane pojedince. iz kojega nikada neće pucati. provjeravao na svojoj karti. Dobijali su i imali katkada i ono. naturenom sudbinom. Dugo se nije mirio s takvom sudbinom. Sve više je te zadatke dobivao mali Lu. Nije mu baš uvijek. išli u akcije i radovali se svakom uspjehu ali su i ginuli! Od toga ga je Šan odvraćeo. Tako je “živim jezikom” dolazio do važnih informacija. pa tek onda izvješće slao dalje. sudbinu koju mu je naturio Šan.što mu je zadatak. učiteljem i samo pištoljem za opasačem. koje bi prvo unosio u svoju izlizanu tekicu. taj lijepi način. koji se pokazao kao brz i efikasan kurir. mada su neki to činili. pa je prije toga uvijek morao skloniti papire i zemljovid prekriti pletenom trstikom. koji bi bili kadri voditi zemlju. da će ga možda tamo “vani” trebati.Šanova naoko oštra narav. Saslušavajući zarobljenike nastojao je korektinim i otvorenim razgovorima saznati sve što ga je interesiralo. Svako njegovo izvješće pratio je popratni komentar. Tanova dan bio je ispunjen mnogim obvezama. namijenjenom. Obavlja neke sporedne. Rijetko je dobio operativni zadatak u vidu prijenosa pošte do nekog udaljenog sela ili položaja. sestricu Li i malog Lu. Bio je prisiljen mnogo učiti. a samo radi njegove sigurnosti. bombe. uspoređivao.Nikada nije slan preblizu operativnih jedinica. Osjećao je. uspijevao. prestrašeni. nevažne zadatke. nije dozvoljavala u njegovu poslu grubost. s knjigama. A on? Tu u kolibi ili pred njom. Nije dozvoljavao grubost. međutim.

Smatrao je to vojničkom čašću. nejakima. Nestat će razlike između mene i onih sumanutih vojnika koje je osudio sud i sav humani svijet. Moja osveta je osnovna. još uvijek mjesta i opravdanosti za dodatnom kaznom u obliku njegove osobne osvete. razmišljao je. Od početka je želio da njegove motive razumiju i generacije koje dolaze. mladi izdanci njegova naroda. Bio je zadovoljan i vješću da je svijet. Pretvaram li se u monstruma koji ne preza ni od zločina da bi održao riječ? Učinim li to. samo s tog razloga. To su trenuci nesvjesnog djelovanja koje čovjek kao necivilizirane etavizme prošlosti potiskuje id trenutka kada se osovio na svoje ekstremitete. Osveta je čin očajnika koja se može razumjeti. Najviše ga je zanimalo fotografiranje. Postupno je i taj učio s većim žarom i savladavao osnove. Nakon par dana dobio je nove knjige. instinktivnim porivima svojstvenim samo životinjama. u afektu kada čovjekovo racionalno razmišljanje postaje spontano iracionalnim. Zar nije odlika dostojanstva i čestita čovjeka. učinjena na mah. zaživjela je i sada poprima čak racionalni oblik. da održe zadanu riječ. rekao mu je da su njegovi zadaci i obrazovanje naređenje više komande i da tako mora biti. naroda koji posjeduje odlike 154 . Francuski jezik mu je “ležao”. pozitivna ljudska etika ne poznaje osvetoljubivost. dužnost! Međutim. To mu je i Tan jednom spomenuo. Ima li. a samo takvima je bilo mjesta u njihovoj borbi. ali s njemačkim je lomio jezik. doista ću se pretvoriti u obična kriminalca. rođena u tuzi slomljena srca za najbližima. jednoj se Šan posebno obradovao. U mnoštvu vojnih informacija. a s druge njegova zadana riječ. zakletva nad humcima svojih najbližih rođaka i suboraca. saznao istinu o zločinu koji ga je toliko zaokupljao. pa i njemačku vježbenicu. Saznao je da je američki vojni sud osudio učesnike zločina. zahvaljujući njegovim pismima. koje su redovito pristizale svakodnevno i bile osnova za razvijanje i koordiniranje akcija na Šanovu području. S jedne strane takva dilema. mislio je Šan. ali ne i opravdati.je to primijetio. Da li bi me razumjele i žrtve u ime kojih se moj životni cilj sveo na osvetu? Šan je znao da je jednostavno naći opravdanja za nemoralne stavove u ljudi sumnjiva morala. Stupanj uspješnosti potiskivanja tih animalnih poriva u čovjeku možda je najvažnije mjerilo civiliziranosti ljudkog roda.

tada je potrebno manirom licemjerja tom svijetu reći da s njim dijeli mišljenje i obmanuti ga "pravednom" sudskom kaznom. Šan je bio uvjeren. izgovorom borbe protiv komunističke ideologije. načinom na kojem počiva njegova zamišljena. Pitao se. a ova kazna svakako nije! Sramotno je niska! Iznuđena na brzinu. demokracije koju predstavljaju. okreću u grobovima. samo da se udovolji javnom mnijenju. da kazna zločincima nije primjerena. koja pohranjuje i bodri agresivne instinkte svojih vojnika lažima o misionarskoj ulozi civilizacije. Usredotočio se na razmišljanje o zločinu i kazni. 155 . kažnjavati neizravno. da sa savješću beskrupuloznih nije moguće komunicirati humanim gestama. hoće li ga razumjeti svi oni pozvani da moralno sude o njegovu činu. trebao je samo što brže vratiti ugled. osobna osveta. taj narod zaslužuje i etičke temelje na kojima će graditi svoju budućnost. A kada ta arbitraža naiđe na osudu velike većine svijeta. kao posljedica humane reakcije američke javnosti i vojnog suda na neljudsko ponašanje dijela njihovoh vojnika. nije mogao zadovoljiti pravdu kakvu je zamišljao Šan. pa i ostalih masakara. Sve u svrhu. Apsurd. Ta kazna nije nastala spontano. a tako je i odgajao. Ali. tek formalnom odlukom. Zar se zadovoljiti kvazipravednosti institucije dvojna morala koja provodi svoj naum svjesno nehumanim sredstvima. koja "treba" njihovu pomoć i arbitražu.dostojne poštovanja ostalog miroljubivog svijeta. Sam sudski proces. Kazna je iznuđena pod pritiskom američke i svjetske javnosti. ostavlja za sobom breme nečiste savjesti. dostojanstvo i pravednost armiji SAD-a. na dijelu kugle zemaljske. Ali. za Šana farsa. o kauzalnom odnosu koji svoje ishodište nalazi u zadovoljenju ljudske pravde. opet Šanova dilema. pa i sunarodnjaka. Ima li. da kazna ima svoj korektivni smisao samo ako je izravno vezana za uzrok i ako je pravedno odmjerena. putem posrednika. prirodno. išta teže za časna čovjeka do život s nečistom savješću. a preživjeli podižu glas prizivajući savjest pravdoljubivog svijeta. Znao je da se nakon sudske odluke vojnih oblasti žrtve tog. Njih je moguće primjereno kažnjavati samo njima razumljivim načinom. kojim naredbodavac kažnjava izvršioca za izvršavanje ničim ograničene akcije. Odgojen je. Nsu Šan je znao. pitao se.

I. imao je sve podatke o zločincima. da li je ispravno? Međutim. Šan je na njega bio ponosan. koji su mu do sada. sluteći njegovo oklijevanje. pa čak i zatvore u kojima služe kazne. kada je donio takvu odluku. upotrijebiti za put i školovanje djece o kojoj se brinuo. Osjećao se nekako slobodnim. ali uvijek interesantan tekst. a i bolovi u ranjenoj nozi katkad su bili sve jači. Mučilo ga to pitanje. adrese. jasan. s jedne strane prisiljavati što mu se ne sviđa. to nije više vio dječak. bude li potrebno. a i na svoju simpatiju Mia Mi. sve više ga je mučila neka nepoznata bolest. neopterećenim. a s druge. a najviše dragog kamenja. u vrećici sakrivenoj u kolibi. mislio je Šan. bračna stanja. Skupljena će sredstva iskoristiti pametnije. ipak je postigao cilj. Išlo mu je jako dobro. Emotivna iskustva. I još nešto. Svi događaji i njihove pojedine sklonosti išli su tome u prilog. mada je posjedovao potencijal logičnih zaključaka. mora požuriti. Prvo je razmišljao o Tanu. ali ostalo je opet pitanje sklanjanja iz tog pakla. pa će ih poslati u svijet. propagandnoj djelatnosti. s mnogim nezamislivim načinima dobivanja informacija. Svijet je ipak njegovom zaslugom saznao djelić istine. No to je bilo premalo! Nije ga htio. misleći na seku. Bilo je tu zlata. postupno su nestali. ilegalno i legalno sakupljenim upravo za taj svoj naum. Iako nedovoljna kazna. Tan je pokazivao neke sklonosti za propagandu. Tan bi zasigurno napredovao. da će to biti 156 . izvršioce. izložio mu svoje planove i pitao bi li otputovao u Njemačku i tamo nadopunio svoje znanje fotografije i reprodukcijske fotografije. te lucidni san osvete. To nikako nije želio. izvješćivanje. zadavali toliko opterećenje. jer ta ga bolest može preduhitriti. već pametan mladić. jegove je odabrane slike pratio kratak. Imao je i sredstva. mjesto stanovanja. seoskog učitelja. pisanje. fotografiranje. Od dva različita fotoaparata nije se odvajao. ne potpun. koju su dobili. Tako je u njemu sazrijevala odluka da odustane od osvete. Razgovarao je sa Tanom. ali zadovoljavajući. Smislio je i posrednike. Iskoristit će sve svoje veze da to realizira. a i život. Dobro je primjećivao sklonosti i sakrivene talente u te djece. Obavještajni rad ga nije privlačio. U takvimtrenucima.Kao iskusan obavještajac. morap bi ostati u zemlji. isključiti mogućnost da stradaju. U toj. Dugo ga je Tan začuđeno pomatrao. Šan mu je odgovorio. Time bi indirektno financirao svoju osvetu. Najviše ga je zabrinjavalo što sam to nikako ne može realizirati. Usput. riješit će ih iz opasne zone rata. sve više nalik na svog preminulog oca. financirati njihovo školovanje. Te bi angažirao iz japanskog krim miljea.

uvijek mu je pratitielj bio učitelj. Sin Jean. Pri tome se nekako lukavo nasmiješio. pa će o tome kasnije. tajne. zarobljeniku iz Francuske već je nabacio neke planove. A ona zna potrajati i par godina. te iskrice ljubavi. velika je pomoć Mia Mi u savladavanju laboratorijskih proučavanja na bazi kemije. što nije bio njihov rat. kratki susreti bili su sputani onim ljudskim. Kada je Tan. koji su inače vladali između njih dvoje. Njihovi preparati bili su daleko poznati i cijenjeni. za Tana i za Li. Naglasio je. koji bi onda mogao pomoći i svojoj simpatiji Li. njihovi. Tan ga godinama nije vidio. kasnije. nije mogao planirati. Isto takvo mu je i vladanje i da ga ne smije gledati kao neprijateljskog zapovjednika. i Tanu je bio od samog početka simpatičan. Tim načinom. upitao Šana što o tome misli. francuz Jean. Što će s malim Lu. Primijetio je Šan. u tom trenutku nije znao. Neće ga oni gore tako lako pustiti. da Jean sada radi za njih i da je njegov laboratorijski rad cijenjen i korektan. on će ih morati napustiti. Prvi put mu ga je Li stidljivo predstavila. radio je u poluotvorenom laboratoriju sa Miom kao suradnicom. Jedini spas bila bi humana razmjena. da bi preuzeo tvornicu. odavno. Sami će odlučiti. Učo bi se udaljio samo kada bi njima pristupio zarobljenik. ali mora biti strpljiv.Njemačka ili Francuska. Da je kao i mnogi drugi mladi Francuzi uvučen u nešto. Jeanu. jer je on iako potreban kao stručnjak. Osim toga. dao na znanje da simpatizira Li. Od njih je zahtijevao da komuniciraju na francuskom. "latentna kazna". otvoren i. Tada su i onako govorili francuski. Napomenuo je. ali ipak se 157 . Bračni par Groller imali su malu farmaceutsku tvornicu na periferiji Pariza. tputovao je pred sam kraj. Na licu mjesta ispravljao je izgovor. za koju Tan tada nije mogao znati. U nekoliko dvo do trodnevnih posjeta sestri Li. ako uspije prvi dio plana. proglašen mrtvim. Bilo je u tom smijehu neke prikrivenosti. da takve mlade znanstvenike zemlja treba. bio je prisiljen poći u Vijetnam. jednostavnih riječi. kojeg su školovali. kako su to oni zvali. na prvi pogled. odgovorio mu je da je Jean inteligentan. ipak zarobljenik. Tu je Šan vidio mogućnost pomoći tom simpatičnom stručnjaku. čak i radosnim susretima. Nije se smio javljati kući ili. obrazovan i dobar dečko. Bio je vedra duha. ali nažalost. da se tako ozbiljno i skoro tmurno lice razvuče u zadovoljan osmijeh.

ratni zarobljenici. Njihov Jean bio je na zadnjem dijelu. Pismo su. vidjeli su po potpisu visokog vojnog službenika koji je vjerojatno bio zadužen za takve slučajeve. Sadržajno kratka vijest bila je popraćena iskazom svjedoka. da su i ekshumacije "NN" grobova. utopili su se u rijeci. da im je sin nestao u jednoj noćnoj akciji prebacivanja ranjenika preko rijeke. Mama Groller je stalno plakala. A sada. Od Međunarodnog crvenog križa dobili su odgovor. Odasvuda su tražili pomoć. Tek nakon šest mjeseci dobili su iscrpan odgovor. koju su držali iznad kamina u dnevnom boravku. kojih je na ratnom prostoru bilo bezbroj. da će barem ostatke svoga sina jedinca dostojno pokopati u obiteljsku grobnicu. Na sve su moguće načine pokušavali saznati barem za tijelo svoga sina. s nevjericom. poslije tri duge godine. Vijest su donijeli povratnici. I službena vijest poklapala se u potpunosti s njihovim izjavama. Prije tri godine snašlo ih je zlo. Dobili su vijest. a sutradan se odvezli u stotinjak kilometara udaljeni grad. podgrijala im je nadu nevjerojatna vijest. Potražili su veterane koji su bili sudionici tragičnog događaja. te ga raznijela u komadiće. pažljivo. Tri su godine živjeli sa svojom nesrećom i žalošću. I oni koji nisu poginuli na mjestu.tamo još ratovalo. Preživjela petorka dala je iscrpno izvješće. Udarac kakvom se nisu nadali. koji su putem međunarodne organizacije vraćeni kući. koje su zastupale u razmjenama. kada su se već pomirili s tragičnom sudbinom. da u tim okolnostima nitko više nije mogao preživjeti. pa su vrlo male šanse. ali da se to dogodilo na operativnom području francuskih jedinica. Da to nije nikakva šala. kojeg je adresa bila priložena. da su detaljno ispitali sve činjenice koje su im dostupne. Odmah su se telefonom javili mladiću. momentalno nemoguće. pa ushićenjem nekoliko puta pročitali. jer su mu drhtale ruke. Noću nisu spavali ni minute. s vrlo malo nade. Vjerojatno je bio na mjestu mrtav. Već su bili nagovještaji povlačenja trupa kada su ga tamo odredili za sanitet. Mnogo je mladića stradalo. Tako su iscrpili sve mogućnosti. gdje je granata baš i pala. kada je granata direktno pogodila transportni čamac. da im je Jean živ. I Crvenog križa i raznih ambasada. Bili su krajnje uzbuđeni. da će posmrtne ostatke ikada moći dobiti. Groččer vozio sporo. 158 . Tu se ništa više nije moglo! Roditelji su stalno imali pred očima zadnju sliku nasmijanog sina u elegantnoj uniformi. i sada je g. da im je žao što im je međusobni rat odnio sina.

ali i nade. Neka samo budu 159 . Neizmjerna radost uselila se u obitelj. Napomenuo je da svi. pa onda svoju radost podijelili sa svojim susjedima i prijateljima. jedva je vozio. punih neizvjesnosti. jer su neke rečenice bile izbrisane. Tata Groller. Crvenog križa. Zapisali su ime kraja gdje je viđen. Na kraju su im izrazili sreću. mora proćiteško razdoblje "latentne šutnje" kako su to nazivali. nježno! Obavještava ih da je dobro i da se puno priča o povratku. da mogu barem nekom roditelju javiti tako radosnu vijest. Kratko. Na prvi pogled vidjelo se. ali da sve ide jako sporo i da pošta dugo putuje. ali njegovo. da je Jean sada već "slobodnjak" i da su se prilike toliko promijenile da će im se sigurno moći i sam javiti. navodno. sudjelovanje u vojnim operacijama i slično. kako se mnogo trude. Kaže. Druga faza bila je više psihička popraćena izolacijom. od uzbuđenja. Morali su nekako iskazati svoju radost. ambasada. On sam poslat će adresu. da posebne humanitarne organizacije rade na njegovom povratku. malo od brige. dobili su odgovor. da ih tamo ima dosta i svi će. vojna postrojba. po "vremenskom odsluženju" biti pušteni po grupama. Prva je bila puna ispitivanja. pa moraju imati mnogo strpljenja. U tom razdoblju svi su zarobljenici prolazili kroz dvije faze. ali skoro sve oko tri godine. dugih. Ta kazna neizvjesnosti bila je najteža. pa i Jean. U to vrijeme Jean još nije znao. odnosno nečitke. Za mjesec dana. Opet su roditelji pisali pisma putem posredničkih udruga. čin. ali i za njihove kod kuće. od njihovog Jeana. da radi u nekekvom laboratoriju i da ga je vidio prije tri mjeseca. ta sve one Francuze koji nemaju "tamne mrlje rata" nakon trogodišnje kazne po grupama omogućuju povratak u Francusku. ali ne suviše grubih: identitet. zaduženje. ispucati svoju iznenadnu sreću. da je Jean živ i izliječen. prekrivene smeđom bojom. dopustit će mu da im se javi. teška za njih. Mladić Leone odlučno im je potvrdio. jasno. mučnih.malo od sreće. katkada i neugodnih. kaznom rada i saznanjem da se ne smiju i ne mogu nikome javljati. Čitali su nekoliko puta. javiti se. Jean je živ. je li vijest istinita. Tako su ih "mučili" nekogamanje. Informacije o zarobljenicima sa sjevera stizale su na kapaljku. nekoga više. d aje pismo cenzurirano. Obavijestili su ih i o tome. Rekao je. Pismo je bilo pisano prije dva mjeseca.

ranu očistili i zašili. na obalu. Dobili su i njegovu adresu. Na momente. Starom ribaru i tim hrabrim momcima. nije zahvaćala kost. koje su mu dozvolili. pri svijesti. Nakon nekoliko 160 . javlja par imena i adresa. s njega je poskidao svu vojnu opremu. pronašao ga je neki ribar koji je naišao malim čamcem. hoće li njihovo pismo stići. nije ništa pisao. u džungli. u sam osvit zore. dobro su ga pregledali i brinuli o njemu. Povremeno je padao u nesvijest. Naročitu špažnju posvećivao mu je mladi kineski liječnik. Taj mu je starac. Tako je ostao visjeti. treba zahvaliti što je ostao živ. nosačima. stalno nešto govorio ali ga Jean nije ništa razumio. Na kraju ih moli neka se ne brinu. Nadalje. neka se pridržava. objašnjava sve što se s njim događalo u proteklom razdoblju. kako mu želi pomoći. ribar. da mu je dobro i da će ponovo pisati. ali se boji. doplivao je do obale i prihvatio se za neku granu. konopcem učvrstio oko pojasa i tako viseći na kraju čamca. već samo okolne mišiće bez kojih je ostao. Rano ujutro. Da. i djelomičnoj gluhoći. do pojasa u vodi. ali želja za životom nije mu dopustila da ispusti granu. Nakon mjesec dana dobili su drugo. Kada ga je dizao. Nije ga uspio uvući u čamac. Iz nožnog mišića izvadili su mu komadić metala. Nosili su ga nekoliko sati i nosači i on skoro stradali od mitraljiranja francuskog helikoptera. Dali su mu morfij. veslao nizvodno. Bila je to velika rana koja. Noga i čitavo tijelo boljeli su ga i praktički nije ni znao koliko i gdje je ranjen. a što nije mogao. i neka i drugi podijele sličnu radost. pokretnoj bolnici. zvao je u pomoć i primijetio da ne čuje svoj glas.strpljivi. dugačko i opširno pismo. jer mu je nedostajalo snage da se izvuče ne obalu. jednostavno je nekom mačetom odrezao i bacio u rijeku. te ga na primitivnim nosilima donijeli do drugog sela u poljsku bolnicu. Kasnije je saznao. Oni su ga pažljivo izvukli iz vode. Tako ga je "šlepao" do zaljeva i pozvao neke ljude. O svojim ranama. koja je dijelila kormilara odvojnika. Najteža je bila na nozi. Odnijelo mu je dobar dio mišića. U onom direktnom pogotku granate bio je djelomično zaštićen pregradom na čamcu. Izgubio je mnogo krvi. Nakon par dana upravo ga je taj liječnik operirao. i sav izubijan od samog udara. na sreću. da mu je samo govorio. Uglavnom. Zajdno s njom je odbačen u vodu i iako teško ranjen djelićem granate u nogu. U poljskoj. sada već zacijeljenim. već ga je samo podigao na rub. hrane i vode. Rana na nozi sve ga je više boljela. neka i druge majke saznaju za svoje sinove. pa u nekoj maloj kolibi previli rane. da im se jave o njihovim sinovima. to će odmah sutra učiniti.

Rekao je sve što je znao i pri tome izražavao žaljenje. poslan je u sasvim dugi. neke sitne privilegije. koji je korektno obavljao. Pristao je. Nije imalo smisla išta tajitio. dobijali su mnoštvo lijekova. Iako dogovoren za zamjenu. i naravno provjere njegovog farmaceutskog i kemijskog znanja. naporna. pa ga savjetovali kako da se ponaša. Svi kontakti i zahtjevi ići će preko medicinske komande. Dobio je i djelomičnu ili uvjetnu slobodu kretanja i znanstvenih kontakata. najviše iz Kine. Iz svijeta. pa se ubrzo vidno popravljalo njegovo stanje. Nakon jednog razgovora. Sutradan su ga prebacili u drugu bolnicu. Njegova mladost. dosta udaljeni kraj. Izgubio je nešto kose od one čudne. stvarao sve više stvarnih prijatelja.dana kineski ga je liječnik ponovo detaljno pregledao i Jean je po izrazu lica znao da nije zadovoljan. dakako potpomognuta tim skromnim liječnicima. Ta je bila veća. a postojala je mogućnost. nepoznate 161 . na kojeg je bio prisiljen. Saslušanja su bila česta. I to je bilo nešto! Radio je s najboljim farmaceutima "Sjevera" i od njih puno naučio. Ta ga je mučila nekoliko mjeseci. a da se nije smio ni mogao ikome javiti. stvarno. usred noći. ali im je prošao rok trajanja. U laboratoriju je zatekao grozno stanje. dali su rezultate. Morao je potpisati da će godinu dana raditi na nekom projektima i da ni s kim neće održavati ni tražiti kontakte. da ostane još neko vrijeme. Prvi mu je zadatak bio analiza dobivenih lijekova i da li se u tim uvjetima mogu proizvesti. Kinezu i vojnim liječnicima treba zahvaliti za jednakopravni tretman što tada nije ostao bez noge. snaga i želja za životom. pa su mu nakon toga odmah dozvolili da se javi svojima. Nakon mjesec dana već je bio na nogama. Njemu nisu našli nipta "crno" pa je poslan u radni logor. pa je odmah nagovijestio i tražio promjene i bolje radne uvjete. bolje opremljena i uvjeti za liječenje bili su daleko bolji. Mali Kinez želio mu je na svaki način spasiti nogu. jer to svakako nije bio njegov rat. Dobio je neku jaku nepoznatu tropsku bolest. jer lijekova protiv bolova nisu imali za sve. Bio je više puta na rubu života. Tu je boravio skoro dvije godine. molili su ga. za put kući. Još par dana trpio je jake bolove. ali zakratko. Oni su mu i isposlovali pravu slobodu. Odmah nakon dolaska su ga ponovo operirali. ali bez većih grubosti. Davali su ih. Taj mu je rad. samo najtežim ranjenicima. Svakome su strogo provjeravali ratnu prošlost. Primijetio je da i oni cijene i poštuju njegovo znanje. Bilo je tu mnogo zarobljenika koji su prošli slične torture. Kasnije je saznao da su mu izrezali dio sumljivog tkiva koje mu je izazivalo bolove. Samo su prvo pismo cenzurirali. Nakon izlječenja poslan je u logor na sjeveru gdje je prošao obavještajnu torturu.

Rodila se neka veza. U sebi je to željela od prvog dana. ako ga voli. Opet. a on je uzvraćao zabrinutim roditeljima. kako svaki dan mora ručak servirati ranjenicima u nekakvim cipelama sa visokom petom. Jean ju je zavolio na prvi pogled. d se sva pitanja sporo rješavaju. Ipak polovicu sluha nisu mu mogli povratiti. jedina radost bio je Jean. Maštala je samo neka ta sudbina bude uz Jeana. Jean je svugdje naglašavao. neka se strpe. Koliko god maštanja bila lijepa. ali potajice maštajući. a kada se navikla. nježna i lijepa. Nije joj bilo lako pored rada u poljskoj ambulanti. Ugodno se iznenadila kada ju je jednom upitao. od ranjavanja veliki ožiljak. zauvijek otići. slutio je . Obaviještena je bila o europskoj kuhinji i modernom oblačenju na Zapadu. Oboje su to osjećali ali nisu izrekli. Čak su joj nabavili neke predivne revije. S mnogo rada i učenja. Znao je sve što je prošla. Pretvarala se u prekrasnu ženu. a nadasve pažnjom kojom ju je okružio. U početku je skoro potrgala noge. da bez Li ne ide nikuda. uvijek se smiješio i naglašavao. nekako živne. koje je često s drugim sestrama prelistavala. ali i da sada prolazi preteške trenutke za tako sitno žensko tijelo. učenja raznih europskih navika. da Šan već dulje vrijeme radi na tome i. pomogao joj je u učenju. Jednom je Tanu u smijehu ispričala. Jean je primijetio njezine dileme. Kad god je mogao. niti mnogo razmišljala. raznim dozvolama i općoj političkoj situaciji. U takvim neobaveznim razgovorima. da mu je dobro i da uskoro dolazi. sa svojim duhom i vedrinom. Naučila je da drugi sve odlučuju. sa svojim doduše kratkim posjetima. neka se ništa ne brine. Nije sasvim shvaćala njegove riječi. bi li pošla s njim. Toliko se već vezala uz njegam da ju je počelo zabrinjavati njegovo stalno pričanje kako će uskoro biti oboje "slobodni". Tu joj je Jean mnogo pomogao. Nsu Li bila je bistra. Još i poseban kurs jezika. Osjećala bi se kao da je izdala svoju zemlju. znala je da će Jean jednom otići. I zaista. da nije 162 . pa joj je otvoreno rekao. primati toliko mnoštvo informacija. Osjećao je.bolesti. ali mu se to u hodu nije primjećivalo. Imala je dobre učitelje i kao da su je za nešto pripremali. I tješio je roditelje. bontona i općeg ponašanja. sve to memorirati. nježna neiskazana ljubav. da će zbog nje ipak ostati nešto dulje. u njima se sasvim dobro osjećala. razmišljala je o svojim komplikacijama. s ranjenicima. Nije ih mogao uvjeriti. Preko međunarodnih organizacija za povrat stalno je dobivao neke upite. da ni ona nije zadovoljna svojom ulogom. pa i o njezinoj sudbini. da kada dođe k njoj.

Jer može naići na nerazumijevanje. hrana. novih drugačijih običaja. pa makar sa vijetnamskom snahom. Li i Tanom. Šan je za odobrenje saznaoprvi i priopćio ga Tanu. ta oni nisu samo izgubili rat. kao d se njegovi planovi ostvaruju brže nego je mislio. novih ljudi. Tan je samo nekako žalosno upitao: . sa kojom su još nedavno ratovali. svojim namjerama. I na tom podugom putu sve je bilo organizirano. na što su oni poduzeli odgovarajuće korake.zbog ranjavanja produžio sda već svoje dobrovoljno zatočeništvo. Sklonili su se u grmlje ili ispod drveća. Sve su joj drugi savjetovali i nabavili. Avioni su brzo preletjeli. Li je sva uzbzđena počela pomalo pakirati u strahu kako će putovati. Šofer je odmah skrenuo u stranu.Da li je to bilo dio plana? Šan je samo klimnuo i uzvratio: . brzo granjem kamuflirao vozilo i sve udaljio od auta. Tek pet mjeseci. Šan i Tan su ju pratili u džipu prema sjeveru. Stalno se pitala. ali se plašila nove zemlje.I ti ćeš uskoro za njom! Li je bila sretna. Kako je to sve klapalo! Sada je Tan shvaćao. kako će ju primiti u zemlji. Jeanove precizne upute ulijevale su joj snagu. Dva su puta pred njih iskočili neki stražari. presporo se odvijala međunarodna zavrzlama. pa je tako Jean sav žalostan jednoga dana morao sam otputovati. Nekoliko puta su ih splavovima i velikim čamcima prebacivali preko rijeka. pa su mogli nastaviti. kao da mu je to odgovaralo. punih neizvjesnosti. već su mnogi njihovi sinovi tu ostavili svoje kosti. mašući rukama. podalje. Šan je bio vrlo zadovoljan. stiglo je povoljno rješenje iz Francuske i iz Hanoja. Tri su dana putovali do predgrađa Hanoja. mnoštva pisama i dokumenata. jer su mostovi u tom dijelu još 163 . kako će biti primljena ko Jeanovih. kako će se snaći. Imala je dva nova kožna kofera spakirane skromne robe i darove za Jeanove roditelje. Željeli su svoga sina uza se. svoje mladosti i neiskustva. Sporo. a i zabrinuta. Roditelje je obavijestio i o Li. Prije samog puta Jean je razgovarao sa Šanom. On joj je napisao točna uputstva. prema gradu s kojeg su polijetali putnički zrakoplovi. zašto su sve pripreme tako dugo trajale. spremno prenoćište. ljude koji će joj pomoći u slučaju bilo kakve nevolje.

priklonili su se njegovoj sreći.slijedio je odgovor. Sve je oko sebe molio neka budu susretljivi i ljubazni prema Li. Stiže njegova Li! Roditelji ga nisu mogli smiriti koliko je bio zadnjih dana uzbuđen. Tan. tako da je bilo i smiješnih situacija. Roditelji su u početku bili nešto dkeptični prema toj vezi. neka prvo smo dođe da ju upoznaju. Oko sebe je okupio mlade znanstvenike i posao je krenuo nabolje. pa tek onda neka odluči što i kako. Loše trenutke iz tog perioda treba što prije zaboraviti. Mjesecima je svojima. Jedan takav lijepi dogodit će se danas. Tan je još neko vrijeme promatrao oznaku Crvenog križa na trupu. Motori su zabrujali jače. Bolničarka ju je silom morala odvojiti od ograde i ugurati u avion. Jean Groller preuzeo je od roditelja farmaceutsku tvornicu. Nadao se da neće imati 164 . Neka ne brza s odlukama. čak su mu sugerirali. Svega se nerado sjećao. Tan je zagrlio sestru. Tek treći dan nailazili su na neki spokoj. ali svi oko njega trudili su se da govore glasno. pa i prijateljima iz školskih dana morao pričati svoje ne tako lijepte doživljaje iz Vijetnama. Na malim. Čekao je Li. Jean je nervozno šetao po holu ispred aerodroma. uskim stepenicama još se jednom okrenula. . kad postoje obavijesne table. a onda je nestao s vidika. i to vrlo brzo .Hoću li još ikada vidjeti svoju seku? mislio je Tan . Svi su imali suzne oči. U pratnji bolničarke otišla je do aviona koji je već zagrijavao motore. To pitanje nisu više spominjali. napravili mali polukrug i uzeli smjer prema sjeverozapadu. gdje je bilo očito da rat ne dospijeva.Hoćeš. a lijepe pamtiti. Nekoliko puta pitao je na informacijama o dolasku aviona. U sebi se smijao što smeta toj ženi na informacijama. zamahnula rukom. Uzletjeli su brzo. koja je uskoro sletjela i sada već obavljala carinske i ostale formalnosti. koje pokazuju sve što treba saznati. Na aerodromu su se morali brzo oprostiti. dugačije znakove života i rada.uvijek bili porušeni. Ali vidjevši njegovu nepokolebljivost u odluci da vjenčanje bude što prije. hoćeš. a drugom se čvrsto držala za ogradu. Svojim je osmjehom i srdačnošću sve nadvladao. Lijinu prtljagu odmah su odnijeli do malog dvomotornog aviona koji je na trupu imao veliki bijeli križ. Malo mu je smetala njegova nagluhost. a Šan dijelio posljednje upute.

bila je velika. imao je mogućnost dobivanja mesa. Po prirodi zatajan. prisjećajući se tragičnog gubitka svojih najmilijih. veterinar. Nakon toga su pokušavali i uspjeli studentskom razmjenom ulazak u Njemačku. puna šarma i ženstvenosti. Teško je to zaboravljala. nije imao prijatelje ili ih je vrlo teško sticao. S pomalo prćastim nosom i svojom bujnom. miran i povučen. dječačkim iskustvima. Mijina pisma bila su puna ljubavi i čežnje za konačnim susretom. Tako se Tan našao u Darmstadtu. Bila je prava istočnjačka ljepotica. katkad je bila sklona depresijama. Jean je pokušavao sve. Poslovne i stambene četvrti tako su suprotno djelovale pa se i život stanovnika temo prilagođavao. kamo je Mia često s majkom išla u kupovinu voća i povrća. koji je potrajao dugo. primitivna tržnica. dugo. Jedino je u Viktoru našao podršku. S roditeljima je stanovala u skromnoj kući u gradiću oko 200 km južno od Hanoja. prijateljstvo se produbilo još više. pomagala kod 165 .nekih komplikacija. U dvorištu kuće otac je imao veterinarsku ambulantu. Li je bila seosko dijete. Li mu se u suzama bacila u zagrljaj. Zajedničko ima je bilo samo to da su bile ratna siročad. I životne navike dijelile su žitelje na dva suprotna ponašanja. Mia Mi bila je čista suprotnost Tanovoj sestri Li. a svoje znanje iz fotografije usavršavao je u večernjoj školi. puno temperamenta. oni su bili strogi vegetarijanci. Kada mu je Viktor pomogao kod pjesme za njegovu Mia Mi. Zagrljaj. svaki o svojim ratnim. potvrde i dozvole. sramežljiva. Uzdržavao se radeći u tiskari kao reprofotograf. Nsu Tan je već drugi put dobio odbijenicu za ulazak u francusku. Konzumirali su samo mnogo ribe. Tan mu je često pričao o svom narodu. Njezin grad sa oko 100 tisuća stanovnika. o borbama. bio je mješavina klasične vijetnamske gradnje i kolonijalnog francuskog utjecaja. taktikama. odgojena u skromnoj okolini. dugom crnom kosom djelovala je zavodljivo. Satima su pričali. jer nabavio joj je sve potrebne papire. Čitao mu je i rijetka pisma koja su stizala po tko zna kakvim putevima. razumijevanje i podstrek. Zajdničko svima. veselosti i dinamike. gjde su se susretali. ali nije uspio. Konačno je ugledao to svoje drago biće. Usprkos svom temperamentnom ponašanju. Njezin otac. Mia je bila gradsko dijete. ali ga uvjek molio za vremensku distancu ako misli to objaviti u bilo kojem obliku. pa mu je Mia od malena asistirala.

Pomalo nagluhi ratni zarobljenik pomogao joj je. brzo uputila u rad. Taj rad ju je katkada udaljio od slike kratera i poginulih roditelja. pa se sve više trudila. Na rubu velikog kratera pronašli su i tijela Mijinih roditelja. koju je završavala pomogli su joj da prebrodi te teške trenutke. Svojom baražnom vatrom katkada su osporavali nacrte napada. Zbog toga su i avioni hvatali veće visine. da za veterinu još ima vremena. dugih cijevi bilo je mnogo i predstavljali su neki obrambeni zid ispred Hanoja. Mija je čula jaku detonaciju. To se i onako događalo vrlo često. taj se zvuk razliokovao od štektanja mnogobrojnih topova. smjer laboranta. dragog Francuza. onako razdragani. odbijala hranu. Svojim glasnim fijukom. Psihološka pomoć i razumijevanje škole. diplomira i zaposli. Nije ni slutio da će ih ratna zbivanja toliko zahvatiti. jedna zalutala teška bomba pogodila susjednu kuću Mijinih roditelja. bolovala u prihvatnom centru za stradale. Njoj je odgovaralo. U zadnje vrijeme takvih rušenja aviona bilo je sve više jer su dobili neke efikasne rakete. On je priželjkivao. i kada su je prepoznali. U početku je radila analize krvi i urina. ali je nije odmah mogla povezati s roditeljima. ali se uz pomoć Jeana. bila je na rođendanu kod školske kolegice u predgrađu. da će studirati veterinu i tako naslijediti ambulantu. nepoznato. instinktivno je potrčala kući. Odredili su joj laboratorijski rad u nekakvom okusnom laboratoriju. kojeg će pamtiti čitav život. Sve u krugu 50 metara bilo je sravnjeno sa zemljom i poginulo je 32 ljudi. već je upisala srednju medicinsku školu. zbog preleta američkih bombardera. Popustio je njenim željama. Kasnije je u laboratorij dolazilo sve više stručnih istraživača. prvenstveno farmaceuta. Mjesec dana je bololvala.jednostavnih zahvata. Tog tako tragičnog dana. smiješeći potrčali su u obližnje sklonište. Već sutradan sahranila je svoje najmilije. Kada su sirene oglasile kraj uzbune. savjetovao i nadasve podržavao u radu. Te je večeri. Otkrio joj je 166 . Svi. Mia to nije željela. Jean nije smio napustiti krug ionako čuvanog instituta. Dolaskom Jeana premještena je u istraživački odjel. Međutim. odvukli je u stranu. a imali su i uspjeha u pogodcima. prilikom lansiranja. napada lovaca na obližnje brdašce s radarom i protuavionskom atriljerijom. učila i bila tražena kao suradnik u mnogim projektima. misleći. ne bi li lakše izbjegli te rakete. Tih topova. Sve je bilo novo. Već se smračilo kada su se oglasile sirene na uzbunu. Zatekla je mnoštvo ljudi. poticao. ili. pa je imao vremena na pretek da s Miom i privatno razgovara.

nepotrebnim. Jer. No. Sve mu se činilo ludim. Pola godine zatim slijedila ga je i Li. da spasi. punih nada. koju je upoznao prije godinu dana. koji je za njih bio prekratak. želje. preduga dva mjeseca dok je stiglo prvo pismo iz njoj nepoznatog grada Darmstadta. razmijenili misli. da će patiti. Tako bi ipak bili donekle blizu Jeanu i Li. Ipak. planove. preseliti u Francusku. rodila se ljubav. da izvuče. skromnog mladića. Duga su bila. I imao je osjećaj da je sve to njegov plan. a Tanova ljubav bila je velika. 167 . Brzo su otkrili tu nedopuštenu poštu. kada su se na nekom kratkom seminaru upoznale. presretali ju i kada su cenzori vidjeli nedužnost tih pisama. Tan je stigao ko Mie rano ujutro. ali divila mu se što su taj dan. Mia je znala Li vrlo površno. Dobila je i poruku od nepoznatog Šana. Kako je taj njegov stric bio svemoćan i susretljiv. ali se i nadati. opraštajući se. Bio je jako uzbuđen. Šan mu je konačno i to omogućio. Znala je da ga dugo neće vidjeti. nježnosti i ljubavi. poluvojnički život. Tan je. da omogući tim mladim drugačiji život. iako to lukavo nije iskazivao. Zavoljela je tog sramežljivog. iskrena. zatvorena u tom laboratoriju nema šanse da napusti kruti. nakon sestrina odlaska mjesec dana tražio mogućnost za susret s Miom. Vidio je po nekim osvetama sjevernjaka nad sunarodnjacima. i ona je razmišljajući shvatila. d tu nema sretne budućnosti. Mia je tražila slobodan dan pa su cijelo vrijeme proveli zajedno. zapljenjene od Amera.ljubav prema njezinoj zemlljakinji Li. Sva se tresla nakon tog poljupca i suznih očiju mahnula na pozdrav. da mora započeti iznova. a ona.upoznao je Miu. Mada je bila godinu starija od Tana. Samo jedan. Svi su na neki čudni način sređivali budući život. da tamo započnu zajednički život. Kuriri su uz redovitu poštu skrivečki pomogli u izmjenjivanju pisama. prešutno odustali od čitanja. Zgadili su mu se. Izgubio je ideale. neki postupci sjevernih komunista. osnovati obitelj. Iako je aktivno sudjelovao u ratu. u istoj koverti za obojicu. ali prekratki dan za sve što su imali reći. Sve ju je demoraliziralo. pa su sada pisma kolala u oba smjera u duplikatu. nije vjerovao u boljitak života. mora proći nekoliko ratnih zona. bi li došla za njim. Mia se oduševljeno složila. čak ju je i poljubio. mada je radom i uvjetima bila zadovoljna. Pitao ju. jer Jean je otputovao kući. Jednom prilikom Tan je donio u laboratorij neke kemikalije. Zadnji put je putovao cijelu noć. Izgubio je nadu i znao da siromasi s juga ostati tiranijom sjevera. nepokolebljiva. Mogli bi se posjećivati i. područja. kontrole. dok se prilike ne srede. brzo je izgubila tu tako važnu podršku. Tan ju je detaljno obavijestio o svomskorašnjem putu u Njemačku. pod strogom kontrolom kretanja. Na kraju.

koji se Mii neuspješno udvarao. Napomenuo joj je da ju trebaju da je iz vrha sprečavaju. a onda je slijedila pjesma. U laboratorij je upao viši oficir. Suznim očima preslušavala ju je nekolik puta. da se pjesma pusti preko razglasa. Posjetit će je stariji muškarac koji će se predstaviti kao daljnji rođak i sve objasniti. Budući da su imali javi razglas za borbene pjesme. tjedan dana prije rođendana. sve one odbijenice i zašto Šan nije nikako mogao srediti njen odlazak. Taj mladić. nadanja i razočaranja. Tako je prošla skoro godina dana strepnje. ali bez uvodnog teksta. njezin mladić. ali da će on već sve srediti. napominjući kako voli samo Tana i da ju ostavi na miru. Tako je prošlo ješ neizvjesnih mjesec dana kada je od Šana dobila kratku poruku. Kolegica joj je posudila magnetofon. Mučila ju je neizvjesnost. koja ju je razveselila. Napomenuo je i da je sve što čini vrlo opasno. 168 . Slijedio je odgovor. puna nježnosti i ljubavi. Međutim. kolegice su je nagovorile. O tome je preko povjerljivog kurira obavijestila Šana. neizvjesnost. pogotovo što tu zabrinutost nije smjela ni s kom podijeliti. Samo su rijetki znali kome je namijenjena. Cijeli institut i okolina koja je također ozvučena osluhnula je prekrasnu ljubavnu pjesmu. Samo bog zna. Operater ju je nakon toga emitirao svako jutro. sada je shvatila opasnost. ali je sadržaj u obliku dvije magnetofonske trake stigao netaknut. vidljivo par puta otvaran. ali i zabrinula. Odmah je postavila i pitanje hoće li biti u stanju živjeti zajedno. pobudila nadu. Mia ga je uvijek znalački odbijala. koliko puta su ga preslušavali. pa je tako postala neslužbena himna instituta.osloboditi je oklopa tog nametljivca koji se trudi da joj spriječi odlazak. Izgovorio je puno ružnih riječi na račun Tana. strpi.da joj sređuje odlazak. u stvari čestitka. jer paketić je stigao iz kapitalističke Njemačke. i da će on spriječiti te odlaske na Zapad. jer od Tana nije dobila nikakvih vijesti već dva mjeseca. zaista zaslužuke svu njezinu ljubav. Pismo neka odmah po običaju spali. Prvo je bila Tanova usmena poruka. Zabrinjavalo ju je neugodno sprečavanje odlaska. stigao maleni paketić. koji je otišao služiti kapitalistima. prepakiran. Onda je. Nakon te poruke. propagandu i vijesti. jednog je jutra operater pogriješio i emitirao uvodnu verbalnu poruku koja je prethodila pjesmi. da će sve pokušati . neka se nekako prikrije. ali da ima poteškoća i da bude strpljiva. Mia je bila ponosna tim izvanrednim darom. Svi su je čuli. ne bi li otkrili nekakve šifrirane poruke.

Vozili su se neko vrijeme prema sjeveru. predstavio se. Druga skupina nosila je nekakvu opremu. Ubrzo su oboje šetali po dvorištu labosa. Poslije njegova odlaska. Šefu labosa naglasio je. Bio je petak. I pridošlica je odlično odigrao ulogu daljnjeg rođaka. Među njima je ugledala i svog rođaka. Sljedećih dana teško je obuzdavala svoju inače mirnu i staloženu narav. Mia je prema Šanovim uputama. Ozbiljnost nastupa. i izrazio želju s poznavanjem rada. a ona objasnila. Jednog dana šef joj reče kako se javio njen rođak s molbom da sljedeći vikend provede na sjeveru kod njega. Ništa previše. Malo ju je pekla savjest što je suradnike naglo napustila. pa onda skrenuli na zapad. Tražio je šefa. a za njima su ljudi iz pratnje nosili dva velika drvena sanduka na dugim bambusovim motkama. podijelivši komplimente Miinoj ljepoti i naglasio kako se već godinama nisu vidjeli. kada su je probudili da je čeka šofer. neravan i s preprekama. kolika je bila. da se previše ne zgužva. Usput je dovezao i neke materijale za labos. Znala je približni datum odlaska. kao u nekom transu. u elegantnom vojničkom odijelu. sa šoferom. Oko podne stigli su na otvoreni teren i opazili skupinu ljudi. vjerojatno 169 . mjesto sastanka. Njezin bijeg moraju otkriti što kasnije. te ba zamolio. da je on jedini preostali iz njihove obitelji. Rukom je pokazao nešto niže. Par puta je to vadila. U tom naoko prisnom odnosu Mia je dobila detaljne upute o bijegu. Hladnokrvno je sjela pored šofera. a da ne bude sumnjivo. odlično odigrala svoju ulogu. Veselo mu pristupila i poljubila ga u obraz. suradnici su to primijetili. potrebnih uređaja i željom da može pomoći u razvoju labosa. i sva moguća alternativna mjesta. pažljivo ponovo slagala. sve vrlo jasne upute.Tako su šutke putovali nekoliko sati. krenuli su pješice naprijed. pa da se njen bijeg realizira i da joj ne uđu u trag. ako varka ne uspije. što je svakako sugestivno djelovalo na sve u labosu. kada je bio u posjeti kod njezinih. kako ga njegove diplomatske obveze sprečavaju duljem ostanku. U kaotičnoj situaciji potrebna su joj smo tri dana. ali tako je moralo biti. Sva se ježila. rano ujutro. samo s malim ruksakom. Bez riječi. a i ne premalo. Put je postajao sve teži. od uzbuđenja se počela tresti. da rođakinju oslobodi rada na par sati. Nakon tri sata radosno su se na rastanku zagrlili. godine i vjerojatni statu pridošlice. Znala je. nisu čak kod ljubomornog oficira pobudili sumnju. koji je prebacila na zadnje sjedalo.Jednoga dana pojavio se prosjedi gospodin. U mali ruksak spakirala je najnužniju odjeću namijenjenu civilizaciji. smijali se i pričali. u sebi ponavljala.

Njihovi pogledi i ponašanje bili su prekriveni nepovjerenjem. Pregledao je sadržaj.pribor za kuhanje i noćenje. Dosadašnje nosače zamijenili su ljudi s crvenim maramama i. u drugom smjeru. Mia je tek sada vidjela da sadržaj sanduka ispunjava neko čudno oružje. skrenuli su na jugozapad i uz nekoliko odmora stigli do logora punog vojnika sa crvenm maramama ok glava. Govorio je njoj nepoznatim jezikom. Sigurno su već digli uzbunu. Vodič. koji su se stalno mijenjali oko nošenja teških sanduka.tako mora biti i neka ne brine. "Rođak" joj je objasnio da je on vojnik "Crvenih Kmera" s kojima je Šan uspostavio vezu za bijeg. S njima je ostao samo vodič. krenuli su dalje. Nekako. I dalje je put bio "organiziran". ljudi koje su susretali. Njezin pratilac ju je utješio . Stigla je i razmišljati o tome što se sad događa u labosu. koji je na pojedinim punktovima pokazivao nekakve papire. brzo su podigli mali logor. pogotovo. Dobro joj je došao taj prisilni odmor. nakon obilnog obroka. napustili ih i krenuli natrag. Smjestili su ih u neku kuću. Mia je cijeli put razmišljala o Tanu i Šanu. sa crvenom maramom oko glave stalno ih je požurivao. jer okolina. Pratioci. kimnuo glavom. Tako su hodali sve do pred mrak. ali su uvijek kuću zaključavali. koji je taj put. Bio je već ponedjeljak. jer skoro cijeli dan nije ništa jela. kako su nazvali vodiča požurivao ih je. Sada joj je skroman obrok dao malo snage. Mia je izrazila zabrinutost i "zatvorom". jer su prijašnji sjmerovi postali opasni i nemogući. ali potreba za snom bila je velika. te naredio ponovno zatvaranje sanduka. Mia je jedva izdržala taj prisilni marš. Jednom je pogledala unatrag i vidjela gusti dim zapaljenog vozila. On će sigurno 170 . Pristupio im je jedan vojnik. granja. Šator su počeli rastavljati dok je ona bila još u snu. primitivni šator. naredio otvaranje sanduka. Treći dan nosači su ostavili teret. drveća i u blagom usponu. ozbiljna lica. Sada je tempo hoda bio umjeren. nešto sporiji i Mia ga je lako pratila. u subotu oko podne. Hranu su dobivali redovno tri puta na dan. Okupala se i presvukla u "gradsku" odjeću iz ranca. ulaz zatvorili i postavili naoružanog stražara. ali vodičevi papiri sve su rješavali. Put je bio pun prepreka. kasno popodne. tako dobro organizirao. sastavljen iz nekoliko šatorskih krila i već su na maloj vatri spremali hranu. noćenjem i hranom. a posebno onog dosadnog oficira. nisu baš ulijevali povjerenje. "Crvenoglavi". kada su stigli u manji gradić. praćen stankama. U sebi se nasmijala svojoj nedostižnosti tih. Brzo je zaspala. nekom čudnom hladnoćom. Samo da sve prođe mirno.

Prošlo je dugih šest dana. Vozili su se cijeli dan do drugog grada. S nekima iz Darmstadta. krateći vrijeme prisilnog "zatvora". Trebalo mu je cijelih pet godina za preseljenje u Francusku. sadržajem. prvo kao stručni nastavnik. kako je sve organizirao. vidjela je i predaju neke male kesice s. je uz predaju sanduka. prema Indiji. ispunjeno raznim posjetama. MNOGO GODINA KASNIJE Sudbine i posljednje događaje. sestru Li i Jeana. njoj nepoznatim. da od Šana već tri godine nije dobio nikakvu vijest. koji su se "raštrkali" na sve strane svijeta. a kasnije kao viši profesor. Ta tri dana. direktno za Frankfurt. studirao i radio na Grafičkoj školi. tako da s Tanom nije stigao ni razgovarati o zajedničkim idejama još iz Darmstadta. Maštala je i o ljubavi. Jean im je puno pomogao. Vratio se u Zagreb. Osnovao je obitelj sa sada već dvije odrasle kćeri. Posjetio ga je 1989. Imali su sasvim solidan standard. ukrcali ih u mali dvomotorac i poletjeli prema apadu. Mia je radila u Jeanovoj farmaceutskoj podružnici.poludjeti od ljubomore i saznanja da su ga tako nasamarili. koja svakako nije dobra i za koju oni. održavao je povremene veze i te su se svele samo na novogodišnje čestitke. i što mu je u zadnjem pismu napisao stric Šan. pa mu je u i onako Tanovom lošem rukopisu. trudili su se pokazati mu što više. Ukrcali su ih u stari bus. pa im je vrijeme bilo gusto. predstavljalo teško "dešifriranje". upoznao Miu. Tako ga Tan nije stigao obavijestiti što zna. snose indirektnu krivnju. Viktor je saznao mnogo godina kasnije. Tamo su dobili karte za europski zrakoplov. prekratka dana. koje ste upravo pročitali. Poštivao je obećanje dato Tanu. Drugi dan došao je fotograf. uručili im putovnicu i još neke papire. sada je sigurno snosio posljedice njihovih 171 . kojeg Viktor nije znao. Ali sa Tanom je održavao stalnu vezu. ali i financirao. svi tu. Taj svemogući Šan. Bila su mješavina njemačkog i francuskog. Zabrinut je nad njegovom sudbinom. Jednom mu je samo natuknuo. kada su rano ujutro sedmog dana. Dakako. što je saznao. odstranili stražara. kolko je bio u posjetu. godine u lionu. Barem par puta u godini dobivao je opširna pisma. bliže sestri Li i Jeanu. Razmišljala je o Šanu." vremenske distance". Tanu kojeg kojeg će uskoro konačno vidjeti. još iz Darmstadta. Tan je imao malu fotografsku radnju. Školovane i samostalne. slikao ih i zapisao neke podatke. Sa svojim "rođakom" pričala je o svemu i svačemu. pun nepoznatih suputnika.

Tu i tamo prekidao je Tanovo izlaganje kakvim potpitanjem. a viktor je povremeno pravio bilješke. Viktor mu je objasnio. Tako je. Pivo im je "udarilo" u glavu. Tana je obavijestio o poznatim sudbinama zajedničkih prijatelja. da od osamostaljenja Hrvatske imaju unutarnjih problema. na koje je nekad dobio. sav žamor kupača. jer nastalo je vrijeme vijesti. Tan ga je obavijestio da o osuđenim vojnicima ne zna mnogo. osim za Robertsa. samo je u šali napomenula da je opet kao riža na ljetnom povjetarcu. na tersi ispijali pivo i pričali. izvan dometa rata. Ostale sudbine su mu nepoznate. siromaštva i sistema koji ubuduće ne garantira miran život. da se ne brine. nacionalne netrepeljivosti i da se ne sprema ništa dobro. Nesmetano. TAn se zabrinuo za sebe i obitelj. kada je sve oko njih neshvatljivo utihnulo. Radi u državnoj upravi. kojemu je žena. koja bi im se povremeno pridružila. na očevo imanje. da su tu sigurni. Karin. praćakale u moru ispred hotela "Posejdon".pomorcem živi u Hamburgu. njegova studentska ljubav. Klaus je preuzeo očevo podrumarstvo u Mainzu i nastavio obiteljsku tradiciju "Valenderwein". Kim se vratio i Kongo. pa su informacije "curile" bez prestanka. dobio objašnjenje. Odasvud su se čuli tranzistori. i da se tamo potukao i izgubio lijevo oko. Gospodin Bonk se nakon umirovljenja i ženine smrti povukao na selo. tražila rastavu. na očevu farmu i sada vjerojatno ubire kikiriki.bjegova u slobodu. Ali i. udala se i s mužem . Mutti je umrla godinu dana nakon njihova odlaska. nekad nije. U takvim je slučajevima Tan odgovorio. pod utjecajem piva. Na rastanku je Tan obećao da će sljedeće ljeto doći s obitelji na ljetovanje u Hrvatsku. Razgovor bi prekidali samo. sada već odrasla kći. sjećali su se zajedničkih trenutaka iz Darmstadta i pričali o tim uspomenama. Viktor se u sebi čudio. Tan je sa sobom donio i neke bilješke. Tamo je Viktor ljetovao u ženinoj kući. stali uz pult i zamišljeno pratili spikera. dok su se Mia i njezina. s crnim 172 . kako takvo malo krhko prijateljevo tijelo može podnijeti toliko piva. dotle su Tan i Viktor. Mia. neka pisma. Detler je navodno poginuo u prometnoj nesreći. Viktor ih je dočekao na dubrovačkom aerodromu i njegovim su autom produžili na Korčulu u Velu Luku. još u zatvoru. pažljivo označavajući slijed događaja i stranica. Onde se također vratio u Afriku. a konobari su pojačali radio na recepciji. neka se posluži maštom.

Nakon deset dana. Jedino osuđeni narednik zadržao je brak. 173 . naoružavala ih u tako pripremala nacionalnu histeriju. Viktor se nakon umirovljenja razveo i sada živi mirnim seoskim životom. Neka budu posvećene Tanu. Radijske i TV vijesti bile su sve više uznemirujuće. u Letovaniću kraj Kupe. završio kao plaćenik . pa nekim čudom pušten. nakon Miinog bijega bio par puta pritvaran. Tanu su pri tome zasuzile oči. U blokadi ito od "Narodne armije" koja je umjesto da štiti narod stala na stranu nacionalista i ekstremista. To mu sada ionako nije važno! Šanu ima zahvaliti da ih je sve spremio "na sigurno". vijetnamskom narodu i nadasve divnom. Tanu nikako nije bila jasna "balvan revolucija". O ostalima Tan nije imao nikakvih informacija. Oprostili su se u Splitskoj zračnoj luci. neobičnom i nezaboravnom prijateljstvu. provedenih u korisnom. Otputovali su sutradan. nije ga htio plašiti ozbiljnošću situacije. četiriju veselih i bučnih unuka koje obožava. dobio veliki zgoditak na lutriji i valjda jedini s sretom sudbinom. njegovu stricu Šanu. Viktor mu je nešta znao objasniti. da je Šan. predložio je. pa opet pred vojnim sudom osuđen i u zatvoru umro prirodnom smrću.povezom na oku. ali nije sve. obojica na svoj način zabrinuti. jer.instruktor u Južnoj Americi gdje mu se gubi svaki trag. Nakon prošlogodišnje obavijesti o Tanovoj smrti. da trajektom što prije otputuju u Split. Veliko veselje mu čine česti posjeti kćeri. i Viktorovom pisanju. počeo je svoje neuredne bilješke prenositi na papir. obostranom informiranju. kratkim pismom. prije dovršenja odmora. Mali Lu je postao vojni policajac i jaio mu se samo jednom. a par dana nakon toga dubrovnik je već bio u vojnoj blokadi.