I. DIO - VRŠNJACI DARMSTADT Cijelim putem, pa i danima koji su mu prethodili postavljao si je niz pitanja.

Ne pitanja iz straha, već pitanja zabrinutosti: kako će se snaći, kako komunicirati minimalnim školskim znanjem jezika, na kakvu će sredinu naići, kakva će razumijevanja steći i kakav će biti odnos prema njemu? Jer putovao je tamo i u vrijeme kada su to sam rijetki i odabrani mogli na legalan način. Mlad i neiskusan pošao je na put pun neizvjesnosti ali odlučan u svojoj nakani da stekne nova saznanja, znanja i iskustva. Bio je upozoren na njemačke ljudske karakteristike, hladnoću i poslovnost bez emocija. Bio je upozoren i na razna djelovanja emigracije, pa se u mislima stalno vraćao korektnim riječima službenika kod preuzimanja putovnice: “Svagdje ostani pošten, marljiv, nadasve pažljiv i oprezan, ali ne zaboravi tko si!” Takva su tada bila vremena. Sebi je obećao da će se to dobronamjernog savjeta pridržavati. Djetinjstvo, nekad veselo, nekad tužno, ali bezbrižno proveo je u malom provincijskom gradiću pedesetak kilometara od Zagreba. Obitelj mu je pružila skromni ali pošteni odgoj. Majka ga je upućivala u znanja koja su nekima bila nedostupna. Od nje je naučio cijepiti voćke , vrste jestivih gljiva i osnovne ljekovite biljke. Kasnije, mnoge godine kasnije, ali prekasno, sjećao se tih majčinih uputa i zaključio, da ju je barem još više slušao. Upravo ta neimaština i skromna stipendija omogućili su mu da je u Zagrebu završio Grafičku školu. Nakon završetka odmah se zaposlio u maloj lokanoj tiskari. Odrastanje je bilo bolno, brzo i prebrzo. Radio je marljivo i promatrao taj “maleni” svijet oko sebe. Tražio je svoju perspektivu, bolje uvjete života. Nije želio stanovati vječno u nemogućim uvjetima. Lakši put do boljeg života, zaključio je, bit će političko djelovanje. U toj maloj srediniprihvatio se omladine, organizirao razna predavanja, priredbe uz neizostavni ples s posuđenim gramofonom i starim pločama. U međuvremenu je odslužio vojsku, pa ponovno rad u tiskari i s omladinom. U tom je cijelom periodu tražio mogućnosti boljeg stanovanja za majku i sebe. Gradili su se objkti, dijelili stanovi a njemu nije omogućen ni kredit. U njenju su se budili sumnjivi osjećaji, postao je

1

buntovan i nakon nekog vremena prestao raditi s mladima. To i njegova popularnost nekome se nije svidjela. Gradićem su “drmali” sekretar komiteta, predsjednik Saveza boraca, predsjednik općine. Njihove odluke, katkada čudne, katkada donesene po birtijama bile su konačne. Nekada van pameti! Katkada su njihove nerazumne odluke za neke mlade perspektivne i mlade mladiće i djevojke bile katastrofalne. Tako su zbog tih nelogičnosti mnogi mladi tražili koru kruha po drugim gradovima, pa tako i u udaljenom Zagrebu. Počekli su mu se gaditi, ti autoritativni ljudi i njihovi suradnici koji su uživali sve blagodati života, standarda a s toliko cinizma odlučivali o sudbini mnogih. Namještali su dobre službe i radna mjesta mnogim “dotepencima” i poznanicima koji su za godinudvije već dobili stan. Ali morali su biti lojalni i na raspolaganju za sve njihove akcije pa često i legalizirane prevare. Ubrzo je odlučio napustiti svoj “smjer” osobne perspektive, shvaćajući, da bi mogao postati njihovo oruđe, netko nalik na njih. Svjestan svoje buntovne priorode, prije ili kasnije, dogodilo bi se nešto neželjeno, pogubno za njega. Jer njihova je moć bila neiscrpna. I događaji s njegovim njemu dragim prijateljima upozorili su ga na opasnost od te trojke. Kao da je predvidio događaje, počeo je potajice skupljati dokumente za legalnu praksu. Nakon godine dana, povratkom iz Njemačke, uvidio je pravilnost svoje odluke i njihovu političku reakciju : Zabranili su mu rad u tiskari! Bunt, nezadovoljstvo i želja za boljim, želja za znanjem, a najviše spoznaja da postoji bolji način građenja perspektive, bila je odlučujuća za taj put. I njegova urođena radoznalost bila je vodilja o dostupnim “istinama”. Nije bilo lako dobiti putovnicu i samo dopisivanjem srediti legalnu praksu. Imao je i malo sreće u čovjeku, koji ga je razumio i svakodnevno doživljavao “čuda” od trojke. Taj je pomogao u ostvarenju negova nauma. Kasnije je saznao da su mu se gadno osvećivali što je pomogao mladiću da legalno otputuje na praksu u Njemačku. Sve su pripreme tekle u tajnosti jer njihove su veze bile jake. Kasnije je saznao kako su bili bijesni u nemoći da spriječe njegov odlazak. Prekasno! Govorili bi :“Ide služiti Švabama”. Lukavo ih je pobijedio, skliznuo iz njihove omče sa Izgovorom i razlogom za praksu, novim znanjima i učenjem. To je u stvari i bila prava istina. 2

Cijelim putem je razmišljao o tome, vidno uzbuđen ali miran saznanjem da postupno ostvaruje san i da je nadmudrio “mudrace”. Tiho, skoro neprimjetno klopotanje kotača vlaka lagano se stišavalo kao znak smanjivanja brzine. Vlak je u stanicu ušao točno u predviđeno vrijeme. Njemačka pedantnost! Sišao je nekako zbunjen, nesiguran. Tako mlad i prvi put u stanom, nepoznatom svijetu. Od prtljage je imao samo veliki kofer i na njemu sa strane, na remenju umetnut veliki kišobran. Preko ruke prebacio je stari, istrošen ali čist baloner i stao razgledavati po peronu. Kroz mozak mu je prošlo: što ako ga nitko ne dočeka, kako će se sam snaći u velikom gradu? To je potrajalo samo čas, samo tren. Pa snaći će se, zna jezik, ima adresu, a tu je sigurno i taksi. Sat iznad perona pokazivao je 12 i 45 minuta. Odlučno je zakoraknuo po peronu za ostalim putnicima. Očima je tražio: “Ausgang”. - Jeste vi Viktor? - Ja-rekao je zbunjeno ali sa olakšanjem. - Ja sam iz tvrtke gdje ćete raditi. Zovem se Kurt Buchholz -predstavio se nasmijani mladić nešto stariji od njega. Viktor je sav sretan ispružio desnicu u čvrst povjerljiv i nadasve zahvalan stisak. Jako mu je laknulo! Znači sve će biti u redu. Kurt je prebacio kofer na zadnje sjedalo, sjeo za volan starog dobrog Volkswagena i krenuli su s parkirališta udesno. - Ulica kojom se sada vozimo zove se Holzhofalle i poznata je u Darmstadtu po raznim tiskarama. Doista, široka i prostrana ulica vodila ih je kraj prekrasnih zgrada okruženih s puno zelenila. Kurt je namjerno vozio sporije, tumačeći i usput opisujući djelatnosti pojedinih zgrada. Viktora je začudio slabi promet te malo ljudi na cestama. Samo tu i tamo koji školarac s obaveznom torbicom, ruksakom i pokoji stariji, vjerojatno penzioner u šetnji ili nabavci. Samo nekoliko tih starijih, primijetio je, šetalo je s djecom. Djeda i baka servis! Vanjština pročelja zgrada ukazivala je na grafičke djelatnosti. Njemačka uska specijalizacija vidjela se na prvi pogled. Tiskare lijevo i desno: knjigotisak, plošni tisak, slagarne, rotacije, kartonažne tvornice i knjigovežnice. Bila je tu i jedna velika zgrada s rotacijama, velikom i malom, vjerojatno namjenjenih za tisak dnevnih izdanja, 3

. Gutenberga. neke mu poznate ali većinom nepoznate zvukove iz hala u pozadini. ali usprkos svemu djelomičnmo jasni. površna. papira. Znači. oslušnuo je zvukove strojeva. Viktor je samo kimnuo glavom ali duboko svjestan da nije sve shvatio. Emocije i tremu prekinuo je “boss” koji mu je stao objašnjavati važne stvari.revija i časopisa.. različitim. Primio ih je sin vlasnika tvrtke. Viktor je iz stručne literature znao da postoje offset rotacije koje uspješno i kvalitetno tiskaju beletristiku. Opet mu se vratila ona poznata nesigurnost i trema. Taj način znatno je ubrzavao posao u knjigovežnicama. s pedantnom uzdržavanom travom i pokojim ukrasnim grmom. Dojmovi tog prijema i informacija bili su prebrzi. Ubrzo se našao s Kurtom u autu. čisti. tu će negdje raditi! Kurt je naglo skrenuo desno i zaustavio se na parkiralištu pred brojem 36. Svaka tiskara s pročeljima. zbunjujući. gdje ga je čekao Kurt. pokojim drvetom. dijelovi ili cijeli strojevi na travnatoj livadi ispred pogona. grafički tamponi kojim se Gutenberg služio. uvjete i sve mogućnosti prakse. Izlazeći prema vratima. ljepila. 4 . način rada. bila je nešto posebno. Tabla je označavala njegovu buduću tvrtku: “Hollman KG”. Prošli su kroz nekoliko kancelarija do nekakvog kabineta. Šetnja kroz pogone bila je nekako brza. kao da se gazdi žurilo. ukusnim i atraktivnim. Iza zgrada naziralo se parkralište za djelantike. Prilazi tim pogonim. ustvari malim tvornicama bili su lijepi. tradiciju tvrtke. obveze. Bio je tu i crtež otkrivača tiska. Više puta je govor prekidao pitanjem da li ga razmije. prikladnim grafičkim simbolima za pojedine djelatnosti. Zastidio se svoje skromne vanjštine. jer bio je pažnjom radoznalosti malobrojnih službenika. zgradama. njegove druge obveze i poslušno brzo pratio što je stigao u tom letimičnom pregledu. Sjeo je u ponuđenu fotelju i slušao zbunjen. dakle knjige u svijenim arcima. Osjetio je još nešto: osjetio je onaj njemu poznati miris tiskarskih boja. te ostali simboli “crne umjetnosti”. Uredi su bili desno iza porte sa satom za otkucavanje dnevnih kartica radnika. s interesantnim reklamama u skladu s djelatnošću. Shvatio je to .

Gospodin Bonk je poznao domaćicu Lübke koja ga je odvela u njegovu sobu nadrugom katu. Najednom je ulica oživjela. Viktor ga je razumio više nego “mladog šefa”. Naglasio je da je on prvi i jedini iz “Juge”. . Upravitelj gospodin Bonk bio je ljudina od čovjeka. Bila je to simpatična žena malo zaokruženih dimenzija. zahtijevali su nešto sasvim novo. ovaj dom. U zagrebačkom domu odgojen mladić. Pogledom na sat zaključio je uzrok toj tako brzoj promjeni. ali privlačna lica. s nepoznatim kolegama iz raznih država pa čak i kontinenata. visok i jake građe. Djelomično je bio proćelav. Visok skoro kao Viktor.istisnuo je s vrata i već nestao prema izlazu. Dotle je promatrao njezin brzi. Ispod plave veste nazirale su se konture mišićava tijela. 40 uz samu pločicu utaknutu u nisko ošišanoj travi na kojoj je letimično pročitao: ”Internazionalle Studentenheim”. Kraj radnog vremena! Zaustavili su se u Ulici Donnersbergring br. rutinirani rad. Ali gospodin Bonk govorio je čisit. smireno i razgovjetno i to ono. Uzajamno su se promatrali nekoliko tihih. skoro napetih sekundi. čemu će se morati posebno prilagoditi. Kako se tako mirna ulica može u minuti promijeniti u prometnu vrevu ? Svi su nekud žurili i ulica je bučila svom snagom.Vožnju su nastavili u pravcu suprotnom od dolaska. školski jezik pa ga je Viktor više razumio. kao da čekaju tko će prvi progovoriti. što je vjerovatno govorio svakom pridošlici. koja ga se tako dojmila.Vidimo se u ponedjeljak u 7 ujutro pred vratima tvrtke . tuš u hodniku. Na vratima se smješeći okrenula i rekla: 5 . U tvrtki gdje se govorilo posebnim dijalektom koji će Viktoru i mnogo kasnije praviti znatne teškoće. koji su nekamo žurili. Govorio je polako. jači promet i prometni policajci u svojim zelenobijelim uniformama na svakom križanju. Više ljudi. To mu neće biti teško. sanitarije. Pred njim je presvukla krevet svježe opranom i mirisnom posteljinom. jači i teži. samo mnogo širi. Tu će dakle stanovati! Kurt ga je odveo do prijemne kancelarije. upoznao s upraviteljem i nestao. nova okolina. pokazala kupaonicu. Iz njega je izvirivala istovremeno odlučnost funkcije koju je obavljao i simpatičnost lica i same pojave. Međutim. Viktor je sjeo na ponuđeni stolac i zagledao se u čovjeka pred sobom. sasvim različit i nov. Viktor je bio priviknut na red i određeni režim boravka.

košulja. Uspoređujući svoj skromni sadržaj. nekoliko odijela. Ispred ulaza je zastao. nekako neodlučan poći u svoju prvu šetnju i upoznavanje okoline doma. Osjećao se umoran. ljudski i jednostavno. uredno posloženog. U vodi je plivalo nekoliko zlatnih i srebnih ribica.. Danas je iznimno večera između 7 i 8 sati navečer i to u najdonjem dijelu zgrade blagovaonici. Nije se usudio ništa dirati već je brzo zatvorio ormar. presvučen. a stanuje u domu! Navirala su pitanja: kako će se slagati i hoće li mu pomoći u snalaženju novog okruženja. prvim dojmovima i što dalje ? Toliko toga mu se dogodilo taj dan događaja. te neke momačke sportske opreme i nekoliko tenisica. nepravilnog oblika. Na jednom. te mnogo vrijednih sitnica. Sve je to trajalo samo tren. Plitak. iznenađenja.. Vidio je puno rublja. ne i pospanim jer sve je bilo suviše brzo. u obližnjem Mainzu i vidjet ćeš ga tek u ponedjeljak navečer. Bio je petak kasno poslijepodne.. Tek tada je obratio pozornost na susjedni krevet. Pitao se: što sada mora sve planirati i prilagoditi. kako će funkcionirati. Zove se Klaus.Tvoj”cimer” je vikendom pretežno doma. U toj brzini primijetio je na dnu i mnoštvo uredno posloženih knjiga i udžbenika. Sjedeći tako na krevetu razmišljao je i zadovoljan zaključio da je najgore prošlo. ukrasnog bazena. Istuširan. ali još uvijek umoran od puta i utisaka spustio se u predvorje gdje ga je gospodin Bonk ispratio prijateljskim smiješkom. užem dijelum. Radoznalo. s malene kamene skupine bio je vodoskok koji 6 . ormarić i na njemu ukusno dizajniranu budilicu. Potrebno je raspremiti stvari i tim skromnim stvarima popuniti ormar ali. u koferu. Kakav mu je cimer? Sjeo je na rub kreveta. razmišljao o sustanaru. rublja. slučajno je upravo otvorio prvi. nekako preplašeno očima je preletio preko sadržaja unutrašnjosti ormara. zastidio se. zastao kraj malog. Nije zapamtio ni jedan naslov koji bi mu odgovorio na pitanje: štoKlaus studira? Taj ima mnogo. dojmljvo. Klausov ormar. Uz njegovu skromnu robu i odjeću usporedio je pravo bogatstvo stvari. plitkog. Napravio je nekoliko koraka. uz rubove obraslog raznim ukrasnim vodenim biljem.

između algi i vodenog bilja virila je čudna i radoznala glava. Primijetio je još nešto. Na tom putu. Do mraka mora završiti svoj pohod po okolici. Pravi trgovački centar. Zaključio je da je to sigurno noćno. Na rubu. Oklop je bio prekriven pravoraspoređenim osmerokutnim pločicama. udahnula zrak i pogled usmjerila prema njemu. orijentirati se s okolnim ulicama. Trebao je upoznati okolinu doma. da te taj oštri završetak ugrize za prst. Okom je pratio to neobično stvorenje. smeđe boje i s nešto svijetlijim rubovima. školaraca i nekoliko 7 . Laknulo mu je . kako je mislio na prvi pogled. bila najduža. Par koraka dalje. Paralelno s Donnersbergring bila je Heidelbergstrasse koja je. Bila je to glava vodene kornjače. To mu je bilo najvažnije pa nije nastavio dalje. smeđezeleni vrat. najveća. ali brzo se nezainteresirano okrenula i nestala među vodenim biljem. mora se snaći i mora se snaći orijentirati! Zapamtio je s koje ga je strane Kurt dovezao pa je pretpostavljao da se ta ulica. pa stoga i glavna ulica u Darmstadtu. Zadržao se još par trenutaka promatrajući kornjaču. mislio je kada je ugledao natpis tražene ulice: Holzhofalle. diskretno svjetlo upereno na sredinu bazena. ulici. orijenirati se. s natpisima na drugom jeziku. susreo je samo nekoliko penzića. Ponovno se pojavila iza širokolisnate biljke. a najvažnije pronaći najkraći put do tvrtke kako u ponedjeljak ujutro ne bi lutao. Sasvim lijepa životinja. Od broja 176 do 36 nije daleko. Bila je prepuna trgovina i lokala. Ne bi bilo ugodno. razmišljao je. na rubu pločnika je zastao kao da razmišlja na koju će stranu. Ispružila je svoj dugi. to je njemu ipak bilo nešto novo. Gledala ga je “pametnim” očima. vež se vratio i nastavio upoznavanjem okoline doma pazeći da ne izgubi orijentaciju za povratak. Takve još nije vidio. Na samom rubu bila je oko jedan metar visoka u crveno obojena gljiva. zaputio se dalje do pločnika. Znači. pa videći da ga kroz prozor promatra upravitelj. otkrivao je da je vjerojatno mesojed. Donnersberg nastavlja do ulice gdje je pogon u kojem će započeti praksu. I ne smije zakasniti! Imao je vremane nekoliko sati. da će moći pješice na posao. Odlučno je skrenuo desno i na prvom semaforu lijevo. a koščati prema dolje zakrivljeni oblik završetka ustiju.je i ribicama omogućavao kisikom obogaćenu vodu. nalik na oštri kljun. Na trenutak su se promatrali. nigdje policajca. Iako naoružan zagrebačkim iskustvom snalaženja u velegradu. Mora se prilagoditi. Dobro. strano. S donje strane bila je žarulja. Na ulici iznenađujuće malo ljudi.

Mnoge su sa sobom vodile prekrasne klince. za njega . lijepih lica ali i zamamnih oblina. Nije 8 svih tih lijepih. odavale su vjerojatno neke kancelarijske profesije.. tehničare. izloženim artiklima svih vrsta. Elegantno odjevene. Čuo je već o tome: to čeka i njega. inžinjere. vjerojatno profesorom. ali su svakako bili dobro obrazovani. Njegova radoznalost bila je na njih usmjerena jer. sjeo na klupu. Svrstao ih je u fizičke radnike. nabavka nakon rada i odlazak kući. ukusno njegovani park. one naravno s poslovnim torbicama. Pored njega prošla je oveća skupina momaka i djevojaka s jednim sredovječnim gospodinom.to je to! Tempo rada. I prolaznika je odjednom bilo više. postupno promatrajući pojedice. Što tim ljudima preostaje od dana? Samo večera. Onda se prisjetio Kurtovih riječi usput spomenutih.. radna disciplina. sportski odjevene. cijenama. Najlakše je klasificirao žene.. Ali stvarnost je prekinula njegova maštanja. Bilo je i lijepo odijevenih svih dobi.mulatkinja. micao im se i radoznalo nastavio svoje pretraživanje. dugo radno vrijeme. gledao. primjetio je. Živo su o nečem raspravljali ali nije mogao razabrati temu. na rubu šume američka baza. otkrivanje. njemački način života i rada. kojima nije mogao odrediti profesije. Kako se u par minuta može sve promijeniti! Do tada relativno mirna ulica bučila je svom snagom. Ubrzo se. na prvi pogled inteligentnih. Teško se naviknuti na takav život. prvi put je vido tamnopute žene. pokoje pivce. zapalio cigaretu i gledao. pa sutra ponovo sve ispočetka. onaj kod kuće i ovaj tu. Naravno i lijepe žene! Dakle . I elegantno odjeveni muškarci odavali su neke važne profesije. proučavati ih. vesela lica i nadasve lijepih tijela.. njegovane. hitale ili nosile torbe sa tek kupljenim namirnicama. povećao promet automobila koji su preplavili četverostaznu ulicu.. upoznavanje. Uputio se tamo. da je malo dalje od doma. Na malenoj zelenoj oazi između dviju stambenih zgrada ugledao je mali. Brzo je zaključio da su to žene američkih vojnika. Neki su bili skromno odjeveni. tehničke radnike. Najednom se našao u vrevi ljudi. tajnice. televizija i spavanje. Bile su to lijepe žene.. obično s malom torbom. U njemu se javila želja za posjedovanjem nedostupnih stvari. pogađati status. tehničkoj robi. Bilo je i jako puno mladih. Napasao je oči na izlozima. Nesvjesno je usporedio dva suprotna načina života i rada. po čemu je taj grad i poznat. vjerojatno studenata. Ponovo je počeo analizirati prolaznike.

prije skretanja. Kasnije je saznao da su dvojica američkih vojnika. saznanja i dojmova koji su mu prezentirali prviput u životu. Sjeli su u njegov auto i počeli obilaziti urede za prijavu i vađenje potrebnih dokumenata. Neki njemu čudno obučeni vjerojatno su nosili dio nacionalne nošnje. izloga a i po zgradama. Ispunjavali su potrebne obrasce i sve je bilo brzo gotovo. a već razmišlja kako to nije za njega i da tako organiziran život nametne za stalno. Prolazeći ponovo je ugledao kornajču izdužena vrata kako prati njegov prolazak. Kako je tu tek noću? Pun neočekivanih iznenađenja. ali mnogi! Iz tog razmišljanja probudi se neka škriipa. Odguslat će poslušno svoju predviđenu godinu prakse. Ne svi. U ponedjeljak ujutro. Već se mračilo i palila su se mnoga svjetla ulične rasvjete. iz novina. Drugi dan. Ipak je bilo vidljivo još toliko da je mogao nastaviti promatranje ljudi svih boja. Alkohol i prebrza vožnja na glupi su način odnijela dva mlada života. pokupit sva raspoloživa znanja i iskustva. Pogledom i ponašanjem tražile su mušterije. Sve je to čuo s kraja ulice. Mi južnjaci teško se privikavamo na takav tempo rada i način života. Nije počeo ni raditi. Nije čudo da se rijetkim trenucima opuštanja mnogi predaju prevelikim količinama piva. Pohitao je tamo ali je vojna policija sprečavala prilaz. Navodno su istovarivači u zadnji čas odskočili. saznao je da su nakon vađenja kola. mimoišao se s nekoliko oskudno odjevenih žena. nedefinirana i razmišljao je: što oni tu rade? Na kraju ulice. Polagano je zaobišao mnoštvo radoznalih promatrača i krenuo natrag prema domu. Krenuo je prema domu. bilo je previše. a glave su im bile na zadnjim sjedištima. nešto prije 7 sati Kurt ga je već čekao na ulazu. kući. Ubrzo je začuo sirene auta hitne pomoći i vidio automobile američke vojne policije. pa tup udarac. Neka lica bila su za njega odbojna. nanšli dva sljedeća tijela. Susreo je i nekoliko crnaca koji svojom vanjštinom nisu ulijevali povjerenje. vjerojatno pod utjecajem alkohola. rasa i odijevanja. za početak previše. pa nazad. Nije mu bilo teško zaključiti kakvim se zanatom bave. Već je bio polumrak i gljiva iznad bazlena isijavala je diskretno svjetlo upereno na sredinu bazena. kojemu je slijedio vrisak ljudi.bio siguran u svoje analize ljudioko sebe ali nekako je utukao vrijeme. svojim kabrioletom zabila pod parkirani šleper s kojeg se istovarivala neka roba. Bilo je ugodno iznenađen 9 . kući.

unificirani formati. Svemu se morao vrlo brzo prilagoditi.. radi se o sedam pa sve do pola pet popodne. jasnim uputama i želji da se sve ispuni pravilno. a naročito reviza. jednostavno. Kurt je doduše svagdje pokazao nekakav dopis i zaista mu mnogo pomogao oko tih formalnost. kratko objašnjavajući proizvodne procese. Radeći i učeći upoznavao je ljude u svojoj i bližoj obokini. mnogo manjih i velikih proizvodnih linija. ljubazno. za početak. Tu će svaki dan ručati pretplaćeni obrok. To mu nije bilo ni na kraj pameti! Doma je dobio dovoljno savjeta i informacija. niti se usudio Kurta upitati. I kod prijave na policiji sve su brzo obavili. Mnogo strojeva. a u kratkoj pauzi odveli na skroman obrok u tvorničkom restoranu. radne navike i sve što ga je okruživalo. plave boje i počeo. Srdačan odnos i dobronamjerne sugestije doživljavao je na svakom koraku. Kvalaiteti se posvećivala posebna pozornost. Odmah je u praksi vidio razlike u radu. kroz koja je prolazio. Nekako je imao sreću jer svi su bili susretljivi. Majstori pojedinih odjela. Sa svima se brzo sprijateljio. Tu je bilo malo starih zgrada. teški radni dan. cijenili su ga i povjeravali mu sve složenije zadatke. velike naklade knjiga. izlazaka i još mu je ostajalo. ali u ljubaznosti neke starije žene pored sebenanšao se taj prvi. Nije baš sve išlo kako treba. brošura. Darmstadt je bio poput mnogih drugih njemačkih gradića. Odreditli su mu prvo radno mjesto. stjecao iskustva i nova prijateljstva. Općimje odnosom bio ugodno iznenađen. Je li taj dopis igrao nekakvu ulogu nikada nije saznao. Njegova su pozitivna nastojanja potpomagali na sve moguće načine. Jer. Sproveli su ga kroz sve pogone. Stariji radnik mu je objasnio što i kako raditi. ali uz primjedbu: da sve znaju i nikakve “komunističke propagande”. Određena plaća praktikanta. odijevanja. Pa mora da je radnička klasa svugdje slična! Bio je zadovoljan jer tu je zaista mogao štošta naučiti. ali strogo poslovno. hrane. njemački karakter pristupa radu. koji su se gradili nevjerojatnom brzinom. a nadasve radne navike.ljubaznošću. ozbiljan pristup i radnu disciplinu. koju su u početku dogovorili postupno se povećala i omogućavala sva plaćanja doma. jer Darmstadt su tijekom drugog 10 . U svojim subotnjim i nedjeljnim izlascima upoznao je grad s okolinom. U tvrtki je primljen lijepo. Iz vrećice je izvukao svoju radnu kutu..

a u obližnjoj borovoj šumi namjestili su se američki vojnici. kreditom naravno. a sada su ravnopravni stanovnici grada. Neke velike industrije nije bilo. Vrlo lukavo! Saznao je za slučaj da se zbog slabe potražnje i prestanka upotrebe tih proizvoda na tržištu tvornica “ugasila”. pa se često prošetao do njih i promatrao te njemunepoznate i čudne sportske discipline i igre. pogotovo na problematičnim mjestima. specijalizirani pogoni. Mnogi su vojnici. ali slikovitom muzeju saznao je. radnici poslani na školovanje i dopust. Inače američki su vojnici u grad odlazili uvijek u civilnim odijelima. najveći sa po nekoliko stotina zaposelnih. Od tuda i nekakva latentna netrpeljivost prema njima. u posebnoj trgovini dobila se jeftina a kvalitetna roba ili neke namirnice namijenjene za izlete. Da. za novu traženu robu. jer. Darmstadt su izravnavali buldožerima i planski ponovo izgradili. Sve je bilo unaprijed planirano i proizvodnja je potekla već za tri mjeseca. najviše po nekoliko arktikala ili proizvoda namijenjenog nekom gigantu za montažu. Rijetke su bile orginalne zgrade. da se svakom trenutku mogu brzo preorijentirati na druge proizvodne programe. simpatična crkvica. Kasnije je tako zalazio u kupovinu. Ali na dojavu bilo kakvog ekscesa odmah je dojurila američka vojna policija i “rješavala” gužve. Svu tu proizvodnju i brze promjene pratilo je i određivano školstvo i obrazovanje odraslih. a država je pomogla u ispražnjene hale montirati. Bilo je nekoliko kvartova srednjih 11 . u jednom velikom parku ostala je mala. Mnoga su se zanimanja gasila. za izletnike. Radili su strogo planiranu proizvodnju. pijani pravili nerede ili izazivali prometne nesreće. Prevladavali su mali. a grad 90 posto u ruševinama. karakteristično ošišani i u svojim američkim autima koji su se uveliko razlikovali od europskih. Kasnije je saznao da su ustrojeni tako. a zamjene potpomognute državnim kreditima tako brze. Kakve li ironije! Oni su ga razorili do temelja.svjetskog rata teško bombardirali Amerikanci. da je u roku deset minuta bilo na tisuće mrtvih. puštanje zmajeva i malih aviona. Imali su prekrasne sportske objekte i terene. pa je inače tolerantna policija imala dosta posla. Mnogo zelenila i parkova karakteriziralo je svaki kvart. U malom. Viktor je na to bio upozoren pa se takvih mjesta klonio. sasvim nove strojeve. I ophodnje te policije bile su česte. pogotovo subotom navečer. Lukavo! Isto se događalo i u grafičkoj industriji. mijenjala se tehnologija. Dok su u Münchenu iz ruševina napravili umjetno brdo. efikasne i za radnike bezbolne.

osobito na kvalitetu proizvoda strogi ljudi. gdje se išlo i u takve detalje kao što su npr. Sve je to bilo strogo kontrolirano. To je bilo na Višoj školi. posebni stručnjak iz proizvodnje. Naravno. pa čak nekada i tri dana u tjednu u školi i raznim kabinetskim predavanjima. Naročito je bio naglasak na moguću organizaciju rada bilo koje proizvodnje. Učenici su tri dana u tjednu boravili na praksi. Ali i on je morao sam proizvoditi. raznim metalima i mnoštvom bočica s kemikalijama na pladnju stao je u red. Nakon dva dana donijeli su mu. mentor. te više dobrih zantskih škola koje su zauzimale istočni dio grada. Tu je praksu nadzirao majstor. kabinet za ispitivanje karakteristika grafičkih materijala. pa su često stručni nastavnici iz škole dolazili u pogone. Profesor Hermann je svakome bio na pomoći. mjerenja amplituda nepotrebnih pokreta radnika. Vršila su se ispitivnaja. Bili su to posebni. toliko potrebnih za akademsko obrazovanje. pomagala za ispitivanje i kontrolu. Slijedio je još sat slobodne diskusije i predavanje rezultata. za praktični mogući pristup nekom od okolnih pogona. Viktoru je kasnije bilo omogućeno da dva puta uzastopce doslovce “prođe” kroz takav kabinet. S dobivenim uzorcima papira. Te su škole za praktična zanimanja imala zajedničke obrazovne programe. da je tu bilo i općih predmeta. zatim viših i visokih. a najviše sama organizacija rada. mjerenja. davali su velike mogućnosti njemačkih i stranim studentima da nauče sve o svom izabranom zanimanju i specijalnosti. opisano i naučeno. Pisao je i kako se ne smije raditi. kontrola proizvoda. Prekrasni i moderni laboratoriji koje su opremile pojedine tvornice širom zemlje. Sve to u svrhu veće učinkovitosti ali i manje uloženog fizičkog napora. boja u malim zdjelicama. Sve je to trajalo oko tri školska sata. Svi su programi bili planirani i rađeni zbog prakse i za praksu. da je svaki profesor imao maksimalno do 8 studenata na strogo stručnoj nastavi. Nakon dobrog uvoda i uputa morao je sjesti na stolicu s kotačima i sa svojim pladnjem obići čitavu prostoriju ukrug. kartona.općih i tehničkih škola. Pojedina mjesta imala su aparate. dok im učinak nije bio prioritetan. Sveučilište je bilo organizirano po američkom sistemu tako. Svaka zasebna faza ispitivanja opisivala se na posebne obrasce. a iznad njih logičan opis što treba raditi. a preostala dva. Za svaku munutu aktivnog fizičkog rada stajalo je sedam minuta istraživanja i promatranja. kemijski procesi. nagradno 12 . a đaci su praktična znanja stjecali u specijaliziranim kabinetima i po pogonima gradskih tvornica. pregledavali učinjeno.

praktičara bili su ljudi iz prakse. Odnos studenata i nastavnika. Mladih. Kada je nakon prijave prošao ponovo sve te instrumente. priprema rada. izmjena stečenih saznanja iz svih područja. Viktoru su bila interesantna predavanja iz tehničkih znanja i mogućih razvoja robotike i kompjuterizacije strojeva i čitavih pogona. školovani na poseban način i sa sposobnostima da prenose znanje na mlade. da je to uobičajeno i da su njegovi rezultati sasvim zadovoljavajući. I ostala iskustva s “pravim” profesorima bila su slična u odnosima prema mladima. aparate i pokuse. svih koji su jako ozbiljno shvaćali svoje zadatke i učenje. Za približno osam sati naučio je gotovo sve o grafičkim materijalima. ne kalsična pradavanja. planiranje materijala pa sve do potrebnih radnika određene kvalifikacione strukture. Obermajstor mu je rekao da se ne zabrinjava. pun mladih željnih znanja. viskozitet tiskarske boje i jedan njemu sasvim nepoznati kemijski proces jetkanja raznim metala. iako su takve informacije bile poznate. već planiranja proizvodnje. slobodna diskusija. dečki u njemu. puni opće kulture i znanja održavali. Slaba strana bila mu je i ekonomija. sve se kontroliralo. Druga sretna okolnost bio je sam internacionalni dom. Moguća je bila svakojaka izmjena znanja i iskustva. Svaki student imao je pravo nekoga dovesti na sat.mjesto. pa čak omogućavanje prisustvovanju odabranih predavanja. ali sve i plaćalo. Zaista je imao sreću da je upućen baš u taj grad. 13 . Sve se pratilo. mikroskope. bilo mu je mnogo toga jasnije. Samo tako se mogla u praksi provesti “pozitivna” proizvodnja. već su to bili susreti i zanimljive priče obavljanja svakodnevnih programa. U tome je i bit njemačke proizvodne ekspanzije. Naučio je gradivo koje neki ne svladaju za dvije godine. promatranje vježbe ili kabinetsku nastavu. rezultate i poziv gospodina Hermanna da ispitivanja može ponoviti. Koliko uspješan i brz način stjecanja vrijednih informacija. Nitko te nije pitao tko si i odakle. pomoćni strojevi i uređaji. kapaciteti. Napravio je tri greške: jedna sa duplex kartonom. Tako se cjelovito znanje ne zaboravlja. sa svih strana svijeta. Većina tih proizvoda. Viktora je iznenadilo još nešto. Naravno da mnogo toga nije ni mogao shvatiti zbog svojih ograničenih predznanja. Ti nije bilo zabušanata jer koncept obrazovanja to nije ni dopuštao. ali ne zbog nekih zapletnenih računskih radnji. Večernje škole bile su naročito skupe ali i temeljite. potrebnih stojeva. Ti su profesori. sve ocjenjivalo.

jedan od mnogih parkova kojima je Darmstadt obilovao. Možda je ideja projektanta i bila. sjetno na nemile događaje iz prošlosti. jedan iz njegove klape. Radilo se o mehaničkom klaviru koji je pritisak na tipke prenosio na poluge koje su omogoućavale udarce na pojedina zvona. u isto vrijeme. mogli ste čuti refren željene pjesme izvođen tim zvonovima. dodali 5 maraka. Detlef. iznenada i brzo. Središtem je. za lijepih su dana podjeli okolna klpe i slušali željene i poznate zvuke. a predgrađa autobuse. Postao je već nemiran. Nekolio sljedećih nedjelja. 14 . Jednostavno ga je srce vuklo na isto mjesto. u isto vrijeme bio je tamo. gdje je bio veliki bazen kojeg je dio imao stakleno dno. jedini koji se Viktoru nije svidio. To je bilo prekrasno šetalište uz bujnu i njegovanu vegetaciju drveća svih vrsti. kasnije. Mnogi šetači. Ako ste na ceduljicu napisali naslov pjesme. Tu. dobio je uzvraćen zagonetan. čekaj. geometrijski nepravilan. još uvijek vruća. a malih prozora uz taj nemogući ton boje. Sredinom trga dominirao je spomenik u obliku dvadesetak metara visokog obeliska obloženog istim kamenom i bojom. odredili približno vrijeme. spontan osmijeh djevojke. koja je imala sistem malih zvona. ali se polazeći ipak okrenula njemu i uzvratila mu taj iznenadni osmjeh. Kako je sve ispalo spontano. Jednom ju je primijetio kako iza drveća gleda prema njemu. ne bi li je ponovo sreo. ali uporan. pa su izleti i kupanje u bazenima sa zagrijanom vodom bili još mogući. Jesen je bila lijepa. pa joj je mahnuo rukom. koju je predstavljao čitav kompleks trga. Ta plava djevojka zvala se Karin. Vozili su se tramvajem di Eberstadta. uz stariju sestru. zaljubljeni. na istu klupu. Kontrast spomentrgu bio je centralni park. na malo povišenom mjestu dominirala već spomenuta mala crkvica. kao. jednom mu je objasnio sistem zvonjenja. opet isti kamen. na kupanje. punoj žubora riječi.Spomentrg. djelovao je kao veliki promašaj. dolazim. Bila je u veseloj grupici. bio je pravokutno oblikovan četverokatnicama obloženih fasada nekim smeđim kamenom. jednom sjedeći na klupi. Grad je imao gustu tramvajsku vezu. da sve to izgleda nekako tmurni. mladi parovi. Velike površine ravnih zidova. Već sljedećunedjelju Karin ga je pozvala. Pješačka zona. Bila je sama. Sve u nekoj deprimirajućoj boji.

Vikende je provodio kod svojih u Meinzu. neki prizvuk kritike ili uvredljivog motrišta različitih sistema. godine. Viktor ga je informirao o sistemu uprave. krađama trešanja. Radio je to spretno. strahotama rata u kojima je kao dijete bio sudionik. Bio je nešto mlađi ali ozbiljan dečko. logorovanja. pa je od njega mnogo naučio. sa strogo zacrtanim planom života i školovanja. Naravno. Nekako je kopirao ili pokušavao kopirati neke navike. da je Viktor odmah primijetio mnoga pitanja. To do sada Viktor još nije vidio. Mislio je: da li je moguće izdržati taj monotoni posao tjedne. Nikada u tim razgovorima Viktor nije primjećivao nešto podcjenjivajuće. brzo i određenim redoslijedom. pa ga je nekoliko puta poveo sa sobom i pokazao mu Gutenbergov muzej. Diskutirali suu o svemu i svačemu. Načitan. Otvoreno su o tome raspravljali. Njemu je to sve bilo nekako strano. pa mu je bilo malosmiješno gledati radnika koji se spretno bočno kretao uz stalaže malim koracima i brzim pokretima ruku zaokretao staklenke. NOB. povijesti. informiran mnogo je pridonijeo da shvati njemu neke nemoguće navike Nijemaca. Jedan radnik je te boce čitaav dan prevrtao. te socijalne sigurnosti radničke klase. Vido je njihove velike podrume prepune napunjenih staklenki bijelog vina.Mogli su pijuckati pivo i kroz stakleno dno odozdo promatrati pokrete kupača. Klaus e bio uredan dečko. kako bi dobili određenu sliku o njemu. Klaus se srdačno smijao opisanim epizodama izleta. Ispitivao je i o Jugoslaviji. opremljene i automatizirane proizvodnje. STUDENTSKI DOM Viktorov cimer Klaus studirao je ekonomiju. pa i o politici. Jer Karin je bila maloljetna. Njegovi su bili veliki proizvođači grožđa i poznatog vina. pripremljena. Klaus mu je objasnio da je on stručnjak. Naoko 15 . Viktor je u tom pogledu bio bogatiji i imao sadržajnije djetinjstvo. te brižno odabranim životnim ciljem. Klausa su naročito zanimale priče iz njegova djetinjstva. Nikada nije nastojao tvrditi što je bolje za budućnost naroda osim. Uvijek je sve s njegove strane svršilo na komparaciji sistema i uspoređivanju. igrama i sitnim nestašlucima toliko karakterističnim njegovom djetinjstvu. dobro organizirane. od roditelja i brižne starije sestre. čak zanesenjak i da njemu mogu uglavnom zahvaliti za kvalitetu njihovih vina. Imao je auto.

Djevojke su ukrašavali zlatnim nakitom. da su mu roditelji već odabrali ženu i da će nakon povratka morati preuzeti teret vođenja poljoprivredne farme. Često su bili pripiti i koliko je Viktoru bilo poznato svoje su stipendije propili s prostitutkama u obližnjem Frankfurtu. Bogati i razmetljivi dečki studirali su tehniku. Bili su tu i dva studenta iz Arabije. sadržajnije. Njegov sustanar iz iste afričke zemlje studirao je ekonomiju. Viktora međutim uopće nije sprečavalo. često izlazili i kupovali svakojake stvari. ali mu je život ipak protekao nekako bogatije.bezbrižan život bio mu je ispunjen samo radom i učenjem. imali najljepše “mačke”. vječito bez novaca. ali je svoje dužničke obveze uvijek pošteno podmirivao. Pričao mu je. da s njim uspostavi prisne veze i harmoniju zajedničkog boravka u istoj sobi. Nečesto je kasno budio Viktora i Klausa tražeći cigaretu. Ponekad je “zaboravio” zahvaliti. Vjerojatno zbog alkohola. Ostale sobe vile su popunjene zanim studentima iz različitih dijelova svijeta. Prazan život! Planiran život. hodao u papučama isprepletenim zlatnim nitima. a ponašanje drsko i vrijeđajuće. barem se tako pričalo. I Viktor je imao svoj cilj. Njegovi su ostali na istočnoj strani Berlina. Detlef je bio srednješkolac. koji će bez materijalne osnove dostići mnogo teže i kasnije nego Klaus. nikada se nisu vani družili na mjestima tradicionalnih sastajališta mladih. da li mu je to nadimak ili možda čak prezime. Svi su ga zvali Moko. sa svojom uvijek prisutnom lulom u ustima. Ogorčen je isticai svoj čudni karakter na okolne kolege. Nikada Viktor nije saznao zašto su ga tako zvali. da ga se što prije otarasi uvijek dao cigarete. Nisu doduše svi mladići bili poput Klausa tog tako tipičnog Nijemca. Moderno su se odijevali. To će realizirati tek kad postigne svoj krajnji cilj. 16 . a jedan je po domu. Nitko se s njima nije družio. Bio je vrlo skroman. dok Klaus u svom utrtom i planiranom putu uzdizanja nije imao za to ni vremena ni mjesta. pa mu je Viktor. Bio je često pod utjecajem alkohola. istočni izbjeglica. Mogao si je dozvoliti i simpatije i zaljubljenost. Nauprot Arapima bili su dvojica antipatičnih koje su svi zvali “švarce”. dvije. Bio je na postdiplomskom studiju iz kemije. Bio je tu ozbiljan crnac Kim. Inače uvijek veseli i društveni.

Von Koppelov je bio također izbjeglica s “istoka”. Sasvim drugačije naravi nasuprot nerazumnom Detlefu. On je s ogorčenjem gledao na podjelu Njemačke i na zid koje onih dana podizao. Realno je procjenjivao situaciju, a o nekoj neprijateljskoj ogorčenosti nije bilo ni govora. Prije bi se na to moglo reći nekakvo tužno gledanje na sve. I njegovi su ostali tamo preko. Bio je stručnjak za modeliranje u ljevaonici. Često je Viktoru pričao o životu “preko”. Viktor ipak onda nije mogao ili smio vjerovati da je sve istina. Međutim, kruta istina se nije trebala dokazivati nikakvom antipropagandom. Svakodnevne vijesti i televizija bili su rječitiji od bilo kakvih dokazivanja. Von Koppelov je bio srdačan, veseo i naprednogledajući radnik, koji je imao samo jedan cilj: dobro raditi i zaraditi i što prije osnovati vlastitu obitelj koja bi mu na neki način zamijenila izgubljeni dom. Sudjelovao je u svim akcijama, izletima, skupnim izlascima i pokazao se kao druželjubljiv u svakom pogledu. Kako je bio stariji, pa stoga i iskusniji svi su njegovo mišljenje poštivali. Tu su bila i dva studenta iz Indije. Jedan sitan, simpatičan i uvijek prisutan u Viktorovu društvu i jedan visoki osobenjak kojeg nitko nije trpio. Herr Bonck se uvijek ljutio na njega jer nije dozvoljavao sušenje rublja po balkonima. A taj je svoje duge “sari” uvijek izlagao po čitav duživni balkona. Bilo je tu i drugih manje ili više interesanantnih lica, a među njima i jedan kojega su svi zvali “Vijetman”. To je zaista bio Vijetnamac niska rasta, mršavih dimenzija, a uvijek besprijekorno odjevenog. Kolike se Viktor sjeća, nikada ga nije vidio bez kravate i sakoa, pa bilo ljeti ili zimi. Tih i povučen tip, nekako nepovjerljiv prema okolini. Često čak tajanstven i neprimjetljiv. Uvijek bi svojim uskim skoro djevojačkim usnama i laganim poklonom glave samo pozdravljao. I dugo, dugo, iako su se svakodnevno susretali ostali su samo na pozdravu. Oko ramena mu je stalno visio jedan od mnogih fotoaparata. Ponekad ga i za vrijeme jela nije skidao. Njegov hod je bio nešto posebno. Bio je lagan, pokreti nekako proračunati i spori, ali meki. Kako je Viktor po prirodi radoznao i volio promatrati pojedince, vježbajući tako svoje intuicije nepoznatih osoba, taj Vijetnamac mu je bio zagonetka.Niko se nije približio, ni sa kim održavao veze ili razgovore. Ostao mu je zagonetka i dugo kao otpisan, misleći, da je sigurno osobenjak, 17

individualist ili čak čudak. O njemu nije znao ništa, osim da prakticira reprofotografiju u istoj ulici gdje i on. Na posao je išao sat kasnije, a i kasnije dolazio u dom. Tako nije imao ni posebne prilike da ga u razgovoru upozna i prouči. Njegovu nepristupačnost smatao je nekom vrstom nepoznatog odgoja te daleke zemlje ili urođenom stidljivosti za komuniciranjem. Tada još Viktor nije mogao znati, da će taj skromni a simpatični, a tako nepristupačni “Vijetman”odigrati veoma važnu ulogu u priči, koju ste upravo počeli čitati. Viktoru je život bio ispunjen i interesantan. Brzo je protjecalo vrijeme. Uvijek je bio nečim zaokupljen. Svakodnevni rad nije bio monoton, iako se na takvo dugo radno vrijeme teško priviknuo. U tvrtki je imao kompletan i jeftin ručak, a doručak i večeru u domu. Na njemačku osebujnu hranu sa silom prilika morao naviknuti. Bilo je doduše jela koje nije trpio, ali je bilo i mnogo jela koja su mu prijala. Subotom se nije radilo, pa su u domu imali doručak i ručak ali bez večere. Te su večere bile namjenjene izlascima u kino, kazalište, ljubavne sastanke, a Viktorovo društvo poslije svega na večeri kod “Rotto Hahn”. To je bio solidan mali lokal u obližnjoj ulici kuda su odlazili na peečne ili pohane piliće uz obaveznu kriglu piva. Karakteristična njemačka gostionica, ali uvijek puna. Kasnih noćnih sati pretežno su je zauzimali studenti iz doma. Sve čisto, solidno i relativno jeftino. Gazdarica je bila starija žena koju su svi zvali “Mutti”. Voljela je mladež, pretežno studente koji su k njoj rado navraćali i Viktor se uvjerio u priče, da iz njezina “Gasthaus”niej izišao gladan nijedan student bez obzira da li je trenutno bio bez novaca. Svi su je zbog toga cijenili, skoro voljeli i tome povjerenju uzvraćali urednim poravnavanjem računa. Jedne takve subotnje večeri Klaus i Viktor vraćali su se iz kina i Heidelberger cestom žurili prema “Ritte Hahn”. Odjednom su iza sebe začuli neki mekani glasić: - Kuda jurite vas dvojica? Oba su se iznanađeno okrenula. Na par koraka iza njih je hodao “Vijetman”. U brzini, da se što prije sastanu sa svojim društvom nisu ni primijetili, da su ga “vorfarali”.

18

- Ako još nisi večerao pođi s nama na pola piceka k Mutti - predložio mu je Viktor umjesto pozdrava. Samo je kimnuo glavom i pošao za njim zostajući za pola koraka. Kao da se stidio njihova društva. Viktor ga je hrabreći požurivao. Kod Mutti je bilo već veselo društvance. U njihovom uglu, gdje je netko uvijek bio prvi, sastavio bi dva stola i sačuvao mjesto ostalima. Mjesto je doduše bilo tijesno zbog dodatnih stolica ali čisto ugodno i nešto postrance od ostalih bučnih stolova. Uz Koppelova i njegove djevojke sjedila su tu dva poznata Nijemca i dr. Kim s obaveznom lulom u ustima. Oni su već povečerali i uz kriglu piva glasno diskutirali o odnosima muškaraca i žena izvan braka i u braku. Žučnu diskusiju o ravnopravnosti modernog braka koju je zastupala jedina žena za stolom prekinuli su s novim pridošlicama. Klaus i Viktor su već hodajući pored šanka poručivali pola pečenog i kriglu, a Vijetnamac je samo tiho ponovio: - I meni isto Veseli se razgovor nastavljao i tijekom njihove večere, koju su uživali polako, prazneći ujendo i tanjure i krigle. Katkada su upadali u okolnu diskusiju, ali Vijetnamac se samo smiješio. U diskusiji punih ustiju nije sudjelovao. Nije trajalo dugo, da je Viktor osjetio blago djelovanje piva. - Naš je Vietman prvi put s nama na večeri, pa je red da ga dostojno primio u naše društvo. Nekog naročitog veseljaka nećemo baš imati, ali čova mi je čistio simpa - malo zlobno je predložio Viktor i uhvatio Vijetnamca oko ramena. Odmah se zaorilo iz svih grla: - Brudershaft - Mutti, mi ćemo piti litreni Bruderschaft Lukavo, skoro zlobno Viktor se smijao u sebi, kada je Mutti donijela na stol litrene staklene čizme pune žuto-zlatne boje piva i obavezne pjene na vrhu. Sjetio se svog neugodnog iskustva s tim čizmama. Svi su zauzeli stojeći mirno iščekivanje, a naš Vijetmanac ozbiljan stav, pretpostavljajući ozbiljnost ceremonijala. U čitavoj sali je nastao tajac. Svi su gledali u pravcu njihova stola. Čak je iz kuhinje došla i kuharica i na šank naslonila svoje velike sise. Viktor je prihvatio najbližu čizmu, pazeći da Vijetnamcu pravilno okrenutu doda i rekao svečano, da mora polako cijelu ispiti u jednom gutljaju. 19

U istoj prostoriji su radili i tekstilci. raspoloženi i malo pripiti. Svakodnevne vijesti bile su prepune sretnih a i nesretnih avantura prebjega. Ni Tan. tako se u prstima čizme stvarao vakuum. razne posude. Onako zbunjen počeo je svoje opijanje i nije naslućivao trik.U početku su radili pepeljare. Jednom su bili gosti tehnološkog univerziteta. Jedan viken su busom krenuli u Hannover. tom prekrasnom univezitetskom gradiću pored rijeke Neckar. Te večeri Viktor je saznao njegovo i za njega čudno ime Nsu tan. Von Koppelow je bio voditelj i savjetima svima na raspolaganju. a otamo avionom u Zapadni Berlin. Sjedajući Viktor mu je objasnio neka se ne srdi i neka mu ne zamjeri. Veselo čavrljanje nastavilo se sve do zatvaranja gostionice. Ostao je mokar. Kako je polagano ispijao. Toliku istočnu zatvorenost nije shvaćao. Glinene “proizvode” su pekli. Sve oči bile su uprte u njega. trenutačno postiđen. Mutti mu je sa šanka dobacila čistu krpu i brišući srdačno se smijao i klimao glavom. gledajući okolinu. a ozbiljno pogledao trenutačnu tišinu oko sebe i prihvatio čizmu. vidjeli Königsberg i ostale znamenitosti grada. U prizemlju kraj uređaja za centralno grijanje bila je keramika. I društvance je zapljeskalo.Vijetnamac je stidljivo. jednsotavne vrčeve. a ni Viktor nisu bili naučeni na takve količine piva. Subote i nedjelje katkad provodili bi na organiziranim izletima. U dom su ulazili veseli ali šutke. Na olovkom nacrtan crtež na 20 . kako su i njega tako nasaamarili i praktično mu pokazao kako se čizma kod ispijanja mora naginjati da bi sa strane u prednji dio ušao zrak. vesela lica oko sebe pa u čizmu. a u gostionici se odjednom zaorio pljesak. Svi iz društva su mu prišli. Viktor je naučio osnove obrade i modeliranja s glinom. I stvarno se pucalo! U domu je svaki kat imao kabinet za sobodne aktvnosti. pa glazirali i opet pekli u posebnoj peći kraj centralnog grijanja. iznenađen. Taj zid sramote nikako si nije mogao protumačiti. Sada je Viktor pored znamenitosti grada na svoje oči vidio i “zid” istoka. Dotuda je bio zadovoljan sam sobom. a kada su prešli na modeliranje životinja i portreta njegov umjetniči duh je splasnuo. tapšali ga po ramenima i pružili mu ruku. Misli su mu tada sigurno odavale zabrinutost zbog tako velike količine piva u čizmi. I kada je taj vakuum bio jači o dvanjskog pritiska nastao je pljusak barem pola litre piva u lice. Par puta su bili u Heidelbergu. ali dalje nije i nije išlo.

šutljiv ali kritičan samo u pogledu izrađenih “umjetničkih” ostvarenja.Ovo je zaista izvrsno i brzo! 21 . da je velika šteta. crne komore sa svim potrebnim kemikalija i mnoštvom zdjelica. zasjenjivao i popunjavao čitavu površinu papira. da se Tan zadržava tamo gdje je bio on. Tan je bio dobar crtač grafika.To je to! . a crtež po svom nahođenju dopunio geometrijskim likovima. Klaus je pak tvrdio da postoji određena veza između naive i moderne. Na drugom katu je bio slikarski atelje. a time državu osiromašuju za nasljedna pokoljenja. U ovom odjelu je carovao Tan. Prodaju rijetka djela u bescjenje. terpentin ulje i malu špahtlu. kvadratima i kružićima i. Klaus je Viktoru nabavio i poklonio boje. Znao je skoro sve o jugoslavenskim poznatijim naivnim slikarima. a ni razumio moderniste i njihovu umjetnost. te svoje slikanje modernizirati. Još uvijek doduše nenamjetljiv. Čak mu je pokazao i katalog s reprodukcijama I cijenama. jer je u svom neznanju smatrao da je slika i umjetnost samo ono. Dosta interesantna tehnika! Prvi kat je imao fotolaboratorij. . koju je doduše dobro poznavao. Svoja djela je uvijek započeo na sredini papira i to sa geometrijskim likovima. što se većina njih suviše komercijalizirala. te nanosili među novinskim papirom. Klaus i Tan su ga promatrali. predstavljala neku nježnu životinju. Njegove su kritike dapače bile na mjestu. Znao je i objasniti zašto nešto valja ili ne valja. Mnogo su diskutirali o tome. a kružići snježne pahuljice. kako bi izgledala grafika napravljena brzopotezno sastavljena po njegovom mišljenju grubim trokutima. bojadisali je. trokuti su bili grmlje. Tu su imali na raspolaganju aparate za povećanje i kopiranje slika. . Viktor baš nije cijenio. Postao mu je neprimjetna sjenka. Uvijek je govorio. što nešto predstavlja. reflektore za osvjetljavanje kod portretiranja. Takvim likovima dodavao bi uvijek nova.tekstilu voskom su glačali sliku. Sve je bilo gotovo za par minuta. Tan je pak tvrdio da je Viktor detaljist i da bi trebao dobu školu. Ljut je skinuo sa stalka čist karton i s par poteza nacrtao srnu. ali Viktor je sve više primjećivao. U svom neznanju i skoro srdžbi Viktor je tvrdio.uskliknuo je Tan na kraju. Crticama za ogoljelo drveće. kistove. Gledajući Vikotorove “umjetničke” prve korake Klaus je tvrdio da je to vrsta naive.

Viktor. Uske hlače bile su mu pripijene uz noge. Slika je kasnije izašla kao prilog nekog studentskog kalendara. . ja ću se odjeven okupati u bazenlčiću pred domom u čast naše pobjede. Kraj Vikora je sjeo šutljiv Tan. 22 . a tan je sjeo postrance te ga promatrao. ali pravi smijeh se zaorio odasvuk tek kada se Viktor onakav dug i mršav podigao iz vode i sav mokar stajao na sredini bazena. Dosta ih se skupilo u sali s televizorom. Oba su se smijala prethodnom događaju. U stopu ga je pratio Tan. 1 naprama 0 za Jugoslaviju. goool. Kontrirao je . vikao je Viktor. ali svoj “umjetnički” uspjeh nikad nije ponovio. voliš li ti stvarno tako nogomet ili više svoju zemlju? . Viktor se presvlačio.Svi su se glasno nasmijali. a iz košulje i iz džepova virile su alge i vodena trava. Nijemci su napadali svim snagama. koliko je mogao. strepio. Nastajale su šale i smijeha je bilo na sve strane. A bilo je i srdžbe. Neki su spremno pridržavali otvorena vrata. Viktor je bio ponosan. a ujendo se i bojao. Sada je tek nastala “analiza” crteža koji je po njihovom mišljenju uspio. Sav ponosan nije pravovremeno primijetio četvoricu jakih koji su ga zgrabili za sve ekstremitete i prosto ga iznijeli..Viktor.Gospodine Bonck. Bilo je i smijeha. Kolege Nijemci su Viktora bockali sportskim provokacijama.. nekako osjećajući da je na njegovoj strani i da će pomoći u navijanju za Jugu. a Jugoslavenski igrači u defenzivi čuvali rezultat.pitao je iznenada Tan još uviejk se smiješeći. Zaista je morao biti smiješan! Izišao je iz vode i poskakujući otresao suvišnu vodu te potrčao do svoje sobe. Kad je u prostoriju ušao upravitelj Bonck provokativno je upitao: . nenaviknut na takvo crtanje i crtanje protiv svog uvjerenja. jer do kraja je trealo izdržati još 30 minuta. što misliš tko će pobijediti? . I dođe kraj utakmice. Viktor se nije upirao i “tuf” u bazenčić ispred doma. Viktoru je laknulo.Vioktor ih je u čudu gledao. Viktor je cvao.gol. . DOMOLJUB Igrao se važan nogometni susret između Njemačke i Jugoslavije. Pola doma promatralo je taj spektakl.

kada su usred noći došli po nas. jeli to bio strah ili nešto drugo jer sam bio premalen. a ja? Krvavu i razrovanu zemlju u koju ne znam da li ću se moći vratiti. Onakao na brzinu probuđen. učimo i radimo i veselimo se životu i nadajmo boljoj budućnosti. Bistro se sjećam detalja. gotovo sve osim nas nekoliko pobili su. Ti Švabe su mi se zgadili svojim gledanjem odozgo.. Kod mene je bilo drugačije. snen. Skrivao sam se kod bombardiranja. ima divnih ljudi. moram. nesvjesno straha. pogotovo među radništvom. Vidio sam smrti. Bio sam dijete. ali neki su zaista podcjenjivački superiorni. i za tebe su igrali i pobijedili. bježao pred granatama minobacača. Sada mogu samo zamisliti što su proživljavali moji u takvim trenucima. razmišlajo je o tim upravo izgovorenim riječima i nekako mu ga bi žao. ja sam imao tek šest godina. Tan. sestre. Nisu doduše svi ljigavi. nekih u maglenom sjećanju čak pojedinih niti u cijelosti. Teret koji me prati. to sam tamo svečano obećao! Onako. za sve nas koji smo vani i za sve kod kuće.Ja sam više patriot nego neki strastveni navijač nogometa. njoj ću se brzo vratiti i svojima. ti si bio svjestan rata i vjetojatno svojih tragedija. otežava sve moje korake i planove. koja je tek pred nama? Znaš. tan je stiščući isprepletene prste poprima sasvim drugačiji. mladi smo i zdravi. Međutim. pritišće. Njih je bilo strah za dvoje.. kod kuće roditelje. Ne sjećam se svega već samo nekih posebnih epizoda. kako je sjedio. Viktor ga takvog još nije vidio. sjećam se vike i požurivanja. ja volim svoju zemlju. Danas su dečki igrali za mene. danas se ne mogu sjetiti što sam tada proživljavao. Tan je sve izražavao u dvije. majka. Ali u svemu tome bio sam vođen brižnom pažnjom svojih. Njegov pogled bio je očajan i ljut. Tan.ti imaš svoje ideale. a meni ostavili veliki teret. jednostavno posjekli. Presvlačeći se. a nekih se pak sjećam u svim u mozak upisanim detaljima.Zašto Tan mora biti žalostan. Dali su nam dvadeset 23 . puno nevine ljudske krvi. makar Juga nije tvoja domovina. troje. Tog neobičnog zvuka granate koja te prelijeće. teret koji moram iznijeti na svojim leđima. Tan. Vjerojatno si to proživljavao drugačije nego ja. najviše tri kratke a jasne rečenice.”spermenši”. koji su to vjerojatno proživljavali sasvim drugačije od mene. Grozan je to zvuk! Vidiš toga se čak sjećam. Kada je kod nas bio rat. tužniji izgled. majčine brige i tragedija oko mene. Moram to. niti je tako dugi niz rečenica čuo iz njegovih usta. strijeljanja. . Sve .

sestra služila kruh kod susjeda stolara. po čemu su ti fratri bili poznati. Ne sjećam se drugog. Više od rana boljela me nepravda tih zlobnih sestara. Konačno smo premješteni u Grubišno Polje. Nakon toga su nas sve puškama gurali napolje. ali ne i osnovno za život. krvi i crijevima na podu. Dodjeljena nam je kuća. Tada su me grozno boljela koljena. Mater nas je preživljavala nadničarenjem kod imućnih seljaka. Kad su ta iživljavanja dostigla takve nepravedne razmjere. jer moj se pogled stalno vraćao zgaženom kanarincu. a još češće sam morao klečati na pšenici. Ovakvog me pronašao susjed i upregnuo konje. pa na kamione. te odvezao u ambulantu. bolove nepravde. pa katkad i komadić čokolade. među volovima. da su se iživljavali na meni jer su znale. Tamo su mi stavili gips i povili rane. ja sam bio u vrtiću kod časnih sestara. Majka je tada sigurno imala drugačije bolove. nismo imali od čega plaćati pristojbe. ali se sjećam njegove široke. ostali iz obitelji u partizanima. Sjećam se i strašne zime kod dolaska u Slavonski Brod. Gledao sam prema vojniku na vratima koji je svaki čas uzvikivao preostale minute. Kasnije smo oboje shvatili. Često bi me bez razloga tukle. Djeca smo imali dovoljno mlijeka. To se nije 24 . Ujutro bi majka na vatri zagrijanim željezom odleđivala poplone kojima smo preko noći bili pokriveni. da sam sjedio na crvenim poplonima onako na brzinu smotanih i vezanih sa vrpcom.minuta vremena za spremanje najpotrebnijih stvari. nisam još svladao jezik. punoj rupa i propuha. jako okovane čizme koja je zgazila mog lijepog. Sjećam se. Sa nalomljenom nogom i sav u krvi nekako sam se dovukao kući. bolove srca. Sa prvog kata sam pao na neki balkon sav razrezan i izubijan. Sjećam se nekih detalja iz sabirnog logora u nekom gradu. gdje su o našoj prehrani brinuli fratri samostana. One su me otvoreno mrzile. Tri dana smo bili u nekoj šupi. Dok je majka bila u polju. Kanarinca radi! Ni njegovo lice nisam upamtila. Odlučno sam odbio poziv da se nakon ozdravljenja vratim u vrtić. koju su onako prosule u kut. Sutradan je došla nadstojnica i u prisustnosti majke i susjeda ispričao sam sve što su mi te zlobnice radile. ja sam se sav očajan jednostavno bacio kroz zatvoren prozor. Nisam bio po prirodi zločesto dijete ali ja nisam bio “njihov”. da su nam neki iz obitelji na “drugoj” strani. Vjerojatno sam i plakao. naš mještanin u crnom kožnom kaputu glasno se cerio tom postupku. žutog kanarinca. Danju sam se najviše zadržavao u štali. Tamo je bilo tako prijatno toplo. Civil.

Ubrzo je u štali sjekirom odmakla dvije daske. Sestra je ipak uspjela odbaciti poštu u grmlje. kojeg su svaki čas zaposjedali jedni. Jednom su Čerkezi. ne! Dapače. U trenu su zauzeli čitavo selo. Čitavo to vrijeme bili smo bez vode i hrane. Ukazao se otvor koji je vodio ispod svinjca. držeći u ruci malu sjekiru koju je usput digla s panja. Mjesto je bilo nisko. I taj je čovjek mnogo riskirao. a spasila nas je sigurne smrti. Za vrijeme doručka u blagovaonici na dnu stubišta. Sjećam se velikog i tvrdog stola na koji su me smjestili spavati i kako sam bio nemiran u snu. Drugu noć smo se 25 . tada malog sela. S plota me dozvala majka. viku žrtava i žena.Ne Viktor. Jednom su nas lovili domobrani. Čistili i podmazivali su ga. Uporno smo oboje tvrdili.moglo ni sakriti. Viktor je na čas zastao i upitao da li ga tom pričom zamara. Ulovili su nas i odveli u zatvor. ja sam samo “nešto” naslućivao. smrdljivo. Uskoro su došli četvorica po mene i prosto me morali nositi. jer kod nas se često hranio i odsjeo štab slavonske partizanske grupe glumaca.stolarova kći. da smo brali samo gljive i ništa drugo. pa drugi. da neću u zatvor. Silom su me odnijeli natrag. Preko našeg plota. Ona je znala detalje. to su bili ruski odmetnici i plaćenici na konjima napali selo sa svih strana. Treći dan sestra je tako usput kao doturila komadić kruha kroz daske i bocu vode. ali sada zatvorili u podrumski zatvor. noću sam pao s njega.Povjerljiva pošta iz Grubišnog Polja. molim te nastavi!. Žurno me podigla preko ograde. Kako je tada sigurno i brzo reagirala. koje se otvaralo odozdo. Slušali smo okolna divljanja vojnika. a sestru tek za devet dana. Pletena korpica za branje gljiva imala je duplo dno. A bježali smo zbog bojazni da će vojnici pucati. Nogama sam se upro u stupove drvenih dvorišnih vrata i vikao neka me ostave na miru. Četvrti dan su me pustili. . otvorio sam stubišni prozor i zbrisao kući k materi. Bilo ih je svuda i previše da bismo mogli pobjeći. Ja sam bio među njima. Kod privih pucnjeva neki su pokušavali na brzinu sklopiti oružje za obranu. neudoobno i zagušljivo. U tom smo skrovištu bili dva dana i jednu noć. Tamo ju je prenosila moja devet godina starija sestra i ja. za partizansko selo Peratovicu ostavljala se na određenom mjestu u šumi. Ona je bila po dogovoru kao susjedova . a ispod štaglja bilo je dvadesetak partizana koji su baš u to vrijeme imali rasklopljeno oružje. Za jednog člana te grupe moja najstarija sesetra se i udala.

gdje smo bili na nekim daskama vodom poplavljenog podruma. Kasnije su mi nabavili neko remenje. Tamo me odmah gurnla na zemlju baš u vrijeme kada je kiša metaka zasula prednji dio kukuruza. a u njemu partizani. Polije smo prešli na oslobođeni teritorij. bježao ako je trebalo bježati. Trebali smo u velikom krugu obići selo. čuo fijuk metaka. Te zime 1944. a na livadi su pasli čerkeski konji. Bili smo već blizu cilja kada su počeli klonji rzati. Bio sam blizu smrti. čas Nijemci ili ustaše. koja je bila iznad parka u kojem je bila škola. pa je nošenje na leđima bilo snošljivije. Vidio sam kako su petorici zarobljenih partizana mitraljezom “kosili” po uzdignutim rukama i ovakve vodili u koloni po gradu. Podalje od njih gorjela je vatra i sjećam se dviju tamnih sjenki kraj vatre. U prvi razred donosio i odnosio me otac. Sjećam se niskoletećih aviona i mitraljiranja. Još je katkad bilo gusto. Oni su već znali svoje drugove. Krhotina bombe mi je prosto odnijela komadić mesa ispod koljena. nespretan za nošenje. sve ostale su masakrirali. Tek oko podne oboje smo se gladni i žedni jedva dovukli do partizana. Drugi put u životu osjećao sam stvarnu bol i vidio svoju krv. gdje sam morao prekoračiti mrtvoga partizana prešli na rub livade iza kuća. jer nism imao cipela. od polja spasenja. Nakon prestanka paljbe opet smo potrčali i bježali cijelu noć. nije bio težak već nezgrapan. 26 . pješačio na začelju kolone i veselio se kada su se drugi veselili. pa smo opet kao okrnjena obitelj živjeli zajedno u oslobođenom Daruvaru u Kuhačevoj ulici broj 6. Pedeset metara te livade dijelilo nas je od polja s kukuruzom. Znam da sam morao nositi nekakav kotlić. Većinu ranjenih mučili su prije same smrti. Otada smo majka i ja bili u pokretnoj partizanskoj kuhinji iza svakog pokreta jedinice. čas su u gradu bili partizani. Tako su oni pokazivali svoja djela. gazio po smrti. da bismo krenuli sasvim prema drugoj strani gdje je bilo selo Peratovica. Puzali smo polako preko čiste livade. Samo je dvojici uspjelo sklopljenim oružjem bježeći se obraniti. osjetio što je zračni pritisak pri bombardiranju.izvukli i preko susjedove drvarnice. Na bježanju preko te ceste prema sigurnom zaklonu jednom sam od eksplozije bombe odbačen na ugao kuće i pri tom ranjen u lijevo koljeno. Majka me uhvatila za ruku i potrčali smo onih par metara do kukuruza. Rana je jako krvarila. Vidiš ovdje se dobro vidi taj zarasli ožiljak. bježanja u kuću preko puta.

neobično mi je drago da mi se povjeriš. Ne znam! Znam samo kako je išao Sremski front prema sjeveru.Tu sam nekoliko dana pojio i hranio jednog ranjenog partizana. Sakrili smo ga na tavanu pod daske s obećanjem. dijete rata! Zapalio je novu cigaretu. Svjesni smo obojica.Vidiš Tan. tako su nas ukrcali u proste vagone i kretali smo za frontom. a drugo. Bila su to za nju teška vremena. Oni ne bi shvatili. U dužim zastajkivanjima majka bi onako kraj pruge naložila malu vatru. tko ga je predao. ne obaziri se na takve mili. samo nastavi. da ne možeš pričati ovima okolo.Molim te. da nešto prigrije za malu Gabrijelu i mene. Potpuno je shvaćam.Mogao bi iz tih epizoda napisati roman. Neki su mi mjeseci. Majka nikada nije rado pričala o njima. Viktor. te da se u kući ne smije naći oružje. Devet dugih dana za put od Daruvara. a oni su mi na odlasku tvrdili da ga tamo više nema. Od njega sam dobio mali pištolj bez udarne igle i metaka. a možda ni vjerovali. Rodila je malu Gabrijelu s kojom sam nakon sestrine tragične smrti odrastao. pa čak i godine kao vakuum u sjećanju. U toj se kući porodila moja najstarija sestra. Molim te nastavi!.. pa i mnogo godina kasnije nisu mi rekli ili priznali. Bio bi to čisto interesantan roman. kao da se nije željela sjećati tih vremena. Sakrio se u malo udubljenje iza naše kuće na livadi. Pa moje bogato djetinjstvo. pa do granice Slovenije. tema je zanimljiva i nas dvojica imamo mnogo toga zajedničkog. Svi smo jako voljeli to dobro dijete. Samo kod nas ne bi ga nitko tiskao jer bi mislili da je obična samoreklama. Često bi zvižduk 27 . ne možeš misliti koloko važno! Prvo. Neke sam dopunio po kasnijim pričanjima sa sestrom. Možda se tada nije zbilo ništa takvo što bi me prisililo na sjećanje. Još danas bih znbao pokazati to mjesto. premjestio se na rubu kreveta i nastavio: . ali samo nekih. Tu uspomenu roditelji su mi uskratili. pored gladi i svih nedaća još se sjećam nekih epizoda. da ga je netko otkrio i uzeo. da imaš i da si stekao povjerenje prema meni. Taj put je trajao punih devet dana. Čisti vakuum bez i jednog detalja. da ću ga kasnije moći dobiti. Devet dana za put. vjerojatno bojeći se oružja u rukama djeteta. Meni je to možda važno. koji vlak u normalnim prilikama pređe za pola dana. koji se nije mogao povući s glavninom. Tome sam se jako čudio i nikada.

nije mi zlo.28 . Podsjećaju me na nešta još gore. pa i braća. Djeca koja nisu kasnije imala te roditeljske zaštitničke privilegije.Ne. To se ne smije spužvom izbrisati ili zaboraviti! Neke detalje ti moram još ispričati. povezuje. To nas. Pazili. Primijetio je jako djelovanje svoje priče. čega. napisati.. A takvih je kod nas bilo na tisuće. ali drugi put. tamo kod tebe. Nikada! To moramo u ime onih kojih više nema. To ne smijemo zaboraviti! To moramo jednom ispričati. A možeš li zamisliti.. da me ovako prestrašenog bilo stid od smijeha. Vlak je već krenuo a majka očajno vikala. Skupo smo platili našu slobodu! Moja obitelj trojicom! Viktor je pričajući stalno pogledavao u Tana a taj ga je pažljivo slušao. Što su sve preživljavala ta djeca. I u ime onih koji su preživjeli puno strašnijih trenutaka nego nas dvojica.lokomotive prekinuo spremanje hrane. da je najžalosnije u svemu tome bilo. jednostavno otresti. prijatelji. Zgrabio me neki muškarac i u zadnji tren prosto ubacio u zadnji vagon na vreće s brašnom. Jednom me takav iznenadni szvižduk i pokret vlaka zatekao na breskvi uz prugu. jer sam bio sav bijel od brašna. Tan u onom dijelu svijeta. mnogo gore što sam doživio. Ja sam uz sebe imao svoje bližnje koji su vodili računa o meni. kako se kaže preko dola i mora. Vođeni raznoraznim ulizicama okupatora! Da. koji su nam bili dragi. Tako je to bilo Tan. . drhtavih usana. tisuće traženja i nadanja da će ipak nekoga od svojih pronaći. kao opomenu da toga više ne bude. što se događalo s drugom djecom koja su vidjela klanje svojih roditelja. Primjetio je njegovu bljedoću. i u ime onih nepoznatih žrtava. što su se među sobom tukli naši ljudi dojučerašnji susjedi. Nešto. dva različita rata. napeta ramena u mišiće. da ti nije dobro?... grubo ubijanje najbližnjih. Brinuli se. stisnutih i isprepletenih prstiju. što me prati u stopu. samo te tvoje patnje i patnje tvojih jako su me se dojmile i nisu mi strane. Tada su me nazvali “Mlinar”.Što je Tan. a toliko tragičnih i sličnih epizoda. Tvoji. a naši ovdje! Dva različita svijeta. Tisuće ljudskih tragedija. i tu kod mene. Samo to još. čitava sela i zaseoci ostali su bez odraslih. često su bili samo produžena ruka Nijemaca. Znao sam. Čega se ne mogu rješiti. Tan.

. pa ništa mi nisi ni rekao . razmišljao pa ponovo nastavio: .Sada te pak ništa ne razumijem. kako gotovo. pa ako bude mogućnosti makar razdvojeni kontinentima. Tvoji će rado čitati o nama. tako mora biti i ne pitaj me više. ne smijem ti sve. Viktor.Odlučno je Tan zavrnuo prijedlog. iz druge zemlje. olakšati dušu. molim te bojim se. ne još!. jer ako se meni nešto desi.Ne. Sad mi tek nije ništa jasno.Ne još. Ako postoji ratna drama kako naslućujem.Zašutio je Tan gotovo jecajući. a naši o tvojima.Što da ti obećajem. a ja u Jugoslaviji. prejaki za nas. Ne pitaj me zašto.Znaš.Kada i zašto ne sada?. iz sigurne daljune. dati im noževe pa neka se međusobno kolju. jer sve još nije ni gotovo. Obećaj mi! .Što me pritišće i muči. Ja ću se vratiti u Jugosalviju.Pobogu Tan. čuvaju oni svoje tikve i guzice i zapovijedaju iz pozadine. gdje ćemo biti za deset godina.Molim te Viktor. 29 . Čak je bolje. Shvati. ne smijem ti reći. ima vremena. kao sve i ostalo?. to staviti na papir. Zašto na tom svijetu ne možemo živjeti u miru i bez rata. Bilo bi to možda interesantno!. ljudi su životinje.Ne sve. osnivat ćemo obitelji. bolje reći i priuštiti putovanja svijetom. ti u Vijetnam. raditi. ali ne još. Mi tako malo znamo o tvojoj zemlji.. Biti ćemo daleko jedan od drugog. o tvojoj i vašoj revoluciji. pa neće biti vremena ni mogućnosti za susrete.Malo je zastao.sav uzbuđen i prestrašen govorio je Tan. jer tako mora biti. a narod ostave na miru. . koja si nikada neće moći dozvoliti. jaki. Tan. Stvarno. Ali oni to neće. .Pa ako ti nešto i kažem. . Trebalo bi te podstrekače rata zatvoriti u jednu veliku prostoriju. pa gdje je logika da je objavljujemo tek kansijih godina. ti nikada ne bi imao cijelu priču. tamo u borovoj šumi. pa čak iz drugih kontinenata.Razumiješ li? Mogu nestati! Viktor gaje u nevjerici gledao. tek za desetak godina moći ću ti reći sve jer oni su tu pored nas.. jednom moramo jedan drugome ispričati svoje priče. mi smo sirotinja. proživjeli smo je ti u Vijetnamu.

već odraslu djecu. Moramo ih ili zaboraviti ili uzeti kao mučne epizode prošlosti. Tako. ali moraš imati povjerenja prema meni. e kada se ona završi moći ću mirno spavati. ali mi se tvoj prijedlog sviđa. . koju ne znam koliko je duga. gotovo strah. Viktor za sada niišta od toga! . Ratne strahote. ja ništa ni ne znam. ti najbolje znaš. kada bi mogao saznati sve. Postoji mogućnost. Bacio si mi bubicu u uho i normalno je. što da ti savjetujem. Da li ih baš treba zaboraviti? Opet.proradila je radoznalost. ali o našim pričama moram razmisliti. trebam dozvolu.odlučno će Tan. da molim.. sjećanja na nešto teško. nešto strašno. pa ćemo izmijeniti priče. jer jedan dio nije ni započeo. djecu. šutke i polagano jeli i predali se mislima jedan o drugom. pa nitko ne bi saznao. da nestanem. neka na tome ostane.. Mene sve zanima ! Ti imaš i trebaš imati velike razloge da tako govoriš. kada ne znam o čemu se radi.Kakve vremenske poteškoće? . No. a znaš da se iduće ljeto vraćam u Jugu.Tan. Više nego što ti misliš. odrasli pod različitim uvjetima i okolinom.Ja i jesam hrabar na svoj način. Nemojmo onda o tome. moraš biti hrabar i ne znam što. Svi 30 . ne znam uzroke tvog strahu.. obavijestiti. različito odgojeni.Ti znanš najbolje. Samo posoje vremenske poteškoće. moliti. Osim toga. _ Vremenska barijera. ja nikome o tome razgovoru neću izgovoriti ni riječ. mislio je Viktor. mogu samo naslućivati neku tajnu. A kad dođe vrijeme. pokušavam te shvatiti. pustimo sad to. Međutim postoji mogućnost. da pitam. a proživjeli nešto zajedničko.Nemoj tan opet zapadati u očaj. da si u meni izazvao određenu radoznalost. Mislio je.Hvala ti! No tada ćemo biti već stari. e.Slažeš se? Ajmo na večeru! U blagovanonici su zajedno sjeli za stol. Prošlost i budućnost. Pa i drugi su ih proživjeli. e onda da ! O tome ne odlučujem sam. otvaranjem stranica ratnih strahota nekome činimo bol. ako budemo u kontaktu. Ne znam kako. makar s mojeg stajališta ne vidim logike. Kada se ona završi. Ti ćeš imati obitelj. Mora postojati mogućnost da obavijestimo svijet. rođeni su svaki na raznim stranama svijeta. Viktor nikako nije mogao shvatiti njegovu zabrinutost. Shvaćaš? . da objasnim. Zapravo Tan. dobijem li tu dozvolu. pa ako si tako odlučio u redu. što trebaš učiniti ili ne. Ne.. svaki na svom kraju svijeta.

Herr Bonck je zatvorio vrata kancelarije. . U ponedjeljak popodne. Viktorov bi razgovor sigurno prešao u gnjev prema njemačkom rodu. a ne baviti se politikom. da je obaviješten o incidentu. vrijeđa i posuđuje doduše sitan novac i cigarete. Otkako mu je sve uskratio još je postao gori. Vječito pripit i ogorčen na istočnu politiku taj tip nije poznavao granice pristojnosti.ovi kolege za stolovima okolo nemaju takvih iskustava.. Tan je bio sav blijed. Najgore je. naših i sisitema u kojem sam odgojen i živim. njegovu zemlju. da iza toga ipak netko ili nešto stoji. Vrijeđao je Viktora.Od mojih sam upozoren o vladanju. pa budi obojicu u sobi. žešći. naručeno ili ne. Ovome je odmah bilo jasno. Sve mi to izgleda nekako naivno. ali provokacije političke naravi ne mogu više trpjeti. Znaju li oni pravu istinu? Znaju li ti mladi Nijemci. Da li Detlef radi smišljeno. ponudio fotelju i sjeo nasuprot Viktoru. Ponovio mu je detalje i rekao da to nije prvi put. to ne znam. A svi se oni ponose kao kulturni narodi. Bili su premaleni ili su se rodili tek iza rata. Ni trunke neodgovornog ponašanja ne smije ostati iza mene. kakvo su nam zlo činili njihovi očevi? Nikada se o tome nije usudio razgovarati ni sa Klausom. Ovamo sam došao učiti i raditi. školski naučeno. nazivao ga komunistom. Viktor je jedva ostao miran. Svi su gledali prema njihovu stolu.Mi 31 . Nastoji me izbaciti iz takta i isprovocirati. Viktor mu je mirno odgovorio da su mu cigarete u sobi i dodao da se u blagovaonici ionako ne smije puštiti. Frau Lübke je zabrinuto gledala iza pregrade za posluživanje. to što čini uvijek kasno noću. a ti mladi Nijemci nisu krivci. Sve više sam u to uvjeren. Ali stječem dojam. Detlef je podivljao i počeo glasno vrijeđati. Tan je nešto drugo! On je ogorčen strahotama koje su činili Francuzi. kada je Viktor o svemu dobro prospavao zamolio je upravitelja za razgovor. pa nastavili Amerikanci.. Ali ne mogu dozvoliti vrijeđanje ni mene. Stolu se približio Detlef i zamolio cigaretu. neka se udalji i neka mu više ne dolazi u sobu tražiti cigarete. Samo se zderao neka ga ostavi već jednom na miru. Ja želim odavde izaći neukaljana ugleda. Detlef ga stalno provocira. od vaše policije također. Obojica su nekako taktički izbjegavali takve teme. očekivali su eksploziku.

živimo kako živiko, ne tako dobro kao vi ovdje. Vaš je život drugačiji i ja ga ostavljam na miru. Ne želim, gospodine, da me taj balavac više provocira i vrijeđa. To je moja domovina! Blati nešto o čemu nema pojma. Što on zna! Molio bi bih vas da ga upozorite na to! Ja sam tu stranac, nezaštićen od takvih tipova i shvaćam njegoovu ogorčenost. Znam da su njegovi ostali “preko”, ali svoja nezadovoljstva neka iskaljuje drugdje. Bolje bi mu bilo, da više uči i manje pije.-

Upravitelj je zamišljeno slušao i neko vrijeme šuteći razmišljao. Viktor je bio siguran, da će mu taj divan čovjek pomoći. Imao je povjerenja u njega. Zaista on je i i stinski bio dobar prema njemu, ne samo funkcije radi, već i kao pedagog imao je onu žilicu za prave savjete u pravo vrijeme. I Viktor je bio korektan u svom ponašanju i vladanju prema njemu i okolini. Nečesto je slobodne subote dobrovoljno pokosio travu ispred doma. Čas posla! Nakon toga su dod ručka igrali kriket. Bio je dobar igrač! Viktore, strpi se malo, a ja ću ga strogo opomenuti - rekao je samo nakon dugog razmišljanja. Nekoliko dana je bio mir, ali jednu večer kada su obojica već prilegli Detlef je upao u sobu. Klaus ga je molio neka smjesta napusti sobu. Nije htio poslušati već je stao Viktora vrijeđati na poznati način. Spomenuo je i tužakanje upravitelju. Viktor je pobjesnio. Usprkos Klausovu energičnom protivljenju iskočio je iz kreveta i onako na brzinu ga zgrabio za ruku, savio mu je iz aleđa i bavio van sobe i dodao jaki udarac nogom u stražnjicu. Detlef je na hodniku ovako gurnut nesretno pao i zščašio rame. Počeo se derati, ali ne za hitnu pomoć, već je vikao za policijom. I došla je! Odveli su ih obojicu na policiju. Detlefu su prvo namjestili rame. Nije bilo ništa ozbiljno, samo ga je boljelo. Još se nije smirio i stalno i pred policijom grozio, da će tek sada vidjeti svoga vraga. Viktor je preplašeno sjedio u hodniku, bojeći se što će uslijediti. Dao je kratku izjavu i uputili su ga ponovno na čekanje u hodniku. Bili su korektni. Klaus je u međuvremenu probudio upravitelja i obojica su došli na policiju. Upravitelj je samo rukom stisnuo Viktorovo rame u znak podrške i pomirio ga riječima: - Smiri se, vidiš da sav drhtiš. Ne plaši se, sve će biti u redu ! 32

Detlefa su odveli za svaki slučaj na pregled u bolnicu, a izjavu je dao i Klaus, koji je potvrdio noćna uznemiravanja, a upravitelj je sve to potvrdio. Viktora je svejedno bilo strah. Najednom se otvore vrata policije i uleti Tan. Ispod hlača mu je virila pidžama, košulja nezakopčana.Izgledao je na brzinu osjeveni smutljivac. - Probudili su me i rekli da će možda trebati moje svjedočenje Izustio je sav zadihan. - Dodatne izjave nisu potrebne - izjavio je policajaca koji je s upraviteljem izašao iz kancelarije. Rekao je još da mogu u dom i svi su šuteći otišli. Do doma nitko nije progovorio ni riječi. Viktor je slijedećih dana često razmišljao što da učini ako se stvari zakompliciraju. Neka ga Detlef tuži, neka nađe jednog pokvarenog svjedoka, potplaćenog. Samo je mislio na sud, kaznu i sramotu. Kako će to kod kuće objasniti. Tko će mu vjerovati. Hvatala ga je panika i naradije bi pokupio stvari, prekinuo praksu i sjeo na prvi vlak za Jugu. Znao je da i to nije u redu, da je bježanje krivca od odgovornosti. Je li on zaista krivac? Analizirao je sve događaje. Bilo mu je samo žao što ga je Detlef uspion isprovocirati. Upravitelj ga je preduhitrio, uvjerio ga u suprotno i kako mu se neće ništa desiti. Detlef će poslije izlaska iz bolnice morati napustiti dom i grad te otići kod neke rodbien. A on ne čini nikakve gluposti. Viktor mu je na svemu zahvalio. Sada, iako ga strah od posljedica još nije prošao bi mu lakše. Nastavljalo se slanje tiskanih pozivnica na hrvatskom jeziku za sastanke i skupove iza sakristije u obližnjoj crkvi. Upravitelja je i o tome obavijestio, a sam na te pozive nije reagirao. Bilo je pokušaja uvlačenja u neku bosansku obitelj, tobože njihov nećak je upravo stigao iz Zagreba, pa mu treba društvo. Navodno je bio građevinski tehničar.Tip mu se nije svidjelo. Imao je previše para, previše častio, a i previše pio. Odmah je Viktoru bio sumnjiv. Naročito nakon nagovaranja, neka kupi auto, da će mu on posuditi novac. Viktor je naslućivao pozadinu svega. A nije imao ni trunka zagrebačkog dijalekta. Njegovi razgovori su već nakon par izlazaka skretali u opasne kritike društva u domovini. Bilo je toliko očito navlačenja i Viktor je odlučio što prije prekinuti. Tražio je nečin kako sve izvesti. Čitav tjedan se spremao. U sobotu poslije kina rekao mu je otvoreno:

33

- Ti, Zdenko, nisi nikada živio u Zagrebu i imaš određene zadatke u vezi sa mnom. Mislim, da si krivo krenuo i ja te lijepo molim da se više ne viđamo. Molim nikakvih kontakata ne želim ni s tobom ni s tvojima, ako su uopće tvoji.Iznenađen ga je gledao. Nije bio spreman na takve riječi. Imao je loše instruktore. Viktor je bio lukaviji i prozreo sve. Zdenka je sve to zateklo nekako nespremnog.Htio je još nešto reći, ali mu je zapelo u grlu. Osjećao se postiđen. Viktor mu se nije usudio dokazivati njegov pogrešan put, možda su mu ga odabrali drugi koji su stajali iza njega. Sve daljnje diskusije su za Viktora bile opasne. Zadovoljan obavljenim teškoćama ostavio ga je na trotoaru i krenuo preko ceste prema domu. U domu je sve ispričao Klausu i Tanu. Obojica su se složila, da je učinjeno dobro i pogodili kako se radilo o članu emigrantske organizacije. Obojica su mu dala za pravo, što je takvo društvo energično prekinuo. Onda je imao mir, samo svoj rad i svoje odabrane i iskrene prijatelj. I oni iz crkve su prestali slati pozivnice. A li dugo, dugo zatim Viktor se ipak nije mogao otresti izvjesnog straha kojeg je trunak ipak ostao. KOMPOZITORI Kraj blagovaonice i sale za ping-pong je bila sobica s crnim dobro ugođenim pijaninom. Viktor bi se često tamo zatekao, sjeo za klavir i prebirao po tipkama. Volio je sviratil. Njegova muzička izobrazba nije bila baš na zavidnom nivou. Imao je samo nižu muzičku školu, puno sluha i volje i volio je svirati onako zaa svoj ćef. Nikome nije smetao svojom svirkom. Klaus mu je nabavio, odnosno posudio neke note vlasništvo njegove sestre. Tako je u tom pogledu barem zadržavao neki nivo, da mu stečeno znanje notnog sviranja nije nazadovalo. Često bi se vrata otvorila, to je bila Frau Lübke, tako da su zvukovi klavira dopirali do nje u blagovaonicu. Izgleda, da joj se svidjelo Viktorovo sviranje. Posebno je voljela: “Für Elise” i “Besame Mucho”. I Tan je posljednje vrijeme sve češće dolazio, sjeo u kut i mirno slušao. Jednom prilikom je sobom donio usnu harmoniku i pitao zna li pisati note. Viktor je potvrdo odgovorio.

34

da mi napišeš note onoga ili barem nešto slično onome što ću ti odsvirati. Djelomično sam sastavio pjesmicu za moju djevojku u Vijetnamu. 35 . a da o harmoniji nisam puno učio. a tako bi joj želio poslati za rođendan. pa je ne znam napisati. melodiju. odmah poslije posla svakodnevno su nastavljali rad u glazbenoj sobici. Sada je bilo već puno lakše.Vidiš. Naslonio se na sjedalo stolca i sjetno slušao “kompoziciju”. Još nije znao pravo rješenje. s velikim pauzama kako bi se prisjetio pravog melosa. jer je za njega tako bilo najlakše napisati pratnju za lijevu ruku. Nekoliko puta je Tanu ovakvu skladbu odsvirao. Neke je i otpjevao. te pogoditi je li u duru ili molu. polovinki itd. ali mu se takt valcera nije nikako svidio.Tan. kontrolirajući melodiju i takt tako tipične azijske melodije. Sada je Viktor slušao. Tan je bio oduševljen! Molio je neka mu je nekoliko puta ponovno odsvira. jedva je dokazao Tanu. Počeo je note razvrstavati po taktovima. u Tanovu prisustvu. To nije bilo ono pravo. Za početak je note porazmjestio u tročetvrtinski takt. Trebalo je potražiti početni ton usne harmonike na klaviru. pa je molio Tana da mu odsvira nekoliko narodnih vijetnamskih melosa. žudnjom. Viktor je bez njegova znanja nastavi i drugu varijantu. Tan je svirao vrlo sjetno. a takt promijeniti u četričetvrtinski. možemo pokušati samo te unaprijed upozoravam da ja nisam ni kompozitor. Pazio je da notni sistem melodije pred sobom zadrži koliko je moguće u taktu i bez velikih premještanja nota.. Oko toga su se mučili dva dana. Tu je također imao poteškoća. određen takt. Sporo se snalazio u određivanju četvrtinki. Ta ja imam samo niže muzičko obrazovanje. Ali možemo pokušati! Tan je bio vidno sretan. ja bih te nešto lijepo molio. pa pratiti melodiju na tipkama. Slijedećih dana. Imao je note. Sada su nastale poteškoće. Viktor je tu i tamo zapisivao moguće varijante. željom. Neke je karakteristične melodije Tan morao nekoliko puta ponoviti. Stotine su puta uspoređivali tonove i note. Strpljivo je i to riješio. Išlo je sve presporo. Medlodija je uzdisala nježnošću. Sada je Viktoru postalo jasno što mora još učiniti s kompozicijom kako bi je približio azijskim karakteristikama. koje su se polako pojavljivale na notnom papiru. Počeo je sve ispočetka.. Melodiju mora preraditi s prelaskom refrena iz dura u mol. Tan se usprotivio. Nakon toga je Viktor radi sam.

amatera. Prebacivali su riječi u rimu.. A i ovaj prijelaz iz dura u mol daje poseban. Sinkronizacija lijeve ruke davala je melodiji posebnu draž i tek sada je Viktor bio zadovoljan. kada je uhvatio sebe kako glasno zbraja trajanje pojedinih nota porazmještenih po taktovima.Molim te ostavimo onako kako si napravi prvi put . da pod istim živimo nebom i da isto to nebo nas razdvaja. Imao je i nekakve rezerve kako bi u prijevodu možda davale više ritma uz napisane note. iako klavir nije bio podesan instrument za takav melos specifično azijski. mnogo ljepši zvuk . Te riječi onda Tan prevodio na taj Viktoru čudan i nepoznat jezik. 36 . produžene samoglasnike i svrstavanje slogova ispod nota. Trebalo je sadržaj riječi sažeti. Bio je to težak posao dvaju početnika . . . Vidiš tom melodijskim sređenom taktu dodat ću nove odgovarajuće akorde za lijevu ruku.plašio se Tan.Ništa nećemo pokvariti. Tu je Tan vodio glavnu riječ. što samo vjetrom bića spaja. Teško je bilo pronaći prikladne riječi. ponovo sve nekoliko puta prepisivali. pazeći na sadržaj i ritam nota. uskladiti s notnim sistemom.tvrdio je Viktor. Zaista. Tada su ubacivali sinonime.Pa kompozicija je čista matematika . dotjerivali. o kome nije imao ni pojma. PJESMA SRCA I malo su ove riječi. već samo poboljšati.uskliknuo je Viktor. Tu i tamo na Tanovu sugestiju Viktor je morao promijeniti trajanje pokoje note. mislim da kompozitori to zovu harmonija. Viktor se nekoliko dana mučio s kratkim sadržajem teksta pjesme. Bio je to puno teži rad! Prvo hrvatske riječi prevedene na njemački kako bi se mogli uopće međusobno sporazumjeti. Tan je sav cvao od sreće. To im je u početku narušilo već u uhu stečenu melodiju i ritam. sve je sada zvučalo bolje nego u prvoj varijanti.

sa drugog kontinenta. Prepoznao je svoje akorde. Na sve je Tan mislio. da dragom biću poklonio bi ljubav! Nije dovoljna ni ta daljina koja sprečava poljubac. Zvučala je stvarno fantastično. Nije dovoljan ovaj krvavi rat koji spriječio je zagrljaj. U tom predgovoru prepoznao je svoje ime i svoju zemlju. pjevana nečijim nježnim glasom. vjerojatno vrstan muzičar i poznavatelj vijetnamskog melosa dodao 37 . kroz duboko dno mora gledam u sunce..I puno bih mora morao prijeći i puno bih toga mogao reći.ali sad zatvoren u školjku. Pjesmi je prethodio Viktoru nepoznati uvod riječima. oblacima te grlim i šaljem pjesmu srca. Aranžer. to naše zajedničko sunce i čini mi se daleko. a tako blizo. Tan mu je objasnio da to znači kao glazbena čestitka za rođendan njegovoj Mii. Kao da je rat bio jučer. Viktor jebio ponosan. da voljenom biću otkrijem pjesmu srca! Sa daleka svijeta. Orkestar i instrumenti su dočaravali sve ono što je Viktor svojim akordima zamislio. daleko. Preslušavali su snimku. a ja živim duhom do danas. Tan je kompoziciju dao nekome na obradu i nakon mjesec dana bila je orkestralno snimljena.. a Tan sav sretan da može snimku poslati na vrijeme. tako lijepi onaj prijelaz iz dura u mol.

Nego Tan. Brzo je dotrčao do Viktora i rekao neka dođe u njegovu sobu. Služila je kao svojevrsna propagandna pjesma. a budući da su bili tako različitih visina nazivali su ih “veliki i mali”. a taj dio sadržaja odnosi se na tvoju ideju od prije dva mjeseca. jer je djelomično šifriran.Ovaj dio ti ne mogu doslovce prevesti. Bio je naočigled jako uzbuđen. Svi iz doma su slušali. koji mu je pisala očito neka ženska ruka odnosio se na prijem. dok god ne saznaš sve. očito muški. Svaki dan ste svirali jedno te isto. a imam i dvije kopije . Ja sam neobično sretan i zadovoljan što je ovako divno ispalo i što sam ti ispunio želju. Osim toga tih dana utvrdio sam i poneke svoje skrivene sposobnosti za koje prije nisam znao da posotoje. zabilješke ne smiješ nikakve praviti jer mogu biti opasne za obojicu. niti je znao.Snimka će ići diplomatskim kanalima. zahvalu i često emitiranje kompozicije na lokalnim stanicama. a Frau Lübke je rekla: . a objavljivanje prvog dijela je besmisleno. Tan je prevodeći mu detalje malo zastao. Tan je za mjesec dana dobio neki odgovor u obliku pisma. Dakle tek nakon deset godina dobit ćeš ostatak priče. Još se sjećaš o čemu smo tada pričali? Sada mi je lakše. vrlo opširnog. kao što smo se dogovorili. Samo moramo biti oprezni.To je znači to.Tan je inzistirao da se Viktoru nečim oduži. Čudno. Kod drugog dijela pisma rukopis je bio nešto drugačiji. drugo. Otada su postali nerazdvojni drugovi. .lukavo odgovori Tan. kako ćeš je poslati u Sjeverni Vijetnam. dečki čestitali. ti si mi prijatelj. razmišljajući neko vrijeme: . ovdje bi ti ju mogli ovi uništiti? . pa o ovome više ni riječi. ali ovo čisto dobro zvuči. Sve faktografske podatke ćeš dobiti naknadno u Jugoslaviju. Radit ćemo izmjenično.je instrumente i izvedbi sve ono što Viktor nije mogao. ja ću ti pričati u svojoj sobi. zbog čega sam protekli mjesec zatvarala vrata jer ste mi vas dvojica postali dosadni. Prvi dio pisma. 38 . jer odluku su donijeli drugi a to znači da i imao pravo. Bonck se zadovoljno smiješio.Ovo smo kao prvo radili zajedno.

biljnim lišćem. skrivena će služiti kao pmpć ratnicima pri komuniciranju.normano ako još budemo u vezi. Ljudi će se poslije svetkovine oprpstiti od svojih dosadašnjih suseljana. U to mlijeko dodavali bi lišće i stavljike mente i još nekog ljekovitog.ozbiljna je lica završio Tan. prebacivanju vojske i opreme. Čak žrtvama tog praznika. Danima koji su prethodili prazniku žene su se dogovarale o jelima. Upitan sam. na svakom koraku. Nije se pripremala samo religijska svetkovinam već i oproštaj od grupe seljana. Jedina veza 39 . spravljalo se piće. pretežno jednom vrstom kupusa. već za moj narod . Nadolazeći praznik bio je nešto posebno. daleko na jugu između svakodnevnih ratnih operacija. Osječala se svetkovina u zraku. imam li povjerenja u tebe. Mala ratna sela. ako si mi pravi prijatelj održi riječ. po pripremana. Dvije grupe ljudi. obavještavanju itd. Kasnije će ti seljani biti prepušteni sami sebi. pomoći podizati selo i dubiti čamce. Onda radi što te volja!Upamti najmanje deset godina od danas pa nadalje! Tako mi je tu rečeno i toga semoramo obojica strogo pridržavati. ne za mene. Tim će travama kasnije trljati i meso prilikom soljenja. Zatvorili su ih u posebne ograde i hranili posebnom hranom. po uzbuđenju tih pripprostih ljudi koji su svoj budistički praznik isčekivali s toliko nestrpljenja. a jako mirisnog lišća. te obavezno bivoljim mlijekom. I priča je počela! II DIO – ZLOČIN PRAZNIK U SELU Pripreme za svetkovinu počele su prije nekoliko dana. čistile kolibe i okolina. prale tkanine i odjeća i donosila hrana. otići s pratiocima koji će ih dovesti na određene lokacije. malim crnim prasadima posvećivala se posebna njega. Komunika-cijska sela bila su žila kucavica čitave ratne operative. pretežno srodno vezanih poslije praznika napustitće selo i po vojnoj zapovijesti otići dalje na jug i osnivati mala sela na točno određenom području. Od tih aroma kasnije je pečeno meso poprimalo specifičan ukus i aromu. Ja ga imam i molim te.

a pogotovo na zadnji dio s obiljem hrane. Obilazio je muzičare. žene koje su spremale pića i hranu. putovao danima do svetišta. opreznost i osoblje područne komande koje je i dalje bilo u vezi sa štabom. Svi su već rano bili na nogama. Upravo su napravili obratno. “oproštaja” od umrlih i poginulih. I tu su svećenici prisustvovali. Tako se samo produbila ionako duboka veza između vojske i naroda. koje će primati od područne komande. osiguravali mu put. Osvanulo je toliko očekivano jutro. te eventualno od ponekog seremonijala vjenčanja. Tako se dešavalo. a putujući svećenici su ionako stizali svagdje. Dapače pomagali su ih i u njima učestvovali. Seoski starješina imao je pune ruke posla. To žiteljima nije smetalo. Sa svih strana čulo se uvježbavanje muzičara. Tih dana u određenom području zamrle su sve velike vojne operacije i pokreti. a i narod su držali okupljen na jednom mjestu. Drugi dan bio je namijenjen zabavi. a umorni terenci vraćali se u selo. a sve ostalo bila je stvar sela i njihovih stanovnika. Vojni vođe i komunisti bili su tolerantni prema tim narodnim svetkovinama. Samo je straža i povremene patrole u okolici zadržala ozbiljnost. Vojska bez tog upornog naroda ne bi bila ništa. Seoski starješina je još jednom pregledao čistoću “strogog centra” sela gdje će se upriličiti sva 40 . na određenim mjestima svetilišta u sadašnjim uvjetima odvijala različitih dana i na različitim mjestima koja su bila unaprijed određena. Vojska. čak poneki sudjelovali. Ustvari oni su ih na neki način i organizirali. U ratnim danima vođe su odredili i koordinaciju. pića. veselost i razdraganost seljana kao i vojnika. plesa i muzike. čistoću i svojim savjetima pridonosio organizaciji svetkovine. I vojnici su spremali svoju muzičku točku. sada je svećenik putovao od sela do sela i obavljao obrede. Njima i vojsci biti na raspolaganju dan i noć. da se svetkovina koja se prije slavila u određeni dan. toliko ovisna o narodu rado se uključilvala u svetkovine. gubitke vremena.bit će im putem radija i naredbi. Ona se obično odvijala u dva dijela: prvog dana čisto vjerskih svečanosti. Tako su spriječili pokrete masa ljudi. Osjećala se živost. Prije se narod skupljao iz svih krajeva. nadzirao okolinu. kada će i u koje selo stići svećenik sa svojom pratnjom.

Tako prolazeći unazad došao je do sredine “trga”. Predvodili su je dvojica svećenika. sklopljenih ruku. Ženske su oblačile duge haljine živih boja. a muškarci bijele platnene hlače i crne košulje. Sve je bilo pometeno. pa će glasnik ubrzo najaviti njegov dolazak. Vrhovni svećenik TO VAN GO to će jutro stići u njihovo selo. pripijene uz tijelo. grleno moljenje. Sporo i svečano hodajući uporno su udarali svaki u svoje zvončiće i pjevali neku molitvu. Tako su dobiveni razni tonovi zvuka i pri najmanjem podrhtavanju kola.učenika kao pratioci svom 41 . Selu se trčeći približavao glasnik i dolaskom do prvih ljudi u špaliru stao i blago se naklonio prema selu. Uz lagani. Svi su pohrlili tamo. Škripa tih kotača na daleko se čula. sjeo na pripremljen veliki kamen i počeo poluglasno. Na istočnom ulazu u selo odjednom je nastao žamor riječi. Glave te dvojice bijahu bez kose. Ispolirani do najvećeg sjaja i okrećući se na uzici u jutarnjem odsjaju sunca davali su svakojake odbljeske i svjetlosne efekte. On je još noću krenuo iz susjednog sela. To je bila dvokolica sa dva velika drvena kotača. vodič bivola koji su vukli kola. staraca. prestao udarati u zvončiće. Iza njih je vio dječak. vrlo spori ritualni korak udarao je zvončićima i pri tome pjevao jednu prastaru vjersku pjesmu. Odjeveni su bili u lila obojene skromne toge na poseban nači uvijene oko tijela. Iz svojih džepova izvadio je dva metalna tanjurića. U daljini se već čulo zvonjenje mnoštva zvončića kao nagovještaj dolaska To Van Goa i njegovih pratilaca. Kao po zapovijesti skupljeni žitelji napravili su špalir od ulaska do centra sela. Stranice kola obojene su bile vjerskim znakovima i okićene s mnogo cvijeća. Oko glave motali su uvinute uzice raznih boja. čisto i uredno. blago pognuo tijelo i unazad polagano krenuo među redovima ljudi. okrenuo se.zbivanja. obrijane glave. Vršile su se posljednje pripreme za doček. a rubovi tog pokrova oglašavali su se mnoštvom obješenih metalnih pločica raznih veličina. žamor radosnice kao znak da se nešto zbiva. Na udobnoj stolici sjedio je To Van Go. Diskretna vojna pratnja svečane povorke kao zaštitnice već se povukla na stranu i na vidiku je bila čitava povorka. Sa svake strane kola bila su po tri mlada svećenika . klimanjem glave pozdravljao je lijevo i desno. Skromno zaogrnut sivom tkaninom. Nastao je tajac. zvončića. taj svečani starac. Iznad sebe je imao platneni krov napet imeđu četiriju kolaca.

I nekoliko seljana priskočilo je u pomoć. jednostavno izrezbarenim maskama izvodili su “manerindu” ples. Zakriveni drvenim. razapet je i pričvršćen krov. Sve je to bilo gotovo za dvadesetak minuta. poslužavnici. Od ispražnjenih sanduka prekrivenih tkaninom začas se stvorio mali oltar s malim Budom. Svatko od glave 42 . Iza prvih kola kretala su se i druga do vrha krcata nekim sanducima. Ubrzo su se pratioci odvojili od svečanih kola. koja će ih osloboditi svih nedaća. uzeli iz drugih kola sanduke i bambusove motke i trčeći odnijeli sav taj materijal na označeno mjesto. Najviše ih je bilo u obliku činela izrađenih iz mesinga. Spominjao je vjeru u Budu. čučnuli pred njim i izgovorili par riječi molitve i želja. Pritrčala su četvorica pratilaca. Dok se povorka kretala između ljudi. Sada su kola bila koso nagnuta prema naprijed. vjeru u bolje sutra. Sada su svi disciplinirano stali u red na čelu sa seoskim starješinom. Pratioci su prekriženih nogu čučnuli na pod sa strane stavljajući središnji prostor slobodan. Govorio je mirno. Sve je potrajalo oko sat vremena. polagano i razgovijetno. Za čas su zabodena četiri držača glavne konstrukcije krova privremenog hrama. Ples su pratile duge trube sa svojim dubokim. koji je prestao glasno moliti i dižući se sa svog kamena počeo nešto brzo naređivati. Stali su tik uz glasnika. alatom i dugačkim bambusovim štapovima uredno vezanim za stranice kola. umetnuli dvije bambusove šipke u vodilice stolice sa strane i svećenika pažljivo prenijeli u hram i postavili zajedno sa stlicom pored oltara s Budom. Čitave obitelji i pojedinci prilazili su oltaru.U to vijeme vodič svečanih kola ispregnuo je bivole i vodilice kola spustio na zemlju. vjeru u razum čovjeka da se prekine ta nesreća. Vrhovni svećenik je sve ovo vrijeme glasno molio. žene i djeca su pred nju bacala latice cvijeća.svetom učitelju. ples boga strasti i želja. Svi su se seljani sada natiskali ispred improviziranog hrama da bi čuli starčeve mudre riječi. Tako je izražena dobrodošlica povorci. zapaljene mirisne trave. Bivole je odveo na stranu. cvijeće. bojom duhovne smirenosti. sa strane su se pojavili maskirani muškarci.pomoćnici. Dvije žene donijele su veliku zdjelu kuhane posne riže iz koje se dizala para. veličina i materijala. jednostavnu bambusovu konstrukciju prekrili su plavom svilom. a muškarci udarali u zvončiće ili jednostavno u dva drvena štapića od bambusa raznih debljina. Dok su se odvijale pripreme tog privremenog. Nakon tog kratkog govora počele su glasne molitve u kojima su sudjelovali i svećenici . improviziranog svetišta. Birao je riječi razumljive svima. deprimirajućim tonovima i zaglušujuće udaraljke svih oblika.

Na improvizirane ovjese objesili su prasad. U tom razdoblju molitve svećenik bi svakome dodirnuo rame i izgovarao neke nerazgovijetne riječi. Tako su stvorili obilje žara. prekrivale ih glinenim poklopcem i žarom pomiješanim pepelom. začina i isjeckanog lišća zelja. ostavili su meso hladiti i posjeli u krug. Uskoro se ispod poklopaca osjetio zamaman miris mirodija i pečenog mesa. Dok se to peklo. Na zagrijane kamene ploče stavljale bi skupine od po tri pileta. Time su punile utrobu pilića. kleknuli na zemlju okrenuti zalazećem suncu i izveli molitvu budi. a žene i djeca cvijet ispod Budina kipa. Dodirnuti bi molitvu prekinuo. Ovako namirisanu prasad poslagali bi na užareno kamenje. tučenjem čistile rižu i kuhale je u velikom kazanu.porodice stavio je pred oltar u plitku zdjelicu novčić. Na kraju su sve premazivali još tankim slojem palmina ulja. a nakon toga je nestalo neke dosadašnje suzdržanosti i ukočenosti prisutne kod takvih ceremonijala. prvo sitnišem a kasnije debljim glavama drveta. U njoj su založćili jaku vatru. da im sunce sutra izađe iza onih obzorja nad morem. Dotle je prva skupina muškaraca ohlađeno meso trljala mirisnim travama i solju. Očišćene piliće trljale bi mirisnim travama i solju i mijesile napola skuhanu rižu s dodacima mirisnog korijenja. pojeo ju. vatrom spaljivala dlake te oštrim noževima brijali vanjštinu spaljene kože. Čim je svanulo jutro ponovila se skupna molitva novom danu. Na taj su žar nabacili krupnog okruglog za te namjene pripremljenog kamenja. prstima iz zdjele zahvatio malo riže. Okolina se sve žarila od vrućine. Sve vrijeme nije se jelo ništa drugo. Jedna je klala svinje. Nakon tih molitvi svi su otišli na počinak. gusto pokrili slojem palminog 43 . naklonio se Budi i svećeniku te prpustio mjesto sljedećem. Druga grupa muškaraca dotle je sa strane iskopala jamu dugačku oko dva metra. Navečer su se ponovno svi skupili pred hramom. a pila samo voda. Njih su kod mesa zamijenili dječaci koji su zelenim granama sa sviju strana mašući tjerali insekte i tako ubrzavali hlađenje mesa. žene su u velikom krugu postavile pletene prostirke. Kada su to obavili. Sav taj ceremonijal potrajao je prilično dugo i kasno popodne ponovio se u nešto drugačijem obliku. Kasno popodne obitelji umrlih i poginulih imali su svaki svoj ceremonijal uz grobove. Sve su to obilno zalijevali vodom. te pili rižinu rakiju. a široku svega metar. Svi su se razbježali po svojim zaduženjima. Žene su klale perad. Svećenicima i pratnji dodijeljene su dvije obližnja kolibe. rasporili je i izvadili drob. Muškarci su se pocijelili u dvije radne grupe.

Međutim organizatori su i dalje mirno sjedili na svojim mjestima.borac. U sredinu kruga istupila su šestorica mladih svećenika i izvela staru ritualnu religioznu pjesmu. Grupirali su se: svećenici su posluženi prvi. Posluživale su mlade djevojke. Za poslužavnike služili su pladnjevi od gusto pletene trstike prekrivene velikim zelenim listom. Tako se zabava nastavljala sve u sredinu kruga s grupama muzičara. iz napravljenih rupica dizala se primamljiva mirisna para koja je nagovještavala glavno jelo. Stari seoski pričalica nakon nje ispričao je dvije duhovite priče iz prošlosti svoga naroda. zvončića i mnoštva bambusovih trupaca raznih debljina i dužina. Bio je tu i naočit mladić .lišća i tankim slojem zemlje. Nastupila je i seoska djevojka uz pratnju dvaju velikih žičanih instrumenata. Imala je čisti. Iz njih su udaraljkama stvarali neku vrstu melodije koja se stalno ponavljala uz krešendo velikog gonga kao najglasnijeg instrumenta. Tako su se smjenjivali pojedinci i grupe. Mnogi su u sebi ili za sebe tiho pjevušenjem pratili ili pjevali refren melodije ili se pak u nekom za taj narod sporom ritmu zanjihali lijevo . žureći tako od grupice do grupice. Još su izveli jednu pjesmu s nešto više bučnog ritma. zvonki glas. a iz pokrivene jame. Izvela je dvije narodne pjesme. Znali su da nije prošlo još četiri sata od kada su jamu zatvorili. Primitivno izrađene bambusove frule i flaute nevjerojatno su bile “uštimane” i davale otužnu melodiju popraćenu pratnjom udaraljki i ponekog zvončića. a na njega stavljeno jelo.desno. dajući sebi oduška. prepričavali su se razni događaji i bez ustručavanja prema skupini ozbiljnih svećenika. Iza njih nastupili su seoski svirači. koji je u krugu bio više puta. Dobro su bili uvježbani. a žene i djeca miješani ne do kraja provrijani voćni sok od sabranog šumskog voća. tijela i nogu. Jedna je bila vezana uz narodnog junaka iz povijesti. Muzika se sastojala od različitih udaraljki. a druga skup duhovitih doživljaja. mljekasto-bijele boje. Uz obilje priča i zgodica nakon tog jela. punu grlenih zvukova popraćenu mimikom ruku. Drugu su pjesmu svirali frulaši. Svi su bili ozarenih lica. Otkrivena pečena piletina posluživala se isječena na male komadiće s prethodno izvađenom grudom riže kao punila. Piće kojeg je bilo dvije vrste služilo se iz velikih ćupova i to za muškarce obični rižin alkohol. Po tom obavljenom poslu svi su se pridružili ostalima koji su već zauzimali mjesta na prostirkama. Otužni zvukovi pratećih instrumenata diskretno su pratili taj predivan glas. Njegov 44 . Po licima prisutnih vidjelo se zadovoljstvo učinka poznate melodije i ritma. a onda pojedine skupine obitelji i pojedinaca i vojnika na kraju. Svi su šuteći jeli i pijuckali svoje piće.

mirišljava. pa i pokreti bosih nogu nisu uzvitlali ni trunka prašine. Taj umak bio je načinjen od mješavine sitnokosanog slatkog korijena prokuhanog i procijeđenog. Uz meso bilo je obilje kuhanog i sirovog povrća i gust umak u zdjelicama u koji su umakali svaki zalogaj mesa. te će sutra putnici nositi sa sobom. češljevima i uzicama. sijanje i žetvu. prekrasan divlji šumski cvijet. sva rumena. na zatiljku uzdignuta. Crna. U nekom obliku punđe i pričvršćena ukrasnim iglama. Neki su drvenim hvataljkama skidali sloj zemlje iznad rupe. Čitava okolina je mirisala i svi pogledi prisutnih bili su uprti u te ljude koji su svoj posao sporo. zvončića i jedne frule. Počeo je divlji ritam i muzike i plesa. S lijeve strane glave u kosu su umetnule veliki bijeli cvijet.duhoviti nastup odnosio se na pričanje kratkih zgoda iz ratnih operacije. ali znalački obavljali. Počeli su brusiti kratke mačete za siječenje prasadi. Usklađen ritualni ples prikazivao je obradu zemlje. Djevojke su sječeno meso posluživale ljudima koji su sjedili. Taj slatkasto-ljuti okus umaka davao je poseban pikantan okus mesu. dobro uvježbani pokreti jasno su pokazivali poljoprivredne radove. Njihovi muzički pratioci posjeli su u polukrug. Dvoje prasadi nisu sjekli. Često su od silne vrućine vrišteći i smijući se odskočili. ženskih tijela. Nakon zemlje skinuli su uvelo spareno lišće i ukazala se pečena prasad. Spori. Samo su ih dobro zamotali u debeli sloj svježeg lišća. sjajna kosa bila im je posebno začešljana. Instrumenti su im se sastojali uglavnom od mnoštva različitih udaraljki. Glasni žamor i pljeskanje dlanovima bila je nagrada za lijepo izveden ples. Ruke. Bili su bosi a odjeveni u jednake 45 . Od ramena do gležnjeva prekrivala je tijelo haljina živih zeleno-crnih boja. te povrća s obiljem začina. Odvojila se skupina muškaraca koji su na dva velika kamena donijeli također veliku drvenu ploču. izvijanje tijela. Pripijena uz tijelo odavala je draž tih sitnih. pobjeda i duhovitih dosjetki pojedinaca iz narodne vojske. pijevara neprijatelja. sočna. Svaki je plesač imao po dva noža dugih oštrica.plesačica dočaravali su svima toliko poznate pokrete. Kao da su bili svjesni okolnih pogleda. Sada su na poprištu ostali samo muzičari s udaraljkama a u krug su uskočila trojica mladića s dugim noževima. pokreti. Ispod haljine virile su bose noge. Ljupki pokreti djevojaka . Na sredinu kruga stupile su dvije seoske ljepotice. Pažljivo su ih daščicama vadili iz rupe i prenosili na pladanj za sječu.

Sve su to izvodili usklađeno prema taktu muzike samih udaraljki. Nakon ovog efektnog starog ratnog plesa u krug je stupio seoski starješina i održao kratak. poljoprivredne alatke. obuća i odjeća. Oko glave imali su uvinute crne platnene vrpce.obične hlače koje su sezale samo do koljena. gdje su se najmanje nadali. tihe akcije. a sami spremali male zavežljaje. ozbiljan i oproštajni govor namijenjen borcima. municija i sanitetski materijal pa i hrana bilo diretno iz američkih skladišta. a 46 . odredio vodiče i pratioce skupina i izdao nekolio uobičajenih zapovijedi i prekinuo slavlje. Sjajni noževi bi katkad bacili odsjaj oštrice na popodnevnom suncu. a nadasve tim je borcima trebala i hrana. ispod nogu i oko tijela. Na kraju je u jednom trenu prestala muzika. odlazećim obiteljima sretan život u novoj sredini. bacali ih u zrak. Obilato su nagrađeni pljeskom. Mnogo oružja su i zaplijenili od zarobljenih Francuza. ostatke hrane. Često je to naoružanje. Djecu su uputili na spavanje. a kasnije i Amerikanaca. prenositi na određena mjesta. posuđe i obilje sjemena za nova polja. Sav taj materijal i oružje trebalo je brzo prevesti. vodiči i mjesta za odmor. nosači. Bili su pravi virtuozi svog ratnog plesa. Brze. Francuzi su ih nazivali “osice”. Kao da su htjeli završnicom pokazati opasnu igru noževima. drugi nož zaboli u tlo. gostima i ljudima koji će sljedeće jutro napustiti selo i krenuti u novi nepoznati život pun svakodnevnih opasnosti i odricanja. Zahvalio se svećenicima na ukazanoj časti. a nadasve simpatizeri na jugu to su im omogućavali. Ta njihova pokretljivost davala im je prednost u svim sračunatim akcijama protivnika koji je često. Oružje i municiju dobivali su od mnogih priatelja koji su podržavali njihov oslobodilački rat. izvukli štapić iza pojasa i koso ga prislonili uz zemlju. gde će se ceremonije ponoviti. Preko pojasa imali su također uvijenu crnu vrpcu sa zataknutim kratkim bambusovim štapićem. Spretno su po taktu vitlali noževima. VIJETNAMSKA RATNA SELA Operativne gerilske jedincie Viet-Minh-a bile su stalno u pokretu. Svećenici će još u tijeku noći i napustiti selo i uputiti se dalje u drugo selo. Dotle su desnom rukom spretno dočekali i uhvatili ručku zavitlanog noža i štapić presjekli popola. oružje. organizirajući i pripremajlući neke svoje akcije pretežno udarao u rrazno. Počeo je spremanje i pripreme za put. Trebalo je prenositi ranjene. jer su ujedali tamo. a oni su desnom rukom nož zavitlali visoko u zrak.

načina života i sporednih djelatnosti. Skloništa su bila za jednu i više osoba ili grupe ljudi. Svu tu tako tešku ulogu na sebe je preuzeo narod duž čitavog dijela operativnog područja i šire. Dobro organiziran rad i život tih sela davao je borcima sve. ta oni su ginuli za njih. U zoni ratnih operacija postojalo je nekoliko vrsti sela. ubirali divlje i pitome plodove. Sve ostale zadatke oko vojnog osoblja obavljali sudrugi za to određeni ljudi. te šili odjevne predmete. kojih žitelji imali su strogo određen zadatak rada. njima je narod pokušavao sve olakšati. poneki s travnatim slojem. te prehranjivanje obližnjih baza novoregrutiranih oraca na obuci. a široku samo 80 cm. prenijeti. Starci. Prelet aviona uvijek je bio unaprijed najavljen radio vezama ili drugim načinima s osmatračkih i stražarskih mjesta. Borci su u svemu imali prednost. Cilj tih sela bio je proizvodnja tako potrebne hrane. borci i ranjenici imali su obično po pet do deset minuta da se razbježe izvan sela svaki u svoje točno određeno ukopano sklonište. Organizacija zbunjivanja uvijek je bila pravovremena. Uz puteljke prema poljima bilo je i većih skloništa namijenjenih za više osoba. a žestoka bombardiranja obično ostavila razrušeno i spaljeno selo i nanijela mnogo štete. pola metra visok sa žutom malom zastavicom i brojčanom oznakom. Jedino otuda prijetila im je opasnost. što ime je bilo podtrebno za nesmeta o odvijanje planiranih akcija. U nju bi umetali na par mjesta probušenu betonsku cijev. Iako su ta kratkotrajna. Na rubu sela. Skromne kolibe bile su okružene poljima. Pored tih individualnih skloništa sa sjeverne strane bio je zaboden bambusov štapić. Prva vrsta bili su “stacionarna sela” najudaljenija od mogućih upada s juga. ljudskih žrtava je bilo malo. njegovanje bolesnih i ranjenih boraca. hranili i napasali mnoštvo stoke. Žitelji stacioniranih sela bojali su se samo napada iz zraka. starci i starice. što više pomoći u tim trenucima teškog rata. prekrivene drvenim prućem. žene i djeca radili su u poljima. a žitelji su imali slobodu kretanja i rada.pokapati i mrtve. a skloništa na svakom mjestu. raspoređen po selima i zaseocima. mnoštvom domaćih životinja. trpjeli sva stradanja i napore samo s ciljem. Poklopac je bio također od tankog betona. To su bile plitko iskopane jame. dječaci i djevojčice tih sela bili su indirektni borici i davali sve od sebe. seljani i seljanke. uz polja i puteljke na povišenim mjestima iskopali bi rušu duboku više od jednog metra. Svi. 47 . Seljaci. gotovo svi.

raznim zvukovima. Ta su bila nešto dublje iskopane rube s obaveznim dvostrukim ulazom. jer svako jutro seoski starješina raspoređivao je radne zadatke u polju pa time i svakome najbliže sklonište. Stražarska mjesta na Rubu sela primila bi dobivenu informaciju i aktivirala ručne sirene. Nešto udaljenije bilo je mitraljesko gnnijezdo sa po tri borca. Najteže je bilo na brzinu prenijeti ranjenike u ta skloništa. Prekrivena trupcima i zemljom davala su dobru zaštitu od indirektnih udara bombi. Sastojala se od dobro maskirane promatračnice sa po pet promatrača. ili najčešće nositi teret na bambusovu štapu. a i kolima sa dva velika drvena kotača i upregnutim bivolom. Sa promatračnice bilo je zabranjeno pucati. Ta skloništa također su bila označena oko metar viskoim kolcima zabodenim iznad samih ulaza. da su takvu komunikaciju vršili zrcalom. Makar je bolnica bila obično blizu skloništa. Nije bilo zabune. ili ako nije bilo vremena direktno mitraljeskim rafalima u smjeru aviona. Ljudskih napora i žrtava kod tog osoblja uvijek je bilo najviše. Za vojno osoblje i ranjenike u selu skloništa su bila na samom rubu sela. Prevoz su obavljali biciklima. a po jedan dežuran bio je i kod mitraljeza. promatrača. snabdijevali su i obližnje vojne jedinice. na nekoj uzvisini ili visokom drvetu. Dok još nije bilo poljskih telefona i radiostanica. a noću svjetlosnim signalima. bolničarke i osoblje zaduženo za brzu evakuaciju u skoništa imali su pune ruke posla. a zahtijevalo je i manji broj potrebnih boraca. brže i sigurnije. Promatrači su se smjenjivali svaki sat. 48 . Bilo je slučajeva. pa su ponekad tijekom samog bombardiranja uskakivale u jame. Seljacima na poljima ili ispaši u času uzbune ostavljali bi alat i životinje i žurno se uputili u ta skloništa. zastavicama. uzbuna se davala optički. ranjenika. Često su morali ponavljati i po više puta dnevno. Kada su dobili poljske telefone sve je bilo mnogo lakše. dvokolicama. Neposredna služba uzbunjivanja bila je udaljena na 3 do 5 km.a preko toga zemljom i zasađenom travom.Ostali su se odmarali. spavali ili pripremali iz sela donesenu hranu. Već spomenuto snabdijevanje boraca hranom. I ona su imala žute zastavice s brojčanim oznakama. jer služba za uzbunjivanje nije mogla javiti da li je avionski napad ili samo prelet. Taj zadatak obavljali su pretežno dječaci i djevojčice.

Skladišta su stalno dopunjavali novim pristiglim materijalima i oružjem. Građevni materijal im je bio nadohvat ruke. pustili krv i još svježe meso diobom rasporedili borcima i okolnim selima. samo u manjem obimu. Tu su držali nakon akcije skriveno teško naoružanje. Tako su u uzmaku bili pokretljiviji. vodom i iz zraka. obično razrušenog i spaljenog sela pristupilo se obnovi. Već za dva dana sve je bilo gotovo i život je tekao uhodanim tempom dalje.Poslije takvog bombardiranja. Oni su koristili svaku priliku i oružjem “kontaktirali” s neprijateljem. ali u strogo određenim akcijama stjecao se dojam toliko masovnog pokreta i mnoštva boraca. Žrtve su nadoknađivali novim pridošlicama u obliku čitavih obitelji i novoregrutiranih boraca. Porušene kuće brzo su obnavljali. boraca i manje životinja. Čak pri radu u poljima oružje im je bilo nadohvat ruku. Podijeljeni u manje grupice imali su zadatak pomoći u prebacivanju materijala iljuci. Operacija promatranja i uzbunjivanja bila je slična organizaciji stacioniranih sela. Druga vrsta sela bila su u zonama čestih upada kopnom. U takvim oružanim akcijama planiranog i brzog napada i brzog povlačenja koristili su faktor iznenađenja. Malo selo bilo im je privremeni stacionar samo za odmor i radio vezu. kao i ranjenika do određenih punktova. Zbog dobrog poznavanja terena iz tih su se sela obično regrutirali sposobni vodiči za regularne jedinice. dobrog poznavanja terena. Ratne zapovijesti dobiavali su od prodručne komande. trebalo ga je samo posjeći i dovuči. dijeljenjem u više manjih grupica koje su se nakon napada povlačile svaka u svom pravcu na dogovorena odmorišta i sastajališta. Pokopali bi mrtve. To su bila “ratna sela” s manje žitelja. Pored vječnih pokreta i gerilskog načina ratovanja u malim grupama i uvijek na drugom mjestu. Ranjene životinje zaklali. Posvuda su imali raspoređena skladišta oskudne rezervne hrane i naoružnja. Inače su ti poluborci izbivali vani zbog rada u poljima ili organiziranim akcijama i po više dana. Svi su stanovnici sela bili poluborci i sa sobom uvijek uz alatke nosili lagano naoružanje. Polja su im bila manja i razbacana na većem teritoriju. odnosno pravih boraca. Za rijetkih vojnih zatišja često susvi odlazili na dan-dva na 49 .

Grmlje. čije je sjeme jedinomoglo proklijati. visoka stabla jedino su preživjela razaranjem. a čvrsto uvjereni da se glavnina “sjevernjaka” kreće ili boravi u gustišu i zaklonu šuma. Takva jaka. Goleti su se prirodno teško obnavljale tek nakon dvije godine. Ratna sela bila su smještena obično uz rubove šuma.udaljena polja koja su im davala ono malo hrane što su trebali. Tim su se trikovima često služili. Tako su nastajali goli predjeli bez vegetacije okruženi okolnom “preživjelom” šumom. ako su se Amerikanci brzo došuljali niskoletećim helikopterima u blizinu otkrivenog sela. Bilo ih je i na rubovima močvare. Svejedno su u tim slučajevima gubici bili znatni. ali u prazno. U tim slučajevima primjenjivale se taktika “krtice” i “borbe povlačenja”. Ni Amerikanci u takvim 50 . Često su krtice bili otkriveni i uništeni jednostavno bombama ili malim leđnim plamenobacačima. koji bi svojim jakom djelovanjem uništili sve zeleno. Darugačija je bila situacija. nakon prestanka djelovanja pesticida. koji su bili dobro kamuflirani. Kako Amerikanci nisu vidjeli pozitivne efekte. Takle brze akcije iznenadile bi službe uzbunjivanja. počeli primjenjivati drugu taktiku: uništavanje vegetacije. džungle ili skrovitim neravnim terenima. gotovo sve bi se počelo sušiti. spaljen. Teren bi izlgledao stravično ogoljen. tj. Dim se širio iznad krošnji drveća i izviđačkim avionima ga nije bilo teško primijetiti. Amerikanci su ih zvali “lisičnjaki”. To bi radili avionskim prskanjem džungle ili čitavih dijelova šuma s naročito jakom pesticidima. a uvis bi stršala samo vatrom nagorjela rijetka stabla. Česta bombardiranja i paljenja napalm bombama zahvaćala su unutrašnjost šuma. Dotle bi se neka grupa boraca kretala ili neka akcija odvijala na sasvim drugom kraju. drveće i sve. Široke ravnice iako teško prohodnog terena omogućavale su im obično brza nastupanja i povratka već tijekom noći. Krtice su seu nedostatku vremena za povlačenje uvlačile u pripremljene rovove s nekoliko ulaza. gdje su neki često namjerno loćili vatru. Nakon par dana bi na takvamjesta bacali napalm bombe i ogroman požar progutao bi sve ostalo. “Borga povlačenja” bilo je bježanje u točno određenim pravcima uz kratko zadržavanje za aktiviranje razlnih unaprijed pripremljenih sprava protiv progonioca. Obično je ubrzo uslijedio zračni napad s obimnim teretom bombi. Ona su se pretežno pretvarala u pustaru s rijetim i bodljikavim grmljem.

Aktiviranjem neke uzica na puteljku. grčenje ličnih mišića. ogruvali se. čak po nekoliko lukova. pojačan zmijskim otrovom i priređen na poseban način. U šumi su ih čekale kao opruga napete grane. koje su barem za kratko vrijeme zadržali po kojeg progonitelja. Bilo je tu i tanke čelične žice i načinjenih klopki. Liječenje je bilo dugotrajno. uništili opremu. koji su se odapinjali i slali strelice oštrih vrhova u veoma kratkim periodima. Šiljak bi 51 . nagazne mine. U samom selu i obližnjoj okolini bilo je masu kamufliranog eksploziva i manja nenpažnja izazivala bi pravi pokolj među napadačima.akcijama koje su nazivali: “Pronađi i uništi”nisu prošli bez znatnih gubitaka. a glavnina iz anjega bi stradala. Tu je bila postavljena mina s usporenim djelovanjem upaljača. One bi u momentu aktiviranja bile oprugom odbačene do jednog metra visine. visoko na drvetu prevrnula bi se zdjelica s stakvim koncentriranim otrovom i proračunato se na nekoj od nižih grana rasprišio u piroki snop kapljice. Svaka koliba. odbaciti ili u trenutku osloboditi. svaka alatka. Na posebno frekventnim dijelovima rijeka zavijali bi posebne čelične šiljke. pletene prostirke. a nastavljene i pod lišćem kamuflirane mreže znale su progonnitelej ponekad i po dvojicu podignuti do zavidne visine. pa čak i posuđe. košara s rižom. gdje su eksplodirale. razni bambusovi šiljci. suhih i dugih grana lomila bi sve pod sobom. Ponegdje su se na neprijatelja rušila suha stabla. Pali bi na neravan teren. Sa grana je prijetila još opasnost.. To je bio otrovni sok posegne biljke. pažljivo prekrivene. pod dgrančicom ili lišćem. jer je dno rijeka bilo meko i muljevito. ako već nisu bile smrtnonosne. Grančica posebnog oblika listova ležeći na puteljku označavala je mjesto koje je u bijegu trebalo preskočiti. gotovo sve je bilo na neki način namjerno vezanu uz eksploziv. I u borbi povrlačenja za progonitelje bilo je svakakvih klopki: iskopane rupe sa šiljcima. pa nečesto i paralizu tih mišića. polomili ekstremitete. Te kapljice izazivale su bolne plikove. To im nije bilo teško. Prvi bi je neprijatelj nehotice obično aktivirao. Rane od tih grnata. bile su teške i trajno izbavivale ranjenog iz operative. Krtice su često aktivirale oko svojih rovova kamuflirane odskočne protupješadijske mine i granate ili su ih američki vojnici nespretnim korakom sami aktivirali. Dovijali suse na sve moguće načine..

Među sobom su se kladili i takmičili od čijeg će metka nastati eksplozija. bile su nepredvidive. niti bilo okolo sakarivenih onih sprava kojih su se 52 . koji su bili vođe u takvim selima. prepreke. dobro kamuflirana u graničnim zonama svakodnevnih operacija. blizine neprijatelja. iskopani novi rovovi. siromašno. Amerikanci su se najviše bojali tih klopki. Šiljci su bili uvijek okrenuti prema toku vode. Bilo je i šipki. Treća vrsta bila su “komunikacijska sela”. kamuflaže. To su Amerikanci brzo prokužili. zato potjera obično nije dugo trajala. ponašanjem i radom prilikom taakvih slučajnih otkrivanja djelovali su nedužno. Lako naoružanje imali su dobro sakiveno podalje od sela. pa im je gađanje u takve ploveće otoke predstavljalo posebnu zabavu. te pripremljen eksploziv za brza aktiviranja.. hrane. jer se nisu usudili previše udaljavati od centra napada i helikoptera. Nigdje se toliko različitih sposobnosti nije udruživalo u jednoj osobi kao u tim u ratu skovanim borcima. Dovoljan jebio tvrdi kontakt i čamac je odletio u zrak. uskog kruga djelovanja i malobrojnosti teško su ih otkrivali i uništavali. Zbog toga u selu nisu smjeli držati oružja i sličnih predmeta koji bi otkrivali njihovo pravo postojanje na tom području. Zbog kamuflaže. Rijekom nizvodo slali su i ploveće otoko ispletene od stabljika vodenog bilja. strateg. kojih ih se rat ne tiče. Taj seoski starješina bio je obično i iskusan borac. Kod pročešljavanja sela Amerikanci nisu nailazili naoružanje. Među to bilje učvrstili bi vodene mine. zamke. Za dan-dva podalje je izgrađeno novo selo. alata. To su bila najmanja sela. Rekord je držao neki izviđač i to sa 17 eksplodiranih otoka.prekrili čeličnom kapicom i zabijali ga u dno na dva pedlja ispod razine normalnog toka rijeke.. Bili su vrlo efikasni za “paranje”dna laganim patrolnim čamcima. Obično su to bile tri do četiri obitelji ili rodom povezane obitelji na čelu sa seosekim vođom. kojih su vrhova popunjavali pravim malim vodenim minama. pozlnavalac radiofonije i dobar poljoprivrednik. U njima je bilo vrlo malo žitelja. dobar organizator. nije bilo rovova. Materijalni gubici Vijetnamaca bili su uvijek veći u vidu uništenih boravišta. kao poljoprivrednici. “Pronađi i uništi” bile su brze akcije koje su obojici neprijatelja nanosile podjednake gubitke u ljudstvu. Svojim izgledom.

Glumili su veselost i iznenađenost.kao rata nema. kao tamne mrlje na zapadnom nebu značili su za sutradan sigurno povećanje rijeke za barem pola metra. I međut im selima bilo je razlike s obzirom na specijalne zadatke. moljakali hranu i proklinjali rat. kada su sobom nosili lako naoružanje. močvarama. Ravničarsko selo HAU bilo je smješteno neposredno uz rijeku. Oružjem se nisu smeli braniti. Konačno su vidjeli i žuljevima ispunjene dlanove. oružje i municiju. Koristili su sve moguće prirodne potencijale svoje okoline. Ako su pak pravovremeno uzbunjeni od također organizirane straže. Važno je bilo ostati neotrkriven. Znali su po nekog muškarca koji je djelovao snažno ili sumnjivo ispitivati i sve sezavršilo na tome. na rijekama i potocima. zadaci.inače tako plašili. osim u slučajevima i na zadatku izvan svog teritorija. a to je značilo sačuvati komunikacijske puteve. Bez njih borci razasuti duboko po šumama. jer vodotok rijeke Kui je dotuda bi kratak. sanitetski materijal i drugo. tako bi brzo i pale. na rubovima šuma. Takvim načinom rada i života postotak žrtava je bio veoma malen. Vojnici nisu obično vršili nikakve represalije. konfiguraciju terena na kojem su smještena i sposobnosti žitelja koji su u njima radili. Najvažniji cilj takvih sela bio je. pustarama i šipražju ne bi dobili hranu. prijevozna sredstva i ljude koji su taj tako težak posao obavljali.toliko sposobni muškarci i žene brzo bi napuštali selo i razbježali se u svim pravcima. Ali kako bi brzo vode naišle. Ukopan u svoje plitklo korito ljeti je plavila rijetko. Prema prirodi terena u velikom broju takova su sela bila u dđungli. snage i lukavosti skrivau tim nasmijanim seljacima. svi koliko. blizini i na određenom teritoriju nije smjelo. To ih je skoro uvijek uvjerilo pogotovo kada su vidjeli djelovanje tih žena. za koju su bili zaduženi kako bi izvršavali naređen im zadataka komunikacija u svrhu lakših akcija za operativce. Amerikanci nisu ni slutili koliko se života. Skupljeni oblaci. da se neprijatelju ne otkrije pravo djelovanje sela. Žila kucavica svih borbenih akcija na Jugu bila su baš ta mala komunikacijska sela i skriveni putevi za komunikacije. djece nevino nasmijano . samo za iznimno dugih kiša. Pucati se u selu. ne dulji od 70 km. SELO HAU Rijeka Kui izvirala je u udaljenim brdima na zapadu. Za vrijeme monsuna zbog svakodnevne i stalne kao obilne kiše 53 . a i na neplodnim površinama.

Žitelji sela spavali su na pletenom podu. Tri kolibe.Nisiki krov. a za vrijeme plavljenja nastavila svoj životni ciklus u rijeci. Imala je nekoliko stotina metara širok pojas grmljem obraslog terena.rijeka je plavila širok. obrastao gustom trstikom visokom skoro 2 metra. koji se postupno dizao i prelazio u šumu. a rijetki su imali viseće ležaljke. Voda je tada dobivala žuto-smeđu boju. Trstika na liejvoj obali rasla je 1 km širokom pojasu uz rijeku sve do džungle. U njima je bmoglo spavati po troje djece u poprečnom položaju. Bio je pleten od širokih latica jakog palminog lišća. plitki priobalni pojas. I to je bilo puno mulja. kojeg je izvor bio daleko u unutrašnjost džungle. Ali bilo je tu ipak pretežno više suhog terena. Mali pročišćeni prostor svakodnevnog življenja stanovnika sela bio je prekriven nasječenom trstikom i palmovim lišćem utabanim u blatnjavu podlogu. davali su osnovni oblik i konstukciju kolibama. Desna obala bila je nešto drugačija. Stijene su bile pletene od trstike. U toj blatnjavoj i vlažnoj pustari smjetilo se komunikacijsko selo Hau. Ovamo je smješteno zbog potoka. Tu i tamo iznad trstike dizalo se pokoje rijetko stablo nekog na vodu otpornog drveta. koji je uvijek morao biti zelen. Kada je to osušilo sunce. U tim plitkim i suncem zagrijanim vodama. Ti kanali su taktaka imali rijekom paralelan položaj. Plavljen teren lijeve obale sada je u kasno ljeto bio muljevit i blatnjav. iako je bilo teško prohodan. 54 . stanovnici su imali toliko-koliko suhi teren. svaka sa po šest jakih bambusovih nosača zabijenih u mekano tlo u razmaku nešto većem od tri metra. Plavila bi sve do obižnjih šuma na desnoj obali i ruba džungle na lijevoj. Poprečne. širokih latica i nepravilna oblika. Obično elipsast ili približno kružni iz zraka je odavao izgled palmi. također je bio od palmina lišća. punim prirodnih prepreka mrijestila riba. blata i poneki prirodno napravljeni kanali. I za vrijeme suše to su bili teško prohodni tereni. koje su prem potrebi razapinjali. dok je džungla na sjeveroistoku bila udaljena nekih 800 metara. također bambusove grede privezane biljnim vrpcama nosile su od zemlje luzdignuti pod. a bilo ih je koji su nekim prirodnim putem bili usmjereni pravcem prema šumi. Od rijeke dijelilo ga je nekih 300 metara. koji su sličili više na močvare.

Sva komunikacijska sela imala su skoro isti trokraki smještaj. Prilagođavanje terenu. uobičajenih posjeta i ispomaganja. a i organizacija otežani. kada su imali dovoljno vremena za bijeg. Naoko omeđena granica predstavljala je njihovu bazu teritoriju. nahraniti sakrivenom hranom. Na taj su način sprječavali nekontrolirane pokrete. a iz zraka kao osušeno staro drveće. koji je bio vrlo različit. a sjeverno na istoj udaljensoti rezervno selo Hua. Svako je živjelo svoj strogo određeni i omeđeni život i prilagođavalo se okolini koja im je dodijeljena. Usprkos nedaćama ratne zadatke su izvršavali bez pogovora istim žarom kao i u ostalim prirodno bogatijim selima. pa čak ni ponekad poznanstva. ljudi su bili iscrpljeni borbom za svakodnevni obrok hrane. onda je bilo na strogo unaprijed određeni čnačin i na za to određenim mjestima. gdje tražiti potrebnu pomoć. suhim i pustim terenima. Izgledale su kao nepuštena. Ali je trebala veza sa sosjedima. Među tim komunikacijskim selima nije bilo neke trajne veze. ovisili su i životni uvjeti potrebni za život. djeca blijeda i neishranjena. igrom slova Hau dobili su se nazivi za ostala dva rezervna sela. To su činili samo onda. Svatko. Nisu sva sela imala uza se rijeku. Ali tako je moralo biti! Svi su toga bili svjesni.Svako selo imalo je i dva rezervna sela sa istim. Ponegdje su ti životni uvjeti bili teški. te za privremena skloništa i okupljanje. Ako su naišli na takvo mjesto bez žitelja. Pozicije tih triju sela bile su na točno konspirativno određenim mjestima. na kojima je samopreživljavanje bilo teško. ali je bila nedostatna. slične organizacije. kojeg je veličina ovisila o aterenu. Bilo ih je razvrstanih i po močvarama. I naziv sela Hau bilo je konspirativno. rasporeda i teritorija. orijentirati i znati. ako su morali na brzinu napustiti bazno selo. U takvim je selima vladala glad. tko se pojavio na krivom mjestu seoskog teritorija bio je sumnjiv. Taj trokut koristili su kuriru i eventualno izgubljeni borci ali samo u slučaju nužne potrebe. prostoru za koji su znali samo starješina sela i njegov pomoćnik. Žitelji ratnog sela te su točke koristili za nekad višednevnog rada na obližnjim poljima. potok i džunglu. pa su za 55 . Imali su pomoć. mogli su se odmoriti. a na nju je bilo vezano već drugo selo. Naime. neimaština. Tako se točno sedam i po km uzvodno uz rijeku usmjeru sjeverozapad nalazilo selo Uah. ali nepokrivenim kolibama. iznenađenja i eventualnu izdaju. pa su zadaaci zg kojih su i formiranim.

a i kao sredstvo pri nošenju tereta. Čamci za prijevoz bili su sakriveni daleko od sela. voditelji čamaca imali spretnosti i iskustva. Oni su bili ujedno i kao nekkava lozinka. Mokri put bio je paralelan sa suhim puteljkom tekućim potokom.takve iznenadne upade na “tuđi” teritorij odredili posebne zvučne signale kao znak raspoznavanja. Korisitili su se i drugim načinima kamuflaže. kormilo. ruke slobodne za svladavanje prepreka na putu. kojeg su seljani morali produbiti i nešto izravnati njegove blage zavoje. pridržavanje oružja ili pak nošenja drugih stvari. Dno potoka bilo je od krupnijeg crvenog pijeska. Suhi je bio najkraći mogući put do prvih drveća džungle. Potok je svoju bistru i relatino hladnu vodu izlijevalo u rijeku nešto poviše stražarskog mjesta u malom prirodnom zaljevu kojeg je izdubio izljev potoka. Taj srednji i najkraći puteljak smjeli su koristiti samo stražari. prilaz zaštićen grmljem. S teretom na oba krajeva motke. U selu su ostavili samo jedan nenšto veći čamac koji su koristili za ribolov i prijevoz “zelenog krova” za izmjenu zelenila na krovu koliba te dopremanja drveta za loženje. 56 . prebačene na rame. Bili su dobro kamuflirani i razbacani među trstikom na velikom selu. Tko za to nije znao bio je podvrgnut strogoj provjeri. zabijene za privezivanje čamaca. U našem selu Hau čamce su sakarili na samom rubu džungle. da su stranaice bile samo prst-dva ruba vode. Komunikacija prema džungli bio je suhi i mokri put. Nagla skretanja vodotoka su djelomice izravnali. donesenog ok tko zna gdej iz unutrašnjosti džungle. a plovilo se njime lako. Sam prilaz rijeci bio je pažljivo odabran najkraći put do rijeke. dok su lijevi i desni. Katkada su ih tako natovarili. gazeći ili gurajući čamac pomoću bambusove motke. njišući se lakše nosio. ali podalje od potoka. Vode je u nejmu i sada bilo dovoljno. brže. a kretanje nosača bilo je lakše. uska i omeđena trstikom jedva vidljiva. To je samo značilo. kako se s rijeke ne bi vidjeli. kako bi njima čamcima nesmetano plovili. maleni drveni čamci služili su za prebacivanje materijala i boraca. Puteljci su se najmanje koristili. koliko su ti veslači. Motke su upotrebljavali kao višenamjensko sredstvo: praktične kao veslo. Od koliba prema rijeci vodila su tri puteljka. koji su se kao lepeza širili do srednjeg koristili ribolovci. Plitki.

Takva bi mreža svojim rubovima potonula na dno. povukli bi konopac koji bi mrežu sklopio i riba bi bila u mreži. a rafali su najčešće bili usmjereni prema zelenom pojasu šuma na obje straen. nepokvarljiva. davao im je u tom pogledu idealne uvjete. Da li su to činili iz straha ili su mislili da će im netko oružjem odgovoriti.Značenje sela bilo je u spomenutom održavanju čamaca i komunikacijskih puteva. kako su nazivali sive majmune i neke ptice. tu je predvečer mogao zašiljenim bambusovim štapom pogoditi i krupniju ribu. Kornače bi živve nosisli u selo i za noge vezivali za to njijenjen kolac. te prijenosu materijala kopnom dalje do ili u samu šumu na desnoj obali. U rijeci je bilo i dovoljno ribe. bilo je obilej sočnih plodova. Iznad stražarskog mjesta na malom prirodnom poluototku obraslom gustim grmljem bio je mali zaljev u koji se ulijevao potok. pa svoj život proboravili u donjem toku potoka ili čak u rijeci. Trebalo je samo pratiti “zvukove” šume. To stanovnicima sela Hau nije bilo teško. Do tog je mjesta vodio drugi. da put ponove u obratnom smjeru s ranjenicima ili materijalom. Ribe bi odmah čistili i zamatali u veliko zeleno lišće. Na šiljak bi tankom uzicom vezali drugi. Uz ribu su katkada ulovili u takvu mrežu i pokoju riječnu kornjaču. Tamo su tereti preuzimali drugi. Sporedni zadaaci sela i seljana bili su samoprehranjivanje i vlastiti preživljavanje. Gdje se čuo njihov zvuk. U potoku niej bilo riba. Njome su stalno patrolirali južnovjetnamski i američki patrolni borbeni čamci. u selu Hau bilo je za one prilike obilje hrane. bili neishranjeni zbog svoje oskudne okoline. Danju rijeka je bila preopasna za ribolov. desni puteljak. sigurnom i brzom prijevozu boraca i materijala iz pravca džungle premo rijeke i obratno. pa tako otkriti svoju poziciju. Jer koliko su ih već seljani polovili. toliko su nailazili na nove. ali je zato bilo vrlo velikih rakova. Katkada su morali čekati i kraj neke akcije. a oni se vraćali natrag u selo. naoštreni vrlo kratki šiljak i tako se nabodena riba nije mogla skinuti i pobjeći. Tamo ih se našlo uvijek po nekoliko. One su bile “živa “ hrana. U džungli je bilo mnoštvo divljih plodova. Priorodna okolina kao i položaj. Lovili su je predvečer ili rano ujutro s obale ili bacanjem okrugle mreže iz čamca. Ispod koliba imali su nekoliko pletenih malih staja za 57 . Spretan ribič. dobrog oko. Dok su u nekim selima gladovali. Vjerojatno su se razmnožavali negdje daleko u džungli. Često su bez razloga mitraljirali obalu. a k tome tiha i mirna. I u rijeci su katkada kojeg ulovili.

Lako bi lovili i njih. da o sadnji riže ne govorimo. Polja za žitarice. Okrugla lica seljaka. jestive dijelove. rezuckali i spremali jelo. Toplu hranu. pirjali sa povrćem i začinima vrlo kratko vrijeme. a među njima podržavali malu vatricu. Imali su i obilje jajaj neke vrste barskeih ptica. Takvo jelo je bilo ukusno i hranjivo. djece i žena značila su dobru i kvalitetnu ishranu. Iako plodna zemlja od nanaesenog plavog mulja. vež su se rašljali od glavnog puta i džungle pa otamo skretali liejvo i desno. koje su prethodno namočili u kipuću vodu. isjekli na sitne komadiće. alil su strašno galamile uhvaćene u klopke. kao krpice zelenih listova. Te su matnuli na tri kamena. nisu vodili direkton iz sela. Putevi do tih udaljenih polja. Na isti način radili su rižoto od rakova. za povrće je u to doba trebalo dosta vode. Bile su preopasne. te kuhali još malo dok se jelo nije zgusnulo. Kao male krpice ta polja su bila razbacana na obje strane potoka. onda su poree ova dva obroka imali i treći. Površina tih polja nije smjela prelaziti 300 m2 i bila su nepravilna oblika sva u tom velikom bespuću trstike. Žene i starice. tome dodavali unaprijed prokuhanu rižu.životinje. da u toj nošnji nisu prolili ni kap vode. Tek tada bi pristima odvajali sočne. ali je morala biti gorova prije mraka. Ribe su najčešće pržili na kestenovom maslacu. Bili su tako spretni nosači. bez ikakve sumnje za “oči” iz zraka. pridržavale sus e strogih uputa. 58 . pa sve prema rezervnim selima. Krupniji primjercima ribe bi meso odvajali od kosti. Vodu su nosili iz potoka ili iz rijeke. koje nisu dobivali u dovoljnim količinama. zadužene za to. Ako je u okolini bilo sve mirno i nisu se primijetili nikakvi pokreti neprijateja. Nosili su je u drvenim mkacama obješenim na krajevima bambusovih kolaca. a to je bio jutarnji topli čaj. Hrana se spremala za sve stanovnike i to oko podne i navečer. kada se gldalo iz zraka. Problema su imali samo sa solju. pretežno rižu i ostalu zelen pokazivala su da su pravi povrtlarski stručnjaci. Te kokoši i neke vrste malih crnih svinja nikada nisu dugo zadržavali u košarama. koje su kao poklon žive dobijali iz stacionarnih sela. a time i dobru fizičku kondiciju. ako im je vrijeme dozvoljavalo spremali su dva puta dnevno i to u velikim i plitkim posudama. da svojim zvukovima otkriju prisutnost na tom području. podlijevali smalo vode.

Ulovljenim kornjačama su s donje strane lomili dio kliznog klopa i pažljivo nožem vadili mesnatije dijelove odvajajući ih od utrobe. Zdrobljen ili nasječen u ustima se topio i bio ukusan. Specijalnu kukicu zakačili bi za taj zarezani dio kože i jednim potezom prema repu s još uvijek žive zmije skinuli svu kožu. Odrezali bi glavu i sve je bilo gotovo za par sekundi. Ostatku guste kaše dodali bi u prah zdrobljene riže i nasoljenu masu mijesili. Kada bi ga neko vrijeme pržili na laganoj vatri. Taj kruh je bio tvrd. Kesten han stanovnici su i skupljali u velikim količinama. Iz jedne vrste. Zreli plodovi odvajali su se od omotača i padali u okolinu drveta. koje su ostale još od Francuza. kakosu ga zvali dozrijevao je sada na kraju ljeta. oko metar dugačke barske zmije pravili bi pravu poslasticu. Potražili bi neku uzvišicu. U zelenom omotaču bila su dva krupna u ljusku omotana ploda. Takva gusta juha bila je vrlo ukusna. pa su te samo premiještali 59 . Tu koru su bušili i sok drveta hvatali u velike posude. ali dugotrajan i nepodložan kvarenju. a desnom s nožem zarezali kožu oko vrata. Tu su postavljali zamke i klopke za divlje svinje. sive debele a mekane kore. a ta je bila mogućnost konzerviranja za rezervu. Pekli bi na velikim zagrijanim kamenovima.dvije riže i obavezne začine. iskopali metar duboku jamu i velike količine tog tako praktičnog prehrambenog artikla redali uz pijesak u jamu. Takvo bi meso sjekli na manje komadiće. prekrivenim glinenim poklopcem. Kesten han. Takvim dozrijevanjem u jamama davao bi još više masnoće. nasoljeno i položeno na zagrijano kamenje pored vatre davalo je i vrlo ukusno pečenje. Kesten han je imao još jednu prednost. oa su ga koristili kao suhu i rezervnu hranu na svim udaljenim akcijama. na vrhu te se mase skupila masnoća koju su velikim drvenim žlicama odvajali i koristili za pripremanja svojih jela. dolijevali kornjačine juhe i na kraju dodali šaku . pa je kesten ostao mjesecima svjež i upotrebljiv. Pijesak izvađen iz potoka bi rasuli po nekom terenu te ga dobro osušili. mjesto koje je bilo naročito suho. Kožu su gulili. Sa kožom se odvojila i mala utroba. Imali su nekoliko zaplijenjenih bačava za benzin. Mogao se za silu jesti i sirov. a iz tako dobivenog crvenog mesa uz dodatak povrća dobijali izvrsnu juhu. Meso tih zmija. Uhvaćenoj zmiji stali bi na rep. neko vrijeme pirjali uz mnogo raznovrsnog povrća. ali je bio bolji prokuhan u vodi. U džungli je postojalo i jedno drvo. jer je bio veoma hranjiv i kaloričan. još toplog stucali u drvenoj posudi u gustu kašu i ostavili preko noći. Tjednima se mogao držati na suhom prostoru ili platnenim vrećama. lijevom rukom držali u predjelu vrata. Sve bi prekrili opet slojem pijeska i zemlje.

Voće koje su svi zvali “đeki” bilo je u stvari džekfrut. Aroma mu je doduše bila nešto neugodna. a drvo za loženje donešeno iz džungle bilo je oguljeno. Jedna podvrsta koje se tu u ovoj napola divljoj šumi održala imala je žuto-zeleni plod. ali najčešće uz dodatke sokova divljih plodova dobijali slatke napitke. a rane na drvetu su premazivali ilovačom da zarastu. veoma kaloričan obrok. Kao podlogu za vatru koristili su limenu ploču. Zrele i na suncu osušene sjemenke pržene na vatri davale bi dodatni. To su koristili u posebnim prilikama. trpak sok i uz veoma mali dodatak soka divljih šljiva. Iz lica im se vidjelo zadovoljstvo. ali snalažljivi kao što su bili.od drveta do drveta. a mogla se spremiti i s jajima. Tako je davalo manje. stavljen nakon takvog vrenja na laganu vatru. koje je svoje postojanje preselilo iz istočne Indije. Tako dobiven sok bio je blago slatkast i ostavljen da provrije na suncu davao je lagano alkoholno piće. Pekle su ih na ugrijanom kamenju kraj vatre. a plod vezan kratkimelastičnim peteljkama za podnožje stabla. Isti sok. To je bilo jedno od najkrupnijih voćki na svijetu. Sitno sjeckana i pirjana s piletinom tekođer je davala specifičan okus jelu. To su morali često činiti zbog dolazećih aviona ili rijekom borbenih čamaca. Ali vrlo za kratko. bez kore. zgusnuo se u vrlo jaki sirup. Trebali su porumenjeti. Drvo je djelomično trnovito. Za tri do četiri dana takva bačva je bila puna. U takvim 60 . dječaci i djevojčice brzo su navikli kolačiće okretati štapićima ili nekim zelenim listom. Voće se naročito proširilo na spaljenim područjima. oštra mirisa. Jer najvažnije je bilo ostati neotkriven. Drvo je srodno gumijevcu i drveću iz porodice dudova. Zelen se mogla upotrebljavati za spremanje jela uz ribu. Taj je katkada težio i po dvadesetak kilograma. Od njega su razrjeđivanjem pravili nekoliko pića. djeca bi posjedala oko njih i tog vrućeg kamenja i sama okretala svaki svoj kolačić. a plodonosilo je već u trećoj godini. jer odbačeno sjeme nije bilo toliko osjetljivo na jake pesticide. kruške i artičoke. Zreli bi plodovi mijenjali okus iz povrća u voće i to slasno voće mješavine između ananasa. Taj su sirup žene koristile i u pravljenju rižinih malih kolačića. jer su ih veoma voljeli. ostavljeno u ćupovima da provrije dobivali su laki alkohol. Sječenjem i cijeđenjem zrelih plodova dobivali bi sladak. Okus i upotreba tog voća bili su različiti. tog izdajničkog dima ako bi ponekad morali zbog uzbune vatru brzo preliti s uvijek za to spremnom vodom i tako prekinuti spremanje hrane. Bilo je katkada i opečenih prstićaa. Kada su žene to radile.

Uz Chaka živjela je i njegova majka. Svjestan svoje odgovornosti. a seljani su ih bez pogovora izvršavali. savjestan. Koliba do njih bila je ispunjena rođacima: dva bračna para i četvero djece. U pokretu je do sada već sedam godina. Nsu Chak bio je seoski 61 . Šan. Bio je to onizak i naoko zdepast muškarac . I njih dvoje nisu imali nikog svog. Tada bi mokru ploču samo okrenuli. poginuo je prvih dana rata. Stradali su kod jednog upada u njihovo selo. A takav je i bio: tih. Dvije djevojčice od 11 i 14 godina i dječaci od 11 i 12 godina. pa se sklonio iza hrpe zemlje. mlad ali vrlo sposoban borac. kada mu je djevojka kojom se mislio oženiti izdahnula na rukama noseći je prema bolnici. sakrili u trstici i čekali kraj uzbune. U trećoj kolibi bio je Šanov najstariji brat Nsu Chak. Jednostavno za to nije imao vremena. vraćen je na oporavak u svoje selo . sa svojima i rođacima na isto tako teškoj. Seoski starješina bio je Nsu Šan. Četiri godine se borio protiv Francuza. Njegove je sve u jednom skloništu s direktnim pogotkom usmrtila bomba. točno. odluke je donosio polako. skroman. U njemu su bile sabrane sve prave osobine karakteristične za ovakav rat. dvije kćerke od 10 i 13 godina i sina Tana. po kome su svi nosili prezime. Nakon kratkog oporavka raspoređen je tu. a s njima je pošao dobrovoljno. U borbama dva puta ranjavan i lakše je šepao na lijevu nogu. U istoj kolibi bio je starac kog su svi zvali djed Šu. pa kada je drugi put ranjen. namjestili kamenje i posude. pokšeni rafalima u bijegu. Širok i uvijek ozbiljno lice odavalo je svu ozbiljnost njegove funkcije. On je slučajno ostao na životu.slučajevima brzo bi se razbježali. S njima je bila jedna starica i njezin unuk Jamu. Muž Nsu. Opasnost za selo Hau bila je samo iz zraka i sa rijeke. Uza se je imao ženu. pravedno i mudro. Nikada nije saznala kako i točno gdje.borac. dakle majka je uzase imala dvije kćeri i tri sina. dvije sestre s muževima i troje djece. jer je u to sklonište zakasnio. Javili su joj samo da su ga morali teško ranjenog ostaviti duboko na neprijateljskom teritoriju. važnoj i potrebnoj dužnosti. rijetko rječit. iako se približio tridesetoj nije bio oženjen. podložili vatru i kuhanje nastavili. S njime u kolibi bili su njegov stariji brat. mudar i nadasve oštar. Taj nije imao nikakve rodbine u selu. Tri se već godine sada bori protiv Amerikanaca.

a na kraju način i ljude za smjenjivanje na straži. dijeljenju hrane i jelu koje se kuhalo nedaleko kolibe te raspoređivali svakodnevni zadaci i zaduženja. dječicu ostavljali da spavaju nešto duže. Odredio je ljude za drvo. prenijeti ga u selo. Mućkanje blata prepuštao je djeci.učitelj pa je prostor ispred njegove kolibe bio najveći. te pažljivo upro oči u svog uču. Sve je to pažljivo slagala na stranu. nitko nije izostavljen. Jeli su polagano. bosim nogama gaženjem stvoriti blato i u nj usaditi pripremljene sadnice riže. priključili bi se glčavnini pred “učinom” kolibom. Čistih nogu svaki je sjeo na određeno mjesto. koja je blizu djece čistila i rezuckala razno. Dežurni bi zapalio vatru i pristavio vodu. oprati noge u potoku i pred kolibu u “školu”. Uvijek su bili uznemiravani čestim prolascima čamaca ili prelijetanjem aviona. upravo doneseno povrće. mijenjati dnevne planove i rasporede. Šanov plan je imao sve. kao da želi napraviti na tim zelenim listovima nekakvu izložbu poredanih komadića ribe i povrća. tiho i smireno. odmah poslije zore i to svi odrasli. 62 . Iz velikih svježih listova odmatala bi noćas ulovljenu ribu. Sastajalo se stanovništvo na dogovorima. koji bi imali za čaj. Tu se održavala nastava za sve uzraste seoske djece. Ovaj dan je trebalo jučer očišćeno novo “polje” dobro preliti s velikim količinama donesene vode. ribolov. pa su morali prekidati poslove. Nakon toga trebali su se javiti ženama kod povrća. Nakon što bi u tišini obavljali jutarnju toaletu u potoku. Rijetko su imali par uzastopno mirnih dana za takve radove. Dizali bi se rano. Učestale uzbune. Tamo ih je već čekao učitelj Chak. nadohvat ruke. Vođa Šan progovorio bi tiho i s pripremljene cedulje pročitao današnja zaduženja. Njih desetero će nekoliko puta redom prijeći uzduž i poprijeko i njiva će biti “preorana”. Trebalo je zaliti povrće na polju 3 i 7. Položivši šalice na određeno mjesto ponovno bi zasjeli na svoje mjesto očiju uprtih u vodu. pokerti i prebacivanja boraca i materijala preko rijeke sprječavali su im da akcije obrade polja provedu do kraja. a i u akcije su išli često. Za čas bi svaki od dežurne žene dobio mali hljeb i limenku s čajem. oprali se. Osim njih u selu je ostala jedna starica. te širokim i kratkim nožem odvajala meso od kostiju.

Opće mirovanje trajalo je dve dok se čamac ili avion nisu izgubili u daljini. Za uzbunjivanje je pored sebe imao drveni gong kojeg zvuk se dobro čuo na veliku udaljenost a da to lupanje nije izazivalo sumnju. Bio je u polju. jer je sličilo prirodnom zvuku neke ptice iz šume. rijeka je blago skretala udesno. Uvježbao je već i određivanje brzine i to tako. Šan je sve nadgledao. ugasila se vatra i svi bi se sakrili utrstiku. Povlačio ju jej u točno dogovorenim razmacima. Točno dogovoroeni zvuk značio je kraj uzbune i sve se nastavilo prema dogovorenom redu: Takvih je uzbuna ponekad bilo puno. S rijeke se nije mogao primijetiti. napuštali polje. Taj sasvim neprohodan teren dobro je odbijao dolazeće zvukove. Imao je istančan sluh. brao plodove džungle. odrediti smjer i udaljenost. joja je u stvari pokretao mali generator. a nekada su imali dosta mirne dane samo samo s jednom ili dvije. primao i slao šifrirane poruke u točno određeno vrijeme. Djeda Šu odmah je istim udarcima sada udarao u svoj gong. Odbijeni zvuk se čuo puno prije. nosio vodu. Znao je razlikovati zvukove aviona od helikoptera. Jedan je bio vezan nekom vrpcom koja je preko krovova i trstike nestajala u pravcu rijeke. pri ćemu je uvijek netko od prisutnihvratio pedala. Djed Šu je dobro naučio i znao. Nije štedio sebe. Svi su radovi prestali. a da se okom nije moglo još ništa primijetiti. pomagao svakome. To je bila promatračnica na kojoj je vječito sjedio djed Šu. zanči s povratkom duplo. što znači različito udaranje tih štapića. a sam je imao dobar pregled uzvodno i nizvodno. a djeca učila. 63 . konrolirao. A u čestim akcijama prebacivanja uvijek je sudjelovao i nikome prepuštao takvo vođenje. što je bilo veoma važno za sakrivanje seljana. pa i po desetak. lovio rakove i ribe. Žene bi brinule o poljima.Na Šanovoj kolibi u razini krova napravljena je udobna stolica. nego što su čamci stigli uzvodno do zavoja rijeke. Pored sjedala su mu visjela dva suha debela i kratka bambusova štapa različitih debljina. da je često na minutu pogodio potrebno i raspoloživo vrijeme nadolaska. Rijetki su bili dani bez uzbune. Vid mu baš nije bio dobar ali je dobro čuo. gašenje vatre i ostala potrebna maskiranja. Na dva kilometra od tog mjesta nizvodno. Tada bi stražar stao povlačiti vrpcu namještenu iznad svoje glave. pa se opet vraćali. Stražar je bio smješten na malom poluotoku koji je stršao iznad vode sav obrastao u gusto grmlje. a džungla se na lijevoj obali približila rijeci na svega dvije stotine koraka. Radio je sve. To je bio “telefon” između njega i stražara na obali rijeke. Stražari bi se mijenjali. odakle je najčešće dolazila opasnost.

sada se moramo opet braniti od tuđinaca.Počeci ljudske civilizacije na području naše domovine potječu iz 2. Pomogao je pri mukotrpnom nošenju vode. pa sve niz rijeke do mora. močvare. draga djeco. razgovjetno. Podrijetlo našeg današnjeg plemena. sakarivali se i obnavljali svoja opljačkana i razrušena sela. Bio je sav oznojen. I mi sada. potječe najvjerojatnije od plemena Yumbri. i mi sada. budnosti i efikasnoj obrani sela. s pravim knjigama i priborom za pisanje. Pored skupljanja divljih plodova palmi i ostalih jestivih plodova šuma. pa su razvijali i trgovinu snabdjevanja hranom indijskih i kineskih brodova. pljačkali siromašne seljake i tako uvjetovali ratnu spremnost. Uz poljoprivrednu djelatnost i lovačku sposobnost morali su vječito misliti o oružju. Usavaršavali su svoje obrambeno oružje. potoke. tropski krumpir i divlje žitarice. Stojeća prije Krista. krastavce. počeli su uzgajati banane. kad bismo mogli lijepo živjeti u miru.Toga dana Šan se brzo vratio iz polja. Skinuo je košulju i sat oprao na potoku te sjeo pred svoju kolibu. već tada. Osvajači sa sjevera i zapada stalo su upadali na njihov teritorij. imati sve dobrobiti naše domovine. Naši preci vječito su živjeli pod ratnom spremom i napetosti. Vidite djeco. dolazilo je do miješanja s raznim drugim plemenima i prilagođavanja života uz rijeke. vi djeco sjediti i slušati nastavu u pravim školama. Spuštajući se iz unutrašnjosti brda u ravnice. svinje i perad. bježali. obrambenim spravama. Udomoaćili su neke divlje životinje kao bivole. gdje ste se vi rodili. Često pogledavajući na sat motao je spretnim prstima duhan u tko zna koliko star papir i povremeno pogledom odobravao riječi svog starijeg brata Chaka. žetvu i životinje. na rubovima šuma i priobalju mora. Djeca su imala sat povijesti. koji nas žele porobiti. Chak je govorio sporo. krvlju i životima zaštićivati svoja polja. dobra. . opljačkati i uništitit. Priobalni stanovnici pored poljoprivrede sve više se obraćaju plodovima mora. već tako davno naši preci morali su krvlju braniti stečeno. sisteme i organizaciju. a djeca slušala otvorenih usta. svoje drage. Naši narodi su potomci Indoarijaca koji su živjeli u dobro organiziranoj Dravinskoj civilizaciji.64 . Koliko se o tim stanovnicima zna da su bili lovci i skupljači plodova prilagođeni klimatskim uvjetima vlažne džungle na obroncima onih tamo brda koja graniče s Kambodžom. pa i mnogih drugih žitelja okruga. ribolovu.

Pristajao u luci Chaban na povratku iz Kine u Indiju i opskrbljivao se svježom vodom i hranom. prstima nekoliko puta pogladio svoju ćelavu glavu. koje je zauzimalo najveći dio središnjeg priobalnog područja cijelog Vijetnama. današnji Hanoj. “mirni putevi”. opljačkali i nakon kratkog vremena napustili taj tako. Preko našeg teritorija vodili su i glavni euroazijski putovi. Tako s Annam našao u zoni dominantnog kineskog privrednog i kulturnog utjecaja. gdje prevladava hindubudizam.godine. da je i Marko Polo između 1271. djeco. Stanovnici Čami su narodi malajskog podrijetla. I 1295. Iz zapisa je poznato. Annam je bio pod jakim utjecajem Kine pod dinastijom Tang na sjeveru i utjecajem sjeveroistočne kraljevine Nanzhao. Na našem sjevernom teritoriju osnivano je kao nezavisno kraljevstvo koje je vodilo stalne ratove. Ime Champa preuzeto je od drevnog kraljevstva u Indokini. Kina je pretrpjela velike teritorijalne gubitke. da su postupno gubili dio po dio svog teritorija. ovaj dio sjevernog Vijetnama zvao se Annam sa glavnim gradom Jiaozhov. i sve 16.Vidite.Učo čak je malo zastao. Za vrijeme Song od 618. Došli. U Annamu prevladava Mahayana budizam pomiješan s konfucijanizmom i taoizmom. trgovački putovi tzv. Prodirali su s teritorija Kine. G. razmislio i pristupio na kolibu obješenoj karti te nastavio: . Što čine i sa Champa oko 1283. To 65 . Česti ratovi s nama na sjeveru doveli su ih u situaciju. Potpuna aneksija većeg dijela Champe (oko 1471. Južni dio Vijetnama zvao se Champa s glavnim gradomVijaya. Tako se Annam postupno oslobađa kineskog političkog utjecaja.). ali ne i poreza. stvorene kao federacija plemenskih saveza organiziranih po uzoru na uređenje dinastije Tang. opustošili. Kraljevstvo je osnovanao oko 192. Njihovi budistički hramovi sačuvani su na mnogim mjestima i svjedoče o indijskom kulturnom utjecaju. a zvali su se Dai Viet. Postaje doduše samostalna provincija s glavnim gradom Tonking. Godine. za njih vrući teritorij. do 1258. Stoljeća imalo ovisničke veze s Kinom. U međuvremenu Džingis kanovi nasljednici prodiru i pustoše Annam sve do Hanoja (od 1257.) dovodi do nestanka kraljevstva Champa. osim malih zajednica koje su se održale blizu Phan Thieta i Phan Ranga. Do 1278.

St) i nizinski ostaci Kmerske kulture. najčešće su to bili japanski pirati. Tajland i naš Vijetnam pretežno u delti Mekonga vrši na naše narode politički pritisak i kulturno-religijski utjecaj. Vijetnama i Tajlanda živio je brdski narod Miao. Do 13. Rijetko koji narod koji pored indokineskog direktinog utjecaja u življenje i religiju kao i jezik ima i indirektne utjecaje od agresivnih susjeda. Laosa.priobalno područje bilo je također meta čestih osvajača i pljačkaša. provaljuju u tom pravcu. kojih je domovina planinsko područje jugoistočne Burme. Nad Annamom. Ostavštinu iz tog vremena karakterizira kompleks hinduskih hramova u području Ankore (od 9. Kinezi su ponovno pokušali povrtiti izgubljene teritorije pa tako dolazi do kinesko-francuskog rata od 1883. koji su bili teravadski budisti. najbrojniji su narod susjedne Kampučije sa svojim zajednicama proširenim na istočni dio. Napade su pretežno svodili na pljačku stoke i otimanje žena koje su kao zarobljenike vodili sa sobom. i 1893. Nad Košinšinom. Tako su Kinezi u neuspjeloj invaziji godine 1788. Nad Tonkinom. Tridesetak godina kasnije Kmeri su u potpunosti protjerani iz Vijetnama. To je bilo oko 1394. Francuska 1863. inače ratarska plemena. Uspostavlja protektorat nad Kambodžom. Uspostavlja Ankorsko kraljevstvo. . Pokušali povratiti teritorij i svoj utjecaj. običajima i dijalektu govora. koje vrhunac svoje teritorijalne moći dostiže oko 1180. a Vijetnam se postupno oslobađa iz kineskog utjecaja. tako da 66 . 1874. Nad Laosom. Sa sjeverozapada povremeno prodiru Kareni. 1865. Na razmeđu Kine. na teritoriju Kampućije u Phnom Phen. Ali slabi vojni uspjesi natjerali su Thai-plemena da se okreću zapadu. ostavljaju svoje hramove i svoju prijestolnicu premiještaju na zapad. Godine Džajaksarman II. Godine. Rijetko koji narod na svijetu ima tako nažalsot ratovima išaranu povijest. Podijeljen je bio na više od stotinu grupa. Oko 802. Bilo je još pokušaja ponovnog podjarmljivanja sa sjevera. Gdje u okolici Hanoja kineska vojska gubi rat i povlači se na sjever. ali im je sino tibetanski jezik svima jezično nasljeđe. naroda pa i pojedinačnih srazmjerno malih plemena. poreza i postaje sve jači i samostalniji. Sukobi među Thaima i Vijetnamcima bili su stalni.. Do 1885. koje su se razlikovale po odjeći. 1885. Kinesko carstvo i njegova moć bila je u silaznoj putanji i sve više slabila.

Na sjeveru je stvorio političko jedinstvo razvijajući koaliciju nacionalnih i komunističkih grupa. koja je obuhvaćala sav teritorij Indokine i sve na tom teritoriju potpadajuće države.je vijetnamski narod barem na sjeveru imao toliko željeni mir. lijevi nacionalni pokret u Laosu. Mirisalo je na građanski rat. Na sve su načine pokušavali spriječiti dolazeću 67 . Antikolonijalno raspoloženje i reakcija vladalo je svugdje. Godine pojačavaju se gerilske akcije sada već i po gradovima Hanoju i Hucu. Mnogi njihovi borci pristupili su našem Viet-Minku. što bi zavojevačima trebalo. Rat sjevera i juga. uništavalo sve. rađali se otpori. zahtijevajući istjerivanje francuskih kolonijalnih zavojevača i gospodara. Komunistički utjecaj na sjeveru nije odgovarao većini kapitalistički nastrojenih ljudi na jugu. Ali francuski zavojevači također su plijenili i iscrpljivali narod i prirodna dobra. Raslo je nezadovoljstvo. Se vratio i počeo uz obilnu vanjsku pomoć bratskih naroda i prijatelja osnivati gerilske odrede za oslobođenje zemlje Viet-Minh. a 1940. Protiv francuskih kolonijalnih vlasti borio se rame uz rame s našima i Pathet Lao. Sve više su se pokazivale razlike u političkim nazorima i stanovištima Sjevera i Juga. koja je napisao vlastitom krvlju. Napisao: cijelom svijetu poznata “Cau Huyet Le Than” pisma. Bin Thuanu i Phu Yenu. Organizira se Komunistička partija Vijetnama. koji su bili pod utjecajem Francuza. Do 1954. Nastale su oružane pobune u Sajgonu. Tako su južnjaci uz ostatke kolonijalne vlasti protiv sebe imali i većinu naroda. Proglasio je našu nezavisnost 1945. Bio je prisiljen često bježati. U godini 1885. Francuzi su činili sve kako bi spriječili nicajuće iskre otpora koji je nastajao svugdje i na svakom mjestu. opet se tražilo skriveno oružje. koju je 1920. nizale sabotaže. koji međutim nisu mogli spriječiti u narodu proširenu komunističku propagandu. pa čak i u ljudi koje su Francuzi umjetno postavili kao predstavnike naroda. Kada su uspostavili Indokinesku uniju. a kasnije Amerikanaca. počeo pomagati pa i voditi gerilske ratove protiv Francuza. bio zatvaran. Od 1919. Kolonijalnu zainteresiranost pokušavali su spašavati na sve moguće načine pa i odlukom 1887. misleći da će tako umiriti otpore. Tako je u početku kolonijalno postavljen car Ham Nghijem brzo otkrio i uočio francuske namjere. U razdoblju od 1946. koje su Francuzi krvavo satrli. Uspio je protjerati francuske kolonijalne snage iz zemlje. Prvi vijetnamski vođa otpora Phan Boi Chau je 1903. Nadalje nastaje aktivan nacionalni otpor europsko-francuskoj vladavini na sjeveru i na jugu. Nizali su se napadi. sve je bilo više nesuglasica i pojedinačnih čarki. I 1886..osnovao naš vođa Ho Ši Min. Do 1908.. Od 1906.

povukao neku krpu iza pojasa i obrisao oznojeno lice. Svugdje je bio omrznut. tako da su ga vlastite vojne snage tijekom vojnog udara ubile. te ga potpuno napuste u svakoj podršci. Ponudili su mu da barem jednom proradi za zajednicu svog naroda i priključi se oslobodilačkom ratu. koja su sad pisala slovne znakove. uvidjevši njegove akcije i represalije polagano ga prestaju pomagati. Čas je promatrao djecu.“komunističku opasnost”. kada bi ga tko od mlađih nakratko zamijenio i navečer u prvom mraku kada mu je trebao sna. Godine 1945. Koliko je on bio svjestan. sa svojim mislima i spravama za uzbuđivanjem. da ne može veslati. Noću dežurni je bio samo stražar na rijeci. Za vrijeme cara Bao Daija bio je ministar unutarnjih poslova. Amerikanci. Pomoći bar u nečem. marionetsku vladu Južnog Vijetnama. nevoljko je prihvaćao smjenu. skriven među rijetkim palminim lišćem sam. Ubrzo se tamo javio na političkoj sceni i preuzeo diktatorske ovlasti. Šan je zahvalno pogledao svojeg starijeg brata. koji je strpljivo sjedio u svom “gnijezdu”. a osjećao je potrebu za korisnost. Čas je pogledavao prema djedu Šu. Strpljivo je osluškivao po čitav dan sa svog neudobnog mjesta. Počeo je razmišljati o tom starcu. Silazio bi samo za vrijeme jela oko podneva. Već tada je pokazivao svoje sadističke metode. Odbio je takvo sudjelovanje i nepažnjom stražara pobjegao na jug. čas u staricu koja se mučila skidanjem kože sa crnih oklopa dviju velikih kornjača. nositi teret i raditi u polju. Tu je učo Chak prekinuo svoje izlaganje. Naš će narod izvojevati svoju slobodu pod mudrim vodstvom našeg vođe Ho Ši Mina i drugih rukovodilaca. Vodio je proameričku. Nas vode sposobni vojni stratezi kao drug Nguyen Giap koji je vodio naše borce ka konačnoj pobjedi nad Francuzima kod Dien Bien Phua i nad Amerikancima u ofenzivi “Tet”. potomak kraljevske obitelji. Jedan od marioneta juga bio je Ngo Dinh Dijem. Zarobljavaju ga Ho Ši Minovi komunisti. Sunce je već dobro pržilo. gladeći ponovo kosom prorijeđenu glavu. opet pogledao na sat i premjestio se podalje u sjenu. Zatvarao je katolike i ubijao budiste. Svjestan svoje koristi. 68 .

olovke i gumice. Nosio je rijetku. Opet je Šan pogledao na sat. Naročito je razvijao kod djece račun i načine specijalne memorije logičnosti. To su bile plitke drvene kutijice dimenzija 12 puta 25 cm. hoćemo li im jednom moći pružiti pravu školu i bolji nesmetani razvitak. Zbog toga je Šan staalno pogledavao na sat. Taj je šuteći prošao pored njega i skrenuo naputeljak u smjeru rijeke na zamjenu straže. Ispunjene finim. Dugo su tako sjedili i pušili.razmišljao je Šan. suhim pijeskom. a izgledao je kao pravi starac. Spretno su te kamenčiće razvrstavali i prebacivali u male poredane skupine i samo njima poznatim sistemom brzo dolazili do traženog rezultata. čitanja. Smijenjeni stražar došao je i šutke sjeo pored svog vođe. Gledao je kako sada najmlađa grupica djece u svojim primitivnim pješčanim pisaljkama štapićima ispisuju i glasno izgovaraju slova i riječi. Svaki bi na koljenima kao podlogu za pisanje imao malu dašćicu. Tako su dobila “prazan” list za pisanje. Najčešće je bilo između 9 i 12 sati. U tom momentu štapić pored djeda Šu počeo je mahnito udarati. Ovaj 69 . Sve to. Bio je to jedini školski pribor. koje ih je štitilo od prejakog sunca i kiše. tako karakteristično pokrivalo. Ozbiljno se trudio. te jedan drugom dodavali jednu jedinu knjigu i glasno čitali iz nje. Rijetku kosu na glavi stalno je prstima gladio. Približavalo se vrijeme primanja radio-poruka. Poruke su primali i odašiljali prema potrebi samo u određeno doba dana. izgovarala ih glasno a po učinom pregledu “brisala” malom letvicom ravnajući pijesak. dugačku usku kozju bradicu. da toj djeci različitog uzrasta i ovakvih uvjeta daje osnovno znanje pisanja. Nije volio nositi slamnati šešir. Što će biti s tom djecom. Svaki dan kalendara imao je unaprijed određeno vrijeme uključivanja radija. jer je posjedovala pravi papir. djeca su zašiljenim štapićima u pijesku ispisivala slova. . Najstariji su u manjoj grupi sjeli u krug. Danas je to bilo u 11 i deset minuta. a i mršavo košćato lice davalo mu je sličnost s vođom Ho. Za račun su koristili male raznobojne kamenčiće iz potoka.Ponovno je Šan pogledao na sat. pa pogled skrenuo k djeci i bratu. Povijest i geografiju učili su zajedno uz jednu staru kartu obješenu uz stijenu kolibe. Srednja grupica je bila “najbogatija”. povijesti i geografije. ali uvijek u različito vrijeme. Taj pribor dobijali su iz Kine. Chak je bio samo 12 godina stariji. Šana je iz te promatračke zamišljenosti prekinuo dolazak momka iz polja.

Nije li to neka priprema? Samo da nije snimanje. mogli bi ga otkriti oni u avionu primljenim signalima. Odmah je Šanu bilo jasno. Tako je i bilo! Daleko na zapadu čuli su ga kako skreće s pravca i vraća se drugom obalom uza sam rub šume. Bio je to zvuk laganog izviđačkog aviona. nešto još na brzinu dodali. vratio se do kolibe i dao naredbu za kraj uzbune. Zabrinjavalo ga je to vrijeme. još malo pričekao. Avion se sporo približavao. mislio je Šan. Šan je već bio na nogama. Nije li tu neka opasnost? Njegovo šesto čulo naslućivalo je nešto. pa u gornjem zavoju rijeke prema zapadu preko rijeke. Sada je razmišljao o istom avionu koji već eto treći put ovako prolazi. Dobro da nije uključio radio. Počeo je udarati po svom gongu. nigdje se nije kruženjem zadržavao. Dobarstrijelac mogao bi ga s mitraljezom skinuti. Upravo sada trebao je biti kod radija. Čudno je bilo to sporo. Šan je prilegao nedaleko potoka. Sada je to čuo i Šu. Svima je naređeno nekakvo prekrivanje i strogo mirovanje. To je dobar znak. starica se mučila s ponovnim paljenjem vatre. a na drugu posudu široka. Na prvu je brzo stavila zdjelu s vodom. Zadnja četiri dana imaju blaženi mir. plitka 70 . Letio je na maloj visini. da li će moći tada uključiti bez rizika radiostanicu. Za pola sata će se sigurno vraćati desnom obalom. Opet je zabrinuto pogledao sat. Zvuk je dolazio iz jugoistočnog smjera. Jedino su stražar na rijeci i djed Šu u svom gnijezdu ostali na svojim mjestima. samo taj izviđački “komarac”. Koridor leta uvijek mu je bio drugačiji. Morao je biti oprezan. Zvuk avionskog motora. da promatraju lijevu stranu obale. premjestili i umirili se. Sporo ih je perletio usmjeren prema sjeveru. I u polju su sviveć na nogama i svako radi svoj posao. To isto napravili su i ljudi na poljima. a da nije mogao znati što. Djeca su se počela vraćati iz skrovišta. Svaki pojedinac čuo je samo lupanje svog uzbuđenog srca i sluhom pratio dolazak neprijateljskog aviona. bez preleta helikoptera i borbenih aviona.put je stražar na rijeci prvi nešto primijetio. a to je bilo tek u 13 sati. Zvuk se izgubio na jugozapadu. Svi su za čas bili daleko u trstici. a Šan je sjeo u sjenu svoje kolibe. I oni su brzim pregledom prekontrolirali svoju kamuflažu. hrabro i nisko letenje. Bilo je već podne! Ljudi će skoro doći iz polja. navukao granu iznad sebe i osluškivao. Pored Šana opet je sjeo smijenjeni stražar i upitno ga gledao. Sada će morati koristiti rezervno vrijeme. mislio je Šan. bez čamaca. Požurivao je djecu u trstiku i pomogao starici ugasiti vatru. Djed Šu je sa tri uzastopna udarca u svoj gong nagovijestio kraj opasnosti. Nastala je potpuna tišina. Nigdje nije kružio. Starica je iz jedne uspjele batre složila dvije.

dodala začine i na vrlo slaboj vatrici stalno miješala. Šan je opet pogledao na sat. za djeda Šu u svom gnijezdu. Nepotrebnu vatru odmah je ugasila. Djeca su strpljivo sjedila i čekala na svojim mjestima. posolila i stalno miješala. Nakon dodatka začina nadodala je zeleno nasjeckano povrće. podlila s dosta vode. Po potrebi povećavala bi vatru dodavanjem drva ili smanjenjem vatre štapom odmičući drva iza kamena na kojem su bile zdjele. promiješala i nadodala vode. Skoro će morati k radiostanici. Sada je trebalo samo uzdržavati laganu vatru uz rijetka miješanja i pribor je odmah uklonila na mjesto ispod kolibe. Uz povremeno miješanje obiju posuda sada je isjeckala pripremljeno riblje meso na malene. da kada se počne dijeliti jelo bit će među prvima. iza djece žene. kojeg će netko od prisutnih muškaraca zamijeniti. Djeca su strpljivo sjedila i čekala na svojim mjestima. U nju je stavila malo masnoće. najčešće na nogama. a ostalo je samo za trojicu: stražara na rijeci. Jeli su drvenim žlicama sjedeći na prostirkama ili na podu koliba. da kada se počne dijeliti jelo bit će među prvima. spremali alat i prali na potoku. Svi su dobili svoj dio. muškarci. duguljaste komadiće. kojemu sada nije bilo do jela. koje je stavljala na poveći zeleni list. starog i crnog kruha. Svaki je dobio i komadić suhog. starog i crnog kruha. koji će samo načas sići i brzo pojesti svoj obrok. na što su djeca požurila u svoje kolibe i svko je dinojelo čistu zdjelicu. a nagorjelo drvo podmetnula pod glavnu zdjelu. Starica se lagano okrenula k djeci i kimnula glavom. Svaki je dobio i komadić suhog. Starica se lagano okrenula k djeci i kimnula glavom. U kipuću vodu dotlića ubacila je deset šaka riže. Znali su. na što su djeca požurila u svoje kolibe i svko je dinojelo čistu zdjelicu. U nju im je ulijevala gustu juhu. Seljani su se postupno skupljali. ocijedila skuhanu rižu te ju dodala glavnom jelu. U nju im je ulijevala gustu juhu. Seljani su se postupno skupljali. spremali alat i prali na potoku. Drvenom je kuhačom još jednom sve promiješala i još nedovršeno jelo probala jezikom oblizujući kuhaču. plitku posudu sada je dodala riblje meso. isječene komadiće kornjačina mesa. kojeg su lomili i grizli ili ga drobili u juhu. Skoro će morati k radiostanici. Znali su. Zadovoljno lice pokazalo je ne samo da će jelo biti ipak pravovremeno gotovo. Čim se 71 . U veliku. da ih malo protegnu i za Šana. već da će biti i dobro. Šan je opet pogledao na sat.oblika. kojeg su lomili i grizli ili ga drobili u juhu.

9 K. Taj je počeo polagano tjerati pedala malog generatora. na početku nije bilo.prihvatiti 9 boraca sa 150 kg tereta u sektoru 3E. a jasnu zapovijed: 72 . Sve oči bile su uprte u vođu. pažljivo u knjižici tražio riječi. jer ponavljajuća brojka 7. PRIHVAT U 3E. Odmah je isključio. Šan je preuzeo cedulju iz bratovih ruku i tiho je dva puta pročitao. . a brat zapisivao na papir. USMENA NAREDBA.polagano je izgovarao . jer poruke su bile štifrirane. složio stanicu i sve u kutije i pospremio umotano u nepromočivo platno u rupu ispod kolibe. Ispod kolibe su izvukli dobro kamuflirani sanduk i prenijeli ga u kolibu. Zaustavio se na određenoj stranici i zadovoljno kimnuo glavom. izvadio malu kutiju s radiostanicom. Šan je promatrao nemirnu kazaljku ampera. 9 bio je šifrirani naziv njegove stanice. očiju uprtih u njega i stanicu. Odjednom se trgnuo. Minutu prije jedan dao je znak momku. niti su za nj bile važne.To znači . Na kraju je poruku morao ponoviti. pa tako nije ni primijetio brata Chaka na ulazu.i već je krenuo prema ostalima. većinu tih nije mogao ni razumjeti. stavio preda se skinuti sat i metnuo slušalice na uši. koju je brižljivo zapisivao. Zajednički su izvadili potrebno i stali pripremati stanicu za rad. Redale su se naredbe i poruke s raznih strana. . PRELAZ. Šan je u međuvremenu već iz džepića izvadio malu knjižicu od koje se ni u snu nije odvajao i prelistavao listiće. moramo požuriti . pa tek kada se ona umirila uključio radiostanicu. 8. Odmah je uključio mikrofon i dao odgovor: 7. što je značilo da je sve u redu i spremno za poruku. Pažljivo je oluškivao. Brat mu Chak već je prisjeo s olovkom u ruci i spremnim papirom. osigurati i prebaciti ih preko rijeke.digao. za njim je pošao i smijenjeni stražar. a momak je prestao tjerati pedala. Poruka je glasila: DANAS. Slijedila je šifrirana poruka u obliku brojki. pripremio papir i olovku. Oči su mu bile uprte na sat. Riječi su se nizale jedna ispod druge. čitajući je iz svog zapisa i to je bio kraj. Šan je povremeno gledajući u šifriranu poruku. Šan je prvo očima pregledao prisutne i dao kratku.Sektor 3E je daleko u džungli. koji je već dovršio jelo. 9 i zbroj zadnjih dviju brojki 17. Šan je sjeo na pod. 150. izgovarao ih. a poruka koja bi vrijedila za sve u eteru. Sve je propisno zakamuflirao trstikom i zemljom. a za dalje će dobiti od vođe grupe usmenu naredbu. 8.

do mjesta gdje je potok plovan. Borci ne smiju čekati! Pogledao je na sat bilo je pola dva. kakvi ih napori čekaju još danas i noćas. Grabio je žurnim koracima prema džungli i u sebi razmišljao. te pramac i 73 .5 metra. Katkada je imao strašne bolove. Radili su ih tako.Odmah izvršiti! Pogled je usmjerio prema četvorici muškaraca i jednoj djevojci. S obzirom. Ljudi u selu podijelili su se u dvije grupe. U međuvremenu u potok izvući 7 čamaca. Čamce dovući u zaljev u džungli. A to vrijeme bilo je katkada i po više dana.Primili smo zadatak dopreme i prebacivanja boraca i materijala. Pa onda ta njegova noga. Svi znate za onaj ogoljeni dio. Spretno ju je prebacio preko ramena i pogledao da li ga određeni prate. da je poruku primio u rezervno vrijeme. pa je stalno mislio kako ne može tako brzati kao zdravi ljudi. plitki i izdubljeni iz jednog komada drveta.malo je zastao. Bili su dugački svega 3-3. vidjelo se njegovo šepanje. pogledao okolna lica i kad je uočio jasnoću zapovijedi još nadodao: . Nakon toga drvo bi ovako svježže obrađivali posebnim sjekirama za dubljenje i oblikovali dno. Za te male ručice to je bio težak posao. za pola sata svi su čamci bili u potoku. Mislio je. očistiti i pregledati. Pet osoba poći će sa mnom daleko do 3E. Nisu to bili neki veliki čamci. a zaboravio je jesti. te još svježeg uzdužno propilili popola. da bi odabrano drvo posjekli. te krenuo prema svojoj kolibi. Iz grmlja i trstike dovlačili su čamce do potoka. Iako je mogao brzohodati. a nekad bi se vratili još istu noć. Ona je krenula uz potok prema džungli. Vrijeme susreta u poruci nije precizirano. Nikada unaprijed nisu znali. Ispod prostirke izvukao je mačetu. Drugu skupinu činila su djeca s učom na čelu. a usput uz potok još laganu automatsku pušku i metke. Ostali su u stopu pratili svog vođu. već su u zakašnjenju. odredili trupcem duljinu budućeg čamca. Zato je sa svojom grupom trebao požuriti. Jedna će za sve pripremiti obilniji večernji obrok i rezervnu hranu za put boraca i pratilaca iz sela. osigurati nesmetan dolazak i siguran boravak . kojeg su Amerikanci prošli put spalili. Žene: pripremiti hranu i mjesto za odmor boraca. jer je mjesto sastanka bilo daleko. koji će izbivati još neutvrđeno vrijeme. ali ujedinjeni i složnim guranjem i vučenjem kao i već puno puta do sada. put slab i s više prepreka. a i priroda vegetacije činila je svoje. Tamo gdje su prije deset dana lako prošli možda će danas jedva probijati mačetom. Učo je uzeo mačetu. Valjda su oni to uzeli u obzir..

jer ako bi drvo počelo pucati morali su s njim ponovno u potok ili vodu. Voda je iz drva izvukla sve sokove koji bi kasnije štetili kod nagrizanja ili pucanja drveta. a dvojica su pregledavali seoski čamac uz potok. stojeći do koljena u vodi. Potpuno suho dno čamca trljali bi nekim masnim lišćem. da bi drvo dozrijelo. pregledao vesla i motke pažljivo poslagane po obali. a i veslači su bili spretni. mislio je. Nekoliko dječaka vraćalo se s naručenim povrćem. Nije bilo nikakve prepreke. Sada je tek slijedilo konačno dotjerivanje: pranje. koja je. Tako su paralelno iz jednog debljeg debla dobili dva čamca točno određenih veličina. Nakon toga čamce su vješali u vlažne šume da se još toliko vremena suše. ponovno dubljenje i konačno oblikovanje i sušenje u sjeni. stojeći na palubi. Nije im trebalo naređivati. položiti i posakriti 74 . Kada je u sve bio siguran krenuo je niz potok. Usput je blizu koliba zatekao svoju malu grupicu. I on mora biti za svako slučaj spreman za akciju. Tamo su ih stalno morali kontrolirati. pa su se svi vratili do koliba. Vrativši se do koliba zatekao je žene u punom poslu. Veslač je imao više snage gurati čamac kroz močvaru ili kanale. Korito potoka vijugalo je nekih 50 metara od koliba. Navratio je i do stražara. što će slijediti za par sati: izvaditi čamce. Ti transportni čamci namjerno su bili najmanji. koje je njegov sin Tan sjekao s mačetom. kojega se masni sok uvlačio u drvo i davao trajnost i glatkoću dna. U sebi je Chakponovio. Dovučeni čamci potopili bi u potok. a učo je vć dovlačio grane. Djevojčice su usput nabrale naramak drva. Na krajevima su završili kao s nekom malom palubom. upitao je li sve u redu i neka poveća budnost. Te su prekrivali preko potopljenih čamaca i potoka. Na tim malimčamcima za silu su se mogla prevesti jedva tri borca. spretni za rukovanje i prijevoz. kojem su se sada priključile i djevojčice. ali preko rijeke najviše dvojica s teretom.krmu. prala sa sebe blato. otežali ih kamenjem. pa je postojala mogućnost napunjenog čamca transportirati i motkom. Nakon toga takav čamac su dvadeset dana potapali u neku vodu. Prijevoz je bio veoma brz. otkorile ih. Nakon mjesec dana čamac bi premazivali debelim slojem močvarnog mulja i ostavljali par dana. Svaki je znao da mora pomoći. Učo je još malo ostao. Kako su ta djeca u stvari odrasla. Ušao je u njega i polako korak po korak kretao potokom sve do rijeke.

Jamu. Skupina je preplašila veliku grupu sivih majmuna. Nakon tri dana bio je siguran da će preživjeti. Par puta Šan je poskočio. Put je bio mokar. dugačka jedva pola metra i jedna veća. Kao što je Šan i mislio. usprkos neznatnom šepanju kretao se tiho i brzo. Spustili su se niz malu padinu. Šan je samo rukom pokazao prema obližnjem drveću. jer ispod nogu mu se izvijala bježeća zmija kojih je u ovom kraju bilo mnogo. već bi odmah napale. jer se nisu micale s puta. ostrugati od mulja. ti ćeš zapamtiti ovo mjesto. koja je vrišteći pobjegla. Grupa u šumi kretala se brzo poznatom stazom. Samo su se malo udaljile i radoznalo ih promatrale. U čamac će na prednji kraj metnuti veslo. nesmetani povratak s teretom. Treba postaviti zamke za divlje svinje i organizirati skupljanje. Na svakom koraku nailazili su na iznenađene životinje. Ove su bile posebno opake. tamo ima puno sočnih plodova. Ugriz im je bio u većini slučajeva smrtonosan. Promatrao je okolinu. Tih boja bilo je od svijetlosive. slična indijskoj kobri. Tu je zastao i opet rukom pokazao prema skupini drveća: . crvenkaste pa sve do crne. Nakon pola sata ubrzanog marša nešto su se udaljili od potoka i krenuli prema sjeveroistoku. I u takvim slučajevima hitre intervencije. Nije gledao samo naprijed. mek. a i dobar si organizator lova prokomentirao je Šan i krenuo dalje. Sve to će s djecom obaviti za dva sata. Kao da su bile svjesne svoje otrovne moći. ali je na svakom kraju bila drugačijih boja. klizav. Gdje je ta vrsta. staviti ih ponovno u vodu i odgurati ih u unutrašnjost džungle na mjesto udaljeno oko sat hoda sve do prirodnog zaljeva potoka. kao lišće niskog granja i grmlja.kamenje i kamuflažu. već za brži i lakši. uzicom ih privezati za zabodene motke. čamce ocijediti i iznutra osušiti. Šan po prirodi oprezan i radoznao. Opasne su bile samo dvije vrste. jedna potpuno zelena.Kesten han! Skoro će dozrijeti. ujedeni je trpio strašne bolove koji su trajali po tri dana. ako ujedeni nije imao nekog koji bi mu odmah pomogao. Malo dalje počeli su se uspinjati preko malog uzvišenja. U tom razdoblju uopće se nije smio kretati. ne tiloko zbog sebe i ove grupe. Trebalo je isisati otrov. hodali još oko pola 75 . često je mačetom morao krčiti prolaz. grmlje i drveće. te podvezati iznad ujeda. ranu dobro razrezati kako bi obilno krvarila. U vrijeme mirnog ležanja morao je piti velike količine tekućine.

Veza je uspostavljena. komu je slijedilo pet udaraca. Odgovora nije dobio. Svi su bili mokri do kože. Svi su osluškivali.sata te došli do čistine obrasle samo niskim grmljem. Umorni sjeli su na suha mjesta. platit će danak svojoj ponositoj visini. kada su u udealjenosti čuli tupe udarce. Opet ništa! Tako je u očekivanju prošlo još pola sata. borac i vodič. . te odmah krenuli natrag prema svom selu.Nakupite i donesite još ovoga. vreću. da odlože i osobno naoružanje i municiju. Pažljivo su u svaki čamac rasporedili teret. Vođa je nevoljkopristao. Borci za njim. i izmijenio s njim par riječi. stršalo je još pokoje ogoljelo stablo. Na čelu je bio Šanov stari znanac. Borce i nosače su ponudili voćem. stigli su pravovremeno. Tereti su se sastojali od tri kutije granata za lagani minobacač. Šan je drškom mačete nekoliko puta udario po obližnjemsuhom stablu. Grupa se uskoro ukazala. Imala je promjer oko tri km. Borci su imali svako svoje lako naoružanje u obliku automatskih pušaka. Šan je prebacio preko ramena preostali teret. Slijedilo ga je osam boraca. Čim ih nagrizu mravi i vlažna trulež. Uvjeravao ih je. I ta će stabla jednom pasti. a pored kržljavog grmlja. Pažljivo su teret spustili na meki teren i umorni sjeli. Svi su akočili i osluškivali. Za par minuta ponovio je udarce. Došljaci borci svukli su znojem natopljene košulje. Ponovila su se tri udarca. Zreli. Šan je vođi pružio ruku. Šan je predložio. četiri kutije metaka. a kod čamaca je ostao Šanov čovjek. koje su rado prihvatilil. prijat će borcima . prihvatio dodanu mu pušku i krenuo sa nosačima. da im neće trebati. tu i tamo. Znači. uprtili i njima pridržavali teret. 76 . Za dva nepuna sata došli su do uredno pripremljenih čamaca u potoku. Grupa se tu zaustavila. Tu su čistinu prije dvije godine uništili pesticidima i vatrom. te nekoliko nosača sa tri žene. Šan je brzo odgovorio sa četiri. Već je prošlo šest sati kada su stigli u selo.rekao je Šan i ponovno stao udarati po drvetu. te naprtnjaču sa suhom hranom i zavojima. a momak i djevojka udaljili su se u gustiš. dosta metaka. To će biti dostojanstvena smrt. Šanovi ljudi su odmotali oko pojasa zamotane uzice. Brzo su se oboje vratili i u svojim šeširima donijeli puno jedne vrste divljih šljiva. jedan teški mitraljez s puno municije i jedna vreća. koje se dostojanstveno vinulo prema nebu. sočni i slatki plodovi povratili su im izgubljenu snagu. Rasterećeni su krenuli u selo.

Pogledao je u nebo. ali u svijetloj noći budan je i neprijatelj. Žene su borcima oprale i ocijedile košulje i povješale po kolibama.Neka pristupe Jamu i Tan! . Mislim da samo taj kanal ima sada dovoljno vode za naše čamce i za prijevoz prema šumi. odmaknuo granje grmlja i dao znak dvojici mladića da se približe. Dobro mu je to bilo na pameti. Jamu. Kada budete sigurni. Polijegali su po kolibama. izvući čamac i sakriti se podalje od obale rijeke. Bit će svjetla. kada je preuzimao sadašnju dužnost. te nadasve na sigurnost akcije. odmoru boraca. jer od njega je dalje ovisila organizacija prelaska rijeke. Pronađite ulaz u drugi kanal. Seljaci su sada krenuli i svatko se vratio sa svojim osobnim naoružanjem. Trebalo je borce i materijal brzo i sigurno prevesti preko rijeke. Ne daleko. Trebao je na to misliti. Razmišljao je o potrebnom vremenu. . neka bude očiju uprtih u ovo mjesto. Jamu.Gledajte desnu obalu nizvodno prema zavoju rijeke. Nigdje oblaka. na ovaj grm. gdje že borce i teret preuzeti još prije zore.izrekao je odlučno i uputio se srednjim puteljkom prema rijeci. Tamo su trebali pješačiti rubom još oko 5 km u smjeru jugozapad do točke 2B. “Sigurnost boraca i ljudi” prije svega glasilo je naređenje. To je dobro za kretanje. evo ti i signalna svjetiljka. Čamcem ćete odmah prijeći rijeku i spustiti se niz drugu obalu. Bude li naišla kakva opasnost. Nemoj je izgubiti. Nakon jela zapalio je cigaretu i razmišljao o predstojećem zadatku. mjesečna noć. veslo i motku. Šan je prije toga vođu pitao za cilj i vrijeme. U glavi mu se brzo počeo stvarati plan. prebacite čamac preko i kanalom isprobajte mogućnost vožnje u unutrašnjost. te mačetu. Vidite li ono zlatnožuto lišće grmlja nagnutog nad vodu. U zadnje vrijeme bilo je nekoliko podmuklih zasjeda s puno žrtava. rezervi. To je bila jedna od mnogih najlakših akcija. U tom slučaju brzo na obalu. Tamo se zaustavio kod dežurnog stražara. Tamo je negdje ulaz u drugi kanal. neće 77 .oprali se na potoku te dobili toplo jelo. Šan je sjeo pred svoju kolibu i polagano uživao u jelu. koliko je moguće. pa približno znaš gdje je. trest će se ovo granje. nepredvidivim preprekama. Jedan neka u čamcu sjedi okrenut nazad. . Pogledao je u mali kalendar i razmišljao o poziciji mjeseca. Začas su se pretvorili u borce odlučna izgleda. ti si već bio tamo. Uzmite seoski čamac. nastavite put do onog grmlja. nadalje jednim kanalom ili suhim putem od rijeke prema rubu šume.

očima uprtim u mjesto stražara. Bezo su prešli prijeko.biti vremena i dnevnog svjetla. možemo biti primijećeni iz zraka. Jamu. Jamu je pažljivo osluškivao i promatrao močvarni kanal i neko vrijeme razmišljao. To se u ovakvim večerima dobro vidi. Kada si siguran da smo krenuli prestani slati signale. natrag u nju prebacite čamac točno na mjestu prijelaza. Možemo upropastiti čitavu akciju. U tom slučaju neće biti prijelaza. vidiš. Nakon toga se istim putem vratite u selo. bijelim svjelom osvijetli obalu. i bez odgovora na pitanje krenuo natrag prema kolibama. vratite se do rijeke. Napravit ćemo ovako! Evo tebi baterija. . Ja ću pješke. ali se ni vas dvojica ne smijete vraćati ovamo. malo ga očistite. Ostati tamo. već sada sam siguran u taj vodeni put. ali samo neko vrijeme. kad već dođemo blizu. potražite suhi put. da lakše pristanemo i prebacimo čamce preko nasipa. Šan je imao pravo! Već smo par puta prošlli ovuda. Jamu je sjedio sprijeda i žurno veslao. Ukoliko dođe do nepredvidivih teškoća ili opasnosti iste signale slati u crvenoj svjetlosti. a 78 . jer već za četiri sata mjeseca će nestati i bit će tamna noć. Kamo bi se sakrili? Taj se čamac iz zraka dobro vidi. dobro se sakriti i čekati dok vam se netko naš ne približi. gazeći ispitati teren i količinu vode. Jamu i Tan su bili spremni za pet minuta. To će biti negdje poslije deset. Tan mu je bio okrenut leđima i motkom zduđno pomogao drugu.završio je Šan. Samo par stotina metara. Je li jasno? . usmjeriš je prijeko. Taj signal postupno ponavljaš dok ne vidiš na mjesečini tamne siluete prelaska čamaca. znaš onaj kojim smo već prolazili. samo toliko da se s grupom što prije udaljimo od rijeke.Tan. Dobro promotrivši rijeku i konzultirajući stražara krenuli su prijeko. malo ćemo promijeniti plan. Dalje ćemo se već sami probijati. Kad to obavite. Ako čamcem uđemo u ovu močvaru s rijetkim grmljem. Drugi će nas tijekom noći dočekati na povratku. a ti mi daj mačetu. Gledajte u odbljesak vode. i to u još gorim prilikama. Ukoliko za prijevoz nema dovoljno vode. čamac prebacili preko prirodnog nasipa. a još brže bili su na naznačenom mjestu. prema ovom mjestu i po tri puta kratko pritisneš ovo dugme. Signal raspoznavanja ti je poznat. prebaciš na bateriji zeleni filter ispred žarulje. Tada. Eventualnoću početne metre pročistiti. To je opasno sada pred noć. Kod grma su se iskrcali. Privežite čamac za granu iznad vode i čekajte da vam mjesec zasvijetli u tom pravcu iznad rijeke. Ako pak sve bude u redu.

tvrda i kamenita. Ti sakrij čamac i čekaj ovdje. kada je začuo teške korake dolazećeg druga. Ali ravni teren tog pustog.Složno su čamac prebacili u rijeku i na dva metra od obale privezali ga za granu iznad vode. U sve su odmah pucali. Tako će im biti lakše . Zemlja tu nije bila najplodnija jer je bila kruta. Obrasla je niskim grmljem. Pokazivale su se prve zvijezde. Nakon 2 km pretvarao se u makadam. zadovoljan pogledao prema rijeci. odlomio granje. Ako naiđu avioni. Vratio sam se u vodu. Put su pretežno upotrebljavali za prijevoz ratnog materijala do baze i to Amerikanci. a ako se slučajno ne vratim. a voda mu je bila do iznad koljena. čist prilaz i prijelaz preko nasipa. gledajući za drugom. a također i 79 . na koja su zalazili seljaci s posebnim dozvolama. Tan je malo pričekao. Sunce se na zapadu već dobrano spustilo. Napravio je tri metra širok. sve je dobro! Vode dovoljno! Pokušao sam se brže vratiti suhim putem. Skoro sam se izgubio. Onaj suhi put koji smo već koristili mora da je više desno. znaš što treba činiti . Jam se sav zadihan bacio na obalu. . Jedva se zbog nadolazećeg mraka još naslućivalo mjesto stražara. grmovitog zemljišta nije bilo teško kontrolirati. blatnjav i vodio je kraj rijetkog drveća prema 15 km udaljenom gradu. zamaskirao vidljivi dio. Lijevo i desno od puta bila su rijetka polja. Počeo je čistiti “pristanište”. Vojnici baš nisu voljeli da im se tu etko muva. gurnuo čamac ispod grmlja. lakše ću se sam sakriti u grmlje. Sasvim dovoljno za plitki gaz njihovih čamaca. Oba su sjeli okrenuti prema toku rijeke. Ajdmo sada čamcem u vodu .tiho reče Jamu i ode u blatnjavu močvaru. .Bio sam dosta daleko. pored njega na travu. Vraćam se pred mrak.Sada će brzo mjesec . na kojoj je bila baza Amerikanaca bio je mekan. Brzo se izgubio u pravcu šume. Dobro je promotrio učinjeno. pa u močvaru i šćućurio se pod obližnji grm. NOĆNE KRTICE Put do rijeke Kui. Jamu je pogledao prema nebu.mislio je. pa je sada u tom sušnom razdoblju pokriven debelom prašinom. Mačetom je označavao rubno grmlje.dalje malo označiti put za brzo udaljavanje. ali sve je blatnjavo i niska voda.čulo se još iz čamca.

a krezubi starac samo im se smješkao. slabunjav starac ovako pogrbljen godinama. Neka ga samo malo ostave. a i na povratku kada su nakon ludorija po krčmama i kuplerajima bučno napuštali grad i pjevajući vraćali se u bazu. Na vrpci za sobom vodio je mladog bivola. jodao je polagano. i ne gledajući ih nastavio motati cigaretu. iz vozila je iskočio naoružani vojnik i upitao ga što to radi u ovoj zabranjenoj zoni. Za čas su vojnici bili tu. Bivol je skrenuo s ceste i udaljio se desetak metara. vikati. te pratiti “pobjeglog” bivola. vidjeli bezazlenost i ponovo ga ukorili. ponovio jepriču. našto je starac samo kimnuo glavom. Nakon toga se brzo digao. Kada je već bio jako udaljen. Bivol ga je mirno slijedio. patrole vojne policije i povremene patrole. Danas je napravio dobro djelo i izvršio 80 . pogrbljeni seljak.marionete Južnog Vijetnama koji su imali svoje trupe kraj američke vojne baze. I uistinu bivol je sada mirno stajao pored starca. rastućem kao mali humak počeo pored štapića nizati kamenčiće. Putem su stalno kretali i džipovi puni vijnika koji bi bili veseli pri polasku u grad. Opet su ga ukorili. Usput su ga još dva puta zaustavili. Sada je najednom pustio bivola s vrpce i tiho mu nešto govorio. Vojnik vidjevši starčevu vanjštinu. Kamion je zabrujao i udaljio se. starac se opet okrene prema bazi. Putem se već sasvim blizu baze kretao stari. a on ponovio priču. Vojnici su sjeli u džip. Kamion se zaustavio pored njega. te se zadovoljno kesio. pa će odmah krenuti prema gradu. pa ga sada vodi kući. Vojnici su ga neko vrijeme u čudu gledali. prežderan. a onda gledajući prema udaljenom grmu. Smijao se u sebi. On se zadovoljno nasmiješio. okrenuli se i nestali s vidika. ali očima je bistro “sjekao” po okolini. da se odmori. svjesni dobivenog izlaska i nadali se ludom provodu. Kada je ispred sebe u pravcu baze čuo zvuk motora. budno prateći okolinu ceste na lijevoj strani. da već od jutra lovi bivola i da ga je tek sada ulovio i sada sit i miran. Malen. Starac je sada videći dolazeći džip s patrolom počeo mahati rukama. brzo na rub ceste zabio jedan štapić. još jednom samo očima pogledao učinjeno i krenuo prema gradu. naglasi da se tu ne smije zadržavati i neka se brže uputi prema gradu. Starac mu odgovori. Čvrsto je podigao ruku s konopcem zavezanim za bivola. koje su ponekad pročešljavale tu pustaru kraj puta. Svaki čas putem su prolazili kamioni. ostavljajući iza sebe starca u prašini. neće više bježati. brzo i spretno se okrenuo u suprotnom smjerui počeo jače vući bivola na vrpci. da mu je bivol pobjegao u šipražje.

kada se na cesti pojavilo vozilo. Pronašao je pravi grm. Iskopali su jamu dugu tek 2 metra. te je nosili i prosipali po cestti. ali za svaki slučaj ipak su radije izbjegavali direktne susrete s vojnicima. Žurnim koracima kretali su se i taman prešli par sto metara. Tako su grm zajedno s korijenjem i nešto zemlje preklopili i napravili početni otvor. Uskoro je naišla na zabodeni štapić. dok bi kopač podrezao 20 cm debeli sloj zemlje. Kod humka su stali. sklonile se iza grmlja. Ukupno ih je bilo pet. Kada je stigao i posljednji. U nju su ubacili još mali minobacač s podlogom. Bočno položene jedna na drugu taman su popunjavale obje bočne stijene rupe. Sada su ležeći na trbuhu naizmjence kopali u unutrašnjost humka. sve to razbacala i pričekala ostale sjene. Označio je skretanje i kamenčićima odredio udaljenost od ceste. Sada su izgledali kao obični seljaci s alatkama. na polja. posipavali neki prašak protiv psa tragača i uputili se rubom ceste u grad.zapovijest. Usporenim korakom sjena je krenula dalje. Sjena se sagnula i vidjela da to nije ono pravo. Prva sjena tankim je štapićem koji je držala okrenutim prema zemji u hodu ispitivala teren. krenuli su petnaestak metara među grmlje. pogledavali u oba smjera i već je prva sjenka krenula lijevom stranom puta prema bazi. Sada su u rupu uz zemlju pažljivo slagali drvene kutije. Nakon nje za 20 koraka krenula je druga sjena. humak taman dovoljno visok. a pola toga široku. Neke sjene tiho su se približavale cesti. Noć se već bližila kraju. krčag pun pitke vode. Jedna sjenka odmah je alatkom zarezala malu padinu brežžuljka u tri crte. Taj zasječeni dio bit će poklopac skloništa. pa su ga odmah zajedno sa dijelom grma koji je zahvaćao preklopili prema gore i vrpcom učvrstili. šikaru i cestu. Prekontrolirali su otvaranje i zatvaranje “vrata” i već je unutra skočio jedan borac te za sobom zatvorio ulaz. Svaki je na leđima imao težak tere. vrećicu s hranom i malu prostirku za “izležavanje”. prebrojila ih. a nakon prolaza kamiona opet su se pojavile na putu. Primijetila je poslagane kamenčiće. Tamo su osluškivali. Noćni “šetači” lako će ga naći! Noć se spustila na grad i bazu. Sjene su začas nestale s puta. brzo istovarili teret. te razastrli nekakvu krpu. jakim površinskim korijenjem. grm s kratkim a širokim. Izdaleka se vidjelo svjetlo. 81 . sav isprepleten gustim korijenjem biljke grma iznad njega. A to su samo čekali. Štapić je naletio na zapreku.Ostali su vani pregledavali okolinu. dvojica su zatim uhvatili za grm. a neprimjetan. utvrdila smjer i duljinu. zemlju odlagali na krpu.

Samo će skratiti djelovanje. Prvo je otišao podalje. Sve je okrenuo u istom smjeru. malo dremuckao. Tamo ga je provizorno sastavi na podlogu i vrati se po jednu kutiju.Borac u humku znao je svoj zadatak. uvjeio . Čitav dan se prevrtao po svojoj prostirci. Nasmijao se u sebi. Kada je dosta bučno naišla patrola. iskopao plitku jamicu i u njoj izvršio fiziološke potrebe i tako se olakšao. Tako oni tamo po karakterističnom fijukanju granata i brzini izvođenja neće moći otkriti smjer nišanske sprave. Morao je biti oprezan. a udaljenost je morao procijeniti prema uputama koje je dobio od starca. Sjedeći tako razmišljao je i ponavljao sve što je zlnao. koju je polagano i strpljivo podešavao. Vrpcom je granu raslu z vrata povezao na drugu i tako ostavio otvor otvoren. koje je zaklanjao vidik iz smjera baze. ako primijeti bilo što sumnjivo jer jedan otkriveni “slučaj” krtice otkrio bi taktiku i ugrozio osatale takve slučajeve. Tamo je morao neko vrijeme pričekati. 82 . Noć je dodouše bila vedra i punog mjeseca. Kada je nastupila druga noć. pa i cjelodnevnu samoću tog skog otvora s malo zraka bilo je lakše izdržati. pažljivo se izvukao pridržavajući vrata. Nije još napuštao skrovište. Izvukao je minobacač. otvarajući vrata. prestrašiti. Takko će ih lakše i brže moći hvatati. da je sve u obližnjoj okolini mirno. Tako će biti stabilniji. te barutne kolutiće. u tami napipavao pripremljenu hranu i popio gutljaj vode. odnio ga do većeg grma. Znao je da je vrijeme prolaza gustih patrola. Za noćas će biti dovoljna jedna kutija. Koji su bili “motori” tima granatama. Granate moraju prebaaciti u šumu u visokom luku i pobađati bazu. zatvorio je ulaz i čekao svoje vrijeme. Samo će ih napipati. polagano a da se ni listić grma nije pomakao. jer su upravo dolazila dva svjetla i to iz grada. Naređeno mu je bolje da ne djeluje. te neće toliko odskakivati. Prvo se nadihao svježeg zraka i osluškivao okolinu.. Iako hranjen posenim “menijem” organizam je tražio svoje. To je uvijek bio poseban problem. Tamo na lijevoj strani još se čuo žamor u bazi. Oni bi brzo znali kako i gdje. pažljivo je otvorio “vrata” skloništa. Sada je sjeo na lijevu stranu bacača prethodno otežavši podložnu ploču bacača s nekoliko teških kamena. male upaljače. Kada se opet. Otvorio je i iz nje izvadi šest minobacačkih malih granata. Kutiju je zatvorio i odmah odnio natragu jamu. te ih pažljivo posložio u red u smjeru ruke. Došavši natrag do bacača prvo je nataknuo barutne kolutiće na zadnji dio granata. a nije bilo ni potrebno. Cilj nije mogao vidjeti. važno je da “čuje” smjer. Sve drugo. postavljanje vrtnih strža i zasjeda. ali on će zadatak izvršiti.

Donijeli su novih granata. Jednim potezom odvezao je grm i ubacio se u rupu. kako se kopanjem oštećena korijena ne bi počeo sušiti. kako ne bi stekao ponovnu sigurnost. nepospavane noći i fijukanje besciljne luđačke paljbe. Sve bi brzo pripremili. obilje hrane ivode. Teško će poslije toga moći mirno zaspati. ste stao na desnu stranu bacača. Biit će sada pravo vrijeme. već mu se u rukama našla druga. kakv će urnebes izazvati i to za sveg a15 do 20 sekundi. da je sve u redu. Dok su se u bazi snašli. Nije gledao ni mogao vidjeti Rezultate detonacija u bazi. kada je u zraku bila i druga. najestio prvu minu nad otvor cijevi. U rupu je uskočio novi borac. zavisno o terenu. I cijeli slijedeći dan čuo je iz skorvišta viku. dvojica su već bili izvan dohvata metaka. 83 . Takvu ili sličnu taktiku upotrebljavali su u blizinama svih baza. koje se dizalo prema nebu. Ovu su bazu tukli i s druge obale. Katkada je rov ostao po nekoliko dana prazan i takose neprijatelju dalo “daha” i mira. Znači. ali česte patrole i neprirodni zvukovi okolice prisilili su ga da više ne izlazi van.U sebi se veselio. ispalili granate. Još dva dana morati će izdržati. Zatvorio je pažljivo “vrata” svog skloništa i ubrzo zadovoljan tonuo u san. Za sobom su ostavljali paniku. Grm iznad humka obilno su zalili. jer neprijatelj nije ni u snu mislio da granate polijeću s vrlo prometnog puta. Tamo su u skupini uvijek bili po dvojica. ali su svi bili više u jugoistočnom smjeru. žrtve. viku stražara. Kada ju je spustio u cijev. i kada se uvjerio. Oni noć neće spavati. Nije bio gladan. Ponovno je polako pregledao nagib cijevi. Tu su imali naročitu sreću. pa čak i korake. Slijedeće noći tri puta je izlazio. Amerikanci su spalili suprotnu obalu i tako dobili čistinu s preglednom ravnicom preko rijeke.već je nogom razbacao kamenje. vidio je i na trenutak jako osvjetljenje. a pridošlice se povukle. ali je trpio žeđ. Osluškivao je okolne šumove. Podmukel detonacije dale su mu na znanje o eksplodiranju benzinskih bačvi. zatvorio vrata. Značio pogodio je gorivo. Iz daljine čuo je detonacije pomiješanes vikom i zapovijedima. natovarili na leđa bacač i pobjegli. Neko vrijeme je osluškivao. Tako brzo i svih 6 granata. Posloženim granatama sada je na prednji dio privio upaljače i pogledao po okolici i u nebo. upalili motore na čamcima i jake reflektore. jer je morao reducirati oskudnu vodu. uhvatioih je prvi san. prevario ih je visokom putanjom granata. Nije ni dodtakla zemlju. A i ti su bili većinom usmjereni prema gustišu. kada će dobiti smjenu. Šestu noć je došla smjena i odmah se dobro napio vode. Zadnji će dan morati trpjeti žeđ. pograbio bacač i žurno ga onio u rupu.

a ne zadugo. U očaju jedan je mladić izvršio samoubojstvo. a bilo je i nekoliko pokušaja. Visok. punih ideala i nespremnosit za ovaj rat. Svojom specijalnom četom ruko vodio je oštro. potoke i močvare. doživljavali poniženja svih vrsti. Na prvi se pogled vidjelo njegovo školovana i iskustveno ponašanje. a neki su služili pod njegovim zapovjedništvom. pravo vojnički. obično mladići bili su preneraženi takvim izljevom ogorčenja i vladanja jednog njima nadređenog oficira. da dobro obučeni vojnici. psovao i vikao što su mu dodijelili to “neupotrebljivo govno”. Prvo mu je dala stroja vojna akademija drugog ratovanja na dalekom istoku i sada ovdje u Vijetnamu.BAZA I ČETA 3 Kapetan Roger bio je pravi profesionalni vojnik. Morali su čistiti oružje i opremu. pa je znao njihove borbene sposobnosti. vršav i besprijekornog vojničkog držanja. pribjegavali su uzimanju poticaja u obliku blagih droga. profesionalnci i bez milosti. Već su narednici smislili novu psinu. dobrih borbenih sposobnosti i kondicije čuvaju na neki način ugled čete. veoma brzo će se pretvoriti u krvavo govno. Tjerali ih na borbu izbliza s najjačim i najspretnijim vojnicima. Svi su od reda bili prekaljeni borci. mučnim pješačenjem s teškom opremom po najtežim terenima. da ih sam odabere. čistili nužnike. Mladići su trebali u što kraćem vremenu steći potrebno znanje ratovanja u ovim uvjetima i jaku kondiciju. bacali bi se na krevete. kažnjavali bi ih za najmanju neposlušnost. Te su lako nabavljali od 84 . sposobnost dobro izvršene akcije. forsirali rijeke. Novaki. novih neiskusnih pridošlica. Već ih je na početku uplašio. Svoje znanje ratovanja mnogi su od njih stekli u Africi kao plaćenici. tako se i ponašao. Dobro su znali. novu muku. Kod popuna boraca. Svjestan svoje važnosti. Roger se uvijek ljutio. I kada su imali onako malo odmora. Rogeru je bilo omogućeno. polumrtvi od umora. ali tako se kalio pravi vojnik. Sliejdio je “dril”. a i u kranjem slučaju i njihove glave. a pored toga nemilosrdno su im zagorčavali život u samoj bazi. Kraj dobrih vojnika narednici su uvijek sigurniji. Da bi sve to ipak mogli izdržati. Bili su očajni. a u tome su mu puno pomogli njegovi strogi narednici. koji bi vodili narednci. Naprezali su ih svakojakim vježbama. da to nije ulica i ako neće slušati naređenja.

kada su njegovi borci previše popili ili činili drugačije nestašluke. Ali toga se poslije bilo teško odviknuti. Postavljali su i mrtve straže. Jednom dok su se upravo vratili sa dvodnevnog zadatka. koje su nazivali “pronađi i uništi”. Toga je u zadnje vrijeme bilo sve više. ali zadatke su disciplinirano izvršavali. Rogers se bunio. skoro za ove prilike elegantno obučen. pa je neko vrijeme 85 . Vodio je računa o čistoći svojih oficirskih odora. ali rezultata nije bilo. Kapetan Rogers je odlučno odbio naređenje i poslao helikoptere u bazu. Uvijek je bio besprijekorno. Bilo je i ilegalne trgovine u samim bazama. čekalo ih je pet helikoptera. stiglo je naređenje. Onda su bili još ti noćni napadi. da su mu baš ti vojnici neophodni za akcije. umorna i troma. Ali što je mogao. kojih noći i po dva. ako bi u gradu napravili kakvu psinu. a ujedno i cijenili i poštivali. Onda je na sebe obukao terensku odjeću. U kratkim operacijama. jer su njegovi vojnici bili prezauzeti i nisu imali zagarantiranog odmora. pa je bio tražen i na drugim sektorima. kapetan Rogers je uvijek dobivao najteže zadatke. To ga je spasilo! I major Kvin je potvrdio njegove iskaze. Takve “posudbe” major Kvirn je rado odobravao. Rogers je svoju vanjštinu njegovao. sposobnosti i uvježbanosti vojnika. pa su pokazivali već znakove iscrpljenosti. a to je tražio i od svojih podčinjenih. Kapetan je ipak negodovao protiv takvih postupaka. Vojna policija je bila nemoćna. Koliko ih je izvadio iz zatvora. Nikako nisu uspjeli suzbiti ta noćna uznemiravanja. koje bi na zadovoljstvo komandanta majora Kvina uvijek savjesno obavljao. Sutradan su došli po njega i odveli ga u glavnu komandu i imao je grdnih muka da s dokumentima dokaže prezauzetnost svoje čete. Iza takvih noći vojska mu je bila neispavana. Mnogi su mladići postali ovisnici o drogi. kojih djelovanje i način izvođenja nije mogao proučiti. bio je popustljiv. Spretno je uz pomoć svojih narednika rukovodio takvim akcijama. Išli su iz akcije u akciju. Mnoge takve nestašluke praštao je. U času rijetkih mogućnosti opuštanja. Vojnici čete 3 su ga se bojali. Znao je i štititi svoje vojnike. Njegovi vojnici su nadaleko poznati po brutalnosti. pa u sebi čak i odobravao.starih boraca ili u gradu. često je i sam učestvovao. Svako nepokoravanje ili odstupanje od dogovorenog zadatka Rogers je strogo kažnjavao. te šljem s kapetanskom oznakom. Zbog besprijekorne discipline. stigli helikopteri i on je jednostavno zbog vojne hijerarhije morao popustiti. jer on je uvijek zagovarao.

Kreveti su bili poslagani uz bočne zidove. a bili su i plašljivi. pa ono što nije smatrao važnim jednostavno gužvao i bacao u koš. Taj je bio dugačka hala polukružnog krova iz valovitog lima. cisterna s pitkom vodom i za spremanje hrane. Vojnici su se prali. Rogers na stolu nije trpio nikakvih papira. Tu su držali osobni pribor za pranje i brijanje. On bi sve to brižljivo proučio. Papirima se služio samo kod planiranja neke važne akcije. veliki rezervoar također od lima koji se dizao iznad šatora. Tada mu je stol vrvio od ceduljica s alternativnim rješenjima i idejama. a pored njih maleni. a ostale su završile u košu za smeće. te pribor za jelo. ali ih američki vojnici nisu voljeli. Ta voda je služila za pranje. limeni složivi ormarići. Najviše puta se svojim trbuhom odbila i eksplodirala pored te zgrade. a ako je nešto i bilo važno na to ga upozoravao ili jednostavno ostavio na stolu.imao prividan mir. kako granata ul donjoj putanji nije mogla direktno naškoditi. Krov je imao baš pravu kosinu. kako su zvali svoje kasarne. čitanje takvih nevažnih papira. To veče sjedio je zamišljen u svom malom i skromnom uredu. Poljski WC-i bili su podalje od limenki. Rogers je u svom skromnom uredu imao mali stol. ili su barem više pazili na koordinaciju naredbi. Iza šatora iskopali su 86 . a Rogers je na svojoj prednjoj strani imao veliki prozor. Bilo je šest takvih limenki i mnoštvo šatora. koja izda pismenu naredbu. Volio je vidjeti i kontrolirati okolinu pred sobom. koje bi onda analizirao i reducirao na samo jednu-dvije cedulje. I oni su se redovito uključivali u oružane akcije. a ne zna gdje su izvršioci. jer bi uvijek nešto zabrljali. dvije stolice i vojnički krevet. u kojima su boravili južnovijetnamski vojnici. Rogers bi glasno psovao tu administraciju. Isto takvu zgradu pored ove zaposjeli su vodovi C i D. ili se nisu držali uputa. smještenom na desnoj strani ulaza u stacionar voda A i B. zadužio je svog ađutanta. generatorska stanica za struju. Unutarnja stijena direktno ga je dijelila od spavaonice njegovih vojnika. veliko skladište. a crpili su je direktno iz rijeke. koje se svakodnevno dopunjavalo raznim materijalima i hranom. Mrzio je administraciju. Sa strane su bili mali prozori. tuširali i brijali vani u trstikom ograđenim i limom pokrivenim česmama. S druge strane uskog hodnika bilo je uredno posloženo oružje i municija lakog naoružanja. pa je sve papire koje je morao pročitati stavljao na drugu stolicu. a za njega. Strogo povjerljive podatke i hitne naredbe i onako je dobivao direktno od svog komandanta. Bila je tu i kuhinja s velikom blagovaonicom. a tamo je bio glavni Wulter.

U pristaništu na obali bila je amfibija. a od naoružanja malokalibarski topi dva teška mitraljeza. pa su te straže u početku bile efikasne u sprečavanju prikradanja neprijatelja. sa dva teška mitraljeza i mjestom za desetak vojnika s potpunom opremom. koji su u svojim akcijama pretraživanja napuštali brod. to toliko praktično vozilo. U svakom takvom skloništu bio je mitraljez s dosta municije i par ručnih bombi. Dio puta sada je bio suh makadam i uvijek prašnjav. Pristanište je predstavljalo limenim rešetkama prekriveno zemljište kao i put i prilaz borbenim čamcima. već samo s par ljudi.plitke grabe u koje su poslagali bačve s gorivom. pili pivo. Bila su dva. pažljivo označenih linija. Drogeraši bi obično negdje po strani sjedili. Te su sprečavale približavanje eventualnih napadača i budući da su sastavljene od više vojnika u takvim slučajevima odmah “kontaktirale” s napadačima. drugi bi igrali neke igre. da su te straže ujutro našli ubijene “tihom” smrću. U bazi je uvijek bilo bučno. mali. Oko baze u nešto većem krugu kružile su stalno dvije patrole i to u oba smjera. Imao je mjesta za dva voda vojnika. Ali sve više je bilo slučajeva. kartali se za novac ili se pripremali za izlazak. Komunikacijama u bazi stalno su jurili mali džipovi. Drugi borbeni čamac bio je nešto manjih dimenzija i više je sličio na preuređeni desantni čamac. Njega su koristili američki vojnici. Ponekad bi se spremali za akciju ili pak preuzimanje brojnih straža oko baze. skriveni od očiju znatiželjnika i oficira. Znali su da napadi nikada neće biti s velikim snagama. Imao je dva dvocijevna topa i tri trocijevna mitraljeza. 87 . Redovna stražarska mjesta oko baze raspoređena su gusto. a posvuda su bila i skloništa iz pijeskom napunjenim vrećama. Postavljali su i mrtve straže od po dva skrivene vojnika s radio postajom. Dok su se neki odmarali od napornog povratka iz akcije. kako bi spriječili direktne napade na bazu. kada su dobili slobodan izlaz u grad. Blatnjavim putem koji je vodio kroz ravnicu do obližnjeg grada prometovali su stalno kamioni. kojih je bilo mnoštvo. Jedan patrolni čamac. Oni u tim vožnjama nikada nisu napuštali brod. bio je stalno prisutan specijalni helikopter za prijevoz ranjenika do 15 km udaljene bolnice na rubu grada. previše su na njemu bili sigurni. Oba su ima jake motore i veliku sposobnost manevriranja. ali mu je borbena moć bila daleko jača. Njime su se pretežno služili južnovijetnamski vojnici i u svojim čestim patrolama bespoštedno trošili municiju tijekom vožnje. Njima su se vozili oficiri kao i vojnici. pravi ratni brod niskog gaza. te meditirali. izvršili neku akciju i ponovo se njime vratili u bazu. Na heliodromu.

Za hitne zračne akcije služili su se helikopterima. daleko od akcija. u različito doba. Sve su pokušali. a da na bazu nije ispaljeno po par granata. a vojnici napeti. Zabrinjavalo ga je to što su ljudi ginuli tu. a ranjenih je uvijek bilo dosta. Ti su pak uvijek naletjeli na nešto namjetno ostavljeno. neprecizni. odmah po napadu polijetali s po dva helikoptera snabdjevenih s jakim reflektroima. te se nisu vratile. a žestoki. Onda bi nastao urnebes. ali rezultata nije bilo. Kapetan Rogers bio je nekako zamišljen i nestrpljiv. Sve više ga je zabrinjavala sigurnost baze i ljudi. Našli bi ih ujutro mrtve. Komunisti bi iz laganog minobacača ispalili po par granata na bazu. koja je na pse djelovala zapanjujuće. Prvo su mislili da sve granante dolijeću preko rijeke. Već dulje vrijeme komunisti su pojačavali aktivnost i napade na bazu i okolicu. Negdje bi ukrcali nove vojnike i kretali u nove akcije. zasjede. Pokušali su sa psima tragačima. Po zvuku letećih mina. također nisu mogli zaključiti smjer napada i brzog povlačenja. pa su suprotnu stranu očistili pesticidima i spalili. neodmoreni. Pripremali su klopke. Počeli su gubiti moral. već dopunjavali gorivo i municiju za dva mitraljeza. Dali su taj prah na analizu. a čim bi postavili tamo manje. Postali su 88 . koji su doletjeli s obližnjeg aerodroma. Očekivao je važne fotografije izviđačkih aviona. svadljivi. ali mir i san bio je narušen. zdrobljenu travu jakih mirisa. ustanovili djelovanje droge. Počeli bi kihati i nenormalno se ponašati. Napadi su bili kratki. Motore nisu ni gasili. Skoro ni jedna noć nije prošla. Svaki čas je pogledavao prema jugu. na sve okolne sjenke. noću. mrtve straže. U bazi bi tada nastao pravi kaos. Ali noćni napadi su se nastavljali. Sve više je bilo toga. To je bila samo varljiva sigurnost. pucalo na sve strane. često i po nekoliko rafala iz automatskog oružja i nestali u noć. Veće patrole su nesmetano kružile oko baze. Noć izgubljena. Ujutro bi dobro pročešljali okolinu. probodene nekim tankim. na mjestu koje im je trebalo služiti za odmor. promijenili pilota i već bili u zraku. ali pse nisu mogli trenirati da ne nanjuše tu drogu. neku osušenu. Nekada su pogodci bili u prazno. ali nikada nisu otrkrili nikakvih tragova. koje su uvijek bile iz raznih pravaca. Napali bi s više strana. Svi su bili preplašeni jer su granate katkada svojim direktnim pogodkom stvarale žrtve. Te zagonetke nije mogao riješiti. pročešljali okolinu. Sada je zjapila gola i sve se dobro vidjelo. Skakalo se u zaklone. a oštrim oružjem. Baš to je mučio kapetana Rogersa.

Iskusni obavještajci bi ih saslušavali uz najstrašnije muke i zlostavljanja. Rogers se nadao time otkriti njihove glavne komunikacije. preko rijeke ležećih šuma. dnevnog snimanja iz izviđačkog aviona.apatični i samo strogošću vraćao im je samopouzdanje. Major je planom bio oduševljen. kako bi možda ipak saznao njihovu taktiku i organizaciju. uništavali i palili ih. Osjećao ih je tu negdje u blizini. pa ga je odmah proslijedio dalje na višu komandu. Saznali bi uglavnom malo ili gotovo ništa. kojeg nisu u brzini stigli ponijeti. 89 . a ostali su nedodirljivi. ne bi li nešto saznali. osjećao da su i vođe blizu. Znali su da ih ima mnogo. s dobrim lijekovima i imati više šanci za ozdravljenjem. kako se približavaju i uzmiču nije mogao dokučiti. Znao je da opasnost dolazi iz. da će biti prije saslušanja liječen pod boljim i sigurnijim načinima. Tragovi su govorili o nedavnom velikom broju prisutnih. Da li su ga namjerno ostavljali? Znali su. struju. ali će ipak saznati i. Rogers je uvijek naglašavao zarobljavanje ”živih usta”. Korisili bi sva sredstva. dobro planirana sveobuhvatna akcija. eventualne logore. ali kako to oni organiziraju. To je izazivalo grozne muke. noćna snimanja. pa čak i vodu pod pritiskom u zadnjicu. Kao živa usta koristili su i starce i djecu zarobljenu u uništenim selima. ali tragova prilaza i odstupanja nikada nisu pronašli. Snimanje i pripremanje akcije trajalo bi oko deset dana. Moguće je da zahvate i glavninu pa tako smanje pritisak napada na tom sektoru. Naletjeli bi slučajno na par sjevernjaka i prazan logor. Takvog bi mučili na sve moguće načine. To će prividno zatišje doduše omogućiti njihovo jačanje i prestrojavanje u koje je Rogers bio siguran. promatranja. Razlne sprave. pripreljeno još toplo jelo. načine snabdijevanja. ali zarobljenici nikada nisu ništa progovorili. osjećao je mogućnost da ih uništi. Imali su odličnu takatiku. a dotle neka se samo osjećaju sigurnim. plan prividnog zatišja. morala bi dati vrlo dobre rezultate. Zato je Rogers svom komandantu predložio plan. pa ponovnog sistematskog snimanja spornih područja. a u obližnjim podzemnim skoništima koje bi redovito otkrili našli bi samo ponekog teško nepokretnog ranjenika. Razmišljao je o malim čamcima kojima su se sigurno na ovom terenu morali koristiti. ali nikada nisu uhvatili glavninu. napadači su bili već u šumi. Bombardirali su stalno okolne šume. Ako su ih i našli. osjećali ih. vršili brze akcije iskrcavanja iz helikoptera. a time bi došao do važnih taktičkih zaključaka. čak na vrući pepeo.

Gledao je na poleđini označene brojeke koje su flomasterima raznih boja bile označene brojkam ai posebnim znakovima. u bijeloj su noćni snimci. a Rogers jwe iz prve kuverte uzimao slike. Proučite. ni vike koja je karakteristična u bazi. Rogers je požurio ususret. smisliti naš plan. koje se uz brujanje pretvorilo u letjelicu. Neke ćemo stvari morati zajedno raditi . a zatim drugu polovicu. kooridaciju sveobuhvatnih akcija i suradnju artiljerije i avijacije. a predloženi plan proslijedite u glavnu komandu.Izgleda da su nešto nanjušili . Sutra ujutro ćemo poslije doručka u blagovaonici razastrti sve tri vrste slika na velikim stolovima. inače sposoban obavještajni oficir. nad kojima su se obojica dulje zadržali. Sada je Rogers bio zadovoljniji. Sllike su bile kvalaitetni snimci. vojnici na večeri. Oni poznaju teren i tako će moći odgovoriti na mnoga pitanja.Obavijestite spomenute osobe i spremite slike! 90 . a iz njega je iskočio mladi poručnik. slike ponovno smjestili u kuvertu.rekao je major Kvirn i dodao: .upitao je major. a on nije čuo ni lupanje posuda. Sutra ću navratiti oko deset sati. Brzo se spustio. Ovdje su i naše upute i zapažanja. znalački napravljene i škarama izrezane tako da se pravilnim slaganjem dobivao pokriven čitav sporni teren. Major Kvin i kapetan Rogers odmah sus e uputili u komandu.Spuštao se već mrak.Ima li nešto? . . major je počeo razmještati stol. Pregledali su samo polovicu poslaganog sektora. Uz prisutrnost obavještajnog oficira detaljno ćemo proučiti. Neka budu osim nas dvojice prisutni narednici i izviđač . . Uskočio je u helikopter i već su bili u zraku. -Ovako! Ovaj stol je premalen za detaljnja uspoređivanja snimaka i točna lociranja.pogledao je i pozdravio najora.Yu Ling. . Rogers je nezadovoljno odmahivao glavom. iz prave visine. promatrali su zladnje snimke. Helikopter je jakim reflektorom tražio put do osvijetljenog heliodroma. Nakon pregleda noćnih snimaka. a u ovoj crvenoj su današnji dnevni snimci. Čim su ušli. Sada je već čuo i lomatanje helikopterskih lopatica. Ljutio se na premalen stol. cipela.U ocoj kuverti su snimci predloženog terena prije deveg dana.zamišljeno mu odgovori kapetan. koji je upravo naišao. Uskoro je u daljini iznad samog drveća primijetio dolazeće svjetlo. .

Sumnjivi sektori nisu dali nikavih rezultata ni nekih vidljivih razlika. Kod pročešljavanja i planiranja dobro proučiti ddubinu voda. Tako prebacuju i više tereta. kojom se divljač može obilno koristiti. i G1. Preko povećala polagano je slijedio linije jedne i druge snimke. Ova je jedva moguća. To oni dobro znaju. Vratili su slike natrag na prvi stol i donijeli slike sekotra B. Rogers je pripremio na stalku specijalke. zato najvjerojatnije koriste sve prirodne potencijale ovih voda.Na sektorima prvih snimaka A7. kada se spustio obavještajni oficir. Kod te pretpostavke moramo uzeti u obzir i sve te od poplava zaostale vodee po ovim močvarama i prirodnim kanalima. Pristupili su i narednici i Ling te sjeli postrance. B5. a da im se borici ne zamaraju. jer ovi šumoviti tereni ne oskudijevaju vodom. G2 i G3 vidimo već dugo primjećene i sumnjive linije koje idu pravokutno na rijeku. Jer moramo uzeti u obzir. I major Kvir se nagnuo nad slike. Neke linije vode do rijeke najkraćim mogućim putem od šume na desnoj i džungle na lijevoj obali. blizinu rijeke. da su oni sa čamcima u prokretu mnogo brži. Tu pretpostravku moramo dobro usporediti s najnovijim noćnim snimkama. ali oni će nas orijentirati. te ih stavljao pored najnovijih snikaka. A8. sektorima B3. 91 . karte koje su pokrivale određeno područje.Sutradan nakon doručka spojili su tri velika stola. B6. kao i sektorima F2. Puteve ne možemo uništiti. moguće suhe prilaze tim kanalima. Za ove Ovdjej linije postoje tri moguće pretpostavke: prva je: put divlajči do napajališta. Rogers je prihvatio povećalo i prisutnim počeo izlagati zaključke netremice promatrajući snimke: . svaku na svoj stol. Treća mogućnost su komunikacijski putevi neprijatelja. F3. I te ćemo dobro usporediti. na nešto ukazati. Druga je mogućnost prirodnim put potoka. kojega u našem razmčatranju može neprijatelj efikasno koristiti kao najvjerojatniju i prirodnu komunikaciju. Sve je bilo već spremno. Po olznačenom rasporedu rasporedili su sve tri vrste snimaka. B4. sektorima D7 i D8. nekud odvesti u izradi plana napada Rogers je sektor po sektor starih snimaka prenosio na treći stol. pokretniji nego kada teret nose na leđima. Šumu ćemo posebno razmaotriti na noćnim snimcima.

. To bi mogla biti komunikacija u oba smjera i to s velikom frekvencijom. a sada i zaintersirani obavještajni oficir promatrali svu okolicu potoka. Pogledajte sada sektore lijeve obale nešto uzvodno! . . što veoma liči na puteljak . Vidite ovdje i ovdje razulike na snimcima.Kakav jet u teren? . potražimo onda nizvodne sektore desne obale. ovdje i tu postoje neznatne razlike. samo nekoliko stotina metara nizvodno imamo istu stvar. I u sektorima G vidimo slične razlike.Hvala Ling! Sada idemo uspoređivati ove linije u okolini. pa negdje moraju započeti prelazak rijeke.pobogu. To su neznatna proširenja u obliku polomljene trstike. koja se međutim brzo povlači. Ling. Ako je to moguća komunikacija. Nameće se pitanje. s druge strane rijeke sve do džungle? . To životinje ne bi napravile.Evo to tražimo! To je samo nekih 500 metara uzvodno.. te se okrenuo Lingu. vodi iz dubine džungle i trebao bi imati dovoljno vode za plitke i opterećene čamce .nasmijao se začuđen Rogers. 92 . Koja su to? Aha! To su sektori C! Evo.uzeo je kratku pauzu pa nastavio: . Tu postoji nešto.To znači moguć za prebacivanje. kapetan. Nikada se tu ne zadržava više od par dana .To je dosta suhi pojas sve do šume.Tu su dvije trake i vidite ovdje. Dugo su major. To je samo 4 km uzvodno.odgovorio je Ling.Taj široki pojas sve do ruba obrastao je trstikom. Ovaj potok tu.A ovdje nasuprot. Možda nam one što kazuju. Samo je za vrijeme velikih voda i poplava neprohodan. pa oni imaju više puteva nego New York ulica . Vidite od rijeke vodi najkraći putem do šume. . ali sada bi se njime moglo dobro kretati. To moraju činiti vjerojatno nešto uzvodno. za vrijeme poplava potpuno neprohodan. kakva je mogućnost tog potoka ? . koju su uzimali već kao sigurnu komunikaciju. Tada je oko pola metra vode. potok koji ima tok iz džungle u pravcu rijeke. ima iste karakteristike kao prethodni. Ovo moramo uzeti u obzir. zelene i tamne mrlje tu među trstikom. Kasnije ćemo te snike još detaljnije pregledati. No i demo dalje.Potok je vijugav. Dalo bi se njime ploviti čamce.

Tu u trstici moraju biti skriveni i ljudi. rijekom prevoze. seljaci. . ista zapažanja.sav ozaren govorio je major. Mjesto je suho.. Mi bombardiramo šumumu. u utorak . 93 . negdje to spremaju. a ovo veće to su sigurno metalni predmeti na leđima. analogno prethodnima. ništa! A sad vidite ovo . Ovaj ležeći skirvač tu se izvrsno vidi.. vidite. a na ovim slikama svježih zelenih boja. koga lako mogu nadoknaditi. a i ljudi koji vrše sva prebacivanja preko rijeke. ovu svjetlu liniju na rubu. što bi mi napravili u slučaju preleta aviona. na maloj uzvisini s mnogo grmlja. Zamisliti samo mogu. Doveli bi druge. Ovako ćemo ih ipak neko vrijeme skinuti s leđa. Rekao je Rogers. što svakako može ali ne mora biti skladište oružja.Pa da. sa skoro jednakim razmakom. dodajte mi dnevni snimak. To bi bio dupli posao. jeda. Morat ćemo kod planiranja misliti i na uništenje čamaca.Na sektoru A nema vidljivih. Znaš što mislim? . u utorak. Kada je to snimljeno? . što je od metala. Po mojem. Pogledajno i noćne snimke. uzeo malu pauzu i zapalio cigaru. Jedanaest linija u redu. Zalegli bi i kraj sebe spustili pušku. To su oni! Ovim potokom prihvaćaju.. . evo. Ove mrlje. Taman toliko im je trebalo. A ovdje oko obih palmi ih ima najviše. tako je sada već možemo nazvati. jer bez toga uspjeh bi bio nepotpun. prilaznih puteva. Tu na sektoru K4. a oružje nam je tu pred nosom i na sigurnom. možda još nešto. ovo bi mogli biti skriveni seljaci. Ista organizacija. a u srijedu smo doživjeli onaj napad sa dva martna i šest ranjenih. Idemo natrag pregledati sve one mrlje na sekorima G. Kao što vidite. .. samo što ovi nemajupotoka. nazovimo to. Njima je sigurno važnije oružje. Na ovom se odjednom pojavljuje. Daj mi povećalo! Vidiš. skoro sve linije usmjerene su u istom pravcu. nego ljudski potencijal. ne nose oni sve u šumu. ali ovaj ultravioletni noćni snimak pokazuje nešto.upitao je Rogers.odjednom je uskliknuo major .Pogledaj! .Mislim. Sektor G2 ima sličnih linija. Tako! Na dnevnom snimku. dva. na brzinu odbačenu u vrijeme nailaska aviona. tu na ovo. a dalje prema šumi ima puteva koliko god hoćeš. da iz skaldišta uzmu minobacač. Jesu li to uopće palme? Kako tri palme čas mogu biti tamnije. Šuma je veoma blizu. tamne mrlje na ovom snimku nema. i sve po starom. ne sliči li ti ona napoljoprivrednu alatku. osim trstike i malog puteljka nema ništa.Pogledaj tu. tri .

pa će ga ta akcija spustiti na zemlju. koje nije detaljiziralo neke konkretne zaključke. Na njima su samo bila vremena i mejsta djelovanja. pa se udaljio. Na sve je mislio i sada kada je iznosio izvješće. koji je pred sebe na stol položio nekoliko ceduljica. Točno tako udaraju po nama . Ja ću iznijeti izvješće.završio je Rogers. Na njima je bilo i približno vrijeme zadržavanja pojedinih grupa na određenom teritoriju. a nadao se da će dobiti odriješene ruke u sprovođenju. a vi plan i sve ostalo. Bit će to ludi plan. skicirao. poći ćemo obojica. prevaru i to sve bez greške. ar Tiljeriji i helikopterima. isplanirati će vrijeme i koordinaciju. To je zaista bila glupa ideja i plan. Pažljivo su saslušali majorovo izvješće. koji mu je kapetan u kratkim crticama putem do štaba iznijeo uspije onda dobro. neće on snositi odgovornost. Posebna ceduljica bila je namijenjena avionima. Neće se previše truditi. izvedenu s posebnim brojem ljudstva. Ionako je taj napuhnuti Rogers stekao preveliku popularnost. ako taj ludi plan. zasnivao se na tome. A u sebi je mislio.jer sve im je u smjeru kretanja prema našoj bazi. predviđenim sredstvima i načinima. katkada nešto priupitali Yu Linga. Čitav plan. Nije to njemu ni bilo potrebno. o kojem je cijelu noć razmišljao. Ako nešto krivo pođe. a u posebno točno određeno vrijeme. uspoređivali i mjerili na specijalki. Poručniče. Kada su oni 94 . koji sjede pred njim. -Pokušajte do sutra ujutro napraviti izvještće i plan za glavni Štab. konzultirali obavještajca i već se u mislima kapetana stvarala slika budućeg plana. Svaka bi mu ceduljica značilo posebnu akciju. Nakon majora pred kartu je stao Rogers. da ćemo dobiti zeleno svjetlo i svu potrebnu podršku .rekao je major. ali šanse da ne uspije bile su veće. Oni će akcije odobriti. a ni da. Trebalo je sve to samo pravilno postaviti. a tako su neprijatelju omogućili skrivanje u skloništa ili pak uzmak pod jakom vatrom. sazovite sastanak rano ujutro. Vidiš kako rade! Nakon akcije oni se povlače u šume. Ja mislim. da su dosada sve velike akcije započinjali artiljerijom ili bombardiranjem. Neće reći ni ne. Kod nekih podoperacija misliti na faktor iznenađenja. On će djelomično ostati po strani. legao pa ponovno skicirao. neka je pruzmu ovi tu. Dugo su još iznosili zapažanja.

brze i munjevite. Cilj operacije je uništenje triju skladišta municije. nemilosrdne i nadasve vremenski koordinirane. nadalje četririju naseobina čiji stanovnici po svim pretpostavkama vrše funkciju komunikacijskog prijevoza ljudstva i materijala. za koje još moramo predvidjeti mjesta skrivanja i na kraju uništenje žive sile.Sada pređimo na detalje izvođenja svake pojedinačne akcije. pa će rezervni avioni. da on. ali sada. Najvažnije je da sve akcije budu izvedene po određenom vremenskom intervalu. tj. nadamo se glavnine.. Svaka prerano izvedena akcija uzbunila bi i dovela u pitanje ostale. kada je važno stajao pred višim oficirima. morao je ići do kraja. Koordinacija i. tko zna kada će mu se pružiti takva prilika. koji će morati biti spremni i u zraku negdje nad gradom intervenirati direktnom vezom zapovjednika s terena. s točno određenih polazišta. samo on. koja se nalazi u ovoj šumi i na tom mjestu. Čamaca. Važno je pogledao po prisutnima.Akciju ćemo nazvati “GAŽENJE KORNJAČE”. Očekivao je barem komentar kao pohvalu ili bar neku sugestiju. Za njima će djelovati artiljerija.. Čjudilo ga je. ovdje. “GAŽENJE KORNJAČE” zamislio sam ovako. da major kojemu je usput iznio plan nije ništa komentirao. vrijeme je brlo bitno u svim pogledima. iznijeti ga. ponavljam. oslinio usne i nastravio: .malo je zastao. ako naši naiđu na glavninu... . što je neuobičajeno u takvim prilikama.Suradnje u početnim fazama neće biti. promišljenim riječima iznosio: . skinuo kapu i lagano. već će avioni djelovati na kraju. nikoga više nije bilo. Svaki detalj i tako važno vrijeme želio bi ih posebno raspraviti s vođom svake pojedinačne akcije. uništavanje prijevoznih sredstava. Do svih tih podataka došli smo nakon vašeg odobrenja da terene snimim po nekoliko puta danju i noću. koji je bio veoma riskantan. I on je bio svjestan tog na brzinu načinjenog plana.dolazili. kako bi uvidjeli zamišljenu cjelinu. požanje lovorike i možda . Suradnja avijacije biti će samo. a i rezultati takvog bombardiranja ini “približno” nikada nisu dali zadovoljavajuće rezultate i malo neprijateljskih žrtava. PREBACIVANJE 95 .

Kada je sve bilo gotovo Šan se okrenuo prema nešto udaljenom smeru stražara koji je uporno gledao u oba pravca rijeke. prezalogajili. Tu su čamce razvezali. brzo su stigli u “pristanište”. Kako je sve bilo tiho i mirno. poredali i svakoga zavezali za svoj kolac. Hladna i vlažna noć na rijeci uvukla im se u kosti. Bili su prelagano odjeveni za takvu iznenadno hladnu noć. s teretom. prihvatili svoje oružje koje su prebacili preko prsa. napet i u neudobnom položaju. povukao čamac na nisku obalu. Jamu i Tan su sjedeći u čamcu svaki čas upirali pogled prema nebu. odakle će stići signal. U selu je Šan davao upute dvojici neka do rijeke dopreme čamce. nego tu sjediti nepokretan. a njihova još topla mjesta zauzela su već snena djeca. u svaki umetnuo motku i kod najgornjeg čekao na pridošle ppomoćnike. Sve je već pripremio. kako bi ruke oslobodili za motke. Počeo je buditi borce. pogled je ustremio više nizvodno prema mjestu.Može! Šan je veselom potjerao svoj čamac u rijeku. Uskoro je primijetio zelena svjetla i tiho izustio: . Na prvi se ukrcao Šan. Borci su jedan po jedan sjedali. Lakše je biti u akciji. Obojica su drhtali. Tiho su se u čamce prvo ukrcli i na prvom kraju prihvatili već pripremljena vesla. Dvojica koji su otišli po čamce. Prednji je gazeći po potoku vukao. Sada više nema povratka. a zadnji zatezao. ali svjedno im je trebalo oko pola sata da stignu skoro do rijeke. Stražar kod čamaca izdaleka ih je čuo. Veslač bi prvi iskočio na obalu. Čamce je poredao u potoku. da bi borac lakše i brže izašao. drugi se smjestio na približnoj sreditni tog dugačkog u niz povezanog konvoja. neđusobno ih povezao. Najmlađe su morali uspavane odnijeti u kolibe. Začas su bili preko rijeke i skrenuli polagano nizvodno. Lagano je pljusnulo na tom malom padu prijelaza u nešto nižu vodu rijeka. Nakon toga bi s 96 . Jamu je u početku pokušao zadrijemati. ali mu hladnoća i uzbuđenje to nisu dozvolili. Jedan je prihvatio prvi čamac.Mjesec je već dobrano digao svoj pogled na okolinu. Na mjestu iskrcavanja imali su baterijom osvijetljeno mjesto pristajanja. U međuvremenu boricu su obukli suhe košulje. Borci su im motkama pomagali. mislio je su sebi i usmjerio čamac prema drugoj obali. spremali suhu hranu u svoj ranac na lieđima i sa Šan-om na čelu pošli do potoka. Nekoliko puta su zapeli. Svi ostali su ga u odstojanju pratili.

jer tada mora zamijeniti stražara na rijeci. a otamo potokom odvukli čamac podalje od rijeke. jer je rijeka na tom mjestu brzo tekla. uzeli daha i dobro oslušnuli rijeku. da će mu san biti kratak. Kada su se uvjerili u sigurnost. Iskrcali su se tiho. jer su zašli u neprohodno grmlje. koji će ih kamuflirati i čuvati te tako dragocjenečamce. Brzo je tonuo u san. na obalu prenijeli sav materijal. izvršili su zapovijest i zadatak dobro i bez problema. Šan je do tada sa svojim konvojem dobro napredovao. to je trajalo vrlo kratko. Probudit će ga u takvim prilikama uvijek ostavljeni dežurni u selu. Tamo su zatekli veću grupu nosača i boraca. Sada je put trebao tražiti sam. da moraju “mate-rijalima” opskrbiti borce i krtice daleko na jugu. doduše nije ga trebalo napipavati. Jamu je dobro obavio svoj zadatak. Međutim. jer su se već naslućivale tamne mrlje šume. da se sprema nešto krupno. Šan je neke od njih dobro znao. Napredovanje nije išlo tako brzo kako je Šan zamislio. Mjesec je polako tonuo i tamnio tamo na sjeveroistoku. gustoj vodi prema šumi. jer tog će svjetla noćas brzo nestati. Ovaj ga je ukratko obavijestio. U snu je stalno i jako trzao nogama. pridržavali se za neku granu. Napredovali su sporo. Morali su veslati i dalje uzvodno. Također moraju neke planove 97 . Svi subili veoma brzo na sigurnim vodama kanala i već se probijali po toj blatnjavoj. Odmah he znao. Zadovoljni. Tek za sat vremena došli su do određene točke susreta. stalno sanjajući kako ga velika crna kornjača namjerava ugristi za nožni prst. Spavao je nemirno. sada bi bilo sve lakše. Jamu je znao. brzo su zaveslali prijeko. Jednom su se ipak morali nešto vratiti. Prije prelaska malo su stali. S vođom. da barem nije bilo onog prokletog aviona. uprtili ga na ramena i već su bili na nevidljivom puteljku prema šumi.teretom složno progurali preko nasipa do vode u kanalu. Značajno je pokazao na hrpu složenih sanduka. Jamu je odvio vrpcu od viseće grane i uz pomoć Tana počeli veslati uzvodno. Kamuflirali su ga pripremljenim granjem i polijegali na spavanju. jer je bilo svjetlo. Kod čamca je Šan ostavio jednog mladića. Zasječenim granama označio mu je smjer puta. Zato je i žurio. Šan bi opet pažljivo čučnuo na prednji dio vodećieg čamca i odlučno zaveslao u kanal. U sebi je mislio. kako bi prelazeći ju pogodili u njihov domaći zaljev. Sreća je. Začas su se lugrijali i nije im više bilo hladno. znancem i suborcem od prije tri godine je i razgovarao. ušli u zaljev. tek nekoliko sati.

neprijatelj će sve budnosti uprti na buku. Nakon toga se svi vraćaju u šumu. Slijedila je naredba postrojavanja u kolonu. koji će moguće biti na sigurnom udaru. Najvjerojatnije. Kapetan je naglasak akcije stavljao na “tihi povratak i iskrcavanje “ koje će im omogućiti Yu Ling. Moraju zahvatiti barem dio blavnine. a to je sumnjivo. Ako on ne uspije u prijevari. to će biti. da očekuju nešto. Primio je vijest i o dolasku nekoliko aviona na aerodrom. Šan je o svemu tome razmišljao sve vrijeme povratka u selo. održavaju budnost. okretao. Oni će ići najdalje. Sutra će nešto smisliti. te da sklanjaju borce u unutrašnjost. Čekali su samo znak. već par dana miruje. Tamo su stigli dva sata prije zore. Boljela ga je i noga. sada im je kapetan sve to ponavljao. najvjerojatnije su snimali! Što je on mogao misliti i znati o tome kako se iz zraka nešto vidi. koja se od obrane grada pomakla na doseg dometa ove okoline. Obaviješten je i o nekim pomacima artiljerije. a oni su mu odgovorili neka smanje sve nepotrebnepokrete. svaki je morao 98 . Rekao je još. Oni nešto spremaju. da dok će ploviti uzvodno. Nije mogao usnuti. Na ulazu u “limenku” stajao je kapetan. Sada je tek ozbiljno razmišljao o onom noćnom i čestim dnevnim preletima aviona. Narednik je svakoga pregledao. da. jer stalno je mislio kako da zaštiti svoje ljude. Vojnici su prihvatili oružje i stali u red.Nešto visi u zraku. To je sigurno! Obaviješteni su o dopremanju opreme i velike količine materijala. ali još ne znaju što i kada. Iako su vojnici znali svaku pojedinost. Svaki su detalj ponovo čuli. a dotle će ostale grupe brzo napredovati prema određenim ciljevima. da su neki već na rubu šume. onda će oružjem probijati put do sela. također spreman na akciju i oboružan. utvrde skloništa. Znao je da su svi već raspoređeni. pojačaju obrambene mogućnosti. Kraj njega je stajao narednik Wulter. On je obavijestio glavni štab. Neprijatelj je obustavio neke redovne akcije. Njihova akcija nije bila teška.napada mijenjati i izgraditi još jedno rezervno skladište. ali je ostalima bila znak za početak. VOD C Vojnici voda C sjedili su na svojim krevetima u punoj ratnoj spremi. Sada se prvo mora odmoriti. da pojačaju glavninu snaga. A važno je i to. njuškaju.

Vojnici su se tiho ukrcali. jer major je već digao ruku si ispruženim palcem. Sve dijelove opreme morali su dobro privezati i učvrstiti uza se. tiho žuborili u eter. ništa čuti. Kapetan je bio oboružan samo automatskim pištoljem. Sada mu sve ovisi. kako se ne bi primijetila aktivnost i grupice koje su u razmacima pod naoružanjem napuštale bazu. Rasporedili su se uz bokove i sjel. Prvi čamac krenuo je polako unazada. Na čvrstom terenu. Rogers je bio zadovoljan. Zapovjednik čamca bio je ujedno i kormilar i strojar. Neće se dugo zagrijavati. I u amfibiji su bili vojnici i strpljivo čekali znak za pokret. Neka oni misle. Do sada je sve prošlo u tišini.gdje su dvojica. U pristaništu ih je kraj desantnog čamca čekao Yu Ling. Iza pojasa mu je visjela velika baterija. To traje već dva sata. Kraj kapetana je stajao Yu Ling. Svi su napeto gledali prema moru. Pored njega su stajali kapetan i narednik. U ruci je držao cedulju koju su zajedno s kapetanom sastavili. ŽBoku čamca pristupio je major Kvin. tu odmah preko rijeke. Za njim je u odstojanju pedesetak metara 99 . bit će kada se naredi paljenje motora. Nijedan pokret se ne smije primijetiti. sklonjeni nad aparatima. Prvi konkretni zvukovi koje će čuti. Još nije bilo vrijeme! Pored njih ukrcavali su se u drugi čamac koji će prvi krenuti. Oko vrata mu je visio specijalni dalekozor za noćno promatranje. Njegov UV uređaj “napipao” je svako toplo isijavanje ljudskog tijela i to na dvije stotine koraka. kojom je svaki čas na tren osvjetljavao sat. kojih je žica bila spojena na džip do radiopostaja. nebi li se čuo neki metalni ili drugi zvuk. Tu su bila vremena svih određenih pokreta. pa blagim zaokretom povećavajući buku motora skrenuo uz rijeku. U luci jebilo živo. Oni za pola sata moraju po mraku biti na rubu šume. još su uvijek prijeko u velikim čamcima na vesla prebacivali velike snage. Zabrujali su motori čamaca. čak su i neka svjetla u bazi gasili. Taj je komandom naredio pokret. koji je na rub ograde naslonio mali drveni čamac. da će imati još jednu mirnu noć.poskočiti. Na ušima je imao slušalice. sa srednje dugom cijevi. koja mu je virila iz futrole. Taj poveći i nezgrapni dalekozor bio je zadnja riječ tehnike. Wulter se zadovoljno vratio na čelo kolone i kimnuo kapetanu. Ali oni će kasnije. Sve u tišini.

krenuo i drugi. Desantni čamac broj 403 s vodom C. Rogers je u sebi ponavljao: amfibija za 45 minuta, helikopteri za 90, oni prijeko kraj šume već kreću, njima je put najdulji, moraju se tiho i brzo približiti položajima za napad. Nakon napada artiljerija će djelovati u određenom pravcu, a i avioni imaju svoj cilj. Njegov su plan nazvali ludim, raspored neuobičajenim i protiv svih vojnih pravila, ali ga se nisu usuditi odbiti. Ako bi se i desili, a k tome bilo i puno nepredviđenih žrtava bio bi zaista kraj njegove vojne karijere. Sve mu je bilo skroz na pameti. Njegovi će ljudi dati sve od sebe, a ako uspije, priželjkivao je unapređenje ili barem priznanje. “Gaženje kornjače” mora uspjeti! Brzo su plovili uzvodno. Zapovjednici brodova dobro su poznavali ćudi rijeke, pa im u toj tamnoj noći nije bilo teško nalaziti sredinu rijeke. A i skrivati se nisu morali, motori su se čuli daleko. To je bio i dio plana. Plovili su u potpunom mraku. Kormilar desantnog čamca pratio je samo pjenušavi trag prvog čamca. Vlažna, gusta noćna magla otežavala mu je pogled, pa je dodao malo gasa kako ne bi izgubio pjenušavi trag. Motori su jednolik brujali kroz ovu riječnu tišinu. Sada je sve krenulo - mislio je Rogers. Nema povratka! A i oni su ih već čuli, ali ne naslućuju što će ih snaći. Kapetan je Lingu dodao dalekozor, kojeg je odmah uperio prema desnoj strani. Dugo je promatrao u jednu točku, brzo dodao svom nadređenom i prstom pokazaoo u promatranom smjeru. Ling se progurao između vojnika na prednji dio čamca i stao pokraj svog drvenog plovila. Prihvatio je na ogradu prislonjenu motku, palcem isprobao njezin zašiljeni kraj, popravio opasač sa dvije bombe i pištoljem. Vozili su još vrlo kratko vrijeme, kada je Rogers tiho naredio približavanje obali. Gasili su i motore. Prvi je čamac u tom trenu pojačao svoje brujanje dodavanjem jačeg gasa i povećanom brzinom nastavio ploviti sredinom rijeke. Na deset metara od obale četiri vojnika prihvatili duge motke, kojima su čamac okrenuli niz vodu. U tom manevru dvojica su vojnika s prednje strane tiho spustili drveni čamac u vodu, a u njega je spretno uskočio Ling. Veslajći motkom brzo se udaljio nih rijeku, a na 50 metara iza njega šuljao se desantni čamac. Vojnici su motkama držali pravac i udaljenost od obale. Svi potezi bili su im skladni i nije se čulo dnikakvo bućkanje vode. Sve oči su kroz tu gustu, noćnu maglu slijedile mali, crni čamac ispred sebe. Rogers, a i ostali u čamcu bili su napeti do krajnjih granica. Približavao se odlučujući trenutak! Moraju ih iznenaditi! Prvi pucanj bit će znak za sve ostale akcije. Onima će biti puno 100

lakše! Ne trbaju se šuljati, oni nastupaju otvoreno, direktno, bučno. Rogers je u dodanim slušalicama već čuo majorovo upozoravanje, da će uskoro početi urnebes. Ponovio je i neka dobro slušaju upute i pridržavaju se dogovora. Rogers se u sebi tiho nasmiješio. Do sada je sve dobro prošlo! Neka samo Ling uspije! Pogledao je u mrak, u tamnu siluetu čamca pred sobom, u vojnike koji su se mučili sa zadržavanjem čamca u određenom pravcu i u obližnju obalu koja se već u toj jutarnjoj magli nazirala. Za čas će biti svitanje. Točno u taj tren moraju stići. Samo da tiho pristanu u malom zaljevu i na točnom mjestu. Dalje će sve biti lako. Prvi čamac uzvodno smanjio je u tom trenu brzinu i buku motora na normalu. Svi u njemu oslušnuli su u mrak. Kada čuju pucnje, brzo će skrenuti k obali. Već su naslućivali mjesto iskrcavanja, moraju, uskoro moraju čuti ......... STRAŽARSKO MJESTO Jamu je bio umoran, neispavan još od sinoćnjeg zadatka. Spavao je samo tri sata i to još vrlo nemirnim snom. Zapalo ga zbog nedostataka ostalih baš ovo najteže stražarenje. Drugi put ove noći drhtao je od vlažne hladnoće. Bio je mrak, jer mjesec se još sinoć, dok su lijegali, sakrio iza obzorja, izgubio s neba, a gusta se magla valjala rijekom. Još čitav sat do svitanja, a tada će tek dobiti smjenu. Šćućurio se u svom malom neudobnom skrovištu među granjem grmlja i ljutio na kapljice koje su kondenzirane na lišću s vremena na vrijeme padale na njega. Pogađale su ga baš na osjetljiva mjesta, kao da su takva tražila i kod svake kapi bi se trznuo. Nisu bile hladne, ali neugodne ivelike. Rijeka je tiho šumjela. Tu i tamo čuo bi praćakanje pokoje ribe. Barske ptice su se već budile, svojim tihim glasovima narušavale okolnu tišinu. Svagdje okolo u trstici čuli su se tihi, tajanstveni glasovi života i kao da im se nije dalo iz toplog gnijezda u tom vlažnom tamnom jutru. I životinje vole jutarnje lješkarenje. Misli su mu odlutale do koliba. Skoro će dežurna žena ili djevojka u selu pripremati topli čaj. Da, popit će samo topli čaj! Ništa drugo! Samo mu je trebalo sna. Bar nekoliko mirnih sati sna. Mislio je i na toplinu koliba koje će za dva sata ugrijati 101

sunce. Mislio je ina vođu Šana i ostale. Pa oni su također umorni i vrlo malo se odmaraju. Vratili su se tek prije pola sata, ubrzo nakon što je preuzeo stražu. I oni su izdržali napore noći. To mu je dalo snagu da izdrži budan. Mora izdržati! Rukom je zahvatio malo vode i zapljusnuo si u lice. Osluškivao je u tamu, kao da je nešto načuo. Još nije bio siguran. Možda se samo vara. Od osluškivanja s otvorenim ustima osušile su mu se usnei glo. Stalno je morao jezikom vlažiti usne. A bio je i žedan. Zračno-maglena masa valjajući se kretala niz rijeku, pa će eventualni zvuk kasniti. Sav se napeo, ponovno otvorio usta i misleći da će tako bolje čuti. Ne, sigurno se vara. Sve je bilo tiho i mirno! Opet se smirio. Trenutak zabrinutosti je nestao. Ispod sebe je čuo neko tiho praćakanje. Njegove na mrak naviknute oči primijetile su kornjaču, koja je malu uhvaćenu ribicu dovukla do nemirne vodene obale. Ribica je očajno mlatarala repom. To je lupanje i skrenulo njegovu pozornost. Razmišljao je kako bi je ulovio. Ništa upotrebljivo nije imao kod sebe, a kornjača mu je bila nadohvat ruke i mirno žvakala još uvijek živu ribicu. Misli su mu odlutale prema sjeveru, gdje je maštom pratio pokrete svoje djevojke. I ona je ratovala, ali na poseban način, S povojima i injekcijama u pokretnoj bolnici. Dugo je morao vođu Šana nagovarati da mu pomogne, da napiše molbu, kako bi ga premjestili bliže njoj. Nije ju vidio već 4 mjeseca, a i pošta je neredovito dolazila. Spomenuo joj je tu mogućnost. Radovala se i ona. Šan je prošli tjedan pristao, napisao molbu, ali spomenuo i njegovu baku. Da zaista, ako on ode jedino što mu je ostalo, baka će biti usamljena, osjećat će se napuštenom. Morat će je povući za sobom. Ovih dana očekivao je odgovor, pa ako bude dobar mogli bi se još ove jeseni vjenčati. Nekih većih planova nije imao. U ovim uvjetima nije se ni moglo maštati o sreći dvje mladih, o zajedničkom ćivotu u miru i slozi, koji su ipak svi očekivali. Samo da bude bliže njoj! Sada je ponovno čuo neki čudni zvuk nalik na daleku grmljavinu. Odmah je pomislio da će još prije smjene biti mokar do kože. Samo mu je još to trebalo. Ne, nije to grmljavina! To je zvuk motora! Sada je bio siguran. Ipak kroz tu jutarnju maglu prodiru jasni zvukovi jakog motora. Zvuk je bio sve jači, bliži. Počeo je povlačiti uzicu iznad sebe. Osjećao je tiho komešanje pred udaljenim kolibama. Tihi zvukovi, šaptanje, toliko poznati zvukovi. To mu je bilo dovoljno! Oni su upozoreni. Prestao je potezati vrpcu i razočaran razmišljati o toplom čaju i krevetu. Sada svega toga neće biti, a u pitanju je i 102

Svi su se razbježali u mrak.smjena. Nikada u cik zore nisu patrolirali rijekom. Opasno su se promijenile boje. Misleći o tome grabio je stazom. Jamu je to odmah ustanovio. nekako podmukao. a sam je žurnim koracima krenuo puteljkom prema džungli. ali što su prevozili nije mogao primijetiti kroz maglu i još prisutan mrak. gurnuo je među granjem u vodu. a onda će razmisliti o nadolazećim i očitim opasnostima. alatom. a malom Tanu dodao konopac seoskog čamca. Možda je bilo dobro. a moraju uvijek biti zelene. Dok ovo traje. Plovili su jedan za drugim s malim razmakom sredinom rijeke. U selu su već svi bili budni. a drugi kraj naslonio na uho. Krenuo je prema potoku. Plovili su bez svjetala i dosta brzo. To je borbeni čamac. dubokih tonova. odmora. Jamu je otvorenih ustiju osluškivao približavajući zvuk. Ponono je iz smjera koliba čuo tihe. čuo je jake zvukove motora. Zvuk je bio nešto jači nego obično. Svu je pažnju sada obratio nizvodno na rijeku i dolazeće zvukove. Zapitao se nije li to neko novo plovilo. Kada će se vraćati dobit će i smjenu. Na istoku se već počelo pomalo svijetljeti. Barem ne tako brzo. Vatre još doduše sada ne smiju ložiti. Sada je i sam već čuo zvukove motora. Zvuk je bio jak. čamcima i svim ljudima povući se u unutrašnjost džungle. on će nasjeći i donijeti svježeg lišća za krovove koliba. jednom borcu došapnuo neka poslije uzbune svi budu u selu na okupu. Bit će još ipak mrak dok budu ovuda prilazili. Šan je zadnji napustio kolibe. kada je utvrdio po valovima dolazećih zvukova da su to dva broda. mislio je. ne dužu od metra. Uzeo je pripremljenu šupljutrsku. 103 . Dobro je poznavao taj zvuk. Vjerojatno je neće ni dobiti. u tako neuobičajeno vrijeme. Šan ih je tiho i zabrinuto požurivao. I dolazili su! Imao je pravo. Bila su to dva čamca. za neko vrijeme s radiostanicom. Ipak će biti čaja. Teško su probudili snenu djecu. pokazao na potok. Vidio je tamne siluete tih malih brodića. Za pra minuta nestali su uzvodno. spavanja. koja je sinoć kasno legla. ali oni vjerojatno neće daleko. S Tanom će to jutros obaviti. poznate zvukove i naslućivao pokretanje. Neko je vrijeme još slušao udaljujući zvuk i povukao uzicu znakovima za kraj uzbune. Što li spremaju tako rano. Dva tako različita zvuka stapala su se u jedan duboki ton jednoličnog brujanja.

Tiho su padale u okolinu drveta. iako u polumraku. Kraj je ljeta. Tan je mislio samo na krevet. otetom u jednom okršaju. Jamu je i dalje osluškivao udaljavanje zvuka. Slali su samo poruke o pojačanoj budnosti. Čamac je ubrzo bio prepun i izgledao poput nekog zelenog otoka. seljački odjeven. a Šan o prolazu tih čamaca. ako prije iz štaba ne dobije neke sigurnije informacije. da pomogne prihvatiti čamac. Jamu nije znao što da napravi. svako sa svojim mislima. za svaki slučaj. pa tek onda donijeti odluke. Hvatala ga jeza. Plan današnjih aktivnosti nije stigao napraviti. da li povući vrpcu? Rukom je ipak. moraju zajednički donijeti neku odluku. Kročili su polako. da ga je Jamu mogao razgovjetno čuti: . očima naslućivali posebne palme. Danas će razgovarati s iskusnijima. ali uzvodno je čuo još nešto. Nešto što je sličilo na veslanje. a Mali Tan je. pošao prema opasaču sa Colt Komander revolverom. Šan je čamac privezao. a Tanu je dodao mačetu. Sve slabiji i slabiji bio je zvuk. a šanih je odvlačio i slagao u čamac. Jamu je laknulo. Maknuo je ruku s pištolja. sve detaljno pospremiti. U tom momentu probola ga je ušiljena bambusova motka. Tko zna što namjeravaju? Nešta sigurno! Sve je više bio zabrinut. O svemu je volio razmisliti. pridržavao zadnji kraj. ali dovoljno glasno. Puni su vojnika. Uskočio je u vodu i pomogao dječaku vući čamac. U to vrijeme! Čudno! Kroz osvit zore i kroz dižuću maglu vidio je mali nadolazeći čamac. Sjetio se razgovora s borcem prijateljem. Šan je ušao u vodui upravljao smjer čamca. Iznenađen nije osjećao 104 . kojih grane su koristili za pokrivanje koliba. Za svaki slučaj! Veslač mu se brzo približio i isti čas tiho. Čudno! Nitko nije najavljen.dobacio je došljak i krenuo pristajati. uzeti sa sobom sve i premjestiti se u neko od rezervnih sela ili čak u džunglu. Nakon sto koraka su. gacajući. a ne bi trebao iz tog pravca ni naići. Možda bi ipak bilo najbolje danas prekriti kolibe.Pošli su uzvodno. Brzinom se može pogriješiti. Osim toga nekim bi sredstvima mogli zapaliti svu ovu dosta suhu trstiku. Na skorom povratu sigurno že opet mitraljirati okolicu. a tako je mrzio improvizacije.Šan je čekao na rubu džungle uz potok. Morat će nekako pojačati budnost a i stražu. . On se spretno popeo na stablo i zasijecao u odabrane grane. U njemu je bio samo jedan veslač. To je za njega bilo nešto neobično. Nosim poruku za vođu. a trstika suha kao barut.

jer paljenjem su davale više dima. Odmah su od takvog mjesta pobjegli. zapomaganje. Sjetio se da se nema s čime boriti. grana tih tako širokih listova. koju nisu mogli spriječiti. Takvi su metci sada obilno fijukali iznad obojice. ali iz svog je grla čuo samo hroptanje. iznevjerio je.56 mm kalibarskih metaka američke M-16. Danas će na žalost učiniti isto. Blo je preopasno tamo ostati. U tom očajnom pokušaju ponestalo mu je snage. Zadnjim snagama pokušao je rukom doseći iznad sebe vrpcu za uzbunjivanje. jauk. Premaleni kalibar tih automatskih pušaka je pri najmanjem dodiru s preprekom odmah skrenuo i mijenjao pravac. bio je iz magle približavajući se tamni veliki čamac. Tri do četiri dana bit će zelene u ovoj vrućini prije nego neznatno požute. Pored toga i slaba kvaliteta materijala u ovoj klimi pomogla je čestim zastojima i hrđi. Šan je problijedio. ali se nakon dvadesetak koraka predomislio. GAŽENJE KORNJAČE Šan i dječak Tanpolagano su gazili po dnu potola. Preskočili su potok. Ni sami Amerikanci nisu bili zadovoljni. Neke su koristili za utvrđivanje blatnjavih puteljaka kroz trstiku ili jednostavno u krugu koliba. jer su ovako napola suhe plivale na površini. udaljili se dvadeset koraka u trstiku i zalegli. svog ubojicu i konop koji mu je netko dobacio. Oba su trenutačno iskočila iz vode i ostavila zaglavljeni čamac. poražen. očajne krikove djece. kada su iz smjera sela začuli pucnjave. Ta oni ne mogu utvrditi odakle su bačene u rijeku. Kroz mozak mu je samo prošlo: prevaren. Zadnje što je još stigao vidjeti. lomljenje trstike bježećih.bol. Mnoštvo metaka fijukalo je okolo. Na čamac su dobrano natovarili zelenih grana. Šan je poznavao karakteristike tih 5. Još su ih češće bacali u razmacima u rijeku. I to nije bilo prirodno. Iz sela su se čuli glasan jauk žena. Pokušavao je vikati. Ali uvijek ih je bio višak koji ih je zabrinjavao. Zgrabio je Tana za ruku i pokazao prema natrag. Jednom su ih jednostavno odvukli duboko u džunglu i zapalili. 105 . Nisu tako prošli ni tri stotine koraka. a oko njega su već počeli opasno zujati metci. Pored stalnog mijenjanja zelenila. Potrčao je prema selu. imali su i velikih problema sa suhim zamijenjenima. a tada će ih mijenjati. vikanje i sarkastičan smijeh muških nepoznatih glasova.

Iznad trstike uskoro se digao dim. Bjegunac se primirio. Uskoro je čuo histeričan tihi i nemoćan glas. a i bojao se krvi. Pridigao ga je i premjestio u čamac te položio na zeleno granje. Sada su čuli bježanje i desno od sebe. Grozno mu je izgledala ona preko potoka odsječena ruka. Znao je da mu žrtva ne može pobjeći. Ležala je na trbuhu i tiho jecala. Bila je to njegova mlađa sestrica Li. obavio je oko ruke ispod ramena. Bio je to njegov stric. a Šanov mlađi brat. pored sebe na zemlji. odsječene ruke neko je vrijeme nijemo promatrao svoju odsječenu ruku. Šan se pridigao i pognut potrčao. 106 . brzo. iako je već bilo svjetlo. Tan je čuo kako je Šan tiho zastenjao. Taj mu se i dalje cereći približio na dva koraka te pridigao mačetu. kada se polako sve počelo stišavati. Vidjeli su nekog bjegunca. Bjeguncu je ponestalo snage. a onda se srušio. kao da će se time obraniti id prijetećeg udarca. jer je bio sav u krvi. pa se očajno okrenuo prema progonitelju. Bio je živ. Progonitelj se glasno smijao i otrčao natrag u selo. nemoćan. Nije znao koliko mu brat ima još rana. mislio je Šan. Nije pucao. Nisu ga prepoznali. Tan ga je prvi prpoznao. . Zapalili su kolibe. Mačeta mu je zahvatila lijevu ruku nešto ispod lakta.Tan. Hropteći sumanuto se probijao kroz trstiku. Sada je tek Šan shvatio poruke. stisnutih zubi. Sva se tresla. Jadnik. Tan je sve promatrao s onu stranu potoka. Bio je blijed.naročito djevojčica. Začuli su paljenje motora i udaljavanje čamaca. Prste je zabio u muljevitu zemlju ispred sebe i stisnuo je u šakama.skoro glasno uzviknuo je Šan. jer bio je sav u krvi. na raznim stranama čuli su pucnjave i mnogo detonacija. preskočio potok i začas se našao pored umirućeg brata. Vidjeli su ništa. Tan je odrenuo sav uplašen glavu prema njemu. Da je barem trstika gišća. Tan ju je morao vući za ruku. Deset koraka iza njega vidjeli su nasmijanog vojnika. Micao je trstiku i zvao. Sigurno je i on prepoznao svog brata. Nesvjesno je ispred sebe ispružio ruke. osluškivali okolni mir. potraži desno onoga koji se tamo skrio. Naslućivali su sve! Skoro su u svom pravcu čuli lamatanje kroz trstiku. ali u dubokoj nesvijesti. Ten se ne sjeća koliko su tako ležali. Bio je u šoku. Nije se htjela dići. Jadnik se nije imao čime braniti. Još su neko vrijeme slušali očajne krikove. Dovedi ga ovamo! . a u daljini. Strgao je košulju. sasvim blizu. umetnuo oblišnji štapić i brzo stegnuo. Tan je lelujajući krenuo u naznačenom smjeru. sve to ne bi vidio. Tako će barem zaustaviti krvarenje.

. djeco .Digni se Li.tiho s mukom izgovorene riječi nestale su u hropcu zadnjih muka. Gledao je prema Šanu. Nije ih bilo. Nastavio je pregled po okolini.Osveti me brat! Osveti nas sve. kojeg su najvjerojatnije smatrali vođom.nježno je zagrlio Tan i oba su plačući pošli do pooka. pregledavao.zastalo je u grlu jecajuće djevojčice. da me dokrajče. Već nakon stotinjak metara nailazio je na prve žrtve. .Operi se u potoku. Šan je kleknuo kraj njega. žicom su oko vrata vezali za kolac. napola sjedeći. a između bedara obilno joj je curila krv. Nadao se još kojem preživjelom. okretao ga. Očekivao je strahote.. sve naše... molim . Jedan mu je brat. Kako se sve to 107 . Ne mičite se odavde dok se ne vratim. oprat ćemo krv sa strica da vidimo gdje je još ranjen.Jadna moja seko . Rukama je pridržavao crijeva. Molio sam ih. ali nisu htjeli. Svog najstarijeg brat Chaka. ali se toma nije nadao. Obje ruke je imao odsječene.Tamo su ih sve . tamo je teški ranjenik . .Smognite snage. brate. kao da će ih vratiti na mjesto. . Li. koji su nadu u spas vidjeli u bijegu. Tan. Starac i starica bili su mačetama sasječeni. Gledaj što su učinili. pa pobijene. Umirao je u groznim mukama. da se spasi. . Sprijeda je bila sva poderane haljine. Nije se bojao. Čujete li nešto sumnjivo. Osveti nas. Svakome se Šan približio. bio rafalom presječene utrobe. Bojao se više onog što je naslućivao da će tamo zateći. Li je sigurno nečijom nepažnjom imala tusreću. Tek sada se Tan ponovno prestrašio. Dječaci i muškarci pobijeni metcima i odrezanih spolovila. Bio je još živ. Nipošto nemojte prema selu. Smijali su se. Tanu je sve bilo jasno! Slušao je već o tome što čine djevojčicama i ženama. odmah bježite prema šumi Šan se pažljivo približavao zadimljenoj okolini. molim te. Djevojčice i žene sve redom silovane. Tamo je našao probodenog Jamu. Moramo do strica. Zatekao je isto! Otčao je do stražarskog mjesta. Vjerojatno su ga ostavili za kraj.Šan je zabrinuto pogledo djevojčicu. Bio je mrtav. Na čistini pored još zadimljenih kolibaq naletio je na stravičan prizor. Ipak se na njegovo nagovaranje digla. Oba su znali da tu nema pomoći. da gleda što se dešava. sada mu je bilo svejedno.

kako je s tim ranama pobjegao tako daleko . a Tan pomogao gurati čamac. Tu su bili barem privremeno sigurni. Šan je tražio sklonište od mogućih bombi. On je kriv! On im je rekao da ga čekaju i budu na okupu. Iz dubine džungle. tumarao trstikom. Ranjenika su prenijeli unutra.nadao se u sebi. A tako su tog jutra bili svi umorni. nije ga smelo okolno bombardiranje. Kako toj djeci reći istinu? . Šan je pogledao izllaznu stranu metka. Izgubio je mnogo krvi.glasno je komentirao. . te počeo vući konop. Daleko na sjeveru i uzvodno također se vidio dim. to nisu mogli vidjeti. zvukove helikoptera i aviona. pucnjevi su bili rjeđi. Bombama su gađali nuprotnu obalu i rubove šume. Skinuo je košulju. Opet je oko njih nastala tišina. ali ima li pogodaka. a i neke potmule eksplozije redale su se uz užasnu pucnjavu. Polagano se okrenuo. Le je već bježala putom. na sigurnom mjestu čuli su grmljavine. svao. Hoće li preživjeti? S udaljenosti su se sve manje čule detonacije. Ponovno su doletjeli avioni.tiho je upitao Tan.moglo desiti? Nije za to našao objašnjenja. Pomahnitali i prestravljeni opet su krenuli uz potok. nanjušili su. Na zatiljku je ugledao strašnu ranu. Bila je na desnoj nozi iznad koljena. Digao se i pošao prema djeci. Ponovo je pregledavao svu bližnju okolinu. Izgleda da nije zahvatila kost . Što sada? Predbacivao si što dnevnu zapovjest nije dao prije udaljavanja. složenu košulju.pretraživao rane. Požurio je. Svugdje mir! Je li to moguće? Nitko osim njih četvorice! Izbezumljen je sjeo. . Na svom zatiljku osjećao je upitan pogled. a i buku aviona više nije čuo.Brzo s čamcem prema šumi . otrčao do potoka. Začuli su zvukove metaka koji su udarali po drveću. U daljini je čuo buku helikoptera. pa su odjednom udarili u svim smjerovima. Našao je veliko šuplje drvo. navlažio je i pažljivo prao brata . Ponovno ispranom krpom oprao je okolinu rane. granju zemlji. Da.Pravo je čudo. ako brat proživi. Opet su prelijetali helikopteri. Ostali su njih četvorica. a sami se prekrili prevrnutim čamcem. Tamo je sve u dimu.Striče Šan. što je tamo? . Našao je još jednu ranu i to od metka. a kako nije odmah dobio odgovor nastavio je: 108 . te pod glavu podmetnuo mokru. sada mora prvo spasiti brata. Znači. Zašto ih Jamu nije upozorio? Pa oni su došli ipak čamcem. Šan je pridigao čanac i zabrinuto pogledao prema bratu. mitraljiranje. Smjerove napada i daljinu mogli su određivati samo po stalno dolazećim zvukovima. Netko ga je odstraga zahvatio mačetom.skočio je u vodu. razmišljajući.

Djeco. Tan. a sam se dao na posao oko mrtvih. Uz put je pokupio alatke za kopanja. koja su podalje stajala i bez riječi _______ pogledom prema tijelima. Zaklopio im je oči. Li je dlanom obrisala suze i pošla za bratom. Lica mučki ubijenih obrisao je pronađenom mokrom krpom.Dragi brate. Nestali su u gustišu. Djeco. svi su mrtvi. tri dana. Tan i Li. gdje su se svakodnevno sastajali.Tanu je ponestalo snage. To krhko mladeo tijelo nije moglo izdržati. Iz daljine su nestajali i fijuci i detonacije artiljerijskih granata. Trenutačno je došao svijesti. I otac..Sada je sve gotovo za danas. polako i oprezno i osluškujte. sada ti ne mogu pomoći. barem za iduća dva. Napravili su nekoliko krugova i nestali u daljini. Mitraljirali su okolicu sela. Budite jaki. drži se. Bili su izbezumljeni! Tan je počeo 109 . Zemlju je u neredu bacao na obje strane. . pa opet tonuo u nesvjest.Jesu li ih sve? . Tamo vas čekam. Drži se! Stići će pomoć. ali ovim putom kroz šumu. Za to vam treba više od dva sata.Djeco moja. i majka ti i svi naši . ovaj kruti dan. Brata je ostavio u čamcu. ali nije pao već je bespomoćno čučnuo. Od ovog trenutka vi ste moja djeca. vrlo jaki. Neće ih više biti. možeš li sa sekom brzo i oprezno do sjevernog rezervnog sela. sada trebam vašu pomoć. Ne smiju vidjeti strašan prizor . Onako oznojen. Zanjihao se. Neka ti Li pomogne donijeti. kada je slučajno primijetio djecu.Da. na što je Li glasno zaplakala. Sada je brata prenio na rub čistine. trstiku i rub šuma. Sve je dovukao na jedno mjesto. . Istim putom kroz šumu natrag ovamo i okolo se vratite u selo.pokazao je rukom u šumu i sjeverni smjer: . bez košulje. Tijela mrtvih prekrio je donesenim granama. Mora stići! Samo da sam udaljio tu jadnu djecu. Na čistini je odmah užurbano počeo kopati dugačku jamu. radio je neko vrijeme. -Malo je razmišljao pa nastavio: . govorio Šan. . a okrenut bratu. Ti znaš gdje je skriven? Sav sanitetski materijal složi u jednu vreću ioi torbu i ponesi i nešto hrane.tužno je rekao šan. Tiho je zastenjao.više je za sebe. Hitno ga trebamo! Nadajmo se da nijeotećen. Opet su u blizini začuli helikoptere. izmasakrirani. položio u jedan red. zapamtite ovaj dan.tamo je sakriven vjerojatno neoštećen sanitetski materijal. Šan je preokrenuti čamac odvukao u potok i u njega prenio brata.

Plačite. Prvi dio nije mu uspio. Šan se brzo pribrao. paketiće lijekova. Krvarenje je idmah prestalo. ali nije uspio da to ne vide. . da se obnovi krvotok . a relativno oštru i ravnu ranu. Ranu je dobro posuo 110 . Tan. i ne gledajući ga. Pokušajmo ga spasiti. Ranjenika su nježno prenijeli u sjenu. Šan im je pristupio. . a Li je plakala.Prvo mu moramo srediti ruku. . Sada je svejedno! Mora misliti nabrata. što je s rezervnom hranom u selu Hua . Sunce previše prži. Ali za zapadno selo nisam siguran. Prvo je naslagala dovoljno trstike. Na brzinu smo pregledali. Moramo sada njemu pomoći. Sve donešeno spustili su na zemlju i jecali. Sve što je trebalo bilo je tu. Tan je ubrzo napravio sjenoviti krov. Polagano je popustio štapić stegnuća. Polako ćemo popuštati stegnuće. djeco. produbi grob. htio je spriječiti. . Procurila je krv. pronađi dvakolca i napravi sjenu. sada glasno. oružje i alati. Sada je uzeo sterilnu gazu i s tekućinom za sterilizaciju i dezinfekciju oprao groznu. S onog mjesta prema selu vido sam slabi dim.povraćati. pregledavao zavoje. Što je nemilosrdna smrt dragih. bočice i upute. Ispraznio je sadržaj torbe. vratili su se prebrzo ili je on izgubio vremensku orjentaciju.više za sebe rekao je Šan. ili mi se to samo činilo. dati mu lijekove. Bježali smo natrag. Ponovio je dezinfekciju rane s nekom drugom tekućinom i nešto napeo stegnuće. .Tan. Bez riječi je Tan prišao velikom plitkom grobu. plačite!” Djeca su tek sada shvatila što su izgubila. Zato smo tako požurili natrag. kleknuo kraj njih i sam zaplakao. . Glavu je okretao od mrtvih ljudi. ako ih zaposli. Čuli smo u daljini i par pucnjeva.Tan. a na nju položila palnimo lišće. napravi ovdje ležaj od bilo čega. histerično. manje će misliti na ove mrtve. Grob je trebao produbiti barem pola metra. Sve je na svom mjestu. Rezervna hrana. a Li će mi pomoći.brzo je rekao Šan i mislo.Sve je netaknuto. Mrtvi će malo pričekati! . Htio je najbolje.upitao je. samo se oboje prvo dobro operimo. Pažljivo i određenim redom sve je posložio pored privremenog ležišta.Li. Malo je pričekao i još malo popustio štapić. Previti mu rane. a Li ležaljku.

žutim praškom, gazu namazao nekom mašću i prekrio ranu. Preko nje je sterilnom gazom vršio previjanje. Li mu je pridržavala ruku dok je baratao zavojem. Tada su ga preokrenuli na bok. Rana na zatiljku bila je strašna i dugačka. Zavaćala je dio glave i vrata. Škarica je prvo ošišao kosu. Li je sjela i na svoja koljena naslonila dio ramena i glavu ranjenika. Šan je vrzo dezinficirao ranu, oprao krv, gazom osušio, posipao je također žutim praškom, te metalnim kopčama, pomoću pincete ranu stegnuo i zatvorio. Nadao se, iako je prošlo dosta vremena, da će se rana ipak “primiti”. Čitavu ranu premazao je mašću, na to položio sterilnu gazu i zalijepio nekoliko flastera. Ranu na nozi isto je tako plašljivo obradio. Sav oznojen je preostali materijal poslagao u torbu, a vani ostavio neku kutijicu, ampue i injekciju. Lijevom rukom uhvatio je platno hlača, škarama zarezao na zadnjici. - Spusti mu glavu. Samo jednu injekciju, pa smo gotovi! Odlomio je vrh ampule, umetnuo iglu i izvukao tekućinu. Iglu je okrenuo prema gore, istisnuo zrak. Par sitnih kapljica izletjelo je u zrak. Dezinficirao je kožu i zabio iglu duboko. Li je okrenuo glavu. - Tako, brate. Izdrži, molim te! Molim te proživi, barem da mi to ispričaš. Li budi kraj njega. Ako se osvjesti, moram mu dati morfij.Priključio se Tanu i za pola sata grob je bio gotov. Dovukli su mrtve i tijesno ih poslagali jednog do drugog. Morali su ih stisnuti, kako bi svi stali u grob. - Striče Šan, nedostaje mali Lu! Šan je počeo pregledavati, brojiti, čuditi i nadati se. - Stvarno! Dječak mora negdje biti u blizini! Ti odi lijevo, a ja ću desno. Slobodno viči, zovi. Amera nema u blizini. Oni slave pobjedu! Pošli su svaki na svoju stranu, tražili, dozivali. Pročešljavali su svu okolinu, bliže i podalje. - Dječak može negdje biti ranjen. Tan, moramo ga naći! Ponovno su tražili, sada zajedno, sistematsku. Dugo su dozivali i odustali. Pred šanom se našao novi problem, za koji nije imao logično objašnjenje. Gdje je mali Lu? Taj mali je bio bistar i spretan dječak, možda se ipak spasio, pa sada ranjen negdje u gustišu, ne može se javiti ili je pobjegao s ovog strašnog mjesta negdje daleko ne usuđujući se 111

vratiti. Prema džungli nije bježao. Primijetili bi ga. Jedino ako je pobjegao prema zapadnom selu, pa tamo zatekao pakao i uputio se dalje. Ali kuda? Mogao je biti samo u sjevernom dijelu teritori-ja. Tamo su ga opet mogli primijetiti Tan i Li. Opet ništa sigurno! Možda će se kasnije sam pojaviti. Ne, ne može sada više čekati. Bratov život je u pitanju. Preko mrtvih poslagali su trstiku i prekrili ju zemljom. Tan je plačući nabacivao zemlju preko svojih dragih. U tim trenutcima prestao je biti dijete. Odrastao je brzo, prebrzo. Sada je postao mali borac. Osvetit će svoje drage! - Striče Šan, malog Lu su na samom početku vezali i držali postrance, ali ga kasnije nisam vidjela. Mene su dvojica odvukli iza kolibe. Jedan me držao, dok je drugi ..., Kasnije je došao i treći, mlađi, uhvatio me za ruku, odveo do potoka, rukom pokazao prijeko i stao pucati u zrak. Preskočila sam potok i pobjegla. Taj mladić me namjerno spasio pogibije. Ja mislim da su malog Lu odveli sa sobom - završila je Li. - Možda imaš pravo, odveli su ga sa sobom kao “živi jezik”. Mali Lu je možda ipak živ - zabrinuto je rekao Šan. ZAKLETVA Šan i Tan brzo su dovršili zatrpavanje groba, oblikovali humak i štapovima označili grob. Brzo će kiše, poplave, pa će po tome barem znati gdje je grob. Svi su stali uz grob i nekoliko trenutaka nijemo gledali u humak pred sobom. Svaki je imao svoje misli, misli o licima, djelima i postupcima svojih u grobu. Mislili su i o mukama u kojima su završili svoj životni put. Mislili su i o ljudima koji su skrivili njihovu smrt. Nakon tog razmišljanja prvi je progovorio Šan: - Dragi naši! Ležite tu pred nama, ležite mrtvi. Vaše su živote uništili zločinci, a ne vojnici. Bili ste hrabri, dobri, a za sobom u životu ostavili ovo dvoje, mene i umirućeg brata. Obećajem vam da ću ovoj djeci biti kao otac, kao mati, kao brat i sestra, da ću u njihovom životu pokušati vas zamijeniti. Neću to moći u potpunosti, jer za žive drage nema zamjene, ali u ovim prilikama tu ću zamjnu barm pokušati. - Šan je malo stau, uzdahnuo, okrenuo se prema djeci i nastavio: 112

- Zapamtite, djeco, ovaj događaj za sva vremena, njihove muke i stradanja, te žrtve zločina koje leže pred vama. Mrtva, mučena, unakažena, patnička lica. Pamtite svoje najdraže, koje više nećete vidjeti. Pamtite ih po dobrom i korisnom djelu koje ju obavljali za naš narod, ali upamtite i lica onih, koji su to učinili, zapamtite izgovorena imena, oznake čete, sve pojedinosti. Zato se zakunimo, djeco moja, da ćemo mačetom i žicom, metkom i zaoštrenim šiljkom osvetiti tu ležeće žrtve. Moramo biti kruti, hrabri, lukavi, neljudski i osvetljivi prema takvima. Moramo biti kao kornjača, koju gaze, ali ju ne mogu zgaziti. Neka gaze po njoj, ona će svoje noge i glavu uvući u oklop, zgažena, ugurana u blato i mulj, ali će ostati živa. Teško će se izvući iz blatnjavog groba, ali će živa nastaviti put koji je odabrala. Tako mi, moramo ostati živi, pamtiti i uzvraćati zlo za zlo, oko za oko, ruku za ruku, nečast nečašću, plamen plamenom. Da ima boga ne bi dozvolio, da smo danas ovo doživjeli i vidjeli. Da ima boga, ovo se ne bi smjelo dogoditi, da ima boga ne bi naši dragi ovdje ležali, da ima boga ne bi bilo toliko spaljenih sela, šuma i polja, da ima boga on bi se trebao svetiti, kažnjavati, da ima boga... Pred vama tu u humku, moji i naši najdraži zaklinjem se, da će moj život biti pun mržnje prema onima koji su krivi za vašu smrt i da ću ih naći, pa gdje god bili! Šan je dao ranjeniku još jednu injekciju, a pod jezik tabletu. U tom trenutku je zastenjao. Probudio se iz nesvjesti. - Samo budi miran, brate! Prenijeli su ga ponovo u čamac na granje, pored stavili hranu i sanitetski materijal, nekoliko trenutaka još gledali prema grobu i počeli vući čamac uzvodno. Trebalo je misliti na noć. Nisu smjeli noću ostati u selu, kako je Šan prvo mislio. Sada, kada je znao, da su malog Lu odveli, da ga nema tu negdje, bilo je bolje, da se udalje od ovog strašnog mjesta. Djecu će samo podsjećati na ono grozno što su vidjeli i doživjeli. Što dalje! Što prije! Sada je trebalo misliti na brata. Tu su učinili što su mogli i morali! Na rubu džungle naišli su na puteljak, koji je kroz trstiku vodio prema poljima i u pravcu rezervnog sela. Po blatnjavom i uskom puteljku jedva su vukli čamac s ranjenikom. Ali bilo je ipak lakše nego nositi ga na nosilima, To ih ionako čeka sutra! Pred sam mrak stigli su, smjestili ranjenika koji je sada bio pri svijesti, potražili rezervnu hranu. Nije bilo mnogo! Šan je samo razmišljao kako dati bratu barem skromni topli obrok. Među 113

kako bi mu tijekom noći bio pri ruci. - 114 . ali ranjenik nije mogao. napravit će nosila i krenuti s ranjenikom prema udaljenoj bazi u džungli. Tako neće trpjeti bolove. kako su ostali izgledali.konzervama pronašao je i neku američku. Imate li vi samo ovog? . što je sve poduzeo. Na brzinu joj je sve pokazao i sredstva koja je koristio pri pružanju pomoći i obradi rana. Bila je zadovoljna! Ranjenika su odmah prebacili na nosila i četvorica su krenula s njim prema šumi. Što učiniti sutra? Ako pomoć ne dođe. . Da je barem sakrivena radiostanica bila u redu. Tražila je informacije. Pokopali smo žrtve. a pored sebe stavio sanitetski materijal. Ovo je ipak za njih bilo mnogo i previše. ali ga je vođa ekipe zadržao: . samo je on ranjenm a mi .rukom je pokazao prema sjeveru . Kod vaših sjevernih susjeda samo su trojica preživjeli. Oni bi već davno bili tu. kao da ga hoće upitati: a ostali? Prije spavanja Šan mu je dao još jednu penicilin injekciju. Brat je bio potpuno pri svijesti. kada je osjetio da mu netko dodiruje rame. Jedna djevojka je već pregledavala ranjenika. Dugo nije mogao zaspati. Barem nešto! Zbog bolova dao mu je morfij.Izvješće o događaju morat ćete dati u komandi. Mrtve smo pokopali .mi smo jedini ostali slučajno živi. koju je na maloj vatrici polaka grijao.Da. Mora što prije tražiti medicinsku pomoć! Jedini je to način da spasi brata. Među spaljenim ruševinama kolibe našao ju je razbijenu. Pio je dosta vode.Stići ćemo mi njih! I ostale iz drugih sela već prebacujemo u bolnicu. Malo ih je ostalo živih.također su ih dosta izmasakrirali. Skočio je na noge. Šan je htio krenuti s nima. Tamo prijeko . Misli su mu se stalno vraćale na današnji događaj. Skromni smještaj djeca su iskoristila i odmah prilegli.Dajte mi podatke o mrtvima . Oko njega je stajalo nekoliko boraca i seljaka. nije imao dovoljno snage gutati. Ipak su brzo zaspali. samo je nijemo gledao u Šana.pokazao je na djecu . Grozno. U tom je razmišljanju zaspao.rekao je vođa ekipe i izvadio cedulju i redom zapisivao imena. Sada bi tražio pomoć. Šan je legao pored brata. Bilo je još vrlo rano jutro.

Od samog početka plan mu se nije sviđao. nadređene je uspio vrlo sugestivno uvjeriti u mogućnost pozitivnog ishoda i s minimalno mogućim žrtvama. ali superiorni kapetan ga je na to nagovorio. i kasnijem mitraljiranju. a i Šan svoje. držao se dogovorenog plana i iz baze radiom nadzirao. Bez obzira na takva razmišljanja. Samo jedna netočnost i moglo bi sve propasti i biti žrtava. Nekoliko dana je radio na njemu. Dobro je čuo putem radija. da krene prijeko. kapetan će pokupiti lovorike. tako blizu. koje on ne bi mogao obraniti. Bio je to zaista ludi plan! Takvo šta on se ne bi usudio. Pokušat će uhvatiti kontakt s glavninom i prihvatiti frontalnu borbu dok oni. Stalno je gledao u cedulju i sat i izdavao naredbe u eter. Sa svih su se strana čule grmljavine. Iz sela su javljali o iznenađenju i uništenju triju pozicija. Pa i morao se držati svih uputa na cedulji. Čamci su već bili u “kontaktu”. kao podrška u uništenju glavnine. Međutim. Kapetan Rogers je spomenuo da su čamci vjerojatno ngdje u akciji 115 . Svi su znali čiji je to plan. Čamce nisu pronašli. jer bio je tu i promatrač iz štaba. pa su zajedno krenuli. To su zvali “lov na lisice”. Sva voda za iskrcavanje u proplancima šume bila su u helikopterima. bio je preambiciozan za jednog kapetana. da bi u tom slučaju karijera tog naduvenka bila zapečaćena. Djeca su ih bez riječi slijedila. Dobio je “blagoslov” vrhova. Oni će ih samljeti za čas. Mitraljiranje mogućih bjegunaca. I helikopteri su imali svoju ulogu. RAPORT Major Kvin je sa satom u ruci stajao na obali rijeke. Iz radija stalno su se čule zapovijesti i upozorenja. Sada će poletjeti. Kako su ih tako lukavo smjestili. Moraju biti najbrži i tako osloboditi mjesta za djelovanje artiljerije kao pomoći onima u šumi. Sada je dao znak amfibiji. Prvi se vraćaju u helikopterima. Bude li uspio kako je zamišljen. savjetovao i upravljao nekim akcijama. Oni će dva obližnja skladišta u brzom naletu uništiti. Oni u štabu dali su mu odriješene ruke. Ali. Čak je održavao sastanke s artiljercima i avijatičarima. znao je i. sva ovlaštenja i odobrenja. koji su pješice već odavno pošli. Jedna. detaljizirao svake pojedinosti s vođama pojedinih akcija.Vođa mu je u kratkim crtama ispričao jučerašnje događaje. Kasnije će nastupiti i avioni. Zaigrao je veliku igru stratega. pa nešto još kasnije druga jaka detonacija uvjerili su ga da su skladišta uništena. ne navale svim snagama.

Sada su granate pogađale cilj.i pri tome skinuo slušalice i dodao ih kapetanu. Tako mu je rečeno radiom. Odmah su uzletjeli. Major mu je pružio ruku. pa se odmah vratili po četvoricu mrtvih. da ga je toliko zanijelo “sječenje” protivnika. Oni će stići tek kasno popodne. Po njima je tukla laka artiljerija s obližnjeg brda. Oni su iza sebe ostavili bombu. a dva najbrža i najhrabrija vojnika je razijelo. izvan domašaja njihovih topova. iskrcali vojnike. a da neće izazvati sumlju. Ubrzo su zrakom poletjele prve granate. Ležali su pokupljeni u ceradama na podu amfibije.lukavo se nasmiješio narednik. Nismo ih jednostavno pronašli! . Dovezli su tri teško ranjena vojnika. Artiljerija je prestala djelovati. dopunili municiju za mitraljeze i odmah poletjeli u daljnji lov. Raketama su zasuli položaje. Tražili su artiljerijsku podršku. Avioni su odmah promijenili smjer. ali ih nije bilo u blizini. Tek na povratku sjetio se. a u ponovnom preletu izbacili su pola tereta bombi. Helikopteri su sletjeli.Kapetane. a iz šume su tražili helikoptere za ranjenike. Nije rekao da su u momentima masakra i iživljavanja na te važne čamce potpuno zaboravili. 116 . Bio je ljut na sebe. Vojnici iz čamaca već su se iskrcavali. Ostatak bombi u nasnačenom dijelu šume. da dočeka prvu grupu vojnika iz šume. Nitko na njih nije pucao. . a on je dobio odgovor neka samo tako nastave. a sada su ih preletjeli avioni. Slučajno su naletjeli na dvojicu bježećih stražara. Vođenje završnica odmah preuzmite . Vod u amfibiji imao je dva mrtva u glupom okršaju. Oni na brdu su utihnulia. pa je previdio taj dio. Od narednika Luisa dobio je informaciju kuda trebaju usmjeriti avione. kako će se opravdati. a ovaj mu je lukavo odgovorio: . a desantni čamas prešao je prijeko. da im pružaju energičan otpor. Odmah su tražili korekciju prebačaja. Rekao je to naredniku. Majoru se približio kapetan i onako s daljine upitao za rezultate i žrtve. ja sam ih osobno tražio.O tome ćemo kasnije! Čestitam! Skupite od zapovjednika sve podatke i sređene raportirajte za sat vremena. Čamci su se vraćali.prebacivanja. Iz šume su dolazili zabrinjavajući glasovi.

malo je zastao. a štabni su oficiri sjedili u svojim foteljama. a nadao se i višem činu. Žrtve: 4 mrtva i tri teško ranjena. pa su mu naredili neka s kapetanom i zarobljenikom predveče dođu u štab. Majora mu je skoro bacilo u krilo. koji je nakon toga smanjio brzinu na snošljivo drmanje. Major ga je požurivao. Svjestan sam bio u riskantnost akcije. Major je strogim pogledom ukorio kapetana. Od njega moramo saznati neke detalje organizacije komunikacije. kapetan je izvukao cedulju: .Vod A: uništio dva skladišta municije i tri živa cilja. Likvidirano najmanje 98 živih ciljeva. u potpunosti je uspjela.Vid C: uništio dva komunikacijska sela. I štabni oficir. ali planiranjem i komandom uključivanja u određenim važnim momentima u akciju i pod rukovodstvom majora Kvina u potpunosti smo uništili predviđene ciljeve. udarao je u tvrde stranice džipa. onako vezan. oružje i hranu. bolnicu. Bili su tu artiljerci i vođe eskadri. Sa sobom doveli “živi jezik”. .Operacija “GAŽENJE KORNJAČE” usuđujem se reći. skladišta. koji predajemo obavje-štajcima na specijalni tretman. Bio je sav izubijan. ranjenih nema. Vozio je kapetan Rogers. U komandi se skupilo veliko društvo. U sebi je bio ponosan i sretan. Žrtava nema. a i njemu se žurilo.Major je u štab javio o uspjehu operacija. Nakon propisanog pozdrava. dva čamca i 47 živa cilja. Žrtve: dva mrtva. kako bismo mogli djelovati na drugim terenima. a mali otraga. . pogledao na cedulju i nastavio: . I oni su htjeli čuti rezultate kojima su doprinijeli. 117 . Uništena dva pronađena čamca. Malog Lu su vezanog i prestrašenog bacili na zadnje sjedalo i krenuli prema gradu. . pa je vozio skoro prebrzo po tom lošem putu. koji je bez intervencija pratio sve akcije. Stigao je samo promijeniti svoje terensko odijelo. Očekivao je željeno! Bit će slavljen! U najmanjem slučaju dobit će odlikovanje. Svi su nestrpljivo stajali sa strane. mokrim ručnikom obrisati lice i ruke. bio je zadovolja i uputio se u štab.Vod B: prihvatio borbu izbliza i uz pomoć artiljerije i avijacije uništio glavninu snaga u šumi.

pri tome ipak nešto prešutjeti. ali je suštinu pogađao. Mali Lu je te razgovore i upozorenja razumio i registrirao već u čamcu. a time i provodi u gradu. Znao je da će ga mučiti. Vojnici su znali da će slijediti dobar odmor.. Prepričavali su događaje iz akcija.Sve vođe grupa ću predložiti za odlikovanje. znao je da je uništeno sve i svatko i sve što su tako dugo organizirali i sprovodili. Bit će neko vrijeme izlazaka.ponosno je svoje izlaganje završoi kapetan. Ulovili ili uništili samo devet živih ciljeva. kako ne bi završili na sudu. Njegovi će morati sve ispočetka. Neće se tako brzo oporaviti. Osvetit će oni njih! Hoće morati progovoriti? Izdržati sve torture? Iz razgovora je razabrao. hvalili se o uništavanju “živog mesa”. jer dobro su im danas potprašili. I oni iz šume će ih neko vrijeme ostaviti na miru. Nazdravili su pobjedi. pa tek onda kapetanu: . da tog malog ostave. koji se na sva usta hvalio trojici probodenih. a tako izbjeći mučenja. jesu li što “povalili” i kakve su bile mlade Vijetnamke. ali upozoreni pucnjavom iz daljine živi ciljevi pobjegli. Pukovnik se okrenuo ormariću iza sebe. Njegovi će ionako promijeniti taktiku i 118 . a i čuo je iz okoline gdje su odjekivale eksplozije. uvjeriti ih u neke istine. Ležao je pritisnut o stranicu i sa strahom slušao okolne razgovore i hvalisanja. Sjeća se da je čuo kapetana kako viče. Najbolje bi bilo nešto reći. Na povratku iz akcije kapetan ih he na to upozorio. Najviše mu se usjeklo u pamćenje hvalisanje izdajice Linga. da će progovoriti prije nego neki stariji. izvadio bocu Whiskyja. a ostali su svi viši oficiri i njih dvojica. a oni iz voda C nekako su suzdržano pričali samo ono što su smatrali da smiju. Nije sve baš mogao razumjeti. Dobro je zapamtio to lice! Bilo ga je strah! Znao je što ga čeka. Čuo je i par imena.Vod D: uništio također dva komunikacijska sela. da ne idu u detalje.rekao je pukovnik sav ozaren u licu. a poneki će dobiti i prijevremenidopust. da će ga saslušavati i da će pri tome koristiti i bolna sredstva. U bazi je do tada bilo veliko čišćenje opreme. a vas dvojicu i za unaprjeđenje u činu . O tome su samo šutjeli i zadovoljne se smješili.Čestitam! . Iz baze su ih ispitivali. . pa prema tome sigurno su ih većinu pobili i drugdje. Žrtve: jedan mrtav i 4 ranjena .komandant se ipak držao hijerarhije i prvo pružio ruku majoru. Svi su izašli. u sveobuhvatnoj operaciji.

a da oni nisu ni primijetili. Kasnije su bili sve više svjesni koliko čini taj čovjek za njihovo školovanje i ostalo. jer samo tako pružit će mu se prilika da se spasi. šta druga djeca nisu imala. koju će sam izvesti. a oni će se osvetiti za ono u selu. brinuti se kao pravi otac. 119 . Prostrane proste kolibe stanovnika bile su bez ikakvog reda razbacane po velikoj površini. Oni su do sada dosta vidjeli. Nikome o tome još nije govorio. Počeo je raditi u određivanju budućnosti te djece. Skočio bi on već sada iz čamca u vodu. ali bi se ovako vezan utopio. a katkada je Šan i nešto zapisivao u malu knjižicu. Njezina nježnost i ljepota olakšavat će bol ranjenicima. ali su ga ipak spasili. Straža je po okolnim brdašcima bila raspoređena tako da je očima mogla obuhvatiti veliki teritorij. lukav i čekati povoljnu priliku. Svejedno je za dvoje poduzeo i više što se nadao. U bolnici je Li bila pregledana i liječena od šoka. Već je imao par imena i nekolko opisa zločinaca. Zamjenik komandanta bio je Šan. pa su je nakon par pregleda i intervencija svi zavoljeli i ostavili da tamo pomaže. Želju su mu ispunili. Barem ne odmah u početku. Brat mu je bio par puta na rubu života. dok mu brat ne prizdravi. pa nema smisla previše lagati. Da. Mora sudjelovati. Samo je svoje pretpostavljene zamolio za privatnu istragu. Šan ga je svakodnevno bar dva puta obilazio. jer je za borbu i kruti terenski život bila premalena i preslaba. Onome što je saznao od Li. Sada je bio izvan životne opasnosti. da pobjegne. Svojima time neće naškoditi. znaju zaključivati. Treba biti miran. Brinuo se o svemu. Oni iz komande su za sve njegove molbe pokazivali potpuno razumijevanje. Tako je jedan dio njegovog obećanja bio spontano izvršen. Na kraju te niske doline bila je bolnica. To je čvrsto odlučio prvog trena. Treba zapamtiti ta imena. a kasnije sve obavijestiti o rezultatima. DVA MJESECA KASNIJE Stcionarno selo Nnalazilo se u velikoj dolini sa svih strana za-štićeno ogoljelim brežuljcima. točno će tako. a i ubrzo bi ga pogodili.mjesta. Samo su bile nešto dulje. reći sve. sve oko sebe. a podalje smještena vojska u isto takvim skromnim kolibama. ali skoro sve i paziti na uvijek iste odgovore. Uvijek bi tiho razgovarali. Šan je time bio zadovoljan. Molio je da ga tu ostave. Tako će pomoći svojima. dodao je i bratove informacije.

. ali se vidno oporavljao. Otpočetka se bojao. Potanko je morao ispričati ono što je vidio i doživio.Ja znam da možda to nije u redu. Mislim da je to moralno pravo. aokolina joj je pri tome pomagala. . Mladići su se šalili i smijali. Sjedili su u krugu i pune redenike slagali u metalne kutije. Za oporavak je trebao više vremena nego Li. Razgovarali su i sa Li.. Odjednom do skupine dotrči dječak i obavjesti Tanada ga 120 . a za brata Šana je rekao da već ima neke podatke o zločincima i da je svečano obećao. koji je već sjedio u krevetu. Kod njega je navratila i komisija za ratne zločine imenovana od područnog štaba. kada sam vidio što su učinili. Bio je još blijed. Bio je ponosan na dar. Mučila ga je slika mjesta tragedije. a pogotovo na kakav način. Spomenuo je i slučajno preživjele.Mi možemo samo vaša nastojanja proslijediti dalje. odsječenu ruku. Naše mišljenje poslije onoga što smo saznali slaže se s vašim. Međutim. a Tan se nikako nije mogao uklopiti u to veselje.43 mm. mi samo izvješćujemo. I spavao je s njim. I ona je svakog dana navraćala svom stricu. ali svjesna svoje tragedije. prerano je odrastao.Li mu je uzvraćala pažnjom i vrijednošću. a oni neka odluče. sedativi i puno. U sada drugačijim okolnostima ljupkost te djevojčice koja je preko noći odrasla. Kako ću to učiniti još ne znam. Svi su znali što je proživjela. Samo im je potvrdila stričeve navode. Tek su tada tražili razgovor sa Šanom koji im je vrlo uzrujan ispričao ono što zna. Sva se posvetila učenju i radu. da će mu svaku djelatnost u vezi osvete zabraniti. i osvetiti te žrtve. Nije se idvajao od njega. I o tome su ga pitali . puno razgovora o sličnim sudbinama i primjerima odagnali su pretrpjeli šok..Znam! Jasno mi je! Hvala ipak na razumijevanju! Tan je dodijeljen privremeno pomoćnoj borbenoj jedinici. Tog dana Tan je s nekoliko mladića metcima punio redenike. Dobra hrana. Postao je nekako šutljiv. Ali mi o tom pravu ne možemo odlučivati. mirovanje. I slikali su ga s ovako odsječenom rukom. a njemu nije preostalo drugo već da prizna svoje nakane: . Često je noću sanjao pokolj. širila je i puno radosti. na grobu sam se zakleo da će mi životni zadatak biti briga o ono dvoje djece i bratu. da će se osvetiti. Od komandanta sela dobio je na dar široki opasač sa Colt Komander revolverom od 11.

Starac je išao uz njega i bivolu stalno nešto govorio. sve po razasutim rijetkim poljima. odlučili su ga. Da je barm on! Da je bar taj dječak peti preživjeli iz sela. kada ih je na putu zatekla noć. Lu je to znao. dkle. s još dvojicom boraca i bez obzira je li ili nije on. . Iza njih. Jednom. U predgrađu pratioci su nestali. također je išao neki mladić. Poći ćete tamo vas dvojica. Živ! Pa on će moći popuniti njegovu sliku s imenima. međutim. Ovaj je samo kimnuo i krenuo. Pokrili su se ceradama koje su u ovo doba morali stalno nositi sa sobom. Već tada je ispod njegove košulje nazrio oružje. Na nekih sto koraka ispred njih kretao se jedan dječak u kojega je starac stalno gledao. Starac ga je usred bijela dana vodio do predgrađa. Uz komandanta je zatekao Šana. a starac je Luu stavio konop u ruku. silovito ga je zgrabio i okrenuo u suprotnom smjeru. Da. U teškom je stanju. Lu je primijetio i neke znakove. i. neka nepoznata snaga. konop za koji je bio privezan bivol. Lu to nije razumio. na par koraka. I sada je imao pištolj. Umorni su brzo zaspali. Zašli su u neko dvorište. popuniti mjesta u njegovom još nepotpunom mozaiku. Mešu nijma je starac spretno pronalazio samo njemu poznate 121 . prebacite ga ovamo. Napustio je veselu grupicu i uputio se preko čitavog naselja do komandantove kolibe. kad ih je Šan probudio i energično tjerao dalje. Zamjenik kaže da bi to mogao biti mali Lu. neka nada i vjera da ga tamo čeka mali Lu. kojeg je već vidio u kući.Javljeno nam je da je jedna patrola pronašla dječaka koji tvrdi da je iz sela Hau i da je pobjegao iz zarobljeništva. Polako su se udaljavali od grada. Ni riječi nije ispustio. koji je na Tanov upitni pogled bio vidno uzbuđen.Nije nastupilo još jutro. Šan je grabio digačkim koracima i stalno požurivao Tana. Vojnici su pronašli malo sklonište uz put kojim su prolazili. Tu su prilegli. na takav znak. Tek tada je Lu primijetio da je džip sa vojnicima projurio ulicom. Vojnici u pratnji jedva su ga slijedili. samo mali Lu to može! On je sve vidio. osjećao. Tjerala ga je. Nakon tog još su sporije nastavili put. a Tan za njim. Kako su brinuli za njega. Ponesite nosila! . pa može tako brzo.hitno treba komandant. ako je sposoban da podnese put. Onako šepav. Pješačili su pet sati. svojim životima obraniti. sve čuo. ali ne i u kritičnom.rekao je kratko komandir i pogledao prema Šanu.

gdje je starac pustio bivola da pase. kao da leži u krevetu. Starac je ponovio zov te ptice. Bio je suviše zabrinut i nestrpljiv. nepoznate šume. Neka snažna sila odbacila ga je u grmlje. Odjednom se pred njim stvorio bivol kojem je starac opet nešto tiho govorio. Dok su se grijale. Samo je glavom pokazao na mjesto kraj njega. ali nakon nekog vremena i skupljene hrabrosti stao je polako micati rukama i nogama. Vojnik je iz torbe izvadio dvije konzerve. Neko vrijeme. Upravo je raznišljao kako će ostatke nekako zakopati. jer neprijatelj je u blizini! Do jutra moramo zaobići bazu i doprijeti do šume. Nije znao što učiniti. Iz grmlja je izronio muškarac oboružan automatom. Hodali su satima. krv i crijeva razbacana po obližnjem grmu. Opet sam! Najprije treba pobjeći u šumu jer oni mogu biti negdje u blizini. Isti čas je napustio mjesto i taj put i pobjegao u gustiš grmlja prema šumi. Lu nije mogao spavati. kada je grunulo. na koju stranu krenuti. Po tragovima je Lu primijetio da se tu češće prolazi. užasnut. prosto stisnut u trnovito grmlje. gledao je u raznijeto tijelo. Bio je prosto raznijet. Jednom je čak došao na isto mjesto gdje je bio prije dva dana. mali. Zapalio je malu vatricu.rekao je i već krenuo. a on bez riječi legao pod neki grm. nastavio mirno disati. u vrlo kratkom vremenu napravio “spravicu” pogodnu za zahvaćanje jela. Lu je dobro poznavao takve ljude. nožićem ih otvorio i osluškivao okolinu. Taj je poginuo već u zraku. Starac je preko obojice prebacio neku ceradu i . a s njom i silovita kiša. Dugo se tako odbačen. Oglasila se noćna ptica. nožem je odrezao jednu posebnu granu i. Mislio je da je sigurno ranjen. Vojnik je koračao desetak koraka ispred njega. . Hranio se 122 . a vojnika u zrak. Kada se razdanilo. kada je u blizini začup dva pucnja. Sav izgreban izvukao se iz grmlja. Izgubio se! Izgubio smjer i orjentaciju. Ubrzo su naišli na dobro prohodan puteljak. ali ovaj ga je samo gurnuo za borcem koji je imao već dvadesetak metara prednosti. Nije znao kuda. samo tiho. Veče je došla brzo. Ništa ga nije boljelo. To ga je voće možda i spasilo. Sve je više bježao u tamu šume. Njegovom vodiču nije bilo pomoći. tada je vojnik rekao da se mogu odmoriti. Lu je nešto htio reći starcu.Idemo. . podmetnuo kamenčiće i zagrijao konzerve. osim u kojem je selu ulovljen. vidio je da su na rubu šume. Vojnik ga sve vrijeme nije ništa ispitivao. Po njoj je lutao nekoliko dana.puteljke. već se bližilo jutro. Malo je zastao iza svog pratioca i ubrao neko divlje voće. nije usudio micati. prerezavši je popola. Tako su zašli u gustiš grmlja.

Mislio je samo na vodu. Svagdje ga je bilo strah od ljudi. jednom je u takvoj šupljini naišao na mnoštvo zmija koje su se između sebe ispreplele.. već neizvjesnost izlaska iz šume. spremno se predao. a on sve više slabio. okolne životinje. pa se tamo noću najradije sklanjao. pa je radije ostao sakriven. Međutim. gdje doduše nije bio previše gladan ni žedan. Šuplje drvo ipak je bilo najsigurnije. a sve su za njega bile opasne.plodovima. Kišnicu je skupljao u nastavljenu vrećicu. U šumi je imao dovoljno vode i hrane od divljih plodova. Oprezno se udaljio. Od majmuna je naučio kako spraviti od par grana ugodno gnijezdo za spavanje. da u blatnjavu vodu nikako ne smije piti. Kada je vidio da ne može pobjeći. ili pak neki šumovi šume koja je za njega izgledala zastrašujuće. Polako je napredovao prema sjeveru. a on se nije imao kamo skloniti. Katkada je naletio slučajno na jaja barskih ptica i to mu je bilo sve što je u tim močvarama mogao pojesti. ali nigdje nije imao mira da se dobro naspava. To više nikad nije pokušao. Nisu ga mučili glad i žeđ. Glasove nije mogao razumjeti. nisu ga odveli daleko nego iscrpljivali njegovo malo tijelo. Kada su ga pronašli. da mora pobjeći nekom koga je čuo. hranu i neko suho mjesto. a najviše od životinja. Jednom je vrlo blizu čuo nepoznate i nerazumljive glasove. pod gustim krošnjama i na stablima. 123 . Ali iz jednog zla ušao u drugo. Bilo mu je svejedno. Uvijek ga je iz sna nešto probudilo . Jedino se u njemu osjećao sigurnim. a spavao u šupljem drveću. Izašao je iz zelenog pakla. traženje skloništa. tko će ga zarobiti. Noći su bile grozne! Divlje životinje blizu. Pošao je u tom smjeru. a hod ljudi prepoznati. Zadnji tren probuđen uhvatio se za granu. Još mnogo veće zlo. I velike i male. pa se ubrzo uputio natrag u gustiš. “Suhi” krevet u šumi zamijenio je mokrim na blatnjavoj zemlji. Prala ga je svakodnevna kiša. Jednog dana primijetio je nešto više svjetla. Imao je pravo! Kraj šume. rijetke trave i ponekog grma. ali noću je u snu skoro pao iz rašlji drveta.ili gromovima praćena kiša. nije imao ništa. To je pokušao. Svaki dan u isto vrijeme barem jedan pljusak. bio je na kraju snaga. Nadaleko je zaobišao to zmijsko gnijezdo. Tako dobivena voda bila mu je nedovoljna za cijeli dan a napio se samo tijekom kiše. Znao je da se izgubio u toj prokletoj šumi. prenoćišta i hrane.. I tada je mislio. gdje će ga ostaviti da se naspava. samo jesti i spavati. duboko usnuo i dobro naspavao. jedva da je mogao napraviti nekoliko koraka po močvari. Dani su brzo prolazili. a tu. To je kasno primijetio. u toj prokletoj blatnjavoj pustari osim trstike. korijenjem i lišćem. Sve više je malaksao. Znao je.

nikog u to neće umiješati. Izdao je zapovijest: . Imao je ono što ga je toliko zaokupljalo i mučilo. a smjer ulaska na vidno polje sela ne odgovara dogovorenim putevima. Divio se malome! Mali se mogao mjeriti s najhrabrijim borcima. Samo da ga oni s vrha ne spriječe. Na njegovom su se popisu našla nova imena i opisi. Neke je opise uspoređivao. ili nešto drugo.Šaljem ti dvojicu. DIO OSVETA STARA IZREKA Stražar s uzvisine javljao približavanju nekog seljaka.Svi su prisutni čuli priču mališe Lua. vidjeti. Mnogo hrabrosti! Sutradan su ostali neko vrijeme sami. snaći se i preživjeti. ali ga taj dan nije htio više zamarati. Ili je bjegunac. Smiren čekao je. Njegovo ogledavanje mu je sumnjivo. Kroz mozak stražaru prođe neki neobičan osjećaj. Sumnjivac je bio već na dvije stotine koraka. Šan je nestrpljivo očekivao i svoj dio priče. Viđeni se muva okolo. Već sutra krenut će srivena pošta na jug. Nadao se da će dobiti prešutnu dozvolu. Vanjštinom je nešto odudarao od ovdašnjih seljaka. Ima on tamo prijatelja! Oni će znati pronaći način da saznaju za žrtve koje mu ne mogu pobjeći. jer je glavne krvnike imao na spisku.Otiđite do onog grmlja i iskočite tek kada vas prođe. . II. Ja ga očekujem s prednje strane! - 124 . Bio je zadovoljan. Sada je krenuo prema selu. među one koji mu informacijama pomažu. volje. Napeto su ga promatrali. Svi kuriti znaju za to! Brzo je stigao odgovor. kao da ne zna u kojem će smjeru. pa ne zvao se Šan. Imat će ih on. njegova i ničija. tiho zarobiti! Opreznost! Brzo su dotrčala dvojica mladića. Ta osveta mora biti samo njegova. da mali Lu pojede jutarnji obrok. sve ono doživjeti. Trebao je imati puno snage. instinkt uzbuđenja.

Lozinke naravno nije znao. jednakih lica. on naredio povlačenje. Sada su ga radijom obavijestili da mora poslati popunu na jug. Mora odvojiti deset boraca. a ne ovdje u pozadini. Na povratku su prošli kroz tri oluje. Ovaj put im je naređeno da “nabave” eksploziv. naredio da ga nahrane i pod stražu. Bilo je u zadnje vrijeme mnogo takvih lutaluca. koje će odrediti. Stražar je mislio: borimo se među sobom. pa nestali. Vrativši se iz dvodnevne akcije vojnici su mu bili umorni i mokri. Cijela akcija je već od samog početka krenula naopako. Došljak se još uvijek kesio. A bilo ih je i kojima je skitnja bila u krvi. jer će morati pucati. Komandant je bio zle volje. ali je potreban oprez. Mrtvih više nego obično. da se rijetko tko vraća.Kao da i nije bio iznenađen pred uperenim puškama. Kada se mala grupa probila do samog skladišta. Odveli su ga do vojnog logora koji je u to doba bio prazan. Seoski starješina ispitao je došljaka. Kao da su ih očekivali. zapisao podatke. izgubivši sve svoje. akcija obustavljena. Njegova četa je imala i mrtvih. znali su također vrlo dobro. Samo koga poslati? Znao je unaprijed. gdje je mogao ležati i vidjeti samo dio sela i stražara pred ulazom. tamo ih najviše gine. Ako tako nastave. Odmah je spremno digao ruke. Za to im je nedostajalo hrabrosti. potreban za rušenje mostova i puteva. koji se međutim nisu htjeli priključiti pokretu. i sjevernjaci i južnjaci. Vraćaju se samo mrtvi i ranjeni. Ali posljedica izdaje ili nešto slično od takvih lutalica nisu imali. nije imao. Oružja. a i zadatak prisvajanja eksploziva nisu izvršili. Ali zapovijest je morao izvršiti i poštivati. Najčešće mrtvi uopće ne! Zračni napadi i upadi u pozadini bili su sve češći. Svoju su hranu i konak odradili. da nitko neće prigovarati. a lice mu se razvuklo u osmijeh. Bili su dva dana u selu. Bili su u “krađi”. Većina je bila daleko na zadatku. Izgubio je sedam najboljih boraca. Iz svoje oblasti 125 . možda je to opet neki usamljenik. dok se ne vrati komandant. Smjestili su ga u otvorenu kolibu. ostat će oficir bez vojnika. Shvaćao je. lutalica i. No. luta okolo. Svi u okolici su poginuli. Najvjerojatnije je i ovaj jedan od njih. da će se rat dobiti dolje na jugu. Znao je da ih tamo najviše trebaju. kako su nazvali akcije za prisvajanje oružja. osim noža. pa se postavljalo pitanje tko će braniti sav taj narod. samo oni. nastala je strahovita eksplozija namjerno izazvana. Oštro mu je naredio neka ne bježi.

Kako je tek sada bilo komandantu koji će morati obavijestiti rođake o žrtvama. ali ovaj rat je nešto drugo. Tih nekoliko preostalih boraca i sposobnih mladića morat će poslati. što se tamo negdje nekome na brzinu prohtjelo nešto eksploziva. kao zamjenik komandanta.dolje je poslao već preko sto ljudi. bez dobrih promatranja i informacija. I Šana je to grizlo. Za trenutak je tog čovu vidio iz profila. Šan je upitno gledao seljaka. nije se takvo nešto nikada desilo. Za akciju su doduše dobili neke podadatke. Ostali su samo prizdravljeni ranjenici. ni u selu. kao malo prije. u kojima su konzultirali njega. i to samo zato. privremenu stražu onako već umornih momaka. i u pravo vrijeme. Od samog početka u štabu se zalagao da se akcija odloži za par dana. digli u zrak prazno skladište i njegove borce. što sve narod trpi i kako se ustvari vodi rat. a pogotovo što se dešava na terenu. žene borci i djeca. dak on ne skupi dovoljno svojih i provjerenih informacija. Proradio je neki njegov ludi instinkt. Šan sav uzdrhti uz taj cereći pogled. Pred kolibom su seljaku naredili da sjedne i čeka. I to bi odijevao iznimno. da sada treba utvrditi i potvrditi identitet došljaka. U svim akcijama. Ostavio je Tana i oružje i otišao za stražom promatrajući vođenoga odostraga. Nepotrebne žrtve! Ludo izgubljeni životi. Šan i Tan. Oni su predvidjeli da će napad biti izvršen i sa sigurne daljine. sjedili su na kamenju i čistili s ostalima oružje od blata. Jer. U kolibi je doduše imao čistu vojničku jaketu i kapu sa zvijezdom. Ostali oko njega bili su šutljivi kao da ih je bilo stid neuspjele akcije i nepotrebnih žrtava. Pored njega su prošla dvojica stražara vodeći nekog seljaka. a privremenog zatvorenika i hraniti s ono malo što su i oni imali. donijeti zaključak. Možda su u tu akciju natjerani prebrzo. ovaj neprijatelj nije onaj od prije tri desetljeća. U tom razmišljanju stražar ga je obavijestio o zarobljavanju nekog sumnjivog skitnice.seljak. Sad su im se oči srele. Šan je bio odjeven kao običan vojnik . takve stvari je uvijek zbog svoje 126 . ispitivati. Daleko od toga da nisu zaslužni. Što je to? Toga trenutka se sav stresao. ali ti su bili šturi i nepotpuni. Smučilo mu se pri pomisli. Opet ga je prošlo neko čudno uzbuđenje. kada je samo letimično pogledao seljaka. To je bilo sve što je posjedovao. koji se id svog strica i direktnog pretpostavljenog nije odvajao ni u zadacima. Tih nekoliko starih prdonja u njihovom pokrajinskom štabu stvarno ne znaju ni voditi akcije.

Komandant je Šana ponudio čajem i šutke su gledali preda se. .Uvedite zarobljenika! Ušao je naoko smiren. Obojica su bili zabrinutih misli. pa su sve češće informacije s juga stizale k njemu. na očigled se vidjelo da nisu obavljale teške poslove. pa bio mu je desna ruka. Te ruke nisu radile sa seljačkim alatima. htio mu je i pomoći. stavio kapu i otišao u komandantovu kolibu.a on mu je pokretom glave najavio neka sjedne pored njega. da posjeduje. Nepogrešiv u izvlačenju obavještenja. Šan se zagledao u oči zarobljenog. Nestalo je i smiješka s tog lica. I još nešto: ruke pridošlice bile su nekako ženske. on će ga se teško odreći. ali opća stvar je bila važnija. Imao je zdravo rasuđivanje i intuiciju. nasmijanog lica. zbog toga je i poslao onaj prijedlog štabu. To je Šan odmah primijetio. Osim toga. a pogled preusmjeri prema vojniku.pronicljivosti radio on. On bi im tamo mnogoviše koristio nego tu u “provinciji” rata. najpozudaniji radnik i ratnik. Pritvori vrata kolibe i stane mu iza leđa. Taj pogled trajao je dugo. ali ne samo zbog borbenih sposobnosti. Htio je prodrijeti u njegove misli. u ruci držeći slamnati pleteni šešir i sjeo na ponuđeno mjesto na prostirci. već kao dobrog i sposobnog stratega. On ih je dešifrirao i analizirao. Šteta bi bilo da takav sposoban obavještajac pogine u nekoj glupoj akciji. okruglog lica koje nije bilo neishranjeno. Vojnik je raportirao o načinu zarobljavanja došljaka i stvarima pronađenim kod njega. Prema tom poslu osjećao je posebnu sklonost. Kod saslušavanja zareobljenika bio je nenadoknadiv. Sve više se počeo baviti i obavještajnim radom. već spustio pogled. Kakav prirodni talent za obavještajca! Vrhove je već obavijestio o Šanovim sklonostima kojih ni sam nije bio svjestan. Tamo bi možda njih i legalizirao. Ako oni u štabu pravilno shvate njegov prijedlog. a tijelo ovoga nenapaćeno nedaćama kojih tu ima na pretek. njegovane. osvetu. Propisno je pozdravio. dobio podršku i pomoć za ostvarenje. Šan mu rukom dade znak neka se pridigne. Komandant je volio tog skromnog borca. 127 . Ako bude štabni obavještajac lakše će izvršiti svoje poluprivatne nakane. Otišao je u svoju kolibu i obukao skromnu jaketu. što je Šanu godilo. U kolibi je bilo svjetlo i ugodno toplo. Daleko da ga nije trebao. Prateći vojnik odloži seljakove stvari na pod pored njega. iz ruku mu uzme šešir i priloži ostalome. Komandant se od primjera do primjera sve više u to uvjerio. Zarobljeni došljak nije ga izdržao.

kao formalnosti. Sve je to radio strpljivo i polagano. Pregleda malo nož. ali spojene u vez. Nakon toga razgrne deku. Kleknuo je pored njih. ništa sumljivo nije pronađeno. Tadi toga ćete ostati pod stražom. Skidao je s njega djelić po djelić. bez etiketa.Zovem se Mhu Long. nevjerici. odakle dolaziš? . Šan pogleda prema nožu. Gledajuči u seljakam kao da je vidio iskricu olakšanja. 128 .. sve dok ne dobijemo vaše podatke i sa drugih strana. cerada i stara deka u koju je zabodena velika igla s debelim sivim koncem. preokrene deku na drugu stranu i svu je pregleda. bateriju. koje su Amerikanci bombama razrušili prije mjesec dana. gledao tijelo i ruke. izlije rakiju. Često je na takav način primijetio neku reakciju ili strah u očima.Zašto se nisi priključio našima? .Doživio sam stresove teškog bombardiranja. kako bi mogao pratiti njegove reakcije. Otvori bateriju u kojoj su se umjesto jedne velike nalazila četiri male. odloži s nje iglu i konac. Tražio je nešto. pa ovakav za sada još sam nesposoban za borbu! Šan je sada bio siguran da s ovim nešto nije u redu. te nožem isiječe slane ribice.upitao je Šan. To smo dužni sa svakim nepoznatim. plastičnoj boci s rakijom. Polakao se pridigne. a dolazim iz sela Meng Šu. . . pa lutam okolo . opipavao. Zavirivao je čak i u kosu. ovom pregledu i ispitivanju. osim ovih stvari na podu. dajući do znanja da je svoj dio posla završio. pretresen. tucka noktima po posudici. a nove baterije. . . Izgubio sam svoje. isipa rižu.rekao je komandant.Tko si. i ne baš uživajući u tom zadatku.keseći je izgovorio seljak. slamnati šešir. izvrtao.Uhvaćen seljak na prilazu sela. ali okrenut prema došljaku. nekoj vreći i pored nje ćupom s kuhanom rižom. S isto takvom brižljivošću i sporošću počeo je pretraživati sljekove stvari na podu. Nije imala opšivenih rubova. Odgovori previše određeni i prebrzi. Složi ovako klečeći sve natrag i počne gledati kao u čudud. . Jesu li pripremljeni? Digao se sa svoje stolice i pipajući pregleda seljaka. Zbog sigurnosti to činimo. nepoznatog podrijetla. tri slane ribice. Naredio je seljaku da se odjene. Na deki je bila položena i kineska velika baterija.Oprostite na oružanoj pratnji. a da sam nije znao što bi to moglo biti. slamnatom šeširu ofucanih prljavih rubova.

ali nakratko. Odvučena je prebrzo u kolibe. još čistim. imam još jednu molbu . Ne kazuj im ništa o čemu je riječ! Od toga mnogo zavisi.pokazao je na podu klečećeg seljaka. Problijedio je! . . Nije on sam! Treba hitno upoznati štab o opasnosti! . Odmah je pozvao radistu i naredio slanje hitne poruke u štab. ti znaš koje. ali se nije mogla sjetiti.brzo je govorio Šan. tako da sitnim koracima ipak može hodati.Samo malo . Vezali su mu ruke i noge. Opis odgovara . Da li Šan opet ima pravo? On nije ništa sumnjivo primijetio na tom došljaku. lociraju selo i zna se što slijedi. Komandant je upitno gledao u Šana. . koga oni zovu “lokator”. Sada je uzeo bateriju .naredio je Šan. a vidjela je malo.Skupite sve preživjele.. ali u onom košmaru nije primjećivala lica. a pogled je uperio u iglu i konac pa u seljaka koji je taj tren pokazao neznatnu uzbuđenost. a u drugoj iglu s namotanim koncem. on je helikopterom ubačen u pozadinu.Li. Čula je samo one strašne jauke i zapomaganja. Naslućivala je o čemu se radi. Šan je u jednoj ruci držao šešir.Komandante. te ih ostavi pored kolibe. Neka zapita ua “postupak” s izdajicom. Li je dugo promatrala lice zarobljenika. Ja ću ih zvati unutra pojedinačno. sjećaš li se ovog seljaka? . pristupio mu i nešto šapnuo u uho. . . a jednu umetnuo u mjesto uz kutijicu.okrenuo se Šan prema svom pretpostavljenom. . Tamo je bila mala gumica za pričvršćenje i potrebni kontakti za plus i minus.Nisam siguran.Misliš? .okrenuo se vojniku pred vratima i naredio. nedavno je sašivena unutrašnjost tog starog šešira. Baterijica traje svega pet do šest dana. Začuđen je čekao objašnjenjenje.Neka uđe Li! . Njegovu poziciju hvataju avionima u krugu od 5 km. 129 .odjednom je skočio Šan. Znači. izvadio četiri baterijice. U ruke je uzeo slamnati šešir. Bile su od kartona i dobro impregnirane voskom protiv vlage. Istim koncem. Brzo su ušla još dvojica i savladali koprcajućeg na podu.To je mali radioodašiljač. N apod su ispale četiri kutijice. Ja ga nisam vidio. ne veće od kutije štibica.Odmah vežite tog čovjeka! . a oni jesu. ali sve mogućnosti moramo provjeriti. Sa tri brza koraka našao se kod stvari na podu. a komandant se čudio takvoj pronicljivosti. Šan je nožićem otparao konac i otrgnuo unutarnji poklopac.

pogledom je zahvatio prisutne. je li potpuno siguran.Ne brate. Izživljavao se na našim ženama. . a rekao je i pravo ime . polako da mu gledam lice. Sada je upro oči u zareobljenika. ali po opisivanju malog Lu on veoma sliči tom opisu. Dugo. Ta živina ne zaslužuje metak ili vješanje! Molim..Tan.Kako ne bi bio siguran! Pa bio je metar od mene cijelim putem u čamcu. da ga zadavim ovom jedinom rukom jer drugu su mi tamo odsjekli. komandante! . komandante. 130 . Moramo biti objektivni i potpuno sigurni. odi ovamo i okreni se licem prema zidu. pa čak i hvalio kako je čuvara na obali probo. poznaješ li ovog čovjeka. Ničim ne pokazuj što smo te pitali . koji je ušašvši gledao po prisutnima. Udarce nogom ne mogu zaboraviti! Cijelo vrijeme se smijao. Pogled mu se zaustavi na zarobljeniku. čudeći se valjda zašto ono dvoje gleda u zid.Ne. približio mu se na korak.Li.Neka uđe brat! Čim je Šanov brat ušao.Neka uđe Tan! . Šan je vido značajno olakšanje na zarobljenikovom licu. Dajte. Onako polako.odrješito je rekla Li. Ne. toga nisam vidjela! . druže. a on da bude svjestan svog umiranja. koje je sve više blijedilo. . Šan ga nije uspio ni pitati. . dugo je bez pitanja ošito ispitivao to lice.Yu Ling. ovoga nisam nikada vidio. smiri se. molim vas. ti si Yu Ling . da se iskrca. moim te. Samo ja u to nisam siguran . ne još! On nam još treba za štošta! A svjedočiti mora još mali Lu! I mali Lu je potvrdio. mali Lu je odgovorio: . . to je taj! Komandante.To je onaj divljak iz sela Hau.Ne. Upitan. komandante ne.Tako znači. Ničim ne pokaži što smo te pitali. dok su me vodili na saslušanje jednom sam ga vidio! . Šan.Tan. jesi li ga već negdje vidio ili ti sliči na nekog? upitao je Tana.okrenuo se Šan zarobljeniku. On je probo našeg Jamu! Sasvim sam siguran u to! To je on! I tamo. priđi sestri i okreni se zidu. to bi za tu zvijer bila prelaka smrt. Hvalio se na sav glas kako mu je čuvar čak pridržavao čamac. on je kolcem probadao ranjenike i mrtve.

Polagane smrti. Ovog jednorukog bi još uvjerio. ali ovi su te vidjeli. što je taj izdajica odavno zaslužio. Izvukao je iz njega i drugih važnih podataka. mai ga je dobro znao i on njega. . curile po licu. Nakon kraćeg odmora i predanih depeša. već znoj očaja.. Bolne smrti. koje je morao proslijediti komandantu. Kako su samo ovi preživjeli. koliko si nam nanijeo zla i još ti nije dovoljno. Shvatio je čega se boji. planere i način na koji su je izveli. znajući da je za njega sve gotovo.Ja te nisam vidio. Srušio se na koljena. Jesi li svjestan kakve zločine činiš svom narodu? . Molio je neka ga odmah streljaju ionako je sve priznao. Samo se kukavice ovako ponašaju. Šanu se zgadio. Znaš. znoj straha. a taj će odlučiti što je upotrebljivo za dalje. Šan se polako trudio da izvuče što više podataka. kojega je silom morao odvojiti od tog gada.To nije bio znoj muke. Znao je da je prepoznavanjem tih ljudi i s pronalaženjem lokatora osuđen na smrt. koja je polako tamnila njegove hlače sve do poda. Poslije ćemo odlučiti! Tek poslije smisliti! Razumijete! Osism toga prvo moramo riještiti probleme s lokatorima. što je samo potvrđivalo karakter tog izdajice. Yu Ling mu je sve rekao. kako bi stradali nevini stanovnici sela i vojnici u blizini. Sada je shvaćao brata. a među koljenima mu se pojavila mokra pruga. a time je samo pokazivao kakva je ustvari kukakvica. znoj krivnje. a ostalo će već zajedno 131 .pošao je korak prema njemu. sve propalo. Šan se na to nasmijao. Šan je nastavio sa saslušanjem zatvorenika. Da su ga barem bolje čuvali. ali mali. Ništa. pun mržnje i gledao ga ravno u oči. Bratu pred kolibom ponovo je oštro naredio neka zarobljenika dobro čuvaju. Okolo postavljaš lokatore. Strah od kazne bio je ipak prevelik. Zarobljenik nije protuslovio. Sada je Šanu sve bilo jasno! Imao je sve što treba. ali kakvu? To ga je mučilo! Sada se tek vidio strah u njegovim očima. Cijelo lice mu je bilo u grču straha. Jedva se suzdržavao da ne učini ono.Zatvorenika vezanog dobro stražariti. ja od njega trebam neka obavještenja. Ništa ga više ne može spasiti. možda sam te s udaljenosti čuo u tvom divljanju. Bojao se samo smrti. zapamtite ništa mu se ne smije dogoditi! Ti mi brate. Izdajica mu je pored naziva operacije nabrojio i sudionike. znao je da je sve uzalud. Taj je drhtao cijelim tijelom. Grašci znoja probijali su mu ispod kose. osobno odgovaraš za njega.

ali odgovor ćemo dobiti tek navečer. Komandant je rukom pokazao mjesto pored sebe i obojica su drvenim žlicama. Šan. To je vaše moralno pravo. Ja ću samo javiti da je likvidiran. pa ćemo onda dobiti odgovor . Što učiniti? Sutra i sljedeća dva tri dana avioni će locirati naše pozicije. Konačno. Imaš sve moje dozvole. Šan je pogledao na sat. Za svaki slučaj! Možda se uz tu akciju nadovezuje i što drugo.odgovorio je komandant. koja je Ling spomenuo. znam da te to najviše interesira.smisliti. Samo me muči.Sada smo čekajmo. . Mnogo naših grupa mogli su zasuti s tim kutijicama. za to uopće nismo spremni. Šan. samo što manje publiciteta okolini. sve teže je nadoknađivati mnoge žrtve vojnika i civila.Ako se ne jave s tim u vezi. ali ćemo ga uvečer uključiti. Tko zna koliko su ih već sakrili u blizini sela i naših vojnih objekata i trupa. Što se tiče zatvorenika. . Bio je zahvalan zadnjim komandantovim riječima. možemo kurirom tijekom noći . koji donose toliko smrti i bola. ako oni ne shvate suštinu i brzinu naše poruke o lokatorima. pa činite kako ćete odlučiti. neke 132 . Obojica su šutjeli kada ima je mlada žena donijela na velikom pladnju na brzinu podgrijano jelo. selo 3 nam je najbliže. slijedit će naleti aviona i onih lešinara u helikopterima. . pa neka tuku po njima. shvatit! Moraju shvatiti i reagirati! Poruke smo ponovili dva puta. Čim stigne dozvola zalikvidaciju. Mogla bi to biti padobranska invazija veććih razmjera. Šana je mučila i druga stvar: .Shvatit će. Naredio je neka im nešto donesu. mi smo svoje dobro obavili. To je dobro smišljena akcija. Vidiš. on je tvoj i od preživjelih iz sela. Teško. Prokleto dobro! Reagirat ćemo ako poruku nisu ozbiljno shvatili. što ako laže? Daleko su prodrli u našu pozadinu. Imali su vremena da zajednički nešto pojedu. sasvim među nas. što ćemo.i ljude u logoru također. Vjerojatno će narediti djelomičnu evakuaciju. Vjerojatno su još negdje postavljali. Radio za odašiljanje ne smijemo više dnas koristiti.Zapovjedniče. Brat ga je dobro razumio. Šan je svom pretpostavljenom ukratko iznio izvučene podatke koje će on proslijediti dalje. Šan. Znao je da tog krvnika Šan neće samo tako jednostavno pred zid i “bum”. mi bismo sve te lokatore mogli postaviti na udaljena točno odabrana mjesta. oni su ugroženi. Mi smo imali sreće! Ali ona sela.

To si danas zaslužio. a k tome si i hrabar i spretan borac. Vođe su zadovoljno sjeli pred ulaz i počeli motati cigarete. poznate samo radisti. Ionako idemo kroz šumu. Slušati za tri dana u 18 sati. .Možete! 133 . jezik. . bistrinu i efikasnost. Nego. . Na zvučniku su se počele sročavati brojke. Bilo je ukusno! Za vrijeme jela.Ja bih jednoga trebao! . Nestrpljivo su čekali kraj poruke. Kada sam se vratio na mjesto samo sam o tome razmišljao.Sada imamo vremena.Obojica su krenuli prema ogoljeloj palmi.Nego. reci mi.tiho je zborio. Izvanredna poruka! Poruka shvaćena. a na vratu mu se pojavila napetost mišića. Ponosan sam na tvoju pomoć. riječi. privremena sigurnosna evakuacija na tri dana od sutra. Kraj. ali to je moglo biti i od kiše.okruglice od riže namakala u neki sos od rakova. svi obaviješteni.Možemo li svi na tri dana do sela?. Šan je nekoliko puta pogledavao na sat. tada još nisam bio posve siguranm na tren sam primijetio čudan sjaj u očima zarobljenika. Polakao je čitala: . Jedan ćemo sačuvati za uspomenu . Neka se narod i vojska odmori. lokator i on! .Šešir je doduše bio nešto teži nego obično. da o tome razgovaramo. Tako malo imamo vremena. Oprosti. a takvom su spojene pletene trake šešira. Konac nije bio konac kakvim se služimo za krpanje košulja i ostalog. Bila je to u stvari tanka špaga. krenut ćemo rano ujutro. U maloj prostoriji čuo se uzdah olakšanja. To se ne da sakriti. Uhvativši ponovo šešir u ruke. svi pravci također. To u prvom dodiru nisam primijetio. i mnogo ti hvala! Pogotovo na današnjoj pomoći. Njihovi izviđači nas ne mogu otkriti. To su nesvjesne reakcije kod kukavica. sasvim drugačijim od tvojih. poduzete preventivne mjere. Stisnuo je zube.Štabu 10. Zločinca likvidirati! Inicijativu sačuvati.smiješeći je rekao komandant. zaokupljen sam brigama i mislima. Šan. Naredba. Večeras pošalji tri mladića.Obojica su tvoji. neka na sigurna i pusta mjesta namjeste lokatore. Predložit ću te za odlikovanje. I šifrantica je brzo radila. Bio je to pogled pun napetosti. Ima još vremena! . kako si povezao konac i šešir? . .Moraju reagirati! .Vrijeme je! .

što treba ponijeti. Izdavala su se naređenja i pola sata nakon toga seljani su već gonili svoje životinje ispred sebe. koje je bilo unaprijed određeno. Djeca i starci pasli su živinu. a žene 134 . prije sunca. Bio je dobro vezan. Svatko je nosio svoj mali teret. Tek kada to obavite. čak i djeca. krenite za nama. Znali su da je to samo za par dana. Komandant je primio i zadnja izvješća stražara koje je povukao sa svojih mjesta.Nakon našeg odlaska pregledajte i kamuflirajte logor i selo za poglede iz zraka. nije se potrebno sakrivati.Šanu se u glavi počeo pojavljivati plan. S koliko preciznosti je bilo rečeno sve. Vojnici će za njima. Takva politička predavanja bila su vžna karika u njihovom ratu. a spretnost vježbali penjanjem na drveće. Svatko je znao. Šan se divio svom zapovjedniku. Sve su ostale samo obavijestili da ujutro napuštaju selo i skupinu vojske. a s prednje i zadnje strane bio je stražar. stali su se odmarati i lješkariti. Čistili su i podmazivali oružje. Izviđači su pošli na put već prije sat vremena. alat pospremili. a mnoge su stvari ostavili u selu. Kratke a jasne zapovjedi! Hitali su svaki k svojoj grupi. Samo sat vremena hoda od sela. pregledati. Tamo u tamnoj šumi imaju skloništa dovoljno sigurna od bomgi. Baš im je dobro došlo! Vojnici su vršili neka obučavanja. zakopati ili sakriti. Došavši na skrovito mjesto. Sa sobom su vodili i zarobljenika. ako zna već uvježbane pokrete. Baš je prije promatrao taj narod. I tamo je već bilo sve na nogama. Sada su sva četvorica stajali ispred njega. On je bio oduševljen! Dugo su tiho razgovarali. Dapače! Neka vas vide! Seoske kuće su prekrili zelenilom. . Na brzinu je spremio ono malo svojih stvari i krenuo prema komandantovoj kolibi. Savjetovao se s bratom. Znate gdje! Vjerojatno ćete tim radom sačekati i mladiće koji su po vrletima postavili lokatore. u slučaju preleta aviona. U blizini tih mjesta. Napuštali su selo. a uzeta je hrana i posude namijenjno za tri do četiri dana. Digao se rano ujutro. Neće oni daleko. Vidi se da su uhodani i da im takvi pokreti nisu nepoznati. a imali su i neka predavanja i upoznavanja s vojnom situacijom na raznim područjima veođenja bitaka.

a kraj njega postavi lokator. gužvao. nije mogao naslučivati što ga čeka. da će ga predati pred neki vojni sud. nasmijao se u sebi. pa opet pisao. Lokatori su bili postavljeni . to nije mogao dokučiti. Imali su natrtnjače s hranom za tri dana. Treba prijeći dosta. sastavljao. dobio je papire i čitavo prijepodne nešto pisao. On je imao prijedlog. Putem će biti bombardiranja. Krenite još tijekom sutrašnjeg dana. Znao je da mu nešto spremaju. Sobom je namjeravao uzeti brataTana i malog Lu. Iza njih je išao zarobljenik i Šanov brat. Prvo je razmišljao da na nekoj čistini sveže Linga za kolac. oni moraju saznati kakvo su nam zlo učinili. Šan je vršio zadnje pripreme. Neka se dimi! Neka ih “vide”! Neka samo uzalud troše municiju. Najviše ga je zabrinjavalo odsustvo jer će trajati najmanje tri dana. O svemu tome i o zarobljeniku mislio je Šan. Tako bi tukli po svojem. Kada su krenuli. koji se nija ni metra odvajao od 135 . Znao je da neće udariti danas! Moraju svojima ostaviti vremena.Hvala. a mogli bi primijetiti da nešto ne valja. To je bio izviđački avion. Nadao se. pa ga je iznio zapovjedniku.plele neke prostirke od usput nakupljene jedne vrste visoke trave. Tanovu sestricu Li nije htio zamarati s tim višednevnim pute. da zbrišu iz označene lokacije. Puno moralno pravo imate na tog zločinca. Oni “lociraju” položaje. alisada samo vezanih ruku. Svoj će teret ssuti u prazno. Zarobljenik se sav tresao od straha. To bi bilo dobro! Bum i gotovo! Šan je dao znak za skretanje na lijevo.Dobro. Neka saznaju da se tako ne ratuje! Mala grupa bila je na okupu. Mali Lu i Tan kretali su prvi. druže! Hvala u ime svih onih i nas preživjelih . Pazi na ljude! . Kada je komandantu sve iznio. podatna za oblikovanje pletenja. a zapalit će i vatre. Što ako se ne htijući takvom približe? Smije li to riskirati? Ali žeđ za osvetom bila je jača! Treba dosta prijeći da bi se došlo do bivšeg sela Hau. Svaki je nosio svoj lagani teret na leđima. Samo neka bude tako kako si iznio. Među njima je bio zarobljenik. Više puta bi čuli prelazak aviona. Šan! Uzmi najveći čamac i spomenute ljude. a moguća su i svakakva iznenađenja. i po pripremama. jer tada će već početi napadi na locirana područja. Ostavile bi je preko noći u potoku da se namače i postane mekana. Svi u grupi bili su djelomično upoznati s planom.skromno je izustio Šan . Put je dug i svakakav. ali što. .

Tan mu je dodao drugi kolac. Odavde će dalje čamcem kroz kratku močvaru. da će mu pucati u 136 . Stalno je pogledavao unazad. ali kamenje koje nisu mogli zaobići usporavalo je put. a tri km široki pojas moraju prijeći tijekom dana. dobro je znao put. ako mrdne. Krenuli su dalje. Šan se nadao da će za sat vremena biti prijeko. Bili su već blizu kraja. On nije nosio oružje. Šan mu se zaprijetio. Tan i mali Lu su čamac ugurali u blatnjavo priobalje i na dno položili dodanu im robu. Približavalo se vrijeme kiše. nije li dovoljan razmak između njega i tog gnjevnog jednorukog. Zadnji je čuvao stražu. Svima je prijao taj topli napitak. pa je na maloj vatrici skuhao čaj. Jedva su prilegli. vidjeli prvo drveće tog opasnog puta. Trebali su suhim i kamenitim terenom vući čamac. Šan ih je radije vodio okolo. Tri su sata trebali. toliko je tuklo po granju iznad njih. Čamac su ugurali pod nešto veći grm i prekrili granjem. Inače glatko i klisko dno. već se osula kiša.zarobljenika. Put ih je vodio preko goleti. pa zarobljenik. Tan je smjelo odgurnuo čamac i na pramcu spretno savladavao rijetke prepreke u smjeru zapada. Vesala uz čamac nije bilo. pa nije mogao spavati. dok su se ostali ukrcavali otrčao i nešto dalje nožem odsjekao dugi. S njim je stao na pramac čamca. pa je Tan. Što je bilo još gore. tanki i jaki kolac. Šan je samo približno znao gdje bi mogao biti. padao i usporavao hodanje. Šanov brat i na krmi Šan. Izbjegavali su penjanje po malim brdašcima. Po trojica su vukli čamac tako da je uz zarobljenika uvijek ostao jedan. Iza njega je sjeo Lu. Tu su nsatale male poteškoće. nakon sata hoda skrenuli su s puta pa počeli tražiti skrivnei čamac. jer se zarobljenik stalno petljao u puzavce. da nadvladaju tu vodenu prepreku. ali svakome pod krovom na očima. Nije se bunio. već samo kolac. Dali su i zarobljeniku. Negdje na pola puta i zatvorenika su upregnuli u tegalj. Umor ih je savladao tek kada je kiša prestala. Nisu mogli spavati. već je slušao lupanje pojedinih. Činilo se da je tek zaspao kada ja gje stric probudio. Zarobljenika nisu stigli ni odvezati. Zarobljenika su jednostavno vezali za jedno drvo. dogovorivši se tko će i koliko stražariti. Vukao je za dvojicu. Za dva sata ušli su u šumu. kada su začuli zujanje motora s lijeve strane. već samo ušiljenu motku kojom je katkada “požurivao” zarobljenika u stražnjicu. sada rijetkih kapi po lišću. teren je bio kao neka mala pustara sa slabom vegetacijom. Predvečer su izašli iz šume i napravili na brzinu skloništa za predstojeću kišu i skloništa za mali logor. Tan je bio tako uzbuđen. Nakon jela polijegali su. Najteže ih je još čekalo. Taj bi bolno zaječao i odskočio žurnim koracima. Šan je brzo naredio da granjem kamufliraju čamac i da se sklone u razno grmlje.

Tiho su iščekivali dolazeće zvukove. da će biti u blizini i na najmanji sumnjivi pokret motkom ga probosti. lakše bi vukli i brže stigli pid krošnje drveća. a oni u grmlju nezaštićeni. Brzo su se udaljili od opasnog mjesta. a brat ga dopunio. što je toliko riskirao. jer je bio još dan. a zatvoreniku su vezali i usta. U šumi je bilo vlažno tlo. Da bar padne kiša. povukla ovamo. natezao svoj konop vezan za čamac. Sm se isto i sakrio podalje. Čamac im još treba za zuadnji dio puta. Ako to otkiruju. Skoro su bili iznad njih. imaju veće šanse da netko preživi. Izvršavali su još nekoliko napada i odletjeli nešto južnije. Što učiniti? Kako se dočepati ipak sugurnije šume. Jedino ako se. tako blizu. i ti prokleti helikopteri bi nestali. Šan je već predbacivao sebi. mogu primjetiti trag vuče. tako da su skoro trčeći usli među drveće. Tamo su izvodili skoro isti napad na rubove šume. zarobljenika zavezao za drvo. a čamac postavio u okomiti položaj. Mali Lu se zavukao sa Tanom u drugo grmlje. Istrošili su zadnje atome snage. Šan nije znao što bi oni tamo mogli pronaći. napravili su mali zaokret i krenuli prema šumi. Eventualne bombe nisu ih mogle zahvatiti. Helikopteri bi se mogli vratiti. Brzo je skočio sa svog mjesta. a mogao je pričekati mrak. Ni sada im nije dao odmora. a radosni jer su izbjegli velikoj opasnosti. Šan mu je doviknuo. Zarobljenik se sav šćućurio u grmlju. Napadali su mjesta.trbuh. Tjerao ih je. Svi su se sakrili po drveću i među granje. saznavši za opći napad. Iz tih ga je razmišljanja trglo ponovno zujanje helikoptera. na par sto metara! Noć još daleko. Ako padne bomba. bliže prvom drveću. Što su bili bliže šumi. Došla su dva helikoptera. Mitraljirali su neki pet stotina metara od njih. Šanu je bilo lakše. da to ne čini jer moraju biti na većem odstojanju. Mogli su ih sve pobiti. a Šanov brat se smjestio na malom odstojanju. Svi su od umora popadali po zemlji teško dišući. gotovi su! Šuma tako blizu! Sigurnost tamo. pa se moraju skloniti nekoliko stotina metara u stranu izvan smjera kretanja. Vukli su svi kao pomahnitali. Šanu je laknulo! Odmah je naredio da požure do drveća. da su na jugu poslali u taj bezazleni dio 137 . Postojala je i druga mogućnost. nijedna jedinica se nije nalazila u toj blizini. Koliko je bio upoznat. Sve su bile nešto južnije. Počeo je na sve vikati ako dođu.Tješio se da je sve ipak dobro prošlo. Opet su zapeli. Sada se Šan sjetio izdajničkog traga vučenog čamca. Tamo su mitraljirali rub šume. Bacali su i lake bombe. a tako daleko. nešto lijevo od njihvog predviđenog ulaska u zaklon šume. pa jej čamac odlično klizio.

Samo su na rijeku javili za njihov dolazak . imali su znatnu prednost. Sve zaključke izvodio je prema dolazećim zvukovima. Ako se spuste i iskrcaju. pronaći pravi atrag. bježeći tako. ali ako primijete. pa onda za njima. primijetili su trag čamca i krenuli tim smjerom. Oni će shvatiti da su se prevarili. Letjeli su u ravnoj liniji njihovog traga. preko ravnice. Po čemu li sad pucaju? Imali su sreće što su odjetjeli u krivom smjeru. a u nastupajućem mraku neće se usuditi za njima. pa će se brzo vratiti. a do tamo i natrag ima samo 6 milja. Sada ih je vijio. Ovako će se brže i dalje stići.. Čak ih je jedan i zahvatio vrtlogom vjetra u niskom letu. gdje su oni upravo dobježali u šumu. ali to ga se u ovom trenutku nije ticalo. Brinuo ga je trag. Valjda su se napadnuti već odavno sklonili s opasnog mjesta. gdje se najmanje nadaju. sve u nekom imaginarnom smjeru i nedaleko od njih. Udaljili su se nekoliko stotina metara i osluškivali. Dotle će oni dobrano odmaći. Čuli su zujanje metaka i udaranje u drveće i granje. Zapeli su snažno. da se što više udje od ruba šume. Zvuk helikoptera na mjestu i to tamo. Prvom se pridružio i drugi i odjednom su svom brzinom krenuli u obratnomsmjeru. Znači. I odmor im 138 . Treba brzo pobjeći s tog mjesta. ostaviti čamac. da će netko njihov ovuda proći. moraju u šumu. Čuo je lamatanja helikopterskih propelera. Iz jedne glupe opasnosti ušli su u drugu. Sakrili su čamac i dalje bježali bez njega. iako pronađu trag. Najdenom su zamuknule detonacije u snop vezanih ručnih bombi i mitraljeza. aa i od smjera potrebnog kretanja. Dan je bio na izdisaju. Iz svog skloništa nije mogao vidjeti što se događa. iako uzbuđeni. Oni nisu mogli znati. Skočio je s drveta i sve su sada.šume po jedan lokator. a u slučaju opasnosti.Manje će se morati vraćati do čamca.Šan je bio veoma zabrinut. bježat će dalje. mogli bi ih po tragu pronaći. slete -. Ako čuju zvukove pristajanja helikoptera. misleći. Ša je znao da pogodak tih sve trga i nema pomoći. tamo prijeko. čuli su se rafali. Pucali su kao podivljali. a i noć se već približavala. dakle. Bili su tih iznad njih i krošnji. Što je to za helikoptere? Par minuta! Imali su. zaključio je Šan. pa u svim smjerovima. nešto odmoreniji. valjda da su im neprijatelji tu pobjegli. počeli opet vući čamac po zaraslom putu. Nešto se događalo. U daljini.. Šan je mislio: ako i dođu. samo par minuta prednosti.Na povrtku će svratiti po hranu. Vjerojatno su primijetili trag. Jedan je helikopter stao u mjestu. a mjesta na rubu šume imaju dosta. Šan je zano da se ne smiju više igrati sa sudbinom. Nije trebalo dalje bježati. pa sada tuku po tome. Naročito su opasno zujali odbijeni metci. Ljudski glas iz tog smjera nisu čuli. dobro će ih čuti kada se iskrcaju.

što su dalje plovili. Nije bilo teško. poznatim terenima. sve bliže selu Hau. kako bi mogli osluškivati okolinu i poduzeti mjere bježanja na obalu. Često su se nogle plele u nevidljivew prepreke. Tan je na prednjem dijelu upravljao smjerom i katkada uklanjao kakvu prepreku. sve do potoka u koji će spustiti čamac. Pospremili su preostalu hranu u torbe i krenuli natrag. Bojao se takve klopke. Sjetio se sada riječi svog komandanta. Ispod krošnji bio je već mrak kada su ponovno krenuli određenim smjerom prema potoku u dubini šume. namjerno tako i bez zaveslaja. Šan je 139 . Za dva sata. Sav taj put će u povratku prevaliti za jedan puni dan. energično i bez problema. pa su napredovali sporo. Šan je bio zadovoljniji. jer tamo ionako ne bi mogli bježati na obalu. Nije znao da bi i tu riskirao. Sada je zarobljeniku sinulo kuda ga vode. Čamac je lako klizio. prije nego se vratio. Oko ponoći tog napornog tegljenja i saplitanja dovukli su se do potoka i u nj spustili čamac. stao na svoje mjesto. Oprezno su promatrali oba smjera rijeke i. pa su napredovali veoma brzo. a sve to im je oduzimalo snagu. ali se nije prelila. već se Šan pridržavao grmlja. promatrao u vlažno jutro. U rijeku su ušli brzo. sporo instinktivno napipavali puteljak.treba. Uzeli su hranu i osluškivali udaljeno lamatanje helikoptera. Šan je neko vrijeme razmišljao . i bez riječi. da li mu se to isplati? Isplati li mu se izlagati opasnoti ne sebe. Ne. padali su i posrtali. kako je to što su činili bilo također opasno. a tu su i napori. ali je njen tok bio neobično brži. Potjerala ih je bliska noć. Sada nisu imali nikavih poteškoća. Iz sna su ih probudile krupne kapi koje su padale iz gornjih slojeva lišća i krošnji. Večeras trebaju prijeći ovu šumu i to ne bap daleko. ali noć je činila svoje. Dobro su čuli zvukove udaljavanja. i kraju tog opasnog pothvata. Dugo jeosluškivao. bili su na rijeci Kvi. a Tan zagazio u potok. Ipak je odlučno dao znak. Nisu se vraćali. dok još sunce nije ni dobro pripeklo. za njega nema nepotrebnih napora ukoliko se radi o osveti. a ne moći se popeti na nju. pa sve do rijeke. Probudili su se potpuno mokri. Držeći se sasvim obale plovili su polako nizvodno. Pregledali su vezove zarobljenika i legli na kratki počinatk. jer kiša je ovaj put padala rano ujutro. Biti uz obalu. Šan je samo promatrao. već i ove oko njega. Odmah su se ukrcali i krenuli nizvodno. Nisu odmah izbili na rijeku. Zbog vječitih kiša rijeka Kvi je nešto dignuta. toliko još nije bilo vode. Nepotrebni napori! To je naglasio. Potok je bio dubok i velike širine. Što li će tamo s njim učinit? Kraj mjesta s višom obalom plovili su brže.

dugog niskog humka kojega je kiša stukla skoro do razine okoline. pokušao kasnije pobjeći. Šan je na brzinu pregledao okolinu. Nagorjele i razbacane motke koje su nekad bile osnov koliba još su uvijek bile tu. Pristali su u malom zaljevu. U sredini je jedva hodao Yu Ling. tik uz izbačeni poluotočić. tu je bila greška i u odluci da s još trojicom nosi lokatore. Mali se sjeća i dobivenih udaraca. Dobro im je govorio da ga ne šalju onamo. Tražio je uliv potoka u rijeku. Ponosno je potapšao u torbu. osim humka. da je netko preživio. Tu je poginuo Jamu. Znao je. i zločincima je htio dati od znanja koliko zna. Sav se tresao od te pomisli. Kako je samo stigao tamo. a ovaj je bljedoćom lica potvrđivao svoj strah. Tan je usporio napredovanje čamca. Iz čamca je nisu mogli vidjeti. a u daljini se naslućivala tamna džungla. Zatvorenik je prestrašeno gledao u grmlje. Po njegovom ga nisu smjeli uzeti sa sobom. što je bilo tako očito. Direktno optuživanje lako bi branio. Jednoruki je bio nepouzdan i lako bi se obranio i uštedio na vremenu. Još nije znao kako će umrijeti.obratio se zarobljeniku. da to neće biti laka smrt! Čim su se iskrcali. Ništa se od tog dana nije promijenilo. 140 . da nema svjedoka. Htio je biti siguran u smrt. Stalno je mislio što su tu radili. Samo kakvu smrt? Došli su do razrušenog sela. Ostali su načulu sa Šanom krenuli puteljkom prema bivšem selu Hau. i baš tamo. Tan je odvukao čamac u potok i tamo ga kamuflirao. jer postoji ipak mogućnost. Sada može samo očekivati smrt. kao “zaljev”! Uskoro je čamac usmjerio prema obali. Svih detalja. ali mali! Taj je nasamario mnoge.međutim inzistirao na svom planu. Splet nesretnih po njega kobnih okolnosti. Šan ga je cinično promatrao i naslađivao se: . Nije mogao nijekati nešto. zato je i tako divljački probadao svakoga. gdje su njega zarobili. a da ovi sve znaju. a očiju uprtih u obalu. Progonila ga je naizvjesnost. gdje su imali stražarsko mjesto. S lijeve strane su već primjećivali toliko im poznatu ravnicu s trstikom. hoće ga tu mjčiti. Toga se bojao već tada.Postoji stara izreka kako se zločinac uvijek vraća na mjesto zločina . Jedino su četri kolca označavala granice tog velikog groba. Zato je i napisao ona pisma. kolcem ga pridržavajući.

a trebamo i jednu kornjaču. tamo će sigurno biti sretnije ruke. Ja ću dotle držati stražu na obali. Znači. što će slijediti. Odsjekli su i očistili ga od grmlju. Pogledao je zuločinca u oči. Nije bila baš velika.Tu je stric izgubio ruku . ali je naslućivao da je s tim u vezi. ali jesti nisu mogli. . Sjetio se samo. .Sad se prvo najedite.Tan i Lu. Zamke su smislili uz put: vrpca s kojom su imali vezane hlače. .Tan. Bio je radozano. Koliko puta su tako zakvačili kornjačinu nogu. Vračajući se zagazili su u potok. to je Šan smislio! Vezali su ga upravo onako. kada je morao promatrati zbivanja u selu. a Lu ga začuđeno pogledao. Ne možemo jesti! . Dječaci su otrčali još uvijek vidljivim putom prema tamnoj pozadini. Nije znao što. a onda po svojim stričevima. poslije nećemo imati vremena. Produžili su prema prvom grmlju i uskoro pronašli odgovarajući kolac. Spremili su hranu u rančeve.ogledavao se sa strahom.Dobro. Oči su im stalno bježale prema humku. široko otvorenih očiju. da je Šan prije polaska dugo nešto pisao na neke papire. Kod jednog mjesta Tan je sav uzdrhtan stao. a za njega žicom vezan Ling i to licem okrenut prema humku. ne bi li ugledao odbačeni ostatak ruke. . Taj ej izbezumljen od straha. . Uz humak je već bio zaboden kolac.Dođi. što prije to bolje! - 141 . Lu je bio bolje sreće. Obojica su se vratili do ostalih. Iz rančeva u uzeli hrtanu.pokazao je rukom iznad glave . da to obavimo. pođite do džungle. Nije jznao sve detalje koje je Šan smislio. Mali Lu mu je sve ispričao o zadnjim očevim trenucima. gledao u humku pod svojim nogama. Nije i nije išlo!Tan je pošao po Šana. striče. kako je bio vezan njegov otac. Trebaju na rijeku. ne bi li ugledali neku kornjaču. Nije ga bilo! Sigurno je bila obrok nekoj životinji. izbivši na čistinu sjetno pogleda prema humku. Znao je Tan. Za pola sata viknu je da je ima. Ostavili su kolac i svaki svojim puteljkom krenuli prema rijeci. ali je bila kornjača. pokušajte je negdje uloviti. trebamo kolac ovakve dužine . Nisu je našli. zamka i mali štapić. Sjedeći tako na razbacanom kamenju zalogaji su im ostali u ustima.zborio je Šan i dodao Tanu mačetu.

Narodni i Vojni sud NDR Vijetnama Tu je Šan završio svoj govor i pogledao optuženika: . Suđenje i smrtna kazna izvršeni u uništenom selu Hau Dana. Izdaju i pomoć neprijatelju 2.Čitam tužbu i osudu narodnog i vojnog suda povodom zločinačkih djela izvršenih u ovom selu. Aktivno je djelovao u masakru nevinog stanovništva ovog sela.Svi su stali uz humak nasuprot Yu Lingu. zadnju želju? Optuženi je pognuo glavu. Optuženi Yu Ling uhvaćen je u neprijateljskoj akciji tj. Preživjeli si uzimaju i to pravo. Ostala nedokazana djelovanja protiv svog naroda Sve točke od 1. do 5. da o činjenicama masakra do pojedinosti obavijeste javnost i neprijateljske vođe.Ima li optuženi neku primjedbu? Ima li nešto za izjaviti? Ima li neku želju. Način kazne prepušten je preživjelima iz sela Hau. okrenuo se bratu. Zbog svih tih nedjela Vojni i narodni sud osuđuje ga na smrt.. Špijunsku i zločinačku djelatnost unošenja lokatora u naša Sela i vojne logore 6. Dugačkim uvlačenjem dima cigarete gledao je i nadalje u humku. Šan mu je iz ustiju izvukao nepopušenu cigaretu. Silovanje nanših žena 4. Samo još uvijek nije znao kako će umrijeti. Šan je zapalio i umetnuo optuženom u usnice. On je optužen za : 1. a Šan je iz svoje torbe uzeo list papira i svečanim glasom počeo čitati: . Dokazane su i prema njima je vidljiv njegog izdajnički čin iz niskih pobuda protiv svog naroda. pa u Šana svjestan. Zločinačko iživljavanje tijekom masakra 5. da su mu to posljednji trenutci života. Ovaj se žrtvi primicao sa 142 .. Mučko ubojstvo našeg borca Jamu 3.

Iz svog džepića izvukao je pljosku. Oni će ga sigurno “čuti” ili vidjeti. Svi su pristutni mirno promatrali umirućeg. Uši su mu bile zaklopljene velikim slušalicama. Začuo se jauk. čas u okolicu terena nad kojim su letjeli. a na vrh kolca pričvrstili svoju zastavu. nagnut nad svoje dvije kamere. Nitko nije ispalio ni metak prema njima. Kako se dizao teret. Snimatelj je svoj zadatak izvršio. tako je pilot dizao i letjelicu na sigurne visine. visoko na brdima. kada je prestao davati znakove života. Čamac su odgurnuli od obale. na drugoj su špagi vezali maleni kamen koji će usporiti kretanje niz rijeku. Razrogačenih očiju gledao je u oštar šiljak kolca i čovjeka. napravio desni zaokret i poletio prema sjeverozapadu. te je dodao pilotu. približavao. Tiho i ujednačeno radili su i motori. Lijevom je rukom rukovodio nekom ručicom koju je često okretao na sve strane. Za kolac zabodenom u tijelo vezali su ulovlejnu kornjaču. odbacili privezani kamen i gledali njegovo sporo odmicanje. Umetao je nove filmove u kamere. Nju je omotao u povošćeno platno. gledajući čas instrumente. a izviđač kraj njega nešto pozadi uključivao je dugmad za hvatanje radiosignala. Snimatelj je također već bio na svom mjestu u sredini trupa aviona. kojega je sa svog mjesta mogao upravljati.zašiljenom motkom. Polako se digao sa staze. pa se priključio na prednji dio na kopilotsku sjedalicu. Nakon nekog vremena. PORUKA Motor laganog izviđačkog aviona se zagrijavao. Snimatelj je snimao teren ispod sebe kroz dvije rupe. Za kraj čamca. neka ga poštede takve smrti. Gore. Taj je uz 143 . tog jednorukog čovjeka koji mu se polagano. Radiotehničar oči nije odvajao od instrumenata i svojih dugmadi. kroz koje je gurnuo svoje teleobjektive. kao da u tome uživa. pa hropac i neki neartikulirani glas. Sada je zarobljenik počeo moliti. napravili su veliki krug i usmjerili se prema sjeveroistoku. Radist još uvijek nije ništa primjetio. jecati. zajedno s kolcem prenjeli su ga u čamac. pilot se namještao na svom sjedalu. Za par minuta preletio je rijeku i usmjerio se iznad zelenog predjela. Pilot je vodio svoj avion već poznatim nebeskim stazama. a Šan je kraj usmrćenog stavio aktiviran lokator i torbu sa dva papira. Mirno su plovili plavim nebom. Motori su jače zabrujali i avioj je počeo rulati stazom. Isprobavao je i radiogoniometar. makar su bili u dosegu dometa specijalnih mitraljeza. Leteći iznad grada hvatao je potrebnu visinu za izviđanje.

Halo.Da. a sigurno je da dolazi odande . 144 . Oni su često mijenjali šifre. . Nekoliko takvih informacija koristilo im je za pstavljanje uspješnih zasjeda. Obavijesti ih! Daj točnu poziciju! . neka to oni žabari iz baze utvrde.Dvadesetak ljudi je danonoćno radilo na dešifriranju. to je njihov zadatak. Sada je i on povukao dugi gutljaj i pljosku spremio u džep. I snimanje s aviona davalo je sve bolje rezultate. pa su neprijatelja tako uzdrmale. jer bi neprijatelj brzo zaključio da nešto ne valja. koje je posebna služba uspjela dešifrirati. Ali u čamcu se ipak nešto nalazi. baza! Halo.Ima nešto ispred nas! .ponovno je uzviknuo radist.čulo se iz slušalice koje su sada sva trojica imaola na ušima.rekao je pilot i napravio brzi zaokret. Uskoro je ugledao blizu obale ploveći objekt. ali sve nisu smjeli koristiti. Radisti nije ni ponudio.smiješak otpio dva dobra gutljaja i vratio ponuđeno piće.uzviknuo je radist. Čujete li me? . da veoma teško popunjava nestale. . .uzviknuo je radist.Drži taj pravac! Tu je točno ispod nas sprijeda . Snima sve metalne dijelove na zemlji tako jasno da razvijene slike odmah pokazuju što je što. Ti napadi su dali u zadnje vrijeme odlične rezultate. Prodrli su u njihov šifrirani sistem.Jači signal . Uskoro je pilot opet skrenuo nešto udesno prema jugu te su nastavili letjeti iznad rijeke.to može biti samo lokator! Pilot je spustio avion jmalo niže i promatrao površinu vode i okolinu.Dobro čujemo! Slušamo! . . Zadnje vrijeme sve više su hvatali radiosignale.Nestalo je onih iznenadnih napada koji su toliko demoralizirali vojnike i starješine.Vjerojatno su napustili čamac kada su čuli avion. .Ne vidim nikoga da upravlja čamcem. Pogotovo ono noćno! Ova tehnika je nevjerojatna. . u čamcu ima nešto. jer taj zaljubljenik u svoje aparate nije uživao u piću. Treba ista mjesta samo snimiti po danu i zna se smjer kretanja ili pak neki stacionar jedinica ili grupa. baza! Ovdje ptica 303. te dodao . A mira i mirnog sna imali su više u zadnje vrijeme. pa se nalaze sakriveni u trstici. Onda nastupa avijacija i artiljerija.

Dva su letjela iznad trstike i otvorenih vrata. ali nisu primijetili nikakvo kretanje i ništa sumnjivo. U torbi su našli lokator i zapečaćenu kuvertu. pa su mislili. Takve su torbe nosili sjevernjaci.Svima! Ponavljam. čamac su složno uvukli na brod. Kreće se niz rijeku polagano. Objekt primijećen kao čamac. Helikopteri su već čekali s upaljenim motorima. Vojnici su se jako čudili onome što su u čamcu zatekli.Izviđač sa Ptice 303 javlja bazi o primijećenom signalu na objektu na 20-0-2 W na rijeci. Kraj poruke! Pilot je avion usmjerio prema aerodromu na drugom kraju grada.Baza! Baza! Govori jedan! U čamcu primijećen ranjenik i neke stvari.Kad su utvrdili da nema opasnosti. obična vojnička torba iz gusto pletene i grube tkanine. Nisu se usudili ništa dirati. Čamac je odmah krenuo uzvodno. Pozicija 19-0-2 W na rijeci. Pažnju je privukao paketić povoštenog platna. Tu je stao na mjestu i polagano se spuštao do određene visine. To su oni iz zraka vidjeli pokrete kornjače privezane uz mrtvaca. Kada su odmotali pokazala se torba. Nije to bio nikakav ranjenik. da se ranjenik miče. svima! Tri i četri vratite se u bazu! .stigla je zapovijest. Kraj! . To je bilo podcrtano crvenom olovkom. U bazi su zabrujali motori.glasilo je izvješće helikoptera. 145 .. Usmjerio se dižući se prema bazi. Pošaljite čamac. a vođin se helikopter vratio iznad čamca. napušten čamac s nekakvim stvarima. Brzo su stigli do čamca. kao što su im javili. Naslov na koverti bio je pisan nespretnom rukom i odavao poruku za njihov glavni štab. . Pritom su morali prerezati sidreni konop. ljudi iz čamca vjerojatno u blizini i naoružani. Gledali su ima li gdje koja pričvršćena bomba ili bilo kakav eksploziv. . Spustili su prednju stranicu i počeli pažljivo pregledavati dohvaćen čamac. Vojnici su za svaki slučaj pripremili oružje. a ukrcalo se na brzinu desetak sakupljenih vojnika. kako bi mogao u pravo vrijeme izbaciti lancem vezane bombe. Preletjeli su čamac. Potreban oprez. Čim je avion dodirnuo stazu tri su helikoptera već poletjela. Ponavljam 20-0-2 W na rijeci. Začuđeni su gledali probodenog mrtvaca i zastavu koja je pažljivo privezana na kolac kojim je žrtva jprobodena.

Svi skupljeni čudili su se sadržaju čamca. Poslan je prije desetak dana u pozadinu s lokatorima . alči su već po izražaju lica vidjeli važnost te poruke. U kancelariji je pred svima otvorio kovertu. shvaćamo neminovne žrtve. a naročito iz čete C činili po našim civilnim naseljima. Lice mu je odavalo srdžbu i zabrinutost. Odgovoreno im je neka pored baze produže sve do grada i tamo poruku uruče. Izvadio je kuvertu i ostalima dao znak da ga slijede. Kvina i operativnog kapetana D.Pa to je naš Yu Ling.izletjelo je vojniku. a on je pozvao pukovnika i još neke oficire iz štaba. Čak i imena žrtava i na koji su način mučeni. nepridržavanje osnovnih ljudskih normi ratovanja. Prit tome su samo spomenuli da imaju važnu poruku za glavni štab. Tim se popisom groze. pa drugi papir.Čitajte! Ako je ovo istina. probodeni mrtvac uza se nosi neku za njihov štab važnu poruku. Backu Vašim odobrenjem i prema planu majora J. blijedi dodavali listove drugima i šutjeli. da će upoznati svijet i to bez razlaike budu ili ne budu zločinci kažnjeni. a jedan vojnik sa strane je uskliknuo: . Pukovnik ga je ljutito pogledao i pregledao sadržaj atorbe. da su ovi spiskovi umnoženi i diplomatskim kanalim već poslani u svijet. Naročito u selu Hau i Ciehu. načine i opise pojedinih zvjerstava. Bez riječi je papire stavio na stol i rekao: . U tom napadu na vojne i civilne ciljeve stradalo je u kupno 68 nevinih ljudi. međutim ne možemo tolerirati zvjerstva. Mi. Nadalje se spominje. da taj grozni. Iz baze su tražili instrukcije za daljnji postupak. kao protivnici. Rogersa izvršena je operacija “ GAŽENJE KORNJAČE”. Prisutni su nestrpljivo čekali. Pristali su uz obalu i pozvali dežurnog oficira. kada su žrtve bile djeca. žene i nemoćni starci.već su torubu zatvorili i ostavili na mjesto. Prva cedulja davala je detaljan uvid u masakre. koja su vaši ljudi. 146 . Za pristutne je bila daleko važnije druga cedulja slijedećeg sadržaja: Štabu američke vojske Na ruke pukovniku C. Zatvorili su rampu broda. ja to moram dalje proslijediti! Svi su čitali. okrenuli i spuštali se nizvodno. Bilo je toliko očito. Polako je čitao prvi. naš izviđač.

Na vratima su se pojavila tri ozbiljna lica.uzviknuo je oficir. a o vama znamo sve: imena. nemerna sakaćenja. izdajicom svog naroda. gdje su sjedili optuženi. Presudu nad vašim izviđačem. Svjetska javnost počela je negodovati i glasno osuđivati te postupke i u javnim glasilima zahtijevati prestanak grozota. Učinjena su i ljudski nepojmljiva zvjerstva. “Sud zasjeda” . Novine. agencije i poneke ambasade dobile su detaljna izvješća s poharanih terena. pa je s time prešutno i odobravao načinjena djela. koji su međunarodnom konvekcijom zabranjene. Svi osuđenici. KORNJAČA SE MOŽE GAZITI. Za takav zločinačkiu čin krivimo vas. da ćete ovo proslijediti dalje. te da će ih vojni sud pravedno kaznit. svijet koji će imati svoje mišljenje o tim zločinima. Ovakve ćemo poruke razaslati u svijet. samo je pukovnik ostao stajati. sadistička mučenja. Operacija “GAŽENJE KORNJAČE” i slične ”POTRAŽI I UNIŠTI” vašim je odobrenjem rezultirala pretežno nedužnim žrtvama. činove i jedinice. AL SE NE MOŽE ZGAZITI! Nsu San ZLOČIN I KAZNA Vijesti su se brzo proširile svijetom. šaljemo vam. kao da je 147 . Svijet nije dugo mogao ostati suzdržan. kada su se s lijeve strane otvorila vrata male dvorane. Svi su sjeli. napalm-bombe te kasetne projektile. očima uprtim u prvi red pred sobom. Novinarima je pristup bio zabranjen. Tome dodajemo i kemijsko uništavanje vegetacije. tužitelj i branioci ustali su sa svojih sjedala. Druga cedulaj kao prilog uz imena žrtava opisuje i način rada tih zločinaca. oštar. Taj pogled bio je ozbiljan. Novinske agencije počinju javljati o nečuvenim pokoljima u Vijetnamu. koji ste naredili upotrebu svih sredstava i mogućnost takve likvidacije. uništavanje kemikalijama i da se sudionici i nalogodavci primjereno kazen. iživljavanja. silovanja djevojčica i žene. Nadamo se. tri visoka oficira koja je predvodio pukovnik C Braznik.Pri tom zločinačnkom aktu bil je nazočan i spomenuti kapetan Rogers. Čak su prokrijumčarene neke fotografije i nekoliko uskometražnih filmova.

148 . a sada je tu sjedio snužden. Uzimam si pravo. Da nije bilo onih pisama! Ne bi ovi njega ponižavali. potrebno je detaljno ispitati i uzročnike tih sramotnih djela primjereno kaznit. Umjesto slavlja. sada mu i sude. C. da su i mnogi drugi činili slična djela. da nije bilo svjedoka koji su preživjeli. što je skrivio? Očekivao je presudu za nešto što je činio. kada se upravo namjeravao ukrcati na avion koji bi ga odveo na odmor u SAD. a iz nje list papira. uvjerenju. kruta i oštra. Političke posljedice takvih akcija jesu nesagledive. pa on je heroj! Hrabro se borio.svjestan svoje delikatne zadaće. da to svi čine naišlo je na dopunsku osudu. Izgledali su zabrinuto. Sud nije prihvatio obranu. Jedino opravdanje. citiram: Vojnom susu i komandi 5. ova sramota! Još nije bio svjestan svojih pogrešaka i kao takve nije ih mogao nikako prihvatiti. Nije mogao smisliti. majora Kvina sjedio je kapetan Rogers. iz njega izvadio veliku kuvertu. U redu iza njih sjedili su optuženi vojsnici i narednik Wulter. Nesrtalo mu je s lica one odlučnosti iskusnog ratnika. ali i naređenju. a optuženima je trajalo dugo. a mislio je da čini na najbolji način. vrhovnog zapovjednika vojske. začuđen. Osjećao se jadno. primili smo sljedeće pismo. Dokazni postupci kao na tanjuru. Braznik je zatim odvojio jedan fascikl. Pogotovo u momentu kada smo javnim mnijenjem prisiljeni priznati poraz naše intervencije. da me o detaljima istrage i osude izvijestite!” Kraj citata! Pored blijedog pukovnika Backa. Radio je po svojoj savjesti. Još uvijek nije shvaćao. Istrazi nikada nije priznao učinjeno kao grešku. I ostali optuženici osjećali su se jadno. Ponovno je važno bacio pogled na optužene i izjavio: “Iz kabineta predsjednika USA. Naš cilj nikako ne opradava upotrebljena sredstva i metode. predugo. Pa zar je mogue: da oni koji su ga do sada odlikovali. Branioci nemoćni. Rogersa su pokupili s aerodroma. a sada doživljava ova poniženja. mudro rukovodio. Armije USA U vezi napisa i vijesti priširenih naročito po Europi i reakciji na sporne slučajeve naše vojske. Neshvatljivo! Istraga je bila brza. da ga je njegova pohlepa za činom dovela ovako na optuženičku klupu. Nikada to neće priznati! Ta on je jedan od najboljih. Da su ih tamo barem sve likvidirali. ali i uplašen. Novu je uniformu okitio sa dva nova odlikovanja. kao nešto što se kosi s vojničkim moralom. To je potrajalo nekoliko sekundi.

Tan. To je znalo potrajati i par sati. degradacije činova. na rubu šume. Po svojoj skromnoj vanjštini. kojemu je rat prvo i jedino. brz. da služe za primjer. Nakon nekog vremena. Ali nije se mogao riješiti neke čudne zatvorenosti. bio je uzor mnogima. jednom ga je u izljevu gnjeva molio.poniženo. da sve to nije bila farsa. nečiste savjesti. bio konzultiran i u svemu aktivan. ali mu se nisu približavali. sada osuđeni. Prema podređenima je bio krut i strog. optuženi. ŽIVOTNI PUTEVI I SUDBINE Nsu San je postao viši obavještajni oficir kod oblasne komande. jer za to naprosto nije imao vremena. kao da odobrava izrečeno. Zbog svog iskustva i sposobnosti bio je među tijetkima koji su se bavili i ratnom strategijom. Njegova prijašnja dobra ćud. pronašao ga je na osami. skupio je hrabrost. da ia zločina slijedi kazna. Svi su ga cijenili i imali strahopoštovanje. I sam sudski postupak. a sve drugo sporedno. diktiran odozgo. osobnoj asketnoj disciplini i navikama. Ozbiljan tip ratnika. Vojni izvjestitelji bili su škrti i donosili samo one vijesti koje su slučaju opravdanja odgovarala. Svi optuženi bili su toga svjestni. S jedne strane uzor mladima. Zdušno je obavljao svoje zadatke. a u sebi se zapitkivali kolika će biti? Nakon izrečenih kazni. na momente ogorčenosti na nametnuti rat. Zbog svoje invalidnostijedino je bio pošteđen direktnih borbi. prestrašeno. Bio je sav predan revoluciji i pokretu. Gorko je plakao. temeljit. da bude malo suzdržaniji i tolerantiniji. sada se katkada pretvarala u izvore srdžbe i bjesnila na sve oko sebe. odbili su od njega i ono malo prijatelja koje je imao. a s druge strane njegovi povremeni izljevi gnjeva i kruti odnos do podređenih. pa ga neprimjetno sliedio na odstojanju. Tek sada su bili svjesni. pa i mnoge sporedne logističke. sjedećeg na jendom humku. Jedino je prema nećakinji Li i nećaku Tanu bio nježan zatomljujući svoju srdžbu. Tan. Šan ga je značajno pogledao. daleko od sela. prilikom rijetkih slavlja. na sebe i okolinu. i šuteći udaljio se izvan sela. ali svjestni svoje krivice. a i 149 . Nikada se nije ženio. U takvim su ga se trenucima svi klonili. Tan je time bio iznenađen. ostali su nijemo stajati ispred svojih sjedala. za opomenu drugima i da se zadovolji krittična javnost. sada već stasit mladić. Nije se mogao izvući iz svoje kože ni u rijetkim trenucima opuštenosti. da se smiri. Zbog svojeg vidnog šepanja patio je i od kompleksa.

Tanu politika nije sjela i nakako je počeo sumnjati u komunističku ideologiju. Ni malog Lu nije zaboravljao. sjeo na busen kraj njega. planiranjem. Saznao o suđenju ratnog suda. a i žaljenja. Naravno da je takva razmišljanja zadržao za sebe. već u takvim nutcima posao žalostan. udaljavaju. Vijesti su bile spore. na relacije njemu nedostižne. da strica sve više muči zakletva. Dugo su tako sjedili. da je od revolucije i tog rata očekivao nešto što taj naroneće dobiti.Tek kada su iz šume naišli seljaci s oruđem. Prišao mu je. koja je ustvari njegovim zločincima omogućila nesmatani bijeg. 150 . uvijek u pozadini slao je iskusnog pratioca. kriveći sebe što je izazvao taj neshvatljivi postupak čovjeka koji mu je bio uzor hrabrosti i koji se toliko trudio za sve preživjele. Hoće je biti u stanju izvršiti? Šan je Tana čuvao od svih mogućih iskušenja. proatrao “oslobođeni” narod. te ratovanju. obrisao suze i prebacio ruku preko Tanovih ramena. Zbog toga je u zadnje vrijeme bio sve nervozniji. Ne zbog potrebe. Promatrao je te propagatore rata. Znali su američki obavještajci svoj posaopa su pritvorenima stalno mijenjali mjesta. Šan pak misleći stalno o svojoj zakletvi. ali ni takvoj osudi. ali i brizi za ovo dvoje djece. u Europi. savjetovao ga. Šan se brzo digao. To je bila zakletva nad humcima mrtnih u selu Hau. S jedne strane nije se nadao takvoj reakciji tu. morao premjestiti u drugi plan. a s druge strane privilegirane pojedince. Tako su se obojica bez ijedne izgovorene riječi vratili u selo. ali nije znao što ga još muči. bez riječi. Prvi dio pravde je zadovoljen! A drugi? Žrtve mu izmiču.žalostan. onako usput napomenuo. Tan je znao. učio ga životu.Odgoj Li i Tana sve su ga više zaokupljali. ali pouzdane. koliko je mogao i umio. već da ga taj čuva od moguće nesreće. tu tako teško stečenu slobodu. pazio da ima sve što je trebalo za svoje školovanje. gnjeva. Jer. Na opasne puteve i zadatke. Sve je to Tan postepeno shvatio. među koje je i sam spadao. u svijetu. potiskivao je u sebi. I sam Šan mu je jednom. opterećen njome. Tan se nikada više nije usuđivao upozoravati. ali obojica svjesni situacije. kao da su nanjušili što bi im se moglo dogoditi. Previše je bio zaokupljen svojim zadacima. svjestan što sve Šana muči. sve bez riječi izvinjenja koje zbog nadolazećeg plača nije bio u stanju izgovoriti.Bio je to plač očaja. Za njega i ostale preživjele našao je uvijek pokoju mirnu i staloženu riječ.

sakrivanja i mučenja svog naroda koji je ipak indirektno trpio sva stradanja. mada to nije otvoreno pokazivao. jer to nisu bili stručni nastavnici za fiziku. To im jebio jedini i najvažniji zadatak. Pored francuskog Tan je učio i njemački jezik. da su ih većinu prebacili u SAD. tek onako u razgovorima. Sada je opet mislio samo na to. s predavanjima. jednom se San povjerio i Tanu. Tako su optužene učinili nedodirljivima i nedostupnima. Kratkim posjetima kod sestre Likoja se nalazila u pozadinskoj bolnici. a front se nije mijenjao. od svojih. Pa onda još vijest. Pomalo su ga živcirali. Imao je premalo informacija o “vanjskom svijetu”. Naravno. nedorečena i improvizirana. To ga je ponekad zbunjivalo. te još za neke egzaznanosti. kada je tu vijest pobjegao je u šumu. Naređeno im je bilo. primijetio je isto. povjerljivo i paeći da ih tko čuje.ali Li je učila samo francuski. To je Sana dotuklo. kemiju. Ostarit će prije negu sve to završi. Večera na niskom stoliću ostala je netaknuta. jednom se San povjerio i Tanu. Tek predvečer Šan se vratio u selo i legao u svoj “amak”. razni ideolozi sa Sjevera. Tan je Sanu ispričao iskustva koja je saznao od zarobljika. Taj dan. da takva nastava nije u svim segmentima. Za Tanovo školovanje angažirana su dva nastavnika. Samo je Tan shvatio njegovo lutanja i očaj. kako su nazivali mreže za spavanje. da mora puno učiti. Svu svoju mladost i snagu dao je za rat i ideologiju. osim stalnog seljakanja. da se ovaj ludi rat okonča. politički komesari. ili ih samo želi maknuti iz tog pakle i nesigurne 151 . Začudo. čitati i da i ona ima svoje učitelje. što li to stric Šan kani s njima? Jesu oni uključeni u njegovu individualnu osvetu. Često je Tan pitao. Nakon toga su dugo pričali.. bježanja. da svaki Tanov slobodni trenutak ispunjavaju individualnom nastavom.. Začudo. predmetima bila uspješna. ali nekog čvrstog zaključka nije imao. Počeo je komparirati razne sisteme.simpatera sjevera bilo je posvuda. pa je takva nastava manjkava. Sljedećih dana Šan je bioopet onaj stari staloženi ratnik. Savladao je svoje muke i potisnio ih. od ljudi. od kojih je jedan bio francuski zarobljenik. U njima je primjećivao sve više demagogije. kojimu je zadavao dosta poteškoća. Kako i kada će moći realizirati svoju osobnu zakletvu? Tako je prošla skoro cijela godina.

Realiziranje akcije potvrdile su da je većinom imao pravo. uvijek je pazio da ne povrijedi sujetu viših oficira. ali i njihovu moć i opremljenost. toliko su svojim ovlastima bili opasni. Uvijek je iznosio i predviđene alternative. 152 . kojh značenje je znao samo on. pa je odmah naredio sklanjanje ljudstva. Nakon pristiglih svih vijesti. strategiju s moguće što manje žrtava. Imao je u glavi odličan pregled i raspored neprijateljskih snaga. kako bi bombe padale “uprazno”. vršio je izmjene na karti. i s te udaljenosti promatrao i analizirao.budućnosti? Međutim. Palile su se na “rezervne “ vatre. Njih je nazivao “ekspres komesarima”. U svakom takvom izlaganju naglađavao je čuvanje vojnika. Koliko su bili plitki u vojnim taktikama. zgužvano tekom. savjetima ali i u izvješćima. U svakom naglom pokretu ili premještaju neprijatelja našao je uzrok i posljedicu. analizirao. Sve takve obavijesti pažljivo bi grafički detaljizirao na velikoj mapi. zapisujući podatke. Pomoću nje io je jasan pregled. No. bila mu je sve. već žalostan nepotrebnim žrtvama. to mu nije baš uvijek uspijevalo.I opet su me nasamarili ! Kako na to nisam pomislio? Oprezan u svojim prijedlozima. U takvim trenucima nije bio ljut. svakodnevne obaveze oduzimale su mu suviše vremena. školovanim na brzinu u Kini. pa i poteškoće i njihova rješenja. Rješenja sa što manje žrtava suboraca. Obavijesti s juga stizale su svaki dan na njegov stol. Koristio se i malom. Svoje obavještajne “krakove” imao je i u redovima južnih vojnika. To je znalo potrajajti i sat. Najteže mu je bilo s političkim komesarima. da bi o tome previše razmišljao. Ukrcavanje bombi i projektila ukazivalo mu je na akciju. Tada bi glasno razmišljao: . Njegova izlaganja strategije o pojedinostima bila u veoma korisna. smotao cigaretu. koju je objesio na stijenu svoje kolibe. odstupio za dva-tri koraka. uspoređivao i zaključivao. Zbog toga su ga i tako često konzultirali. reducirao. logički zaključivao i najvažnije proslejđivao dalje na sjever. tih divnih operativaca i vođa nudeći taktična rješenja. neki mogući plan udara. On bi pretpostavljenim oficirima iznosio svoje zaključke. u operativni štab. Najvažnije su mu bile šifrirane poruke s triju aerodroma. dok god nije naišao na logički slijed. Štabni operativni planovi i strategije radili su uvijek u Šanovoj prisutrnosti. s brojčanim utičnicama raznih boja. Sve je to analirao. Ta karta.

zašto? Katkada je zbog toga bio ljut i žalostan na svoju predoređenu sudbinu. svjesni situacije. Učenje i samo učenje! Nakon rata društvo že trebati obrazovane pojedince. bombe. Rijetko je dobio operativni zadatak u vidu prijenosa pošte do nekog udaljenog sela ili položaja. koji je pojedinim jedinicama služio kod planiranja akcije. nije dozvoljavala u njegovu poslu grubost. Osjećao je. učiteljem i samo pištoljem za opasačem. sestricu Li i malog Lu. ali bio je uporan i demoralizirani zarobljenici. pa tek onda izvješće slao dalje. Ta briga je bila toliko očita. sudbinu koju mu je naturio Šan. a samo radi njegove sigurnosti. iz kojega nikada neće pucati. Tanova dan bio je ispunjen mnogim obvezama. naturenom sudbinom. Svako njegovo izvješće pratio je popratni komentar. Tan je shvatio da je to u vezi sa Šanovom osobnom osvetom. nevažne zadatke. Na opasna mjesta Šan mu je uvijek dodao “čuvara-pratioca. uspijevao. pa je prije toga uvijek morao skloniti papire i zemljovid prekriti pletenom trstikom. Tan je polako shvatio. Obavlja neke sporedne. uspoređivao. Šan mu je u takvim. međutim. da mu pomogne. tri saslušanja mirno odgovarali na Šanova pitanja. da će ga možda tamo “vani” trebati. Tako je “živim jezikom” dolazio do važnih informacija. Nsu Tan je poštivao svog strica i vođu. Saslušavajući zarobljenike nastojao je korektinim i otvorenim razgovorima saznati sve što ga je interesiralo. namijenjenom. Mladići njegovih godina nosili su puške.Nikada nije slan preblizu operativnih jedinica. koji bi bili kadri voditi zemlju. Zgrozio se! Šan 153 . pa kakva god bila. prestrašeni. obično su nakon dva. Morao se brinuti o čistoći zajedničke kolibe. Dugo se nije mirio s takvom sudbinom. išli u akcije i radovali se svakom uspjehu ali su i ginuli! Od toga ga je Šan odvraćeo. Bio je prisiljen mnogo učiti. Sve više je te zadatke dobivao mali Lu. Nije mu baš uvijek. Tu su dolazili i njegovi nastavnici. s knjigama.Šanova naoko oštra narav. taj lijepi način. za njega. uvijek nježno. što je drugima bilo uskraćeno. A on? Tu u kolibi ili pred njom. da on živi za revoluciju. Dobijali su i imali katkada i ono. da je njegovim štićenicima ponekad bilo neugodno. mada su neki to činili. provjeravao na svojoj karti. koji se pokazao kao brz i efikasan kurir.što mu je zadatak. očito primijećenim krizama. Jednom mu je Šan natuknuo. koje bi prvo unosio u svoju izlizanu tekicu. Nije dozvoljavao grubost. ali i autoritativno obrazložio.

pa i njemačku vježbenicu. dužnost! Međutim. Saznao je da je američki vojni sud osudio učesnike zločina. To mu je i Tan jednom spomenuo. zakletva nad humcima svojih najbližih rođaka i suboraca. S jedne strane takva dilema. Moja osveta je osnovna. saznao istinu o zločinu koji ga je toliko zaokupljao. Nestat će razlike između mene i onih sumanutih vojnika koje je osudio sud i sav humani svijet. zaživjela je i sada poprima čak racionalni oblik. Francuski jezik mu je “ležao”. ali s njemačkim je lomio jezik. još uvijek mjesta i opravdanosti za dodatnom kaznom u obliku njegove osobne osvete. doista ću se pretvoriti u obična kriminalca. samo s tog razloga. Da li bi me razumjele i žrtve u ime kojih se moj životni cilj sveo na osvetu? Šan je znao da je jednostavno naći opravdanja za nemoralne stavove u ljudi sumnjiva morala. Od početka je želio da njegove motive razumiju i generacije koje dolaze.je to primijetio. Stupanj uspješnosti potiskivanja tih animalnih poriva u čovjeku možda je najvažnije mjerilo civiliziranosti ljudkog roda. učinjena na mah. instinktivnim porivima svojstvenim samo životinjama. nejakima. Nakon par dana dobio je nove knjige. a samo takvima je bilo mjesta u njihovoj borbi. To su trenuci nesvjesnog djelovanja koje čovjek kao necivilizirane etavizme prošlosti potiskuje id trenutka kada se osovio na svoje ekstremitete. da održe zadanu riječ. naroda koji posjeduje odlike 154 . razmišljao je. pozitivna ljudska etika ne poznaje osvetoljubivost. rekao mu je da su njegovi zadaci i obrazovanje naređenje više komande i da tako mora biti. jednoj se Šan posebno obradovao. Osveta je čin očajnika koja se može razumjeti. ali ne i opravdati. Najviše ga je zanimalo fotografiranje. rođena u tuzi slomljena srca za najbližima. Pretvaram li se u monstruma koji ne preza ni od zločina da bi održao riječ? Učinim li to. u afektu kada čovjekovo racionalno razmišljanje postaje spontano iracionalnim. Bio je zadovoljan i vješću da je svijet. mladi izdanci njegova naroda. koje su redovito pristizale svakodnevno i bile osnova za razvijanje i koordiniranje akcija na Šanovu području. Smatrao je to vojničkom čašću. Postupno je i taj učio s većim žarom i savladavao osnove. mislio je Šan. U mnoštvu vojnih informacija. Ima li. Zar nije odlika dostojanstva i čestita čovjeka. a s druge njegova zadana riječ. zahvaljujući njegovim pismima.

opet Šanova dilema. koja pohranjuje i bodri agresivne instinkte svojih vojnika lažima o misionarskoj ulozi civilizacije. nije mogao zadovoljiti pravdu kakvu je zamišljao Šan. putem posrednika. tek formalnom odlukom. kao posljedica humane reakcije američke javnosti i vojnog suda na neljudsko ponašanje dijela njihovoh vojnika. Sve u svrhu. Ali. Ima li. hoće li ga razumjeti svi oni pozvani da moralno sude o njegovu činu. prirodno. A kada ta arbitraža naiđe na osudu velike većine svijeta. a ova kazna svakako nije! Sramotno je niska! Iznuđena na brzinu. Šan je bio uvjeren. Sam sudski proces. trebao je samo što brže vratiti ugled. Znao je da se nakon sudske odluke vojnih oblasti žrtve tog. da sa savješću beskrupuloznih nije moguće komunicirati humanim gestama. ostavlja za sobom breme nečiste savjesti. okreću u grobovima. Nsu Šan je znao. kažnjavati neizravno.dostojne poštovanja ostalog miroljubivog svijeta. kojim naredbodavac kažnjava izvršioca za izvršavanje ničim ograničene akcije. Odgojen je. Kazna je iznuđena pod pritiskom američke i svjetske javnosti. Ali. taj narod zaslužuje i etičke temelje na kojima će graditi svoju budućnost. išta teže za časna čovjeka do život s nečistom savješću. samo da se udovolji javnom mnijenju. tada je potrebno manirom licemjerja tom svijetu reći da s njim dijeli mišljenje i obmanuti ga "pravednom" sudskom kaznom. Apsurd. za Šana farsa. pitao se. osobna osveta. na dijelu kugle zemaljske. Zar se zadovoljiti kvazipravednosti institucije dvojna morala koja provodi svoj naum svjesno nehumanim sredstvima. Usredotočio se na razmišljanje o zločinu i kazni. 155 . dostojanstvo i pravednost armiji SAD-a. demokracije koju predstavljaju. a preživjeli podižu glas prizivajući savjest pravdoljubivog svijeta. pa i sunarodnjaka. Pitao se. Njih je moguće primjereno kažnjavati samo njima razumljivim načinom. načinom na kojem počiva njegova zamišljena. izgovorom borbe protiv komunističke ideologije. da kazna ima svoj korektivni smisao samo ako je izravno vezana za uzrok i ako je pravedno odmjerena. da kazna zločincima nije primjerena. pa i ostalih masakara. koja "treba" njihovu pomoć i arbitražu. Ta kazna nije nastala spontano. a tako je i odgajao. o kauzalnom odnosu koji svoje ishodište nalazi u zadovoljenju ljudske pravde.

neopterećenim. jegove je odabrane slike pratio kratak. izvršioce. Dugo ga je Tan začuđeno pomatrao. jer ta ga bolest može preduhitriti. ilegalno i legalno sakupljenim upravo za taj svoj naum. te lucidni san osvete. bračna stanja. mislio je Šan. ipak je postigao cilj. Emotivna iskustva. pa čak i zatvore u kojima služe kazne. već pametan mladić. Dobro je primjećivao sklonosti i sakrivene talente u te djece. ali ostalo je opet pitanje sklanjanja iz tog pakla. Tan bi zasigurno napredovao. pisanje. Osjećao se nekako slobodnim. to nije više vio dječak. izvješćivanje. koji su mu do sada. a s druge. bude li potrebno. adrese. s mnogim nezamislivim načinima dobivanja informacija. a i život. Tan je pokazivao neke sklonosti za propagandu. fotografiranje.Kao iskusan obavještajac. propagandnoj djelatnosti. I. isključiti mogućnost da stradaju. kada je donio takvu odluku. Te bi angažirao iz japanskog krim miljea. ali uvijek interesantan tekst. Išlo mu je jako dobro. Iako nedovoljna kazna. a i bolovi u ranjenoj nozi katkad su bili sve jači. imao je sve podatke o zločincima. riješit će ih iz opasne zone rata. Svi događaji i njihove pojedine sklonosti išli su tome u prilog. postupno su nestali. Skupljena će sredstva iskoristiti pametnije. Bilo je tu zlata. Tako je u njemu sazrijevala odluka da odustane od osvete. upotrijebiti za put i školovanje djece o kojoj se brinuo. mjesto stanovanja. Šan je na njega bio ponosan. da će to biti 156 . u vrećici sakrivenoj u kolibi. To nikako nije želio. pa će ih poslati u svijet. Obavještajni rad ga nije privlačio. izložio mu svoje planove i pitao bi li otputovao u Njemačku i tamo nadopunio svoje znanje fotografije i reprodukcijske fotografije. U takvimtrenucima. Smislio je i posrednike. a i na svoju simpatiju Mia Mi. s jedne strane prisiljavati što mu se ne sviđa. da li je ispravno? Međutim. mada je posjedovao potencijal logičnih zaključaka. Mučilo ga to pitanje. Najviše ga je zabrinjavalo što sam to nikako ne može realizirati. U toj. Šan mu je odgovorio. I još nešto. Usput. a najviše dragog kamenja. sve više nalik na svog preminulog oca. koju su dobili. ali zadovoljavajući. sve više ga je mučila neka nepoznata bolest. morap bi ostati u zemlji. Time bi indirektno financirao svoju osvetu. zadavali toliko opterećenje. sluteći njegovo oklijevanje. Prvo je razmišljao o Tanu. Razgovarao je sa Tanom. financirati njihovo školovanje. ne potpun. seoskog učitelja. Svijet je ipak njegovom zaslugom saznao djelić istine. No to je bilo premalo! Nije ga htio. mora požuriti. misleći na seku. Od dva različita fotoaparata nije se odvajao. Iskoristit će sve svoje veze da to realizira. jasan. Imao je i sredstva.

pa će o tome kasnije. otvoren i. Njihovi preparati bili su daleko poznati i cijenjeni. da takve mlade znanstvenike zemlja treba. obrazovan i dobar dečko. A ona zna potrajati i par godina. Bilo je u tom smijehu neke prikrivenosti. U nekoliko dvo do trodnevnih posjeta sestri Li. što nije bio njihov rat. Kada je Tan. bio je prisiljen poći u Vijetnam. on će ih morati napustiti. Što će s malim Lu. "latentna kazna". radio je u poluotvorenom laboratoriju sa Miom kao suradnicom. Učo bi se udaljio samo kada bi njima pristupio zarobljenik. nije mogao planirati. Neće ga oni gore tako lako pustiti. zarobljeniku iz Francuske već je nabacio neke planove. jednostavnih riječi. ako uspije prvi dio plana. Tan ga godinama nije vidio. da bi preuzeo tvornicu.Njemačka ili Francuska. Nije se smio javljati kući ili. čak i radosnim susretima. kasnije. te iskrice ljubavi. kratki susreti bili su sputani onim ljudskim. francuz Jean. Bio je vedra duha. odgovorio mu je da je Jean inteligentan. koji su inače vladali između njih dvoje. jer je on iako potreban kao stručnjak. odavno. ipak zarobljenik. Jeanu. Isto takvo mu je i vladanje i da ga ne smije gledati kao neprijateljskog zapovjednika. velika je pomoć Mia Mi u savladavanju laboratorijskih proučavanja na bazi kemije. dao na znanje da simpatizira Li. koji bi onda mogao pomoći i svojoj simpatiji Li. proglašen mrtvim. da Jean sada radi za njih i da je njegov laboratorijski rad cijenjen i korektan. za koju Tan tada nije mogao znati. Jedini spas bila bi humana razmjena. Tu je Šan vidio mogućnost pomoći tom simpatičnom stručnjaku. Na licu mjesta ispravljao je izgovor. Osim toga. ali ipak se 157 . kako su to oni zvali. Prvi put mu ga je Li stidljivo predstavila. da se tako ozbiljno i skoro tmurno lice razvuče u zadovoljan osmijeh. Sin Jean. Bračni par Groller imali su malu farmaceutsku tvornicu na periferiji Pariza. Sami će odlučiti. Naglasio je. Da je kao i mnogi drugi mladi Francuzi uvučen u nešto. tajne. tputovao je pred sam kraj. Napomenuo je. njihovi. Tim načinom. uvijek mu je pratitielj bio učitelj. Primijetio je Šan. kojeg su školovali. za Tana i za Li. ali nažalost. Od njih je zahtijevao da komuniciraju na francuskom. upitao Šana što o tome misli. u tom trenutku nije znao. i Tanu je bio od samog početka simpatičan. na prvi pogled. ali mora biti strpljiv. Pri tome se nekako lukavo nasmiješio. Tada su i onako govorili francuski.

poslije tri duge godine. s nevjericom. Groččer vozio sporo. pa ushićenjem nekoliko puta pročitali. Noću nisu spavali ni minute. I službena vijest poklapala se u potpunosti s njihovim izjavama. podgrijala im je nadu nevjerojatna vijest. da im je sin nestao u jednoj noćnoj akciji prebacivanja ranjenika preko rijeke. da u tim okolnostima nitko više nije mogao preživjeti. Bili su krajnje uzbuđeni. Prije tri godine snašlo ih je zlo. da će barem ostatke svoga sina jedinca dostojno pokopati u obiteljsku grobnicu. kojih je na ratnom prostoru bilo bezbroj. A sada. kojeg je adresa bila priložena. Vijest su donijeli povratnici. Odasvuda su tražili pomoć. pa su vrlo male šanse. vidjeli su po potpisu visokog vojnog službenika koji je vjerojatno bio zadužen za takve slučajeve. koje su zastupale u razmjenama. Mama Groller je stalno plakala. utopili su se u rijeci. gdje je granata baš i pala. jer su mu drhtale ruke. da su i ekshumacije "NN" grobova. Od Međunarodnog crvenog križa dobili su odgovor. ali da se to dogodilo na operativnom području francuskih jedinica. a sutradan se odvezli u stotinjak kilometara udaljeni grad. Tako su iscrpili sve mogućnosti. pažljivo. da im je žao što im je međusobni rat odnio sina. koju su držali iznad kamina u dnevnom boravku. Tri su godine živjeli sa svojom nesrećom i žalošću. Odmah su se telefonom javili mladiću. Potražili su veterane koji su bili sudionici tragičnog događaja. kada su se već pomirili s tragičnom sudbinom. Već su bili nagovještaji povlačenja trupa kada su ga tamo odredili za sanitet. i sada je g. Tu se ništa više nije moglo! Roditelji su stalno imali pred očima zadnju sliku nasmijanog sina u elegantnoj uniformi. I oni koji nisu poginuli na mjestu. Udarac kakvom se nisu nadali. Njihov Jean bio je na zadnjem dijelu. Na sve su moguće načine pokušavali saznati barem za tijelo svoga sina. Mnogo je mladića stradalo. Sadržajno kratka vijest bila je popraćena iskazom svjedoka. momentalno nemoguće. ratni zarobljenici. Da to nije nikakva šala. Preživjela petorka dala je iscrpno izvješće. kada je granata direktno pogodila transportni čamac. koji su putem međunarodne organizacije vraćeni kući. 158 . Vjerojatno je bio na mjestu mrtav. da su detaljno ispitali sve činjenice koje su im dostupne. Dobili su vijest. te ga raznijela u komadiće. Pismo su. I Crvenog križa i raznih ambasada. s vrlo malo nade. Tek nakon šest mjeseci dobili su iscrpan odgovor. da im je Jean živ. da će posmrtne ostatke ikada moći dobiti.tamo još ratovalo.

da radi u nekekvom laboratoriju i da ga je vidio prije tri mjeseca. malo od brige. od njihovog Jeana. od uzbuđenja. Za mjesec dana. ali i nade. navodno. dobili su odgovor. da je Jean živ i izliječen. ali ne suviše grubih: identitet. kaznom rada i saznanjem da se ne smiju i ne mogu nikome javljati. ta sve one Francuze koji nemaju "tamne mrlje rata" nakon trogodišnje kazne po grupama omogućuju povratak u Francusku. Jean je živ. je li vijest istinita. mučnih. Crvenog križa. Morali su nekako iskazati svoju radost. nekoga više. Kratko. katkada i neugodnih. Kaže. vojna postrojba. jedva je vozio. Čitali su nekoliko puta. ispucati svoju iznenadnu sreću. pa moraju imati mnogo strpljenja. ali njegovo. Na prvi pogled vidjelo se. punih neizvjesnosti. Obavijestili su ih i o tome. nježno! Obavještava ih da je dobro i da se puno priča o povratku. mora proćiteško razdoblje "latentne šutnje" kako su to nazivali. teška za njih. pa onda svoju radost podijelili sa svojim susjedima i prijateljima. čin. prekrivene smeđom bojom. Rekao je. Druga faza bila je više psihička popraćena izolacijom. ali da sve ide jako sporo i da pošta dugo putuje. Ta kazna neizvjesnosti bila je najteža. U tom razdoblju svi su zarobljenici prolazili kroz dvije faze. odnosno nečitke. Tata Groller.malo od sreće. kako se mnogo trude. zaduženje. Prva je bila puna ispitivanja. Neka samo budu 159 . javiti se. da posebne humanitarne organizacije rade na njegovom povratku. jer su neke rečenice bile izbrisane. Tako su ih "mučili" nekogamanje. Napomenuo je da svi. U to vrijeme Jean još nije znao. sudjelovanje u vojnim operacijama i slično. Opet su roditelji pisali pisma putem posredničkih udruga. ali skoro sve oko tri godine. jasno. pa i Jean. da je Jean sada već "slobodnjak" i da su se prilike toliko promijenile da će im se sigurno moći i sam javiti. da mogu barem nekom roditelju javiti tako radosnu vijest. po "vremenskom odsluženju" biti pušteni po grupama. Zapisali su ime kraja gdje je viđen. dopustit će mu da im se javi. On sam poslat će adresu. d aje pismo cenzurirano. dugih. Informacije o zarobljenicima sa sjevera stizale su na kapaljku. Mladić Leone odlučno im je potvrdio. Na kraju su im izrazili sreću. ambasada. ali i za njihove kod kuće. Neizmjerna radost uselila se u obitelj. da ih tamo ima dosta i svi će. Pismo je bilo pisano prije dva mjeseca.

i djelomičnoj gluhoći. sada već zacijeljenim. konopcem učvrstio oko pojasa i tako viseći na kraju čamca. Nadalje. u sam osvit zore. veslao nizvodno. O svojim ranama. kako mu želi pomoći. doplivao je do obale i prihvatio se za neku granu. Najteža je bila na nozi. Dali su mu morfij. U poljskoj. pronašao ga je neki ribar koji je naišao malim čamcem. hoće li njihovo pismo stići. Na kraju ih moli neka se ne brinu. Uglavnom. Dobili su i njegovu adresu. Nakon mjesec dana dobili su drugo. pri svijesti. U onom direktnom pogotku granate bio je djelomično zaštićen pregradom na čamcu. Da. jednostavno je nekom mačetom odrezao i bacio u rijeku. jer mu je nedostajalo snage da se izvuče ne obalu. nosačima. Oni su ga pažljivo izvukli iz vode. dobro su ga pregledali i brinuli o njemu. već ga je samo podigao na rub. na obalu. koja je dijelila kormilara odvojnika. javlja par imena i adresa. ranu očistili i zašili. Nije ga uspio uvući u čamac. treba zahvaliti što je ostao živ. Tako ga je "šlepao" do zaljeva i pozvao neke ljude. Kada ga je dizao. ribar. Iz nožnog mišića izvadili su mu komadić metala. Odnijelo mu je dobar dio mišića. ali želja za životom nije mu dopustila da ispusti granu. hrane i vode. zvao je u pomoć i primijetio da ne čuje svoj glas. nije ništa pisao. Na momente. a što nije mogao. te ga na primitivnim nosilima donijeli do drugog sela u poljsku bolnicu. pa u nekoj maloj kolibi previli rane. ali se boji. na sreću. Nakon par dana upravo ga je taj liječnik operirao. Nosili su ga nekoliko sati i nosači i on skoro stradali od mitraljiranja francuskog helikoptera. Nakon nekoliko 160 . koje su mu dozvolili. Tako je ostao visjeti. dugačko i opširno pismo. Starom ribaru i tim hrabrim momcima. nije zahvaćala kost. već samo okolne mišiće bez kojih je ostao. Zajdno s njom je odbačen u vodu i iako teško ranjen djelićem granate u nogu. da mu je dobro i da će ponovo pisati. i neka i drugi podijele sličnu radost. pokretnoj bolnici. s njega je poskidao svu vojnu opremu. da mu je samo govorio. i sav izubijan od samog udara. Noga i čitavo tijelo boljeli su ga i praktički nije ni znao koliko i gdje je ranjen. Bila je to velika rana koja. Taj mu je starac. Izgubio je mnogo krvi. neka se pridržava. Naročitu špažnju posvećivao mu je mladi kineski liječnik. stalno nešto govorio ali ga Jean nije ništa razumio. neka i druge majke saznaju za svoje sinove. Rana na nozi sve ga je više boljela. Povremeno je padao u nesvijest. u džungli. Kasnije je saznao. do pojasa u vodi.strpljivi. da im se jave o njihovim sinovima. Rano ujutro. objašnjava sve što se s njim događalo u proteklom razdoblju. to će odmah sutra učiniti.

Davali su ih. Bio je više puta na rubu života. Njegova mladost. Dobio je i djelomičnu ili uvjetnu slobodu kretanja i znanstvenih kontakata. Rekao je sve što je znao i pri tome izražavao žaljenje. Nakon jednog razgovora. Ta ga je mučila nekoliko mjeseci. dali su rezultate. naporna. Tu je boravio skoro dvije godine. Nije imalo smisla išta tajitio. usred noći. Sutradan su ga prebacili u drugu bolnicu. pa je odmah nagovijestio i tražio promjene i bolje radne uvjete. Odmah nakon dolaska su ga ponovo operirali. Samo su prvo pismo cenzurirali. pa ga savjetovali kako da se ponaša. pa su mu nakon toga odmah dozvolili da se javi svojima. jer lijekova protiv bolova nisu imali za sve. dobijali su mnoštvo lijekova. Kasnije je saznao da su mu izrezali dio sumljivog tkiva koje mu je izazivalo bolove. Oni su mu i isposlovali pravu slobodu. Prvi mu je zadatak bio analiza dobivenih lijekova i da li se u tim uvjetima mogu proizvesti. Pristao je. stvarno. Taj mu je rad. pa se ubrzo vidno popravljalo njegovo stanje. Još par dana trpio je jake bolove. Mali Kinez želio mu je na svaki način spasiti nogu. poslan je u sasvim dugi. da ostane još neko vrijeme. ali bez većih grubosti. nepoznate 161 . dakako potpomognuta tim skromnim liječnicima. Morao je potpisati da će godinu dana raditi na nekom projektima i da ni s kim neće održavati ni tražiti kontakte. najviše iz Kine. Iako dogovoren za zamjenu. na kojeg je bio prisiljen. Njemu nisu našli nipta "crno" pa je poslan u radni logor. a da se nije smio ni mogao ikome javiti. Dobio je neku jaku nepoznatu tropsku bolest. neke sitne privilegije. i naravno provjere njegovog farmaceutskog i kemijskog znanja. Ta je bila veća. samo najtežim ranjenicima. U laboratoriju je zatekao grozno stanje. Iz svijeta. za put kući. I to je bilo nešto! Radio je s najboljim farmaceutima "Sjevera" i od njih puno naučio. bolje opremljena i uvjeti za liječenje bili su daleko bolji. Saslušanja su bila česta. a postojala je mogućnost. molili su ga. Kinezu i vojnim liječnicima treba zahvaliti za jednakopravni tretman što tada nije ostao bez noge.dana kineski ga je liječnik ponovo detaljno pregledao i Jean je po izrazu lica znao da nije zadovoljan. Svi kontakti i zahtjevi ići će preko medicinske komande. Izgubio je nešto kose od one čudne. Nakon mjesec dana već je bio na nogama. ali zakratko. Svakome su strogo provjeravali ratnu prošlost. Nakon izlječenja poslan je u logor na sjeveru gdje je prošao obavještajnu torturu. Bilo je tu mnogo zarobljenika koji su prošli slične torture. jer to svakako nije bio njegov rat. snaga i želja za životom. stvarao sve više stvarnih prijatelja. Primijetio je da i oni cijene i poštuju njegovo znanje. ali im je prošao rok trajanja. koji je korektno obavljao. dosta udaljeni kraj.

Jean je svugdje naglašavao. nježna neiskazana ljubav. Toliko se već vezala uz njegam da ju je počelo zabrinjavati njegovo stalno pričanje kako će uskoro biti oboje "slobodni". koje je često s drugim sestrama prelistavala. Nije ih mogao uvjeriti. Kad god je mogao. Tu joj je Jean mnogo pomogao.bolesti. Jean ju je zavolio na prvi pogled. zauvijek otići. U takvim neobaveznim razgovorima. neka se ništa ne brine. a nadasve pažnjom kojom ju je okružio. Koliko god maštanja bila lijepa. Osjećala bi se kao da je izdala svoju zemlju. znala je da će Jean jednom otići. neka se strpe. Nije sasvim shvaćala njegove riječi. I tješio je roditelje. primati toliko mnoštvo informacija. Osjećao je. s ranjenicima. ako ga voli. da kada dođe k njoj. bi li pošla s njim. Jednom je Tanu u smijehu ispričala. jedina radost bio je Jean. pomogao joj je u učenju. razmišljala je o svojim komplikacijama. da bez Li ne ide nikuda. bontona i općeg ponašanja. Obaviještena je bila o europskoj kuhinji i modernom oblačenju na Zapadu. nježna i lijepa. Znao je sve što je prošla. Jean je primijetio njezine dileme. Nsu Li bila je bistra. sa svojim duhom i vedrinom. U početku je skoro potrgala noge. U sebi je to željela od prvog dana. ali i da sada prolazi preteške trenutke za tako sitno žensko tijelo. raznim dozvolama i općoj političkoj situaciji. ali potajice maštajući. Još i poseban kurs jezika. S mnogo rada i učenja. učenja raznih europskih navika. niti mnogo razmišljala. od ranjavanja veliki ožiljak. u njima se sasvim dobro osjećala. ali mu se to u hodu nije primjećivalo. Preko međunarodnih organizacija za povrat stalno je dobivao neke upite. sve to memorirati. Oboje su to osjećali ali nisu izrekli. Nije joj bilo lako pored rada u poljskoj ambulanti. Ipak polovicu sluha nisu mu mogli povratiti. da će zbog nje ipak ostati nešto dulje. kako svaki dan mora ručak servirati ranjenicima u nekakvim cipelama sa visokom petom. Imala je dobre učitelje i kao da su je za nešto pripremali. nekako živne. Naučila je da drugi sve odlučuju. pa i o njezinoj sudbini. Ugodno se iznenadila kada ju je jednom upitao. Čak su joj nabavili neke predivne revije. slutio je . d se sva pitanja sporo rješavaju. Maštala je samo neka ta sudbina bude uz Jeana. Pretvarala se u prekrasnu ženu. a kada se navikla. Rodila se neka veza. Opet. a on je uzvraćao zabrinutim roditeljima. uvijek se smiješio i naglašavao. I zaista. da Šan već dulje vrijeme radi na tome i. pa joj je otvoreno rekao. da nije 162 . sa svojim doduše kratkim posjetima. da ni ona nije zadovoljna svojom ulogom. da mu je dobro i da uskoro dolazi.

kako će ju primiti u zemlji. Sve su joj drugi savjetovali i nabavili. Imala je dva nova kožna kofera spakirane skromne robe i darove za Jeanove roditelje. novih drugačijih običaja. Tek pet mjeseci. presporo se odvijala međunarodna zavrzlama. punih neizvjesnosti. podalje. Li i Tanom. Željeli su svoga sina uza se. hrana. stiglo je povoljno rješenje iz Francuske i iz Hanoja. mašući rukama. a i zabrinuta. spremno prenoćište. svojim namjerama.Da li je to bilo dio plana? Šan je samo klimnuo i uzvratio: . Sporo. pa makar sa vijetnamskom snahom. I na tom podugom putu sve je bilo organizirano. Stalno se pitala. sa kojom su još nedavno ratovali. Šan je za odobrenje saznaoprvi i priopćio ga Tanu. Šan i Tan su ju pratili u džipu prema sjeveru. ta oni nisu samo izgubili rat. na što su oni poduzeli odgovarajuće korake. Roditelje je obavijestio i o Li. Nekoliko puta su ih splavovima i velikim čamcima prebacivali preko rijeka. pa je tako Jean sav žalostan jednoga dana morao sam otputovati. Sklonili su se u grmlje ili ispod drveća. kao d se njegovi planovi ostvaruju brže nego je mislio.zbog ranjavanja produžio sda već svoje dobrovoljno zatočeništvo. već su mnogi njihovi sinovi tu ostavili svoje kosti. ali se plašila nove zemlje. Tri su dana putovali do predgrađa Hanoja. zašto su sve pripreme tako dugo trajale. pa su mogli nastaviti. ljude koji će joj pomoći u slučaju bilo kakve nevolje. novih ljudi. kao da mu je to odgovaralo. brzo granjem kamuflirao vozilo i sve udaljio od auta. Kako je to sve klapalo! Sada je Tan shvaćao. prema gradu s kojeg su polijetali putnički zrakoplovi. Jer može naići na nerazumijevanje. svoje mladosti i neiskustva. Dva su puta pred njih iskočili neki stražari. Prije samog puta Jean je razgovarao sa Šanom. On joj je napisao točna uputstva. mnoštva pisama i dokumenata. Jeanove precizne upute ulijevale su joj snagu. Tan je samo nekako žalosno upitao: . Li je sva uzbzđena počela pomalo pakirati u strahu kako će putovati. kako će se snaći. Šan je bio vrlo zadovoljan. jer su mostovi u tom dijelu još 163 .I ti ćeš uskoro za njom! Li je bila sretna. Avioni su brzo preletjeli. kako će biti primljena ko Jeanovih. Šofer je odmah skrenuo u stranu.

čak su mu sugerirali. Bolničarka ju je silom morala odvojiti od ograde i ugurati u avion. priklonili su se njegovoj sreći. Na malim. gdje je bilo očito da rat ne dospijeva. Malo mu je smetala njegova nagluhost. a drugom se čvrsto držala za ogradu. Neka ne brza s odlukama. Tek treći dan nailazili su na neki spokoj. Jean Groller preuzeo je od roditelja farmaceutsku tvornicu. Čekao je Li. Uzletjeli su brzo. Motori su zabrujali jače. Loše trenutke iz tog perioda treba što prije zaboraviti. pa tek onda neka odluči što i kako. Tan. Tan je još neko vrijeme promatrao oznaku Crvenog križa na trupu. a lijepe pamtiti.uvijek bili porušeni. Svojim je osmjehom i srdačnošću sve nadvladao. dugačije znakove života i rada. neka prvo smo dođe da ju upoznaju. pa i prijateljima iz školskih dana morao pričati svoje ne tako lijepte doživljaje iz Vijetnama.Hoćeš. To pitanje nisu više spominjali. Svega se nerado sjećao. Lijinu prtljagu odmah su odnijeli do malog dvomotornog aviona koji je na trupu imao veliki bijeli križ. Svi su imali suzne oči.slijedio je odgovor. Sve je oko sebe molio neka budu susretljivi i ljubazni prema Li. Tan je zagrlio sestru. Na aerodromu su se morali brzo oprostiti. koja je uskoro sletjela i sada već obavljala carinske i ostale formalnosti. Nadao se da neće imati 164 . i to vrlo brzo . Jedan takav lijepi dogodit će se danas. hoćeš. a onda je nestao s vidika.Hoću li još ikada vidjeti svoju seku? mislio je Tan . zamahnula rukom. Nekoliko puta pitao je na informacijama o dolasku aviona. kad postoje obavijesne table. Jean je nervozno šetao po holu ispred aerodroma. a Šan dijelio posljednje upute. napravili mali polukrug i uzeli smjer prema sjeverozapadu. koje pokazuju sve što treba saznati. Mjesecima je svojima. U sebi se smijao što smeta toj ženi na informacijama. . Ali vidjevši njegovu nepokolebljivost u odluci da vjenčanje bude što prije. uskim stepenicama još se jednom okrenula. ali svi oko njega trudili su se da govore glasno. Stiže njegova Li! Roditelji ga nisu mogli smiriti koliko je bio zadnjih dana uzbuđen. Oko sebe je okupio mlade znanstvenike i posao je krenuo nabolje. tako da je bilo i smiješnih situacija. U pratnji bolničarke otišla je do aviona koji je već zagrijavao motore. Roditelji su u početku bili nešto dkeptični prema toj vezi.

dugom crnom kosom djelovala je zavodljivo. veterinar. Li je bila seosko dijete. Mia je bila gradsko dijete. Poslovne i stambene četvrti tako su suprotno djelovale pa se i život stanovnika temo prilagođavao. sramežljiva. dugo. Zajedničko ima je bilo samo to da su bile ratna siročad. Mijina pisma bila su puna ljubavi i čežnje za konačnim susretom. bila je velika. bio je mješavina klasične vijetnamske gradnje i kolonijalnog francuskog utjecaja. Li mu se u suzama bacila u zagrljaj. primitivna tržnica. Zajdničko svima. dječačkim iskustvima. imao je mogućnost dobivanja mesa. potvrde i dozvole. nije imao prijatelje ili ih je vrlo teško sticao. Tako se Tan našao u Darmstadtu. katkad je bila sklona depresijama. gjde su se susretali. kamo je Mia često s majkom išla u kupovinu voća i povrća. Konačno je ugledao to svoje drago biće. puno temperamenta. Njezin otac. o borbama. Usprkos svom temperamentnom ponašanju. S roditeljima je stanovala u skromnoj kući u gradiću oko 200 km južno od Hanoja. odgojena u skromnoj okolini. a svoje znanje iz fotografije usavršavao je u večernjoj školi. Nakon toga su pokušavali i uspjeli studentskom razmjenom ulazak u Njemačku. Konzumirali su samo mnogo ribe. Nsu Tan je već drugi put dobio odbijenicu za ulazak u francusku. miran i povučen. prijateljstvo se produbilo još više. taktikama. U dvorištu kuće otac je imao veterinarsku ambulantu. Kada mu je Viktor pomogao kod pjesme za njegovu Mia Mi. Njezin grad sa oko 100 tisuća stanovnika. Jean je pokušavao sve. Bila je prava istočnjačka ljepotica. pa mu je Mia od malena asistirala. veselosti i dinamike. Tan mu je često pričao o svom narodu. Jedino je u Viktoru našao podršku. Mia Mi bila je čista suprotnost Tanovoj sestri Li. razumijevanje i podstrek. Uzdržavao se radeći u tiskari kao reprofotograf. koji je potrajao dugo. ali nije uspio. I životne navike dijelile su žitelje na dva suprotna ponašanja. Satima su pričali. pomagala kod 165 . svaki o svojim ratnim. ali ga uvjek molio za vremensku distancu ako misli to objaviti u bilo kojem obliku. jer nabavio joj je sve potrebne papire. puna šarma i ženstvenosti. prisjećajući se tragičnog gubitka svojih najmilijih. Čitao mu je i rijetka pisma koja su stizala po tko zna kakvim putevima. Zagrljaj. oni su bili strogi vegetarijanci. S pomalo prćastim nosom i svojom bujnom. Teško je to zaboravljala. Po prirodi zatajan.nekih komplikacija.

Svojim glasnim fijukom. i kada su je prepoznali. kojeg će pamtiti čitav život. nepoznato. bila je na rođendanu kod školske kolegice u predgrađu. koju je završavala pomogli su joj da prebrodi te teške trenutke. učila i bila tražena kao suradnik u mnogim projektima. U zadnje vrijeme takvih rušenja aviona bilo je sve više jer su dobili neke efikasne rakete. pa je imao vremena na pretek da s Miom i privatno razgovara. smjer laboranta. dugih cijevi bilo je mnogo i predstavljali su neki obrambeni zid ispred Hanoja. Dolaskom Jeana premještena je u istraživački odjel. ili. Pomalo nagluhi ratni zarobljenik pomogao joj je. napada lovaca na obližnje brdašce s radarom i protuavionskom atriljerijom. Na rubu velikog kratera pronašli su i tijela Mijinih roditelja. Njoj je odgovaralo. smiješeći potrčali su u obližnje sklonište.jednostavnih zahvata. Međutim. U početku je radila analize krvi i urina. taj se zvuk razliokovao od štektanja mnogobrojnih topova. bolovala u prihvatnom centru za stradale. da za veterinu još ima vremena. odbijala hranu. Svi. Te je večeri. Već sutradan sahranila je svoje najmilije. Nije ni slutio da će ih ratna zbivanja toliko zahvatiti. onako razdragani. Sve je bilo novo. Zbog toga su i avioni hvatali veće visine. ne bi li lakše izbjegli te rakete. već je upisala srednju medicinsku školu. Tog tako tragičnog dana. Tih topova. Svojom baražnom vatrom katkada su osporavali nacrte napada. misleći. jedna zalutala teška bomba pogodila susjednu kuću Mijinih roditelja. poticao. Sve u krugu 50 metara bilo je sravnjeno sa zemljom i poginulo je 32 ljudi. dragog Francuza. ali je nije odmah mogla povezati s roditeljima. Kada su sirene oglasile kraj uzbune. brzo uputila u rad. Taj rad ju je katkada udaljio od slike kratera i poginulih roditelja. Mia to nije željela. odvukli je u stranu. Popustio je njenim željama. zbog preleta američkih bombardera. On je priželjkivao. pa se sve više trudila. Odredili su joj laboratorijski rad u nekakvom okusnom laboratoriju. da će studirati veterinu i tako naslijediti ambulantu. Zatekla je mnoštvo ljudi. savjetovao i nadasve podržavao u radu. Već se smračilo kada su se oglasile sirene na uzbunu. Mjesec dana je bololvala. ali se uz pomoć Jeana. prilikom lansiranja. instinktivno je potrčala kući. Psihološka pomoć i razumijevanje škole. diplomira i zaposli. Kasnije je u laboratorij dolazilo sve više stručnih istraživača. Otkrio joj je 166 . To se i onako događalo vrlo često. Mija je čula jaku detonaciju. prvenstveno farmaceuta. Jean nije smio napustiti krug ionako čuvanog instituta. a imali su i uspjeha u pogodcima.

Znala je da ga dugo neće vidjeti. Kuriri su uz redovitu poštu skrivečki pomogli u izmjenjivanju pisama. Šan mu je konačno i to omogućio. Izgubio je nadu i znao da siromasi s juga ostati tiranijom sjevera. nije vjerovao u boljitak života. ali prekratki dan za sve što su imali reći. No. bi li došla za njim. nakon sestrina odlaska mjesec dana tražio mogućnost za susret s Miom. želje. Samo jedan. ali divila mu se što su taj dan. a Tanova ljubav bila je velika. da će patiti. prešutno odustali od čitanja. Izgubio je ideale. Mada je bila godinu starija od Tana. da mora započeti iznova. Ipak. pod strogom kontrolom kretanja. Kako je taj njegov stric bio svemoćan i susretljiv. rodila se ljubav. Tan je stigao ko Mie rano ujutro. Dobila je i poruku od nepoznatog Šana. mora proći nekoliko ratnih zona. a ona. Iako je aktivno sudjelovao u ratu.ljubav prema njezinoj zemlljakinji Li. osnovati obitelj. Na kraju. preduga dva mjeseca dok je stiglo prvo pismo iz njoj nepoznatog grada Darmstadta. nepokolebljiva. razmijenili misli. punih nada. planove. iskrena. da spasi. Tan ju je detaljno obavijestio o svomskorašnjem putu u Njemačku. Tako bi ipak bili donekle blizu Jeanu i Li. Jednom prilikom Tan je donio u laboratorij neke kemikalije. Zadnji put je putovao cijelu noć. dok se prilike ne srede. zapljenjene od Amera. Mia se oduševljeno složila. Sve mu se činilo ludim. d tu nema sretne budućnosti. da omogući tim mladim drugačiji život. Brzo su otkrili tu nedopuštenu poštu. Sve ju je demoraliziralo. koji je za njih bio prekratak. nepotrebnim. Tan je. Mia je tražila slobodan dan pa su cijelo vrijeme proveli zajedno. koju je upoznao prije godinu dana. Mia je znala Li vrlo površno. Zavoljela je tog sramežljivog. Mogli bi se posjećivati i. zatvorena u tom laboratoriju nema šanse da napusti kruti. Vidio je po nekim osvetama sjevernjaka nad sunarodnjacima. u istoj koverti za obojicu. Svi su na neki čudni način sređivali budući život. pa su sada pisma kolala u oba smjera u duplikatu. brzo je izgubila tu tako važnu podršku. Duga su bila. mada je radom i uvjetima bila zadovoljna. nježnosti i ljubavi. presretali ju i kada su cenzori vidjeli nedužnost tih pisama. Zgadili su mu se. neki postupci sjevernih komunista. da izvuče. područja. Bio je jako uzbuđen. Jer. opraštajući se. da tamo započnu zajednički život. i ona je razmišljajući shvatila. preseliti u Francusku. iako to lukavo nije iskazivao. čak ju je i poljubio. kontrole. skromnog mladića. Sva se tresla nakon tog poljupca i suznih očiju mahnula na pozdrav. 167 . kada su se na nekom kratkom seminaru upoznale. jer Jean je otputovao kući. Pitao ju. ali se i nadati. I imao je osjećaj da je sve to njegov plan. Pola godine zatim slijedila ga je i Li.upoznao je Miu. poluvojnički život.

Slijedio je odgovor. a onda je slijedila pjesma. vidljivo par puta otvaran. Svi su je čuli. Napomenuo je i da je sve što čini vrlo opasno. Tako je prošla skoro godina dana strepnje. pobudila nadu. Međutim. zaista zaslužuke svu njezinu ljubav. Mia ga je uvijek znalački odbijala. pogotovo što tu zabrinutost nije smjela ni s kom podijeliti. da će sve pokušati . sve one odbijenice i zašto Šan nije nikako mogao srediti njen odlazak. da se pjesma pusti preko razglasa. nadanja i razočaranja. Kolegica joj je posudila magnetofon. Pismo neka odmah po običaju spali. propagandu i vijesti. Posjetit će je stariji muškarac koji će se predstaviti kao daljnji rođak i sve objasniti. U laboratorij je upao viši oficir. jer paketić je stigao iz kapitalističke Njemačke. prepakiran. tjedan dana prije rođendana. Tako je prošlo ješ neizvjesnih mjesec dana kada je od Šana dobila kratku poruku. Zabrinjavalo ju je neugodno sprečavanje odlaska. u stvari čestitka. Nakon te poruke. Odmah je postavila i pitanje hoće li biti u stanju živjeti zajedno. Samo bog zna. 168 . koji je otišao služiti kapitalistima. Operater ju je nakon toga emitirao svako jutro.da joj sređuje odlazak. koji se Mii neuspješno udvarao. i da će on spriječiti te odlaske na Zapad. stigao maleni paketić. jer od Tana nije dobila nikakvih vijesti već dva mjeseca. napominjući kako voli samo Tana i da ju ostavi na miru. O tome je preko povjerljivog kurira obavijestila Šana. Taj mladić. ali da ima poteškoća i da bude strpljiva. Napomenuo joj je da ju trebaju da je iz vrha sprečavaju. ali bez uvodnog teksta. Budući da su imali javi razglas za borbene pjesme. neka se nekako prikrije. Mia je bila ponosna tim izvanrednim darom. njezin mladić. Samo su rijetki znali kome je namijenjena. sada je shvatila opasnost. kolegice su je nagovorile. Mučila ju je neizvjesnost. neizvjesnost. ali i zabrinula. Suznim očima preslušavala ju je nekolik puta. Izgovorio je puno ružnih riječi na račun Tana. koja ju je razveselila. Cijeli institut i okolina koja je također ozvučena osluhnula je prekrasnu ljubavnu pjesmu. puna nježnosti i ljubavi. pa je tako postala neslužbena himna instituta. koliko puta su ga preslušavali. Prvo je bila Tanova usmena poruka. ne bi li otkrili nekakve šifrirane poruke. jednog je jutra operater pogriješio i emitirao uvodnu verbalnu poruku koja je prethodila pjesmi. Onda je.osloboditi je oklopa tog nametljivca koji se trudi da joj spriječi odlazak. ali da će on već sve srediti. ali je sadržaj u obliku dvije magnetofonske trake stigao netaknut. strpi.

a i ne premalo. Druga skupina nosila je nekakvu opremu. U tom naoko prisnom odnosu Mia je dobila detaljne upute o bijegu. Oko podne stigli su na otvoreni teren i opazili skupinu ljudi. mjesto sastanka. Ubrzo su oboje šetali po dvorištu labosa. da se previše ne zgužva. nisu čak kod ljubomornog oficira pobudili sumnju. da je on jedini preostali iz njihove obitelji. i sva moguća alternativna mjesta.Jednoga dana pojavio se prosjedi gospodin. Sljedećih dana teško je obuzdavala svoju inače mirnu i staloženu narav. Veselo mu pristupila i poljubila ga u obraz. smijali se i pričali. Njezin bijeg moraju otkriti što kasnije. Vozili su se neko vrijeme prema sjeveru.Tako su šutke putovali nekoliko sati. Jednog dana šef joj reče kako se javio njen rođak s molbom da sljedeći vikend provede na sjeveru kod njega. Usput je dovezao i neke materijale za labos. samo s malim ruksakom. Ništa previše. i izrazio želju s poznavanjem rada. pa onda skrenuli na zapad. Bez riječi. Sva se ježila. sve vrlo jasne upute. pa da se njen bijeg realizira i da joj ne uđu u trag. Hladnokrvno je sjela pored šofera. što je svakako sugestivno djelovalo na sve u labosu. Među njima je ugledala i svog rođaka. ako varka ne uspije. I pridošlica je odlično odigrao ulogu daljnjeg rođaka. predstavio se. kada je bio u posjeti kod njezinih. da rođakinju oslobodi rada na par sati. u sebi ponavljala. u elegantnom vojničkom odijelu. krenuli su pješice naprijed. a da ne bude sumnjivo. vjerojatno 169 . podijelivši komplimente Miinoj ljepoti i naglasio kako se već godinama nisu vidjeli. od uzbuđenja se počela tresti. pažljivo ponovo slagala. a ona objasnila. U kaotičnoj situaciji potrebna su joj smo tri dana. U mali ruksak spakirala je najnužniju odjeću namijenjenu civilizaciji. koji je prebacila na zadnje sjedalo. rano ujutro. godine i vjerojatni statu pridošlice. kako ga njegove diplomatske obveze sprečavaju duljem ostanku. Rukom je pokazao nešto niže. odlično odigrala svoju ulogu. Par puta je to vadila. Šefu labosa naglasio je. Znala je približni datum odlaska. potrebnih uređaja i željom da može pomoći u razvoju labosa. Malo ju je pekla savjest što je suradnike naglo napustila. neravan i s preprekama. kao u nekom transu. Ozbiljnost nastupa. ali tako je moralo biti. Nakon tri sata radosno su se na rastanku zagrlili. Znala je. Bio je petak. a za njima su ljudi iz pratnje nosili dva velika drvena sanduka na dugim bambusovim motkama. Poslije njegova odlaska. Tražio je šefa. suradnici su to primijetili. Mia je prema Šanovim uputama. te ba zamolio. Put je postajao sve teži. kolika je bila. sa šoferom. kada su je probudili da je čeka šofer.

I dalje je put bio "organiziran". Sada joj je skroman obrok dao malo snage. Pregledao je sadržaj. On će sigurno 170 . Mia je tek sada vidjela da sadržaj sanduka ispunjava neko čudno oružje. Njihovi pogledi i ponašanje bili su prekriveni nepovjerenjem. U sebi se nasmijala svojoj nedostižnosti tih. kimnuo glavom. Govorio je njoj nepoznatim jezikom. Dobro joj je došao taj prisilni odmor. noćenjem i hranom. ali potreba za snom bila je velika. Stigla je i razmišljati o tome što se sad događa u labosu. ali su uvijek kuću zaključavali. Bio je već ponedjeljak. tako dobro organizirao. primitivni šator. Okupala se i presvukla u "gradsku" odjeću iz ranca. Put je bio pun prepreka. koji su se stalno mijenjali oko nošenja teških sanduka. Tako su hodali sve do pred mrak. nešto sporiji i Mia ga je lako pratila. Šator su počeli rastavljati dok je ona bila još u snu. ali vodičevi papiri sve su rješavali. a posebno onog dosadnog oficira. brzo su podigli mali logor. Samo da sve prođe mirno. u subotu oko podne. granja. Treći dan nosači su ostavili teret. u drugom smjeru. S njima je ostao samo vodič. ljudi koje su susretali. ozbiljna lica. krenuli su dalje. Hranu su dobivali redovno tri puta na dan. Pratioci. Njezin pratilac ju je utješio . pogotovo. Smjestili su ih u neku kuću. jer okolina. sa crvenom maramom oko glave stalno ih je požurivao. koji je na pojedinim punktovima pokazivao nekakve papire. kako su nazvali vodiča požurivao ih je. sastavljen iz nekoliko šatorskih krila i već su na maloj vatri spremali hranu. jer su prijašnji sjmerovi postali opasni i nemogući.tako mora biti i neka ne brine. skrenuli su na jugozapad i uz nekoliko odmora stigli do logora punog vojnika sa crvenm maramama ok glava. ulaz zatvorili i postavili naoružanog stražara. Brzo je zaspala. "Rođak" joj je objasnio da je on vojnik "Crvenih Kmera" s kojima je Šan uspostavio vezu za bijeg. nakon obilnog obroka. Mia je izrazila zabrinutost i "zatvorom". kada su stigli u manji gradić. jer skoro cijeli dan nije ništa jela. Pristupio im je jedan vojnik. kasno popodne. drveća i u blagom usponu. Mia je cijeli put razmišljala o Tanu i Šanu. "Crvenoglavi".pribor za kuhanje i noćenje. te naredio ponovno zatvaranje sanduka. koji je taj put. naredio otvaranje sanduka. Nekako. Vodič. Sigurno su već digli uzbunu. Sada je tempo hoda bio umjeren. Jednom je pogledala unatrag i vidjela gusti dim zapaljenog vozila. napustili ih i krenuli natrag. Mia je jedva izdržala taj prisilni marš. praćen stankama. nekom čudnom hladnoćom. nisu baš ulijevali povjerenje. Dosadašnje nosače zamijenili su ljudi s crvenim maramama i.

Drugi dan došao je fotograf. a kasnije kao viši profesor. Vozili su se cijeli dan do drugog grada. prema Indiji. Ali sa Tanom je održavao stalnu vezu. krateći vrijeme prisilnog "zatvora". njoj nepoznatim. Barem par puta u godini dobivao je opširna pisma. trudili su se pokazati mu što više. studirao i radio na Grafičkoj školi.poludjeti od ljubomore i saznanja da su ga tako nasamarili. sada je sigurno snosio posljedice njihovih 171 . uručili im putovnicu i još neke papire. Ukrcali su ih u stari bus. upoznao Miu. Imali su sasvim solidan standard. Bila su mješavina njemačkog i francuskog. i što mu je u zadnjem pismu napisao stric Šan. bliže sestri Li i Jeanu. koje ste upravo pročitali. Prošlo je dugih šest dana. prekratka dana. predstavljalo teško "dešifriranje". koja svakako nije dobra i za koju oni. Zabrinut je nad njegovom sudbinom. ali i financirao. koji su se "raštrkali" na sve strane svijeta. kako je sve organizirao." vremenske distance". Ta tri dana. odstranili stražara. prvo kao stručni nastavnik. pa im je vrijeme bilo gusto. Vratio se u Zagreb. S nekima iz Darmstadta. tako da s Tanom nije stigao ni razgovarati o zajedničkim idejama još iz Darmstadta. što je saznao. slikao ih i zapisao neke podatke. godine u lionu. kada su rano ujutro sedmog dana. kojeg Viktor nije znao. sadržajem. Posjetio ga je 1989. sestru Li i Jeana. još iz Darmstadta. Maštala je i o ljubavi. Sa svojim "rođakom" pričala je o svemu i svačemu. Tanu kojeg kojeg će uskoro konačno vidjeti. pun nepoznatih suputnika. Mia je radila u Jeanovoj farmaceutskoj podružnici. Trebalo mu je cijelih pet godina za preseljenje u Francusku. ukrcali ih u mali dvomotorac i poletjeli prema apadu. direktno za Frankfurt. vidjela je i predaju neke male kesice s. ispunjeno raznim posjetama. je uz predaju sanduka. Razmišljala je o Šanu. Jednom mu je samo natuknuo. Školovane i samostalne. MNOGO GODINA KASNIJE Sudbine i posljednje događaje. snose indirektnu krivnju. svi tu. pa mu je u i onako Tanovom lošem rukopisu. Tan je imao malu fotografsku radnju. Jean im je puno pomogao. Tamo su dobili karte za europski zrakoplov. Osnovao je obitelj sa sada već dvije odrasle kćeri. Viktor je saznao mnogo godina kasnije. da od Šana već tri godine nije dobio nikakvu vijest. Taj svemogući Šan. Poštivao je obećanje dato Tanu. Tako ga Tan nije stigao obavijestiti što zna. Dakako. kolko je bio u posjetu. održavao je povremene veze i te su se svele samo na novogodišnje čestitke.

neka pisma. Klaus je preuzeo očevo podrumarstvo u Mainzu i nastavio obiteljsku tradiciju "Valenderwein". izvan dometa rata. osim za Robertsa. Tan ga je obavijestio da o osuđenim vojnicima ne zna mnogo. da su tu sigurni. a viktor je povremeno pravio bilješke. Tu i tamo prekidao je Tanovo izlaganje kakvim potpitanjem. Karin. Na rastanku je Tan obećao da će sljedeće ljeto doći s obitelji na ljetovanje u Hrvatsku. njegova studentska ljubav. s crnim 172 . kojemu je žena. dobio objašnjenje. siromaštva i sistema koji ubuduće ne garantira miran život. nacionalne netrepeljivosti i da se ne sprema ništa dobro. na tersi ispijali pivo i pričali. U takvim je slučajevima Tan odgovorio. Mutti je umrla godinu dana nakon njihova odlaska. udala se i s mužem . Viktor se u sebi čudio. koja bi im se povremeno pridružila. Radi u državnoj upravi. pa su informacije "curile" bez prestanka. kako takvo malo krhko prijateljevo tijelo može podnijeti toliko piva. Pivo im je "udarilo" u glavu. stali uz pult i zamišljeno pratili spikera. TAn se zabrinuo za sebe i obitelj. na očevo imanje. Ostale sudbine su mu nepoznate. pažljivo označavajući slijed događaja i stranica. na očevu farmu i sada vjerojatno ubire kikiriki. Kim se vratio i Kongo. da od osamostaljenja Hrvatske imaju unutarnjih problema.pomorcem živi u Hamburgu. Mia. Ali i.bjegova u slobodu. sada već odrasla kći. kada je sve oko njih neshvatljivo utihnulo. Detler je navodno poginuo u prometnoj nesreći. sjećali su se zajedničkih trenutaka iz Darmstadta i pričali o tim uspomenama. Razgovor bi prekidali samo. Odasvud su se čuli tranzistori. Nesmetano. Tako je. na koje je nekad dobio. i da se tamo potukao i izgubio lijevo oko. pod utjecajem piva. neka se posluži maštom. nekad nije. dok su se Mia i njezina. samo je u šali napomenula da je opet kao riža na ljetnom povjetarcu. da se ne brine. Gospodin Bonk se nakon umirovljenja i ženine smrti povukao na selo. Onde se također vratio u Afriku. jer nastalo je vrijeme vijesti. a konobari su pojačali radio na recepciji. Tana je obavijestio o poznatim sudbinama zajedničkih prijatelja. dotle su Tan i Viktor. još u zatvoru. sav žamor kupača. Viktor mu je objasnio. tražila rastavu. praćakale u moru ispred hotela "Posejdon". Viktor ih je dočekao na dubrovačkom aerodromu i njegovim su autom produžili na Korčulu u Velu Luku. Tamo je Viktor ljetovao u ženinoj kući. Tan je sa sobom donio i neke bilješke.

Tanu su pri tome zasuzile oči. provedenih u korisnom. Otputovali su sutradan. da je Šan.povezom na oku. završio kao plaćenik . Mali Lu je postao vojni policajac i jaio mu se samo jednom. Veliko veselje mu čine česti posjeti kćeri.instruktor u Južnoj Americi gdje mu se gubi svaki trag. naoružavala ih u tako pripremala nacionalnu histeriju. da trajektom što prije otputuju u Split. nakon Miinog bijega bio par puta pritvaran. obostranom informiranju. neobičnom i nezaboravnom prijateljstvu. Oprostili su se u Splitskoj zračnoj luci. pa nekim čudom pušten. a par dana nakon toga dubrovnik je već bio u vojnoj blokadi. 173 . Nakon prošlogodišnje obavijesti o Tanovoj smrti. i Viktorovom pisanju. U blokadi ito od "Narodne armije" koja je umjesto da štiti narod stala na stranu nacionalista i ekstremista. četiriju veselih i bučnih unuka koje obožava. To mu sada ionako nije važno! Šanu ima zahvaliti da ih je sve spremio "na sigurno". Viktor mu je nešta znao objasniti. dobio veliki zgoditak na lutriji i valjda jedini s sretom sudbinom. Viktor se nakon umirovljenja razveo i sada živi mirnim seoskim životom. Jedino osuđeni narednik zadržao je brak. Neka budu posvećene Tanu. u Letovaniću kraj Kupe. pa opet pred vojnim sudom osuđen i u zatvoru umro prirodnom smrću. jer. kratkim pismom. počeo je svoje neuredne bilješke prenositi na papir. prije dovršenja odmora. Nakon deset dana. Radijske i TV vijesti bile su sve više uznemirujuće. predložio je. nije ga htio plašiti ozbiljnošću situacije. O ostalima Tan nije imao nikakvih informacija. ali nije sve. njegovu stricu Šanu. obojica na svoj način zabrinuti. Tanu nikako nije bila jasna "balvan revolucija". vijetnamskom narodu i nadasve divnom.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful